ODGOVORNI UREDNIK

Mirza Filipovi

GLA VNI UREDNIK

I van Lovrenovi

RECENZENTI
Daniel Buan
Darko Tanaskovi

Design NENAD DOGAN

 ~~
LEKSIKON
ISLAMA
Nerkez ~

RED

Darko 1

SVJETLOST
1~
imailagt

Z
t
I

4KTOR

'anaskooi

- SARAJEVO
190
;.tU1/j.',si'{(\eT.lS'V~S"~ ("o,! 1'0 t ','i ;~o:_:' (:n~~;'\! tj o
~ E~ l ; e: ;<. j~
L. ,.$ ( S E \. :'_0' - ,--,,' ;;, :s
"'" ~J..~'Lt_t ~ .,_._
i)\~1 KOLtlJ
-
r::,"
,.
~\
..-! ",
TAB ELA I
~
I; BIBLIOTEKA ~~
i TRANSKRIPCIJA ARA PSKIH KONSONANA TA
I VO KALA
~~ j,
~~ KONSONANTI
DUGI VOKALI

Nauna Praktina Arapska Nauna Praktina

Arapsko transkrip- grafija
Naziv transkrip- transkripcija transkripcija
slovo cija DMG cija
, l- a a
hamza -
u u
.J-!.
'-' ba b b
.s: l i
'-' ta t t

u ta t s

( gIm g d ; g
KRATKI VOKALI
( I:).a h h

( ha h h Arapski znak Nauna Praktina

1 naziv transkripcija transkripcija
.:I dal d d
- fatha a a, e
.:I dal d z ; d
;:... damma u u
) ra r r
::- kasra i i
) za z z
..r sin s s

u::- in

>..y sad ~ s

~ eJad d d ; z

1- ta t t
j; ?a z z
,
t 'ayn -

t gayn g g

u fa f f

0 qaf q k ; g DODATNI GRAFEMI ARAPSKOG PISMA

U PERZIJSKO] UPOTREBI
I!J kaf k k
Nauna Praktina
J lam l l Arapsko Naziv transkrip- transkrip-
slovo cija DMG cija
i mIm m m
.:, nun n n j e

J waw w v [ im

o ha h h s gaf g g

iS ya y j ";J pe p p
 .,

TABELA II
TURSKA LATINICA

Slovo Ime slova Izgovor

A a a a
B b be b

C e ce d

e r; r;e

D d de d

E e e e

F f fe f

G g ge g

G g yumusak ge meko g; j

H h he h

I 1 1 muklo i

i i i i

J j je

K k ke k

L l le l

M m me m

N n ne n

O o o o

O ii ii njemako ii
p p pe p
R r re r
S s se s

s e

T t te t

U u U u

D li li njemako li

V v ve v
y y ye j

Z z ze z
Bijeli sokol nosi poruku mistiku
Abdul-Kadiru Gejlaniju
(crte prema kaligrafskom reljefu)

. I
LEKSIKON
ISLAMA
~,'I KOLtjJ
~.. Jt'
, 'r
=BIBLIOTEKA iJ
Q
::t
~
.-I.
1\
, lJM/D.
$/
/arapsko-islamska dinastija, koja je 749-750.
.e. Umajadima oduzela halifat i tu ast posje-
dovala do 1258. god. Abasidi (a. Banu-'l-'Abbds)
izvode svoje porijeklo od jednog ujaka Poslanikovog po
imenu al-'Abbas ibn 'Abd al-Muttalib ibn Haim, Njihova
urota protiv Umajada spada u iri krug pokreta otpora, koji
su svi zagovarali da halifsku vlast preuzme neki Poslanikov
srodnik (ne bezuvjetno: izravni nasljednik), a pri tome su,
katkada, imali u vidu razne pretendente. Pokret Abasida,
poznat kao al-Haimiyya (Haimidi), zadobio je, uz djelova-
nje sposobnih propagandista, brojne pristae, posebice u
perzijskoj provinciji Horasan. Tamo je 747. god. Abu
Muslim, abasidski opunomoenik nearapskog porijekla, izaz-
vao oruani ustanak. Proireno nezadovoljstvo s umaiadskom
vladavinom, to je vladalo ne samo meu iranskim, nego i
arapskim stanovnitvom Irana i Mezopotamije, brzo je priku-
pilo dosta vojske pod crnom zastavom, spremne za borbu.
Bitka kod Velikog Zaba (januar 750. god.) donijela je
konani poraz zadnjem umajadskom halifi iz Damaska, Mer-
vanu II, koji je nekoliko mjeseci kasnije naao smrt u Egiptu.
Ve u novembru 749. god. proglaen je u Kufi za halifu Abu-
-'l-'Abbas (brat Ibrahima, voe Haimida, koji je umro 743.
god. u umajadskom zatoenitvu). Alijevci, pristae halifskog
prava na prijesto za Alijeve potomke, obavezno su stupili u
opoziciju spram nove halifske kue. Abu-'l-Abasov brat -
Abu Ga'far, koji je po smrti onog prvog (754. god.)preuzeo
halifat pod nadimkom al-Mansur, utemeljio je, u blizini
sasanidske prijestolnice Ktesifona na zapadnoj obali Tigrisa,
grad Bagdad kao upravno sredite carstva. Uspjelo mu je
vlast svoje obitelji ouvati naspram unutranjeg razdora,
otpora umajadskih pristaa i alijevaca i naspram pobune
razoaranih skupina vlastitog pokreta. Odvraanje od krivov-
jernih haimidskih osnova i energino otklanjanje iitskih
tenji doveli su do postupne pomirbe sunitskog pravovjerja s
novim vlastodrcima. U plemikoj obitelji Barrnekida, koja je
s budizma prela na Islam, naao je al-Mansur i njegovi
neposredni nasljednici pametne pomagae pri izgradnji cen-
traliziranog upravnog sustava. Znaajna uloga te obitelji
pripomogla je (i bila simbol) poraslo g utjecaja perzijskih
obitelji, ustanova i predodbi u dvorskom ivotu i upravi
carstva. Doba vladavine Harun ar-Raida (786-809), koji je
doao nakon al-Mahdija (775-785) i al-Hadija (785-786), u
arapskoj knjievnosti se prikazuje vrhuncem abasidskog hali-
L
Abasidi
I
fata. Dodue, upravo to doba u kojem su srueni Barrnekidi
(803) iz vie razloga, omoguuje da se uvidi poetno opadanje
vlasti. Istina, mogle su se granice na istoku carstva i naspram
Bizanta s mukom drati, pa ipak, krajem 8. st. izravna
vladavina nad Sjevernom Afrikom zapadno od Egipta bila je
izgubljena u korist faktiki neovisnih dinastija, kao to je
aglabidska (800-904). U panjolskoj je ve 756. god. dola na
vlast umajadska dinastija: 'Abd ar-Rahman I, zvani ad-Dhil
(u. 788), utemeljio je dinastiju koja je trajala do 1031. god., a
koja je od 929. god. postavila i zahtjev na halifsku titulu.
Nakon Harunove smrti, dovela je borba izmeu njegovih
sinova al-Amina (809-813) i al-Ma'muna (813-833) do jedne
vrste graanskog rata, na koji treba gledati kao na sukob
izmeu Perzije i Iraka, kao podruja carstva. Pobjedniki al-
-Memun, ije su pristae bile koncentrirane u Perziji, zadrao
je, ipak, Bagdad kao glavni grad. Njegov general Tahir,
dodue, osamostalio se u Horasanu, te zasnovao stvarno
neovisnu, premda teorijski halifi pokornu dinastiju (Tahi-
ridi). I drugi su se poveli za tim primjerom, tako da se uskoro
najvei dio Perzije izvukao ispod izravne vlasti halife. Pod al-
-Memunom je zapoelo stvaranje tjelesne garde od ljudi
turskog porijekla. Njegov nasljednik al-Mu'tasim (833-842),
koji je preao na izravno vrbovanje meu turkmenskim
plemenima, bio je ponukan, zbog napetosti izmeu tih trupa
i bagdadskog puanstva, premjestiti halifsko sjedite iz
Bagdada u novoizgraeni grad Samaru na Tigrisu (sjeverno
od Bagdada), gdje je ostao sve do 892. god. Taj korak je jo
vie omoguavao turkmenskim asnicima garde da se izravno
mijeaju u politiku carstva i odluuju o nasljedovanju hali-
fata. Pod halifom al-Mustakfijem (944-946) preuzeli su iran-
ski iiti Bujidi stvarnu vlast. Dobro stoljee kasnije (1055)
potisnuli su ih turski sunitski Selduci. Ioni, kao i Bujidi,
nisu dirali u formalnu vlast halifa. Halifa an-Nasir
(1180-1225) mogao je ak pokuati ponovo ojaati utjecaj
dvora. U meuvremenu, ve su prodori srednjeazijskih ple-
mena ka Iranu najavljivali katastrofu kojoj je carstvo moralo
biti rtvom: 10. februara 1258. god. osvojile su Bagdad trupe
mongolskog hana Hulagua, halifa al-Musta'sim (1242-1258)
pogubljen, a najvei dio itelja pobijen. Carstvo Abasida time
je okonano, pa ipak je, pod zatitom egipatskih Mameluka,
koji su 1260. god. kod Ain Daluta u Palestini potukli
Mongole, abasidski sjena-halifat postojao sve do osmanskog
osvajanja Egipta (1517).
9
Abdal
Cijepanje abasidskog carstva, koje je s utemeljenjem iit-
skog protuhalifata Fatimida (909-1171) ozbiljno zaprijetilo
Abasidima, imalo je za kulturni razvitak pozitivne poslje-
dice: panjolski Umajadi i Fatimidi, koji od 959. vladaju
Egiptom, razvili su, kao i namjesnike dinastije na Istoku
(npr. Tahiridi i Samanidi u Horasanu od 821. god. odnosno
872. god.), sjajan dvorski ivot, kao mecene unaprijedili
knjievnost i znanost i stekli zasluge kao naruitelji gradnji.
Same halife - posebice Harun i al-Mamun - uveliko su
potakli prevoenje filozofskih, prirodo-znanstvenih i medi-
cinskih antikih djela. Mnoga od njih su, kasnije, na Siciliji
i u panjolskoj s arapskog prevedena na latinski, te tako
Zapadu postala poznata. Nema sumnje da je islamska kul-
tura u doba Abasida bila u snanijem doticaju s helenisti
kom batinom nego Zapadna Evropa onoga vremena. To se
oito pokazalo i u kulturnoj nadmoi muslimanskog vieg
drutvenog sloja naspram njihovih zapadnih protivnika u
doba kriarskih ratova.
A B D A L (mno. od a. badal, zamjenik), jedan od stup-
njeva hijerarhije svetih osoba kod sufija. Nepoznati masi
(rigal al-gayb), oni sudjeluju, svojim monim utjecajem, u
odravanju univerzalnog sklada. Razna izlaganja u sufiiskoj
knjievnosti razlikuju se u pogledu detalja te hijerarhijske
organizacije. Prema najire prihvaenom miljenju, abdali,
na broj etrdeset, zauzimaju peto mjesto u hijerarhiji svetih
osoba koje potjeu od velikog Kutba. Prethode im, nakon
kutba: 2) dva njegova pomonika (al-imamdn): 3) pet kolaca
ili stupova (al-awtad ili al-'umud); 4) sedam neusporedi-
vih (al-afrad). Nakon abdala, koji su na petom mjestu,
dolaze: 6) sedamdeset rniljenika (an-nugabii"); 7) tri stotine
glavara (an-nuqabii'); 8) trupe (al-asd'ib ) SOO na broju;
9) mudraci ili jedinstveni tal-kukama' ili al-mufradiin),
neogranieni po broju; 10) ar-ragabiyyiin. Svakom od tih
deset razreda doznaeno je posebno podruje i sfera odree
nog djelovanja. Praznine, koje nastaju u tim razredima,
popunjene su promaknuem nekog lana neposredno nieg
razreda. Abdali (jednako zvani ar-ruqaba', uvari) imaju
prebivalite u Siriji. Njihovi uinci su blagotvorni i djelo-
tvorni za ovjeka.
B U BEKR (a. 'Abd al-lah Abu Bakr), prvi halifa. Rodio
A se, po svoj prilici, malo nakon 570. god., jer se tvrdi da je
imao tri godine manje od Muhammeda. Njegov otac Abu
Kuhafa (Osman) ibn Amir i majka Um al-Hajr (Selma) bint
Sahr pripadali su mekanskom rodu Tejm od plemena Kurei.
Imena Abdalah i 'Atzq (osloboeni rob) pripisivana su mu
po istom osnovu kao i Abu Bekr, ali dotini uzajamni odnosi
tih imena, kao i njihovo prvotno znaenje, nisu poznati.
Muhammed je ime Atik izveo u osloboeni od Pakla,
Kasnije su ga zvali as-Siddiq, Istinoljubivi, Poteni
ili i Onaj koji dri do istine, a odnosi se na to da je odmah
vjerovao u Muhammedov noni uspon na nebo.
Tokom ivota, Abu Bekr je imao 4 ene: KutejIu bint
Abdeluza, od mekanskog roda Amir, a od nje je imao Abda-
laha i Esmu; 2) Um Ruman bint Amir, od plemena Kinana, a
i od nje je imao Abderahmana i Aiu; 3) Esmu bint Umajs, od
plemena Hasama (Haram), a od nje dobio Muhameda; 4)
Habibu bint Harida, od medinskog roda al-Haris ibn al-
-Hazrad, od koje je imao, nakon njegove smrti, Um
Kulsum.
Malo se zna o Abu Bekru prije njegovog prijelaza na
Islam. Bio je trgovac (tagir) kojem se dodijelio zajam od
40.000 dirhema, to ukazuje da su mu poslovi bili srazmjer-
no neveliki. Ne izvjetava se da je putovao u Siriju ili
drugdje, ali je bio strunjak u rodoslovlju arapskih plemena.
Spada meu najranije Muhammedove pristae, iako nije
potvreno da je ba bio prvi muki pristaa (kao to mnogi
tvrde). Ubrzo je zauzeo istaknuto mjesto u tek osnovanoj
islamskoj zajednici.
Bio je blage naravi. Plakao je za vrijeme uenja (itanja)
Kur'ana, a njegova ki je pripovijedala da je zaplakao i kad
je saznao da bi mogao pratiti Muhammeda u izgnanstvo. Bio
je otvorenog, pravdoljubivog karaktera, a vie je puta zadr-
ao Muhammeda od prenagljene odluke, davi mu razuman
savjet. U Poslanikovom izlaganju Islama osobito je doivlja-
vao moralnu stranu, a to je i djelom dokazao, davi slobodu
veem broju robova i drugim slinim djelima. Nije bilo
rtve koja je u njegovim oima izgledala prevelika, kada je u
pitanju bila nova vjera. U najveim opasnostima ostao je uz
svoga prijatelja i uitelja, a bio je meu malo onih koji ni u
najteem razdoblju nisu pobjegli u Abesiniju. Samo jednom,
u doba kad su Haimiti bili iskljueni iz mekanske zajed-
nice, kau da ga je napustila hrabrost. Stoga je otiao iz
Meke, ali se uskoro vratio pod zatitom jednog uticaj nog
mekanskog uglednika i nadalje ostade u Meki, iako ga je taj
zatitnik docnije ostavio u kripcu.
Njegov ivotni put dosegao je vrhunac kada ga je
Muhammed izabrao da ga prati u izgnanstvo iz Meke, a
njegovo je portvovano prijateljstvo nagraeno time to mu
je ime upisano za vjenost u Kur'anu (IX, 40), u kojem se
spominje kao drugi od dvoiice. I obitelj mu se preselila u
Medinu, izuzev sina Abderahmana koji je tada jo bio bez-
bonik, te se kod Bedra borio protiv vjernika, ali se napo-
kon i on preobratio i poao u Medinu. U novom je kraju
Abu Bekr organizirao skromno domainstvo u predgrau
as-Sunh. Veza meu dvojicom ljudi jo se uvrstila kad je
Muhammed, kratko nakon to je izbjegao u Medinu, oenio
njegovu ker Aiu. Abu Bekr je gotovo stalno bio u Poslani-
kovom drutvu, te ga je i pratio na svim njegovim poho-
dima. S druge strane, vrlo je rijetko bio voa nekog vojnog
pothvata; u Tebuku mu je, na primjer, bilo povjereno noe-
nje barjaka. Ali ga Poslanik godine 631. alje u Meku na
elu hodoasnika, a vrlo je vjerojatno da je ba on, a ne Ali
(kao to Predaja kazuje), tom prilikom proitao bezboni-
cima odluku o odvajanju. Kada se Muhammed razbolio,
Abu Bekr je morao umjesto njega voditi salat u damiji. Ova
je poast omoguila Omaru i njegovim prijateljima da nakon
Muhammedove smrti, 8.6.632. godine, predloe Abu
Bekra za poglavara zajednice, te tako sprijee rascjep.
Abu Bekr nije nipoto predstavljao nove zamisli ni
naela. Na taj nain uspio je da, unato netrpeljivosti, zadri
na okupu darovite ljude koji su se bili okupili oko Muham-
meda. Usljed toga to nije teio originalnosti, a zahvaljuju-
i jednostavnosti i vrstini, postao je najbolji zastupnik
Muhammeda, to mu je omoguilo da vodi tu mladu vjersku
zajednicu kroz najtee i najopasnije razdoblje, te da je nakon
smrti ostavi dovoljno jakom da moe podnijeti vladavinu
10

monog i nadarenog Omara. Svoju pokornost Muhammedo-
vim naredbama pokazao je odmah nakon njegove smrti.
U toku dvije godine, koliko je trajao njegov halifat, posve-
tio se, osobito, da suzbije pojavu otpadnitva (ridda). Bio je to
pokret, istodobno vjerski i politiki, jer je Medina bila
postala sredite drutvenog i politikog sustava, kojem je
vjera bila jezgra. Postojalo je est glavnih sredita otpora. U
etiri od njih, voa je imao vjerski karakter i esto se nazivao
lani poslanik: al-Asvad al-Ansi u Jemenu, Musejlima u
plemenu Hanifa u Temami, Tulajha u plemenima Asad i
Gatafan, te proroica Sedah u plemenu Temim. Oblik
vjeroodstupnitva je bio razliit u svakom sreditu, prema
mjesnim prilikama, a podrazumijevao je odbijanje slanja
poreza u Medinu i pokoravanje slubenicima koje je slala
sredinja vlast. Mada je Abu Bekr poslao glavninu islamske
vojske pod zapovjednitvom mladog Usame ibn Zejda, slije-
dei Muhammedove upute, na pohod protiv zemalja istono
od Jordana, ipak se upustio u borbu protiv pobunjenih
plemena, te je propao pokuaj susjednih plemena da nena-
dano zauzmu Medinu. Kada se Usamina vojska vratila iz
Jordana, krenula je protiv pobunjenika pod vostvom sretno
izabranog nadarenog generala Halida ibn al-Valida. Ovaj je
pobijedio plemena Asad i Fezara kod al-Buzahe, pokorio
pleme Temim i, napokon, u krvavoj bici kod Akabe u "Vrtu
smrti doveo pleme Benu Hanifa pod okrilje Islama, to ni
samom Muhammedu nije bilo polo za rukom. Njegova je
ratna srea omoguila drugim generalima da ugue pobune u
Bahreinu i Ornanu, a konano su Ikrima i al-Muhadir doveli
Jemen i Hadramaut pod vlast Medine. Slijedei primjer
svoga gospodara, Abu Bekr je bio milostiv prema porae-
nima, pa je na taj nain uspio uspostaviti mir na zemlji.
Nakon pokorenja Arabije, koje je okonano za manje od
godinu dana, poslao je Halida i druge okuane generale da
osvoje Perziju i Bizant. Vrlo je vjerojatno da su energini
ljudi to su stajali iza njega doli na tu zamisao kako bi tim
pohodom (koji je obeavao bogat plijen) dokrajili nemire u
zemlji i dali Arapima praktinu pouku o jedinstvu Islama.
Abu Bekr doivio je zadovoljstvo da za svoje kratkotrajne
vladavine vidi prve velike pobjede arapske vojske na oba
ratita: osvajanje al-Hire u maju ili junu633. godine u Perziji
i bitku kod Adnadeina u Palestini jula 634. godine. Umro je
kratko vrijeme nakon ove zadnje pobjede, 23. augusta 634, te
je pokopan pored Muhammeda. Njegova kratka vladavina,
ispunjena ratovima, nije donijela epohalnih promjena u sva-
kodnevnom ivotu. Pri razdiobi ratnog plijena, drao se
principa da svi istinski vjernici imaju ista prava; taj je princip
Omar kasnije napustio. Postavi halifom, ivio je, kao i
dotada, ba kao to je ivio u svojoj kui u as-Sunhu, te
kasnije, kad je udaljenost postala neprikladna, u samome
gradu. Predaja kazuje mnoge primjere njegovog odbijanja da
se obogati na utrb drave.
Velika jednostavnost, potpuna skromnost i odsue svake
umiljenosti kod Abu Bekra kao ovjeka i halife dali su
osnova za legendu, koja je bila utemeljena na istini.
B U HANIFA (a. An-Nu'mn ibn Tabit ibn Zu{a, Abu
A ljanzfa) , vodei pravnik i teolog Iraka, po kojem je
ime hanefitski meZh.eb (vjersko-.. P.ravna kOla.). Roen
700. godine u Kufi, kuda mu je djed, nakon to je bio u
l Jo jedno djelo, u koje je umetnut Fiqh Akbar J, jeste Fiqh ,
II
Abu Hanifa
Kabulu zarobljen, doveden kao rob, da bi kasnije postao
mevla plemena Tejm Allah. Prema nekim biografskim vre-
lima, bio je potomak starih perzijskih kraljeva. Njegov otac
Sabit vjerojatno je bio jedan od Alijevih pristaa, koji je - kao
to nalazimo kod an-Navavija - blagoslovio i njega i njegove
potomke.
Za Abu Hanifu se smatra da je posvetio itav ivot svetoj
znanosti, te da je bio okruen mnotvom sluatelja. ivio je
od trgovine tekstilom. Veina kasnijih ivotopisaca tvrdi da
je uporno odbijao prihvatiti dunost kadije, koju su mu
nudili umajadski upravlja Kufe, Jezid ibn Omar ibn
Hubejra, a kasnije ihalifa al-Mansur. Zbog tog odbijanja
navodno je bio tjelesno kanjavan i poslan u zatvor, gdje je
767. godine i umro. Isto se pripovijeda i za neke druge
pobone ljude toga doba, koji su smatrali da nije u redu da
slue nepobone vladare. Drugaiji razlog njegove smrti
navodi se u zejditskim izvorima, prema kojima je Abu Hanifa
bio pristaa zejditskog imama Ibrahima ibn Muhameda koji
se 760. godine u Basri podigao protiv Abasida. Vjerojatno je
Abu Hanifa, koji je potjecao iz obitelji bliske alijevcima u
Kufi, u poetku pristao uz revolucionarni pokret koji su
potakli Abasidi, ali se kasnije, razoaravi se u pristae
Alijeve obitelji, okrenuo protiv nove dinastije. Drugi biograf-
ski izvori, meutim, ne spominju da je umro u zatvoru.
Iako ne postoje i vjerojatno nikad nisu postojali vjerodo-
stojni spisi Abu Hanife, njegov je utjecaj i autoritet u prav-
nim pitanjima potakao razvoj irake pravne kole. Racionali-
stika metoda postavljanja pravila u pitanjima fikha, koja
ukljuuje oslanjanje na osobno gledite (rej), karakteristina
je za hanefitsku kolu, a vjerojatno potjee od Abu Hanife;
kasniji napadi hidaskih uenjaka, koji su mu zamjerali da
neprestano zanemaruje predaju, sasvim su neosnovani.
Takozvani Musnad Abz Hanifa je zbirka predaja, koju su
sastavili njegovi uenici i kasnije hanefiti, a koje je imam
njihovog mezheba koristio i razradio u nastavi. Radi se o nizu
Musnada, od kojih desetak jo postoji. Hanefiti su ih napisali,
kako bi protivnicima dokazali da je njihov uitelj koristio
grau Predaje.
Abu Hanifa je snano utjecao na islamsku dogmatiku;
njegovu tradiciju slijedila je osobito maturiditska kola, te
njezini sljedbenici u Samarkandu. Jedini izvorni dokumenat
iz pera Abu Hanife, koji je sauvan do danas, je pismo
Osmanu al-Betiju u kojem na uglaen nain brani svoje
murditske poglede.
Fiqh Akbar (II) koji mu se pripisuje u Fihristu i od kasnije
predaje, je 'aqula, koja predstavlja rani stadij skolastike
teologije, sastavljena vjerojatno u prvoj polovini desetog sto-
ljea n.e. To djelo treba razlikovati od Fiqh Akbar (I), iji
tekst nije doao do nas u cjelosti, ve je umetnut u komentar.
Ovaj Fiqh Akbar, koji emo, zbog razlikovanja od kasnijeg
istoimenog djela, oznaiti brojem I, bez komentara sastoji se
od deset taaka vjere, koji zacrtavaju pravovjerne stavove
nasuprot hariditima, kadaritima, iitima i dehmitima.
Nedostaju polemike sa murditima i mutazilitima, to znai
da je pisac bio murdit koji je ivio prije mutazilitskog
pokreta.
Absai (neobjavljen); to je djelo sastavljeno od odgovor~ ,na I
pitanja dogme koje je Abu Hanifa davao svom ueniku ~
Adem
Mutiju al-Balhiju (u. 799). U ovom djelu se nalaze sve take
vjere iz spisa Fiqh Akbar I, izuzev jedne.
Ovakvo stanje stvari ne ostavlja nikakve sumnje u izvor-
nost Fiqh Akbara I i u njemu sadranih ideja, ve samo u
autorstvo. Uskoro se ukazala potreba da se deset taaka
ovog vjerovanja revidiraju i proire. To je uinjeno sasvim
novim djelom koje je dobilo naslov Wa~iyyat Abl Hanifa i
koje je, ponegdje, sroeno u obliku posljednjih uputa Abu
Hanife svojim uenicima. Wa~iyya predstavlja izgleda teolo-
giju Ahmeda ibn Hanbala.
Fiqh Absat sadri, pored devet lanova iz Fiqh Akbara I, i
izreke Abu Hanife o itavom nizu vjerskih pitanja koja su se
u njegovo doba raspravljala.
Iz djela Kitab al-salim wa al-muta'allim sauvalo se
samo nekoliko citata. Ovi citati, kao i citati iz drugih djela
za koje se vjeruje da potjeu od Abu Hanife, sakupljeni su u
nekoliko zbirki, a odnose se na iste predmete.
D E M (a. Adam), nazvan i Abu-'l-Baar, otac ovjean
A stva, te $afiyy Allah, Boji odabranik (biblijski
Adam). Njegovo je stvaranje opisano u Kur'anu na slijedei
nain: Mi smo stvorili Adema od ilovae, od blata ustajalog
(XV, 26). Prema islamskoj legendi, meutim, aneli De-
brail (Gabrijel), Mikail (Mihael) i Israfil (Serafim?) dobiju,
svaki zasebno, naredbu od Gospodara da uzmu sedam aka
zemlje iz sedam Zemljinih slojeva. No Zemlja im odbije to
dati; tada Israfil silom ugrabi dovoljnu koliinu zemlje da
njome sazda ovjeka. Bog poalje kiu, koja je padala neko-
liko dana i razmoila glinu, a zatim, kada su je aneli
izgnieili, sam Bog napravi kalup te ga ostavi da se dugo
vremena sui prije nego to e mu udahnuti duu; al-
Mas'udi, govorei o gornjem odlomku Kur'ana, tvrdi da je
Ademovo tijelo 80 godina bilo neuoblieno, a zatim daljih
120 godina bez duha. Nakon to je stvorio Adema, Bog
zapovijedi anelima da padnu pred njega niice; svi poslu-
ae, osim Iblisa (Sotone) koji je, pobunivi se, skrivio i
Ademov i svoj vlastiti pad (Kur'an, II, 36; VII, 12; XVII, 60 i
drugdje). Adem se smatra prvim poslanikom kojem je Bog
otkrio knjige. Bog je pokazao Ademu sve generacije ljudi i
njihove poslanike; kad je doznao da e Davud (David) ivjeti
vrlo kratko, Adem, kojem je bilo dano ivjeti 1.000 godina
(to je jednako jednom Bojem danu), dade mu 40 godina
vlastitog ivota, i tako proivi 960 godina. Nakon to je
izgnan iz Raja, Adem se spustio na otok Serendib (Cejlon),
, gdje je ostao 200 godina bez ene, u pokajanju (Kur'an, II,
37). Na tom se otoku nalazi brdo koje su Portugalci nazvali
Pico de Adam; na njemu se, po predaji, nalaze otisci Ademo-
vih stopala u stijeni dugi 70 lakata. Kada je Adem izvrio
pokajanje, Debrail (Gabriel) ga dovede na brdo Arefat u
blizini Meke i tu se on sastade sa enom. Prema at-Tabariju
(I, 22) Ibn al-Asiru (I, 29), Bog je naredio Ademu da sagradi
Kabu, a Debrail (Gabriel) ga je pouio hodoasnikim
ceremonijama. Adem je umro u petak, 6. nisana, i pokopan je
u Peini s blagom (magarat al-kunus), u podnoju brda Abu
Kubeis, blizu Meke. Prema drugim vrelima, njegovo je tijelo
Melhizedek donio nakon poplave u Jeruzalem.
~ ADET (a. 'iidat, navika, obiaj),pravni termin, a oz- ~
naava obiajno pravo koje je u islamskim zemljama
postojalo usporedno i neovisno o vjerskom pravu (erijat);
primjenjivalo se na one pravne sporove koji nisu prisno vezani
uz vjerske zapovijedi. Praktina valjanost ovog prava, koje
esto nije bilo suglasno sa teoloki uspostavljenim pravom,
dovela je do podjele sudbene vlasti mnogih zemalja na duhovnu
i svjetovnu. Sada postoji vie pravnih zbirki adeta. U literaturi
se izraz adet katkad zamjenjuje terminima urf ili kanun.
D E M I OGLAN (t. acemi oglanv, izraz znai strani
A djeak i koristi se za mlade kranske djeake koji su
se regrutirali za slubu, kao kapi kulu, tj. sluge Porte ili
robovi dvora, izvorno na temelju Penik kanuna od
1362. god. zadravanjem jednog ratnog zarobljenika na pet,
a kasnije putem devirme. Oni su se, najprije, stavljali, za
razdoblje od pet do sedam godina, na raspolaganje feudal-
nim spahijama (sipahi) i drugima u Anadoliji, a poslije i u
Rumeliji, da naue turski i da se prilagode turskim obia
jima; kasnije su se uzimali ugalipoljski ademi odak i -
nakon osvajanja - onaj u Istanbulu. Istodobno su bili odabi-
rani za svoju buduu slubu, ovisno o svojim sposobno-
stima, bilo u sultanovoj palai, bilo u jedan ili drugi odak
stalne vojske, pjeadiju ili konjicu, ili u bostandije u
Jedrenu ili Istanbulu. Njihovo eventualno imenovanje -
zvano hapiya cikma - za slubu u palai ili te razne jedinice
ilo je prema starosnom rangu ili kad bi se upraznilo mjesto.
Nakon prethodnog obuavanja u Galata Saraju ili u
Saraju Ibrahim-paa u Istanbulu ili [edrenu, ademi oglani,
regrutirani za sultanov dvor (zvani otada ic oglani ili iq agasl)
mogli su se, postupno, uzdizati od kogua ili spavaonice do
has ode, ija su glavna mjesta bila odskona daska ka funkci-
jama beglerbega i vezira. Dvije najvanije regimente stalne
konjice (spahije i silahdari) bile su regrutirane meu i
agama, a ostale etiri meu ademi oglanima, koji, premda
odabrani za slubu u palai, nisu bili u nju stvarno uzeti.
Veina ademi oglana, koja nije uzeta u palau, bila je
odreena da slui kao janjiari (vidjeti JANJICARI), bilo
nakon prethodne slube u odaku bostandija ili izravnim
primanjem u jednu od trideset pet orta, pod zapovjedni-
tvom Istanbulskog age, koji su se smatrali kao da su dio
odaka janjiara.
Postupno naputanje devirme tokom 17. st. dovelo je,
naravno, do iezavanja ademi oglana u pravom smislu,
premda je njihova organizacija bila odravana, kao i ona
janjiarskih odaka, sve do ukidanja 1826. god.
A F GA N I (a. Gamal ad-din al-Afgiiniv, jedna od najistaknu-
tijih figura Islama u 19. st. Obrazovan ovjek, poznavalac
islamske srednjovjekovne filozofije, stavio je svoje kvalitete i
svoj zanos u slubu muslimanskog preporoda. Bio je, isto-
dobno, filozof, pisac, govornik i novinar. On je prvi prihva-
tio, naspram kolonijalnih sila, politiki stav, koji je, otada,
bio politiki stav mnogih pokreta za nacionalno osloboenje.
Poznat je osobito kao otac modernog muslimanskog antikolo-
nijalizma, kojem su se, bez rezerve, divili mnogi, dok su ga
njegovi neprijatelji smatrali opasnim agitatorom. Zaboravlja
se, naprotiv, intelektualna strana njegove osobnosti. N a-
spram dogaaja koji su navalili: propadanje i tromost islam-
12

skih zemalja, sve vee zahvaanje evropskih sila u njihovu
ekonomiju i politiku, irenje ateizma po Istoku, on je imao
jasan pogled na situaciju.
S njim je zapoeo reformatorski pokret koji je proizveo
Salafije i, kasnije, Muslimansku brau. Kod njega se ve
nalaze gotovo sve pozicije koje e izmeu 1900. i 1950. god.
zauzimati islamska apologetika. On je perom i rijeju zagova-
rao nunost islamskog protuodgovora, kako na polju misli
(osloboditi se slijepog fatalizma, dati inteligenciji i slobodi
njihovo mjesto u ivotu, itd.), tako i na polju akcije. Hrabar,
uporan, on je budio i oivljavao energije svugdje gdje je
prolazio tokom godina svoga izgnanstva. U Egiptu, utjecao je
na mlade Kaira i Aleksandrije, a njegova osobnost ostavila je
traga kako na buduim umjerenim voama, tako i pristaama
neposrednog nasilja. On je podravao pokrete, koji su zahti-
jevali ustavne slobode i borili se za osloboenje od stranog
osvajanja (Egipat, Perzija). On je napadao islamske vladare,
koji su se opirali reformama ili se nisu dovoljno suprotstav-
ljali prodiranju Evrope. On je razmatrao ak i mogunost
politikog ubojstva. Njegov daleki cilj bio je okupljanje
islamskih drava (ukljuujui tu i iitsku Perziju) pod jedan
halifat, koji bi bio u stanju odbiti evropsko uplitanje i vratiti
Islamu njegovu slavu. Velika strast njegovog ivota bila je
panislamska ideja.
Njegova obitelj potjecala je od Huseina ibn Alija posred-
stvom slavnog prouavatelja hadisa Alija at-Tirmizija; odatle
pravo koje je imao da nosi titulu sejid. Po samom njemu,
rodio se u Asadabadu, blizu Konera, na podruju Kabula
(Afganistan), 1254/1838-1839. god. * iz obitelji koja je pripa-
dala hanefitskom obredu. Pa ipak, iiti tvrde da se rodio u
Asadabadu, blizu Hamadana, u Perziji, a da je hinio da je
Afganac po nacionalnosti, kako bi izbjegao perzijskom
despotizmu. Doista je prve godine djeatva i mladosti ivio
u Afganistanu. U Kabulu je proao sve stupnjeve vieg
islamskog izuavanja, uvodei se, uz to, u filozofiju i
egzaktne znanosti, prema srednjevjekovnim metodama.
Zatim je proveo vie od godinu dana u Indiji, gdje je upotpu-
nio svoje obrazovanje na moderniji nain, obavio hodoae u
Meku (1273/1857)*; po povratku, otiao je u Afganistan i
stupio u slubu emira Dust Muhamed-hana kojeg je pratio
tokom njegovog pohoda na Herat. Emirova smrt bila je znak
za borbu izmeu njegovih sinova. Al-Afgani, vezan uz jednog
od njih, Muhameda Azama, dijelio je njegove privremene
uspjehe, te postao njegov ministar. Ali je protivna strana, ona
ira Alija, pobijedila, te je on napustio zemlju. Pod izlikom
da ide na drugi hadiluk (1285/1869)*, dokopao se Indije,
gdje je boravio manje od dva mjeseca, nadziran od Engleza i
zamoljen da to prije otputuje. On poe u Kairo, gdje je
ostao 14 dana, upoznavajui se sa azharovcima i odravajui
nekoliko predavanja. Nakon toga, ide u Istanbul (12871
1870)*. Kako je ve tada uivao sjajan ugled, visoko drutvo
prireuje mu vrlo laskav doek. Bio je pozvan u savjet za
odgoj, kao i da odri predavanja u Aja Sofiji i Ahmedovoj
damiji. Ljubomora nije izostala. Predavanje u Dar el-
-Fununu o korisnosti umjetnosti pokrenulo je takve kritike
(osobito od ejhulislama, Hasana Fehmija) da je on odluio
napustiti Tursku.
On se vrati u Kairo (mart 1871), a da se nije mislio tu
~staliti; ali je doek, koji je tu dobio, odluio da ostane.
13
Afgani
Vlada mu dodijeli godinju potporu od 12.000 egiPatski~
pjastera, a da za uzvrat nije nita traila. Oko njega su se
okupili mladi ljudi, meu kojima su se nalazili Muhamed
Abduh, budui veliki muftija Egipta, i Sad Zaglul, budui
heroj egipatske neovisnosti. On im je u svome boravitu
drao razne teajeve, irio njihova obzorja, itao tekstove
islamske filozofije. ire drutvo, sastavljeno od tih uenika i
starijih osoba, slualo ga je u Caf de la Poste kako govori o
knjievnosti, znanosti, politici, itd. On je poticao mlade da se
bore perom, da se bace u novinarstvo, koje se dralo sred-
stvom modernog djelovanja na duhove. On je ohrabrio Ediba
Ishaka koji je utemeljio asopis Misr, a zatim dnevnik At-
-Tigiira; podrao raanje lista Mir'at a-arq. Sam je pisao u
tim listovima i inio da se tu, posebice, javljaju njegovi
uenici. On je budio rodoljublje naspram evropskog uplitanja
u pitanje egipatskog duga. God. 1878. uao je u kotsko
slobodno zidarstvo, a zatim, nakon razoarenja, utemeljio
egipatsku lou, koja je bila vezana uz francuski Grand Ori-
ent, a ijih je 300 lanova predstavljalo najee elemente
nacionalistike mladei. Tu se politiki raspravljalo, te pri-
pravljali planovi za reforme. Al-Afgani se tada umijeao u sve
zahtjeve za parlamentarnim reimom. On je ak nagovarao
Muhameda Abduha da ubije he diva Ismaila. Loe gledan od
konzervativnih azharovaca i vijea ministara, nadziran od
Engleza, al-Afgani je konano izagnan na poticaj Engleza
(septembar 1879). On se tada vratio u Indiju, te je, strogo
nadziran, ivio u Hajderabadu, a zatim Kalkuti. U Hajdera-
badu je na perzijskom napisao knjigu u kojoj pobija materija-
liste. Nakon to je ustao protiv Darvinovih ideja, on u njoj
ustvruje da jedino vjera moe osigurati stabilnost drutva i
sposobnost ljudi, dok je ateistiki materijalizam uzrok opada-
nja i srozavanja. On je podupirao svoju tvrdnju navoenjem
onog to vjerovanje u Boga i vjera donose drutvu (na kolek-
tivnom planu: ponos da je ovjek iznad ivotinje, da je lan
najbolje zajednice, tj. Islama, da je pozvan na drugi ivot, a
na osobnom planu: bojazan od sramote, vjernost, istinoljubi-
vost). On pripisuje materijalizmu to da su neke drave
izgubile politiku nadmo (epikureizam u Grkoj, uenja
Voltera i Rusoa u Francuskoj, itd.). Djelo zavrava s apologi-
jom Islama.
Tokom tog vremena, stanje u Egiptu je eksplodiralo. God.
1881. Urabi-paa podigao se protiv hediva, erkeskih vojnih
asnika i stranaca. Sigurno je da je djelovanje al-Afganija,
dok je bio u Egiptu, pridonijelo bujanju duhova. Pobuna je
propala zbog engleske intervencije 1882. god., koja je dovela
do okupacije zemlje. Al-Afgani naputa tada Indiju. Nala-
zimo ga u proljee 1883. god. u Londonu. On se vraao tada
iz SAD, gdje je, nakon odlaska iz Indije, boravio nekoliko
mjeseci. 18. maja 1883. god. objavio je u Journal des Dbats u
Parizu odgovor na Renanovo predavanje na Sorboni: Islam i
znanost, a koji je potresao muslimanske krugove u Parizu. U
njemu je zastupao da je Islam povezan sa znanou i da je,
neko, bilo znanstvenika kod muslimana; samo savremeno
stanje, u kojem se nalazi Islam, moe pridonijeti da se misli
Napomena:
* U tekstu Leksikona dvojno su oznaene neke godine. U tom sluaju prva
godina se rauna po Hidri (vidi odrednicu), druga, nakon kose crte, po
gregorijanskom kalendaru. To vai i za primjere dvojnog oznaavanja stoljea.
Afgani
obrnuto. On je poveo kampanju protiv engleske politike u
islamskim zemljama. Velike novine objavile su mu lanke
koji su imali zapaenog odjeka u utjecajnim sredinama (o
istonoj politici Rusije i Engleske, situaciji u Egiptu i Tur-
skoj, vanosti i opravdanju Mahdijevog pokreta u Sudanu).
Ali njegov boravak u Parizu osobito je bio obiljeen izdava-
njem, u dogovoru sa Muhamedom Abduhom, koji mu se
pridruio i bio prvi glavni urednik, jednog tjednika na arap-
skom, AI-'urwa al-uiutqd (Nerazdvojiva veza). Taj asopis
je bio organ tajnog muslimanskog drutva istog imena koje ga
je financiralo. Prvi broj pojavio se 13. marta 1884. god., a
osamnaesti i zadnji 17. oktobra 1884. god. Besplatno je slan
lanovima udruenja i onima koji su ga traili, ali njegovo
unoenje u Egipat i Indiju spreavali su Englezi (zatvor i
teke globe). Usprkos lukavtinama (slanje u zatvorenoj
omotnici), nije postigao dovoljno primalaca i morao je pre-
stati s izlaenjem. Ipak, njegov utjecaj bio je znatan: on je
napadao englesko djelovanje u islamskim zemljama i isticao
idejne osnove na kojima treba poivati Islam da bi ponovo
naao svoju snagu. God. 1885. Muhamed Abduh se odvaja od
svoga uitelja i odlazi za Bejrut; od tog trenutka, oni slijede
razliite politike linije. Abduh je zatezao, usredsreujui se
prije svega, na neposredno mogue reforme, u prvom redu
obrazovanja. Al-Afgani je sam nastavio svoj put hodoasnika
panislamizma.
God. 1885., na navaljivanje W. S. Blunta, engleski drav-
nici obratili su se al-Afganiju, unato agresivnosti njegovog
protuengleskog djelovanja; radilo se o mjerama koje treba
poduzeti naspram pokreta Mahdija u Sudanu; no bez ikak-
vog rezultata. Malo kasnije (1886), al-Afgani je bio telegraf-
ski pozvan da doe na dvor aha Nasir ad-dina u Teheran.
Bio je veliajno primljen, te su mu dodijeljene visoke duno-
sti. Ali vrlo brzo, njegova sve vea popularnost i utjecaj
zasjenili su aha, te je morao napustiti Perziju iz zdravstve-
nih razloga". On dolazi tada u Rusiju, gdje je razvio i
znaajne politike odnose i gdje je od cara dobio dozvolu da
za ruske muslimane tampa Kur'an i neke vjerske knjige. Tu
je ostao do 1889. god. Pojavio se onda na Svjetskoj izlobi u
Parizu, a onda je ponovo susreo aha u Minhenu. Ovaj ga je
nagovorio da se vrati u Perziju. Za drugog boravka tamo, al-
-Afgani je mogao utvrditi do kojeg je stupnja taj vladar imao
prevrtljivu ud. Al-Afgani je bio pripremio projekt pravnih
reformi; kritizirajui ga, ljubomorni veliki vezir, Mirza Ali
Asgar-han, promijenio je ahovo dobro raspoloenje. Al-
-Afgani, osumnjien, povue se u svetite blizu Teherana. U
tom pribjeitu, koje se smatralo nepovredivim, ostao je
sedam mjeseci, okruen grupom divljenika koji su pohlepno
sluali njegove teorije o politikoj reformi potlaenih zemalja.
Potaknut od velikog vezira, ah je uinio da ga 500 konja-
nika, bez obzira na pravo pribjeita, otme i odvede, sveza-
nog i u vrlo jadnom zdravstvenom stanju, sve do Hanikina,
na tursko-perzijskoj granici (poetak 1891). Otada, al-Afgani
oituje prema ahu mrnju i elju za osvetom. Iz Basre, gdje
se zaustavio tokom vremena potrebnog za lijeenje, uputio je
estoko pismo Mirzi Hasanu iraziju, prvom mudtehidu
Samerre, da se suprotstavi odluci aha, koji je, u martu
1890. god., dodijelio jednom engleskom drutvu koncesije za
perzijski duhan. On je naveo i druge koncesije dodijeljene
Evropljanima i optuio aha da rasipa dravne prihode na
14
-
korist neprijatelia Islarna. On je u njemu obznanio i druge
zloupotrebe i okrutnosti lanova vlade, a posebice okrutnost
Alija Asgar-hana. Na uinak tog pisma nije se ekalo: mudte-
hid je objavio fetvu zabranjujui upotrebu duhana svim vjer-
nicima dok vlada ne poniti ugovor o koncesiji. Vlada je
morala ustuknuti i obetetiti koncesionare. Al-Afgani se,
zatim, vrati u London, gdje je, tokom jedne godine, vodio
estoku kampanju lancima i predavanjima protiv reima
koji pustoi Perziju. On je posebno pisao u dvojezinom
(arapski i engleski) mjesenom asopisu l)iyii' al-hafiqayn
(Bljesak dvije hemisfere), ijem utemeljenju je on pridonio
(1892). On je traio svrgavanje aha. On se posebno oslanjao
na sveenike, uvjeravajui ih da su oni bedem Islama protiv
evropskih ambicija. Njegovi ponovljeni pozivi, emocija koju
je izazvalo njegovo progonstvo, uspjeh bojkota duhana, bili
su polazna taka monog reformistikog pokreta kojeg je
podravalo perzijsko sveenstvo.
Zadnje razdoblje ivota al-Afganija bilo je dosta alosno.
Proveo ga je u nekoj vrsti zlatnog zatoenitva u Istanbulu,
gdje ga je sultan Abd el-Hamid pozivao u dva navrata putem
svoga poslanika u Londonu (1892). Nakon to je prvi puta
odbio, al-Afgani je konano prihvatio. Da li je sultan bio
iskren i da li je htio suraivati s glasovitim pristaom panisla-
mizma, u kojem je Turska trebala igrati veliku ulogu? Ili ga
je htio imati kraj sebe da bi bolje ponitio njegov utjecaj?
Teko je to znati. Al-Afgani je smjeten u lijepo zdanje
nedaleko od carske palae Jildiza, dobijao je 75 funti mje-
seno i mogao je odravati odnose s osobama koje su se htjele
s njim druiti. Sultan ga je ljubazno primio, sluao ga je, bar
u poetku, te je od njega dobio obeanje da e prestati mrziti
aha. On mu je ak predloio mjesto ejhulislama, to je al-
-Afgani odbio. I sve je ostalo na tome. Spletke i ljubomora,
posebice Ebulhude, najutjecajnijeg sveenika na dvoru, ui
nili su ostalo. Odnosi izmeu sultana i njegovog gosta postali
su vrlo hladni. Viekratni zahtjev al-Afganija da mu se
dopusti da ode, uvijek je na kraju bio onemoguen. Po
posjetiocima tokom tog doba vidjelo se kakva je njegova
situacija. To da je oko sebe vidio toliko niskosti, satiralo ga
je. On je muslimanima prigovarao njihova razmetanja i neak-
tivnost. Iskrivljavali su mu misli, optuujui ga, na primjer,
da hoe mladog hediva Abasa priznati halifom samo zato to
je ovaj uredio da se s njim jednom susretne u etnji. Ali je on
nastavio zagovarati iste ideje o nunosti ustavnih sloboda i o
Islamu, jedinoj solidnoj osnovi za budue reformirane islam-
ske drave. Kada je ll. marta 1896. god. ah pao pod
udarcima jednog ubojice, inae vjernog pristae al-Afganija,
optuen je da je on zagovornik tog umorstva. On se branio od
toga, posebice u izjavama koje je dao malo kasnije dopisniku
parikih novina Le Temps. Ali je njegova situacija time
postala samo delikatnija.
Umro je 9. marta 1897. god. od raka grla; kruili su
glasovi da je Ebulhuda dao naloge da lijenik hini da ga
njeguje ili ak da ga je otrovao. Bio je pokopan na groblju
Nianta. Krajem decembra 1944. god., njegovi zemni ostaci
su preneseni u Afganistan, a 2. januara 1945. god. poloeni u
predgrau Kabula, gdje mu je podignut mauzolej blizu Ali-
-Abada.
Usprkos svojim znanjima iz teologije i islamske filozofije,
al-Afgani je malo pisao iz tih oblasti. Njegova rasprava o

opovrgavanju materijalista bila je brzo prevedena. Od njega
je ostao vrlo zbijen nacrt povijesti Afganistana pod naslovom
Tatimmat al-bayiin i lanak Babi u enciklopediji Da'irat al-
-ma'iitif Butrusa al-Bustanija. Osobito se afirmirao kao pub-
licist svojim politikim lancima i pamfletima. Osim onih na
evropskim jezicima, nalazi ih se na arapskom u egipatskoj
tampi oko 1872-1879. god. pod njegovim imenom ili pse-
udonimom Muzhir ibn Waqqal;t; pisao je, zatim, u Al-'Urwa
al-uiutqii (bez potpisa) i Diya'al-Hafiqayn (s potpisom as-
-Sayyid ili jo i as-Sayyid al-Husayni), Treba zabiljeiti da je
pojaanje borbe protiv zapadnih kolonijalnih sila, nakon
drugog svjetskog rata oivjelo interes za al-Afganijevo djelo i
uinilo ga aktualnim.
FGAN I S TAN . Republika sa 17,8 (po drugim procje-
A nama 20) milijuna itelja. Ako se ne uzme u obzir
neznatna manjina Sika i Hindusa, ostali itelji (98%) su
muslimani. Meu muslimanima je otprilike 10-20% iita.
Postoje manje grupe ismailita, kao i pristaa Alija Ilahija,
koji vjeruju u Alijevu boansku narav. Preostali muslimani
su suniti i pripadaju hanefitskom obredu.
Zatvoreno naseljeno podruje ine brdoviti krajevi na
sjeverozapadu koji granie s Pendaborn inadovezujue
june navodnjene zone gorskih hindukukih ogranaka koji se
pruaju prema zapadu; vei gradovi su: Peavar, Delalabad,
Kandahar. Spram drugih iranskih naroda, Afganci pokazuju
tamnu tjelesnost, visoki uzrast, ne rijetko semitski nos,
dok se u mladosti esto vide plave oi i svijetla kosa samo kod
nekih grupa. Postoje polu- i potpuno nomadske grupe, a
veinom su stalno naseljeni seljaci; du trgovakih puteva
ranije su se ispornagali zatitorn- i grabeom. Velika ple-
menska razdijeljenost pokazuje plemensko-demokratske
crte, kao to su odluke u dirgama (plemenskim ili seoskim
vijeima) i izraziti obiajni zakonik: gostoljubivost i pravo
utoita, svae i krvna osveta. Etnika i jezina rasprostranje-
nost se slau; jezina srodnost s perzijskim vie je daljnja.
Etnika samooznaka u novo doba je iskljuivo Patun (stari
oblik Parsuuina, indijsko-engl. Pathan). U ovoj mnogonarod-
noj dravi, oni su brojano najjaa grupa i do 1973. god.
davali su dinastije. Inae, itelji pripadaju raznim etnikim
grupama, od kojih Patuni sa oko 8. mil. predstavljaju
najveu grupu. Patu-iezik se govori u Afganistanu od jugoi-
stoka, te od sjevera od Delalabada do Kandahara, kao i na
podruju koje se protee od istoka pa do Sebzevara. Na
teritoriju Kabula a i Gazne u biti vlada perzijski jezik.
Sve do nedavno, nijedno knjievno djelo na patu starije
od 17. st. nije bilo objavljeno. God. 1940-1941 objavljeni su
odlomci iz djela Tadhirat-i awliyii' iji je pisac bio Sulejman
Maku, a sadravalo je pjesme, koje, smatra se, seu unazad u
ll. st. Kasnije u Kabulu objavljeno djelo Peta Hasana
Muhameda Hotaka, koje je napisano u Kandaharu (dovreno
1729), a koje je antologija patu-pjesnika od 8. st. pa do doba
sastavljaa ove antologije. ejh Mali napisao je 1417. god.
povijest plemena Iusufzai, no nita se vie ne zna o tom djelu.
Postoji rukopis koji sadri spis Hayr al-haydn krivovjerni
kog ekstremiste Bajazida Ansarija. to se tie poetka 17. st.,
zna se za teoloka i historijska djela, prepuna polemika,
njegovog pravovjernog protivnika Ahun(d)a Darveze.
17. i 18. st. puni su pjesnika, no veina je oponaala
Afrika
perzijske uzore. Najznaajniji je, bar po evropskoj normi, a
jednako se smatra nacionalnim pjesnikom modernog Afgani-
stana Huhal Han (1613-1694). Vie njegovih potomaka
pisalo je pjesme, te je njegov unuk Afzal Han napisao polule-
gendarnu povijest Afganaca. Najstariji mistiki pjesnik je
Mirza, koji je pripadao obitelji Bajazida Ansarija, ali su
najpopularniji Abdur Rahman i Abdul Hamid (oba oko
1700). I Ahmed ah, osniva duranijske dinastije, bio je
pjesnik. Postoje i brojni prijevodi s perzijskog, te prilagodbe
u stihu perzijskih ili afganistanskih legendi. Posebno su
zanimljive narodne pjesme, balade, itd., koje je objavila
Afganska akademija u Kabulu. Postoje i znatna djela moder-
nog pjesnitva, a Akademija objavljuje i druga knjievna
djela.
Moderna drava Afganistan nastala je 1747. god., a prvi
ustav proglaen je 1922. god. Kada je kralj Amanulah Han
najavio napredni ustav, bio je oboren. Tek 1964. god. mogao
se prihvatiti moderni ustav, koji je Islam sunitskog pravca u
obliku hanefitskog obreda proglasio za dravnu vjeru. Islam-
sko pravo (erijat) ostalo je i nakon toga zakon zemlje. Ali je,
pored njega, na snazi u prostranom dijelu Afganistana i
Patunvali, zakonik asti, prava i obiaja Patuna. U julu
1973. god. oboren je vojnim udarom kralj Zahir ah. Novi
vlastodrci proglasili su republiku, raspustili parlament i
ukinuli ustav. Nakon ukidanja (1960. god.) obaveznog pokri-
vanja, poloaj ena u drutvu se poboljao, a na sveuilitu u
Kabulu, jedinom u zemlji, uvedeno je mjeovito obuavanje.
Pri parlamentarnim izborima u 1965. god. ene su postigle
etiri mandata. Dravni jezici su patu i dari (afganistanska
varijanta perzijskog). U zemlji sa 85 % (po nekima 75 %)
nepismenih, samo 10% stanovnitva ivi u gradovima. God.
1971. postojalo je 3.600 kola, od kojih se 36,4% udomilo u
damijama. Obrazovani uenjaci (ulema) imaju veliki utjecaj
u vjerskim pitanjima, a suci Vrhovnog suda postojeeg od
1967. god. vae kao najvii autoritet. Pored tradicionalnih
mjesta za obuavanje za ulemu, postoji na sveuilitu u
Kabulu teoloki fakultet. Od dervikih redova, posebno je
rasprostranjen nakibendijski. Pokret Bajezida Ansarija
(1524-1585) danas je gotovo iezao. Politike stranke nisu
doputene, pa ipak postoje meuplemenski savezi svih vrsta.
Revolucionarni pokret, koji je sruio kralja, bio je predmet
estokih unutranjih obrauna, a posljedica toga je dananji
laiki reim koji od kraja 1979. godine i neposredno vojno
podrava Sovjetski Savez.
Zapoeto sredinom 10. stoljea lagano i pre-
A FR I K A .
teno miroljubivo irenje Islama ka crnoj Africi odvijalo
se trima putevima: posredstvom karavanske trgovine i ratnih
pohoda kroz Saharu ka rubu praumskog pojasa (teita:
preobraaj Fulbi, Mandi i Hause); uz Nil; putem pomorske
trgovine i arapskog useljavanja preko Crvenog mora ka Eri-
treji i uzdu istonoafrike obale do Madagaskara. Vanija
islamizirana carstva bijahu ono Gane (11. st.), Malija
(14. st.), Bornua (od 12. st.) i ono Songaia (15. st.), te Fulbi
(18-19. st.). U 17. stoljeu posebice u zapadnoj Africi prim-
jetni zastoj Islama prevladan je svuda od 18. vijeka vrlo
aktivnim dervikim bratstvima koja su imala neobino broj-
ano jako lanstvo (najvanija su kadirije i tidanije), koja su
- i u kolonijalno doba - preobraali cijela plemena do u
IS
Aga
I praumu. Cije~i se da je od oko 25~miliona .Afrikanaca !U~~
I, od Sahare vec do danas najmanje 75 miliona muslimani ' razlikovali od feudalne vojske, zatim Uzengi ili Rikab Agalan
(preko treine od toga u Nigeriji, a ostatak u jednakim
dijelovima u zapadnoj i istonoj Africi). U zapadnoj Africi
muslimani su u veini uSenegalu, Gambiji, Gvineji, Maliju i
Nigeru; otprilike 50% ine oni u adu, Nigeriji i Gvineji-
-Bisau, a znaajne grupe (10-35 %) ive u Siera Leoneu,
Liberiji, Obali slonovae, Kamerunu, Gornjoj Volti, Gani,
Dahomeju i Togou, te manje grupe uGabonu, Kongo-
-Brazavilu i Centralno-afrikoj Republici. U istonoj Africi
Somalija je sasvim islamska, a juni Sudan preteno. Zna-
ajne muslimanske grupe ive, neovisno o Etiopiji, u Tanza-
niji (Zanzibar je sasvim islamski), te manje grupe na Madaga-
skaru, u Mozambiku, Zairu, Keniji, Ugandi i ak junoj
Africi (u ovim zemljama esto Azijci). Islam se i nadalje
nalazi u punom irenju i danas oko deset puta nadmauje
kransku misiju, jer ga osjea afrikim, budui da je suprotno ad-dar (ili al-liayat: ad-dunya (prebivalite ili
nastao pod slinim uvjetima kakvi, dijelom, jo i danas
vladaju u Africi. A osim toga, u crnoj Africi Islam se uveliko
podesio razlikama podruja i plemena, to je vodilo k
nastanku narodnog Islama svih moguih nijansi, koji je,
esto, dosta udaljen od pravovjerne teologije: dok podruno,
obiajno pravo ograniava vaenje islamskog prava na isto
vjerski sektor, u sjevernoj Nigeriji, npr., do 1959. god.
primjenjivalo se islamsko kazneno pravo, na koje se u arap-
skom svijetu uveliko gledalo kao na zastarjelo. Dvije pojave
su, ipak, tipine za cijelu islamsku crnu Afriku, premda
imaju i svoju (manje izraenu) primjerenost u arapskom
svijetu: l) mahdizam (Sudan, Somalija, Nigerija; tu ve
desetljeima odzvanjajui) i 2) snana uloga ve spomenutih
dervikih bratstava, koja u pojedinim zemljama obuhvaaju
veinu puanstva i posebno blagoslovljeno djeluju time to
prelaze plemenske granice. Naelna razlika izmeu zapadne i
istone Afrike sastoji se, s druge strane, u tome da zapadna
Afrika gotovo iskljuivo pripada malikitskom mezhebu
(obredu), dok su, dodue, i u istonoj Africi suniti (tu
afiitski mezheb) u veini, ali, pored toga, posebice meu
Azijcima, postoji zamraj veinom iitskih sekti (najbrojnije
su ismailiti i dvanaestoimamski iiti). Sve te grupe u istonoj
Africi odravaju stalno kontakt sa svojim matinim zemljama
(Arabija, Indija, Iran) i podlijeu tako u snanoj mjeri nea-
frikom utjecaju.
GA . Rije je koritena u istonom turskom jeziku, a
A openito znai stariji brat, ponekad u suprotnosti sa ini
(mlai brat), no na jakutskom znai otac, a na kojbal-
-karagakom djed i ujak, te konano na uvakom sta- francuski, postaje slavan, te je tri godine potom izabran za
rija sestra. Kod Mongola, ini se da se koristila ve kao
poasni izraz - tako su se oznaavale princeze carske obitelji.
Na osmanskom turskom jeziku, aga znai poglavar,
zapovjednik, a ponekad zemljini vlasnik. Izraz se kori- (pobuna) iz 1857. god. Njezine zlosretne posljedice, osobito
stio i da oznai upravitelja nekog domainstva (gazdinstva) i
tu se nalazi u kombinaciji s mnogo imena. Kao titula, sve do
razdoblja reformi i ak, u nekim sluajevima, i kasnije,
davala se brojnim osobama, razliite vanosti, koje su bile u
slubi drave i zauzimale veinom vojne poloaje, ili bar
funkcije drugaije nego to su one tajnike; ta se titula, na taj njenici, napisao je dva djela kako bi stiao strasti. On je
nain, osobito suprotstavlja tituli efendije. Najznaajnije age
te vrste bile su janjiarske age (vidjeti JANJIARI), kao i
najvei broj glavnih profesionalnih vojnih asnika, koji su se
i veina asnika Unutranje ili Vanjske slube Sultanovog
dvora. No i evnusima (bijelim i crnim) zapovijedao je aga, a i
evnusima sultanove majke i princeza carske krvi.
Nakon ukinua janjiara 1826. god. i stvaranja nove voj-
ske, po nalogu Mahrnuta II, uobiajilo se agama zvati neuke
vojne asnike sve do ranga kajmakama, a obrazovane vojne
asnike istog ranga zvalo se efendi, te se ta navika odrala u
narodu sve do kraja Osmanskog carstva. Nakon uspostave
ustava, postojao je vojni stupanj izmeu juzbae i binbae,
koji se zvao kol agasi (tj. zapovjednik jednog krila).
A
H / R E T (a. al-ahira). Ahiret je izraz koji se koristi u
Kur'anu za onostrani ivot. Prema komentatorima, pot-
puni oblik je ad-dar al-ahira (zadnje prebivalite), to je
najblii ivot), tj. ovaj svijet. Istu opreku izraavaju i izrazi
dar al-baqd' (prebivalite besmrtnosti) i dar al-jane' (pro-
lazno prebivalite). Ahiret izraava i stanje sree ili patnje na
onom svijetu, suprotno, opet, od dunja, ljudske sudbine na
ovom svijetu, te posebice uitaka ovog svijeta. Iz tih smislova
izvode se tehnike teoloke i filozofske definicije, kao to je
oivljenje, bilo ono tjelesno ili ne, ili pak, ako se ne prihvata
tjelesno oivljenje, neko duhovno stanje.
H M E D KAN, AHMAD KHAN. Bio je reformator obra-
Azovanja i utemeljitelj muslimanskog modernizma u Indi-
ji. Ahmed Kan (esto nazivan po svojim poasnim titulama
Sir Saiyid) bio je iz stare obitelji visokog plemstva. Njegovi
preci doli su iz Perzije i Afganistana, naselili su se u Indiji za
vladavine aha Dahana (1628-1666), te su se blisko povezali
s mogulskim dvorom.
Ahmed Kan je roen 17.10.1817. god. u Delhiju. Majka
mu je dala dobar odgoj, ali obrazovanje nije prelazilo granice
mekteba. Po smrti oca, plae za fiktivna mjesta na dvoru bile
su ukinute, te je morao zaraivati za ivot. Zaposlio se kod
Istono-indijske kompanije i morao se zadovoljiti da vri
sporedne poslove pisara na delhijskom sudu. No uskoro je,
zbog svoje trudoljubivosti i razvijenog osjeaja dunosti,
unaprijeen u rang munsifa (suca-pomonika).
Literarno zapoinje s pola tuceta religioznih rasprava,
posebno u obranu sunitskog uenja. Vanija su u tom vre-
menu njegova historijska i arheoloka izuavanja, a najpozna-
tije mu je djelo o izgradnji i starim spomenicima Delhija i
njegove okoline (1847). Kada ga 1861. god. prevode na
poasnog lana Royal Asiatic Society u Londonu.
Druga odluna prekretnica u njegovu ivotu je posljedica
indijske revolucije, poznate pod imenom the Mutiny
za muslimane, navele su ga raditi za budunost svojih suna-
rodnika, najprije pokuavajui pomiriti Engleze i indijske
muslimane, na koje se gledalo, vie nego na Hinduse, kao na
prave pobunjenike. Ahmed Kan, koji je osobnim zalaganjem
spasio evropsku koloniju u Bidnavru da je ne pobiju pobu-
ukorio obje strane: narod se pobunio jer ne razumije engleske
zakone, a vlada uope ne zna uvjete ivota svojih podanika.
16
- - . _ - - . - - _ ... _ - - - - - - - -
..

Ne sudjelujui uope u politikoj agitaciji, on je nastojao
uzdii svoj narod koristei intelektualna sredstva Evrope
19. stoljea. Osnovao je asopis Tahdib al-ahlaq, iji je cilj
pouavati javnost borei se protiv predrasuda. Njegovo
naredno djelo bilo je stvaranje muslimanskog koleda u
Aligarhu (1878), koji je 1920. god. uzdignut na rang Sveuili
ta. Zatim je ustanovio Muslimansku odgojnu konferenciju
(1886), koja je godinje skupove imala u raznim gradovima, a
sluila je za razmjenu miljenja i ideja.
Ahmed Kan je shvatio da u toku pozapadnjivanja treba
promisliti religiozne probleme. U jednoj raspravi u Lahoru
(1884), on je isticao: Danas trebamo, kao nekada (tj. kada je
Islam doao u dodir s grkom kulturom) moderni 'tlm al-
-kaliim, pomou kojeg bismo mogli bilo opovrgavati uenja
modernih znanosti ili podriti njihovu osnovu, bilo pokazati
da su one u suglasnosti s takama islamske viere, U smislu
ovog stava o suglasnosti, razvijalo se njegovo ponovno tuma-
enje Islama. Aksiom njegove teorije bio je: "Boje djelo
(Priroda i njezini stalni zakoni) istovjetno je s Bojom rijei
(Kur'anom).
On je izazvao estoku reakciju uleme, koja ga je, sva,
napala da je neari (urduizovano englesko Naturist). Otro se
bacila na njegov plan da Kur' an rastereti svake mitologije i na
njegovo pouavanje o dovi (a. du'ii), jer njezin uinak treba
biti sasvim psiholoki, tj. staviti duh u stanje smirenja, a ne
realni, u smislu da izvri neki utjecaj na boanske tajne. Pa
ipak, na kraju, njegova postojanost i nekoristoljubivost u
djelu poboljanja uvjeta svojih zemljaka nadvladala je otpore.
U osamdesetoj godini, on je postao priznati glavar svoje
zajednice.
Ahmed Kan je uinio krupne usluge svojim islamskim
zemljacima na podruju drutvene reforme i modernizacije
obrazovanja; ali ne treba potcijeniti ni njegovu ulogu religioz-
nog reformatora. Njegove ideje pojavit e se u djelima
naredne generacije. Ipak, najvee dobroinstvo koje je
Ahmed Kan uinio svojoj zajednici bilo je to da je muslima-
nima, koji su u to vrijeme bili obeshrabreni, ponovo vratio
vjeru u same sebe. U tom pogledu - a ne zbog ideja otcjeplje-
nja koje mu se pripisuju - moe ga se smatrati preteom
Pakistana.
H M E D SIRHINDI, ejk (a. Ahmad Sirhindi). Ope
A nito nazivan Mugaddid-i Alf-i TanI (Obnovitelj dru-
gog milenijuma), bio je istaknuta religiozna i mistika osob-
nost muslimanske Indije, koja je uveliko pridonijela ponov-
nom ugledu pravovjernog Islama, nakon vala krivovjerja cara
Akbera (1556-1605). ejh Ahmed rodio se u Sirhindiju
(istoni Pendab) god. 971/1564*, a bio je sin ovjeka koji je
tvrdio da potjee od halife Omara. Nakon kolovanja kod
oca, koji je takoer bio ejh, te kasnijih izuavanja, dolazi u
Agru, prijestolnicu. Tu je, vjerojatno, napisao, osim ostalih, i
malo djelo: Tahliliyya, u svrhu opovrgavanja iitskog ue
nja. Neto kasnije, vratio se u rodno mjesto. God 1599. ulazi
u mistiki red nakibendija. Energija s kojom je opovrgao
iitsko uenje, koje je tada u milosti na dvoru cara Dahan-
gira, stvara mu ogorene neprijatelje, tako da ga okrivljuju za
prevratniku djelatnost. God. 1619. pozvan je na sud u Agri,
gdje mu je njegov nepopustljivi stav donio osvetoljubivu
mrnju cara, te bude zatvoren u tvravu Gvalior. Pa ipak se
17
A ia
sklonio carskoj volji, jer je puten krajem godine. Poslije je
ostao u uskom dodiru sa carskim dvorom, sve do smrti 1624.
Napisao je odreeni broj rasprava o religioznim temama,
ali je osobito glasovit po svojim poslanicama (mahtubat),
napisanim na perzijskom svojim uenicima ili drugim oso-
bama. U njima izlae on veliki broj predmeta koji zahvaaju
iroki prostor islamskog uenja i primjene. Ta pisma su
izvrila veliki utjecaj u smislu pravovjernosti i, u obliku
zbornika, ine jedno od najvanijih klasinih djela islamske
religiozne literature u Indiji. Upravo zbog tih njegovih
zasluga za stvar pravovjernog Islama mula Abdulhakim as-
-Sijalkoti dodijelio mu je titulu obnoviteli drugog mileni-
iuma, Jo za ivota njegov se utjecaj proirio sve do Afgani-
stana i Sredinje Azije.
Premda je eih Ahmed bio u vezi sa raznim sufijskim
redovima, nije bio sklon pretjerivanjima koja su se u njima
javljala, a posebice njihovim panteistikim stremljenjima. U
stvari, on je teio uspostaviti most izmeu monoteistikih i
panteistikih sufijskih grupa time to je irio uenje ioahdat
a-uhud umjesto zxahdat al-unuiud (panteizam). To uenje
se smatra njegovim osobnim doprinosom na podruju religi-
ozne misli.
A H M E D IJ E (a. A hmadiyya), islamski pokret, kojeg je
1889. god. u Indiji osnovao Mirza Gulam Ahmed
(1835-1908). Ahmed otjelovljuje u svojoj osobi povratak Ise
(Isusa) i istodobno pravovodeeg imama Mahdija. Po njemu
je Isa bio spaen od smrti na kriu i otputio se u Indiju, gdje
je, po ostvarenom ivotu, umro prirodnom smru. Njegov
grob trebao bi se nalaziti u Srinagaru (Kamir). Na pitanje:
da li je Ahmed vjerovjesnik (nabi), podijelile su se njegove
pristae 1914. god. na dvije grupe. Jedna ga smatra samo za
obnovitelja (mugaddid) Islama, naspram ega ga druga grupa,
koju sada predvodi njegov unuk Mirza Nasir Ahmed (roen
1909), cijeni kao vjerovjesnika, koji, dodue, nije ovlaten
objaviti neki novi vjerski zakon. On je, tovie, slika i prilika
vjerovjesnika i njihovih nasljednika. Ahmed je bio protiv
svetog rata u britanskoj Indiji. irenje Islama treba uslijediti
na miroljubiv nain. Ahmedije uzdravaju misionare u broj-
nim zemljama. Najvee uspjehe zabiljeile su dosada u
zapadnoj Africi, gdje su, pored misionarskih stanita, ustano-
vile kole i bolnice. Broj lanova je oko milijun, a od toga
polovica ivi na indijskom potkontintentu; dalje, znaajne
zajednice su u Indoneziji, te u istonoj i zapadnoj Africi. U
veini islamskih zemalja Bliskog Istoka one su zabranjene. U
Pakistanu, gdje su odomaene, zahtijeva se njihovo iskljue
nje iz islamske zajednice.
A l A (a. 'A'ia bint Abi Bakr), Muhammedova najdraa
ena, roena u Meki 8. ili 9. godine prije Hidre
(613-614). Mati joj se zvala Um Ruman bint Umeir ibn Amir
iz plemena Kinane. Nakon Hadidine smrti, Muhammed je
ostao neutiean. Jednog dana Havla bint Hakim predloi da
se oeni ili Aiom (koja jo bijae sasvim mlada) ili Sevdom
bint Zema, udovicom od tridesetak godina, koja je kao
muslimanka bila otila u Abisiniju, gdje joj je umro mu.
Muhammed zatrai od Abu Bekra Aiinu ruku. U poetku je
* Vidi napomenu na stranici 13.
Ajet
I Abu Bekr naao tome neke zamjerke, ali kasnije udovolji
, njegovoj elji, te, raskinuvi njezine zaruke s Dubeirom ibn
Mutirnom, udade je za Muhammeda dvije ili tri godine prije
Hidre. Kako je Muhammedu, pri njegovim enidbama,
prije bila politika nego osobna nakana, to se dri da je i
ovdje; po svoj prilici, htio ojaati veze koje su ga ve povezi-
vale s Abu Bekrom. Miraz koji je Muhammed dao za nju
iznosio je 50 dirhema a prema Ibn Hiamu ak 400. U dom
postarijeg mua donijela je svoje igrake, a uskoro je pobu-
dila takvu ljubav u Muhammedu da se ovaj esto znao
pridruiti njezinim igrama. Ali jedna nesretna sluajnost
prijetila je da ugrozi tu lijepu i sretnu zajednicu. Dogodilo se
to na povratku s pohoda koji je Muhammed bio poduzeo
protiv plemena Benu Mustalik godine 5/627*. Povjesniari se
ne slau u nekim pojedinostima, premda se svi oslanjaju na
Aiino pripovijedanje. Veina njih tvrdi da je Aia bila jedina
pratilja svoga mua na tom putovanju. Putovala je u nosiljci
koju je nosila deva. Na jednoj postaji nedaleko od Medine,
Aia se udaljila iz tabora da se opere. Kada se vratila u tabor,
otkrila je da je zaboravila ogrlicu od jemenskih koljki, te je
otila po nju ostavivi navuene zavjese na nosiljci. U meu
vremenu je Muhammed dao znak za polazak, te je Aiina
svita naprtila nosiljku na devu i krenula na put; bila je toliko
laka da nosai nisu ni primijetili da nije unutra. Kada je Aia
po povratku uvidjela da je naputena, sjela je na zemlju i stala
ekati da se netko vrati po nju. Tu ju je, sluajno, naao
Safvan ibn al-Muatal as-Sulemi, Uspeo ju je na svoju devu, a
sam je ovu vodio za uzde. Kada su Muhammedovi pratioci
ugledali Aiu kako dolazi u pratnji mladog ovjeka, dolo je
do skandala. Najvie ju je optuivao Abdulah ibn Ubaj, vo
Munafikuna (licemjera) a mnoge ugledne linosti bile su
skandalizirane. Poslanik se posavjetovao s Alijem i Usamom
ibn Zeidom. Ali mu je savjetovao da se rastavi od Aie (i to e
biti uzrok kasnijem njezinom neprijateljstvu prema njemu),
ali Usama se trudio to je vie mogao da dokae nevinost
mlade Muhammedove ene. Konano se uvidjelo da nema
nikakvog solidnog dokaza protiv nje, a Muhammed je dobio i
objavu Kur'ana (XXIV,ll i dalje), gdje se govori da je
sumnja u preljub neosnovana ukoliko se ne nau barem etiri
svjedoka optube, te da oni koji optuuju, a ne mogu doka-
zati krivnju, imaju biti kanjeni bievanjem.
Ima dosta pria o Aii, a potjeu iz zadnjih godina Poslani-
kovog ivota. Po njima ju je on vrlo volio, a ona mu bila vrlo
privrena. Kada je osjetio da mu se blii smrtni as on je
zamolio svoje ene da se smjesti u Aiinu prostoriju. Ona ga
je njegovala tokom kratke bolesti, a njegov grob je iskopan u
tlu njezine sobe, gdje su, kasnije, bili pokopani i Abu Bekr i
Omar.
Sa narastanjem snage Islama, i ene Poslanikove su imale
bolje uvjete ivljenja, a uivale su i uzvieni ugled u zajednici,
te dobile ime majke vjernika (XXXIII,6), ali se nisu mogle
ponovo udati (V,53). Tako je Aia ostala udovica bez djece u
dobi od 18 godina. Za prve dvojice halifa, nije se mijeala u
I javni ivot. Kada je zapoelo negodovanje protiv Osmana,
igrala je vodeu ulogu. Suprotstavila mu se, zahtijevajui da
se ima pokajati ili se odrei asti, te nema sumnje da je bila
l umijeana u pobunu protiv tog halife. Ali kad je Osman bio
opsjednut u svom dvoru (dan Kue), Aia se nije nalazila u
Medini, ve je bila pola na hodoae u Meku. Kada je
.--.. ---,-_ ..... -..... ._-
nakon ovoga Ali, kojeg nije simpatizirala, bio izabran z:l
halifu, poduzela je da pobuni muslimane protiv njega, a pod
izlikom da eli jedino osvetiti Osmanovo umorstvo. Pridru-
ila se Talhi i az-Zubeiru, koji su pripremali golemu vojsku i
namirnice kako bi krenuli na Basru. Temimac Jala ibn
Munja iz plemena Temim, koji je mnogo pridonio ovom
pohodu, kupi Aii punokrvnu devu po imenu Asker za koju
dade 200 dinara. Vojske Alija te Talhe i az-Zubeira pobie se
4. decembra 656. god. Pobjedu je odnio Ali. Aia se na svojoj
devi nala usred boja, te je sedamdeset ljudi palo da bi je
zatitilo; napokon joj i deva bude ubijena (otuda naziv Bitka
deve). Ali dade nalog da se Aia odvede u kuu Safiie bint
al-Haris ibn Talha al-Abdi, te je opskrbi svime to joj bijae
potrebno za povratak u Meku. Uvidjevi koliko je Alijeva
vojska nadmona, Aia mu predloi da ostane uz njega i bude
mu pratilac na narednim pohodima na neprijatelja. Ali,
meutim, odbije ponudu, te joj dade na znanje da treba otii.
Jo jednom se pojavila na sceni i to u asu smrti al-Hasana ibn
Alija. Neki su predlagali da ovaj bude pokopan uz Poslanika,
no Aia se opre toj namjeri istaknuvi da je grob njezino
vlasnitvo. I toga je dana jahala na devi; narod je u Medini
rogoborio protiv nje, ali konano joj se ipak pokorio. Ope
nito se smatra da je dan njezine smrti 17. (ili 19.) ramazan
58., ali neki spominju kao mogue godine i 56 i 57. Ali
budui da se zna da je to bilo u utorak, jedino prvo spomenuti
datum moe biti taan (17. ramazan 58/13. juI678)*. Posljed-
nja joj je elja bila da bude pokopana jo iste noi, pa je to i
uinjeno: lei na medinskom groblju al-Baki.
Nakon neuspjeha, Aia je vodila miran ivot u Medini vie
od dvadeset godina; nije sudjelovala vie u politici, pomirila
se s Alijem i nije se suprotstavljala Muaviji. Pa ipak se ini da
se njezino odobravanje ili neodobravanje jo uvijek mnogo
uvaavalo.
Kae se da se 1.210 predaja (hadisa) oslanjalo na njezin
autoritet, ali Buhari i Muslim zadrali su ih samo 300. Tvrdi
se da je Aia imala jedan kodeks Kur'ana i neka itanja
pozivaju se na nju. Bila je cijenjena zbog svoje pjesnike
kulture i estih navoda pjesama, a i zbog rjeitosti; pozna-
vala je dobro povijest Arapa, a bila je obrazovana i u
drugim podrujima.
J E T (a. ya, mno. ayai), znak, dokaz, udo,
A redak Kur'ana. Prvotni smisao je znal ili dokaz.
Ovo njegovo prvo znaenje susree se u Kur'anu, gdje se
govori o dokazu (znaku) Talutovog (Saulovog) kraljevstva
(II,248) i gdje se na sunce i mjesec gleda kao na znake dana i
noi (XVII,l2). uda prirode su takoer dokazi prisua i
moi Allahove (XXX,20), te (XII,105 itd.), a jednako i
znamenja koja slue za opomenu ljudima (II,211 i dalje 266;
XXVI,67 i dalje, itd.). Dunost je Vjesnika kojeg je Allah
poslao podsjetiti ljude na ta oitovanja moi Allahove, nje-
gove mudrosti, njegove pravde, takva kakva se javljaju u
prirodi ili historiji, te ukazati na osudu zajednica koje su
odbacile Allahove znake (II,6l i dalje; X,73; XXVII,82 i
dalje; VII,182). Napokon, prie koje saopavaju ta znamenja
ili te dokaze moi Allahove mogu se zvati Njegovi znaci
18
(II,252; XII,7; XV,75; XXXIV,19; V,75). to se tie
* Vidi napomenu na stranici 13.

ustrojstva Kur'ana, ajet uvijek znai stavak, redak i postoje
brojne rasprave o zavrecima redaka, njihovoj numeraciji i
izvrsnosti (jat/ii'il) nekih meu njima kao to je, na primjer,
redak o svjetlosti" (XXIV,35), zadnji redak sure II, itd.,
koji donose posebne blagoslove onima koji ih ue (recitiraju)
prema odreenim pravilima.
A K BAR (a. A bu-' l-Fat/:! Galal ad-din Muhammad,
1542-1605), najvei od mogul skih careva Indije, roen u
Umarkotu u Sindu, dok je njegov otac Humajun, koji je bio
otjeran od afganskog uzurpatora ir ah Sura, bjeao ka
Perziji. Unuk Baburov, potjecao je istodobno od timuridskih
Turaka i agatajskih Mongola. Njegova majka, Hamida
Banu, bila je Perzijanka. Nakon trinaest godina progonstva,
Humajun, koristei opadanje moi Sura, odlui se pokuati
ponovo osvojiti Hindustan. Malo se, ipak, napredovalo prije
njegove smrti 24. januara 1556. god. U stvari, moguIsko
carstvo nije postojalo prije Akbara; postojao je jak pokuaj da
se utemelji. Od prvih svojih bitaka, Akbar je imao izgleda da
rauna na svoga staratelja, namjesnika Bajram-hana, vrlo
sposobnog ovjeka. Osim pretendenata Sura, najopasniji od
njegovih suparnika bio je hinduski ministar Hemu, koji je
bio prisvojio titulu Radja Vikramaditya. Hemuove trupe bile
su tuene u Panipatu krajem 1556. god. Idue godine poko-
ren je Sikandar-ah Sur. God. 1560. Bajram-han je bio
izvlaten, te je Akbar bio tokom etiri godine pod pogibelj-
nim utjecajem ena iz harema i klike kojom su vladali njegovi
roaci po dojilji. Njegova osobna vlast datira, prema tome,
od 1564. god.
God. 1561. njegovo kraljevstvo obuhvata Pendab i Mul-
tan, porjeje Ganga i Dumne izmeu Pani pata i Allahabada,
podruje izmeu Gumtija i prvih ogranaka Himalaja, Gvalior
u sredinjoj Indiji i Admer u Radputani. Podruje Kabula
nalazilo se u rukama njegovog polubrata Muhameda
Hakima. Kandahar je pripadao Perziji. Pored toga, odreenu
poslunost su mu iskazale i zasebne islamske drave Gude-
rata i Handea, pet sultanata: Berar, Bidar, Ahmadnagar,
Bidapur i Golkonda; konano, na jugu od rijeke Tungabha-
dre, hindusko carstvo Vidjayanagar. Kamir, Radputana i
Gondvana, bili su u rukama neovisnih voa i rada. Bihar i
Bengal pokoravali su se afganskom vladaru, Sulejmanu Kara-
raniju. Portugalci su se vrsto namjestili na stratekim mje-
stima du obale.
Izmeu 1562. i 1576. god. on je svojim posjedima pridru-
io Malvu (1562), kraljevstvo Gonda Garha-Katange u Gond-
vani (1564), hitor (1568), Rantambhor (1569), Kalandar u
Bundelkhandu (1569) i Guderat (1573). Pripajanje Bengala,
god. 1576., uinilo ga je gospodarem cijele sjeverne Indije,
izuzev donjeg Sinda. Kasnije je osvojio Kamir (1586), Sind
(1591), dio arise (1592), Baluistan i Makran (1594), kao i
Kandahar (1595). Kao posljedica pohoda na Dekan, pripo-
jeni su izmeu 1595. i 1601. god. Berar, Hande i dio
Ahmadnagara. U asu njegove smrti, god. 1605., njegovo
carstvo obuhvatalo je petnaest provincija: Kabul (tu i
Kamir), Lahore, Multan (tu i Sind), Delhi, Oudh, Agru,
Admer, Ahmadabad, Malvu, Allahabad, Bihar, Bengal,
Hande, Berar i Ahmadnagar (nepotpuno pokoren).
Akbar nije bio samo osvaja. On je, osim toga, bio i
genijalni upravlja; o tome svjedoi sva struktura njegove
19
Akbar
sredinje vlade, kao i u provincijama. Njegove ideje seu I
unazad do njegovih neposrednih prethodnika, Afganca Sura i
sultana Delhija. Glavna pouka, koju je zapamtio iz prolosti,
bila je opasnost apsolutnog vezirata. Zato je 1564. god.
reorganizirao sredinju vladu, povjeravajui divanu ili veziru
financijske odgovornosti waktl-i mutlaq-a. Od te epohe,
vlast vekila se zasjenila onom divana, te je vanost te funkcije
opala jo i zbog toga to je bila bez nosioca tokom dugih
razdoblja. Pod Akbarom rauna se s drugim visokim drav-
nim funkcionarima, kao to su mtr bakhsht, mir sdmdn i
sadr as-sudur. Vrlo je teko odrediti funkcije mir bahija,
kojeg je sebi pridruio opi rizniar ili pobonik-general, ali
najtaniji moderni ekvivalent bio bi naelnik glavnog vojnog
stana. Pod Akbarom, mir bahi, upravni voditelj vojnog
odjela, odgovarao je za organizaciju zamjena tokom vojnih
pohoda, a mogao je doi na elo neke bojovne jedinice.
Suglasno s Akbarovom politikom odvajanja vlasti, samo u
doba aktivne slube mir bahi je doista plaao trupe. Inae je
ta funkcija namijenjena divanu. Mir saman bio je zaduen za
odjel buyiudt, te je odgovarao za organizaciju kar-hanova,
radionica i skladita koji su ovisni o caru. Sadr as-sudur,
glasnogovornik uleme, bio je vrhovni kadija, vodio je odjel za
pravosue. U poetku Akbarove vladavine, taj funkcionar
imao je znatnu vlast. Upravo je on, izriui hutbu u ime
novog vladara, ozakonjivao njegov uspon na prijesto. On je
ostvarivao i pravo pokroviteljstva, preporuujui vladaru
sluajeve dostojne panje za dodjeljivanje madad-i m'a.
Akbar nije 1581. god. ukinuo ovu funkciju, nego je, u stvari,
imenovao sedam pokrajinskih sadra, a funkcija sadr as-
-sudiaa se odrala, premda s ogranienijom vlau. Svi
visoki funkcionari, civilni ili vojni, nosili su titulu emira
(amir) ili mansabdra, na temelju vojne hijerarhije. Bili su
podijeljeni u 33 razreda, te je njihov rang ili prvenstvo
odreeno nominalnim zapovijedanjem konjanikim jedini-
cama od 10 do 5.000 konja.
Pokrajinska uprava bila je u rukama hijerarhije funkci-
onara koja je odgovarala onoj sredinje vlade. Sube (pokra-
jine) bile su podijeljene na sarkre (kotare), a ovi su se dalje
dijelili na pargane ili mahalle, najmanje fiskalne jedinice
carstva. Rastojanje i nestalnost veza zahtijevali su znatne
mjere sigurnosti da bi se izbjegle prijevare i pobune. Pokra-
jinski upravlja bio je birokratski glavar, a bilo mu je nemo-
gue da se pretvori u feudalnog gospodara. Nije samo trajanje
funkcije upravljaa bilo dosta kratkotrajno, nego je sredinja
vlada imenovala visoke pokrajinske funkcionare, kao to su
divan ijawgdar (upravni poglavar jednog sarkara). Postojao je
i usavreni sustav obavjetavanja koji je vodio uxiqi' nuuns i
drugi funkcionari.
Akbarova fiskalna politika bila je plod triju iskustava. U
svakom sluaju, bio je usvojen razliiti niz fiskalnih pravila,
ali za tri sustava, osnova se temeljila na zasijanoj povrini i
razlikovala se prema prirodi etve. Prva dva iskustva nisu
uspjela, te je tek od dvadeset etvrte godine vladanja
(1579-1580) bio uveden konani sustav. On se zvao dah sala,
zato to se osnova temeljila na prosjeku prethodnih deset
godina. Pokualo se ugovarati izravno sa seljacima, koji su
bili duni plaati dravi treinu svoje cjelokupne proizvod-
nje. To se primijenilo samo u est sredinjih pokrajina, koje
su inile prvotno jezgro carstva.
Aka
Akbarova vjerska politika bila je nalagana poglavito poli-
tikim i dinastikim razlozima. Njegova politka sulh-i kull
(opa trpeljivost), ukidanja dizje i nameta pobiranog prije od
hinduskih hodoasnika, imala je za cilj osigurati odanost
hinduskih podanika, koji su inili veinu stanovnitva. Ta
politika bila je nerazdvojno povezana za njegovu zamisao
suverenosti i bila je potvrda premoi drave u politici, ekono-
miji i financijama. U istom cilju, on je smanjio, god. 1579.,
vlast uleme svojom odlukom o nepogreivosti, koja ga je
uinila najviim autoritetom u stvarima vjere. Premda je sam
bio neuk, bio je zaista zainteresiran za usporedna izuavanja
religija, te je izgradio ibadet-hanu (kua bogotovanja), u
kojoj su se skupljali ueni ljudi svih vjera da raspravljaju
teoloka pitanja. Te rasprave su Akbara uvjerile da sve
religije imaju svoju dobru stranu, te ga je to potaklo uteme-
ljiti novu eklektiku vjeru zvanu diniliihi, za koju se
uzalud nadao da e je prihvatiti svi njegovi podanici. Reakcija
njegovih nasljednika na tu politiku pomirbe i postupno napu-
tanje bitnih principa njegove vlade doveli su do opadanja
mogulskog carstva.
A komad turskog novca, kojeg evropski pisci
KA (t. akce). Ime znai mali bijeli, a odnosilo se na
oznaavaju
imenom aspra ili asper, od grkog aspron. Rije se koristila
pod irakim Selducima u 12. stoljeu. Kada se poela
upotrebljavati za prvi osmanski komad novca, pod Orhanom
1327. god., dodat joj je epitet Osmani. Poslije je dobila
openitije znaenje u smislu novca, te je u ta dva smisla
koristi svo puanstvo turskog jezika na Sjeveru. U 14. i
15. st., osmanski komad novca zvao se u tekuem govoru
jednostavno osmani, ali se to od vladavine Selima I napustilo,
te ga se, konano, zvalo akce.
Najstarija osmanska aka kovala se po modelu dirhema
rumskih Selduka; premda se u svim kovanjima do Murata II
pojavljuju elementi koji e initi konanu formulu natpisa na
aki, tek je pred vladavinu Mehmeda II sve regulirano.
Orhanova aka teila je 6 kirata ili etvrt miskala, a
sadravala je 90% srebra i imala 18 mm u preniku; a sve do
vlade Murata II, premda je aka neto smanjena u veliini,
njezina istoa u postotku i ak teina ostaju prilino posto-
jani. Pod Mehmedom II, Bajazitom II i Selimom I, meutim,
njezina istoa u postotku biva smanjena 5%, a teina
3%kirata; premda obuzdan pod Sulejmanoml iSelimomII,
taj pad se nastavlja; tako da bi pod Muratom III i nasljedni-
cima, sve do Osmana II, sadravajui istu istou u postotku i
manje-vie isti dijametar, ona bila smanjena na l yz kirat,
postajui sve tanja i tanja. Pod Muratom IV, Ibrahimom i
Mehmedom IV, njezina isto a u postotku srebra bijae sma-
njena najprije na 70, a zatim na 50%, zadravajui po prilici
istu teinu i veliinu. Posljedica tih razliitih mijenjanja
njezine vrijednosti bijae da se, dok je, pod Mehmedom II,
prvi osmanski zlatnik vrijedio 40 aki, pod Mustafom II,
kada je novana reforma dovela do prvog kovanja kurua,
teaj zlatnika, ije su teina i istoa u postotku ostale
prilino postojane, popeo do 300 aki. Aka se nastavila
kovati sve do vladavine Mahrnuta II. Ali od kraja 17. st.
njezina vrijednost, koja je stalno padala, postala je tako
neznatna da vie nije bila nita drugo do uobiajena jedinica,
koja se koristila osobito u raunovodstvu. A u vremenu
Tanzimata nije se ak koristila ni za raune, osim u vezi sa -!
vakufima.
K / D A (a. 'aqiday. Rije znai vjerovanje, no ponekad i
A uenje, dogmu ili propis vjere; odatle se mno. akaid
('aqii'id), propisi vjere, koristi takoer u smislu vjere. I
Razvoj i upotreba rijei: dokumenti na koje se odnose izrazi
akida ili akaid razliite su duine, a najdui teko da se mogu
razlikovati od opih teolokih djela (npr.: Al-'Aqida an-
-Niemiyya od al-Duveiniia), Ipak, ti izrazi se mogu koristiti
u smislu tekstova, iji je glavni cilj formulirati neko uenje ili
dogmu, a ne voditi neku diskusiju ili dokazivanje. Najstariji
propis vjere, a i najjednostavniji, je ehada ili vjeroispovijed.
Premda se nazivakida obino ne koristi za ehadu, ona je
ishodite veine vjerovanja. Rasprave meu raznim sektama
prouzrokovale su razvoj uenja i vano vrelo docnijih vjero-
vanja jeste i saeta formula koja odreuje stav neke osobe,
kole ili sekte o nekom spornom pitanju. Al-Fiqh al-Akbar I,
koji se pripisuje Abu Hanifi, zbirka je formula te vrste, poto
ne spominje vjerovanje u Boga i Muhammedovo poslanstvo,
nego izlae samo stav hanefitske kole o predmetima na
kojima ona odbacuje miljenja haridita, iita i dehmita.
Ponekad je akida vjeronauk za djecu. Propisi vjere se izlau,
uzimajui za osnov ehadu (kao kod al-Gazalija), ili tradiciju,
koja razrauje kur'anski stav da je vjera vjera u Boga,
Njegove anele, knjige, poslanike itd. (kao kod Birgevije).
Razvoj uenja: premda je Muhammed, za ivota, precizno
izlagao vjeru, dri se da se dogma razvila tek poev od
Alijevog halifata i pojave haridita i iita kao politiko
-religioznih stranaka - jedna koja od pravde prema Knjizi
ini najvii princip, a druga traei glavara koji e biti iz
Muhammedove kue. Bar tokom prva dva islamska stoljea,
religija i politika, bile su uzajamno povezane no to bi jo
trebalo temeljito istraiti. Kako se pretjerivanju jedne sekte
suprotstavljala druga, to je sredinom 2/8 st. * postojalo mno-
tvo uenja. U drugoj polovini tog stoljea javlja se intelektu-
alno razmiljanje o uenju, te se to moe smatrati poetkom
kaliima ili teologije. Ona je do te mjere uticala na formulisa-
nje uenja da su u teoloka uenja uvedeni i neki filozofski
izrazi, npr. kad se kae da Bog nije ni supstancija ni akciden-
cija ili kada as-Sanusi uvodi u svoje vjersko uenje uspostav-
ljanje razlike izmeu nunog, mogueg i nemogueg. Otpor
toj intelektualnoj tenji, koji je vjerojatno uvijek postojao,
naao je glavnog svog zagovornika u Ibn Tejmiji.
Glavna islamska uenja: na prvom mjestu je stav da je Bog
jedan; da nema drugog Boga do Njega; da nije ni pridruen ni
oenjen; da nije roen i da nije rodio. - Ova odredba vjere
spada u mekansko razdoblje, premda nije posebice istaknuta
na najstarijim mjestima Kur'ana. Ipak je brzo postalo nuno
ustrajavati na injenici da je islamsko uenje nespojivo s onim
neodreenim jednobotvom, koje je, ini se, bilo raireno u
Meki, te koje je, priznajui da postoji vrhovni Bog, trpilo
boanstva drugog reda. Zato kasne mekanske sure snano
potvruju strogo jednobotvo, a irk ili pridruivanje Bogu, tj.
mnogobotvo, obznanjuju kao teki grijeh. Kada muslimani
dolaze u blii dodir sa kranima, oni na tekue tumaenje
dogme o trojstvu gledaju kao na povredu te odredbe vjere.
* Vidi napomenu na stranici 13.
20
 Akida

SUv j, islamske vj,,; d, Bog postoji, a Njegovo po"Oj,~r n",~"ru, on ud, postojivjeito bie relativno neovi'no -
racionalno je dokazano stvorenim karakterom svijeta. - Kada I o Bojoj biti, premda je on, ipak, Njegova rije. Dehmiti i I
su muslimani morali braniti svoju vjeru od materijalista i , mutaziliti nisu bili zadovoljni ovim miljenjem, te su tvrdili
drugih nevjernika, onda su neki izlagali racionalne dokaze da Bog nema nijedno svojstvo koje bi bilo razliito od Nje-
Bojeg postojanja. Ovi dokazi bili su nairoko dani kroz gove biti. Protivnici su njihovo miljenje zvali ta'til [odri-
teoloke udbenike, te su konano utjecali i na iskaz vjerova- canje (tj. Bogu Njegovih svojstava)]. Oni koji su tvrdili da
nja. Neke kole (uspor. as-Sanusi) inile su od postojanja Bog zna zahvaljujui svojstvu znanja koje nije ni istovjetno s
(wugud) jedno od Bojih svojstava. To je vodilo ka razlikova- Njegovom biti ni razliito od nje, poznati su ponekad pod
nju esencije i egzistencije, emu su se opirali prvi aariti i Ibn imenom $iJiitiyya i obuhvataju aarite i druge pravovjerne
Tajmija. teologe. S mnogo tananosti vodila se diskusija o ovom pita-
Bog je vjeit; Njegovo postojanje nema ni poetka ni kraja. nju, te se kod as-Sanusiia i al-Fadalija izvela razlika izmeu
- Ta tvrdnja nema potrebe za nekim komentarom, osim u Boje moi i inienice da je On moan, itd.; prva grupa
pogledu tekoe prijevoda. Arapski nema jedinstvene rijei svojstava zvala se sifiu al-ma'iini, a druga as-sifiu al-
da izrazi ideju vjeitog. Qadim (u pravom smislu stari ili -ma'nawiyya (moda u smislu svojstava koja su koncepti ili
starinski) i azali znae koji postoji od sve vjenosti ili hipostatiki aspekti i svojstava koja su vezana za hiposta-
koji nema poetka, dok biiqin i abadi hoe rei: koji e tike aspekte).
vjeito postojati ili koji nee imati kraja. A to pri prije- Kur'an je vjeita i nestvorena Boja rije. Ta vjeita rije
vodu na evropski dovodi u zabunu neupuene. ponavljana je jezicima ljudi, napisana u njihovim primjer-
Bog se razlikuje od stvorenih stvari; On ne slii nikome i cima Kur'ana, zadrana u njihovom pamenju, pa i pored
nitko Mu nije slian; On nije tijelo ni supstancija, ni akciden- toga razliita od svoga materijalnog omota. - To uenje o
cija neke supstancije; On nije ogranien niti omeen ni u nestvorenom karakteru Kur'ana ima kvalitetu glavnog teme-
kojem smislu; On nema poloaj u prostoru; ne moe se rei lja islamskog zakona i dogme. Protivnici, a meu njima
da je u nekom pravcu; nalazi se na prijestolju ('ar), no samo dehmiti, mutaziliti i centralna uprava halifata od god. 832.
u smislu u kojem ga On sam zna; On je iznad prijestola i do 849, bili su politiki skloni nekim grupama iita; a iiti su
nebesa, no u isto doba On je ovjeku blii od vratne ile teili da imamat stave iznad Knjige (jo uvijek je iitsko
kucavice (L,16); On ne trpi ni kretanje, ni promjenu ni miljenje da je Kur'an stvoren). Maturiditi i drugi uenici
zastoj. - Razliita bit Boja (muhalafa) sadrana je unutra- Abu Hanife odbacivali su miljenje aarita, prema kojem se
nje u islamskoj misli poev od objave Kur'ana, no tek se vjeita rije Boja moe uti.
postupno pojavila kao odredba vjere; as-Sanusi ini od Boja volja je vrhovna i uvijek djelotvorna; ono to On
muhalafa jedno od negativnih svojstava Bojih. U starije hoe postoji, a to On nee ne postoji. Tako On hoe sve
doba, veina muslimana drala je da oni koji zagovaraju stvari, dobre i loe, premda ih ne nareuje sve niti odobrava.
slinost Boga ovjeku (muabbiha) nisu pravovjerni. Uzrok Nikakva Ga obaveza ne tereti, npr. initi ono to je najbolje
tome je osobito tumaenje ovjekolikih izraza u Kur'anu, kao za ljude, ili ih nagraditi za njihova dobra djela, ili im narediti
npr. da Bog sjedi na prijestolu i da ima ruke i lice. Nasuprot da ine samo ono za to su sposobni. Postupci su dobri ili loi
muabbiha, nalaze se oni koji, kao mutaziliti, metaforiki zato to ih On nareuje ili brani, a ne sami po sebi; On bi
tumae te izraze. Sredinu ine oni koji dre da te izraze ne mogao, ako bi htio, promijeniti ono to je dobro i loe. -
treba uzeti ni doslovce ni prijenosno, nego bi-Iii kayJ (bez Mutazilitsko zagovaranje ovjekove slobodne volje inilo se
kako), tj. bez poblieg odreenja ili, kako se ponekad reklo, da umanjuje vrhovnitvo boanske volje, te su ga snano
u smislu u kojem ih Bog razumije, kada ih koristi u ponovno ustvrdili pravovjerni mislioci. Mutaziliti su mislili
Kur' anu. Ustrajavalo se na tome da Bog nema ni tijelo ni takoer da je Bog vezan naom (tj. ljudskom i razumskom)
materijalni oblik. Od ll. st., pristae al-Aarija i drugi pra- zamilju dobra i zla. Aari i neki njegovi uenici ustali su
vovjerni teolozi, no ne i hanbaliti, napustili su stav bez protiv toga, podravajui da su dobro i zlo znani samo po
kako i prikljuili se metaforikom tumaenju. Objavi. tovie, oni su tvrdili da Bog moe ak kazniti neko
Vjernik e vidjeti Boga na drugom svijetu. - Ta odredba bie koje mu je posluno i da moe vjernika promijeniti u
vjere bila je uzrok krupnih tekoa zbog injenice da Bog nevjernika, te da Bog moe ljudima nametnuti zadae iznad
nema tijela. Mutaziliti i drugi osporavali su mogunost da se njihovih snaga. Maturiditi su zauzeli suprotan stav i zastupali
Bog vidi. Pjesnik Dirar je nagovijestio da e biti stvoreno vrhovnu vlast boanske volje, protiv mutazilita. Kasnije su
esto osjetilo. Kasnije, ipak, openito se pristalo uz uenje bi- teolozi, koji su bili vie intelektualne obrazovanosti, ustraja-
-Iii kayJi uz izbjegavanje svakog izvoenja koje bi prouzroilo vali na vrhovnoj vlasti boanske volje u trenutku dogaaja,
tjelesnost. ali, u prijanjem narodnom vjerovanju, teite je bilo na
Bog je vjeito moan (ili svemoan), zna (ili sveznajui je), Bojem predodreivanju dogaaja (uspor. KADAR); tako se
iv, izvrava Svoju volju, shvaa, vidi, govori, jer ima svoj- i sam al-Aari prikljuio uenju da, ako neki ovjek umre ili
stva moi, znanja, ivota, volje, sluha, vida i govora. Ta je ubijen, njegova smrt se dogaa u predodreenom trenutku
svojstva su vjeita; ona nisu Bog, no nisu ni razliita od (agal).
Njega. Njegova mo prostire se na svaku stvar, On nema , Ljudska djela stvara Bog, no oni su, ipak, potpuno pripi- i
nikakvog nedostatka ni slabosti. On sve zna, ak i ono II sani ovjeku. Oni potjeu od neke moi koju ovjek posje- I
skriveno i tajno. - Teolozi od 9. st. pridaju posebnu panju duje, no tu mo stvorio je Bog; Bog je stvara u trenutku ina,
tim (sedam) svojstvima ($iJiit). Rasprava je vjerojatno zapo- a ne unaprijed. - Glavni pravovjerni teolozi pokuali su
ela s pitanjem da li je Kur'an stvoren ili nestvoren. AkJ je J pronai srednje rjeenje izmeu apsolutne odreenosti (gabr)
- - _ . - - - - - - - _... _ - - - ---

21
Akindija
i apsolutne slobodne volje (qadar). Mutazilitski stav, pol
kojem Boja pravda ('adl) podrazumijeva da ljudi mogu biti
kanjeni ili nagraeni za svoje postupke, silio je pravovjcrje
priznati da ovjek nije jednostavno automat. Aariti (i drugi
prije njih) koristili su iroki izraz kasb ili iktisiib (xsteevina)
da izraze odnos izmeu ovjeka i njegovih djela. Oni su
podravali da, premda in potjee od ovjekove moi, tu mo
je stvorio Bog u trenutku ina da se ostvari taj, a ne neki
drugi in.
Bog se, isto tako, karakterizira aktivnim svojstvima tsifat
ji'liyya), takvim kao to je injenica da stvara i odrava Svoje
stvaranje. - Neki, a posebice aariti, drali su da se Bog ne
moe zvati Onaj koji stvara, koii odrava, itd. budui da
stvara i odrava (u ivotu); kako to podrazumijeva postojanje
stvorenih bia, ta svojstva ne mogu biti vjeita. A s druge
strane, neki, kao maturiditi, vjerovali su da je Bog vjeito
stvoritelj, itd.
Na Boga se mogu primijeniti samo imena (ili svojstva) koja
se nalaze u Kur'anu i najsigurnijim predajama ili koje su
idmom potvrena. - Mutaziliti su tvrdili da se imena mogu
izvoenjem primijeniti na Boga. Openito se vjeruje da
postoji 99 imena Bojih, no, u stvari, dri se da ih ima mnogo
vie.
Presluavanje Munkera i Nekira, te kazne groba su
stvarni; isto tako kao i znaci kraja, kao Isino (Isusovo)
usmrivanje Dedala. - Izmeu smrti i oivljenja na Sudnji
dan, ljude e u grobu ispitivati dva anela, Munker iNekir,
te e biti nagraeni ili kanjeni. Spominju se i razni znaci
pribliavanja Sudnjeg dana. To su narodna vjerovanja, koja
se oslanjaju na Predaju, a ne na Kur'an, no ukljuena su
meu odredbe vjere. Kod iita, naglasak se stavlja na Povra-
tak, tj. Mahdija i ogranienog broja bia meu najboljima i
najgorima, da bi se ovi zadnji kaznili i slavili Muhammedov
dom. Taj povratak na zemlju zbiva se prije Sudnjeg dana, te
se, kao prethodni sud, mora odvajati od Sudnjeg dana.
Bog e suditi svima ljudima na Sudnji dan. Vaga (mlziin),
most (sirat) i rezervoar za vodu (hauid) stvarno postoje. -
Sredinja injenica suenja objelodanjena je u Kur'anu, te se
nagovjetava vaga na kojoj e se odmjeravati ljudski grijesi.
Muhammedov rezervoar za vodu, pomou kojeg on zauvijek
gasi e vjernika, te most otriji od sablje postavljen iznad
ponora Pakla i s kojeg padaju zli, potjeu iz narodnih vjero-
vanja.
Bog e dozvoliti nekim osobama, posebice Muhammedu,
da se zaloe za druge na Sudnjem danu. Muhammed e se
zaloiti za grijenike svoje zajednice. - To poriu mutaziliti
pozivajui se na Kur'an, no konano je to openito prihva-
eno.
Raj i Pakao ve postoje i nastavit e vjeito postojati.
Najvei grijenici islamske zajednice bit e kanjeni Paklom,
no ne vjeito. Nijedan jednoboac nee vjeito ostati u Paklu.
- Dehmiti i drugi mislili su da Raj i Pakao nee biti stvoreni
prije Sudnjeg dana i da e, nakon nekog vremena, prestati
postojati, no veina je odbacila to miljenje. Postoje neka
neslaganja o tano j sudbini muslimana-grijenika, no ope
nito se misli da e ih zauzimanje za njih ili neki drugi nain
izbaviti iz Pakla, ako u njega ikada uu. Molitve za mrtve i
milostinja, data u njihovo ime, koriste im.
Bog je ovjeanstvu poslao poslanike (rusul) i vjerovjesnike
(proroke) (anbiya). Muhammed je peat poslanika i najsa-I
vreniji meu njima. - Al-Fiqh al-Akbar, koji se pripisuje a- I
-afiiju, tvrdi da ima 120.000 vjerovjesnika (proroka) i 313 !
poslanika. Bog je poslanike ouvao od svakog grijeha. - To je
miljenje Maturidija i drugih uenika Abu Hanife, no aariti
prihvataiu da su poslanici mogli poiniti male grijehove.
Najbolji ljudi poslije poslanika su Abu Bekr, zatim Omar,
Osman i Ali. - Ovom redosljedu savrenosti halifa suprot-
stavljaju se iiti koji dre da je Ali najbolji.
Nijedan Muhammedov drug ne spominje se osim po
dobru; to je zato da bi se izbjegle rasprave o pravici i krivici
Osmana, Talhe, Zubeira, itd. Taj stav je poglavito uperen
protiv iita.
Nevjerovanje (kufr) ili stanje onog koji je nevjernik, nije za
vjernika obavezna posljedica nekog grijeha. - To je upereno
protiv haridita koji su iskljuivali iz zajednice svakog tko je
kriv za neki grijeh.
Vjera je spoznaja srcem, oitovanje jezikom i postupanje u
skladu sa njom. Ona moe rasti ili opadati. - Mnogi su ipak,
a meu ostalima aariti, tvrdili da djela ne ine dio vjere, te
da vjera ne moe rasti i opadati.
Vjera i nevjerovanje su posljedice Bojeg upuivanja ili,
pak, naputanja ovjeka.
K IN D IJ A (t. aluncii. Akindije su neredoviti konjanici
A u prvim stoljeima Osmanskog carstva, koji su ustrojeni
i koji su se borili osobito u Evropi,
Ime im se izvodi od akin (ak-mak, tei, razliti se, to
znai provala, upad u neprijateljsku zemliu), Ahtnci je ime
onih koji su inili alun na teritorije stranih zemalja, u svrhu
da pribave priznanje, da porobe ili unitc, Rizniar Mehme-
da II, G. M. Angiolello, u svome opisu pohoda na Uzun
Hasana (1473), daje najbolji prikaz o njima: Osim pet
kolona koje smo spomenuli, postojala je i jedna druga Agan-
zija, koji su plaeni samo plijenom koji mogu pribaviti u
gerilskoj borbi. Ti ljudi ne taboruju s ostatkom vojske, nego
krstare, robe i pustoe neprijateljskom zemljom; pa ipak, oni
sami odravaju veliku i izvrsnu disciplinu, kako pri diobi
plijena tako i u vrenju svojih poduhvata. U tom odjelu, oni
su iznosili trideset tisua ljudi, neobino opskrbljenih ...
Tradicija pripisuje ve Selducima stvaranje tih pomonih
trupa, a koje su inili kontingenti turkmenskih plemena
Anadolije. Izraz alun jednako se odnosio i na pomorske
pohode: Enveri izvjetava o jednom akin du Bosfora sa 35
brodova. Neri spominje akindijske kadije. Te neorgan-
ske jedinice osmanske vojske uspostavljale su se, postupno s
turskim napredovanjem prema sjeveru Balkana, na strate-
kim mjestima, a dobro zatiene. Firuz-beg od Vidina dobi
nalog od Bajazital da uini ahin u Vlaku i 1391. god. Turci
su, po prvi puta, preli sjever Dunava. Njihov broj iznosio je
40.-50.000 konjanika. Vodile su ih prave dinastije podrunih
begova: Evrenos-ogulan (potomci Evrenos-bega) u pravcu
Zapad-Sjever; Mihal-ogulan (potomci Kose Mihala, otpad-
nika iz obitelji Paleologa), u pravcu Srbija-Maarska; Tur-
han-ogulan u pravcu Smederevo-Grka-Vlaka i Venecija;
Malkoc-ogulan (starinom iz Bosne gdje su bili Malkovi), u
pravcu Maarska-Vlaka-Moldavija-Poljska; Kasim-ogulan
u pravcu Bea, 1529. god.
Krajem 16. st., akindije gube od svoje pouzdanosti i znae-
22

njao Prilikom nesretnog pohoda velikog vezira Koda Sinan- 1
-pae protiv Vlake (1595), gotovo su uniteni: u urevu
(Yerkoyu) ostali su na rumunjskom prostoru, gdje je korijen !
akindija bio presjeen i oni su propali. Jo god. 1604. sultan
Ahmed I alje Ali-begu Mihal-ogluu nalog da se pridrui
pohodu na Maarsku. No akindije se brzo prilagoavaju
novim nainima voenja borbe. Oni postaju topnici, oru-
nici, prijevoznici i zahtijevaju da budu upisani u popise
vojske i da budu redovito plaeni. Statistiar opadanja Tur-
skog Carstva Koi-beg utvruje da su trupe akindija
postale ili plaeni ratnici, ili vojnici ili su se odrekli svoga
stanja; ostalo je jedva 2.000 akindija. Oni su se utopili u
veliko tijelo redovite osmanske vojske.
K L (a. 'aql), rije oznaava um ili inteligenciju. Prema
A islamskim teolozima (mutakallimun), akl je vrelo spozna-
je, te, kao takvo, opreka naqlu ili predaji (tradiciji); rijei
[ura i tabi' takoer su upotrebljavane u tom smislu. Akl
je, tako, prirodno sredstvo spoznavanja istine i greke,
neovisno o autoritetu Objave. Akl, kojeg posjeduju sva ljud-
ska bia, takoer se naziva ar-ra'y al-mutarak. U vezi s tim
znaenjem akla je gledite koje su al-Farabi i Ibn Sina
odredili kao gledite masa (al-gumhur), prema kojem akl
treba voditi ka hvalevrijednom ponaanju, tako da ovjek,
koji je obdaren zlom naravi, bio i inteligentan, nije' aqil, tj.
posjednik akla.
Islamski filozofi, u svome uenju o aklu, slijedili su Aristo-
tela i njegove komentatore, posebice Aleksandra Afrodizij-
skog. Po njima, akl je taj dio due pomou kojeg ona rnisli
ili spoznaje i, kao takav, opreka je opaanju. Ipak, u veini
sluajeva, akl se nikako nije smatrao dijelom due, koji bi
tada bio sveden na nie mentalne funkcije, nego netjelesnom
inepokvarljivom supstancijom, razliitom po vrsti od due.
Openito, akl se dijeli izmeu spekulativnog uma (an-
-naeari ) i praktinog uma (al-iamali ); prvi zahvata univer-
zalno, dok drugi odluuje o buduem djelovanju i, pomou
apetitivne sposobnosti, potie tijelo da postigne dobro.
Razvoj spekulativnog uma u ovjeku je pitanje koje se
najvie pretresalo. Aristotel je tvrdio da se potencijalni um u
ovjeku ozbiljuje pomou vjeito djelatnog uma: ovaj djeluje
na potencijalni um kao to svjetlost djeluje na nau vidnu
sposobnost ili umjetnost na svoju grau. Nejednakost te dvije
usporedbe ini nejasnim Aristotelovo stajalite o odnosima
izmeu aktivnog i pasivnog uma, ali je njegov komentator
pribavio osnovicu za arapske rasprave. Prema Aleksandru,
na um je izvorno ista potencijalnost koja se ozbiljuje aktiv-
nim umom, koji je Bog; kada se na ozbiljeni um ne izvrava,
on je intellectus in habitu, koji postaje, kada se izvrava,
intellectus in actu. Veina kasnijih komentatora odbacuje
izjednaavanje aktivnog uma i Boga, te ga ine dijelom
ljudske due. Prema islamskim filozofima, aktivni um ('aql
fa"al) najnia je od odvojenih inteligencija, koja daje indivi-
dualne oblike materijalnim predmetima, te univerzalne
oblike ljudskom umu - odatle njezino ime: toahib as-suwar
(dator formarum poznije skolastike). Prema al-Farabiju, prva
faza ozbiljenja uma sastoji se u tome da se apstrahiraju oblici
od materije pomou svjetlosti aktivne inteligencije; druga
faza je postignuta kada um, tako ozbiljen ('aql bi 'l-fi'l =
intellectus in effectu), razmilja o samom sebi i dosee do
Alah
spoznaje kategorija, te postaje 'aql mustafiid (intellectus acqui-
suus). Prema Ibn Sini, potencijalni um Caql bi 'l-quwwa =
intellectus potentialis ) postie prvu fazu ozbiljenja, kada stjee
aksiomatske istine Caql bi 'l-malaka = intellectus in habitu);
drugu fazu ('aql bi 'l-fi'l), kada zadobija sekundarne inteligi-
ble, poev od prvotnih inteligibli ili aksioma; a konana faza
Caql mustafadi, kada realno razmilja o tim inteligiblima i
postaje slian aktivnom umu. Ibn Sina, na tragu novoplato-
nizma, tvrdi da se univerzalno ne moe zadobiti apstrakcijom
pojedinanih pojava, nego izravnom intuicijom aktivne inte-
ligencije. Konana faza ljudskog ispunjenja nastupa kada
ljudski um ini jedno s aktivnim umom, to, prema obojici
filozofa, dolazi samo po smrti, premda Ibn Rud (Averroes)
prihvata da se takvo jedinstvo postie za zemnog ivota.
Jedna od glavnih tekoa tog grko-arapskog uenja je
individualnost uma, za kojeg oni ustvruju da je netjelesni i
time, prema njihovom opem principu individualizacije
putem materije, univerzalan. Premda je njegova individual-
nost priznata, a budui da je subjekt misli individualno [a,
temeljni princip njihove teorije spoznaje, tj. princip istovjet-
nosti subjekta i objekta (princip koji je Aristotel postavio da
osigura objektivnost spoznaje, ali ga Ibn Sina odbacio),
spreava formulaciju individualnog ego-a. Ta tekoa dostie
vrhunac sa Ibn Rudom (Averroes), koji dri da je um jedan
za svo ovjeanstvo, a priznajui da njegova teorija ne uva-
ava individualnost ina misli.
Islamski filozofi prihvataju hijerarhiju odvojenih inteligen-
cija, a svaka nia inteligencija proizlazi iz one koja joj je via.
Ta netjelesna bia, obino deset na broju, te obdarena ivo-
tom, intuitivna misao i sposobnost ispunjavanja na raznim
stupnjevima, stvaraju i upravljaju svojim odnosnim sferama,
za koje se dri da su obdarene duama. Kao i Grci i krani, i
islamski pisci su poistovjeivali odvojene inteligencije sa
odreenim anelima, a zadnji od njih, aktivni um, zvan
Debrail (Gabrijel), je akl koji upravlja sublunarnom sferom.
A L A H , ALLAH (a. al-lah), Bog, Jedan, Tvorac i Gospo-
dar Sudnjeg dana. Za Allaha znali su Arapi prije Islama;
bijae on jedno od mekanskih boanstava, moda i vrhovno.
Ali neodreeni pojam vrhovnog (ne i jedinog) boanstva, to
je Allah, ini se, bio za mekansku religiju, proirit e se i
transcendentalizirati i, putem Kur'ana, postati potvrda ivog
i Uzvienog Boga.
Prema jednoj od predaja, sura XCVI prva je koja je
prenesena Poslaniku Muhammedu: Misija koja mu se povje-
rava jeste da odmah propovijeda rije Allahovu (itaj l). A
Allah, reeno je u toj suri Muhammedu, jeste tvoj Gospodar
(rabbuka), tvorac ovjeka, najplemenitiji, koji ovjeka
pouava onome to ne zna. Veliki glavni kur'anski motiv
bismillahi 'r-Rahmdni 'r-Rahim (U ime Boga, Milostivog
i Samilosnog) otvara objavu saopene rijei i ponavljat e se
ne elu svake sure. Prema tome, na samom poetku Islama,
potvruje se da postoji Bog, Allah, kao dobroinitelj, stvori-
telj, veleduni, koji je ljudima saopio pouku putem Posla-
nika, iji je on, na poseban nain, Gospodar. Kur'an, za sve
vrijeme objavljivanja, ima isto tumaenje Allaha, Njegovog
postojanja, prirode i svojstava. Islamska vjera smatra da je
Kur' an Rije Boja, te Bog u njemu objavljuje o sebi ono to
hoe da ljudi znaju. Bog je Milostivi koji pouava
23
Alah
~
Kur'anu (LV,1-2); a on se upuuje onima koji u nevidljivi .
svijet budu vjerovali (II,3). Bog ostaje tajnovit, nedosean
(XLII,51). On je ustvren u Svojim nadnaravnim savreno-
stima i u Svome djelovanju u pogledu svijeta; te svaki in
Uzvienog jeste ponavljanje nedokuive tajne, jer, Pogledi
do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire
(VI,103).
Nema smisla prekidati ritam sura i ajeta (stavaka), da bi se
svrstale teme koje se odnose na Boga. Ali se zamjeuju tri
koje, ini se, prevladavaju, no treba ih uzeti zajedno.
Prvo, Bog tvorac, sudac inagraditelj .
On je stvoritelj (lJiiliq) svih stvari (XIII,16). On je apso-
lutni pokreta (badl'). On stvara to hoe (XLII,49) Svojom
zapovijedi (amr), Svojim Budi! (kun), koje ini da neto
bude (XXXVI,82; II,ll7). On je djelitelj svakog dobra, On je
sudac (~akim) vrhovni, te sudija najpravedniji (XCV,8).
Najstarije sure proglauju bezgranino Gospodstvo (rubu-
biyya) Boga nad Njegovim stvorenjem, posebice Njegovim
ljudskim stvorenjem i Njegova svojstva suca i kralja (malik)
suverenog. Odluna pokrenutost dana je inteligencijama i
srcima najavom Suda (LXVI) i neizostavnou asa
(LIII,56-57 itd.) kojeg jedino Bog poznaje. Mekanske sure
dva prva razdoblja ukazuju na eshatoloki dolazak asa; Bog
se tu javlja, u biti, kao vrhovni Sudac, a to je posljedica
injenice da je svemoni Stvoritelj ljudi. Ali tema nagrade
preuzeta je i umedinskim surama. Dok u Meki pouka nastoji
unaprijediti privrenost vjeri u tajne Boga Suca i Stvoritelja,
u Medini, gdje se na tu tajnu podsjea i ona nudi podsjeanju
srca za svjedoanstvo eshatoloke vrijednosti svakidanjeg
ivota, navodei muslimane da pri svakom svome inu stalno
imaju u vidu as. A jednako se razvija ta tema i na povijesti
ovjeka. Medinske sure ulaze u podrobnu povijest poslanika,
od Adema do Ise (Isusa). Tu je dan niz povremenih interven-
cija nepromjenIjive odluke (qadar) Boje, koja obuhvata sve
stvari, a to je ve reeno u mekanskom objavljivanju, u
vremenu i izvan njega; jer Bog je kralj ivota i smrti
(XCII, 13). U drugom mekanskom razdoblju, Boje namjere
s narodima isprepliu se najavom Sudnjeg dana (sure LXIX i
LXXIX). Ali se, uz govor o sudbini naroda, ne prestaje
upozoravati da e se sud odnositi i na svakog pojedinca.
Bog je Jedini i u Samom Sebi Jedan. Sve sure, osim prvih
u kojima se govori tvoj Gospodar, utvruju da je On
Stvoritelj, Dobroinitelj, Sudac, te Uzvieni (LXXXVII,!).
On je to po svojstvima Svoga boanstva koja su u odnosu
spram ljudi. U odgovor na greke, kao i bezbonost izvorno
se objavilo samo svojstvo boanstva na koje se usredotouje
islamska vjera: Bog Jedan.
U suri LII,39 i 43 osueni su Mekanci koji Allahu pridaju
drugove ili keri, jer Allah je uxihid, jedincato boanstvo.
Ali u stavku iz prvog mekanskog razdoblja ima, ini se, jaa,
moda, tvrdnja da je Allah Jedan u Samom Sebi. U odnosu
na ljude, jedinstveno boanstvo, zoahid; u Samom Sebi,
Jedan u Svojoj naravi boanstva, ahad (CXII, l). [edincat i
Jedan, ta dva imena zdruuju se u jedinstvo, unohid, i
njegovu apsolutnu transcendenciju. U tome je smisao svje-
doanstva Islama - ehade. U drugom mekanskom razdoblju
objavilo se: innani Ana Allah - la ilaha illa Ana (] sam,
I uistinu, Allah, drugog boga, osim Mene, nerna (XX,14), te
' tajna da to boansko Ja je Zbiljsko (haqq). Na kraj~
L --- ... _ - - _ . _ - ----- .. __ ., ,--
24
kratka sura CXII, iji datum objavljivanja nije poznat, nazi:-l
se izvrsna sura jedinstva (unohid): Bog jedini, Gospodar l'
nedokuivi, koji nije roen, te koji nije rodio.
Bog je svemoan i milosrdan. Dvojni aspekt Boje tajne u
odnosu spram Svoga stvorenja: Gospodar svjetova u Svojoj
svemoi i Njegova dobrohotnost koja oprata grijehe, nalazi
se objavljen u svim razdobljima.
Svemo je prva objavljena. On je Gospodar istoka i
zapada (LXX,40); ali to isto navodi vjernika vidjeti u
Njemu zatitnika, jamca (wakll- LXXIII,9) i slaviti tu mo
milosra i opratanja grijeha, koja je jedna od najivljih
usrdnosti kur'anskog teksta. Imena rahman, ra~lm,
gajur, gajjar (dobroinitelj, milosrdan, oprostitelj, koji ne
prestaje pratati) najee su opetovana.
Tako, posredstvom Svojih poslanika, Bog ne prestaje
objavljivati ovjeku neiskazanu tajnu Svoje neizrecivosti, u
koju je on pozivan vjerovati, i Svoje izriito gospodstvo nad
svakim stvorenjem, te transcendentne savrenosti koje to
gospodarsko dostojanstvo oituju. On je u isti mah prvi i
posljednji, i vidljivi (?ahir) i nevidljivi (btin) (LVII,3).
Ponajprije: poto je dobio Objavu, ovjek mora znati
poznati znake Boje (ayat Allah). Mada je svijet udesno
ureen i skladan, ovjek mora spoznati da je sve to i pro-
lazno. Kao to se ukazalo Ibrahimu (Abrahamu - VI,75-79),
ovjekov razum, kojeg vodi Bog, mora shvatiti u onom
prolaznom i promjenljivom nepo bitni dokaz nunog i vrhu-
naravnog postojanja Stvoritelja. Razmiliati, umovati o
znacima svijeta, prema tome, za ljudski razum je religiozna
dunost koju mu nalae Kur'an. A Kur'an ga pouava da
ostaje samo Bog (XXVIII,88). U eshatolokom asu, Bog,
stvoritelj i, dakle, gospodar ivota i smrti, unitit e sve stvari
prije nego to sve stvori iznova pri velikom Sastanku (V,44).
udesni red i sklad sadanjeg kozmosa prikazuje sa kao poziv
da se padne niice pred stvaralakom i unitavaj uom Moi
(XXXII,15).
Boje savrenosti koje omoguuju da zablista Njegova
transcendencija u odnosu na taj red svijeta iste su one koje je
Bog objavio. To su, u biti, Imena (osma') koja je On sebi dao,
a On ima najljepa imena (VII, 180; XVII,llO; XX,8).
Islamska pobonost briljivo je otkrila u kur'anskom tekstu,
uz dodavanje Predaje, 99 najljepih Imena.
Bog je Jedan i [edincat, ivi Opstoiei (al-ljayy al-
-Qayyum), Zbiljski, Istina (al-Haqqi, Uzvien (al-'A?lm),
Najvii i Veliki (al-'All al-KabIr), Svjetlost i Svjetlost
Svietlosti (Niir, Nur 'ala Nur), Mudri (al-Hahim i, Sve-
moni (al-'Azlz, Qadir), apsolutni Stvoritelj (Badl'), Onaj
koji je stvorio svijet (Haliq) i koji ne prestaje stvarati
(IJallaq), Razlian od svega stvorenog (>>iliko nije kao On -
Laysa ha-mulihi ay', XLII,ll), Onaj koji uje, Onaj koji
jasno vidi, Onaj koji sve zna (al-Sami", al-Ba~lr, al-
-'Allm), Svjedok (Shid), Darovatelj (al-Wahhdb), Dobroi
nitelj (ar-Rahman), Jamac (al-Wall), Zatitnik (al-Wak!l),
Plemenit (ul-Karim), Milosrdan tor-Rahim), Oprostitelj
(Gajur), i koji ne prestaje pratati (Gajjar), Samilostan (ar-
-Ra'uf), Dobrohotan (al-Wadud), najbolji od Sudaca (hayr
al-Mkimln), itd.
Kur'anska objava, u zakljuku reeno, sva je usredotoena
na postavke o Jedinstvu i jednoi, transcendenciji i opstoja-
nju, te apsolutnim savrenostima Bojim. Nedostinost

boanske naravi silno se podrava, te Bog, sveznajuci l
bliski, moe se spoznati samo po Svojoj rijei, Imenima,
svojstvima i inima Svog vrhovnog Gospodstva, koje On II
otkriva Samome Sebi.
Ustvari, Allah je oitovan upravo u Svome Gospodstvu u
odnosu na svako stvorenje. Svojstva sveznanja i svemoi tiu
se znanja i moi Boje izvana. Postavka o [ednoi upravlja se
na jednou boanske naravi, boanstvo kao takvo. Bog u
Samom Sebi ostaje tajna (gayb ), neiskazan.
Ime Allah je, zasigurno, vlastito Boje ime: utoliko uko-
liko izraava boanstvo jedno i neiskazivo.
Dakako da tema osobnog Boga, kako to nameu zapadni
pisci koji se bave Islamom, ne postoji kao problematika za
muslimane. Nikada se u Islamu nije reklo da je' Allah
ahs ili alJi. Nesporazumni se rasturaju, ako se pre-
cizira da osobni Bog znai u indoevropskim jezicima apso-
lutnu savrenost: Bog koji opstoji o sebi, koji se ne moe
iskazati zbog razloga boanstva - osobni Bog zato to je
savren i vrelo savrenosti, beskrajno razliit od svakog stvo-
renja, predmet vjere i tovanja. A upravo to nauava
Kur'an. Ako se intimni ivot Boji ostavlja u svojoj tajni, to
je zato da bi se ustrajavalo na Rijei koja je saopena ljudima
posredstvom poslanika, te na unutranjem ponaanju koje se
zahtijeva od vjernika. Bog, Sudac vrhovni, pravedni i silni
(gabbar, LIX,23) je i, samim tim, zatitnik, dobroinitelj,
milosrdnik. Naspram neiskazane tajne, Kur'an zahtijeva od
vjernika u odnosu na Allaha u isto doba strah pun tovanja
(taqma, IX,109), pobonost (birr), iji in je sami in straha
punog tovanja (II,189), zahvalnost (ukr), povjerenje (ta-
wakkul).
Onaj koji se boji Boga" po Kur'anu priklanja se pred
nedokuivomsvemoi. Za same osuenike, tj. onome koji je
obijestan bio (LXXIX,37), taj strah postat e uas kanjava-
nja (LXXV,25). Izabrani, oni koji u nevidljivi svijet budu
vjerovali i molitvu obavljali i udjeljivali dio od onoga to im
Mi budemo davali (II,3), oni koji trae Njegovo Lice
(XCII,20), nai e u Njemu svoga zatitnika (wakil) i vodia
(hadi); nai e kod Njega najvie Utoie (ma'ab,III,14). sklanja: tako, mali i veriut (planina Sjevera), mali i bukur
L AJ (t. alay), kod Osmanlija znai trupa, mimohod,
A te odatle gomila, velika mnoina; koriena je od
vremena vojnih reformi u 19. st. da oznai puk. Najvaniji
mimohodi bili su oni nazvani hilic alayi, a odravali su se
prilikom odlaska sultana u Ejub, kuda je iao opasati Osma-
novu sablju; alay-i hiimayun pri odlasku sultana iz prijestol-
nice ili povratku s neke vojne ili drugom nekom prigodom;
siirre alayi pri slanju njegovog godinjeg dara svetim grado-
vima; Mevlud i Bayram alaylan pri njegovim posjetama
damijama, kada se slavio Poslanikov roendan i dva glavna
vjerska praznika; te valide alayt pri prijevozu nove Valide
Sultan iz starog u novi saraj. Rije se nalazi takoer u
izrazima kao alay beyi (alajbeg), a odnosi se na asnike koji
zapovijedaju feudalnom konjicom jednog sandaka ili ejaleta i
koji sami posjeduju feude, te alay caousu, izraz kojim se
oznaava bilo avue ija je dunost raskriti put za ophode,
bilo one koji u bici izvikivanjem prenose naredbe.
Albanija
~
ABAN/JA (tursko-osmansko ime Arnavutluk).
Jezik. - Potekao, kae se, od pelazgijskog, albanski je
; indoevropski jezik satemskog tipa, kao i armenski, indo-
iranski i staroslavenski. Ne nalazi se nikakav knjievni trag
prije 1496. god., ali su se stari ilirski i stari epirski, polazei
od izuavanja imena i osoba i imena mjesta, smatrali uzo-
rima, prvi gegijskog (albanski na Sjeveru), a drugi toskijskog
(albanski na Jugu). Ilirske rijei mantua, mantia (kupina) i
grossa (turpija) su na albanskom, prva, mand, manze, a druga
grrese. Makedonski, traki i daki bili su jezici tipa alban-
skog.
Zvan shqip u Albaniji, arberesli u albanskim kolonijama,
albanski jezik govori oko tri milijuna ljudi u Albaniji, neto
manje od 2 milijuna na podruju Kosova i Makedonije u SFR
Jugoslaviji, te nekoliko stotina tisua u Epiru. Arhaiki oblik
jezika preivio je na grkim otocima Hidri i Spetsi, kao i na
Siciliji i Kalabriji, gdje su ga donijeli Toske koji su se
povlaili pred turskim prodorima. Osiromaen zato to je
tokom stoljea bio slabo njegovan, albanski jezik nema
mnogo irok domorodni rjenik, ali ima dosta posuenica.
Tako, rijei koje oznaavaju kota, teretna kolica i plug su
posudbe, a nema uobiajenih indoevropskih izraza srodstva.
Gradski ivot, izgradnja cesta, vrtova, zakon, religija i obi-
teljski odnosi izraeni su posuenicama iz latinskog, fonetski
bitno modifikovanim. Izrazi koji se koriste u pravoslavnom
obredu su grki, a rijei za kuhinjsko posue, odjeu, dije-
love kue, te islamski izrazi pristigli su posredstvom turskog
jezika.
Geg je narjeje Tirane, glavnog grada, i Sjevera, a i
susjednog Kosova i Metohije. Tosk ima znatnu knjievnost.
Njegova glavna odstupanja su: zamjenjivanje infinitiva
konjunktivnim konstrukcijama, odsustvo nosnih samoglas-
nika, ponekad prelaenje n u r, te realizacija glasovnih grupa
ue, uem kao ua, uar. U rjeniku ima malo razlika.
Imenice imaju tri roda i pet padea. Imenica je spojena s
genitivom ili pridjevom koji je slijedi s esticom koja se
(lijepa planina), gdje je -i od mal-i odreeni muki lan koji se
moe odvojiti. Isto tako molla (.r.) (odreena jabuka), ali
molle (samo: jabuka). Glagol ima imperfekt, aorist, konjunk-
tiv, optativ, imperativ, srednji pasiv i sloeni nain zvani
admirativ.
Knjievnost. - Od 3. st. nae ere, rimska crkva drala je
biskupiju u Skadru, na sjeveru Albanije, koja je postala prvo
kulturno sredite: to je potvreno Liturgijom biskupa Ivana
Buzuka iz 1555. godine i religioznim djelima Budija, Bardija
i Bogdanija u 17. st. Knjievna djelatnost, spram koje su
Turci bili trpeljivi na Sjeveru, nije se podnosila u sreditu,
koje je bilo islamsko, i na Jugu, koji je bio pravoslavni, ali je
uhvatila korijena u kolonijama na Siciliji i Kalabriji.
Matranga, potomak iseljenika, koji je sastavljao himne, u
kojima je koristio folklorne ritmove (1592), bio je u osnovu
tradicije koju je slijedio Brancato (1675-1741) iKalabrez
Variboba (roen 1725). Pokret je postao svjetovni sa folklor-
nim pjesmama i rapsodijama De Rade (1813-1903), vatrenim
zagovornikom albanskog osloboenja, a nastavio se i u naem
sve do nedavnog doba, zahvaljujui Zefu irou
25
Albanija
(1865-1927), koji je roen na Siciliji, a pisac je dvije alego-
rike epopeje i sastavlja folklornih pjesama.
De Radovo djelo pridonijelo je da se kod trojice toskijskih
rodoljuba - brae Abdula, Samija i Naima Fraerija, rodi
ideja da se stvori tzv. Prizrenska liga god. 1878. Ohrabreni
odredbama ugovora iz San Stefana, oni su traili da se
postigne samostalnost Albanije i njezina knjievna sloboda
izraavanja. Nakon nekoliko godina djelovanja u Istanbulu,
gdje im se pridruio leksikograf i prevodilac Biblije Kristofo-
ridi (1827-1895), oni su bili prisiljeni otii u progonstvo. U
Bukuretu, Abdul-politiar, Sami-odgajatelj, a Naim-bekta-
ijski lirski pjesnik albanske enje, utemeljili su knjievno
drutvo i tampali albanske knjige poev od 1885. god. Timi
Mitko i Spiro Dine, izgnani u Egipat, skupljali su folklorne
pjesme lokalne kolonije. U Sofiji, Midhat Fraeri, Abdulov
sin, objavljuje godinjak, antologiju i asopis, te pie poune
oglede i novele koje sadre poruku. Knjige tampane u
progonstvu unosile su se kriom u Albaniju putem karavana.
Odsustvo knjievnog sredita, te nedostatak standardnog
alfabeta ometa pokret, te Samijeva teka fonetska ortografija
biva zamijenjena digrafikom koja je sliila onoj A. Santorija
iz Kalabrije ilingviste D. Kamarde (1821-1882) sa Sicilije.
Nakon osamostaljenja, novembra 1912. god., spajaju se razni
knjievni tokovi. A. Drenova (roen 1872), lirski pjesnik (od
Toska), Bubani i L. Poradeci (roen 1899) - ovaj zadnji u
izrazito samosvojnom stilu - nastavili su tradiciju iz Bukure-
ta. Katoliki sjever predstavljao je nostalgini F. iroka
(1847-1917), lingvista i povjesniar A. Dzanoni (1863-1915),
N. Mjeda (1866-1937), satiriar Gj. Fita (1871-1940) i nove-
list E. Kolii (roen 1903). F. Postoli i M. Grameno
(1872-1931), romanopisac Tosk, K. Floi (roen 1873), dra-
matiar, i F. Konica (1875-1943) prenijeli su svoje djelovanje
u SAD, gdje su osnovali 1912. god. knjievno drutvo Vatra i
asopis Dielli (Sunce").
Kratko faistiko razdoblje (1939-1943) privuklo je svega
par pisaca protalijanske orijentacije. Sadanji reim naveliko
potie djela koja imaju svoj korijen i inspiraciju u partizan-
skoj oslobodilakoj borbi, te u motivima klasne borbe u
drutvu, rada i mira. Postoje i kazalita, koja su sa slinom
tematikom, a djeluje i udruenje knjievnika.
Zemljopis. - Albanija (Shqipni, Shqiperii protee se od
Sjevera do Juga s jedne strane, a s druge osovinom koja je na
20 istone duine. Pokriva ukupnu povrinu od 28.748 km-,
a okruena je Jugoslavijom, Grkom i Jadranskim morem.
Pruajui se izmeu irina (Sjever) 3938' i 4041', njezina skih etvrti u gradovima, kao i 24 albanska katuna (sela) u
ukupna duina je 333 km. Ona je iroka samo 80 km u
Pekopiji i dosee 144 km na jezeru Mala Prespa. Podijeljena
je na 34 kotara. Produujui krenu formaciju dinarskih
Alpi, na Istoku je najvea visina, a dostie, ponekad, oko
2.000m. Meu ravnicama na zapadu, od kojih su neke ispod
morske razine - najprostranija i najplodnija je dolina Muze-
eja, Najdua rijeka, Drim, izvire iz Ohridskog jezera i tee
ka sjeveru, zapadu i jugoistoku do Jadranskog mora. Mat,
Iern, Arzen, Sernen-Devol-Berat i Vijosa (Vojua) openito
teku ka sjeverozapadu, ali kumba, zimi bujica, tee pri-
blino od istoka na zapad, te dijeli zemlju na dva po prilici
jednaka dijela: Gegnija i Toskerija.
Planinski masiv stvoren je od tri prepreke koje su u pravcu
-------~
od sjevera ka jugu u Gegniji, te etiri usporedna lanca, koja
su u pravcu od sjeverozapada ka jugoistoku, u Toskeriji.
Tomor, blizu Berata, najvia je planina (2.396m). Erozija i
sjea uma dali su zemlji ogoljen i hrapav izgled. Jezera
Skadar, Ohrid i Prespa samo su djelomino u Albaniji;
Terbuf, u sredinjoj dolini, je movara, a Malik, ispod
Kore, je isueno. '
Dra je glavna luka, s pomorskim gatovima i skladitima;
Valona ima lijepu prirodnu luku, te se trguje sa preraenom
naftom i bitumenom; Saranda je luka za ribare, a endjin
luka za rudae. Glavni gradovi su Tirana, Skadar, Kora,
Dra, Valona iirokaster.
Klima ide od evropskog tipa u planinama do subtropskog
tipa na jugoistoku, a raslinje je sredozemno. ume - listo-
padne veinom - imaju grabovinu, rujevinu, velani-hrasto-
vinu, hrastovinu-Ijutik, iimakovinu, borovinu ikoprivi.
Gusti, koji se nalazi u podnoju planina, sadri planiku,
ikaru od vrijeska, ipak i brinje. Najgue ume su u
Mamurasu kod Kruje.
Stanovnitvo. - Prema popisu od 1955. god. (jedino
dostupnom), Albanija je imala 1,394.310 itelja, a taj broj
sada iznosi priblino tri milijuna. Broj Albanaca u cijelom
svijetu procjenjuje se na neto vie od 5 milijuna od ega
samo u Jugoslaviji blizu 2 milijuna, a u Grkoj i Italiji po
otprilike 200.000. Pored toga, prilino Albanaca ima u Tur-
skoj, Bugarskoj, Rumunjskoj i SAD. Oko 20% sveg ivlja
Albanije ivilo je u gradovima.
Albanci su podijeljeni na dvije glavne etnike grupe: Gege
na sjeveru i Toske na jugu. Gege se od Toski razlikuju ne
samo narjejem, nego i izgledom i drutvenim vladanjem;
dri se da su Gege sauvali ie nacionalne karakteristike
nego Toske.
Openito, neplodne planine u Albaniji ne proizvode dosta
da bi se izdravalo puanstvo koje brzo raste (jedna od
najveih stopa nataliteta). Kada, posebno, zaraza uniti
stoku, ljudi nemaju drugog naina do da se isele i da se spuste
u susjedne doline; oni su odlazili openito kao najamnici,
pastiri ili zemljoradnici.
Oko sredine 14. st., Albanci su se, pod pritiskom Srba ili
da se zaposle kao plaenici kod grkih feudalnih gospodara,
iseljavali i nastanili u Egiptu, Tesaliji, Moreji i ak na
egejskim otocima. Veina Albanaca bila je tu postupno pogr-
ena ili su iselili ka talijanskom jugu pod kasnijim pritiskom
Osmanlija. Ali, oko 1466. god., jo je u Tesaliji bilo alban-
Livadiji i 34 u Istifi. Pod Osmanlijama, ti katuni su imali
posebni status; oni su se, kasnije, zvali armatol.
Po smrti Iskender-bega, god. 1468, odreeni broj Alba-
naca, koji je bio ukljuen u borbu protiv Osmanlija, povukao
se u planine ili iselio u kraljevstvo Napulja. God. 1478, 1481.
i 1492, vei broj se iselio na talijanski jug i na Siciliju, gdje su
do danas sauvali svoj jezik i svoje obiaje.
U 15. st. je osmanski upravlja prebacio neke albanske
timarlije, feudalne obitelji (Maze raki i Hejkal) u Trabzon.
Nikakva znaajna turska naseobina nije dokazana u Albaniji,
osim malog broja izgnanika iz Konje, lokalno nazivana
Konici. Postoje takoer [uruci iz Kodadika u planinama na
: istoku od Debra, gdje su, po svoj prilici, naseljeni da uvaju
.. _ _ _ _.-----.J
I
26

glavnu cestu Rumelija-Albanija. Surguni (prognanici) oda-
slani oko 1410. god. iz nekih dijelova Anadolije, kao Saru-
han, Koda-ili, Danik, bili su jednako malobrojni.
Drugo znaajno irenje Albanaca u Rumeliju dogodilo se u
17. i 18. st. Oni su se raselili u ravnicama akovice, Prizrena,
Pei, Tetova i Kosova, osobito nakon masovnog odlaska Srba
iz tih krajeva god. 1690. ini se da je albansko naseljavanje
bilo, osobito, rezultat sustava mukati, koji je tu prevladavao u
to doba. Albanci su doli uzeti u zakup male komadie zemlje
kod velikih zemljovlasnika mukati (dobro uzeto u zakup) u
tim bogatim ravnicama i tu su se trajno naselili.
to se tie Vlaha u Albaniji, oni su vodili pastirski ivot u
planinama sjeverne Albanije, uz Albance, nakon slavenske
navale u 7. st., te su sudjelovali u albanskom irenju poev od
ll. st. U osmanskom registru od 1431. god. nalaze se Vlasi i
njihovi katuni (Eflak-katune), na jugu Albanije, a osobito u
podruju istono od Kanine.
Albanska plemena sjeverno od Drima oznaena su openi-
tim imenom Malj-i-sor (brani). Oko 1881. god. postojalo je
19 plemena, koja su pripadala toj grupi, a itelji su im bili
35.000 katolika, 15.000 muslimana i 220 pravoslavaca. Naj-
poznatija od tih plemena su bili Hoti, Klementi, krelji,
Kastrati, Koaj i Pulati, koji su ivjeli u planinama istono od
Skadra.
ini se da su se tokom osmanskog osvajanja Albanije, od
1385. god. do kraja 15. st., pobunjeni rodovi vie puta skla-
njali u najsurovije dijelove visokih krajeva. Njihova ponovna
pojava u niskim krajevima podudarala se kasnije sa slablje-
njem osmanskog gospodstva u pokrajinama u 18. st., a jo
kasnije - oni su postali strah i trepet Rumeliie.
Od poetka, osmanska vlast potovala je plemensku orga-
nizaciju i samostalnost tih plemena. Kako su ona imala,
stvarno, kontrolu vanih prijevoja koji su vodili uRumeliju,
vlast ih je zaduila da ih uvaju i oslobodila ih poreza, za
uzvrat za te usluge. Jedna uredba iz 1496. god. kae ovo:
Nahija Klementa obuhvaa pet sela. Njihovi itelji kran-
ske vjeroispovjesti plaaju 1.000 aki haraa i 1.000 aki
ispende sand~k-begu, a osloboeni su od ura, avariz-i
divanija i drugih pristojbi, ali se uzimaju za derbendije
(uvari) prijevoja na putu Skadar - teritorij Petribana -
Altun-ili, kao i puta Medun - Kua - Plava, Krajem 17. st.,
Klementi su izazvali metee svojim pljakanjima u Rumeliji i
suradnjom s pobunjenim plemenima Crne Gore (Karadag).
Na jugu od Drima ivjelo je pleme Mirdita (katoliko u
cjelini). Ono je bilo podijeljeno na pet rodova zvanih bajrak:
Oroi, Fandi, Spai, Kuneni, Dibri. Kako su se isticali
svojim uslugama Osmanlijama protiv Venecije 1696. god.,
Hoti su bili pomaknuti na prvo mjesto meu klanovima;
njihov bajrak bio je na elu svih drugih; ali danas je na tom
mjestu pleme alja.
U plemenskoj tradiciji, porijeklo bajraka see do Osman-
lija. U stvari, bila je to osmanska ustanova koja se sastojala u
tome da se da jedan bajrak (zastava) ili sandak vojnim
voama kao simbol njihovog autoriteta, svaki rod bio je
stavljen pod bajraktara, tj. zastavnika, koji je bio nasljedni
voa. Javne stvari roda odluivale su se u vijeu nasljednih
prvijenaca. Da bi raspravljali ope stvari, pet rodova dralo je
godinju skuptinu u Orou. Buljukbaa, kojeg je imenovao
osmanski upravlja, bio je zaduen za__ s_v_e_p_o_s_l_ov_e_i_zm_e__u_-'-----_p_r_o_cj_e_n_ju_ j_e_s_e_d_a_je samo treina albanskog stanovnitva bila
27
Albanija
uprave i rodova. Kapetani pet rodova Mirdita pretendirali
su da potjeu od Leke Dukainija, koji je igrao istaknutu
ulogu u borbi Skender-bega protiv Osmanlija.
Ta plemena imala su obiaj slati osmanskoj vojsci
pomonu snagu koja se sastojala od jednog mukarca po
ognjitu, prema osmanskoj praksi koja se primjenjivala na
Juruke i Kurde. Kada, od kraja 16. st., carstvo ima potrebe
za veim brojem trupa zbog drugih ratova, albanske
pomone snage izgleda da su dobile na vanosti. Koristile su
se osobito u lokalnim ratovima protiv Crnogoraca. Mirditi su
se smatrali najhrabrijim vojnicima u Rumeliji. God. 1855.,
kada ih je uprava Tanzimata pokuala razoruati i uvrstiti u
redovitu vojsku, oni su se pobunili i utvrdili u podruju
Zadrima tako dobro da je drava morala odustati od svoga
pokuaja. Kasnije, njihov vo Prenk Bib Doda igra znaajnu
ulogu u albanskom pokretu za neovisnost (1908). Mirditska
Republika, proglaena pod zatitom Jugoslavije 1921. god.,
propala je naredne godine.
Religija. - Prema talijanskim statistikama iz 1942. godine
(poslije rata se ta osnovica nije koristila), od ukupno
1.128.143 itelja Albanije, 779.417 bili su muslimani,
232.320 pravoslavci, a 116.259 katolici. Jedina znaajna kato-
lika grupa smjetena je u kotaru Skadra, dok velike pravo-
slavne grupe ive u kotarima irokastra, Kore, Berata i
Valone. Muslimani su raireni po cijeloj zemlji, no posebno
po sredinjoj Albaniji.
Albanija, koja je bila prikljuena Carigradskoj patrijariji
god. 732., bila je god. 1054. podijeljena izmeu Rima i
Carigrada, s tim to je sjeverni dio doao pod jurisdikciju
Rima. Norrnani i Anujci ojaali su katolicizam u zemlji;
Antivari je bilo sjedite albanske nadbiskupije, a Dra make-
donske.
Pravoslavna Albanija ovisila je izravno od ohridske nadbi-
skupije. Kao zatitnici pravoslavne crkve, Osmanlije, ak i
prije njihove obnove carigradske patrijarije god. 1454., ili
su na ruku pravoslavcima protiv katolicizma. Ipak, zbog
politikih razloga, Porta je bila trpeljiva prema katolikoj
crkvi u Albaniji. Albanska vlastela kolebala se izmeu Istoka
i Zapada, prema politikoj situaciji. Pravoslavni Albanci, koji
su se iselili u junu Italiju, imali su svoju unijatsku crkvu
koja je priznavala supremaciju pape. Nakon neovisnosti
Albanije, autokefalna pravoslavna crkva Albanije konano je
bila priznata od Patrijarije (1937).
Prvi koji su preli na Islam bili su feudalni gospodari, koji
su dobili timare od Osmanlija. Suprotno onome to se ope-
nito vjeruje, preobraanje na Islam nije se trailo kao nuni
uvjet da se sauva zemlja po osnovu timara; vjernost osman-
skoj dravi bila je dovoljna da se dobiju te darovnice i, od
poetka do kraja 15. st., kranima su se dodjeljivale. Krajem
15. st., ipak, ostalo je samo nekoliko kranskih timarlija,
zbog dragovoljnih prijelaza na Islam. Elbasan, kojeg je podi-
gao Mehmed II god. 1466., postaje, od poetka, musliman-
sko sredite, kao [eniehir u Tesaliji. ini se, ipak, da je
Islam dobio samo mali broj preobraenika u narodu, raji.
Poetkom 16. st. postoji u etiri albanska sandaka (Elbasan, !
Ohrid, Avlonja i Iskenderije) oko 3.000 muslimanskih rajin- i
skih obitelji. U katolikim vrelima, pisanim oko 1622. god.;
Albanija
muslimanska. U 17. st., Venecijanci i Austrijanci pokuali su
izazvati pobunu katolika-Albanaca kao i pravoslavaca-Srba,
koji su bili neprijateljski raspoloeni protiv drave zbog
poveanja dizje. God. 1614. skup crkvenih asnika u
Kuima odluio je zatraiti pomo od pape. Oko 1622. god.
pojavljuju se prvi francuski misionari u Albaniji i Srbiji.
Albanski katolici i Srbi surauju s Venecijancima god. 1649.
i s Austrijancima god. 1689-1690., to Portu sili na mjere
odmazde. Da to izbjegne, kransko stanovnitvo ravnica
Pei, Prizrena, akovice i Kosova, koje je, dijelom, bilo
albansko, masovno se iselilo ili prelo na Islam; ali jedan broj
meu njima postali su kripto-krani lokalno zvani laramane
(areni). Albanizacija i islamizacija tih ravnica ile su jedna uz
drugu u 17. i 18.st.
Prijelaz na Islam dobio je novi poticaj pod Buatlijama i
Alipaom od Tepedelena. Prema tadanjim svjedocima, on je
silio sela da prijeu na Islam. Dri se da je sam bio bektaija
i, u njegovo vrijeme, bektaije su doivjele najvei napredak
u Albaniji. Pod kraljem Zoguom, njihove pristae su se
cijenile na oko 200.000. Sa svojim tekijama, koje su napredo-
vale u Tirani, Akahisaru (staro sredite bektaija), Beratu i
planini Tomor, kao i svojom centralnom organizacijom u
glavnom gradu, bektaije su imale veliku vanost u Albaniji.
Tokom kongresa u Kori god. 1919., bektaije su traile da
uspostave vlastitu zajednicu, odvojenu od sunita. To se
ostvarilo tek pod politikim reimom nakon oslobodilakog
rata.
Islam je igrao bitnu ulogu u osmanizaciji Albanije, te
kranski Albanci esto oznaavaju imenom Turaka svoje
muslimanske zemljake. S druge strane, Islam je Albancima
uinio uslugu, jer je sprijeio da ih asimiliraju njihovi grki ili
slavenski susjedi.
Povijest. - Openito je prihvaeno ilirsko porijeklo alban-
skog naroda, ali njegovi etniki odnosi s Traanima, Epir-
cima i Pelazgima jo su predmet rasprava. Ilirska plemena
ula su, najprije, u doticaj sa grkom kulturom, posredstvom
grkih kolonija koje\u se zasnovale na albanskim stranama u
7. st. prije nove ere. Glavna je bila Epidamnos, blizu Draa.
Ilirci stvaraju svoju prvu neovisnu politiku organizaciju u
3. st. prije nove ere. Osvojeni od Rimljana god. 167. prije
nove ere, bili su podloni monom utjecaju Rima tokom
stoljea. Veliki je rimski put ka Istoku, Via Egnatia, iao od
Dyrrachiuma (Dra) i slijedio dolinu kumbe. Po prvi puta,
Ptolemej spominje etnonim Albanoi meu ilirskim pleme-
nima i njihov glavni grad Albanopolis (blizu Kruje). U 7. st.,
slavenski upad u Albaniju okonava romanizaciju Albanaca,
koji se povlae u svoje planine na sjeveru, da bi vodili
pastirski ivot tokom pola tisuljea. U 9. i 10. st., bugarsko
carstvo iri svoju vlast na junu Albaniju, ukljuujui i grki
Dra, a oko kraja 12. st. Srbi, pod Nemanjom, zauzimaju
sjevernu Albaniju. Dugo supostojanje sa Slavenima ratarima
ostavilo je jak peat na albanskom narodu. Konano, car
Vasilije II obnavlja bizantsko gospodstvo nad junom Alba-
nijom i osvaja Dyrrachion (1005), koji postaje glavni grad
bizantske provincije od 9. st. Kada, oko sredine ll. st.,
vlast Bizanta slabi u pokrajinama, Albanci su sili sa svojih
planina. Od tog trenutka, Albanci, koji su se smjestili
izmeu crta Skadar-Dra i Ohrid-Prizren, sve se vie spo-
mmju u vrelima. Osmanlije su, najprije, koristili grki
oblik Arvanid, zatim svoje turcizirane verzije Arnavud i
Arnavut.
Poev od ll. st., Albanija ponovo postaje mostobran za
feudalnu Evropu u napadima na bizantsko carstvo. Dyrrac-
hion su privremeno zauzeli Normani god. 1081. i 1185., a
Venecijanci 1240. god. Poslije je pao u posjed despota
Epira, Theodora Anela (1215-1230). God. 1272. Karlo
Anujski zauzima grad, kao i ostatak albanske obale, i
uzima titulu kralj Albanije. Bijae to polazite duge
borbe izmeu Bizantinaca i Anujaca u Albaniji.
Turci iz Anadolije, uslijed svoga saveza sa bizantskim
carem, upoznaju Albaniju po prvi puta god. 1337: tokom
bizantskog graanskog rata, Albanci iz visokih krajeva
intenzivirali su svoja pljakanja u Albaniji, zauzeli Timoron
i ugrozili druge bizantske utvrde, Kaninu, Belgrad (Berat),
Klisuru i Skarapar; da uspostavi svoju vlast u Albaniji, kao
i u Epiru, Andronik III je uao u tu pokrajinu s vojskom,
u kojoj je bila i turska pomona snaga koju je poslao nje-
gov saveznik Umur-beg, gospodar Ajdina. Vojska je prola
zemljom sve do Draa; pobunjenici, koji su se povukli u
svoje planine, pretrpjeli su velike gubitke od Turaka.
Stefan Duan nije dugo ekao da zauzme Albaniju (Kroja
1343. god.; sredinja Albanija 1343-1346). To je, ini se,
ubrzalo iseljavanje Albanaca u Grku. Domorodni albanski
feudalci i vojnici pridruili su se Duanu u njegovim osvaja-
njima vie ka jugu. Vojnuci, koji se, kasnije nalaze u Albaniji
pod Osmanlijama, po svoj prilici su se naselili sa Duanom u
to doba. Kada se, god. 1355., slama Duanovo carstvo,
lokalni feudalni gospodari, slavenskog, albanskog ili bizant-
skog porijekla, pojavljuju se na svim stranama Albanije.
Uskoro se Bale (Balii) na sjeveru, a Thopije u sreditu
pojavljuju kao najmoniji od tih gospodara. Bale zaposjedaju
obalu izmeu Draa i Kotora; oni pokuavaju osigurati vlast
nad irokim prostorom sve do Prizrena. Doli su u sukob sa
Tvrtkom, bosanskim kraljem, kao i sa Srbima, koji su nasto-
jali da ponovo pod svoju vlast stave taj kraj (Zeta). Uskoro
Bale, koje su se ve naselile u Avloni, Belgradu (Berat) i
Kanini, ugroavaju Karla Topiju u Drau; ovaj je god. 1385.
pozvao u pomo osmanske Turke, ije su se granine (ud)
jedinice ve bile pojavile blizu Janjine god. 1381. Bala II bio
je potuen i ubijen od osmanske vojske uSavri 1385. god. U
osmanskim kronikama, taj dogaaj je saopen pod imenom
pohoda na Karli-ili. tj. Karlovu zemliu. Albanski gospo-
dari, ukljuujui tu i Baline nasljednike, priznali su vrhovnu
vlast sultana. Dukaini iz Alesija obavijestili su Dubrovane
o miru koji su sklopili s Osmanlijama god. 1387. Uznemirena
turskim napredovanjem, Venecija je poslala Danijela Kor-
nara kod Murata I da zatiti Topiju (1387), ali je, s druge
strane, pregovarala s Topijom da na se preuzme grad. Tako
je zapoelo dugo suparnitvo izmeu Venecije i Osmanlija u
povodu Albanije. Kao sultanov vazal, er Stracimirovi,
nasljednik Balin u Skadru i Ulcinju, htio se okoristiti od
Osmanlija u svome sukobu sa Bosancima. Kefalija ahin (u
turskim kronikama: Kavala ahin, kasnije ihabudin ahin-
-paa), ud-beg i vjerojatno subaa Liaskovika, zaputio se u
niz uspjenih pohoda u Bosnu, ali je, naposljetku, bio potu-
en od Bosanaca blizu Trebinja (1388). Prema Neriju, taj
pohod je krenuo na zahtjev gospodara Skadra, koji je,
28

nakon ahinovog poraza, bio optuen da se tajno sporazu-
mio s neprijateljem. Nakon pobjede na Kosovu (1389),
Osmanlije su od Skoplja (Uskub) napravili moni pogra-
nini poloaj, naseljavajui tu Turke iz Saruhana, pod Paa-
-Jigitom (oko 1391). ahin se vraa poslije i goni D. Straci-
mirovia iz Skadra i St. Sera (1393-1395), koji se vratio
Venecijancima da bi dobio njihovu zatitu. Venecija je, sa
svoje strane, uzela Alesio, Dra (1393), Drivasto (1396),
koje su sve bili napustili njihovi domai gospodari za godi-
nju potporu. Osmanlije su takoer nastojali zadrati lokalne
gospodare na svojoj strani, jamei im njihove zemlje po
osnovu timara. Tako su Dimitri jonima, Konstantin Bala,
Der Dukain suraivali, kao turski vazali, sa ahinom,
protiv Venecijanaca.
Uspostava osmanskog gospodstva u Albaniji s njegovim
sustavom tahrira i timara zapoela je, najprije, na podruju
Premedija i Kore. Redovita osmanska uprava, sa svojim
subaama i kadijama u gradovima, sa spahijama (sipahi) na
selima, potvrena je dokumentima koji idu do doba Bajazi-
ta I. Dokumenta dokazuju i da je Akahisar (Croya, Krnje)
bio osloboen poreza u isto doba. Albanske snage, pod
zapovjednitvom Koje Zaharije, Dimitrija Jonima, Dera
Dukaina i Dumanija, sudjelovale su u bici kod Ankare
1402. god. Od ruenja Bajazitovog carstva, god. 1402, jedan
broj tih albanskih gospodara (Ivan Kastriot, Koja Zaharija,
Niketa Topija) priznali su vrhovnu vlast Venecije. Kada je
god. 1403. umro D. Stracimirovi, Venecija, koja je ve uzela
Skadar, zauzela je dio njegove batine: Dulcigno (Ulcinj),
Antivari (Bar) i Budvu. Ali njegov sin Bala, potpomognut
od Stefana Lazarevia i Vuka Brankovia iz Srbije, zametnuo
je dugu borbu protiv Venecije. Ova je, naposljetku, zaklju-
ila sporazum o albanskim stvarima sa njihovim sizerenom,
Emirom Sulejmanom (1409). Kasnije, Paa-[igit od Skoplja
silio je Ivana Kastriota da se podvrgne vrhovnoj vlasti sultana
(1410). Na jugu, Osmanlije su potpomagali albanske Spate
protiv Toka. Konano je objavljen rat protiv Venecije, tokin
kojeg su Osmanlije stvarno osvojili Albaniju od sjevernog
Epira do Kroje i stvorili pokrajinu Arvanid-ili ili Arnavud-ili
(818-820/1415-1417)* .
Situacija u zemlji je sada pouzdano znana, zahvaljujui
podrobnostima koje se nalaze u registru timara iz
1431-1432. god., tu su sadrana imena raznih podruja, esto
s pozivanjem na glavne feudalne obitelji koje su bile vazali
Osmanlija oko 1416. god.: Juvan-ili (teritorij Kastriotija),
Bala-ili (istono od Kavaje i juno od Skumbe), Dono-
majmo-ili (sjeverno od Pekina), Pavlo-Kurtik-ili (dolina
jilerna), Kondo-Miho-ili (podruje istono od Elbasana),
Zenebi-ili (Zene bissi, Dirokaster i okoline), Bogdan-Ripe-ili
(sjeverno od Elbasana), Atin-ili (Premete), Pored tih velikih
obitelji, mnogi kranski feudalci od manjeg znaaja ouvali
su neke od svojih zemalja po osnovu timara. Meu njima se
mogu navesti: Dobrile (u artolosu), Simos Kondo (u Koki-
nolisariju), obitelj Bobza (Don i njegovi sinovi Gin i Andre u
selu Bobza ili Bubes), obitelj Karli (Mat ja). Ta vrsta timara
predstavljala je 16% svih timarlija u Albaniji. Prijelaz na
Islam nije se smatrao nunim za posjedovanje timara. Jedan
Metropolid u Belgradu (Berat) i trojica Peskoposa u Kanini,
Akahisaru i artolosu dobili su svoja prva sela po osnovu
timara. Tursko puanstvo pokrajine sastojalo se samo od
-
- ' ._----- - - - - - - - - -
29
Albanija
vojnog i vjerskog osoblja. Turske timarIije, sa svojim lju-
dima, nisu prelazile broj od 800. Svaki sandak bio je podije-
ljen izmeu oko 300 timarlija, koji su ivjeli na selima ili u
dvorovima (gradinama). Argirikasri (kasnije Argiri ili Ergiri)
postaje sjedite sandakbega, a u svakom sreditu okruja
(vilajet) nalazio se jedan subaa i kadija. Revolucionarna
mjera, koju je poduzela osmanska drava, bila je u tome da je
gotovo sve poljoprivredne zemlje smatrala dravnom svoji-
nom, jer joj je samo taj status mogao omoguiti da primijeni
svoj sustav timara. Seljaci su, dakle, trebali imati osjeaj da su
stavljeni pod bezlinu sredinju vladu, u poredbi s njihovom
uskom ovisnou u odnosu na feudalne gospodare u ranijem
reimu.
N a sjeveru, Osmanlije su najprije potpomagali Bala III
i, po njegovoj smrti (1421), Stefan Lazarevi od Srbije,
protiv Venecije, koja je morala, naposljetku, vratiti Stefanu
gradove Drivasto, Antivari i Budvu (1423). Na jugu,
despot Karlo Toko je umro god. 1429. i Murat II, koristei
sukob meu nasljednicima, uzima Janjinu (1430). Poslije
toga se obavio novi popis zemlje i itelja Albanije (1432),
to znai stezanje osmanske upravne vlasti u zemlji. Taj
popis se moe smatrati istinskom polaznom takom dugog
albanskog otpora tokom narednih desetljea; on, osim toga,
pokazuje realni karakter pobune. Najprije, neka sela u pla-
ninskim podrujima Kurvelea i Bzoreka odbila su da se
popiu. U nekim mjestima su itelji ak ubili svoje osman-
ske timarIije. Veliki feudalni gospodari, kao Ivan Kastriot
na sjeveru, Arijanit (Araniti) Comnen u oblasti Argirikasr,
morali su prepustiti znatne dijelove svoje zemlje, da bi one
bile podijeljene po osnovu timara osmanskim spahijama
(sipahi). Araniti se prvi digao na oruje i pobio brojne
spahije tokom jeseni 1432. god., a Topija Zenebesi je op-
sjeo Argirikasri. Alfonso V Napuljski, Venecija i Maarska
ohrabrivali su pobunjenike koji su potukli Aliju, Evreno-
sova sina, upravljaa Albanije, u klancu Bzorek. Osoko-
ljeni time, kranski feudalni gospodari Centra i Sjevera
pridruuju se pobuni. Konano, god. 1434., sve snage
Rumelije, pod Sinan-begom, opim upravljaem Rumelije,
sjedinjuju se da okonaju tu opasnu pobunu koja je Maar
skoj dala nadu u novi kriarski pohod. Ali Arijanit se
zaputi da izmakne u planinu. Dodatni dokumenti, koji su
pridodati nakon 1432. god. defteru Albanije, ukazuju na to
da pobuna nije znatno utjecala na osmansko gospodstvo u
zemlji. Velika veina osmanskih i kranskih timarlija
ostala je u posjedu svojih timara. Izgleda da je veina itelja
visokih krajeva suraivala s feudalnim obiteljima koje su
imale brane veze sa njihovim voama.
Od 1443. god. Skender-beg, zet Arijanitin, preuzima
voenje pobune; njegova energija i sranost, kao i meuna
rodna situacija tog vremena, dali su pokretu vanost meuna
rodnog karaktera. Ako se ostavi po strani legenda koja se
razvila oko njega, treba istai da osnova i motivi njegove
pobune nisu bili drugaiji od onih drugih feudalnih gospo-
dara. Imenovan subaom Akahisara (Kroja) oko 1438. god.,
on je smijenjen god. 1440; on je, tada, htio ponovo dobiti
Kroju i sve zemlje svoga oca i posjedovati ih po osnovu
feudalnog gospodara, a ne kao timarlija. Istina je da je
* Vidi napomenu na stranici 13.
Albanija

