UNIVERZITET U BIHAU

TEHNIKI FAKULTET
ODSJEK TEKSTILNI

PERFORMANS
HISTORIJA UMJETNOSTI

STUDENT: MENTOR:
Sefi Amra Rami Dejla

Biha, januar, 2014.

Historija moderne umjetnosti, H.H. Arnason

Sadraj:

1. Uvod ................................................................................................................3
2. Pluralistike sedamdesete .............................................................................3
3. Proirena podruja djelovanja: Umjetnost performansa ..........................4
3.1 Paik, Acconi, Nauman i Burden .............................................................4
4. Gilbert i George, Anderson i Horn .............................................................9
4.1 Campusovi videoradovi............................................................................11
5. Radikalne inaice: Feministika umjetnost................................................11
5.1 Fluxus.........................................................................................................11
5.2 Umjetnice performansa............................................................................12
5.3 Jezik i identitet..........................................................................................13
6. Zakljuak.......................................................................................................14

7. Literatura.......................................................................................................15

2
Historija moderne umjetnosti, H.H. Arnason

1. UVOD

Performans predstavlja oblik konceptualne umjetnosti nastale 1960-ih godina spajanjem body
arta, happeninga i odreenih oblika kazalita. Dok su se u poratnom razdoblju zapadna
Evropa i Sjedinjene Amerike drave sve vie oputale od gospodarskoga stresa i politikih
previranja tridesetih i etrdesetih godina, rijetka se tenja mistinih tenji i fizike geste koju
je ostvarila generacija apstraktnog ekspresionizma poela raspadati putajui svoje osnovne
elemente da slijede vlastite zasebne, ako ne i posve nepovezane putove. Neki su od njih,
poput pop- arta i novog realizma donijeli neodadaistike pokuaje da umjetnost sadri jo
vie najobinije stvarnosti. Akcijsko slikarstvo apstraktnog ekspresionizma isticalo je fiziki
angaman umjetnika u stvaranju umjetnosti te ulogu sluaja, dva elementa to su postali
presudni za umjetnost performansa, koja je pak otila korak dalje i u kreativan proces
umijeala sudionike i promatrae. (strana 587.)

2. PLURALISTIKE SEDAMDESETE

Dok su neki umjetnici izlazili u prirodu, drugi su se okrenuli unutranjosti, svojim vlastitim
tijelima.
Ljudsko je tijelo u mnogo intimnijim razmjerima sluilo kao mjesto formalnih postupaka
usporedivih s onima koji su se izvodili u prirodi.
Sam je umjetnik osobno postao kljuan za umjetnost performansa, koja je kazalinim
inscenacijama prenosil ideje o ljudskim prilikama, esto unutar ideolokog ili politikog
konteksta, a koji su se sastojali od slika, pjesma, recitacija i plesa, nerijetko praenih
instrumentalnom ili elektronskom glazbom, svjetlosnim efektima i videom. Takva je
umjetnost performansa obino bila promiljenije strruktuiranu od originalnih hepeninga u
ezdesetim godinama te je manje ukljuivala publiku.
Istodobno, kako su neki umjetnici naputali atelje i galeriju, drugi su ponovno oivjeli
tafelajno slikarstvo na tako intenzivan mimetiki nain da je ono prozvano fotorealizmom.
To inzistiranje na vjernosti izgledu nije bilo temeljno na izravnu promatranju pojavnoga
svijeta, ve prije na istoi predodbe proizile iz prihvaanja slikarstva i fotografije.
Sastavni dio fotorealistikog izraza bio je primarni izvor fotografije, upravo onaj nain
dokumentiranja omiljen meu ikonoklastikim konceptualistima.
Sedamdesete su izgledale kao da je netko otvorio Pandorinu kutiju i oslobodio sve zloduhe
koje je modernizam bio istjerao.

3
Historija moderne umjetnosti, H.H. Arnason

Postmoderni su umjetnici, u potrazi za novim putovima, osim perskriptivnog usmjerenja

modernizma, te njegove kasnije, minimalistike faze, prigrlili ilustracije, uzorke, dekoraciju,
ekspresionizam, ak i naraciju.
Bez dominantna nalina koji bi mogli slijediti, rad mlaih umjetnika poeo je obiljeavati
pluralizam vie nego to je to doputao puristiki modernizam. (strana 588.)

