zbog neba razapetog izmeu prstiju budim je zbog rei koje peku grlo volim je uima treba ii do kraja sveta i nai rosu na travi budim je zbog dalekih stvari koje lie na ove ovde zbog ljudi koji bez ela i imena prolaze ulicom zbog anonimnih rei trgova budim je zbog manufakturnih pejzaa javnih parkova budim je zbog ove nae planete koja e moda biti mina u raskrvavljenom nebu zbog osmeha u kamenu drugova zaspalih izmeu dve bitke kada nebo nije bilo vie veliki kavez za ptice nego aerodrom moja ljubav puna drugih je deo zore budim je zbog zore zbog ljubavi zbog sebe zbog drugih budim je mada je to uzaludnije negoli dozivati pticu zauvek sletelu sigurno je rekla: neka me trai i vidi da me nema ta ena sa rukama deteta koju volim to dete zaspalo ne obrisavi suze koje budim uzalud uzalud uzalud uzalud je budim jer e se probuditi drukija i nova uzalud je budim jer njena usta nee moi da joj kau uzalud je budim ti zna da voda protie ali ne kae nita uzalud je budim treba obeati izgubljenom imenu neije lice u pesku