01 Rihtman

PRISTUP ISTRAIVANJU FOLKLORA DANAS
Dunja Rihtman-Augutin
Pretpostavke suvremenog
etnolokog istraivanja
Istraivanje transformacije tradicijske k u l t u r e , i povezano s tim folklor

nih tradicija, u svojoj osnovnoj pretpostavci iziskuje j e d a n dinamiki m o d e l
p r e d m e t a istraivanja. Postavlja se stoga pitanje u kojoj su m j e r i etnolo
ka metodologija, osnovni pojmovi teorije historijske etnologije ili k u l t u r n e
antropologije podesni za operacionalizaciju t a k v o g istraivanja.
P r o b l e m j e n a r a v n o prilino sloen, to vie to je n a a etnologija r e
dovito zazirala od teorijske formulacije, zastupajui stajalite: n e k a drugi,
oni dokoni, filozofiraju, mi emo za to v r i j e m e m a r l j i v o istraivati, a teorija
e doi n a k o n toga. Teorija je bila n e k a uzviena stvar, koja nije bila d a n a
obinim etnografima i etnolozima.
T a k a v stav imao j e dvije posljedice. Empirijski se istraivalo, n a v o d n o
bez uenih teoretiziranja, a z a p r a v o se svako istraivanje zasnivalo n a
vrlo vrstoj koncepciji. Ta se koncepcija, m e u t i m , samo uila a n i k a d
se nije p o d v r g a v a l a znanstvenoj kritici. P o v e z a n a s t i m je i d r u g a poslje
dica nije se, naime, razvijala teorijska kritika, jer bi kritika n a v o d n o
ugrozila jedinstvo etnologije. uvalo se to jedinstvo etnoloke misli, p a
se pri tome nije zamjeivalo da ta misao s t a g n i r a n a razini poetka stoljea.
S u s t a v n o f o r m u l i r a n o polazite n a kojem se zasniva vei dio etnolokih
istraivanja i objavljenih r a d o v a u n a s poznata j e Radieva Osnova za sa
biranje i prouavanje grae o narodnom ivotu (Radi, 1897). Hipotetski
okvir koji slui kao uvod Osnovi Radi j e podijelio u d v a dijela: 1. n a r o d ,
2. narodoznanstvo. N a r o d je kljuni pojam i poticaj Radievu istraivanju.
N a r o d o z n a n s t v o je po Radiu znanost koja sabire p o d a t k e o n a r o d n o j k u l t u r i
a r a d n a hipoteza s a d r a n a j e u ovoj misli: Ako i n a r o d ima svoju k u l t u r u ,
t r e b a ispitati, u emu stoji, kakova je; t r e b a joj, p a bila k a k o v a m u drago,
odrediti mjesto uz druge, a ne pod drugima (Radi, 1897, 12). P o n j e m u
cilj istraivanja k u l t u r e n a r o d a jest pomirba gospode i naroda, t j . razliitih
2 Dunja Rihtman-Augutin
k u l t u r a (Radi, 1897, 13). S metodolokog stajalita p r v i posao n a r o d o -

z n a n s t v a j e sabiranje grae. Zato on i poduzima akciju, k o n s t r u i r a Osnovu
i uskoro objavljuje p r v e rezultate.
Iz citata koji najavljuje Radiev p r i s t u p j a s a n je i njegov d r u t v e n o -
-politiki stav, n o to je u ovom t r e n u t k u vano tek utoliko koliko oznauje
k o n t e k s t metodologiji.
Z a s a m u metodologiju r e l e v a n t n a su dva pojma k u l t u r a i n a r o d . Uz
pomo tih dvaju pojmova odreuje se p r e d m e t istraivanja.
Zbog toga p o t r e b n o je jo j e d n o m r a z m o t r i t i pojmove kultura i narod
(makar je to ve sijaset p u t a uinjeno) da bismo ocijenili koliko su oni
podesni za s u v r e m e n u teorijsku operacionalizaciju u istraivanju t r a n s f o r
macija folklornih tradicija.
1. Jo jednom o kulturi
P o j a m k u l t u r a j e d v a da je mogue izbjei u bilo kojem etnolokom ili

antropolokom istraivanju. Toliko je mnogo o n j e m u pisano, toliko j e i s t r a
ivan i definiran d a ve i s a m pregled definicija k u l t u r e , govori o historiji
a i o usmjerenostima etnologije, odnosno socijalne ili k u l t u r n e antropologije.
Cak i oni teorijski p r a v c i koji k u l t u r i n e p r i d a j u vanost kao analitikom
pojmu ili t u vanost osporavaju p o n e k a d je, poto su j e izbacili n a velika
v r a t a , ponovo u v o d e n a mala. T a k o je kod G u r v i t c h a pojam k u l t u r a p o d
v r g n u t kritici da bi se autori gotovo svih priloga tim p o j m o m i dalje slu
ili (Balandier, 1966, 115118).
S m a t r a se da je p r v i Tylor u v e o definiciju k u l t u r e u etnologiju p r e m d a
1
nije nepoznato da je i on imao p r e t e a .
Kasnije koncipiranje k u l t u r e n u d i razliite definicije. One u p u u j u n a
mogunost opisnog, historijskog, n o r m a t i v n o g i genetskog p r i s t u p a k u l t u r i .
K u l t u r a se oznaava kao nebioloki dio okoline, odnosno kao ona okolina
koju je ovjek stvorio, za razliku od p r i r o d n e okoline. Dok je jedni izvode
neposredno iz zadovoljavanja potreba, drugi je koncipiraju znatno s a m o s t a l
nije. U krajnjim stavovima zastupa se superorganski k a r a k t e r k u l t u r e .
Bitno je, nadalje, n a g l a a v a n j e e l e m e n a t a prenoenja kao v a n e znaajke
k u l t u r e . E l e m e n t uenja povezuje se s psiholokim koncepcijama k u l t u r e ,
razvijaju se teorije o k u l t u r i i linosti i si.
Funkcionalistike i statine koncepcije k u l t u r e korigiraju se teorijama
o dinamici k u l t u r e i k u l t u r n i m p r o m j e n a m a .
U j e d n o m t r e n u t k u teorija k u l t u r e se bila polarizirala oko dvaju p o
lazita: onog koje bismo mogli n a z v a t i preteno k u l t u r o l o k i m i onog d r u
gog koji nosi znaajku sociologijskih pogleda. K u l t u r a se, dakle, t r e t i r a l a
1
Kultura ili civilizacija, shvaena u svom irokom etnografskom smislu, jest
ona kompleksna cjelina koja ukljuuje znanje, vjerovanje, umjetnost, moral, pravo,
obiaje i sve druge sposobnosti i navike koje je ovjek stekao kao lan drutva.
(Tyilor, 1958, vol. 1,1)
Pretpostavke suvremenog etnolokog istraivanja 3
kao splet ideja, n o r m i ponaanja, v r e d n o t a koje utjeu n a ponaanje, ili s e

2
p a k k u l t u r a s m a t r a l a institucionaliziranom u d r u t v e n o m sistemu.
Polazei od toga d a je k u l t u r a proizvod uenja a n e nasljeivanja,
Murdock n a g l a a v a da su kulture svijeta sustavi kolektivnih n a v i k a .
D r u t v o n a razliite naine usvaja n a v i k e koje t v o r e njegovu k u l t u r u : u o s t a
lom, r a d i se o dva r a z r e d a n a v i k a : o n a v i k a m a akcije i o n a v i k a m a m i
ljenja, a moe ih se n a z v a t i i t e r m i n i m a obiaji i kolektivne ideje.
Stvarno d r u t v e n o p o n a a n j e koje zapaamo u s t v a r n o m ivotu valja p a
ljivo razlikovati od k u l t u r e , koja se sastoji od n a v i k a i tendencija k a akciji,
a n e od samih a k c i j a . . . Opis n e k e k u l t u r e , p r e m a tome, nije n i k a d p r i k a z
s t v a r n o g d r u t v e n o g ponaanja, nego r e k o n s t r u k c i j a kolektivnih n a v i k a koje
lee ispod njega (Murdock, 1965, 114115).
Etnologija je uz pomo pojma k u l t u r a o d a v n a bila spoznala p l u r a l i z a m
tih sustava kolektivnih n a v i k a . Etnoloko u v a a v a n j e pojedinih k u l t u r a , b e z
obzira n a njihov civilizacijski s t a n d a r d , jest neto to m a l o koja d r u g a
d r u t v e n a znanost postie. Ono i samoj etnologiji omoguuje najiri r a s p o n
interesa sve od najprimitivnijih i najjednostavnijih zajednica i seljakih
k u l t u r a p a do k o m p l e k s n i h m o d e r n i h d r u t a v a i g r u p a u t a k o z v a n i m v i s o
k i m civilizacijama.
Ali p r i tome se dogodilo neto to je donekle izmicalo n e k i m t e o r e t i
a r i m a k u l t u r e . To je o d r e e n a reifikacija samog p o j m a i njegovih daljih
razrada, npr. k u l t u r n i h obrazaca ili pogotovu k u l t u r n i h k r u g o v a i si. Ma.
k a k o a p s t r a k t n o k u l t u r a bila definirana, u teorijskim p r i s t u p i m a gotovo s v i h
p r a v a c a bilo k a d se r a d i o materijalnoj k u l t u r i , bilo o takozvanoj d u
hovnoj k u l t u r i ili p a k o p o n a a n j u dogaalo se d a se k u l t u r a vie ili
m a n j e opredmeivala. Zbog toga s u v r e m e n i teoretiari k u l t u r e sve vie n a
3
glaavaju k a k o k u l t u r a nije m a t e r i j a l n i f e n o m e n .
Za C. L v i - S t r a u s s a : Socijalna antropologija n e ograniava se n a j e d a n
dio etnolokog podruja; ona n e dijeli m a t e r i j a l n u od d u h o v n e k u l t u r e . U
vlastitoj perspektivi, u kojoj se i mi m o r a m o nai, ona svakome od t i h
podruja poklanja j e d n a k u panju. Ljudi komuniciraju pomou simbola i
znakova; za antropologiju, koja j e konverzacija ovjeka s ovjekom, sve j e
simbol i znak ako djeluje k a o posrednik m e u dva subjekta. (C. L v i -
-Strauss, 1966, 115)
2
Pareons i Kroeber, u jednoj zajednikoj izjavi, rjeavaju taj problem na n a
in da govorei o analitikoj nezavisnosti kulture i socijalnoga sustava ne smatraju
ta dva sustava nepovezanima. Oni se zalau za primjenu razliitih pristupa analizi
te povezanosti. Preporuuju i tvrde da je korisno za isti konkretni fenomen uzeti
kao konstantne kulturne aspekte i ujedno obratiti panju drutvenima ili pak
obratno (Kroeber, Parsons, 1958, Rihtman-Augutin 1970).
Na odreeni nain ovaj stav omoguuje da se cijela problematika definiranja
kulture izvede iz slijepe ulice kamo je bila zapala i doputa dalji razvoj u studi
jama tog pojma.
3
Oito je nemogue tono opisati neku kulturu opisujui naprosto ponaanje
ili drutvena, ekonomska ili ceremonijalna zbivanja ii ureenja kao opaene mate
rijalne fenomene. Potrebno je konstruirati teoriju o koncepcijskim modelima koje
oni predstavljaju i iji su artefakti. (Goudenough, 1964, 3639)
U potrazi za u n u t a r n j i m znaenjima etnografska semantika, t j . s e m a n

