Professional Documents
Culture Documents
Abdulah Sidran Sećaš Li Se Doli Bel PDF
Abdulah Sidran Sećaš Li Se Doli Bel PDF
SADRAJ:
Abdulah Sidran
Sinovi bi, jedan po jedan, naputali iroki brani krevet, kao osuenici
prilazili stolu za kojim je, naoko miran i pribran, u proelju sjedio otac:
Volja jeste velika snaga ali se ona uvijek okree protiv nas. Zato,
odbacite volju: samo uobrazilja neka vas vodi.
Rijei: "htio bih " uvijek izazivaju rijei: "ali ne mogu ". Zato, ako
imate kakav bol, ne recite nikad: "pokuau da ga uklonim", ve
"ukloniu ga"; jer kad god postoji sumnja, ne moe doi do rezultata.
Je li ti tu klju?
Hajd' za mnom!
Ovo je jedna moja cura. Bie kod tebe dva-tri dana, dok ja sredim
neke poslove, razumije?
Znam, Braco.
Pa ta onda kenja?
Furajte!
I krenuo bi Sabahudin istim putem kojim su doli da ga ponovo ne
dotae neprikosnovena naredbodavna intorova aka.
Ne tuda. Ovamo.
Sa enskom nasamo
Koliko je samo puta Sabahudin u samotnom mraku golubane matao o
enskoj koja e jednoga dana ui tu, meu njegove knjige i golubove,
svojim glasom i svojim tijelom ispuniti vazduh u kome lebdi tavanska
praina, dok se, zajedno sa golubijim pernatim ruhom, mitari i njegova
dua. Pogleda uprtog u nepostojeu taku krovne daske, gradio je njen
lik, kosu i prste, usne i elo. Morala je, svakako je morala biti lijepa, a
ne bi trebalo, nipoto ne bi trebalo da bude starija od njega, u tome ima
neeg runog. Kuao je Srnu privoljeti da doe, on e joj pokazati
svoje golubove, a Srna je, sa bezazlenou koja mu je nanosila bol,
pitala: "A zato mora biti mrak?" Poveo bi Sabahudin nju i danju, ali
kako proi pored stostrukih oiju dvorinih baraka, izmeu amrli na
kojima geometarske domaice kahveniu pretresajui tekua zbivanja u
kosmosu to ga ine tri barake na zaravni pored Ogreva, ispod
Zinhasovia kue? Matao je Sabahudin o tome tokom cijele minule tri
godine, od onog ponedjeljka toga e se sjeati cijelog ivota: bio je
ponedjeljak! kad mu se iz kitice, nakon dva-tri nesvjesna dodira, po
trbuhu prosula odvratna slipava tekuina, sjeae se cijeloga ivota
kako ga je, toga asa, preplavio itav komar uvstava. Neshvatljiva
milina i trbuni marci, kretanje neke sile iz cijeloga tijela, iz peta i iz
mozga, ka vruoj mesnatoj ili to je nesvjesno dri u ruci, potom
gaenje i strah. Nikome o tome nije progovorio ni rijei, ali su mu
postala jasnija brojna mutna mjesta iz neiscrpnog prialakog
repertoara Drenke Zlaka, iz svakodnevnih veernjih seansi pred
Kajtezovim vratima. I dok drhtavih ruku otkljuava katanac,
Sabahudinu kroz mutnu svijest promie itava ta trogodinja ulna
istorija: kolektivne onanije na krovu mesare pored ljetnog kina,
uagreni pogledi ka velikom platnu na kojem e, evo ovoga asa, da se
pojavi Doli Bel, nepodnoljivo lijepa i naga. Osjeajui u tome
zajednikom drkanju neto neizostavno sramotno, Sabahudin je vazda
gledao da mugne niz oluk prije zavretka filma kako se ni sa kim ne bi
gledao u lice, do sutra, kad e ponovo, po preutnom dogovoru i
sporazumu, svi krenuti ispred Kajtezovih vrata preko Baarije ka
vratima velikog svijeta to ih je otvarao film "Evropa nou". Sada
njegova lijeva ruka otvara vrata upe, dok desna napipava
bateriju na drvenoj gredi pokraj unutranje reze. Palac pomie
baterijsku rebrastu piknu i u svjetlosnom traku se ukazuju gomile
naslagane kreke, nerazbijenih vornatih blja, s pozadinom zidom
sloenih iscijepanih drva.
Hajde! Ovuda.
Pokazao je, svjetlom, mjesto na iltetu gdje ona moe sjesti i ona je to
uinila, ponovo nijema, bez upita i suvinog pokreta.
Pa ovdje je lijepo...
