1

Fernando Magelan
Veliku zaslugu za nova otkrica stekao je Fernando Magelan, Portugalac u spanskoj
sluzbi. Iduci prema jugozapadu, do obale Brazila. Magelan je skrenuo prema jugu, prosao kroz
moreuz ( po njemu je nazvan Magelanov moreuz ) i uplovio u vode Tihiog okeana.

"OVJEK KOJI JE PRVI OPLOVIO SVIJET"

Neki davni pjesnik tvrdio je da je "njegov Bog" stvorio mora u namjeri da nepremostivom
zaprekom otro odvoji zemlje i ljude. Sreom, miljenje tog pjesnika jo od najstarijih vremena
nitko nije ozbiljno shvaao jer ljudi nisu bili spremni smatrati more preprekom. Gledali su more
kao veliki put koji unato opasnosti, omoguuje uspostavljanje odnosa meu narodima,
olakava trgovaku razmjenu i, ono najvanije, omoguuje irenje civilizacije.
Suoavanje s nepoznatim prostorima bez vidljivih granica bilo je u poetku pothvat koji je
zahtjevao mnogo hrabrosti, pa ak i drskosti. Ali, uvijek je bilo smjelih ljudi koji su odlazili u
nepoznato, u potragu za pustolovinom. Znamo, inili su to iz razliitih motiva; neke je na to
natjerala iskljuivo elja za saznanjem, drugi su se htjeli proslaviti, a bilo je i takvih (moda
najvie) koje je privlaila samo korist. Povodi su, dakle bili strogo individualni, neki uzvieni,
neki manje uzvieni. No, bilo kako bilo, svako je istraivanje pridonijelo proirivanju ljudske
spoznaje i njegovom upoznavanju do krajnjih granica.

Zar je to sve? Naravno da nije!!! Biti e jo mnogo putovanja koja e nai svoje opravdanje u
stvarnosti, a trud e biti okrunjen uspjehom. Zakoraimo na trenutak u prolost, tonije u 1519.
Godinu jer upravo tada zapoinje pria u ovjeku koji je opolovio svijet (ako niste sigurni - bio
je to Magelan).

Otkria Cristofora Columba i Ameriga Vespuccia pokazali su da postoji jedan novi kontinent
koji prijei put izmeu Europe i Indije. Upravo zato su mnogi moreplovci poeli tragati za
prolazom kroz taj kontinent, prolazom koji bi olakao pristup tzv."otocima zaina". Magelan je
vjerovao da dri adut u rukama. Posjedovao je tajnu kartu (kasnije se pokazalo da je netona!),
prema kojoj je ve postojao prolaz u jednom tjesnacu skrivenom iza rta Santa Marija u
Urugvaju. Ohrabren ovim podatkom, Magelan je od portugalskog kralja Ferninanda II zatraio
flotu, ali ovaj ga je odbio. Odustajanje nije dolazilo u obzir te se na entuzijast obratio
panjolskom kralju Karlu V za pomo. Nije potrebno posebno naglaavati da je panjolski kralj
jedva doekao preduhitriti svog suparnika, pa je odmah Magelanu pruio novanu pomo. I tako
je sve krenulo; 20. rujna 1519. godine Magelan ispolovljava iz luke San Lukar s flotom od pet
brodova i posadom od 265 ljudi. Meu kraljevim ljudima na glavnom brodu nalazio se Antonio
Pigafeta, ovjek brlo odan Magelanu, koji se ukrcao na brod samo da bi vidio "sve ljepote, ari i
tajne koje krije ocean". On je kasnije sve zgode i nezgode tog putovanja savjesno opisao u svom
poznatom "izvjetaju s prvog putovanja oko svijeta". U tom izvjetaju itamo da su na
brodovima iskrsle tekoe uslijed nesuglasica izmeu panjolaca i Portugalaca, a bilo je
potekoa i s naim Magelanom. Mnogi su ga smatrali prepotentnim i samouvjerenim i (danas
to izgleda opravdano!) zahtjevali da bude smijenjen. Nakon 5 mjeseci plovidbe, stigli su u
zaljev Rio de la Plata, a zatim nastavili putovanje na jug. Poela se osjeati nestaica hrane, a
jedan brod im je potonuo u buri. Magelan je, meutim bio vrsto uvjeren u opravdanost svoje
namjere i postojanje prolaza i konano je 21. listopada 1521. naao jedan uski, vijugavi prolaz
na ijim su obalama svjetuckale neke daleke vatre (to je dananja Ognjena Zemlja).
Da bi se prolo kroz taj prolaz bilo je potrebno 38 dana naporne plovidbe tokom koje se posada
borila s morskim strujama i olujama. A tada je pred hrabrim moreplovcima pukla beskrajna
 2

