1

OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku

Obnova
asopis za kulturu,
Slika s naslovnice drutvo i politiku

Nakladnik
Ante Brei Mikuli Identitet, ulje na platnu Udruga Obnova

Slika kroz plavi monokromni ton prikazuje rijeima ispisanu lubanju okru- Za nakladnika
enu slobodno pisanim izrazima nacionalne pripadnosti kroz vie jezika, te Marko Paradik

zapadnim i istonim arhitektonskim obiljejima. Razlog odabira lubanje kao
sredinjeg dijela u kompoziciji slike autor koristi kao vezu identiteta drutve- Urednitvo
nog s onim osobnim. Ikonografsko tumaenje same lubanje izvan konteksta Davor Dijanovi, Mario Tomas

smrtnosti i prolaznosti esto predstavlja simbol filozofije, te je duboko pove- Glavni i odgovorni urednik
zano uz ovjekovu misao i spoznaju o samome sebi. Prikazana lubanja nije Marko Paradik
produkt sluajnog odabira ve predstavlja onu velikog filozofa Ren Descar- Tajnica
tesa, ija lubanja ispisana razliitim imenima osoba koje su pokuale ostaviti Nikol Mali
svoj trag na njoj govori o gubitku i pronalaenju vlastitog identiteta. Ren
Grafika priprema
Descartes svojim zakljukom Cogito ergo sum (Mislim, dakle jesam) osim Maja Orlovi
to postavlja ovjeka kao misaono bie, postavlja i pitanje trajnosti koje kao
vremenski predznak predstavlja bitan dio u pojmu identiteta. Lektura
Tihana Penko

Priprema za tisak
Maja Orlovi

Tisak
MTO d.o.o. Ozalj

ISSN
1849-0697

Mrene stranice
www.obnova.com.hr

E-pota
casopis.obnova@gmail.com
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku

Autori Sadraj
Marko Paradik, mag. iur. 1. Uvod.........................................................................................................................................6
theodorospara@gmail.com
Razgovori
Josip Beni, apsolvent komunikologije i mag. hist.
josip.benis@gmail.com 2. Razgovor s prof. dr. sc. Stjepanom tercom (J.B.)................................................................10
3. Razgovor s prof. dr. sc. Marijem Greviem (T.P.)................................................................20
Tihana Penko, mag. educ. croat., mag. comm. 4. Razgovor s prof. dr. Miroslavom Akmadom (D.D.)............................................................32
tihana158@gmail.com 5. Razgovor s Thorom Einarom Leichhardtom (M.P.)..............................................................40

Davor Dijanovi, student prava Radovi vezani uz temu broja

davor.dijanovic@gmail.com
6. Regionalizacija europskog prostora i pitanje hrvatskog identiteta (M.S.)..............................58
Marina Skelin, mag. soc., apsolvent povijesti 7. Demografsko odumiranje Hrvatske i Hrvata nastavak ili oporavak? (J.B.).........................72
m1skelin@gmail.com 8. Identitet crkve u suvremenom svijetu (J.C.)..........................................................................80
9. Prekoraenje granica: multikulturalizam i identitet u 21. Stoljeu (L.M.).............................90
Josip Cota, student filozofsko-teolokog studija 10. Smiljana Rendi, Katoliki identitet i hrvatski preporod prikaz knjige (DD)......................99
na Katolikom bogoslovnom fakultetu 11. Markus Willinger, Generation Identity prikaz knjige (L.M.)...........................................106
josipcota1@gmail.com 12. Boo Soko, Drava kao brend prikaz knjige (K.D.).......................................................113

Leo Mari, student povijesti i filozofije Radovi nevezani uz temu broja

leo.maric91@gmail.com
13. Domovinski rat graanski ili obrambeni rat? (A.M.)........................................................118
Kreimir Doi, student povijesti na Hrvatskim studijima 14. Revolucija niega: Julius Evola i kritika manifestacije drutvenih promjena u 1960im
dzojo99@gmail.com godinama (M.T.).................................................................................................................130
15. Emil Cioran i kulturni pesimizam (M..)............................................................................139
Antonio Mock, mag. edu. hist. et geog. 16. Likovi intelektualaca u hrvatskoj knjievnosti: od enoina Lovre do Marinkovieva
mock.antonio@gmail.com Melkiora (M.P.)...................................................................................................................154
17. Dravnopravni poloaj hrvatskih zemalja u sklopu Austro-Ugarske Monarhije (M.R.)......165
Mario Tomas, mag. hist. 18. Razgovor s majkom Nadicom Barun...................................................................................176
mariotms1@gmail.com
Umjetnost
Mate imi, student prava
mate.simic88@gmail.com 19. Odrazi Kristijan alinovi................................................................................................180
20. Kasnononi trzaji (I-X) Vatroslav....................................................................................182
Marko Rai, student povijesti 21. Danas Tihana Penko.......................................................................................................189
marko1raic@gmail.com

Ante Brei Mikuli (naslovna slika), student slikarstva, ALU

ante.b.m@hotmail.com

Kristijan alinovi
estet@windowslive.com
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
Uvod
Potovani itatelji,
za temu drugoga broja asopisa Obnova odluili smo postaviti identitet.
Primarni je razlog tomu injenica da je prema lanku 6. Statuta Udruga Obno-
va ...osnovana u cilju zatite i razvijanja hrvatskog nacionalnog identiteta...
Matica hrvatska, s ijim politolokim odjelom suraujemo, u lipnju 2011. go-
dine tiskala je zbornik radova sa znanstvenog skupa odranog u palai MH 7. i
8. svibnja 2009. pod nazivom Hrvatski identitet. Interdisciplinarnost i razliite
perspektive iste teme toga zbornika svakako nam slue kao uzor i orijentacija,
no ipak smo odluili ii neto ire i temom identitet dati autorima mogunosti
obrade razliitih vrsta i aspekata problematike pojma identiteta i samim tim
svejedno ostaviti prostora da se neto kae i o nacionalnom identitetu. U struk-
turi samog broja nije dolo do promjena ve samo do nadogradnje, tj. jasnijeg
odvajanja radova vezanih uz temu broja i radova koji uz nju nisu izravno veza-
ni, iako se i u njima irim tumaenjem mogu nai lajt-motivi same teme.
Za poetak smo razgovarali s ljudima ija se podruja rada i zanimanja mogu
izravno povezati s nekim kljunim problemima vezanim uz pojam identiteta. S
obzirom na to da demografska slika Hrvatske u odreenom smislu za identitet
Hrvata nosi neke opasnosti, razgovarali smo s prof. dr. sc. Stjepanom tercom
ijem autoritetu na tom podruju vjerujemo. Josip Beni koji je razgovarao s
prof. dr. sc. tercom odmah je komplementarno razgovoru napisao rad Demo-
grafsko propadanje Hrvatske. Pitanje jezika uvijek je bilo pitanje identiteta
nekog naroda, a to je osobito razvidno i kod Hrvata u 19. stoljeu. U skladu s
tim, razgovarali smo s prof. dr. sc. Marijem Greviem. Taj je razgovor odra-
dila naa lektorica i autorica pjesme Danas, Tihana Penko. Odnos religijskog
i nacionalnog identiteta Hrvata uvijek je bio zanimljiv i kontroverzan pa smo
se s obzirom na to obratili prof. dr. sc. Miroslavu Akmadi. Budui da je Davor
Dijanovi vodio razgovor s prof. dr. sc. Akmadom, napisao je i prikaz knji-
ge Smiljane Rendi, Katoliki identitet i hrvatski preporod. Rasprave, kritike,
6 7
izvjetaji, Glas Koncila, Zagreb, 2012. i njezin kratki portret u radu pod naslo-
vom Smiljana Rendi: Primjer neustraivosti u borbi za hrvatski nacionalni,
vjerski i kulturni identitet. Religijski identitet katolika i Crkve posebno je obra-
dio Josip Cota u radu Identitet crkve u suvremenom svijetu. Zadnji je razgovor
voen s Thorom Einarom Leichhardtom, vrlo zanimljivom osobom u pogledu
osebujnosti poimanja vlastitog identiteta te njegova filozofskog vienja.
Prvi meu radovima vezanim uz temu broja jest rad Marine Skelin pod naslo-
vom Regionalizacija europskog prostora i pitanje hrvatskog identiteta u koje-
mu je iz geopolitike perspektive obradila identitet Hrvatske u analizi pojmova
Balkan, Zapadni Balkan, Srednja Europa, Jugoistona Europa i naposljetku
uoila posebnu opasnost u regionalizaciji europskog prostora za na nacionalni
identitet. Leo Mari je u pogledu metapolitike ili politike filozofije napisao
rad Multikulturalizam i identitet te dao kratak prikaz knjige Markusa Willin-
gera koja u Hrvatskoj jo nije objavljena, Generation Identity: A Declaration
of War Against the 68ers, Arktos, London, 2013. Naposljetku, u radovima
vezanim uz temu broja nalazi se i prikaz knjige autora Boe Skoke, Drava kao
brend: Upravljanje nacionalnim identitetom, Matica hrvatska, Zagreb 2011.
koji je sastavio Kreimir Doi.
Meu radovima nevezanima uz temu broja nalazi se, kao i u prolom broju,
rad vezan uz Domovinski rat autora Antonia Mocka pod naslovom Domovinski
rat Graanski ili obrambeni rat? Nastojat emo da tematika Domovinskoga
rata bude prisutna u svakom broju jer je rat bitan dio naeg nacionalnog iden-
titeta. Nakon tog rada slijede prikazi dvaju mislioca i filozofa koji iz odreenih
razloga nisu zastupljeni u naim obrazovnim institucijama, tj. moglo bi se rei
da njihova razmiljanja nisu mainstream. Rije je o Emileu Michelu Cioranu
na kojeg se osvrnuo Mate imi u radu Emile Cioran i kulturni pesimizam te o
Juliusu Evoli o kojemu je pisao Mario Tomas u radu Revolucija niega: Julius
Evola i kritika manifestacije drutvenih promjena u 1960-im godinama. U ra-
dovima nevezanim za temu broja s lajt-motivima teme broja imamo rad Likovi
intelektualaca u Hrvatskoj knjievnosti: od enoinog Lovre do Marinkovie-
vog Melkiora Marka Paradika te Dravnopravni poloaj hrvatskih zemalja u
sklopu Austro-Ugarske Monarhije Marka Raia. Ovaj je asopis takoer mje-
sto izgradnje zajednikoga vrijednosnog sustava pa smo u skladu s tim odluili
dati prostor kratkom razgovoru s majkom dvanaestero djece, to je u dananje
vrijeme naalost asna iznimka.
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku

Zadnji dio asopisa posveen je umjetnosti te u njemu donosimo esej Kri-

stijana alinovia Odrazi u kojemu daje svoje vienje identiteta, ciklus od
petnaest pjesama pod naslovom Kasnononi trzaji pjesnika pod pseudonimom
Vatroslav te ve spomenutu pjesmu Danas Tihane Penko. Sama je naslovnica
umjetniki izraz Ante Breia Mikulia, izvorni rad naslikan za temu broja.

Marko Paradik, glavni urednik

8 9
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku RAZGOVORI Stjepan terc

Stjepan terc roen je 1953. u Martinskoj Vesi Desnoj kod Siska. Di-

RAZGOVOR S PROF. DR. SC.

plomirao je geografiju 1979. na Prirodoslovno-matematikom fakultetu u
Zagrebu i magistrirao 1986. Na Geografskom odjelu Prirodoslovno-ma-
tematikog fakulteta radi od 1980. Od studenog 1991. godine obnaao je
dunost ravnatelja odjela za specijalni rat Ministarstva obrane te savjet-

STJEPANOM TERCOM
nika u Ministarstvu vanjskih poslova. Nakon toga je obnaao dunost po-
monika ministra obnove i razvitka u Vladi RH i kasnije ministra obrane.
U Vladi je bio do 2003. Objavio je vie znanstvenih i strunih radova iz
demogeografije i demografske problematike te teorijske geografije.
Autor: Josip Beni, apsolvent komunikologije i mag. hist.
J. B.: to je prema Vama glavni uzrok pada stanovnitva u Hrvatskoj izmeu
2001. i 2011. godine?

S. .: Ve smo poetkom devedesetih godina prolog stoljea u demografskim

znanstvenim radovima najavljivali depopulaciju ukupnog stanovnitva Hrvat-
ske u popisu 2011. godine. Svi su parametri i trendovi pokazivali kako je to
neumitnost, meutim nismo mogli predvidjeti takav intenzitet depopulacije,
ali niti negativnost svih demografskih parametara i poremeaj struktura to
nuno dovodi do demografskog sloma, nastavka izumiranja i poetka supstitu-
cije hrvatskog stanovnitva. Niti jedna promjena definicije ukupnog ili stalnog
stanovnitva ne moe opravdati ukupnu depopulaciju u tom razdoblju od oko
150 000 osoba, a podrobnija bi analiza (kad bi nam to DZS omoguio) fiktivno
popisanog stanovnitva RH potvrdila i jo veu depopulaciju.

Razlozi ulaska Hrvatske u demografski slom vidljivi su praktiki kroz cije-

lo 20. stoljee i vrlo su specifini. Veliko iseljavanje iz Hrvatske s poetka
20. stoljea, depopulacija ukupnog stanovnitva u svim prvim poslijeratnim
popisima stanovnitva, ekonomsko-politika emigracija primarno u europske
zemlje poetkom ezdesetih godina, srbijanska agresija na Hrvatsku poetkom
devedesetih i gospodarski slom poetkom 21. stoljea primarni su razlozi. Sve
je to izravno utjecalo na demografski razvoj i vrlo je specifino upravo za
Hrvatsku. Mogua je tu jo detaljnija elaboracija kroz koju bi se jasno uoili
veliki politiki utjecaji na sva kretanja u irim geopolitikim koncepcijama
kontrole hrvatskog prostora, a posebno jadranskog koridora. Tako je bilo uvi-
jek u povijesti, a ta doktrina nije niti danas naputena.

J. B.: Kojim je zemljama u Europi Hrvatska najslinija u odnosu na demo-

grafiju?

10 11
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
S. .: Sve su zemlje u uem regionalnom okruenju u slinoj situaciji, osim
moda Slovenije. Isto vrijedi i za sve srednjoeuropske i istonoeuropske ze-
mlje. Meutim, posebnost Hrvatske je vrijednost njezine jadranske fasade i
mali apsolutni broj stanovnika koji se u okviru demografskog sloma u rela-
tivno kratkom vremenu (kratkom u demografskom smislu) moe supstituirati.
Upravo ta posebnost predstavlja i najvei problem jer se shvatilo kako se Hr-
vatsku demografski moe lake slomiti nego vojno, politiki ili pak gospodar-
ski, iako je korelacija gospodarskog i demografskog razvoja vrlo jasna.
J. B.: Smatrate li krucijalnim srednjoeuropski poloaj Hrvatske budui da se
broj roenih u srednjoeuropskim zemljama (Njemaka, Poljska, Maarska)
smanjio za oko 50 % izmeu 1950. i 2010. godine dok je broj roenih u zapad-
noj Europi (Francuska, Velika Britanija) za to vrijeme ostao gotovo jednak?
S. .: Ne bih rekao. Istina je da je Hrvatska srednjoeuropska zemlja, no ona
je i mediteranska i peripanonska i svoj ukupni identitet formira kroz povijest i
civilizacijski razvoj iz vrijednosti svih navedenih prostora i povijesnih regija.
Uzrok intenzivnog smanjivanja rodnosti u Hrvatskoj za gotovo 50 % u po-
sljednjih 50 godina su upravo ranije navedeni posebni faktori koji su djelovali
na njezin ukupni pa i demografski razvoj. Hrvatska nije prolazila klasinu fazu
demografske tranzicije kao mnoge zemlje, nego je uvijek bila po pokazatelji-
ma ispred nje i na razini visokorazvijenih europskih zemalja.
J. B.: Koliko su vanjske migracije zaslune za dananju demografsku sliku
Hrvatske?
S. .: Vanjske su migracije vrlo zaslune za dananju nepovoljnu demografsku
sliku Hrvatske, ali nisu i najzaslunije. Prije svega, kod vanjskih migracija ja-
sno treba razluiti migracije primarno uvjetovane gospodarskim okolnostima
s poetka 20. stoljea, od vanjskih migracija tumaenih gospodarskim im-
benicima, a zapravo se stanovnitvo Hrvatske primarno politiki usmjeravalo
izvan zemlje poetkom 60-ih godina. Naravno, vrlo su specifine i vanjske
migracije vezane za srbijansku agresiju na Hrvatsku poetkom i sredinom 90-
ih godina. Procjene su razliite, ali bi se mogli sloiti da je kroz njih Hrvatska
izgubila oko 1,2 milijuna stanovnika ime je znatno ugroen njezin kasniji
demografski razvoj u kojem su ubrzani negativni trendovi i ukupna starost
stanovnitva. Posebno je zanimljivo da je Hrvatska u svim meupopisnim po-
12
RAZGOVORI Stjepan terc
slijeratnim razdobljima (poslije Drugoga svjetskog rata) imala emigraciju kao
tip opeg kretanja stanovnitva, iako je imala pozitivnu unutranju migracijsku
bilancu. Unutranja pozitivna migracijska bilanca je logina s obzirom na veu
razvijenost Hrvatske od ostalog dijela bive zajednice, ali je njezina ukupna
migracijska bilanca bila negativna i to potvruje stalni odljev stanovnitva u
inozemstvo.
Vanjska je migracija stalno u velikom dijelu nadoknaivana useljavanjem u
Hrvatsku iz ostalih dijelova bive drave. Puno je vei problem za Hrvatsku
izrazito smanjivanje rodnosti kojom se uvijek moglo nadoknaditi vanjsku mi-
gracijsku bilancu, ali nije. Sve to nije sluajan proces.
J. B.: Broj Hrvata u apsolutnom broju u Republici Hrvatskoj rastao je sa sva-
kim popisom, koji su prema Vama najvaniji razlozi za to?
S. .: Najvaniji razlog su unutranja preseljavanja, a nakon osamostaljenja
Hrvatske vanjska preseljavanja stanovnitva. Unutranja migracija u okviru
bive drave imala je dva osnovna smjera: preseljavanja prema gospodarskim
razvijenijim republikama i prema matinim populacijama i smatramo ih hu-
manim preseljavanjima (primjena tog pojma u drugom kontekstu nije struno
primjerena). Preseljavanja prema matinim populacijama vrlo su izraena na-
kon 1970-ih godina i tijekom 80-ih u svim smjerovima, a to konkretno znai
preseljavanja Hrvata prema Hrvatskoj, Srba prema Srbiji itd., to je poveava-
lo udjele Hrvata u ukupnom stanovnitvu zemlje.
Drugi su pak razlozi poveanja udjela Hrvata u ukupnom stanovnitvu nakon
1991. godine i vezani su za agresiju na Hrvatsku. Pritom treba naglasiti kako je
Hrvatska u europskim okvirima uvijek bila relativno visoko etniki homogena,
u popisima i prije agresije i nakon agresije poetkom 1990-ih.
J. B.: Kako je doseljavanje Hrvata iz Vojvodine, BiH i Crne Gore utjecalo na
broj Hrvata u tim dravama i na njihovu starosnu strukturu?
S. .: Izravno, uz jaku pomo politike, nakon smirivanja ratne agresije, da se
kroz teritorijalno organiziranje (BiH) i formalno popisivanje Hrvata u tri et-
nike skupine (Vojvodina) apsolutni i relativni broj Hrvata smanji. Iseljavanje
Hrvata s podruja bivih republika i pokrajina stalni je proces koji su intenzivi-
13
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
rali politiki pritisci i srbijanska agresija na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu pa
je preostalo stanovnitvo po demografskim kriterijima ulo u duboku starost,
s nizom negativnih demografskih parametara, slino kao i u matinoj zemlji.
J. B.: Prema Vaem miljenju, mogu li Hrvati u zapadnoeuropskim i preko-
morskim zemljama predstavljati svojevrsnu demografsku rezervu koja bi se
vratila u domovinu ako se ekonomska situacija znatnije pobolja?
S. .: Hrvatsko je iseljenitvo posebno bogatstvo Hrvatske i svjesno je i plan-
ski izostavljeno iz svih razvojnih procesa u zemlji, osim prilikom obrane i
oslobaanja Hrvatske. Upravo se tada pokazalo kolika je snaga hrvatskog
iseljenitva, ali i njihov idealizam prema domovini. Procjenjuje se da izvan
domovine ima gotovo 2,5 milijuna osoba s neospornim hrvatskim identite-
tom razliitih obiljeja i razliitog intenziteta. Hrvati izvan domovine ne bi
smjeli biti nikakva rezerva, nego zalog i potencijal hrvatskog demografskog,
gospodarskog i ukupnog razvoja i opstanka. Mnogi smatraju da je to utopija.
Naravno neupueni i nedobronamjerni i oni koji nisu nikad osjetili emocije
iseljenitva prema Hrvatskoj.
Rijetko ete igdje u domovini susresti takav idealizam koji se opet nee pokre-
nuti sam po sebi bez jasnih, konkretnih i provedbenih planova, projekata i mo-
dela hrvatske kompetentne, sposobne i zaista hrvatski orijentirane Vlade. Za
sve je Hrvatskoj potrebna Strategija domovinske razvojne politike, drutvene
i prostorne sigurnosti i ukljuivanje najsposobnijih ljudi u upravljaku struk-
turu. Kao i poetkom 1990-ih. Bez idealizma, unutranje snage i spoznaje to
se eli i to je hrvatski interes ostat emo na anacionalnom pristupu i poslunoj
ideologiji spram drugih. Puno bismo mogli nauiti od Izraela. Jako puno.
J. B.: Kakva demografska kretanja oekuju Hrvatsku u budunosti s obzirom
na to da smo sada dio EU?
S. .: Ulazak u EU nee nita bitno promijeniti u demografskom nazadova-
nju Hrvatske. Moe ga samo pospjeiti stalnim i jednostavnijim iseljavanjem
mlade populacije nakon ega slijedi intenziviranje prirodnog pada, poveanje
ukupne starosti, izumiranje, negativna migracijska bilanca, a vrlo je vjerojatna
i pojave supstitucije stanovnitva u intenzivnijem obliku. Pritom treba naglasi-
ti da u EU nema slobodnih migracija stanovnitva, nego samo migracija radne
14
RAZGOVORI Stjepan terc
snage jer se sve zemlje razliitim mjerama brane od useljavanja (radni odnos,
rijeeno stambeno pitanje itd.), a u posljednje smo vrijeme vidjeli i kako izgle-
daju referendumske odluke razvijenih zemalja i pomalo strah od useljenika. To
je sasvim sigurno nova (stara) fobija Europe, to samo potvruje vanost de-
mografske problematike kako na regionalnoj, tako i na globalnoj razini. I njoj
se mora posveivati pozornost sukladno vanosti jer e uz prostornu kontrolu
novi oblici sukoba vjerojatno biti usmjeravani po demografskim parametrima.
J. B.: Koji je prema Vaem miljenju glavni uzrok demografskog pranjenja
Hrvatske: mentalitet ili ekonomija?
S. .: Dugogodinjim razmatranjem te problematike i nakon puno odranih
predavanja, rasprava i slino te napisanih i objavljenih radova, odgovorno
mogu rei i o tome raspravljati na svim razinama i s bilo kim, kako niti je-
dan od navedenih razloga demografskog pranjenja Hrvatske nije primaran.
Uvijek je kroz povijest i u novijem dobu klju svih zbivanja u Hrvatskoj bila
njezina jadranska obala. Hrvatska nema niti jednog susjeda koji nije htio izbiti
vojno, politiki, gospodarski ili bilo kako drugaije na Jadran i kontrolirati
strateke toke i pravce prema njemu. To je hrvatska geografija i na neki nain
njezina sudbina. Kako bi rekao moj Zvonko: Geografija je sudbina Hrvatske.
I nikad se to ne e promijeniti, ali zato mi moramo shvatiti koja je to vrijednost
i znati njome upravljati. Prema tome, pravi su razlozi demografskog pranjenja
Hrvatske politiki ili bolje reeno geopolitiki i oitavaju se u nizu ve navede-
nih posebnih odrednica i uvjetnica demografskog razvoja Hrvatske.
J. B.: Smatrate li da je mogue u budunosti obrnuti proces bijele kuge u
Hrvatskoj, ali i cijelom Zapadnom svijetu, bez doseljavanja nedomicilnog sta-
novnitva?
S. .: Zapadnom svijetu doseljenici nisu potrebni za to, ve za radnu snagu
u njihovim razvojnim koncepcijama i kao takvi ne mogu okrenuti spomenuti
proces. Niti se to eli, niti e se dopustiti. Nedomicilno stanovnitvo moe biti i
etniki isto stanovnitvo ranije iseljeno pod razliitim pritiscima i imbenicima
i moe biti potencijal revitalizacije bez promjene demografskih struktura koje
mogu opteretiti i najrazvijenija drutva i prostore. Zato je Hrvatska u tome u
prednosti s obzirom na bogatstvo u svojem iseljenitvu. Nikad se nije dogodilo
niti e se dogoditi da demografske probleme jedne zemlje rjeava druga zemlja
15
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
niti e se dogoditi da se revitalizacija jedne zemlje provodi drugim etnikim
pripadnicima. Potvruje to povijest, a danas i reakcije najrazvijenijih zemalja,
odnosno njihovog stanovnitva.
J. B.: Broj religioznog stanovnitva na Zapadu je u stalnom padu dok takav
proces nije zamijeen u Hrvatskoj, kako to objanjavate?
S. .: Hrvatska je po puno toga specifina pa tako i po tome. Zato to je uloga
Crkve kroz hrvatsku povijest i tijek zbivanja u prolosti bila kljuna u ouva-
nju hrvatskog drutvenog i prostornog identiteta. Moglo bi se ak naglasiti i
europskog u dijelu hrvatske i europske povijesti. Posebno se malo naglaava
upravo ouvanje tog prostornog identiteta u kojem je crkva sudjelovala gotovo
u funkciji hrvatskih obrambenih snaga (malo naglaavan primjer bitke kod
Siska, itd.). Graeni identitet kroz povijest ouvanja teritorija i naina ivota
ostaje trajna vrijednost koja se odraava i danas u religijskoj strukturi kod po-
pisa stanovnitva.
J. B.: Oekujete li u budunosti vei val useljenika iz zemalja treeg svijeta u
Hrvatsku?
S. .: Pritisak e uvijek postojati, a kako on izgleda i kakve su reakcije na njega
mogli smo vidjeti nedavno kod Lampeduse. Sasvim je sigurno da e Europa
odluno zaustavljati useljavanje mjerama koje nee biti naizgled drastine. Hr-
vatska bi mogla pak biti prvi koridor prema Europi od kojeg bi se moglo traiti
zbrinjavanje novih useljenika prema EU, pogotovo u uvjetima relativno manje
naseljenosti i izumiranja stanovnitva. Kao ranije u prolosti. Meutim, vrijed-
nost hrvatske obale i njezina mogua zatita za druge regionalne i prostorne
planove mogla bi biti svojevrsna zatita useljavanju iz treih zemalja, iako je
upravo hrvatski prostor (i bosanskohercegovaki) primjer ponavljanja povije-
sti uvjetovan sloenim prostornim faktorima.
J. B.: Kakva je prema Vama demografska budunost Hrvatske ako se situacija
znatnije ne promijeni?
S. .: Demografska budunost Hrvatske, ako se ne shvati teina problema i
njegove mogue implikacije u budunosti, ii e prema izumiranju, demograf-
skom slomu, demografskoj prijetnji opstanku i u konanici prema supstituciji
hrvatskog stanovnitva. Kako Hrvatska nije niti kroz povijest niti srbijanskom
16
RAZGOVORI Stjepan terc
agresijom vojno slomljena, mogla bi biti suptilnijim postupcima usmjerenim
prema demografskim parametrima. O svemu bi tome mogli kroz puno detalja,
no dovoljna je samo ovakva najava uz nadanje da emo o tome i svemu ree-
nome moi javno polemizirati s onima koji misle drugaije, kako bi izreeno
imalo veu teinu.
J. B.: Hoe li takva situacija nakon demografskog dovesti i do potpunog pada
ekonomske moi Hrvatske?
S. .: S obzirom na to da nismo sigurni kakva e biti preseljavanja stanovni-
tva iz Hrvatske i prema Hrvatskoj, nismo sigurni niti u pad ekonomske moi
Hrvatske. Mislim da se u budunosti ne e dogoditi radikalna depopulacija
ukupnog stanovnitva, ali siguran sam u to da e se bitno smanjiti udio Hr-
vata u ukupnom stanovnitvu ako se demografskoj problematici ne pristupi s
posebnom ozbiljnou. Neke teorije idu ak do toga da Hrvatska moe opstati
samo sa sedam milijuna stanovnika, da njezin gospodarski rast ugroava velik
udio privatnog vlasnitva nad nekretninama (kuama, stanovima i vikendica-
ma) itd. To su naravno besmislice, ali sigurno je kako e se bez revitalizacije
ukupnog stanovnitva Hrvatske poremetiti brojni sustavi na kojima poiva hr-
vatsko drutvo pa onda njezina ekonomska mo.
J. B.: Nacionalni i vjerski identitet u Hrvatskoj jo je uvijek jak, mislite li da e
i u budunosti ostati tako unato ulasku Hrvatske u EU i otvaranju granica?
S. .: Nacionalni i vjerski identiteti su posebna vrijednost Hrvatske i dio su
njezine povijesti i naina ivota. Ostat e uvijek na visokoj razini, osim ako
se demografski procesi (primarno migracije i prirodni pad ukupnog stanovni-
tva) nastave razvijati bez plana i sklada s potrebama ukupnog razvoja i zatite
identiteta. Otvaranje granica u okvirima standardne demografske europske po-
litike ne mora i ne bi smjelo znaiti i promjenu vrijednosti hrvatskog drutva
i prostora.
J. B.: Moete li ukratko objasniti pojam puzajue supstitucije u demografiji i
od kakvog je on znaenja za Hrvatsku?
S. .: Dopustite da na ovo pitanje odgovorim citatom iz jednog rada1: Na-
1 S. TERC, M. KOMUANAC: Neizvjesna demografska budunost Hrvatske izumiranje i sup-
17
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku RAZGOVORI Stjepan terc

kon razdoblja izumiranja stanovnitva u razdoblju 1991. 2001. i njegovog
nastavka 2001. do 2011. godine (iako su optimisti i svi oni koji ne istrauju
demografsku sliku RH oekivali moguu vrlo slabu regeneraciju stanovni-
tva imigracijom u razdoblju 2001. 2011. godine), izrazito veliki prirodni
pad, izrazito duboka starost ukupnog stanovnitva i pojava negativne vanjske
migracijske bilance potvruju uvjete za novo razdoblje puzajue supstitucije
stanovnitva RH. Dodatno to potenciraju gospodarska recesija, velika nezapo-
slenost, nestabilnost drutva i svih sustava u njemu, to je uostalom i prostorna
logika i neumitnost svih atraktivnih prostora te je lako predvidivo da e Hrvati
izumirati (10 000 i vie osoba godinje) i iseljavati ponovo, a stanovnitvo
ireg regionalnog i europskog prostora useljavati i postupno supstituirati au-
tohtonu hrvatsku populaciju. Proces je tek na poetku i primarno je vezan za
radnu snagu i vlasnitvo nad nekretninama i firmama, ali se odvija u uvjetima
nepostojee selektivne useljenike politike (Nacionalni program demograf-
skog razvitka, 1997.) i izostanka bilo kakve ozbiljnije populacijske koncepcije
pa je mogue i njegovo ubrzanje i intenziviranje. To si ne moe dopustiti niti
jedna drava ma koliko liberalna i demokratska bila jer je to pitanje od prvora-
zrednog stratekog nacionalnog interesa za sve i svi su u tome konzervativni.
Supstitucija stanovnitva u ovom je razdoblju najvea opasnost za opstanak
Hrvatske.
razinu hrvatskog drutva.
Razrijeiti u temelju stav oko odnosa razvijenosti gospodarstva i demograf-
skih ulaganja.
Demografska ulaganja ne shvatiti kao socijalna ulaganja koja ne donose pro-
fit u kratkom razdoblju nego kao zalog opstanka hrvatskog identiteta i razvoja
u budunosti.
Problematiku demografskog razvoja i hrvatskog iseljenitva postaviti na ra-
zinu vladinog resora.
Razraditi modele revitalizacije stanovnitva prema domicilnoj i iseljenoj Hr-
vatskoj.
Iseljena je Hrvatska dio Hrvatske i njezino bogatstvo i na tom se potencijalu
moraju razvijati sve koncepcije vezane uz problematiku.
Vratiti se na strateku osnovu postavljenu u Nacionalnom programu demo-
grafskog razvitka iz 1997. godine.
Operativno i tehniki razraditi standardne mjere populacijske politike iz ka-
snijih dokumenta prihvaenih aklamacijom u Hrvatskom saboru.
Kad se prihvati strateka razina problematike, razrada mjera ostaje strunja-
cima kao tehniki zadatak.

Puzajua supstitucija hrvatskog stanovnitva zabiljeena je i prije 1991. godi-

ne i ve je dijelom ranije objanjenja emigracijskim tipovima opeg kretanja
stanovnitva nakon Drugoga svjetskog rata. Moemo ju nazvati i demograf-
skom prijetnjom za Hrvatsku.

J. B.: Koje kljune mjere predlaete za popravljanje demografske slike Hr-

vatske u
budunosti?

S. .: Dvije stvari tu moramo naglasiti. Prvo, strateku razinu rjeavanja pro-

blematike i drugo, operativnu razinu kroz mjere, organizaciju i mogue mode-
le rjeavanja. Niti jedno nije poseban problem ako se tom kljunom problemu
eli ozbiljno pristupiti.

Demografsku problematiku postaviti politiki i organizacijski na strateku

stitucija stanovnitva ili populacijska revitalizacija?, Drutvena istraivanja 3/117, Zagreb, 2012., str. 693
714.

18 19
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
RAZGOVOR S PROF.
DR. SC. MARIJEM
GREVIEM
Autor: Tihana Penko, mag. educ. croat., mag. comm.
Hrvatski jezikoslovac prof. dr. Mario Grevi roen je 1969. godine u
Varadinu. Zavrivi srednju kolu u Zagrebu (Obrazovni centar za jezi-
ke), 1988. godine otiao je na Sveuilite u Mannheim u Njemakoj gdje je
1995. godine magistrirao slavensku i njemaku filologiju. Doktorirao je iz
slavenske filologije 2005. godine, obranivi doktorat na temu hrvatskoga
narodnojezinoga misala iz 16. stoljea.
Prof. Grevi radio je u hrvatskoj dopunskoj koli u inozemstvu, na Sve-
20
RAZGOVORI Mario Grevi
uilitu u Mannheimu, u Zavodu za lingvistika istraivanja Hrvatske
akademije znanosti i umjetnosti te na Hrvatskim studijima, na kojima
predaje od 2006. godine, danas kao izvanredni profesor i proelnik Odje-
la za kroatologiju. Dobitnik je Nagrade HAZU za doprinos od osobitog i
trajnog znaenja za Republiku Hrvatsku u podruju filolokih znanosti za
1998./1999. godinu, a 2010. godine izabran je za lana suradnika Hrvatske
akademije znanosti i umjetnosti.
Znanstvene publikacije prof. dr. Grevia posveene su temama iz povi-
jesti hrvatskoga knjievnoga jezika i suvremenim hrvatskim jezinim pi-
tanjima. U svojim istraivanjima rane slavistike i njezina odnosa prema
hrvatskomu jeziku otkrio je mnoge zaboravljene ili nepoznate injenice
koje su kljune za razumijevanje ne samo hrvatske knjievnojezine povi-
jesti u 19. stoljeu, ve i pojedinih problema s kojima se hrvatski suoava
u dananjici. Njegov istraivaki rad neizostavan je dio u mozaiku radova
hrvatskih jezikoslovaca.
T. P.: Na emu je, prema Vama, izgraen hrvatski jezini identitet?
M. G.: Na komunikacijskim odnosima unutar hrvatske jezine zajednice, kako
je to jednom lijepo rekao Radoslav Katii.
T. P.: Na to se misli kada se govori o komunikacijskim odnosima i to oni
znae u odnosu na injenicu da je hrvatski jedan od junoslavenskih jezika?
Od kada postoji hrvatski jezik?
M. G.: Nije mogue navesti nadnevak ili stoljee njegova nastanka, no razvoj
mu na temelju pisanih zapisa moemo pratiti do vremena u kojem je nastala
Baanska ploa i drugi rani hrvatski jezini spomenici utemeljeni na crkveno-
slavenskoj batini. to se suodnosa hrvatskoga i drugih junoslavenskih jezika
tie, treba znati da su prvotni jezini odnosi na junoslavenskom prostoru bili
takvi da je ondje mogao nastati jedan jezik, s jednim knjievnim ili standardnim
jezikom i s njemu pripadajuim dijalektima, koji bi se protezali od Vardara
pa do Triglava. Meutim, kulturno-politiki razvoji tomu nisu ili u prilog,
ve su potaknuli izgradnju vie posebnih jezika, s jedne strane slovenskoga, a
s druge strane bugarskoga. Torlaki govori na srpskoj strani postali su tijekom
te izgradnje idiomima srpskoga jezika, iako su isto gramatiki gledano mogli
u cijelosti postati dijelom bugarskoga jezika. Zbog takvih razvoja akavti-
na i kajkavtina jesu narjejima iskljuivo hrvatskoga jezika, dok tokavsko
21
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
narjeje ne pripada samo njemu. Dakle, hrvatski jezik kao poseban slavenski
jezik nije se razvio samo dijalektalnim raslojavanjem praslavenskoga jezika,
ve prateom viestoljetnom knjievnojezinom izgradnjom, komunikacijom,
i kulturno-etnikim integracijama.
T. P.: No u tradicionalnoj slavistici polazi se uglavnom od toga da su kajkav-
tina, akavtina i tokavtina dio zajednikoga jezika kao dijasistema, koji su
neko zvali srpskohrvatskim.
M. G.: Od toga se polazilo zbog zamiljenoga srpskohrvatskoga standardnoga
jezika i zbog toga to se htjelo dijalekte koje on nadsvouje povezati u para-
lelnu cjelinu. Meutim, za takvo povezivanje nije bilo uporita u samim dija-
lektima. Npr., pojedini srpski jezikoslovci 50-ih godina govor u Dimitrovgradu
u Srbiji proglaavali su tokavskim govorom srpskohrvatskoga jezika, a na isti
su nain pristupali i srodnim susjednim govorima u Bugarskoj, koji se proteu
sve do Sofije. Nakon samo nekoliko godina sve su te govore iskljuili iz tzv.
srpskohrvatskoga i prepustili bugarskomu jeziku, a da se u samom jeziku
nita nije promijenilo. Rije je bila iskljuivo o tom da su u svojim sagledava-
njima usvojili injenicu da dotinim istonojunoslavenskim idiomima govore
Bugari koji se slue bugarskim knjievnim jezikom i da identitet tih idioma
bugarskoga jezika nije mogue promijeniti na temelju dvije ili tri izoglose ko-
jima se oni genetski veu uz tokavtinu. Takvi primjeri pokazuju da genetsko-
tipoloka lingvistika sama ne moe primjereno razgraniiti genetsko-tipoloki
bliske jezike. Stoga genetsko-tipoloka slavistika nije mogla objasniti ni to po
kojim se kriterijima npr. govor u Pirotu prikljuuje dijasistemu kojemu pripada
govor Bednje ili Huma na Sutli. Isto vrijedi i kada bismo traili odgovor na
pitanje zato u hrvatski jezik ulazi govor Bednje i dubrovaki govor.
T. P.: Moe li se jezikoslovno uope objasniti zato u hrvatski jezik ulazi govor
Bednje i Dubrovnika?
M. G.: Moe ako se sluimo primjerenom metodologijom, a ne moe ako mi-
slimo da jezike treba razgraniavati izolirano od njihovih nositelja i ako smo
slijepi na injenicu da razlike izmeu jezika mogu biti razliite.
T. P.: Moete li oprimjeriti tijek hrvatske jezine izgradnje koja je, kako kaete,
nadilazila dijalektalne granice?
22
RAZGOVORI Mario Grevi
M. G.: Kao primjer moemo uzeti dubrovake pjesnike. Dijalektalno gledano
oni su bili zapadni tokavci, no u svojim su tekstovima rabili brojne akaviz-
me koji nisu bili svojstveni prosjenomu dubrovakomu govoru. U slavistici
se zbog tih akavizama dugo vremena vodila rasprava o tom je li Dubrovnik
izvorno bio akavski ili tokavski grad. Pojedinim akavizmima sluio se jo i
Gunduli u 17. stoljeu, dok je otprilike u isto vrijeme akavac Bartul Kai u
svojim djelima usvojio tokavtinu prvenstveno pod dubrovakim knjievno-
jezinim utjecajem. Svojevrsni vrhunac tih razvoja prepoznatljiv je u pravopi-
su koji je objavio Dubrovanin Rajmund amanji 1639. godine. Kae da ga
je napisao za slovinski jezik kojim se kao vlastitim slue Dubrovani i
sva Dalmacija. Iako su u amanjievu jeziku akavizmi samo rubna pojava,
on svoj pravopis posveuje upravo jednomu akavcu iz Zadra kao govorniku
svojega slovinskoga jezika.
U takve su razvoje bili ukljueni i kajkavci, iako je to manje poznato. Dubrov-
anin Vladislav Meneti proglaava 1663. godine Petra Zrinskoga trubljom
slovinskom i najglasovitijim pjesnikom u dubrovakih krajeva. Kae da je
Zrinski pjesnik kojim se dii sadanji narod svega puka slovinskoga. Ujedno
izjednauje pojmove slovinski i hrvatski, a u hrvatstvu prepoznaje snagu koja
je od turskoga jarma spasila ak i Italiju. Na takvim primjerima lijepo se vidi
kako se gradio zajedniki hrvatski etniki i jezini identitet mimo dijalektalnih
i dravnih granica, a u to nisu bili ukljueni npr. pravoslavci iz dubrovakoga
zalea, iako su oni dijalektalno i prostorno gledano Dubrovanima bili blii
nego Zrinski i njegovi kajkavci.
T. P.: injenica je da je jezik bitan u odreenju identiteta svakog naroda. Ka-
kvu ulogu u hrvatskom sluaju igra njegova razlika prema drugim jezicima,
posebice srpskom, u strukturnom, pragmatinom, leksikom smislu? ime je
uvjetovano da je jezik s jedne strane bitna identitetska odrednica, a da neki
narodi nemaju vlastite jezike?
M. G.: Jezik je vrlo bitan pri odreivanju narodnosnoga identiteta, no nema
univerzalnih pravila s pomou kojih se to moe mjeriti. Narodi mogu biti na-
rodi i kada nemaju nacionalni jezik na nain da je svojstven samo njima. To
je uvjetovano povijesnim okolnostima, npr irenjem pojedinih jezika putem
kolonizacija ili razliitim tijekom izgradnje zasebnih jezika na jezinom pro-
storu na kojem se govore bliski idiomi. Npr., Austrijanci i Nijemci imaju je-
dan zajedniki jezik s jednim knjievnim jezikom. Njemaki se kao dravni
23
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
jezik spominje i u austrijskom Ustavu. Specifinosti u realizaciji njemakoga
na prostoru Austrije i austrijsko-njemake razlike ne mogu se poistovijetiti s
hrvatsko-srpskim jezinim razlikama, meu ostalim zato to hrvatski i srp-
ski za razliku od njemakoga imaju dva cjelovita zasebna normativna sustava.
Koliko god hrvatsko-srpske jezine razlike izvana gledano bile malene, one
su kulturno-politiki i vrijednosno vrlo bitne. Kad ne bi bilo tako, ne bi se u
prolosti, sve od poetka 19. stoljea, ulagala golema energija u njihovo ukla-
njanje i u pokuaje da se stvori zajedniki hrvatsko-srpski knjievni jezik sa
zajednikim vrijednostnim sustavom. Da su se razlike bile uklonile i da je bilo
usvojeno zajedniko normiranje, dobili bismo zajedniki knjievni jezik, to bi
utjecalo i na daljnji kulturno-politiki razvoj.
Iako hrvatsko-srpske jezine razlike jesu bitne, za odreivanje hrvatskoga je-
zinoga identiteta one ipak nisu kljune. Bilo bi posve krivo nabrajati hrvat-
sko-srpske jezine razlike i njih prikazivati kao dokaz postojanja hrvatskoga
jezika. Razlike ili hrvatsko-srpske jezine podudarnosti samo su dio naega
jezinoga identiteta.
T. P.: Kakvu ulogu za odreivanje jezinih identiteta i razgranienje izmeu
jezik ima stupanj meusobne razumljivosti njihovih govornika?
M. G.: Meusobna razumljivost u nekim sluajevima moe posluiti kao kri-
terij za povlaenje granica izmeu jezik. Npr., govornici njemakoga i fran-
cuskoga ne razumiju se kada govore svojim jezicima i na temelju toga moe se
zakljuiti da su im jezici razliiti. Meutim, na temelju te spoznaje ne moemo
govornike ekoga i slovakoga proglasiti govornicima istoga jezika. Kod ti-
poloko bliskih jezika uvijek postoji meusobna razumljivost u nekoj mjeri,
a koja je uvelike ovisna o sposobnostima pojedinih govornika i o temama o
kojima se govori.
Kada mi govorimo o posebnom hrvatskom knjievnom jeziku, ne mislimo da
se on od susjednih slavenskih knjievnih jezika razlikuje u onoj mjeri u kojoj
se razlikuju npr. njemaki i francuski knjievni jezik. Znamo i to da govornike
srpskoga jezika dobro razumijemo. No hrvatski i srpski ipak su dva izgraena
zasebna jezika. To nije vidljivo samo na razini knjievnih jezika i njihove povi-
jesti, ve i na razini nenormiranih idioma koji su u dobroj mjeri isprepleteni
sa svojim knjievnim ili standardnim jezicima. Hrvatski jezini identitet stoga
ne moemo traiti samo u standardu, ve treba ii mnogo ire.
24
RAZGOVORI Mario Grevi
T. P.: Ima li jezik uope svoj identitet, ili je identitet jezika zapravo identitet
kulture? Kako to razluiti?
M. G.: Glede promiljanja o jezinom identitetu u naem je jezikoslovlju dao
kljune poticaje Radoslav Katii 70-ih godina u svojoj raspravi Identitet je-
zika. U njoj je postavio tezu da pojam jezik ima razliite vidove identiteta:
opisno-tipoloki, povijesno-genetski i vrijednosni vid. Prema vrijednosnomu
vidu nositelji jezika osjeaju jezik kao svoj ili kao tu, kao lijep ili kao ruan,
kao njegovan ili kao zaputen. Ja bih se sloio s postavkom da jezici imaju kul-
turoloki identitet, iako jezike moemo prouavati i tako da sasvim izostavimo
pitanje identiteta i da prouavamo samo neke njegove dijelove, npr. foneme.
To to veina govornika nekoga jezika nije svjesna fonolokih injenica, ne
znai da te injenice ne postoje. Isto tako, ako ne uvaavamo postojanje vri-
jednosnoga vida jezinoga identiteta, ne znai da njega nema. A kada je ve
rije o jezinom identitetu, nema potrebe ni smisla razluivati identitet jezika i
identitet kulture kojoj taj jezik pripada.
T. P.: Da je jezik nosilac kulture, osnovna je postavka hrvatske filoloke tradi-
cije, kae Jadranka Gvozdanovi u svom lanku Jezik i kulturni identitet Hrva-
ta. Kako Vi gledate na jezik s obzirom na kulturni identitet i filoloku tradiciju
hrvatskoga jezika?
M. G.: Jezik jest nositelj kulture, no takav koji postaje dijelom te kulture. To
je razlog zbog kojega zapise kao to je Baanska ploa smatramo prvorazred-
nim jezinokulturnim spomenicima. Tu jezik nije samo nositelj kulture, ve
je sam po sebi kultura. Meutim, jedan dio hrvatskih jezikoslovaca pokuao
je u drugoj polovici 19. stoljea hrvatski jezik odvojiti od njegove pismenosti
i stvoriti nove komunikacijske odnose u kojima bi hrvatski jezik kao zasebna
cjelina nestao. To je bilo mogue zbog izuzetne slinosti hrvatskoga i srpskoga
knjievnoga jezika. I to je dio nae filoloke tradicije.
T. P.: Govorite o hrvatskim vukovcima. Kako tumaite njihove postupke i od-
nos prema jeziku zagrebake filoloke kole i jezika tadanje hrvatske knjiev-
nosti?
M. G.: Njihovi su postupci rezultat kompliciranih povijesnih okolnosti. Jedna
je od tih okolnosti bila ta da su pojedinci u Zagrebu procijenili da bi se Zagreb
mogao nametnuti kao sredite u kojem bi se knjievni jezik normirao i za Sr-
25
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
biju i za Bosnu i Hercegovinu, u sklopu tenje da Zagreb postane, kako bismo
danas rekli, regionalnim liderom. To je bitno za potpuno razumijevanje pitanja
zato su utjecajni pojedinci u Zagrebu 60-ih i 70-ih godina radili na tom da se u
Hrvatskoj kao uzorit jezini model odbaci jezik tadanje hrvatske knjievnosti,
i da se normativni uzori trai u jeziku ure Daniia i Vuka Karadia. Tomu
je prethodila odluka bekih politikih krugova da jezino integriraju srednjo-
junoslavenski prostor, vie-manje slijedei zamisli bekoga cenzora Jerneja
Kopitara iz prve polovice 19. stoljea. U tu svrhu beke vlasti potaknule su i
potpisivanje Bekoga knjievnoga dogovora 1850. godine.
T. P.: to je htio Jernej Kopitar?
M. G.: Kopitar je htio pod srpskim imenom ujediniti Hrvate i Srbe oko svo-
je i Karadieve jezine kodifikacije, vezati ih jednim knjievnim jezikom, a
ujedno je kao slovenski patriot hrvatske kajkavce htio integrirati u slovenski
korpus. Stoga je bio ljut na Ljudevita Gaja kada je on 1836. napustio kajkav-
tinu. Kopitaru je bio cilj suzbiti ruski utjecaj na Srbe i privesti ih Zapadu, i to
tako da se knjievnojezino veu uz Hrvate katolike i da ujedno odbace svoj
rusificirani knjievni jezik preko kojega je Rusija utjecala na pravoslavne Srbe
na prostoru austrijske drave. S tim je ciljem Kopitar traio i osposobio Vuka
Karadia kao reformatora srpskoga knjievnoga jezika, kojemu su jezino
uzoriti bili organski tokavski govori i hrvatska pismenost tokavske stilizaci-
je, a ne knjievni jezik srpske kulture. Hrvatska je strana Karadiem u naelu
bila zadovoljna jer je on promicao njezine knjievnojezine vrijednosti, iako
pod srpskim imenom. Srpski crkveni krugovi prepoznali su o em je rije pa
su Karadia proglasili bekim oruem za pookavanje, tj. odnaroivanje su prepoznali pa su Daniia optuili da je izdao srpske interese i da se stavio
Srba.
T. P.: Zato je Kopitar katolike i pravoslavce htio objediniti upravo pod srp-
skim, a ne npr. hrvatskim ili ilirskim imenom?
M. G.: Zbog vie razloga, ponajprije zato to se upravo s pomou srpskoga
imena iz Bea utjecajno moglo prodirati duboko u Osmansko Carstvo, na po-
druje dananje Srbije. Kada se uvidjelo da nesrbi ne e prihvatiti srpsko ime,
kao zamjensko rjeenje pronaeno je srpskohrvatsko ime. Ono je pak pojedi-
nim hrvatskim filolozima u drugoj polovici 19. stoljea bilo prihvatljivo zato
to je iskazivalo da je tokavtina i hrvatska, a ne samo srpska, a to su tvrdili
mnogi slavisti slijedei Kopitara.
26
RAZGOVORI Mario Grevi
T. P.: Kako se konkretno ta politika provodila u drugoj polovici 19. stoljea?
M. G.: Kljuni su potezi povueni 1867. godine, u vrijeme sklapanja Austro-
ugarske nagodbe. U vrijeme pripreme Nagodbe zemunski nakladnik Ignaz
Sopron preselio se 1866. u Sarajevo i poeo ondje iriti Karadievu irilicu
i jezini tip. Budui da su turske vlasti u Bosanskom vilajetu zapoele zabra-
njivati knjige iz Kneevine Srbije koje su se rabile u pravoslavnim krugovima,
Kneevina Srbija skinula je 1868. posljednju zabranu s Karadieva pravopi-
sa, kako ne bi dolo do razdvajanja pravoslavaca. U isto je vrijeme za kole u
Dalmaciji, koja je bila pod bekom upravom, hrvatski vukovac Pero Budmani
izdao upravo u Beu svoju vukovski koncipiranu gramatiku (1867.). Jasno je
da to nije uinio samostalno, tj. bez dogovora s bekim vlastima. Da se u Za-
grebu Strossmayer i Raki nisu aktivno ukljuili u tu igru, beki lobi vjerojatno
bi jezinonormativno objedinio Dalmaciju, Bosnu i Hercegovinu i Srbiju, a
tzv. Civilna Hrvatska ostala bi izolirana. Strossmayer je to sprijeio. Usvojio je
zamolbu kneginje Julije Obrenovi, utjecajne beke plemkinje iz maarske
obitelji Hunyadi, da Karadiev nasljednik uro Danii u Zagrebu dobije
mjesto tajnika novoosnovane JAZU, a ujedno je, skupa s Rakim, Daniiev
dolazak u Zagreb uvjetovao Daniievim naputanjem velikosrpskih stavova,
koje je Danii zastupao sve do dolaska u Zagreb. Veliki Akademijin Rjenik
hrvatskoga ili srpskoga jezika, koji je pod Daniievim urednitvom poeo
izlaziti 1880. godine, a koji je zamislio prije Daniia Raki, trebao je pota-
knuti ne samo promjenu jezine norme u Hrvatskoj, ve ujedno Zagreb uiniti
glavnim jezinonormativnim sreditem i za Srbe. Neki srpski jezikoslovci to
u slubu Zagreba i velikohrvatskih interesa. Naposljetku Srbi nisu prihvati-
li norme hrvatskih vukovaca, a nisu kao svoju prihvatili ni Junoslavensku
odnosno Jugoslavensku akademiju u Zagrebu, dananju Hrvatsku akademiju.
Srbi se knjievnojezino jesu udaljili od Rusa i svojega naslijea i pribliili su
se Hrvatima, a hrvatski filolozi vratili su se hrvatskoj pismenosti kao jezino
uzoritoj, no uz posljedice koje osjeamo jo i danas.
T. P.: Ima li i danas onih koji bi htjeli da se stvori zajedniki knjievni jezik za
Hrvate, Srbe, Bonjake i Crnogorce?
M. G.: Da, ima, ne samo u inozemstvu, ve i nekih pojedinaca u Hrvatskoj. No
u inozemstvu ima i niz jezikoslovaca poput Leopolda Auburgera, Artura Bag-
27
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
dasarova ili Barbare Oczkowe koji su svaki na svoj nain izuzetno pridonijeli,
pa ak i znatno unaprijedili kroatistiko sagledavanje hrvatskoga jezika.
T. P.: Zanimljivo je u tom smislu osvrnuti se na knjigu Snjeane Kordi Jezik
i nacionalizam (2010.) koja je zanijekala hrvatski jezik, piui da kroatisti i
drugi junoslavenski filolozi tumae znaenje pojma standardni jezik na ne-
ispravan nain. Oni ga prikazuju tako to skrivaju njegova glavna svojstva.
M. G.: Jedno je razvijati vlastite opisne modele npr. za sagledavanje hrvatsko-
ga i srpskoga, a neto je sasvim drugo prikazivati da su oni kojima je stalo do
hrvatskoga jezika falsifikatori, nacionalisti i ovinisti, te ujedno traiti da se
odredba o hrvatskom kao slubenom jeziku brie iz Ustava RH jer da takav je-
zik navodno ne postoji. Kolegica Kordi toliko je radikalizirala svoje stavove
da je za hrvatski jezini nacionalizam optuivala ak i strance koji hrvatskomu
zapravo i nisu sasvim skloni. No nije u njoj problem kao pojedincu, ve u tom
kakvu je medijsku potporu dobila na prostoru cijeloga tvz. regijona, posebice
od strane vodeih priopajnica u Hrvatskoj. Ipak, kampanja nije urodila plo-
dom. Hrvatski postoji, a najvie je slubeno priznanje dobio time to je priznat
kao slubeni jezik u EU.
T. P.: Ipak se moe rei da je hrvatski jezik i danas ugroen. S jedne ga strane
ugroava nebriga naroda, odnosno nenjegovanje hrvatskih jezinih vrednota,
a s druge strane, iako istovremeno, prodor tuica, osobito anglizama u hr-
vatski jezik. Utjecaj engleskoga jezika poveao se osobito krajem 20. stoljea
uslijed neoliberalne globalizacije, no danas je openito izrazito rairen u hr-
vatskom jeziku, napose u medijima. Kako se to odraava na jezini identitet s
obzirom na postojanje hrvatske drave u kojoj je hrvatski slubeni jezik?
M. G.: Ne mislim da je hrvatski u tom smislu ugroen, iako je tono da se
pod utjecajem globalizacije na nekim razinama mijenja. Slino se dogaa i s
drugim jezicima. To je prirodno, isto kao to je prirodno utjecati na te razvoje
onako kako mislimo da treba. Bilo bi normalno da i hrvatska drava provodi
osmiljenu jezinu politiku u korist hrvatskoga kao slubenoga jezika u RH,
no na alost ona to ne ini.
T. P.: Moete li se osvrnuti na ulogu vladajue politike o pitanju jezika?
M. G.: Na alost nema pokazatelja koji bi ukazivali na to da se u Republici
Hrvatskoj vodi eksplicitna jezina politika u korist jezika koji je Ustavom RH
28
RAZGOVORI Mario Grevi
propisan kao slubeni. tovie, uoljiv je negativan odnos prema instrumen-
tima koji bi mogli sluiti za voenje takve politike. Radi stabiliziranja i sre-
ivanja norma hrvatskoga standardnoga jezika bilo je ustrojeno 2005. godine
pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i porta Vijee za normu hrvatskoga
standardnoga jezika. Njegovo osnivanje velika je zasluga tadanjega ministra
znanosti Dragana Primorca. Na elu Vijea bio je Radoslav Katii, a zamjeni-
kom mu je bio Mislav Jei, takoer jedan od najistaknutijih hrvatskih intelek-
tualaca i jezikoslovaca. Vijeu za normu bila je namijenjena osim rjeavanja
normativnih pitanja jo jedna vrlo vana uloga: ono je trebalo postati kljunim
tijelom koje bi promiljalo, oblikovalo i dugorono utjecalo na dravnu strate-
giju prema hrvatskomu jeziku kao slubenomu jeziku RH.
Meutim, nastavljajui s provoenjem jezine politike koja se zapoela provo-
diti ve za vrijeme prethodne vlasti, ministar znanosti eljko Jovanovi ukinuo
je 8. svibnja 2012. Vijee za normu, bez obrazloenja. Ta se vlast istaknula na
samom poetku svojega mandata i struno gledano besmislenom promjenom
imena svojih dvaju ministarstava. Hrvatsko Ministarstvo zdravstva postalo je
Ministarstvo zdravlja, igrom sluajeva ili ne, tono onako kako se dotino mi-
nistarstvo zove i u Srbiji. Ista je SDP-ova ili koalicijska vlast 2012. godine, po-
put one HDZ-ove 2010. godine, odbacila prijedlog jezinoga zakona Hrvatskih
laburista, pozivajui se na pravnu steevinu EU-a i tvrdei da hrvatskomu jezi-
ku dodatna zakonska regulacija nije potrebna jer da ulazimo u EU. Na alost ni
HDZ ni SDP nisu rekli zato mnoge zemlje lanice EU-a imaju svoje posebno
jezino zakonodavstvo kojim se eksplicitno reguliraju prava slubenih ili dr-
avnih jezika u svojim dravama. U Hrvatskoj se uzorito zakonski reguliraju
samo prava manjinskih jezika, no ne i hrvatskoga.
T. P.: U posljednje se vrijeme podignula praina oko uvoenja dvojezinih
natpisa, odnosno irilice, osobito u Vukovaru. Kako gledate na to s obzirom
na hrvatski jezik i latinino pismo u okvirima hrvatskoga jezinog identiteta?
M. G.: irilica u Vukovaru ima iskljuivo simboliku vrijednost. Ona je samo
jo jedan pokazatelj da bi hrvatska vlast trebala imati vie sluha za narod nego
to ima. Za vlast je poraavajua injenica da je Stoer za obranu hrvatskoga
Vukovara s lakoom prikupio oko 650 tisua potpisa ljudi koji ne podravaju
postavljanje irilinih tabla u Vukovaru. Protiv tih tabla javno su se izjanja-
vali i pojedini hrvatski Srbi. Umjesto da hrvatska vlast rijei taj problem, ona
navodno u ime zakona i pravde uporno postavlja iriline table u Vukovaru.
29
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
To ne moe biti dobro.
T. P.: No irilicom, bosanicom ili hrvatskom irilicom, neko su se sluili i
Hrvati?
M. G.: Jesu, no isto tako sluili su se i glagoljicom pa nikomu ne pada na
pamet instalirati table na glagoljici. Rije je o povijesnim hrvatskim pismima.
No irilica se u Vukovaru ne uvodi kao inaica povijesnoga hrvatskoga pisma.
irilicom se i Srbi u Hrvatskoj slabo slue, u stalnom je opadanju ak i u Sr-
biji, pa nije sasvim jasno zato na irilici u Vukovaru toliko inzistira hrvatska
Vlada. Ljudi se sjeaju da je 1991. ta ista irilica u Vukovar bila donesena
tenkovima.
T. P.: Jo je uvijek vrlo aktualno pitanje novoga pravopisa Instituta za hrvatski
jezik i jezikoslovlje koji je djelovanjem ministra Jovanovia gotovo munjevito
postao i novim slubenim pravopisom u hrvatskom kolskom sustavu.
M. G.: Ne bih govorio o slubenom pravopisu u hrvatskom kolskom sustavu.
Taj je pravopis dobio preporuku ministra znanosti za uporabu, a dok je prije tu
istu preporuku imao Babi-Ham-Moguev Hrvatski kolski pravopis, uvjera-
vali su nas i iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta, da preporuka nije
pravovaljan dokument. Stoga, to to Institutski pravopis danas na velika vrata
ulazi u kole, nije rezultat pravne regulacije pravopisnoga pitanja u kolstvu,
ve rezultat zalaganja ministra Jovanovia dok je ukidao Vijee za normu pod
vodstvom akademika Katiia. A kakvu e pravopisnu politiku voditi budui
ministri znanosti, obrazovanja i porta, tek emo vidjeti.
T. P.: Odred jezikoslovaca Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje koji je
radio na pravopisu najavljivao je da e se njime okonati 20 godina svae te
rijeiti hrvatski pravopisni raomon, kako je osobito isticao ravnatelj dr. Jozi.
Je li taj pravopis rijeio problematine toke koje su muile javnost i strunja-
ke i je li svaa doista okonana?
M. G.: Oko toga Pravopisa ima nekih nerazjanjenih pitanja koja iritiraju
strunu javnost. Svojedobno su ga najavljivali kao besplatan pravopis, tvrde-
i da se na pravopisu ne smije zaraivati. Institutski pravopis, unato takvim
najavama, nije besplatan, na njemu se jako dobro zarauje. Njegova besplatna
inaica na mrei praktina je u toj mjeri da morate kupiti tiskano izdanje ako se
30
RAZGOVORI Miroslav Akmada
tim pravopisom elite sluiti. Nedavno je na mrenim stranicama Instituta na
sasvim neprimjerenom mjestu na naslovnici uveden izbornik e-trgovina, u
kojoj je glavni prodajni hit upravo Institutski pravopis. Ne osporavam Institutu
pravo da zarauje na Pravopisu, no pitam se emu je sluila demagoka pria
kako se na Pravopisu ne e zaraivati, iako se znalo da hoe. Je li se moda i
u nekim drugim tokama jedno govorilo, a neto drugo planiralo? Kako sada
stvari stoje, tim smo pravopisom na alost dobili samo jo jedan pravopis u tzv.
pravopisnoj svai. A nije moralo biti tako.
T. P.: Jezik je iv i neprestano je podloan promjenama. No, hrvatski je jezik
obiljeen brojnim pravopisnim dvojakostima i nesuglasicama jezikoslovaca.
Kako gledate na to? to vi mislite o hrvatskom pravopisu? Treba li ga mije-
njati?
M. G.: Ja se u svojim tekstovima drim naela Vijea za normu hrvatskoga
standardnoga jezika, a slijedom toga i onih pravopisa koji zauzimaju pozitivan
stav prema Vijeu i koji u tom smislu slijede i nadograuju zakljuke Vijea, a
to su trenutano Hrvatski kolski pravopis Stjepana Babia, Sande Ham i Mi-
lana Mogua i Hrvatski pravopis S. Babia i M. Mogua. Ako bi se mijenjala
pojedina pravopisna pravila, bio bih za neke promjene. Kao visokokolski na-
stavnik ve godinama uoavam da mnogi studenti prve godine ne znaju kako
se piu rijei tipa raistiti / razistiti i potpredsjednik / podpredsjednik, iako ih
to ue od osnovne kole. Kod pisanja tih rijei mnogi naginju morfolokomu
naelu u kojem nema jednaenja po zvunosti. S obzirom na to, pa i s obzi-
rom na hrvatsku pravopisnu povijest i pravopise gotovo svih drugih slaven-
skih jezika, bilo bi dobro kada bismo nae pravopisanje obogatili inaicama
podpredsjednik, podhodnik, razistiti umjesto ili paralelno s potpredsjednik,
pothodnik, raistiti. Vjerujem da e se to u hrvatskim pravopisima kad-tad
usvojiti i da e biti dobro prihvaeno u praksi.
T. P.: Hrvatski jezik krase tri narjeja, tokavsko, kajkavsko i akavsko, koja
su se kroz povijest izmjenjivala u prvenstvu. to biste istaknuli kao najvanije
u okviru toga dijalektalnoga bogatstva hrvatskoga jezika?
M. G.: Da su kajkavtina i akavtina premalo zastupljene u standardnom je-
ziku te da im i u kolama i medijima treba dati vie prostora.
31
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku RAZGOVORI Miroslav Akmada

