Biblioteka

DRUGAIJI RAZVOJ

Naslov izvornika:
GIFTED CHILDREN: Myths and Realities

Copyright 1996 by Ellen Winner

Copyright za hrvatsko izdanje: Ostvarenje d.o.o.

First published in the United States by Basic Books, A Subsidiary of Perseus Books L.L.C.
Prvi izdava je Basic Books, SAD, ogranak Perseus Books L.L.C.

Prijevod: Katarina Opaak

Urednica izdanja: Ilona Posokhova
Obrada i prijelom: Ostvarenje d.o.o.
Lektura: Nana Moferdin
Dizajn omota: Snjeana Engelman Dafi
I. izdanje: rujan, 2005.

Nakladnik:
OSTVARENJE d.o.o.
Donji Vukojevac 12, 44272 Lekenik, tel/fax: 044 732-228, 732-230
http://razvojdjece.crolink.net http://ostvarenje.crolink.net
ostvarenje@hi.htnet.hr

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveuilina knjinica - Zagreb

UDK 159.928

WINNER, Ellen
Darovita djeca : mitovi i stvarnost / Ellen Winner ; <prijevod Katarina Opaak>.
- Lekenik : Ostvarenje, 2005. - (Biblioteka Drugaiji razvoj)

Prijevod djela: Gifted children. - Bibliografija. - Kazalo.

ISBN 953-6827-34-4

I. Nadarena djeca -- Psiholoka istraivanja

450718061

ISBN: 953-6827-34-4
Howardu
 Predgovor ix

1. Devet mitova o darovitosti 1

2. Globalno daroviti: djeca koja utjelovljuju mit 12
3. Neravnomjerno daroviti, ak s tekoama u uenju 29
4. Umjetniki i glazbeno darovita djeca 45
5. Mit o kvocijentu inteligencije 84
6. Biologija darovitosti 115
7. Darovitost i obitelj 145
8. Toliko drukije od ostalih: emocionalni ivot
darovitog djeteta 165
9. kole: u emu grijee i kako bi mogle pomoi 186
10. to se dogaa s darovitom djecom kada odrastu? 220
11. Odvajanje mitova od stvarnosti 242

Biljeke 249
Reference 281
Kazalo 304

vii
 Nema drutva koje sebi moe priutiti ignoriranje svojih najdarovitijih
lanova pa svi moraju ozbiljno razmisliti o tome kako na najbolji nain
odgojiti i obrazovati talent. Iako psiholozi ve dugo pokazuju zanimanje za
temu darovitosti, njeno je prouavanje dosad bilo na posljednjem mjestu jer
su prva mjesta zauzimala prouavanja tipinog i patolokog. Pored toga,
znanstvenici, pedagozi i kliniki strunjaci u tom podruju esto iznose
nepreispitane pretpostavke.
Pri pisanju ove knjige koncentrirala sam se na devet zabluda koje se
javljaju kada je u pitanju priroda darovitosti. Nema niega maginog u broju
devet. Mogla sam ih nabrojiti i deset, kako bi broj bio paran, ali ovih devet
otkrivenih uinilo mi se najproblematinijima i najrairenijima. Pokuala
sam skupiti i ispitati najbolja znanstvena istraivanja darovitosti u
podrujima kao to su umjetnost, glazba, matematika i verbalne
sposobnosti. Poinjem s devet mitova, a zakljuujem s onime za to se
nadam da predstavlja devet informativnijih gledita, koje sam hrabro
nazvala stvarnostima.
Djeca o kojoj se govori u ovoj knjizi stvarna su, samo to su poneka
imena promijenjena.
Sva djeca koju sam prouavala dola su do mene usmenom preporukom.
Otkrila sam da moram samo spomenuti temu svog prouavanja da bi se
prijatelji i kolege odmah sjetili djece koja bi bila pogodna za prouavanje.
Gotovo su uvijek bili u pravu. Djeca koju sam opisala na stranicama ove
knjige ilustrirala su i oivjela ono to su znanstvenici saznali o darovitosti.
Pri ovom projektu pomogli su mi mnogi ljudi. Moram poeti zahvalom
djeci koju sam prouavala. Ako nije drukije naznaeno, imena su stvarna:

ix
x

David (pseudonim), Michael Kearney, KyLee, Rahela, Peter B., Jacob,

Stephen (pseudonim), Hillary, Peter S. i Alex. Njihovim roditeljima
dugujem ogromnu zahvalnost (a u Hillarynom sluaju, djedu i baki) jer su
me opskrbili krajnje detaljnim i paljivim opaanjima o razvoju njihove
djece. Peter S., sedmogodinjak o kojem sam pisala u devetom poglavlju,
pomogao mi je urediti njemu posveene stranice. Bill Eldridge, Jacobov
uitelj gitare, te Nina Grimaldi i Judy Ross, Stephenovi uitelji glazbe,
snabdjeli su me podacima o glazbenim lekcijama te djece. Robin Schader iz
Glazbenog konzervatorija San Francisco povezao me sa studentima radi
intervjua. Anabel Jensen, ravnateljica kole Nueva te drugi djelatnici te
kole, kao to su Anne Bennet, Alison Barta, i Jo-An Vargo, proveli su
mnogo vremena sa mnom razgovarajui o koli Nueva i dogovarajui
razgovore s uenicima. Cyntia Kosut takoer mi je mnogo pomogla
razgovarajui sa mnom o iskustvu koje su imali njeni sinovi na Nuevi. Al
Hastorf i Eleanor Walker otvorili su za mene na Sveuilitu Stanford
Termanove dosjee i strpljivo su odgovarali na moja mnogobrojna pitanja o
Termanovom projektu. Takoer su mi pomogli uspostaviti kontakt s dvoje
ljudi iz Termanova istraivanja, Russellom Robinsonom i Beulay Fabris,
koji su ljubazno pristali na intervju.
Ovu sam knjigu uglavnom pisala dok sam bila na dopustu sa Sveuilita
Stanford tijekom 1994. i 1995. godine. John Flavell pozvao me je da se na
Stanfordu pridruim njegovoj istraivakoj grupi koja se tek formirala, te mi
je dao jedan ured, a ja sam mu zaista zahvalna. Kad nisam boravila na
Odsjeku psihologije na Stanfordu, radila sam pri Centru za Napredna
prouavanja znanosti o ponaanju (Center for Advanced Study in the
Behavioral Sciences), gdje je moj mu bio lan. elim zahvaliti Neilu
Smelseru i Robertu Scottu to su mi omoguili raditi pri Centru,
monopolizirati laserski printer, te na mnogobrojnim zanimljivim
diskusijama koje su vodili sa mnom tijekom stanki za ruak.
Zahvalna sam svojoj urednici, Jo Ann Miller, koja me je obasipala
odlinim savjetima o sadraju i stilu, te me je poticala da vezem primjere
darovite djece kroz poglavlja i pritisnula me da iz rjenika izbacim
psiholoku strunu terminologiju. Zahvaljujem se Juliani Nocker i Karen
Klein iz nakladnike kue Basic Books za vjeto nadgledanje ureivanja i
produkcije ove knjige. Dugujem zahvalu kolegama koji su proitali cijeli
rukopis ili neke njegove dijelove i opskrbili me vanim i dobrodolim
podacima: Philip Adey, Jere Brophy, Mihaly Csikszentmihalyi, Bill Damon,
Elliot Eisner, Lynn Goldsmith, Claire Golomb, Francesca Happe, Helen
 xi

Haste, Mardi Horowitz, Kay Jamison, Tanya Luhrmann, Constance

Milbrath, Robert Ornstein, Dean Keith Simonton i Robert J. Sternberg.
Takoer sam zahvalna kolegama s kojima sam vodila korisne diskusije o
darovitosti: Joe Campos, Neil Charnes, Anders Ericsson, John Flavell,
Howard Gruber, Robert Hogan, Jeanne Lepper, Hank Levin, Ellen
Markman, Ruth Richards, Linda Silverman, Annemarie Roeper, John
Sloboda i Joe Tecce. Maria Ortiz i Lorrie Kirchner, moje asistentice pri
istraivanju na Boston koledu, provele su bezbrojne sate iskapajui za
mene literaturu iz knjinice i kompilirajui reference. Zahvaljujem se
Stephenu Vedderu, zamjeniku ravnatelja audiovizualnog odjela na Boston
koledu jer je fotografirao veinu crtea. Konano, zahvaljujem se svom
suprugu, Howardu Gardneru, koji nije samo proitao i komentirao cijeli
rukopis u nekoliko verzija, nego je tijekom pisanja knjige raspravljao sa
mnom o temama na koje se knjiga odnosila.
 DEVET MITOVA O
DAROVITOSTI

Nedavno sam odvela sina na koncert koji se odravao u veernjim satima.

