Edina Beirevi

GENOCID U ISTONOJ BOSNI

1992.-1993.

etvrto poglavlje iz knjige NA DRINI GENOCID, ISTRAIVANJE

ORGANIZIRANOG ZLOINA U ISTONOJ BOSNI, Edina Beirevi, Buybook,
Sarajevo, 2009. Knjiga predstavlja adaptiranu doktorsku disertaciju pod naslovom
Genocid u istonoj Bosni 1992-1993. god.: srpski politiki, vojni i socijalni
projekat, koja je 24. 3. 2008. god. odbranjena na Fakultetu politikih nauka u
Sarajevu.

1
 SADRAJ

PREDGOVOR ........................................................................................ 4
UVOD ..................................................................................................... 7
PRIPREME ZA GENOCID .................................................................. 17
Ujednaena metodologija agresije .................................................... 18
ZVORNIK: BIROKRACIJA, SPECIJALNE SNAGE I
PRAVOSLAVNA CRKVA .................................................................. 22
Sudbina graninog grada................................................................... 24
Susjedi Srbi i paravojne formacije ................................................ 25
Birokratske pripreme i agresija ......................................................... 28
VLASENICA: DJECA VOJNICI I KONCENTRACIONI LOGORI . 39
Okupacija Vlasenice i apsurdna podjela ........................................... 40
Tragedija sela oko Vlasenice: geografija i genocid .......................... 43
Logor Suica ..................................................................................... 45
BRATUNAC - NAREDBE IZ BEOGRADA I BANALNOST ZLA
............................................................................................................... 50
Intelektualci, nacionalni program i genocid...................................... 51
Naoruavanje Srba u optini Bratunac: usmena naredba od Beograda
preko Sarajeva do Bratunca .............................................................. 54
Glogova ............................................................................................. 58
Sastanak na Palama: aplauz za genocidni akt ................................... 61
Presuda i (ne)pravda ......................................................................... 63
ROGATICA: PONAVLJANJE POVIJESTI I ULOGA SPASILACA
............................................................................................................... 67

2
 Ubijeni i preivjeli ,,ivi titovi....................................................... 72
Spasioci ili uvari ovjenosti ....................................................... 75
FOA: SILOVANJE KAO DIO GENOCIDNE KAMPANJE ............ 78
Silovanje kao ratni zloin, zloin protiv ovjenosti i genocid -
historijski osvrt.................................................................................. 80
Foansko ponavljanje povijesti ..................................................... 83
Silovanje u koncentracionim logorima u Foi .................................. 88
Naredbe o silovanju .......................................................................... 90
VIEGRAD: GENOCID KAO SOCIJALNI PROJEKAT .................. 94
Geostrategija i povijest ..................................................................... 95
Naoruavanje Srba i uloga JNA........................................................ 97
Tijela na brani ................................................................................. 100
Paljenje ivih ljudi .......................................................................... 103
Genocidna ideologija i viegradski ljekari ...................................... 105
SREBRENICA: USPORENI GENOCID ....................................... 110
Predratna atmosfera ........................................................................ 115
Otpor rtve: borba protiv genocida i akcije za hranu .................. 119
Srpska vojno-politika strategija izgladnjivanja ............................. 122
Glad, bombardovanje i genocidno ienje ................................. 126
Doktrina rata do istrebljenja ........................................................ 128

3
 PREDGOVOR

U radu koji se, uz izuzetnu irinu pristupa, bavi iznimno tekom

temom, dr. Edina Beirevi postigla je rijetku sintezu paljivog naunog
pristupa i linog suosjeanja. Ona veoma ubjedljivo dokazuje da je nad
Bonjacima u istonoj Bosni tokom 1992. i 1993. poinjen genocid,
suprotstavljajui se onima koji tvrde da se samo masovna ubistva u julu
1995. u Srebrenici i oko nje mogu tako karakterizirati.
Autorica nudi komparativnu analizu drugih sluajeva genocida,
ukljuujui holokaust, balkanske ratove, Ruandu (1994.), Kambodu
(1970-ih) i Darfur (Sudan), identificirajui kljune elemente genocida
koji su bazirani na naunim studijama ovog fenomena u nekoliko
razliitih disciplina. Aplicirajui ove kriterije na situaciju u istonoj
Bosni ranih 1990-ih, ona pokazuje da su srpske paravojne snage,
policija, JNA i lokalni operativci SDS-a, djelovali zajedno, vrlo
uinkovito, u izvrenju genocida protiv Bonjaka.
Ona pria bolnu, stranu priu o tome kako su Bonjaci
Zvornika, Vlasenice, Bratunca, Rogatice, Foe, Viegrada i Srebrenice
protjerani iz svojih domova i ubijeni, mueni, zarobljeni, silovani,
izgladnjivani ili odstranjeni sa teritorije koju su naseljavali. Iako su se
smrt i patnja Bonjaka u svakoj opini razlikovali u nijansama i u
organizacijama koje su ih izvravale, dr. Beirevi pokazuje kako su
poinioci djelovali zajedno u realizaciji dugogodinjih namjera i izvrili
paljivo izraen plan u koji su ugraeni svi klasini elementi onoga to
su naunici identificirali u drugim sluajevima genocida.
Ovaj rad je proizvod vrlo detaljnog istraivanja; autorica svaki
brutalni zloin paljivo i detaljno dokumentira, citirajui irok spektar
izvora. Uradila je vie od etrdeset razgovora sa preivjelima koristei
standardni format intervjua. Koriteni su dokumenti arhivirani u
Institutu za istraivanje ratnih zloiina i zloinu protiv ovjenosti u
Sarajevu, zatim presude i svjedoenja sa ICTY i Suda Bosne i

4
Hercegovine, te znaajan broj drugih objavljenih izvora. Sjeanja rtava
i preivjelih autorica konsultira sa postojeim dokumentima i iznosi
uasnu priu sistematskog genocida sa ljudske take gledita, ali uz
nauno potkrijepljene injenice. Ovu bi knjigu trebali proitati svi oni
koji se pitaju kako to da se tisue obinih ljudskih bia mogu
preobraziti u poinioce genocida protiv njihovih bivih susjeda i
prijatelja.

Prof. dr. Robert Donia

University of Michigan

5
Pokretaka sila genocida vie se nalazi u prostoru meu ljudima, nego
u njima samima. (Roberts, 2007.)

Ova knjiga je adaptirana doktorska disertacija pod naslovom Genocid

u istonoj Bosni 1992.-1993. godine: srpski politiki, vojni i socijalni
projekat, koja je 24. marta 2008. odbranjena na Fakultetu politikih
nauka u Sarajevu. Istraivaki rad na ovoj temi podrazumijevao je
traganje za odgovorima na pitanja o uzrocima i motivima genocida
openito. I dok je, u tom smislu, sa naune strane mnogo sigurnije, ali i
politiki korektnije istraivati prostor meu ljudima, na ovim
stranicama su rezultati rizinijeg istraivakog poduhvata, koji osim
prostora meu ljudima, istrauje i pokretaku snagu za genocid koja
se nalazi i u ljudima samima.

Autorica

6
 UVOD

Gotovo tri decenije nakon II svjetskog rata, akademska

istraivanja o genocidu bila su veoma skromna. Industrijalizacija
ljudske smrti tokom holokausta i drugih genocida u II svjetskom ratu
uasnula je svijet, no ini se da je trebao protei odreeni vremenski
period da se naunici suoe sa uzrocima i nainima tog kolektivnog
aktiviranja mrane strane ljudske prirode. Naime, odgaanja sutinske
analize genocida mogu se potraiti i u injenici da genocid nije znaio
samo masovna stradanja naroda - ve i masovnu participaciju
egzekutora. ovjeanstvo je bilo okirano holokaustom i drugim
genocidima koje su poinile nacistike snage i njihovi kolaboratori, kao
da je ljudska sklonost za masovnim unitenjem sopstvene vrste bila
nepoznanica do II svjetskog rata.
Meutim, unitenja naroda od njihovih neprijatelja poznata su
jo od antikih vremena. Primjeri su brojni: potpuno unitenje Troje
koja je spaljena, mukarci pogubljeni, a ene i djevojice odvedene u
ropstvo. Ratovi koje je u 13. stoljeu vodio Dingis Kan, posebno
protiv kineskog imperija, imali su sve simbole genocida. Kriarski
ratovi, od 11. do 13. stoljea, kojima je bio cilj osloboditi Jeruzalem od
islamske vlasti, takoer su primjer genocidnih ratova. Opsada
Jeruzalema od 1099. bila je posebno surova, jer su kriari bez milosti
ubijali sve koji su im se nali na putu - mukarce, ene i djecu, a kada je
ubijanje prestalo, izvan gradskih zidina ostale su piramide spaljenih
tijela.1 Genocid je izvren i nad domorodakim narodima u vrijeme
kolonijalnih osvajanja, nad muslimanima u balkanskim ratovima i
Prvom svjetskom ratu, kao i nad Armenima u I svjetskom ratu. Ovo je
samo kratka lista povijesnih primjera genocida izvrenih prije i tokom
Prvog svjetskog rata, kojoj emo se u ovoj knjizi esto vraati. Dakle,
piramide spaljenih tijela, koje su zabiljeili ameriki kamermani
1
Vidi: Adib ozi, "Dravni genocid", Znakovi vremena, Vol. 9 broj 32, Sarajevo, str.
119.

7
nakon osloboenja koncentracionog logora Auvic, nisu bile povijesna
novina i oigledno je da je Hitler, kao briljivi student svjetske
povijesti, imao od koga da ui. Holokaust, ili shoah, kako se naziva
genocid nad Jevrejima u svrhu naglaavanja specifinosti stradanja
jevrejskog naroda, svakako da je drugaiji u odnosu na druge genocide
u povijesti. Specifinost koja ga je odredila u javnom i akademskom
diskursu jeste da je to prvi zloin tolikih razmjera sa kojim se putem
mass medija suoila svjetska javnost, ali to je mnogo vanije, i
svjetska savjest.
Rezultati suoavanja svjetske savjesti sa holokaustom su
razoaravajui. Lekcija naunika koji su izuavali genocid i poduavali
o ranom prepoznavanju genocida, te razvijanju mehanizama prevencije,
bila je toliko loe obraena da je pomogla ignoriranju genocida u
Kambodi, ali i doprinijela tome da u Bosni i Hercegovini i Ruandi
genocid nije prepoznat na vrijeme. Posljedica takvih stavova svjetske
akademske zajednice reflektirala se i na stavove meunarodne zajednice
koja je svojom politikom praktino bila kolaborator agresora, i ne samo
da nije sprijeila genocid, nego je rtvama uskratila pravo na odbranu.
Toj kontraproduktivnosti nauke u prepoznavanju i prevenciji genocida u
odreenoj mjeri doprinijeli su i oni koji su promovirali tezu da je
genocid nad Jevrejima za vrijeme II svjetskog rata jednostavno
neshvatljiv ljudskom razumu, da ga je dakle teko pojmiti i zapravo
nemogue porediti sa nekim drugim slinim dogaajima u povijesti.2
Da bi zatitili status holokausta, za ono to se dogaalo u Bosni i
Hercegovini ti akademski krugovi koristili su eufemizam etniko
ienje, a za Ruandu plemensko nasilje, to u medijskim
izvjetajima nije zvualo kao najgori zloin i svjetske politiare nije
obavezivalo na vojnu intervenciju. Neki od autora su upravo iz ove
relalivistike perspektive zagovarali da se optuba za genocid treba
po svaku cijenu izbjegavati kada je u pitanju Bosna i Hercegovina:
Optuba za genocid, za razliku od optube za ratne zloine, fiksira
krivicu na jednu stranu, te stoga od krivice oslobaa drugu stranu

2
Gunnar Heinsohne, What makes the Holocaust a uniquely unique genocide,
Journal of Genocide Research, Vol. 2, Issue 3, Routledge: Oxford, 2000.

8
(rtvu). Optubu za genocid gotovo uvijek prate zahtjevi da se navodni
poinioci kazne ne samo za navodna djela genocida, nego i za djela koja
prate genocid.3
S druge strane, veliki je broj autora koji smatraju da su
intelektualci koji su zagovarali relativistiki pristup ratovima u bivoj
Jugoslaviji zapravo doprinijeli nerazumijevanju genocida: Balans je
neophodan kvalitet intelektualnog ivota, osim u sluaju analiza o
bivoj Jugoslaviji u kojima je balans bio na raun izjednaavanja rtve
sa agresorom, na raun neprepoznavanja ko su poinioci genocida i
zloina protiv ovjenosti.4
Danas, sedam godina od poetka i etrnaest od kraja srpske
agrcsije na Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bonjacima - osim
rijetkih disonantnih glasova - moe se rei da meu istraivaima
genocida postoji saglasnost da je zloin koji su poinile srpske snage u
Bosni i Hercegovini genocid,5 kao to postoji konsenzus da je genocid
poinjen i u Ruandi.6 Rezolucijom UN-a zloini Crvenih Kmera takoer
su okarakterizirani kao genocid, te je osnovan i Meunarodni tribunal
za Kambodu.7 Konferencija Meunarodne asocijacije istraivaa
genocida (IAGS), koja je odrana u julu 2007. u Sarajevu, pokazala je

3
Steven Burg; Paul Shoup, The War in Bosnia and Herzegovina, ME Sharpe: New
York, 1999, str. 184.
4
Thomas Cushman; Stjepan Mestrovic, This time we new: Western Responses to
Genocide in Bosnia, New York University Press, New York, 1996., str. 5.
5
Za izvanredan pregled naune literature i uzrocima dominacije univerzalistikog
pristupa koji smatra da je u Bosni i Hercegovini izvren genocid vidi: Sabrina P.
Ramet, Thinking about Yugoslavia: Scholarly Debates about the Yugoslav Breakup
and the Wars in Bosnia and Kosovo, Cambridge University Press, Cambridge, 2005.
6
Genocidi u Bosni i Hercegovini i Ruandi poreeni su u brojnim studijama o
genocidu. Vidi: William B.Wood Geographic aspects of genocide: a comparison of
Bosnia and Rwanda, Transactions of the Institute of British Geographers, Vol. 26,
Issue I, Royal Geographical Society: London, 2001.; Samantha Power Stopping
genocide and securing justice, u Social Rcscarch, Winter, Vol. 69, Issue 4, The New
School of Social Research: New York, 2002.
7
Judges Sworn in For Historic Khmer Rouge Genocide Tribunal, Associated Press,
New York, 3.7.2006.; Ek Madra, Khmer Rouge Trials Agreed at Last, Reuters: New
York, 16.3.2007.

9
dramatinu promjenu u stavovima svjetskih naunika u vezi sa
definicijom genocida. Veina prezentiranih eseja i diskusija bile su
orijentirane ka postizanju inkluzivnije definicije genocida, u svrhu
ranog prepoznavanja i efektivnije prevencije.8
S druge strane, na politikom nivou, osim genocida u Srebrenici
koji je izvren u julu 1995., genocidni proces od 1992. do 1995. u Bosni
i Hercegovini jo uvijek se negira, emu povoda daje i dominantna
sudska praksa.
Meunarodni krivini sud za bivu Jugoslaviju prvi put je
pravosnano potvrdio genocid u Srebrenici presudom protiv generala
Vojske Republike Srpske (VRS) Radislava Krstia. Meutim, ta je
presuda vremenski ograniena na juli 1995., a teritorijalno na
Srebrenicu i mjesta izvrenja genocida.9 Zloine poinjene u istonoj
Bosni tokom 1992. godine ICTY tretira kao zloine protiv
ovjenosti,10 osim to je optunica u sluaju Miloevi zloine u

8
O IAGS konferenciji vidi: www.genocid.org (pristupljeno 17.7. 2007.)
9
Vidi: predmet i presudu Radislav Krsti, Srebrenica (IT-98-33). Prema presudi
albenog vijea, Krsti je 19. aprila 2004. osuden na 35 godina zatvora za
Pomaganje i podravanje u genocidu, ubistva (krenje zakona i obiaja ratovanja),
istrebljenje i progon (zloini protiv ovjenosti). Predmet dostupan na ICTY web
arhivu: http://www.un.org/icty/bhs/frames/cases.htm. (pristupljeno 28.2.2007.)
10
Dragan Nikoli, predmet Logor Suica (IT-94-2), 4.02.2005. pravosnano je
osuen na 20 gudina zatvora za zloine poinjene u logoru Vlasenica; Dragomir
Kunarac, predmetFoa (IT-96-23), 12. juna pravosnano osuen na 28 godina
zatvora za muenje i silovanje; Radomir Kova, predmet Foa (IT-96-23) za
porobljavanje i silovanje pravosnano osuen 12.6.2002. na 20 godina zatvora; Zoran
Vukovi, predmet Foa" (IT-96-23), za muenje i silovanje, 12.6.2002. pravosnano
osuen na 12 godina zatvora; Milorad Krnojelac, predmet Foa (IT-97-25),
17.9.2003. pravosnano osuen na 15 godina zatvora; Mitar Vasiljevi, predmet
Viegrad (IT-98-32), 25.02.2004. pravosnano osuen na 15 godina zatvora; Biljana
Plavi, predmet Bosna i Hercegovina" (IT-00-39&40/1), 27.02.2003. pravosnano
osuena na 11 godina zatvora (za zloine protiv ovjenosti u 37 optina u BiH -
izmeu ostalog i za zloine u optinama Foa, Rogatica, Viegrad, Vlasenica i
Zvornik); Miroslav Deronji, predmet Glogova (IT-02-61), 20.7.2005. pravosnano
osuen na 10 godina zatvora; Dragan Zelenovi, predmet Foa (IT-96-23/2) optuen
za muenje i silovanje, potvrdno se izjasnio o krivici 17.01.2007, donoenje presude u
toku. Milan Luki i Sredoje Luki, predmet Viegrad (IT-98-32/1) optueni za

10
istonoj Bosni poinjene tokom 1992. okarakterizirala kao genocid.
Uptunice protiv Karadia i Mladia zloine u istonoj Bosni od 1992.
takoer karakteriziraju kao genocid. Tokom suenja Slobodanu
Miloeviu izneseni su brojni dokazi prema kojima je u Bosni i
Hercegovini genocid zapoeo jo u proljee 1992. godine, to je
potvreno i meupresudom u ovom sluaju od 16.6.2004. Naime,
prema ovoj meupresudi, genocid je potvren u sedam
bosanskohercegovakih gradova: Brkom, Prijedoru, Sanskom Mostu,
Srebrenici, Bijeljini, Kljuu i Bosanskom Novom.11 Optunice na ICTY
protiv Karadia i Mladia zloine u istonoj Bosni od 1992. takoer
karakteriziraju kao genocid. Na dravnom nivou, u Sudu Bosne i
Hercegovine takoer su voeni i vode se postupci za zloine poinjene
na podruju istone Bosne, ali se i ti zloini kvalificiraju kao zloini
protiv ovjenosti.12

zloine protiv ovjenosti i krenje zakona i obiaja ratovanja, postupak u toku;

Momilo Krajinik, predmet Bosna i Hercegovina" (IT-00-39) , osuen po
prvostepenoj presudi za zloine protiv ovjenosti za 37 optina u BiH, meu njima i
za optine u istonoj Bosni, prvostepenom presudom 27.9.2006. osuen na 27 godina
zatvora; Vojislav eelj, predmet Hrvatska, BiH i Vojvodina (IT-03-67), meu
optinama u istonoj Bosni u njegovoj optunici za zloine protiv ovjenosti i krenje
zakona i obiaja ratovanja naveden je i Zvornik; Franko Simatovi i Jovica Stanii,
predmet IT-03-69, u optunici su navedeni i zloini u Zvorniku. Radovan Karadi i
Ratko Mladi, predmet BiH i Srebrenica, IT-95-5/18, optueni su za genocid i
zloine protiv ovjenosti na cijeloj teritoriji BiH.
11
Vidi: Predmet Miloevi, IT-02-54, "Odluka po prijedlogu za donoenje
oslobaajue presude" http://www.un.org/icty/bhs/frames/cases.htm, str. 114.
(pristupljeno 28.3.2007.)
12
Jankovi Gojko, predmet X-KR-05/61 osuen za zloine protiv ovjenosti na
podruju Foe u periodu 1992.-1993., prvostepenom presudom od 16.02.1997. osuen
je na 34 godine zatvora; Lelek eljko, predmet X-KR-05/202 optuen za zloine
protiv ovjenosti poinjene u Viegradu 1992. Ljubina Radisav, predmet X-KR-
05/124, 7.3.2007., osuen na kaznu zatvora od 10 godina za zloine protiv ovjenosti
poinjene na teritoriji Rogatice tokom 1992. godine; Paunovi Dragoje, predmet X-
KR-05/16, 24.5.2006. osuen je na kaznu od 20 godina za zloine protiv ovjenosti
poinjene u Rogatici i irem podruju istone Bosne tokom 1992. godine; Samardi
Neo, predmet X-KR-05/49, 13.12.2006. pravosnanom presudom osuen na 24
godine zatvora za zloine protiv ovjenosti poinjene na podruju Foe; imi
Boban, predmet X-KR-05/04 optuen za zloine protiv ovjenosti na teritoriji

11
 Presuda od 26. februara 2007., u predmetu pred Meunarodnim
sudom pravde (ICJ) u Hagu, u procesu BiH protiv Srbije na osnovu
Konvencije o spreavanju i kanjavanju genocida, takoer potie na
dodatna istraivanja. Ova presuda - koja je kao genocid okvalificirala
samo masovna ubistva u Srebrenici u julu 1995. godine, a ostale
masovne zloine srpskih snaga u Bosni kao zloine protiv ovjenosti i
ratne zloine - uspostavila je veoma visok, praktino nedostian
standard za dokazivanje genocida. Ovakav stav sudija ima krajnje
negativne posljedice na kvalifikaciju masovnih zloina koji se u ovom
trenutku u ime drave izvravaju u Darfuru i Gazi. Naime, dovoenje
standarda za dokazivanje genocida na prihvatljiv nivo u svakom sluaju
bi imalo mnogo ozbiljnije posljedice za mnoge drave.13
Presude ICTY and ICJ-a nisu jedine presude meunarodnih
sudova u kojima se moe nai potvrda za pravnu kvalifikaciju zloina u
Bosni i Hercegovini. Evropski sud za ljudska prava je u julu 2007.
izrekao presudu prema kojoj je potvrdio da su u junu 1992. srpske snage
u Doboju poinile genocid nad Bonjacima. Naime, Jorgi je u
Njemakoj 1999. osuen za genocid, da bi se nakon toga alio
Evropskom sudu za ljudska prava. Meutim, sudije u Strasbourgu su
podrale presudu njemakog suda.14

Viegrada tokom 1992. godine, postupak pred apelacionim vijeem je u toku;

Stankovi Radovan, predmet X-KR-05/07 prvostepenom presudom od 14.11.2006.
osuen na 16 godina za zloine protiv ovjenosti na podruju optine Foa;
Tanaskovi Nenad, predmet X-KR-05/165, optuen za zloine protiv ovjenosti u
Viegradu 1992. Vukovi Radmilo, predmet X-KR-06/217, optuen za zloine protiv
ovjenosti na podruju Foe.
13
Vidi: Case Concerning Application of the Convention on Prevention and Pu-
nishment of the Crime of Genocide (Bosnia and Herzegovina versus Serbia and
Montenegro), Judgement of 26 February 2007, dostupan na http://www.icj-cii.org/ .
(pristupljeno 27.3.2007.)
14
The European Court of Human Rights, Case of Jorgic v. Germany, Final
Judgement, 12/10/2007. Dostupno na
http://cmiskp.echr.coe.int/tkp197/viewhbkm.asp?
sessionId=1448788&skin=hudocen&action=
html&table=F69A27FD8FB86142BF01C1166 DEA398649&key=63590&highlight
(pristupljeno 5. januara 2009.)

12
 Usprkos velikom broju autorskih djela o ovoj temi, mali je broj
studija koje bi pomogle da se, komparativnom metodom, pomou
teorija o genocidu, identificiraju uzroci genocida u Bosni i Hercegovini
sa posebnim fokusom na tako masovno uee srpskog stanovnitva u
ovom zloinu. Kao to smo vidjeli, situacije u kojima veinska
populacija tolerira ili podrava genocid nad drugim narodom, nisu
historijska novina.
Osnivanjem Meunarodnog krivinog tribunala za bivu
Jugoslaviju (ICTY), krivica za genocid je individualizirana.
Individualiziranje krivice je civilizacijska tekovina i u osnovi je
pravosudnih institucija demokratskih drava. Osim istraivanja
pojedinane krivice, istraivai su okrenuti i istraivanju politikih,
vojnih i ideolokih uzroka genocida. Manji broj istraivaa suoava se
sa kolektivnom prirodom genocida od poinilaca, stojei na stanovitu
da je dravni vrh taj koji osmiljava i provodi genocid. To je naravno
korektno razumijevanje genocidnog procesa, meutim, rijetki
istraivai se suoavaju i sa neprijatnom injenicom da je za genocid
potrebno odobrenje veine pripadnika naroda u ije ime se genocid
provodi. Pitanja kao to su: Kako je mogue da toliki broj ljudi
uestvuje u genocidu? Da li nam genocid ukazuje na mranu stranu
ljudske prirode? U kojim se uvjetima ta mrana strana moe aktivirati?,
ne postavljaju se dovoljno esto. U pronalaenju odgovora na ova
pitanja krije se i klju za izradu svjetskih programa za prevenciju
genocida, te e se u ovoj knjizi, pored ostalog, pokuati odgovoriti i na
ova pitanja. Komparativna metoda koja je primijenjena s namjerom da
se to bolje razumije pojam genocida, uinila je da tema ove knjige ne
bude samo genocid u Bosni i Hercegovini, ve openito, neosporni
kapacitet ljudskih bia da jedni drugima ine zlo.
S obzirom na to da socioloke teorije o genocidnom procesu
nisu dovoljno poznate, prvo poglavlje ove knjige posveeno je upravo
prikazu svjetske relevantne literature. Raznolikost teorijskih koncepcija
genocida, te osnovne nesuglasice meu istraivaima i problemi u
razvijanju funkcionalne definicije genocida, reflektovali su se kako na
sudsku praksu, tako i na politiku zloupotrebu ovoga pojma.

13
Drugo poglavlje knjige fokus ima na historijskoj genezi srpskih agre-
sivnih planova prema Bosni i Hercegovini, uz osvrt na velikosrpske
struje koje su bile glavnim uzrokom za raspad kraljevske, ali i
komunistike Jugoslavije. Potom e se tematski obraditi velikosrpski
strateki ciljevi u Bosni i Hercegovini, uz poseban osvrt na istonu
Bosnu. Sasvim opravdano, uvodi se i komparativna analiza
velikosrpskih stratekih ciljeva prema istonoj Bosni u Drugom
svjetskom ratu, sa istim stratekim ciljevima u agresiji na BiH 1992.-
1995. godine.
Tree poglavlje u prvom dijelu analizira transformaciju JNA u
Vojsku Srpske Republike BiH (kasnije Vojska Republike Srpske), te
uporedno analizira politike procese koji su pratili ovu transformaciju,
kao i naine mobilizacije srpskog stanovnitva. Paralelno se prati i
uspon na vlast Slobodana Miloevia i rast srpskih nacionalnih strasti.
Posebno mjesto zauzima analiza stratekog srpskog cilja:
Uspostavljanje koridora Drine, odnosno eliminisanje reke Drine kao
granice izmeu srpskih drava, te analiza vojne i politike komandne
strukture koja je od Beograda preko Pala povezivala kako vojne, tako i
tzv. paravojne (odnosno specijalne vojne) i policijske jedinice u
provoenju genocida u istonoj Bosni. U ovom poglavlju takoer se
obrazlae i pojam udruenog zloinakog poduhvata i genocidne
namjere prema Bonjacima.
U etvrtom poglavlju, kroz studije sluaja analizirat e se nain
na koji je proveden genocid u istonoj Bosni 1992.-1993., u gradovima
Zvornik, Vlasenica, Bratunac, Rogatica, Foa, Viegrad, Srebrenica i
okolnim selima. Iako su u svakom od pomenutih gradova i sela koja su
ih okruivala genocidne radnje provedene na slian nain, u
mikroanalizi svakog od gradova u istonoj Bosni bit e naglaeni neki
od specifinih aspekata genocida uz komparaciju sa drugim primjerima
genocida iz svjetske povijesti. Tree poglavlje na kraju se fokusira na
situaciju u Srebrenici 1992.-1993, otvorenom koncentracionom kampu
za preivjele izbjeglice, te na metode srpske politike kojom su
primjenjivali metodu usporenog genocida.

14
 I peto poglavlje posveeno je osmoj fazi genocida15, odnosno
fazi negiranja, te analizira nain na koji se genocid nad Bonjacima
reflektovao na ire slojeve srpskog stanovnitva. Takoer e se istraiti i
kako se negiranje genocida reflektuje na rtve. U ovom dijelu rada bit
e obraeni razliiti naini uea u genocidu, od izvrilaca do
posmatraa. Meutim, panja e biti posveena i kategoriji spasilaca -
onima koji su uspjeli da se odupru genocidnoj ideologiji i da reagiraju
kao moralna ljudska bia. Iako su dominantni primjeri negiranja
genocida uzeti iz Bosne i Hercegovine, ponovno, komparativnom
analizom obraeni su i drugi sluajevi genocida iz svjetske povijesti.

15
Vidi: Gregory Stanton, "Eight stages of genocide", Genocide Watch, 1998.,
http://www.genocidewatch.org/eightstages.html. (pristupljeno 29.3.2007.)

15
 IV

GENOCID U ISTONOJ BOSNI

1992.-1993.

16
 PRIPREME ZA GENOCID

U prvom dijelu ovog poglavlja analizirat emo nain na koji je

proveden genocid u istonoj Bosni 1992.-1993., u gradovima Zvornik,
Vlasenica, Bratunac, Rogatica, Foa, Viegrad, Srebrenica i okolnim
selima. Iako su u svakom od pomenutih gradova i sela genocidne radnje
provedene na slian nain, u mikroanalizi svakog od gradova u istonoj
Bosni naglasit emo neke od specifinih aspekata genocida uz
komparaciju sa drugim primjerima genocida iz svjetske povijesti. Na
kraju ovog poglavlja fokusirat emo se na situaciju u Srebrenici 1992.-
1993., otvoreni koncentracioni kamp za preivjele izbjeglice, te na
metode srpske politike kojom su primjenjivali metodu usporenog
genocida.
Priprema medijske scene u istonoj Bosni poela je jo od 1991.
godine. Atmosferi nesigurnosti doprinosili su bosanski Srbi koji su
uestvovali u ratu u Hrvatskoj i sa sobom donosili ratnu atmosferu i
netoleranciju prema svemu to nije srpsko.'16 Prema rijeima
Ademovia, ve od ljeta 1991. policija je tee ulazila u srpska sela'.17
Lokalni radioprogrami preusmjereni su na radiostanice iz Srbije,
uglavnom na radiostanice Loznica, abac i Bajina Bata, ali i lokalne
radiostanice poinju sa promoviranjem, ugroenih srpskih interesa'.
U program pripreme agresije i genocida u istonoj Bosni takoer
se moe ubrojati i izuzimanje vojnih kartoteka iz sljedeih mjesta:
Sokolac, Han-Pijesak, ekovii, ali i iz opina gdje SDS nije imala
veinu u vlasti: Zvornik, Bratunac, Viegrad, Rogatica, Vlasenica,
Gorade, Srebrenica i Olovo. Bonjaci i Hrvati su znali da je izuzimanje
vojnih kartoteka priprema agresije, jer su vojne kartoteke bile baze
podataka iz kojih se moglo doi do preciznih informacija o vojnoj
sposobnosti svakog pojedinca na optini.

16
Iz intervjua sa Sidikom Ademoviem, Sarajevo, 15.10.2006.
17
Isto.

17
 Specifino obueni ljudi na raznim vrstama tekog naoruanja,
kao i podoficirski i oficirski rezervni kadar za SDS i srpsku vojsku bili
su ozbiljna prijetnja za mogue budue organizovanje vojnih formacija
iz reda nesrpskog naroda.18 Kako e pokazati prvi dani agresije,
izuzete kartoteke posluile su za pravljenje spiskova za logore ili za
likvidaciju nesrpskog stanovnitva.

Ujednaena metodologija agresije

Prvi korak agresije bila je blokada glavnih saobraajnica od

JNA, dok je srpska teritorijalna odbrana (TO) blokirala seoske puteve.
Sljedei korak bio je poziv nesrpskom stanovnitvu na predaju oruja.
Srpske vlasti su takoer pozivale ljude da dou na odreena mjesta i
svojim potpisom izraze lojalnost srpskoj vlasti. To su uglavnom bili
stadioni, sportske dvorane, osnovne i srednje kole, tvornike hale,
magacini itd. Na tim mjestima deavali su se genocidni akti, masovna
ubistva, muenja i silovanja ena.
Tokom istraivanja genocida u Bosni i Hercegovini, Samantha
Power je intervjuirala Jona Westerna, koji je 1992. radio kao analitiar
u State Department's Bureau of Intelligence (Obavjetajnom uredu State
Departmenta).19 Interpretacija dogaaja u Bosni i Hercegovini
potvruje da je genocidni plan i sistem realizacije tog plana bio
prepoznatljiv jo od ranih dana agresije. Western kae da je od aprila
1992. svakog dana morao letimino pregledati oko 1.000 dokumenata
koji su stizali iz BiH, a koji su svjedoili o masovnim ratnim zloinima.
Bili su to dokumenti razliitih profila iz otvorenih izvora - izvjetaji
lokalnih i stranih novinara, humanitarnih radnika, kao i satelitski
obavjetajni podaci, klasificirani izvjetaji obavjetajaca na terenu i
slino. Satelitske slike koji je dobijao imale su, prema njegovim rijei-
ma, povrnu blagost. Western je u junu 1992. svakodnevno gledao

18
Enver Hadihasanovi; Kadir Jusi; Munib Milii, nav. dj.,. str. 64
19
Samantha Power, nav.dj.

18
satelitske snimke koji su ga podsjeali na zvjezdano nebo, sa stotinama
blistavih malih zvijezda. Meutim, znao je da to nisu zvijezde ve
stotine malih vatri oko kojih su se skupljale izbjeglice koje su Srbi
protjerali iz svojih domova. Western i njegov kolega iz CIA-e ve su 4.
jula doli do nevjerovatnih podataka koji su potvrdili sistematski
razraenu mreu srpskih koncentracionih logora irom Bosne i
Hercegovine. Osim to su potvrdili mreu logora, analizom su doli do
veoma vrstih zakljuaka da je srpska taktika u Brkom u sjevernoj
Bosni bila ista kao i ona u Zvorniku u istonoj Bosni i Prijedoru u
zapadnoj Bosni. Naime, ova analiza je sugerirala da su genocidno
ienje i vojni napadi bili planirani i koordinirani. Westernove
zakljuke biljei Samantha Power.
Bosanska srpska artiljerija bi zapoela napad na odreeno selo.
Srpske paramilitarne snage bi poele pjeadijski napad, ubijajui
naoruane ljude i hapsei nenaoruane ljude, a izbezumljene ene i
djecu bi natjerali u bijeg. Kada bi se veina srpskih snaga pomjerila
prema sljedeem selu, odreeni broj paramilitarnih i regularnih snaga
ostao bi da 'poisti teren. U roku od nekoliko sati, oni bi popljakali
selo, ubili stoku i zapalili krovove kua. ivot nesrba na srpskoj
teritoriji bio je zabranjen. Svakog dana oko 10.000 Bosanaca u strahu je
bjealo iz svojih kua.20 Nakon ove analize, Western kae da su potezi
srpske vojske bili predvidivi.
Vidjeli smo napade kako dolaze posmatrajui na kompjuterski
terminal, skenirajui satelitske slike, ili ponekad tek gledajui televiziju.
Znali smo ta e bosanski Srbi uraditi sljedee i tu nije bilo nita to
bismo mogli da uradimo. Zamislite da moete rei: 'Ovo selo e
umrijeti za dva dana' - a da pritom niste mogli nita uraditi, ve samo
poslati izvjetaj prema predvienom lancu izvjetavanja (prema
vrhu).21
Veliki je broj dokaza, akademskih, obavjetajnih i novinarskih
analiza sa istim zakljucima. Ponavljati da je genocid u Bosni i

20
Isto, str. 266.
21
Isto.

19
Hercegovini bio planiran, izveden koordinirano i sa jasnom namjerom
kako na politikom i vojnom vrhu, tako i na najniim nivoima, ini se
ponavljati ono to je oigledno.22 Meutim, priu Johna Westerna - koji
je zbog negiranja genocida od amerikog politikog vrha iz moralnih
razloga dao ostavku - izabrali smo zbog toga to je temeljena na
autentinoj obavjetajnoj analizi iz prvih dana rata koja je potvrdila
postojanje genocidnog sistema, ali i zbog toga to potvruje da je
ameriki politiki vrh od samog poetka agresije i genocida posjedovao
podatke o zloinima, te da je hinjenje neznanja bilo samo izgovor za
pasivnost meunarodne zajednice. Satelitski snimci koje je analizirao
John Western bile su zapravo slike realizacije srpskih stratekih
ciljeva.23
U narednih sedam studija sluaja, u sedam
bosanskohercegovakih gradova i sela u njihovom okruenju, ilustrirat
emo kako je proveden genocid u istonoj Bosni tokom 1992. i 1993.
godine. Metode genocida bile su identine u svakom od ovih gradova i
sela, kako je to u gorenavedenom citatu koncizno opisao John Western.
Gradovi su granatirani, od Bonjaka je oduzimano oruje, civili su
masovno ubijani, protjerani ili zatvoreni u koncentracione logore.
Tokom 1992. i 1993. u istonoj Bosni unitene su sve damije, a srpska
administracija, koja je spremno doekala genocid, od Bonjaka je
oduzela svu imovinu. Srpska populacija je na razliite naine
uestvovala u genocidu nad Bonjacima: neki su bili uesnici, dok su
drugi bili pasivni posmatrai. Nekad je pokazivanje prstom na kuu
komije Bonjaka bilo smrtna presuda. Nekad je smrtna presuda bila i
okretanje glave i preutno odobravanje. Meutim, iako su zbog
agresivne propagande i dugotrajne indoktrinacije takvi sluajevi bili
rijetki, u istonoj Bosni bilo je i primjera komijske solidarnosti, te
emo u ovom poglavlju obraditi i takve primjere.
Za analizu genocida u studijama sluajeva u sedam
istonobosanskih gradova koristit emo teorijski okvir naveden na

22
Za pregled domaih i stranih autora koji su dokumentirali genocid u Bosni i Her-
cegovini vidi Prvo poglavlje ovog rada.
23
Za detaljnu analizu stratekih ciljeva vidi Tree poglavlje.