3. PROIRENA PODRUJA DJELOVANJA: UMJETNOST PERFORMANSA

Neki su umjetnici smatrali materijalna ogranienja pisane rijei sputavajuima te su davali

prednost prolaznosti umjetnosti performansa. U sedamdesetim je godinama toliki broj
umjetnika prihvatio performans da je on proglaen najkarakteristinijim umjetnikim izrazom
toga razdoblja. Za generaciju koja se vie nego ikada eljela odrei prolosti prformans je
oznaavao smjeli ulazak na mjesto radnje, tanije u kazalite, gdje su se umjetnici, dijelom
zbog nedostatka iskustva u tom podruju, osjeali potaknutima da djeluju nesputani pravilima
ili tradicijom predmeta, ve im je dao slobodu koritenja bilo kakvom temom, medijem ili
materijalima koji su djelovali pogodni za ostvarenje njihovih namjera. U performansu nije
bila samo rije o vizualnoj komunikaciji: esto je ukljuivao rijei i pozivao se na koncepte
rituala i mita, koji su ve dulje imali vanost meu umjetnicima dvadesetog stoljea.
Omoguio je umjetnicima i da svoj rad prikau u bilo koje vrijeme, u bilo kojem trajanju, na
bilo kojem mjestu te u izravnu kontaktu sa svojom publikom. To je umjetnicima, dalo
trenutaan pristup primateljima njihovih djela bez intervencije kritiara, kustosa i trgovaca
umjetninama te im tako omoguilo novu razinu kontrole nad onim to izlau i nad svojom
sudbinom. Performans je zbog svega navedenoga pruao maksimalne mogunosti pretvaranja
umjetnosti iz potroakog predmeta u nosioca ideja i radnji, odnosno u novi oblik vizualne
komunikacije. (strana 592.)

3.1 Paik, Acconi, Nauman i Burden

Drukiji tip umjetnika performansa, ija su odabrana sredstva izraavanja bila odreena
promjenom, bio je Nam June Paik (1932. 2006.), koji je od komponiranja isto elektronske
glazbe preao na vizualne umjetnosti kada je otkrio izraajne mogunosti videa. Paik je
izjavio da e >>katodna cijev zamijeniti platno kao to je kola zamijenio boju<<.
Dosjetljiv, armantan i stoga osobito uspjean u suradnjama, Paik je postao poznat po
nekoliko kompozicija koje je skladao za elisticu Charlotte Moorman. Pri jednoj od njih

4
Historija moderne umjetnosti, H.H. Arnason

sviraica je svirala elo odjevena u grudnjak izraen od dvaju minijaturnih TV prijamnika,

koji su poprimili elemente humanosti zbog povezanosti s jednim od najintimnijih odjevnih
predmeta (sl. 1.). Prilikom izvedbe djela Opera Sextonique koju u Paik i Mooromanova
odrali u [Naslov]New Yorku 1967. Godine, elistica je skinula svu odjeu i potom odmah bila
uhiena zbog, kako je glasila presuda, >>umjetnosti koja je otvoreno vrijeala javnu
dolinost<<.

Slika 1 Nam Jue Paik, Televizijski grudnjak za ivu skulpturu

(nosi ga Charlotte Moorman), 1969., TV prijamnici i violonelo.

Za razliku od provokativnijih performansa, Paikove su videoinstalacije katkad vrlo lirine,

ak i kontemplativne. U djelu Televizijski vrt (sl. 1.2) promatra je pozvan da proee kroz
pastoralan ugoaj lonanica i vrta ukraena televizijskim zaslonima. Bljetavi se videoisjeci
pojavljuju meu liem poput procvala cvijea.

5
Historija moderne umjetnosti, H.H. Arnason

Slika 1.2 Nam June Paik, Televizijski vrt, 1974. 78.

videozasloni i biljke, promjenjljivih dimenzija, prikaz
instalacije. Whitney Museum of American Art, New York
1982.