2007. Od 1. studenoga 2001. godine do 1. veljae 2008. radio je kao profe-

RAZGOVOR S PROF.
sor najnovije hrvatske i svjetske povijesti na Filozofskom fakultetu u Osi-
jeku. Od 1. veljae 2008. zaposlen je na Hrvatskom institutu za povijest,
Podrunica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje u Slavonskom Brodu,
gdje radi na mjestu znanstvenog savjetnika.

DR. SC. MIROSLAVOM D. D.: Potovani dr. Akmada, zahvaljujemo Vam to ste pristali na razgovor
za drugi broj asopisa Obnova, kojemu je tema sloena problematika iden-

AKMADOM
titeta. Hrvatski narod od samih poetaka ivota na starome kontinentu pripada
zapadno-kranskoj kulturi, tako da su katolika misao i nain ivot tijekom
povijesti snano utjecali na razvoj hrvatskog identiteta. U ovome razgovoru
ograniili bismo se na vanost Katolike crkve za ouvanje hrvatskog identi-
Autor: Davor Dijanovi, student prava teta u 20. st. Poetak 20 st. na politikom planu obiljeilo je snano bujanje
jugoslavenske misli koju je u tom razdoblju prihvatio i znaajan dio katoliko-
ga sveenstva i katolike laike inteligencije. Kako Vi gledate na sve dogaaje
Prof. dr. Miroslav Ak- i zablude na politikom i vjerskom planu u prva dva desetljea 20. st.? Kakva
mada roen je 13. ouj- je prema Vaem miljenju bila njihova vanost za kasniju (re)afirmaciju hrvat-
ka 1967. u Ljubukom skog identiteta?
u Bosni i Hercegovini.
Nakon zavrene osnovne M. A.: Na poetku je vano naglasiti kako nitko nema monopol na tumaenje
i srednje kole u Ljubu- koji je smjer ili nain ouvanja nacionalnog identiteta ispravan. Tu uvijek po-
kom, upisao je Pedago- stoje razliita shvaanja, bilo lijeva ili desna, konzervativna ili liberalna. Ra-
ku akademiju u Mosta- zliite povijesne okolnosti u razliitom vremenu esto odreuju potrebu jaeg
ru gdje je 1987. stekao angamana drutvenih struktura u borbi za ouvanjem nacionalnoga identiteta.
zvanje nastavnika po- Tako ne trebaju uditi ni pojave borbe za nacionalni identitet kroz jugoslaven-
vijesti i zemljopisa. Na sku ideju u poetcima prologa stoljea, ali i ranije.
Filozofskom fakultetu u
Zagrebu 1992. stekao je Radilo se zapravo o traenju najboljeg puta za izlazak iz Austro-Ugarske pa
zvanje profesora povije- su mnogi najbolje rjeenje vidjeli u jugoslavenskoj integraciji, ne vjerujui da
sti. Na istom je fakultetu su Hrvati dovoljno snani u danim okolnostima neto vie samostalno postii.
21. lipnja 2001. obranio Tu su glavni pokretai bile i istaknute crkvene osobe, ali ne moemo tvrditi da
magistarski rad na temu je to bila i Crkva jer i nju ine razliiti ljudi s razliitim idejama.
Odnosi drave i Katoli-
ke crkve u Hrvatskoj od No, odmah treba razjasniti kako nije poslanje Crkve borba za nacionalne
1945. do 1953. godine. Na tom je fakultetu 21. sijenja 2003. godine obra- interese, nego za vjerske. I tu se esto pretjeruje kada se govori o ulozi Crkve u
nio i disertaciju na temu Oduzimanje imovine Katolikoj crkvi od 1945. ouvanju nacionalnoga identiteta. Crkva se ponajprije borila za ouvanje vjere,
do 1966. i crkveno dravni odnosi. Primjer Zagrebake nadbiskupije. U ali s obzirom na to da su kod nas Hrvati veinom ujedno i katolici, u odreenim
znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora izabran je 1. travnja povijesnim okolnostima borba za vjeru podudarala se s borbom za ouvanjem

32 33
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
nacionalnoga identiteta. No, druga je stvar to su se pojedini crkveni uglednici
malo vie od ostalih zalijetali i u politike vode pa se onda to sve poistovjei-
valo s Crkvom kao ustanovom.
D. D.: Sva politika dogaanja nakon stvaranja Kraljevstva Srba, Hrvata i
Slovenaca dovela su do otrjenjenja od romantine slike jugoslavenske ideje,
kako kod obinoga puka, tako i kod katolikoga sveenstva i katolike inteli-
gencije; kod nekih se to dogodilo prije, a kod nekih kasnije. Kakva je prema
Vaem miljenju uloga Katolike crkve za ouvanje hrvatskog identiteta u pr-
voj Jugoslaviji u kojoj je u najkritinijim razdobljima bilo zabranjeno i samo
hrvatsko ime?
M. A.: Ne vidim ja u tom razdoblju nikakvu znaajniju ulogu Crkve u ou-
vanju nacionalnoga identiteta, osobito ako se to ouvanje gleda kroz prizmu
ruenja jugoslavenske ideje. U to vrijeme glavnu borbu na tom polju vodi HSS,
s kojim Crkva i nije u najboljim odnosima, a veina crkvenih uglednika podu-
pire Hrvatsku puku stranku koja opet uporno ustrajava u potpori jugoslaven-
skoj ideji.
Do promjena e doi tek uvoenjem kraljeve diktature 1929. te promje-
nama na elu HSS-a i Katolike crkve. Naime, tek u okolnostima rjeavanja
hrvatskog pitanja 1930-ih godina dolazi do zbliavanja HSS-a pod Maekom i
Crkve na ije elo dolazi Stepinac koji u svrhu ostvarenja zajednikih interesa
nastoje zatomiti ranije nesuglasice. Zapravo jedini istinski primjer aktivne bor-
be Katolike crkve za ouvanjem nacionalnoga identiteta vodi se u krajevima
koji su u to vrijeme bili pod Italijom, posebice u Istri, gdje tu borbu istinski
vodi Boo Milanovi.
D. D.: Iako je poloaj hrvatskoga naroda bio iznimno teak i u ranijim povije-
snim razdobljima, 1945. zasigurno predstavlja najsnaniju cezuru u suvreme-
noj hrvatskoj povijesti. Katolika crkva i katoliko sveenstvo vrlo su visoko
kotirali na popisu neprijatelja novog reima. Koje su prema Vaem miljenju
bitne odrednice koje su odredile negativan odnos Katolike crkve u Hrvatskoj
prema jugoslavenskom komunistikom reimu tijekom itava njegova traja-
nja?
M. A.: Prvi i temeljni razlog otpora Crkve komunistikom reimu je sama
ateistika narav tog reima. No, kada se taj reim na Crkvu okomio i nasilnim
metodama, tj. ubojstvima i zatvaranjima biskupa i sveenika i krenuo u otvo-
34
RAZGOVORI Miroslav Akmada
reni obraun s Crkvom, ta je netrpeljivost eskalirala do krajnjih razmjera. No,
i ovdje treba naglasiti da se Crkva ponajprije bori za vjersku opstojnost, to se
kod nas uvijek podudara i s nacionalnom. Jaa aktivnost Crkve i na podruju
nacionalnoga doi e do izraaja tek sedamdesetih godina kada Crkva organi-
zira sve ee masovne vjerske manifestacije nacionalnog karaktera.
U prvim poratnim godinama to je bilo nezamislivo jer bi u to vrijeme komu-
nistike vlasti svaki takav pokuaj otro sankcionirale. Promjene u odnosima
jugoslavenskih vlasti i Vatikana ezdesetih i sedamdesetih godina dovele su i
do promjena odnosa jugoslavenskih vlasti prema Crkvi, to je omoguilo bi-
skupima i sveenstvu da veu pozornost posvete i nacionalnim pitanjima, ali
opet samo u granicama koje su vlasti bile spremne tolerirati.
D. D.: Kada govorimo o odnosu Katolike crkve i jugoslavenskoga komuni-
stikog reima, neizostavno se namee ime bl. Alojzija Stepinca. Kako Vi ocje-
njujete vanost bl. Alojzija Stepinca za ouvanje dostojanstva i slobode, a time
posredno i (katolikog) identiteta hrvatskoga naroda?
M. A.: Ovdje ste ispravno naglasili rije posredno. Naime, treba naglasiti
da se Stepinac nikada nije elio baviti politikom i od njega ne treba stvarati
politiku osobu. On se stvarno i istinski borio iskljuivo za slobodu vjere, ali
i za slobodu svakog ovjeka, bez obzira na vjeru i naciju. To to je velik dio
hrvatskoga katolikog puka u njemu vidio istinski crkveni autoritet i uzor, pa i
u politikom smislu, stvar je povijesnih okolnosti.
Naime, u okolnostima kad je zabranjeno djelovanje politikih stranaka i bilo
kakvo politiko djelovanje izvan komunistikih organizacija, Crkva je bila je-
dina dobro organizirana zajednica koja je imala snagu i koliku toliku mogu-
nost oponirati vlastima, a Stepinac na njenom elu bio je dosljedan i nepoko-
lebljiv pa je stoga razumljivo da su nacionalno svjesni vjernici, pa i nevjernici,
jedinu utjehu i nadu mogli traiti u Crkvi i Stepincu.
Nakon smrti, Stepinac je za komuniste postao jo vea opasnost jer je postao
muenik i jo vei uzor hrvatskim vjernicima, ali i onim Hrvatima koji su na-
stojali u tajnosti djelovati politiki, ili javno u iseljenitvu, postao je sredstvo
za politiku borbu. Pritom je esto njegovo ime i zlorabljeno na nekorektan
nain.
35
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
D. D.: Politiki dogaaji u Hrvatskoj 1971., poznati kao Hrvatsko proljee,
bili su obiljeeni snanijim legitimiranjem hrvatskoga nacionalnog i kultur-
nog identiteta i traenjima sloboda i prava koja iz toga proizlaze. Kakve su
openito Vae spoznaje o odnosu Katolike crkve prema Hrvatskom proljeu,
kao vremenu snanijeg buenja nacionalne svijesti i naglaavanju posebnosti
hrvatskog identiteta?
M. A.: Katolika crkva u vrijeme Hrvatskog proljea ostala je poprilino suz-
drana. Prvo, zato to je smatrala da se ovdje ipak radilo ponajprije o unutar-
partijskim sukobima. Drugo, zato to je bila svjesna da nije sazrelo vrijeme za
neki vei uspjeh na nacionalnom planu. Takoer, treba naglasiti da je Vatikan
bio protiv destabiliziranja Jugoslavije jer su preko nje uspjeno provodili Isto-
nu politiku, tj. politiku jaega crkvenog djelovanja u istonim komunistikim
zemljama.
Ba uoi tih zbivanja u Hrvatskoj Vatikan je obnovio diplomatske odnose s
Jugoslavijom, a Tito je te godine posjetio papu Pavla VI. Sve je to utjecalo na
pasivnost Crkve u vrijeme tih politikih previranja. No, aktivnost Crkve jaa
nakon tih dogaanja kada Crkva staje u obranu onih koji su proganjani nakon
guenja Hrvatskog proljea, ali i u obranu steenih crkvenih sloboda koje do-
laze u opasnost nakon promjene politikog vodstva u Hrvatskoj.
Tu posebice dolazi do izraaja odlunost i snaga zagrebakog nadbiskupa
Franje Kuharia koji zbog svoje otvorene kritike reimu dolazi na udar ko-
munistikih vlasti i medija. No, s vremenom se prilike u svijetu mijenjaju, pri
emu veliku vanost ima dolazak Ivana Pavla II. na elo Crkve, znai osobe
koja dolazi iz jedne komunistike zemlje, ime poinju znaajne promjene u
crkvenom i politikom ivotu komunistikog istoka, a samim tim i Jugoslavije.
D. D.: Kako bismo, dakle, openito mogli sumirati vanost Katolike crkve za
ouvanje hrvatskog identiteta u komunistikoj Jugoslaviji?
M. A.: Dakle, iako to Crkvi nije poslanje, niti joj je bila namjera, ona se u
danim okolnostima, borei se za vjerska prava, s obzirom na to da nije bilo
politike oporbe, nala i u situaciji da bude oslonac hrvatskom narodu i u borbi
za ouvanje nacionalnoga identiteta te je u tome neosporno uspjela. No, i ovdje
treba biti jasno da ni Crkva u tome nije bila u potpunosti jedinstvena u nainu
te borbe.
36
RAZGOVORI Miroslav Akmada
Crkvu ine ljudi koji imaju razliite vizije pa su i u tom vremenu postojale
skupine crkvenih ljudi koje su djelovale na razliite naine. Tako je bilo i onih
koji su smatrali da novi reim i Jugoslaviju treba prihvatiti kao realnosti i u
suradnji s tim reimom nastaviti djelovati u danim okolnostima. Tu najprije
mislim na sveenika udruenja koja su nastala u reiji komunistikih vlasti s
ciljem razbijanja crkvenog jedinstva.
Takva udruenja bila su najsnanija u BiH, a veinom su ih inili franjevci,
posebice u Bosni. No i ovdje treba razlikovati vodstvo Udruenja koje je vodi-
lo aktivnu politiku suradnje s vlastima od ostalih sveenika u Udruenju koji
su se samo formalno ulanjivali kako bi ih vlasti pustile na miru te su asno
obavljali svoje pastirsko poslanje.
D. D.: Razdoblje Domovinskoga rata takoer je bilo obiljeeno opasnou za
opstanak hrvatske drave, hrvatskoga naroda i njegova nacionalnoga i kultur-
nog identiteta. Kako gledate na ulogu Katolike crkve u vrijeme Domovinsko-
ga rata?
M. A.: Ovdje bi se moglo rei da je Katolika crkva u cjelini istinski obavljala
svoje poslanje. Zduno je stala u obranu ugroenih i obespravljenih. Prikljuila
se hrvatskim braniteljima usmjeravajui ih da u najteim ivotnim okolnosti-
ma ostanu krani i ponaaju se u skladu s kranskim naelima. Normalno, to
nije uvijek mogue postii do kraja, ali je sigurno mnogo doprinijela da nekr-
ansko ponaanje naih branitelja bude svedeno na najmanju mjeru.
U ovom sluaju borba Crkve za ouvanjem nacionalnoga identiteta nije bila
neophodna jer je to sa svim svojim resursima i autoritetom puno bolje mogla
initi i inila je hrvatska od naroda izabrana vlast. Crkva se zato mogla do kraja
posvetiti pomoi izbjeglima i stradalima, davanjima utjehe obiteljima iji su
lanovi ginuli i neprekidnom irenju kranske ljubavi. Posebice je kardinal
Kuhari slao snane poruke u smislu sprjeavanja osvete prema onima koji su
nam inili zlo, to je u znatnoj mjeri doprinijelo tome da izborimo slobodu na
astan nain.
D. D.: Iako je, kako rekosmo, katolianstvo snano utkano u temelje hrvatskog
identiteta, katoliki ili kranski identitet nije jednom zauvijek dogotovljena
stvarnost, nego se konstantno oblikuje i poprima nova obiljeja. U tom se smi-
37
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
slu namee pitanje o ulozi katolianstva u oblikovanju hrvatskog identiteta i u
budunosti. Postupci dananjih vladajuih politiara prema Katolikoj crkvi i
vrijednostima koje ona zastupa mislim da neodoljivo podsjeaju na postupke
iz nekih vremena za koja smo mislili da su nepovratno otila u ropotarnicu
povijesti; najbolji primjer bio je nedavno odran referendum o braku. Koji je
Va komentar svih tih dogaaja?
M. A.: Bilo bi pogrjeno kada bismo najnovija dogaanja gledali samo kroz
prizmu nae povijesti i sadanjosti. Kod nas se zapravo dogaa, istina s veim
vremenskim odmakom, ono to se na zapadu dogaa ve due vrijeme, samo
to to kod nas, zbog komunistike prolosti, djeluje puno brutalnije. Naime,
svjetonazorska se borba na zapadu vodi ve due vrijeme sustavno i tu je Cr-
kva na udaru liberalnih strujanja u mnogim zemljama, pa i najkatolikijim,
poput panjolske i Italije.
Bilo je samo pitanje vremena kada e krenuti i kod nas. No, kod nas se zbog
nedostatka politike kulture sve to provodi na jedan neprimjeren i nedemo-
kratski nain. Nedostaje kultura dijaloga koju onda koriste pojedine politike
opcije za svoje interese i u to na ruan nain nastoje uvui i samu Crkvu. Cr-
kva tu mora ostati dosljedna u svojim naelima i odluno se boriti za ouvanje
kranskih vrijednosti, ali se ne smije uvui u politike igre i navesti da se ta
borba skrene na politiko polje.
Bilo bi normalno da Crkva nema potrebe, u okolnostima kada postoje poli-
tike stranke ija je to dunost, voditi brigu o ouvanju nacionalnih interesa i
identiteta. No, kod nas je malo toga normalno.
D. D.: Odbacivanje kranskih vrijednosti i kranskih korijena nije, meu- Hrvatskoj tako i u Europi, nita manje nisu opasne ni pojedine radikalne desni-
tim, samo karakteristika dijela politiara i intelektualaca u Hrvatskoj, nego je
rije o globalno rairenoj pojavi. Stvara se dojam da openito u Europi i na
Zapadu imamo na djelu potpunu inverziju vrjednota. Koje je Vae miljenje o
ovoj problematici?
M. A.: Dijelom sam na ovo odgovorio u prethodnom pitanju. Da, rije je o glo-
balno rairenoj pojavi koja je k tome samo nastavak onih tendencija zapoetih
jo s prosvjetiteljstvom i koje, uz sve blagodati razvoja prirodnih znanosti, ne
doprinose na isti nain ovjekovu duhovnom razvoju. Civilizacija izgraena
na takvim temeljima stvorila je graanina sa svom lepezom njegovih prava i
38
RAZGOVORI Miroslav Akmada
povlastica, ali je zapostavila ovjeka.
Jer ovjek nije samo graanin, on je i duhovno, slobodno bie. ovjek se ne
moe ostvarivati samo u svojim graanskim pravima. Upravo je tu danas glav-
ni zadatak Katolike crkve da se brine za cijelog ovjeka, to je uostalom u
sri kranstva, modelirati ovjeka po naelima Evanelja.
D. D.: Za kraj razgovora zanimalo bi nas Vae miljenje o tome kakve su per-
spektive Katolike crkve da i u budunosti, u ovim vremenima diktature rela-
tivizma i religije konzumerizma, utjee na oblikovanje hrvatskog identiteta
i hrvatskih vrijednosti?
M. A.: Na Crkvi danas vie nije da stoji na braniku hrvatskoga nacionalnog
identiteta kako je to morala u povijesti kada Hrvati nisu imali svoju meuna-
rodno priznatu dravu, sa svojim ustavom i zakonima. Crkva danas ima zadau
tititi prije svega kranski identitet cijeloga naeg drutva te voditi brigu o
obinom ovjeku. U toj perspektivi mislim da je glavni problem sporost re-
akcije Crkve na drutvene promjene, a osobito je to problem danas kada se u
godinu dana dogode promjene za kakve je nekada trebalo pedeset godina.
Meutim, izuzev strujanja koja se otvoreno stavljaju u sukob s Crkvom i kr-
anskim vrijednostima, postoje i izazovi koje nije uvijek tako lako identifi-
cirati. Tu je prije svega napast za luksuzom kakva se uvijek javlja u vrijeme
mira i slobode, ali isto se tako treba uvati onih struja koje se predstavljaju kao
prokranske, a u biti su duboko antikranske.
Primjerice, koliko su god za Crkvu opasna lijeva i liberalna strujanja, kako u
arske skupine koje koriste kranske simbole (zapravo ih poniavajui tako
to ih stavljaju u slubu nacionalnog, kao da bi nacionalno Crkvi trebalo biti
vanije i svetije od vjerskog) i proglaavaju se zatitnicima kranskih vrijed-
nosti, a nemaju nita zajedniko s tim vrijednostima.
tovie, ima li veeg izvrtanja vrijednosti nego kada Crkvi nacionalno postane
vrijednije od religijskog? Zato Crkva uvijek mora zadrati odmak od politi-
kih stranaka bilo kojeg predznaka i ne dopustiti da ju se s njima poistovjeuje.
Crkvi mora na prvom mjestu biti sveope, a ne stranako, drutveno dobro.
39
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku RAZGOVORI Thor Einar Leichhardt

Thor Einar Leichhardt roen je 1969. godine. Zavrio je studij poli-

RAZGOVOR S
tologije i povijesti te trenutno radi na magisteriju iz podruja povijesti
politikih ideja. Studirao je izmeu ostaloga na Sveuilitima u njema-
kom gradu Jeni, danskom gradu Aarhusu te na Otvorenom Sveuilitu
grada Londona. ivio je u Indiji, SAD-u, Njemakoj, vedskoj, Danskoj

THOROM EINAROM
i Engleskoj.
Utjecaj na njegov rad izvrili su razni autori i pisci meu kojima bih po-
sebno izdvojio srodnost i zraenja velikog sada ve pisca iz plejade kla-

LEICHHARDTOM
Autor: Marko Paradik, mag. iur.
sika Ernsta Jngera, kao i velikog autora francuske knjievnosti pos-
tmoderne Richarda Milleta. Nedvojbeno, svoj obol njegovu radu daju
drevne kulture, predaje Europe i Irske, kao i podneblje u kojemu ivi i
stvara. Na portalu hrsvijet.net pisao je za svoju kolumnu pod naslovom
Iz podunavskovapske perspektive koja je kasnije promijenila naziv u Na
Zidu Vremena (prema naslovu jedne od knjiga Ernsta Jngera). Na en-
gleskom jeziku ureuje i pie za meumreni asopis The New Antaios
koji su nekada ureivali Ernst Jnger i Mircea Eliade. Takoer, glavni
je urednik i jednog drugog meumrenog asopisa na engleskom jeziku
te povremeno pie za svoj blog na engleskom jeziku pod naslovom Stra-
hlungen (Isijavanja), kao i njegovu meumrenu stranicu An der Zeitma-
uer (Na Zidu Vremena). Upravo zavrava svoju novu knjigu Lissa koju
e objaviti nakladnik i izdavaka kua iz Njemake Eisenhut Verlag te
aktivno pie blog Na ishoditu za internetsku stranicu vecernji.hr, kao i
odnedavno mjesenu kolumnu za internetsku stranicu politikaplus.com.

M. P.: Potovani Thore, za poetak Vam se elimo zahvaliti na pristanku na

razgovor za drugi broj Obnove koji tematizira problematiku identiteta. S
vama elimo govoriti o problemu nacionalnoga identiteta i ideji identiteta op-
enito. Smatrate li se vi u pogledu svoga nacionalnog identiteta Hrvatom jed-
nako kao i Ircem i Nijemcem? Ako je to sluaj, zanima nas koliko to utjee na
formiranje Vae osobnosti, tj. koliko smatrate vanim postojanje odreenoga
nacionalnog identiteta za svoj ivot i rad?

T. E. L.: Koristim ovu priliku zahvaliti se i Vama za ovaj razgovor.

Ono to podrazumijevam i nazivam identitet ili samosvojnost obuhvaa

moju osobnu duhovnost, zajednice koje su povezane s jednom ili vie vrsta
duhovnosti ili duhovnog izraaja, nomos (obiaje, zakone), kulture, jezike, pa-

40 41
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
radosis (batinu i predaje), zemljopisno oznaena mjesta moga zaviaja, moje
zanimanje, moju starosnu dob i pripadnost jednoj generaciji ljudi itd. Prven-
stveno je polazite od lokalnoga identiteta prema zajednikom identitetu jed-
nog naroda. Od identiteta naroda potom prelazim na nadnacionalni identitet.
Koncept nacije-drave proizlazi iz politikog modernizma koji je kao takav
produkt filozofije romantizma, a iz kojega i dolaze podjele na tzv. ljevicu i
desnicu.
Korijeni moje obitelji s oeve strane su iz nekadanjeg Schwabena, a dana-
njeg dijela Njemake Baden-Wrttemberga. Moja se obitelj kasnije preselila
u Maarsku, dok je drugi dio obitelji doao iz Sudeta (tzv. sudetski Nijemci).
Nasuprot modernistikom konceptu osobe kojoj u putovnici pie hrvatsko
ili njemako dravljanstvo, postavljam koncept pre-modernistikog identite-
ta pripadnika hrvatskoga i njemakoga naroda. Koncept naroda i pripadnosti
jednom ili vie naroda za mene nije pripadnost otuenom konceptu graanina
industrijskog ili postindustrijskog drutva, kao ni pripadnosti konceptu novog
mondijalistiko-globalistikog hipermoderniteta i s njime monoteistike reli-
gije konzumerizma i profita.
U lokalnom konceptu sagledavanja hrvatskog identiteta, osobno mi je bitan i
aspekt sredozemne, otoke ili kulture arhipelaga koja svoje korijene batini i u
antikom polisu (grad-drava) kakav je jednom u dalekoj povijesti bio i otok
Vis (Issa) iz kojega potjee drugi dio moje obitelji.
Zagreb primjerice vie gotovo uope ne prepoznajem, no zato mi jo uvijek
ostaje Vis, premda i tamo globalizam i komercijalizacija uzimaju sve vie
maha, kao i masovni turizam. Vis volim pohoditi kao jedno svetite u vreme-
nu, to je zapravo jedna vrsta duhovnoga hodoaa. Promatram Vis na nain
koji dananje ljude vie ne zanima, niti ga kada tamo odlaze tako doivljavaju.
Moje hrvatstvo stoga nije neka hrvatska verzija uvezenog preslika ameri-
kog patriotizma, ve identitet koji u sebi nosi slobodarsku iskrenost i duh,
odanost i ast koji zajedniki tvore princip ivota. Takva obiljeja batinimo
od specifinih junaka starih vremena (Ilijada, Odiseja, Bhagavad Gita) te li-
nosti kakve primjerice susreemo danas u djelima autora poput Jeana Ras-
paila i njegovih junaka iz obitelji Pikkendorff. Pikkendorffovi su utjelovljenje
koncepta Katechona (monarha, vladara, aristokrata duha) i Anarha (koncepta
42
RAZGOVORI Thor Einar Leichhardt
Svarat na sanskritu: samostojea ili neovisna osoba u svom promiljanju, tj.
Mudroslovlju), slobodoljubivih pojedinaca odanih svojoj domovini, djedovi-
ni, tradiciji i njenim ljudima.
Spominjui pritom Jeana Raspaila, sam vrh Sjeverne Irske, ovdje gdje obita-
vam (kao i izolirane otoke zapadne Irske poput Aranskih) nazivam Septentrion
Sjever, po naslovu njegova istoimenog romana. Vrijeme je ovdje naprosto
stalo. Mjesto u kojemu ivim za mene je jedna od posljednjih citadela i utoita
stare Europe, pays rel kako bi ju nazvali na francuskom jeziku.
M. P.: Je li mogue istodobno egzistiranje nacionalnog i nadnacionalnog
identiteta kao npr. Hrvat i Europljanin?
T. E. L.: Nedavno je dr. Katii imao izlaganje na temu Kakanije (stare Au-
stro-Ugarske Monarhije) nakon ega je izaao i lanak u Vijencu. Taj lanak ne
opisuje nostalgiju ve objanjava jedan izgubljen identitet. Uz njegov lanak
u prosincu je u Austriji u asopisu Zur Zeit objavljen lanak dr. Norberta von
Handela, Mitteleuropa, eine Chance, koji govori o nunosti povezivanja est
bivih zemalja stare Monarhije. Primjerice, da sam kojih pet godina unazad
pisao izravno o takvoj temi, negdje oko 2008. godine, dakle prije EU krize,
ljudi bi vjerojatno bili nezainteresirani, no danas je to jedna od opcija koje bi
se mogle ponuditi kao stvarnost ako EU prestane postojati u sadanjem obliku.
Moj je nadnacionalni identitet stoga podunavski (sredinja Europa i jugoistok
sredozemlja Jadran), a tek onda europski. Osobno mi je daleko vaniji podu-
navski no europski identitet jer bez podunavskog nema ni europskog identite-
ta, a to su pokazala i dva svjetska rata te ekonomska kriza u Europskoj uniji.
U tom podunavskom identitetu sadrano je svo blago onoga to sam naslije-
dio od oca, majke i svojih predaka. Smatrati se Podunavljaninom pritom ne
znai biti neki nostalgiarski austro-ugarski nacionalist jer tako neto ni ne
postoji, ve pripadnik jednog od est i vie naroda koji pripadaju takvoj polite-
ji podunavskoj federaciji ili monarhiji. Osobno, moj je izbor rojalizam koji
proizlazi iz samog monarhizma. Za mene je monarhija ono to je i sam Jean
Raspail rekao bez imalo primjesa nekog romanticizma, nostalgije, tabloidne
retorike ili praznorjeja: Monarhija je jedna novela koja se uvijek nastavlja u
jednom knjievnom smislu. Rojalizam kakvim ga ja sagledavam nije politika
pozicija, ve prije svega etiki, filozofski i religiozni stav. Rojalizam je divna i
plemenita ideja koja predstavlja ono najbolje u nama samima: heroizam, osje-
43
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
aj za Sveto i ideal. Raspail nadalje kae: rojalistiki dendizam (dandyism)
jest afirmacija osobnog naspram kolektivnog tipa promiljanja.
Naravno, taj se isti rojalizam ne smije mijeati s nekom novom inaicom filo-
zofije Charlesa Maurrasa. Rojalizam i monarhizam te vrste usmjeren je izriito
duhovno i srednjoeuropski. U EU nema jaanja europskog identiteta upravo
zbog toga to je itava EU tvorevina temeljena na centralistikom tipu fede-
ralizma koji je lien mogunosti izravnog sudjelovanja naroda Europe u odlu-
ivanju u EU. Takav je model nasljedstvo SFR Jugoslavije kao i Sovjetskoga
Saveza, no to nikako nije decentralizirani model federalizma zemalja poput
vicarske. Preduvjet uspjenosti modela EU, kao uostalom i eurokontinental-
ne teorije, jest uspostavljanje Podunavske federacije koja u svojemu krajnjem
obliku treba biti Podunavska monarhija. I federacija i monarhija trebaju biti
sastavljene od ravnopravnih drava koje ukljuuju i regije.
Dominique Venner napisao je: ponajprije misticizam, a poslije politika. Ve-
nner pod misticizmom (terminologija koja je prilino zlorabljena ve sigur-
no vie od jednoga stoljea) ne podrazumijeva ulanjenje u neki neopaganski
kult, politiku stranku, partiju, udrugu ili neku New Age indoktrinaciju. Ve-
nner podrazumijeva traenje naeg iskona, naeg ishodita i naih korijena.
U svojemu posljednjem razgovoru naznaio je da je vano imati identitet, no
prije svega jedan duhovni identitet koji spaja i proima sve europske narode.
On dalje napominje da kao to se Indijci nazivaju sinovima i kerima Sri
Krishne, Boga ive, a ostali ljudi ovog planeta kerima i sinovima Abrahama
ili Buddhe, tako nije pogrjeno da se i mi u Europi nazivamo kerima i sinovi-
ma Homera, Odiseja ili Penelope.
Venner nadalje u intervjuu kae da politika vie nije ono to nas vee ili spaja
i samim tim daje znaenje naim ivotima. Kada Venner to kae, vrlo je jed-
nostavno uvidjeti da zapravo slijedi Ernsta Jngera u razmiljanju o Anarhu
ili suverenom pojedincu. Prisjetimo li se, Anarh kao koncept i promiljanje o
ivotu ne znai da je osoba udaljena od svoje zajednice ili drutva, ve napro-
tiv, osoba se eli pridruiti i biti dijelom drutva, no ne i onoj vrsti drutva ili
zajednice koje neminovno srlja u svoju potpunu propast. Nije vie pitanje, pie
Venner, da se preuzme vlast jer je to samo drugaiji naziv za snove o danu
kada e se dogoditi promjena te, citirajui dalje Vennera, nije politika ono
to e Europljanima dati svjesnost o tome to su oni zapravo te u tome smislu
politika ne moe vie pruiti smjernice u njihovim ivotima. Nadalje, to stano-
vite jedino moe doi kroz snano sagledavanje identiteta ili drugim rijeima
44
RAZGOVORI Thor Einar Leichhardt
vie ne moemo zamisliti da se dogodi bilo kakva promjena ako prvenstveno
ne postoji promjena u razmiljanju/promiljanju kroz preduvjet da se iz dormi-
cija (ili hibernacije) probudi pamenje o naim vlastitim korijenima.
Kada se dogodi i ta promjena, dogodit e se i ono to spominje Carl Schmitt
u svojoj posljednjoj knjizi Politika teologija 2. Razvojnim tijekom (Physis)
kroz povijesna se razdoblja dogaa buenje, kroz buenje iz dormicija dolazi
sjeanje, prisjeanjem (ukljuujui i mnemopovijest, tj. mnemoloko prisje-
anje koje opisuju suprunici dr. Jan i dr. Aleida Assmann ili vjeni povratak
Eliadea, a koje dolazi putem duhovnoga ili krunoga tijeka povijesti umjesto
linearnoga) dolazi svjesnost, putem svjesnosti i realizacije prenosi se znanje
i tradicionalno uenje (Paradosis) te pritom dolazi do kreacije Katechona ili
prema Platonu mudroslovca/filozofa (koji je ujedno i vladar mudri vladar).
Katechon je terminologija koju koristi Carl Schmitt na gotovo neuhvatljiv i
aluzivan nain. Ako paljivo promotrimo, Katechon moe biti osoba, skupina
ljudi (mislioci, pisci, autori), narod ili skupina naroda povezanih u zajednicu
poput imperija ili monarhije voene duhovnim konceptom, sam koncept (no ne
i svjetovna ideologija, misao ili teorija liena duhovnog). Pojam dolazi jo od
samoga Platona preko svetoga Pavla do Carla Schmitta. Povijesni oblik Katec-
hona na primjeru osoba su izmeu ostalih i Julijan Filozof, Marcelin Dalmatin-
ski, Lucius Artorius Castus, Fridrik II. Hohenstaufen, na kralj Matija Korvin
(koji je bio inspiriran neoplatonizmom), Blaeni Karlo Habsburki i Blaena
Zita, njegova supruga, kao i njihov sin nadvojvoda Otto von Habsburg. Autori,
pisci i filozofi poput Ernsta Jngera, Carla Schmitta, Emila Ciorana, Mircea
Eliadea, Nicolsa Gmeza Dvile, Erika Marie Ritter von Kuehnelt-Leddihna
te u dananje vrijeme pisaca poput Jeana Raspaila, Richarda Milleta, Bothoa
Straussa, Rogera Scrutona, Chantala Delsola, Rmia Braguea i drugih, drugim
rijeima osobe koji ine pozitivne promjene, ne samo u materijalnoj sferi nae
egzistencije ve i na duhovno-misaonom planu. Oni kreiraju budunost svo-
jom milju.
Katechon jest aristokrat u dui, osoba koja duhovno i materijalno tei esti-
tosti punoj vrlina. Katechon dakle nije politiki romanticizam, ve je izmeu
ostaloga i koncept duhovne vrste (novo)monarhizma. U njemu se ujedinjuju
dva razliita koncepta Brahmana i Kshatrya, odnosno mudroslovac i vladar.
Mnogi pogrjeno tumae vedski koncept Kshatrye kao i Schmittova razma-
tranja o ratovanju. Kshatrya nije samo ratnik ili kod nekih posve pogrje-
45
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
no protumaeno osoba koja velia rat, ve onaj koji upravlja (car, kralj) u
mirnodopskom razdoblju, vrsta osobe ije obrazovanje nije naprosto estetika,
ve utjelovljenje vjene duhovnosti (Sanatana Dharma, Pjesma Blaenika
Bhagavad Gita) koju promie svojim ponaanjem, ivotom i djelom. Pronai
nau memoriju ne znai pritom pronai romantiku utopijske misli putem kola
misli ili misaonih spremnika (think-thank) ili pak slijepog slijeenja procesa
linearnog tijeka povijesti, nego pragmatian oblik u kojemu mit nije predloak
za romantinu utopiju ve nepobitnu cjelovitost, jedinstvo (Henosis) i temelje
na kojima se odgajaju i obrazuju generacije. Ja pritom ne koristim Evolinu
ili Dumezilovu terminologiju, uz duno potovanje prema njihovu radu, ve
originalnu vedsku jer nam je u dananje vrijeme omogueno imati vei uvid u
razliite koncepte, kao i sam prijenos znanja koji je u prijanja vremena u mno-
gome bio ogranien. Primjerice ako promotrimo nain na koji je Carl Schmitt
obraivao i interpretirao svoju terminologiju Katechona tokom vremena.
Katechon je u smislu geopolitike zajednica i u politeizmu grad-drava sve do
kranskog koncepta imperija, tj. monarhije. Katechon je bila i Kakanija, to
ne znai da se primjerice ne e ili ne moe u budunosti vratiti jo boljom od
one kakva je neko bila. Treba stoga proi neko vrijeme, ak i stoljee, da cije-
le nacije i narodi sagledaju itavu situaciju u kojoj se nalaze jer i demokracija
poput posljednjeg oblika monarhije (koji je propao i nestao) moe sada krei-
rati tiraniju, despotizam i totalitarizam. Carl Schmitt pie u Politikoj teologiji
(prva knjiga) da jedino politika svjesna svojih ogranienja, korijena kao i svoje
konane sudbine moe pravilno sebe zatititi i obraniti, a takva svjesnost moe
biti omoguena teolokim konceptima poput Katechona. Koncept koji uin-
kovito jami puno ovjekovjeenje toga autoriteta protiv prijetnje eshatoloke
paralize i djelotvornost mistinog proroanstva.
Schmittov se Katechon ovdje nastavlja henadoloki, drugim rijeima vraa se
originalnim korijenima Platonova henoteistikog koncepta (ukljuujui u sebi
istovremeno monoteistiki i politeistiki koncept). Preuzevi od Schmitta taj
koncept, vraam se originalnom Platonovu uenju i njegovu prvobitnom zna-
enju terminologije Katechona, (a na koju je Schmitt ukazivao ambivalentno
upravo jer je na neki nain elio ostati neodreen te tako ostavio mogunost(i)
interpretacije, no u isto vrijeme ukazivao na Platonove temelje, povezane i pri-
kazane kroz koncept svetoga Pavla u kranskoj civilizaciji) povezujui pritom
i neoplatonizam s vedskom mudrou. Vedska mudrost, Platonovo uenje i
neoplatonizam (kao i primjerice u njima sadran mitraizam, kao jednu od kola
46
RAZGOVORI Thor Einar Leichhardt
misterija) ovdje su kao prvobitno vrelo mudrosti, ishodite ili izvor.
M. P.: Kako gledate na injenicu da su mnoge bitne osobe iz hrvatske povi-
jesti bile zapravo ljudi ije obitelji nisu bile izvorno s podruja Hrvatske ili
nisu bile hrvatskog podrijetla, kao npr. August enoa (Ivan Nepomuk Eduard
Schnoa), Vatroslav Lisinski (Ignatz Fuchs) ili mnogi hrvatski preporoditelji
koji su stvarali hrvatski nacionalni identitet kao primjerice Dimitrija Demeter
( )?
T. E. L.: Dodat u jo neka imena Vaem malom popisu. Dr. Ivo Pilar te dr.
Milan pl. ufflay isto tako nisu bili podrijetlom Hrvati. Hrvatstvo se kod svih
tih osoba iz hrvatske povijesti pokazuje kao osjeaj iskrene ljubavi prema svo-
joj domovini i djedovini. Oni su ujedno bili svjesni svojih korijena koji nisu
bili hrvatski, no njihovi korijeni upravo su i pridonijeli daljnjoj raznovrsnosti i
bogatstvu hrvatskog identiteta. Ne moemo to nikako usporeivati s dananjim
multikulturalizmom, ve je na djelu koncept u kojemu pojedinac daruje bogat-
stvo i batinu svojih obiteljskih korijena u stvaranju cjelokupnosti i daljnjeg
obogaenja identiteta naroda koji iskreno voli i s kojim ivi.
M. P.: Mogu li takve dualnosti ili pluralizam nacionalnoga identiteta izazvati
krizu identiteta, primjerice ako su roditelji razliite nacionalnosti i/ili pripad-
nici razliitih religija koji se pogubno moe rijeiti tako da se izabere samo
jedan ili da se pribjegne rjeenju koje nude neke ideologije, npr. anacionalni
kozmopolitizam ili tzv. graanstvo svijeta kao svojevrsni nomadski apatrid?
T. E. L.: Moramo razlikovati pojmove obiteljskog, religioznog, nacionalnog i
nadnacionalnog identiteta. U obitelji osoba je primjerice roena kao Nijemac
po oboje ili samo jednom roditelju, luteranske je vjeroispovijesti, roen je u
hrvatskoj dravi i smatra se Hrvatom, a po nadnacionalnom identitetu zajedni-
ce u kojoj se nalazi njegova drava smatra se Europljaninom ili Podunavljani-
nom. Takvo je razmiljanje suprotnost destruktivizmu multikulturalnosti, kao i
rasprostranjenosti etno-businessa. Kriza identiteta jest i kriza samoga drutva.
Takva kriza oigledno pokazuje da se drutvo koje pokuava ugasiti svjesnost
o svojemu identitetu zapravo odrie svojih vlastitih korijena. Identitet ili sa-
mosvojnost time se rtvuju radi stjecanja profita i zarade. No, taj profit nije
neto od ega e boljitak imati cjelokupan narod, ve samo odreene interesne
sfere i oligarhijske strukture. Ne poznavati vlastiti jezik, svoju kulturu, svoje
korijene i batinu znai ne poznavati samoga sebe, no bez obzira koliko osoba
47
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
ili odreena struktura pokuavala odbaciti svjesnost identiteta, doim ga vie
odbacuje negira samu sebe, kao uostalom i svoju egzistenciju. Mi nismo samo
i jedino homo economicus, no to je ono to vladajue strukture ele od nas
da budemo i postanemo. One ga i otvoreno ele kao na identitet u multikul-
turalnom drutvu. Iz toga sam Vam razloga i dao odgovor na prvo pitanje to
za mene znai biti pripadnikom nekog naroda. Veina teoretiara i zastupnika
ideje anacionalnog kozmopolitizma ili graanstva svijeta obino obitavaju u
dobrim naseljima gdje nema ilegalnih useljenika, kriminal je vrlo malen, cije-
na kua daleko je skuplja od kua u naseljima u kojima ivi obino radnitvo,
tako da mi neke njihove parole i slogani upueni obinim ljudima glase poput
reenice Marije Antoanete: Ako nemaju kruha, nek jedu kolae! Mislim da
Vam to dosta govori koliko je netko doista upuen u ivot obinih ljudi.
M. P.: Vi se vjerski odreujete kao henoteist pa me zanima koliko je prema
Vama povezan religijski i nacionalni identitet? Sukladno tome, moe li prema
Vama musliman ili pravoslavac biti jednako Hrvat kao katolik?
T. E. L.: Moj se henoteizam sastoji od dvije separatne, no u isto vrijeme pove-
zane religije grkom rekonstrukcijskom henoteizmu (ili politeizmu koji kao
svoj integralni dio ukljuuje i neoplatonizam) te Sanatana Dharmi (koju ljudi
inae nazivaju hinduizam). Henoteizam je drevno razumijevanje religioznosti
i samim time duhovnosti. Nije to stapanje dviju religija, ve povratak izvor-
nim korijenima religioznog. Ideja je da postoji vrhovni Bog kojega moemo
protumaiti kao Plotinov Jedan, Pitagorejski Monad ili vedski Sri Krishna. On
je sostikon hekastou, dakle onaj koji uuva i odrava zajedno Bitak svih po-
stojeih stvari. Tako ga objanjava i znaajan neoplatonist Proklo. Iz Jednog
emanira sve, ukljuujui tu Bogove i Boice (Henadi) koji potom stvaraju sve
ostalo. Ako bismo to postavili putem komparativne religije, Henosis tumaen
od neoplatonista kao sjedinjenje s vrhovnim Bogom vrlo je slian dostizanju
nivoa Bhakti u Gaudiya Vaishnavismu (jedna od kola unutar Sanatana Dhar-
me), no primjerice nije isti kao i drugoj koli u hinduizmu Advaita Vedanti
ili pak kolama budizma. Pronalazimo primjerice takva objanjenja u starogr-
kom politeizmu, staronordijskoj Eddi kao i vedskoj Sanatana Dharmi.
Henoteizam je dakako prisutan i skriven u katolianstvu i pravoslavlju. Bo-
gove i Boice zamijenilo je tovanje svetaca i svetica. Umnogome pojam re-
ligioznog (kao i pojam politikog) treba se stoga vratiti svome izvoritu, kao
i ljudima umjesto institucijama koje otuenjem od ljudi gube svoj znaaj i
48
RAZGOVORI Thor Einar Leichhardt
dovode izmeu ostaloga i do sve vee pojave ateizma. Institucije su prisutne
zbog ljudi, a ne vice versa. Primjerice, u prvobitnim kranskim crkvama ljudi
su sjedili s desne i lijeve strane unutar crkve, okrenuti jedni prema drugima.
Takav personaliziran odnos povezivao je ljude koji su tako meusobno kon-
taktirali te sudjelovali u obredima i bogosluju/liturgiji (liturgija je zamijenila
politeistiku/henoteistiku teurgiju). U to sam se i osobno uvjerio prouavajui
drevna sveta mjesta poput vikinke ranokranske crkve iz mjesta Moesgrd
kraj grada rhusa u Danskoj gdje sam bio na studijima te sam svoja zapaanja
usporeivao sa svojim nalazima sa svetih mjesta gdje se nalazilo keltsko kr-
anstvo, poput Aranskih otoka u Irskoj.
Vjera ili roenje ne odreuju automatski pripadnost nekoj zemlji, ve mora biti
prisutan osjeaj same pripadnosti u srcu osobe ili pojedinca. Svetozar pl. Bo-
roevi von Bojna, maral Austro-Ugarske vojske bio je pravoslavne ispovijesti
i smatrao se Hrvatom. U Kakaniji, kao to vjerujem da ste itali, ljudi su bili
razliitih vjeroispovijesti i korijena, mnogi su pravoslavci i muslimani uz kato-
like i protestante osjeali kroz takvu vrstu dravne povezanosti, slobodu svoga
primarnog, obiteljskog identiteta, a koja se ponajprije isticala kroz obiteljske
korijene i vjeroispovijest. Prva i druga Jugoslavija (kao i dva svjetska rata)
unitile su tu ideju povezanosti meu ljudima jer su u prvi plan, kao uostalom
i dananja EU, postavile negativni centralistiki model monarhije, kao i ka-
snije federalizma u samoupravnom socijalizmu. Ne moemo zaboraviti i da je
Habsburki imperij tijekom povijesti imao negativni model, (ako promatramo
kroz prizmu jednog od negativnog tumaenja Katechona Carla Schmitta), no
upravo u trenutku kada je negativni Katechon prelazio u pozitivni, tj. kada su
bile stvorene odreene ideje, kao i temelji za reformu monarhije ona je ne-
stala. Podunavskoj federaciji ili monarhiji stoga je oduzeto nuno pravo na eg-
zistencijalnu reformu, a sve zbog kratkovidnosti i interesa ondanjih odreenih
oligarhija, kao i vlada nekih zemalja. I dananju EU moemo stoga sagledati
i kroz koncept vladavine centralistikoga imperija kojemu su jedini temelji
ekonomija i profit. To je primjerice posve drugaije od duhovnih ideja njegove
visosti, nadvojvode Otta von Habsburga.
Danas nema ideja ili rjeenja jer se ekonomski boljitak postavlja kao temelj
identiteta. U Maarskoj Viktora Orbana stvari se na neki nain ipak mijenjaju.
Viktor Orban tako otvoreno u svojim obraanjima i govorima citira maarskog
tradicionalistikog filozofa Belu Hamvasa. U Hrvatskoj je takvo neto napro-
sto nemogue jer gotovo da ne postoje politiari s takvom svjesnou. No, to je
49
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
tek poetak u Maarskoj, stoga vrijedi paljivo promatrati kako e se situacija
ondje razvijati jer ne moemo biti proroci. Dvosmislenost znaenja Politike
teologije Carla Schmitta, a posebno njezina drugog dijela napisanog u sedam-
desetim godinama prologa stoljea oznaava izmeu ostaloga doba u kojemu
popularna politika postaje novi temelj za religiozno. Schmitt se tako slae s
Donosom Cortesom da nakon monarhije nema vie politikih alternativa. Ono
emu svjedoimo u dananje vrijeme jest nastanak i irenje sekularne teologije
koja svoj izraaj pronalazi u dnevno-politikom diskursu u kojemu prevladava
religioznost svjetovnog i koji je lien svoga originalnog svetog. Na taj
nain postmoderna politika formira novu teologiju u kojoj Karl Marx ili pri-
mjerice Slavoje iek postaju teolozi.
M. P.: Samuel Huntington u svom djelu Who are We? Americas Great Debate
ukazuje na sloenost nacionalnog identiteta time to ga odreuje na sljedei
nain: ...ukljuuje teritorijalni element i moe ukljuiti jedan ili vie pripisa-
nih (rasa, etnicitet), kulturnih (religija, jezik) i politikih (drava, ideologija)
elemenata, kao to ponekad moe ukljuiti i gospodarske (poljodjelstvo) ili
drutvene (socijalna povezanost, mrea). Zanima me koliko je to prema Vama
dobro odreenje sloenosti nacionalnog identiteta i kako Vi gledate na nacio-
nalni identitet Hrvata?
T. E. L.: Huntington to prikazuje na zanimljiv nain, no ne bih elio ustvr-
diti da je to potpuno ili nepotpuno odreenje sloenosti identiteta, o tome se
dakako moe razgovarati i diskutirati. Naposljetku, on je Amerikanac te nje-
govo poimanje onoga to ini identitet moe biti i drugaije od europskoga
razumijevanja vieslojnosti ili osebujnosti nekog identiteta. Hrvatski je iden-
titet upravo vieslojan, a to se izmeu ostaloga oituje i u posebnosti poloaja
nae zemlje i teritorija koji lei kako na kontinentu, tako i na moru, utjecaja
razliitih kultura i civilizacija tijekom povijesti na na jezik, kulturu, predaje,
batinu, tradiciju itd. Naa je prednost da se nalazimo blizu samoga sredita
Europe, kao to se nalazimo i na Sredozemlju. Naa je nesrea injenica da
smo stoljeima naalost imali podaniku kulturu. Razvidno je da se identitet
ne moe izgraditi ili tek tako povratiti u samo neto vie od dvadeset godina,
nakon to je bio potisnut ili zatomljen stoljeima.
Premda je hrvatski identitet kao takav jedan od starijih europskih identiteta,
bio je u svom dormiciju. Teko ga je vraati upravo i zbog tranzicija, pretvorbi
i privatizacijskih procesa. Prakticiranje demokracije zahtjeva od naroda da se
50
RAZGOVORI Thor Einar Leichhardt
identificira s politikom kulturom koja je temeljena u posebnoj definirajuoj
mitologiji koja oblikuje prevladavajui osjeaj nacionalnog identiteta. Hrvat-
ska nije imala demokraciju gotovo vie od pola stoljea dok je njezin identitet
bio u stanju hibernacije. Je li mogue pokrenuti se iz stanja inercije jednog
homo imitansa u stanje kada emo ponovno biti svjesni svojega identiteta i
postati homo creator? Moramo stoga otpoeti misliti ne na prijatelje i nepri-
jatelje, ve na vlastite interese. Tada, i samo tada, Hrvatska e se pokrenuti
s mrtve toke. Preduvjet da se tako neto i dogodi jest decentralizacija, debi-
rokratizacija, oslobaanje od kulture mita i korupcije, ortakluka i klijente-
lizma. Na primjeru Irske vidim da je narodu bilo dovoljno nauiti iz situacije
u kojoj su se nali 2008. godine i sloma Keltskog tigra jer su praktiki preko
noi mnogi ljudi ostali bez svojih domova, krova nad glavom, kao i svoje
uteevine i posla. Situacija je i dalje teka, no ono to je vano jest podatak
da se ekonomija poela stabilizirati i da vie ne tone poput broda punog rupa
na otvorenom moru.
M. P.: Je li pojam identiteta u svojevrsnoj krizi u (post)moderno doba ili je on
dio (post)modernog doba?
T. E. L.: Identitet nije u krizi, on zapravo doivljava svoju reformaciju. ivimo
u globaliziranom svijetu u kojemu se s jedne strane stvara jedna vrsta sveproi-
majueg multikulturalnog identiteta, dok se s druge strane nalaze ljudi, pokreti
i stranke koji ele zadrati i dalje njegovati svoj lokalni, regionalni i nacionalni
identitet. Vano je u takvoj situaciji vrsto ostati na svojim stajalitima, ne
prikloniti se i ne napraviti pogrjean iskorak prema bilo kakvoj vrsti ekstremne
ideologije ili teorije totalitarizma.
M. P.: U izdanju MH Hrvatski identitet, sadanji dekan Katolikog bogoslov-
nog fakulteta, Toni Matuli, u svom tekstu Identitet i Hrvatski identitet kao
metafiziki-antropoloki problem kae da je na dekonstruktivistikim, relati-
vistikim i globalistikim tendencijama neoekivano upravo izronilo pitanje o
identitetu s nabojem sudbonosnih pitanja: prvo, identitet biti ovjek u kontek-
stu biokibernetikih i virtualnih svjetova; drugo, opstanak u budunosti cje-
lokupnog duhovnog i kulturnog nasljea zapadnjake civilizacije u uvjetima
ekonomsko-tehnike globalizacije. U tom kompleksnom i kriznom duhovnom
ozraju otvara se s pravom i poglavlje o hrvatskom identitetu. Zanima nas
koliko smatrate da ta uvodna izjava dekanova teksta pogaa bit problema i je
li pitanje hrvatskog identiteta presudno za opstanak Hrvata?
51
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
T. E. L.: Odgovorio bih na sljedei nain, a to sam napomenuo i u jednom
od Vaih prethodnih pitanja da Hrvati kao narod moraju ne samo vratiti, ve
i pronai svoj identitet. Naalost, pokazalo se da stvaranje hrvatske drave ne
otvara automatski arobnu kutiju iz koje izlaze svi potrebni sastojci za povra-
tak identiteta, kao ni automatski napredak, boljitak i pravilno funkcioniranje
pravne drave. To je kao kada u veletrgovini kupujete gotovu i ve pripre-
mljenu zapakiranu hranu i pritom mislite kako je bolje prigrijati neto to je
netko ve napravio za vas, umjesto da pribavite sve zaine i sastojke, uz zdrave
namirnice te sve to skuhate sami. Mislim da je to bilo i nemogue oekivati
jer je Hrvatska tek prije neto vie od 20 godina postala ponovno punopravna
drava. Hrvatski se identitet jo od pojave ilirskoga pokreta neprestano prona-
lazi. Mi isto tako ne moemo, uz svo duno potovanje, gledati na na narod
samo kao slavenski. Znanstvena istraivanja pokazuju, bez obzira na onaj
dio znanstvenika koji bi to elio opovrgnuti, da Hrvati posjeduju utjecaje iz
razliitih plemena i naroda, a ne samo Slavena.
Slavenizacija naeg identiteta, upravo kao i u prolosti gotizacija naeg identi-
teta, sluile su jedino u politike svrhe odreenih totalitarnih reima. Ne mo-
emo dakle odbaciti slavenski utjecaj, no moramo konano uzeti u obzir i sve
druge utjecaje, ne samo radi neke ravnotee ili zbog toga da se pokaemo kao
pripadnici odreenih naroda ili skupina, ve stoga to su to jednostavno u da-
nanje vrijeme i znanstvene injenice. Dr. Matuli u svom zanimljivom lanku
u djelu o suvremenim ugrozama hrvatskog identiteta zanimljivo napominje
koliko smo kao drutvo podijeljeni izmeu eurofoba i euroforiara, no da su
to jedine podjele bilo bi dobro. U hrvatskom drutvu podjele su daleko vee i
toga smo danas vie nego svjesni. Ljudi se dijele na one koji jo aluju za Jugo-
slavijom kao nekom obeanom zemljom, kao i one koji jo ive pod utjecajem
onoga to se dogodilo hrvatskom narodu tijekom i nakon 1945. godine. Vrije-
me je da konano ostavimo povijest za povijesne knjige i da se ponemo puno
vie baviti svojom budunosti jer im vie bacamo sidro u prolost, tim smo
vie u inerciji i nemogunosti pokretanja vlastitih snaga za svoju budunost,
kao i za budua pokoljenja. Hrvatsko je drutvo daleko vie podijeljeno jer je
dugo vremena bilo izloeno svim drugim utjecajima na svoj identitet, izuzev
mogunosti stvaranja svojega vlastitog identiteta.
Moje teorija podunavizma, kao i eurokontinentalizma nemaju svrhu stapanja
hrvatskog identiteta u neku novu sferu oligarhijskih interesa ili neku novu fe-
deraciju gdje e Hrvatska ponovno patiti kao jedna od podinjenih i neravno-
52
RAZGOVORI Thor Einar Leichhardt
pravnih zemalja. Podunavska i eurokontinentalna teorija obuhvaaju suverene
drave koje prvenstveno dre do svoga identiteta i dravotvornosti te potuju
identitete i dravotvornost ostalih lanica zajednice, bila to u sluaju Podunav-
lja nova monarhija ili u sluaju eurokontinentalnih zemalja federacija neovi-
snih drava i regija ili neki drugaiji savez, dakle rauna se na narode, regije
i drave, koji dre u potpunosti do svojih primarnih identiteta. Obje su teorije
primarno duhovne, civilizacijske i teritorijalne, a tek onda ekonomske. Dakle,
ekonomski je interes prisutan, no nije primaran kao u dananjoj EU jer se ne
moe (iz)graditi savez drava kroz ekonomiju kao glavno naelo. Dovoljno je
vidjeti krizu u EU, kao i podatak koliko smisla zapravo imaju veliki i skupi re-
ferendumi u EU. Dakle, to nije vie nikakva nostalgina nova ideja ponovnog
udruivanja bivih drava Habsburke monarhije ili pak preporod ili obnova
situacije u kojoj se stara Kakanija posljednji put zatekla, ve je to potreba naro-
da koji mogu ponovno biti u jednoj drugaijoj, ravnopravnoj vrsti saveza radi
svoje vlastite dobrobiti i sigurnosti.
Jedan od mnogo razloga zato se i dogodio Drugi svjetski rat lei upravo u
injenici da su pobjednici dopustili unitenje stare monarhije, kao i da su podi-
jelili neke od teritorija gubitnika. Da se tako neto nije dogodilo, monarhija bi
prola kroz svoje reformske procese i danas bi bili dijelom jedne od europskih
velesila i openito razvijenih zemalja Europe, s visokim stupnjem obrazovanja
i ljudima koji govore najmanje dva strana jezika, poput primjerice vicaraca
i Belgijanaca. Vraajui se na vae pitanje, smatram da je prijeko potrebno da
prije svega uvijek postoji i opstaje hrvatski identitet, no on se treba (iz)gradi-
ti kroz demokratske procese, umjesto proces divlje demokracije ili stapanja i
preslika svega onoga to je loe s tzv. Zapada u na vlastiti identitet, a za tako
neto potrebno je imati odlunost, samoprijegor, vjeru u sebe i svoj narod, kao
i ogromnu koliinu vjere u samoga sebe kao pojedinca. Prof. Matuli odlino
pie u svom lanku: Ako hrvatski identitet zaboravi na svoju duu i duh, tj.
na svoju vrijednosnu supstanciju, tada e se i deskriptivne dimenzije hrvatskog
identiteta pretvoriti u puku arhivsku i muzejsku grau ili tek u jedno poglavlje
povijesnih udbenika.
Prijeko je dakle potrebno vratiti i pronai na identitet jer nam preostaje sve
manje vremena, upravo zbog toga to kozmopolitski hedonizam mondijalisti-
kog globalizma hipermoderne gazi i unitava sve pred sobom, ukljuujui i
identitete regija, drava i zemalja, sa zadatkom da svugdje proglasi vladavinu
samo jednog identiteta, onoga profita i zarade. Nemojmo stoga zaboraviti
53
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku

to je neko napisao Georges Bernanos: Misao koja ne rezultira djelovanjem

nema uinak, na isti nain na koji i djelatnost koja ne proizlazi iz promiljanja
nema nikakvog uinka.

M. P.: Kako gledate na izjavu Alaina Finkielkrauta, meu ostalim kao intelek-
tualaca koji je iznimno vaan za Hrvatsku u novije doba, koji se 1990-ih vrlo
angairao na promicanju hrvatske neovisnosti te je bio prvi intelektualac na
Zapadu koji se suprotstavio srpskoj agresiji to je vidljivo u knjizi izdanoj
kod nas pod naslovom Zloin je biti roen? (dobio je nadimak Finkielcro-
at): Pripadnik sam drevnog plemena, starijeg od nae stare Europe. idov
sam, od roditelja idova, i kao takav uivam pogodnost ius sanguinis u obliku
zakona u povratku u Izrael. To pravo ne kanim iskoristiti jer Francuska je za
mene mnogo vie od formalne pogodnosti: ona je moja jezina, kulturna i po-
litika domovina.?

T. E. L.: Potujem Alaina Finkielkrauta kao mislioca i pisca. Mislim da je bio

jedan od onih rijetkih mislioca iz Francuske koji je pomogao Hrvatskoj kao
intelektualac u vrijeme kada je Jugoslavija, ne samo kao drava, ve i ideja,
itekako bila jo prisutna i prevalentna na Zapadu. Nisam naalost itao knjigu
Zloin je biti roen?, no namjeravam je svakako kupiti. Znam da je objavljena
za hrvatsku izdavaku kuu Ceres ije knjige kupujem i iznimno cijenim. Oni
su objavili i knjigu jednog od filozofa koje itam, Massima Cacciarija, Geo-
filozofija Europe.
Izjava gosp. Finkielkrauta pokazuje koliko on potuje i voli svoju zemlju. U
jednom od svojih posljednjih razgovora izjavio je sljedee: Ja mogu rei i
pisati mnogo otvorenije nego drugi, upravo iz razloga jer nisam hereditarno
Francuz. No vie je no jasno da s time eli rei da se osjea Francuzom i fran-
cuskim dravljaninom i da brine za svoju zemlju. Njegova posljednja knjiga
LIdentit Malheureuse izazvala je burne polemike i debate u Francuskoj, a
kako i ne bi kada razmatra temu koja je vrlo aktualna ovih dana u Francuskoj i
zapadnom dijelu Europe. No kako vrijeme prolazi, ta e tema biti sve prisutna
u itavoj EU. Intelektualci, mislioci, filozofi i autori poput Richarda Milleta,
Roberta Redekera, Alaina Finkielkrauta i drugih sve vie piu o toj temi, no mi
radije volimo poput nojeva zabijati glavu u pijesak i pretvarati se da je sve u
redu i da nita ne vidimo. Nain na koji sada ivimo pokazat e kroz vrijeme
gdje e naa civilizacija biti za nekih 20 godina. Usprkos svemu, drim se ono-
ga to je jednom napisao Jean Raspail: Dua je uvijek ona koja nosi pobjedu
u odluujuem boju.

54 55
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku

56 57
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
REGIONALIZACIJA
EUROPSKOG PROSTORA
I PITANJE HRVATSKOG
IDENTITETA
Autor: Marina Skelin, mag. soc., apsolvent povijesti na Hrvatskim
studijima
Pitanje regionalnog odreenja neke drave povezuje geografski smjetaj i
njezin geografski poloaj1 , politike globalne interese i odnose moi u geo-
politikom poretku u odreenom povijesnom kontekstu prema irem podruju
kojemu ta drava pripada. Odraava denotativne i konotativne politike ozna-
ke znaenja koja su najee utemeljena na (usuglaenoj kao takvoj) kultur-
noj hijerarhiji i odnosu subjekt objekt, centar periferija poluperiferija.
Postojanje same kulturne razlikovne kategorije u problematici politike regi-
onalizacije prostora dovodi do otvaranja rasprave o identitetu koji iz potonjeg
proizlazi. U vezi s identitetom vaan je i kut gledanja jer se nerijetko dogaa
da vizija identiteta nije identina iz kuta samog nositelja identiteta i drugih ak-
tera pa tako autoperceptivni identitet oznaava poeljni identitet iz perspektive
nositelja identiteta, a nametnuti identitet odraava trenutano prevladavajuu
sliku u svijetu o odreenoj dravi. 2
Autoperceptivni identitet rezultat je odreene geopolitike kulture
nacije, odnosno kulture konceptualizacije drave i njezina jedinstvenog iden-
1 Geografski smjetaj je odreen prirodnim, relativno nepromjenljivim obiljejima, zbog ega
se smatra statinim geografskim lokacijskim obiljejem, dok je geografski poloaj odreen drutvenim i
politikim obiljejima koja su promjenljiva u vremenu i stoga je izrazito dinamino geografsko lokacijsko
obiljeje. (U: Mladen KLEMENI, Zemljopisni i geopolitiki poloaj: sastavnice hrvatskoga identiteta.
Biblioteka Zbornici.)
2 Isto.
58
RADOVI vezani uz temu broja Regionalizacija europskog prostora i pitanje hrvatskog identiteta
titeta, pozicije i uloge u svijetu koja proizlazi iz sudara drave sa svijetom,
a uvjetovana je geografskim poloajem drave, povijesnom uvjetovanou i
birokratskom organizacijom, diskursima nacionalnog identiteta i tradicijom
teoretiziranja odnosa s ostatkom svijeta te mreama moi koje djeluju unutar
drave. 3Geopolitika kultura sastoji se od geopolitikih imaginacija (percep-
cije o vlastitom poloaju u odnosu na ostatak svijeta) i geopolitikih tradicija
(teorijskih promiljanja vanjskopolitikih orijentacija drave). 4 Geopolitika
kultura odreenog naroda takoer odraava odnose moi u odreenom povije-
snom razdoblju jer biva okarakterizirana pozitivnom ili negativnom, odnosno
prihvatljivom ili neprihvatljivom, ovisno o usuglaenoj valorizaciji od strane
meunarodne zajednice. Isto je predstavljalo u odreenom povijesnom kon-
tekstu temelj za stvaranje odreene geopolitike kulture hrvatskoga politikog
naroda koja je doivjela mijene ovisno o svom povijesnom razvitku geopoli-
tikog poloaja, to se u hrvatskom sluaju vidi u analizi politikih rasprava
u pojedinom povijesnom vremenu. 5 Stoga, na razvoj geopolitike kulture hr-
vatskog naroda utjecao je poloaj Hrvatske kao periferne zemlje zbog dodira i
utjecaja razliitih civilizacijskih krugova koji su se proimali, ali i sukobljavali
te su imali utjecaj na povijesni i kulturni razvoj cjelokupnog prostora to je
naposljetku obiljeilo hrvatsku sloenu politogenezu i geopolitiku morfoge-
nezu. 6 Razloge perifernosti na geopolitikom planu mogue je shvatiti i ge-
opolitikim poloajem unutar tzv. Rimlanda. Geopolitiki teoretiar Nicholas
3 Gearoid O TUATHAIL, Simon DALBY, Paul ROUTLEDGE, Uvod u geopolitiku, PK, Zagreb,
2007., str. 21.
4 Isto.
5 Ona je u vrijeme nakon 1102. godine oznaavala borbu za prava hrvatskih velikaa naspram
ugarske kraljevske kue. Za vrijeme turske opasnosti izraavala je potrebu za homogenizacijom naroda i
povratkom oduzete zemlje. Poetkom 19. stoljea stvorena je ilirska opcija koja je odraavala romantiarski
duh vremena koji je udio za minulim povijesnim vremenom, a praktino je odraavala injenicu da je
politiki ideja opstanka u Monarhiji mogua jedino kroz ujedinjenje slavenskih zemalja. Nakon sloma
Monarhije ta je junoslavenska ideja dobila potporu Zapada za ustroj dravne jedinice. Ideja o slobodnoj,
neovisnoj hrvatskoj dravi bila je politiki okvir manjine dugo vremena, najvjerojatnije zbog optereenosti
kompleksom veliine, nepostojanjem hrvatske vladarske dinastije (to je u onodobnom politikom imagi-
nariju predstavljalo veliki nedostatak) to je sveukupno naposljetku stvorilo geopolitiku kulturu koju je
karakterizirala svijest o postojanju hrvatskog naroda, ali mogunost njegova ostvarenja jedino u nekoj
veoj politikoj tvorevini. Politika elita ideju o postojanju Hrvatske kao samostalne i neovisne drave
iskristalizirala je i postavila kao jedinu politiku opciju tek nakon eskalacije sukoba 1990-ih godina i od-
bijanja ponude konfederalnog ureenja Jugoslavije od strane Predsjednitva SFRJ. (Vie u: Petar VUI,
Politika sudbina Hrvatske, Mladost, Zagreb, 1995.)
6 Izdvajaju se, meutim, tri kljuna kulturno-civilizacijska kruga. Sa zapada i juga Hrvatska je
bila izloena utjecajima europskoga Sredozemlja koji predstavlja katoliki civilizacijski krug (narodnosno
preteito romanski). Na sjeveru je to srednjoeuropski civilizacijski krug, takoer preteito katoliki (ali i s
primjesama idovstva i protestantizma), a utjecaji koje je Hrvatska primala ostvarili su se ponajprije kroz
dodir s Germanima (Nijemcima, Austrijancima) te Maarima. Trei kulturno-civilizacijski krug jest balkan-
ski, obiljeen pravoslavljem i islamom (turska osvajanja).
59
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
J. Spykman smatra da je onaj tko kontrolira rubne dijelove (Rimland) u stanju
kontrolirati Euroaziju, to izravno podrazumijeva da kontrolira i svijet. Glavna
geopolitika i geostrategijska znaajka geopolitikog Rimlanda jest to to je ri-
je o kontinuiranoj zoni sukoba unutar kojeg junoslavensko podruje zauzima
geografski kontinentsku cjelinu Balkanskoga poluotoka, ali ne i kljune ari-
ne toke toga dijela Europe (ue Dunava, Carigrad i tjesnaci, Solun, Trst).7
Na tom je podruju stoga tijekom povijesti instrumentalizirano niz lokalnih
konflikata kojima je svrha bila onemoguiti suparnike velesile da uspostave
svoj utjecaj u regiji primjenom ofenzivnih i defenzivnih mehanizama. 8
Navedeni odnosi mogu se evaluirati kroz etiri moderne kategorije regional-
noga odreenja hrvatskog prostora (Balkan, zapadni Balkan, srednja Europa,
jugoistona Europa). Dodatno u se dotaknuti i pojma euroregije koji proi-
zlazi iz politike moderne europske regionalizacije koja bitno odraava latentne
interese EU prema samom pojmu drave i njezinim funkcijama. Zanemarit
emo ovim putem fizionomski pogled na geografsku regionalizaciju prosto-
ra te se prikloniti u evaluaciji morfogenetskom pristupu. Naelo fizionomske
homogenosti u prolosti je imao veu primjenu, a potjee iz deterministike
faze razvoja geografske znanosti, kada se smatralo da prirodni imbenici imaju
presudan utjecaj na prostor i formiranje regija, dok se utjecaj ovjeka sma-
trao sporednim. 9S vremenom se sve vee znaenje u pristupu regionalizaciji
prostora davalo antropogenim utjecajima te morfogenetski pristup stoga vie
istie potrebu uvida u socijalne imbenike koji utjeu na prostor i stvaranje re-
gija.10 Naposljetku, izmeu prirodne i drutveno-politike okoline uspostavlja-
ju se reciproni utjecaji jer ljudske zajednice transformiraju prirodnu sredinu
jednako koliko su i same pod njezinim utjecajem. 11
Balkan
Geografski gledano, Balkan je izrazito nedefiniran pojam, a svaka enci-
klopedija, atlas ili neka druga struna literatura s podruja geografije navodi
7 Atlas Europe, (ur.) Mladen KLEMENI, Leksikografski zavod M. Krlea, Zagreb, 1997., str.
349.
8 Jure VUJI, Fragmenti geopolitike misli, ZG, ITG, 2004., str. 112.
9 Mirela SLUKAN-ALTI, Hrvatska u europskim regionalizacijama: regionalizacija kao inte-
gracija ili geografija moi, Drutvena istraivanja, 17/2008., br. 3(95), str. 352.
10 Isto.
11 Jure VUJI, Fragmenti geopolitike misli, ZG, ITG, 2004., str. 108.
60
RADOVI vezani uz temu broja Regionalizacija europskog prostora i pitanje hrvatskog identiteta
drugaije geografske odrednice Balkana. 12 13 Meutim, rije je zapravo o geo-
politikoj odrednici koja oznauje multietniki i politiki trusan prostor jugo-
istonoga ruba Europe te pojam oznauje problem, a ne regiju, to znai da je
rije o povijesnom i politikom, 14a ne o geografskom pojmu. 15Razloge koji
dovode do prethodne tvrdnje objanjava Marija Todorova kada za regiju Bal-
kana kae: U irem smislu rijei, regija koju danas nazivamo Balkanom jest
sloen rezultat meuigre brojnih povijesnih utjecaja: politikih, ekonomskih,
drutvenih, kulturnih itd. 16
Geografski Balkan koji obuhvaa iri prostor jugoistone Europe uvodi
njemaki prirodoslovac Johann August Zeune koji u svom djelu Gea (napi-
sanom 1809. godine) prvi upotrebljava izraz Balkanski poluotok, pogreno
zakljuivi da se Stara planina Balkan prua od Jadranskoga do Crnoga mora
te da ima funkciju sredinjega planinskog niza koji europsko kopno dijeli od
njegova potkontinenta.17 Takav proireni Balkan nije svojedobno ire prihva-
12 Prirodoslovni Balkan je geografski i popularni pojam za juni dio europskog prostora koji po-
drazumijeva podruje juno od spojnice Rijeki zaljev Kupa te Save i Dunava, a budui da su Dobrua i
delta Dunava u Rumunjskoj slinije ostaloj Rumunjskoj i Ukrajini nego Balkanu, onda kao krajnju istonu
granicu Balkana uzimamo rumunjsko-bugarsku granicu od priblino Silistre do Crnog mora. Balkanski se
poluotok odreuje i kao jugoistoni dio europskoga kontinenta kojemu je kopnena granica obino odreena
linijom Trst Odessa. Polazei od geografske definicije poluotoka u kojoj se navodi da je rije o istaknu-
tom dijelu kopna koji je s tri strane okruen morem, s tim da najkraa stranica toga zamiljenog trokuta
mora biti okrenuta prema kopnu, Balkanski je poluotok definiran granicom na Savi i Dunavu geografski
neodriv. Kopnena stranica toga zamiljenog trokuta odreena krajnjim tokama Trstom i Odesom bila bi
duga 1 365 kilometara, dok bi njezine bone stranice iznosile 1 285 km (Trst jug Peloponeza), odnosno
1 350 km (Odesa jug Peloponeza) te je u ovom sluaju kopnena stranica zamiljenoga trokuta poluotoka
najdua, a ne najkraa stranica trokuta, a shodno tomu od svih uvjetno reeno balkanskih zemalja samo
Grka te dijelom Albanija i Makedonija imaju izrazit poluotoni poloaj, odnosno Balkanskim se poluoto-
kom u prirodoslovnom, isto geografskom smislu moe se definirati samo prostor juno od planine Bal-
kana. (Vie u: Atlas EUrope, (ur.) Mladen KLEMENI, Leksikografski zavod M. Krlea, Zagreb, 1997.,
Mirela SLUKAN-ALTI, Hrvatska kao Zapadni Balkan geografska stvarnost ili nametnuti identitet?,
Drutvena istraivanja, 20/2011., br. 2(112), Radovan PAVI, Europa: zemljopisni sastav i geopolitika
podjela, Anali Hrvatskog politolokog drutva, 4/2007, br. 1. )
13 Mirela SLUKAN-ALTI, Hrvatska kao Zapadni Balkan geografska stvarnost ili nametnuti
identitet?, Drutvena istraivanja, 20/2011., br. 2(112), str. 402.
14 Politiki Balkan ima jezgru Srbiju bez Vojvodine i Makedoniju te ima izrazito geopolitiko i
prometno znaenje, geopolitiko teite Balkana je Makedonija, a sam pojam balkanska fragilna zona je
geopolitiki izraz za pojas nesigurnosti, sukoba i nerijeenih etniko-religijskih problema, kao i problema
granica te nedovrenog odravotvorenja. (U: Atlas EUrope, (ur.) Mladen KLEMENI, Leksikografski
zavod M. Krlea, Zagreb, 1997., str. 201.).
15 Mirela SLUKAN-ALTI, Hrvatska kao Zapadni Balkan geografska stvarnost ili nametnuti
identitet?, Drutvena istraivanja, 20/2011., br. 2(112), str. 405.
16 Nevenka TANASI, Denotacija i konotacija imena Balkan i njegovih izvedenica, Hrvatis-
tika, 4/2010., br. 4, str. 115.
17 Mirela SLUKAN-ALTI, Hrvatska kao Zapadni Balkan geografska stvarnost ili nametnuti
identitet?, Drutvena istraivanja, 20/2011., br. 2(112), str. 405 406. (Nakon Zeuneova djela koje uvodi
sporni pojam, isti u prvoj polovici 19. stoljea susreemo rijetko te naposljetku i sam njemaki geograf Carl
Ritter izraava svoje neslaganje te istie da poluotoni poloaj ima samo podruje juno od Stare planine
61
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
en zbog postojanja politiko-geografske odrednice koja je imala vrlo slian
prostorni opseg Europske Turske (koja je podrazumijevala sve europske
zemlje pod osmanskom vlau). 18Kada se Berlinskim kongresom poela mi-
jenjati geopolitika slika Europe, pojam Europske Turske izgubio je svoju
funkciju te je revitalizirano ime Balkanskoga poluotoka kao supstitucija, ali
se njegove sjeverne granice vie nisu poistovjeivale sa Zeuneovim sredinjim
planinskim lancem, nego s dosezima turskih osvajanja u 19. stoljeu. 19i-
njenicu da je geografski pojam Balkana potkraj 19. i na poetku 20. stoljea
primarno povezan s osmanskim teritorijem u Europi potvruju i zemljopisne
pa shodno tomu predlae da spomenuti poluotok ponese ime Grki poluotok.)
18 Isto.
19 Isto.
62
RADOVI vezani uz temu broja Regionalizacija europskog prostora i pitanje hrvatskog identiteta
karte iz toga razdoblja. Dok karte Balkanskoga poluotoka nastale do 1878.
godine redovito ukljuuju Bosnu i Hercegovinu, one nastale kasnije doseu
na sjever samo do Srbije i Crne Gore, odnosno obuhvaaju tadanji osmanski
teritorij u Europi (iskljuujui tako i Grku koja takoer vie nije bila pod
osmanskom okupacijom). 20 Jedine karte koje i u 20. stoljeu u sklopu Bal-
kanskoga poluotoka prikazuju Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu jesu jugosla-
venske provenijencije.21 U revitalizaciji imena Balkan osobitu je ulogu imao
srpski geograf Jovan Cviji koji u Parizu 1918. godine objavljuje svoje djelo
Balkanski poluotok humana geografija (indikativno mjesto i godina kada
se odluivalo o stvaranju Drave SHS). 22 Cviji je za potrebe vremena poma-
knuo granicu Balkana na Sou i alpski planinski sustav u zaleu, obuhvativi
tako tim poluotokom i itavu Sloveniju, ustvrdivi da je rije o prostoru do-
kle dosee migracija Srba.23 Ideja o takvom Balkanskom poluotoku posluila
je kao argument utvrivanja novih granica na temelju etnikoga principa, a
Balkan predstavljen kao etniki homogen prostor bio je nuan u naglaavanju
jedinstva heterogenoga prostora.24
Nastavljajui razgovor o Jugoslaviji, tijekom Hladnoga rata ona je percipi-
rana kao dio Balkana otvoren prema Europi koji je ve 1980. godine potpisao
sporazum o suradnji s EZ, no tijekom ratnih sukoba 1990-ih interpretacija poj-
ma Balkan postaje drugaija, a za politike aktere EU Balkan postaje zajedni-
ki geopolitiki izraz za grupu postkomunistikih zemalja na jugoistoku Europe
ije su zajednike znaajke vjekovna nacionalna mrnja, neprestani nacionalni
sukobi unutar i izmeu drava, povijesni animoziteti te ranjivost politiko-
ga i ekonomskog sustava obuhvaena pojmom slaba drava. 25 Poslije pada
komunizma, Balkan se kao uvjetno reeno geografska odrednica ee upo-
trebljava te najee konotativno znaenje koje Balkan dobiva u europskom i
svjetskom medijskome diskursu je ono koje kae da je Balkan mrani i nepri-
stupani dio Europe, rubni dio u kulturolokom smislu i esto se vee uz poj-
move kao to su konflikt, nestabilnost, nesigurnost, anarhija, korupcija i sl.26
Jedna od konotacija koje pojam Balkan sa sobom nosi je i da ono podrazumi-
jeva europsku periferiju ili provinciju, a ponekad mu se obraa i kao Zapadu
20 Isto.
21 Isto, str. 406 407.
22 Isto, str. 407.
23 Isto, str. 407.
24 Isto, str. 408.
25 Nataa BEIREVI, Ivana CUJZEK, Regionalna politika Europske unije prema Zapadnom
Balkanu dosezi i ogranienja, Politika misao, 50/2013., br. 1, str. 158.
26 Nevenka TANASI, Denotacija i konotacija imena Balkan i njegovih izvedenica, Hrvatis-
tika, 4/2010., br. 4, str. 112.
63
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
Istoka.27 Iz tog razloga, pojam se u prvim godinama stvaranja hrvatske dra-
ve, ali i danas, gotovo iskljuivo upotrebljavao/a kao pojam suprotan Europi/
Zapadu, a Hrvatska je samu sebe identificirala nasuprot Balkanu. 28
Zapadni Balkan
Sintagma Zapadni Balkan oznaava simboliku mo, tko odreuje pravila
igre i odluuje ne samo o uvjetima ulaska na Zapad ve i o samom nazivu
politike regije.29 Geopolitiki projekt Zapadnog Balkana izraava strateku
i eksperimentalnu meku zonu jugoistone Europe te politiku EU prema isto-
me, prostoru bive Jugoslavije (minus Slovenija, plus Albanija), koji se onda
promie i kao geografska odrednica istoga prostornog opsega. 30
Prve politike ideje i inicijative o rekonstrukciji Balkana kao novoj regiji
Europe javljaju se 1993. godine, a politiki koncept zapadnoga Balkana inten-
zivnije se razvija od 1997. godine kada Opi savjet Europske unije usvaja
Politiku regionalnoga pristupa za zemlje zapadnoga Balkana, a sam pojam
zapadnoga Balkana uveden je i u institucije EU-a kada je u okviru Vijea mi-
nistara EU-a osnovano posebno Regionalno povjerenstvo Vijea ministara
za Zapadni Balkan. 31 32 U politikoj afirmaciji pojma Zapadni Balkan bitnu
je ulogu imalo skupno izvjee Europske unije pod naslovom Uloga unije u
svijetu, gdje se u sedmom odjeljku pod naslovom Odnosi sa zemljama zapad-
nog Balkana prvi put koncizno geografski odreuje Zapadni Balkan te od
tada ne oznauje samo virtualni politiki pojam nego i jedinstvenu geografsku
regiju definiranu prvenstveno odreenom vanjskom politikom EU prema na-
vedenom prostoru. 33
Svojedobno, kada se pojavila, ta je definicija u Hrvatskoj doekana kao
uvreda i kritizirao ju je politiki vrh zemlje, no s vremenom je prevladao pra-
27 Isto, str. 114.
28 Isto, str. 112.
29 Nataa BEIREVI, Ivana CUJZEK, Regionalna politika Europske unije prema Zapadnom
Balkanu dosezi i ogranienja, Politika misao, 50/2013., br. 1, str. 158.
30 Mirela SLUKAN-ALTI, Hrvatska kao Zapadni Balkan geografska stvarnost ili nametnuti
identitet?, Drutvena istraivanja, 20/2011., br. 2(112), str. 409. (Demokratizacijom regije putem projekata
civilnog drutva, zatite ljudskih prava...)
31 Council for the Western Balkans kojeg tvore diplomati lanica zemalja EU-a, neki lanovi
Europske komisije i lanovi tajnitva Vijea ministara.
32 Isto, str. 409 10.
33 Isto.
64
RADOVI vezani uz temu broja Regionalizacija europskog prostora i pitanje hrvatskog identiteta
gmatizam pa je hrvatska politika elita prihvatila naziv.
Srednja Europa
Srednja Europa34 je kao i pojam Balkan geografski pojam, povijesna ka-
tegorija i stanje duha, europski politiki/geopolitiki/civilizacijski pojam.35
Obuhvaa dio europskoga kontinenta okvirno omeenog Baltikim morem na
sjeveru, Alpama i Jadranom na jugu, granicama nekadanjeg SSSR-a na isto-
ku te francuskom granicom na zapadu i predstavlja prijelaznu regiju prema
ostalim dijelovima Europe. 36Georg Friedrich List sredinom 19. stoljea rabi
distinktivan naziv Mitteleuropa ime je unutar te iste srednje Europe oznaio
njemako i austrijsko carstvo, vicarsku i zemlje dananjeg Beneluksa, to
se u geopolitikim teorijama esto poistovjeuje za njemaki lebensraum.37
Zapadnoeuropsko politiko poimanje regije u povijesti je drugaije, predstav-
lja tampon-zonu koja dijeli Rusiju od Nijemaca, svojedobno brana od bolje-
vika s istoka, a europska vizija srednje Europe danas je Srednja Europa bez
Njemake 38(Mala Srednja Europa) koju ine Poljska, eka, Slovaka, Slove-
nija, Hrvatska, Maarska, Austrija.39 Nakon Drugoga svjetskog rata dolazi do
podjele te sredinje zone na zapadni/kapitalistiki i istoni/socijalistiki blok.
Ta je podjela stvorila sueni pojam Srednje Europe, koji se raspadom socija-
listikoga sustava ponovno poeo mijenjati, vraajui pritom u svoj opseg sve
zemlje koje su mu poloajem i kulturnom krugu u povijesti pripadale.
Iako etniki raznolika i s pojedinim snanim identitetima, u najveoj je
mjeri proeta germanskom civilizacijom (uz snaan utjecaj idovstva). Ona
je kriite izmeu sjevera i juga, zapada i istoka, a osim toga participira i na
morima (Sjeverno more, Baltik, Jadran) i dobro je poloena za prodore i prema
sjeveroistoku, istoku i prema jugoistoku, a sredinji smjetaj Njemake slian
34 Premda postoji distinkcija izmeu politike i geografske Srednje Europe. Geografska je teri-
torijalno neto vea.
35 Duko TOPALOVI, Balkanska Europa: geopolitike teme, Diorama, Zagreb, 2000.
36 Pojam se pojavljuje sa Zeunom, s primarnim ciljem da se naglase prijelazna obiljeja sredinjeg
dijela kontinenta, oceansko atlantska i kontinentalni euroazijski utjecaji. (U: Atlas EUrope, (ur.) Mladen
KLEMENI, Leksikografski zavod M. Krlea, Zagreb, 1997.).
37 Atlas EUrope, (ur.) Mladen KLEMENI, Leksikografski zavod M. Krlea, Zagreb, 1997., str.
201.
38 Time se politiki i simboliki brie povijesna oznaka njemakog lebensrauma s ovog podruja.
39 Isto.
65
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
je smjetaju Italije na Sredozemlju. 40 Kulturoloki, povijesni i religijski argu-
menti pripadanja Srednjoj Europi prisutni su u svim pokuajima odreivanja
srednjoeuropskoga prostora.41
Danas u definiranju Srednje Europe postoje zemlje izrazito prijelaznih zna-
ajki. Osim Rumunjske koja ini prirodni spoj Istone i Srednje Europe, jedna
od prijelaznih zemalja je i Hrvatska. Njezin sjeverni dio pripada srednjoeurop-
skoj regiji, dok juna Hrvatska s izrazito mediteranskim naslijeem pripada
krugu junoeuropskih zemalja, a osim Hrvatske, izrazite osobine prijelaznoga
prostora imaju Bosna i Hercegovina, Srbija i Makedonija.
Jugoistona Europa
Pojam nastaje zbog definiranja junih granica Srednje Europe te prijela-
znoga karaktera pojedinih zemalja pa se juni dio Srednje Europe izdvaja
kao Jugoistona Europa koju ine Grka, Rumunjska, Bugarska, Albanija,
Srbija, Crna Gora, Makedonija i Hrvatska. 42 Sam pojam, meutim, u vreme-
nu nakon Drugoga svjetskog rata postaje nepoeljan za javno koritenje zbog
nacistikih upotreba toga imena, premda se u ostatku Europe i u SAD-u oba
imena podjednako koriste u identinom smislu, s tim da se prednost ipak daje
imenu Balkan. 43 Reaktualizira se pak kao regionalno odreenje devedesetih
godina 20. stoljea amerikom Inicijativom za suradnju na Jugoistoku Euro-
pe (SECI). 44
U politikom smislu SECI je trebao biti dokaz amerike odlunosti da bude
prisutna na Jugoistoku Europe s premisom da bi uz razvijanje suradnje zemalja
40 Radovan PAVI, Europa: zemljopisni sastav i geopolitika podjela, Anali Hrvatskog
politolokog drutva, 4/2007, br. 1, str. 238.
41 Mirela SLUKAN-ALTI, Hrvatska u europskim regionalizacijama: regionalizacija kao inte-
gracija ili geografija moi, Drutvena istraivanja, 17/2008., br. 3(95), str. 359 360.
42 Pojam proturjei osnovnoj geometriji kontinenta, a legitiman je ako se Rusija ne percipira kao
dio Europe jer se spomenuti prostor definiran kao jugoistok uope ne nalazi na jugoistonom rubu kontinen-
ta nego ini sredinji dio junoga europskog proelja koje se protee od Pirinejskoga poluotoka do Povolja
te je rije o sredinjem dijelu June Europe. (U: Radovan PAVI, Europa:zemljopisni sastav i geopolitika
podjela, Anali Hrvatskog politolokog drutva, 4/2007, br. 1.; Mirela SLUKAN-ALTI, Hrvatska u eu-
ropskim regionalizacijama: regionalizacija kao integracija ili geografija moi, Drutvena istraivanja,
17/2008., br. 3 (95), 2008., str. 359 360.)
43 Nevenka TANASI Denotacija i konotacija imena Balkan i njegovih izvedenica, Hrvatis-
tika, 4/2010., br. 4, str. 112.
44 Albanija, BiH, Bugarska, Hrvatska, Turska, Grka, Maarska, Makedonija, Moldavija, Crna
Gora, Rumunjska, Srbija, Slovenija.
66
RADOVI vezani uz temu broja Regionalizacija europskog prostora i pitanje hrvatskog identiteta
jugoistone Europe oslabio islamski utjecaj na tom podruju te da bi ujedno i
neke ruske akcije bile u velikoj mjeri oslabljene.45 Plan je obuhvaao pojaanu
ameriku suradnju sa zemljama jugoistone Europe u kojima su krenuli proce-
si demokratizacije, a ciljevi plana trebaju biti: konsolidacija reformi, razvijanje
regionalne suradnje, pomaganje integracije u europske i transatlantske zajedni-
ce, jaanje mira i stabilnosti u regiji.46 Clintonova je politika tako uvela SAD
u strategijsko podruje Jugoistoka Europe, posebice vano glede pristupa i po-
vezanosti s bitnim tokama tekuega amerikog vanjskopolitikog angamana
(Bliski istok, kaspijsko podruje, Golf, istoni Mediteran). 47
Hrvatska je javnost negativno prihvatila dotinu Inicijativu vidjevi u njoj
identitetnu oznaku Istoka.
Europa regija i euroregije
Ono to je zajedniko dosadanjim regionalizacijama jest da su sve do naj-
novijeg vremena granice regija inile granice drava. Meutim, devedesetih
godina 20. stoljea u regionalizaciji Europe dolazi do pojave geoekonomske
regionalizacije koja nije ograniena dravnim granicama te je EU od prvot-
ne ideje Europe regija sastavljene od nacionalnih regija poela promicati
Euroregije kao transnacionalne i transkulturalne regije.48 Osnovni kriterij za
stvaranje Euroregije jest da se radi o regiji koja obuhvaa dijelove teritorija
45 Radovan VUKADINOVI, Amerika politika na jugoistoku Europe, Politika misao,
35/1998., br. 4, str. 11 12.
46 Isto.
47 Isto, str. 19.
48 Mirela SLUKAN-ALTI, Hrvatska u europskim regionalizacijama: regionalizacija kao inte-
gracija ili geografija moi , Drutvena istraivanja, 17/2008., br. 3 (95), str. 362 364. (Regije Europe ine
regionalne jedinice nacionalnih drava lanica EU i drava koje e to tek postati, a koje imaju slubeni sta-
tus u okviru matine drave kao jedinice upravno-teritorijalnog ustroja. Trend defragmentacije nacionalnih
prostora ojaao je od 1985. godine, kada je u Strasbourgu osnovana Skuptina europskih regija kao tijelo
Europske unije koje promie sudjelovanje regija u donoenju politika na europskoj razini te meuregionalnu
suradnju. Osim to je time institucionalizirano sudjelovanje regija u politikom ivotu Europe, omogueno
je i da se model regionalizacije Europe postavi kao jedan od modela izgradnje ujedinjene Europe. Ugovo-
rom iz Maastrichta 1992. godine regijama je omogueno da imaju predstavnike u Vijeu EU/Vijeu mini-
stara i oblikovano je novo politiko tijelo Odbor regija koje je uz Gospodarski i Socijalni odbor
postalo drugo savjetodavno tijelo EU sa sjeditem u Bruxellesu te su svime navedenim regije dobile instru-
ment vlastita drutveno-politikoga djelovanja i izvan nacionalnih dravnih tijela. Regije Europe u sklopu
Hrvatske obuhvaaju 21 regiju koje zapravo ine sve hrvatske upanije i time je upravno-teritorijalni ustroj
Hrvatske izjednaen s geografskim regijama.).
67
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
barem dviju drava i da se temelji na obostranom dogovoru drava o suradnji.49
Pojava Euroregija ea je u manjim dravama, a ine prirodne geografske
cjeline koje zbog prirodnih ili drugih drutvenih imbenika imaju zajednike
razvojne interese. 50
Indikativno je, meutim, da zahvaljujui svojim izravnim predstavnicima
u Odboru regija te u Skuptini europskih regija, euroregije mogu donositi
odluke bez prethodnoga konzultiranja s vladama nacionalnih drava, imaju
svoje slubene akte (Statut), predsjednika regije, svoje zajednike organe, za-
stavu i simbole. 51Dogaa se stoga na europskoj razini pokuaj smanjivanja
moi nacija-drava u procesu odluivanja, a polazei od prostorno integrativne
teorije o nastanku drave zastava i simboli su centripetalni/povezujui aspekt
u procesu nastanka drave jer su oni simboliki nositelji dravne ideje i naci-
onalnog identiteta, to u ovom sluaju dovodi do zakljuka da je regionalizam
(koji je postao i oblik rastueg nacionalnog izjanjavanja openito u posljednje
vrijeme) ujedno i potenciran.
Jedna od euroregija koja obuhvaa hrvatski prostor je Jadranska euroregi-
ja. Osnovana je 2006. godine u Puli s namjerom da se trenutana rascjepka-
nost jadranskoga prostora na nacionalne drave i njezina perifernost u odnosu
na ostatak EU prevlada transgraninom suradnjom i tako omogui ekonomski
rast i razvoj kao jedne koherentne cjeline.52 Zatim, euroregionalna suradnja
Dunav Drava Sava 53 nastala 1998. godine koja obuhvaa dijelove Bosne
i Hercegovine, Hrvatske i Maarske koji gravitiraju navedenom podruju spo-
menutih rijeka te se unutar nje ostvaruju naela Europske okvirne konvencije
o prekograninoj suradnji teritorijalnih zajednica i vlasti. Povod okupljanju
primarno je bio projekt izgradnje europske autoceste Europskim prometnim
koridorom V/c (TEM projekt) koji e bolje povezati ova podruja te omoguiti
bolju povezanost srednje Europe s Jadranskim morem.
49 Isto, str. 362 364.
50 Isto, str. 365 366.
51 Isto, str. 367.
52 Njezine lanice su: osam hrvatskih upanija (Istarska, Primorsko-goranska, Liko-senjska, Za-
darska, ibensko-kninska, Splitsko-dalmatinska i Dubrovako-neretvanska), sedam talijanskih regija, slov-
enska opina Izola, Hercegovako-neretvanska upanija, pet albanskih jedinica lokalne samouprave i crno-
gorska opina Kotor i transgranini je institucionalni okvir za rjeavanje zajednike problematike, izmeu
ostaloga zatita kulturne batine, okolia, odrivi gospodarski razvoj u turizmu, poljoprivredi, ribarstvu,
rjeavanje infrastrukturnih problema. Istodobno jest i okvir za stabilizaciju politikog prostora te latentno
iri prostor EU izvan njezinih granica. (U: Vie u: Daniele DEL BIANCO, Crossborder Co-operation as
a Tool for Trans-national Integration and Conflict Resolution: The Upper Adriatic Euroregional Experi-
ences, Narodna umjetnost: hrvatski asopis za etnologiju i folkloristiku, 43/2006., br. 1.)
53 Podatci s mrene stranice http://www.ddseuro.org/. Zadnje pristupanje 12. 1. 2014.
68
RADOVI vezani uz temu broja Regionalizacija europskog prostora i pitanje hrvatskog identiteta
Zakljuak
Regionalno odreenje europskoga prostora oblik je politike, kulturne i
geografske organizacije, valorizacije i hijerarhizacije prostora. Povijesna je
kategorija koja odraava odnose moi u geografiji prostora u odreenom vre-
menu. Hrvatska tako u modernim europskim regionalizacijama pripada eko-
nomski i politiki problematinim i kulturno perifernim europskim regijama.
Nakon pada socijalizma u Europi zapoeo je proces europske stabilizacije po-
druja koje sama Europa naziva Balkanom, Zapadnim Balkanom, Jugo-
istonom Europom. Cilj je bio irenje i adaptacija europskoga (Zapadnog)
modela funkcioniranja pravnih drava (demokratizacije drutva i institucija te
usuglaavanja ekonomskih i pravnih regulativa) propagirajui pritom potre-
bu ekonomskog povezivanja dotinih zemalja u duhu geoekonomije, polazei
od iste ideje koja je svojedobno predstavljala premisu za stvaranje ujedinjene
Europe (koja bi ekonomskim povezivanjem nadila svoju povijest optereenu
ratom i tako onemoguila neki budui). Problematika koja nastaje ovim pristu-
pom je sljedea podruje (uvjetno reeno) Balkana zbog niza je povijesnih
razloga u dananje vrijeme jo uvijek prostor nerazrijeenih nacionalnih pita-
nja i nedovrenog odravotvorenja (kojima su razlog izmeu ostaloga i interesi
Zapada). Danas stoga, kada se u duhu fetiizacije globalne geoekonomije stva-
ra i latentno kulturoloki propagira ideja postnacionalnoga i postteritorijalnoga
drutva, Europa zanemaruje da je prostor Balkana konglomerat mladih
drava netom proizalih iz rata za teritorij, ali bez obzira na tu mladost s
dugom tradicijom postojanja nacionalnog identiteta. Prema modelu struktur-
nih rascjepa Lipseta i Rokkana po kojemu su dimenzije politikoga prostora
odreene socijalnim, ili vrijednosnim podjelama/rascjepima, uoava se ras-
cjep kroz prizmu integracija-neovisnost / nacionalno-europsko. 54 Posebno je
to uoeno u odnosu naziva EU-balkanizacija, odnosno integracija-teritorijalna
rascjepkanost. Osim to se stvara dojam kulturne hijerarhizacije, to rezultira
nastankom otpora prema istome (emu su pridonijele simbolike oznake pro-
izale iz same regionalizacije), dogaa se i svojevrsna diskrepancija izmeu
zahtjeva i elja EU prema ovom prostoru te izmeu stvarnog stanja na terenu
pri emu se na mikro-nivou drutva latentno pod utjecajem retorike sa Zapada
stvara podijeljena geopolitika kultura koja stvara ujedno i dvije kulturoloke
54 Marko TRNSKI, Prolost u sadanjosti: Lipset-Rokkanov model rascjepa i regionalna politika
EU, Politika misao, 43 / 2006., br. 4.
69
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku RADOVI vezani uz temu broja Regionalizacija europskog prostora i pitanje hrvatskog identiteta

struje u stalnom ratu (to nerijetko biva instrumentalizirano u politike svrhe).