20
poetku ove knjige, u kojem su naglaene zajednike karakteristike
historijskih primjera genocida. Meu tim karakteristikama naglasili smo
ulogu dravne birokracije, potom polarizaciju stanovnitva i
dehumanizaciju nacionalne grupe koja u genocidnom planu predstavlja
rtvu. Takoer smo naglasili da je genocid proces za koji je potreban
dravni plan i podrazumijeva precizno definiranu hijerarhiju. Meutim,
to je i proces za koji je neophodno mobilizirati sve slojeve stanovnitva,
te je genocid u tom smislu i 'socijalni proces. Religija ima veoma
znaajnu ulogu u mobilizaciji masa. U ovom poglavlju analizirat emo i
ulogu pravoslavne crkve u istonoj Bosni 1992.-93. godine. Prema
historijskim primjerima genocida, rtva nije nuno bez mogunosti da
se brani, ali je drava koja provodi genocid dominantna u vojnom
smislu u odnosu na rtvu. Genocid karakterizira odsustvo sankcija, ali
se to odnosi i na meunarodnu zajednicu, koja je, kao pasivni
posmatra, esto sauesnik u genocidu. Osim toga, svaki genocid ima i
svoju ekonomsku pozadinu, osvajake namjere i agresivne planove.
Navedene karakteristike genocidnog procesa samo su okvir za analizu
genocida u sedam istonobosanskih gradova tokom 1992. i 1993.
godine, jer emo naglasiti i neke druge karakteristike ovog procesa.

21
 ZVORNIK: BIROKRACIJA, SPECIJALNE SNAGE I
PRAVOSLAVNA CRKVA

Jedna od zajednikih karakteristika svih zloina genocida u

povijesti jeste da iza njih stoji drava. Dakle, da ukratko ponovimo:
genocid je strukturno i sistematsko unitavanje nedunih ljudi od
birokratskog dravnog aparata.24 Ulogu dravne birokracije istiu svi
ozbiljniji teoretiari genocida, jer genocid nije mogue provesti bez
organizirane birokracije koja ima zajedniki cilj, a to je unitenje cijelog
ili dijela jednog naroda.
Takoer, posebnu ulogu u genocidu imaju i tzv. paravojne
snage, zapravo specijalne snage koje slue za masovna ubistva i
protjerivanja naroda rtve. Paravojne formacije koritene su i u
genocidima u Njemakoj, Osmanskom carstvu, ali i u Ruandi. Kao to
je Hitler koristio SA, SS i druge specijalne trupe, tako je i Miloevi
koristio specijalne snage da bi uplaio svoje politike oponente, a
kasnije je iste snage koristio i u realizaciji genocida.25 Organizatori
genocida nad Armenima u Osmanskom carstvu uinili su i
institucionalni napor da genocid izgleda kao nekontrolirano nasilje.
Nakon to je 27. maja 1914. donesen Privremeni zakon o deportaciji,
masovna ubistva inili su odredi plaenika sastavljeni od bivih
robijaa, koji su se zvali ete. Meutim, ove robijae je zvanino, u
avgustu 1914., regrutirao Odbor za ujedinjenje i napredak, s oitim
ciljem unitenja armenskog stanovnitva tokom masovnih deportacija.26

24
Irving Louis Horowitz, Taking Lives: Genocide and State Power, Transactions Pu-
blishers, New Brunswick, 1997., str. 21.
25
Vidi Dick Geary, nav.dj.
26
Bernard Brunetau,nav.dj., str. 42.; O uzrocima genocida nad Armenima takoer
vidi: Benjamin A. Valentino, FINAL SOLUTIONS Mass Killing and Genocide in the
20th Century, Cornell University Press, Itacha-London, 2004., str. 152.-196.

22
U Ruandi, za genocid su bili zadueni Interhamwe27 specijalna policija,
koju je za masovna ubistva autorizirala vlada Ruande.28
Meu motivima pojedinanih poinilaca genocida, ali i drave
koja stoji iza genocidnog plana, esto se navodi i ekonomski motiv.
Ovaj motiv moemo pronai u genocidima poinjenim nad Jevrejima,
Tutsijima i Armenima.29 Pljaka rtve genocida u tom procesu provodi
se od nivoa pojedinane krae imovine do institucionalnog nivoa.
Analizirajui genocid nad Jevrejima, Raul Hilberg detaljno je opisao
totalitarni i zastraujui birokratski proces, koji je, da bi bio ostvaren,
morao obuhvatiti cjelokupnu organiziranu zajednicu. Prema rijeima
Hilberga, operacija istrebljenja Jevreja se u svojoj cjelini doima, kada
danas gledamo na to, kao mozaik sitnih fragmenata, od kojih je svaki
bezbojan i vrlo banalan. Meutim, taj niz vrlo obinih aktivnosti, tih
napomena, predstavki i telegrama, uklopljenih u svakodnevicu, rutinu i
tradiciju, pretvorio se u proces masovnog unitenja.30
Birokratski aparat koordinira i kontrolira isprepletenu mreu
aktivnosti koje imaju jedan zajedniki cilj - istrebljenje naroda rtve u
potpunosti ili jednog njegovog dijela. U tom smislu, funkcioniranje
ekonomije, vojnih i policijskih snaga, crkve, te svih ostalih civilnih i
vojnih slubi potpuno je usklaeno. Analizom dogaaja u gradu
Zvorniku i okolini tokom ranog perioda posljednje agresije na Bosnu i
Hercegovinu, uz kratki historijskih osvrt, potvrdit emo neke od upravo
navedenih aspekata genocida. Stradanje Bonjaka u ovom gradu bilo je
masovno i imalo je razliite oblike, od muenja, silovanja, masovnih
egzekucija, protjerivanja... Meutim, akcenat ove studije sluaja je na

27
Interhamwe u prijevodu znai oni koji se dre zajedno.
28
Citat kojim Jerry Robert Kajuga, ef ovih specijalnih snaga, objanjava vezu In-
terhamwe i vlade Ruande dostupan je u: Leave None to Tell the Story: Genocide in
Rwanda, Human Rights Watch, dostupan na htto://www.hrw.or!/re.orts/1999/rwanda.
(pristupljeno 5.4.2007.)
29
O ekonomskim i drugim motivima genocida pogledaj Ton Zwaan, nav.dj., str. 5.
30
Raul Hilberg, La destruction des Juifs d'Europe, Paris, Fayard, 1988. Navedeno
prema: Bernard Brunetau Stoljee genocida, nav.dj., str. 79.

23
dekonstrukciji provedbe genocida od poinilaca, te je to razlog to
brojni dokumenti i svjedoenja o stradanju rtava nee biti navedeni.31

Sudbina graninog grada

Zvornik je zbog svoje sudbine graninog grada kroz povijest

trpio prve nalete napadaa na bosanskohercegovaku teritoriju. U
osmanskom periodu, Zvornik je sa svojom tvravom bio najutvreniji
grad u Bosni, sa 85 topova, to i za moderno vrijeme predstavlja jaku
artiljeriju.32 Nema zapisa u kojem su starom gvou zavrili zvorniki
topovi od osmanskog perioda do njemake okupacije Jugoslavije u
aprilu 1941. Postoji zapis o tome da se, povlaei se pred Nijemcima iz
Beograda, kralj sa vladom zadrao jedan dan u Zvorniku. Nakon toga,
biva jugoslavenska vojska sruila je eljezni most na Drini.33 Tokom
rata Zvornik je, pod ustakom vlau, etniki oien od Jevreja i
nekolicine Srba koji su odvedeni u logor na Banjici. Meutim, mali broj
Bonjaka je pristupio ustakom pokretu, ali je takoer i mali broj Srba
pristupio etnikom pokretu. Zabiljeena su dva masakra veih
razmjera, nad Srbima u Drinjai i nad Bonjacima u Sopotniku. Prema
poznatim podacima, zloin nad Srbima u Drinjai poinile su ustae
koje su dole iz Hrvatske, a zloin nad Bonjacima u Sopotniku poinili
su etnici iz Bratunca.34 U ne tako davnom historijskom sjeanju
zabiljeeno je da su Srbi i Bonjaci u Zvorniku, usprkos zloinima koje
su inile ustae i etnici tokom II svjetskog rata, zadrali

31
O stradanju Bonjaka u Zvorniku i drugim gradovima i selima istone Bosne u
periodu 1992.-93., vidi Muhidin Danko, Istona Bosna - kontinuitet srpskih zloina
u Zbornik radova - Savjetovanje Razaranje identiteta bosanskih muslimana; Dom
tampe, Zenica, 1994.
32
Vidi: oko Mazali, Zvornik (Zvonik) stari grad na Drini; Glasnik Zemaljskog
muzeja XI, Sarajevo, 1956., str. 269.; Mehmed Hudovi, Zvornik - slike i biljeke iz
prolosti, Udruenje graana optine Zvornik, Sarajevo, 2000., str. 22.
33
Mehmed Hudovi, nav.dj., str. 37.
34
Isto, str. 38.

24
dobrosusjedske odnose.35 Odnosi dobrosusjedstva u Zvorniku u
periodu izmeu Drugog svjetskog rata i poetka agresije u proljee
1992. odravani su i uz pomo mita o bratstvu i jedinstvu. Prema
izjavama nekih svjedoka, i ovaj faktor je doprinio pasivnosti Bonjaka
koji su potpuno nespremni doekali genocid, jer nisu vjerovali da veliki
broj njihovih komija ima aktivnu ulogu u pripremi njihovog
istrebljenja.36

Susjedi Srbi i paravojne formacije

Prema popisu stanovnita 1991. godine, optina Zvornik imala je

81.111 stanovnika, od ega 59,4% Bonjaka (Muslimana) i 38% Srba.
U samom gradu ivjelo je 14.660 stanovnika, od ega je bilo 61%
Bonjaka, 29,2% Srba, 0,5% Hrvata i 9,3% ostalih (najveim dijelom
Romi).37 Iako je u Zvorniku dominiralo bonjako stanovnitvo,
poetak rata Bonjaci su doekali nenaoruani i iznenaeni kako
topovima i vojnicima koji su napali sa druge strane Drine, tako i
mrnjom svojih komija koji genocid nad Bonjacima Zvornika nisu
gledali nijemo, ve su u njemu i uestvovali.
Kako smo u prethodnim poglavljima vie puta ponovili, uee
u genocidu moe imati razne vidove. Veliki broj Srba aktivno je
35
Potvrda da su zloine na podruju Zvornika u periodu 1941.-1943. poinile ustake i
etnike snage nalazi se dokumentu: ETNIKI I USTAKI ZLOINI NA
PODRUJU BIRA - IZVETAJ OKRUNOG ORGANA ZEMALJSKE
KOMISIJE ZA BIRA, ZVORNIK, 15. JUNI 1945. OKRUNI ORGAN ZEMKOM-
a ZA BIRAE, Broj: 14/45, 15. juna 1945. god. Zvornik. ZEMALJSKOJ KOMISIJI
ZA UTVRIVANJE RATNIH ZLOINA OKUPATORA I NJEGOVIH
POMAGAA PRI NARODNOJ VLADI BOSNE I HERCEGOVINE SARAJEVO.
Ovaj dokument objavljen je u Smail eki, GENOCID NAD BONJACIMA U
DRLIGOM SVJETSKOM RATU, Udruenje muslimana za antigenocidne aktivnosti,
1996., str. 460.-462.
36
Iz razgovora sa L.G. Sarajevo, 20.3.2007.
37
Baza podataka koja sadri podatke iz popisa stanovnitva iz 1991. za Bosnu i
Hercegovinu, Savezni zavod za statistiku, Sarajevo.

25
uestvovao u zloinu - neki su pruali logistiku pomo egzekutorima,
dok je veina okretala glavu - a prema teoriji o genocidu i to je, iako
pasivna, ipak specifina vrsta participacije u genocidu.38 Prema
izjavama svjedoka, zloine u Diviu, u optini Divi, 27. aprila 1992.
godine poinili su upravo tzv. domai etnici. Svjedoci navode
poimenino njihove komije Srbe koji su uestvovali u napadu,
pljakama, silovanju, premlaivanju i ubistvima Bonjaka i Bonjakinja
iz Divia i okolnih sela u Zvorniku.39
Prema nekim interpretacijama, napad na Bijeljinu do kojeg je
dolo prije meunarodnog priznanja Bosne i Hercegovine bio je
upozorenje zagovornicima bosanskohercegovake nezavisnosti.
Stradanje civilnog stanovnitva u Bijeljini, te aktivnosti JNA i
specijalnih jedinica za cilj su imale uplaiti i odvratiti - ne samo vlasti,
ve i bosanskohercegovako graanstvo - od ideje nezavisnosti Bosne i
Hercegovine.40 Napad na Zvornik uslijedio je nakon meunarodnog
priznanja bosanskohercegovakog suvereniteta.
Jedan od srpskih stratekih ciljeva koji su usvojeni 12. maja
1992. godine jeste i brisanje rijeke Drine kao granice izmeu srpskih
drava.41 Strateka vanost zabiljeena je i u povijesti, tako da u
izvjetaju francuskog generalnog konzula u Travniku od 29. maja 1807.
godine stoji: ... Zvornik je klju Bosne, te ako ga Srbijanci otmu, onda
vie nisu sigurni ni Travnik i Sarajevo.42 Procjene francuskog
generalnog konzula iz Travnika od 1807. i nakon 185 godina pokazale
su se tanim. Srbijanska agresija na prostore du meudravne granice

38
Vidi: Raul Hilberg, Perpetrators, Victims and Bystanders, 1993., Perenial, New
York; V. J. Barnett, Bystanders, Westport, CT: Praeger, 2000.; E. Fogelman,
Conscience and Courage, Random/Anchor, New York, 1994.
39
Za detaljne opise muenja i ubistva Bonjaka od njihovih komija Srba i specijalnih
srpskih snaga vidi: Svjedoenja - izjave prognanika logoraa i silovanih ena sa
teritorija optina Zvornik, Vlasenica, Srebrenica i Bratunac (ukupno 46 izjava).
Originalne izjave sa vjerodostojnim potpisima nalaze se u Komisiji za prikupljanje
injenica o ratnim zloinima Tuzla, Arhiv Tuzlanskog kantona.
40
Vahid Karaveli, nav.dj., str. 168.
41
Vidi: Donia, Transkripti...
42
oko Mazli, nav.dj., str. 104

26
u istonoj Bosni poinje u Zvorniku. Pripreme za napad izvrene su
odmah nakon okupacije Janje, pregrupisavanjem snaga 12. korpusa
JNA na liniju na desnoj obali rijeke Drine, nasuprot Zvornika. Napad na
Zvornik bio je poetak realizacije planova 'Tepih' i 'Drina'.43 Snage
agresora koje dolaze iz Srbije sa dobrovoljakim specijalnim
jedinicama izvode okupacione planove sa ciljem osvajanja sjevernog
dijela Bosne i Hercegovine. Paralelno sa djelovanjima na sjevernom
pravcu, napad na Zvornik bio je signal i za okupaciju gradova na lijevoj
obali Drine - Bratunac, Srebrenicu, Viegrad, Fou, te gradove u dubini:
Vlasenicu i Kalesiju. Cilj ovih dejstava bio je dovesti u poluokruenje
vei dio teritorije sjeveroistone Bosne.44
U optini Zvornik nije postojao garnizon bive JNA, ali su se u
februaru i martu 1992. godine povodom referenduma o nezavisnosti u
blizini grada stacionirale oklopne, artiljerijske i protivavionske jedinice
JNA koje su se povukle iz naputenog garnizona Jastebarsko u
Hrvatskoj. Takoer su i na srbijanskoj obali Drine utvreni artiljerijski
poloaji kao protuavionsko oruje.45 Opina Zvornik blokirana je tako
to je oklopni bataljon 17. korpusa blokirao sve mostove na rijeci Drini.
Arkanova specijalna jedinica je, nakon uasnih zloina
poinjenih u Bijeljini, prebaena u Mali Zvornik u Srbiji, na samoj
granici sa Bosnom i Hercegovinom, gdje su bili spremni za napad na
Zvornik koji je poeo u srijedu, 8. aprila 1992., to je poetak otvorene
srbijanske agresije na meunarodno priznatu dravu Bosnu i
Hercegovinu.46 Arkanovu jedinicu pratile su i druge jedinice -
eeljevci, Beli orlovi, te Srpska teritorijalna odbrana.47 Zajedno

43
Detaljnije o planovima Tepih i Drina vidi tree poglavlje.
44
Vahid Karaveli, nav.dj.
45
Stefan Muller, Izvrenje agresije i masovnog progona u Zvorniku, u Genocid u
Bosni i Hercegovini 1991.-1995., Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i
medunarodnog prava, Sarajevo 1995., str. 132.-136.
46
Vidi: Vahid Karaveli, nav.dj.
47
Stefan Muller, Izvrenje agresije i masovnog progona u Zvorniku, u Genocid u
Bosni i Hercegovini 1991.-1995., Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i
medunarodnog prava, Sarajevo 1995., str. 132.-136.

27
sa pjeadijom JNA, sve ove jedinice djelovale su prema jednom cilju,
tako da emo ih u daljnjem tekstu zvati jedinicama srpske vojske.
Ove jedinice dobijale su artiljerijsku podrku iz Srbije. Za
podruje sjeveroistone Bosne posebno su bile angairane snage 17. i
12. korpusa, koje su za vrijeme napada na Zvornik grad drale pod
blokadom, dok su arkanovci i ostale specijalne snage, zajedno sa
Srpskom teritorijalnom odbranom, masovno ubijale civilno bonjako
stanovnitvo. Meutim, osim unitenja dijela bonjakog naroda,
arkanovci i ostale specijalne srpske snage imale su i finansijski motiv.
O Arkanovim aktivnostima u Bijeljini i Zvorniku u aprilu i maju 1992.
godine, general Manojlo Milovanovi, naelnik taba Vojske Republike
Srpske, kae: Karakteristika Srpske dobrovoljake garde bila je da je
svaki njen povratak iz Republike Srpske i Republike Srpske Krajine bio
u kolonama koje je, pored transportera i tenkova, sainjavao i veliki
broj lepera. Znai, radilo se o pljaki.48 Navodei ovaj argument,
general Milovanovi pokuava banalizirati ozbiljnost organiziranosti i
koordiniranosti specijalnih jedinica srpskih snaga. Navodei da je
sutina Arkanovog djelovanja u Bosni i Hercegovini bila pljaka,
general Milovanovi, ini se, smatra da je to ujedno negiranje
planiranog i organiziranog djelovanja dravnih i vojnih organa Srbije,
kao i paradravnih organa bosanskih Srba. Meutim, birokracija sa
genocidnim ciljem obuhvatala je veliki broj ivotnih podruja na optini
Zvornik: od sklanjanja srpskih, masovnog ubijanja i deportacije
bonjakih civila do institucionalne pljake bonjake imovine.

Birokratske pripreme i agresija

Veliki broj dokaza potvruje da su pripreme za agresiju bile

dugo planirane, te da je u tim pripremama aktivno uestvovala veina

48
Filip varm, Jedinice, dokumentarni film B92, transkripti intervjua koriteni u
ovom filmu dostupni su na: http://www.b92.net/specijal/jedinica/ (pristupljeno
25.7.2007.)

28
srpskog stanovnitva Zvornika. Na osnovu projekta provedenog u
Institutu za ljudska prava Ludwig Boltzman u Beu, u okviru kojeg su
voeni detaljni intervjui sa 31 prognanikom iz Zvornika, istraivai su
ustvrdili da su:
a) Srbi oruje dobivali organizirano preko JNA ili SDS-a, dok su
se Bonjaci mnogo manje naoruavali, a oruje su dobivali
privatno;
b) Ponaanje srpskih stanovnika Zvornika ukazuje na to da su znali
za pripremu agresije, jer su ve od marta 1992. poeli krajem
sedmice organizirano naputati grad i vraati se na posao u
ponedjeljak; takoer, u trenutku napada na grad, ene i djeca
srpske nacionalnosti nisu bili u gradu jer su ga ve napustili.49
Na osnovu navednog oigledno je da su se birokratske pripreme
za genocid oitovale u raznim segmentima: od organiziranog sklanjanja
ena i djece srpske nacionalnosti prije napada na grad, do fizikog i
administrativnog odvajanja policije. Naime, dokumentacija u vezi sa
odvajanjem srpske optine Zvornik svjedoi o tome da je na sjednici
odranoj 27. 12. 1991. godine donesena Odluka o osnivanju Srpske
optine Zvornik, koja je prema ovom dokumentu50 donesena na
osnovu lana 4. Uputstva o organizovanju i djelovanju organa srpskog
naroda u Bosni i Hercegovini u vanrednim okolnostima od 19. 12.
1991. godine. U skladu sa ovom odlukom, na sjednici odranoj 15. 3.
1992. proglaena je Srpska optina Zvornik.51 Na istoj sjednici
donesena je i odluka kojom se Srpska optina Zvornik udruuje u regije
Majevica-Semberija i Bira.52 Srpska optina Zvornik je veoma

49
Detaljniji podaci o ovom projektu pogledati u: Stefan Muller, nav.dj., str. 132.-136
50
ODLUKA O OSNIVANJU SRPSKE OPTINE ZVORNIK, 27.12.1991, Arhiv In-
stituta za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava.
51
ODLUKA O PROGLAENJU SRPSKE OPTINE ZVORNIK, 15.3.1992., Broj:
01-023-237/92, dokument izdao PREDSJEDNIK SKUPTINE SRPSKE OPTINE
ZVORNIK, JOVO MIJATOVI.
52
ODLUKA O UDRUIVANJU SRPSKE OPTINE ZVORNIK U REGIJE MA-
JEVICA-SEMBERIJA I BIRA, Broj: 01-023-247/92... dokument izdao
PREDSJEDNIK SKUPTINE SRPSKE OPTINE ZVORNIK, Jovo Mijatovi.

29
spremno ve 6. aprila proglasila ratno stanje na podruju ove
samoproglaene optine.53
Napad na Zvornik poeo je 8. aprila, kako sa srbijanske strane,
tako i sa bosanskog teritorija. Ovaj napad izveden je tekim orujem
jedinica JNA, dok su Arkanovi snajperisti sa visokih zgrada gaali
stanovnike po gradu. Otpor su lahkim orujem pruali branitelji
Bonjaci, koji su sa pozicije Debelog brda pokuavali odbraniti grad.
Meutim, ovaj poloaj je pao istog dana.54
Nakon zauzimanja Zvornika 9. aprila srpska vojska je poinila
zloine po gradu i okolnim selima, tako to je stanovnike ubijala,
protjerivala ili otjerala u logore. Stradala su naselja Divi, Donje
Snagovo, Novo Selo, Devanje, Kostjerevo, Drinjaa i Sopotnik. Ovo je
jedna od prvih akcija srpske vojske koja pokazuje ta je za bonjako
stanovnitvo znaila realizacija srpskih stratekih ciljeva. Srpska vojska
je djelovanjem prema selu Sapna u okruenju ostavila naselja koja su
bila gotovo 100 posto bonjaka: Kozluk, Skoi Kulu i epak. Ova
naselja su krajem aprila i u maju 1992. doivjela istu sudbinu kao i
naselja koja su stradala poetkom aprila.55
Stanovnici srpskih sela oko Zvornika takoer su bili spremni za
agresiju. Seljaci Srbi iz srpskog sela Snagovo poetkom maja 1992.
razoruali su svoje komije Bonjake iz okolnih sela i selo Liplje
pretvorili u koncentracioni logor. Zatoenici su mueni, ubijani, ene
silovane... U samo nekoliko kua bilo je zatoeno oko 400 ljudi.
Stanovnici iz Zvornika i okoline koji su uspjeli pobjei organizirali su
grupe otpora u podruju Cerske i u Kamenici. O logoru Liplje nisu nita
znali sve dok jedna od zatoenica nije uspjela pobjei i obavijestiti ih o
postojanju logora. Informacija da je logor Liplje uvalo samo 12
straara u jednoj smjeni bila je veoma korisna za akciju oslobaanja na
koju su se branitelji odluili. 'U akciji je uestovalo oko 300 ljudi sa

53
ODLUKA O PROGLAENJU RATNOG STANJA NA PODRUJU SRPSKE OP-
TINE ZVORNIK, br. 01-2/92. od 06.4.1992.
54
Stefan Muller, nav.dj., str. 132.-136.
55
Enver Hadihasanovi; Kadir Jusi; Munib Milii, nav.dj., strana 73.

30
svega 36 puaka', kae Hazim Kari.56 Bila je to uspjena akcija, a 1.
juni 1992. godine ostao je datum za pamenje. Logor Liplje je jedini
logor u Bosni i Hercegovini koji su u oruanoj akciji oslobodili
branitelji Bosne i Hercegovine.57
U sjeditu Ujedinjenih naroda informacije o masovnim
pogubljenjima Bonjaka stizale su u formi depea, izvjetaja,
svjedoenja... Posebno detaljni i upozoravajui bili su izvjetaji
Tadeusza Mazowietckog, specijalnog izaslanika za ljudska prava. U
jednom od ranih izvjetaja navode se provjerene informacije o
masovnim pogubljenjima, koje su kasnije postale predmetom istraga i
procesa pred Hakim tribunalom. U ovom izvjetaju navode se uasni
detalji ubijanja civila od tzv. paravojnih formacija iz Srbije.58
Arkanovci i ostale specijalne (tzv. paravojne) formacije imaju odluu-
juu ulogu u genocidu nad Bonjacima kako u Bijeljini, tako i u
Zvorniku.
Imovina Bonjaka koji su protjerani iz bogatih naselja oko
Zvornika sistematski je pljakana mjesecima nakon okupacije grada, to
ukazuje na to da ekonomska strana genocida u osnovi ima pljakaki
karakter. Analiza dokumenata Optine Zvornik svjedoi da je genocidni
plan srpskih vlasti podrazumijevao i ekonomsko unitenje bonjake
zajednice u tom regionu.
Brojne odluke srpskih kolaboracionistikih organa vlasti na
nivou Optine Zvornik koje donosi Krizni tab potvruju visoki nivo
spremnosti za agresiju. Dokumentacija svjedoi o tome da je i
cjelokupna ekonomija u optini Zvornik bila podreena vojnim
planovima. Tako je, recimo, u skladu sa odlukom o proglaenju ratnog

56
Intervju: Hazim Kari, Tuzla, 28.5.2007.
57
Intervju: Almasa Hadi, Tuzla, 28.5.2007.
58
United Nations, Report on the situation of human rights in the territory of the former
Yugoslavia, submitted by Mr. Tadeusz Mazowiecki, Special Raporteur of the Com-
mission on Human Rights, pursuant to Commission resolution 1992/S-1/1 of 14.
August 1992., str. 9.

31
stanja, ogranieno i raspolaganje robnim rezervama.59 U ovom
dokumentu stoji da e saglasnost za raspolaganje robnim rezervama
davati iskljuivo Krizni tab Srpske optine Zvornik. Ve 8. 4. 1992.
uvodi se radna obaveza60 koja svjedoi o tome da su svi srpski
kapaciteti, i vojni i civilni, ve u ranim fazama agresije i genocida bili
izuzetno dobro koordinirani i usmjereni prema stratekim ciljevima.
Istoga dana, dakle, 8. aprila 1992., donesena je odluka o uvoenju
policijskog asa,61 kao i Naredba o optoj mobilizaciji.62
O tome da su vojne i civilne vlasti bile praktino objedinjene
govori i injenica da Privremena vlada Srpske optine Zvornik 18.
aprila 1992. donosi odluku o formiranju Specijalne jedinice teritorijalne
odbrane.63
Dan kasnije, Privremena vlada SO Zvornik formira komandu
TO Srpske optine Zvornik.64 Meutim, na sjednici odranoj 9. maja
1992. donosi se odluka kojom se odgaa formiranje specijalnih jedinica
uz obrazloenje da e se ekati rjeenje statusa JNA i statusa
zajednikih jedinica regije SAO Bira i SAO Semberija i Majevica.65 I
ova odluka svjedoi o dobroj koordinaciji, te o hijerarhiji u komandnom

59
ODLUKA O OGRANIAVANJU RASPOLAGANJA ROBNIM REZERVAMA,
Broj:01-3/92. Datum 07.4.1992., KRIZNI TAB. Arhiv ICTY.
60
ODLUKA O UVOENJU RADNE OBAVEZE NA PODRUJU SRPSKE OPTI-
NE ZVORNIK, Broj. 01-6/92. 08.4.1992., KRIZNI TAB. Arhiv ICTY.
61
ODLUKA O UVOENJU POLICIJSKOG ASA NA PODRUJU SRPSKE OP-
TINE ZVORNIK, 08.4.1992., KRIZNI TAB. Arhiv ICTY.
62
NAREDBA O OPTOJ MOBILIZACIJI, 08.4.19992., broj 02-1/92, SEMBERIJA I
MAJEVICA - SRPSKA OPTINA ZVORNIK, KRIZNI TAB. Arhiv ICTY.
63
ODLUKA O FORMIRANJU SPECIJALNE JEDINICE TERITORIJALNE
ODBRANE, 18. april 1992., dokument izdao: PREDSJEDNIK PRIVREMENE
VLADE, Branko Gruji. Arhiv ICTY.
64
ODLUKA O FORMIRANJU KOMANDE TO SRPSKE OPTINE ZVORNIK,
broj: 01-13/92, 19. 4. 1992. dokument izdao PREDSJEDNIK PRIVREMENE
VLADE, Branko Gruji. Arhiv ICTY.
65
ZAKLJUAK O ODLONOM DEJSTVU ODLUKE O FORMIRANJU SPECI-
JALNIH JEDINICA TERITORIJALNE ODBRANE, SAO SEMBERIJA I
MAJEVICA, SRPSKA OPTINA ZVORNIK, Privremena vlada, Broj: 01-023-
14/92., dokument izdao PREDSJEDNIK PRIVREMENE VLADE, Branko Gruji.
Arhiv ICTY.

32
lancu, gdje se nita nije deavalo sluajno. Oito je da formiranje
specijalnih jedinica nije bilo u nadlenosti opinskog nivoa u Zvorniku,
ve vie komande, koja je oigledno bila JNA.
Ista vlada donosi dodatne diskriminatorske odluke prema
Bonjacima, koje su podsjeale na nirnberke rasne zakone protiv
Jevreja u Njemakoj. Prema nirnberkim rasnim zakonima iz 1935.,
napravljena je razlika izmeu asnog statusa graanina Reicha i
neasnog statusa podanika drave.66 Primjer diskriminatorske politike
u Zvorniku ogleda se u aktu od 21. 4. 1992., kada je odlueno da
radnicima koji se nisu javili na posao do tog datuma prestaje radni
odnos.67 Ova odluka odnosi se na Bonjake i podrazumijeva krenje
osnovnih ljudskih prava, u ovom konkretnom sluaju oduzimanje prava
na rad. Ve 15. 3. 1992. na sjednici Srpske optine Zvornik zabranjuje
se promet nepokretnostima za sve graane koji nisu srpske
nacionalnosti.68 Osim toga to se graani nesrbi ne mogu baviti
prodajom, u lanu 7. ove odluke kae se: Nepokretnosti na koje imaju
pravo svojine pripadnici srpskog naroda na podruju optine ne mogu
se prodavati i prenositi pripadnicima drugih naroda.69 Daljnje
diskriminatorske odluke su oduzimanje stanarskog prava Bonjacima.70
Osnivanje agencije za razmjenu nekretnina deset dana nakon ove

66
Vidi: Bernard Brunetau, nav.dj., str. 78.
67
ODLUKA O PRESTANKU RADNOG ODNOSA, SRPSKA OPTINA ZVOR-
NIK, Broj: 01-20/92. Dokument izdao: PREDSJEDNIK PRIVREMENE VLADE,
Branko Gruji. Arhiv ICTY.
68
ODLUKA O ZABRANI PROMETA NEPOKRETNOSTI, Republika Srpskog
Naroda Bosne i Hercegovine, SKUPTINA SRPSKE OPTINE ZVORNIK, Broj 01-
023244/92., Zvornik 15.3.1992., dokument izdao, PREDSJEDNIK SKUPTINE
SRPSKE OPTINE ZVORNIK, Jovo Mijatovi. Arhiv ICTY
69
Isto.
70
ODLUKA OD 01.5. (broj nejasan) SRPSKA OPTINA ZVORNIK, dokument iz-
dao PREDSJEDNIK PRIVREMENE VLADE, Branko Gruji. Arhiv ICTY. U ovoj
odluci se ne spominju eksplicitno Bonjaci, ve se kae da e se oduzeti imovina onim
vlasnicima drutvenih stanova i porodinih stambenih zgrada koji do 15. maja ne
ponu koristiti svoju imovinu. Naime, sasvim je jasno da se to odnosi na protjerane
Bonjake koji nisu u mogunosti koristiti svoju imovinu. U ovoj odluci se takoer
navodi da e se imovina koja se ne koristi dati na koritenje graanima koji za to
ispunjavaju uslove.

33
odluke dodatni je pokuaj da se legitimizira pljaka nekretnina u
vlasnitvu Bonjaka.71 U iste svrhe posluila je i odluka kojom se
naputeni stambeni prostor stavlja u vlasnitvo Privremene vlade Srpske
optine Zvornik.72
Ove odluke posluile su Srpskoj optini Zvornik da oduzme
imovinu od izbjeglih Bonjaka. Meutim, poto je veliki broj Bonjaka
izbjegao, srpske vlasti uputile su proglas kojim su se Bonjaci pozivali
na povratak svojim kuama. Taj proglas se emitovao na Radio
Zvorniku, Radio Loznici i TV Beograd. Veliki broj Bonjaka koji su
povjerovali da e povratkom i registracijom vlasnitva uspjeti zatititi
svoju imovinu, vratio se u Zvornik. Meutim, nakon njihovog povratka
uslijedile su kontrolirane masovne deportacije. Vrlo brzo je postalo
jasno da je proglas bio samo klopka za odbjegle mukarce iz reda
bonjakog naroda. Naime, navodnu registraciju vlasnitva u optini
mogli su da obave samo mukarci. Prilikom registracije u optini
Bonjaci su hapeni, a prije prebacivanja u logor morali su se odrei
svog vlasnitva ili ga prenijeti na Srpsku optinu Zvornik.73 Pobrojani
dokumenti koje je izdala Srpska optina Zvornik ovim inom realizirali
su se u svom potpunom znaenju.
Koliko je organizacija na Srpskoj optini Zvornik dobro
funkcionirala, te koliko je genocid bio kontroliran i organiziran, govori i
dokument od 12. aprila kojim se ureuje nain sahrane poginulih u
Zvorniku i okolini. Prema ovoj naredbi, Bonjaci su bili sahranjivani u
groblje Kazambaa kod Zvornika, a u groblje Karakaj oni koji su

71
ODLUKA O OSNIVANJU AGENCIJE ZA RAZMJENU NEKRETNINA, SAO
SEMBERIJA I MAJEVICA, SRPSKA OPTINA ZVORNIK - Privremena vlada.
Broj:01023-16/92., Zvornik, 11.5.1992., dokument izdao PREDSJEDNIK
PRIVREMENE VLADE, Branko Gruji. Arhiv ICTY.
72
ODLUKA O PREUZIMANJU NAPUTENOG SLOBODNOG STAMBENOG I
POSLOVNOG PROSTORA NA PODRUJU SRPSKE OPTINE ZVORNIK,
Privremena vlada, Broj: 01-023-27/92., 16.5.1992. Arhiv ICTY.
73
Stefan Muller, nav.dj., str. 137.-141.

34
pravoslavne nacionalnosti.74 U ovom dokumentu se kae:
Sahranjivanje leeva osim onih koje preuzme blia rodbina vriti bez
mrtvakih sanduka, ali prije zatrpavanja zemljom prekriti slojem slame,
sijena, lia i sl.75 Samo sedam dana kasnije, osnovana je Komisija za
asanaciju bojita na podruju optine Zvornik. Osnivanje ove komisije
svjedoi o masovnim ubistvima Bonjaka. Jedan od lanova ove
komisije bio je i Slobodan Milosavljevi, zastavnik I klase, kao
predstavnik JNA.76
U arhivi dokumenata Srpske optine Zvornik postoji i dokument
koji potvruje umijeanost Srpske pravoslavne crkve u pljaku
bonjake imovine. Naime, u oktobru 1992. godine, Srpska optina
Zvornik dodijelila je srpskoj pravoslavnoj crkvenoj optini Roevi
obilate koliine graevinskog materijala. U lanu 3. ove odluke kae se:
Graevinski materijal preuzeti sa stovarita u Kozluku i Gornjem
epku.77 Crkvenim zvaninicima kojima je dodijeljen ovaj graevinski
materijal bilo je sasvim jasno da je graevinski materijal sa stovarita u
Kozluku i Gornjem epku pripadao Bonjacima koji su protjerani sa
svojih imanja, ali im to nije smetalo.
Osim krae bonjake imovine, pravoslavna crkva imala je vrlo
aktivnu ulogu u pokrtavanju Bonjaka u Zvorniku, ali i u ostalim
gradovima istone Bosne. O tome svjedoe i dokumenti o promjeni
imena u kojima se jasno vidi da su Bonjaci radi opstanka morali

74
NAREDBA O ODREIVANJU MJESTA ZA SAHRANU LEEVA I NAINU
SAHRANE OSOBA POGINULIH U RATU U GRADU ZVORNIKU SA
OKOLINOM..., 12.4.1992. Arhiv ICTY.
75
Isto.
76
NAREDBA O FORMIRANJU KOMISIJE ZA ASANACIJU BOJITA, Broj 03-
8/92, Zvornik, 19.4.1992., dokument izdao PREDSJEDNIK PRIVREMENE VLADE,
Branko Gruji. Arhiv ICTY.
77
ZAKLJUAK O DODJELI GRAEVINSKOG MATERIJALA SRPSKOJ PRA-
VOSLAVNOJ CRKVENOJ OPTINI ROEVI, Zvornik, 3.10.1992, broj 01-023-
344/92. Dokument izdao PREDSJEDNIK IZVRNOG ODBORA, Radosav Peri.
Arhiv ICTY.

