Emocionalna inteligencija (II)
KAKO POSTATI BLII S
NAJBLIIMA
Sluanje - put do povjerenja
Sjetite se neke vama vane osobe,
koju cijenite iako ne spada u vas prvi
krug. Neka to bude neki vama vaan
stranac. A onda se upitajte kako SLU-
ATE takve vane strance kad vam
govore. Vjerujem paljivo, koncentri-
rano, strpljivo, prisutno, ne prekida-
mo ih, ne ulijeemo u reenice, ne
zavravamo njihove reenice, ne ska-
emo s teme na temu. A kad su u pitanju
nai najblii? Oekujemo bliskost, ali
zato to su nai i nee nam zamjeriti,
dopustimo si i ono to si s vanim
strancima ne bismo. A tko vie od na-
ih najbliih zasluuje panju, prisut-
nost, strpljenje?
Kako znate da vas netko stvarno
slua? Daje vam znakove svoje prisut-
nosti, izraava uenje ili zanimanje,
smije se ili kima glavom, ali doputa
da svoju misao do kraja oblikujete.
Kako se osjeate kad vas netko paljivo
slua? Kao da iz kaosa misli i osjeaja
stvaramo odreene strukture. I zato je
potrebno uloiti energiju i vjebati
sluanje.
U mnogim napetim i konfliktnim
situacijama osoba koju iskreno sluate
sama i ukae na problem, i elaborira ga,
iznae rjeenje. Samo ako joj to
paljivim sluanjem dopustite, sve e
sama uiniti. ene su puno vie od
mukaraca sklone prepriavanjem
razrijeiti svoju napetost. I zato prui-
mo svojim najbliima ono to im
stvarno treba: SASLUAJMO ih s is-
krenim zanimanjem, bez prekidanja.
Tako razvijamo POVJERENJE.
Koliko se stvarno razumijemo
No, paljivo sluati jo ne znai i znanjima i iskustvima. Rekonstruirat
RAZUMJETI. Kad su nama vani
stranci u pitanju, imamo potrebu pro-
vjeriti jesmo li ih dobro razumjeli. Kako
to radimo? Najee parafraziramo ono
to su nam rekli. Kaemo; "Ako sam
dobro razumio" ... i ponovimo
osnovne informacije. Sugovornik e
ih tada potvrditi, moda dopuniti ili
demantirati, ali emo pouzdano znati
da li smo se razumjeli. Ili pitamo ono
to nam nije jasno.
A kad su nai najblii u pitanju,
pretpostavljamo da znamo to misle i
osjeaju jer ih "dobro poznajemo". E,
to "dobro poznavanje" velika je zamka.
Vidjeli smo da ni sami sebe ba tako
dobro ne poznajemo. Rei za nekoga
da ga "dobro poznajemo" znai
konzervirati ovjeka i ne dopustiti mu
promjenu. Uvijek se sjetim jedne prie:
sreli se dvojica kolskih kolega i
raspituju se za ostale iz razreda. I za
jednog se jedan od njih sjetio da je
postao guverner banke, a drugi s ne-
vjericom izusti: "Ma daj, pa on je imao
kolac iz razlomaka." U mnogim od-
raslim ljudima mi i danas vidimo klince
koje smo nekad poznavali ili osobe od
prije deset ili pet godina. To nije
realno.
Osim toga, naa panja neprestano
skae s predmeta na predmet. Moda
e nas jedna sugovornikova rije aso- osobne, vrlo specifine filtre vjerova-
24
svibanj-lipanj 2003
cirati na neto posve drugo, moda e
nam panju odvui neki vanjski pod-
raaj ili osobna emocija. Tada vie ne-
emo primati informacije iako emo
fiziki biti uz sugovornika. A onda na-
stupa na um. Podatke koji mu nedo-
staju on e izvui iz svoje arhive. Pre-
mostit e rupe u percepciji ranijim
e cjelinu. Mi najee nismo svjesni
daje ono to smo doivjeli mjeavina
stvarnih opaaja i naih pretpostavki.
To se dogaa svakome od nas. Kada
to znamo, teko emo staviti ruku u
vatru i tvrdili da smo sve informacije
precizno percipirali. Ako tome dodamo
jo i slabosti samih osjetila, na slab
vid, lo sluh, otupjela osjetila, tko
moe tvrditi da je neto bilo ba tako
kako se nama uinilo? Zato na sudu
razliiti svjedoci razliito opisuju isti
dogaaj.
Zapamtimo, nai doivljaji posve
su SUBJEKTIVNI. Umjesto da troi-
mo vrijeme u dokazivanju tko je to
tono uo i vidio, dopustimo da su
mogue razlike i da je na doivljaj
samo jedan od moguih.
A kad bismo i posve tono percipi-
rali, svi primljeni podaci prolaze kroz
nja, oekivanja, znanja, predrasuda,

strahova, htijenja. U skladu s njima
DEIFRIRAMO primljene poruke.
Ono to ne prepoznamo, esto emo
posve propustiti ili proglasiti neva-
nim, ak i glupim. Ono to se uklapa u
nau sliku o nama samima, drugima i
svijetu, podcrtat emo, markirati i
istaknuti. To e biti naa SUBJEK-
TIVNA ISTINA. Nekad to to smo mi
razumjeli, nakon svih naih obrada,
nije ni na tragu onog to je sugovornik
htio rei.
Kada su nai najblii u pitanju, puno
emo ee bez provjere proglasiti
svoju istinu apsolutnom. Umjesto da
parafraziranjem provjerimo jesmo li
dobro razumjeli, mi puno ee uvje-
ravamo svog sugovornika daje mislio
ba ono to smo mi iskonstruirali. Npr.
ovjek kae: "Umoran sam, elim se
malo odmoriti", a mi ujemo: "Ne eli
biti sa mnom!" ili "Ne eli uiniti ne-
to za mene!" Ili sugovornik kae:
"Nisam raspoloen", a mi ujemo:
"Ljuti se na mene!".