Jednu obiljeava odreeni oblik atradicionalizma i anacionalizma jer se nacio-
nalizam vee uz pojmove iskljuivosti kao to su ovinizam i ksenofobija (to
je naposljetku plono pristupanje samom pojmu i rezultat je izmeu ostalog
globalne retorike nakon posljednjeg svjetskog rata poduprte i globalizacijskim
uincima). Obiljeava je i negiranje pozitivnih funkcija tradicije, kao i tra-
dicionalnih institucija drutva, naglaavajui samo negativne osobine istih.55
Navedeni aspekti tako se izjednauju s prolou i konzervativnou (to se u
dananjem imaginariju smatra negativnim), pri emu se stvara karikirani ide-
altipski (u Weberovom smislu) stereotip pripadnika druge skupine koji posje-
duju nacionalno-kulturni (u ovom sluaju hrvatski) identitet.
3. PAVI, R., Europa: zemljopisni sastav i geopolitika podjela, Anali Hrvatskog
politolokog drutva, 4/2007, br. 1.
4. SLUKAN-ALTI, M., Hrvatska u europskim regionalizacijama: regionalizacija
kao integracija ili geografija moi, Drutvena istraivanja, 17/2008., br. 3 (95).
5. SLUKAN-ALTI, M., Hrvatska kao Zapadni Balkan geografska stvarnost ili
nametnuti identitet?, Drutvena istraivanja, 20/2011., br. 2(112).
6. TANASI, N., Denotacija i konotacija imena Balkan i njegovih izvedenica,
Hrvatistika, 4/2010., br. 4.

7. TRNSKI, M., Prolost u sadanjosti: Lipset-Rokkanov model rascjepa i regional-

na politika EU, Politika misao, 43/2006., br. 4.

Literatura
8. VUKADINOVI, R., Amerika politika na jugoistoku Europe, Politika misao,
Atlas 35/1998., br. 4.

1. Atlas EUrope, (ur.) Mladen KLEMENI, Leksikografski zavod M. Krlea, Za- Internet
greb, 1997.
1. http://www.matica.hr/media/pdf_knjige/819/hrv.%20identitet%20105.pdf. (Mla-
Knjige den KLEMENI, Zemljopisni i geopolitiki poloaj: sastavnice hrvatskoga identi-
teta, Biblioteka Zbornici.)
1. O TUATHAIL, G., DALBY, S., ROUTLEDGE, P., Uvod u geopolitiku, PK, Zagreb,
2007.
2. http://www.ddseuro.org/
2. TOPALOVI, D., Balkanska Europa: geopolitike teme, Diorama, Zagreb, 2000.

3. VUI, P., Politika sudbina Hrvatske, Mladost, Zagreb, 1995.

4. VUJI, J., Fragmenti geopolitike misli, ITG, Zagreb, 2004.

lanci u asopisima

1. BEIREVI, N., CUJZEK, I., Regionalna politika Europske unije prema Zapad-
nom Balkanu dosezi i ogranienja, Politika misao, 50/2013., br. 1.

2. DEL BIANCO, D., Crossborder Co-operation as a Tool for Trans-national In-

tegration and Conflict Resolution: The Upper Adriatic Euroregional Experiences,
Narodna umjetnost: hrvatski asopis za etnologiju i folkloristiku, 43/2006., br. 1.
55 Svaka drutvena institucija posjeduje i negativne i pozitivne drutvene funkcije.

70 71
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku R ADOVI vezani uz temu broja Demografsko odumiranje Hrvatske i Hrvata - nastavak ili oporavak

DEMOGRAFSKO O samoj demografiji...

ODUMIRANJE HRVATSKE
Kako bi se itateljima to vjernije doaralo stvarno demografsko stanje u
Hrvatskoj i susjednim zemljama, prvo je potrebno objasniti to je to demogra-
fija, ime se ona bavi te istaknuti neke pojmove koje ljudi esto iz neznanja

I HRVATA NASTAVAK ILI

zamjenjuju ili mijeaju.
Demografija je najstarija grana statistike, a prouava statistiku stanovni-
tva. Posebno se obazire na vitalnu (broj roenih/broj umrlih) ili demografsku
statistiku. Demografiju, openito gledajui, razumijevamo kao drutvenu zna-

OPORAVAK?
nost koja prouava stanovnitvo s kvantitativnog i kvalitativnog aspekta. Pod
pojmom stanovnitvo razumijevamo specifian skup osoba u kojemu svaka
osoba sudjeluje sa svojim specifinim obiljejima. Zbog toga se stanovnitvo
jednog teritorija po svojim obiljejima, znaajkama, razlikuje od karakteristika
Autor: Josip Beni, mag. educ. hist., mag. hist., apsolvent kounikolo- pojedinih osoba koje ine njegov dio.
gije na Hrvatskim studijima Demografiju kao znanstvenu disciplinu moemo definirati u uem i irem
smislu. Poimanje demografije u uem smislu predstavlja brojnost i prostorni
razmjetaj stanovnitva, prirodno kretanje stanovnitva (natalitet broj ro-
enih, mortalitet broj umrlih), migracijsko kretanje stanovnitva te staro-
sno-spolna struktura stanovnitva. Tako moemo sa sigurnou rei da teite
predmeta demografije u uem smislu lei na prouavanju prirodnog kretanja
stanovnitva, dok predmet demografije u irem smislu predstavlja prouavanje
brojnog stanja i prirodnog razmjetaja stanovnitva, prirodnog i mehanikog
kretanja stanovnitva i promjena u demografskim, socioekonomskim i ostalim
strukturama stanovnitva. 1
Vano je istaknuti i nekoliko pojmova koje ljudi esto mijeaju, a osnovni su
pokazatelji kretanja broja stanovnika na odreenom podruju:
1. Natalitet (rodnost): broj roenih na 1000 stanovnika.
2. Mortalitet (smrtnost): broj umrlih na 1000 stanovnika.
3. Fertilitet, eng. TFR (stopa plodnosti broj roene djece po eni koja
je stara izmeu
15 49 godina)

1 A. WERTHEIMER-BALETI, Demografija Stanovnitvo i ekonomski razvitak, Informator,

Zagreb, 1973.,
str. 25 31.

72 73
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku R ADOVI vezani uz temu broja Demografsko odumiranje Hrvatske i Hrvata - nastavak ili oporavak

Hrvatska demografska
melankolija kroz 20. i 21. stoljee
Kroz 20. je stoljee stanovnitvo dananje Republike Hrvatske prolo kroz
brojne promjene, to je odlika cijelog zapadnog svijeta. Prva stvar koju valja
istaknuti jest demografska tranzicija koja se u Hrvatskoj u 20. stoljeu odvila u
punom obujmu, tj. od prvog do etvrtog stupnja demografske tranzicije. To je
vrlo lako uoiti pogledamo li 1900. godinu kad je roeno 95 000 djece (nata-
litet 39 promila) i umrlo 67 000 ljudi (mortalitet 27 promila), to nam ukazuje
na prvu etapu demografske tranzicije, dok je primjerice 2000. godine roeno
43 746 djece (natalitet 10 promila; stopa plodnosti 1,40) i umrlo 50 246 ljudi
(mortalitet 11,5 promila), to nam ukazuje na etvrtu stopu demografske tran-
zicije zbog male stope nataliteta, mortaliteta i fertiliteta. Shodno tome, u isto
se vrijeme vrlo znaajno promijenila i starosna piramida stanovnitva.
Stanovnitvo Hrvatske kroz cijelo se to vrijeme poveavalo (ako izuzmemo
popise iz 1921., 1948. i 2001. godine koji su poslijeratni popisi) te se smanjilo
samo od popisa 2001. do 2011. godine kao posljedica niskog nataliteta i kon-
tinuiranih emigracijskih procesa. U isto vrijeme podala je i stopa plodnosti
(TFR). Tako je TFR pedesetih godina prolog stoljea iznosio oko 3, dok je
2000-ih iznosio samo oko 1,4. Jo od sedamdesetih godina Hrvatska ima TFR
Istovremeno moemo pratiti i kako je stanovnitvo Hrvatske tada postajalo
manji od 2,1 koji je nuan za prostu reprodukciju stanovnitva, to nuno znai
sve starije i populacijska je piramida dosegnula etvrti stupanj, to moemo
da je svaka naredna generacija sve malobrojnija, tj. populacija se prirodnim
vidjeti na shemi.
putem nakon odreenog vremena poinje smanjivati. Upravo se to poelo do-
Prosjena se dob stanovnika u isto vrijeme znaajno promijenila te je tako
gaati od 1998. godine, ako izuzmemo razdoblje od 1991. do 1995. godine
1953. iznosila malo iznad 30 godina, dok je 2011. godine iznosila gotovo 42
kada je smrtnost bila poveana zbog Domovinskoga rata. Tako je 1998. godine
godine, to znai da se u samo 58 godina prosjena dob stanovnitva Hrvatske
bilo 47 068 roenih, dok je broj umrlih bio 52 311. Shodno tome, stanovnitvo
poveala za gotovo 12 godina.
Hrvatske te se godine samo prirodnim putem smanjilo za 5 243 osobe. 2
Kroz to se vrijeme promijenila poneto i nacionalna te vjerska struktu-
ra Republike Hrvatske. Tako moemo vidjeti kako se broj Hrvata poveavao
Taj se negativan trend nije promijenio ni u narednim godinama, ve se dapa-
svakim novim popisom sve do 2011. godine kada je znaajnije pao i broj sta-
e nastavio jo brim intenzitetom sve do danas pa je tako 2012. godine roeno
novnika. Tako je 1948. godine bilo 2.975.399 ili 79,2 %, dok je broj Hrvata
samo 41 771 djece, dok je iste godine preminulo 51 710 stanovnika. To je dalo
2001. godine iznosio 3.977.171 ili 89,6 %, a 2011. godine 3.874.321 ili 90,4
negativnu bilancu od 9 939 stanovnika, to nam ukazuje da se negativan trend
%. 3Manjinsko se stanovnitvo u isto vrijeme smanjilo za gotovo polovinu.
iz 1998. godine udvostruio do 2012. godine.
2 http://www.dzs.hr/, 6. veljae 2014. 3 http://www.dzs.hr/, 6. veljae 2014.

74 75
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
Smanjenje manjina dogodilo se prvenstveno zbog asimilacije, odlaska dijela
Srba za vrijeme Domovinskoga rata te zbog emigracije.
Kako stoje susjedne zemlje i
Hrvati u njima?
Moramo priznati kako i susjedne zemlje ne stoje najbolje kada je rije o de-
mografiji. Najvei demografski pad od 1991. godine pretrpjela je svakako Bo-
sna i Hercegovina. U toj je zemlji po popisu iz 1991. godine ivjelo 4.377.033
stanovnika, dok je prema preliminarnim rezultatima iz 2013. godine u BiH
popisano 3.791.662 osobe i taj e broj biti manji nakon konanih rezultata koji
e dati brojku stalno naseljenih stanovnika. Ovakav pad u BiH moemo obja-
sniti proteklim ratom koji je ostavio pogubnu sliku na cjelokupno stanovnitvo
BiH, a pogotovo na Hrvate koji su najmalobrojniji od tri konstitutivna naroda.
Gledamo li vitalnu statistiku u BiH, onda su demografski pokazatelji jo gori
budui da je broj umrlih u odnosu na broj roenih konstantno nii od 2009.
godine. Vitalna statistika BiH uistinu je poraavajua jer broj roenih 1991.
godine iznosi 64 769, dok je broj roenih 2011. godine bio samo 31 875 (neto
nie od 10 000 u tzv. RS-u i neto vie od 22 000 u Federaciji BiH). Moemo
dakle uoiti kako je u samo 20. godina broj roenih prepolovljen. U isto je
76
R ADOVI vezani uz temu broja Demografsko odumiranje Hrvatske i Hrvata - nastavak ili oporavak
vrijeme broj umrlih povean s 31 411 na 35 522 u 2011. godini. 4
U isto je vrijeme smanjen i broj Hrvata u BiH. Tako je 1991. godine u BiH
ivjelo 760 852 Hrvata, dok se pretpostavlja kako bi ih na popisu iz 2013.
godine moglo biti oko 500 000, no tu brojku moramo uzeti s rezervom dok
se ne objave konani rezultati, no kao dobar pokazatelj mogu se uzeti popisi
katolikih kuanstava i vjernika u BiH koje vri Katolika crkva u BiH. Njihov
popis iz 2011. godine ukazuje na to da u BiH ivi 443 084 katolika. Budui da
su Hrvati u BiH veinom katolici, a da nema veih katolikih manjina u BiH,
ovaj je broj vrlo realan uz vjerojatnu iznimku nekoliko desetaka tisua Hrvata
koji nisu katolici ili nisu obuhvaeni ovim popisom Katolike Crkve.
U isto vrijeme moemo zakljuiti i kako u BiH stalno ivi oko 3.400.000 sta-
novnika jer nam vitalni podatci ukazuju na taj broj. Ako u BiH ivi 3.791.662
stanovnika, kao to nam govori posljednji neobraeni popis, to bi znailo da je
i natalitet i fertilitet u BiH katastrofalan i jedan od najgorih u svijetu.
Slina je situacija i u Srbiji koja takoer proivljava velik demografski krah.
Tako je u toj zemlji 1991. godine ivjelo 7.822.795 stanovnika, dok je 2011.
godine popisano 7.186.862 stanovnika, dakle za 635 933 stanovnika manje
nego 1991. Ako tome pribrojimo i velik broj doseljenih Srba s podruja BiH,
Hrvatske i Kosova, taj je pad jo i vei. Tako je broj Srba u Srbiji 1991. godine
bio 6.616.917, dok je 2011. godine bio 5.988.150. U isto vrijeme broj Hrvata
u Srbiji smanjen je s 97 344 na 57 900.5 Ovoliko smanjenje ima vie uzroka,
a glavni su protjerivanje Hrvata iz Srijema, stvaranje bunjevake nacije, asi-
milacija i emigracija.
Kako zaustaviti, usporiti ili ak
preokrenuti ovakve trendove?
Univerzalan lijek za bijelu kugu, kako u svijetu tako i u Hrvatskoj, ne po-
stoji. Moramo upozoriti da se s ovakvom demografskom situacijom suoavaju
brojne zemlje razvijenoga Zapada, ali sve vie i ostale zemlje svijeta, izuzev
subsaharske Afrike. U mnogim zemljama Zapadne Europe i SAD-a taj pro-
4 http://www.bhas.ba/, 5. veljae 2014.
5 http://webrzs.stat.gov.rs/WebSite/, 5. veljae 2014.
77
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
blem nije izraen kao to je npr. u Srednjoj i Istonoj Europi, i to prvenstveno
zbog populacijskog momenta i konstantne imigracije. Dobar primjer za to je
Francuska koja ima fertilitet oko 2 te ima ak 150 000 ivoroenih vie od Nje-
make koja ima ak 18.000.000 stanovnika vie od Francuske. No taj uspjeh
nije doao preko noi ve se pronatalitetna politika u Francuskoj provodi neko-
liko desetljea. Kao to veina itatelja moe pretpostaviti, za taj demografski
rast nisu zasluni samo autohtoni Francuzi ve su u velikoj mjeri za to zasluni
useljenici. Zapanjujui je podatak da u ukupnom stanovnitvu Pariza useljenici
roeni izvan Francuske ine ak 20 % stanovnitva, a ak 42 % osoba mlaih
od 20 godina ima jednog od roditelja koji nije roen u Francuskoj.
Francuski je scenarij naravno nemogu u blioj budunosti u Hrvatskoj bu-
dui da je u Hrvatskoj proces obrnut, tj. vie se ljudi iseljava nego doseljava, a
ne postoji ni vea useljenika zajednica koja se ne asimilira u hrvatsko drutvo.
Najvei izgledi demografskoga oporavka Hrvatske lee u nekoliko procesa
koje je vrlo teko, ali ne i nemogue promijeniti. Na ruku nam ide i nekoliko
injenica i posebnosti vezanih uz hrvatsko drutvo. Unato sveukupnom padu
broja vjernika u velikom ostatku Europe i Zapada, taj proces nije znaajnije
prisutan u Hrvatskoj koja je uz jo samo nekoliko zemalja jedna od najreligio-
znijih zemalja Europe, dakle unato svom utjecaju neoliberalnog kapitalizma,
Hrvatska je ostala gotovo nedirnuta to se tie vjerskog opredjeljenja. Sljedei
podatak koji govori u taj prilog je i broj djece koja su roena izvan braka. Dok
je u Hrvatskoj rije o otprilike 14 %, u zemljama zapadne Europe taj broj ini
gotovo 50 % ukupnog broja roene djece. Moemo dakle konstatirati kako je
Hrvatska jo uvijek konzervativna zemlja, to je u demografskom smislu vrlo
dobro. Sljedea injenica koja vrlo loe utjee na demografsku sliku Hrvatske
je veliko iseljavanje te slabo doseljavanje stanovnika. Ovaj je trend bio zau-
stavljen, a ak i obrnut u razdoblju od 2001. do 2008. godine, no dolaskom
recesije i ovaj se pozitivan mijenja te se sada prosjeno 5000 ljudi vie iseli
nego to se doseli u Hrvatsku.
Klju demografskog spasa Hrvatske lei u obnovi i razvitku ekonomije,
zaustavljanju negativnih migracijskih bilanci te raznim mjerama koje izravno
potiu pronatalitetnu politiku. Koliko je ekonomija vana za Hrvatsku jasno
pokazuje podatak kako zaposlene Hrvatice raaju prosjeno 2,44 djece (najvi-
e u Europi), dok nezaposlene Hrvatice raaju prosjeno 0,63 djeteta (najnie
u Europi). Ovo su podatci po kojima smo potpuno razliiti od drugih europskih
zemalja. Dakle, u nekoj bajkovitoj ekonomskoj budunosti gdje bi sve Hrva-
tice bile zaposlene negativni demografski bi se pokazatelji brzo preokrenuli,
no to je u praksi naravno neizvedivo, ali se ipak na ovom podruju moe puno
78
R ADOVI vezani uz temu broja Demografsko odumiranje Hrvatske i Hrvata - nastavak ili oporavak
napraviti. Za demografsku budunost Hrvatske takoer je vano preokrenuti
negativnu migracijsku bilancu i stimulirati povratak Hrvata u domovinu. Ta je
opcija usko vezana uz razvoj ekonomije, kao i ona trea, tj. poticanje pronatali-
tetne politike. Fantastian primjer pronatalitetne politike moe biti Rusija koja
je uz ostalo raznim stimulacijama poveala broj roenih s 1.200.000 roenih
krajem 1990-ih godina prolog stoljea na ak 1.900.000 roenih 2010-ih go-
dina 21. stoljea.
Na koncu, nemogue je dati siguran i jednoznaan odgovor na pitanje to
e se dogaati sa stanovnitvom Hrvatske u budunosti, budui da Hrvatska
obiluje posebnostima i jakim izgraenim identitetom koji si ni sami ponekad
ne elimo priznati, no svatko tko je bio izvan Hrvatske vrlo brzo postane toga
svjestan, ve se trpamo u isti ko s drugim dravama. Spas Hrvatske kao
drave i Hrvata kao nacije lei u brino uvanom i od predaka preuzetom iden-
titetu, jaanju ekonomije zemlje vlastitim i stranim kapitalom bez da svoje
tvrtke prodajemo u bescjenje i predajemo u milost stranim kompanijama koje
e na njih gledati iskljuivo kao na sredstvo za izvlaenje profita.
Uspijemo li zadrati jak identitet, ojaati ekonomiju, poticati ljude na povra-
tak u domovinu te postaviti pronatalitetnu politiku kao jednu od dominantnih
tema, smatram da Hrvatska ima priliku zadrati svoju posebnost kao drava, a
Hrvati kao narod. U suprotnom moemo oekivati da e potomci buduih do-
seljenika uiti o Hrvatskoj kao o zemlji koja je nekada postojala, a o Hrvatima
kao o narodu koji je ivio ovdje prije njih, kao to mi danas uimo o izumrlim
narodima koji su ovdje ivjeli prije nas.
Literatura
Alica WERTHEIMER-BALETI, Demografija Stanovnitvo i ekonomski
razvitak, Informator, Zagreb, 1973., str. 25 31.
http://webrzs.stat.gov.rs/WebSite/, 5. veljae 2014.
http://www.bhas.ba/, 5. veljae 2014.
http://www.dzs.hr/, 6. veljae 2014.
http://www.dzs.hr/, 6. veljae 2014.
79
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku RADOVI vezani uz temu broja Identitet crkve u suvremenom svijetu

IDENTITET CRKVE U
SUVREMENOM SVIJETU
Autor: Josip Cota, student filozofsko-teolokog studija na Katolikom
bogoslovnom fakultetu

Razmiljanje o identitetu Crkve 1 mogue je jedino ako se vodi dvama prin-

cipima, a to su Bog i ovjek. Bog je utemeljio Crkvu, on je htio da ona postoji,
a ovjek je razlog zato ona postoji, odnosno zato ju je Bog ustanovio. Prema
tome, svako promiljanje identiteta Crkve odreeni je doprinos u traenju od-
govora na pitanje tko je ovjek. Identitet Crkve odnosi se poglavito na vjernike
koji je ine, no ne samo na njih nego i na sve ljude iji pogledi na ovjeka
mogu biti proireni onim to Crkva misli o sebi, svijetu i meusobnim odno-
som sa svijetom. Dakako da su pritom dijalog i pluralizam od kljune vano-
sti. Pri svakom promiljanju identiteta uvijek se iznova propitkuju i vrednuju
najvanija obiljeja onoga za ijim se identitetom traga. Jedno od najvanijih
obiljeja Crkve jest njezina zadaa da svima nudi i izlae poruku spasenja koju
je primila od Boga.2 Iz te poruke spasenja - evanelja nazire se bit Crkve, a to
je posrednitvo izmeu Boga i itava ljudskog roda. elja je Crkve da evan-
gelizira sve ljude, a na to je potie iskrena elja da sa svima podijeli radost
spoznatog, ali ipak nikada do kraja proniknuta smisla.

1 Zbog izbjegavanja eventualnih nejasnoa, napominjem na poetku da Crkvu, koja je glavni pred-
met ovoga rada, treba shvaati kao narod Boji, a ne samo u hijerarhijskom smislu institucije koju ine
biskupi i sveenici. Treba ju shvaati u njezinoj cjelovitosti, dakle kao skup klerikalnog i laikog dijela. Vie
o tome kako je II. vatikanski koncil definirao Crkvu kao narod Boji usp. DRUGI VATIKANSKI KONCIL,
Lumen gentium. Dogmatska konstitucija o Crkvi (21. XI. 1964.), br. 9 17, u: Dokumenti, Zagreb, 72008.
2 Usp. DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Gaudium et spes. Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvre-
menom svijetu (7. XII. 1965.), br. 1, u: Dokumenti, Zagreb, 72008. (dalje: GS).

80 81
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
Izmeu nebeske i zemaljske
stvarnosti
Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes, obra-
ajui se svijetu jednako kao i Crkvi, govori o viestrukosti poslanja 3koje
Crkva vri u svijetu. U poslanju Crkve jedno ima nenadmaivu vrijednost:
Crkva ima spasenjski i eshatoloki cilj, koji se moe potpuno postii samo u
buduem vijeku. 4Drugim rijeima, radi se o prvenstvenom cilju Crkve ije
postizanje na ovom svijetu nikada ne moe biti dovreno. Nada koju Crkva
nosi u sebi i koju arko eli podijeliti sa svim ljudima usredotoena je na Boju
transcendentnu stvarnost gdje zbog punine njegove vladavine nema nikakva
zla, ondje je otrta svaka suza s oiju ljudskih (usp. Otk 21,4) i ostvareno je
potpuno kraljevstvo mira i pravednosti. Meutim, u kakvom odnosu stoje taj
objekt nade i sadanja realna situacija? Ako je ta nada iskljuivo transcenden-
tna, onda se opravdano moe posumnjati da je samo idealistika i da joj nedo-
staje trezvenosti i realizma. No, iskljuivo transcendentna nada nije autentina
kranska nada jer Crkva ne promie dualizam u kojemu zemaljsko i vremeni-
to ne posjeduju svoju autonomiju i vrijednost. Upravo suprotno, Crkva je uvi-
jek uporno isticala da je jedan te isti Tvorac ovoga svijeta i Spasitelj ljudskoga
roda. Prema tome, nepotivanje ili bilo kakav prijezir prema stvorenom svijetu
znaio bi isto to i prema njegovu Stvoritelju. Upravo zato Crkva promie brigu
i odgovornost prema vremenitim stvarima, tovie, ona se sama za njih zalae
s namjerom da u drutvu uvijek bude to prisutnija i aktivna. U skladu s re-
enim, Crkva se zalae za aktivnost na mnogim podrujima (politikom, gos-
podarskom, drutvenom i sl.), ali sva njezina aktivnost mora biti podvrgnuta
spasenjskom i eshatolokom cilju kako bi evanelje zaista preobrazilo kulturu.
Ako to nije sluaj, onda je i Crkva u napasti da njezin sustav vrijednosti bude
poremeen te da se iznevjeri Bojem naumu. Sve to Crkva ini u svijetu mora
biti u znaku posrednitva izmeu Boga i ljudi.
Crkva u suvremenom svijetu
Nadzemaljska usmjerenost Crkve jest njezino najvanije obiljeje, ali po-
3 Usp. Isto, br. 40.
4 Isto, br. 3.
82
RADOVI vezani uz temu broja Identitet crkve u suvremenom svijetu
trebno je takoer zapitati se to Crkva u suvremenom svijetu znai onima koji
ne vjeruju u transcendentno ili ne vjeruju onako kako Crkva vjeruje. Takvih
je ljudi danas jamano sve vie, a ipak i oni imaju neka oekivanja od Crkve.
Prije svega, valja ponoviti ono to je ve naglaeno, a to je da Crkva nije slije-
po usmjerena iskljuivo prema gore u indiferentnosti naspram ovoga svijeta.
Ona, pouena od svojeg Uitelja da se Kraljevstvo Boje nalazi ovdje i ve
sada (usp. Lk 17,21), svjesna je da su ovaj svijet i ova povijest jedino mjesto
gdje se ostvaruje spasenje. Zbog toga ih eli u cijelosti preobraziti. Potaknuta
Kristovom rijeju da se njemu ini to god se ini bilo kojem ovjeku (usp. Mt
25,40), Crkva eli biti tijesno povezana s cijelim ljudskim rodom te mu sluiti
i raditi za njegovo spasenje. U tom je pogledu II. vatikanski koncil snano pri-
eljkivao da radost i nada, alost i tjeskoba ljudi naega vremena budu takoer
radost i nada, alost i tjeskoba Kristovih uenika. 5Crkva duboko vjeruje da
prosvijetljena svjetlom evanelja moe pomoi svakom ovjeku u njegovu tra-
ganju za smislom ivota koje je nerijetko muno, tjeskobno i zagonetno. 6Zato
poziva sve na dijalog i meusobnu otvorenost. Potrebu za tim Crkva osjea sve
vie jer je svjesna da ivimo u svijetu u kojemu je ogroman raskorak izmeu
vjernika i nevjernika. Takva udaljenost ne doprinosi drutvu u kojem ive jer
ono ne moe napredovati ako je u sebi razdvojeno na skupine koje meusobno
ne surauju. Bilo bi pogreno ignorirati Crkvu kao onu koja pripada prolosti
i danas vie nema to za rei. Crkva je kroz povijest uinila puno za svijet i
uvelike odredila njegov identitet, a i danas moe i treba sudjelovati u izgradnji
drutva budui da svjetlom evanelja uzdie dostojanstvo ljudske osobe te
ini da ljudska obitelj i njezina povijest postanu ovjenijima. 7
Dijalog crkve i svijeta
Na mnogim primjerima povijest Crkve najbolje pokazuje da su dobrona-
mjeran dijalog i njegovo ispravno shvaanje uvijek donosili mnogo plodova.
Svaki put kada se tako pristupalo neemu nekranskom dolazilo je ne samo
do preobrazbe svjetovnoga, nego i do boljeg razumijevanja evanelja kao unu-
tarnje vlastitosti Crkve. Na primjer, crkveni su se oci sluili grkim filozofskim
pojmovljem koje je pomoglo kranstvu da bolje shvati misterij Boga. S druge
5 Usp. Isto, br. 1.
6 Usp. Isto, br. 12.
7 Isto, br. 40.
83
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku RADOVI vezani uz temu broja Identitet crkve u suvremenom svijetu

strane, kranstvo je doprinijelo jasnijem poimanju ovjeka kao osobe, a koji

kao takav nije bio shvaan u dotadanjoj religioznoj i filozofskoj misli. Nada-
lje, teologija sv. Tome Akvinskog ne bi imala toliku prodornost i jasnou da on
nije kao sugovornike evanelja prepoznao prethodne traitelje istine, i to u pr-
vom redu grkog filozofa Aristotela. S druge strane, neka jo nerijeena pitanja
u grkoj filozofiji dobila su zahvaljujui kranskoj misli nove odgovore, kao
npr. pitanje stvaranja svijeta. To su samo neki od primjera koji i danas mogu
posluiti kao uzor dijaloga te potaknuti otvorenost prema drugom.

Otvorenost prema drugom jest jedna od osnovnih znaajki dijaloga. Ona

oslobaa od samodostatne zatvorenosti u kojoj se ovjek smatra jedinim po-
znavateljem istine. Prema tome, otvorenost je znak poniznosti, a poniznost
obiljeje traitelja istine. Onaj tko se ne smatra traiteljem istine nego njezinim
posjedovateljem, ne osjea potrebu za dijalogom te u svojoj samodostatnosti
ostaje zapravo sam i bez odnosa s drugima. Jedini nain komunikacije koji on
poznaje jest monolog i zbog toga ostaje siromaan duhom jer drugi i drukiji
uvijek znai mogunost meusobna obogaivanja.
Crkva eli svijetu posredovati poruku evanelja da je Bog u Isusu Kristu
jednom zauvijek stupio u dijalog s ovjekom ne htijui ga ostaviti u siromatvu
neznanja njegove ljubavi. II. vatikanski koncil ovako opisuje Boju susretlji-
vost s ovjekom: Nevidljivi Bog iz preobilja svoje ljubavi oslovljava ljude
kao prijatelje te s njima druguje da ih pozove i primi u zajednitvo sa sobom.8
Zajednitvo s Bogom omogueno je ljudima po Isusu Kristu koji je ustanovio
Crkvu kako bi u sva vremena pozivala sve ljude u zajednitvo s Bogom. Prija-
teljstvo i zajednitvo s Bogom su najsnaniji znakovi identiteta Crkve i ona to
mora svjedoiti kao svoju bitnu vlastitost. Prijateljstvo pak i zajednitvo ne bi
bilo mogue da Bog nije stupio u dijalog s ljudima, a on je to uinio jer je on
kao Trojedin sam u sebi ljubav i dijalog. Prema tome, svako nastojanje Crkve
oko dijaloga sa svijetom jest plod Bojeg dijaloga s Crkvom.
Nadalje, treba ustvrditi da poruku koju Crkva propovijeda ne prihvaaju
svi ljudi vjerom. Unato tome, bilo bi pogreno zakljuiti da joj ne treba pri-
davati nikakva znaenja u drutvu. Crkvu se zbog same njezine prisutnosti i
mnogostruke aktivnosti ne moe ignorirati. Ona zahtijeva od drutva istu onu
otvorenost koju sama treba imati kako bi se dijalog nesmetano razvijao. Nikad
se ne moe tono znati kuda e dijalog odvesti jer je on uvijek na neki nain
rizik ako pretpostavlja izlazak iz samih sebe, ali u svakom sluaju zajedni-
8 DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Dei verbum. Dogmatska konstitucija o boanskoj objavi (18.
XI. 1965.), br. 2, u: Dokumenti, Zagreb, 2008.

84 85
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
ka odgovornost za drutvo i njegov napredak jest ono to povezuje Crkvu sa
svima drugima koji ne vjeruju. U tom se pogledu Koncil izjanjava ovako:
Crkva pak, premda potpuno odbacuje ateizam, ipak iskreno izjavljuje da svi
ljudi oni koji vjeruju i oni koji ne vjeruju moraju pridonositi ispravnoj iz-
gradnji ovoga svijeta u kojem zajedno ive. To se, dakako, ne moe dogoditi
bez iskrenog i razboritog razgovora. 9 Ispravna izgradnja ovoga svijeta jest,
dakle, ono to sve povezuje. Svi su odgovorni za stanje u drutvu i svi se u
njegovu izgradnju trebaju ukljuiti zajednikim udruivanjem napor.
Izlazak iz samodostatnosti radi otvorenosti i dobrohotnosti prema drugome
su potrebne zbog zajednikog dijeljenja odgovornosti u pogledu drutvenog
napretka. To, meutim, nipoto ne znai gubljenje samoga sebe ili zamaglji-
vanje vlastitog identiteta. Kada ne bi bilo svijesti o vlastitom identitetu, pravi
dijalog ne bi bio mogu jer pretpostavka autentina dijaloga jest autentian i
kvalitetan sugovornik. Dijalog pretpostavlja otvorenost prema drugom i iska-
zivanje onoga vlastitoga drugomu. Dijalog je u isto vrijeme i aktivan, ako se
drugomu daje vlastita spoznaja, i pasivan, ako se prima spoznaja od njega, a
drugoga istinski moe sluati samo onaj tko zna neto o stvari o kojoj bi tre-
bao biti razgovor, koji ima svoje miljenje te je stoga sposoban prosuivati o
onome to slua. 10 Iz toga slijedi da su posjedovanje i oblikovanost vlastitoga
miljenja o temi dijaloga neophodni za dijalog. Crkva treba razvijati dijalog sa
svijetom, ali ne tako da se pomodarski prilagodi i podloi svijetu zaboravlja-
jui pritom evanelje. Evanelje nipoto ne smije prilikom dijaloga biti zane-
mareno, nego ono treba biti najvie poznavano. Ako se ne poznaje i zanemari,
niti Crkva moe obogatiti svijet, niti joj svijet moe pomoi da evanelje jo
dublje shvati. I Crkva treba biti svjesna da u dijalogu i ona treba biti autentian
sugovornik.
Evanelje i kultura
Evanelje je Boja radosna vijest priopena ovjeku i kao takvo je neodvoji-
vo od kulture kojoj se priopava. Njegov unutarnji i nepromjenjivi sadraj koji
se sastoji u Kristovoj slavodobitnoj pobjedi nad smru tek u susretu s kulturom
dobiva svoju izvanjsku formu. Evanelje poziva kulturu na preobrazbu, a ona
9 GS, br. 21.
10 V. GRMI, Dijalog, govor snoljivosti, u: Dijalog. Na putu do istine i vjere, Frano Prcela (ur.),
Zagreb, 1996., 346.
86
RADOVI vezani uz temu broja Identitet crkve u suvremenom svijetu
mu daje novi nain izricanja. Ve novozavjetni spisi Svetoga Pisma o tome
svjedoe jer je u njima evanelje inkulturirano u helenistiku kulturu, daka-
ko sa svojim idovskim korijenima. Ta dinamika unutarnjeg i izvanjskog daje
evanelju s jedne strane nepromjenjivu trajnost, a s druge strane uvijek novu
mogunost i novi nain na koji se ono moe izrei. Crkva duboko vjeruje da
je svaka kultura prijemljiva za evanelje budui da ima boanski nalog da ga
propovijeda svim narodima (usp. Mt 28,19). Dok evanelje kulturu preobra-
ava, svaka nova kultura obogaena evaneljem oituje na novi nain njegovu
ljepotu.
Inkulturacija evanelja zbog toga se ini najvanijim zadatkom evangeli-
zacije. Pritom se ne radi samo o kulturama koje jo nisu dospjele u doticaj s
evaneljem, nego i o onima koje jesu dodue kristijanizirane, ali im je ipak
potrebna nova evangelizacija. Bit kranskog ivota u tim kulturama nije zai-
vjela osim na formalnoj i izvanjskoj razini. Zato je potreba za dijalogom Crkve
kao donositeljice evanelja i tih kultura jo vea. Unato osnovnoj meusob-
noj simpatiji evanelja i svake kulture, potrebno je i kritiko preispitivanje i
proiavanje takvih kultura.
Kritiko vrednovanje kulture koje Crkva treba pri inkulturaciji initi proka-
zuje i razluuje negativne elemente kulture koji su odraz ovjekove grenosti.
injenica da ivimo u kulturi koju obiljeava stanovita zbunjenost u pogledu
vrednota te indiferentnost s obzirom na religiozne vrijednosti pouruje potre-
bu za prokazivanjem svega to je neovjeno. Kritika koja eli dati kvalitetu
svjesno voenom ivotu neophodna je kao trajni proces kultiviranja. 11Crkva
se u taj proces ukljuuje drage volje sa svima koji promiu istinske vrednote
te se svojim zalaganjem bore protiv zla. Ono to je grijeh i to je nemoralno,
ne moe voditi kulturu u dobrom pravcu i Crkva se ne treba ustruavati to
uvijek govoriti. Koliko god da se inilo da je nemoralnost isplativa i korisna
u odreenom smislu, ona je u dugoronom smislu protivna ovjeku i njegovu
dostojanstvu. Meutim, da bi se prokazalo neto kao zlo i kao grijeh, naprosto
se nije dovoljno samo pozvati na nauk Katolike Crkve. To bi znailo navije-
tanje evanelja bez inkulturacije i netaktino. Taj nauk Katolike Crkve kao
polog evanelja mora se aktualizirati i temeljito racionalno argumentirati. To
je takoer mogue jedino pod uvjetom susreta i dijaloga evanelja i kulture.
ini se da je taj zadatak danas vrlo teak jer ivimo u vremenu koje je batinilo
viestoljetni novovjekovni raskorak izmeu Crkve i svijeta koji nije mogue
lako prevladati.
11 Usp. J. ZOVKO, Filozofija i kultura. Primjeri estetikog kultiviranja u doba recesije duha, Za-
greb, 2009., 22.
87
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku RADOVI vezani uz temu broja Identitet crkve u suvremenom svijetu

Crkva, nikada pomirena s relativizmom, promie shvaanje pluralizma koji

Crkva i pluralizam mora imati neko uporite. Spomenuti autoritet patnika ona prihvaa kao uni-
verzalni i prepoznaje kao evaneoski jer je u svim patnicima prisutan Isus
Ve spomenuto naelo II. vatikanskog koncila da su radosti i patnje ljudi Krist, njezin Utemeljitelj, koji u ovom svijetu i nije bio drugo doli patnik. Pa-
u svijetu takoer radosti i patnje krana govori o snanoj elji Crkve da se tei je zavrio svoj ivot i iskusio smrt da ovjek ne bude sam kada se susretne
raskorak izmeu nje i svijeta nadvlada. Sama injenica da najvanija koncil- sa smru,16 onim najstranijim o emu se moe misliti. Toliko se poistovjetio
ska konstitucija zapoinje tom milju govori da taj zadatak treba shvatiti u s patnicima da ovjek njemu uzvraa ljubavlju kada se brine za patnike (usp.
najozbiljnije. Nadvladati raskorak mogue je samo ponovnim zbliavanjem, Mt 25,35-39). To je najvaniji razlog zato i Crkva prepoznaje svoj identitet u
upoznavanjem i pomirivanjem. Pregrada koja dijeli Crkvu i svijet jo i danas brizi za sve one koji pate na bilo koji nain.
izgraena je od mnogih predrasuda koje dolaze s obiju strana i koje je potrebno
ruiti meusobnim dijalogom. Pritom Crkvu ne smije voditi nikakva zemaljska
tenja 12 jer njezin prirodni ambijent uvijek mora biti pustinja (usp. Otk 12, 14).
Sve to nedvojbeno vodi u pluralizam koji je paradigma naega vremena. Za Literatura
razliku od hegemonije i tendencije monolitnosti i jednooblinosti, pluralizam
se trudi prije svega oko jedinstva u razliitosti. Nitko ne moe zanemariti i- Biblija. Stari i Novi zavjet, Zagreb, 2000.
njenicu da u dananjem globaliziranom i raznolikom svijetu postoje mnogi i DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Dokumenti, Zagreb, 2008.
razliiti entiteti. Drugi se treba shvaati i potivati kao drukiji. Tako je i s oni-
ma koji su pripadnici drugih religija i s onima koji ne vjeruju uope. Meutim, Johann Baptist METZ, MEMORIA PASSIONIS. Provokativni spomen u
to je to to povezuje u jedinstvo navedene razliitosti? Koja je supstancija pluralistikom drutvu, Zagreb, 2009.
pluralizma?
Ako ne postoji zajedniko uporite tih razliitih entiteta oko kojega e se svi Frano PRCELA (ur.), Dijalog. Na putu do istine i vjere, Zagreb, 1996.
sloiti, nego se svi ignoriraju u meusobnoj nezainteresiranosti, onda se pri-
Joseph RATZINGER, Uvod u kranstvo, Zagreb, 2007.
vidni pluralizam pretvara u relativizam. Pluralizam jest meusobna razliitost,
ali nipoto suprotnost i zbog toga zajedniko uporite postoji. Johann Baptist Jure ZOVKO, Filozofija i kultura. Primjeri estetikog kultiviranja u doba recesije
Metz uvjerenja je da je taj globalni etos, kako ga on naziva, autoritet onih koji duha, Zagreb, 2009.
trpe, onih koji neduno i nepravedno trpe.13 Po njemu, to je jedini univerzalni
autoritet koji svoj suverenitet protee kako na religije, tako i na kulture i to bez
iznimke.14 Lice ovjeka koji pati i gleda nas dok i mi gledamo njega ne moe
nas ostaviti pasivnim promatraima zla nae okoline, nego nas potie u naoj
savjesti na reakciju koja e biti posluna tom autoritetu.15 Naa reakcija na tu
patnju jest imperativ jer drugi treba nau pomo. Ta potreba povezuje pripad-
nike svih religija meusobno i one koji ne vjeruju u jedno i u zajedniku borbu
protiv zla.
12 Usp. GS, br. 3.
13 J. B. METZ, MEMORIA PASSIONIS. Provokativni spomen u pluralistikom drutvu., Zagreb,
2009., 227.
14 Usp. Isto, 228.
15 Usp. Isto, 232. 16 Usp. J. RATZINGER, Uvod u kranstvo, Zagreb, 2007., 302.

88 89
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku RADOVI vezani uz temu broja Prekoraenje granica: multikulturalizam i identitet u 21. stoljeu

Nizozemci, ba kao i Hrvati i mnogi drugi europski narodi, svakog 6. pro-

PREKORAENJE
sinca slave blagdan sv. Nikole koji se u njih esto poinje obiljeavati i veer
prije. Sv. Nikola (Sinterklass na nizozemskom) donosi darove dobroj djeci,
dok njegov crni suputnik kanjava zloestu djecu. Toga se suputnika u ze-
mljama njemakoga govornog podruja, kao i u Hrvatskoj i Sloveniji, naziva

GRANICA:
Krampusom, dok neto drukiju inaicu sveeva suputnika Nizozemci naziva-
ju Zwarte Piet (hrv. Crni Petar). Dio je to europske kulturne batine, europskog
folklora, europskog identiteta. No, odreene udruge boraca za ljudska prava u

MULTIKULTURALIZAM
Nizozemskoj poele su zadnjih godina kampanju za zabranu ovog lika i nje-
govo uklanjanje iz proslave blagdana sv. Nikole zbog rasizma. Lik Zwarte
Pieta, po rijeima antirasistikih aktivista i crnake zajednice u Nizozemskoj,

I IDENTITET U 21.
zbog svoje crne koe i asocijacije na Afrikance zapravo poziva na obnavljanje
ropstva u Europi. Koliko god se inilo tragikominim optuivati lika puke
predajne kulture za rasizam, ova je optuba u 21. stoljeu nagnala Vijee za
ljudska prava Ujedinjenih naroda da poalje slubeni zahtjev nizozemskoj vla-

STOLJEU
Autor: Leo Mari, student povijesti i filozofije na Hrvatskim studijima
di za zabranom Zwarte Pieta. Zahtjev ipak nije proao, vlasti ove zapadnoe-
uropske drave odbile su zabraniti lika iz djejeg blagdana, a Nizozemci su u
nekoliko javnih prosvjeda te kroz internetsku kampanju dali do znanja da ne
prihvaaju optube za rasizam.1Besmislenost optubi takve vrste je oita, no
ovaj sluaj povlai pitanje utjecaja ideologije multikulturalizma na europski
identitet i kulturnu batinu.
Prije svega, potrebno je odrediti znaenje pojma multikulturalizam. U opis-
nom (deskriptivnom) smislu multikulturalizam oznaava sva drutva koja se
sastoje od pripadnika vie kultura, naroda, etnikih skupina ili vjeroispovijesti.
U ovom kontekstu multikulturalizam predstavlja samo jednu demografsku
injenicu bez dodatnog politikog znaenja. S druge strane, multikulturalizam
je u propisnom (normativnom) smislu ideologija ili politiki stav koji promo-
vira koncept multikulturnog drutva i tei institucionalizaciji multikulturalnih
znaajki nekog drutva. Upravo multikulturalizam u drugom znaenju, tj. ide-
ologija multikulturalizma, predstavlja jedan od najvanijih problema europ-
skog drutva na poetku 21. stoljea. Ideologija je suprotstavljena amerikom
sustavu odnosa prema useljenicima, popularno nazivanom melting pot (hrv.
kotao za taljenje), koji podrazumijeva potpunu asimilaciju useljenika u domi-
cilno drutvo. Za razliku od melting pota, multikulturalizam zagovara ouvanje
posebnosti manjinskih kulturnih, etnikih i vjerskih zajednica unutar nekog drutva.
1 Prema istraivanju agencije za ispitivanje javnog mnijenja Peil.nl, ak 92 % Nizozemaca ne
smatra Zwarte Pieta rasistikim likom niti ih asocira na ropstvo, a 91 % protivi se izmijeni osobnosti lika.
Facebook stranica internetske kampanje za obranu Zwarte Pieta (www.facebook.com/pietitie) skupila je
preko 2 milijuna lajkova, to ju ini najpopularnijom nizozemskom Facebook stranicom uope.

90 91
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
Etnomazohizam kao prijetnja
europskim drutvima
Sredinji problem multi-kulti ideologije nalazi se u obrazovnoj politici i
javnom diskursu koji promovira. Oni sadre svjesno obezvrjeivanje europske
(zapadnjake) kulture, razgradnju nacionalno-utemeljiteljskih mitova, name-
tanje krivnje za kolonijalistiku prolost i zloine poinjene tijekom Drugoga
svjetskog rata, poticanje na prihvaanje veeg broja izvaneuropskih useljeni-
ka, itd. Francuski filozof Guillaume Faye za taj skup stavova upotrebljava izraz
etnomazohizam, pod ime misli upravo na pridavanje krivnje i bezvrijednosti
vlastitoj etnikoj skupini, odnosno vlastitom narodu.
Spomenute je stavove u sklopu tzv. obrazovne reforme poela provoditi
amerika Nova ljevica 1970-ih, kao i njihovi europski istomiljenici desetljee
poslije, a koja je u meuvremenu dobila i potporu establishmenta. Ameriki
neokonzervativni teoretiar i politiki komentator Irving Kristol smatra da su
ti sveuilini radikali (profesori kao i studenti), nakon to su odustali od kla-
sne borbe jer ameriko radnitvo listom odbija u njoj sudjelovati, sad preli
na program etniko-rasnog sukoba. Taj program u svojoj prosvjetnoj dimenziji
ima neskrivenu svrhu da u mislima i osjeajima studenata pripadnika manjina
proizvede svijest Treeg svijeta fraza koju oni rabe. U praksi to oznauje
pokuaj da se studenti pripadnici manjina uvjere da preziru i omalovaavaju
Ameriku i zapadnu civilizaciju u cjelini, koju se doivljava kao drevni sustav
potlaivanja, kolonijalizma i izrabljivanja. To to ti radikali neutralno nazi-
vaju multikulturalizmom u jednakoj je mjeri rat protiv Zapada koliko su to
bili nacizam i staljinizam. 2Slino Kristolu, i hrvatski esejist Tomislav Suni
optuuje obrazovni sustav Zapada da se od profesora vie ne trai da pokau
posebne vjetine u svojim strunim podrujima, nego umjesto toga moraju pa-
radirati s osjeajnim i samo-osuujuim izjavama koje, to je pravilo, moraju
ocrnjivati europsku kulturnu batinu. 3
Osim u obrazovnom sustavu, etnomazohizam postoji i u javnom diskursu
gdje je znan kao politika korektnost. Novogovor multikulturalizma podrazu-
2 I. KRISTOL, Neokonzervativizam, str. 67. 68.
3 T. SUNIC, Postmortem Report, str. 130.
92
RADOVI vezani uz temu broja Prekoraenje granica: multikulturalizam i identitet u 21. stoljeu
mijeva koritenje tzv. kulturalno ukljuivih izraza, odnosno izbjegavanje izra-
za koji navodno diskriminiraju manjinske kulturne, etnike i vjerske skupine.
Tomislav Suni pie toj pojavi: Kao ishod rastue rasne raznolikosti liberalne
elite su svjesne da, kako bi ouvale drutvenu koheziju te sprijeile moguu
balkanizaciju sustava i graanski rat, nove rijei i nova sintaksa moraju biti
stvoreni. Za oekivati je da e te nove rijei uskoro nai svoj put u moderno
zakonodavstvo. Sve vie i vie zemalja Zapada prihvaa zakone koji krimina-
liziraju slobodu govora i ine politiku komunikaciju tekom.4 Upravo sluaj
spomenut na poetku ovoga lanka predstavlja primjer takvog etnomazohizma
i novogovora koji namee novi, multikulturalni sustav vrijednosti.
Kraj multikulturalizma?
Razvoj situacije s izvaneuropskim useljenicima u Europi zadnjih desetak
godina pokazao je i najveim optimistima da ideologija multikulturalizma
doivljava svoj slom u praksi. Jaanje islamistikog terorizma na globalnoj
razini, pobune mladih muslimana u predgraima europskih prijestolnica, neu-
spjeh integracije muslimana u europska drutva te usporedno poveanje broja
muslimanskih useljenika u Europu jasno su dali do znanja da multikulturalna
utopija nema budunost.
Tu su injenicu potvrdili i politiki elnici europskog kontinenta. U listo-
padu 2010. njemaka kancelarka Angela Merkel izjavila je kako je pristup
izgradnji multikulturalnog drutva i ivota jednih kraj drugih propao, potpuno
propao. Merkel je dobila potporu za svoje stavove od vodstva Kransko-de-
mokratske unije i partnera iz Kransko-socijalne unije, a istraivanja javnog
mnijenja pokazuju da njezine stavove o propasti multikulturalizma dijeli i ve-
ina njemakog drutva. 5 Nekoliko mjeseci kasnije, britanski premijer David
Cameron u veljai je takoer izjavio da je doktrina dravnog multikulturalizma
propala. Nismo uspjeli ponuditi viziju drutva kojem bi oni (muslimani, op.
L. M.) osjeali da ele pripadati. ak smo i tolerirali ove odvojene zajednice
koje su se ponaale na naine koji su suprotni naim vrijednostima, rekao
je Cameron u svojem govoru pred mnchenskom konferencijom o europskoj
4 Isto, str. 129.
5 Merkel says German multicultural society has failed, BBC News, 17. listopada 2010. (http://
www.bbc.co.uk/news/world-europe-11559451)
93
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
sigurnosti. 6Naposljetku, proglaavanju smrti multikulturalizma pridruio se i
tadanji francuski predsjednik Nicolas Sarkozy, koji je prilikom televizijskog
nastupa izjavio: Bili smo previe zabrinuti nad identitetom osoba koje su sti-
zale, a nedovoljno nad identitetom zemlje koja ih je primala. Dodao je tome
da ako dolazite u Francusku, vi prihvaate da se uklopite u jednu zajednicu,
koja je nacionalna zajednica, i ako ne elite to prihvatiti vi ne moete biti do-
brodoli u Francuskoj. 7
Spomenute izjave vodeih europskih dravnika zasigurno nisu prekinule
priljev izvaneuropskih useljenika u Europu niti su ponitile injenicu da su
dananja europska drutva izuzetno multikulturalna. No, one su unaprijed do
odreene mjere legitimirale javnu raspravu o problemima multikulturalizma
koja je do tada bila smatrana rubnim politikim terenom. Kako mainstream
politike stranke nisu ponudile rjeenje za problem velikog broja ilegalnih use-
ljenika i postojanja ogromnih neintegriranih muslimanskih zajednica u Euro-
pi, dolo je do jaanja nacionalistikih i populistikih stranaka na kontinentu
koje se zalau za irok raspon protuuseljenikih mjera: zaustavljanje ili barem
smanjenje daljnjeg useljavanja, repatrijaciju ilegalnih useljenika (tj. vraanje
u njihovu domovinu), protjerivanje useljenika koji su poinitelji zloina, uki-
danje Schengenske zone slobodnog prometa robe i ljudi u EU, itd. Neke od
stranaka s takvim politikim programima trenutno sudjeluju u vlasti pojedinih
europskih zemalja, no do ire sveeuropske platforme za rjeavanje problema
masovnog useljavanja i propasti multikulturalnog modela jo nije dolo.
Prema alternativnim rjeenjima
Zanimljivo je stajalite glede multikulturalizma zauzeo francuski filozof Ala-
in de Benoist, utemeljitelj europske Nove desnice kao kole miljenja. U raz-
govoru za ameriki asopis The Occidental Quarterly, De Benoist kae kako
bi bilo nerealno vjerovati da e imigranti koji su ve ovdje odjednom odluiti
otii ili da bi bilo mogue obvezati ih da otiu. To je razlog zato mislim da
bi bilo bolje napustiti tu jakobinsku logiku asimilacije, koja poznaje samo ap-
6 State multiculturalism has failed, says David Cameron, BBC News, 5. veljae 2011. (http://
www.bbc.co.uk/news/uk-politics-12371994)
7 Nicolas Sarkozy joins David Cameron and Angela Merkel view that multiculturalism has
failed, Daily Mail Online, 11. veljae 2011. (http://www.dailymail.co.uk/news/article-1355961/Nicolas-
Sarkozy-joins-David-Cameron-Angela-Merkel-view-multiculturalism-failed.html)
94
RADOVI vezani uz temu broja Prekoraenje granica: multikulturalizam i identitet u 21. stoljeu
straktnog pojedinca i svodi kulturne identitete i religijske slobode na osobnu
sferu, i umjesto nje prihvatiti realnu politiku priznavanja zajednica u javnoj
sferi. 8 Drugim rijeima, De Benoist odbija zahtjeve za brom i dosljednijom
asimilacijom izvaneuropskih useljenika u europsko drutvo, kako to trai ve-
ina zapadnoeuropskih nacionalistikih stranaka. Razlog je to zato je 2004.
kritizirao pokuaj vlade desnog centra da zabrani noenje vela muslimanskim
enama. Umjesto toga, on zagovara komunitaristiki model supostojanja razli-
itih kulturnih, etnikih i vjerskih zajednica u Europi.
Kljuni koncept europske Nove desnice po pitanju identiteta je etnoplura-
lizam (nazivan jo i etno-diferencijalizmom ili samo diferencijalizmom). To
oznaava stav da svaki narod ima pravo na ouvanje svoje kulturne batine i
nacionalnog identiteta, priznavanje svoje posebnosti od strane drugih i stva-
ranje svojih politikih ustanova. 9Etnopluralizam je suprotstavljen univerza-
lizmu i mijeanju kultura (to vodi njihovom nestajanju), ali i teoriji o sukobu
civilizacija. Svijet je pluriverzum, sastavljen je od mnotva razliitih kultura,
naroda i vjera. Priznavanje razliitosti sada je preduvjet da ivimo zajedno u
globaliziranom svijetu u kojemu nijedna zapadna zemlja vie nije homoge-
na. Naravno, takvo priznanje zahtijeva uzajamnost i potovanje prema zajed-
nikom pravu. Federalne ili imperijalne politike najbolje pristaju tom suivotu
razliitih populacija jer takve politike ne tjeraju razliite narode u isti kalup, ali
i sprjeavaju separatistike tenje poopujui naelo autonomije, tj. uspostav-
ljaju rastezljivu dijalektiku izmeu nunosti jedinstva u odlukama i potovanja
razliitosti zajednic, tvrdi Alain de Benoist. 10
Francuski filozof predstavlja pravo na razliitost (fr. la droit la diffrence)
i stvar narod (fr. la cause des peuples) kao odgovor na ideologiju liberalnog
egalitarizma i individualizma. U tom smislu ovi stavovi nikako nisu ustupak
liberalizmu, kako to tvrde njegovi kritiari s desna. Ameriki novodesni pu-
blicist Michael OMeara optuuje De Benoista da nije bio manje odgovo-
ran za odvoenje Nove desnice u slijepu ulicu, kompromitirajui svoj projekt
i uinivi nepotrebne ustupke liberalizmu kojem se prividno suprotstavlja.
11
Po njemu, francuski je filozof zagovornik komunitarnog liberalizma (to
je zapravo contradictio in terminis jer su komunitarizam i liberalizam suprot-
8 B. SYLVIAN, European Son: An Interview with Alain de Benoist, The Occidental Quarterly,
str. 19.
9 Ethno-diffrencialisme( http://fr.wikipedia.org/wiki/Ethno-differencialisme
10 Isto, str. 22.
11 M. OMEARA, Benoists Pluriversum: An Ethnonationalist Critique, The Occidental Quar-
terly, str. 30.
95
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku RADOVI vezani uz temu broja Prekoraenje granica: multikulturalizam i identitet u 21. stoljeu

stavljene politike ideologije). U korijenu ovakvih neopravdanih optubi lei

nerazumijevanje liberalizma i multikulturalizma. Liberalizam, naime, pretpo-
stavlja izostanak ikakvih posrednih veza izmeu pojedinca i drave. Egalitarni
liberalizam danas takoer upuuje kritiku multikulturalizmu, ali s drugaijih
stajalita. 12Za razliku od liberalizma, De Benoistov etnopluralizam jasno tra-
i afirmaciju etnikih zajednica kao posrednika pojedinca i drave. S druge
strane, dok ideologija multikulturalizma podrazumijeva eksplicitni etnomazo-
hizam i osnaivanje etnikih manjinskih skupina nautrb veinske, etnoplu-
ralizam trai pravo na razliitost za sve etnike zajednice, afirmirajui tako
etnike identitete.