I zakl-jUio savez s -drugim feudalnim obiteljima (skuptina u ena injenicom da se aragonski sustav pokazuje albanskim
I Alesiju, l. 3. 1444.), ali ideja ujedinjene Albanije pod nacio- gospodarima mnogo povoljnijim od osmanskog. Ali, kako
nalnim voom bila je daleko od stvarnosti. On je kontrolirao svjedoi jedan tadanji aragonski dokument, narod nije
samo sjever Albanije, dok su sredite i jug ostali uvijek pod imao mnogo razloga da se ali na osmansku upravu. Regi-
osmanskom vladavinom. Subae i sandakbezi, koji su sjedili star timara iz god. 1466-1467. obuhvaao je Dibru (Debar),
u Argirikasru, Ohridu ili Belgradu (Berat), pokuali su lokal- Dlgobrdo, Rieku, Mat i ermeniku; vidi se, dakle, da se
nim snagama suzbiti pobunu. Snage Skender-bega ini se da sustav timara, nakon pohoda Mehmeda II god. 1466, proirio
nisu nikada prelazile 3.000 ljudi. Ugovorom od 1451. god., na ta podruja. Ma kakvi bili njegovi stvarni motivi, papa je
on postaje vazal Alfonsa V Napuljskog i ustupa Kroju kralje- Skender-bega, koji je prkosio, u svojim planinama, Mura-
vim ljudima. tu II i Mehmedu II, u to doba slavio takoer kao pobornika
Arijanit, koji je imao pretenzije na junu Albaniju, slijedio Krista, a nacionalisti 19. st. kao albanskog nacionalnog he-
je njegov primjer; on je bio od kralja ovlaten da u njegovo roja.
ime primi zakletvu vjernosti drugih albanskih feudalnih Tokom rata izmeu Osmanlija i Venecije od god. 1463. do
gospodara, koji postaju kraljevi vazali. Za uzvrat, kralj je 1479., Albanija postaje jedno od glavnih poprita. Konano,
prihvatio da daje godinju potporu od 300 do 1400 dukata Osmanlije su uzeli Kroju, Drivast, Alesio i abljak god.
svakom od vazala, te da im osigura utoite u sluaju opasno- 1478, Skadar 1479. i Dra 1501. Alesio (Lje), kojeg su
sti. Ta jednostavna promjena gospodara bila je oito odre- Osmanlije izgubili tokom rata 1499-1503, ponovo je zauzet
1509. god. Nakon to nisu uspjeli u svojim pokuajima 1538.
Poetak 16. st. god., Osmanlije su konano zauzeli Antivari (Bar) i Dulcigno
GradOVI 1431
(Ulcinj) god. 1571. i dovrili tako odvajanje Albanije.
kranska muslimanska kranska muslimanska ini se da je osmanska vladavina u Albaniji do kraja 16. st.
ognjita ognjita ognjita ognjita
----f - - - - - donijela eru mira i napretka. Veina starih feudalnih obitelji
Argirikasr 121 - 143 prilagodila se, tada, osmanskom reimu, pa ak i jedan od
Belgrad (Berat) 175 - 561 II Arijanita, zvan Ali-beg, imao je veliki timar oko Kanine,
Kamna 216 - 514
Premedi 42 - 260 Argirikasra i Belgrada (Berat) oko 1506. god.
Klisura 100 - 514 Do god. 1466., osmanska Albanija tvorila je sandak pod
Aka hisar 125 - 89 65 imenom Arvanid (ili Arnavud)-ili; njegove potpodjele bili su
vilajeti Argirikasra, Klisure, Kanine, Belgrada (Berat),
(Ove brojke ne obuhvataju vojne i graanske dunosnike.) Timorinde, Iskarapara, Pavlo-Kurtika, artalosa i Akahi-

Evo i spiska, uspostavljenog na osnovu popisa iz 1506. god. i 1520., a pokazuje upravnu i vojnu situaciju u 16. st.

Sandak I Zajednice Stanovnitvo Dunosnici i vojnici** Prihodi od poreza

i

u akama (jedan
venecij. dukat
vrijedio je tada
52-60 aki)

Iskenderije (Skadar):
obuhvata kadiluke 5 6 895 23355 371 4 8 137 297 4.392.910
Iskenderije, Podgorice,
Bihara, Ipeka (Pe),
Prizrena iKaradaga
(Crne Gore)
Avlonja (Valona): obuhvata 7 7 35570* 1344* 528* 7 68 479 654 346 i 6.991.836 u
kadiluke Belgrada (Berat), Av-
u 107 tri kadiluka
Iskarapara, Premedija, lonji azaba Argirikasrija,
Boganja, Tepedelena, 25 u Avlonje i
Argirikasra, Avionje Belgradu Belgrada (Berat)
Elbasan: obuhvata 3 4 250 8916 526 ? 3 2 109 1031 400 1.260.087
kadiluke Elbasana, i 250
, ermenike, Ibata, Draa azaba
Ohrid: obuhvata 4 6 849 32648 623 1 4 8 388 655 193 2.947.949
kadiluke Ohrida,
Dibra (Debar),
Akahisara, Mata

* Te brojke vrijede samo za kadiluke Belgrada (Berat), Argirikasra i Avlonie

** U listu nisu uneseni dizdari, kethude, hatibi, imami ili ejhovi koji su obitavaligotovo svugdje.

30

sara. Kada je god. 1466. Mehmed II sagradio tvravu Elba-
san, to podruje postaje novi sandak. Osim toga, stvoreni
su, na jugu, sandak Avlonja (Aviona) i, na istoku, Ohrid-
ski sandak; god. 1479. stvoren je, na sjeveru, Skadarski
sandak.
Usporedba izmeu popisa iz 1431. i onog iz 16. st. poka-
zuje injenicu da je svugdje, u gradovima i selima, stanovni
tvo vie nego udvostrueno tokom meurazdoblja i da su,
prema tome, prihodi od poreza znatno porasli.
Albanski gradovi, njih 19 u sva etiri sandaka, bili su
mala lokalna trita sa stanovnitvom koje se kretalo od 1.000
do 4.000. Jedino je Avlonja (Valona) postala trgovinsko
sredite od neke vanosti (od 4-5.000 itelja). Da bi potakla
trgovinu, vlada je tu uspostavila malu idovsku koloniju od
panjolskih izbjeglica (kraj 15. st.), Prema Kanun-nami Avlo-
nje, luka je primala robu uvoenu iz Evrope, kao i kadifu,
brokat, moher, pamune tkanine, tepihe, zaine i kou iz
Bruse i Carigrada. Veliku koliinu smole i soli, proizvedenih
u blizini grada, kupovali su dravni uredi po odreenoj
cijeni. Prihodi od poreza Avlonje samo za sultanovu riznicu
ili su do oko 32.000 dukata godinje.
Osmanlije nisu korjenito mijenjali fiskalni sustav koji je
postojao u Albaniji pod Bizantincima i Srbima. Ispende, vrlo
vjerojatno srpski porez, plaao je svaki odrasli kranski
mukarac do iznosa od 25 aki. Osnovni osmanski porezi bili
su ur, koji je, u stvari, bio 1/8 poljoprivrednih proizvoda, i
dizja. Bizantski porez od dvije mjerice (vagana) ita i rai
preivio je u nekim dijelovima Albanije pod Osmanlijama.
Postojale su i globe zvane bad-i kava (oito prilagodba bizant-
skog aerikon), a'7avuk ve bogaa (bizantski: kaviskija) odrali
su se i u Albaniji kao adet. Svi ti porezi, izuzev dizje, koja se
sakupljala za sultanovu riznicu, bili su dodijeljeni timarli-
jama. Pod Osmanlijama, stopa oporezivanja ini se da nije
bila manja nego prije, ali su oni ukinuli kuluk i odredili
unaprijed, za svakog seljaka, iznos dunog poreza. Bilo je
nedozvoljenih postupaka, te Kanun-nama iz god. 1583. ini
se da je tano dala ideju tih zloraba. U njoj se kae da nijedan
timarlija ne moe podvri svoje seljake kuluku, siliti ih nositi
travu za njega, uzeti njihovu zemlju bez zakonskog naina ili
ih siliti da u novcu plaaju ur, koji treba biti isplaivan u
naturi. Najea alba tog polunomadskog naroda dolazila je
od toga to je on bio podloan porezu na ovce vie od
jedanput godinje tokom njihove ljetne ispae.
Poetkom 16. st., javni prihod Skadarskog sandaka
popeo se na 4.392.910 aki, od ega je polovica pripadala
sultanu, a druga polovica sandakbegu (449.913) i timarli-
jama (l. 776.118).
Albanci su zauzimali istaknuto mjesto u vladajuoj klasi
carstva. U najmanju ruku, 30 velikih vezira moe se dokazati
da su bili Albanci - posebice, Gedik Ahmet, Koda Davud,
Dukain-zade Ahmet, Lutfi, Kara Ahmet, Koda Sinan-
paa, Nasuh, Kara Murat i Tarhondu Ahmet. U dvorskoj
gardi takoer su se uvijek nalazili Albanci u velikom broju.
Oevidan razlog toga je u tome da se sustav devirme nairoko
primjenjivao u Albaniji, kao i u Bosni.
Dvije temeljne promjene u strukturi carstva: raspad
sustava timara, s jedne, i pogoravanje fiskalnog sustava, s
druge strane, imale su svoje posljedice na situaciju u Albaniji,
kao i drugdje. Prva promjena, koja se podudarala sa slablje-
31
Albanija
njem sredinje vlasti krajem 16. st., omoguila je stvaranje
velikih dobara u pokrajinama, dok je druga obavezivala
dravu da utvrdi druge poreze i da reformira dizju, koja je,
zbog svoga poraslo g iznosa, posebno djelovala na kransko
puanstvo. Nezadovoljstvo se oitovalo osobito u buntovnom
stavu katolika visokih krajeva u 17. st. i 18. st. i njihovoj
suradnji s neprijateljskim silama. Na primjer, poetni porez
od 1.000 aki godinje, koji je plaao rod Klementija, dosegao
je smijeni iznos od oko kraja 16. st. zbog obezvreivanja ake,
te je drava imala, dakle, potrebe da dizju utvrdi na 1.000
zlatnika; to je izazvalo pobunu plemena sjeverne Albanije,
koja su zapoela napadati i pljakati doline Rumelije sve do
Filiba (Plovdiv); da zaustavi ta pljakanja, Porta je odaslala
vie vojski i izgradila novu utvrdu blizu Gusinja. N ovi ustanak
god. 1638. uguio je Due Mehmed-paa. Klementi, Kui
(Koaj), Piperi na sjeveru, a Himarci na obalnom rubu
Himare, suraivali su takoer sa austrijskim i venecijanskim
vojskama tokom rata 1683-1699, 1714-1718, 1736-1739.
godine.
S druge strane, kako je sredinja vlast slabila, brani su
poeli prodirati u Rumeliju i ak u Anadoliju poetkom
17. st. U 18. st., pae, begovi i ajani uzimali su svugdje u
svoju slubu te planince koji su uivali ugled najboljih najam-
nika. Oni su bili organizirani u bulj uke (bOluk) od oko 100
ljudi pod zapovjednitvom buljukbae, koji je, kao savreni
condottiere, zakljuivao za svoje ljude sporazum sa iznajmite-
ljem. Ulogu, koju su igrali takvi buljuci, dobro ilustrira
primjer Muhameda Alija u Egiptu. Brojni Albanci su se u
Rumeliji takoer pridruili bandama gortaka, zvanim Dagli
eskiyas: ili Kircaali.
U istom razdoblju, sustav zakupa dravne zemlje (miri
arazi mukataasi) u niskim krajevima, ravnicama uz obalu i
unutranjim porjejima, stvorio je u Albaniji klasu velikih
zemljoposjednika, ajana. Ti gospodari zemlje koristili su sva
sredstva da dobiju sve vie mukati; meu njima, obitelj
Buatli na sjeveru, na teritoriju Gega, a Ali-paa Tepedelenli
na jugu, u zoni Toska, javljaju se kao poluneovisni despoti.
Prvi Buatlija (kod turskih kroniara Budatli ili Buatli),
Mehmed-paa, izgradio je svoju mo stjeui velike mukate i
zakljuujui savez sa Malisorima, gortacima, prisiljavajui,
tako, Portu da mu povjeri upravljanje Skadrom (Ishkodra,
Shkoder), god. 1779. Nakon njegove smrti (1796), pokuaj
Porte da povrati te mukate, izazvao je pobunu njegovog sina
Kara Mahmud-pae. Ali-paa je takoer posjedovao oko 200
imanja (fiftiik). U poetku, Porta nije spreavala rastuu mo
i vlast Buatlija i Ali-pae, jer je upravo smatrala da e oni
obuzdati vlast lokalnih ajana, te da e suparnitvo te dvojice
paa stvoriti protuteu. Ali-paa je pokuao jednom proiriti
svoju vlast na zonu Buatlija i suzbiti ih; pomou svoga sina,
za kojeg je uspio da se imenuje upravljaem Tesalije, Moreje i
Karli-ilija, on je stvarno stvorio poluneovisnu dravu u Alba-
niji i Grkoj. God. 1820., kada je centralna vlada konano
krenula protiv njega, on se pobunio i poticao je Grke na
ustanak. to se tie vlasti zadnjeg Buatlije, Mustafa-pae,
ona je bila unitena tek 1832. god. od vojske koju je ponovno
izgradio Mahmud II. Centralizatorska politika Tanzimata
izazvala je mete sa samostalnim plemenima sjeverne Alba-
nije.
Albanska liga za obranu prava albanskog naroda: bila je
Ali

da-bi-~ L I (a. 'All ibn Abi Tiilih), bijae roak i zet Muhamme-
stvorena u Prizrenu 13.6.1878. god., jedino zato
utjecalo na odluke Berlinskog kongresa, ali je dokazano da je .
imala veliki znaaj za kasnije raanje albanske drave.
A dov i etvrti pravovjerni halifa. Kada je prihvatio novu
vjeru, imao je najvie 10 ili II godina; Muhammed ga je
Ohrabrivana u poetku od osmanske vlade, Liga se suprot- primio u svoju kuu da rastereti njegovog oca koji je zapao u
stavljala Crnogorcima i Grcima, da bi ouvala ujedinjene siromatinu. Njegov otac Abu Talib, ija je kunja skrivala
albanske pokrajine (etiri osmanska vilajeta: janjinski, ska- neznaboako ime 'Abd Manaf, bijae sin 'Abd al-Muttalib
darski, bitolj ski i kosovski). Ali kada je istupila sa idejom b. Haima. Majka mu se zvala Fatima bint Asad ibn Him.
samostalne Albanije, Porta je poslala vojsku i rasturila Ligu Muhammed, iju je ker oenio, nazvao ga je Abu Turab, Ne
(1881). Velike sile, osobito Austro-Ugarska i Italija, podupi- moe se tano ustvrditi kada je prigrlio islam, ali je nakon
rale su taj autonomistiki pokret, sa eljom da proire svoj Hadide bio ili prvi musliman ili drugi (nakon Abu Bekra).
utjecaj na Albaniju, dok je Rusija podravala teritorijalne Bio je meu onom desetoricom kojima je Muhammed izriito
pretenzije Crne Gore na tu zemlju. S druge strane, vrbujui obeao Raj i jedan od estorice izbornika koje je Omar na
Albance u svoju tjelesnu gardu i dodjeljujui im posebne smrtnoj postelji imenovao.
poasti, Abdulhamid II nastojao je zadobiti podrku Alba- Kada je Muhammed odluio izbjei u jesrib i iznenada
naca. Ali albanski intelektualci, u suradnji s Mladoturcima, ieznuo iz Meke, na bijegu mu je pomogao Ali time to je
radili su za samostalnu Albaniju. Godine 1908., pozicija koju uvjerio narod da se jo uvijek nalazi u kui u kojoj je
su zauzeli Albanci protiv Abdulhamida II na skupu u Frizo- stanovao. Ostao je nekoliko dana iza njega u Meki, kako bi
viku, realno je pomogla da revolucija trijumfira. U osman- vlasnicima vratio kapital koji su bili povjerili Poslaniku.
skom parlamentu, utjecajni Albanci, kao Ismail emali, Esad Nekoliko mjeseci kasnije je oenio njegovu ker Fatimu, te iz
Toptani, Hasan Pritina, pridruili su se stranci Hiirriyyet ve njihovog braka su se rodili al-Hasan i al-Husein; za ivota
itilaf koja je traila decentralizaciju, protiv centralizatorske Fatime, Ali nije imao druge ene.
osmanizacijske politike stranke Ittihad ve terakki. Dok su se i Za Muhammedovog vremena, Ali je sudjelovao gotovo na
dalje vodile vatrene rasprave o sustavu albanskog obrazova- svim pohodima, esto kao zastavnik, a samo dva puta kao
nja (kongres uBitolju 1908), dolo je do jedne pobune meu zapovjednik (na Fedek i Jemen). Svugdje je dao dokaza o
gortacima protiv osmanske vlade koja je bila u napasti da hrabrosti koja je kasnije postala legendarna; na Bedru je ubio
zahvati i vojsku. Konano je, 4.9.1912. god., nova osman- veliki broj Kurejita; na Hajberu, posluio se vrlo tekim
ska vlada prihvatila albanski zahtjev za samostalnom upra- vratima kao zatitom, te su, zahvaljujui njegovom aru,
vom. Ali balkanski rat je potpuno promijenio situaciju na muslimani pobijedili idove; na Huneinu, on je bio jedan od
Balkanu. Malo vremena nakon objave rata u novembru 1912. onih hrabrih koji su branili Poslanika. Nakon njegove smrti,
le
god., Ismail emali proglasio neovisnost Albanije u Valoni nije sudjelovao ni na jednom pohodu, iz razloga koji se ne
(Viore). Konferencija u Londonu uinila je od Albanije znaju: Omar je bio zabranio Kurejitima da se rasturaju po
samostalnu kneevinu uz jamstvo est sila (29.7.1913.); ali pokrajinama, ali Osman je otklonio sve prepreke tome; moe
novoizabrani knez, Nijemac Vilhelm fon Vid, morao je se pomisliti da se nije htio vie udaljavati iz Medine; moda
uskoro napustiti zemlju (3.9.1914.). Nakon prvog svjetskog mu, jednostavno, zdravlje nije doputalo da se bori; pa ipak
rata, Srbija je izrazila pretenzije na Skadar i Dra. Videi se pria da je u bitkama Deve i kod Sifina poinio, iako
svoju zemlju raskomadanu, albanske voe sazivaju nabrzinu ezdesetogodinjak, nekoliko podviga.
kongres u Ljunji (21. l. 1920.) i zahtijevaju neovisnost Alba- Tokom izbora Abu Bekra za Muhammedovog nasljednika,
nije. U Tirani je bila stvorena nacionalna vlada i vojska Ali, sa Talhorn i nekim drugim drugovima, ostao je u kui
albanskih pristaa protjerala je Talijane iz Valone. Italija je Poslanikovoj i nadgledao pripreme za pokop. Premda su ga
konano priznala neovisnost Albanije ugovorom u Tirani al-'Abbas i, kae se, takoer Abu Sufyan nagovarali, nije
(3.8.1920.). Mala albanska drava iskuala je meteni parla- uinio nita da bi vlast ostala u rukama Haimita. Premda su
mentarni ivot tokom prvih godina svoga postojanja osobe, koje su, najprije, odbile priznati izbor, poslije prihva-
(1921-1924). Muslimanski begovi, zemljoposjednici u zapad- tile svrenu stvar, Ali je svoje odbijanje zadravao est mje-
nim i sredinjim ravnima, uli su u sukob s Narodnom seci. U jednom sluaju, pitanje naslijea je situaciju uinilo
strankom pod vostvom Fan S. Nolija. Revolucija je prisilila sloenom: naime, Fatima je tvrdila da ima prava na dobra
Ahmeda Zogua, prvog ministra, da pobjegne u Jugoslaviju. S koja je njezin otac uivao, a Abu Bekr je to odbijao, oslanja-
jugoslavenskom podrkom, on se vratio na vlast jui se na Poslanikove rijei, prema kojima poslanici nemaju
(24.12.1924.); Ustavotvorna skuptina proglasila je repu- nasliednika, Ne moe se vjerovati da se Ali realno nadao da
bliku u Albaniji i imenovala Ahmeda Zogua predsjednikom. e naslijediti Poslanika. Arapi su openito birali svoje voe
On je tada potpisao niz ugovora s Italijom, stavivi, prak- meu zrelim ljudima (on je god. 11/632. * imao malo vie od
tino, zemlju pod talijanski protektorat. God. 1928., Zogu se 30 godina), a uope nisu bili skloni legitimizmu. iiti su, u
proglasio kraljem Albanaca. Pobjegao je dan prije navale svome kontekstu, tumaili Muhammedove rijei o Aliju, te iz
Talijana na zemlju, 6.4.1939. godine. Nakon oslobodilake toga izvodili da je on htio svome zetu povjeriti naslijee, no
borbe pod vostvom KP, zemlja je proglaena narodnom injenica je da tokom svoje zadnje bolesti on nije oitovao tu
republikom (Republika Popullore e Shqiperise). Glavni grad svoju volju.
je Tirana. Prema islamskim piscima, Ali je bio vrlo sluani savjetnik
halifa koje su mu prethodile, ali, ako je i pozivan dati svoje

* Vidi napomenu na stranici 13.

32

pravo miljenje, jer je izvrsno poznavao Kur'an i Sunu, teko
je povjerovati da je Omar prihvaao njegove savjete to se tie
politikih pitanja; bar to se tie glasovitog divana, Ali je bio
potpuno suprotnog miljenja nego halifa, jer je bio za to da se
svi prihodi podijele. Za Omarovog - i Osmanovog - ivota,
Ali nije imao nikakvu ni vojnu ni politiku dunost, osim to
je zamjenjivao kada je Omar iao u Palestinu i Siriju; tako, on
jedini nije prisustvovao skupu u Dabiji, gdje su vojni glavari
i visoke linosti, sazvani od Omara, odobrili mjere od krajnje
vanosti za ureenje osvajanja i za divan.
Tokom halifata Osmanovog, Ali, s drugim drugovima, u
prvom redu Talhorn i az-Zubeirom, optuili su vie puta
halifu da zanemaruje Kur'an i Sunu, posebice u primjeni
hududa.
Ali je bio opsjednut dunou da se primjenjuje boanski
Zakon: on je meu onima koji uporno trae da se kazni
uivanje vina. Sa Abdurahmanom ibn Aufom je javno prigo-
vorio halifi da je uveo bidu (novotariju) obavljajui etiri
rekata umjesto dva na Arefatu i Mini. Ali on se i na politikim
pitanjima svrstao na stranu opiratelja i od njih je bio priznat
kao vo ili jedan od voa, bar moralno. Kada je Abu Darr al-
-Gifari, koji je potaknuo mase protiv zloupotreba.monih,
bio protjeran iz Medine, Ali ga je, usprkos zabrani halife,
otiao pozdraviti pri odlasku, zbog ega je dolo do estoke
rasprave s Osmanom. Kada su buntovnici iz Egipta doli u
Medinu, zapoeli su pregovore sa Osmanom. Ali je bio
posrednik ili jedan od posrednika meu njima. Kada su se,
kasnije, buntovnici vratili u Medinu i zauzeli Kuu, traili
su da Ali stane na njihovu stranu; on je to, dakako odbio, ali
ih je, svojim stavom, ohrabrio tokom opsade, te je dao
povoda da se posumnja da je bio suglasan s njima da se zatrai
ostavka halife, dok treba biti iskljueno svako njegovo sudje-
lovanje u krvavom halifinom kraju.
Kada je Osman ubijen, Umajadi uteku iz Medine i
suprotna strana ostane gospodarom situacije. Od Alija se
trailo da preuzme halifat. On je traio opu suglasnost, a
njegove pristae htjele su primijeniti silu na one koji bi ga
odbili priznati (ukljuujui tu Talhu i Zubeira); ipak, bilo je
linosti koje se nisu sagnule i koje su se udaljile iz Medine.
Muavija je, kasnije, mogao zastupati da izbor nije bio zakonit
zato to ga je obavila manjina, na to je Ali odgovarao da je
izbor halife pravo osoba (ansara, muhadira ili boraca na
Bedru) koje se u tom trenutku nalaze u Medini. Ono to je
sigurno, to je da je i Ali prihvatio da bude imenovan od
buntovnika koji su ubili Osmana, to je bila greka, jer se
izloio optubama da se ukaljao njihovim zloinom. Ipak,
prema nekim predajama, uzalud se nastojao osloboditi naj-
buntovnijih meu svojim pristaama.
U meuvremenu, novost da je Osman ubijen i da je Ali
uzeo u zatitu krivce izazvala je u Meki, Siriji i Egiptu vrlo
snane reakcije. Muavija, upravlja Sirije i Osmanov brati,
optui Alija za sukrivnju i odbije se pokoriti. Ali je pourio
prikupljati trupe da ga privoli na poslunost, ali ga druga
teka pobuna zaustavi.
Aia, Poslanikova udovica, sudjelovala je u otporu protiv
Osmana, ali je tokom opsade Kue otila u Meku na had.
Na povratku je ula za dogaaje u Medini, te, smuena
njima, vrati se u Meku i zapone ivu aktivnost protiv Alija.
etiri mjeseca kasnije, pridrue joj se Talha i az-Zubeir, te
Ali
uskoro krenu na elu omanje vojske u Irak, u nadi da e tamo
skupiti snage i sredstva, to Ali, s obzirom na pobunu u
Siriji, shvati kao najveu opasnost. Dok su oni zauzeli Basru i
tu pobili dosta krivaca za Osmanovu smrt, Ali poalje svoje
pristae u Kufu da pridobiju stanovnitvo i da, onda, krenu
na Basru. Kako su obje strane htjele miroljubivo rjeenje
krize, zakljui se sporazum. Ali je potvrdio da se odvaja od
buntovnika protiv Osmana (zajamivi im ivot), no to nije
bio kraj stvari, po miljenju ekstremnih elemenata njegove
stranke. Oni izazovu mete, koji se pretvori u bitku, poznatu
pod imenom Bitka deve, u blizini Basre (4/656)*. Ali je
oplakao pale, asno ih sahranivi, te je poekao tri dana prije
nego to je uao u grad. Aiu poalje u Medinu u velikoj
pratnji u kojoj bijae i etrdeset uglednih ena. iteljima
podijeli novac koji je pronaao u blagajni, a istu im svotu
obea za planirani pohod na Siriju. Mjesec dana kasnije, ue
u Kufu gdje mu je vjerni namjesnik al-Atar pripremio put.
Odatle krene za Ktesifon, kod Rake prijee Eufrat, te u
dolini Sifin sukobi se vie puta uzastopno s Muavijom
(36-37/657)*, upravljaem Sirije, koji je traio da mu se
izrue Osmanove ubojice radi odmazde, budui da je njegov
najblii roak, a Osman je, po njemu, ubijen nepravedno;
dotle je odbijao pokornost. Ali, uvidjevi da je on neukrotiv,
poe na njega, te se dvije vojske nau u borbi na ravnici
Sifina (37/657)*. Kad je zahvaljujui hrabrosti al-Atara
skoro ve bio odnio konanu pobjedu, 'Amr ibn al-'A~ dade
Muaviji savjet da se poslui varkom, koja e se pokazati
uspjenom. Sirijski vojnici privrste listove Kur'ana na svoja
koplja kako bi pokazali da se oni oslanjaju na sud Boje
knjige. Ova varka navede iraku vojsku da zatrai da ishod
odlui Boja rije. Stoga Ali popusti pritisku ratnih drugova,
te prihvati da se saslua pravorijek, kako je to predloio
Muavija. Ovaj odabere 'Amr ibn al-'A~a za suca, a Alija
prisilie da, protiv svoje volje, izabere Abu Musa al-A'arija.
Ova su se dva arbitra sastala na ramazan 37/ februara 658*, ili
38/ februara 659*, opskrbljeni pismenim dokumentom koji
im ostavlja odrijeene ruke. Njihova zadaa je bila da ispitaju
injenice, za koje je bio optuen Osman, da li su bile ili nisu
ahdiu, tj. samovoljni ini u suprotnosti s Bojim zakonom.
Ako je halifa bio kriv, ubojstvo je bilo pravedan in, ali, ako
nije poinio greke, ubijen je nepravedno i Muavija ima
pravo traiti odmazdu; a time onda dolazi nuno da kod toga
Ali gubi halifat.
Ve na Sifinu su neki protestirali protiv arbitrae. Ali je
umirivao svoje pristae potpuno uvjeren da je u pravu. Pri
povratku u Kufu, oni pridobiju mnoge druge, te nekoliko
hiljada izjavi da mijenja miljenje i zaustave se u Haruri, kod
Kufe. Halifa doe sam meu njih, te ih nekoliko privue na
svoju stranu. Kada se douje da je on poslao Abu Musu na
susret s Amrom, grupa buntovnika, 3--4.000, tajno se udalji
iz Kufe, a druga grupa, nekih stotinjak, iz Basre. Mjesto
zbora tih otpadnika, koji su se nazvali Hariditi, bio je an-
-Nehrevan.
Muavija doe prvi na mjesto sastanka (37/658)*. Ali, pod
izlikom briga zbog otpadnika, ogranii se na to da poalje
Abu Musu i bratia Ibn Abasa. Arbitri su se sastali dva puta i
njihov pravorijek bio je nepovoljan za Alija, koji je javno
* Vidi napomenu na stranici 13.
33
Aljamia
I protestirao protiv, istodobno obapresuditelja, proglasivi da
je njihova presuda protivna Kur'anu i Suni i da se on, zbog
toga, ne smatra obaveznim da joj se pokori. Zato on ponovo
sakupi trupe, ali krene najprije na an-Nehrevan, uvjeren da
je nuno unititi tu jezgru pobune. Prvo ih je pokuao
ponovo pridobiti najavivi obnovu rata sa Muavijom, ali
uzalud. Oni su traili da on prvo prizna da je poinio akt
bezbonosti, to je on ljutito odbio, a onda ih napao (38/
658)*. Bila je to vie sjea nego bitka i ini se da se Ali prvi
zbog toga pokajao. To djelo, koje su suvremenici osudili, jer
je meu pobunjenima bilo iskrenih vjernika, dobro poznatih
po svojoj pobonosti, imalo je za Alija vrlo neugodne poslje-
dice: odmetanje se povealo i on se morao vratiti u Kufu, te
odustati od pohoda na Muaviju.
Takva je, naime, bila situacija, kada su se sastali arbitri u
Adruhu, gdje se raspravljalo i o halifi. Amr je bio za Muaviju,
a Abu Musa za neku drugu osobu, zasluniju za Islam. Oni
se, tada, sloe da objave da su Ali i Muavija svrgnuti i da se
izbor prenosi na jedan odbor. Ali na plenarnoj sjednici, Amr
proglasi Alija svrgnutim, a potvrdi Muaviju za halifu, to je u
suprotnosti s dogovorenim. Ipak je zanimljivo da nitko na
plenarnoj sjednici nije bio za Alija. U svakom sluaju, rezul-
tat sjednice bio je nikakav, jer su se sudionici rasturili, a da
nisu donijeli odluku o halifatu.
Ali je bio smatran halifom od svojih, uostalom sve malo-
brojnijih pristaa, a Muavija od svojih.
Ali, djelomino naputen od svoje vojske, povue se u
Kufu, dok je Muavija nizao pohod za pohodom kako bi
iskoristio svoju sretnu priliku. Konano, u Kuti Ali padne od
ruke jednog haridita, koji bijae skovao plan, zajedno sa
dvojicom istomiljenika, da istoga dana ubije Alija, Muaviju i
Amr ibn al-Asa i time osveti ubojstvo svoje rodbine u Nehre-
vanu. Ovaj je sa svojim sauesnicima saekao Alija u nekom
uskom prolazu, te ga otrovanom sabljom posjekao (24. januar
661; kao datum se daje i 21, to je uvjerljivije, jer je blie 22.
koji pada u petak). Ali umre tri dana kasnije, te bude
sahranjen u Kuti, kako najee predaje govore, nedaleko od
opkopa koji je titio grad od poplava Eufrata, a na mjestu
gdje e kasnije nastati grad Nedef, sadanji Mehed Ali.
Bijae star 58 godina, kako navodi njegov sin al-Hasan, ili 63
godine, kako tvrdi njegov drugi sin Muhamed. Kad je umro,
ostavio je svega 600 dirhema.
Ali je uivao ugled da je verziran u znanju Kur'ana, iji je
bio jedan od najboljih uilaca. Smatra se da je Ali prenio
586 hadisa, od kojih su dvadeset jednoglasno prihvatili i
Buhari i Muslim. Buhari je sam priznao jo devet, a Muslim
samo jo petnaest. Te su hadise prenijeli Alijevi sinovi al-
-Hasan, al-Husein i Muhamed ibn al-Hanafija, te osim njih i
Ibn Mesud, Ibn Omar, Ibn Abas, Abu Musa al-Aari, Ab-
dulah ibn Dafer, Abdulah ibn az-Zubeir i dr. U Medini su
drali do njegovog miljenja, te su mu se obraali za savjet
kad su imali neki tei problem. Pripisuje mu se mnogo
politikih govora, vjerskih izlaganja, pisama i izreka, koji se
mogu proitati u zbirci iz S/ll. st.* Nahg al-balaga.
Bitno je zamijetiti da je Alijevu osobu i politiku odredila
njegova velika religioznost. Niz obavijesti govori o njegovom
asketskom ivotu, strogosti u potovanju obreda, te odaljeno-
I sti od svjetovnih dobara. Poduzeo je ratove protiv muslimana
l koji su na krivom putu po dunosti, da bi podrao vjeru i ---'--
34
omoguio da pobjedu zadobije pravi put; poslije pobjede u
Bici deve nastojao je umanjiti negativne uinke na pobije-
ene, zabranjujui da se njihove ene i djeca bace u ropstvo;
alio je poslije bitke pale i molio za svoje neprijatelje.
Pokornost Bojem zakonu je osnova njegovog ponaanja,
ali je u svoje ideje unosio preveliku strogost. Zatoen u
vlastiti stav, nije se mogao prilagoditi potrebama situacije,
koja je bila drugaija nego u Poslanikovo doba; nedostajalo
mu je smisla za politiku prilagodbu, ega je i previe imao
Muavija.
iiti Alija nazivaju vali Allah, Boji prijatelj, onim koji je
povezan s Bogom mistinom vezom bliskosti, prijateljstva
(wililya). Smisao rijei vilaja uskoro e postati blii pojam
svetosti. Ali je u pravom smislu iitski svetac, te se bitno
razlikuje od Muhammeda koji je resul, Boji Poslanik.
itav je iizam, sa svojim bezbrojnim sektarna, zasnovan na
tom pojmu. iiti jednoduno u Aliju vide trostruki lik
imama, ratnika i sveca. Prema njima, Ali je ustolien u ast
imama jo kad se odralo izlaganje blizu jezera Kum, kada je
Muhammed (po povratku sa hodoaa) rekao narodu:
Uskoro u biti pozvan nazad u nebo; vama ostavljam dvije
vane stvari od kojih je prva znaajnija: Kur'an i moju
obitelj, Ve nakon povratka s pohoda u al-Hudejbiji (29.
aprila 628.), Muhammed bijae rekao: Onaj iji sam ja
~podar, ima i Alija za gospodara. Jednog dana sakupi
Poslanik Alija, Fatimu, al-Hasana i al-Huseina, pokrije ih
ogrtaem (kisa') kojim se sam znao pokrivati kad bi polazio
na poinak, te izgovori molitvu koja je dovela do objave sure
XXXIII; otuda potjee izraz ashdb al-hisa', koji oznaava
Poslanikovu obitelj. Jemenski idov Abdulah ibn Seba
bijae, po predanju, prvi koji je Aliju pripisao boanski sjaj:
Ti si Bog, kae se da mu je rekao imajui moda na umu da
je 'ali jedno od Bojih svojstava. iiti nikada nisu mogli
razumjeti kako to da je halifat, premda nuno ukljuuje
status imama (pravo voenja $alata), izborna funkcija; time
se tumai injenica da su njihove pristae vrbovane najvie
meu Perzijancima, uvjerenim zagovornicima boanskog
prava. Ovo su Alijeve titule i nazivi koje iiti najvie upotreb-
ljavaju: Murtada (onaj koji se svia Bogu), Haydar (lav),
Haydar-i karrar (neobuzdani lav), Asad Allah al-gali b (Boji
lav, Pobjedniki), i r-i Yazdan (Boji lav), ah-i unliiyat
(kralj svetosti) ili ah-i awliya' (kralj svetaca), a ima i mnogo
drugih.
(ita se alhamija), prijenos u panjolski izraz
A LJ AMIA
arapske rijei al-agamiyya (xnearapska), izraz kojim su
muslimani Andaluzije oznaavali romanske jezike svojih sus-
jeda sa sjevera Iberijskog poluotoka, jezike vrlo brzo obilje-
ene arabizrnima koje su, u veini, uveli u 9. st. mozarapski
iseljenici smjeteni na kranske granice kordovskog kraljev-
stva. Romanski jezik, ija je upotreba potvrena u Andaluziji
u svim klasama drutva, posebice u seljakoj klasi, uz pa-
njolski arapski jezik, takoer se zvao al-agamiyya. Ali tek u
zadnjim danima Srednjeg vijeka, panjolska dubleta tog
izraza, aljamia (alhamija), dobija znaenje koje joj se poseb-
nije danas pripisuje: znaenje hispanskog romanskog jezika
(portugalski, galicijski, kastiljanski, aragonski ili katalanski,
* Vidi napomenu na stranici 13. _

prema podrujima) koji je utvren pismom, ali ne latini kim
slovima, nego arapskim. Knjievnost, sauvana u tom jezi
kom i grafijskom ruhu, nazvala se, prema tome, aljamiada.
Knjievnost aljamiada, o kojoj postoji izvjestan broj ruko-
pisnih dokaza, bila je, osobito krajem 19. st., predmet broj-
nih izuavanja. Ona obuhvata u veini vjerske rasprave ili
pravne, pored pjesnikih sastava, openito pounog karak-
tera i poneka djela imaginacije u prozi. Potrebno je razliko-
vati izmeu proizvodnje u samoj panjolskoj, prije izgona
Moriska od Filipa III god. 1609, i brojnije koja je, nakon tog
datuma, redigirana, posebice unutar zajednica Moriska u
Tunisu. U prvoj grupi, najvaniji spomenik, koji ide, ini se,
do 14. st., jeste anonimna Piesma o jusufu; to je u panjol-
skom stihu dana 12. sura Kur'ana, uljepana elementima iz
muslimanskih predanja o prorocima. U drugoj grupi treba
osobito spomenuti pjesniki sastav (1603) jednog drugog
aragon skog Moriska, Muhameda Rabadana. Radi se o pjesmi
u strofama koja ocrtava, openito po Hasanu Basriju, razne
epizode iz Poslanikovog ivotopisa. Poetkom 17. st., jedan
hodoasniki izvjetaj iz Arabije je sastavljen, jednako u
rimovanim strofama, od Moriska pod imenom Alhichante (a.
al-~iigg) de Puey Monzon. Moe se navesti jo i pjesma
protukranske poleminosti iz 1627. koju je napisao neki
Morisk, iseljenik u Tunis, iji je ime bilo Ibrahim Tejbili.
Iz istog razdoblja datiraju i obrane Islama napisane na alja-
miadu, kao i ona koju je redigirao 1615. god. Abdulkerim ibn
Ali Perez. Toj knjievnosti pridruuju se, napokon, romane-
skne prie koje se odnose na Poslanika ili neke njegove drugo-
ve. Druge iznose biblijske epizode ili ivotopise manje ili vie
legendarnih osoba (posebice Aleksandra Du 'l-qarnayn).
Napomenimo, konano, da su se pronala i pisma koja su se
posebno pisala na aljamiadu, a najkarakteristinije je ono
napisano odmah po zauzeu Granade 1492. god. od katoli
kih kraljeva.
U naim krajevima, pismenou, odnosno knjievnou
aljamiado (ee u obliku alhamijado) naziva se dio starije
muslimanske knjievnosti na srpskohrvatskom jeziku, ali
pisan arapskim pismom.
LK EMIJ A (a. al-kzmiYii'). Islamska alkemija bila je
A filozofija prirode, koja se je, s jedne strane, izraavala
kao kemijska znanost, te kao alegorijsko objanjenje svijeta, s
druge strane.
Temelj alkemije tvorilo je aristotelsko shvaanje da se sva
tvar sastoji od etiri elementa: zemlje, vode, zraka i vatre,
koji, opet, imaju parove u kvalitetama hladnoe, suhoe,
topline i vlanosti (npr. hladnoa + suho a = zemlja). Kao
predstavnici elemenata smatrali su se iva (hladno i vlano) i
sumpor (toplo i suho). Njihovim mijeanjem u zemlji nastaju
razliite kovine, ve prema njihovoj istoti i njihovim mno-
tvenim odnosima, a pod utjecajem planeta. Odstranjivanjem
oneienja i ispravljanjem mnotvenih odnosa dil se, stoga,
nainiti iz drugih kovina najsavrenija - zlato, i to u kraem
roku nego to je potrebno prirodi za preinaku kovina u
zemlji. Ta radnja obavlja se pomou eliksira, koji na niu tvar
djeluju otprilike kao kvasac. Dobijanje eliksira iz razliitih
supstancija, te njegovo korienje donosi sobom niz postu-
paka (destilacija, sublimacija, amalgamiranje, itd.) i sprava
(tava, stupi, aparata za destilaciju). Za tvari i eliksire esto se
35
Alliihumma
koriste pseudonimi, npr. za sedam kovina imena sedam
planeta (Sunce = zlato, itd.). Alegorijski pseudonimi osobito
oteavaju razumijevanje alkemijskih tekstova.
Dabir ibn Hajan ivio je u 8. st. i bio sastavlja opsenih
zbirki spisa koje kolaju pod njegovim imenom. Ali se u to sum-
njalo ve u 10. st., te se danas ini da je jasno da Dabirovi spisi
niti potjeu od jednog jedinog pisca niti su sastavljeni prije
10. st. Osim teorije o sumporu i ivi i uenja o eliksiru, tu se
nalazi i teorija o vagi, koja, meu ostalim, raspravlja odnos
kvaliteta prema vrijednostima slova u imenima tvari i drugim
pojmovima i prema odreenim brojevima. Dabirovska zna-
nost je eksperimentalna, a nedostaju alegorijske znaajke.
Dabira su uvijek iznova navodili kasniji alkemisti. U Evropi
su ga izjednaili sa piscem latinskih spisa Dabira, koji su
najveim dijelom iz mnogo kasnijeg vremena. I lijenik ar-
Razi teio je za preobrazbom kovina, no bio je vie praktini
kemiar nego teoretiar. Koristio je mnoge tvari, koje je svr-
stavao prema prirodnom obilju i svojstvima, te brojne sprave.
Veliki uenjaci Ibn Sina (Avicenna) i al-Biruni bijahu pristae
uenja o nastanku tvari i teorije o ivi i sumporu, ali protivnici
alkemije, toliko koliko su mislili da umijee ne bi bilo u stanju
oponaati prirodu. Al-Hamdani (10. st.) nije se bavio ni preob-
razbom, a niti teorijom o ivi i sumporu, ali je branio alkemiju
i smatrao da oponaa prirodu, ako zlato i srebro kemijsko-teh-
nikim metodama (amalgamiranje, ienje) isti od ljake ili
opisuje stvaranje elika iz eljeza. Ta vie praktina alkemija
bila je pretea znanstvene kemije. Kod alegorijskog pravca,
koji je, meu ostalima, zastupljen u alkemijskim spojevima
Ibn Umeila i Ibn Arfa Rasa (oba 10. st.), opisane su radnje,
koje su trebale voditi ka preobrazbi, u jednom ritualu, na
tajnom jeziku (pseudonimi), te se odnose na ienje due.
Zadnji veliki alkemiar al-Dildeki (14. st.) komentirao je
spjevove Ibn Umeila i Ibn Arfa Rasa i razvijao dalje Dabirovo
uenje, meu ostalim njegovu teoriju vage.
Kao i medicinska djela, tako su i alkemijski spisi prevo-
eni na latinski i utjecali su na uene osobe kao to je
Albertus Magnus i Roder Bakon. Predodba alkemiara, da
mogu oponaati ili poboljati djelo prirode, imala je veliko
znaenje za eksperimentalnu znanost i modernu vjeru u
napredak. Postupke i aparate preuzela je zapadna kemija, to
se moe oditati i na terminologiji tvari i sprava (alkohol,
alaun, alkalij, nafta, natron, salmijak, soda, aludel, alembik).
Teorija o ivi i sumporu naputena je u Evropi tek u 18. st.
Sve dotada imala je alkemija kao tajna znanost veliku ulogu,
koja se odrava dijelom jo u tajnim redovima.
LLAH UMMA , starinsk~. fo~mula arapskog zaziv~nja: o
A Allahu!, ponekad zamijenjena sa liihumma. Po Jednom
tumaenju (Wellhausen), spram kojeg se gaje rezerve, taj
naziv, prvotno, upuivao se Allahu kao najviem bogu, koji
se razlikovao od drugih prvotnih arapskih boanstava, zato
to bi se svaki bog mogao jednako zazivati kao Bog (i kao
Gospodar). Ta formula koristila se pri molitvama, rtvova-
njima, ugovorima, blagoslovima ili proklinjanjima. Formulu I
bi-'smika-lliihumma koju je, navodno, smislio Umayya ibn II
Abi 's-Salt i kojom se sluilo kao uvodom u pisanim ugovo-
rima, odbacio je Muhammed kao ukaljanu neznabotvom i
z.amijenio drugom... Naprotiv, Poslanik n. i.je nita prigovorio...
jednostavnom Alliihumma.
Almohadi
-r
A LM OH A D I (a. al-muuiahhidun, ispovjedatelji Bo-
jeg jedinstva), dinastija u sjevernoj Africi i panjol-
skoj. Razvitak Islama izbacio je u prvi plan religiozno-poli-
tiki pokret Almohada naspram Almoravida, protiv ije se
antropomorfne predodbe o Bogu on upravio. Uenjak Ibn
Tum:ert postao je duhovni poglavar jedne strogo hijerarhij-
ski ureene zajednice meu pripadnicima berberskog ple-
mena Masmuda na Atlasu. Napadajui od 1125. god. Mara-
ke, oborili su 1147. god. Almoravide i preuzeli od njih
vladavinu nad Marokom i islamskom panjolskom. Povrh
toga su 1151. god. zaposjeli istoni Alir, a 1159. god.
Tunis, koji im je, sve do postavljanja jednog viceregenta,
prijetio da se stalno izmakne. Nakon poetnih uspjeha
(1196. god. pobjeda kod Alarkosa), dolazi do dinastike
krize nakon stranog poraza u panjolskoj (1212. god.
Navas de Tolos), koja se okonava preuzimanjem neovisne
vlasti i osnivanjem dinastije od strane upravitelja i namjes-
nika pojedinih dijelova podruja carstva (Abdelvedidi, Haf-
sidi, Nasridi), te osvajanjem Maroka od strane Merinida
(1269. god. pad Marakea).
LM OR A VIDI (a. al-murabitun, itelji jednog utvre
A nog sufijskog stanita, ribar), dinastija u Maroku i
panjolskoj. Berbersko pleme Lemtune iz Mauritanije, uje-
dinjeno od vjerskog uenjaka Ibn Jasina iz nekog ribata u
Senegalu, te pridobijeno za strogo zakonski malikizam, pove-
zalo je vjersku revnost s osvajakom tenjom. Kao cilj nji-
hove ekspanzije otkrilo im se podruje Nigera i Maroko. Oko
1060. god. zaposjednut je juni Maroko, te je nastao kasniji
glavni grad Marake. Jusuf ibn Taufin (1060-1107), najzna-
ajniji vladar Almoravida, osvojio je do 1082. god. berberska
kneevstva Maroka i zapadnog Alira. Posljedica tog razvitka
je njegov upad u panjolsku. Tu je 26 malih islamskih drava
bilo izloeno napadima kranskog sjevera. Almoravidska
pobjeda nad Kastiljom kod Zalake (1086) i ujedinjavanje
islamske panjolske zaustavili su kransko ponovno osvaja-
nje. Za vladavine Alija ibn Jusufa (1107-1143) ponovo pro-
diru kranski panjolci (1118. god. pad Saragose); isto-
dobno napadaji Almohada ugroavaju od 1125. god.
podruje Marakea, iji je pad malo godina nakon Alijeve
smrti, zajedno sa ustankom panjolskih muslimana, zapea
tio sudbinu carstva (1147).
L I R (a. barr al-gazii'ir). Alir se prostire na sredinjem
A dijelu sjeverne Afrike (zvane takoer Magrib, Berberija,
Africa Minor, podruje Atlasa) i na velikom dijelu Sahare, a
pokriva 2,381.741 km". Ogranien je Marokom i zapadnom
Saharom na zapadu, Mauritanijom na jugozapadu, Malijem
i Nigerom na jugu, Libijom i Tunisom na istoku. Sam Alir
je visoka zemlja, s prosjenom visinom od 900 m, a kroz nju
prolaze planine Atlasa, juni ogranak alpskih lanaca. No taj
reljef koji raznovrsno oblikuje Atlas u suprotnosti je sa vrlo
jednolinim prostranstvima pustinje. Alir, dakle, obuhvata
dva velika prirodna podruja izvan pustinje: l) sredozemno,
gdje je stalno naseljeni ivot svugdje mogu; 2) stepsko,
gdje nita ne uspijeva bez navodnjavanja, te je pogodan za
nomadstvo. Kod domorodaca, to je razlika izmeu Tela i
Sahare, a temeljna je kako za zemljopis, tako i za povijest.
to se tie same povijesti, valja istai da podruje koje
36
nosi ime Alira teko se prihvaa za povijesno izuavanje.
i
I Granice, za koje znamo, imaju neki sadraj tek s usposta-
vom turskog namjesnitva u toku 16. st. Tokom 900 godina
prije toga, kasniji Alir, koji obuhvata ono to arapski pisci
zovu sredinji Magrib plus dio Ifrikije (ili bliskog Magriba),
usko je vezan za dvije susjedne zemlje, iz kojih, gotovo
stalno, sredinji Magrib dobija svoje gospodare. Ako, uspo-
reen sa dva druga dijela Berberije, taj srednji predjel
izgleda kao veliko seosko podruje, gdje su gradovi rijetki,
ipak je on kroz stoljea igrao ne malu ulogu u sudbini
islamskog Zapada.
Sredinom 117. st. "', sjeverna Afrika je doivjela napadaj
Arapa koji su irili Islam. Vojna snaga Bizanta skrila se
brzo; ali podjarmljivanje Berbera pokazalo se mnogo teim.
Upravo se u sredinjem Magribu organizirao otpor, te su se
domoroci, kod Biskre, suprotstavili Ukbi ibn Nafiju, gdje je
on i naao smrt (682). Sredinji Magrib ostaje uporite
otpora jo tokom 8. st., kada su Berberi masovno prili
haridizmu. Tlemsen, gdje je zapovijedao Abu Kura, pogla-
var plemena Benu Ifran (765), bio je njegovo glavno sredi-
te. U 9. st., Tihert, prijestolnica rustemidskih imama, igrao
je ulogu glavnog grada berberskog haridizma.
Situacija zemlje, na rubu podruja koje su Aglabidi iz
Kajruana drali u ime Abasida, objanjava da je mo Fati-
mida zapoela tu kod Berbera Kutama iz Male Kabilije (kraj
9. st.). Pa ipak su ti riovi gospodari bili teko prihvaeni.
Zamijenivi Kutarne, Sinhade iz sredinjeg Magriba bili su,
u 10 st., najkorisniji saveznici Fatimida i, podravajui nji-
hovu politiku, oni su se suprotstavljali Zenatima, koji su se
vezali uz panjolske Umajade. Invazija arapskih nomada
Benu Hilal (sredina ll. st.), koji su sruili Kajruansko kra-
ljevstvo, otjerala je trgovce i zanatlije ka Kali, glavnom
sreditu Sinhada, te palae, koje su tu nastale, odaju utjecaj
fatimidskog Egipta i Perzije. No Sinhade su se uskoro
morali seliti s tog podruja.
Dok je mo starih gospodara na podruju docnije Kon-
stantine opadala, dotle su budue provincije Oran i Alir
dobile nove gospodare. Izaavi iz Maroka, Almoravidi
(ll. st.) su se dokopali zemalja sve do Alira; Almohadi su,
pak, u 12. st. svoja osvajanja protegli na svu sjevernu
Afriku. Jedni i drugi, koji su, s druge strane, pripojili
islamsku panjolsku, uinili su da gradovi njihovog berber-
skog podruja, posebice Tlemsen, iskoriste sjajnu civiliza-
ciju Andaluzije. Kada se poetkom 13. st. sruilo veliko
almohadsko carstvo, Tlemsen, koji je izbjegao pustoenje,
postaje glavni grad drave Benu Abd al-Vada, starih
nomada Zenata. To novo kraljevstvo doivjelo je stvarni
ekonomski napredak, ali su ga stalno ugroavali Merinidi,
njegovi marokanski susjedi, da bi ga, poetkom 16. st., pri-
pojili Turci iz Alira.
Ono to je odredilo intervenciju Turaka u srednju zemlju
sjeverne Afrike i od Alira uinilo sredite jedne vazalne
drave, bilo je prisue panjolaca pred tom, tada malom
berberskom lukom. Tokom blizu tri stoljea, gusarstvo je
osiguravalo alirskom namjesnitvu znaajne prihode. to se
tie same zemlje, kasnijeg Alira, podijeljene na tri pokra-
jine, ona je izmicala kontroli svojih levantskih gospodara, a
* Vidi napomenu na stranici 13.

I njezi~i itelji, sjedioci i nomadi, vie-manje neovisni,
nastavljali su svoj starinski ivot, ija nam je povijest slabo
poznata.
Tursko zaposjedanje Alira nije rezultat neke svjesne
politike, nego je, bar u poetku, privatni poduhvat, djelo
dvojice neustraivih gusara, poznatih u zapadnim vrelima
! kao braa Riobradi (Barbarossa), Aruda i Hajredina
(Hajrudina). Jedan i drugi, nakon to su na Sredozemlju
stekli ugled junaka, jer su otjerali kranske brodove, doli
su u pomo afrikom Islamu kojeg su spasili od panjolskih
napadaja. God. 1516., itelji Alira zatraili su od Aruda
da se proglasi sultanom, a onda se on dokopao Milijane,
Medeje, Tenesa i Tlemsena, gdje je i naao smrt u opsadi
protiv panjolske vojske (1518). Hajredin je ponovo stvorio
isto stanje koje se poremetilo po bratovoj smrti, time to je
iskazao vazalsku vjernost sultanu Selimu, ime je ponovo
zadobio ugled i vojnu i financijsku podrku koja mu je
trebala. Proirio je svoju vladavinu na Kolo, Bon, Kon-
stantinu i erel i postigao god. 1529. predaju panjolske
tvrave Penjon. Poto je postao zapovjednik osmanske flote
1533. god., Hajredina su u Aliru zamijenili beglerbegovi
koji su zemljom upravljali do 1587., bilo izravno, bilo
posredstvom zamjenika. Mala elja za neovisnou nekih
od njih ponukala je osmansku upravu da ih zamijeni, god.
1587., paama, imenovanim na tri godine. Ovi su bili od
god. 1659. stavljeni u sjenu vojnih aga, sve dok se nije
uspostavila nova vlast (1671) deja, koja je trajala do francu-
ske okupacije. Pae, age i dejovi najee su bili igrake u
rukama bilo vojske (odak) koja se vrbovala meu stanov-
nitvom anadolskih gradova, bilo udruenja gusarskih ka-
petana.
Unutranja organizacija alirske drave malo je poznata,
osim za doba deja. Dej je vladao kao apsolutni vladar, a
pomagalo mu je vijee (divan), iji su lanovi hazinedar ili
haznadi, glavni blagajnik, aga tabora, zapovjednik vojske,
vekil al-hard (wakIl al-harg}, ministar pomorstva, bejt al-
-maldi (bayt al-miilgi ), skrbnik naslijea bez nasljednika, te
hodat al-havl (bogat al-haud) ili athodan, primalac
danka. Izuzev zone Alira, koji je bio diir as-sultdn i
podijeljen na sedam podruja tuxuan), kojima su upravljali
turski kaidi pod izravnim nadzorom deja, cjelina teritorija se
dijelila na tri pokrajine (beylik), a na elu svake bio je beg
(bey). Svi su se oni, preteno bavili porezom i financijskim
stvarima; openito, sve slube i urede, koji su davali priliku
za pobiranje taksi, prava, nameta ili globa, drava je davala u
zakup za iznose koji su se plaali, prema prilici, odjednom ili
u godinjim ratama. Taj sustav je prouzroio mnoge zlorabe i
golemo izrabljivanje itelja. Da bi se odrali, Turci su poticali
suparnitva meu plemenima, od kojih su neka kupila, u isto
vrijeme kad i fiskalne povlastice, i pravo da cijede pokorena
plemena i unitavaju pobunjena. U isto doba, na velikim
prolazitima, uspostavljene su vojne kolonije. Svi kabilski
masivi bili su, tako, okrueni sa stotinjak postaja koje su
osiguravale slobodan prolaz trupa.
Turci nisu nikada mislili da unaprijede teritorij kojim su
vladali. Budunost Alira nije bila, po njima, u unutranjosti
zemlje: oni su doli s mora, te su i dalje gledali prema moru,
te je gusarenje po Sredozemlju bilo bitni dio njihovih pri-
hoda. 17. stoljee je bilo zlatno doba tih gusarskih napadaja.
Alir
Rauna se u Aliru, oko 1650. god., blizu 35.000 zaroblje-
nika u tamnicama grada. panjolska je uzalud vie puta
(1541, 1567, 1775) pokuavala potiniti Alir. Kasnije su
francuske i engleske flote suzbijale te napadaje, te je zapo-
elo i opadanje. Od sredine 18. stoljea, u Aliru, osiroma-
enom i lienom svoga starog znaenja, opada stanovnitvo
koje su glad i kuga desetkovali. Uoi francuske invazije,
Alir (grad), koji je svojedobno imao do 100.000 itelja,
nije imao mnogo vie od 40.000.
Zbog tekog rjeenja dobave ita, alirski dej jednom
zgodom izgrdi francuskog konzula. Vlada arla X naredi
floti da blokira Alir. God. 1830, zbog razloga unutranje
politike, ministar Polinjak, unato prigovorima Engleske,
odlui uputiti li Alir ekspedicioni korpus. Dej se predao,
a i veina janjiara. U poetku se pomiljalo na privremeno
zaposjednue, te se do 1841. god. francuska vladavina, na
koju je Skuptina loe gledala, svela na zauzimanje glavnih
luka i njihove okoline.
U meuvremenu je u zemlji dolo do promjena. Turke
su stali tjerati Arapi, te su se stvarale nove domorodne
drave. Beg Konstantine, Ahmed, ojaao je vlast u svojoj
pokrajini. Na zapadu, nakon anarhije, stanovnitvo je prih-
vatilo ili trpjelo vlast mistika Abdelkadira, koji se odliko-
vao hrabrou, lukavstvom i duhom za organizaciju. Fran-
cuska politika se klatila izmeu mahzena i novih voa. Ali
dok je Abdelkadir pristaona ugovor, dotle je Ahmed odbio
i otjerao god. 1836. francusku vojsku pred Konstantinom.
Naredne godine, nova ekspedicija doepala se tog grada, te
je Francuska odluila da se konano ustali u istonoj
pokrajini. God. 1839., Abdelkadir je objavio rat Francu-
skoj. Francuske operacije su bile malaksale, te su u Alir
upuene znatne snage i, zahvaljujui novim metodama
ratovanja, uspjelo im je od 1841-1847. unititi mo Abdel-
kadira, svladati pobune koje su vjerski agitatori podigli u
planinama, te pobijediti god. 1844. vojsku marokanskog
sultana i zapoeti pokoravanje nomada na jugu. Zapovjed-
nik, general Bio je zapoeo organizirati neizravnu upravu
putem arapskih ureda, te podupirati evropsku koloniza-
ciju u priobalnim dolinama, selima manje-vie povojnie
nim, il' ija je namjena bila da uvrste njegovo djelo. Ta
kolonizacija je bila ojaana god. 1848. priljevom parikih
radnika, u 42 nova sela, zatim raznih kolona, obdarenih od
drave malim povlasticama na zemlju ili koji su se smjetali
na svoj raun.
Okupacija se nastavila pod Drugom republikom i poet
kom Drugog carstva pripajanjem oaza i Kabilije. Da bi se
kontroliralo trgovake puteve pustinje i osiguravalo od
nomada s juga, podignute su utvrene postaje na visorav-
nima, a koloni su doprli do saharske granice. Otada se mir
remetio u Aliru samo pojedinanim ustancima. Ustanak
1871. god. bio je prouzroen pobjedom Njemake nad
Francuskom, slabljenjem garnizona i nezadovoljstvom
velike obitelji Mokrani. Podigli su se Medana, obje Kabi-
lije, neki dijelovi alirskog okruja i jug okruja Konstan-
tin, a pobunjenici su pobili kolone, te ugrozili Mitidu.
Admiral Gejdon, u svojstvu generalnog guvernera, usposta-
vio je red. Pobunjenici su bili kanjeni znatnim globama i
zapljenorn 453.000 hektara zemlje, koja je bila dana kolo-
nima. I god. 1881. zbio se dosta ozbiljan ustanak, na jugu
37
Amina
! . . .. . -
Orana, koji je doveo da se uspostavi linija stalnih postaja na
junom rubu visoravni. Pobuna na podruju Setifa i Gelma
I.
(Kalame), koja se dogodila 1945. god., donijela je smrt . azilije, tidanije ikadirije.
stotinjku Evropljana, te je bila surovo uguena.
I
I Organizacija i kolonizacija Alira nakon generala Bioa I
proli su vie faza kojima su odgovarale vrlo razliite I
metode. Druga republika htjela je primjenjivati politiku
asimilacije i francuskog naseljavanja. Graanski teritorij I -Dara. Bila je tienica svoga ujaka Wuheyba ibn 'Abd
triju pokrajina bio je podloan prefektima zaduenim za
upravljanje kolonima. Ostatak je preputen vojnoj vlasti,
kojom je komandovao generalni guverner, vrhovni rukovo- I 'Abd al-Muttalibom, Ako je ta obavijest tana, moe biti
ditelj arapskih ureda, Domorocima su upravljale musli-
manske voe koje je imenovala i nadzirala vojna uprava. Ta
organizacija postojala je i za Drugog carstva. Pod upravom
Randona, evropska kolonizacija se razvijala i posvetila se
ekonomskom unapreivanju zemlje. Nadalo se od Alira
uiniti opskrbitelja tropskim proizvodima, ali kultura, koja
je najbolje uspijevala, bila je kultura ita, biljka kolonizacije umrla kada je Muhammed imao est godina, u mjestu al-
do oko 1881. god. Ekonomska kriza i poveanje zahtjeva
kolona, koji su bili sputani ogranienim opsegom svojih
povlastica i eljeli stei zemlju domorodaca, naveli su
upravu da ponovo primjenjuje politiku asimilacije: od 1858.
do 1860. god. zemljom se vladalo iz Pariza preko ministra za
Alir i kolonije. Nered uprave prisilio je Napoleona III da
ponovo uspostavi vojnu upravu. Tokom tog razdoblja, una-
to otpora kolona, car je pokuao od Alira napraviti arap-
sko kraljevstvo. God 1870. koloni su otjerali carske slube-
nike i pokuali revolucionarno vladati pomou komune
Alir, Tjerova vlada odluila je uspostaviti graansku
upravu.
Upravna i financijska samostalnost ostvarene su potpuno
tek god. 1900. Zapoela je era napretka. Poljoprivredne
kulture su raznovrsnije, te su zahvaale sve vie prostora.
Evropska kolonizacija se poticala; eksploatacija je postajala
kapitalistika. Ukratko, ekonomsko djelo je bilo vrlo veliko,
ali je socijalna politika ostala paternalistika.
Tokom rata 1939-1945, Alir je igrao prvorazrednu
ulogu. Tu se, nakon angloamerikog iskrcavanja, organizi-
rala nova francuska osloboditeljska vojska koja je sudjelo-
vala u oslobaanju Afrike, a onda i Francuske.
Danas je Alir demokratska narodna republika, sa 22,4
mil. itelja (procjena iz 1986.). Od 1830. god. postupno
osvajan od Francuza, sjeverni kraj zemlje je sve vie naselja-
van Francuzima. Oni su jedini posjedovali, skupa salirskim
idovima (od 1870), puna graanska prava i podlijegali su
kolskoj obavezi. Veina grupa alirskih nacionalista, koji su
se od prvog svjetskog rata probudili, teila je najprije samo
jednakopravnosti; samo je Narodna stranka, koju je 1937.
god. osnovao Mesali al-Had, pozivala na borbu za neovisnu,
islamsko-socijalistiku dravu. Revolucija, koja je zapoela
1. ll. 1954. god. (a vodila ju je Narodno-oslobodilaka fronta
i udruenje uleme), dovela je 1. 7.1962. god. do neovisnosti i
iseljavanja otprilike 90% Francuza i idova. Danas je Alir,
ako se ne uzmu u obzir 80.000 Evropljana i 1.000 idova,
sasvim muslimanski i ispovijeda malikitski obred; samo u
Mzabu ivi oko 50.000 ibadita. Islam je dravna religija. Za
muslimane vai islamsko obiteljsko i nasljedno pravo (kod
Kabilaca i Tuarega dijelom obiajno pravo), a inae pravo na
kojem se osjea francuski utjecaj. Od Francuza preuzeta
vakufska dobra podvrgnuta su 1962. god. kontroli alirske
I'
drave. Najvanija dervika bratstva su rahmanije, tajibije,
A
M I N A (a. Amina), majka Muhammedova. Otac joj je bio
Wahb ibn 'Abd Manaf, iz roda Banii Zuhra iz plemena
Kurej, a majka Barra bint 'Abd al-tUzza iz roda 'Abd ad-
Manafa i on ju je zaruio sa 'Abd Allahom ibn 'Abd al-
-Muttalibom istog dana, kada je zaruio svoju ker Halu sa
primjer nekog zaboravljenog branog obiaja. Amina je,
izgleda, ostala u svojoj obitelji i tu ju je posjetio Abdulah, koji
je, kako se openito smatra, umro prije roenja Muhamme-
dovog. Sve to vrijeme dok je ona ivjela, ona se starala o
Muhammedu, te je, dakle, ostao vjerojatno u svojoj obitelji
(osim kada je bio dan dojilji u nomadsko pleme). Amina je
-Abw ', izmeu Meke i Medine, kada se vraala iz posjete
svojim roacima. Postoji legenda da je, tokom trudnoe,
ugledala svjetlost koja je dolazila iz nje same i obasjala palae
Busre u Siriji.
A
M R , izraz koji se javlja u brojnim stavcima Kur'ana u
smislu zapovijed, tj. Boje zapovijedi. Ti kur'anski
odlomci predstavljali su polazite za teoloka i filozofska
umovanja, u koja se uplitao helenistiki element, a esto nije
bio na korist islamskog promiljanja. Pa ipak, sam pojam nije
imao tanu protuvrijednost u grkoj terminologiji, tako da su
razne teoloke pojmove, koji su se odnosili na boansku
zapovijed, izvorno smislili islamski mislioci. Taj zakljuak
poiva na hipotezi, po kojoj je najdua recenzija Aristotelove
Teologije, ona koja je osnova latinskog prijevoda, a iji je
arapski izvornik pronaen, bila izraena u islamskoj sredini.
Doista, u toj verziji postoje odlomci koji se odnose na teoriju
amra. S druge strane, poticajna je injenica da se ini da je
uenje, takvo kakvo se javlja u toj verziji, istovjetno pouava
nju nekih ismailitskih teologa: po svoj prilici su ismailitski
pisci i autor due verzije Aristotelove Teologije. koristili
zajedniko vrelo, koje se pri svemu tome, ne da identificirati.
Prema duoj recenziji Teologije, amr je jedna od oznaka
rijei (kalirna) Boje, jednako tako zvane Njegove volja, koja
je posrednik izmeu Tvorca i prve inteligencije i izravni
uzrok ove druge. U odreenom smislu, ona se moe oznaiti
kao uzrok uzroka; amr se, isto tako, moe zvati nitavilo:
(laysa), kada premauje kretanje i mirovanje. Um, koji je
prva stvorena stvar, tako je blisko vezan za rije da se s njom
poistovjeuje. Ta teorija se reproducira u istom ili gotovo
istom obliku kod ismailita, npr. u djelu Hioan-i ihuxin,
koje se pripisuje Nasir-i Husrevu. Ipak, neki spisi, za koje se
dri da su njegovi, pokazuju razlike u uenju. Ziid al-
-musiifirin ne smatra ispravnom tezu, izloenu u Huuin-i
ihuxanu, prema kojoj je amr, istovjetan sa ibda', stvarala
kim Bojim inom; a Guii'i wa-raha'i naziva amr prvom
egzistencijom, dok on u Hioan-i ihuxinu ima kvalitetu
ne-egzistencije .
Drugi ismailitski pisac, Hamid ad-din al-Kirmani, ini se
da je amr smatrao utjecajem koji dolazi od Boga i siedinjen s
umom; s njegovog gledita, amr nije princip koji je vii od
---. - - - -----
38

uma; u skladu s drugim ismailitskim teolozima, on ga je
smatrao istovjetnim s boanskom voljom.
U Rauidat at-taslim ili Tasaunourat, ismailitskom djelu
koje se pripisuje Nasir ad-dinu at-Tusiju, uenje o boan-
skom amru skupljeno je u pojam koji, na psihikoj razini,
uspon, oznaen stupnjevima koje predoava primanje osje-
tila, sposobnost prociene (wahm), dua (na/s) i intelekt,
dovrava u amru.
U povodu tumaenja Kur'ana (VII,53), amr se, ponekad,
suprotstavlja halqu: prvi izraz oznaava, tada, stvaranje
duhovnih supstancija ili same te supstancije, dok se drugi
odnosi na stvaranje materijalnih supstancija ili na same mate-
rijalne supstancije. Ta ideja se nalazi u nekim ismailitskim
spisima, kao to je Tasaunourat, gdje se ona preplie s
pojmom amra; a i u raspravi Sabejaca i hanefita, koja se
nalazi u djelu al-Milal wa an-nihal, od a-ehrestanija, koji
je sunitski pisac; pa ipak, u besjedi predstavnika hanefita,
nalaze se tekui pojmovi koje koriste ismailiti, ali iskazani na
nain koji ne naruava sunitsko pravovjerje. U traktatu
Gami' al-hikmatayn od Nasir-i Husreva svijet amra je
ismailitska hijerarhija, dok je svijet halqa fiziki svijet.
Druga je tema, koju su esto raspravljali sufije, protur-
jeje, za koje su neki tvrdili da je mogue, izmeu amra,
zapovijedi Boje da se izvri neko djelo, i boanske volje koja
ga spreava.
~ADOLIJA, Mala Azija.
Ime. - Anadolu (arapska grafija Anapll1, od grkog Anatole
u bizantskom izgovoru), Anadolija, planinski poluotok koji se
prua od junog kraja azijskog kontinenta, naspram Evrope
(Balkanski poluotok), zvana u antici Mala Aziia (Mikra
Asia). Historijski je, s Balkanskim poluotokom, inila oduvi-
jek most izmeu sredinje Evrope i zapadne Azije. Arapski
zemljopisci Srednjeg vijeka zvali su je bild ar-Rum (zemlja
Bizantinaca), kao i Turci do odmaklog razdoblja osmanske
epohe.
Ime Anatole (Levant, zbog izlaenja sunca) oznaava, kod
Bizantinaca u svim vremenima, na prvom mjestu sve to se
nalazi ljna istok" od Carigrada, tj. u stvari Malu Aziju i Egipat.
S turskom najezdom, nestaje tema (bizantska provincija)
Anatolikon (nastala u prvoj polovici 7. st.), te se, na njezino
mjesto, javlja opa zemljopisna oznaka Anatoli, koja postupno
postaje Anadolu u turskom izgovoru. Izraz je u poetku
oznaavao samo Istonu Anadoliju; velika osmanska upravna
podjela (eyalet ili vilayet) tog imena obuhvaala je teritorije
starih turskih kneevina u zapadnoj Anadoliji. Tokom rasko-
madavanja pokrajine u doba Tanzimata (sredina 19. st.), ime
Anadolije iezava kao ime pokrajine. Pod tim imenom, koje
je postalo prosti zemljopisni naziv, ne oznaava se vie sami
poluotok (otprilike do crte Trabzon - Erzindan - Biredik-
- Iskenderun), koji danas ini bitni dio Republike Turske. U
sadanjoj tekuoj upotrebi, Turci sa Anadolu oznaavaju
cijeli azijski dio moderne Turske, ukljuujui tu teritorije koje
zemljopisno pripadaju gornjoj Mezopotamiji, al-Dezira
(Dijarbakr), Kurdistanu (Van i Bitlis) i Armeniji (Kars). Od
ukupne turske povrine (767.119 krrr'), na Anadoliju dolazi
743.634km 2 . God. 1950. Turska je imala 20.934.670 itelja, a
na Anadoliju je tada dolazilo 19.308.441.
Anadolija
Fiziki zemljopis.- Anadolija~:sastoji od prostrane vis~l
ravni okruene, na sjeveru i jugu, dugim lancima visokih I
planina. Unutranja visoravan ini sredinju Anadoliju. Unu- I
tranja Anadolija je jednako optoena na zapadu i istoku :
planinskim meama, a proistjeu iz susreta dva sustava,
sjevera i juga. Tako se na zapadu nalazi planinski poetak
zapadne Anadolije, a egejska Anadolija, koja joj sljeduje, na
istoku do kanala gornjeg Eufrata, te, naposljetku, kao neka
vrsta prsobrana Anadolije, planine Ararata.
Zbog svoje irine, anadolijske strane imaju zimi blage
temperature, u januaru s prosjekom viim od 5 ac na stra-
ac
nama Crnog mora, a vie od 8 na sredozemnim stranama.
Zatim, zemlja se najee nalazi pod utjecajem tih podruja
visokih atmosferskih tlakova koja su u pravcu zapad-istok, a
koja uvjetuju meteorologiju zapadne i sredinje Evrope
tokom cijele godine. Zato su zime srazmjerno bogate obori-
nama. Ljeti su strane sparne, s prosjenom temperaturom u
7-8 mj. viim od 22C na sjeveru, i viim od 27C na jugu.
Osim toga, glavni vjetrovi su sjeverni. Oni, tokom ljeta,
strane zapada i juga poteuju sue tipine sredozemne
klime, a, dolazei od mora, donose jednako tako oborine na
sjevernu stranu. Prirodno raslinje zapadnih i junih strana
bitno predstavljaju, zahvaljujui klimatskim uvjetima,
grmovi sa stalnim liem. Ipak, mjesta njihovog prvotnog
rasta su, dijelom, pretvorena u obradive zemlje, dok je
ostatak ostavljen na ugaru na znatnom prostoru, te ini
prostranstva ledina i ikara. Na sjevernoj strani, vlanoj ljeti,
nalaze se vie biljke koje vole vlagu, kako u umi ili na ledini
tako i na obradivim zemljama, te to daje dojam najvee
plodnosti.
Lanci planina podvrgnuti su, naravno, hladnijim vjetro-
vima, ponekad vrlo hladnim, a osim toga manje toplim
ljetima i, u cjelini obilnijim oborinama. Njihove strane su
prekrivene prirodnim umama. Te ume su uveliko bile rtve
ogoljavanja (sjee) i krenja.
Visoka visoravan unutranje Anadolije, okruena planin-
skim lancima, hladna je zimi, s prosjenom negativnom
temperaturom u januaru, a vrua ljeti, s prosjenom tempe-
raturom u 7-8mj. od 24C. Dobija, osim toga, mnogo manje
vode nego obalna podruja i okolne planine. Zato je to
podruje stepe. Ipak, u unutranjoj Anadoliji nema pustinje.
ak u najsunijim dijelovima moe se odgajati jeam i ito
bez umjetnog navodnjavanja, samo uz pomo kie. Postoje
stepe i na junim meama istonog Taurusa, gdje Anadolija
granii sa Mezopotarnijom.
Na sjeveru je sustav planinskih lanaca, koji se esto u
Evropi oznaavaju imenima Pontinske alpe, a obuhvaaju
grupe planina visine 1200-1500 m, srazmjerno bez pregiba, a
mogu dosei i do 2.000 m. Na istok, u planini Zigana,
3.000m premaeni su na znatnim prostorima. Na visokim
zaravancima tih sjeverno-anadolijskih lanaca, iskreno obra-
divo zemljite penje se i do vie od 1.500 m. Ekonomija se
temelji na kulturi itarica, uzgoju sitne i krupne stoke.
Izmeu valovitih terena pruaju se duge i iroke doline, u
kojima su glavne obradive zemlje. Klima je ljeti topla i dobro
opskrbljena vodom, te omoguava da kulture napreduju.
Naspram Crnog mora, samo urastojima [eila, Irmaka i
Kizil Irmaka pruaju se prostrane ravnice, ali dijelom boro-
39
Anadolija
I vite. Tlo, znatno plodonosno, omoguuje kulturu duhana.I
Posebno su bogate ravnice oko Adapazara, na Sakariji.
Osim usjeka Bosfora, Samsun je najbolja ulazna luka ka I
unutranjoj Anadoliji, koja, osim toga, ima i eljezniku
vezu: Rudni i industrijski teritoriji Zonguldaka i Ereglija
zapoeli su snaan razvitak.
Naspram Mramornog mora, nalazi se zona ravnica i breu-
ljaka, a njihova sredozemna klima stvorila je udesna sredita
nasada. Oko Burse (Bruse) cvjeta uzgoj svilene bube, a oko
Tekirdaga kultura vinove loze. Jaka trgovina izmeu dva
tjesnaca pospjeila je tokom stoljea razvoj Bizanta (Cari-
grada). Jo i danas je Istanbul prozor Turske u svijet i glavna
izvozna luka.
Na jugu je sustav Taurusa koji je, u cjelini, znatno vii od
sjevernih planina. Planine i njihovi iroki nabori premauju
2.000m, a esto i 3.000. Na jugoistoku od jezera Vana, visina
dostie ak 4.176 m na planini Dilo, pokrivenoj ledenja-
CIma.
U zapadnom Taurusu i zapadnom dijelu Srednjeg Taurusa
pruaju se neobini bazeni istegnuti izmeu grebena. Vie Nigde, Kajseri i Sivas. Svi ti gradovi napredovali su zahvalju-
njih sadre velika prostranstva vode, poznata jezera iz starog
vijeka. Ti bazeni su glavna sredita nasada. Planine su dosta
puste, a na mjestu starih uma nalaze se oskudne ledine, koje
ljeti zauzimaju stada koza i ovaca. I srednji Taurus daje male
mogunosti za kolonizaciju, i to u nekim rijetkim uskim
dolinama. U istonom Taurusu ima neto vie prostora za
kolonizaciju, ali danas su to rijetko naseljeni krajevi. Inae,
na junim meama postoji prostor pogodan za kulturu,
premda je puanstvo isto tako dosta prorijeeno. To su
podruja starih sredita, Dijarbakra (Dijarbekira), Urte,
Gaziantepa, Alepa. Najpogodniji dio tih mea je Haraj na
zapadu, blizu Antakije, gdje se u blizini Sredozemlja moe
uzgajati kultura brojnih sredozemnih vrsta, ukljuujui tu i
juno voe. Sami obalni rub Taurusa sadri uske pojase
naplavljene zemlje i obradive ogranke srednje irine. Ipak se
tu uzgajaju dobre sredozemne kulture, a ponegdje i juno
voe. U stvari, jedino dolina Adane, podruje razlijevanja
rijeka Sejhan i Dejhan, obuhvaa stvarno znaajnu obradivu
povrinu, koja je nedavno doivjela znatan razvoj, osobito
kultura pamuka.
Juna strana Anadolije nema nikakvo sidrite za velike
brodove, jer je to ravna crta. Vanost Iskenderuna iMersina
duguje se njihovom poloaju luka doline Adane i Hataja, te
mjestima pretovara kroma iz istonog Taurusa. Na zapadu,
mala luka Fethije vri tu ulogu za zapadni Taurus.
Na zapadu Anadolije je njezina egejska strana. Tamo, na
podruju stjenovitih masa, izmeu ipranih planina na bilad ad-durub), koji je inio granicu, preko koje su Arapi
pravcu zapad-istok, a visine 1.000, 1.500 i 2.000 m, iroke
pukotine Bekir aja, Gediza, Malog i Velikog Menderesa
prodiru 200 km u unutranjost. Tuda u zemlju prodire vrlo
daleko sredozemna klima, a tu je i gustoa stanovnitva
velika. Gaje se bogate kulture duhana, vinove loze i drugih
plodova primorja. Luke su ugroene velikim rjenim nano-
sima, pa se, npr., izvrsna luka Izmira titi od naplavina samo
pomou umjetnog nasipa. Osim Izmira, koji je ekonomsko
sredite podruja, tu su jo i Bergama, Manisa, Tire, Ajdin i
Denizli.
Tamo gdje na istO.ku zavrava egejSk.a Anadolija uzdie se I
na prostoru Afjon Kara Hisar-Kutahja-Uak iroko po~
- - - - - -
40
ie, gdje zapoinju planine. Sastoji se od gigantskih visoravni
koje doseu od 1200 do 1500 m. Taj poetni prostor jo
nadmauju masivi koji esto premauju 2000 m. A prema
sjever-istoku, u pravcu gornje Sakarije, te visine se postupno
sputaju do 1100m. To je planinski poetak zapadne Anado-
lije. ito i sitna stoka su bitna sredstva za ivot rijetkog
stanovnitva.
Unutranja visoravan sredinje Anadolije obuhvata iroka
prostranstva ravne zemlje, koja dostiu od 800 do 1200 m. Te
nanesene terene ispunjavaju zatvorene kotline Konje i Slanog
jezera, prostranstvo solno, ravno, golemo na 900 m. Ali
unutranja Anadolija ima i znatne planine, koje idu do 500,
1000 i ak ISOOm.
Te planine znatno su vane za nasad. U sunoj unutranjoj
Anadoliji, najnia podruja su i najsunija, dok uzvisine
terena privlae kie. Zato su najpogodniji tereni na najviim
visoravnima, a s druge strane u podruju okolnih visokih
planina, odakle teku obilne vode. Na tom poloaju se naselila
veina vanih gradova, posebice Ankara, Eskiehir, Konja,
jui navodnjenom zemljitu. U stepi je naseljenost slaba. U
kotlinama Slanog jezera i Konje, posebno sunim, ona je
najslabija.
Istona granica zemljopisne Anadolije je tamo gdje se, u
podruju gornjeg Eufrata, stapaju obalni lanci sjevera Anado-
lije i oni istonog Taurusa. Rijetko stanovnitvo smjeta se po
duinskim dolinama. Ove osiguravaju prolaze putevima koji
vode iz Anadolije u Azerbejdan i Iran.
Istono od Erzuruma, istoni Taurus i planine sjeverne
Anadoliie se ponovo odvajaju. Prostor izmeu njih ini viso-
ravan, koja je, sa kotlinama visokim 1500-1700 m, jo via
nego unutranja Anadolija. Nedavne vulkanske formacije
prekrivaju tu nairoko nabranu podlogu. Golemi, donedavna
aktivni, ali sada ugaeni vulkani, kao Ararat (Agri-dag),
5172m, Alagez Dag (4.094), Subhan Dag (4.434m), uzvi-
suju se nad visoravni. Ta zemlja, u Evropi poznata pod
imenom Armenija, krajnje surova i vrlo hladna zimi, slui
osobito kao mjesto ispae i ne prua uvjete ivota i kulture
pogodnije od podruja kotlina, srazmjerno uskih.
Povijesni pregled. - Najvei dio Anadolije ostao je postrance
od arapsko-islamskog osvajanja. Na krajnjem sjever-istoku,
bizantski teritorij graniio je sa kranskim dravama Arme-
nije i Gruzije; vie na jug, krajnja napredovanja halifskog
carstva bila su Kalikula (Erzurum), te u danom trenutku
Kamah; na strani Sredozemlja, Taurus, zemlja klisura (a.
odailjali dosta rijetke pohode, osobito ljeti, a da se zemlja
nije potpuno zauzimala. To granino podruje, koje obuh-
vata sjeverne granice Sirije i Gornje Mezopotamije, inilo je
vojno podruje ograde (a. gund al-atoasim) ili naprosto
al-rauiasim, a imalo je za glavni grad Menbid ili Antakiju
(Antiohiju); rubom tog podruja pruao se utvreni pojas
siriiske krajine, sa isturenom takom Tarsus, i mezopota-
mijske krajine, sa isturenom takom Malatja, Zbog razlii
tog ishoda bitaka izmeu Arapa i Bizantinaca, to granino
podruje mnogo je trpjelo, ali je, u biti, bilo u arapskim
rukama. Samo nakon osvajanja velikih careva Niifora II
Foke (963-969), Jovana Cimiskija (969-976) i Vasilija II
------

(976-1025), ti su se teritoriji ponovo ukljuili u Bizant. Po
smrti zadnjeg, sav sadanji turski teritorij, osim Amide
(Dijarbekir) i njegove okoline, bio je bizantski. Ali kasnije su
izbila suparnitva u Bizantu izmeu plemstva po mau i
plemstva po peru, to je, osobito kada je ovo zadnje bilo na
vlasti, prouzroilo slabljenje bizantskih poloaja na granici.
U tom stanju slabosti nalazila se bizantska granica, kada su
turski osvajai selduke dinastije, nakon to su prisvojili svu
prednju Aziju, navalili sa svojim ratnicima, borcima za vjeru,
na granicu. U stvari, oni su ostvarili znaajne upade u
Anadoliju (1064), zauzeli Ani, opljakali Kilikiju i pobjedo-
nosni napad na Kajseriju (Cezareju). Novi car Roman IV
Diogen, koji je predstavljao vojno plemstvo, zapoeo je
pobjedonosno, tako da je selduki sultan Alp Arslan bio
prisiljen sam preuzeti zapovjednitvo. Blizu Mancikerta
(Malazgird), u blizini jezera Van, bizantska vojska, iako
brojnija, bila je unitena (1071); sam car je pao u sultanove
ruke, koji mu je, ipak, podario slobodu nakon potpisa umje-
renog ugovora. Ipak, poraz je kotao cara prijestola, a uskoro
je i umro.
Turci su ponovo poveli sveti rat protiv Bizanta, ali ne vie
redovitim snagama, nego individualno, kneevi, od kojih je
najstariji bio Melik Danimend Ahmed Gazi, koji je djelovao
u sjeveroistonoj Anadoliji. Nasljednik Alp Arslana, sultan
Melik-ah (od 1072), poslao je, konano, seldukog kneza,
Sulejmana ibn Kut!umia, na elu konjanikih snaga koje su
djelovale u Anadoliji i zaduio ga za borbu protiv Bizanta.
Taj zadatak su mu olakavali dinastiki mete i u Bizantu. Car
Mihailo VII Duka i, nakon njegovog odreknua od vlasti
(1078), Niifor III Botanijat pribjegli su njegovoj pomoi da
bi postigli svoje ciljeve. Za uzvrat je Sulejmanu priznata
vrhovna vlast nad podrujima koja su zauzeli Turci i ustupa-
nje nedavno zadobijenih gradova. U Nikeji (Iznik) je Sulej-
man uspostavio svoj glavni stan. Naposljetku je car Aleksije I
Komnen potvrdio 1081. god. Sulejmana u njegovoj vlasti,
kao i teritorije za naseljavanje turskih vojnika, uz uvjet da
potuju pravo nominalne vrhovne vlasti Bizanta. U stvari je
Sulejman upravljao gotovo svom Anadolijom, a bizantska
uprava svedena je na nita.
Kada se, zatim, Sulejman okree ka Istoku da proiri svoju
vlast, mogao je tada postati gospodarem Antiohije, koja je jo
u rukama Bizantinaca; ali tokom napada na Alep, on se
sukobi sa seldukim emirima, meu ostalima i sa Tutuom,
bratom Melik-aha, te bude pobijeen i umre u toku bitke
(1086).
Nakon njegove smrti, Anadolija je neko vrijeme ostala
preputena samoj sebi; za to vrijeme su turski knezovi osva-
jali zemlju i utemeljivali kneevstva. Tek po smrti sultana
Melik-aha (1092), njegov nasljednik Barkijaruk je ovlastio
Sulejmanovog sina, Kilid Arslana, da se vrati u Anadoliju;
ali mu je bilo teko umijeati se meu druge turske knezove.
Poetkom prve kriarske vojne, Turci, koje je vodio
Kilid Arslan i Melik Danimend, bili su potueni od kri-
ara, a njihovi bizantski saveznici kod Iznika; glavni turski
stan u Izniku bio je opsjednut i zauzet sredinom 1097. god.
Pobjeda kri ara u isto vrijeme kod Eskiehira odluila je
sudbinom zapadne Anadolije i otvorila kriarima put u osta-
tak turske zemlje. Oni su doli do Antiohije i uzeli je nakon
duge opsade (1098); tu se i utemeljila prva kriarska drava,
Anadolija
. -kneevina A~tiohija, biza~t:ki vazal. Ti uspj:Si kriarao~:l
guili su caru Aleksiju da bez muke protjera Turke sa
teritorija bizantskog carstva i reorganizira zatitu granice.
Nakon tog neuspjeha, teritorij, koji su zauzimali Turci,
cijelo stoljee se ograniio na unutranju Anadoliju; sva
zapadna strana i obale Crnog mora i Sredozemlja ostale su
bizantske, a u Kilikiji se ranije stvorilo kraljevstvo Male
Armenije, te je teritorij Edese i Antiohije bio franaka
drava; Amid (Dijarbekir) bio je sjedite dinastije Artukida.
Kasnije, Edesu je zauzeo atabeg Zengi od Mosula (1144), a
kasnije jo je Antiohija pala u ruke mamelukog sultana
Bejbarsa (1268). Kilid Arslan morao je dijeliti unutranjost,
koja je ostala turska, sa Melik Danimendom, njegovim
sinom i Mengudekom: prvi je zadrao sredite Anadolije,
pokriveno stepama, s Konjom kao glavnim gradom; a drugi -
planinska podruja Sjeveroistoka, sa Sivasom i Erzindanom;
u pogledu drugih centara, kao, posebice, Malatje, postojale
su estoke svae i ta su se suparnitva nakon mnogih godina
zavrila u korist Kilid Arslana (1104. ili 1106.).
Tako je selduka drava Ruma ili sultanat Ikonijum,
kako su je zvali kriari, bila sasvim ogranieni teritorij i
sveden na najsiromanija podruja Anadolije. Rumski Sel-
duci bili su je isto tako u stanju braniti, pa su pod Mesu-
dom II potukli sudionike druge kriarske vojne (1147) i
prisilili ih da idu preko bizantskog teritorija. Ona se znatno
poveala tek onda kada je Kilid Arslan uspio ukljuiti
danimendidsku dravu (1174), odbivi pretenzije cara
Manojla I Komnina pobjedom u klancima Frigije (klanac
ardak) 1176. god. Kada je kasnije stari sultan Kilid Arslan
II bio uvuen u suparnitva koja su razdirala njegove sinove,
te se nakon toga podijelila njegova drava, mogao je Fridrih
Barbarosa, u treoj kriarskoj vojni, prijei tursku Anadoliju
i zauzeti prijestonicu Konju (1190).
Nakon to su god. 1204. sudionici etvrte kriarske vojne,
na poticaj duda Enrika Dandola, zauzeli Carigrad i zasnovali
latinsko carstvo, Bizantinci su organizirali suparniko grko
carstvo u zapadnoj Anadoliji, s prijestolnicom Nikejom
(Iznik), pod Teodorom Laskarisom; dva brata, David i
Aleksije, od carske dinastije Komnina, uspostavili su, uz
pomo gruzijske kraljice, u Trapezuntu carstvo Velikih
Komnina, a sultan Gijasedin Kejhusrev I, mlai sin Kilid
Arslana II, doepao se luke Antalije i osigurao pomorski izlaz
seldukom rumskom carstvu (1207). Ali se nije uspio proi-
riti u zapadnu Anadoliju, jer je bio potuen 1210. god. i umro
je u bici. Sin i nasljednik njegov, Izedin Kejkaus I prisilio je
trapezuntskog cara da mu ustupi 1214. god. Sinop, to mu je
dalo izlaz na Crno more. Ta poveavanja otvorila su sel-
duko carstvo meunarodnoj trgovini; uspostavljene su veze
sa talijanskim trgovakim republikama, trgovina je cvala i
dovela u zemlji do neoekivanog poleta. Njegov brat i
nasljednik, Alaedin Kejkubad, najvei sultan rumskih Sel-
duka, proirio je granice carstva na stranu Sredozemlja i
zauzeo tvravu Galonoros, od koje je on, pod imenom Alaija
(danas Alaja), uinio znaajnu luku. On je oduzeo teritorije
od Artukida iz Amida i Hisn Kajfe i prisilio ih da priznaju
njegovo vrhovnitvo; godine 1228. prisvojio je erzindansko
kneevstvo Mengudek, a osvajao je i na istok (Erzurum,
1231; Ahlat, 1231; Harput, 1234). Njegova vladavina bila je
vrhunac kulture i moi carstva rumskih Selduka. Njegov sin
41
Anadolija
Gijasedin Kejhusrev II (od 1237) mogao je prisvojiti Amid.
Selduko carstvo je tako doseglo, na istok, granice nacional-
nog teritorija moderne Turske.
Sredinom 13. st. zbivaju se dva dogaaja koja e imati za
posljedicu preokret situacije u Anadoliji. Jedno je mongolska
najezda, koja je zapljusnula prednju Aziju i dotakla jednako
Anadoliju (poraz Selduka u istonoj Anadoliji 1243. god.).
Premda Mongoli dopiru do Kajserije, oni zapravo ne osvajaju
selduko rumsko carstvo. Ipak, ovo je sve vie vazalna
drava Mongola, u osobi Batua, osvajaa istone Evrope, a
onda mongolskih vladara Perzije, Ilhanida. U isto vrijeme
kad i Mongoli, as na njihovom tragu, a as potjerani od njih
iz vlastite zemlje, novi val Turkmena sruio se na Anadoliju;
on je jo ojaao ve useljeni i jo polunomadski turkmenski
element i igrao kasnije znaajnu ulogu. Najznaajniju od tih
turkmenskih hordi vodio je ovjek pod imenom Karaman ibn
Nura Sufi (dakle, potekao vjerojatno iz dervike obitelji); ta
horda je zasnovala kneevstvo na granicama Taurusa, oko
Ermenika. Sin Karamanov, Muhamed-beg, pokuao je 1277.
god. uzeti vlast u seldukom carstvu pomou nekog preten-
denta po imenu Dimri, te je osvojio Konju za svog tienika.
Ali je grad bio ponovo zauzet od neke mongolske kaznene
ekspedicije, te se Muhamed-beg povlai u brda; ali Dimri
kree ka sjeverozapadu, tu biva na Sakarji potuen i pogub-
ljen od seldukih trupa (1277).
Drugi znaajni dogaaj je ponovno bizantsko zauzimanje
Carigrada, pod vodstvom cara Mihaila III Paleologa, i obnova
bizantskog carstva. Ali time se i okonala snaga tog carstva.
Ono se sve vie bavilo Balkanom da sprijei latinske osvajae,
to ga je sve vie iscrpljivalo. Ne bavei se Anadolijom, te
zanemarivi obrambeni sustav koji je uspostavio Laskaris,
ono je olakalo Turkmenima da se nasele u zapadnu Anado-
liju. Carevi Paleolozi su, dakle, bili prisiljeni da sve vie
ustupaju teren Anadolije, te su se tu Turci smjetali bez
otpora. Oko 1300. god., sva Anadolija je u turskim rukama i
nije bilo po prilici ni jednog podruja, gdje se Turci nisu
smjestili usred ostatka starog puanstva. Na kraju su bizant-
ski ostali neki utvreni gradovi kao Brusa, Nikeja (Iznik) i
Nikomedija (Izmir), Sard, Filadelfija i Magnezija (Manisa),
te luke kao Smirna (Izmir) i Fokeja na Egejskom, te Hera-
kleja (Iraklija) na Crnom moru.
U turskom oceanu, koji ih okruuje, postoje brojne male
polunomadske dravice. Oko 1300. god. ve ih je manje, a
najmonija je Germijan s glavnim gradom Kutahjom. Druga
po vanosti od tih kneevina u zapadnoj Anadoliji bila je
Dandar s glavnim gradom Kastamonuom, a obuhvatala je i
luku Sinop. Njezin susjed na zapad je Osmanova kneevina,
koja je imala za sredite Segit (Sogud), a irila se do Mramor-
nog mora nakon osvajanja vie jakih mjesta. Jo vie na zapad
je bila kneevina Karasi, sa glavnim sreditima Balikesir i
Bergama, koja zahvata obale Mramornog mora sve do Bos-
fora. Na egejskom obalnom podruju nalazio se Saruhan, sa
glavnim gradom Manisom, Ajdin sa Tireom, Mentee sa
Milasom; napokon, na jugozapadnoj taki Anadolije bila je
kneevina Teke sa glavnim sreditem Adalijom (Antalija) i
Hamid sa Isbartom.
Po prilici se u isto vrijeme selduko rumsko carstvo
prestalo odupirati. Ve dugo se mo sultana povlaila pred
moi mongolskih namjesnika koji su stolovali uSivasu.
42
Nakon smrti zadnjeg sultana-mario:ete Alaedina Kejkuba- I
da III (1307. ili 1308), carstvo je konano zadobilo status
pokrajine ilhanidskog carstva. Iskoritavajui tu okolnost, i
Kararnani su pokuali izmai njegovoj vrhovnoj vlasti, ali su i
mongolski upravljai vrsto drali situaciju u rukama. ak su
ilhanidska podruja proirili novim osvajanjima na zapadu.
Ali kada su, neto kasnije, nastali metei u ilhanidskoj Per-
ziji, Karamanima je polo za rukom da postanu gospodari
Konje, te su se proirili na jug.
S opadanjem ilhanidskog carstva, mongolski upravljai
proglasili su se neovisnim, pod imenom rumskih emira ili
sultana, oslanjajui se, pri tome, na mo mamelukih egipat-
skih sultana. Ovi su okonali god. 1375. sa kraljevstvom
Male Armenije, na iji se teritorij - s Adanom kao glavnim
gradom - odmah smjestila kneevska dinastija pod imenom
Ramazan (Ramadan) pod egipatskom vrhovnom vlau.
Druga turkmenska dinastija, jednako vazal Egipta, Dulgadir
zaposjela je istoni Taurus s glavnim gradom Elbistanom.
Na zapadu, kneevstvo Gazi Osmana i njegovih potomaka,
Osmanlija, irilo se sve vie na tetu teritorija koji su ostali
bizantski. Kada je, poev od sjevera, sva zemlja postala
osmanska sve do Mramornog mora, gradovi Brusa (1326),
Nikeja (Iznik, 1331), Nikomedija (Izrnit, 1337) pali su,
naposljetku, u ruke Orhana, Osmanovog sina, a Brusa je
postala prijestoni grad. Dinastike svae u susjednom Kara-
siju omoguile su Orhanu da pripoji i njihovo podruje
(1336). Time je cijela juna obala Mramornog mora postala
osmanska, pa su Osmanlije kontrolirali pristup Dardanelima.
Osvajanja Murata I na Balkanskom poluotoku odvijala su se
usporedo sa zadobijanjima u Anadoliji. Tako je malo nakon
svoga ustolienja (1360) Murat I zadobio grad Ankaru, koja
je nominalno bila pod vlau mongolskih upravljaa ili njiho-
vih nasljednika, emira Ruma (Sivas), ali koja je praktino bila
neovisna pod vostvom glavara pojedinih esnafa (cehova).
Malo potom, on je pripojio kneevstvo Hamid (1381), to je
osobito povealo osmansko podruje na istok i jug. Sa svoje
strane, od stupanja na prijesto (1389), njegov sin Bajezit
(Bajazit) I brzo prikljuuje sve turkmanske kneevine Ana-
dolije, ukljuujui i Karaman, te teritorije mongolskih
upravljaa; taj poduhvat doveo je do napada Timura, koji ga
pobjeuje u bici kod Ankare (1402). Timur obnavlja sve te
drave i ustoliuje razvlaene anadolske kneeve; osim svog
prvotnog teritorija, Osmanlije su sauvali samo mongolsko
podruje na sjeveroistoku Anadolije. Poev od te osnove,
jedinstvo drave je ponovo uspostavio Mehmed I, a kneev-
stva zapadne Anadolije dola su postupno u osmansko car-
stvo pod Muratom II. Samo se Karaman odrao kao osman-
ski suparnik. Ipak, Muratov sin, Mehmed II dovrio je zao-
kruenje osmanskog podruja u Anadoliji, nakon to mu je
dao prirodno teite osvajanjem Carigrada (29. 5. 1453); god.
1461. on je okonao trapezuntsko kraljevstvo, a 1467. god.
kneevstvo Karamana. Pokuaj turkmenskog voe Uzun
Hasana, iz dinastije Ak Kojunlu, da prisili Mehmeda da vrati
pripojene pokrajine, propao je u bici kod Terdana (1473).
Mo novog carstva jo se poveala na istok, kada je njegov
unuk SelimI pripojio god. 1515. kneevstvo Dulgadir, osvo-
jio Dijarbekir, te stavio pod svoje vrhovnitvo teritorij Ra-
mazan-oglua (Kilikija), dok su mu se sunitski kurdski kne-
zovi pridruili. Prema sjeveroistoku, sve do granice Kav-

kaza, carstvo se povealo zahvaljujui ratovima protiv' ;~;~l
zije, koje su vodili osmanski sultani i njihovi generali (Sulej-
man 1534, 1548-1549, Mustafa-paa 1578. protiv Gruzije i
Murat IV 1635. god. protiv Erivana). Otada je sva Anadolija
ostala neosporno vlasnitvo Osmanlija, koje je nasljedila
Republika Turska.
Politika podjela. - Brzi razvitak osmanskog carstva
uskoro je stvorio potrebu za politikom podjelom na oblasti,
najprije ogranienom na feudalne okruge ili zastave: (san-
dak ili liva) kojima je upravljao vo okruga zvani gospodar
od zastave (sandak begi ili mir-liva). Postojala su etiri
okruga pod drugim osmanskim vladarom Orhanom: Sultan-
-uiugi (oko Eskiehira iSegita); Hudavendkar (eli) (zemlja
vladara) sa Brusom i Iznikom, koji je vladar rezervirao sebi;
Koda-eli, Orhanov feud kojeg je on ustupio generalu sa
Balikesirom i Bergamom. Kada je, pod Muratom I, osvojen
Balkan i druga anadolska podruja, osmanski posjedi na obje
strane su podijeljeni na pokrajine (ejalet, kasnije vilajet),
kojima upravlja paa, s titulom beglerbega, a kasnije valije; u
poetku, dakle postoje dvije od tih pokrajina, jedna nosi ime
Anadolije (Anatoli, kasnije se izgovaralo Anadolu), a druga
Rumelije (Rum-eli). Svaka je podijeljena na feudalne vojne
okruge (sandak ili liva). Kada se kasnije jo vie osvojilo na
istok, novi teritoriji nisu se prikljuivali Anadoliji pod ime-
nom sandaka, nego su predstavljali pokrajine. Osim te
podjele na pokrajine i feudalne okruge, postojala je i jedna
druga, pravne nadlenosti (kada, kaza) koja je bila pod
pravosudnom vlau kadije (kadi); osim toga, postojali su
teritoriji suverenosti (hukumet), koji su, pod lokalnim dinasti-
jama, bili vazaini spram Porte. Konano je taj sustav ozako-
nio Sulejman I Kanuni; po njemu je Anadolija obuhvatala 14
ejaleta.
Ta podjela, u svojim opim crtama, postojala je do poetka
19. st., premda su se s vremena na vrijeme, kada je slabila
sredinja vlast, dizale pae i nastojale zasnovati dinastije u
okviru svoje upravne potpodjele. Ti utemeljitelji zemaljskih
dinastija zvali su se gospodari od dolina (dere begi); oni nisu
vie bili dunosnici, nego vazali Porte, koja ih je, hoe
-nee, priznavala i oni su osiguravali carstvu vojni poziv, kao
i opi poziv u vojsku. Kako su imali interesa za napredak
krajeva kojima su upravljali, njihova uprava je, po pravilu,
bila za ove blagotvorna, dok su se Portini upravljai esto
mijenjali, te samo brinuli da se obogate to je mogue bre.
Mahmut II je svojim reformama (tanzimat) ukinuo te
zemaljske dinastije. Zakon od 1864. god. stvorio je, po
evropskom uzoru, novu podjelu carstva na pokrajine (vila-
jet), okruge (sandak) i podruja (kaza) po kojoj su, esto,
stari sandaci - osobito oni iz anadolijskog ejaleta, a kasnije
(1875) i oni iz erzurumskog - promaknuti u vilajete, a, sa
svoje strane, potpodijeljeni u manje sandake, dok su drugi,
manje prostrani ejaleti pripojeni nekom vilajetu i zadobili
status sandaka. Nakon nekih kolebanja, Anadolija je obuh-
vatala 17 vilajeta.
Republika Turska ukinula je vilajete i uzdigla sandake na
rang vilajeta, koji su, tokom jezike reforme, dobili naziv il.
Mnogo puta se mijenjala njihova podjela: 1935. god. bilo je
samo 57 vilajeta, a 1954. god. nacionalni teritorij Turske
sadri 64 pokrajine i 523 podruja; od toga su samo 4
Anadolija
pokr:jine u Evropi, a 60 u Anadoliji. Zemljopisno, pokrajine
su grupirane u osam zona: obala Crnog mora; obala Mramor-
nog i Egejskog mora; obala Sredozemnog mora; evropska
Turska; zapadna Anadolija; sredinja Anadolija; jugoistona
Anadolija; istona Anadolija.
Stanovnitvo. - Kada su Turci osvojili Anadoliju, ona je
bila ve odavno helenizirana. Helenizacija razliitih etnikih
slojeva Anadolije, koja je zapoela u grko-rimsko doba,
dovrila se u korist pokrtavanja. Samo u nekim planinskim
krajevima, a osobito na granici Kavkaza, odrali su se dijelovi
tih slojeva, ponekad do naih dana. Ali u cjelini, kada se
pojavljuju Turci, Anadolija je inila dio grkog jezinog
podruja i ovisila je od grke pravoslavne crkve. Pored Grka
ipak, vie na istok, bili su Armenci, koji su se, kao monofi-
ziti, razlikovali od Grka i nisu se helenizirali. Armenci,
roeni trgovci, irili su se brzo prema zapadu prije turskog
razdoblja, sve do glavnog grada carstva.
S Turcima je Anadoliju naselilo novo stanovnitvo sredi-
nje Azije, koje je donijelo i novu vjeru, islam; u poetku, ono
je bilo u manjini u odnosu na grke elemente, ali, kako je
inilo vladajuu klasu na podrujima turske vlasti, uskoro je
postalo i preteno: brojni domorodni elementi, koji su sve
tee podnosili duhovnu izolaciju zbog prekida veza sa Cari-
gradom, svojom religioznom prijestonicom, okretali su se
islamu i asimilirali u tursko stanovnitvo. Ali se taj proces u
poetku odvijao sporo; ini se, u svakom sluaju, da, kada je
Marko Polo prelazio Anadoliju god. 1272., domorodno sta-
novnitvo jo nije bilo potureno. Ali zato iz patrijarijskih
arhiva Carigrada jasno proizlazi da se sa rastuom masom
turskih elemenata u Anadoliji, posebice u 14. st., pravo-
slavno kranstvo sve vie smanjuje a u isto vrijeme i heleni-
zam; taj proces treba pripisati, s jedne strane, iseljavanju, te
asimilaciji u turske elemente, s druge strane. Treba, ipak,
razlikovati podruja vrlo stare grke naseljenosti, kao to su
obale zapadne Anadolije, gdje su itelji vre vezani uz svoj
helenizam i kranstvo, te podruja koja su dugo pod grkom
vladavinom, kao to je Trapezunt (Trabzon), od dijelova
unutranje Anadolije, sa njihovim iteljima povrno helenizi-
ranim i pokrtenim; to je, osobito, sluaj sjeveroistone
Anadolije, gdje su Mongoli iz Perzije, Ilhani, koji su i sami
preobraeni na Islam tek od Gazana, vladali s velikom rev-
nou preobraenika. No najtei udarac kranstvu u Anado-
liji nanio je Timur, koji je, prema tome kako je napredovao,
bio osobito okrutan prema kranskim iteljima.
Situacija krana se poboljala, kada je Mehmed II, nakon
zauzea Carigrada, priznao odreeni status pravoslavnoj
crkvi u osmanskoj dravi. Tako su grke ili armenske kran
ske zajednice izbavljene iz svoje duhovne izolacije, te su se
mogle odrati do danas. Stvaranje milleta, ime su nemusli-
manske vjerske zajednice unutar osmanskog carstva dobile
iroku samostalnost, ouvalo ih je da postupno ne nestanu.
Tako se u doba, kada carstvo cvjeta, uspostavio modus
vivendi izmeu muslimana i nemuslimana. U 18. i 19. st.,
anadolijski helenizam ponovo je oivio; a jo se u 19. st.
govorilo o Armencima da su vieran narod (millet-i sadika).
Na jedan opi nain, vjerska i jezina pripadnost se poduda-
raju; samo u sredinjoj Anadoliji, u Konji i Kajseriji, Grci su
usvojili turski kao tekui jezik (ponekad s grkim slovima);
43
Andaluzija
ipak, Armenci su usvojili turski u svojim drutvenim odno-
sima (ponekad s armenskim slovima), ali su ouvali armenski
kao domai jezik.
Osim turskog stanovnitva gradova i sela, postoje - ili su
postojali - u Anadoliji nomadi, polunomadi i, visoko u
planini, pokretljivi stoari, koji su islamske vjeroispovijesti;
pripadali su razliitim etnikim i lingvistikim grupama:
Turci, Kurdi i erkezi. Kada se radi o Turcima (zvanim
[uruci ili Turkmeni), njihovo porijeklo je predmet spora:
moe se raditi o Turkmenima koji su ouvali svoj nomadski
nain ivota, ali i o turskim dijelovima drugog porijekla; s
vjerskog gledita, oni su veinom aleviti, tj. opredjeljuju se za
iizam ili, bar, simpatiziraju iizam. Kurdi su suniti i nalaze
se u jugoistonim pokrajinama. Konano, erkezi su se
veinom iselili sa Kavkaza, kada se ruska kranska vlast
proirila i na Kavkaz. Osim toga, pomalo svagdje u Turskoj
nalaze se muslimanske izbjeglice (muhadirii, koje osobito
potjeu iz balkanskih zemalja, odakle su se iselili nakon
nastanka novih kranskih drava; oni su se pomijeali sa
turskim puanstvom u gradovima i na selima.
Modus vivendi, koji je postojao izmeu muslimana i
nemuslimana u osmanskom carstvu bio je naruen u 19. st.
onda, kada su se zapadne sile zapoele mijeati u poslove
Turske; za potvrdu ugovora iz Kuuk Kajnardija (1774),
Rusija je zahtijevala starateljstvo nad pravoslavnim stanovni-
tvom Turske, kojima je time potakla protuturske osjeaje; iz
zapadne Evrope je strujao i presaivao se nacionalizam u
pokorene kranske narode. S turske strane reagiralo se s
odbojnou koja je prelazila u mrnju protiv krana.
Armenci su najvie trpjeli od toga: kako su bili susjedi
Rusije, bili su pod sumnjom da su u njezinoj slubi. Pritisci,
koji su se vrili da se ostvare reforme predviene Berlinskim
ugovorom (1878), dovele su god. 1894-1896. do krvavih
sukoba sa Kurdima. Tokom prvog svjetskog rata, ruska
vojska sa Kavkaza prodrla je na podruje Vana i - prema
kazivanju Turaka - armensko stanovnitvo ponaalo se nelo-
jalno; slijedilo je nasilno potiskivanje tog stanovnitva ka
Mezopotamiji, pri emu je veliki dio stradao, a preivjeli su
napustili Tursku nakon rata. Dolo je do rata i sa Grcima,
kada su ovi 1919. god., uz oslon na Veliku Britaniju, zauzeli
Izmir (Smirnu) i prodrli ak do Sakarije god. 1921. 1922.
god. grka je vojska napustila Anadoliju, praena velikom
masom grkih itelja, pobijeena od Turaka koje je vodio
Mustafa Kemal-paa; preostali su bili predmet zamjene za
muslimanske itelje Grke, po ugovoru od 1923. god. Turci
iz zapadne Trakije i istanbulski Grci bili su iskljueni iz te
trampe. Tako, Anadolija postaje turska sa vie od 90%, a
muslimanska 99%.
N D A L UZ IJ A (a. gazirat al-andalus), oznaava Iberijski
A poluotok odnosno njegovo podruje, koje je do odree
nog doba bilo pod muslimanskom vladavinom, tj. tokom
najveeg prostiranja arapskog carstva u 10. st. bitno vei
prostor nego junopanjolska pokrajina Andaluzija (koja je,
dakako, najdue i najjae bila izloena orijentalnim utjeca-
jima). Glavni odsjeci u povijesti muslimanske panjolske,
nakon propasti zapadnogotikog carstva 711. god. i krat-
kog razdoblja neposredne ovisnosti o Damasku, nazivaju
se po slijedeim dinastijama: 756-1031. god. vladaju emiri
odnosno umajadski halife iz Kordobe. Njihovo carstvo
raspalo se na muluk at-tauxi'i] (redovi malih kraljeva), koji
su se kao male drave borili jedni s drugima. Pobjedonosno
napredovanje Reconquiste zaustavljeno je pobjedom Almora-
vida (1086-1174) nad Kastiljom. Zamijenili su ih Almohadi,
koji su 1212. god. u bici kad Navas de Tolosa podlegli
ujedinjenoj vojsci kraljeva Kastilje, Aragona i Navare (pad
Kordobe 1236, Valencije 1238, Sevilje 1248). Samo u Gra-
nadi odrali su se Nasridi izmeu 1231. i 1491. god. Cjelinu
znanstvenih i umjetnikih djela Andaluzije obuhvata pojam
maurska kultura. U njihove nosioce broje se i arabizirane.
kranske grupe. Od 1497. god. kranska panjolska osvaja
dijelove Sjeverne Afrike. Muslimansko stanovnitvo Andalu-
zije sastojalo se od domorodaca koji su preli na Islam,
Berbera i Arapa.
N S ARl a . al-ansrv, pomonici, uobiajeni naziv za
A one itelje .\ledine koji su podravali Muhammeda, te su
tako razlikovani od muhadira ili iseljenika, tj. mekanskih
pristaa. ~akon masovnog prijelaza Arapa na Islam, staro
ime, Benu Kaila, koje je obuhvatalo plemena (al-) Avs i (al-)
Hazred, izalo je iz upotrebe i bilo je zamijenjeno imenom
al-Ansar (jednina je .-lI1~iirt). Tako je asno ovjekovjeeno
sjeanje na prve usluge koje su Medinci uinili za stvar
Islama. An~iir je vjerojatno, mnoina od nasir, ali taj
zadnji izraz nije se nikada u Islamu koristio kao tehniki
termin. Glagol nasara znai: pomoi nekoj osobi kojoj je
neprijatelj nanio nepravdu. To je osnova zato su se medinski
muslimani zvali al-Ansar (ponekad ansar an-nabi, Posla-
nikovi pornonici).
Prvi stvarni dodiri Muhammeda sa Medinom dogodili su
se tokom hodoaa 620. god. nove ere, kada je on susreo est
ljudi iz plemena Hazred. Ali kako je pomirba Avsa i
Hazreda bila predmet razgovora, izgleda da je on ustrajavao
na tome da Avsi budu prisutni pregovorima; a, prema tradi-
cionalnim priama o prvoj i drugoj Akabi, po svoj prilici je
esti dio onih koji su se pridruili Muhammedu bio od Avsa.
Medina je toliko trpjela od borbi dva plemena, da je prihva-
anje Muhammedovog zahtjeva bilo i iz nade da bi on mogao
uspostaviti i odravati mir. Premda se pojedinosti ne znaju,
jasno je da mu se prikljuio najvei dio stanovnitva Medine,
izuzev idova. Glavne iznimke su bila etiri roda Avsa, zvani '
Hatrna, Vail, Vakif i Umaja ibn Zejd, kao i dio petog, Amr
ibn Auf ('Aw); svi su ovi odravali tijesne veze sa idovima.
Treba razlikovati te nemuslimane od skupine Munfiqun ili
licemjera, jer su se ti zadnji bili, najprije, pridruili
Muhammedu, a potom ga osuivali. Usprkos tim odmeta-
njima, veliki dio Avsa bio je meu Ansarima, a sam vo
Ansara, sve do svoje smrti god. 627., bio je Sad b. Muaz
(Sa'd ibn Mu'iit;/), vo roda Abd al-Ahal od Avsa.
Slijedea tabela daje broj ljudi iz raznih rodova koji su
prisustvovali prvoj Akabi (A 1), drugoj Akabi (A2) i bici
na Bedru (B). Zadnja rubrika () ukazuje na broj ena iz
rodova; tako se dobija gruba procjena ukupne vanosti ro-
dova.
44
 Arabija

Rod Al A2 B
biljkovitih ornamenata koji se sastoje u izdancima ravajuih
l-: ~_._--_._-----_ .._ - - - - listova povezanih s viticama u ritmikom pokretu. Listovi
'Abd al-Ahal 3 15 35 mogu biti as ravni, as valoviti, zaotreni, okrugli ili preo-
Zafar 5 23 krenuti, glatki ili hrapavi, sastavljeni ili odsjeeni, no nikada
Harija 3 3 23
'Amr ibn 'Awf 5 40 28
izolirani, a uvijek vezani u stabljiku koju oni dopunjuju ili
Avs Manat (Hatrna) 12 dovravaju. Sama stabljika je nainjena valovitom u namotaje
ili upletena, presijeca list ili se javlja ponovo iza njega, ali je
al-Aw s (ukupno) 2 II 63 121 uvijek usko vezana za njega. Stabljika i list prodiru jedno u
an-Naggar 3 II 56 83
drugo, a lie je samo produetak glavne stabljike.
al-Hari] 7 19 30 Odreujui princip u razvoju arabeske je uzajamno ponav-
Banu-tl-Hubla, al-Qawqila 3 6 25 21 ljanje, raspored u palmete ili u oblike ake pomou parova
Sa'ida 2 9 12 ravanih listova, umetanje geometrijskih prepleta, razmjetaj
Salima 2 29 43 54
Zurayq 2 4 16 16
u medaljone ili kartue. U svakom sluaju, pomno se potuju
Baya<;la 3 7 12 dva estetika pravila: ritmika naizmjeninost pokreta uvijek
napravljenih sa skladnim uinkom, te tenja da se ornamen-
al-Hazrag (ukupno) 10 62 175 228 tom prekrije cjelokupna povrina. Tim ovijanjem, uravnote-
enim i mirnim, arabeska izmie dinamikom gibanju -
Te brojke potiu da se misli da su glavnu ulogu kod nemirni kovitlac i estoko uvrtanje sjevernjake ornamenta-
Muhammeda igrali rodovi kao an-Nedar i Selima, koji su cije, s kojom, inae, ima dosta zajednikog. Uinak kontrasta
bili vrlo brojni, ali koji nisu dali velike vojskovoe. Dvije postie se razlinou gustoe, stabljika as iezava iza izobi-
glavne osobnosti Medine u to doba, Sad ibn Muaz i Abdalah lja lia, a as snano vlada kompozicijom.
ibn Ubej, nisu bile na al-Akabi, a njihovi rodovi (Abd al- Biljkoviti ornament, prema ovim pravilima nainjen, s
-Ahal i B. al-Hubla) ini se da su tu bili srazmjerno slabo pravom je nazvan arabeska, jer je rezultat posebnog duha
zastupljeni. Arapa, kod kojih se slini razvici mogu pronai u glazbi i
Najstarija vrela nisu suglasna o sudjelovanju Ansara u pjesnitvu. Arapski izraz taum q podrazumijeva jasno da su
prvim malim vojnim pohodima muslimana. Ipak su na Bedru motivi nadahnua bili ogranieni na lie (panjolci je ozna-
predstavljali po prilici 3/4 muslimanskih snaga. Sad ibn avaju arabizrnom ataurique.)
Muaz bio je najgorljiviji meu voama u korist stvari Islama; Arabeska se moe povezivati sa svakom vrstom geometrij-
ne samo Abdalah ibn Ubej, nego i Usejd ibn Hudair (supar- ske dekoracije. U epigrafiji moe tvoriti osnovicu na koju se
nik Sada ibn Muaza za zapovjedanje Abd al-Ahalima) i Sad prevlai kaligrafija ili se slova mogu zavravati u arabeski ili
ibn Ubada nisu bili na Bedru. Bar do opsade Medine god. se slova i arabeska mogu ispreplitati, Nalaze se ivotinje
627, Abdalah ibn Ubej trudio se sprijeiti razvitak Muham- nacrtane u arabeskama, te ove mogu biti takoer povezivane
medove moi; ali su se drugi temeljito zaloili na Muhamme- s ljudskom figurom. Ponekad se nailazi na muslimansku
dovoj strani nakon Bedra. Na skupu o kleveti (ifq) Aie, dekoraciju u grotesci u kojoj se maske i tijela ivotinja
zapazilo se da je vo Hazreda bio tada Sad ibn Ubada. On je mijeaju u arabeskama.
ak, malo potom, po smrti Sada ibn Muaza, bio priznat za Arabeska nalazi prototip u nekim akantima, u vinovom
vou svih Ansara. Ovi su i dalje nastavili predstavljati jednu liu i uglastim otiscima helenizrna. Ona se jo jasno ne
od glavnih osnova Muhammedove vlasti, premda su, oko oituje u umajadskom razdoblju, ali svoj klasini tip ostva-
doba pohoda na Tebuk god. 630, neki meu njima bili ruje u 9. st. pod Abasidima i u islamskoj panjolskoj, te
izgubili njegovu naklonost. Tokom Muhammedovog dostie vrhunac u ll. st. pod Selducima, Fatimidima i
boravka u Medini, stare borbe su pomalo padale u zaborav, Maurima. Poslije se moe pronai u cijelom islamskom svi-
te su Ansari poeli osjeati da ine jedinstvo, a osobito jetu s beskrajnim varijacijama, tako da ju je nemogue klasi-
postavljeni naspram Muhadira, s kojima su oni zakljuili rati. Perzijski, turski i indijski umjetnici shvaali su jezik
malo brakova. Nesloga izmeu Avsa i Hazreda imala je, arabeski isto tako dobro kao i arapski, te su se kroz stoljea
ponekad, vane posljedice: ona je izbila na vidjelo na skupu natjecali da stvore nove sastave. Upotreba arabeske nije
koji se odrao nakon Muhammedove smrti za izbor Abu ograniena na neki materijal, pa je nalazimo u arhitekturalnoj
Bekra za halifu; kasnije se nije ulo da se o njoj govori. ornamentici, kao i u urezanom ili oslikanom dekoru, na
Nakon osvajakih ratova, utjecaj Ansara opada, usprkos keramici, staklu i kovini, a osobito iluminaciji. Iz hispansko-
njihovom asnom poloaju meu novim islamskim plem- -maurske umjetnosti, gdje je apsolutno vladala u dekoraciji,
stvom. Oni su se veinom suprotstavljali Osmanu, a podra- ona je krajem IS. st. osvojila kranske zemlje, te pod ime-
vali Alija. Kasnije, oni su inili stranku pobone opozicije" nom moresque postala moda u prvoj polovici 16. st. U Italiju
Uma jadima i stavili su se na stranu Abasida. Pa ipak, prije ju je uveo Franesko Pelegrino, u Francusku nepoznati
nego to su Abasidi uzeli vlast, Ansari su se ve pomijeali u majstor G. J., u Njemaku Hans Holbajn i Peter Fletner.
Kureje i druga plemena koja su se naselila u Medinu.