Maleni je orkestar svirao Mozarta. Kad je koncert poeo, primijetila sam
djeaka zaokupljenog itanjem nota iz debele glazbene knjige. Istovremeno
s itanjem nota i sluanjem izvoaa pjevuio je melodiju, i to savreno.
Djeak je sjedio pokraj svog oca. Tijekom stanke prila sam ocu i upitala ga
ita li njegovo dijete note uistinu ili ih samo razgledava. Odgovorio mi je da
je sluanje glazbe i praenje melodija usporedo s itanjem nota iz viedijelne
partiture omiljena razonoda njegovog sina Stephena. Kasnije sam zapazila
Stephena u izvankolskom programu koji je pohaao i moj sin. Dok su
ostala djeca igrala koarku, kartala ili avrljala o prijateljima iz razreda koji
su im se manje ili vie sviali, Stephen je sjedio sam negdje postrance i itao
knjigu iz teorije glazbe. Ponekad bi se po stubama popeo do prazne dvorane
za tjelesni odgoj i tamo improvizirao na klaviru.
Talentirana, darovita, kreativna, genijalna - djeca s takvim obiljejima uvijek
su nas intrigirala, pobuujui oaranost i strahopotovanje, jednako kao i
zastraenost i zavist. Strahovalo se da su darovita djeca opsjednuta jer
premlada znaju i razumiju previe stvari. Kao i retardirane djece, ljudi su se
plaili darovite djece kao udaka, ekscentrika i nakaza. Odbacivalo ih se kao
glupane. Njihovim se roditeljima spoitavalo da su preambiciozni fanatici
koji ive u postignuima svoje djece, istovremeno ih liavajui prava na
normalno djetinjstvo. Nae kole esto odbijaju izmijeniti nastavni plan radi

1
2

takvih "ekstremnih" sluajeva zahtijevajui da se oni prilagode postojeim

kolskim programima. Kad se roditelji zbog toga uzrujaju, na njih se poinje
gledati kao na ljude koji su posve izgubili orijentaciju, te kao na ljude koji ne
shvaaju koliko su sretni to imaju dijete s velikim, a ne malim
sposobnostima.1
Nastrani ljudi - bez obzira posjeduju li netipinu osobnost, inteligenciju,
ili oboje, uvijek su privlaili pozornost psihologa, osobito ako njihova
nastranost obuhvaa negativne osobine ili ozbiljno ograniene sposobnosti.
Mnogo vie znamo o psihopatolokim stranama osobnosti nego o idealnim
osobinama kao to su suosjeanje, moralna hrabrost ili sposobnost vodstva.
Slino usredotoivanje na manjkavosti moe se primijetiti u psiholokom
prouavanju spoznaje. Iako renomirani asopisi iz razvojne psihologije
tiskaju lanke o retardiranosti, rijetko tiskaju studije o darovitosti. Takvi se
lanci prosljeuju manje prestinim asopisima koji su se specijalizirali za
darovitost. Takvo je stanje odraz pogrene pretpostavke prema kojoj nam
darovitost ne moe nita rei o tipinosti. Vjerujem da takvo stanje
dugujemo i injenici da se na retardiranost, kao i na psihopatologiju, dosad
gledalo kao na problem koji je potrebno rijeiti, a velike su se sposobnosti
smatrale privilegijima, a ne problemima.2
Iako je prouavanje darovitosti otrgnuto iz glavnog toka psihologije,
uvelike je napredovalo od svojih poetaka u dvadesetim godinama na
Sveuilitu Stanford. Tamo je psiholog Lewis Terman, koji je potaknuo
psiholoko istraivanje darovitih, zapoeo masovno longitudinalno
prouavanje vie od tisuu petsto djece s visokim kvocijentom inteligencije,
a to se prouavanje nastavilo sve do danas (vidi poglavlja 2 i 10). Unato
tome, obilujemo mitovima i zabludama o prirodi darovitosti, moda zato to
je prouavanje darovitosti osjetljiva, politiki nabijena tema, esto
obiljeena kao elitistika i krivo usmjerena. Ovdje nudim kritiki osvrt na
neke mitove koji su se razvili o darovitosti, a koji su zamraivali nae
razumijevanje.3
Najprije elim pojasniti da izraz darovitost koristim za opisivanje djece s
tri netipina obiljeja:
1. Prijevremena razvijenost. Darovita djeca razviju se prije vremena. Prve
korake u svladavanju nekog podruja poduzimaju ranije no to je to
uobiajeno. Jednako tako, u tom podruju napreduju bre od prosjene
djece jer u njemu lako ue. Izraz podruje odnosi se na organizirana podruja
znanja kao to su jezici, matematika, glazba, likovna umjetnost, ah, brid,
balet, gimnastika, tenis ili klizanje.
 DEVET MITOVA O DAROVITOSTI 3

