Kao i svaka velika knjievnost njegov ep nadrasta primarni sloj u kojem su glavni

suprotstavljeni protagonisti muslimani (Turci i poturice) i krani (katolici i pravoslavci). Ta

je borba samo podloga za oitavanje vrlo kompliciranih politikih odnosa s narodima pod
turskom vlau na irem podruju istono od hrvatskih granica tzv. Balkana i na otetim i
okupiranim hrvatskim povijesnim tad pograninim i prjekograninim podrujima iz
Mauranieva doba onodobne Hrvatske, a u irem smislu i cijelog globusa, u pogledu vjere,
nacije, prevlasti, nasilnitva, dobra i zla i slino, a koji do danas, 170 godina nakon nastanka
epa, nisu rijeeni ni na tomu irem podruju a, niti u drugim dijelovima svijeta. Mauraniev
Smail-aga nadrasta stvarni lik muslimana, poturice Ismail-age engia i predstavlja Vrhovno
zlo koje i danas napada na ovim, ali i drugim svjetskim prostorima preko razliitih Smail-
aginih vidova iz redova svih pojedinaca i grupa ljudi koji nisu Boje nego Sotonine sluge.

Inspiracija Mauraniu za pisanje junakog spjeva bio je zbiljski dogaaj od 12. listopada
1840., kad je hercegovaki paa Ismail-aga engi ubijen u osvetnikom pohodu Crnogoraca
s Cetinja. U 19. St. Crna Gora je Hrvatima bila simbol borbe za slobodu. Jednako tako
razvidno je da je za sliku okrutnih Turaka i poturica u Bosni i Hercegovini, kolijevki
hrvatskoga naroda, podloga bila putopis njegova brata Matije Maurania Pogled u Bosnu ili
kratak put u onu krajinu uinjen 1839-40. po jednom domorodcu. Sve ostalo je
Mauranieva nadogradnja, kojom je stvorio hrvatsku teodramu, a koja je na odreen nain
utkana u njegovo kasnije politiko djelovanje za stvaranje moderne hrvatske drave unutar
Podunavske monarhije i bolji ivot hrvatskog naroda, a ire i tzv. ilirske ili tzv.
junoslavenske brae koju e Hrvatska, u ulozi Pijemonta, povesti u zapadnoeuropsku
civilizaciju. Premda puna mana, ta je civilizacija za Maurania ne usporedivno bolja od
islamske turske. Kritiku mlakih europskih drava koje uljuljkane u svojoj sigurnosti ne mare
za stradanja naroda pod Turcima jasno kazuju stihovi u epu: Ah, da vide svijeta puci ostali /
Iz nizina, otkud vida neima, / Krst ov slavni, ne pobijeen iga, / Vrh Lovena to se k nebu
die: / Pak da znadu kako neman turska, / Grdnijem drijelom progutat ga rade, / O te kri
zub svoj zaman kri; / Ne bi trome prekrstili ruke, / Dok vi za krst podnosite muke, Nit bi
zato barbarim ve zvali, to vi mroste dok su oni spali!. Ovi stihovi lako bi se mogli ugraditi
i u stihove o Domovinskom ratu, jedino neman koja je napadala Hrvatsku i Bosnu i
Hercegovinu vie nije bila turska.

Maurani je u doba nastanka epa bio 30-godinji pravnik, odvjetnik u Karlovcu, erudit sa
znanjem deset jezika (hrvatski, latinski, talijanski, maarski, njemaki, engleski, francuski,
ruski, eki i poljski), hrvatske povijesti, narodnog knjievnog stvaralatva, klasine literature,
Biblije, mitologije, astronomije, matematike i fizike, preporodnog stvaralatva, politike
situacije u Hrvatskoj i Europi i drugo. Iza njega je ve bila i izvrsna nadopuna XIV. i XV.
pjevanja Gundulieva Osmana, objavljena 1844., koja mu je donijela jo snaniju pjesniku
reputaciju, i uvela ga u problematiku tekih borbi s ondanjim neprijateljima Turcima,
razliite vjere i svjetonazora. Sve ovo je potrebno navesti da bi skrivena simbolika u
Mauranievu epu postala jasna kao u potpunosti dio njegova razmiljanja. Pjesnik je
asimilirao sve elemente, nastale iz itanja stranih i domaih djela i davao im vlastito obiljeje
te ih koristio u njihovoj vieslojnosti i znaenjskom bogatstvu. Mnogi koji nisu imali njegovu
irinu znanja i izobrazbe i zato nisu mogli s lakoom prepoznati Mauranieve putokaze u epu
koje je ep izazivao i do danas izaziva brojne dvojbe. Pokazano ne razumijevanje i runi
napadi, u kojima ga se ak optuivalo da nije autor epa, po svoj prilici su naveli Maurania
da kao pjesnik zauti i probudi u sebi vrhunskog pravnika i politiara, mogue je stoga u
daljnjem tijeku ivota postao izvrstan zakonodavac, politiar i dravnik.
Godine 1990., u povodu 100. godinjice Mauranieve smrti postavljena je u Zagrebu izloba
Ivan Maurani ban puanin na kojoj su izloeni brojni izloci. Na izlobi su prikazane i
Mauranieve vrtee karte zvjezdanog neba, njegov sunani sat, putni dalekozor i teleskop-
refraktor, promjera objektiva 6 cm, kao i astronomska sprava telurion, izraena od drva i
mjedi, a takoer i astronomska knjiga koju je napisao uveni francuski astronom i
popularizator astronomije Camille Flammarion, a koju je Maurani drao u rukama i u
posljednjim trenucima ivota. Po prvi put Tatjana se Kren tad konkretno susrela s dokaznim
materijalom koliko je ozbiljeno bilo Mauranievo zanimanje za astronomiju. Iako je iz
Mauranieva ivotopisa doznala da se, kako i danas navode brojni autori, pod kraj ivota
posvetio astronomiji i matematici, sve vieno ju je uvjerilo, kao i tekst njegove unuke Ivane
na spomenutoj astronomskoj knjizi, da se Maurani tijekom cijeloga ivota zanimao
astronomijom, to znai i u razdoblju pisanja epa.