tika n e k e o d r e e n e k u l t u r e istrauje one aspekte znaenja u jeziku koji
4
otkrivaju k u l t u r u .
S t r u k t u r a l n i , sistemski i semantiki p r i s t u p i k u l t u r i potjeu i iz n a s t o
j a n j a d a se antropoloko, odnosno etnoloko istraivanje dovede n a to
egzaktniju razinu. Ali t u nastaju i novi problemi. J e r ako k u l t u r a nije
ponaanje, ako nije ono to u p r a v o zapaamo, nego ako je ona negdje u
odnosima n a implicitnoj razini ili u dubini k a k o da j e i n t e r p r e t i r a m o ?
Z a r s naeg istraivakog ili teorijskog stajalita? Ili iznutra, iz nje same?
K u l t u r a oito o b u h v a a oboje. O t v o r e n e dileme s u v r e m e n e etnologije
k r e u se u p r a v o n a t o m podruju. Dok n e k i s t r u k t u r a l i s t i t r a e p r v e n s t v e n o
s k r i v e n u u n u t a r n j u s t r u k t u r u , Cliford Geertz pledira za istraivanje vla
stitih interpretacija datoga drutva. To je v a r i j a n t a s t r u k t u r a l n e analize
koja ide u p o t r a g u za u n u t r a n j i m znaenjima koje samo d r u t v o daje p o
j a v a m a , a n e za s t r u k t u r a l n i m objanjenjima koja bismo i m mogli dati.
Geertz se p i t a n e bi li se k u l t u r n i oblici mogli t r e t i r a t i kao tekstovi, kao
s t v a r a l a t v o sazdano od d r u t v e n e grae. To bi, po njegovu miljenju,
omoguilo u v i d n e u d r u t v e n o funkcioniranje, nego u d r u t v e n u s e m a n t i k u
(Geertz, 1971, 2627).
Ovdje u upozoriti i n a nastojanje da se k u l t u r a p r o t u m a i u n u t a r t e o
rije sustava. P r i t o m e izdvajam dvije tendencije. J e d n a ide za t i m da svu
t u k o m p l e k s n u p r o b l e m a t i k u ukljui u opu teoriju sustava, da dosadanja
nastojanja n a p o d r u j u etnologije, k u l t u r n e i socijalne antropologije kritiki
analizira i p r e v e d e n a zajedniki jezik teorije sustava. D r u g a pokuava s
pomou teorije sustava izgraditi j e d n u g e n e r a l n u etnoloku teoriju, koja e
obuhvatiti sve etnoloke p r o b l e m e za razliku od veine dosadanjih koje
su r j e a v a l e s a m o parcijalne.
B u c k l e y se slui pojmom d r u t v e n o - k u l t u r n i sustav k a k o bi ekspli-
citno pokazao razliku ljudske razine organizacije i nie, vie-manje d r u
tvene razine n e k i h v r s t a ivotinja ili insekata (Buckley, 1967, 1). K u l t u r
no, p r e m a tome, kod njega oznauje ljudsko. Time u isto v r i j e m e
ukljuuje pojam k u l t u r e u teoriju sustava, ali je i iskljuuje. Iskljuuje,
naime, statini, j e d n o m zauvijek definirani pojam k u l t u r e a ukljuuje pojam
dinaminog, procesnog, ciljnog, konfliktnog d r u t v e n o - k u l t u r n o g s u s t a v a koji
rjeava probleme.
B u c k l e y e v model sustava, koji nije ni m e h a n i k i ekvilibrij, ni organici-
stika homeostaza, samo djelomino sadri mogunost istraivanja s j e d n e
s t r a n e promjenljivih odnosa i procesa u ovjekovu svijetu, a s d r u g e s t r a n e
konceptualizacije t i h procesa i njihovih ciljeva, odnosno simbola.
Njemaki etnolog Gnter W i e g e l m a n n polazi od postojee etnoloke i
k u l t u r n o - a n t r o p o l o k e teorije p a p r e d l a e da k u l t u r n e s u s t a v e s h v a t i m o kao
r e l a t i v n u in v a r i j a n t u s t r u k t u r e s u s t a v a i granica sustava n a s u p r o t p r o m j e n
ljivoj okolini. Okolinu pojedinog k u l t u r n o g sustava, p r e m a W i e g e l m a n n u ,
tvorit e drugi k u l t u r n i sustavi (drugih v r e m e n a , regija, drutava) kao i
4
Usmjerena je rijeima kao sredstvu, a ne kao cilju. Krajnji je cilj razumi
jevanje vrednovanja, emocija i vjerovanja koja se kriju iza upotrebe rijei. (Colby,
1966, 3)
i z v a n k u l t u r n e okolnosti, p r i v r e d n i i d r u t v e n i poloaj, dravne, c r k v e n e i

d r u g e prilike (Wiegelmann, 1972, 205).
T a k v a p r i m j e n a teorije s u s t a v a spotie se n a dvije b i t n e p r e p r e k e . K u l
t u r a je, naime, definirana kao m n o t v o r a z n o v r s n i h fenomena (znanje, n o r m e ,
obiaji itd): s u s t a v n o gledano ona prije sadri niz podsustava negoli tvori su
stav. K u l t u r a bi se, dakle, mogla shvatiti k a o interakcija djelominih ili
razliitih sustava. Moe li stoga ona uope biti analitikim pojmom u o k v i r u
teorije sustava?
D r u g o se ogranienje takvog p r i s t u p a krije u dosadanjem statinom i
djelomino p o s t v a r e n o m n a i n u miljenja u okviru tradicionalne etnologije
p a i k u l t u r n e antropologije. K u l t u r a je obino neto dato: istraivanje p r o
mjena i odstupanja u biti n e mijenja koncepciju te datosti.
Napokon, koliko god m o d e r n e teorije sustava (Buckley, 1967, passim) ili
L u h m a n n (prema A r t u s , 1973, 118) n a g l a a v a j u proceisnost sustava, k r i t i
ari upozoravaju n a n e d o s t a t a k dijalektinosti tih teorija, pogotovu s obzi
r o m n a k u l t u r u (Artus, 1973, isto). ak ako smisao sustava n e t r a i m o u
ravnotei, k a k o to ini Parsons, nego u rjeavanju problema, k a k o to ini
L u h m a n n , ili u adaptaciji, k a k o predlae Buckley, to jo uvijek ostaje teorija
za analizu postojeih sustava. Ona ne omoguuje ukljuivanje prakse, b i t n u
izmjenu sustava.
I za s t r u k t u r a l i z a m se m i r n e due moe rei k a k o je ogranien n a z a d a n i
okvir d r u t v e n o g sustava. P a ipak, m a k a r j e ve pomalo iziao iz m o d e
a v a n g a r d n i h teoretiara, ini mi se d a je u etnologiji i socijalnoj a n t r o p o
logiji to jo uvijek teorija koja daje o d r e e n e anse u v i d u u ovjeka, u
kompleksnost njegova svijeta. Ovdje t r e b a s p o m e n u t i da se obino s m a t r a
k a k o se s t r u k t u r a l i z a m odrekao pojma k u l t u r a . To je djelomino tono,
jer L v i - S t r a u s s z a p r a v o operacionalizira taj pojam, dajui m u drugaiju
analitiku dimenziju. P o njegovu je miljenju . . . pojam k u l t u r a f u n d a m e n
t a l a n za etnologiju i posjeduje j e d n a k u heuristiku vrijednost k a o isolt u
demografiji. Odnosno: Zovemo k u l t u r o m svaki etnografski skup koji sa
stajalita ispitivanja pokazuje, u odnosu n a druge, znaajna odstupanja.
P r e m a tome, krajnji cilj s t r u k t u r a l n i h istraivanja su konstante vezane uz
t a k v a odstupanja; stoga pojam k u l t u r a moe odgovarati objektivnoj r e a l n o
sti ostajui funkcijom tipa r a z m a t r a n o g a istraivanja. Isti skup pojedinaca,
pod u v j e t o m da je objektivno d a t u v r e m e n u i prostoru, r e l e v a n t a n je u
isto v r i j e m e za vie k u l t u r n i h sistema: univerzalni, k o n t i n e n t a l n i , nacionalni,
provincijalni, lokalni itd. i obiteljski, profesionalni, vjerski, politiki itd.
(Lvi-Strauss, 1958, 325).
Na k r a j u ovog ponovnog r a z m a t r a n j a pojma k u l t u r e moemo se slo
iti s L o t m a n o m koji kae da se p r o b l e m definiranja tipologije k u l t u r e javlja
periodiki u o d r e e n i m t r e n u c i m a znanstvenog i opeg k u l t u r n o g razvoja.
Moe se rei da svaki aspekt k u l t u r e s t v a r a vlastitu koncepciju k u l t u r n o g
5
razvoja, t j . vlastitu k u l t u r n u tipologiju. (Lotman, 1975, str. 97)
5
Lotman vidi dva najea prtiisitupa tipologiji kulture: jedan koji vlastitu kul
turu smatra jedinom i drugi koji uvaava povijest ovjeanstva kao povijest vie
meusobno neovisnih tipova kulture. A pogled na svijet neke kulture izraava se
preko kulturnih tekstova kao najapstraktnijlih modela realnosti sa stajalita neke
kulture. Kulturni tekstovi su konstrukcije dobivene konanom analizom varijanti
koja daje invarijantu. (Lotman, 1975, 100101)
Ovdje j e dat krai pregled shvaanja pojma k u l t u r a u teoriji etnolo

gije i k u l t u r n e , odnosno socijalne antropologije. Taj pregled ima za cilj samo
t o da pomogne odreivanje p r e m a ovom p o j m u uope i p r e m a Radievoj
koncepciji posebno. No ovo posljednje nee biti mogue dok se n e odredimo
i p r e m a d r u g o m kljunom pojmu Radieva p r i s t u p a . To je p o j a m n a r o d .
2. Narod ili socijalna struktura kao odrednica predmeta
P o j a m n a r o d nije mogue posve razumijeti dok se n e podsjetimo n a n j e

g o v u novovjeku povijest. Poto j e u francuskoj revoluciji narod dobio s u
v e r e n i t e t , n e moe se osporiti ni to da je u g r a a n s k o j demokraciji dolo do
politike trivijalizacije samog p o j m a koji se u o d r e e n i m t r e n u c i m a p r e t v a r a o
u demagoku frazu. Moda se to dogodilo i zato to je vrlo teko, gotovo
i nemogue, ak i u s u v r e m e n o m svijetu osloboditi taj pojam njegove m n o -
goznanosti (narod-nacija, narod-jezik, n a r o d - k u l t u r a , n a r o d - d r u t v o , n a r o d -
-politika mo itd.). A moda nevolja potjee iz doba r o m a n t i z m a u 18, od
nosno 19. stoljeu. Bausinger, (1972, 31) upozorava da j e H e r d e r personalizirao
n a r o d , govorio o n a r o d n o j dui i o n a r o d n o m k a r a k t e r u , ali s a m p o j a m nije
d r u t v e n o definirao.
N a r o d je zapravo uvijek subjektivna kategorija, ovisna o poziciji onih
koji je definiraju. Znanost se toj subjektivnosti nije otrgnula. N a prijelazu
stoljea, u doba industrijalizacije u Njemakoj, A. Dietrich definira n a r o d
k a o sloj n e o b r a z o v a n i h koji nije d u h o v n o f o r m i r a n ni p r e f o r m i r a n o d r e e
n i m obrazovanjem (I. W e b e r - K e l l e r m a n n 1969, 52).
U vrijeme te definicije N j e m a k a se iz a g r a r n e zemlje naglo p r e t v o r i l a
u industrijsku, ali vladajue d r u t v e n e predodbe ostale su a g r a r n o - k o r p o -
r a t i v n e . P o j a m n a r o d sluio je k a o integral tih predodbi, koje su dobivale
sve vie k a r a k t e r obrauna (Bausinger, 195765, 1435). P o z n a t je nacional-
socijalistiki politiki finale te koncepcije. Zato je 1934. B r e c h t protestirao,
opet e k s t r e m n i m s t a v o m : Tko u n a e doba mjesto n a r o d kae stanovnitvo
a mjesto zemlja zemljini posjed (Volk-Bevlkerung, Boden, Landbesitz), ve
s a m i m tim prestaje podravati m n o g e lai. On rijeima oduzima njihovu
l a n u mistiku. (I. W e b e r - K e l l e r m a n n , 1969, 83)
Sluila s a m se neto vie ovim n j e m a k i m izvorima zato to se n a a
z n a n o s t dugo razvijala p o d utjecajem znanosti u Njemakoj. Dugo smo se
u g l e d a l i u n j e m a k e uzore, pa su t a k o putovi i s t r a n p u t i c e pojma n a r o d i
k o d nas bili slini. Ali to nije bilo samo zbog ugledanja u l i t e r a t u r u nego
i zbog slinog, ali u nas neto r e t a r d i r a n o g , d r u t v e n o - e k o n o m s k o g razvoja.
Vrlo iscrpnu analizu pojma n a r o d s obzirom n a teoriju u s m e n e k n j i
evnosti izvrila je Maja Bokovi-Stulli. Govorei o pojmovima u s m e n a i
p u k a knjievnost, ona je prikazala reviju definicija i koncepcija v e z a n i h
u z p o j a m n a r o d u k o n t e k s t u s knjievnou ili k u l t u r o m i n a v e l a a u t o r e
poevi od Montaignea, H e r d e r a , zatim b r a e G r i m m , Vicoa, p a Gramscija,
R i c h a r d a Weissa, H u l t k r a n t z a , Bronzinija i n a p o k o n Gorkoga i Lenjina da
bi zakljuila k a k o se ne samo sadraj pojma n a r o d nego i sam p r i s t u p tom
p o j m u mijenjaju zavisno o povijesno-drutvenim okolnostima .... Stoga a u t o
rica p r e p o r u a da je p o t r e b n o uvijek znati n a k a k v i m se sve shvaanjima
t e m e l j e pojedine definicije koje taj pojam ukljuuju (Bokovi-Stulli, 1973,
154). Govorei o genezi pojma u s m e n a knjievnost kod n a s Maja Stulli kae:

Kada su i gdje po p r v i p u t u n a s upotrijebljeni nazivi n a r o d n a knjievnost,
u s m e n a knjievnost, n a r o d n e u m o t v o r i n e i si., n e bih mogla posve p o u z d a n o
utvrditi, ali je kraj ezdesetih godina proteklog stoljea bilo razdoblje k a d a
su ti pojmovi i n e k i njihovi nazivi ve bili usvojeni u h r v a t s k o j i srpskoj
knjievnoznanstvenoj literaturi. (Bokovi-Stulli, 1973, 243)
U socijalnoantropolokoj ili etnolokoj primjeni pojma n a r o d kod n a s
moglo bi se Radievu miljenju suprotstaviti ono V l a d i m i r a Maurania.
Za M a u r a n i a n a r o d j e nosilac tradicije, ali on vidi i njegovu sociolo
ku mnogoznanost. U knjievnosti zapadnoj i u izvorih n e k i h opaa se
esto nastojanje, da se rei n a r o d poda obseno znaenje: ljudi jednoga
jezika ili porietla, koji imaju j e d n u domovinu, ili b a r e m zajednike t r a d i
cije. O b u h v a a rie p r i t o m razne stalee, od najviih do najniega . . . (Ma-
urani, 1914.V, 715).
Radi, m e u t i m , koncipira n a r o d kao s u b k u l t u r u n a nain koji e n j e
govim sljedbenicima omoguiti idealiziranje: to je narod? Ne misli se t u
n a itav n a r o d ili h r v a t s k i , ili srpski, ili slovenski, ili bugarski, ve se
misli n a onaj vei d i o n a r o d a , koji recimo za sada ivi po selima,
r u k a m a radi, koji u velikoj veini n e nosi francuskog odiela, koji nije uio
n i k a k i h ili gotovo 'nikakih kola. I ovo su istina, razlike koje dijele n a
r o d o d g o s p o d e , i n t e l i g e n c i j e , n o ni s v a k a za se, n i sve zajedno
nijesu, k a k o emo vidjeti p r a v a razlika, p o kojoj bismo mogli p r e p o z n a t i
ovjeka iz n a r o d a o d g o s p o d i n a . P r a v a je razlika d r u g a k u l t u
r a . G o s p o d a i m a d u svoju, n a r o d svoju k u l t u r u . (Radi, 1897, 1)
Industrijalizacija u nas, u v r i j e m e te definicije, j e d v a d a je bila elja
nekolicine, p a zato n i p o j a m n a r o d nije t a d a doivio politiku evoluciju
svoga njemakog uzora, p r e m d a se to moglo dogoditi kasnije. Odnosno, m o
da se u p r a v o zbog d r u t v e n o - e k o n o m s k i h razloga u naoj etnologiji i p a k
jo dugo odrao pojam narod, uvijek j e d n a k o j e d n o s t r a n o i nedovoljno defi
n i r a n (Jedna je p r e m d a n e jedina t a k v a ljudska zajednica, koja i m a
naroito veliko znaenje za p o s t a n a k i razvijanje k u l t u r e , narod, to i e t i m o
loki o p r a v d a v a naziv, etnologija. Bratani, 1957, 12).
U anglosaksonskoj etnologiji pojavio se godine 1846. p o j a m f o l k . I n d u
strijalizacija u Engleskoj historijski je p r e t h o d i l a onoj u Njemakoj, a d a
o naoj i n e govorimo. Socijalna antropologija stoga, k a d je postala z n a
ajnijom, imala je p o k r a j sebe seljaku k u l t u r u koja vie nije izolirana i
koja se sve vie i n t e g r i r a u opi d r u t v e n i sustav. (Drugim dijelom svojih
interesa t a j e socijalna antropologija bila v e z a n a uz ekspanziju u kolonija
ma. Bavila se primitivnim plemenima, p a se u vezi s p i t a n j e m koje n a s
z a n i m a ondje javljao p r o b l e m p l e m e n a kao nosioca politike moi, odnosno
potencijalno b u d u e nacionalnosti ili p a k kao nosioca k u l t u r e . Malinowski
osjea mogunost n e s p o r a z u m a p a pledira za odvojene t r e t m a n e svakog od
tih fenomena. Malinowski, 1971, 371).
P r e m d a i u pojmu f o l k i svim njegovim izvedenicama prijeti slina b o
lest ideologiziranja i idealiziranja, odnosno n e a d e k v a t n o g definiranja, n a v e
d e n e okolnosti p r u a j u dobre razloge da se on shvati i t r e t i r a d r u t v e n o .
B a u s i n g e r stoga upozorava n a r a z l i k u m e u pojmovima narod (od
nosno njemaki Volk) i folk: Dok se anglosaksonskim p o j m o m folk
moe oznaiti d r u t v e n i segment (Sozialer Teil) izmeu isto seljakog i

posve industrijaliziranog sloja prijelaznu k u l t u r n u fazu, u pozivanju n a
n a r o d (Volkstum) uvijek se krije pretenzija n a d r u t v e n u cjelinu i k u l t u r n o
trajanje. To ideoloko znaenje pojma n a r o d (Volkstum) posve je n a r o d n j a
ko (vokstumlich), i to u smislu nacionalne osobitosti kao i u smislu p o p u
larnosti. N a s u p r o t t o m e etnologija, kojoj j e p r e d m e t n a r o d n a k u l t u r a , oslo
bodila se fikcije k u l t u r n i h oblika koji t r a j u izvan povijesti. O n a se d a n a s
m n o g o s t r a n o b a v i p o j m o m temeljni sloj (Grundschicht), koji se moe uzeti
d r u t v e n o kao donji sloj i psiholoki k a o dubinski sloj, i ona n e trai vie
n a r o d n u k u l t u r u samo u p r e d i n d u s t r i j s k i m izrazima nego i u s r e d tehnikog
svijeta. (H. Bausinger, 195765, 436)
Na pojmovni okvir, k a k o vidimo, znatno mijenja poimanje k u l t u r e .
P r i h v a a k u l t u r u preteno u komunikacijskom smislu, zazirui od reifika-
cije, i svaki p u t j e iznova definira u s v a k o m istraivanju.
Taj isti pojmovni okvir nalae dezideologizaciju pojma narod, odnosno
pledira za u v i d u sve one d r u t v e n e slojeve koji t v o r e taj k o n g l o m e r a t .
A ako idemo t i m p u t e m , onda emo se najprije osloniti n a teorije o
seljakim k u l t u r a m a , u p r a v o zato to j e u etnolokim p r i s t u p i m a narod
esto zamjenjivao p o j a m seljatvo.
Odreeni peat teorijama o seljakim k u l t u r a m a zacijelo je dao Redfield.
On polazi od toga d a seljako d r u t v o i k u l t u r a p r e d s t a v l j a j u neto gene
riko i d a se r a d i o ljudskom u r e e n j u koje nalazimo, s dosta slinosti,
svuda u svijetu (Redfield, 1965, 17). Seljak je vezan uz odreeni k o m a d
zemlje a poljoprivredom sebi dobavlja p r e h r a n u . U isto v r i j e m e p o l j o p r i v r e
da n j e m u znai n a i n ivota a n e posao radi profita (Redfield, 1965, 18).
Seljak je ekonomski, d r u t v e n o i k u l t u r n o vezan uz civilizacijski vii sloj,
plemstvo ili grad, u koje se ugleda, koji n a njega utjeu i n a koje on utjee.
Naglaavajui k o m u n i c i r a n j e i povezanost seljaka s tim civilizacijski viim
slojem, Redfield usvaja K r o e b e r o v u misao o parcijalnim d r u t v i m a s p a r
cijalnim k u l t u r a m a (Redfield, 1965, 21).
K o m u n i c i r a n j e seljakog d r u t v a i k u l t u r e s onim koje je n a vioj civi
lizacijskoj razini (feudalno ili graansko) i koje je stratificirano (sadri
elite) po Redfieldu r e z u l t i r a n a s t a j a n j e m dviju tradicija: velike i male. M o
emo ih zamisliti kao dvije struje misli i akcije, koje se m e u s o b n o razli
k u j u ali se i stalno isprepleu (Redfield, 1965, 43). Tijekom razvoja u
zapadnoevropskoj civilizaciji dolazi n a p o k o n i do njihova p o t p u n o g odvaja
nja. Velika tradicija, koju njeguju elite i gradovi, postaje znanou i insti
tucionalizira se u crkvenoj i profanoj moi. Mala p a k tradicija ostaje
neformalnom i ispoljava se kao magija, praznovjerja, n a r o d n e m u d r o s t i i
s p o m e n u t a narodna k u l t u r a .
Neki definiraju seljaku k u l t u r u k a o s u b k u l t u r u . T a k o H a l p e r n s m a t r a
d a je b i t n a znaajka te s u b k u l t u r e prostorno zasnovan odnos i z m e u obi
teljskih jedinica, n u k l e a r n i h ili proirenih, i zemlje koju obrauju, preteno
vlastitim r a d o m . Taj odnos ima v r e m e n s k i k o n t i n u i t e t . P o j a m seljak p r e t p o
stavlja t a k o e r u d r u i v a n j e t i h obiteljskih jedinica u politike, d r u t v e n e i
e k o n o m s k e jedinice zvane sela. Nije n u n o da se svi p r i p a d n i c i tog d r u
tva b a v e poljoprivredom kao osnovnim zanimanjem, niti je p o t r e b n o da
trajno ive n a selu, sve dok ondje t r a j u njihove g l a v n e d r u t v e n e i e k o -
nomske v e z e . . . J e d n a od osovnih crta seljake s u b k u l t u r e jest n j e n a p o

vezanost s n e k o m nacionalnom dravom. Seljaci su obavezni pridonositi
usluge u radu, u n a t u r i ili u gotovom, i oni p r i m a j u kao neki m i n i m u m ,
n e k u v r s t u zatite ivota i vlasnitva u sluaju vanjske ili u n u t a r n j e u g r o
enosti (Halpern, 1968, 290).
Kod Redfielda i kod veine antropologa koji se b a v e seljakom k u l t u r o m
zemlja fungir kao b i t n a odrednica.
P o miljenju Erica Wolfa, m e u t i m , seljaci se razlikuju od p r i m i t i v n i h
n a r o d a p r v e n s t v e n o po r e n t i i po raspodjeli r e n t e . A k o p r i m i t i v n i n a r o d i
proizvodu n e k i viak iznad m i n i m u m a egzistencije, oni to izravno m e u
sobno razmjenjuju, bilo pojedinci, bilo g r u p e . Seljaci p a k svoje vikove
razmjenjuju uz posrednitvo d o m i n a n t n e g r u p e vladalaca koja se koristi t i m
vikovima r a d i odravanja vlastitog s t a n d a r d a i r e d i s t r i b u i r ih onim d r u
tvenim g r u p a m a koje h r a n u izravno n e proizvode. U t o m smislu seljatvo
je onda asimetrian odnos proizvoaa poljoprivrednih vikova i onih koji
tim vikovima upravljaju. (Wolf, 1966, 10)
Wolf u p o z o r a v a n a razliite tipove seljatva. U s u v r e m e n o m svijetu se
ljatvo moe imati p r i m a r n i poloaj u s t v a r a n j u bogatstva, k a d ono proizvodi
r e n t u koja odrava cijelu d r u t v e n u s t r u k t u r u . Ali ono moe imati i se
k u n d a r n i poloaj u s t v a r a n j u b o g a t s t v a i u d r u t v u , k a o to j e to veinom
sluaj n a k o n industrijske revolucije u E v r o p i (Wolf, 1966, 12).
K a o pojedinac seljak sudjeluje u r a d u j e d n e e k o n o m s k e jedinice koja
j e u isto v r i j e m e njegova obitelj. Mjesto proizvodnje i potronje, k a o i
mjesto najuih biolokih, rodbinskih veza, identino je. A to seljaka dovo
di do kritine dileme u ekonomskoj akciji i u d r u t v e n o m ponaanju.
Seljak se, naime, trajno nalazi u p o d r e e n o m poloaju s p r a m nosilaca
ekonomske i d r u t v e n e moi. Zato e on uvijek nastojati n e k a k o uskladiti
zahtjeve tih g r u p a za vikom, odnosno rentom, s j e d n e s t r a n e , i zahtjeve
svoje obitelji, koja je ekonomska i potroaka jedinica, s d r u g e s t r a n e . eli
li se prilagoditi opem d r u t v e n o m sustavu, on e imati dvije a l t e r n a t i v e :
poveati proizvodnju (npr. kulaci) ili smanjiti potronju.
Stoga postojanje seljatva n e ukljuuje samo odnos m e u seljacima i
neseljacima nego i tip adaptacije, kombinaciju stavova i aktivnosti (potcrtala
D. R. A.) u s m j e r e n i h ka odravanju poljoprivrednika i njegovih n a p o r a da
odri sebe i svoje u j e d n o m d r u t v e n o m r e d u koji to odranje n e p r e s t a n o
ugroava (Wolf, 1966, 17).
3. Etnoloki pristup problemu sukoba j