35
mijenjati imena u srpska.78 Da je praksa pokrtavanja imala sistemski
karakter govori ista vrsta dokumenta koja se odnosi na pokrtavanje
Bonjaka u optini Bratunac.79
Konano, uloga Srpske pravoslavne crkve u genocidu nad
Bonjacima u Bosni i Hercegovini reflektovala se i godinama nakon
rata, a primjeri se mogu nai irom Republike Srpske. Jedan od
najeklatantnijih primjera jeste izgradnja crkve u dvoritu kue Fate
Orlovi u Konjevi Polju. Naime, zbog injenice da je na njenom
privatnom vlasnitvu, dakle u dvoritu njene kue, u vrijeme dok je bila
prognana iz Konjevi Polja sagraena pravoslavna crkva, Fata Orlovi
protestuje ve godinama. Pravoslavna crkva odbija sruiti bespravno
izgraenu crkvu, a zbog legitimnih zahtjeva da se ispotuju njena
osnovna ljudska prava, protiv Fate Orlovi podnesena je krivina
prijava Opinskom sudu u Srebrenici. Pravoslavna crkva se, i pored
poziva javnosti, nije javno oitovala o procesu koji se vodio protiv Fate
Orlovi.80 No i u Drugom svjetskom ratu, pored ve poznate uloge
crkve u podravanju etnitva u genocidu nad Bonjacima,81 srpsko
pravoslavno svetenstvo imalo je i aktivnu ulogu u ubistvima i progonu
Jevreja. Metropolit Josifje zvanino, 30. januara 1942., zabranio
razgovor Jevreja sa srpskim pravoslavljem i tako unitio mogunost
opstanka Jevreja u Srbiji.82
Tokom istraivanja o prirodi zloina u gradu Zvorniku,
istraivai Instituta Ludwig Boltzmann doli su do zakljuka da je (s

78
SJB ekovii. Dep. broj 13-4/09-46/95. Dana: 17.5.1995. CENTAR JAVNE
BEZBJEDNOSTI ZVORNIK. U dokumentu se navode imena lica bonjake
nacionalnosti kojima su imena promijenjena u srpska. Arhiv ICTY.
79
SJB Bratunac, Depea broj 20.; 20. marta 1995. Upueno SJB Zvornik. Na listi je
16 imena Bonjaka koji su promijenili imena u srpska. Arhiv ICTY.
80
Fata Orlovi: Pitat u sudiju je li ga sramota, intervju sa Fatom Orlovi, Dnevni
Avaz, 16.2. 2007., str. 3.
81
O ulozi crkve u genocidu nad Bonjacima vidi: Michael A. Sells, Religion and
Genocide in Bosnia, University of California Press, Berkley; Los Angeles; London,
1998.
82
Vidi Philip J. Cohen, nav.dj., str. 102. Za tekst Naredbe od 30. januara 1942. vidi:
Metropolit Josif Skopski, Naredba vojnog zapovjednika za Srbiju o zabrani prelaza
Jevreja u drugu veru , Glasnik Srpske pravoslavne crkve, Beograd, 1.3.1942., str. 12.

36
obzirom na ranije stacioniranje i prikupljanje jedinica bive JNA iz
razliitih korpusa koji su bili potinjeni Prvoj vojnoj oblasti u
Beogradu, a pod komandom iskusnih oficira Pavlovia i Pejia, te
angaovanje tzv. paravojnih, odnosno specijalnih snaga iz Srbije) napad
na Zvornik morao biti predvien ranije usvojenim planom.83
Ova mikroanaliza birokratskog aparata Srpske optine Zvornik
takoer ilustrira neophodnost planiranja, ali i kompleksnost provoenja
genocida kojeg nije mogue izvriti bez angamana cjelokupne
zajednice naroda koji je angairan kao poinilac genocida: u Zvorniku,
kao i u brojnim drugim gradovima u razliitim historijskim periodima i
primjerima, u provoenju genocida angaman su imali kako optinski
inovnici, crkveni zvaninici, vojnici tako i susjedi rtava genocida.
Dokumente analizirane u ovom tekstu potpisao je Branko
Gruji, koji je bio na funkcijama predsjednika kriznog taba, optine,
privremene vlade i ratnog taba u Zvorniku. Tuilatvo za ratne zloine
Republike Srbije podiglo je 12. avgusta 2005. godine optunicu za ratni
zloin protiv civilnog stanovnitva iz Zvornika protiv Grujia i jo est
odgovornih osoba. Prema ovoj optunici, Branko Gruji i ostali
optueni su za prisilno preseljenje 1.822 civila iz sela Kozluk i Skoi,
te za zloine u Domu kulture u elopeku, zloine na poljoprivrednom
dobru Ekonomija i mjestu zvanom Ciglana. Iako su zloini poinjeni
nad civilima u ovoj optunici opisani do u detalje, optunica je
postavljena u kontekst graanskog rata i oigledno je uinjen napor
da se od odgovornosti zatiti drava Srbija. Meutim, odgovornost
drave Srbije za genocid nad Bonjacima posebno je oigledna u ovom
sluaju, u kojem je dravna birokracija imala kljunu ulogu. Koliko je
teko prikriti uee dravne birokracije govore i neprikladne
formulacije u optunici u kojoj se kae da je Komesarijat za izbjeglice
Republike Srbije posredovao u preseljenju jer su bili ubijeeni da se
radi o dobrovoljnom preseljenju, ali da su za vrijeme boravka u
Paliu u blizini maarske granice svi oteeni bili smeteni u jedan
ograeni prostor bez mogunosti naputanja, i po pribavljanju putnih
isprava za nosioce lanova domainstva, svi prebaeni u Republiku

83
Stefan Muller, nav.dj., str. 135.

37
Maarsku, a u naputene kue oteenih sela Kozluka, okrivljeni uselili
civilna lica srpske nacionalnosti izbjegla iz drugih mjesta Bosne i
Hercegovine.84 O prisilnoj deportaciji iz Kozluka i ueu Republike
Srbije u tom procesu autentino je u sluaju Miloevi svjedoio Fadil
Banjanovi Bracika 19. maja 2003. godine. Banjanovi je opisao proces
prisilnog preseljenja koji je zapoeo 26. jula 1992. godine, kada su u
Kozluk upale specijalne snage iz Republike Srbije sa lokalnom
policijom. U Banjanovievom svjedoenju jasno je naglaena uloga
Srbije i srpskih snaga u prisilnom preseljenju, ali i otimanju bonjake
imovine.85

84
Tekst ove optunice pod naslovom Sluaj Zvornik vidi pod:
http://www.hlc.org.yu/srpski/Nacionalnasuenja (pristupljeno 17. 2. 2007).
85
Transkript svjedoenja Fadila Banjanovia Bracike, sluaj Miloevi, (IT-02-54),
19.5.2003. Arhiv ICTY.

38
VLASENICA: DJECA VOJNICI I KONCENTRACIONI
LOGORI

Optina Vlasenica podijelila je sudbinu svih ostalih gradova u

Bosni i Hercegovini koji su teritorijalno ulazili u planove Velike Srbije.
Koordinirano naoruavanje srpskog stanovnitva provodilo se prema
istom principu kao i u ostalim gradovima i selima istone Bosne.
Vlasenica takoer nije izuzetak u koritenju svih kapaciteta teritorije i
mobilizacije svih slojeva stanovnitva za genocid nad Bonjacima. Na
primjeru Vlasenice ova mobilizacija je provedena u ekstremnoj mjeri
tako to su u nekim srpskim selima oko Srebrenice mobilizirani i
maloljetni djeaci. Upotreba 'djece vojnika' karakteristika je genocida u
Africi. Djeca vojnici koriteni su u Ruandi, a posljednji izvjetaji iz
Sudana potvruju alarmantno koritenje djece u genocidne svrhe.86
S obzirom na to da je u Vlasenici postojao jedan od najveih
koncentracionih logora u istonoj Bosni, fokusirat emo se na ove
dogaaje, i to ne samo iz perspektive muenih zarobljenika, nego i iz
perspektive muitelja. Naime, Dragan Nikoli Jenki procesuiran je po
osnovu optubi za zloin protiv ovjenosti za muenje zatvorenika u
logoru Suica, u kojem je bio komandant. Zloinac Nikoli je prije rata
bio obian ovjek, bez kriminalnog dosjea, bez nacionalistikih ispada i
podjednako se druio i sa Bonjacima i sa Hrvatima. Ono to mnoge
istraivae genocida zanima jeste vjeito pitanje: ta je to to ovjeka
pokrene na injenje tako monstruoznih djela protiv drugih? S obzirom
na to da su na podruju Vlasenice poinjeni uasni zloini, prvo emo
napraviti kratak presjek dogaaja i poinjenih zloina na ovom
podruju.

86
Za detaljne informacije o koritenju 'djece vojnika' u Africi vidi izvjetaj Child
Soldiers na web stranici Amnesty International, htt.://web.amnesty.org/pages/child-
soldiers-africanchild-eng. (pristupljeno 11.1.2007.)

39
 Okupacija Vlasenice i apsurdna podjela

Optina Vlasenica nalazi se u istonoj Bosni i Hercegovini, oko

50 kilometara zapadno od granice sa Srbijom i oko 120 kilometara
sjeveroistono od Sarajeva. Prema popisu iz 1991. godine, optina je
imala 33.817 stanovnika, od ega su oko 55% bili Muslimani, 43%
Srbi, a 2% su se izjasnili kao ostali. Grad Vlasenica nalazi se na
podruju istoimene optine. Godine 1991. grad Vlasenica je imao oko
7.500 stanovnika, od ega oko 65% Muslimana i 35% Srba.87 Jo od
poetka rata u Sloveniji, Vlasenica je praktino postala okupaciona
zona. Prema izjavama svjedoka, ali i prema raspoloivim dokumentima,
jo od jeseni 1991. u Vlasenici, u rejonu Milia bio je stacioniran brdski
bataljon JNA.88 Izet Redi, koji je u periodu 1990.-1992. u Vlasenici
bio predsjednik Izvrnog odbora Skuptine optine, jedan je od kljunih
oevidaca naoruavanja srpskog naroda i podizanja nacionalnih tenzija.
Prema njegovim rijeima, vojska u Miliima bila je ekskluzivno - a
prema simbolima i transparentno - srpska vojska. To je bila
paramilitarna brigada sa oko 1.200 ljudi. Bili su bradati, mnogi od njih
su imali etnika obiljeja. Mi smo znali da okolo, u vlasenikim
brdima i umama ima vojnih snaga i da vojska zauzima poloaje, jer je
takoer u jesen 1991. vlasenikom Birau zabranjeno da vri
ekploataciju uma. Tenkovi su bili smjeteni u Luki polju,
Jastebarskom, i danonono su putovali na relaciji Milii-ekovii.89
U januaru 1992., Srbi iz Vlasenice i osam susjednih optina
proglasili su ovo podruje Autonomnom oblasti Bira u sastavu

87
Vidi: Predmet Dragan Nikoli, Logor Suica (IT-94-2). Arhiv ICTY.
88
Vidi dokument AIIZ, inv. br. 2-2809, Izjava naelnika taba 216. brdske brigade
potpukovnika Asima Dambasovia u kojem se govori o mobilizaciji, kao i oiglednoj
saradnji JNA sa vrhom SDS-a. Na kraju ovog izvjetaja se kae: Pravac H. Pijesak-
VlasenicaZvornik nije bilo potrebno izviati jer tamo je ve bilo dislocirano ljudstvo
3. bb (brdskog bataljona-prim.E.B.) u rejon s. Milii...
89
Intervju: Izet Redi, Tuzla, 17.7.2006.

40
Savezne Republike Jugoslavije. Rukovodstvo SDA radilo je na
sputanju tenzija i zbog toga su udovoljili svim zahtjevima SDS-a,
izmeu ostalog i zahtjevu za podjelom optine na srpsku i
muslimansku. Sporazum o podjeli optine Vlasenica potpisan je 11. 4.
1992. Sporazum je napisan na sedam gusto kucanih stranica, a koliko je
apsurdan govori i detaljan opis teritorije koju obuhvata srpska optina
Vlasenica: Granica Srpske optine Vlasenica prelazi sa mosta na Jadru
u Kulatu, ide na zapad do kote 67....( ).... ide prema istoku zatim ide
prema jugu istonom stranom Slavke Novakovia kue, zatim skree
prema zapadu ispod Galiba Alihodia kue do kue Mirona
Ostojia....90
Prema rijeima Izeta Redia, jednog od potpisnika ovog
sporazuma: Taj je zahtjev imao cilj isprovocirati narod da se dijeli.
Htjeli su da dignu tenzije, a Alija Izetbegovi mi je rekao da ne
paniim, ve da smirim situaciju, da ljudi ne bjee i da udovoljim svim
srpskim zahtjevima.91 Meutim, popustljiva politika SDA i oita
nespremnost Bonjaka za rat nisu rukovodstvo SDS-a ubijedili da
odustanu od ratne opcije. Ovo je, naime, jedan od primjera da teorija o
tome da je srpska agresija samo odgovor na provokacije Bonjaka i
Hrvata, koju zagovaraju brojni srpski propagandisti, zaista nema
utemeljenje u stvarnosti. Ve poetkom aprila poeli su oruani
incidenti i pucanje na bonjaka sela. Veoma napeta situacija bila je u
Neeljitima, adiima i Cikotskoj rijeci. Optinska delegacija se
odluuje na obilazak terena. U toj delegaciji bili su Izet Redi,
Milenko Stani, njegov zamjenik, te dvojica predstavnika MUP-a
Vlasenice. U Neeljitima su naili na smotru etnika. Kako kae
Redi: Bili su naoruani pukomitraljezima, imali su SMB uniforme,
a na kapama kokarde.92

90
PROTOKOL SPORAZUMA PREDSTAVNIKA SRPSKOG I MUSLIMANSKOG
NARODA, KOJEG SU OVLASTILI PREDSTAVNICI PARLAMENTARNIH
STRANAKA I SAVJETA ZA MEUNACIONALNU SARADNJU O
TERITORIJALNOM RAZGRANIENJU OPTINE VLASENICA I
KONSTITUISANJU NOVIH OPTINA, VLASENICA, 11.4.1992.,. Arhiv ICTY.
91
Intervju: Izet Redi, Tuzla, 17.7.2006.
92
Isto.

41
 Na izlasku iz Lazarevia, Izet Redi i njegova delegacija susreli
su se sa prizorom u koji im je bilo teko povjerovati. Na jednom
mjestu okruilo nas je oko 40-50 djeaka, u uzrastu od 12-15 godina i
svi su imali automatske cijevi. Bio sam okiran, to je bio prizor kao iz
filmova - nisam mogao vjerovati da je neko naoruao djecu. Pitao sam
ih ko im je dao to oruje i to e im, a oni su odgovorili: 'Dala nam je
JNA jer hoe muslimani da nas kolju.' Objanjenje za naoruanu djecu
bilo je jasno, njihovi oevi su bili na poloajima u umama, bili su ve
mobilisani, tako da su djecu ostavili u selu sa pukama.93
Priblino 21. aprila 1992., srpske snage preuzele su vlast u
Vlasenici i proglasile je srpskim gradom. Prema priznanju Dragana
Nikolia: Vojnici JNA, ukljuujui i vojnike koji su bili iz
Novosadskog korpusa iz Srbije, paravojne snage i vojnici mjetani
uestvovali su u preuzimanju vlasti u gradu. Tokom dana, policijska
kola vozila su po Vlasenici i preko zvunika davala ultimatum
muslimanima da predaju svoje oruje. Muslimansko stanovnitvo
povinovalo se ultimatumu i nije pruilo otpor.94
I u Vlasenici, kao i u Zvorniku, Foi, Viegradu... te brojnim
drugim gradovima pod okupacijom, dravna birokracija je preduzimala
diskriminatorne mjere prema Bonjacima. Nakon preuzimanja vlasti, za
muslimane i drugo nesrpsko stanovnitvo uslovi u optini su se
pogorali. Srpske vlasti otpustile su muslimane i druge nesrbe sa
njihovih radnih mjesta i ograniile im podizanje novca iz banaka.
Muslimanima i drugim nesrbima nije bilo dozvoljeno da putuju bez
specijalnih propusnica. Mukarci muslimani esto su hapeni i
dovoeni u policijsku stanicu na sasluanje. Ponekad su ta sasluanja
pratila premlaivanja i ubistva.95

93
Isto.
94
Vidi: Predmet Dragan Nikoli, (IT-94-22), Presuda. Arhiv ICTY.
95
Isto, optunica, priznanje i presuda.

42
 Tragedija sela oko Vlasenice: geografija i genocid

Prvo nastradalo selo vlasenike optine bilo je selo ile.

Stanovnici sela ile nisu vjerovali da e ih napasti njihovi susjedi Srbi
iz sela Rupovo Brdo.96 Jedan od razloga to je selo ile prvo stradalo
jeste njegov geostrateki poloaj. Naime, putni pravac Milii-ile-
Podravanje-Zeleni Jadar-Skelani je put koji Vlasenicu povezuje sa
Srebrenicom i dalje prema Srbiji. Osim toga, to je jedini put do rudnika
boksita koji se nalazi u podruju Gunjaci.97 U maju 1992. mjetani
bonjakih sela Nurii, tedra, tedrii, Beii, Baa, Vrsinje, Durii,
Pijuci, Zaklopaa, postali su rtve srpske kampanje istrebljenja.
Domai etnici osmog maja 1992. opkoljavaju selo Pijuke i
upadaju u selo Durie, udaljeno oko sedam kilometara od Vlasenice. Na
prevaru i podmuklo, dojueranje komije okupljaju stanovnike sela
Pijuci da se navodno dogovore kao komije. Glavni egzekutor ovog
zloina je Hajan Tei iz Tikvaria, optina Vlasenica. Ispred
prodavnice Huseina Musia okupljaju se Mustafa Musi, Muhamed
Musi, Adem Musi, Rasim Fetahovi, Musa Fetahovi, Bajro Duri,
air Vejzovi, Himzo Vejzovi, Hasib Vejzovi, Esad Duri i Salko
Patkovi. Uslijedilo je muenje.98
Opisi muenja su strani. ene koje su preivjele svjedoe da su
znale i imena i lica muitelja.99 Osam dana kasnije, kampanja
istrebljenja dola je do sela Zaklopaa, na samom ulazu u selo Milie,
na komunikaciji Vlasenica-Milii, koja je u agresivnim srpskim
planovima bila od velike strateke vanosti. Selo je opkoljeno, dio

96
Intervju: M.Z., Tuzla, 13.12.2006.
97
Intervjui: Mehmed Kulo, Tuzla, 02.3.2007.; Munib Gabelji, Sarajevo, 10.5.2007.
98
Nermina Mahmutbegovi, Vlasenica u knjizi Zloinci i rtve, REPUBLIKA BO-
SNA I HERCEGOVINA, DRAVNA KOMISIJA ZA PRIKUPLJANJE INJENICA
O RATNIM ZLOINIMA, OPTINSKA KOMISIJA IVINICE, 1995., str. 54.
99
Isto.

43
stanovnitva uspio je pobjei prema Jadru, a svi koji su ostali ubijeni su
bez upozorenja. U selu Zaklopaa ivjelo je 437 Bonjaka i 146 Srba.
Prema izjavama preivjelih, u zloinima su uestvovali njima poznati
Srbi iz Zaklopae i susjednih sela, zajedno sa rezervistima JNA koji su
doli iz Zalukovika. Niko od stanovnika Zaklopae nije bio naoruan.
Tog 16. maja, za manje od sat vremena ubijeno je 60 ljudi. Samo su
rijetki preivjeli.
Negdje oko 17.00 sati istog dana, uli su se prvi pucnji. Bjeali
smo u pravcu naeg mejtefa, odnosno u pravcu oblinjeg brda. Na
raskru kod mejtefa nas trojica smo poli u lijevu stranu, a ostali
mjetani su bjeali na desnu stranu. Uspjeli smo se skloniti neposredno
ispred kue Zekanovi Jovana, pretpostavljajui da etnici nee
napadati na srpske kue. Tu smo ostali negdje oko pola sata koliko je
trajala pucnjava kroz nae selo. Po prestanku pucnjave etnici su se
poeli skupljati, a zatim su uz sirene svojih vozila napustili nae selo i
otili u pravcu Milia.100
Meu ubijenima bio je veliki broj ena, djece i staraca. Svjedoci
tvrde da su izbrojali 60 tijela rtava.101 Svjedoenja preivjelih
Bonjaka zvuala su strano, gotovo nevjerovatno. Veina stranih
novinara mnoge prie o poinjenim zloinima uzimala je sa rezervom.
Meutim, ekshumacija civila u selu Zaklopaa, pokazala je
monstruoznost zloina.102
Sela Piskavice i Damdii meta su napada 18. maja. Scenarij je
isti kao u svim selima i mjestima u istonoj Bosni. Selo je opkoljeno,
pale se kue i odreda se ubija sve to se kree. Strategija je poznatija
kao spaljena zemlja. Ubice su ponovno poznatih lica i imena.
Ubistvima i istrebljenju Bonjaka iz sela oko Vlasenice prethodilo je
razoruavanje ovih sela, koje je obavljeno dobrovoljno i bez incidenata.

100
Isto, izjava graanina N.N. koju je dao 10. marta 1993. godine.
101
Isto. Vidi takoer: svjedoenje Dragan Nikoli, predmet (IT-94-2), 9.10.2003., str.
38.-40. Arhiv ICTY.
102
U vezi sa prvim uvid u masovnu grobnicu Zaklopaa vidi dokument MUP Tuzla-
Odjeljenje kriminalistike tehnike-Broj: 09-01/2-8-230-275/98, dana 01.7.1998.
godine. Foto dokumentacija identificirane masovne grobnice. Arhiv MUP-a Tuzla.

44
Nakon to su pobili i protjerali mjetane sela oko Vlasenice, srpske
snage u selu Derventa formiraju Derventski bataljon koji e kasnijom
transformacijom dobiti naziv Drugi bataljon milike brigade. Osim
pjeadijskih jedinica, ovaj bataljon bio je naoruan tenkovima,
transporterima i artiljerijom. Transporteri i tenkovi bili su stacionirani
uglavnom u podruju Rupovog brda, odakle su imali dobar pregled i
mogunost da tenkovima i artiljerijom gaaju kuu po kuu u podruju
Sueske koje srpske snage nisu uspjele okupirati, jer su Bonjaci u
spontanom otporu uspjeli odbiti prvi val agresije.103 Akcije
razoruavanja Bonjaka predvodila je vlasenika SJB sa Radomirom
Bjelanoviem na elu.104 Dakle, sasvim je jasno da su akcije srpske
vojske izvrene s ciljem istrebljenja civilnog stanovnitva i da nikako
nisu mogle imati vojno opravdanje. Preivjeli Bonjaci se kriju po
vlasenikim brdima. Mnogi od njih bjee prema Cerskoj i pridruuju se
oruanom otporu.

Logor Suica

Mnogi Bonjaci pobjegli su iz vlasenikog kraja, a poevi od

maja 1992. pa do septembra 1992., oni koji su ostali bili su ili prisilno
protjerani ili uhapeni. U septembru 1992. godine u Vlasenici vie
praktino nije bilo nijednog Bonjaka ni pripadnika drugog nesrpskog
stanovnitva.105 Srpske snage su uhapene Bonjake i druge nesrbe u
poetku drale ili u mjesnoj koli ili u mjesnom zatvoru u Vlasenici.
Priblino krajem maja ili poetkom juna 1992., srpske snage su
osnovale zatoeniki logor u Suici, glavni zatoeniki objekat na
podruju Vlasenice, i tamo slale uhapene Bonjake i druge nesrbe.
Logorom Suica upravljala je vojska i lokalna milicija. Logorski
straari bili su po pravilu vojnici iz tog kraja.

103
Intervju: Mehmed Kulo, Tuzla, 02.3.2007; Munib Gabelji, Sarajevo, 10.5.2007.
104
Intervju: erif Rami, Tuzla, 13.12.2006.
105
Predmet Dragan Nikoli, (IT-94-2), Optunica, 31. 10. 2003. Arhiv ICTY.

45
 Logor Suica nalazio se otprilike na kilometar od grada
Vlasenice, u vojnom objektu koji je ranije koriten kao skladite vojne
opreme. Prije prisilnog premjetanja, nesrbi su obino morali da potpiu
dokument s izjavom da to podruje naputaju dobrovoljno i da se odriu
svoje imovine. Logor Suica bio je dio sistemske kampanje istrebljenja
bonjakog naroda sa tog podruja. Dokumenti su opet nepobitni
dokazi. U obrazloenju dokumenta koji je 31. 5. 1992. potpisao
komandant, major Svetozar Andri, stoji:
Na osnovu Odluke vlade SAR Bira kojom je regulisano iseljavanje
muslimanskog ivlja sa podruja SAO Bira
NAREUJEM
1. Organizovati logor u Vlasenici i isti obezbediti u duhu meunarodnih
pravila.
2. Zabranjujem samovoljno donoenje odluke o fizikoj likvidaciji
zarobljenika...106
Dakle, na osnovu ovog dokumenta moe se vidjeti da je
postojala odluka o iseljavanju Bonjaka, dok osnivanje logora govori o
namjeri njihovog istrebljenja. Taka dva u kojoj se zabranjuje
samovoljna fizika likvidacija zarobljenika vrlo jasno naglaava da je
likvidacija dozvoljena, ali da ju je potrebno izvesti u organiziranom i
planskom maniru.
Logor Suica sastojao se od dvije glavne zgrade: skladita ili
hangara, a postojala je i manja kua koju su straari i zapovjednik
logora koristili za ispitivanje zatoenika. Prema informacijama koje su
ustanovljene u predmetu Nikoli pred ICTY-jem, u periodu od kraja
maja do oktobra 1992., u logoru Suica zatoeno je ak 8.000 civila iz
Vlasenice i okolnih sela. U prosjeku je u Suici boravilo izmeu 300 i
500 zatoenika. Veina zatoenih ena, prije nego to su prebaene u
Kladanj ili Cersku, bile su podvrgavane silovanju. Prema rijeima jedne

106
Komanda brigade SV Bira dana 31.5.1992. godine, ekovii, Obezbeenje za-
robljenika; u potpisu komandant Svetozar Andri. Egzibit D731 u sluaju Ori (IT-03-
68). Arhiv ICTY.

46
od zarobljenica iz sela Pijuci: Naime, stalno se dogaalo da je Nikoli
Dragan zvani Jenki dolazio u sobe i prstom pokazujui na odreene
ene odnosno djevojke, nareivao istim da izau, a potom ih je negdje
odvodio i nakon sat, pa i due vremena, vraao nazad.(...) Meu njima
je bila jedna djevojica od 13 godina.107
Dragan Nikoli je priznao da je zatoenike podvrgavao
atmosferi terora stvorenoj ubijanjem, premlaivanjem, seksualnim
zlostavljanjem i drugim fizikim i psihikim zlostavljanjem zatoenika,
te neovjenim ivotnim uslovima u kojima im je bila uskraena
odgovarajua ishrana, voda, medicinska njega, uslovi za spavanje i
nunici.
Ovim priznanjem Nikoli je prihvatio odgovornost za zloin
protiv ovjenosti i, prema sopstvenom priznanju, odgovornost za smrt
devetorice Bonjaka. Njegove rtve bili su: Durmo Handi, Asim
Zildi, Raid Ferhatbegovi, Muharem Kolarevi, Devad Sari, Ismet
Zeki, Ismet Dedi, Mevludin Hatuni i Galib Musi.
Sredinom juna 1992. Dragan Nikoli sa drugim straarima uao
je u zloglasni hangar i tukao ih do smrti. Asim Zildi tu no nije
preivio. Durmo Handi jeste. Sljedeu no, dok je leao u samrtnim
mukama, Dragan Nikoli je ponovo doao. Nije trebalo dugo da ga
tue, jer je Durmo Handi ve bio na samrti. Pokopala su ga etvorica
logoraa: Raid Ferhatbegovi, Muharem Kolarevi, Devad Sari i
Ismet Zeki. U narednih deset dana likvidirani su i oni. Osim imena
ubijenih, u optunici se redaju i imena onih koje je Nikoli muio:
Fikret Cice Arnaut, Sead Ambeskovi, Hajrudin Osmanovi i Reo
akisi. Hajrudin Osmanovi je jednog dana izveden iz hangara i
nikada ga niko vie nije vidio. Meutim, zbog nemogunosti da se
dokae njegova smrt, on je u Nikolievoj optunici stavljen u kategoriju
muenje.

107
Izjava graanke N.N. koju je dala 02.3.1993.godine. Originalna izjava sa vjero-
dostojnim potpisom pohranjena je u arhivu Komisije za prikupljanje injenica o
ratnim zloinima Tuzla.

47
 Ono to je posebno strano u Nikolievom priznanju jeste da je
uivao muei zarobljene Bonjake. Svjedokinja pod ifrom SU-032,
izjavila je: Optueni je uivao dok je tukao rtve. Znam lino, dok je
tukao Fikreta Arnauta, da je uivao, da ga je ak tukao i po pet puta
dnevno.108 Nikoli je Bonjake tukao do nesvijesti, da bi ih potom
polijevao vodom, pa opet tukao. Kad su ih zatoenici koje je tukao
molili da ih ubiju, on je esto odgovarao da je jedan metak skup za
muslimane.109
Mnogi koji su poznavali Dragana Nikolia prije rata nisu mogli
vjerovati da je sposoban za djela koja su navedena u optunici protiv
njega, a koja je i priznao u pogodbi sa ICTY-jem. Prije rata, kako smo
ve naveli, Nikoli je bio prosjean stanovnik Vlasenice. Nije bio
nacionalistiki orijentiran i vie je, prema svjedoenju Vlaseniana,
imao prijatelja meu Bonjacima nego Srbima.110 Svaki od zloinaca
koji su se pojavili pred ICTY proao je kroz evaluaciju psihologa,
meutim, ti psiholoki profili su pod embargom i nisu dostupni javnosti.
Jednog dana kad se skine oznaka tajnosti sa tih dokumenata, bit e to
znaajna graa za one istraivae genocida koji pokuavaju nai
odgovor na pitanje: ta se desi obinim ljudima koji iz uloge
dobroudnog komije u veoma kratkom roku uspjeno prihvate uloge
masovnih ubica? Krajem juna 1992., veliki broj zatoenih mukaraca
prebaen je iz ovog logora u vei zatoeniki logor Batkovi blizu
Bijeljine na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine. Veina zatoenih ena i
djece prebaena je ili u Kladanj ili u Cersku, na slobodnu teritoriju.
Logori u istonoj Bosni, od kojih je logor Suica bio jedan od
najveih, za razliku od logora u sjeverozapadnoj Bosni, bili su
nedostupni. Razlozi su bili blizina Srbije, te problem sa protokom
informacija. Sve informacije o Suici koje su meunarodne organizacije
dobile bila su svjedoenja preivjelih. Novinar amerikog New York
Timesa Roger Cohen uputio se u istonu Bosnu 1994. godine u potrazi
za srpskim svjedocima koji bi potvrdili svjedoenja bivih logoraa. Uz

108
Vidi Presuda u sluaju Dragan Nikoli, (IT-94-2), paragraf 25. Arhiv ICTY.
109
Isto.
110
Intervju: Izet Redi, Tuzla, 17.7.2006.

48
pomo lokalnog vozaa uspijeva doi do Pere Popovia koji je bio
straar u koncentracionom logoru Suica. Pero Popovi bio je veoma
potresen svim strahotama u kojima je kao straar bio neminovni
uesnik. Pristao je da svoju priu ponovi i pred istraiteljima koji su
radili za ameriku vladu. Njegovo svjedoenje bilo je najjai element
optunice protiv Dragana Nikolia koja je podignuta 7. februara 1994.
godine. Cohen je u Vlasenici pokuavao razgovarati sa drugim
stanovnicima o tome ta se desilo. Meutim, Pero Popovi bio je
iznimka. U Vlasenici je naiao na potpuno negiranje zloina meu
lokalnim srpskim stanovnitvom.111

Intevju: Roger Cohen, Dani, 12.6.2000. dostupan je i na engleskom u BOSNIA

111

REPORT, OCTOBER-DECEMBER, 2000., New Series, 19/20.

49
 BRATUNAC - NAREDBE IZ BEOGRADA I
BANALNOST ZLA

Sudski sluaj Miroslava Deronjia u ICTY ilustrativan je za

razumijevanje dugoronog planiranja genocida nad Bonjacima istone
Bosne koje je u srpskom vrhu artikulirano jo od poetka devedesetih, a
ije je konano izvrenje poelo u aprilu 1992. godine. Ovaj genocid
kulminirao je u julu 1995. okupacijom Srebrenice, najgorim
genocidnim aktom u srbijanskoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu.
Veinu ovih injenica priznao je sam Miroslav Deronji u svojoj
pogodbi sa hakim tuilatvom. Meutim, ovaj sluaj e nam takoer
pomoi da razumijemo i meunarodnu dimenziju genocida. U tu svrhu
emo analizirati ulogu Srbije u naoruavanju Srba u Bosni i
Hercegovini, ali i ulogu ICTY-ja u istrazi ovih zloina i formulaciji
optunice protiv Deronjia koja je limitirana samo na masakr
stanovnitva u selu Glogova. Odluka hakog tuilatva da Deronjia
tereti samo za masakr u Glogovi, te da zanemari vanost njegove uloge
u ukupnim dogaajima u Bratuncu od 1992.-95., pretrpjela je velike
kritike meunarodnog nevladinog sektora, ali i udruenja rtava iz
Bosne i Hercegovine. Mi emo ovu odluku razmotriti u smislu
meunarodnog doprinosa teoriji relativizacije zloina kojom se slui
srpska propaganda, te u irem kontekstu prikrivanja uzroka i rezultata
genocida u Bosni i Hercegovini.
Putem prikaza biografije optuenog, dogovorene injenine
osnove iz njegove presude, te na osnovu njegovih intervjua sa
tuilatvom, ali i uz arhivske dokumente, ratne izvjetaje nevladinih
organizacija, te uz interpretaciju intervjua sa oevicima zloina,
evaluirat emo ulogu lokalnih intelektualaca za irenje radikalnog
nacionalizma kao i mobilizaciju lokalnog stanovnitva za genocid. Na
sluaju Deronji, ali i irom analizom dogaaja u optini Bratunac
1992. i 1993. godine pokuat emo dokazati koordiniranost svih srpskih
snaga u istrebljenju Bonjaka. Naime, prema dananjoj srpskoj
propagandi, za masovna ubistva Bonjaka kljuni krivci su paravojne

50
formacije koje nisu bile pod kontrolom vlasti. Na taj nain se od
genocidne namjere amnestira drava Srbija, ali i Republika Srpska.
Meutim, kako je genocid zloin za koji je potreban kolektivni
konsenzus naroda u ije se ime ini, nije mogue da ga poine izolirane
grupe nad kojima se ne vri nikakva kontrola, koje nemaju jasno
razvijen plan i cilj.

Intelektualci, nacionalni program i genocid

Biografija zloinca Miroslava Deronjia, koji je roen 1954. u

Magaiima u optini Bratunac, u okviru je socijalistikih stereotipa.
Bio je vrijedni student istorije jugoslavenske knjievnosti u Sarajevu, da
bi nakon diplomiranja kratko radio kao pomonik urednika sarajevskog
Osloboenja i kao novinar na Radio Sarajevu.112 Sredinom osamdesetih
na dvije godine odlazi u Francusku, gdje je radio kao nastavnik na
privremenom radu. Nakon povratka u Srebrenicu, posao prosvjetnog
radnika obavlja do 1990. Sredinom osamdesetih se oenio i dobio dva
sina. Nema naznaka da je do 1990. godine, kada je odluio da se
aktivno ukljui u politiku preko SDS-a, imao ekstremnih
nacionalistikih ispada. Dakle, njegov prijeratni kriminalni dosje
potpuno je ist, a Deronji je ivio ivotom prosjenog intelektualca
srednje klase u stabilnim porodinim prilikama. S obzirom na to da je
Deronji diplomirani profesor jugoslavenske knjievnosti, koja je u
nastavnim planovima i programima za osnovne i srednje kole bila
najvie fokusirana na srpsku knjievnost, moemo zakljuiti da mu je
srpska kultura sadrajno bila bliska. Po tome kako se Deronji jo od
samog poetka prikljuio projektu stvaranja Velike Srbije, moe se

112
Deronjieva biografija u narednim paragrafima zasniva se na osnovu intervjua sa
njegovim sugraaninom V. . koji je istraivao ulogu Deronjia u pripremi genocida
nad Bonjacima u okviru Instituta za istraivanje zloina protiv ovjenosti i
meunarodnog prava, Sarajevo. Intervju, V.., Tuzla, 20.10.2006. Biografski podaci
provjereni su i kroz Deronjievu optunicu i tekst Presude. Vidi predmet Deronji (IT-
02-61) Glogova, Arhiv ICTY.

51
zakljuiti da mu je srpska kultura - u ijoj osnovi je netrpeljivost prema
drugima,113 bila bliska i idejno. Brojni dokazi o netrpeljivosti srpske
nacionalne kulture prema drugim nacijama i religijama mogli su se
vidjeti u hakim sudnicama posljednjih godina. Na jednom video
materijalu na kojem je zabiljeena proslava osnivanja Bratunake
brigade, prisustvovao je i Miroslav Deronji. Politike govore prekidali
su guslari sa epskim stihovima.
Ova zima za Turke je zadnja
Srpska puka ubojita svaka
Prepune su grobnice Turaka
Turci bjee, fesovi padaju,
bule nemaju kada da klanjaju.114
Od septembra 1990. do kraja aprila 1992., Miroslav Deronji je
bio predsjednik bratunakog optinskog odbora Srpske demokratske
stranke Bosne i Hercegovine.115 Bio je predsjednik tri krizna taba koja
su postojala u optini Bratunac, u periodu od kraja oktobra 1991. do
juna 1992.,116 Deronji je postavljen za lana Ratnog povjerenitva
optine Bratunac, a u ljeto 1993. postao je lan Glavnog odbora SDS-
a.117

113
O agresivnoj osnovi srpske nacionalne kulture vidi II poglavlje.
114
Transkript CD-a V000-3937, koriten kao egzibit u sluaju Ori (IT-0368) pod
oznakom P-317. Arhiv ICTY.
115
Optunica Tuilatvo protiv Miroslava Deronjia, (IT-02-61) Glogova,
29.9.2003. par. 1; injenina osnova, par. 29.9.2003. Arhiv ICTY.
116
Prvi je bio Krizni tab srpskog naroda, koji je osnovan nakon sastanka od 18. ok-
tobra 1991. i postojao je barem do 19. decembra 1991. Vidi: Optunica, par. 1;
injenina osnova, par. 3. Drugi je bio Krizni tab SDS-a, osnovan nakon sastanka od
19. decembra 1991., koji je radio do kraja aprila 1992., kada je osnovan Krizni tab
optine Bratunac. Trei Krizni tab, odnosno Krizni tab optine Bratunac, oformljen
je krajem aprila 1992., kada je preuzeo nadlenosti Izvrnog odbora optine i organa
Skuptine optine, i postojao je sve dok nije transformisan u Ratno povjerenitvo, koje
je u junu 1992. osnovalo Predsjednitvo Srpske Republike Bosne i Hercegovine. Vidi:
Presuda Pretresnog vijea od 30.3.2004; Arhiv ICTY.
117
Predmet Deronji (IT-02-61), Glogova, Optunica i Sporazum o priznanju
krivice, 29.9.2003. Arhiv ICTY.