U Agovanju, zapravo Smail-aginu bogovanju na zemlji, pratimo Smail-agu kako uz pomo

svojih slugu mui zarobljene krane, a vrhunac je vjeanje muslimana iz svojih redova,
starca Duraka koji ga je upozoravao da se Turcima moe osvetiti takvo djelovanje. U drugom
pjevanju, Noniku, pratimo Novicu, sina starca Duraka koji voen eljom za osvetom
ubijenog oca, kree prema Cetinju da bi se pridruio Crnogorcima i doveo ih do Smail-age. U
pjevanju eta, u istoj noi sa Cetinja kree eta od stotinu junaka, voena Mirkom, da bi
pobijedila Smail-agu i oslobodila zatoenu kransku raju. Novica u Cetinju saznaje za
odlazak ete i kree njenim tragom da im se pridrui. eta se odmara uz rijeku Morau da bi
nou krenula dalje, a pred smiraj dana dolazi im sveenik, a potom Novica koji eli i vjerom
postati dio ete te moli sveenika da ga krsti. Slijedi misa pored Morae, u kojoj sveenik
krsti Novicu te svi zajedno primaju oprost grijeha i priest. U Harau pratimo dogaaje u
Gacka polju i iiviljavanje Smail-age i njegovih slugu nad zarobljenicima, a poetkom olujne
noi eta stie do Turaka i poinje bitka u kojoj uz turske i kranske ratnike pogibaju i
Smail-aga i Novica. Mirko i eta su pobijedili i oslobodili zarobljeni kranski ivalj. U Kobi
je prikazan mrtvi Smail-aga u svom zlatnom odijelu, zarobljen u vjenoj tami, koji se kao
groteskna lutka klanja kriu protiv kojeg se borio.

Maurani, poznavatelj i ljubitelj astronomije, kree drugaije, onako kako je odgovaralo