A R A B E S K A . Izraz se koristi vrlo dugo u literaturi koja se I

bavi umjetnou da oznai vie vrsta tipino islamske
A
R A B IJ A (a. gaz!rat al-'arab, otok Arabljana), Prem-
da Poluotok nije, moda, kolijevka arapskog naroda,
on je tu ivio hiljade godina i smatra ga svojom postojbinom.
ornamentacije: geometrijsku, biljkovitu, kaligrafsku i ak Velik je u etverokut oko 2.200km duine od sjeverozapada
~~_al_ml__ ~~je_ posebni i iskljuivo~~ar~s_k_i_o_b_l_ik_s_t_il_iz_a_c_ij_e_L-_k_a_jugoistoku i oko 1.200 km irine. Na zapadu, jUg~

45
Arabija
i istoku granii s Crvenim morem, Adenskim zaljevom,
Arapskim morem, Omanskim i Perzijskim zaljevom. Gra-
nice Poluotoka su politike, to znai da je najsjevernije
mjesto u Unazi, niska pustinjska visoravan sjevernije od
Jeruzalema i Jordana dosie more blizu kraja Akabskog
zaljeva, dok se ona sa Irakom uzdie sve do kraja Perzijskog
zaljeva na jugu od Basre.
Vrlo je teko sasvim tano procijeniti broj itelja, jer se to
ne oslanja na statistike popise, a i kretanja su velika. Neke
pribline procjene su izmeu 10 - 25. mil. Najnapueniji je
Jemen, a u samoj Saudijskoj Arabiji glavna koncentracija je
u nekoliko hidaskih gradova, u planinama i ravnici Asira i
njegove Tihame, koji znaju za dobre oborine, nekim doli-
nama Nedda, te istonim oazama al-Hase i al-Katifa.
Hadramaut i Oman sadre brojne gradove i beduinska ple-
mena.
Arapi su imali i imaju veliko znanje o svojoj zemlji, ali
uvijek ogranieno na podrobnosti i na jedno podruje. Naj-
bolji rad na arapskom jo uvijek je Sifat gazzrat al-iarab
od al-Hamdanija (u. 945-946). Tek su od kraja 18. st. zapo-
ela moderna istraivanja, koja su, konano, dala potpunu
znanstveno-obraenu sliku Poluotoka u svim njegovim
aspektima.
Smjetena izmeu Azije i Afrike, Arabija, po svome
izgledu i osobitosti, gotovo bi se mogla odrediti kao potkon-
tinent. Sa geomorfolokog stajalita, ona se dijeli na dva
glavna velika dijela: na zapadu, stari arapski tit od vulkan-
skih stijena i skoriji taloni tereni koji se postupno sputaju
od tita na sjeveroistoku, istoku i jugoistoku prema irokom
bazenu koji obuhvata Mezopotamiju, Perzijski zaljev i
istoni dio ar-Rub al-Halija. Otoci, otoii i atoli, koji se
nalaze u susjedstvu Arabije, poveavaju se u mjeri u kojoj se
ide prema jugu u Crvenom moru. Planine Omana naglo
padaju na Hormuki tjesnac, na ulaz u Perzijski zaljev, a
poneki istaknuti vrci lanca tvore negostoljubive otoke. A i
na drugim stranama tog podruja postoje mnogi otoci, od
kojih je glavni Bahrein. Mnotvo je tu sprudova, a sprudovi
Velike ogrlice pruaju se gotovo du cijele duine arapske
strane zaljeva. Perzijski zaljev nije dubok, s malo dna koje
prelazi 90 m, za razliku od Crvenog mora, ija dubina na
nekim mjestima prelazi 2.000 m. Obala Poluotoka na sve tri
pomorske strane prua malo zavoja ili nepravilnosti; nema
drugog kontinenta koji ima tako malo zaklona za brodove.
Jedina dobra prirodna luka na Crvenom moru je Aden.
Perzijski zaljev ima srazmjerno vei broj draga, koje se tu
zovu datoha, ali su njihove vode gotovo svugdje nevelike
dubine.
Lanac ili lanci planina, koji idu usporedo sa stranom
Arapskog zaljeva i Crvenog mora, poznati su pod zajedni
kim imenom as-Serat. Prosjena visina as-Serata je nia od
2.000m. Na jugoistoku od Meke ima i vee visine, a odatle
se lanac die od svojih najviih taaka (oko 3.760m). Postoje
visoravni izmeu planina, a esto na njihovim istonim
padinama; najplodnije su one Asira i one koje okruuju
Sanu i Zamar u Jemenu. Planine se ponovo javljaju na strani
Omanskog zaljeva. Najvie take lanca al-Hadara nalaze se
u sredinjem dijelu, a premauju 3.000 m. U unutranjosti
od sjeverne granice Arabije prua se juni dio al-Hamada,
ljunkovite ravnice koja se spaja na sjeveru sa stepom, a na
46
njezinom jugoistoku je al-Hadara, druga ljunkovita rav-
nica. Obalne nizine na zapadu i jugu svedene su gotovo
svugdje na uski jezik zemlje zbog planina koje se sputaju
na more.
Veliki prostori su prekriveni relativno finim slojem pijeska
kojeg nosi vjetar. Visina duna kree se 1-200 m, a neke
najvee dostiu duinu od nekoliko kilometara. Pieskovita
podruja openito su zvana nefud na sjeveru, a remle na jugu.
Gotovo sve glavne pustinje nalaze se u dijelu talonih terena.
Najvee su Veliki Nefud s povrinom od oko 70.000km 2 i
Rub al-Hali s vie od 500.000 krrr', to je najvei pjeskoviti
prostor na svijetu.
Arabija je presjeena junim obratnikom koji prolazi
izmeu Medine i Meke, izmeu okruga al-Hard i al-
-Eflad, te Maskata i Ras al-Hada, tako da najvei dio
Arabije uiva openito umjerenu klimu. ak je na jugu
najvei dio zemlje dovoljno uzdignut da moe izbjei trop-
ske vruine. Samo nizine du jednog dijela Crvenog mora,
Adenskog zaljeva i Omanskog mora imaju vie polutropsku
atmosferu nego umjerenu. Vjetrovi se jako mijenjaju prema
podrujima, jer su podloni utjecajima okolnih mora. Naj-
vei dio Arabije ostao je pustinjom zbog rijetkih oborina. U
nekim dijelovima Rub al-Halija kia uzastopno ne pada po
deset godina, a u mnogim drugim dijelovima Poluotoka,
godinje oborine rijetko premauju 150 mm, ako ih ikada
dosegnu. Najvii krajevi su openito vie s oborinama, a
jedino su podruja koja dotie monsun (juna Arabija) prim-
jereno natopljena. Arabija nema velikih stalnih rijeka, ali u
zoni monsuna ima vode preko cijele godine na izvjesnoj
duini dolina. Sve te nepogo dnosti terena, koji odvodi ili
unitava vodu, nadoknauju ljudi zdencima ili vrelima, te, u
novije vrijeme, hidrofornim ureajima. Oko veine izvora
('ayn) razvile su se oaze ili gradovi. Najvee oaze su sastav-
ljene od vie sela i gradova zbijenih jedni uz druge, a svaka
je okruena svojim palmama.
to se tie politike podjele, Poluotok se dijeli na vie
drava (od kojih su neke dravice - po veliini). Saudijska
Arabija zauzima sjevernu polovicu Poluotoka - izuzev dra-
vica Kuvajta, Bahreina i Katara, kao i jednog dijela Omana -
te i dobar komad june polovice. irei se od Crvenog mora
do Perzijskog zaljeva, ona obuhvaa velika podruja Hidaza,
Asira i Nedda, kao i najvei, ako ne i cijeli, dio ar-Rub al-
-Halija. Nikakva granica nije utvrena izmeu Saudijske
Arabije i nijedne od ovih drava koje sve imaju teritorije
doticaj ne sa Arabijom: sultanat Maskat, imarnat Oman, emi-
rat Abu Dabi, te emirat Katar. Postoji opi dogovor o granici
izmeu S. Arabije i Kuvajta, te o meama njihove neutralne
zone.
Jemenska drava nalazi se na jugu (danas podijeljena na
dva dijela i dva reima). Sultan Maskata, koji polae zahtjev
na cijeli teritorij Istoka od istone strane ar-Rub al-Halija,
upravlja samo sa tri relativno stisnuta podruja, a ostalo je
pod vlau imama od Omana. Sultanov zaokrueni prostor na
junoj strani - Zufar - odvojen je od glavnih posjeda, grada
Maskata i Matraha i strane Omanskog zaljeva, ukljuujui i
al-Batinu. Sultan pripada obitelji Al Bu Said, ibaditskoj
dinastiji, koja je utemeljena oko 1744. god. Drugi ibaditski I
vladar , imam Omana, ija vlast solidnije poiva na religiOZnOj.J
osnovi nego ona sultanova, upravlja unutranjim podrujem
.-----"-,-_._._--"---_.,', '.- ...

koje je naseljeno ibaditskom zajednicom. Imarnov teritorij
dosie grebene glavnog lanca Hadara najveim dijelom nje-
gove duine, a neki od njegovih upravljaa (vali) nalaze se na
padinama koje se sputaju moru. Imam, ije teokratsko
kraljevstvo je nasljednik hariditske drave utemeljene u
Ornanu oko 750. god., ima svoju prijestonicu uNezvi.
Poluotok Katar, koji ide prema Sjeveru u Perzijski zaljev po
prilici na pola puta izmeu tjesnaca Horrnuz i dna zaljeva,
jeste sjedite emirata pod vlau as-Sanija (at-TanI),
dinastije nedavnog porijekla, iji je glavni grad luka Doha (ad-
-Dawha), Arhipelag Bahrein, izmeu Katara i S. Arabije,
predstavlja emirat pod vrhovnom vlau al-Halifa, obitelji iz
Nedda, koja se uspostavila na otocima 119711783. god. * i
otada tu stalno vlada; njezin glavni grad je luka al-Menama na
glavnom otoku. Na samom Poluotoku, u dnu Perzijskog
zaljeva, nalazi se mali emirat Kuvajt, odvojen dijelom od
S. Arabije neutralnom zonom, te oivien na sjeveru i zapadu
Irakom. Obitelj as-Sabah, u roakim odnosima sa al-Hali-
fama sa Bahreina, vlada Kuvajtom ve vie od dva stoljea.
Iako je Arabija naseljena u pradavna vremena, ipak Polu-
otok nema, do sada, povijesti prije prvog hiljadugoa prije
nove ere. Tek od 10-11. st. Arapi se pominju u asirskim i
babilonskim dokumentima. ini se da su i prve organizirane
drave nastale na jugu Arabije u toku druge polovice prvog
hiljadugoa prije nove ere. etiri glavne drave - Saba
Sabejaca, Main Minejaca, Kataban i Hadramaut- ivjeli su od
poljoprivrede i trgovine. Stoljeima su trgovci june Arabije
monopolizirali trgovinu tamjanom i kontrolirali poslovanje
izmeu Indije i Zapada.
Nakon perzijskog osvajanja Babilona 539. god. prije n.e.,
stvorena je satrapija kratkog vremena nazvana Arebaja, na
sjeveru Arabije. Darije I (521-485) poslao je svoga predstav-
nika iz Perzijskog zaljeva do krajnjeg sjevera Crvenog mora,
to je povealo znanje o Arapima. A jednako je tome pridonio i
pohod Aleksandra Velikog. Malo nakon toga, Teofrast je
opisao junu Arabiju i njezine proizvode.
Krajem prvog hiljadugoa, Nabatejci, stanovnitvo arap-
ske loze, koje je imalo svoju prijestonicu u Petri, zapoeli su
igrati znatnu ulogu u poslovima Sirije, te se Arapi pojavljuju
kao vladari na raznim podrujima Plodnog polumjeseca.
Arapske vazalne voe uivale su iroku samostalnost pod
partskom vladavinom, a doseljavanje Arapa u Mezopotamiju
nije se prekidalo.
Krajem 2. stoljea prije n.e. otkrilo se korienje monsuna
za plovidbu, te je rastua konkurencija Zapada ozbiljno
potkopala trgovaku premo junih Arapa. Rim je udio za
bogatstvima Sretne Arabije, te je August poslao prefekta
Egipta koji je, uz pomo Nabatejaca iz Petre, preuzeo god.
24. dugi mar, ali pohod nije doao dalje od Sabe. Oko 50.
god. n.e. nepoznati pisac izvijestio je na grkom o trgovini na
Crvenom moru i du june obale Arabije. God. 105. ili 106.
stvorena je rimska provincija Arabija na starom nabatejskom
podruju, a pruala se od Ajle (Akaba) na jugu, do Nemare
na sjeveroistoku, s glavnim gradom, najprije, u Petri, a onda
uBostri (Busra). Rimsko poznavanje Poluotoka u 2. st. bilo
je saeto prikazano od zemljopisca Klaudija Ptolemeja.
ArdeirI, prvi Sasanid (u. 241), utemeljio je grad u isto
noj Arabiji i doveo pleme Azda da se nastani u Ornanu.
Sasanidsku vlast uz rub sjeverne Arabije i rimsku uz drugi
47
Arabija
nisu prihvatili arapski kraljevi Palmire, ali je car Aurelijan
porazio kraljicu Zenobiju i zauzeo njezinu tvravu u pustinji
god. 272.
Dio stare slave Sabe i Zu Rajdana preuzeo je amar (ili
amir) [uhari, koji je krajem 3. st. obiljeio svoje pobjede
pridruujui imena Hadramaut i Yamanat svojoj kraljevskoj
tituli. Iza njegovog kraljevstva dolazi novo razdoblje slabosti,
za kojeg Nedran, na sjevernoj granici, opsjeda Lahmid Mar
(= Imru) al-Kaj s, koji se pretjerano prikazuje kraljern svih
Arapa na najstarijem od poznatih sjeverno-arapskih natpisa
(an-Namara, 328).
Jedno od najpoznatijih razdoblja arapske povijesti je 4. i
5. st. Opadanje Rimskog Carstva dotie i Poluotok, gdje
opada gradska civilizacija, a jednostavniji obiaji nomadstva
privlae vie pristaa. Kranstvo, s obeanjem boljeg ivota
na onom svijetu, postie napredak u Arabiji. Arapi su bili
posebno nakloni uenju nestorijanizrna, koji je dolazio iz
Mezopotamije, i monofizitizmu iz Egipta i Abesinije. Abe-
sinci su zauzeli Jemen tokom kratkog razdoblja u 4. st.
apur II pokorio je istonu Arabiju; sasanidski jaram bio se
kasnije povukao, da bi se ponovo uspostavio kratko prije
pojave Islama. idovstvo je takoer poluilo uspjeh u Ara-
biji, gdje je u svoje ugledne preobraenike raunalo kralja
Sabe poetkom 5. st., a jedno od njegovih sredita bila je oaza
[asrib (kasnije Medina).
Sasanidi i bizantski nasljednici Rima smatrali su nunim
da zatite svoje teritorije od metenih naroda Arabije putem
drava-tampona kojima su vladali arapski vladari, Lahmidi
(prema Mezopotamiji) i Gasanidi (prema Siriji). Te dvije
vazalne drave bile su esto u sukobu. Krajem 5. st. voa
junoarapskog plemena Kinda, al-Murar, osigurao je ruko-
voenje konfederacijom plemena u sredinjoj Arabiji, ali je to
kraljevstvo Kinda trajalo samo pola stoljea.
U 6. st. juna Arabija bila je izloena napadima kranskih
kraljeva iz Aksuma iSasanida Husreva IAnuirvana
(531-579). Progon krana Nedrana od poidovljenog
Arapa Zu Nuvasa doveo je do ponovnog abesinskog zauzima-
nja Jemena oko 521. god. Abesinac Abraha, kao gospodar
Jemena, izvrio je zadnju popravku brane Marib prije nego
to ga je konano napustio, krenuo je u srce Nedda, te je,
prema islamskoj predaji, poduzeo neuspjeli pohod protiv
Meke u Godini slona (oko 570). Pod Husrevom su Perzijanci
istjerali Abesince i Jemen je bio perzijski teritorij do pojave
Islama.
Meka, starinski grad na glavnom putu usporednom sa
Crvenim morem, zadobila je vie znaenja i napretka krajem
6. st., a razlog je strana vladavina u Jemenu i kaotino stanje
koje je vladalo du puteva na sjeveru, uslijed dugih neodlu
nih ratova izmeu Perzije i Bizanta. Mekanski Kurejiti
pokazali su sposobnost, koristei svoje sudjelovanje u me-
unarodnoj trgovini.
Zadnja stoljea tog razdoblja proizvela su oblik arapskog
jezika, koji se naziva "klasini", ija diialektalna vrela i taan
put razvoja ostaju neizvjesni. Korien od preislamskih pjes-
nika, od kojih su mnogi bili beduini, a neki krani ili idovi,
taj jezik je postao visoko izraajno sredstvo.
Oko 570. god. rodio se Muhammad ibn 'Abdullah iz
" Vidi napomenu na stranici 13.
Arabija
plemena Kureja u Meki, tada glavnom sreditu neznaboa
kog kulta. Oko 610. god. primio je prvu objavu, a dvije do tri
godine kasnije zapoeo je javno izlagati novu vjeru.
Uglednici Meke nisu to dobro primili, te je mala grupa
muslimana izbjegla u Abesiniju; zatim se muslimanska zajed-
nica Iselila prema sjeveru, u [asrib. Tu se izgraivala i
islamska drava u svim svojim funkcijama. Dva se revoluci-
onarna pojma pojavljuju koja preobraavaju Arabiju. Kur'an,
Boja objava, bio je arapski i predstavljao je zastavu oko koje
su se mogli udruiti svi Arapi. U isto doba, Kur'an i Islam
nisu bili ogranieni na Arape; Kur'an je objava za sve ljude, a
pod Islamom najplemenitiji ovjek bio je onaj koji se najvie
bojao Boga, a ne onaj koji je bio najvieg roda.
Muhammedovi napori u Medini bili su posveeni tome da
organizira odnose s Mekom koja je, konano, ukljuena u
islamsku dravu god. 630. Prije toga je dobar dio plemena
bio zadobijen za Islam, no veliki val zahtjeva za pristup
Islamu doao je od plemena Poluotoka tek god. 630-631,
zvane Godina delegacija. Muhammed je umro god. 111632.*
prije nego to je mogao duboko usaditi Islam cijeloj Arabiji.
Zato, malo nakon to je Abu Bekr (632-634) naslijedio Mu-
hammeda, mnoga plemena su ponovo proglasila svoju neovis-
nost, u vie sluajeva sa lanim poslanicima koji su zagovarali
uenja suprotna Islamu. Abu Bekr je reagirao vrsto, otprav-
ljajui muslimanske koloniste ka Sredinjoj Arabiji, Bahreinu,
Ornanu i Jemenu. Kada je pokoren i Hadramaut, koji se
najdulje drao, Arapski poluotok bio je potpuno ujedinjen.
Drugo veliko ostvarenje kratke vlade Abu Bekra bila je
objava velikog programa muslimanskog osvajanja izvan Ara-
bije. Nakon to je upao u Irak, Halid ibn al-Valid preao je
Sirijsku pustinju 634. god., da bi sudjelovao u pobjedi nad
Bizantincima.
Ono to je zapoeo Abu Bekr, s poletom je nastavio Omar
(634--644). Irak je oduzet od Sasanida, a Arapi, izvorno iz
plemena Juga kao i Sjevera, nastanili su se u vojnim koloni-
jama al-Basri i al-Kufi, koje su novoosnovane. Nakon
odlune pobjede nad Bizantincima kod al-Jermuka i zauzea
Jeruzalema, Omar je otiao posjetiti taj sveti grad, to je prvo
putovanje nekog halife izvan Arabije. Islam je napredovao
prema Egiptu, ije osvajanje je uvrstilo ekonomske i kul-
turne veze sa zapadnom Arabijom. Premda se govorilo da je
Omar naredio izgon svih krana i idova s Poluotoka, ipak je
injenica da su mnogi i dalje ivjeli jo dugo vremena.
U doba Osmana (644--656) iz Umajeve kue slilo se silno
bogatstvo i luksuz u Medinu i Meku kao posljedica pokorava-
nja zemalja. Osman nije sluao glas Abu Dara (1)arr) koji je
proricao opadanje ozbiljnih vrlina izvornog Islama. Jo opas-
nija za budunost Arabije i Islama bila je provalija koja se
iskopala izmeu najmonijih osobnosti zajednice, a koja je
dovela do ubojstva Osmana u Medini.
Ta provalija postala je jo vea kada je Ali, zet Muhamme-
dov, doao u prvi plan za halifu. Aia, koja nije bila s njim u
dobrim odnosima, i drugovi Muhammedovi, az-Zubeir i
Talha okrenuli su se protiv Alija, te on krene s vojskom na
njih. U Bici deve bili su pobijeeni i Ali zadobije Irak, ali mu
se suprotstavi opasniji protivnik, koji je pripadao Osmanovoj
umajadskoj obitelji - Muavija, upravlja Sirije.
Alijevodnos spram Muavije razdrai toliko ekstremiste
meu njegovim pristaama da su se one okrenule protiv njega,
te postali hariditi. Usprkos ubitanoj pobjedi, koju je Ali
izvojevao nad tim pobunjenicima kod an-Nehrevana (659),
njihova stranka je nadivjela i oni su dugo propagirali po
Arabiji. Muavija je bio proglaen protuhalifom u Jeruzalemu,
te su se njegove snage sukobile s Alijevim u Zapadnoj Arabiji,
od Medine do Nedrana i u Jemenu. Kada je jedan haridit
ubio Alija 661. god., alijevci su oznaili njegovog sina al-
-Hasana kao halifu u Kufi (gdje je ranije Ali uspostavio
prijestonicu), koji se odrekao pretenzija u korist Muavije, te je
on, dakle, privremeno ponovo ujedinio islamsku zajednicu.
Za ostatka Muavijinog ivota, nije bilo ni jedne ozbiljne
pobune protiv novog sirijskog halifata, ali se mrnja podjarila
kada je odredio nasljedni halifat. Nakon ustolienja [ezida
ibn Muavije (680-683), drugi Alijev sin al-Husein naputa
Meku da bi okupio pristae u Iraku, ali gubi u bici kod
Kerbele 680. god. Njegova smrt je ostavila slobodno polje za
monijeg kandidata Abdulaha ibn az-Zubeira, glavnog pred-
stavnika sinova Muhammedovih drugova. U bitkama koje su
nastupile i za Jezidovog ivota, a i nakon njegove smrti, pod
njegovim nasljednikom Abdelmelikom (685-705), Arabija je
bila pokorena, Meka zauzeta, Ibn az-Zubeir u boju ubijen.
Umajadi su redovito imenovali upravljae Meke i Medine i
vrili kontrolu nad drugim dijelovima Arabije. Halife su to-
vale svetost ovih gradova i darovale goleme iznose njihovim
svetitima, ak i tada kada su ponekad potpomagali pretenzi-
je Jeruzalema da zauzme isti ili vii rang. Za najvei dio tog
razdoblja, zapadna Arabija uivala je mir i napredak kakav
nee poznavati kasnije. Umajadi su razvili sustav navodnjava-
nja i jedan broj islamskih osobnosti provodio je mirovinske
dane na njihovim dobrima blizu Meke, Medine i Taifa. Sveti
gradovi zadobili su ugled ne samo po islamskoj znanosti,
nego i po lagodnom ivotu koji se tu vodio, pjesnitvu i
pjesmi.
Krajem umajadskog razdoblja stvorio se hariditski savez
pod zapovjednitvom Abdulaha ibn jahje Taliba al-Haka iz
plemena Kinda i Abu Hamze iz plemena Azda. Ovaj zauzme
Meku, te, nakon pobjede kod Kudejda god. 747, ue u
Medinu, dok ga je Talib al-Hak podravao iz svojih baza u
Hadramautu i Jemenu. Usprkos opadanja umajadske moi,
Mervan II skupio je dovoljno snaga da ih razbije. Meka je,
takoer, bila iskoriena od Abasida kao sredite za njihovu
urotu protiv umajadskog halifata.
Prijenos halifata Abasida u Irak istaknuo je znaenje Per-
zijskog zaljeva kao pomorskog puta za trgovinu u pravcu
Kine i Istone Afrike.
Abasidska vlast u Arabiji nije mnogo sauvala svoju snagu
tokom vie od jednog stoljea, za kojeg su upravljai slati u
svete gradove i Jemen i, prigodno, u sredinja i istona
podruja. Prve halife, posebice al-Mahdi i Harun, te njihove
supruge, napose Zubejda, starale su se da hodoaste i da
potaknu svoje podanike da ih oponaaju, poboljavajui veze
i ugodnost puteva.
Hariditi, poznati pod imenom Ibaditi (Ibadiyya), uspo-
stavili su vlastiti imarnat u Ornanu, ali ga je vojni pohod
abasidske vojske brzo unitio. No on se uskoro opet usposta-
vio i otada je trajao, uz neke prekide, skoro etiri stoljea, Da
naine neugodnosti halifama, alijevci su stali mjesto hari-
* Vidi napomenu na stranici 13.
48

1-
, dita. Abasidi su sposobnom propagandom, u borbi protiv
Umajada, nadmaili alijevce i uzeli vlast za koju su ovi drali
da im po pravu pripada. Premda su i sami Abasidi potjecali
od mekanskog pretka bliskog Poslaniku, alijevci su gotovo
stalno nalazili u Arabiji pristae spremne da ih slijede; u
svetim gradovima, njihovi pozivi na okupljanje stvarali su
nadu da e se ponovo zauzeti mjesto koje je izgubljeno u
korist Damaska i Bagdada.
Prvi alijevski pretendent u Arabiji bio je Hasanid Muha-
med an-Nefs az-Zekija, koji se pojavio kao mahdi u Medini
sa zahtjevom za halifatom, koji je potvrivao jedan uenjak
ne manji od Malika ibn Enesa, no nije se njime okoristio i pao
je 762. god. pred trupama al-Mansura.
Znaajniji rascjep dogodio se meu alijevcima nakon smrti
njihovog estog imama Dafera as-Sadika, oko 765. god.
Glavna grupa, odana sinu Dafera, Musi al-Kazimu, i peto-
rici njegovih potomaka, bila je poznata pod imenom Dvana-
estnici. A druga, Sedmaci, podravala je stvar Ismaila ibn
Dafera i njegovog sina Muhameda, za koje su radili, esto
tajno, u pokretu ismailizrna.
Drugi hasanidski pretendent, al-Husein ibn Ali, umro je
kao muenik borei se protiv abasidske vojske blizu Meke
god. 786. Ipak je alijevska stvar napredovala u Jemenu, gdje
ju je podrao veliki pravnik a-afii.
Kraj 2. st. pokazuje novi uspon alijevske moi u Arabiji: u
Meki i Medini su na vlasti. Njihovi pretendenti nisu se mogli
odrati pred Abasidima, ali su zato postigli veliki uspjeh u
Jemenu. ak je halifa al-Memun, uvaavajui porast pro ali-
jevskih osjeaja, imenovao Alija ar-Ridu, osmog imama Dva-
naestnika, za svoga vjerojatnog nasljednika, te uzeo alijevsku
zelenu boju mjesto abasidske crne, no to je ostalo bez rezul-
tata zbog Alijeve smrti 818. god.
Da bi otklonio opasnost u Jemenu, al-Memun je imenovao
za upravljaa nekog Muhameda koji je tvrdio da potjee od
Muavijinog namjesnika. On je osnovao novi grad i dinastiju
Zijadida koji su, nominalno izraavajui svoju vjernost Aba-
sidima, bili zapravo prva od brojnih neovisnih dinastija koje
su nastale u Arabiji nakon to se halifat rasuo.
Za halife al-Vasika (842-847) vodile su se pod turskim
generalom Bugom Starijim estoke borbe protiv pljakakih i
nepokornih plemena (Sulejm i dr.) koje su pobjedom zavr-
ene.
Po smrti al-Mutevekila (861), poloaj Abasida, kod njih i u
Arabiji, samo se pogorava. Osamostaljuje se dinastija Jafu-
rida u Jemenu, a i u Hadramautu, te razni lokalni monici;
hasanidska pobuna dovodi do uspostave nove drave u al-
-jernarni.
Jedan drugi udarac nanosi Abasidima nepokorni upravlja
Egipta, Ahmed ibn Tulun, koji, okupiravi Siriju, unitava
kontrolu koja se prije vrila nad pustinjskim plemenima. Pa
ipak, najizravnija opasnost za carstvo dola je od buntovnika
istone Arabije, Alija ibn Muhameda, koji je svoju djelatnost
prenio na juni Irak, gdje je pobunio Zande, crne robove, u
masovni ustanak (868-883) koji se proirio sve do svetih
gradova.
Iz tih abasidskih neprilika velike koristi izvukli su isma-
iliti, koji su uporno propagirali i po Arabiji. Najprije su
i prodrli u Jemen, gdje su stekli brojne pristae. Zijadidi i
jafuridi potukli su ismailite, a protiv njih se podigao novi
49
Arabija
protivnik god. 898. s dolaskom u Jemen prvog zejditskog
imama, al-Hadija [ahje, koji je poloio legalne osnove zejdit-
ske vlade blie sunizrnu nego ekstremnom iizmu ismailita.
Ismailizam se javlja u istonoj Arabiji oko 899. god., gdje se
stvara jedna mona drava. Ime karrnati, koje jo nije obja-
njeno, popularna je oznaka tog posebnog aspekta ismailizrna.
Abasidi su bili suvie slabi da bi sprijeili te karrnate da se
uvuku u Kufu i Basru, a 930. god. oni ulaze u Meku i odnose
Crni kamen u svoju novu prijestonicu, al-Ah su (al-Hasu).
Osvojivi Oman, karrnati dre najvei dio Arabije. Ti metei
sile Hasanida Ahmeda ibn Isu, najslavnijeg pretka sejida june
Arabije, da napusti Basru i da izbjegne u Hadramaut, nad
kojim su uveliko vladali ibaditi koji su doli iz Omana.
Nove opasnosti za Abaside dolaze od iranskih Bujida i
egipatskih Ihidida, koji se ponekad domau Meke, ali tu
nemaju trajnog korijena. Bujidi, koji su 945. god. zauzeli
Bagdad i stvarno vrili vlast nad abasidskom dravom, uzeli
su u svoju sferu i Oman.
Abu Tahir, vo karrnata, je umro 944. god. i karrnati, na
nalog ismailitskih Fatimida iz sjeverne Afrike, vraaju Crni
kamen u Meku 950-951. god. Oni se, tad, povezuju sa
Fatimidima u klijeta nad Sirijom i Egiptom. Pa ipak, nakon
to su Fatimidi zauzeli Egipat 969. god., karrnati se zavade s
njima i opredijele za Bujide da bi se oduprli njihovim namje-
rama protiv Sirije. Karrnatski vladar al-Hasan zauzme
Damask 971. god., ali bude odbijen tokom dva pohoda protiv
Egipta. Nakon njegove smrti, karmatska vlada nalazila se u
rukama vijea od est sejida. Fatimidi su postigli pobjedu nad
njima, ali su ovi morali dati golemu sumu da ih odvrate od al-
-Ahse. Karrnati gube Oman 985-986. god., zaustavljeni su u
Iraku od Bujida i potueni na vlastitom teritoriju.
Oko sredine 4/10. st. * erifskog dostojanstva u Meki
domogla se jedna hasanidska obitelj, poznata pod imenom
Musavidi. Suvremenici prvih Musavida, Husejnidi, koji su
potiecali od al-Huseina al-Asgara, mlaeg brata petog iit-
skog imama, zapoeli su vladati kao emiri Medine.
Poetkom S/ll. st. *, Manidi su doli na vlast u Adenu i
Hadramautu, a Zijadidi u Jemenu odstupili su pred Nedahi-
dima, koji su po porijeklu njihovi abesinski robovi. Ismaili-
zam u Jemenu ponovo je procvjetao pod Sulejhidima, gospo-
darima poteklim iz plemena Jam, koji su zauzeli Sanu, kao
nominalni vazali Fatimida, dok su zejditski imami uspostavili
svoju bazu u Sadi.
iizam Bujida, karrnata i Fatimida izazvao je sunitsku
reakciju koja se oslanjala na turske Selduke, iji vo Tugril
zauzima Bagdad 1055. god. Drugi Selduk, Kara Arslan,
stavlja Oman pod svoju vlast.
Sulejhidi iz Jemena uzimaju Aden od Manida i ire se isto
tako ka Sjeveru, a vlast musavidskih erifa nad Mekom
iezava. God. 1063., Sulejhid Ali ibn Muhamed uspostavlja
roaku granu erifa, Haimide, u Meki. Pod Melik-ahom u
Bagdadu, Selduci dostiu vrhunac svoje moi. Melik-ah i
njegov ministar Nizamulmulk (Nizam al-Mulk) sami su se
pozabavili poslovima hodoaa, troei na veliko da ih
dovedu u red.
Oko 1077-1078. god. karrnati iz Ahse pretrpjeli su svoj
konani poraz od domorodake dinastije, Ujunida, iz ple-
* Vidi napomenu na stranici 13.
Arabija
mena Abd al-Kajs. Vie nema ni traga od karrnatizrna kod
dananjeg arapskog naroda.
God. 1068. Aden je dan u miraz jednoj znaajnoj eni iz
sulejhidske kue, Sejidi bint Ahmed, te uskoro potom vlada-
vina gradom biva prenesena od Manida Zurajidima, koji su,
izvorno, ismailije od plemena Jam. Zurajidi su upravljali
Adenom skoro jedno stoljee, te stjecali postupno iroku
neovisnost. Pod Sejidom, koju je fatimidski imam priznao
sizerenom jemenskih kraljeva, Sulejhidi su doivjeli zadnje
dane svoje realne vlasti. S njezinom smru 1137-1138. god.
doao je i stvarni kraj dinastije, iji su kasniji potomci
beznaajni.
Sa smru fatimidskog imama Egipta, al-Mustansira, god.
1094. nastala je kod ismailita podjela na dvije stranke, koja se
odrala do danas. Od stranke koja je podravala njegovog
starijeg sina, Nizara, potekli su Asasini iz Alarnuta i Hode,
kojima je mnogima danas vo Aga Kan. A stranka, koja je
drala stvar mlaeg sina, al-Mustaliia Ahmeda, bila je mona
u Jemenu.
Vladavina Ahmeda ibn Sulejmana, jednog od najveih
meu starim zejditskim imamima, trajala je od 1137. do
1171; za to vrijeme on je snano proirio svoju vlast po
Arabiji.
Egipatski Fatimidi pali su pred Ejubidima 1171. god., a
pokuaj urote, koja bi ih vratila, unitio je Salah ad-Din
(Saladin). Ismailitska stranka al-Mustalija prenijela je svoje
sredite odavde u Jemen, gdje je ostala do 10/16. st. *, a onda
se prebacila u Indiju.
Dolazak Ejubida znai i pobjedu sunizrna nad iizmom u
Arabiji, kao i u Egiptu. Saladin alje svog brata Turan-aha
da smijeni zadnjeg mahdija i okupira Jemen 1173. god.
Zauzet je i Hadramaut, ali nije postao sastavni dio ejubidskog
podruja. Mnogo blie njihovom sreditu javlja se kriarska
opasnost.
Oko 1201. god. Hasanid Ketada ibn Idris premjestio se iz
Jenbua u Meku i tu utemeljio dinastiju svih kasnijih erifa. U
nastojanju da zasnuje monu neovisnu dravu naiao je na
prepreke koje nije mogao nadvladati. Ketada umire
1220-1221. god., a uskoro potom zadnji Ejubid u Jemenu
zauzima Meku i tamo imenuje upravljaem utemeljitelja kue
Resulida. Ovi su vladali od 1228-1446. god. i predstavljali su
najslavniju obitelj srednjevjekovnog Jemena. Omar ibn Ali
(1229-1250) vladao je od Meke do Hadramauta i, nakon to
je ubijen zadnji Abasid 1258. god., njegov sin Jusuf uzeo je
titulu islamskog halife, no puno ostvarenje te uloge nadmai-
valo je snage ove drave.
Bejbars, prvi veliki mameluki sultan Egipta, preuzeo je
nominalno vrhovnitvo nad svetim gradovima, preputajui
poslove Meke erifu Abu Numaju I Muhamedu (1254-1301),
koji je uvrstio ketadijsku dravu. U Damasku je vjerski
reformator Ibn Tajmiia (u. 1328) postavio teoloku osnovu
vahabitskom pokretu 12/18. st. *
Politiki metei u Meki za vlade erifa Adlana ibn
Rumejsa (1345-1375) doveli su do mameluke intervencije,
l te je resulidski sultan Jemena bio zarobljen u bici kod Arafe
135l. god. Situacija Resulida privremeno se poboljala, kada
je Ahmed ibn Ismail (1400-1424) zauzeo obalu Crvenog mora
sve do Halja na sjeveru, ali se nakon njegove smrti drava
) brzo raspadala.
L ._
50
Prvih godina 9/15. st. *, ibaditska zajednica Omana vratila
se staroj praksi biranja imama koji su se smjenjivali tokom
vie od 150 godina. U isto doba, zapoinje kua Kesir na dulji
l
rok svoje kretanje kroz nemirnu politiku Hadramauta i <
Zufara, dok hadramautski misionari ire Islam po Somaliji.
Sredinom 9/15. st. * Mani ibn Rebia al-Murejdi, predak
roda Sauda, iseljava se ka Neddu, gdje se smjestio u Vadi
Hanifi. Meka je napredovala pod erifom Muhamedom ibn
Berekatom i mamelukim sultanom Kait-begom, koji je u
njoj sagradio mnoge graevine, dok su Tahiridi iz Zebida i
Adena zamijenili Resulide na Jugu.
Krajem 9/15. st. * portugalski istraivai prokrili su put
od Sredozemlja do Crvenog mora i 1498. god. Vasko de
Gama, nakon to je oplovio Rt Dobre Nade, bio je voen ka
Indiji od arapskog pilota, po svoj prilici Neddanina Ahmeda
ibn Medida. Portugalski osvajai zauzeli su uskoro arapske
luke na Omanskom zaljevu i veliko trite Hormuz.
Oko 1506-1507. god. erefedin Jahja najavio je novu
seriju zejditskih imama i, otada, Zejditi nastoje da svoju
prijestonicu uvrste u Sani. Bedr Abu Tuvajrik od roda
Kesira (1516-1568), ija se vlast pruala nairoko, nije oklije-
vao da ponudi zakletvu privrenosti osmanskom sultanu.
Prije svoje smrti, izgubio je sve teritorije i doivio dugo
zatoenitvo kod svojih hadramautskih neprijatelja.
Selim I, osmanski osvaja Egipta god. 1517, ponio je
visoku titulu Slubenika svetih gradova, a vlada Sulejmana I
uvela je u carstvo nova podruja. Portugalci su napali
Bahrein, a Turci, da bi ih suzbili u ekspanziji, krenuli su
ponovo na Perzijski zaljev i Crveno more. U Bagdadu je
Sulejman 1534. god. primio poklonjenje arapskih voa al-
-Katifa i Bahreina, a zatim su njegove trupe napredovale u
planinama Jemena. Aden i Maskat bili su zauzeti neko
vrijeme, a osmanski upravlja postavljen je u al-Hasi.
Lagana oseka osmanskog mora, koje je pod Sulejmanom I
dostiglo svoj vrhunac, opaala se u Arabiji kao i drugdje.
Skretanje trgovine s kopnenih puteva ka pomorskim koji
obilaze Afriku pridonijelo je ozbiljnom ekonomskom opada-
nju, koje nanosi tetu Bliskom Istoku u poecima modernog
doba. Osim evropskih protivnika, Osmanlijama se suprot-
stavljaju Safavidi, iji najjai vladar Abas-ah I prodire do
Perzijskog zaljeva i zauzima Bahrein 1602. god. U Jemenu im
se opiru zejditski imami, koji ih uspijevaju pod al-Muajadom
Muhamedom potpuno istjerati god. 1635.
Stvaranje Istone indijske kompanije 1600. god. uvod je u
ekspanziju engleskih trgovaca u Crveno more i Perzijski
zaljev. U savezu s Perzijancima, oni izgone Portugalce iz
Hormuza 1622. god. Sada su im ostali u konkurenciji Nizo-
zemci, koji e osigurati trgovaku prevlast tokom druge
polovice 11/17. st. *
Nakon izbora, oko 1624. god., Nasira ibn Murida za
ibaditskog imama, taj imarnat ostao je u njegovoj obitelji
tokom vie od jednog stoljea. jarubidi iz plemena Azda,
kojima on pripada, protjerali su u svojim poecima Portu-
galce iz Maskata i iz svih njihovih naseobina; u svojim
zadnjim danima, [arubidi su proirili svoju vlast preko mora
uMombasi, Pembi i Kilvi u istonoj Africi.
_ Husein ibn Ali, zadnji paa iz kue Afrasijaba, pod kojima J
' VIdI napomenu na stranici 13.
---~- ---

je Basra postala virtualno neovisnom o osmanskoj vladavini
poetkom 11/17. st.", potakao je klan Humejd, iz plemena
Benu Halid, da svrgnu osmanskog upravljaa al-Hase
1663-1664. god. Te beduinske voe zadrale su oaze i pa-
njake istone Arabije pod svojom vlau sve dok Vahabiti
nisu prodrli ka Perzijskom zaljevu poetkom B/kraj 18. st."
U Hadramautu su jemenski Zejditi potakli irenje njihove
verzije Islama na raun afiizma. Oko god. 1660. Ahmed ibn
al-Hasan, neak vladajueg zejditskog imama, uvodi u
glavnu dolinu Hadramauta stranu silu, poznatu pod ime-
nom nona bujica, koja je potkopala poloaj kue Kesira,
ali zejdizam nije uspio osigurati trajnu pobjedu nad afiiz-
mom na tom podruju.
U 12/18. st. '" zapoinje nova era u Arabiji sa irenjem
reformistikog pokreta koji je nadahnuo Muhamed ibn
Abdelvahab, iz Nedda. U nekom smislu ta je injenica
oznaila i poetak moderne historije cijelog Bliskog Istoka.
Postavljajui jedinstvo Boje iznad svega i zahtijevajui da
narodna vjera bude oiena od novotarija Abdelvahabov
poziv odjeknuo je u cijelom islamskom svijetu, od zapadne
Afrike do istone Indije i uzburkao je duhove salafitskih
modernista u muslimanskim zemljama bliim od Arabije
zapadnim zemljama koje su u njih prodirale. Kao arapski
pokret, koji se opirao udaljenoj i pokvarenoj osmanskoj
vladavini, vahabizam je utjecao na nacionalistike tenje koje
su se razvile kod Arapa u 19. i 20. st. U unutranjosti Arabije,
politiko jedinstvo zamijenilo je uski partikularizam, te je
ureena islamska drava funkcionirala kao rijetko prije.
Uskoro nakon prvog svog javnog propovjednikog nastupa
1741. god., Abdelvahab je zakljuio temeljni savez sa Muha-
medom ibn Saudom, gospodarem beznaajnog grada ad-
-Dirija. Kada je Muhamed umro, njegov sin Abdelaziz je
nastavio misiju, te je oko 1788. god. sav Nedd prihvatio
uenje i vlast reformatora, koji su se oduprli trima pohodima,
upravljenim protiv njih od ismailita iz Nedrana, koji su tada
predstavljali mo u svome dijelu Arabije.
God. 1743. jarubidska loza imama okonava u Ornanu,
dok se Perzijanci nastoje tu smjestiti, no bili su protjerani s
obale Batine od Ahmeda ibn Saida, koji se bira za imama. Sin
ga nije bio dostojan, a kasniji upravljai uinili su od Maskata
svoju prijestonicu i napustili titulu imama, nazivajui se
jednostavno sejidima (mada nisu pretendirali da su Muha-
medovi roaci), a onda sultanima. Perzijanci su ostali i
sizereni Bahreina tokom trideset godina, sve do zauzea
otoka od strane loze Halifa 1783. god., zadnjeg datuma duge
povijesti perzijske vladavine u Arabiji.
Puritanska drava Nedda, koja se brzo irila, dola je u
sukob sa erifima Meke u ratu koji je trajao petnaest godina
(1791-1806), kojom prilikom Saudijci zauzmu Meku, prvi
puta god. 1803. Malo po Abdelvahabovoj smrti (1792), vlast
Saudijaca proirila se na istok prema Perzijskom zaljevu du
kojeg se rasprostrla ka Ornanu. Na jugu, reformatori su
dosegli Jemen i Hadramaut, dok su na sjeveru njihove snage
ugroavale da upadnu u Siriju i Irak. Osmanska drava, koja
nije mogla zaustaviti plimu, u oaju se okrenula novom
potkralju Egipta, Muhamedu Aliju.
U 13119. st. '" strana intervencija, istodobno muslimanska i
zapadna, u Arabiji postaje djelotvornija i ira nego ikada
prije. Muhamed Ali unitava prvu saudijsku dravu kada
Arabija
njegova vojska zauzima ad-Diriju 1818. god. Englezi, koji su,
najprije, dobrim okom gledali, a onda se uplaili dolaska
Egipana, zapoeli su vojne akcije protiv Arapa Perzijskog
zaljeva i u unutranjosti Omana, te zauzeli Aden 1839. god.,
nakon ega je njihov utjecaj napredovao postupno du junih
i istonih obala i prodirao u unutranjost zemlje.
Said ibn Sultan, najslavniji vladar iz kue Bu Saida
(1806-1856), imao je malo ili nita vlasti u unutranjem
Ornanu, gdje su ga vrsto stegli Saudijci kojima je esto
plaao porez. U zadnjim danima svoje vladavine, on je
posvetio najveu panju svojim posjedima u istonoj Africi,
ali pet godina nakon njegove smrti, Englezi su od Zanzibara
napravili sultanat neovisan o Maskatu. Jedini ibaditski imam
izabran tokom stoljea, Azan ibn Kajs, nije uspio da ga
priznaju Englezi i bio je svrgnut 1871. god. nakon dvije
godine vladanja. Sultani nakon njega ovisili su o britanskoj
pomoi da bi se odrali u Maskatu naspram neprijateljskih
ibaditskih plemena u unutranjosti.
Tokom stoljea je trajao bratoubilaki rat uHadramautu,
gdje je velika vlast ostala u rukama plaenika koji su dove-
deni s planina iza Adena.
elei da se oporavi od stranih udaraca koje su joj nanijele
trupe Muhameda Alija, saudijska drava ponovo je izgradila
svoju mo pod Turkijem ibn Abdulahom, koji je odredio
svoju prijestonicu u ar-Rijadu, i potom pod njegovim sinom
Fejsalom, premda Hidaz nije bio ponovo zauzet. Graanski
rat izmeu sinova Fejsala po njegovoj smrti god. 1865. uzrok
je novog opadanja Saudijaca, olakavajui ponovnu uspo-
stavu osmanske suverenosti nad dijelom istone Arabije i
uspon ar-Reida iz Haila ka vladavini Neddom, od koje je
ovisio i sam Rijad. Osmanlije su se ponovo uvrstili i u
Jemenu sa glavnim stanom u Sani, ali nisu mogli unititi
otpor zejditskih imama. Otvorenje Sueckog kanala, koji je
olakao vezu izmeu Istanbula i Dede, pomoglo je Turcima
da stroije nadziru Hidaz.
Saudijci, tri puta tueni, podigli su se jo jednom pod
zapovjednitvom unuka Fejsalovog, Abdelaziza, koji
zauzima Rijad iz ruku reiditskog upravljaa god. 1902. On
se morao boriti dvadeset godina prije nego to je podvrgnuo
klan ar-Reide sa Sjevera. God. 1913. protjerao je Turke iz
al-Hase, a zatim pruio Englezima pomo tokom prvog
svjetskog rata. Premda je hidaska elieznica, od Damaska
do Medine, sveano otvorena 1908. god., Turci su morali
ustupiti Meku kada je erif al-Husein ibn Ali, potaknut od
Engleza, objavio arapsku pobunu 1916. god. Kraj rata okon-
ao je osmansku suverenost u Arabiji, a zejditski imam
postao je potpuno neovisan u Jemenu.
God. 1913. novi ibaditski imam izabran je u unutranjosti
Omana nasuprot sultanu Maskata. Dvije godine kasnije,
Englezi interveniraju da bi pretekli imamovo zauzee
Maskata. Zahvaljajui Britancima, zakljuen je ugovor 1920.
god., koji je utvrdio da e se narod Omana i sultanska vlada
uzdravati uzajamno od mijeanja u unutranje stvari; no
1954-1955, sultanove trupe, voene od britanskih asnika,
zauzele su take koje prije nisu drale, okruivi imarnat sa
svih strana.
Premda je erifu al-Huseinu iskazano potovanje kao kra-
* Vidi napomenu na stranici 13.
51
Arapi
Ilju ~rabije,a onda kao islamskom halifi,~n
je bio potuen
I od strane Abdelaziza iz roda Suud, kada je rat izbio meu
! njima. Nakon zauzea Hidaza, Abdelaziz prisvaja terito-
, rije malih dinastija u Asiru i Tihami, dobija titulu kralja
Saudijske Arabije god. 1932. i pobjeuje imama Jemena u
kratkom ratu 1934. god., nakon ega je ovaj priznao da
Nedran pripada Saudijskoj Arabiji.
Ubijen u ustanku koji je osujeen 1948. god., jemenski
imam Jahja imao je za nasljednika sina Ahmeda. Kada je
umro 1953. god., Abdelaziza je naslijedio sin Saud. Tako
su sa scene nestala dva vladara koji su uinili vie od dava-
nja svojih imena kraljevstvima koja su oni oblikovali i
vodili tokom pola stoljea.
Dananje ime Kraljevina Saudijska Arabija (al-
-Mamlaka al-'Arabiyya as-Su'udiyya) drava nosi od 1932.
god. Ustav zemlje ine dijelom plemensko-vladavinski ele-
menti, a dijelom pisane zbirke kraljevskih naredbi (ubijeni
vladar Fejsal odbio je zahtjeve za demokratskim ustavom s
naznakom da Kur'an predstavlja jedan takav ustav). Kralj
je dravni poglavar, najvii zakonodavni organ i vrhovni
zapovjednik oruanih snaga. On imenuje ministra-predsjed-
nika, koji, sa svoje strane, predlae zamjenika i ministre.
Na razini sela, gradova i okruja mjerodavne su tradici-
onalne skuptine uglednika, odnosno glavara. erijat ima
punu vanost u svim podrujima ivota, uz doslovnu prim-
jenu kur'anskih odredbi. Pravosue ima naglaeno tradici-
onalistiki karakter: formalno najvii sudac (ra'i s al-
-qudat) obitava u glavnom gradu Rijadu, a za Hidaz
instanca je, ipak, sudac Meke. Pored erijatskih sudova,
postoji jedna vrsta peticione vlasti i ustanova nadziratelja
nad neizvrenjem obrednih propisa i morala. kolstvo svih
stupnjeva ostvarilo je zadnjih godina veliki napredak. U
Medini je utemeljeno 1960. godine Islamsko sveuilite,
a tamo od 1942. god. postoji Institut za islamsko pravo
(kao i u Rijadu). Meka ima visoku kolu za znanost o
tradiciji (hadisu).
R API . Prema arapskoj teoriji, Arapi ine jednu rasu, a ne
A jednostavno zajednicu ljudi koji govore isti jezik. Ta rasa
obuhvaa bezbrojne mukarce i ene koji vode porijeklo u
izravnoj liniji od jednog ili drugog od dva pretka, koji,
vjerojatno, nisu bili bliski roaci.
Genealoki sustav zapoinje tovanjem onih koje Arapi
smatraju prvim iteljima Poluotoka, plemena kao to su Ad,
Semud, Irem, Durhum, Tasm i Dedis, za koja se dri da su
sva nastala prije pojave Islama. Nita se ne govori o identitetu
tih plemena, premda se openito dri da su bila stvorena od
Arapa, iezlih Arapa (al-'Arab al-bi/ida); ponekad ih se
naziva pravi Arapi" (al-'Arab al-tariba).
Sustav genealogije, zatim, usredotouje se na dva velika
pretka: Kahtana i Adnana, i na dvije podjele arapske rase
kojima su oni zaetnici. Potomci Kahtana zovu se pravi
Arapi (al-'Arab al-tariba ili al-tarb'), a oni Adnana arabizi-
rani Arapi (al-'Arab al-muta'arriba ili al-musta'riba). U sva-
kom sluaju, ini se da su Kahtani mnogo blii nego Adnani
kvaliteti pravih Arapa.
Potomci Kahtana su Arapi na jugu (qaba'il al-Yaman) dok
su oni Adnana Arapi na Sjeveru. Pitanje je da li je ta podjela
tana. Prema nekim podacima, npr., Saba (Saba') je doao sa
52
Sjevera u Jemen, dok je, prema genealokoj shemi, Saba
praunuk Kahtana i otac Himjara i Kehlana.
Narodi starinskih drava june Arabije - Sabejci,
Minejci i drugi - smatrali su se potomcima Himjara, tako
da je Himjar na arapskom postao opi izraz za civilizacije
tih drava. Samo je mali broj onih, koji su bez prigovora
priznati potomcima Himjara, igrao vanu ulogu u musli-
manskom vremenu, jer je sredite scene bilo tada zauzeto
od sinova Kehlana, meu koje se raunaju Taji, Madhid,
Hamdan i al-Azd. Upotpodjelama Azda nalaze se al-Avs i
al-Hazred, itelji Medine, koji su postali slavni u Islamu,
jer su bili Poslanikovi Ansari. Lahm, Gasan, Kinda i druga
plemena Kehlana solidno su se uvrstila na Sjeveru i u
sreditu, mnogo prije Islama, tako da karta razmjetaja ple-
mena nije odgovarala genealokoj strogoj podjeli na sje-
verna i juna plemena.
Adnan, koji vai kao predak Arapa na Sjeveru, ini se
jo neodreenijim od Kahtana, tako da se sami Arapi esto
trude da svoje porijeklo izvedu jo dalje nego to je oznaka
sinovi Adnana, Maada ili ak oznaka unuk Nizara.
Mudar i Rabija, (Rabi'a) sinovi Nizara, bili su eponimi
dvije glavne grane sjevernih Arapa, dok su potomci treeg
sina, Ijada, velikim dijelom nestali u doba Islama. Kais
Ajian, jedna od dvije glavne grane Mudara, bili su toliko
znaajni da se izraz Kajsi esto koristio za sve Arape na
Sjeveru. Ta grana dijelila se na Havazin i Sulejm, a sam
ogranak Havazin obuhvaao je tako vana plemena kao
Sakif i cijelu grupu Amir ibn Sasaa (Kuejr, Ukajl, Dada,
Kilab i Hilal). Hindif, druga glavna grana Mudara, ubra-
jala je u svoje stupnjeve Huzejl (Hudayl) i Temim, a
osobito Kinana, pleme od kojeg jednu potpodjelu ini rod
Kurej. Premda Arapi na Sjeveru, po svome porijeklu,
nisu imali pravo na to poistovjeivanje s arabizrnom koje su
uivali njihovi roaci s Juga, injenica da je Poslanik po
porijeklu iz sjevernjakog plemena Kurej uinila je, pod
Islamom, dovoljno da se uzdigne njihov ugled.
Od Rabija su potekla plemena Anaza, Abd al-Kaj s, an-
-Nemir, Taglib i znaajna grupa Bekr ibn Vail, iji je jedan
dio bio rod Hanifa. Mnogo prije Islama, prvotne grupe
Mudara i Rabija bile su rasute. No iza njih su ostali brojni
ogranci: Huzejl u susjedstvu Taifa; Sulejm u planinama
izmeu Meke iMedine; Temim i Hanifa i razni dijelovi
Amir ibn Sasaa u sreditu, te Abd al-Kaj s na Istoku.
Stanje neprijateljstva izmeu Kahtana i Adnana, koje je
ilo unazad vrlo daleko, povealo se suparnitvom koje se
razvilo izmeu Ansara iz Medine i Kureja iz Meke, tako da
je postalo, u povijesti prvih muslimanskih dinastija, imbe
nik od velike vanosti, ija se posljedica osjeala sve do
panjolske. Borba izmeu Sjevera i Juga ublaila se,
konano, u beznaajnu svau onda kada je arapski element
preao u drugi plan u muslimanskom svijetu.
Postoji i trei pretpostavljeni predak - Huzaa. Jedan broj
plemena - Behra, Duhejm, Beli, Tenuh, Kalb i druga -
priznaju zajednikog pretka po imenu Huzaa, ali nisu
suglasni da li je on sa Sjevera ili Juga. Jedni ga veu uz
Adnana, a drugi uz Himjara. U toku sukoba izmeu ljudi sa
Sjevera i Juga tokom prvih dana Islama, plemena Huzaa su
bila naklonjena Jugu; a kasnije je Kalb, pleme Huzaa, igralo
vanu ulogu kao pobornik Arapa s Juga u doba Umajada.
 Arapska knjievnost

Stanje arapskih plemena od Abasida do danas vrlo je teko -T-

neprijat:lju. Cjelina pjes~e prostire se na so.ioo stihova,
istraiti. Razlozi nisu samo odsustvo vjerodostojnih dokume- ' sastavljenih od poetka do kraja u istom metru, a svaki stih
nata (narodna tradicija beduina, koja je sauvala sjeanje na zavrava se u rimi istim slogom.
promjene vrlo je mnogo ukraena matom), nego i zbog Prethistorija kaside, tj. porijeklo arapske poezije openito,
brojnih pomjeranja, te zdruivanja i razdruivanja. Dodue, gubi se u mraku i ne moe se oevidno rekonstruirati.
neka plemena kao Temim (sredite zemlje) i Hamdan (jugo- Arapska jezikoslovna tradicija (koja je gotovo jedino vrelo
zapad) oito predstavljaju dosta vjerno stare cjeline. Da bi se, obavijesti) ne poznaje nita starije od roenja pjesnika kaside.
npr., utvrdile promjene kod plemena Kurej nakon pojave Hipoteza al-Behbitija da je postojala starija tradicija duih
Islama, trebalo bi izuiti - pored drugih stvari - povijest i homogenih oda, iji su rekonstruirani odlomci posluili za
sadanje stanje hiljada pravih i slavnih sejida i erifa, rasutih uzor kasidi, isto je spekulativna i nevjerojatna. Roenje nove
ne samo po Arabiji, nego s kraja na kraj muslimanskog kole, koja je suvremena kraljevstvu Kinda u sjeveroistonoj
svijeta. Arabiji, te njezine veze s vladarima al-Hire i Gasana, napu-
Uprkos svoj genealokoj fantaziji i neizvjesnosti, duboki uje na mogunost nekog poticaja iz Plodnog polumjeseca,
dojam ostavlja injenica koliku vanost veina Arapa pridaje ali nita nije prineseno za potporu te pretpostavke. U svakom
istoi svoga rodoslovlja. U Arabiji je pitanje rase esto blisko sluaju, ini se razborito sigurnim da je kasida inila novu
povezano sa vjerskim razlozima. Potomstvo Poslanika, koje orijentaciju u arapskoj pjesnikoj umjetnosti, koja se sastojala
openito nosi titulu erif u Hidazu i sejid u Jemenu i u spajanju izvjesnog broja postojeih tema arapske poezije u
Hadramautu, ini sad povlatenu kastu u zajednici, a sad subjektivno povezan model, te da je taj model, kada je
vodi ivot jednostavnih nomada u pustinji. Pa i ropstvo je uspostavljen, postao norma za naredne generacije pjesnika i,
utjecalo na mijeanje sa crnom rasom, a i brojni stranci- zbog spajanja raznih sadraja, osigurao najviu provjeru po
muslimani koji su se doselili. Meutim, kao i druge musli- kojoj se sudilo o njihovim pjesnikim sposobnostima.
manske zemlje, Arabija ne zna za rasistike predrasude, te Pjesnici kaside pokazuju i neke lingvistike i estetike crte
briga za istou rase nema nikakvu drutvenu, politiku ili koje e zavladati svom kasnijom arapskom poezijom. Glavna
kulturnu posljedicu, nego je isti in samosvijesti i, sigurno, je saetost u rijeima, u kojoj se koriste sva sredstva morfolo-
historijske svijesti. gije, sugestije i navjetaja da se predoi iva i ista slika, sa to
je mogue manje rijei. Metafore su ograniene na mali broj
tradicionalnih slika, poglavito u vezi s ratom i svetkovinama;
ARAPSKA KNJIEVNOST poredbe su, s druge strane, iroko koriene da bi se dala
STARA ARAPSKA KNJIEVNOST
domiljata dubina nekom opisnom stavku; iz slinih razloga,
situacije vremena i mjesta esto su neizravno naznaene
Povijest arapske knjievnosti zapoinje s pojavom, oko kraja slikarskim slikama, a posebna situacija moe se uiniti ope
5. st. nove ere, na sjeveroistoku Arabije i na rubu Eufrata nitom davanjem neke fraze koja je oblikovana kao poslovica.
kole arapskih pjesnika, iji su vei ili manji odlomci sau Odsjeci koji su razvijeni najpotpunije, redovito su oni koji su
vani. Druga generacija te kole, od koje je najistaknutiji bio posveeni opisima ivotinja, ivi i realistini; obrnuto, nesib
Imru 'l-Kajs, razvila je svoje tehnike i umjetnike metode kratko naznaava mjesto starog logorita stereotipnim izra-
do visokog stupnja savrenosti. Njihove ode, tehniki nazi- zima i rijetko opisuje enu koja je predmet sjeanja, premda
vane kasida (qasi da mno. qasii'id), dale su tipove i uzore se odlomci ljubavnog opisa pojavljuju, prigodno, kao
kasnijim generacijama arapskih pjesnika, ije su pjesme bile, neovisne teme. Od poetka do kraja, pjesnik se obraa oku
gotovo bez iznimke, izlivene u istom strukturalnom kalupu, s sluatelja, a reakcija mate odreena je savrenou i preciz-
nekim varijantama u sadraju i nainu obrade tema. Djela te nou konkretne vizualne slike; odatle potjee vanost koju
kole rairila su se velikom brzinom po Arabiji i podrujima kritika pridaje izdvojenom stihu kao dokazu pjesnike spo-
arapskog puanstva u Siriji i Mezopotamiji, te su svugdje sobnosti. Ta domiljata igra izmeu umjetnika i sluatelja
nala oponaatelje i one koji su se bavili sastavljanjem takvih ima za drugi uinak da je tako predoeno polje vizualnih slika
pjesama. Pjesnici tree generacije (sredina 6. st. nae ere) ve ogranieno zajednikom osnovom i uzorom narodnog ivota i
su iroko predstavljali razna podruja; a oni iz etvrte (kraj osjeaja plemena. Predislamska poezija vezana je za ograni-
6. st.), porijeklom iz svih plemena i podruja, poinju poka- eni broj tema koje se obrauju prema suvremenim esteti
zivati epigonske crte. kim tipovima i moralnim vrednotama. Na taj nain, sadraj
Kasida, karakteristino umjetniko djelo te pjesnike knji- je ne samo poznat unaprijed, nego i ureen dotle da se nije
evnosti, bitan je umjetniki oblik koji ima malo zajednikog odobravalo ni najmanje obino odstupanje, u odnosu na ono
s formama poezije u drugim knjievnostima. Njezina glavna to se oekuje, i da je sav emotivni uinak bio odreen
tema je slavljenje ili pohvala, privedena temom putovanja. formom, koja je dobila apsolutnu vrijednost. Naposljetku,
Ova se izrauje: 1) ljubavno-elegikim uvodom (nesib), koji jedna od glavnih funkcija pjesnika bila je ouvanje kolektiv-
podsjea na ranije odnose s nekom enom iz drugog plemena nog sjeanja o prolosti, dajui elemenat neprekidnosti i
i uvodi temu putovanja (ili u vezi s njim); 2) opisom i vrijednosti stvarnostima sadanjice, inae prolaznim i praz-
hvaljenjem pjesnikove deve ili konja i 3) osobitije, uspored- nim; i u dvjema glavnim temama, pohvale i poruge, on
bom ove ivotinje sa ivotinjom za lov, koja se razvija u fino podvlai moralne protivnosti i sankcije pomou kojih je taj
oslikani prizor ivotinjskog ivota u pustinji. Glavna tema je, kolektivni ivot ureen i podravan.
isto tako, obraena uvoenjem idealiziranih slika beduinskog Osim kasida, odrala se znatna masa kraih pjesama i
gostoprimstva ili pia, oluja, prizora borbe i podrugivanja odlomaka, koji predstavljaju obinije sastave prigodnih sti-
l-. _ --------'-------------------- - - - .---

53
Arapska knjievnost
hova izdvojenim temama. Osim teme rata i elegije, najvie su
to hvale hrabrosti (hamasa), a posebnu granu ine pjesme
razbojnika i otpadnika koji su izvan zakona (saalik).
Posebno znaenje pridavalo se porugi (hida), u kojoj je
preivjelo prvotno shvaanje pjesnika (air) kao glasnogovor-
nika nadnaravnih sila. ini se da je koncentracija estetike
osjetljivosti Arapa na dotjeranu upotrebu rijei obdarila ove
same tajnovitom i magikom moi. Poezija je bila vrelo
ponosa i suparnitva; a pjesnik, koji se sposobnim raspore-
dom ivih slika, reenica bogato nijansiranih, mogao poigra-
vati s emocijama sluatelja, nije bio hvaljen samo kao umjet-
nik, nego se potovao kao zatitnik i jamac asti plemena, te
kao mono oruje protiv neprijatelja. Plemenski sukobi odvi-
jali se se isto toliko, ili vie, u porugama i pogrdama njihovih
pjesnika (mufahara), koliko na bojnom polju, a obiaj je bio
toliko duboko ukorijenjen da je Muhammed, koji se odbojno
odnosio spram utjecaja pjesnika, u Medini pristajao na ta
nadmetanja.
Neobina je crta da potpuno nedostaje ljubavna poezija
(ako se ostavi po strani nesib); vinske pjesme (hamrija ) su
jednako rijetke, a nema ni neovisnih obrazaca lovakih pje-
sama (tardija). Kod gradskih itelja bilo je takoer pjesnika,
ija su djela razliita od onih beduina, kako u grai tako i u
sadraju, no rijetko je neko preivjelo, osim nekih vinskih i
religioznih pjesama Adija ibn Zejda iz al-Hire, kao i onih koji
se, sasvim nepouzdano, pripisuju Umaji ibn Abi 's-Saltu iz
Taifa.
Ne postoji nikakav siguran dokaz o utvrivanju i prijenosu
ma kakve predisiarnske poezije, u pismenom obliku, prije II
7. st. *, premda se upotreba arapskog pisma u knjievne
svrhe, prije pojave Islama, ne moe sasvim iskljuiti. Arap-
ska predaja dri da je prijenos i odravanje pjesama, koje su
preivjele, zasluga ravija, recitatora. od poziva (rawin,
mno. ruuxiti, a njihovo utvrivanje putem pisma djelo jezi-
koslovaca 2/8. st. * Bilo kako bilo, injenica je da postoje
ozbiljne tekoe da se utvrdi vjerodostojnost svake pjesme s
punom sigurnou.
to se tie knjievnosti pisane u arapskoj predislamskoj
prozi, njezino odsustvo manje je podlono sumnji. Pa ipak,
usporedo sa umjetnou njegovane poezije kod Arapa, posto-
jali su razni oblici umjetnikog govora, koji se odvajao od
obinog jezika svjesnom primjenom estetikih naela u
izboru i bruenju rijei. Jedno od tih naela sastojalo se u
obuhvaanju nekog vizualnog potpunog zapaanja ili nekog
drutvenog iskustva u kratku poslovinu reenicu, kori e
njem iste tehnike saetosti (idaz) kao i pjesnitvo. Sudake
odluke i mudre izreke bile su, vjerojatno, izraavane u istom
stilu. Obavijesti o postojanju pisanih listova ($UIJuj, jed.
$aIJ!ta), koji su sadravali poslovine izriaje ili hikem,
javljaju se od sluaja do sluaja, a vjerojatno je da su i sudake
izreke bile isto tako, prigodno, pismeno utvrene.
U govornikom umijeu, vladajui princip, suprotno
idazu, bio je izraena irina ili ukraavanie: teme postu-
pcima, koji su sliili, u nekim pogledima, onima koje je
koristilo pjesnitvo, uz dranje ravnotee reenica, esto
naglaeno usporednou strukture, asonancijom i, posebno,
konanom rimom (sed). to se tie vjerodostojnosti predi-
slamskih besjeda, veina ih se ne moe prihvatiti, osim
odlomaka, koje je ouvao al-Dahiz u djelu al-Bayiin wa 't-
-tabyin. U pogledu rjeitosti, ima valjanih razloga da se
prihvati da su istaknuti govornici naveliko koristili isti jezik
kao i pjesnici, ali slobodnije prilagoen lokalnoj upotrebi.
Neki tragovi postoje i o elementima neke narodne knjiev-
nosti, naime zagonetke i basne. Prialaki sadraj i knjievna
tehnika, sa dodatnim odlomcima u prozi i stihu, sigurno su
vjerodostojni.
Trei oblik umjetnikog govora u predislamskoj Arabiji
prikazuje uobiajeni proroki stil, koji je vra koristio uz
nenaravno dranje i koji se sastojao u nizu rimovanih nejas-
nih zakletvi, koje se openito odnose na nebeske pojave, a
slijedile su ih dvije ili tri kratke rimovane reenice, esto isto
nejasne. U povijesti arapske knjievnosti, tragovi takvih
proricanja bili su od male vanosti, te su ih u vlastite svrhe
prireivali sami proricatelji na arapskim sajmovima. Kako se
to dovodi u vezu s Kur'anom, valja istai da je Kur'an, kao
knjievno djelo, bio daleko od glavnih sredstava svjesnog
umjetnikog stila u Arabiji, te da s njima nije bio u drugoj
vezi do samo korienjem, kao jezinim sredstvom, naddija-
lekatskim idiomom 'arabiyya (prilagoenim u pojedinostima
fonetike i rjenika jeziku Hidaza, slijedei u tome ono to je
bila redovita govornika praksa), te opom crtom seda.
Kako se, umjesto stila proricanja, u njemu pripovijeda i
dokazuje, osobitost Kur'ana postaje jo upadljivija, zato to
njegov pripovjedni stil pokazuje malo zajednikih taaka sa
predislamskim kazivaem (qassas), a argumentacija se
pokazuje izvan osobnih okolnosti onog koji kazuje. to se tie
knjievne umjetnosti openito, Kur'an se, dakle, udaljava od
veine metoda svjesnog umjetnikog ukraavanja koje su
zajednike knjievnom ili estetikom stvaranju toga doba.
Forma je podreena sadraju i, pospjeujui knjievni jezik
da izrazi nove oblike misli, on vie polae na svoju djelotvor-
nost nego na sugestivne modulacije sintaksike fraze. Tako,
Kur'an predstavlja samim sobom jedinstveno stvaralako
djelo na arapskom, koje nema ni prethodnike ni nasljednike
u svome vlastitom stilu.
Tokom 1/7. st.*, ipak, gipkost, koju je Kur'an podario
jeziku 'arabiyya, ini od njega orue koje moe posluiti za
razne nove zadae, a koje su mu morale biti nametnute usljed
arapskih osvajanja i novih potreba uprave. Premda su predaje
govornike predisiarnske umjetnosti uvijek prevladavale kod
plemenskih i hariditskih govornika, utjecaj Kur'ana uoava
se u novom govornikom stilu koji se razvijao, vjerojatno,
izvan slubene hutbe koju su izgovarale halife i njihovi nam-
jesnici, u kojima je naglasak bio stavljen mnogo vie na
sadraj nego na izvanjsko ukraavanje, a posebno se izbjega-
vao sed. Bio je to, po svoj prilici, taj stil koji je pribavio
uzore prvoj knjievnoj umjetnosti pisane arapske proze, u
rukama tajnika (kuuab ) umajadskih halifa i namjesnika, od
koje, ipak, postoji samo malo vjerodostojnih obrazaca ranijih
od dokumenata na papirusu iz Sulejmanovog razdoblja i
protokola ureda Omara II krajem 1. st. po Hidri (izmeu
715. i 720).
Arapska poezija 117. st. * prisno odraava drutvene i eko-
nomske promjene koje su proistekle iz islamskog pokreta
i arapskih osvajanja, vojnog naseljavanja Arapa izvan Ara-
bije, porasta raskoi i novane privrede, nastanka car-
" Vidi napomenu na stranici 13.
54

ske uprave koja je svoj autoritet nametnula lanovima
plemena, te pojave vjerskih i politikih stranaka kao i
plemenskih cjepkanja. Rezultat tih promjena najjasnije
se vidi u preobrazbi prigodne pjesme i njegovanju poseb-
nih tema ili tipova pjesama, od strane pojedinaca ili
kola. Stara poruga (hida) gubi svoju slavu nadnaravnog
utjecanja i razvija se u smislu bilo nekog nabrajanja nepri-
stojnosti bilo teatrainog razastiranja uzajamnih grdnji od
strane pjesnika suparnikih grupa. Pjesma hamase postaje
sredstvo vjerske uznesenosti i poticanja kod Haridita.
Najznaajniji novi razvitak je raanje u bogatim i rasko-
nim gradovima Hidaza neovisne ljubavne pjesme (gazel),
koja koristi pojednostavljenu lingvistiku strukturu, na
koju je utjecao stil hidaske konverzacije i koja je, uz
posredstvo njezine bliske povezanosti s raanjem nove glaz-
bene profesije, metriki prilagoena potrebama pjesme. Taj
gazel bio je dvovrstan: jedan, vie vezan za Meku, realisti-
an, graanski i veseo, a drugi, povezan vema sa Medi-
nom, oslikava idealiziranu i beznadnu ljubav, s beduinskim
glavnim junacima. Nove politiko-vjerske teme bile su
nadahnute slomom i tenjama alijevskog iizma, a pjesmu
redeza, jednostavno jampsko djelo ranije korieno pose-
bice za poticanje bora kog ara, kola beduinskih pjesnika
pretvorila je u orue za razastiranje lingvistike virtuozno-
sti od poetka do kraja kaside, svjesno graene na starinski
nain.
Sve to dokazuje novu snagu i plastinost koju je knjiev-
nim umjetnostima Arapa donio islamski pokret i njegove
politiko-drutvene posljedice. Pjesnitvo, ne gubei nita od
svojih umjetnikih kvaliteta, postaje manje formalno, a vie
funkcionalno; stil i sadraj se dopunjuju i usklauju jedan s
drugim. Takoer je i kasida, koja se vratila ivotu nakon
kratkog meuina izmeu osvajanja, bila izvuena iz strogog
kalupa i obaveznih kanona koji su je omeivali u starom
plemenskom drutvu. Tokom prvog stoljea Islama, ona se
gotovo iskljuivo njegovala od grupe pjesnika beduinskog
porijekla u Iraku i Mezopotamiji, a koju su poglavito pred-
stavljali al-Ahtal, Derir, al-Ferezdek i Zu 'r-Ruma (I)U'r-
-Rumma). AI-Ahtal, pravi predstavnik kola Amra ibn Kul-
suma i an-Nabige, najblii je duhu predislamske poezije,
kako u svojim plemenskih odarna, tako i u svojim pohvalama
umajadskih halifa. S druge strane, za irake pjesnike kasida,
potpuno ouvajui svoju tradicionalnu izvanjsku strukturu,
mijenja se u isti mah u svome unutranjem sadraju i svojoj
funkciji. Al-Ferezdek, u svojim slavljenikim odarna, moe
slaviti ugled svojih predaka, ali je za njega, kao i za Derira,
beduinski ivot siromaan i grub, a kasida sredstvo da se, kod
monika i bogataa, dobiju bogati dobici, po cijenu esto
licemjernog dodvoravanja, ne vie izraena u izrazima ple-
menskih vrlina, nego politike i vjerske prepirke. Obrnuto,
meuplemenska mufahara preplavljena je potopom osobnih
grdnji u atrovakim nadmetanjima u paralelnim temama
(nakaid), zamane domiljatosti i virtuoznosti, za zabavu
ljudi plemena u Kufi i Basri. Ta dva razvojna toka zavrila su
promjenom umjetnikog oblika kaside u umjetnu konven-
ciju; i na planu jezika, pjesnici su traili odobravanje jeziko-
slovnih kola koje su nastale u Iraku, razmeui se svjesno
preobilnim i zvunim rjenikom. To je jo razvijenije u
posebnom umijeu Zu 'r-Rume posveenom, osobito, opi-
---------'--
Arapska knjievnost
sima vanjtine i ivota pustinje, a emocionalno oplernenje-
nom kroz uvoenje gazelske teme.
Ipak, bitna razlika izmeu predislarnske poezije i one iz
umajadskog doba openito je psiholoka. Strasti predislam-
skog doba bile su estoke, ali zatvorene u uske granice; a
pjesnici ih sada odravaju na viem moralnom planu. Stra-
sti umajadskog doba bile su mnogostruke i proturjene, a
pjesnici su sudjelovali u psiholokoj nepostojanosti i suko-
bima vladara i stranaka. Emotivna osnova gazela je sama
sobom oevidna; ali emocija ulazi i u tradicionalne teme,
primie ih narodnom ukusu i daje im britkiji i grublji ton,
koji obara moralni plan, usprkos izdanom zaljevu kur'an-
skom frazeologijom i pobonim osjeajima. Politika uloga
velikog dijela te poezije obavezivala je i pjesnike da pjevaju
za sluatelje i da se prilagode jeftinom ukusu i ljubavi za
poticanjem masa, posebice u njihovom nakaidu.
to se tie vjerodostojnosti i prenoenja umajadske
poezije, oevidno je, prema srazmjerno potpunom stanju
divana, usporeenih s onima predislamskih pjesnika, da su
bili pismeno oblikovani, bilo za ivota pjesnika bilo nepo-
sredno po smrti. Postoje posebne obavijesti o pisanom kor-
pusu al-Ferezdekovog pjesnitva, koji je ouvao neki tajnik
a i o onom Zu 'r-Rume (al-Dahiz), kao i o pisanom tekstu
nakaida.
KNJIZEVNOST DRUGOG ISLAMSKOG
STOLJEA
Arapska knjievnost 2/8. st. * jasno se razlikuje od one iz 1/
7. st. * dvjema glavnim crtama. Ona je bila, uz neke iznimke,
knjievnost gradskog drutva, poglavito usredotoena u
Iraku, a veim dijelom stvorena od polu-Arapa ili ne-Arapa,
preobraenih ili potomaka preobraenika poteklih iz stanov-
nitva starinom aramejskog ili perzijskog. Promjena i razvoj,
koji su iz toga proistekli u knjievnom stvaranju, vie se
istiu u proznim djelima nego u stihu, ali se primjeuju jasno
i u tadanjem pjesnitvu.
Suprotno onome to se dogodilo u novoj proznoj knjiev-
nosti, prijelaz s prvim abasidskim razdobljem nije doveo do
nasilnog prekida u tradiciji arapske poezije. Prozo diki
sustavi i tehnika razvijali su se unutar starog okvira, a
strukturalne novine doivjele su mali ili nikakav uspjeh.
Doputene metre i slobode otroumno je sistematizirao Halil
Ibn Ahmed (u. 791) i to se strogo potovalo. Na planu jezika
isto tako, pjesnici su precizni i presavjesni u svome traganju
za istotom jezika 'arabiyya, kao i njihovi prethodnici, ali su
zapoeli teiti za ljupkou i jednostavnou, umjesto zvu
nosti beduinskih pjesnika. Te su promjene, donekle, prikri-
vene upotrebom kaside, koja je ipak, sada ak vie nego u
umajadsko doba, zadobila ceremonijaini karakter. Pjesnik,
koji se predstavljao dvoru halifa ili niih dostojanstvenika,
morao je svoje kvalitete dokazati kasidama i bio je srazmjerno
nagraivan. Kako je, zahvaljujui njihovoj zatiti, pjesnik
zaraivao za ivot, bio je pozivan da se prilagodi njihovim
oekivanjima, osobito kada je nagrada bila - a sluaj nije bio
rijedak - srazmjerna duini njihove ode. U svojoj unutranjo- I
"i, usprkos uobiajenom karakteru svoga oblik> i ",oj,
grae, kasida pokazuje razvitak koji je udaljuje od starih
< Vidi napomenu ua stranici 13
55
Arapska knjievnost
I beduinskih tema, a pohvala i poruga su obraivane s raznoli-1
kou i znatnom izvornou, dok, istodobno, noviji tipovi I
pjesnikog stvaranja djeluju donekle na nain tradicionalnog
izraavanja.
Pa ipak su u tim novijim tipovima drutvene promjene i
tokovi, u novom razdoblju, nali svoj puniji izraz. Prvi
poticaj dolazi od poezije gazela iz Hidaza i njezine glazbene
pratnje, istodobno izravno, a i putem Sirije, gdje se s tradici-
jom (po svoj prilici domorodnom u Siriji) povezuje vinska
poezija, kod umajadskog halife al-Valida II (u. 744), kojoj se
tradiciji pridruuju prvi predstavnici nove kole u Iraku.
Njihovi duhoviti, slobodni i esto sablanjivi stihovi naili su
na ushieni doek novog svjetovnog drutva koje udi za
uicima u Basri i Bagdadu, te su se, uglazbljeni, rado uivali
tokom privatnih razonoda u halifskim palaama. Opa inte-
lektualna uzavrelost, koja je potekla iz doticaja islamskog
drutva i perzijske i aramejske kulture, potakla je, istodobno
privlaenjem i odbijanjem, iroki niz emocionalnih stavova i
reakcija, koji su se slobodno izraavali u stihu, i stvorila, u
isti mah, drutvenu atmosferu, koja je, usprkos protivljenja
nastajuih pravnih i teolokih kola, podravala slobodu misli
i izraza. S novim stremljenjima gradske poezije, vie pokreta
umajadskog doba (posebice iizam) nastavili su pruati teme
za pjesniku obradu, a stara iraka tradicija vjerske i moralne
poezije ugledala je dana zahvaljujui mutazilitu Biru ibn al-
-Mutamiru, Abu 'l-Atahiji i drugima. Dva druga manja
pjesnika bila su, takoer, u osnovi novih knjievnih rodova:
Abas ibn al-Ahn af (u. oko 807), izumitelj dvorskog gazela,
kratkih pjesama na teme viteke ljubavi, i Eban ibn Abdelha-
mid al-Lahiki (u. 815), koji je prvi koristio vezanu strofu u
metru redezu (tzv. muzdevid) za stihovane romanse i poune
pjesme. Sve u svemu, dakle, stvaranje arapske poezije tokom
2/8. st. * bilo je obilno i karakterizira ga, najveim dijelom,
izvornost, steena ne toliko izradom novih stihova, koliko
stapanjem novih elemenata s tradicionalnim temama, do tog
stupnja da je uinak gotovo onaj jedne sasvim nove umjet-
nosti.
Usprkos tome, poezija 2/8. st. * ve unaprijed oblikuje, ako
sama i ne ilustrira, opadanje prave pjesnike umjetnosti i
razvitak onog umjetnog u arapskoj poeziji. Svjeina i iskre-
nost hidaskog gazela nisu bile nadoknaene duhom i ciniz-
mom; a traganje za duhovitou vodilo je tome da se pribje-
gava varavom sjaju rijei i originalnosti u metafori. Bio je to
osnov onoga to se zove bedi, (badi') uljepavanje stihova
tropima i antitezama, te domiljatog izrabljivanja arapske
morfologije. Najstariji predstavnik tog novog stila - jo ne
ni pretjeranog ni ukruenog - je slijepi pjesnik Bear ibn
Burd (u. 784), porijeklom Iranac, i prvi veliki arapski pjesnik
koji porijeklom nije Arap. Izrada tradicionalne kaside
pomou postupka bedi openito se pripisuje jednom od pjes-
nika naredne generacije, Muslimu ibn al-Validu, kojeg su,
zbog toga, visoko cijenili neki kritiari, a drugi osuivali kao
onog koji je prvi izopaio poeziju. Suprotno tome, vrlo je
malo tragova te izvjetaenosti u djelu njegovog velikog
suvremenika, Abu Nuvasa (u. oko 813), koji, po svome
pjesnikom geniju, plodnosti, raznovrsnosti i vladanju jezi-
kom, ima malo premaca u arapskoj knjievnosti. Duhovit, I
cinian i vrlo otrog jezika, on je ozbiljno radio na
neusporedivim vinskim pjesmama, vrlo je jedak i
------'
56
grub u poruzi i gazelu, nepostojan u pohvali, te velike
lingvistike virtuoznosti u beduinskom stilu u lovakim pje-
smama, koje je ponovo stavio u modu.
S druge strane, Abu Nuvas i drugi pjesnici druge polovice
stoljea dali su primjere novog razvitka koji je doticao svu
arapsku poeziju, a openito ne na korist. Dosada su pjesnici
bili nauili svoju umjetnost iskljuivo povezivanjem sa svojim
prethodnicima. S roenjem jezikoslovnih kola, posebice u
Basri, oni su se dali na usavravanje svoga obrazovanja
sustavnom podukom koju su dobili od jezikoslovaca i drue-
njem s njima. Ta udruba je imala za uinak da su se sami
pjesnici (osim isto narodnih) proeli manje-vie jezikoslov-
nom spremom za svoju umjetnost, te da su prihvatili jeziko-
slovna mjerila za pjesniku vrijednost. To je razlog po svoj
prilici, vie nego neki drugi, rastueg formalistikog karak-
tera, tokom narednih stoljea, arapske poezije, koji se, u
rukama manje obdarenih pjesnika, izroava u gotovo meha-
niko ponavljanje dobro donoenih tema, uz povrno reto-
riko ukraavanje.
Na udan nain, stanje u pogledu tekstova pjesnika iz
prvog abasidskog razdoblja esto je mnogo gore nego ono
umajadskih pjesnika, jer se jezikoslovci (koji ih nisu smatrali
sigurnim autoritetima za lingvistiku upotrebu) nisu uope
potrudili da sakupe njihove divane. Neki nisu nikada bili
sakupljeni, a divani, takvi takvi su preivjeli u kasnijim
rukopisima (ukljuujui tu i onaj Abu Nuvasa), uope nisu
pouzdani. Pripisivanje nekom piscu izdvojenih stihova i esto
cijelih pjesama ponekad je pod znakom pitanja, a kasnije
zbirke retoriko-pjesnikih figura prouzroile su mnoge
zbrke.
Prve prozne arapske oglede uinili su tajnici ureda uma-
jadskih halifa (kuttiib), u stilu koji je zasnovan na onom
slubenih hutbi. Ipak, u prvim poznatim knjievnim djelima,
onima Abdelhamida ibn [ahje (u. 750), u kojima je graa
zahtijevala logiko proirenje opih principa u sloene
podrobnosti, prilagodba arapske sintakse tim neuobiajenim
potrebama mogla se ostvariti samo otroumnim pokusom.
Kao i u drugim knjievnostima, gipkost u proznom stilu bila
je, najprije, steena postupcima prevoenja, u ovom sluaju
knjievnosti pehlevijskog dvora sasanidske Perzije, koje je
zapoeo uenik Abdelhamida, Ibn al-Mukafa (u. 757).
Sudei prema sauvanim oblicima, djela Ibn al-Mukafe bila
su, po svoj prilici, podvrgnuta nekim preradbama u nared-
nim desetljeima; ali je jasno da je on postavio probleme koje
su postupno rjeavali njegovi nasljednici: problem stvaranja
jednog proznog stila, tenog i ugodnog, a koji bi bio u stanju
izraavati sustavnu misao, u okvirima raspoloivog rjenika.
Funkcija te knjievnosti bila je pouna i slubena, ona je
izlagala pravila ponaanja za vladare, dvorske asnike, tajnike
i upravljae svih vrsta, te pribavljala ope spoznaje, koje su se
traile za vrenje njihovih dunosti, u obliku prirunika,
anegdota i romana, a ija se cjelina obuhvaala pod opim
naslovom: edeb (adab). Njihov ugodni knjievni stil i zabavni
sadraj pribavili su tim djelima iroku popularnost u novom
gradskom drutvu i, tokom vie desetaka godina, prijevodi ili
podraavanja perzijske knjievnosti zauzeli su glavno mjesto
u arapskoj knjievnosti. .._ _.
L- Vidi napom-.:.nu n: stranici 13.
--------------

~ pripovjedaka umijea
~~ .~~ ~
U meuvremenu su se razvili domai oblici arapske proze.
Prvotna bila su se organizirala u
! svjesno knjievne stilove, takve kao kasas, spajanje odree
nog broja hadisa u povezanu povijest (ilustriranu biografijom
Muhammedovom Sirat an-Nabi od Ibn Ishaka, u. 768.
god.), zatim kisa ili anegdota, te habar ili pripovijedanje,
posebice u romanima o beduinskim ljubavnicima Cuaq) i
bojovnim danima (ayyam al-'Arab). Suprotno tim pripovi-
jednim rodovima, koji su ouvali u veem ili manjem stupnju
svoju arapsku strukturu, brzo irenje intelektualnih energija
u Basri i Kufi, posebice u kolama jezikoslovlja i prava,
stvorilo je, uz pripomo grke logike, novu prozu argumenti-
ranja, koja je bila mnogo gipkija i zbijenija, nego novi
pripovjedni oblici ili prijevodi tajnika. U isti mah, jeziko-
slovci, u svjesnom protivljenju rastuem izroivanju i siro-
maenju arapskog jezika u mjeovitom drutvu irakih gra-
dova, te uz podrku vjerskih krugova, dali su se na odreiva
nje ispravnih knjievnojezikih modaliteta i na ouvanje, u
isti par, irokog rjenika (luga) i iste idiomatske upotrebe
(fasahx) na Poluotoku. Tako, protivei se istodobno prav-
nicima i tajnicima, za koje je arapski jezik bio, na prvom
mjestu, sredstvo, oni su ponovo iskazali - u novom kontekstu
- staro arapsko ustrajavanje na vanosti forme, te, tako,
pridonijeli da se odri shvaanje'arabiyye kao standardizirane
i nepromjenIjive umjetnike strukture, koja ostaje neosjet-
ljiva na razlike i razvoj arapskog jezika. U bliskoj vezi s tim
staranjem, a i u svjesnoj opreci sa kolom tajnika, razvijala se
njihova djelatnost, koja se sastojala u tome da se potrae i
ouvaju sjeanja o staroj arapskoj kulturi, takva kao to su
pjesme, poslovice i plemenske predaje, da bi posluila (s
Kur'anom i svom graom koja se odnosila na islamski pokret)
osnovom za studij arapske starine, Osim tehnikih mono-
grafija, poglavito o jezikoslovnim temama - od kojih su
najvaniji rjenik Kitb al-'ayn od Halila ibn Ahmeda (u.
791), gramatika, al-Kitab, od njegovog uenika Sibevejha (u.
796), te monografija Abu Ubajde (u. 825) i al-Asmaija (u. oko
831) - malo je izvornih knjievnih djela, u strogom smislu,
stvoreno u jezikoslovnim sredinama krajem stoljea, te je
samo u 3/9. st. * studij arapske antike dao sve svoje plodove.
Moe se, svakako, to rei isto tako o susjednom podruju
povijesnih izuavanja, gdje je, na stranu dosta svjesna prila-
godba tehnike bojovnih dana u Siri Ibn Ishaka, djelatnost
onih koji su izuavali povijest bila posveena kompilaciji
izvornih vrela u obliku monografija o posebnim epizodama
arapske ili islamske povijesti ili, jo, o plemenskim rodoslov-
ljima.
Pravne kole, s druge strane, ve su dosegle stadij stvara-
nja velikih djela, u isti mah izlaganja i sporova. Hanefitska
kola Iraka stala je na elo, s Abu Jusufom (u. 798) i
Muhamedom a-ejbanijem (u. 804), dok je medinska kola
stvorila prvi vani korpus sudbenih hadisa u Zborniku al-
-Muuiaua' od Malika ibn Enesa (u. 795). Od naredne
generacije, a-afii je mogao uspostaviti i braniti, u nizu
rasprava (al-Umm), principe koji su trebali, od sada, uprav-
ljati pravnim razmiljanjem sunitskog Islama.
Napokon, to se tie kur'anskih izuavanja, praksa usme-
nog prenoenja jo uvijek je prevladavala, a prvo djelo,
sastavljeno o tumaenju Kur'ana, ini se da je bilo djelo Abu
Ubajde.
57
Arapska knjievnost
OD TRECEG DO PETOG ISLAMSKOG STOLJECA I
!
Poetkom 3/9. st. *, kur'anska jezikoslovna, povijesna i
pravna izuavanja poloila su osnovu za arapsko-islamsku
proznu knjievnost, koja se mogla nadmetati sa prevlau,
koju je, do tada, uivala kola tajnika na podruju lijepe
knjievnosti (edeb). Problem, koji je valjalo rijeiti, bio je
problem pokretanja, ili sada voenja, tih izuavanja izvan
njihove skolastike ili tehnike izdvojenosti, ka pozitivnom
odnosu s onim to zanima publiku i svakodnevnim drutve-
nim injenicama. Taj problem je osvijetlio, prije nego rijeio,
genij al-Dahiza (u. 869), koji je iznio na vidjelo sve strane
suvremenog mu ivota u nizu rasprava i pisama, pisanih
duhovitim i zvunim stilom, nejednake lingvistike snage i
raznovrsnosti, ali suvie samosvojnih da bi sluili za stilski
uzor knjievnosti openito. Konano rjeenje su nali njegovi
mlai suvremenici, koji su upleli jasnou stila tajnika u
tradicionalni umjetniki jezik i u prozu dokazivanja jeziko-
slovnih i pravnih kola, da bi od toga napravili pogodno
orue za izraavanje svih vrsta konkretnih, stvaralakih i
apstraktnih sadraja, s velikom profinjenou, ali dijelom na
tetu bogatstva i snage starog jezika koji su njegovali jeziko-
slovci. Jedan od prvih rezultata te modernizirane proze, sa
njenom veom gipkou i prilagodbom drutvenim promje-
nama, bio je taj da se suzila i konano, uklonila stara dru-
tvena funkcija poezije, te da se sve vie svodila na isto
estetiku ulogu u drutvenom i knjievnom ivotu.
Uspjeh, koji su postigli al-Dahizovi spisi i spisi njegovih
nasljednika, nije se, ipak, dugovao samo njihovoj dubokoj
spoznaji arapskih znanosti i njihovom vladanju gipkijim lin-
gvistikim sredstvom. kole u Basri, sa tenjom da vie
koriste razumska sredstva, prouzroene su (posebice u teolo-
kim grupama mutazilita) ouvanim elementima heleni stike
kulture zapadne Azije. Poetkom 3/9. st.*, obnova helenisti
kog znanja dobila je snaan poticaj uspostavom, po nalogu
halife al-Memuna (813-833), zavoda Bejt al-hikma za prevo-
enje filozofskih i znanstvenih grkih djela. Tokom cijelog
doba od 3-5. st. po Hidri, glavna crta arapske kulture je
plodonosno uzajamno djelovanje arapskih i grkih prijevoda,
ve ilustrirano u spisima al-Dahiza, a koje se irilo kasnije na
gotovo sve grane arapske knjievnosti, kako vjerske tako i
svjetovne. Taj unutranji razvitak, potom, irio se i ubrzao
velikim obujmom knjievnih djelovanja koja su se, dotada
gotovo zatoena u Iraku, zapoela, u 3/9. st. *, njegovati u
velikom broju sredita od Samarkanda do Kajravana i al-
-Andalusa (Andaluzije). Stvarni temelj tog rasprostiranja bio
je brzi ekonomski razvitak islamskog carstva, kojem se prido-
davalo uvoenje proizvodnje papira (waraq) na Dalekom
istoku u drugoj polovici 2/8. st. *
Vanost i irina tih novih knjievnih pokreta opteretili su
brzo sasanidsku tradiciju kuttaba, usprkos njihovom otporu i
ocrnjivanju Arapa i njihove kulture. Pomirbu je ostvario Ibn
Kutejba (u. 889-890) koji, u dugom nizu radova, opskrbljuje
tajnike podsjetnicima i izvacima iz svih grana arapskog zna-
nja, ali tu ukljuuje i elemente perzijskih tradicija iz povijesti
i sa dvora, koji su se uvrstili na dvoru i mogli uskladiti s
arapsko-islamskom starinom. Otada se edeb u strogom smi-
* Vidi napomenu na stranici 13.
Arapska knjievnost
slu, suava na rasprave i druga knjievna djela zasnovana na
toj proirenoj arapsko-islamskoj tradiciji, koja je obuhvaala,
istodobno, perzijske i helenistike sastojke.
U isto doba, irenje opih intelektualnih ukusa vodilo je
njegovanju velike raznovrsnosti posebnijih disciplina, ija
ukupnost proizvodnje predstavlja ukupnost srednjovjekovne
islamske kulture, a koja, zbog toga razloga, ne moe biti
potpuno iskljuena iz cjeline arapske knjievnosti. U 3/
9. st. *. heleni stiki doprinos bio je postupno povean mno-
gim prijevodima grkih djela koje je izradio Kosta ibn Luka
(oko 835), Hunejn (Ifunayn) ibn Ishak (u. 873), njegov sin
Ishak ibn Hunejn (u. 910), te drugi prevoditelji. Prije sredine
tog stoljea, ve je prva samostalna arapska djela o filozofiji
napisao [akub al-Kindi (u. oko 850), a u narednom stoljeu
ga slijedi Turin Abu Nasr al-Farabi (u. 930) i Perzijanac
Abu Ali Ibn Sina (u. 1037) - da se spomenu samo najistaknu-
tija imena; o matematici Muhamed ibn Musa al-Hvarizmi
(oko 844) i Sabit ibn Kura as-Sabi (u. 901); o zvjezdoznan-
stvu al-Fergani, Abu Maar al-Balhi (u. 883) i al-Batani (u.
929); o medicini Ibn Masavejh (u. 858) i Muhamed ibn
Zekarija ar-Razi (u. oko 923). Vanost tih studija i drugih
popularnih djela helenistike osnovice [kao Sirr al-asrr,
pripisano Jahji ibn al-Bitriku (oko 815)], koja su odredila ili,
bar, utjecala na intelektualnu klimu tog razdoblja, ne treba
potcijeniti. U zemljopisu, posebice, ona su ne samo izravno
nadahnula al-Hvarizmijevu reviziiu Ptolomejevog zemljo-
pisa, nego i neizravno pridonijela prvom putopisu potan-
skog upravnika Ibn Hur(a)dadbiha (oko 844) i, u isti mah
povezano sa starim jezikoslovnim interesom za imena arabij-
skih mjesta, te sa indijskom graom i starim perzijskim
pojmovima, potakla intelektualnu radoznalost koja je stvorila
bogatu zemljopisnu literaturu narednog stoljea.
Otpor tim tenjama koje su podraavala helenizam pruili
su pravovjerni izuavatelji teologije i prava koji su odbacili
racionalistike principe mutazilita. Traganje za Poslaniko-
vom predajom (Hadis), koje se razvilo u 2/8. st. * kao oruje
protiv pragmatikih stremljenja lokalnih pravnih kola, svoj-
ski su njegovali u 3/9. st. * pravovjernici od svakuda - djelo-
mino (kao u poznatih est knjiga, al-Buharija, Muslima,
at-Tirrnizija, Abu Dauda, Ibn Made i an-Nesaija) u namjeri
da uvrste vladajue mjesto koje je bilo steeno u pravnim
znanostima, ali dijelom i (kao u najpotpunijem Musnadu
Ahmeda ibn Hanbala, u. 855) protiv kritikih stavova muta-
zilita. Hadis je dokazao, pozivajui na jednostavnu pobonost
i tovanje Poslanika, da je tako mona sila da su se u
narednom stoljeu sami iiti, u isto vrijeme kod ismaili ta
(Da'ii'im al-Islam od kadije an-Numana ibn Muhameda, u.
974) i u imamitskim krugovima (etiri knjige od al-Kuli-
nija, u. 939), te i drugi, teili suprotstaviti sunitskim postig-
nuima, sabirui hadise, te ih pripisujui imamima.
Pa ipak, premda se inilo da su pravne kole, zahvaljujui
staroj standardizaciji njihove metodologije, malo bile dota-
knute helenistikom obnovom i da su nastavile proizvoditi
svoju vlastitu opsenu literaturu, teologija i puka religija
nim mogle ne dobiti boju svoje okoline.
i Pravovierni . teolozi u kolama al-Aarija (u. 935) i al-
-Matu ridija (u. 944) pomirili su grku fiziku s podacima iz
Kur'ana i Hadisa, pomou jedne vjete dijalektike, koja se,
krajem 5/ll. st. *. uvrstila kao opa skolastika teologija
I .~------'-----------~--------
58
sunitskog Islama; dok je na iitsku teologiju, posebice u
------1
ismailitskim kolama, jo jae utjecao novoplatonizam, izlo-
en, s grkim znanostima uope, u popularnoj enciklopediji
4/10. st. ", zvanoj Poslanice Ciste brae. Teoloka polemika
literatura, a takoer i ona koja se tie usporedne religije (tj.
razlike izmeu Islama i neislamskih religija), oito je bila u
toku opih stavova grke filozofije i pripravljena da ih,
zgodnom prilikom, razmotri u podrobnosti. Najslavnije djelo
u ta dva literarna roda je K. al-Fisal, djelo u isti mah ueno
i zajedljivo, andaluzijskog zahirita, Ibn Hazma (u. 1064), na
glasu takoer zbog svoje tankoutne analize ljubavi, poznate
pod naslovom Golubiin erdan.
Dok se puka vjera manje zanimala za teoloke probleme
kao takve, bila je, od poetka, pod utjecajem starih religijskih
pokreta u zapadnoj Aziji i sjevernoj Africi. U 3/9. st. -, veina
tih izraslina je jako prorijeena, osim gnosticizma i sirijskog
misticizma, koji su vrili sve dublji utjecaj na asketske i
pobone krugove, te pretvorili pobonost i asketizam u
mistiki sufizam. Od 3/9.* i 4/10. st.* nova sufijska knjiev-
nost bila se sasvim razvila, poev od sustavnih rasprava (koje
je zapoeo al-Muhasibi, u. 828) i poslanica, rasa'il (al-Du-
neid, u. 910) do zbirki aforizama, simbolistikog pjesnitva i
sijela Zu 'n-Nuna (u. 859) i an-Nifarija (u. 965).
Ukupni rezultat tih posebnih knjievnih djelatnosti bio je
proirenje vanosti srednjevjekovnog arapskog jezika kao
lingvistikog orua. Ne samo u tehnikom rjeniku raznih
znanosti, nego i kao sredstvo da se izraze fine nijanse filozof-
ske i psiholoke analize, on je razvio svoje sposobnosti daleko
preko starog klasinog jezika. Ali to ne treba shvatiti kao da
znai da se vanost knjievnosti edeba, ili ak njezina sposob-
nost izraavanja, proirila u istom stupnju. Veliki dio tog
tehnikog i analitikog rjenika malo se, vjerojatno, shvaao
izvan uskih krugova specijalista. Dakako, neka od tih irih
intelektualnih obzorja odraavala su se, prigodno, u djelima
lijepe knjievnosti; ali djela edeba pokazuju takoer vrlo
jasno rubni poloaj isto helenistikih elemenata i posebnih
znanosti koje su o njima ovisile, u odnosu na glavno tijelo
arapsko-islamskih elemenata u islamskoj srednjovjekovnoj
kulturi. Mali broj pisaca edeba pokazuje u svojim spisima
interes za metafizike i znanstvene discipline, npr. Ahmed
ibn at-Tajib as-Sarahsi (u. 899), Abu Hajan at-Tauhidi (u.
1023) i Abu Ali Miskavejh (u. 1030). Ali takva djela su, u
cjelini, iznimna. Glavni pravac arapske knjievnosti, nakon
Ibn Kutejbe, tee preko raznih tema crpljenih iz poezije i
povijesti Arapa, politike i retorike, antologija i zbirki ane-
gdota i narodnog morala, svih vrsta koje su ilustrirali pisci
kao Ibn Abi 'd-Dunja (u. 894), Ibn al-Mutaz (u. 908),
Andaluanin Ibn Abd Rebihi (u. 940), Abu Bekr as-Suli
(u.946), Abu '1 Farad al-Isfahani (u. 967), pisac K. al-
-Aganija, al-Muhasin at-Tenuhi (u. 994), sakuplja razgovora
za stolom i anegdotaine knjievnosti, i Abu Mansur as-Sealibi
(al-Ta'alib'i, u. 1038). Ogroman uspjeh i popularnost tih
djela jasno pokazuje koliko su, u cjelini, bila smanjena
drutvena i intelektualna zanimanja knjievnih krugova i,
prema tome, ogranien pojam edeba. Na vioj tehnikoj
razini edeba, ali u biti iste vrste, bila su sijela (medalis) i
diktati (amali) strunih znalaca jezika (npr. al-Mubarad, u.
899; Saleb (Ta'Iab) u. 904; Ibn Dureid, u. 933; al-Kali, u.
967), odvojeno od njihovih pedagokih djela o jezikosloviju u

I pravom smislu, koja su sa~r:~:~-prveve~iker~enikeklasi
I nog jezika, od Ibn Dureida, al-Devherija (u. oko 1002) i Ibn
Farisa (u. 1004-1005).
Ta snana zadubljenost u lingvistiku i knjievnu proiz-
vodnju morala je, u danom trenutku, stvoriti znatnu koliinu
tehnike knjievne kritike. Premda se ini da se i tako
zakanjela kritika, kao ona Kitab al-Aganija, sastoji poglavito
u subjektivnim sudovima o zaslugama pjesnika ili danih
stihova prvi koraci ka sustavnijoj kritici ve su bili uinjeni
od al-Dahiza i, iz drugog ugla, od Ibn al-Mutaza, koji u
svome Kiuib al-Bodi' razvrstava retorike figure koriene u
novoj poeziji. Kudama ibn Dafer (u. 922) uvodi praksu
klasifikacije pjesnikih ljepota i nedostataka i, krajem 41
10. st. *, Kitab as-Sirui'atayn od Abu Hilala al-Askerija (u.
1005) prua potpunu kritiku analizu poezije i proze u
pojmovima strukture, retorikih postupaka i jezinih figura.
Znaajna crta veeg dijela te rasprave bilo je ustrajavanje na
formi prije nego na sadraju kao odlunom mjerilu kvalitete;
izreena hipoteza je da se malo, ako i ita, novog moe iznai
u poeziji, te da je jedina razlika izmeu pjesnika u nainu
izraavanja. Ravnoteu je donekle uspostavio Abdelkahir al-
-Durdani (u. 1078), koji je dopunio suvie formalnu ana-
lizu svojih prethodnika sustavom logike i psiholoke analize,
koji uzima u obzir bar isto toliko i izraene ideje. Argu-
mentaciji o knjievnoj estetici dao je dodatnu taku oslon koji
je ona osvojila na uenju o neusporedivosti (idaz - i'gaz)
Kur'ana; usprkos protestima teolokih krugova i al-Durda-
nija, prevladavajue usredotoenje knjievne kritike na
formu neizbjeno je teilo da naglasi svoje vie verbalne
kvalitete u pojmovima tekuih stilistikih teorija.
Druga posljedica, jednako neizbjena, bila je da su govor-
niku i knjievnu prozu zapoele nainjati iste te teorije i
iriti isto traganje za obogaivanjem verbalne izrade. Virtuoz-
nost edeba obraivala se u paragrafima (fusul), koji su
opisivali prizore, osobe, emocije, dogaaje i predmete, ili u
poslanicama (resail) koje su adresirane na prijatelje ili kolege
u raznim okolnostima. Ibn al-Mutaz ini se da je bio, ako ne
iznalaza, a ono bar popularizator te umjetnosti, koja je, u 41
10. st. *, zapahnula sva podruja arapske knjievnosti.
Razred tajnika bio je gotovo odmah rtva toga; u jakom
nadmetanju za zaposlenje, sva istananost knjievnog stila
rabila se sa gorljivou. Tehnika prepiske sekretara potakla je
izraivanje jedne umjetnosti (ina), koja se zasnivala na uzo-
rima elegantnog rukopisa, kitnjastog, dojmljivog ili draes-
nog, a rimovana proza (sed), koju do sada najbolji stilisti
nisu koristili do samo kao prigodni ukras, postaje odmah
neodvojiva od slubenog stila. U sredini 4/10. st. *, vezir Abu
'l-Fadl Ibn al-Amid (u. 969-970) sastavljao je svoju prepi-
sku u sedu; sa uenikom i nasljednikom Ibn Abadom,
poznatim pod imenom as-Sahib (u. 995), njegova upotreba
postaje manir. Suvremeni knjievnici, meu kojima su naj-
slavniji Abu Bekr al-Hvarizmi (u. 993) i al-Hamadani, poznat
pod nadimkom Bedi az-Zeman (u. 1007), razvili su novi stil s
vie slobode i gipkosti u svojim poslanicama koje su vie
sline nekoj vrsti nerimovanog stiha, nego prozi. Otada,
svaki pisac, koji je elio stvoriti ili sauvati svoj ugled, trudio
se slijediti njihov primjer; i radini kompilatori kao as-Sealibi,
u svome djelu Yatimat ad-dahr i Abu Ishak al-Husri iz al-
-Kajravana (u. 1061) u svome Zahr al-adabu, bili su spremni
S9
Arapska knjievnost
sastaviti antologije i riznice koje su sadravale najuvenije
stihove i fusule, kao i najtraenije metaforike opise i slike.
Dodatni presti, kojega je to pribavilo duhu i okretnosti,
imao je za posljedicu, istina, spomena vrijedni broj djela
umjetnike domiljatosti, koja su napisali oni koji su imali
dara za taj stil, ali je, zauzvrat, zahtijevao teku cijenu.
Pojaani kult rimovane proze nagrdio je ne samo stil ljudi
koji su tome nakloni, pa ak i staloenijeg genija kao to je
Abu l-Ala al-Maari (u. 1057), nego je, nagraujui izvjeta-
enost, pridonio da se arapski pisci jo vie okrenu od solidne
baze realnog ivota i da se potkopa ivotnost arapske knjiev-
nosti.
Poev od tog trenutka, ipak, obnova seda podudarila se sa
traganjem za novim ili izvornim metodama predoavanja
knjievnih tema. Bedi az-Zeman je otkrio novi raspored u
popularnoj temi duhovite skitnice i stvorio dramsku ane-
gdotu ili makamu. Oko god. 1025, Andaluanin Ibnuheid,
u djelu at-Tauuibi' wa az-zauiabi', izmislio je niz sastanaka sa
dinima (demonima) koji su nadahnuli velike pjesnike prolo-
sti. Osam godina kasnije, Abu'l-Ala al-Maari pie svoju
uvenu poslanicu Risala: al-gufran, u kojoj je, s vie smjelo-
sti, zamislio posjet nebu i paklu da bi pitao same pjesnike.
Ipak, knjievni ukus na dotinom podruju je manje cijenio
te neobinosti od duhovito navjetajne Risiile Ibn Zejduna iz
Kordobe (u. 1070), koji se podrugivao svome suparniku Ibn
Abdunu, i pisama u zbijenom i ukraenom sedu Kabusa ibn
Vamgira, vladara Tabaristana (u. 1012), skupljene pod
naslovom Kamal al-Baliiga. ak imakame al-Hamadanija
ini se da su imale manje oponaatelja sve do kraja 5111.st. *,
kada im je ast vratio al-Hariri iz Basre (u. 1122), s istim
motivom kao i njegov prethodnik, ali s profinjenou jeziko-
slovne gipkosti, najdosjetljivijim duhom resaila i, osim toga,
zapanjivim pjesnikim darom. Donekle je protuslovno da su,
sa svom savrenou svoje forme i svojim kvalitetima ueno
sti i virtuoznosti, makame al-Haririja, kao i one al-Hamada-
nija, vrsto ukorijenjene u obini ivot islamskog grada i
opisuju obiaje i karaktere s toliko realizma da ine jedan od
najdragocjenijih drutvenih dokumenata islamskog srednjeg
vijeka.
Na povijesne sastavke, premda, pravo rekavi, razliite od
edeba, djelovali su do neke mjere isti utjecaji. Poetkom
3/9. st. *, stalno povezivanje povijesti i vjerskih izuavanja
uoava se u povijesti Meke od al-Azrakiia (u. nakon 832) i od
al-Fakihija (u. nakon 885), te u biografskim irodoslovnim
djelima o Muhammedovim drugovima od Muhameda ibn
Sada (u. 845), tajnika al-Vakidija, i o Kurejima od az-
-Zubejrija (u. 848). Oni postoje jo u prvom (i zadnjem)
pokuaju sastavljanja jedne potpune ope povijesti, zasnova-
nom na korpusu islamskih materijala i nazvanom Povijest
poslanika i kraljeva" od Muhameda ibn Derira at-Tabarija
(u. 923), kao dodatak njegovom komentaru Kur'ana, a tako-
er, ali s razlikom u naglasku, i u povijesti osvajanja i
Rodoslovljima plemenitih Arapa od al-Baladurija (u. 892).
Ipak, tokom tog stoljea, zamisao povijesti kao samostalne
grane izuavanja i knjievne djelatnosti zapoinje ~.~~!!oool'
oblicima takoer razliitim od povijesne enci
-jakubija (u. 897) i povijesti Bagdada od
* Vidi napomenu na stranici 13.
Arapska knjievnost
Tajfura (u. 893). U 4/10. st. *, povijesni knjievni rod cvjeta
ne samo bujno, nego se iri na niz raznih sadraja: opa
povijest (sastavljena od putnika al-Masudija, u. 956, sa
radoznalou za sve stvari), lokalne povijesti podruja i gra-
dova od sredinje Azije do panjolske, arheoloka istraiva-
nja, sjeanja na dogaaje, povijesti vezira i kadija, osobni
ivotopisi, biografski rjenici raznih klasa i struka, ak povi-
jesni apokrifi i izmiljanja. Povijest postaje bitni dio obrazo-
vanja kulturnog ovjeka i, kao takva, ulazi u opi pojam
edeba.
Mogue je, govorei openito, naznaiti krupnu crtu
odvajanja dva stava kulturnih klasa spram povijesti. S jedne
strane se pristaje uz znanstvene i ozbiljne povijesti, iji spisi
potuju pravila tanosti i istinitosti. U S/ll. st. * to su bili
najee, premda ne iskljuivo, slubeni povjesniari i dvor-
ski povjesniari, kao Miskavajh (u. 1030) i Hilal as-Sabi (u.
1056) u Iraku, al-Musebihi (u. 1029) u Egiptu, te Ibn Hajan
al-Kurtubi (u. 1076-1077) u panjolskoj, s malom grupom
samostalnih uenjaka, meu kojima je najistaknutiji mate-
matiar i zvjezdoznanac Abu Rajhan al-Biruni (u. 1048). S
iste strane te crte treba staviti i kompilatore biografskih
rjenika uenjaka, osobito al-Hatiba al-Bagdadija (u. 1071).
S druge strane te crte nalaze se oni za koje povijest nije nita
drugo do grana edeba, iskopavanje moralnih ili zabavnih
anegdota ili sredstvo propagande, kao ivotopisi svetih ljudi,
knjievnost alijevskih martirologa, i zbirka, u mnogome
apokrifna, Alijevih pisama i govora, poznata pod imenom
N ahg al-balaga.
Izrada knjievne proze osvojila je takoer i polje povijes-
nog sastavka, ali samo, ini se, li sastavku pohvalnih dina-
stikih godinjaka. Primjer je dao Ibrahim as-Sabi (u. 994) u
svome (izgubljenom) djelu at-Tatz o povijesti Buvejhida, a
slijedio ga je al-Utbi (u. 1035) u komplementarnom spisu al-
-Yamini o povijesti prvih Gaznevida. Bez sumnje je vie
toga, osim jednostavnog podudaranja u injenici, da su ta
djela iz istog doba kada i obnova stare perzijske povijesne
tradicije i perzijske epopeje. U svakom sluaju, nijedan
drugi primjer tog stila nije, ini se, bio poznat do zadnjeg
seldukog razdoblja.
Poev od 3/9. st. *, poeziju je istisnula, sa njezine dru-
tvene funkcije, nova prozna knjievnost. Bilo je to dijelom
zbog prilagodbe umjetnike tradicije 'arabiyye proizvodnji
jednog stila krepke proze koja je liila poeziju njezinog
ranijeg estetikog monopola. Ali, u mnogo veoj mjeri, bilo
je to rezultat irokog rasprostiranja intelektualnih ukusa
koje pjesnici nisu bili u stanju slijediti. Kao na kraju predi-
slamskog razdoblja, bili su zatoenici vlastitih konvencija,
proirenih i izmijenjenih u odnosu na ono to su bile u 117. *
i 2/8. st.* Donekle, takoer, bili su zatoenici svoga drutva.
U svojim intimnim stihovima, pjesnik je, bez sumnje, bio
slobodan da se po volji zabavlja, ali uenje, koje je konano
prevladalo, bilo je da je njegova via funkcija u tome da
ovjekovjei: svoga gospodara u svojim pohvalnim kasi-
dama, zanimljiva i znaajna obnova plemenske funkcije pre-
dislamskog pjesnika.
Iz povijesno-knjievnog ugla, jedna od najinteresantnijih
znaajki poezije 3/9. st. * je napor koji se izvrio, ali bez
bitnog uspjeha, da se te konvencije potpuno odvoje od
razliitih manira. Abu Temam at-Tai (u. 846), sirijski
samouk, pokuao je oivjeti teku zvunost beduinskog
pjesnitva i spojiti je sa ornamentikom bedija irakih pjes-
nika; u isti mah, pokuao je od tih stihova uiniti sredstvo
jedne sloenije misaone strukture. Njegovo pjesnitvo je
esto, prema tome, napeto i optereeno ili, obratno, opu-
teno do pretjeranog stupnja; ipak je zadobio vatrene oboa-
vatelje kako u srednjem vijeku tako i u moderno doba.
Njegov zemljak i uenik, al-Buhturi (u. 897) s vie obdare-
nosti, ostao je blie irakoj tradiciji u svojim gipkijim i
izbruenijim stihovima. U Iraku, s druge strane, Ibn ar-
-Rumi (u. 896) pokuao je stvoriti novu samopromatraku i
analitiku poeziju, u kojoj svaka pjesma razvija jednu temu
u organskom jedinstvu. Izvornost te poezije bila je poto-
vana, ali ne i oponaana; a najtipiniji i najutjecajniji pred-
stavnik irakog modernizma bio je abasidski vladar Ibn al-
-Mutaz (u. 908) koji je slobodno prilagoavao tradicionalne
teme i metre pjesnikim poslanicama i opisnim stihovima,
koji odgovaraju fusulima u prozi. Njegove novine u tehnici i
domiljatost (tu ukljuujui i povijesnu poemu od 450 strofa
u redezu, kojima je veliao vladavinu svog roaka, halife al-
Mutadida) ostaju, ipak, u granicama uspostavljenih konven-
cija arapske poezije.
Poev od 4/10. st. *, ta opisna djela, te poslanice, te pjesme
o drutvenim prilikama i svojim blinjima ine, s ceremoni-
jalnim epigramima i kasidama, poetski inventar svih manjih
pjesnika u svakom dijelu islamskog svijeta, s razliitim stup-
njem kvalitete. Sada je korienje sredstvima bedija postalo
toliko openito u poeziji da je prirodni sastojak potpune
pjesnike mate; u gazelu ili napitnici moglo se prihvatiti da
igra samo manju ulogu, ali nijedna pjesma s nekom pretenzi-
jom nije se mogla spraviti bez njega. Trebao je, ipak, genij
velikog pjesnika da smijea, u pravilnoj srazmjeri, arapsku
kasidu sirijske kole sa ljupkou i sposobnou irake kole.
Bilo je to djelo Abu't-Tajiba al-Mutenebija (u. 965), porije-
klom iz Kufe i oboavatelja Ibn ar-Rumija i Ibn al-Mutaza,
ali Sirijac po svome pjesnikom naukovanju, te najsjajniji
ukras Kruga Sajf ad-Davle. Po sposobnosti gradnje, sret-
nom izboru rijei, vladanju jedrim frazama, al-Mutenebi nije
imao ravnog meu kasnim pjesnicima kaside, premda ga je
njegov glavni suparnik u Alepu, hamdanidski vladar Abu
Firas (u. 968), mogao nadmaiti u izravnom emotivnom
poticaju u svojim najboljim pjesmama. Imao je veeg supar-
nika u svom suvremeniku, Ibn Haniju al-Andalusiju (u.
973), piscu pohvala fatimidskog halife al-Muiza, ije su
kaside vjerniji odraz predislamskih uzora.
Nije nuno mnogo govoriti o zadnjim pjesnicima u isto
nim pokrajinama, ije je stvaranje ostajalo u cjelini unutar
okvira sadraja, konvencija i tehnika koje su se utvrdile u 3/
9. * i 4/10. st. * Glavni pjesnici u Iraku su iiti, a-erif ar-
-Radi (u. 1015) i Mihjar ad-Dejlerni (u. 1037), koje je, ini se,
ipak manje potovalo njihovo doba, nego odreeni broj
pisaca narodne poezije (na knjievnom jeziku), od koje su
ostali samo rijetki odlomci. Najznamenitiji od pjesnika 5/
ll. st. * bio je Sirijac Abu 'l-Ala al-Maari (u. 1057); takmac
al-Mutenebijev u svome starijem divanu (Siqt az-zand), raski-
nuo je s konvencijama u svojoj kasnijoj zbirci kratkih djela
(Luziim ma la yalzam), ija se slava, ipak, vjerojatno manje
* Vidi napomenu na stranici 13.
60

duguje njihovoj pjesnikoj kvaliteti i tehnikoj izraenosti,
nego nepravovjernoj slobodi ideja koje izraavaju.
U Magribu i al-Andalusu takoer, glavni tok pjesnitva,
kao i arapske knjievnosti openito, tee kanalima iskopanim
za njega na Istoku, a odvaja se samo lokalnim bojama. Isto
kao to je Ibn Hani uzeo za uzore Abu Temama i predisIarn-
ske barde, i Ibn Zejdun (u. 1071) slijedio je al-Buhturija - ali
s elegancijom i svjeinom koja, ponekad, nadmauje uzor - a
Ibn Derad (u. 1030), pisac pohvalnica o al-Mansuru ibn Abi
Amiru, al-Mutenebija. Uz ove zadnje moe se spomenuti,
premda je od kasnijeg datuma, Sicilijanac Ibn Hamdis (u.
1132) i, meu brojnim manjim pjesnicima, abasidski vladar
al-Mutamid (u. 1095). Tokom S/ll. st. *, ipak, jedan novi
strofiki tip pjesnitva, lokalne inspiracije, zapoeo se njego-
vati u hispanoarapskim knjievnim krugovima, no dosegao je
svoj puni razvitak tek u narednom stoljeu.
OD ESTOG DO DVANAESTOG ISLAMSKOG
STOLJEA
Poetak 6/12. st. * svjedoi o trijumfu dviju sila koje su
odreene da vladaju intelektualnim ivotom arapskih zema-
lja: skolastika i sufizam. Ta dva pokreta bila su udruena pod
Selducima u sunitskom preporodu, koji se, zapoinjui u
Horasanu sredinom S/ll. st. *, proirio na Irak pod seldu
kim su!tanatom, te na Siriju i Egipat pod zengidskim i
ejubitskim. Na Zapadu, slian pokret, koji je vodio Berber
Muhamed ibn Tumert (u. 1130) po svome povratku iz
Bagdada, povezuje se sa muuiahhidskim (almohadskim)
reimom u 6/12. st. *, a njihov usporedni razvitak na obje
polovice arapskog svijeta podravali su mnogostruki doticaji i
uzajamni utjecaj.
Glavni materijalni faktor u irenju skolastike bila je
postupna koncentracija svog knjievnog odgoja u medresama,
novom tipu odgojnog zavoda, koji je uveo vezir Nizamul-
mulk (u. 1092) u Bagdadu za obrazovanje uleme i upravljaa,
a onda se proirio po svom islamskom svijetu. Obrazovanje,
koje je uinjeno slubenim, podrazumijeva i da su poslu-
bene nauavane znanosti, pridonijelo je snano zamjeni
izvornih sastavaka prirunicima i enciklopedijskim kompila-
cijama. Ta tenja uoava se ve u prvoj generaciji uenjaka
obrazovanih u medresi Nizamiji: kod filozofa at-Tibrizija (u.
1109), uenika al-Maarija, ije se stvaranje svelo na kolska
djela i komentare, kao to je to bio sluaj i s njegovim
nasljednikom al-Devalikijem (u. 1145); kod afiitskog
teologa al-Duvejnija Imam al-Haramejna (u. 1085) i njego-
vog uenika Abu Hamida al-Gazalija (u. 1111), ija su najsta-
rija djela posveena metodologiji i skolastikoj obrani pravov-
jerja od helenistike filozofije i islamskog krivovjerja. Njego-
vim tragovima ila je golema veina sunitskih teologa i prav-
nika kasnijih generacija, koja je proizvela iroku literaturu
dogmatikih saetaka ('aqida, mno. 'aqa'id), a najpoznatija
su ona hanefita Abu Hafsa an-Nesefija (u. 1142), Adud ad-
-din al-Idija (u. 1355) i Muhameda ibn Jusufa as-Senusija
(u. 1486); djela o Hadisu [posebice dodatak k est knjiga
Ibn al-Hejsemija (u. 1405)] i veliki Kanz al-'ummiil Indijca
Alija al-Mutakija (u. 1567); kolski pravni prirunici i zbirke
[etui, kao i prirunici o posebnim granama tih disciplina;
komentari Kur'ana ili posebnih odsjeaka ili kiraata, te na sva
ta djela i druga slina teka gomila komentara (arh) i nadko-
61
Arapska knjievnost
mentara (haija). iiti sa svoje strane, na temelju djela 4/10.* i
S/ll. st. *, prozveli su sline teoloke podsjetnike, posebice
al-Mu tahar al-Hilli (u. 1326) i Muhamed Bakir al-Medlisi
(u. 1699), te pravne prirunike i komentare Kur'ana.
Iznimke u tom rastuem oslojavanju i suavanju skolastike
rijetke su, ali znaajne. Istaknuti i izvorni vjerski mislilac i
reformator, hanbalit Ibn Tajrnija (u. 1328) i njegov uenik
Ibn Kajim al-Davzija (u. 1350) zaloili su se u otroj pole-
mici istodobno protiv tromosti kola i protiv sufijskih
obreda, ali s malo uspjeha sve do obnove njihovog nauka od
Muhameda ibn Abdelvehaba (u. 1791) u sredinjoj Arabiji. U
Indiji, vana i malo izuavana kola religiozne filozofije,
utemeljena u Davnpuru od Mahmuda al-Davnpurija (u.
1652), djelovala je tokom vie generacija i utjecala na djelo
vjerskog reformatora (aha) Valijulaha ad-Dihlavija (u.
1762). U pravu je, izuavanju pravnih principa, originalne
doprinose dao afiit Tad ad-din as-Subki (u. 1370) i hanefit
Ibn Nudejm al-Misri (u. 1563). U jezikoslovIju takoer,
nove ideje bile su prigodno iznesene u izuavanju ukruenih
prirunika, kao na primjer, od Andaluanina Abu Hajana
[koji je, meu ostalim djelima, sastavio tursku, perzijsku i
etiopijsku gramatiku (1344)] i njegovog egipatskog uenika
Ibn Hiama (u. 1360).
Uinak skolastike nije se, ipak, ograniio na vjerske i
jezikoslovne znanosti. On je dotakao svaku granu knjievnih
sastava, ne iskljuujui ak ni poeziju, ohrabrujui intelektu-
alno stremljenje ka standardizaciji sa strane, istodobno,
pisaca i itatelja. Izvornost misli, iako ne priguena, bila je
loe nagraivana, te se manje cijenila od sposobnosti da se
ponovo da sjaj poznatim temama na izraajniji i elegantniji
nain. Produkcija je bila golema, ali na svim podrujima
obiljeena slinou metode i naina, koja gotovo svodi cjelo-
viti pogled na knjievnost tog razdoblja samo na jednostavne
popise imena. Ali postoji i drugi faktor koji je pridonio svoj
dio u proces poravnavanja. Na irokim teritorijama, koje su
nanovo pridodane islamskom svijetu izmeu 7/13.* i 9/
15. st.*, kao ve inae u Perziji i Sredinjoj Aziji, premda je
usporedno irenje sustava medresa donijelo sobom irenje
podruja arapskih skolastikih izuavanja, jezik lijepe knji-
evnosti i pjesnitva nije vie bio arapski, nego perzijski i
turski. Te nove knjievnosti, sasvim se, u manjoj ili veoj
mjeri, oslanjajui na tradicije arapske knjievnosti, ne samo
da nisu donijele nita arapskoj knjievnosti, nego su jo
koristile talente, koji su mogli, inae, pomladiti arapsku
knjievnost ili joj otvoriti nova iskustva. Kada se prisjeti da je
ono to je dalo toliko raznolikosti knjievnosti prethodnih
stoljea bilo veim dijelom stvoreno ili poduzeto u perzijskim
pokrajinama, lako se moe procijeniti uinak njihovog
gubitka za arapsku knjievnost.
U istom momentu, intelektualne energije i knjievni ukus,
koji su se razvili tokom tog doba, ne treba potcijeniti. Izvorna
djela lijepe knjievnosti moda su malobrojna, ali ista snaga i
svjeina misli, koje su prodirale ak u skolastike discipline,
nale su i druga podruja, na kojima se ostvaruju, posebice u
etiri prva stoljea tog razdoblja. One su bile najaktivnije u
stalnom radu helenistike tradicije, u golemom razvitku
povijesnih sastava i rastuem poticaju sufizrna, s vremena na
* Vidi napomenu na stranici 13.
Arapska knjievnost
Vrijeme,neki~is:--=-alazili ~ut:-i naina
su da i:kau :0da~i~a od SPis:~~YMnat al-alibba' egipatskog stilist e ihab
. ukus i osobnost u djelima koja su nosila osobni peat. Meu
1
.
i sjeanjima, ima nekih koja ivo osvjetljavaju pisce i njihovo
doba, osobito uspomene iz rata i lova Sirijca Usame ibn
Munkiza (u. 1118), zatim vie literarna naracija Omara iz
Jemena (u. 1174) i autobiografija tuniskog povjesniara Ibn
Halduna (u. 1406). Meu putopisima, koje je posebno poti-
calo hodoae, ima ih koji pokazuju vrlo ivi interes za
promatranje obiaja i navika u drugim zemljama; meu
djelima koja su dola sa Zapada, najznamenitija su ona Abu
Hamida al-Garnatija (u. 1169-1170), Ibn Dubejra (u. 1217)
i Ibn Batute iz Tangera (u. 1377), a meu istonim putnicima
Alija ibn Abi Bekra, ejha od Herata: (u. 1214). Sjeanja i
putopisi, istina, podlijegali su, u veini sluajeva, pred skola-
stikom i sufizrnom, koji su prevladavali, te su bili gotovo
svedeni na popis znalaca i knjiga ili posjeta vjerskim osobno-
stima i svetitima. Ali ak nekim kasnijim putnicima dugu-
jemo zanimljive prie o poslanstvima u raznim zemljama, kao
one Marokanca Abu 'l-Hasana at-Temgrutija (oko 1591) i
Abu 'l-Kasima az-Zajanija (u. 1833), a postoji ak i dnevnik
i posjeta jednog haldejskog sveenika, Iljasa ibn [uhane, Ame-
rici (1668-1683).
Trea i jo novija grana knjievnosti, koja je cvjetala
tokom nekog vremena, bila je posveena umijeu ratovanja, a
poticaj su dale, posebice, kriarske vojne. Tokom dva ili tri
naredna stoljea, postojala je znatna proizvodnja djela o
vojnoj taktici, rukovanju orujem; voenju konja i dihadu
openito.
ak i u Andaluziji, knjievnost u prozi bila je uveliko
zakanjeli odraz istonih uzora, kao u Ogledalu vladara,
Sirag al-muluk Ibn Abi Randake at-Turtuija (u. 1131),
ponovnom pokuaju Ibn Tufejlovom (u. 1185), Ibn Sininog
filozofskog romana, Hayy ibn Yaqzan, te Ibn HudajIovoj
raspravi o jahanju Tuhfat al-anfus. Granada, meutim,
proizvodi u osobi nepostojanog Lisan ad-din Ibn al-Hatiba
(u. 1374) jednog od zadnjih svestranih znalaca arapske knji-
evne umjetnosti.
Na podruju lijepe knjievnosti uope, kult seda dosie klopedizam je poprimao mnogobrojne oblike. Najjednostav-
svoj vrhunac u 6112. st. *Fusul u rimovano j prozi stavljeni su
u slubu morala u djelu Arwaq ad-dahab jezikoslovca az-
-Zarnaherija (u. 1143). Proza tajnika dobila je svjei poticaj
od bogatog i gipkog stvaranja u anru ina al-Kadija al-Fadila
(u. 1199), tajnika zadnjeg fatimidskog halife i Saladina; a
primjere povijesnih sastavaka u sedu, koje su dali as-Sabi i
al-Utbi, slijedio je i ak nadmaio govorljivom virtuoznou
Imad ad-din, poznat pod imenom al-Katib al-Isfahani (u.
1201), u svojim povijestima Selduka i Saladina. U narednoj
generaciji, umijea govornitva i nenaravnosti sveo je na
oblik prirunika Horezmijac as-Sekaki (u. 1229) u svome
djelu Mifta}; al-tulum, vjerojatno djelu najee i nairoko
saimanom, glosiranom i komentiranom od svih svjetovnih
djela arapske knjievnosti. Ali kult samog seda donekle
opada u narednim stoljeima, osim u tajnikom anru ina, u
djelima koja oponaaju makame ili koja su oblikovana po
njima i u uvodima iposvetama knjiga svih vrsta. On je u
cjelini umjereno korien u novom tipu pounog popularnog
edeba od hanbalita Ibn ,I-D',,,,;, (u. 1200) i ak II brojnim
kasnijim antologijama i drugim djelima knjievne kom pila-
cije. Njegovo ponovno uvoenje u takva djela ini se da
ad-din al-Hafadija (u. 1559) i njegovog produenja po Ibn
I
' Masumu (u. 1692), a on je produio kasnije da bi dao premaz
knjievne umjetnosti utilitarnim djelima svake vrste.
Helenistiki element u arapsko-islamskoj kulturi djelovao
je tokom vie stoljea, ne samo na posebnim podrujima
medicine, znanosti i filozofije, nego i time to se povezuje s
granama med resants kog obrazovanja. Medicinska djela, zas-
novana na samostalnom izuavanju, i dalje su se pisala sve do
doba Dauda al-Antakija (u. 1599), a on sam je kompilator
jedne od najslavnijih zbirki poezije i edeba, izvatka iz starijeg
djela koje je napisao as-Serad (u. 1106). Matematika, nakon
perzijskog enciklopediste Nasir ad-din at-Tusija (u. 1273),
sve vie se svodi na zvjezdoznanstvo. Filozofija, jednako
njegovana na Istoku od Tusija i pravovjernijeg enciklopediste
Fahr ad-dina ar-Razija (u. 1209), ali preavi poslije u sufij-
sku metafiziku, sjajno je cvala, neko vrijeme, u islamskoj
panjolskoj, sa Ibn Badom (u. 1138), Ibn Tufejlom, velikim
Abu 'I-Validom Ibn Rudom (Averroes, u. 1198), prije nego
to je na isti nain uzmaknula pred sufizrnom sa Ibn al-
-Arabijem i Ibn Sebinom (u. 1269). Znanstveni zemljopis,
koji je dostigao jedan od svojih vrhunaca sa kartom svijeta i
opisnim tekstom koji je sastavio a-erif al-Idrisi za Rodera
II Sicilijanskog god. 1154, preivio je do doba Abu 'l-Fide,
sultana od Hame (u. 1331), ali je ve otvorio put eklektikoj
knjievnoj umjetnosti kozmografije, iji je primjer dao Zeke-
rija al-Kazvini (u. 1283), ems ad-din ad-Dimaki (u. 1327) i
Sirad ad-din Ibn al-Var di (u. oko 1446). Prirodne znanosti
bile su poglavito njegovane na podruju medicinske botanike
(posebice od al-Gafikija, u. 1165, i Ibn al-Bajtara, u. 1248) i
bile su ukljuene, s velikom raznovrsnou knjievne grae,
u zooloki rjenik ad-Demirija (u. 1403).
U uem razmjeru, helenistiko naslijee ulo je u enciklo-
pedijsko stremljenje, koje ilustriraju ne samo Tusi i ar-Razi,
nego i mnogi kompilatori manje vanosti. Enciklopedizam,
moe se rei, bio je izlaz za uenost koja se, svjesno ili ne,
sputala sa prevlau vjerskih i jezikoslovnih izuavanja. Enci-
niji i najzbijeniji bio je alfabetski raspored grae na jednom ili
vie podruja, kao u rjeniku nisbi (Kitab al-Ansb ), koji je
sastavio Tad ad-din as-Semani (u. nakon 1156), na osnovu
kojeg Grk jakut sastavlja svoj zemljopisni rjenik (K al-
-Buldani. Podruje koje je otvorilo najire polje za taj nain
bilo je ono ivotopisa, bilo opeg (najprije djelo Wafayat al-
-a'yan od Ibn Halikana, u. 1282, a zatim druga, osobito
opseni Wafl bi (a)l-wafayat od Halila ibn Ajbek as-Safa-
dija, u. 1363), bilo ogranieni na biografije posebnih klasa
uenjaka i knjievnika: uenjaka od Zahir ad-dina al-Bejha-
kiia (u. 1169-1170) i Alija ibn Jusufa al-Kiftija (u. 1248);
medicinara od Ibn Abi Usajbije (u. 1270); jezikoslovaca, isto
tako od al-Kiftija i Delal ad-din as-Sujutija (u. 1505); knji-
evnika od jakuta; pravnika raznih kola, osobito od Tad
ad-dina as-Subkija (afiita, u. 1370), Ibn Kutlubuge (hane-
fita, u. 1474) i Ibn Ferhuna (malikita, u. 1397; dopunjen od
Ahmed Babe iz Timbuktua, u. 1626); uaa (itaa) Kur'ana
od Ibn al-Dazarija (u. 1429-1430); Poslanikovih drugova od
h
ad-din Ibn al-Asira (u. 1233) , Ihn Hadara al-Askalanija
_
- V,d, napomenu na stramc, 13
62