Jesi li gladna?
Pa doo ko krpa...
ta u. intor bi me zadavio.
Kakav intor?
Kako se zove?
U potrazi za intorom
"Pa ona sve vjeruje", pomisli Sabahudin i osjeti kako se suava i tijesni
do maloas beskrajni prostor njegove baze-golubane. Uzalud je u tome
prostoru traio taku na kojoj bi mogao odmoriti pogled: vazduh je bio
prepun njenog bezazlenog lijepog lica, odasvud, iskrile su dvije
eravice njenog nijemog pogleda. Pomisli kako bi najpametnije bilo
izmisliti kakav posao, izii, pa tamo, na slobodnom irokom zraku o
svemu dobro razmisliti, i pronai nain da se izdre dani do intorovog
dolaska, a da se ni u emu ne pogrijei, i niim ne otkrije intorova la.
Istoga mu asa bi jasno kako e, pet minuta po izlasku, poeljeti da se
vrati, pa opet biti u nudi da izmilja razlog povratka. "Kad bi samo
htjela neto da pria"?, poeli Sabahudin.
Koji si razred?
Tek?
Ma kakvi. Bio sam odlika. Sad sam malo popustio. Bez veze.
Da odem, da ga potraim?
Ti si srce.
Nosei peat njenog poljupca u uglu usne Sabahudin je cio dan
obilazio zborna mjesta patkaanske raje: Kajtezova vrata,
vulkanizersku radnju Hame Vejzagia, Hitlerovo igralite, brda
lubenica na baarijskoj pijaci. "Je li ko vidio intora?", reenica koju
je toga dana izgovorio desetinu puta gradila je na licima upitanih
sumnjiav osmijeh: "A ta to ti ima sa intorom?" Sabahudin odlui
da vie ne zapitkuje i u Domu kulture sjede meu rulju deurnih
dominaa, nespreman da se vrati u golubanu. Iz kancelarije upravnika
doma promoli se ljudsko lice novog upravnika:
Jesi ga nao?
Neto si mi poranio...
U golubani?
Ma joook...
Neeego?
Fala, tata.
Koje?
Hodnikom kroz baraku Sabahudin nije koraao, nego trao, nije trao,
nego letio. Ako otac zna, kao to izgleda da zna, onda o tome i Doli
neto mora znati! Mogao je pretpostaviti da e svako banuti u njegovu
tajnu ali otac? ak je pred Kajtezovim vratima, juer, pomiljao da
tajnu povjeri Kiki taki, da podijeli tako taj teret na dvoje ali ovo,
ovo je zapravo nevjerovatno! "Da nisam togod buncao u snu? Pa i da
jesam uo bi Kerim, ili Midho, nikako stari! A nisam nikad ni
buncao, neko bi mi ve rekao da jesam..."
Dobrojutro, Doli!
Ima ovdje, iza upe, jedan podzid. Mi sve vidimo nas niko ne vidi.
Izgovorio je tu reenicu lien nade, a vidje kako ona uzima crne tikle
sa poda, navlai ih na sitnu golu petu, i stojei nasred golubane gleda u
njega nepominim licem koje kao da kae: "Pa ta sad eka?"
Otkud ti?
Istrgno iz atlasa!
Slutio je, dok govori, da ona zapravo i ne zna ta je to karta neba, atlas,
ali mu se inilo da to sada, u takvom divnom boijem asu i trenutku
nema ama ba nikakvog znaaja, i da su rijei i reenice koje joj apue
u vrelinu lijevog obraza zapravo samo zamjena za one to ih eli rei, a
jo mu nedostaje smjelosti i snage: ja te volim, i za tebe bih mogao
uiniti sve!
Ja sam poredio. Kartu sa nebom. Gotovo sve je isto.
Stvarno?
Stvarno. Vidi: ono su ti gore Velika Kola. Vidi? Eno, desni toak,
eno lijevi, eno ruda... Ona je gledala putem njegove lijeve ruke,
klimala utke glavom i povremeno se osvrtala da vidi njegovo lice,
koje joj govori o nebeskim tajnama i znacima...
Vidim, vidim...
A ono je Orion...
Orion?
Jeste.
A gdje je Milano?
Znala sam.
Majka!
Ako bude dolazio... Kaite mu, molim vas... Recite mu... da plae...
Pa ta onda?
Kako zato? Seljaka vazda treba prevariti dok nije on tebe. Nema
druge.
Doli...
Doli...
Jesam li to spavala?
Pa jesi. Ja se zaudio.
Da te nita ne pitam?
Nisam ja niotkle. Sad zna. Nisam niotkle. Doli obori glavu ponovo
spremna na pla.