Taj isti d r u t v e n i red n e samo da ugroava ekonomsko odranje seljaka
nego dovodi u pitanje i njegov pogled n a svijet, v r e d n o t e . A ako je tako,
onda s t r u k t u r a l n i model seljake k u l t u r e i d r u t v a nagriza hipotezu o se
ljakoj idili, o skladu odnosa i o j e d i n s t v e n i m vrijednosnim obrascima se
ljakih zajednica.
U p r a v o ovo posljednje sadrano j e u teorijskim p r e t p o s t a v k a m a veeg
dijela etnologije i k u l t u x n e p a i socijalne antropologije. N a vie ili m a n j e
jasno d e k l a r i r a n nain u etnologiji se probijaju osnovne ideje onog modela
d r u t v a koji j e Tnnies (Tnnies,1912) o k a r a k t e r i z i r a o kao d v a tipa zajed

nica Gemeinschaft, o r g a n s k a zajednica koja je stvorena p r i r o d n i m p u t e m ,
i Gesellschaft, d r u t v o koje je u m j e t n o izgraeno.
Etnologija polazi od zamisli o organskoj zajednici i p r i r o d n i m odnosima
u njoj, ukljuivi emocionalne povezanosti koje spajaju t a k v e zajednice. To
i n e bi bilo posve promaeno, jer tip a u t e n t i n i h odnosa, t a k v i h odnosa u
kojima vezu m e u ljudima n e uspostavlja p o s r e d a n nego i z r a v a n odnos, n e
pisana rije nego ona izgovorena u osobnom dodiru, i u budunosti e
vjerojatno o d r e i v a t i bit odnosa u zajednicama koje su p r e d m e t etnolokog
istraivanja.
U teoriji i u istraivakoj praksi, m e u t i m , pokazalo se slijedee: bilo
da je Gemeinschaft-zajednica shvaena kao primitivno drutvo, bilo kao se
ljaka zajednica koja koi razvoj ona je uvijek zamiljena skladno, u r a v n o
tei i bez konflikta. Zato nije n i udno d a t a koncepcija d e p r o b l e m a t i z i r a
m i n u l e d r u t v e n e oblike i doputa da u njih projiciramo v r e d n o t e n e k i h k a s
nijih (svojih) d r u t v e n o - k u l t u r n i h sredina. B a u s i n g e r je pokazao k a k o su g r a
a n s k i etnolozi u Njemakoj u etnoloko istraivanje seljake obitelji projicirali
v r e d n o t e koje su se tek mnogo kasnije razvile u porodici g r a a n s k o g d r u
tva. Tek, naime, u u r b a n o m , g r a a n s k o m d r u t v u razvija se ona v r s t a e m o
cionalne povezanosti u obitelji k a k v a je i d a n a s model obiteljske ljubavi,
i to j e d n o s t a v n o zato to je n a i n o m p r i v r e i v a n j a i ivota ta obitelj stje
r a n a u sve ue okvire. Seljaka p r o i r e n a obitelj, koja nesumnjivo rjeava
n e k e nerijeene p r o b l e m e s u v r e m e n e obitelji (briga o djeci, koju p r e u z i m a
j e d n a ena dok ostale m a j k e r a d e n a polju; b r i g u o n e m o n i m starcima,
koja se distribuira n a vie lanova obitelji) n e m o r a biti emocionalno p o v e
zana n a j e d n a k nain k a k o je to u g r a a n s k o m i p o s t g r a a n s k o m d r u t v u p o
t r e b n o i poeljno (Bausinger, 1972, 89). Ta ista obitelj t a k o e r n e mora, p r e m d a
moe, vjeti bez sukoba.
S u k o b n a razliitim razinama, u obitelji, m e u obiteljima i susjedima,
m e u selima i m e u razliitim d r u t v e n i m slojevima (koji se susreu n a
selu) l a t e n t a n j e i u n a i m seljakim zajednicama i lijepo se r a z a b i r e ak
6
i u monografijama sastavljenim po Radievoj Osnovi. Oito je, stoga, d a
adaptacijskom modelu egzistencije odgovara model k o n k u r e n t n i h v r e d n o t a
i konflikta u seljakim zajednicama. Sukobi i s u p r o t n e v r e d n o t e oznauju i
n a u tradiciju. tovie, oni k u l t u r i i folkloru daju specifinu boju i ton.
4. Jo jednom o historiji
K u l t u r n o - h i s t o r i j s k a etnologija, koja se p r i h v a t i l a skupljanja d o k u m e n t a
cije za k o m p l e t n u k u l t u r n u povijest ovjeanstva, bila je liila narodni
ivot socijalne stvarnosti i socijalne p r o b l e m a t i k e i p r e t v o r i l a ga u genre
sliku. Zanimljivo j e da se u toj etnologiji obino stavljao znak jednakosti iz
m e u povijesti i kulturno-historijskog p r i s t u p a . Vjerovalo se da jedino k u l -
6
Ne radi se samo o sukobu koji se konano razrjeuje raspadanjem zadruga.
Sukob u seljakim zajednicama moe se pratiti u naoj prolosti najmanje unatrag
dvjesto godina. O tome sam pisala u doktorskoj disertaijii Ekonomske vrijednosne
orijentacije i modeli odluivanja tradicijskog kulturnorutvenog sustava. No o to
me ima malo rijei u etnolokoj literaturu. Treba itati druge knjige neromantiki
orijentiranih pisaca da bi se dolo do podataka koji daju neto drugaiju sliku o
pleuim seljacima, njihovu poloaju, standardu i odnosima.
turno-historijski p r i s t u p omoguuju historijsko etnoloko istraivanje. A kad

b i n e t k o priao povijesti s toke gledita kojoj je polazite u sadanjosti, o n d a
se tvrdilo k a k o to nije historijski p r i s t u p n i etnologija (Bausinger 1970, 156).
Dosadanji k u l t u r n o - h i s t o r i j s k i p r i s t u p z a p r a v o poiva n a k a n o n u (Scharfe,
1970, 7484); narod, izvornost, starina. Taj k a n o n poetak j e i k r a j istrai
vanja; o n j e m u se n e raspravlja, nego se on p r i k u p l j a n j e m n o v e i n o v e g r a e
dalje potvruje.
Ovdje je pokazano to donosi k r i t i k a pojma n a r o d , odnosno, ini mi se
d o k a z a n o m p o t r e b a uvoenja socijalne stvarnosti u etnoloko istraivanje.
U* novijoj h r v a t s k o j etnologiji postoji j e d a n n a i v n i pokuaj d a se o d r e d i
p o j a m izvornosti uz pomo sliice o istoj vodi s izvora. No t o n a r a v n o
n e znai nita. Obino se pod izvornim misli n a n e k e oblike seljake k u l t u
re, za koje se nije uspjelo dokazati d a podlijeu kontaminacijama, utjecajima
tue ili k a k o bi Radi r e k a o gospodske k u l t u r e . No i to je posve r e l a
tivno, j e r gotovo i n e m a pojave u bilo kojem d r u t v u i bilo kojoj k u l t u r i za
k o j u bi se moglo rei da se razvijala, ili d a je u n e k o m t r e n u t k u povijesti
(ne samo sadanjem, p r e m d a sada zacijelo jo m a n j e nego nekad) egzistirala
posve neovisno o svim tokovima d r u t v a i bez interakcija s d r u t v e n o m i
k u l t u r n o m okolinom. U n a j m a n j u r u k u zakonodavstva triju imperija koja su
dijelila nae zemlje i t r i svjetska religijska sustava nisu doputali izvornost
k u l t u r i i folkloru. To m e u t i m n e znai da pisac ovih r e d a k a eli osporiti
a u t e n t i n o s t vlastite k u l t u r n e tradicije. U p r a v o adaptirajui se i birajui
m e u razliitim utjecajima, pritiscima i m o d a m a mogu se stvoriti i s t v a r a l e
7
su se pojave koje jesu i ostaju z n a a j k a m a n a e k u l t u r e ili folklora. V r i
jedilo bi jo bolje i svrsishodnije istraiti posrednike uloge p l e m e n i t a a i
njihovih dvorova u prenoenju i posredovanju evropskih m o d a od r e n e
sanse n a d a l j e n a n a e narodne seljake nonje, glazbu, ples. I n t e r a k c i j a
pisane knjievnosti i u s m e n e ve jest p r e d m e t istraivanja i pokazuje m o
gunost autentinog stvaralatva, m a k a r opovrgava izvornost.
S modelom izvornosti koji je formulirala znanost dogodilo se m e u t i m
to da ga je, kao stereotip ili kliej, j a v n o s t prihvatila. O izvornosti d a n a s piu
n o v i n e i o njoj govore organizatori folklornih p r i r e d b i vie negoli z n a n s t v e
nici koji se ozbiljno b a v e istraivanjem folklora. A b u d u i da je kliej p r i
hvaen, on i djeluje n a stvarnost, ivi u njoj i realizira se u svakoj novoj
koreografiji izvorne folklorne grupe, p o t k r a d e se i u p o d a t k u s t e r e n a
ili se ak ostvaruje u r e v i t a l i z i r a n o m obiaju. A kao t a k a v taj kliej opet
djeluje n a znanost i t i m e se z a t v a r a k r u g . Istraiva koji trai izvornost
odlazi o n a m o gdje e je i nai, n e mislei koliko je t a i t a k v a izvornost
p o v r a t n i odjek znanstvenoga modela (v. o tome N. Ritig-Beljak, 1976, u
tisku).
Trei lan k a n o n a odnosi se n a starinu, a u s k o je povezan s p r v a dva.
S n a g u i mo tog treeg lana k a n o n a t r e b a traiti u povijesti s a m e znanosti.
G r a a n s k a historijska etnologija, kao to je poznato, razvijala se zajedno
s r a z v i t k o m g r a a n s k i h d r u t a v a . Njena uloga u t i m d r u t v i m a j e stabili-
zirajua: u prolosti ona je nalazila p o t v r d e i o p r a v d a n j a s a d a n j e m stanju.
U o b r a n u te etnologije i njena p o i m a n j a s t a r i n e t r e b a rei da je zaista
7
Misli se na folklor i kulturu u Hrvatskoj a i u cijeloj Jugoslaviji.
t a k v o poimanje neizbjeno, da n e k a e m nuno, u v r i j e m e g r a a n s k i h r e v o

lucija, a u n a i m k r a j e v i m a u v r i j e m e razvoja nacionalnih pokreta, ukljuivi
nacionalno b u e n j e i izlazak iz podreenosti velikim silama. U t a k v i m
t r e n u c i m a doista nije svejedno moe li se ili n e moe dokazivati davno ili
jo davni je postojanje nacionalne k u l t u r e . Meutim, i t o dokazivanje ima
svoje granice, koje se kasnije m o g u oitovati kao vie ili m a n j e jalova t r k a
za poetkom ili kao mitologiziranje. K a d k a e m jalova t r k a za poetkom,
mislim n a ona etnoloka istraivanja kojima je jedini cilj skupiti detalj do
detalja u nizu koji vodi u n a t r a g p r e m a prolosti (naravno, uvijek n e d o
staje g r a e da se taj niz dovri). Mitologiziranje, opet, i m a uvijek ideoloku
p a i politiku s v r h u (bez obzira n a to zavrilo li ono v a a r s k i p r i m i t i v n o
ili p a k opremljeno ambalaom s u v r e m e n e tehnologije kao to je n a p r i m j e r
sintetska proizvodnja glasa).
U okviru kulturno-historijskog p r i s t u p a u etnologiji, koji polazi od u t v r
ivanja s p o m e n u t e s t a r i n e pojava, o d r e e n u vanost ima i uvjerenje o
vrijednosti zabitnih podruja u kojima se, navodno, najbolje uvaju najstarije
i n a j v r e d n i j e k u l t u r n e tvorevine. P r i tome se zaboravlja da ta z a b i t n a p o
druja, dakle podruja izvan kljunih komunikacija, ostavljaju s p o m e n u t e
krajeve u isto v r i j e m e i bez bitnih -impulsa razvoju. S a m o k o n t a k t i d r u t a v a
i k u l t u r a potiu ljudsko stvaralatvo, pa tako i folklorno. A ono to ostaje
sauvano u zabitnim p o d r u j i m a uope n e mora biti ni najstarije ni najbolje
niti r e l e v a n t n o za povijest k u l t u r e , p r e m d a to moe biti. N e k a sluajno z a
l u t a l a m o d a moe ondje, s obzirom n a n e d o s t a t a k komunikacija, odigrati
sasvim drugaiju ulogu nego u n e k o m d r u g o m k r a j u koji p r i h v a a impulse
komunikacija s razliitih s t r a n a . K a k o j e d a n dio svijeta n a n a s i n a n a u k u l
t u r u jo uvijek gleda kao n a zabitno podruje ili p r i m i t i v n o drutvo, odnosno
kao n a eldorado za folkloriste (Oinas, 1966, 398), to zvui znatno ljepe ali j e
u biti isto, moda b i bilo dobro razmisliti i o ulozi tih zabitnih k r a j e v a kao
nosilaca tradicije. P o z n a t o j e da su s u v r e m e n i istraivai nali v r i j e d n u
usmenoknjievnu g r a u npr. u Dalmaciji (uz m o r e i n a otocima) ili u H r v a t
skom zagorju, dakle u k r a j e v i m a koji se n e mogu s m a t r a t i zabitnim, nego
su, dapae, odavna, da n e kaemo oduvijek, izloeni razliitim p r o m e t n i m ,
t r g o v a k i m i k u l t u r n i m utjecajima.
Vraajui se sada odnosu s p r a m historije i historijskom istraivanju,
podsjetit u n a j e d a n pledoaje H. Mosera, s t a r ve vie od dvadeset godina.
Govorei o etnolokom povijesnom pristupu, on k a e : elja da se doe do
; poetaka svih s t v a r i je shvatljiva, ali emo se ipak m o r a t i p i t a t i moe li
doista biti t a k o v a n o m zadaom historije iznai e l e m e n t a r n e misli, p r a o b l i k e
i p r a s i m b o l e kao i prasmisao p r e d m e t a koje istraujemo. Hipotetski se to
moe ostvariti, ali to je time postignuto? . . . N e bi li bio hitniji i blii
z a d a t a k k a d bi se nastojalo spoznati razvoje koji se m o g u p r a t i t i . . . U
etnologiji, u 'kojoj se uvijek pitalo za povijesnost fenomena, esto se vie
radilo n a istraivanju porijekla negoli razvoja, p a bi bilo p o t r e b n o i k o
r i s n o k a d b i ovdje j e d n o m dolo do odlune promjene. (Moser, 1954, 217)
P i t a n j e o povijesti pitanje je i smisla etnologije. J e r ako se smisao
etnologije n e iscrpljuje u t r a g a n j u za porijeklom (da bi se tako o p r a v d a l a
sadanjost), nije li taj smisao u spoznaji ovjeka i odnosa u kojima ivi. U
t o m sluaju mogue je drugaije shvaanje povijesti.
Povijest se, k a k o t v r d i Katii, moe shvatiti geometrijski ali i k i b e r -