(u. 1448); izuavatelja Predaje od ems ad-dina ad-Dahabija
(u. 1348); i mnogih drugih. Ve ustaljena praksa, da se
sastavljaju rjenici uenjaka i istaknutih mukaraca i ena koji
su vezani uz neki grad ili podruje, nastavila se u irokom i
ponekad masivnom srazmjeru, npr. za Damask od Ibn Asa-
kira (u. 1176), za Alep od Kemal ad-dina Ibn al-Adima (u.
1262), za Egipat od Taki ad-dina al-Makrizija (u. 1442), za
Andaluziju od Ibn Bekuvala (u. 1183) i Ibn al-Abara (u.
1260), za Granadu od Ibn al-Hatiba, za Osmansko Carstvo od
Takeprizadea (u. 1560), u vie drugih ivotopisnih djela koja
su manje sustavno rasporeena. Novi princip, koji je uveo al-
-Askalani, bio je da se organiziraju ivotopisni rjenici po
stoljeima; njegov rjenik uglednika 8/14. st. * (ad-Durar al-
-kamina) slijedio je za 9/15. st. * as-Sahavi (u. 1497), za 10/
16. st. * Nedm ad-din al-Gazi, u. 1651. (dodatak, s posebnim
uputama za junu Arabiju i Guderat, od Ibn al-Ajdarusa, u.
1628), za 11/17. st. * od al-Muradija (u. 1791). Zbijeni saetak
za prvo hiljadugoe, po godinama, sastavio je Ibn al-Imad al-
-Hanbali (u. 1678). Moe se tu takoer spomenuti bibliograf-
ska enciklopedija (Kaf az-zunun) turskog uenjaka Katiba
elebija Hadi Halife (u. 1658) i briljivo izraeni rjenik
tehnikih izraza (Lstilahiu al-funun) napisan god. 1745.
od Indijca Muhameda Alija at-Tahanavija.
Druga usmjerenost enciklopedizma sastojala se u poveziva-
nju vie grana obuavanja u jedno djelo. An-Nuvejri (u. 1332)
dao je u Nihayat al-'arabu zemljopis, prirodne znanosti i opu
povijest, egipatski tajnik al-Kalkaandi (u. 1418) povezao je i
dopunio dva djela svoga prethodnika al-Omarija (u. 1348) u
svome Subh al-a'a, da bi pruio prirunik povijesti,
zemljopisa i uredskog postupka, te da bi tajnicima pribavio
uzore stila ina.
Ipak, ee su enciklopedisti pisali djela o raznim sadra-
jima. Medicinar Abdelatif al-Bagdadi (u. 1231), npr., pisao je
ne samo o medicini, nego i o Hadisu i knjievnim sadrajima,
te takoer svoj znaajni Opis Egipta, Povjesniari, posebno,
bili su plodni na brojnim podrujima izvan povijesti, te se
mameluko razdoblje u Egiptu zatvara s najveim islamskim
poligrafom Delal ad-dinom as-Suiutijem (u. 1505), koji je, u
nekih 400 monografija, predoio gotovo potpun pregled
ukupne proizvodnje arapskih vjerskih i knjievnih znanosti.
U svjetovnim znanostima, proizvodnja na polju povijesti
ostavlja najvei dojam. Sunitski pokret ohrabrio je preporod
ope povijesti, koji je zapoeo djelom al-Muntazam od Ibn
al-Davzija (u. 1200), proirenom u majstorskom Kamilu od
Ibn al-Asira (Alir) (u. 1233), a nastavljen s promjenljivim
zanosom od Sibta Ibn al-Davzija (u. 1257), an-Nuvairiia,
Abu 'l-Fide, ad-Dahabija, Ibn Kesira (Katir) (u. 1373),
Abderahmana Ibn Halduna (u. 1406) i al-Ajniia (u. 1451). U
svakoj pokrajini izraivale su se podrune i dinastike kronike
od Sredinje Azije do Istone Afrike, a posebno ih je gajio niz
velikih povjesniara mamelukog Egipta (al-Makrizi, u. 1442;
Ibn Hadar, u. 1449; Ibn Tagribirdi, u. 1469; Ibn Ijas, u.
1524) i oni iz Magriba do 13/19. st.* Reid ad-din (u. 1318),
povjesniar Mongola, dao je arapsku verziju svoga djela; Ibn
Haldun je iscrpno obraivao povijest Berbera; povijest pa-
njolskih muslimana saeta je na potpun nain od al-Makarija
(u. 1632) u spisu NafIJ ar-rib; ona indijskih muslimana
dO. svoga doba od al-Asafija al-Ulughanija (u. nakon 1611); a
zemlje crnih muslimana proizvele su na isti nain svoje
I - . _._--
Arapska knjievnost
povijesti, osobito as-Sadi iz Timbuktua (u. nakon 1656). Tako
!
velika koncentracija na povijest nije mogla ostati bez nekog
odraza na principe i metode povijesnih sastavaka, kao u
skolastikoj obrani povijesti od as-Sahavija (u. 1497); a to je
imalo takve korijene da su se pojavile smione i izvorne teorije
drutva od Ibn Halduna u njegovoj opravdano slavnoj Prole-
gomeni (Muqaddima), njegovoj opoj povijesti. Znaajno je
da je, nakon sjajnih djela Imad ad-din al-Isfahanija, ukraeni
stil kronike u rimovanoj prozi uveliko otklonjen u korist
jednostavne analistike, te ga predstavljaju samo dva kasna
djela od neke vanosti u arapskoj literaturi: povijest mamelu
kih sultana od Ibn Habiba ad-Dimakija (u. 1377) i jetka
povijest Timura od drugog Damaanina, Ibn Arabaha (u.
1450). U manjem srazmjeru, ali prvotno zamiljeno kao djelo
edeba, bilo je popularno Ogledalo vladara i anegdotalna
povijest halifa i njihovih vezira, koju je, pod naslovom al-
-Fabri, sastavio Iraanin Ibn at-Tiktaka god. 1301.
Rastua formalizacija i ukalupljivanje tradicionalnih umjet-
nosti odrazilo se s posebnom teinom na svjetovnoj poeziji tog
razdoblja. Divana ima u izobilju, ali samo nekoliko klasinijih
pjesnika dobivaju vie od kratkotrajne reputacije, ako se
izuzmu Iraanin Safi ad-din al-Hili (u. 1349), Sirijac Ibn
Hida al-Hamavi (u. 1434) i, meu lirskim pjesnicima, Beha
ad-din Zuheir od Egipta- (u. 1258). Jedna pohvalnica o
Poslaniku, poznata pod imenom al-Burda, sastavljena u bira-
nom bediju od Egipanina al-Busiriia (u. 1295), postala je i
ostala jedno od klasinih djela vjerske poezije. Pjesnika
umjetnost nala je ugodniji izraz u novijim naglascima stro-
fike poezije, na Istoku u vezi sa popularnim formama mauuil i
dubejt (dubayt) i ve donekle rabljena od al-Haririja. U Anda-
luziji (al-Andalus), sloenija strofika umjetnost muuiaaha
zadobila je savrenu formu kod slijepog pjesnika at-Tutulija
(u. 1129) i Ibn Bakija (u. 1145-1146). Premda u poetku
duguje neto narodnoj poeziji, muvaah, kao razvijena knji-
evna forma, odrava samo u zavrnim stihovima (harda) trag
svoga pokrajinskog vrela, a bio je njegovan kao dvorska
umjetnost u panjolskoj, postajui naveliko ukraena lirska
poezija s glazbenom pratnjom. U toj funkciji, na Istok ju je
presadio Ibn Sena al-Mulk (u. 1211) i tamo je nastavila neko
vrijeme cvjetati, ali kao ukruena umjetnost kojoj je nedosta-
jalo svjeine i oite spontanosti prvih andalukih pjesnika. Od
pjesnitva na jeziku obinog svijeta, koje je vie istinski
narodno, odralo se malo, osim onog to se odnosi na pjesme
zedela Andaluanina Ibn Kuzmana (u. 1160), podrugljivog
Hazz al-quhuf Egipanina a-irbinija (oko 1687) i poezije
tipa malhun iz Magriba i Jemena. Izdvojeni pokuaj, kojeg je
uinio oni lijenik i ovjek lijepog uma Ibn Danijal (u. 1310),
da bi dao mjesta u knjievnosti narodnom kazalitu sjenki,
nije, izgleda, znao za uspjeh. S druge strane, popularni
romani, koji su veliali epopeje Benu Hilala u Arabiji i Africi i
Benu Kilaba protiv Grka, te junaki podvizi raznih linosti
(Antar, Sidi Batal, Jemenac Sejf ibn Zi Jazen i mameluki
sultan Bajbers) dosee ovih stoljea vrhunac svoga razvitka,
kao i zbirke koje su sloene od popularnih pria, uzetih iz svih
doba i klasa, te odakle, konano, izlazi AIJ layla wa layla,
uvena Hiljadu i jedna no u manje ili vie utvrenom obliku,
oko 9/15. st. *
* Vidi napomenu na stranici 13.
63
Arapska knjievnost
Knjievno stvaranje sufijskog pokreta na arapskom jeziku
bilo je, u poetku, neznatno, u poredbi sa skolasti kom
literaturom, ali od vrlo velikog znaenja u kulturnom raz-
vitku Islama. 6/12. st. * zapoinje sa znamenitom pomirbom
tasaunoufa i pravovjerja u djelu Ihva' 'ulum ad-dln od
Abu Hamida al-Gazalija i takoer pravovjernim spisima han-
balita Abdelkadira al-Diliia (ili Gilanija), u. 1166. Sufijska
stanita, hanikasi (haniqah) ili zavije sudjeluju svugdje,
osim medresa, usunitskom preporodnom pokretu, te dobi-
jaju istu zatitu vladajuih. Meutim, nije prolo mnogo
vremena kada je sufijski pokret zapoeo stvarati svoje vlastite
sustave teologije i metafizike. Oriientalna platonika i ilu-
minacionistika (iraqi) uenja ponovo je utemeljio ihab
ad-din Jahja as-Suhravardi (pogubljen po Saladinovom
nalogu 1191. god., a poznat otada pod imenom al-Maqtiil), u
suprotnosti spram aristoteIske kole; ali jedan drugi Suhra-
vardi, ihab ad-din Omar (u. 1234), pravovjernije je izloio
misticizam - iriiql u djelu 'Awiirif al-ma'iirif. Djelovanje
pomenute dvojice imalo je duboki i trajni utjecaj na Istoku,
ali mnogo manji u arapskom svijetu. Tu je novi monistiki
misticizam (ioahdat al-zougud), na osnovu novoplatonizma i
marokanskog misticizma, utemeljio Mursijac Muhji ad-din
Ibn al-Arabi (u. u Damasku god. 1240), u Anadoliju ga je
prenio njegov uenik al-Konavi (u. 1273), a jo ire raspro-
stranjen sreenim izlaganjem njegove metafizike u spisu al-
-Insan. al-kiimil od Kutb ad-dina al-Dilija (u. 1248).
Prozna knjievnost arapskog sufizrna do 10/16. st. * prua
malo djela koja treba obiljeiti. Pouna u svojoj funkciji, ona
je postupno potpadala pod uticaj skolastike medresa,
posebno zbog toga to je, tokom vremena, sama ulema bila
sve vie privuena na poloaje u sufijskim redovima. Na
popularnijoj razini, sufizam je proizveo opsenu masu hagio-
grafije, koja se vie zanimala za uda svetih osoba, nego za
njihova nauavanja. Krajnja ilustracija za ovaj anr jesu itija
tipa maniiqib Abdelkadira al-Dilanija (Bahgat al-asrdr), te
a-atanaufija (u. 1314), a s druge strane ivoti svetih osoba
marokanskog Rifa (al-Maqsad) iz pera Abdelhaka al-Badi-
sija (u. nakon 1322). Znaajnije je bilo pjesniko shvaanje,
koje je, a da nikada nije doseglo vrhunce velike sufijske
poezije u Perziji, igralo, ipak, znatnu ulogu, potiui i podr-
avajui vjerski zanos sufijskih pristaa, kako knjievno obra-
zovanih tako i neobrazovanih. Njegova glavna znaajka bila
je prilagodba tema ljubavnih i vinskih pjesama, bilo u ukras-
nom stilu tradicionalne pjesnike umjetnosti, bilo u popular-
nim stihovima, temama ljubavi i zanesenosti spram Boga.
Najdarovitiji predstavnik prve kategorije je Egipanin Omar
ibn al-Farid (u. 1235), ali ga je plodnou daleko premaio
sam Ibn al-Arabi, koji je razvio zaudnu virtuoznost u izrai
vanju svojih mistikih pjesama ne samo na predislamskim i
abasidskim odarna, nego i u obliku muvaaha. Njegov
nasljednik, koji se najvie cijenio u toj umjetnosti, bio je
uenik njegovog uenika al-Konavija, Afif ad-din at-Tilim-
sani (u. 1291) i sin ovog zadnjeg, ems ad-din, poznat pod
nadimkom a-ab az-Zarif (u. 1289).
Brzo ruenje veine drugih grana knjievne djelatnosti, do
kojeg je dolo nakon osmanskog osvajanja Sirije i Egipta
poetkom 10/16. st. *, dalo je poveanog poticaja sufijskoj
djelatnosti koja je gotovo jedina razvila neku snagu, premda
esto iskazanu u pretjeranim izrazima, kao u spisima Egipa-
64
nina Abdelvehaba a-aranija (u. 1565). Najistaknutiji lik
arapske knjievnosti u osmanskom razdoblju bio je Abdel-
gani an-Nabulusi (u. 1731), ne samo zbog svojih teolokih i
sufijskih rasprava, nego i kao pjesnik i promicatelj novog
roda knjievnosti, mistikog putovanja u rimovanoj prozi.
Gotovo svi pisci 12/18. st." u Siriji i Egiptu pali su, izravno ili
ne, pod njegov utjecaj, koji je sezao ak do Magriba. Na
Istoku, sufijska filozofija nastavila je ii kolom iraka,
posredstvom Perzijanca Sadr ad-dina irazija (u. 1640) i nje-
govog uenika Fajza al-Kaija (u. nakon 1679), te je utjecala
istodobno na indijske kole sufizrna i utemeljitelja iitske
reformistike ejhitske kole Ahmeda al-Ahsaija (u. 1827).
Tek krajem ovog razdoblja javljaju se prvi znaci povratka
starom pravovjernom sufizrnu u spisima Murtaze az-Zebi-
dija, roenog u Indiji, ali udomljenog u Egiptu (u. 1791) i
kod azilija uMagribu.
NOVA ARAPSKA KNJltEVNOST
Opi pregled.
Moda ne bi bilo teko pokazati neke tragove knjievnog
preporoda ve prije poetka 19. st., ali su to obino pojedi-
nane pojave, koje imaju u vidu vie oivljavanje starih
znanosti o jeziku, nego obnovu knjievnosti. Arapi su, meu
tim, snanije osjetili evropski utjecaj nakon francuskog voj-
nog pohoda (1798-1801). to tu na njih utjee, lako se moe
uvidjeti iz rada prve tamparije kod al-Dabartija
(1736-1825) ili prve evropske itaonice kod kasnijeg rektora
AI-Azhara Hasana al-Atara (1766-1834). Ve to ukazuje na
poneke imbenike, koji su djelovali pri stvaranju nove arap-
ske knjievnosti. Javljaju se nove kole: u Egiptu utemeljene
od Muhameda Alija, poglavito za studij medicine i tehnikih
znanosti, ali namijenjene i za umijee prevoenja; u Siriji
unaprijeene pod utjecajem evropskih i amerikih misionara
ili stvorene po tom uzoru. U dopunu tome, esto su sluile
studijske komisije i putovanja u Evropu u svrhu obrazovanja,
to poetkom 20. st. dobija planski karakter. Od francuskog
pohoda u Egipat javlja se jo jedan do tad nepoznati element:
periodina tampa. Tek od god. 1828. obnovljena od Muha-
meda Alija, izvrila je izvanredno jak utjecaj na cijeli razvitak
nove knjievnosti: neke knjievne radove oblikovala je
tampa, a druge je ni iz ega stvorila. S tiskom je usko
povezana iva prevoditeljska djelatnost, poetno ponajvie
posveena znanstvenim djelima (osobito u Egiptu), a kasnije i
isto knjievnim. Putem tiska je i stara knjievnost po prvi
puta u velikom opsegu postala dostina za sve one koji itaju.
Ozbiljno bavljenje njome na temelju nove metodologije pose-
bice je karakteristino za zadnja desetljea; ono je pokazalo
da nije sve staro neupotrebljivo za organsku izgradnju nove
arapske knjievnosti; obrnuto: mnogo od toga moralo se
preraditi. Knjinice, koje su utemeljene po evropskom
uzoru, olakavale su taj sustavni rad i publikacije starih djela.
Kako periodina tampa, tako su savezi i udruenja, znan-
stvena, politika i knjievna, koja se od sredine preanjeg
stoljea postupno javljaju u svim zemljama, imali
znaenje za knjievnost; tu se izgradila govornika
Tako velik nije bio utjecaj kazalita. arolika sudbina
od 19-20. st., svakojaki ekonomski i politiki uzroci dali
* Vidi napomenu na stranici 13.
- - - - - - - - ---
 arapskoj emigraciji znaenja. Emigranti su od poetka pratili
novu arapsku knjievnost. Mnogi od tih emigranata bili su
uitelji arapskog na evropskim visokim kolama, kao kasnije
ejh at-Tantavi (1810-1861). Budui da je tada nova arapska
knjievnost bila u poecima i kod evropskih arabista nije
nailazila na interes, oni su se poglavito bavili starom knjiev-
i nou. Ali kada je, nakon 70-tih godina dolo vie emigranata
(osobito iz Sirije), ne samo u Evropu, nego i u obje Amerike,
bilo je to od temeljnog znaenja za novu arapsku knjievnost:
nova generacija pisaca se pojavila, kojima je uloga tek pred-
stojala.
Uslijed svih tih mnogostrukih faktora, cijela povijest nove
arapske knjievnosti veim dijelom je povijest evropskog
utjecaja; pri tome je ona, poglavito, slijedila dva pravca,
borbu starih i novih ideala, te probleme nove knjievne
tehnike. Ta borba na knjievnom polju ima neke stupnjeve i
aspekte, te pokazuje razliita kolebanja u pojedinim razdob-
ljima: l) protest protiv sveg novog i stremljenje odrati se u
starim okvirima i oivjeti staro; 2) povrno oponaanje evrop-
skih uzora i ideja s preziranjem cijele arapske prolosti; 3)
pokuaji organske prerade zdrave jezgre arapske knjievnosti
s interesiranjem za evropske metode i ukupnu duhovnu
kulturu. Sva tri pravca postojala su jedan uz drugog, pa ipak
je zadnji nalazio sve vie pristaa. Politika sudbina Arapa u
19-20. st. utjecala je, naravno, na knjievnost. Povijest tog
razdoblja je povijest oslobaanja od Turske i nastanka arap-
skog nacionalizma, koji se u pojedinim zemljama nalazi na
razliitim stupnjevima. U zadnje vrijeme zamjeuje se ak
dalji razvitak tog nacionalizma u odreeni partikularizam
pojedinih krajeva: na knjievnom polju svjesno se do sada
njegovao taj pravac samo u Egiptu (u tzv. tamsir al-luga).
Teko je arapsku knjievnost 19. st. podijeliti u tana
razdoblja. Knjievna proizvodnja do 80-tih godina po sebi je
prilino beznaajna, imena pisaca kod Arapa ak esto zabo-
ravljena. Njihova djela su vrijedna samo za njihovo doba, te
imaju samo historijski interes. tovie, prije je to bilo doba
prosvijeenosti i obrazovanja, nego doba knjievnog stvara-
nja. To razdoblje moe se produiti do 80-tih, 90-tih godina,
kada scenu naputa prva generacija prosvjetitelja. Sirija i
Egipat radili su tada bez ueg doticaja: Egipat je na znanstve-
nom polju uinio vie, a Sirija u lingvistici i knjievnosti. U
obje zemlje postoje panje dostojne osobe, kao Butrus al-
-Bustani u Siriji; Rifaa at-Tahtavi Ali Mubarak (1824-1893)
ili Abdalah Fikri (1834-1890) u Egiptu. 60-te godine donose
snane promjene u dva ognjita nove arapske knjievnosti.
Dogaaji u Damasku god. 1860. i samostalnost gorja u
Libanonu s jedne strane, te otvaranje Sueckog kanala (1869) i
kasnije Urabijeve (Arabijeve) revolucije (1882) s okupacijom
Egipta, s druge strane donose promjene u putovima knjiev-
nosti. Sirijska emigracija u Egiptu zadobija vei obujam, te se
, u 90-tim godinama gotovo cijela napredna i utjecajna tampa
nalazi u njezinim rukama. To razdoblje traje do poetka
20. st. Njezini karakteristini zastupnici su Muhamed Abduh
(1849-1905) i Dirdi Zejdan (1861-1914). Premda prvi nije
sudjelovao u lijepoj knjievnosti, njegova uloga je vrlo vana:
s njim su muslimani odluno prokrili put modernizma, te
knjievno kretanje mnogo snanije utjee na iroke slojeve
naroda. Sada se potpuno odvajaju neki knjievni rodovi
(historijski roman), vie se uzimaju u obzir pitanja knjiev-
65
-------
Arapska knjievnost
nog stila, a naposljetku pribliava se al-Manfaluti (1876-
1924) rjeenju tog problema. Ve u prvim desetljeima 20. st.
I
istie se sirijsko-amerika kola. Nakon rata je ova kola, koja
je dosta uinila i znatno utjecala na arapske zemlje, izgubila
svoje vodee mjesto. Vodstvo ponovo prelazi na Egipat i
usredotouje se u koli tzv. egipatskih modernista. Prve
tragove toga moe se pratiti sve do 1907. god., s osnutkom
Narodne stranke (Hizb al-Umma) i novina al-Garida pod
vodstvom Ahmeda Lutfija as-Sejida, kasnijeg prevoditelja
Aristotelove Etike i rektora reorganiziranog Egipatskog sve-
uilita. Godine 1922. stvara se novi organ te grupe, novine
as-Siyiisa, vodi ih Muhamed Husein Hejkal (1888-1956),
jedan od najpopularnijih urnalista. Glavna znaajka tih knji-
evnih modernista su produbljenje pojma knjievnosti i
ozbiljni zahtjevi na njezine zastupnike. Suprotno sirijsko-
amerikoj koli, oni su imali mnogo interesa za klasino
arapsku knjievnost, te su s posebnom revnou radili na
kritikom i knjievno-povijesnom izuavanju. U njihovim
opisima se po prvi puta sasvim svjesno isticala ideja speci-
fino egipatskog rodoljublja umjesto arapskog nacionalizma.
U lijepoj knjievnosti, ovaj krug je posebno njegovao egipat-
sku novelu. Zbog vrlo rasprostranjene tampe i ne manje
talentiranih zastupnika, ova knjievna kola imala je veliki
odziv i revne pristae, kao i oponaateIje, u drugim arapskim
zemljama.
Pojedini rodovi.
Pjesnitvo. - Sirijsko-libanonsko iseljavanje u zadnjim
desetljeima osmanske vladavine upravilo se ne samo prema
oblinjem Egiptu, nego uveliko i prema SAD (i Brazilu).
Tako se, u doticaju s anglosaksonskom knjievnou, rodila
pjesnika kola nazvana sirijsko-amerika- ili siro-ame-
rika, Veina iz te grupe je napustila tradicionalni oblik
kaside, te ga zamijenila slobodnim kombinacijama strofa. Ta
lirika, tako moderna po nadahnuu i obliku, tako nova u
odnosu na domorodnu istroenu tradiciju, snano se doima
pri prvom kontaktu, mada se, uz dublji uvid, otkriva u njoj
oponaanje, te esto ishlapi u prazni verbalni lirizam. Voi te
kole su bili Libanonci Emin ar-Rihani (1879-1940) i Du-
bran Halil Dubran (1883-1931), ali treba im pridruiti i
Iliju Abu Madija (1889-1957) i, posebice, Mihaila Nuajmu
(roen 1889), koji se, ipak, sputa od tog apstraktnog lirizma
do mukotrpne svakidanjice. Kao poseban knjievni pravac,
ova kola je najvie bujala u prvim desetljeima naeg stoljea
te poslije prvog svjetskog rata. Kada su nestale voe, ona
gubi karakter novine. Jedan dio njezinih svojstava, doticaj s
drugim pjesnikim svjetovima, iroko disanje i najvea
metrika sloboda, ve je sada prisvojila nova arapska poezija,
u Siriji i drugdje. Najnovija sirijsko-libanonska poezija ne
zanemaruje opasnost egzotizma prethodne generacije, ali ju
je postupno ponovo upila. Kod modernijih pjesnika, kao to
su Omar Abu Ria, Halil Merdan, Ilijas Abu ebeke, Jusuf
Gasub, Salah Lebeki (poneki i danas djelatni), osjea se da
utjecaj Amerikanaca- nije bio uzaludan, no u isto doba je
nadmaen u obnovljenoj sreenosti i privrenosti klasinoj
batini nacionalne knjievnosti.
Moderno pjesnitvo Egipta ostalo je vjernije tradiciji i
samo se bojaljivim korakom udaljilo od strogog klasicizma
19. st. da bi se pribliilo suvremenosti. Po duhu su ostali uz
- - - ---- ----~ ---~
Arapska knjievnost
~;~:t. ba~:vojica od tri glasovita pj~Snika moder:og ~~iPta,
I auki i Hafiz Ibrahim, dok Halil Mutran, moe se rei, die
zrak 20. st. Ahmed auki (1868-1932) bio je pjesnik slavljen
ne samo u Egiptu, nego i u cijelom arapskom svijetu izmeu
dva stoljea. Zanesen klasinom arapskom kulturom, duboki
znalac njezine knjievnosti i povijesti, koristio je iznimni
asimilatorski dar da slavi monike svoga doba jezikom i
stilom besprijekorno klasinim; istim kojim se posluio, na
poetku i na kraju svoje iznad svega lirske djelatnosti, za
faraonske povijesne romane i drame sa starim i arapskim
egipatskim sadrajem (najslavnija govori o poznatoj ljubavnoj
povijesti Lejle i Mednuna). Nacionalni i kulturni arapski
osjeaj uzdigao je u aukiju virtuoza jezika vie nego pravog
pjesnika. Isto toliko se, moda, treba rei o njegovom veli-
kom takmacu, pjesniku Nila, Hafizu Ibrahimu
(1871-1932), koji je takoer pjevao u klasinim stihovima o
modernoj povijesti Egipta; simpatiniji od aukija po iskre-
noj privrenosti sudbini svoga naroda, iju je porobljenost
oplakivao i iju je zadobijenu neovisnost slavio, te po ivom
interesu za drutvene probleme, pa ipak, u osnovi, manjkav
u pravoj pjesnikoj inspiraciji. Trei od prvaka moderne
egipatske poezije je Libanonac Halil Mutran (1872-1949),
savren u vladanju jezikom i klasinim stilom, no koji se
okree, radije, vjenoj temi ljubavi i prijateljstva, u sadanjici
i prolosti, meu monim i slabim, koristei esto dragocjene
umjetnike efekte. Kada je ovaj trei nestao, ostalo je slo-
bodno polje za mlau generaciju. Prvak i majstor je ve sada
Mutranov uenik, Abu adi (1892-1955), u kojeg se osjea
nota autentine modernosti. Ta jedinstvena figura lijenika,
uenjaka i pjesnika bila je za dananjicu jedna od najrepre-
zentativnijih za egipatsku kulturu; u nekom smislu, pribli-
ava se Arnerikancima poznavanjem anglosaksonskog pjes-
nitva i kulture, izvornom i snanom lirskom osjeainou,
ali je ouvao, s druge strane, vru vezu s nacionalnom
tradicijom. Njegovo plodno stvaranje sadri razne lirske
zbirke, kazaline komade, te kritike oglede. Na profinjenom
jeziku, proetom isto modernim titrajima i nijansama, ne
skaniuie se uivati u ljepoti (esto u virtuoznim opisima djela
plastine umjetnosti) i u razmiljanju, postupno s godinama
sve vie pesimistinom, o ovjekovoj sudbini. Iza ovih imena
svearapskog glasa nalazi se cijela plejada drugih, manje zna-
ajnih pjesnika. Ljubav za pjesnitvo, te osebujna lakoa
stvaranja stihova, koja je uroena arapskom svijetu, preplav-
ljuje neprestance Istok divanima, a tu je onda teko razabrati
akcente prave individualnosti i sigurne pjesnike perspek-
tive. Ipak se mogu spomenuti kao imena koja su se ve
afirmirala s potovanjem: Mahmud Abul-Vafa, Mahmud
Hasan Ismail, Muhamed al-Asmer, Abderahman Bedevi,
Muhamed al-Bajumi, Abderahman al-Hamisi.
Izvan Sirije i Egipta donedavna se slabije raspolagalo
vrelima za spoznaju. U antologijama se javljaju ogledi o
pjesnicima i navode imena: Ibrahim al-Arid, Muhamed
Abduh Ganim, Ali Muh. Lukman (Arabija); Ibrahim al-Usta
Omar (Libija), Abu 1-Kasim a-abi, koji je rano umro
1935., ali je svakako najpoznatiji pjesnik, Muh. ad(i)li
Haznadar (Tunis), te Abdelmedid ibn Dalun, odn. Ben-
delun (Maroko). Posebni osvrt zasluuje irako pjesnitvo,
jer Irak ini podruje za sebe, najnaprednije na istoku arap-
skog svijeta. Na poeziji koja se drala klasinih uzora uzdigli
su se, u prvim desetljeima 20. st., dva istinski nadarena
pjesnika koji su postigli glas u cijelom svijetu arapske knji-
evnosti: az-Zehavi (1863-1936) i ar-Rusafi (1875-1945).
Prvi je bio tip orijentalnog knjievnika izvornog pjesnikog i
ujedno spekulativnog talenta: izradio je svoj filozofski sustav
jednako odvojen od srednjovjekovnog i od moderne znanosti,
te je svome pjesnitvu dao ton bogat mislima; no uroeni um-
jetniki talent ouvao ga je da ne padne u stihom izneseno
filozofiranje, ouvavi u svojim najboljim pjesmama snano i
sjetno lirsko nadahnue. Vie je drao do starih oblika, ali
takoer sa snanim pjesnikim temperamentom, drugi iraki
korifej, Maruf ar-Rusafi. Od najnovijih se istie Ahmed as-
-Safi an-Nedefi, najbolji arapski prevoditelj Hajama, izvorni
liriar rijetke jednostavnosti i genijalnosti. No iz mlae gene-
racije je sada izala cijela jedna nova kola, koja je, otklanja-
jui tradicionalne metrike sustave, zapoela sa slobodnim
stihom (esto pod utjecajem Eliota i Pounda), isto moderno
pjesnitvo, prava lirika ili sa snanom politikom i drutve-
nom zadaom. Neka se od nje navede pjesnikinja Nazik al-
-Melaike (ro. 1923), Bedr akir as-Sejab (1926-1965),
Abdelvehab al-Bejati (ro. 1926), Buland al-Hajdari (ro.
1926).
Proza. - Ona predstavlja sredite suvremenog knjievnog
djelovanja u svojim plodnijim aspektima. Vie nego u djelima
osamljenih pisaca, intelektualni preporod 19. st. sazrijevao je
u novinarstvu, te je uz njega i, openito, uz publicistiku ostao
blisko vezan knjievni ivot, ono to tradicija najveih novi-
nara 19. st. nastavlja i raiava u 20. st. Posebnu knjievnu
vrijednost, osim kratkog prolaznog lanka, dobio je openito
rod ogleda, koji je u novu arapsku kulturu preuzet s
osobitom sklonou, ne kao prosto oponaanje, nego nalazi
svoje pretee i u nekim momentima i osobnostima klasine
knjievnosti (al-Dahiz). Ogled, u kojem se istiu moderni
prozni pisci, prije svega Egipani, prostire se na razna polja:
politika, drutvena i knjievna kritika, obiajnost, psiholoka
analiza u biografiji i autobiografiji, prosta umjetnika mata.
Pionir takve knjievnosti ogleda, sada na najveem glasu,
bio je u prva dva desetljea 20. st. Egipanin al-Manfaluti
(1876-1924), fini i ugodni lik knjievnika porijeklom iz
pokrajine, ne velike kulture, ali ive osjeajnosti i stvarnog
stilistikog talenta. Uenik islamskog moderniste Muhameda
Abduha, koji je silno utjecao na duhovni ivot svoje zemlje,
nije imao pouzdanja u zapadnu civilizaciju, ali je znao prila-
goditi psiholoki duh i ustri knjievni izraz, utemeljujui u
svojim dosta kritikim i pripovjednim spisima novi egipatski
esejistiki stil. Moda se za dananje kritiare ini draesnim
romantiarem, sa svojim poneto prostodunim sentimental-
nim povijestima i idealima, no ostaje cjelovita njegova velika
knjievna djelotvornost nad onima koji su ga premaili,
krhka i sjetna milina njegove proze tako osobne, a ipak
privrene tradiciji.
Uz ovog prerano nestalog glavara kole ili u njegovoj
brazdi rascvjetala se u Egiptu legija esejista, neki istodobno
pjesnici, romansijeri i knjievni kritiari velikog nacionalnog
i svearapskog glasa. im se navedu Mansur Fehmi
(1886-1963), Salame Musa (1887-1958) al-Mazini (1890-
1949), poznat, prije svega, po romanu Ibrahim al-Katib,
odmah se dolazi i do dvojice majstora suvremenog egipatskog
ogleda, al-Akada i Taha Huseina, obojice tipinih predstav-
l - - - - - -
66

I nikanovoarapske modernije publicistike, koji se, uostalom,
uzdie jedan kao pjesnik, a drugi kao jezikoslovac, kritiar i
I pisac romana.
Abas Mahmud al-Akad (1889-1964) pristaje, kao i Abu
adi, uz Amerikance- dvojakom kulturom, arapskom i
anglosaksonskom, ali vie od pjesnika Apolona. je vrsto
ukorijenjen, kao umjetnik, u nacionalnom jeziku i stilu, s
kojim vlada majstorski, s minimalnim ustupcima egzotizmu.
Kao u bogatom pjesnikom djelu, tako i onom esejistikom,
moe se rei da voli zabiti korijene u istinskiju lingvistiku
batinu klasinog arapskog, ne bjeei, u umjerenoj mjeri,
od upotrebe starinskih rijei; no ta sklonost ka jezinom
istunstvu je pregaena monim vjetrom modernosti u doka-
zivanju i u idejama. Njegove zbirke ogleda pokazuju ga ne
samo kao spremnog i nepristranog knjievnog kritiara,
nego i kao otrog promatraa suvremene zbilje, prefinjenog
psihologa, snanog i izvornog stilistu,
Njegov vrnjak Taha Husein (1889-1973) je jedna od
najistaknutijih figura, popularna i na Istoku i na Zapadu,
suvremene arapske knjievnosti. Skromnog porijekla, meu
najveim tekoama (i to od djetinjstva), on je uspio prijei
samom unutranjom snagom od tradicionalnog islamskog
odgoja do najsavrenijeg usvajanja visoke evropske kulture.
Njegovo djelo na modernizaciji egipatske kulture, njegovo
blisko poznavanje grko-rimske civilizacije i modernih knji-
evnosti nastavljaju i pobjedniki produbljuju borbu velikih
publicista s kraja 19. st., praeni izvornom znanstvenom i
umjetnikom djelatnou. Upuen u knjievnu kritiku veli-
kih francuskih autora, u izvornu jezikoslovnu kritiku tali-
janskih znalaca, on je obnovio i, katkad, revolucionirao
studij knjievnosti sa senzacionalnim tezama (kao ona o
neautentinosti predislamskog pjesnitva), sa sjajnim ese-
jima (Hadit al-arbi'') o umajadskim i abasidskim pjesni-
cima, te promiljenim izuavanjima Abu'l-Ala al-Maarija,
al-Mutenebija, Ibn Halduna. S protekom vremena, ta kri-
tika djelatnost proirena je i u isto knjievno stvaranje, u
kojem je ovaj jedinstveni pisac pokazao umjetnike kvalitete
koje se, najprije, nisu primjeivale: nastali su romani,
novele, romansirane biografije, skice i sjeanja s puta, baj-
kovite fantazije - po koliini divljenja dostojna proizvodnja,
esto najzamanija po kvaliteti, koja je Taha Huseina stavila
na elo suvremene knjievnosti svih arapskih zemalja. S
umjetnikog gledita, udesna je njegova jasnoa i elegancija
stila, koja pomiruje klasinu istou i kvalitetu sa najtanko-
utnijim nijansama modernog miljenja i osjeanja, sposob-
nost s kojom je duboko knjiko, arapsko i evropsko, uenje
stavljeno u slubu stvaralake blistave mate. Sva najnovija
egipatska intelektualnost je pod utjecajem Tahe Huseina.
Ostajui na polju esejistike, knjievne kritike, te znanstve-
nog izuavanja arapsko-islamske civilizacije (tri pravca, osim
iste umjetnosti, na koja je djelovala snana osobnost Taha
Huseina), Egipat je imao, meu njegovim drugovima i ue
nicima, ljude od vrijednosti, kao to su Ahmed Emin (ro.
1886), Zeki Mubarak, Bir Faris, Sejid Kutba (1906-1966),
Abderahman Bedevi. Ovaj zadnji, koji je, posebice, od ui-
~
! telja primio poticaj za izuavanje antike misli, posta..o je
poznat i po svojim izvornim djelima, pjesnikim i proznim,
meu kojima je roman o dobu poslije ovog rata, Humi1m a-
-abab, slab u zapletu, ali dosta lijeporjeiv o idealima,
.. . . ... .. ._----'--_.
Arapska knjievnost
malodu jima i pobudama egipatske mladei u tim desetlje-
ima svjetske krize.
Naravno, svi se nisu slagali, u Egiptu i arapskom svijetu
sa manje-vie autobiografskim duhovnim nihilizmom
junaka stoljea, koji se dobivao od Bedevija. Drugi su
obraali panju s veim optimizmom, a manjim strpljenjem,
na postupni proces oslobaanja, politikog, drutvenog i
duhovnog razvoja arapskog svijeta. Jedan od znaajnijih
njegovih aspekata je emancipacija ene, za koju su se borili
50 godina plemeniti zagovornici kao Kasim Emin (1865-
1908), a koja je, bar u viim klasama, danas u Egiptu
dosegnuta. Stoga je, sada, i zgodna prilika za osvrt na
knjievnost ena, koja je imala tovanja dostojan udio u
modernom preporodu arabizrna: od pjesnikinja Varde al-
-Jazidi i Aie at-Tejmurije do modernijih spisateljica
20. st., kao to su Selma Saig (1889-1953) u Siriji, Melek
Hifni Nasif (1886-1918), Huda a-aravi (1882-1948) i,
mlae, Bint a-ati i Suheir al-Kalamavi u Egiptu. Siriisko-
-egipatska, kao i tolike njezine sunarodnice, preavi iz
domovine da razvija svoje knjievno djelovanje u dolini
Nila, bila je, kao najpoznatija meu tim modernim arap-
skim spisateljicama, Merjem Zijade, slavna pod imenom od
milja Mejj (1895-1941). Libanonsko-kranskog porijekla,
ivi duh i briljivo zapadno obrazovanje stavili su je uskoro
meu najgorljivije pobornike kulturne i drutvene moderno-
sti na Bliskom istoku, pa ipak je odbijajui od svake krajno-
sti. Njezino urnalistiko-bojovno feministiko zalaganje je
zaboravljeno, ali zasluuje da preivi dio njezinog pjesni
kog djela, pjesnikinja u prozi (ne zna se nita od nje u
arapskim stihovima), u koju unosi svoju tankoutnu ensku
osjeajnost i pravo majstorstvo u upotrebi arapskog jezika.
Kada se ne gubi u suvie praznom lirizrnu, izraava se topla,
drhtava dua, koja se prua ka prirodi i ljubavi.
Pripovijetka. - Razvitak pripovijetke u novoarapskoj knji-
evnosti je obiljeje 20. st., ako se izuzme povijesni roman,
tipini proizvod oponaanja 19. st., koji je s uspjehom njego-
vao Zejdan. Poetkom novog stoljea, u Egiptu se pokualo
ponovo zapoeti, uz primjenu, u pripovjedake i satirike
svrhe, na modernu grau, s izvjetaenim oblikom srednjo-
vjekovne makame; iz iste godine (1906-1907) su !fadzl
'Isa ibn Hiam od al-Muvejlihija mlaeg (1868-1930) i La-
yali Satz~ pjesnika Hafiza Ibrahima. U prvoj dugoj
prii u rimovano j prozi, al-Hamadanijev srednjovjekovni
pripovjeda nanovo se javlja u modernom Kairu da prati
jednog oivjelog pau iz doba Muhameda Alija u potrazi za
batinom utemeljenom neko vrijeme kao pobona zaklada; a
to da idu po dravnim uredima i da su u doticaju sa svakom
klasom daje priliku za sone prizore i draesnu satiru na
suvremene obiaje. Ali bilo ovo, bilo slino djelo Hafiza
Ibrahima, ona trpe od nepodnoljive iskiene proze, koja
gui moderne povode nadahnua. Ti pokuaji, kao i romani
Zejdana, danas se doivljavaju kao pretpovijest zaista
moderne pripovijetke.
Uz ovu u Egiptu staje mladalaki roman Zaynab Muha-
meda Huseina Hejkala (1888-1956), kojeg je uzastopna dje-
latnost kao novinara, politiara i uenjaka odvratila, potom,
od isto umjetnike knjievnosti. U tom romanu, Hejkal
pravi prvi odvani pokuaj izravnog predoavanja ivota
seoske klase, koji je, do tada, predmet, najvie, poneke
67
Arapska knjievnost
I priproste poluknjievne lakrdije. Priroda egipatskog sela,
niski ivot felaha je, tako, prvi puta uzdignut, bar po na-
mjeri, do umjetnike razine. Po namjeri, zato to po konkret-
nom rezultatu povijest ljubavi i smrti Zejnebe (seljanice koja
se zaplie u idilu s mladim studentom iz vie klase, te, udana
poslije za sebe ravnog, umire od tjeskobe i iscrpljenosti)
ostaje, usprkos realistikim namjerama, sentimentalna
romantina zgoda prenesena na pamuna polja delte Nila.
Ipak, dovoljan je bio neznatni realizam seoske pozadine
(nasuprot rasplinutom lirizrnu opisa prirode), narodni jezik
uveden u razgovor, te istraivanje, ako ne otkrie, narodne
due, koje je nadahnjivalo knjigu, da romanu osigura iroku
podrku i onu povijesnu vrijednost uvoenja u novi svijet,
koju je on jo uvijek zadrao.
Ali dosta odluan korak naprijed u izravnom promatranju
suvremene zbilje, koja je postala predmet umjetnosti, javlja
se, u tim istim godinama poslije rata, u djelu brae Tejrnur,
koja se mogu smatrati pravim osnivaima egipatske pripovi-
jetke. Roeni u obitelji sjajne kulturne tradicije, visoko
nadareni i sa ivom knjievnom tenjom, imali su razliite
sudbine, utoliko to je jedan, Muhamed, tek zapoeo preranu
aktivnost noveliste, dramatiara i kritiara, pa se ugasio u 29.
godini (god. 1921), ostavljajui bratu Mahmudu zadatak da
razvije i nosi mnogo dalje zapoeto djelo. Muhamed Tejmur
je zaista sagorio u desetljeu grozniave djelatnosti, s idealom
da svojoj zemlji dil umjetnost blisko vezanu uz ivot: odatle
njegove brze, fotografski sigurne skice i crtice realnih gra-
anskih prilika; njegova nastojanja da stvori nacionalnu
komediju bespredrasudnom upotrebom narjeja, te njegovo
otroumno knjievno-kritiko i teatersko djelo.
Mahmud Tejmur (1894-1973), u poetku skromni surad-
nik i divljenik starijeg brata, imao je, po bratovoj smrti,
poticaja da se i sam okua u izvornom stvaranju; god. 1925,
sa ejk Dumom i drugim prvim radovima, zapoinje ona
njegova djelatnost pripovjedaa koja e ga staviti u prvi red
suvremenih arapskih autora. Mirnijeg i opreznijeg tempera-
menta od vulkanskog brata, on je svoju umjetnost razvio na
pravolinijski nain, koristei i produbljujui icu, koja je
njegova glavna snaga; i tek je u novije doba, usputno, i
moda, manje sretno, pokuao i teaterske komade, povijesne
drame o linostima i pojavama iz arapske davnine, zgodnije
za itanje nego za izvoenje. Majstorska ica Mahmuda
Tejmura je ona noveliste, kratka i srednja novela koja je,
katkad, proirena u roman Nida' al-maghul, Saluxi Ji
mahabb ar-ri h. i dr.
Preuzimajui bratovo nadahnue, Mahmud je, najprije,
obratio panju na ivot obinih ljudi suvremenog Egipta:
tolstoj evski obian ovjek- je i njegov ejh Duma, s kojima
tako sjajno zapoinje svoju djelatnost pripovjedaa. Uz gale-
riju junaka starijih novela, Tejmur pridruuje i unedavnijem
stvaranju dostojne drugove: takav je stari prijestupnik koji
zavrava kao svetac ili jednostavni seljak koji, prispjevi u
Kairo, ue meu prosjake pred nekom damijom i postane
strani voa. U tom egipatskom tlu je Tejmurova snaga, te on
zna iz njega izvui, sa nepresunom domiljatou i umje-
nom dramatizacijom, svoje najbolje prie. Prema tome, nje-
govo ime ostat e veliko u novoarapskoj pripovijeci, koliko je
vezano za predstavljanje nie i tipino egipatske klase. Cijelo
njegovo djelo, zaista, napisano je strogo knjievnim jezikom;
samo je u nekim poznijim dramskim ogledima znao koristiti
jezik obinog ovjeka, koji je odmah bio podvrgnut knjiev-
noj redakciji, dok su Hejkal, Taufik al-Hakim i drugi, zbog
vee vezanosti za zbilju, dali da njihovi junaci govore obinim
jezikom. Tako je jednoglasno hvaljeno djelo Tejmura, izrii
tog stiliste i umjerenog istunca, osim prave i istinske estet-
ske vrijednosti, snano pridonijelo popularizaciji knjievnog
jezika.
U brazdi koju je zaorao Tejmur, sva je egipatska noveli-
stika, od koje, uz glavara kole, treba navesti bar Tahira
Laina (1894-1954), s njegovim skicama i crticama, od kojih
ve postoje razne zbirke. S ovim veim i nizom manje
poznatih pisaca, moderna egipatska novela je ve sada u
punoj zrelosti, te se moe, uz ogled, smatrati rodom u kojem
je i prijenos zapadnih iskustava najsretnije ostvaren. Isto
toliko se tek neto docnije posreilo romanu, koji, ipak,
uspjeno iskuava, po prvi puta, svoj put unovoarapsku
knjievnost. Da se ostane pri 20. st., gotovo svi vei autori, o
kojima se govorilo, a i Taufik al-Hakim, o kojem e biti
govora, okuali su se, s raznom postojanou i zalaganjem, u
dugoj pripovijesti: od Dubrana do Hejkala, od Tahe Huse-
ina do al-Mazinija, od Mahmuda Tejmura do al-Hakima. Ali
nikome od ovih, takoer iskusnih, umjetnika nije polo za
rukom dati u tome rodu najbolju mjeru svoga talenta, ostaviti
u pripovijeci ireg daha djelo koje bi se navodilo kao primjer.
Mnogo vie nego novele, romani tih modernih pisaca izraa-
vaju napor prilagodbe arapskom duhu i obliku jednog stra-
nog knjievnog roda (teko se moe nai neka povezanost
izmeu te refleksivne umjetnike pripovijesti i prostodunih
proizvoda srednjevjekovne narodne pripovijetke). Pa ipak,
uspjeh kod jednog pisca vei, a kod drugog manji nije
izostajao. Uspjenost biljei, posebice, najpoznatiji roman
Taufika al-Hakima, 'Awdat ar-ruh, ija se radnja stavlja u
godine najljue borbe za neovisnost. Teza ovog djela (al-
-Hakim postupa preve po tezi) je nastavljanje nacionalnog
duha, od najdalje faraonske prolosti do modernog drutva,
kojeg predstavljaju dvije klase, srednja i seoska; ali itatelj
pamti iz knjige, vie od tog apstraktnog pojma, prizore sa
sela, draesno ocrtane sa strau jednog Tejmura i Hejkala,
likove kairskih malograana, gospoe ponosite na svoje tur-
sko porijeklo, zrele cure eljne ljubavi. Za razliku od Tej-
mura, dijalog tog i drugih pripovjednih djela realistino je
dan u egipatskom govornom jeziku. Te dvojezinosti, tj.
pripovjednog dijela s knjievnim jezikom i dijaloga na nar-
jeju, dri se sada veina novijih romanopisaca, npr. as-Sibai
(1917-1978), ije se plodno stvaranje bavi, preteno, narod-
nom gradskom sredinom, zatim a-arkavi (ro. 1920), iji je
socijalni roman postao vrlo poznat u arapskom svijetu i
drugi. Izuzetak predstavlja, ipak, najuspjeniji arapski roma-
nopisac, Nagib Mahfuz (ro. 1911), dobitnik Nobelove
nagrade za knjievnost (1988), koji se u svojim mnogobroj-
nim djelima koristi iskljuivo knjievnim jezikom.
Od novijih pripovjedaa izvan Egipta, valja bar spomenuti
libanonsku spisateljicu Lejlu Baalbeki, te iraku plejadu
(Abdelmelik Nuri, Fuad Tekerli i drugi), koji su zadnjih
desetljea u svojoj zemlji znali znaajno afirmirati kratku
priu.
Dramska knjievnost. - Pod evropskim utjecajem
poecimoderne arapske drame - ne primjeuje se vezanost
68

r-
na ostatke srednjevjekovnog kazalita sjena - koji su ostali
bez razvitka usprkos pokuaja Ibn Danijala. Sirijci kao
.I Marun Naka (1817-1855), Nedib al-Hadad (1867-1899), te
egipatski idov Iakub Sanu Abu Nadara (1839-1912), koji su
u Siriji i Egiptu bili pioniri kazalinog djelovanja, donosili su
na scenu ili prijevod i obine prilagodbe evropskih komada ili
arapske drame, na izvjetaenom knjievnom jeziku, pre-
teno povijesnog argumenta, koje su knjievne usporednice
Zejdanovih romana.
S knjievne take gledita, na tom polju je bilo odluno,
prije svega, kratko ali snano djelo Muhameda Teimura, uz
kritiarsko djelovanje i izvornu proizvodnju. To djelo se
sastoji od etiri komedije, gdje se, kidajui sa pseudoklasi
nom tradicijom, na scenu dovodi ivot buroaske klase
modernog Egipta (samo je jedan iz mamelukog doba), sa
realizmom katkad i suvie sirovim, koji je naglaen potpu-
nom upotrebom narodnog jezika. Odvana novina nije se
nastavila zbog prerane smrti autora, ali sjeme, koje je on
posijao, nije propalo, te je oko tridesetak egipatskih drama
izalo iz isto akademske i oponaateljske faze da okua
vlastiti ivot. Sa svim slubenim potovanjem prema tim
sjajnim kazalinim sjeanjima, ivi egipatski teatar odravao
se vjernije duhu realistikog i satirikog programa kojeg je
zapoeo Muhamed Tejmur. U dananjoj komediji, zaista,
dva jezika, knjievni i narodni, jednako se koriste, katkad se
izmjenjujui unutar istog djela; a interes za psiholoke pro-
bleme, te za politike i drutvene probleme suvremenog
orijentalnog ivota sada prevladava.
Vladajua figura dananje egipatske dramske knjievnosti
je Taufik al-Hakim (1898-1988), koji je i pripovjeda, ali
sada, na planu dramske knjievnosti, dri isto prvenstvo koje
ima Mahmud Tejmur na planu pripovijetke, a Nagib Mahfuz
na planu romana. Njegovi kazalini komadi, od Ehi al-kehfa
iz 1933. god. do zbirke Masrali al-mugtama' iz 1950. god.,
plod njegovog iskustva u godinama rata, uivaju danas vie
nego nacionalni glas. U al-Hakimovom djelu postoje uspo-
redo dvije tendencije, katkad prepletene, ali ne uvijek uskla-
ene: simboliki apstrakcionizam i drutveni realizam. Prvi
se oituje, prije svega, u njegovim starijim dramskim rado-
vima, poev od slavnog Ehi al-kehfa, gdje je obraena, na
moderan nain, legenda o sedam spavaa. Ovoj drami slje-
duje ehrezada, slobodno tumaenje uvodne prie iz Hiljadu
i jedne noi. Ista simbolika modernizacija uinila je,
poslije, da se al-Hakim prihvati legende o Sulejmanu (Solo-
mon) i kraljici od Sabe (Suleyman al-Hakim) i, na oovom
tragu, one o Pigmalionu. Intelektualizam te proizvodnje ne
treba uiniti da se ne prepoznaju izvrsni potezi dostojni
umjetnosti: npr. u Ehi al-kehfu, jedinstveno stanje dvostru-
kog ivota, zbilje i sna, prostudirano je i ocrtano rukom
majstora u raznim osobama. Ali ta simbolika tendencija,
koja je pisca drala i nadahnjivala u nekim od njegovih
znaajnijih djela, izgleda da od nedavno ustupa mjesto poli-
tikom i drutvenom interesu, koji je uvijek iv u njemu i sve
vie ojaava u zadnjim svjetskim krizama. Ostaje jo da se,
bar, spomene fantazija al-Qasr al-mashiir, liena filozofske
i drutvene namjere, a sastavljena 1936. god. od strane al-
-Hakima, a u suradnji sa Tahom Huseinom: neka vrsta
fantastinog dodatka njegovoj ehrezadi.
, Kad bi se htio obiljeiti okvir sve arapske kulture dvadese-
~--------
Arapska knjievnost
toga stoljea, onda bi se moralo nadodati mnogo imena:
najprije su tu vjerski modernisti kao Muhamed Abduh i
Muhamed Reid Rida (o njima se govori pod odgovarajuim
natuknicama), politiki agitatori i govornici kao Mustafa
Kamil i Sad Zaglul (svi Egipani), politiki publicisti, kao
Sirijac ekib Arslan, veliki uenjaci i jezikoslovci (Egipani
Zeki i Ahmed Tejmur , Iraanin P.Anastas al-Karrneli, Siri-
jac Muhamed Kurd Ali, Tunianin Hasan Husni Abdelve-
hab). No za to ovdje nema ni prostora ni mogunosti.
Posebni lingvistiki uvjeti arapskog svijeta jo uvijek
izmiu knjievnost od izravnog dodira s narodom, te protur-
jee roman tikom mitu umjetnosti kao neposrednog izraza
narodne due. Pjesnitvo i, openito, arapska knjievnost bili
su, od svojih prvih poetaka, zvanje, tehnika, koju su brzo
kristalizirali profesionalni znalci, i koja, ako se u staro doba
uveliko sputala meu narod, izraava raspoloenja i strasti
koje on danas radije povjerava svome neuglaenom, utilitar-
nom dijalektalnorn izrazu. Ali dotle dok taj izraz nije postao
prava umjetnost i prikladno sredstvo visokog intelektualnog
ivota (to sada nije, a moda nee ni biti nikada), pisana
knjievnost znai, vie nego ikada, za arapske narode podiza-
nje njihovog obrazovanja i kulture, proirenje intelektualnog
obzora, viu i puniju svijest o sebi. U toj spoznaji se nalazi
tajna zapanjujue ivotnosti i razvojne sposobnosti novoarap-
ske knjievnosti, njezine primjerenosti uvijek novim politi
kim i drutvenim uvjetima. Time, knjievno jedinstvo ostaje
jedna od najsigurnijih stvarnosti, zalog i znamen narednih
zadobitaka.
ARAPSKA KNJIEVNOST PANJOLSKE
Bilo bi, svakako, mogue u podrobnijoj povijesti arapske
knjievnosti u panjolskoj razlikovati pet ili est razdoblja,
koja su vezana uz politiku povijest zemlje pod arapskom
vladavinom, ali se moe takoer, radi prikladnosti izlaganja,
drati podjele na dva velika razdoblja od po etiri stoljea; pri
tome se moraju uzeti u obzir dvije injenice: prva, da, do
Almoravida, panjolskom vladaju emiri, halife ili kraljevi,
koji, iako branitelji Islama, nisu strogi u primjeni vjerskih
principa, dok su Almoravidi i Almohadi aktivisti jedne odre-
ene ideologije; druga, da, do kraja kraljevstva malih kra-
ljeva (Tauiai'[), svjetovna knjievnost - posebice poezija -
prevladava nad vjerskom u pravom smislu, dok su, nakon
Almoravida, vjerske znanosti, a zaokolino znanosti napro-
sto, prevagnule nad svjetovnom knjievnou. Uz to, arapska
knjievnost panjolske nije, ini se, znala toliko za nagle
preokrete, usprkos isprekidanoj politikoj i vojnoj povijesti;
ona, obrnuto, pokazuje da je slijedila redovito uzlaznu krivu-
lju do S/ll. st. *, da bi, potom, mijenjala neto od orijentacije
i naglo skonala kada su zadnji Arapi bili protjerani iz
panjolske.
Kada osvajai stupaju na tlo panjolske, krajem 117. st. * i
poetkom 2/8. st. *, arapsku knjievnost, na Istoku, predstav-
lja samo Kur'an i vjerske znanosti, koje tek to su nastale, kao
i iva poezija. Dakle, moe se vjerovati da su arapski ratnici,
malo ili mnogo pjesnitvu skloni, tovali staru tradiciju, ali da
su svoje knjievno djelovanje morali ograniavati na neke
pjesme koje su slavile njihovo pleme, uzdizale njihove vojne
", Vidi napomenu na stranici 13.
- - ~-- - - - - - - - - - - - - ------
69
Arapska knjievnost
"-- -
podvige, kojima su tugovali za roacima, tuili se zbog
-r"--"--
udaljenosti od domovine, kao to su to inili njihovi suvjer-
nici na osvajanjima po drugim stranama svijeta. Nita od
svega toga nije ostalo i jedna kasnija zabiljeka precizira
onima koji su ostali da su, u stara vremena, itelii al-
-Andalusa pjevali pjesme u stilu krana ili stilu arapskih
gonia deva.
Ipak, utemeljenje umajadskog emirata dovodi do uspo-
stave uskih veza s Istokom koji je, dakako, upuivao vjerske
misije u svrhu islamskog pridobijanja panjolske; brza isla-
mizacija znatnog dijela domorodakog stanovnitva traila
je, s druge strane, razvitak vjersko-pravnih studija. Od
816. god., zamjena, koju su Umajadi podupirali u politike
svrhe, malikizma al-Avzaijevom vjersko-pravnom kolom
brzo je donijela plodove: stvara se kola pravnika, koja, u
promjenljivoj ali nezanemarljivoj mjeri, pridonosi irenju
Malikove zbirke hadisa Muwarra'. U svojoj obrani islam-
ske panjolske, Ibn Hazm navodi, na prvom mjestu, Isu ibn
Dinara (u. 827), Ibn I:Iablba (796-852), al-Utbija (u. 869),
Ibrahima ibn Muzeina (u. 872), Malika ibn Alija al-Katanija
(u. 882); ta izuavanja su poletno nastavili nasljednici tih
pionira: Muhamed ibn Omar ibn Lubaba (840-926), Muha-
med ibn Abdelmelik ibn Ejmen (866-941), Kasim ibn Asbeg
(861-951), Ahmed ibn Said (897-961), a sasvim posebno
veliki pravnik, znalac Predaje i knjievnik Ibn Abdelber
(978-1070). Nastojanje, koje je poduzeo Baki ibn Mahlad
(817-889) po svome povratku s Istoka, gdje je susreo Ibn
Hanbala, da u panjolsku uvede afiitski mezheb (madhab),
nije imalo nekog uinka, ali je taj znalac Predaje, autor jedne
zbirke hadisa, jednog djela o Poslanikovim drugovima, a
osobito komentara Kur'ana koji je Ibn Hazm cijenio da je
iznad onog at-Tabarijevog. Zahirizam, sa svoje strane, uveo
je Abdalah ibn Kasim (u. 885-886), a podrao Munzir ibn
Said al-Baluti (u. 966), prije nego to ga je osvijetlio Ibn
Hazm (994-1064), koji je vladao, gotovo na svim podru-
jima, intelektualnim djelovanjem u prvoj polovici 5/11. st. * i
iji Kitb al-Pisal, prelazei strogi islamski okvir, izlae, u
islamskim pojmovima, povijest religioznih ideja. Ni mutazili-
zam nije bio zanemaren, a meu njegovim pristaama se
navodi Halil Gafla (3/9. st.)*, Jahja ibn as-Semina (u. 927),
Musa ibn Hudair (u. 932). Napokon, filozofija se javlja s
mistikom Ibn Masarom (u. 931) i njegovom kolom.
Uporedo se razvijaju discipline srodne religioznim znano-
stima. Od kraja 2/poetka 9. st. *, prva istona gramatika
djela uvode se u panjolsku i predmet su nauavanja, ali
izgleda da su jezikoslovna i leksikografska izuavanja zado-
bila najjai poticaj nakon to je u Kordobu, god. 941., doao
iraki jezikoslovac Abu Ali al-Kali (901-967), ije je djelo
AmaU samo blijedi odraz znanj ii koja je on tu proirio, jer je,
meu ostalim, sastavio i spis Kudb an-Naioadir i vrlo zna-
ajno leksikografsko djelo, K al-Bari'; njegov suvremenik
Muhamed Jahja ar-Rijahi (u. 968) i Muhamed ibn Asim (u.
992), po Ibn Hazmovom sudu, jednaki su velikim uenicima
al-Mub.arada. Ib~ al-K~tija (u. ,!-77) njegovao.. je takoer
gramatiku, dok Je uenik al-Kalija, Ibn as-Sejid (u. 995)
izradio rjenik, kojeg e slijediti onaj Ibn at-Tejanija (u.
1044) i osobito majstorsko djelo Ibn Side (1007-1066), al-
-Muhassas.
U povijesti, Andaluani nisu zanemarili da zacrtaju opu
--- "-- ---
povijest, takva je, ve spomenutog, Ibn Habiba koji posve
ne lui povijesti od legende, ili ona Ariba ibn Sada (u. 980)
koji saima i nastavlja at-Tabarijeve Anale; ali historiografija
I se dosta odluno upuuje i u povijest panjolske, u obliku
bilo dinastikih kronika - posebice Amirida, ali i Zirida od
Granade, preko zadnjeg kralja te dinastije, Abdalaha
(1056-1090) - bilo ivotopisa pravnika i znalaca Predaje
(Ibn al-Faradi 962-1013), kadija (al-Kuani, u. 971), medi-
einara (Ibn Duldul, u. nakon 982), tajnika (Seken ibn
Said, u. 1065), bilo kronika koje se prostiru od osvajanja do
doba pisca. Ovaj zadnji rod njegovao je posebno Ahmed ibn
Muhamed ibn Musa ar-Razi (888-955) i njegov sin Isa, ije
djelo je djelomino navedeno u zborniku Abbar magmu:
Ibn al-Kutije - ili bar redaktora knjige koja je objavljena
pod njegovim imenom - a do naroitog izraaja ovaj nain
pisanja doao je kod velikog historiara Ibn Hajana
(987-1076), ija je znaajna kronika, al-Muqtabis, djelo-
mino pronaena. Valjan uenik Ibn Hazma - koji se,
inae, i sam zanimao za povijest, birajui, posebno, u Anda-
luziji dosta tovani anr genealogija - Said od Toleda
(1029-1070) napisao je svoje Tabaqat al-umam, u kojima je
prikazivao Grke i Rimljane. U zemljopisu, neovisno o ar-
-Raziju (Ahmedu ibn Muhamedu), iji se opis panjolske
mogao djelomino uspostaviti, glavni autor je bio Abu
Ubajd al-Bekri (u. 1094).
Zahvaljujui blagotvornom utjecaju al-Hakama II nastala
je kola matematiara i zvjezdoznanaca pod vodstvom
Mesieme al-Medritija (u. oko 1007), a odravala se sa Ibn as-
Semhorn (980-1034) od Granade, dok je u narednom stoljeu
u Toledu u punom sjaju az-Zerkeli i sami hudidski kraljevi u
Zaragozi. Konano, izuavanja medicine i botanike snano
su potaknuta od kako su u Kordobu, pod vladom Abderah-
mana III, stigla djela Dioskorida. Nakon Ibn Duldula,
Muhamed ibn al-Hasan al-Madhidi (u. oko 1029), Abu '1-
-Kasim Halaf ibn Abas az-Zehravi (936-1013), kojeg srednji
vijek u Evropi zna pod imenom AbuIcasis, i Ibn Vafid
(998-1074) zapoinju niz velikih medicinara i botaniara koji
blistaju u narednom razdoblju.
Prema navici, kada se radi o arapskoj knjievnosti, trebalo
je dati stanje znanosti i rodova (knjievnih), koje zanema-
ruju, svakako, povjesniari druge neke knjievnosti, te dati
brzi popis djela, od kojih je veina oznaena iz islamskog
ugla, te se ne razlikuju toliko od odgovarajuih djela Istoka.
Isto se namee, kada se pristupi izuavanju prvih knjievnih
djela u pravom smislu, kako u prozi tako i u stihu. Ipak je
neobino da je trebalo ekati 4/10. st. * da bi se u panjolskoj
pojavilo djelo edeba, koje je sastavio jedan Andaluanin,
glasoviti 'Iqd od Ibn Abd Rebihija (u. 940), iji je sadraj,
inae, specifino orijentalni; jednako je neobino da taj rod
nije imao neki vei uspjeh u panjolskoj i da Ibn Abd
Rebihija nisu toliko podraavali tokom prvog razdoblja. Pa
ipak, vie od stoljea, zemlja je poiraivana, od dolaska u
Kordobu, poetkom vladavine Abderahmana II, slavnog
ir.akog pjevaa Z~rjaba (789-857), koji je u panj?ls.k~ pr~.sa- I
dio modu sa abasidskog dvora. Dakako, Bagdad Je JOs UVIJek
bio uzor koji se mogao oponaati, ali je bila ostvarena kaPi~
talna injenica, koja je bila takve naravi da je dala arapskoj
~ Vidi napomenu na stramci 13.
70

knjievnosti u panjolskoj novu usmjerenost, donekle razli-
itu od one koju je ona uzela na Istoku. Naime, od 3/9. st.*,
dva vrlo razliita etnika elementa, koja su nastanjivala
Poluotok, nakon dugog perioda uzajamnog zanemarivanja,
postupno su se pribliavali jedan drugome, da bi, konano,
dolo do neke vrste mijeanja, izvanredno pogodnog za stva-
, ranje izvorne knjievnosti.
Slabo se to zna o arapskoj poeziji tokom prvih stoljea
islamske vladavine, a nestanak najstarijih antologija - pose-
bice Kub al-Had'iqa od Ahmeda ibn Farada (u. 956) -
liava temeljne dokumentacije. Moda je Jahja al-Gazal (u.
865), kojeg je Abderahman II poslao kao poslanika u
bizantski Carigrad, pisao stihove od kvalitete; zna se, ipak,
da je njegovao manji oblik epopeje koristei urduzu
(urguza), te da su se tim postupkom jednako posluili
Temam ibn Amir (801-896) i Ibn Abd Rabihi. Meutim,
to, svakako, nije epopeja, nego rod muvaaha taj koji je
najtipinije panjolski. Od kraja 3/9. st. * datira, a pripisuje
se pjesniku zvanom Mukadam ibn Muafa (u. poetkom
10. st.), stvaranje te nove poezije, bitno obiljeene strofi
kim rasporedom, praktino napoznatim u arapskoj lirici, te
dodavanjem posvetne strofe tzv. harde (!prga), ne na
arapskom, nego na romanskom: tu je jedinstven primjer
povezivanja dva jezika i dva sustava. Kako sve zbirke
muvaaha, koje su jo u rukopisu, nisu objavljene, teko je
dati popis pisaca tih pjesama, a velik broj ih, u svakom
sluaju, spada u kasnije razdoblje.
Vanost, koja se u novije vrijeme pridala hardi, obja-
njava se, s jedne strane, privlanou novine i, s druge,
ispitivanjem odnosa izmeu hispanske poezije i pjesnitva
trubadura, ali se ne treba obmanjivati o tome da je muvaah,
u kojem su toliko uivali Andaluani, to jest orijentalci,
predstavljao, ita vie do, samo manji rod, koji nije mogao ni
na koji nain zamijeniti druge pjesnike forme na cijeni na
islamskom Orijentu, te je uz zapadni halifat nuno ila
izvorna poezija, u kojoj se suvie vidljivo nije zapaao domo-
rodaki utjecaj, a da se isto tako nije slijepo povodila za
Istokom. Uostalom, orijentalna djela bila su dobro poznata u
panjolskoj, od predislamskih kasida - izuavanih kao tra-
govi starih vremena ali koji se ne oponaaju - pa do divana
modernih i novoklasinih pjesnika, posebice al-Mutenebija
- kojeg je komentirao al-lt1ili (963-1049), al-Alem a-anta-
mari (1019-1083) i Ibn Sida - te su to ta djela koja su
nadahnula andaluzijske pjesnike, od kako je Kordoba, prije-
stonica islamskog Zapada, ponudila sve povoljne uvjete za
stvaranje oznaene poezije. A ona je, kako se i moglo oeki
vati, iskazala mnogostruke aspekte; donekle slubena u
poetku, ona kasnije postaje sve vie neovisna i slobodna, da
bi se konano, u ll. st., rascvala neusporedivim bogatstvom.
Ne tvrdei da su se umajadski halife okruivali knjievnim
druinama, moe se ustvrditi da su redovito uivali u svojoj
ulozi mecene, pospjeujui arapsku kulturu - posebice stva-
ranje knjinica, od kojih je ona al-Hakama II bila slavna - te
dodjeljivali potpore pjesnicima, koji su bili zadueni da im
pjevaju hvalospjeve i da svojim sastavcima daju uobiajeno
blistavilo razliitim svetkovinama slubenog ivota vezira al-
-Hakama II i Hiama II; al-Mushafi (u. 982) savreni je
primjer takvoga stihotvorea.
Premda pjesnici tog tipa ne zaputaju priliku da pristupe
~-
71
Arapska knjievnost
idr~gim radovima nego to je politika
poezija, ipak se p~
al-Man surom - koji je, pak, dao spaliti filozofske i zVjezdo~~ I
nanske knjige, a i iz drugih znanosti o kojima se prosudilo I
da su protivne interesima Islama - rodila prava gradska
poezija sa Ibn Deradom al-Kastaliiem (958-1030), Saidom
od Bagdada (u. 1027), ar-Remadijem (u. 1013. ili 1022).
tovie, od kraja halifske epohe, stvorila se knjievna grupa,
koja je, aristokratska po porijeklu, ali revolucionarna po
nakani, bila neprijateljska muvaahu, za koji se dralo da je
suvie popularan, branila je estoko arabizam, a da se, pri-
tom, nije potpuno potinila orijentalnom utjecaju, te je pro-
glasila da dobra knjievnost dolazi od genija pisca, a ne od
uenosti i oponaanja. Kolovoa te kole bio je Ibn uheid
(992-1035), koji je razvio djelomino svoje ideje u proznom
djelu neosporne originalnosti, Risala: at-tazoabi' wa az-
-zauxib, njegov prirodni nasljednik trebao je biti Ibn
Hazm, koji je, ako i nije pokazao neki vii pjesniki talent,
ne manje pisac ljupke analize tzv. uzritske ljubavi, Tauiq
al-hamama (Golubiin erdan), koja otada pripada opoj
knjievnosti.
Krupni dogaaji, koji su prouzrokovali pad halifata i
stvaranje malih kraljevstava (tawa'if) nisu bili, kako se ini,
od kobnog utjecaja na sudbinu pjesnitva koje dostie svoj
vrhunac u ll. st. I nije to sluajna injenica da o toj epohi
imamo ne samo antologije i divane, nego i najvanije mono-
grafije koje su bile posveene knjievnoj povijesti islamske
panjolske. Premda se moe primijetiti na svakom od dvo-
rova, koji su se stvorili, neka vrsta specijalizacije u ovoj ili
onoj grani znanja, ipak poezija prevladava u svim knjievnim
djelatnostima; svugdje kraljica, ona otvara sva vrata i "neko
improvizirano djelo moe vrijediti vezirat. Najee u novo-
klasinim stihovima, te u obliku kaside, to je znak pojaanja
orijentalnog utjecaja, obraivane su sve zamislive teme;
poruge, elegije, asketske pjesme, ratnike i ljubavne, hva-
lospjevi, vinske i erotske pjesme, svi rodovi su dokueni, a
najsitniji dogaaji svakodnevnog ivota izneseni su u stiho-
vima; ipak, pjesnici oituju osobitu sklonost za opise, kada se
radilo o prirodi, gradovima, vrtovima, ivotinjama ili lju-
dima.
U Kordobi blista Ibn Zejdun (1003-1070), koji velia
princezu Valadu; u Sevilji, sam vladar - al-Mutarnid (u.
1095), ozaruje dvor, na koji su privueni ne samo panjolski
pjesnici, kao Ibn Amar (u. 1084) ili Ibn al-Lebana (u. 1113),
nego i sicilijanski pjesnik Ibn Hamdis (1055-1132); u Alme-
riji, al-Mutasim (u. 1091) prima Ibn erefa (1052-1139), dok
se u Granadi proslavio Abu Ishak al-Ilbiri (u. 1067), a u
Badahosu Ibn Abdun (u. 1134).
Almoravidsko osvajanje, koje, ponekad, naglo okonava
karijeru tih pjesnika, ponovo sakuplja, za neko vrijeme,
fragmente al-Andalusa. Ono nije bilo toliko pogodno za
razvoj pjesnitva, jer afriki vladari nisu imali ni finou ni
ukus kraljeva tauaifa, a i manje su se starali za knjievnost, a
vie za religiju. Dok je na dvoru cvjetala sasvim uobiajena
poezija, samo je Valencija odravala tradiciju prethodnog
stoljea sa "pjesnikom krajolika: Ibn Hafadom (1058-1138) !
i Ibn az-Zakakom (u. 1135), koji nisu zapostavljali, jedan _I
erotske pjesme, a drugi anakreontske. Pod Almohadima,
_._-~---
* Vidi napomenu na stranici 13.
Arapska liga
~'e~va se mogu spomenuti imena ar-Rusafija (u. Ibn~Libija
I al-Hatiba (1313-1374) i Ibn Zumruka (1333-1393), koji
1177) i
Sehla (u. 1251), a zatim, do pada Granade, Lisan od-dina Ibn
. naprosto odravaju tradiciju, Suvremenici 'll bili svjesni
sakupi batina prolosti, da bi se sauvala od zaborava,
opadanja pjesnitva i, mislei da je doao trenutak da se ' vredne suradnje. Najvaniji organi su Vijee (po jedan
sastavljaju antologije: Ibn Besam (u. 1147) svoju Dahiru,
al-Fath ibn Hakan (u. 1134) svoja djela Qala'id al-'iqyfin i
Matmali al-an/us; a, vadei iz svog Mugriba gradju za
Kiuib rdyiit al-mubrizin, Ibn Said al-Magribi (u. 1274) kao
da redigira oporuku arapsko-andaluzijskog pjesnitva".
Pa ipak, ako plemenita ili klasina poezija ne blista toliko, ljuci veine vezuju samo vlade koje pristaju. Otuda Liga, do
zbirke muvaaha, koji najaristokratskiji pjesnici nisu prestali
njegovati u prethodnom stoljeu, oivljavaju s neobinim
odjekom zahvaljujui al-Ami at-Tutiliju (u. 1126), Ibn
Bakiju (u. 1145) i mnogim drugima. Osim toga se zedel, koji
se, moda pogreno, vodi unazad do 9. st., istinski raa s
jednim od najviih vrhova poezije u svem srednjem vijeku
Ibn Kuzmanom (1160), a potom se u njemu izvietilo i
odravalo ga mnotvo popularnih pjesnika, omoguujui da
taj rod ivi do kraja arapskog vladanja.
Prozna knjievnost, koja je zadobila tako dobar poetak sa
Ibn uhejdom i Ibn Hazmom, orijentalizira se nanovo djelom
Sirag al-muluk od at-Turtuija (1059-1126), enciklopedijom
Ibn a-ejh al-Belavija (1132-1207), te nekim imitacijama al-
-Haririjevih Makama, koje su u panjolskoj nale najplodni-
jeg komentatora u osobi a-eriija (u. 1222).
Posebno nepovoljno za poeziju i knjievnost u pravom
smislu rijei, almoravidsko osvajanje bilo je, obrnuto, dobro-
bit za znanosti, kako vjerske tako i svjetovne, koje su, otada,
doivjele znaajan razvoj. Ovdje se neemo mnogo zadravati
na vjerskim disciplinama koje, imajui bezbroj onih koji su
im se posvetili, nisu dale toliko znamenita djela, osim Tuhfe
od Ibn Asima (1359-1426), a ni na jezikoslovlju i leksikogra-
fiji, jer su, na stranu Ibn as-Sid al-Bataljausi (1114-1185),
uitelji tih znanosti, Ibn Malik (1208-1274) i Abu Hajan
(1267-1344) radije ili podijeliti svoja znanja orijentalcima.
U historiografiji, biografski anr doivljava veliki uspjeh
sa kadijom Ijadom (1085-1149), Ibn Bekuvalom (1100-
1183), ad-Dabijem (u. 1202), Ibn al-Ebarom (1198-1260), te
Ibn az-Zubejrom (1231-1308); dinastikim kronikama pri-
druuje se veliko djelo Ibn Saida al-Magribija, nastavak
Mushiba al-Hidarija (1106-1155), Mugrib, koje je silno
i posluilo kasnijim povjesniarima, meu kojima se pomalja
jo Lisan ad-din al-Hatib. U zemljopisu, veliko ime je,
naravno al-Idrisi (1100-1169), dok Magribljani, a posebice
Andaluani, uspjeno njeguju rod putopisa: Abu Hamid al-
-Gamati (1080-1169), Ibn Dubeir (1165-1217), al-Abdari
(13. st.).
Stoljea 12. i 13. bila su za Andaluziju zlatna doba znano-
sti: matematike, zvjezdoznanstva, medicine, farmakologije,
botanike, te je nepotrebno ponavljati ovdje imena svih onih
koji su se u njima proslavili, kao i imena glavnih filozofa i
mistika.
R A P S K A LIGA (a. al-Gami'a al-'Arabiyya ili Gami'at
A ad-Duwal al-'Arabiyya), regionalna organizacija 22 dra-
ve Bliskog istoka i Afrike (Egipat - Alir - AR Jemen - NDR
, Jemen - Irak - Jordan - Bahrein - Katar - Kuvajt - Libanon
~... . - , ..- . - - ' - -
A~:~ija
- Maroko- Mauritanija - Oman - Saudijska
I unapreenje usklaivanje politike
- Somalija - Dibuti - Sudan - Sirija - Tunis - Ujedinjeni
Arapski Emirati - Palestinska oslobodilaka organizacija) za
i kulturne vojne i pri-
zastupnik zemalja-lanica i PLO) i Opi sekretarijat. Kada je
Liga osnovana 22.3.1945. god., uz podrku Engleske
(Idnovi govori u maju 1941. i februaru 1943. god.), a na
inicijativu Egipta, htio se uiniti prvi korak ka ostvarenju sna
o jedinstvu arapskih zemalja, koji se odravao vie od jednog
stoljea. Ipak, suverenost zemalja-lanica nije naruena; zak-
sada, nije mogla teiti ka nekim bitnim rezultatima u pogledu
arapskog jedinstva. Nije joj uspjelo ak ni sprijeiti ratove
meu arapskim dravama, a nije ni postala glavno sredstvo
pri raiavanju unutararapskih sukoba. Nakon to se
Engleska, ppmaganiem stremljenja ka jedinstvu, nadala osi-
guranju britanskog utjecaja na arapskom podruju, Liga je
postala, umjesto toga, forumom protuimperijalistike poli-
tike, koja se vrlo brzo okrenula i protiv Engleske.
R A P S K I JEZIK govori danas oko 160 milijuna ljudi.
A Podruje njegovog irenja obuhvaa arapske drave, kao
i arapske manjine u Sovjetskom Savezu, Afganistanu, Perziji
i junoistonoj Turskoj i prostire se time od sredinje Azije
pa do sredinje Afrike na jugu, od Atlantika na zapadu pa do
Indijskog oceana na istoku. Putem arapskih iseljenika, prije
svega iz Libanona i Sirije, stvorile su se od 19. st. snane
arapske skupine u Junoj Americi. A osim toga, arapski je
danas obredni jezik nearapskih islamskih naroda. U sred-
njem vijeku je arapski bio univerzalni jezik Islama i islamske
kulture, kojim su se i nearapski muslimani sluili u znan-
stvene svrhe; sa tadanjim sredinjim znaenjem arapskog za
islamski svijet moe se, moda, usporediti uloga latinskog u
srednjevjekovnoj Evropi. Evropskim jezicima je arapski dao
brojne posuenice putem izravnog kontakta Arapa i Romana
i latinskih prijevoda arapskih djela. Osobito dubok utjecaj
izvrio je arapski na druge islamske jezike; veliki dio uzvie-
nog jezinog blaga u perzijskom i turskom pa sve do veznika
potjee iz arapskog. Preko turskog jezika dole su arapske
rijei u jezike jugoistone Evrope i Azije, preko perzijskog u
istono-islamske jezike sve do urdua, a preko somalskog i
svahilija u jezike sredinje Afrike. U izravnom kontaktu,
arapski trgovci su posredovali arapske rijei sve do u indone-
anski. Znaajan element arapskih rijei, koje su dane dru-
gim islamskim jezicima, ine arapsko-islamska osobna
imena, imena mjesta i oblici pozdrava. Tek u novije doba je
ojaanje nacionalizma u islamskim narodima proizvelo sklo-
nost da se arapske posuenice nadomjeste vlastitim jezinim
novim tvorbama.
to se tie jezinog mjesta arapskog jezika, on pripada
semitskoj jezinoj obitelji; prema uobiajenoj podjeli, tvori
on, zajedno sa starim junoarapskim (sabejskim), etiopskim
jezicima i nekim ostacima, grupu junosernitskog, koja se
zajedno sa, meu ostalim, grupom sjeverozapadnog semit-
skog, koja obuhvaa aramejski i hebrejski, protustavlja, kao
mladosemitski, istonosemitskom akadskom jeziku kao sta-
rosemitskom. Ta podjela polazi od najranije poznatog
podrucja irenja semitskih jezika. Za arapski bijae to sredi-
72

nja visija Arabije, odakle se, ve u predisIarnsko vrijeme,
pomjerao naprijed u podruje aramejskog na Sjeveru, ara-
mejskog i perzijskog na Istoku i staroarapskog na Jugu, sve
dok onda, sa velikim arapskim osvajanjima islamskog vre-
mena, nije nastupio njegov pobjedonosni hod. Najstarija
svjedoanstva arapskog su arapska vlastita imena u asirskim
vrelima iz 9. st. pr.n.e., na nabatejsko-aramejskim natpisima
i papirusima iz S. st. pr.n.e., na palmirsko-aramejskim natpi-
sima iz 1. st. pr.n.e., kao i pojedinano na starosirijskim
natpisima i u knjievnim djelima oko roenja Isusovog.
Najopirnije i najdragocjenije nalaze se arapska imena u
nabatejskim vrelima, to se objanjava time da su Nabatejci
bili Arapi, koji su se samo za pismene svrhe sluili aramej-
skim. Pored arapskih imena, u nabatejske natpise prodrli su i
leksiki i sintaksiki arabizmi, i to u toku vremena sve jae.
Najkasniji natpis na nabatejsko-aramejskom pismu iz god.
328. n.e., iz an-Nemare, drao se ve sasvim arapskog jezika.
Naprotiv, pitanje je da li esto kao protoarapski: oznaeni,
starim junoarapskim pismom napisani semudski (Tamud),
safaitski i lihjanski natpisi iz predislamskog vremena pripa-
daju arapskom jeziku? U S. st. n.e. javlja se jednim mahom
klasini arapski kao ve potpuno izgraen knjievni jezik
bogatog beduinskog pjesnitva. Kako se taj jezik izgradio u
pojedinosti, nejasno je; ali da, u svakom sluaju, treba pret-
postaviti dugi razvitak, pokazuje se ve na pjesnikim svjedo-
anstvima, od kojih najstarija pokazuju ve znaajke pjes-
nike tradicije. Taj klasini arapski jezik (al-'arabiyya) bijae
birani knjievni jezik predislamskog doba, kojim su se, pri
sveanim povodima, sluili pjesnik (air), govornik (hatib) i
vra (kahin) plemena, koji se svakodnevno nije koristio i koji
kao knjievni jezik nipoto nije iz poetka stajao na raspola-
ganju. U svakodnevnom ivotu, klasini arapski u svome
knjievnom obliku, istina, nije se koristio u nekom dobu,
tovie postojalo je mnotvo govornih dijalekata koji su bili
blisko srodni klasinom arapskom jeziku i od kojih su razli-
ite pojedinosti prenesene u arapskim gramatikim i leksiko-
grafskim djelima. I u klasino-arapskim pjesnikim djelima
pojavljuju se, katkada, dijalektalna odstupanja i isto vrijedi
za spomenuti nabatejsko-arapski natpis iz an-Nemare iz god.
328.
U pogledu gramatike strukture, klasini arapski jezik,
kao i drugi semitski jezici, obiljeen je posebno time da je
preteni broj rijei odreenim slijedom vokala, prefiksa i
sufiksa, kojima je svojstvena odreena funkcija, izveden s
opim znaenjem iz apstraktnog korijena koji obuhvaa naj-
vie tri suglasnika (C).
Tako je, recimo, 3. lice mu. jed. perfekta, meu ostalim,
obiljeeno slijedom Ga Ga Ga, aktivni particip mu. jed.
slijedom Ga Gi G, a oznaka mjesta, gdje se zbiva radnja,
slijedom maGGaG(atun). Iz korijena drs (xuiti) i lmt
(izai) glase, dakle, te pomenute izvedbe darasa i haraga,
daris i barig, madrasatun (kola = mjesto gdje se ui) i
mahrag (izlaz = mjesto gdje se izlazi). Unutar pomenute
grupe mladosemitskih jezika, klasini arapski predstavlja u
nekom pogledu posebno starinsko stanje, a prije svega je
suprotno, recimo, aramejskom i hebrejskom, ouvao prase-
mitsku padenu fleksiju.
S arapskim osvajanjima u 7. i 8. st. silno se proirilo
arapsko jezino podruje: arapski jezik pokrio je i zamijenio
Arapski jezik
aramejski u Siriji i Iraku, perzijski u Iraku, sabejski u junoj
Arabiji, koptski u Egiptu, potisnuo je berberski u sjevernoj
Africi i mogao se, uz panjolski i portugalski, odrati na
Iberijskom poluotoku makar do pobjede Reconquiste. Sa
svoje strane, podreeni jezici predali su posuenice u arap-
ski, prije svega u govorne dijalekte. Da je arapski jezik,
usprkos brojnoj podreenosti udjela arapskog stanovnitva,
te usprkos provoenoj jezinoj trpeljivosti spram starih kul-
turnih jezika, kao to su aramejski, perzijski i koptski, mogao
prodrijeti, morale su, pored politikih i privrednih faktora,
pripomoi i dvije okolnosti. Arapski je ve bio knjievni
jezik, koji je kod njegovih govornika uivao najvie potova-
nja, a prije svega je, kao jezik Kur'ana i Poslanikovog Hadisa,
zadobio karakter jezika Objave, to je neraskidivo vezano s
Islamom. Na taj nain je irenje arapskog jezika, kao i
arapskog pisma, snano unaprijeeno putem Islama, pri
emu je vanu ulogu igralo to da se Kur'an kao usmena
Objava nije ire prevodio na strane jezike. Sa svojim osvaja-
njima, Arapi su doli u neposredni doticaj s kulturom grko
helenistike antike. Svakako pod njezinim utjecajem zauzelo
se u 8. st. u pisanju gramatike i leksikografije za popisivanje i
kodificiranje klasinog jezika, koji se, prije svega, oslanjao na
predisIarnsko pjesnitvo. Poetkom 9. st. zapoela je iva
prevodilaka djelatnost, u kojoj su znanstvena djela antike
prevedena na arapski. S grko-aramejskom terminologijom,
koja je sada u obliku tuica i posuenica iz prijevoda oboga-
tila arapski, postao je klasini arapski iz jezika pjesnitva
jezik znanosti, u kojem su se najsloenija stanja stvari mogla
izraziti na odgovarajui nain. Rezultat jezikoslovnih zanima-
nja, grkog utjecaja i istodobno silnog irenja i obogaenja
arapske knjievnosti bijae bogati islamski arapski jezik, koji
je, jednako dobro prilagoen pjesnitvu i znanosti, od sada
ope dobro cjelokupnog islamskog svijeta. Kao normirani
jezik, ija su pravila jedno za uvijek obavezno ustanovljena,
postavio se taj jezik iznad razvoja govornih dijalekata i mogao
se, kao knjievni jezik, skoro nepromijenjen odrati sve do
danas. to se tie govornih dijalekata, to se u 8. st. zamjeuju
jasni znaci distance naspram klasinog arapskog. Te gla-
sovne, morfoloke, sintaksike i leksike promjene, od kojih
je najozbiljnije pomjeranje suavanje funkcije padenog
sustava, prevode od staroarapskih dijalekata, koji su raz-
mjerno bliski klasinom arapskom, tipu dananjih dijalekata.
Obiljeja tih srednjovjekovnih dijalekata iskazuju se kao
pogreke: u djelima, u kojima je pisac imao namjeru da se
klasino-arapski izrazi, a da tim jezikom nije dosta temeljito
vladao; ovakvim djelima pripadaju prije svega bajke tipa
Hiljadu i jedne noi.
S izgradnjom perzijskog, turskog i drugih islamskih jezika
u knjievne jezike gubio je klasini arapski u kasnom sred-
njem vijeku sve vie funkciju kao opi knjievni jezik islam-
skog svijeta, sve dok konano kod nearapskih islamskih
naroda nije zadrao jo samo ulogu obrednog jezika. U
arapskim zemljama sveo se postupno krug onih koji njeguju
klasini jezik na uenjake, dok je ope obrazovanje opadalo. .
U nisko stanje zapao je u 18. st. naroito arapski jezik uprave, I
i.t.urSko_per.ZijSkih izraza, imao )'. 0.. ~
koji
samoje,malo
pun..dijalektizama
zajednikog sa klasinim arapskim.
U 19. st. zagovarao se u Libanonu i Egiptu preporod:
arapskog jezika, pri emu se pomiljalo na oivljavanje klasi-
73
Arapsko pismo
nog arapskog. Pokret se unaprijedio putem reformiranja
kolstva, uvoenja tampanja, koje je tek omoguilo pojavu
novina i veliko irenje knjiga, te, ne na posljednjem mjestu,
postupnim narastanjem arapskog nacionalizma, koji se sjeao
velike prolosti Arapa. Istodobno, u taj arapski jezik jednog
jo srednjevjekovno-skolastikog doba prodiru izrazi
moderne civilizacije, ponajprije iz talijanskog, a onda prije
svega francuskog i, konano, engleskog. I frazeologija se
mijenja prema uzoru na evropske jezike. Kao protupokret
doao je krajem 19. st. napor, koji su kasnije slubeno pre-
uzele akademije, da se evropske tuice zamijene starim arap-
skim rijeima ili novim tvorbama, kako bi se jezik odrao
istim. Ali su se ti prijedlozi do sada mogli provesti samo u
relativno malo sluajeva. Okretanje ka klasinom jeziku uvje-
tovalo je u novostvaranoj knjievnosti, ponajprije, usiljenu
primjenu staroarapskih rijei, koje su, dugo vremena zastar-
jele, prenesene samo u srednjevjekovnim rjenicima; pa ipak,
u toku zadnjih desetljea sve vie prodire sklonost ka jedno-
stavnom izrazu. Dananji novi birani arapski, posebice
jezik novina i znanosti, rezultat je svih tih pokreta koji su
nastali u 19. st. On je ortografski, morfoloki i dalekoseno
takoer sintaksiki suglasan sa klasinim arapskim, a razli-
kuje se od njega u modernoj terminologiji i frazeologiji.
Novom biranom arapskom, koji se umjetno odrava na visini
klasinog arapskog, protustavljaju se govorni dijalekti, koji
su se znatno udaljili od oblika klasinog arapskog, kodificira-
nog u 8. st. Dok novi birani arapski ne govori ni jedan Arapin
po roenju, nego mora u koli biti nauen, gotovo kao neki
strani jezik, arapski dijalekti su pravi maternji jezici Arapa,
na kojima se preteno misli i osjea i nakon to se naui novi
standardni arapski jezik. Upotreba ovog posljednjeg ograni-
ena je na pisanje i na govorenje u formalnim situacijama
(npr. vijesti na radiju, vjersko izlaganje, predavanje, itd.); u
svim drugim situacijama, a prije svega u svakodnevnici,
prevladava, bez prigovora, dijalekt i jednako ga govore obra-
zovani kao i neobrazovani. Od kraja 19. st. ponovljeni su
pokuaji da se ova unutarnja dvojezinost (diglosija), sa
svojim negativnim posljedicama, razrijei u korist dijalekata,
pa ipak su se razbili o ope shvaanje da bi to znailo
odvraanje od Islama, posebice od Kur'ana, od knjievne
batine i arapskog nacionalizma, iji je najvaniji oslonac
zajedniki birani knjievni jezik. Dananji arapski dijalekti
meusobno su, djelomino, vrlo razliiti; mogu se razlikovati
razliite grupe, kao, npr., dijalekti sredinje Arabije, dija-
lekti Sirije i Libanona, dijalekti Egipta i dijalekti sjeverne
Afrike, koji su unutar sebe, opet, vrlo podijeljeni.
R APS K O PISMO. Spada u najrairenija i najznaajnija
A pisma na Zemlji. Ono slui ne samo za pisanje arapskog,
nego i drugih islamskih jezika, kao perzijskog, urdua i
berberskog. Prije turske reforme pisma iz godine 1928.,
uvoenjem latinikog pisma, bilo je ono i pismo turskog
jezika. Nadalje, njime su se pisali kavkaski jezici, malajski,
somalski, hausa i svahili jezici. Tako se njegovo podruje iri
od sredinje Azije do sredinje Afrike i od Dalekog istoka do
Atlantika. Daljnje napredovanje arapskog pisma poiva na
tome da je kao kur'ansko pismo postalo pismo Islama i
islamske kulture i s njima se irilo.
Po svome principu, arapsko pismo je suglasniko pismo,
74
pri emu se suglasnici, dugi vokali i diftonzi oznaavaju, dok
za kratke vokale slova ne postoje. Oni se mogu izraziti samo
pomou dodatnih dijakritikih znakova, koji se postavljaju
iznad odnosno ispod prethodnih suglasnikih slova. Ti
vokalni znaci, kao i niz drugih dodatnih pomagala za itanje,
koriste se, ipak, dosljedno samo za pisanje Kur'ana, radi
postizanja apsolutne jednoznanosti, dok se u naelu ne piu
u modernim knjigama, novinama i privatnim spisima. Pri
strukturi arapskog, stoga, moe se odreeni suglasniki
pismotvor esto razliito tumaiti. Pisana sekvenca ktb,
recimo, moe se, meu ostalim, proitati kao kataba (on je
pisao), kutiba (on je bivao pisan), kutub (knjige); o
kojem se smislu radi, mora se zakljuiti iz konteksta.
Smjer arapskog pisma tee s desna na lijevo. Slova su
meusobno povezana, i to djelomino na desno, a djelomino
na obje strane; ona, stoga, ukazuju na etiri razliita oblika,
da li izdvojeno stoje, da li su povezana na desno, na lijevo ili
na obje strane. Niz slova ima isti oblik; razlikuju se samo
dijakritikim takama, koje su postavljene ispod ili iznad, a
koje se ne mogu ispustiti.
Pri primjeni ovog pisma na druge jezike stvaraju se nova
slova za glasove koje arapski jezik ne poznaje, time to se
postojea arapska slova opskrbljuju dijakritikim takama ili
nekom crticom. U osmansko-turskom jeziku, kratki vokali
su se pisali dijelom i plene, tj. sa znacima dugih vokala.
Pri svoj svojoj grafikoj ljepoti, arapsko pismo trpi od niza
nedaa, u koje spadaju nedostajanje nepovezanih tampanih
slova, nedostatna mogunost razlikovanja velikih i malih
slova, opasnost brkanja slinih slova, golemi broj nunih
tamparskih znakova (do 600 za jedan jedini tamparski tip),
te i za Arape postojeih tekoa tumaenja, koje su uvjeto-
vane nedostajanjem slova za kratke vokale. Zato su se od
kraja 19. st. stalno inili pokuaji da se arapsko pismo refor-
mira ili ak uvede latinica, ali su se, naposljetku, svi nasukali
na tradicionalno miljenje da bi svaka promjena pisma znaila
svetogre nad njime napisanim Kur'anom i odvraanje od
Islama. Karakteristino je bilo uvoenje latinikog pisma u
Turskoj, koje je praeno izrazitim laicistikim pokretom.
to se tie porijekla arapskog pisma, ono je poteklo, preko
nabatejskog, od aramejskog alfabeta. Arapski Nabatejci, koji
su nastanjivali prostor dananjeg Jordana i sjeverne Saudijske
Arabije, sluili su se u pismene svrhe carsko-aramejskim i
aramejskim pismom. Od njih razvijena podvrsta aramejskog
pisma odlikovala se posebice estim spajanjem slova, to je i
danas tipino za arapsko pismo. Najkasniji nabatejski natpisi
ine grafiki i jezino (porast arapskih elemenata) prijelaz ka
najranijim arapskim natpisima iz 4. do 6. st. n.e. Po svoj
prilici je nabatejsko pismo najprije bilo posredovano u Hi-
dazu, gdje su Nabatejci u Medini imali trgovaku nase-
obinu, te se odatle dalje irilo. Budui da je arapski jezik
imao niz glasova dodatnih glasovima srodnog aramejskog,
odnosno nabatejskog, morali su se, djelomino, razliiti arap-
ski glasovi pisati u stanovito vrijeme s istim aramejskim
slovima. Ta slova, kao i ona slova koja su se pri izgraivanju
arapskog pisma grafiki sustjecala, kasnije su obliki razlu-
ena pomou dijakritikih taaka. I znakovi vokala tek su se
kasnije iznali, pri emu se mogu razlikovati stariji i mlai
(dananji) sustav.
Najstariji naini pisanja su kuji (kufski, tako nazvan po

gradu Kufa u Iraku) ineshi. Kufsko je uglasto monumen-
talno pismo, koje se razvilo iz jednog prvotno pretpostavlje-
nog oblog kurzivnog pisma; pored zapisa i natpisa na novcu,
koristilo se prvenstveno za pisanje Kur'ana. Oblo pismo
neshi, koje se, suprotno kufskom, lako italo i pisalo, kori-
stilo se za sve druge svrhe i zamijenilo je konano u 10-11. st.
kufsko i na natpisima i u pisanju Kur'ana. Iz neshija su se
razvili daljnji naini pisanja (vid. KALIGRAFIJA).
R H I TE K T UR A . Islam prodire iz Arabije na podruja
A kojima su, na zapadu, vladali Bizant i, na istonom
dijelu, Sasanidi. Ta osvajanja sueljavaju se sa graevinama
prethodnih kultura, koje se koriste za obrednu molitvu, kao
npr. crkva u Hami po zauzeu Sirije 636. god. ili Tak-i Kisre
u sasanidskom glavnom gradu Ktesifonu 637. god. Ranoi-
slamska arhitektura, stoga, nosi obiljeje razrauna sa zatee-
nim kulturama. Ponajprije su se prve bogoslune graevine,
oslanjajui se na pradamiju koja je 622. god. po Hidri
dodana izgraenoj kui Poslanikovoj u Medini, arhitektonski
svjesno jednostavno odravale.
Umajadi (661-750): usporedo sa irenjem podruja
Islama, sve snanije se sprovodi Islam i u arapskim matinim
zemljama. To uvjetuje uzastopno proirenje bogoslunih gra-
evina, koje su se podigle u prvim godinama, i obrazlae
zahtjev za reprezentativnim graevinskim spomenicima. Pri
tome, veliko irenje Islama pospjeuje migraciju umjetnika
ka sredinjim graevinskim smjeranjima. Pomou tih seoba
umjetnika, koji su u naredno doba bili odluujui imbenik
razvoja arhitekture, mogao je u malo godina nastati niz
prekrasnih bogoslunih graevina. Poetak ini 691. god.
dovrena Bogomolja na stijeni, (Qubbat as-Sahra), u
Jeruzalemu, izvana osmerokutna sredinja graevina s kon-
centrino postavljenim okrunim i osmostranim vijencem
arkada. Dekoracija s mramornim oblaganjem i staklenim
mozaicima odgovara bizantsko-sirijskoj tradiciji; kod prven-
stveno biljkovite ornamentike javljaju se, ipak, ve sasanidski
elementi. Slino bogat dekor obiljeava Veliku damiju u
Damasku, izgraenu od 707. do 715. god., iji bi plan, s
dvoritem okruenim arkadnim hodnicima i vielanom
molitvenom dvoranom, morao odgovarati istodobnim da-
mijskim zdanjima (707-709. Velika damija u Medini,
709-710. damija Kabe u Meki, 710-712. damija u Fustatu,
Kairo). Tek u dodatku tim sakralnim graevinama nastaje
vie palaa, koje po svome poloaju u Sirijskoj pustinji
odraavaju nomadski karakter ranoislamskih Arapa. Po naj-
vanijem su to etvorne, okruglim kulama okruene taborske
palae, po uzoru na rimske limes-utvrde sa stambenim trak-
tom koji je rasporeen oko unutranjeg dvorita (712-715.
Minja, 727. Kasr al-Hajr al-Garbi, 744. Meta-proelje). Uz
to postoje pojedinano i dvorci za razonodu svedeni na
sredinji kupatilski trakt (712-715. Kusair Amra, oko
725-730. Hamam as-Sarah), koji su, preko izrade i presvoe-
nja, u vezi s lokalnim sirijskim preteama. Jedina poznata
palaa iz Iraka tog doba, Dar al-Imara u Kufi, pokazuje
druge utjecaje: osovinski raspored etiri ivana, kao i glavni
zvan, izgraen kao trolani baziliki prijestolni prostor, pr= -t- varijantama prethodnih dinastija. Sa sve veim proirenjem
uzimaju stambene graevine prethodnih mezopotamskih
dinastija (partska palaa iz Asura, odnosno sasanidske palae
u Damganu i Kiu).
___ . - -
Arhitektura
Rani Abasidi (749-945): po preuzimanju vlasti Abasida,
koji su prodrli iz istono-islamskih podruja, premjeta se
teite razvitka arhitekture sa Sirije na Irak sa, pod al-
-Mansurom (754--775) novoosnovanim, glavnim gradovima
Bagdadom - okruna izgradnja s oslonom na sasanidske
uzore (Firuzabad) i s preko 2.600m u promjeru - i Rakom
(od 796. god. boravite Harun ar-Raida). Vrhunac obilje-
ava utemeljenje Samare 836. god., koja do 892. god. ostaje
glavni grad islamskog svjetskog carstva. Damije u Samari i
Raki odgovaraju, dodue, u tlocrtnom tipu s velikim dvori-
tern i okruujuim predvorjima sa stupovima umajadskim
preteama, ali, shodno lokalnoj mezopotamijskoj tradiciji,
pretvaraju kamene oblike u opeku. Karakteristino je da su
se posve monumentalne palae Abasida, koji su se, suprotno
svojim prethodnicima, stalno nastanili, naglaeno gradile u
neposrednoj blizini ili ee u sreditu gradova. Zatitu car-
stva, koje vie nije u ekspanziji, preuzimaju od prve polovice
9. st. turske garde, posredstvom kojih su, pri dekorativnom
ukraavanju palaa u Samari tukom i zidnim slikarijama,
pritekli unutarazijski elementi.
L~panjolska, sjeverna Afrika i Egipat u ranom srednjem
vijeku: spomenici Abasida ostaju - primjereno politikoj
moi - u sve veoj mjeri ogranieni na Irak. Kao posljedica
rastakanja jedinstva carstva, koje je krenulo sa zapada, putem
nastanka vie ili manje neovisnih dinastija na perifernim
podrujima, preneseni su sirijsko-umajadski i mezopotamij-
sko-abasidski arhitekturalni oblici na lokalne prijestonice.
Tako se umajadski graevinski stil produuje u emiratu, koji
je u panjolskoj 756. god. utemeljio jedan umajadski princ,
protjeran iz Sirije, neovisno o istodobnoj abasidskoj arhitek-
turi (758. Velika damija uKordobi, 936. grad-palaa Madi-
-nat az-Zahra kod Kordobe). Na toj osnovi se razvija izoli-
rani lokalni stil, koji, i nakon kranskog ponovnog osvajanja
1236. god., dalje utjee sve do 1492. god. putem preostale
islamske dinastije Nasrida u Granadi (kompleks palae
Alhambre, najveim dijelom 14. st.).
Abasidski razvojni stupanj preuzele su lokalne dinastije u
sjevernoj Africi. Za graevinsku povijest znaajni su Aglabidi
u Tunisu (800-909) (821. ribat i 850. Velika damija u Susi,
836. novo zdanje Velike damije u Kajravanu), koji su od
827. god. uspjeli svoje podruje vladanja proiriti na Siciliju.
U cjelini odluujue bliski doticaj s Irakom pokazuje se, npr.
u tome da su 862. god. ploice za mihrab Velike damije u
Kajravanu naruene iz Bagdada. Slini utjecaji odreuju i
istodobno graditeljstvo Tulunida u Egiptu (868-905): god.
879. dovrena damija utemeljitelja dinastije Ahmeda ibn
Tuluna u dananjem gradskom podruju Kaira ravna se u
tlocrtu, nacrtu i dekoru od tuka po neto ranijim damijama
Samare.
Prevlast Abasida dovedena je u pitanje tek sa iitskim
protuhalifatom Fatimida (909-1173). Ponajprije ostaju uzori-
tim u novoutemeljenim glavnim gradovima, Mahdiji u
Tunisu (921. god. Velika damija) i od 968. god. al-Kahiri,
Kairu (870-872. damija al-Azhar, 990-1013. al-Hakimova
damija), jo uvijek abasidski arhitekturalni oblici u lokalnim
podruja vlasti Fatimida sve do Sirije i Iraka, koja je pod
halifom al-Mustansirom (1036-1094) dosegla svoj vrhunac,
djeluju nova umjetnika stremljenja: za gradske zidine Kaira
75
Arhitektura
zadueni su arhitekti iz sjeverne Sirije, koji su nain grae-
nja od klesanca presadili u Egipat (1087. gradska vrata Bab
al-Futuh, Bab an-Nasr, Bab Zuvejla). Kao nova graevin-
ska zadaa sprovode se etvorni presvoeni mauzoleji (Seba
Benat u Kairu, nekropola u Asuanu), te svetaki grobovi sa
sredinjom kupolom i zakriljenim sporednim prostorijama
(1133. Mehed Sejida Rukaja u Kairu). Ta spomenika
zdanja odraavaju - kao i bogato ornamentalno ukraena
proelja kasnijih damija s dvoritem u Kairu (1125. da-
mija al-Akmar, 1160. damija as-Salih Talai) - utjecaj per-
zijskog umjetnikog kruga, koji je s turskim narodima zado-
bio novo znaenje.
Semanidi, Gaznevidi, Selduci i Ejubidi: usporedno s ot-
cjepljenjern zapadnoislamskih podruja, izrastaju iz uprav-
ljaa istonih dijelova abasidskog carstva neovisne lokalne
dinastije, od kojih dopiru novi poticaji za razvitak arhitek-
ture. Po prvi puta pod Samanidima (819-1005) u Transoksi-
janiji, postaju kupolasti nadgrobni spomenici vladajua gra-
evinska zadaa. God. 977. datirano nadgrobno zdanje Arab
Ata u Timu kod Samarkanda je ono koje vie ukazuje na
budunost nego samanidski mauzolej u Buhari iz sredine
IO. st., ija centralizirana gradnja uvis omoguuje da se
jasno uvidi porijeklo od sasanidskih svetita vatri. Pri toj
takoer etvornoj graevini od opeke zamjenjuje se osovin-
ska simetrija jasnim izravnanjem, pri kojem ulazna strana,
koja je izgraena kao proelje, te bogato dekorirana, zado-
bija glavni naglasak. Krajem 10. st. islamizirana turska ple-
mena dalje posreduju tip dekora, koji se tu prvi puta izra-
ava, koji se razvija iz oziivanja ciglom: najprije s Gaznevi-
dima (977-1186) ka istoku, ka Afganistanu (minaret u
Gazni), a kasnije ak ka Indiji gdje se ciglena ornamentika
izgleda pretvara u lokalni materijal kamene gradnje (Delhi,
Mesdid Kuvat al-Islam iz 1192. sa Kutb Minarom). Monu-
mentalne palae Gaznevida (poetak ll. st. u Lakari
Bazaru, 1112. u Gazni), ipak, pokazuju tip tlocrta umajad-
ske palae u Kufi sa sredinjim dvoritem, koji se vraa na
mezopotamijski uzor, a prema kojem se dvoritu otvaraju
etiri osovinska ivana. Od Selduka (1038-1157), koji su
svoju vladavinu mogli iriti od Turkestana do u Malu Aziju
i Siriju, preuzima se taj prostorni red i prenosi najprije na
karavanseraje, a pod Melik-ahom I (1072-1092) i na da-
mijske graevine (damije za molitvu petkom u Isfahanu i
I okolini), te se konano proiruju na novostvorenu ustanovu
medresa po cijelom carstvu. Uz taj ubudue vjerski-propisni
tip zgrade, za selduku arhitekturu karakteristino je da se
daje prednost motivu kupole. Graevinski oblik kupolastog
nadgrobnog spomenika nad etvornim tlocrtom (oko 1150.
god. mauzolej sultana Sandara u Mervu) prenosi se i na
male bogoslune zgrade, koje su ograniene na etvorni
kupolasti prostor (1097. god. damija u Barsijanu kod Isfa-
hana).
Sa rascjepkavanjem seldukog carstva na male lokalne
dinastije sredinom 12. st. premjeta se umjetniki razvitak u
podruna sredita (recimo Meraga i Nahievan u Azerbej-
danu, Mosul u Iraku). Od znaenja, koje ide dalje od
podruja, pri tome su Zengidi i posebice njima slijedujui
Ejubidi (1169-1260), koji su selduke graevinske oblike,
kao izradu dvorita sa etiri ivana, najprije uveli u Siriji I takoer pravljena na islamskim nadgrobnim spomenicima,
(1154. god. Maristan/Nur ad-dinova bOlnica_u_D_a_m_a_s_k_U_)_i-----"l~sta~e~zor~taza ubudue. Jedna od najva~ijih graevinskih
otamo presadili u Egipat (1225. god. medresa al-Kamilija u
Kairu).
Selduci u Maloj Aziji (1077-1308): mongolske navale
ingiz-hana spreavaju, dodue, umjetniko djelovanje na
perzijskom prostoru za jedno pola stoljea, ali, s druge
strane, imaju za posljedicu irenje perzijskih arhitekturaInih
oblika, budui da 1219. god. zapoeti mongolski osvajaki
val izaziva seobe umjetnika ka preostalim pokrajinama
umjetnosti. Maloazijskim Selducima omoguuje ta okol-
nost visoki kulturni razvoj pod sultanom Kejkubadom I
(1219-1237) i njegovim nasljednicima. Kod velikih damija
za molitvu petkom (1196. god. Sivas, 1205. Kajseri), uzor
je, dodue, dvorana sa stupovima, koja je na maloazijskim
graninim podrujima preuzeta ve ranije iz Sirije (Ulu da-
mija u Dijarbekiru), a za manje molitvene zgrade (mesdid
13. st. u Konji) biva, ipak, preuzet u Perziji razvijeni
etvorni bogosluni prostor s kupolom. Kod medresa i sli-
nih zgrada (bolnice, dervika stanita) podeava se ivan-tip,
a kod mauzoleja poligonaIna odnosno okrugla nadgrobna
kula. Posebno se naglaava dekorativno ukraavanje unu-
tranjih prostorija, za koje Muhamed at-Tusi, jedan iz Per-
zije doseljeni umjetnik, razvija fajansni mozaik (1242. god.
Sirali medresa u Konji).
Ilhanidi (1256-1353): tek islamiziranje Mongola, koji su se
stalno naselili (konano 1295. god.), oivljava meu Ilhani-
dima, koji su boravili u Azerbejdanu, graditeljsku djelatnost,
prekinutu u Perziji od 1220. god. Uz pomo umjetnika, koji su
se povratili iz Male Azije, ponovo se prihvatio graevnih
tipova prethodnih seldukih dinastija: kod damija (1322.
god. Veramin), medresa (1354. god. medresa Imami u Isfa-
hanu) ikaravanseraja (1332. god. Saram) izrada dvorita sa
etiri radijalna ili dva osovinska ivana prevladava kao graevni
tip. Uz to nastaju brojna nadgrobna zdanja u bogato promjen-
ljivim oblicima, koja esto dobivaju dekor od jako plastinog
biljkovitog reljefa od tuka ili, s posebno kvalitetnim primje-
rima, od fajansnih mozaika (1322. god. Miri Hatun uSelmasul
ahpuru, 1328. god. Gunbad-i Gafarija u Meragi). Glavno
djelo je 1305. god. utemeljeni monumentalni mauzolej Uldaj-
tua u Sultaniji, ija nad osmerokutom strea kupola (promjer
24m) slijedi konstrukcione principe talijanske rane renesanse
(kupola stolne katedrale u Firenzi).
Mameluci (1250-1517): teite povijesti arhitekture prem-
jeta se od 13. st. u sve veoj mjeri na Egipat, gdje Mameluci,
koji su po svojoj narodnoj pripadnosti veinom Turci, god.
1250. preuzimaju vlast od Ejubida i brzo izgrauju svjetsko
carstvo od Afrike do u Malu Aziju. Najranije monumentalne
graevine u glavnom gradu Kairu prihvaaju utlocrtu naj-
prije lokalne uzore: god. 1262. utemeljena medresa sultana
Bejbarsa ravna se po ejubidskim preteama sa etiri ivana, a
1269. god. dovrena damija istog sultana, po velikoj konce-
pciji dvorita Ibn Tuluna odnosno al-Hakima. Usporedo s
politikim djelovanjem Mameluka u Siriji, koje je dovelo do
konanog protjerivanja kriara, postaje mjerodavnom sirijska
komponenta. Jasno je to, recimo, na mauzoleju sultana Kala-
vuna iz 1284. god., koji se sa oktogonom, koji je podeen
prostornoj etvorini, ravna po Bogomolji na stijeni u jeruza-
lemu, te ija mramorna oblagania unutranjih zidova, ranije
76

zadaa su, po pravilu, etvorna nadgrobna zdanja, koja se
kombiniraju sa izradom etiri ivana. Taj tip tlocrta sprovodi
se sve vie od sredine 14. st. (1356. god. damija sultana
Hasana), budui da od sada i damije dobivaju etiri radijalna
ivana. Sve do u 16. st. neprekinuti razvitak vodi svoenju tog
vladajueg graevnog oblika na dva osovinska ivana, kao i
sve veem obogaivanju dekora od kamena (bogoslune
zgrade sultana Kaitbaia 1472. i Gaurija 1504).
Timuridi (1363-1507): prevlast Mameluka unutar islam-
skog svijeta dolazi u pitanje samo kratko zbog osvajakog
vala kojeg je vodio Timur (1370-1405). Iz osvojenih umjet-
nikih sredita - 1386. god. Tabriz, 1393. Isfahan, iraz i
Bagdad, 1401. Damask - otpravljani su umjetnici za goleme
graevinske projekte u glavnom gradu Samarkandu. Tamo
ostale sakralne graevine (1399. god. damija Bibi Hanum;
graevni kompleks kod Gur-i Emira s medresom i hanika-
hom) slijede selduki tip sa etiri ivana, koji je ve ranije
uobiajen u Turkestanu. Nova stremljenja u dekoraciji jasno
se vide na uzastopno izrasloj nadgrobnoj cesti ah-i Zinda,
iji rani mauzolej i pokazuju oblaganje pocakljenim reljefom
od terakota, razvijenim iz lokalne tradicije, odnosno ploi
cama pocakljenih boja, dok od oko 1385. god. arhitektura
dobija skoro neprekidnu prevlaku od fajansnih mozaika ko-
ji - kako mogu dokazati potpisi - potjeu od umjetnika iz
Tabriza, Isfahana i iraza. Istodobna dekorativna kamena
oblaganja dijelova postolja, otprilike na 1403. god. utemelje-
nom mauzoleju Gur-i Emir u Samar kandu sTimurovim
grobom, nalaze se u vezi sa tradicijama dekora Indije, koja
je 1398. god. prikljuena timuridskom carstvu. Taj novi stil
dekora rairio se u kasnijem vremenu na cijeli perzijski
prostor (sredita: Herat, Mehed, Hargird, Isfahan, Ta-
briz).
Osmanlije (1281-1924): u Turskoj nastaje nova velika sila s
Osmanlijama, koji su izrasli iz nasljednog kncevstva malo-
azijskih Selduka, Veinom od kamena podignute relativno
male kupolaste graevine ranih glavnih gradova, Burse
(Bruse) (1419-1424. god. [eil damija) i jedrena (oko 1430.
god. Muradije damija) dobivaju na unutranjim zidovima
bogati dekor od cakline koji je izradio jedan timuridski
umjetnik. Sasvim u srednjovjekovnu tradiciju ukorjenjeni
ranoislamski arhitekturalni stil samo se postupno naputa s
osvajanjem Carigrada/Istanbula 1453. god. Pri graevinama
-palaama novog glavnog grada, nadalje, odluujui su utje-
caji drugih islamskih umjetnikih krugova; recimo na inili
Keku (Kogk) iz 1473. god., koji u tlocrtu i sa dekorom od
fajansnog mozaika duguje timuridskoj tradiciji; ili na dijelo-
vima Topkapi Saraja, koji su podignuti kao dodatak u vezi s
osvajanjem Egipta 1517. god., a koji pokazuju mramorna
oblaganja u mamelukom stilu. Novoutemeljene bogoslune
graevine ravnaju se, naprotiv, po glavnoj crkvi, Hagia
Sophia (Aya Sofya), koja je odmah po osvajanju ureena za
damiju. Kao posljedica, razvijaju se velianstvena sredinja
zdanja s kupolom koja vlada nad svim (damije sultana
Bajezita 1501. god. i Selima 1522), kod kojih se, namjesto
odreujueg prostiranja po duini (Aya Sofya), javlja bogo-
sluno uvjetovano naglaavanje poprenog pravca. Najodli
niji predstavnik tih damija u Istanbulu je Sulejmanija, koju
je 1550-1557. god. izgradio dvorski arhitekt Sinan, za koju se
u keramikom sreditu Izniku izrauje ubudue uzorita
Aristotel
dekoracija od biljkovito oslikanih ploica pod bezbojnom
caklinom.
Safavidi (1501-1722): Perzija ostaje uveliko netaknuta
ekspanzijom Osmanskog Carstva, budui da tu kao protutea
dolaze na vlast Safavidi. Dananje spomeniko stanje Perzije
odraava, uglavnom, graevinsku djelatnost te dinastije, koja
se nadovezuje na selduku tradiciju posredovanu preko
Timurida. Ranije bogoslune graevine, kao i stariji karavan-
seraji, ureuju se, a brojne nove damije i hanovi podiu
veinom u uobiajenoj shemi etiri ivana. Vrhunac dostie
razvitak pod ahom Abasom I (1587-1629), koji svoju prije-
stolnicu premjeta iz Tabriza u Isfahan. Kao novo sredite,
nastaje tamo, na jugu od seldukoggrada, Mejdan-i ah,
jedan veliki prostor od 500 X 150 m, na kojem se jedna s
drugom podiu glavne graevine, povezane presvoenim
redom duana, dostatne za sve funkcije jednog islamskog
grada. Na uzdunoj osi nalazi se potpuno presvoeno ustroj-
stvo bazara i Mesdid-i ah, damija s dvoritem sa etiri
ivana suelice; poprena osovina oznaava damiju koja je
podignuta u ast iitskog sveca, ejha Lutfalaha, kao i vie-
katnu palau Ali Kapu. Jasna ralanjenost odgovara isto-
dobnim evropskim principima izgradnje gradova, koja je
morala utjecati sve do Isfahana, kao to i dvorsko zidno
slikarstvo Ali Kapua jasno pokazuje crte istodobne nizozem-
ske slikarske kole. Dekor graevine, ipak, ukupno odreuje
bogata primjena fajansnih mozaika, koji kod sakralnih grae
vina prevlai sve graevne dijelove potpuno. Ubudue i sada
ostaje karakteristino za Perziju prednost izrada sa etiri
radijalna ivana i dekor od fajanse.
Mogulsko carstvo (1526-1858): u Indiji polo je za rukom
potomcima Timura utemeljiti 1526. god. novo veliko car-
stvo, ija se arhitektura ravna najprije po graevinama obje
druge velike islamske sile. Tako je utemeljitelj dinastije
Babur dao pozvati osmanske arhitekte za graevno-tehnike
zadae. Njegov nasljednik Humajun (1530-1556) slijedi, obr-
nuto, safavidske obiaje, time to svoju damiju uFathabadu
ukrauje caklenim dekorom. Tek pod Akbarom I (1556-
1605), koji je dao podii novu prijestolnicu Fathpur Sikri,
vratilo se svjesno - recimo kod tamo prvi puta zapaenim
lukoviastim kupolama i kamenim oblaganjima - na mogu
nosti lokalnih graevnih tradicija. Uz palae, vladarski nad-
grobni spomenici (1630-1648. god. Tad Mahal kod Agre)
najbitnije su graevne zadae.
A R I S TO TE L (arapski Anstiualis ili Aris[ii), vrijedi mu-
slimanima kao Prvi uitelj (al-mu'allim al-awwal) i
kao naprosto Mudrac (al-Hahim). S iznimkom Poli-
tike, Nikornahove etike i Magna Moralia, sve njegove
rasprave prevedene su na arapski. Logike rasprave, koje su
uvijek u vezi sa Porfirijevom !sagogom - ve u curriculumu
sirijskih redovnikih kola zauzimale vrsto mjesto, bile su
Arapima poznate jo na poetku prevodilake djelatnosti;
nakon utemeljenja prevodilake akademije (Bejt al-Hikma)
slijedili su ne-logiki spisi, viestruko praeni komentarima
Aleksandra Afrodizijskog, Temistija ili kasnijih, novoplaton-
skih komentatora. Tumaenje tih objanjivaa bijae odluu
jue za islamsko razumijevanje Aristotela. Ve u kasnoheleni-
stikim kolama provoeno nastojanje da se uskladi platon-
sko i aristotelsko miljenje u Islamu je jo podrano time to
77
Asasini
su djela s izrazito novoplatonskom tendencijom ula u arap-
sku filozofsku literaturu pod imenom Aristotela, posebice
tzv. Aristotelska teologija i Knjiga o istom dobru, koja
se, u islamskoj tradiciji, cijenila kao vrhunac aristotelske
metafizike i nadaleko je zraila pravu teologiju. Tako je
Aristotelove djelo moglo u Islamu biti pretumaeno u zatvo-
reni teoloko-filozofski sustav, koji je za svo daljnje istraiva-
nje pribavio vrste okvire.
A S A S I N I , ekstremna ismailitska sekta (vid. ISMA-
ILITI). Ime se vraa na arapsku rije haain (onaj
koji jede hai). Asasini zastupaju prava Nizara, najstarijeg
sina Fatimida al-Mustansira, naspram njegovog brata Musta-
lija, koji je 1094. naslijedio oca. Stoga asasini sami sebe
nazivaju nizari. Njihov utemeljitelj, Hasan ibn Sabah
(Hasan-i Sabah), koji je u Egiptu postao Nizarov pristaa,
poto se jo prije toga naselio u tvravi Alamutu u sjevernoj
Perziji. Pod njime i njegovim nasljednicima, asasini su se
svugdje u Perziji uvrivali na nepristupanim mjestima.
Svojom prodornom snagom, fanatizovanom portvovnou
svojih pristaa i irokim djelovanjem njihove protusunitske
propagande, postali su asasini najopasniji neprijatelji Velikih
Selduka i halifata. I u Siriji su uhvatili korijena, gdje se
njihov poloaj uvrstio koritenjem nesreenog politikog
stanja koje je nastalo od kriarskih pohoda. Sirijski poglavar
asasina bio je u Evropi poznat kao Stari s brda. U Perziji su
asasini pali kao rtve mongolske navale, a sirijske pristae je
unitio mameluki sultan Bejbars. Etimologija francuske
(assassin), talijanske (assassino) i panjolske (asesino) rijei za
oznaavanje ubojice izvodi se iz imena ove sekte.
S K E R I (t. asker, vojnik), u osmanskoj tehnikoj upo-
A trebi oznaava lana vladajue vojnike klase. Ovaj izraz
oznaava prije klasu nego funkciju; primjenjuje se na umi-
rovljene ili rezervne, na ene ili djecu od askerija, na sulta-
nove osloboene robove ili askerije, a i na obitelji nosilaca
vjerskih javnih dunosti u slubi kod sultana.
Klasa askerija obuhvaala je istodobno robove-vojno osob-
lje, te vojne pozive feudalnih trupa. Ovi zadnji ini se da su
nastali sa gazijama koji su se ustanovljavali u osvojenim
zemljama. Oni su, zatim, regrutirani meu zemljinim voj-
nim plemstvom novosteenih teritorija.
to se tie osobnog statusa, oni su bili openito podvrgnuti
odredbama erijata, ali su stavljeni pod posebnu sudsku
nadlenost kazi-askera (vojnoga suca); u stvarima upravnim,
fiskalnim i disciplinarnim, upravljali su se po posebnom
zakoniku sultanskih pravila, kanun-i sipahiyan. To im je
osiguravalo znaajne povlastice i oslobaanje od obaveza.
Teorijski, pripadnici klase askeri nisu bili povlatena
feudalna aristokracija; nisu imali propisana ili nasljedna
prava na lena, dunosti ili status, sve stvari koje su im se
mogle povjeriti ili oduzeti voljom sultanovom. A u stvari,
sultan je ograniavao ta lena i te dunosti upravo na lanove
klase askerija, koji su se smatrali takvima i onda kada su ih
bili lieni. S druge strane, bilo je suprotno temeljnim zako-
nima carstva imenovati ljude iz seljake mase (osim, naravno,
devirme djeaka) na funkcije askerija; Koi-bej i kasniji
memorijalisti vide u povredi tog pravila jedan od uzroka
opadanja carstva. Neki od askerija mogao je biti unazaen u
klasu seljaka i obrnuto, to u rano doba nije bio rijedak
sluaj. Poetkom 16. st., meutim, sultan Sulejman drao je
potrebnim objaviti dekret koji je potvrdio spahije seljakog
porijekla u njihovim lenima i ouvati ih od razvlaenja iz tog
razloga. U 18. st. se proirenje lena na seljatvo i primanje
janjiara u trgovce i obrtnike toliko iroko razvilo da je status
askerija izgubio svako realno znaenje.
A S K E Z A , se promatra u Islamu, prvenstveno, u vezi s
mistikom, to je po njezinom sadraju, porijeklu i povije-
sti opravdano. Askeza (nusk - pobonost, odanost Bogu,
zuhd - odricanie, uzdrljivost, taquxi, - strah od Boga,
pobonost, bogobojaznost) tvori temelj cjelokupnog islam-
skog uenja o dunosti. Ona treba za svakog muslimana
vrijediti kao temeljno dranje u privatnom i drutvenom
ivotu. Ona se izraava u izbjegavanju svake neistoe, odre-
enih jela i pia, besmislenih odnosno iz iste elje za uit-
kom izvravanih ina, svih radnji, koje bi se mogle povezati
na ma koji nain sa grijehom, nepravom ili neistoom, te u
provedbi raznih obaveznih pranja, molitvi i postova. Ipak
asketsko dranje u Islamu ne smije voditi ka pregaranju
svijeta i pustinjatvu. Musliman je duan eniti se, prihvatiti
neki poziv i starati se za svoju obitelj. On mora ivjeti
potvrujui svijet, no ne smije se unutranje tako vezati za
svijet da narui svoj Bogu ugodni nain ivota. To islamsko
asketsko temeljno dranje moe se najbolje prevesti izrazom
riyiida, tj. vjebanje, vjeba. Moe se praviti razlika
izmeu mistikog i filozofskog oblika askeze: s intenzivnom
interiorizacijom svih islamskih dunosti i etikih propisa
povezuje mistik samotrpljenje, nain sjedenja, imenovanje
odreenih rijei i formula, vjebe razmiljanja i zatomljivanje
svih Bogom spreavanih elja. Njegov cilj je priprema due
putem askeze za doek onog Boanskog (vid. DERVI).
Filozofska askeza je vjebanje praktine i teoretske sposob-
nosti da se dua vodi, na temelju islamskih propisa, ka
oienju, a duh ka spoznaji Boanskog.
A S TR OL OGIJ A (a. 'ilm ahkam an-nugiim). Sve do naj-
novijeg doba bilo je tumaenje zvijezda visoko cijenjeno
u cjelokupnom islamskom svijetu, premda ga teolozi nisu
odobravali. U rano islamsko doba bilo je to, ipak, drugaije:
predodba o kozmikoj uvjetovanosti ljudskog ivota ini se
da nije bila u proturjeju sa fatalistikom slikom svijeta, tako
da se teolozi iz doba Abasida nisu ozbiljno suprotstavljali
uvoenju astrologije, koja je i u helenizrnu bila uveliko
proirena. Ve utemeljenje Bagdada (762) provodila su dvo-
jica dvorskih astrologa, Perzijanac Naubaht i idov Maaalah
(u. iza 809) i otada se nezadrivo irilo vjerovanje u astrolo-
giju, sve dotle da se nije usuivalo obavljati svakodnevne
poslove bez savjeta astrologa. Taj pobjedonosni hod nije
mogla vie zaustaviti ni pravovjerna reakcija, koja je prova-
ana u 10. st. i koju je, prije svega, al-Gazali (u. 1111) doveo
do opeg vaenja, a koja se protivastrologije borila princi-
pom apsolutne Boje svemoi. Opsena je astroloka litera-
tura. Ona se u poetku ograniavala da posreduje grke,
perzijske i indijske prirunike; ni na jednom drugom
podruju znanja nije tako rano i opseno zapoela prevodi-
laka djelatnost. Preostaci perzijskih vrela i neka grka djela
(npr. Pentateuh: Doroteja Sidonskog) poznati su u arap-
78

skom prijevodu. Ali uskoro su se praktino vane zbirke i
proricanja okrenula vlastitoj sadanjici. Ve je Maaalah
napisao svjetsku povijest iz astrolokog vienja, koja je poi
vala na perzijskim vrelima, ali koja je dovedena do njegovog
doba. Svoj vrhunac dostigla je arapska astrologija u 9. st. sa
Kindijem (latin. Alkindus, u. oko 860) i iznimno plodnim
Abu Maarom (Albumasar, u. 886), koji je, meu ostalim,
izgradio uenje o aspektima. Daljnja glasovita imena su Ali
ibn Ahmed al-Imrani (Haly Embrani, u. 955-956), al-Kabisi
(Alcabitius, u. oko 967) i panjolac Ali Ibn Abi ar-Ridal
(Haly Abenragel, u. poslije 1040). I gotovo svi astronomi
bavili su se, vie ili manje opseno, tumaenjem zvijezda;
esto je to bilo njihovo glavno znanje, premda su se spram
toga odnosili sa sumnjom; svaki vladar, koji je neto do sebe
drao, imao je svoje dvorske astrologe i mogao se vrlo lako
uvjeriti u to da je promatranje zvijezda vano za dobro
proricanje. Tako je veliki al-Biruni (u. oko 1050), koji je u
mnogim spisima s jetkom otrinom govorio o grekama i
glupostima astrologa, napisao izvrstan, elementarni uvod u
astrologiju, koji vrijedi jo i danas za itanje. Veina astro-
nomskih djela sa tabelama bila su, u prvom redu, odreena
za astronomske svrhe, jer se arapski astrolozi nisu zadovolja-
vali - suprotno mnogim svojim prethodnicima i nasljedni-
cima - sa sirovim priblinim vrijednostima zvjezdanih polo-
aja, nego su postavljali tana i komplicirana izraunavanja,
prije nego to su predskazivali. Time su, sa svoje strane,
oplodili astronomsko istraivanje. Pokuaj, kojeg je prvi
poduzeo Abu Maar, da bar dio podruja astrologije utemelji
na jedinstvenim principima, morao je, dakako, propasti; ve
mnogo mjerodavniji Ptolemej nije to uspio. Samo zbirka
najrazliitijih, esto meusobno proturjenih pravila i pro-
pisa, koja se tokom vremena sakupila, a sada uveana i
perzijskom i indijskom graom, omoguavala je znalcima da,
po potrebi, izaberu metodu, koja je primjerena dotinom
sluaju i eljenom ishodu. Tako su arapski astrolozi malo
vlastitog dodali naslijeenoj zgradi, ali uvodi i prirunici,
koje su oni sastavili, bili su tako pregledni i opseni da je
veliki broj njih bio u 12. i 13. st. preveden na latinski i grki.
Uz ove prijevode, koji su se irili u brojnim rukopisima,
mogla su se odrati samo astroloka Ptolemejeva djela. Astro-
loka djela arapskih pisaca pripadala su prvima i najee
izdavanim proizvodima tamparija i vrijedila su kao najvii
autoriteti sve do privremenog kraja astrologije u Evropi s
prodorom kopernikovskog sustava.
A S TR ON OM IJ A (a. 'ilm al-hay'a, 'ilm an-nugiim, 'ilm al-
-falak). Poznavanje zvijezda uivalo je u Islamu u svim
dobima visoki ugled, jer se Kur'an viestruko poziva na red
zvjezdanog neba kao na dokaz Boje providnosti, a sa razlii
tim od religije nareenim radnjama, kao post, molitva i
odreivanje kible, povezana su astronomska izraunavanja.
Sam Poslanik, a i njegova okolina nisu, dakako, bili zvjezdo-
znanei, te su im i znanja u tom pogledu bila ograniena na
neke upadljive zvijezde i zvijea, te 28 Mieseevih
postaia, tj. zvjezdane grupe koje su Mjesecu u pojedinim
Mjeseevim danima najblie. Godinji usponi i padovi tih
Mjeseevih postaja (anwa') vrijedili su kao znaci vremena.
Ali krajem umajadske dinastije i tek po abasidskom preuzi-
manju vlasti (750) dolo je do snanog razjanjavanja sa
79
Astronomija
kulturom pokorenih naroda, koja je upravo na ovom
podruju bila uveliko nadmonija. To se oitovalo u velikom
prevodilakom valu, koji se najprije usredotoio, zbog vode-
eg poloaja istonog dijela carstva, na indijska i perzijska
djela, a uskoro je zahvatio i grku literaturu. Prvi arapski
zvjezdoznanei stavili su u svojim djelima, manje ili vie
neobavezno, naporedo razne tradicije; tipino za to su tablice
s uputama za upotrebu (zid) al-Hvarizmija (oko 830). Vlasti-
tim promatranjima i izuavanjima, koja je posebice pomagao
halifa al-Memun (u. 832), uskoro su arapski astronomi utvr-
dili nedostatak takvog postupka. S tabelarnim djelom al-
-Batanija (Albatenius, u. 929) prodro je, u svakom sluaju, u
istoni dio carstva teoretski zasnovani i svakom vremenu
prilagodljivi Ptolemejev planetarni model; poreenjem svojih
rezultata mjerenja s onima Ptolemeja (Almagest) uspio je al-
-Batani izvesti znaajna poboljanja. I nadalje se ivo astro-
nomski istraivalo; mnogi od vladara, koji su od 10. st.
podijelili meu sobom carstvo, podigli su vlastiti, preciznim
instrumentima opremljeni opservatorij, kako bi u tabelarnim
djelima ovjekovjeili svoje ime. Meu uveliko preko stotinu
djela te vrste ovdje se, primjera radi, navode po historijskim
biljekama dragocjene Hakimijske tablice egipatskog zvje-
zdoznanca Ibn [unusa (zapoete oko 990), te prirunik al-
-Qanun al-Mas'udi od al-Birunija (1030), koji je zamiljen
po uzoru na Almagest (Ptolemeja), te koji je uzeo u obzir
indijsko zvjezdoznanstvo po originalnim vrelima. U 10. st. su
se metode izraunavanja toliko usavrile da je, na temelju
grke i indijske geometrije kugle, nastala samostalna trigono-
metrija. Dijelom astronomska, a dijelom filozofska kritika
umjetnog sustava Ptolemeja, koji je svaki planet obraivao za
sebe, ipak nikada nije utihla, premda je koljkasti model
kozmosa - to ga je sam Ptolemej predlagao - u obliku koji
mu je dao Ibn al-Hejsam (Alhazen, 965-1039), poglavito
znan kao optiar, naao velikog odjeka sve do novog doba.
Moda su zato negrke metode tako dugo ivjele u panjol-
skoj. Meslema al-Medriti iz Kordobe (u. 1007) priredio je
novo izdanje tablica al-Hvarizmija, a az-Zerkala (u. 1080)
sastavio, na toj osnovi (uz korienje al-Batanijevim djelom),
Tablice iz Toleda, koje su vladale zapadnom astronomijom
u cijelom srednjem vijeku. Dabir ibn Af1ah iz Sevilje (sred.
12. st.) napao je estoko neke postavke iz Almagesta zbog
stanovitih proturjeja, te su oko 1200. god. razni panjolski
filozofi, posebice al-Bitrudi, pokuali bezuspjeno skicirati
model kozmosa, koji bi bolje bio u skladu sAristotelom.
Zahvaljujui iroj kulturnoj razmjeni izmeu kranskog i
islamskog dijela panjolske, ovi su spisi ubrzo prevedeni na
latinski. Vei uspjeh, ali manji odjek, imala je kola iz
Merage kod Tabriza, koju je 1259. god. utemeljio Nasir ad-
-din at-Tusi (1201-1274), iitski univerzalni uenjak i savjet-
nik mongolskog hana Hulagua. Postupno je zvjezdoznancima
te kole uspjelo nejednolina kruna kretanja, od Ptolemeja
potrebna za prikaz kretanja planeta, zamijeniti takvima sa
jednolinom brzinom. Ibn a-atir u Damasku (1350) uspio
je, konano, na toj osnovi popraviti i posebice teku teoriju
Mjeseca i Merkura, te je tako ak brojano dalekoseno
anticipirao Kopernikovu teoriju planeta - a da, dodue, nije
napravio korak ka heliocentrikom sustavu. Njegovom
ugledu zahvaljuje astronomija kao kraljevska znanost da je,
due od svake druge svjetovne znanosti, cvjetala u Islamu.
I
Aari
Tako je Timurid Ulugbeg oko 1420. god. podigao u Samar-
kandu observatorij, uz suradnju istaknutih astronoma kao to
je Gijas ad-din al-Kai (u. 1429), po ijem je uzoru jo i 1576.
god. podignut observatorij u Istanbulu, te u 18. st. vie
takvih u Indiji. Mnogostruka promatranja imala su za poslje-
dicu stalna poboljanja astronomskih instrumenata, od kojih
je najpoznatiji astrolab - sprava za promatranje i raunanje u
jednom. Za poveanje tanosti mjerenja (prije izuma daleko-
zora!) gradili su se sve vei instrumenti; djelomino jo
postojei zidni kvadrat u Samarkandu ima promjer od 40 m.
Mnogi od tako dobijenih rezultata prodirali su od 10. st. pa
sve do novog doba u esto slabom, ali nikada presahlom toku
ka Zapadu i oplodili su trajno evropsku astronomiju. O tome
svjedoe izrazi kao zenit (samt ar-ra's, smjer glave), nadir
(samt nazir, protusmier), azimut (as-samt, smjer) i
brojna arapska imena zvijezda, koja se, dakako, samo najma-
njim dijelom vraaju na prava beduinska imena. Ve su se u
10. st. kod nas odomaile jasne zvijezde koje su popisane po
astrolabima radi orijentacije; njima pripadaju Aldebaran [ad-
-Dabaran (nasljednik Plejada)], Algol (al-Gul, demon),
Rigel (rigI, noga Oriona) i Vega (al-Waqi', obruujui orao).
Svi daljnji popisi zvjezdanih imena oslanjaju se na djelo o
zvijezima Abderahmana as-Sufija (903-986), koje dodjeljuje
veini neodreenih oznaka zvijezda, koje su sakupili arapski
jezikoslovci, neko mjesto na Almagestovom zvjezdanom nebu.
Kasniji evropski preraivai preuzeli su, veinom, doslovno
tamo sakupljena arapska imena i sa grkog prevedene oznake
poloaja, a da nisu ni spoznali njihovo pravo znaenje.
Legenda o zvjezdanom bogatstvu Arapa je, dakle, tisuljetna
zabluda. Prava djela islamskog zvjezdoznanstva nalaze se na
bitno punovanijim podrujima.
A R I (a. Abu-'l-lfasan 'All al-A'ari ), znameniti teo-
A
tee
log, roen u Basri 873-874. godine. itava genealogija
ovako: Ali ibn Ismail ibn Ishak ibn Salim ibn Ismail ibn
Abdalah ibn Musa ibn Bilal ibn Abi Burda. Do svoje etrde
sete godine bio je marljiv uenik mutazilitskog teologa al-
-Dubaija, a onda se, prigodom nekog spora s uiteljem o
ispravnosti Boje predodredbe, raziao s njim i krenuo svo-
jim putem. Drugi, meutim, dokazuju da se ovdje radi o
krivoj legendi, te da je vjerojatno, prouavajui predaje,
postao svjestan suprotnosti koje vladaju izmeu mutazilitskih
pogleda i islamskog duha. Kako bilo da bilo, on je otada
zastupao pravovjerna gledita protivna mutazilitskim, te je
sastavio velik broj djela dogmatske i polemike naravi. Inae
je pripadao afiitskom mezhebu. Zadnje godine ivota proveo
je u Bagdadu, te je tu godine 935. i umro.
Broj knjiga koje je Aari napisao dosie (prema Ibn
Furaku) tri stotine. Ibn Asakir daje naslove 99 knjiga. Djelo
al-Ibiina 'an usid ad-diyana tiskano je uz tri dodatka u
Hajderabadu 1903. god.; takoer i njegovo djelo Risala fl
istihsan al-hauxi fl al-kalam (Hajderabad, 1905).
Najznaajnije od njegovih tiskanih djela je Maqal: al-
-islamiYYI n. Ovo se djelo sastoji od tri dijela: a) pregled
muslimanskih sekti i razmirica (iiti, hariditi, murditi,
mutaziliti, mudesimiti, dehmiti, dirriti, nedariti, bekriti,
aske ti) (str. 1-289); b) vjerovanje pravovjerne zajednice
(ashb al-hadit wa ahl as-sunna), te blago odstupanje
od ove koje se oituje kod al-Katana, Zuheira al-Asarija, Abu
--------'---
80
Muaza at-Tavmanija (str. 290-300); c) pregled razliitih
miljenja o pojmovima kelama (str. 301-610).
Maqalat je prvo djelo te vrste u muslimanskoj literaturi.
Ono potanko razglaba nazore pojedinih sekti; pisac raspolae
podacima iz prve ruke. Nije optereeno nikakvim pokuajem
shematiziranja niti ikakvom pristranou. Pretpostavlja se da
je pisac napisao Maqalat u vremenu kada preobraenje i
njegove posljedice nisu vie bili svjei dogaaji. U predgo-
voru knjige izjavio je da ga je na sastavljanje navela injenica
to nedostaje objektivan prikaz onih koji krivo vjeruju. Vje-
rojatno mu je upravo elja da bude objektivan pomogla da se
uzdri, te da ne spomene nikakve poglede koje Predaja
pripisuje njemu osobno. S time u vezi istaknimo da je teko
praviti otru razliku izmeu njegove linosti i njegove kole.
Trei dio knjige mogao bi se pokazati dragocjenim za povijest
muslimanske skolastike.
Al-Aarija prati slava da je prevladao odbojnost starijih
muslimanskih uenjaka prema dijalektici u pitanjima vjere,
te da je ovu uspjeno koristio u napadu na mutazilite i
poglavare drugih sekti za koje se sumnjalo da krivo vje-
ruju. Smatra se utemeljiteljem pravovjerne skolastike
(kalam, kelam), budui da je i ono malo pravovjernih uite
lja, koji su se usudili zai u nju prije njega, bilo nedovoljne
kulture da izbjegne uvredljivost nekih izraza. Njegove su
metode naroito prihvatili afiiti, te je on oko sebe okupio
krug uenika iz kojeg su nikli mnogi slavni teolozi, koji e
razviti i proiriti njegove temeljne vjerske stavove. Najpoz-
natiji od ovih starijih aarita su al-Bakilani, Ibn Furak, al-
-Isferaini, al-Kuajri, al-Duvajni (imam al-Harameyn) i,
posebno, al-Gazali. Izvan afiitskog mezheba, al-Aarijeve
ideje nisu bile dovoljno priznate. Hanefiti su vie voljeli
ideje njegovog suvremenika al-Maturidija, koji se, meu
tim, od njega razlikovao samo u sporednim spornim ta
kama; Hanbaliti su zadrali stara gledita, te su ostali pro-
tivnicima aaritske kole. U panjolskoj se Ibn Hazm
suprotstavio al-Aariju. U vrijeme prvog Selduka, Tugrul-
bega, ugledni su aaritski uitelji bili ak, na poticaj vezira
al-Kundurija, i proganjani; no njegov nasljednik Nizamul-
mulk uskoro je dokrajio takav stav prema njima. Openito
su postajali sve utjecajniji, posebno zahvaljujui pisanju
znamenitoga al-Gazalija. U Magribu su nali vatrenog zago-
vornika u linosti Ibn Turnerta, osnivaa almohadskog car-
stva. Konani e rezultat biti da e aaritski kelam biti
pouavan u svim sunitskim kolama, te da e nekadanja
neslaganja biti zaboravljena.
A UR A (a. 'aura'), ime koje nosi 10. dan islamskog
mjeseca muharama, dan dobrovoljnog posta. Dri se da
je Muhammed, po dolasku u Medinu, a u svrhu da pridobije
idove, kojih je tu bilo veoma mnogo, ustanovio dan Aure.
Ali kada se njihov stalni otpor pretvorio u odluno neprija-
teljstvo spram nove zajednice, te kada su se odnosi s njima
krajnje zategli, post Aure prestao je biti vjerska obaveza,
nego je preputen slobodnom izboru vjernika. Vrlo je rano
naveden 10. muharam kao dan Aure, mada se sada ne zna
tano na koji se dan arapske godine postilo u poetku, jer se
vrlo loe zna kalendar toga doba. _i
Evropski orijentalisti dre...S..igur.nim da je taj dan preuzet iz
idovske tradicije. Muslimanska tradicija vee ga za obiaj-
.. . --

nost starih Arapa, te tvrdi da su Mekanci u stara vremena
postili dan Aure.
Muslimani su uvijek smatrali dan Aure kao preporuljiv
blagdan; potovan od pobonih ljudi svog sunitskog svijeta,
onje svet i iz historijskih razloga: toga dana je Nuh (Noj e)
napustio lau. U Meki su vrata Kabe otvorena posjetiocima
na taj dan. U iitskim zemljama, drugaiji su obiaji vezani
uz 10. muharam.
TA T UR K (t. Mustafa Kemal-pasa Ataturk), utemeljitelj
A i prvi predsjednik Republike Turske, roen je u Solunu
god. 1881, a umro u Istanbulu 10. novembra 1938. god.
Poto je vrlo mlad izgubio oca, Ali Rizu, odgojila ga je mati
Zubejda Hanum. U 12. godini, uao je u pripremnu vojnu
kolu u Solunu. God. 1895. uao je u vojnu kolu u Mona-
stiru (Bitolj), a zatim god. 1899. u onu u Carigradu, gdje se
poeo zanimati za politiki ivot i aktivno sudjelovati u
tajnim pokretima opozicije koju je izazvao despotizam sul-
tana Abdulhamida II. Kada je diplomirao Vojnu akademiju
god. 1905, upuen je kao kapetan u Damask, gdje je osnovao
grupu Vatan ve Hurriyet (Domovina i sloboda). Vrativi se u
Solun, mijeao se samo izdaleka u djelatnosti pokreta Ittihad
u Terakki (Jedinstvo i napredak), jer se nije uspio sasvim
sporazumjeti sa voama tog pokreta, posebice sa glasovitim
Enver-paom. Sudjelovao je u obrani Tripolitanije koju su
zauzeli Talijani (1911-1912), te je imenovan za vojnog ataea
u Bugarskoj i, tokom prvog svjetskog rata, proslavio se u
borbama na Dardanelima (1915) i, u svojstvu zapovjednika
vojske, u onima na Kavkazu (1916) i u Palestini (1917).
Nakon kratkog puta u Njemaku, on je ponovo preuzeo u
Palestini zapovjednitvo Sedme armije, s kojom je uzmicao
do na sjever od Alepa, gdje se zatekao pri primirju iz
Mudrosa (1918). Mustafa Kemal nije odobravao drakonske
uvjete tog primirja, te se sukobio sa sultanom Mehmedom
IV. Pozvan je u glavni grad, gdje su njegovi nacionalistiki
osjeaji podvrgnuti otroj kritici, a zatim imenovan (1919) za
inspektora Sjeverne armije u Erzurumu. 19. maja on se
iskrcao u Samsunu, odluan da se bori za punu nezavisnost
Turske, koja je bila ugroena namjerama Saveznika, a osla-
njajui se na trupe koje su mu ostale vjerne, 22. juna on je iz
Amasje uputio okrunicu kojom osuuje vladanje od strane
sultana i velikog vezira Damad Ferid-pae. Pomou Kon-
gresa, kojeg je sakupio u Erzurumu (23. jula) i Sivasu (4.
septembra), zatraio je neovisnost i jedinstvo Turske. Poet
kom 1920. god., poto je pridobio za stvar odreeni broj
politikih i vojnih linosti, sazvao je u Ankari prvu Veliku
narodnu skuptinu koja ga je izabrala za predsjednika. Borba
se vodila protiv vlade u Carigradu i protiv Saveznika, pose-
bice Grka (1920-1922). Njegova odluna intervencija u bor-
bama, koje su se vodile protiv Grka, uinila je da mu je
Skuptina dodijelila titulu Gazi (Pobjedonosni).
Primirje iz Mudanje (1922) potvrdilo je pobjedu Mustafe
Kemala, koji je dao da se 1. novembra 1922. god. izglasa
ukidanje sultanata. Konferencija u Lozani (novembar 1922-
jula 1923) dala je Turskoj njezinu potpunu neovisnost i
nacionalne granice. Drugi saziv Velike narodne skuptine,
ija je veina pripadala Narodnoj stranci, koju je utemeljio
Mustafa Kemal (a kasnije postala Republikanska stranka),
proglasio je Republiku 29. oktobra 1923; Mustafa Kemal je
81
Azab
-------!
izabran za Predsjednika - dunost na koju je on stalno
ponovo biran do svoje smrti - dok je Ismet-paa (Ismet
Inonu) imenovan za predsjednika vlade, a Ankara je postala
glavni grad. Poetkom 1924. je ukinut i halifat. Prve godine
turske republike obiljeene su nepokolebljivom rijeenou
Mustafe Kemala da modernizira zemlju, da otrese strano
ekonomsko starateljstvo, da je uini svjetovnom. Oslanjajui
se na jedinu stranku, koja mu je bila potpuno privrena, on je
nametnuo ustav koji je, praktiki, vlast dao predsjedniku
Republike (1924). Posvjetovljavanje, koje je obiljeeno uki-
danjem vjerskih sudova, kur'anskih kola i dervikih redova,
zabranom noenja fesa, ukidanjem lana ustava koji Islam
proglauje za dravnu vjeru, izazvalo je lokalne pobune
(Kurdistan, podruje Izmira) i reakcije u nekim politikim
sredinama, no brzo su uguene. Modernizacija se vrila (u
isto doba i turcizacija) nacionalizacijom stranih drutava,
poticanjem poljoprivrede i industrije, stvaranjem narodnih
banaka, razvitkom prometnica, reformom pisma, glasanjem
ena, ustanovom novog graanskog, kaznenog i trgovakog
zakonika. Odluke Mustafe Kemala, koje je bez otpora potvr-
ivala Narodna skuptina, irene su po zemlji putem lokalnih
odjeljaka Narodne stranke i putem HaZk evZeri (Narodni
domovi): cijela nacija je dosegnuta i proeta novim idejama.
Krajem 1934. god., jedan zakon je nametnuo svim graa
nima upotrebu prezimena; Skuptina je dodijelila Mustafi
Kemalu naziv Ataturk (Otac svih Turaka). U vanjskoj
politici se pokazao pristaom mira, ali odluan da titi neovis-
nost svoje zemlje; sa susjednim zemljama i sa velikim silama
zakljuio je ugovore o prijateljstvu ili saveznitvu. S Grkom,
Rumunjskom i Jugoslavijom je potpisao pakt, Balkanski
savez (1934), produen na Istoku paktom iz Sedabada (Tur-
ska, Irak, Iran i Afganistan) god. 1937. Umro je 10. novem-
bra 1938. u Istanbulu, a oplakivao ga je cijeli narod, koji je u
njemu gledao osloboditelja i obnovitelja zemlje. Privremena
grobnica bila je podignuta u Etnografskom muzeju u Ankari;
krajem 1953. god., njegovi posmrtni ostaci su sveano prene-
seni u golemi mauzolej koji je u njegovu ast podignut u
glavnom gradu.
Mustafa Kemal bio je ovjek nepopustljivog karaktera,
teko je podnosio opreku, strog spram sebe kao i drugih, a
jedini mu je cilj bio podizanje i veliina njegove zemlje.
Protivnik sultanata i Islama, on se obruio i na jedno i drugo,
smatrajui ih odgovornim za opadanje Turskog Carstva.
Njegova strasna ljubav prema domovini dovela ga je dotle da
je bio krajnje otar, kako spram etnikih manjina, koje su
dugo vremena ivjele u Turskoj, tako i spram nekih istaknu-
tih Turaka, ija je jedina krivica bila u tome to se nisu slagali
sa svim njegovim politikim idejama. Ataturk je, ipak, uda-
rio svoj jaki peat na novi reim u Turskoj. Za njegove
nasljednike nije moglo doi u obzir da dovedu u pitanje
njegovo djelo, osim u pogledu vjere i demokratizacije reima.
Z AB (a. 'azab), rije koja oznaava neoenjenog mu-
A karca ili neudatu enu, primijenjena je na neke vrste
boraca pod Osmanlijama izmeu 13-19. st. Vojnicima nekih
osmanskih formacija, posebice onima koji su regrutirani
putem devirme, bilo je zabranjeno eniti se prije nego to se
povuku iz slube; moe se pretpostaviti da su prvi azabi koji
se spominju - oni koje je vladarska kua Ajdin Ogullari
Azerbejdan
koristila kao pomorsku vojsku u 13. st. - bili neenje regru-
tirane po selima obale. Izraz je, vjerojatno, korien jednako
za mornare, istodobno u seldukoj dravi Konje i u
manjim dravama koje su oni naslijedili od kako su postali
gospodari obala.
Vjerojatno zbog toga to su to bile neenje, izraz azab
koristio se, od poetka osmanske epohe, za lake strijelce koji
su posebno regrutirani za vojne pohode, svaki puta kada se
dralo nunim; njihova uloga u borbi bijae da smjesta stanu
nasuprot neprijatelja, ispred topnitva i janjiara, te da
borbu otvore kiom strijela. Svih 20 ili 30 provincijskih
hanova davali su jednog od tih azaba; ovi su tokom slube
bili izdravani davanjima tih hanova, za isto vrijeme oslobo-
enih poreza.
Od sredine 14. st., postoje azabi korieni u garnizonima
osmanskih tvrava. Ti kale azablari, kako su ih zvali, bili su
manje-vie organizirani kao janjiari i drugi odaci regrutirani God. 1136. zemlja je pala u ruke atabega Ildigiza (Eldiguz),
putem devirme (mada sami nisu regrutirani po tom osnovu) i
plaani u srebru od Riznice. Premda su svi morali zapoeti
svoju slubu kao neenje, mogli su, po svoj prilici, dobiti
odobrenje da se oene, jer su se poloaji u tim korpusima mogli dolaskom Ilhana Hulagua (1256), Azerbejdan postaje sredi-
prenositi nasljedstvom na sinove. Nakon 16. st. kale azablart
ponekad su korieni kao pontonirei. Oni azabi, koji su bili
zadueni za municiju, bili su ukljueni u debedije, ali su
zadrali svoj naziv. Vjerojatno je do toga dolo nakon to se
debedije nisu vie regrutirale putem devirme. Kasnije, po
ukidanju janjiara, pominju se u izvjetajima azabi grani-
ari, kao elitna pjeadija smjetena na granicama.
Konano, Osmanlije su slijedili tradiciju kue Ajdin Ogul-
lari, pa su azabi upotrebljavani i za pomorsku slubu, kao
vojnici naoruani pukama pod zapovjednitvom asnika
(reis), koji su se mogli uzdii bilo do zapovjednitva galije biloizmeu 1514. i 1603. god., Osmanlije su esto zauzimali
do nekih viih poloaja u Admiralitetu. Ljudi iz odaka
Admiraliteta bili su, u stvari, poznati pod imenom azaba, te,
kao i oni koji su korieni u pomorskoj slubi, plaani iz
carske Blagajne. Bili su zadueni uvati ratne brodove za
vrijeme dok su bili u pristanitu.
ZERBEJ D t AN . Provincija u Iranu ali i Sovjetska soci-
A jalistika republika.
Velika iranska provincija. Na grkom se zvala Atropatene,
po imenu generala Atropatesa, koji je, u doba Aleksandrove
navale, proglasio njezinu neovisnost (328. pr.n.e.) i tako
sebi ouvao kraljevstvo u sjeverozapadnom kutu zemlje koja
e kasnije postati Perzija. Dinastija Atropatesa napredovala
je pod Arsakidima i smijeala se sa kraljevskom obitelji. Pod
Sasanidima, zemljom je upravljao marzuban i, oko kraja tog
razdoblja, on je pripadao obitelji Faruh-Hormizd. Glavni
grad bio je iz (ili Ganzak), iji poloaj je istovjetan s
ruevinama Lejlana, jugoistono od Urmijskog jezera.
Arapsko osvajanje Azerbejdana predmet je oprenih iz-
vjetaja u godinama 639-643. Navodi se da je pod halifom
Omarom, Hudajfa ibn al-Jeman osvojio ovu zemlju. On je
pregovarao s marzubanom, ija je prijestonica bila u Arda-
bilu. Ovaj je pristao platiti 800.000 dirhema (drahmi), a
Arapi su obeali da nee nikoga staviti u ropstvo, da e
tovati hramove vatre, kao i obrede koji se tu slave, te da e
zatititi puanstvo od Kurda (nomada) iz Belasegana, Sebe-
lana i atruzana.
Puanstvo (porijeklom Iranci) govorilo je mnotvo dijale-
kata. Arapski glavari postupno su se asimilirali u domo-
rodno puanstvo, te su oko sredine 10. st. Ravadidi bili
smatrani Kurdima.
Nakon Babakove pobune slabi utjecaj halifata na Azer-
bejdan. Zadnji energini upravljai (889-929) bili su Sa-
didi, koji su i sami skonali u pobuni. Nakon njihovog
pada, nastale su domorodake dinastije. Nakon haridita
Dejsama (pola Arap, a pola Kurd), Azerbejdan je zauzeo
dajlamitski poglavar Marzuban ibn Muhamed, po vjeri
batinit. Dajlamiti su zamijenili kurdske Ravadide (983-
1070).
Poetkom ll. st., horde Guza, najprije u malim grupama,
a onda u znatnim etama, koje su vodili Selduci, zauzele su
zemlju. Zbog toga je iransko stanovnitvo Azerbejdana i
susjednih podruja Transkavkazije postalo turkofonsko.
iji su potomci vladali - u suparnitvu sa Ahmedilijama - sve
do kratkotrajne invazije horezmijskog aha Delal ad-
-dina (1225-1231), za kojom su odmah slijedili Mongoli. S
te velikog carstva koje se prostiralo od Oksusa (Arnu Darja)
do Sirije. Prijestonica Mongola bila je najprije u Meragi, a
zatim u Tabrizu, koji postaje veliko sredite trgovakog i
kulturnog ivota. N akon Mongola i njihovih nasljednika
Delairida, Azerbejdan su okupirali Turkmeni koji su doli
sa Zapada (Kara-kojunlu i Ak-kojunlu), iji je glavni grad bio
Tabriz (1378-1502).
Nakon 1502. god., Azerbejdan postaje glavni bastion i
glavna taka okupljanja Safavida, koji su sami rodom iz
Ardabila i prvotno govore lokalni iranski dijalekt. Pa ipak,
Tabriz i druge dijelove pokrajine. Perzijsku prevlast usposta-
vio je ah Abas, no, tokom afganske navale (1722-1728),
Osmanlije su ponovo zauzeli Azerbejdan i druge zapadne
pokrajine Perzije, sve do trenutka kada ih je protjerao Nadir-
ah.
Snastupanjem dinstije Kadara, Azerbejdan postaje tra-
dicionalno boravite zakonitih nasljednika. Na Sjeveru,
konana granica s Rusijom (du Araksa) uspostavljena je
1828. god. Zapadna granica sa Turskom odreena je tek
1914. god., a pod Reza-ahom Perzija je ustupila Turskoj
mali teritorij sjeverno od Ararata.
Nakon 1905. god., predstavnici Azerbejdana uzeli su
aktivnog udjela u perzijskoj revoluciji. 3. aprila 1908. god.
ruske trupe dole su u Azerbejdan, u suglasnosti s Velikom
Britanijom, da osiguraju zatitu stranih kolonija u Tabrizu.
Ali su produile svoj boravak pod raznim izlikama i borile se
protiv Turaka 1914-1917. god. s razliitim uspjesima. One
su napustile Azerbejdan nakon ruske revolucije (1917) i
8. juna Turci su doli i u Tabrizu postavili njima sklonu
vladu. Tek tada se javljaju prvi znaci nacionalizma u zemlji.
Perzijsku kontrolu ponovo je uspostavio budui Reza-ah
5. septembra 1921. god. Nakon zbivanja 1941. god., sovjetske
snage su zauzele sjeverne pokrajine, ukljuujui i Azerbej-
dan. Pod okupacijom se razvio pokret za samostalnost Azer-
bejdana, unutar granica Perzije. Rusi su napustili Azerbej-
dan poetkom maja 1946. god. umjesto marta 1946., kako je
l_~~jprije bilo dogovoreno: ta odgoda, izazivajui veliku
82