Umjesto zakljuka: to kada se

prekorae granice?
Ideologija multikulturalizma neosporno je poraen politiki projekt u Za-
padnoj Europi. Etnomazohizam koji iza nje ostaje nanio je znatnu tetu zapad-
noeuropskim drutvima, njihovim identitetima i politikom samopouzdanju.
S rodnom ideologijom, homoseksualizmom, feminizmom i ljudskopravakim
pokretom predstavljat e imbenik u politikom prostoru Europe vjerojatno
jo neko vrijeme, odnosno dok opstaje sigurnost i mir u Europi. No, kako sve
vie useljenika iz afrikih i arapskih zemalja prekorauje europske granice, a
useljenike muslimanske zajednice u Europi sve vie jaaju, za pretpostaviti
je da e u europskim drutvima doi do odbacivanja etnomazohizma i reafir-
macije etnikih identiteta kao temelja drutvene kohezije. Drugim rijeima,
kada useljenike muslimanske zajednice u svojim zahtjevima prekorae gra-
nice moguega i poeljnoga, etnomazohizam e morati nestati iz obrazovnoga
sustava i javnog diskursa.
Ipak, postavlja se pitanje kako urediti odnose meu razliitim kulturnim, et-
nikim i vjerskim zajednicama u Europi. Multikulturalnost europskih drutava
12 Sa stajalita univerzalnoga egalitarnog liberalizma, problem ideologije multikulturalizma je u
njezinoj neodrivosti. Ako bi se dravni zakoni razliito provodili u odnosu na razliite etnike i vjerske sku-
pine zbog uzimanja u obzir njihovih stvarnih razlika (a upravo to se dogaa u multikulturalnim drutvima
Zapada), ishod bi bilo nepravino drutvo. Zagovornici univerzalnoga egalitarnog liberalizma smatraju da
religija mora ostati u privatnoj sferi te da drava mora uspostaviti zajednike moralne obveze. Opirnije u
B. BARRY, Kultura i jednakost: egalitarna kritika multikulturalizma, Jesenski i Turk, Zagreb, 2006.

96 97
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
ostat e demografska injenica, ak i nakon nestanka ideologije multikultura-
lizma, a to pred europska drutva postavlja zadatak stvaranja novoga sustava
koji bi zamijenio i graansko-liberalni i onaj nametnut od ideologa multikul-
turalizma. Moe li etnopluralizam biti ostvariva alternativa ili e Europa opet
morati voditi krvave ratove za ouvanje svojih identiteta i naina ivota?
Literatura
Brian BARRY, Kultura i jednakost: egalitarna kritika multikulturalizma, Jesenski
i Turk, Zagreb, 2006.
Irving KRISTOL, Neokonzervativizam: Autobiografija jedne ideje, Algoritam,
Zagreb, 2004.
Michael OMEARA, Benoists Pluriversum: An Ethnonationalist Critique, The
Occidental Quarterly, 5/2005., br. 3., str. 29. 36.
Tomislav SUNI, Postmortem Report: Cultural Examinations from Postmodernity,
The Palingenesis Project, 2010.
Bryan SYLVIAN, European Son: An Interview with Alain de Benoist, The
Occidental Quarterly, 5/2005., br. 3., str. 7. 27.
98
RADOVI vezani uz temu broja Smiljana Rendi, katoliki identitet i hrvatski preporod
SMILJANA RENDI,
KATOLIKI IDENTITET I
HRVATSKI PREPOROD
RASPRAVE, KRITIKE, IZVJETAJI, GLAS KONCILA, ZAGREB, 2012. PRIKAZ KNJIGE
Autor: Davor Dijanovi, student prava
U nakladi Glasa Koncila (biblioteka Hrvatska katolika batina 20. stoljea)
2012. godine objavljena je knjiga Katoliki identitet i hrvatski preporod. Ra-
sprave, kritike, izvjetaji Smiljane Rendi, novinarke, vatikanistice, kritiar-
ke, prevoditeljice, polemiarke, judaistkinje i dugogodinje suradnice Glasa
Koncila. Rije je o vanoj knjizi koja predstavlja rad osobe koja se bez ikakve
dvojbe moe smatrati prvakinjom katolikoga novinarstva u Hrvatskoj.
Knjiga je podijeljena na pet dijelova koji nose sljedee naslove: I. Ja govorim
Hrvatski, II. Drugi vatikanski koncil, ivot Crkve, III. Kakvi smo mi, takva su
vremena, IV. idovi i krani, V. Ime Hrvat u knjizi ivota. Knjigu je uredio
i uvodnom studijom popratio Vlado utura. Pogovor knjizi potpisuje glavni
urednik Glasa Koncila, Ivan Mikleni, a u prilogu je dodan kratki ivotopis
Smiljane Rendi, bibliografija i literatura.
ivotopis
Smiljana Rendi roena je 2. kolovoza 1926. u Splitu, od oca Marka i majke
Ivanice Rusinovi. Od 1933. do 1940. pohaala je osnovnu kolu i gimnaziju u
Splitu. U ranoj je mladosti stupila u katoliki pokret Domagoj, to je u bitnome
99
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku RADOVI vezani uz temu broja Smiljana Rendi, katoliki identitet i hrvatski preporod

odredilo njezine kasnije vjernike i kaznu strogog zatvora promijenio u uvjetnu, ali je ostala kazna gubitka radnog
nacionalne stavove jer je ime Do- mjesta i prijevremena mirovina. Od 1973. ivjela je na Trsatu kao umirovlje-
magoj za mlade tada znailo itav nica. Godine 1988. dobila je jedinstvenu nagradu Zlatno pero Glasa Koncila.
program, kako u narodnom drav- Preminula je 26. svibnja 1994. na Trsatu u Rijeci gdje je i pokopana.
no-pravnom, tako i u vjerskom i Smiljana Rendi nije imala mogunost pohaanja studija, ali je neformalno
kulturnom ivotu Hrvatske. Otac stekla iznimno obrazovanje i erudiciju. Izvrsno je govorila talijanski i francu-
joj je bio radievac, tako da je jo ski jezik te savreno poznavala crkveno-latinski i hebrejski, a razumjela je i
od malih nogu bila politiki usmje- njemaki i panjolski jezik. Bila je vrsni poznavatelj politike i kulturne povi-
ravana. Godine 1948. komunistike jesti europskih naroda.
su vlasti oduzele obitelji Rendi
imovinu, a Smiljana i majka izba-
ene su iz stana. Naredne tri godine
ive u jednoj sobi u podstanarstvu
u Splitu. Izlazak iz genitiva jedan od
U razdoblju od 1950. do 1960.
Smiljana ivi u Bavicama, a radi u najvanijih lanaka objavljenih u
Jugoplastici. Nakon majine smrti
1960. seli se u Rijeku gdje se za- doba Jugoslavije
poljava u listu La Voce del popolo,
no ubrzo je izgubila taj posao jer je U kontekstu teme ovog broja Obnove, identiteta, posebno je vaan i zani-
bila prepoznata kao klerikalka. mljiv prvi dio knjige Ja govorim hrvatski, koji obuhvaa ve spomenuti lanak
Godinu kasnije zaposlila se u upra- Izlazak iz genitiva ili drugi hrvatski preporod, objavljen 1971. u osamnaestom
vi asopisa Pomorstvo gdje je ostala do umirovljenja nakon politikog progona broju matiina asopisa Kritika (urednik: Vlatko Pavleti). Bez ikakve sumnje
zbog lanka Izlazak iz genitiva. rije je o jednom od najvanijih lanaka koji su u vrijeme komunistike Jugo-
Godine 1963. javlja se u Glasniku sv. Antuna Padovanskog (Veritas) pod slavije objavljeni u reimu nesklonom tisku. U tomu kritikom lanku Rendi
pseudonimom Marina Vjeri, gdje daje svoj doprinos raspravama i lancima analizira razaranje hrvatskoga jezika koji smatra kljunom odrednicom nacio-
teei se izraavati na to knjievnijem hrvatskom jeziku. Iste godine javlja se nalnog identiteta.
i u Glasu Koncila te postaje redovna suradnica pod pseudonimom BERITH. Iako ne zaboravlja na tzv. Beki dogovor iz 1850., na ilirska lutanja i zablu-
Svojim prilozima na mala vrata vraa stari i stvara novi pravopis i kroz svoje de, na razdoblje Khuena bana i madarske tame (M. Krlea), Rendi, suprotno
priloge usmjerava hrvatsku jezinu politiku. Pie pripovijesti o svakidanjem veini autora, smatra da se pogibelj za hrvatski jezik i hrvatsko nacionalno
ivotu, a u mnogima donosi autobiografske injenice. Godine 1965. biskup bie konkretizirala tek u razdoblju poslije ilirizma. U cijeloj drugoj polovici
Petar ule odlikovao ju je svojom koncilskom medaljom za suradnju u Glasu XIX. stoljea ona (pogibelj, nap. D. D.) ostala je jo uvijek samo potencijalna,
Koncila. jo uvijek praktiki paralizirana tvrdom vjerom u apsolutnu nunost hrvatske
U vrijeme Hrvatskog proljea, 1971., u asopisu Kritika Matice hrvatske dravne strukture. Pogibelj je postala stvarna tek onda kad su sami Hrvati
objavljuje lanak Izlazak iz genitiva ili drugi hrvatski preporod zbog kojega su (...) poeli misliti da im hrvatska drava nije vie potrebna, kad su ti asimi-
je komunistike vlasti optuile. Godinu kasnije u sudskom ju je procesu branio lanti jugointegralistikog mita, ti Hrvati koji Hrvati nee da budu pristupili
odvjetnik Milan Vukovi, a bila je osuena na godinu dana strogog zatvora i akciji za stvaranje integralistike jugoslavenske drave, drave u kojoj e Hr-
na godinu dana zabrane javnog djelovanja. U studenom 1973. Vrhovni je sud vatska kao drava nestati.

100 101
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
No, ak ni razdoblje monarhistike Jugoslavije, ak ni nametanje jedin-
stvenog Believa pravopisa u doba kraljevske diktature, smatra Rendi, nije
hrvatski jezik ozbiljno ugrozilo u njegovoj biti. Hrvatski knjievnici, hrvat-
ski uitelji i profesori, hrvatski lektori pazili su tada na hrvatski jezik, i imali
su mogunost paziti. Integralizam u staroj Jugoslaviji nije ipak iao dotle da
namee integraciju jezika, poslije propale ludosti s generalizacijom ekavice
ograniavao se na integraciju pravopisa, pa i to je mogao izvoditi samo u ko-
lama od 1930. do 1939. Hrvatsko novinstvo i hrvatska knjievnost nisu tih go-
dina osim gdjekoje iznimke prihvatili unificirani a zapravo srpski Believ
pravopis, i netom je Hrvatska poluila kakvu-takvu samoupravu u Banovini
Hrvatskoj, vraen je Boraniev pravopis i u kole, i to je bio upravo jedan od
prvih propisa banske vlade.
Sustavna opasnost radikalne kolonizacije hrvatskoga jezika poela je tek
u novoj Jugoslaviji nastaloj iz partizanskog pokreta za narodno osloboe-
nje, istie Rendi. Partizanska vojna terminologija srpska je i puna rusizama:
takva je i terminologija poratne Jugoslavenske narodne armije. (...) Srpska i
rusificirana ostala je poslije rata i gotovo sva politika i pravna terminologija
u Hrvatskoj, pa ako su se rusizmi dosad donekle i oistili, srbizmi su osta-
li: Hrvatska, stara zemlja koja je stoljeima ivjela upravo od svoje pravne
svijesti, i koja je upravo u oblikovanju svoga pravnog nazivlja dala jedno od
najfrapantnijih svjedoanstva svoga jezinog genija, ostala je poslije rata bez
svoje pravne terminologije, kolonizirana je na tome podruju tako potpuno
da se danas samo rijetki ivi stari odvjetnici sjeaju, na primjer, da se alba u
pravnom postupku hrvatski ne kae alba nego utok.
Kao protivnica unifikacije hrvatskoga i srpskoga jezika koja je uslijedila u
XX. stoljeu i svoj vrhunac dosegla tzv. Novosadskim dogovorom iz 1954.,
Rendi je tzv. Novosadski pravopis smatrala torturom rastapanja hrvatskoga
identiteta. Taj je pravopis nevjerojatnim akrobacijama na silu od dva jezina
osjeaja i dva knjievna jezika pravio jedan; radilo se o torturi koja nam je i
samo ime materinskog jezika, jezika hrvatskoga, jezika koji za Hrvata nikakvo
drugo ime ne moe imati, muila nenaravnom imenskom simbiozom kakve
nema nigdje na svijetu, pa ni u imenima jezika mnogo slinijih nego to su
hrvatski knjievni i srpski knjievni jezik.
U drugoj Jugoslaviji formalno je ustanovljena hrvatska Republika, ali Hrvat-
ska je, pie Rendi, svedena na nekakav administrativno-teritorijalni pojam.
Vlada Hrvatske u genitivu, Sabor Hrvatske u genitivu... kao da se nita nije
moglo protiv proskripcije hrvatskoga imena, nita protiv sustavne vanifikacije
hrvatskoga nacionalnog bia, nita protiv prekida hrvatskoga kulturnog kon-
102
RADOVI vezani uz temu broja Smiljana Rendi, katoliki identitet i hrvatski preporod
tinuiteta, nita protiv konstantne agresije na hrvatsku inteligenciju. Da bi se
neto moglo poeti protiv svega toga, trebalo je najprije izii iz genitiva, uiniti
od genitiva pridjev, stei moralnu hrabrost da se konano postane hrvatska
vlada i hrvatski sabor. Netom se ta hrabrost poela stjecati, Hrvatska je izila
iz sjene.
U izlasku iz sjene, dakako, vanu je ulogu odigrala znamenita Deklaracija
o nazivu i poloaju hrvatskoga knjievnog jezika iz 1967. ... Nije se vie mo-
glo izdrati oajnu ponienost i zanemarenost hrvatskoga jezika u hrvatskim
kolama, i to da se u hrvatskim kolama povijest hrvatske knjievnosti preda-
vala tako da se od nje bezono otkidalo i u veoma metodikoj regionalnoj ma-
gli ostavljalo gotovo sve stare pisce hrvatske osim kajkavaca. I jo mnogo toga
nije se vie moglo izdrati pod barjacima bratstva, i ba poradi njih, poradi
njihove asti i vjerodostojnosti. I ta hrvatska moralna nemogunost da se dalje
izdri torturu verbicida i falsifikata zgusnula se u in svijesti, u Deklaraciju
o jeziku. Cijela hrvatska svjesna inteligencija stala je uz nju, svi svjetionici hr-
vatske kulture u onoj olovnoj noi nju su potpisali vrstim sjajem svoga imena.
Tako je poeo drugi hrvatski preporod i smrtni strah od njega.
Retrospektivno gledajui, lanak Izlazak iz genitiva dao je velik doprinos u
borbi za ouvanje hrvatskoga jezika, u osvjeivanju nacionalnog identiteta
i tenji ka hrvatskoj jezinoj i nacionalnoj slobodi. U njemu su na prakti-
nom primjeru objanjene razlike izmeu hrvatskoga i srpskoga jezika i dano
alarmantno upozorenje na administrativni genitiv koji nije samo nametnuti
jezik jugoslavenskoga unitarizma nego i velikosrpski zagrljaj u kojemu su
Hrvati, njihova prolost, kultura, pa i prostor na kojemu ive postali dio neega
i nekoga.
Taj lanak, kao to je istaknuto u pogovoru, izvrsno dokumentira iznimnu
erudiciju autorice, njezin interdisciplinarni pristup, golemo povijesno, jeziko-
slovno i politoloko znanje, ali i jedinstvenu sposobnost komunikativnog, ja-
snog, preciznog i pitkog izraavanja.
injenica pak da je Smiljana Rendi zbog tog lanka bila osuena najprije
na zatvorsku kaznu, a kasnije na uvjetnu kaznu uz gubitak radnoga mjesta i
zabranu javnog djelovanja, upravo je ta injenica jedna od najjasnijih osuda
jugoslavenskoga komunistikog sustava kojemu neki i danas tepaju da je pred-
stavljao socijalizam s ljudskim licem.
103
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku RADOVI vezani uz temu broja Smiljana Rendi, katoliki identitet i hrvatski preporod

Teologinja, prozaistica, Primjer hrabrosti i neustraivosti

judaistkinja, pjesnikinja Na koncu moemo kazati da knjiga Katoliki identitet i hrvatski preporod
daje dobar temelj za upoznavanje ivota i djela Smiljane Rendi (za iri uvid,
Drugi dio knjige obuhvaa osvrte i izvjetaje o ivotu Crkve za vrijeme i dakako, bit e potrebna daljnja istraivanja). Uvrteni prilozi Smiljanu Rendi
nakon Drugoga vatikanskog sabora. Rendi nije studirala teologiju, ali upravo prikazuju kao osobu bogate kulture, naobrazbe i erudicije, kao vrsnu novinar-
ovi lanci pokazuju da je imala zavidno teoloko znanje. Svojim komentarima ku (jednu od onih kojoj je novinarstvo bilo ivotnim pozivom) koja je imala
dala je vaan doprinos u praenju i objanjavanju koncilskih i postkoncilskih velik utjecaj na formiranje katolikih stavova i ouvanje hrvatskoga nacional-
zbivanja u Crkvi, a posebno u Crkvi hrvatskoga jezika. Njezin je pristup u ra- nog identiteta, ali i na formiranje i usmjeravanje novih generacija katolikih
spravama objektivan i otvoren te se uvijek vodi naelom: Treba znati tisuu novinara.
stvari da bi se jedna mogla javno rei ili napisati. U borbi za bolje i pravednije drutvo, u borbi za hrvatski nacionalni, vjerski
U treem dijelu knjige objavljeno je deset kratkih pri koje je Rendi obja- i kulturni identitet, Smiljana Rendi ostaje primjerom izvanredne hrabrosti i
vila u Glasu Koncila. Prie prate suvremeni ivot ljudi iz njezina okruenja, s neustraivosti, jednim od svjetionika u etrdesetpetogodinjem mraku komu-
kojima je raspravljala o vjeri, Bogu, Crkvi, kulturi, povijesti, socijalnoj pravdi, nistike Jugoslavije.
Bojoj kazni i Bojoj ljubavi itd. U priama koje imaju snanu socijalnu di-
menziju ljudskih sudbina, Rendi trai ivo Evanelje, Krista koji budi nadu i
vraa svjetlost u svagdanji ivot, u drutvo koje je u to vrijeme bilo obiljeeno
komunistikim jednoumljem i represijom.
etvrto poglavlje idovi i krani Rendi pokazuje kao odlinu poznava-
teljicu idova, idovske tradicije i povijesti. U studiju idovstva Rendi je
posebno tumaila i poznavala poveznice s kranstvom. Na njezin rad u tom
podruju kasnije su se referirali mnogi znanstvenici. U Hrvatskoj ju se smatra
jednom od najboljih poznavateljica idovstva u 20. stoljeu.
Zadnje, peto poglavlje sadri trinaest soneta napisanih u povodu Trinaest
stoljea kranstva u Hrvata, odnosno u spomen poetka evangelizacije Hrvata
641. godine, kad je papa Ivan IV. Dalmatinac poslao hrvatskom knezu Borku
opata Martina, to se u povijesnim izvorima uzima kao jedan od dokaza po-
krtavanja Hrvata. U pjesnikom duhu Rendi opisuje povijesne, nacionalne i
kranske prijelomne trenutke od doseljavanja Hrvata, preko primanja kran-
stva do hrvatske samosvijesti i odanosti te vrste poveznice sa Svetom Stoli-
com. Svakom sonetu posveen je dio hrvatske prolosti, dio hrvatske patnje,
kria i radosti preko razvoja hrvatske kulture i pismenosti.

104 105
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku RADOVI vezani uz temu broja Markus Willinger, generation identity: a declaration of war against the `68ers

Politikoj desnici u Europi esto se prigovara zastarjela retorika, izostanak

MARKUS WILLINGER,
originalnih zamisli, pretjerana vezanost uz prolost Bilo da je rije o parla-
mentarnim strankama, intelektualnim think-tankovima ili prosvjednim pokre-
tima, poruka politike desnice u 21. stoljeu pokazala se nedovoljno suvreme-
nom kako bi privukla nove ljude. Knjiga Markusa Willingera predstavlja nam

GENERATION IDENTITY:
jednu drugaiju desnicu.

Generation Identity: A Declaration of War Against the 68ers (hrv. Narataj

A DECLARATION OF WAR
identiteta: Objava rata ezdesetosmaima) knjiga je mladog austrijskog auto-
ra Markusa Willingera (1992.), studenta politikih znanosti na Sveuilitu u
Stuttgartu i dugogodinjeg aktivista identitarijanskog pokreta. Prvo njemako

AGAINST THE 68ERS

ARKTOS, LONDON, 2013.-PRIKAZ KNJIGE
Autor: Leo Mari, student povijesti i filozofije na Hrvatskim studijima
izdanje knjige objavila je nakladnika kua Arktos sa sjeditem u Londonu, a
zbog zanimanja koje je knjiga izazvala u europskim novodesnim krugovima
uslijedila su i izdanja na drugim jezicima: engleskom, francuskom, talijan-
skom 1Ova nevelika knjiica od jedva stotinjak stranica pisana je u obliku
politikoga manifesta. Kratkim poglavljima i upeatljivim reenicama autor
itateljstvu predstavlja kritiku politike batine narataja ezdesetosmaa te vi-
ziju Europe u (bliskoj) budunosti. Vizualni dojam i stil pisanja jasno daju do
znanja da je djelo prvenstveno namijenjeno mlaem narataju koji je istaknut
i u naslovu narataju identiteta. Predgovor je napisao Philippe Vardon, jedan
od elnih ljudi francuskoga identitarijanskog pokreta 2, a John B. Morgan iz
Arktosa potpisuje se kao urednik knjige.
Autor problematizira generacijski jaz koji postoji izmeu ezdesetosmaa 3
i novoga narataja koji se u politiku i drutveni ivot ukljuuje u 21. stoljeu.
Kljunu optubu protiv starijeg narataja Willinger izrie ve u uvodu: Mi
mladi Europljani odrasli smo na kontinentu koji nam vie ne pripada. Znali
smo samo kulturu u propadanju, nae narode na kraju svojih ivota. Moramo
izdrati pokuaje naih roditelja, djedova i baka da nas iskorijene i uine nas
pojedincima bez ikakvog identiteta. ele da se radujemo to Europa propa-
da, da prihvatimo to i prikljuimo se njezinom porazu. Ali ne emo. Mi se
bunimo. U sreditu ove objave rata naim prethodnicima stoji teza o njihovoj
krivnji za nezavidnu situaciju u kojoj se Europa nala na poetku novoga tisu-
1 M. WILLINGER, Die identitre Generation, Arktos, London, 2013.
2 Identitarijanski pokret (francuski Mouvance identitaire) podrazumijeva pokret mladih koji je
nastao u Francuskoj poetkom 21. stoljea, u meuvremenu proiren i u ostalim zemljama Zapadne Europe.
Pokret poziva na jaanje pan-europskog identiteta, suprotstavljanje islamizaciji Europe te prekid s liberal-
nim drutvenim eksperimentima.
3 ezdesetosmai su narataj roen u godinama nakon Drugoga svjetskog rata koji je bio pokreta
liberalnih revolucija u Europi 1960-ih. Naziv su dobili po studentskim pobunama u Parizu u proljee 1968.,
to predstavlja simboliki poetak liberalnih promjena na kontinentu.

106 107
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
ljea: demografska propast, gospodarska kriza, ekoloke katastrofe, otuenje
ovjeka i nestanak tradicionalne obitelji, opasnosti multikulturnog drutva, itd.
Mladi Europljanin, pie Willinger, danas zapravo iznova trai svoj identitet.
Knjiga je podijeljena na 41 poglavlje, pri emu svako obrauje jedan od
problema suvremenog drutva, odnosno rjeenja koja nudi identitarijanski po-
kret. Prvo je poglavlje kratki presjek svih nedaa koje su narataju 21. stoljea
donijeli drutveni eksperimenti njihovih prethodnika, to autor detaljnije razra-
uje (istim redoslijedom) u sljedeim poglavljima. Kako je nemogue ovdje
prepriati sadraj itave knjige, to bi i uskratilo zadovoljstvo potencijalnom
itatelju ovoga originalnog politikog tiva, iznijet emo samo nekoliko zani-
mljivih crtica iz knjige.
Willinger se osvre (4. poglavlje) na nezainteresiranost mladih za politike
procese. Nitko od nas danas vie ne vjeruje da moe promijeniti neto sa
svojim glasom. Mi glasamo samo ako nema nieg dobrog na televiziji, pie
autor. Smatra (13. poglavlje) da trenutni politiki sustav u Zapadnoj Europi
ne predstavlja prave demokratske ideale onako kako su bili predstavljeni u
antikoj grkoj demokraciji, posebno atenskoj. Upravo zato predlae uvoenje
vie elemenata izravne (direktne) i sudionike (participativne) demokracije u
politike sustave europskih zemalja. 4
Bavi se takoer i drutvenim temama poput propasti tradicionalne obitelji i
promoviranja rodne ideologije. U 7. poglavlju optuuje stariji narataj za zlo-
in pobaaja. Mi smo mali narataj jedinaca. U tome lei uzrok nae samoe.
Vi ste istrijebili nau brau i sestre. Poinili ste ubojstvo nad milijunima i eu-
femistiki taj zloin nazvali seksualnom emancipacijom i planiranjem obite-
lji. to vi zovete pobaajem, mi zovemo ubojstvom, rijei su koje Willinger
upuuje narataju ezdesetosmaa.
Kako identitarijanski pokret ne nasljeduje uobiajenu nezainteresiranost
politike desnice za ekonomska pitanja, tako i Willinger u knjizi posebnu po-
zornost pridaje problemima europske ekonomije danas: rastu vanjskoga duga
i nezaposlenosti mladih. Kako biste odrali svoj ivotni standard, povisivali
ste svoje dugove godinu za godinom. Primijetili ste rast dugova, ali niste inili
nita; to vas ionako ne uznemiruje. Naravno da ste se uvijek alili oko toga,
ali nikad se niste borili da to zaustavite. Jer, to zapravo i nije va problem.
4 Politikom sustavu Savezne Republike Njemake, nazivanom streitbare Demokratie (hrv. bor-
bena demokracija) i wehrhafte Demokratie (hrv. utvrena demokracija), uistinu i nedostaje mnogih de-
mokratskih ustanova koje su prisutne u ostalim zapadnoeuropskim zemljama. Primjerice, na saveznoj je
razini mogu referendum samo o donoenju novoga ustava i promjeni zemaljskih granica, a Sluba za
zatitu ustavnoga poretka ima pravo ograniiti ljudska prava osobama koje se utvrde opasnima za ustavni
poredak Njemake.
108
RADOVI vezani uz temu broja Markus Willinger, generation identity: a declaration of war against the `68ers
Oduvijek ste znali da e netko drugi morati plaati vae dugove. Da emo mi
morati otplaivati ih. U slinom tonu, Willinger nastavlja i o nezaposlenosti
mladih: Nezaposlenost je rasla, ali vi niste bili oni koji e platiti cijenu. Mi
smo ti, mladi narataj, koji ne e moi nai posao. Mi smo ti koji smo prisiljeni
rtvovati se kako bismo otplatili vau planinu duga.
Sredinja tema knjige, pitanje identiteta, najvie dolazi do izraaja u 11.
poglavlju, koje Willinger posveuje multikulturalizmu i masovnoj izvaneurop-
skoj imigraciji. Po autoru, opasnost se nalazi u neshvaanju starijih narataja
da multikulturno drutvo novim naratajima predstavlja stvarne, svakodnevne
probleme. Jedan je od tih problema identitet: Mi ne elimo da imigranti pre-
uzmu nae identitete i odbace svoje. Oni trebaju zadrati svoje vlastite identite-
te i pustiti da mi imamo svoje. Ne traimo vie nego to bi se trebalo podrazu-
mijevati: Europa pripada samo Europljanima. Mi imamo pravo naslijediti ovaj
kontinent i ne emo se odrei naeg nasljedstva. Istu kritiku autor nastavlja u
12. i 14. poglavlju koja govore o univerzalizmu i razliitosti, pri emu osuuje
nivelizatorski multikulturalizam i nametanje zapadnih modernistikih vrijed-
nosti ostatku svijeta te se zalae za ouvanje autohtonih kultura i identiteta
(kako u Europi, tako i u ostatku svijeta). Tome se vraa u 25. poglavlju govore-
i o islamu: Mi ne inimo pogrjeku mnogih konzervativaca koji su proglasili
islam svojim apsolutnim neprijateljem. Ne mislimo kako je potrebno pokuati
preobratiti muslimane na tzv. zapadne vrijednosti ba suprotno! Ne elimo
niti smetati identitetu muslimana, niti elimo zapoinjati kriarske ratove pro-
tiv Istoka kao vi. Ne osuujemo ni muslimane, ni islam. U tome smo tisuu
puta tolerantniji nego to ste vi ikad bili. Mi ih ne mrzimo i ne demoniziramo.
Ne tvrdimo da smo pronali apsolutnu istinu, nego priznajemo jedinstvene i
legitimne istine svakoga i svake kulture. Kao alternativu multikulturalizmu,
Willinger predlae etnopluralizam. Etnopluralizam je politika ideja koju je
osmislio francuski filozof Alain de Benoist, a koja kae da svi narodi, plemena,
kulture, civilizacije trebaju zadrati svoje naine ivota i poglede na svijet na
posebnom prostoru na kojemu se razvijaju. U tom se smislu ova ideja protivi
multikulturalizmu i melting potu te stoji na poziciji zatite kulturnih razliito-
sti. Slinoj se argumentaciji autor vraa i u 29. poglavlju, u kojemu su tema
problemi globaliziranog svijeta, kao i u 34. poglavlju gdje govori o integraciji
imigranata u europska drutva.
Willinger u knjizi iznosi (15. poglavlje) jasnu i nedvosmislenu osudu na-
cional-socijalistikog poretka. No, pritom on njemakim ezdesetosmaima
prigovara da su ostali zarobljeni u post-nacistikom razdoblju gradei poli-
tike stavove iskljuivo na protimbi ideolokim postavkama Treeg Reicha.
109
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku RADOVI vezani uz temu broja Markus Willinger, generation identity: a declaration of war against the `68ers

Nacizam je bio rasistiki pa ste vi htjeli biti anti-rasisti. Nacizam je bio

nacionalistiki? Naravno, vi ste postali internacionalisti. Bio je militaristiki,
faistiki i imperijalistiki pa ste vi postali antimilitaristi, antifaisti i anti-im-
perijalisti. Kako je nacizam promovirao vjeru u tradicionalnu obitelji, morali
ste i to ocrniti takoer. Na ovaj nain Adolf Hitler postao je va najvei uzor,
tvrdi austrijski autor. Nasuprot tome, mladi narataj, prema Willingeru, ui-
va veu intelektualnu slobodu (). Mi smo prvi narataj nakon 1933. koji je
istinski nadiao nacional-socijalizam. Mi ne odreujemo sebe ni u njegovim
kategorijama, ni u kategorijama protimbe njemu. Mi odbacujemo tu ideologiju
i neprijateljstvo prema slobodi i razliitosti meu ljudima, ba kao to odbacu-
jemo i vau ideologiju.
U sljedeim poglavljima autor analizira nekoliko fenomena post-modernoga
svijeta: apokaliptine prognoze i vjeru u skori kraj svijeta, fatalistiki odnos
prema smrti, sveprisutnu spolnost, rasizam, novogodinje proslave, bijeg od
stvarnosti, modernu umjetnost itd. Willinger predstavlja i vrlo jasan stav s ob-
zirom na pitanje meunarodne politike i Europske unije. Velik problem vidi u
ovisnosti o SAD-u te njegovim politikim i vojnim strukturama. Zalae se za
obnovu europskog obrambenog sustava, ponovno uvoenje vojnog roka, kao
i za stvaranje jake Europe. U 35. poglavlju, Willinger iznosi distopijsku viziju
europske budunosti bez identiteta, jednoobraznog i sivog svijeta. Kao alterna-
tivu tome svijetu, moguoj posljedici aktualnog propadanja Europe, on poziva
na borbu za stvaranje novih temelja, novog svijeta, novog Zlatnog doba.
Naposljetku, u zadnjim poglavljima svoje objave rata, Willinger pred svoje
vrnjake, narataj koji u politiki i drutveni ivot ulazi na poetku 21. stoljea,
postavlja sliku mrane sadanjosti i poziva na aktivni otpor procesima koji uni-
tavaju Europu. Povijest je postavila pred nas najvei ispit koji moemo za-
misliti. Odrasli smo na kontinentu koji je ve odavno zaboravio samoga sebe.
Odgojili su nas roditelji koji su bili odluni da unite nae zemlje, okruene
ivim i jakim stranim narodima koji se bore za bogatstva oslabljene Europe.
To je naa sudbina. Sudbina kojoj ne moemo pobjei. Bilo da ju elimo ili ne,
bilo da je priznajemo ili ne, bilo da je prihvaamo ili odbijamo, to jest i ostat
e naa sudbina.
A kakva e biti sudbina ovoga politikog manifesta? Sudei prema popular-
nosti i reakcijama koje je knjiga izazvala u manje od godinu dana od objavlji-
vanja prvog izdanja, za pretpostaviti je da ima svjetlu budunost. Willingerova
Generation Identity sigurno ne e zadovoljiti sljedbenike prolih politikih
ideologija, kao niti vjernike geopolitikoga, ekonomskoga ili ekolokoga de-
terminizma. Oni koji e od knjige oekivati dubinsku analizu sadanjeg poli-

110 111
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku RADOVI vezani uz temu broja Drava kao brend: upravljanje nacionalnim identitetom

tikog trenutka u stilu Vennera ili De Benoista takoer e se razoarati. tivo

DRAVA KAO
je to koje je namijenjeno upravo onima koji se osjeaju naratajem identiteta i
koji su spremni raditi na promjeni svijeta u kojemu ivimo, stvaranju novoga
svijeta.

Literatura
BREND: UPRAVLJANJE
Markus WILLINGER, Die identitre Generation, Arktos, London, 2013.
NACIONALNIM
IDENTITETOM
MATICA HRVATSKA, ZAGREB 2011., BOE SKOKO-PRIKAZ KNJIGE

Autor: Kreimir Doi, student povijesti na Hrvatskim studijima

Drava kao brend preraena je doktorska disertacija iz 2008. godine, hr-

vatskog politologa Boe Skoke izdana u nakladi Matice hrvatske 2011. U pet
poglavlja na 245 stranica autor je obradio svoju misao vodilju, a to je kako
redefinirati nacionalni, to jest dravni identitet u iznimno kompetitivnom glo-
baliziranom svijetu. U analizi u se usmjeriti na dijelove koje smatram kori-
snijima.
Na samom se poetku postavlja pitanje koliko veze ima knjiga koja se bavi
marketingom i imidom drave s nacionalnim identitetom. Nisu li marketing
i imid dva pojma koja neodoljivo asociraju na konzumerizam, a posredno
i globalizam koji nemilice unitavaju tradicionalne vrijednosti i uvode nove
hibridne? Kako bih pojasnio, navodim citat iz knjige: Imid i nacionalni iden-
titet su prihvaeni, ali brand nas pogaa u srce. Da sam umjesto rijei brand i
drugih korporacijskih izraza (), koristio rijei kao to su identitet, nacionalni
imid (), ni jedna obrazovana osoba ne bi ni trepnula. () Nacije kao to
su panjolska i Australija , ija se stvarnost promijenila, vrlo paljivo i na-
mjerno prilagoavaju tehnike koje u marketingu koriste samo () kako bi si
pomogle projicirati novo, preureeno ili na neki nain promijenjeno vienje
samih sebe.
Kao to je vidljivo iz podnaslova, knjiga je vrlo aktualna, osobito zbog

112 113
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku RADOVI vezani uz temu broja Drava kao brend: upravljanje nacionalnim identitetom

nekoliko razloga koje u pokuati po- proizvodi preplavljuju trita irom svijeta, a amerika zabavna glazba ima
blie objasniti u daljnjem tekstu. U povelik utjecaj. To dovodi do svjesnog i nesvjesnog oponaanja. Ameriki ide-
modernom je svijetu vrlo iracional- ali poput kulta individualnosti i favoriziranja liberalne demokracije kao glav-
no oekivati zatvaranje jedne kulture, nog tipa dravnog ureenja postaju dominantni, ako i ne nametnuti.
a time i nacije unutar svojih granica. Nadalje se u djelu razlae da je ovaj koncept uvelike djelotvorniji jer ne za-
Zbog meuovisnosti velikoga broja htijeva velike trokove. Mnogo je jeftinije utjecati na ljude pomou zabavne
drava potrebno je promisliti u kojem glazbe nego drati vojne baze. Uz to, potencijalni e konzumenti prije kupiti
smjeru odvesti koncept nacije drave, proizvode iz poznatije zemlje nego iz potpuno nepoznatoga podruja. Preostali
odnosno kako odgovoriti suvremenim se dijelovi knjige bave konkretnijim primjerima koji prikazuju kako su drave
izazovima. Japanci dvoume oko toga provele brendiranje.
ine li ih njihov zemljopisni poloaj, S obzirom na to da je ovaj dio usko vezan uz turistiki i ekonomski aspekt
povijest i kultura Azijcima, () ili su te ih autor predstavlja na konkretnim primjerima, nisam smatrao vanim dalje
po vrijednostima Zapadnjaci? raspravljati o napisanom, no svakako pozivam zainteresirane na itanje.
Dakle, koncept nacionalnog identite- Iako je ova knjiga napisana s marketinkoga aspekta, univerzalnost ideja koje
ta u svojevrsnoj je krizi, vie ne moe autor iznosi velika je. Naime, osim u reidentificiranju drave, izloene se ideje
zadovoljiti izazove koji su stavljeni mogu primijeniti u mnogobrojnim drugima aspektima, primjerice kako pro-
pred njega i potrebno ga je preobliko- dati politiku ideju. Zbog te polivalentnosti i jednog drugaijeg materijali-
vati. Zalae li se autor za kraj nacije stinijeg pristupa identitetu, preporuujem svima ovu knjigu.
kao politikog fenomena i gleda li na to kao stvar prolosti? Nipoto. Sa-
mopotovanje bismo mogli razumjeti kao svijest o tome tko smo i to smo,
neovisno od toga to znamo i to moemo. To je osjeaj da smo netko i neto
sami sebima.
Autor zatim navodi kako je osjeaj nacionalnog identiteta vrlo koristan, ne
samo zato to jaa drutvenu koheziju, nego zato to i istraivanja pokazuju da
su ponosniji narodi ujedno i uspjeniji, u emu, na temelju istraivanja, pred-
njae Amerikanci kao najponosniji narod. Dakle, kako u novome svijetu od-
govoriti na nove izazove? Kako svoje ideje predstaviti drugima i tako ouvati
veinu kulturnoga stvaralatva? Kako se prilagoditi novoj stvarnosti?
Ono to autor stavlja u prvi plan i zapravo izlae kroz knjigu je koncept meke
moi, neformalnog i suptilnog utjecaja kojim svaka drava moe na jeftiniji
nain uvidjeti rezultate.
Brend koristi kao pojam pojednostavljene percepcije drave, stereotipizira-
noga poimanja odreenih pojmova koji mogu biti pozitivni, ali i negativni. to
autor podrazumijeva pod mekom moi? U svojem djelu on istie: Meka
mo predstavlja sposobnost zavoenja i privlaenja, a privlaenje esto dovodi
do oponaanja. Ako drava uspije svoju mo uiniti legitimnom u oima dru-
gih, njezine elje naii e na manji otpor.
Vrlo jednostavno, kao to se engleski nametnuo kao lingua franca, ameriki