52
 Od 11. jula 1995., na poziciji je komesara za civilna pitanja u
optini Srebrenica. Godine 1996. postaje potpredjednik SDS-a kojim je
predsjedavao Karadi, a na tom poloaju bio je do 1997. Iz ove
hronologije moemo primijetiti da Deronjieva politika karijera nije
bila ograniena samo na optinu Bratunac, ve je bila utemeljena u
samom vrhu SDS-a. ini se da je visoku pozicioniranost u SDS-u prije
poetka agresije Deronji dugovao upravo stratekom poloaju optine
Bratunac i njenoj vanosti za ostvarivanje srpskih stratekih ciljeva.
Poslijeratni uspon u SDS-u, partiji koju je Haki tribunal stavio u vrh
organizacije koja je u BiH kovala i realizirala zloinaki poduhvat,
moe se objasniti samo kao nagrada za ratne zasluge.
Strateki znaaj podruja Bratunca potvruje historija, ali i
strateki ciljevi bosanskih Srba koje je utvrdio SDS. Naime, optina
Bratunac bila je od iznimnog stratekog znaaja za bosanske Srbe jer je
predstavljala dio teritorije koja je povezivala srpsko stanovnitvo Bosne
i Hercegovine sa susjednom dravom Srbijom. itajui srpske strateke
ciljeve koji naglaavaju da im je jedan od ciljeva odvajanje od druge
dvije nacionalne zajednice, bilo je jasno da se za nesrbe iz ove, kao i iz
drugih optina iz cijele Bosne, priprema istrebljenje. Veinsku
populaciju u Bratuncu inili su Muslimani. Prema popisu iz 1991.
godine, optina Bratunac brojala je 33.619 stanovnika, od kojih su
21.535 bili Muslimani, 11.475 bosanski Srbi, 223 su se izjasnili kao
Jugosloveni, bosanskih Hrvata bilo je 40, a 346 stanovnika je pripadalo
drugim nacionalnostima.118 Optina Bratunac smjetena je uz uzak
pojas srednjeg toka rijeke Drine. Sjevernu i istonu granicu optine sa
Srbijom ini rijeka Drina, dok se na jugu i zapadu granii sa optinom
Srebrenica, te manjim dijelom sa optinama Vlasenica i Zvornik. Putna
komunikacija Bratunac-Voljavica-Bjelovac-Skelani izlazi na most na
Drini koji ovu regiju povezuje sa Srbijom.

118
Predmet Deronji (IT-02-61), Optunica (par. 17), 29. 9. 2003. Arhiv ICTY.

53
 Naoruavanje Srba u optini Bratunac: usmena
naredba od Beograda preko Sarajeva do Bratunca

Podizanje nacionalnih tenzija u ovom podruju ima dugu

historiju. Postoje indikacije da je Sluba bezbjednosti Srbije i petnaest
godina prije rata imala planove da ovo podruje destabilizira.119 Prve
korake ka pripremi za agresiju ini SDB Srbije jo 24. 8. 1989. godine,
kampanjom o navodnoj ugroenosti Srba u istonoj Bosni, odnosno
optinama Srebrenici i Bratuncu.120 Poetkom devedesetih dizanje
nacionalnih tenzija dobija na intenzitetu, a posebnu ulogu u ovom
projektu imaju nacionalisti sa podruja sela Kravice.121 Ubijanje ljudi u
optini Bratunac najavljeno je znatno prije rata, tanije 3. septembra
1991., kada su u zaseoku Kajii, selo Kravica, ubijena dvojica mladia,
Bonjaka, Demo Jusi i Nedad Hodi. Iako se znalo ko su poinioci,
SDS je sprijeila da se zloinci predaju sudskim organima.122
Naoruavanje Bratunca bilo je u vrhu prioriteta SDS-a. U aprilu
1991., nakon sjednice Glavnog odbora SDS-a na kojoj je Radovan
Karadi praktino objavio rat uz obrazloenje da je Srbima preostala
samo Velika Srbija, sastanak su odrali i trojica SDS-ovaca
zaduenih za istonu Bosnu: Miroslav Deronji, Goran Zeki i Rajko
Duki. Na tom sastanku Rajko Duki je rekao da je politiko
rukovodstvo SDS-a u Bosni i Hercegovini donijelo odluku da se Srbi u
BiH naoruaju. Dalje im je prenio da je lino Radovan Karadi
ubijedio Slobodana Miloevia, koji je u to vrijeme bio predsjednik
SFRJ, da naorua Srbe u Bosni i Hercegovini. Duki je rekao Deronjiu
i Zekiu da e oni biti zadueni za podruje Srebrenice i Bratunca.123

119
Intervju: Sidik Ademovi, Sarajevo, 15.10.2006.
120
Beogradska obavjetajna agresija na BiH, Dnevni Avaz, 26.-27. 3. 1999.
121
Srpski nacionalistiki prikaz dogaaja u istonoj Bosni 1992. i 1993. vidi Boro
Miljanovi, Krvavi Boi u selu Kravica, Magenta, Beograd, 2000., str. 38.-40.
122
Nijaz Mai, Srebrenica: agresija, otpor, izdaja, genocid, Opina Srebrenica, Tuzla,
1999., str. 53.
123
Sluaj Deronji, (IT-02-61)Glogova, Presuda Pretresnog vijea od 30. 3. 2004.
Arhiv ICTY.

54
 Poetkom maja 1991., Miroslav Deronji i Goran Zeki sastali
su se s Mihaljem Kertesom124 u Beogradu i tu je dogovorena prva
isporuka oruja za Bratunac. Miroslav Deronji je lino uestvovao u
toj isporuci oruja. Kertes je na tom sastanku rekao da je politiko i
dravno rukovodstvo SFRJ odluilo da e podruje 50 kilometara od
rijeke Drine biti srpsko. U jesen ili krajem ljeta 1991., u Miliima je
formiran centar za daljnju raspodjelu oruja. Na osnovu ovog dijela
Deronjievog priznanja, uloga Srbije u naoruavanju srpskog
stanovnitva u Bosni i Hercegovini kristalno je jasna. U sluaju Hako
tuilatvo protiv Slobodana Miloevia iznijeti su brojni dokazi kao
potpora ovoj tezi. Naime, jedan od bliskih saradnika Slobodana
Miloevia, svjedok koji je protiv Miloevia svjedoio pod ifrom B-
129, potvrdio je jedinstvo i izvanrednu koordinaciju svih srpskih snaga
u agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Svjedok B-129 bio je je prisutan
kada je Slobodan Miloevi naglasio da Arkan mora biti pod
kontrolom, te dodao: Sad su nam potrebni takvi ljudi, ali niko ne sme
da pomisli da je jai od drave.125 Na podruju Bratunca, u selu
Voljavica, tokom agresije su bile stacionirane Crvene beretke, jedinica
za posebne namjene MUP-a Srbije.126
Deronji je takoer priznao da je bio svjestan da nasilno
premjetanje stanovnitva i stvaranje etniki istih srpskih teritorija
podrazumijeva upotrebu sile kao i ubijanje Bonjaka.127 Srpska vojska
je 17. aprila 1992. godine preuzela kontrolu nad optinom Bratunac.
Uloeni su sistematski napori da se bosanski Muslimani u optini
razoruaju, to je i dovreno krajem aprila 1992. godine.128 U sklopu
procesa koji je za cilj imao da se osigura da optina Bratunac postane
124
Republiki funkcioner, poslanik u Skuptini Srbije, radio na naoruavanju Srba u
Bosni i Hercegovini. O ulozi Kertesa vidi takoer: Smail eki, Agresija na Bosnu i
Hercegovinu. Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava,
Sarajevo, 2004., str. 403. i 493.
125
Vidi: Odluka po prijedlogu za donoenje oslobaajue presude, Tuilac protiv
Slobodana Miloevia, (IT-02-54), par. 306., str. 109. Arhiv ICTY.
126
Intervju: Suad Smailovi, Tuzla, 07.7.2006.
127
Sluaj Deronji, (IT-02-61), Glogova, injenina osnova (par. 13), 29.9.2003,
Arhiv ICTY.
128
Sluaj Deronji, (IT-02-61), Glogova, Optunica (par. 18-20), 29.9.2003.

55
srpska nacionalna teritorija, dobrovoljci su uz saradnju vlasti iz SFRJ
14. ili 15. aprila 1992. preli rijeku Drinu i uli u selo Skelane u optini
Srebrenica. Svrha njihovog ulaska u Bosnu i Hercegovinu bila je da
pomognu bosanskim Srbima da preuzmu vlast i prisilno uklone
Muslimane s tog podruja.129 Arkanovi vojnici bili su prisutni u hotelu
Fontana u Bratuncu kada su elnici Bonjaka iz Srebrenice i Bratunca
dobili naredbu da ultimativno predaju naoruanje i legalnu vlast
bosanskim Srbima. Reeno im je da e ih u protivnom unititi hiljade
srpskih vojnika koji su se okupili s druge strane Drine, u Srbiji.130
Nakon ovog sastanka, politiku vlast u optini Bratunac preuzeo je
krizni tab kojim je predsjedavao Miroslav Deronji. Deronji je u
svom priznanju izjavio da je pristao na dolazak dobrovoljaca iz
Srbije, kao i na njihovu ulogu u primjeni sile.131
Meutim, Arkanovi dobrovoljci nisu bili jedini koji su preli
granicu na Drini uz nalog za izvrenje specijalnog zadatka koji su dobili
od politikog i vojnog vrha Srbije. U periodu od 21. do 23. aprila 1992.,
u optinu Bratunac dola je formacija sa komandantom Reljiem na
elu, kapetanom JNA. Ta je jedinica bila u sastavu jedne oklopno-
mehanizovane brigade koja je bila stacionirana u ekoviima. Relji je
u Bratuncu uveo vojnu vlast i o tome je obavijestio stanovnitvo tako
to je postavio plakate na kojima je pisalo da je on komandant Bratunca
i da preuzima odgovornost za zbivanja u Bratuncu.132 Deronji je u

129
Sluaj Deronji, (IT-02-61), Glogova, injenina osnova (par. 13), 29.9.2003,
Arhiv ICTY.
130
Sluaj Deronji, (IT-02-61), Glogova, injenina osnova (par. 15), 09.9.2003,
Ove injenice je iznio i Sidik Ademovi, u intervjuu za ovaj rad, 15.10.2005. u
Sarajevu. Sidik Ademovi bio je zaposlen u SJB Srebrenica. Pozvan je da prisustvuje
ultimativnim pregovorima u hotelu Fontana u Bratuncu. Sidik je u intervjuu istakao
prijeteu atmosferu koja je vladala na tim pregovorima, kao i koordinaciju izmeu
specijalnih snaga iz Srbije, JNA i lokalnih srpskih snaga. Bilo je jasno da su pod
zajednikom komandom i da imaju iste ciljeve, rekao nam je Ademovi.
131
Sluaj Deronji (IT-02-61), Glogova, injenina osnova, 29.9.2003., par.15. To
je bio trei po redu krizni tab - Krizni tab Bratunac, kako je razjanjeno u nastavku
pretresa o kazni. Arhiv ICTY.
132
Sluaj Deronji (IT-02-61), Glogova Presuda Pretresnog vijea (par. 72 i 73)
30.3.2004. Arhiv ICTY.

56
svom priznanju, koje je u presudi prihvatilo sudsko vijee ICTY-ja,
potvrdio da su dolazak jedinice JNA pod komandom kapetana Reljia i
dobrovoljaca iz Srbije dogovorila najvia rukovodstva Republike
Srpske i SFRJ.133
Srpske snage koje su se sastojale od JNA, Srpske Teritorijalne
odbrane i policije, te specijalnih jedinica, arkanovaca i eeljevaca,
5. maja 1992. godine okruile su Bratunac.134 Dio stanovnitva je
izbjegao u brda, a oko 8.000 Bonjaka smjeteni su u logoru na stadionu
FK Bratstvo. Atmosfera je bila muna. Vojnici u uniformama JNA
prolazili su sa torbama i od naroda oduzimali zlato i novac, kae Rifat
Begi, kojeg su kratko nakon dolaska na stadion odvojili od supruge,
sina i majke. Zajedno sa jo 800 Bonjaka iz Bratunca bio je izloen
uasnoj torturi. Begi kae da, danas, kada pria ta je sve preivio, to
zvui potpuno nestvarno. Strano je i neshvatljivo, ali se desilo.
Palili su mi, recimo, cigaru na elu nekoliko puta, eljeznim
ipkama tukli po glavi. Gledao sam kako ljudima urezuju krstove na
elo. Svjedok sam ubistva efendije Mustafe Mujkanovia. Njega su
strano muili. Tjerali su ga da die tri prsta, ali on to nije uradio.
Potom su ga pitali da li zna da klanja. I kad je zanijetio i poeo klanjati,
ubili su ga.135
U koli Vuk Karadi u Bratuncu Bonjake nisu muili samo
pripadnici tzv. paravojnih formacija. Mene su lino tamo odveli
pripadnici JNA. uvari su imali plave uniforme i pripadali su srpskoj
policiji. ak sam u jednom trenutku, kad sam dobio dozvolu da izaem
napolje po vodu sa jo nekoliko zatoenika, vidio pripadnike civilne
zatite. Mislim da je njihov zadatak bio da uklone tijela mrtvih
Bonjaka, kae Begi, koji je meu onima koji su u salu kole Vuk
Karadi dolazili da mue Bonjake prepoznao i veliki broj Srba iz

133
Sluaj Deronji, (IT-02-61) Glogova, Presuda Pretresnog vijea, 30.3.2004., par.
72 i 73, Arhiv ICTY.
134
Intervju: Mevzat ozo, Sarajevo, 10.5.2007.
135
Intervju: Rifat Begi, Sarajevo, 30.5.2007.

57
Bratunca.136 Nakon tri dana muenja, preivjeli Bonjaci prebaeni su u
logor na Pale gdje su ih tukli, samo u mnogo manjoj mjeri nego u
Bratuncu. Konano, 14. maja, preivjeli zatvorenici su osloboeni kao
dio razmjene na Vratnici i u Visokom.
U avgustu 1992., tragom uasnih pria izbjeglica iz Bratunca,
holandska novinarska ekipa posjetila je Bratunac. O masakru nad
Bonjacima nisu saznali nita od srpskih vlasti, ali su novinari
samoinicijativno posjetili kolu Vuk Karadi u kojoj je ubijeno 300-
400 ljudi. Kriom i u atmosferi velikog straha da ih srpske vlasti ne
uhapse, obili su kolu Vuk Karadi. U koli su vidjeli rupe od metaka,
tek zamijenjen pod, a zidovi su bili svjee prefarbani. U blizini kole
bio je kontejner pun linih karti sa bonjakim imenima. Takoer su u
fabrici akumulatora u Potoarima nali neke pasoe.137 Pretpostavlja se
da je oko 300 Bonjaka ubijeno za ta tri dana, oko 150 u samoj sali i isti
toliki broj ispred kole. Ima indicija da je odreeni broj tijela spaljen, da
bi se uklonili tragovi zloina, kae Begi.138 U Bratuncu je 12. maja
2007. odrana denaza na kojoj su ukopana 93 tijela bratunakih
Bonjaka. Za ostalima se jo traga.

Glogova

U koli Vuk Karadi mueni su i ubijani preivjeli Bonjaci iz

Glogove, ali i ostalih sela koja su krajem aprila i poetkom maja 1992.
opustoile srpske snage kojima je komandovao Miroslav Deronji. S
obzirom na to da je Deronji bio predsjednik kriznog taba, on je vrio

136
Isto. Begi, koji se vratio i ivi u Bratuncu, i danas na bratunakim ulicama sree
neka od poznatih lica bratunakih Srba koji su muili Bonjake u koli Vuk Karadi.
Za pregled svjedoenja o torturama kojima su bili izloeni Bonjaci u Bratuncu i
okolini vidi: Sejo Omeragi, Satanski sinovi, Ljiljan, Sarajevo, 1994.
137
Ovu ekipu sainjavali su C. N., te dvojica holandskih novinara, Bart Rijs i fotore-
porter Kadir Van Luisien. Intervju C.N., Sarajevo, 13.8.2006.; Intervju Rijs Bart,
Amsterdam, 01.9.2006.; Intervju Kadir Van Luisien, Amsterdam, 01.9.2006.
138
Intervju: Rifat Begi, Sarajevo, 30.5.2007.

58
de facto i de jure kontrolu nad TO i de facto kontrolu nad bratunakim
policijskim snagama. Ove lokalne snage, zajedno sa pripadnicima
Novosadskog korpusa JNA, 25. aprila 1992. su stigle u Glogovu u
oklopnim transporterima, vojnim kamionima i policijskim
automobilima.139 Ova grupa je traila oruje po Glogovi i mjetanima
izdala ultimatum da oruje mora da se preda za dva dana. Dva dana
kasnije, 27. aprila, stanovnici Glogove predali su oruje u akciji u kojoj
su uestvovali Miroslav Deronji, kapetan Relji i Milutin Miloevi,
naelnik srpskog SUP-a, koji je stanovnicima Glogove obeao da nee
biti napadnuti.140 Atmosfera je i prije ultimatuma bila veoma napeta.
Bonjaci su ivjeli u strahu, a Srbi iz susjedne Kravice otvoreno su se
naoruavali. Prema izjavi jednog od stanovnika Glogove sa kojima smo
razgovarali: Srbi su otvoreno nosili automatsko oruje i hvalili se
iskustvom ratovanja u Hrvatskoj.141
Uprkos datim obeanjima, 6. ili 7. maja 1992., a u sklopu
provoenja plana za napad na selo Glogovu, Miroslav Deronji i
kapetan Relji otili su u selo Magaii, odakle su imali pogled na cijelo
selo Glogovu. Prema priznanju Deronjia, cilj im je bio da izvre
izvianje Glogove kako bi pripremili napad na to selo.142 Sastanku
bratunakog kriznog taba o napadu na Glogovu prisustvovali su samo
lanovi kriznog taba, kapetan Relji, Raa Miloevi, komandant

139
Sa tom grupom bio je Najdan Mlaenovi iz TO, kao i sljedei bratunaki poli-
cajci: Milutin Miloevi, naelnik bratunakih policijskih snaga (poznatih i pod
nazivom Sekretarijat unutranjih poslova, dalje u tekstu: SUP), Miladin Joki, Vidoje
Radovi, Dragan Ili, Dragan Vasiljevi, Sredoje Stevi, Vukovi i Tei. Ove navode
iz optunice Deronji je prihvatio u Sporazumu o priznanju krivice. Za precizne
navode vidi: Sluaj Deronji, (IT-0261)Glogova, Optunica i Sporazum o priznanju
krivice od 29.9.2003. Arhiv ICTY.
140
Sluaj Deronji, (IT-02-61) Glogova, Optunica (par. 8), Sporazum o priznanju
krivice (par. 19) od 29.9.2003. Arhiv ICTY.
141
Iz razgovora sa S. G., stanovnikom Glogove koji je, pobjegavi kroz prozor, uspio
preivjeti 9. maj 1992. Intervju sa S.G., Tuzla, 14.7.2006.
142
Sluaj Deronji, (IT-02-61)Glogova, injenina osnova (par.25), 29.9.2003.
Arhiv ICTY.

59
odreda iz Kravice i jo jedan ovjek koji je bio pripadnik Dravne
bezbjednosti Srbije.143
Na toj sjednici kriznog taba Miroslav Deronji je dao uvodnu
rije, najavivi, izmeu ostalog, da e narednog dana biti provedena
operacija napada na Glogovu. Objasnio je strateki znaaj zauzimanja
Glogove i rekao da se plan za stvaranje srpske nacionalne teritorije u
optini Bratunac ne moe provesti ako se prvo ne zauzme selo Glogova
i cjelokupno stanovnitvo bosanskih muslimana ne premjesti iz
Glogove na nesrpsku teritoriju u centralnoj Bosni. Izjavio je i da e se
operacija trajnog uklanjanja bosanskih muslimana, ako operacija u
Glogovi dobro proe, narednih dana nastaviti u gradu Bratuncu i
mjesnim zajednicama Voljavica i Suha. Nakon uvodne rijei Miroslava
Deronjia i diskusije o planu za Glogovu, bratunaki krizni tab je
usvojio plan.144
Mogue je da se naglaavanje strateke vanosti pojedinanih
sela u istonoj Bosni za ostvarivanje planova Velike Srbije uini kao
preuveliavanje. Meutim, Glogova i Voljavica bile su ozbiljna
prepreka u realizaciji srpskih monstruoznih planova. Naime, Glogova se
nalazi u neposrednoj blizini Kravice, a Voljavica na putnoj
komunikaciji Bratunac-Sase-Srebrenica i Bratunac-Fakovii-Skelani,
to je bilo vano za izvoenje opljakane robe iz Srebrenice i veze sa
srpskom optinom Skelani.145
U svom priznanju Miroslav Deronji je izjavio da je bio
svjestan, izdavi 8. maja 1992. naredbu za napad na Glogovu, da je to
napad na nebranjeno i razoruano selo. Priznao je da je komandovao
svim snagama osim snagama JNA sa kojima je, meutim, imao
izvanrednu suradnju i koordinaciju. Prema njegovom iskazu, zamolio je
kapetana Reljia da se aktivno ukljui u napad, a ne samo da ga
posmatra. Kapetan Relji je obavijestio krizni tab da e i jedinica JNA

143
Isto, par. 28.
144
Sluaj Deronji, (IT-02-61) Glogova, injenina osnova (par. 29), 29.9.2003.
Arhiv ICTY.
145
Informacije iz razgovora sa Nijazom Maiem, Sarajevo, 01.7.2006.

60
uestvovati u toj operaciji, jedan od prisutnih zastupnika je rekao: Da,
vojska e uestvovati, g. Deronjiu.146
Dakle, napad na Glogovu bio je zdruena operacija lokalnih
srpskih snaga, specijalnih (tzv. paravojnih jedinica iz Srbije), kao i
jedinice JNA pod komandom kapetana Reljia.
U ranim jutarnjim satima 9. maja 1992. godine pomenute snage
opkolile su selo Glogova. Mjetani Bonjaci koji su prethodno
razoruani, nisu pruili otpor. Zahvaljujui majci koja je ula da idu
etnici i probudila ga, S.G. je pobjegao kroz prozor i, zaklonjen
drveem nedaleko od kue, uasnut je posmatrao masakr stanovnitva i
razaranje njegovog sela.147 Njegov opis dogaaja podudara se sa
utvrenom injeninom osnovom u sluaju Deronji pred Hakim
tribunalom. U svega nekoliko sati, srpske snage su tog 9. maja 1992.
godine pogubile 64 Bonjaka. Damija je dignuta u zrak dinamitom, a
kue, polja i plastovi sijena su zapaljeni.148

Sastanak na Palama: aplauz za genocidni akt

Dana 10. ili 11 maja 1992., Miroslav Deronji je pozvan da na

Palama podnese izvjetaj o dogaajima u Glogovi i optini Bratunac.
Tom sastanku na Palama, koji je odran u hotelu Panorama,
prisustvovali su Radovan Karadi, Velibor Ostoji i Ratko Mladi, uz
jo pedesetak uesnika, meu kojima su bili predsjednici kriznih
tabova iz raznih optina. Svrha sastanka bila je da predsjednici kriznih
tabova iz svih optina pod srpskom okupacijom u Bosni i Hercegovini

146
Sluaj Deronji, (IT-02-61) Glogova, Presuda Pretresnog vijea (par. 87),
30.3.2004. Arhiv ICTY.
147
Intervju: S.G. Tuzla, 14.7.2006.
148
Sluaj Deronji, (IT-02-61) Glogova, Optunica (par. 35) i injenina osnova
(par. 41, 44) od 29.9.2003. U nastavku pretresa o kazni Deronji je promijenio verziju,
tvrdei da su damiju zapalili'dobrovoljci; u toku noi, nakon to je on napustio
Glogovu. O tome detaljno vidi Presudu Pretresnog vijea od 30. 3. 2004. Arhiv ICTY.

61
podnesu izvjetaje o bezbjednosnoj i vojnoj situaciji na terenu. Na zidu
iza njih nalazile su se mape na kojima je raznim bojama prikazan
nacionalni sastav stanovnitva dijelova Bosne i Hercegovine. Srpska
podruja su bila oznaena plavom bojom.149
Miroslav Deronji je na mapi pokazao svoju optinu. Izvijestio
je da su, prema njegovom nareenju, izvrili napad na selo Glogovu, da
je Glogova djelimino unitena i veim dijelom spaljena, te da su
Bonjaci prisilno uklonjeni iz sela. Kad je zavrio izvjetaj, prisutni u
sali za sastanke su mu aplaudirali, a Velibor Ostoji je prokomentarisao:
Sad moemo da obojimo Bratunac u plavo. To je znailo da su
zauzeli kontrolu nad Bratuncem i da su Srbi snaga koja dri Bratunac
pod kontrolom.150
Sve do 3. juna 1992. godine u naselju Suha ostalo je 38
Bonjaka. Bili su to samo ene, djeca i starci. Strijeljani su 3. juna.
Njihova tijela ekshumirana su 11. 5. 2005. godine. Meu ubijenim
Bonjacima bilo je i osmero djece. Najmlae dijete imalo je dvije
godine.151 Ovaj masakr bio je u skladu sa SDS-ovim planom da
'Bratunac potpuno oboji u plavo'. Nakon masakra u Suhoj, u Bratuncu
nije ostao nijedan iv Bonjak.152
Uloga Miroslava Deronjia u SDS-u Bratunca, predsjedavanje
kriznim tabovima, te naoruavanje lokalnog srpskog stanovnitva uz
direktne konsultacije sa Beogradom i vrhom SDS-a u Bosni i
Hercegovini, potom veza sa JNA i tzv. paravojnim formacijama -
studija su sluaja u malom na kojoj se vidi dobro funkcioniranje
genocidnog srpskog sistema - od planiranja, organizacije i finansiranja,
do komande i konane implementacije ovog monstruoznog plana.
149
Sluaj Deronji, (IT-02-61) Glogova injenina osnova (par. 46), 29.9.2003. Ar-
hiv ICTY.
150
Isto, para. 47.
151
Informacije o ovoj ekshumaciji, kao fotografije sa ekshumacije dostupne su na
http.//www.genocid.org (pristupljeno 27.5.2007.)
152
Intervju: Rifat Begi, Sarajevo, 30.5.2007. Takoer, prema informacijama iz inter-
vjua sa Edinom Kari koja je krajem maja i do sredine juna bila zarobljenica u logoru
Sase, dio stanovnika Suhe bio je zarobljen u istom logoru. Intervju: Edina Kari,
21.9.2006.

62
 Presuda i (ne)pravda

Ono to smo naveli do sada samo je dio uloge Miroslava

Deronjia, osuenog ratnog zloinca za genocid nad Bonjacima. Iz
njegove biografije oigledno je da je Deronji imao aktivnu ulogu i u
julu 1995. u Srebrenici, kao i dvije godine nakon zavretka rata, kada je
imao ulogu u prikrivanju genocida. Da podsjetimo, od 11. jula 1995.
bio je na poziciji komesara za civilna pitanja u optini Srebrenica,153 a
1996. postaje potpredsjednik SDS-a kojim je predsjedavao Karadi.
Bio je na tom poloaju dok 1997. godine nije podnio ostavku. Meutim,
bez obzira na ovako kljunu ulogu Miroslava Deronjia, Hako
tuilatvo odluilo je da optunicu protiv njega ogranii samo na
Glogovu. U pogodbi sa Tuilatvom, u zamjenu za priznanje, Miroslav
Deronji je dobio svega deset godina zatvora. Burne reakcije udruenja
rtava koje su uslijedile nakon ove presude nisu bile iznenaujue. No,
iznenaenje je bio javni istup predsjedavajueg sudskog vijea,
njemakog sudije Wolfganga Schomburga, koji se nije zadrao samo na
izdvojenom miljenju, kako to nalae uobiajena praksa Tribunala, ve
je i javno kritikovao Tuilatvo zbog toga to pravi pogodbe koje nisu
u duhu Tribunala.154

153
Deronji je optuen samo za zloin u selu Glogova koji je poinjen 9. maja 1992.
Hako tuilatvo je ignoriralo injenicu da je 11. 7.1995., dakle u vrijeme izvrenja
genocida u Srebrenici, Deronji postavljen za civilnog komesara optine Srebrenica te
da je, s obzirom na to da je bio lan GO SDS-a, istovremeno i lan udruenog
zloinakog poduhvata - te je stoga snosio odgovornost ne samo za genocid u
Srebrenici, ve i za realizaciju genocida na iroj teritoriji istone Bosne. U vezi sa
ovim ozbiljnim propustom Tuilatva pogledaj izdvojeno miljenje njemakog sudije
Schomburga, inae predsjedavajueg vijea u sluaju Deronji. Sudija Schomburg
protestira zbog nepriline pogodbe koju je sa Deronjiem napravilo Hako tuilatvo i
zbog toga to je ogranienost optunice zapravo sutinsko naruavanje osnovnih
principa pravde. Vidi Protivno miljenje sudije Wolfganga Schomburga u sluaju
Tuilatvo protiv Miroslava Deronjia. Presuda pretresnog vijea II, 30.3.2004. Arhiv
ICTY.
154
Vidi: Ana Uzelac, Judge angered at Deronjic prison term in IWPR TRIBUNAL
UPDATE, No. 351, 05.4. 2004.

63
 Sudija Schomburg posebno je akcentirao da Deronji nije
pokazao kajanje za poinjena djela. U svom izdvojenom miljenju
sudija Schomburg kae: Kazna nije proporcionalna poinjenim
zloinima, te dodaje: Optueni zasluuje ne manje od 20 godina
zatvora.155 Sutina jednog od pitanja koje je predsjedavajui sudija
postavio Tuilatvu bilo je: zbog ega je Deronji optuen samo za
masakar u selu Glogova, odnosno zbog ega je optunica vremenski
bazirana samo na jednom danu i geografski samo na jednom selu, kad je
u tom periodu optueni bio ef kriznog taba i stoga odgovoran za
zloine poinjene na irem podruju Bratunca? Predsjedavajuem sudiji
takoer nije bilo jasno zbog ega Deronji nije optuen kao sauesnik u
zajednikom zloinakom poduhvatu koji je doveo do uasnog
masakra u Srebrenici 1995. Sudija Schomburg je izjavio: Jasno je na
osnovu prima facie dokaza da je bilo dovoljno razloga da ga se optui
za njegovo uee u tom masakru samo na osnovu njegovog sopstvenog
priznanja.156
Reakcija Tuilatva zvuala je veoma neuvjerljivo. Florence
Hartman, glasnogovornica Hakog tuilatva izjavila je: Kad
podignete optunicu, morate ispuniti odreene kriterije... i mi
jednostavno nismo ispunili te kriterije u vezi sa pomenutim
dogaajima.157 No, ovaj odgovor bilo je svjesno izbjegavanje istine.
Naime, sudija Schomburg je jedan od najuglednijih sudija u Tribunalu
koji je kvalificiran da ocjenjuje dokaze za optunice koje ponudi
Tuilatvo.
Sluaj Deronji tek je jedna od pogodbi koje je Hako tuilatvo
sklopilo sa brojnim ratnim zloincima. Naime, Savjet sigurnosti UN-a
dao je rok Tribunalu da do kraja 2004. podigne posljednju optunicu, a
da do kraja 2008. zavri sa svim suenjima. Priznanja su pozitivno
djelovala na budet Tribunala tako to su smanjila trokove maratonskih

155
Sluaj Deronji (IT-02-61)Glogova, Presuda Pretresnog vijea II, 20.02.2004. Iz-
dvojeno miljenje sudije Wolfgang Schomburga. Arhiv ICTY.
156
Isto.
157
Vidi: Ana Uzelac, nav.dj.

64
suenja. Na listi prioritet Hakog tribunala, pravda za rtve nala se
ispod ekonomskog faktora.
Dakle, u okviru priznanja Miroslava Deronjia evaluirali smo
ulogu lokalnih srpskih intelektualaca u srpskom nacionalnom projektu
koji je podrazumijevao unitenje bonjakog naroda. Takoer, na ovom
sluaju mogue je slijediti vezu izmeu srpskog politikog i vojnog
vrha u Beogradu sa Miloeviem na elu i jednim mikropodrujem u
Bosni i Hercegovini kao to je Bratunac. Bratunac je samo jedan od
primjera, jer je ova veza izmeu srpskog vrha, JNA, srpskih specijalnih
snaga funkcionirala u svim okupiranim podrujima BiH.
Takoer, na primjeru Miroslava Deronjia razmotrili smo i
ulogu meunarodnog faktora. S obzirom na to da smo u ovom radu vie
puta spominjali negiranje genocida u Bosni kao dio zapadne politike
koja ne obavezuje na intervenciju, u ovom sluaju smo se osvrnuli na
ulogu Meunarodnog tribunala u Hagu u procesu relativizacije zloina.
Hako tuilatvo je srpska priznanja i male kazne za poinjene zloine
pokualo opravdati konceptom restorativne pravde. Meutim, pogodbe
u Hagu, od kojih je Deronjieva samo jedna u nizu, nisu u skladu sa
konceptom restorativne pravde.
Cilj restorativne pravde jednostavno je definirati: postizanje
pomirenja izmeu poinioca i rtve. U sluajevima ratnih zloina, a
posebno genocida, cilj restorativne pravde ima iroki drutveni
kontekst. Proces pomirenja je kompliciran jer masovni ratni zloini
ostavljaju dugotrajne posljedice na drutvo, tako to naruavaju
povjerenje unutar pojedinaca i grupa u politikoj zajednici. Meu
teoretiarima restorativne pravde postoji konsenzus da u procesu
restorativne pravde postoje tri neophodna koraka.
Prvi korak je da poinilac mora u potpunosti shvatiti posljedicu
svojih djela. Dakle, nije dovoljno da poinilac samo formalno prizna
krivicu. On se istinski mora osjeati krivim, jer je krivica odgovarajui
moralni odgovor na poinjeni zloin.
Drugi uslov je da poinilac zloina mora preduzeti dobrovoljne
korake da ispata svoju krivicu - bilo da su to koraci ka reparaciji,

65
odnosno nadoknadi materijalne tete koju je prouzrokovao zloin, bilo
da se radi o moralnoj nadoknadi tete, to podrazumijeva iskreno
pokajanje i izvinjenje.
Konano, zloinac mora preduzeti i trei korak, a to je praktino
dobrovoljno pristajanje na odreene tegobe koje e popraviti moralnu
tetu koju je prouzrokovao. Neki ovaj trei korak zovu kaznom,
meutim, kazna je nametnuta, a u sluaju restorativne pravde to znai
da zloinac dobrovoljno pristaje na ispatanje, kao neophodnu cijenu
kojom plaa za svoja djela.158
ICTY je uspostavljen kao sud iji je osnovni motiv traganje za
istinom koja e ublaiti pojedinane i drutvene traume i ubrzati proces
pomirenja, te na taj nain djelovati kao prevencija budueg konflikta.
Meutim, na primjeru Deronji moemo vidjeti da je ICTY tu svoju
ulogu dobrano kompromitirao.159

158
Tri koraka neophodna u procesu restorativne pravde detaljno je obrazloio Stephen
P. Garvey u tekstu Restorative Justice, Punishment and Atonement , Utah Law
Review 303, University of Utah, Salt Lake City, 2003., str. 304.-317.
159
ire o konfliktu izmeu hakih pogodbi i koncepta restorativne pravde vidi: Edina
Beirevi, Pogodbe Hakog tuilatva sa optuenim ratnim zloincima: restorativna
pravda ili samo trgovina?, Kriminalistike teme, br.1-2, Sarajevo, 2004.

66
 ROGATICA: PONAVLJANJE POVIJESTI I
ULOGA SPASILACA

Kao i u mnogim drugim gradovima Bosne i Hercegovine,

scenarij koji je podrazumijevao unitenje Bonjaka, njihove kulture i
zatiranje njihovog nacionalnog identiteta bio je koordiniran i
sistematian. Jedan od argumenata u dokazivanju srpskog genocidnog
plana jeste izmeu ostalog i to da je svaki od napada na veinski
muslimanske gradove i sela voen na gotovo identian nain. Kao to
smo ve vie puta naveli u ovom radu, slinost u procesu provoenja
genocidnog plana ne odnosi se samo na gradove i sela u Bosni i
Hercegovini, ve se moe porediti i sa nainima izvoenja genocida u
drugim dravama, te razliitim historijskim periodima. Rogatica ni
prema emu nije izuzetak. Genocid nad jednim narodom prati
diskriminacija, zatim ubijanje prvo istaknutih lanova drutva, potom
masovna ubistva, silovanje ena, osnivanje koncentracionih logora,
unitavanje vjerskih spomenika i spomenika kulture, pljakanje i
oduzimanje imovine i slino.
Stoga, koji god element genocida da naglasimo u sluaju
Rogatice, on nee biti specifian u odnosu na ostale primjere genocida.
Zloin genocida je veoma kompleksan dravni projekat koji je potrebno
dugo i paljivo pripremati, ali je i za naunu dekonstrukciju genocida
neophodna detaljna analiza. U ovom radu, na primjeru genocida u
Rogatici, naglasit emo samo nekoliko elemenata u tom procesu, a to
su: posljedice nekanjavanja genocida, surovost metoda istrebljenja i
masovna ubistva, ulogu obinih ljudi pripadnika srpskog naroda u
genocidnom procesu, sa posebnim akcentom na ulogu i mogunosti
spasilaca u genocidnom procesu. Nekanjavanje genocida uvijek
ostavlja mogunost da e se genocid ponoviti. Mnogi analitiari

67
genocida navode da je negiranje i nekanjavanje genocida u brojnim
historijskim primjerima vodilo ponavljanju genocida.160
Karakteristika genocida je i indoktrinacija obinih ljudi i njihovo
uee u genocidu na razliite naine. Nedavna stvarnost nas je nauila
da je za izvrenje genocida neophodno ukljuiti sve slojeve
stanovnitva. To, naravno, ne podrazumijeva da su svi pripadnici
naroda u ije ime se genocid provodi ukljueni u genocid. U svakom
genocidnom procesu postoji i odreena kategorija stanovnitva koji se
nazivaju spasioci.161 Rogatica nam prua primjer da je veina srpskog
stanovnitva u razliitim kapacitetima bila involvirana u genocid, ali
primjer jednog srpskog sela u okolini Rogatice pokazuje to da se
odreeni broj pripadnika srpskog naroda uspio oduprijeti genocidnoj
ideologiji.
elebi Pazar (u prijevodu Gospodski Pazar) naziv je Rogatice iz
osmanlijskog doba. Jo u XVI vijeku ovaj otmjeni gradi dobija
vodovod, javno kupatilo sa toplom i hladnom vodom, ariju,
musafirhane, karavan-saraje, mektebe i medresu. Od XVI vijeka
izgraeno je i nekoliko damija: Tekijska, Sinan-vojvodina, Oru-agina,
Arnaudija, Husejin-begova damija, Careva damija, arijska
Sudaudinova damija i Serhadija. U brojnim pokuajima da se
bonjako stanovnitvo eksterminira sa ovih podruja, stradavale su i
rogatike damije. Tokom Drugog svjetskog rata Rogatica je praktino
sravnjena sa zemljom. Od javnih objekata ostale su zgrade narodne
osnovne kole, dvije oteene i oskrnavljene damije, arijska i
Arnautovia, te dvije crkve: pravoslavna i katolika.162
U periodu 1992.-1993. godine, srpske snage su u Rogatici
unitile gotovo sve muslimanske vjerske objekte. Munara na
Arnautovia damiji je sruena, a damijska zgrada oteena.163 Na

160
Za pregled literature o opasnosti ponavljanja genocida vidi prvo poglavlje.
161
Za teorijska objanjenja kategorije spasilaca, vidi peto poglavlje.
162
Faruk Kozi, Rogatica - zloini i unitavanje kulturne batine u Razaranje
identiteta bosanskih muslimana, Centar za istraivanje ratnih zloina i zloina
genocida nad muslimanima, Zenica, 1993., str. 229.
163
Isto, str. 229.