I
I
raspravu u OUN,
meu
prouzroil~.je prvo slubeno .cijepan!e
saveznicima. Nakon njihovog odlaska, pnznata Je
pokrajinska samostalnost Azerbejdana 1946. god., kojom su
zajamena prava lokalne uprave, kao i upotreba lokalnog
turskog dijalekta.
Sovjetska socijalistikarepublika Azerbejdan. N alazi se u
sredinjem dijelu Transkavkazije, izmeu junoistonog
ravanja Kavkaza, obale Kaspijskog jezera i Araksa (koji je
odvaja od istoimene perzijske pokrajine). Na sjeveroistoku
ona granii s Autonomnom republikom Dagestanom (koja
sama ini dio RSSFR). Na sjeverozapadu, granica joj dotie
Sovjetsku republiku Gruziju, a na zapadu Savjetsku socijali-
stiku republiku Armeniju. Na jugozapadu, Autonomna
republika Nahievan, usjeena u armenski teritorij, ini dio
Azerbejdana, dok planine Karabaha ine samostalni teritorij
unutar Azerbejdana.
Nakon poraza ruske carske vojske, Baku je bio zauzet po
osnovu zatite od Saveznika (1918), za raun Rusije. Turske
trupe, pod Nuri-paom, zauzele su Baku 15. septembra
1918. god. i reorganizirale staru pokrajinu pod imenom
Azerbejdan - to, kako se objasnilo, na temelju slinosti
njegovog turkofonskog stanovnitva s turkofonskim stanov-
nitvom perzijskog Azerbejdana. Kada su nakon primirja,
Saveznici ponovo zauzeli Baku (17.10.1918), general Tom-
son je priznao postojeu upravu Azerbeidana, od stranke
Musavat, kao jedinu lokalnu vlast. Nakon odlaska Savez-
nika, proglaen je sovjetski reim u Bakuu 28.4.1920. god.
bez oruanog otpora i Azerbejdan postaje jedna od tri
zdruene republike Transkavkazije. God. 1936., federacija je
rasturena, a 5.12.1936. god. Azerbejdan je ukljuen u
SSSR.
Republika ima povrinu od 85.700 km", te desetak mili-
juna itelja, od ega nekih 40% ivi u gradovima. Lokalni
I Turci ine veinu od 3/5 stanovnika, dok ima manji broj
Armenaca i Rusa. Glavni grad Azerbejdana je Baku.
A Z H A R (a. Gami' al-Azhar, od al-Gami' al-azhar), da-
mija i kola u Kairu. Damiju je sagradio Dauhar al-
Katib as-Sikili (alias as-Saklabi), general Abu Temima
Maada, godinu dana nakon to su Fatimidi zauzeli Egipat, a
odmah nakon utemeljenja nove prijestolnice (al-Qahira: du-
mada I 359 - ramazan 361). Posveena je i otvorena za slubu
Boju uramazanu 36l!juni-juli 972. * Smjetena je nedaleko
od velike tvrave, izmeu etvrti Dejlem i turske etvrti na
jugoistoku grada. Dauhar je na zgradu stavio natpis (s
datumom 360. god. po Hidri) , iji tekst je sauvao al-
-Makrizi; meutim, on je kasnije nestao. Brojni drugi fati-
mid ski vladari gradili su dodatke damiji i darivali je poklo-
nima i darovnicama; al-Aziz Nizar (976-996), na primjer,
uinio ju je akademijom i podigao ubonicu za 35 ljudi.
Meu znamenitosti prve zgrade spominje se tilasm (talis-
man); na vrhu triju stupova postavljene su ptije figure koje
spreavaju da se ptice gnijezde i legu u damiji. U vrijeme al-
-Hakima (996-1020), zaklade i darovi poklanjani su Azharu i
drugim damijama. AI-Makrizi je sauvao zapis o tome koji
potjee iz 400. godine. Al-Amir je godine 1125. izgradio
udubljenje za molitvu (mihrab) s rezbarijama u drvu, na
I kojem bijae natpis tose do danas uva li Arapskom muzeju
Azhar
u Kairu. Damija ime duguje svom fatimidskom porijeklu, te
se s pravom tumai kao aluzija na az-Zahru, to je jedan od
l
nadimaka Fatime; od nje je dobila ime i maksura damije.
Manje dodatke damija takoer duguje halifama a1-Mustan-
siru i a1-Hafizu.
S ejubidskom vladavinom dola je i reakcija, budui da su
oni kao estoki suniti nastojali unititi svaki trag iitskim
Fatimidima. Saladin je damiji oduzeo pravo hutbe, te je liio
veeg broja al-Hakimovih darova. Prolo je gotovo itavo
stoljee prije nego to se milost vladara i plemia ponovo
osmjehnula damiji. AI-Melik az-Zahir Bejbars dodao joj je
nove zgrade, pobrinuo se da se uspostavi akademska nastava,
te joj vratio pravo hutbe (1266-1267: gawaz al-gum'a). Vie
emira slijedilo je njegov primjer. Otada datira procvat Azhara
kao damije i odgojne ustanove. Pored brige za nju unutar
domovine, damiji je pogodovala i injenica to su mongolska
razaranja na Istoku, a opadanje moi Islama na Zapadu,
unitili ili oslabili mnoge stare i slavne medrese. Kada je
1302-1303. god. damija razorena u zemljotresu, Emir Salar
ju je ponovo sagradio. Iz godine 1325. potjeu nove zgrade
koje je izgradio Muhamed ibn Husein al-Isirdi (iz Sirta u
Armeniji), kairski muhtasib; otprilike u isto vrijeme emiri
su u blizini damije izgradili visoke kole (madaris ): to su
uinili 1309-1310. Tajbers, a 1339-1340. Akbuga Abdelva-
hid. Ove su kasnije stavljene pod upravu Azhara, gdje i sada
spadaju. Evnuh Besir al-Damdar an-Nasiri (oko 1360)
dogradio je razne dodatke i napravio popravke. On je, tako-
er, poklonio damiji Kur'an i uioca (itaa) uz njega,
iznova opremio kuhinju za siromahe, te utemeljio katedru za
hanefitsko pravo. Godine 1397-1398. sruio se minaret, ali je
odmah popravljen iz privatne riznice sultana Barkuka. Ova
se nesrea ponovila dvaput (1414-1415. te 1423-1424), ali je
teta uvijek nadoknaena. Nekako u isto je vrijeme iskopan
bunar, izgraen sebil i podignut bazen za ritualno umivanje.
Evnuh Dauhar al-Kankabai (umro 1440-1441) sagradio je i
kolu pokraj damije. Najvei dobroinitelj damije u 15.
stoljeu bio je Kait-beg. Gradnja njegovih prostranih doda-
taka zavrena je 1494, malo prije njegove smrti. Njemu se,
pored ovoga, duguju mnoge zaklade za siromahe i za uene
ljude.
U osmanskom je razdoblju sjaj damije donekle izblijedio.
No treba spomenuti ipak mnoge znakove panje prema toj
instituciji. Osvaja Selim-ah esto ju je posjeivao i tamo se
molio, naredio je da se u njoj ui (ita) Kur'an, te poklanjao
darove za siromane studente. Stil graenja u osmanskom
razdoblju na znatno je nioj razini od onoga u ranijim vreme-
nima. U pogledu kulturnog napretka, vrijedno je spomenuti
prostorije za slijepce, koje je izgradio Osman Kethoda al-
-Kazdogli (Kasid Oglu) godine 1735-1736. Meu najveim
dobroiniteljima damije treba spomenuti Abderahmana
Kethodu ili Kihju (umro 1776), vjerojatno roaka gorespo-
menutog Osmana al-Kazdoglija. Sagradio je prostranu i
bogato ukraenu maksuru (svetite zastrto reetkom), udub-
ljenje za predvodnika molitve (mihrab ), propovjedaonicu
(minber), osnovnu kolu za siroad, bunar, te grob u kojem
je kasnije sam pokopan. Gorespomenute medrese at-Tajbe~- li
sija (Tabarsija) i Akbugavija (ije je ime kasnije iSkriVljeno. u
* Vidi napomenu na stranici 13.
. - - - ' - - - .. - - ' - - - - - - - - - ' - -
83
Azija
-.--- ------------------1-
Ibtigavija) povezane su meusobno novim zgradama. Pored
manjih popravaka i preinaka na zgradi, on se brinuo i za
opskrbu siromanih studenata hranom i odjeom. AI-Da-
berti istie da je oko 1805. godine, dakle generaciju nakon
utemeljiteljeve, veina ovih pobonih zaklada zanemarena.
Uskoro nakon toga dola je francuska ekspedicija koja je
donijela mnogo tekoa Azharlijama. Narodni preporod pod
Muhamedom Alijem nije u poetku bio sklon Azharu; no
kasniji su se hedivi trudili to su vie mogli da odre sjaj
znamenite ustanove. Ali Mubarak tano opisuje sadanju
zgradu, ne sa stajalita arheologa, ve obrazovanog musli-
mana, dajui podrobne podatke o veliini, vratima, sveti-
tima, udubljenjima za molitvu, ormarima, dvoritima,
minaretima, sunanim satovima, o obje gorespomenute
medrese, o loama (arwiqa), blagovaonama, zdencima, svje-
tiljkama , prostirkama i ilimima.
U srednjem vijeku studenti su, ba kao i danas, ivjeli
djelomino unutar, a djelomino izvan Azhara. Oni koji su
ivjeli unutra dijelili su se na teritorijalne skupine, a veina ih
je imala vlastitu hru i riwiiq. Pod rijeju !Jiiriit podrazumi-
jevaju su dnevne sobe, gdje su studenti drali svoje poku-
stvo, iako su esto spavali vani u dvoritu ili u loama gdje su
bile knjinice, itd. Loa, trijem (riwiiq, mn. arwiqa) je
zapravo prostor izmeu dva stupa; u ranije doba tu se
odravala nastava za manje grupe, tu se obavljao zikr, tu su se
vodili razgovori i rasprave. U prolom stoljeu bilo je 38
rivaka i IS hara. Tu su bili: l) as-Sa'a'ida, za studente iz
gornjeg Egipta, koja je bila velika i znaajna, glavno obitava-
lite malikita; 2) al-Haramayn, za Meku iMedinu; 3) ad-
-Daharina (Dakarne), za Tekari r, narod Tekrura, iz Senara,
Darfura, Vadaija itd.; 4) a-awiim, za Sirijce; S) al-Gaui, za
stanovnike Jave i druge Indoneane, te okolne zemlje; 6) as-
-Sulaymiiniyya, za Afganistance iHorasance; 7) al-Magariba,
velika i utjecajna, za narode sjeverozapadne Afrike; 8) as-
-Senniiriyya, koju je utemeljio Muhamed Ali; 9) al-Atrah, za
Turke; 10) al-Birniyya, za Bornu i okolne zemlje; ll) al-
-Gabartiyya, za somalijsku obalu; 12) al-Yamaniyya, za junu
Arabiju; 13) al-Akrtid, za Kurde; 14) al-Hunud, za Indijce;
IS) al-Bagdadiyya (Bugdadiyya), za Irak; 16) al-Beheira, za
itelje sjeverozapadnog podruja Delte; 17) al-Fayyumiyya
(Fayama), iz oaze Fajum; 18) al-Akbugawiyya (Ibtigaviyya),
koja je pripadala gorespomenutoj medresi; 19) a-anawtini-
i yya (al-Agahira, al-Watiyya), za junu Deltu; 20) al-Hanafi-
yya, za hanefite; 21) al-Faniyya, za srednji Egipat; 22) Ibn
Mu'ammar, privatna zaklada otvorena svim narodnostima;
23) al-Brabira (Barbra), za Nubijce; 24) Daktirnat Selh,
za zemlje oko jezera adi 25) a-arqawiyya, za one iz
sjevero-istone Delte, a u ast Abdalah a-arkavija (nedavno
utemeljena); 26) al-Hanbila (Hanabla), za Ibn Hanbalovu
sljedbu (vrlo malu).
Ovaj popis zemalja, iz kojih dolaze studenti, najbolje
pokazuje opeislamski karakter damije. Postoje, dakako,
velike razlike u statistici, budui da politike i ekonomske
prilike znatno utjeu na pohaanje nastave; poboljanje veza
igra ulogu i ovdje kao pri velikom hadu. Podjela na rivake
sprovedena je, kako vidimo, djelomino po narodnostima,
djelomino po sljedbama, a samo rijetko prema posebnim
zakladama. Studenti se, s obzirom na ovu blisku vezu sa
damijom, zovu mugtiwir(un), a kao uenici zovu se talih (mn.
L _
l' talabaii al-rilm, tragai za znanjem. Uitelji i profesori
slubeno se zovu mudarris, (muderis) a zbirno madyih. U
osmanskom periodu, poglavar ili rektor (ay!J 'umum ili
'I ay!J maiiyih. al-Azhar, sada najee a-ayh. al-akbar)
zamijenio je ranijeg Inspektora (nazir], koji je bio biran iz
'[ krugova viih dravnih asnika. Rektor je pripadao ili mali-
kits kom ili afiitskom mezhebu sve do 1870. g., a otada tu
I slubu dre hanefiti. Pored odravanja unutranje discipline,
njihova je dunost bila predstavljati damiju u odnosu na
l vladu.
Do najnovijih vremena, nastavni plan slijedio je ope
nastavne koncepcije medrese, s time da je najvie panje
poklanjao teologiji, pravu i Hadisu, te disciplinama kao to su
filologija i retorika, ali njegovale su se i druge grane znanosti,
iako u manjoj mjeri. Od 1872. g. nadalje vlada se poela
zanimati za reformne mjere. 1895. god. ustanovljen je
Upravni odbor, koji je reorganizirao nastavni plan i sustav
ispita, posebno zahvaljujui naporima eiha Muhameda
Abduha, koji je primanja studenata i profesora postavio,
oslanjajui se na vladinu potporu, na solidniju osnovu. U
glavnim pokrajinskim gradovima osnovane su pridruene
ustanove. Ali sve vea konkurencija novih ustanova - Dar al-
-Tllum (osnovan 1873), Muslimanska pravna kola (1907),
Sveuilite Fuad I (1927), prisilila je upravu al-Azhara da
provede korienitije reforme. Godine 1930. visoke studije su
se podijelile na tri fakulteta: Teologiju, Islamsko pravo i
Arapski jezik; a nastava je postupno prenesena iz stare
damije u moderna kolska zdanja.
Pod eihom Muhamedom Mustafom al-Meragijem bio je
konano ustaljen opi plan vjerske nastave (1936). Studenti
e, od sada, dolaziti na jedan od fakulteta nakon etvorogo-
dinieg kolovanja u osnovnoj i petogodinjeg u srednjoj
sekciji Instituta, te nakon dobivanja svjedodbe srednjeg
obrazovanja. Po zavretku etvorogodinjeg kolovanja,
dobivaju viu svjedodbu; za diplomu je potrebno jo
dodatno dvogodinje kolovanje ime se stjee stupanj alima.
Uenje jednog ili dvaju stranih jezika izborna je mogunost
na veini ovih teajeva. Studenti, koji dobiju diplomu alimije,
mogu nastaviti studij na Specijalistikom odjelu, za oblasti
Fikha, Tatohida, Kur'ana i Hadisa, Povijesti Islama ili
Filologije. Istim je zakonom stara oznaka za medresu zamije-
njena novom, al-gami'a al-azhariyya, tj. Sveuilite al-Azhar.
Z IJ A (CENTRALNA ili SREDINJA), obuhvaa
A nekadanji ruski zapadni Turkestan, a danas sovjetske
republike: Kazahstan, Kirgiziju, Uzbekistan, Tadikistan,
Turkmenistan; nekadanji kineski istoni Turkestan sa
Tarim-Bekenom, Kagarom i Hotanom, a danas Ujgursku
autonomnu oblast Sinkjang. Podruje se razbija na sjeverni
stepski pojas s nomadskim stanovnitvom i gradske kulture u
Hvarizmu (Horezmu), Transoksijaniji, Fergani i Tarim-Be-
kenu. Jakim naseljavanjem tuina (Rusa i Kineza preteno
po gradovima), te privrednim preinaavanjem,to podruje se
temeljito mijenja.
Prvo islamsko osvajanje zapoelo je 705. god., kineske
pretenzije su konano odbijene 751. god., a nakon haridit-
skih nemira, te pored sektakih pokreta, proveli su Samanidi
(873-999) sunitski Islam. Sredinja Azija je ostala znaajno
islamsko kulturno sredite (razvoj perzijske i arapske znan-
84

stvene i teoloke literature). Iz stepa na zapadu i sjeveru
vrbovani su turski robovi, koji su na cijelom islamskom
podruju bili vojnici, pa ipak islamiziranje nije prodrlo u
stepu. Tradicionalni uzajamni utjecaj sredinje-azijskih i
iranskih podruja prouzroio je sve do poetka 16. st. i
njihovo politiko povezivanje, u islamsko doba putem tur-
skih dinastija (Karahanida, Gaznevida, Selduka i Horezmi
ahova), te mongolskih (ingiz-han i nasljednici, pored lokal-
nih vlastodraca). U 12. st. prouzroili su Karahitajski gospo-
dari kratki budistiki preporod, a muslimani u Kagaru i
Turfanu bili su viestruko stavljeni pod vlast lamaistikih i
amanistikih nomadskih gospodara. Pomou Mongola,
Islam se proirio do Kine. I nakon politikog i religioznog
razgraniavanja od Irana pod Safavidima (1510), ostali su
bliski odnosi s one strane granice Oksusa; pri tome ne treba
potcijeniti utjecaje s turske strane (turski jezik prodro je kao
jezini element i na podruja naseljena Irancima). Privredni
odnosi pripomogli su mijeanju puanstva u graninim
podrujima, pa i istono-azijska trgovina nije nikada sasvim
obustavljena. Ipak, pored Irana nije se mogla na tom
85
Azija
podruju odrati nijedna vea politika tvorevina. Nasljedne
dinastije Mongola (ajbanidi) potisnute su na podrujima
vlasti, koja su se u sebi cijepala, od doseljenih turskih
plemena (Uzbeka, Kipaka, Kazaka, Kirgiza). Konano je
Rusija 1868-1895. osvojila hanstva Buharu, Kokandi, Hivu,
te ih podredila jednom upravitelju. U istonom Turkestanu
drali su se mongolski agatajski potomci sve do 1678. god.,
te, nakon kraeg Svetog carstva Hoda, podruje je, kao
Sink jang (Nova pogranina oblast) 1759. god. postalo kine-
ska provincija.
Za Islam u Sredinjoj Aziji tipini su usporednost opstoj a-
vanja posebice tovanih Poslanikovih i halifskih nasljednika
(sejidi, hode) i tursko-mongolske aristokracije, te snana
sunitska duhovnost, uz jake dervike redove (prije svega
nakibendije). Sredinja Azija je, sve do, samo dijelom i od
domorodaca podrane, sovjetizacije, svojom nepokoleblji-
vou u privrenosti iskonskim nomadskim idealima, kao i
prestinim sreditima islamskog teolokog obrazovanja
(Buhara), uzorito ostala kao pradomaja u svijesti srednjo-
azijskih Turaka.
Bahrein

LEKSIKON
ISLAMA

ImlAHREIN (a. al-Bahrayn). Od 1971. god. neovisni
I otoniemira t u Perzijskom zaljevu. Broji priblino
450.000 itelja, koji se sastoje od Arapa, skupa sa
otprilike 18.000 Indijaca, Pakistanaca i Perzijanaca, kao i
3.000 Britanaca i Amerikanaca, a 98 % su muslimani. Otpri-
like 55 % su iiti (priznaju dvanaest imama), nazvani Bah/i-
rina (jedn. Balirani), koji preteno ive po selima (teko je
vjerovati da su perzijskog porijekla). Suniti su veinom mali-
kitskog obreda (tu spada i obitelj koja vlada od 1783. god.), a
ima i neto hanbalita. Stanuju u gradovima, zovu se
Bahrayni i potjeu dijelom od Arapa koji su ivjeli na
perzijskoj obali. Muslimani podlijeu erijatskom, a Evrop-
ljani britanskom pravu.
po teritoriju plemena. Ako je ena hana, ona se bavi nekim
poslovima plemena tokom hanove odsutnosti, a njezine
odluke su vaee i obavezne.
ene tkaju svoje atore kao i svoje kilime, dok njihove
karakteristine cipele, zvane giva, izrauju mukarci. Svako
potpleme ima svoga lijenika koji lijei priprosti svijet, a, u
nekim sluajevima, pribjegava i bajanju.
Bahtijari imaju posebne obiaje koji se odnose na roenje,
enidbu i smrt; za rastavu praktiki ne znaju. Oni posjeduju
vlastitu batinu pjesama, ljubavnih popijevki, pokopnih
himni, kao i zanimljive igre i veliku raznovrsnost divnih
narodnih pria.
AH TIJ AR -NAMA , poznata takoer pod imenom Povi-

B AH TIJ AR I , skup plemena koja su se u 10. st. iselila iz

Sirije u Iran, gdje su, do 15. st., bili poznati pod imenom
B
jesti deset vezira, nastala je po uzoru na Sindbad-namu ili
Knjigu o sedam vezira, Kao i njezin uzor, knjiga se sastoji
veliki Luri; oni tvrde da nisu Iranci po porijeklu. Premda od okvirne prie unutar koje su umetnute druge povijesti
se pretpostavlja da su se njihovi preci iselili iz Baktrijane, koje se, tu, usko veu uz temeljnu priu. Sadraj je kratak;
odakle ime Bahtijari, nema nikakve potvrde te hipoteze. Oni sina kralja Azadbahta ostavili su na putu, malo vremena po
su, vjerojatno, potomci kurdske loze koja ini jedno od njegovom roenju, njegovi roaci koji su u bijegu; pronaen
najvanijih plemena Irana. i odgojen od razbojnika, on na kraju biva zarobljen od
Po uvjerenju su iitski muslimani, a njihov jezik je iranski kraljevih vojnika. Kralj, kojem se on svidio, uzme ga u
po porijeklu, no oni govore neko narjeje koje im je svoj- slubu pod imenom Bahtijar. Kada ga je, konano, postavio
stveno. Njihov teritorij zove se zemlja bahtijari i prua se od na visoki poloaj, kraljevi veziri, koji su postali ljubomorni,
Isfahana do Majdan-i Naftuna u Huzistanu, planinskom iskoriste jednu nezgodu da ga oklevetaju kod kralja, zbog
podruju gdje se nalaze bogata petrolejska polja. ega Bahtijar i kraljica budu zatvoreni. Kraljica, da bi se
Bahtijari su podijeljeni na dvije glavne grupe, Haft-Lange spasila, objasni da ju je Bahtijar htio zavesti. Tokom deset
i ahar-Lange. Vanija je prva i sastoji se od 55 potplemena, dana, svaki od deset vezira nastojao je ubijediti kralja da ga
dok drugu ine 24. Meu njima postoji mjeavina Lura i , pogubi; ali je ovaj znao to odgaati. Kako se usmrenje
Arapa. moralo obaviti jedanaesti dan, doe vo razbojnika, koji su
Budui da su pastirski narod, oni ive na zemlji, prelaze Bahtijara podigli, i obznani kralju da je ovaj njegov sin.
razdaljine dva puta godinje u potrazi za paom, te ih zato Nakon toga su veziri pogubljeni, a Bahtijar postaje kralj
zovu i ljudi trave, namjesto oca koji mu je ustupio vlast.
Bahtijari uivaju ugled dobrih strijelaca i izvrsnih konja- Prvotno djelo je bilo redigirano na perzijskom. Objavljeni
nika, te, u sluaju nude, mogu da ive na konju i vie dana su izvaci iz najstarije redakcije, uenog stila i u asonancama,
bez prekida. iji autor izjavljuje da je ovo djelo sloio za nekog princa od
Bogati hanovi ili voe borave u gradovima. Oni imaju i Samarkanda, koji jo nije identificiran, no koji je ivio tokom
mjesta ljetnjeg boravka, gdje ive tokom vrue sezone. Iako druge polovice 12. st. Novije redakcije, arapske (od kojih je
lieni knjike naobrazbe, oni dre uza se svoje mirze ili jedna umetnuta u Hiljadu i jednu no) i perzijske, jedno-
sekretare. Pa ipak, u novije doba su postali svjesni velike stavnijeg stila, razlikuju se redom pria i narativnim podrob-
vanosti obrazovanja, te sada svoje sinove alju u Evropu na nostima. Izmeu njih se smjeta ujgurska verzija (rukopis iz
, kolovanje. 1435) i perzijska, koju je prenio u stihove Penahi (15. st.),
~ne Bahtijara nisu pokrivene i skoro se slobodno kreu Novije su malajska i perzijska redakcija koju je u stihove

86

prenio Kethuda Merzuban (1795). Prie, u cjelini, imaju za l-redom bili su
cilj osvijetliti nezgode i opasnosti prenaglih odluka.
AJ R AM . Islamska kalendarska godina poznaje dva glav-
B na vjerska praznika: praznik rtve (a. al-sid al-kabir,
'id al-adha; t. kurban bayrami, biiyiik bayram) i praznik
prestanka posta (a. al-rid as-sagir, 'i d al-fur; t. seker
bayrami, kii<;iik bayram), koji su se slavili 10. dana islamskog
mjeseca zulhide (du '1-lJigga), odnosno 1. dana evala
(aunoal). Ve staroarapski obiaj, da se tim datumom zapo-
inje svetkovina rtve, postao je u islamsko doba dio hodo-
aa, koje je zapoinjalo 7. zulhide, a usto rtva je obavezna god., inio dio islamske republike Pakistan. Unutarnje-poli-
za sve muslimane (a ne samo hodoasnike), ako su financijski
u stanju da je obave (tj. ne smiju se zaduivati). rtvovane su
ovce, goveda ili deve; dvije treine ivotinje treba podijeliti
siromanima, jednu treinu moe onaj koji rtvuje zadrati za
sebe. Premda, u stvari, nazivan rnali, prazniku prekida
posta pridaje se u religioznom ivotu vee znaenje, jer se
njime zavrava znaajni mjesec posta, ramazan. Muslimani se
posjeuju tokom ovih praznika i uzajamno daruju, te odlaze
na grobove svojih mrtvih.
Na iitskom podruju slavi se, osim toga, 10. muharema
(muharram) dan Huseinove smrti. Svetkovanje zapoinje
ve l. muharema i dostie svoj vrhunac u povorkama i
ostalom Islamu nepoznatim proslavama muke i patnje, u
kojima se, sa protusunitskim tendencijama, dramatino i
drastino doarava Huseinova muenika smrt.
AJ R AMIJ E , derviki red koji je potekao od halvetija, a
B utemeljen je u Ankari u 14--15. st. od Hadi Bajrama
Velija. U sufijskoj tradiciji, Poslanik je naredio Abu Bekru
ad-dikr al-bafl, zikr-i haji, tj. skriti zikr, a Aliji ad-
-dikr al-gali, zikr-i celi, tj. javni zikr. Opredjeljenje za
zikr-i haji bajramije dijele se nakibendijama, te se zato
smatralo da su mjeavina halvetija i nakibendija; u stvari,
veza sa ovim zadnjima je slaba, a praksa zikr-i haji duguje se
melamijskom osnovu bajramija,
Smru utemeljitelja, red se podijelio, jedna od grana pri-
svojila je zikr-i celi i slijedila Ak emsedina; njezini lanovi
poznati su pod imenom bajramije emsije. Druga grana, pod
vodstvom Omer Dedea iz Bruse, napustivi zikr, vird,
posebnu odjeu i tekiju, uzela je ime melamije-bajramije.
Potom je nastala trea grana delvetije pod vodstvom Aziza
Mahmuda Hudaija (u. 1628-1629).
Vana je karakteristika njihovog uenja, drugi znak njiho-
vog melamijskog porijekla, da je pristaa uvoen u temeljnu
ideju ioahdai al-uiugiul (vahdet-i vucud) na poetku svoje
duhovne karijere, a ne na kraju, kao u drugim bratstvima.
On je trebao, najprije, shvatiti da svi ini proizlaze od Boga
(tevhzd-i efal ili Jena-i efal); zatim, koja su sva svojstva
Boja tteohid ili Jena-i SL/at); konano, da su svojstva
oitovanje biti, da je egzistencija jedna, te da su sve stvari
oitovanja a'yiin-i 'ilmiyya, koja postoje u svijesti Bojoj
(teohid-: ili Jena-i zat),
Kapa reda bio je tad od bijelog pusta sa est ploha (polja),
za koje se dri da simboliziraju est pravaca (gore, dolje,
desno, lijevo, naprijed, nazad), te upuuje, tako, da osoba
koja ga nosi razumije sve stvari koje postoje.
Od poetka, odnosi ovog reda sa srodnim melametijskim
Bai-bozuk
vrsti; viebajramijskih ejhova bili su priznati -
I od melametija za kutba datog doba.
Prilikom ukidanja tarikata u Turskoj 1925. god., njihova
sredita bila su Istanbul, Ankara, Izmit iKastamonu.
AN GLADE . Republika sa vie od sto miliona itelja,
B od toga preko 80% muslimana, 15% Hindusa, 300.000
krana, 500.000 budista. 90% muslimana su suniti i pripa-
daju hanefitskoj pravnoj koli; ostalih 10% su veinom iiti
(dvanaestoimamski). Banglade je od ukidanja kolonijalne
vlasti u Indiji 14.8.1947. god., pa do svoje neovisnosti 1971.
tiki razrauni izmeu Istonog i Zapadnog Pakistana, koje
je dijelio indijski teritorij, doveli su u martu 1971. god. do
otvorenog sukoba izmeu vojske i stanovnitva Istonog
Pakistana; 16. decembra 1971. god. kapitulirala je pakistan-
ska vojska u Daki i tako su stvoreni uvjeti za utemeljenje
drave Banglade. Time je poglavlje stvaranja islamske
drave, ukoliko se to tie Bangladea, najprije zakljueno. To
proistjee, s jedne strane, iz toga da se zemlja ne oznaava
islamskom republikom, a s druge iz toga to svi takozvani
islamski paragrafi pakistanskih ustava nedostaju u ustavu
Bangladea (1972). Taj ustav predvia parlamentarnu demo-
kraciju, u kojoj svi graani imaju ista prava i dunosti. Avami
Liga, najvea stranka zemlje, koja u parlamentu ima apso-
lutnu veinu i daje vladu, nominalno je socijalistika stranka.
Lijevo od nje su obje frakcije Nacionalne Avami Lige, kao i
jedan broj siunih stranaka, koje, u stvari, ne igraju nikakvu
ulogu u politici zemlje. Posljednjih godina jaa front islam-
skih snaga, to ima odraza i na zvaninu politiku. Banglade
je odmah po uspostavi neovisnosti otkazao lanstvo u
CENTa, SEATO i RCD paktovima, ali je postao lan
Commonwealtha. U meuvremenu, zemlja je pristupila u
drutvo nesvrstanih drava. Pakistan je meunarodno pravno
priznao Banglade u povodu 2. konferencije islamskih drava
u Lahoreu u februaru 1974. god., ime je omogueno, kako
njegovo sudjelovanje na ovoj konferenciji, tako i njegovo
ulanjenje u red islamskih drava. Veinom pobonih
zaklada (vakufa) upravlja javna sluba ili ih, bar, nadzire.
Vrlo je raireno tovanje dervia i grobova svetaca (hanikah).
Sufijski redovi suhravardija, itija i kadirija su najvaniji
redovi u Bangladeu. Za obrazovanje teolokih uenjaka
(ulema) postoji jedan broj privatnih kola. Vjeronauk je u
kolama obavezni predmet za muslimane. Bengali je slubeni
jezik zemlje. Danas postoje etiri sveuilita.
A I -B OZ U/( (t. basi-bozuh), izraz koji znai bez vo-
B e, neovisan, a najprije se primjenjivao u kasnom
osmanskom razdoblju, kako na skitnice bez prvotnog obita-
valita u pokrajinama i koji trae zaradu u Carigradu, tako i
na mukarce-muslimane, podanike sultana, koji nisu pridru-
eni ni jednom vojnom tijelu. Od ove druge upotrebe, izraz je
zapoeo znaiti civilni. i, zbog toga, dobrovoljci, koji su
inili tijela pridruena osmanskoj vojsci iz doba Krimskog
rata, zvali su se basi-bozuk askeri (civilne trupe ili neregu-
larne). Ti neredoviti vojnici, regrutirani velikim dijelom
meu Albancima, Kurdima i erkezima, sami su pribavljali
svoje oruje i konje (neki su bili konjanici), te su imali vlastite
zapovjednike. Tokom rata pokualo ih se podvri normalnoj
87
Batiniti
,-- ----- - - -----
I vojnoj disciplini, ali nije bilo nikakvog uspjeha; za vrijeme
sljedeeg rusko-osmanskog rata 1877. god., bcsi-bozuk askeri
izazvali su takvu osudu zbog svojih divljanja i sklonosti
plijenu da ih se, ubudue, nije vie koristilo.
B A TI N I T I (izvedeno od a. batin, unutarnje, skrive-
no), oznaava u prvom redu - i kao uzor za to -
ismailite. To ne s obzirom na sadraj njihovog uenja, nego
na njihovo religiozno ponaanje (dranje u tajnosti uenja
pred neupuenima) i njihovo uvjerenje da se iza izvanjskog
(:;;ahir) svetog spisa skriva unutarnje (batin), koje se
moe shvatiti putem posebnog postupka, naime svoenja
zdhira na batin. Propisi, prie, oitovanja o svijetu, pri-
rodni dogaaji, ljudi, imena, brojevi, slova itd. uvijek se
odnose simboliki i alegoriki prema nekom stanju stvari
koje je dostupno samo za to pozvanom. Postupak se ne
upravlja po vrstim principima. tovie, pokazuje se krajnje
proizvoljnim, te otvara vrata preuzimanju tuih, ak izmi-
ljenih nazora, to ismailiti koriste za izgradnju i propagiranje
svoga uenja.
Na drugom mjestu, batiniti su mistici sunitskog ili iitskog
pravca, koji koriste spomenuti postupak i uvjerenje koje mu
je u temelju. Taj postupak legitimno je omoguio, nadalje,
islamskim - ak neismailitskim - filozofima prilagodbu nei-
slam skog misaonog dobra i njegovo islamiziranje. Uvjerenje
da je imam najvii primjer u Kur'anu (III, 7) spomenutog
rsihun (onaj koji temeljito zna) i da, stoga, razumije
pravi smisao Kur'ana, odvelo je i dvanaestoimarnske iite u
odreeni postupak ta'unla, dodue bez stvarnih, sustavnih i
historijskih posljedica koje ismailiti iz toga izvlae. Kod ove
iitske grupacije ne postoji tajno uenje i nalog taqiyya,
skrivanja prave viere odnosi se jednako tako - kao zatita
od protivnika - na izvanjske radnje (kao npr. usudu',
obredno pranje pred molitvu) kao i na vjeroispovjedi. Ipak
ova, a i druge grupe, koje ta'wzl - na neki nain takoer
uvijek - odobravaju ili neto - iz nekog razloga takoer
uvijek - hoe sakriti, proglaene su odnosno obezvrijeene
od svojih protivnika kao batiniti.
A Z A R , tradicionalno privredno sredite orijentalno-
B -islamskog grada. Oznake siiq (arap.), bazar (perz.) i
carsi (tur.) upotrebljavaju se za sve vrste trgovakih i obrtni
kih mjesta, dakle i za povremeno odravana trita izvan
gradova. Bazar se ovdje shvaa, u uem smislu rijei, kao
tradicionalno poslovni krug unutar grada, veinom u njego-
vom sreditu. Bazar svakodnevno posluje (osim na praznike)
na stalnim graevnim jezgrama koje slue iskljuivo u pri-
vredne svrhe.
Struktura, funkcija i arhitektonsko oblije bazara odrali
su svoje bitne otiske sve do otprilike 1850. god.; a otada se
javljaju razliite jake promjene sa prodiranjem zapadnih
elemenata. Bazar je privredno sredite orijentalno-islamskog
grada i njegove okoline, najvanije organizaciono i poresko
sredite u sustavu rentijerskog kapitalizma (podruje kupnje
i obrta, mjesto finansiranja i kredita), kao i politiki i religi-
ozno znaajno mjesto.
Podruje bazara sastoji se iz prostorne naporednosti razli-
itih graevinskih kompleksa: reda duana du esto prekri-
venih uliica, zgrada s unutranjim dvoritima (hanovi), pre-
-~-
krivenih dvorana (vlasnitvo bogatih obitelji ili pobonih
zaklada). Duani se izdaju u zakup pojedinano. Izmeu njih
su damije, medrese, vrela, kupatila, itd. Cjelokupno
podruje moe se u cjelini i po dijelovima zakljuati i nema
nikakve stambene funkcije. Suprotno evropskim srednievie-
kovnim gradovima, ovdje vlada, dakle, stroga odijeljenost
stanovanja i privreivanja. Graevinski kompleksi razne sta-
rosti dodajno su poredani jedan do drugoga, esto du pro-
lazne osi (linijski bazar) ili oko sredita (ploni bazar). Grae
vinski kompleksi slue sasvim odreenim funkcijama: ulice
sa duanima za pojedinanu trgovinu i obrt, hanovi za veletr-
govinu i zanate, pokrivene dvorane za veletrgovinu i skladite
dragocjene robe. Ponekad su izmeu njih ili na rubu slo-
bodna mjesta za trita razne vrste. Bazar sadri najue
organizaciono i financijsko preplitanje pokretne i nepokretne
trgovine, vanjske i unutranje, privatnih i javnih usluga,
financijskog i kreditnog poslovanja, zanata u sasvim odree
nom prostornom uzorku. Svrstavanje je po granama (oblasni
nalog ili rezultat organizacije po cehovima), ali esto po
slojevima kupaca (seoska publika, nomadi, hodoasnici) ili
organizacionim jedinicama (proizvodnja + veletrgovina +
pojedinana trgovina odnosno proizvodnja + prodaja i
opravka proizvodnih sredstava). Tipine su bazarske robe:
sukna, tekstilne robe, zaini, ilimi, pokrivai, robe od koe,
ueta, kovine, drveta, cipele, jeftini zapadni industrijski
proizvodi. Tipini su bazarski obrti: kovai zlata, srebra,
bakra, lima (kujundije), te potkivai, umjetniki obrti, te
obrti s koom, stolari, tavioci, bojadisai, uari, tkalci,
lonari. Sredinio-periferijski razmjetaj razliito ocijenjenih
grana unutar bazara je, svakako, preteno rezultat privrednih
sila (struja prolaznika, kontakta s kupcima), a manje je
ovisan o poloaju glavne damije. Grane koje se gledaju
(tekstilna roba, mirodije, mjenjai novca; danas i suveniri,
zapadna potrona dobra) smjetaju se ponajvie u blizinu
glavnog ulaza.
Bazar se moe nai potpuno izgraen samo u velikim
starim vanjsko-trgovakimi obrtnikim gradovima. Najljepi
primjeri su: Alep, Isfahan, Tabriz, Fes, Tunis, Teheran,
Damask, Bursa. U manjim gradovima nedostaju pojedinani
elementi, a postoje i regionalni posebni tipovi. Posebni su
funkcionalni tipovi na koje se esto nailazi: bazar u etvrti za
opskrbu nekog gradskog podruja robom i uslugama dnevne
potrebe, nomadski bazar na rubu grada sa kupnjom vune iz
prve ruke, zatim ivotinja itd., kao i prodajom za nomadske
potrebe. Najvanije djelomine funkcije i tipovi zgrada
bazara bili su poznati ve u antici. Njihovo sasvim specifino
prostorno i organizatorno spajanje u jedan zatvoreni grae
vinski kompleks, koji je smjeten u gradskom sreditu, i u
jedan jedinstveni sustav funkcija, ipak je samostalno djelo
islamskog srednjeg vijeka.
BEDEL, izraz korien pod osmanskim reimom da ozna-
i namet koji je plaao onaj koji moe pridonijeti umjesto
nekih usluga ili roba koje je bio duan pribaviti dravi. Neke
kategorije sultanovih podanika bile su rijeene plaanja
poreza i pristojbi, ako se oslobode obaveza te vrste. Meu-
tim, ako ne bi ispunile svoje obaveze ili ako drava odrekne
njihova prava u tom pogledu, umjesto da ponovo postanu
obavezni na neki redoviti porez, trailo se od njih da daju
88

--T---
posebne namete, zamiene, te je mogue da se izraz bedel
koristio prvi puta da odredi te namete.
Poev od kraja 16. st., kako je dravna kasa esto bila bez
veih sredstava, izmueni defterdari esto su odbijali usluge ili
isporuke, koje su ti obveznici bili duni uiniti ili namirati,
dabi traili isplatu u gotovom novcu. Sredinom 17. st.,
polovica prihoda u novcu, koja je dolazila od mirijske zemlje,
dobijala se putem bedelata raznih vrsta. Jedan od najbolje
poznatih, zbog svoje iroke primjene, bio je bedel-i nuzul, koji
se traio, ini se, umjesto opskrbe i nastambi, koje su itelji
mjesta kroz koja su prolazili vojni asnici i funkcionari u
premjetaju, bili im duni osigurati besplatno; a ta je praksa
postala tako opi namet da je pridruena u nekim izvjetajima
auanzu.
Dva ili tri druga bedela postojea odranije mogu se navesti
kao od posebnog interesa: bedel-i cizye, koji su plaali gospo-
dari dunavskih kneevina i republika Dubrovnik; to je dad-
bina koja se plaala umjesto ne neke slube, nego plaanja
dizje od individualnih podanika (nemuslimanskih) na tim
teritorijima. Druga vrsta se zvala bedel-i timar; traila se, ini
se, prvi puta 1659. god. od timarlija koji nisu vie bili u
stanju vriti vojnu slubu u zamjenu za koju su drali svoja
lena; taj bedel je iznaao i do polovine njihovih prihoda, te,
premda nije postao stalni porez, bio je na snazi i pet godina
kasnije. Drugi namet, koji se traio od nosilaca lena, namet-
nut je prvi puta malo vremena nakon toga i trajao je dugo: bio
je to bedel-i cebeli, koji su, kao to ime kae, plaali oni iji su
prihodi prelazili odreeni iznos, prvotno 40.000 aki godi-
nje, u zamjenu za njihovo pravo da se na vojni pojave praeni
sa jednim ili vie naoruanih i jauih sluga.
Iako se u doba Mahmuda II i nasljednika napustilo mnogo
starih obiaja, jo su se koristili bedeli u vie sluajeva u
drugoj polovici 19. st. Tako se 1856. god., to se kasnije
obino oznaavalo pod imenom bedel-i asheri, uspostavio
jedan hait-i hiimayunom nazvan iane-i askeriyye. Poznatim
hau-i hiimayunom te godine osmanski reformatori su izjedna-
ili sve svoje podanike, te se ukida dizja, a inemuslimani
podlijeu vojnoj obavezi. U praksi, Porta nije bila sklona
koristiti ih kao vojnike, ne vie nego to joj nemuslimani nisu
bili skloni sluiti; bilo je odlueno da oni umjesto toga plaaju
bedel, koji je tako virtualno zamijenio dizju; najprije pobiran
od dravnih poreznika za svaku jedinku, njegovo primanje je
kasnije delegirano, sve do ukinua 1907. god., voama svake
vjerske zajednice na koju se odnosio.
Drugi nameti te vrste zvali su se bedel-i nakdi, plaanje
koje se rauna zamjenom. Prvi puta se uspostavilo dekretom
1885. god., te se od tog datuma taj porez mogao plaati od
ljudi koji su pozvani, drijebanjem, da vre vojnu slubu,
poluujui potpuno ili djelomino oslobaanje. Iznos za pot-
puno oslobaanje bio je tada utvren na 50 osmanskih zlat-
nika. Drugim dekretom iz 1914. god., oni koji su plaali
bedel (jo istog iznosa) bili su obavezni sluiti 6 mjeseci, a
onda su prebacivani u priuvu. Ta praksa kupovine osloba-
anja vojske nastavila se i pod Republikom, te je dekret iz
1927. god. utvrdio na 600 lira iznos koji se plaao za smanje-
nje sluenja. A drugi bedel-i nakdi bila je uplata od strane
ljudi u provinciji koji su po zakonu bili obavezni uvati
puteve na svom teritoriju, u zamjenu za tu slubu.
89
Beglerbeg
B E G ili BEY, turska titula, gospodar, gospodin, s
brojnim varijantama korienja. Svi dijalektalni oblici
(bag, bah, bek, bij itd.) vraaju se ka starom turskom obliku
bag, koji je potvren u natpisima iz Orhona (8. st.) i u
kineskim transkripcijama koje se odnose na Turke u Mongo-
liji istog vremena. Rije nema altajsku etimologiju (mongol-
sko begi je kasna posuenica iz turskog). Kao i mnoge titule,
bag je uzeto od drugih; ona moe dolaziti od iranskog bag, to
je potvreno kao titula sasanidskih kraljeva (boanski, od
starijeg izraza baga - to znai bog),
U natpisima iz Orhona bag-lar znai plerneniti, dru-
tveno tijelo bejova, a suprotno je bodun (narod, masa);
rije bag javlja se takoer u tim tekstovima kao drugi element
titule visokih asnika; utvreno je i pominjanje jednog Bars
Baga, koji je postao han i zet turskog Velikog hana. Sve te
upotrebe pokazuju da titula bag (kao, kasnije beg ili bey) ne
odgovara odreenoj funkciji, nego da je, u biti, poasna; tako
e ona, kod brojnih turskih naroda, biti prirodno pridodana
iz potovanja, imenu stariji brat, aga (bag aga ili aga bag =
osmanski agabey, gospodar (gospodin) stariji brat). Neka
turska drutva su je rezervirala osobama visokog ranga; a
druga su je proirila na opi smisao voe, gospodara,
mua ili gospodina. Ova titula, dakle, nema preciznu
vrijednost, nego se poblie odreuje u danom drutvenom ili
upravnom kontekstu, esto kao drugi element neke sloenice
[sancak bey(i)J. Kao titula dodana imenu, ona se, normalno,
stavlja iza rijei: Mehmed beg. enska titula begum (bego-
viea) jednostavno je posvojni oblik 1. l.jed. od beg (bag-im -
- rnoi gospodaru, a onda moia gospoo; uspor. han-um).
U islamsko doba, titula se koristi, pod Karahanidima,
najmanje za visokog funkcionara; bila je to prva titula koju su
nosili Tugrul i njegov brat agri, utemeljitelji seldukog
carstva. Pod Selducima i drugim kasnijim turskim rei-
mima, budui da su se turska imena slubeno poela koristiti
naporedo s tradicionalnim arapskim i perzijskim, beg je
postalo ekvivalent arapskom emiru. Pod tim reimima, kako
su veliki vladari nosili titulu haka n, han ili sultan, manji
vladari, kao oni anadolskih drava, nasljednici seldukog
carstva, Kara Kojunlu i Ak Kojunlu, nosili su titulu beg; pa
ak i veliki Timur.
Pod Ilhanidima, titula beg se, katkad, koristila za ene, a
pod Mogulima u Indiji, enski oblik begam postaje opi. Pod
Safavidima, kako je vladar uzeo titulu ah, beg gubi znaaj u
titulisanju od njega hijerarhijski niih linosti, u korist naziva
han i sultan. Pod Osmanlijama, s druge strane, ta titula se
zadrala za ast voa plemena, visoke funkcionare (graan
ske i vojne), te sinove uglednika, posebice paa.
E G L E R B E G (t. beylerbeyi), turska titula koja znai beg
B begova (zapovjednik zapovjednika); kao i druge titule,
pretrpjela je postupno obezvreivanje: prvotno, ona je ozna-
avala glavnog zapovjednika vojske, ali je onda dolo da znai
upravlja pokrajine i, konano, samo poasni naziv. U
prvom smislu, koristili su je rumski Selduci da oznae, pod
drugim oblikom, malik al-umara', a Ilhanidi kao titulu voe
etiri umara' al-ulusa. U carstvu Zlatne horde, titula se
koristila za sve umara' al-uluse. U mamelukom Egiptu, ona
je, moda, oznaavala auibak al-asakira.
Kod Osmanlija takoer, titula izgleda da je,
Bektaije
znaila glavni zapovjednik. Po prvi put je dodijeljena Lala
ahinu od strane Murata I, kada se, nakon zauzea Jedrena,
vratio u Brusu. Lala ahin imao je za nasljednika Timur-
taa, jo uvijek, ini se, jedinog beglerbega, koji se ostavljao
uvati Anadoliju kada je Bajezid (Bajazit) I iao protiv
Mire. Kada se, tokom rnetenog razdoblja", Musa doko-
pao evropskih teritorija, imenovao je jednog vezira, kazi-
askera i beglerbega. Krajem vladavine Mehmeda I najkas-
nije, postojala su dva beglerbega, s teritorijalnim oznaava
niern: Rumelije i Anadoliie, Tako je oito bilo i pod
Muratom II: u toku njegove vladavine, beglerbezi Rumelije
i Anadolije bijahu opi upravljai dviju pokrajina, a njihova
glavna zadaa bila je nadgledati, posredstvom sandak-bega,
feudalne spahije (sipahi), koje su vodili u borbu u sluaju
rata. Kako se poveavao osmanski teritorij, stvarale su se
nove pokrajine, tako da je krajem 16. st. broj beglerbega
iznosio oko 40. Beglerbeg Rumelije (koji je od 1536. god.
primljen u divan) imao je uvijek prvenstvo, a drugi, ako su
imali istu ast, zauzimali su rang prema datumu osvajanja
njihove pokrajine. Dolazilo je ak do toga da je neki veliki
vezir zauzimao takoer i poloaj beglerbega Rumelije.
Jasno je proizlazilo iz jedne kanun-name Mehmeda II da
su, ve pod njim, beglerbezi dospjeli da budu poasni stu-
panj, iji su nosioci zauzimali rang odmah iza vezira. Kra-
jem 17. st., izraz Rumeli beglerbegisi postao je takoer
poasni stupanj, pored toga to je oznaavao i upravljaa te
provincije. Zauzvrat, od 16. st., zvanje beglerbega vanih
pokrajina esto se dodjeljivalo nosiocima stupnja vezira, koji
su imali vlast nad beglerbezima susjednih pokrajina. Vezir je
imao pravo na tri tuga, a beglerbeg na dva. Veziri i begler-
bezi su svi nosili titulu pae, to je inilo da je sandak, u
kojem je boravio beglerbeg, bio poznat pod imenom pasa
sancagi.
Beglerbeg se smatrao potkraljern, saltanat vekili; imao
je mali dvor i predsjedao je vlastitom divanu. U poetku je
imao punu vlast dodijeliti timare i ziamete, a ta imenovanja
automatski su potvrivana; nakon 1530. god., njegovim
beratom podjeljivali su se samo najmanji timari (tezkiresiz).
U 18. st. terminologija postaje jo zamrenija, jer se, s jedne
strane, izraz vali sve vie davao opem upravljau pokrajine, a
beglerbeg, u tom smislu, izlazi iz upotrebe (osim beglerbega
Rumelije i Anadolije); a, s druge strane, perzijski izraz mir-i
mirn, mirmiran, koji se, prije, koristio bez razlikovanja (u
isto doba kad arapski amir al-umara') kao sinonim begler-
bega, sve vie se koristi da oznai poasni stupanj beglerbega,
te se dodjeljuje kao takav ak upravljaima sandaka. S
dubokom reorganizacijom pokrajinske uprave zakonom iz
1864. god., izraz vali postaje slubena titula upravljaa pokra-
jine. Otada su preivjeli samo izrazi Rumeli beglerbegisi,
mirmiran i mir-i umerii i to samo kao poasne titule.
B E K TA IJ E . Turski derviki red. Zatitnik reda je hadi
Bekta Veli, ija biografija, koja se nalazi u povijesnim
zapisima toga reda (prva verzija potjee iz 15. stoljea),
predstavlja legendu, iji je cilj ukljuiti sveca u red znameni-
tih vjerskih linosti, te kasnije politiko znaenje bektaija
objasniti djelatnou njegovog utemeljitelja. Potpuno je is-
kljueno da je Bekta ikada bio povezan sa Osmanom ili
Orhanom ili da je osniva janjiarskog korpusa (utemeljenog
pod Muratom I), kao to se navodi u bektaijskim zapisima,
te u nekim povijesnim vrelima.
Provjereno je, meutim, da se u 12. stoljeu meu anadol-
skim derviima pojavio izvjesni hadi Bekta iz Horasana.
Vjerojatno je bio uenik baba Ishaka, koji je vodio pobunu
1239. g., premda ovaj podatak (datira iz 1353. god.) potjee iz
aristokratske okoline njegovih takmaca, reda mevlevija. Nije
jasno da li je red izrastao iz kruga njegovih uenika ili je tek
kasnije povezan sa tada ve legendarnim svecom. Jer u
zborniku Maqiiliit hadi Bektaa, koji je izvorno napisan na
arapskom, a koji je Hatiboglu 1490. g. preveo u stihovima na
turski (kasnije je bio preveden i u prozi), nisu posebno
naglaeni karakteristina tajna uenja i obredi bektaija. Taj
red, iji neposredni prethodnici bijahu dervii poznati kao
Abdalan-i Rum, postojao je barem ve na poetku 15. stoljea;
bilo je to na poetku sljedeeg, 16. stoljea, kada mu je Balim
Sultan, drugi Pir, dao konani oblik.
Turskim dervikim ustanovama dao je u zapadnom Tur-
kestanu karakteristina obiljeja Ahmed Jesevi (umro
1166. g.). Kako su se irile Anadolijom, tako su dobivale i
izvjesna heretika obiljeja. Bektaiie su uspjeli sauvati
mnogo predislam skih i heretikih elemenata. U krajevima
gdje je red, pored muslimanskih, progutao i kranske
sekte, ukljuio je iroke mase, kao na primjer u Junoj
Anadoliji, a posebno u Albaniji, gdje je stvorena nekakva
mjeavina sastavljena od raznih elemenata. S njime su bile u
vezi zajednice, koje su ukljuivale meusobno bliske zasade
i obrede, a naroito skupine pod oznakom kizilbaa,
Odnos bektaija prema Islamu obiljeava njegova
temeljna karakteristika - narodna mistika, te njihovo zane-
marivanje bogoslunih dunosti, ukljuujui i obaveznu
molitvu. Njihova su tajna uenja iitska; oni priznaju dvana-
est imama, a osobito visoko cijene Dafera as-Sadika. Sre-
dinja linost za njih je Ali; oni povezuju Alija s Allahom i
Muhammedom. Od 1. do 10. muharema posveuju noi
oplakivanju mueniki palih pravednika; visoko cijene i
druge alijevske muenike, a posebno one koji su stradali u
djetinjoj dobi. U 15. stoljeu hurufijsko-kabalistiko tuma-
enje brojeva proirilo se meu njima; najvii ugled, sa
gledita uenja, imalo je za njih djelo Daoidan (Giiwidiin)
Fazlalaha Hurufija (u perzijskoj verziji), kao i sistematiza-
cija doktrine koju je pod naslovom Aknama na turskom
napisao Feriteoglu.
U bektaijskom obredu ima kranskih elemenata, od
kojih su neki vjerojatno bili unijeti jo u Anadoliji, dok su
drugi primljeni kroz kasnije dodire i stapanja, poglavito u
Rumeliji. Pri primanju novih lanova, dijeli se vino, kruh i
sir, to sjea na kransku priest. Bektaije ispovijedaju
grijehe pred duhovnim poglavarima koji im zatim daju
oprost. ene sudjeluju u obredima otkrivena lica. Manja
skupina njih zavjetuje se na neenstvo, a neenje nose nau-
nice kao znak raspoznavanja. Nije sasvim jasno da li je
neenstvo postojalo ve u ranom razdoblju bektaija ili ga je
prvi uveo Balim Sultan. Bektaije se nerijetko nastanjuju na
znamenitim mjestima hodoaa, te objanjavaju njihovu
svetost u skladu sa svojim tradicijama, npr. u Sejid Gaziju
blizu Eskiehira i na vie mjesta u Albaniji. uda opisana u
legendama o njihovim svetim ljudima esto uvaju neka
amanistika obiljeja.
90

----~a elu-~~tavog reda bio je elebi
koji je nastanji::--I - - - Prve korake ka modernoj gradskoj,
matino stanite reda (pir evi) u Hadi Bektau, sagrae-
nom nad grobom sveca (izmeu Kirehira i Kajsarija). Ova I Nadzornitvo ihtisaba, koje je centraliziralo jedan broj zadu-
je sluba u 18. i 19. stoljeu prelazila s oca na sina, iako ne
uvijek. Neenje imaju svoga poglavara, zvanog dede. Glava
svakog pojedinog stanita (tekije) zove se baba; zavjetovani
lan zove se dervi, onaj koji je poloio samo prvi zavjet
muhib, nezareeni pristaa reda zove se aik. Disciplinu
aka i pripravnika odrava murid. Bektaiie nose bijelu
kapu koja se sastoji od etiri do dvanaest nabora. Brojka
etiri simbolizira etiri kapije: senat, tar/kat, marijet,
hakikat, te etiri sloja ljudi: abid, zahid, arif, muhibb; broj
dvanaest upuuje na broj imama. Karakteristian je, nada-
Ije, dvanaestcijevni teslim tasi koji se nosi oko vrata, te teber
(dvosjekla sjekira).
Velike tekije ukljuuju slijedee dijelove: meydan evi, samo
stanite sa sobom za molitvu; ekmek evi, pekara i enske
odaje; as evi, kuhinjski odjel; mihman evi, odjel za goste.
Meu ranijim sjeditima reda zasluuju da se spomenu
slijedei. URumeliji: Dimetoka i Kalkandelcn (Tetovo); u
Anadoliji: Osmandik i Elmali; u blizini Kaira najprije u
Kasr al-Ajnu, a uskoro zatim na padini brda Mukatam (ve u
15. stoljeu); nadalje u Bagdadu i u Kerbeli.
Bektaijski oblik dervike vjere duboko je obiljeio pobo-
nost turskog naroda. Usporedo s mistinom knjievnou,
cvalo je i bogato i zanosno lirsko pjesnitvo bektaija-pjes-
nika.
Politiko znaenje reda duguje se vezi sa janjiarima, koji
su ve od samog poetka bili, kao i ostale politike osmanske
ustanove, pod utjecajem vjerskih korporacija. Bektaije su
najkasnije u drugoj polovici 15. stoljea zadobili iskljuivu
vlast nad njima. Njihova veza s ovim vrsto organiziranim
redom davala je janjiarima obiljeje zatvorenog udruenja.
Bektaije su takoer u vie navrata sudjelovali u dervikim
pobunama protiv osmanske moi, npr. u buni Kalenderoglua
(1526-1527). Ukidanje janjiara od strane Mahmuda II
(1826) pogodilo je i red s kojim su ovi bili povezani; u to je
vrijeme razoreno mnogo tekija. Sredinom 19. stoljea poela
je obnova reda i ponovna izgradnja stanita; bektaije su
doivjele preporod, koji se odrazio u njihovoj knjievnoj
djelatnosti krajem 19. stoljea, pa ak i nakon 1908. g.
Na jesen 1925. g. bektaije, kao i svi derviki redovi, bili
su rasputeni. Bektaije su, meutim, bili organizacija koja je
utabala put mnogim mjerama to e ih poduzeti turska
republika (odnos prema islamskom pravovjerju; poloaj
ena). Danas bektaije nastavljaju ivjeti na Balkanskom
poluotoku, posebno u Albaniji (do 1967), na Kosovu i u
Makedoniji.
Na Mukatamu, pored Kaira, navodno jo postoji slavna
tekija dervia-pjesnika Kajgusuza Abdala.
E L E D IJ A (a. baladiyya), gradsko poglavarstvo, opina,
B izraz, koji se koristi na turskom (belediye) i drugim
islamskim jezicima da se oznai moderna opinska ustanova
evropskog tipa, nasuprot starim islamskim formama gradske
organizacije. Izraz, kao i mnoge nove rijei modernog Islama,
pojavio se najprije u Turskoj, u koju su ustanove i slube
zapadnog tipa bile uvedene u okviru opeg reformnog pro-
grama Tanzimata.
Beledija
I
opinskoj upravii:~--'II!
se da je napravio sultan Mahmud II. Godine 1827. stvoreno je
enja u vezi sa nadzorom trita, mjera i teina itd., poslove
koje su do sada drali u svojim rukama lanovi klase uleme;
god. 1829., s istom eljom da se centralizira kontrola i
oduzme vlast od uleme, uveden je u carigradske etvrti sustav
glavara etvrti (muhtar). I dotle je bilo glavara na elu sela i u
muslimanskim i u kranskim selima, ali ne u gradovima,
gdje su kadije bili odgovorni da dre spiskove mukih itelja,
te da biljee seljenja, premietaje, itd. Sada je to preneseno na
muhtare, od kojih su dva, prvi i drugi, bili imenovani u svakoj
gradskoj etvrti (mahali). Neto kasnije, muhtari su dobili
oslonac u vijeu starijih graana (ihtiyar heyeti) od 3-5 la-
nova; u isto doba, ovaj sustav je proiren i na druge gradove
Carstva.
God. 1831. ukinuta je dunost upravitelja grada (sehre-
mini), koja je postojala od osvajanja Carigrada; neke njegove
funkcije, koje su se odnosile na odravanje javnih zgrada, bile
su prenesene na novostvorenu Direkciju za zgrade u drav-
nom vlasnitvu.
Nova faza je zapoela god. 1854., kada su zapoele dvije
promjene. Jedna je bila stvaranje nove Gradske uprave
(Sehremaneii za Carigrad; bila je to, zapravo, prilagodba
prefekture francuskih gradova, a bavila se, poglavito, nadzo-
rom trita, kontrolom cijena i dr. Upravniku grada trebalo
je pomagati Gradsko vijee (sehir meclisi), a tvore ga esnafi
(cehovi) i trgovci. Par mjeseci kasnije, donijelo je Visoko
vijee za reformu drugu odluku, da se stvori Gradska komi-
sija, koju ine, u veini, nemuslimani, i poneki musliman.
Njezina dunost je podnijeti izvjetaj o evropskoj gradskoj
organizaciji i podnijeti preporuke Uzvienoj porti.
Neki posebni imbenici poticali su na nove mjere. Najprije
su se poveali financijski i trgovaki evropski interesi u
Carigradu, a razvila se i nova etvrt u Galati i Bejogluu
(Pera), s kuama, nekretninama, duanima i hotelima. Novi
polet su dali i brojni savezniki kontingenti, koji su doli sa
Zapada za vrijeme Krimskog rata, pa je i udovoljavanje
njihovim potrebama bilo prenije.
Gradska komisija je radila etiri godine i njezine prepo-
ruke su se odnosile na izgradnju plonika, vodovode, ienje
grada, javnu rasvjetu itd. God. 1857., Visoko vijee je odlu-
ilo uvaiti te preporuke, te je u tu svrhu odluilo njihove
provedbe povjeriti gradskom vijeu koje se trebalo starati za
etvrti Bejoglu i Galata (1858). Gradsko vijee trebalo se
stvoriti od predsjednika i dvanaest lanova, imenovanih car-
skim ukazom, i to prvi za stalno, a ostali na tri godine. Sve
dunosti su bile besplatne, a stalni dunosnici su: pomonik
predsjednika, opi tajnik, dva tajnika-tumaa, inenjer i
arhitekt (oba s plaom). Nadlenosti Vijea bile su vrlo
iroko odreene: sve ono to se tie zdravstva i ope ugodno-
sti, a poblie putevi, kanali, rasvjeta, ienje, vodovod,
gas, namirnice itd. Vijee je imalo pravo, osim toga, dijeliti,
nametnuti i skupljati poreze i namete, posuivati do odree
nog iznosa, a u nekim sluajevima oduzeti vlasnitvo.
Nova organizacija je dosta dobro radila, pa se god. 1868.
donosi kodeks gradskih uredbi, s ciljem da se njena nadle-
nost proiri na 14 etvrti Carigrada. Svaka je morala imati
komisiju od 8-12 lanova koji biraju izmeu sebe predsjed-
91
Bengalska muslimanska knjievnost
nika. Trebalo je stvoriti opu skuptinu za Carigrad od 56
lanova, po tri na svaku etvrt, kao i Vijee gradskog pogla-
varstva od 6 lanova, koje imenuje i plaa carska vlada. Ta
dva tijela djeluju pod kontrolom Upravitelja grada (sehremini)
koji ostaje dravni slubenik. No 10 je sve ostalo mrtvo slovo
na papiru sve do 1876-1877., kada je ustavni pokret namet-
nuo novi zakonik za prijestonicu i pokrajinske gradove.
Najznaajnija novina u novom zakoniku bila je manje u
odredbama, a vie u injenici da ga nije proglasila Uzviena
porta, nego privremeni osmanski parlament. Ipak, ratovi i
krize, koji su nadolazili, nisu omoguili da se on ostvari.
Konano je god. 1879. objavljena nova i realnija verzija. Grad
je podijeljen na 10 etvrti. I dalje se ustrajavalo na Vijeu
gradskog poglavarstva, koje je zadueno pomagati Upravite-
lju, te na direktoru (mudir) kojeg imenuje vlada na elu svake
od 10 etvrti. Ovaj sustav vaio je do revolucije iz 1908. god.
U provinciji je politika reformatora slijedila istu liniju.
Stari autoritet ajana i gradskog ehaje (sehir kethiidasz) bio je
ukinut. Uveden je sustav muhtara u gradske etvrti i veinu
velikih gradova. U zakonu o vilajetima od 1870. god. done-
sene su odredbe o osnutku gradskih vijea u gradovima
pokrajina.
Nakon mladoturske revolucije, ponovo se pokualo s uvo-
enjem demokratskih gradskih ustanova. Zakon od 1876.
god. bio je donesen, te se pristupilo njegovoj provedbi, koja
je imala mali uinak. God. 1911. novi zakon je konano
ukinuo taj sustav. Na mjesto njega je stvoreno jedinstveno
gradsko poglavarstvo za Carigrad, nazvano sehremanet, a koje
je sadravalo devet slubi za etvrti, kojima je na elu dravni
slubenik. Upravitelju je ispornagala opa skuptina od 54
lana, po 6 na svakih 9 etvrti.
Prva mjera republike vlade za gradove bio je zakon od
16.2.1924. god., koji uspostavlja upravu grada u Ankari.
Upravniku je pomagala opa skuptina od 24 lana. Ustav je,
uglavnom, slijedio iskustvo iz Istanbula, ali s nekim promje-
nama, iji je opi smisao bio da se smanji samostalnost
gradskih poglavarstava u pitanjima financija i sigurnosti, te
da ih se stavi ue pod kontrolu Ministarstva unutranjih
poslova.
God. 1930. se izglasao novi zakon o gradskim poglavar-
stvima. Ukinuti su stari nazivi sehremanet i sehremini, a
zamijenjeni su sa belediye i belediye reisi, to se, redovito,
prevodi kao gradonaelnik (tj. predsjednik gradske opine).
Zakon je osigurao sustavni kodeks pravila za izbore i vrenje
dunosti gradskih organa i, s nekim promjenama, ostao je do
danas na snazi. Po njemu, gradskim poglavarstvom upravlja
gradonaelnik, stalna komisija i gradsko vijee. Gradonael
nika bira vijee, a ono samo se bira izravno na opim
izborima na rok od etiri godine. Gradovi od 2.000-20.000
itelja zovu se kasaba, a preko 20.000 sehir. Dunosti grad-
skog poglavarstva su: javno zdravlje, javne slube, urbani-
zam i javni radovi; ono namee pristojbe i ima vlastiti budet.
B ENGALSKA MUSLIMANSKA KNJIEVNOST
Razdoblje nastanka (900-1200).
Oko tri stotine godina prije pojave Islama u Bengalu,
bengalski se odvojio od zajednikog indo-arijskog jezika, a
92
ve stoljee i po nakon islamskog osvajanja cvjetao je u vidu
razvijene regionalne knjievnosti. Ali nije bilo ni izgraenog
bengalskog jezika ni knjievnosti prije nego to je Bengal
doao u doticaj s Islamom i muslimanima. Arheoloka iska-
panja u Paharpuru (Radahi) iMajnamatiju (Tripura), koja
su otkrila neke komade abasidskog novca iz razdoblja od
8-13. st., kao i prie o islamskim svetim pobonjacima, kao
to su Bajezid Bistami (u. 874), u Nasirabadu i itagongu,
zatim o Sultanu Mahmudu Mahisavaru (u. 1047) u Maha-
stanu i Bugri, te o Muhamedu Sultanu Rumiju (u. 1053) u
Madanpuru Mimensingu, kao i o Baba Ademu (u. 1119) u
Vikrampuru, dokazuju da su zahvaljujui pomorcima i misi-
onarima postojali stalni odnosi izmeu islamskog svijeta i
Bengala u doba kada je bengalski jezik bio jo u zaetku.
Tursko razdoblje (1201-1350).
Turci su se doepali Bengala god. 1202, ali im je trebalo
150 godina da uspostave svoju upravu nad cijelom zemljom.
Tokom tog razdoblja se stvorila islamska klima, koja je malo
pomalo proela upravno, vjersko i drutveno ustrojstvo.
Sanskrt, vrelo hinduske kulture, izaao je iz mode; perzijski,
slubeni jezik i jezik islamske kulture, zadobija prvo mjesto;
a bengali, jezik naroda, brzo se razvijao. Shek Subhodaya,
hagiografija na sanskrtskom o ejhu Delal ad-dinu Tabriziju
(u. 1225) i Niranjaner Rushma, bengalska balada Ramai
Pandita, sadre dovoljno elemenata da pokau rastui utjecaj
Islama u Bengalu.
Razdoblje neovisnosti (1351-1575).
Bengal je osvojio svoju neovisnost pod sultanom Ilijas-
-ahorn (1342-1357) i sauvao je 225 godina. Sultani Pandua i
Gauda poistovjetili su se sa svojim narodima i potpomogli su
na vrlo slobodouman nain svu bengalsku knjievnost, bez
razlikovanja kaste i vjerovanja. Pod njihovim mecenatstvom
prevedeni su na bengalski Bhiigavata, Rmdyana i Maha-
bharata; postojali su veliki pjesnici, Vidjapati i andidas; a
muslimani, suraujui sa svojim susjedima Hindusima, stva-
rali su nove knjievne teme zasnovane prvenstveno na arap-
sko-perzijskoj kulturi.
Moda je prvi pokuaj da se omogui islamskim uenim
osobama da upoznaju bengalski jezik uinio pjesnik i svetac
Nur Kutb-i Alem (u. 1416) iz Pandua, koji je u bengalski
uveo stil rikhta, u kojem je polovica polustiha sastavljena na
isto perzijskom, a druga polovica samo na bengalskom.
Svetac je bio kolski drug Gijas ad-dina Azam-aha
(1398-1410), a ostao je cijeli ivot prijatelj sultana, pod ijom
zatitom je ivio isto tako Vidjapati iz Mitile i Muhamed
Sagir iz Bengala, autor Yusuf-Zulayl;ii, prvog ben galskog
romana u stihu. I drugi pisci romantinih epova slijede
uskoro Sagirov primjer, kao Bahram-han sa svojim djelom
Layla-Magnun, Sabirid-han sa Hiinifii-Kayriipart, Donagazi
sa djelom Sayf al-mulk i Muhamed Kabir sa Madhumalati
(1583-1588).
Pjesnici su takoer uveli u Bengal islamske povijesne
prie. Zayn ad-din je napisao Rasiil vijay u slavu Poslaniko-
vih podviga, zahvaljujui zatiti Jusuf-aha (1478-1481), koji
je podrao i Maladara Basu da napie svoje djelo Sl;tr-
knshna vijay. Sabirid-han je takoer napisao Rasul vijay,
dok je ejh Fajzalah (1545-1575) sastavio Gluizi vijay i
Goraksha vijay.

Prvi islamski pjesnik, koji je u bengalsku knjievnost uveo
islamske vjerske propise, bio je Afzal Ali. On je redigirao
djelo o savjetima, N asihat-ndma, koje raspravlja o uenju
Islama. Pisao je i pjesme, a u jednoj od njih navodi ime Firuz-
-aha (1532-1533).
U djelu Stuyapir eiha Fajzalaha (1575) nalazi se oiti
knjievni dokaz spajanja islamske i hinduske kulture. Autor
u njemu opisuje vjerovanja i obiaje novog obreda koji se
trudi pomiriti glavne islamske i hinduske vjerske ideje. and
Kadi i ejh Kabir, oba pisci pjesama koje veliaju zajedniki
ideal sufija i vaishnaba, ivjeli su u doba Husein-aha
(1493-1519) i njegovog sina Nusret-aha (1519-1531).
Moguisko razdoblje (1576-1757).
Bengal je god. 1576. pao pod gospodstvo Mogula, koji su
na zemlju gledali kao na pakao koji je ispunjen dareljivou
raja. Oni su uveli svoju vlastitu kulturu u njezinom perzij-
skom obliku, a zanemarili lokalnu knjievnost. Ipak, hindu-
ska knjievnost se razvijala, koristei tematske krugove:
andi, Manasa, Dharme, Armada i Gariga; ona je dosegla
svoj vrhunac u vaishnabskoj knjievnosti, a islamska bengal-
ska knjievnost, na koju je jako utjecala indo-perzijska tradi-
cija, sjajila je dotada nepoznatim sjajem.
Meu slavnim muslimanskim piscima, treba navesti
posebno dva pjesnika, Sajid Sultana (1550-1648) i Alaola
(Alawal, 1607-1680). Prvi je bio sveti pjesnik itagonga;
Nabi varf/S):a, njegovo remek-djelo, poredi se, sa svake
take gledita, sa bengalskom Ramajanom i Mahabharatom; a
drugi, koji je bio dvorski pjesnik velike uenosti, zahvatio je
hindu-temu Padmayatija (1651). Oba su izvrila veliki i
trajni utjecaj na naredne generacije pjesnika, koji su ne samo
usavrili stare teme, nego i otkrili nove.
Na vjerskom planu, Nasihat-niima od ejha Parana
(1550-1615) i Kifayat al-musallin od Mutaliba (1575-1660)
znamenita su djela. Nasralah-han (1560-1625), plodni pisac
vjerskih djela, sastavio je Sorai-namu, Muso.r sauuil i Hida-
yat al-Islam. Treba jo spomenuti Bayiiniit od Navazi-hana
(1638), Hazdr masa'il od Abdelkarima (1698), Nasihat-
-ruimu i iho.b ad-din-namu od Abdelhakima (1620-1690) i
Sarsler nt od Kamara Alija (1676).
U rodu islamskih pria, mnoge su legende, koje se odnose
na Poslanika i njegovog ujaka Hamzu, napajale kazivanja u
djelima Nabz Vam0:.a, Rasul vijaya i ab-i mi'rdd od Sajida
Sultana, Dang-ndma od Nasralah-hana (1560-1625), Amzr
Hamza (1684) od Gulama Nabija i Anbiya' ViiIJz (1758)
od Hajata Mahmuda. Iblis-nama Sajida Sultana, Qiyiimat-
niima od Muhamed-hana, Nur-nama od ejha Parana i Niir
kandil od Muhameda afija zasnovane su na islamskom
shvatanju avla, Sudnjeg dana, kao i cjelokupne islamske
kozmogonije.
Romantini spjev, koji je jo ranije uveden, koristi Abdel-
hakim u svome djelu Yusuf Zulayha, kao i Lalmati Sayf al-
-mulk, potom Navazi-han u Gul-i Bakauiali (1638), Gariba-
lah takoe u Yusuf Zulayha i Muhamed Akbar u Zeb al-
-mulku (1673). Kada se ovaj anr pokazao jednolinim, er-
baz i ejh Sadi u Fikr-niimi i spjevu Gada Mallika (1712)
uvode u njega moralnu pouku.
Tragedija kod Kerbele bila je osnov rascvata elegijske
knjievnosti. Muhamed-han u svome Maqtul Husaynu
93
Berat
(1645), Abdelhakim u svojoj Kerbeli, Hajat Mahmud u
Dang-niimi (1723) i Muhamed [akub takoer u Muqtul
Husaynu (1694) pridonijeli su velikim dijelom popularnosti
te teme.
Englesko razdoblje (1757-1947).
Hindusi su izvukli korist od zapadnog odgoja bar pola
stoljea prije muslimana, te su revolucionirali bengalsku
knjievnost, uvodei u nju prozu i poeziju obnovljenu zapad-
nim idejama i oblicima. Isvar andra Vidjasagar
(1820-1891), Bankim andra aterdi (1835-1894) i Madhu-
sudan Data (1824-1873) igrali su veliku ulogu u knjievnoj
obnovi.
Muslimani su stupili na scenu pola stoljea kasnije. Mir
Muaraf Husein (1848-1911), Pandit Rijaz ad-din Mahadi
(1850-1919), ejh Abderahim (1859-1931), Kajkobad
(1858-1951), Muzamil Hak (1860-1933) i dr Abu 'l-Husain
(1860-1916) prisvojili su taj novi bengalski tok, da bi posta-
vili osnovu za modernu muslimansku bengalsku knjiev-
nost, a niz drugih pisaca slijedio je njihov primjer. Najslav-
niji meu njima bio je Ismail Husein irazi (1870-1931).
U isto doba se pojavio Rabindranat Tagore (1860-1941),
koji je dobio Nobelovu nagradu, a uinio je, svojim djelima,
da cijeli svijet upozna bengalsku knjievnost.
Nazru 'l-Islam (roen 1898), nacionalistiki pjesnik islam-
skog Bengala, stvorio je novu kolu realistike poezije, punu
ivota, svjetlosti i snage. On je dijelio muke i patnje svojih
zemljaka posebno, a ugnjetenog ovjeanstva openito. Bio je
jedinstveni bard, koji je najavio novo doba ljudima iz naroda i
pozvao ih da se bore za neovisnost domovine, u borbu koja se
kasnije izrazila u stvaranju Pakistana. Na njegovom tragu,
pjesnik Dasim ad-din (Doimudin, roen 1902) pjeva pje-
sme seljakog Bengala, osobito istonog dijela zemlje.
E R A T , rije arapskog porijekla, koja, na turskom
B osmanskom, oznaava odreeni tip naredbi koje je izda-
vao sultan.
Vie izraza turskog ili stranog porijekla koristi se s istim
znaenjem: to su turske rijei biti, yarlzg, buyuruldu; zatim
arapskog porijekla beriit, emr, hiikiim, tevki, mensur, misal,
irade; te perzijske pozajmljenice ferman, nian. Neke od tih
rijei koristile su se tokom cijelog osmanskog razdoblja, a
druge samo u nekom vremenu; neke su imale opi smisao,
dok druge posebno precizniji.
Rije biti nije se mnogo koristila nakon 1500. god. u smislu
sultanove naredbe. Emr (emir), korieno tokom 400 godina,
nije znailo samo opi nalog, nego i posebni, kojim se
odluilo izdati berat; otuda izraz u uvodnom dijelu berata: eli
emirlii, onaj koji raspolae nalogom da se da berat. Hiikiim
(hukm) susree se u smislu naloga openito, ali je znailo isto
tako posebni tip naredbe, s ijim je tekstovima uprava postu-
pala posebno. Nisan oznaava svaku naredbu, bez ikakve
razlike, koja ima tugru (nisan), ali od 16. st. posebice one koji
su redigirani od najvie financijske slube Carstva. Naredbe
od najvie vanosti oznaene su manje estim izrazom mensur,
j;
1
misal i irade (korien samo od 19. st.), Berat ima ui smisa:: I
on znai in postavlienia, ukaz imenovan.ja " dunost.'. " I
s tim dokumentom uprava posebno postupa.
Kako je sva postavljenja u Osmanskom Carstvu dodjelji-
- - - - _ ..__._-- -
Berberi
~ao sultan, berat se UVij~k davao u ime sultana, te' je uvijek
I
bio popraen epitetom ~erifili hiimayun (carski berat).
Svako imenovanje bilo je vreno postavljenjem, koje se
nagraivalo privremenim uivanjem lena ili u gotovom
, novcu; stoga su se sva imenovanja, od pae pa do slubenika
, damije manjeg znaenja, vrila beratom. Kako se pod ime-
nom berat podjeljivalo jako mnogo postavljenja, oni se mogu
svrstati po sadraju: vezirlik berau, timar berau, malihane
berati, te kada se daje udruenju ili drutvu, ocaklzk berati,
itd.
U posebnom znaenju, berat postaje jedan od brojnih
izraza koji su se koristili u odnosu na upravu dobara timara.
Prema vanosti postavljenja, berat se predoava jednostav-
nije ili uzvienije, ali je uvijek redigiran u divanskom stilu, te
su njegovi temeljni elementi i slijed openito istovjetni. Nakon
invokativne molitvene formule (davet) i tugre, koje ne ine dio
teksta, moe zapoeti s dvije formule, od kojih jedna, poziva-
jui se na znak sultana, citira nalog, a druga prelazi odmah na
razlog. Kod sveanih berata, vladar, u stilu perzijske frazeolo-
gije, pozivajui se na od Boga dobivenu mo, odreuje da
njegov poslanik izvri dunost. Ako je dunost ili funkcija
vezana za neka dobra (a to je u veini sluajeva), onda su ona
nabrojana. To nabrajanje ini se na prvi pogled najvanijim
dijelom teksta, a napisano je pismom sijakat. Onda slijedi uput
iteljima kojih se tie, traei da priznaju osobu, te se zaklju-
uje uobiajenom reenicom sultanskih naredbi: da svi to
priznaju i poklone povjerenje carskom znaku, tugri. Nekada
berat ne nosi datuma, a nekada je napisan na drugom pismu i
od druge ruke. Na dnu dokumenta, u lijevom uglu je ime
mjesta gdje je izdata naredba.
Trebalo je platiti neku pristojbu da bi se napisao berat. Ne
zna se do sada slubena taksa, ali, prema brojnim primje-
rima, kretala se izmeu l i 3 % dobra njime dodijeljenog na
uivanje.
E R B E R l . Berber Je skupno ime za rasno raznorodna
B plemena, koja ive u Sjevernoj Africi, vjerojatno euro-
-sredozemnog porijekla, koja govore jedan od dijalekata isto-
rodnog berberskog jezika ili su govorila do arabizacije. U
predisiarnsko doba dolazilo je, pojedinano, do vremenski i
lokalno ogranienih dravnih tvorbi berberskih plemena koja
su se meu sobom cijepala. Berberi su se estoko suprotstav-
ljali arapskoj navali sve do poetka 8. st., ali su tada u veini
preli na Islam i sudjelovali u osvajanju panjolske. Osjeaj
da nisu jednaki s Arapima doveo je, ipak, uskoro do pobuna
kao i otpada od pravovjerja. Berberske trupe pomagale su
povremeno Fatimide, a od ll. do 13. st. osigurale su ak
dvije berberske dinastije (Almoravidi i Almohadi) prevlast u
Sjevernoj Africi. Poslije toga, samo jo neka berberska ple-
mena, koja su ivjela u nepristupanim predjelima, igrala su
samostalnu ulogu; jedan dio se povukao u Saharu; ostatak se
arabizirao i s jezikom i obiajima izgubio je i svijest o svome
autonomnom etnikom porijeklu. Od prvotno zatvorenog
berberskog podruja, izmeu oaze Sive u libijskoj pustinji i
Kanarskog otoja, preostale su samo male etnike enklave,
rasute preko cijele sjeverne Afrike, izmeu Sive i atlantske
, obale s jedne strane, te nigerskog koljena i Sredozemnog
I mora s druge strane. Od danas otprilike 6 mil. Berbera, vee
grupe ive posebno u Maroku (u Rifu, na atlaskim lancima i
- - - - - - - _.. _- ... _._--_. . _----
94
u oazama) i u Aliru (u Kabiliji, Oresu i Mzabu). U Tunisu
naseljavaju Matrnatu i otok Derbu, a u Libiji gorje Barke,
Debel Gurjan, Debel Nefusu i poneku oazu. U sredinjoj
Sahari mogu se posebice imenovati nadaleko rasuti Tuarezi.
Prvotno se berberska vjera sastojala od raznih lokalnih kul-
tova. Nakon to se, povremeno, uveliko prelazilo na idov-
sku vjeru, preuzela je kranska vjera vodeu ulogu, te je
iezla bez ostatka tek u 12. st. Po njihovom prijelazu na
Islam, Berberi su najprije ispovijedali pravovjerje, ali su
onda, iz opozicije, preuzeli jedni za drugima hariditska i
dijelom iitska uenja, sve dok Almoravidi nisu presudno
doprinijeli da sunizam konano pobijedi. Danas prevladava
malikitski mezheb (vjersko-pravna kola). U udaljenim
podrujima odrale su se male hariditske grupe. Tako je
Islam, dodue, za religiozni ivot Berbera postao odluujui,
dok se u domaaju graanskog i kaznenog prava, obrnuto,
uoava da se staro plemensko obiajno pravo zadralo u
brojnim sluajevima kada odredbe islamskog prava nisu
odgovarale. Obiaji dijelom stalno nastanjenih, a dijelom
nomadskih Berbera razlikuju se znatno od arapskih; posebice
vie slobode i utjecaja uiva ena, a mnogi to tumae time to
je kod Berbera prvotno, navodno, vladalo matrijarhalno (obi-
teljsko) ureenje.
B E R B E R S K I JEZIK, skupno ime za veliki broj jezika i
dijalekata Berbera, koji se jedni od drugih manje ili vie
razlikuju, to moe ii i do meusobnog nerazumijevanja.
Berberski jezik je jedna od pet grana semito-hamitske (afro-
azijske) jezine makro-obitelji, te je time u dalekoj srodnosti i
sa arapskim. Mnogo upadljivije od tragova te sustavne srod-
nosti su, ipak, rijei koje su u novije doba posuene iz
arapskog, a koje ine vei postotak berberskog leksika. ak
su i rijei za brojeve u veini dijalekata preuzete iz arapskog.
Zemljopisno irenje berberskog dopire danas od oaze Sive
na Istoku sve do atlantske obale na Zapadu i od sredozemne
obale prema Jugu kroz Saharu sve do Nigera i Malija. Mala
enklava postoji, osim toga, u Mauritaniji i sjevernom Sene-
galu. Mogue je da su u 17. st. izumrli jezici praitelja
Kanarskog otoja prije panjolskog osvajanja, takoer bili
berberski dijalekt, pa ipak preostala graa ne doputa neki
jasni zakljuak. U najvanije berberske jezike spadaju tama-
zight i ilha u Maroku i graninim dijelovima Alira, kao i
jezik Kabilije u sjevernom Aliru i jezik Tuarega u junoj
Sahari; ovi posljednji imaju vlastiti suglasniki alfabet sa
smjerom pisanja ulijevo, koji se naziva tifinagh. Ukupni broj
stanovnitva sjeverne Afrike, koji jo danas govori berberske
jezike, cijeni se na otprilike 5-6 milijuna.
Berberski jezik ima dugu povijest. Neka vrsta staroberber-
skog je jezik libijskih natpisa (otprilike 2. st. pr.n.e.), koji su
pronaeni poglavito u predjelu Kartage, a koji su napisani
tzv. numidskim ili starolibijskim alfabetom. Prvotni vlastiti
naziv Berbera (danas jo iv u imenima dijalekata ta-
-mazigh-t, ta-mahak) postoji, kao mazax, ve u rimskoj
literaturi.
E R E K E T (a. baraka, blagoslov). U Kur'anu rije se
B koristi iskljuivo u mnoini: barahat su poslani ljudima
od Boga, kao i rahma i salam. Moe se prevesti sa blago-
slovnom snagom, boanskog porijekla, koja dovodi do obilja

na materijalnom planu, a napretka i sree na duevnom
planu. Kur'anski tekst (kalam al-lah) je, naravno, ispunjen s
bereketom. Bog moe uiniti da baraka zrai iz osoba Njego-
vih poslanika i svetih ljudi: Muhammed i njegovi potomci
posebno su njome obdareni. Ali Bog moe i povui Svoju
baraku. Tu i tamo se nalazi da se bereket pripisuje najrazliiti
jim stvarima. Ve u Kur'anu, maslina i no 27. ramazana su
blagoslovene (mubiirak).
U praksi, rije je zavrila tako da je dobila svjetovni smisao
(dovoljnosti, dostatnosti): ma fihi baraka. Almohadi su je
koristili u znaenju nagrade koja se dodaje plai vojnika. U
magribskim narjejima se razliito koristi u prilokom znae
nju dosta!.
ESMELA. Formula bismi '!liihi 'r-rahmani 'i-rahim,
B koja se obino prevodi sa U ime Boga, milostivog i
samilosnog zove se besmela (basmala, bismi!la) ili tasmiya.
Predavai i pravnici Medine, Basre i Sirije (kako tvrdi
Zamaheri) ne smatraju to retkom kojim poinje Fatiha i
druge sure. Oni dre da ta formula samo razdvaja sure ili
znai, naprosto, blagoslov. To je mislio i Abu Hanifa, te zato
njegovi sljedbenici ne izgovaraju te rijei glasno u molitvi. S
druge strane, predavai i pravnici Meke i Kufe besmelu
smatraju retkom poetka Fatihe i drugih sura, te je izgova-
raju glasno. To je miljenje a-afiija, a zasniva se na injenici
da su ove rijei zapisane na listovima koji su sainjavali
kur'anske tekstove, dok se rije amin tu nije pojavljivala.
Svugdje nailazimo na obiaj da se ime Boje zaziva kad se
poinje neki vaan posao. Posebno je zabiljeeno da su stari
Arapi zapoinjali pozivnice na vjenanja rijeima: bi 'r-rifa
wa 'l-bonin, ili bi 'l-yumn. Zamaheri pretpostavlja da se u
neznaboaka vremena govorilo: U ime al-Lte ili: U ime
al-'Uzze. U suri XI, 41 Kur'ana imamo skraeni primjer
besmele: Ukrcajte se u nju, u ime Allaha, ree Nuh neka
plovi i neka pristane!
Besmela ima veliko znaenje u oima pobonih ljudi, a
njome se slue i ljudi koji vraaju; ovi potonji koriste je kao
hamajliju; vjeruju da je bila zapisana na Ademovom (Adamo-
vom) boku, na Debrailovom (Gabrijelovom) krilu, na Sulej-
manovom (Solomonovom) peatu i na Isinom (Isusovom)
jeziku. Ova je formula ukrasni motiv koji se mnogo upotreb-
ljavao na rukopisima i u arhitektonskoj ornamentici.
IB L I OGR A FIJ A . Pojam bibliografije koristi se u uem
B smislu, naime kao po odreenim gleditima poredani
popis spisa, neovisno o njihovom postojanju u nekoj knji-
nici. Budui da je tampanje na islamskom Orijentu uvedeno
tek poetkom 18. st., nalazila se cjelokupna literatura prije
toga samo u obliku rukopisa, iji su se tekstovi prepisivali, no
koji nipoto nisu imali jednolinost dananjih ottampanih
knjiga jednog izdanja. Tako promatrano, bibliografije na
islamskom Orijentu sve do uvoenja tampanja mogle su biti
samo opi popisi rukopisa.
Od 9. st. doivjela je islamska proizvodnja knjiga snaan
polet, iju materijalnu osnovu treba vidjeti u uvoenju jeftine
tvari za pisanje, papira. Iz tog vremena je poznat i najstariji
popis knjiga, Kuab al-fihrist Ibn an-Nadima. Taj bagdadski
knjiar napisao je 987-988. god. sustavno postavljen kom-
pendijum o literaturi, koji je trebalo da obuhvati sve dotada
Bid'a
poznate arapske spise, te je prikazao razvitak i predmet svake
pojedinane znanosti i dao podatke o piscu. Neto kasnije
nastao je i najstariji poznati popis iitske literature od at-
-Tusija (u. 1067). Perom Ibn Hajra al-Ibiliia (1108-1179)
prenesena je bibliografija zvana Fihrist sa otprilike 1400
arapskih naslova. U poznate osobne bibliografije rauna se i
ona ar-Razijeva, koju je sastavio al-Biruni. Od univerzalnog
uenjaka as-Sujutija (u. 1505) znamo za njegovu autobiblio-
grafiju. Panju zasluuju i mnoga biobibliografska djela
Ctabaqiit-literatura). Suoeni sa znaajnom islamskom lite-
rarnom proizvodnjom u srednjem vijeku, moramo pretpo-
staviti da je bilo jo mnogo vie bibliografija, no koje se nisu
odrale. Za klasificiranje znanosti imamo al-Farabijev
Ihs' al-t ulum i Takoprizadeov (Taskopruzade) Miftii~
as-sa'ada, iji je turski prijevod Mevzuiitii 'l-ulian, koji je
izvrio njegov sin, bio vrlo rairen, te koji je utjecao na
daleko najvanije preneseno bibliografsko ostvarenje,
osmansko djelo Katiba elebiia (alias Hadi Halife). Njegov
Kitab kaf ae-zuniin 'an asami al-kutub wa al-funiin
(Knjiga otkria misli preko imena knjiga i znanosti) plod je
dvadesetogodinjeg sakupljakog rada i popisuje 14.500
naslova od otprilike 9.500 pisaca. U opsenom uvodu posve-
uje se on povijesti, znaenju i klasificiranju pojedinanih
znanosti. Iza toga slijedi alfabetski popis naslova s navodima
o piscu, sadraju, biografskim podacima i datumu nastanka.
Slino modernom ukrtenom katalogu nalaze se u alfabetu
naslova i upisivanja pod devizama. Kao nadoknadu za ne-
dostajanje indeksa pisaca nudi Katib elebi (dosada netam-
pan) biografski rjenik (Su!lam al-iousul iiii tabaqdt al-
-fuhid). Uz Kuab kaf nastavljeno je pet dodataka, od
kojih zadnji, onaj Bagdadli Ismail-pae (u. 1920), sadri vie
od 10.000 naslova.
Za doba tampane knjige postoji danas vie retrospektiv-
nih opih bibliografija. Za arapsko podruje su to djela
L Sarkisa (1928) iKahale (1957-1961), za Perziju Hanbabe
Muara, a za vremensko razdoblje pisanja arapskim pismom
u Turskoj biobibliografsko djelo Bursali Mehmeda Tahira i
nedavno Ozegea, Tekui bibliografski popis, veinom oslo-
njen na zakon o obaveznom primjerku, ostvaruje se danas u
Turskoj, Perziji i mnogim arapskim dravama putem nacio-
nalnih bibliografija odnosno slinih popisa. Pri predmetnom
otvaranju, koristi se u nekim sluajevima decimalna klasifi-
kacija u neto izmijenjenom obliku. U nekim zemljama
nastaju dokumentacioni centri.
ID 'A je upravo suprotnost od sunna, te znai gledite,
B smisao ili nain djelovanja, slino emu nije prije posto-
jalo ili bilo primjenjivano, dakle novinu ili novotariju.
Rije je postala teoloki vanom prilikom protivljenja pre-
ciznom sliieeniu Poslanikove Sune; ona, tako, oznaava
sve nove ideje i postupke koji su se pojavili u islamskoj
zajednici, pokrivajui sobom novine, na planu vjerskih
zasada, koje nisu u suglasju s tradicionalnim vrelima
(usul.) vjere, te nain ivota koji je razliit od Poslaniko-
vog. Rije se javlja, prema tome, da oznai napuivanje na
osobno razilaenje, koje ide do krivovjerja, premda ne do
prave nevjere (kufr).
U tom razvitku se pokazuju dvije izrazite strane. Jedna,
tradicionalistika, ponajvie Ibn Hanbal i danas, praktino,
95
Bilmede
samo vahabiti, uida je dunost vjernika slijeenje (iuib")
Sune, a ne uvoenie promiena (ibtida'). Druga, uviajui
injenice promjene svijeta, ui, na raznim stupnjevima i
nainima, da su novine opravdane i, ak nune. Prema a-
-afiiju, sve to je novo i proturjei Kur'anu, Suni, vjerni
kom konsenzusu (igma') ili predajama (alar) je bid'a koja
zavodi na krivi put. Ali dobra novina, koje ne proturjei,
hvale je vrijedna. Izraenija klasifikacija dijeli novine prema
pet pravila vjerskog prava. Novine, koje su, dakle, kolek-
tivne obaveze neophodne islamskoj zajednici (fard kifiiya),
izuavanja su jezikoslovlja u svrhu shvaanja Kur'ana, itd.;
prihvaanje i odbacivanje zakonitih svjedoka, koji razlikuju
zdravu od loe predaje; ozakonjenje vjerskog prava; opovrga-
vanje krivovjeraca. Zabranjeni su krivovjerni sustavi koji se
suprotstavljaju pravovjernom Islamu.
Konano, razlika izmeu pojma bid'a, krivovjerje, i kufr,
nevjerovanje, vodi ka osnovi bid'e, koja je bila samo zabuna
(ubha) u pogledu zdravog dokaza, dok je kufr uporno suprot-
stavljanje.
ILM ED E (t. bilmece), naziv koji se openito daje na-
B rodnim zagonetkama kod osmanskih Turaka. Turci na
Sjeveru i Istoku koriste, umjesto ove rijei, razne druge koje
se izvode iz korijena tap- (pronai).
Moe se razlikovati prave narodne zagonetke od umjetnih,
kao to su lugaz ili mu amma, po njihovom oito jednostavnom
obliku, igri rijei ili dvostrukom smislu, neloginom prividu.
Da bi se rijeila zagonetka, potrebno je najprije shvatiti smisao
posebne terminologije, koja ima neto od karaktera hijero-
glifa. Nijedna od tih crta nije posebna za turske narodne
zagonetke. Posebno turski karakter bilmede u prvom redu je
vezan za zemljopisnu situaciju i turski narodni ivot.
Danas, zagonetke ine poglavito granu narodne turske
knjievnosti koja je namijenjena djeci. Ipak, postoje svjedo-
anstva koja navode na to da su se neko mnogo ozbiljnije
uvaavale i inile dio narodne filozofije.
IN B A A (t. binbasi, vo tisua), turski vojni stepen.
B Rije se vrlo rano javlja kod zapadnih Turaka i ve se
koristila pri Orhanovoj vojnoj reorganizaciji god. 1328-1329.
U obliku minbai, izraz se susree i kod istonih Turaka, te se
koristio, npr., za oznaku stupnja u safavidskoj vojsci u
Perziji. Izraz binbasi nije se izgleda mnogo koristio u redovi-
toj osmanskoj vojsci u klasinom razdoblju. On se, ipak,
ponovo javlja u 18. st. i slui za oznaku asnika nanovo
stvorenih mIrI askerija, pjeadije i konjanitva, koje je
plaala dravna blagajna. Od pohoda 1769. god., postojalo je
97 pukova ove vojske, kojom je svakom zapovijedao po jedan
binbaa. Ovaj je dobijao plau od 2.000 pjastera po pohodu,
plus desetinu plae svojih ljudi. Krajem 18. st., binbaa
postaje redoviti stupanj nove vojske, a odnosi se na koman-
dante bataljona, uz neto manju plau.
IR GE VI (Birgivi, Birgili), Mehmed ibn PIr AI!, turski
B uenjak, ija glasovitost
jo uvijek ivi kod obinog svijeta.
Roen u Balikesiru god. 1522. (ili 1520., ako je taan Katib
elebi, kada kae da je umro u dobi od 55 godina); kada je
zapoeo kolovanje, uskoro se istakao meu djeacima svoje
dobi i doao u Carigrad, gdje se vezao, najprije, uz Ahi-zade
Mehmed-efendiju, a onda uz kazi-askera Abdurahman-efen-
diju. Poto je dovrio svoje obrazovanje, pouavao je u
medresama Carigrada, te je, tokom toga vremena, bio uveden
u red bairamiia od eiha Abdurahmana Karamanija. Zahvalju-
jui utjecaju svoga uitelja Abdurahman-efendije, dobio je
mjesto kassama kod vojske u [edrenu, ali se, malo kasnije,
htjede povui istodobno i s te dunosti i od poduavanja. Ipak,
njegov eih nije pristao na to da potpuno napusti pouavanje i
predavanje, a kada mu je njegov zemljak Ataulah-efendija,
staratelj Selima II, ponudio poloaj muderrisa na medresi koju
je izgradio u mjestu Birgi, on je prihvatio. Njegova karijera
profesora, pisca i predavaa u Birgiju (odatle nadimak Birgevi)
okonala se 1573. god., kada je umro od kuge.
Kao i Ibn Tajmija, i on se digao odluno protiv svih
novina, da bi zatitio sveti Zakon, te nikakvo uvaavanje
visokog ranga nije ga moglo navesti da otrpi i najmanju
njegovu povredu. Oko kraja ivota, on je, ak, poduzeo
putovanje iz Birgija u Carigrad, da bi savjetovao velikom
veziru Mehmed-pai da ispravi neke nepravilnosti koje je bio
zapazio. Birgevi, fanatian u stvarima vjere nije podnosio ni
najmanje odstupanje od erijata. Risale, koje je posvetio
injenici da je haram pouavati Kur'an za plau ili prihvatiti
plaanje za ma koji in pobonosti, dovele su ga u spor sa
uenim ljudima njegovog doba, to je dalo povoda mnogim
priama. Jedan od najslavnijih kadija tog doba, Bilal-zade,
bio je njegov glavni protivnik i napisao je risale, u kojima je
pokuao osporiti njegova miljenja. ejhulislam Ebusuud-
-efendija sudjelovao je isto tako u raspravi i, utvrujui da bi
vakufi tetovali ako bi prevladali pogledi Birgevija (posebice
njegovo miljenje o predmetu nezakonitosti ustanovljenja
vakufa u novcu ili drugim pokretnim dobrima), objavio je
fetvu protiv njega. Na to je Bilal-zade ak ustvrdio da je
Birgevi postupao licemjerno.
Meu Birgevijevim djelima, ono koje je ovjekovjeilo nje-
gov ugled sve do naih dana, jeste njegov prirunik na turskom
jeziku o osnovnim pojmovima teologije, pod naslovom Vasiy-
yet-name, koje jo uvijek zadovoljava potrebe naroda u vjer-
skim stvarima. Komentare tog djela napisali su Kadi-zade
Ahmed Efendi i ejh Ali Efendi iz Konje, a ovaj zadnji je, sa
svoje strane, bio predmet komentara muftije iz Osmanpaza-
rija, Ismaila Nijazija. esto tiskanu, Vasiyyet-namu je, isto
tako, preveo na sjeverno-turski Toktami-oglu. Dva grama-
tika djela, koja je sastavio Birgevi, i?hiir i 'Awamil,
koristila su se u medresama godinama i uveliko su olakala
uenje arapskog, prema normama doba. Njegovu a!-
-Tariqa al-Muhammadiyya, koja je sadravala besjede i
predavanja na arapskom, vrlo su cijenili obrazovani ljudi. Ali
al-Kari je napisao dugu kasidu, u kojoj je objasnio Birgevijev
poloaj meu islamskim uenjacima. Komentare djela at-
-Tariqa al-Muhammadiyya napisali su Hadimli Mehmed
Efendi i Abdelgani an-Nabulusi. Emin Efendi ga je usvojio
kao vodi u ponaanju i bio je, shodno tome, nazvan Tari-
katci; nakon njega, ak se pojavio i tarikat istoga imena.
B I R UN I , (a. Abu-ir-Rayhan Muhammad ibn Ahmad
al-Biriini i, kojeg neki arapski pisci oznaavaju ponekad
pod nisbom Al-Hvarizmi (al-Hwarizmi), jedan je od najveih
uenjaka srednjovjekovnog Islama, a bez dvojbe najizvorniji;
jednako upuen u matematike i zvjezdoznanske, fizikalne i
96

prirodne znanosti, on se isticao i kao zemljopisac i povjesni-
ar, kronologiar i lingvista, nepristrani promatra obiaja i
vjerovanja; zvalo ga se al-Ustae, Uiteli. Roen je u iran-
skoj obitelji god. 973., li predgrau Kasa, glavnog grada
Hvarizma (podruje delte Amu-Darje, danas Autonomna
republika Karakalpakistan na junom rubu Aralskog mora).
Proveo je dvadeset pet prvih godina u domovini, gdje je
dobio znanstveno obrazovanje kod uitelja poput matemati-
ara Abu Nasra Mensura ibn Alija ibn Iraka Dilanija, a onda
je poeo objavljivati neke radove i stupio je u prepisku s Ibn
Sinom, mladim fenomenom iz Buhare, mlaim od njega
sedam godina. ini se da je sam dopro do samanidskog
sultana Mansur ibn Nuha (997-999), kojeg je hvalio kao
svoga prvog dobroinitelja. Poslije je dugo boravio u Dur-
danu, na jugoistoku Kaspijskog mora, vjerojatno od 998.
god., kada se zijaridski sultan Abu 'l-Hasan Kabus ibn
Vamgir ems al-Meali vratio iz progonstva; uspio je odatle
doprijeti do Reja (blizu Teherana). Na dvoru u Durdanu
sastavio je svoje prvo veliko djelo, koje je raspravljalo o
kalendarima i erarna, znaajnijim matematikim, zvjezdoz-
nanskim, meteorolokim itd. problemima, posveeno
Kabusu, vjerojatno oko 1000. god.: Kiuib al-Alar al-Baqiya
'an al-qurun al-haliya,
Odgojen na iranskom narjeju Hvarizma, koristei perzij-
ski kao govorni jezik, al-Biruni se namjerno radije slui
arapskim jezikom u svojim znanstvenim spisima; neke kas-
nije, ipak, sastavio je i na perzijskom ili perzijskom i arap-
skom istodobno. Vrativi se u svoju zemlju prije god. 1008.,
poto ga je primio princ Abu 'l-Hasan Ali ibn Memun, sluio
je tokom sedam godina kod njegovog brata, horezmijskog
aha Abu 'l-Abasa Memuna ibn Memuna, te je bio, zbog
svog jezika od zlata i srebra, zaduen za osjetljive diplomat-
ske misije.
Nakon ubojstva ovog aha od strane njegovih pobunjenih
trupa god. 1016-1017. i osvajanja zemlje od monog gazne-
vijskog sultana Mahmuda ibn Subuktekina, brojni zaroblje-
nici bili su dovedeni u Gaznu u Sidistan (Afganistan) u
proljee 1017. god., pa i knjievnici i uenjaci, a meu njima
i al-Biruni, ve pominjani Abu Nasr i medicinar Abu 'l-Hajr
al-Husein ibn Baba al-Hamar al-Bagdadi. Sam Ibn Sina je po
svemu sudei svojevoljno napustio Durdaniju 1008.
godine. Al-Biruni, odsada zadran na dvoru u Gazni, moda
na slubenoj dunosti astrologa, pratio je sultana na vie
njegovih vojnih pohoda na sjeverozapad Indije. On je tu
poduavao grke znanosti i zadobio za uzvrat, uvodei se u
sanskrt i razna narjeja, neusporedivu sumu znanja koju je
zabiljeio u svom djelu Opis Indije, dovrenom 1030. god.,
malo prije Mahmudove smrti. Prethodne godine je sloio
kratki pregled geometrije, aritmetike, astronomije i astrolo-
gije: Kiuib at-tafhim li-auxi'il sina'at at-tangim.
Sultanu Mesudu ibn Mahmudu (1030-1041) posvetio je al-
-Biruni svoje tree glavno djelo iz 1030. god.: Kub al-qdnun
al-mas'udi fl al-hay'a wa an-nugiim. Prema [akutu, Mesud
je piscu za to djelo ponudio novaca u teini jednog slona, ali
je on to odbio. Sredstva mu se davalo i da nastavi svoje
knjievne i znanstvene radove sve do smrti. Rasprava o
mineralogiji, koju je napisao pod vladom sultana Mavduda
ibn Mesuda (1041-1049), nosi naslov: Kiuib al-gama hir fl
ma'rifat al-gauxihir, U zadnjem znaajnom djelu, Kuab as-
97
Bolnice
-saydala fl ai-tibb, o medicinskim drogama, sam al-
-Biruni navodi da je preao 80 godina. Umro je nakon 1050.
god. vjerojatno u Gazni.
Ukupni broj njegovih djela je zamaan. U bibliografskoj
poslanici Risala fl fihrist kutub Muhammad ibn Zakariyya
ar-Razi, on je dao Pihrist svojih vlastitih djela, meu kojima
su 103 dovrena, 10 je trebalo doraditi, 12 je u njegovo ime
napisao Abu Nasr, 12 Abu Sehl i jedno Abu Ali al-Hasan ibn
Ali al-Dili, sve skupa 138 naslova. Ako se uzmu u obzir
kasnija djela i neka isputanja, onda je to ukupno 180
naslova. Osim navedenih objavljenih djela, etiri matema-
tike i zvjezdoznanske rasprave objavljene su u Hajderabadu.
Postoje i rukopisi dvadesetak djela, koji su u cjelini ili
djelomino neizdani.
B OJ E . Za cjelokupni prostor i vrijeme islamskog svijeta
ne postoji vaea simbolika boja. Pa ipak, neke osnovne
boje postupno su zadobile vrstu, nerazorivu smisaonu vri-
jednost, naime bijelo, crno, crveno i zeleno. Uvijek se nosioci
odreene odjee ili pokrivanja glave pozivaju na uzor Poslani-
kov, pri emu nude razne (slabe) hadise. Posebice se visoko
cijeni bijelo kao Muhammedov simbol. U srednjem vijeku
bijelo se imenovalo esto u vezi sa umajadskom dinastijom, a
bilo je i boja zastave karrnata, te odjea iita (i fatimidskih
halifa i fatimidskih vjerskih govornika). Crno je vrijedilo kao
boja Abasida. Njihovi slubenici nosili su crno, a njihove
halife (u 10. st.) crno-bijelo. U crno su se oblaile askete; a
crno je i danas pokriva Kabe. Crveno je boja alijevaea. iiti
od dvanaest imama nosili su crveni turban, koji im je priba-
vio (tursko) ime hizilbas (crvena glava), koje je od vremena
do vremena postaialo sinonim za Perizijanea. Zeleno se dovo-
dilo u vezu sa Poslanikom i sa poslanicima koji su mu
prethodili. U narodnom vjerovanju igra al-Hadir/al-Hidr
(kod Turaka Hisv), to znai zeleni, izvanrednu ulogu
(tumai ime pripisuju Kur'anu XVIII,65-82, gdje se pojav-
ljuje rob Boji). Ali je zeleno, prije svega, boja Poslaniko-
vih potomaka. Kao takva, ini se da ju je rairio mameluki
Egipat. Ugled zelenog kao islamske boje naprosto je neo-
sporan. Danas su zelene boje kur'anske korice, minberske
zavjese i drugi damijski inventar. U Pakistanu iMauritaniji,
koje se zovu islamske republike, zeleno prevladava na
zastavama. Unutar svearapskih boja, zeleno je pored bijelog,
crnog i crvenog. U Turskoj je jedino Nacionalna stranka
spasa izabrala zeleno namjesto republikanskih boja - crveno i
bijelo. Derviki redovi imaju utvrene boje turbana. Kod
mevlevija vlada inae rijetka utosmea, zelena (ali i bijela i
crvena) kod halvetija, bijela kod bektaija. Kao i u evrop-
skom srednjem vijeku, i u Islamu je postojao strogi red u
noenju odjee, po kojem su kranima i idovima bile
odreene boje, a druge zaprijeene. Poslije se u gradovima
javilo arenilo. to se tie boje alosti ci odjee za tu prigodu),
teko se moe svesti na jednu (crno, bijelo, plavo).
OLN I CE . Uzor za najranije islamske bolnice bila je
B bolnica u Gundeapuru (Dundiapuru) u Huzistanu, sa
svojom visokom medicinskom kolom, sredite heleni stike
medicinske znanosti, iz koje su abasidske halife od 765. god.
uzimale osobne lijenike. Jedan od njih je, na zapovijed
Harun ar-Raida, utemeljio bolnicu u Bagdadu. God. 982.
Bostandije
dao je Bujid Adud ad-Daula otvoriti bolnicu u Bagdadu, u
kojoj su radila 24 lijenika za unutranje bolesti, oftalmolo-
giju, kirurgiju i za namjetanje slomljenih kostiju. Mukarci
su se njegovali odvojeno od ena. U Damasku je, otprilike
sredinom 12. st., postojala Nur ad-dinova bolnica, gdje su
lijenici ujutro vrili posjete, te vodili registar o pacijentima,
njihovim bolestima i dijetama. U obje ove bolnice davala se i
medicinska nastava, te ispitivali studenti.
U Kairu je prva bolnica utemeljena god. 873., a od jedne
druge je naruitelj bio Saladin, ali je ipak, najveu i najglaso-
vitiju utemeljio Mameluk Kalaun. U njegovoj utemeljitelj-
skoj ispravi (1285-1287) ureeno je unutranje ustrojstvo:
bolesnici se primaju ne gledajui na ugled osobe, a njihov
boravak nije vremenski ogranien, posjete su uveer i ujutro,
bolniari donose hranu, iste sobe, peru odjeu, masiraiu
noge i daju mirise. Lijenici se moraju i nou zadravati u
bolnici. U posebne stacionare se izdvajaju bolesni od dizente-
rije i groznice. Ako bolesnik umre, bolnica snosi sve trokove
pokopa. Ta bolnica je obavljala svoju zadau sve do naih
dana.
Financijsku osnovu islamske bolnice inile su pobone
zaklade (vakufi). Mogue je da su kriari upoznali bolnice u
Damasku i Kairu, te da su one posluile za uzor evropskim u
13. st.
Bolnice su se gradile i u Sjevernoj Africi i panjolskoj: u
Marakeu krajem 12. st., u Granadi 1367. god. i u Tunisu
1420. god. Na Istoku je poetkom 10. st. podignuta bolnica u
Reju, gdje je tada lijenik bio ar-Razi. Osmanske bolnice
nastale su po istom uzoru kao arapske, a prva u Kajseriju
1206. god. Oko 1515. god. postojalo je u Carigradu est
velikih bolnica s tri odjela: za strance, koji su mogli ostati tri
dana, za ostale bolesnike i za zarazne bolesti. Neke od
osmanskih bolnica ostale su u upotrebi vie stoljea, sve do
naih dana.
B
OS TA N D IJ E (t. bostana, biisuinci, od perzijskog bu-
stan, vrt), ime koje je, u staroj organizaciji osmanske
drave, davano osobama zaposlenim u ukrasnim vrtovima i
povrtnjacima, kao i u spremitima za brodove i na brodovima
na vesla u slubi sultanskih palaa. Sve dok je zakon devirme
(prisilnog vrbovanja) bio na snazi, oni su se uzimali prema
tim propisima. Bostandije su inile dva neovisna odaka,
jedan u Carigradu, a drugi u [edrenu, a zapovjednik je bio
bostanci-basi. Samo najjai regruti primani su u ove odake,
bilo izravno ili prolazei odak ademi-oglana. Postojalo je
devet stupnjeva u odaku bostandija. Novaci su nosili oko
pasa opasa napravljen od poruba dravne tkanine (beylik),
dok su bostandije najvieg ranga nosili jedan zeleni zvan
mukaddem. Nakon odreenog razdoblja sluenja, bostandije
su prelazile u odak janjiara. Krajem 17. i tokom 18. st., bilo
je sluajeva bostandija koje su se uzimale u narasli odak
kapi-kulua. Neki su korieni unutar i izvan palae; drugi su
radili izravno u raznim vrtovima, u spremitima za brodove
ili u vezi s njima. Bilo je takoer bostandiia na sultanovim
dobrima (Amasja, Manisa, Brusa, Izmit). Osim navedenih
zadaa, bostandije u Carigradu imale su zadau uvati
palau, vriti prijenos grae za gradnju palaa i damija za
sultane, itd.
Postojale su dvije klase bostandiia: momci za privatne
vrto~e i vrtni momci. Prema knjizi plaanja iz 1576. god., o : l
u privatnim vrtovima sultana podijeljeni su u 20 buljuka, a
oni koji rade u povrtnjacima u 25 demaaia. U to doba, ima ih
645 u privatnim vrtovima i 971 u povrtnjacima. Bostandije
su takoer bile zaduene za odravanje reda u mjestima, gdje
su se nalazili vrtovi.
O stanju prihoda ukrasnih vrtova i povrtnjaka koje su
odravale bostandije izvjetavao je sultana svake godine, u
studenom (novembru), bostandi-baa, te o novcu koji se
uplaivao u privatnu blagajnu. to se tie tog novca, jedna se
kesa od 500 pjastera predavala bostandijama, a druga se
davala vakufu damije Davud-pae. Kada se podnosio raun,
tada se jedno dobro na doivotno uivanje dodjeljivalo dvana-
estorici najstarijih bostandija koji su bili promicani u narasli
odak kapi-hulua ili u rang muteferrika.
Broj ovih slubenika mijenjao se od doba do doba. Poet
kom 16. st., bilo ih je 3.996, sredinom stoljea - 2.974., a
krajem - 1.998; poetkom 18. st., bilo ih je 2.400. Odak u
Jedrenu bio je manji: 445 poetkom 17. st., 751 - krajem,
777 - poetkom 18. st. Oni koji su, izvorno, vrbovani putem
prisilnog novaenja, nisu se enili; kasnije im je bilo to
dozvoljeno. etiri najstarija lana odaka bili su poznati pod
imenom baltadije.
Ponekad su bostandije sudjelovale u pobunama i gubile
povjerenje sultana. Zato je Ahmet III bio prisiljen vriti
zamjene meu njima. Meu ubojicama Selima III, bio je i
jedan bostandija po imenu Deli Mustafa. Oni su se protivili
i reformama vojske u 19. st. Njihova funkcija se svodi na
odravanje vrtova i nonu strau onda, kada su ukinuti
janjiari i organizirana nova osmanska vojska, asahir-i man-
sure, koja je sada odravala red u krajevima gdje su nekada
to inile bostandije. Od avgusta 1826. god., bostandije su
ukljuene u novu organizaciju.
OTAN IK A . Muslimani je kao pravu strunu znanost
B nisu imali. Ipak su raspolagali opsenim poznavanjem
biljaka, koje su ostavili u razliitim knjigama. Abu Hanifa
ad-Dinavari (u. 895) napisao je Kitab an-nabot (Knjigu o
biljkama). Premda je u prvom redu prireena jezikoslovno,
sadri ipak i obilje obavijesti o izgledu, cvjetovima i plodo-
vima biljaka, o njihovim mjestima, primjeni u lijenikoj
znanosti i obrtu. U isto doba, na arapsko poznavanje biljaka
utjecao je prijevod pseudoaristotelskog djela, Knjiga o bilj-
kama i drugih grkih knjiga. U ovim knjigama postavljena
fizioloka pitanja (osjetilna opaanja, spolnost, oploivanje,
lisno zelenilo), te sustavna pitanja (posebnost vrste, mogu
nost grupiranja) prihvatili su i dalje raspravljali tzv. ista
braa: (lO. st.), Ibn Sina (Avicenna) u ll. st., Ibn Bada i
drugi filozofi. Farmakoloki spisi Dioskorida i Galena, tako-
er prevedeni u 9. st., bitno su obogatili ne samo uenje o
lijekovima, nego i ope poznavanje biljaka. Pored ovog raci-
onalnog nastojanja, postojao je snaan interes za magina
svojstva biljaka. Ibn Vahija (oko 900 god.) raspravljao je,
pored ostalog, o umjetnom pravljenju biljaka, a enciklope-
dist al-Kazvini (u. 1283) znao je izvijestiti mnogo o njiho-
vom udotvornom uinku. Izvanredno bogata bila je arap-
ska nomenklatura biljaka, koja je u sebe preuzela i mnoge
aramejske, perzijske, berberske i kastilijske oznake. Ali
mogunost binarne nomenklature nije se dovoljno koristila.
98

ZemljOPisno. irenje pojedinanihbiljaka
(npr. palmi s datu-
ljama) uenjaci, kao Abu Hatim as-Sidistani (u. oko 864) i
al-Biruni, tono su zamijetili.
OJ A IMENA (a. Al-osma' al-husnd, najljepa ime-
' B na). Allah ima najljepa imena i vi ga zovite njima.
(Kur'an VII, 180; uspor. XVII, 110; XX, 8; LIX, 24, itd.).
Islamska pobonost u svim vremenima tovala je tajnu
Imena, koja istodobno oznaavaju i skrivaju Imenovanog.
Jedno poglavlje islamske teologije ('ilm at-tauihid)
posveeno je boanskim Imenima. Problem koji se postavlja
je: moe li se imenovati Boga i to, u odnosu na Boga, znae
imena koja mu se pridaju? Uvodno se postavlja: to je ime
(ism)?, je li istovjetno s imenovanim (musamma) i sa nazivom
ili odreenjem (tasmiya)? Odgovor znalaca Hadisa, koji su
preuzele strogi aariti, bio je: Imena boanska mogu se
Bogu dati samo pomou tauiqifa, tj. prethodnim odreiva
njern, znai: takvim kakvim se sam Bog odreivao u
Kuranu i kakvim je odreen, u drugom redu, u Suni.
Upotreba ove druge mora se u tome ograniiti na vjerodo-
stojne hadise ($a7}I7}) i dobre (hasan). Poneki dopu-
taju mogue odreivanje koje potjee od igma',
Prema mutazilitima i Keramitima: kada 'aql (razum)
dokazuje da neko svojstvo (ili postojanja, ili negativno, ili
djelovanja) prilii Bogu doputeno je koristiti odgovarajue
Ime, bilo da je ono spomenuto ili ne u tekstovima. Dakle,
tu se Ime pripisuje putem ljudskog razuma. Al-Gazali
doputa to rjeenje za svojstva ($ifat) koja oznauju, kae
on, element znaenja pridodan biti; on ne doputa upo-
trebu Imena, koje oznaava samu boansku bit. Srednie
je rjeenje aarita al-Bakilanija, koje slijede mnogi kasniji
aariti: ako Tekst ili Predaja pridaje Bogu svojstva ili nam
to kazuje neki Boji in (ali samo u tim sluajevima) moe
ga se, prerna zakonima iezika, oznaiti odgovarajuim
Imenom, pa i kad ga ak tekstovi ne odreuju. A treba
odvojiti imena, upravo ona koja nisu iz Kur'ana, koja pods-
jeaju na neke pojmove nespojive sa apsolutnom boan-
skom savrenou. (Za Boga se nee rei 'arif, jer ma'rifa
pretpostavlia da je savladana nepaljivost; jednako nee
biti reeno [aqih, 'qil, itd.) Prema toj tezi, koja je postala
tekua, Imena trebaju, dakle, biti ili iz Kur'ana ili bar
imati kur'ansku osnovu. Dva su povezana problema: a)
Imena su vjena, aaritska teza koja je suprotstavljena
mutazilitskoj, ova ih proglaava sluajnim; b) hanefitsko-
-maturiditska linija: jednaka su u znaenju i vrsnoi; aa-
rits ka linija: meu njima postoji hijerarhija, s prvenstvom
Imena Allah (ili, rado kau sufije, prvenstvom takvog dru-
gog Imena, koje zna samo upueni, ili ak neizrecivog
Imena koje samo iskustvo onog koji je upuen moe do-
sei).
Hadis, kojeg je prenio Abu Hurejra, saopava: Bogu
pripada 99 Imena, stotinu manje jedno; jer On, Neparni
(= Jedini) voli (da se oznaava tim nabrojanim Imenima)
jednim po jedno; svatko tko poznaje 99 Imena, ide u rai,
I Meditativno izgovaranje tih Imena postalo je jedno od naj-
~evnijih pobonih djela Islama. Poboni musliman ih ponav-
lja i razmilja o njima, obino koristei 99 zrna tasbiha
(brojanica), osim vahabita koji odbijaju taj obiaj kao prije-
kora dostojnu bid'u (novotariju).
I -----
Boja imena
U stvari, s jedne strane, tradicionalnih 99 Nailiepih
imena ne iscrpljuje listu svih kur'anskih Imena; s druge
strane, neka od njih ne nalaze se doslovno u Kur'anu. Iz
toga proizlazi da spisak nije bio uvijek apsolutno ustaljen.
Ali mjesto koje izgovaranje Imena ima u islamskoj pobo-
nosti, daje im prvorazrednu vanost. Ono jasno izraava
vjeru pobonog muslimana u Boga, te to za njega znai
odlino Ime, Allah, koje mu samo za sebe saima sva
ostala. Spisak se ovdje prati prema Predaji, a korienje
imena prema veini tefsira. Dosta esto se Ime Allah, iako
izdvojeno, moe shvatiti kao stoto Ime (tako je u poznatom
tefsiru Delalejna). Ponekad se pak javlja i kao ono na koje
se gleda kao na prvo u nabrajanju; u tom sluaju je 67.
Ime, al-uxihid, uklonjeno i pridrueno 68, al-ahad.
Prema tome, l) Allah, vlastito ime Boje, koje Ga
Samog oznauje, a da se ne moe primijeniti ni na ta
drugo; 2) i 3) ar-rahman ar-rahim, Dobroinitelj (ili
Milostivi), Samilosni: ova imena ovise o svojstvu volje, te
ih ono povezuje u isti smisao; prema al-Gazaliju, meutim,
rahman, suprotno rahimu, moe se primijeniti samo na
Boga; 4) al-malik, Kralj, oznaava neovisnost u odnosu na
sve stvari, a ovisnost svega u odnosu na Boga, te savrenost
boanske vlasti; 5) al-quddus, Sveti, u smislu Odvojenog,
oznaava odsutnost svake mrlje, te da uobrazilja, a ni pro-
matranja, ne mogu dosei Boju tajnu; 6) as-salam, Mir:
On sadri mir bez pomanjkanja, daje mir i spas od poetka
stvaranja i na Oivljenju, te izrie pozdrav mira na svoje
stvorenje; 7) al-mu'min, Vjernik; to se tie tog Imena,
znalci kalama govore o nestvorenoi vjeri Bojoj u Samoga
Sebe; al-Idi komentira: Bog je mu'min utoliko ukoliko vje-
ruje u Samoga Sebe i u Svoga poslanika, znai da On
potvruje vjerodostojnost Samoga Sebe i Svoga poslanika
putem Svoje najvie Istinitosti, a to ini ili verbalno potvr-
ujui Samoga Sebe i Svoga poslanika, ili djelujui, stva-
rajui udesne dokaze; Bog je mu'min i u odnosu na Svoje
vjerne pristae kao vrelo sigurnosti i zatite (aman); 8) al-
-muhaymin, Budni, to znai svjedok, uvijek prisutan, ija
spoznaja bdije nad svim, te se izravno povezuje s Imenom
amin, shvaenim kao pravi, istinit u svojoj rijei; 9) al-
-'aZIZ, istodobno Moan i Dragocjen, a znai, po al-Gaza-
liju, rijedak, vrlo dragocjen i teko postizan, ili da je Bog
tako rijedak da je apsolutno Jedini, tako nuan da bez
Njega nita ne bi postojalo, tako nedokuiv da se samo On
Sam moe spoznati; prema al-Idiju: bez oca i majke, da
Ga nikakvo mjesto ne moe ograditi, te da Mu nita nije
slino; On kanjava koga hoe, On je gospodar nagraiva
nja ina; 10) al-gab bar, Vrlo jak, Silnik, kojem se nita
ni nikakva volja ne opire; a po drugom smislu korijena gbr:
koji ponovo vraa u stanje, koji popravlja, po nahoenju
Svoje volje, ono to se tie Njegovog stvorenja; ll) al-
-mutakabbir, Divotan; prema al-Gazaliju, sve je spram Nje-
gove biti runo, a al-Idi i al-Durdani: smisao vrlo blizak
jo azimu; 12) al-hdliq i 13) al-bari' imaju, po al-Idiju i
al-Durdaniju, jedan isti smisao: Proizvoa, Stvoritelj
stvari; 14) al-musaunoir, Organizator, tj. Koji ureuje i
sastavlja suuiar, oblike stvari. Ta tri Imena ovise o svojstvu
djelovanja. Al-Gazali ih analizira poblie: sva tri dovode u
vezu prijelaz od ne-biti do postojanja, prvo ka odreenju, po
mjeri boanske odluke (qadar); drugo ka postajanju u pravom
99
Boja imena
~mislu (wugud); tree ka usklaivanju oblika, prema najbo- ~podvlai apsolutnu savrenost bitk~ Bojeg, a Boje v~
ljem ureenju.
Imena od 2. do 14. nalaze se spomenuta istim redom u
Kur'anu (LIX, 22-24). A sada dolaze Imena koja su preteno
grupirana po blagoglasju.
15) al-gaffar, Pratajui, Oprostitelj u punom smislu rijei,
koji zna oprostiti muku kazne onome koji to, ipak, zaslui;
16) al-qahhiir, Gospodar, Onaj koji uvijek potinjava, Onaj
koji gospodari, a nad kojim se ne gospodari; 17) al-wahhiib,
stalni Darovatelj, koji obilno daje, a da nita ne prima za
uzvrat; 18) ar-razzaq, Obskrbitelj, Podjeljiva svih dobara,
koji podjeljuje ono to Mu se svia: tie se to, prije svega,
fizikih potreba svih ivih bia (al-Durdani), ali i duhovnih
potreba razumskih bia (al-Gazali); 19) al-fatuih (s tri zna-
enja), Pobjednik, koji savladava sve tekoe i donosi pob-
jedu; Sudac, bilo da izrie presudu, bilo da donosi odluku;
Onaj koji objavljuje, koji ljudima otkriva ono to im je ostalo
skriveno (al-Gazali); 20) al-salim, Onaj koji zna na savren
nain sve ono to je predmet spoznavanja; Ime izravno
vezano za svojstvo znanja ('ilm), koje je svojstvo biti (dati);
radi se, kae al-Durdani, o svojstvu naravnosti: (ha-
qiqi).
Narednih est Imena, koja se, ipak, odnose na kur'anske
korijene, ne nalaze se doslovce u Kur'anu: ona se, dakle,sma-
traju tradicionalnim . Idu u parovima i izraavaju svu
apsolutnu bezrazlonost Bojeg dara. 21) al-qabid, Onaj
koji stee (ili zatvara) i 22) al-basu, koji rastee ili iri
(ivote, srca svojih podanika); 23) al-haful, koji sputa i
sniava ka skruenosti i 24) ar-raji', koji uzdie u dostojan-
stvu; 25) al-mu'izz, koji daje ast i snagu i 26) al-mudill, koji
uniava i obezvreuje; 27) as-sami', koji (sve) uje; 28) al-
-basir, Onaj koji (sve) vidi: Bog uje i vidi sve, prema dva
svojstva biti, koja Kur'an ustvruje, a koja razum, ovoga
puta, ne moe dokazati; 29) al-hakam, Sudac u Svome inu
vrhovnog odluivanja; ideja mudrosti i providnosti (al-
Gazali), povezana uz svojstvo znanja, rijei, ina; 30) al-'adl,
Pravedni, koji je Najvia pravda - nita ravo od Njega ne
moe doi; 31) al-lati] (u dva znaenja), Blagonaklon, koji
Svojim robovima stvara milost blagonaklonosti (luif), da bi
im doao u pomo; 32) al-habir (u dva znaenja), Pronic-
ljiv, vrlo je to blizu 'elimu, u smislu poznavatelja najintimni-
jih tajni stvorenja; Onaj koji bira, koji se nesputano odluuje;
33) al-halim, Obdaren blagou, koji je spor u kanjava-
nju; 34) al-azim, Nedokuivi; prema al-Gazaliju, On je s
one strane granica ljudskog shvaanja, kao to se zemlja i
nebo ne mogu obuhvatiti jednim jedinim pogledom; 35) al-
-gaf,ur, Onaj koji mnogo prata, koji naveliko daje oprost;
prema al-Idiju i al-Durdaniiu, smisao je istovjetan sa al-
-gaffr, jednako kao to su istovjetnog smisla ar-rahman i
ar-rahim; po al-Gazaliju, al-gaffar potcrtava da Bog opra-
ta ak i ponovljene grijehe, dok al-gafi pouava, na apso-
lutni nain i bez preciznosti, beskrajni oprost Boji; 36) a-
-akur, Vrlo zahvalni, u jednom prenesenom smislu, pola-
zei od ukr (zahvalnost), tj. Onaj koji daje mnogo u naknadu
za malo, te objavljuje pohvalu onome koji Mu se pokorava;
37) al-sali, Visoki; za al-Idija, to je sinonim od al-mutakab-
bir; za al-Gazalija: Bog, Prvi uzrok, je na najviem stupnju
ljestvice bia; 38) al-kebir, Veliki; za al-Idija je to sinonim
al-mutakabbir i al-sali, a za al-Gazalija od al-iaeim, te
100
postojanje je vrelo bia stvorenja; 39) al-hafie, Budni I
uvar; smisao blizak 'alimu (po al-Idiju), jer budnost .
(~a!?) je suprotnost od nemara i zaborava, te ima, dakle, I
svoj osnov u 'ilmu; Bog je Onaj koji je budan, stalno u
djelovanju, koji tim djelovanjem bdije nad cijelim svemirom,
a da se ne zaokuplja stvarima jednom po jednom; On osigu-
rava stalnost stvorenih oblika pomou budnosti koja se
suprotstavlja pustoenju; 40) al-muqit (s etiri nijanse zna-
enja); Hranitelj, vrelo snage, jer stvara hranu (fiziku i
duhovnu), sinonim od ar-razzaq (al-Gazali); Odreditelj, koji
odreuje i utvruje sudbinu, svojstvo moi (qudra); Svjedok
(ahid) koji poznaje Tajnu (al-gayb), svojstvo znanja; Pri-
sutni; 41) al-hasib, onaj koji rauna, Onaj koji ureuje
raune; koji daje dovoljnu koliinu, jer je stvorio za svoja
stvorenja ono to im je dovoljno; koji Svojom rijeju, trai,
od onog koji je podreen Zakonu, raun za ono to ini dobro
i zlo (svojstvo rijei); 42) al-galil, Velianstveni, dostojan
tovanja; prema al-Gazaliju, naglasak stavljen na ljepotu
boanskog Bitka, koje ime se razlikuje od Imena al-mutakab-
bir i ol-iaeim, u bliskim znaenjima; po al-Idiju, sinonim
od al-mutakabbir; prema al-Durdaniju, obiljeen svojstvom
velianstva (galal) i ljepote (gamal); 43) al-karim, Velikodu-
an (s etiri nijanse znaenja); utvriva mjere velikoduno-
sti, obdaren dareliivou, od kojeg dolazi sva plemenitost, te
koji prata greke; 44) ar-raqib, ljubomorni uvar, smisao
blizak ~afi?u (i, dakle, izveden iz smisla 'alima); prema
el-Gazaliju, naglasak je stavljen na apsolutnu i ljubomornu
budnost; 45) al-mugib, Onaj koji usliava, kojem se uzvisuje
molitva; po al-Gazaliju, koji se pouruje zadovoljiti potrebe
stvorenja, koji ih pretie; 46) al-uiasi, Sveprisutni, koji
obuhvaa i sadri sve stvari: On iri Svoju veledunost na sve
to postoji, Svoje znanje na sve to je predmet spoznaje,
Svoju mo na sve to dobija odreenje, apsolutno i da se ne
treba brinuti za stvari uzastopce (al-Durdani); 47) al-
-hahi m, Mudrac; sinonim od al-salim (al-Idi), obdaren
mudrou, tj. spoznajom stvari prema kojoj one dolaze od
Njega, te proizvodnjom ina, prema onom kako Mu odgo-
vara; Razborit u svojim odlukama: ono to odgovara savre-
noj pouzdanosti Njegove providnosti u voenju svijeta, te
dobrobiti ostvarivanja Njegovih odluka; 48) al-uiadicd, Onaj
koji silno voli; koji voli dobro Svojih stvorenja i pribavlja im
ga besplatno; a ovo Ime se odnosi i na svojstvo od kojeg
potjee pohvala koje On daje vjernom pristai i nagrada koju
mu On dodjeljuje; 49) al-magi d, Slavni, iji ini blistaju, a
ije su naklonosti izobilne; pohvala, koja mu se vraa,
pripada samo Njemu samome; 50) al-b'ii, Oivitelj, koji e
oivjeti sva stvorenja na Dan oivljenja (ovo Ime potjee
samo iz Predaje); Sl) a-ahid, Svjedok; Onaj koji poznaje
Tajnu, te koji je Prisutan; 52) al-haqq, Stvarnost, Najvia
istina, podrazumijeva al-t adl: nuan po biti (ontoloka
istina); savreno istinit u Svojoj rijei; Onaj koji oituje
Istinu; 53) al-wakil, Povjerenik, Onaj kojem je sve povje-
reno, koji je zaduen za sve potrebe stvorenja; 54) al-qawi,
Jaki, koji ima vlast nad svim stvarima; 55) al-matin,
Neslomljiv, ija je mo bez granica; 56) al-wali, Prijatelj,
Zatitnik, u smislu pomoi, branitelja, te jo: imatelja autori-
teta; 57) al-hamid, Dostojan hvale; 58) al-muhsi, Onaj
koji prebraja, koji razumljivo shvaa i poznaje sve broiene

stvari (al-salim) iima vlast nad njima (al-qddir); 59) al-mubdi',
Novator; apsolutni tvorac bia, Onaj ije su milosti najistije
blagonaklone; 60) al-mu'id, Onaj koji oivljava, koji ini da
se stvorenja vrate: nakon njihovog unitenja; 61) al-
-mu~yt, Stvoritelj ivota, te 62) al-mumit, Stvoritelj smrti
- Onaj koji daje ivot i smrt; 63) al-hayy, Onaj koji ivi,
jedno od esencijskih svojstava, u oevidnom smislu (al-
-Idi): Bog je uvijek Onaj koji djeluje i opaa, dok nitko ne
moe djelovati na Njega ni na koji nain, a ni vidjeti Ga, a da
ne umre; On je Onaj koji ivi na najviem inasavrenijem
stupnju ivota, zbog apsolutne savrenosti Njegovog djelova-
nja i Njegove spoznaje (al-Gazali); 64) al-qayyum, Onaj koji
traje: koji potrajava u Sebi samome i pomou Sebe samoga
bez ikakvog razloga da bude do Sebe samog; koji vlada i
usklauje stvorenja, a nitko ne moe potrajati izvan Njega;
65) al-wagid, Obilan (Savren), kojem nita ne moe manj-
kati ni potrebovati; 66) al-magid, Plemeniti, Uzvieni (al-
-'alt); kojem pripada vrhovnitvo i vlast; 67) al-ahad,
Jedan, bitno svojstvo istaknutije od svih ostalih, samo svoj-
stvo boanske savrenosti - razlikuje se od al-toahid kako
slijedi: al-ahad, Jedan po biti, apsolutna jednostavnost Biti,
nenadmaivost i neusporedivost boanskih svojstava; al-
-uuihid, Jedincati Bog, nema drugog Boga; 68) as-
-samad, Onaj u kojeg se ne moe prodrijeti, Gospodar, Onaj
koji vlada; smisao blizak al-halimu: kojeg ne remete niti
uznemiravaju ini Njegovih neprijatelja; Najvii u dostojan-
stvu; Onaj kojeg se moli i zaklinje; u kojem nema praznine:
poricanje svakog mijeanja i svake mogue diobe na dijelove;
69) al-qadir, Moni i 70) al-muqtadir, Svemoni; 71) al-
-muqaddim i 72) al-mu'ahhir, Onaj koji primie i odmie:
primie Sebi koga hoe i daje mu Svoju prednost; odmie i
udaljuje koga hoe; 73) al-awwal i 74) al-hir, Prvi i Zadnji:
On je prije svih stvari, a nita nije prije Njega; On je nakon
svake stvari i nita nije nakon Njega (Prvi, djelatni i konani
uzrok, prema al-Gazaliju); 75 i 76) az-ziihir i al-batin,
Oevidni i Skriveni; prvi zbog toga jer je poznat kao konani
dokaz, kao Onaj koji oito vlada svim stvarima; a drugi, jer je
skriven osjetilima, Onaj je koji poznaje sve skrivene stvari;
77) al-walt, Onaj koji gospodari (al-Idi); 78) al-muta'iili,
Najvii, Uzvieni, sinonim od al-sali, Visoki, ali s dodatnom
idejom trijumfa; 79) al-barr, Onaj koji u srcima pokree
pobonost (birr) i vrelo je dobrobiti; 80) at-taunoab, Onai
kojem se kaje: Bog, istom i bezrazlonom naklonou,
vraa se Svojim robovima ako Mu se oni sami vraaju, kajui
se za svoje greke; 81) al-muntaqim, Osvetnik, koji kanjava
one koji Mu se ne pokoravaju; 82) al-afii, Onaj koji prata,
koji brie tragove greaka na listovima na kojima su zapisana
djela; 83) ar-ra'uf, Smilovatelj, Samilostan, koji hoe olakati
breme (blisko ralmanu, prema al-Gazaliju); 84) malik al-
-mulk, Gospodar (Kralj) kraljevstva, koji raspolae, u punoj
neovisnoj suverenosti, svijetom i svakim stvorenjem; 85) du
al-galal wa al-ihram, Gospodar Velianstva i Velikodunosti,
blisko po smislu al-galtlu, biljee al-Idi i al-Amidi; 86) al-
-muqsu, Pravedni - na Sudnji dan, precizira al-Gazali; 87)
al-gami', Skuplja: koji skuplja bia po njihovoj slinosti,
razlici, suprotnosti (al-Gazali); koji iznova ujedinjuje protiv-
nike na Sudnji dan (al-Idi i al-Durdani); 88) al-gani,
Bogati, Neovisni, kojem nita ne nedostaje; 89) al-mugni,
Onaj koji ukraava i obogauje, koji uljepava svako stvorenje,
101
Brak
I od kojeg stvorenja dobijaju svoju savrenost; 90) al-mani' (Ime
samo po tradiciji), staratelj ski Branitelj: u odnosu sa al-
-~aft?: al-hafie podvlai ideju uvanja, zatite - a al-
-mani' ideju zabranjivanja i slamanja prepreka; 91) ad-
-ddrr, Onaj koji zadaje muku, i 92) an-nafi, Onaj koji ide na
ruku: dva Imena samo po tradiciji; ona pouavaju da samo od
Boga dolazi zlo i dobro, patnja i naklonost, teta i dobrobit; 93)
an-nur, Svjetlost - Bog je Svjetlost: od savrene i jasne oitosti
u Samom sebi; te On ini sve stvari jasnim i oitim, time to
ini da iz ne-bia prijeu u bie; 94) al-hudi, Vodi, koja
stvara ispravni pravac (al-huda) u srcu vjernika; i on vodi
svako bie, razumsko ili ne, ka njegovom kraju; 95) al-bodi',
Stvoritelj - Izmislitelj, koji je na poetku svega: Onaj koji
stvara i iznalazi bez uzora; koji je Sam apsolutan Prvi i nita
Mu nije slino; 96) al-baqi, Vjeiti, koji traje - bez kraja; 97)
al-uiarii, Nasljednik - koji traje nakon unitenja (fan'}
stvorenja; - kojem se vraa sve to stvorenja posjeduju; 98) ar-
-raid, Voditelj: koji upravlja s pravdom; koji vodi na putu
Dobra; 99) as-sabiir, Najstrpljiviji, spor u kanjavanju, te
koji djeluje uvijek u prikladno vrijeme: smisao blizak al-
-halimu (Ime preneeno samo po tradiciji).
Ovo je bila tipina, standardna lista 99 Nailiepih imena.
Postoje i druge liste, koje, ponekad, prelaze ovaj broj: nalazi
se, tada, spomenuto ar-rabb, Gospodar; al-mun'im, Dobroi
nitelj; al-mu'ti, Onaj koji daje, koji dodjeljuje (svoje
darove), as-sdiq, Iskreni, Istiniti; as-sattar, Onaj koji
zatiuje i pokriva, itd.
este su, naposljetku, studije posveene Bojim imenima,
koje se trude grupirati ih prema svojstvima, pri emu rado
takav prikaz zasnivaju na duhovnoj meditaciji. Za ovo postoji
mnogo primjera u tasaunoufu (mistici). Ne radi se, tada,
toliko da se komentira 99 Najljepih imena, koliko da se
primijene sva pravila tauiqifa i jezika da bi se veliala
boanska Tajna.
R A K (a. nikiih, doslovno: spolni in, ali ve se u
B Kur'anu termin primjenjivao iskljuivo u znaenju: ugo-
vor), Ovdje se radi o braku kao pravnoj ustanovi.
1. Neka bitna obiljeja muslimanskog branog prava pot-
jeu iz starog arapskog obiajnog prava. Iako je bilo razlika s
obzirom na oblast i na pojedinane sluajeve, openito uzevi
propisi, koji su vladali branim ivotom, temeljili su se na
patrijarhalnom sustavu koji je mukarcu dozvoljavao velike
slobode, ali je ipak sadravao i tragove starih matrijarhalnih
ideja. Dodue, ak i prije dolaska Islama poelo se vie
potovati brano stanje, ali je poloaj ene jo uvijek bio vrlo
nepovoljan. Brani ugovor sklapao se izmeu prosca i skrb-
nika, tj. oca ili najblieg mukog srodnika mlade, iji se
pristanak nije uope smatrao neophodnim. Ali ve se prije
Islama uvrijeilo da se enidbeni poklon uruuje mladoj, a ne
skrbniku. U braku je ena bila u neogranienoj vlasti mua,
ije su jedino ogranienje predstavljali obziri prema njenoj
obitelji. Razvrgnue braka ovisilo je iskljuivo o mukarcu;
ak i nakon njegove smrti, njegovi su srodnici mogli polagati
pravo na udovicu.
2. Islam je brano pravo reformirao na nain koji e imati
dalekosene posljedice, iako je zadrao njegove bitne karak-
teristike; ovdje, kao i na drugim podrujima drutvenog
zakonodavstva, cilj Kur'ana bio je poboljanje poloaja ene.
---- - - - - ----
Brak
I ~
Uredbe, koje se odnose na brak a koje su najvanije, po
pravilu e se nai u IV suri, koja potjee iz razdoblja odmah
nakon bitke kod Uhuda: 3. Ako se bojite da prema enama
sirotama neete biti pravedni, onda se enite sa onim enama
koje su vam doputene, sa po dvije, sa po tri i sa po etiri. A
ako strahujete da neete pravedni biti, onda samo sa jednom;
ili eto vam onih koji posjedujete. Tako ete se najlake
nepravde sauvati. 4. I draga srca enama vjenane darove
njihove podajte; a ako vam one od svoje volje od toga to
poklone, to s prijatnou i ugodnou uivajte. 22. I ne enite
se enama kojima su se enili oevi vai, - a to je bilo, bie
oproteno; to bi, uistinu, bio razvrat, gnusoba i ruan put.
23. Zabranjuju vam se: matere vae, i keri vae, i sestre
vae, i sestre oeva vaih, i sestre matera vaih, ibratine
vae, i sestrine vae, i pomajke vae koje su vas dojile, i
sestre vae po mlijeku, i majke ena vaih, i pastorke vae
koje se nalaze pod vaim okriljem od ena vaih s kojima ste
imali brane odnose, - ali ako vi s njima niste imali brane
odnose, onda vam nije grijeh, - i ene vaih roenih sinova, i
da sastavite dvije sestre, - a to je bilo, bie oproteno jer
Allah prata i samilostan je - 24. i udate ene, osim onih koje
zarobite; to su vam Allahovi propisi, - a ostale su vam
dozvoljene, ako elite da im vjenane darove date i da se
njima oenite, a ne da blud inite. A enama vaim s kojima
ste imali brane odnose podajte vjenane darove njihove kao
to je propisano. I nije vam grehota ako se, poslije odreenog
vjenanog dara, s njima nagodite. Allah zaista sve zna i
mudar je. 25. A onome meu vama koji nije dovoljno imuan
da se oeni slobodnom vjernicom - eto mu one u vaem
vlasnitvu, robinje vae, vjernice, - a Allah najbolje zna
kakvo je vjerovanje vae, - ta jedne ste vjere. I enite se
njima, s doputenjem vlasnika njihovih, i podajte im vjen-
ane darove njihove, kako je uobiajeno, kada su edne i
kada javno ne ine blud i kada tajno ne ive s ljubavnicima. U
suri II, 221 (nesigurna datuma) nalazimo zabranu sklapanja
braka s nevjernicima, bilo mukim bilo enskim (usp. IX,
10), u suri XXXIII, 50 (vjerojatno iz 5. godine) pravi se
iznimka u korist Poslanika, a u suri V, 5 (o oprotajnom
hodoau iz 10. g.) nailazimo na dozvolu sklapanja braka s
pripadnicom naroda koji imaju Svetu knjigu. Daljnji odlomci
Kur'ana, u kojima se naglaava moralna strana braka, su
XXIV, 3,26,32 i XXX, 20. U Predajama su izloeni razliiti
stavovi prema braku; istodobno se donose i pozitivni propisi
koji reguliraju kljune take braka. Najvaniji od ovih je
ogranienje na najvie etiri ene istodobno; iako sura IV, 3
ne sadri tako precizan propis, on je ve vrlo rano na taj nain
protumaen, te se u predajama to uzima zdravo za gotovo,
iako se izriito ne propisuje. Bitne su take: suradnja sa
skrbnikom, miraz i privola ene, a zabranjeno je takmienje s
proscem-rivalom, ije nastojanje jo nije rijeeno.
3. Najvanije odredbe erijatskog branog prava (prema
afiitskoj koli) su slijedee. Brani se ugovor sklapa izmeu
zarunika i skrbnika (wall) mlade, koji mora biti slobodni
musliman, punoljetan i na dobru glasu po ponaanju ('adl;
hanefiti i malikiti ne zahtijevaju ovo posljednje); hanefiti
jedini priznaju brak koji je sklopljen bez skrbnika. Wall
mora prisustvovati sklapanju branog sporazuma koji zahti-
jeva ena, ako zarunik ispunjava neke pravne uvjete.
Wall mora biti jedan od slijedeih, i to po danom redos li-
I jedu: 1. najblii roak po uzlaznoj, mukoj liniji, 2. najblii
muki roak po mukoj liniji, koji je jedan od oevih nasljed-
nika, 3. jedan od nasljednika djeda itd., 4. ako se radi o
osloboenoj eni, to e onda biti mawlii (osloboditelj) te, u
sluaju potrebe, njegovi muki roaci po redoslijedu srodstva
Casaba), 5. predstavnik javne vlasti (~iikim) posebno je
postavljen u tu svrhu; u mnogim je zemljama to kadija ili
njegov zamjenik. Umjesto hakima, budui mu i ena
mogu se dogovoriti da izaberu wall-ja, a to su duni uiniti
ukoliko nema ovlatenog hakima u tom mjestu. Wall daje
mladu u brak jedino uz njezinu privolu, a ako se radi o
djevici, dovoljna je preutna privola. Jedino otac i djed imaju
pravo udati mladu protiv njezine volje, ukoliko je ova djevica
(oni se stoga zovu wall mugbir, tj. wall s pravom prisile);
on, meutim, upotrebljava tu prisilu iskljuivo u korist
mlade. Budui da maloljetnici nemaju prava da njihove elje
budu zakonski priznate, oni se mogu vjenati jedino uz
pomo wallja mugbira. Prema hanefitima, svaki krvni roak
koji djeluje kao wall ima pravo udati maloljetnu djevicu i
bez njezine privole; ali ena, koja je na ovaj nain udana (uz
pomo krvnog srodnika po uzlaznoj liniji), kada postane
punoljetna, stjee pravo biranja nazvano hiyiir al-bulug, tj.
da trai razvod raskidom (fash) preko kadije. Maloljetnog
mukarca moe isto tako oeniti njegov wall mugbi. Kao
protuvrijednost pravu koje stjee nad mladom, suprug joj
mora dati enidbeni poklon (mahr, sadiiq], koji se smatra
bitnom takom ugovora. Stranke koje sklapaju ugovor slo-
bodno se sporazumijevaju o poklonu; to moe biti bilo koji
predmet ili usluga, koji pred licem zakona imaju vrijednost;
ako se on ne utvruje pri sklapanju ugovora, a ako se stranke
ne mogu o njemu dogovoriti, onda kadija (prema okolno-
stima) utvruje neki prosjeni enidbeni poklon (to je sluaj
zvan mahr al-mill). Mahr nije potrebno platiti odmah;
obino se dio plaa prije konzumacije braka, a ostatak jedino
prilikom rastave braka ili smrti. Zahtjev za isplatom itavog
mahra ili mahr al-milla postavlja se tek kada je brak konzu-
miran; ako brak bude ranije razvrgnut, ena moe traiti
samo polovicu mahra ili poklon (mut'a) koji mu odreuje po
svojoj dobroj volji. Oblik branog ugovora, kojem obino
prethodi huba (nagovaranje), slijedi uobiajenu shemu
muslimanskih ugovora koji se sastoje od ponude i prihvaa
nja. Preporuljivo je da wall tom prilikom odri poboni
govor (hutba). Brak se sklapa u prisustvu najmanje dviju
osoba (iihid, svjedok), koje su pravno kvalificirane za svjedo-
enje; njihova prisutnost ovdje nije samo u svrhu svjedoe
nja, ve je ona bitni initelj punovrijednosti braka; za Mali-
kite, meutim, bitan je element javna razglaenost brane
veze, to se moe postii i na druge naine, a ne samo
prisustvom svjedoka. S druge strane, nije propisano sudjelo-
vanje vlasti. Ali budui da se pridaje velika vanost ispunje-
nju formalnosti branog ugovora, o kojem ovisi valjanost
braka, uobiajeno je provoditi ove zakonske postupke uz
prisue pravne osobe. Stoga posvuda nalazimo ljude ija je to
dunost i koji, po pravilu, rade pod nadzorom kadije. Nji-
hova uloga sastoji se u sugeriranju obaveznih formula i u
izravnom predstavljanju jedne od stranaka, obino mladinog
soalija. Ti strunjaci u veini muslimanskih zemalja razvili
su se u vladine slubenike (u Egiptu se npr. zovu ma'4un),
ija je suradnja kod sklapanja enidbenog ugovora neop-
102

hodna. Najvanije prepreke sklapanja braka su slijedee: l.
krvno srodstvo, kao ono izmeu mukarca i njegovih enskih
izravnih srodnika po uzlaznoj i silaznoj liniji, njegovih
sestara, enskih nasljednica njegove brae i sestara, te njego-
vih tetaka, pratetaka, itd.; 2. odnos kroz posvojenje (rada')
koji se (slijedei smisao kur'anskog stava - sura IV, 23)
tradicionalno smatra gotovo isto tako velikom preprekom kao
i krvno srodstvo; 3. brano srodstvo, naime ono izmeu
mukarca i njegove punice, snahe, pastorke, itd. u direktnoj
liniji, te istodobni brak sa dvjema sestrama ili s tetkom i
neakinjom; 4. postojanje prethodnog braka, u sluaju ene
bez ogranienja (ukljuujui razdoblje ekanja nakon razrje-
enja braka, 'idda) , a u sluaju slobodnog mukarca uz
ogranienje da ne moe biti oenjen istodobno sa vie od
etiri ene; 5. postojanje trostrukog talaka (razvoda) ili li' ana
(jednostrana muevljeva optuba za preljubu); 6. drutvena
nejednakost: mukarac ne smije biti po roenju ili zanimanju
nii od ene (osim ako i ena i wall na to pristanu), nadalje
slobodni musliman moe oeniti ropkinju nekog drugog
jedino ukoliko ne moe osigurati enidbeni poklon za slo-
bodnu enu, dok je vjenanje izmeu gospodara (ili gospoda-
rice) i ropkinje (roba) sasvim nemogue (ali gospodaru je
dozvoljeno priljenitvo sa svojim robinjama); 7. razlika
vjere: nema iznimke zabrani enidbe izmeu muslimanske
ene i nevjernika, dok je dozvola (koja u teoriji postoji)
sklapanja braka izmeu muslimana i pripadnica naroda koji
imaju Svetu knjigu u praksi (naroito afiitskoj) tako ograni-
ena da gotovo i ne postoji; 8. privremene prepreke, kao na
primjer, stanje ihrama.
Zakon ne postavlja donju dobnu granicu sklapanja braka.
Ako enidbeni ugovor ne ispuni pravne zahtjeve, on nije
pravovaljan; hanefiti i malikiti (ali ne i afiiti) razlikuju brak
koji je nitetan (biuil) i koji je neispravan (fasid), ve prema
tome da li je u pitanju bitni ili nebitni element ugovora; u
prvom sluaju, brak ne postoji, a u drugom sluaju, moe se
osporiti njegova valjanost, ali (prema malikitima), ako se
konzumira, onda svaka neispravnost biva uklonjena.
Brak ne znai zajedniku imovinu mua i ene, a ena
zadrava punu slobodu gazdovanja; malikiti to donekle ogra-
niuju time to enu stavljaju pod skrbnitvo (sinlaya) mua;
ali mu i ena nasljeuju jedan drugog. Mu mora sam snositi
trokove domainstva, te mora uzdravati (nafaqa) enu kako
dolikuje njezinom statusu; ukoliko nije u mogunosti to
uiniti, tada ena moe traiti sudsku rastavu. Mu zahtijeva
od ene spremnost na brane dunosti i openito poslunost;
ako je trajno neposluna, ona gubi pravo na.izdravanje, a mu
je moe kazniti. Ovome se izriito zabranjuje na sebe preuzeti
obavezu spolne suzdrljivosti. Djeca se smatraju zakonitom,
ako su roena najmanje est mjeseci nakon konzumiranja
braka i ne vie od etiri godine nakon rastave (to je stajalite
afiita); pretpostavlja se da su ta djeca muevljeva; on ima
pravo osporiti svoje oinstvo li'nom. Oinstvo se moe usta-
noviti i iqrarom (ispovjednim priznanjem), ali je nemogue
usvojiti ili priznati nezakonitu djecu. Rob se moe oeniti
jedino uz pristanak gospodara koji onda pristaje udovoljavati
financijskim obavezama koji proistjeu iz ugovora; muki rob
prema hanefitima, afiitima i hanbalitima ima pravo samo na
dvije ene, a prema malikitima na etiri; djeca udane robinje i
sami su robovi i pripadaju vlasniku majke.
103
Brojevi
I
4. Stranke ugovorom ne mogu izmijeniti zakonske propise I
koji se odnose na prava i dunosti suprunika. To, meutim,
moe uiniti mukarac izgovorivi uvjetni talaq odmah
nakon sklapanja branog ugovora; taj postupak kojim se
osigurava poloaj ene vrlo je est meu indijskim i indone-
anskim muslimanima. Ostalo se preputa suprunicima da
se privatno dogovore, te to ne treba spominjati u branom
ugovoru. Stvarni poloaj udane ene u svim muslimanskim
zemljama potpuno ovisi o lokalnim uvjetima i o mnogim
posebnim okolnostima. Nije u proturjeiu s ovim, ako se
kae da se, po pravilu, zakonski propisi koji se odnose na
brak vrlo potuju. Unato nekim asketskim tendencijama,
Islam je u cjelini uvijek bio naklonjen braku. U suvremenom
Islamu, problem poloaja ene u braku i problem mnogoen-
stva potakli su mnoge rasprave izmeu konzervativaca i
pristaa modernijih stremljenja. Odbijeni su pokuaji u Indiji
da se legaliziraju slobodni spolni odnosi; ta se zamisao osla-
njala na muslimanski zakon, po kojem je bilo dozvoljeno
priljenitvo s robinjama. S druge strane, suvremeno egipat-
sko zakonodavstvo pokazuje izvjesnu tendenciju da podvrgne
brak stroijoj kontroli drave, te da usvoji (navodei pravov-
[erne muslimanske razloge) neke najvanije zapadne ideje o
tom pitanju. Uza sve to, brak, barem onaj meu muslima-
nima, ostaje i ovdje, kao i u drugim zemljama u kompetenciji
erijata, tako da su Turska i socijalistike zemlje (gdje ima
muslimana) jedine koje su ovo pitanje (kao i itavo obiteljsko
pravo) regulirale tako da su u potpunosti usvojile zapadne
zakone.
5. Pored uobiajenog oblika staroarapskog braka, koji je-
unato svoje labavosti - imao za cilj osnivanje domainstava i
raanje djece, postojao je i privremeni brak u kojem je par
ivio neko vrijeme zajedno, a to vrijeme utvrivalo se unapri-
jed. U takve privremene brakove stupali su ljudi koji su neko
vrijeme ivjeli u drugoj zemlji. Nije sigurno da se ba na njih
odnosi sura IV, 24, iako tom stavku dugujemo muslimanski
naziv za takvu vezu (mut'a, brak zbog [spolnog] uitka), Iz
Predaje sasvim sigurno proizlazi da je Poslanik svojim drugo-
vima doputao takav brak, osobito za vrijeme duih pohoda.
Ali halifa Omar strogo je zabranio mut'u, koju je smatrao
bludnienjem (zina'; u nekim se predajama ta zabrana- pripi-
suje Poslaniku). Posljedica je toga da privremeni brak priz-
naju samo iiti, a suniti ga zabranjuju. Ovi posljednji, ipak, u
praksi sklapaju istu vrstu veze: oni koji hoe ivjeti kao mu i
ena kroz neko vrijeme naprosto se dogovore da e tako
ivjeti, a ne moraju to utvrditi branim ugovorom.
B R OJ E VI . Tzv. arapske brojke sami Arapi su nazivali
indijske brojke (huru] ahi al-Hind). Vjerojatno u 6. st.
pronaeno raunanje u decimalnom sustavu s upotrebom
nitice bilo je poznato u Bagdadu u drugoj polovici 8. st.
Najstariji udbenik, za kojeg se zna, je Kiuib al-hisab al-
-hindi Muhameda ibn Muse al-Hvarizmija (oko 830), koji je
prenesen u odlomcima na latinskom; trag njegovog imena u
rijei algoritam kao termin ivi i dalje u matematici. Sa tu
nauavanim raunanjem sve daljim i daljim nastajanjem (i
brisanjem) meurezultata moglo se napredovati sve do izvla-
enja kubinog korijena, kao to na primjer pokazuje rau
nica Kuiara ibn Lebana al-Dilija (oko 1000). Ve rano, uz
taj postupak brisanja koji je oteavao kontrolu, pojavljuje se
Buhari

raunanje
!
s perom i papirom, no koje je tek postupno , kao, npr. o poetku Stvaranja, o Raju i Paklu, o raznim
usavreno, kao to to nalazimo kod Gijas ad-dina Demida I poslanicima, itd. Premda as-Subki svrstava Buharija meu
al-Kaiia (1427). U astronomiji se tradicionalno raunalo sa afiite, to nije tano, jer on jasno ne podrava uenje neke
seksagezimalnim razlomcima, koji su bili napisani po redosli- odreene kole. Naslovi njegovih poglavlja ukazuju na pred-
jedu starosemitskog alfabeta (abgad). Pored toga se odralo, met i pouke predaja, ali je al-Buhari ponekad kritiziran, jer
prije svega u upravi, raunanje napamet sa brojevima koji su sadraj predaja ne izgleda da uvijek odgovara naslovu. Neka
se sukcesivno brisali, jer se vjerovalo da taj postupak najbolje poglavlja imaju naslov, ali ne i predaje, to e rei da je on
osigurava od krivotvorenja. zacrtao plan svoje knjige i ostavio prazninu, kada je uvidio da
Povijest brojanih oblika vrlo je daleko u nejasnom. Sve do nema solidne predaje da objasni odreeni predmet.
1000. god. nalaze se istono-arapski i zapadno-arapski Ima vie komentara o cjelini ili dijelovima $ah!ha;
oblici rasuti po cijelom islamskom podruju. Istono-arap najznaajniji su al-Ajnijev, Ibn Hadar al-Askalanijev i al-
ske brojke mogle su prodrijeti na Istok i koriste se u -Kastalanijev. Dok se $ah!h u Buharijevo doba sma-
dananjem arapskom pismu; no zapadno-arapske brojke trao jednom zbirkom meu drugima, uskoro je priznat kao
blie su prvotnim indijskim brojkama i po svoj prilici su preci najbolji, te je u 4. st. po hidri bio stavljen, sa Muslimovim
naih dananjih brojki, koje su, nakon vie uzaludnih zaleta, Sahihom, na elo zbirki sunitskih predaja. U to doba,
zapoele prodirati oko 1300. god. u Junu i Zapadnu premda je kritiziran na nekim pitanjima podrobnosti, bio je
Evropu. prihvaen od veine sunita kao najznaajnija knjiga poslije
Kur'ana; na Zapadu su, meutim, vie skloni Muslimovom
UH~RI (a. Muhammad ibn lsma'il ibn IbrahIn:! ib!! al- Sahihu.
B -Mugira ibn Bardizbah Abu 'Abd Allah al-Gu'fi al-
-Buhri i, slavni prenositelj predaja (hadisa), roen 810.
U mladosti je Buhari napisao svoj Ta'rlh, u kojem su
ivotopisi ljudi ija se imena pojavljuju u isnadima; on je
god., a umro 870. Nosio je nisbu Dufi zato to je njegov izjavio da je tu knjigu napisao u noima punog mjeseca, kraj
pradjed al-Mugira bio maiola Jemana al-Dufija, upravljaa Poslanikovog groba. Za ivota, al-Buhari je bio priznat kao
Bagdada, putem kojeg je pristupio Islamu. Al-Buhari je istaknuti tradicionist, vaan po svom minucioznom poznava-
poeo uiti napamet predaje u dobi od 10 godina, te je bio, nju detalja i pronicljivosti da otkrije nedostatke u predajama.
ini se, prerano sazrio djeak, jer je bio u stanju ispraviti
svoje uitelje od rane dobi. Imao je znatno pamenje, te se ULJ UK , od turske rijei boluk, to znai dio, sekciju ili
kae da su neki njegovi drugovi, zahvaljujui njegovom
kazivanju naizust, ispravljali predaje koje su imali zapisane.
B
kategoriju, a koristilo se na istono turskom i perzijskom
za oznaku pokrajine ili podruja. Nakon Tanzimata, na
U dobi od esnaest godina, bio je na hadu u Meki s anadolskom turskom oznaava jedinicu pjeadije ili konjani-
majkom i bratom, te je ostao neko vrijeme u Hidazu. tva pod zapovjednitvom juzbae (kapetana). U staroj
Puno je putovao u potrazi za predajama i posjetio je glavna osmanskoj vojnoj organizaciji, izraz se koristio u odacima
sredita, od Horasana do Egipta, te je tvrdio da je sakupio kapidija, kao i u pokrajinskim trupama, te u vojnoj pratnji
predaje od vie od tisuu ejhova. Kasnije je u Niapuru visokih asnika. Snaga buljuka je razliita. Npr. u janjiar
imao surevnjivog protivnika, az-Zuhlija, te, kako je tvrdio skim odacima, koji se sastoje od 1.000 ljudi, bilo je 10
da je Kur'an, dodue, nestvoren, ali da se to ne odnosi na buljuka sa po 100 ljudi. Voa buljuka zvao se yayabast (vo
njegovo recitiranje, bijae optuen za krivovjerje, te je pjeaka). Odak ademi-oglana Galipolja (Gelibolu), koji je
napustio Niapur i otiao u Buharu. Upravlja tog grada poetno brojao 400 ljudi, sastojao se od 8 buljuka po 50 ljudi.
zatraio je da mu donese svoje knjige, ali je on to odbio, Tim buljucima zapovijedao je asnik koji se zvao corbaci.
izjavivi da je nedostojno nositi znanje u nastambe ljudi i Kasnije su se odaci janjiara poveali sve dok nisu imali po
da, ako se upravlja eli pouiti, treba ii u njegovu da- 101 buljuk. Svaki buljuk imao je svoje ime i razliitu funk-
miju ili kod njega kui. Upravlja je zatraio da privatno ciju. Tako su se buljuci 1-2-3. zvali cemaat-i suturbdn (kami-
pouava njegovu djecu, ali je i to odbio, jer nije pristajao lara); 28. je bio bulj uk imam-i hazret age, itd.
ni na kakav povlateni postupak u sticanju znanja. Bio je Kasnije, zbog pobune organizirane od aga (zapovjednika)
prognan i doao je u jedno selo u blizini Samarkanda, gdje janjiara pod Bajazitom II ili Selimom I, Dvor je imenovao
je boravio kod roaka. Kae se da je, pritisnut doivljenim jednog agu i on je bio zaduen odvojenom organizacijom; ona
neprijateljstvom, zamolio Boga da ga pozove k sebi, te je je obuhvaala 61 agin buljuk, a u nju se polagala nada da e
umro ve naredni mjesec. odravati ravnoteu snaga u odaku. Upravo su to, openito,
Buharijevo najslavnije djelo jeste zbirka hadisa Sa- oni o kojima bi se trebalo govoriti kada se koristi izraz buljuk.
hlh koje je pripremao esnaest godina. Kae se da je Inae, ako se htjelo oznaiti neki bulj uk u odaku oruara,
birao svoje predaje u masi od 600.000, te da nijednu nije topnika, itd., openito se navelo njegovo ime i ime odaka.
ukljuio u knjigu, a da prije toga nije uzeo abdest (obredno Postojalo je 6 buljuka u naraslom kapikulu odaku. Nji-
pranje) i molio dva rekata. Ta slavna zbirka predaja raspore- hovi lanovi bili su poznati pod imenom ljudi iz buljuka ili
ena je u 97 knjiga sa 3.450 babov (poglavlja). Ona sadri ljudi iz est buljuka, Osim spahija (sipahi) i silahdara, oni
7.397 predaja s potpunim isnadima, ali, ako se ne raunaju su se zvali bolukat-i erba'a (etiri buljuka). asnici tih raznih
ponavljanja, cjelina dostie 2.762 predaje. Kako neke predaje buljuka koristili su tarifu raznih nagrada (plaa) i bili su
sadre raznu grau, koja se ne odnosi na jedan predmet, to se podloni pravilima razliitih unapreenja. Kao i u pogledu
one javljaju u vie poglavlja. Djelo je, u biti, rasporeeno odaka, vanost buljuka u oima vlade mijenjala se od vre-
prema razno j grai iz domena fikha, ali sadri i drugu grau, do vremena.
---------