njegovim zamislima i pjesnikoj inspiraciji. On u Agovanju koristi samo Sunce i nebo, u
Noniku dodaje Mjesec i zvijezdu i to Smail-aginu koja blijedi pred dolaskom zore, u
eti izdvaja zvijee Blizanaca, u Harau izdvaja zvjezdani skup Vlaii, a u Kobi
ponovno zavrava samo nebom i Suncem, u inverznom poretku. Svaki od ovih astronomskih
motiva daje dodatnu dimenziju zbivanjima u epu, tako i zvijee Blizanaca i otvoreni
zvjezdani skup Vlaii. Njihovim namjernim odabirom Maurani nas uvodi u skrivenu
simboliku u epu, jer su oni klju za njeno otkrivanje, to je u svezi istakla je Tatjana Kren o
zvijezdama i zvijeima da bi slika bila jasnija. Pojedine zvijezde u zbilji se nalaze na
razliitim udaljenostima u svemirskom prostoru, ali se zbog njihove velike udaljenosti od
Sunca odnosno Zemlje, prividno na nebu ne pomiu u duim razdobljima pa su nazvane
zvijezdama stajaicama. Zbog toga su ljudi u prividnim stalnim meuodnosima zvijezda
vidjeli likove junaka, ivotinja i stvari pa ih tako imenovali i pamtili. Nebeski zvjezdani svod
je u ljudskom poimanju podijeljen na prepoznatljiva zvijea, stoga se mnotvo imena
zadralo do naih dana u njihovom starogrkom i latinskom imenovanju. Uz veinu zvijea
vezane su i pripadajue zanimljive mitoloke prie. Do nas su najee stigle prie iz klasine
starine odnosno starogrke ili rimske mitoloke prie i izvrile velik utjecaj na sve oblike
umjetnikog izraavanja. Potrebno je naglasiti da se mnogi autori slau da u Mauranievu
epu nita nije sluajno. Stoga jer smatraju da je Mauraniev ep udesan organizam u kojemu
svaki dio potpuno vri svoj zadatak. O epu je napisan pozamaan broj radova, u kojima je ep
analiziran i istraivan s razliitih razina i aspekata. Naime, no je oblana, Blizanci se ne vide,
a pjesnik nau pozornost ipak usmjerava na to zvijee: Doba je gluho tamne noi / Oblak
krije zvijezde jasne./ Vjerno uz druga drug koraca / Nerazluno, vjerno i tvrdo, / Ko
Blizanci zvijezde jasne, / Kad sunani zrak ugasne. Potrebno je objasniti i zbog ega su
Blizanci toliko bitni. Blizanci, grki Dioskuri odnosno latinski Gemini je zvijee, u kojem
glavne zvijezde, alfa i beta, predstavljaju brau Kastora i Polideuka (lat. Castor i Pollux).
Majka im je bila Leda, ali su im oevi bili razliiti. Kastorov je otac bio kralj Tindarej, a
Polideukov, vrhovni bog Zeus. Kastor je bio krotitelj konja i voza bojnih kola, ali smrtnik, a
Polideuk je imao divovsku snagu i bio besmrtan. Uvijek su bili zajedno u junakim
pothvatima. Na svojim konjima, brzima poput vjetra, oslobodili su sestru, lijepu Helenu, kada
ju je oteo Tezej, sudjelovali su u brojnim zgodama iz pria klasine starine. U sukobu s
najbliim roacima (bratiima) Idom i Linkejem, Kastor je smrtno stradao, Polideuk je ubio
Linkeja, a vrhovni bog Zeus munjom je spalio Idu. U bolu za bratom Polideuk je prokleo
svoju besmrtnost koja ga rastavlja od mrtvoga Kastora. Vidjevi njegovu bol Zeus mu je dao
mogunost da svoju besmrtnost podijeli s bratom i to tako da jedan dan borave u Hadovu
carstvu, a jedan dan na Olimpu. Bogovi su nerazdvojnu brau smjestili na nebo u zvijee
Blizanaca. Moemo se upitati zbog kojega od brojnih elemenata koji ine ovu mitoloku priu
je pjesnik izabrao Blizance. Je li najbitnija besmrtnost koju dijele smrtnik i besmrtnik i
njihova nerazdvojnost i vjernost, njihovo vrsto pobratimstvo u svjetlu ilirizma, to se moe
isitati u stihovima: Vjerno uz druga drug koraca / Nerazluno, vjerno i tvrdo ? Ili je
Maurani, mislei na Blizance, mislio na njihovu borbu s bratiima Idom i Linkejem,
razmiljajui pritom o borbi ete s braom razliite vjere? Naime, bratii su u poetku bili
prijatelji i zajedno sudjelovali u razliitim pustolovinama. Nakon razdora, u konanom
smrtonosnom obraunu, Polideuk je ubio Linkeja, a Ida Kastora. Izmeu Polideuka i Ide
razvila se potom strana borba jer je svaki gorio od elje osvetiti mrtvoga brata. Strana borba
na ivot i smrt razvit e se i pred kraj pjevanja Hara i kao to je Zeus munjom spalio Idu,
tako e munja kresnuti i u trenutku Smail-agine pogibije, to jasno odraava Boju nazonost.
U borbi s bratiima Dioskuri su bili spremni rtvovati ivot i doivjeli su besmrtnost. U borbi
ete s braom razliite vjere, junaci iz ete (ali i porobljena raja), odlaze u smrt u vjeri
uskrsnua u Isusu Kristu, dok je Smail-aga predstavnik zle sile, antikrist, koji se izruguje
uskrsnuu, o emu svjedoe stihovi: Cre raja, cre hara, sluge; / Ve vi hajte uskrisite
raju, / Ne bi li mi izbavili hara. Pokazuje se iako je sve navedeno vrlo bitno ipak je glavni
motiv, koji e se kasnije ponoviti u Vlaiima, oslobaanje sestre, posestrime, lijepe Helene
koju je oteo Tezej, a kasnije Paris zbog ega je dolo do trojanskoga rata, a zapravo zore. U
prvom sloju epa imamo pravu zbiljsku etu usporeenu s Blizancima, ime je otvoren drugi,
skriveni, mitoloki sloj epa, eta koju predvode Blizanci i svi besmrtni junaci koje oni
povezuju. Iznad njih, na najvioj stubi je Bog koji sve vidi i svime upravlja. Blizancima se
Maurani indirektno pribliio Troji. Braa su spasila sestru kad ju je ugrabio Tezej i zatoio
je u gradu Afidnu u atikom kraju. Dok je on bio zarobljen u Hadu, Kastor i Polideuk su
osvojili grad Afidnu i oslobodili sestru. U sluaju Troje, kad je lijepu Helenu oteo trojanski
kraljevi Paris, braa nisu mogla pomoi, jer su, ve dijelila svoju besmrtnost. Zbog toga je u
sreditu epa, Harau, Maurani u ep direktno uveo Homerovu Ilijadu, likom traginog
junaka Hektora, koji mu je bio potreban radi usporedbe njegove zle sudbine sa sudbinom raje,
a koji nije direktno povezan s Blizancima koji nisu sudjelovali u trojanskom boju. Ne samo da
je time svu jadnu, izmuenu raju pjesnik poistovjetio s Hektorom, nego i porobljenu zemlju s
Trojom koju ostavie bogovi, a zatim nam, spominjanjem Hada, pokazao smjer svojih
razmiljanja, neprestano preplitanje stvarnosti, u kojoj Novica i eta idu ususret Smail-agi i
njegovim ratnicima, zatim mitolokoga svijeta, u kojem bogovi dijele pravdu i zavrno
(svijeta ope svemirske ravnotee), u kojoj su glavni akteri Sunce i Mjesec i, zvijezde kao
Jahvina nebeska vojska, a Bog vrhovni upravlja svih zbivanja.
Skrivena simbolika se razvija i dalje. U Harau u nizu naznaenom Blizancima i Trojom
slijedi jo jedna nebeska odrednica. To su Vlaii, hrpica sjajnih zvijezda, od kojih se prostim
okom razabire sedam. Nebo je i opet oblano, sprema se oluja, a pjesnik nam ukazuje na
Vlaie koji se zapravo ne vide. Ovdje se postavlja pitanje zato je Maurani pored dva
imenovana starogrka motiva, Blizanaca i Hektora, zanemario grki naziv ovoga uvenoga
otvorenog zvjezdanog skupa Plejade, u korist narodnog naziva Vlaii. Usporede li se
mitoloke prie o Plejadama i Vlaiima, njegov je odabir jasan. Naime, pria o Plejadama,
lijepim kerima Atlasa i Pleione, nije se uklapala u njegovu zamisao. Plejade su poinile
samoubojstvo kada su njihove posestrime Hijade umrle od tuge za bratom Hijantom. Zeus ih
je potom pretvorio u zvijee. Pria o Vlaiima je, meutim, obogatila pjesnikov izriaj i
dovela ga na domae tlo, na kojem Turci krane katolike i pravoslavce, nazivaju Vlasima.
Vlaii su pria o pet zmajeva i jednom krtenom duhu, ovjeku-robu, osueniku, koji su se
pobratimili i zajedno oslobodili lijepu carevnu koju je ugrabio sedmoglavi zmaj. Da se braa
ne bi zavadila koji e se od njih njome oeniti, zmajevska je mati presudila da im djevojka
bude sestra (posestrima). Svo sedmoro su bogovi smjestili na nebo. Ve stihovima: Jau
zmaji s sjevera i juga, / Golu raju na repovijeh vode, pjesnik nas podsjea na narodna
vjerovanja i bajke pune zmajeva, junaka, princeza i vila. Zmajevi su Smail-agine sluge, a on
je zmaj koji ima svoju robinju kransku raju. Potom u opisu aginog atora pjesnik pita: Al
to ono uz topuz se sloni, / Divno udo dosle nevieno, / Krotko janje pokraj mrka vuka, /
Tanka vila pored zmaja ljuta? Stihovi se odnose na narodni glazbeni instrument, gusle, koje
su daljnjim stihovima potvrene kao neunitivi narodni, slavenski duh. Zmaj koji ih dri
zarobljene jest topuz, ubojito bojno oruje koje predstavlja zlu silu iji je predstavnik Smail-
aga. A Slovinkinje vile, kako kae pjesnik, ne boje se borbe nego je narodna pjesma upravo
proizala iz borbe za osloboenje. Nakon ovih stihova slijedi: A na dvoru nebo divno /
Crnijem tminam lice zakri, / I da e vidjet proz oblake, / Vlaii bi, zvijezde sitne, / Nad
adorom treptili bijelijem. Sveza zmajevskog Smail-age, zmaja nad zmajevima, zarobljenog
narodnog duha, carevne koju treba osloboditi te pobratima zmajeva i krtene due iz narodne
bajke, oita je i jasna. Pobratimi zmajevi i krtena dua iz bajke, u obrnutom zemaljskom
stanju, predstavljaju kransku etu i zmaja, muslimana Novicu, koji je u pobratimstvu sa
etom stekao slobodu inom krtenja, postao novi ovjek, to pjesnik jasno iskazuje
stihovima: Novica je pun slobode. Novica sam al ne koji prije. Pjesnik je ovime naznaio i
potrebu sloge izmeu onoga to izgleda kao da se ne moe sloiti: krana i muslimana,
zmajeva i krtenih dua, moguih pobratima u slavenskom osloboenju od zle sile koja je
zarobila zajednike sestre Slovinkinje vile, meu kojima je vila Hrvatica i nainila raskol
meu ljudima istog naroda. Stihovi Pavla Rittera Vitezovia na poetku Valvasorova djela
pokazuju da je Maurani u mislima imao Vitezovievu vilu Hrvatkinju, koja govori:
Vekrat sam stakala krvave potoke, / tisu sam Herkulov i Hektorov rodila, / a broj od
vitezov Bogu sam pustila. Porobljeni Hrvati, u zemlji Hercegovoj, ali i u Hrvatskoj,
usporeeni su u epu s Hektorom, porobljena zemlja s Trojom, koju ostavie bozi, a
nepobjedivi junaci kiklopske snage koji e je osloboditi su Herkuli i vitezovi, kako je pjesnik
oznaio i Mirka i etu. Svojim pogledima na jedinstvo junih Slavena, pod zajednikim
imenom Hrvata, utjecao je Vitezovi na Ljudevita Gaja, na Starevia, a oito i na
Maurania. Da ga je Vitezovi inspirirao pokazuju i stihovi iz Odiljenja sigetskog
Gospodina Sofija i oral: S njim hoah na love u Zorine luge / uzimlju gotove samo svoje
sluge; / sve ve vukom nove zadavasmo tuge. Oito je da, poput Vitezovia, Maurani sanja
o obnovljenoj Hrvatskoj (Croatia rediviva) i o vladaru cijele Hrvatske. Vitezovi je bio prvi
pretea hrvatskog narodnog preporoda. Maurani je pak ep pisao i pripremio a, objavio ga je
1845. godine kao iskusan ILIRAC s ozbiljenim iskustvom kojeg je stjecao u hrvatskom
narodnom ili ilirskom preporodu, a zapravo u doba previranja pred hrvatsku 1848. godinu i
borbe s Maarima koja je slijedila.
Nasuprot Smail-agi i njegovim slugama stoje nepokolebljivi Kristovi vjernici: Vjera e tvrda,
njom okrenut nee; te je sudbina svih Smail-aga jasno odreena i njihovo suprostavljanje
pravdi, svjetlosti, Kristu, je uzaludno, unaprijed osueno na propast: O te kri, zub svoj
zaman kri., jer je borba koju vode pravedna borba za osloboenje domovine: Vas je ova
zemlja porodila. Za vas ljepe u svijetu neima. Premda se nominalno radi o Crnoj Gori,
postoje u epu naznake da je Maurani neprestano imao pred oima Hrvatsku, Lijepu nau,
Mihanovievu Horvatsku domovinu koja je objavljena 1835., deset godina prije nastanka epa.