2. Inzistiranje da sviraju po svom. Darovita djeca, osim to ue bre od

prosjene ili ak bistre djece, ue drukije i s obzirom na kvalitetu. Ona
sviraju po svom: od odraslih trae minimum pomoi i mentorstva pri
svladavanju podruja u kojima su aktivna jer uglavnom ue samostalno.
Otkria do kojih dou uzbudljiva su i motivirajua, a svako takvo otkrie
odvodi darovito dijete korak naprijed. Ova djeca esto samostalno stvaraju
pravila unutar same aktivnosti i stvaraju nove, neobine naine rjeavanja
problema.
To znai da su darovita djeca prema definiciji kreativna, ali ja elim jasno
istaknuti razliku izmeu kreativnosti s malim k i velikim K. Darovita djeca
obino su kreativna u gore spomenutom smislu: ona dolaze do samostalnih
otkria i rjeavaju probleme na nove i neobine naine, ali ona ne mogu biti
kreativna s velikim K jer pod tim podrazumijevam transformiranje podruja
aktivnosti na nain na koji je Jackson Pollackovo odbacivanje kista
transformiralo slikarstvo ili na nain na koji je 12 tonova u glazbi
transformiralo glazbu. Samo se odrasli koji su najmanje deset godina radili
na svladavanju odreenog podruja mogu nadati da e ga zauvijek
promijeniti.4
3. ar za svladavanjem. Darovita djeca istinski su motivirana da shvate
smisao podruja u kojem pokazuju znakove prijevremene razvijenosti.
Izraavaju intenzivan i opsesivan interes, sposobnost otrog fokusiranja i
ono to ja nazivam arom za svladavanjem. Kad su zaokupljena uenjem u
podruju u kojem su aktivna, proivljavaju stanja "tenosti" - optimalna
stanja pri kojima se potpuno udubljuju i izgube osjeaj za vanjski svijet.
Sretna kombinacija opsesivnog interesa za jedno podruje zajedno sa
sposobnou lakog uenja u tom podruju dovodi do visokih postignua.5
Na ta se tri naina darovita djeca kvalitativno razlikuju od prosjene
djece koja su vrijedna i motivirana za marljiv rad. Mogue je da djeca koja
su ustra, bistra i znatieljna ulau mnoge sate rada pokuavajui svladati
vjetine u odreenom podruju. Njihovi ih roditelji mogu upisati na satove
aha i svakodnevno s njima igrati ah, sa etiri godine mogu ih upisati na sate
violine ili na subotnje edukativne vjebe. Djeca koja imaju takve roditelje
koji portvovno pomau svom potomstvu razviti najvee potencijale, gotovo
nas uvijek impresioniraju koliinom svojih dostignua. Osim toga, njihovi
nam primjeri pokazuju da su naa oekivanja u odnosu na djeja dostignua
sramotno mala i ista su suprotnost oekivanjima koja postoje u drugim
kulturama, primjerice u Japanu.
Ipak, takva djeca nisu tema ove knjige. Ona se ne razvijaju osobito rano
i tempo kojim ue nije osobito brz. Kako bi napredovala, potrebno im je
4