104

BURDA . Pokrivalo od vune, u upotrebi jo prije Islama, a
koje se, kada bi se razmotalo, koristilo danju kao ogrta, a
nou kao pokriva. Poslanikova burda ostala je slavna u
povijesti Islama. Kao nagradu pjesniku Kabu ibn Zuheiru,
Muhammed mu je poklonio ogrta koji je nosio. Muavija je
taj ogrta kupio od pjesnikovog sina i on se nalazio u riznici
abasidskih halifa, sve do vremena kada su Mongoli (1258)
osvojili Bagdad. Hulagu ga je dao spaliti, ali se kasnije tvrdilo
da je prava Poslanikova burda spaena, te se i danas uva u
Carigradu.
Burda je i naslov glasovite ode pjesnika al-Busirija. Prema
legendi, sastavio ju je tada kada ga je pogodila paraliza, pa ga
je Poslanik izlijeio bacivi svoj ogrta na njegova plea. Dri
se da stihovi te pjesme imaju nadnaravna svojstva, te ih se
nosi kao zapise (hamajlije). Po slavi, nema joj ni priblino
ravne arapske pjesme; komentirana je vie od 90 puta, na
arapskom, perzijskom, turskom i berberskom. Prevedena je i
na evropske jezike (prvi put na latinski god. 1761).
URMA. Islam se prvi puta znaajno javlja u Burmi
B poetkom 15. st. posredstvom arakanskog kralja Narame-
ikhla. Taj kralj vratio se iz svoga progonstva u Bengal god.
1430., u pratnji islamskih pristaa. On je ustanovio svoju
prijestolnicu u Mjohaungu, gdje je podignuta damija San-
dikhan. Kasnije, araka nski kraljevi, iako budisti, koriste
islamska imena i izdaju, ak, novac koji nosi arapsku insigna-
cijsku formulu (haZima). Islamski utjecaj postaje vei, kada
princ uda, brat Alamgirov, bjei u Arakan god. 1660.
uda je bio ubijen od kralja Sandathudarne, a njegova
riznica zaplijenjena, no njegove pristae su unajmljene na
dvoru kao strijelci tjelesne strae, uloga u kojoj su oni esto
intervenirali, postavljajui i smjenjujui kraljeve. Potomci tih
mogulskih dvorjanika razlikuju se od drugih, autohtonih
itelja sve do danas.
Prije 19. st., islamsko prisue u Burmi u pravom smislu
bilo je svedeno na mali broj guderatskih trgovaca, na neke
topnike, te druge strane tehniare unajmljene u slubu kra-
ljeva Ave. Englesko pripajanje Arakana god. 1826. dovelo je
veliki broj muslimana itagonga u obalske gradove, osobito u
Akjab. Pripajanje Donje Burme (1852) prati indijsko uselja-
vanje u velikom srazmjeru poev od god. 1880. Popis iz god.
1931. (zadnji koji je podrobno napravljen) ukazuje na
584.839 muslimana, od ukupno 14,667.146 itelja. Meu
muslimanima je 396.504 indijskog porijekla, 1.474 Kineza i
186.861 domorodac, poglavito Arakanac. Islamski Arakanci
su bili prvi funkcionari i policajci pod Britancima; oni su
iskoristili viu razinu obrazovanja, te je veliki broj njih igrao
105
Burma
znaajnu
ulogu na javnim funkcijama, u bankama i pOSlo-l
vima. Muslimani iz itagonga opskrbljuju gotovo sve posade !
obalske i rijene plovidbe. Ismailiti (Hode) i Guderatinci
vladaju trgovinom na malo. Godine tridesete bile su deset-
ljee ekonomskog propadanja, te je tada nastala neka omraza
na muslimane, koji su igrali znaajnu ulogu u ekonomskom
ivotu. God. 1930. i 1938. dogodili su se estoki metei;
drugi put mete je potrajao gotovo pola godine i bio je
najei u Rangunu i Mandaleju: ubijeno je nekih 200 musli-
mana.
Nakon japanske navale (1942), veliki broj Indijaca bjei;
dobar dio se vratio nakon rata, ali ih je manje sada nego
prije. Ukupno muslimansko puanstvo god. 1958. je neto
vee nego 1931. god.; ono se rauna na oko 600.000 itelja
(popis od 1953-1954. je sasvim nepotpun). Polovica od
njega je dola iz Indije i Pakistana. God. 1945. je osnovana
politika organizacija Kongres burrnanskih muslimana,
koja se pridruila Antifaistikom savezu narodne slobode,
stranci vladine koalicije. Od neovisnosti su dva muslimana
sudjelovala u vladi tokom dueg razdoblja, M. A. Raid,
znaajni sindikalni prvak i poslovni ovjek, i odvjetnik U
Khin Maung Lat (Abdelatif). Vodstvo neovisne Burme,
posebno U Nu, pridavalo je mnogo vanosti svojoj budi-
stikoj batini. Muslimani su priznati kao ravnopravni gra-
ani, ali postoje odreene prepreke za dobre meukonfesi
onalne odnose. Mudahidska pobuna u sjevernom Ara-
kanu, koju je vodio neki ribar Kasim, htjela je ujediniti to
podruje sa Pakistanom. Mudahidi su terorisali podruje
Butidaung-Maungdo od 1948. god. do 1954. god., ali je
njihovo djelovanje uveliko opalo sa zatvaranjem Kasima u
pakistansku tamnicu. Krajem 1954. god., nacionalna poli-
tika kriza je izbila zbog irokih protesta redovnika protiv
islamske obuke u dravnim kolama. Ali openito su
odnosi harmonini. U Arakanu, gdje su budisti i musli-
mani pomijeani, veliki broj muslimanskih obiaja slijede
budisti, ak onaj da se jede govee meso. Ali u Donjoj
Burrni, ivo se odvraa od toga da se jede govee meso i da
se za Kurban-bajram rtvuju ivotinje. Burmanski zakon o
rastavi muslimanskog braka, usvojen 1953. god., dao je
muslimanskoj eni prava jednaka onima budista: jednaku
mogunost rastave, pravo da sauva svoj miraz pri rastavi
braka. Zakon je izazvao proteste muslimana izvan Burme,
ali ga je usvojio Burmanski muslimanski kongres. Burman-
ska muslimanka ne nosi veo i ne pridrava se purdaha.
God. 1955. je U Nu, kao predsjednik vlade, poduzeo inici-
jativu da se Kur'an prevede na burmanski jezik. U Burmi
danas ivi oko 4% muslimana.
Crnci
4~
LEKSIKON
ISLAMA
1(lIRNCI. Islam ne poznaje rasne razlike. Ako je ve od
dana Poslanikovih uvijek iznova bilo crnaca koji su se
uzdizali do visokih poloaja, u opem smislu tokom
srednjeg vijeka pa sve do novijeg doba nije se posebno
nastojalo oko ugleda ljudi tamne puti. Za to ima niz razloga, a
najvaniji je ropstvo. Budui da je ono bilo ve u predisIarn-
sko doba openito raireno po Crnoj Africi, te su crnci na
Arabijskom poluotoku i u sredozemnim zemljama ivjeli kao
robovi, a Islam je dozvolio da samo nemuslimani mogu biti
pretvoreni u robove, to su crnci bili glavni predmet trgovine
robljem. Pa ipak se Islam, zbog svoje humane politike spram
robova, a i iz drugih razloga, proirio meu crnakim naro-
dima. Od ukidanja ropstva, zatim ukidanja kolonijalizma i
utemeljenja neovisnih drava u Crnoj Africi, porastao je i
ugled crnaca, te su ojaani i njihovi odnosi sa Islamom (vid.
CRNI MUSLIMANI).
RNI MUSLIMANI (Black Muslims), ime crnake
Cgrupacije u Sjedinjenim amerikim dravama, koja ide
unazad na V. D. Farda (1877?-1934). Fard je 1930. god.
nastupio u Detroitu kao propovjednik vjere Crnog ovjeka
iz Azije i Afrike, Tvrdio je da potjee iz Meke i da je kao
vrhovni sudac svijeta: zadnje otjelovljenje Allaha. Svoje
uenje je izloio u spisima The secret ritual of the Nation of
Islam (Tajni obred islamskog naroda) i Teachings for the Lost
Nation of Islam (Pouke za zalutali islamski narod). Ideju
bratstva Crne Amerike i Afrike ve je propagirala od 1914.
god. utemeljena Universal Negroe Improvement Associ-
ation and African Communities League: (Udruenje za ope
106
poboljanje poloaja crnaca i savez afrikih zajednica), dok na
islamske komponente podsjeaju Arnerican Moors (Ame-
riki Mauri) iz 1913. god., sa ijim je voama imao veza Dreu
Ali. Njegov nasljednik, Elijah Mohamed (1897-1975) uvr
stio je pokret u organizacionom pogledu. On je isticao svoje
pravo na Boje poslanstvo, kao novi Musa. Njegovo djelo
The Supreme Wisdom (Najvia mudrost) saima uenje
Crnih muslimana. Pod njegovim vodstvom izgraene su
brojne kole i damije, prije svega u velegradovima Sjevera.
Jedna samozatitna organizacija Fruit of Islam: (Plod
Islama) oruje je u borbi za vlastite ciljeve. S istupom Malcol-
maX, islamskim imenom al-hada Malika ahbaza, 1963.
god. i njegovim ubojstvom (1965) dostiglo je, zasada, vrhu-
nac otcjepljenje pravovjernih muslimanskih elemenata. Sve
vee ukljuenje pripadnika srednje klase i privredne djelatno-
sti oduzeli su Crnim muslimanima: poneto od njihove
izvorne radikalnosti. Procjena broja lanova kree se izmeu
20.000 i 750.000, a oni sami govore ak o dva milijuna.
Prijem u zajednicu pretpostavlja vjeru u Jednog Boga, nje-
gove poslanike i knjige Objave, u Oivljenje i Sudnji dan, to
u ovom obliku nije suprotno Islamu. Suprotno tome, uenje
Cmih muslimana: o stvaranju i vremenu Kraja svijeta pre-
teno se svodi na religiju Druza. Crni muslimani: postav-
ljaju visoke moralne zahtjeve svojim lanovima (urednost,
zabrane nekih jela). Njihove predodbe o Raju, koje su
usmjerene na ovaj svijet, i odbijanje svakog stranog ukljui
vanja povezuju se u politiki zahtjev za neovisnim crnakim
dravama na amerikom tlu.

4~
LEKSIKON
.ISLAMA
AU (u savremenom turskom: cauus), izraz koriten
kod Turaka za obiljeavanje, s jedne strane, funkcio-
nara uposlenih u razliitim slubama Dvora, i, s druge
strane, vojnika nieg ranga. Ta rije susree se ve na ujgur-
skom, gdje oznaava ambasadora Tu-hiu; Mahmud Kagari
je ovako definira: "ovjek koji rasporeuje i ureuje rangove
u vojsci i stara se o disciplini. Rije a'ii je dola od
Peenega i Selduka do Turaka (p. megas tdzaousios, glavar
carskih glasnika Laskarija i Paleologa); Iranci su je takoer
usvojili kao sinonim za sarhang i durb, a Arapi su je uzeli u
oblicima ga'ii, a'i, awf i a'ii. U ovoj posljednjoj varijanti
i danas se moe sresti u sjevernoj Africi.
Kod starih Turaka, Selduka, Ejubida i Mameluka, aui
su bili povlateno tijelo, ovisno o vladaru i esto namijenjeno
za posebne slube. Pod Osmanlijama, aui Divana ine dio
slubene pratnje ceremonijama: sultanovim izlascima, dolas-
cima vezira na Dvor, prijemu stranih poslanika, itd. aui su
se takoer koristili kao poslanici ili vjesnici sultana ili velikog
vezira, da prenose ili izvravaju naloge. Caous bast je pred-
vodnik aua Divana. Vrio je ulogu pomonika velikog
vezira, osobito u pravosuu; kao dvorski asnik, pripadao je
agama strernenarima. aui Divana primaju plau iz Riz-
nice (Blagajne) ili su im dodijeljena na uivanje lena tipa
zeameta ili arpalika. S druge strane, u odaku janjiara, peta
orta je bila formirana od 330 aua, starih i isprobanih
janjiara, kojima rukovodi bas-caous.
Na poetku 19. st., stupnjevi cauus i cauus vekili koriteni
su u konjici i mornarici. Nakon 1826. god., u novoj organiza-
ciji vojske, stupanj aua dodijeljen je ealonu podoficira koji
odgovaraju naredniku. On se jo i danas upotrebljava u tom
znaenju.
U nekim vjerskim sektama i redovima (jezidi i rifaije, na
primjer) naslov au odgovara odreenom stupnju hijerarhije
u sekti. aue esto nalazimo u cehovima: oni imaju dunost
da primjenjuju odluke vijea cehova.
v
E L E B I (t. pisar, pjesnik, ita, uenjak, ovjek suptil-
C ne inteligencije), izraz koriten u Turskoj, u periodu
izmeu kraja 13. st. i poetka 18. st., za oznaavanje lanova
viih klasa. To su, prije svega, pjesnici, uenjaci, ali i prin-
evi (na primjer, svi sinovi BajezitaI, umro 1403), koji
dobijaju tu titulu. Jedan azerbejdanski pjesnik iz 15. st.,
Kasim-i Enver (umro 1431-1432) koristi elebi jo u zna-
107
ift-resmi
enju mistikog izraza Voljeni = Bog. S druge strane,
elebi se nazivalo i starjeine jednog dervikog reda; poglavar
reda mevlevija nosio ga je jo od nasljednika Delaledina
Rumija, elebi Husarnedina (umro 1284), sve do 20. st. Rije
elebi, dakle, u navedenom znaenju odgovara priblino
perzijskom mirza, od amir-edde. U svjetovno j primjeni,
ova rije je zamijenjena sa efendi u osmanskom carstvu, oko
1700. god. Prigodice, elebi se pojavljuje i kao vlastito ime.
Na sirijskom i egipatskom arapskom, olabi, [alabi ima
danas znaenje berberin.
Porijeklo rijei nije jasno utvreno. Predlau se slijedea
objanjenja: l) posuena nestorijanskom misijom, tek u 13(!)
stoljeu iz sirijakog: slibha, kri, dobiva potom znae
nje poklonika kriali; isti korijen, ali posuen ranije; isti
korijen, ali posuen u Anadoliji, moda kurdskim posred-
stvom (mada Nestorijanci nisu nikada igrali ulogu u Anado-
liji); 2) od arapskog galab, pl. gulban, uvezeni rob, izdvo-
jena skupina u doba Mameluka u Egiptu, posebno obuena
za upravne slube; 3) od grkog kalliepes, koii lijepo govori,
pjeva i pie, otud, jo od bizantskog doba, uglaen; izraz
elebi bi se, dakle, tim putem pojavio u Anadoliji; 4) od
kurdske rijei theleb, Bog, thelebi plemeniti gospodar,
lutajui glazbenik, posuena, navodno, iz jednog neindo-
evropskog jezika; 5) od turskog iz Anadolije alabialab,
Bog. (za to primjere nalazimo u 13-15. st. kod Mensuro-
glua; u kasnijim stoljeima, u estoj je upotrebi ova rije kod
[uruka i ona po nekim izvorima dolazi iz grkog); u tom
sluaju, dogodila se obrnuta evolucija od one iranskog khvad-
hai, gospodar: huda, Bog. (prema saopenju F. Dolgera
od 3. jan. 1959, znaenje otmjenog ranga: ne potvruje se,
meutim, u grkom); 6) M. Mansuroglu je neodluan, ali
ipak ne vjeruje u strano porijeklo rijei.
Vie ovih pokuaja tumaenja (posebno l, 2, 4) ine se
nemogui ili nategnuti. Premda rije ima anadolsko porije-
klo, nema dokaza za njezin grki izvor. Postavlja se pitanje da
li je Ibn Batuta kada upuuje, za znaenje rijei elebi, na
jezik Ruma, mislio na grki ili je samo ukazao na njezino
koritenje u Anadoliji. Grcima se rije elebi ini da je turska.
v
I F T -R E S M I (t. cift-resmi), zvan takoer cift-hahh: ili
C hulluh-ahcasi, osnovni rajinski porez kojeg je, u naelu,
-
plaao u osmanskom carstvu svaki muslimanski seljak koji
posjeduje jedan ift. Rije ift, koja u poetku znai par,
Ciftlik
upotrebljavana je za oznaavanje povrine koja moe biti
obraena s parom volova, a koja se kree od 60-150 dunuma,
u zavisnosti od plodnosti tla (jedan dunum = cca 1.000 rrr').
Cift-ahcasi nalazimo u Anadoliji, pod Selducima, obrau
navan po stopi od l din. S druge strane, osmanski ift-resmi
ima nevjerojatne slinosti sa bizantskim porezima koje su
paroikoi plaali vlasnicima pronoia (pronija), te je potrebno
zabiljeiti da se on, kao porez urf], pojavio u izvornom
obliku u zemljama koje su od Bizantinaca osvojene u zapad-
noj Anadoliji i Trakiji, gdje je bio istodobno primjenjivan na
muslimansku i kransku raju, dok su, u drugim dijelovima
carstva, krani bili podvrgnuti drugaijem rajinskom porezu
- ispendi ili ispeni.
U Kanun-nami Mehmeda n reeno je da je ift-resmi novac
jednak vrijednosti sedam usluga, kao to su nabavka sijena,
slame, drva, itd. nosiocu timara. Za te usluge (hidmet ili
kulluk) morale su se plaati 22 ake kao ift-resmi. Oni koji su
posjedovali polovinu ifta, nim-cift, morali su plaati polo-
vicu. Bez obzira na osobno stanje, svaki rajetin, posjednik
jednog ili pola ifta, morao je plaati taj porez, to mu je dalo
karakter zemljinog poreza. U 16. stoljeu, Ebusuud i drugi
pokuavali su te poreze ukljuiti u erijatske poreze kao
harac-i muvazzap.
Oenjeni seljaci, koji su posjedovali manje povrine od
pola ifta ili nisu nita posjedovali, nazivani su benniik i bili su
podvrgnuti niim nametima, npr. od 6--9 aki, koji su kasnije
rasli na 9, 12 i 18. U Kanun-nami Mehmeda n bilo je
predvieno da bennak bude podvrgnut vrenju samo triju
slubi, ija je vrijednost u gotovom novcu bila jednaka 6 ili 9
aki. Napokon, raja svrstana u kategoriju kara ili mucerred,
siromani ili neenje, koji ne posjeduju nikakvu zemlju,
plaali su taj porez po najnioj taksi od 6 aki.
ift-resmi moe se, dakle, smatrati osnovnom jedinicom
progresivnog fiskalnog sustava, pa ak i tiaiin-resmi i donum-
-resmi mogu takoer biti ukljueni u isti sustav.
U poetku, taksa ift-resmija bila je 22 ake, ali je, godine
1458., porasla na 33 ake u sandacima anadolskog ejaleta.
Zatim je bila poveana u nekim dijelovima Anadolije i obuh-
vaala dodatke u korist subaa i sandak-bega, ali je, pod
Sulejmanom I, ta novina bila dokinuta, jer je bila uzrokom
nereda. Primijenjena u Siriji nakon osvajanja zemlje po najvi-
oj taksi od 40 i u istonoj Anadoliji od 50 aki, ostala je,
meutim, u Rumeliji na 22 ake. Djelomina ili potpuna
osloboenja od ift-resmija, carski berati doputali su za iz-
vjesne javne usluge koje su se traile od raje. Ali u 16. st.,
mnoge od tih iznimki su ukinute.
Openito, ift-resmi bili su ukljueni u timarske prihode
spahija. Ali on je izgubio svoje znaenje kad se, nakon 1582.,
aki umanjila vrijednost i kada su avarizi ('awiirilj) postali
redoviti oblik oporezivanja nametnutog raji.
v
I F TL I K (kod nas ifluk i itluk) je, na turskom, izraz
C koriten za oznaavanje seljakog gospodarstva, ali se u
osmansko doba upotrebljavao za odreenu jedinicu poljopri-
vrednog zemljita u lenskom sustavu, a zatim za veliko
imanje. Izraz je nastao od rijei ift (par, jo ue, par volova),
to potjee od perzijskog dujt i turskog dodatka lik. U
poetku, iftlikom se smatrala povrina koja se moe obrai
vati parom volova; ift i iftlik su bili naizmjenino upotreb-
108
ljavani. U slavenskim predjelima osmanskog carstva, izraz
batina esto je zamjenjivala iftlik. U lenskom sustavu
Osmanlija, u vrijeme kada je prevladavala organizacija
timara, iftlik je bio izraz koji se primjenjivao na leno povr-
ine od 60 ili 80 do 150 dunuma, ovisno o plodnosti tla. iftlil:
je bio osnovna agrarna jedinica koja se koristila u svim
oblicima posjeda: miri, vakf i miilk ili malikane. S pravne
take gledita, meutim, vrsta iftlika je varirala prema tipu
lena.
Rajinski iftlici, koje je raja, kranski i muslimanski
seljaci, posjedovala na osnovu tapije (tapu) i za koje je plaala
ur i ift-resmi posjedniku, inili su kudikamo najvei dio
poljoprivrednih zemljita. Openito, iftlici nisu bili pot-
podjeljivani, jer bi takva situacija, po Ebusuudovom sudu,
onemoguavala uvid u doprinose nametnute iftliku, uzetom
u cjelini. U stvari, svaki put, prilikom kontrolnih katastar-
skih mjerenja, (tahrir), primjeivalo se da su brojni iftlici
izgubili svoj izvorni oblik uslijed podrazdioba i da ift-resmi
nije bio vie utjeran. Da bi se sauvao iftlih, koji je bio bitan
u lenskom sustavu toga vremena i koji je sluio kao osnova za
uspostavu zemljinih i osobnih poreza u jednom kraju, ak i
prije Osmanlija, bilo je nareeno da, ako se zemlje popisane u
defterima kao iftlik nau podijeljene izmeu vie osoba,
moraju biti vraene u njihov izvorni oblik i da, ako jedan
rajetin, koji posjeduje iftlik, umre ostavljajui vie sinova,
oni moraju ostati u zadruzi.
Uz rajinske iftlike, nalazimo takoer ono to moemo zvati
vojniki iftlik, a koji su, za razliku od prvih, bili u izravnom
posjedu vojnika. U toj kategoriji, nalazimo hassa iftlike
nosilaca timara i iftlike vojnikih tijela jaja, musellema,
dogandija, itd. Njihova zajednika crta bila je da nisu bili
podvrgnuti rajinskim porezima. Ali, dok su hassa iftlici,
takoer poznati pod imenom kilic-yeri, bili iskoriavani od
nosilaca timara pod sustavom napoliarenja, iftlici jaja i
musellema obraivani su, openito, od strane samih tih pos-
jednika. Ovi iftlici ne gube nikada svoj izvorni karakter i
obino dobijaju ime svog prvog posjednika: Mehmed-yeri,
Ali-yeri, itd. Vojnici su pokuavali da nezakonito pripoje
rajinske zemlje svojim hassa iftlicima. Ali u 16. st., veinu
vojnih iftlika vlada je pretvorila u rajinske iftlike i dodijelila
kao timare. U sluaju hassa iftlika u Bosni, razlog koji je
naveden za njihovo pretvaranje, 1530. godine, bio je da nisu
bili obraeni.
iftlik, na povrinama sa reimom posjedovanja vakfa i
mulka ili malikane, bili su istih dimenzija kao i drugi i esto su
bili obraivani od strane pripadnika raje. Pod vladavinom
Bajezita I i Mehmeda n, te pod sultanima 16. stoljea, veliki
dio tih iftlika takoer je bio pretvoren u timare. Npr. u
Erzindanu, 1540. god., svaka zavija koju je vodio jedan ejh
dobivala je iftlik, dok je ostatak zemlje bio srazmjerno
podijeljen meu timarima.
Ve od 14. i 15. st., osmanski sultani davali su utjecajnim
ljudima itava sela ili velike timare kao iftlike. U tim sluaje
vima, nije vie rije o iftliku kao o zemljinoj jedinici mjere,
nego o osobnim imanjima, dobivenim od sultana. Takoer,
prostrane zemlje katkada su davane kao mulk. Porezi iftlika
davani su u zakup od strane njihovih posjednika, koji su
openito ivjeli u gradu, za sumu novca nazvanu mukataa
(mukata).

Posjednik iftlika obino je bio obavezan opremiti jednog
vojnika (eshiinci) za sultanovu vojsku.
Jo u to staro doba nalazimo nedavno raskrene zemlje,
koje su drali izravno kao iftlik lanovi vojnike klase; oni
su, openito, plaali vladi sumu takoer nazvanu mukataa,
to je uinilo da su ti iftlici poznati i pod imenom mukataali
ciftlil. U centralnoj i sjevernoj Anadoliji, iftlici koje su
posjedovale aristokratske predosmanske obitelji pod imenom
malihane ili yurd, dobili su isti status s obavezom da opskrb-
ljuju jednog ekindiju. iftlici, koje su vojnici raskrili na
neobraivanim zemljama, bili su podvrgnuti samo uru. Pod
kraj 16. st., broj iftlika te vrste u rukama janjiara brzo se
poveao. Ali, openito, tendencija u 16. st. bila je da se svi
vojniki iftlici pretvore u rajinske iftlike, tako da su porezi
raje bili ukljueni utimare.
S raspadom sustava timara, tok ovog razvoja bio je ometan.
Za vrijeme i nakon perioda pometnje, izmeu 1595-
1609. god., veliki dio rajinskih iftlika dolazi u ruke kapi-
-kulua i dvorskih miljenika, a stara praksa, kao to je posjedo-
vanje timara kao iftlika, mulka ili mukata(a)li iftlika, bila je
tada veoma rairena. Istodobno, meutim, kada su seljaci
masovno naputali svoja imanja i rasprivali se itavom Ana-
dolijom (to je poznato u osmanskoj historiji pod imenom
Veliki bijeg), janjiari i drugi dolaze tapijama u posjed rajin-
skih iftlika. Gomilanje iftliha u rukama ajana, bogatih i
utjecajnih ljudi iz provincija, izvrilo se, meutim, uglavnom
zahvaljujui sustavu mukataa. To je takoer bila stara praksa,
ali sada, dezorganizacijom sustava timara, timarske zemlje
bile su u velikom broju iznajmljene na bazi mukataa privat-
nim osobama koje su nudile najvie cijene. U stvari meutim,
zahvaljujui upravnim zloupotrebama, utjecajni ljudi su
namjetali da ih dobiju. Age i ajani opskrbljeni velikim
posjedima steenim na razne naine javljaju se svuda u
carevini, posebno u 18. st. Nedati, koji je pisao tokom toga
stoljea, alio se da su se brojnih timara doepali ajani i
funkcionari u provinciji. Upravo na imanjima mukataa poi
vala je mo velikih ajana u to doba i, od tada, rije iftlik
upotrebljava se za oznaavanje velikih osobnih imanja.
Nastojanja reformatora Tanzimata da usitne te ogromne ift
like nisu imala veliki uspjeh, te je to bilo jedan od dubinskih
razloga seljakih buna koje su izbijale na Balkanu u 19. st.
Pod Turskom Republikom, zakon, izglasan 1945. i izmije-
njen 1950. godine, predvia da velika imanja moraju biti
usitnjena i podijeljena seljacima kojima je potrebna zemlja.
v v
IN GIZ -H A N , DZINGIZ-KAN, utemeljitelj mongol-
C skog carstva, rodio se 1167. god. na desnoj obali Onona,
u istonom Sibiru. Prva su vrela, koja daju pojedinosti s
poetaka njegovog ivota, dva mongolska spisa, Tajna histo-
rije Mongola napisana 1241. (ili moda ak 1252.), i Altan
Debter ili Zlatna kniiga, slubena historija carske obitelji.
Ovaj posljednji rad nije sauvan u originalu, ali je najvei
njegov dio reproduciran u uvenoj Raidudinovoj historiji
Gami' at-tawarl!J, a postoji takoer i jedan njegov skraeni
kineski prijevod, napisan moda prije 1285. god. Ta dva
vrela sadre, naravno, veliki dio isto legendarne grae.
Tajna historija poinje dugom genealogijom u kojoj je nazna-
ena uzlazna loza ingiz-hana, kroz brojne generacije, do
sjedinjenja jednog sivog vuka i bijele koute; u ova dva vrela,
109
ingiz-han
novoroeno dijete je predstavljeno kako stie u svojoj ruci,
kao znak onoga to e biti njegov budui ivotni put -
osvojitelj svijeta, jednu krvavu grudu veliine kotice.
Otac ingiz-hana, [esugei (Yesugei), bio je neak Kutule,
zadnjeg hana ili vladara Mongola u uem smislu, koji su
kasnije dali svoje ime svim narodima mongolskog jezika.
Mongoli su bili vladajue pleme u istonoj Mongoliji u toku
prve polovine 12. stoljea, ali su bili prisiljeni prepustiti
mjesto Tatarima, plemenu sa podruja Buir Nor, koji su im,
u savezu sa gospodarima sjeverne Kine, 1161. god. nanijeli
golemi poraz. Premda bez poglavica i rastrojeni, Mongoli su
se nastavili boriti protiv Tatara, jer vidimo da je, u doba
ingiz-hanovog roenja, njegov otac priveo dvojicu tatarskih
voa kao ratne zarobljenike. Jedan od njih se zvao Temu-
din-Uke, a upravo je od njega ingiz-han dobio svoje pravo
ime Temudin. Rije znai kova, te je taj podatak porodio
i legendu da je osvaja svijeta zapoeo svoju karijeru u jednoj
kovanici.
Kada je Temudin navrio devetu godinu, njegov otac,
slijedei egzogamnu praksu Mongola, odveo je sina na krajnji
istok Mongolije da bi mu naao zarunicu u narodu njegove
majke, Konkiratu. Prema obiaju, [esugcj je ostavio svog
sina kako bi bio odgojen pod atorom svog budueg tasta, ija
je ki Borte (Borte), u to doba stara 10 godina, bila predodre-
ena da postane majka i baka vie careva. Za vrijeme
povratka, [esugej je naiao na grupu pijanih Tatara. Nespo-
soban odbiti poziv da sudjeluje na gozbi, bio je prepoznat od
strane svojih starih neprijatelja koji su mu otrovali hranu;
ivio je taman toliko da se vrati u svoj logor i poalje glasnika
s nalogom da Temudina dovede natrag iz plemena Kon-
kirat.
Smru [esugeiovom, njegova obitelj je bila naputena od
pristaa, po nagovoru Taiiuta, klana koji je elio preuzeti
vodstvo nad plemenom. Njegova udovica, odvana i pametna
ena, pokuala je, najprije s neto uspjeha, pridobiti ljude
oko sebe; ali je na kraju, zajedno sa svojim mladim sinom,
preputena sama sebi od strane neprijatelja koji su ih eljeli
umoriti glau. Ipak su ostali na ivotu hranei se korijenjem i
bobicama i ponekad ribama koje su Temudin i njegova
braa znali dobro uloviti u Ononu, kao i malim pticama i
poljskim ivotinjama koje su mogli stii svojim lukovima i
strijelama. U jednoj prepirci oko tako ulovljene divljai,
Temudin je bio upleten u umorstvo jednog od svoje polu-
brae.
Bio je skoro stigao u muevno doba kada su Taiiuti,
saznavi da je obitelj preivjela, izvrili vojni pohod na logor
u namjeri da uhvate Temudina i da ga ometu da naslijedi
svoga oca. Ovaj je pobjegao u ume i izmicao svojim progoni-
teljima nekoliko dana. Uhvativi ga, nisu imali za cilj da ga
ubiju, nego da ga uvaju kao vjeitog zarobljenika, vodei ga
sa sobom od logora do logora sa drvenim obruem (cangue)
oko vrata. Jedne veeri, dok su se oni zabavljali pored rijeke
Onona, pobjegao je pod zatitom mraka, te, da bi izbjegao da
bude pronaen pomou tragova, bacio se u rijeku i otplivao
drei iznad vode samo glavu. Kada je poela potjera, nje-
govo sklonite otkrio je lan jednog srodnikog plemena;
kako je ipak osjeao suut za mladog ovjeka, spa~s~~:;Ii!l:!'oo..1
neposredne opasnosti, nagovorivi Taiiute ~!'f,
odgode za sutradan. Za to vrijeme Temudin j ~io vratiti .~
I . "
;..l
MI BrBUOTEkA i
~ ~
~~:;
ingiz-han
se u logor svog dobroinitelja, koji ga je ve jedanput sakrio i
omoguio mu pobjei.
Neto malo nakon te avanture, Temudin se sjetio zaru
nice, koja ga je oekivala u istonoj Mongoliji i posjetio je
pleme Konkirat, da bi je zaiskao od njih. Borte mu je
donijela, kao sav miraz, jednu koicu od crne samurovine,
okolnost vrijedna da bude spomenuta, jer je upravo s tom
koom Temudin postavio temelje svoje budue sree. On ju
je ponudio na dar Tugrilu, poglavaru Kerejta, kranskog
nestorijanskog plemena, iji se teritorij prostirao du obala
rijeke Tule, u regionu dananjeg Dlan Batora. Tugril, u
historiji poznatiji pod imenom Ong-han (to je sveenik Ivan
Marka Pola) bio je anda ili krvni brat Temudinovog oca. On
mu je izrazio zadovoljstvo primivi ovaj poklon i uzeo je
mladia u svoju zatitu. Temudinu je uskoro zatrebala
pomo njegovog zatitnika: Merkiti, umsko pleme sa sred-
njih obala Bajkalskog jezera, gdje se danas nalazi Burjatska
ASSR, izvrili su upad u Temudinov tabor i odveli njegovu
mladu enu. Pomou Tugrila i Damuke, mladog mongol-
skog poglavice koji je bio njegov vlastiti anda, Temudinu je
polo za rukom udariti na Merkite i povratiti enu. Neko
vrijeme nakon ove borbe, Temudin i Damuka ostali su
dobri prijatelji, prislonivi svoje atore jedan uz drugi i
napasajui svoja stada jedno pored drugog; ali potom se
upalila varnica i oni se odvojie.
Neposredno nakon raskida sa Damukom, mongolski vla-
dari uinili su Temudina svojim hanom i dali mu titulu po
kojoj je poznat u historiji: ingiz-han. Smisao ove titule nije
jasan. Najprihvatljivije tumaenje je da se u ingizu vidi
jedan palatalizirani oblik turskog tengiz, more, te se,
dosljedno tome, ta titula prevodi kao oceanski: han, tj.
sveopi- vladar. Nije bez znaenja da je Damuka, kada se
neto kasnije stavio na elo jednog suparnikog saveza ple-
mena, uzeo titulu Gur-han, to takoer znai neto kao
sveopi vladar.
Svojim promaknuem u hana svoga plemena, ingiz-han
postao je sila s kojom je trebalo raunati u unutranjim
ratovima mongolskih naroda. Godine 1196. njegov zatitnik
Tugril uklonjen je sa prijestola i ostao je neko vrijeme u
progonstvu na dvoru Kara-Hitaja; svoj povratak na prijesto
1198. godine dugovao je intervenciji ingiz-hana. Iste godine
dva vladara udruila su se sa Kinezima u jednom pohodu
protiv Tatara. Za njihov doprinos kineskoj pobjedi, Tugril je
dobio titulu wang ili princ, i otud njegovo ime Ong-han, a
ingiz-han i Ong-han napadaju zajedniki Najman, preteno
kransko pleme, vjerojatno turskog porijekla, iz zapadne
Mongolije. Uspjeh ovoga pohoda bio je osujeen malodunim
vodstvom Ong-hana, koji je najprije napustio ingiz-hana
uoi jedne bitke, a zatim morao pozvati svog zatitnika u
pomo kada je sam bio napadnut od strane Najmana. Uspr-
kos tom iskuenju, dva vladara su ostala u savezu i u razlii
tim prilikama, 1201. i 1202. godine, napala savez plemena
predvoen negdanjim ingiz-hanovim prijateljem Damu-
kom. Godine 1202. ingiz-han se konano osveuje svojim
starim neprijateljima Tatarima u jednoj bici koja je imala za
posljedicu njihovo potpuno unitenje kao naroda. U meu
vremenu, njegovi odnosi sa Ong-hanom neprestano su se
pogoravali i izrodili u otvoreni rat. Prva bitka nije bila
odluujua i u stvari je izgledala kao poraz ingiz-hana, koji
110
se povukao na neko vrijeme na krajnji sjeveroistok Mongo-
lije, na jezero ili rijeku zvanu Balduna, iji identitet nije
utvren na zadovoljavajui nain. On se, meutim, brzo
vratio i, u drugoj bici (1203.), odnio pobjedu nepodnoljivu
za svoje neprijatelje. Ong-han pobjegao je prema zapadu i bio
je ubijen od jednog najmanskog pograninog uvara; narod
Kerejt, silom apsorbiran od Mongola, prestao je postojati kao
takav.
ingiz-han je od sada potpuno gospodario istonom i
centralnom Mongolijom. Jedino je na zapadu, gdje su Naj-
mani bili ujedinjeni od strane Damuke i Toktoa, poglavice
Merkita, njegova prevlast bila jo prijeporna. Pretekavi
jedan napad svojih neprijatelja, ingiz-han ih je potukao u
borbi u toku koje je najmanski gospodar izgubio ivot
(1204.). Njegov sin Kulug (Kulug) pobjegao je prema
zapadu, istodobno kad iMerkit Toktoa i pruio zadnji
beznadan otpor u gornjem toku rijeke Irtia: Toktoa je ubila
zalutala strijela, a Kulug, nastavljajui bijeg prema zapadu,
naao je utoite na zemlji Kara-Hitaja. Za to vrijeme Da-
muka, naputen od svojih pristaa, ponovo se naao u
rukama ingiz-hana, koji je, zahvaljujui pogubljenju svog
starog anda, postao napokon apsolutni gospodar Mongolije.
Na jednom kuriltaju ili skupu mongolskih velmoa, odra-
nom pred izvorom Onona, u proljee 1206. godine proglasio
se vrhovnim poglavarom svih mongolskih naroda. Reorgani-
zirajui takoer na tom kuriltaju svoje vojne snage, bio je sada
spreman poduzeti vanjska osvajanja.
Jo 1205. godine napao je kraljevstvo Tanguta ili Hsi
Hsija, naroda tibetskog porijekla, koji je nastanjivao
podruje velikog zavoja ute rijeke, tj. dananje provincije
Kansu i Ordos. Dvije naredne kampanje (1207. i 1209).
dovele su Tangute u poloaj podanika i put je bio otvoren za
juri na sjevernu Kinu u uem smislu. Godine 1211. Mongoli
napadaju i pustoe cijelo podruje na sjeveru Velikog Zida,
ali ih sam Zid zaustavlja da idu dalje. Naredne godine
njihovom proboju iao je na ruku otpor jednog hitanskog
vladara na jugu Mandurije, a u toku ljeta 1213. god. uspije-
vaju prijei Zid i ire se po cijelom podruju sjeverne Kine.
Oko proljea 1215. god. vladaju cijelim podrujem smjete-
nim na sjeveru ute rijeke i upravljaju se u tri pravca prema
Pekingu. Kineski car prihvatio je prijedloge za mir koji su
mu bili ponueni i postigao je povlaenje mongolske vojske
pomou danka, koji se, u stvari, sastojao u golemom mirazu
jedne kineske princeze koja je dana ingiz-hanu za enu.
Okolnosti, meutim, prouzrokuju skoro neposredan povra-
tak Mongola. Peking je bio zauzet i opljakan (ljeta 1215.), a
car je pobjegao u Kai-feng, na june obale ute rijeke. Mada
je bitka bila nastavljena - i, u stvari, osvajanje sjeverne Kine
okonano je tek 1234. god., sedam godina nakon ingiz
-hanove smrti - ovaj posljednji prepustio je tada upravljanje
ratnim operacijama u ruke jednog od svojih generala - Muka-
lija, iz plemena Dalajir i, ljeta 1216. god., vratio se u svoj
glavni grad u Mongoliji, gdje je morao posvetiti panju
dogaajima koji se zbivaju u centralnoj i zapadnoj Aziji.
Kulug iz plemena Najman, koji je svojedobno traio
utoite kod Kara-Hitaja, skinuo je sa prijestolja posljednjeg
od njihovih vladara i uinio se gospodarem njihovim zemalja.
Godine 1218. jedna mongolska vojska stavljana pod
komandu uvenog generala Debea, osvojila je Semireje i

Sinkiang i progonila Kuluga od Kagara, pa preko Pamira,
sve do Badahana, gdje je, uz pomo lokalnog stanovnitva,
bio uhvaen i ubijen.
Ulazak Semireje i Sinkianga u sastav njegovog carstva
stvorio je ingiz-hanu zajedniku granicu sa sultanom Muha-
medom Horezmi-ahom. Odnosi izmeu dva vladara uspo-
stavljeni su ve 1215. god., kada je ingiz-han primio sulta-
novo poslanstvo pred Pekingom. Godine 1216. ili vjerojatnije
1219. vodila se bitka na sjeveroistoku Aralskog mora, izmeu
vojske koju je vodio Muhamed i mongolskih snaga, predvo-
enih ingiz-hanovim starijim sinom, Doiiem, koji se
vratio iz jedne uspjene bitke protiv ostataka Merkita. Ovaj
sukob nije bio odluujui, a u svakom sluaju nije izgledalo
da je presudno pridonio izbijanju neprijateljstva. Ono je bilo
posljedica pogubljenja, nareenog od strane namjesnika
Otrara, nad jednim ingiz-hanovim poslanikom i nad jed-
nom karavanom muslimanskih trgovaca koji su ga pratili,
krvoprolie koje je, kako izgleda, sam sultan bio naloio.
Drugi poslanik, kojeg je ingiz-han poslao da trai odtetu,
bio je na isti nain pogubljen. Bitka je postala neizbjena.
Okupivi svoje snage na Irtiu u proljee 1219. god., ingiz
-han je u jesen te godine doao pod zidine Otrara. Dio vojske
ostavio je pod zapovjednitvom svojih sinova, agataja i
Ogedeja (Ogedey) da opsjedaju grad, a Doija je u isto
vrijeme poslao u izvianje u pravcu Sir-Darja, dok je on sam,
sa najveim dijelom vojske, napredovao ka Buhari. Naputen
od svojih branitelja, grad se predao nakon opsade od samo tri
dana (prva etvrtina februara 1220.). Slijedei cilj, Samar-
kand, nije vie pruao otpor: pao je 19. marta. Otrar se ve
bio predao i njegovi opsjedatelji sudjelovali su u zauzeu
Samarkanda.
Iz Samarkanda ingiz-han je poslao u potjeru dva najbolja
generala za sultanom Muhamedom koji se, primivi vijest o
brzom napredovanju Mongola, dao u panian bijeg prema
Zapadu. Preavi Perziju u svim pravcima, naprijed i nazad,
sultan je napokon naao zaklon na jednom otoku u vodama
istonih obala Kaspijskog mora, gdje je i umro, kau, od
tuge. Generali su nastavili svoj pohod prema Zapadu i,
preavi Azerbejdan i Kavkaz, spustili se u stepe dananje
june Rusije da bi na rijeci Kalki, na Krimu, porazili jednu
vojsku Rusa i Kipaka. Zatim su se vratili du sjevernih
obala Kaspijskog mora da bi se pridruili ingiz-hanu u
Centralnoj Aziji.
ingiz-han je, meutim, proveo ljeto 1220. god. u odma-
ranju svojih ljudi i ivotinja na panjacima na podruju
Nahaba. U jesen, osvojio je Tirmiz, a zatim se popeo opet na
Oksus da bi zimu 1220-1221. god. proveo u poduzimanju
operacija na podruju dananjeg Staljinabada, kao i Badah-
ana. Poetkom 1221. god. preao je Oksus i zauzeo Balh. Jo
pri zauzeu Samarkanda javio je agataju i Ogedeju na
Sjeveru da opsjedaju glavni grad sultana Muhameda u Gur-
gandu. Poslao je tada Toluja, svog najmlaeg sina, da osvoji
Horasan, zadatak kojeg je ovaj izvrio sa takvim savren-
stvom od kojega se ta provincija nije nikada oporavila. U
Mervu, poubijali su, prema Ibn al-Asiru, 700.000 ljudi, ena
i djece, dok Duvejni daje nevjerojatnu brojku od 1.300.000.
to se tie Niabura, naredio je, po Duvejniju, te je grad bio
tako opustoen da se mjesto na kojem je leao moglo preorati
i da, u znak osvete (za smrt jednog mongolskog princa) ak ni
111
"ista braa
psi i make nisu ostavljeni na ivotu. Nakon zauzea Herata,
Toluj se pridruio svom ocu koji je upravo opsjedao grad
Talakan, izmeu Balha i Merv ar-Ruza (ne mijeati ga sa
drugim gradom istog imena, danas je to Talihan, u afgani-
stanskoj provinciji Badahan).
ingiz-han je proveo ljeto 1221. god. u planinama Isto
nog Balha. U meuvremenu, Delaledin, sin sultana Muha-
meda, marirao je na Gaznu i nanio je, u Parvanu, na
sjeveroistoku od arikara, golem poraz mongolskoj vojsci
poslanoj protiv njega; to je bio jedini poraz koji su Mongoli
pretrpjeli za vrijeme itavog ovog pohoda. ingiz-han, pri-
mivi vijest o toj bici, napredovao je prema jugu forsiranim
marevima radi progona Delaledina, kojeg je napokon dosti-
gao na obalama Inda. Okruen s tri strane mongolskim
vojskama i imajui iza sebe rijeku, nakon to je pruio
beznadan otpor, Delaledin je zaronio u vodu i otplivao do
suprotne obale; tako je ostao iv i vodio je jo dvije spora-
dine bitke protiv Mongola u toku tri godine nakon smrti
ingiz-hana,
Borba na Indu, koja se prema Nasaviju vodila 24. novem-
bra 1221. god., oznaila je kraj pohoda ingiz-hana na
Zapad. On je poeo pripremati svoj povratak i, istraivi
mogunost povratka kroz Indiju, preko Asama i Tibeta,
konano se vratio istim putem kojim je i bio doao. Putovao
je malim etapama, provevi ljeto 1222. god. na panjacima
Hindukua, a narednu zimu u blizini Samarkanda. Proljee i
ljeto 1223. god. proveo je u regionu dananjeg Takenta; ljeto
slijedee godine bio je na gornjem toku rijeke Irti i tek je u
toku ljeta 1225. god. stigao u svoj glavni logor u Mongoliji.
U jesen naredne godine bio je ponovo u bici sa Tangutom,
ali nije poivio dovoljno dugo da bi vidio pobjedonosan ishod
tog zadnjeg pohoda. Umro je 25. avgusta 1227. godine, dok
se odmarao u svojem ljetnjikovcu u podruju ing-uj na
rijeci Hsi, u Kansuu. Izvori ne upuuju nedvosmisleno na
uzrok njegove smrti, ali je jedan pad s konja, kojeg je doivio
prethodne zime u lovu, moda tome pridonio.
to se tie njegovog fizikog izgleda, ini se da je sauvan
samo jedan suvremeni izvjetaj, Duzdanijev, koji ga je
opisao u doba najezde na Horasan kao "ovjeka visokog stasa
i snane grae, jakog tijela i rijetke, sijede brade, majih
oiju.
v
I S TA BRAA (a. Ihuxin as-Safii"), bijahu la-
)}C novi jednog ismailitskog, jo ne sasvim razotkrivenog
tajnog saveza. Polo mu je za rukom u drugoj polovici 10. st.,
usprkos strogom abasidskom proganjanju, iz svoga glavnog
sredita u Basri (Irak) svoje 52 rasprave (rasii'il), napisane
kao uvod u sve svjetovne, religiozne, filozofske i znanstvene
grane tadanjeg vremena (logike, matematike, metafizike,
mistike, astroloke, okultistike, itd.), rasturiti po cijelom
islamskom carstvu. Rije brat, koja je vjerojatno vrijedila i
kao oznaka lanstva, karakterizira osnovu i strukturu saveza,
te je uput na istou. njegovog visokog cilja. Uvjereni u to
da se zbog neznanja i zabluda ukaljani Islam moe oistiti
samo pomou filozofije i da samo sinteza grke filozofije i
arapske religije moe ostvariti savrenstvo, ista braa su
teila tome da vladajui pogled na svijet zamijene svojim
vlastitim, da srue postojeu vladavinu, te da utru put za
utemeljenje jedne duhovno uzorite drave. Naime, bila bi to
udo
drava, u kojoj bi vladao jedan jedini za to pozvani imam
ili jedna zajednica, koja bi ispunjavala 46 nunih svojstava
imama, te utoliko djelovala u punom jedinstvu, poput
jedne jedine osobe. Voeni tim idejama, te i predodbom
o modelu makrokozmos-mikrokozmos (svemir i ovjek),
njihovo (niti sasvim islamsko niti sasvim grko) uenje
predstavlja sinkretizam, u kojem se pretpostavlja prednost
uma, priznavanje svih religija, filozofija i miljenja, te
uvjerenje da postoji jedna jedina nad vremenska istina
(batin), s razliitim vremenski i prostorno uvjetovanim
pojavama (?ahir). U svim tim iniocima nalazi se uteme-
ljeno mjerilo, koje je bilo odluujue pri izboru sastavnih
dijelova njihovog uenja iz indijskog, perzijskog i gnosti
kog duhovnog dobra, te iz uenja Hermesa, Pitagore, Pla-
tona, Aristotela i Plotina, kao i iz idovskog, kranskog i
islamskog uenja. Struktura njihovog sloenog uenja,
koje je raunalo na velika prava, posljedica je njihove
nekontrolirane metode, tj. njihovog bezgraninog kabali-
stikog i alegorikog tumaenja.
v tokom dogaaja; 3. nemogue ju je osporiti; 4. mora pro-
e UDO (a. mu'giza), glagolski pridjev radni etvrte glagol-
ske vrste od korijena 'gz, doslovno ono to je nadmo
no, postao je tehniki termin za udo. Ne nalazimo ga u
Kur'anu, koji ne priznaje uda u vezi s Muhammedom, ali
naglaava njegove znakove, ajete (ayat), tj. stavke Kur'ana.
ak i u kasnijoj knjievnosti Muhammedovim glavnim
udorn smatra se Kur'an. Mudiza i ajet postali su sino-
nimi, a oznauju uda koja ini Allah kako bi dokazao
istinitost svojih poslanika. Kada se radi o svecima, upotreb-
ljava se rije keramet (karama); od mudize se razlikuje utoliko
to oznauje osobno odlije koje Allah podaruje nekoj svetoj
osobi.
112
uda apostola i poslanika, a naroito Muhamedova,
pojavljuju se u Siri i Hadisu. U toj knjievnosti, meutim,
ne postoji jo rije mudiza, kao to je nema ni u starijim
oblicima vjere. U djelu Fiqh akbar spominju se ayat posla-
nika i karmat svetaca, Mu'giza se javlja u pregledu vjer-
skih temeljnih stavova Abu Hafsa Omara an-Nasafija. A
on ih je (tj. zagovornike vjere) ojaao udesima koja pro-
turjee uobiajenom toku stvari.
Taftazani to ovako tumai: Stvar, koja je suprotna
uobiajenom redu stvari, a pojavljuje se kod onoga koji
tvrdi da je poslanik kao izazov onima koji mu to poriu, a
takve je naravi da im je nemogue uiniti neto nalik na
to. To je Allahov dokaz o istinitosti njegovih zagovornika
vjere.
U djelu Mauxiqi] al-Idija nalazimo potpun i sistematski
opis mudize. On daje ovakvu definiciju: njezina je svrha
da dokae istinitost onih koji tvrde da su Allahovi posla-
nici. Zatim, on nabraja slijedee uvjete: 1. to mora biti
djelo Allahovo; 2. mora biti u suprotnosti s uobiajenim
izai od onoga koji tvrdi da je poslanik, tako da djeluje
kao potvrda njegove istinitosti; 5. mora biti u skladu s
njegovim objavljivanjem istoga; 6. samo udo ne smije
opovrgnuti njegovu tvrdnju; 7. ono mora slijediti njegovu
tvrdnju.
Nadalje, prema al-Idiju, udo Allah izvodi preko
onoga iju istinitost hoe dokazati tako da ostvari Svoju
volju, tj. spas ljudi putem propovijedanja Njegovih apo-
stola. Konano, to se tie uinka, on proizlazi - u skladu
s Allahovim obiajem - u uvjerenju ljudi o istinitosti
zagovornika vjere.

~-IJ~
LEKSIKON
ISLAMA
III~IAR al-'AHD, Zemlja pogodbe, ugovora, koju neki
muslimanski pravnici smatraju teritorijem privreme-
nog statusa i esto prijelaznog izmeu Dar al-
-islam i Dar al-harb. AI-Mavardi izjavljuje da su se meu
zemljama, koje su prele u ruke muslimana na temelju
dogovora Dar al-'ahd, nalazile one ije je vlasnitvo bilo
ostavljeno starim vlasnicima pod uvjetom da plaaju harad,
koji je jednak dizji. U sluaju raskida dogovora, njihove
zemlje postajale su Dar al-harb. Kada je imam usvojio
njihov zahtjev da se podvrgnu plaanju harada, bilo ih je
zabranjeno napadati. Ali, teorijski, te su zemlje, napokon,
predodreene da budu ukljuene u Dar al-islam.
Abu Hanifa, meutim, ocjenjuje da se takva zemlja moe
smatrati samo dijelom podruja Dar al-islam, jer ne mogu
postojati druge zemlje osim Dar al-islam i Dar al-harb, Ako
stanovnitvo takve zemlje raskine dogovor, ono se mora
smatrati buntovnim.
Ali postojao je, ak i u prvo doba Islama, tip podlonih
zemalja, iji je status bio suglasan sa teorijom koju je podra-
vao a-afii, posredstvom plaanja harada, te dogovora koji
su jamili bezbjednost njihove zemlje i samostalnost njihove
uprave.
Preciznija dokumentacija o pravnim uvjetima, koji su
odreivali status takve zemlje, pribavljena je primjerima iz
osmanske historije. U ahdnamama, podijeljenim od osman-
skih sultana potinjenim kranskim vladarima, utvruje se
da, s jedne strane, podvrgavanje kranskog vladara godi-
njem danku (harad), koji mu jami, za uzvrat, mir i sigur-
nost, i, s druge strane, podjeljivanje od strane sultana ahd ve-
-emiina, ine bitne elemente za zakljuenje ahda. To je
jednostavno gesta naklonosti od strane sultana. U ahdna-
mama, esto je ugovoreno da potinjeni vladar mora biti
neprijatelj sultanovim neprijateljima i prijatelj njegovim
prijateljima. Tim uvjetima dodaju se obino i drugi, kao to
je slanje talaca svake godine, da bi se izrazilo tovanje osobno
sultanu, te opskrbljivanje trupa za njegove ratne pohode. U
svojoj ahdnami, sultan obeava, pod prisegom, mir i zatitu
od unutranjih i vanjskih neprijatelja vladara, potivanje
vjere, zakona i obiaja zemlje, zabranu svakog naseljavanja
tog podruja muslimanskim stanovnitvom i svako uplitanje
osmanskih slubenika u unutranje poslove. Jedan vladarev
kapu-ehaja predstavlja ga kod Porte; njegovi ljudi mogu
slobodno ui na osmanski teritorij i trgovati na njemu. Prema
.. _ --_._-----
113
Dar al-' ahd
hanefitskom miljenju, osmanski sultan ih je smatrao vlasti-
tim podanicima koji plaaju harad, a njihovu zemlju vlasti-
tom zemljom. Ako bi se okolnosti mijenjale, sultan je mogao
poveati iznos danka. Ako bi se dogodilo da vladar ne ispuni
jednu od svojih obaveza prema sultanu, ovaj bi ga proglaa-
vao buntovnikom, a njegovu zemlju Dar al-harbom. Ako bi
sultan to ocijenio za shodno, mogao je uiniti da sav teritorij
prijee pod njegov izravni autoritet. Ali, prva mjera, s obzi-
rom na proirivanje Dar al-islama, sastojala se, openito, u
nametanju godinjeg danka. Upravo se tako ostvarila veina
osmanskih osvajanja.
AR al-lfARB (Zemlja rata). Ova uobiajenaformula
D proistekla je iz logikog razvoja pojma u pravcu
dihad
svetog rata, kada je on prestao biti borba za preivljavanje
male zajednice, da bi postao osnova rneunarodnog prava
islamske drave. Kur'an, u svojim najkasnijim tekstovima o
svetom ratu (IX, 35-58, 87), ini ga vanom dunou,
svjedoanstvom iskrenosti vjernika, a vodi se protiv nevjer-
nika ma gdje se oni nalazili (IX, 5). Taj rat mora biti pravedan,
a nikako ugnjetaki, i ima za cilj mir pod carstvom Islama.
Kur'an jo ne dijeli svijet na teritorije na kojima vlada mir i
vjera Islama (Dar al-islam) i na teritorije koje su neprestano
izloene prijetnji rata (Dar al-harb) ni, naravno, na terito-
rije zatiene ugovorom i plaanjem danka (Dar al-'ahd, Dar
as-sulh).
Istina je da Hadis vraa unazad u medinski period koncep-
ciju Dar al-harba. Na svaki nain, klasian obiaj da se
takvima smatraju teritorije susjedne islamskoj zemlji i da se
njihovi vladari pozivaju da prihvate Islam, pod prijetnjom
upada, dri se da potjee od Poslanika koji je pozvao Cezara i
Kisru (i idove) da se preobrate. Historijski, poziv ljudima
[emame unaprijed je pridonio izgradnji tog pojma. Taj tradi-
cionalni koncept, koji dovodi islamsku zajednicu (ili dravu)
i njezinog vladara u mogui ili objavljeni rat sa svim neislam-
skim susjedima (pridjev za oznaavanje ovih je harbi ili ahi
al-harb u pravom smislu rijei), je klasian, te se prihvaa
od najitanijih pravnikih kompilacija (vid. na primjer, defi-
nicije u Kitab al-gihiid u traktatu Durar al-hukham fl ar];
gurar al-ahham od Mule Husreva: ahi al-harb su defini-
rani kao oni koji su odbili da se preobrate, nakon to su bili
na to pristojno pozvani, najljepim rijeima, i protiv kojih je
otada doputen svaki oblik rata, u skladu sa propisima iz
Dar al-Islam
klasinodoba,
I sure IX. U kraljevi Dar al-harba smatraju se
buntovnicima: bizantski car je, tako malik at-tagiya. Kla-
sino, Dar al-harb obuhvaa zemlje u kojima islamski
zakon ne vri svoj uinak, u bogosluju i na polju zatite
vjernika i zimija (dimmi). Teritorij Dar al-islama, zauzet
ponovo od nemuslimana, ma tko da su oni, postaje tada
zemlja Dar al-harba, pod uvjetom da: I) zakon nevjernika
zamjenjuje islamski zakon; 2) da je dotina zemlja u nepo-
srednoj blizini Dar al-harba; 3) muslimani i njihove nemu-
slimanske zimije nemaju u njoj nikakvu zatitu. Prvi od ovih
uvjeta je najvaniji. Neki ak dre da je neka zemlja Dar al-
-islam sve dok je u njoj na snazi makar i jedan propis thukm)
islamskog zakona. Definicija Dar al-harba, isto kao i ideja
dihada, pretrpjela je tokom vremena posljedice postupnog
smanjivanja jedinstva i moi islamske drave. Shvaanje
neprijateljstva u pogledu susjednih zemalja takoer je pretrp-
jelo posljedice razvoja ideja u islamskim zemljama i tei da se
posvjetovi. Objava svetog rata, u vrijeme meunarodne krize
i u psiholoke svrhe, je novina.
DAR al-ISLAM ())Zemlja Islama), ili, jednostavnije, kod
islamskih autora, darund (>>ilaa zemlja), je teritorijalna
cjelina na kojoj vlada islamski zakon. Njezino jedinstvo
poiva na zajednici vjere, jedinstvu zakona i jamstvima koja
osigurava lanovima umme.
Umma, uspostavljena na poticaj zadnje objave, sama osi-
gurava jamstvo vjere, osobe, dobara i vjerske organizacije
lanovima koji su, inae, u manjini, dviju vjeroispovijedi,
kranstva i judaizma, nastalim na ranijim objavama, kao i
lanovima zoroasterskog kulta (Magus).
Sve do poetka suvremene historije, ouvala se tenja za
ekumenizmom Islama. Tome su izvor hadisi, koji se vraaju
unazad do Poslanika, npr. hadis o zauzeu Rima. Klasino,
ono to se nalazi izvan Dar al-islama je Dar al-harb. Pa ipak,
stari primjer Nedrana, te primjer, malo noviji, Nubije,
svjedoe o povlastici, koja postoji u razdobljima primirja
(hudna, sulh), zakljuenih sa vladarima pograninih teritorija,
koja uvaju njihovu unutranju samostalnost posredstvom
danka, a to, s druge strane, predstavlja vanjsko i formalno
priznanje vlasti islamskih vladara.
E DE , doslovno djed, predak, izraz tovanja za oznaa
D vanje starjeina dervikih zajednica, isto kao
smislu otac:ve potvreno
je na oguskom u
ata, baba; u
Diioan lug:
at-Turk (DIvanu Lugati't-Tiirli). U herojskim legendama na
zapadnom turskom, rije su takoer koristili za pjevae
junakih spjevova, naizmjenino sa ata, kao Korkut Ata ili
Dede Korkut.
Stavljen ispred imena, naziv dede je posebno bio u uporabi
u mevlevijskim dervikim krugovima. Usporedo, rije je
takoer bila koritena kao izraz tovanja izvjesnog broja
svetih udotvoraca u Carigradu i Anadoliji, o kojima govori
Evlija elebija.
Rije dede, u tom znaenju, prodrla je takoer u perzijski
(dada, mn. dadagan). U terminologiji safavidskog tarikata,
dada se primjenjuje na lana manje grupe asnika na stalnoj
usluzi muridu.
E D A L (a. Ad-Daggal ili al-Masl~ ad-Daggiil, rijetko
D al-Kaddiib'i, muslimanski Antikrist. Rije nije naena u
Kur'anu, ve je vjerojatno aramejska posuenica; na sirij-
skom nalazimo nebtyii daggdla lani prorok, aheda dag-
gala krivi sviedok, itd. S druge strane, postojanje glagola
daga la (na arapskom znai varati), koji nalazimo u rjeni
cima, ali ne u drugim prirunicima, ini se sumnjivim: taj
glagol ne postoji ni u Kur'anu ni u predajama.
Lik Antikrista u ranoj kranskoj knjievnosti sazdan je od
vie komponenata: glavne su ujedno one koje odgovaraju i
muslimanskoj predodbi; to su slijedee: a) od lika Sotone
kao eshatolokog Bojeg neprijatelja, b) od lika eshatolokog
kralja koji e ujediniti narode protiv Izraela, e) lika Kristovog
(Isa) antipoda, iskuavatelja, koji meu idovima ima mnogo
sljedbenika, d) od lika tiranina, pripadnika plemena Dan,
koji e u Jeruzalemu osnovati kraljevstvo, a koje e Krist
svojim snagama konano unititi.
Ove se karakteristike, esto i iskrivljene, javljaju u Predaji:
a) veza izmeu Dedala i Sotone, bolje reeno njihova isto-
vjetnost nalazi se u poznatoj predaji: muslimanske vojske,
upravo kada su se spremile da podijele carigradski plijen,
hitno se stanu povlaiti zbog lane uzbune koju je podigao
Sotona uvjeravajui ih da im je Dedal u njihovom odsustvu
napao obitelji. Kad dooe do Sirije, pojavi se nepriiateli
Boji, ali ugledavi Krista nestade kao sol u vodi. Veza
izmeu Antikrista i Sotone vidi se u opisu Dedalove pojave.
On je crvenkast, sitno nakovrane kose, glomazan, iroke
ije, jednook. To jedno oko posred irokog ela nalikuje na
visei grozd. Na elu mu pie kafir ())nevjernik). Drugdje,
pak, njegovo oko kao da je od zelenog stakla, negdje opet kao
tvrdi avao. Njegova je rodbina takoer opisana kao udo
vina.
Ad-Deddal je takoer eshatoloki lik koji se povezuje sa
proroanskim legendama (malahimi, kao eshatoloki tira-
nin iz Starog zavjeta koji e doi iz dalekih krajeva, ne od
sjevera ve negdje od istoka, iz Horasana ili Isfahana. Njego-
vom dolasku prethodit e teka vremena, to je sve vrlo
podrobno opisano u predaji koja se takoe bavi njegovom
vezom sa Jadudom i Madudom, eshatolokim narodima
sa sjevera u Starom zavjetu (Gog i Magog).
On je veliki iskuavatelj , to se temelji na njegovoj slinosti
s Kristom (Antikrist je Kristova izvrnuta kopija; usp. inje
nicu da on jae magarca, to je mesijanska crta, te da mu oi
spavaju, ali ne i srce, to je poslanika crta). Njegovi e
sljedbenici biti nevjernici, licemjeri, ene i idovi. Svaki je
poslanik opomenuo svoju zajednicu da se uva ovog iskuava-
telja. Kao i Sveto pismo, i Hadis govori o velikom broju
lanih mesija.
On e se pojaviti nosei hranu, vodu i vatru, te e osvojiti
sve zemlje, osim Meke i Medine, a stradat e u Siriji i
Palestini od ruku Kristovih ili Mahdijevih, nakon to e
vladati ili 40 dana ili 40 godina.
Prema kasnijoj legendi, on nastanja jedan od otoka carstva
Maharada ili Zabeda (Java). Mornari iz Sirafa i Omana
kau da, prolazei uz taj otok, uju divnu glazbu na lutnji,
oboi, tamburinu i drugim instrumentima, a uz to igru i
pljeskanje rukama. Ta je pria svugdje proirena. Javlja se i u
prii o pomorcu Sindbadu. Ibn Huradadbih taj otok naziva
Bratail; djelo Abrege des Merveilles navodi isto ime, te kae da
114

se otamo donose karanfilii; trgovina se odvija, a da se itelji
i ne vide: oni poloe robu na obalu, a trgovci uzimaju to
ele, te ostavljaju odgovarajuu protuvrijednost. Isto djelo
kae da je Dedal privezan za stijenu u moru, a demoni mu
donose hranu. Navodi se da ga je posjetio Poslanikov suvre-
menik Temim ad-Dari.
E F TE R (a. da/tar), saiveni ili spojeni svezak, registar,
D tanije raunska knjiga ili knjiga za prepisku u upravnim
slubama. Ovaj izraz, u krajnjoj analizi, dolazi od grkog
difthera, koa, te otuda koa preparirana da prihvati pisana
slova. Pokualo se, ali bez velikog uspjeha, izvui porijeklo
ovog izraza iz iranskog korijena koji znai pisati: (koji se
pronaao jo u dabir, d/w{m); s druge strane, imajui na
umu svjedoanstvo arapskih autora, vjerojatno je da je rije
prela u arapski posredstvom perzijskog.
U poetku Islama, de/ter se izgleda upotrebljavao da oznai
knjige ili sveske u formi kodeksa, nasuprot svicima i listo-
vima papira. On se najprije primjenjivao na sveske i bilje-
nice, posebno one koje su koristili sakupljai predaja kao
podsjetnik. Kasnije, kada su se pojavile prilino velike ruko-
pisne knjige, ovaj termin se primjenjivao i na njih.
Stvaranje prve islamske slube za registriranje obino se
pripisuje halifi Omaru, koji je ustanovio kataloge platnih
registara ratnika. Njihov prvobitni oblik nije poznat, ali je
vjerojatno da su voeni na papirusu, koji je, nakon osvajanja
Egipta, postao materijal redovito koriten u upravnim slu-
bama halifata. Papirusi pokazuju da su se u Egiptu vodili
registri o zemljama, iteljima i porezima.
Openito, umajadski halife su izgleda slijedile bizantsku
praksu, a papirus je bio materijal na kojem se u njihovim
uredima obino pisalo. On nije bio pogodan za sveske.
Meutim, postojala je i druga birokratska tradicija. Sasanidi,
oevidno, nisu mogli raunati na uvoz egipatskog papirusa za
svoju upravu i upotrebljavali su neku vrstu preparirane koe.
Prema al-Hasanu al-Kurniju, koji navodi al-Hamadanija po
autoritetu al-Medainija, sasanidski kralj Kubad osnovao je
slubu za zemljini porez u Hulvanu; tom obavijeu
posredno se sloio al-[akubi, koji pria kako su se, u doba
Muavije, pribavile u Hulvanu liste sasanidskih krunskih
zemalja. Al-Balazuri (Futuh, 450) pripisuje Omaru, koji se
obratio pripadnicima plemena Benu Adi slijedeim rijeima:
Ako je de/ter zatvoren (yutbaq) na vama, to on tumai sa:
ako ste vi upisani posljednji. Abu Muslim je pripremio
jedan platni registar po imenu de/ter - umjesto divan - svojih
pristaa u Horasanu god. 129. po Hidri.
Prema birokratskoj tradiciji, upravo je Halid ibn Barrnek
bio prvi koji je, za vrijeme vladavine as-Sefaha, uveo kodeks
ili registar u sredinju upravu. Do tada, kae al-Dahijari,
arhivi divana voeni su na listinama (suhufima); Halid je bio
prvi koji ih je pohranjivao u de/tere. Al-Makrizi ide dalje i
kae da su suhu] mudraga (svici papirusa?), koji su bili do
tada upotrebljavani, zamijenjeni sa dafatir min al-gulud
(kodeksima od pergamenta). U doba Haruna ar-Raida,
unuk Halidov, Dafer ibn Jahja al-Barmeki, uveo je, pria
se, papir. U toj prii ima nekog pretjerivanja. Jedna nepri-
lika, koju prepriava al-Dahijari, prikazuje da se jo pod
Mansurom, papirus mnogo koristio u vladinim slubama, a
njegov uvoz iz Egipta bio je znaajno pitanje; on je koriten
115
De/ter
za vrijeme Haruna ar-Raida i ak za vladavineal-Mutasim~
nakon neuspjeha u pokuaju stvaranja radionice za papirus, I
sa egipatskim radnicima, u Samari. Meutim, prilino je
tano da je od dolaska Abasida registar u obliku kodeksa
postao uobiajena metoda voenja arhive i rauna u vladinim
slubama. Njegova upotreba se i proirila opim usvajanjem
papira poetkom 3. stoljea, od kada je naziv de/ter uglavnom
zadran za upravne registre. Sistem de/tera izgleda da je
najprije razraen u Iranu i Iraku. U Egiptu je papirus ostao u
upotrebi do 10. st., ali izgleda da je orijentalni oblik bio
uveden ak prije opeg usvajanja papira. Brojni postojei
primjerci raunskih knjiga na papirusu u formi svezaka dosta
tano odgovaraju literarnim opisima de/tera u orijentalnim
vrelima. Iz Egipta se de/ter prenio u zapadni muslimanski
svijet. Godine 985, al-Mukadasi smatra potrebnim zabiljeiti
u tom povodu da su itelji Andaluzije imali svoje registre i
primjerke Kur'ana na pergamentu.
Tipovi deftera. Sa razvojem usavrenih birokratskih
tijela, voenje de/tera postaje zadatak koji zahtijeva umijee i
posebna znanja, a javljaju se de/teri razliitih tipova. Prvo
sistematsko izlaganje, koje posjedujemo o arhivama i regi-
strima upravne muslimanske slube, je ono od Muhameda
ibn Ahmeda al-Hvarizmija sa kraja 10. st. On nabraja slije-
dee de/tere:
l. Qanim al-harag - katastar po kojem je naplaivan
harad;
2. al-Auuirag - arabizirana forma za Awiira: prenesen;
oznaava sume koje duguju pojedinci po Qanunu i plaanja
izvrena sve do likvidacije;
3. ar-Riizruimag - dnevnik; dnevni raun isplata i naplata;
4. al-Hanna - stanje naplata i izdataka mjeseno na
osnovu izvjetaja (glavnog) blagajnika (gahbad).
5. al-Hatma al-gami'a - godinji izvjetaj o stanju;
6. at-Ta'rig - registar rauna za kategorije koje treba da
budu oznaene u globalu; one su ureene tako da olakaju
raune u totalu. Potvrde izvrenih isplata takoer su tu
uvedene;
7. al-rArida - registar oduzimanja za kategorije gdje se
mora pokazati razlika izmeu dvije brojke. Predstavljen je u
tri kolone, a rezultat se pojavljuje u treoj;
8. al-Barii'a - potvrda koju je blagajnik (f1ahbad ili
hazin) izdavao poreskom obvezniku;
9. al-Muuuifaqa wa al-gam'o - ukupni obraun koji pod-
nosi inovnik ('iimil) pri naputanju svoje funkcije. Ako ga
odobri vlast kojoj ga podnosi, zove se muuiafaqa, a ako ima
neslaganja, muhasaba.
Prelazei na registre vojne slube (d/wiin al-gay), al-
-Hvarizmi nabraja slijedee:
10. al-Gar/da as-sauidd' - registar godinje ustanovljen za
svako zapovjednitvo, sa imenima vojnika, njihovim rodo-
slovljem, njihovim etnikim porijeklom, njihovim fizikim
opisom, obrocima, plaom, itd. To je temeljni centralni
registar ovog divana;
ll. ar-Rafa - zahtjev koji je ustanovio isplaiva za
odreene trupe stacionirane u udaljenim krajevima; za ispla- i
ivanje plae pozvati se na divan; _
12. ar-Rafa al-giimi'a - opi zahtjev koji je ustanovio
poglavar divana vojske za svako plaanje plate, obroka, itd;
13. as-Said: - inventar potreban za svaku isplatu plae,
.
- - - - - - - - - - - - - ._-- - - - ._-- ---
Defter
koji oznaava imena korisnika, sa brojem i sumama,~ Najstariji, koji datira iz perioda Haruna ar-Raida, sauvao je
sadri odobrenje isplate koje je potpisao sultan; sakk je
takoer propisan za unajmljivanje mazgara i kamilara;
14. al-Mu'mara - inventar naredbi izdanih za vrijeme
perioda plaanja plaa, koji donosi na kraju odobrenje koje je
potpisao sultan; takva mu'amara se pripremala za svaki divan;
15. al-Istiqrar - inventar zalihe koja je preostajala poto su
raspodjele i plaanja bili izvreni;
16. al-Muuiasafa - spisak koji navodi okolnosti svake
promjene koja se dogodila (zamjena, ostavka, smrt, unapre-
enje itd.);
17. al-Gan da al-musaggala - zapeaeni registar; peat
(sigill) je pismo dano izaslaniku ili glasniku koje ga ovlauje
da pri dolasku naplati trokove puta od bilo kog inovnika;
sidil je takoer obrazloenje presude koju je napisao kadija;
18. al-Fihrist - spisak inventara i registra divana;
19. ad-Dastur - kopija zbirnog registra napravljena prema
nacrtu izvjetaja.
Napokon al-Hvarizmi daje imena tri registra (defter)
kojima su se sluili pisari iz Iraka.
Registri al-Hvarizmija ine dvije glavne grupe, fiskalnu i
vojnu.
Fiskalni registri. Najvaniji registar poreske slube je
Kanun, katastar i oporezive etve (to izgleda da je pravo
znaenje kanuna u al-Mavardija). On je sluio kao osnova
ustanovljenju podloge i naplati zemljinog poreza i bio je,
dakle, glavno ovlatenje i sredstvo aktivnosti odjela.
Rije qdniin, koju je jo al-Hvarizmi priznao kao arabizi-
ranu grku (yiinaniyya mu'arraba), osobito je mnogo kori-
ena u Iraku i na Istoku i bila je u upotrebi jo u 13-14.
stoljeu, da oznai jednu vrstu katastarskog i fiskalnog pre-
gleda. U jednom kasnijem periodu ini se da je kanun izaao
iz upotrebe i bio zamijenjen u ovom znaenju drugim izra-
zima. U Egiptu, rije mukallafa je upotrebljavana da oznai
katastarske registre, sreene po selima, koje je ustanovljavao
slubeni geometar (msih}, Po al-Makriziju novi katastar je
ustanovljavan u Egiptu svakih 30 godina.
Ruznamed ili Ruzname se spominje u anegdoti koja se
svrstava u period [ahje ibn Halida al-Barmekija. Neki Perzi-
janac prebacuje s prezirom nekom Arapu ovisnost arapskog
jezika o perzijskom u terminologiji, ak u vaim jelima,
piima i divanima i citira rije nizruimag kao primjer iz
posljednje grupe. Odlomak Ibn Miskavajha baca malo svjetla
na nain na koji je uvan ruznamed, u Trezoru u Bagdadu,
poetkom 10. stoljea; 927. godine, kae on, vezir Ali ibn Isa
raunao je na Ibrahima ibn Ejuba (kranski slubenik Tre-
zora, naimenovan rukovodiocem resornog divana slijedee
godine) da mu poloi raun o financijskim poslovima, instru-
ira rizniara u pogledu dnevnih izdataka i da zahtijeva da mu
svake sedmice podnese ruzruimagat, da bi to bre mogao
znati iznos rashoda, prihoda, kao i (eventualnog) manjka. Ra-
nija praksa za ispostavu rauna sastojala se u tome da se pred-
stavi u divanu mjeseno stanje sredinom narednog mjeseca.
Mnoge obavijesti o defterima uvanim u slubama Abasida
nalaze se rasturene u spisima al-Miskavajha, Hilala i drugih
autora, koji su se naroito interesirali za upravne poslove.
Odreena predstava o razmjerama i nainu polaganja drav-
nih rauna moe se stei na osnovu nekih pojedinanih
bilanci carskih naplata i trokova koje su historiari sauvali.
al-Dahijari, a u drugoj verziji Ibn Haldun. Budet za 908.
god. dao je Hilal, a stanje prihoda na privatnoj berzi u 10. st.
dao je al-Miskavajh.
Vojni registri. Spiskovi boraca postoje jo od samog
nastanka islamske drave. Te plemenske liste su, meutim,
imale karakter potpuno drugaiji od (platnih) spiskova redo-
vite vojske koje je opisao al-Hvarizmi. Mogue je da je Abu
Muslim bio prvi koji je uveo defter vojnika; ali je sigurno da
ovaj obiaj postaje irom rasprostranjen pod Abasidima.
Pored biljeki al-Hvarizmija, posjedujemo i cjelovitiji opis
armijskih spiskova, uvanih u dzwan al-gay, saopten u
Kudaminoj raspravi o zemljinom porezu i u jednom pozni-
jem anonimnom djelu o taktici. Sline liste su postojale i u
vojnoj i isplatnoj kancelariji (dzwan al-gayi i ducan ar-
-rauxitib) Fatimida u Egiptu. Uobiajeni izraz za vojnike
spiskove bio je derida (garlda).
Diplomatski registri. Opis al-Hvarizmiia ograniava se na
financijske registre i statistike, raune, inventare itd. poreskih
i platnih slubi. Postojale su, pored toga, knjige prepiske i
drugi diplomatski registri koji su upotrebljavani u uredima.
Egipatski pisar Ibn as-Sairafi (1070-1147) je dao opis onoga
to je od deftera vodio fatimidski ured. U 12. poglavlju svoga
Qaniin dzwan ar-rasa'il, on razmatra registre (defter) i memo-
randurne (tadhira) uvane u toj kancelariji i osobine koje su
traene od onih koji su tu bili zaposleni. To je, kae on, jedna
od najvanijih funkcija divana; slubenik koji je bio zaduen
za to morao je biti vrijedan povjerenja, strpljiv, marljiv i radin;
on uva slijedee memorandume i registre:
1. Zabiljeke o vanim poslovima o kojima se govori u
prepisci i na koje se moe pozvati. Zabiljeke su praktinije
kao vrelo informacija od spisa u svenjevima. Sva primljena
pisma se moraju dakle, kada je odgovor primljen, dostaviti
tajniku koji ih pregleda i pohranjuje ono to je potrebno u
biljeke zajedno sa otposlatim odgovorom. On namjenjuje
odreeni broj listova za svaki odreeni posao sa odgovaraju-
im naslovom. On zatim zavodi pisma pri primitku, biljeei
porijeklo, datum primitka i sadraj, kao i odgovor koji je
napravljen ili, ako je takav sluaj, da nije odgovoreno. Tako
se to radi do kraja godine, a onda se otvara nova tezkira.
2. Zabiljeke o vanim naredbama danim u pismima pri
slanju; sadraj i datum primitka odgovora su takoer tu
zabiljeeni, da bi se osiguralo da naredbe nee biti zanema-
rene i ostavljene bez odgovora.
3. Registar odreuje tanu formu upisivanja, pozdravlja-
nja, itd. koje treba da koriste razliiti slubenici i dostojan-
stveni ci, kao i vladari i drugi strani korespondenti u razlii-
tim vrstama pisama i isprava. Za svaku funkciju ili poloaj
trebalo je imati odvojeni list, oznaavajui ime nosioca
odlija, njegov laqab i du', Sve promjene i premjetaji su se
morali paljivo biljeiti.
4. Registar vanih dogaaja.
5. Pravila utvrenog ceremonijala i sveane odjee to je
sluilo kao obrazac u sluaju potrebe. Tu su bila naznaena i
odobrena davanja i sadrani detalji koji su se ticali vrste
odjee i cijena.
6. Godinji, mjeseni i dnevni spisak primljenih pisama,
sa obiljeenim porijeklom, datumom dolaska i saetkom ili,
eventualno, prepisom teksta.
116

~
7. Slian djelovodni protokol za pisma koja se alju.~hode po gradu, okrugu i pokrajini;
8. Spisak isprava, dekreta, postavljenja, propusnica itd.,'
utvrivan mjeseno i izravnavan godinje i ponovo zapoi-
njan svake godine.
Napokon Ibn as-Sajrafi pravi aluziju na potrebu da se
. zabiljei arapski prijevod pisama primljenih na stranim jezi-
cima, armenskom, grkom ili franakom.
Turski i mongolski period. U birokratskoj praksi, kao i u
veini drugih oblika vlade i uprave, period prevlasti naroda iz
stepe, Turaka i Mongola, donio je primjetne promjene. Neke
od njih mogle bi biti rezultat kineskih utjecaja koji su se vrili
posredstvom Ujgura, Kara-Hitaja, a osobito preko azijske
imperije Mongola. ini se vjerojatnim da sustav biljeenja
duguje neto istonoazijskim primjerima, ali cijelo to pitanje
zahtijeva jo obilnije istraivanje. Usprkos nekim znakovima
o reorganizaciji pod velikim Selducima, raunovodstveni
tajnici sultanata, kao i Selduka iz Anadolije i Ejubida iz
Egipta, izgleda da su sauvali odreeni broj obiaja iz pret-
hodnog perioda. Izgleda da se jedini razvoj usmjerio na
tehnika pitanja, naroito u sakupljanju i predstavljanju stati-
stikih podataka. Moemo stvoriti predodbu o birokratskoj
praksi Rumskog sultanata kod Ibn Bibija. Registri su se
vodili u Diuian-i A'la za zemljina i fiskalna pitanja. Kada su
zadobijane ili povraane nove teritorije, sprovoeni su novi
katastarski popisi. Po jednom dodatku Jazidioglua stoji da
su za vrijeme Izedina Kejkausa, funkcija sahlb-i diuxin i
briga o voenju financijskih registara (emval defatiri) bile
povjerene Hade ([jwaga) Bedredinu Hurasaniju, koji nije
imao sebi ravnog u zemlji Rum u poznavanju kaligrafije,
retorike, stilistike, pisma sijakat i raunovodstva. U istom
periodu Hade Fahredin Ali Tabrizi je bio zaduen za sastav-
ljanje spisa i prepisku (ina', maktubat) a svaki od 12 deftera u
dtsoan-i wizarat-u bio je povjeren kompetentnom poznava-
ocu posla. U jednoj drugoj prilici, dunost amir-i 'arid bila
je povjerena emsedinu, podjednakom poznavaocu vjetina
ina i sijakata, a Jazidioglu, pored toga, objanjava da je ova
kancelarija vrila kontrolu vojnih registara (feri defteri). Jedan
drugi odlomak istog djela govori o 24 tajnika namijenjena za
registre, 12 za diuxin-i unzdrat, koji su se bavili zemljitem i
porezima, 12 za diuian-i 'rid, koji su bili zadueni za liste
vojnika, plae i lena.
Po prvi put se od perioda Ilhanida javljaju detaljne
rasprave o dravnim raunima. Zeki Velidi (Togan) je otkrio
i analizirao dva vana djela, Sa'iidat-nma od Falaka Ala-ija
Tabrizija (1307) i Risala-i Falakiyya od Abdalaha ibn Muha-
meda ibn Kije al-Mazenderanija (oko 1365). Adnan Erzi ot-
krio je timuridski prirunik, napisan u Heratu oko 1441. god.,
aZ. V. Togan je pronaao kompletan budet iz 1337-1338.
Ta djela otkrivaju sustav koji se zasniva na sedam glavnih
registara:
I. Ruznma - dnevnik, arabizirana forma: ruznamag;
takoer se naziva i Daftar-i ta'liq.
2. Daftar-i Awaraga - blagajnika knjiga koja je sadrala
bilancu suma kojima se raspolagalo;
3. Daftar-i Tawgthat - registar izdataka;
4. Daftar-i Tal;wtlat - izvod iz prethodnog i posveen
izdacima za stvaranje zaliha i tekuim rashodima u dravnim
ustanovama i poduzeima;
5. Daftar-i Mufradat - registar budeta koji sadri naplate
117
Defter-i Hakani
6. Gami' al-Hisb - glavna knjiga na osnovu koje se
uspostavljaju godinji financijski izvjetaji;
7. Qanln - knjiga katastra i zidanja.
Drave nakon Mongola. Kao i u mnogim drugim pogle-
dima, izgleda da su islamske drave iz perioda nakon Mon-
gola slijedile, u velikoj mjeri, birokratsku praksu Ilhanida,
koja se moe nai sve do mamelukog Kaira, osmanskog
Istanbula i mogulskog Delhija. Samo jedna od tih drava,
Osmansko Carstvo, ostavila je zbirku registara, koja je sau-
vana do dananjih dana, dok su pojedinani defteri nalaeni i
na drugim stranama. Ti osmanski defteri su opisani na dru-
gim mjestima i nije ih potrebno ovdje opisivati. Mnogobrojni
osmanski registri su otkriveni i u bivim osmanskim posje-
dima u Evropi, Aziji i Africi.
E F TE R -IHAKANI, skup registara u kojima su zabilje-
Deni, 17.u osmanskom
poetka
periodu, rezultati popisa izvreni od
st., svakih 30 ili 40 godina, po staroj upravnoj i
fiskalnoj tradiciji.
Glavni registri ili Defter-i Hakani, sadrali su prvenstveno
popis odraslih mukaraca sa sela i iz trgovita Carstva, dono-
sei, osim njihovog imena i imena oca, pravni status, zanima-
nje i povlastice, ovisno o ekonomskoj ili drutvenoj klasi
kojoj su pripadali, te veliinu zemljita kojeg su posjedovali.
S druge strane, u tim registrima nalazimo iscrpne obavije-
sti o nainu koritenja tih posjeda (polja, vonjaka, vino-
grada, riinih polja, itd.), o broju mlinova, ovaca i pela sa
naznakom njihove pribline novane vrijednosti u akama.
Meutim, obavijesti fiskalne vrste, koje su sadrane u tim
registrima, ne svode se samo na taj poljoprivredni inventar.
Tu su takoer spomenuta ribolovita i rudnici, kao i carinski,
sajamski i trini prihodi i mjesta vaganja sa njihovim poloa-
jem, propisima i obimom prometa.
Napokon, mogue je, pozivajui se na defter-i Hakani,
stvoriti tanu predodbu o raspodjeli prihoda zemlje izmeu
carskih dobara, vojnih lena, zaklada (ili vakufa) i privatnih
svojina (mulk). Ti registri su, u stvari, predstavljali katastar sa
navedenim pravnim osnovama svojine vrhu svakog dobra uz
saetak sukcesivnih promjena do kojih je na njima dolazilo.
Razlog postojanja tih registara nalazi se u upravnoj organi-
zaciji carstva. U stvari, veina civilnih i vojnih osmanskih
slubenika nije plaana iz budeta centralne vlade, nego su im
priznali, kao nadoknadu za njihove usluge, pravo da ubiru za
sebe porez u jednom odreenom kraju. Tako su poetkom
16. st. sami posjednici timara, iji se broj popeo na oko 35.000,
prisvajali polovinu poreza dobijenih na teritoriji carstva. Taj
srazmjer mora da je, uostalom, rastao tokom 17. st. sa brojem
posjednika timara.
Da bi ovaj sustav bio uspjeno primijenjen, bilo je neop-
hodno poznavati do u najsitnije detalje razliite izvore prihoda
carstva i pratiti u korak njihove promjene tokom odreenog
perioda. Na ovaj nain se moglo kontrolirati da li prihodi, iji
su iznosi bili naznaeni u registrima i aktima o povlasticama
(berat) dodjeljivanim uivaocima, odgovaraju nametima koji
su se stvarno ubirali. U periodu irenja drave, tokom kojeg su
se stanovnitvo i sredstva carstva neprestano poveavali,
popisi, koji su vreni u estim razdobljima, dozvoljavali su da
se svaki put obznane novi vikovi u dravnim prihodima.
Defterdar
I Ali centralna vlast nije mogla, od 17. st., raspolagati
potrebnim autoritetom kojim bi uspjeno provodila te
!
I popise, uslijed anarhinog voenja dravnih poslova.
Uostalom, raspadanje timara uinilo je djelotvornost tih
mjera varljivom.
Pored tih detaljnih registara (defter-i mufassal), u kojima
su bili upisani rezultati popisa, bilo je nuno pribjei
pomonim registrima, u kojima bi se mogle nai postupne
promjene, koje su nastale u podjeli timara, ime su izbje-
gavane dopune i ispravke koje bi inae bilo potrebno nai
niti u detaljnim registrima. U sustavu koji je bio na snazi
poetkom 16. stoljea koritene su dvije ili ak tri vrste
tih pomonih knjiga.
1. Defter-i icmal (igmal) ili zbirni popis. Ovaj registar
je bio saetak detaljnog registra, u kojem su imena itelja
isputena, a prihodi za svaku jedinicu dani ugrubo. Id-
mal moe pokriti sve kategorije vlasnitva u sandaku, ali
je obino ogranien na jednu ili dvije; tako postoje idmali
timara, odnosno spiskovi imena timarnika sa kratkim pre-
gledom njihove zemlje i njihovih prihoda, idmali krun-
skih posjeda, vakufa i mulka.
2. Defter-i derdest ili knjiga promjena, Taj registar je
bio popis sela i trgovita koja su sainjavala jezgro vojnih
lena. Tu su naznaene uzastopne promjene kojima je pod-
lijegalo svako leno i vlasti su mogle, pozivajui se na to,
lako odrediti lena koja su pripala dravi ili ostala bez vlas-
nika.
3. Defter-i riiznamce ili dnevnik, u koji su sukcesivno
unoeni ukazi o povlasticama (berat), izdavani novim vlas-
nicima lena.
Svaki put kada je napravljen novi popis stanovnitva, stari
registri su bili zamjenjivani novima i pohranjivani u arhivima
registarskih ureda (defterhane). Veina starih registara je
izgubljena ili unitena tokom selidbi iz jednog u drugo
skladite. Ostalo ih je ipak oko tisuu u Arhivu Predsjedni-
tva vlade (Basoekalet Ar~ivi) u Istanbulu, kao i u nekim
drugim, turskim i stranim arhivima i knjinicama, mada u
malom broju. Meu tim registrima ima i onih koji datiraju iz
perioda Murata II (1421-1451) i Mehmeda II Osvajaa
(1451-1481), a u njima se spominju prethodni popisi.
Dadajmo da odjel za stare dokumente ope uprave katastra
i zemljinog registra u Ankari posjeduje potpunu zbirku
registara iz posljednjih popisa pod vlau sultana Selima II
(1566-1574) i Murata III (1574-1595). Ovim registrima su
dodani rezultati popisa izvrenih u provincijama kao to je
Kreta, osvojena poslije tog datuma, ili Moreja koja je oduzeta
Venecijancima. I dan-danas se pribjegava toj zbirci u nekim
rijetkim sluajevima pravnih sporova.
U toj zbirci postoje 254 detalina registra, 116 sumarnih
popisa (idmal), 169 knjiga prornjena (derdest) i dnevnici
(ruzname) u 1363 sveska. Detaljni registri su u svescima
irine 15 cm, duine 42 cm i sa oko 300 listova.
Za vrijeme perioda dueg od tri stoljea, koji je protekao
od zadnjeg popisa puanstva, ti dokumenti su obznanjivani
kada je trebalo ubiljeiti novonastale promjene u pravnom
statusu nekih zemljita uslijed stvaranja novih vakufa. inje
nica da su izvjesne odluke u korist nekih povlatenih lica i u
I :~~i sa sporovima, koji su se odnosili na granice sela i
~:jaka, unijete u registar, poveava njihovu vrijednost.
Ipak, bilo bi pogreno misliti da su svi poslovi, koje je
izvrio taj registarski ured, dobili mjesto u tim dokumen-
tima.
Neki autori su tvrdili da su defter-i Hakani predstavljali
zemljini registar. Ali u reimu krunskih zemljita (arazi-i
miriyye) seljak nikad nije bio vlasnik zemlje kojom se kori-
stio, te tako nije mogao raspolagati pravom vlasnitva.
Naravno, on je mogao prenijeti pravo koritenja zemlje
kojom se koristio, ali taj nain se obavljao uz kontrolu i
odobrenje mjesnog gospodara (sipahi, spahija) i nije pred-
stavljao predmet upisivanja u carske registre. Tek je u
drugoj polovini 19. st. zemljini registar, u dananjem smi-
slu rijei, uveden u Turskoj.
E F T E R D A R , uvar deftera, osmanski naziv, koji ozna-
D ava glavnog financijskog funkcionara, te odgovora izra-
zu mustauifi istonog islamskog svijeta. Po al-Kalkaandiju
naslov sahib ad-daftar postojao je u fatimidskoj upravi i
oznaavao je slubenika zaduenog za daftar al-maglis,
odnosno za voenje rauna i provjeru. Naziv daftarhsoan,
itatelj deftera, javio se u Saladinovo doba i ponovo se
javlja na islamskom Zapadu. Izgleda da se naziv defterdar
javlja sa Ilhanidima, koji su postavljali slubenika daftardr-i
d!wan-i mamalik ili daftardar-i mamalik za pravljenie i voe
nje registara.
Osmanske kanunname, poevi od 15. stoljea, pokazuju
razvoj funkcije defterdara u Carstvu. U kanunnami Mehme-
da II, glavni defterdar je ve visoki funkcionar koji je, pod
kontrolom velikog vezira, odgovoran za sultanove financije.
On je imenovan odmah poslije velikog vezira i uiva status
slian njegovom. U divanu upravlja neposredno poslije veli-
kog vezira i dva kazi-askera, s kojima dijeli pravo izdavanja
fermana iz svoje sudske nadlenosti. Ima pravo osobnog
pristupa sultanu, koji ustaje da bi ga primio. On mora
podnositi godinji izvjetaj, bilancu prihoda i rashoda, za to
u nadoknadu dobiva poasnu odjeu. Njegovi prihodi mogu
biti apanaa (hdss) u vrijednosti od 600.000 aki ili plaa od
Riznice (salyane) od 150.000 do 240.000 aki godinje.
Izmeu ostalog, defterdari imaju pravo na taksu upisivanja u
registar od 1000 aki po porezu od svih dabina hassa, bilo po
zakupu ili po postotku, na pravo naplate poreza 22/1000
iznosa unesenih u Riznicu i na jedan dio proizvoda desetine u
naturi krunskih imanja. Pri odlasku u mirovinu, primali su
sumu od 80.000 aki. Glavni defterdar (bas-defterdar) bio je na
elu cijele jedne hijerarhije financijskih slubenika; prvo,
slubenici redovitih financija (mal defterdaru, zatim, ispod
njih, njihovi pomonici (defterdar kethudasi), a onda slube-
nici u registru timara (timar defterdarii, koji su slijedili strogo
utvreni put napredovanja. Od vremena Bajezita II, ba-
-defterdar se bavio prvenstveno Rumelijom i takoer nosio ime
Rumeli defterdari. Drugi defterdar, Anadolu defterdari, bio je
postavljen za financije Anadolije. Poetkom 16. st. stvorena je
nova sluba defterdara u Alepu, zaduena za udaljenije azijske
provincije. Njezin glavar zvao se defterdar-i Arab ve-Acem; ta
sluba je zatim nanovo podijeljena i zamijenjena uredima po
oblastima Dijarbekir, Damask, Erzurum, Alep, Tripoli i
drugdje. Sredinom 16. st. stvoren je posebni ured za Cari-
grad, a krajem stoljea drugi za podunavske provincije; ovaj
posljednji je postojao kratko vrijeme. Tri glavne slube na
118

kraju su nazvane prvi, drugi, trei odsjek, koji su odgovarali
Rumeliji, Anadoliji i udaljenijim provincijama. etvrti od-
sjek je stvorio Selim III da bi se bavio budetom nove vojske;
ukinut je kad i ta vojska. Godine 1838, sluba defterdara
dobiva novo ime, ministarstvo financija (miiliyye), ali izraz
ostaje u upotrebi da oznai provincijske upravitelje financija.
E] (t. dayz). Titula osmanskih namjesnika, a potom i
D donekle samostalnih upravljaa
Tunisom i Alirom. Zad-
nje muslimansko razdoblje vladanja u Aliru (1671. do 1830.)
prije uspostave francuskog kolonijalog upravljanja jeste doba
vladavine deja. O unutranjim odnosima alirske drave tog
doba relativno se malo zna. Dej nije bio tako mnogo samo-
stalni vladar, nego poglavar turske vojne aristokracije, koji se
mijenjao brzo, koji je poglavito svoj zadatak vidio u gusare-
nju, kako je to tada bio openito obiaj.
EK A N , Deeean, (sultanat). Dekan, sredinje-indijska
D visinska zemlja izmeu rijeka Narbada na Sjeveru i Kri-
na na Jugu, podveden je poetkom 14. st. od vojskovoe
Malika Kafura pod vlast muslimanskog delhijskog sultanata.
Uslijed pobuna mjesno stacioniranih vojnih zapovjednika
(amiran-i sadah) odvojio se Dekan ve 1347. god. od Del-
hija. Hasan Gengu, kao prvi muslimanski sultan Dekana,
uzeo je ime Ala ad-din Bahman ah (1347-1358) i utemeljio
dinastiju Bahmanida (1347-1527). Glavni grad bahrnanidske
drave postao je, umjesto Devletabada (Deogiri), najprije
Gulbarga, a od 1424. god. Bidar. Tvorac politike i upravne
organizacije sultanata bio je Muhamed I (1358-1375). Kul-
turi sultanata dao je peat Muhamed II (1378-1397), koji je
umjetnike i uenjake uzimao sa arapskog i perzijskog pro-
stora. Za unutranje stanje drave bijahu znaajna suparni-
tva i borbe grupa izmeu domaih muslimana, stranaca, tj.
Arapa, Perzijanaca i Turaka, i Afrikanaca koji su sluili kao
vojnici, s promjenljivim savezima. Prema vani nalazili su se
Bahmanidi u stalnom razraunavanju sa hinduskim kraljev-
stvom Vidajanagar na Jugu (do 1565) i carstvom Gonda na
Sjeveroistoku (do 1425). Od 1461. god. pa do njegovog
ubojstva 1481. god. upravne poslove je vodio Perzijanac
Mahmud Gavan kao namjesnik, te je pripomogao sultanatu
da jo jedno procvate. A potom je dolo do opadanja. Dok je
sultan u Bidaru pao pod skrbnitvo svojih urijansko
-turskih upravitelja dvora, osamostalili su se otprilike 1490.
god. provincijski guverneri Nizam al-Mulk u Ahmadnagaru,
Imad al-Mulk u Beraru, te Jusuf Adil Han u Gulbargi i
Bidapuru. U god. 1518. slijedio ih je guverner Talingana u
Golkondi, Kuli Kutb al-Mulk. Od 1527. god. vladali su i
Barididi (Barid-ahovi) u Bidaru u vlastito ime. Bahrnanidska
drava raspala se na pet dekanskih sultanata. Ti su, za nared-
nih 150 godina, vodili stalne ratove meu sobom, s iznimkom
zajednike akcije protiv Vidajanagara (1564-1565), u toku
koje je hindusko carstvo bilo razbijeno. Teritorije dva sulta-
nata (Imadahi i Baridahi) prisvojili su susjedi 1575.
odnosno 1619. god. Sultanat Nizamahi pretrpio je 1633.
god. navalu mogulske vojske sa Sjevera. Drave Adilahiia i
Kutbahiia uspjele su se odrati jo neko vrijeme, sve dok
1686. odnosno 1687. god. nisu ukljuene u mogulsko car-
stvo. Islamska kultura u Dekanu u dobu od 14-17. st. posti-
gla je izvanredno visoku razinu u religioznom, knjievnom i
119
Delhi
arhitektonskom pogledu. Adilahi, Kutbahi i povremeno i
Nizamahi bijahu iiti, te su kulturno i politiki bili orijenti-
rani ka Perziji.
(sultanat). Nakon to su Sind (donji tok i
E L H I , Dihll,
Ddelta Hinda), kao i juni Pendab ve poetkom
8. st.
ukljueni u islamsko vladavinsko podruje, zapoinje osvaja-
nje daljnjih dijelova indijskog subkontinenta s pohodima
Gaznevida Mahmuda (998-1030) u unutranjost zemlje
(Somnat, Kalindar, Benares). Pri tome su srednji i sjeverni
Pendab (Lahore) dospjeli pod vlast turskih Gaznevida i
sluili, od sada, kao odskona daska za daljnje muslimansko
irenje u Hindustanu (Sjeverna Indija). God. 1186. nastupili
su afgan ski Guridi u batinu Gaznevida i otposlali svoje
turske robovske trupe pod Kutb ad-dinom Ajbakom i Muha-
medom Haldijem na nova osvajanja u dolinu Ganga sve
dolje ka Bengalu. Dvadeset godina kasnije Ajbak se osamo-
stalio i utemeljio Delhijski sultanat. Prvih jedanaest vladara u
Delhiju, a meu njima i jedna ena, Raziia (Radiyya)
Begum postali su, zbog svoga porijekla, poznati kao robov-
ski sultani" (1206-1290). Meu njima se istie ams ad-din
Iletmi (Iltutmi), 1211-1236, koji je Sind prikljuio sulta-
natu i moe se oznaiti graditeljem muslimanske vladavine u
Indiji. Robovsku dinastiju slijedila je Haldijeva dinastija
(1290-1320). Iz ove je posebice spomena vrijedan Ala ad-din
Haldi (1296-1316). Dok je on na Sjeveru odbijao opetovane
upade Mongola, uspjela su njegovom vojskovoi Maliku
Kafuru osvajanja u Dekanu, koja su ga dovela do june
koromandelske obale. Hinduski vladari mogli su svojim teri-
torijima dalje upravljati kao vazali delhijskog sultana; u
Dekanu su ostali samo mali kontingenti trupa pod mjesnim
vojnim zapovjednicima. Nakon pada Haldija preuzela je
sultanat dinastija Tugluka (1320-1414). Muhamed ibn Tug-
luk (1325-1351) upravljao je Carstvom ne vodei nimalo
rauna o stvarnosti, te ga je doveo na rub propasti; njegovom
nasljedniku Firuz-ahu (1351-1388) polo je za rukom s
ustrajnou i umijeem ponovo uvrstiti preostalo glavno
podruje sultanata na sjeveru Indije. Kao samostalni sulta-
nati odvojili su se za tugluke vladavine: Bengal (1336),
Dekan (1347), Khande (1370), Guderat (1391), Davnpur
(1394) i Malva (1401). God. 1398. upao je Timur u Indiju,
opustoio Pendab i opljakao Delhi. Od ovog udarca se
dinastija Tugluka nije ponovo oporavila. God. 1414. zamije-
njena je Sajidskom dinastijom, osnovanom od Hizr (JJi4r)-
-hana, kojeg je Timur postavio za guvernera Pendaba, a
1451. god. slijedili su afganistanski Lodidi. Zadnji od ove
dinastije, IbrahimII (1517-1526), posvaao se s vie svojih
guvernera i vojskovoa, koji su pozvali Timurida Babura iz
Kabula da se umijea. Ibrahim je pao u boju kod Pani pata
(1526); a sa Baburom je utemeljena vladavina Mogula u Indiji.
Delhijski sultanat ivio je potom jo jedno pod kratkovjekom
dinastijom Surida (1540-1555), kojima je uspjelo protjerati iz
zemlje Baburova sina Humajuna za pedeset godina. A onda se
drava rastvorila u mogulskom carstvu.
Politika i upravna organizacija sultanata Delhija ne razli-
kuje se bitno od drugih muslimanskih dravnih tvorbi.
Glavno vrelo prihoda bila su seoska davanja (harad), koja
iznose jednu petinu u etvi. Vojska, u iju pjeadiju su
vrbovani i Hindusi, bila je pod posebnom panjom sultana.
 Deli
-,-------
I
!
~uparnitva su postojala izmeu slobodne muslimanske seo-
ske aristokracije i sultanovih turskih robovskih kontingenata,
budui da su oboje polagali pravo na najvie dunosti u
dravi. Hindusi kao politika snaga nisu igrali ulogu, no
vladali su u trgovini i novarstvu, te kao posrednici pri
utjerivanju poreza. U religioznom pogledu delhijski sultani
su pristajali uz hanefit ski obred. Za vrijeme sultanata, sufije
su snano prodrli u Indiju.
ELI (turski pridjev, u znaenju lud, bez glave,
D hrabar, estok, itd.). U Osmanskom Carstvu, delije
su inile klasu konjanika koja je prvotno stvorena na Balkanu
(Rumelija) krajem 15. st. i poetkom 16. st. Premda im se
kasnije, kada je naputeno njihovo pravo ime dao naziv delil
(vodi), oni su u narodu i dalje, sve do nedavnog vremena,
bili poznati pod imenom delije, koje su dugovale svojoj
izvanrednoj hrabrosti i smjelosti. Halifa Omar se smatrao
zatitnikom njihovih odaka, a njihovo geslo je glasilo: yam-
lan gelir basa [ono to je zapisano (tj. unaprijed odreeno),
dogodit e se].
Delije su dijelom bili novaeni od Turaka, a dijelom od
balkanskog ivlja, kao to su Bosanci, Hrvati i Srbi. U
poetku su inili osobnu pratnju beglerbega Rumelije i susjed-
nih begova.
Bili su naoruani zakrivljenim sabljama, udubljenim tito-
vima, kopljima, buzdovanima (bozdofjan) privezanim uz nji-
hova sedla. Na glavi su nosili kape napravljene od koe
divljih ivotinja, hijena i leoparda, ukraene orlovim perima,
a na njihove titove bila su isto tako zakiena pera. Njihova
odjea i pokrivai konja bili su od koe lava, tigra i lisice, a
njihove hlae od koe vuka ili medvjeda, izvana s dlakom.
izme s mamuzama prekrivale su listove na nozi i imale su
otar vrh; bile su poznate pod imenom serhadlik ili opivena
izma. Konji su im bili poznati po jakosti i izdrljivosti.
Dobijali su utvrenu plau od beglerbega ili begova koje su
sluili. U prvoj polovici 16. st., trupe delija begova Jahja
Paa-zade Balija i Mehmeda, kao i one Gazi Husreva, bega
bosanskog sandaka, bile su slavne na Balkanu; Husrev-beg
je raspolagao s 10.000 delija, a uz to jo i drugim snagama.
Organizacija delija proirila se kasnije u Anadoliji, gdje su
mnogi bili u pratnji vezira i beglerbega. Njihovo oblaenje se
promijenilo u 18. st., pa su tada nosili kape sa kovrama
dugim 65 cm, napravljenim od koe crne ovce, i omotane
turbanom.
50-60 delija inili su jedan odred (sa zastavom - bajrak);
grupama vie odreda zapovijedao je delibaa. Novounovaeni
bili su pridodati pratnji age; nakon to su nauili obiaje
odaka i bila provjerena njihova vrijednost, zakleli bi se da e
sluiti Vjeri i Dravi i biti nepokolebljivi u borbi. Nakon
ceremonije, koja je obuhvaala molitve, oni su postojali tada
afja-qlrafjl (oni koji naukuju kod age) i sveano su dobijali
kapu delija. Delije, koje bi izdale prisegu, ne bi potovale
pravila odaka ili pobjegli pred neprijateljem, bile su otjerane
i oduzeta im kapa. Sredinom 17. st., dnevna plaa delije bila
je 12-15 aki.
Delije su valjano sluile dravu u 16. i 17. st., ali su se
kasnije rastrojile, kao i druge vojne jedinice. Bez zatitnika,
bilo zbog opoziva nekog ualije bilo to su otputene, ile su
~~ti novog zatitnika, pa su znali vriti upade u sela. U
120
18. st. njihove pljake su bile koncentrirane na podruja
Kutahje i Konje.
Nemiri delija dosegli su vrhunac krajem 18. st., te poet
kom 19. st. i postali nevolja za itelje Anadolije. Veliki vezir
Jusuf Zija-paa odluio ih je u Alepu, pri pohodu na Egipat,
reorganizirati. Jedan broj je poslao u Bagdad, a one koji su
mu bili u pratnji, umjesto da otpusti iz slube, odveo je u
Carigrad i smjestio u barake u Uskudaru. Brojne delije
buntovnog Gurdija (Durdijanca - Gruzijca) Osman-pae u
Rumeliji bile su takoer tamo dovedene. Kasnije, sve delije
Carigrada, ukupno 200 odreda (bajraka), otpravljene su u
Bagdad.
God. 1829., nakon tursko-ruskog rata, 2.000 delija upra-
vilo se prema Anadoliji i, sakupljeni oko Konje, dali su se na
razbojstva. Sultan Mahmud II, htijui dovesti do kraja svoje
reforme, uspio ih je odstraniti, a zadnji su odbjegli u Egipat i
Siriju. One koji se nisu otputili, te one koji se nisu pokorili
naredbi da se ustale na dodijeljenoj im zemlji, potukao je
valija Karamana, Esad-paa.
ER VI (Darve). Obino se smatra da ime potjee iz
D perzijskog, te da znai koji obija pragove, odnosno
prosjaka. Protiv toga govori varijantna forma daryo, tako da
moramo zakljuiti da je etimologija te rijei ipak poznata.
irom Islama se upotrebljava za lana vjerskog bratstva, ali na
perzijskom i turskom ima ue znaenje pobonog prosjaka,
za kojeg se na arapskom kae [aqir. U Maroku i Aliru
najrasprostranjenija rije za dervie je i!Jwan (braa), a
izgovara se huan. Ova bratstva, tarikati: (a. turuq, mn.
od tariqa, put, tj. nain pouavanja, upuivanje i vjerska
praksa) su organizirani oblik vjerskog ivota Islama.
Stoljeima je taj vjerski ivot bio individualan. Pored
pojedinca, koji je traio spas osamom i kroz mukotrpno
razmiljanje, postojali su u najbolju ruku uitelji koji bi
okupili oko sebe krug uenika. Takav e krug katkada
nadivjeti uitelja za generaciju ili dvije, ukoliko ga vodi neki
istaknutiji uenik, ali dugo vremena nije postojalo nita
slino stabilnom udruenju koje bi stalnim imenom odralo
organizaciju i nain tovanja Boga. Tek u 12. stoljeu - u
tmurnim vremenima provale Selduka - stala su se pojavlji-
vati trajna udruenja. ini se da je prvo bratstvo povijesnog
porijekla, a koje i danas postoji, bilo bratstvo kadirija, koje je
utemeljio Abdelkadir al-Dilani (umro 1166). Nakon toga,
slina udruenja niu u nevjerojatnom broju, a osnivali su ih
ili pojedini sveci: ili su nastajala dijeljenjem starijih organi-
zacija. Ovakvo povijesno porijeklo treba, meutim, otro
razdvajati od legende koju svako od tih udruenja navodi kao
vrelo svog posebnog obreda i obrednih formula. Kao to se
porijeklo sufizma povezuje sa samim Poslanikom, ime se
jami njegova pravovjernost, tako se i historijat ovih udrue-
nja preko niza poznatih svetaca dovodi do njihovog povijes-
nog utemeljitelja, Poslanika (ili radije Allaha-Debraila-Po-
slanika). Ovo se zove silsila ili Ianac: reda, a isto se takva
silsila, ili redonaelniki slijed, protee od utemeljitelja do
dananjeg dana. Svaki dervi mora znati silsilu koja ga pove-
zuje s Allahom i mora vjerovati da je vjera koju propovijeda
njegov red ezoterika bit Islama, te da obred njegovog reda
ima istu visoku vrijednost koju i propisana molitva (salet).
Njegova veza sa silsilom uspostavlja se preko njegovog osob-

nog uitelja (ejh, murid, ustaz, pir), koji ga uvodi u bratstvo.
To se zbiva preko zavjeta, ahd, koji se sastoji od vjerskog
oitovanja i zakletve, a ove su razliite u razliitim bratovti-
nama. Najprije novak (murid, onaj koji to eli, namjerava)
proe dui ili krai period uvoenja, tokom kojeg on stupa u
izvjesnu hipnotiku ovisnost o uitelju i pada pod njegovu
vlast. Teologija reda je uvijek jedan oblik sufizrna, ali u
razliitim tarikatima varira od osamljenikog asketizma do
panteistikog antinomijanizma. To ide tako daleko da se u
Perziji dervii dijele na one u zakonu, ba-ar', i one izvan
zakona, bi-ar', one koji odbacuju ne samo obredni, ve i
moralni zakon. Openito govorei, Perzijanci i Turci vie su
se udaljili od pravovjerja Islama, nego Sirijci, Arapi i Afri-
kanci, a isti redovi u razliitim zemljama mogu poprimiti
razliite oblike.
Obred uvijek naglaava emocionalni vjerski ivot, te
nastoji proizvesti hipnotike pojave (autosugestijom ili na
neki drugi nain) i polete uznesenosti. Jedan od tih redova,
halvetije, razlikuje se od ostalih time to zahtijeva od svojih
lanova da se svake godine na izvjesno vrijeme povuku u
samou, te da poste to je vie mogue i da ponavljaju vjerske
formule. Pri tom se postie vrlo snaan uinak na nervni
sustav i na matu. Vjerska sluba koju vre sva bratstva zove
se zikr (dikr), prisjeanje: na Allaha (sura XXXIII, 41 je
osnovni tekst), a njegov je cilj da onome koji moli iznese pred
oi nevidljivi svijet i da mu ukae na njegovu ovisnost o tom
svijetu. Jasno je, nadalje, da zikr donosi sa sobom izvjesno
povieno vjersko raspoloenje i zanos, te ugodnu sklonost
sanjarenju. Ali zajedno sa hipnozom dolaze, bilo kao podra-
aj ili kao posljedica, izvjesna fizika stanja i pojave kao to je
uzvikivanje, huktanje, plesanje. Mevlevije, iji je utemeljitelj
Delaledin ar-Rumi (u. u Konji 1273), potiu svoju ekstazu
vrtoglavim plesom. Sadiie su nekad upranjavali poseban
ritual (dawsa), a i danas u stanitima koriste bubnjeve naz-
vane baz. Njihova upotreba zabranjena je u egipatskim bogo-
moljama kao novotarija. Sadije, rifaije i ahmedije imaju
posebne sveanosti (svaka tarika, svoju), na kojima jedu
eravicu, ive zmije, korpione i staklo, probadaju tijelo
iglama, a oi iljcima. Pored ovih prizora, koji su, djelo-
mino, trikovi, a inae postaju mogui zahvaljujui hipnoti
kom stanju, meu derviima javljaju se i spontani sluajevi
vidovitosti i preizotrena sluha, pa ak i lebdenja, koji zaslu-
uju vie panje nego to je sada dobivaju. Ovo se, meutim,
javlja samo u sluaju priznatih svetaca, a objanjava se kao
keramet (karama) koje im je Allah priutio. Ali pored malog
broja pravih lanova reda koji ive ustanitima (hanikah,
ribat, zavija, tekija ili tekja) ili, pak, lutaju kao lutalice i
prosjaci (kalenderije, red srodan bektaijama, mora stalno
lutati), postoji i velik broj laika, koji ive izvan stanita, te
imaju samo dunost da dnevno obavljaju izvjesne molitve i. s
vremena na vrijeme prisustvuju zikru. Mora da je neko broj
redovitih dervia bio daleko vei nego danas. Osobito su u
Egiptu, u vrijeme Mameluka, njihova stanita bila brojna i
bogato darivana. Njihov je standard tada bio mnogo vii nego
danas, kada i pravnici i profesionalno duhovnitvo ('uZama')
gledaju na njih s prezirom zbog iskonskog suparnitva
izmeu intuicionista, s jedne, i tradicionalista i racionalista s
druge strane. Sada se njihovo lanstvo popunjava preteno iz
niih slojeva stanovnitva, a za njih je kua bratstva i zajed-
Devirme
nica i klub. Njihov je odnos prema njoj mnogo osobniji nego
prema damiji, pa su bratstva, kao posljedica tog stava,
zauzela poloaj i znaenje odvojene vjerske organizacije.
Stoga su u novije vrijeme vlade prisvojile izvjesnu, iako
posrednu, vlast nad njima. To je u Egiptu obavljao ejh al-
-Bekri, koji je tamo bio poglavar svih dervikih bratstava. U
drugim dravama postoji slian poglavar za svaki grad.
Jedino su senusije sauvale svoju slobodu i izbjegle nadzoru
time to su se povukle u pustinje Arabije i sjeverne Afrike i
posebno u nepristupane dubine Sahare. Njihovo lanstvo
izrazito se vie drutveno vrednuje nego lanstvo drugih
bratstava. Kako ene u Islamu imaju, openito uzevi, ista
vjerska prava kao i mukarci, postoje i ene-dervii. Ove u
red primaju ejhovi, ali ih pouavaju ene-dervii, a svoj zikr
obavljaju zasebno. U srednjevjekovnom Islamu, ene-dervii
vodile su ivot unutar stanita, imale su svoje posebne
zaklade, te pretpostavljene istog spola. Sada su one uglavnom
meu laicima, spoljnim simpatizerima reda.
D E V I R M E , glagolska imenica od turskog glagola deosir-
mek, skupljati, osmanski izraz koji oznaava povreme-
no uzimanje kranske djece obuavane da kasnije popunja-
vaju odjele janjiara i da obavljaju funkcije na Dvoru i u
upravi, poznato i kao danak u krvi, Isti glagol upotrijebljen
je i u najstarijim osmanskim vrelima i znai uzeti petinu
zatvorenika dar al-harba, koja pripada sultanu kao pendik,
i od koje se, po tradiciji, poeo stvarati korpus janjiara u
prvim godinama vladavine Murata I; ali jo uvijek se ne zna
datum kada je stvorena ustanova devirme u uem smislu -
uzimanje kranske djece (Idris Bidlisijevo pripisivanie toga
Orhanu je sigurno zastarjelo, mada, usvojeno od Sadedina i
Hammera, dugo vremena nije dovoeno u sumnju). Najsta-
riji suvremeni uput za koji se zna do sada pojavio se u jednoj
propovijedi iz 1395. (tj. za vladavine Bajazita I) Isidora Gla-
basa, mitropolita Soluna, u kojoj on ali zbog hvatanja djece
po nareenju ernira; drugo spominjanje nalazi se u pismu
Sinan-pae iz 1430. god. iteljima [aniine, koji im obeava da
e ih, ako se pokore, potedjeti piasmon paidin. Bartolomej
de Jano pie u svom pismu iz 1438.: (Murat II) decimam
puerorum partem de Christianis, quod prius numquam feee-
rat nuper accepit .. , to se protumailo kao upuivanje na to
da je ba Murat II ustanovio devirme; ali prije se ini, u
svjetlu uputa Isidora Glabasa, da ju je Murat samo obnovio,
moda nakon to je ona bila obustavljena u godinama metea
nakon Ankarske bitke, to je bilo dio njegove reforme janji-
arskog korpusa.
Mada je Idris Bidlisi tvrdio da je devirme u suglasnosti sa
erijatom, zbog injenice da je veina zimija osvojena silom
(be-'anwa), izgleda da taj argument nije uvaio Sadedin, pa se
devirme pokazuje, u stvari, povredom prava zimija. Ipak se
sugerira da je mogue izvui opravdanje devirme iz afiitskog
uenja, po kojem krani, preobraeni od objave Kur'ana
(dakle, najvei dio seoskog stanovnitva balkanskih zemalja,
ali ne i Grci), nemaju pravo na status zimija.
Osim odreenog broja iznimki, svo kransko stanovni-
tvo evropskih zemalja Carstva, a kasnije takoer i azijskih,
bilo je podvrgnuto devirmi. U 16. st., devirme je povjerena
jednom janjiarskom asniku, openito jaja-bai, koji je iao
na podruje gdje se moralo obaviti uzimanje, praen jednim
121
Devirme
katibom, i opremljen pismom janjiarskog age, beratom o
ovlatenju i kompletima vojne odjee. U svakoj kazi (kadi-
luku), telali su pozivali djecu da se moraju sakupiti, praeni
svojim oevima i sveenicima, koji su nosili popise o krte-
njima. Pod nadzorom kadije i spahija, ili njihovih zastup-
nika, asnik je birao najbolju djecu koja su imala potrebne
godine. Starosne granice u evropskim izvjetajima vrlo su
nejednake, ak od 8-20 godina; relativno kasni osmanski
dokumenti (iz 1601, 1621, 1622 i 1666) navode kao granine
15 i 20 godina. Za svaku grupu od 100 do 150 djece izrai
vala su se dva popisa, sa podacima o njihovom imenu,
uzlaznoj lozi, starosti i osobnom opisu; jedan je uvao as
nik za novaenje, a drugi je davan surudiji (siiriicii, vodi,
sprovodnik trupa) koji je djecu odvodio u Carigrad. Raja
tog podruja bila je obavezna isplatiti posebni porez koji je
odgovarao cijeni vojne odjee.
Po njihovom dolasku u Carigrad, vrio se pregled djece, u
isti mah njihovih fizikih kvaliteta i moralnih kvaliteta,
takvih kakve su se pokazale primjenom fiziognomike (qiyii-
fa), Najbolja djeca odmah su uzimana u slubu Dvora ili su
rasporeena visokim dostojanstvenicima; druga su iznajmlji-
vana Turcima iz Male Azije i kasnije - od sredine 16. st. - i
Rumelije za obraivanje zemlje nekoliko godina, uenje tur-
skog jezika i privikavanje na islamske obiaje (naziv za taj
period naukovanja bio je Tiirk iizerinde olmak). Djeaci su
potom pozivani, prema potrebi, da popune upranjena mje-
sta u ademi odaku.
U principu, postupak devirme nije obuhvatao djecu gra-
ana i obrtnika, za koju se smatralo da su izobraena i
manje krepka od seljake mladei; ali su ta pravila esto
krena: devirma je redovito uzimana u Ateni sredinom
16. st. Kako se nisu uzimali oenjeni djeaci, kranski
seljaci enili su svoje djeake jo vrlo mlade. Izgleda da su
podruja, koja su se sama pokorila Osmanlijama, bila pote-
ena devirme; sigurno da je to izuzimanje bilo oznaeno
meu uvjetima priznatim, na primjer, Galati, Rodosu i
Hiosu. U praksi, itelji Carigrada, moda u svojstvu gra-
ana, takoer joj nisu bili podvrgnuti. Moldavska i Vlaka
takoer nisu bile podvrgnute devirmi; Armenci su, ini se,
u poetku bili toga poteeni, ali ne i kasnije. Obustava
devirme, povremena ili konana, bila je katkad takoer
ukljuena u izuzea od pristojbi i avariza ('awiiriq.) priz-
nata razliitim zajednicama raje u zamjenu za usluge pru-
ene izravno dravi, na primjer od rudara, uvara stada,
ljudi koji su stanovali du velikih cesta i itelja vakufskih
zemalja; ta izuzea su bila strogo kontrolirana i mogla su biti
povuena.
Muslimani iz Bosne bili su u posebnom poloaju. Prema
jednom kasnom osmanskom vrelu, kransko stanovnitvo
je listom prihvatilo Islam po osmanskom osvajanju god.
1463., ali je trailo da njihova djeca, ipak, budu birana za
devirmu. Mada islamizacija seljatva nije bila trenutana,
postoji izvjetaj o vrbovanju tisue mladia za janjiare
meu muslimanskim stanovnitvom Bosne ve 1515. god. U
tom dokumentu, bosanski preobraenici nazvani su Potur-
niik, a u drugom dokumentu, datiranom iz 1573., Potur
taifesi; u jednom dokumentu iz 1589. mladi regruti nazivaju
se Potur ogullari i za njih se kae da su obrezani ali da ne
znaju turski jezik, a beglerbeg se upozorava da sprijei
122
vrbovanje djeaka koji su Turklesmis, tj. koji govore tur-
ski. Jedan nedatirani spisak, sauvan u arhivama dvorca
Topkapi, daje imena i opis 60 djeaka (ija se starost kree
od 13-19 godina), regrutiranih u kazi [enipazar (Novi
Pazar); njihova imena dokazuju da su 44 muslimani po
roenju, a 16 roeni krani, te su ovi posljednji upisani u
isti mah njihovim (novim) muslimanskim imenom i (starim)
kranskim. Tvrdi se da muslimani iz Bosne nisu razdjelji-
vani da bi bili proli period naukovanja i prilagoavanja, ve
je veina odmah slata na Dvor ili u odak bostandija.
Brojne evropske pripovijesti napuuju da se devirma
obavljala u pravilnim razdobljima; procjene se kreu od l do
5 godina. Ali je vjerojatnije da je ona nareivana po raunici
koja je varirala prema potrebama - rijetko za vladavine
Mehmeda II, u doba kada su janjiari bili relativno malo-
brojni i kada je bilo mnogo zarobljenika po osnovi pendika,
zatim u sve eim i eim intervalima u toku 16. st., a na
kraju stoljea, poloaji janjiara bili su dostupni svakom
pridolici; kasnije vrbovanje nije vie poivalo na devirmi;
prikupljanja su se obavljala iznenadno.
Brojni izvjetaji takoer tvrde, pogreno, da su funkcio-
nari zadueni za devirme sakupljali utvreni postotak djece,
esto se smatra desetinu, mada se procjenjivalo da je taj
postotak iznosio petinu i ak treinu. Jedanferman, za koji se
smatra da potjee s poetka 16. st., dokazuje da je u to doba
broj djece za prikupljanje bio izraunat prije svega na bazi
jednog djeaka (starog od 14 do 18 god.) na etrdeset doma-
instava.
Brojke koje su se takoer navodile u pogledu broja vrbo-
vane djece, isto tako su jako varirale; one koje je dao Postel
penju se ak od 10 do 12 tisua u godini. Prema Gerlahu,
jedna devirma iz 1573. god. (dokumenti upuuju da se ona
istodobno obavila u Rumeliji i Maloj Aziji) pribavila je 8.000
djeaka. Sadedin rauna da je u 200 i vie godina, koliko je
postojala ova ustanova, devirma pribavila oko 200.000 pre-
obraenih na Islam, tj. prosjeno 1.000 na godinu, to odgo-
vara brojci koju je dao emdani-zade. Meutim, asnici
zadueni za devirmu poinili su brojne zlorabe podiui vie
djece nego to im je to naredba doputala i trgovali su vikom
u svoju osobnu korist; bogatili su se takoer mitom to su im
ga davali istodobno i krani, koji su otkupljivali svoju djecu,
i nekrani, koji su nastojali da prokrijumare svoju.
Ne zna se sasvim pouzdano kada je devirma bila proirena
na Malu Aziju. Godine 1456. Grci sa zapadne obale uputili su
apel Velikom Majstoru sa Rodosa da ih podri protiv Turaka
koji uzimaju nau djecu i od njih ine muslimane, ali je
takva alba mogla biti samo u vezi sa gusarstvom. Trapezunt
je vie puta bio podloan devirmi u toku 16. st.; mogue je da
je devirma sa tog podruja (nekada kranskog) proirena na
cijelu Malu Aziju. Kartal je bio podvrgnut devirmi prije
1538. god.; sandaci Sisa i Kajserija bili su dosegnuti malo
prije 1564. god., a oblasti Bruse, Lefke i Iznika prije 1576.
god. - godine kada je Gerlah posjetio Ulubad i utvrdio da je
bio podvrgnut devirmi. Godine 1573-1574. bila je velika
devirma ne samo u Rumeliji, nego i na podruju Begehri-
-Maraa i u okolici Biledika, bez sumnje ona koja je, po
Gerlahu, sakupila 8.000 djeaka u januaru 1574. Godine
1584. devirma se proirila sve do Batuma, a god. 1623. Mala
Azija je skoro u cjelini bila obuhvaena; te zadnje godine,
------- - - - - - -

koja je uslijedila nakon ubojstva sultana Osmana, bila je
takoer zahvaena i Grka radi popunjavanja saraja.
Poetkom 17. st., redovi janjiara toliko su se uveali
uljezima, muslimanima po roenju, da vie nije bilo nuno
vriti vrbovanje pomou devirme. Mada je, prema nekim
izvjetajima, devirma bila potpuno obustavljena od Ahme-
ta I, uzimanja su se nastavila vriti tokom cijelog stoljea, ali
neredovito. Prema Foskarinijevom izvjetaju (1637), tada nije
bilo prikupljanja 12 godina. Meutim, naredne 1638. godine
ipak je bila jedna devirma i to nije bila zadnja (kako je vjerovao
Hammer), jer, prema vjerodostojnom izvjetaju, janjiarski
voa Bekta-aga traio je izriito 1651. godine da se ubudue
ukine godinie. uzimanje djece i da se ubudue iskljuivo
djeca janjiara primaju u slubu Velikog gospodara; Evlija
elebi(ja), sa svoje strane, govori o jednoj devirmi vreno j u
Rumeliji svake sedme godine, u kojoj se sakupilo 7-8.000
mladia u Uskubu (Skoplje), koji su prebaeni u Carigrad ili
izravno smjeteni u razliite odake (prethodno naukovanje u
Anadoliji oito je naputeno). Ryeaut ustvruje da je u
njegovo doba (nalazio se u Carigradu poetkom 1660), dev-
irma bila velikim dijelom zastarjela i pala u zaborav (III,
sv. 8); Quirini takoer izvjetava (1676) da nije bilo devirme
jo od 1663. godine, a Morosini (1680) kae da se ona obavljala
samo svake 20-te godine; lan 3 Osmansko-poljskog ugovora
iz Buaa (1672) uglavljuj e da su itelji Podolja izuzeti i ako se
naredi devirma, reenica koja da pretpostaviti da je taj obiaj
postao neredovit i rijedak. Ipak, obavljane su devirme 1666. i
1674. god., ali je ova zadnja imala za cilj samo da prikupi
osoblje za Dvor. Malo nakon stupanja na prijesto 1703. god.,
Ahmet III je naredio da nemirne bostandije budu upisani u
janjiare, a da se devirmom vrbuje tisuu djeaka koji e ih
zamijeniti; postojala je, moda, veza izmeu te odluke i
pokuaja uzimanja devirme u Grkoj aprila 1705. god. To je
najsvjeije poznato spominjanje devirme, mada je Uzunarili
otkrio jedan berat iz 1738. god., koji jednog kranina oslo-
baa poreza, a njegovog sina devirme.
IH LE VI , AH VALIJULAH (a. ah WaZ! Allah ad-
D 'l-Fayyiidu,
Abu
-Dihlawf), ime openito dato Kutb ad-dinu Ahmadu
revolucionarnom indijskom misliocu i tra-
dicionisti, prvom prevoditelju Kur'ana na perzijski; bio je
prvo dijete aha Abderahima al-Umarija iz Delhija, starog
tada oko 60 godina, i njegove druge ene; roen je 1703. god.
u Delhiju, etiri godine prije Avrangzibove smrti. Bijae
dijete sazrelo prije vremena, koje je znalo Kur'an napamet
ve sa sedam godina; svoje studije tradicionalnih i racionalnih
znanosti zavrio je u petnaestoj godini pod ravnanjem svoga
oca. Nakon oeve smrti, 1719. godine naslijedio ga je kao
ravnatelj Rahimije-medrese, vjerske srednje kole koju je ah
Abderahim osnovao u Delhiju. Taj zavod dao je kasnije
plejadu sjajnih uenjaka i bio je pretea uvenog Dar al-
-Uluma iz Deobanda. Godine 1730, Valijulah hodoasti u
Meku i Medinu, te se zadrao etiri mjeseca u Hidazu prije
povratka u Indiju 1732. god. Svoj boravak u Medini iskori-
stio je za uenje Hadisa pred istaknutim uenjacima, kao to
su Abu Tahir al-Medeni, Abdalah ibn Salim al-Basari i Tad
ad-din al-Kali, koje je sve vrlo cijenio. Nakon povratka iz
Hidaza, provodio je vrijeme piui i nastavljajui pouavati.
Umro je 1762. god. nakon to je napisao vie od 40 djela.
---------------~-------
123
Dihlevi
Pokopan je u obiteljskoj grobnici pored svog oca i sina, aha
Abdelaziza ad-Dihlevija, koji je takoer postao uven kao i
on, na groblju Menhdijan u starom Delhiju.
ovjekoljubiv po naravi, ah Valijulah moe se nazvati
zaetnikom modernizma u Islamu. Doao je prerano za ideje
svoga vremena; bio je to revolucionaran mislilac koji je
nastojao, ali bez velikog uspjeha, obnoviti drutvenu i eko-
nomsku strukturu, kao i strukturu vjerske etike Islama.
Meutim, njegova glavna zasluga je u tome to je irio uenje
tatbiqu (pomirbi), koje je sa izuzetnom umjenou primje-
njivao i na tako sporna i trnovita pitanja, kao to je pitanje
halifata i sukoba izmeu teologije i misticizma.
Reformistiki pokret, koji je zacrtao ah Valijulah i koji se
potpuno izrazio u religiozno-vojnim borbama Sajida Ahmeda
Barelavija i aha Ismaila, Valijulahovog unuka, zasnivao se
na njegovom konceptu maslaha, tj. uspostave drutvenog
stanja blagostanja, zasnovanog na odnosu izmeu razvoja
ovjeka i stvaralakih sila Svemira. Ali ni vrijeme ni uvjeti
nisu bili povoljni za uspjeh revolucionarnog pokreta te vrste.
Neminovan rezultat bio je da je taj pokret, koji je bio
pokrenut zaista s velikim arom, izgubio uskoro polet, kad se
suoio sa zbiljom. Zauzvrat, vahabitski pokret, kojeg je
pokrenuo njegov suvremenik Muhamed Abdelvehab, uspio
je, jer je on jednostavno odbio prihvatiti kompromisnu zami-
sao, koja je bila bit miljenja aha Valijulaha; ovaj je ak
nastojao pomiriti tako suprotstavljene teorije kao to je toah-
dat al-uiugud i uiahdat a-uhud.
Njegova misija je propala, jer ni njegovi sljedbenici, kao ni
on, nisu tano procijenili sudar postojeih snaga ni pogora-
nje sukoba izmeu Istoka i Zapada, koji je bio posljedica
porasta evropskog utjecaja u Indiji, posebice u dijelovima
zemlje gdje su muslimani bili u veini.
Njegovi glavni radovi su, na arapskom: l) lfuggat Allah
al-baliga, njegovo magnum opus, jedinstveno djelo o tajnama
vjere (asrar ad-dini, koje obrauje jo neke predmete, kao
to su metafizika, politika, financije i politika ekonomija.
Upravo u toj knjizi, koja je sada u programu studija na al-
-Azharu i u Sudanu, izloio je svoju revolucionarnu teoriju,
saetu u krilaticu: fakk kull nizam. (sdolje svi sustavi-d).
Ta je knjiga prevedena i na urdu. 2) al-Musaunoa, komentar
zbirke hadisa Muwatta' Malika ibn Enesa; 3) al-Fatli al-
-habir .. , peto i posljednje poglavlje njegovog djela na
perzijskom al-Fawz al-kebir fl usul at-tafsir, ali koje ima
vlastiti naslov naveden gore; to je koncizan, ali veoma kori-
stan tekst, o principima znanosti tumaenja Kur'ana; 4) i 5)
al-Budio: al-bsiga i al-Hayr al-kaur, koja, oba, obrauju
'ilm al-asrar, granu tasaunoufa koja izlae njegove istine i
zbilje; 6) al-Insa] fl baydn sabab al-ihtilaf, majstorsko
izlaganje uzroka pravnih razlika izmeu islamskih sljedbi i
razvoja islamskog prava; na perzijskom: 7) Ta/hlmat-i ilhiy
ya, dijelom na arapskom, sadri, izmeu ostalog, obraanja
razliitim grupama islamskog drutva, u kojima igoe nji-
hove mane, propuste i slabosti; 8) Iqd al-gld fl bayan
ahkam al-igtihad wa at-taqlid, uena studija o dva spome-
nuta problema; 9) Fatli ar-Rahman bi-targamat al-Qur'an,
prijevod Kur'ana na perzijski s komentarom - kudikamo
njegov najvei pothvat - koji je bio objavljen mnogo puta u I
Indiji i j~ uvije~ je mnogo traen; 10) al-Musaffa, dj~IO
veoma blisko SpISU al-Musaunoa; ll) Izalat al-haf' 'an
Din
~llafat al-bulaja', koji je najprije apologija halifata dvojice
I prvih halifa, Abu Bekra i Omara al-Faruka, ali koji sadri i
. iscrpnu raspravu o uenju o halifatu, politikoj teoriji Islama,
temeljnim principima ekonomije, te o idtihadu, onakvom
kakav je prakticirao Omar ibn al-Hatab, i o znaenju njego-
vih sudova, itd.; u stvari, ista se rasprava nalazi ponovo u
djelu 12) Qurrat al-'aynayn Ji ta/4il a-Suyliayn; 13)
Alraf al-Quds; 14) FUYluj al-Haramayn (arapski); IS)
Ham'iit (arap.); 16) Sat'dt (arap.) i 17) Lama'iit (arap.), sve o
razliitim aspektima tasaunoufa, kakvim ih je vidio ah
Valijulah; 18) Anfas al-'ariJin sadri pojedinosti o njegovim
precima, o ejhovima sa kojima su oni bili sklapali duhovne
paktove (bay'a), kao i o uiteljima samoga autora. To je
djelo vrlo korisno za kritiki sud o ahu Valijulahu i o
razvoju njegove vjerske i politike misli.
Definicija i opi pojam.
Uobiajeno je podvui tri razliita znaenja rijei din: a)
sud, nagrada; b) obiaj, navika; c) religija, vjera. Arapski
jezikoslovci su izvlaili porijeklo rijei din: iz dana li,
pokoriti se. Din e, otuda, biti cjelina obaveznih propisa
koje je objavio Bog i kojima se mora pokoriti.
Din, dakle, ukljuuje: obavezu, uputu, pokoravanje,
nagraivanje. Bez obzira odakle vue svoje porijeklo, u njoj
je ideja o dugu kojeg treba namiriti (otud obaveza) i smjeru
koji je naloen ili koji treba slijediti u potpunoj pokornosti
srca. Din, uzet u znaenju obaveza ili uputa, izjednauje se
sa sud; ali kada se uzme u znaenju namirenja obaveze i
prihvaanja upute, din se mora prevesti sa vjera, to je
najopenitije i najee znaenje.
Ovo prevoenje ne izaziva dvojbu. Ali pojam izraen sa
din nee se poklopiti tano sa uobiajenim pojmom reli-
gije, zbog semantikih veza izmeu rijei. Religija (religio)
podsjea najprije na ono to ovjeka vee uz Boga, a din - na
obaveze koje Bog nalae Svojim razumnim stvorenjima
(a$~ab al-tuqid). A prva od tih obaveza je pokoriti se i
prepustiti se Njemu. Budui da je etimoloko znaenje rijei
islam predaja (Bogu), uveni kur'anski stavak dobija tada svo
svoje znaenje: Sada sam vam vjeru vau (din) usavrio i
blagodat svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da
vam islam bude vjera (V, 3; usp. II, 126; III, 19).
Ovih nekoliko primjedbi osvjetljavaju, a moda i odve
pojednostavljuju, potekoe na koje se nailazi u prevoenju
rijei din iz kur'anskih stavaka na zapadne jezike.
a) Znaenje suda (i nagrade) dosta je esto usurama
mekanskog perioda: 4 puta uzeto apsolutno, a 12 puta u
izrazu yawm ad-din; b) znaenje religije odgovara u drugim
sluajevima. (R. Blachere, istina, prevodi na francuski u vie
navrata sa culte, tj. bogotovlje.) Treba zabiljeiti XLII,
13: acquittez-vous du Culte, tj. izvrite bogotovlje to pod-
sjea na prvotno arapsko znaenje duga, potraivanja. Ali ako
se sjetimo da se din definira obavezama i propisima koje je
zapovijedio Bog, treba priznati da je bogotovlje bitni dio
dina (muslimanski autori e, osim toga, esto staviti jedno
pored drugog, 'ibada, bogotovlje u uem smislu rijei, i
din). Treba napokon upozoriti na razliite kur'anske izraze
koje emo nai u kasnijim razradama: ad-din al-qayyim,
124
neprornjenljiva viera: Sud (hukm) pripada jedino Al-
lahu, a On je naredio da se klanjate samo Njemu. To je
Nepromjenljiva Vjera (XII, 40); din al-haqq, vjera
Istine, Vjera istinita: On je poslao Poslanika svoga sa
uputom (huda) i vjerom istinitom (XLVIII, 28); ad-din
hunafa', Vjeru (ispovijedaju) kao pravoviemici (XCVIII,
S); ad-din al-bali$, iskrena Vjera (XXXIX, 3). Tri gore
navedena teksta podvlae, dakle, bliskost znaenja izmeu
din, s jedne strane, i predaje Bogu (islam), suda (hukm),
pravog smjera (huda) s druge strane.
Sadraj pojma din.
Brojni su ajeti koji posveuju panju klanjanju Bogu, ili
dunoj molitvi Bogu, i vjeri (ili ispovijedanju vjere), na
primjer XXXIX, 14 itd. Jedan uveni hadis ujedinjuje u
vjerskoj pouci: a) sadraj vjere (iman), b) praksu islama, c)
ihsan ili pounutranjivanje vjere (klanjati se Bogu kao da Ga
vidi). Din e se esto morati definirati s ova tri elementa.
Evo sada nekih razrada u uenjima. Hanefijsko-maturidij-
ski tekst Fiqh Akber II odreuje religiju kao pojam koji se
odnosi na vjeru, Islam i sve zapovijedi Zakona. Kub at-
-tamhid od aarita al-Bakilanija posveuje kratko poglavlje
znaenju rijei din. On razlikuje vie moguih znaenja: l)
sud u smislu nagrade (u izrazu yawm ad-din); 2) sud u
znaenju odluke (huhm); 3) uenje tmadhab, mezheb) i
vjerska zajednica (milla, millet), koja obavezuje na vjeru,
pokoravanje i vrenje danog vjerovanja; u ovom posljednjem
znaenju mogu postojati razliite religije; 4) din al-haqq,
koji je islam (i Islam): prepustiti se voenju od strane Boga i
povjeriti se Njemu. U svome djelu Ta'r!Jat al-Durdani je
odredio din kao boansku instituciju (waq') koju razumska
stvorenja primaju od Vjerovjesnika. Brojna slina odreenja
ponavljat e se u raspravama aaritske kole. Na primjer,
temeljni prirunik al-Badurija: din je ukupnost propisa
(ahhdm) koje je Bog objavio glasom svoga Vjerovjesnika.
Maturiditi, dakle, vjeru rado ine elementom religije;
aariti inzistiraju na propisima koje treba ispunjavati. Hanba-
litska kola stavljat e naglasak na vjerodostojnu Predaju
uzetu u cjelini. Kur'an i Sunna - eto religije (Ibn Hanbal); to
je cjelokupnost vjere, ponovie Ibn Tajmija. Otud tvrdnja:
din je taqlid, zaogrnuvi taqlid pozitivnom vrijednou
vjernosti Poslaniku (nasuprot drugim kolama koje u tome
vide, ponajprije, isto pasivno, a ne razumsko prihvaanje).
Za Ibn Hanbala, pie L. Massignon, din se moe shvatiti kao
prinoenje naeg religijskog obraanja Bogu, razlueno od
islama (vanjska izvrenja) i erijata (pridravanje zakonskih
propisa): ta ukupnost ini vjeru, iman. Din, tako shvaen,
hrani se Predajom i djelima uinjenim preko obaveze iz
pobonosti. Hanbaliti, uostalom, pribliavaju dinu bogoto-
vanje Cibada), koje je djelovanje i pravi smjer (huda). A
prvi in bogotovanja je molitva (saldt). Ibn Tajrnija navodi
vie hadisa u kojima je molitva nazvana terneliem vjere;
oni (dakle) koji upuuju da se obavlja i koji je i sami
obavljaju, uvaju svoju vjeru. Bit e korisno predoiti ovaj
iskaz Starih, koji din upotpunjuje imdnom: Religiia i vjera
sastoje se u rijei, djelu i slijeenju Sunne. Raid Rida,
savremeni autor, ija je veza sa Ibn Tajmijom poznata,
predstavit e religiju kao: bogotovanje, briga da se izbjegnu
loa i sramotna djela, da se potuju pravo i pravda u drutve-
nim odnosima, da se isti svoja dua i priprema za budui
- - - . .- ---

