Professional Documents
Culture Documents
11 Ne Placi Za Mnom, Argentino
11 Ne Placi Za Mnom, Argentino
Ko moze da zaboravi lepu melodiju "Ne placi za mnom Argentino" iz filma "Evita"? To je
pesma o strasnoj ljubavi prema svojoj zemlji. Patriotski plamen je zestoko goreo u srcu Eve
(Duarte) Peron uprkos burnim vremenima i opakoj bolesti koja joj je uzela zivot u 33. godini.
To je takodje bila prica o "Americkom snu" na argentinski nacin - siromasnoj devojci iz
seoske ravnice krece dobro i uzdize se da postane Prva dama Argentine u svojoj 27. godini.
Ali "Evita" je takodje i ljubavna prica koju moze da razume samo uzdrmani ljubavnik, ili
patriota u izbeglistvu. To je prica o duhovnim stvarima koje nikada ne mogu biti zamenjene
materijalnim stvarima...
Vrhunska je ironija da je protagonista gornjih stihova o umu i srcu naspram materiji, koje je
napisao Tim Rajs a muzikom osnazio Endru Lojd Veber, niko drugi nego Holivudska
"Material Girl" - Madona. To je kao da Bil Klinton propoveda celibat. Ipak, uprkos distrakcija
koje se ponekad javljaju kada se stvarni zivot umesa u umetnost, ova prica o "Eviti", veca od
zivota, jos uvek moze da slomi srce svakog patriote.
[Za one koji nisu blisko upoznati sa istorijom Argentine, Eva ("Evita") je rodjena 1919. Umrla
je 1952. od raka. Njen muz, Huan Pern, u cijoj je predizbornoj kampanji neumorno
ucestvovala pre nego sto se udala za njega, izabran je za predsednika 1946. Svrgnut je vojnim
pucem 1955. Nakon 18 godina u prognanstvu, Pern je ponovo izabran za predsednika
Argentine 1973. Ali je umro 10 meseci kasnije. Tako to ide...]
U provinciji Dzudzuj, na primer, oko 42% je nezaposleno ili radi ropske poslove, prema
biskupu Marcelu Palentini. "Ranije su trazili povisice; sada traze posao," rekao je listu New
York Times koji je objavio iznenadjujuce iskrenu osudu mantre elite Novog svetskog poretka
- "slobodne trgovine" jos poznate i kao "globalizacija." Ova prica, "Argentina se hrve sa losim
stranama globalizacije," objavljena je u clanku na naslovnoj strani u februaru 1998.
"Menem misli da nas je, stavljanjem nase zemlje u sluzbu Medjunarodnog monetarnog fonda,
uveo u Prvi svet," rekao je Karlos Santilan, vodja sindikata u provinciji Dzudzuj. "Ali radnici
su za par godina izgubili prava za koja su se borili vise od jedan vek. Mi smo ovde kolonija.
Jedino sto nedostaje je da Klinton dodje ovde i postavi americku zastavu."
Klinton nece morati da osramoti nasu zastavu vise nego sto je vec osramotio, jer je Vol Strit to
uradio za njega. "Megabankari" su se vec pobrinuli za to da Svemocni dolar bude valuta
izbora u Argentini, potpuno ekvivalentno sa lokalnim pezosom. Kad god to vidite negde u
svetu, znajte da je Novi svetski poredak osvojio jos jednu koloniju u ime "Princeva 20. veka,"
multinacionalnih korporacija.
Clanak u listu New York Times objasnio je kako su profiti multinacionalnih kompanija isterali
iz posla mnoge argentinske male preduzetnike. I kako su neki iz americke globalisticke elite
Novog svetskog poretka, otelotvoreni u Ted Tarneru, Dzordz Sorosu, Silvester Staloneu,
Arnold Svarcenegeru i drugima, usli tu i preuzeli zemlje gde su nekada gaucosi slobodno
tumarali.