114 115
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku

116 117
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
DOMOVINSKI RAT
GRAANSKI ILI
OBRAMBENI RAT?
Autor: Antonio Mock, mag. edu. hist. et geog.
U agresiji na Republiku Hrvatsku poginulo je preko 21 000 osoba: 13 583
na hrvatskoj strani, ukljuujui nestale (Goldstein 2003.). Pod okupacijom se
nalo 14 760 km2 ili 26 % hrvatskoga teritorija. Prema podatcima Dravne
revizije za popis i procjenu ratne tete, izravna ratna teta u Hrvatskoj u razdo-
blju 1990. 1999. godine iznosila je 236.431.568.000 kuna ili 65.350.635.000
DEM. Prema drugim podatcima, uniteno je 180 000 domova, 25 % hrvatsko-
ga gospodarstva te prouzroeno 27 milijardi USD materijalne tete. 1
Domovinskomu ratu prethodila je pobuna dijela srpskoga ivlja u Hrvatskoj
koja je izbila u kolovozu 1990. godine, a sam Domovinski rat sastoji se od
tri etape. U prvoj je etapi, do sijenja 1992. godine, izvrena vojna agresija i
Hrvatska je bila prisiljena na obranu. Oruani sukobi poeli su izbijati u trav-
nju 1991. godine, uz postupnu naklonjenost JNA srpskim pobunjenicima, a od
kolovoza 1991. godine prerasli su u izravnu agresiju iz Srbije. U drugoj etapi,
od sijenja 1992. do svibnja 1995. godine, dolo je do zastoja u agresiji i do
razmjetaja mirovnih snaga UN-a du crta prekida vatre. Za Hrvatsku je to
bila etapa diplomatskih nastojanja i pregovora te strpljivog jaanja snaga uz
provedbu operacija taktike razine u kojima su osloboeni manji dijelovi teri-
torija. U treoj su etapi, u svibnju i kolovozu 1995. godine, bile izvedene vojne
operacije u kojima je osloboen najvei dio okupiranoga podruja u Posavini i
zapadnoj Slavoniji te na Banovini i Kordunu, u Lici i sjevernoj Dalmaciji. Pre-
ostalo okupirano podruje u Podunavlju reintegrirano je uz pomo prijelazne
meunarodne uprave 1996. 1998. godine.
1 PERKOVI, I., 2001: Ratne tete, izdatci za branitelje, rtve i stradalnike rata u Republici
Hrvatskoj Revija za socijalnu politiku 8 (2)., 8190.
118
RADOVI nevezani uz temu broja Domovinski rat - graanski ili obrambeni rat?
Htio bih promotriti ovu temu kroz dva aspekta, moda i kljuna za pokreta-
nje tako velike mainerije u koju su bili ukljueni svi znaajniji imbenici srbi-
janskoga drutva. Prvi je srbijansko teritorijalno posezanje i priprema prostora
za brzo ratno djelovanje kroz prizmu reorganizacije vojnih oblasti u tadanjoj
Jugoslavenskoj narodnoj armiji, a drugi su demografski uzroci agresije. to se
dogaalo u Jugoslaviji i njezinim federativnim republikama sa stanovnitvom
u desetljeima koja su prethodila ratu? Ima li veze prirodni prirast i popis sta-
novnitva te njegovo odravanje s vremenom pokretanja rata u bivoj Jugo-
slaviji?
Srbijanska koncepcija kontrole
prostora
Jugoslavenska narodna armija bila je udarni dio Oruanih snaga SFRJ. Do
kraja 1988. godine sastojala se od est armija, Vojnopomorske oblasti, Ratnoga
zrakoplovstva i protuzrane obrane te jednoga samostalnog korpusa. Krajem
1988. godine JNA je prema planu Jedinstvo prela na vojno-teritorijalnu orga-
nizaciju u kojoj su armije zamijenjene vojitima, odnosno vojnim oblastima.
Znaajka nove organizacije bila je protuustavno podreivanje TO-a zapovjed-
nitvima JNA u ratu, konkretno republikih i pokrajinskih tabova TO-a u ratu
zapovjednitvima vojita, a postrojba TO-a zapovjednitvima korpusa. Ova-
kva je organizacija dijelom funkcionirala i u miru, to se vidjelo u Sloveniji i
Hrvatskoj tijekom 1990. godine.
Od snaga JNA u Sloveniji, sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Istri, Gorskom kotaru,
Lici, Kordunu i Banovini osnovana je 5. vojna oblast sa sjeditem u Zagrebu.
Peta vojna oblast sastojala se od podstoernih postrojba, etiri korpusa, od
ega dva u Hrvatskoj i jedne pjeake divizije. Zrakoplovnu potporu 5. vojnoj
oblasti pruao je 5. korpus Ratnoga zrakoplovstva i protuzrane obrane sa sje-
ditem u Zagrebu. Ostali, vei dio teritorija Hrvatske bio je podijeljen izmeu
1. vojne oblasti i Vojnopomorske oblasti. Prva vojna oblast sa sjeditem u Beo-
gradu obuhvaala je Slavoniju, preko 17. korpusa koji je imao sjedite u Tuzli.
Vojnopomorska oblast sa sjeditem u Splitu bila je nadlena za jadransku obalu
i dio sjeverne Dalmacije, a sastojala se od Flote, tri vojnopomorska sektora i
korpusa kopnene vojske u Kninu (sl. 1.).
119
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
Slika 1. Vojne oblasti JNA u drugoj polovici 1980-ih godina 2
S ovakvom je strukturom JNA ula u rat. Ratni plan JNA bio je dio jedinstve-
noga plana obrane SFRJ. Od poetka 1970-ih godina ratni planovi oruanih
snaga SFRJ voeni su pod imenom Sutjeska. Varijanta napada s Istoka bila je
Sutjeska-1, a varijanta napada sa Zapada Sutjeska-2. Od proljea 1990. godine
Sutjeska-2 bila je osnovni plan JNA. U zimi i proljee 1991. godine, JNA je
izradila svoju posljednju verziju ovog plana. Zapovjednitvu 5. vojne oblasti
podreena je ojaana Gardijska mehanizirana divizija koja je bila razmjetena
u Beogradu i uoj Srbiji. Prema njoj su orijentirani Banjaluki i Tuzlanski kor-
pus 1. vojne oblasti, kao i Kninski korpus Vojnopomorske oblasti. 3
Ideju manevra snaga objavio je savezni sekretar JNA Veljko Kadijevi u
svom pogledu na rat. Prema njegovu priznanju, zamisao ofenzive temeljila
se na zahtjevu potpune blokade Hrvatske iz mora i zraka. Glavna zadaa bila
je ipak na kopnu, a plan je bio Hrvatsku ispresijecati na pravcima Gradika
Virovitica, Biha Karlovac Zagreb, Knin Zadar i Mostar Split. Naj-
jaa skupina JNA sastavljena od oklopno-mehaniziranih snaga angairana je
u istonoj Slavoniji, s ciljem da se brzo probije prema zapadu, spoji sa snaga-
ma JNA u zapadnoj Slavoniji i produi prema Zagrebu i Varadinu, odnosno
2 http://www.google.hr/imgres?q=vojne+oblasti+jna&um=1&hl=hr&tbo
3 MARIJAN, D., 2003: Jedinstvo posljednji ustroj JNA, Polemos, 6 (1-2), 1147
120
RADOVI nevezani uz temu broja Domovinski rat - graanski ili obrambeni rat?
prema granici Slovenije. Istovremeno je planirano jaim snagama iz podruja
Herceg Novi Trebinje s kopna blokirati Dubrovnik, izbiti u dolinu Neretve
i tako pomoi snagama angairanima u napadu na pravcu Mostar Split (sl.
2). Prema oekivanoj provedbi dijela zadae trebalo je osigurati i drati gra-
nicu Srpske Krajine u Hrvatskoj, izvui preostale snage JNA iz Slovenije i
nakon toga povui JNA iz Hrvatske. Ve uporabljenim sastavima JNA trebalo
je pridodati jo 15 do 18 oklopnih, mehaniziranih i pjeakih brigada kopne-
ne vojske. Za njihovu mobilizaciju, pripremu mobiliziranih i demobiliziranih
postrojbi, kao i dovoenje na pravce uporabe, planirano je 10 15 dana, to
je ovisilo o stupnju njihove bojne spremnosti i udaljenosti od pravca uporabe.
Operacija je poela poetkom druge polovice rujna 1991. godine (sl. 2) . 4
Pohod JNA na Hrvatsku u rujnu 1991. godine nesumnjivo je imao elemente
razraene ratnim planom Sutjeska-2. Srbijanski problem bio je netransparen-
tan ratni cilj zbog nesuglasja izmeu Srbije i JNA koja je to trebala provesti
u djelo. Srbija je bila za Veliku Srbiju, a JNA za obnovu Jugoslavije. Nakon
sukoba u Sloveniji, srbijanski je politiki vrh od vojnog vrha traio i dobio
obeanje da e Armija glavne snage koncentrirati na crti Karlovac Plitvice
na zapadu; Baranja, Osijek, Vinkovci Sava na istoku i Neretva na jugu. Na
taj nain pokriti sve teritorije gde ive Srbi do potpunog raspleta, odnosno do
konanog slobodnog opredeljenja naroda na referendumu. Uz to je traeno da
se iz Armije potpuno eliminiraju Hrvati i Slovenci. Na temelju ovog zahtjeva,
JNA je u drugoj polovici 1991. godine pokuala poraziti hrvatske snage pa je
14. svibnja 1990. godine stigla zapovijed o razoruanju TO-a koja je realizira-
na u sljedeih tjedan dana.
JNA je oduzela oruje TO Socijalistike Republike Hrvatske i pohranila ga u
svoja skladita. Armija je tvrdila da je oruje iskljuivo u nadlenosti vojske, a
ne republika i da postoji mogunost da se oruje vrati ako republike osiguraju
dobre uslove zatite. Iako su u dijelu opina osigurani uvjeti kvalitetne zati-
te, oruje nije vraeno. Istovremeno, 15. svibnja 1990. godine u Generaltabu
Oruanih snaga potpisana je zapovijed o preustrojavanju snaga u JNA suklad-
no novoj politikoj slici u zapadnim dijelovima Jugoslavije. Krajem 1990. go-
dine, unoenjem zadae sprjeavanja graanskog rata, promijenjena je doktri-
na postupanja JNA u izvanrednim prilikama. U postupcima Armije javlja se
bitna novost tampon zona. S tampon zonama stavljen je znak jednakosti
izmeu tijela vlasti legalno izabrane politike i pobunjenih srpskih skupina.
4 Isto
121
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
Slika 2. Plan JNA za napad na Hrvatsku 5
Uz sve to, i izjave srbijanskih politiara podupiru ideju velikosrpskih po-
sezanja. Izjave Vojislava eelja govore o problemima i protivniku kakvog je
imala Republika Hrvatska pred sobom. Na stav je savreno jasan. Mi se zala-
emo za obnovu srpske drave na Balkanu, drave koja e ujediniti sve srpske
zemlje: dananju srpsku federalnu jedinicu, srpsku Makedoniju, srpsku Crnu
Goru, srpsku Bosnu i srpsku Hercegovinu, srpski Dubrovnik, srpsku Dalmaci-
ju, srpsku Liku, srpski Kordun, srpsku Slavoniju i srpsku Baranju. 6
Uoi 4. srpnja u listu ON, eelj je izjavio to bi on uinio da se nalazi na elu
Srbije: Ja bih najpre naredio Armiji da povue trupe i naoruanje sa podruja
dananje Slovenije i omoguio otcepljenje Slovenije. Zatim bih naredio ampu-
5 Slika 2. Plan JNA za napad na Hrvatsku
6 Intervju Branka Akarmica, Tribuna, 1. listopada 1990. godine
122
RADOVI nevezani uz temu broja Domovinski rat - graanski ili obrambeni rat?
taciju Hrvatske i povlaenje Armije i naoruavanje na liniji Karlobag Ogulin
Karlovac Virovitica. Ukinio bih sve organe savezne vlasti i formirao komi-
tet srpskog nacionalnog spasa, koji bi imao sve ingerencije u vanrednom stanju
do izbora za ustavotvornu skuptinu, a izbori bi se zakazali do kraja godine.
To bi bilo bezbolno. Jer bi se Hrvati posakrivali u mije rupe. To je kukaviki
narod. U genima su kukavice. U zapadnom Sremu 22 Srbina su potukli vie od
300 ustakih specijalaca. Bosna je nesporno srpska, a kome se to od musliman-
skih fundamentalista ne svia, morae da pakuje kofere na vreme i da se seli.
Ja smatram da je srpski narod samim svojim genetskim biem uvek spreman za
ratovanje. Svaki Srbin kad se rodi, rodi se kao vojnik, a to zna i Evropa. Mnogi
su ovde na Balkanu platili gorka iskustva zato to su potcenjivali srpski narod.
Ne verujem da e se neko nai tako brzo da nam nasilno namee neka reenja
koja nisu u skladu sa naim nacionalnim interesima. 7
Nadalje, beogradska Politika donosi u svom izdanju iz 14. svibnja 1991. godi-
ne eeljevu izjavu: Nemamo mi nita protiv toga da novi ustaki poglavnik
Franjo Tuman stvori svoju Nezavisnu dravu Hrvatsku, ali samo zapadno
od linije Karlobag Ogulin Karlovac Virovitica. Osvetiemo srpsku krv i
ispostaviti raun novom ustakom pokretu za sve zloine i za milion srpskih
rtava. Svekoliko srpstvo; srpstvo nema cene! () Iz Srbije treba da ode 100
000 Hrvata. Naprosto bez toga Srbija ne moe smestiti nesrene Srbe protera-
ne iz Hrvatske. To je obina razmena stanovnitva pod prinudom hrvatskoga
dravnoga terora.
Iz svih ovih Kadijevievih i eeljevih izjava vie je nego jasno da je vizija
srbijanske agresije izlazila na hrvatski Jadran, s jasnom idejom presijecanja
Hrvatske na nekoliko dijelova i amputacijom veine hrvatskog dravnog te-
ritorija.
Demografski uzroci agresije
Kada govorimo o uzrocima pokretanja rata i velikosrbijanske agresije na
prostoru Republike Hrvatske, definitivno kao jedan od kljunih uzroka mo-
emo smatrati demografsko stanje u Jugoslaviji, a pogotovo u samoj Srbiji.
Mnogi, kada se govori o velikosrbijanskom ratu i uzrocima istoga nee lako
nai razlog zato se stvarno pokretao takav mehanizam. Sve je bilo idilino,
7 List ON, 7 (1) 1990.)
123
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
pod budnim okom Beograda bila je vojska, policija, vanjska politika, kolstvo
itd., ivjelo je bratstvo i jedinstvo i ostale nebitne stvari, ali neke se svari nisu
mogle kontrolirati (terc i Pokos, 1993). 8 Tako su nastupili prosvjedi na Ko-
sovu 1981. godine kada su u Pritini izvikivane parole Kosovo republika itd.
Prosvjedi su nasilno ugueni jer je Beograd poslao JNA da smiri prosvjednike
Albance koji su traili pravo na samoopredjeljenje i neovisnost SAP Kosovo.
Brojke su uvijek bile te koje su zabrinjavale slubene krugove Srbije i
Jugoslavije. Slian problem imao je i Sovjetski Savez, odnosno Rusi u SSSR-
u, iji se broj postupno smanjivao u odnosu na druge narode koji su inili
Sovjetski Savez. Tako se broj Rusa osamdesetih godina 20. stoljea opasno
pribliavao udjelu od 50 % u ukupnom udjelu stanovnika. Srbi nisu imali takav
problem jer su u ukupnom stanovnitvu Jugoslavije inili 36,3 % stanovnika
prema popisu iz 1981. godine. Meutim, udio Srba u ukupnom stanovnitvu
Srbije smanjen je na samo 66,4 %. Istodobno je udio Hrvata u Hrvatskoj bio
75,1 %, Slovenaca u Sloveniji 90,5 % itd (terc i Pokos, 1993). Jasno je bilo da
se postotak Srba u Srbiji kao i u Jugoslaviji smanjuje te je trebalo neto uiniti
da bi se stalo na kraj smanjenju Srba u relativnom broju u odnosu na druge
narode i narodnosti. Velik problem Srbiji bio je izrazito velik porast Albanaca
na Kosovu i u samoj uoj Srbiji. Albanci su 1981. godine prema popisu stanov-
nitva inili 7,7 % stanovnika Jugoslavije i, gledajui postotke ostalih naroda
u ukupnom broju, prijetilo je da Albanci budu trei narod po relativnom broju
odmah iza Srba i Hrvata jer je Crnogoraca bilo 2,6 %, Makedonaca 6 % od
ukupnoga broja, dok je Muslimana bilo 8,9 %, to je skoro izjednaeno s Al-
bancima (terc i Pokos, 1993). Problem Albanaca oitovao se i u tome to im
je ivotni prostor na Kosovu postao malen, naseljavali su tako prostor zapadne
Makedonije, granini prostor sa Crnom Gorom, junu Srbiju i po svim demo-
grafskim pokazateljima, Albanci su razmjerno brzo rasli zahvaljujui primarno
visokoj stopi nataliteta. Dakle, da su Albanci izali na popis stanovnitva 1991.
godine i da tada ve nije pokrenuta velikosrbijanska agresija, Albanci bi bili
trei narod u Jugoslaviji po relativnom broju stanovnika. U samoj Srbiji Alba-
naca je 1981. godine bilo 14 %, s trendom da bi ih 1991. godine bilo oko 20 %
u ukupnom narodnosnom udjelu Srbije. 9
Poseban je problem srbijanskoj politici bio odnos novoroene srpske i ne-
srpske djece u Srbiji, kao i u Jugoslaviji. Od ukupnog broja roene djece 1989.
godine u Srbiji (144 926), srpskoga etnikoga podrijetla bilo je tek 50,48 %
djece, dok je 33,69 %, odnosno 48 812 djece bilo albanskoga etnikoga podri-
8 TERC, S., POKOS, N., 1993: Demografski uzroci i posljedice rata protiv Hrvatske, Drutvena
istraivanja 4-5 (2-3), Zagreb, 305333
9 Isto
124
RADOVI nevezani uz temu broja Domovinski rat - graanski ili obrambeni rat?
jetla. Sudei prema trendovima, u naredno se vrijeme moglo oekivati izjed-
naenje broja roene srpske i albanske djece. Nadalje, na razini cijele Jugosla-
vije, broj roene djece srpskoga etnikoga podrijetla iznosio je 28,54 % djece,
dok je istovremeno u drugim, nesrpskim republikama broj novoroene djece
srpskoga etnikoga podrijetla bio ispod relativnoga udjela Srba u stanovnitvu.
Tako je u Bosni i Hercegovini 23,97 % novoroenih naspram 32 % udjela
u ukupnom stanovnitvu, u Hrvatskoj 9,36 % naspram 12,2 % itd. 10 Sve to
navodi na jasne zakljuke da su Srbi, vrei agresiju prije 1991. godine, htjeli
prikriti negativni demografski trend srpskoga etnikoga kontingenta u Srbiji
i Jugoslaviji uope. Nadalje, zbog pozitivnoga prirodnoga prirasta Albanaca
na Kosovu, isti su naseljavali i ostale republike Jugoslavije, meutim, najvie
su se naseljavali u podruje zapadne Makedonije, prigranina naselja u Crnoj
Gori. Na prostoru june Srbije u dva naselja i prevladavaju (Bujanovac, Pre-
evo), a imaju visok udio u jednoj opini (Medvea). Nadalje, dvije su opine
na jugu Srbije zapravo s bugarskom etnikom veinom i malim apsolutnim
brojem Srba, a to su Trgovite i Bosilegrad. 11 Jasno je da je jug etniki izgu-
bljen, proaran mnogim nesrpskim narodima koji nastanjuju prostore Kosova,
Makedonije, june Srbije i Crne Gore. Tako se otvara prostor prema zapadu za
izvrenje velikosrbijanske agresije i okupacije nesrpskih teritorija pod svaku
cijenu.
Srbija je godinama uspjeno naseljavala nesrpska podruja srpskim stanov-
nitvom. Tako je Vojvodina, povijesno nikad dio srpskih povijesnih zemalja,
postala demografski praktino Srbija, s postotkom veim od 60 %, prema po-
pisu iz 2002. godine. Srbija je takoer planski naseljavala Srbe po svim urba-
nim podrujima cijele bive Jugoslavije, kroz javne i dravne slube te su tako
bili prisutni u svim opinama bive Jugoslavije. Kako su Srbi tradicionalno
nastanjivali brdsko-planinske prostore cijele bive drave, tako je dolazilo do
pada nataliteta, demografskoga izumiranja i konano preseljavanja Srba u ma-
tinu zemlju, to naravno nije pogodovalo velikosrbijanskom planu vrenja
agresije na Hrvatsku i BiH jer je Srbija takoer bila imigracijsko ishodite, ali
su njezini graani veinom ostali unutar granica Jugoslavije, dok su Hrvati u
veoj mjeri odlazili u inozemstvo u potrazi za radnim mjestom. Nadalje, esto
se manipuliralo s nacionalnom kategorijom Jugoslavena u mnogim progra-
miranim anketama, kao i u struno-znanstvenim radovima. Dublje analize
pokazale su da nacionalnu kategoriju Jugoslavena ne ine uglavnom Srbi,
ve da je rije o mjeovitim etnikim podrujima u kojima se formirala ta
10 Isto
11 Isto
125
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
nacionalna kategorija. Takoer, esto su se ljudi u mijeanim brakovima na-
zivali Jugoslavenima, to upuuje na to da nije rije samo o Srbima, ve i
svim drugim pripadnicima etnikih naroda. To je bila jedna od mnogobrojnih
manipulacija, kao i brojni drugi procesi koje su Srbi prisvajali sebi kao nosite-
ljima, a zapravo su se uvijek pridruivali prema vlastitom interesu i kasnije ih
umnogome koristili kao promidbu ideje o Velikoj Srbiji. 12
Na kraju, na temelju tolikih uvjeravanja kroz povijest sebe i drugih da su
nositelji panslavizma, panjugoslavizma, antifaizma itd., kao i forsirajui mit
o Velikoj Srbiji, ratnikoj Srbiji, srpskom junatvu i tko zna kakvim jo mito-
vima, uspjeli su se nametnuti meunarodnoj zajednici kao najvaniji imbenik
na ovim prostorima i kao i najvei narod, iako iz demografskog aspekta sagle-
dano stanje nije bilo tako u 20. stoljeu.
Prema popisu stanovnitva iz 1981. godine, Srba je u tadanjoj Jugoslaviji
bilo 8 140 507 ili 36,3 %, a Hrvata 4 428 043 ili 19,8 %. Kako Srbi nikada
nisu intenzivnije iseljavali iz Srbije prema europskim zemljama, ve su se za-
dravali unutar granica Jugoslavije, lako se moe procijeniti da Srba ima oko 9
milijuna, s npr. etnikom zajednicom Srba u Rumunjskoj (oko 34 000). S tim
su brojem Srbi smatrani velikim narodom, a Hrvati malim. Procjena je da je
Hrvata na prostoru bive Jugoslavije bilo 4,8 milijuna. Analize demografskih
promjena u razdoblju 1921. 1981. godine u Hrvatskoj i Srbiji pokazuju da bi
Hrvatska, da joj je stanovnitvo raslo po stopi kao u Srbiji, imala 1,8 milijuna
stanovnika vie. Kada govorimo o iseljavanju stanovnika iz Hrvatske u istom
razdoblju, analize pokazuju da je iz Hrvatske iselilo oko milijun ljudi. Uzima-
jui u obzir reproduktivnu stopu iseljenog stanovnitva, dolazimo do brojke od
jo 2 2,5 milijuna ljudi koji ine hrvatski emigracijski kontingent.13 Kako
pie S. terc, Srbi su ostajali i uvrivali svoju Jugoslaviju, Hrvati su odlazili
i sanjali o povratku vlastitoj dravi; Srbi su brojni i veliki narod, a Hrvati, iako
ih je tek neznatno manje, dijele sudbinu malog. 14
Za vrijeme pobune i agresije u Hrvatskoj, cilj pobunjenih Srba, kao instru-
menta velikosrbijanske politike iz Beograda, bio je izlazak na more i kontrola
Jadrana od Karlobaga do Konavala. Analizom izvora ustanovljeno je da su
Srbi okupirali opine u kojima su bili veinsko stanovnitvo, kao i opine u
kojima su inili znatniji postotak. Pripajanje pojedinih mjesnih odbora drugim
opinama u kojima su Srbi inili veinu injeno je u prostoru tako da je zapra-
vo stvarana granica zamiljene Velike Srbije na liniji Virovitica Karlovac
Ogulin Karlobag. Krajinskim je Srbima nuen Plan Z-4 kojim bi dobili
12 Isto
13 Isto
14 Isto, str. 310
126
RADOVI nevezani uz temu broja Domovinski rat - graanski ili obrambeni rat?
dva autonomna kotara, Knin i Glinu, a k tome bi jo bili teritorijalno poveza-
ni preko Slunja. Odbili su takvo okonanje agresije elei zadrati postojee
granice tzv. Republike Srpske Krajine. U tom su pogledu Srbi zazivali vojnu
intervenciju HV-a kako bi prebacili krivnju sa sebe na hrvatsko vodstvo i zadr-
ali postojeu poziciju u prostoru RH.
Odbijanjem Plana Z-4 pobunjeni su Srbi dali jasnu poruku to ele, zadra-
vanje postojeeg okupiranog dijela i teritorijalno pripojenje s tzv. Republikom
Srpskom. Stanje u tzv. Krajini bilo je iz vie aspekata iznimno teko. Gospo-
darstvo je bilo na izdisaju, inflacija je bila visoka, Srpska vojska Krajine nije
primala plau te je bila nemotivirana za bilo kakva djelovanja. Miloevi je,
to je potvrdio i Peter Galbraith na suenju Slobodanu Miloeviu u Haagu,
imao zadnju rije u politikim odlukama te je, kako pie Ante Nazor u knjizi
Velikosrpska agresija na Hrvatsku 1990-ih, Miloevi prvoga dana Oluje tele-
fonirao Martiu i poruio mu da Krajina izdri pet do est dana kako bi se
Beogradu ostavilo prostora za djelovanje. Dakle, raunalo se da e Hrvatska
pred meunarodnom zajednicom biti diskreditirana te e Beograd, otprije op-
tereen gospodarskim sankcijama, dobiti bolji status u pregovorima oko zadr-
avanja Krajine na prostoru RH.
Srbi u Hrvatskoj nisu pristajali na primirja, odnosno, njihovo ponaanje u
hrvatskom prostoru bilo je pokazatelj da im je jedini cilj ujedinjenje srpskih
tvorevina zapadno od Drine i potom pripojenje matinoj zemlji Srbiji. Na te-
melju mnogih poteza na terenu bilo je vidljivo da je vjetar u lea pobunjenim
Srbima u Hrvatskoj davala velikosrbijanska politika iz Beograda gdje je poli-
tika i intelektualna elita imala jedan cilj amputaciju velikog dijela Republi-
ke Hrvatske, izlazak na more preko strateki vanog, ne sluajno osvojenoga
prostora zapadne Krajine i kontrolu Jadrana od Karlobaga junije.
Potpuno je jasno da je Republika Hrvatska koristila legitimno pravo uspo-
stavljanja samostalnosti i neovisnosti koja je uslijedila nakon jaanja naciona-
lizma dijela Srba potaknutog iz Beograda. Hrvatskoj je rat bio nametnut i RH
je vodila obrambeni rat protiv velikosrbijanske agresije. Pravednom je borbom
oslobodila okupirani prostor, a zakljuno s mirnom reintegracijom Podunavlja
stavila je pod kontrolu cjelokupni dravni teritorij.
Traginost hrvatskoga obrambeno-oslobodilakog rata jest u tome to agre-
sor nije imao namjeru samo fiziki osvojiti zemlje. Bit je bila i u potpunom
unitenju identiteta Hrvatske i Hrvata pojedinca, kulture i povijesti. O tome
najbolje svjedoi granatiranje Dubrovnika, UNESCO-ve svjetske kulturne ba-
tine, ibenske katedrale, zadarske prvostolnice te niza drugih objekata.
Sada se na kraju moda pitate zato sam iznio one brojane podatke o broju
127
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku RADOVI nevezani uz temu broja Domovinski rat - graanski ili obrambeni rat?

umrlih i materijalnoj teti koja je bila uzrokovana ratom i agresijom na Hrvat-

sku? Vrlo je vano odrediti karakter rata koji se vodio na prostoru Republike
Hrvatske. Danas u 21. stoljeu u Hrvatskoj, kada se mnoge stvari u drutvu Izvori:
relativiziraju, treba jasno rei da je rat koji su hrvatska drava i njezini odani
Akarmica, B., 1990: Intervju sa eeljem, Tribuna, 1. 10. 1990. godine.
graani vodili bio rat za neovisnost i osloboenje od agresora koji je stoljeima
imao teritorijalne pretenzije i elju za osvajanjem hrvatskoga nacionalnog pro- Perkovi, I., 2001: Ratne tete, izdatci za branitelje, rtve i stradalnike rata u Re
stora u potrebi da izlijei stoljetne komplekse vlastitog identiteta koji se valjda publici Hrvatskoj Revija za socijalnu politiku 8 (2)., 8190.
u pomanjkanju osobnog bogatstva drznuo krenuti u pohod na tuu zemlju,
kulturu i identitet. Na svu sreu, hrvatski su sokoli podmetnuli svoja lea i dali
sve to su imali. Zavrit u ovo pisanje rijeima ubijenoga vukovarskoga izvje- Mreni izvori:
stitelja i heroja Sinie Glavaevia: Nema lea jaih od mojih i vaih, i zato,
ako vam nije teko, ako je u vama ostalo jo mladenakog aputanja, pridruite List ON, http://stopsrs.mojblog.rs/p-govori-i-izjave-vojislav-seselj/29110.html
se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su jo urezana vaa imena,
sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac netko je jednostavno
sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se
divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtuniji film, vaa je
prolost jednostavno razorena i sada nemate nita. Morate iznova graditi. Prvo,
svoju prolost, traiti svoje korijenje, zatim, svoju sadanjost, a onda, ako vam
ostane snage, uloite je u budunost. I nemojte biti sami u budunosti. A grad,
za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne
nae. Grad to ste vi!

Literatura

Goldstein I., 2003: Hrvatska povijest, Novi Liber, Zagreb

Marijan, D., 2003: Jedinstvo posljednji ustroj JNA, Polemos, 6 (1-2), 1147.

Marijan, D., 2008: Sudionici i osnovne znaajke rata u Hrvatskoj, Hrvatski institut
za povijest, Zagreb

terc, S., Pokos, N., 1993: Demografski uzroci i posljedice rata protiv Hrvatske,
Drutvena istraivanja 4-5 (2-3), Zagreb, 305333.

128 129
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
REVOLUCIJA NIEGA:
JULIUS EVOLA I
KRITIKA MANIFESTACIJE
DRUTVENIH PROMJENA
U 1960-IM GODINAMA
Autor: Mario Tomas, mag. hist.
Rad pokuava ponuditi kompleksan uvid u Evolinu misao kroz 1960-e godi-
ne, zadravajui se na interpretaciji znaaja njezine metapolitike kroz desetlje-
e koje predstavlja razdoblje velike Evoline
popularnosti i intenzivnog izdavatva u ko-
jemu je dobio etiketu Marcusea s desnice.
U ovom razdoblju, posebno krajem ezde-
setih, objavljuje niz knjiga, lanaka i razgo-
vora s kojima opisuje drutvene promjene
kroz nekoliko aspekata. Evolina kritika od-
nosila se na studentski pokret, stigmatiziran
kao iracionalni i subverzivni fenomen, novu
kulturu koja je obiljeila karakter mlaih
generacija te formulacija jednog modela
suprotstavljanja desnice, shvaenog kao
revolt protiv modernog svijeta i kao forme
legitimacije svakog mogueg propitivanja i
osporavanja dominantnih sustava.
130
RADOVI nevezani uz temu broja Revolucija niega: Julius Evola i kritika manifestacije drutvenih promjena u 1960-im godinama
Cavalcare la tigre kao
pretpostavka kritike
Djelo Cavalcare la tigre (Jahati tigra), izdano 1961., predstavlja svojevrsnu
uputu Juliusa Evole prema, kako ih je nazvao, strancima modernog svijeta,
tj. ljudima tradicije: namjera ove knjige je prouiti pojedine aspekte, zbog kojih
je aktualna epoha esencijalno predstavljena kao doba disolucije, suoavanjem
s problemima ophoenja i formama egzistencije koji su u takvoj situaciji pri-
kladni odreenom tipu ljudi. 1 Obraajui se diferenciranom ovjeku, Evola
predlae normu i strategiju ponaanja u suoavanju s modernou koja proizla-
zi iz tradicionalne metafizike, smatrajui kako disolucija modernog svijeta po-
gaa buroasko drutvo na slian nain kao to je ono pogaalo tradicionalno.
Takva negacija negacije ocrtava odreenu alternativu izmeu nitavnosti i
mogueg povratka tradiciji: Alternativa je da ta negacija negacije procvjeta
u nitavnosti u nitavnosti koja izbija iz viestrukih formi kaosa, oaja, pobu-
ne i osporavanja koje karakteriziraju nemali broj struja posljednjih generacija,
ili u onoj drugoj nitavnosti koja se krije iza organiziranog sustava materijalne
civilizacije, ili pak da ta za ljude u ovom diskursu stvori novi slobodan prostor
koji eventualno moe biti premisa za nadolazeu formativnu akciju.2 Metafora
jahanja tigra opisuje obrazac ponaanja koji tradicionalna etika propisuje za
zavrne etape povijesnih ciklusa: kad se jedan civilizacijski ciklus pribliava
kraju, teko je neto postii otporom, izravnim suprotstavljanjem dominantnim
snagama, struja je previe jaka. Esencijalno je ne dopustiti impresioniranje
prividnim uspjesima snaga epohe. Takve snage su ionako, zbog lienosti bilo
kakvog superiornog principa, ograniene. Ne treba se fiksirati na sadanjost
i na pribline stvari, ve imati u vidu uvjete koji mogu ocrtati budue vrijeme.
U tom sluaju princip za slijediti je ostavljanje slobodnog prolaza snagama i
procesima epohe, zadravajui se spremnima intervenirati kada se tigar,
koji ne moe nasrnuti na onog tko ga jae, umori.3 Naputajui izravnu akciju,
Evola zagovara povlaenje diferenciranog ovjeka na interne pozicije kao
preduvjet za eventualni povratak tradiciji u budunosti. U skladu s tim, sugeri-
ra apolitinost povezanu s disolucijom politike: U suvremenom svijetu svaki
je oblik hijerarhijske i organske drave, u tradicionalnom smislu, nestao i ne
nazire se jedna stranka koja stremi ka odreenoj superiornoj ideji. Uosta-
1 J. EVOLA, Cavalcare la tigre, Edizioni Mediterranee, Rim, 2009., str. 21.
2 Isto, str. 25.
3 Isto, str. 27.
131
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
lom, ako se takav pokret i pojavi, on ne bi bio podran od strane masa koje
pozitivno reagiraju prema onima koji im obeavaju materijalne pogodnosti
i drutveno napredovanje. 4 Za diferenciranog ovjeka jedina prihvatljiva
norma je apolitinost, tj. odmak od politikog svijeta.
Zagovaranje koncepta tradicije je sredinja misao knjige, kao i uostalom ita-
ve Evoline misli jer u njoj pronalazi antinihilistiki kontinuitet razvoja drutva
i kulture. U tradiciji je pronalazio principe koje je okarakterizirao kao superi-
orne i suprotstavljao ih raznim drutvenim aspektima kroz ezdesete godine.
Kritika mladih i studentskog
pokreta
Evolina kritika ezdeset osme pretpostavlja prije svega podcjenjivanje mla-
dih kao autonomnoga, politikog i drutvenog subjekta. U filozofiji povijesti
usmjerenoj prema ideji dekadencije, koncept mladog ne predstavlja ekviva-
lent konceptu novog. Mladenatvo je znai regresivan fenomen suvreme-
nosti i prema njemu je mlada osoba glas promjene, nositelj novih i autentinih
vrijednosti kojemu se treba ostaviti slobodan put i od kojega bi se trebalo uiti,
umjesto da ga se obrazuje i formira. 5 Govorei o talijanskoj mladei, zaklju-
io je kako je infantilna: kad ta mlade zakljuuje kao nije shvaena, jedini
odgovor je da se nema to shvatiti, jer je njihova glupost invazivna i drska te
zakljuuje kako u veini sluajeva argument ne zasluuje biti razmatran na
razini koja mu je posveena kao ni vanost koja mu se pripisuje uz apsurdno
odbacivanje kritike onih koji nisu mladi. Nema sumnje da ivimo u epohi
disolucije, pa prema tome uvjeti koji prevladavaju uvijek su oni za koje drutvo
vie nema znaaj.6 Koncept mladosti prema tradicionalnoj perspektivi odbi-
ja generacijsku granicu prikazujui se kao unutarnja dimenzija, karakterizirana
voljom za neuvjetovanim, koja implicira sve to je idealizam u pozitivnom
smislu, a s druge strane svaku vrstu hrabrosti, kreativne inicijative, raspoloe-
nja koje dovodi do novih pozicija, imajui u vidu vlastitu osobnost. 7 U ovom
4 Isto, str. 152.
5 F. CASSATA, A destra del fascismo - profilo politico di Julius Evola, Bollati Boringhieri, Torino,
2003. str. 395.
6 J. EVOLA, L`Arco e la Clava, Edizioni Mediterranee, Rim, 1995. str. 191.
7 J. EVOLA, Ricognizioni, Edizioni Mediterranee, 1974. str. 39.
132
RADOVI nevezani uz temu broja Revolucija niega: Julius Evola i kritika manifestacije drutvenih promjena u 1960-im godinama
smislu bioloka mladost za Evolu pretvara se u politiku mladost, ali samo u
mjeri u kojoj umjesto da se postaje revolucionarima pod svaku cijenu, posta-
je se eksponentima tradicije i nositeljima njezine snage.8 Na vrednovanje mla-
dei nadovezao je odbacivanje glavnih karakteristika kulture mladih u ezde-
setim godinama. Prihvaanje odreenih modela od strane mladih s obzirom na
glazbu, odijevanje, uporabu argona Evola je protumaio kao vulgarni eksces
i simptom regresivnih progresista povezanih s dekadencijom suvremenoga
svijeta. Posebna osuda bila je usmjerena prema vulgarnim izriajima mladih: S
obzirom na to da takav argon nije onaj iz vlastite klase, vlastitog drutvenog
ambijenta, a koriste ga mladi i osobe zrele dobi iz srednje klase, pritom vjeru-
jui da time daju dokaz slobode i moderniteta, smisao tog fenomena je jedno-
stavno u preferiranju degradacije.9 S obzirom na onodobnu glazbu, dotaknut
je uspjeh Beatlesa koji su okarakterizirani kao kretavi glazbenici te jo jed-
na manifestacija ukusa za vulgarno. Osim toga, rasprostranjenost popa i rocka
na svjetskoj razini predstavljena je kao izraaj internacionalizma i amerike
kulturne hegemonije koja zahvaa mlade na masovnoj razini.10 S obzirom na
masovni studentski pokret u ezdesetim godinama, Evola daje dvostruku inter-
pretaciju, ovisnu o povezanosti, odnosno nepovezanosti studentskoga bunta s
politikom. S jedne strane, gotovo konspiratoloki, studentski revolt predstav-
lja jednostavno kao oruje u rukama marksistike subverzije, u smislu puke
instrumentalizacije studentskog pokreta, ali takoer i kao znaajku stvarnih
politikih afiniteta. S druge strane, studentski je pokret depolitiziranoga karak-
tera, definiran kao iracionalan i anarhian instinktivni fenomen: reakcija protiv
negativnih aspekata aktualnog svijeta je obiljeje spomenutih struja, ali jo je
vie za njih karakteristino da se radi o instinktivnim manifestacijama koje su
nesreene i anarhine pa se ni na koji nain mogu legitimirati kao protivne
onome kome se suprotstavljaju. 11 Na taj nain, suprotstavljanje i osporavanje
studentskoga pokreta odreeno je kao iracionalni anarhizam mase s nekoor-
diniranim instinktom koji u Evolinom dekadentistikom i antiprogresivnom
poimanju povijesti predstavlja simptom dodatnog pada i regresije moderniteta.
8 Isto, str. 42.
9 J. EVOLA, L`Arco e la Clava, Edizioni Mediterranee, Rim, 1995. str., 81.
10 F. CASSATA, A destra del fascismo, str. 397.
11 Isto, str. 405.
133
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
O Marcuseu i maoizmu
Iz odreene politike i ideoloke perspektive, za Evolu Herbert Marcuse i
Mao Tse-tung predstavljaju uzore studentske pobune u ezdesetim godinama.
Interpretirajui Marcuseovu popularnost, Evola istie kako je njegov sluaj
zanimljiv kao primjer naina na koji se u tom vremenu formirao mit: Snaga
Marcuseovog mita je u kristaliziranju konfuznog impulsa revolta koji je, li-
en principa, vjerovao kako je pronaao u njemu svog filozofa bez jasnijeg
vienja i bez jasnijeg odvajanja pozitivnog i negativnog u ozbiljnoj studiji.
U stvarnosti, Marcuse je mogao dati vrijedan doprinos kritici moderne civi-
lizacije, predstavljajui se samo kao epigon jedne skupine mislioca koji su je
ve ranije zapoeli. 12 Iz odreene politike i ideoloke perspektive, za Evolu
je Herbert Marcuse predstavljao vanog mislioca koji je motivirao bunt stu-
denata i mladih u ezdesetim godinama. S njim je dijelio jedan aspekt kritike
sustava, analizu represivnog karaktera tehnoloki naprednog drutva: Marcuse
je ocrtao grubi okvir industrijski naprednog drutva i civilizacije konzumi-
ranja optuujui oblike njezinog ujednaavanja, porobljavanja i represivnog
uvjetovanja, u okviru sustava dominacije koji se, kako ne bi priao teroru i
neposrednom nametanju, realizira u znaku dobrobiti, maksimalnom zadovo-
ljavanju potreba i prividnoj, slobodnoj demokratinosti, a stvarno nema manje
totalitaran i destruktivan karakter od komunistikih sustava. Marcuse u svojoj
analizi pokazuje kako je funkcionalizam utjelovljen na istom podruju kao i
pekulativna i znanstvena misao, koja znanju uzima svaki metafizini karakter,
podreujui sve instrumentaliziranoj racionalnosti.13 Ovoj interpretaciji
Evola oduzima originalnost te zakljuuje: Sa svim tim Marcuse nije rekao ni-
ta stvarno novo. Prethodnici takve kritike pronalaze se ve u jednom De To-
cquevilu, Johnu Stuartu Millu, A. Siegfriedu te u samom Nietzscheu.14 S druge
strane, isticao je nekonzistentnost Marcuseove kritike te ga okarakterizirao kao
autora revolucionarne utopije preputene provedbi studentima i marginalizi-
ranim manjinama: Takvo suprotstavljanje pomaknulo se iz revolucionarnog
marksizma, lienog originalne snage, prema globalnom suprotstavljanju
sustavu koje u svom neraspolaganju niti jednim superiornim principom, u
svom iracionalnom, anarhinom i instinktivnom karakteru, u svom obraanju
manjinama i outsiderima zbog pomanjkanja drugog izbora te po prilici i
tzv. treem svijetu kao jedinom revolucionarnom potencijalu, efektivno stoji
12 J. EVOLA, Il mito Marcuse, u: I testidiTotalit, Il Borghese, La Destra, 2002., str. 65.
13 Isto.
14 Isto.
134
RADOVI nevezani uz temu broja Revolucija niega: Julius Evola i kritika manifestacije drutvenih promjena u 1960-im godinama
u ispraznom znaaju, predstavlja histerinu revoluciju niega i s kojim se,
izmeu ostalog, potvruje opi nihilistiki karakter epohe.15 Prema tome Evo-
lina kritika ima sloen karakter, mit o Marcuseu nedvojbeno je osuivan,
iako je njegovu revoltu davao legitimnost uz isticanje nedostataka u nuenju
pozitivne alternative. Marcuse prema Evoli postaje dostojan filozof revolucije
niega u formi divlje i destruktivne odmetnutosti. 16
Motiviran popularnou Mao Tse Tunga, pogotovo u odreenim krugovima
desnice, u listu Il Borghese 1968. objavljuje lanak u kojemu analizira karakter
maoizma. Evola je smatrao da se o jednoj pravoj, specifinoj maoistikoj dok-
trini ne moe uope govoriti, stoga jedan isti mit maoizma kojemu nedostaju
precizne ideoloke formulacije izvodi iz znaaja danog Maovoj kulturnoj
revoluciji i nacionalizmu. Kao baza maoistike doktrine smatran je naciona-
lizam. Ali na stranu to se nacionalizam ve afirmirao s Titovom herezom i
ini se da napreduje i meu mnogim satelitima SSSR-a, prelazi se preko klju-
nog pitanja, to jest da se u maoizmu radi esencijalno o jednom komunisti-
kom nacionalizmu, temelj je kolektivistika koncepcija mase, ili skoro horde,
nacije, u konanici ne razliite od one jakobinske. Kada Mao kae da se eli
boriti protiv rigidnih stranakih i birokratskih struktura za izravnu povezanost
s narodom, kada govori o vojsci koja sve radi s narodom preuzimajui
nama dobro poznatu formulu totalne pokretljivosti, on manje ili vie manife-
stira isti duh, ili pathos, masa iz francuske revolucije, dok odnos masa pogla-
var (kult osobnosti protiv kojeg se borilo u poststaljinistikoj Rusiji uskrsnuo
je, ojaao u osobi Maoa), reproducira jedan od najproblematinijih aspekata
diktatorskih totalitarizama. Komunizam plus nacionalizam upravo je suprotno
od superiorne artikulirane koncepcije, aristokracija nacije.17 Interpretirajui
Maovu kulturnu revoluciju nastavlja: Kulturna revolucija bila bi pozitivno
nihilistika, ciljala bi na obnovu koja kree od nule. Sve su to samo prazne ri-
jei. Osim toga, Mao se ne obraa ovjeku ve narodu: narod, narod je jedina
pokretaka sila, stvaratelj univerzalne povijesti. Prijezir prema osobi, prema
pojedincu, nije manje nasilan nego to je bio u prvoj boljevikoj ideologiji.
Famozna kulturna revolucija upravo je antikulturna revolucija. Kultura je u
tradicionalnom i zapadnom smislu (ak tradicionalno kineska: konfucijanski
ideal jena) osporavana i protiv nje se bori. Na kraju zakljuuje kako Mao
moe ostaviti dojam na naivnog, onog koji je u poetnoj aktivistikoj fazi,
euforinoj za revolucionarnim pokretom, ali ne u veoj mjeri. Kao adekvatnije
toke orijentacije preporuuje ideje herojskog realizma Ernsta Jngera, for-
15 J. EVOLA, Cavalcarela tigre, Edizioni Mediterranee, Rim, 2009., str. 43.
16 J. EVOLA, Il mito Marcuse, str. 68.
17 J. EVOLA, L` infatuazione maoista, u: I testidi Totalit, Il Borghese, La Destra, 2002., str. 69.
135
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
muliranog izvan bilo koje instrumentalizacije, u razdoblju neposredno nakon
Prvoga svjetskog rata. 18
Suprotstavljanje desnice
Dobar dio Evolinih tekstova nakon Drugoga svjetskog rata cilja na teoretiza-
ciju o jednoj tradicionalnoj desnici koja bi postala ope prihvaenom normom.
Prema definiciji koju je dao, u kontekstu parlamentarne anarhije desnica
se ne poistovjeuje s konzervativnom strankom suprotstavljenoj ljevici, niti
jednoj drutvenoj klasi ili interesnoj skupini, ve kao snaga usmjerena ideji
obrane drave u odnosu na dominaciju nad dravom u ime ekonomije i indi-
vidualistikog atomiziranja drutva.19 S obzirom na vlastitu kritiku osporava-
nja sustava koje je zagovarala ljevica, prema kojoj se radilo o lanom ospo-
ravanju, lienog bilo kakve pozitivne alternative i obiljeenog iracionalnim
temeljima, Evola, kao njemu suprotstavljeno zagovara stvarno osporavanje
s desnice, legitimirano metafizikom tradicije i usmjereno ne samo protiv susta-
va i konzumeristikog drutva, ve i na openitijoj razini, protiv moderniteta.
Prema njegovu teoretiziranju, takvo je globalno osporavanje trebalo initi ne-
koliko elemenata: ideja stvaranja politike i spiritualne elite, model reforme
sveuilita i projekt progresivnog transformiranja drutva.20 Svjestan nemo-
gunosti prihvaanja takvog koncepta na iroj i masovnijoj razini, zbog pred-
vidljive inercije irih slojeva stanovnitva nespremnih na odricanje komoditeta
proizalog iz kulture konzumiranja, predstavljanje takve ideje na iroj razini
smatrao je previe apstraktnom. Zbog toga, predmet predloene konzervativne
revolucije nije trebao biti poistovjeen s masama, ve s politikom i spiritual-
nom elitom te suprotstavljen zaglupljenoj mladei i beat generaciji koje je
smatrao pobunjenicima bez zastave. Takva bi elita morala izgraditi kapacitet
za entuzijazam, neuvjetovanu posveenost, odmak od burujske egzistencije
i isto materijalistikih te egoistikih interesa. S takvim preduvjetima krenuo
bi proces spiritualnog formiranja u tradicionalnom smislu, kroz prouavanje
tradicionalne metafizike. Spomenuta duhovna formacija trebala je biti pola-
zite za aktivizam na drutvenom i politikom planu 21 koji bi se ogledao u
18 Isto, str. 70 71.
19 F. CASSATA, A destradel, str. 321.
20 F. CASSATA, A destradel, str. 409 410.
21 J. EVOLA, L`Arco e la. str. 201 204.
136
RADOVI nevezani uz temu broja Revolucija niega: Julius Evola i kritika manifestacije drutvenih promjena u 1960-im godinama
kulturnoj revoluciji koju postavlja analognu polemici Wilhelma von Humbol-
ta i njegovih suradnika stoljee i pol ranije, u poetnoj fazi industrijalizacije,
protivnu svemu to je predstavljalo praktinu i utilitarnu instrumentalizaciju
znanja. Kao alternativu predlae afirmaciju tradicije kao kljune za drugaiji
pogled na svijet koji bi se temeljio na antiznanstvenom demistificiranju jer
je uspon znanosti povezivao s porastom vanosti materijalizma.22
Zakljuak
ivimo u epohi disolucije i ruevina. Tako je Julius Evola sroio svoj vrijed-
nosni sud poetkom ezdesetih godina kada su kulturalne tenzije privilegirale
sasvim drugaija stremljenja. Misao koja je artikulirala krizu europske kultur-
ne tradicije kroz analizu drutvenih kretanja i politikog organiziranja bila je
potpuno marginalna. Danas smo dramatino svjesni da je dominantna ideja
suvremenog drutva u gospodarskom simulakrumu bez kulturalnoga identiteta
i stvarnoga shvaanja vlastite tradicije. Posljedice takvoga naslijea ogledaju
se u korupciji kulture i politike te rasprostranjenosti konformizma. Odvana
sinteza izmeu idealizma i metafizike koja karakterizira filozofiju Juliusa Evo-
le ukazivala je na takve procese i nije bila usmjerena na apstraktnu premisu
slobode koliko na determiniranu mogunost nadilaenja spiritualne i dru-
tvene krize Zapada. Evoline analize deriviraju iz injenice to nisu temeljene
samo na njegovim filozofskim testovima i apstraktnoj misli, ve i na odreenoj
kvantiteti povijesnih, mitolokih i religioznih materijala koje je Evola koristio
s velikom sigurnou u njihovo poznavanje, traei osvjetljavanje njihove lo-
gike i najdubljeg znaaja. Iako je esto koristio sloene argumente, njegovo
prouavanje stalne dvojnosti u odnosu materijalnog i spiritualnog ini ga traj-
no aktualnim.
22 F. CASSATA, A destra del fascismo, str. 412 413.
137
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku RADOVI nevezani uz temu broja Emil Cioran i kulturni pesimizam

EMIL CIORAN I KULTURNI

Literatura
Francesco CASATA, A destra del fascismo - profilo politico di Julius Evola, Bollati
Boringhieri, Torino, 2003.

Julius EVOLA, Cavalcare la tigre, Edizioni Mediterranee, Rim, 2009.

Julius EVOLA, L`Arco e la Clava, Edizioni Mediterranee, Rim, 1995.

PESIMIZAM
Autor: Mate imi, student prava
Julius EVOLA, Ricognizioni, Edizioni Mediterranee, 1974.

Roberto MELCHIONDA, I testidi Totalit, Il Borghese, La Destra, Edizioni di Ar,

Padova, 2002.
Emil Michel Cioran rumunjski
je pisac roen u malom planin-
skom mjestu Rasinariju 1911.
godine. Prvi dio djetinjstva pro-
veo je u rodnom mjestu, a dru-
gi dio u Sibiu, gradiu koji se
nalazio nedaleko od Rasinarija,
a kojeg je obiljeavala srednjo-
europska arhitektura i njemaki
kulturni utjecaj. Cioranov rodni
kraj smjeten je u rumunjskoj
pokrajini Transilvaniji koja je
u trenutku njegova roenja i ti-
jekom prvih godina ivota bila
dio Austro-Ugarske. I nakon
propasti Austro-Ugarske u tom
dijelu Rumunjske osjetio se
snaan njemaki utjecaj pa je
Cioran ve kao mladi vladao
njemakim jezikom.

Nakon idilinog prvog deset-

ljea ivota provedenog u transilvanijskom planinskom podruju, Cioran odla-
zi u Sibiu. Tamo pohaa kolu u kojoj se nije isticao kao izvanredan uenik, ali
je ve u kolskim danima bio bitno obrazovaniji i naitaniji od svojih kolskih
kolega. Ve je tada intenzivno itao autore poput Novalisa, Shakespearea, Sc-