ZIvot, jednom rijeju - svi zakoni iji je cilj pribliavanje
ovjeka Bogu. Pojam, ne gubei pri tom nita od svoje
islamske posebnosti, upuuje ovdje na uobiajeno znaenje
religije (religio).
Din wa-milla; din al-haqq.
Radi postavljanja problematike na njezino mjesto, din
e esto biti razlikovan izrazima blieg znaenja ili poblie
oznaen jednim odrednikom koji precizira njegovo zna-
enje.
Ibn Hanbal je upotrebljavao termin milla u znaenju din,
a al-Bakilani, vidjeli smo, zabiljeio je da je din mogao biti
sinonim za milla ili, u uem smislu, za mezheb. Al-Durdani
nijansira: din i milla slau se u pogledu biti, ali se razlikuju u
pogledu znaenja. Jedno i drugo odnose se na pojam Zakona,
pozitivnih boanskih zakonskih propisa (ari:a, erijat).
Ovdje se nalazi uobiajena aaritska pozicija. Din, kae al-
-Durdani, je Zakon, ukoliko mu se ljudi pokoravaju; milla
- Zakon koji okuplja zajednicu; mezheb - Zakon kojem ljudi
nastoje pripadati. Din se odnosi na Boga, milla (milet) na
Poslanika, mezheb na osnivaa kole, mudtehida (koji poku-
ava shvatiti i tumaiti Zakon). Treba zabiljeiti da Kur'an
upotrebljava rije milla as za oznaavanje Ibrahimove
vjere, koja je, sutinski, ve Islam, as za oznaavanje
zajednica ljudi Knjige (ahi al-Kitab).
Ali, samo je Islam din al-haqq, vjera Istine ili vjera
istinita, Svaki put kad se taj izraz pojavi u kur'anskim
ajetima, to je da se potvrdi da vjera Istine ima prvenstvo
nad vjerom u cjelini, to jest nad svom sferom vjerskog, dakle
nad svakom drugom vjerom (npr. XLVIII, 27; IX, 33 i
usporedan tekst LXI, 9). Pojmu din al-haqq suprotstavlja se
ad-din al-mubaddal, iskvarena viera, kao to su to vjere
mnogoboaca i Zoroastrijanaca, kae Ibn Tajrnija. Tradicija,
posebno hanbalitska, razlikovat e haqq, to dolazi od Boga,
to jest Kur'an; sunna, to je ustanovio Poslanik; gamii'a,
zajedniko vrenje i vjerovanje Drugova. Imat emo dakle, s
jedne strane, din al-haqq, objavljenu vjeru i, s druge strane,
ad-din al-i atiq, staru vjeru, shvaenu kao Islam kakvog su
prakticirali Drugovi (od kojih je al-Berbehari odvojio Alija).
Ovaj posljednji izraz povezan je sa hanbalitskom koncepcijom
taqlida.
Sa din al-haqqom se mora uporediti i od njega razlikovati
drugi kur'anski izraz, ad-din al-qayyim, nepromjenljiva
vjera: Islam pripisan Ibrahimovoj vjeri (VI, 162, ovdje je
sinonim od din hunafa') ili vezan uz zakone koji svjedoe o
poretku svemira (IX, 36) i saet u tovanje samo Boga (XII, 40).
Zabiljeirno na kraju da je jedna od znaajki din al-haqqa, da
je to vjera prave sredine, udaliena od krajnosti, Oslanjajui
se, s jedne strane, na Kur'an (II, 137), u kojem je odrednik
primijenjen na Zajednicu (umma), a s druge strane - na stavak
nema prisile u vjeri (II, 256; usp. XXII, 78), vie musliman-
skih apologeta ele predstaviti Islam kao vjeru prave mjere".
To je ideja-vodilja kojoj se rado vraaju, da bi, suprotstavljajui
se neprijateljima kole (mezheba), pohvalili uravnoteeno rjee-
nje: tako Ibn Asakir u svojoj obrani aarizrna ili Ibn Tajrnija u
rjeenju kakvog pravnog sluaja. Naprotiv, ozbiljno upozore-
nje upueno je ljudima Knjige (idovima i kranima) koji
zastraniuiu ili pretieruiu u svojoj vjeri (Kur'an, II, 171; V,
77; usp. VII, 31); i mora se pobijati one koji ne ispovijedaju din
al-haqq (IX, 29).
Din
Din wa-dunya, din wa-dawla.
Razlikovan od mileta i mezheba, din se suprotstavlja
pojmu dunyii. Najblii prijevod bi bio: odnosi izmeu duhov-
nog i svjetovnog. Din: oblast boanskih propisa koji se
odnose na bogotovanie i sve ono to se odnosi na duhovni
ivot; dunya: oblast materijalnog ivota prevodi H. Laoust
(dunyii e, inae, u binarnoj opoziciji biti korelativ pojmu
ahira ovaj svijet i onaj svijet).
Din i dunya su, nedvojbeno, suprotstavljeni jedno drugom.
Sufije inzistiraju na asketskom preziru prema ada ad-dunya.
Ali, najtradicionalnije stremljenje bit e da se dunyii pokori
dinu, da se na neki nain ovaj niski svijet uklopi u sferu
vjerskog. Na tome inzistira hanbalitska kola. Vjerski je
in (diyiina), rei e Ibn Bata, dati dobre savjete imamima i
drugim lanovima Zajednice, kako u oblasti vjere (din) tako i
u oblasti materijalnog ivota (dunyii). I Ibn Tajrnija s velikom
naklonou citira Hasana al-Basrija: Vjera je dobar savjet,
vjera je dobar savjet, vjera je dobar saviet. Uska veza
sjedinjuje vjeru i dravu: izvrenje javne funkcije predstavlja
jednu od najznaajnijih vjerskih dunosti; javno djelovanje,
dodat emo, neizbjeno je za samo postojanje vjere, I k tome:
Dunost je, dakle, smatrati vrenje vlasti jednim od oblika
vjere, jednim od djela pomou kojih se ovjek pribliava
Bogu. Rcd i drutveni mir su neizbjeni za vrenje vjere.
Suvremena salafijska kola unosi izmjene unekoliko u ovu
problematiku. Muhamed Abduh tei, prema jednoj moderni-
ziranoj apologetici, pokazati, prije svega, suglasnost razuma
('aql) i dina. Raid Rida, nakon to je naveo sve ono to u
drutvenom ivotu ini sastavni dio oblasti vjerskog, nabraja
sve ono to se iz toga uzdie u irem smislu: potovanje ivota,
asti, tueg dobra, ponaanje po dobrom savjetu, izbjegavanje
grijeha, nepravinosti, nasilja, prijevare, iznevjeravanja pov-
jerenja, nepravedno rasipanje tue imovine; drugim rijeima
oblast morala. Rije je dakle, i ovdje i tamo, o ravnotei
Bojih i ljudskih prava, po klasinom razlikovanju islam-
skih pravnika. Ali postoji, dodaje Raid Rida, trei red
injenica koji ne ovisi vie o sferi dina: sve ono to se odnosi na
upravnu, pravnu, politiku i financijsku organizaciju. Ovdje
je mogue pozivanje na dva koncepta: l) princip razlikovanja,
kojeg je ustanovio Ibn Tajrnija, izmeu kur'anskih propisa:
nasuprot vjerovanjima Caqidat) i zakonima koji se tiu
bogotovlja ('ibiidiit), koji su nepovredivi, ahlaq (etika
sfera), u nekim sluajevima, i muamalat (drutveni odnosi)
uzeti ire, mogu se prilagoditi vremenu i prostoru; 2) kur'an-
ski propisi uzeti kao cjelina (sfera dIna) ne propisuju detaljno
zakone za konkretnu organizaciju ivota u drutvu - treba i
dovoljno je da im ta organizacija slui. Vidi se dakle, kako se
ocrtava, po liniji tradicionalnog razmiljanja, princip mogueg
razlikovanja duhovnog i svjetovnog, uzet manje iz pred-
meta propisa, nego iz njihovog izvora (objavljen ili ne).
to se tie Muslimanske brae, oni neumorno ponavljaju,
gotovo natjeui se u tome, da je Islam istodobno din i dawla
(vladanje, sfera politike). Princip razlikovanja nije ukinut.
Din i dawla se ne poistovjeuju, ali ih Islam, budui veza
izmeu njih, oba obuhvaa. U toj perspektivi, vri se razliko-
vanje izmeu dina, sfere religijskog, i Islama, koji je,
naravno, i religija, ali i svjetovna Zajednica. Islamski laicisti
ili progresisti, naprotiv, tee poistovjeivanju dina i Islama,
te u ovom posljednjem vide religiju u zapadnom smislu rijei.
125
Divan
Usul ad-din.
Ostavljajui po strani ovaj posljednji sluaj, u kojem je
oevidan suvremeni zapadni utjecaj, din i Islam se razlikuju.
as je Islam, kao vrenje kur'anske vjere, jedan od elemenata
dina, a as je din jedan od elemenata Islama, uzetog kao
organizirana politiko-vjerska zajednica (npr. tvrdnja: Islam
je din i dawla). U tekuem je govoru din, apsolutno uzet, u
znaenju din al-haqq i tako postaje vjerski izraz i duhovno
znaenje samog Islama. Takvo je znaenje tako estih vlastitih
imena u kojima je din njihov odrednik (Muhyi-, Fahr-, Nur-,
Salah-, Taqi ad-din, itd.).
Ali, ako prevedemo din sa religija ili sfcra duhovnog,
ne smijemo zaboraviti da muslimanski pojam, o kojem je
rije, ukljuuje, prije svega, Zakone koje je Bog propisao da
bi ovjeka vodio prema njegovom posljednjem cilju, pokora-
vanju tim Zakonima (dakle Bogu) i njihovom izvrenju
(bogotovanju). Upravo se u tom smislu mora uzeti izraz
usul ad-din, vrela (ili temelji) vjere. Tri fakulteta esto
sudjeluju u obrazovnim programima visokih bogoslovnih
studija u velikim damijama; kulliyyat al-luga al-'arabiyya
Fakultet arapskog jezika, kulliyyat a-ari'a (usredotoen
na fiqh), kulliyyat usul ad-din (teologija i apologetika).
Osim toga, autori 'ilm al-kalama su esto govorili o usiil ad-
-din (ili ad-diyana), da bi oznaili uvod u dogmatiku ili, pak,
njen rezime; i tako imamo naslove dobro poznatih djela: Al-
-lbana 'an usul ad-diyiina (al-Aari), Ma'alim usul ad-din
(Fahr ad-din ar-Razi), itd. Knjiga Usul ad-din od Abdelka-
hira al-Bagdadija raspravlja o putevima (asbb) spoznaje i o
njihovom stupnju izvjesnosti. Izraz 'ulum ad-din, koji je
postao uven po velikom djelu al-Gazalija, oznaava ovdje
cjelinu spoznaje duhovnog reda. Vjerske znanosti: u pra-
vom smislu rijei, u strunom znaenju stvorenih disciplina,
radije e se zvati al-culum a-ar'iyya (to je esto) ili (rjee i
takoe kod Gazalija) al-ruliim ad-diniyya.
D I V A N (a. Diwan), zbirka poezije ili proze, popis, proto-
kol ili ured. Vrela nisu suglasna o etimologiji rijei: jedna
mu pripisuju perzijsko porijeklo, dev (xlud- ili avo),
primijenjeno na tajnike, a druga ga izvode iz arapskog glagola
dawwana (sakupiti ili upisati, te otuda zbirka isprava ili
listova). Pa ipak, u upravi, rije oznaava, najprije, vojni
registar, a zatim svaki registar, popis ili protokol. Tek kasnije
je rije upotrijebljena za oznaku ureda; ini se da je ideja
tua, ali da je sam izraz ve ranije bio u upotrebi.
l) Omari ustanovio je prvi islamski divan (obino zvan ad-
-Diuxin); vrela to pripisuju nunosti da se organizira plaa
nje, da se upiu trupe koje su se borile i da se riznica dovede u
red. Premda neki taj dogaaj smjetaju u 636. god., najpouz-
daniji autoriteti pretpostavljaju god. 641.
Prvi divan bio je diwan al-gund (xvojniki divan). Popis je
sadravao itelje Medine, trupe koje su sudjelovale u osvajanju
i one koji su se iselili da bi se prikljuili garnizonima u
pokrajinama, zajedno sa svojim obiteljima. Neki mawali su
se takoe u njima nala:z;ili, ali praksa njihovog unoenja nije
nastavljena. Uz imena su bile naznaene plae i dnevni obroci.
Odbor od tri rodoslovca bio je zaduen za upisivanje, po
plemenu, a plaa je ovisila o uslugama koje su uinjene Islamu
i o srodstvu s Poslanikom. Upisivanje po plemenu obavljalo se
do kraja umajadskog razdoblja. Slini divani (vojske) bili su
~ -~--~-----------
utvreni u glavnim gradovima provincija, kao to su Basra,
Kufa i Fustat. Osim toga, bizantski i sasanidski divani za
harad nastavili su se koristiti u pokrajinama.
Umajadsko razdoblje.
Diuxin al-harag u Damasku postaje sredinji divan, pod
imenom ad-diuuin: (s odreenim lanom), da bi se oznaila
njegova vanost. On se bavio razrezom i ubiranjem zemlji-
nog poreza. Pod Muavijom (u. 680) stvara se diioan ar-ras'il
(pisarnica). Halifa bi itao svu prepisku i davao svoje opaske,
a zatim bi tajnik (katib) redigirao pisma i dokumente.
Muavija je uspostavio diuxin al-hatam ili ured peata, u
kojem se pravio i uvao prijepis svakog pisma ili dokumenta,
dok je original bio ovjeren, dobivao je peat i odailjao se;
prijepis je sluio da se sprijei krivotvorenje; al-Balazuri tvrdi
da je Zijad ibn Ebih, upravlja Iraka, bio prvi koji je usposta-
vio tu praksu, pod perzijskim utjecajem. Muavija je stvorio i
ducan al-barid (potanski ured) koji je, kasnije, reorganizi-
rao Abdelmelik (u. 705).
Diuian al-gund vrio je, povremeno, popise po plemenu,
da bi knjige bile aurne. Divan Egipta je, tokom 7. st.,
pravljen tri puta, a trei je obavio Kura ibn erik god. 714.
Diuian an-nafaqat (rashodi), koji je, vjerojatno, nastavak
postojanja bizantske slube, vodio je rauna o svim rasho-
dima; bio je, izgleda, vrlo usko vezan uz Riznicu (bayt al-
mal). Diican as-sadaqa utemeljen je radi utvrivanja os-
nova zekata i ura. Diuxin al-mustagallai uspostavio se, po
svoj prilici, da se upravlja vlasnitvima drave u gradovima,
nekretninama i osobito sukovima iznajmljenim narodu.
Diwan at-ttrdz bio je zaduen da proizvodi stijegove, za-
stave, slubenu odjeu i neki namjetaj.
Svaka pokrajina imala je svoj diuxin al-harag, koji je
prikupljao poreze, di uuin al-gund i diuxin ar-rasa'il. Glavni
tajnik nekog divana dobivao je pod al-Hadadom 300 dir-
hema mjeseno.
Abdelmelik je prvi provodio politiku arabizacije diuiana,
tiriiza i novca. Prije toga, pokrajinski diwan al-barag-i
koristili su lokalne jezike: perzijski u Iraku i Perziji, grki u
Siriji, koptski i grki u Egiptu, te su ili za starom praksom u
voenju knjiga i arhiva; ak su se esto koristili lokalni peati
i datumi. Uvedeni su sada arapski formulari, a stari kalendari
udeeni na islamsku godinu po Mjesecu. Arapski jezik, koji
se ranije koristio samo prigodno (prvi papirus, kojim se
raspolae, datira od 643. god.), postaje sada slubenim. Ipak,
lokalni jezici jo su se ponekad koristili do 8. st.
Arabizacija divana ostvarila se u carstvu u etapama. God.
697. al-Hadad je arabizirao divane Iraka; zatim je god. 700.
Abdelmelik arabizirao one u Siriji. Egipatski su slijedili god.
706. Konano, oni Horasana bili su arabizirani pod Hia-
mom, god. 742. Zimije, koji su inili masu tajnika, morali su
biti otputeni, no neki su ipak ostali u slubi. esto su se
koristili mauidli .
Abasidi su proirili i usavrili umajadski sustav divana i
uspostavili sredinju administrativnu upravu, uvoenjem
funkcije vezira. Pod as-Sefahom stvoren je divan oduzete
mervanidske zemlje, koji je, po svoj prilici, bio u osnovu
ditcan ad-diyii'; zaduenog za halifina dobra.
Pod al-Mansurom je obrazovan privremeni divan konfi-
skovane imovine (musadara), da bi se vodila evidencija o
zaplijenjenim dobrima politikih protivnika. Spominje se i
126

I
!
di wan al-aham, koji se, vjerojatno, bavio osobljem u
dvorskoj slubi. Postojao je i diuxin ar-riqd' (predstavke i
molbe), zaduen da prima predstavke i molbe i da ih pre-
doi halifi.
Pod vladom al-Mahdija, god. 778., govorilo se o diuxin
az-zimdm (kontrola) za svaki postojei divan. God. 784.
stvoren je sredinji kontrolni divan, zimam al-azimma, radi
kontrole svih zimama. Ti divani ovjeravali su raune divana,
nadzirali njihov rad i djelovali kao posrednici izmeu pojedi-
nih divana i vezira ili drugih divana. Diuian al-mazalim
ustanovljen je radi razmatranja albi pojedinaca iz naroda
protiv dravnih slubenika; u njemu su sjedili suci.
Diusan al-barag bavio se, ini se, svim zemljinim pore-
zima, dok je diuxin as-sadaqa bio zaduen samo za zekat na
stoku; imao je vie odjeljaka, od kojih je jedan, gahbada,
ovjeravao raune i ispitivao kvalitetu uplaenih proizvoda.
Drugi odjeljak bio je maglis al-iashudar, gdje se biljeio ulaz i
izlaz pisama i dokumenata, s imenima osoba kojih se tiu. Isti
odjeljak je imao i diuxin al-barid i diioan ar-rasd'tl. Pisma
diuian al-haraga ovjeravala su se u diioan al-hatamu, a
zakanjenja, koja su iz tog nastajala, prisilila su ar-Raida da
ovlasti svog vezira da izravno odailja potu.
Tajnici su imali dva dana odmora sedmino, etvrtak i
petak; to stanje je potrajalo do doba al-Mutasima (u. 842),
koji je odmor sveo na jedan dan.
Pod al-Mutevekilom se pojavio ditxiin al-mauxili wa al-gil-
man, koji bi mogao biti drugi oblik diwan al-ahama. On
se bavio robovima i klijentima dvora, iji je broj bio znatan.
Diicim al-hatam ili dituan as-sirr (povjerljivi poslovi)
imao je posebnu vanost zbog uskih veza koje su njegovog
voditelja vezivale za halifu.
U pokrajinama je bilo lokalnih divana harada, dunda i
resaila, koji su bili smanjena slika centralnih divana.
Neki odlini kotib nekada se imenovao na elo vie od
jednog divana. Do doba al-Memuna, plaa hatiba kretala se
od 10 do 300 dirhema mjeseno; al-Dahiz izjavljuje da je,
nakon tog halife, najbolje bio plaen hatih al-harag,
Divani su dostigli svoj puni razvitak u 9-10 st.
Diican al-barag obino je uvao prijepis arhiva lokalnih
divana. Ali sredinom 9. st., svaka pokrajina imala je, u
glavnom gradu, posebni diuxin al-hariig. Al-Mutadid,
okupivi divane, organizirao ih je u diican ad-dar (ili diuxin
ad-dar al-kebir), koji je, pod njegovim nasljednikom al-
-Muktefijem, reorganiziran u tri divana: d. al-Mariq za
istone pokrajine, d. al-Mugrib za zapadne i d. as-Scuxid za
Irak. Ali ibn Isa drao je ovaj zadnji najvanijim. Ipak, pod
al-Muktadirom, sredinja sluba jo je postojala. Tri divana
bila su tada svrstana pod vezira ili tajnika koji je blisko uz
njega, te su se smatrali odjeljcima d. ad-dara. ini se da dar
(palaa) oznaava dar al-unzdra, ministarsko prebivalite.
Tajnik d. ad-dara bio je ovlaen izravno opiti sa 'ummalune.
Nakon buvejhidskog zauzea, vie se nije govorilo o d. as-
-Sauxidu zbog pomicanja halifata.
Diuian al-hardt; drao je popise zemljine povrine,
pristojbe nameta u novcu i u naturi i koriene mjere; on je
primao prihode od haraa, dizje i zekata.
Kada je stvoren d. ad-dar, odgovarajui dawawin az-
-zima m bili su skupljeni u jedan. Zimam su bili uvari prava
Riznice i naroda. uvali su drugi prijepis dokumenata iz d.
127
Divan
al-hariiga koji su se ticali zemlje i ovjeravali su razreze,
naloge za plaanje i priznanice.
D. an-nafaqat imao je posla sa svim divanima. On je
ispitivao njihove raune od rashoda i redigirao njihove
odnose. Krajem 9. st., imao se osobito baviti potrebama dar
al-hilfe. uvao je podatke o periodinim i tekuim rasho-
dima i imao je pododjeljke zaduene za razne stavke rashoda.
Divan od bayt al-mala, zvan i ad-diioan as-sami, uvao je
pohranjene podatke o porijeklu novca i robe, koji su uli u
Riznicu, te vodio posebna spremita (bizana) za razne
kategorije prihoda, kao i mali divan za svaku od njih: d. al-
-hizana (za tkanine i kovani novac), d. al-ahra' (za ito), d.
hizanat as-silah (za oruje). Divan je kontrolirao svaku
stavku prihoda, a svaki rashod morao je on odobriti. Vezir je
traio da svaki ek i plateni nalog ima znak tajnika. Divan je
openito pravio bilancu svaki mjesec i svaku godinu.
D. al-gahbada bio je ogranak bayt al-mala. D. ad-diva'
je upravljao dobrima Riznice; u nekim momentima postojalo
je vie od jednog d. ad-diya'; god. 937. bio je jedan za
halifina i novosteena dobra, a drugi za dobra na Eufratu.
God. 916. Ibn al-Furat stvorio je jedan d. al-marafiq
(doslovce divan dobitaka, tj. uplate upravljaa pokrajina,
oito od sumnjivo steenih bogatstava); marafiq su se, tada,
penjali do 100.000 dinara godinje u Siriji i 200.000 u
Egiptu. Ali ibn Isa zabranio je marafiq zato to korumpiraju
upravu.
Dok je svaki divan, koji se bavio financijama, imao nad
sobom kontrolu t zimam), dotle su svi d. az-zimami bili,
ponekad, stavljeni pod jednu ruku. God. 907. je vezir halife
od jednog dana, Ibn al-Mutaza, stavio sve divane pod Alija
ibn Isu, a sve d. az-eimame pod Ibn Abduna.
D. al-gund drao je popis trupa svrstan po inovima, plai
ili lenu (tqtii'}. On se sastojao od dva odjeljka, od kojih se
jedan bavio plaom ('ata') i rashodima, a drugi vrbova-
njem i razvrstavanjem (tasnif).
D. ar-rasa'il bio je stavljen izravno pod vezira ili nekog
tajnika. Nacrte pisama i dokumenata izraivao je prvi tajnik
prema uputama vezira (ili halife) i, kada su jedanput odo-
breni, radio se prijepis. Ponekad je posebni kaligraf
(muharrir) pravio konani prijepis. Svake tri godine, pisma
i dokumenti slani su u veliko spremite da tamo budu
svrstani i pokaznikom oznaeni. D. al-fadd, vjerojatno u
poetku odjeljak d. ar-rasa'ila, primao je pisma i doku-
menta, otvarao ih i razvrstavao, naznaavao sadraj na pole-
ini, predoavao veziru i zavodio ih.
God. 913-914. Ali ibn Isa je stvorio diwan al-birr za
voenje poslova pobonih zaklada i milodara (wuqi1J i
sadaqau; njihovi prihodi troili su se na sveta mjesta,
Meku i Medinu, i za dobrovoljce na bizantskoj fronti.
Navodi se i jedan d. al-baram koji se bavio poslovima
enskog odjela palae.
Bio je i divan zaduen da upravlja konfiskovanom imovi-
nom, a nazivao se d. al-musiidarin. Pravila su se dva
prijepisa zapljene, jedan za divan, a drugi za vezira.
Jasno je da su se i neki odjeljci divana ponekad zvali
divanima, dok su neki divani bili kratkotrajni i stvarani u
privremene svrhe.
Pod vladom al-Mutadida ponovo su inovnicima data dva
dana odmora, etvrtak za odmor, a petak za molitvu.
Divan
2) U razvitku egipatskog divana, mogu se razlikovati tri
razdoblja, premda, budui da kontinuitet upravnih ustanova
tei biti jai od promjena u vladanju, u stvari nema neke linije
podjele: doba kada je Egipat pokrajina velikog carstva
(639-969), fatimidski halifat (699-1171) i ejubidski i mame-
luki period (1171-1517).
U prvom dobu, muslimani su sauvali upravnu praksu,
koju su uspostavili Bizantinci, uz pomo lokalnog kranskog
puanstva kojem su dozvolili ak korienje koptskog jezika.
Kako izraza divan nema za Bizantinaca u Egiptu, moe se
zakljuiti da su ga donijeli novi gospodari. Severus Ibn al-
-Mukafa, (koji je ivio oko 1000. god. nove ere) izvjetava da
je drugi upravlja Abdalah ibn Sad ibn Sehl (644-656) uspo-
stavio u Misru (al-Fustat) divan kojem su se plaali svi porezi
Egipta. U muslimanskim izvorima nema potvrde ni o uspo-
stavi sredinjeg ureda za porez ni o korienju rijei divan.
El-Makrizi izvjetava da je upravlja Maslama ibn Muhlid al-
-Ansari (667-682) imenovao dunostnika zaduenog da se
svako jutro kree meu arapskim useljenicima, da bi se
propitao o promjenama koje su se dogodile u njihovom obi-
teljskom stanju ili o dolasku gostiju i da o tome izvijesti di-
van. Upravlja je savjetovao tada ahl ad-dizoan (dunostnici-
ma divana) da plate poveane potpore. Prvi divan u Egiptu je
uspostavio Amr ibn al-As, drugi Abdelaziz ibn Mervan, trei
Kura ibn erik, a etvrti Bir ibn Safvan. Nakon uspostave
ovog nije se dogodilo nita znaajno, osim uvoenja plemena
Kajs u divan pod vladom Hiama ibn Abdelmelika ibn
Mervana (724-743). Oito je, dakle, da se rije divan kori-
stila, od davnih vremena, da oznai spisak potpora koje su se
davale islamskim arapskim plemenima, da su ti spiskovi
pratili plemena svugdje gdje su ila i da je, prema tome, divan
(spisak) Kajsa, koji su bili preseljeni u Egipat, prebaen tamo
i pridodan drugim divanima koji su tu ve postojali.
Tokom druge polovice 7. SL, korienje rijei divan, da bi
se oznaile slube sredinje vlade, mora da je postalo ope
nito. Prvi samostalni upravitelj financija ('timil al-1Jartig) bio
je Usama ibn Zejd at-Tenuhi, kojeg je god. 714. imenovao
halifa Sulejman ibn Abdelmelik. Njemu je pomagao jedan
divan. God. 724. upravlja al-Hur ibn Jusuf alje divanske
inovnike da obavee koptske seljake da plaaju vie poreza.
Dvije godine kasnije, slavni voditelj financija Ibn Habhab
uspostavlja liste poreskih obveznika briljivo prikupljene, sa
podrobnim obavijestima za ditoan al-hardg,
Zamjeuje se porast broja divana u zadnjim godinama
pred dolazak Tulunida. Slavni upravitelj financija Ibn al-
-Mudabbir stvorio je nove poreze na pau i ribe i uspostavio
za njih posebni divan. Sjedite dlwtin al-hardga u al-
Fustatu bilo je, najprije, neka zgrada u blizini Amrove
damije; mutaicalli al-hariig (nadzornik financija) imao je
obiaj zasjedati javno u samoj damiji, da bi utvrdio razrez
poreza na lena. Ahmed ibn Tulun prenio je sjedite divana u
damiju koja nosi njegovo ime i tu je ostalo do Fatimida.
Stvarna neovisnost Egipta pod njim u odnosu na bagdadski
halifat potvrena je osnutkom diuxin al-ina' (dravne kan-
celarije).
U doba Fatimida, prva upravna sredinja sluba i matini
ured za sve druge divane bio je d. al-maglis (divan vijea),
gdje je bila usredotoena sva uprava. Voditelj tog divana bio
je zaduen za dodjelu lena, a njegove odluke su se zvale 'daftar
128
al-maglis (protokol vijea). Vjerojatno je da su, pored njega,
postojali i drugi divani.
Kasnije, meutim, postoje brojni divani, a manje-vie su
slini ili istovjetni s onima iz doba Abasida. Diuxin al-insa'
ili ar-rasa'il ili al-muhatabiu koji je vodio sve poslove
dravne kancelarije; d. al-gay wa ar-rawtitib, koji se bavi
poslovima vojske i plaanja; diuxin al-amwtil, zaduen za
stvari financija i Riznice; svaki od njih, opet, imao je svoje
odjeljke i pododjeljke za konkretnu vrstu posla ili ustanove.
Politiki i vjerski raskid, koji je oznaio pad Fatimida,
imao je svoju protuteu u upravnom kontinuitetu, koji jasno
dokazuje vodea linost administracije: zadnji naelnik
($ti1]ib) d. al-ina', al-Kadi al-Fadil Muhji ad-din zadrao
je svoju dunost i pod Saladinom i, poslije, postao vezir.
Njegov uenik Ibn is (il) ostavio je djelo Ma'tilim al-
-kitaba, u kojem se nalaze potrebni podaci o divanima. Tako
je, po njemu d. al-ina' najvanija sluba, te njegov voditelj
mora imati visoku moralnost. Prvi njegov podreeni stara se
za odgovore na pisma i dokumente, a drugi podreeni su
zadueni za ostale poslove: jedni da vode raunsku knjigu
(garida) koja sadri imena i lena svih vojnih osoba, kako bi
im se mogla platiti plaa; nadalje, divan koji brine o financi-
jama, onaj za oruje, onda za Poslanikove potomke, itd.
U mamelukom vremenu, uprava svjedoi o sve veoj
prevlasti vojne klase nad civilima. Poduzele su se dvije
reforme uprave koje su se obje ticale divana: sultan an-Nasir
Muhamed ibn Kalaun (1309-1341) ukida prvi puta, god.
1310, vezirat, a njegove funkcije je podijelio na etiri osobe:
kontrolora financija, glavnog ravnatelja divana, kontrolora
privatnih sultanovih fondova i dravnog tajnika. Sa svoje
strane, prvi mameluki erkeski sultan az-Zahir Sejf ad-din
Barkuk (1382-1399) ojaao je diuxin al-hass (za privatne
fondove sultana). Ipak je vezir postao ministar financija i
zaduen je za sve vrste poreza, a Ibn Haldun objanjava zato
su brojni Kopti bili izabrani na to mjesto i druga slina, jer su
oni od davnih vremena bili dobro upoznati s tim poslovima.
I stari d. al-insa' je vrio svoje dunosti, samo je njegov voditelj
bio podreen dauxidar-u, to je znak prevlasti vojnike kaste.
Osim d. al-insa' i drugih ve odranije poznatih, postojao je i
divan posebnog ureda, a bavio se novanim sredstvima,
oblaenjem, ishranom itd. mamelukih sultana.
3) U zapadnom dijelu, u islamskoj panjolskoj, zna se za
tri temeljna divana, koja su odgovarala trima bitnim potre-
bama drave, a vodio ih je poseban ministar (vezir ili sahib):
kancelarija i dravni sekretarijat (d. ar-rasd'il wa al-kittiba), a
bavio se slubenom prepiskom, te redakcijom raznih povelja
i svjedodbi; ministarstvo financija (d. al-harag wa al-
-gibtiytit ili al-a'mal), koje je bilo zadueno za naplaivanje
raznih poreza, nadzor fiskalnih slubenika i knjigovodstvo
prihoda i rashoda; ministarstvo vojske (d. al-gay, al-gund
itd.), koje je preko sebe imalo auriranje isplatnih spiskova
redovite vojske, knjigovodstvo i plaanja, te razdiobu viim
oficirima njihovih vlasnikih dotacija.
to se tie Sjeverne Afrike, za razdoblje prije Almohada
nema podataka. to se tie Almohada, njihovi divani bili su
istovjetni s umajadskim u panjolskoj. A ta se organizacija
odrala i za kasnijih dinastija.
Od Almohada (12. st.), u lukama otvorenim za trgovinu s
Evropom postojali su posebni uredi, koji su primali desetinu

(a'ar) i druge dopunske pristojbe (malazim) koje su plaali
evropski uvoznici. Takav ured, najee, nazivao se naprosto
ad-diuuin, ali bilo je i drugih imena s vie znaenja: d. al-
-bahr, a osobito dar al-irf 'ala 'imala t ad-diusan.
Da bi se olakale carinske radnje, a i pruila sigurnost
kranskim trgovcima i njihovoj robi, postojalo je, u blizini
divana, jedno ili vie skladita: funduq ili qaysartyya, iji su
istoni odgovarajui prostori Mn i (dar al-) unkala.
Oito je, dakle, da se iz rijei divan, u ovom uskom smislu
(kojeg su evropski trgovci najbolje znali), izvela talijanska
rije dogana i panjolska aduana, a onda kasnije i francuska
douane.
Od sredine 16. st., u turskim kneevstvima Alira, Tunisa i
Tripolija, javljaju se divani. Tada, rije oznaava skup viih
vojnih asnika, koji su zadueni pomagati lokalnom turskom
upravljau, a osobito ga nadzirati. Nema sumnje, poput tih
skupova, Mauri su u rabatskoj tvravi (kasbi) osnovali,
poetkom 17. st., svoj Divan ili Vijee. Ponekad, na sadanjem
narjeju, rije divan se koristi za roita na koja su se
povremeno okupljale svete osobe, ali i dini. Upravo zbog toga
se, ponekad, rije koristi sa znaenjem urota, tajno drutvo.
4) U Iranu, rije divan razliitog je bila znaenja. Oznaa
vala je sredinju vladu openito (a poblie specifino zvala se
diioan-i a'la), slubu ili mjesto, gdje su se dravne stvari
raspravljale, te graansku upravu nasuprot vojnoj,
premda ih je ponekad teko razlikovati. Sredinom 19. st.,
divan (sredinja vlada) bio je naveliko zamijenjen sa dawla ili
da'ira-i dawla. S druge strane, on se koristi da oznai slubu
vlade. Openito i, u tom smislu, konano je zamijenjen sa
uiizdra, da'ira i idara.
Diuxm-i a'la pokriva svo podruje upravljanja. Ali nje-
gova nadlenost bitno se prostire na tri oblasti: sastavljanje
povelja i dekreta, financijska uprava i pravosue (osim za
stvari osobnog statusa koje su u nadlenosti erijatskih
sudova). Prve dvije nadlenosti spadale su na vezira, a zad-
nja, u mjeri u kojoj je bila prenesena, ne na njega, jer nema
vlasti izvravanja odluka, nego na vojne asnike. U doba
Selduka, sultan i njegovi vojni asnici, vodei dravne
poslove u diuxin-i a'la, upravljali su isto tako, s vremena na
vrijeme, i diwan-i maealimom. Pod Timuridima i Safavi-
dima, glavni magistrat bio je diuxinbegi, openito lan
vojne klase. Jednako se ta tradicija osobne uprave odravala i
pod Kadarima, gdje je vladar vodio sve dravne stvari, a sala
za prijem zvala se diuxinhana.
Sredinja uprava imala je malo utjecaja na politike stvari
ili imenovanje pokrajinskih upravljaa, koje je bilo povlastica
sultana ili aha. iroka podruja carstva bila su jednako
odijeljena od njezine kontrole u obliku raznih lena (iqra' ili
tiyul), Postoji tu, ipak, znatan kontinuitet u upravnoj tradiciji
Perzije, osobito na financijskom podruju, koje je predstav-
ljalo najbolje organizirani ogranak sredinje vlade, a potjee
neprekidno jo od velikih Selduka. Ta duga neprekidnost
moda se, naveliko, duguje injenici da su lanovi birokracije
potjecali gotovo iskljuivo od stalno naseljenog stanovnitva,
te sluili dinastije koje su se smjenjivale.
Najvaniji slubenik sredinje uprave bio je vezir. Vladar
je prenosio na njega svoje ovlasti i mogao ih je - a to je,
ponekad, i bio sluaj - proiriti na sva podruja drave,
vojna, graanska i vjerska. Osobni faktor je u tome igrao
----'-------
Divan
veliku ulogu. Tokom kratkog razdoblja pod prvim Safavi-
dima, glavni dravni slubenik oznaavao se imenom wakil,
a vezir je bilo rezervirano za voditelja nekog ministarstva i
glavnog upravljaa u pokrajinskoj upravi koji je ispod uprav-
ljaa pokrajine. Krajem safavidskog razdoblja, glavni du-
nostnik sredinje vlade zvao se ioasir-i azam i imao je
titulu I'timd ad-dawla; pod Kadarima, prvi ministar,
sadr-i a'eam, ponekad je takoer nosio tu titulu.
U doba velikih Selduka, vezirat je bio ugaoni kamen
sredinje uprave; vezir, kada je bio na vrhuncu vlasti, kontro-
lirao je svu upravu koja je bila pod sredinjom vladom,
ukljuujui osobito financije. On je donekle ureivao reim
izvora prihoda, a glavna mu je zadaa bila poveavanje
prihoda od poreza. Glavni divani, koji su bili pod njegovim
autoritetom, bili su d. ai-insa' wa at-tugra (ponekad zvan i
diuxin-i rasd'iiv, koji se bavio ulaznom i izlaznom potom, i
d. az-zimam we al-istija' (jednako zvan diioan-i iraj) koji je
vodio financije, a dijelio se na dva glavna odjeljka. Nakon
Selduka, dva ureda su teila da se osamostale, prvi se bavio
pitanjima poreza, drugi - nadzorom i kontrolom. Budui da
se prva stavka rashoda odnosila na vojsku, slijedilo jeda, ak
kada je prihod od poreza izmicao kontroli sredinje vlade u
vidu dodjele lena (iqra'), arhive tih poslovanja morale su se
uvati u sredinjoj slubi, diuiiin-i arij.
Osim dva glavna divana, sredinja vlada obuhvaala je i
razne divane, koji su se bavili nekim posebnim aspektima
financijskih ili zemljinih poslova, kao diioan-i hss
(domen krunskih posjeda) i diuiiin-i caoqaf (vakufski pos-
jedi). Pokrajine su donekle slijedile primjer sredinje vlade.
Nakon navale Mongola, tradicija se, donekle, prekinula;
pa ipak su upravne strukture postojale ili su bile ponovo
uspostavljene nakon to su Ilhanidi primili Islam. Ipak se
teilo veziru oduzeti izravnu kontrolu financija, da bi se dala
jednom dunostniku koji se zvao sahib disoan i koji je
ponekad teio da bude iznad vezira. U tome su Ilhanidi
slijedili naprosto praksu ranijih vladara Sredinje Azije. Ona
se sastojala u tome da se imenuju dva visoka inovnika da bi
skupa ostvarivala istu nadlenost, to su, kasnije, primijenili i
Safavidi.
Pod Timuridima, usprkos teoretskom pokuaju da se
ponovo istaknu principi erijatske vlade i povratku tradici-
onalnim oblicima u praksi, odrala se jasno podjela na gra-
anske i vojne ogranke uprave, to se podudaralo sa
jasnim razlikovanjem Turaka i Tadika (tj. Perzijanaca).
Tako se pod Huseinom Bajkarom, diuian-i a'lii, vrhovni
organ drave, podijelio na diioan-! buzurg-i amarat koji se,
pod upravom diuxinbegija, bavi vojnim stvarima, i diuxin-i
mal, koji pod vezirom, vodi graanske stvari.
Obavijesti za razdoblje Safavida su mnogo bogatije. Ipak je
vrlo teko razlikovati razne aspekte diuian-i a'ld, koji je bio u
isti mah kraljevski dvor i sredinja vlada; isto tako, ne postoji
uvijek jasno razgranienje izmeu funkcija administrativnih
slubenika, vojnih asnika i onih u vjerskim ustanovama.
Unutranja organizacija diuian-i a'la bila je povjerena
iik-aqasl-bai. Pod Kadarima je tu titulu imao glavni vodi-
telj ceremonija. ini se da je postojala neka vrsta dravnog
vijea, kojem su pripadali neki lanovi d.a'lii, i koji je, nema
dvojbe, bio izvan tradicionalne strukture sredinje uprave.
Izgleda da je nadlenost tog vijea bila isto savjetodavna.
- - - ----
129
Divan
I
asnici kao. quribai, qu!lar-aqasl,. iik-aqasl-ba!l, tufang]:
I -qasi, uxizir-i azam, diuianbegi l uxiqi'a-niuns, od dav-
nina su pripadali vijeu vojnih zapovjednika; krajem vlad_e
aha sultana Huseina, nazir, mustawfi al-mamalik i amir
I
ikar-baI bili su, u nekim prilikama, takoer uvedeni u
vijee. Dri se da je, po svome porijeklu, ta ustanova mongol-
ska ili timuridska. Pod Kadarima, vojni zapovjednici
izgleda nisu bili redoviti dio sredinje uprave, nego, prije,
plemensko vijee koje je raspravljalo stvari koje su se ticale
plemena Kadara.
Najvii dostojanstvenik d.a'la, pod vladom Ismaila i Tah-
maspa, bio je wakil, glavni oslon aha, kao to je to uiazir
bio kod sultana, a njegova nadlenost prostirala se na sva
podruja uprave. Izgleda da je ta oznaka nastala sredinom
16. st. i bila zamijenjena sa uiazir-i a'eam. Kao voditelj
d.a'la, vezir je potvrivao sva slubena imenovanja; doku-
menta koja se tiu poslova i plaanja inovnika vodila je
sluba zvana daftarhna-i hunuiyun-i a' la, a bila je pod
zapovijeu posebnog vezira. Dokumenta, koja se tiu plaa
aktivne vojske (quri, gulam, tufangi i lanovi tophiine),
prolazila su kroz odnosni odjel ( sarkdr), a ti odjeli bili su pod
zapovjeu vezira i mustaiofija. Pisma o imenovanjima i
dodjela plaa graanskim i vojnim asnicima dobijala su
peat uiazir-i a'eama, kao i lakar-niunsa od d.a'la, koji je
takoer vezir odjela evnuha, sokolara, posluitelja i vratara.
Vezir je ovjeravao zakonitost akata drugih visokih slube-
nika i predsjedavao kada su se ureivale financijske stvari
drave, to mu je bila najvanija funkcija. Kao i njegovi
prethodnici, i on se morao starati za poveanje prihoda od
poreza. Financijska uprava dijelila se na dva glavna odjela:
diuian-i mamlik pod nadlenou mustaw/i al-mamaliha i
diwan-i hassa pod nadlenou ruiztr-i buyiuata. Raz-
lika izmeu ovog i usazir-i a'eama, te priroda kontrole koju
je prvi vrio nad diuian-i ba~~om nisu jasni. Pod nadle-
nou mustatxfi al-mamalika postojali su razni inovnici
zadueni za razliite fiskalne slube (de/ter). Opa kontrola
nad vakufima bila je povjerena diwan as-sudara pod
vodstvom sadr-i azama.
Diunin-i mamalik bavio se upravom pokrajinama i
podrujima koja su stavljena pod vlast upravljaa pokrajine i
koja su izmicala izravnoj kontroli sredinje vlade. Isfahan,
kao glavni grad, uivao je, moda, poseban poloaj. Dva
odjela su se bavila posebnim kategorijama zemlje (vjerojatno
vakufi i zemlja koju je drava oduzela); upravljanje zemljama
Krune izgleda da je bilo u nadlenosti vezira Isfahana. Bu-
yutat, tj. kraljevski dvor i posjede, vodi wazir-i buyuuit, pod
opom kontrolom nazir-i buyutdta.
Pod Kadarima, diuian-i a'la bio je, u opim crtama,
oblikovan po safavidskoj praksi. Poto je shvaen kao kra-
ljevski dvor, njegova procedura bila je od doba Fath Alija
usavravana. Uprava kraljevskog doma, koja je obuhvaala
odreeni broj slubi, poznatih pod zajednikim imenom
buyiaat, bila je, ipak, jasnije odvojena od diuxin-i a'la nego
to je to ranije bio sluaj. to se tie ovog divana u sredinjoj
upravi, njegova organizacija bila je manje razraena, nego u
safavidsko doba, te nije bilo vie razlike izmeu slube
mamalika i hssa. Glavni asnik diuuin-i a'la bio je
sadr-i a'eam, i njegove ovlasti varirale su u zavisnosti od
nehaja ili energije i sposobnosti aha. Dvije najznaajnije
130
~u
slube bile stavljene pod zapovijed mustauifi al-mamalik:l
i lakar-niwisa; ovaj zadnji bavio se plaanjem inovaenjem :
vojne sile, to je bilo u uskoj vezi sa fiskalnom upravom.
Divan mustawfi al-mamaliha bio je organiziran na zemljopis-
noj osnovi, razrez poreza i obrauni nekog podruja povjera-
vani su jednom slubeniku, koji se zvao mustaw/i dotinog
kraja. Posebne slube bavile su se zemljama Krune
(halisa), vakufima i drugim posebnim aspektima.
5) Izgleda da je izraz diuxin, koji oznaava odjel za
dravne poslove, bio uveden u Indiju pod Gaznevidima, ija
je centralna uprava imala sjedite u Lahoreu. Arijaruk, glavni
zapovjednik u Indiji kojeg je imenovao sultan Mahmud,
doivio je da mu se zaplijene sva bogatstva, koja je on bio
nakupio tokom svoga potkraljevanja u Indiji, kada je bio
smijenjen i pozvan u Gaznu. Veliki dio njegovog blaga
potiecao je od haraa (porez na zemlju), za iji je prijem i
isplatu morala postojati posebna sluba. Narahi spominje
najmanje deset divana pod Gaznevidima, ukljuujui tu i
diuuin-i unzdra ili odjel za fisk.
Za doba sultanata, upotreba rijei diuuin gotovo se isklju-
ivo vezivala za ministra financija, koji je bio redovito sam
vezir, a u njegovom odjelu bilo je ministarstvo financija.
Kada bi se stvorio novi odjel, davalo mu se takoer ime
divan, npr. diuian-i risala. U isto doba, izraz se koristio
takoer za oznaavanje odjela za rat, koji je jednako bio
stavljen pod autoritet vezira; u doba Gaznevida, ipak, taj
odjel je samostalno postojao pod imenom diuidn-i 'ard.
Organizacija vlasti ini se da je dostigla puni razvoj u doba
sultanata, jer je tada postojalo vie odjela: diuuin-i unzara,
koji se osobito bavio financijama; d.' ard, koji je odjel za
vojna pitanja; d.risala, koji vodi vjerske poslove, zaklade i
dotacije madad ma'ii, iji naelnik je i vrhovni sudac kraljev-
stva; d. ina', koji je uzor modernog tajnitva, a bavio se svom
slubenom prijepiskom; d. mazalim, koji je zaduen za
krivino sudstvo (erijatskim sudovima upravlja diuian-i
qa4a'); d.ira], koji je odjel za raunovodstvo pokrajina i
drugih odjela. U mogulsko doba dolo je tu do jedne blage
promjene u oznaavanju vezira, koji je prozvan diuxin-i kull,
a njegove kolege naprosto su zvane rijeju divan, emu se
dodaje odgovarajui kvalifikativ njihovih funkcija i nadleno-
sti, kao npr. diuxin-i halisa.
Druga znaajna promjena, do koje je dolo pod Mogulima,
bila je da se voditelja odjela za poreze i financije, konano,
iskljuivo nazivalo imenom divan. Pod vladom Akbera, rije
vezir rijetko se koristila u tom smislu, jer je bila zamijenjena
nazivom divan, koji je, na kraju, vie oznaavao osobu nego
neku dravnu ustanovu ili odjel. Pa ipak, pod njegovim
sinom Dahangirom, ponovo se uvela stara upotreba. Dvije
rijei, vezir i divan neko su vrijeme, kasnije, ostale skoro
sinomrnne.
Ministarstvo prihoda, koje je bilo pod divanom, zvalo se,
divani, izraz koji je preivio u imenu sudova, diwani (gra-
anski) u doba Engleza, te jo ine dio pravosudne organiza-
cije u Pakistanu.
U 17-18. st., izraz divani koriste se samo za upravu finan-
cija, nasuprot nazivima nizdmat ili /awgdan, imenima koja
oznauju opu upravu koja se bavi, na prvom mjestu, poto-
vanjem zakona i reda. U nekim od starih prinevskih drava
Indije, koje su sada u Indiji kao saveznoj dravi, prvi

nurnstar zvao se Dlwan. Upotreba rijeci u izriajima kao
diuuin-i 'amm (dvorana za javni prijem) i diioan-i hss
(dvorana za specijalne audijencije) umogulskim zamkovima
Lahorea, Agre, Delhija i drugdje je daleki preostatak origi-
nalnog znaenja.
D I V A N -I HUMAJUN (t. Ditoan-i Humayun; Divan-l
Hiimayun), ime dano carskom osmanskom vijeu koje je,
do polovice 17. stoljea, bilo sredinje tijelo uprave u care-
vini; jedva da imamo dokaze o postojanju divana za vrijeme
prvih sultana. Prema Aikpaazadeu obiaj noenja omota-
nog turbana (burma diilbend) prilikom sudjelovanja na divanu
bio je uveden za vladavine Orhana, ali je vjerojatno rije bila
o jednoj vrsti javnog prijema. Egipatski lijenik erns ad-din
ibn Sagir kojeg je Barkuk poslao da lijei Baiazita II, opisao je
nain na koji je osmanski vladar odravao jutrom javno
primanje i krojio pravdu. Aikpaazade govori o paama koji
su drali divan za agonije Mehmeda I, o jednom svakodnev-
nom divanu na Porti (kapu) i, opet, o slinom divanu paa po
smrti Murata II. Iz slinih biljeki i usporednih pria Nerija
i drugih starih kroniara, moe se zakljuiti da je poetkom
15. stoljea postojala redovita praksa da sultan predsjedava
vijeu paa i da su, u periodu meuvlade izmeu smrti
jednog sultana i dolaska njegovog nasljednika, divan mogli
iznimno odrati same pae. Izgleda da je Mehmed I bio prvi
sultan koji je napustio obiaj da predsjedava sjednicama
divana, preputajui tu brigu velikom veziru. Prema jednoj
anegdoti, koju prenose kasnije historiari, ta promjena
duguje se injenici da je jedan seljak, koji je radi tube doao
jednog dana na divan, rekao okupljenim asnicima: Koji je
meu vama sultan? Imam mu podnijeti tubu. Sultan je bio
time povrijeen i veliki vezir Gedik Ahmed sugerirao mu je
da bi mogao izbjei takve neprilike odriui se pojavljivanja
na divanu. Umjesto toga, mogao bi pratiti rasprave skriven
iza reetke ili pregrade. Kakva god da je istinitost anegdote,
povlaenje sultana potvreno je Kanunom Mehmeda II, koji
jasno naznauje da sultan ostaje iza pregrade. Taj je obiaj
trajao do vremena Sulejmana Kanunija (Velianstvenog),
koji je prestao sudjelovati na sjednicama divana ak i u toj
formi.
Sastav i postupak. Kanun Mehmeda II, koji izlae nain
postupanja sultanovog oca i djeda, utvruje prilino
podrobno sastav divan-l humayuna. Divan se sastaje svakog
dana; na njemu sudjeluju, po redu prvenstva: veliki vezir,
drugi vezir, kazi-askeri, defterdari i niandija; ako je ovaj
posljednji u rangu vezira ili beglerbega, on zauzima mjesto
ispred defterdara, ali nakon njih, ako ima in sandakbega. Na
dolasku, prima ih sa tovanjem voa oruane pratnje (fau~
-basi) i upravitelj vratara (hapicilar kahyasl). etiri puta
sedmino odrava se u sali za prijem sjednica na kojoj
sudjeluju veziri, kazi-askeri i defterdari; sultan je prisustvovao
iza reetke. Ranije je bio obiaj da sultan objeduje sa vezi-
rima, ali je Mehmed ukinuo tu praksu.
U toku 16. SL, divan je bio osjetno proiren. Dokument iz
1536. god. ovlauje beglerbega Rumelije da sudjeluje na
divanu, ali iskljuuje onog od Anadolije; kasnije, priznanjem
poveane vanosti pomorskih poslova, dodan je i hapudan-
-paa; janjiarski aga, ipak, bio je lan samo ako je imao rang
vezira. Divanu je mogao prisustvovati i stanoviti broj drugih
131
Divan-i Humajun
asnika, mjesto~
a da, ipak, nisu raspolagali vijea,
u sali aif
pravom odluivanja; meu njih se ubraja glavnog tajnika
(reisiilkiittab), koji je vodio Ured, glavara oruane pratnje,
upravitelja vratara, koji je osiguravao vezu izmeu velikog I
vezira i sultana, sekretara za Financije, tumae divana, pogla- !
vare redarstva, te odreeni broj drugih funkcionara Palae ili I
uprave, koji su mogli biti pozvani da izvre odluke divana, sa
svojim pobonicima, tajnicima i glasnicima.
U toku 16. stoljea, divan se sastajao redovito etiri puta
sedmino, subotom, nedjeljom, ponedjeljkom i utorkom.
Njegov rad poinjao je rano ujutro i obuhvaao je sve vladine
poslove. Jutro je obino bilo posveeno javnim sjednicama i
posebno primanju molbi i tubi koje je rjeavao nadleni lan
divana ili sam veliki vezir. Oko podne, gomila molitelja i
posjetilaca se povlaila, a lanovima divana serviran je ruak,
te su oni, zatim, nastavljali raspravu o ostalim poslovima.
Vijee je esto bilo isto savjetodavno, a konana odgovor-
nost je padala na velikog vezira: Po zavretku ruka, veliki
vezir je posveivao malo vremena opim poslovima i pitao je
za savjet (ako mu je to odgovaralo) druge pae; na kraju,
odluivao je potpuno sam i spremao se nastupiti pred carem
(po ustaljenom obiaju, inio je to u dva od etiri dana
divana, tj. subotom i utorkom), da ukratko podnese izvjetaj
Njegovom Velianstvu o svim poslovima koje je obavio,
izvjetava jedan suvremeni mletaki posmatra zbivanja na
Osmanskom dvoru. Osim redovitih sjednica divana, odra-
vani su i neki posebni divani. Bili su to: a) ulufe divanz ili
galebe divanz, odravani tromjeseno radi podjele plae ili
opskrbe janjiara i drugih robova Porte, kao i za prijem
stranih poslanika; b) ayak divanz - divan na nogama, tj.
letea sjednica - izvanredna ili sjednica u kritinim uvjetima,
pod predsjedavanjem sultana ili glavnog zapovjednika; naz-
van je tako, jer su svi prisutni stajali.
Mjesto sastajanja - zgrada divana, obino zvano divan-
hane, smjetena je u drugom dvoritu palae Topkapi,
izmeu Sredinjih vrata i Vrata sree. Dananja zgrada sagra-
ena je za vrijeme vladavine Sulejmana Velianstvenog, na
nalog velikog vezira Ibrahim-pae, i obnovljena 1792. i 1819.
god. Prije toga, divan se sastajao u drugoj zgradi, oznaenoj
kasnije pod nazivom stara diuanhana. Sala za vijeanje
zvala se hubbe-alti, pod kubetorn, a veziri koji su imali
pravo sudjelovati na divanu zvali su se veziri Kubeta.
Nadvisujui salu za vijeanje, postojala je jedna ograena
galerija sa reetkama, kasr-l adil ili kafes, odakle je sultan
mogao promatrati rad divana i izravno biti u vezi sa hare-
mom. Odmah do divanhane nalazili su se uredi i odaje raznih
vezira, kao i kabinet velikog vezira, divit (= daioat) odasi.
Uprava. Glavni ogranci centralne uprave, koji su djelovali
pod autoritetom divan-i humajuna, bili su slijedei:
1. Divan kalemi (ili jo Beylik ili Beylikei kalemi), sluba
sredinjeg ureda kojom upravlja beylikei, prvi slubenik
ureda, po nalozima reisiil kiittaba. Ta sluba je bila zaduena
za pripremu, prireivanja i svrstavanja kopija svih ukaza,
uredbi (kanun), dekreta i naredbi, izuzev onih koje se odnose
na financije. Ugovori, kapitulaciie, povlastice i zvanine
potvrde za strane drave takoer su bili u nadlenosti ovog
odsjeka.
Osim ureda, postojale su dvije slube koje su se bavile
personalnim pitanjima:
Dova
2. Tahvil kalemi (ili jo nisan ili kese kalemi), koji je
donosio naredbe i uvaoarhivu naimenovanja u rang vezira,
beglerbega, sandakbega imevie (mawlii tj. kadija vilajeta), kao
i dodjeljivanja i prijenosa timara i zeameta (zi'iimet)
3. Ruus (ru'us) kalemi, koji se bavio naimenovanjem za
rangove i poloaje koji ne spadaju u nadlenost prethodnog
kalema i ije prinadlenosti dolaze iz blagajne i fondova
vakufa; oni obuhvaaju vjerske, kao i graanske i vojne
slube.
Osim ove tri glavne slube, postojala su jo dva odjela,
kojima su upravljali tesrifatci i vakaniivis (waq'anuwls) koji
su se bavili, jedan ceremonijalom, a drugi historijskim arhi-
vom. Kasnije im je dodana sluba amedija ili amedcija, koji je
rukovodio personalom reisiilkiittaba; on je bio zaduen za
veze sa stranim dravama i za odravanje veza izmeu mini-
starskih odsjeka i dvora.
Neki lanovi osoblja u ovim slubama primali su plau;
drugi, nieg ranga, plaani su putem timara i zeameta. Ovi
drugi su mogli biti promaknuti u plaene funkcije. Najzna-
ajniji stalno namjeteni slubenici imali su stupanj hacegan;
njihovi podreeni zvali su se halife.
Opadanje Divan-i humajuna. Rastue znaenje velikog
vezira u odnosu na Dvor stvorilo je obiaj ik indi divani, tj.
odravanje sjednica divana u rezidenciji velikog vezira nakon
popodnevne molitve (ikindije), radi rasprave o nedovrenim
poslovima koje je divan-i humajun prethodno imao u razma-
tranju. Taj organ sastajao se pet puta sedmino i na kraju je
preuzeo na sebe veliki dio stvarnih nadlenosti divan-i huma-
juna. Prijenos stvarne uprave i voenja poslova Palae na
velikog vezira slubeno je priznat 1644. god., kada je sultan
Mehmed IV ponudio velikom veziru Dervi Mehmed-pai
kuu koja je istodobno sluila i kao rezidencija i kao ured.
Najvei dio upravnih odsjeka, ranije podlonih autoritetu
divan-i humajuna, bio je prenesen u novu ustanovu. U
18. stoljeu, divan-i humajun izgubio je svako svoje znaenje.
Nova forma divana pojavila se za vrijeme vladavine sultana-
-reformatora Selima III i Mahrnuta II, koji su formirali
posebna vijea u namjeri da donesu projekte i osiguraju
primjenu reformi; ta su se vijea kasnije pretvorila u sistem
vlade sa ministarskim kabinetima.
O V A (a. dU'ii'), poziu (Bogu), molba, molitua, otu-
D da i njezino izvedeno
mijeati sa koji se
salat,
znaenje
takoer
kletva, koju ne treba
katkada prevodi sa rnoli-
tva, iako zapravo znai itavo bogosluje.
Kako prva kur'anska sura predstavlja uobiajenu musli-
mansku molitvu, ona se obino zove surat ad-dua', Postoje
dakako i mnogi drugi oblici molitve za razne svrhe, koje su
katalogizirane pod nazivima du'' ili hizb, A-azilijeva
knjiga Hizb al-bahr je, npr., vrlo omiljena, a isto tako i al-
-Dazulijeva zbirka molitvi (umro 1465). Uope je raireno
vjerovanje u maginu mo rijei.
R A G O KAMENJE. Dijamanti, smaragdi, topazi, safi-
D ri, itd., iju
su ljepotu pjesnici esto
opjevali, bili su
cijenjeni predmeti trgovine. Njihova vrijednost i nepatvore-
nost bila je odreena ne samo u znanstvenim knjigama o
trgovini, nego i u posebnim knjigama o karnenju, Posebno
su bile proirene knjige o kamenju (Pseudo-) Aristotela i
Tifaija. Oni preporuuju drago kamenje za magike radnje,
za ljubavna aranja, za lijeenje bolesti, za postizanje moi i
ugleda. Al-Biruni, a prije svega al-Hazini (l2. st.) tano su
odredili specifine teine dragog kamenja.
R U G O V I , POSLANIKOVI (a. sahiiba), Kao teh-
D niki izraz, u Islamu znai Poslanikovi drugovi. Ranije
se pod tim nazivom podrazumijevalo samo one koji su sao-
braali s Poslanikom. Kasnije je krug sahaba proiren na
vjernike koji su ga vidjeli, pa bilo to i na vrlo kratko ili u vrlo
ranoj dobi. Posljednjim Drugom smatra se 'Amir ibn Watil
al-Kinanl Abu't-Tufayl koji je umro odmah nakon 100.
godine po Hidri; mora da je Muhammeda vidio kad je bio
sasvim malo dijete.
Sahaba igraju veliku ulogu u oima sunitskog Islama,
budui da su oni prenijeli Hadis. Potvrene prie o njihovim
postupcima Suna smatra dokaznim materijalom. Znaenje,
koje su imali za utemeljenje Islama, inilo ih je, od poetka,
predmetom pobonosti vjernika. Klevetanje ashaba sma-
tra se groznim zloinom koji se kanjava bievanjem, a u
sluaju tvrdoglavog ustrajanja, ak i smrtnom kaznom.
U redoslijedu najvia mjesta dre prva etvorica halifa;
njima je, zajedno sa estoricom drugih, obeana iznimna
srea da s Muhammedom dijele Raj. Ostala mjesta u redosli-
jedu dodijeljena su, s obzirom na udio dotinih u Poslaniko-
vim pothvatima: skupinama muhagiriin, Aniir, Badriyyicn
(koji je sudjelovao u bici na Bedru), itd. Miljenje o redosli-
jedu zaslunosti sabrano je u an-Navavijevom komentaru
Muslima (SaM~, V, 161).
Nasuprot sunitskom Islamu, iiti pokazuju prezriv stav
prema Drugovima, koji proizlazi iz mrnje zbog toga to su
priznali prvu etvoricu halifa i time pogazili prava Alija i
njegove obitelji. Sunitske pristae, nakon spominjanja bilo
kojeg ashaba u govoru ili pismu, dodaju eulogiju tardiya
iradiya 'llahu 'anhu Allahu neka bude ugodan-d), U sunit-
skoj teolokoj literaturi velika se panja poklanja zbirci pre-
daja o njihovim vrlinama (fada'il ili maniiqib al-
-ashab), a veina sistematskih djela o Hadisu sadri odlo-
mak koji se bavi njima. Najranije vrelo za ivotopis
sahaba je Kitiib at-tabaqat Ibn Sada. Pored toga, ima
vie djela u kojima su nabrojena imena svih Drugova i
popraena biografskom biljekom i izvjetajem o hadisima
koje su oni sauvali. Ali ta vrela uveliko se razlikuju. Spomi-
nje se Mu'gam as-sahaba iz pera Abdelbakija ibn Kanija
(u. 962.). Pisci najpoznatijih djela koja govore o Drugovima
su: Abu Abdalah ibn Manda (u. 1005), Abu Nuajm al-
-Isfahani (u. 1039), Abu Omar ibn Abdelber an-Namari al-
-Kurtubi (u. 1071), Kitlib al-isti'b fl ma'rifat al-ashiib,
Abu Musa Muhamed ibn Abi Bekr al-Isfahani (u. 1185).
Grau tih prethodnika kritiki je obradio, ispravio i nadopu-
nio Ibn al-Asir (u. 1233) u opsenom djelu Usd al-gliba fz
ma 'rifa t as-sahaba i Dahabi, Tagn d usd al-gliba. Jo
vie grae daje Ibn Hadar al-Askalani (u. 1448) u djelu al-
-Isdba fz tamyi as-sahaba.
R U ZI (a. ad-Duriex, ad-Daraziyya, ad-Durziyya, sing.
D Durzi), tako nazvani po Muhammedu ibn Ismailu ad-
-Daraziju (u. 1019), prvom objavljivau njihovog uenja,
pripadnici su jedne religiozne zajednice, koja se odvojila
132

poetkom ll. st. od ismaili ta. Oni su se zvali, iskazujui
sadraj svoga uenja, muuiahhidun (ispovjedatelji jedin-
stva Bojeg) i ivjeli su - otprilike njih oko 200.000 - u
raznim krajevima Sirije, u gorju Libanona, Anti-Libanona,
Haurana i u Palestini (Haifa), preteno kao seljaci i zemljo-
posjednici. Slubeno propagiranje uenja zapoeo je oko
1017. god. (poetak druskog raunanja vremena) Hamza ibn
Ali iz Perzije, na kojeg se unazad vraa i konana izgradnja
sustava. D osnovi je ono ismailijskog karaktera. Ali
suprotno ovome, esti fatimidski halifa al-Hakim (misteri-
ozno nestao 1021), kao otjelovljenje najvieg bia, ini jez-
gro uenja Druza. Kozmoloki promatrano, on otjelovljuje
Praiedno, a Hamza kao imam kozmiki um, kojeg je onaj
prvi proizveo, iza kojeg onda dolazi daljnjih pet kozmikih
principa, otjelovljenih u pet osoba, koje zavravaju nauk u
izgradnji i prikazu. D poredbi spram al-Hakima, za cijelo
ismailijsko uenje vane osobe, Alija i Ismail, kod Druza
dolaze u obzir samo kao sporedne osobe. Samo u spoznava-
nju al-Hakima mora se nalaziti ljudsko oienje. Pristup
sutini uenja imaju mudri- Cuqqal), pored kojih postoji
druga grupa zajednice, naime oni koji ne znaju. (guhhal),
koji se nakon neophodnog upuivanja u tajnu mogu uzdii i
u prvu grupu i tada moraju voditi strogo religiozni ivot. Iz
mudrih: se onda izdvajaju ejhovi, koje predvodi pogla-
var: (ra'is). D cjelini je ovo uenje, koje se od poetka
suzbijalo u Egiptu, a u Siriji trpjelo, uslijed svoga irenja
meu narodima razliitog porijekla i pravca zadobilo neke
neislamske, pa ak i neznaboake znaajke. Kao jedin-
stveni narod, Druzi su se tokom vremena trudili odrati i
pismom i borbom. Tako su se u vie navrata pod vostvom
svojih emira uplitali u veliku politiku, npr. u 17.st. u
Libanonu pod Fahredinom II, u 19. st. zajedno s Turcima
protiv tamonjih krana, te 1925-1926. god. protiv francu-
skog mandata.
R VO (Izrada). Prema predaji kod Ibn Sada bijae prvo
D islamsko umjetniko djelo jedan minber (predikaonica u
damiji) s dvije ili tri stepenice i dijelom za sjesti, koji je
napravljen za Poslanika. Sastojao se od drveta tamariske
(tarja') i pokazivao je obiljeja sirijskog stila. Sirijsko-
-bizantski utjecaji su pridonijeli da su se koristili listovi
akantusa u ranim islamskim rezbarijama. Razvoj ka mrea-
stom ornamentu (pravokutno arabeskno djelo) pokazuje
ukraavanje prozora umajadske tvrave Hirbet Mafdar
(8. st.). Minber Kajravana, po svoj prilici takoer umajadski,
sastoji se zbog svoje veliine iz vie dijelova, koji su ukraeni
katkad razliitim mreastim ornamentom. Pod Abasidima su
utjecali, pored ostalih, i radovi od drveta unutranje-azijskog
stila kosog reza, koji se unazad moe slijediti sve do umjetno-
sti Skita; Mahmud Kagari naziva ga klyma (rezan, sieen).
Po jakubiiu su meu Srednjeazijcima bili oni koji su gradnju
Samare meu sobom podijelili po iqta'-sustavu. Ostaci
drvenih vrata iz Samare pokazuju jednostavne i veliajne
motive, koji su obiljeajni za tursku umjetnost, u stilu kosog
reza. Meu turkmensko-plemenske Tulunide dospio je stil
obrade drveta iz Samare u Kairo. Bojenje tulunidskih ukras-
nih dasaka svijetlim bojama ukazuje na karakteristinu crtu
ujgurske umjetnosti Srednje Azije. Istaknuta djela su dekor
u Cappella Palatina u Palermu i u isto dOb_a_fa_t_im_i_d_sk_e_ _"---__i ndustrija stakla, dok su gumene cijevi i dijelovi za usta bili
Duhan
ukrasne daske, kod kojih stoje jedni nasuprot drugima natu-
ralistika ljudska i ivotinjska oblija i islamske pisane
trake.
to se tie zaviaja stila kosog reza, Srednje Azije, iz starih
tradicija u dekoru damija u dolini Zarafana, pod Samani-
dima i Karahanidima, proizlaze novi stilovi. To su kompozi-
cije, koje su napravljene od drvenih komada priljubljenih
jedni uz druge, te koje su sline kineskim peatima, a prije
svega oblici, koji su nastali iz zoomorfnih motiva, u tzv.
Zarafan-stilu. Ovdje se ptije glave i krila i likovi zmajeva
(adaha) pretvaraju u oblike koji su savijeni i poput zavrtnja.
Oznaavanje takama i zarezi: u stilu nomadske umjetnosti
su esti. Pismo je kufsko.
D Anadoliji se odrao zoomorfni dekor, koji se apstrahira
iz Zarafan-stila, poznat po nazivu rumi. D 13. i 14. st. nalaze
se vrlo lijepi rezultati na vratima, minberima, mihrabima i
sanducima, pri emu to ini pozadinu za kufska pismena. D
ovim radovima postoji i jedna mrea koja je nastala spojem
zvijezda i esterokuta.
D mamelukom Egiptu i Siriji razvio se stil koji je odgova-
rao seldukom. Iz djela Ibn Halikana i Ibn Bibija znamo da
su u Irbilu i Anadoliji napravljeni drveni kiosci na srednje-
azijski nain. D damiji Erefoglu u Beiehiru nalaze se
primjeri drvenog graditeljstva. Stil drvenog rezbarenja, koji
se zove hitaji, a koji se tako naziva jer se pojavio u doba
Mongola, razvio se osobito u timuridskom Turkestanu i dalje
se odravao u Hukandu i u Hivi.
D osmanskoj umjetnosti nastavio se selduki stil, ali je
izbio jedan novi pravac. S jedne strane, zapoinju radovi s
umecima, koji su se razvili i u arapskim provincijama, no
postoje, s druge strane, obojene i pozlaene daske u starom
ujgurskom stilu. D 17. st. nalaze se radovi od drveta, kod
kojih vlada oker na kineskoj boji crvenog laka, a u 18. st.
prodiru, pod evropskim utjecajem, pasteIne boje.
D URAN. Na islamskom Orijentu po prvi puta posvjedo-
en
oko 1600. god. u Istanbulu, a od tada je dalje dijelio
sudbinu kafe. D nioj literaturi pojavljuje se gotovo uvijek u
drutvu s kafom. Za pravovjerno dvoumIjenje u vezi sa
doputenou duhana presudan je bio njegov poticajni ui-
nak; zato to se, upravo stoga, pribraja opojnim piima -
Orijentalac shvaa puenje kao pijenje, to je ranije bio sluaj
i na Zapadu. Postavilo se i pitanje njegove obredne istoe. D
Osmanskom carstvu prijetilo se tekim kaznama zbog uitka
duhana, a pod Muratom IV (1623-1640) i smrtnom kaznom.
Nakon dugog raspravljanja o duhanu, koje spada u nabujalu
razmiricu izmeu pravovjerja i dervikih redova u 17. st.,
duhan je bio odobren kao sredstvo uivanja i preao je u
dravni monopol (protiv ega su se u Perziji jo u 19. st.
mogli zamijetiti jaki otpori). Glavna podruja sjetve bijahu
Makedonija, Sjeverna Grka i neki anadol ski krajevi. Nasto-
janje da se uivanje u duhanu olaka krijumarenjem i kori-
enjem zakonskih praznina, dalo je povoda za uzgoj duhana
za umrkavanje. Duhan se puio iz dugih glinenih lula,
pretea dananjih ag-tipova lula (jo danas u krajevima
Austrije i na Balkanskom poluotoku oznaeni kao ibuk,
turski cubuh, kami), Lula na vodu javlja se tek relativno
kasno (18. st.), pri emu je staklenkom opskrbljivala eka '
I
133
Dunja
r-
I pravljeni u samom Osmanskom Carstvu, posebice u trakij-
skom gradu Luleburgazu, koji je po tome tako i nazvan.
(a. dunya) , enski rod elativa adna, koji znai
DUNJ A
blii, najblii, upotrijebljen je u Kur'anu esto u kom-
binaciji sa ivot: za oznaavanje ovoga svijeta. On je vie ili
manje imao taj smisao prije Islama. Nebo dunje je najnie od
sedam nebesa; dunja je ono to je sadrano u smjeni dana i
noi, zakriljeno nebom i poduprto zemljom, to je sve to oi
mogu vidjeti, svijet vidljivog (ahada). U prostorima duha,
dunyii podrazumijeva ono to kriani smatraju svijetom i
tijelom, te oznaava sudbinu ovjeka, sve to mu se dogodilo
prije smrti i to ga poslije ne prati. Interesi ovoga svijeta
mogu se protiviti interesima drugog, tako da se jedan ovjek
treba liavati ili umjereno koristiti (ovozemaljski) dio svoje
dunje (dunjaluka), novac, hranu, pie, odjeu, stan i, po
nekima, sam ivot. Jedan autoritet kae da ljubav ena nije
ljubav dunje. Druga definicija je slijedea: svako zadovoljstvo
ili elja, ak i razgovor sa prijateljima, utoliko ukoliko
nemaju za cilj sluenje Bogu. Naputanje dunje sastoji se u
tome da se manje pouzdaje u ono to je u vlastitoj moi, a vie
u ono to je u Bojoj moi. Sve je ovo samo razvijanje onoga
to je kazano u Kur'anu: To su oni koji su ivot na ovom
svijetu pretpostavili onom na onom svijetu (sura II,86) i
onaj svijet je bolji vjean je (LXXXVII, 16). Zaista religi-
ozan ovjek nema elja, a jedna ekstremna izjava pripisana je
Poslaniku: Onome koji me voli i koji mi se pokorava, podaj
malo imanja i malo djece, a onome koji me mrzi i ne pokorava
mi se mnogo i imanja i diece. Na Sudnjem danu, dunja e se
pojaviti kao grozni stari vjetac i bit e baen u vatru (al-
-Gazali), ideja koja je u opreci s temeljnom milju Islama.
Bez ulaenja u pravnike pojedinosti, dunja se sastoji od
doputenih i zabranjenih stvari. Dobar musliman izbjegava
ono to je zabranjeno, ali mnogi su preko mjere savjesni, na
primjer u odbijanju da jedu hranu od onoga koji je moda
doao do novca na neastan nain u trgovini ili slubi vlade.
Asketizam je esto smatran kao dobro samo po sebi, a neki su
ak doli dotle da kau: Povieri svoje poslove Bogu i odma-
raj se.
DUA (a. nafs). Nafs, u ranoj arapskoj poeziji, koristi se
da se ukae na samog sebe ili osobu, dok rii~ znai
daak i dah. S Kur'anom nafs znai i dua, rii~ znai
posebnog anela-glasnika i posebni boanski dar. Samo u
literaturi nakon Kur'ana, nafs i rii~ koriste se naizmjenino
i oboje se koristi za ljudski duh, anele i dine.
Nafs i njegove mnoine anfus i nufus imaju, u Kur'anu,
dvojaku upotrebu. l) Refleksivnu: u veini sluajeva, odnosi
se na ljudsku osobu, npr. III,61 (Hodite, da pozovemo ... vi
sebe ... i mi sebe); u sedam ajeta se odnosi na Allaha, npr.
V,116: ... Ti zna ta ja znam, a ja ne znam ta Ti zna;
zatim, na bogove (XXV,3), te u VI,130 mnoina se koristi za
drutvo ljudi i dina. 2) Za ljudsku duu: tako u VI,93
( ... kada meleki budu ispruili ruke svoje prema njima:
Spasite svoje due: ... ). Ta dua ima tri znaajke. Ona je
ammara, ona koja zapovijeda zlu (XII,53); temeljna ideja je
tielesni nagon, Ona priaptava, (L, 16), te je povezana sa al-
-hauid, to je, u smislu elje, uvijek loe. Ona se mora
uzdravati od prohtjeva (LXXIX,40), uiniti strpljivom
(XVIII,28) i sauvati od lakomosti (LIX,9). Nafs je law-
usima, tj. ona kudi (LXXV,2); due (anfus) onih koji su
izostali su se stisnule (IX,118). Dua je smirena
(LXXXIX,27).
Rii~ ima pet upotreba. l) Allah udahnjuje (nofaha)
Svoj ruh: oivljavajui Ademovo tijelo (XV,29;
XXXVIII,72; XXXII,9) i u Merjem da zane Isu (XXI,91 i
LXVI,12). Tu se rii~ izjednauje sa rl~ i znai daak
ivota, stvaranje koje pripada Allahu. 2) etiri ajeta pove-
zuju rul; sa Allahovim amram, a o znaenju oboga vode se
rasprave (XVII,85; XVI,2; XL,15; XLII,52). Ma kakvo bilo
znaenje rijei amr i prijedloga min, konteksti povezuju ar-
-riih, u prvom ajetu, sa znanjem; u drugom, sa anelima i
stvorenjima, da se opomene; u treem, sa stvorenjima, za
opomenu, te, u etvrtom, sa Muhammedom, za znanje,
vjeru, svjetlost i vodstvo. Stoga je rii~ posebna sprema od
Allaha za poslaniku slubu. Isa se naziva rii~om od Allaha
(IV,171); u s. XXVI,193, ar-ruk al-amin, pouzdani ruh,
sputa se na Muhammedovo srce da objavi Kur'an; u s.
XVI,102, rii~ al-qudus alje Kur'an da ustanovi vjernike.
Tako, u Kur'anu, rii~ ne znai anele openito, ni ovje
kovu osobu, a ni njegovu duu ili duh. Mnoina se u njemu i
ne nalazi.
Od ranih zbirki predaja, Malikova al-M uwatta' koristi
nasama, to se na nalazi u Kur'anu, i nafs za duu ili duh, dok
Ibn Hanbalov Musnad upotrebljava nasam, nafs, te nafs i
riih. Muslimov a~-SaM~, kao i Buharijev slue se rii-
hom i aruuihom za ljudski duh.
Tag al-'Ariis nabraja petnaest znaenja nafsa i dodaje dva
druga iz Lisan al-'Araba: duh, krv, tijelo, zle oi, prisue,
specifina stvarnost, svoje ja, smea boja, ponositost,
samovelianje, svrha, prezir, odsutni, elja, kazna, brat,
ovjek. U njemu se navodi da je veina tih znaenja metafo-
rika.
Kasniji utjecaji na upotrebu rijei nafs i riil; stigli su kroz
novoplatonizam i, posebno, aristotelovsku psiholoku ana-
lizu nafsa. AI-Kindi je uveo novoplatonsko uenje o dui u
najraniju filozofiju. On je ispravio Abdelmesih an-Naimin
prijevod rasprave zvane Aristotelova teologija gdje se
navode i parafraziraju IV-VII knjige Plotinovog djela Ene-
ade. Tu se nalazilo uenje o emanaciji ljudske due iz Apso-
lutnog uzroka, prvo kroz Duh ili Inteligenciju, a onda kroz
Sveopu duu kojoj pripada. ovjekova dua je, tako,
besmrtna duhovna ili inteligibilna supstancija. Njezin spas je
u oslobaanju sebe od tjelesnih mrlja osjetilnog svijeta i
povratku vjeitom svijetu duhovnih supstancija. To je teorija
porijekla, naravi i sudbe due koju podupire kasniji islamski
misticizam.
Dakako da su se javili i religiozni sporovi o dui. AI-Aari
prikazuje uenja rafidita o otjelovljenju rii~ Allah u Ademu
i njegovu seobu kroz poslanike i druge kao i sukobno stanje
da je ovjek samo tijelo, tijelo i duh, te samo duh (riih'). AI-
-Bagdadi izvjetava o istim krivovjernim uenjima o ovjeko
voj naravi, te kae da je teorije o seobi podravao Platon i
idovi i opisuje vjerovanja hululita u otjelovljenje, meu koje
ukljuuje i haladite. Njegov stav je: Allahov ivot je bez
ruha i ishrane, te su svi aruxin stvoreni, suprotno kran
skom uenju o vjenosti Oca, Sina i Duha. Ibn Hazm koristi
nafs i rii~ naizmjenino za ljudsku duu. On iz Islama isklju-
134

uje sve koji su za gledite o seobi dua, meu kojeon~-Bajdavijev sustav
ukljuuje i ar-Razija. On apsolutno odbacuje uenje nekih
Aarita o neprekidnom ponovnom stvaranju ruha. On ui
da je Allah stvorio duhove svih Ademovih potomaka prije
nego to je anelima naredio da se prostru pred njim, te da su
ti duhovi postojali u al-Barzahu, na najbliem nebu sve dok
ih aneli nisu udahnuli u zametke. A-ahrastani, u svome
popisu vjerovanja neznaboakih Arapa u pogledu preitka
nakon smrti, ne upotrebljava izraz nafs ili ruh , nego kae da
krv postaje utvarna ptica koja posjeuje grob svakih stotinu
godina. Jedan od najvanijih odjeljaka bavi se sa pravovier-
nim i krivovjernim uenjima o ruhu. Al-Hunefa', ili pravi
vjernici, raspravljaju sa sabiitima (as-sabi'a), koji su duali-
sti, emanacionisti i gnostici. Njegova ocjena sabiitskih gledi-
ta vjerno odraava uenja Ihwan as-Sata', koji ue da je
ovjek cjelina sastavljena od tvarnog tijela i duhovnog nafsa,
te da supstancija nafsa potjee od sfera (al-afliik). On primje-
njuje izraz rii.~iini na sve duhove, dobre i zle. Njegov opis
naravi ovjeka, sa tri due (biljkovita, ivotinjska i ljudska),
svaka sa svojim ishoditem, potrebom, mjestom i moima,
lii na opis Ihwan as-Safa'. Ali on odbacuje novoplaton-
sku ideju da su ljudske due (nufii.s) ovisne o duama nadljud-
skog duhovnog svijeta a i hermetika uenja da je nafs, bitno,
zao, i da se spas sastoji u odrjeenju ruha od tvarnih tijela.
Doista, aristotelsku analizu ljudske due, kakva je dana u O
dui i predana od Aleksandra Afrodizijakog i Porfirija, uz
malu izmjenu su usvojili arapski filozofi, kao al-Kindi, al-
-Farabi, a oba su napisala Kuab an-nafs, Ibn Sina koji je
napisao dva djela, te Ibn Miskavajh, iji Tahdib al-ahlaq
ima istu nematerijalnu i funkcionalnu psihologiju za svoju
etiku osnovu. A-ahrastani je dovrio dugo traeno tuma-
enje sukobnih upotreba nafsa i ruha u grkoj i kranskoj
batini, te u kur'anskoj i islamskoj tradiciji. Ali filozofi, ak
uz njegovu podrku, nisu mogli nametnuti grku psihologiju
pravovjernom Islamu. Mutakallimii.n i velika veina musli-
mana proirila je opseg kur'anske terminologije, ali je zadr-
ala tradicionalna gledita o naravi due kao izravnom Alla-
ho vom stvaranju koje ima razliite kvalitete.
Aristotelov princip netjelesnog karaktera duha, ipak,
naao je stalno mjesto u islamskom uenju putem utjecaja
najveeg teologa, al-Gazalija. On odreuje ovjeka kao
duhovnu supstanciju (gawhar ruhiini), a ne sputanog u
tijelo niti utisnutog u njega, niti pridruenog njemu, niti
odvojenog od njega, ba kao to Allah nije ni izvan ni unutar
svijeta, a jednako i aneli. Duh posjeduje znanje i opaanje i
nije, stoga, akcident. Za Gazalija su rijei nafs, rii.~ i qalb
(srce) imena za tu prostu supstanciju koja je sjedite umnih
postupaka. Ona se razlikuje od ivotinjskog ruha, pobolj-
ano ali smrtno tijelo u kojima se nalaze osjeti. On poistovje-
uje netjelesni rii.~ sa an-nafs al-mutmai'nna i ar-ruh al-
-amn iz Kur'ana. On, onda, izraz nafs koristi takoer za
tijelo ili niu narav, koja se mora disciplinirati u interesu
etike.
Stav al-Gazaliia bio je stav teistikih filozofa openito, kao
i nekih mutazilita i iita, ali nikad nije prevladao u Islamu.
Veliki filozof i teolog, Fahr ad-din ar-Razi nije ga mogao
primiti. On priznaje snagu uenja o tijelu, te odbacuje, kao
neosnovano, gledite filozofa da je nafs supstancija koja nije
tijelo i da je netjclesan.
Dua
kozmogonije i psihologije sadr0
I. rasprave o: l) klasi netjelesnih supstancija, 2) nebeskim
inteligencijama, 3) duama sfera, 4) netielesnosti ljudske
due, 5) njezinom stvaranju, 6) povezanosti s tijelima i
7) njezinom preitku. Njegova kozmogonija ukratko izgleda
ovako: Allah, zbog svoga jedinstva, stvara samo jednu Inteli-
genciju. Ta Druga inteligencija, koja proistjee prva iz
Allaha, je uzrok svih drugih mogunosti i nije tijelo, ni
izvorna tvar ni oblik. Ona je drugostepeni uzrok naredne
inteligencije s duom (nafs) i sferom (falak). Tu proistjee iz
druge trea inteligencija i tako do desete koja je rii.~ iz s.
LXXVIII, 38, a koji djelotvorno utjee na svijet elemenata i
koji proizvodi duhove (arwii~) ljudskog roda. Dalje te
inteligencije su uzvieni ili nebeski aneli, koje filozofi zovu
an-nufii.s al-falakiyya i nii nufii.s, koji su od dvije klase:
zemaljski aneli, koji nadziru proste elemente, i zemaljske
due, takve kao razumne due (anfus natiqa), koje nadziru
pojedinane osobe. Osim toga postoje netielesne supstancije,
bez uinka i kontrole, koje su aneli, neki dobri, a neki zli, i
dini ([linn), koji su spremni i za dobro i za zlo. Psihologija al-
-Bajdavija slina je al-Gazalijevoj. Za besmrtnost due predo-
ava on pet dokaza na temelju razuma, etiri iz Kur'ana i
jedan iz Predaje. Njegov komentar dodaje da to dokazuje
samo da se dua razlikuje od tijela. On, onda, dokazuje da su
svi nufii.s stvoreni kada su njihova tijela dogotovljena. Nafs
nije otjelovljen u tijelu i nije u njemu zatvoren, ali mu je
pridruen kao ljubavnik dragoj. On je povezan sa ruhom
koji dolazi iz srca i stvoren je od najfinijih hranjivih estica.
Razumni nafs proizvodi snagu koja s ruhom struji kroz
tijelo, proizvodei u svakom organu njegovu vlastitu funk-
ciju. Te funkcionalne moi su zapaajne, a to su pet izvanj-
skih osjeta, te pet unutranjih sposobnosti opeg osjeta,
mata, poimanje, pamenje i razum, te aktivna sposobnot,
koja je voljna i naravna.
Vladajue islamsko uenje o porijeklu, naravi i budunosti
ar-ruha i an-nafsa potpuno je izloeno u Kitab ar-ruhu Ibn
Kajima al-Davzija. U vezi sa specifinom naravi nafsa, on
navodi saetke al-Aarija i ar-Razija te pobija argument ovog
zadnjeg da mutakkallimii.n (teolozi) dre da je ovjek, prosto,
osjetilno tijelo i kae da sav inteligentni svijet smatra da je
ovjek oboje, tijelo i duh. Rul; se poistovjeuje s nafsom, te
je i sam tijelo, koje se razlikuje u sri (al-miihiyya) od
osjetilnog tijela, proimajui tjelesne dijelove kao voda ruu.
On je stvoren, ali trajan; on povremeno odlazi od tijela u snu;
kada tijelo umre, on odlazi radi prvog suda, vraa se tijelu
radi ispitivanja Munkara i Nakira, te, osim u sluajevima
poslanika i muenika, ostaje u grobu unaprijed osjeajui
blaenstvo ili kaznu sve do Oivljenja. On odbacuje Ibn
Hazmovo uenje da je Ademovo potomstvo u al-Barzahu gdje
eka vrijeme da bude udahnuto u zametke. On iznosi 116
dokaza za tjelesnost ruha, 22 pobijanja suprotnih argume-
nata i 22 opovrgavanja prigovora.
Rani sufije su prihvatili materijalnost ruha. Al-Kuajri i
al-Hudviri nazivaju rii.~ finom, stvorenom supstancijom
('ayn) ili tijelom (gism), smjetenom u osjetilno tijelo, kao sok
u zeleno drvo. Nafs je sjedite prijekora dostojnih svojstava.
A sve zajedno ini ovjeka.
Osim filozofskog stava o nematerijalnosti ruha, koji je al-
-Gazali uinio pravovjernim, druga tumaenja duha su, u
135
Dua
--- - - - - . _ - .-----r-
biti, teozofika. Ibn al-Arabi dijeli stvari: u tri klase: Allah,
koji je Apsolutni Bitak i Tvorac, svijet i neodredljivo tertium
quid sluajnog postojanja koje je pridrueno Vjenoj Zbilji i
vrelo je supstancije i specifine naravi svijeta. Ono je sveopa
i zajednika zbilja svih zbilja. Slino, i ovjek je posredno
stvorenje, barzah izmeu Allaha i svijeta donosei zajedno
Boansku Zbilju i stvoreni svijet, te namjesnik koji povezuje
vjeita imena i proizvedene oblike. Njegov ivotinjski duh
(ruJ;) je od udahnua boanskog daha, a njegova razumna
dua je od sveope due, dok je njegovo tijelo od zemaljskih
elemenata. ovjekov poloaj kao namjesnika i njegova sli
nost boanskom prisuu dolaze od te sveope due, koja ima
razna druga imena, sveti duh (rUJ; al-qudusi, prva inteligen-
cija, namjesnik, savren ovjek i ruJ; svijeta zapovijedi, a za
koju al-Gazali dri da je Allahovo izravno stvaranje. U svome
Fusiisu on kae da se Allah pojavljuje Samome Sebi u
obliku koji, tako, postaje mjesto oitovanja Boanske biti. To
mjesto dobija rub, koji je Adem, halifa i savreni ovjek.
On razmatra bit i svojstva ruha, navodei, meu ostalim,
pogled, koji je, kae, pripisan: al-Gazaliju. On nalazi da su
razlike u uenju nekodljive, poto se svi slau da je ruJ;
stvoren. U raspravi o nafsu i ruhu, on opisuje kako ljudi
mogu dosei odliku savrenog ovjeka. putem njegovanja
kvaliteta ruha i zatomljivanja nafsa.
Njegov suvremenik, pjesnik Ibn al-Farid, povremeno poi-
stovjeuje svoj vlastiti rUJ; s onim od kojeg proizlazi svako
136
dobro i sa polom: (qutb) oko kojeg se kreu nebesa. AI-
-Kaani objanjava da je to istovjetnost s najveim duhom i
najveim polom, Sabiratelj komentara pjesnikovog Divana
tvrdi da su otjelovljenje (hulul) i poistovjeenje (iuihad) s
Allahom nemogui, ali postoji stvarno ieznue: (fana') i
sjedinjenje (toasl} ruha i nafsa u Allahovom nafsu, budui
da je Njegov nafs njihov nafs.
Abdelkerim al-Dilani vodi taj stav egzistencijalnog
monizma u animistiki panteizam. On, u djelu al-Insn al-
-kamil izraze ruJ; al-qudus, ruJ; al-aruxili i riih. Allah
dri za posebni aspekt Boanske Zbilje, a ne da budu obuh-
vaeni pod zapovijed Budi!, niti stvoreni. Taj duh je
boanski aspekt u kojem se nalaze stvoreni duhovi svih
egzistencija ili bia, senzibilnih i inteligibilnih. Sama egzi-
stencija postoji u Allahovom nafsu, a Njegov nafs u Njegovoj
Biti. Osim toga, svaka senzibilna stvar ima stvoreni duh
iruh). Jedan od aspekata anela iz s. XLII,52, koji se zove
Allahova zapovijed (amr), a koji je jedan Allahov aspekt, dan
je u Muhammedovom ruhu, koji se poistovjeuje kao rUJ;
spomenut u ajetu. Anelski i boanski rub, zbog toga,
postaje Ideja (haqiqa) Muhammeda i on, zbog toga,
postaje savren oviek. Rub, koji je specifina narav
ljudskog nafsa, ima pet imena: ivotinjski, onaj koji nalae
zlo, nagonski, pokudni i spokojni. Ako boanske kvalitete
stvarno opisuju nafs, onda imena, kvalitete i biti gnostika
('arif) jesu oni isti koji pripadaju Znanome (Ma'rUf).

4-
LEKSiKON
iSLAMA
HILIJA (a. al-giihiliyya), oznaka je za doba i kul-
turno stanje predisiarnske Arabije. Pojam biva, pri-
godno, proiren i na predislam ski Stari svijet openi
to, tj. implicite na staroorijentalne kulture. Openiti pojam
dahilije izveden je od aktivnog participa giihil (otprilike:
onaj koji ne zna). U muslimanskom shvaanju te rijei,
giihil oznaava predislamskog Arapa, koji ivi u neznanju
pravog, boanskog zakona. Dodue, predislamskim precima
se odavalo priznanje za neke vrline, tako posebice za osjeaj
asti, hrabrost, gostoljubivost i veleduni postupak s pobije-
enim neprijateljem. Na isti nain visoko su se cijenili pjes-
nici Dahilije. Relativno nisko kulturno stanje predislamskih
Arapa bilo je, u srednjem vijeku, omiljeni predmet poruge
jednog nacionalistikog pravca koji je bio protiv Arapa, tzv.
uubije.
v
AIZ (a. gii'iz) se openito smatra jednom od pet
Dl zapovijedi (al-ahham al-hamsa) i sinonimom je
rijei mubdh, doputen, a oznaava radnju koja je pravno
neutralna, niti zabranjena niti preporuena ili nareena, za
koju neemo biti nagraeni, ako je izvrimo, niti kanjeni
ako propustimo to uiniti. Ali daiz je mnogo iri pojam, te
svojim znaenjem dopustiv, openito prihvaen ne obuh-
vaa samo mubah, ve sve to pravno nije zabranjeno, tako
wiigib, mandub i makruh, Ta se rije moe shvatiti ne samo
kao pravni, ve i kao intelektualni termin u kojem sluaju
znai ono to nije nezamislivo, bilo da je potrebno, vjero-
jatno, nevjerojatno ili mogue.
v
AMIJA (a. masgidv; srpskohrvatski naziv damija,
Dl primljen preko turskog, potie od arapske sintagme
(al-masgid) al-gami': velika, sredinja damija u kojoj se
obavlja molitva petkom; rije mesdid upotrebljava se u nas za
svaku manju islamsku bogomolju.
Porijeklo damije.
Rije se u Kur'anu koristi, prije svega, za mekansko
svetite, al-Masgid al-haram (s. II, 139, 144, 145, 187, 192,
214; V, 3; VIII, 34; IX, 7, 19, 28; XVII, l; XXII, 25;
XLVIII, 25, 27), a po starijim vrelima ve i umekansko
doba. Nadalje se s oznakom al-Masgid al-aqsd (s. XVII, l),
prema Predaji, mislilo na jeruzalemsko svetite, a u legendi o
sedam spavaa naziva se mesdidom svetite groba, istina
Damija
kransko, a u svakom sluaju predislarnsko (s. XVIII,20).
Rije se, dakle, koristi za predislamska svetita, koja pripa-
daju Bogu i gdje se Boga zaziva, premda Muhammed nije
mogao priznavati s njima povezane obrede. U tom opem
znaenju koristi je, sigurno, i ovaj kur'anski iskaz: A da
Allah ne suzbija neke ljude drugima, do temelja bi bili
porueni samostani, i crkve, molitvena mjesta, a i mesdidi
(s. XXII,40). Isto tako, rije se koristi i u hadisu o abesinskoj
crkvi (Buhari, Muslim), i u jednom drugom o idovskim i
kranskim svetitima groba (Buhari, Muslim). Jo Ibn Hal-
dun koristi rije u najirem znaenju hrama, obrednog mjesta
neke vjere. Dakle, ona nije neka specifino islamska oznaka,
to se slae s Muhammedovim stavom spram ranijih vjera:
budui da je Ibrahim (Abraham) bio musliman (tj. vjerovao u
jednog Boga), to je i Davud (David) imao mesdid.
Glavni mesdid za Poslanika uvijek je bilo mekansko
svetite, ve i prije njega zvano takoer bay t Alliih. Bitna
optuba protiv Kurejita bila je da su vjernike protjerali iz al-
-Masgid al-harema (s. II,2l4; V,3; VIII,34; XXII,25;
XLVIII,25), to je utoliko nepravednije ukoliko su oni to-
vali pravog gospodara svetita. Naime, al-Musgid pripada
pravom Bogu (LXXII,18); zato je besmisleno da oni koji u
Boga ne vjeruju spreavaju zazivanje Boga u Bojoj damiji
(II,108). Stoga je dosljedno kada se u god. 9. po Hidri
obznanilo: mnogobocima se ne doputa posjeivati Boju
damiju, (S. IX,17 i dalje). Sira se slae s Kur'anom u tome
da je svetost al-Masgid al-horama Poslaniku, koji se na to
navikao od djetinjstva, ostala uvijek neto samo po sebi
razumljivo. Kao i drugi Mekanci, on i njegove pristae
redovito su inili tauxif oko Kabe i ljubili Crni kamen; esto
se navodi da je on, kao i njegovi sugraani, sjedio u Mes-
didu, sam ili s nekim pristaom, ili u sporu s protivnicima.
Prenijelo se da je on vrlo esto pored Kabe, izmeu jemen-
skog kuta i Crnog kamena, obavljao saldt.
U Meki islamska prvotna zajednica nije imala neko
posebno mjesto za svoje bogosluje. Poslanik je sa svojim
prvim mukim pristaom, Alijem, obavljao salat potajice u
mekanskim klancima, a isto tako s drugim najstarijim drugo-
vima. Inae se ponajvie govorilo o osamljenim Poslanikovim
molitvama, dijelom pored Kabe, a dijelom u njegovoj kui.
Da su se vjernici esto zajedno molili, moralo bi se samo po
sebi razumjeti; to se obavljalo u jednoj kui. Prigodno je i
Omar s drugima obavljao obrednu molitvu pored Kabe,
137
Damija
prkosio Kurejitima. Kada je Poslanik kasnije ukinutu
objavu, koja je uvaavala boginje al-Lat, al-Tlzza i Manat,
uio (recitirao) u damiji, sudjelovali su, po jednoj prii, ne
samo vjernici, negi i prisutni mnogoboci. Privatno molitvi-
te, mesdid, imao je u Meki Abu Bekr, i to se u svome
dvoritu pored vrata; Kurejiti su mu prigovarali, jer su to
gledali ene i djeca, te su mogli biti zavedeni.
Kur'anski objavljena vjera, u principu, je svetite uinila
suvinim. Svako mjesto bilo je po sebi i za sebe pred Bogom
jednako, a obredno iskazana smjernost pred Bogom mogla se
obaviti svagdje; odatle i Muhammedov iskaz da je cijelu
zemlju dobio kao mesdid, dok su se raniji ljudi mogli moliti
samo u sinagogama i crkvama te, nadalje, iskaz: Tamo gdje
te zatekne molitveni as, treba obaviti salat, i to je mesdid.
Po predaji je Poslanik doao do Medine, jaui na devi, sa
Abu Bekrom. Deva se zaustavila na odreenom mjestu. Tu je
on obavio molitvu; a odmah potom je naloio da se gradi
damija, te je kupio za 10 dinara komad zemlje od dva
siroeta, Sehla i Suhejla, koja su bila pod zatitom Muaza ibn
Afra, nakon to je odbio da zemljite preuzme na poklon;
stanovao je kod Abu Ejuba dok se damija i njegov stan nisu
dogotovili. Za to vrijeme se molio na raznim mjestima. Po toj
predaji, Poslanik je zgradu damije od poetka isplanirao, a
izbor mjesta je preputen udi jahae ivotinje. Po drugoj
predaji, Poslanik se, istina, naselio kod Abu Ejuba, ali je
tokom prvog vremena obavljao salat kod Abu Umama
Asada, koji je imao privatni mesdid, te koji se zajedniki
molio sa susjedima. Potom je Poslanik iskazao elju da kupi
susjedno zemljite, to je i uinio. Tlo je bilo prekriveno
grobovima, ruevinama i palmama, a koristilo se kao logori-
te deva. Mjesto je oieno, palme posjeene, a zidovi
podignuti. Vjernici su sudjelovali u radu, a kao graevni
materijal koristila se, najprije, na suncu peena cigla, labin.
Ustrojba se sastojala od dvorita, koje je okruivao cigleni zid
podignut na kamen, a imalo je tri ulaza; vratni potpornji bili
su od kamena. Na najprije praznoj strani kible (qibla, dakle,
sjeverni zid) postavljena su posjeena palmina stabla kao
stubovi, a izveden je krov iznad toga od palminog lia i
ilovae. Na istonoj strani izgraene su dvije kolibe iz slinog
materijala za ene, Sevdu i Aiu; njihovi ulazi otvarali su se
prema dvoritu i bili su pokriveni tepisima; kasnije je broj
narastao na devet kuica za Poslanikove ene. Kako je kibla
pomjerena na jug, ostao je nadsvoeni otvoreni prostor sje-
vernog zida. Pod njim, zvanim suf]a ili zulla, zadravali
su se beskuni Drugovi. Graevina je bila gotova nakon
sedam mjeseci. Damija je bila vrlo jednostavna. U stvari je
predstavljala samo ograeno dvorite; krov je inila suffa na
sjevernoj strani, a vjerojatno je kasnije i strana kible dobila
nadsvoeni otvoreni prostor, jer je Poslanik izlagao oslonjen
na palmino stablo, a to je, sigurno, bilo na toj strani. Damija
je bila dvorite od Poslanikovih stanova, ali, istodobno, i
sabiralite vjernika i mjesto zajednike molitve.
Po vrelima, od poetka je Poslanikova nakana bila da
odmah izgradi damiju u Medini; po jednoj kasnoj predaji,
ak mu je Debrail naredio u ime Boje da sagradi Boju
kuu. Moda je to obojeno kasnijim prilikama, U svakom
sluaju, mesdid nije bio samo svetite. Tako je Poslanik
primio u damiji neznaboake Sakifite (Taq!f) na prego-
vore, te je ak dao u dvoritu podii za njih tri atora; i
138
izaslanici Temima kretali su se slobodno po damiji i pozivali
Poslanika da nakon molitve pregovara i s njima. Nakon bitke
kod Uhuda proveli su medinski glavari no u damiji. Avsiti
su tu njegovali svoje ranjenike; jedan zarobljenik bio je vezan
za jedan od damijskih stubova. I mnogo toga slinog se
nalazi u predajama. Jo je Omar kao halifa nalazio tuince da
spavaju u kutu damije.
Sve se to vie doimalo kao glavni stan, nego molitveno
mjesto u strogom smislu rijei. A s druge strane, damija je,
od poetka, sluila za zajedniku slubu Boju, te time nije
dobila karakter samo privatnog Poslanikovog dvorita. Ono
to je Poslanik od poetka zamiljao njome, bilo je: Mesdid
se mora stoga, sa rastuim znaenjem Islama, brzo razviti u
religiozno politiko sredite nove zajednice. Oba gledita ne
mogu se odvajati u Islamu, osobito starijem. Damija je
mjesto, gdje se vjernici skupljaju oko Poslanika za molitvu,
ovdje on dri svoje govore, koji sadre kako zahtjeve za
pokornost Bogu tako i drutvene uredbe; odavde je on
upravljao religiozno-politikom islamskom zajednicom. Iz
medinske damije razvio se tip islamske damije.
Poslanikova damija u Medini nije bila jedina u njegovo
doba utemeljena, pa ak, po predaji, ni prva; to je trebala biti
damija u mjestu Kuba. U tom selu zadrao se Poslanik, pri
svojoj Hidri, u rodu Amra ibn Aufa, te je tu bio neko vrijeme
(ono se kree od 3-22 dana). Po jednoj predaji, pri svome
dolasku je naao damiju, koju su sagradili prvi doseljenici iz
Meke i Ansari i on je u njoj obavio molitvu. Po drugoj, sam je
Poslanik utemeljio damiju na mjestu koje je pripadalo njego-
vom domainu Kulsumu. Kasnije je Poslanik svake subote
posjeivao Kubu i tu se molio. Zna se (iz s. IX,108) i za
gradnju damiie na tetu (m. ad-dirar), koja je osuena.
Po predaji je ova objava nastala u god. 9. po Hidri; kada je
Poslanik kretao na Tebuk, reklo mu je pleme Benu Salim da
eli graditi damiju da bi olakali slabim i starim ljudima, te su
molili Poslanika da se tu pomoli i time joj iskae svoje
priznanje. Poslanik je to odgodio do svoga povratka, ali je
onda dola ta objava, jer su damiju utemeljili licemjeri, na
poticaj Abu Amira ar-Rahiba koji se borio protiv Poslanika.
Moglo bi se pomisliti da se, naelno, nije prihvaala neka
druga damija do medinska. Ali tada bi se morala odbaciti sva
predaja, jer, prema njoj, Poslanik nije bio protiv nove damije,
a njegov gnjev se odnosio samo na to to su je utemeljili
goropadni protivnici. U stvari, postoje naznake da su ve u
Poslanikovo doba postojale razne damije. Tako u Kur'anu:
U damijama ... i milostinju udjeljuju. (s. XXIV,36 i dalje).
Ako je ova objava medinska, teko bi se mogla odnositi na
idove i krane; a sasvim je jasan ovaj iskaz: od tada postite
do noi. Sa enama ne smijete imati snoaja dok ste u itikafu u
damijama (11,187)
Nastanak damija nakon Poslanika.
Koje je znaenje zadobila medinska damija ve u
Muhammedovo doba kao sredite vladanja i islamskog
obreda, najbolje se vidi po tome to su islamske vojskovoe
odmah po osvajanju mislile na utemeljenje damije kao sre-
dinjeg mjesta okupljanja.
Prilike su neto drugaije, ve prema tome da li se radilo o
novoosnutku ili o ve postojeem gradu. Znaajni primjeri
prve vrste su Basra, Kufa i al-Fustat. Basru je utemeljio Utba

ibn Gazvan kao vojni tabor za z~movanje gOd~l~ ~
16 ili
po Hidri. Damija se izgradila u sredini i ispred nje dar al-
-imara, stan vojskovoe sa zatvorom i divanom. Najprije se
molitva obavljala na javnom, omeenom mjestu, a kasnije je
cjelina izgraena od trske i, kada su ljudi polazili u rat,
izvlaili su trsku i slagali. Abu Musa al-Aari, koji je kasnije
postao Omarov namjesnik, gradio je od ilovae i za krov
koristio travu. Jednako je bilo ustrojeno u Kufi i al-Fustatu,
U drugim sluajevima, muslimani su se smjetali u stare
gradove, bilo da su bivali osvojeni ili ugovorno zadobijeni.
Pri ugovoru pridravali su sebi jedno mjesto za svoju da-
miju. Primjere za to pruaju al-Medain, Damask i Jeruza-
lem. U prvom je 16. god. Sad ibn Abi Vakas podijelio kue
muslimanima, a Kisrin lwan ureen je za damiju, te je on
tu obavio molitvu pobjede. U Damasku, koji je uzet preda-
jom god. 14. ili 15, tradicija je prenijela da je podijeljena
Ivanova crkva, tako da je istona polovica postala musliman-
ska; ipak se ini da su tu muslimani podigli vlastitu da-
miju, i to tik do crkve; a isto tako je sasvim blizu bila al-
-Hadra', palaa upravljaa, iz koje je, kasnije, vodio
izravni ulaz u maqsiiru. Ali mogunost poretka kakav je
ustvrdila predaja, nije se mogla odbaciti; on je drugdje
valjano posvjedoen: tako su u Himsu (Homsu) muslimani i
krani dijelili zajedniku zgradu za damiju i crkvu, a iz
izvjetaja Istahrija i Ibn Haukala proizlazi da je to jo bio
sluaj u doba njihovog zajednikog izvora, al-Balhija (921);
slino je potvreno i za Dabil u Armeniji.
U Jeruzalemu su postojali posebni odnosi. Muslimani su
priznavali tamonje svetite, te su osvajai u gradu, koji se
predao, tragali za njim. U stvari to znai da je Omar god. 17.
podigao damiju na mjestu Sulejmanovog (Solomonovog)
hrama. Nedvojbeno je da se Qubbat as-Sahra (Kupola
na stijeni), koja je zamijenila Omarovu damiju, nalazi na
mjestu starog hrama. Zgrada je bila jednostavna, kao i druge
damije u Omarovo doba. Interesanto je da je i ta jednostavna
damija, kao i druge novopodignute, bila etverokutna; uspr-
kos svojoj jednostavnosti, mogla je primiti 3.000 ljudi.
Jo pod Muavijom podignut je na stari nain novi grad
Kajravan, kao vojni tabor sa damijom i dar al-imrom u
sredini.
Damije nisu postojale samo u gradovima. Kada su se
plemena obavezala Poslaniku na Islam, morala su obavljati i
salat, te su morala stvoriti islamsko sabiralite. Tako se
pria da je ve god. 5. pleme Sad ibn Bekr utemeljilo damiju
i koristilo ezan; a jednako je reeno za pleme Benu Dahima,
koje je bilo u blizini Meke, da je u god. 8. podiglo damiju.
Damija u Kubi je bila damija plemena Amra ibn Aufa, a
prema predaji je Benu Ganm ibn Auf bilo zavidno zbog toga,
te je izgradilo suparniku damiju.
Plemenske damije bile su znak i u Islamu potvrene
samostalnosti plemena. U Medini je, time, postojalo ovo
stanje: plemena obino imaju vlastite damije, a jedna da-
mija je glavna. Vjerojatno je to sluaj ve u doba Poslanika;
jer odmah, pri prvim osvajakim pohodima, damije su se
podizale po tom principu. Omar je pisao Abu Musi u Basru,
da on podigne jednu damiju li 'l-gam'u i damije za ple-
mena, te da petkom ljudi trebaju doi u sredinju damiju;
jednako je pisao u Kufu i u Misr; obrnuto, u Siriji, gdje se
nastanilo u stare gradove, ne utemeljuju se plemenske da-_l
139
Damija
mije. U sredinjim damijama, plemena, zauzvrat, imaju
svoja posebna mjesta. Slina svjedoanstva postoje i za Irak.
Te plemenske damije bile su u doba stranakih borbi
prirodna sredita dotinih plemena, damija je bila medlis,
gdje se vijealo i s ijih minbera su se ljudi upuivali; esto
su se, zato, borbe usredotoavale oko tih damija. Ljudi
vae damije- (ahl masgidikum), bilo je isto to i vaa
stranka. Slino tome, kad su nastajale nove stranke, dobi-
jale su, naravno, i vlastite damije. Kasnije se ulo za da-
mije Hanbalita u Bagdadu, u kojima je uvijek nastajala buka
i buna. Dolazilo je do toga da su razne stranke u jednom
gradu dijelile glavnu damiju, ali je, po pravilu, bilo druga-
ije. Prije svega su suniti i iiti, po pravilu, imali posebne
damije.
Po starim povjesniarima, gradovi, s kojima su muslimani
sklopili pogodbu, dobijali su pristanak da zadre svoje
crkve, dok su u osvojenim gradovima one pripale muslima-
nima. Ponekad se izvijestilo da su krani zadrali odreeni
broj crkava, tako u Damasku; poteno govorei, pitanje je
da li je to bila redovita pojava. U svakom sluaju, svagdje su
prisvojene mnoge crkve; tamo gdje se masovno prelazilo na
Islam, to je onda bilo sasvim i logino. Preuzete crkve su se,
katkada, koristile za stanove; kasnije se dogaalo da su
sluile za upravu kao divani (Egipat god. 146). Ali je bilo
najblie da se pretvore u damije. Najznaajniji primjer te
vrste je Damask, gdje je al-Val1d ibn Abdelmalik god. 705.
oduzeo kranima Ivanovu crkvu i dao je nanovo pregraditi,
dok je kranima ponudio jednu drugu. Osobito u selima,
nakon postupnog prijelaza itelja na Islam, crkve su se
pretvarale u damije. U prvoj islamskoj generaciji u Egiptu
u selima nije bilo damija. Ali kada je al-Memun vodio
borbu protiv Kopta, mnoge crkve su pretvorene u damije.
I o damijama u Kairu je izvijeteno da su bile pretvorene u
crkve. Tako je jedna damija, po predaji, trebala biti nedo-
vrena jakobitska crkva, okruena idovskim i kranskim
grobovima, a sasvim blizu je al-Hakim pretvorio jakobitsku
i nestorijansku crkvu u damije. I druga svetita, kao i ona
ljudi Knjige, pretvorena su u damije (hramovi oboavate-
lja vatre, stari hramovi i sl.).
Ali, sam Islam je izgradio povijesne asocijacije koje su
uskoro morale dovesti do nastanka novih damija. Nakon
Poslanikove smrti, uspomene na njega bile su tako dragocjene
da su mjesta, gdje je on molio, dobila posebno znaenje, te su
se njegove pristae najradije tu molile. Brzo su, zato, nastale
damije na putu izmeu Meke i Medine, tamo gdje se, po
svjedoenju Drugova, Poslanik molio (tamo gdje se borio, na
putu ka Bedru, u Hajbaru, kod Taifa, gdje se molio itd.).
Uostalom, na razne naine nastojalo se damije vezati za
uspomene na Poslanika. U Medini su se nalazili Masgid al-
-Bagla, gdje su dokazani tragovi njegove ivotinje, Masgid al-
-igiiba, gdje je usliao neku molbu, Masgid al-Fath, gdje se
sjea pobjede nad Mekancima, itd. Osobito je u Meki bilo
mnotvo mjesta, koja su posveena uspomenom na njega i
stoga su pretvorena u molitvena mjesta. Najplemenitije mjesto
za glavnu damiju bila je Hadidina kua, zvana Mawlid as-
-Sayyida Fatima, jer se u njoj rodila njegova ki Fatima.
Kuu je preuzeo Alijev brat Ukajl, a od njega ju je kupio
Muavija i pretvorio u damiju. Zatim dolazi kua, gdje je
odravao svoje prve tajne sastanke, a stekla ju je mati Haruna
Damija
ar-Raida, prilikom hodoaa god. 787. i pretvorila u da-
miju. Ona je kupila i Poslanikovu rodnu kuu, Mawlid an-
-Nabi, i od nje napravila damiju. Uspomene su se onda
proirile i na Poslanikove drugove (Hamzu, Omara i Aliju,
Hadidu, Aiu itd.), pa su svi dobili svoje mesdide; nadalje
se jednako postupilo sa predislamskim linostima koje spo-
minju ranije svete knjige (Adem - Adam, Ibrahim - Abra-
ham, Ismail- Ismael). Tako se II Hidazu dobio niz damija,
koje su bile povezane s Poslanikom, njegovom obitelji i
drugovima, te su stvarale islamsku povijest, a i postale ona.
S druge strane su se u ranijim kranskim zemljama
preuzela stara svetita, koja su, putem asimiliranih ranijih
religija, bila povezana s tom povijesti. Tako je Omarova
damija u Jeruzalemu, podignuta na mjestu Hrama, poi-
stovjeena sa al-Masgid al-aqsa (iz s. XVII, l, te time
povezana i sa Poslanikovim nonim uspeem). U Egiptu je,
npr., Ibn Tulunova damija podignuta tamo, gdje je Musa
(Mojsije) govorio sa svojim Gospodarom; postoji i Masgid
Ya'qiib wa Yiisuj, a i Ibrahimova damija, i to na vie
mjesta. Glavna damija u Sani bila je izgraena od strane
Nuhovog (Nojevog) sina. Dri se da su se na mjestu kufske
damije molili ne samo Ibrahim, nego i mnogi drugi posla-
nici, te i svete osobe zvane wai.
Posebna vrsta damija, utemeljenih zbog uspomene, bile
su one koje su se povezale sa nekim grobom. I tu se pove-
zalo staro i novo. Tako su grobovi otaca bili od davnina
sveta mjesta, te se to postupno preuzelo i u Islam. Opa
tenja, da se istaknu mjesta prvih vjesnika Islama, prirodno
se usredotoila oko grobova gdje su poivali. I u Kur'anu se,
u vezi sa Sedam spavaa, spominje grobni mesdid (s.
XVIII,20). Ve u god. 6. po Hidri su drugovi Abu Basira
podigli damiju na mjestu gdje je umro i pokopan. I Posla-
i nik je redovito posjeivao grobove muenika palih na
Uhudu. Mada u prvo vrijeme nema osobite sklonosti da se
obiljeavaju grobovi, ipak se ta tenja manje snano oituje
kod Ibn Ishaka, koji je umro oko 768. god., nego kod al-
-Vakidija, koji je umro 823. god.
U 3. st. po Hidri dovrene zbirke hadisa sadre rasprave
o tome da li se grobovi smiju koristiti kao obredna mjesta i,
u vezi s tim, da li se pored njih smiju dizati damije. Hadisi
su temeljito protiv toga, to je, sigurno, bilo u Poslaniko-
vom duhu. Tako: "Sala t na grobitima (fl al-maqdbir) je
mahruh; ne sjedi pri grobovima i ne moli se kod njih.
Rasprava u Hadisu drala se, prije svega, toga da su grobna
svetita odbojan idovsko-kranski obiaj. Premda je to
gledanje na grobne damije uvijek ostalo ivo u manjim
krugovima, ipak je prevladao obiaj da se pri grobovima
grade damije. Tumai Hadisa, kao npr. an-Navavi i al-
-Askalani objanjavaju to tako da je zabranjeno samo pretje-
rano velianje (ta'?lm) mrtvih, zbog ega se grobovi ne
smiju koristiti kao kibla; inae smije se boraviti u damiji u
blizini groba nekog pobonog ovjeka.
Oznaka grobne damije esto je qubba, rije koja se
koristila za ator, ali, kasnije, i kupolu, koja je obino
natkrivala grobove, te je tako openito postala oznaka za
svetite neke svete osobe. I maqdm oznaava malo damijsko
molitveno mjesto (xkapelu) kod groba neke svete osobe.
I Obia. j da se kube koristi za obiljeavanje.. groba svete osobe
bio je vrsto ukorijenjen na bizantskom podruju. Ali
-.-~-------
140
glavna oznaka za svetite uz grob je mahad (mehed); to
oznaava mjesto, gdje se tuje svetu osobu, a od islamskih
grobnih mjesta posebice ono obitelji i drugova Poslanikovih,
ali i drugih priznatih svetih osoba.
Korienje grobova Muhammeda i njegovih blinjih za
svetita ini se da se postupno ostvarilo. Muhammed, Abu
Bekr i Omar pokopani su uz Aiinu kuu; kraj nje su
stanovali Fatima i Ali. Aia je dala napraviti zid izmeu
svoga stana i grobova, jer su posjetitelji, inae, uzimali sa
sobom zemlju s Poslanikovog groba. Kue Poslanikovih
ena ostale su kakve su i bile, dok ih al-Valid nije uzeo u
svoje ruke; on ih je poruio i podigao novo zdanje. Grobovi
su bili okrueni petokutnim zidom; a sve se nazivalo ar-
-Rauida, vrt; tek je kasnije iznad toga podignuto kube.
Na medinskom groblju al-Baki nastao je postupno cijeli niz
meheda. Takve damije uz grob smatrane su svetima
(muqaddas), a posjeivalo ih se radi barake (bereketa).
A onda se postupno stvorilo bezbroj svetih mjesta. Tako se
gubila granica izmeu damije uz grob i drugih damija,
vezanih za kakvu uspomenu. esto se autentinost groba nije
mogla ni dokazati. U Mehed Aliju tuje se Alijev grob, ali Ibn
Dubeir doputa da se on tu ne nalazi. Tamo gdje prevlada-
vaju iiti, nastalo je mnogo grobnih damija za ahi al-bayt. Ibn
Dubeir spominje u Egiptu 14 mukaraca i 5 ena iz Poslani-
kovog roda, koji se tu tuju. Sve se vie stvaralo svetita uz
grob. Nakon Drugova dole su svete osobe, koje su se
odlikovale uenou, askezom ili udima, upor. a-afiijevo
svetite u Kairu i ono Ahmeda al-Bedevija u Tanti.
Uz mnoga grobna svetita svetih osobnosti iz ranijih vjera,
pridole su i one iz Kur'ana. Tako se u Akki pokazuje grobno
svetite poslanika Saliha, a u Siriji njegovog sina; i Hudovo je
takoer u blizini Akke, a istonije grob uajba i njegove
keri; Hudov grob se tuje i u Damasku i uHadramautu.
esto se dogaalo da je ista sveta osoba bila tovana u vie
grobnih svetita. U Medini pokopani Abu Hurejra tovao se
ne samo u grobnoj damiji u Gizi, nego i na raznim mjestima
u Palestini.
Kao kube, koje je pokrivalo svetu osobu, te koje je uz nju
vezanu damiju posveivalo, tako djeluju kube i damija za
blagoslov umrlog. Bio je, stoga, obiaj da su monici na taj
nain isticali ne samo svoje oeve, nego da su se za same sebe
postarali ve za ivota, podiui takva zdanja. To je, prije
svega, bio obiaj mamelukih sultana. Za takva zdanja koristi
se naziv qubba, iznimno ziiunya, a esto turba (turbe); u tim
kapelama esto se staralo za redovito uenje (recitiranje)
Kur'ana, a grob se opremao prekrivaem (kiswa). Mauzolej je
mogao biti podignut i uz neku veliku damiju i odvojen od
nje reetkastom ogradom.
U prvo vrijeme, podizanje damija bio je drutveni posao,
na koji je bio obavezan vladar kao zastupnik zajednice i
plemena. No uskoro je nastalo mnotvo damija, koje su
utemeljile pojedinane osobe. Uz plemenske damije nastale
su i stranake, pa su tako znaajni glavari podizali damije,
koje su bile sredite njihove djelatnosti. Kako su damije
dobijale sve vie karakter svetita, postalo je pobono djelo
podii damiju; postoji hadis, po kojem je Poslanik rekao:
Tko gradi damiju, Bog mu gradi kuu u raju; a neki
pridodaju: ako on time stremi licu Boiem. Damije su
podizali, prije svega, odlinici. Ve se u prvo vrijeme namjes-
---.J

nik starao za to da sa irenjem Islama nastaju uvijek nove
damije. Oko god. 1.000, namjesnik Medije izgradio je,
kau, 3.000 damija i noita.
U Egiptu je al-Hakim naredio da se god. 1012-1013.
pobroje kairske damije, te se dobio broj od 800; god. 1062.
umrli al-Kudai brojao je takoer damije, te je naveo broj od
30.000 ili 36.000, to je pretjerano; isti taj fantastini broj od
30.000 spominje ve [akubi za Bagdad. ini se da je pretje-
rano kada je Ibn Dubeir uo u Aleksandriji da je postojalo
12.000 ili 8.000 damija. U Basri, gdje je Zijad podigao
sedam damija, broj novih se stalno poveavao, pa se navodi
(pretjerani) broj od 7.000. U Damasku je Ibn Asakir (u.
1176) pobrojao 241 unutar i 148 izvan grada. U Palermu je
Ibn Haukal nabrojao preko 300, a u selu povie grada 200
damija. U nekim ulicama bilo je po 10 damija, strijelomet
udaljenih jedne od druge; prigovaralo se da svatko hoe za
sebe imati damiju. U stvari se skoro moe rei da je razvitak
doista iao u tom pravcu; [akubi spominje jednu damiju u
Bagdadu za inovnike poreznog ureda, a neki istaknuti ue
njaci imali su praktino svoje damije. Dogaalo se da neki
poboni ovjek utemelji vlastito molitveno mjesto. God.
1273. izgradio je Tad ad-din damiju s posebnim odjeljkom,
u kojem je on sam obavljao molitvu i meditirao. Ovako
utemeljene damije vrlo esto su se zvale po imenu utemelji-
telja, a damije uz grob ili vezane uz neku uspomenu po
ovjeku kojem su zavjetovane. Dogaalo se da se damija
: nazove po pobonom ovjeku koji se u njoj zadravao, a
, medresa se mogla nazvati po njezinom voditelju ili uitelju.
Konano, damija je mogla dobiti ime po svome poloaju ili
nekom obiljeju na zgradi.
Osim pravih damija, al-Makrizi spominje 8 molitvenih
mjesta (musallai u Kairu, ponajvema na groblju. Rije
musalld moe oznaavati svako mjesto za molitvu (uspor.
s.II,119), stoga i damiju, ili neko odreeno mjesto u da-
miji. U Palestini postoji mnotvo otvorenih molitvenih mje-
sta, koja imaju samo mihrab. Sam Poslanik je pripovijedao da
je na obje svetkovine izlazio na musallu, koja je pripadala
plemenu Benu Salim. Taj obiaj, da se na bajramske praz-
nike obavlja molitva na musalli izvan grada, postao je dio
sune. Njegova primjena je posvjedoena za vie gradova. U
Medini je, kasnije, podignuta damija na jednoj musalli, a
ve je bila novina da je Mervan uveo minber. Kratko nakon
300. god. po Hidri spominje se jedna musalla izvan Hama-
dana, a u Bagdadu al-musallii al-iatiq, zatim u Kufi, Mervu,
Fergani itd. Ibn Batuta posvjedouje musallu u panjolskoj
i Tunisu, kao i u Indiji. Obiaj molitve na musalli ini se da
se kasnije openito napustio. U 9. st. je u Egiptu izgraen
mesdid Aksunkur, iskljuivo za hutbu prilikom molitve
petkom i za svetkovine.
Damija kao sredite bogosluja.
Povijest damije pokazuje da se poveava njezin sveti
karakter. Svetost, koja se vezala za svetita uz grobove,
prenijela se brzo na velike i ugledne damije. Izraz kua
Boja, bay t Allah, koji se najprije koristio za Kabu, sada je
mogao oznaiti svaku damiju. Promjena se vidi i iz toga to
je Mameluk al-Melik az-Zahir Bejbars odbio podii damiju
na logoritu deva, jer je to nedolino mjesto.
Posebice su sveti bili u Bojoj kui mihrab i minber s
141
Damija
jedne, te grob, prije svega u Medini, s druge strane. Posjeti-
telj je traio baraku dijelom doticajem groba ili reetke koja
ga okruuje, a dijelom molitvom u njegovoj blizini. Inae, u
damijama esto su postojala posebna sveta mjesta. U Kubi i
Medini bijahu blagoslovljena mjesta, gdje je Poslanik obia
vao stati. U drugim damijama traila su se osobita mjesta
tamo, gdje je neka sveta osoba sjedila ili gdje se dogodila
izvanredna stvar, kao u Amrovoj damiji i azharskoj damiji
ili u damiji u Jeruzalemu. Poboni posjetitelj inio je tauxif
izmeu takvih mjesta.
Poveanje svetosti imalo je za posljedicu da nije svatko
mogao posjetiti damiju, kako je to bilo u Poslanikovo doba.
Jo u prvom umajadskom dobu krani su se mogli slobodno
kretati po damiji. Muavija je sjedio sa svojim kranskim
lijenikom u damiji u Damasku. Po Ahmedu ibn Hanbalu,
ljudi Knjige i njihovi slubenici, ali ne i neznaboci, mogli
su posjeivati medinsku damiju. Kasnije im je to bilo zabra-
njeno, to se nastojalo vezati za Omara. Strogi moralist kao
to je Ibn al-Had nalazio je nedolinim da se redovnicima,
koji su pleli hasure za damije, dozvoljava da u njih ulaze.
Prilike nisu bile uvijek iste. U Hebronu su idovi i krani
imali pristup Ibrahimovom (Abraham) svetitu uz naknadu,
sve dok Bejbars to nije zabranio god. 1265.
Po nekim predajama, neist ovjek ne smije posjeivati
damiju, a kasnije se istaklo da se abdest ne smije uzimati u
samoj damiji. Obiaj da se u damiji skinu sandale posvjedo-
en je za doba Abu Ubajda (2. st. po Hidri), a spominje se i
kod Abu Davuda. At-Tabari ga pomjera ve u Omarovo
doba. No obiaja se nije pridravalo u svakom dobu. U 8. st.
su se skidale cipele u umajadskoj damiji samo u maqsuri,
jer je tlo bilo prekriveno hasurama; ali god. 827. je neki
egipatski inspektor naredio da se u damiju ulazi samo bosim
nogama. Openito se stvaraju odreena uljuena pravila,
koja uvaju dostojanstvo bogoslune kue: ne uvoditi ivoti-
nje, ne vikati glasno, na sveane slube Boje dolaziti lijepo
obuen i namirisan, itd.
Zanimljivo je pitanje pristupa ena u damiju. Mnogi dre
da njihova prisutnost nije poeljna, a drugi da im se ne smije
prijeiti pristup, ako s tim nije povezana neka smutnja; one
ne smiju dolaziti ni namirisane u damiju. Neki hadisi kau
da damiju trebaju napustiti prije mukaraca. Dogaalo se i
to da im se zatvarao odreeni odjeljak damije. To je inio
namjesnik Meke god. 869., tako da je izmeu stubova dao
nategnuti konopce. Za vrijeme mjesenog pranja, ene,
prema nekima, ne bi smjele posjeivati damiju. U dananjoj
Medini je jedan odjeljak zatvoren za ene drvenom reetkom.
Ranije su se tu ene zadravale pozadi u damiji; u Jeruza-
lemu postoji za njih posebna maqsura. Ibn al-Had hoe ih
najradije sasvim iskljuiti, te se za to poziva na Aiu.
Ma koliko je damija postala sveta, ipak se nikada nije
sasvim gubio njezin stari karakter javnog sastajalita, te je
sluila, dakle, i za nebogoslune svrhe. Veliki poslovi su se
utanaivali u damiji ne samo u doba Umaiada, U 8. st. je Ibn
al-Had priao s negodovanjem da se u damijama obavlja
trgovina. Stranci su mogli uvijek sjesti u damiju i porazgo-
varati se; imali su pravo tu i prenoiti, no, prema nekima,
samo ako nema konaita. U damiji se znalo jes;ti:.J~:.; i I
sveane rukove odravati, prosjaci i nosai suznal~
Damija
A-irazi (u. 1083) je navodio kao pobono djelo to da je
donosio u damiju jelo i tu ga dijelio sa svojim uenicima. U
damiji al-Azhar jo oko 800. god. bio je obiaj provesti ljetne
noi, jer je bilo hladno i ugodno.
Kao mjesta bogosluja, damije su, najprije, kue, koje se
voljom Njegovom podiu i u kojima se spominje Njegovo
imc (s. XXIV,36), tj. za slubu koju je On naredio Zako-
nom, za obredne radnje (manasik}, za molitvene skupove
(gama'iii) i druge vjerske dunosti. U Medini je Poslanik,
nakon nekog puta, odmah iao u damiju i obavljao dva
rekata (rak 'a), a drugi su to inili za njim, te je postalo
pravilo. Svakodnevne molitve, koje su se mogle obavljati
svagdje, bile su od posebne zasluge, ako su se obavljale u
damiji, jer su izraavale vezanost za zajednicu. Jedna zajed-
nika molitva kae se, vrednija je 20 ili 25 puta nego salat
pojedinca u kui ili duanu. No ako jako pada kia, onda
vjernik moe moliti kod kue.
Prednost skupne molitve posebno vrijedi za molitvu pet-
kom, salat al-gum:a, koja se moe obaviti samo u damiji i
koja je osobna dunost za svakog mukog, punoljetnog,
slobodnog muslimana. Porijeklo te slube Boje nije znano, ali
je znaenje, u starije doba, bilo u tome da se svi dijelovi
islamskog tabora, koji su se, inae, drali plemenskih i
posebnih damija, sakupe u glavnoj damiji pod vodstvom
glavnog voe. Glavna damija, koja je upravo zato bila osobito
velika, zvala se odgovarajuim imenima (al-maspid al-a'zam,
al-masgid al-akbar, al-masgid al-gama'a, masgid gami' itd.).
Nain nazivanja se mijenjao tokom vremena. U Omarovo
doba postojao je u svakom gradu samo jedan mesdid dami za
molitvu petkom. Ali kako je zajednica gubila karakter vojnog
tabora, a Islam zamijenio ranije religije, javila se potreba za
vie takvih damija, kako na selu tako i u gradu, pa su i
nastajale.
to se tie sela (al-quriii, Amr ibn al-Asi je u Egiptu zabranio Kur'anu.
seljacima da provode bogosluje petkom, uz obrazloenje da
ga mora voditi vo zajednice. Iznimno se, kasnije, drala hutba
bez minbera, samo s oslonom na tap (po Posl anik ovom
uzoru), sve dok Mervan god. 749. nije u egipatska sela uveo
minber. U 4. st. po Hidri spominje Ibn Haukal mnotvo
minbera u regionu Istahra i neke blizu Merva, te u Transoksa-
niji, a al-Makdisi u nekim drugim perzijskim krajevima.
U pogledu gradova, afiiti su se vrsto drali prvotnih
prilika, time to su dozvoljavali u gradu samo jednu damiju
za molitvu petkom. Kada je Saladin doao na vlast god. 1174,
imenovao je afiitskog glavnog kadiju, te se molitva petkom
drala samo u Hakimovoj damiji kao najveoj. Ali je 1266.
god. Bejbars dao prednost Hanefitima, te se ta molitva
obavljala u vie damija. U doba Umajada, a dijelom i
Abasida, broj takvih damija u gradovima bio je jo sasvim
mali. Shodno najstarijim urbanistikim planovima, one su se
vrlo esto nalazile usred grada, okruene poslovnim etvr
tima. Istahri spominje kao novinu u Islamu to da je al-
-Hadad izgradio jednu damiju za molitvu petkom u al-
-Vasitu na zapadnoj obali rijeke, premda je na istonoj ve
postojala jedna. Za veinu gradova, pisci navode samo po
jednu takvu damiju; no kasnije se to mijenja, pa Ibn Du-
beir god. 1185. nabraja u Bagdadu u istonom dijelu grada
tri, a u cijelom gradu jedanaest, a u Kairu, po al-Makdisiju,
kratko po fatimidskom osvajanju, bilo ih je pet. Budui da se
__________________
radi o prvotno samostalnim gradskim etvrtima, princip, da
svaki grad ima samo jednu damiju za molitvu petkom, nije
bio naputen. Nakon to je bogosluje petkom bilo oslobo-
eno strogih ograda, rastao je vrlo brzo broj damija za tu
slubu. Ibn Dukmak (oko 1398. god.) navodi u Kairu samo
osam ali je to oito samo dio liste, jer ouvani dijelovi njegove
knjige navode preko dvadeset, dok al-Makrizi (u. 1442)
nabraja 120. To se oituje i u jeziku. Dok natpisi iz 8. st.
prilino velike damije nazivaju mesdid, veina ih se u 9. st.
zove dami. Openito, dodue, mesdid se moe koristiti za
svaku damiju, ali se posebno koristi za manje i manje
znaajne damije. Danas se naziv damija kree u pravcu
normalne oznake donekle velike damije.
Spominjanje imena Bojeg obavlja se u damijama ne
samo putem slubenih obrednih ina. Ve se u Poslanikovo
doba govorilo da je on sakifitske izaslanike udomio u damiji,
u kojoj su oni gledali redove vjernika i mogli sluati nono
uenje (recitiranje) Kur'ana. Prema tome je uenje Kur'ana
ve rano bilo pouno i pobono djelo. U doba al-Makdisija
qurra' (uai) su se sakupljali u Niapuru zorom svakog
petka u damiji i uili (recitirali) sve do podneva, a on pria
da su aimmat al-qurrii' (vodei uai) svaku veer u Amro-
voj damiji u Egiptu zasjedali i uili Kur'an. Uz kur'ansko
uenje dolazilo je pominianje i hvaljenje Boga, sve ono to se
zvalo zikr (4ikr) i to je osobito gajio sufizam. I taj oblik
obreda obavljao se u damijama. U umajadskoj damiji i
drugima u Damasku drao se zikr zorom u petak. U Mesdid
al-aksi odravali su hanefiti zikr, a uili su po jednoj svesci. U
Egiptu su Ahmed ibn Tulun i Humaravajh nastanili 12 ljudi
u jednoj sobi pored minareta kako bi hvalili Boga, a tokom
noi su to inila etvorica od njih naizmjenice recitira jui
Kur'an i pobone kaside. Damije i posebice mauzoleji imali
su, po pravilu, stalno namjetene uioce za poduavanje
Vjerske besjede u damiji nisu se drale samo petkom. U
Iraku se, u al-Makdisijevo doba, izlagalo svako jutro,
navodno po suni al-Abasa. Ibn Dubeir je u Nizamiji u
Bagdadu sluao afiitskog reisa da izlae s min bera u petak
nakon popodnevne molitve ('a~a). Njegovo izlaganje bilo
je praeno vjetim uenjem Kur'ana od strane uaa koji su
sjedili na sjedalima, a bilo ih je preko dvadeset. Neslubena
vjerska izlaganja, koja se, uostalom, nisu drala samo u
damijama, ponajvie su odravali posebni ljudi, qussas
(mno. od qa$$). Kao prvi je svoje govore drao Temim
ad-Dari u Medini, za halife Omara, prije nego to bi on doao
na molitvu petkom, a za Osmana mu je bilo dozvoljeno da
govori u damiji dva puta u sedam dana. U Amrovoj damiji
u Kairu ve se god. 38. ili 39. po Hidri postavio jedan
qass, koji je postao i kadija; povezivanje ove dvije slube i
inae se dogaalo. Djelatnost tih ljudi potvrena je i u
irakim damijama u doba Abasida. Qass je, stojei, itao
iz Kur'ana, a onda drao, sjedei, objanjavajui i pouni
govor, iji je cilj bio pobuditi u ljudima bogobojaznost.
Njegov govor se zvao 4ikr ili uia' odnosno mauriza, te
se qa$$ zvao i mudahkir ili wa'i:;; (vaiz). Te govore nisu
drale samo slubene osobe. Askete su nastupale u raznim
damijama i skupljali su oko sebe zainteresirane sluatelje.
N_e_s_lubenom propovijedi je tako potpunoma ovladao I
142