Jedan je oblik performansa, body art, esto pobuivao prisilnu prisnost izmeu izvoaa i
publike, s rezultatima koji su mogli biti zabavni, poetini, okantni ili nelagodni. U djelu
Seedbed iz 1972. Godine, Vito Acconci (r. 1940.) proveo je sate tijekom pojedinog dana
performans masturbirajui ispod rampe koja se protezala cijelom irinom galerije dok su
posjetitelji odozgo preko zvunika sluali zvune rezultate njegovih matarija. Ovdje je
umjetnik u svoje djelo ponovo uveo elemente osobnog rizika proizalog iz izlaganja publici,
predajui se iznimno osobnoj radnji i suoavajui se s potencijalnim otuenjem publike koje
su mogle donijeti takve drastine aktivnosti.
Acconci je poslije stvarao skulpturalne predmete koji mogu >>izvoditi<< na poticaj
promatraa. U tim kasnijim djelima zanimalo ga je ono to je vie politike nego psiholoke
prirode. Rastavljeni dijelovi njegove Instant kue iz 1980. Godine (sl. 1.3) poloeni su
paralelno s podlogom. No kad promatra sjedne na ljuljaku, koloturi podiu zidove kue
stvarajui graevinu igraku nalik na djeju inaicu vojne straarnice. Kada su zidovi
podignuti, promatra koji sjedi unutra oktuen je zastavama SAD-a privrenim za
unutranje povrine dok promatrai sa vanjske strane vide crvenu zastavu Sovjetskog Saveza
sa srpom i ekiem. Acconcijevu ironinu smanjivanju sukoba Hladnoga rata na manje
zastraujue razmjere djeje igre temeljni je cilj bio upozoriti na stvarne, stravine implikacije

6
Historija moderne umjetnosti, H.H. Arnason

politike Hladnoga rata.

Slika 1.4 Vito Acconci, Instant kua, 1980., zastave, drvo, opruge, uad i koloturi, otvorena 2,4 x 6,4 x 6,4 m,
zatvorena 2,4 x 1,52 x 1,52 m. Museum of Contemporary Art, San Diego

Bruce Nauman (r.1941.) sam je sebe duhovito pretvorio u ivu dosjetku temom Duchampove
fontane (sl. 1.5).

Slika 1.5 Bruce Nauman, Autoportret kao fontana, 1966. 70., fotografija u boji, 50,2 x 60,3 cm, serija od osam.
Njegov se rad tijekom godina odlikovao iznenaujue raznovrsnim nainima izraavanja
njegove izjave: >>Ne zanima me nadograivanje zbirke onoga to je umjetnost, ve
istraivanje mogunosti onoga to umjetnost moe biti.<< Nauman je u prijanjem razdoblju

7
Historija moderne umjetnosti, H.H. Arnason

karijere snimio nekoliko filmova u kojima se sluio sa svime to mu je kao mladom

umjetniku bilo dostupno: vlastitim likom i svojim ateljeom. Rezultati toga, ukljuujui
filmove Hod u kontrapostu, Koraanje gore-dolje i Spori ukoeni hod, od kojih su posljednja
dva snimljena nagnutom i preokrenutom kamerom, jezgrovito spajaju humor i povijest
umjetnosti sa sablasnim. Njegovi se skulpturalni radovi takoer kreu izmeu lakoumnosti i
ozbiljnosti.

Chris Burden (r.1946.) stekao je meunarodnu slavu 1971.godine performansom u Los

Angelesu koji se sastojao od toga da ga prijatelj ustrijeli u ruku. Kao to je to bilo kljuno za
veinu djela konceptualne umjetnosti, prolazni je performans postao trajan pomou
fotografske dokumentacije. Izravna injenost te fotografije, koja zaustavlja kljuan trenutak
jednog drugog Burdenova performansa (sl. 1.6), ini umjetnikovu sposobnost da izdri jo
potresnijom. No Burden se ogradio od bilo kakve prijetnje od stvarne opasnosti u
instalacijama koje su nasilje, umjesto njegova odigravanja, nastojala konceptualizirati.

Slika 1.6 Chris Burden, Vrata u nebesa, 1973.

>>U 6 sati poslijepodne stajao sam na vratima svoga ateljea okrenut prema etnici
u Veniceu. Nekoliko je promatraa gledalo kako primiem prsima dvije elektrine
ice pod naponom. ice su se spojile i eksplodirale, opekle me, no spasile me od
smrti strujnim udarom.<<

(strane 594.,595., 596.,597.)

