1.1 .

PSIHOLOGIJA KAO TEORIJSKA I PRIMIJENJENA ZNANOST

Kroz povijest se psihologija jo od antike razvijala u okviru filozofije i tek u 17.st. nastala je psihologija
kao zasebna znanost, iz potrebe za znanou koja e prouavati duhovnost. Znanstveno razdoblje
psihologije poinje u 19.st., tonije 1879. kada Wilhelm Wundt u Leipzigu osniva prvi laboratorij za
psihologiju. Razvoj psihologije u Hrvatskoj poinje mu 20.st. 1920. godine Ramiro Bujas osnovao je
prvi labos za psiholoka istraivanja u Hrvatskoj, a 1929. i Katedru za psihologiju pri dananjem
FFZG.

Bitne osobe za povijest psihologije su Hipokrat, Platon (koji je izjavio da se pri razumijevanju svijeta
ne smijemo oslanjati na osjete i ono to opaamo ve na razum), Aristotel (koji je sve svoje spoznaje
temeljio na opaanju realnosti i prvi je pobrojao zakone asociranja i pamenja, te osjetila), Wilhelm
Wundt i (za hrv. psihologiju) Ramiro Bujas.

HIPOKRAT je podijelio ljude prema psihikim karakteristikama na temelju njihovih tjelesnih

sokova. To su

1. MELANKOLICI (pesimisti, ukoeni, asocijalni; imaju crnu u)

2. KOLERICI (nagli i agresivni, ali optimisti; imaju utu u)

3. SANGVINICI (leerni, socijalni i pristupani; imaju krv)

4. FLEGMATICI (suzdrani, mirni i paljivi; imaju tekuinu imenom flegma)

Psihologija je znanost koja prouava psihike procese i ponaanje. Razlikujemo tri vrste psihikih
procesa:

1. KOGNITIVNI (miljenje, pamenje, osjeti i percepcija)

2. KONATIVNI (motivacije, elje, interesi)
3. AFEKTIVNI (emocije i emocionalna stanja)

imbenici koji utjeu na psih. procese i ponaanje su FIZIKALNI (pr. Smeta te buka i ne moe
razmiljati od nje), BIOLOKI (pr. Tokom trudnoe se hormoni lue jae nego inae pa su trudnice
udljivog raspoloenja) i SOCIJALNI (pr. Kada se eli uklopiti u neko drutvo pa se trudi ponaati
kul).

Grane psihologije su:

1. RAZVOJNA istrauje promjene u ponaanju tokom rasta i starenja ljudi

2. OPA istrauje ope zakone ponaanja i psihikih procesa
3. EKSPERIMENTALNA istrauje ponaanje i psihike procese eksperimentima
4. BIOLOKA istrauje bioloke osnove ponaanja i psihikih procesa
5. SOCIJALNA istrauje meuljudske odnose
6. KOLSKA I OBRAZOVNA istrauje uenje i pouavanje, trudi se olakati obrazovanje
7. PSIHOLOGIJA RADA pokuava poboljati zadovoljstvo i uinkovitost radnika
8. KLINIKA I SAVJETODAVNA nastoji pomoi ljudima s emocionalnim problemima i
problemima s ponaanjem

Pristupi suvremene psihologije su:

1. BIOLOKI - prouava bioloke osnove ponaanja i psih. procesa

2. BIHEVIORALNI prouava zakonitosti ponaanja ljudi u razliitim situacijama i smatra kako
kognitivni procesi nisu toliko bitni (bitno je samo ponaanje koje se moe opaziti)
 3. KOGNITIVNI prouava psih. procese koji utjeu na ponaanje i kako ljudi obrauju
informacije
4. PSIHOANALITIKI prouava nesvjesnu razinu i motive ljudske psihe, osnovao ga je Sigmund
Freud
5. HUMANISTIKI prouava subjektivna iskustva ljudi i nain na koji ljudi razumiju sami sebe
6. MEUKULTURALNI prouava razliitosti ponaanja i psih. procesa u razliitim kulturama

Psihologiju moramo razlikovati od psihijatrije psiholozi su usmjereni na dijagnostiku psih. problema

i oni vie koriste testove u svojem radu s pacijentima, dok su psihijatri lijenici koji su zavrili
medicinsku kolu i smiju svojim pacijentima prepisivati lijekove, dok psiholozi to ne mogu.

Znanstveni pristup u psihologiji je pristup nekom problemu koji koristi metode znanstvenog
istraivanja, usmjeren je, sustavan, precizan, objektivan i visoko kontroliran.

Etape psiholokog istraivanja: prvo odaberemo PROBLEM kojim se elimo baviti i postavimo
HIPOTEZU (tj rezultat koji mi mislimo da e istraivanje dati), zatim ODABEREMO METODU kojom
emo istraivati problem, PRIKUPIMO PODATKE o problemu, ANALIZIRAMO te podatke i
ODGOVORIMO NA PROBLEM.

METODE ISTRAIVANJA su:

1. METODA OPAANJA vri se u nekoj okolini (ne u laboratoriju), ali bitno je da osoba koja je
predmet opaanja ne primijeti da ju psiholog prouava, inae e promijeniti svoje ponaanje
*neko se koristila INTROSPEKCIJA ili SAMOOPAANJE subjektivno opaanje vlastitih
emocija, misli, psih. procesa, ali prestala se koristiti jer je presubjektivna i nesigurna

2. KORELACIJSKA METODA ispituje povezanost izmeu dvije pojave, ali ne i njihovu meusobnu
ovisnost (iz nje saznajemo jesu li pojave povezane ili nisu, ali ne i zato su povezane ili nisu). Provodi
se putem korelacijskog koeficijenta koji govori u kojoj su mjeri te pojave povezane, a ide od -1 do +1.
Ako je korelacija -1, jedna karakteristika raste, a druga pada (npr. da najvii uenik nekog razreda
ujedno ima najmanju kilau, a najnii najveu, u tom bi razredu korelacija teine i visine uenika bila -
1), a ako je korelacija +1, obje karakteristike skupa rastu i padaju (npr. ako da je najvii uenik nekog
razreda najtei, a najmanji najlaki, korelacija teine i visine bila bi +1). Kad je korelacija 0, pojave
uope nisu povezane.

3. EKSPERIMENT to je namjerno izazivanje neke pojave u svrhu istraivanja te pojave, moe se

vriti u laboratoriju ili u prirodnim uvjetima i da bi bio valjan, mora se uvijek moi ponoviti i moraju se
dobiti isti rezultati svaki put

4. STUDIJA SLUAJA spominje se u odreenim literaturama, a obiljeava dubinsku analizu nekog

problema, sluaja, pojave.. Nekad se vri na jednom, nekad na vie sluajeva, a analizira sam sluaj,
njegovu povijest ako je bitna i drutveni kontekst u kojem se sluaj javio. Sve navedeno potrebno je
potkrijepiti i dokazima.

METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA

1. INTERVJU usmjeren razgovor izmeu psihologa i ispitanika, neekonomian je jer dugo traje,
ali je dobar ako psiholog treba puno informacija
2. ANKETA skup pitanja koji se provodi nad veim brojem ljudi istovremeno, zbog ega je
ekonomina, ali ovisi o iskrenosti ispitanika. Anketom ispitujemo odreeni dio populacije
(npr. mlade) tako da uzmemo njihov UZORAK (prosjean tinejder s prosjenim
 karakteristikama) koji se jo zove i REPREZENTATIVAN UZORAK jer predstavlja svoju
populaciju
3. TESTOVI I UPITNICI koriste se za mjerenje osobina pojedinih ljudi, testovi testiraju
sposobnost rjeavanja nekih zadataka, a upitnici otkrivaju informacije o ponaanju i
doivljavanju osobe koja je ispitivana

Primjer laboratorijskog eksperimenta koji je sproveden na podruju psihologije:

Ameriki psiholog Harlow je proveo pokus na mladim, tek roenim majmunima kako bi provjerio
hipotezu drugih psihologa da je novoroenad privrena majkama samo jer ih one hrane. Jednu
skupinu majmuna odvojio je od majki na 6-12 tjedana i stavio ih u kaveze u kojima su stajale dvije
umjetne mame jedna omotana frotirskim runikom s glavom slinom majmunskoj, druga od ice
s drvenom glavom. Na te umjetne majke prikljuena je boica s hranom i jedna skupina majmuna
hranila se od jedne, a druga od druge umjetne majke. Hipoteza je pobijena kad su majmuni, kad im je
dozvoljeno izabrati majku s kojom e provoditi vrijeme, izabrali onu s glavom slinom majmunskoj te
su redovito bjeali k njoj kad su bili prestraeni ak i oni koje je hranila iana majka s drvenom
glavom. Tako su dokazali da je i slinost pravom biu bitna novoroenadi, ne samo prehrambena
uloga.

1.2. BIOLOKE OSNOVE PONAANJA

U ivanom sustavu nalaze se dvije vrste stanica neuroni i glija stanice. Neuroni su osnovne jedinice
ivanog sustava koje prenose poruke koje se nazivaju ivani impulsi. Glija stanice pruaju potporu
neuronima, omoguuju im hranjenje i odbacivanje tetnih tvari.

Neuroni mogu imati razliite funkcije prema kojima ih onda dijelimo na:

1. SENZORNE/OSJETNE prenose informacije od osjetila tj. od receptora (stanice koje primaju

podraaje okoline) prema mozgu/modini, senzorni neuroni nalaze se blizu koi, kod osjetila
2. MOTORNI prenose ivane impulse od mozga/modine do organa, koji se nazivaju efektori,
motorni neuroni nalaze se kod mozga i modine, vezani su direktno na njih
3. INTERNEURONI nisu vezani ni s receptorom ni s efektorom ve s drugim neuronima kojima
prenose impulse

Da biste lake shvatili prenoenje ivanog impulsa, evo slika neurona

ivani impuls je kratkotrajna elektrina promjena koja putuje kroz neurone i to tako da se giba u
smjeru dendriti->akson->zavrne kvrice (ova siva kao ticala na kraju neurona, nisu oznaene). Giba
se kemijskim putem. Naime, izmeu dva neurona nalazi se sinaptika pukotina, praznina po kojoj se
veza izmeu neurona naziva sinapsa. Kada jedan impuls prijee cijeli neuron i stigne do zavrnih
noica, on potakne luenje neurotransmitera (to su kemijske tvari) koji e impuls prenijeti preko
sinaptike pukotine do dendrita idueg neurona tako da ih podrai.

Dijelovi ivanog sustava:

1. SREDINJI IVANI SUSTAV sastoji se od mozga i lene (kraljenine) modine koji su
zatieni lubanjom i kraljenicom te plivaju u cerebrospinalnom likvoru radi dodatne zatite.
Ovaj sustav ukljuuje najvei dio neurona u tijelu.
1) MODINA slui za komunikaciju izmeu mozga i ostatka tijela, provodi neurone
iz mozga do receptora i obratno, sredite je nekih refleksa kod kojih je ivani
impuls toliko brz da stigne do motornih neurona bez da proe kroz mozak (pr. kad
se opeemo maknemo ruku prije nego na mozak to registrira)
2) MODANO DEBLO mjesto spoja modine i mozga koje upravlja reakcijama
nunim za ivot (disanje, spavanje, gutanje)
3) MALI MOZAK iza debla je, uz donji stranji dio lubanje, slui za koordinaciju
pokreta i ravnoteu
4) VELIKI MOZAK dijeli se na
a) MOZGOVNU KORU (slui za govor, razmiljanje i ostale ljudske
karakteristike, dijeli se na senzorni dio, gdje stiu impulsi iz podraenih
neurona, motorni dio, koji upravlja voljnim pokretima tijela, i asocijativni
dio koji slui za ljudske karakteristike)
b) LIJEVU POLUTKU (sadri centar za govor i dominantna je)
c) DESNU POLUTKU (slui za shvaanje prostornih odnosa)

*dvije polutke su vezane ivanim vlaknima i djeluju skupa pri sloenim

procesima, ali u normalnim situacijama lijeva polutka velikog mozga kontrolira
desnu polovicu tijela, a desna polutka lijevu polovicu tijela

d) LIMBIKI SUSTAV (sastoji se od vie dijelova izmeu debla i mozgovnih

polutki, ima bitnu ulogu u emocijama i pamenju i pri zadovoljavanju
nekih osnovnih potreba)
2. PERIFERNI IVANI SUSTAV sastoji se od svih onih neurona koji nisu u mozgu i modini, ve u
svim ostalim dijelovima tijela i dijeli se na dva dijela:
1) SOMATSKI ili TJELESNI IVANI SUSTAV dio je koji kontrolira voljne i neke nevoljne
tjelesne radnje, a sastoji se od motornih neurona koji impulse vode od sredinjeg
 ivanog sustava sve do efektora i senzornih neurona koji impulse vode od receptora
do sredinjeg iv. sustava
2) AUTONOMNI ili VEGETATIVNI IVANI SUSTAV dio je koji kontrolira rad unutarnjih
organa i lijezda s unutarnjim izluivanjem kontrolira sve automatske radnje u tijelu
(disanje, puls, probavu), dijeli se na dva dijela:
a) SIMPATIKI IVANI SUSTAV aktivira se kad je tijelu potrebna energija, u
napornim i opasnim situacijama, on ubrzava puls i disanje, poveava tlak i
usporava probavu.
b) PARASIMPATIKI IVANI SUSTAV aktivira se kad je tijelu potrebna uteda
energije i ima suprotan utjecaj na organizam od simpatikusa usporava puls i
disanje, smanjuje tlak i ubrzava probavu.