Ipak ne moe ni Tatjana Kern u ogranieno kratkom dobu detaljno izloiti analizirano i svu
skrivenu simboliku u epu. Stoga je istaknula da Maurani prvi puta uvodi Sunce u ep u
prvom pjevanju Agovanje, stihom: Ter se lasno rastadoe s suncem / Zatonici mrijet
naviknuti. Mauranievi zatonici, puni vjere u uskrsnue svjesno odabiru smrt koja e ih
osloboditi. Nigdje u epu ne e nai spominjanje Sunca na izlasku, na istoku, jer ga Maurani
namjerno izbjegava zbog njegove znanosti u islamu. Ipak, zato je istaknuto Sunce na
zalasku, na zapadu, koje simbolizira i zapadnu civilizaciju, suprotstavljenu islamu, takoer i
kransku vjeru, posebice katoliku. Zato sveenika prati sa zapada Sunce to je istaknuto
stihovima: Ne prate ga sjajni pratioci / Uz fenjere i duplijere sjajne, / Ni ponosnijeh zvona
sa zvonika, / Ve ga prati sa zapada Sunce / i zvon smjeran ovna iz planine. U slici
bojovnika iz ete u misnom slavlju slijede stihovi: A sto oiju ko proz rosu / Mjete sunca
dugu vidje. Posredstvom Sunca, kroz suze vide dugu. Razvidno je da se radi o biblijskoj dugi,
koja potvruje savez junaka s Bogom, jer su junaci iz ete, u emu se slae veina kritiara,
izvritelji Boje pravde. Naglaena uloga zapada u Noniku i eti osvjetljuje novom
svjetlou i Mauranieva sveenika. O njemu je voeno mnogo rasprava posebice jer scena
krtenja ukazuje na katoliki, a ne pravoslavni obred u stihovima: Morae mi kapu dajte. Kod
Maurania gotovo da i nema sluajnosti jer Sunce sa zapada, koje prati sveenika, pokazuje
da pjesnik nije pokazao ne poznavanje istonoga obreda kako su smatrali neki autori, nego
nije niti imao namjeru opisati pravoslavnoga sveenika. Njegov je opis openit i odgovara
opisu i katolikog i pravoslavnoga sveenika jer on za Maurania predstavlja Bojeg pastira i
simbol ukupnog kranstva, a jer ga prati sa zapada sunce, pjesnik time izraava svoju
intimnu elju da Zapad, Petrova stolica, bude sredite okupljanja u ponovnom jedinstvu
cjelokupnoga kranstva.