8
Historija moderne umjetnosti, H.H. Arnason

4. GILBERT I GEORGE, ANDERSON I HORN

Londonski umjetniki dvojac poznat jednostavno kao Gilbert (r. 1943.) i George (r.1942.)
sami su sebe pretvorili u >>ivue skulpture<< te umjetnosti i svijetu kasnih ezdesetih
godina pridali toliko potrebnu notu graciozna, elegantnog dobrog raspoloenja. Vjerovatno bi
doista i bili vrlo uspjeni u izvedbama u staromodnoj engleskoj koncertnoj dvorani koju su,
kao i ostatak svoga materijala, Gilbert i George istodobno parodirali. Za svoj performans
Pjevajua skulptura iz 1971. Godine (sl. 2) prekrili su lica i ruke metaliziranom bojom,
odabrali najekstravagantniju odgovarajuu englesku odjeu i frizuru, popeli se na sto te se
poeli kretati i otvarati usta poput navijenih marioneta koje reproduciraju snimljene rijei i
glazbu predratne pjesme, po emu je djelo dobilo naziv.

Slika 2 Gilbert i George, Pjevajua skulptura

(>>Underneadth the Arches<<), 1969., performans
u Sonnabend Gallery, New york, 1971.

Umjetnica performansa koja se doista pojavljuje u koncertnim dvoranama te snima glazbu za

vodee izdavake kue, istodobno za vodee izdavake kue, istodobno zadravajui svoje
mjesto u svijetu suvremene umjetnosti, viestruko je darovita Laurie Anderson (r.1947.).
Pripadnica druge generacije konceptualista i ere medija, Andersonova je mogla prihvatiti
intelektualnu strogost prethodnika kao gotovu injenicu te s veom kontrolom ili
spektakularnijim sredstvima preinaiti uene, no esto prilino amaterske izvedbe starijih
umjetnika u virtuozne performanse. U djelu Sjedinjene drave (sl.2.1) etverodijelnome epu
komponiranom i izvedenom 1978.-82., Anderson je predstavila niz svojih dostignua crte,
skulpturu, pjevanje , skladanje, sviranje violine, elektronilke efekte da bi se u polusatnim
odsjecima bavila temama transporta, politikem sociopsihologije i novca. Supostavljajui
slike i tekst, zvuk i tehnoloke izume, provela je publiku kroz niz ironinih >>govornih
pjesama<<. To se putovanje pretvorilo u ludu vonju s originalnim napravama poput posebno
izraenih instrumenata, s nizanjem slika koje su se magino pojavljivale i nestajale s udarom

9
Historija moderne umjetnosti, H.H. Arnason

neonskog violinskog gudala, i crvenim usnama koje su odjednom lebdjele u tami.

Andersonova je svim time pribliila konceptualnu umjetnost iroj publici.

Slika 2.1 Laurie Anderson, Sjedinjene Drave II dio, pdskeak >>Neka je X = X <<
1980., performans u kazalitu Orpheum, New York, u organizaciji institucije
The Kitchen

Njemaka umjetnica performansa Rebecca Horn (r.1944.) djeluje u podrujima skulpture,

instalacija i filma. U veem dijelu svoga rada Horn istrauje fizike granice ljudskoga tijela,
koje esto proiruje upotrebom fantastinih kazalinih rekvizita, poput maske od perja ili
rukavica s izduenim prstima, ili pak bizarnim napravama u obliku krila kojima upravlja
izvoa djela. Najambiciozniji su meu tim rekvizitima zamiljeni kao strojevi, poput
mehanike skulpture Njena zarobljenica (sl. 2.2), koja se pojavila u njezinu prvom
dugometranom filmu DerEintanzer (>>igolo<<, 1978.).