RAZUMIJEVANJE je siguran korak
prema bliskosti. Osigurat emo ga ako
paljivo sluamo svog sugovornika i
provjeravamo da li smo njegovu
poruku tono deifrirali.
Macini na koje reagiramo
A onda dolazimo do razmjene po-
ruka. Jedan te isti sadraj moemo iz-
raziti na mnogo razliitih naina. ak i
"Dobar dan!" moe zvuati sasvim
razliito ako ga izgovorimo grubo ili
njeno, kao uitelj ili brina teta, kao
veselo dijele ili mali buntovnik, kao
alterski radnik ili prestraeno dijete.
Svaka e poruka imati drugo znaenje
iako je izgovoren isti tekst.
Nekad pak govorimo dvosmisleno.
Ako rugajui se kaemo: "Al1 si
pametan!", nain na koji smo to rekli
potpuno e ponititi sadraj rijei. Da-
kle, nain na koji neto kaemo pre-
tvorit e nau poruku u poziv na bli-
skost ili u poziv na nekonstruktivnost.
Ako nama vaan stranac radi neto
to po nama nije u redu, npr. zaboravi
dio vanog dogovora, kako emo rea-
girati? Provjerit emo zastoje to tako,
podsjetiti ga i obrazloiti zato ga pod-
sjeamo. A ako to uine nai najblii?
Reagirat emo na prvu loptu. Nekad
emo optuiti prije provjere, nekad
kritizirati, nekad generalizirati. Ree-
nicu: "Pa ti uvijek neto zabrlja!" ni-
kad neemo rei vanom strancu, no
nekom svom bliskom hoemo.
Zato ljudi kritiziraju svoje najblie
iako ih vole? Vjeruju da e oni tako
postati jo bolji, da e im ukazivanjem
na pogreke osvijestiti mogunost
promjene.
A kako vi reagirate kad vas kritizi-
raju? Ako se bojite osobe koja kritizira,
povui ete se i pazili da isto ne
ponovite, ne zato to to elite i prihva-
ate da je promjena neto dobro, ve
da izbjegnete kaznu. Ako pak nema
straha, pokuat emo obraniti svoju
poziciju iako ba i nismo sigurni daje
ispravna. Branei je, uvjerit emo u
nju i sami sebe. Tako kritiziranje prije
konzervira poetno stanje nego to ga
mijenja na bolje.
Ako vaan stranac uini neto do-
bro i lijepo, izrazit emo svoje divlje-
nje komplimentom koji ima mjeru i
koji je realan. Kad su pak u pitanju
nai najblii, znamo se prenemagati,
davati grandiozne pohvale koje vie
nemaju nikakvog smisla. Npr.: "Nitko
ne zna ili ne moe bolje od tebe! Cesto
izmiljamo i nevjerojatna pokria za
ono to uine nai najblii. Tada
postajemo nekonstruktivni iako eli-
mo biti podrka. A iskrena podrka i
njegovanje su puno vie u bodrenju i
hrabrenju ljudi da naue sami initi
potrebno i brinuti o sebi nego u tome
da inimo za njih.
Kako vi reagirate kad vas netko
prezatiuje kao da ste beba, provjera-
25
svibanj-lipanj 2003
va jeste li se toplo obukli, jeste li jeli
ili vam govori to trebate uiniti? To u
nama izazove preputanje u kojem
prestajemo misliti ili bunt kojim eli-
mo pokazati da nismo maloumni.
Buntovno ponaanje obino ne po-
kazujemo pred vanim strancima. Prije
emo se ohladiti, promisliti i odabrati
neku konstruktivniju varijantu. No,
pred najbliima e nam izletjeti: "Sto
te briga! Ne zanima me! To je tvoj
problem!" i sline rafalne paljbe.
A kad nama netko tako odbrusi,
kako reagiramo? Obino vratimo lop-
ticu i eto svae. Tako sigurno neemo
razrijeiti ni jedan konflikt.
Bliskost ne podnosi ni neprestano
slaganje i bezinicijativnost, pretjeranu
adaptaciju na lue zahtjeve, oprav-
davanje i povlaenje. Poslunost bez
osobnog stava upravo je iritantna.
Umjesto kritiziranja, prezatiiva-
nja, buntovnog ponaanja i pretjerane
poslunosti, moemo iskazati realnu
kritiku i podrku, izraziti svoje emocije
bez okrivljavanja drugih za nae do-
ivljaje i razmijeniti informacije a da
ih ne mijeamo s emocijama i procje-
nama. Takvi konstruktivni oblici raz-
mjene postupno e istisnuli potrebu za
"psiholokim igrama" i manipulaci-
jom. Uinit e nae odnose bliima,
otvorit nas pred dragim osobama i ot-
krili puninu meuljudskih odnosa.
Naravno, sve navedeno mogue je
nauili i u odrasloj dobi. Ako do sada
nismo imali priliku spontano upiti ili
razviti te repertoare ponaanja, jo nije
kasno uloiti energiju. Za uenje i
promjenu ponaanja posebno smo
spremni i motivirani kad volimo i kad
nam je stalo do kvalitete odnosa s vo-
ljenom osobom. No, ako nije tako, nai
e nas skriveni motivi hendikepirati na
svakom koraku. Zato je nuno najprije
sebe iskreno zapitati: "Da li mi je do
onih koje sam proglasio najbliima
stvarno stalo?" Ako nije, bliskost emo
nesvjesno izbjegavati, kao i svi oni
koji je se boje zbog svojih vjerovanja.
Vesna palj, prof.