U epu se pokazuju, uz Boga koji svime upravlja i zarobljenu zoru (robinja, carevna, sestra ili
posestrima, lijepa Helena, vila Hrvatica, gusle, zarobljena raja) koju treba oslobiti, tri kljune
linosti: Smail-aga, voa ete Mirko i provodi ete Novica. Pa emo se ukratko osvrnuti na
njih. Ve pri prvom spomenu neba Smail-aga je odreen kao buntovnik, onaj koji se
suprostavlja nebu i svemu to ono oznauje: Gledaj glavu put nebesa / Gdje se oholo hrabra
die, a potom u stihovima: Miad grize, ali po tlih gmie; / Sam sur oro pod nebo se die, u
kojima Smail-aga u svom agovanju sebe postavlja ravnim Bogu, vladaru ljudskih ivota i
sudbina, to jasno pokazuju stihovi: A Turina ako jo imade / Gdjegod koga ter se vlaha
boji, / Popet u ga nebu pod oblake, / Tu nek plijen vranom vranu stoji. Kako smo ve
vidjeli, pjesnik Smail-agi ne odrie hrabrost. To potvruje i njegova sjajna zvijezda koja
posljednja blijedi pred dolaskom zore: A poljednja iz vidika zvijezda / Bjae zvijezda age
engijia. Junatvu se suprotstavlja njegova neovjenost: Dobar junak / Da je ovjek taki.
Suprotstavljen Kristu, Smail-aga je antikrist, zarobljen u Hadu koji je sam stvorio na zemlji,
to je vidljivo u stihovima: Aga stoji, ini Turci stoje, / Ter prizorom alosnijem / Gnjevno
svoje pasu oko, / I svu groznu krvi eu / Vlakom krvi, vlakom mukom gase. / Pak kako
im srce razigra se, / Grohotom se zasmijae/ Na lijep pogled, kada raja / Kada pseta k crnoj
zemlji pae. / Smijehom istijem kleti d se ori, / Kad se grenik s vjenijem mukam bori.
Stoga je Mauranieva konstatacija: Valja da je grenik teak / Na kog hoe da obori / Taku
silu svrh nebesa / Sud njegove pravde vjene. Osim toga Smail-aga je poturica, a ne Turin,
to je vidljivo iz njegova pristupa guslama i potrebi za slovinskom pjesmom. U kontrastu
prema Hektoru, Smail-aga je i Ahil, a njegova Ahilova peta jest ba njegovo slavensko
porijeklo, to dolazi do izraaja u sceni s Baukom i guslama. Jasno je da Maurani u epu nije
na Odisejevoj strani ve na strani Troje. Kao to je Odisej neosporno junak, ali istovremeno
na odreeni nain izdajnik kada se radi o Troji, tako je i Smail-aga junak, ali i izdajnik Bosne
i Hercegovine, prikazane kao Troje. U kontrastu je Eneja, predvodnik dobre ete koja e, iako
privremeno poraena, u konanici osnovati novu Troju. U biblijskoj refleksiji to je pastir
David, koji lukavou i hrabrou pobjeuje daleko snanijeg Golijata i koji e osnovati novi
Izrael. Simboliku Eneje i utjecaj Vergilijeve Eneide zapazili su brojni autori. Meutim i tu
postoji vie neistraenih odrednica. Tako na italskoj obali Eneja i Trojanci su bili pobjednici u
bitci s vojvodom Mezencijem. Nakon vojvodine smrti u boju, Eneja podie pobjedni
spomenik. Deblo golema hrasta, okresano sa svih strana, okieno je sjajnom odorom i
orujem vojvode Mezencija. Slinu sliku nalazimo u zavrnom pjevanju Kob, koja je
zbunjivala brojne autore. Pokazuje se da je mrtvi Smail-aga poput Enejina pobjednog
spomenika. Sunce, boanstvo svjetlosti, ali i Jahve, kao Sunce pravde i Isus Krist, kao novo
Sunce pravde, osudilo je i odbacilo Smail-agu. Ono ne reflektira svjetlost s njegova zlatnoga
odijela, koje je pogrjeno odabrao i radi ega je gazio i Vlahe i Turke. Zbog toga je ostao u
mraku, bez mogunosti spasenja, kao groteskna lutka: ije e ovo zlatno odijelo? / To e
odijelo age engijia / Al od sunca ne odsijeva, jadno! I Eneja je alio hrabrog protivnika,
vojvodu Mezencija pa i Maurani izraava kransko saaljenje nad neprijateljem.