"U Patagoniji se podize sve vise ograda kako se medjunarodni bogatasi instaliraju na
novostecenim imanjima," pisao je reporter lista New York Times, Rodzer Koen, iz Buenos
Airesa. "Nekada sam isao tamo da kampujem ili lovim ribu, ali sada cujem da je Ted Tarner
ovde, Rambo tamo, Terminator na nekom opet drugom mestu. I kazem, ne, ovo nije moja
Argentina," rekao je Orlando Mendes, ponosni Argentinac, listu New York Times.
Mario Akosta, menadzer u YPF, objasnio je da kada je skinut stari "polu-socijalisticki" sistem,
svako ko nije bio profesionalac je otpusten. "Ranije," rekao je on, "neobrazovani ljudi su imali
odredjenu osnovnu sigurnost. Ali s tim je gotovo u savremenom svetu."
"Ono sto je jasno je da to menja argentinski nacin zivota: familije ovde kupuju svoje bicikle,
ponekad dolarima; nema vise prodavnice bicikla na uglu," pisao je New York Times.
Ali, naravno, Vol-Mart nije nepropustljiv na rizike "podeljenog drustva," sto je termin lista
New York Times za Brazil, veceg suseda Argentine, koji je do skoro uglavnom odolevao
pritiscima globalizacije. U poslednjih par meseci pet Vol-Mart prodavnica u Brazilu je
napadnuto i opljackano od strane napadaca koji operisu u velikim grupama, naoruzani
desantnim puskama.
Fasade radnji Novog svetskog poretka, kao sto su McDonald's, Starbuck's Coffee, Nike i
druge, takodje su napadnute i ostecene od strane "anarhista" tokom protesta u Sijetlu protiv
Svetske trgovinske organizacije, pocetkom decembra ove godine.
U medjuvremenu, ekonomska perverzija Novog svetskog poretka je sve veca. Narocito na Vol
Stritu, sredistu Novog svetskog poretka.
Koji bi "normalni" biznismen iz Glavne ulice zeleo da kupi deonice svoje kompanije od sebe
da bi "skocila vrednost za deonicare?" Samo onaj koji ima ambicije da jednog dana bude
izliven u bronzi kao Statua morona. Jer, to je koriscenje novca koji su svi deonicari zaradili u
korist samo nekih (onih koji prodaju svoje deonice kompaniji) - bez stvaranja nekog stvarne
ekonomske koristi, bilo za kompaniju ili za ekonomiju zemlje.
Ipak su americke drustvene kompanije procerdale 222 milijarde USD na takve trikove samo u
1998., prema izvestaju u listu Investors Business Daily (=Biznis investicija) od 16.marta, a u
90-im - 882 milijarde USD. To je vise novca potroseno na ovu modu Vol Strita, koju smo mi
nazvali "Korporacijske krpene lutke od kupusa" (vidi Aneks Biltena 98-39, 10/31/98 -
http://www.djurdjevic.com/Bulletins/industry-trends/98-39.htm ), nego sto mi mislimo da je
investirano u sve zemlje u razvoju tokom istog perioda (831 milijarde USD - vidi Aneks
Biltena 98-44, 12/11/98 - http://www.djurdjevic.com/Bulletins/global/98-44.htm).
Samo IBM, na primer, je potrosio oko 30 milijardi USD na kupovinu svojih deonica u
protekle cetiri godine - BEZ KREIRANJA IJEDNOG POSLA ILI PROIZVODA! To je
protraceno skoro cetiri bruto domaca proizvoda Bugarske.
Nije cudo da su prvih 200 multinacionalnih kompanija, "Princevi 20. veka" kako smo ih
nazvali u nasim izvestajima, neto unistavaoci poslova, prema g-dji Barlou, uprkos svom
ogromnom bogatstvu i snazi. Sve u svemu, oni zaposljavaju manje od jedne trecine jednog
procenta svetskog stanovnistva."
I tako, ako postoji melodija koju treba da pevaju patriote sirom sveta, to bi bila Evitina pesma:
"Ne placi za mnom Argentino."
Ili Ameriko... ili Kanado... ili Rusijo... ili Nemacko... ili Francusko... ili Iraku... ili Srbijo... ili
Indijo... ili Australijo... ili Japanu...
Mozda bi himna anti-Novog svetskog poretka trebalo da bude - "Evita: Vive la difference!"
(=Zivela razlika!)