68
podruju rogatike optine, osim muslimanskih vjerskih objekata u
centru grada, stradale su damije, imamske kue i ostali vjerski objekti
u dematima: Rakitnica, Godomlja, Kramer-Selo, edovii, Kovanje,
Sljedovii, Lubardii, ivaljevii, Batovo, Koutica, Brda, Vragolovi,
Kukavice, ljedovii.164 Tokom Drugog svjetskog rata etnici su u
okviru ireg procesa genocida nad muslimanima na podruju bive
Jugoslavije poinili genocid nad Bonjacima Rogatice. Scenarij ubijanja
bio je praktino isti kao 1992. godine. Kako je u svom istraivakom
radu zabiljeio Agi, u Drugom svjetskom ratu Bonjaci su stradali od
svojih komija. Borike iznad Rogatice bile su poznate po etnikoj
tradiciji:
Srbi, pravoslavci, prve komije, najprije bi opkolili bonjako
selo i stjerali mjetane u jednu dvije kue, zavisno od veliine sela i
broja populacije. Mukarce bi, uz njihov dobrovoljni pristanak,
odvodili na boriku ergelu radi, navodno, nekih vanih poslova. Tu bi
se tim naim ljudima gubio trag. Samo rijetki su uspjeli pobjei sa
borikog strelita. U selu su ostajale ene sa djecom. Teko je opisati
kako su ostrvljene komije muile nae nane, ene, djevojke i djecu:
zlostavljanje, silovanje, ubijanje, pljaka. Kad bi to etnici zavrili, sav
pravoslavni ivalj iz susjednh sela, sve to je moglo hodati, neto
ponijeti i povesti, nagrnuo bi kao opor hijena na to bonjako selo,
opljakao sve to se moglo ponijeti, otjerao stoku i pokupio ivad...
Onda bi selo planulo i za nekoliko sati nestalo s lica zemlje.165
Metodologiju zla u genocidu nad Bonjacima dokumentirao je i
Tucakovi. Prema njegovom istraivanju, u unitavanju seoskog
bonjakog stanovnitva u podruju istone Bosne primjenjivana je
razraena metodologija. Prvo su ih prijatelji Srbi nagovarali da predaju
oruje, uz argument da e ih tititi etnici koji su kraljevska vojska.166
Prema pisanju Tucakovia: Tamo gdje je oruje predato, stizale su
odmah kaznene ekspedicije sastavljene od koljaa. Za njima su ile

164
Muharem Omerdi, Prilozi izuavanju genocida nad Bonjacima (1992.-1995.),
El-kalem, Sarajevo, 1999.
165
Nusret E. Agi, ivi titovi, Hod, Sarajevo, 1995., str. 39.
166
emso Tucakovi, nav.dj., str. 38.

69
gomile pljakaa koje su na leima i konjima nosile sve to su zaticali.
Hvatali su prvo mukarce govorei im da ih vode na sasluanje u
komandu. Ubijali su ih meutim kod prvog potoka ili skrovitog
mjesta.167
Kako na podruju cijele Bosne i Hercegovine, tako i na teritoriji
Rogatice, jo 1991. godine postajalo je jasno da e se 1942. godina
ponoviti, te da je dolo vijeme raskrinkavanja mita bratstva i
jedinstva. Koliko je opasno kad narod ne posjeduje historijsko sjeanje
pokazuje primjer Bonjaka koji su ponovno nespremno doekali ulogu
rtve. S druge strane, sluaj srpskog naroda takoer pokazuje koliko je
opasno kada se historijsko sjeanje iskrivljuje i kada se njime
manipulira. Ve 1992. godine, u Rogatici kao i u drugim gradovima
istone Bosne, SDS uspostavlja paralelne, paradravne organe vlasti,
ekskluzivno srpske. Osniva se Srpska skuptina optine,168 a u junu
1991. Rogatica se ukljuuje u Srpsku autonomnu oblast Romanija.
Jo 16. maja 1991. u Rogatici su, zbog raspodjele funkcija u SJB, nikle
prve barikade. U jesen 1991. godine, Rajko Kui, sin poznatog
zloinca iz Drugog svjetskog rata, promoviran je u vojvodu rogatikog
kraja. Borika visoravan, na kojoj su se jo od 1991. godine vojno
organizirali rogatiki etnici, posluila je za naoruavanje Srba tog
kraja.
Uvertira u ubijanje Bonjaka rogatikog kraja bio je 30. mart
1992. godine, kada su Srbi traili podjelu policije na srpsku i bonjaku.
Veina Srba iselili su civilno stanovnitvo, ene i djecu, ostali su samo
mobilizirani, vojno sposobni mukarci. Kako potvruje Zoran Bojevi
iz Rogatice: Odveo sam enu i dijete u martu u Bajinu Batu iz
bezbjednosnih razloga.169

167
Isto.
168
Rogatica je osnovala Srpsku skuptinu optine 26.12.1991. po Uputstvu Glavnog
odbora SDS-a. Izvjetaj o radu Skuptine optine, broj 01/1-012-54/93, 1.10.1993.
Arhiv ICTY.
169
Dokazni postupak odbrane u sluaju Paunovi Dragoje, odran 28. 3. 2006. godine.
Broj predmeta KT-RZ-9/05. Svjedoenje Zoran Bojevi. Vidi: Almir ozo, Izvjetaj
monitora, http //idc.org.ba/monitoring/Paunovic (pristupljeno 11.6.2007.)

70
 Nakon to su srpske snage iz Rogatice iselile ene i djecu srpske
nacionalnosti, 15. maja poelo je granatiranje grada. Prvo su granatirani
dijelovi sa veinskim muslimanskim stanovnitvom. Kada su srpske
komije ponovno poeli pozivati Bonjake da se skupe u
srednjokolskom centru u Rogatici, uz objanjenje da im samo tako
mogu garantirati sigurnost, Bonjaci su posluali. Mislili su da ih
komije iz iskrene brige pozivaju da se sklone, jer im samo tako mogu
garantirati ivot. Jasmina Delija je u srednjokolski centar otila meu
prvima, sa muem i dvoje djece. Tamo je zatekla oko 50 ljudi, a
naknadno ih je dovedeno jo oko 300. Svi su bili bonjake
nacionalnosti. Zajedno sa ostalim enama i djecom, Jasmina i njena
djeca razmijenjeni su 8. avgusta 1992. godine. Radno sposobni
mukarci ostali su u logoru. Njen mu ubijen je zajedno sa ostalim
mukarcima koji su ostali u logoru.170 Nada Isakovi takoer je
povjerovala da e u srednjokolskom centru u Rogatici biti zatiena.
Preko megafona koji se nalazio na transporteru, srpsko rukovodstvo ih
je pozivalo da se sklone u srednjokolski centar jer e tamo biti sigurni.
Meutim, ispostavilo se da je to bio logor, kae Nada Isakovi.171
Kako dalje tvrdi Nada Isakovi, zlostavljanja zarobljenika inili su
rogatiki Srbi, koji su bili maskirani. Nada Isakovi imala je sreu da
nije bila meu brojnim mladim enama i djevojkama koje su srpski
vojnici odvodili iz srednjokolskog centra i silovali ih. Ali, dok se
prisjeala svog zatoenitva, na njenom licu bili su vidljivi strah i
susjeanje koje je trpjela kad god su odvodili druge zatvorenice.172
Dodatni razlog zbog kojeg su Bonjaci praktino dobrovoljno
doli u zatoenitvo u kolektivni smjetaj srednjokolskog centra nudi
Agi: Da bi sve to izgledalo to uvjerljivije, da bi Bonjaci vidjeli da
im Srbi ele dobro, da su iskreni u svojim izjavama, u kolektivni
smjetaj krenulo je i nekoliko Srba sa porodicama.173

170
Isto, Svjedoenje Jasmine Delija
171
Isto, Svjedoenje Nae Isakovi.
172
Isto.
173
Nusret E. Agi, nav. dj., str. 60.

71
 Zato su Bonjaci vjerovali svojim komijama Srbima usprkos
stranom iskustvu iz Drugog svjetskog rata, u kojem su rogatiki etici
poinili masovne zloine nad Bonjacima? Moda je to zbog toga to je
od 1945. godine kolektivnom sjeanju Bonjaka nametnut mit o
bratstvu i jedinstvu koji nije bio kompatibilan sa sjeanjem da su prve
komije Srbi najee bili organizatori i izvrioci masovnih ubistava. S
druge strane, Srbi su razvili mehanizam negiranja, kako historije iz
Drugog svjetskog rata, tako i zloina koji su poinjeni u periodu 1992.-
1995.
Mile Uji bio je naelnik vojnog odsjeka u Rogatici 1992.
godine. Prema sopstvenim rijeima, iao je u posjetu prijateljima u
srednjokolski centar u Rogaticu, gdje su Bonjaci, u njegovoj
interpretaciji, smjeteni radi sigurnosti. Pitao sam ih da li ima nekih
problema. Svi su rekli da nema problema, da je hrana dobra i da im fali
samo cigara, izjavio je na Sudu BiH, gdje je svjedoio u svojstvu
svjedoka odbrane ratnog zloinca Dragoja Paunovia.174 Uji, meutim,
potvruje da je ve dan nakon njegove posjete srednjokolskom centru
uo za ubistva civila. Kada je pokuao da otkrije vie, naelnik policije
mu je rekao da ne pita puno jer bi mogao loe proi.175 Sudski procesi
na povrinu veoma esto izvuku ono to svjedocima stoji u podsvijesti.
Svjedok Goran Kozi o stradanju civila muslimana navodno je uo
mnogo kasnije na radiju Bosne i Hercegovine. On kae: O tom
dogaaju se malo, gotovo nikako prialo na naoj strani.176

Ubijeni i preivjeli ,,ivi titovi

174
Dokazni postupak odbrane u sluaju Paunovi Dragoje, odran 28. 3. 2006. godine.
Broj predmeta KT-RZ-9/05, Svjedok Mile Uji, Vidi: Almir ozo, Izvjetaj monitora,
http: //idc.org.ba/monitoring/Paunovic (pristupljeno 11.6.2007.)
175
Isto.
176
Isto, Svjedok Goran Kozi.

72
 Iz iskaza svjedoka srpske nacionalnosti u sluajevima
procesuiranim pred Sudom BiH moe se zakljuiti da su stanovnicima
Rogatice bila poznata ubistva Bonjaka sa podruja teritorije Rogatice.
Meutim, o tome se nije govorilo. Jedan od naina ubistva Bonjaka
jeste metoda ivog tita. Naime, srpski vojnici su zarobljenike iz
logora Rasadnik i srednjokolskog centra odvodili kao ive titove u
pokuajima da poraze branitelje rogatikih sela koji su se tokom jula i
avgusta samoorganizirali i uspjeli osloboditi ranije okupirana bonjaka
sela ljedovie, Solakovie i Starie.177 Prema rijeima Agia, etniki
vojvoda Rajko Kui traio je da mu se u Kozie dovede tridesetak
zarobljenih Bonjaka, a svojim komandirima naredio je da pripreme
jedinice za 'odluujui napad i potpuno unitenje aice Alijinih
bojovnika'. Zarobljeni Bonjaci su u toj pripremi trebali biti 'ivi tit'
koji e ii ispred etnikog streljakog stroja i neutralisati eventualna
minska polja.178
Bonjaci su vezani konopcem po dvojica-trojica zajedno i
natjerani prema Tuinama, Jaenu i Brigovu. Akcija srpskih snaga je
propala nakon to su branitelji snano zapucali sa odbrambenih poloaja
iz Brigova, tako da se srpska pjeadija morala povui. Ranjeno je
nekoliko Bonjaka. Zbog neuspjeha ove akcije, u kojoj su ranjeni i
srpski vojnici, svi Bonjaci iz ivog tita su strijeljani.179 Meutim,
trojica Bonjaka preivjeli su strijeljanje. U to vrijeme nisu se nadali da
e jednog dana imati priliku svjedoiti o tome u Sudu Bosne i
Hercegovine.
Ago Kapo, zvani Kapetan, iz sela Borovsko, bjeei pred
srpskim napadima, u avgustu 1992. godine uhapen je u selu ljebovu
kod Sokoca, te odvezen u logor Rasadnik.180 Nekoliko dana zajedno sa
ostalim zarobljenicima bio je na radnoj obavezi, istio je grad i stanove
srpskim vlastodrcima. Pet dana nakon radne obaveze manjim
177
Nusret E. Agi, nav.dj., str. 91.
178
Isto, str. 92.
179
Isto, str. 91.
180
Glavni pretres na Sudu BiH, u sluaju Paunovi Dragoje, odran 06. 12. 2005.
godine. Broj predmeta KT-RZ-9/05., Svjedoenje Kapo Ago. Vidi: Almir ozo,
Izvjetaj monitora, http: //idc.org.ba/monitoring/Paunovic. (pristupljeno 11.06.2007.)

73
autobusom odvezli su ih u selo Duljevac. Tu su ih vezali u ivi tit u
kojem su proveli dva sata. Dragoje Paunovi predvodio je grupu srpskih
vojnika kojima je naredio da vezane Bonjake strijeljaju. Ago Kapo nije
mogao svojim ubicama gledati u lice, jer su 12 srpskih vojnika koji su
izvravali nareenja nosili arape na glavi. Jesu li bili svjesni
neovjenosti tog ina, ili su moda znali da savren zloin ne
postoji? Jedini koji je vjerovao da uestvuje u savrenom zloini bio
je Dragoje Paunovi, zvani piro. Sedamnaest godina nakon strijeljanja
nemonih i vezanih bonjakih ivih titova, zloinac Dragoje
Paunovi sjedio je na optuenikoj stolici u Sudu BiH i sluao svjedoka
Kapu koji je potvrdio da optueni, za razliku od drugih vojnika, nije
nosio kapu na glavi. Tog avgustovskog dana strijeljano je 27 nevinih
Bonjaka.181
Svjedok Armin Bazdara bio je u istom redu za strijeljanje kao i
Ago Kapo.182 Nakon to je pogoen u nadlakticu, uspio je uloiti
maksimalnu snagu da bi ostao miran. etnici nisu primijetili da je
preivio. Leao je bez glasa, dok je oslukivao jauke i pucnjavu. Srpski
vojnici su pojedinano ubijali one za koje su primijetili da su ivi. U
jednom trenutku uo je kako glas sa motorole pita: 'Ko to puca', a glas
koji je drao motorolu jasno je odgovorio 'piro puca'. Nakon izvjesnog
vremena Armin je potrao. Srpski vojnici pucali su za njim, ali ovaj put
bezuspjeno. Kad je iznemogao od gladi i gubitka krvi stigao na
breuljak iznad nekih vikendica, u magnovenju je vidio neke vojnike. S
obzirom da nije vie imao snage da tri, bio je spreman da se preda,
ali... bili su to vojnici Armije Bosne i Hercegovine.183
Oni koji su preivjeli strijeljanja i gledali smrti u oi 26. maja
2006. godine, zajedno sa ostalim rtvama srpskih zloina, imali su
priliku osjetiti moralnu satisfakciju to je zloin osuen. Tog dana
donesena je presuda zbog ratnog zloina protiv ovjenosti iz lana 172.

181
Isto.
182
Glavni pretres na Sudu BiH, u sluaju Paunovi Dragoje, odran 06. 12. 2005. .go-
dine. Broj predmeta KT-RZ-9/05. Svjedoenje Armin Bazdara. Vidi: Almir ozo,
Izvjetaj monitora, http: //idc.org.ba/monitoring/Paunovic (pristupljeno 11.6.2007.)
183
Isto.

74
stav 1. taka h) u vezi sa takom a) i k) Krivinog zakona Bosne i
Hercegovine. Dragoje Paunovi piro proglaen je krivim za strijeljanje
27 Bonjaka na podruju optine Rogatica i osuen na kaznu
dugotrajnog zatvora u trajanju od 20 godina.

Spasioci ili uvari ovjenosti

Doktor Zoran Gavri bio je jedan od Srba koji je sa svojim

bonjakim sugraanima dijelio ljudsku naivnost i nerazumijevanje
opasnosti od srpskog nacionalizma. Dr. Gavri, porijeklom iz Visokog,
godinama je radio kao stomatolog u Domu zdravlja Ragib Dindo u
Rogatici, a bio je poznat po svojoj drueljubivosti.184 Jednog
martovskog dana 1992. godine, dr. Gavri i amil Poljo, medicinski
tehniar, vjerojatno ponukani napetom atmosferom koja je obuzela
Rogaticu, potraili su utjehu u alkoholu. Dan kasnije, dr. Zoran Gavri
malo ega se sjeao. Znao je samo da su on i amil Poljo svratili u kuu
mjesnog uitelja na Borikama.185
Meutim, nakon to ga je njegov drug Mile Balakovi, seoski
uitelj, pozvao telefonom da doe po amila, nije se dvoumio ni trena.
Sa Borika se dr. Zoran Gavri nikada nije vratio. Poznato je da je amil
Poljo ubijen te veeri na Borikama, a mrtvo tijelo dr. Zorana Gavria
prepoznato je nekoliko dana kasnije u bolnici na Sokocu. A o detaljima
njegove smrti Rogatiani ni do danas nisu mnogo saznali, osim 'da je dr.
Zoran stigao do Milove kue i da su zajedno otili u hotel Borike u
kojem je bila baza Rajka Kuia i njegovih etnika. Tu se dr. Zoranu
Gavriu gubi svaki trag'.186 Uvjerenja dr. Gavria zbog kojih nije
potivao pravila etnikog SDS ekskluziviteta i u prijateljstvu nije pravio
razlike izmeu Srba i Bonjaka, dijelio je tek mali broj Rogatiana Srba.

184
Nusret E. Agi, nav.dj., 34.
185
Intervju: Nusret E. Agi, Sarajevo, 21.5.2007.
186
Nusret E. Agi, nav.dj., str. 35.

75
Sahrani dr. Gavria prisustvovalo je tek desetak Srba i vie stotina
Bonjaka.187
Naalost, u sjeanjima rogatikih Bonjaka pria o dr. Zoranu
Gavriu jedna je od rijetkih koja je primjer uvara principa humanosti u
srpskom narodu. Meutim, Bonjaci iz sela Maer u okolini Rogatice
imaju mnogo bolja iskustva. Komije Srbi iz susjednog sela Rasput
Njive poetkom maja obavijestili su ih da bjee u umu i da se sklone
od etnika. Potom su svoje susjede Bonjake priekali u maloj dolini,
skriveni od pogleda. Tu nas je ekala grupa mjetana. Rekli su nam da
tu moramo ostati do mraka i da ne moemo ulaziti u njihovo selo dok se
vidi, jer se ne zna odakle ko posmatra i ta ko smjera. Tek kad padne
mrak, oni e nas uvesti u svoje selo.188 Noi su Bonjaci provodili u
srpskom selu, a s prvom zorom krili su se u umi, gdje su im susjedi
Srbi donosili hranu i prekrivae. Ali, poto su spasioci u srpskom
narodu bili manjina meu Srbima u rogatikom kraju, i oni su bili u
opasnosti. Jednog jutra, jedan od komija obavijestio je Bonjake koji
su se krili: 'Jutros su nam etnici rekli da vie ne smijemo ovako
intervenisati, da ih ne smijemo spreavati u izvravanju njihovih
zadataka'.189
Prisjeajui se tih dogaaja, petnaest godina kasnije, Borivoje
Lelek iz sela Rasput Njive ni sam ne zna zbog ega su stanovnici ovog
sela u opasnost dovodili svoje ivote da bi zatitili komije Bonjake.
Samo zna da bi ponovo, da se isto desi, stanovnici sela Rasput Njive
isto postupili. Na nae pitanje da je selo Rasput Njive imalo partizansku
tradiciju, Borivoje Lelek kae: Zapravo ne. Selo nije imalo ni
partizansku ni etniku tradiciju. Selo Rasput Njive jednostavno nije
imalo nikakvu vojniku tradiciju. Sa naim komijama Bonjacima
uvijek smo se dobro slagali. Tako je i danas. Vratili su se oni, a vratili
smo se i mi. Druimo se sa dubokim osjeajem meusobnog
uvaavanja.190 Primjeri doktora Zorana Gavria, Borivoja Leleka i

187
Isto, str. 36.
188
Isto, str. 75.
189
Isto, str. 77.
190
Intervju: Borivoje Lelek, Rogatica, 29.5.2007.

76
seljana iz sela Rasput Njive svakako zasluuju dalja istraivanja. U
analizama genocida uglavnom se velika panja posveuje poiniteljima
zloina i motivima, a veoma je malo studija koje istrauju uzroke koji
ljude motiviraju da budu spasioci i sprijee genocidna djela. Motivi
spasilaca u programima prevencije genocida mogli bi imati veoma
znaajnu ulogu.

77
 FOA: SILOVANJE KAO DIO GENOCIDNE
KAMPANJE

Komparativno posmatrajui povijest genocida kao najteeg i

najekstremnijeg zloina protiv ovjenosti, moemo primijetiti da u
procesu unitenja jednog naroda birokratska drava primjenjuje veoma
irok spektar mjera. Silovanje pripadnica naroda - rtve zajednika je
karakteristika mnogih genocida u povijesti. Izuzetak je nacistika
Njemaka, koja je nad jevrejskim narodom provela najekstremniju
formu genocida u modernom svijetu, ali nije sistematski provodila
silovanja nad jevrejskim enama. Naime, prema paragrafu 2
Nirnberkog zakona iz 1935., rasno mijeanje izmeu Nijemaca i
Jevreja bilo je zabranjeno. Na osnovu ovog zakona za silovanje Jevrejke
u kocentracionom logoru u Hrvatskoj procesuiran je njemaki straar i
osuen na est mjeseci zatvora za oskrvnue rase.191 Masovna i
sistematska silovanja najee su sastavni dio genocidne kampanje, a
posljednji izvjetaji iz Sudana ukazuju na to da se ova historijska praksa
opet ponavlja.192
Postoje brojni dokazi da je silovanje armenskih ena imalo
genocidni karakter. etiri nastavnika njemake kole iz mjesta Alep 8.
oktobra 1915. uputili su protestno pismo ministarstvu vanjskih poslova
u Berlinu. Od 2.000 do 3.000 seljakinja iz Gornje Armenije koje su
ovamo dovedene zdrave, ostalo je 40 do 50 kostura. Najljepe su
postale rtvama pohote svojih uvara. One rune izdahnule su pod

191
Narcisa Lengel-Krizman, A Contribution to the Study of Terror in the So-Called
Independent State of Croatia: Concentration Camps for Women in 1941.-42., Yad
Vashem Studes 20 (1990.) str. 15. Navedeno prema: Myrna Goldenberg, Sex, Rape
and Surrvival: Jewish Woman and the Holocaust, www.theverylongview.com
(pristupljeno 27.02. 2007.)
192
Pogledaj: Human Rights Watch - Overview 2006., Sudan, http://hrw.org/en-
glishwr2k7/docs/2007/01/11/sudan14715.htm (pristupljeno 27. 02. 2007.)

78
udarcima, od gladi i ei; ak i kad su na obali rijeke, nemaju pravo
utaiti e.193
Genocidi u Bosni i Hercegovini i Ruandi poinjeni krajem XX
stoljea posluili su za uspostavljanje meunarodnopravnih presedana.
To se posebno odnosi na zloin silovanja. Naime, dok je na Tribunalu
za Ruandu donesena presuda za silovanje kao zloin genocida, u sluaju
Foa silovanje je procesuirano kao zloin protiv ovjenosti.
U sluaju Zoran Vukovi, Radomir Kova i Dragoljub Kunarac
(sluaj Foa) prvi put u povijesti kombinacija seksualnog porobljavanja
i silovanja osuena je kao zloin protiv ovjenosti i krenje zakona i
obiaja ratovanja.194
U Ruandi, u Prvostepenoj presudi u sluaju Akayesuu195
silovanje je presueno kao forma genocida. Prema ovoj presudi,
silovanje se moe tretirati kao zloin genocida ako je poinjeno sa
namjerom da se ena ubije, ili da se oplodi drugaijim etnikim
sjemenom, ili sa namjerom da se traumatizira do te mjere da vie ne
eli da raa.196 Iako tuioci u ICTY nisu silovanje u Bosni i
Hercegovini okarakterizirali kao zloin genocida, ve kao zloin protiv
ovjenosti, sistematska i organizirana priroda silovanja Bonjakinja u
Bosni i Hercegovini pokazuje da je to bio sastavni dio genocidne
kampanje koja je provoena na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.
Bakira Hasei silovana je 1992. u Viegradu. Njeno traumatino
sjeanje jezivo ilustruje ta znai genocidna namjera da se ena koja
pripada narodu rtvi oplodi drugaijim etnikim sjemenom.197 Dok
su me silovali, urlali su: 'Nee vie raati male Turke, nego male
etnike', kae Bakira. Silovanje je bilo dio srpskog genocidnog
programa i izvjetaji sa raznih dijelova bosanskohercegovake
okupirane teritorije tokom agresije ukazuju na to da je provoeno na isti

193
Bernard Brunetau, nav.dj., str. 43.
194
Predmet Foa (IT-96-23), Arhiv ICTY.
195
Jean Paul Akayesuu (ICTR-96-4), Prvostepena presuda, str. 731-734. http://69.94.
11.53/ENGLISH/cases/Akayesu/index.htm (pristupljeno 12.8.2006.)
196
Isto.
197
Isto.

79
nain, bez obzira na geografsku udaljenost. No, s obzirom na to da se
prva historijska presuda za silovanje kao zloin protiv ovjenosti
odnosi na Fou, ova presuda e nam posluiti kao studija sluaja kroz
koju emo ilustrirati da je silovanje bilo dio sistematskih genocidnih
zloina koji su poinjeni s ciljem unitenja bonjakog naroda. Prije
nego to se fokusiramo na okolnosti okupacije i uslova u kojima je
provedena kampanja silovanja Bonjakinja u Foi, napravit emo kratku
analizu silovanja kao oruja rata kroz svjetsku povijest.

Silovanje kao ratni zloin, zloin protiv ovjenosti i genocid -

historijski osvrt

injenica je da zloin silovanja kao monstruozno oruje rata nije

ekskluzivan izum osmanske, srpske ili vojske Hutua u Ruandi. Odnos
prema eni u ratu posljedica je globalne patrijarhalne kulture koja se u
ekstremnim oblicima muke dominacije nad enom reflektuje u ratnoj
atmosferi zatrovanoj ekstremnom ideologijom. U mnogim nerazvijenim
drutvima ena je i danas u najboljem sluaju graanin drugog reda, jer
se naslijea iz prolosti veoma teko prevazilaze. Naime, jo su u
Hamurabijevom zakoniku198 ene bile stavljene u kategoriju sa
ivotinjama i imovinom. Zakoni starog Izraela nisu se mnogo
razlikovali od vavilonskih zakona: ena je bila uvijek pod zatitom ili
svog oca (kao cijenjen djeli imovine, a pod pretpostavkom da joj je
nevinost jo bila netaknuta) ili pod zatitom mua.199 U staroj Grkoj,
silovanje je bilo drutveno prihvatljivo ponaanje u okviru pravila

198
Hamurabi (729. do 686.) babilonski kralj, osniva babilonskog carstva, Babilonije,
Hamurabijev zakonik, zbornik zakona uklesan klinovim pismom na stupu crnog
diorita, sada se nalazi u Louvreu.
199
Susan Brownmiller, Against OUR Will: Men, Women and Rape, Simon and Schu-
ster, New York,1975., str. 9.

80
ratovanja, za ratnike koji su enu smatrali legitimnim plijenom,
korisnim za enidbu, kao konkubine, robinje ili trofej ratnog kampa.200
Alberico Gentili (1552.-1608.) jedan je od pravnika koji je napravio
iskorak i preporuio da se silovanje u ratu zabrani. Diskusija o
pravednom ponaanju u ratu razvila se pod utjecajem prosvjetiteljskih
filozofa. Jean Jacques Rousseau (1712.-1778.) napisao je da ne postoji
nijedno opravdanje za silovanje u ratu, te da bi silovanje trebalo
kodificirati ratnim zakonima. Razni meunarodni sporazumi koji su
prije Prvog svjetskog rata formalno usvojili principe i pravila ratovanja
implicitno ili eksplicitno zabranili su i silovanje kao oruje rata. Meu
ovim sporazumima je i Leibers Code iz 1863. koji je beskompromisno
traio ozbiljno kanjavanje za zloin silovanja. Haka konvencija iz
1899. zahtijeva zatitu porodine asti i prava u ratu. Iako u ovoj
konvenciji silovanje nije eksplicitno spomenuto, sasvim je jasno iz
svega do sada reenog da je Haka konvencija pod zatitom od
zlostavljanja i zatitom porodine asti zapravo podrazumijevala zatitu
ena od silovanja u ratu, te da se na osnovu ovoga moglo
podrazumijevati da je silovanje ratni zloin. U enevskoj konvenciji iz
1929. naglaeno je da ena u ratu s obzirom na svoj spol treba biti
tretirana s uvaavanjem.201
Uprkos ovoj kodifikaciji, Prvi svjetski rat osim masovnih
gubitaka ljudskih ivota poznat je i po masovnim silovanjima. Silovanje
ena u Belgiji od njemakih vojnika bilo je toliko masovno da je to
postalo metafora za belgijsko nacionalno ponienje. enevskom
konvencijom iz 1929. proklamovano je da e ene biti tretirane s puno
obzira kao to to njihov spol zavreuje202 - ime se namjeravalo
sprijeiti silovanje, a dobio se samo nezgrapni eufemizam203 koji nije
sprijeio da se praksa masovnog silovanja nastavi i u II svjetskom ratu.
Meu brojnim silovanjima poinjenim nad enama, esto se u literaturi

200
Peter Karsten, Law, soldiers and combat, Greenwood Press, Westport, 1978.
201
International Justice Failing Rape Victims, IWPR Special Report, No. 483.
05.01.2007.
202
Isto.
203
Isto.

81
spominje masovno silovanje desetina hiljada ena u Berlinu koje su
silovali ruski vojnici tokom zadnje dvije sedmice rata.204
Sutinu znaenja silovanja u ratu doarava Susan Brownmiller:
Tijelo silovane ene postaje cermonijalno bojno polje, paradno polje
za pobjedu. Taj in na njenom tijelu je poruka koja se prenosi izmeu
mukaraca - ivi dokaz pobjede jednog i poraza drugog.205
Meutim, da bi silovanje bilo okarakterizirano kao zloin
genocida, mora biti provedeno s ciljem unitenja naroda jednog
njegovog dijela. Vojnici siluju uz naredbu odobrenje, a na zlodjela ih
motivira mrnja i iracionalna osveta koja se inicira na osnovu
propagandnih mitova. Jedan od tih mitova ponudila je Biljana Plavi
koja je u vrijeme masovne kampanje silovanja Bonjakinja dala
sljedeu izjavu: Silovanje je, naalost, strategija ratovanja muslimana i
dijela Hrvata prema Srbima. Za islam je to normalno jer tolerie
poligamiju. Istorijski, kroz 500 godina turske okupacije sasvim je
normalno bilo pravo bega age na prvu branu no sa enom iz
populacije raje. Takoer, islamska religija odreuje da se nacija djeteta
odreuje iskljuivo po ocu.206
Pored ove izjave, u medijima je esto ponavljan i njen citat da
muslimani vode porijeklo od Srba, ali da je to genetski kvarni materijal
koji je preao na islam i sad se, naravno, iz generacije u generaciju taj
gen kondenzuje. Postaje sve gori i gori...207 Dakle, nije dovoljno za
masovna silovanja Bonjakinja kriviti samo zatrovane pojedince, srpske
mukarce-vojnike i policajce koji su imali namjeru srpskim etnikim
genom oploditi Bonjakinje, ve odgovornost treba traiti na strani onih
koji su taj projekat osmislili, naredili i organizirali. Naime, genocidna
silovanja uvijek su proizvod dravne politike, a u Bosni i Hercegovini
izvravana su u kompleksnoj i dobro osmiljenoj genocidnoj kampanji s
ciljem da Bonjacima kao narodu unite temeljne vrijednosti.

204
Isto.
205
Susan Brownmiller, nav.dj.
206
Intervju Biljane Plavi, Svet, Novi Sad 06.9.1993.
207
Isto.

82
 O sistematskom silovanju Bonjakinja znalo se od samog
poetka rata. Sa prvim izbjeglicama iz okupiranih dijelova Bosne i
Hercegovine, stigle su i uasne prie o mrei logora za ene u kojima su
zatoenice bile izloene masovnom silovanju. Meutim, meunarodna
zajednica je tek u januaru 1993. odluila provjeriti ove navode. Naime,
grupa medicinskih eksperata je u periodu od 12. do 23. januara boravila
na podruju bive Jugoslavije. U okviru ove misije intervjuiran je
odreeni broj rtava i svjedoka silovanja, a tim eksperata doao je do
zakljuka da srpske snage vre sistematsko silovanje nad
Bonjakinjama, te da srpsko politiko i vojno rukovodstvo nije uinilo
nikakve napore da sprijei te zloine.208 Dogaaji u Foi pokazuju da
srpsko rukovodstvo ne samo da nije sprijeilo, ve je naredilo i
organiziralo silovanja Bonjakinja. S obzirom na to da je silovanje bilo
jedan od genocidnih metoda, ne moemo ga posmatrati izolirano od
ukupne situacije u vrijeme okupacije. Stoga je neophodno izloiti
kratku hronologiju srpske agresije u Foi koji ja poela u aprilu 1992.,
uz kratko, ali neophodno podsjeanje na genocid nad Bonjacima u
ovom gradu koji je poinjen u II svjetskom ratu.

Foansko ponavljanje povijesti

Teoretiari genocida, kako je navedeno u uvodnom dijelu ovog

rada, podsjeaju nas da u velikom broju sluajeva genocid ima
tendenciju historijskog ponavljanja. U sluaju Foe, kao i u sluaju
Vlasenice, podsjetit emo na genocid nad Bonjacima u II svjetskom
ratu. Uzorak napada na grad Fou i okolna sela, koji je poeo u aprilu
1992., bio je identian kao i u II svjetskom ratu.

208
United Nations, Report on the situation of human rights in the territory of the
former Yugoslavia, submitted by Mr. Tadeusz Mazowiecki, Special Raporeteur of the
Commission on Human Rights, pursuant to Commission resolution 1992/S-1/1 of 14
August 1992., str. 19. Arhiv ICTY.

83
 Prema rasploivoj dokumentaciji, etnike akcije u foanskom
kotoru 1942. godine za cilj su imale istrebljenje muslimana. Fou su
etnici zauzeli 19. avgusta 1942. godine, a komandant ove akcije,
Baovi, 20. avgusta depeom je izvijestio Drau Mihajlovia. Poslije
politikog osiguranja od posledica, jue su nae trupe pod komandom
majora Ostojia, posle kratke i otre borbe, zauzele Fou. Nai gubici
etiri mrtva, neprijateljski oko 1.000 od ega ena i djece 300.209 S
obzirom na injenicu da je u Foi ivio veliki broj bogatih
muslimanskih porodica, nakon masovnih ubistava, prema preivjelim
Muslimanima uslijedile su pljakake i diskriminatorske mjere.
etnici su uzeli kljueve od svih trgovakih radnji sa kojima
Muslimani raspolau, a kojih ima u Foi 90%, te su svu robu prenijeli u
vojne kasarne, te u tim kasarnama vre raspodjelu te robe etnicima, a
kako oni kau prave uniforme za etnike. Muslimanima su naredili da
ne smiju izlaziti na ulicu. Oni Muslimani kojima je dozvoljeno da izau
napolje, ti imadu na sebi oznaku u vidu idovskih oznaka.210
Arhivska dokumentacija o genocidu nad muslimanima u II
svjetskom ratu puna je jezivih detalja o zloinima. Tano pola vijeka
kasnije, srpska ideologija, jo monstruoznija u svojim namjerama, vraa
se projektu genocida u Foi. Metod izvrenja genocida podsjea na II
svjetski rat.
Kao i u ostalim gradovima i selima u Bosni i Hercegovini, SDS
je i u Foi raspirivala neprijateljsku meunacionalnu atmosferu. No
genocidom nad muslimanima Foe u II svjetskom ratu u propagandne
svrhe posluila se i SDA. U proljee 1990. godine ova partija
organizirala je stranaki miting u ime sjeanja na muslimanske rtve iz

209
AVII, ak. 222, reg. br. 31.6. i Nikola Milovanovi, Kontrarevolucionarni pokret
Drae Mihajlovia, knjiga 2, sr.161. Beograd 19. Navedeno prema: emso Tucakovi,
nav.dj., str. 75.
210
ETNIKI ZLOINI U FOANSKOM KRAJU-IZVJETAJ KOMANDE
VOJNE KRAJINE NDH, SARAJEVO, 12. JANUAR 1942., Objavljeno u V. Dedijer
- A. Mileti, nav. dj., str. 100.-102.; Smail eki, Genocid nad Bonjacima u Drugom
svjetskom ratu, MAG-Udruenje Muslimana za antigenocidne aktivnosti, Sarajevo
1996., str. 73.-74.

84
II svjetskog rata. Na tom mitingu naivno je dato obeanje da Drina
nee nikada vie tei krvava.211 Meutim, SDA nije mnogo uinila na
odbrani bonjakog naroda.
Istrage koje je provelo Tuilatvo ICTY-ja, ali i presude sudskih
vijea, nedvosmisleno su potvrdile da su Bonjaci nespremni doekali
rat, te da je naoruavanje i vojna organizacija Bonjaka u istonoj Bosni
ostala na nivou pokuaja i neorganiziranog otpora.212 S druge
strane, veliki broj svjedoka je potvrdio da je naoruavanje Srba
izvedeno planski i u potpunoj koordinaciji sa JNA i naredbodavcima iz
Srbije. Foanskim i Srbima iz okolnih sela oruje se dijelilo iz skladita
JNA u Livadama, koje je bilo pod kontrolom srpskih vlasti.
O ulozi JNA u agresiji na Bosnu i Hercegovinu svjedoi i
zahtjev koji je 17. marta 1992. iz tzv. Srpske skuptine optine Foa
upuen u Beograd, na linost general-pukovnika Blagoja Adia. U
ovom dokumentu se zahtijeva stacioniranje garnizona JNA u Foi, te se
navodi da su u tom smislu ve izvreni odreeni dogovori sa
komandom Bilekog korpusa.213
Nekoliko mjeseci prije samog napada na Fou atmosfera je bila
kritina. Bonjaci su svjesni svih srpskih aktivnosti oko pripreme rata.
Osniva se krizni tab za Fou, kao i tabovi po srpskim selima, SDS
ilegalno formira institucije vlasti, izdvaja se srpska policija, a istaknuti
kadrovi ove stranke Vojislav Maksimovi, Velibor Ostoji i Petko
anar rukovode ovim pripremama.
Okupacija Foe zapoela je 7. aprila. Prije nego to je poela
koristiti artiljeriju sa okolnih brda, srpska vojska je u u Foi zapalila

211
Preljub Tafro i Beir Maci, Genocid nad Bonjacima na podruju opine Foa
1992.-1995., Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava,
Sarajevo, 2004., str. 15.-18.
212
Vidi ICTY predmet br. IT-96-23-T i IT-96-23/1-T (Tuilac protiv Dragoljuba Ku-
narca, Radomira Kovaa i Zorana Vukovia); Presuda od 22.02.2001. Opti
kontekst, str. 11.-25. Arhiv ICTY
213
Srpska skuptina optine Foa, upueno Generaltabu JNA, na linost general-pu-
kovnika Blagoja Adia, u Foi, 17.3.1992. Dokument potpisao predsjednik srpske
skuptine Josif Milii. Arhiv ICTY.