Endokrini sustav (ili sustav lijezda s unutranjim izluivanjem) jo je jedan sustav pomou kojeg se
informacije prenose kroz organizam, a djeluje na principu hormona (kemijske tvari koje lijezde s
unutarnjim luenjem proizvode) koji putem krvi putuju do pojedinih organa. U njega spadaju
slijedee lijezde:

a. HIPOFIZA (nalazi se u mozgu i lui hormon koji upravlja radom svih drugih lijezda, a izmeu
ostalog lui i hormon rasta)
b. TITNJAA (ispod grkljana, lui tiroksin)
c. NADBUBRENE LIJEZDE (iznad bubrega, lue adrenalin i noradrenalin pri jakim
emocionalnim reakcijama)
d. GUTERAA (ispod eluca, regulira razinu eera u krvi i njegovu potronju)
e. SPOLNE LIJEZDE su jajnici kod ena i testisi kod mukaraca, koji lue spolne stanice i razne
hormone (od kojih su kod ena najbitniji progesteron i estrogen, a kod mukaraca
testosteron)

ivani i endokrini sustav meusobno su usklaeni u radu i utjeu na psihike procese i ponaanje.

Istraivanja na podruju biolokih osnova:

ENDORFINI
Ponekad kad ljudi doive vrlo intenzivan stres i traumu, ne osjeaju bol. Istraivanja su pokazala da se
to zbiva zbog luenja neurotransmitera koji se zovu endogeni morfini ili skraeno endorfini lue se
kako bi blokirali bol i sastavom su veoma slini drogama, ali njihovo luenje nije tetno, naprotiv,
korisni su.

UTJECAJ NA AUTONOMNI IV. SUSTAV

Istraivanjem je dokazano da ljudi psiholokim metodama mogu nauiti kako donekle kontrolirati svoj
autonomni ivani sustav (te su metode zvane metodama biolokih povratnih informacija) npr.
netko moe nauiti kako mijenjati svoj krvni tlak, to moe biti veoma korisno u terapiji zdravstvenih
problema.

FRENOLOGIJA
Poetkom 19.st. Franz Gall osnovao je teoriju koja je temeljena na tome da je izgled lubanje povezan
sa psihikim karakteristikama ljudi. Nazvao ju je frenologija. Frenolozi su, dakle, pipali ljudima glave i
na temelju toga zakljuivali o njihovim osobinama. Danas se zna da to nije mogue i frenologija vie
nije znanost.
MJERENJE AKTIVNOSTI MOZGA
Moe se vriti elektroencefalogramom (EEG-om) koji mjeri aktivnost modanih stanica ili se moe
mjeriti potronja glukoze kod modanih stanica.

1.3. OSJETI I PERCEPCIJA

Iako ljudi uvijek spominju pet osjetnih sustava, osim vida, sluha, njuha, okusa i konih osjeta postoje
jo i osjeti ravnotee i kinestetiki osjeti. Evo od ega se sastoji i kako funkcionira svaki od njih.

1. VID podraaj koji izaziva vid je svjetlost i njime promatramo svijet oko sebe. Osjetni
sustav vida sastoji se od osjetila, dva oka, senzornog vidnog ivca i senzornog dijela
mozga u kojem osjeti nastaju. Osjet vida nastaje tako da svjetlost padne na leu koja ju
usmjerava na mrenicu. Mrenica ima dvije vrste receptorskih stanica tapie (za
gledanje po mraku) i unjie (gledanje po danu i opaanje boja). Kada svjetlost padne na
njih, stvori impuls koji putuje vidnim ivcem do sredita za vid.
2. SLUH podraaj mu stvara zvuk odreene frekvencije. Sastoji se od uiju kao osjeta
sluha, slunog ivca i dijela za sluh u mozgu. Uho se sastoji od tri dijela; vanjskog uha
(uka), srednjeg uha (bubnji i tri koice eki, nakovanj i stremen) i unutarnjeg uha
(punica ispunjena tekuinom). Osjet sluha nastaje tako da zvuni valovi prou kroz sve
dijelove uha i pokrenu membranu punice, koja pokrene slune dlaice, receptore za
sluh. One dalje prenose taj zvuni val u obliku impulsa sve do sredita u mozgu.
3. NJUH sastoji se od nosa (osjetilo), ivaca i sredita u mozgu. Osjet mirisa nastaje
podraivanjem receptorskih stanica za njuh u nosu, a podrauju ih male molekule (u
plinovitom stanju) one supstance koju miriemo (pr. parfem, jelo).
4. OKUS Sastoji se od okusnih kvrica (receptorske stanice) koje se nalaze na povrini
jezika, ivaca i centra u mozgu. Kada molekule neke supstance podrae kvrice, impuls
odlazi u mozak.
5. KONI OSJETI U njih ubrajamo dodir, bol, toplo i hladno. Podraaj za ove osjete je
pritisak na neki dio tijela ili temperatura koja je manja od tjelesne (registriramo kao
hladno) ili vea od tjelesne (registriramo kao toplo).
6. OSJET RAVNOTEE Slui nam za kretanje bez potekoa. Pokretanjem glave ili tijela
kree se tekuina u unutarnjem uhu koja podrauje dlaice (receptore) u uhu. One u
mozak alju informaciju o ravnotei.
7. KINESTETIKI OSJETI To su osjeti za pokrete i poloaj tijela u prostoru. Receptori se
nalaze u svim miiima, tetivama i zglobovima i mozgu alju info o poloaju organa u
prostoru.

Ope nastajanje osjeta: Podraaj osjetni organ podraaj/iv.impuls ivana vlakna senzorno
podruje kore velikog mozga (odreeni reanj)*

POREMEAJI U RADU OSJETNIH SUSTAVA

VID
Ako osoba ima problema sa tapiima, po noi ili pri manjku svjetla nee vidjeti gotovo nita i
openito e teko opaati stvari na rubu vidnog polja. Ako osoba ima problem sa unjiima, imat e
potekoe s opaanjem boja ili sljepou za boje daltonizam.
SLUH
Iako ljudi imaju raspon sluha od 0 do 140dB, ve od zvuka jaine 110dB ljudski sluh moe ostati trajno
oteen.

KONI OSJETI
Neki ljudi ne osjete bol, to moe biti veliki problem. Bol je naznaka da postoji problem, ozljeda u
ljudskom tijelu, koja se treba izlijeiti. Bez boli, mogli bismo doivjeti ozbiljnu fiziku tetu bez da to
primijetimo.

OSJETI RAVNOTEE
Ponekad moemo nekom kretnjom previe podraiti svoje osjetilo za ravnoteu, npr. vrtnjom oko
svoje osi, to moe rezultirati nemogunou stajanja i vrtoglavicom.

Dvije su vrste osjetljivosti osjetnih sustava na podraaje oko sebe apsolutna i osjetljivost za razlike.

Apsolutni prag ili apsolutni limen najmanja je jaina podraaja koja treba djelovati na neko osjetilo
kako bismo doivjeli osjet (pr. minimalna koliina svjetlosti u mraku koju emo opaziti).

Diferencijalni prag ili diferencijalni limen je najmanja promjena u podraaju koja e rezultirati
promjenom osjeta koji mi osjetimo (pr. za koliko se zvuk treba stiati da bismo mi uli da je stian). Uz
njega se vee Weberova konstanta, a to su zapravo postotci (konstantni su) za koje se podraaj na
odreeno osjetilo mora promijeniti da bi se ta promjena osjetila. Pr. da bismo primijetili razliku u
svjetlosti treba ju promijeniti za 8%, zvuk za 15% itd.

Posebne pojave na podruju osjeta su idue:

Osjetna adaptacija smanjenje intenziteta osjeta zbog stalne i nepromjenjive izloenosti podraaju
(npr. nakon nekog vremena provedenog u prostoru gdje se pirjao luk, neugodan miris vie se ne
osjea).

Osjetna rekuperacija poveanje intenziteta osjeta zbog stalne i nepromjenjive izloenosti podraaju
(npr. nakon nekog vremena provedenog u mranoj prostoriji, na vid postaje sve otriji).

Perzistencija osjeta je trajanje osjeta jo neko vrijeme nakon to je podraaj uklonjen (npr. nakon
bunog koncerta jo neko vrijeme ujemo zujanje u uima). Nastaju paosjeti (npr. paslike).

Percepcija je rezultat mozgovne obrade osjetnih informacija. To je proces u kojem na mozak

obrauje sve ono to naa osjetila osjete i spaja sve primljene informacije u jednu cjelinu. Percepcija
se odvija automatski, bez naeg truda. Na percepciju utjeu psiholoki procesi poput emocija,
motivacije, pamenja, inteligencije, panje, oekivanja, opeg stanja organizma itd.

Na perceptivni sustav pri opaanju nekih cjelina koristi odreena naela percipiranja. Evo nekih:

NAELO BLISKOSTI Elemente koji su blizu uvijek opaamo kao cjelinu

NAELO SLINOSTI Elemente koji su po nekom svojstvu slini opaamo kao cjeline

NAELO ZATVARANJA Ukoliko neki dijelovi neke figure nedostaju, na mozak ih prilikom percepcije
popunjava sam kako bi stvorio smislenu cjelinu

NAELO LIKA I POZADINE Radi smislenog opaanja okoline moramo biti sposobni razlikovati objekt
koji percipiramo od onih ostalih koji ga okruuju, pa kaemo da je taj objekt lik, a svi oni koji ga
okruuju su pozadina.

NAELO SIMETRIJE Simetrine objekte percipiramo kao cjelinu.

NAELO KONTINUITETA - Objekti koji se nastavljaju (imaju tendenciju kontinuiteta) percipiraju se kao
skupina.
NAELO DOBROG PRAVCA - Percipiranje niza toaka na pravcu kao cjelinu.

NAELO ZAJEDNIKOG KRETANJA - Objekti koji se kreu u istom smjeru percipiraju se kao cjelina.

Perceptivne varke ili iluzije su pojave do kojih dolazi kada naa percepcija podraaja ne odgovara
stvarnom podraaju. Treba ih razlikovati od halucinacija. Naime, perceptivne varke zbivaju se pri
prisutnim podraajima koji su krivo percipirani, ali halucinacije su perceptivni doivljaji do kojih dolazi
bez prisustva podraaja.

Najpoznatije perceptivne varke:

I. Kad vidimo neto ega nema.

II. Geometrijske oblike vidimo na vie naina.

III. Slike vidimo na vie naina.

IV. Pogreno prosuujemo veliinu.

V. Nemogue slike.

Psiholozi znaajni za podruje istraivanja osjeta i percepcije su G. T. Fechner, E. H. Weber i

M. Wertheimer.
Istraivanja s podruja osjeta i percepcije:

Stroop test, nazvan prema svom autoru, demonstrira interferenciju tokom reakcije na zadani
problem. Izgleda ovako:

Na mozak malo tee obrauje ovakav problem jer se istovremeno fokusira na znaenje rijei i na
boju kojom je rije obojana. Ljudi koji su podvrgnuti ovom testu zamoljeni su da kau boje kojima su
rijei obojane i mahom su bili ili jako spori ili grijeili puno puta.

1.4. EMOCIJE I MOTIVACIJA

Vano je razlikovati emocije od emocionalnih stanja.

Emocije su kratkotrajne, jaeg intenziteta i jasnog uzroka. Dijelimo ih na primarne ili
jednostavne(radost, alost, strah, gaenje, srdba, iznenaenje) i sekundarne ili sloene (ljubav,
ljubomora, ponos, njenost, mrnja...), a prema hedonistikom tonu i na ugodne i neugodne.
Emocionalna stanja su razliitog trajanja i intenziteta i nisu uvijek jasnog uzroka. Mogu biti afekti,
raspoloenja i strasti.

Afekti su stanja jakog intenziteta i kratkog trajanja (npr.srdba).

Raspoloenja su srednjeg intenziteta i dugog trajanja (npr. radost, alost).

Strasti su jakog intenziteta i dugog trajanja (npr. ljubav).

Sastavnice emocija su:

1) TJELESNE PROMJENE (nastaju kao posljedica aktivacije simpatikusa) promjene poput

ubrzanog rada srca, disanja, povienog tlaka, znojnih dlanova, irenja zjenica, usporene
probave itd. to je emocija jaa, jae su i tjelesne promjene. Smatra se da su tjelesne
promjene nastale za fight or flight tj. za suoavanje sa situacijom koja je u nama izazvala
emociju ili za bijeg od nje.
2) IZRAAVANJE EMOCIJA moemo ih izraziti izrazom lica, gestikulacijom, stavom tijela,
zvukovima ili rijeima, a izraavanje moe biti univerzalno u svim kulturama (npr. izraz lica) ili
uvjetovano uenjem (verbalno izraavanje tj rijeima i geste, npr. smatra se da mukarci ne bi
smjeli plakati pa ih se u nekim kulturama od malena ui da je to pogreno)
3) DOIVLJAJ EMOCIJA on je kod raznih ljudi razliit i ovisi o subjektivnim faktorima poput
kognitivnih procesa (vlastita interpretacija situacije u kojoj doivljavamo emocije)
Komunikacija izmeu ljudi je in ija je svrha izraavanje emocija, a kako smo rekli, razliite emocije
razliito se izraavaju u drukijim kulturama. Npr. tuga na pogrebu se u nekim kulturama iskazuje
intenzivnim iskazivanjem tuge, a u drugima se ta tuga to vie potiskuje i ljudi ju ne pokazuju. U naoj
kulturi plaenje jezika doivljava se kao neto nepristojno, a u Kini to moe biti znak iznenaenja.