puina oceana. Tako je Magelan otkrio dugo traeni prolaz, "Magelanov tjesnac". No, to nije
sve, nastaju nepredviene potekoe, jedan ih brod naputa (upravo onaj koji prevozi hranu).
Plovidbu ipak nastavljaju 3 broda uvjerena da e za nekoliko dana uspjeti pobijediti Tihi ocean
(El Pacifico) i nai "otoke zaina". Meutim, prijevari nema kraja jer ocean je bio mnogo vei
nego to su mislili. Dolo je do ozbiljne nestaice hrane, a mornari su umirali od skorbuta i
gladi. U izvjetaju s prvog putovanja oko svijeta stoji zapisano: "Dvopek kojeg jedemo nije
dvopek ve praina pomijeana crvima... Bili smo prisiljeni vakati kou kojom je pribor bio
privren za palubu... Da bismo zavarali glad jeli smo strugotinu, a za jednog takora plaalo
se pola dukata...". Tako su plovili 96 dana. Od kopna nije bilo ni traga ni glasa. Konano su, 6.
oujka 1521., ugledali Marijanske otoke, a nekoliko dana kasnije stigli su do otoja koje su
kasnije nazvali Filipini. Tu su 27. travnja iste godine Magelana ubili uroenici otoka Matan.
Nastao je pravi kaos iz kojeg se izvukla jedino "Victoria", Magelanov brod pod vodstvom
Huana Sebastiana del Kana. Nakon dramatinih doivljaja "Victoria" 6. rujna 1522.pristaje uz
obalu panjolske. Prvi put u povijesti je jedan brod obiao svijet, dokazujui da je zemlja
okrugla! No, ta spoznaja je skupo plaena. Od 265 ljudi vratilo se samo 18. Meu preivjelima
nije bilo ovjeka koji je organizirao ekspediciju, zapoeo istraivanje i skoro ga priveo kraju,
nije bilo Ferdinanda Magelana - moreplovca ratnika.

to rei za kraj, jo samo ovo:

"S pravom se zovem Victorija,
moja jedra su krila,
moja nagrada je slava,
poprite moje borbe je more."
 3

Cristoforo Colombo, pa. Coln Cristbal) roen je u Genovi 1451. godine. U

mladosti je uio tkalaki zanat kod svog oca ali se kasnije posvetio ivotu trgovakog pomorca.
Sredinom sedamdesetih godina XIV. st. zaplovio je na svom prvom trgovakom putovanju na
otok Khos. Godine 1476. plovio je u pomorskom konvoju za Englesku. Legenda kae da su
flotu kojom je plovio Kolumbo napali gusari u blizini portugalske obale gdje je Kolumbov brod
potonuo ali je on uspio doplivati do obale. Tako je dospio u Lisabon. U Lisabonu se nastanio,
izmeu ostalog, i stoga to je njegov brat tu radio kao kartograf. Godine 1479. oenio se
kerkom guvernera otoka Porto Santo. Diego Kolumbo kao jedino dijete iz toga braka rodio se
1480. godine. Polazei od informacija koje je prikupio prilikom svojih putovanja te itajui i
prouavajui mape doao je do zakljuka da je Zemlja 25 % manja nego to se u to doba mislilo
te da je sastavljena uglavnom od vrstog tla. Oslanjajui se na ta svoja pogrena uvjerenja doao
je do zakljuka da se do Azije moe bre stii plovei na zapad. Godine 1484. svoju teoriju
izloio je portugalskom kralju Ivanu II, molei ga da financira njegovo putovanje na zapad
preko Atlantika. Njegov prijedlog je odbacila Kraljevska pomorska komisija zbog njegovog
pogrenih prorauna.