85
bonjake kue. Bonjaci pruaju neorganizirani i spontani otpor, a 8.
aprila 1992. Srbi tekom artiljerijom napadaju preostale depove otpora
u Foi i oko Foe.214 Nain izvrenja genocida nad Bonjacima Foe,
identian je nainu na koji je izvren genocid u svim gradovima i selima
istone Bosne, ali i cijele Bosne i Hercegovine.
Kao u svim ostalim okupiranim gradovima u Bosni i
Hercegovini, srpska birokracija provela je diskriminatorske mjere
prema nesrpskom stanovnitvu koje nije uspjelo pobjei iz Foe. U tom
periodu radnici Bonjaci u mnogim preduzeima prestali su dobijati
platu, a mnogi su i otputeni. Meu otputenim bili su i radnici foanske
bolnice.215 Brojni svjedoci pred ICTY-jem izjavili su da im je bila
ograniena sloboda kretanja, mogunost okupljanja, ali i osnovna
komunikacija.
Organizirana srpska vojska napravila je precizan plan kako da
neorganizirane Bonjake po selima oko Foe, od kojih su neki bili
naoruani, pridobije da dobrovoljno predaju oruje. U sela su dolazili
lokalni srpski izaslanici sa navodnim prijedlozima za mirno rjeenje
sukoba. U tim pregovorima isticali su miroljubivu ulogu JNA.216
Bez obzira to su bonjaka sela u ruke srpske vojske padala
praktino bez borbi, ili uz minimalan otpor, stanovnici Bonjaci su
okupljani na sabirna mjesta, odakle su razvrstavani u zatvore i logore,

214
FWS-65, T. 659-661 i T. 684-685; FWS-52, T. 915; FWS-93, T. 1051-1055; FWS-
78, T. 2088-2093; FWS-190, T. 3315-3316. Vidi takoer Ex-P 6 i 6/1 koji se odnose
na tipove i upotrebu oruja koritenog prilikom zauzimanja Foe i oblinjih optina:
Ex-P 6 je borbena zapovijed kojom se jedinicama daju zadaci za dalja dejstva, a
upuena je zapovjednicima osnovnih jedinica i zapovjednitvu bataljona Trnovo, pri
emu se tom zapovijedi daju zadaci u vezi s upotrebom artiljerijskog orua. Ex-P 6/1
su slike naoruanja koje je stajalo na raspolaganju srpskim snagama. Vidi: presuda
ICTY predmet br. IT-96-23-T i IT-96-23/1-T (Tuilac protiv Dragoljuba Kunarca,
Radomira Kovaa i Zorana Vukovia); str. 13., fusnota 47.
215
Isto, FWS-33, T. 485-486; FWS-152, T. 1885; A.S., T. 2057; FWS-96, T. 2498 i
FWS-48, T. 2614. Vidi i prvostepenu Presudu u ovom sluaju od 22. 02. 2001., str.
11.
216
Isto, FWS-52, T. 852-855; FWS-48, T. 2619; FWS-78, T. 2083; FWS-192, T.
30253026. FWS-50, T. 1234-1235.

86
gdje su brojni mukarci, ene i djeca likvidirani i mueni na razne
naine. Borbe, recimo, uope nije bilo u selu Jele, koje je srpska
vojske okupirala 4. maja 1992.217 Prema izvjetaju Specijalnog
izaslanika UN-a za ljudska prava, ve je u martu u selima oko Foe
dolo do masovnih pogubljenja Bonjaka. Posebno se spominje selo
Jele u kojem su mukarci pogubljeni, a ene sa djecom protjerane u
umu. etiri dana kasnije, vratile su se da sahrane mukarce.218 U
selima Trnovae i Trbue, juno od Foe, takoer nije bilo nikakvog
otpora. Srpska vojska je u ova sela ula koncem juna 1992. godine.219
Srpski vojnici su Bonjake civile bez ijednog ispaljenog metka i bez
ikakvog pokuaja otpora, pod prijetnjom orujem, iz njihovih domova
otjerali u razne zatvore i logore koji su bili pod ingerencijom
objedinjenih srpskih vojno-civilnih vlasti.220
Svjedoenja i dokumentacija o izvrenju genocida u Foi
pozivaju na detaljna nauna istraivanja i analize. U kompleks izvrenja
genocida nad Bonjacima svakako ulazi i unitavanje bonjakih
kulturnih spomenika, te muslimanskih vjerskih objekata. Iako
unitavanje kulture jednog naroda nije sankcionirano Konvencijom o
spreavanju i kanjavanju zloina genocida iz 1948., socioloke teorije
se slau da je to svakako sastavni dio procesa genocida. Raphael
Lemkin, koji je genocidu dao ime, tokom izrade nacrta Konvencije
zagovarao je i sankcioniranje kulturocida. Njegov argument bio je da
zloinci, prije nego to ponu paliti tijela, pale knjige.221 Za ovu vrstu

217
Isto, FWS-78, T. 2099-2101.
218
United Nations, Report on the situation of human rights in the territory of the
former Yugoslavia, submitted by Mr. Tadeusz Mazowiecki, Special Raporeteur of the
Co-mmission on Human Rights, pursuant to Commission resolution 1992/S-1/1 of 14
August 1992., str. 9. Arhiv ICTY.
219
FWS-93, T. 1055-1066. Vidi presudu ICTY predmet br. IT-96-23-T i IT-96-23/1-
T (Tuilac protiv Dragoljuba Kunarca, Radomira Kovaa i Zorana Vukovia). Arhiv
ICTY.
220
Isto, FWS-33, T. 471; FWS-93, T. 1058-1072; FWS-127, T. 1857-1861; FWS-152,
T. 1885-1894; A.S., T. 1987.-1991; FWS-132, T. 2408-2410; FWS-175, T. 3573-
3574; FWS-205, T. 3468-3469. Vidi presudu ICTY predmet br.IT-96-23-T i IT-96-
23/1-T . Arhiv ICTY.
221
Za detaljnije objanjenje o Raphaelu Lemkinu vidi Prvo poglavlje.

87
sankcioniranja nije bilo politike volje, meutim, kulturocid jeste dio
genocidnog procesa. O tome svjedoe poruene damije i drugi objekti
kulture bonjakog naroda. Samo na podruju Foe srueno je 20
damija, meu njima i uvena Alada damija izgraena 1555. i
najstarija damija u Bosni i Hercegovini, Turhan Emin-begova damija
koja je sagraena izmeu 1482.-1486.222

Silovanje u koncentracionim logorima u Foi

Foanski logori osnovani su poetkom aprila 1992. godine. O

tome koliko je bila ozbiljna organizacija ovih logora govori i dokument
koji potvruje da je u periodu od aprila 1992. do oktobra 1994. samo u
Kazneno-popravnom domu Foa na osnovu radne obaveze bilo
angairano 145 lica srpske nacionalnosti. Najvei broj lica bio je na
poslovima obezbjeenja, meutim, u opisu poslova pored nekih
imena na spisku stoje i kuvar, vaspita, magaciner, itd.223
Zatoenici u KP Domu bili su sa irokog geografskog podruja
koje je pokrivalo Fou, Gorade, ajnie, Ustikolinu, Tjentite,
Miljevinu i Jele. U periodu od 1992.-1995. brojka zarobljenih ljudi je
varirala. Zatvorenika je bilo izmeu 350 i 500, ali je u ovom zatvoru
ponekad bilo i do 750 ljudi.224

222
O genocidu u Foi vidi: Hasan Bali, Bosanska kataklizma-studija sluaja Foa,
Magistrat, Sarajevo, 2002.
223
Spisak osoblja angaovanog na radnoj obavezi u Kazneno-popravnom domu Sr-
binje u periodu april 1992. do konca oktobra 1994. REPUBLIKA SRPSKA,
KAZNENO-POPRAVNI DOM SRBINJE, Broj: 01-328/98, datum 26.10.1998., u
potpisu: UPRAVNIK, Zoran Sekulovi, Spisak osoblja angaovanog na radnoj
obavezi u Kazneno-popravnom domu Srbinje u periodu april 1992. do konca oktobra
1994. Egzibit u sluaju IT-96-23-T i IT-96-23/1-T (Tuilac protiv Dragoljuba
Kunarca, Radomira Kovaa i Zorana Vukovia). Arhiv ICTY.
224
Vidi: Presuda ICTY, predmet br. IT-96-23-T i IT-96-23/1-T (Tuilac protiv Dra-
goljuba Kunarca, Radomira Kovaa i Zorana Vukovia) FWS-65, T. 686-687. Arhiv
ICTY.

88
 Neki od zatvorenika izvoeni su na prisilni rad,225 dok su drugi
odvedeni i vie nikada nisu vieni.226 Pored prisilnog rada, redovnog
batinjanja, maltretiranja i nestanaka, zatoenitvo u KP Domu u
cjelini je bilo izuzetno teko: uz minimalne higijenske uvjete, spavalo se
na podu ili na madracima od spuve, sa rijetkim i vrlo siromanim
obrocima. Svjedok sa zatienim identitetom, FWS-65, pretresnom
vijeu je rekao da je tokom tri mjeseca koja je proveo u KP Domu
izgubio 40 kilograma.227
Foa je u gradu i okolini imala razvijenu mreu logora u kojima
su mueni i ubijani Bonjaci i silovane Bonjakinje na podruju Foe:
Buk Bijela, Srednjokolski centar Foa, Srednja kola u Kalinoviku (34
km zapadno od Foe), Karamanova kua (u Miljevini), Lepa Brena
(soliter u Foi), Partizan (predratna sportska dvorana), kua u
Trnovaama (2,5 km juno od Foe), Ulica Osmana ikia br. 16
(vojniki tab u kojem su ene dovoene na silovanje).228
U sudskom procesu protiv Dragomira Kunarca, Radomira
Kovaa i Zorana Vukovia, ene, rtve silovanja iz Foe i okolnih sela,
svjedoile su o monstruoznim serijskim silovanjima kojima su bile
podvrgnute, kako prilikom zarobljavanja, tako i u zatoenikim
centrima koje smo naveli, ali i u brojnim kuama, stanovima,
gimnastikim dvoranama ili kolama.229
U hakim transkriptima, kao i u transkriptima dravnog suda u
Bosni i Hercegovini, zabiljeena su traumatina sjeanja ena koja
svjedoe o mranoj strani ljudske prirode, ali i o hrabrosti ena,
djevojaka i djevojica da u ime pravde oivljavaju munu prolost.
FWS-62, svjedokinja sa zatienim identitetom, opisala je kako
je jedne noi ena koja je spavala uz nju silovana pred oima drugih

225
Isto, FWS-65, T. 683 i T. 687-689; FWS-78, T. 2116-2117.
226
Isto, FWS-52, T. 883; FWS-95.
227
Isto, T. 686. T. 2192-2193.
228
Isto.
229
Isto, FWS-50, T. 1241-1244; FWS-75, T. 1386-1390; FWS-87, T. 1670-1671;
FWS48, T. 2637-2640.

89
zatoenika i njenog desetogodinjeg sina.230 Kroz iste uase prolazile su
i ene u ostalim logorima u kojima su bile porobljene ene iz Foe i
okolnih mjesta.231

Naredbe o silovanju

Prema svjedoenju brojnih svjedoka iz Foe, sve to se

deavalo, odvijalo se uz saglasnost i prema nalogu srpskih vlasti.
Naalost, ne postoji dokument koji potvruje da je postojala specifina
naredba o silovanju, meutim, prema izjavama svjedoka, sistematski
zloini su ak i nadgledani. Bonjakinje su u Foi, kao i na ostalim
okupiranim teritorijama Bosne i Hercegovine, silovane s ciljem da
budu, kako je to silovatelj rekao Bakiri Hasei, budu oploene
srpskim sjemenom. Prema svjedoenju FWS-192, ef policije i
predsjednik SDS-a (Srpska demokratska stranka) u Kalinoviku doli su
u inspekciju kole u kojoj su silovane ene.232 Isto tako, autobusi sa
muslimanskim enama na putu od Buk Bijele do Srednjokolskog
centra u Foi stali su na nekoliko minuta ispred SUP-a, lokalne
policijske stanice. Neki od vojnika koji su bili u autobusima izali su i
uli u policijsku stanicu ili su ispred autobusa razgovarali sa efom
policije u Foi, Draganom Gagoviem.233 Osim toga, nekoliko je
svjedoka vidjelo Dragana Gagovia u Partizanu ili u blizini
dvorane.234 Kada su pokuavale zatraiti zatitu policije, prema enama
se postupalo grubo i njihove su pritube zanemarivane.

230
Isto, T. 993-995. T. 1407.
231
Isto, FWS-185, T. 2858; FWS-186, T. 2925-2926; FWS-192, T. 3032; FWS-191,
T. 3130.
232
Isto, T. 3080.
233
Isto, FWS-48, T. 2641-2642.
234
Isto, FWS-62, T. 998-999; FWS-51, T. 1160 i T. 1218; FWS-50, T. 1280-1281;
FWS-87, T. 1690-1691; FWS-95, T. 2249; FWS-96, T. 2536; FWS-48, T. 2683 i
2692; FWS105, T. 4244.

90
 Svjedoenja Bonjakinja pred ICTY-jem govore o sistematskom
silovanju kao dijelu dravnog projekta genocida nad Bonjacima koji
nije mogao biti proveden bez uea ili preutnog prihvatanja veine
pripadnika srpskog naroda. Meutim, prema njihovim svjedoenjima,
odreeni broj srpskih vojnika ipak je pokuavao zadrati ljudski dignitet
i oduprijeti se naredbama. Za razliku od straara u zloglasnom logoru
Partizan koji nisu pokuavali sprijeiti vojnike da ulaze i siluju
zatvorenice, neki od straara u Srednjokolskom centru u Foi
pokuavali su sprijeiti vojnike da poine ovaj zloin. Svjedokinja
FWS-95 prisustvovala je sceni kada je jedan straar u logoru
Srednjokolski centar u Foi bezuspjeno pokuao sprijeiti vojnike da
uu u dvoranu. Vojnici su mu kazali da imaju dokument koji je
potpisao Dragan Gagovi, koji im je dozvoljavao da uu u zgradu i
izvedu ene. U dokumentu je stajalo da je vojnicima potreban seksualni
odnos kako bi im se popravio borbeni duh.235 Svjedokinja pod ifrom
FWS-48 je izjavila da su joj neki vojnici rekli da im je bilo nareeno da
siluju svoje rtve.236
Ovi bezuspjeni pojedinani pokuaji nekolicine srpskih straara
da sprijee zloin dodatno govore u prilog tezi da je silovanje bilo dio
kampanje koja je bila kreirana za koju je izdato nareenje sa viih
instanci.
Takoer, silovanje je na isti nain izvravano u svim okupiranim
dijelovima Bosne i Hercegovine: Viegradu, Zvorniku, Brkom... Roy
Gutman pie: Prema navodima mladih ena, silovatelji su sa rtvama
raspravljali o silovanju kao o zadai koju moraju obaviti. ene kau da
su mnogi od mukaraca poveavali odlunost uzimanjem bijelih
tableta, koje su ih, ini se, stimulirale.237 Tvrdnja mukaraca da su
postupali prema nareenjima bila je potvrena kad je stigla nova
skupina paravojnih snaga, odanih Vojislavu eelju. ene kau da su
zapovjednici iz one prethodne skupine pokuali zatititi ene iz Brezova

235
Isto, T. 2217-2219; FWS-105, T. 4244.
236
Isto, T.2700.
237
Roy Gutman, Svjedok genocida, Durieux, Zagreb 1994., str. 101.-102.

91
polja od eeljevih sljedbenika tako to su im rekli da su one ve
silovane.238
Takoer, analiza naina masovnih silovanja koja su vrena u
istonoj Bosni i u drugim dijelovima Bosne Hercegovine pokazuje da se
radi o zajednikim karakteristikama. Prvo su silovane obrazovane ene i
ene iz bogatijih porodica, a lanovi porodice zatvoreni u istom logoru
tjerani su na incest. Kampanja silovanja izvodila se istovremeno u
razliitim dijelovima Bosne i Hercegovine, i bila je dio agresije
okupacije. Mnoga silovanja deavala su se u zvaninim
koncentracionim logorima.239 Profesorica prava Catherine MacKinnon
nema sumnji da su silovanja koja su nad Bonjakinjama i Hrvaticama
vrile srpske snage bila dio genocidne kampanje:
To je silovanje do smrti, kao dio masakra, silovanje da se ubije
i da se rtva natjera da poeli da je mrtva. To silovanje je instrument
nasilnog protjerivanja, s ciljem da rtve natjeraju da napuste svoje
domove i da nikad ne poele da se vrate. To silovanje se izvodi da bi se
vidjelo i da bi se o njemu ulo: silovanje kao spektakl. To silovanje se
izvodi s ciljem da se podijeli zajednica, raspadne drutvo, uniti narod.
To je genocidno silovanje.240
Da je silovanje Bonjakinja u Foi bilo organizirano u
politikom i vojnom vrhu bosanskih Srba, pokazuje i priznanje o krivici
Dragana Zelenovia koji je optuen za silovanje. Zelenovi je 17.
januara 2007. godine priznao krivicu za silovanje Bonjakinja u Buk
Bijeloj u Foi, ukljuujui i silovanje petnaestetogodinje djevojice.
Zelenovi je takoer priznao silovanja velikog broja ena u foanskoj
gimnaziji, sportskoj dvorani Partizan, te u Karamanovoj kui.
Zelenovi je priznao da je uestvovao u muenju, premlaivanju i
izgladnjivanju zatoenica.241 Puni tekst Zelenovievog priznanja nije

238
Isto.
239
JLM Commission's Final Report, I.G.1. Arhiv ICTY.
240
Katherine A.MacKinnon, Rape, Genocide, and Woman's Human Rights,
Harward Women's Law Journal 17, 1994., str. 8.-9.
241
Predmet Zelenovi (IT-96-23/2), Saetak potvrdnog izjanjavanja o krivici. Arhiv
ICTY.

92
dostupan javnosti, meutim, Zelenovi je tokom ispitivanja od strane
sudskog vijea morao objasniti i zbog ega se dugo od meunarodne
pravde krio u Rusiji. Odgovorio je: Oni su mi organizirali put u Rusiju
i nabavili paso.242 Iako sudije nisu zahtijevale da Zelenovi precizno
odgovori ko su oni, ostalo je da se sluti da li su vlasti u Republici
Srpskoj bile umijeane u njegov bijeg. Tekst njegovog punog priznanja,
koji se jo uvijek usaglaava, moda e donijeti ovaj odgovor. Bila bi to
jo jedna zvanina potvrda da vlasti u Republici Srpskoj nisu bile
umijeane samo u organiziranje masovnog silovanja Bonjakinja, ve
da su i u miru nastavile negirati taj zloin i tititi silovatelje.
Meutim, Bonjakinje su iz najmonstruoznije kampanje izale sa
eljom da svjedoe o pretrpljenom bolu. Jedan od razloga to silovanje
do ICTY-ja nije bilo kodificirano meunarodnim pravom jeste i to to
mnoge rtve silovanja odbijaju biti svjedoci, a esto i priznati da su bile
rtve, tako da zloin silovanja ostaje tamna brojka ne samo u ratu, ve i
u miru. Moe se, dakle, rei da za sudski presedan procesuiranja
silovanja kao meunarodnog ratnog zloina pravna praksa u najveoj
mjeri moe zahvaliti rtvama koje su odbile da prihvate iracionalnu
krivicu koju im je nametalo tradicionalno patrijarhalno naslijee.

242
Isto, vidi transkript sa suenja od 17.01.2007., Arhiv ICTY.

93
VIEGRAD: GENOCID KAO SOCIJALNI PROJEKAT

U svakoj od studija sluaja u ovom poglavlju pokazali smo da je

srpsko stanovnitvo u istonoj Bosni na razliite naine bilo
mobilizirano za srpski genocidni projekat. Poznato je da stanovnici
birokratske drave u ije ime se provodi genocid uestvuju u genocidu,
to ne samo na primjeru bosanskih Srba u genocidu nad Bonjacima u
toku agresije 1992.-1995. Veoma sline su bile i reakcije Nijemaca,
Austrijanaca, Litvanaca, Poljaka i drugih naroda u ije ime su nacistika
drava i kolaboracinistike vlade irom Evrope poinile genocid nad
Jevrejima, Romima i drugim narodima u II svjetskom ratu. Na slian
nain su se, dakle, ponaali i Hrvati u genocidu nad Srbima 1942.-1945.
godine.243 Dakle, mnogi narodi nisu bili imuni na genocidnu
indoktrinaciju koja je njihovo kolektivno bie otupjela do te mjere da su
uke prihvatali, uestvovali u genocidu.244 Malo je, meutim, tako
bolno ilustrativnih primjera najbrutalnijih genocidnih metoda i
masovnih ubistava kao to je Viegrad. U Bratuncu su se, kao to smo
vidjeli, masovna ubistva vrila u koli Vuk Karadi. Masakri su se
deavali u jednom danu i u brzim vojnim akcijama, kao to su Suha i
Glogova. Lokalni stanovnici su uestvovali u srpskim vojnim snagama
u svim gradovima i selima istone Bosne. Meutim, genocid u
Viegradu provoen je danima, ubistva su se deavala pred oima
stanovnitva, srpskih ena, staraca i djece, na Drinskoj upriji koja se
vidi sa gotovo svakog prozora u Viegradu. Bonjaci su ubijani na
viegradskim ulicama, u mahalama, ne samo nou, ve i tokom dana.
Osim to su pripadnici srpske vojske ubijali i klali na mostu, palili su i
ive ljude u kuama. Do kojeg nivoa su viegradski Srbi trebali
podravati ovaj genocidni projekat u njemu uestvovati da bi genocid u

243
Za pregled literature o genocidu kao socijalnom projektu u komparativnoj
perspektivi vidi I poglavlje.
244
Za sociopsiholoke uzroke zbog kojih stanovnitvo prihvata da se u njegovo ime
ini genocid uestvuje u genocidu vidi V poglavlje.

94
Viegradu bio uspjeno proveden? Da bismo odgovorili na ovo
pitanje, napravit emo prvo kratku analizu dogaaja u Viegradu, uz
pomo hakih optunica i presuda, ali i svjedoka, kako sa bonjake
tako i sa srpske strane.
Dakle, na primjeru genocida provedenog u gradu Viegradu,
analizirat emo do koje je mjere srpska populacija bila mobilizirana za
genocid. Zapoet emo sa geostratekim poloajem Viegrada, to e
nam pokazati vanost Viegrada za velikosrpske planove. Potom emo
napraviti kratku hronologiju dogaaja koji su prethodili agresiji i
genocidu, te uz pomo presuda, optunica svjedoenja, dokumentirat
emo masovno stradanje Bonjaka u Viegradu. Da bismo razumjeli
nivo genocidnog stava bosanskih Srba u Viegradu prema Bonjacima,
analizirat emo i ponaanje ljekara i medicinskog osoblja u
viegradskim medicinskim ustanovama u proljee-ljeto 1992. godine.
Medicinska profesija treba da podrazumijeva najvei stepen humanosti
prema drugim ljudskim biima. Reimi u kojima su i ljekari
indoktrinirani idejom da pripadnici druge nacije ne zasluuju
ljekarsku pomo i pravo na ivot, vrst su dokaz da je genocid planiran
dugo, paljivo i iz jednog centra, tako da je propagandna kampanja
genocidnom idejom obuhvatila i one iji profesionalni osnov jeste da
svi ljudi imaju pravo na ivot. Poznati su ekstremni primjeri nacistikih
ljekara koji su nad zatvorenicima u koncentracionim logorima provodili
medicinske eksperimente i uestvovali u masovnom ubijanju.245 U ovoj
studiji sluaja istraujemo i ponaanje viegradskih ljekara u genocidu
nad Bonjacima.

Geostrategija i povijest

Viegradska optina smjetena je na jugoistonom rubu Bosne i

Hercegovine i granino je podruje sa Srbijom. Jo od Prvog srpskog

Vidi: Robert Jay Lifton, The Nazi Doctors u Donald L. Niewyk, The Holocaust.
245

Houghton Mifflin Company, Boston-New York, 1997.

95
ustanka 1804. godine, Viegrad je bio na meti srpskih ustanika i nije
bilo nijednog sukoba koji stanovnici ovog podruja nisu osjetili.
Najvee stradanje Bonjaka-muslimana dogodilo se za vrijeme Drugog
svjetskog rata. U tom periodu stradalo je oko 5.000 stanovnika ireg
viegradskog podruja. Samo u oktobru 1943. godine etnici Drae
Mihajlovia su na Drinskoj upriji ubili oko 1.500 Bonjaka.246 Pored
ubijanja ljudi na mostu, etnici su imali jo jedan monstruozni metod, a
to je da cijele porodice ive pale u kuama. Kako pie Tucakovi:
I u viegradskom srezu, koji je ve pred kraj ljeta 1941. godine
doao pod udar etnike 'nacionalne politike', teror je posebno
intenziviran naredne jeseni i zime. U bonjakim selima, u dolinama
Lima, Rzava i Drine, za pojedine pravoslavne praznike, organizovane
su 'lomae' za Bonjake. Ljudi su hvatani u zbjegovima i njihovim
domovima, sakupljani su u kue i tale. Unutra je ubacivana slama i
potpaljivana vatra. Stotine ena, djece i staraca umirali su u
najgroznijim mukama.247 Tucakovi, koji je za ovu knjigu izvrio
pregled brojnih dokumenata i izjava svjedoka, pie da su prije pokolja u
selima Bare Omaine etnici silovali djevojke i mlade ene, te da su u
tome posebno prednjaili etnici mjetani iz sela Mrosovo i Vjetrenika.
Posebno se u zloinima isticao etnik Duan Golubovi iz sela andana,
koji je kod Lima presreo 50 izbjeglica iz Sandaka, natjerao ih u rijeku i
sve se potopilo.248
Meutim, stradanja Bonjaka iz Viegrada tokom II svjetskog
rata praktino su ostala nezabiljeena. Jugoslavenska drava radila je na
potpunom potiranju kolektivnog sjeanja. Zahvaljujui svjedoenjima
viegradskih Srba, etnici su preimenovani u ustanike, tako da je
znaajan broj etnika iz Viegrada nakon II svjetskog rata ostvario
pravo na penzije i invalidnine zbog toga to su navodno bili uesnici

246
O potresnim autentinim svjedoenjima stradanja Bonjaka kroz povijest u
Viegradu vidi: Mustafa Sueska, Krvava uprija na Drini, DES, Sarajevo, 2001.;
Autentine dokumente o genocidu nad Bonjacima u Viegradu tokom Drugog
svjetskog rata vidi: Smail eki, Genocid nad Bonjacima u Drugom svjetskom ratu,
MAG - Udruenje Muslimana za antigenocidne aktivnosti, 1996.
247
emso Tucakovi, nav.dj., str. 48.
248
Isto.

96
Narodnooslobodilakog rata.249 U nekanjavanju zloina poinjenim
nad Bonjacima Viegrada trebamo traiti jedan od razloga to je srpska
vojska ponovila praktino isti scenarij genocida i u proljee-ljeto 1992.
godine.
Svojim geostratekim poloajem Viegrad je trajno obiljeen
kao veoma vano mjesto u velikosrpskim planovima u okviru kojih je
potrebno posmatrati i genocid nad Bonjacima. Osim toga, Viegrad je
u posljednjem ratu bio veoma vaan zbog brane na Drini. U Viegradu
se nije samo proizvodila elektrina energija, nego se kontrolirao nivo
rijeke Drine te spreavalo plavljenje podruja nizvodno od brane. I na
kraju, Viegrad je na samoj granici sa Republikom Srbijom, i nalazi se
na magistralnom putu koji povezuje Beograd i Titovo Uice u Srbiji s
Goradem i Sarajevom u Bosni i Hercegovini. Za Uiki korpus JNA
ovaj put je predstavljao vitalnu vezu s bazom u Uzamnici, kao i sa
drugim lokacijama od stratekog znaaja u sukobu.250

Naoruavanje Srba i uloga JNA

U optini Viegrad 1991. ivjelo je ukupno 21.000 ljudi, dok je

sam grad imao 9.000 stanovnika. Veina stanovnika bili su Bonjaci
(63%), dok je 33% stanovnitva bilo srpske nacionalnosti.251 Prve
nacionalne tenzije zapoele su raspodjelom mjesta u optinskoj
skuptini. Srpski politiari smatrali su da nisu dovoljno zastupljeni u

249
Mustafa Sueska, nav.dj., str. 10.
250
Vidi predmet: Tuilac Meunarodnog suda protiv Milana Lukia i Sredoja Lukia,
Viegrad (IT-98-31/1) Druga izmijenjena optunica (par. 24) od 01.0 2. 2006.,
Arhiv ICTY.
251
Izjava o slaganju strana i pitanja koja nisu sporna, P 36.1, (3)(d), (e) i (f). Vidi i P
41.1, Changes in the Ethnic Composition in the Municipality of Viegrad, 1991. and
1997. /Promjene u nacionalnom sastavu stanovnitva optine Viegrad, 1991. i 1997./,
17. avgust 2001. Navedeno prema Presudi Pretresnog vijea od 29. 11. 2002. u
predmetu Mitar Vasiljevi (IT-98-32-T) Viegrad. Arhiv ICTY.

97
vlasti zbog toga to je 27 od 50 mjesta dobila SDA, a 13 mjesta SDS.252
Kao i u drugim mjestima irom Bosne i Hercegovine, vojna obuka i
naoruavanje srpskog naroda poelo je u tajnosti mnogo prije poetka
otvorene agresije.253
Poetkom 1992. godine Bonjaci su razoruani je od njih
zatraeno da predaju oruje. U Viegradu je situacija dodatno zaotrena
od 4. aprila 1992., kada su srpski politiari uporno poeli traiti da se
policija podijeli po nacionalnosti. Ubrzo nakon toga, srpske snage su
podigle barikade oko Viegrada, a barikade su podigli i slabo naoruani
stanovnici bonjakih sela. Uskoro je uslijedila minobacaka vatra po
bonjakim naseljima. U strahu za ivote, veliki broj civila izbjegao je
iz svojih sela.254
Poetkom aprila 1992. Murat abanovi, u oajanju zbog
dogaaja u Viegradu, pokuava ucijeniti srpske snage zaposjevi
rijenu branu na Drini. Uiki korpus ovaj incident koristi da 14. aprila
okupira Viegrad preuzima kontrolu nad branom. Snage Uikog
korpusa koje su okupirale grad sastojale su se od vojnika JNA,
rezervista, snaga Uike teritorijalne odbrane i Bijelih orlova. Sa sobom
su donijeli velike koliine tekog naoruanja JNA. Nakon toga, korpus
je poslao poruku savjetujui stanovnitvu da se vrati u Viegrad, te da
im JNA garantira sigurnost.
Meutim, u prvim danima kada je kontrolu nad gradom preuzeo
Uiki korpus, dio Bonjaka ipak nije bio svjestan posljedica te
okupacije. Dok je veliki broj Bonjaka pobjegao upravo u strahu od
Uikog korpusa, na jedan dio bonjakog stanovnitva prisustvo
korpusa imalo je smirujui efekat. Ovome je doprinijelo licemjerstvo

252
Isto, Mehmed Tvrtkovi (P 143, str. 584584); Sneana Nekovi (T 3504-
3605,3610-3612); VG-14 (T 417); Omer Brankovi (P 143, str. 548791).
253
Isto, VG-22 (T 136-138, 173); Omer Brankovi (P 143, str. 548791-3); Fikret
Cocali (P 143, str. 547043); Mehmed Tvrtkovi (P 143, str. 584586); Muharem
Samari (P 143, str. 584977); Dragan Simi (T 2521); VGD-24 (T 4681-4682).
254
Ovaj i naredna tri paragrafa napisani saetak su dogaaja opisanih u Presudi Pre-
tresnog vijea od 29. 11. 2002. u predmetu Mitar Vasiljevi (IT-98-32-T) Viegrad.
Arhiv ICTY.

98
oficira JNA koji su lokalne voe Bonjaka poveli u zajedniku
kampanju da putem sredstava informiranja ohrabre ljude da se vrate
svojim domovima. Veliki broj Bonjaka je zapravo posluao ove
instrukcije. Krajem aprila 1992. brojni Bonjaci su se iz zbjegova vratili
kuama. Igra pretvaranja JNA ila je toliko daleko da je armija inicirala
i pregovore izmeu Bonjaka i Srba, u navodnom pokuaju da razrijei
meunacionalnu napetost.
Nakon to su umirili Bonjake, srpske snage su pod
pokroviteljstvom JNA mogle krenuti u finalnu akciju ienja
bonjakih sela. Na fudbalski stadion u Viegradu dovedeno je na
hiljade civila iz sela i prigradskih naselja Viegrada. Ljudi su tamo
podvrgnuti pretresu, trailo se oruje. Obratio im se zapovjednik JNA-a
koji im je rekao da oni koji ive na lijevoj obali Drine mogu da se vrate
u svoja sela koja su oiena od reakcionarnih snaga, dok stanovnici
desne obale Drine nisu puteni da se vrate. Zbog toga je mnogo ljudi sa
desne obale Drine odluilo da se skriva su pobjegli.255 Izmeu 18. i 25.
maja, Uiki korpus je napustio Viegrad ostavljajui ga pod kontrolom
Bijelih orlova, etnikih bandi i eeljevih snaga. JNA se zvanino
povlai iz Viegrada 19. maja 1992. Formalno povlaenje JNA iz Bosne
i Hercegovine bilo je reakcija na Rezoluciju 752 Savjeta sigurnosti UN-
a od 15. maja 1992., kojom se zahtijeva da JNA prestane sa uplitanjem
u BiH.256
Specijalne jedinice, koje je srpska propaganda nazvala
paravojnim jedinicama kako bi se usvojilo miljenje da nad njima ne
postoji kontrola, ostale su, ali je jo vei broj specijalnih jedinica stigao
odmah nakon to se JNA povukla iz grada.257 U koordinaciji sa

255
Isto, VG-84 (T 1649-1653); VG-38 (T 1341-1342, 1399); VG-22 (T 163); VG-32
(T 231); VG-79 (T 315-317, 320-321); VG-116 (T 582); VG-115 (T 1012); VG-14 (T
423); VG-77 (T 690). VG-22 je u svom iskazu izjavio da je sluajno uo razgovor
dvojice vojnika JNA-a o ienju koje se vri u viegradskom podruju i vidio kako na
mapi optine Viegrad pokazuju desnu obalu rijeke (T 148-150).
256
Rezolucija 757 Savjeta sigurnosti, U.N. Doc. S/RES/757 (1993). Arhiv ICTY.
257
VG-22 (T 159, 196); VG-32 (T 216-223); Fehrid Spahi (T 356); VG-14 (T 420-
421); VG-80 (T 725); VG-21 (T 911-915); VG-59 (T 656); ivorad Savi (T 2891);
Zoran Duri (T 4609-4610). Presuda Pretresnog vijea od 29. 11. 2002. u predmetu

99
lokalnim srpskim snagama, specijalne jedinice su intenzivirale
genocidnu kampanju ubijanja bonjakih civila.258 Najozloglaenija
srpska jedinica bila je ona koju je vodio Milan Luki259. Bonjaci koji
su ostali u Viegradu i oni koji su se vratili svojim kuama zatekli su se
u klopci - razoruani i preputeni na milost i nemilost udruenih srpskih
snaga koje su djelovale prema nareenju i u skladu sa planom srpskih
vlasti koje su ispunjavale cilj uspostavljanja etniki iste srpske
teritorije.260 U junu 1992. ubijanje je intenzivirano. Jedan od zloina
koji su dokumentovani putem optunica, suenja i presuda u ICTY-ju je
dogaaj od 7. juna 1992. kada su Milan Luki, Mitar Vasiljevi i jo
dvojica mukaraca na obalu Drine odveli sedmoricu muslimana koji su
ondje strijeljani. Smrtno su stradala petorica.261

Tijela na brani

Mitar Vasiljevi (IT-98-32-T) Viegrad. Arhiv ICTY. Vidi i P 49, Zavrni izvjetaj
strune komisije UN-a osnovane u skladu sa Rezolucijom 780 (1992.) Savjeta
sigurnosti, Aneks III A - Specijalne snage, par. 246-250, 540-556. Arhiv ICTY.
258
Isto, VG-14 (T 420-421); VG-38 (T 1399), Optueni (T 2007-2008).
259
Vidi Drugu proirenu optunicu protiv Milana Lukia od 27. 2. 2006. Dostupna na
http://www.un.org/icty/inclictment/english/luk-2ai060227.htm (pristupljeno 30.6.
2007.)
260
Mitar Vasiljevi, koji je u ICTY osuen za ratne zloine u svom iskazu izjavio da
su Milan Luki i njegova grupa nosili jednake uniforme kao policija i da su djelovali
zajedno s njom (vidi T 1977-1978, 1985-1986, 1994-1996). VG-22 (T 159, T 162);
VG-84 (T 1647-1649); VG-32 (T 231); Simeun Vasi (P 143, str. 645516); Mehmed
Tvrtkovi (143, str. 584584); VGD-23 (T 2661-2664); VG-14 (T 427, 469); Mirsad
Tokaa (T 852-853); ivorad Savi (T 2891); VG-117 (T 4530-4535); VG-38 (1357).
Vidi i P 15, gdje je optueni posvjedo io da je stranka naoruavala narod. Presuda
Pretresnog vijea od 29. 11. 2002. u predmetu Mitar Vasiljevi (IT-98-32-T)
Viegrad. Arhiv ICTY.
261
Vidi razgovor s optuenim Mitrom Vasiljeviem, P 15, str. 53-84, IT-98-32-T
Presuda Pretresnog vijea od 29. 11. 2002. u predmetu Mitar Vasiljevi (IT-98-32-T)
Viegrad. Arhiv ICTY.