Drugi kljuni lik je voa ete Mirko, nasuprot uvrijeenim miljenjima da je on usputna
pojava u epu i da je vaan kolektiv, eta. Pjesnik ga prvi puta diskretno uvodi u pjevanju
eta: Ie eta, nona, tamna, / A pred njome vitez vrli / Drug da drugu o njem apne, /
apu bi ga Mirkom zvao. Ovi stihovi otkrivaju vie stvari. Jedan Mirko, povezan sa Smail-
aginim smaknuem, zaista je postojao. Bio je to knez Mirko Aleksi Damjanovi koji je
odrubio Smail-agi glavu i odnio je u Cetinje, a po objavljivanju epa poklonio je Mauraniu
Smail-agin prsten, sauvan u Mauranievoj ostavtini. Maurani je, meutim, svjesno
prihvatio ime Mirko za vou ete jer je simbolino, jer oznauje mir, odnosno onoga koji ini
mir, a Mirko, kao voa, vodi, dakle, etu prema konanom miru i izmirenju, premda je put do
toga cilja borba, kojom se mora ukloniti Smail-aga, uzronik nemira, da bi na zemlji ponovo
zavladao red i mir, kao to nebom vlada red i (sve)mir. Mirka je pjesnik oznaio vitezom, to
u mitolokom smislu znai ratnim sunanim boanstvom. Pojam vitetva ostao je jasno
sauvan u hrvatskom narodu. Dakle, vitez Mirko vodi etu vitezova, ispravnih, pravednih i
asnih junaka. Mirka ponovo nalazimo u stihovima: Ter razabrat more vee / Tko je vodi i
tko njime hodi / Valja da je jedno drubi glava, / A provodi vjeran drugo. Zabluda je da
kolektiv moe djelovati bez voe jer bezglava eta teko moe slono i snano djelovati. Na
kljunom mjestu konanoga obrauna sa Smail-agom, pjesnik jo jednom spominje Mirka:
No je mrana; / Ne zna tko ga svali, / Al tu blizu Mirko puke pali... Zapravo nije bitno je
li Mirkov purak izvrio pravdu ili je to bio netko od junaka iz ete koji su Mirkova
produena ruka, jer su svi zajedno izvritelji boanske pravde, to je jasno iskazano
stihovima: Iz oblaka munja kresnu / I vru purak sa zemljom ga svede, kao oznaka Bojega
prisustva i djelovanja. U epu se pokazuje da je Mirko ovan predvodnik dobroga stada, iji je
Dobri pastir Isus Krist, a Smail-aga svoga zlog stada, iji je pastir Smrt.