opseno mentorstvo odraslih - pouka, podrka i poticanje. Ona ne dolaze do

samostalnih otkria u odreenom podruju i ne izraavaju istinski ar za
svladavanjem koji se pojavljuje kod darovite djece. tovie, ona obino ne
stignu na razine do kojih darovita djeca stiu, kako se ini, bez imalo napora.
Ne bismo mogli zamijeniti dijete koje je vjebalo kod Suzukija s
violinistikim genijem poput Midori, ili dijete koje je nauilo marljivo i
djelotvorno rjeavati zadatke iz matematike s matematikim genijem poput
Norberta Wienera.
To nas dovodi do teme djeteta genija. Dijete genij samo je ekstremnija
verzija darovitog djeteta, djeteta koje je toliko darovito da pojedine
aktivnosti obavlja na stupnju odrasle osobe. Kad koristim izraz darovito,
mislim na svu darovitu djecu, pa i onu koju nazivamo genijima, a kad
koristim izraz genij, to se odnosi samo na najekstremnije sluajeve.6
Usredotoila sam se na darovitost u dva akademska podruja - jezik i
matematika - i dva umjetnika podruja - likovna umjetnost i glazba.
Darovitost u djetinjstvu najee se zamjeuje i prouava upravo u ova etiri
podruja. Ta su podruja djeci privlana, pa je i to jedan od razloga to se
darovitu djecu moe pronai upravo u tim aktivnostima. Drugi je razlog to
u tim podrujima vladaju pravila i strogo odreene strukture koje
omoguavaju pretraivanje istaknutih pravilnosti. Suprotno od podruja kao
to su pravo ili medicina, ova podruja ne zahtijevaju ogromno usvajanje
znanja i mogu se svladati im se pone razumijevati prilino malobrojan
skup formalnih principa.
to je podruje aktivnosti formalnije i u veoj mjeri voeno pravilima,
vjerojatnije je da e ga darovita djeca pokoriti. Matematika i klasina glazba,
u kojima je jasno to se treba svladati i kako se moe prepoznati vrsnost,
tipini su primjeri. I u jeziku postoje strogo odreene strukture; ako pod tim
podrazumijevamo svladavanje usmenog jezika i itanja, u ovim podrujima
esto se otkriju djeca koja su lingvistiki darovita na ove naine. Za razliku
od toga, u kreativnom pisanju ne postoje tako strogo odreene strukture, pa
rjee nailazimo na lingvistiki darovitu djecu koja su na naprednom stupnju
pisanja nego na djecu koja su na naprednom stupnju itanja. Likovna
umjetnost strukturirana je jo neformalnije. Ipak, sistemi crtanja voeni su
strogo odreenim pravilima pa se i tu pronalaze darovita djeca - umjetnici -
u svladavanju realistikog crtanja (na Zapadu) ili aluzionistikog,
shematskog crtanja (u Aziji).
Darovitu se djecu ponekad moe pronai i u podruju biologije, podruju
koje je lako dostupno djeci. Charles Darwin, Jean Piaget i Edward O.
 DEVET MITOVA O DAROVITOSTI 5

Wilson kao djeca su pokazali izuzetnu sposobnost za pravljenje suptilnih

diskriminacija u prirodnom svijetu. Darovitu djecu rijetko emo nai u irim
podrujima, kao to su voenje ljudi, meuljudsko razumijevanje ili
samosvijest. To ipak ne znai da ona tamo ne postoje; samo ne znamo kako
ih nai. Jednako tako, djecu koja pokazuju izuzetnu suosjeajnost,
moralnost ili hrabrost ne svrstavamo meu darovitu, nego radije meu djecu
koja imaju izrazito pozitivan karakter.7
To je ipak kulturoloka odluka. Stanovnici mjesta Pueblo u Novom
Meksiku nemaju rije za "darovitost", ali imaju izraze za izvjesne posebne
sposobnosti koje smatraju dragocjenima - one koje bi psiholozi mogli
nazvati primjerima darovitosti - kao to su jezina sposobnost, posjedovanje
obilnoga kulturolokog znanja te sposobnost stvaranja vlastitim rukama.
etvrto podruje koje smatraju dragocjenim je ono u kojem mi obino ne
prepoznajemo posebne sposobnosti - humanistiko podruje suosjeanja,
samoportvovnosti i suuti. Vjerovanje stanovnika Puebla da se posebne
sposobnosti ne bi trebale koristiti kao temelj za uzvisivanje jedne osobe nad
drugima takoer se razlikuje od zapadnjakog, uglavnom individualistikog
pristupa darovitosti. Stanovnicima mjesta Pueblo poseban je dar znaajan
samo ako se koristi na nain koji pridonosi dobrobiti zajednice. Jo izrazitije
protuindividualistiki je Konfucijev stav prema kojem svi mogu biti
osposobljeni, a razlike u sposobnostima reflektiraju samo napor i moralnu
obvezu, ne nikakve posebne talente.8
U ovu sam knjigu mogla uvrstiti i ostala podruja u kojima vladaju stroga
pravila, a u kojima su zapadnjake kulture prepoznale darovitu djecu.
Imenovat u ih samo nekoliko: ah, brid, balet, gimnastika, klizanje, tenis
ili plivanje. Naravno, tu su jo i djeca glumci kao to su Shirley Temple,
Mickey Rooney, Judy Garland ili, u dananje vrijeme, Macaulay Culkin,
djeca izuzetno dobra u mimici i glumi. Nisam pokuala obuhvatiti sva ta
podruja, nego sam odluila izabrati ona za koja sam osjeala da mogu
predstavljati skolastike i umjetnike aktivnosti. Podruja ostalih aktivnosti
spomenula sam samo u sluaju u kojem bi usporedbe s njima dovele do
nekih otkria.
Mitovi i zabune mogu se pojaviti u bilo kojem podruju prouavanja, a
tema darovitosti nije iznimka. Slijedi popis devet pretpostavki o darovitosti
koje su se ukorijenile u naem razmiljanju, a za koje vjerujem da su
neispravne.
6