100
Ni optunice ni presude u ICTY-ju koje su fokusirane uglavnom na
pojedinane zloine navedene u optunicama ne opisuju dovoljno
autentino optu atmosferu ubijanja i smrti koja je vladala u Viegradu
u proljee i ljeto 1992. godine. U izvjetajima UN-a informacije o
pogubljenjima u Viegradu stizale su na vrijeme. Naalost,
meunarodna zajednica, odluila je da ne poduzima nita. Bonjakinja
iz Viegrada navodi da je sredinom aprila 1992. godine 36 sati stajala
pored svog prozora i posmatrala kako srpske snage na mostu ubijaju
ljude. rtve su gurane s mosta, a potom ubijane u vodi, ili su ubijane na
mostu, pa potom bacane u Drinu. Grupe ljudi dovoene su u
automobilima, nakon to su jedni ubijeni, dovoeni su drugi, u
razmacima od 60 do 90 minuta.262 Mnogi od ubijenih bili su
jednostavno baeni u Drinu, tako da je naeno mnogo leeva koji su
plutali rijekom.263
Masovna ubistva su vrena u cijelom gradu, u mahalama,
kuama, ali najee na upriji Mehmed-pae Sokolovia i Novom
mostu (nizvodno od stare uprije, u Garu). Samo 19. juna 1992. godine
na Novom mostu ubijeno je i baeno u Drinu 147 Bonjaka Muslimana.
Na staroj viegradskoj upriji se veinom vrilo klanje, kao u ljeto
1943. godine. Ubijanja Bonjaka na mostovima bila su danonona i
brojna. Rijeka Drina je gutala Muslimane, ali je njihova tijela, kao
dokaze izbacivala u selu Slap kod epe. Bonjaci, preteno oni koji su
izbjegli sa podruja viegradske upe su kupili tijela i dostojanstveno ih
sahranjivali. Naalost, mnogi nisu identifikovani pa su zakopani kao

262
United Nations, Report on the situation of human rights in the territory of the
former Yugoslavia, submitted by Mr. Tadeusz Mazowiecki, Special Raporeteur of the
Commission on Human Rights, pursuant to Commission resolution 1992/S-1/1 of 14
August 1992. Datum izvjetaja 10. 02.1993., str. 9. Arhiv ICTY.
263
VG-79 (T 328); Mevsud Poljo (T 617-646); VG-21 (T 920-930); Amor Maovi (T
947, 997-998); VG-81 (T 1224, 1233); ivorad Savi (T 2892-2894); Mehmed
Tabakovi (str. 143., str. 912758-60); Simeun Vasi (P 143, str. 645514-16). Presuda
Pretresnog vijea od 29. 11. 2002. u predmetu Mitar Vasiljevi (IT-98-32-T)
Viegrad. Arhiv ICTY.

101
NN. Ipak, identificirano je negdje oko 200 Viegraana Muslimana, a
oko 300 ih je sahranjeno.264
Ferida D. bila je jedna od Bonjakinja koja je posmatrala Milana
Lukia sa svog balkona kako iz kamiona izbacuje ljude: To smo
gledali i danju i nou, ubijali su ljude, ene i djecu.265 Prema
istraivanju Eda Vulliamyja, Milan Josipovi, inspektor policijske
stanice u Viegradu, primio je krajem juna 1992. krajnje neobian
zahtjev iz menadmenta hidroelektrane Bajina Bata u susjednoj Srbiji.
Direktor hidroelektrane je zvao i pitao da odgovorni mogu usporiti
bacanje tijela niz rijeku. Mrtva tijela su se skupljala na brani tolikom
brzinom da direktor Bajine Bate nije mogao skupiti dovoljno radnika
da ih uklone.266
Jezivo je itati originalna svjedoenja Bonjaka i sluati
preivjele svjedoke. Viegradski Srbi u pravilu ute. Sedmi novembar
2009., za jednog od njih bio je prekretnica da prekine zavjeru utnje.
Dok smo sjedili u bati restorana na obali Drine, nesigurnim rukama
palio je cigaretu i pokazivao u pravcu Mosta Mehmed-pae Sokolovia.
Ovaj most, to je najvea grobnica. Jedna ena to gata, iz Smedereva,
rekla mi je da ne idem nikad preko ovog mosta. Ako ba moram, da
zapalim svijeu. Otpio je gutljaj kafe i nastavio. Mogao si na ovoj
Drini da vidi po 200 leeva, jer nijedan ubijeni nee rode... ne tone, on
pluta na vodi dok se ne raspadne. Kad je Luki ubijao, svaki dan se u
odreeno vrijeme putalo jezero da voda odnese leeve. Jednom sam u
avgustu otiao dole do jezera. Jezero je bilo puno leeva.267

264
Mustafa Sueska, nav.dj., str. 314.
265
Navedeno prema Ed Vulliamy, Bloody Trail of Butchery at the Bridge, The
Guar-dian 11.3.1996. str. 9.
266
Isto.
267
Bosanskog Srbina N.N. intervjuirala sam 7.11. 2008., u Viegradu, zajedno sa
Rachel Irwin, novinarkom IWPR-a. Nae istraivanje objavljeno je u specijalnom
izvjetaju IWPR-a pod naslovom Viegrad porie jezivu prolost, IWPR Holandija,
decembar, 2008. Dostupno na www. iwpr.net (pristupljeno 24.01. 2009.)

102
 Paljenje ivih ljudi

Dana 14. juna 1992. lokalni Srbi iz specijalne jedinice pod

vodstvom Milana Lukia zatvorili su u jednu muslimansku kuu u
Pionirskoj ulici u Viegradu vie od 60 muslimanskih civila svih dobi
koji su bjeali iz Koritnika i Sasa. Kuu su zatim zapalili. U one koji su
pokuali da pobjegnu kroz jedan od prozora pucalo se, te su svi osim
est osoba ivi izgorjeli.268 U Viegradu je u tom periodu ubijanje
Bonjaka provoeno sistematski i planski.269 Genocidni akt sa istom
metodom ponovio se 27. juna 1992., kada su zapaljena 72 civila, najvie
ene, djeca i starije osobe. Bilo je to na Bikavcu, u kui Mehe Aljia.
Za ovaj stravian zloin pored ostalih odgovorni su Milan Luki,
Sredoje Luki i Mitar Vasiljevi.270
Ubijanje ljudi vrhunac je doseglo u junu i julu 1992. godine.
ezdeset dva posto od ukupnog broja nestalih u optini Viegrad 1992.
godine nestalo je tokom ta dva mjeseca. Veina, ako ne i svi, bili su
civili.271 Obrazac i dinamika ubijanja ljudi u Viegradu isti je kao i u
susjednim optinama koje danas pripadaju Republici Srpskoj.272 Veliki
broj Bonjaka koji jo nisu bili izbjegli bili su sistematski protjerivani
na organizovani nain. Da bi ih odvezli, organizovani su konvoji
autobusa koji su esto imali policijsku pratnju. Postupak premjetanja

268
Predmet Vasiljevi (IT-98-32-T). Vidi incident za koji se tereti Vasiljevi u par.
16-20 Optunice (take 10-13). Jo dvije preivjele rtve uspjele su da pobjegnu prije
nego su grupu zatvorili u kuu (VG-78 i VG-101). Presuda Pretresnog vijea od 29.
11. 2002. u predmetu Mitar Vasiljevi (IT-98-32-T) Viegrad. Arhiv ICTY.
269
Isto, vidi: npr. Fehrid Spahi (T 357-360, 394-396). to se tie naina na koji su
mnogi od tih civila liavani ivota, vidi: John Clark (T 1528-1550). Vidi i P 60.
270
Mustafa Sueska, nav.dj., str. 315.
271
Amor Maovi (T 996); John Clark (T 1548). Presuda Pretresnog vijea od 29. 11.
2002. u predmetu Mitar Vasiljevi (IT-98-32-T) Viegrad. Arhiv ICTY.
272
Vidi: Ewa Tabeau (T 771-775); P 41.1, Change in the Ethnic Composition in the
Municipality of Viegrad, 1991. and 1997. /Promjene u nacionalnom sastavu
stanovnitva optine Viegrad, 1991. 1997./, 17.7.2001., str. 19.; P 41.1; Presuda
Pretresnog vijea od 29. 11. 2002. u predmetu Mitar Vasiljevi (IT-98-32-T),
Viegrad. Arhiv ICTY

103
tih ljudi esto je ukljuivao oduzimanje linih dokumenta i
dragocjenosti. Neki od tih ljudi su razmijenjeni, a ostali bili pobijeni.
Mjetani Sjeverina, 15 mukaraca i jedna ena, 22. oktobra 1992.
izvedeni su iz autobusa za Priboj u selu Mioe u blizini Rudog.
Odvedeni su u hotel Vilinu Vlas gdje su brutalno zlostavljani. Nakon
toga su ih pripadni vojske RS-a odveli na obalu Drine gdje su ih
strijeljali.273
U Viegradu i okolini sruene su zapaljene sve damije.274
Bonjaci su mueni u koncentracionim logorima, meu kojima je
poznat motel u banji Vilina vlas. U ovom motelu, koji se nalazi
sedam kilometara od grada, silovane su brojne Bonjakinje. Pored toga,
Bonjaci i Bonjakinje su mueni i ubijani i u logorima: Osnovna kola
Hasan Veletovac, Osnovna kola Petar Koi, Kasarna
Uzamnica, Hotel Bikavac, Vatrogasni dom u Viegradu,
Srednjokolski centar, Hidrocentrala, te Tvornica namjetaja Varda.
Bonjaci su mueni i do smrti premlaivani i u bivoj policijskoj stanici
u Viegradu, te u kui Mehe Aljia na Bikavcu.275 Taj proces je urodio
time da je potkraj 1992. godine u Viegradu ostalo veoma malo graana
nesrpske nacionalnosti. Danas su stanovnici Viegrada veinom srpske
nacionalnosti.276 Tako drastine promjene u nacionalnom sastavu
sistematski su se dogaale irom teritorije dananje Republike Srpske,

273
Vrhovni sud Srbije je u aprilu 2006. potvrdio da su za ovaj zloin krivi Milan
Luki, Oliver Krsmanovi, Dragutin Dragievi i ore evi.
274
Isto, Izjava o slaganju strana i pitanja koja nisu sporna, P 36.1, (3)(p). Vidi i VG-32
(T 229, 255). Vidi i P 1, A Report on the Devastation of Cultural, Historical and
Natural He-ritage of the Republic/Federation of Bosnia i Herzegovina /Izyjetaj o
unitavanju kulturne, istorijske i prirodne batine Republike/Federacije Bosne i
Hercegovine/, 5. april 1992. - 5. septembar 1995., str. 12., 102.
275
Navedeno prema: Muharem Omerdi, Prilozi izuavanju genocida nad Bonjacima
(1992.-1995.). El-Kalem, Sarajevo, 1995., str. 289.
276
Izjava o slaganju strana i pitanja koja nisu sporna, P 36.1, (3)(g). Vidi, P 41.1,
Change in the Ethnic Composition in the Municipality of Viegrad, 1991 and 1997 /
Promjene u nacionalnom sastavu stanovnitva optine Viegrad, 1991. i 1997.1, 17.
avgust 2001. Presuda Pretresnog vijea od 29. 11. 2002. u predmetu Mitar Vasiljevi
(IT-98-32-T), Viegrad. Arhiv ICTY.

104
no s aspekta meusobnog omjera stanovnitava, promjene koje su se
dogodile u Viegradu su na drugom mjestu, odmah iza Srebrenice.277

Genocidna ideologija i viegradski ljekari

O mrnji viegradskih Srba prema Bonjacima govore brojni

dokumenti, svjedoci, masakri. Ipak, dubinu kolektivne genocidne
indoktrinacije viegradskih Srba, ini se, najdublje pokazuje ponaanje
viegradskih ljekara. Ozlijeenim bolesnim graanima nesrpske
nacionalnosti uskraivali su pristup lijeenju. Jedan od takvih primjera
dokazan je i na suenju ratnom zloincu Mitru Vasiljeviu.
Nakon to je preivjela paljenje kue na Bikavcu, mlada
Bonjakinja sa tekim opekotinama, trpei velike bolove, ula je u
policijsku stanicu u Viegradu i molila da je ubiju. I dok je stariji
policajac digao pitolj da je ubije, mlai policajac,
osamnaestogodinjak, potresen prizorom, odveo je djevojku u susjednu
kuu. Ostavio ju je tu sa etiri starije Srpkinje i uputio se po pomo u
Dom zdravlja. Doveo je dr. Radomira Vasiljevia. On joj je odbio
pruiti pomo, a jedini medicinski savjet koji je dobila od njega bio je
da poe preko planina i linija fronta, te na drugoj strani potrai
bolnicu spremnu da je prihvati na lijeenje.278 Ovu priu o dr. Radomiru
Vasiljeviu, koji se na ICTY-ju pojavio u ulozi svjedoka odbrane
zloinca Mitra Vasiljevia, ispriao je haki tuilac. Prije nego to je
poeo postavljati pitanja dr. Vasiljeviu, tuilac je primijetio da je
suosjeanje koje je pokazao mladi policajac bilo krajnje neobino i
rijetko u Viegradu tih dana.279 U kontraispitivanju, dr. Vasiljevi, iako
277
Ewa Tabeau (T 770-771); vidi i P 41.1, str. 14-15. Presuda Pretresnog vijea od 29.
11. 2002. u predmetu Mitar Vasiljevi (IT-98-32-T) Viegrad. Arhiv ICTY.
278
Bonjakinja kojoj je dr. Vasiljevi odbio pruiti pomo preivjela je to se moe
zakljuiti iz daljeg toka svjedoenja.
279
Svjedoenje Radomira Vasiljevia (T 3166) u predmetu Mitar Vasiljevi (IT-98-
32-T) Viegrad, 26. 11. 2001. Arhiv ICTY (transcript dostupan na
http://www.un.orgi icty/transe 32/011126ED. htm, pristupljeno 30. 5. 2007.).

105
je pokuao pronai opravdanje za svoje ponaanje, praktino je potvrdio
da je odbio Bonjakinji sa stranim opekotinama pruiti potrebnu
pomo. Radi ilustracije citirat emo dio dijaloga sa suda.
Pitanje tuioca: Pretpostavljam da ste, kao svi doktori irom
svijeta, morali poloiti Hipokratovu zakletvu. Da ste je poloili?
Odgovor dr. Vasiljevi: Da.
Pitanje tuioca: Da ta zakletva podrazumijeva da ste obavezni
bolesne lijeiti i ublaiti im bolove?
Odgovor dr. Vasiljevi: Da.
Pitanje tuioca: Doktore, moete nam onda pomoi da
razumijemo, kako ste mogli - kao profesionalni doktor u kojeg su svi
Viegraani, i Bonjaci i Srbi, gledali kao u nekog ko e im pomoi -
kako ste se mogli okrenuti i otii od te ene, znajui u kakvim je
bolovima, znajui da je neete povesti u Dom zdravlja, znajui da ona
nije u stanju otii u drugu bolnicu i znajui da se neete nikad vie
vratiti da joj pruite pomo?
Odgovor dr. Vasiljevi: Ve sam vam rekao da je nisam smio
povesti u Dom zdravlja jer joj nisam mogao garantirati bezbjednost.280
I dr. Radomir Vasiljevi i ivorad Savi, voza ambulantnih
kola, posvjedoili su u sluaju Vasiljevi da je za njih moglo biti
opasno da muslimanima prue ljekarsku pomo.281
Meutim, odbijanje medicinskih radnika da prue pomo
viegradskim Bonjacima bilo je uobiajeno za to proljee i ljeto u
Viegradu 1992. godine. Bakira Hasei nam je navela nekoliko
primjera viegradskih ljekara koji ne samo da su odbili da prue
ljekarsku pomo Bonjacima, ve su pokazivali i otvorenu nacionalnu
mrnju:

280
Isto.
281
Radomir Vasiljevi (T 3164-3179); ivorad Savi (T 2907-2911). Presuda
Pretresnog vijea od 29. 11. 2002. u predmetu Mitar Vasiljevi (IT-98-32-T)
Viegrad. Arhiv ICTY.

106
 Jednog dana dola nam je ena koja je preivjela spaljivanje u
Pionirskoj ulici. Nazvala sam Dom zdravlja i javila mi se doktorica D.
K. Objasni-a sam joj o emu se radi i traila sam od nje da nam poalje
hitnu pomo. Ovako mi je odgovorila: 'Nemamo auta za vas balije'.282
Doktorica D.K. je vrlo rado pristala da odgovori na naa
pitanja.283 Negirala je sve navode, uz objanjenje da je radila u Hitnoj
pomoi te da su jedini pacijenti koji su joj dolazili u ratu bili Srbi.284
Kada smo je upitali da li je znala za zloine koji su poinjeni nad
bonjakim civilima u proljee-ljeto 1992. godine, D. K. je odgovorila:
Zaista nita od toga nisam znala. Ja nikad nisam ula za zloine nad
Bonjacima. Vjerujte, tek sam poslije rata neto ula.285 Na nae
insistiranje da je ipak morala neto uti s obzirom na masovnost zloina
u Viegradu, doktorica D. K. je bila ustrajna. Nije znala.
Most Mehmed-pae Sokolovia bio je obojen bonjakom
krvlju. Drina takoer. U Viegradu i oko Viegrada gorjele su kue. I
ivi ljudi u njima. Nismo povjerovali doktorici D.K. da nita nije znala -
imajui na umu razmjere genocida, to jednostavno nije mogue. O
genocidu nad Bonjacima morali su znati svi Srbi, jer se, kao to smo
vidjeli, nita nije deavalo iza zavjese. Iz masovnih grobnica na teritoriji
optine Viegrad i okolini ek-humirane su stotine muslimanskih civila
svih dobi i oba spola.286 Veliki je broj onih koji nisu pronaeni. Prema
nezvaninim podacima, u Viegradu i okolini ubijeno je oko 3.000
Bonjaka.
Godinu i po dana nakon intervjua sa doktoricom D.K. jedini
viegradski Srbin koji je bio spreman priznati da su masovna ubistva u

282
Intervju: Bakira Hasei, Sarajevo,17.4. 2007.
283
Doktorica D. K. pristala je na intervju pod uvjetom da joj ne navodimo puno ime i
prezime (primjedba E. B.).
284
Intervju: D. K., Viegrad, 21.4.2007.
285
Isto.
286
Amor Maovi (T 937-997); John Clark (T 1528-1550). Vidi i P 54, 54.1-7, P 60 i
P 140. Amor Maovi je izjavio da se meu stotinama pojedinaca koji su naeni u
masovnim grobnicama i zatim identifikovani nala samo jedna osoba srpske
nacionalnosti, dok su sve ostale bili muslimani (T 969). Presuda Pretresnog vijea od
29. 11. 2002. u predmetu Mitar Vasiljevi (IT-98-32-T) Viegrad. Arhiv ICTY.

107
Viegradu bila istovremeno i predstave za javnost, komentira razloge
zbog kojih njegovi sugraani ni danas ne ele govoriti o tome. Svi su
znali. Nisu mogli da ne znaju. Bonjaci su ubijani masovno, danju,
nou... pred svima nama. Srbi koji nisu ubijali ute, jer svi su imali neku
korist od toga. Neki su dobili poslove, neki popljakali... Ni sa jednim o
tome ne mogu da priam. Oni na to drugaije gledaju.287
U martu 1996. godine, Ed Vulliamy, viestruko nagraivani
novinar britanskog Guardiana, uputio se u Viegrad u potrazi za
znakovima kajanja Srba zbog poinjenog zloina nad Bonjacima. Nije
ih naao. Posjetio je i biblioteku Ivo Andri u Viegradu, gdje se
upoznao sa bibliotekarkom Stojkom Mijatovi, koja mu je domainski
na poklon ponudila jednu od knjiga nobelovca Andria. 'Toliko smo
knjiga uzeli iz muslimanskih kua da ne znamo ta da radimo s njima:
rekla je pruajui mu knjigu, primijetila je da je na knjizi napisana
posveta sa muslimanskim imenom. Povukla je knjigu nazad i ljubazno
ponudila britanskom novinaru: elite da prekriim ovo muslimansko
ime?. Ne, hvala, odgovorio je Vulliamy.288
Ni danas, kada se otkopavaju masovne grobnice Bonjaka, kod
viegradskih Srba nema vidljivog kajanja. Viegrad je grad u kojem
nema povratka Bonjaka nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog
sporazuma. Bonjaci koji su preivjeli genocid sjeaju se samo mrnje
svojih susjeda Srba koji su u najboljem sluaju okretali glavu od njih.
Mnogi Srbi su, pak, uzeli oruje i nasrnuli na svoje susjede. Za to se jo
uvijek nisu pokajali. U sam grad Viegrad vratila su se tano tri
Bonjaka, jedan brani par i jedna starija ena. Ljudi se ne vraaju kako
zbog stranih trauma koje su preivjeli, tako i zbog toga to se Srbi u
Viegradu nisu pokajali za to to su uradili. I danas kad odem,
provociraju me i maltretiraju, kae nam Bakira Hasei.289
ini se da je srpska nacionalna propaganda, koju smo posebno
analizirali u drugom poglavlju, u Viegradu na srpskom stanovnitvu

287
Intervju sa N.N., Viegrad, 7.11. 2008.
288
Navedeno prema Edu Vulliamy, Bloody Trail of Butchery at the Bridge, The
Guardian, 11.3. 1996., str. 9.
289
Intervju: Bakira Hasei, Sarajevo, 17.4.2007.

108
bila potpuno realizirana kako u II svjetskom ratu, tako i tokom agresije
1992.-1995. Prema analizi dokumenata, izvjetaja i na osnovu izjava
svjedoka, Srbi i Srpkinje su na razliite naine uestvovali u genocidu
nad Bonjacima. Bili su to obini radnici, seljaci, ljekari, uiteljice,
bibliotekarke... Svjedoenja Bonjaka, stranih humanitarnih radnika i
novinara, hakih istraitelja, kao samih graana srpke nacionalnosti,
opisuju proces genocida nad Bonjacima u proljee-ljeto 1992. godine.
Komparativna analiza tih izjava kao i dokumentacija u koju smo imali
uvid navode nas na zakljuak da je Viegrad 1992. godine bio
zajedniki projekat srpske vojske i veine Srba u ovom gradu. tavie, s
obzirom na injenicu da ni 17 godina nakon tih traginih dogaaja
graani srpske nacionalnosti nisu uinili nita da ponite rezultate
genocida, te na injenicu da u Viegradu vie nema Bonjaka, moemo
zakljuiti da genocid kao proces, u Viegradu jo uvijek traje.

109
 SREBRENICA: USPORENI GENOCID

Namjerno i plansko izgladnjivanje pripadnika jedne etnike

grupe esto se koristilo sa genocidnom namjerom. Izgladnjivanje esto
podrazumijeva i opsadu, te osim gladi nametanje opih, nehumanih
uvjeta ivota. U povijesti emo, naalost, prepoznati veliki broj takvih
primjera. Opsade gradova i iscrpljivanje neprijatelja nekada su bile
uobiajene metode ratovanja, meutim, prema svojoj monstruoznosti u
nedavnoj srpsko-crnogorskoj agresiji svakako se izdvaja opsada i
izgladnjivanje Srebrenice. Veliki broj dokumenata Vojske RS, te video i
audio zapisa svjedoe o tome da je opsada Srebrenice za cilj imala
potpuno istrebljenje civilnog stanovnitva tog grada. Osim od gladi,
stanovnici Srebrenice umirali su i od zaraznih bolesti, granata,
snajperskih metaka i minskih polja. Razgovori koje smo obavili sa
stanovnicima koji su ivjeli u Srebrenici tokom 1992. i 1993. godine, te
brojni dokumenti, video i audio zapisi daju nam slobodu da zakljuimo
da Srebrenica nije bila samo grad pod opsadom, ve i veliki
koncentracioni logor. Nametanje takvih uvjeta ivota prepoznato je i
prema Konvenciji o genocidu. Naime, kako stoji u lanu II pod takom
c), genocidom se smatra i 'namjerno podvrgavanje grupe ivotnim
uslovima koji treba da dovedu do njenog potpunog ili djelominog
istrebljenja'. Iako su jo od aprila 1992. godine stanovnici istone Bosne
koji su protjerani iz svojih domova bili svjesni da su osueni na
istrebljenje, ipak su odluili da se bore protiv takve sudbine. Stoga
emo se u ovom dijelu rada fokusirati na genocidne namjere srpskih
snaga, izgladnjivanje kao metodu genocida, psihologiju rtve i
mogunosti borbe protiv genocidnih namjera.
Izgladnjivanje kao metoda genocida prepoznaje se u vie
povijesnih sluajeva. Sluaj gladi u Ukrajini koju je sovjetska vlast
nametnula 1932. i 1933. godine jedan je od povijesnih primjera u kojem
se izgladnjivanje primjenjivalo kao genocidna metoda. Naime,
sovjetskoj politici izgladnjivanja prethodio je nacionalni preporod

110
Ukrajinaca. Veliki broj autora koji su se detaljno bavili ovim sluajem
tvrdi da su podruja Ukrajine sa veinskom ruskom etnikom grupom
ostala poteena od nametnute gladi.290 Svjedoenje dvanaestogodinje
Ukrajinke ilustrira kako se u Ukrajini genocidna metoda izgladnjivanja
manifestirala na djeci.
Bili su moj otac, moja majka i moja baka: u dva tjedna sve troje
su umrli. Ostala sam sama u kui. Bilo mi je dvanaest godina, to sam
mogla uiniti? Nigdje se nije moglo nai nita za jelo. Izlazila sam rano
ujutro i sve do veeri lutala po vonjacima traei neto da obrstim, ma
kakvu travu pirevinu; nije bilo lako nai jer nisam bila jedina koja je
prekapala. vakala sam i lipovo lie, jer je bilo gorko, ali mi je i to bilo
dovoljno; naila bih katkad i na divlju lobodu, pa sam i nju jela.
Ukratko, hranila sam se kao koza.
Jedna od genocidnih metoda nad Armenima u Osmanskom
carstvu bila je i glad nametnuta deportiranim armenijskim izbjeglicama.
Prisilne deportacije prikrivale su genocidnu namjeru. Kolone gladnih
Armena su pod oruanom pratnjom protjerane iz Anadolije tokom
1915. Odredi osmanskih plaenika genocid su provodili tako to su
veoma esto, uvijek po nalogu, mijenjali smjer kretanja. To je kolone s
glavnih cesta odvodilo na planinske staze, zbog ega su izbjeglice
morale odbaciti svu suvinu prtljagu da bi se mogle kretati. Logino,
morali su odbaciti i sve zalihe hrane.291 Kada su usvojene mjere da se
cijela populacija transportuje u pustinju, nije napravljen i plan o nainu
ishrane. Zapravo, uinjeno je suprotno od toga, i oigledno je da je
vlada imala plan da narod umre od gladi, biljei Hovannisian.292 U
kombinaciji sa ostalim metodama, namjensko i planirano izgladnjivanje

290
Vidi: James E. Mace, Famine and Nationalism in Soviet Ukraine, Problems of
Communism Vol 33, 1984., str. 37.-55.
291
Bernard Bruneteau, nav.dj., str. 43.
292
Richard G. Hovannisian, The Historical Dimensions of Armenian Question u
Richard G. Hovannisian (ed), Armenian Genocide in Perspective, Transaction
Publishers, New Brunswick, 1986, str. 51. Veoma detaljno obrazloenje uzroka zbog
kojih je prema Armenima najvie koritena genocidna metoda izgladnjivanja vidi:
Robert Melson, Revolution and Genocide: on the Origins of the Armenian genocide
and Holocaust. University of Chicago Press, Chicago-London, 1992.

111
provedeno je i u Kambodi u periodu 1975.-1979. U koncentracionim
logorima zatvorenici su dobijali oko 200 grama rie, a straari su
zatvorenicima esto govorili: 'Vi koji imate naviku jesti do sita, sad je
na vama red da malo gladujete'.293 Demograf Marek Swillinski
procjenjuje da je 36 posto rtava u Kambodi ubijeno upravo metodom
izgladnjivanja.294 Fotografije kostura jevrejskih zatvorenika u
koncentracionim logorima za vrijeme II svjetskog rata takoer su
svjedoanstvo da je metoda izgladnjivanja bila jedna od kljunih
metoda genocida nad Jevrejima. Televizijske slike iz srpskih
koncentracionih logora koje su objavljene u ljeto 1992. godine bile su
prvi oigledan dokaz svijetu da i srpske snage primjenjuju
izgladnjivanje kao genocidnu metodu.
Svaki genocid prate i koncentracioni logori i oni su se bez
izuzetka koristili u svim historijskim primjerima genocida. Termin
'koncentracioni logor' uveden je da bi se opisali kampovi koje je
koristila panska vojska tokom kubanske pobune 1868.-78., ali se
koristio i za britanske kampove koji su izgraeni tokom Burskog rata
1899.-1902., za Afrikance u koloniji Cape.295 Koncentracioni logori
podrazumijevaju masovno zatvaranje civilnog stanovnitva i
teroriziranje tog stanovnitva raznim metodama. Uglavnom su
koncentracioni logori otvarani s namjerom da se veliki dio zatoenika i
ubije, kao to je bio sluaj sa sovjetskim gulazima. Tokom II svjetskog
rata, nacistike vlasti su koncentracione logore iskoristile za istrebljenje
Jevreja i Roma, ali i za genocid i masovna ubistva i drugih naroda.
Tokom II svjetskog rata koncentracione logore imali su i Japanci. U
veini koncentracionih logora primjenjivane su sline genocidne
metode, a smrt zatvorenika najee je prouzrokovana dugotrajnim
muenjem i izgladnjivanjem. Nacistiki logori za vrijeme II svjetskog
rata razlikuju se od ostalih po monstruoznosti uzrokovane takozvanom

293
Bernard Bruneteau, nav.dj., str. 106.
294
Craig Etcheson, After the Killing Fields: Lessons from Cambodian Genocide,
Praeger, Greenwood, 2005.
295
Columbia Encyclopedia, Columbia University Press, definicija koncentracionog
logora dostupna na http://www.answers.com/topic/ concentration-camp#top
(pristupljeno 02.3.2007.).

112
'industrijalizacijom smrti' i uvoenjem gasnih komora koje su ubrzale
ubijanje.296 Meu najpoznatijim nacistikim logorima su Treblinka,
Auvic, Dahau...
Na podruju istone Bosne openito postojao je veliki broj
koncentracionih logora. U prethodnom tekstu ve smo ilustrirali metode
koritene u tim koncentracionim logorima i patnje rtava (studija
sluaja Bratunac, Foa i Vlasenica). Meutim, s obzirom na duinu
opsade i nametnutu metodu izgladnjivanja, Srebrenica je i sama bila
veliki koncentracioni logor. Stoga emo se posebno zadrati na nainu
preivljavanja graana Srebrenice tokom 1992. i 1993. godine.
Mnogi kao argument potvrde genocida koriste bespomonost
rtve da se odupre genocidnim namjerama. Pojednostavljeno reeno,
popularno razumijevanje genocida veoma esto podrazumijeva da rtva
genocida ne prua otpor. Helen Fein, koja se u svojim radovima esto
kritiki osvre na pasivni stav meunarodne zajednice, navodi kako se
otpor rtve veoma esto poistovjeuje sa genocidnim akcijama agresora.
Argument Feinove jeste da se otpor rtve esto koristio kao argument
da ne treba intervenirati zbog toga to se zloini ine na svim
stranama.297 Ona dalje kritizira razmiljanje prema kojem genocid
zahtijeva nevinu rtvu i krivog poinioca koji za cilj imaju unitenje
svih pripadnika grupe, usprkos injenici da se oni ne opiru niti
predstavljaju bilo kakvu prijetnju dravi. U tom smislu, Jevreji se
navode kao prototip nevine rtve, rtve koja se nije branila. Poslunost
jevrejskih rtava i danas je predmet unutarjevrejskih rasprava, ali i
naunih istraivanja kojima se analizira psihologija rtve. Najee

296
Industrijalizacija ljudske smrti u nacistikim koncentracionim logorima
dokumentirana je kroz rekonstrukciju operacije Reinhard, u kojoj je tokom 1942.-
43. u Poljskoj ubijeno vie od milion i po Jevreja. Rekonstrukciju ove operacije kao i
uase kroz koje su prolazile rtve u tri logora, Belzec, Sobibor i Treblinka, kroz
dostupne dokumente obradio je Yitzak Arad u knjizi: Belzec, Sobibor, Treblinka: The
Operation Reihard Death Camps, Indiana University Press, 1987.
297
Helen Fein citira Warrena Christophera, amerikog dravnog sekretara, koji je kao
argument protiv amerike vojne intervencije koristio frazu zloini se ine na svim
stranama. Navedeno prema Helen Fein, Civil Wars and Genocide: Paths and
Circles u Human Rights Review, April-June 2000., str. 51.

113
pitanje jeste - zbog ega je svega nekoliko straara u koncentracionim
logorima uspjeno kontroliralo ljude koji su bili sigurni u smrt? Iako su
bili svjesni da ne mogu izbjei da ne budu ubijeni, brojni Jevreji ipak
nisu pruali otpor posluno su odlazili u smrt. Naravno, bilo je
izuzetaka u kojima su se zatvorenici odluivali na bjeanje iz logora.
Meutim, najpoznatija jevrejska pobuna jeste ona u Varavskom
getu. Jevrejsku pasivnost u getu teoretiari uglavnom objanjavaju
tezom da su Jevreji smatrali da je pasivnost najbolji izbor: Aplicirana
na geto, Hilbergova teza se ini tanom. Naime, dok god su Jevreji
smatrali da bi mogli preivjeti nacistiku vladavinu, imali su motiv da
primijene uobiajeni pasivni stav koji im je u prolosti omoguavao
preivljavanje u zajednici, te su zbog toga smatrali da je bolje ne
zapoinjati oruani otpor.298
Iako su Jevreji uglavnom prihvatali sudbinu rtve, pobuna u
Varavskom getu ipak nije bila jedina. Yehuda Bauer u istraivanju
jevrejskog otpora navodi dugu listu pobuna, oruanih akcija, ali navodi
i sedamnaest mjesta u Poljskoj iz kojih su Jevreji organizirano pobjegli
u ume da bi pruili gerilski otpor. Bauer navodi i est koncentracionih
logora u kojima je dolazilo do otvorenih pobuna protiv nacistikih
straara, ukljuujui i pobunu u gasnoj komori u Auvicu krajem 1944.
godine.299 Dakle, ni u sluaju Jevreja nije mogua generalizacija o
potpunoj pasivnosti rtve. Oruani otpor pruali su i Armeni, i Tutsi,
kao i Bonjaci. Naime, ni potpuna predaja ni bespomonost rtve - nita
dodatno ne doprinosi odreivanju genocidne namjere. Stoga je potpuna
bespomonost rtve pogrean argument u smislu potvrde genocida. Za
genocid je potrebna vojna premo onoga koji provodi genocid.
U tom smislu, osvrnut emo se i na samoorganizirani otpor koji
je praktino bio posljedica nametnutog izgladnjivanja u Srebrenici.
Srpska propaganda veoma esto koristi samoorganiziranje Bonjaka i
odbranu Srebrenice kao objanjenje opravdanje za kulminaciju
genocida u julu 1995. godine, kada je poinjen najstraniji genocidni
298
Yehuda Bauer, Forms of Jewish Resistance, u Donald L. Niewyk The Holocaust,
Houghton Mifflin Company Boston New York, 1997., str. 119. i 120.
299
Isto, str. 122.

114
akt od poetka agresije na Bosnu Hercegovinu.300 Zbog toga je, izmeu
ostalog, neophodno elaborirati uvjete motive u kojima su se Bonjaci,
kao rtve genocida, branili od potpunog unitenja. No, zapoet emo s
kratkom hronologijom dogaaja koji su prethodili opsadi Srebrenice.

Predratna atmosfera

Kao to smo naveli na poetku ovoga poglavlja, naoruavanje

Srba u okolini Srebrenice bio je dio koordiniranog plana naoruavanja
na podruju cijele istone Bosne. Jo od septembra 1991. godine, kada
su Demo Jusi i Nedad Hodi ubijeni u selu Kravice, tenzije su
narasle do usijanja. Bonjaci su ivjeli u strahu i nisu zalazili u srpska
podruja.301 Bonjaci unutar vojnopolitikih struktura Republike Bosne
i Hercegovine raspolagali su ozbiljnim indikacijama da je priprema za
agresiju vieslojna. Izgradnja puteva i priprema alternativne putne
mree poela je jo 1990. godine. Prema rijeima Nijaza Maia, JNA
je napravila podlogu za podvodno prolaenje tenkova koritom Drine iz
Srbije u Bosnu na teritoriji optine Bratunac, u mjestima Redii i
Dubrave. Na ovim lokalitetima i u Fakoviima pripremljeni su temelji
za nosae pontonskih mostova.302 Ta alternativna putna mrea kao i
pontonski mostovi su, kako e se kasnije pokazati, koriteni od srpske
vojske za pokret tenkova i teke artiljerije, kao i za transport i dopremu
oruja. Sidik Ademovi, koji je i prije agresije imao povjerljive
informacije o naoruavanju Srba s obzirom na to da je radio u policiji,

300
Vidi Ljiljana Bulatovi, Istina o Srebrenici. Beograd 2005. Ovo je jedna u nizu
knjiga srpske crne propagande koja negira genocid nad Bonjacima u Srebrenici.
301
Ubijeni Demo Jusi bio je iz Podaua, a Nedad Hodi iz Hrane. Tog 30.9.
1991. tee su ranjeni i Mevludin Sinanovi iz Glogove i Zaim Salihovi iz Tokoljaka.
Bonjaci ovaj dogaaj smatraju najavom srpske agresije, posebno zbog toga to
poinioci, iako poznati policiji, nisu nikada odgovarali. Vidi: Nijaz Mai,
Srebrenica: agresija, otpor, izdaja, genocid, Opina Srebrenica, juli 1999., str. 53.
302
Nijaz Mai, Istina o Bratuncu: agresija, genocid, oslobodilaka borba 1992.-1995.
Izdava: Optina Bratunac sa sjeditem u Tuzli, 1996., str. 20. i 21.