Razvoj emocija: SITUACIJA -> KOGNITIVNA INTERPRETACIJA -> EMOCIONALNI DOIVLJAJ/FIZIKA

PROMJENA/IZRAAJ -> PONAANJE (ne uvijek)

npr. Hoda ulicom i opazi psa (situacija). Misli da e te pas ugristi (kognitivna interpretacija). Pone
osjeati strah (emo. doivljaj), tlak ti raste i zjenice ti se ire (fizika promjena) i ponu ti drhtati ruke i
blijed si (izraaj). Okrene se i pone trati u suprotnom smjeru kako bi pobjegao od psa (ponaanje).

Emocije mogu snano utjecati na psihike procese i ponaanje ovjeka u smislu da ponekad mogu
zaslijepiti zdrav razum. Npr. ako je osoba jako bijesna, njezino ponaanje i psihiki procesi, tj ono to
joj prolazi kroz glavu, bit e podloni tom bijesu i osoba moda nee postupiti kako bi inae postupila.
Isto vrijedi i za svaku drugu emociju.

Stres je stanje koje nastaje kad je pojedinac izloen zahtjevima koji od njega oekuju pojaanu
prilagodbu. On moe biti pozitivan (eustres) ili negativan (distres). Mala koliina eustresa moe
djelovati pozitivno na ovjeka u smislu da ga potakne na naporniji rad, ali velika koliina bilo kakvog
stresa na ovjeka uglavnom djeluje negativno. Izvori stresa nazivaju se stresori i to su dogaaji koji
ga uzrokuju, a dijelimo ih u 4 skupine:

1) TRAUMATSKI DOGAAJI prometne nesree, zloini, ratovi, prirodne katastrofe

2) BOLESTI, POVREDE I MEDICINSKI TRETMANI
3) IVOTNE PROMJENE kolovanje, zaposlenje, enidba, raanje, promjena posla, mjesta
stanovanja, umirovljenje
4) SVAKODNEVNE SITUACIJE odravanje kue, zdravlje, vremenska stiska, financije, brige i
tekoe, strah od okoline, radni stres, strah od budunosti

Ljudi na stres mogu reagirati tako da se suoavaju s emocijama ili posljedicama koje je stres
uzrokovao, suoe se direktno s problemom (to je najpoeljnije, jer e ga tako prije rijeiti) ili ga
potpuno ignoriraju (veoma nepoeljno). Neki naini suoavanja sa stresom (coping mechanisms)
su: oekivanje vlastite uinkovitosti (bolja procjena vlastite uinkovitosti, kada ovjek sam razumije
moe li biti uinkovit u odreenoj stresnoj situaciji ili ne), psiholoka vrstoa (pr. doivjeti stres kao
izazov da si postavimo oekivanja jo vie i predamo se radu), humor (kroz smijeh je sve lake ),
predvidljivost (lake je suoiti se sa stresom za koji smo znali da stie), socijalna potpora (potranja
pomoi okoline)..

Frustracija je stanje pojedinca koji ne moe zadovoljiti neku svoju elju ili potrebu. Na ovjeka u
pravilu djeluje negativno. Izvor frustracije je stanje potrebe (stanje u kojem smo lieni neega to
elimo) koje ne moe biti zadovoljeno i to dovodi do frustracije. Ljudi na frustraciju uglavnom
reagiraju agresijom (koja moe biti direktna osoba je ljuta na uzrok frustracije, ili pomaknuta
osoba je ljuta na sve i svi su joj krivi), promjenom strategije kojom e zadovoljiti potrebu,
odustajanjem ili obrambenim mehanizmima. To su nesvjesne reakcije kojima pokuavamo umanjiti
frustraciju. Evo nekih:
 1) NEGIRANJE mehanizam kojim osoba odbija priznati da postoji neki izvor frustracije (pr.
deko se upucava djevojci, ona ga odbije, ali on ne prihvaa ne)
2) PROJEKCIJA mehanizam koji uz negiranje ikakvih problema ukljuuje i pripisivanje tih
problema drugima (pr. osoba koja je uvijek drska smatra kako nije drska ona, ve su zapravo
drski svi drugi oko nje)
3) RACIONALIZACIJA mehanizam kojim osoba nudi prihvatljive razloge za svoje ponaanje
koji su neistiniti (npr. netko ne ita knjige jer ih ne voli, ali drugima govori da ih ne ita jer
nema vremena)
4) SUPSTITUCIJA sastoji se od zamjene prvotnog cilja nekim drugim, u odreenoj mjeri slinim
ciljem (npr. osoba je htjela studirati likovnu umjetnost, ali nije uspjela upisati taj program, pa
je zato upisala povijest umjetnosti)
5) KOMPENZACIJA kao i supstitucija, kompenzacijom se prvotni cilj zamjenjuje nekim drugim,
ali u ovom sluaju potpuno razliitim ciljem od poetnog (pr. osoba je htjela raditi kao pilot,
ali nije prola na sistematskom pregledu pa je umjesto toga postala slastiar)
6) REGRESIJA mehanizam pri kojem osoba na frustraciju reagira ponaanjem tipinim za ranu
fazu razvoja (djeje reakcije, pr. plakanje, sisanje palca, bijesni ispadi..)

Motivacija je proces koji potie, usmjerava i odrava ponaanje prema nekom cilju. Ona se ne vidi
izravno, ve ju opaamo na osnovi ponaanja osobe. Motivacijski proces poinje nekom potrebom, tj.
stanjem u kojem smo lieni neega ono postaje motiv (neto to nas privlai). Stanje potrebe
dovodi do instrumentalnog ponaanje, to je bilo koje ponaanje koje je usmjereno ka nekom cilju.
Instrumentalno ponaanje moe rezultirati neuspjehom (prilikom ega dolazi do ve spomenute
frustracije) ili uspjehom, ime osoba dolazi do cilja, a cilj je sve ono ijim se dosezanjem zadovoljava
neka potreba ili motiv. Nakon ispunjenja cilja, nastupa homeostaza ili ravnotea organizma i
mirovanje koje traje do pojave sljedeeg motiva. Npr., osoba je gladna. To je stanje potrebe,
potrebna joj je hrana. Glad dovodi do odlaska po hranu i unoenje hrane u organizam, to je
instrumentalno ponaanje. Nakon to osoba pojede, cilj je zadovoljen. Ako pak ne moe nai hranu,
doi e do stanja frustracije.

Postoje primarni tj. bioloki motivi koji su uroeni i slue za zadovoljavanje potreba koje su nune za
preivljavanje (hrana, voda, zrak, san, seksualne potrebe, temperatura..) i sekundarni ili socijalni
motivi koji su tokom ivota steeni i slue za zadovoljavanje potreba koje su nastale kulturnim
obrazovanjem ili socijalizacijom (drutvo, mo, samopouzdanje, potovanje, sigurnost..).

Postoje i dvije vrste motivacije: intrinzina ili unutarnja motivacija (to su unutarnji poticaji koji nas
tjeraju da se trudimo oko neeg, poput znatielje, interesa ili uitka) i ekstrinzina ili vanjska
motivacija (to su vanjski poticaji koji uzrokuju trud oko neega, poput nagrade, novca, dobrog tueg
miljenja..).

Ameriki psiholog Abraham Maslow iznio je za ivota teoriju o hijerarhiji ljudskih motiva. Naime,
on je smatrao kako su ljudske potrebe hijerarhijski organizirane i mogu se podijeliti u pet skupina, a
potrebe vieg reda mogu se zadovoljiti samo ako su prethodno zadovoljene potrebe nieg reda. Evo
kako piramida izgleda:
Dakle, samoaktualizacija (ostvarenje vlastitih potencijala) moe se ostvariti tek onda kad su ostvareni
motivi ostalih razina, potovanje tek onda kad su ostvareni ljubav i pripadnost, sigurnost i fizioloke
potrebe, ljubav i pripadnost tek poslije sigurnosti i fiziolokih potreba, a sigurnost tek nakon
fiziolokih potreba.

Sukob ili konflikt motiva situacija je u kojoj osoba ima vie elja ili potreba koje su meusobno
neuskladive. etiri su mogua konflikta.

1) KONFLIKT VIESTRUKOG PRIVLAENJA prisutan je kad osoba mora birati izmeu dvaju ili
vie ciljeva koji su podjednako privlani (pr. netko je na poklon dobio okoladu od keksa i
okoladu od ljenjaka, obje voli jednako i ne zna koju da pojede)
2) KONFLIKT VIESTRUKOG ODBIJANJA prisutan je kad osoba mora birati izmeu dvaju ili vie
ciljeva koji mu se jednako ne sviaju (pr. netko mora izabrati izborni predmet u koli, ali niti
jedan od ponuenih mu se ne svia)
3) KONFLIKT ISTOVREMENOG PRIVLAENJA I ODBIJANJA javlja se kad osoba ima jedan cilj koji
je istovremeno privlaan i odbojan (pr. netko eli izai u subotu naveer u klub i dobro se
zabaviti s prijateljima, ali zna da e idui dan biti mamuran, neispavan i nesposoban za
funkcioniranje)
4) KONFLIKT VIESTRUKOG ISTOVREMENOG PRIVLAENJA I ODBIJANJA najsloeniji je od svih,
predstavlja dvojbu neke osobe izmeu dva ili vie ciljeva, pri emu svaki ima i pozitivne i
negativne strane (pr. osoba mora izabrati izmeu dva auta, od kojih jedan ima ful opremu,
jako je lijep, ali i skup, a drugi je jeftiniji, ali ima i manje dodataka i nije ba toliko lijep)

Osobe najznaajnije za istraivanje emocija i motivacija su Abraham Maslow i Charles Darwin.

Istraivanja s podruja emocija i motivacije:

Izrazi emocija i emocionalna kontrola

Istraivanja su pokazala kako namjernim pojaanjem izraza lica moemo uzrokovati promjenu
emocija, ako to elimo. Npr. u jednom istraivanju ispitanici su podijeljeni u dvije grupe i puteni su
im crtii. Jedna skupina je tokom gledanja drala izmeu zubi olovku tako da su im usta bila u obliku
smijeka, a druga skupina drala je olovku tako da su aktivni bili oni miii koji se inae ne koriste pri
smjekanju. Nakon gledanja crtia, ispitivanje je pokazalo da su se ljudi kojima su usta bila oblikovana
u smijeak zbog dranja olovke osjeali mahom ugodnije od ljudi koji su olovku drali na suprotan
nain. Naravno, promjena izraza lica nee nas usreiti u nekoj jako tunoj ili jako neugodnoj situaciji,
ali ovime je dokazano da se ponekad ipak namjernim forsiranjem odreenog izraza, moemo
poprimiti raspoloenje na koje taj izraz sugerira.

PTSP POSTTRAUMATSKI STRESNI POREMEAJ

To je poremeaj koji se javlja kod ljudi koji su preivjeli neki intenzivan stres ili traumu, a oituje se
nesanicom, ponavljanjem istih snova, stalnim vraanjem slika traume, tekoama u koncentraciji,
alkoholizmom, a moe dovesti i do suicida. Simptomi PTSP-a mogu varirati i pojaviti se odmah nakon
ili neko vrijeme nakon traume. Osobe koje pate od ovog poremeaja trebaju potraiti strunu
pomo.

POREMEAJI HRANJENJA
Najei poremeaji hranjenja su anoreksija i bulimija. Anoreksija je poremeaj kod kojeg su osobe
opsjednute strahom od debljanja, jedu vrlo malo i na granici su izgladnjivanja. Imaju izuzetno nisko
samopotovanje. Istraivai pretpostavljaju kako to moe biti povezno s nekim hormonalnim
promjenama kod mladih ena.
Bulimija je poremeaj kod kojeg osobe jedu nekontrolirano do krajnjih granica, a nakon toga
namjerno povraaju te nastavljaju jesti sve do iscrpljivanja. Najee se javlja kod mladih ena, ili
kod osoba koje pokuavaju koristiti neke preparate za mravljenje.

1.5. PAMENJE I UENJE

Pamenje je proces usvajanja, pohrane i pronalaenja te koritenja informacija u naem mozgu, a

definira se i kao proces obrade informacija. Pamenje ili obrada informacija odvija se u 3 faze:
senzorna faza ili pamenje, kratkorono pamenje i dugorono pamenje.

1) Senzorna ili osjetilna faza je prva faza obrade informacija i podrazumijeva primanje
informacija putem osjetila, no svjesni smo samo onih na koje obratimo panju (npr.
znamo da su na zidu slike, no ne i toan broj). Uz panju takve informacije prelaze u
kratkorono pamenje. Ovu fazu otkrio je George Sperling eksperimentom vezanim uz
pamenje slova.
2) Kratkorono pamenje druga je faza i ima 3 funkcije: ponavljanje, kodiranje i rad s
informacijama. Ponavljanjem informacije zadravamo dok ih ne zapiemo, a kodiranje je
obrada informacija u oblik pogodan za pohranu u dugorono pamenje. Kapacitet
kratkoronog pamenja ogranien je na 7+-2 estice (tj min. 5, a max 9 estica), a
poveava se grupiranjem informacija. Informacije se u kratkoronom pamenju
zadravaju do 20 sekundi bez ponavljanja i ometajuih imbenika. Stalnim ponavljanjem
informacije iz kratkoronog prelaze u dugorono pamenje.
3) Dugorono pamenje ima funkciju zadravanja; pohranjivanja informacija za ponovni
rad. Kapacitet mu je neogranien jer postoje nebrojene mogunosti za stvaranje veza
izmeu neuronima. Te veze nazivaju se trag pamenja, a njihov broj raste
ponavljanjem.