netski. Geometrijski shvaena prolost sadri prolost, sadanjost i b u d u n o s t
n a istoj liniji, p r i emu j e sadanjost toka bez v r e m e n s k e dimenzije n a
kojoj se prolost i budunost susreu. Po k i b e r n e t s k o m p o i m a n j u prolo
j e . . . sve ono to n e m a budunosti, to je iskljuilo sve svoje mogunosti
osim jedne. Ta je prolost doista m r t v a jer u njoj n e m a otvorenih situacija
ni zbivanja. Tu se uvijek zna to je bilo dalje. B u d u n o s t j e p a k ono to
jo ni j e d n u svoju mogunost nije ostvarilo, to je sve mogunost i samo
otvoreno. (Katii, 1971, 255).
Ako, dakle, n e istraujemo liniju prolosti do njena n i k a d vidljiva p o
etka, nego ako analiziramo o n u j e d i n u v a r i j a n t u koju je prolost iskoristila
da bismo je stavili u odnos p r e m a svim moguim v a r i j a n t a m a sadanjosti i
budunosti, o n d a etnoloko istraivanje mijenja smisao.
U t o m sluaju n e mogu se vie pisati etnoloke studije n a temelju m o d i
ficiranih zahtjeva Osnove ili Cvijieve metodologije, domeui poglavlje o
suvremenim p r o m j e n a m a ili o drutvenom k a r a k t e r u n e k e folklorne p o
jave (kao da se folklor ikad i igdje mogao realizirati bez svog d r u t v e n o g
konteksta). U t o m sluaju i procesi p r o m j e n e i cjelokupni d r u t v e n o - k u l t u r n i
k o n t e k s t neodvojivi su dio svakog etnolokog istraivanja, bez obzira n a to
bio m u p r e d m e t s i t u i r a n u prolosti ili sadanjosti, radilo se o oraim s p r a
v a m a ili o ophodima g r a d s k i h m a t u r a n a t a .
No n i u t o m e se, s obzirom n a ovo r a z m a t r a n j e , jo ne iscrpljuje p r o
b l e m povijesti. Radi se o odnosu p i s a n e i n e p i s a n e povijesti.
8
P r e t e n o se s m a t r a da a r h a j s k a d r u t v a (primitivna d r u t v a p a donekle
i seljake zajednice) koja n e m a j u pisane povijesti u l a z e u okvir etnolokog
istraivanja da bi se uz pomo k u l t u r n o - h i s t o r i j s k e m e t o d e dolo do p o u z d a
n i h p o d a t a k a koji e zamijeniti one pisane. Etnologija u t o m pogledu biljei
o d r e e n e uspjehe, p a neki ak dijele d r u t v a i k u l t u r e n a p i s m e n e g r a -
fine i nepismene agrafine.
No, zar doista d r u t v a koja imaju pismo i slue se tim tipom k o m u n i c i
r a n j a biljee cjelokupnu svoju povijest? Mislim ovdje i n a m o d e r n a d r u t v a
koja su z a t r p a n a p l e t o r o m pisanih ili elektronskih informacija.
elim, naime, rei ovo: uz velike historijske procese, r a t o v e i r e v o l u
cije, krize i p o l e t n a razdoblja d r u t a v a , uz znaajne linosti i heroje histo
riju t v o r e i milijunske ljudske sudbine, njihova u k r t a n j a , sitna, d a n e
kaemo banalna, ljudska srea i nesrea. U t r e n u c i m a nacionalnih slavlja
ima pojedinaca koji gladuju, trpe, m r z e se i vole, ubijaju iz k r i m i n a l n i h p o
b u d a ili zato to n e znaju drugaiji izlaz iz zapletenih ivotnih prilika.
Historijski procesi koji potresaju drutva, koji im omoguuju p r o g r e s ili ih
bacaju u regresiju n e m o r a j u j e d n a k o m intenzivnou djelovati n a ljudske
g r u p e ili i n d i v i d u a l n e sudbine. To n e znai da t v r d i m k a k o n e m a korelacije
m e u povijesnim procesima u oba t i p a d r u t v e n i h asocijacija. U p o z o r a v a m
samo n a to da se uz utjecajne institucije u d r u t v i m a s t v a r a j u (i razilaze) vee
ili m a n j e g r u p e ljudi koje su povezane r a d n i m ili s t r u n i m ili r o d b i n s k i m ili
n e k i m d r u g i m odnosima i koje u svojim vie ili m a n j e o g r a n i e n i m s r e d i -
8
Pojam arhajsUsi upotrebljavam ovdje u smislu koji mu daje Cazeneuve u
Gurvitchevoj Sociologiji (Cazeneuve 19461966, 447457).
n a m a imaju o d r e e n u mo i smisao. U kibernetici povijesti mogue j e z a m i

sliti koegzistiranje n e b r o j e n o mnogo subsistema razliite veliine, snage i
trajanja. Neki o d t i h subsistema n e r i j e t k o funkcioniraju n a r u b u banalnosti.
Oni zbog toga gotovo i nisu p r e d m e t znanosti. Tek k a d n e k i o d n j i h dora-
stu d o ozbiljnog poremeaja, koji u n e k o m t r e n u t k u ugrozi d r u t v e n i red,
oni postaju p r e d m e t o m istraivanja d r u t v e n i h znanosti.
Postoje razliita miljenja o utjecaju veliine d r u t v e n e g r u p e n a njezi
n u k u l t u r u . Koncepcija d r u t v a i k u l t u r e koja n a i n k o m u n i c i r a n j a s m a t r a
b i t n o m specifinom razlikom n e odbacuje znaenje veliine socijalne g r u p e .
5. Znaenje komunikacija: konkretna znanja o ljudima

A k o j e za k u l t u r u i d r u t v o b i t a n nain k a k o se ljudi sporazumijevaju,
tj. d a li osnovne obavijesti i odluke donose u n e p o s r e d n o m u s m e n o m k o n
t a k t u ili p r e k o posrednika, onda nije isto ive li oni u populaciji od nekoli
ko stotina ili a k tisua ljudi ili u milijuskom g r a d u . Mislim, k a e L v i -
Strauss, na postojanje m e u l j u d s k i h odnosa n a razini samoga d r u t v a .
Malobrojna populacja tih d r u t a v a (tzv. p r i m i t i v n i h zajednica, o. D. R. A.)
znai u stvari, ili u n a j m a n j u r u k u teorijski, da j e s v a k o m p r i p a d n i k u d r u
tva mogue upoznati sve ostale pojedince, dok j e to, k a d populacija p r e
mai odreeni broj, n a r a v n o posve nemogue. (Charbonier, 1969, 53).
Ljudi t a d a raspolau s k o n k r e t n i m znanjima o drugima, to omoguuje
a u t e n t i a n odnos i k o m p e t e n t n o odluivanje.
U modernoj civilizaciji, po L v i - S t r a u s s o v u miljenju, i u z a p a d n j a k i m
drutvima, n a r a v n o , i m a razina autentinosti u obliku institucionaliziranih ili
neinstitucionaliziranih g r u p a u kojima individualni lanovi raspolau s k o n
k r e t n i m znanjem o d r u g i m a . Ali n e a u t e n t i n e razine su u p o r a s t u : mislim n a
naine k a k o su s u v r e m e n i ljudi jedni od d r u g i h odsjeeni ili su povezani
samo p r e k o p o s r e d n i k a ili p r i j e n o s n i m sistemima kao to je administracija
ili ideologije (Charbonier, 1969, 54).
Moe se r a s p r a v l j a t i o ovome: da li p o r a s t neautentinosti, dakle opih
d r u t v e n i h institucija, posrednikih k o m u n i k a c i j a itd., u isto v r i j e m e znai
i n e p o v r a t n i n e s t a n a k autentinosti.
Vjerojatno u n u t a r d r u t a v a u kojima d o m i n i r a j u n e a u t e n t i n i odnosi
egzistiraju g r u p e u kojima su odnosi i k o m u n i c i r a n j e autentini. Njihovo
trajanje v a r i r a j e d n a k o kao i njihov utjecaj. N e k a profesionalna s k u p i n a ili
poduzee ili p a k n e k i kolski r a z r e d m o g u i m a t i vlastitu k u l t u r u i ostvariti
a u t e n t i n e odnose ali t i m e nee biti o b u h v a e n i n p r . rodbinski ili svi rod
binski odnosi. S d r u g e strane, n e k a srodnika g r u p a u s u v r e m e n o m d r u t v u
(u g r a d u i n a selu) nije vie povezana proizvodnim v e z a m a p r e m d a je moe
vezivati zajedniki ekonomski interes. Stoga se a u t e n t i n o s t g r u p e u n u t a r
civilizacije i kompleksnog drutvenog sustava n e moe izjednaiti s a u t e n -
tinou nekog p l e m e n a p a ak i prolostoljetnog sela. Pleme, naime, u okvi
r u svoje k u l t u r e i d r u t v e n e g r u p e (koje se poklapaju) a u t e n t i n i m odnosom
rjeava sve svoje p r o b l e m e od odranja egzistencije do p r o d u a v a n j a
vrste. Na n e k i nain to ini i seoska zajednica, p r e m d a je ona ovisna o e k o
n o m s k i m i k l a s n i m odnosima cijeloga drutva. T a k o je, h a primjer, n a a
tradicionalna obiteljska z a d r u g a odluivala samostalno ali i p a k u o k v i r i m a
feudalnog i postfeudalnog zakonodavstva, a svaki gospodar bio je do odre