115
objanjava da su ovi putevi u pripremi za agresiju bili neophodni, jer
pravo nadgledanja na tim putevima nije imala narodna milicija, ve
samo JNA.303 Smailovi dodatno objanjava uzroke napetosti u
podruju Srebrenice:
Kravica je bila puna ljudi, naoruanih, i mi smo znali da u
Kravicu ulaze vozila natovarena orujem dolazei iz pravca Ljubovije,
Krasanpolja i Zelinja i sputaju se u Kravicu. Tamo su imali ve svoju
jedinicu srpske policije, od druge polovine 1991. godine. Dakle, po
onom to smo mi znali, Srbi su april 1992. godine doekali potpuno
naoruani i spremni. Dolazilo je do incidenata, posebno na rubnim
dijelovima prema srpskim selima.304
Jo u novembru 1991. godine u Srebrenici su se mogli vidjeti
uniformisani i naoruani vojnici. Kada bi policija zaustavila neke od
njih, pokazivali su ovlatenja JNA na osnovu kojih su imali punomo
vojske da prikupljaju hranu i ostale potreptine za izbjeglice iz
Hrvatske. Ovlatenja su im takoer garantirala nesmetano kretanje.
Intenzivno naoruavanje Srba u selima oko Srebrenice otvoreno je
poelo u drugoj polovini 1991. godine i deavalo se pred oima
Bonjaka. Mi smo znali da JNA naoruava lokalno stanovnitvo.
Helikopteri su sputali oruje iznad Duia, gdje je general Milenko
ivanovi imao kuu. Odatle je vren transport prema Fakoviima,
Pribievcu, a jedan krak vodio je ka Loznikoj rijeci, tvrdi
Smailovi.305 Sudbina Srebrenice vezana je za sudbinu cijelog podruja
istone Bosne, ali je koordinacija dogaaja usko vezana sa dogaajima
u Bratuncu. Naime, kao to smo naveli u hronologiji dogaaja o agresiji
na Bratunac, na sastanak u Bratuncu 17. aprila 1992. pozvani su i
predstavnici Srebrenice. Na tom sastanku traeno je da se podijeli
MUP, kao i sam grad Srebrenica. Prema tom prijedlogu, rijeka
Krievica trebala je da bude granica. Pod pritiscima naoruanih
arkanovaca, optinski predstavnici pristali su na podjelu Srebrenice, kao
i na to da MUP u Srebrenici i sve policijske ispostave predaju

303
Intervju: Sidik Ademovi, Sarajevo, 15.10.2006.
304
Intervju: Suad Smailovi, Tuzla, 07.7.2006.
305
Isto.

116
naoruanje srpskoj policiji.306 Meutim, nakon to su uli da srpski
predstavnici insistiraju na predaji oruja, nekoliko Bonjaka policajaca
uzimaju oruje iz magacina policijske uprave. U brda odlaze Naser
Ori, Suad Smailovi, Hakija Meholji, Akif Usti, Sidik Ademovi, te
brojni drugi Bonjaci koji su odluili da se ne predaju srpskim snagama.
Vijesti koje su dolazile od izbjeglica iz drugih gradova i sela iz istone
Bosne bile su krajnje uznemiravajue. Smailovi kae: Odmah smo
evakuirali stanovnitvo, jer smo znali da ubijaju ljude u Bratuncu.307
Ove nepovezane i samoorganizirane grupe tokom cijele 1992. i 1993.
init e jezgro spontanog otpora agresoru.308
Ve 13. aprila 1992., ponovno u blizini Kravice, vraajui se iz
Bajine Bate, ubijena su dvojica Bonjaka: Meho Hrvai iz Potoara i
Bahrudin Osmanovi iz Gostilja.309 Do napada na Srebrenicu dolazi 17.
aprila 1992. godine. Prvo su poela granatiranja sa okolnih podruja.
Narod se, znajui za maskre koji su se deavali u selima oko Bratunca,
povukao u zbjegove u brda. Prvi srpski vojnici u Srebrenicu su stigli iz
pravca Zalazja, iz rudnika Sase gdje je ve formiran zloglasni logor.
Sutradan u Srebrenicu ulaze i ostale srpske snage, da bi 18. aprila stigli i
arkanovci. Za preostale Bonjake u Srebrenici nastupili su dani terora.
Provaljena je i opljakana robna kua, zapaljene su bonjake kue, a
brojni Bonjaci su ubijeni.310 Sa svog prozora na petom spratu, u stanu
u kojem je stanovala, Sabra Kolenovi posmatrala je komije Srbe kako
oblae SMB uniforme i zajedno sa pristiglim specijalnim srpskim
snagama pale bonjake kue i pljakaju Srebrenicu. Jednog dana upali
su i u njen stan, navodno traei snajper: Razvalili su vrata nogom i
upali u stan. Pretukli su i mene djecu. Elvis je imao osam, a Anel 12

306
Intervju: Sidik Ademovi, Sarajevo, 15.10.2006.
307
Intervju: Suad Smailovi, Tuzla, 07.7.2006.
308
Intervjui: Ejub Dedi, Tuzla, 13.5.2007.; Muriz Bekti, Den Hag, 20.11.2006.;
Nedad Bekti, Sarajevo, 15.12.2006.
309
Intervju: Nijaz Mai, Sarajevo, 01.7.2006.
310
Ove informacije rezultat su komparativne analize intervjua sa velikim brojem
oevidaca ovih dogaaja.

117
godina. Ni danas ne znam kako smo ostali ivi. Komije nikad nisu ni
pokuali da nas zatite.311
U svega nekoliko dana, koliko je srpska vojska provela u
Srebrenici, popaljene su sve bonjake kue, a veliki broj Bonjaka koji
su ostali u Srebrenici je ubijen. Goran Zeki, predsjednik SDS-a za
Srebrenicu i jedan od glavnih organizatora agresije u ovom kraju, 7. i 8.
maja uestvovao je u paljenju i granatiranju bonjakih sela u regiji
Kragljivode i Skenderovii. Nakon povratka u Srebrenicu, Goran Zeki
ubijen je u zasjedi na putu iznad naselja Vidikovac koju su mu napravili
hrabri mladi branitelji iz Kragljivode.312 Nakon ubistva Gorana Zekia,
srpske snage se povlae iz Srebrenice, nosei sa sobom sve to su
mogli.
Kada smo primijetili da su napustili Srebrenicu, ja sam sa
grupom ljudi odmah siao u Srebrenicu, zatekao sam sve opustoeno.
Nismo prvih pet dana dozvoljavali da se ljudi vraaju jer nismo znali ta
se deava. Poto smo dobro utvrdili ta se deava, onda smo ljude iz
ume povukli u Kazane. U policijskoj stanici smo nali neto oruja.
Vraali smo izbjeglice iz ume. Imali smo mnogo vei broj ljudi nego
stanova, tako da smo oko 25. maja poeli smjetati izbjeglice i po
srpskim kuama. Ljudi su tamo uglavnom nalazili oruje i to nam je
jako pomoglo da se uopte odrimo na tom podruju.313
U Srebrenicu spontano dolaze velike grupe izbjeglica Bonjaka
koji su protjerani svojih kua iz istonobosanskih gradova. U svega
nekoliko dana, u Srebrenici se smjeta oko 10.000 ljudi. Broj
novopridolih stanovnika Srebrenice rastao je iz dana u dan. Procjene
nezavisnih izvora govore da su brojevi bili dinamini, ali da je od
decembra 1992. do marta 1993. broj stanovnika Srebrenice narastao sa
40.000 na 80.000.314

311
Intervju: Sabra Kolenovi, Sarajevo, 22.6.2006.
312
Intervju: Nijaz Mai, Sarajevo, 01.7.2006.
313
Intervju: Suad Smailovi, Tuzla, 7.07.2006.
314
UN Report, 20-Mar-93, Special Sitrep-Srebrenica-Gen Morillon left Srebrenica
together with 673 persons and 100 wounded. UN documents collection. Arhiv ICTY.

118
 Krajem maja 1992., naoruani Bonjaci se pokuavaju
organizirati. Bilo je teko napraviti red i zatititi gladni i napaeni narod
koji je pristizao iz svih gradova i sela iz istone Bosne. Ulaskom u
Srebrenicu mnogi Bonjaci su, bjeei iz nesigurne zatite koju su im
pruale ume, mislili da e u veoj zajednici sa svojim sunarodnicima
imati vee izglede za preivljavanje. Mnogi nisu bili svjesni da su
ulaskom u Srebrenicu zapravo upali u klopku srpske genocidne
kampanje. Srebrenicu su srpske snage svakodnevno granatirale, oko
Srebrenice su postavljena minska polja, a srpska pjeadija zatvorila je
svaki prolaz ka slobodnoj teritoriji, kao i dotok hrane. Mnogi Bonjaci
su u potrazi za hranom izginuli na tim minskim poljima, kao i od
srpskih snajpera i granata. Mnogi su takoer zavrili i u
koncentracionim logorima kao to su Suica i Karakaj. Dakle,
stanovnitvo Srebrenice u periodu od maja 1992. u najveoj mjeri bili
su stanovnici sela i gradova iz istone Bosne. Kao to je Larry
Hollingworth iz UNHCR-a opisao u martu 1993., srpska vojska gonila
je nevine ene i djecu od sela do sela, sve dok na kraju nisu satjerani u
oak, u Srebrenicu, mjesto iz kojeg se ne moe pobjei, i gdje im je
bilo sueno da budu prevoeni kao stoka ili zaklani kao jagnjad.315

Otpor rtve: borba protiv genocida i akcije za hranu

Ve smo u kratkoj hronologiji dogaaja vezanih za agresiju na

Srebrenicu naveli da su se Bonjaci koji su odbili predati oruje 17.
aprila 1992. godine povukli u brda. Tih prvih mjesec dana gerilskih
akcija koje su iznenadile srpske snage, osim drugih okolnosti, odredili
su nain odbrambenog stila Bonjaka u Srebrenici. Nakon to su Srbi
napustili Srebrenicu, voe samoorganiziranih grupa sastale su se u
Bajramoviima 20. maja 1992. Na tom sastanku, voe grupa bili su
motivirani samo meusobnom suradnjom protiv agresora. Zato je

315
Ova izjava Larryja Holingwortha priloena je kao dokaz odbrane u sluaju Ori
(IT-03-68), pod brojem D208. Arhiv ICTY.

119
osnovni motiv tog sastanka bio: Da vidimo moemo pomoi jedni
drugima u zajednikoj borbi protiv srpske vojske.316 Pod pritiskom
gladnog naroda, branitelji Srebrenice u gerilskim akcijama koje su
meunarodni posmatrai zvali 'akcije za hranu', u kriznim situacijama
napadali su srpska sela koja su, s obzirom na koliinu oruja u njima,
bila praktino vojna utvrenja. Ovi napadi deavali su se u periodu od
juna do marta 1993. Korist od ovih akcija bila je dvostruka. Osim hrane,
branitelji Srebrenice na ovaj nain su dolazili i do oruja, ali su i
neutralizirali srpska vojna utvrenja iz kojih je srpska vojska, uz pomo
artiljerije, Srebrenicu drala u okruenju. Ve smo naveli da je Kravica
jedno od srpskih sela koje je imalo posebnu ulogu u podizanju
nacionalnih tenzija prije rata, kao i u naoruavanju srpskog naroda u
tom podruju. Djelujui iz srpskih sela oko Srebrenice, srpske vojne
snage su ovaj grad i desetine hiljada izbjeglica iz istone Bosne
praktino drali u okruenju. Najjae srpske vojne snage djelovale su iz
sela Kravica, Jeestica, Ratkovii, Fakovii, Bjelovac i Sase. Branitelji
Srebrenice bili su pod pritiskom izgladnjelog naroda koji je
svakodnevno demonstrirao pred zgradom Ratnog predsjednitva u
Srebrenici, zahtijevajui da se organiziraju akcije koje bi obezbijedile
hranu.
Mnogi Srebreniani tvrde da je strani osjeaj gladi bio mnogo
gori od straha od granata snajperskih metaka. Mesud Omerovi, sudija
iz Srebrenice, takoer je osjetio posljedice izgladnjivanja. Sjea se da je
zima 1992.-93. bila jedno od najstranijih iskustava u ivotu.
Bio sam gladan. Od prijatelja sam dobio jednu kesu oraha. Nije
ih bilo puno, i odluio sam da ih jedem polahko. Svaki dan kad krenem
na posao u dep bih stavio po jedan orah. I onda sam ekao pravi
trenutak da ga pojedem. Sjeam se da su jedan dan dole dvije starice,
Hrvatice iz Rogatice. I njih su Srbi protjerali. Djelovale su jako
izgladnjele. Starice su tako jadno izgledale da sam jednoj od njih dao
onaj orah to mi je bio cjelodnevni obrok na poslu.317

316
Intervju: Suad Smailovi, Tuzla, 07.7.2006.
317
Intervju: Mesud Omerovi, Sarajevo, 14.12.2006.

120
 S obzirom na to da srpske snage nisu dozvoljavale konvojima
UN-a da dostave hranu Srebrenici, jedini izvor hrane bila su srpska sela,
koja su, kao to smo ve naveli, bila jaka vojna utvrenja. Do hrane u
tim selima moglo se doi jedino uz velike gubitke u ljudstvu. Osim
toga, branitelji Srebrenice su znali da nijedna akcija za hranu ne moe
ostati tajna, te je svaka akcija podrazumijevala veliki broj i civilnih
rtava. Naime, esto se deavalo da su civili u srpska sela ulazili i prije
nego to bi akcija zapoela.318 Veoma je vano istaknuti da su branitelji
Srebrenice tokom svih akcija ostavljali neprijatelju izlaz za izvlaenje.
Uvijek smo vodili rauna o tome da ne nanosimo velike gubitke, te da
nae akcije imaju to manju cijenu u ljudskim ivotima.319 S druge
strane, o oaju gladnih ljudi tokom akcija koje su se deavale, posebno
od decembra do marta 1992. godine posvjedoio je veliki broj izbjeglica
koji su uestvovali u napadima. Veina onih koji su to posmatrali
govorili su o tome kako su mnogi izgladnjeli ljudi praktino gubili
razum na pomisao da je hrana nadomaku.320 Nije im bilo vano da e
izgubiti ivot, bilo je samo vano doi do hrane. Sabra Kolenovi
svjedoi o uasnoj atmosferi koja je vladala u Srebrenici te zime 1992.-
93. Bilo je zaista strano. Bojala sam se izai iz stana. Srebrenica je
izgledala nestvarno. Sa svog prozora gledala sam mase ljudi koji su
ivjeli na ulici, ispod kartonskih kutija, atora... Kad bi nali nekog
ogrijeva, palili su vatru da se ugriju. U jednoj od akcija za hranu, Sabra
Kolenovi nala je svog dvanaestogodinjeg sina kojeg je ostavila u
stanu u Srebrenici. O tome, Sabra kae:
Danima prije toga bio je gladan. I danas se sjeam kako sjedi
za kuhinjskim stolom, ruke naslonjene na elo, dok mu niz lice liju
krupne suze. Bio je to petnaesti dan da moje sinove nisam nahranila. On
nije govorio da je gladan. Samo je sjedio i tiho plakao. Sutradan sam s
ostalim narodom otila u akciju u Kravicu. Ujutru rano sam se iskrala.

318
Intervju: Sabra Kolenovi, Sarajevo, 22.6.2006.
319
Intervju: Nesib Buri, Sarajevo, 03.11.2006.
320
Ejub Guter, koji je intervjuiran tokom istraivanja za ovu knjigu (17.8.2006.
Sarajevo), jedan je od onih koji su ivjeli u kartonskim kutijama na ulici u Srebrenici.

121
On je, bez mog znanja, krenuo sa kolonama naroda koji su iz Srebrenice
krenuli prema Kravici.321
O tome kako je izgladnjeli narod u selu Fakovii 5. oktobra 1992.
godine grabio hranu, ne osvrui se na granatiranje, pred ICTY je
svjedoio i bosanski Srbin iz Fakovia Slavoljub iki koji je iz svog
skrovita posmatrao tok te akcije. Potvrdio je da niti jedna vojska na
svijetu nije mogla zaustaviti taj narod koji je oajniki traio hranu. Ja
to potpuno razumijem, rekao je iki, koji je potvrdio da nakon te
akcije niti u jednom selu nije ostalo ni jedno pile, te da je odnesena sva
penica i stoka.322

Srpska vojno-politika strategija izgladnjivanja

Genocidne namjere srpskog vojnog politikog vrha

prepoznatljive su i mogu se dokumentirati mnogo prije jula 1995., kada
je genocid protiv Bonjaka kulminirao. Osim prijetnje Radovana
Karadia u Skuptini Republike Bosne i Hercegovine u noi 14. na 15.
novembar 1991., kada je zaprijetio nestankom bonjakog naroda,323
originalne direktive Vojske Republike Srpske jo od novembra 1992.
godine sadre otvorene genocidne namjere. Direktiva broj 4 izdata 19.
11. 1992. godine precizirala je cilj srpske vojske: ofanzivnim
dejstvima razbiti vee grupacije HVO i Muslimana na teritoriji RS i
prisiliti ih na bezuslovnu predaju oruja ili ih unititi.324 Kao datum za
ofanzivna dejstva odreuje se 24. novembar 1992. godine. U ovom
dokumentu zadati su i ciljevi Drinskog korpusa:

321
Intervju: Sabra Kolenovi, Sarajevo, 22.6.2006.
322
Slavoljub iki, 16.12.2005. Svjedoenje u sluaju Ori (IT-03-68), Arhiv ICTY.
323
Laura Silber; Allan Little, nav.dj.
324
GVRS, STR. POV. BR. 02/5-21;19.11.1992.; NAREDNA DEJSTVA VOJSKE
REPUBLIKE SRPSKE; NA LINOST KOMANDANTA (NAELNIKA TABA)
DIREKTIVA OP.BR. 4 Dokument izradio general-major Manojlo Milovanovi;
potpisao komandant general-potpukovnik Ratko Mladi.

122
 Drinski korpus: sa sadanjih poloaja, glavnim snagama krajnje
uporno braniti Viegrad (brana), Zvornik i koridor. A ostalim snagama
na irem prostoru Podrinja iznuravati neprijatelja. Nanositi mu to vee
gubitke i prisiliti ga da sa muslimanskim stanovnitvom napusti
prostore Biraa, epe i Gorada. Prethodno ponuditi razoruavanje
borbeno sposobnih i naoruanih mukaraca. A ako ne pristaju - unititi
ih.325 U daljem deblokirati i osposobiti saobraajnu komunikaciju:
Milii, Konjevi Polje-Zvornik i biti u gotovosti za intenzivnu borbu
protiv ubaenih diverzantskih, teroristikih, prepadnih, zasjednih i
paravojnih grupa. KM imati u Vlasenici, a IKM po odluci komandanta
korpusa.326
Dakle, jo 19. novembra 1992. godine (od kada datira ovaj
dokument), VRS je otvoreno zagovarala genocid na prostoru Biraa,
epe i Gorada. U izmjenama i dopunama ove direktive, od 7. 12. 1992.
godine, Ratko Mladi nareuje da se svi postavljeni ciljevi rata vojske
RS ostvare, najkasnije do 13. decembra 1992., kako bi se stvorili uvjeti
rukovodstvu RS da zvanino objavi jednostrani prekid aktivnih
borbenih dejstava. Skree se panja na djelovanje meunarodnog
faktora koji doturanjem humanitarne pomoi preko srpskih teritorija
eli izazvati konflikt izmedu vojske RS i srpskog naroda. Mladi tvrdi
da ovakvi postupci meunarodne zajednice vode stvaranju uslova za
vojnu intervenciju zapadnih zemalja.327 Dakle, samo na osnovu
dosadanje dvije navedene direktive moe se zakljuiti da je doturanje
humanitarne pomoi ugroenim podrujima sa bonjakim
stanovnitvom bilo protivno interesima srpske politike, zbog toga to je
osnovni cilj zapravo bio iznurivanje stanovnitva, da bi se navelo na
bezuslovnu predaju unitilo. Brojni su dokumenti koji dokazuju
kontinuitet srpskih planova prema bonjakom stanovnitvu u istonim

325
Naglasila E.B.
326
GVRS, STR. POV. BR. 02/5-21;19.11.1992.; NAREDNA DEJSTVA VOJSKE
REPUBLIKE SRPSKE; NA LINOST KOMANDANTA (NAELNIKA TABA)
DIREKTIVA OP.BR.4 Dokument izradio general-major Manojlo Milovanovi;
potpisao komandant general-potpukovnik Ratko Mladi. str. 7
327
GVRS; STR. POV. BR. 02/5-210/; 07.12.1992.; u potpisu R. Mladi; Izmjene i
dopune Direktive br. 4.

123
enklavama. U martu 1995. godine Radovan Karadi lino uputio je
Direktivu Drinskom korpusu iz koje se vidi kontinuitet genocidnih
namjera 1992.-1995. godine, i koja je praktino identina sa generalnim
planom, vojnim direktivama i politikim uputstvima. Naime, u proljee
1995. Karadi eksplicitno pokazuje istu genocidnu namjeru kao i
Mladi 1992. godine, a to je izgladnjivanje i iznurivanje bonjakog
stanovnitva. U dokumentu koji je potpisao Karadi stoji:
Svakodnevnim planskim i osmiljenim borbenim aktivnostima
stvoriti uslove totalne nesigurnosti, nepodnoIjivosti i
besperspektivnosti daljnjeg opstanka i ivota mjetana u Srebrenici i
epi.328 Za sluaj odlaska UNPROFOR-a iz epe i Srebrenice,
komanda DK329 e isplanirati operaciju pod nazivom Jadar sa
zadatkom razbijanja i unitenja muslimanskih snaga u ovim enklavama
i definitivnog oslobaanja Podrinja.330
Kako pokazuje analiza njihovih izvjetaja, trupe Ujedinjenih
nacija su takoer uestvovale u kampanji izgladnjivanja bonjakog
stanovnitva. Tek su rijetki meunarodni aktivisti i zvaninici imali
snage da tu politiku razotkriju. Izvjetaj koji govori o sastanku izmeu
generala Morillona i generala Mladia svjedoi o tome da je konaan
sporazum podrazumijevao samo dostavu humanitarne pomoi
podrujima pod srpskom kontrolom. Na sastanku je prihvaen Mladiev
spisak od navodnih 5.000 srpskih izbjeglica kojima je potrebna pomo.
Koliko je generalu Morillonu bilo nevano da e humanitarna pomo
doi i do Bonjaka, govori i injenica da se u zakljuku izvjetaja
naglaava da iz samog sporazuma nije jasno da to podrazumijeva i
pomo za Bonjake.331 Meutim, ve nakon dva dana, u pismu
datiranom 17. 11. 1992., postaje jasno da se dogovor Mladia i
Karadia odnosio samo na pomo podrujima sa srpskom kontrolom.

328
Naglasila E.B.
329
DK je skraenica za Drinski korpus. Napomena E.B.
330
VRHOVNA KOMANDA OS REPUBLIKE SRPSKE; Dt.br.2/2-
11;08.03.1995.;OSNOVNE KARAKTERISTIKE MEUNARODNE VOJNO-
POLITIKE SITUACIJE
331
15. novembar 1992. Report on meeting between Lt Gen Mladi and Maj Gen
Morillon. R000-4805-R000-4812 (8. strana). Arhiv ICTY.

124
Naime, predstavnik UNHCR-a Hose Maria Mendilluce uputio je pismo
Radovanu Karadiu u kojem ga obavjetava da UNHCR nee slati
konvoje u istonu Bosnu dok Srbi ne budu dozvolili isporuku
humanitarne pomoi u Srebrenicu i Gorade. U ovom pismu
Mendilluce kae da kao prilog alje pregled isporuenih konvoja do 17.
novembra u istonu Bosnu. Na osnovu ovog dokumenta jasno je da su
trupe UN-a praktino odraivale dio ratne logistike za srpsku agresiju u
istonoj Bosni. Mendilluce to u pismu i nedvosmisleno, direktno kae:
Prvo, UNHCR je isporuivao ogromne, i u posljednje vrijeme sve vee
koliine pomoi na lokacije pod srpskom kontrolom. Mendilluce
potom nabraja na koje je sve lokacije pod srpskom kontrolom stizala
humanitarna pomo UN-a, te naglaava da je Mladieva pozicija korak
nazad u dogovoru da se osigura vrlo bazino pravo na preivljavanje
za civilnu populaciju.332
Veliki je broj izvjetaja UN-a koji pokazuju kako su general
Morillon i njemu odani oficiri ublaavali sliku stanja na podruju
Srebrenice i epe. Izvjetaj napisan u martu o procjeni situacije u
Cerskoj jedan je od dokaza za ovu tvrdnju. U izvjetaju se spominje da
je nakon pada Cerske jo oko 5.000 izbjeglica dolo u Srebrenicu, dok
se ostalih 8.000 (iz Cerske) krije po planinama. Birokratskim jezikom,
pisac izvjetaja zakljuuje: Stanovnitvo ne izgleda da gladuje, ali ne
izgledaju ni dobro uhranjeno.333 Meutim, tek pod takom 13 ovog
izvjetaja spominje se svjedoenje Reutersovog novinara koji je rekao
da je u Srebrenici vidio leeve ljudi koji su oigledno umrli od gladi,
poput onih u Somaliji. U izvjetaju se takoer pominje da je novinar
informiran da u Srebrenici i okolini ima oko 60.000 stanovnika i
izbjeglica.334

332
17. novembar 1992. Letter from UNHCR signed by Jose Maria Mendilluce
suspending all deliveries of relief to Easter Bosnia, (Pismo UNHCR-a koje je
potpisao J. M. Mendilluce u kojem stoji obavijest da se suspenduje sva pomo istonoj
Bosni) R0011-6786-R011-6787. Arhiv ICTY.
333
07. mart 1993. Report on assessment of the situation in Cerska on 5-6-Mar-93
(Izvjetaj o procjeni situacije u Cerskoj 5-6-marta-93) R0012-2225-R012-2231;
(Izvjetaj o posjeti Morillona Cerskoj i Konjevi Polju 5. i 6. marta 1993.)
334
Isto.

125
 Bonjaci koji su od juna 1992. godine kao izbjeglice boravili u
Srebrenici protjerani su iz Podrinja, du Drine istono od Srebrenice, sa
sjevera bratunakog podruja, zapadno od Srebrenice, iz Vlasenice,
Milia, Han-Pijeska, i juno iz podruja Skelana. Srebrenica je, kao to
smo ilustrirali, opkoljena i odsjeena od ostatka svijeta. Nakon to su
srpske snage opkolile Srebrenicu, zabranili su dopremanje hrane s
ciljem izgladnjivanja stanovnitva. To su lako postigli kontroliranjem
glavnih puteva, ali su pasivnim stavom srpskoj strategiji izgladnjivanja
pomogle i trupe Ujedinjenih nacija. Naravno, izgladnjivanje nije bilo
jedina genocidna metoda koju su Srbi primjenjivali prema Bonjacima u
Srebrenici. Srebreniani su svaki dan bili izloeni djelovanju snajpera,
bombardovani su tekom artiljerijom, ali iz aviona.

Glad, bombardovanje i genocidno ienje

U izvjetaju UN-a od 18. marta 1993. godine navodi se da su

Srbi zaustavili humanitarni konvoj zbog toga to nije bio najavljen u
Beogradu. U izvjetaju takoer stoji da je moral bosanskih vojnika
dosegao dno, te da je Srebrenica tako prenapuena da bi i od jedne
granate mogle biti ranjene desetine civila. Lokalni komandiri izvijestili
su da je selo Osmaa ponovno bombardovano iz aviona. UNMO je
posjetio selo Osmae i Gladovie, konstatirajui da se granatiranje
povealo do prole posjete. Izraunali su da u sat vremena padne po 40
granata. Pripadnici UNMO-a donijeli su dio kasetne bombe sa Osmaa.
Krateri po stazama kojima su ile izbjeglice pokazuju da je istina da su
izbjeglice granatirane dok su bjeali.335 Procjena situacije UN-ovih
oficira u Srebrenici razlikuje se u ovisnosti od toga ko pie izvjetaj.
Naime, oigledno je da su u Morillonovom timu postojali prosrpski

335
18-Mar 93 Special Sitrep-Srebrenica to inform that the humanitarian aid convoy
was blocked by Bosnian Serb troops outside Zvornik (Poseban izvjetaj o blokadi
humanitarnog kovoja od strane bosanskih Srba kod Zvornika) 182230A 18 Mart 93.
Arhiv ICTY.

126
oficiri kojima patnje Bonjaka nisu izgledale previe alarmantne, te
stoga nisu ni zahtijevali ozbiljniju akciju. Meutim, u izvjetaju koji je
napisao narednik JJ Purves kae se da se srpski napadi na enklavu
nastavljaju i da Srbima iz BiH pomae Srbija, i to artiljerijom i
avionima. Izvjetaj takoer navodi da je situacija uasna, te da u
Srebrenici ima oko 80.000 izbjeglica, 200 tee i oko 100 lake ranjenih
u bolnici. Prema rijeima oficira UN-a Purvesa, stopa smrtnosti je oko
20 osoba dnevno. Taka 11 izvjetaja kae:
Ako se ne obezbijedi siguran prolaz za izbjeglice iz
srebrenikog depa u narednih 7 do 14 dana, postoje indikacije da e
Srbi izvesti genocidno ienje cijele enklave to moe rezultirati smru
oko 80.000 ljudskih bia.336 U svakom sluaju, postoji malo nade da e
trenutani napori da Srbi zaustave svoje napade uroditi plodom. Malo je
vjerovatno da e Srbi zaustaviti ofanzivu dok enklavu ne oiste na jedan
drugi nain.337
Ambasador Diego Arria, koji je bio predstavnik Venecuele u
Vijeu sigurnosti UN-a, bio je dva puta svjedok pred Hakim
tribunalom, a oba puta fokus njegovog svjedoenja bio je na situaciji u
Srebrenici. Osim oigledne odgovornosti srpske strane, ambasador
Arria govorio je i o prosrpski orijentiranim zvaninicima i operativcima
unutar sistema Ujedinjenih nacija. Prema svjedoenju Diega Arrie,
moglo bi se zakljuiti da su odreeni zvaninici UN-a djelovali u
konspiraciji da bi prikrili uasnu situaciju u Srebrenici. Jedan od
primjera te konspiracije bilo je pismo koje je 18. marta 1993. godine
UN-ov visoki komesar za izbjeglice Sadako Ogata uputila generalnom
sekretaru UN-a Bouthrosu Bouthrosu Ghaliju:
Situacija u srebrenikoj enkavi se pogorava iz sata u sat.
Posljednji izvjetaji koje sam primila od mog osoblja sa terena su
uasni. Tisue ljudi ulazi u grad iz okolnih podruja koja su sistematski
napadnuta i okupirana od srpskih snaga. Trideset do etrdeset ljudi
umiru od gladi i nedostatka medicinske pomoi. Prema svemu sudei, u
336
Naglasila E.B.
337
20 Mar-93 Special Sitrep-Srebrenica-Gen Morillon left Srebrenica together with
673 persons and 100 wounded. Arhiv ICTY.

127
srebrenikoj enklavi se deava masivna humanitarna tragedija.
Vjerujem da bi kljuni svjetski lideri trebali biti upozoreni na ovakav
razvoj.338
Ambasador Arria je ovo pismo vidio tek 11 godina kasnije, kada
se pripremao za svjedoenje protiv Miloevia, zbog toga to ga je
Boutros Boutros Gali praktino sakrio u svojoj ladici. Potovanje koje
su Evropljani imali prema Srbima ambasador Arria je osjetio i na
terenu, tokom misije Vijea sigurnosti i posjete Srebrenici 25. aprila
1993. godine. Brigadir Hayes, koji je bio drugi u lancu komande UN-a,
pokazivao je otvoreno potovanje prema srpskim okupatorskim
vojnicima. Arria je izjavio: Pa brigadir Hayes se ponaao vie kao
potinjeni srpskoj strani u Bosni, nego kao pravi oficir.339
Ova posjeta delegacije Vijea sigurnosti organizirana je na
inicijativu ambasadora Arrie. Poto se komanda UN-a nije nadala da e
delegacija Vijea sigurnosti zahtijevati da posjeti Srebrenicu, pokuali
su sve metode manipulacije da bi ih odvratili od te ideje. Meutim,
poto je delegacija bila uporna, morali su im omoguiti posjetu. A o
samoj posjeti, ambasador Arria je rekao:
Sjeam se da je sa mnom bilo jo pet ambasadora. Jedan od
njih je bio Rus. I rekao sam mu, znate, bio sam nedavno u Lenjingradu,
vidio sam muzej i fotografije. Rekao sam mu da sam siguran da, dok
gledate oko vas, morate biti potreseni tragedijom koju vidite. Rekao
sam mu - 'znate, ono to vidite ovdje je usporeni genocid koji se deava
pod zatitom UN snaga'. ak sam i rekao da su nai oficiri izgledali vie
kao straari u koncentracionom kampu nego zatitnici ovih ljudi.340

Doktrina rata do istrebljenja

338
Ambasador Diego Arria, svjedoenje u sluaju Ori (IT-03-68), 05. i 06. 12. 2005.
www.icty.org (pristupljeno 10.10.2006.)
339
Isto.
340
Isto.

128
Ideja rata do istrebljenja nije bila potpuno strana srpskim oficirima i
prije agresije na Bosnu i Hercegovinu. Naime, jo od agresije na
Republiku Hrvatsku, oigledno je da je na komandnom nivou u JNA
vladala doktrina koja je bila u potpunoj suprotnosti sa meunarodnim
konvencijama i idejom o 'pravednom ratovanju'.341 Dokument komande
4. korpusa iz avgusta 1991. godine, osim to detaljno (na 49 strana)
govori o optim posebnim dunostima komande i organa komande
korpusa, meu zadacima korpusa navodi nanoenje to veih gubitaka
neprijatelju u ivoj sili i borbenoj tehnici; razbijanje i iscrpljivanje
neprijateljskih snaga; zauzimanje; (...) spreavanje neprijateljskog
izvlaenja.342 Ovo uputstvo podudara se sa strategijom JNA u napadu
na Vukovar, gdje je u opsadi koja je trajala 87 dana, od avgusta do
novembra 1991. godine, dolo do unitavanja civilnih meta bez
presedana u dotadanjem ratovanju. Navedeno uputstvo 4. korpusa
komande JNA potpuno je suprotno onome to se zove civilizirano
ratovanje. Naime, pod odrednicom rat u enciklopediji Britannica
stoji: Civilizovano ratovanje ogranieno je, koliko je god mogue, na
onesposobljavanje oruane sile neprijatelja; inae bi se rat produio dok
jedna od strana ne bi bila istrijebljena. To je valjani razlog da je ova
praksa prerasla u obiaj meu nacijama Evrope.343
Rat do istrebljenja postao je praksa JNA i ostalih srpskih snaga u
Bosni i Hercegovini. O tome svjedoe doktrine i uputstva JNA i Vojske
RS koje smo do sada naveli. O tome da je ideja istrebljenja Bonjaka
bila potpuno prihvatljiva za srpske oficire, svjedoe brojni dokumenti
koje smo do sada naveli. Meutim, dokument od 28. decembra 1992.
godine dokazuje da je genocidna namjera bila praktino na nivou
legitimne korespondencije unutar Vojske RS. Radi se o izvjetaju kojim

341
Vidi: Michael Waltzer, Just And Unjust wars: A Moral Argument With Historical
Illustrations, Basic Books, New York, 1977.
342
Uputstvo za rad Komande 4. korpusa u izvravanju prioritetnih zadataka u ratu i
miru; Datum 29.8.1991. broj Ex. 01/15-62; Uputstvo potpisuje major urevac; str. 2
dokumenta. Arhiv ICTY.
343
Encyclopedia Britannica, 1911., IX izdanje. Online edicija, www.britannica.com.
(pristupljeno 01.7.2006.)

129
srpska vojna komanda opisuje ponaanje muslimanskih civila na putu
za njihovu Glogovu:
(...) u ovom rejonu, po procjeni, sada se nalazi 500 boraca, i
daleko vei broj civila, ena i djece - oko 1.000. Njihov dolazak se
poveava i u veernjim asovima, i to idu slobodno, u kolonama, i
pored stalnog dejstva nae artiljerije.344
Ovaj izvjetaj govori ne samo o monstruoznom mentalitetu
agresora, nego i o osjeaju beznadenosti kod rtve. Narod u kolonama
nije se osvrtao na srpsku artiljeriju. Bio je to istonobosanski inat
pomijean sa nepogreivim osjeajem da u borbu ulau ivot za koji su
unaprijed bili sigurni da e ga izgubiti. Suoeni sa nadmonijim
agresorom i njegovim genocidnim namjerama, Bonjaci iz istone
Bosne, okrueni i izgladnjeli, odluili su da se ne predaju.
Osnivanje Bratunake brigade 14. 11. 1992. u Bratuncu izvor je
dokaza koji mogu posluiti kao potpora tvrdnji da je doktrina rata do
istrebljenja bila prisutna na svim nivoima srpske vojske, te da su srpski
generali i oficiri genocidnom ideologijom svakodnevno indoktrinirali
srpske vojnike. Obraajui se na ovoj sveanosti, general Milenko
ivanovi je rekao:
Poto sada ide zimski period, ja mislim da i oekujem da je
zima na saveznik. Jer, rezultati dosadanje borbe su impozantni, veliki
rezultati. Kako su veliki? Pa, mi drimo 80.000 Turaka u krugovima.
Cerski Turci ne mogu sa srebrenikim Turcima da se vide. Kladanjski
ne mogu ni sa srebrenikim ni sa cerskim. epski u Srebrenicu ne
mogu. Ozgo iz Gorada ne mogu u epu. To su stvarno impozantni
rezultati kad ovjek pogleda malo to ire. I sada treba biti istrajan,
pametan, inteligentan srpski ratnik i ne padati na neke sitne turske
trikove. Izviajte ih, budite stalno u kontaktu izvianja s njima.

344
Dokument od 28. 12. 1992. Komanda Bratunake brigade, Vojska RS. Egzibit u
sluaju Ori, D807. Arhiv ICTY.

130
Pripremajte im zamku i tako ih ekajte. Ne padajte na naivne
trikove.(...) uvajte se. Turin je vrlo, vrlo ljigav neprijatelj.345
Ni pukovnik Svetozar Andri nije propustio da, obraajui se
srpskim vojnicima tog dana, promovira genocidne ideje: Ostala je ta
Srebrenica, ali mislim, kako ree gospodin pukovnik, komandant
Drinskog korpusa, uskoro emo doi tamo, a jednom prilikom je
komandant rekao, jo moda prije pet mjeseci: 'Doi emo, pa kad bi je
i zagrnuli.346
Nakon ova dva obraanja, srpski vojnici su zapjevali:
Zaklaemo, ubiemo, ko sa nama nee... Od Topole, od Topole, pa do
Ravne gore, sve su strae, sve su strae enerala Drae...347
Bonjaci su itekako bili svjesni da e se protiv njih voditi rat do
istrebljenja. To je bilo oigledno i brojnim stranim posmatraima. Tako
je pred ICTY bivi britanski oficir koji je sluio u snagama UN-a, a u
Srebrenici boravio tokom marta 1993. godine, izjavio da su izbjeglice
koje je viao u Srebrenici vjerovale da e umrijeti. Na osnovu
razgovora s njima, oficir Tucker je zakljuio da Nije pitanje bilo da e,
pitanje je bilo samo - kada e umrijeti.348
Kako smo mogli vidjeti na osnovu rijei ambasadora Diega
Arrie, s obzirom na srpske genocidne namjere i njihovu dominaciju u
vojnoj sili, kao i namjere veine meunarodnih donosilaca odluka -
kako u sjeditu UN-a u New Yorku, tako i na terenu otpor rtve
doprinio je samo usporavanju genocida u Srebrenici. Meutim,
genocidne namjere agresora, kako smo pokazali relevantnom
dokumentacijom, u kontinuitetu su od 1992.-95. ostale iste. Genocid
nad Bonjacima poinjen u julu 1995. godine tako je samo kulminacija
procesa koji je zapoeo jo u aprilu 1992. godine.

345
Video snimak sa osnivanja Bratunake brigade 14. 11. 1992. godine. CD
N'000393:. Arhiv ICTY.
346
Isto.
347
Isto.
348
Britanski oficir Tucker, svjedoenje pred ICTY u sluaju Ori, 15. 3. 2005., tran-
skript dostupan na www.icty.org. (pristupljeno 2.10.2006.) Naglasila E.B.

131