Dugorono pamenje se dijeli na 4 vrste: deklarativno, nedeklarativno, automatsko i

pamenje koje zahtjeva napor.
 a) Deklarativno se dijeli na jo 2 vrste: pamenje dogaaja (epizodiko ili
autobiografsko, npr. informacije o neemu to se desilo na nekom mjestu u nekom
vremenu) i pamenje znanja (semantiko, npr. koliko jedna godina ima mjeseci).
b) Nedeklarativno ili proceduralno vezano je uz pamenje vjetina, npr. pamenje
vjetine plivanja ili neke vjebe. Odvija se u 3 faze: prva faza je kognitivna (shvatiti to
treba napraviti), druga faza je povezivanje i trea je faza automatizacija (tj. obavljanje
vjebe uz to manje svjesne kontrole).
c) Automatsko pamenje odvija se automatski bez naeg napora. (Npr. znamo da smo
susjeda ve 3 puta sreli na ulici.)
d) Pamenje koje zahtjeva napor podrazumijeva savladavanje sadraja uz odreen
napor. (Npr. pamenje kolskog gradiva koje nam se ba i ne svia.)

Metode za ispitivanje pamenja su metoda prepoznavanja, utede i dosjeanja.

Metoda prepoznavanja podrazumijeva pronalaenje tonog odgovora meu navedenima i zahtjeva

dobro poznavanje gradiva. Npr. Pitanje tipa zaokruivanje tonog odgovora - a, b ili c.

Metoda utede podrazumijeva vrijeme koje nam je potrebno da neku informaciju ponovno nauimo.

Metoda dosjeanja podrazumijeva aktivnu rekonstrukciju informacije. Npr. Pitanje tipa dopunjavanja
reenice s tonim odgovorom ili odgovora na pitanje u obliku samostalne reenice.

Zaboravljanje je proces tokom kojeg privremeno ili trajno, potpuno ili djelomino gubimo ono to je
bilo zapameno. Kod zaboravljanja nema dosjeanja, prepoznavanja, ni utede pri uenju.
Zaboravljanje je u poetku sve bre, a zatim sve sporije. Tok zaboravljanja ovisi i o sadraju uenja.

Razlozi zaboravljanja:

1. Potiskivanje (represija)

2. Interferencija (ometanje)

3. Nemogunost pronalaenja informacija u dugoronom pamenju

4. Postupno gubljenje tragova pamenja

Interferencija je proces ometanja gradiva (znanje jednog gradiva ometa savladavanje drugog). To se
jo naziva i negativan transfer.

(Pozitivan transfer je pojava olakavanja savladavanja jednog gradiva zbog poznavanja drugog. Npr.
znanje iz talijanskog jezika olakava uenje latinskog.)

Postoje 2 vrste interferencije, proaktivna i retroaktivna.

Proaktivna podrazumijeva ometanje unaprijed (staro ometa novo). Npr. zbog poznavanja rada na
jednom mobitelu, ne moemo se snai na novom.
Retroaktivna podrazumijeva ometanja unatrag (novo ometa staro). Npr. Dobili smo novi kalkulator,
pa zaboravimo kako je funkcionirao stari.

Vrste zaboravljanja (kronini uzroci):

Retrogradna amnezija, anterogradna amnezija, hipermnezija, hipomnezija, fuga(bijeg) i paramnezija

(lana sjeanja) deja vu i jamais vu.

Retrogradna amnezija je gubitak dijela dugoronog pamenja usred ozlijede mozga.

Anterogradna amnezija je nemogunost stvaranja dugoronog pamenja (tei poremeaj).
Hipermezija je automatsko pamenje velike koliine informacija.
Hipomenzija je smanjena mogunost pamenja.

Fuga (bijeg) je stvaranje novog izmiljenog identiteta usred traume.

Paramnezija (lana sjeanja) podrazumijeva popunjavanje rupa u pamenju izmiljenim informacija, a
to su deja vu (osjeaj da smo neto ve doivjeli, a zapravo to doivljavamo prvi put) i jamais vu
(osjeaj da neto nismo doivjeli, a jesmo).

Uenje je sloeni psihiki proces promjene ponaanja i znanja na osnovi usvojenog iskustva.
Obuhvaa usvajanje navika, informacija, znanja, vjetina i sposobnosti. To je proces uskladitavanja
podataka u skladitu pamenja.
Metode uenja su: klasino uvjetovanje, operantno uvjetovanje, socijalno i kognitivno uenje.

1) KLASINO UVJETOVANJE

Najjednostavniji je mehanizam uenja jer podrazumijeva refleksne reakcije, a sastoji se od

uparivanja neutralnog podraaja (npr.zvono) s neuvjetovanim podraajem (npr.hrana) koji
refleksno izaziva neku neuvjetovanu reakciju (npr. slinjenje).
Klasino uvjetovanje otkrio je ruski lijenik, Ivan Pavlov, prouavajui probavni sustav psa (mjerio
je koliinu izuene sline na hranu).

Shema klasinog uvjetovanja:

Prije uvjetovanja: NUP > NUR

Tijekom uvjetovanja: NUP + NP -> NUR
Nakon uvjetovanja: UP -> UR

(NUP: neuvjetovani podraaj, NUR: neuvjetovana rekacija, NP: neutralni podraaj, UP: uvjetovani
podraaj, UR: uvjetovana reakcija)
U praksi to bi znailo da pas na NUP (hranu) refleksno izluuje slinu (NUR).
Tijekom klasinog uvjetovanja hrana se uparuje sa zvukom zvona (NUP + NP) kako bi se
postigla ista refleksna reakcija (slina, NUR).
Nakon uvjetovanja postiglo se i izluivanje sline na sam zvuk zvona, pa je zvono (prije neutralni
podraaj) postalo UP, a reakcija izluivanja sline UR.

Uz klasino uvjetovanje veemo i idue pojave: spontano gaenje, spontano vraanje,

uvjetovanje vieg reda, generalizaciju i diskriminaciju podraaja.

Spontano gaenje je gaenje UR na UP zbog neuparivanja sa NUP-om kroz odreeno razdoblje

(slina se vie ne lui na zvuk zvona).
Spontano vraanje je vraanje UR na UP (spontano luenje sline na zvuk zvona nakon to je
prolo neko vrijeme od uparivanja tokom kojeg se uparivanje nije vjebalo).
Uvjetovanje vieg reda je uparivanje jo nekog drugog neutralnog podraaja (npr. svijetlo) sa UP
(zvono) kako bi se i na taj podraaj postigla uvjetovana reakcija.

Generalizacija podraaja je nemogunost razlikovanja UP od njemu slinog, pri emu se UR javlja

na bilo koji podraaj slian UP. (npr. maka dolazi do vas na svako ukanje vreice jer je nauila
da e na ukanje vreice za hranu dobiti jelo)

Diskriminacija podraaja je razlikovanje UP-a od onog slinog njemu. (npr. maka razlikuje
ukanje vreice za kupovanje od ukanja vreice za hranu, pa dolazi do vas samo kod ukanja
vreice za hranu).

Kada e prije doi do uspostavljanja UR-e?

*neutralni podraaj mora biti jak i prepoznatljiv

*vano je da se NP javi 1-7 sekundi prije uparivanja sa NUP-om
*veim brojem ponavljanja, reakcija se bre uspostavlja
*ako se nakon uspostave UR na UP, UP vie ne uparuje sa NUP-om, javiti e se spontano gaenje
*do UR-e e tee doi ako se NP prije uvjetovanja esto sam pojavljuje, bez uparivanja sa NUP-
om

2) OPERANTNO UVJETOVANJE

Mehanizam uenja koji mijenja vjerojatnost pojave nekog ponaanja na temelju posljedica koje
ga prate.
Operantno uvjetovanje jo se naziva i instrumentalno uvjetovanje ili Skinnerovo kondicioniranje.
Prouavali su ga Edward Thorndike i Burrhus Frederic Skinner.

Potkrepljenje je dogaaj koji poveava vjerojatnost pojavljivanja nekog ponaanja.

Pozitivno potkrepljenje je pozitivan dogaaj koji poveava vjerojatnost pojavljivanja nekog

ponaanja. (npr. nakon dobre ocjene iz ispita, dijete je dobilo novanu nagradu od roditelja)
Negativno potkrepljenje nije kazna, ve je to uklanjanje nekog negativnog dogaaja to kao
posljedicu ima poveanu vjerojatnost pojavljivanja odreenog ponaanja. (npr. majka prigovara
sinu to ne pere zube, pa onda dijete zube i opere).
Kazna je negativan dogaaj koji smanjuje vjerojatnost pojave nekog ponaanja. (npr. zbog loe
ocjene dijete je fiziki kanjeno).

Oblikovanje ponaanja je postupno potkrepljivanje ponaanja slinih eljenima.

Npr. ako elimo da takor ponovi cijelu vjebu, potkrijepiti emo ga nakon prvog djela vjebe,
zatim nakon drugog, treeg, etvrtog i na kraju kada obavi cijelu vjebu.

Ulanavanje je podjela ponaanja u manje sekvence koje se ue prema redoslijedu.

Npr. komplicirana skladba se podjeli u manje dijelove koji se ue posebno.

Razlika izmeu kazne i negativnog potkrepljenja:

Kazna smanjuje vjerojatnost pojave nekog ponaanja, ne ui reakcije, izaziva represiju, ui

agresivnom ponaanju, izaziva neugodne emocije.

Negativno potkrepljenje poveava vjerojatnost pojave nekog ponaanja i uglavnom nema

negativnih konotacija.

Slinost operatnog uvjetovanja s klasinim uvjetovanjem:

Kod oba primjeujemo spontano gaenje i vraanje, diskriminaciju i generalizaciju podraaja te

uvjetovanje vieg reda. Pomou oba mehanizma uenja mogu uiti dijeca, ivotinje i mentalno
zaostale osobe.

Razlika operatnog uvjetovanja s klasinim uvjetovanjem:

Kod operantnog uvjetovanja odgovor je svjestan, organizam aktivan, a i taj mehanizam je

sloeniji. Kod njega primijeujemo i oblikovanje i ulanavanje ponaanja.

Kod klasinog uvjetovanja odgovor je refleksan, organizam pasivan, a taj mehanizam je

jednostavniji.

3) SOCIJALNO UENJE

Podrazumijeva uenje od drugih ljudi, a dijeli se na uenje po modelu (modeliranje), imitaciju,

uenje promatranjem i simboliko uenje.
 Uenje po modelu (modeliranje) je uenje od osobe koja namjerno pokazuje ponaanje
(pozitivno ili negativno). Najpoznatiji primjer je eksperiment Alberta Bandure sa Bobo lutkom.

Imitacija je kopiranje ponaanja bez razumijevanja. Npr. dijete oponaa puenje cigarete drei
olovku u ustima.

Uenje promatranjem je uenje kod kojeg uzimamo u obzir posljedice ponaanja, no osoba koju
opaamo ne mora to nuno znati. Npr. srameljiva tinejerica oponaa odijevanje popularne
djevojke.

Simboliko uenje podrazumijeva objanjavanje ponaanja/znanja, ali ne i pokazivanje i primjenu

u praksi. Npr. Profesor objanjava neko gradivo iz biologije, no ne pokazuje ga u praksi, uivo.

4) KOGNITIVNO UENJE
Kognitivno uenje je najnapredniji mehanizam uenja, koji zahtjeva odreenu razinu
inteligencije, pojavljuje se jednom i rezultira opim znanjem. Dijeli se na skriveno uenje i
uenje uvidom.

Skriveno uenje podrazumijeva koritenje znanja samo u trenucima kada je to potrebno i

podrazumijeva stvaranje kognitivnih mapa. Dokazano je i da takori mogu tako uiti
(eksperiment s labirintom). Npr. Trebamo se snai u novom gradu. Dokazano je da e
mukarci pogledati kartu i u glavi stvoriti kognitivne mape pa se tako snai u gradu, dok ene
primjeuju perceptivno uoljive detalje, kao poznati duan.

Uenje uvidom je razumijevanje odnosa izmeu situacije, sredstva i cilja. Dokazano je i da

impanze tako ue, na temelju eksperimenta Wolfganga Khlera, s impanzom i bananom.

Metode uspjenog pamenja i uenja: napraviti plan (organizirati se), nagraditi se (za ispunjenje
plana), izbjegavati dosadu i neugodne emocije pri uenju (kad postane naporno, nakratko prekinuti
uenje, odahnuti pa probati ponovno), uiti s razumijevanjem (povezati sadraj s drugim znanim
informacijama i uiniti ga samom sebi to smislenijim), prenauiti sadraj (ponavljati gradivo i
nakon to ga prvi put moemo izgovoriti bez knjige), ispitati vlastito znanje nakon uenja (par sati
nakon, par dana nakon..), sprijeiti interferenciju (ne uiti vie predmeta odjednom), uiti dulje
vrijeme, koristiti mnemotehnike (male trikove koji e nam pomoi lake zapamtiti odreeno gradivo).

Psiholozi znaajni za istraivanje uenja i pamenja su John Watson, Rosalie Rayner, Burrhus Skinner,
Albert Bandura, Ivan Pavlov i George Sperling.

Istraivanja s podruja pamenja i uenja:

KLASINO UVJETOVANJE KOD LJUDI

Istim mehanizmima koji se primjenjuju na ivotinjama i ljude se moe poduiti. Rosalie Rayner i John
Watson proveli su eksperiment u kojem su djeaku od 11 mjeseci dali malu igraku bijelog takora i
svaki put kad bi to inili, uparili bi davanje sa zvukom udarca ekia, koji je djeaka plaio. Nakon
sedam uparivanja, djeak se poeo bojati igrake, a i drugih slinih predmeta (generalizacija).