e n e m j e r e ovisan o feudalcu ili kasnije o opinskoj gospodi. Podsjeam
9
da su n e k i n a r o d n i obiaji djelomino funkcija feudalnog sistema.
Ove t v r d n j e donekle o d u d a r a j u s j e d n e s t r a n e od idilinih opisa s a m o
svojnog n a r o d n o g ivota i obiaja, a s d r u g e s t r a n e od uenja n a d selja
kom neracionalnou i p r e k o m j e r n i m troenjem. Na svaki nain, ovaj tip
p o d a t a k a upozorava n a znaajne i u svakom sluaju dvosmjerne utjecaje
dominirajueg d r u t v e n o g sustava i njegovih institucija i izvorne, odnosno
autentine seljake k u l t u r e i d r u t v a .
Uza sve to mislim da se model dinamikog etnolokog istraivanja moe
locirati u d o m e n u autentinih g r u p a , dakle u g r u p e ljudi koji ive, k o m u n i
ciraju (i odluuju) o svom ivotu imajui vrlo konkretna znanja o svima
onima s kojima dijele (dok je dijele) s u d b i n u g r u p e i koji se p r i k o m u n i c i
r a n j u n e slue n i k a k v i m posrednikom. To n e znai da u t a k v i m g r u p a m a n e
postoji pisana rije i da t a k v e g r u p e ili pojedinci u njima m o r a j u biti izo
lirani od sloenih procesa koji se odvijaju n a razini kompleksnoga d r u t v a .
U p r a v o impulsi velikih komunikacijskih sistema j e d n a k o kao i autoriteta,
odnosno naina k a k o se mo ostvaruje, t e p o v r a t n i utjecaji specifinih g r u p a
na ope sustave p r e d m e t o m su etnologije.
K r u g u ovih kritikih razmiljanja koja p r e t h o d e formuliranju p r i s t u p a
istraivanja transformacija dodat u j e d a n malo dui cfrtat H. B a u s i n g e r a :
Dosadanju s t r u k u V o l k s k u n d e (etnologija, p r i m j . D. R. A.) po m o j e m
bi miljenju t r e b a l o iznova koncipirati kao kritiki s h v a e n u empirijsku
znanost o kulturi (potcrtao H. B.). Slino kao empirijsko d r u t v e n o istra
ivanje, i o r i j e n t i r a n a p r e m a njemu, empirijska znanost o k u l t u r i m o r a t e
izotriti i usavriti i n s t r u m e n t a r i j za o b u h v a a n j e stvarnosti. Ali t a k v o
obuhvaanje zbilje tvori, gledano shematski samo srednji dio njezine za
dae. Najprije, p r i izboru p r e d m e t a i metode te pri u t v r i v a n j u okvira, a
zatim pri interpretaciji u t v r e n o g stanja, ona mora, u d u h u kritike teorije,
usmjeriti pogled p r e m a u k u p n o m drutvu, njegovim u v j e t i m a i mogunosti
ma. Theodor A d o r n o je vie p u t a naglasio 'kako je r a k u r s n a ' g r u p u ' irele
v a n t a n n a s p r a m r a k u r s u n a industrijsko drutvo'. Ta tvrdnja, koja relativira
svako detaljistiko istraivnje, m o r a biti p r i s u t n a i u pojedinanim etnolo
kim istraivanjima i to n e k a o dogma, nego kao pitanje. Odnos m e u
s u b k u l t u r a m a i ukupnom k u l t u r o m , m e u parcijalnim sustavom i u k u p n i m
sustavom (potcrtao H. Bausinger) p r i p a d a c e n t r a l n i m p i t a n j i m a struke, jer
odgovor n a to pitanje odluuje o mogunostima p r o m j e n e drutva. (Bau
singer, 1972, 272273).
U isto v r i j e m e istraivaki model moe se zamisliti i kao odnos pisane
povijesti, odnosno tradicije n e k o g a d r u t v a i bezbroj n e p i s a n i h povijesti g r u p a .
9
to god spahija nije mogao upotrebiti, ega se god htio da rlijet, silom bi
narinuo kmetu: i smrdljivo meso iz spahijske mesnice, i ciknuto vino, i pokvarenu
mast, i maslac, 1 matoru kljusad, i marvu s grijekom, sve je to kmet imao da po
troi ili da dalje rasturi. Vrhunac je nemorala bio prisilno troenje kod svih vedrih
i tmurnih dana u kmetovu ivotu. Kod svatova, krtenja, ukopa, moralo se troiti
spahijsko vino i rakija. Neke su opine upravo dune, da na sveane dane (vaar,
crkveni god) preuzmu i rastoe odreenu koliinu pia. (Bosendorfer, 1950, 58)
6. Vrednote, norme i stvarni ivot

No ako smo ovako odredili demografsko-socioloki i povijesni p r o b l e m n a
eg istraivanja (uz komunikacijsko poimanje kulture), ostaje n a m jo uvijek
nerijeen odnos n o r m a t i v n o g i stvarnog. Taj je odnos i z v a n r e d n o znaajan n e
samo za istraivanje folklora nego i za etnoloku analizu uope. Ne bi se m o
glo rei da se etnologija u n a s odlikovala velikom otroumnou u tom pogledu,
u p r a v o zato to je polazila od prije analizirane koncepcije, koju je n a t e r e n u
p o t v r i v a l a ili je nije potvrivala, a svako odstupanje od koncepcije k a n o
n a (narod izvornost s t a r i n a ili: pisana povijest bez povijesti) t r e t i r a n o
j e vie-manje kao neetnologija. Na taj nain iz korita je izbacivana n e samo
voda (opis i analiza nekog dosad nepoznatog fenomena i si.) nego i dijete (et
noloka mogunost percepcije k u l t u r n i h i d r u t v e n i h s t r u k t u r a ) .
U ivotu se, pak, redovito zapaa r a s k o r a k m e u s t r u k t u r a m a miljenja
i objektivnom stvarnosti. O tome govori s v a k o d n e v n o t e r e n s k o iskustvo e t n o
lokog istraivanja: etnolog redovito nailazi n a nekoliko razina svakoga fe
n o m e n a koji p r o m a t r a . Istraiva obiaja, n a primjer, naii e n a t e r e n u vrlo
esto n a prilino konzistentan model, dok e suprotstavljanje tog modela
objektivnoj stvarnosti u sluaju svakog kazivaa pokazati drugaiju v a r i j a n t u
te stvarnosti. Z. Rajkovi i l u s t r i r a t a k v u sitauciju p r i m j e r o m iz svoje p r a k s e :
Kada sam 1968. godine ispitivala o obiajima pri sklapanju b r a k a u selu C a
revo Polje k r a j Jajca, u kui M a r k a L a d a n a okup-lo se pet-est ena. Sve su
sudjelovale u kazivanju nastojei to p o t p u n i j e opisati sve detalje obiajne
svadbe. K a d s a m zapitala koja je od njih imala t a k v u svadbu, a sve su bile
u d a t e i z n a t n i h razlika u godinama, nastao j e smijeh i ustanovilo se da n i
j e d n a nije dovedena sa svatovima, nego da su sve bile ' k r a d e n e ' k a k o oni
kau. (Rajkovi, 1974, 133) Ostvareno, proivljeno iskustvo redovito se r a z
likuje od n o r m a m a propisanoga, v r e d n o v a n o g a , zamiljenoga.
I m a t o m e ve d v a d e s e t a k godina otkad j e L v i - S t r a u s s upozorio n a u s p o
r e d n o postojanje a p s t r a k t n i h s t r u k t u r a i k o n k r e t n i h injenica kao i n a m e u
odnose tih pojava. Postojanje zamiljenoga i ostvarenoga potie tog t e o
r e t i a r a n a istraivanje.
Na istim d u r t v e n i m injenicama, k a k o p r e p o r u u j e Lvi-Strauss, istrait
emo pojedine pojave konkretno i individualizirano, a usporedo emo t r a
gati, a p s t r a k t n o i formalno, za s k r i v e n i m u n u t a r n j i m s t r u k t u r a m a . R a d i se,
dakle, o dvije razine istraivanja: Na razini p r o m a t r a n j a glavno je p r a v i l o
moglo bi se rei i jedino d a sve injenice b u d u egzaktno zapaene i o p i
sane, n e doputajui teorijskim p r e d r a s u d a m a da izmijene njihovu p r i r o d u i
njihovu vanost. Ovo pravilo implicira jo jedno, i to sa stajalita posljedica:
injenice m o r a j u biti p r o u e n e same po sebi (s pomou k a k v i h su k o n k r e t n i h
procesa nastale?) ali t a k o e r u odnosu s cjelinom (to znai da e svaka p r o
mjena zapaena u jednoj toki biti stavljena u neki odnos p r e m a globalnim
okolnostima svog pojavljivanja) (Lvi-Strauss, 1958, 307).
P r e m a tome, izmeu istraivaa i p r e d m e t a njegova istraivanja, ako su
taj p r e d m e t u n u t r a n j e d r u t v e n e s t r u k t u r e ili sustavi odnosa ili nesvjesni
modeli, uvijek e se nai evidentni, svjesni modeli. Sto su ti svjesni modeli
jasniji, evidentniji, to e biti tee prodrijeti do d u b o k i h u n u t a r n j i h s t r u k t u
ra. Etnolog e stoga uvijek m o r a t i razlikovati dvije situacije u kojima b i se
mogao nai. Morat e moda k o n s t r u i r a t i model koji odgovara fenomenima a

da taj model d r u t v o koje on istrauje nije percipiralo. (Lvi-Strauss, 1958,
309) To je ipak donekle jednostavnija situacija. U d r u g i m sluajevima, m e
utim, etnolog ima posla n e samo sa sirovinama nego t a k o e r i s m o d e l i m a
to ih je k u l t u r a koju r a z m a t r a p r e t h o d n o k o n s t r u i r a l a u obliku svojih i n t e r
pretacija. (Lvi-Strauss, 1958, 309)
Ali i te, nazovimo ih uvjetno, s e k u n d a r n e modele, p o t r e b n o j e istraiti j e r
mogu biti, k a k o kae L v i - S t r a u s s dobri, a ako i nisu, njihove greke ili
nizovi g r e a k a upozorit e n a tendencije date k u l t u r e .
U daljoj r a z r a d i ove ideje L v i - S t r a u s s eli iznai n e k e povezanosti mo
dela, skupine s t r u k t u r a koje odgovaraju razliitim tipovima reda. Takvi su
tipovi reda, na primjer, sustav srodstva, d r u t v e n a organizacija, socijalna iii
ekonomska stratifikacija. Pomou njih se ljudi povezuju ili svrstavaju n a t e
melju datih pravila. Tipovi r e d a nalaze se u m e u s o b n i m odnosima, p a jedni
reagiraju n a druge. Naini tih r e a g i r a n j a mogu otkriti totalni model drutva.
Ovdje se javlja znaajan istraivaki p r o b l e m : Ovi pokuaji formulacije
totalnog modela nekog datog d r u t v a suoavaju etnologa s tekoom s kojom
smo se ve susreli: do koje toke nain kako neko d r u t v o koncipira razliite
svoje s t r u k t u r e reda kao i odnose koji ih sjedinjavaju odgovara realnosti?
Ve sam upozorio da je mogue vie odgovora, ve p r e m a funkciji g r a e koju
r a z m a t r a m o . Ali mi smo dosad p r o m a t r a l i samo 'proivljene' redove, t j . r e
dove koji su i sami funkcija jedne objektivne realnosti i kojima se moe prii
izvana, neovisno o p r e d o d b a m a to ih ljudi imaju o njima. S a d a e se p r i
mijetiti da se t a k v i m 'proivljenim' redovima uvijek pretpostavljaju drugi, o
kojima t r e b a voditi r a u n a da bi se shvatile n e samo p r e t p o s t a v k e nego i n a
in k a k o ih svako d r u t v o pokuava i n t e g r i r a t i u j e d a n sreeni totalitet. Te
s t r u k t u r e reda koje su 'zamiljene' ali nisu 'proivljene' ne odgovaraju izravno
nijednoj objektivnoj realnosti; za razliku od prvih, one nisu podlone nekoj
eksperimentalnoj provjeri b u d u i da se pozivaju n a n e k o specifino iskustvo,
s kojim se opet k a t k a d mijeaju. J e d i n a p r o v j e r a kojoj bismo ih mogli p o d
v r g n u t i radi analize jest p r o j v e r a redova p r v o g a tipa ili 'proivljenih' redova.
'Zamiljeni' redovi odgovaraju domeni m i t a ili religije. Moemo postaviti p i
tanje nije li ta kategorija r e l e v a n t n a za politiku ideologiju s u v r e m e n i h d r u
tava? (Lvi-Strauss, 1958, 347, 348)
Usporedo s utjecajem k i b e r n e t i k e i lingvistike u m o d e r n u se etnologiju
probio, od v r e m e n a k a d su p r v i p u t izreene ove misli, z n a n s t v e n i p o s t u p a k
koji uvijek ima n a u m u te dvije razine egzistencije p a polazi od toga da k o n
k r e t n e injenice (ispitane do detalja) analizira u odnosu p r e m a zamiljenom
r e d u n e k e zajednice, p r e m a n j e n i m v r e d n o t a m a i n o r m a m a .
Poseban poticaj razvoju analize ovoga tipa daje i s u v r e m e n a m a r k s i s t i k a
etnologija. Za razliku od p r a v c a koji je, u k i n u v i etnologiju, razvijao e t n o
grafiju kao d o g m a t s k u apologiju nekih M a r x o v i h ili Engelsovih postavki, su
v r e m e n a marksistika etnologija potie kritiku misao n a razini teorija
praksa, teorija-terensko iskustvo. K a k o se kod nas uvijek sa zakanjenjem j a
vlja interes za inovacije u ovoj znanosti, t a k o se j e d v a i uje glas m a r k s i s t i k e
etnologije. (Osim p r i k a z a n e k i h marksistikih etnolokih djela j e d a n od p r v i h
priloga n a t o m p o d r u j u u nas je r a s p r a v a O. S u p e k - Z u p a n Od teorije do
p r a k s e i nazad, str. 57 u ovoj knjizi.) Moe se ak rei da, s obzirom n a
2 Narodna umjetnost
jalovost dogmatskog etnolokog p r i s t u p a u prolosti, postoji o d r e e n a skepsa

u pogledu mogunosti m a r k s i s t i k e etnologije. Istina je, dodue, d a u jugosla
venskoj etnologiji nije ni bilo znaajnijih orijentacija m a r k s i s t i k e etnologije.
(Na p r s t e se mogu nabrojiti pojedinci koji su pokuali marksistiki p r i s t u p i t i
etnologiji.) To s j e d n e s t r a n e donekle olakava situaciju i omoguuje d a se bez
p r e t h o d n i h d o g m a t s k i h optereenja p r i e marksistikoj etnolokoj analizi.
U svakom sluaju, i s t r u k t u r a l n a i m a r k s i s t i k a analiza u etnologiji ot
k r i v a j e d a n posve novi svijet, razliit od onoga o kojem je etnologija, bavei
se narodnim ivotom, dosada govorila. Umjesto r o m a n t i n e B a u e r n k u n d e et
nologija poinje r a z o t k r i v a t i k o n k u r e n t n e v r e d n o t e tradicijskoga drutva, so
cijalnu slojevitost sela i seljake k u l t u r e , etnoloke pojave u prolosti izvan
10
sela, odnosno usporedo u selu i g r a d u .
Nastojei ouvati n e k u i m a g i n a r n u objektivnost, tvrdei da izbjegava
vrednovanje, etnologija, i n e samo naa, sustavno se klonila socijalne s t v a r
nosti. Tako se dogaalo da u naim k n j i g a m a piemo o lijepim, s t a r i m i iz
v o r n i m stvarima, preteno bez ljudi, dok su se podaci o ljudima i o njihovoj
nerijetko tekoj socijalnoj situaciji nalazili u d r u g i m knjigama, koje smo m i
moda itali, ali se njima nismo koristili r a d i objektivnosti etnolokoga m a
terijala. Etnologija bez ljudi p r i s u t n a je i u s u v r e m e n i m etnolokim istrai
vanjima; to je zapravo sastavni dio orijentacije.
7. Obrisi suvremenog teorijskog pristupa