Slika 2.2 Rebecca Horn, Njena zarobljenica, kako je prikazano U filmu Der Eintanzer,
1978., bijelo nojevo perje, metal, motor i drvo, 100 x 82,9 x 32,1 cm. Privatna zbirka

10
Historija moderne umjetnosti, H.H. Arnason

4. 1 Campusovi videoradovi

Umjetnost performansa sedamdesetih godina proirila se u novo podruje videa, potaknuta

dostupnou videokamera i rekordera kojima su se sluili umjetnici poput paika.
Peter Campus (r.1937.) u ranim videoradovima koristi se instalacijama prema modelu
zatvorenog strujnog kruga. Gledatelji koji im se priblie, ne shvaajui da su snimani,
odjednom se susreu sa prikazima vlastitog lika. Promatrai su odjednom postali izvoai. U
radovima te vrste Campus je istraivao kako vidimo sami sebe u nepredvidljivim
okolnostima, ne samo fiziki nego i psihiki, te kao jednu od svojih kljunih tema odabrao
stalno promjenjivu prirodu vlastita lika. U ranim je sedamdesetima snimio niz kratkih
videouradaka koji slijede srodne ideje preobrazbe, obino s naglaskom na samoga sebe kao
izvoaa. Osim drugih neobinih metamorfoza u tom radu, Campus na vlastito lice nanosi
minku, a kozmetika naizgled rastae njegov izgled. U drugoj sekvenci pali zrcalo u kojemu
je odraz njegova lica; zrcalo nagorijeva, ostavljajui samo tamnu pozadinu. U tim vinjetama
ljudsko lice, osnova naega osjeaja identiteta, postaje tek promjenjljiva maska iza koje
nikada ne moemo pogledati.
(strane 597.,598.,599)
5. RADIKALNE INAICE: FEMINISTIKA UMJETNOST

Poput konceptualne umjetnosti, performans je preispitivao postojea sredstva ocjenjivanja

kvalitete koja je vodila uspon modernizma. Umjetnici i kritiari tijekom ezdesetih godina
zahtijevali su nova sredstva stvaranja umjetnosti prikladna predstavljanju suvremenog
sadraja. Umjetnost performansa u rukama feministikih umjetnica je najjasnije definirala
politiku umjetnost sedamdesetih godina.

5.1 Fluxus

Osjeaj da je osobno jednako umjetnikome, a samo korak od politikoga, bio je u sreditu

skupine Fluxus, meunarodnoga kolektiva kipara, slikara, pjesnika i umjetnika performansa.
Fluxus se opirao pretvaranjima ivota u umjetnost, u uvjerenju da su oni ve nedjeljivi.
Amerika lanica japanskoga porijekla Yoko Ono(r. 1933.) izvela je performanse Komad o
disanju i Komad o smijehu (oba 1966.) dajui publici upute od samo jedne rijei. Njen
Komad o rezanju iz 1964. Godine (sl. 3), u kojem je umjetnica sjedila na pozornici pokraj
velikih kara i bez rijei ekala dok je publika rezala njenu odjeu, oznaava uznemirujui i
uinkovit prijelaz od vesele hirovitosti veine radova Fluxusa na politiki otroumne
prezentacije svakodnevnog ivota.

Slika 3 Yoko ono izvodi Komad o rezanju

u Carnegie Recital Hallu, NY, 1965.

11
Historija moderne umjetnosti, H.H. Arnason

5.2 Umjetnice performansa

Umjetnice poput Carolee Schneemann (r. 1939.)i Hannah Wilke (1940. 1993.) izlagale su
svoja tijela kao umjetnika djela. Performansi Schneemann u sedamdesetima su bili usmjereni
na odnos izmeu kulture, znaenja i enskoga tijela. Unutranji svitak (sl.3.1) jedan je od
najinstinktivnijih performansa toga desetljea. Sastojao se od itanja, slikanja velike figure i
zavrio time da je Schneemann polako odmotala svitak, kraj kojeg je nosila u vlastitoj vagini.
Schneemann je iz nutrine svoga tijela opisivala svoj ivot i propitivala kodekse umjetnikoga
svijeta.

Slika 3.1 Carolee Scheemann, Unutranji svitak, 1975., fotografije performansa i tekst
na svitku, 1,22 x 1,83 cm.