Nedugo nakon toga Kolumbo se preselio u panjolsku, gdje je njegov plan podralo nekoliko
utjecajnih osoba, to mu je 1486. omoguilo prijem kod kastiljske kraljice Isabelle I. U to
vrijeme Kolumbo, tada udovac, susree Beatriz Enriquez, koja e mu postati ljubavnica i majka
njegovog drugog sina Ferdinanda. U panjolskoj je, ba kao i u Portugalu, Kraljevska pomorska
komisija odbacila njegov plan. To nije obeshrabrilo Kolumba koji je nastavio tragati za
potporom i u travnju 1492. njegova upornost bila je nagraena. Ferdinand V, kralj Kastilje i
kraljica Isabella sloili su se da sponzoriraju ekspediciju. Ugovor koji su potpisali jamio je da
e Kolumbo postati potkralj svih podruja koje otkrije. Druge nagrade ukljuivale su nasljednju
plemiku titulu i jednu desetinu svih plemenitih metala pronaenih unutar podruja pod
njegovom jurisdikcijom. Skromna ekspedicija sastojala se od broda Santa Mara, dugakog 30
m koji je bio pod njegovim zapovjednitvom te od dvije male karavele, svaka dugaka po 15 m,
imenom Pinta i Nina. Njima su zapovijedali Martn Alonzo Pinzn i njegov brat Vicente Yez
Pinzn. Flota je isplovila iz luke Palos u panjolskoj 3. kolovoza 1492. s posadom od 90
ljudi. Tri dana kasnije jarbol karavele Pinta bio je oteen, to je natjeralo flotu da se nakratko
zaustavi na Kanarskim otocima. Dana 9. rujna tri broda su zaplovila ka zapadu. Kolumbo je
ovaj smjer plovidbe drao sve do 7. listopada kada je smjer, na sugestiju Martna Pinzna,
preusmjerio na jugozapad. U meuvremenu je iskusna posada ogovarala stranog zapovjednika
koji nije uspio pronai svoj put, to je potrajalo sve dok nisu naili na prve znakove kopna.

Dana 12. listopada, prije zore ugledali su kopno, a u rano jutro ekspedicija se iskrcala na otok
Guanahan (nalazi se u otoju Bahami). Prije susreta s gostoljubivim domorocima Kolumbo je
proglasio da otok na koji su stupili pripada panjolskoj te ga je preimenova u San Salvador
(Sveti spasitelj) - danas otok Wotling u sklopu drave Salvador. U nekoliko narednih tjedana
Kolumbo se iskrcao na jo nekoliko okolnih otoka, ukljuujui otok Kubu, koju je nazvao Juana
u ast panjolske princeze, te na otok koji je nazvao Espaola - kasnije krivo nazvanu
Hispaniola (danas Dominikanska republika i Haiti), a sve u uvjerenju kako se nalazi u vodama
Azije. U prosincu Santa Mara se nasukala na obali Espaole. La Navidad, provizorna utvrda,
sagraena je od materijala koji je spaen prilikom nasukavanja broda, a u njoj je boravilo manje
od 40 ljudi. Nina, pod Kolumbovim zapovjednitvom, i Pinta u sijenju 1493. zaplovili su
prema panjolskoj. Nakon to je oluja skrenula brod sa smjera plovidbe ka Azorskim otocima i
potom ka Lisabonu Kolumbo je konano pristao u Palos u oujku. panjolski kraljevski par
primio ga je s oduevljenjem te potvrdio asti zajamene mu u ugovoru. Odmah nakon dolaska
 4

Kolumbo je planirao i drugo putovanje sa 17 brodova i oko 1500 ljudi koji su napustili
panjolsku 1493. U okviru tog putovanja otkrio je niz antilskih otoka (Dominica, Santa Cruz,
Jamajka, Guadeloupe, Virgin i dr.)

Dana 27. studenoga brodovi su pristali kod La Navidade gdje su nali unitenu tvravu, a
njegove ljudi pobijene. Kolumbo je napustio ruine i u blizini dananjeg rta Isabella u
Dominikanskoj republici, utemeljio grad Isabella (danas naputen) koji je postao prvo naselje
Europljanja u Novome svijetu. Naputajui koloniju i odlazei na istraivako putovanje u ljeto
1494. pristao je na obalu Kube gdje je inzistirao da to nije otok ve dio azijskog kontinenta.
Kada se Kolumbo vratio u Isabellu 29. rujna naiao je na nelsogu koja se razvila meu
kolonistima, dio kojih se elio vratiti u panjolsku. Jedan od najveih problema s kojima se
Kolumbo susretao bili su domoroci koji su u poetku bili otvoreno prijateljski ali su kasnije
postali izrazito ratoborni zbog brutalnosti Europljana.Kolumbo je u oujku 1495. porazio velik
broj domorodaca koje je prevezao u panjolsku s namjerom da ih proda kao robove. Kraljica
Isabella tome se usprotivila i preivjeli domoroci vraeni su u Novi svijet.