OPERANTNO UVJETOVANJE
Edward Thorndike izveo je eksperiment s gladnom makom (nakon oslobaanja iz kaveza dobila je
ribu, pa joj je za svako slijedee oslobaanje trebalo manje vremena). Iz eksperimenta je izveo zakon
efekata koji kae da ako je ponaanje nagraeno, vjerojatnost pojave ponaanja je vea (i obrnuto).
UENJE PO MODELU
Albert Bandura izveo je pokus Bobo klaun u kojem je trima skupinama djece prikazao film odraslih
kako tuku lutku. Jedna skupina vidjela je kako su odrasli poslije takvog ponaanja dobili slatkie za
nagradu, druga je vidjela da su odrasli fiziki kanjeni, a trea je vidjela situaciju u kojoj odrasli nisu
bili kanjeni ni nagraeni. Nakon toga, djeci je dozvoljeno da se sama igraju s Bobom. Djeca iz prve i
tree skupine puno su ee bila agresivna prema lutki, no djeca iz druge skupine, one koja je vidjela
kako su odrasli kanjeni nakon agresije prema lutki, puno su se rjee ponaala agresivno u igri.

UENJE UVIDOM
Psiholog Wolfgang Kller proveo je eksperiment u kojem je htio pokazati kako i ivotinje mogu stvari
nauiti uviajui i razumijevajui situaciju u kojoj se nalaze. Ostavio je impanzu u prostoru s nekoliko
kutija i bananama koje vise sa stropa na visini koju majmun, stojei ne podu, ne moe dosegnuti.
impanza je isprva pokuavala raznim strategijama; skakala je, gaala ih predmetima, ali nita joj
nije uspjelo i na kraju je, isfrustrirana, odustala. Meutim, u jednom trenutku je shvatila to napraviti
stavila je kutije jedne na druge, popela se i dohvatila bananu.

DOKAZ POSTOJANJA OSJETILNOG PAMENJA

George Sperling proveo je slijedei eksperiment. Ispitanicima je u djeliu sekunde prikazao dvanaest
slova u tri reda, i to tahistoskopom (ureaj koji koji prikazuje vrlo kratke vidne podraaje). Nakon
toga upitao ih je koja su slova prikazana i veina ih je upamtila izmeu 4 i 5. U drugoj fazi ispitanicima
je nakon prikazivanja slova pustio zvuk visoke, srednje ili niske frekvencije. Reeno im je da kau
samo slova iz gornjeg reda ako je zvuk bio visok, iz srednjeg ako je ton bio srednje visine ili iz donjeg
ako je ton bio nizak. Nakon kratke vjebe, svi su mogli prepoznati slova iz odreenog reda.
Zvuk je signalizirao na koji red treba obratiti panju te koja slova upamtiti iako vidnog podraaja
vie nije bilo.

1.6. INTELIGENCIJA I STVARALATVO

INTELIGENCIJA je sposobnost snalaenja u novonastalim situacijama u kojima ne pomau uenjem
steene snage, znanja, vjetine i stereotipna nagonska ponaanja. Podrazumijeva konvergentno
miljenje.

Implicitne teorije inteligencije su laike teorije inteligencije (teorije obinih ljudi o tome to je
inteligencija). To je dobar i jasan govor, poznavanje mnogo rijei, bogat rjenik sposobnost snalaenja
u problemskim zadacima i logiko rasuivanje. Eksplicitne teorije su, naprotiv, profesionalno
izvedene teorije strunjaka o inteligenciji, poput prve definicije gore.

Psiholog Raymond Cattell istraivao je inteligenciju i zakljuio da kroz ivot nemamo samo jednu vrstu
inteligencije, nego 2. To su fluidna i kristalizirana.
Fluidna inteligencija je uroena, bioloka komponenta inteligencije iz koje proizlazi kristalizirana.
Povezana je s brzinom kojoj mozak obrauje informacije, logikim razmiljanjem i apstraktnim
rasuivanjem i neovisna je o iskustvu i znanju (ne ui se). Ona najbre raste u djetinjstvu, svoj
maksimum dostie u 16. godini, stagnira na toj razini do 40.-e, nakon ega je zamijeen blagi pad, koji
se nakon 60.-e (u starosti) ubrzava.

Kristalizirana inteligencija podrazumijeva znanje, sposobnosti i vjetine steene tijekom ivota

zahvaljujui iskustvu. Ona proizlazi iz fluidne inteligencije i kompenzira njezine promjene. Moe rasti
tijekom cijelog ivota, no kod nekih ljudi pred kraj ivota zamijeen je i tzv. zavrni pad (pad
kognitivnih funkcija kao posljedica propadanja mozga, najee zbog neke bolesti). Kristalizirana
inteligencija se razvija uenjem, itanjem, obrazovanjem...

Osim ove podjele imamo jo i podjelu na opu inteligenciju (g faktor) i posebnu inteligenciju (s
faktor).

Opa inteligencija ili g faktor podrazumijeva uspjenost mentalnih sposobnosti koje mjere testovi
inteligencije.
Posebna inteligencija ili s faktor podrazumijeva uspjenost posebnih sposobnosti (npr. numerikih,
verbalnih, prostornih).

Postoji jo i tzv. emocionalna inteligencija. Emocionalna inteligencija (EQ) podrazumijeva

prepoznavanje vlastitih emocija, upravljanje vlastitim emocijama i razumijevanje emocija kod drugih
ljudi. Razvio ju je David Goleman.

Testovi inteligencije su standardizirani i dobro proueni testovi koji ispituju inteligenciju. Imaju
odreene metrijske odlike (pouzdanost, standardizacija, objektivnost, valjanost i osjetljivost). Na
minimum je sveden utjecaj iskustva i znanja jer mjeri bioloku komponentu inteligencije, fluidnu
inteligenciju.

Dijele se u 2 skupine, s obzirom na primjenu i trajanje.

A. S obzirom na primjenu dijele se na individualne i grupne testove inteligencije.

B. S obzirom na trajanje dijele se na testove snage i testove brzine.

 1) Individualni testovi inteligencije rjee se koriste jer nisu ekonomini (ispituju jednog
pojedinca to zahtjeva mnogo vremena). Koriste se kod psihikih ili neurolokih potekoa
djece ili odraslih. Ispitiva ili prati rjeavanje testa ili ita pitanja.
2) Grupni testovi inteligencije nazivaju se tzv. testovi papir-olovka, jer ih rjeavaju ispitanici i
upisuju na listu za odgovore. Istodobno testiraju vie ispitanika istovremeno, to je
ekonomino.
3) Testovi brzine sastavljeni su od lakih zadataka koje bismo gotovo svi mogli rijeiti, ali ne
uspijevamo jer je vrijeme ogranieno. Oni zapravo mjere brzinu kojom mozak procesuira
informacije.
4) Testovi snage sastavljeni su od lakih prema teim zadacima i od ispitanika se oekuje da
rijei to vie zadataka.

Metrijske funkcije testova inteligencije:

Pouzdanost u ponovnom pisanju testa inteligencije ispitanici postiu sline ili iste rezultate.
Standardizacija tono su odreene norme (uvjeti, vrijeme) pisanja i validacije rezultata.
Objektivnost testovi u potpunosti ovise o ispitaniku, a ne i o ispitivau.
Valjanost test mjeri inteligenciju, a ne neku drugu osobinu (npr. znanje).
Osjetljivost test dobro razlikuje ispitanike s obzirom na njihove osobine.

Prvi test inteligencije napravio je Alfred Binet 1905. godine kako bi prije polaska u kolu odvojio djecu
koja teko savladavaju gradivo od svojih prosjenih vrnjaka. Na temelju broja rijeenih zadataka
odreivao je mentalnu dob, a kao kronoloku dob uzimao je njihove godine. Tako je doao do
formule za izraunavanje IQ-a:

IQ = MD/KD x 100

MD...mentalna dob

KD...kronoloka dob (stvarne godine)

Ako je MD<KD, dijete je zaostalo.

Ako je MD>KD, dijete je napredno.

Ako je MD=KD, dijete ima IQ 100 i prosjeno je.

Ta formula ipak, ne vrijedi za osobe starije od 16 godina, zato to u toj dobi fluidna inteligencija
dostie maksimum (MD), a kronoloka dob (godine) raste, pa bi osoba ispala mentalno retardirana, a
nije. Kod starijih od 16 godina, rauna se devijacijski kvocijent inteligencije. Rezultati koje osobe
postignu na testu inteligencije usporeuju se sa prosjenim rezultatima za istu dobnu skupinu.

Raspodjela inteligencije u populaciji:

Krivulja normalne raspodjele, tzv. Gaussova krivulja.

Inteligencija je rasporeeno prema krivulji normalne raspodjele, tj. najvie ispitanika je prosjeno
inteligentnih, a manje mentalno retardiranih ili iznimno darovitih.

45% populacije ima IQ od 90-110

68% populacije ima IQ od 85-115

1% populacije ima IQ iznad 140

3% populacije ima IQ ispod 70

Osobe iji je IQ 70 ili nii, pripadaju u skupinu mentalne retardacije, koja se dijeli na blagu,
umjerenu, teku i vrlo teku.

IQ status

70-56 blaga mentalna retardacija

55-41 umjerena mentalna retardacija

40-26 teka mentalna retardacija

25 i manje vrlo teka mentalna retardacija

Osobe sa blagom mentalnom retardacijom ne razlikuju se bitno vanjskim izgledom od svojih

vrnjaka, osim to tee itaju, piu i savladavaju gradivo. Mogu zavriti osnovnu kolu i ivjeti
samostalno. Na razini su djeteta od 9-12 godina.

Osobe sa umjerenom mentalnom retardacijom najee ne mogu ivjeti samostalno, ali mogu raditi
u zatvorenim radionicama. Na razini su djeteta od 6-9 godina.

Osobe sa tekom mentalnom retardacijom ovise o stalnoj skrbi, ne mogu ivjeti samostalno. Na
razini su djeteta od 3-6 godina.

Osobe sa vrlo tekom mentalnom retardacijom esto imaju motorike probleme, ne mogu ivjeti
samostalno i ovise o stalnoj skrbi (ne mogu samostalno ni jesti, oblaiti se). Na razini su 3-godinjeg
djeteta.

Divergentno razmiljanje je razmiljanje u vie razliitih smjerova i traenje razliitih rjeenja nekog
problema, dok je konvergentno razmiljanje ono koje je u samo jednom smjeru, prema jedinom
tonom rjeenju, bez puno kreativnosti.

Na inteligenciju utjeu 2 imbenika, genetika i okolina.

Genetika utjee na inteligenciju vie od 50%, to je dokazano prouavanjem inteligencije kod

jednojajanih i dvojajanih blizanaca koji su ivjeli u istoj okolini. Prisjetite se, jednojajani blizanci
imaju jednak genotip (iste gene), dok dvojajani dijele tek pola istih.

Korelacija izmeu jednojajanih blizanaca (ista okolina) bila je r=0,86.

Korelacija izmeu dvojajanih blizanaca (ista okolina) bila je r=60.

Kasnije je Tom Bouchard (franc.psiholog) takoer prouavao inteligenciju kod jednojajanih

blizanaca, no onih koji nisu dijelili istu okolinu, ve su razdvojeni u ranoj dobi (s oko 3.mj.).

Korelacija inteligencije izmeu takvih blizanaca bila je r=0,72.

Zakljuak je da i genetika i okolina utjeu na razvoj inteligencije i da takoer socijalna potpora moe
utjecati na razvoj inteligencije, a nepodupirajua okolina na smanjenje inteligencije. Nadalje,
kristalizirana inteligencija moe se razvijati uenjem, obrazovanjem, itanjem...

RAZLIKE U INTELIGENCIJI:

A. Spolne
 Razlike izmeu ena i mukaraca su u specifinoj inteligenciji i nainu rjeavanja zadataka.
Mukarci pri rjeavanju verbalnih zadataka koriste samo lijevu mozgovnu hemisferu, a pri
snalaenju u prostoru stvaraju kognitivne mape, dok ene pri rjeavanju verbalnih zadataka
koriste obje mozgovne hemisfere, a pri snalaenju u prostoru koriste perceptivno uoljive detalje.

Mukarci su bolji u snalaenju u prostoru, prostornim odnosima, vizualizaciji, igrama zamiljanja

(ah) itd, a ene u verbalnim zadacima, uenju stranog jezika, tenom izraavanju i percepciji
detalja.

B. RASA I KULTURA
Kontekstualistiki pristup ovisi o rasi i kulturi: kulturoloki, drutveni, socijalni, ekonomski i
obrazovni imbenici koji variraju od jedne do druge rase i sredine utjeu na ispitanikov razvoj.

STVARALATVO ili KREATIVNOST je sposobnost nalaenja novih, originalnih ideja. Podrazumijeva

divergentni tip miljenja.

Kreativne osobe u prosjeku su inteligentnije, no inteligencija nije mjera kreativnosti (nisu svi genijalci
kreativni) i uglavnom su otvorene, vedre, vesele, uporne, intrinzino motivirane...

Kreativnost se mjeri procjenama strunjaka (subjektivno) ili testovima koji ispituju divergentno
miljenje (iznalaenje to vie razliitih rjeenja na problem), to daje objektivne rezultate.

Pojam kreativnosti obino se vee uz umjetnike osobine linosti, a rezultati veine istraivanja
povezanosti inteligencije i kreativnosti pokazali su da odreena povezanost ne postoji, no tu vezu nije
jednostavno objasniti. Naime, kreativci su pojedinci u prosjeku inteligentniji od nekreativaca, a opet
brojni ljudi koji su jako inteligentni nisu uope kreativni. Sama inteligencija nije dovoljna za
kreativnost.