K r i t i k a etnologije i njenih osnovnih postavki, o kojoj je bilo rijei u ovoj
raspravi, nije sama sebi cilj Ta je k r i t i k a bila n e o p h o d n o p o t r e b n a da se jo
jednom promisli o dosadanjim osnovicama i r e z u l t a t i m a ove znanosti k a k o bi
se zacrtali obrisi s u v r e m e n o g teorijskog p r i s t u p a istraivanju.
J a s n o je iz svega o emu je bilo rijei da su dvije b i t n e toke tog p r i s t u p a :
a. trajno kritiko preispitivanje teorijskog okvira
b. etnoloko empirijsko istraivanje.
Ad a. P r e d u v j e t i kritikog preispitivanja teorijskog okvira jesu:
1. P r a e n j e etnoloke teorije u svijetu i kod nas. Moe se rei d a nai et
nolozi n a razliite naine p r i s t u p a j u etnolokoj teoriji u svijetu. Osim istih
empiriara koji se gotovo i n e osvru n a razvoj teorijske misli, postoje orijen
tacije koje se oslanjaju n a k u l t u r n o - h i s t o r i j s k u i njoj srodne etnologije kao i
n a k u l t u r n u antropologiju. Meu n e k i m m l a i m etnolozima, pogotovu m e u
n a j m l a i m a (mislim n a one koji su prije nekoliko godina diplomirali n a za
grebakom, b e o g r a d s k o m i ljubljanskom sveuilitu) razvijen j e p r v i p u t u
ovom stoljeu t a k a v interes za razvoj etnoloke teorije koji o b u h v a a njene
n a j s u v r e m e n i j e tokove. N a g l a a v a m p r v i p u t u ovom stoljeu zato to je u
prolom stoljeu u nas bilo etnologa koji su pratili, i to vrlo aurno, razvoj
etnologije; Bogii npr. spominje T y l o r a neposredno n a k o n izlaska Tvlorove
10
Etnologija je, na primjer, dobro izuila seljaku svadbu; ta ista znanost ne
zna gotovo nita o graanskoj svadbi i obiajima koji je prate u posljednjih stotinu
godina, a da i ne govorimo o povezanostima gradskih i seljakih obiaja prilikom
svadbe.
knjige (Bogii, 1874, XIV). Taj interes ve r a a o d r e e n i m rezultatima, bilo

u s t r u n i m publikacijama, bilo n a s t r u n i m sastancima i kongresima.
2. Kritika postojee teorije i rezultata koji su postignuti na temelju te
teorije, kritika osnovnih pojmova
S obzirom n a razvoj n a e znanosti, koja j e esto nicala iz nesebinih i
portvovnih ali a m a t e r s k i h p o b u d a ili su se etnologijom bavili p r a v n i c i i d r u g i
strunjaci, dolo je do nedovoljno z n a n s t v e n i h pristupa, do pogrenih i n t e r
pretacija i povrnih objanjenja etnolokih pojava i procesa. Studija Z. R a j -
kovi o p o k u s n o m b r a k u (Rajkovi, 1975) dokazala j e osnovno nepoznavanje i
n e r a z u m i j e v a n j e ivota u seljakim zajednicama u pisaca koji su se bavili t i m
etnolokim problemom. A to je urodilo i f o r m u l i r a n j e m jednog pojma koji n e
moe izdrati temeljitu i p e d a n t n u z n a n s t v e n u analizu. Studija s t r u k t u r e t r a
dicijskoga miljenja (Rihtman, neobjavljeno) n a k o n istraivanja monografija
koje su n a p i s a n e p o Radievoj Osnovi i objavljene u Zborniku za n a r o d n i
ivot i obiaje o t k r i v a idealnu, zamiljenu r a z i n u seljake zajednice (egalitar-
no'St i kolektivna imovina k a o d o m i n a n t n a v r e d n o t a ; neovisnost gospodara;
sloga; apsolutna podreenost ena) uz usporedno postojanje r e a l n e razine s e
ljakog ivota i miljenja (razlike u imovinskom s t a t u s u ak i u zadruzi, k o m
p l e m e n t a r n a uloga osebunjka uz k o l e k t i v n u imovinu; ovisnost moi gospodara
o iroj drutvenoj zajednici, feudalcima, gospodi; nekoliko razina sukoba u
seljakoj obitelji, m e u obiteljima i susjedima, m e u seljakim zajednicama;
uz formalnu podreenost ena njihova n e f o r m a l n a ekonomska i r a d n a n e z a
visnost i utjecaj n a odluivanje).
Moe se gotovo sa sigurnou rei da svaka znaajnija t e m a tradicionalne

etnologije doivljava b i t n e korekcije n a k o n s u v r e m e n e kritike z n a n s t v e n e
analize. Te korekcije pridonose s j e d n e s t r a n e teorijskoj misli a s d r u g e s t r a
n e omoguuju spoznaju jueranjega i dananjega ovjeka, ovdje i kod n a s
(obuhvaanje stvarnosti).
Mislim da j e kritiko p r a e n j e etnoloke teorije u svijetu, i to n a svim
podrujima i svih teorijskih p a i idejnih usmjerenosti, usporedo s kritikom
analizom dosadanjih i sadanjih n a i h teorijskih p r e t p o s t a v k i (ak k a d su
one samo implicitne) t r a j a n izazov nae s u v r e m e n e etnologije koja e konano
dati znanstveno i d r u t v e n o r e l e v a n t n e rezultate.
Ad b. Empirijsko etnoloko istraivanje u sadanjem t r e n u t k u stoji ispred
dvaju p r o b l e m a : to su p r o b l e m t e r e n a i p r o b l e m metode.
1. Problem terena postavlja se u obliku p i t a n j a : ostaje li selo j e d i n i m t e
r e n o m etnolokog istraivanja ili taj t e r e n postaje i grad. Na ovo j e pitanje
zapravo ve u osnovi odgovoreno nizom u r b a n i h etnolokih istraivanja (Lju
bljana, Beograd, Zagreb). No u p r a v o odgovori n a to pitanje u obliku p r o v e d e
nih istraivanja upozoravaju n a p o t r e b u detaljnijeg i finijeg p l a n i r a n j a i izvo
enja takvog istraivanja. Posve je jasno da j e g r a d p o svojoj socijalnoj, e k o
nomskoj, demografskoj s t r u k t u r i i po tipu i g r u p i r a n j u naselja vrlo k o m p l e k
san d r u t v e n i i k u l t u r n i fenomen, koji iziskuje pluralistiki p r i s t u p . Postavlja
se pitanje obujma i o b u h v a t a g r a d s k i h etnolokih istraivanja: da li istraivati
k u l t u r u odreenog g r a d a ili k u l t u r u pojedinih promjenljivih d r u t v e n o k u l t u r -
nih skupina u t o m g r a d u . P o miljenju A b r a h a m s a s t r u k t u r e komunikacija
n e k e k u l t u r e , k a d se te komunikacije ponavljaju, po definiciji, postaju t r a d i