Kraljevska istraiteljska komisija pristigla je u Isabellu u listopadu 1495. godine. Razlog tomu
je bila uporna kritika Kolumbove politike. Kolumbo je utemeljio novi grad nazvan Santo
Domingo i otplovio prema panjolskoj imenujui svog brata Bartolomeja zapovjednikom.
Nakon dolaska u panjolsku kraljevski je par obeao Kolumbu da e novano potpomoi novu
flotu, ali budui da je zanos za neproduktivnim poduhvatima iezao prolo je skoro osam
godina dok nije zaplovio ka Novom svijetu s osam brodova. Kolumbo je na svoje tree
putovanje krenuo 30. svibnja 1498. Na kopno je pristao 31. srpnnja na otok Trinidad kojeg je
tako prozvao po Svetom Trojstvu. Potom je pristao uz kopno dananje Venezuele. Nakon
plovidbe uz obalu uplovio je u zaljev Paria. U svom dnevniku tada je zapisao da je otkrio Novi
svijet, dosada nepoznat Europljanima. Kolumbo je ponovo zaplovio i otkrio jo nekoliko otoka,
ukljuujui otok Margarita, a potom je smjer plovidbe usmjerio ka Espaoli. U Santo Domingo
je stigao 31. kolovoza gdje je situacija bila takva da je pola kolonije bilo u ratu protiv njegovog
brata. On je smirio pobunjenike i posvetio se pokrtavanju domorodaca. U meuvremenu
njegovi neprijatelji u panjolskoj uvjerili su kraljevski par kako je Espaoli potreban novi
guverner. U svibnju 1499. smjenjen je s mjesta guvernera, a novi je guverner postao Francisco
de Bobadilla koji je u Novi svijet stigao u kolovozu 1500. te je odmah dao uhapsiti, okovati u
lance i poslati za panjolsku Kolumba i Bartolomeja.

Kolumbo je inzistirao na tome da nosi lance dok ih sama kraljica ne ukloni. Kraljevski par se
ispriao brai, nagradio ih ali je odbio vratiti Kolumba u slubu. Kolumbo se ipak uspio izboriti
se za kraljevsku potporu za njegovo etvrto putovanje u potrazi za zapadnim prolazom ka Aziji.
Samo etiri crvljive karavele stavljene su mu na raspolaganje i zabranjeno mu je zaustaviti se u
Espaoli. Ekspedicija je isplovila iz luke u Cdizu u svibnju 1502. Nakon 21-og dana plovidbe
brodovi su oajniki trebali popravak. Kolumbo se usidrio ispred Santo Dominga, ali mu nije
dano doputenje da uplovi u luku unato orkanu koji se pribliavao. Kolumbov brod ipak je
uspio preivjeti oluju. Nakon potpunog popravka njegovog broda, Kolumbo je zaplovio ka
vodama Hondurasa, i potom plovio du june obale Srednje Amerike narednih est mjeseci u
potrazi za prolazom. U sijenju 1503. pristao je u Panami i tamo utemljio naselje, ali pobuna
posade i problemi s domorocima natjerali su ga da napusti naselje. Ekspedicija, koja se svela na
dvije karavele, zaplovila je ka Espaoli, ali su se troni brodovi potopili u blizini Jamajke 23.
lipnja 1503. godine. Kolumbo je poslao dio svojih ljudi u Espaolu kako bi potraili pomo.
 5

Pomo je napokon stigla sa skoro godinu dana zakanjena. Dana 23. lipnja 1504. Kolumbo je
zaplovio prema panjolskoj uplovljavajui u Sanlcar de Barrameda 7. studenog. Nakon toga
Kolumbo vie nikada nije zaplovio. Posljednji mjeseci njegova ivota bili su obiljeni boleu i
pokuajima da mu se vrati oduzet ugled i sve njegove privilegije. Preminuo je 20. svibnja 1506.
u Valladolidu. Do kraja zivota je bio ubjedjen da je otkrio Indiju. Njegovi su ostaci kasnije
premjeteni u Sevillu, a potom u Santo Domingo da bi poslije bili preveeni u Havanu te
konano 1899. vraeni u Sevillu. Neki povjesniari smatraju da kosti koji su premjetene iz
Santa Dominga nisu njegove ve da su one i dan danas tamo

(. Vasco da Gama; IPA: vaku d m; 1469.[1] 24.

1524) .
( )
. 15. ,
. 1460.
(
) .
.