Performansi Hannah Wilke, poput onih Schneemann ponavljali su njenu poziciju nekoga iji
je ivot odreen ulogom ene umjetnice. Ona uzima portret kao sredinji dokument svoga
rada, izvodei dogaaje i za fotoaparat i za publiku. Kako je sama izjavila, pozira ak i kada
spava. Za razliku od Schneemann, Wilke polazi od oekivanja drutva izlaui se kao to
lijepa ena pozira da bi pokazala svoje tijelo i odigrala ulogu zavodnice. Nainom na koji se
predstavlja oblikuje prikaze da bi upozorila na fiziko zadovoljstvo i osobnu cijenu takve
objektivizacije.U djelu S.O.S. Stratification Object Series (sl. 3.2) oznaila je svoje tijelo
znakovima neugode, umjesto brige o njemu. Rad se sastojao od opsena niza fotografija koje
na prvi pogled izdledaju kao modni prilozi. No na Wilkeino tijelo bili su privreni komadi
provakane vakae gume zavijeni u oblik malih stidnica. Skulpture od vakae gume
vanjskim znakovima, koje je umjetnica nazvala >>unutranjim ranama<<, naruavaju
zavodljivost poze i fotografije. vakaom gumom je eljela sugerirati proces kojim drutvo
savae i ispljune ne samo ene nego i manjinske etnike skupine.

slika 3.2 H.Wilke 1974.-82., S.O.S.

12
Historija moderne umjetnosti, H.H. Arnason

Umjetnica kubanskoga porijekla Ana Mendieta (1948. 1985.) svoj je rad usmjerila na
dramatiku tijela, shvaajui ensku fiziologiju kao amblem prirodnog ciklusa roenja,
propadanja i ponovnog roenja. Njena skulpturalna Procesualna djela prizivaju osjeaj
drevnih rituala plodnosti. Ti su radovi esto izvedeni iz izravna otiska tijela, kao kada je
Mendieta barutom ocrtala vlastiti obris na tlu, i zatim ga zapalila , tako da je njen vlastiti oblik
sagorio u zemlji.

5.3 Jezik i identitet

ivot je bio performans, a njegovo su izvoenje bile umjetnost i politika. U kasnim

sedamdesetima feministkinje su se prebacile sa deskriptivnih projekata na one koji su se
bavili usvajanjem naina ivota i stvaranja znanja. Meu najvanijim dokumentima toga
razdoblja je Poslijeporoajni dokument (sl. 3.2) Mary Kelly (r. 1941.). Porijeklom
Amerikanka, mo u to vrijeme boravitem u Londonu, Kelly je zabiljeila razvoj svoga sina u
ranom djetinjstvu u usporedbi sa svojim vlastitim psihikim promjenama povezanih s novom
ulogom majke.
Poslijeporoajni dokument niz je zabiljeki: otisala mrlja s pelena, otisaka ruku, umjetnikog
djelovanja, popisa, lijenikih i obrazovnih nalaza, grafikona i ispovjednih biljeaka. Stranice
muno detaljno donose nepotpuno prevoenje djetetova uenja jezika i obrazovanja u
razuman dogaaj za majku, rije je o trenutku kada se odnos izmeu majke i djeteta poinje
mijenjati. Iznenadan ulet Kelly u majinstvo i psihologiju nudio je sadraj i formu koji su
spajali konceptualnu umjetnost, feministiku politiku i teoriju psihoanalize, radi istraivanja
razliitih aspekata enskoga iskustva koja su u umjetniom svijetu sedamdesetih godina jo
bili tabu tema.

Slika 3.2 Poslijeporoajni dokument, dokumentacija / analiza mrlja,

Evidencija hranjenja, 1974., Zbirka Art, Gallery of Ontario

(strane:599., 600., 601., 602., 603., 604.)

13
Historija moderne umjetnosti, H.H. Arnason

6. ZAKLJUAK

Performans je bio dosta bitan u umjetnosti XX vijeka. Spajanje nekoliko pravaca u

performans je bila jedna vrsta izraavanja. ene su takoer poele sa svojim javnim
miljenjima, iznosile su svoja djelovanja putem performansa. Moglo bi se rei da je
performans bio jedno zanimljivo razdoblje. iroj publici je trebalo noviteta, a umjetnici
performansa su im to i pruili.
Videouratci, poloaj ene, ene i politika te ostalo su predvodili nekim novim drugaijim
vremenima i shvatanjima.

14
Historija moderne umjetnosti, H.H. Arnason

7. LITERATURA

Hjorvardur Harvard Arnason, ''Povijest moderne umjetnosti'', Hrvatska, (decembar 2009.)

Internet izvori:

http://hr.wikipedia.org/wiki/Performans

15