138 139
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
hlegela, Dostojevskog, estova, Turgenjeva, Pukina i Tolstoja. 1 Osim itanja
knjiga, intenzivno svira violinu i posjeuje bordele. Kao anegdotu iz svoje
mladosti Cioran je esto prepriavao kako je jednom prilikom u bordelu sreo
svog kolskog profesora, nosei u ruci Kantovu Kritiku istog uma. 2
Nakon zavretka kolovanja u Sibiu, upisuje studij filozofije u Bukuretu. U
tom periodu intenziviraju se problemi s nesanicom koji e ga progoniti cijeloga
ivota. Kako bi prevladao problem nesanice, dane provodi u knjinici itajui u mesijanskom nacionalizmu koji je u totalitarnim i represivnim metodama
po petnaest sati dnevno. Nakon studija filozofije, 1932. upisuje postdiplom-
ski studij psihologije. U tom razdoblju upoznaje Eugenea Ionescoa i Mirceu
Eliadea, s kojima e ostati prijatelj do kraja ivota. Kao Humboltov stipendist
provodi dvije godine u Berlinu i Mnchenu, ali ne posjeuje nijedno predava-
nje.3 Nakon povratka iz Njemake 1935. godine, provodi jo dvije godine u
Rumunjskoj, nakon ega odlazi u Francusku u kojoj e ostati do smrti. Njego-
ve najpoznatije knjige na rumunjskom jeziku su Na vrhuncima oajanja, Suze
i sveci i Brevijar poraenih. Njegova prva knjiga objavljena na francuskom je
Kratak pregled raspadanja. Za tu knjigu Cioran je dobio nagradu Rivalor jed-
noglasnom odlukom uglednih lanova irija meu kojima je bio i nobelovac
Andre Gide. 4 Nakon dodjele nagrade, Albert Camus je javno pozvao Ciorana
da se ukljui u tok ideja. Ciorana je uvrijedio ovakav Camusov poziv, osobi-
to zato to je Camusa smatrao osobom bez dovoljno filozofskog obrazovanja.
Ostatak ivota pisao je iskljuivo na francuskom jeziku, a najpoznatije knjige
koje je napisao na francuskom jeziku su Zli demijurg, Silogizmi gorine i Volja
k nemoi. ivio je povueno i izolirano u parikoj Latinskoj etvrti do svoje beskrajno vanija od silogizma, da je oajniki krik mnogo sadrajniji od naj-
smrti 1995. godine, druei se istovremeno sa skitnicama i prostitutkama i s
najveim umovima svog vremena poput Samuela Becketta i Paula Celana.
Od barbara do skeptika
Tijekom studija na Filozofskom fakultetu u Bukuretu intenzivno proua-
va Kanta, Fichtea, Schopenhauera i Bergsona, a diplomski rad pie na temu
Bergsonova intuicionizma. Meutim, uskoro naputa Bergsona vjerujui da
nije uio tragiku dimenziju ivota i posveuje se prouavanju Nietzscheove
1 C. SIMIC, Filozof nesanice, e-novine.com, preuzeto 12. 3. 2014.
2 Isto.
3 Isto.
4 Isto.
140
RADOVI nevezani uz temu broja Emil Cioran i kulturni pesimizam
filozofije. Sa svojim prijateljem Mirceom Eliadeom bio je pripadnik skupine
mladih rumunjskih intelektualaca koji su javno podupirali antisemitsku i pro-
nacistiku eljeznu gardu, rumunjsku mistinu politiku organizaciju.
Pod utjecajem predavanja karizmatinog profesora filozofije Nae Ionescua
aktivno sudjeluje u rumunjskoj kulturnoj renesansi tridesetih godina, ali i
vidio nain prevladavanja treerazredne povijesne uloge rumunjskog naroda.5
Svoju mladenaku fazu oduevljenja hitlerizmom i politikog ekstremizma na-
puta te ostatak ivota provodi izolirano od drutvenih i politikih dogaanja,
ivei i piui s onu stranu politikih opredjeljenja.
Ve u poetku svog stvaralatva pod utjecajem Schopenhauera prihvaa pe-
simistinu perspektivu ivota i zaokupljen je temama kao to su, ljubav, bol,
smrt, patnja, nitavilo, melankolija i dosada. Odbacuje razum i intelekt kao
sredstva koja e omoguiti pronalazak bilo kakve istine ili rjeenje bilo ka-
kvog problema te istie da veina filozofa nema hrabrosti suoiti se sa svojim
unutranjim sumnjama i da priznaju sami sebi kako nastoje rijeiti nerje-
ive probleme. 6 U svojoj knjizi Na vrhuncima oajanja pie: Volim misao
u kojoj jo ima daka mesa i krvi, i hiljadu puta mi je draa ideja nastala iz
seksualne napetosti ili nervozne depresije nego prazna apstrakcija. Zar ljudi
nisu shvatili da je prolo vrijeme za povrne intelektualne igre, da je agonija
suptilnije misli...? 7
Kao mladi politiki aktivist, Cioran se zalagao za agresivne i nedemokratske
metode kao nain unitenja postojeih drutvenih i politikih prepreka kako
bi se stvorile neophodne pretpostavke za prevladavanje problema koji koe
rumunjski narod na putu prema velianstvenoj budunosti. Na podruju filo-
zofije Cioran se prepoznao u Nietzscheovim idejama u kojima je vidio put pre-
ma nadilaenju ogranienja koja su nametnuta sterilnim intelektualiziranjem i
praznim apstrakcijama. Samo one ideje koje dolaze iz iracionalnog mogu biti
dovoljno vrijedne da omogue prevrednovanje svih vrijednosti koje e na-
kon smrti Boga omoguiti prevladavanje zapadnog nihilizma.
Svoj je politiki aktivizam kasnije doivljavao kao mladenaki ekstremi-
5 Isto.
6 Isto.
7 Isto.
141
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
zam i posljedicu nastojanja da sudjeluje u suvremenosti. O svojoj potpori na-
cionalsocijalizmu kasnije je napisao: Uvjeren da zlo naeg drutva dolazi od
starijih, snovao sam likvidaciju svih graana koji su preli etrdesetu, dospjeli
na prag skleroze i mumifikacije... Je li moj projekt bio za osudu? Naprosto je
izraavao ono to svaki ovjek kojemu je na srcu njegova zemlja misli u sebi:
unitenje polovice svojih sunarodnjaka. 8
Nakon mladenakog aktivizma, Cioran nije promijenio ideologiju ili skupi-
nu kojoj je pripadao, ve je raskinuo sa svim skupinama i svim ideologijama.
Nesposoban da se opredijeli i da vjeruje u bilo to, ivio je i pisao s onu stranu
politikih i ostalih opredjeljenja, odbijajui sudjelovati u svim skupinama i u
svakom obliku suvremenog ivota. Predstavljao se kao osoba izvan vremena.
Drugi padaju u vrijeme, ja sam, pak, ispao iz vremena. Neosjetljivost spram
vlastite sudbine svojstvo je onoga tko je ispao iz vremena i koji, u mjeri u kojoj
se taj pad potvruje, postaje nesposobnim da se oituje ili da naprosto poeli
ostaviti traga 9
Za Ciorana politika nije nita drugo nego oblik nastojanja da se zagospodari
drugima, da se druge podini vlastitom autoritetu. Temeljni poticaj svakom
politikom aktivizmu je elja da se bude prvi u gradu, a oni koji to nisu shva-
tili, nisu shvatili nita ni o politici ni o ljudima. Svi politiki sukobi, sva krvo-
prolia i zakulisne igre odraz su prvenstveno nastojanja da se dobije politika
mo. Drer je prorok naeg doba, a njegova slika etiri jahaa apokalipse
najautentiniji je opis moderne politike povijesti. Drerovi jahai apokalip-
se simboliziraju osobe s politikom ambicijom koje sudjeluju u meusobnoj
borbi za vlast na kraju koje e opstati samo jedan. Taj jedan je tiranin koji e
svoju samovolju provoditi na raun naroda kojeg e istodobno iskoritavati i
prezirati. Ako tirani ine temeljnu potku povijesti, onda nae doba svakako
nije osrednje, ono se moe usporediti s Mongolskim osvajanjima i razdobljem
Rimskoga Carstva.10
Kao mrani moralist smatra da su ljubomora i zavist temeljni pokretai aktiv-
nosti uope, a osobito one politike. Naa sklonost da djelujemo posljedica je
nae potrebe da budemo priznati od drugih. Prvi grijeh opisan u Knjizi postan-
ka nije posljedica elje za spoznajom, nego prvenstveno elje za slavom 11 Kao
8 E. M. CIORAN, Volja k nemoi, str. 7.
9 Isto, str. 231.
10 Isto, str. 42.
11 Isto, str. 174. Ispravimo Knjigu postanka: pomutio je svoju prvobitnu sreu ne toliko iz elje
142
RADOVI nevezani uz temu broja Emil Cioran i kulturni pesimizam
to je prvi ovjek bio spreman zbog slave poiniti grijeh koji e biti opteree-
nje cijelom ljudskom rodu, tako e njegova motivacija ostati trajno prisutna
kao glavni pokreta svih politikih sukoba u povijesti. Upravo zbog ovog, u
politikom je ivotu potrebno raskinuti prvo s onima koji su nam najblii, koji
dijele nae ideje, nae snove i nau zavist. Hitler je dokazao tu mudrost kada
se rijeio Rma kao jedinoga ovjeka koji mu se obraao s ti, a Staljin se do-
kazao jednako sposobnim, o emu nas ue Moskovski procesi.12 U politici se
prvo trebamo obraunati s prijateljima, a onda s neprijateljima, smatra Cioran.
Sa eljom za slavom i eljom za zaviu, osueni smo na to da sreu i zado-
voljstvo pronalazimo izvan nas samih, na ovisnost o drugima koja nas nikada
nee uiniti zadovoljnima. Samo ako napustimo ovakve elje, ako napustimo
suvremenost, svladat emo patnju, zadovoljit emo se samim sobom i pobije-
dit emo zmiju u sebi. Cioran se smatra osobom koja je na vrijeme sazrijela
i koja je na vrijeme odluila da nee sudjelovati u suvremenosti upravo zbog
toga to je uoio pogreku u traenju zadovoljstva izvan sebe samoga i besmi-
sao bilo kakvog politikog aktivizma. S obzirom na ovakvu perspektivu, nije
udno da je u kasnijoj dobi pokazivao zanimanje za povijesne osobe poput
Karla V. ili Marka Aurelija.
Napustio je Nietzscheovu filozofiju vjerujui da je Zarathustra naivni prorok
koji je ivot proveo predaleko od ljudi da bi ih upoznao. Upravo je zato stvorio
nadovjeka, a stare vrijednosti zamijenio novima. 13 Nasuprot mladom Cioranu
koji je bio ovjek volje, Cioran u svojoj kasnijoj fazi predstavlja dekadenta
i skeptika. Nietzscheu, u kojem prepoznaje osobno iznevjerena nadanja, Ci-
oran suprotstavlja neku vrstu apoteoze propadanja, volji k moi suprotstavlja
on nemo ili radije volju k nemoi. Kao to je Nietzsche htio biti anti-Krist,
tako Cioran eli biti anti-Nietzsche, pa bi tako ovjek volje bio barbar, dok
bi civilizirani ovjek bio dekadent i skeptik. 14
Od svih velikih politiara najveu je sklonost pokazivao Karlu V. i Marku
Aureliju. Karlo V. je na vrhuncu moi abdicirao u Brusselu, povukao se u sa-
mostan gdje je proveo ostatak ivota molei, razmiljajui o vjeri, uivajui u
glazbi i Tizianovim slikama. Time je pokazao zrelost koju mogu postii samo
za spoznajom koliko zbog gladi za slavom. im je nazreo njezinu privlanost, preao je na stranu avla. A
slava je uistinu avolska u svom naelu i u svojim oitovanjima
12 Isto, str. 44.
13 E. M. CIORAN, O nedai biti roen, str. 79. ,80.
14 E. M. CIORAN, Volja k nemoi, Historija i utopija, Pad u vrijeme, Iz predgovora J. N. Vaurneta.
U kasnijim intervjuima Cioran je naglaavao znaaj Nietzscheovih privatnih tekstova i rukopisa. U njima je
Nietzsche puno iskreniji, a u skladu s tim puno blii istini i ovjeku.
143
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
oni koji su otupjeli na volju za politikom moi. Uz Karla V., posebnu pozor-
nost posveuje Marku Aureliju koji je u dugim noima na sjevernim granicama
svoga carstva predahe od obavljanja carskih dunosti koristio za filozofske
meditacije i kontemplacije. Kao car nije imao vremena da se bavi filozofijom
koliko je htio, niti je imao priliku ti pogodnost samostanskog mira i tiine pa je
svoje filozofske principe pokuao primijeniti u upravljanju carstvom.
U zbirci misli koje je pisao samom sebi, bez namjere da doe u ruke drugih,
otkrivamo skromnog i jednostavnog cara koji je u svojoj carskoj ulozi vidio
prije svega dunost. Ono to ga fascinira kod Marka Aurelija je odsustvo volje
za mo, injenica da kao car Rimskoga Carstva nije pokazivao elju da vlada
bilo kim drugim osim samim sobom. Piui o Marku Aureliju, istie: Teko je
voljeti Marka Aurelija, ali jednako ga je teko ne voljeti. Pisati o smrti i nitav-
nosti, nou pod atorom, vagati sitne ivota uza zveket oruja. Kao ljudski pa-
radoks on nije manje udan od Nerona ili Kaligule... Cijela je zemaljska kugla
njegova, a utoite pronalazi jedino u beznaajnosti! Da je slijedio grke tra-
giare ne zalazei u doktrinu, kakve li bi sve usklike zabiljeio ljudski duh.15
On je izniman upravo o onoj mjeri u kojoj njegove misli nisu povezane s
doktrinom stoicizma, a prosjeno je upravo ono to je povezano s doktrinom.
Ravnodunost prema svakom obliku moi i prema vlastitom statusu ono je to
Marka Aurelija ini tako posebnim. S druge strane, osjeaj dunosti, kao i sve
ostalo to je posljedica stoike naobrazbe, smatra osrednjim.
Cioran odbacuje svaki sustav opisujui ga kao duhovnu pokoru za ovjeka
i filozofa, neovisno o tome dolazi li on od Tome Akvinskog, Hegela ili Aristo-
tela.
Kao ratnik Marko Aurelije nije imao svijest o nitavnosti. Kakvu li smo
samo poeziju izgubili.16 Cioran je filozof koji rui stare ideale, ali ne gradi
nove, on nihilizam ne pokuava nadii pronalazei neki novi smisao. Da sam
general, svoje bi vojnike vodio u smrt bez obmane: bez domovine, bez ideala i
ne vabei ih nagradama na ovom ili onom svijetu. Sve bih im rekao, ponajprije
o onom to je u ivotu i smrti neprocjenjivo. asno se moe bodriti jedino u
ime nepostojanja; im neto postoji i najmanja rtva postaje nenadoknadivom
tetom. 17
15 E. M. CIORAN, Brevijar poraenih, str. 57., 58.
16 Isto, str. 58.
17 Isto, str. 57.
144
RADOVI nevezani uz temu broja Emil Cioran i kulturni pesimizam
Ipak, pogreno bi bilo izvesti zakljuak da je njegov pesimizam oblik svje-
tonazora koji predstavlja poziv na depresiju, samoubojstvo ili bol. Naprotiv,
on prua drugu perspektivu u odnosu na prevladavajua poimanja pojedinih
fenomena, dogaaja i pojava. U trenutku kada je zapadno drutvo optereeno
konzumerizmom, a ljudi opsjednuti potragom za uitkom i zabavom, autori
poput njega predstavljaju jedinu stvarnu alternativu.
Za opis dananje ideologije konzumerizma moda je najprikladnije iskori-
stiti Spenglerovu sintagmu kukavikog optimizma koji se sastoji u tome da
trenutnim uitcima i zabavom ljudi pokuavaju izbjei suoenje s temeljnim
problemima egzistencije. Pod suoenjem s temeljnim problemima ljudske eg-
zistencije podrazumijeva se prvenstveno suoenje s konanosti, odnosno suo-
enje sa smrtnosti pojedinca.
U tom kontekstu, slino kao i Martin Heidegger, Cioran posebnu pozornost
posveuje Tolstojevu djelu Smrt Ivana Iljia. U svom eseju o smrti kao naj-
starijem od svih strahova, Cioran opisuje pravnika Ivana Iljia, ovjeka koji
je cijeli ivot proveo borei se za svoje sitne interese te je, paradoksalno, poeo
ivjeti tek nakon to se suoio s vlastitom smru. Da nije bilo bolesti, Ivan
Ilji, primjer prosjenog duha ne bi imao nikakve izraajnosti, nikakve vrsti-
ne. Upravo mu ona, unitavajui ga, podaruje jednu dimenziju bia. Doskora
on vie nee biti nita; prije nje takoer nije bio nita; on jest samo u razmaku
to se stere izmeu praznine zdravlja i one smrti, postoji jedino dok umire. to
je, prema tomu, bio prije? Lutak proet prividima, sudac koji je vjerovao u
svoje zanimanje i svoju obitelj? Vrativi se iz lanog i prividnog, razumije on
sada kako je sve do pojave svoje bolesti gubio vrijeme u nitavnosti. Od tolikih
godina, ostalo mu je tek nekoliko tjedana u kojima je patio i u kojima mu je
bolest razotkrila stvarnosti o kojima prije nije ni sanjao. Istinski ivot poinje
i zavrava u agoniji, nauk je to ga razdaje iskuenje Ivana Iljia, jednako kao
i ono Brekunova u Gospodaru i sluzi.18
Prouavajui Cioranova djela itatelj se gotovo iskljuivo susree s temama
poput patnje, smrti, dosade, samoubojstva i smisla postojanja. Suptilnijim ii-
tavanjem njegovih tekstova i misli doi emo do zakljuka da je upravo u ta-
kvim temama pronalazio svoju jedinu inspiraciju, vrlo esto dajui autentini
znaaj pojedinim pojavama. Tako je smatrao da se upravo u uivanju u patnji
pronalazi temelj za uspjenost u svakom duhovnom zvanju, a knjievnu i psi-
18 E. M. CIORAN, Volja k nemoi, Hitorija i utopija, Pad u Vrijeme, str. 200.
145
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
holoku genijalnost Dostojevskog vidio je i kao posljedicu injenice da je patio
vie od drugih pisaca.
Nakon to je napustio mladenake politike i filozofske opsesije pomirio se
s traginom prirodom ljudskog ivota te ostatak ivota proveo piui aforizme
i eseje o pitanjima koja su ga zanimala. Paljivo itajui njegova djela, doi
emo do zakljuka koji je jednak onom do kojeg je on doao itajui Dostojev-
skoga: Onaj tko nije shvatio da je duhovitost glavno obiljeje njegova pisanja,
nije shvatio nita o Cioranu. Upravo zbog toga su u pravu oni koji njegov
pesimizam nazivaju ljekovitim pesimizmom. U konanici, Cioran se sam
piui svoje tekstove lijeio od nesanice i depresije.
Cioran i kulturni pesimizam
S Heraklitom, Platonom, Schopenhauerom, Nietzscheom, Spenglerom, Ho-
fmannsthalom, Evolom, Berdjajevom, Heideggerom i Jungerom, Cioran spada
u najznaajnije autore koji se povezuju s kulturnim pesimizmom koji je na
kraju dvadesetog stoljea ostao jedina ozbiljna filozofija ivota. 19 Kulturni
pesimizam nije posebna kola miljenja ili pokret, nego prvenstveno opa
ideja koja poiva na uvjerenju o propadanju naroda, civilizacija i ovjeanstva,
neumitnom ili uvjetnom zadravanju postojeeg pravca. 20
19 . PAI, Mjeseari pred zidom, str. 525. Autor kulturnim pesimistima istie Nietzschea, Cio-
rana, Brocha, Musila Spenglera, Heideggera, Jngera i beki fin de siecle s Hofmannsthalom. Ostali su
preuzeti iz knjige Alena Tafre Kulturni pesimizam u tradiciji filozofije povijesti. Iako se radi o dobro pozna-
tim injenicama, moda bi bilo dobro dodati jo neke informacije. Poznato je da su autori poput Schopen-
hauera i Heideggera u kategorijama optimizma i pesimizma vidjeli pojmove koji su neprikladni za
opis njihove filozofije. Osim toga, mnogi autori koje danas smatramo kulturnim pesimistima sebe uope
nisu smatrali pesimistima. Tako se mnogi od autora konzervativne revolucije nisu smatrali takvima, iako
je jedan od najrelevantnijih Oswald Spengler bio zagovornik jakog pesimizma, a optimizam je sma-
trao kukavilukom. Spengler jaki pesimizam prepoznaje u mitolokoj jezgri faustovske kulture u
traginim nordijskim epovima kao najdubljoj formi tog jakog pesimizma. Jedino onaj tko je sposoban
iskusiti tragediju moe postati figura od svjetskog znaaja. Tragedija je sudbina, a nju samo oboavatelji
korisnosti smatraju besmislenom i nemoralnom (A. TAFRA, Kulturni pesimizam u tradiciji filozofije po-
vijesti, str. 21.) U konanici, ni sam se Cioran nije smatrao pesimistom ili nihilistom. Meutim, ovdje se o
pesimizmu govori kao o opoj ideji, a ne kao filozofskom sustavu ili pokretu. Osim toga, ne analizira se
njihova filozofija kao oblik kulturnoga pesimizma, nego prvenstveno kulturni pesimizam koji je danas postao
jedina ozbiljna filozofija ivota iz perspektive njihove filozofije.
20 A. TAFRA, Kulturni pesimizam u tradiciji filozofije povijesti, str. 27.
146
RADOVI nevezani uz temu broja Emil Cioran i kulturni pesimizam
Konkretnije, pod kulturnim pesimizmom, meu ostalim, moemo smjestiti
etiko-estetiki svjetonazor u kojemu se umjetnost pojavljuje kao protu-
gibanje spram nihilizma 21, kritini odnos prema ideji progresa i napretku
tehnike, 22 antropoloki pesimizam Carla Schmitta koji u konzervativnoj an-
tropologiji vidi preduvjet za utemeljenost politikih kategorija prijatelja i
neprijatelja, na koje se nadovezuje ideja o politici kao ljudskoj sudbini,23 ro-
mantiarski pesimizam F. W. Schlegela koji se zalae za pomlaivanje kulture
i vjeruje u povratak Dioniza i obnovu dodira s mitskim snagama iskona 24, a
vjerojatno je najplodnije razdoblje kulturnog pesimizma razdoblje konzerva-
tivne revolucije u Weimarskoj republici. 25
Jednako kao i Oswald Spengler, vjeruje da se povijest moe opisati prven-
stveno kao gibanje duha kroz vrijeme, u kojemu poput ivih organizama
kulture prolaze kroz faze roenja, odrastanja, vrhunca i smrti. 26
Stoga, skeptik i barbar u Cioranovoj perspektivi nisu samo utjelovljenje
krajnosti dvaju dijametralno suprotnih pojedinca, nego predstavljaju utjelov-
ljenje dvije vrste drutava. S jedne strane postoji drutvo koje je utjelovljenje
skeptika, optereeno sumnjama i nedoumicama, lieno snage opredjeljenja,
nesposobno da se rtvuje za ideale, a jo manje sposobno da svoje neprijatelje
pretvori u svoje rtve.
S druge strane, postoji drutvo koje utjelovljuje barbara, koje obiluje vita-
litetom i vidi u svojim utemeljiteljskim mitovima jedinu moguu istinu. Ono
je previe primitivno za optereivanje bilo kakvim racionalizmom i skepti-
21 . PAI, Mjeseari pred zidom, str. 535. Potrebno je upozoriti i na mogunosti razliite interpre-
tacije pojma dekadencije. Tako Evola vidi dekadenciju kao otpadnitvo od Tradicije, Nietzsche deka-
denciju promatra kao stil u umjetnosti koji je posljedica prevladavajueg nihilizma, odnosno smrti Boga.
U tom kontekstu Nietzsche se zalae za povratak na antike ideale u umjetnosti. Vidi: . PAI, Mjeseari
pred zidom, str. 535 540. (Autor dodaje da je Nietzsche u odreenom smislu i sam bio dijete dekaden-
cije. Ipak, tu emo stati zbog preopsenosti problematike). Osim toga, dekadencija je i obiljeje civilizacija
na izdisaju, koje su osuene da u hedonizmu doekaju svoju propast. U tom kontekstu kao povijesni primjer
uz Cioranovu interpretaciju kraja grke i rimske civilizacije moemo istaknuti Ibn Haldunovu interpretaciju
propasti berberske civilizacije nakon prelaska s beduinskog na sjedilaki nain ivota. Vidi: A. TAFRA,
Kulturni pesimizam u tradiciji filozofije povijesti, str. 116.
22 A. TAFRA, Kulturni pesimizam u tradiciji filozofije povijesti, str. 23.
23 Isto, str. 273.
24 Isto, str. 59. Meu kulturne pesimiste iz razdoblja romantizma moemo ubrojati i Novalisa
i Schillera. U tom razdoblju naglaava se vanost lijepog u umjetnosti i potreba duhovne obnove kroz
povratak mitologiji. Na kraju krajeva, i sam je Nietzsche na mjesto umrlog Boga htio postaviti Dioniza, a
Sokrata i Euripida optuio je za unitenje ravnotee izmeu apolonskog i dionizijskog u korist apolonskog.
25 Isto, str. 35.
26 . PAI, Mjeseari pred zidom, str. 549. Autor objanjava Spenglerovu filozofiju povijesti.
147
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
cizmom i upravo mu to daje snagu opredjeljenja koje moe postojati samo uz
iskrenu vjeru u postojanje dobra i zla.
Povijest antike filozofije ui nas da je upravo filozofija skepticizma obi-
ljeje civilizacije na izdisaju. Skepticizam umirue antike posjedovao je snagu
kakvu je uzalud traiti u renesansi ili 18. stoljeu. Nedvojbeno je da Pironove
hipoteze i Sekstusovi traktati predstavljaju zbirku najsloenije, najmetodinije,
ali i najdosadnije literature koja je ikada napisana. Takva literatura kao odraz
vrhunca skepticizma moe nastati samo u civilizaciji koja vie nema svoju
duu, koristei Platonovu definiciju due kao onoga to se kree samo od cima koji su silno sloeni i razgnjevljeni i traei napredak drugdje, izvan
sebe. 27
Na skepticizam na teorijskom i filozofskom planu nadovezuje se liberalizam
i tolerancija na pravno-politikom planu. Muenici sumnje koji ne vjeruju u
utemeljiteljske mitove svoje civilizacije, ne vjeruju u superiornost svojih vri-
jednosti prema ostalima koji imaju iroke nazore u pogledu svih pitanja, spo-
sobni su samo da u ime tolerancije pripreme teren za konanu predaju barbar-
skoj civilizaciji koja je puna vitalnosti i ivotne energije. Civilizacija poinje
mitom, a zavrava u sumnji, teoretskoj sumnji koja, kad se okrene sebi samoj,
skonava u praktinoj sumnji. 28 Neravnopravnost borbe izmeu naroda koji
govore i naroda koji ute, potvruju rimsko osvajanje Grke, kao i german- dovela je do svih ruskih neumjerenosti i do sklonosti da se preskau povijesne
sko osvajanje Rima.
U budunosti zapadne filozofije skepticizam e dobiti na svojoj snazi. On
e biti posljednji dio filozofskoga naslijea Francuza, Engleza, Nijemaca i Au-
strijanaca koji danas ne opravdavaju status koji uivaju kod drugih. S druge
strane, izdvojenost iz zapadnoga svijeta namijenila je Rusima posebnu ulogu
u budunosti. Dok su se narodi zapada troili u svojoj borbi za slobodu i jo
vie u steenoj slobodi (nita ne iscrpljuje vie od posjedovanja slobode ili
zlouporabe slobode), ruski je narod patio ne troei se, jer se troimo jedino u
historiji, a kako je on bio izvlaten iz historije, bio je prisiljen podnositi neu-
moljive despotske poretke to mu bijahu nametnuti 29
Sloboda kao neostvareni ideal potlaenih naroda daje im iluziju o svijetloj
budunosti koja ih dri na ivotu, koja im omoguuje da sauvaju vitalnost
potrebnu za izvanredne pothvate u budunosti. Paradoks slobode se sastoji u
tom da tenja prema slobodi predstavlja glavni izvor ivotne energije, a njezi-
27 E. M. CIORAN, Volja k nemoi, str. 156.
28 Isto, str. 147.
29 Isto., str. 27.
148
RADOVI nevezani uz temu broja Emil Cioran i kulturni pesimizam
no ostvarenje predstavlja glavni izvor slabljenja iste. Neprestano teei prema
slobodi bez njezina ostvarenja Rusija je ostvarila znaajnu superiornost prema
zapadu koji je, na svoju alost, slobodu davno ostvario.
Meutim, ovdje nismo zavrili s paradoksima. Rusija je u velikoj mjeri iza-
zivala divljenje zapada, iako za razliku od zapada nije ostvarila svoje ideale.
Enciklopediste su oduevljavali pothvati Petra i Katarine, jednako kao to su
potomci stoljea prosvjetiteljstva, pritom mislim na ljude s ljevice, ludovali za
onima Lenjina i Staljina. Taj fenomen govori u prilog Rusiji, ali ne i Zapadnja-
sebe samih i vlastitih ostvarenja, danas paradoksalno blii likovima iz Dosto-
jevskovih djela od samih Rusa. Valja jo istaknuti kako oni utjelovljuju tek
porazne strane tih likova koji nemaju divljake prohtjeve ni muevnu estinu:
ti su opsjednuti zaglupljeni racionalizacijama i obzirima, izjedeni istananim
grinjama, tisuama upitnika, muenici sumnje, zaslijepljeni i obnevidjeli vla-
stitim dvoumicama.30
Pristajanje da se u okviru vjerskoga raskola prikloni pravoslavlju odraz je e-
lje za odvajanjem od zapada, a injenica da Rusija nije imala svoju renesansu
faze. Kamo tako uri, o Rusijo?, istie Cioran ovo Gogoljevo pitanje kao
najbolje upozorenje na rusku sklonost pretjeranostima i preskakanjima povije-
snih faza. U Rusiji nesrea nikada nije bila osrednja, ideologija uvijek postaje
utopija, a skepticizam postaje nihilizam. Rusija danas promatra zapad slino
kao to su Mongoli promatrali Kinu ili Turci Europu. Ipak, budui da je po-
vijest uvijek otvorena pitanje je hoe li Rusija zagospodariti Europom ili e
preskoiti tu fazu te se jednostavno raspasti bez proivljenog vrhunca.
Naravno da se Cioran nije zalagao za nasilne i represivne metode kako bi se
postigla duhovna obnova ili sprijeila propast pojedine civilizacije. Nihilizam
i dekadencija prisutni su kod kultura na izdisaju. U tom kontekstu Cioran je
esto podsjeao da su Rimljani u vrijeme svoje propasti najvie cijenili grku
dokolicu (otium grecum), koju su najvie prezirali u trenutku svog vrhunca.
Dekadenciju on vidi i kao obiljeje dananjeg zapadnog drutva. Za razli-
ku od mladog Ciorana koji je slino pripadnicima konzervativne revolucije u
Weimarskoj republici u propasti drutvenih i politikih odnosa svog vremena
30 Isto, str. 29.
149
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku RADOVI nevezani uz temu broja Emil Cioran i kulturni pesimizam

vidio temelj za izgradnju novih odnosa, stariji se Cioran pojavljuje kao prorok
zapadne apokalipse bez elje da sudjeluje u novom obliku drutvene izgradnje.
tovie, on u nihilizmu pronalazi poseban oblik umjetnike i egzistencijalne
inspiracije. Dekadencija ima svojih ari, ona naznauje povijesni zamor, na-
stojei besmislom nadomjestiti ispraznost slave, a ludilom pad velebnosti.
31

Dekadencija koja je cvjetala u vremenu cezarskoga nihilizma omoguila nam

je bolje lekcije iz psihologije nego svi psiholoki udbenici zajedno. Dekaden-
tni rimski carevi predstavljaju utjelovljenje ovjeka u njegovim krajnostima, a
njihove ludosti predstavljaju najvrjednije pouke o mranim zakutcima ljudske
psihologije. Ne krijemo li svi mi u blatu svoje due udnje koje mogu priznati
jedino mrani rimski carevi? Nije li moda imenovanje konja konzulom tek
dobro procjenjivanje ljudi?32

U razdoblju koje je proeto nihilizmom svaka je potraga za smislom osue-

na na neuspjeh jer ideja za takvom potragom proizlazi upravo iz zakljuka da
smisla nema. Oni ljudi koji su rezignirani neuspjenom potragom za smislom
prisiljeni su utoite potraiti u umjetnosti koja u razdobljima dekadencije uvi-
jek doivljava svoj procvat. Dekadentni rimski carevi, ta udovita nadahnuta
genijem dosade u svojoj su ludosti imali toliko stila da su svi esteti svijeta u
usporedbi s njima tek lakrdijai, a svi pjesnici samo prodavai sjena. 33

Dakle, Cioran u svojoj zreloj fazi ne prieljkuje opstanak civilizacije u kojoj

ivi niti dolazak neke druge civilizacije. Dolazak nove civilizacije ili popu-
larnost neke nove utopije ne e znaiti nita novo pod suncem. Kao jedan od
najmranijih moralista on ne vjeruje u utemeljenost bilo koje svjetovne utopi-
je, istiui da pisci utopijskoga tiva mogu biti samo prostodune osobe liene
bilo kakvog psiholokog instinkta. Utopisti su osobe koje ovjeka ne vide kao
bie od krvi i mesa, nego kao automat, fikciju i marionetu. U svojim su pre-
tjerivanjima otili tako daleko da su ak i od djece uspjeli napraviti beivotne
robote.

U Fourierovu zadrugarskom drutvu ona su toliko ista te ne dolaze ni

u napast da ukradu, da uberu jabuku sa stabla. A dijete koje ne krade nije
dijete. emu uope stvarati takvo drutvo lutaka? Fourierov bih opis falange

31 E. M. CIORAN, Brevijar poraenih, str. 26 27. U tom se smislu razlikuje od Nietzschea.

32 Isto, str. 26.
33 Isto, str. 26.

150 151
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku RADOVI nevezani uz temu broja Emil Cioran i kulturni pesimizam

preporuio kao najbolje sredstvo za povraanje. 34 pisanja koji mu je omoguio da autentino prenese svaku psiholoku i misaonu
nijansu na itatelja. Upravo je zbog toga teme o kojima je pisao tako uspjeno
pribliio itateljima, a svojim duhovitim i lucidnim komentarima esto uspje-
no izokrenuo uobiajenu perspektivu odreenih pojava. Stoga nije udno da se
njegov pesimizam esto percipira kao ljekoviti pesimizam.
Zakljuak
Kao mlada osoba Cioran je bio pristaa apokaliptinoga rumunjskog naci-
onalizma te se poput predstavnika konzervativne revolucije u Weimarskoj
republici zalagao za unitenje postojeih drutvenih i politikih struktura i
stvaranje novog oblika politike zajednice kojim e rumunjski narod prevlada- Literatura
ti svoju treerazrednu povijesnu ulogu. U filozofskom smislu, takoer slino
predstavnicima konzervativne revolucije, mladi je Cioran bio Zarathustrino Emil Michel CIORAN, Brevijar Poraenih, Drugi smjer, Zagreb, 2000.
dijete, opsesivni sljedbenik filozofije volje za mo. Nakon svog sazrijevanja,
napustio je radikalnu ideologiju i Nietzscheovu filozofiju te je ivot proveo pi- Emil Michel CIORAN, O nedai biti roen, Naklada Jesenski i Turk. Zagreb, 2013.
ui aforizme i eseje u kojima je odbacivao svaku ideologiju i svaki filozofski
sustav. Emil Michel CIORAN, Volja k nemoi, Historija i utopija, Pad u vrijeme, Demetra.
Neovisno o tome to je mijenjao svoja politika i filozofska uvjerenja, Cioran Zagreb, 2001.
je uvijek bio pisac kojega se moglo svrstati u kategoriju kulturnih pesimista.
arko PAI, Mjeseari pred zidom, Europski glasnik, 1999. /4.
Iako je kulturni pesimizam na kraju dvadesetoga i na poetku dvadesetprvog
stoljea osobito znaajan meu filozofima, odreeni broj kritiara upozorava Charles SIMIC, Filozof nesanice, e-novine.com, preuzeto 12. 3. 2014.
na injenicu da su gotovo svi predstavnici kulturnoga pesimizma bili bliski ra-
dikalno desnim politikim reimima te u recepciji kulturnoga pesimizma vidi Alen, TAFRA, Kulturni pesimizam u tradiciji filozofije povijesti, Filozofska
mogunost nastavka politike borbe drugim sredstvima. Ovo upozorenje moe istraivanja, Zagreb, 2008.
biti utemeljeno samo ako se prihvati kao ispravno metapolitiko stajalite pre-
ma kojemu ideje imaju presudnu ulogu u povijesnom i politikom ivotu.
Neovisno o pitanju mogunosti politizacije kulturnoga pesimizma, nedvojbe-
no je da je Cioran u svojoj zreloj fazi bio autor koji je pisao s onu stranu svih
opredjeljenja. U tom smislu, jasno je da bi svaka politika instrumentalizacija
Cioranove filozofije predstavljala izokretanje i grijeh prema autoru. Ciorana
treba prvenstveno promatrati kao pisca koji svojim literarnim egzibicijama,
iskrenim i duhovitim pogledom na svijet prua autentinu perspektivu odnosa
prema stvarnosti. On je autor za one koji od kljunih egzistencijalnih pitanja
ne ele pobjei preputajui se lagodnijim temama, udobnijem ivotu i plitkom
optimizmu. Opsesivno nastoji biti iskren u svakom trenutku, piui o najte-
im temama poput dosade, smrti, otuenosti i boli. Ipak, Cioran nije bio pose-
ban po iskrenom pristupu koliko po svom istananom i nenadmanom stilu
34 E. M. CIORAN, Volja k nemoi, Historija i utopija, Pad u vrijeme, str. 81.

152 153
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
LIKOVI INTELEKTUALACA
U HRVATSKOJ
KNJIEVNOSTI:
OD ENOINA LOVRE DO
MARINKOVIEVA
MELKIORA
Autor: Marko Paradik, mag. iur.
U knjievnoj se tradiciji Hrvata od 19. stoljea javila jedna zanimljiva stavka
koja je prisutna u djelima pisaca sve do 21. stoljea, a to je lik intelektualca.
Analizom znaajki tih likova moe se doi do odrednica intelektualca: nat-
prosjena inteligencija, natprosjena sposobnost pamenja injenica, elja za
znanjem, erudicija i kritiko razmiljanje prema sebi ili svijetu. Osim slinosti,
likovi intelektualaca od autora do autora imaju odreene posebnosti koje ih
oblikuju. Kao zajedniku znaajku tih likova vano je primijetiti da su svoj
ivot i osobnost svi oni izgradili kroz odnos s fatalnom i/ili aneoskom enom/
enama. To su dva idealna tipa ene: zapadnoeuropski aneoski tip kao npr.
Beatrice, Lotta, ene koje su gotovo liene spolnosti i imaju idealistiki nagla-
ene moralne vrline te slavenski-germanski tip kao npr. Gretchen, Gruenjka
i sl. s naglaenom spolnou i koje vode glavne i sporedne likove u propast.
154
RADOVI nevezani uz temu broja Likovi intelektualaca u hrvatskoj knjievnosti: od enoina Lovre do Marinkovieva Melkiora
U protorealizmu, poznatom i kao enoino doba
(razdoblje od 1850-ih godina do enoine smr-
ti 1881. godine), pojavljuje se lik intelektualca
s prethodno spomenutim znaajkama upravo u
djelu Augusta enoe Prijan Lovro. Tehnika
pripovijedanja stavlja pisca u ulogu sporednog
lika koji iz drugog lica prepriava ivot Lovre u
jedno kino popodne kao dokaz jednoj udovici
da postoji tema iz naeg naroda vrijedna pisanja.
Lovro je dijete siromane seoske obitelji koja ga
je usmjerila u sveeniko zvanje, no njegov e
ga nemirni duh 1 nakon susreta s fatalnom Mal-
vinom navesti da napusti sveenstvo i otie na
studij jezikoslovlja u Prag jer e odluiti radije biti dobar svjetovnjak, nego
lo sveenik. 2 Po tome to je bio sveenik i po mnogim drugim znaajkama
(npr. velika sposobnost pamenja) slian je liku Julien Sorela iz Stendhalova
romana Crveno i crno. Drugi pisac hrvatskog realizma (od 1830. do 1870.)
koji stvara likove intelektualaca jest Ante Kovai u svojim djelima U regi-
straturi (Ivica Kimanovi) i Fikal (Jakob Podgorski). Zajedniko im je
da dolaze iz seoskih sredina pa ih odreuje socijalna problematika, bila ona
statusnog i/ili imovinskog pitanja, koja je jedna od dominantnih tematika re-
alizma. Najjasnija je suprotnost grada i sela ipak istaknuta u romanu U regi-
straturi gdje obitelj Ivicu alje za slugu bogatom Meceni u grad jer, zadivljeni
pojavom kumordinara ora, naivno misle da je biti sluga u gradu bolje nego
biti gospodar na selu. U samom liku Ivice postoji mnogo vie autobiografskih
elemenata nego u liku Lovre jer je Kovai takoer bio siromano dijete sa
sela koje dolazi u grad i ondje ivi na rubu egzistencije uzdravajui se dr-
anjem instrukcija te je prisiljen ui u sjemenite kako bi zavrio posljednji
razred gimnazije. Zapravo bi se moglo rei da je ak i Lovro sliniji Kovaiu
nego njegovu duhovnom tvorcu enoi. Ti su autobiografski elementi svakako
1 Lovro se odbi od drugova. Bivao sve blijei. Stao moliti pritiskujui elo na molitvenik. Al dim
njegove rtve ne vinu se uz nebo, dim se gubio po tlih. Zakopao se u Augustina, Hrizostoma i druge svete
oce, zadubio u psalme. Badava, badava! Duh mu se svraao na Berangera, Goethea, Byrona i Mickiewicza.
Tu je nalazio sebe. Dua mu bijae kao Byronov Mazeppa, privezan krutom sudbinom na bijesna hata na
vrijeme. Vrijeme, mladost leti, dua ranjena, krvava. Lovro stao itati, uiti u no. Ali nije uio svetih otaca.
Uio povijest, jezike, matematiku. Ne bijae Lovro pjesnik, to jest ne imae tvorne pjesnike sile. Al mu duh
bijae ognjevit zmaj. Primiv toliko pjesnikih velikana, toliku silu raznolikih misli i osjeaja u sebe, buktilo
mu srce kao vatrena gora. Bivao sve blijei, dve suhlji, a oi sve plamnije. Naoe u njega Kanta, naoe
Rousseauove Confessionis. August eona, Prijan Lovro, Zagreb, Jutarnji list, 2008., str. 172.
2 Isto, usp. str. 175.
155
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
posebnost u likovima koje treba uvaiti kao neto
to im daje korijene u stvarnom ivotu, to je bit-
no ako nastojanje u romanima realizma shvatimo u
Stendhalovom smislu kao ogledalo stvarnosti. Lik
Jakoba Podgorskog3 jo vie obiluje autobiograf-
skim elementima nego Ivica s obzirom na njegovu
profesiju (Kovai je isto studirao pravo i postao
pravnik) i drutveno-politike poglede (posebice
pokreta ilirizma kao ideje protivne hrvatskom na-
rodu) te naravno seosko podrijetlo (izmarev sin iz
Krapine). Ve je reeno da su katalizator promjena
u ivotnom putu svih dosad navedenih likova ene
(Malvina i Minka Prijan Lovro, Laura U regi-
straturi, Elvira Fikal) iju karakterizaciju odlikuje stvaranje privida drugima
o vlastitoj prirodi. Kovaievi likovi fatalnih ena daleko destruktivnije utjeu
na konanu traginu sudbinu glavnih i sporednih likova, pa je tako priroda
nezaustavljive Laure razorna za sve mukarce koji joj se nau na putu (Mece-
na, Miha, Ferkonja) i openito predstavlja s razbojnicima u odreenom smislu
pobunu protiv drutva nalik onoj u Schillerovim Razbojnicima u pogledu ne-
potovanja drutvenih normi radi ostvarenja svojih ciljeva (pljaka, ubojstvo
itd.), dok se Elvira vie slui lukavstvom i prevarom u razaranju Jakobove veze
s Olgom. Dijametralno suprotni fatalnim enskim likovima su likovi aneoskih
ena (Anelija4 Prijan Lovro, Anica U registraturi, grofica Olga Fikal)
u vidu naglaenih moralnih vrlina (krepost, nevinost, iskrenost, potenje itd.),
no nitko od njih ne uspijeva ostvariti ljubav s likom intelektualca, bilo stjeca-
jem okolnosti ili zbog toga to to lik fatalne ene ne doputa.5 Ostaje pitanje
3 Ali u mladoga Jakoba je bila tvrda narav i gvozdena ustrajnost, kako u patnjama tako i u
uivanju. Tvrdoglav bijae Jakob da bi njegov otac prije mogao svojim omanim kladivom razbiti najdeblji
potplat nego svom sinu izbiti koju nakanu iz glave. Jakob ravnae svoj ivot matematikim formulama.
On je ciframa tono izraunao to e i u koje e vrijeme neto nauiti. Izraunao je to treba znati i kada
se moe dokuiti drutva velike gospode, postati lanom, a i sam velikim gospodinom... Jakob bijae ve
u mladosti starac. Dobnik uvijek toan koji se nikad ne zaustavi. Kada bi drugi gnjevno lupali akama od
ljutine i bijesa, Jakob bi naire otvorio oi i smjekao se: tako zapovijedaju matematike cifre s obzirom na
zdravlje... Nije se moglo znati da li je on prava flegma po naravi ili proraunata flegma. No Jakob Podgorski
nabrzo stee ime mudraca bez razlike stranaka i bez svake primjedbe. U dubinu duevnih mu svojstva nije
na svijetu nitko prodro jer je on rijetko i malo govorio, no i tada samo o onom to je znao i to bijae na
mjestu. Ante Kovai, Fikal, Zagreb, 1962., Matica hrvatska, str. 167 168.
4 Zanimljiva je simbolika imena koja ide u prilog tezi o njezinu aneoskom karakteru bez obzira je
li ona proizala svjesno ili nesvjesno iz namjere pisca.
5 Laura sakati Anici simbol enstvenosti (grudi); Elvira intrigama onemogui Jakobu razvoj veze
s groficom Olgom; Aneliji stric ne dopusti enidbu za Lovru zbog njezina imovinskog stanja i njegova
neasnog pokuaja s Minkom.
156
RADOVI nevezani uz temu broja Likovi intelektualaca u hrvatskoj knjievnosti: od enoina Lovre do Marinkovieva Melkiora
predstavljaju li te ene spas za lik intelektualca i/
ili nedostini ideal? U usporedbi s likom Lovre i
Ivice zasigurno se po snazi karaktera razlikuje lik
Jakoba koji, suprotno od njih, ne poini samouboj-
stvo ve se spremno suoava sa svojom fatalnom
enom i neprijateljskim likom, grofom Lacom, no
zbog traginosti svojstvene razdoblju romantizma
u konanici je poraen.
U modernizmu za koji moemo uzeti da kod nas
poinje 1897. 6 Leskarovom novelom Misao na
vjenost, Janko Poli Kamov je zasigurno neizo-
stavna sredinja linost koja dominira tim razdo-
bljem, iako e trebati gotovo vie od pola stoljea da se njegov znaaj prizna.
Njegov je roman Isuena kaljua, vjerojatno alegorija za analiziranu svijest,
podsvijest i savjest, izrazito protomodernistiko djelo toga doba najvie po
snanoj psihologizaciji glavnog lika. U tom djelu javlja se lik simbolinog
imena, Arsen Toplak (topli otrov), koji djeluje kao pseudonim samog pisca
zbog opet iznimne koliine autobiografskih elemenata u glavnom liku (pisa-
nje kao sudbina, odlazak u sjemenite, otac trgovac). Socijalna nota jo nije
iezla, ali je stavljena u drugi plan kao podloga na kojoj e glavni lik ponirati
jo snanije u samoga sebe. Nestaje objektivni i sveznajui pripovjeda u 3.
licu te dolazi do pripovijedanja u 1. licu, kao forma koju je u svojim djelima
prvi primijenio Dostojevski kao svojevrsni prijelaz iz realizma u modernizam
s ciljem dublje psiholoke analize. Naime, Lovro, Jakov i Ivica prikazani su
kao intelektualci u interakciji s drutvom i latentno prisutnom eljom da u tom
drutvu uspiju ostvariti sebe, dok je Arsen Toplak intelektualac koji je vie
okrenut svojoj nutrini nego vanjskom svijetu koji se samo odraava u njego-
voj nutrini, u razmatranju samoga sebe. Nema ni fatalne ene koja uzrokuje
njegovu propast jer je u nemilosrdnoj autoanalizi neminovna njegova moralna
propast svojstvena modernom ovjeku koja se najbolje oituje u problematici
vlastitog identiteta.7 ene koje su prisutne u njegovu ivotu ili ine tek mali
6 Poetak hrvatske moderne najee se smjeta u 1890. ili 1892. godinu kada dolazi do znatnog
slabljenja poetike realizma na ovim prostorima. Krajnjom se godinom najee smatra 1914. kada izlazi
zbornik drugog narataja pjesnika moderne, Hrvatska mlada lirika, a ponekad i 1916. ili 1917. godina, kada
duh ekspresionizma sve izrazitije prodire u hrvatsku knjievnu praksu.
7 A ja hou jedno ko i drugo. A to ja hou, to i mogu. T.j. nita. Vi ste mi braa, znanci, prijatelji.
Vi ste mi sve. T.j. nita. Dok sam bio ljubavnik, patriota, brat, sin i mislilac bio sam psova. Kletva je bila
moja domovina, moj odgoj, moj ivot, moj karakter, moj temperament, moja ideja: moja volja i snaga. Ona
je bila moj ja. Smijeak nije moj. A ipak to sam ja! Jer ja nisam ni ljubavnik ni brat ni patriota ni mislilac
157
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
trenutak u nizu (Mita na groblju, Adela br. 4, glumica Zora J., Natalija bez
broja, Bezimena, sestra Jelka) ili su mu potrebne da kroz svoj odnos s njima
pokae zapravo samoga sebe. Njegova nutrina (kaljua) je fantastino organ-
sko jedinstvo fiziologije i duhovnog to izbija u prvi plan pa ga tuberkuloza od
samog poetka pa do kraja fabule ini bolesnim u fiziolokom i jo vie u du-
hovnom smislu poput Dostojevskova lika u Zapisima iz podzemlja koji boluje
od bolesti jetre. 8 Dakle, iz navedenog se moe zakljuiti da se u Isuenoj kalju-
i javlja tematika svojstvena filozofiji egzistencijalizma u smislu problematike
identiteta u egzistencijalnim stanjima kao to su suoenost sa smru, boleu,
otuenosti od drutva, oaj i tjeskoba pa tako on prekida sa socijalnom imobil-
nou i egzistencijalnom ugroenou kao osnovnom problematikom koja je
zaokupljala Lovru, Ivicu i Jakoba tako da ih je bitno oblikovala. Arsen Toplak
u potpunosti je gradski tip intelektualca to se vidi u samoj usporedbi pisca tog
lika sa sporednim likom intelektualca Markom koji ini ideal-tip svih dosad
navedenih likova intelektualaca (Lovre, Ivice, Jakoba). 9 U svom problemu
identiteta problematizira pripadnost narodu i religiji koja je recimo neupitna
kod Lovre ili Jakoba. On takoer poput Lovre ulazi u sjemenite, no izlazi iz
njega iz posve drugih razloga: u njegovu pubertetu dolazi do nemogunosti
prihvaanja stvarne opstojnosti iracionalnoga ivotnog paradoksa, koegzisten-
cije pojmova katolik i Hrvat. 10 To je samo jedan od paradoksa na kojima se Ar-
sen (moda i Kamov) slomio i izgubio samog sebe kojeg autoanalizom poku-
ni ivot ni karakter ni temperament... ni volja... ja tj. nisam ja. Svima je poznato, to vi ne znate, da je stil
naime ovjek. Ideja je ideja. Genij i mediokritet mogu biti istih nazora;...Moj bi stil bio dakle psovka. Ja ne
psujem vie: ja nemam stila: ja nisam ovjek. Ko psuje? Onaj, koji se prepusti instinktu, koji je temperamen-
tan, koji nema obzira, koji je nenaobraen. Psuje onaj koji nema nita duhovito da kae. Ignoranta. Kletva
je iskrenost. Ko ironizira? Onaj, koji vlada strastima, koji nema karaktera, koji je obziran i obrazovan.
Uglaenost, osjetljivost, nemo... Duhovitost je rije, ne in; a rijei su samo rijei, dok su djela i djela.
Ne mogu psovati, pa ironiziram. Ne da mi se se govorit pa se smjekam. Slabost je dakle moja snaga i bez-
voljnost moja volja. I to sam ja. Jer ja nisam ja. Janko Poli Kamov, Isuena kaljua, Zagreb, 1997.,
Konzor,, str. 354 355.
8 Ovo je bolest to osamljuje ovjeka, odstranjuje iz drutva i posveuje sebi samome. Tek je kas-
nije poeo pomiljati na zavretak. Jer njegove misli ne bijahu sklad, zaokruenost i logika. One se, istina,
izvijahu jedne iz druge, ali si zato ne bijahu nalik. Janko Poli Kamov, Isuena kaljua, Zagreb, 1997.,
Konzor, str. 18.
9 Arsen = grad + familija + glasovir, deklamacija + tombola, ples + obzir + napuenost +
drutvo + novina + planiranje + logika i raun + socijalizacija + strasti + Strossmayer = histerik / Marko
= selo + paa + fukanje i dreanje + igranje na puceta + nehaj + izolovanost + plandovanje + priroda
+ sluajnost + filozofija i osjeaj + individualizam + nagon, koji se rodi + Starevi = idiot Janko Poli
Kamov, Isuena kaljua, Zagreb, 1997., Konzor, str. 284.
10 Ulazei u konvikt postajem skeptiniji... dobar katolik i dobar Hrvat stadu se iskljuivati i gu-
rati, dok jedan ne izgura drugog. A odlazei nakon pet mjeseci iz konvikta, ja sam ve uvjereni, nedvoumni,
fanatini ateista. Ni danas mi taj prevrat nije jasan. Jer ja sam u roku od tri mjeseca uvjereno stao nevjero-
vati u ono, u to sam godine i godine vjerovao. Janko Poli Kamov, Isuena kaljua, Zagreb, 1997., Konzor,
str. 234.
158
RADOVI nevezani uz temu broja Likovi intelektualaca u hrvatskoj knjievnosti: od enoina Lovre do Marinkovieva Melkiora
ava pronai. U liku Arsena javlja se jo jedna dodatna znaajka intelektualca:
kreativnost izraena kroz umjetnost. Ta se znaajka jasno oituje u umetnutim
novelama u obliku dijaloga s funkcijom defabularizacije (tu funkciju, usput
reeno, ima i podjela romana na tri djela: Na dnu, U ir, U vis) koje je napisao
Kamovljev lik koji je od pjesnika postao (kao i Kamov) pripovjeda. Upravo
tu znaajku ima i lik ure Andrijaevia 11 iz romana Bijeg Milutina Cihlara
Nehajeva, s tom razlikom da je uro odluio pridodati svojoj knjievnosti i
patriotsku notu s obzirom na to da je odluio da e njegova knjievna djela
sluiti domu i rodu, dok je Arsenova knjievnost sluila prvenstveno njemu u
larpurlartistikom smislu i kao meditacija o vlastitoj dekadenciji. Ovaj je lik,
za razliku od Ivice i Jakoba, smjeten iskljuivo u primorski kraj, dok lik Arse-
na predstavlja sintezu primorskog i kontinentalnog kraja: jug sjever, seksus
alkohol, uitak bol. uru mui religiozno-idealizirana slika aneoske ene
u kojoj enu nikako ne moe pojmiti s njezinom spolnou koja je njezina
bitna odlika. Tu doivljava svoj prvi slom jer ne prihvaa spolni akt kao jedan
od dokaza ljubavi prema eni, to je slino razoaranju Ivice u Lauri i Lovre u
Malvini pa iz tog razloga ak prekida vezu sa Zorom koja nikako nije utjelov-
ljenje fatalnosti poput Laure ili Elvire.12 Odlazak u Senj kao nastavnik fizike
i psihologije13 predstavlja dolazak u provincijski pakao sa cijelom galerijom
mediokriteta (Radovi, uvi, Lukaevski, Mari) koja ga eli upropastiti,
dok on odbija sukob s njima bjeei u samoga sebe. Na kraju bjei od ivota
poput likova intelektualaca nastalih prije razdoblja modernizma.
Odsutnost fatalne ene kod Arsena i ure nadoknadit e se u knjievnim
ostvarenjima Miroslava Krlee. On e lik fatalne ene dovesti do samog arhe-
tipa fatalnosti u svom dramskom ciklusu Legenda i barunici Castelli iz drame
Gospoda Glembayevi. 14 Leonovu e okupaciju slikarstvom preuzeti lik intelek-
11 ivot je uri u gimnaziji prolazio naoko bez potresa; u osam godina on se upoznao sa itavom
bibliotekom knjiga i kad je jo pred maturu u Vijencu iziao njegov prvi ovei rad, svi su se udili formal-
noj savrenosti koju je imao taj poetnik. Samo silnom vjebom i neprestanim itanjem svih moguih knjiga
koje je mlada, znanja edna, dua upravo gutala, dalo se to postii. ...Smisao za lijepu knjigu i muziku (u
svojoj esnaestoj godini bio je poprilian glasovira) vezao ga je uz kuu. Milutin Cihlar Nehajev, Bijeg,
Zagreb, 202, kolska knjiga, str. 23.
12 Gadno, gadno! - aptao je u sebi i muio se da nae jo goru rije. Sam, on sam ubio je tu veliku
ljubav koju je tako krasno pratila bogata priroda! I ona, kako je samo mogla izgubiti svijest i u tmini vrta
zaboraviti svetost uvstva, kad su se oboje otrijeznili ne vie kao dvoje idealnih drugova (tako je uvijek uro
smatro svoju ljubav) nego jednako kao cjelo to ponieno ovjeanstvo, kao obian mu i obina ena.
Milutin Cihlar Nehajev, Bijeg, Zagreb, 2002, kolska knjiga, str. 30.
13 Simbolika isprepletenosti duhovnog i materijalnog
14 Anica iz Kraljeva zbog koje se oivljeni mrtvac Janez ubio i kojoj mrtvaki kor pjeva Ave vic-
trix Eva. O kraljice, kurvo, djeva! te Eva iz Adam i Eva. Osim simbolike imena Anelika koje upuuje na
anesoki karakter i injenice da je opatica, tu je jasna aluzija na Danteovu Beatrice u njezinu djevojakom
159
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
tualca Sigismunda Latinovicza, tj. Filipa iz Krleina romana Povratak Filipa
Latinovicza koji e nakon Kamovljeva Arsena nastaviti egzistencijalistiku
problematiku identiteta svojstvenu modernizmu.15 Uz njega valja spomenuti
Kamila Emerikog iz Zastava kojemu je kao posebno obiljeje i osnovna
pokretaka snaga dana borba za hrvatsku dravnost i hrvatski narod. Upravo
politinost kao dominantno obiljeje razlikuje Kamila od Filipa i Leona koji
su bili vie obuzeti samim sobom, kreativnou i univerzalnim temama nego
nekim opim politikim probitkom. Ipak, ono to ih povezuje jest edipovska
problematika odnosa prema ocu: Filipa naizgled mui pitanje identiteta njego-
va oca, dok Kamila mui politika izdaja njegova oca. To se pokazuje nebitnim
jer Filipu saznanje o identitetu oca ne donosi nikakvu promjenu egzistencijalne
krize. Isto tako, simbolika ubojstva oca promjenom imena i prezimena u ma-
niri Edipa Kamilu ne donosi rasplet problema. Filip svoju fatalnu enu nalazi
u liku Boboke (Ksenija Radajeva) koja je karakterno vrlo slina Gruenjki iz
Brae Karamazov, iza sebe ve ima upropatenu egzistenciju sporednog lika
intelektualca Vladimira Baloanskog, a Kamilo u Maarici Ani Borongay, eni
pripadnici naroda protiv ije se politike vlasti bori. Zanimljivo je da su Krle-
ine fatalne ene, primjerice Boboka i barunica Castteli, ubijene nasiljem na
predjelu vrata, to se moe povezati s injenicom da je jedno od oruja fatalne
ene govor. Primjer iz svjetske knjievnosti predstavlja pripovijetka Carmen
Prospera Mallarmea u kojoj fatalnu enu na kraju zadavi njezin ljubavnik.
Upravo simbolikom saetoj u slici Carmenine smrti, u poglavlju u kojemu
Filip vodi verbalni okraj sa sporednim likom demonskog intelektualca Sergija
Kirilovia Kyrialesa, najavljena je Bobokina sudbina. Dakle, Filipu je osim
fatalne ene suprotstavljena vrlo snana nihilistika osobnost sporednog lika
intelektualaca Sergija Kirilovia Kyrialesa kao svojevrsni alterego koji mu
budi sumnju u slikarstvo, njegov talent i njega samog. 16 Simbolika fatalnosti
imenu Beatrix.
15 Taj ovjek sumnja u identitet svog vlastitog ja. Taj ovjek sumnja u identitet svoje vlastite eg-
zistencije, a jutros je doputovao, i tu u toj kavani nije ga bilo ve jedanaest godina. udno! Sjedi takav
jedan neroeni netko u jednom ogledalu, naziva samog sebe sobom, nosi to svoje mutno i nejasno ja u sebi
godinama, pui, a gadi mu se puenje, osjea kako mu je muno, kako ga stee srce, boli glava, kolutaju
mu se oko pogleda udni zelenkasti krugovi i sve to tako nejasno i mutno krui, i sve je to tako pogodbeno,
tako neodreeno, tako udno trepetljivo: biti subjekt i osjeati identitet svog subjekta! Miroslav Krlea,
Povratak Filipa Latinovicza, Zagreb, Zagrebaka stvarnost, 1995., str. 36 37.
16 Sergije Kirilovi Kyriales, Grk s Kavkaza, ak parike Sorbone, dvostruki doktor, dermatolog
i doktor filozofije, koji je u toj kostanjevekoj drami odigrao po ove boleive slabie i zbunjene dekadente
tako presudnu ulogu, bio je predratni ruski emigrant, a kada se za Ballocsanszkove ere pojavio u Bobinom
krugu, doputovao je iz Rige, gdje je radio kao feljtonist u Rigaer Tagblattu. Mati mu je bila (navodno)
grka idovka s jednog maloazijskog ostrva, a otac ruski gardijski stabileutenant, Kiril Pavlovi. Taj stariji
ovjek, koji je bio hladan i zatvoren u svakom pogledu, svakako je ve navrio pedesetu, ali s njegova lica
nije se o tom pedesetogodinjem nepoznatom ivotu moglo proitati savreno nita. Mrk i hladnokrvan,
160
RADOVI nevezani uz temu broja Likovi intelektualaca u hrvatskoj knjievnosti: od enoina Lovre do Marinkovieva Melkiora
oituje se i kod pjesnikinje Ane Borongay u tome da je Kamilo nadahne da na-
pie poemu Medeja (fatalna ena antike) i posveti je upravo njemu. U njihovoj
zadnjoj raspravi prije potpunog raskida on joj iznosi svoju strast za politikom
koju ona nikad nije razumjela te koja je naposljetku uinila ostvarenje njihove
ljubavi nemoguom. 17 Strast za politikom omela ga je od uranjanja u samoga
sebe, to nije tipino za likove intelektualaca u modernizmu koje je punom
snagom zapoelo kod Arsena, nastavilo se s urom i Filipom te e se snano
oitovati u liku Valentina u djelu Ive Kozaranina Sam ovjek podijeljenom u
etiri dijela (Noni dijalog, Mrana mladost, Buga plae, Sam ovjek), u ko-
jemu glavni lik pripovijeda svoju sudbinu koja je dovela do ivotne tragedije
i rastakanja vlastitog identiteta. 18 Fabula je isprekidana digresijskim monolo-
zima koji su prepuni lirskog pesimizma koji sa stalnim atributima mrtvaki i
krvavi ine estetiku runog. Valenta obiljeava nesretno djetinjstvo obiljeeno
preranom smru njegove idealizirane majke, grubou i bezosjeajnou oca
koji je mario samo za svoju trgovinu, zlostavljanjima maehe Agate i erot-
ske traume sa slukinjom Terezom u seoskoj sredini pokraj rijeke na granici
s Bosnom, odlazak u sjemenite i naposljetku oevo samoubojstvo. U krmi,
stalnom ambijentu likova intelektualaca smjetenih u kontinentalnu Hrvatsku,
Valentin razgovara sa sobom koji vie nije on nego ubojica za kojeg ne vrijede
zakoni i koji sam sebe ljubi i sam sebi sudi.
Idui je lik intelektualca Ivan Galeb iz romana Vladana Desnice Proljee
crne masti, tamnomodre, kovrave, bujne kose, taj doktor Serge (kako su ga zvali Bobini trabanti) govorio
je sve evropske i levantinske jezike, naskitao se po svim kontinentima, stojei spram zemaljskih dogaaja i
pitanja u nevjerojatno hladnoj distanci, kao da promatra ivot iz zvjezdane, staklene daljine. Taj Kyriales
posjedovao je spram Filipa neshvatljivo uzvienu superiornost, raspolaui udnim i neobino opasnim
svojstvom: sposobnou, da razara sve Filipove misli; zamisli, da mrvi njegove istine i zanose, i da sve Fili-
pove tjelesne i duevne snage atomizira u prainu i potpuno bezvrijedan pepeo. Miroslav Krlea, Povratak
Filipa Latinovicza, Zagreb, Zagrebaka stvarnost, 1995., str. 151.
17 Nikada me nije politika zanimala kao karijera, to to interesira mene to je ova moja zemlja, eto,
ova smrdljiva krma ovdje, onaj krastavi pas na lancu tamo u blatu, ovaj kupleraj, ovi cigani, ove pijane
kurve, ove petrolejke u magli, to je moja domovina, i mislim da nisi zaboravila, bio sam i ostao vezan o nau
bijedu, to je tako, nisam emigrant, i desilo se ma to, nikad se neu iseliti, netko mora i ovdje ostati! Pa
ipak, mislim da je smijeno u ovome momentu priati staru priu, ta li sve nisam izgovorio o brigama ove
zemlje jo pod tvojim petanskim krovom, dosaujui ti mojom politikom, ono, vidi, nije bila nikakva moja
politika, nego moj ivot, i ako je taj moj ivot politika, onda u se baviti politikom dok diem. Miroslav
Krlea, Zastave, Zagreb, Ljevak, 2000., str. 194, peta knjiga.
18 ovjek koji je sat poslije toga izaao iz naeg stana nosio je dodue moje odijelo, bio je visok
kao ja i drao jedno rame malo u zrak, kao to ga ja drim, ali to sasvim sigurno nisam bio ja. ...Ti nisi ti
(ja slutim), nego neki drugi, pokojni ja, koji je doao da se oprosti sa mnom. Priao si mi na korak, sjedio si
sa mnom i pio, ali to nisi bio ti nego ja koji sam se pretvorio u tebe. Priao si mi na korak i zavaro si me, a
sada je doao dan koji te je pretekao i skinuo ti masku s lica. Dan je tvoj grob nad kojim ja stojim skruen i
alostan, ali ne plaem. Ivo Kozaranin, Sam ovjek, Zagreb, Mladost, 1978., str. 392 398.
161
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
Ivana Galeba. On je, za razliku od prethodnog, smjeten u ambijent primorske
Hrvatske i to e se oitovati u veoj vedrini, smirenosti i ivotnoj radosti pra-
vog Dalmatinca. Najvanije po emu se ovaj lik intelektualca razlikuje od svih
ostalih jest to da je on starac koji je prevalio vie od pedeset godina i svoj ivot-
ni put pripovijeda u prvom licu piui dnevnik u bolesnikoj postelji. U ovome
romanu starost glavnog lika ini zaplet, vrhunac i rasplet kao u filmu Ingmara
Bergmana, Divlje jagode, gdje stari profesor kroz snove i sjeanja preispituje
vrijednost svojega proivljenoga ivota. Suoenje sa smru u starosti donosi
ujedno i suoenje sa ivotom kao temeljno egzistencijalno stanje u kojemu o-
vjek dolazi do mnogih pitanja, odgovora i traganja za smislom. To je zasigurno
jedna od bitnih preokupacija starca na bolesnikoj postelji pa se tako ovaj in-
telektualac bori svojim biem protiv smrti, proivljavajui svoj ivot i induk-
cijski iz njega izvodi zakljuke kao bisere svoje mudrosti u obliku digresija
koje ine retardaciju fabule. Jedna od tih digresija jest problematika identiteta
(subjektiviteta), tj. jastva prema Jungu iliti Heideggerovim rjenikom tubitka
(Dasein) koju smo ve sreli u Arsena, Filipa i Valenta. 19 Borba njegovog ja-
stva/tubitka sa smru oituje se jo u njegovoj izjavi da esto smilja priu pod
nazivom O ovjeku nad kojim Smrt nije imala vlast dok god se kretao i ideji za
radnju romana koji namjerava napisati. 20 Kod njega nema fatalne ene ve mu,
kao Arsenu, ivot ispunjavaju tek sporedni likovi ena (Kalpurnija, Alda, Erna,
Dolores, Maja) s kojima se zbog svog kozmopolitskog duha, nemira i elje za
kretanjem ne moe skrasiti. Na kraju romana, nakon isprekidanih esejistikih
pasusa koji odraavaju sve jau prijetnju smrti zbog poniranja u svoj ivot kao
prolost, Ivan uspije izai iz bolnice upravo u proljee (vrijeme kada je umrla
njegova ker Maja) koje simbolizira ivot (uskrsnue?) jer kao godinje doba
dolazi nakon zime koja je u umjetnosti esto uobiajeni simbol smrti.
19 Jer ja nema dobi. Godine to su stvar za druge, za ne-ja; ba kao i smrt. Kad reknemo ja, mi
time ciljamo na onaj isti subjekt, na onaj intimni osjeaj jastva na koji smo ciljali i onda kada smo kao
esnaestogodinjaci, ili estogodinjaci, izrekli tu zamjenicu ja. A svaki na in i svaka naa rije, od
roenja do smrti, spontani su ispad i autentian odraz onog istog naeg identiteta, onog ja koje se u nama
rodilo s prvim trakom nae svijesti, ili s prvim trakom naeg instinkta, i koje se od tada neprestano,
svakim danom i svakim asom, u nama nadoraa, integrira, jedri, ocjelokupljuje, ali jezgra ostaje uvijek
ono prvotno goludravo ja. Svojstva, obiljeja, kakvoe to je ono od ega su sainjeni drugi. Samo drugi
sazdani su na taj staromodni, skolastiki nain. Nae ja sastoji se iz golog fakta bivstvovanja i iz primarnog
slijepog osjeaja tog bivstvovanja. Dakako, tome pridolazi i percipiranje ostalog postojeeg oko nas. I to
nije neugodno; ba naprotiv. Ali to nije bitno. Zgoljeni fakat bivstvovanja, i goli osjeaj tog bivstvovanja.
Sve je drugo sporedno, nebitno. Puki ogrta na leima tog naeg ja. Vladan Desnica, Proljea Ivana
Galeba, Zagreb, Zora, 1977. str 255.
20 Radnja tog romana smjetena je u budunost gdje su ljudi otkrili lijek protiv smrti zvan Athanatik
(gr. a-ne, thanatos smrt) A za besmrtnost i neusmrtivost te Athanatik B za besmrtnost. Radnja ima hux-
leyjevski antiutopijski karakter, borgesovski rasplet i nedovreni kraj. Poanta je vrlo jednostavna: nunost i
potreba smrti za ovjenost i ovjeanstvo.
162
RADOVI nevezani uz temu broja Likovi intelektualaca u hrvatskoj knjievnosti: od enoina Lovre do Marinkovieva Melkiora
Vrijeme radnje poetka romana Kiklop Ranka Marinkovia, u kojemu je
smjeten lik Melkior Tresi, jest jesen i njime se vraa u kontinentalni ambi-
jent. Tog novinara i diplomiranog filozofa, poput Galeba, mui strah od smrti
samo posredno kao strah od nadolazeeg rata personificiranog u mitskom liku
Kiklopa. Radnja ovoga romana odvija se za vrijeme bombardiranja Londona
1940. godine u jo predratnom Zagrebu, dok se ranije spomenuti likovi inte-
lektualaca nalaze u starijim razdobljima (Lovro, Ivica, Jakov u 19. st., Arsen i
uro na poetku 20. st., Kamilo u razdoblju Prvoga svjetskog rata, Leon i Filip
u dvadesetim godinama 20. st., Valentin i Ivan u tridesetim godinama 20. st.).
Poput Krleinih romana, ovaj roman obiluje galerijom sporednih likova inte-
lektualaca (Ugo, Melkior, Don Fernando) koji se kao druina intelektualaca
imenom Parampioni drue u kafiu Daj-damu te bijeg iz predapokaliptinog
svijeta trae u lakrdiji, opijanju i enama. Ugo predstavlja harlekina cijele dru-
ine i svojim dovitljivim intelektualnim humorom i sarkazmom zabavlja cijelo
drutvo, dok je Maestro poput Uga obavijen duhom boemtine, no njegov je
izraz morbidni cinizam s prezirom prema progresu i prema njemu Melkior
osjea dozu duhovnog autoriteta. Ti su likovi navodno napisani po uzoru na
Viktora Vidu (Ugo) i Tina Ujevia (Maestro). Don Fernando, sporedni lik in-
telektualca, predstavlja pak parodiju jer razvija svoju teoriju preventivne de-
humanizacije kojom iznosi stav kako bi terorom i atentatima trebalo ubiti sve
potencijalne ubojice, demagoge i diktatore koji bi mogli postati novi Hitler,
Napoleon ili Cezar i to upravo prema postavkama sociobiologizma koje su ut-
kane u boljevizam, faizam i nacionalsocijalizam. Melkior je razapet izmeu
dvije fatalne ene, Enke i Vivijane. Enka je ena koja s njim vara svojeg mua,
a Vivijana je misteriozna ena koja simbolizira neostvarene udnje. Potonja je
povezana s Ugom kojemu ona ne predstavlja nita mistino te s Maestrom s
kojim dijeli nerazjanjenu prolost. Njezina fatalnost blijedi pred sve veom
prijetnjom novog svjetskog rata koji Melkior pokuava izbjei. Naposljetku,
on za razliku od Odiseja ne bjei od Kiklopa kojega je uspio nadmudriti, nego
se uslijed opeg besmisla i animaliziranja ljudske kolektivne svijesti drago-
voljno predaje toj nemani odlazei u Zoopolis.
Sasvim je uobiajena pojava da su stavovi, miljenja i osobnost glavnih li-
kova intelektualaca esto odraz osobnosti samoga pisca emu u prilog govori
podudarnost autobiografskih elemenata sa znaajkama likova intelektualaca.
Romani mogu biti ogledalo osobnosti samoga pisca kao intelektualca, a moda
i/ili vjerna slika hrvatskog intelektualca koji su egzistirali u vrijeme nastajanja
163
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku RADOVI nevezani uz temu broja Dravnopravni poloaj hrvatskih zemalja u sklopu Austro-Ugarske monarhije

tih likova. Svakako, to ogledalo ne mora biti ist i pravilan odraz stvarnosti

DRAVNOPRAVNI
ve poput konkavnih ili konveksnih zrcala moe uiniti neku pojavu ljepom
ili runijom, poeljnom ili nepoeljnom. Upravo je u tome bit ovog fenome-
na likova intelektualaca u hrvatskoj knjievnosti jer knjievnost je biljka koja
svojim korijenom esto zna crpiti minerale iz zemlje stvarnosti te ih preobra-

POLOAJ HRVATSKIH
ziti u prekrasne cvjetova mate. Vrlo je intrigantno, s obzirom na temu broja
asopisa, da se s prelaskom knjievnog razdoblja iz realizma u modernizam
javlja problematika identiteta kod mnogih likova (Arsen, uro, Filip, Valent,

ZEMALJA U SKLOPU
Ivan), dok je nekima dostatna samo kritina svijest okrenuta prema svijetu
(Kamilo, Melkior). Svima je zajedniko jedno: lik fatalne ili aneoske ene ili
pak likovi ena bez kojih bi karakterizacija likova intelektualaca u hrvatskoj

AUSTRO-UGARSKE
knjievnosti vjerojatno bila nepotpuna jer svi su oni manje-vie izgradili svoj
ivot i osobnost kroz svoj odnos sa enama. Tek nam ostaje vidjeti hoe li se
ta knjievna tradicija likova intelektualaca i njihovih ena nastaviti u hrvatskoj
knjievnosti te jo vie hoe li moi svoj uzor nai u svakodnevnom ivotu.