Psiholozi znaajni za podruje inteligencije su Alfred Binet, Tom Bouchard i Raymond Cattell.

Istraivanja s podruja inteligencije i stvaralatva:

Slinost inteligencije kod jednojajanih blizanaca koji su odrasli odvojeni

Francuski psiholog Tom Bouchard proveo je istraivanje nad blizancima koji su nedugo nakon roenja
odvojeni i veinom se nisu sreli nikad u ivotu te su odrasli u razliitim domovima i istraivanjem
pokazao da je korelacija njihove inteligencije 0,72. Za detalje pogledaj gore (imbenici koji utjeu na
inteligenciju).

Brzina obrade informacija i inteligencija

Jedna skupina istraivaa pretpostavila je kako je rezultat testa inteligencije povezan s brzinom
obrade pristiglih informacija u mozgu pa e tako inteligentniji ljudi bre reagirati u jednostavnim
zadacima. Ispitanicima je dana slika odreenog geometrijskog lika s obojanim dijelovima i ispod njega
su pod brojevima od 1 do 6 bili poredani drugi likovi od kojih je samo jedan bio potpuno toan
zadanom. Od njih je zatraeno da pritisnu dugme kraj broja koji je nosio toan odgovor i neki su to
uinili bre, a drugi sporije. Naravno, zadatak sam po sebi ne mjeri inteligenciju jer bi prije ili kasnije
svatko tono odgovorio, ali istraivai su obradom podataka donijeli zakljuak da su brzina obrade
danih informacija i brzina reakcije openito povezani u velikoj mjeri s inteligencijom.
 1.7. RAZVOJNA PSIHOLOGIJA

RAZVOJNA PSIHOLOGIJA jedna je od temeljnih grana psihologije koja prouava psihike promjene i
promjene u ponaanju ljudskih bia od zaea do smrti, koje prate rast i starenje ljudi.

PROCES MATURACIJE (eng. maturity - zrelost) proces biolokog rasta neovisnog o iskustvu i znanju.
Primjerice, djetetov organizam jo nije dovoljno sazrio (maturirao) da bi ono moglo prohodati prije
svoje prve godine. Dakle, ak i ako dijete uimo hodati ili ga razgibavamo, ono nee prohodati dok
mu organizam ne maturira za tu vjetinu. Isto tako, nee pravilno progovoriti prije 2. godine, kako
god ga mi vjebali.

METODE ISTRAIVANJA U OVOJ GRANI PSIHOLOGIJE:

Razvojna psihologija koristi klasine metode istraivanja i klasine metode prikupljanja podataka.

Sjeti se, metode istraivanja su samoopaanje, opaanje, eksperiment, korelacijska metoda i studija
sluaja. Metode prikupljanja podataka su intervju, anketa, testovi i upitnici.

Uz te metode istraivanja, za razvojnu psihologiju su karakteristine jo 3 metode:

longitudinalna metoda, transverzalna metoda i biografska istraivanja.

Longitudinalna metoda podrazumijeva viestruko ispitivanje istog uzorka (istih ispitanika) kroz
razliita razvojna razdoblja. Npr. prouava razvoj Luke i Marka s 5 godina, 10 godina i 15 godina.

+ pouzdana je
- dugotrajna je

Transverzalna metoda (metoda presjeka, kros-sekcijska metoda) podrazumijeva usporeivanje

pojedinaca razliite starosti u jednom mjerenju. Npr. pruavanje razvoja Mateja (ima 5 godina), Ivana
(ima 10 godina) i Gorana (ima 15 godina).

+ brza je
- utjecaj kohorte* i dobi

[*Kohorta je skupina ispitanika roena u isto vrijeme.

Utjecaj kohorte i dobi vidljiv je na primjeru nepismenosti. Na nepismenost djece roene u 20.
stoljeu mogao je utjecati razvoj raunala, to je uzrok vremena, a ne razvojne promjene.]

Biografsko istraivanje podrazumijeva prisjeanje svog razvoja (osobno ili preko roditelja).

- nepouzdana je
Najpouzdanija metoda je kombinacija longitudinalne i transverzalne. Usporeivanje pojedinaca
razliitih razvojnih razdoblja u ponovljenom mjerenju.

Na razvojne promjene utjeu genetika (geni oblikuju na fiziki izgled i razvoj) i okolina (ona utjee na
na psihiki, kognitivni, emocionalni i socijalni razvoj).

RAZVOJNA RAZDOBLJA

0. PRENATALNO RAZDOBLJE (prije roenja):

zigota zaee - 2. tjedan

embrij 2. - 8. tjedan

fetus 9. tjedan - roenje

___________________________________________________________________________

1. DJETINJSTVO:

razdoblje dojeneta i malog djeteta roenje 2.godina

rano djetinjstvo 3.-6. godina

srednje djetinjstvo 6.-12. godina

2. ADOLESCENCIJA:

pubertet 12. 20. godina

3. ODRASLOST:

rana odraslost 20.-40. godina

srednja odraslost 40.-65.

4. STAROST: 65+

0. PRENATALNI RAZVOJ: To je razdoblje od zaea do roenja, koje se jo dijeli na razdoblje zigote,

razdoblje embrija i razdoblje fetusa.
 a) ZIGOTA (od zaea do 2. tjedna trudnoe) - oploena jajna stanica sa 23 para
kromosoma (u svakom 20 000 gena), od kojih posljednji par kromosoma odreuje spol
djeteta (posljednji xx xx = djevojica, xx xy = djeak). Iz vanjskog dijela zigote nastaje
posteljica, a iz unutranjeg se poinje razvijati embrij (nakon uvrivanja uz rub
maternice).
b) EMBRIJ (od 2. do 8. tjedna trudnoe) Nakon privrivanja zigote uz rub maternice
poinje ubrzan razvoj organa, tzv. organogeneza. U 6. tjednu poinje kucati srce.
c) FETUS (od 9. tjedna do roenja) - plod kod kojeg je vidljiv intenzivan rast i razvoj. S 3
mjeseca srce poinje pumpati krv, a s 4 mjeseca osjea se kretanje. Oko 6. mjeseca
formirani su unutranji organi pa je dijete sposobno preivjeti ako se rodi nakon 6.
mjeseca, a prije termina.

1. DJETINJSTVO:

a) RAZDOBLJE DOJENETA I MALOG DJETETA (roenje kraj 2. godine)

Tjelesni razvoj: dijete se, u prosjeku, raa s 50 cm i 3 kg, teina mu se u 6 mjeseci udvostrui, a u
godinu dana utrostrui. U 4. mjesecu sjedi uz pridravanje, u 9. stoji, a u 12. hoda. Glava mu je jo
nesrazmjerno velika, a motoriki razvoj ovisi o maturacijskom procesu. Prvo mu se razvija gruba, a
zatim fina motorika (do 1. godine).

Kognitivni razvoj: ukljuuje senzomotorno razdoblje (po Piagetovoj podjeli, kasnije o njoj), ovisi o
razvoju mozga (po roenju odraslog, do 2. godine odraslog), do 3. godine dugorono pamenje
nije razvijeno, vid je mutan, a najbolji s udaljenosti od 20 cm, sluh razvijen i prije roenja, prepoznaje
smjer iz kojeg dolazi zvuk i majin glas, od okusa preferira slatko, ne voli ljuto i gorko, njuh: s nekoliko
dana razlikuje miris majke od ostalih, posjeduje uroene reflekse - sisanje, okretanje glave, hodanje,
hvatanje, oponaanje izraza lica, gutanje...

Socio emocionalni razvoj: prema temperamentu se djeca dijele na laku, teku i opreznu (vie
kasnije), a taj temperament vidljiv je ve 4 dana nakon roenja, od emocija prvo razvijaju primarne, a
zatim ue sekundarne, imaju dva uroena straha strah od stranaca i separacijski strah (od odvajanja
od majke), privrenost im se razvija do 8. mjeseca, a srameljivost je povezana uz temperament; u toj
dobi igraju igre ovladavanja/vjebanja (vie kasnije)

b) RAZDOBLJE RANOG DJETINJSTVA (3. 6. godine)

Tjelesni razvoj: naraste oko 30 cm i otea oko 50 kg, do kraja razdoblja naui sloene aktivnosti
(crtanje, odijevanje, vonju bicikla)

Kognitivni razvoj: predoperacionalno razdoblje (prema Piagetu; ukljuuje animizam, egocentrino

razmiljanje, nerazumijevanje konzervacije, konkretnost miljenja...,vie kasnije)

Socio emocionalni razvoj: s 3 godine zna kojeg je spola, s 4-5 shvaa da spol ovisi o spolnim
organima, usvaja spolne uloge, strah od mraka i nestvarnih bia, suradnika igra (simbolike igre, tzv.
igre uloga; vie kasnije)

c) RAZDOBLJE SREDNJEG DJETINJSTVA (6. 12. godine)

Tjelesni razvoj: razmjerno miran

Kognitivni razvoj: faza konkretnih operacija (prema Piagetu; konkretno logino razmiljanje,
mogunost razumijevanja uzrono posljedinih veza, savladano naelo konzervacije, nestaje
animizam, konkretnost miljenja)

Socio emocionalni razvoj: razlike u ponaanju se produbljuju (djeaci agresivniji, djevojice mirnije,
drue se u veim grupama), nestaju strahovi iz ranog djetinjstva, igraju se uglavnom s osobama istog
spola (igre prema pravilima; vie kasnije

2. ADOLESCENCIJA

RAZDOBLJE PUBERTETA (12. 20. godina)

Tjelesni razvoj: pubertet (razdoblje biolokog sazrijevanja i postizanje reproduktivne i seksualne

zrelosti), razvoj primarnih i sekundarnih spolnih karakteristika, od kojih primarne omoguuju
reprodukciju (rast jajnika i testisa i izluivanje spolnih stanica), oko 12./13. godine javlja se
menstruacija, none polucije, a sekundarne nisu vezane uz reprodukciju (dlakavost, rast spolnih
organa, mutacija, rast grudi i bokova, rast udova)

Kognitivni razvoj: faza formalnih operacija (mogunost apstraktnog logikog razmiljanja -

filozofiranje), idealistiko razmiljanje o svijetu i ljudima, osjeaj neranjivosti i sklonost rizinom
ponaanju, adolescentski egocentrizam (vjerovanje mladih da su uvijek svugdje u centru panje svojoj
pojavom i ponaanjem), fenomen izmiljene publike (slino egocentrizmu, mladi misle da uvijek
moraju izgledati to bolje jer netko gleda), fluidna inteligencija dostie maksimum (16. godina)
Socio emocionalni razvoj: emocionalna labilnost (bliske emocionalne veze), formiranje vlastitog
identiteta, vrnjake i subkulturalne skupine, strah od odbacivanja najjai oko 15. godine
(konformizam; priklanjanje obiajima i trendovima koje drutvo stvara samo kako bi se osoba
uklopila, bez razmiljanja svia li joj se to zapravo)

3. ODRASLOST

RAZDOBLJE RANE ODRASLOSTI (20. 40. godina)

RAZDOBLJE SREDNJE ODRASLOSTI (40. 65. godina)

Tjelesni razvoj: u ranim 20ima dostie se vrhunac tjelesnih sposobnosti, a oko 50-e nastaje
klimakterij, dolazi do primarnog i sekundarnog starenja (primarne vezane uz bioloki razvoj npr.
menopauza, sekundarne uz nain ivota npr. bore)

Kognitivni razvoj: kristalizirana inteligencija raste, gubi se adolescentski egocentrizam i javlja se

realizam odraslih

Socio emocionalni razvoj: mentalno zdravlje bolje nego u adolescenciji

- rana odraslost stabilne emocionalne veze

 - srednja odraslost kriza srednjih godina (propitkivanje; zato sam to u ivotu
napravio ovako, regresija; aljenje za (ne)uinjenim)

- kasna odraslost sindrom praznog gnijezda (kada djeca odu od kue i osnuju svoje
obitelji)

4. STAROST

(65 godina +)

Tjelesni razvoj: senzorne stabilnosti slabe (vid, sluh, njuh), slabljenje imuniteta, promjene u
metabolizmu

Kognitivni razvoj: slabljenje pamenja, ubrzava se pad fluidne inteligencije (brzina procesuiranja
informacija, logiko razmiljanje, apstraktno rasuivanje), osobe su mudre, ali pred smrt je mogu
zavrni pad inteligencije

Socio emocionalni razvoj: smanjen broj socijalnih uloga, manja komunikacija, viak slobodnog
vremena, smrt ivotnog partnera najvei ivotni stresor

PIAGETOVE FAZE U KOGNITIVNOM RAZVOJU

Razvojni psiholog Jean Piaget je, izmeu ostalog, prouavao kognitivni razvoj i igru.

1. SENZOMOTORNA FAZA (od roenja do 2. godine)

U njemu nije razvijeno dugorono pamenje, dijete u poetku reagira neuvjetovanim, a kasnije
uvjetovanim refleksima, prepoznaje odnose izmeu vlastite percepcije i akcija (zveka zvui kad se
pomie), usvaja stalnost objekata (npr. trai loptu koja je pala iza komode), pred kraj razdoblja stvara
mentalne slike (lopta koja se otkotrljala iza auta eka na drugoj strani) i prepoznaje se u ogledalu.

2. PREDOPERACIONALNA FAZA (od 2. do 7. godine)

S 2 godine dijete poinje imitirati, javlja se konkretnost miljenja ("Puknut u koliko sam se najeo."),
egocentrino razmiljanje ("Snijeg pada da se mogu igrati"), ne razumije naelo konzervacije (koliina
ili volumen ostaje isti bez obzira na promjenu oblika), razvija animizam (neivim objektima pridaje
svojstva ivih), s 3 godine javlja se suradnika igra.