U stihovima Ter razabrat more vee / Tko je vodi i tko njime hodi / Valja da je jedno
drubi glava, / A provodi vjeran drugo, nalazimo i blizance Mirka i Novicu, nakon to je
Novica krten i pridruio se eti kao provodi. Time je Novica potvren kao trea kljuna
osobnost. U Noniku smo upoznali Novicu koji kree na put da bi osvetio oca. On prolazi
kroz tamu u smrtnom strahu, ali je snaga koja ga vodi jaa od njega samog, nadljudska.
Nonikom je sazrio i preobrazio se kao to je Savao, putujui od Jeruzalema do Damaska,
doivio preobrazbu ugledavi svjetlost i postao Pavao, bio slijep te Bojom voljom progledao.
Nonikom Novica prelazi svoj put za Damask i od Savla postaje Pavao. U njegovu je sluaju
najsnanije istaknut upravo biblijski motiv, u kojem svaki ovjek ima slobodu izbora izmeu
dobra i zla. U Poslanici Rimljanima kazano je: Ovo znamo. Na je stari ovjek razapet
zajedno s Isusom da se uniti onaj greni ovjek, tako da vie ne robujemo grijehu, jer tko je
mrtav slobodan je od grijeha Tako i vi smatrajte sebe mrtvima grijehu, a ivima Bogu i
Kristu Isusu. (Rim. 6,6-11) Da je Novica postao doista novi ovjek koji eli napustiti ivot
kojim je dotad ivio, postati kranin i slijediti Krista, jasno izriu stihovi u kojima sam
Novica izjavljuje: Novica sam, al ne koji prije. Nasuprot uvrijeenim miljenjima da je
Novica, kao i Mirko, u epu samo usputna pojava, pokazuje se njegovo izuzetno vano
znaenje jer ga Maurani imenuje provodiem ete. On je jedini provodi i u zemaljskoj
stvarnosti za etu pronalazi stvarne putove i staze, da bi etu najbre i najuspjenije doveo do
Smail-age. No, u simbolici njegova oslobaanja inom krtenja, pjesnik izraava svoju vjeru u
rjeenje pomirenja brae razdvojene zbog vjere. Kao uvjereni pripadnik kranskoga svijeta,
on niti ne moe zamisliti drugo rjeenje nego da se muslimani obrate u krane. Kao to su
neki autori isticali, zbog obzira prema muslimanima hrvatske krvi, nastojalo se njegovoj
pjesmi dati drugo znaenje. Nikada se, meutim, posebi u znanstvenim istraivanjima, ne
smije zatakavati ili izvrtati istina. Razvidno je da Maurani povratak poturica kranstvu
smatra oslobaanjem, a Novica je eljeni klju rjeenja problema. Novica je provodi po
stvarnim putovima, ali njega treba slijediti i u njegovoj odluci pokrtavanja odnosno
osloboenja; Novica je pun slobode. U svezi s imenom Novica, uz Smail-aginu pogibiju
vezan je jedan Novica. Bio je to crnogorski pravoslavac Novica Cerovi. Maurani izabire
ime Novica za svog muslimana Novicu koji e postati kranin jer Novica upuuje na novog
ovjeka. ak je u poetku pjevanje Nonik trebalo nositi ime Novica, to je postalo jasno
pronalaskom Mauranieva rukopisa stvaranja epa, ali se pjesnik odluio za naslov Nonik
zbog njegova vieznaenjskog bogatstva. Nonik je Novica, ali i svo mitoloko nono
zbivanje povezano s podzemljem, Hadom. Provodi Novica dovodi nas ponovo i do Eneje. U
Opisu Enejina putovanja Eneja i njegovi drugovi na Siciliji dolaze u zemlju kiklopa. Daljnja
skrivena simbolika usmjerava nas na Odisejeva druga Ahemenida koji je preao na Enejinu
stranu i postao provodi Enejine ete i uspjeno ih izveo iz zemlje kiklopa. U epu je to jasna
paralela s Novicom koji je preao na stranu Mirka i ete i postao njihov provodi.

Zvijee Blizanaca vodi na i do skrivene simbolika vedskih blizanaca Asvina te po analogiji i

blizanaca iz hrvatskih (slavenskih) narodnih epskih pjesama, Pojezde i Prijezde. Na to
ukazuju zora, sumrak i no. Kao to Sunce, prikazano kao svjetlost i pravda, okruuje ep, a
Sunce na zapadu, prorie pobjedu kranskoga Zapada i u smislu katolianstva, zora, umjesto
Sunca na istoku, odnosno pojava prve svjetlosti koja razgoni nonu tminu i prethodi Sunevu
izlasku, uz dolazak svjetlosti simbolizira i dolazak novoga doba. Zora je prisutna u
mitologijama jo od vedskoga razdoblja. U Rg-vedi uz boicu Uu (Zoru), javljaju se nebeski
blizanci, sunani bogovi, Asvini, dva zdruena jezdioca, brat noni i brat dnevni. Svakoga
jutra dolaze sa zrakom Sunca i oslobaaju prekrasnu Zoru od crne nemani, adaje, zmaja ili
nonog vuka, gospodara tame, a u sumrak nona neman iznova ugrabljuje Zoru te oni za njom
odlaze u podzemlje da bi je izbavili. U hrvatskim (slavenskim) narodnim epskim pjesmama
takoer postoje blizanci, veoma slini vedskim Asvinima i grkim Dioskurima. To su jezdioci
Pojezda i Prijezda, dva mlada viteza koji jednog konja jau i jednu sablju pau. Njihov
konj sije od zlata jutarnjeg, a grivu im uvija zlatom njihova nerazdvojna sestra Jelica, zapravo
Zora. Mitoloke prie vezane uz zoru potvruju niz postavljen Blizancima i Vlaiima. U
eti pjesnik je zoru uveo stihom: U prozorje rane zore / Na Morau slavnu pade. Prozorje
rane zore ili praskozorje simbolizira prve zrake Sunca koje se pojavljuju prije samoga izlaska.
Dvije prve zrake zore su sunani bogovi, blizanci. to se tie Veernje zore mitovi gotovo
svih Indoeuropljana govore o poarnome nebu, na razmaku dana i noi, a mladenci Prijezda i
Jelica (Veernja Zora) iz naih narodnih pjesama, rastajui se sa svijetom, obaraju se u dubine
poarnoga i smrtnoga zapada. Novica se eti i sveeniku pridruuje pod Sunevom svjetlou
i tek potom sunce za planinu sjede, ime nastupa suton, znai Veernja Zora te nono doba
obrauna sa silama tame i zla za osloboenje zarobljene svjetlosti, Zore. Jedna narodna epska
pjesma nosi naslov Smrt vojvode Prijezde te je vrlo vjerojatno inspirirala Maurania za
naslov njegova epa. Kao to se Sunce itavu no bori sa silama mraka, tame i zla, kako bi
oslobodilo zatoenu svjetlost, Zoru, tako e se i pravedna borba ete, nositelja dobra, sa
Smail-agom i njegovim slugama, kao nositeljima zla i otmiarima kranske raje, vile
Slovinkinje odnosno vile Hrvatice, odigrati nou. Kao i Sunce na zapadu, tako je i zora
prisutna samo u Noniku i eti, koji su sudbonosna priprema dogaaja u Harau. Ona
pojaava simboliku zvijea Blizanaca iako je isti motiv naznaen Vlaiima u Harau.