cionalne. Odnosno svaka g r u p a s osjeajem zajednice najavit e taj osjeaj
posuujui ili razvijajui tradicionalne komunikacijske uzorke ili obrasce.
Obrasci u stvari definiraju g r u p u i postaju njen folklor (Abrahams, 230).
Hoemo li ekati signale koje e g r u p a najaviti prije ili kasnije (npr. m a
t u r a n t i u svojim ophodima) ili emo n a neki drugaiji nain izabrati u r b a n u
ili seljaku d r u t v e n o k u l t u r n u zajednicu da bismo je etnoloki istraivali? Ho
emo li istraivati sami (etnolozi) ili emo osnivati k o m b i n i r a n e istraivake
timove?
I u jednom i u d r u g o m sluaju vjerojatno je mogue oboje. A k o se r a d i o
isto etnolokom p r o b l e m u i o g r u p i koja je najavila nastajanje svoje t r a d i
cije, etnolozi e moda moi istraivati sami; radi li se o kompleksnoj situaciji
jednog cijelog naselja, gdje su mogui pluralistiki d r u t v e n i i k u l t u r n i u t j e
caji, i tim istraivaa m o r a t e biti k o m p l e k s a n i obuhvatiti vie s t r u k a .
Na svaki nain, ve je naa s u v r e m e n a istraivaka p r a k s a pokazala da se
ne radi o problemu istraivanja sela ili grada. Ako na p r e d m e t odredimo t i
pom komunikacije i socijalnom grupom, onda n a m se odnos selo-grad ne j a v
lja vie kao Redfieldov geometrijski k o n t i n u u m . K o n t i n u u m moemo zamijeniti
sloenim meuodnosom komunikacijskih g r u p a koje se oglasu ju kao v a r i j a n t e
k u l t u r e . Vjerojatno je k u l t u r a uvijek samo zamiljeni model, apstrakcija p r i
hvatljiva mnogima. S v a k a p a k g r u p a svojim s t v a r a l a k i m potencijalom i kon
k r e t n i m iskustvom modelira svoju posebnu v a r i j a n t u .
Ta je v a r i j a n t a na teren.
2. Problem metode sadri t a k o e r dva b i t n a pitanja: d a li je dosadanja
etnoloka metoda istraivanja (dubinsko istraivanje s p o t p u n i m ili djelomi
n i m ali v i e k r a t n i m sudjelovanjem) dovoljna da bi se dolo do g r a e koja n a m
je potrebna?
Ne ulazei ovdje dublje u p r o b l e m metode, jer se t i m e b a v i poseban tekst
u ovoj knjizi, p l e d i r a t u uvijek za dubinsko, minuciozno i indiviualizirano
etnoloko istraivanje, koje je, uza svu teorijsku nedoreenost n a e znanosti, u
prolosti i u sadanjosti uvijek osiguravalo etnologiji z n a t n e prednosti p r e d
n e k i m d r u g i m m e t o d a m a istraivanja u d r u t v e n i m znanostima. Ali ovdje e
lim upozoriti n a jo j e d n u mogunost.
Ako, naime, dinamiki istraujemo k u l t u r n e procese, neemo se moi zado
voljiti dijakronijskim uvidom koji obuhvaa n e k o k r a e razdoblje prolosti,
i n i mi se, zapravo, da se problemi nae k u l t u r e i d r u t v a n e mogu z n a n s t v e
no analizirati uvidom u razdoblje od poetka ovog stoljea, nego d a je vrlo
esto p o t r e b n o posegnuti za podacima u n a t r a g , do sredine prolog stoljea
(ukinue kmetstva, poetak industrijalizacije), a p o n e k a d i u znatno ranije do
ba. S obzirom n a to da postojimo kao civilizirano drutvo, sa svojom pisanom
ali i s mnogo nepisane povijesti, i m a m o t u s r e t n u mogunost istraivanja u
arhivima, u starijoj l i t e r a t u r i te usporeivanja pisane i u s m e n e knjievnosti i
zakonodavstva, propisa, religijskih odredbi i si. Istraivanje k u l t u r n i h i d r u
tvenih procesa ali i mogunosti uvida u k o n k r e t n a znanja o ljudima k r i j u se
u tim i t a k v i m materijalima. Polazei p r e m a njima iz dananjice, s k r i t i k o m
z n a n s t v e n o m akribijom, saznat emo iz t a k v e g r a e v r l o m n o g o o ljudima p r o
losti, ali i o n a m a samima.
8. Zakljuak
Ovaj r a d imao je za cilj formuliranje koncepcijskog okvira za dinamiko
etnoloko istraivanje. Zbog toga n i s a m mogla, a n i s a m ni eljela, izbjei z n a n
stvenu k r i t i k u dosadanjih koncepcija i pojmova kojima se sluila n a a e t n o
logija.
U ovom t r e n u t k u svoga znanja sklona sam odrediti taj koncepcijski okvir
n a temelju s t r u k t u r a l n e i komunikacijske definicije k u l t u r e , koja se m e u t i m
ponovo odreuje u s v a k o m k o n k r e t n o m istraivanju. Odbacujui r o m a n t i k i
zamiljen pojam narod, s m a t r a m p o t r e b n i m usporedno istraivanje d r u t v e n o -
- k u l t u r n i h procesa pojedinih d r u t v e n i h klasa, slojeva i g r u p a . Napokon, n a
g l a a v a m r e l e v a n t n o s t t a k v e analize koja uzima u obzir obje razine r e d a
zamiljeni i ostvareni, kao i njihov meuodnos.
Polazim od k o n s t a n t n e k r i t i k e etnoloke teorije, k a k o one koja je n a s t a l a
u prolosti, tako i one koja se s t v a r a u suvremenosti.
Interes za teoriju, po m o m miljenju, stalno rezultira korekcijama teorije
n a temelju istraivakih rezultata. Susret s k o n k r e t n i m ljudima, s njihovim
eljama i p o t r e b a m a , s njihovim v r e d n o t a m a , s njihovim k r i z a m a i sukobima
i napokon s njihovim s t v a r a l a t v o m jedini je valjani test teorije.
K a k o je etnologija kod n a s d o n e d a v n a ila j e d n o s t r a n i m p r a v c e m n e u v a
avanja teorije, n e bi bilo korisno k a d bi n a r e d n o razdoblje (koje n e moe a
da n e b u d e reakcija n a prethodno) i generacija etnologa koja dolazi razvijala
teoriju bez toga testa.
Citirana literatura
Abrahams, Roger, D.
The Negro Stereotype, Journal of American Folklore, 83, 1970, No 328, 229
249.
Artus, Helmut, M.
Kultur als System, Zeitschrift fr Volskunde, 69, 1973, I, 118.
Balandier, Georges
Sociologija, etnologija i etnografija, 111126, u knjizi Gurvitch, Georges,
Sociologija, Naprijed, Zagreb 19461966.
Bausinger, Hermann
Volk und Volkstum, u Die Religion in Geschichte und Gegenwart, 3. izd.
Tbingen 19571965, s.v. 6, stup. 14341435.
Zur Problematik historischer Volkskunde, 155172, u zborniku Abschied vom
Vo'ksleben, Tbingen, 1970.
Volkskunde, von der Altertumsforschung zur Kulturanalyse, Berlin und
Darmstadt (1972).
Bogii, Valtazar
Graa u odgovorima iz razliitih krajeva slovenskoga juga, Jugoslavenska
akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1874.
Bokovi-Stulli, Maja
O pojmovima usmena i puka knjievnost i njihovim nazivima, Umjetnost
rijei, 3, 1973, 149184; 4, 1973, 237260.
Bsendorfer, dr Josip
Agrarni odnosi u Slavoniji, Izdavaki zavod JAZU, Zagreb 1950.
Bratani, Branimir
Regionalna ili nacionalna i opa etnologija, Slovenski etnograf, X, 1957,
718.
Buckley, Walter
Sociology and Modern Systems Theory, Prentice-Hall, Englewood Cliffs,
1967.
Cazeneuve, Jean
Pojam arhajskog drutva, sv. 2, 447457, u knjizi Gurvitch, Georges, Socio
logija, Naprijed, Zagreb, 19461966.
Charbonnier, Georges
Conversations with Claude Lvi-Strauss, J. Cape, London, 1969.
Colby, B. N.
Ethnographic semantics, a preliminary survey, Current Anthropology, vol.
7, 1 (veljaa), 1966, 332.
Geertz, Cliford
Deep Play: Notes on the Balinese Cockfight, Daedalus, 101, No 1 (zima),
1972, 137.
Goudenough, Ward, H.
Cultural anthropology and linguistics, u Hymes, Dell, H., Language and Cul
ture in Society, Harper, New York 1964. (citirano prema M. Singer).
Halpern, Joel
Peasant culture and urbanization in Yugoslavia, 289311, u knjizi Peristiany,
J. G., Contributions to Mediterranean Sociology, Mouton, Paris 1968.
Katii, Radoslav
Jezikoslovni ogledi, kolska knjiga, Zagreb 1971.
Knoeber, A. L., Parsons, T.
Concepts of culture and of social system, American Sociological Review,
23, 1958, 582583.
Lvi-Strauss, Claude
Anthropologie Structurale, Pion, Paris 1958.
Lotman, Ju. M.
On the Metalanguage of a Typological Description of Culture, Semiotica,
1975, 14:2, 97123.
Malinowski, BronsisXav
Magija, nauka i religija, Presveta, Beograd 1971.
Maurani, Vladimir
Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rjenik, Jugoslavenska akademija zna
nosti i umjetnosti, Zagreb 19081914.
Moser, Hans
Gedanken zur heutigen Volkskunde, Bayerisches Jahrbuch fr Volkskunde,
1954, 217, citirano prema Assion, Peter, Zur Kritik einer Parapsychologischen
Volkskunde, Zeitschrift fr Volkskunde, 7, 1975, II.
Murdock, G. P.
Culture and Society, Univ. Pittsburgh Press, 1965.
Oinas, Felix
The Study of Folklore in Yugoslavia, Journal of the Folklore Institute, III,
1966, 3, 398418.
Parsons, T., Kroeber, A. L.
vidi Kroeber, A. L., Parsons, T.
Radi, Antun
Osnova za sabiranje i prouavanje grae o narodnom ivotu, u Zbornik za
narodni ivot i obiaje junih Slavena, Jugoslavenska akademija znanosti i
umjetnosti, Zagreb 1897, knj. 2, 188.
Rajkovi, Zorica
Obiljeja etnografske grae i metode njezina terenskog istraivanja, Etno
loki pregled, 1974, 12, 129134.
Tradicijski oblici nevjenanog braka kod Hrvata i Srba u svjetlu pojma po
kusni brak, Institut za narodnu umjetnost, Zagreb 1975.
Redfield, Robert
Peasant Society and Culture, Univ. of Chicago Press, ChicagoLondon, 4.
izdanje, 1965.
Rihtman-Augutin, Dunja
Neka pitanja odnosa sociologije i etnologije, u knjizi Radovi XI savjetovanja
etnologa Jugoslavije, Zenlica 1970, 199208.
Ekonomske vrijednosne orijentacije i modeli odluivanja tradicijskog
drutvenokulturnog sustava, doktorska disertacija, neobjavljeno.
Ritig-Beljak, Mves
Istraivaeva i kazivaeva pjesma, referat na kongresu Saveza udruenja fol
klorista Jugoslavije, Slavonski Brod 1976, Narodno stvaralatvo, u tisku.
Scharfe, Martin
Kritik des Kanons, 7484, u zborniku Abschied vom Volksleben, Tbinger
Veretinigung fr Volkskunde, Tbingen 1970.
Singer, Milton
The concept of culture, 527541, u International Eneyclopedia of Social
Sciences, knj. 3, Macmillan and Free Press, 1968.
Tnnies, Ferdinand
Gemeinschaft und Gesellschaft, Berlin, 2. izdanje, 1912.
Tylor, Edward
Primitive Culture, Gloucester 1871.
Weber-Kellerman, Ingeborg
Deutsche Volkskunde zwischen Germanistik und Sozialwissenschaften, J. B.
Metzlersche Verlagsbuchhandlung, Stuttgart 1969.
Wiegelmann, Gunter
Theoretiche Konzepte der Europischen Ethnologie, Zeitschrift fr Volks
kunde, 68, 1972, II, 196212.
Wolf, Eric
Peasants, Prentice Hall, Englewood Cliffs, 1966.
24 Dunja-Rihtman Augustin
Dunja Rihtman-Augustin
ASSUMPTIONS FOR M O D E R N E T H N O L O G I C A L RESEARCH
Summary This paper intends to formulate a conceptual framework

for dynamic ethnological research. The author, therefore,
neither wished nor could afford to avoid a scientific critique
of the concepts used by Yugoslav ethnologists in the past.
This refers in particular to the concepts of 'folk culture'
and 'folk life'. A comparison is thus made between the
different approaches to the concept of culture (from Tylor's
approach, through the joint statement by Kroeber and
Parsons, to Murdock and Lvi-Strauss, and to the systemic
and semantic approaches to culture). In agreement with the
criticism of the concept of 'folk' (Volk) by some German
ethnologists (H. Bausinger, I. Weber-Kellerman) and with
the criticalanalysis of the concept of folk literature given
by Maja Boskovic-Stulli, the author expresses the view that
'folk' is a subjective category in ethnology (whose defintion
depends on the position taken by the one who defines it)
which also remains undefined sociologically. Furthermore,
the author rejects as unsuitable the concept of Gemein-
schaft (Tnnies) a harmonious, conflict-free communii"
which, together with the concept of 'folk', has establish
ed deep roots in Radio's view of 'folk culture' and in the
greater part of contemporary Yugoslav ethnology.
In the present state of her knowledge, the author is in
clined to determine the ethnological conceptual framework
on the basis of the structural and communicative definitions
of culture. A model of dynamic ethnological research may
be located in the domain of authentic groups, that is, groups
of people who live, communicate and make decisions about
their lives relying on very specific knowledge about all
those whose fate they share (as long as they share it) in the
group, and who resort to no intermediaries in their com
munication with others. This is not to say that written
communication does not take place within such groups and
that such groups, or individuals belonging to them, are
necessarily isolated from the complex processes characteristic
of society as a whole. It is precisely the impulses coming
from the large communication systems, as well as from
authority and from the manner is which power is exercised,
together with feedback effects of specific groups upon global
systems, that form the subject matter of ethnology.
Rejecting the romantic notion of 'folk', the author makes a
case for parallel investigations of socio-cultural processes
within certain social classes, strata and groups. She emphas
izes the relevance of the analysis which will account for
both levels of order, the ideally conceived order and the
actually realized order, the norm and the reality, and their
mutual relationship.
Permanent criticism of ethnological theory, both the one
dating from earlier periods and the one developed at the
present time, will enable us to correct the theory and each
new correction will lead to new research. Encounters with
Pretpostavke suvremenog etnolokog istra'vanja 25
living people, their needs and desires, their values, their

crises and conflicts, as well as with their creative achiev
ements, represent the only valid test of ethnological theory.
Since ethnology in Yugoslavia has until recently developed
one-sidedly, in a neglect of theory, it would he anything but
ideal if the new generation of ethnologists, in a period
which cannot but he a reaction to the preceding period,
developed theory without that test.
(Translated by Vladimir Ivir)

01 Rihtman

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

01 Rihtman

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

01 Rihtman

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

PRISTUP ISTRAIVANJU FOLKLORA DANAS

Istraivanje transformacije tradicijske k u l t u r e , i povezano s tim folklor

k u l t u r a (Radi, 1897, 13). S metodolokog stajalita p r v i posao n a r o d o -

P o j a m k u l t u r a j e d v a da je mogue izbjei u bilo kojem etnolokom ili

kao splet ideja, n o r m i ponaanja, v r e d n o t a koje utjeu n a ponaanje, ili s e

U potrazi za u n u t a r n j i m znaenjima etnografska semantika, t j . s e m a n

i z v a n k u l t u r n e okolnosti, p r i v r e d n i i d r u t v e n i poloaj, dravne, c r k v e n e i

Ovdje j e dat krai pregled shvaanja pojma k u l t u r a u teoriji etnolo

2. Narod ili socijalna struktura kao odrednica predmeta

P o j a m n a r o d nije mogue posve razumijeti dok se n e podsjetimo n a n j e

154). Govorei o genezi pojma u s m e n a knjievnost kod n a s Maja Stulli kae:

moe oznaiti d r u t v e n i segment (Sozialer Teil) izmeu isto seljakog i

nomske v e z e . . . J e d n a od osovnih crta seljake s u b k u l t u r e jest n j e n a p o

3. Etnoloki pristup problemu sukoba j

d r u t v a koji j e Tnnies (Tnnies,1912) o k a r a k t e r i z i r a o kao d v a tipa zajed

turno-historijski p r i s t u p omoguuju historijsko etnoloko istraivanje. A kad

t a k v o poimanje neizbjeno, da n e k a e m nuno, u v r i j e m e g r a a n s k i h r e v o

Povijest se, k a k o t v r d i Katii, moe shvatiti geometrijski ali i k i b e r -

n a m a imaju o d r e e n u mo i smisao. U kibernetici povijesti mogue j e z a m i

5. Znaenje komunikacija: konkretna znanja o ljudima

feudalnog i postfeudalnog zakonodavstva, a svaki gospodar bio je do odre

6. Vrednote, norme i stvarni ivot

mogao nai. Morat e moda k o n s t r u i r a t i model koji odgovara fenomenima a

jalovost dogmatskog etnolokog p r i s t u p a u prolosti, postoji o d r e e n a skepsa

7. Obrisi suvremenog teorijskog pristupa

knjige (Bogii, 1874, XIV). Taj interes ve r a a o d r e e n i m rezultatima, bilo

Moe se gotovo sa sigurnou rei da svaka znaajnija t e m a tradicionalne

n e k e k u l t u r e , k a d se te komunikacije ponavljaju, po definiciji, postaju t r a d i

ASSUMPTIONS FOR M O D E R N E T H N O L O G I C A L RESEARCH

Summary This paper intends to formulate a conceptual framework

living people, their needs and desires, their values, their

You might also like