3. FAZA KONKRETNIH OPERACIJA (od 7. do 11. godine)

Razvija mogunost konkretnog logikog razmiljanja (usvaja uzrono - posljedine veze, npr. vani
pada snijeg pa e otii u podrum po kapu i al), usvojeno naelo konzervacije, nestao egocentrizam i
konkretnost miljenja.

4. FAZA FORMALNIH OPERACIJA (od 12 godina nadalje)

Mogunost apstraktnog logikog razmiljanja.

STUPNJEVI IGRE PREMA PIAGETU

1.
 2.

3.

Kod stilova roditeljstva gledamo dimenzije topline i dimenzije nadzora/kontrole. Razlikujemo 4 stila
roditeljstva s obzirom na te dimenzije: autoritativan, autoritaran, ravnoduan ili zanemarujui i
poputajui stil.
AUTORITATIVAN:

toplina +

nadzor +

AUTORITARAN:

toplina -

nadzor +

POPUTAJUI:

toplina +

nadzor -

ZANEMARUJUI:

toplina -

nadzor -

Najbolji stil je autoritativan!

Psiholozi znaajni za razvojnu psihologiju su John Watson, Jean Piaget, Stanley Hall (utemeljitelj),
Alfred Binet, James Baldwin, Arnold Gessel

Istraivanja s podruja razvojne psihologije:

Produljavanje ivota
Iako istraivai danas vjeruju kako maksimalni ljudski vijek iznosi 120 godina, istraivanja na
takorima pokazala su kako je reducirana prehrana imbenik koji najvie pridonosi duljem ivotu. Oni
kojima je broj kalorija smanjen, ivjeli su dulje od onih koji su se hranili bez ogranienja.
Nerazvijenost naela konzervacije kod djece u predoperacionalnom razdoblju

1.8. LINOST I PSIHIKI POREMEAJI

LINOST je skup svih karakteristika neke osobe koje se oituju u njezinom ponaanju, razmiljanju i
doivljavanju. (One su relativno stabilne, iskazuju se u ponaanju, a razliitost im je uvjetovana
razliitim ponaanjima u istim situacijama.)

Osobine ili initelji linosti su uroene ili steene dispozicije za ponaanje na odreen nain. To su
temperament, karakter, navike i crte linosti.

Temperament je nain emocionalnog reagiranja na podraaje i uroen je. Podrazumijeva

emocionalnu stabilnost/labilnost, ekstrovertiranost/introvertiranost, optimizam/pesimizam.

Karakter je moralna strana linosti i steen je. Gledamo karakteristike prema sebi, drugima i poslu.
Prema sebi: samopouzdanje/samokritinost
Prema drugima: altruizam/egoizam, submisivnost/dominacija, pasivnost/agresivnost
Prema poslu: marljivost/lijenost, upornost/neupornost

Navike su snage da u razliitim situacijama reagiramo na isti nain.

Crte linosti su uvjetovana ponaanja koja tumaimo kao slina.

Linost osobe se oblikuje pod utjecajem okoline i genetike (genotipa) pa moemo zakljuiti:

FENOTIP = genotip + okolina

fenotip...vanjski odraz genotipa i okoline linost

genotip...genetska konstitucija osobe (svi geni nekog ovjeka)

TEORIJSKI PRISTUPI U POJANJENJU LINOSTI

1. PSIHOANALITIKI PRISTUP je teorija Sigmunda Freuda, prema kojoj se linost sastoji od tri
dimenzije. On je linost metaforiki opisao kao ledenjak od 3 dijela; svjesnog dijela, predsvjesnog
(podsvjesnog dijela) i nesvjesnog dijela.

Naziva se jo i psihodinamski zbog dinaminog odnosa ida, ega i superega.

Svjesni dio su sve elje, motivi, interesi koji su nam trenutno dokuivi.

Predsvjesni dio je dimenzija koje nismo u potpunosti svjesni, ali to moemo postati.

Nesvjesni dio ine nedokuive elje, a esto nastaje represijom traumatskih dogaaja ili nedostinih
ciljeva. On je ujedno i temelj teorije, poto teorija najvie prouava ovu dimenziju linosti.
Nesvjesni dio se moe otkriti metodama:

*analizom snova

*slobodnim asocijacijama

*omakama u govoru

*analizom humora

*hipnozom

Linost se, prema Freudu, sastoji od 3 dijela; ida, ega i superega.

ID: bioloki i uroeni dio nae linosti koji funkcionira prema naelu ugode (sugerira nam da radimo
samo ono to nam se svia i izbjegavamo to nam se ne svia), nalazi se u potpunosti u nesvjesnom
djelu linosti, u njemu se nalazi sredite ljudskih nagona (erosa i thanatosa) i on je tzv. rezervoar
libida (psiholoke, sekusalne energije potrebne za rad ega i superega).

EGO: psiholoki dio linosti, funkcionira prema naelu realnosti (zahtjeve ida ostvaruje na drutveno
prihvatljiv nain), nastaje oko 2. godine i protee se kroz sve 3 razine svijesti, njegovim sukobom s
idom nastaju obrambeni mehanizmi (retikularna formacija)

SUPEREGO: socijalna komponenta koja nastaje oko 5. godine i protee se kroz sve 3 razine svijesti, a
funkcionira prema naelu idealnosti, razvija se pod utjecajem nagrada i kazni.

Pozitivne strane teorije S. Freuda:

+ nova koncepcija ovjeka

+ istraivanje nesvjesnih odrednica linosti
+ ukazala na obrambene mehanizme

Negativne strane teorije:

- nije mogue predviati ponaanje

- nije mogua eksperimentalna provjera
- neka ponaanja se tumae isto
- teorija nastala prouavanjem bolesnih, ne zdravih pojedinaca
2. BIHEVIORISTIKI PRISTUP (teorija socijalnog uenja):

Glavni teoretiari su Burrhus Frederic Skinner i Albert Bandura. Smatrali su da se ovjek raa kao
tabula rasa i da mu linost oblikuju okolina i uenje (a ne i genotip, tj naslijeeni geni).

Burrhus Frederic Skinner smatrao je da se linost oblikuje preko okoline i preko operantnog
uvjetovanja (pozitivno i negativno potkrepljenje, kazna).

Albert Bandura proirio je Skinnerovu teoriju pa je on zapravo zaetnik neobiheviorizma. Smatrao je

da se linost oblikuje preko okoline i uenja (klasinog i operantnog uvjetovanja), a naglaavao je i
ulogu socijalnog uenja (uenje po modelu, uenje promatranjem) pa se njegova teorija naziva
teorija socijalnog uenja. On je i autor termina samoefikasnosti - samoprocjena pojedinca o vlastitim
sposobnostima za uspjeno udovoljavanje zahtjevima nekog zadataka.

Pozitivne strane teorije:

+ naglaava ulogu okoline u formiranju linosti

+ naglaava ulogu socijalnog uenja (promatranjem)

Negativne strane:

- zanemaruje genotip
- ne predvia ponaanje

3. HUMANISTIKI PRISTUP:

Glavni teoretiari pristupa su Abraham Maslow i Carl Rogers.

Pristup je suprotan psihoanalitikom pristupu jer humanisti naglaavaju da je ovjek SVJESNO,

kreativno i pozitivno bie. Pristup je suprotan bihevioristikom pristupu jer prouava subjektivno
iskustvo ljudi, njihovo doivljavanje i razumijevanje sebe.

Abraham Maslow je autor hijerarhije motiva/potreba (5.fizioloke potrebe, 4. potrebe za sigurnou,

3. potrebe za ljubavlju i pripadanjem, 2. potrebe za potovanjem i samopotovanjem, 1.
samoaktualizacija). Smatrao je da ovjek tei ispunjenju vlastitih sposobnosti, talenata i potencijala -
samoaktualizaciji.
Neke od karakteristika samoaktualiziranih ljudi su tona percepcija realnosti, prihvaanje sebe i
drugih onakve kakvi jesu, spontanost i iskrenost, orijentacija prema problemu, ne prema sebi, dobar
smisao za humor, demokratski stavovi i briga za ope dobro, kreativnost, duboki i bliski odnosi s
drugima..
Carl Rogers u psihologiju je uveo termine vlastito ja (pojam koji mi imamo o sebi), realno ja (ono to
zapravo jesmo) i idealno ja (ono to elimo biti).

Pozitivne strane teorije:

+ usmjeravali se na subjektivno iskustvo pojedinaca

+ usmjerenost na pozitivno
+ primjena u psihoterapiji

Negativne strane teorije:

- zanemaruje se genotip
- previe se oslanja na subjektivno

4.TEORIJE O CRTAMA LINOSTI (osobinski pristup):

Teoretiari su Paul Costa i Robert McRae. Teorija im se sastoji od dimenzija tj. crta linosti,
kontinuiranih kategorija za koje su karakteristine odreene osobine.

Oni su sve osobine koje mogu opisivati linost sveli na osnovnih pet osobina:

neuroticizam/stabilnost

otvorenost/zatvorenost

ugodnost/neugodnost

savjesnost/nesavjesnost

ekstraverzija/introverzija

Pozitivne strane teorije:

+ obuhvaa velik broj osobina unutar pojedine dimenzije

+ objanjava ponaanje u velikom broju situacija
+ usavravaju testove za procjenu linosti

Negativne strane teorije:

- opisuju, ali ne objanjavaju linost

- cirkularnost (o osobinama se zakljuuje iz opaanog ponaanja, a zatim se ponaanja objanjava
osobinama)
- nije mogue predviati ponaanje
METODE ISPITIVANJA I PROCJENE LINOSTI podrazumijevaju ispitivanje tipinog ponaanja osobe,
bez tonih/netonih odgovora. Ispitivanja i procjenjivanja imaju 2 svrhe: 1. dijagnostika (dijagnoza
psihikih poremeaja) i procjena linosti (predvianje ponaanja). To su:

1. skale procjene

2. upitnici linosti

3. projektivni testovi i tehnike

4. situacijski (objektivni) testovi

SKALE PROCJENE podrazumijevaju procjenjivanje po odreenim ponaanjima ili osobinama. Najee

se sastoje od teze ili pitanja (npr. "Koliko sam dobar prijatelj") i skale (najee 1-5) te osoba na
temelju tvrdnje mora zakljuiti koliko ona vrijedi za nju. Ova vrsta metode ispitivanja i procjene
linosti je ekonomina to znai da dobiva mnogo rezultata u malo vremena.

UPITNICI LINOSTI postavljaju pitanja o ponaanju, osjeajima i doivljavanju u odreenim

situacijama. Osoba najee mora zaokruiti jedan od odgovora koji najbolje opisuje nju. Npr.
Naljutite li se lako? da ne. Oni su ekonomini, ali ovise o iskrenosti ispitanika i o tome koliko se on
zapravo poznaje.

PROJEKTIVNI TESTOVI I TEHNIKE usko su povezan uz Freudovu psihoanalitiku teoriju jer im je cilj
otkrivanje nesvjesne sfere linosti. Najee su to nejasne fotografije, mrlje, slike koje osoba mora
protumaiti. Logika takvih testova je da e osoba kroz takve zadatke izraziti potisnute (nesvjesne)
elje, motive ili fobije. Dijeli se na 3 vrste zadatka:

a) Rorschachov test mrlja (10 slika s mrljama koje osoba mora protumaiti)

b) test nedovrenih reenica (npr. Ja volim ____________.)

c) test tematske percepcije (20 fotografija koje osoba mora protumaiti, rei kako je
dolo do situacije i pronai ishod)
 Rorschachov test mrlja Test tematske percepcije

Testovi ovise o interpretaciji ispitivaa.

SITUACIJSKI (OBJEKTIVNI) TESTOVI procjenjuju linost na temelju njezinog ponaanja u odreenoj

situaciji (tzv. test situacija). Npr. test polaganja vozakog ispita (pojedinac se ne procjenjuje sam, ve
ga procjenjuju drugi, u situaciji). Problem se javlja kada ispitanici mogu osjeati anksioznost zbog toga
to su promatrani to moe utjecati na rezultate.

PSIHIKI POREMEAJ je stanje kod kojeg ponaanje i doivljavanje:

a) odskae od uobiajenog

b) nije prilagoeno

c) ometa normalno funkcioniranje osobe

d) nije opravdano situacijom u kojoj se osoba nalazi

Psihiki poremeaji se najee otkrivaju prema tzv. medicinskom modelu na temelju simptoma
donosi se dijagnoza. U tome pomae dijagnostiki i statistiki prirunik: DSM IV (4. izdanje).
Danas se psih. poremeaji dijele u nekoliko skupina:

1. anksiozni poremeaji

2. somatoformni poremeaji

3. shizofreni (psihotini) poremeaj

4. poremeaji raspoloenja

5. poremeaji linosti

6. poremeaji hranjenja

7. poremeaji izazvani uzimanjem psihoaktivnih sredstava

1.ANKSIOZNI POREMEAJI: fobija, napadaj panike, opk (ocd), ptsp (ptsd), gap (gad)

Fobija je iracionalan strah od neega pri emu se osoba boji mogueg loeg ishoda, gubitka kontrole i
osjea tjelesne promjene (kod fobije se aktivira simpatiki ivani sustav nastaje znojenje,
drhtavica, adrenalin, brzo disanje, kucanje srca).

Napadaj panike je iznenadan veliki strah koji podrazumijeva tjelesne promjene (simpatiki ivani
sustav, ponekad ak i guenje ili nesvjesticu).