MIT 1: GLOBALNA DAROVITOST

Etiketa darovit koristi se uglavnom za akademski darovitu djecu - tj. djecu

darovitu u jeziku (usmenom i pismenom) i matematici, dva vana podruja
vrednovanja u kolama. Psiholozi i edukatori obino mjere akademsku
darovitost IQ testom koji donosi opi rezultat. Djeca se primaju u posebne
kolske programe za darovitu djecu na temelju rezultata IQ testova, a na
temelju rezultata takvih testova pristupaju i psiholokim prouavanjima za
darovite.
Pri tome se uglavnom pretpostavlja da darovita djeca posjeduju opu
intelektualnu mo zbog koje su darovita na irem podruju. Ja to nazivam
mitom o opoj darovitosti. No akademska darovitost rijetko je opa
sposobnost koja obuhvaa dva glavna znanstvena podruja. Dijete s
kombinacijom akademskih jakosti i nedostataka predstavlja pravilo, a ne
iznimku. Djeca ak mogu u jednom akademskom podruju biti darovita, a u
drugom pokazivati tekoe u uenju. Daroviti dvogodinjaci i trogodinjaci
pokazuju izrazite specifine sposobnosti u podruju odreene aktivnosti.
Ova specifinost snaan je nagovjetaj da imaju predispozicije za odreeno
podruje. Ona nisu generalno daroviti pojedinci koji su se sluajno usmjerili
na matematiku ili jezik.

MIT 2: TALENTIRANI ALI NE I DAROVITI

Dok se djecu koja su se prijevremeno razvila u skolastikim sposobnostima koje

se procjenjuju IQ testom naziva darovitom, djecu koja pokazuju izuzetne
sposobnosti u oblicima umjetnosti poput likovne umjetnosti, glazbe, plesa ili
sportskih podruja kao to su klizanje, tenis i ronjenje naziva se
talentiranom. Dvije razliite oznake sugeriraju da postoje dvije razliite
vrste djece, ali za takvu podjelu ne postoji nikakvo opravdanje. Umjetniki
ili sportski darovita djeca nisu mnogo drugaija od akademski darovite
djece. Obje skupine pokazuju tri obiljeja darovitosti koje sam spomenula
ranije.9

MIT 3: IZUZETAN IQ

Iako djecu s izvanrednim glazbenim ili umjetnikim sposobnostima nazivamo

talentiranom, a ne darovitom, ipak pretpostavljamo kako ta djeca ne bi
 DEVET MITOVA O DAROVITOSTI 7

mogla initi sve to ine da nemaju visoki kvocijent inteligencije.

"Darovitost, kako god je mi tumaili, gotovo uvijek povlai za sobom visoki
IQ, ak i ako se on ne smatra jedinim imbenikom", pie jedan od dananjih
vodeih strunjaka za inteligenciju i darovitost.10
No, IQ testovi mjere usko podruje ljudskih sposobnosti, prvenstveno
verbalne i matematike mogunosti. Jako je malo dokaza da je za darovitost
u neakademskim podrujima kao to su umjetnost ili glazba potreban
izuzetan IQ. Izvanredni stupnjevi darovitosti mogu se pronai ak i kod
takozvanih idiota-savanata - a to su osobe koje su esto autistine i imaju IQ
u rasponu retardiranosti, ali imaju izvrsne sposobnosti u odreenom,
specifinom podruju.

MITOVI 4 i 5: BIOLOGIJA NASPRAM OKOLINE

Otkuda dolazi darovitost? U narodu se vjeruje da je darovitost jednostavno

uroena. Taj narodni mit zanemaruje djelotvorni utjecaj koji okolina
ostvaruje na razvijanje talenata.
U potpunoj je oprenosti s ovim shvaanjem mit u koji vjeruju pojedini
psiholozi, a kojim se tvrdi da je darovitost samo posljedica intenzivnih vjebi
koje su s djecom u ranoj dobi provodili roditelji i uitelji. Kako je nedavno
rekao jedan psiholog: "S dovoljno roditeljske posveenosti i energije i nije
tako teko stvoriti dijete genija". Takva izjava ukazuje da darovita djeca
poinju s obinim mozgom koji se zatim oblikuje do izvrsnosti. Ovaj stav
zanemaruje monu ulogu biologije pri odreivanju postojanja talenata koje
bi okolina mogla razviti.11