Bi l' i ti?
Onda zavei!
Zavezao sam izgovori Midho prije nego to poskoi pola metra u
zrak i jedan metar naprijed, izbaen, u taki dupeta, iz katapulta
Kerimove desne noge. Tako se, ukratko, skona bratska diskusija o
puenju, na putu prema Faletiima. Sabahudina zaudi, i obradova, kad
vidje da mu Midho, u letu, alje mig zajednitva i doslovnog bratstva
pred elementarnom nepogodom neprikosnovenog autoriteta najstarijeg
brata.
Ne drobi, ivota ti! Zna kako Marks kae: "Kad bude slobode, nee
biti drave!"
Na pomen rijei "drava", "sloboda", "Marks" majka i tetka se
zavjereniki zgledae i progovorie jednoglasno i istovremeno od ega
se u Sabahudinovom sluhu izmijeae njihovi glasovi:
Hoemo li?
ibaj! izgovori otac ponovo poteui decu okanjia. U zeleni
lisnati vazduh avlije ukroi starinski, hrapavi bariton tetka Besima:
Ovo si ga ti nagovorio!
Il' ja govorila, il' kuja lajala! kaza majka glasom u kome se gomilao
pla beznaa. Tetka je presijee pogledom koji je nareivao utnju.
Jeste.
Na ta misli, tata?
Ono sranje.
Autosugestija? Hipnoza?
ene vole flegmane. Mora biti flegman. Ako nisi onda glumi da
jesi. Mora biti flegman.
Dobrojutro!
Nikad vie!
Zakuni se.
Kunem se.
E, tako.
Kon venti kvatro mila bai... odi sempre perke lamore... kon venti
kvatro mila baaai...
Nita. Pjevam.
A ta si reko?
Na talijanskom. Kon venti kvatro mila baci.
A ta ti to znai?
A zna li se ljubit?
Sjedi. Ovdje.
Pokazivala je rukom na mjesto uz njen desni bok i Sabahudin se
primicao s prekidima, nakon svakog njenog naredbodavnog "Jo,
ovamo..." Osjetio je na licu njen bezmirisni dah i tvrde dlanove to su
mu zatezali kou.
A ko je tebe nauio?
Zato misli?
Pa zato. To je njeno.
A on nije njean?
Koje stvari?
Stvarno?
A koja ti je ta?
Kakav intor?
Ama Braco, tvoj Braco. Neko ga zove Braco, neko intor. Kako ko.
I ta onda?
I ta je bilo poslije?
Bili smo u gostima, kod Imirovia. Ja sam zaspao u kuhinji dok sam
itao neku knjigu, i svjetlo je bilo upaljeno. Tamo su bila otvorena
vrata, gdje je spavala teta-Ivanka, sa djecom. Tamo je bio mrak. Vidio
sam u njenoj sobi, iz lijevog ugla, gdje je bila vjealica, izaao je duh.
U velikom crnom ogrtau. Moda je bio i zelen, ali je tamo bio mrak.
On je gledao u mene, ja u njega. Nisam se smio maknuti. On se okretao
i prema krevetu teta-Ivanke. Pa opet prema meni. Nisam znao ta da
radim, pa sam skoio, podigao tokrlu i okrenuo je prema njemu pa
povikao: Teta-Ivanka, neko je u vaoj sobi! Dok sam ja to govorio, on
je otiao u lijevi oak, odakle je i izaao. Ona je skoila, istrala u
kuhinju, pa oprezno rukom upalila svjetlo u svojoj sobi. Nije bilo
nieg.
Otvori!
Otvori!
Braco, ta ti je?
ta ti je, Braco?
ta ti eka?
Cmizdri, pizdo!
Ne cmizdrim. To od cigare.
Cmizdri, kretenu. Jesi je karo?
Pa ta cmizdri onda?
Brii.
Mnogo godina kasnije, kad bude listao suhe stranice svoga sitnopisnog
Dnevnika, Sabahudin e pomisliti kako prolost zapravo i ne postoji u
vremenu: "Moja prolost to sam ja!", zapisae u svakodnevni koni
rokovnik, uvjeren da mu za pravo daje vazdanji ig u trbuhu pri
pomisli i sjeanju na gusto ljeto ezdesetdruge. "Moja prolost to sam
ja."
I skona ta svinjarija?
To nije svinjarija.
Je li skonalo, pitam?
Gotovo je.
To je dobro, Dino.
To nije dobro, drue upravnie.
Je li bila lijepa?
ta u usta?
Ljubili se.
Doli Bel.
Sjeam, tata.
BILJEKA O PISCU
ivi u Sarajevu.