OKP (OCD obsessive-compulsive disorder) ili opsesivno kompulzivni poremeaj podrazumijeva

opsesivne misli i opsesivne radnje, gdje osoba normalne radnje esto prisilno izvodi, a ima i tjelesne
simptome. Npr. tono 10 puta mora upaliti i ugasiti svjetlo na izlasku iz sobe, sve knjige moraju joj biti
sloene pravokutno itd.
PTSP (PTSD posttraumatic stress disorder) ili posttraumatski stresni poremeaj je posljedica nekog
traumatskog dogaaja, a rezultira nonim morama, ponovnim proivljavanjem traume,
flebekovima.

GAP (GAD generalized anxiety disorder) je generalni anksiozni poremeaj.

2.SOMATOFORMNI POREMEAJI podrazumijevaju tjelesne simptome za koje ne postoje odgovarajui

tjelesni uzroci. Najpoznatija je hipohondrija poremeaj kod kojeg osoba svaku manju ili veu fiziku
potekou interpretira kao neku teku i ozbiljnu bolest. Npr. ako hipohondra boli glava, on e misliti
da ima tumor.

3.SHIZOFRENI POREMEAJI (POREMEAJI PSIHOZE) podrazumijevaju shizofreniju, koju

karakteriziraju gubitak kontakta s realnou, tzv. salatu govora (nepovezano prianje), halucinacije,
deluzije (sumanute ideje) i otupljene emocije.
4.POREMEAJI RASPOLOENJA: veliki depresivni poremeaj i bipolarni poremeaj.

Veliki depresivni poremeaj karakterizira osjeaj usamljenosti, nevrijednosti, Nezainteresiranost, bez

energije za ivot, tuga i potitenost, nisko samopotovanje.

Bipolarni poremeaj podrazumijeva izmjenu stanja depresije (ima obiljeja kao i veliki depresivni
poremeaj) i manije (planovi za budunost, neuobiajeno jaka zainteresiranost, ogromna volja,
prekomjerna energija).

5.POREMEAJI LINOSTI : psihopatija, sociopatija, narcisoidni poremeaj... podrazumijevaju socijalno

neprihvatljivo ponaanje, bez normi i emocija i ee se javljaju kod mukaraca
6. POREMEAJI HRANJENJA podrazumijevaju anoreksiju i bulimiju, iskrivljenu sliku o svojem tijelu.

7. POREMEAJI IZAZVANI UZIMANJEM PSIHOAKTIVNIH SREDSTAVA

Zloupotreba droga, alkohola, lijekova.

TERAPIJA PSIHIKIH POREMEAJA moe biti psihoterapija, medicinska terapija ili kombinacija obje
metode, a postoje jo neke.

Medicinska terapija podrazumijeva farmakoloku (lijekovi), elektrokonvulzivnu terapiju, a pokad i

operacije eonog renja mozga. One izravno djeluju na sredinji ivani sustav, a prakticiraju ih
iskljuivo lijenici (psihijatri). Takva terapija upotrebljava se samo kod anksioznih, shizofrenih i
poremeaja linosti.

Lijekovi kod farmakoloke terapije su anksiolitici, antidepresivi i antipsihotici.

a) Anksiolitici lijee anksioznu grupu poremeaja i izazivaju navikavanje.

b) Antidepresivi lijee poremeaje raspoloenja (ponekad se kod depresije korisiti i
elektrokonvulzivna terapija).
c) Atipsihotici lijee shizofrene poremeaje.

Psihoterapija pomae klijentima da u prilagodbi, normalnom funkcioniranju i prevladavanju

problema. Utjee na klijentove miljenje, emocije i ponaanje. Provode je psihijatri, kliniki psiholozi i
socijalni radnici sa dodatnom naobrazbom. Dijeli se na 3 skupine, psihoanalitiku terapiju,
humanistiku terapiju i kognitivno-bihevioralnu.

a) Psihoanalitika terapija osvjetava nesvjesne odrednice psihikih procesa putem analize

snova, slobodnih asocijacija, omaki u govoru, analize humora i hipnoza.
b) Humanistika terapija usmjerava pojedinca na trenutno iskustvo, pozitivno i potie
preuzimanje odgovornosti za ivot.
c) Kognitivno bihevioralna primjenjuje naela uenja kako bi se nepoeljna ponaanja
zamijenila poeljnima.

Osobe znaajne za psihologiju linosti su Sigmund Freud, Burrhus Frederic Skinner i Albert Bandura,
Abraham Maslow i Carl Rogers, Paul Costa i Robert McRae.

Istraivanja s podruja linosti:

Istraivanja blizanaca
S obzirom da blizanci genetiki veoma slini, bilo bi logino da su i kao linosti slinih osobina. U
istraivanju linosti jednojajanih i dvojajanih blizanaca otkriveno je kako su jednojajani sliniji
jedno drugome od dvojajanih za veinu osobina linosti. Korelacija slinosti jednojajanih iznosi
0.50, a dvojajanih 0.30.

1.9. SOCIJALNA PSIHOLOGIJA

SOCIJALNA PSIHOLOGIJA je grana psihologije koja prouava odnose meu ljudima. Prouava kako
socijalni utjecaj oblikuje ponaanje pojedinca te kako pojedinac utjee na druge, kako o njima
razmilja te kako se prema njima ponaa.

Tehnike (metode) prikupljanja podataka u socijalnoj psihologiji najee su opaanje u prirodnim

uvjetima, eksperiment u prirodnim uvjetima, anketa te sociometrija.
 Sociometrija je metoda prikupljanja podataka u socijalnoj psihologiji koja prouava
komunikacijsku strukturu grupe tj. skupine te predvia ponaanje lanova grupe te cijele grupe.
Rezultate biljei grafiki, u obliku sociograma.

Osnovna obiljeja grupe ili skupine:

1. ine je 2 ili vie ljudi

2. osobe imaju zajedniki cilj

3. osobe su zavisne i u interakciji

4. dinamina je (znai da nastaje zbog nekog zajednikog cilja, koristi ili nemogunosti da pojedinci
sami zadovolje neke potrebe, a nakon to joj je svrha ispunjena, nestaje)

Socijalna interakcija je meudjelovanje 2 ili vie lanova grupe ije je ponaanje meusobno
uvjetovano i ovisno.

Socijalni utjecaj je proces kojim neka osoba ili grupa svojim ponaanjem ili prisustvom uzrokuje
promjene u ponaanju i doivljavanju druge osobe ili grupe. Naime, prisutnost drugih izaziva
uzbuenje ili pojaanu razinu aktivacije to kao posljedicu ima olakavano savladavanje zadataka u
kojima je vea vjerojatnost za toan odgovor i oteano savladavanje zadataka u kojima je vea
vjerojatnost za netoan odgovor. (Npr. onaj tko je inae veoma dobar u pjevanju, uz prisustvo neke
publike pjevat e jo bolje, a onaj tko je lo, pjevat e jo gore.)

Soc. utjecaj podrazumijeva razliite pojave: socijalnu facilitaciju, socijalnu interferenciju, socijalno
zabuavanje ili besposliarenje, difuziju odgovornosti, deindividualizaciju, grupnu polarizaciju i
konformizam.

Socijalna facilitacija je pojava olakavanja obavljanja neke aktivnosti zbog prisutnosti neke osobe ili
grupe zbog pojaane razine aktivacije, uzbuenja. Do socijalne facilitacije dolazi u jednostavnijim,
dobro nauenim zadacima. Npr. mravi bre grade tunele kada ih je vie. Koarkaica pogaa vie
koeva ako je i inae dobra.

Socijalna interferencija je pojava oteavanja obavljanja neke aktivnosti zbog prisutnosti neke osobe ili
grupe, zbog poveane razine uzbuenja. Do nje dolazi u teim zadacima koje nismo u potpunosti
savladali. Npr. tee emo rjeavati zadatke ako nas gleda profesor iz matematike. Loa koarkaica e
zbog prisustva drugih biti jo loija.

Socijalno zabuavanje ili besposliarenje je pojava da ljudi u grupnom radu ulau manje napora jer se
ne moe mjeriti njihov pojedinaan uradak. Iz toga proizlazi difuzija odgovornosti.

Difuzija odgovornosti je smanjenje odgovornosti u veoj grupi zbog nepridavanja pozornosti uinku i
aktivnosti pojedinca. (Svatko prebacuje obveze na drugog lana grupe.)
Deindividualizacija je izmijenjena svijest o sebi i svojoj linosti te gubitak vlastitog identiteta. Takoer
se objanjava razinom aktivacije, uzbuenjem.

Grupna polarizacija je pojava da se odluke pri grupnom odluivanju razlikuju od pojedinanih i

pribliavaju krajnostima.

Konformizam je pojava promjene ponaanja ili uvjerenja izazvana stvarnim ili percipiranim socijalnim
pritiskom. On moe biti pozitivan ili negativan, a ovisi o osobinama linosti pojedinca, o situaciji i
meusobnom djelovanju grupe. Konformizam je prouavao psiholog Solomon Asch.

Uzrok sukoba meu ljudima najee je sukob interesa tj. neslaganje u interesima sukobljenih strana
sukobljene strane esto smatraju kako je ostvarenje nekog cilja suradnjom nemogue i kako je
sukob jedini nain na koji se taj cilj moe ostvariti.

Stav je razmjerno trajan, pozitivan ili negativan odnos prema nekom objektu stava (objekt stava
moe biti ideja, dogaaj, osoba).

STAV I PONAANJE

POVEZANOST STAVA I PONAANJA ovisi o:

1. stupnju specifinosti stava

2. nainu formiranja stava

3. motivaciji

to je stav specifiniji, ponaanje je vie u skladu s njim.

Ako je stav posljedica pritiska, spremnost na ponaanje je manja.
Ponaanje ovisi o tome to moemo dobiti ili izgubiti.

Ako ponaanje i stav nisu usklaeni govorimo o kognitivnoj disonanci.

KOGNITIVNA DISONANCA je pojava neusklaenosti stava i ponaanja. Moemo je rijeiti ako

promijenimo stav ili ponaanje.

Stereotip je pojednostavljeno i preopenito miljenje o pripadnicima neke grupe (npr. idovi su krti,
plavue glupe, Talijani zavodnici...).
Predrasuda je negativan stav prema nekoj socijalnoj grupi koji proizlazi iz nedovoljnog broja
informacija o istoj.

Agresivno ponaanje je ponaanje kojem je cilj da se nekome nanese teta te da ga se fiziki ili
psihiki povrijedi. Ono moe biti prema obliku pasivno i aktivno, a prema smjeru direktno i indirektno.

3 su vrste izvora agresije: bioloki, psiholoki i socijalni imbenici

Bioloki imbenici (npr. poveanje adrenalina)

Psiholoki imbenici (npr. frustracija)
Socijalni imbenici (npr. Neiji postupci nas ljute)
Prosocijalno ponaanje je ponaanje koje je usmjereno na dobrobit drugih, pomaganje u nevolji i
zadovoljavanje tuih potreba. (Suprotno je od agresivnog ponaanja)

Altruizam je nesebino pomaganje drugima bez oekivanja nagrade. (osobina empatija)

Psiholozi znaajni za socijalnu psihologiju su Philip Zimbardo, Solomon Asch, Muzafer Sherif.

Istraivanja s podruja socijalne psihologije:

Utjecaj neije uloge na ponaanje

P. Zimbardo je 22 ispitanika podijelio u 2 skupine od kojih su u jednoj bili uvari, a drugoj zatvorenici.
U zgradi fakulteta izgradio je improvizirani zatvor, sudionici su dobili odgovarajue uniforme i
uinjeno je sve kako bi sudionici bili to blii svojoj ulozi. Psihologe je zanimalo kako e se uvari
ponaati prema zatvorenicima. Nakon kratkog vremena, zatvorenici su poeli s agresijom prema
drugim zatvorenicima, a uvari su prema zatvorenicima postali neprijateljski i nehumani, bez povoda.
Meuljudski odnosi u tom pokusu brzo su poeli sliiti odnosima u pravom zatvoru pa je eksperiment
morao biti skraen. Oito je da su uloge dodijeljene ispitanicima ipak jako utjecale na njihov nain
ponaanja.

Konformizam
Eksperiment Solomona Ascha sastojao se od toga da je u random prostoriji za stolom sjedilo sedmero
ljudi, od kojih est glumaca i jedan koji je mislio da sudjeluje u testu percepcije, zapravo ispitanik.
Zadatak njih sedmorice bio je prepoznati koja crta duinom odgovara zadanoj.

est glumaca ponudilo je krivi odgovor svi su izjavili kako je to linija pod C. Iako je bilo oito kako je
linija pod B toan odgovor, ispitanik se priklonio miljenju veine i odgovorio C.

Sukobi meu grupama

Muzafer Sherif odveo je skupinu djeaka od 11/12 godina na kampiranje te ih nasumino odabrao i
svrstao u dvije skupine u razliitim kuicama. Nakon nekog vremena skupine su primijetile jedna
drugu i poela je podjela na nas i njih. Sherif je izazvao sukob u igri povlaenja konopa tako da je
pobjedniku ponudio nagradu. Skupine su poele stvarati zrcalne slike i jedni i drugi za sebe su
govorili lijepe, a za suprotnu skupinu rune stvari. Naposljetku su sukob rijeili pronalaskom
zajednikih ciljeva (skupili su novac za kino projekciju i opskrbu vodom).
LITERATURA

Denis Bratko Psihologija

Branimir verko Psihologija

psihologijazamaturu.blogspot.hr

by Stjepana Paveli