MIT 6: PODUZETNI RODITELJI

Neki ljudi tvrde da su darovita djeca "proizvod" poduzetnih roditelja kojima je

cilj zvjezdani uspon njihove djece. Roditelji se upozoravaju da ne forsiraju
djecu i da im dopuste da imaju "normalno djetinjstvo". "Inae", govori im se,
"djeca e im zamjeriti i izgubiti svaki interes za postignua".
Istina je da se roditelji darovite djece u velikoj mjeri ukljuuju u poticanje
razvoja talenata kod svoje djece, ali tako neobian stupanj ulaganja i
ukljuenosti ne predstavlja nikakvu destruktivnu silu. tovie, ako se eli
postii da se djetetovi talenti razvijaju, on je potreban.
8

MIT 7: "PUCAJU" OD PSIHOLOKOG ZDRAVLJA

Darovita djeca esto se suoavaju s ismijavanjem, zadirkuje ih se da su udaci ili

nesposobnjakovii. Veina se djece lako uhvati na udicu nespretnog,
nesportski graenog osamljenika ili dijete sa udnim interesima koji nemaju
nita zajedniko s interesima njegovih vrnjaka. Psiholozi su se suprotstavili
ovakvom stajalitu propagirajui idealnu sliku djece s visokim kvocijentom
inteligencije prema kojoj su ona popularna, lako se uklapaju, izuzetno su
moralna, te "pucaju" od psiholokog i tjelesnog zdravlja. U svom nastupu u
svojstvu predsjednika Amerike psiholoke udruge (American Psychological
Association) 1922. godine, Terman je ustvrdio da su darovita djeca
superiornija akademski, ali i "da su u tjelesnoj grai, zdravlju i uklapanju u
drutvo superiornija u odnosu na obinu djecu; (i) prema rezultatima
testiranja karaktera u omjeru osobina, obiljeavaju ih superiornije moralne
kvalitete".12
No djeje predrasude ipak mogu biti blizu istine. ini se da imamo
potrebu ili zanijekati ili idealizirati darovito dijete. Darovita djeca esto su
socijalno izolirana i nesretna, osim ako igrom sluaja ne pronau nekoga
slinog sebi. Vizija darovitog djeteta koje se dobro uklapa vrijedi samo za
umjereno darovito dijete, dok se ekstremni sluajevi ne uklapaju u tu viziju.

MIT 8: SVA SU DJECA DAROVITA

Mnogi uitelji i ravnatelji kola tvrde da su sva djeca darovita. Ponekad to znai
da za svu djecu postoje pojedina podruja u kojima se istiu; ponekad to
znai da sva djeca imaju jednak potencijal za uenje. Ta pretpostavka ne
odnosi se samo na akademske sposobnosti. Kad sam pokuala napraviti
studiju o djeci koja su darovita u crtanju, uitelji likovnog odgoja odreda su
mi odbili pokazati odreenu djecu, govorei mi da su svi njihovi uenici
daroviti u crtanju. Socioloko razmatranje koncepta darovitosti znalo je
dovesti do zakljuka da je darovitost samo socijalna konstrukcija za
podravanje elitizma.13
ini se kako nitko ne uzima u obzir injenicu da glazbeno darovita djeca
izvan kole rutinski pohaaju napredne glazbene teajeve. Uz sve to,
gledite prema kojem su sva djeca darovita u kolskim sposobnostima vodi
k stavu koji je nepopustljiv prema svakom obliku posebnog obrazovanja za
darovite. Roditelji darovitih na takve stavove reagiraju okreui se grupama
za podrku i govorei da neumjesna ravnopravnost diskriminira njihovu
 DEVET MITOVA O DAROVITOSTI 9

djecu, te u njima proizvodi dosadu i stres. Kad se nudi posebno obrazovanje

za darovite, ono je minimalno i prilagoeno umjereno darovitima.14
Moramo razmisliti o obrazovanju darovitih. Najprije bismo trebali
izrazito podii akademske standarde za svu djecu pa umjereno daroviti
uenici tada ne bi smatrali kolu tako neizazovnom. Zatim bismo sve svoje
snage s darovitih trebali usmjeriti na ekstremno darovite, jer potrebe koje
imaju takva djeca nisu nita manje od potreba koje imaju djeca s tekoama
u razvoju ili uenju. tovie, ona su na ljudski kapital, zalog nae
budunosti.