MONARHIJE
Literatura
Autor: Marko Rai, student povijesti na Hrvatskom katolikom
August ENOA, Prijan Lovro, Zagreb, Jutarnji list, 2008. sveuilitu
Ante KOVAI, Fikal, Zagreb, Matica hrvatska, 1962.

Janko Poli KAMOV, Isuena kaljua, Zagreb, Konzor, 1997.

Milutin Cihlar NEHAJEV, Bijeg, Zagreb, kolska knjiga, 2002.

Miroslav KRLEA, Povratak Filipa Latinovicza, Zagreb, Zagrebaka stvarnost,

1995.

Miroslav KRLEA, Zastave, Zagreb, Ljevak, 2000.

Ivo KOZARANIN, Sam ovjek, Zagreb, Mladost, 1978.

Vladan DESNICA, Proljea Ivana Galeba, Zagreb, Zora, 1977.

Ranko MARINKOVI, Kiklop, Zagreb, Mladost, 1972.

164 165
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
Nakon poraza od Pruske te pritisnut sve nestabilnijom unutarnjom situa-
cijom u Habsburkoj Monarhiji, beki je dvor 1867. godine morao postii
kompromis s drugim najjaim narodom, Maarima, u svrhu ouvanja dra-
ve. Tim dogovorom izmeu dvaju najjaih faktora, Habsburka se Monarhija
reorganizira u novu, dvojnu, carsku i kraljevsku Austro-Ugarsku Monarhiju.
Hrvatski je sabor od cara Franje Josipa I. dobio zadatak u novoj dravi urediti
svoj poloaj unutar Translajtanije ili ugarskog dijela Monarhije. 1 Nakon niza
pregovora u srpnju 1868. godine, konano je u Peti postignut dogovor izmeu
hrvatske regnikolarne deputacije te ugarske deputacije koji je car Franjo Josip
I. 8. 11. 1868. potvrdio, ime je stvoreno posebno dravnopravno ureenje u
ugarskoj polovici Monarhije. Ta posebna nagodba stvorila je Ugarsko-Hrvat-
sko Kraljevstvo koje se sastojalo od Kraljevine Ugarske i Trojedne Kralje-
vine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije (Trojednica). Nagodba priznaje Trojed-
nu Kraljevinu kao hrvatski politiki narod na elu sa Saborom i banom koja
s Ugarskom sainjava jednu politiku cjelinu.2 Nakon viegodinjih krenja
Nagodbe, naroito s obzirom na njezin financijski dio koji nije omoguavao
gotovo nikakav financijski napredak Hrvatske, eljeznica, jezika i maarske
hegemonije, dolazi do sve veeg nezadovoljstva u Hrvatskoj te eljom za po-
tivanjem istoe Nagodbe i njezinom revizijom kao djelominim rjeenjem
hrvatskoga pitanja.
Jo jedno od rjeenja krize u Monarhiji predstavljala je ideja preureenja
Austro-Ugarske po naelu trijalizma. Sam trijalizam predstavlja projekt po-
novne reorganizacije dualistike Monarhije kojom bi se stvorila nova dravna
federalna jedinica Kraljevina Hrvatska. Ona bi kao takva bila ravnopravna s
dotadanjom Carevinom Austrijom i Kraljevinom Ugarskom. Trijalizam se u
bitnome razlikuje od ostalih rjeenja hrvatskoga pitanja u zajednici s Habsbur-
govcima. Primjerice, za razliku od dravnoga saveza s Ugarskom u vidu Hr-
vatsko-ugarske nagodbe3 ili ideje federalizacije tako da svaki politiki narod
u Monarhiji (Nijemci, Maari, Hrvati, Poljaci i esi) dobije potpunu autono-
miju, zalae se za potpunu samostalnost i cjelokupnost hrvatskih zemalja. Te
bi zemlje s ostalim zemljama u dravnoj zajednici povezivala osoba vladara,
zajednika vojska, mornarica te zajedniki vanjski poslovi.
Nakon odluke Hrvatskoga sabora iz 1790. godine da se podvrgne Ugarskom
1 Slubeni naziv Translajtanije ili ugarskog dijela Monarhije je Zemlje Krune sv. Stjepana, a inile
su je Kraljevina Ugarska s Budimpetom kao glavnim gradom, Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija
s glavnim gradom Zagrebom te grad Rijeka kao Corpus separatum pod upravom Budimpete.
2 J. IDAK, M. GROSS, I. KARAMAN, D. EPI, Povijest hrvatskog naroda 1860. 1914., Za-
greb, 1968., 38 42.
3 Nagodba se pokazala kratkotrajnim i nedjelotvornim rjeenjem za politiki sve zreliju hrvatsku
naciju.
166
RADOVI nevezani uz temu broja Dravnopravni poloaj hrvatskih zemalja u sklopu Austro-Ugarske monarhije
namjesnikom vijeu, Hrvatska po prvi put biva u pravnom smislu podvrgnuta
Ugarskoj. To je stanje trajalo sve do revolucionarne 1848. godine kada Sabor
na elu s banom Josipom Jelaiem prekida sve dravnopravne veze s Ugar-
skom.
Nakon zavretka Bachova apsolutizma te zasjedanja Sabora 1861. i 1865.
dolazi do slobodnog sklapanja nagodbe 1868. godine izmeu ravnopravnih
strana Ugarske i Hrvatske. Hrvatske zemlje tom nagodbom dobivaju drav-
nopravnu posebnost u odnosu na Ugarsku unutar dvojne Monarhije, to se
vidi iz teksta Hrvatsko-ugarske nagodbe. lanak 1. Hrvatsko-ugarske nagodbe
odreuje teritorijalni opseg hrvatske drave, to predstavlja jednu od temeljnih
odrednica dravnosti. U nagodbenom lanku 2. stoji da se zajedniki kralj,
krunjen krunom svetog Stjepana ima nazivati kralj Ugarske i kralj Dalmacije,
Hrvatske i Slavonije te je odreeno da se krunidbena zavjernica iz 1867. godi-
ne ima sastaviti na hrvatskom jeziku te se poslati Hrvatskom saboru. Dalje se u
dokumentu istiu zajedniki poslovi, novarstvo i porezni sustav (lanak 10.),
pomorstvo, carine, eljeznice, dravljanstvo i uzdravanje dvora. Svi ostali
poslovi koji nisu spomenuti kao zajedniki ostaju pod autonomijom Hrvatsko-
ga sabora (lanak 47.). U tekstu nagodbe priznaje se i pripadnost Dalmacije i
Vojne Krajine sastavnim dijelovima Hrvatske (lanak 65.) koje tada nisu bile u
nadlenosti Hrvatskoga sabora i bana. 4 Zakonski je odreeno da slubeni jezik
zakonodavstva, sudstva i uprave Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije
ima biti hrvatski (lanak 56.), dok sve zajednike institucije na podruju Hr-
vatske takoer za slubeni jezik imaju hrvatski (lanak 57.).5 Vano je spome-
nuti i pitanje vojske koje je takoer regulirano nagodbom u kojoj stoji da unu-
tar zemalja krune sv. Stjepana Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija ima
svoju slubenu vojsku u vidu Kraljevskog hrvatskog domobranstva s glavnim
zapovjednitvom u Zagrebu, hrvatskim kao zapovjednim jezikom i hrvatskom
zastavom kao slubenom. Najvei dio asnikog zbora ine Hrvati. 6
Iako nije bila u pravnom poloaju kao Austrija i Ugarska, iz navedenog mo-
emo zakljuiti da je Hrvatska de facto sa svojim Saborom kao parlamentom,
banom kao ministrom predsjednikom, slubenom vojskom, vlastitim jezikom
te upravom imala veinu elemenata dravnosti, to osim Austrije i Ugarske
4 Dalmacija sve do raspada Monarhije 1918. godine nije bila sjedinjena s Hrvatskom i Slavoni-
jom. Nakon razvojaenja Vojne krajine 1873. godine, njezin je teritorij stavljen pod upravu Sabora i bana
tek 1881. godine,
J. IDAK, M. GROSS, I. KARAMAN, D. EPI, Povijest hrvatskog naroda 1860. 1914., 80.
5 J. ARINI, Nagodbena Hrvatska, Zagreb, 1972., 271 293.
6 M. POJI,Ustroj austrougarske vojske na ozemlju Hrvatske 1868. 1914., Arh. Vjesn., god. 43
(2000.), 156 157.
167
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
nije imao nijedan politiki narod u Monarhiji. Zakonodavna vlast, koja pred-
stavlja obiljeje drave i koju je Trojedna Kraljevina imala, svjedoi o Hr-
vatskoj koja ima karakter posebne drave. Uz sve te elemente Hrvatska ipak
nije bila potpuno samostalna drava jer je njezin dravnopravni poloaj bio
manifestiran jedino kroz zajednicu s Ugarskom. Zbog toga nije imala nikakve
izravne odnose s Austrijom i inozemstvom osim kroz zajednike poslove koji
su bili propisani nagodbom. Ovisnost o Maarskoj oituje se i u nagodbenom
lanku 51. koji odreuje da bana imenuje car na prijedlog zajednikoga ugar-
skog ministra predsjednika. Kao to je ve spomenuto, dolazilo je do estih kr-
enja i zlouporabe nagodbe s ugarske strane, to je predstavljalo velik problem
nacionalnoj integraciji i napretku Hrvatske.
Kriza dualizma
Sve vee jaanje imperijalizma te drutveno i ekonomsko osnaivanje dviju
vladajuih nacija u Monarhiji 1880-ih godina rezultira nezadovoljstvom nevla-
dajuih nacija i jaanjem nacionalnog otpora. Takoer, dolazi i do meusobnih
sukoba izmeu nositelja dualizma, Austrije i Ugarske, potaknuto jaanjem ove
druge koja je htjela sve veu ravnopravnost s Austrijom, to je u krajnjoj liniji
zavravalo s tendencijom maarske premoi nasuprot Beu. Sve to rezultiralo
je slabljenjem i krizom dualizma iz 1867. godine. Beka aristokracija, visoki
crkveni i vojni krugovi sve su nezadovoljniji postojeim dualizmom te otvo-
reno to iskazuju. Uvjereni su da dualizam ide na ruku iskljuivo Maarima te
iniciraju kod politikih vrhova sve veu suradnju s nevladajuim nacijama,
prije svega s Hrvatima u emu prednjai voa austrijskih kranskih socijalista
Karl Luger. Luger kasnije postaje glavni oslonac politike prijestolonasljednika
nadvojvode Franje Ferdinanda i jedan od vodeih politiara u Carstvu. 7 U
ovome se mogu iitati poetci ideje trijalizma kao rjeenja krize u dvojnoj
Monarhiji koja je u mnogoemu funkcionirala po principu divide et impera.
to se Hrvatske tie, krajem 1880-ih godina ban Khuen Hdervry uvruje
svoj pseudoustavni reim i inovniki aparat te rafiniranim metodama i izbor-
nim inenjeringom politiku situaciju vrsto dri pod svojom kontrolom. Ne
doputajui razvoj konstruktivnog i progresivnog politikog ivota te guei
7 J. IDAK, M. GROSS, I. KARAMAN, D. EPI, Povijest hrvatskog naroda 1860. 1914., str.
137 138.
168
RADOVI nevezani uz temu broja Dravnopravni poloaj hrvatskih zemalja u sklopu Austro-Ugarske monarhije
nacionalnu integraciju hrvatskoga naroda, on uvelike pobuuje revolt protiv
dualizma s jedne strane te takvom politikom s druge strane izravno tjera na su-
radnju hrvatsku i srpsku politiku elitu koja u jednom od svojih primarnih, ali
ne i javno proklamiranih ciljeva, ima junoslavensko jedinstvo koje u kona-
nici rezultira izdvajanjem hrvatskih zemalja iz Monarhije i prikljuenje Kra-
ljevini Srbiji. 8 Koncem 19. stoljea kriza se produbljuje. Poinju eko-nje-
maki sukobi u austrijskom dijelu Monarhije te neodrivost postojeeg sustava
postaje sve oitija. U Hrvatskoj glavne opozicijske struje, Obzorai, odnosno
kasnija Hrvatska opozicija i frankovci 9 prate sukobe Bea i Pete. Za oboje
pobjeda Maara znai intenziviranje hegemonije te svaka od njih nudi rjeenje
za prevladavanje krize. 10 Sve jae povezivanje hrvatske i srpske omladine i
stranaka jugoslavenske orijentacije u svrhu otpora dualizmu izaziva sumnju
u bekim krugovima. Prvenstveno onima okupljenima oko prijestolonasljed-
nika Franje Ferdinanda koji smatraju da se pod krinkom vodi protudinastika
kampanja te se sve vie zanimaju za ponude Frankovih pravaa koji su izrazito
prijateljski raspoloeni prema dinastiji. 11
Jugoslavenski trijalizam
Neodvisna narodna stranka, nastala 1880. godine odlaskom utjecajnih lano-
va iz Narodno-liberalne stranke zbog sve vee popustljivosti prema ugarskoj
hegemoniji ide prema politici kompromisa. Njezini lanovi zastupaju politiku
istoe Nagodbe i potpunu autonomiju Hrvatske, Slavonije i grada Rijeke unu-
tar zemalja krune sv. Stjepana. Tim slijedom, odnosno postizanjem te politike,
ili bi dalje putem trijalizma pri emu bi okupili sve junoslavenske narode
unutar Monarhije. To dakako ne proklamiraju javno kako ne bi kompromitirali
svoj primarni cilj autonomiju. U svome se djelovanju pokuavaju ujediniti
sa srpskim strankama kako bi bili to jai u djelovanju protiv Khuenova rei-
8 Isto, 137 143.
9 Frankovci su pristae iste stranke prava, osnovane 1895. nakon raskola Stranke prava. Naz-
vani su po svome voi dr. Josipu Franku. Predstavljaju hrvatske nacionaliste koji su spremni za pragmatinu
suradnju s Beom u svrhu stvaranja Kraljevine Hrvatske koja bi inila treu federalnu jedinicu u sklopu
trijalistike Monarhije. Smatraju da je taj cilj manifestacija Starevieve ideje o neovisnoj hrvatskoj na-
cionalnoj dravi nasuprot Stranke prava (domovinai) koji su spremni za suradnju sa Srbima te pristaju uz
ideju jugoslavenstva.
10 Isto, 149 151.
11 M. GROSS, Povijest pravake ideologije, Zagreb, 1973., 313.
169
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
ma. To im uspijeva samo s nekoliko srpskih stranaka upravo zbog Khuenove
rafinirane politike potkupljivanja srpskih politiara u Hrvatskoj radi razbijanja
jedinstvene opozicije te forsiranjem slavonstva i hrvatstva kao dva regiona-
lizma kako bi teritorijalno podijeljenu Hrvatsku sveo na nekolicinu upanija s
odsustvom ikakvog nacionalnog identiteta.12
Kasnije, sredinom 1890-ih godina, Neodvisna narodna stranka i domovina-
ka frakcija Stranke prava usuglaavaju svoje programe te postiu koaliciju. Tu
koaliciju obiljeava snano protivljenje vrstom reimu Khuena Hdervryja
za to se ele pridobiti i Srbi, od kojih dio pristaje uz bana Khuena Hder-
vryja zbog vlastitih interesa. Godine 1902., na temelju programa iz 1894.
stvara se Hrvatska stranka prava koju ine domovinai, obzorai i Hrvatska
napredna stranka. Nakon neuspjele politike novog kursa kojom se eljelo
postii pomirenje i suradnja s Maarima kako bi se ostvario zajedniki nastup
protiv Bea konano dolazi do Rijeke i Zadarske rezolucije. Rezultat te dvije
rezolucije je stvaranje Hrvatsko-srpske koalicije13 koja priznaje ravnoprav-
nost Hrvata i Srba u Monarhiji te se u svome programu formalno zalae za
sjedinjenje svih junih Slavena u zasebnu cjelinu pod vladavinom Habsburke
dinastije, odnosno trae trijalistiko ureenje. Taj trijalistiki model Hrvatsko-
srpske koalicije samo je paravan za beke vlasti. Potaknuti idejom panslaviz-
ma i junoslavenskoga bratstva, vodstvo koalicije vodilo je dvostruku politiku
protiv Monarhije. Stvarni im je cilj zapravo polaganim slabljenjem dualizma,
sjedinjenjem hrvatskih zemalja i stjecanjem sve vee samostalnosti u odno-
su na Be i Petu kako bi u presudnom trenutku mogli izai iz Austro-Ugar-
ske Monarhije te se ujediniti s Kraljevinom Srbijom u veliku jugoslavensku
dravu. Ova je koalicija smatrana velikom opasnou u bekim krugovima
zbog opravdane sumnje u njezine separatistike tendencije. 14 Jugoslavenski
su agitanti smatrali kako niti u najmanjoj mjeri ne treba teiti politici preo-
brazbe Monarhije jer bi, prema njihovu miljenju svaka reorganizacija drave
u korist Hrvatima pomrsila realizaciju Jugoslavije. Svetozar Pribievi koji
je bio jedan od voa Hrvatsko-srpske koalicije u svojim memoarima istie
kako je parola koalicije bila: to gore, to bolje!. Time je mislio kako e svo-
jim destruktivnim djelovanjem izazivati sve veu krizu u dravi nakon koje, u
12 J. IDAK, M. GROSS, I. KARAMAN, D. EPI, Povijest hrvatskog naroda 1860. 1914, 131
136.
13 U koaliciju su ule Hrvatska stranka prava, Hrvatska napredna stranka, Srpska napredna samo-
stalna stranka, Srpska narodna radikalna stranka i Socijaldemokratska stranka. Radikali i socijaldemokrati
kasnije izlaze iz koalicije.
14 J. IDAK, M. GROSS, I. KARAMAN, D. EPI, Povijest hrvatskog naroda 1860. 1914, 221
223.
170
RADOVI nevezani uz temu broja Dravnopravni poloaj hrvatskih zemalja u sklopu Austro-Ugarske monarhije
kljunom trenutku, vie nee biti mogu povratak probekoj politici Hrvata.15
Velikoaustrijski trijalizam
Poetkom 20. stoljea vrhovi dinastije vie nisu jedinstveni. Stari car i kralj
Franjo Josip I. i dalje se vrsto dri dualizma te vjeruje u njega, dok prijesto-
lonasljednik Franjo Ferdinand okuplja sve protivnike dualizma oslanjajui se
na kranske socijaliste. Trijalizam frankovaca, percipiran kao posebna veli-
kohrvatska dravna jedinica u ravnopravnoj zajednici s Austrijom i Ugarskom
bio je vrlo prihvatljiv austrijskim politikim krugovima jer bi se time oslabila
ugarska strana monarhije i tako postigla ravnotea u dravi. Iako smatran samo
sredstvom za zastraivanje ugarske strane u trenutcima njihove hegemonisti-
ke ekspanzije, trijalizam je poetkom 20. stoljea bio sve realnija opcija za
Monarhiju koja je sve vie tonula u krizu. Tome najbolje svjedoe stalne kon-
zultacije Josipa Franka sa elnim ovjekom generaltaba carske vojske Fran-
zom Conradom von Htzendorfom, voom kranskih socijalista (najjae au-
strijske stranke) Karlom Lugerom te ak u pojedinim trenutcima i s vrhovima
dinastije. 16
Najvei problem postupnom ostvarenju ove trijalistike koncepcije predstav-
ljala je Hrvatsko-srpska koalicija. Koalicija je tvorila aktualnu vlast u tadanjoj
Hrvatskoj te se odrala sve do kraja Austro-Ugarske Monarhije 1918. godine.
Ona je bila izrazito projugoslavenski orijentirana te je odravala kontakte s
vlastima u Kraljevini Srbiji koja je nakon smjene dinastija 1903. godine po-
stala veoma neprijateljski raspoloena prema Austro-Ugarskoj zbog aspiracija
na njezin teritorij, prvenstveno na Bosnu i Hercegovinu. Sve je to rezultiralo
nepovjerenjem prema stanju u Hrvatskoj. Postavljalo se pitanje: to ako Hr-
vatska dobije administrativnu cjelokupnost i dravnu samostalnost naspram
Pete i krene prema ostvarenju junoslavenske drave sa Srbijom? Zato su
beke vlasti pruale potporu frankovcima u koje su imali povjerenja. Nastojali
su izbornim inenjeringom, stalnim pokretanjem sudskih procesa i iniciranjem
skandala protiv lanova koalicije te pokuajima uvoenja otvorenog apsolutiz-
ma i vojne diktature u Hrvatskoj stvoriti povoljne uvjete za stupanje franko-
vaca na vlast. Nakon toga bi uslijedilo administrativno ujedinjenje hrvatskih
15 S. PRIBIEVI, Diktatura kralja Aleksandra, Zagreb, 1990., 18.
16 M. GROSS, Povijest pravake ideologije, Zagreb, 1973., 345 350.
171
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
zemalja s netom anketiranom Bosnom i Hercegovinom u jednu veliku cjelinu
od koje bi se stvorila nova dravna jedinica, Kraljevina Hrvatska. 17
Glavna razlika izmeu koncepcija trijalizma frankovaca i Hrvatsko-srpske
koalicije jest da su frankovci politiko pitanje zvali hrvatskim pitanjem, a ko-
alicija ga je nazivala jugoslavenskim pitanjem. To najbolje govore rijei sku-
pine frankovaca upuene Narodnom vijeu Slovenaca, Hrvata i Srba 19. 10.
1918. kojima kau: Kako emo rieiti to nae pitanje? Mi, pravai ga zovemo
hrvatskim, oni, jugoslaveni, jugoslavenskim. Mi pravai traimo i zahtievamo,
da se sve hrvatske zemlje: Banovina 18, Dalmacija, Bosna-Hercegovina, Istra,
slovenske zemlje, uz povrat Meimurja i Rieke, sjedine u jedno dravno tielo
u dravu Hrvatsku. Oni, jugoslaveni trae, da se sve jugoslavenske zemlje
ili zemlje u kojima ivi narod Slovenaca, Hrvata i Srba (...) ujedine u jednu
dravu Jugoslaviju. Jesu li za ujedinjenje hrvatskih i slovenskih zemalja na
jugu Monarhije ili su za kr-
fski pakt? 19
Zahtjev frankovaca dostav-
ljen je novome caru i kralju
Karlu I. koji ih je primio u au-
dijenciju 21. listopada 1918.
godine. Vladar je naiao na
potpuno razumijevanje te je
usvojio njihova stajalita o
preureenju Monarhije na
trijalistikom konceptu, na-
kon ega ih je ovlastio da u
njegovo ime o tom pitanju
Jedna od koncepcija trijalistikog preureenja Monarhije
odu pregovarati kod grofa
Istvna Tisze u Budimpetu. Tamo je takoer postignut uspjeh te je maarska
vlada oslobodila cara Karla prisege na ugarsku krunu i dopustilo mu progla-
enje ujedinjenja hrvatskih zemalja u posebnu dravu. Tom je prilikom Tisza
rekao: Uvidio sam, da smo poinili velike pogrjeke prema Hrvatskoj. Istog
je dana poslan brzojav iz Budimpete u Zagreb da se izradi proglas hrvatskom
narodu o uspostavljanju Zvonimirova kraljevstva. Narodno vijee SHS nije
17 Isto, 347 353.
18 Misli se na Bansku Hrvatsku.
19 MATIJEVI Z., Stranka prava (frankovci) u doba vladavine Narodnog vijea Slovenaca, Hrvata
i Srba (listopad prosinac 1918.), asopis za suvremenu povijest, br 3., Zagreb 2008., 1108,
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=62428 pristupljeno 22. veljae 2014.
172
RADOVI nevezani uz temu broja Dravnopravni poloaj hrvatskih zemalja u sklopu Austro-Ugarske monarhije
prihvatilo ovaj proglas te je nastavilo putem ujedinjenja s Kraljevinom Srbi-
jom.20
Opseg, uprava i zajedniki
poslovi Hrvatskog Kraljevstva u
trojnoj Monarhiji
Konkretan plan provoenja i trijalistikog ureenja drave najbolje je opi-
san u knjiici Trializam i hrvatska drava autora Nikole Bjelovuia, izdane
1911. godine. U njoj se istie da se drava treba urediti po sustavu Austrij-
skog carstva, Ugarskog kraljevstva i Hrvatskog kraljevstva. Vladarsko pravo
u Hrvatskoj ima jedino dinastija Habsburga koje se temelji na Cetingradskom
ugovoru iz 1527. i Hrvatskoj pragmatikoj sankciji iz 1712. godine u kojoj
se napominje da osoba koja bude hrvatski kralj u isto vrijeme bude vladar
Kranjske, tajerske i Koruke. Svaki novi vladar Hrvatskog kraljevstva mora
se posebno okruniti u glavnom gradu Zagrebu u kojemu se imaju sagraditi i
kraljevski dvori. Kralj bi morao sveano otvarati svako zasjedanje Sabora te bi
imenovao bana na prijedlog Sabora. 21
to se tie teritorija, kraljevina Hrvatska sastoji se od svih zemalja Trojedne
kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije s Meimurjem i Rijekom. Pripaja
joj se Austrijsko primorje u koje spada Istra, Trst, Gorica i Gradika, zatim
slovenske zemlje Kranjska, juna tajerska i juna Koruka te Bosna i Her-
cegovina. Posebnu autonomiju dobila bi Transka upanija s gradovima uz
more u kojima ive Talijani. 22
Na elu drave nalazi se hrvatska vlada s banom koji je ministar predsjednik.
Poslovi vlade su financije, pravosue, prosvjeta, trgovina, eljeznice i promet,
poljodjelstvo i domobranstvo koje predstavlja vojsku. Zajedniki poslovi s Au-
strijom i Ugarskom su mornarica, zajednika kopnena vojska, zajedniko nov-
arstvo i zajedniko ministarstvo vanjskih poslova, za sve se snose zajedniki
trokovi u istom omjeru. U smislu dravljanstva, postojalo bi jedno, hrvatsko
20 Isto, 1109 1110.
21 BJELOVUI N., Trializam i hrvatska drava, Dubrovnik, 1911. ,7.
22 Isto, 8 9.
173
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
dravljanstvo i jedan politiki narod hrvatska nacija. Ostale bi narodnosti
imale svoja prava ako se ne kose s dravnim pravima. Narodnosti mogu imati
svoje srednje i vie kole uz obvezan hrvatski jezik dok bi sve puke kole bile
dravne. U upravi Transke upanije uredovni su jezici hrvatski i talijanski.
Hrvatska je zastava crveno-bijelo-modre boje s kockastim grbom nad kojim
je hrvatska kruna. Svi plemiki naslovi i povelje moraju biti odobrene od Sa-
bora i imati duplikate na hrvatskom jeziku. Slubenu valutu izdaje zajednika
austro-ugarsko-hrvatska banka. Na novcu bi se nalazio hrvatski natpis. Uprav-
ni se sud nalazi u Zagrebu s nekoliko okrunih sudova. Kraljevsko hrvatsko
domobranstvo je slubena vojska Hrvatskog kraljevstva i sve trokove snosi
Sabor. Napominje se da domobranstvo ima obvezu obnoviti sve stare gradove,
tvrave i kule koje predstavljaju slavne spomenike. 23
Zakljuak
Rastue nezadovoljstvo dualizmom u Austro-Ugarskoj Monarhiji i sigurnim
kretanjem prema propasti, transformacija Austro-Ugarske Monarhije bila je
neizbjena. Sve vea politika zrelost dijela hrvatske politike elite i stasava-
nje hrvatske nacije ne prolazi neopaeno u Beu koji e u budunosti morati
raunati na jo jedan jak faktor u dravi. No, uz hrvatsku politiku elitu razvija
se i ona elita s jugoslavenskim predznakom koja se zalae za junoslavensko
jedinstvo i bratstvo te ima elju da svi juni Slaveni budu u jednoj dravi. Ta
je ideja predstavljala izravnu opasnost dinastiji zbog separatistikih tenden-
cija i suradnje s neprijateljski raspoloenim susjedom, Kraljevinom Srbijom,
osobito nakon 1903. godine kada dolazi do agresivne smjene dinastija u Srbi-
ji. Upravo zato vladajua, jugoslavenska, Hrvatsko-srpska koalicija sa svojim
skrivenim, ali oitim interesima biva jedna od glavnih prepreka u realizaciji
trijalizma. Beki je dvor znao da ako bi Hrvatska, pod vodstvom Hrvatsko-srp-
ske koalicije dobila potpunu slobodu djelovanja, neosporno bi krenula putem
zaotravanja odnosa s dinastijom i postupnim pribliavanjem Kraljevini Srbiji,
ovisno o danim okolnostima. Stoga je pokuano izbornim inenjeringom, uvo-
enjem izvanrednog stanja u vidu komesarijata i drugim metodama stvoriti
povoljno stanje u Hrvatskoj gdje bi na vlast doli frankovci kao politiki faktor
blizak dvoru te tako postupno prilagodili situaciju za stvaranje nove dravne
23 Isto, str. 10 17.
174
RADOVI nevezani uz temu broja Dravnopravni poloaj hrvatskih zemalja u sklopu Austro-Ugarske monarhije
jedinice u sklopu Monarhije, Kraljevine Hrvatske. Skori svjetski rat te njegov
negativan ishod po Monarhiju i dinastiju sprijeio je ta nastojanja i ubrzao
posao jugoslavenskim agitantima kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu. Sve
je to rezultiralo propau stare Austro-Ugarske Monarhije, a unutar nje i Hr-
vatske koja se nala u zajednici s dravom s kojom je prethodne etiri godine
ratovala. Samim ulaskom u Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca pod srpskim
se vrhovnitvom u Hrvatskoj prekida sav dravni, institucionalni i nacionalni
kontinuitet.
Literatura
Nikola BJELOVUI, Trializam i hrvatska drava, Dubrovnik, 1911.
Mirjana GROSS, Povijest pravake ideologije, Zagreb, 1973.
Zlatko MATIJEVI, Stranka prava (frankovci) u doba vladavine Narodnog vijea
Slovenaca, Hrvata i Srba (listopad prosinac 1918.), SP, br 3., Zagreb 2008.,
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=62428 pristupljeno
22. veljae 2014.
Milan POJI, Ustroj austrougarske vojske na ozemlju Hrvatske 1868. 1914., Arh.
Vjesn., god. 43 (2000.)
Svetozar PRIBIEVI, Diktatura kralja Aleksandra, Zagreb, 1990.
Josip ARINI, Nagodbena Hrvatska, Zagreb, 1972.
Jaroslav IDAK, Mirjana GROSS, Igor KARAMAN, Dragovan EPI, Povijest
hrvatskog naroda 1860. 1914., kolska knjiga, Zagreb, 1968.
175
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku RADOVI nevezani uz temu broja Razgovor s majkom Nadicom Barun

Oni su moj poziv i moja karijera. Djecu smo odgajali prema naem vrijedno-

RAZGOVOR S MAJKOM
snom sustavu. Suprugov i moj poziv bio je rad s djecom pa tu nije bilo kolizije.

5. Mislite li da e se pobjeda inicijative U ime obitelji na ideoloko-seman-

tikom planu prenijeti u stvarni ivot, tj. da e rezultirati uvrenjem institu-

NADICOM BARUN
cije braka i utjecati na brojnost djece u obitelji?

Brak je zajednitvo mua i ene i tu instituciju treba odrati kao takvu. Inicija-
tiva U ime obitelji upravo je to i traila.

6. Kakva je uloga Vaeg branog druga bila u odgoju Vae djece?

Roena sam u Zagrebu 1951. g. Nastavnica sam fizike i tehnikoga odgoja.
Radim kao profesorica u srednjoj koli. Za pokojnog supruga Miju udala sam
U naoj obitelji zajedniki smo odgajali djecu. Posljednjih godina to sam sama
se 1973. godine i s njim sam s ljubavlju rodila dvanaestero djece. Desetero ih
radila. Trudila sam se, ali znam da ne mogu zamijeniti supruga. Uloga oca je u
je visokoobrazovanih, a bit e ih jo. Danas imam osamnaestero unuadi, a
odgoju neprocjenjiva.
devetnaesto e se uskoro roditi.
7. Kako gledate na utjecaj dananjih dravnih institucija na odgoj Vae djece?
1. Kakvo znaenje za Vas i Va ivot ima Vaa obitelj?
Dananje dravne institucije ne utjeu loije na odgoj nego to su one prije.
Roditelji odgajaju djecu, a institucije im u tome vie ili manje pomau.
Moja je obitelj stoer mojega ivota. Svaka moja djelatnost usko je povezana
s obitelji.
8. Kakva je socijalna kohezija izmeu Vae djece?
2. Jeste li planirali imati puno djece?
Moja djeca esto i rado meusobno surauju. Susreti se ne svode samo na
susrete blagdanima, roendanima, priestima, krizmama ili svadbama. Orga-
Djecu smo imali iz ljubavi. Bog je htio da ih bude toliko, a mi smo to prihva-
niziramo susrete na primjer za dan sv. Nikole, kestenijade i slino. Djeca su
tili. ( Sada malo ale. Moja vjenana kuma tijekom jednog je razgovora rekla:
osnovala klapu Barun pa se i zbog toga susreu barem jednom tjedno. Orga-
Nado, ti ima puno djece pa... Ja sam joj istog trena odgovorila: Ne, ja ih
nizatori su susreta klapa u Svetoj Nedjelji i u mjestu unski na Malom Loinju.
imam taman! To je sada tos koji ona rado prepriava. )
Nastavili su s okupljanjem Baruna u rodnom mjestu supruga. Suprug je to
potaknuo, a oni su ve jedanaest godina organizatori.
3. Smatrate li da je za brani par u ekonomskom pogledu dugorono i kratko-
rono svrsishodno imati vie od petero djece?
9. Moe li obitelj s puno lanova utjecati pozitivno na drutvo i dravu u kojoj
ive?
Djeca su uvijek dobitak.
Svaki ovjek s pozitivnim stavom i svojim djelovanjem moe doprinijeti bo-
4. Jeste li imali potekoa u usklaivanju svog ivotnog poziva i karijere s
ljitku u svojoj okolini, a to ih je vie jo i vie.
odgojem djece?

176 177
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku

178 179
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
Odrazi
Kristijan alinovi
Nitko ne eli stajati pred razbijenim zrcalom. Jer, ako ne moemo sami sebe
prepoznati u njegovu odrazu, kako e nas itko drugi prepoznati, kako e nas
itko spoznati?
ivotom prolazimo kao kroz labirint hodnika obloenih raznolikim zrcali-
ma; u nekima smo posve izoblieni, dok u drugima pronalazimo to nam je
veoma uzbudljivo onaj lik koji nas uspjeno sjeti na vlastitu personu, odnos-
no na nau vlastitu percepciju iste. ivot je, dakle, ta kua zrcala i moda bi
bilo lako pronai ono pravo ono pred kojim emo do kraja ivota ponosito
stajati, znajui da se odraz ne e promijeniti ak ni kada pred sobom zatvorimo
oi ali je kua zrcala strahovito napuena, toliko da je gotovo nemogue iza-
brati hodnik u kojem bismo sami lutali. A kada nam to i poe za rukom, kada
nas nai zaneseni koraci konano odvedu u kakvu kratku i spokojnu izolaciju,
otkrivamo da ondje vlada tama odve velika da bismo se uope nazrijeli u
ikojem ogledalu.
Uputit emo se tada opet k onim koridorima u kojima vlada vreva; u kojima
se ljudi konstantno mimoilaze, apuu jedni drugima tajne o nekim poseb-
nim zrcalima nevjerojatnoga sjaja ili se pak svaaju i tuku oko jednog takvog,
bajkovitog ogledala u kojem se svaki odraz doima apsolutno savrenim. No,
svejedno su takva mjesta ugodnija i istinitija; ondje su ak i lai tako lijepo
uokvirene da se svaki odraz doima umjetnikom fotografijom. Pojedine su
rame doista unaprijed naslovljene naizgled rezervirane pa se, samo da bis-
mo opravdali titulu umjetnika, ratnika ili ljubavnika, beskrajno trudimo postii
upravo onu sliku koja jedina moe valjano pristajati ba tome zrcalu. Ispro-
bavamo razliite poze, uvjebavamo dosad nepoznate manire, mimikom lica
manipuliramo kao glinom i iskuavamo se okruiti drugaijim statistima i kas-
kaderima svoje ivotne prie, pa ipak je ponekad neizvedivo ostvariti eljeni
rezultat. Hoe li nas obuzeti gnjev i razoarenje? Hoe. Evo, ve se u odrazu
to pokazuje sada savreno bistro kako smo ljutiti, skrhane due i moleljiva
180
UMJETNOST Odrazi
srca pa se osjeamo slobodni osvetiti se istini jer nije htjela biti la. Tako e
mnoga zrcala ostati razbijena...
Nitko ne eli svoj lik dokuivati kroz splet napuklina nalik paukovoj mrei.
Osobito kada ba u takvome mozaiku nerijetko uhvatimo sebe u nedovrenoj
fazi, kao da nae bie samo jo loe izvedeni avovi dre na okupu, a svaki
nam fragment svojom manjkavou dokazuje koliko e i cjelina zapravo biti
nesavrenom. Svima su nam znana takva zrcala ili ona vjeito zamagljena;
u njima se svaiji odraz doima morom... Plai nas stajati i pred samo jednim
takvim ogledalom, a kamoli biti njima okruen. Odatle potjeu vrisci koji se
gdjekad zauju u kui zrcala kada uzalud razbijamo odraze to su nam pri-
prijetili da emo uvijek biti gori od iega ime smo mogli postati iz svjeih
rana onih nesretnika koji su vjerovali da je polomiti stvarnost lako, a zrcala su
im odgovorila otrim poljupcima. Tek tada, gledajui u posjekotine na svojim
rukama, shvaamo da smo, unitavajui odraz, ubijali i sebe.
Doista, koliko god to bilo alosno, mnogi su od nas osueni na hladna zrcala
koja se svakim trenutkom sve vie naginju prema nama i sve se ini da e nas
zauvijek zarobiti, inei od naih figura kakve sramotne memoare... I zapitamo
se: Zar smo doista postali tim stvorenjem koje iz zrcala luakim oima na nas
zvjera? to nas je poguralo preko tog ruba, kako smo se iz junaka svoje ivotne
prie preobrazili u antagonista? Dok hodamo po krhotinama upropatenih
ogledala, mi puzimo po vlastitim razoaranjima i zapitamo se hoemo li
ikada biti istinski prepoznati, iskreno spoznati?
Tada, kao udom u koje sumnje ulijevamo iz nepresuna izvora
strahopotovanja, pronaemo se pred spektakularnim zrcalom ije nam reflek-
sije komplimentiraju na naine kojih do tada nismo bili ni svjesni, u koje se
nismo usuivali niti ufati... Kleei ga gledamo, promatramo kako na odraz
na glatkoj povrini raste pa se i mi uzdiemo s njim i najzad smo zadovoljni,
ak i sretni. Slutimo da bi to moglo biti privienjem, ali svejedno nam nita ne
moe oteti autoportret koji smo konano naslikali pravim bojama. Sve, ba sve
savreno odgovara inicijalnoj zamisli koja, kako to biva na svakoj grani stab-
la umjetnosti, rijetko kada biva sasvim dosanjana. Iznenada smo neunitivi,
najednom nas vie nitko ne gura dok traga za svojim mjestom pod imaginarnim
reflektorom. I kao da imamo svo vrijeme ovoga svijeta da napokon budemo
ono to jesmo, ono to smo morali konano biti da bismo uope opstali.
U tome zrcalu na njegovu licu hladnom i skliskom kao led vidimo sebe
u pravome ruhu. Ratnik, ljubavnik ili umjetnik, sasvim je nevano; bitno je da
nam vie nikada nitko nee ukrasti ulogu.
181
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku UMJETNOST Kasnononi trzaji

II

Ne kudi me, ne hvali me!

Kasnononi trzaji to kome vrijedi tvoja pohvala i pokuda?
Tko god misli da si, koga kudi, i koga hvali?
Vatroslav Moje none posjete ili vlastitu inteligenciju?

Nisam ovo ja, kako ve iskreno ti rekoh.

Ovo su svjetlomrcanja u tminama.
apat zagonetnih posjeta.
I Preeksponirana fotografija.
Zarobljen trenutak etera.
Imaj na umu:
Ja nisam pjesnik ni poeta, umjetnik ni stvaraoc. Pazi koga kudi i pazi koga hvali.
Samo njuim hladni noni zrak i oslukujem tiinu. Ja samo ujem rijei. Odakle dolaze?
Zapiem tek pokoji trzaj i pokoji um i zaboravim. To mi nije znano.
Zaboravim sebe koji piem, koji diem, ujem i opipkujem.
I sve to vidim i sve to znam.

ak ni ovo o emu ti vlastite oi upravo sad lau. III

Nisu to moje lai, nego tvoje.
Ni moje rijei a ni tvoje. Porodila je no eda svoja mrtvoroena.
Ovo pripada tiini. Plodna je njena utroba i hranjiva i blaga
Naspram djece svoje.
Ovo ne pripada logici Othranjena jesu u tiini, odgojena tie.
ni priprostim umovima uma. Uto zora stie.
Ne moe jezik, ne mogu usne
dati oblik bezoblinome. O, djeco svjetla! Otrovan je trn, gorak otrov
Koji ispit morate da no stvorite u dan!
Ovo pripada tiini Svaka od njih odsjeak je noi.
i zaudnim kasnononim posjetima. Svaka od njih iskaz jednog bola.
Svaka od njih tek trenutak u svjetlu itava ivota.
Zajedno sve ine simfoniju svjetla,
A koliko ih ima? Koliko i nota.
A no ih vjena opet eka na kraju njihovoga puta.

182 183
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
Plae luak svoje smijehe
smije luak svoje suze
Stvara no u dan.
Svako ostvarenje zaeo je otrov.
Svako ostvarenje odgojila je tama
I svakom ostvarenju slijedi bol roenja.
I svako ostvarenje stvara no u dan!
Uslijed svakoga roenja slijede gorke suze,
Na kraju svakoga ivota opet slijedi san.
IV
Tebi koji ovo ita:
Kako izgleda tvoje lice?
Smije li se ono kad se i ti smije
i smije li se ti ako ti se lice smije?
Ako plae, plae li ti s njime?
Smije li se ti dok ti lice plae?
To jest, kad stavi tunu masku,
Je li ispod lice vedro?
Ako stavi sretnu masku,
roni li zapravo suze?
Misteriozno. Intrigantno.
To tvoje lice koje plae
i koje se smije i koje je bijesno.
A ispod maske skriva beskonano nita.
184
UMJETNOST Kasnononi trzaji
V
Vriti drevna mudrost:
Ne dajte se zavarati nadama koje pruaju horizonti!
U pustinji, bez vode i sklonita
oni su izvor straha i smrtnoga oaja!
Kao to na moru radoznali djeaci sanjare
o neprispodobivim daljinama i avanturama,
tako slijepi putnik puzei po pustim tlima
tamo vidi neminovan kraj u beskraju.
VI
Crnomodre dubine ravnoduno uvaju zvjerske, utrnule, nepomine,
bezbojne, ukoene, bezbrojne, izgubljene,
mahnite kreature, satrte u kaotinosti svojih mra,
plutaju u vlastitim tjelesnim sokovima,
nedovoljno ivi, nedovoljno mrtvi,
ali dovoljno licemjerni i dovoljno uplaeni
da svoje raspadanje nazivaju i najviom sreom.
Lani osmjesi lebde ponorima,
patnikim i praznim oima trae trake svjetlosti,
epileptino mlatarajui udovima,
sumanuto eljni bar kratkoga smiraja da jednom osjete bilo to
svojim umrtvljenim prezamorenim ulima,
u potrazi za pogledom, za smijekom ili zagrljajem,
grabei sve to im ivot prua gube se
u slinovitim labirintima
vlastitih bjesomunih psihotinih fantazija,
trovani od postanka pleu svoj mrtvaki ples,
nedovoljno gladni nedovoljno siti.
Sami smo svoj vlastiti otrov.
185
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
VII
Ispod tebe ovjee otvara se ponor;
gladna usta gorevite zemlje
progutat e te u tvojoj oholosti.
Pasti e u zemlju sjenki
i nee znati kamo ni kuda ni kako.
O proklet si ti koji porie!
Znaj ovjee:
nije zaista odve kasno.
Jauci koje uje tuan je pjev
crnih, trulih ptica
koje trae svjetlost sunca!
Isplakat e tisuu suza.
Vijee mrtvih je odluilo:
neka ivi onaj koji ivot hoe.
ivot za ivot, smrt za smrt.
Zove vas zaboravljeno Crno Sunce.
VIII
Pustinja due kakva li prostranstva krije?
ovjek zaluen igrama svjetla i sjene
tone u tamu tako se gubi ista percepcija
nesluenih izvora i bjesomunih ivih rijeka.
Biti zaluen teksturom sigurnog i vrstog svijeta,
koliko je zalueni siguran i vrst?
Dolinom dok odjekuje pjev pustinjaka sa planine,
sunce zalazi na zapadu. Postoji li pustinjak u ponorima?
186
UMJETNOST Kasnononi trzaji
Hladnoa je sivo-svijetloplava,
pustinjak, sam i nevelik najblii je Suncu.
Ipak najdalji kad ono zae.
Koliko su hladne noi u planini
toliko je jutro umilno i utjeno.
A kakvo svjetlo tjei onoga
koji duu otvara i skae u njene dubine?
Nalazi li ovaj neko crno Sunce?
Koliko krvi iz njegovih oka potee?
IX
Ja ne znam istinu, osjeam je, ujem je i diem.
Ona me hrani sobom samom, truje mi um.
Tako sam poeo prezirati sve ljudsko.
Nemilosrdna zvijer, vjekovima drevna
ona se uzdie iznad Horizonta - disanje Svijeta.
Sunce sipa svoju svjetlost.
Klija iz svakoga sjemena,
njeno korijenje zadire duboko ispod tla.
Do samog srca Zemlje.
Istie iz izvora i utjee u more,
rosi s neba i napaja zemlju.
Uz umiruega, tik pored smrti same stoji pognute glave
njena prisutnost trga ustajali ivot iz ovjejih grudi.
Kaem nije mi poznata, ne znam je - utim je.
Znam samo da ona zna i izgovara mene.
Zato nije dobro gledati u sunce:
Ista svjetlost koja hrani
upa svijest iz oiju smrtnika.
187
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku
Postoje ice u neizrecivim dubinama.
uti te titraje znai oslukivati tiinu.
Oslukivati tiinu znai utjeti vlastito bie!
utjeti vlastito bie znai poput galeba lebdjeti na juini,
a lebdjeti na juini, poput galeba, znai ne brinuti.
Ne brinuti za sutra znai ne ivjeti u gru.
Svijet je instrumentarij, orkestar.
One titraju, uje li titraje sebstava?
Ne ivjeti u gru znai zaista biti.
Umovi redovito ne ubore.
Izvori redovito ne zbore.
Kad govori ti, uti ti koji jesi.
Kad tebe obuzme tiina, pjeva sve to u tebi jest.
Kuca srce u neizrecivim tminama.
uti ice znai kucati sa srcem uporedo, to je sunce koje sija!
Azurno sunce koje obasjava svojim zrakama i grobove i plodnu dolinu!
ivi zure u azur, u njih azur zuri.
Mrtvi sklanjaju pogled.
ivi ubore vrcima prstiju
Po tankim strunama istine.
188
UMJETNOST Danas
Danas
Tihana Penko
Vijugavim putem kroz pluralizam stilova
trim u nepoznat nain fabuliranja
i juer i sutra postaju moje danas.
Aspekti novih umjetnikih struktura
jednog te istog Umjetnika
doziraju u mene mnotvo zraka,
dozu patnika, dozu ratnika,
dozu strasti, dozu asti.
I kad pomislim da bih mogla pasti
od mjeavina trulei i sjaja
ovdje na zemlji i u ast zemlje
Opet Umjetnik svoje boje spaja
I kae bez glasa, ali s mnogo asti,
Danas nije to danas
kada e pasti.
189
OBNOVA asopis za kulturu, drutvo i politiku

Hvala obiteljskom gospodarstvu Skelin koje nam je omoguilo domjenak

na prvoj promociji asopisa Obnova.

http://www.etnoskelin.com/

Potraite nas na https://www.facebook.com/obnova.casopis

Stavovi i miljenja u tekstovima i sadrajima pojedinih autora nisu nuno i stavovi urednitva,
udruge i ostalih autora.