Izvrivi svoj zadatak i dovevi sretno etu do Smail-agine zle ete, Novica umire u borbi, kao
to je i Kastor stradao u boju. A, njegova je smrt, poput Kastorove, zapravo put u besmrtnost,
to je vidljivo iz stihova: Al tko ono pokraj age lei, / Ter na mrtva mrtav gnjevno rei? /
Novica je, ljut ga Hasan smaknu. U mitolokom smislu borba nije zavrena i nastavlja se
svake noi u Hadu. ini se da je pjesnik Maurani proroanski naslutio da borba koju je u
epu predstavio nije konana i da e se u budunosti morati proliti jo mnogo krvi u ostvarenju
sna o slobodi Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Dobivena je bitka, ali slijede daljnje bitke, sve
do konane pobjede nad Sotonom. Maurani u epu je i sebe ukljuio u bitku sa zmajem i
potrebno mu je pobratimstvo s itateljima pa im se kao pobratimima obraa na vie mjesta u
epu. Pred njima se nalazi zajednika borba protiv ugarske zle sile za osloboenje zatoene i
porobljene Hrvatske. Zapravo tad bijae i on na tragu Pavla Rittera Vitezovia, kao i
Strossmayer, eli pomoi okupljanju tzv. junih Slavena. Ipak za razliku od Strossmayera i
Starevia on Hrvatsku vidi kao Pijemont u okupljanju onodobno ravnopravnih ilirskih a,
potom poslije nazivanih tzv. slavenskih naroda u okrilju Austrijskog carstva, to e naroito
pokazati svojim kasnijim politikim djelovanjem. U spletu politikih okolnosti svoga doba
ostvario je mnogo za Hrvatsku i Hrvate, ali je uvelike bio prjeen i onemoguivan a u
konanici sprijeen da uini i mnogo vie. Zato danas ipak konano imamo svoju neovisnu
dravu Hrvatsku koju trebamo uvati i za koju se na sve naine trebamo boriti, sloni i
zbratimljeni poput Mauranieve ete. Mauraniev ep ivi ve 170 godina a sve to doba
Hrvati se bore protiv razliitih nemani koje se izmijenjuju, kako bi oslobodili ugrabljenu zoru.
Uzmemo li da je Mauraniev ep zaista proroanski, na kraju e Hrvati izboriti trajnu pobjedu
i Hrvatska biti Pijemont ostalim narodima ovih prostora, a molitve za jedinstvo krana, bit e
uspjene pa e se svi vratiti u okrilje Petrove stolice onako kako je elio u mnogoemu ne
shvaeni ban i pjesnik Ivan Maurani.

Ova analiza skrivene simbolike epa Smrt Smail-age engia zasnovana je na

znanstvenom istraivanju, stoga ne smije biti podlona hoe li se komu svidjeti znalaki
vjeto izraena autorski skrivena simbolika, koja uvelike pokazuje istinitost
Mauranievih rijei koje je izrekao u svom zadnjem obraanju Hrvatima u Hrvatskom
saboru 1886.: Ja sam Hrvat; ja bih rekao: vjerujem u kraljevinu Hrvatsku, u njezinu
prolost, u njezinu sadanjost i ako bog da u njezinu budunost i takoer: Ljubav
moja spada momu narodu, tovanje moje svim narodom, ne samo jednomu, nego svim,
koji su s nama u jednom gniezdu u ovoj monarkiji.
Sve u svemu predavanje Tatjana Kren bilo je zaista zadivljujue, ovaj put je govorila sa
svoje znanstvene razine o skrivenoj simbolici remek djela hrvatske i svjetske
knjievnosti epu Smrt Smail-age engia kojeg je u hrvatsku knjievnu batinu unio
Ivan Maurani, a kojeg nadalje moramo s ponosom i pomnou iitavati. Ovdje je u
cjelosti izneeno predavanje sveuiline nastavnice Tatjane Kren odrano 15. sijenja
2015. u prostorijama Hrvatskog knjievnog drutva sv. Jeronima u Zagrebu uz omanje
moje osobne intervencije.