MIT 9: DAROVITA DJECA POSTAJU ISTAKNUTI LJUDI

Kad sam upitala ravnateljicu jedne kole za darovitu djecu koje kvalitete
njihova kola trai od podnositelja molbe, odgovorila je da trae visoki IQ i
kreativnost. Darovitost se obino smatra sinonimom kako za visoki IQ tako
i za izrazitu kreativnost.15
Tipino je da se na darovitu djecu gleda ne samo kao na kreativnu djecu,
nego i kao na budue kreativne i istaknute odrasle osobe. Ali injenica je da
mnoga darovita djeca, a osobito djeca geniji, "izgore", a druga promijene
podruje interesa. Neka od njih, iako krajnje uspjena, nikad ne uine nita
uistinu kreativno. Samo nekolicina darovite djece odraste u istaknute
kreativne ljude. Ne moemo pretpostaviti da postoji veza izmeu darovitosti
u ranoj ivotnoj dobi, bez obzira do kojih krajnosti ta darovitost ide, i
istaknutosti u zreloj ivotnoj dobi. imbenici koji odreuju smjer ivota
mnogobrojni su i meusobno se isprepliu. Vaniju ulogu od razine
sposobnosti igraju osobnost, motivacija, obiteljsko okruje, povoljne prilike
i sluajnosti.

VANOST PROUAVANJA DAROVITOSTI

Ovih devet mitova proimaju intelektualno, emocionalno i politiki nabijen

koncept darovitosti. Suprotstavljajui im se, nadam se kako e nestati.
Ali zato prouavati darovitost? Neki bi pojedinci mogli prigovoriti da je
to elitistika tema, ne osobito znaajna u ovom dobu poveane ekonomske
nejednakosti, nasilja i krize u obrazovnom sustavu. Nikako se ne slaem s
10

time. Razumijevanje najneobinijih stupnjeva ljudskog uma znaajno je

kako za drutvo u cjelini tako i za znanstveno razumijevanje ljudskog
potencijala.
Iako mi u Sjedinjenim Amerikim Dravama na sva usta hvalimo
darovite, zapravo slabo obraamo pozornost na problem prepoznavanja i
odgajanja djece s izuzetnim sposobnostima. Sredstva koja utroimo na
obrazovanje darovitih uglavnom su sredstva koja su rezervirana za umjereno
darovitu djecu, a ne za djecu koja su akademski ili na neki drugi nain
izuzetno darovita. Druge su kulture uinile mnogo vie za prepoznavanje i
odgajanje najdarovitije djece. Maarska je iznjedrila vie nego dovoljno
matematiara i znanstvenika, a veinu kreativnog rada u Sjedinjenim
Amerikim Dravama tijekom dvadesetog stoljea obavljale su izbjeglice iz
Europe. Danas, iako smo s punim pravom zabrinuti zbog socijalne i
ekonomske nejednakosti, ne marimo za darovitost ili za naine na koje
moemo ojaati tanki put od djeje darovitosti do postignua i kreativnosti
u zreloj ivotnoj dobi.
K tome, darovitost zasluuje pozornost unutar temeljnoga znanstvenog
istraivanja. Psiholoke teorije o uenju i razvoju trebale bi biti u stanju
obuhvatiti tipinosti, jednako kao i netipinosti - retardirano dijete,
autistino dijete, dijete s tekoama u uenju i darovito dijete. Kao to je
pokazao Freud, prouavanje patologije moe rasvijetliti ono to je
normalno, a nikakva otra crta razdvajanja ne oznauje mjesto na kojem
normalnost prelazi u patologiju. Iz prouavanja darovitih moemo saznati
mnoge vane podatke iz kojih moemo vidjeti na koji nain um openito
moe operirati.
Uzmite samo nekoliko sljedeih neoekivanih otkria koja izlaze na
vidjelo kada zavirimo iza mitova koji prekrivaju pojam darovitosti:

 Djeca mogu biti darovita u jednom podruju, ali prosjena ili ak

imati tekoe u uenju u drugom podruju. Prema tome, sposobnosti
ne moraju biti meuovisne.
 Posjedovanje visokog IQ-a nije nuno za darovitost u umjetnosti ili
glazbi.
 Mozak darovitih je atipian.
 Obitelj igra daleko vaniju ulogu u razvoju talenata od uloge koju
igraju kole.
 Darovitost, kao i tekoa, moe uzrokovati da se dijete osjea
nesretno i odvesti ga u drutvenu izolaciju. Karakteristike djetetove