narodski sufizam, te kasniji autori, kao al-Meki, teko da su
takve damijske pripovjedae uope mogli ubrojiti meu
teologe (mutakallimun), AI-Makrizi pravi, stoga, razliku
izmeu al-qasas al-bassa, redovitog pounog govora
u damiji, i al-qasas al-iamma, koji se sastoji u tome da se
ljudi okupe oko raznih govornika, to je makruh: I drugi su
bili kritini prema qussasima, pa je Ibn al-Had elio da
se njihovo djelovanje zabrani, jer dre slabe besjede. No
usprkos kasnijim izriitim zabranama, jo su, npr., god.
1184. cvjetali vaizi u bagdadskim damijama, a u 9. st. u
azharskoj damiji drao se vaz, kao i zikr.
U damijama je postojao obiaj da se boravi i meditira
(i'tikiif). Rije 'akf oznaava u Kur'anu obredno tovanje
predmeta kulta, a isto tako obredni boravak u svetitu, koji se,
npr., zbivao u mekanskom hramu (II,119; XXII,25). U vezi s
tim se govori da vjernici u mjesecu ramazanu ne smiju stupati
u doticaj sa enama, pa se kae: l>' iikifun Ji al-masagid, to se
izravno odnosi na boravak u damiji. Poslanik je 10 dana pred
ramazan obavljao i'tikiifu medinskoj damiji, a u godini smrti
20 dana. Damija je u to doba bila puna koliba od palminih
grana i lia, u kojima su 'iikifun boravili. Obiaj je bio
povezan sa odricanjem u tom mjesecu. Tokom poetnog
razdoblja, on je spadao u uvjebavanje novopreobraene
osobe. Omar je naredio (godine 14/635)* ljudima iz Medine i
pokrajina boravljenje (al-qiyiim) u damiji tokom ramazana.
Obiaj se odravao i uvijek je igrao veliku ulogu meu
asketama. Bilo je pobonih ljudi, koji su cijelo svoje vrijeme
provodili u damiji, a o jednom se pria da je stanovao u
minaretu Amrove damije. Sad ad-din (u. 644) boravio je, ne
govorei, u umajadskoj damiji tokom ramazana. Openito se
nono boravljenje u damiji vrlo rano ukorijenilo u Islamu;
prema Hadisu, Poslanik je esto obavljao u damiji noni
salat s vjernicima; odatle je potekla preporuljiva nona
molitva, uz bdijenje (tahaggud), a posebice molitva tariiunh,
Tokom noi ramazana postojale su u damiji svetkovine, a isto
se zbivalo i pri drugim prilikama, tako za Novu godinu,
pokatkad za mladi Mjesec i u sredini mjeseca. Tada se damija
osvjetljavala, jelo se i pilo, kadilo se, te provodio zikr i qira'a
(itanje, uenje Kur'ana). Molitva petkom uramazanu
posebice je bila sveana, a tokom fatimidskog vremena sam je
halifa drao hutbu. Damije, posveene nekoj svetoj osobi,
imale su svoju posebnu svetkovinu na njegov dan roenja. Ove
svetkovine su veinom lokalne, te postoje esto razliitosti u
narodnim obiajima.
U svemu, damije preuzimaju ulogu hrama. Kao i kod
Kabe, i u vezi sa damijama sa grobovima svetih osoba
obavlja se tasod]. Tu se zbivaju i posebno vane radnje. U
doba nesree, ljudi trae damije da izmole pomo, za to se
obavlja posebna molitva. Poneke damije posjeuju neplodne
ene; zatim se u njima daje zakletva, a to posebno vrijedi za
Kabu, gdje se vjeaju pismene obaveze; i ugovaranje braka
esto se obavlja u damiji, a posebice rastava braka.
Sporno je da li se mrtvo tijelo unosi u damiju i da li se tu
ba smije obaviti salat al-giniiza (denaza). Po Hadisu se to
znalo dogoditi. Teoretski je to a-afii dozvoljavao, a drugi su
branili. Praktiki se to uveliko dozvoljavalo. Omar je obav-
ljao molitvu za mrtvog Abu Bekra u Poslanikoj damiji, a
tamo su i njega samoga nosili; kasnije je postao openiti
obiaj da se obred obavlja tik uz Poslanikov grob (u Medini),
Damija
I
a uz vrata Kabe (u Meki); poneki su napravili ak sedam puta
tauxi] sa tijelom oko Kabe. Ta neizvjesnost je i dalje ostala,
te se uenjaci nisu slagali u pogledu zabrane. U Perziji je bio
obiaj da obitelj umrlog, tri dana nakon smrtnog sluaja,
doe u damiju i primi sauee.
im je damija postala stvarno svetite, postala je i cilj
pobonih posjetitelja. To vrijedi, prije svega za damije vezane
za neku uspomenu na Poslanika ili sveca. Meu njima se uskoro
istiu tri kao posebno hodoasnikedamije. U jednom Hadisu
se kae: treba ii kao cilju ka tri damije: al-Masgid al-
-Hardm, Poslanikovoj damiji i al-Musgid al-aqsa. Premda
su te tri damije slubeno dobile posebno mjesto i druge su se
isticale, tako ona u Kabi. Pokualo se i damiju u Kufi uzdii na
rang prve tri, ne s uspjehom. Mekansko svetite je, ipak,
zadralo hadom oznaenu prednost.
Zdanje damije.
Prve damije ponajprije su predstavljale samo otvoreni,
ograeni prostor sa zullom. On je, ponekad, bio, kao u al-
-Fustatu, obrastao drveem i, uostalom, ljunkom pokriven
(Medina, a kasnije Basra i Kufa). To je moglo tako potrajati
dotle dok su Arapi u svome jednostavnom vojnom taboru kao
zatvoreni sloj odravali stare obiaje.
Omar je promijenio kako medinsku tako imekansku
damiju. On je proirio Poslanikovu bogomolju tako to je
ukljuio Abasovu kuu; gradio je, kao i Poslanik, od labina,
palminih stabala i lia, te time proirio nadsvoeni i otvoreni
prostor. I u Meki se njegovo djelo sastojalo samo u proiriva-
nju. I Osman je proirio obje damije, ali je uveo vanu
novinu jer je, kako za stubove tako i za zidove, koristio
otesani kamen i gips, a za krov tikovo drvo.
Sve te novine malo su u skladu sa jednostavnim nainom
gradnje prvotnog grada. Na primjer, Kufa i Basra su, naj-
prije, graene od trske, a nakon vie poara od labina. U
Kufi se, na Omarov nalog, poveala damija tako da se
povezala sa namjesnikovim stanitern. Pri tome je graditelj
bio Perzijanac, Ruzbeh ibn Buzurdmihr. On je koristio
peenu ciglu za gradnju, a u damiji gradio sa stubovima,
koji nisu postavljeni na stranama, nego na zidu kible.
Zaeci nove arhitekture razvili su se snano pod Urnaja-
dima. Ve pod Muavijom ponovo se pregradila kufska da-
mija. Koristio je neznaboca-graditelja, koji je dovukao stu-
bove iz al-Ahvaza, a onda ih povezao olovom i eljeznim
klinovima, te ih nadsvodio; te trijemove sa stubovima izgra-
dio je pri sjevernom, istonom i zapadnom zidu. Sada je
damija, umjesto 40.000, mogla primiti 60.000 ljudi. Slino
se poduzelo i u Basri, Meki i Kairu. Tako je Amrova damija
god. 672. proirena prema istoku i sjeveru; zidovi su presvu-
eni gipsom, a krovovi ukraeni; iz toga proizilazi da se i
ovdje prvotni nadsvoeni otvoreni prostor na junoj strani
tokom prvog umajadskog doba pretvarao u natkrivene trije-
move. Tako su se, tokom tog vremena, a dijelom i ranije,
prvotne jednostavne i skuene damije djelomino proirile,
a djelomino pregradile. Na taj nain, prvotni otvoreni pro-
stor za skupljanje neosjetno se razvio u dvorite okrueno
trijemovima sa stubovima. Uskoro je u dvoritu iskopan
zdenac - i eto uobiajenog damijskog tipa.
-, Vidi napomenu na stranici 13.
143
Damija
su korjenitiji bili graditelji pod velikim graditeljskim
naruiteljima, Abdelmelikom i njegovim sinom al-Validom I.
Prvi je sasvim uklonio prvotnu damiju u Jeruzalemu, te su
njegovi bizantski majstori podigli Kupolu na stijeni. Jednako
se al-Valid malo obazirao na najstarije oblike, kada je dao u
Damasku Ivanovu crkvu pretvoriti u umajadsku damiju.
Sada se damija nadovezuje na starije monumentalne zgrade.
Graditeljska djelatnost al-Valida rairila se i na al-Fustat,
Meku iMedinu.
Ta revolucija u odnosu na stare prilike nije, naravno,
mogla proi bez otpora. Kada su krianski graditelji opre-
mali Poslanikovu damiju mramorom, mozaikom, kolj-
kama, zlatom itd., a al-Valid god. 711. djelo razgledao, jedan
starac je primijetio: Mi smo gradili u stilu damija, a Vi
gradite u stilu crkava, Hadisi su bili protiv pretjeranog
ukraavanja, te su to drali najavom smaka svijeta. Nepovje-
renje pobonih ljudi u velike damije nalazi izraza u jednom
hadisu, prema kojem je Poslanik rekao: Doi e vrijeme
ponad moje zajednice, kada e se ona nadmetati ljepotom
damija; no tada e ih ona samo malo posjeivati".
Najstarije jednostavne damije nisu imale minaret. Kada
je uveden ezan (agan, poziv na molitvu), Bilal je pozivao sa
krova najvie kue, koja se nalazila u blizini damije;na dan
zauzea Meke, Bilal je, po Poslanikovom nalogu, pozivao od
Kabe, a po al-Azrakiju - s krova. Ali pozivai, tokom prvog
vremena, nisu uvijek pozivali na molitvu s nekog uzvienog
mjesta.
Veliko znaenje za povijest minareta ima al-Valid
(705-715), premda je, ve prije njegove vladavine, god. 703.,
Hasan ibn Numan izgradio Sidi Ukbu u Kajravanu s jednim
minaretom. Uz umajadsku damiju u Damasku ide i mina-
ret. Danas ona ima tri minareta, a tako je bilo i u Ibn
Dubeirovo doba. Prema izvorima, preuzeti su od stare kule
ili od nekog hrama vatri i dva su gradili Bizantinci, a jedan je
djelo muslimana (sjeverni). U Meki je al-Valid gradio dijelom
iljke, a dijelom minarete; oni su se kasnije namnoili, tako
da ih Kutb ad-din spominje 7. Isto tako je on gradio i u
Medini 4 kule, ali je Sulejman dao god. 715. jugozapadnu
kulu poruiti, jer je odatle padala mujezinova sjena na njega,
kada je stanovao u kui Mervana ibn al-Hakama. Jo u Ibn
Dubeirovo doba bila su tri minareta, a tek je 1306. god.
Muhamed ibn Kalaun ponovo podigao etvrti. Nakon al-
-Valida, minareta su se umnoila. Prema tome je on bio prvi
koji je u Hidazu i Siriji uveo minaret. Inae ih je drugdje
bilo i prije. Tako je namjesnik Zijad god. 665-666. izgradio
damiju od cigli i podigao minaret od kamena. A i god. 673.
je u al-Fustatu na svakom kutu Amrove damije podignuta
po jedna kula. Minaret ima tri uobiajena naziva: ma'gana
ili mi'dana, mjesto pozivaa na molitvu, koje se danas
koristi openito u Egiptu i Siriji; saunna'a je naziv u
Sjevernoj Africi; a najuobiajenije je menara, (minaret,
munara) a znai svijenjak, irak, te stajalite, mjesto, na
koje se sklanja svjetlost; ali i svjetionik, kao i granini kamen
ili putokaz ili straarsku kulu. Vjerojatno je rije potekla od
straarskih kula, za koje se zna da ih je bilo niz na obali i da je
svaka manara davala svjetlosnim znacima obavijesti o kreta-
nju neprijatelja. Damijske kule dobile su svoje ime zbog
slinosti sa takvim straarskim kulama.
Dri se da su minareti, koje je Muavija naredio da se
144
podignu u Egiptu, nastali ne samo za pozive na molitvu, nego
i za nona pobona bdijenja, na kojima su mujezini uili
(recitirali) Kur'an, te ih je sam Maslama ibn Muhalad, koji ih
je dao izgraditi, koristio za i'tikaf. Jedan asket, koji je umro
1076. god., stanovao je u minaretu Amrove damije. To
dokazuje i znaenje minareta, koje se izraava rijeju ~aw
ma:a, to bi znailo svetaka ili iskuenika elija. To korie
nje minareta zadravalo se tokom cvjetanja Islama. Tako je
Ibn Dubeir naao u zapadnom minaretu umajadske damije
elije za pobonjake, a u najgornjoj odaji, gdje je al-Gazali
boravio u i'tikafu, zadravao se neki zahid; i Ibn Tumert je tu
stanovao, a Abdelatif je tu naao druge pobone ljude.
Stare damije su se sastojale od dvorita i otvorenih trije-
mova koji su se pruali du zidova; ovi su se zvali al-
-mugattd, jer su bili pokriveni krovom. U Palestini su se
postavila vrata izmeu trijemova i dvorita, te se ini da su
trijemovi bili zatvoreni, to je vezano za zimu u tim kraje-
vima. Na strani kible su trijemovi bili osobito proireni, jer se
tu skupljalo ljudstvo. Prostor izmeu dva reda stubova zvao
se riuxiq (mno. arwiqa ili riuiaqai). Poveavanja su se esto
sastojala u proirenju arwiqa.
Dvorite se zove sahn, a prostor koji okruuje damiju
fina'. Dvorite je esto bilo obraslo drveem (tako u Amrovoj
damiji). U Medini i danas postoje nasadi u raiodi. Inae je
dvorite bilo pokriveno ljunkom, ali se to promijenilo sa
finijim nainom gradnje. esto je bilo, kao u Ramli, da su
trijemovi bili poploani mramorom, a dvorite kamenim
ploama.
Zatvorene prostorije nisu, najprije, postojale u trijemo-
vima. Promjena je u tom pogledu dola s uvoenjem maq-
sure; to je odio (pregrada) koji se izgradio u blizini mihraba
za vladara. Predaja se slae da je maqsura uvedena da bi se
sprijeili napadi na vladare. Po jednima je to prvi napravio
Osman, a po drugima namjesnik Medine Mervan ibn Abdel-
hakam nakon atentata nekog Jemenca god. 664., i to od
tesanog kamena i s prozorom; neki navode i Muaviju kao
zaetnika. No, u svakom sluaju, ona se koristi poetkom
umajadskog doba. Onda su i namjesnici poeli graditi po
pokrajinama. AI-Mahdi ih je, opet, prvi dao god. 777. zabra-
niti po pokrajinama, a al-Memun htio je ak maknuti sve te
odjeljke iz mesdid-damija, jer je njihovo postojanje od
Muavije uvedena suna. To se nije dogodilo, nego su se,
obrnuto, maksure jo vie proirile. U Kairu se, npr., u
damiji al-Asker sagradila maksura, a u damiji Ibn Tuluna je
postavljena uz mihrab, te joj se moglo doi iz upravljaeva
doma. Maksura je ila uz velike damije. Premda je ona
uvedena za izdvajanja vladara, to su strogi vjernici osuivali
kao neto neislamsko , ona je, postupno, sluila i za druge
svrhe. Ibn Dubeir spominje tri u umajadskoj damiji: staru,
istonu, za Muaviju i ostale vladare, zatim u sredini damije,
gdje se nalazio minber, te zapadnu, gdje su hane fiti obavljali
nastavu i molitvu. Osim toga je postojala i mala, sa drvenim
reetkama ograena prostorija, koja se dijelom zvala maksura,
a dijelom zavija. Openito je bilo mnogo zavija povezanih uz
damije, koje su koristili oni koji su izuavali znanosti. Dok
su prvotno svi oni bili zajedno, postupno su se poele graditi
posebne prostorije za pojedine kategorije (qurra', pravnike,
itd.). Ili bi se u glavnom prostoru zatvarale male prostorije,
ili bi se gradile nove prostorije u sporednim zgradama. U

prvom sluaju su se dobijale navedene maksure ili zavije. Ibn
al-Had kae da se esto medresa napravila tako to se
jednostavno ogradom zatvarao jedan dio damije.
Mujezini se nisu zadravali samo u minaretima, gdje su,
svakako, za Tulunida bdjeli nou u pobone svrhe. Oni su
imali sobe (guraf) na krovu i te su prostorije postupno bile
sve brojnije. U sporednim zgradama su ureene razne pro-
storije, za hatiba, suca, za studente, itd. Uz to su dolazili i
stanovi, ne samo za osoblje damije, nego i za druge. Kako
je bilo dozvoljeno pobonim ljudima da ine i'tika], doga-
alo se da su se neki i stalno nastanili u damiji. Ali je bilo
uveliko uobiajeno da oni stanuju u sporednim prostorijama
damije. U posebno svetim damijama, kao, npr., onoj u
Hebronu, oko svetih mjesta su izgraene kue za al-mu'taki-
fun. Stoga su se ureivale i kuhinje s pripadajuim mlino-
vima i peima, te se svakodnevno kuhalo jelo i 14--15.000
kruhova dijelilo posjetiteljima i stanarima; ovi su bili askete,
izuavatelji i putnici. Studenti su nalazili konaite osobito u
medresama, ali su i velike damije, kao umajadska i al-
-Azhar, imale uvijek vie njih nego drugih stanara. Oznaka
rivak za trijem bila je, kasnije, koriena za te studentske
stanove. I stranci su uvijek imali konaite u damiji. A
veliki putnici, kao Nasir-i Husrev, Ibn Dubeir, Ibn Batuta
i dr., mogli su putovati po cijelom islamskom svijetu, od
damije (odnosno medrese ili ribata) do damije. Putnik je
mogao u damijama ak novac pohraniti.
Posebni prostor sa satom esto je postojao uz damiju.
Tako je to kod damije Umajada u Damasku, uMustansiriji
u Bagdadu, Amrovoj damiji itd. U tulunidskoj damiji
nalazi se jo ouvani sunani sat iz god. 1296-1297, no
satovi su bili preteno na mehaniki pogon.
Da li je Poslanik u Medini drao potrebnim imati znak za
pravac molitve, ne zna se. Po predaji se on, kada mu je
objavljena promjena qible, usred molitve okrenuo bez poseb-
nog provjeravanja. Dodue on je koristio na musalli i na
putovanju koplje, koje je upravo pred njim bilo pobodeno, ali
to ne mora biti oznaka pravca molitve, nego i nadoknada za
zidove, kako bi se omeio prostor onima koji mole.
U al-Fustatu je Amr vrlo briljivo, s mnogim pomoni
cima, utvrdio kiblu. Ne kae se ime ju je oznaio. Kibla je,
ipak, bila suvie prema istoku, zbog ega se tokom molitve
okretalo vie juno. Svakako se u poetku zadovoljavalo s
priblino tanim pravcem, u skladu s hadisom od Abu
Hurejre, prema kojem se kibla openito nalazi izmeu istoka
i zapada. Kasnije se ozbiljno prilo problemu, a pri tome se
sluilo poloajem zvijezda.
Rije mihrdb oznaava prije i nakon poetka Islama palau
ili dio nje, a i udubljenje u zidu; moda se radi ba o dijelu
palae gdje je udubljenje sa vladarskim prijestolom. Ista
upotreba nalazi se i u Kur'anu. U s. XXXVIII, 20 oznaava se
tako dio palae, gdje se nalazi kralj, u s. XXXIV, 12 najprije
mjesto za slike, a u s. III, 32 i dalje, kao i XIX, 12 koristi se ta
rije za hram ili, radije, za eliju u hramu gdje se moli.
Kada se mihrab poelo koristiti za oznaku udubljenja u
zidu koje je postavljeno u pravcu molitve, onda se to, dakle,
nadovezivalo na uobiajenu jezinu upotrebu. Vlada suglasje
o tome da mihrab prvotno nije pripadao damiji, te da je
njegovo ukljuivanje bilo isto arhitektonski in. Mihrab je
mjesto imama za vrijeme molitve.
145
Damija
O vremenu njegovog ukljuivanja u damiju, razna su
miljenja. Navodi se pojedinano Muavija, ali, svakako s
veim pravom, al-VaI1d. Njegov namjesnik Omar ibn Abdela-
ziz uveo ga je u Medini, a drugi namjesnik Kura ibn erik
(709-714) spominje se kao onaj koji je u Egipat uveo molitvena
udubljenja (mihrab mugaunoaf). Po tome se ini da nije
neispravno, kada se jedan od mihraba damije Umajada
navodi kao najstariji. U veim damijama postavljalo se,
veinom, vie mihraba, koje su esto koristile razne pravne
kole. Mogli su biti i od drveta, mada su, po pravilu, ozidani
odnosno opremljeni stubovima, a esto i ukraeni. U al-
-Validov mihrab ugradilo se jedno Aiino ogledalo, a neki
Fatimid ukrasio je mihrab Amrove damije i jedan u al-
-Azharu srebrenim pojasom, ija je vrijednost bila 5.000
dirhema. Ope primjedbe ukraavanju damija odnosile su se i
na mihrabe. Ipak je mihrab zadobio posebno tovanje kao
najodlinije mjesto u damiji, to se isticalo i njegovim
nadsvoenjem.
Suprotno mihrabu, minbar (minber) je uveden ve u Posla-
nikovo doba. Rije, esto izgovarana kao mimbar, pripada
korijenu n-b-r, visok, te bi se moglo iz arapskog izvui
znaenje uzvienje; nije, meutim, iskljueno da je rije o
posueni ci iz etiopskog jezika. Primjena rijei na govornicu s
koje se dri vjersko izlaganje, tj. predikaonicu, povezano je s
historijatom same predikaonice.
Kada je hatib kod Arapa govorio, inio je to, obino,
stojei, dok je esto - zemlju udarao lukom i kopljem; ili je
sjedio na svojoj jahaoj ivotinji, kao, npr. Kus ibn Saida.
Oboje je inio i Poslanik. Na Arafi (Arefatu) je sjedio, tokom
svoje hutbe, na devi, a inae je, kada se obraao zajednici,
inio to, u prvo vrijeme, stojei; ljudi su sjedili tada oko njega
na zemlji. U medinskoj damiji je imao odreeno mjesto,
odakle potjeu vijesti o uvoenju minbera. Ponekad, kae se,
stajao je uz drvo ili palmu, a po pravilu uz neko palmino
stablo, a ponekad i uz stubove.
O tome kako je minber uveden, postoji vei broj izvjetaja.
Izraen je, kae se, od tarfskog drveta ili tamariska (koji raste
blizu Medine); graditelj je bio neki Bizantinac ili Kopt, a
zvao se Bakum ili Bakul, no navode se i mnoga druga imena.
Bio je zidar, ali i rob jedne medinske ili doseljenike ene.
Poticaj se pripisuje Poslaniku, a i drugima. Pretpostavka je
da je najprije napravljen za hutbu; navodi se i kao cilj, da bi
Poslanika mogao sluati veliki skup. Ali su zanimljive i dvije
predaje: jedna, kod Ibn al-Asira po kojoj su drugovi molili
Muhammeda da se uspne na uzvieno mjesto, jer e doi
mnoge deputacije (wufud), a druga izvjetava da se Poslanik,
kada ga je posjetio neki ovjek po imenu Temim, ispeo i sjeo
na posebno sjedalo, kursl (urs) i s njim tako razgovarao. Tu
se oito radi o poasnom mjestu, na kojem vladar sjedi, te je
to u skladu sa karakterom minbera. Dok se povieno mjesto
kod sjevernih Semita openito koristilo, Arapi su obino
sjedili na zemlji, eventualno oslonjeni na sedlo. Uzvieno
mjesto bilo je poseban znak za vladara ili, to dolazi na isto,
za suca. Kae se da je Rabia ibn Muhain bio prvi koji je kao
sudac sjedio na minbaru ili sanru. Tako je al-Hadad, kada
je s ljudima razgovarao, sjedio na pripadajuem mu sjedalu, a
kada je svoje neprijatelje sasluavao i osuivao, postavljao mu
se sanf.
Poslanikov minber se zbog svoga materijala esto zvao
Damija
~wad (xdrvo), a sastojao se od dvije stepenice i jednog
sjedita. Jednako su ga koristila prva trojica halifa. Njegovo
! se sa minareta, drugi (kada se hatib uspinje na minber), a
znaenje i kao vladarskog sjedita vidi se po tome to ga je
Muavija god. 670. htio prenijeti u Siriju, ali je bio sprijeen,
pa ga je napravio za est stepenika viim. Kasnije su u
damiju uvedeni novi minberi.
Da su Umajadi dali da im se naprave minberi, razumljivo je
samo po sebi. Muavija je svoj nosio sa sobom pri putovanju u
Meku, a u dane svetkovina postavljao ga je na musallu. Taj
minber ostao je u Meki sve do ar-Raida, a on ga je, pri hadu
god. 786. ili 790., prenio na Arefat, jer mu je egipatski 'amil
poklonio min bar manqii (m. u duborezu) od devet stepenika.
Kasnije je al-Vasik dao napraviti minbere za Meku, Arefat i
Minu. Mekanski minber bio je pokretan, obino je stajao kod
maqama, ali se za vrijeme izlaganja postavljao uz Kabu. To je
tako trajalo sve dok Sulejman Velianstveni nije postavio
mramorni minber sjeverno od maqama.
U pitanju je da li su se minberi postavljali u pokrajinama.
Prema al-Kudaiju, Amr ga je postavio u al-Fustatu, ali mu je
Omar naredio da ga odstrani; nije on trebao biti uzvien
iznad muslimana, tako da bi mu oni sjedili pod petama. Ipak
je Amr, nakon Omarove smrti, koristio minber. I namjesnik
Kura ibn erik je, kada je dovrena pregradnja damije,
postavio novi minber. U al-Medainu je Sad ve 637. god. uveo
minber u improviziranu damiju, a u Basri je Abu Musa dao
podii minber usred damije. To nije bilo udobno, jer je imam
tada morao prolaziti od min bera do kible iza potiljaka
vjernika. Zijad je, zato, minber postavio uz juni zid. Kada je
Zijad morao bjeati iz Basre, spasio je minber, koji je onda
stavio u mesdid al-Huddan; minber je ba bio simbol vlasti, a
namjesnik je na njemu sjedio kao vladarev zastupnik. Ve je,
dakle, god. 683. minber uspostavljen po svim pokrajinama.
Jo se dogaalo u l. st. i poetkom 2. st. po Hidri da je
namjesnik u manjim mjestima drao hutbu stojei, oslonjen
samo na tap. Ali god. 749. namjesnik Abdelmelik ibn
Mervan postavio je minbere po egipatskim selima. Kada je
hutba postala isto bogosluni obred, a vladar vie nije bio
hatib, minber se pretvorio u govornicu za vjersko izlaganje, a
dobila ga je svaka damija, u kojoj se molilo petkom. U isto
doba, tj. nakon ar-Raida, izvrena je promjena tako to je
izlagatelj govorio stojei na govornici. Po pravilu, minber se
nalazi na strani zida kible pored mihraba.
Znaenje, koje je minber dobio ve u Poslanikovo doba,
pribavilo mu je posebno potovanje, te se svetost damije
usredotoila oko njega, kao i oko mihraba. Tako je namjesnik
Kufe Halid ibn Abdalah al-Kasri (723-737) dobio od halife
prijekorno pismo zato to je sa minbera zatraio vode. Minber
je dodirivan radi barake, a i zakletve su se polagale uz njega.
Kako je Kaba presvuena (kasa), tako su se uskoro presvukli
i minberi. Osman je prvi dao nalog da se Poslanikov minber
presvue luuifom; isto je uinio Muavija, kada je morao
odustati da ga prenese. Pod Abasidima se svake godine iz
Bagdada slala nova kiswa za Poslanikov minber, a kasnije su
je, rjee, sultani obnavljali.
U veim damijama nalazi se obino u blizini minbera
jedan podij, na koji vodi jedna stepenica. Taj podij (dakka,
esto popularno dikka) slui kao sjedite za mujezina, kada
on zaui (uzvie) ezan u damiji prilikom molitve petkom. To
je vezano uz razvitak bogosluja. Prvi ezanski poziv upuivao
L .~I
146
(pred molitvu, iqama) u samoj damiji. Najprije su se ti
trei
pozivi obavljali stojei u damiji, a kasnije se izgradilo za to
povieno mjesto. Al-Halebi izvjetava da je Muavijin namjes-
nik u Egiptu, Maslama, prvi postavio te podije (ovdje se zovu
mana bir) za ezanske pozive u damiji. U Meki su neko
vrijeme mujezini izvikivali na krovu drugi poziv (kada se
predava penjao na minber). Poto im je sunce bilo zamorno,
za doba Haruna ar-Raida je mekanski emir dao da im se na
krovu napravi neka kolibica (!?Julia); kasnije se gradila vea i
bolja. Slino je bilo i u Amrovoj damiji u Kairu. U tulunid-
skoj damiji, ezan se izvikivao iz kupolastog zdanja koje se
nalazilo u sredini sahna. AI-Makdisi biljei u 10. st. kao
neku neobinost Hurasana, da tamo mujezini izvikuju ezan
na satiru koji se nalazi pred minberom.
U damijama se obino nalazi jedan kurs! (urs), tj. drveni
stalak sa sjeditem i pultom. Pult je za Kur'an, a sjedite za
qassa ili uaa (recitatora), qari', Ibn Dubeir je prisu-
stvovao obredu u Bagdadu, pri kojem je glasoviti predava
govorio na minberu, ali tek nakon to su qurra', sjedei na
ursovima, prouili (izrecitirali) kur'anske odlomke. Vaiz,
esto isto to i qass, sjedio je na jednom ursu koji je mogao
biti od tikova drveta; ponekad je svoje govore drao na
minberu, na koji je vaiz esto imao pristup. Postojanje ursa u
starije doba jedva se moe utvrditi. Svi oni potjeu, zapravo,
iz IS. st.
Kur'an ima svoje odreeno, visoko mjesto u damiji.
Poslanik se molio uz neki stub pored al-Mushafa. Osman
je, prema predaji, poslao neke primjerke svoga Kur'ana u
pokrajine. Osim primjerka koji se nalazi na ursu, damije
dobijaju i mnoge druge. Al-Hakim je smjestio u tulunidsku
damiju, gdje je ve utemeljitelj pohranio sanduke s Kur'a-
nima, 814 primjeraka, a god. 1012. poklonio je Amrovoj
damiji 1.289, od kojih su neki bili pisani zlatnim slovima.
Posebno je dragocjen bio onaj koji pripada toj istoj damiji,
Mushaf Asma', kojeg je napravio Abdelaziz ibn Mervan, a
kasnije ga je kupio njegov sin i poslije ki Asma'; njegov brat
ga je ostavio god. 745. damiji, u kojoj se docnije po njemu
uilo (recitiralo). U Siriji, Egiptu i Hidazu bilo je u 10. st.
Kur'ana, koji su sezali unazad do Osmana. Jedan od Osmana
dogotovljeni Kur'an pokazivao se u doba Ibn Dubeira u
damiji Umajada u Damasku. On se, nakon svakodnevnog
bogosluenja, iznosio i ljudi su ga doticali i ljubili. Drugi
Osmanovi Kur'ani pokazivali su se u Bagdadu i Kordobi, a
jednog je Ibn Dubeir vidio u Poslanikovoj damiji. Takvi
dragocjeni Kur'ani imali su sveti karakter, te su pripadali
hizdni (riznici) damije. Onda su esto uvani u jednom
kovegu (sanduq). U Kabi je Ibn Dubeir vidio dva san-
duka s Kur'anima. Ibn al-Fakih spominje 16 sanduka u
jeruzalemskoj damiji.
U damiji se, od svetih stvari, nisu uvali samo Kur'ani, a
ni samo tijela ili dijelovi tijela neke svete osobe. Tu su se
uvale i tovale i druge relikvije, kao Musin (Mojsijev) tap (u
Kufi) , Poslanikove sandale (u Hebronu), njegov ogrta (u
Adruhu), dlaka iz njegove brade (u Jeruzalemu), te mnogo
drugoga. U nekim krugovima podigao se otpor protiv svega
toga. Ibn Tajrnija revno je nastupao protiv tovanja otisaka
Poslanikovih stopala, koji se, kao i u Jeruzalemu, pokazuju u
jednoj damaanskoj damiji.
.
 Damija

Uljepavanju damija pripada i upotreba tepiha. Obiaj, I

bito se svjetlost koristila u mihrabu, jer je on zamjenjivao
da se na tepihu vri molitva, Hadis pripisuje ve Poslaniku. svetu udubinu, u koju svjetlost pripada (uspor. s. XXIV,
Enes ibn Malik obavljao je s njim molitvu u kui svoje bake, 35). Tako su se u Meki veerom postavljale svjetiljke pred
a Poslanik se koristio za to ohom ili hasurom; obino se on imame u mihrabu. Svjetlo se jednako koristilo u iste svrhe i u
koristio hasurom (hasir) ispletenom od palminog lia. nadgrobnim zgradama. Ali svugdje u damijama upotreba
Na osnovu Balazurijevog iskaza, u damijama se, najprije, svjetla imala je obredno znaenje.
molilo na golom tlu, a onda na ljunku. Kasnije, kada su se Pri sveanostima je snano osvjetljenje bilo neizbjeno. U
trijemovi proirili, zemlja se pokrivala hasurom. mjesecu ramazanu, obnavljali su se tepisi u Meki i umnoa-
Maslama, Muavijin namjesnik u Egiptu, prvi je zemlju u vale svijee i svjetiljke, tako da je sva damija sjala u svjetlu;
Amrovoj damiji pokrio hasurom. Razni krugovi, koji su se u posebnih veeri postavljala su se neka vrsta svjetlosnih drveta
damiji zadravali, imali su svoja mjesta na odreenim hasu- sa bezbroj svijea i svjetiljki, a i minareta su bila osvijetljena.
rama; kada je neki kadija (sredina 9. st.) izbacio iz damije Za Semhudijevog doba, u Poslanikovoj damiji gorjelo je
afiite i hanefite, naredio je da se poderu i njihove hasure. AI- 3-4.000 plamenova, a 40 votanica na svetom grobu. U
-Hakim je za svoju damiju kupio god. 1012. tisuu lakata jeruzalemskom Haremu gorjelo je svaku veer 750, a u
tepiha za 5.000 dinara. God. 1047. bilo je u Amrovoj damiji sveanim noima preko 20.000 svjetiljki; u Kupoli na Stijeni
jedan ponad drugog deset slojeva obojenih tepiha. U damiji pao je god. 1060. svijenjak sa 500 svjetiljki, a Franki su pri
u Jeruzalemu godinje se koristilo 800.000 lakata tepiha. U zauzeu (1099) odatle uzeli 42 srebrene svjetiljke, svaku
mekanskoj damiji su se obnavljali svakog ramazana. Nada- vrijednu 3.600 dirhema, 23 zlatne svjetiljke i jedan tannur od
Ije, pri sveanim prilikama tepihom se oblagao minber; a u 40 ritla srebra. Slina damijska rasvjeta je bila i drugdje po
Medini su uvijek minber i sveti grob, kao Kaba u Meki, bili islamskom svijetu.
presvueni. Openito su damije bile vrlo bogato ukraavane Po nekim predajama, ve je Poslanik dao kaditi u damiji,
tepisima prilikom svetkovina. a za Omara je njegov klijent Abdalah, dok je on bio na
Kako su uestala nona zasjedanja i pobona bdijenja, bilo minberu, kadio po damiji. U al-Fustatu su, ve za Amra,
je potrebno osvjetljavanje. Navodi se da je Ukba ibn al-Azrak mujezini kadili damije.
prvi osvijetlio Kabu, ija kua je obrazovala granicu damije Pod Umajadima je kad bio redovita potreba damije.
neposredno na maqdm; on je tu postavio veliku svjetiljku Muavija se spominje kao prvi koji je dao Kabu kaditi i
(misbah ). Inae je Omar dao objesiti svjetiljke na visinu namirisati; bio je obiaj da se Kaba, kao i sveti grobovi,
ovjeka na zidove koji su okruivali damiju. Prvi, koji je ulje premau mousom i mirisima. Bejbars je Kabu prao ruinom
i svjetiljke (qaniidi], kandila) upotrijebio u samoj damiji, vodicom. Kao i plamenovi, i kad se koristio pri pokopima.
bio je Muavija. Pod Abdelmelikom je Halid ibn Abdalah al- Upotreba kada postala je postupno vrlo velika, posebice pri
-Kasri postavio svjetiljku na jedan stub pokraj Zemzema, svetkovinama.
pored Crnog kamena, a svjetiljka obitelji Azrak je nestala. U vezi sa najstarijim damijama nita se ne govori o
Pod al-Memunom je postavljen novi stup fenjera na drugoj napravama za vodu. Posebno mjesto zauzima mekanska da-
strani Kabe. Harun je postavio deset velikih svijenjaka u mija, zbog zdenca Zemzema. U prvo vrijeme, dva su se
Kabu, a na svaki zid damije dva fenjera. God. 867. dao je rezervoara (hauid, punila iz njega, jedan iza zdenca, dakle
Muhamed ibn Ahmed al-Man suri postaviti drveni stup u tada na granici damije, za tuudu' (abdest), a drugi izmeu
sredinu sahna i objesio je kandila na konopce, ali je zdenca i ruk na, za pie. Kupola nad zdencom podignuta je za
uskoro bio uklonjen. Tek sto godina kasnije je al-Makdisi Sulejmana ibn Abdelmelika. U isto doba je namjesnik Halid
vidio oko tamafa drvene pritke, na kojima su visjeli fenjeri. al-Kasri sagradio vodovod sa olovnim cijevima od brda as-
Sline srebrene i zlatne fenjere vidio je u Medini. U Jeruza- -Sebir (Tab!r) do damije i dao da se izlijeva u mramorni
lemu se, prije god. 912., svaku veer zapalilo 1.600 svjetiljki, bazen (fisqiyya) s tekuim (fauncra) zdencem izmeu Zem-
a narednih godina su itelji Palestine stalno palili fenjere u zema i rukna, dakle na mjestu ranijeg rezervoara. Bio je to
svojim damijama. ureaj za pitku vodu, kao nadomjestak za slankastu vodu
U doba Abasida, svjetiljke i fenjeri pripadali su u redoviti Zemzema, dok je jedan vodovodni ogranak vodio u birku kod
inventar damije, a koristili su se na lanac objeeni fenjeri, Bab as-Safa, gdje se voda koristila za obredno pranje. Ljudi,
koji su esto bili od srebra. Postojali su i zlatni fenjeri, te su ipak, nisu htjeli napustiti vodu Zemzema, te se, odmah po
istunci prigovarali. Uz to se uveliko koristilo veliko mnotvo usponu Abasida, zadrao samo vodovod ka birki, a ureaj za
svijea (am' odnosno ama'a), iji su svijenjaci (awar, jed. pitku vodu je sruen. U doba Ibn Dubeira bio je, uz
tawr) esto bili od srebra. Oko 1009. god. pravljeni su u Zemzem, jo jedan ureaj sa spremnicom vode i klupa za
Egiptu veliki lusteri, koji su se zbog svoga oblika zvali tanniir, obavljanje obrednog pranja. Halidov sustav, bazen sa vodom
pe; poslije su ovakve lustere vladari redovito poklanjali za pranje na ulazu i tekui zdenac u sahnu ini se da je
velikim i uglednim damijama. tipino umajadski, te je prenesen sa sjevera.
Interes za osvjetljenje nije bio samo praktinog reda, nego Obina oznaka za spremite vode je fisqiyya (danas u Egiptu
je osvjetljenje sadravalo i bogosluno znaenje. Tako, kada fasqiyya), ali se esto koristi i birka ili siqaya ili, vjerojatno iz
je halifa god. 842. bio blizu smrtnog asa, zatraio je da se perzijskog, sihrig, te staro arapsko hauid, Zdenac za ritu-
iznad njega obavi salat sa svijeama i miomirisima (bi-'- alno pranje je ma thar ili mida'a (danas obino meqa)
-am' wa 'l-buhur), Govori se da je Osman, kada je u Medini mjesto pranja. Uz te instalacije za vodu kasnije su postojale
iao na nonu molitvu, dao da se ispred njega nosi svijea, to , i druge. U Medini, opet, prostor za pranje je bio na zapad-
su njegovi protivnici smatrali nedozvoljenom novinom. OS~L-n_o_m __ulazu u damiju. Uz to, spominje se u god. 814.

147
Damija

Damija kao dravna ustanova. I

U Islamu su religija i politika bile neodvojive, te je vodea

osoba bila i vladar i duhovni vodi; a onda isto zdanje, l
damija, sredite za obje strane ivota. To se pokazivalo i
time da s.e damija dizala u sredini tabora, dok su vladar~eve'
nastambe bile graene neposredno uz nju. Ta tradicija dugo
. . _ - - . ' - - - ' . '-----------

148

odgovori, a i ratno vijee se dralo u damiji. Nakon bitke
Deve, Ali je poslao plijen u damiju u Basri, a Aia je traila
drugu damiju. Znalo je biti i metea u damijama: Zijad je
na minberu kamenovan, bilo je esto borbi u damiji i oko nje,
a ponekad je vladar zbog toga, tokom molitve ili na minberu,
bio okruen tjelesnom gardom i ak u punoj ratnoj spremi.
Pod tim pretpostavkama je bilo prirodno da su se neprija-
telji vladara i njegove stranke proklinjali u damiji. Prvo je
uveo slubeno proklinjanje (alijevaca sa minbera Kabe) Halid
al-Kasri. Uzajamno proklinjanje alijevaca i Umajada svagdje
se proirilo. Kao i blagosivljanje vladara, obavljali su ga
qussas. Proklinjanja su se koristila i pri drugim prilikama;
tako je Sulejman dao al-Hadada, a al-Mutamid Ibn Tuluna
prokleti na minberu, dok su drugi vladari to isto dali uiniti za
mutazilitske krivovjernike. Obrnuto, blagoslov na vladara
bio je obavezan u hutbi petkom, kada se drala u njegovo ime.
Pod Abasidima je taj obiaj bio uobiajeni izraz privrenosti
vladaru. Nakon halife, spominjao se lokalni upravlja ili
namjesnik; ak je u Bagdadu god. 979, na nalog halife at-
-Taija, spomenut stvarni vladar Adud ad-Daula, a Bujidi su u
hutbama spominjani u najudaljenijim dijelovima carstva.
Posvjedoeno je takoer da se izgovarala molitva za prijesto-
lonasljednika; on se, uz sultana, spominjao pod Mamelu-
CIma.
Openito je damija, a posebice minber, mjesto gdje se
slubeno objavljivalo, tako prirodno ve za Poslanika.
Krvava Osmanova koulja bila je objeena na minber; tu su se
itale halifine obznane; al-Valid je na minberu objavio smrt
dvojice istaknutih namjesnika; ishod bitaka se saopavao u
hutbama. I u doba Fatimida i u doba Abasida, nalozi i objave,
odluke o porezu i dr. obznanjivao je vladar u glavnoj damiji,
a jednako su se tako na minberu itala postavljenja slubenika.
Kada se poloaj halife kasnije promijenio, zadrala se tradi-
cija utoliko, to je on pri posebnim prilikama, prije svega pri
svetkovinama, drao hutbu u glavnoj damiji; iznimno je stari
obiaj slijedio, primjerice, revni abasidski halifa al-Muhtedi
(869) i drao hutbu svakog petka. Mada je damija u kasnijoj
povijesti izgubila svoje staro politiko znaenje, ipak ona
nikada nije sasvim prestala imati karakter sastajalita za javne
poslove.
to se tie uprave, ona je vrlo rano iz damije prenesena na
posebni divan ili medlis, a ugovaranje i pregovaranje zbivalo
se obino u qasr al-imari. Ali kada je za kakvu financijsku
transakciju bio potreban javni skup, koristilo se takoer
damijom, to je posebno bio sluaj u Egiptu. Tu je financij-
ski upravitelj zasjedao u Amrovoj damiji i prodavao zakupe
dravnih dobara s jednim izvikivaem i nekim svojim pomo
nicima. Kasnije se divan prenio u Tulunovu damiju. Pod
Fatimidima je vezir [akub ibn Kilis koristio najprije dar al-
-imaru tulunidske damije, kasnije vlastitu palau, a potom
halifin qasr. Pria se da se i pri mjerenju Nila, im bi se
primijetio poetak njegovog rasta, odmah ilo u glavnu da-
miju i tu se objavljivao rezultat.
Povezanost s upravom izraavala se i u tome da se financij-
ska blagajna, bayt al-mal, uvala u damiji. U Kufi su se
buyut al-amuuil nalazile, svakako tokom prvog vremena, u
dar al-imari; a iz Basre su god. 658-659., tokom borbi,
sklonjene, skupa sa minberom, u damiju al-Hudan. U
Palestini je svaki grad imao damijsku ureenost slinu onoj
149
Damija
u Amrovoj damiji. U Damasku je bayt al-mal bila u
zapadnom kubetu u dvoritu umajadske damije; bila je od
olova i poivala je na osam stubova; i danas se zove Qubbat
al-bazna, riznina kupola, Kasnije se u njoj nalazila
samo imovina damije. Sasvim slino kube postojalo je u
glavnoj damiji u Haranu, a kae se da potjee od Bizanti-
naca. I u Azerbejdanu je kasnije uveden svugdje taj sirij-
ski obiaj; jednako se izvjetava i o Armeniji.
Da je Poslanik u svojoj damiji izricao presude u prav-
nim stvarima, samo je po sebi razumljivo; ali je on mogao i
drugdje presuivati. U Hadisu je izvijeteno da su neke
kadije starijeg vremena presuivale pored minbera, a druge
na mjestu pored damije. Suenje je, najprije, bilo stvar
vladara, ali je morao imati pomonika, te je ve Omar bio
imenovan Abu Bekrovim kadijom, a spominju se i razni
suci koje je Omar postavio; pod Osmanom je Abdalah ibn
Masud bio sudac i financijski upravitelj Kufe. S druge
strane, od Mervana za Medinu (god. 662) imenovani Abda-
lah ibn Naufal navodi se kao prvi kadija u Islamu; za god.
749. posvjedoeno je da je medinski kadija sudio u damiji.
U Basri je al-Asvad ibn Sari at-Temim jednako djelovao
kao kadija u damiji, odmah po njezinom dovrenju. ak
je kranski pjesnik al-Ahtal mogao nastupiti kao arbitrani
sudac u damiji u Kufi. U al-Fustatu je ve god. 644. ili
645., na Omarov nalog, Amr ibn al-Asi imenovao jednog
kadiju po imenu Kais, On je zasjedao u Amrovoj damiji,
ali ne samo tamo. Kadija Hajr ibn Nuajm (738-745) zasje-
dao je dijelom pred svojim stanom, a dijelom u damiji, a
za krane na stepenitu koje je vodilo u damiju. Jedan
njegov nasljednik (793-800) uvodio je krane u sporu sa
sobom u damiju; o nekom drugom sucu se izvjetava da
mu nije bilo doputeno zasjedati u damiji. ini se da je
kadija sam birao svoje sjedite. Tokom Fatimida, sjeveroi-
stone sporedne zgrade Amrove damije bile su pridrane
za suca. Ovaj je etvrtkom i subotom zasjedao u damiji i
presuivao. U Bagdadu je sudac istonog dijela grada zasje-
dao u glavnoj damiji, a u Damasku je u 4. st. po Hidri
zamjenik kadije imao posebni rivak u damiji Umajada, a i
biljenici su se nalazili pri Bab as-Saatu. U Niapuru, odr-
avao se svakog ponedjeljka i etvrtka maglis al-hukm u
posebnoj damiji. Postupno je sudac dobio vlastiti medlis
al-hukm, te je god. 892. al-Mutadid htio zabraniti kadiji da
zasjeda u damijama; presuivalo se takoer i u dar al-
-'adlu. Ipak, sudski postupak nije odmah izgubio vezu sa
damijom. Pod Fatimidima se uveo obiaj da kadija zasjeda
u svome stanitu, ali odmah po 1009. god. izabrani Ibn al-
-Avam zasjedao je opet u damiji i to u bayt al-malu ili u
nekoj sporednoj prostoriji. U Meki se sudijska kua (dar
al-qdi) nalazila u neposrednoj povezanosti sa damijom.
U 8. st. po Hidri je Ibn Batuta prisustvovao u nekoj da-
miji (medresi) u irazu sudskim raspravama nekog glasovi-
tog pravnika, a u Damasku je afiitski glavni kadija zasje-
dao u medresi Adiliji. I muftija se esto smjetao u velike
damije; on je, tada, zasjedao, u odreenim vremenima,
radi izdavanja fetvi (decizija); takvo zasjedanje zvalo se
halqa li-tl-fatuxi. Tako je npr. bilo u Kairu. U Bagdadu
je Abu Bekr ad-Dinavari (u. 1014) bio zadnji koji je u
Mansurovoj damiji izdavao fetve prema mezhebu Sufjana
as-Saurija (at-Tauni).
Damija
Damija kao uilite.
Novo uenje, koje je pokrenuo Islam, bilo je po sVOJOJ
naravi povezano sa damijom. Izuavanje i razumijevanje
Kur'ana bilo je polazite, a na to se nadovezivalo izuavanje
Hadisa .. Poslanik je esto bio pitan o vjeri i ponaanju u
damiji ili izvan nje. Nakon njegove smrti, na isti nain se
pitalo njegove drugove, te je zapoelo teoretsko izuavanje sa
skupljanjem i sreivanjem hadisa. Taj proces se ogleda u
samim hadisima. Po njima, ve se samog Poslanika pitalo o
hadisima; on je sjedio okruen halqom (kruokom) i poua
vao sluatelje; ovi su hadise opetovali tri puta, dok ih nisu
nauili. Nunost znanosti u Islamu je snano naglaena i
preporueno je traganje za njom (talab al-'ilm); istican je
kao primjer ovjek, koji je, zbog jednog jedinog hadisa,
putovao mjesec dana. Ueni ljudi su inili posebnu klasu, ahi
al-'ilm, a njihovo je bilo da prenose znanje u sve krajeve
islamskog svijeta. Okupljali su ljude oko sebe da bi im,
najprije, utuvili najnunije znaajke islamskih postulata. U
tom jednostavnom obliku nastave, koja se ne razlikuje od
pounih opomena, nalazi se zaetak islamskih studija. Uitelj
se zove faqqaha ili 'allama, a znanja sainjavaju 'ilm ili
hikma. Takva znanja su plemena dobijala od Poslanika i od
izaslanih uitelja. U god. 17. po Hidri poslao je Omar
kur'anske uitelje u svaki kraj i naredio ljudima da se sastanu
svaki petak u damiji. Sloena priroda onoga to je izuavano
ne samo da je u prijestonicama Islama stvorila pravu kastu
uenjaka, ve je uslovila i ustanovljenje sistematskog obua
vanja. Tipini uenjak bio je, pored qari'-ie, jo uvijek
muhaddu, premda uskoro pridolaze nove znanosti u sta-
rim kulturnim zemljama, tako, posebice, izuavanje jezika i,
u vezi s tim, starog pjesnitva, filozofske i spekulativne
znanosti, logika, itd. Ve se uenjak u staro doba nazivao i
[aqih. I nakon to su pridole nove znanosti, damija je ostala
najvanije uilite.
O znanstvenom medlisu u medinskoj damiji ulo se ve
u 7. stoljeu. Muftija Jezid ibn Abi Habib (u. 745), otposlan
u Egipat, bio je prvi koji je u Egiptu upuivao u znanost; on
je, s jednim drugim, spomenut kao uitelj al-Lejsa (al-
-Lan), a ovaj, po ijim su se stavovima izdavale fetve, imao
je u damiji svoju haiku. Jo prije toga je Omar II poslao
Nafija, mevlu Ibn Omara, u Egipat da pouava u Suni. Isto
tako je uputio jednog valjanog kur'anskog uioca (recitatora)
kao kadiju u Magrib da ljude podui pravilnom uenju
Kur'ana. Nastava je, dakle, bila ureena odozgo, i to tako to
su se pogodne osobe bavile poduavanjem kao uzgrednom
dunou. Od poetka je nastava u Egiptu, kao i inae, usko
povezana s pounom opomenom. Prvi uitelji u damijama
bili su qussas, po pravilu kadije, ija su se predavanja
bavila bogoslunim dunostima i tumaenjem Kur'ana. Nji-
hova predavanja bila su izravni nastavak pobonih pouava
nja starih Drugova. Nastava, koja se utemeljila u Amrovoj
damiji, odravala se stoljeima. U 3. st. po hidri pouavao
je tu a-afii cijelo prijepodne razne discipline, sve do smrti.
Poslije njega je izuavanje fikha posebno dolo u prvi plan, a
veliki uitelji su istodobno izdavalijetve. God. 938. imali su u
Amrovoj damiji afiiti i malikiti petnaest, a Hanefiti tri
kruga (halqa). Malikit Muhamed an-Naali (u. 990) imao
je toliko sluatelja da su svojim krugom zahvatali 17 stubova.
Al-Makdisi navodi krugove raznih uenjaka u Amrovoj da-
150
miji, a takoer obavjetava da su pristae Abu Hanife u
jeruzalemskoj damiji odravali sjednice sa zikrom, gdje se
italo iz jedne sveske, a uenjaci (fuqahii') su tu openito
zasjedali izmeu dva salata. U 3. st. po Hidri je Ibn al-
-Fakih obavijestio da su fuqaha' zasjedali u damijama Sidi-
stana, Balha i Herata, dok su se ljudi tiskali oko njih. I
pravne kole, koje su kasnije izgubile svoje znaenje, imale su
svoje krugove u damijama.
U damijama se revno bavilo arapskim jezinim studijima.
Interes starih Arapa za jezini izraz ouvao se i u Islamu;
faqih Said ibn al-Musejeb, koji je umro 713. god., raspravljao
je u svome medlisu u medinskoj damiji o arapskom pjesni
kom umijeu; ali je jo nekima bilo upadno da se pjesme
obrauju u damiji. God. 869-870 je at-Tabari, po pozivu,
diktirao pjesme at-Tirimaha, i to uz Bay t al-mal u Amrovoj
damiji. U glavnoj damiji u Basri zasjedali su ashab al-
-'arabiyya, gdje ih je posjetio Hamad ibn Selema (u. oko 784.
god.). U Granadi se ulo o nekom gramatiaru (nahun ],
koji je u damiji sakupio mnoge uenike; u Tunisu su se u
damiji u 8. st. itale ak Haririjeve makarne. U Bagdadu je
al-Kisai drao predavanja u damiji koja je po njemu dobila
ime, gdje su, po jutarnjoj molitvi, uenici sjedali ispred
njega. Uz tefsirska predavanja, odralo je svoje znaenje i
stalno izuavanje Hadisa. Mansurova damija je ostala najod-
linije uilite, cilj uenjaka. Kada bi neki putnik doao u
novo mjesto, mogao je pouzdano ii u damiju da prisustvuje
predavanjima iz Hadisa. U Meki je poduavao, npr., a-afii,
a u Medini Ibn Ishak. Uitelji su ili od mjesta do mjesta. Ve
se rano ulo o posebnim stanovima (koji su, sigurno, bili i
uilita) za poznavaoce Kur'ana.
Kao to se vidi, izuavanjima se posveivalo ne samo u
glavnim damijama, nego i u drugima. Moe se, dakle,
utvrditi da su damije od poetka, pa kroz stoljea bile
uilita, da su uenjaci pojedinano obitavali u damiji, te da
su, za Fatimida i, vjerojatno, mnogo ranije, postojale
posebne kue za uenjake. Damija je bila, istodobno, bogo-
molja, vijenica i kola (a dijelom i konaite). Ona je bila,
stoga, javno okupljalite grada. Nasir-i Husrev ivo opisuje
god. 1047. ivopisni ivot u Amrovoj damiji, gdje se, po
njemu, svakodnevno susretalo 5.000 ljudi, meu njima uite
lji, uio ci Kur'ana, studenti, stranci, pisari, itd.
Pri opisu veih damija, ee se spominje i knjino blago.
Ono se postupno sakupljalo putem vakufa, jer se esto
dogaalo da neki uenjak uvakufi svoju zbirku. Mnoge druge
knjinice bile su napola javne, te su dopunjavale damijske,
tako to su sadravale knjige, za koje su damije bile manje
zainteresirane, a to su one o helenistikoj znanosti, prije
svega logici, filozofiji, geometriji itd.; ove su se zvale al-tulum
al-qadi ma ili 'ulum al-asoa'il. Uz damijska predavanja,
osnivale su se, tokom vremena, posebne akademije i, to je
jo vanije, kole (medresa), koje su drali znameniti ue
njaci. Ovi su i dalje predavali u damijama, ali sada su ve bili
matino usredotoeni na ove svoje, nove ustanove. One su
takoer imale prostoriju za molitvu, dakle bile su nalik na
damiju. Kako su i starije damije imale stanove, kojima su
se esto koristili oni koji su studirali, nije bilo principijelne
razlike izmeu kole i obine damije; samo su kole ureene
posebno za studije i uzdravanje. U damijama se, dakako,
nastavilo sa poduavanjem, kao i prije. Ibn Batuta, koji je

putovao u 8. st. po Hidri, kada su cvjetale medrese, prisu-
stvovao je predavanjima o Hadisu, kako u damiji uirazu,
tako i u Mansurovoj damiji u Bagdadu. U Damasku god.
1185. bilo je vie prostorija u damiji Umajada koje su se
koristile za izuavanja; tu su bile i halke za afiitske i
malikitske studente, koji su dobijali znatne stipendije (igra',
ma'lum). U Egiptu je u doba al-Makrizija (9. st.) bilo 8
prostorija u Amrovoj damiji za izuavanje fikha, a prije
1348. god. djelovalo je u njoj vie od 40 halhi (kruoka). U
Tulunovoj damiji se izuavao fikh prema sve etiri pravne
kole, kao i druga podruja znanosti. U al-Azharu su u 7. st.
po Hidri, a i kasnije, nakon potresa, bile ureene mnoge
studijske prostorije s plaenim uiteljima; a takoer i u
Hakimovoj damiji.
Kada bi se u damiji uredila neka prostorija za studije, ta
se ustanova esto nazivala medresom. Tako se u damiji
Umajada nalazilo est damaanskih medresa; u Amrovoj
damiji je al-Hakim uredio malikitsku medresu, a Ibn Duk-
mak spominje osam zavija u njoj. Nadalje su se medrese
dizale tik uz velike damije, kao to je sluaj u Meki,
Damasku, Niapuru i Kairu, gdje su medrese at-Tajbarsija i
al-Akbugavija tako srasle sa azharskom damijom, da su
imali zajednike zidove i prozore, to je posebnom fetvom
dozvoljeno; kasnije su one potpuno ukljuene u tu damiju.
Upravljanje damijom.
Najstarije damije podignute su od voa zajednice, te su u
prvotnim damijama sve poslove obavljali njezini lanovi.
Kasnije su ih gradili i plaali, po pravilu, pojedini vladari,
emiri, visoki slubenici i druge bogate osobe. Gradnja tulu-
nidske damije kotala je 120.000, a al-Muajadove 110.000
dinara. Za djelovanje damije staralo se putem dobara koja su
oporuno ostavljena kao zaklada. Tako se uje, ve u 3. st. po
Hidri, za iznajmljene kue koje su pripadale damijama, a
Ibn Tulun je za svoju damiju i bolnicu uvakufio brojne
graevine i drugo. Zemljini posjedi, prema al-Makriziju
nisu davani u vakuf, prije nego to je Muhamed Abu Bekr al-
-Madarai oporuno ostavio Birkat al-Habe i Sujut kao
zakladu (otprilike 912. god.); ali su to Fatimidi kasnije
anulirali. Al-Hakim je dao velike vakufe ne samo za vlastitu,
nego i za ve postojee damije, a sastojali su se iz kua,
skladita, mlinova, itd.; i kupatila su se ostavljala za damije
u doba Fatimida. Saladin je ponovo uvakufio zemlju za svoju
medresu, a i za druge postojee. I u doba Mameluka zemlja
se davala u vakuf, a ovaj je mogao biti sasvim daleko; tako su
egipatske damije imale esto zaklade u Siriji. Znalo se to
odnositi ne samo na damije, nego i na nove prostorije s
uilitem, recimo, minber, plau za uioca Kur'ana, uitelja
itd. esto se posebno davalo za plau imama i mujezina, za
polaznika, za knjige, za jelo, itd. Zaklade i njihovo korienje
bili su tano propisani u zakladnoj ispravi, a ona je potvrena
u sudu pred kadijom i svjedocima. Osim toga, isprava je
esto bila uklesana u zid damije. Uz vakuf su se mogli vezati
neki uvjeti, kao da ene ne mogu dolaziti, da se ne moe
namjestiti Perzijanac, da je uitelj nesmjenjiv itd. Postojale
su i posebne sultanske darnije, koje su bile izravno pod
zatitom halife i njihove slubenike plaala je Riznica. Kao
to je dravna riznica bila smjetena u damijama, tako se u
njima uvalo i njihovo vlastito blago.
Damija
~o se tie uprave, halifa, kao imam islamske zajednice,
I imao je damije pod svojom zatitom; jednako je bilo sa
! sultanom, upravljaem pokrajine ili drugima koji su zastupali
halifu. No uprava damijom nije se mogla dugo obavljati
preko obinih dravnih ustanova. S obzirom na sam nain
svoga utemeljivanja, damija je postala neto posebno, te je
izmicala obinim dravnim ili privatnim ciljevima. Njezina
specifina vezanost za vjeru dala je kadiji poseban utjecaj, a
djelovala je jo uvijek i volja oporuitelja. Tako su se u upravi
damijom stekla sva tri momenta.
Damija je, obino, bila pod jednim na?lr-Om ili wali-
-iom, koji je vodio brigu o njezinim stvarima. Utemeljitelj je
esto bio nazir ili je birao nekog drugog, a nakon njegove
smrti upravljali su njegovi potomci ili onaj kojeg je on u
vakufskoj povelji naznaio. Prva mogunost je bila, svakako,
pravilo u starije doba i to je vailo ak u odnosu na glavne
damije, jer Nasiri-i Husrev navodi da je al-Hakim platio
potomcima Ibn Tuluna za damiju 30.000 dinara, a za mina-
ret 5.000, a jednako i Amrovim potomcima za damiju
100.000 dinara. O jednom jeruzalemskom upravitelju da-
mije, mutawalli (mutevelija), saznaje se iz god. 988. Kod
zakladnih damija i medresa iz doba Mameluka esto se
izriito naznailo da uprava pripada potomcima utemeljitelja;
tako je kod damije, koju je utemeljio Bejbars, damije
Maks, Sahibije itd. Ponekad je neki emir ili inovnik bio
upravitelj, kao npr. u damiji al-Muajed, at-Tajbersiji, al-
-Azharu ili Tulunovoj damiji; no jo je ee to bio kadija.
Tako su za Bejbarsovu damiju potomci traili da upravu
preuzme hanefitski kadija; u al-Akbugaviji postavljen je afi-
itski, ali uz iskljuenje njegovih potomaka. U damiji Uma-
jada, za mamelukog doba, poslove je vodio, po pravilu,
afiitski glavni kadija. Bilo je i sluajeva, kada su potomci
utemeljitelja uzaludno postavljali zahtjeve da upravljaju. To
je bilo povezano s rastuim znaenjem kadija. U medresi je
esto upravitelj bio istodobno glavni uitelj.
Nziru je prinadleila financijska i druga uprava da-
mije. Ponekad se za njega odreivala plaa, ali su prihodi
damije esto znali otii u osobne svrhe. Financijsko pravo
raspolaganja bilo je, ipak, ogranieno sredinjom upravom
vakufa. Upravitelj se, eventualno, mogao starati i za nuno
poveavanje vakufa. On je postavljao osoblje i utvrivao
plae. Mogao se umijeati i u damijski red; emir Saudub,
azharski nazir, izbacio je 1415. god. otprilike 750 siromaha
iz damije, ali ga je zbog toga sultan bacio u zatvor. Inae su
naziroua prava bilo prilino iroka. Neki ruizir al-Azhara
odredio je god. 1382. da vlasnitvo nekog mugiiunra, koji je
umro bez batinika, dopadne drugim studentima. U Meki je
nazir al-Haram vodio veliku sveanost Poslanikovog mev-
luda, te je, tom prigodom, dijelio u damiji poasnu odjeu.
U al-Azharu, nakon otprilike 1688. god. nije vie imenovan
nazir, nego je jedan uenjak, zvan ay!J al-Azhar, postao
rektor i upravitelj damije. Sline su prilike i u Meki. Kadije
su, najee, vodili poslove pojedinanih damija, a slino je
bilo uskoro i s medresama. No njihov utjecaj se poveao i
time da su, kada vie nije bilo upravitelja po volji utemeljite-
lja, oni stupali na tu dunost. Tako se dogaalo da je kadija
mogao zauzimati vie dunosti i musti vakufe<<. J
151
Damija
Posebno mjesto zauzimale su velike damije islamskog
carstva, jer su se halife za njih morali posebno zanimati;
prije svega one u Medini i Meki. Za Abasida, kadija je pri
tome igrao, ponekad, odreenu ulogu; tako mu je al-Mahdi
(775-785) dodijelio potrebni novac da proiri i obnovi
mekansku damiju. God. 876. naredio je al-Muvafak nam-
jesniku Meke da poduzme popravke na Kabi. God. 884.
djelovali su kadija i namjesnik zajedno da bi od njega dobili
novac za popravke, te su vodili i poslove oko toga. God.
894. pisao je mekanski kadija veziru zbog diir an-nadwe i
potkrijepio svoju molbu putem izaslanstva slubenika
hrama. Halifa je tada naredio veziru da se stvar uredi preko
bagdadskog kadije.
Znaenje kadije poivalo je, najprije, na njegovoj struno
sti na podruju religije. Revni kadija, kao al-Haris ibn
Miskin u Kairu (851-859), zabranio je karijama neke damije
da ue (recitiraju) Kur'an zapjevajui. Nakon izgradnje tulu-
nidske damije, odreena je komisija, koju je vodio kadija,
da se izjasni o kibli damije. Ali je kadija ve rano zadobio i
stanovit utjecaj na novana sredstva. Prvi kadija, koji je
poloio ruku na njih, bio je Tauba ibn Nemir al-Hadrami;
dok su ranije svaki vakuf vodila djeca oporuitelja ili od njih
imenovana osoba, nareena je god. 736. centralizacija svih
vakufa, a time se stvorio veliki divan. Kako je centralizacija
sprovedena, ne moe se tano ustanoviti, ali se zna da je
provedena pod Fatimidima.
Al-Muiz je uredio posebni diuxin al-ahbs i za upravite-
lja odredio glavnog kadiju, te je za to god. 973-974. ustanov-
ljena posebna riznica; kao godinji prihod zajameno je
1,500.000 drahmi, a iz suvika se stvarao kapital. Sva plaa-
nia su ila preko ovog divana. Uprava je sada bila izravno pod
halifom, a vodio ju je kadija. Pod Fatimidima su kadije
obiavale, na kraju ramazana, pregledati sve damije i me-
hede u i oko Kaira. Pod Ejubidima su prilike bile sline.
Divan je vodio kadija, a vladar (Saladin) je vrlo mnogo
darivao damije, posebice medrese; govori se o 20.000
drahmi dnevno. On je plaao slubenike damija i kola u
Iskenderiji (Aleksandriji), Kairu i Damasku. Isto stanje je
vladalo jo neko vrijeme za Mameluka. Oni su znali vie puta
prenijeti ovlaenja s kadija na emire, te su ovi jaali na raun
prvih. Od sredine 7. st. po Hidri, emiri su sve ee upravi-
telji glavnih damija. Ali je kadija stekao toliko autoriteta da
mu se dosuivao opi nadzor nad stvarima koje se tiu
vakufa njegovog mezheba; po toj osnovi, kadija je, dakle,
mogao intervenirati protiv zlorabe. U Siriji je Ibn Halikan
postao god. 1262. kadija nad cijelim podrujem izmeu al-
-Aria i Eufrata i nadziratelj vakufa, damija, medresa, itd.
Sultan Bejbars je reformirao zaklade i obnovio poloaj naeir
al-awqiifa. Po al-Makriziju, zaklade su, pod Mamelucima,
bile podijeljene na tri odjela Utihiit): l) gihat al-ahbas, koji je lji znalac Kur'ana ili, pak, najstarija.
vodio jedan emir, a odnosio se na uvakufljenu zemlju za
damije; 2) gihat al-awqiif al-huhmiyya bi-Misr wa '1-
-Qiihira, a odnosio se na upravu stambenim, zgradama, pod
vodstvom afiitskog glavnog kadije; 3) gihat al-awqiif al-
-ahliyya, koji je obuhvaao sve vakufe, koji su imali jo
posebnog niizira, bilo potomka utemeljitelja ili slubenika
sultana i kadije. Kasnije su vakufi propadali, jer su ih grabili
vladajui emiri. U novije doba, po pravilu, zaklade u islam- l vjersko-pravne kole imala svoga imama; ti su odravali
I skim~emljama ujedinjene su pod posebnim ministarstvom. J'---_m_o_l_it_v_u_j_e_d_a_n_z_a_d_ru_g_i_m, svaki na svome mjestu, a
Halifa, odnosno gospodar zemlje, bio je uvijek tu, kao i u
drugim stvarima, najvia vlast. On se mijeao u upravu i
obrazovao je po svojoj volji. Mogao je zahvaati i u unutra-
nje odnose damija, ako se ukae potreba, preko uobiajenog
organa. God. 867., nakon ustanka u al-Fajumu, glavni ravna-
telj policije donio je stroge propise, po kojima se bismilla nije
smjela glasno izgovoriti u damiji; broj molitvi uramazanu
bio je smanjen, a ezan s minareta zabranjen, itd. God.
906-907. dao je namjesnik, osim za vrijeme molitvi, zatvoriti
Amrovu damiju zbog riznice, koja je bila u njoj, to je
izazvalo narod. Mogu se navesti mnogi primjeri toga, prije
svega u doba nemira. Znaenje vladara za damiju ovisilo je o
njegovoj osobnosti. Po pravilu je on podravao autoritet
redovnih organa.
Posveenja damije zbivala su se uz neke sveanosti. Kada
se, npr., po prvi put u damiji as-Salih u Kairu drala
molitva petkom, bio je prisutan zastupnik Bagdada. Kod
posveenja Tulunove damije, poklonio je naruitelj gradnje
kesu od 1.000 dinara ar-Rabiju ibn Sulejmanu, a-afiijevom
ueniku, koji je tamo predavao o Hadisu. Za neke medrese su
upriliene sveanosti. U medresi al-Muajed bio je prisutan
sultan, koji je sjedio na prijestolu, okruen svojim asnicima;
spremite (inae za vodu) u sahnu bilo je ispunjeno ee
rom i halvom, ljudi su jeli i pili, drala su se predavanja, a
onda molitva i hutba, te je sultan podijelio poasnu odjeu
damijskim slubenicima i sufijama.
Osoblje damije.
Voditelj salata bio je, od najstarijeg doba, vladar; budui
imiim, on je bio predvodnik rata, uprave i zajednike molitve.
Tako su i namjesnici pokrajina bili predvodnici molitve i
harada, a kada je posebni financijski upravitelj preuzeo
fiskalne poslove, namjesnik je bio 'alii as-salar wa '1-
-harb. On je time vodio obredne molitve, posebice petkom,
kojom prilikom je drao i hutbu. Kada je on bio sprijeen, bio
je ravnatelj redarstva, sahib a-urt a, njegov zamjenik.
Amr ibn al-Asi dozvoljavao je ljudima u selima da slave obje
bajramske svetkovine, dok se molitva petkom mogla obav-
ljati samo pod vostvom ovlatene osobe. Pod Abasidima se
to promijenilo. Halifa nije vie redovito vodio molitve, te je
Anbasa ibn Ishak, zadnji arapski namjesnik Egipta
(852-856), bio istodobno zadnji emir, koji je vodio molitvu u
damiji. Tada je postavljen imam kojeg je plaala dravna
riznica. Ipak su i kasnije namjesnici formalno imenovani 'ala
as-salar. Ubudue je vladar samo iznimno vodio saliit, pa
tako i fatimidski halife pri sveanim prigodama, posebice
ramazanom. U mnogim damijama molitvu je vodila, sva-
kako, najodlinija osoba; po Hadisu je ona morala biti najbo-
Postavljeni imam biran je iz kruga vjerskih uenjaka; esto
je bio Haimit; mogao je pored toga biti i kadija ili njegov
nii'ib. Njegovo mjesto tokom molitve je umihrabu; al-Mak-
disi je spomenuo kao nepravilnost da se u Siriji molitva
obavljala ispred imama; on je mogao stajati i na povienom
mjestu; Abu Hurejra jedno je u mekanskoj damiji vodio
molitvu s krova. U Meki je, kasnije svaka od etiri priznate
_
152

afiiti, onda Malikiti, Hanefiti i Hanbaliti; samo su salat
al-magrib obavljali zajedno; ramazanom su na raznim mje-
stima damije obavljali tariiunh, koji su esto vodili karije.
U Jeruzalemu je poredak bio: Malikiti, afiiti, Hanefiti,
Hanbaliti, a svaka se kola molila u svome dijelu Harema.
Od trenutka kada imami nisu vie imali politiki poloaj,
redovito je svaka damija dobijala po jednoga. On se trebao
starati za red i bio je openito bogosluni predstojnik da-
mije. U doba al-Makdisija, imam u Amrovoj damiji izlagao
je svako jutro nakon molitve jedan kur'anski duz (guz").
Njegova dunost je voditi svaku molitvu koja je valjana
samo ukoliko se klanja skupno (fi gama'a). On mora zado-
voljavati zakonske zahtjeve; ali je sporno da li je molitva, u
suprotnom sluaju, nevaea. Po nekima, voditelj molitve
petkom treba biti netko drugi, a ne voditelj svakodnevnih
pet molitvi. Mnogi su sumnjali u to da ljudi trebaju biti
plaeni za vjerske slube, te su se oslanjali pri tome na jedan
iskaz Abu Hanife.
Razvitak dunosti /Jariba slian je onome imama. Ka-
da abasidski halifa nije vie mogao redovito drati hutbe,
postavio je jednog vjerskog uenjaka na dunost hatiba.
Moe se, pri tome, ukazati da je i Poslanik imao hatiba i to
Utarida ibn Hadiba, a vjerska izlaganja izvan molitve pet-
kom postala su, ionako, sasvim uobiajena. Tako je ve
Hasan al-Basri bio znameniti predava. Kasnije se moglo
dogoditi da je neki vojskovoa, kao Dauhar, sam nastupao
kao imam pri molitvi, dok je hutbu preputao nekom ue
njaku. Kako je hatib, teoretski, bio halifin zastupnik, to mu
je on i izricao blagoslov; utoliko je sluba jo imala politiko
znaenje. Blagosivljao se halifa i nasljednik prijestola, te, uz
njih, zemaljski kneevi i vladari. Kada je halifa sam izlagao,
izgovarao je takoer molitvu za samog sebe; Fatimidi su
spominjali svoje oeve. Izlaganja su postupno postala dosta
ablonska; Ibn Batuta je veliao hatiba u Meki, jer je svakog
petka govorio neto novo. esto se za hatiba birao kadija, a,
osim toga, mogao je, ponekad, glavni kadija propovijedati u
velikoj damiji. Hatib je mogao biti svjedok ili imati neku
drugu dunost. esto je imao zamjenika. U damiji Raidi,
u kojoj su godine 1023-1024. zabunom bila postavljena dva
hatiba, obojica su istodobno drala hutbu sa minbera. Kasnije
se dogaalo u veim damijama da je postavljeno vie
hatiba, te su se izmjenjivali.
U Meki je hatib nastupao s posebnom sveanou. Odje-
ven u crni, zlatom izvezeni ogrta i s turbanom zajedno sa
tajlesanom, iao je izmeu dvije crne zastave, koje su drali
mujezini, ka minberu, dok je jedan slubenik pred njim pucao
biem; nakon to bi poljubio Crni kamen, pred njim je brzo
proao glavni mujezin sa sabljom, kojom ga je opasivao na
minberu. Crna boja je bila abasidska; ona se koristila i u
Egiptu. Inae se vanjtina hatiba mijenjala prema vremenu i
kraju. Vrlo esto je hatib bio istovjetan s imamom, osobito u
manjim damijama, ali i u veim.
Damije su imale takoer svoje besjednike qa$$ ikarije,
o emu je bilo ve rijei. to se tie mujezina, po veini
predaja je dunost mujezina stvorena u l. godini po Hidri,
po drugima - tek nakon uspea (isra'), u 2. godini, a po
nekim slabim predajama - ve u Meki. Najprije su ljudi
dolazili na molitvu bez pozivanja. Po jednoj predaji, Poslanik
se o tome savjetovao s drugima. Padali su razni prijedlozi, pa
153
Damija
je tom prigodom Abdalah ibn Zeid izrekao ezansku formulu
koju je uo u. snu; Poslanik ju je odobrio, a Bilal poeo
izvikivati; postoje, dodue, i mnoge druge predaje, kao ona
panje dostojna, po kojoj je, na Omarov savjet, najprije
odaslan jedan pozivar (munadi), Bilal, a on je vikao (na
ulicama): as-salata gami'atan. Tek su nakon toga raspra-
vljane druge mogunosti, ali je ve u snu doivljeni postu-
pak bio korien i potvren, no s drugom, kasnije upotrijeb-
ljenom formulom.
Izvikivai su, inae, Arapima bili obina pojava. U ple-
menima i gradovima, oni su izvikivali vane obznane, a
onda, naravno, i pozive na zajednika vijeanja. Zvali su se
munadi ili mu'addin (mujezin). Tome odgovarajue, arjan
(ezan) znai obznana, oglaavanje (s. IX, 3), a addana,
mu' addin (s. XII, 70) izvikati i izvikiva, Slubeno
oglaavanje putem izvikivaa stalno se koristilo. Po tome je
Muhammedu bilo vrlo blisko da vjernike sakuplja na zajed-
niku molitvu putem izvikivaa; poziv se zvao nida' i arjan,
a poziva muniidi i mu' addin.
Pod tim pretpostavkama, vrlo je prirodno da se na pozi-
vaa gledalo, tokom najstarijeg vremena, kao na pomonika
i slubenika voe. Omar je slao u Kufu Amar ibn [asira kao
emira i Abdalaha ibn Mesuda kao mujezina i vezira"; on je,
dakle, desna ruka vladara. Al-Husein je imao uza se svoga
pozivaa te je on, na njegovu zapovijed, pozivao na molitvu.
U prvo vrijeme je mujezin vjerojatno pozivao po ulicama, a
poziv je bio sasvim kratak: as-salata gamiatan. Po Ibn
Sadu, ovaj kratki poziv koristio se i kasnije u iznimnim
sluajevima. Moda se ve i rano pozivalo s jednog mjesta.
Nakon slubenog poziva, mujezin je iao Poslaniku, poz-
dravljao ga i pozivao na molitvu (jednako kasnije njegove
nasljednike); kada je on doao, objavljivao je mujezin poe
tak molitve. Tako se njegova djelatnost sastojala od tri ele-
menta: sabiranje zajednice, pozivanje imama, najava po-
etka molitve. Tokom vremena su sva tri elementa pretr-
pjela promjene.
U svakom sluaju, mujezin je s vremenom dobio novo
znaenje. Njegova djelatnost nije se sastojala samo u tome
da sabire ljude na bogosluje, nego je i sama bila neka vrsta
bogosluja; mujezinov poziv je sadravao islamsku vjeroi-
spovijed, te je svatko tko je uo ezan, trebao ga ponoviti ili
mu, u svakom sluaju, odvratiti. Ta djelatnost se dalje
izgraivala. U Egiptu je, navodno, Maslama uveo tasbih,
On se sastojao u pohvalama, koje su mujezini izvikivali
cijelu no sve do zore. Pod Ahmedom ibn Tulunom i
Humaravajhom, mujezini su u jednoj sobi uili (recitirali)
vjerske tekstove cijelu no; Salah ad-din dao je da jednu
'aqidu ue (recitiraju) u nonom ezanu, a od god. 1300-1301.
petkom ujutro se drao zikr na minaretima. Tako su i u
Meki mujezini cijelu no odravali zikr l. evala na krovu
kubeta iznad Zemzema. Slina nona recitiranja odravala
su se i u novije vrijeme, isto tako kao i posebni poziv
otprilike sat prije svanua.
Iz prvotnog mujezinovog poziva nastalo je melodino ue
nje (recitiranje), slino kao kod uenja Kur'ana. AI-Makdisi
izvjetava da se u 4. st. po Hidri u Egiptu, tokom zadnje
treine noi, ezan recitirao kao tualjka. Sveani dojam
poveavao se s vie glasova. U velikim damijama, kao
mekanska, prvo je pozivao na minaretu najodliniji mujezin,
Debrail
I ~
a onda po redu ostali. Ali samoj ~amiji, iqama se zborski
recitirala i to na za to uspostavljenom uzvienju (dakka). U 3.
i 4. st. po Hidri izvjetavalo se iz svih krajeva o tim melodi
nim uenjima (tatrib) na povienju.
Sa novim zahtjevima postavljanim mujezinima rastao je i
njihov broj, posebice u velikim damijama. Jo od ranog
doba se u Medini dralo preporuljivim da se imaju dva
mujezina u damiji. U Egiptu, u al-Fustatu je najprije bio
jedan, a onda su mu se uskoro pridruila devetorica. Muje-
zini raznih damija inili su organizaciju, iji je voditelj
('arif) bio prvi egipatski mujezin Abu Muslim. Od 8. st. po
Hidri bilo ih je redovito etiri, ali ih u doba al-Hakima ima
devetorica u Azheru. Ibn Batuta je naao 70 mujezina u
damiji Umajada u Damasku. Otprilike oko god. 1900. u
Medini, u Poslanikovoj damiji, bilo ih je 50 i 26 pomonika.
Mada je Poslanik branio plaanje mujezina, to se, kasnije,
uobiajilo, te su redovito dobijali svoj dio od zaklada. Uz
mujezina je neposredno bio muwaqqit, astronom, koji je bio
zaduen s oznaavanjem kible i vremena molitve; ponekad je
to obavljao glavni mujezin.
Damije su imale i svoje pomono osoblje. Poslanikovu
damiju istio je, po Abu Hurejri, jedan Crnac. Uz vee
damije spada, s vremenom, veliki broj pomonog osoblja
(huddam). U Meki su uvijek postojali posebni slubenici,
tako nadziratelj Zemzema i uvar Kabe. U doba Ibn Batute,
sluge Poslanikove damije bili su evnusi, prije svega abisinij-
ski; njihov upravitelj bio je plaen od egipatsko-sirijske
uprave. U jeruzalemskoj damiji bilo je oko god. 912-913. ne
manje od 140 pomonog osoblja; drugi spominju broj 230, a,
prema Mudir ad-dinu, Abdelmelik je tu postavio gardu od
300 crnih robova, dok su pravi posao pomonog osoblja vrile
neke idovske i kranske obitelji.
U drugim damijama spominje se nadzirateli (qayyim,
mno. qawama), neodreena titula irokog znaenja; u me-
dresi al-Meddiji jedan qayyim bavio se ienjem, posluiva-
njem, paljenjem svjetiljki i noenjem vode; azherska damija
imala je takvu osobu za odravanje mjesta za uzimanje abde-
sta, koja je dobivala 12 dinara, a osim etiri nadziratelj a,
plaenih kao i mujezini (2 dinara mjeseno), vjerojatno i
nadziratelja onih koji su posluivali; uz to, imenovan je bio i
murif, inspektor; tako, npr. u al-Azharu.
V
EBRAIL ili DiBRIL, Gabra'il, Gibril, biblijski
DZ Gabrijel ili Gavrilo, najpoznatiji je lik meu islam-
skim anelima. On je jedan od etiri arhanela, voljenih od
Boga, priblienih Bogu (muqarrabun) i jedan od boanskih
glasnika. Njegova je dunost da prenosi Boje naredbe smrt-
nim poslanicima i da im otkriva Boje tajne.
Debrail igra u Kur'anu znaajnu ulogu. Debrailovo ime
u Kur'anu se spominje samo tri puta; no na drugim vanim
mjestima javlja se lik pod razliitim nazivima ili epitetima kao
npr. Duh- ili Strani: ili se sasvim indirektno cilja na
njega, ali komentatori jednoduno u tom liku prepoznaju
Debraila. Ako se usporede pojedini odlomci, dolazi se do
zakljuka da je to poistovjeivanje sasvim opravdano.
Moe biti da Muhammed nije odmah znao ime duha koji
ga je nadahnuo, budui da su tri odlomka, u kojima se
pojavljuje Debrailovo ime, kasnijeg datuma (II, 97 i dalje;
LXVI, 4). U XCVI suri, koja je najvjerojatnije povezana s
154
prvom objavom duha i s krizom koja je popratila Muhamme-
dovo prihvaanje misije, aneo nije oznaen nikakvim ime-
I
nom ni naslovom; pripovijedanje je kratko, te sasvim I
bezlino. itaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara ... ; itaj,
plemenit je Gospodar tvoj ... . Prema predaji, ova se prva
objava zbila na brdu Hira u blizini Meke, kuda se Muham-
rned bio povukao; glas je, navodi se, jo dodao: 0 Muham-
mede, ti si poslanik Boji a ja sam Debrail.
ini se da je, po pravilu, Muhammed uo duha, ali da ga
nije vidio. U LIII suri (1-18) ima redaka velike snage i
dubokog osjeaja iskrenosti, po kojima je jasno da ga je on,
zapravo, vidio samo u dvije prilike: . ui ga jedan ogromne
snage, razboriti, koji se pojavio u liku svome na obzorju
najviem, zatim se pribliio, pa nadnio - blizu koliko dva
luka i blie - i objavio robu njegovu ono to je objavio ... ;
On ga je i drugi put vidio kod Sidretul-rnunteha ... kad je
Sidru pokrivalo ono to je pokrivalo ... . Podrobnost opisa
ne ostavlja sumnju u iskrenost.
Legenda o arhanelu Debrailu jako je proirena meu
muslimanima; to postaje oevidno ako samo pogledamo djela
puna legendi kao to su Muhiasar al-'aga'ib ili prvi svezak
Tabarijevih perzijskih Kronika. Gotovo da i nema poslanika
kojem ovaj nebeski glasnik nije donio pomo ili objavu.
Debrail je tjeio Adema nakon Pada, te mu otkrio dvadeset i
jedan list; pouio ga je kako da uzgaja penicu, obrauje
eljezo, te ga nauio slovima abecede; poveo ga je u Meku i
pouio ga hodoasnikom obredu. On je pokazao Nuhu
(Noju) kako da sagradi lau; spasio je Ibrahima (Abrahama)
iz ognja, a imao je i kasnije mnoge veze s ovim poslanikom.
Musi (Mojsiju) je pomogao da se bori protiv egipatskih
vraeva; prilikom izlaska iz Egipta pojavio se on na konju
bijelih nogu, kako bi ponukao Egipane da uu u Crveno
more koje e ih progutati. Ukazao se Samudu (Samuelu) i
Davudu (Davidu) i pouio ih kako e napraviti oklope;
utjeio je ovog posljednjeg i donio mu listove sa deset zago-
netki koje je Sulejman (Solomon) rijeio.
v
EHENEM (a. gahannamj, muslimanski naziv za
DZ Pakao.
Rije dehennem i ideja pakla esto se u Kur'anu pojavljuju,
bilo zato to je Muhammed bio jako pod dojmom te ideje ili
zato to se preko nje djelovalo na osjeanja sluateljstva. ini
se, meutim, da ideja Pakla varira; u stvari, u nekim odlom-
cima govori se kao da se radi o neem prenosivom: i kad
se toga dana primakne dehennem, rei e Gospodar na
stranom sudu (sura LXXXIX, 22-23) i aneli e se svrstati
u redove i Pakao e biti doneen. U ovom se odlomku ini
kao da se Pakao predoava kao nekakvo divovsko udovite,
rairenih ralja, spremno prodirati prokletnike. To obja-
njava jedan odlomak u kojem se kae: gotovo da se od bijesa
raspadne (LXVII, 8).
Ove je lakonske tekstove razmatrao al-Gazali u svojoj
zanimljivoj eshatolokoj raspravi pod naslovom ad-Durra al-
-fahira. Pakao pone drhtati kada Bog zapovijedi da se
uvede. Kada mu aneli rekoe da Bog ne eli njega kazniti,
ve njima kazniti grijene ljude, on dopusti da ga uvedu. On
hoda na etiri noge, a svaka je privezana sa 70.000 prstenova;
na svakom od ovih je 70.000 demona, a svaki je tako jak da
moe smrviti planine. Kreui se, pakao zuji, stenje, egre;

isputa varnice i dim, a obzor biva ispunjen mrakom. U asu
kada je jo uvijek odvojen od smrtnika hiljadugodinjim
razmakom, on se istrgne iz ruku demona i sa stranim
treskom surva se meu gomilu ljudi sakupljenu na mjestu
Suda.
Predodba o Paklu kao o ivotinji nije jedina u Kur'anu;
pored nje, postoji i poznata arhitektonska zamisao sastavljena
od koncentrinih krugova postavljenih u obliku kratera. Ova
predodba postoji i u antici, kod Grka u predodbi paklen-
skih rijeka, a kod Asiraca o paklu sa sedam kapija koju
nalazimo u legendi o Itar. Ova je predodba osvojila naro-
dnu matu u Srednjem vijeku na Istoku kao i na Zapadu, a
nalazi se tako snano izraena u Danteovom djelu.
Konstrukcija Pakla sasvim je openita predodba; spomi-
nju se njegova vrata kojih ima sedam (sura XXXIX, 71; XV,
43-44). Plan Pakla nalazi se u turskom djelu Marifet-name.
Smjeten je u podnoju svijeta iznad Bika i Ribe koji podu-
piru zemlju. Sastoji se od sedam katova koji tvore iroki
krater. Preko njega itavom duinom prebaen je most koji je
tanak kao otrica maa, a njime moraju proi due koje idu u
Raj; due svetaca prijeu ga za as, due obinih pravednika
prelaze ga izvjesno, dulje ili krae, vrijeme, dok due grije-
nika nikad i ne stignu do Raja, ve padaju u ponor.
Na dnu Pakla nalazi se drvo zvano Zaqqiim kojem se
cvijee sastoji od glava demona (usp. suru XXXVII, 60-64),
zatim kotao vrele smrdljive smole, te bunar koji see do dna
sviju stvari.
Kazne u muslimanskom Paklu su raznolike i primjerene
vrsti i teini grijeha; Kur'an ih jedva i spominje, ali opisuju ih
neki drugi autori, npr. Sujuti (umro 1505.).
Ovo sasvim materijalistiko predoavanje konstrukcije
Pakla i kazne u njemu nije moglo zadovoljiti sve duhove u
Islamu; ak i poboni vjernik al-Gazali dozvoljava sebi manja
skretanja s ove linije. Tako put ili most prebaen preko
Pakla, za njega ima tek moralno znaenje: to je onaj pravi
put kojim Bog vodi vjernike, a simbolizira tanu sredinu
izmeu suprotnih grijeha; to je granica izmeu pretjeranosti i
nedovoljnosti, linija koja predstavlja savrenstvo. Prema Ibn
Sini (Avicenni), paklene boli potjeu od toga to su grijene
due zadrale osjetilne sklonosti i nakon smrti; one strano
pate zato to nemaju tijela preko kojeg ih mogu zadovoljiti.
Kur'an se ne izjanjava do kraja, da li su paklene muke
vjene; odlomci koji se na to odnose nisu sasvim izriiti. U
jednom odlomku (XXIII,103) se kae: a oni ija dobra djela
budu laka, oni su koji su sebe unitili u Paklu, pa e dok je
nebesa i Zemlje u njemu ostati (halidun). Na drugom
mjestu (XI, 106-107) kae se: 1 nesretni e u dehennem ...
dok je nebesa i Zemlje, u njemu e ostati, - osim ako drukije
Gospodar tvoj ne odredi,
Al-Aari je zamjerio mutazilitima i kadaritima to bacaju
ljude u oajanje u pogledu Boje milosti time to pouavaju
da e grijenici biti osueni na vjenu vatru. Ovo je, po
njegovom miljenju, suprotno rijeima Kur'ana (sura IV,
116): Allah sigurno nee oprostiti da Njemu druge smatraju
ravnim, a oprostie kome hoe on, to je manje od toga, pa i
rijeima koje Predaja pridaje Poslaniku: On e izvui ljude
iz Pakla nakon to izgore i postanu pepelom. Pogledi ovog
imama prevladali su u Islamu.
155
Demaa
v
EJB-I HUMAJUN (t. Ceyb-i Humayun), privatna
DZ riznica osmanskih sultana. Pod kontrolom privatnog
tajnika (sirr hatibi), ona je sluila izravnim potrebama i
izdacima vladara. Njegovi redoviti prihodi obuhvaali su
danak iz Egipta, prihod od carskih imanja i proizvode iz
vrtova, vonjaka, uma, itd., koji pripadaju ili granie sa
carskim dvorovima. Neredoviti prihodi obuhvaali su pri-
stojbe koje plaaju novoimenovani namjesnici Moldavske,
Vlake, Transilvanije i, neko vrijeme, Dubrovnika, dio sulta-
novog ratnog plijena i proizvodi sa zaplijenjenih posjeda.
v
EMAA (a. gama'a), demat, skup, sabor. U vjer-
DZ skom islamskom govoru znai skup viernika, gama-
'at al-mu'minin. U tom smislu, gama' je gotovo isto to i
umma, pa ipak ih treba razlikovati.
Rije umma je kur'anska, a znai narod, ljudi; zadobila
je svoj vjerski smisao osobito u medinskom razdoblju i
postala Poslanikov narod. S druge strane, ako se korijen
gm' esto koristi, sama rije gama'a ne spada u rjenik
Knjige. Upotreba te rijei uobiajena je u Suni. Razlika
meu ova dva pojma mogla se odrediti tako da je umma
pravno-vjerska zajednica konstituirana u narod, a gama'a je
zajednica vjernika koji su sjedinjeni zajednikom vjerom.
Bitno je naznaiti da iz osnove vjerskog proizlazi tehniki
smisao rijei demaa. Ta zajednica vjernika ujedinjena je
vjerom. Ona se, naime, stavlja nasuprot onima koji postaju
i koji uvode novine. Ona se podudara s veinom musli-
mana, koja se suprotstavlja sektama koje se odvajaju ili,
kako kae al-Fudail: Boja ruka je na Zajednici (demaa).
Bog ne gleda ljude to unose novine.
Najuobiajeniji izraz, u kojem se saima smisao, osnovan
na vjerskom uenju, je ahi as-sunna wa 'l-gama', ljudi
Predaje i Zajednice. U stvari, opseg demae vezan je za
prihvaeni pojam igmii', Hanbaliti su posebno drali do
demae koja je dem aa prvih muslimana, i samo njih; za njih i
idma vrijedi samo ako je sporazum Drugova. Ali ako je
demaa ova prvotna zajednica, muslimani su obavezni, kroz
stoljea, slijediti je i prema njoj se uskladiti, sve do Zadnjeg
asa. U drugim kolama nije tako. Na primjer (afiitska
kola), u mjeri u kojoj se idma shvaa kao suglasje znalaca
koji ive u danom dobu, te postaje etvrto vrelo islamskog
prava, al-demaa gubi svoje povijesno vezivanje za prva doba
Islama. I at-Tabari je bio protiv tog ueg smisla demae, te ju
je proirio do posluha Zajednice vladaru koji je izabran, tj.
zakonitom imamu. U 'ilm al-kaldmu se umma, a ne gama'a,
koristi u znaenju Zajednice. Mada demaa nije nikada
nestala iz tehnikog islamskog rjenika, ipak se pokazuje
tendencija da odstupa pred pojmom ume. Islamski reformisti,
koji su naveliko bili pod utjecajem han bali tske misli, slijedili
su ipak, at-Tabarijevo proirenje i poistovjetili demau s
ljudima koji vezuju i razvezuju (tj. odluuju) li svakom
dobu. Za njega je dem aa ukupnost onih koji predstavljaju
autoritet i koje treba slijediti kada su suglasni (idma). Za
salafijske reformiste se moe, dakle, rei da su ljudi, koji ine
gama'o, muslimani koji jame vjeru i istinu, u potpunom
kontinuitetu s vjerom Starih (salaj). Oni odreuju vrhovnog
imama kojem se zariu na odanost u ime svih, te koji, time,
-
postaje vo sve ume. Demaa ima svoje puno znaenje samo
povezana s imamom.
Denabe
Isto je i u uem znaenju rijei. Skup svih muslimana
radi obavljanja molitve (salat) bit e demaa (demat),
Ta definicija osobito pristaje obaveznoj podnevnoj slubi
petkom (gum'a, duma) koji je dan sakupljanja u pravom
smislu; a damija, gami', gdje se obavlja sluba Boja,
mjesto je vjernikog sakupljanja. Jednako vrijedi i za oba-
vezne molitve koje se ine zajedno na dane propisanih
svetkovina.
v Hanefiti smatraju da je, u nedostatku veeg broja, do-
ENABE (a. ganba), stanje tzv. vee obredne nei-
DZ stoe,prouzrokovane spolnim odnosom. Osoba, koja
se nalazi u tom stanju, naziva se gunub i moe opet stei svoju
obrednu istou samo onim to se zove veliko obredno pranje
(gusl) ili tayammumom. S druge strane, zakon propisuje, za
muslimana u stanju manje neistoe, manje ritualno pranje
(toudii"). Razlika je utemeljena na terminima iz Kur'ana (V,
6). Dunub ne moe valjano izvriti salat; on ne moe
takoer vriti ni tauxif oko Kabe, ui u damiju (izuzev u
sluaju nude) i dotai primjerak Kur' ana ili recitirati njegove
stavke; ovi posljednji propisi zasnovani su na tradicionalnom
tumaenju Kur'ana, LVI, 77-79. Denabe se takoer zove
vci hada; (hadas) nasuprot manje ritualne neistoe.
v
ENAZA (a.ganaza ili gindza, iz korijena g-n-z =
DZ pokriti) znai: l) nosiljku, 2) mrtvo tijelo na njoj, 3)
pogreb. Neki arapski uenjaci smatraju tu rije nabatejskom.
Osobito u posljednjem smislu, denaza je vana za Islam, jer
se odnosi na obrede kojih se prigodom pokopa treba drati.
Kur'an ne govori nita o pokopima. S druge strane, knjige
fikha potanko o njima raspravljaju; propisi koje u njima
nalazimo preko tradicija vezuju se na predislarnska vremena.
im musliman umre, poloe ga na nosiljku s glavom u
pravcu kible, te tada poinje obredno pranje (gusl), za koje
nije nuna namjera (niya). Gusl se obavlja vrlo pomno (npr.
brada mrtvaca pere se sokom lotosa) i to neparni broj puta.
Zatim se tijelo uvije u mrtvaki povoj. Ovdje se miljenja
razlikuju: jedni kau da se mrtvac pokriva samo sa dva
komada odjee, a drugi primjeuju da mora biti neparni broj
povoja. I fikh zastupa ovo posljednje miljenje; ono je u
skladu i sa opom sklonou ka neparnim brojevima (usp.
neparni broj pranja, te propis da kosa mrtve ene mora biti
raeljana u tri dijela).
U muslimanskoj praksi radi se, meutim, o dva povoja;
kako je praksa esto tvrdokorna, mogue je da je i ovdje
starija od propisa fikha i da je ona ostatak predislamskog
doba (usp. takoer odjeu muhrima koja se sastoji od dva
komada). Predaje govore o jednom, dva i tri povoja. Fikh
propisuje da mukarca treba zaviti u tri ili pet povoja
(posljednje se ne koristi rado), a enu u pet. Arapski uenjaci
razmimoilaze se i u pogledu vrste povoja; predaju iz Musli-
movog odjeljka Gan'is: (br. 45) koja kae: Poslanik bijae
zavijen u tri bijela komada platna iz Sahula (jemenskog
grada), meu kojima nije bilo ni qamisa ni 'imame, mali-
kiti su tumaili tako da je iskljuivanje dvaju spomenutih
komada odjee iznimka od pravila (Navavijev komentar na
citirani odlomak). A-afii je dopustio ovu praksu, iako je
I nije preporuio. Qamis, tj. koulja, i 'imama, tj. turban,
bijahu moderni komadi odjee i stoga nije doputena njihova
upotreba u alosti; u Hadisu nalazimo sklonost da se izbje-
156
gava raskona odjea, npr. uMalikovom Gana'iz (br. 6, o
Abu Bekru): iva osoba treba novu odjeu vie nego mr-
tvac,
Najbolji pokrov je hulla, koja se sastoji od rida' (ovija
se oko ramena) i iziira (oko slabina); tu je zatim, lifafa,
koja nije u pravom smislu komad odjee, ve platnena
traka to se omata oko tijela. ena se zavija u dir' (neka
vrst koulje), izar, himar (koprena) i lifafu.
voljan i jedan komad odjee. Povoji moraju biti bijeli, ali
se nalaze i druge boje: crna, te zelena i crna. Kada netko
umre u stanju ihrama, povo j ne treba biti saiven niti
glava pokrivena, u skladu s propisima o odjei ihrama.
Kada se sve to obavi, slui se salat za mrtve; taj je
saldt jednak onom obinom, osim to se dodaje molitva
za mrtve, koja je podrobno opisana u knjigama fikha.
Salat al-ginaza slui se ili u kui alosti ili u damiji.
Zabranjeno je sluiti salat za nevjernika (sura IX, 84);
njega se ne smije prati, ali ga treba pokopati. Muenika
ne treba prati, kako ne bi bili uklonjeni tragovi krvi koji
su svjedoci njegovog muenitva, a nije potrebno niti
moliti za njegovu duu. Fikh ne propisuje da treba uvati
strau nad mrtvacem; to se u Egiptu, ipak, ini. Stari je
semitski obiaj gorjeti svijeu uz mrtvaca, ali Predaja to
ne odobrava.
Nakon to je sve ovo obavljeno, pocrnje pogrebna
povorka. ak i kada se radi o umrloj eni, nosiljku ipak
nose mukarci; to treba raditi vrlo paljivo. Mrtvo tijelo
ene treba skrivati od oiju javnosti. Sporno je da li pri-
sutni treba da ustanu pri dolasku pogrebne povorke;
postoji predaja da je Muhammed ustao na nekom pogrebu
(dva su tumaenja: l) zbog anela smrti koji idu ispred
povorke, 2) iz potovanja prema pokojniku). Druga pre-
daja kae da je ovaj obiaj odbaen, budui da ga se
idovi pridravaju. Malik, Abu Hanifa i afii izjasnili su
se u prilog posljednjeg gledita, dok Ahmed ibn Hanbal
ostavlja pitanje otvorenim.
Vrlo je preporuljivo pridruiti se pogrebnoj povorci;
zabranjeno je to uiniti na konju, budui da aneli smrti idu
pjeke.
Samo ukapanje obavlja neparan broj ljudi; tijelo se polae
u grob s glavom u pravcu kible, nakon ega svatko prisutan
baci na grob tri ake zemlje. Ovom se prilikom (ukoliko to
nije ve uinjeno na smrtnoj postelji) mrtvacu apu u uho
vjeroispovjedna formula (talqin), kako bi on mogao pravilno
odgovoriti kada ga aneli Munker i Nekir zapitaju o tome u
grobu.
Malikiti se ne slau s talqinom. Katkada se ui (recitira)
Fatiha i Mu'awwi4atan (posljednje dvije sure).
Grob ene zastire se povojem, a prema a-afiiju i grob
mukarca.
Fikh ne odobrava ukraavanje grobova, ak ni stavljanjem
natpisa; jedino se moe kamenom ili komadom drveta ozna-
iti mjesto gdje se nalazi glava. No, unato fikhu, lijepo
ukraeni grobovi, osobito grobovi svetaca, igraju vanu ulogu
u narodnom tovanju. U poetku je bilo zabranjeno posjei
vanje grobova, ali kasnije je to doputeno. I prije i poslije
pogreba, odlazi se u posjete zbog sauea; fikh daje
podrobne upute o tome to treba tom prilikom rei, itd.

Preporua se da se nakon pogreba pogosti za duu
(waZlma), ali ne na sam dan pokopa; tom se prilikom ue
(recitiraju) izvaci iz Kur'ana, to se pripisuje umrlom u
zaslugu.
v
ENET (a. ganna), vrt, je rije kojom se u Kur'anu
DZ najee oznaava Raj, prebivalite blaenih. Samo se
jedanput Raj u Kur'anu oznaava perzijskim imenomfirdaws,
a jedanput objema rijeima zajedno: gannat al-firdaws. Vrlo
se esto zove gannat 'odn, rajski vrt.
Poznato je da je opis Raja izraen materijalistikim sred-
stvima; nalazimo ga u veem broju sura koje spadaju u prvo
razdoblje objavljivanja: npr. XLVII, 15: Zar je dennet,
koji je obean onima koji se Allaha boje - u kome su rijeke od
vode neustajale i rijeke od mlijeka nepromijenjena ukusa, i
rijeke od vina, prijatno onima koji ga piju, i rijeke od meda
procijeenog i gdje ima voa svakovrsnog i oprosta od Gospo-
dara njihova. Sura IV, 57: odabrani e u njima (den.
baama) vjeno i zauvijek ostati, u njima e iste ene
imati. Sura L VI, 15-22: ljudi u Raju bit e na divanima
izvezenim, jedni prema drugima na njima e naslonjeni biti;
sluie ih vjeno mladi mladii, sa aama i ibricima i peha-
rom punim pia iz izvora tekueg - od koga ih glava nee
boljeti i zbog koga nee pamet izgubiti i voem koje e sami
birati. Ista sura, 28-34: bie meu lotosovim drveem bez
bodlji, i meu bananama plodovima nanizanim i u hladovini
prostranoj, pored vode tekue ... i na posteljama uzdignu-
tim". Ista sura, 35-36: Stvaraniem novim Mi emo hurije
stvoriti i djevicama ih uiniti. U suri LV, 72: obeaje se
hurija U atorima skrivenih.
U LV suri koja je sastavljena u neobinom obliku himne sa
pripjevom, spominju se dva vrta koja su dana odabranima, a
svaki je pun sjenovitog drvea, navodnjavan bistrim vrelima,
te koji sadre dvovrsne plodove. U istoj suri (16-19) takoer
se spominju dva istoka, dva zapada i dva mora. Ovaj duali-
zam, osim moda kad govori o morima, nije nimalo lako
objasniti.
Kasnija predodba Raja bit e u obliku piramide ili stoca
na osam katova; dodijeljen mu je kat vie nego Paklu, budui
da se vjerovalo da e broj odabranih biti vei nego broj
prokletih. Svaki je kat graen od sve dragocjenijeg materijala
i svaki ima kapiju. N a vrhu raste lotos-drvo sa granice, ije
grane bacaju sjenu na itavu piramidu (LIII, 16).
Knjige, u kojima su zapisana ljudska djela, dre se u Raju
kao i original Kur'ana; to je ono to se zove iasnom knjigom
(X, 61) pomno uvanom ploom (LXXXV, 22) ili rnaj-
kom Knjige (XIII, 39). Pored nje je qalam ili pisaljka od
trske kojom se pie po ploi; u Raju se nalazi i prototip Kabe,
nazvane mnogo pohaana kua, te predmeti koji e se
koristiti kod posljednjeg suda, kao vaga za mjerenje ljudskih
djela, sjedala za poslanike, te stijegovi. Stijeg Poslanika
Muhammeda ili, bolje reeno, njegov nebeski prototip, zata-
knut je u planinu nazvanu Planinom slave, koja se die uz
bok rajske piramide.
Raj sa svim ovim sadrajem postavljen je iznad astronom-
skog neba na kojem krue planeti, a lei na morima koja
imaju apstraktna imena kao More podijeljene tvari, More
milosti i More Gospodarovo. Iznad piramide su svjetovi
vlasti (malakia) i moi igabariit), Boji prijesto i Boji ator.
Devher
Pravovjerna muslimanska teologija al-Gazalija i al-Aarija
doputala je da e u Raju postojati osjetilna zadovoljstva, s
tim da e ova zapoeti tek nakon Oivljenja. Doputena su i
zadovoljstva matanja i inteligencije. Prema al-Gazaliju,
predmet elje bit e dosegnut im ga izabranik zamisli, ali ne
na objektivan nain (barem ne to se tie vida i drugih
osjetila), ve e blaeni ivjeti u stanju trajnog privianja.
Duhovna zadovoljstva ii e pod ruku sa osjetilnim, a sastojat
e se od radosti koju prua znanje, posjedovanje, vlast i
spoznaja o slavi pravednika. Ali najvea e se srea praved-
nika sastojati od gledanja Gospodara.
Pravovjerna muslimanska teologija doputa blaenu viziju
ili pogled na Boga; to je uenje najvatrenije morala braniti od
mutazilitskih prigovora. I pravovjerni su se krugovi razliko-
vali u pogledu tumaenja prirode blaene vizije: ona varira od
antropomorfnog realizma do al-Gazalijevog poimanja Boga
lienog bia i oblika. Prema predaji, koja se nalazi u zborniku
Muhtasar al-iaga'ib Poslanik je zapitao arh anela Debra-
ila: Da li si ikada vidio svoga Gospodara? Arhanel je
pometeno odgovorio: 0 Muhammede, izmeu njega i mene
sedamdeset je tisua svjetlosnih koprena; kad bih se pribliio
i jednoj jedinoj od tih koprena, bilo bi to moje skonanie.
U kur'anskim opisima Raja, Bog se ne javlja. Prisutan je,
meutim, na Sudnjem danu.
Rijei ganna, firdaws i 'adn upotrebljavaju se takoer da se
oznai zemaljski raj (usp. ADEM).
v
E VH ER (gawhar), supstanciia (arapska rije koja
DZ dolazi od perzijskog gawhar, pehlevi giir, i koja je ve
imala znaenje supstancija, mada je na pehleviju i arap-
skom mogla takoer oznaavati dragi kamen), je uobiajen
prijevod o'usia (usia), jednog od temeljnih termina aristotel-
ske filozofije. Moe se rei da supstancija, u opem smislu,
oznaava zbiljsko, ono to postoji u zbilji. Suprotno Platonu,
za kojeg su pojedinane efemerne stvari vidljivog svijeta samo
prividi, dok je realnost smjetena u svijet s onu stranu, svijet
nepromienliivih, vjenih ideja, za Aristotela i njegove sljed-
benike u Islamu vidljivi svijet posjeduje realnost i sastoji se
od jedinki, te, u svom najpregnantnijem smislu, supstan-
cija je prva i najznaajnija kategorija aristotelskog popisa
kategorija, to znai konkretna jedinka, tode ti, al-muiir ilay-
-hi, a-ahs. U tom smislu moe se rei da su sve stvari
vidljivog svijeta, sva tijela, dijelovi tijela, biljke i ivotinje
supstancije (te su pojedinane supstancije katkad nazvane
prvim supstancijama, protai ousiai, gawiihir uwal, za razliku
od drugih supstancija, deuierai ousiai, al-gauuihir at-
-tauxini ; vrste i rodovi). Meutim, po Aristotelu i njegovoj
koli, svaka konkretna jedinka je sastavljena od dva faktora,
materije i forme i mada jednostavna materija, neobdarena
forma, ne moe postojati sama po sebi i mada forma - bar u
sublunarnom svijetu - ne moe postojati bez materije, obje
posjeduju objektivnu realnost. Materija, u svom pregnantnom
smislu, je prva materija, nii entitet, supstrat formi, i ona je po
samoj sebi apsolutno neodreena. Ali, kako ona nosi ili uzima
forme, univerzalne biti, ona ima bar neku realnost i, prema
tome, ne moe joj biti uskraen naziv supstancije. K tome,
mada je ona jednostavna mogunost, ona je princip svakog
postajanja i, stoga, ni sama nije mogla postati nego je vjena.
Forma je bit, to ti, to ti en einai, dat, miihiyya, haqiqa,
157
Dezira
univerzalni karakter sveg pojedinanog i ona je uzrok koji
diferencira to pojedinano bie od drugih pojedinanih bia
njegovog roda po njegovim vrstama; npr., svaki pojedi-
nani ovjek je jedan ovjek, te injenica da je on ovjek -
njegova bit ga razlikuje od drugih ivih bia i ona je uzrok
- formalni uzrok prema Aristotelu i njegovoj koli - zbog
kojeg je on ovjek. Mada te biti, po Aristotelu, ne postoje
nikada same po sebi, jer jedino pojedinana bia postoje,
on ih smatra kao da imaju realnost koja je via od realnosti
prolaznih stvari, jer su to uzroci, a uzrok, po njemu, je vii
od svoje posljedice - one su vjene i zasluuju, dakle, jo
vie naziv supstancije nego pojedinane stvari. Ali kako se
te biti, nepostojee same po sebi nego vjene, mogu sma-
trati formalnim uzrocima prolaznih stvari? Upravo su tu
islamski filozofi skloni novoplatonizmu otili dalje od Ari-
stotela; po njima, temeljni i vjeni izvor tih biti poiva u
Bojem duhu ili u njihovoj misli pomou Boga, to jest
Bojoj misli koja je posljednji i konani formalni uzrok
svega. Meutim, apsolutno jedinstvo Boga nije narueno
Njegovom milju, te biti su sadrane u spoznaji o Bogu i u
Bogu; mislilac, misao i predmet miljenja su jedno.
Ima, osim toga, druga taka u kojoj su islamski aristote-
lovci otili dalje od svog uitelja. Jedna od karakteristika
Aristotelovog sustava je da se realnost promatra tako kao
da posjeduje stupnjeve ili, njegovim rijeima, da je bitak
definiran po analogiji. Najprije je sublunarni svijet prolaz-
nih stvari; zatim, s onu stranu njega, vjeni nebeski svijet
nepokvarljivog, gdje postoji ta tajnovita supstancija, aktivni
um o nous poietik6s, al-'aql al-Ja"al, ne stvoren i besmrtan,
nematerijalna forma, koja, u kombinaciji sa pasivnim razu-
mom, pokree misli u ljudskim biima; jo vie su umovi,
iste forme ili nematerijalne supstancije, koje su pokretai
nebeske sfere i na vrhu je Bog, Najvia zbilja, supstancija
u najistinitijem smislu. Meutim, za Aristotela, Bog je
samo vjeni pokreta vjenog svemira, On nije njegov tvo-
rac, a pokretai nebeskih sfera ne ovise o Njemu u svojoj
prirodi ili postojanju. Ali za islamske filozofe, pod utjeca-
jem novoplatonske teorije emanacije, Bog je vjeni stvori-
telj, konstanta svijeta, koji postoji i koji je vjean s Njim.
Po njima, mnotvo svijeta proizlazi iz jednoe Boga vje
nom i izvan vremenskom emanacijom silaznog lanca posred-
nika, umova i dua, nematerijalnih supstancija koje pokre-
u nebeske sfere, a posljednji od tih umova je aktivni um,
dator formarum, uxihib as-suuiar, koji, po Ibn Sini (Avi-
cenni), kada su materije sklone da ih prime, ovima daju
njihove forme. Sve te supstancije, biti ili nematerijalne
forme, imaju razliiti stupanj realnosti, a njihova realnost
raste s njihovom blizinom Bogu, koji je postojei, supstan-
cija, um i uzrok, ako se te rijei uzmu u viem smislu od
onog kojeg ovi izrazi imaju u svim drugim biima, jer je
prava bit Boga sadrana u Njegovom postojanju koje je
nuno po sebi i zadrano iskljuivo za Njega, a supstancija
Boga je jedina supstancija uistinu neovisna, o kojoj ovise
sve druge supstancije.
Cijela teorija moe se uveliko raspravljati i al-Gazali je, u
svome djelu Tahafut al-Faliisifa, uoio njezinu temeljnu
slabost. Ako mnotvo u svijetu proizlazi iz posrednika,
onda moraju postojati prvi uzroci, od strane Boga; ako to
mnotvo potjee od samog Boga, onda su posrednici
158
suvini; ako je Bog najvisi, vjecan i nepromjenljiv uzrok
postojanja svijeta, sve promjene u svijetu potjeu od Njega;
one ne mogu potjecati iz neke materije koja prije postoji,
jer ne postoji takvo postojanje prije, a, s druge strane,
materija bez forme ne postoji.
Filozofi, u stvari, pokuavaju spojiti dvije proturjene
teorije: supranaturalistiku teoriju Boanskog uzroka, vjeno
aktivnog za svo postojanje, i naturalistiku teoriju vjene i
samostalne materije, u kojoj poivaju mogunosti svakog
postojanja.
Teorija aaritskih teologa je, naprotiv, otvoreno suprana-
turalistika; za njih, gawhar znai jednostavno nii supstrat
akcidencija; on se moe smatrati materijom - ali ne materi-
jom u aristotelskom znaenju entiteta koji posjeduje mogu
nosti, nego samo onim to nosi i prihvaa akcidente - ili ak
tijelom, jer se supstrat sastoji u atomima koji, svojim skuplja-
njem, sainjavaju tijelo. Ovaj izraz je, meutim, pomalo
dvosmislen, jer u aaritskoj terminologiji gawhar esto znai
atom, mada je potpuno oznaavanje atoma al-gauihar al-Jard
ili al-gauihar al-ioahid. Atomi, iz kojih se sastoji svijet, ne
postoje samostalno, oni poivaju jedino na moi Boga koji,
kontinuirano, u svakom trenutku, stvara Svoj atomski svijet.
I kako gawhar ima u teologiji isto materijalno znaenje,
zabranjeno je taj izraz primijeniti na Boga.
Mora biti spomenuta jo jedna taka na kojoj se islamski
aristotelovci udaljuju od Aristotela. Mada Aristotel duu
naziva supstancijom, jer je ona formalni uzrok ivog orga-
nizma, on ne smatra da ona postoji odvojeno od tijela, to jest
neovisno o tijelu i da ga nadivljava. Islamski filozofi duu
smatraju supstancijom koja postoji sama po sebi, gawhar
qd'im bi-naftsi-hi, to jest neovisno o tijelu, te oni zagovaraju
osobnu besmrtnost. Meutim, vrlo im je teko, kao aristotel-
cima, obraniti to, jer, po Aristotelu, materija je principium
individuationis - Ibn Sina (Avicenna) stvara od toga argument
protiv mogunosti preegzistencije due - a opaanje i predo-
avanje su smjeteni u tijelu, te svaka misao, po Aristotelu,
predstavlja prethodno opaanje i predoavanje i pokrenuta je
aktivnim umom koji je jedan za sve ljude. Njihove teorije,
nisu, dakle, uvijek dosljedne ili lako razumljive.
V
EZIRA (a. al-Gazira; gazira t Aqur ili iqlim Aqur)
DZ je naziv koji arapski geografi upotrebljavaju za ozna-
avanje sjevernog dijela teritorija smjetenog izmeu Tigrisa i
Eufrata. Ali u Deziru se takoer raunaju krajevi i gradovi
koji prelaze, na Sjeveru, gornji tok Tigrisa (Mejafarikin,
Arzan, Siirt) i, na Istoku, njegov srednji tok (Baajnasa,
Habur al-Hasanija, dva Zaba). Isto se tako, na Zapadu,
smatra dijelom Dezire pojas koji se prostire na desnoj obali
Eufrata, podruje Eufratskog puta.
Dezira je visoravan prilino male nadmorske visine koja
obuhvaa planinske masive, Karada Dag izmeu Amida i
Eufrata, Tur Abdin izmeu Mardina i Deziret Ibn Omara,
Debel Abdelaziz izmeu Baliha i Habura, Debel Sindar
izmeu Habura i Tigrisa i Debel Makhul, juno od Mosula
(al-Maw$il). Te planine stvaraju vodene tokove, posebno
lijeve pritoke Eufrata, Balih koji dolazi sa podruja Harana, i
Habur koji dolazi sa Ras Ajna, sa svojom pritokom Hirma-
som, koja izvire u Tur Abdinu. Debel Sindar bogat je
 Dezira

IZVOrIma koji formiraju Nehr Sarsar (Tartar) koji se gubi Ona je bila pozornica otpora Abdalaha ibn Alija, ujaka al-
u pustinji. -Mansura; kasnije je, pod al-Memunom, pobuna Nasra ibn
Dezira granii na zapadu sa Sirijom, na sjeverozapadu sa ebasa (abat) obuhvatila Deziru i bila jedva svladana od
podrujem mezopotarnijskih klanaca (Iugur), na sjeveru i Abdalaha ibn Tahira, upravljaa Sirije i Dezire, god. 824.
sjeveroistoku Armenijom i na istoku Azerbejdanom i jugu Pod al-Mutasimom, teko je uguena jedna kurdska pobuna
Irakom koji poinje na liniji Anbar-Takrit. Sastoji se od tri sjeverno od Mosula. U Deziri su se ponovo dizale haridit-
sektora (kura), Dijar Rabija (Rabi'a) na istoku, Dijar Mudar ske bune, posebno u poetku vladavine al-Mahdija. U doba
(MUlJ,ar) na zapadu, Dijar Bekir na sjeveru, nazvani tako po Harun ar-Raida, dogodila se pobuna taglabitskog haridita
imenima plemena koja su ih nastanjivala u predislamskom i al-Valida ibn Tarifa. Ti su haridijski pokreti bili estoki u
na poetku islamskog perioda. Ali u Deziri su u antiko drugoj polovici 9. stoljea, sa Musavirom, a zatim Harunom
doba bili i Arapi, iji se jedan od krajeva, Nisibis (Nasibin), a-arijem. Halifa al-Mutadid uguio je te pobune.
zvao po Perzijancima Arvastn, a po Armencima Beth Ara- U abasidskoj eposi, Mosul je bio katkad odvojen od uprave
baya. Osim Arapa, Dezira je obuhvaala znaajne aramejske Dezire. Provincija je ponekad bila obuhvaena u iru cie-
elemente, posebno u Tur Abdinu, a brojni lokaliteti nose linu. esto je bila spojena sa graninom Armenijom, a katkad
aramejska imena, te Kurde na podruju Mosula i Armenije samo sa Dijar Bekirom. Meu znaajnim upravljaima De-
sjeverno od gornjeg toka Tigrisa. zire, navodi se Tahir ibn al-Husein, zatim njegov sin Abdalah
Dezira ima veliko historijsko znaenje kao prolaz izmeu ibn Tahir u doba al-Memuna. U drugom dijelu 9. stoljea,
Iraka i Anadolije (preko nje prelazi bagdadska eljeznica), Dezira je izbjegla neko vrijeme centralnoj vlasti i ovisila je o
Iraka i Sirije velikim krunim lukom zvanim Plodni polumje- Tulunidima iz Egipta, na elu sa Ishakom ibn Kundadi-
sec, izmeu armensko-iranskih oblasti i Sirije s jedne strane, kom, zatim Muhamedom ibn Abi as-Sadom, a onda sinom
te Iraka s druge strane. Ona obuhvaa brojna trgovita i Ishakovim. Ali ju je halifa al-Mutadid povratio poetkom
gradove na tokovima dviju rijeka, na njihovim pritokama, u 892. god.
Tur Abdinu i du ceste Mosul-Raka. U rimsko-bizantsko Dezira je domovina hamdanijske obitelji, koja je, nakon
doba, bila je podijeljena izmeu Perzije i Rima-Bizanta. U razliitih zapleta (predak Hamdan i sam je bio haridit),
vrijeme arapskog osvajanja, Bizant je zauzimao kraj koji se proirila svoju mo na cijelu provinciju podijeljenu izmeu
prostirao od Ras Ajna do Eufrata i Tur Abdina, a Perzija je dva hamdanidska emirata, Mosula i Haleba (Alepa), koji su,
zauzimala podruje od Nisibe do Tigrisa i dolinu juno od premda priznavajui nominalni autoritet halife, bili skoro
Tur Abdina. Granica je prolazila izmeu Nisibe i Dare, samostalni. Ona je zatim dola pod dominaciju Buvejhida iz
preko utvrde Sarda. Nakon osvajanja Sirije, bizantski vojni Bagdada, nakon osvajanja od strane Adud ad-daule 977. god.
odredi bili su izolirani, ne mogavi biti u vezi sa carstvom, Zatim je, kasnijim slabljenjem Buvejhida, bila podijeljena
kao ni sa Armenijom. Tako se Ijad ibn Ganm nije susreo ni sa izmeu Mervanida na sjeveru (Dijar Bekir) i Ukajlida
kakvim otporom: zapadni dio bio je osvojen izmeu 639. i (Mosul), iji je jedan od vladara, Kirva ibn Mukalad, l Gl l ,
641. god. a istoni dio god. 641. od strane trupa koje su dole god., priznao fatimidsku vrhovnu vlast. Ove dvije dinastije
iz Iraka. dokrajili su Selduci.
Dezira je u umajadskoj eposi bila pozornica borbi Sirijaca Dezira je bila relativno bogata pokrajina, plodna, dobro
i irakih iita: Sulejman ibn Surad, podravan od Kajsita natapana vodenim tokovima, ije stepe, bogate panjacima,
Zufera ibn al-Harisa, ubijen je 685. god. u bici kraj Ras Ajna nisu bile bez zdenaca. Trokut, obuhvaen armenijskim lan-
protiv namjesnika Ubejdalaha ibn Zijada; nakon pobjede al- cem, Debel Abdelazizom i Debel Sindarom, bio je pro-
-Muhtara nad Sirijcima 686. god. na jednoj pritoci Zaba, strano agrikulturno podruje, a znaajne poljoprivredne zone
pobjednici su zauzeli Nisibu, Daru i Sindar. Abdelmelik postojale su i du Beliha i Habura. Bili su uveni konji i ovce,
morao je najprije pokoriti Deziru, da bi mogao potom itarice (Mosul je opskrbljivao branom Bagdad i Samaru), a
pobijediti Musaba ibn az-Zubeira u Deir al-Dasaliku u plovei mlinovi Mosula i Beleda bili su slavni, ria (Nisiba),
Iraku 691. god. Upravo su se u Deziri odvijale bitke izmeu maslinovo ulje (ar-Raka, Mardin), maslac, sir, eerna trska
Kaisita i Taglibita prije i nakon ovog datuma. Takoer su (Sindar), ivad i sueno voe, suhe groice, kesteni
brojne hariditske pobune dolazile iz Dezire, u doba al- (Nisiba), ueereno voe, med, suho meso, drveni ugalj,
-Hadada, a zatim pod vladavinom posljednjih Umajada, pamuk (Haran i dolina Habura), itd. bili su, meu ostalim,
kada su se hariditi iz Dezire skoro domogli vlasti. I ba je u poljoprivredni proizvodi Dezire, koje su poimenice nabro-
Deziri, u Haranu, posljednji Umajad, Mervan n, imao svoj jali al-Mukadasi i Ibn Haukal. Meu proizvodima obrtnike
glavni grad. radinosti spominju se: sapun, katran, eljezo, kablii, noevi,
Dezira je inila upravu pripojenu Siriji u doba kada je strijele, lanci, remeni, vage, (Haran i Nisiba), tkanine od lana
Muavija bio namjesnik Sirije. Zatim je postala odvojena i vune (Amid), valjarski ekii. Bila je aktivna i trgovina,
uprava, koja je obuhvaala tri kraja, a za koju su katkad bili pospjeena plovidbom na Tigrisu i Eufratu. Dezirat Ibn
zadueni lanovi umajadske obitelji, kao Muhamed ibn Mer- Omer bila je luka za utovar robe koja je dolazila iz Armenije i
van ili Mesierna ibn Abdelmelik, koji su u isto vrijeme bili grkih zemalja, a Balis za proizvode iz Sirije.
namjesnici susjedne Armenije. Mosul je bio po strani i tek je Nije onda neobino to je vlast, ustanovljena u Bagdadu,
sa Mervanom n postao glavni grad Dezire. uvijek teila sauvati Deziru pod svojom izravnom ili
Dezira se nije bez otpora predala Abasidima i ak su se u posrednom rukom, to objanjava politiku al-Mutadida, kao i
Mosulu dogodile teke neprilike, gdje je najprije bio poslan : politiku centralne vlasti u Bagdadu u hamdanidsko doba.
Muhamed ibn Sul, zatim Jahja, brat prvog abasidskog halife._J_ Teko je stvoriti tanu predodbu o prihodima Dezire.

159
Dihad
Iznosi se mnogo razlikuju i, ako se usporede brojke koje daje
Kudama sa brojkama budeta iz 918-919. god. kod von
Kremera i sa ciframa poreza plaenog ili zahtijevanog od
hamdanidskog emira iz Mosula, konstatira se golemo smanje-
nje davanja. U Kudame, Dijar Mudar imao je dohodak od 6
milijuna dirhema (drahmi), Dijar Rabija - 9,635.000, Mosul
- 6,300.000. Ali 944. god. Hamdanid Nasir ad-daula prih-
vaa uplatiti za Dijar Rabiju i jedan dio Dijar Mudara
3,600.000 dirhema (drahmi); 948-949. g., Buvejhidi trae od
njega 8 milijuna dirhema (drahmi), ali poputaju za tri
milijuna, a izgleda da nije uplatio nikada vie od 2 milijuna.
ak ako se ovome dodaju davanja u naturi, to je dosta
mravo, ali nije bilo nevano za centralnu vlast.
v
fHAD (a. gihiJ.d) , sveti rat. irenje Islama putem
Dl oruja vjerska je dunost muslimana u opem smislu.
Gotovo da je bila ukljuena, kao esta, meu temeljne duno-
sti ili arkan (sing. rukn) , a potomci haridita je takvom
smatraju i danas. Taj je status dobila postupno, ali dosta
brzo. U kur'anskim surama iz Meke upuuje se na strpljivo
podnoenje napada; drugi stav nije ni bio mogu. Ali u
Medini se javlja pravo da se odbije napad, a postupno to
pravo prerasta u dunost da se bori i pokori neprijateljski
nastrojene itelje Meke. Za sumnjati je da je sam Muhammed
prihvaao da njegov stav podrazumijeva stalnu ineizazvanu
borbu protiv nevjernikog svijeta sve dok on ne bude podvrg-
nut Islamu; predaje su izriite u tome; no odlomci iz Kur'ana
uvijek spominju nevjernike koje treba pokoriti, jer su opasni
i bezvjerni. Ipak, povijest Muhammedovog dopisivanja sa
silama oko njega pokazuje da je takav opi stav postojao u
njegovoj intenciji, pa se on u tom smjeru nakon njegove smrti
i razvio, kada su muslimani krenuli na pohode i izvan
Arabije. Sada je to obaveza u katagoriji [ard 'ala al-kifaya,
dunost svih slobodnih odraslih muslimana, koji su duevno i
tjelesno zdravi, a imaju dovoljno sredstava pristupiti musli-
manskoj vojsci; ta dunost nuno ne pogaa svakog poje-
dinca, ve je dovoljno da je obavlja izvjestan broj ljudi.
Njome rukovodi muslimanski vladar ili imam. Kako je iitski
imam sada nevidljiv, oni ne mogu voditi dihad, dok se on
ponovo ne pojavi. Nadalje, zahtjevu e biti udovoljeno ako
takav vladar organizira pohod jedanput godinje ili barem
ako se godinje jedanput pripremi. Narod, protiv kojeg se
priprema dihad, najprije mora biti pozvan da prigrli Islam.
Ako to odbije, jo ima jednu mogunost: moe priznati
muslimansku vladavinu, postavi tienik (dimmi) i pla-
ajui dizju i harad (hara) ili se mora boriti. U prvom mu
se sluaju jami ivot, obitelj i imanje, ali dobiva nii rang,
bez stvarnog graanskog prava, ve samo status tienika.
Ako se ti ljudi odlue na rat, oni i njihove obitelji mogu
dopasti ropstva, a njihovo imanje postaje ratni plijen, s time
da etiri petine pripadne pobjednikoj vojsci. Ako prigrle
Islam, a to im je mogue ak i u asu kada se suoe s
protivnikom vojskom, oni postaju dio islamske zajednice, sa
svim pravima i dunostima. Ali ukoliko neka islamska zemlja
bude napadnuta od nevjernika, imam moe poslati opi poziv
svim muslimanima da ustanu na oruje, te, to je opasnost
vea, to je iri krug ratnika pozvan, sve dok se ne ukljui
itav muslimanski svijet. Musliman koji pogine borei se na
Allahovom putu (fi sabil Allah) postaje muenikom (ahid)
160
i osiguran mu je Raj i u njemu posebne povlastice. Ovakva je
smrt u ranijim generacijama bila smatrana krunom pobonog
ivota. I sada se u nekim prilikama smatra jakim poticajem,
ali, kada je Islam prestao pobjeivati, izgubio je svoju izvan-
rednu vrijednost. Ipak i dandanas svaki rat izmeu musli-
mana i nemuslimana mora biti smatran dihadom, sa svim
odgovarajuim poticajima i nagradama. Takvi suvremeni
pokreti, naravno, kao to je tzv. mutazilitski u Indiji i
mladoturski u Turskoj, sve ovo odbacuju, nastojei raistiti
pitanje iz korijena. Ali muslimanske mase jo uvijek slijede
jedinstveni glas islamskih pravnika.
v
Dl IL VET/JE (t. celvetiye), ime jedne tarike (tarikata)
koju je osnovao ejh Aziz Mahmud Hudai
(1541-1628) iz Uskudara (Uskudar); to ime dolazi od celvet
(naputanje svoje domovine, iseljenje) koje, kao sufijski
izraz, znai izlaz jednog stvorenja iz njegove samotnike
povuenosti (halvet) umovanjem o Bojim svojstvima i poni-
tenjem u boanskom Biu. Moe se takoer tvrditi izmje-
nino ili istodobno izvoenje imena reda od rijei cilve.
Dilvetije ine sunitski red, zasnovanu na zikru sedam Bojih
imena, naznaenih bitnima, ili temeljnim (usuli-i asmd"),
kojima je dodano pet granskih: (juric-i asmd") (Wahhiib,
Fattah , Wa!).id, Ahad iSamad). ejh tarike odreuje po-
jedinano derviima imena koja treba da izgovaraju, to se
moe razlikovati ovisno o snovima koje oni ispripovijedaju.
Meu drugim tarikatskim pobonim radnjama, ubrajaju se i
razliite dobrovoljne molitve i postovi. Dilvetije nose zelene
turbane (tad) sainjene od trinaest traka od tkanine, koje
simboliziraju 12 Bojih imena i njihovo vrhunaravno jedin-
stvo. Centar tanke (pir makami) bio je u tekiji u Uskudaru, gdje
je sahranjen Muhmud Hudai. Drugi uveni centar bio je u
Brusi, tekija Ismail Hakkija, povjesniara reda i autora
komentara na turskom, Ruhu'l-beyan, kao i drugih rasprava.
Po njemu, praksa zikra od sedam imena potjee od ejha
Ibrahima Zahida Gilanija (u. 1291) preko njegovog uenika,
eiha Ebu Ishaka Safijudina Erdebilija (u. 1334-1335). On je
takoer bio prvi koji je zamislio praksu (rnesreb) ce!veta,
nasuprot praksi helveta. Ismail Hakki dodaje da jedan dilve-
tija, koji se naglo zaustavi, povlaei se iz halveta, mora
stvarno biti smatran halvetijom, isto kao to jedan halvetija,
koji je kuao radost celveta (ili cilve) u stvari je dilvetija.
U svakom sluaju, dilvetije su bile izdanak bajramija,
mada je duhovna veza Mahmud Hudaija sa Hadi Bajramom
mjestimino nesigurna. U svojoj raspravi pod naslovom
Waqi'at, Hudai spominje kao svog ejha Mehmeda Muhjidina
Uftadea (Uftade), koji je umro u Brusi 1580. Ovaj posljednji
je bio, prema Ismailu Hakkiju, halifa eiha Kturum (xpara-
litini) Hizir Dede, takoer iz Bruse, koji je, sa svoje strane,
bio sljedbenik Hadi Bajrama. Po drugom predanju,
duhovna genealogija ide od Hadi Bajrama do Akemsedina,
a zatim do Hamdulaha elebije i Uftadea.
Prema Ataiju, Hudai je roen u Seferi-Hisaru; Mehmed
Gulen-efendija daje to posljednje ime kao Sivri-Hisar i daje,
kao datum roenja, godinu 1543-1544, dok Silsilaname i
Tibydn oznaavaju Ko-Hisar od Konje, posljednji izvor
pomiui datum roenja naprijed u godinu 1541-1542. Hudai
je zavrio svoje kolovanje u Carigradu prije nego to je postao
poduavatelj (muid) u medresi sultana Selima u Tedrenu,

I odakle je otiao u Siriju i Egipat kao zamjenike naib) kadije.
, U Egiptu vezao se uz Kerim ad-dina Halvetija i sam postao
halvetija. Potom je otiao u Brusu, gdje je bio naimenovan za
muderi sa u medresi Ferhadiji i naibom na sudu Stare Damije
(Cami-i Atik). Po predanju, upravo u to vrijeme, on je
vidio u snu ljude, koje je smatrao ispravnima, kako podnose
bure pakla, dok su u raju bili oni koje je smatrao grijeni-
cima. Na to, pokorio se je ejhu Uftadeu. Izvori Tibyan i
Kulliyyiit navode godinu 1577. kao datum njegovog preo-
brata, a posljednji nudi drukiju verziju od historijske, po
kojoj je Hudai sluio Uftadeu oko tri godine, a zatim bio
poslan u svojstvu njegovog halife u Sivri-Hisar. Vraajui se
potom u Carigrad, Hudai se najprije smjestio u dvije prosto-
rije koje su bile graene u kamenu pored mesdida Musalla u
amlidi, a zatim se odselio, da bi se nastanio najprije u
jednoj prostoriji pored damije Rum (Grk) Mehmed-
-pae, a kasnije u dananoj damiji Dilvetiji i tekiji koja je
bila sagraena izmeu 1589 i 1595. Izlagao je i pouavao
takoer i u drugim damijama, od kojih je glavna Fatihova
damija (Damija Osvajaa), gdje je, prema Peeviiu, bio
imenovan vjerskim predavaem na nagovor Sunulaha, kazi-
-askera Rumelije. Bio je to, kae Peevi, poetak njegove
slave. Uivao je naklonost i tovanje sultana Ahmeta I zahva-
ljujui, prema Silsilanami, predivnom tumaenju jednog sul-
tanovog sna. Ova vladareva naklonost potkrijepljena je izvje-
tajima punim tovanja o Hudaiju koje nalazimo kod Peevije
i Naime. Naima izvjetava, na primjer, da su od njega traili
da okupa sultanovo mrtvo tijelo, ali se on ispriao opravdava-
jui se starou i stavio je to u dunost svom halifi, aban
Dedeu. Hudai je obavio tri puta hodoae. Umro je 1628.
god.
Naima ga opisuje kao rjeitog i vrlo ugodnog. Atai izvje-
tava da je bio pustio dugu kosu, obiaj kojeg su oponaali
njegovi sljedbenici. Hudai je napisao 18 djela na arapskom i
12 na turskom; ova se nalaze u BibI. Selim-age Uskudarskog
(za naslove izgubljenih djela, vid. Kulliyyt, 607 bilj.). Naj-
vei dio njih su kratke rasprave, ukljuujui nedovren
komentar Kur'ana na arapskom pod naslovom Magalis. Nje-
govi tiskani Sabrani spisi, sadre jedan divan, kao i raspravu
na arapskom pod naslovom Risala fl tariqat al-Muhamma-
diyya, jednu Tanhatnamu na turskom i jednu raspravu u
stihovima na turskom, Necdtu'l-garik (Spas utopljenika).
Njegovo najznaajnije djelo, bez ikakve dvojbe, je Waqi'at ili
zbirka izreka (na arapskom) ejha Uftadea. Osim njegove
mistike zanimljivosti, on sadri brojne i znaajne historijske
podatke o ljudima i dogaajima tog doba. Mehmed Gulen-
-efendija, u svom izdanju Kulliyyata, datira brojne religiozne
pjesme, od kojih jedna obnavlja uspomenu na smrt Murata
III, dodajui da je veina njih bila uglazbljena, posebno od
strane samog Hudaija. Neke pjesme su u silabinom metru i
jako pod utjecajem Junusa Emrea. One pokazuju Hudaija
kao sunitskog ejha, asketu (zahid) u granicama erijata,
suprotstavljenog uznesenim sufijama, i, vie ili manje, slo-
bodnim misliocima. On je ak uputio molbu sultanu protiv
Bedredina sina simavnijskog kadije i njegovih pristaa, meu
koje se izgleda neko vrijeme ubrajao.
Dilvetije imaju jedan ogranak u haimijama, koje je osno-
vao Haim Baba (umro 1773), dilvetijski ejh, koji je isto-
dobno bio i melamija (polaui pravo ak na titulu Pola ili
161
Din
kutba, kutuba), a takoer i bektaija (red u kojem je bio
poznat pod imenom Baba ili Dede i kojeg je takoer pokuao
podijeliti zamislivi jedan izmijenjeni obred).
v
DZ IN (a. ginn). Dinovi ili dini su za muslimane parne
ili plamene spodobe (agsam), s inteligencijom, nevid-
ljive, koje su u stanju da se pojavljuju u razliitim vidovima,
te da obavljaju teke poslove. Stvoreni su od ognja bez dima
(sura IV, 15), dok su ljudi i aneli, ta druga dva razreda
inteligentnih bia, stvoreni od ilovae i svjetlosti. Oni se
mogu spasiti; Muhammed je poslan i njima kao i ljudima;
neki e ui u rajski vrt, a neki e biti baeni u pakleni oganj.
Njihova veza sa Iblisom ejtanom i sa ejtanima uope nije
jasna. U suri XVIII, 50. kae se da Iblis pripada dinovima;
ali u suri II, 34 daje se na znanje da on spada meu anele.
Stoga je to neodreeno, to je potaklo stvaranje mnogih
legendi i pretpostavki. Arapski pisci rjenika rado rije ginn
izvode od rijei igtinan (skrivanje, biti skriven). Pojedi-
nac je ginnt; gann se upotrebljava kao sinonim ginnu. Gul,
'ifrit, si'lat su razredi dina.
Razmatranje ove rijei prirodno se lomi u tri poglavlja,
premda ona nuno zadiru jedno u drugo.
l) Dini predislamske Arabije bijahu pustinjske nimfe i
satiri, onaj dio ivota prirode koji ovjek jo nije pokorio i
koji je neprijateljski raspoloen prema njemu. Ali su u doba
Muhammeda ve postali neodreeni i bezlini bogovi.
Mekanei su vidjeli srodnost (nasab) izmeu njih i Allaha (VI,
100), prinosili im rtve (VI, 128), traili pomo od njih
(LXXII,6).
2) U Islamu postojanje dina potpuno je usvojeno, a sve
posljedice toga postojanja izvedene su do kraja. Njihov je
pravni status razmotren i utvren u svakom pogledu, a
ispitani su i mogui odnosi izmeu njih i ovjeka, kao na
primjer brani i imovinski odnosi. Prie o ljubavi dinova i
ljudi nesumnjivo su od trajnog interesa. Fihrist daje naslove
esnaest takvih pria (str. 308) i one se pojavljuju u svim
zbirkama. Ima takoer mnogo pria o odnosima svetaca i
dinova. Dobru kompilaciju svega toga predstavlja Akam al-
-margdn ft ahkm al-giinn Badr ad-dina a-ibliia (umro
1368). Malo ih se, ak i meu mutazilitima, usudilo posum-
njati u njihovo postojanje, ve su samo gradili razliite teorije
o njihovoj naravi i djelovanju na materijalnu okolinu. Raniji
filozofi, pa ak i al-Farabi, pokuali su izbjei to pitanje,
dajui dvosmislene definicije. Ibn Sina je, meutim, u svojoj
definiciji te rijei otvoreno ustvrdio da ona nema nikakve
realne podloge. Ali kasniji filozofi-vjernici posezali su bilo za
egzegetikim, bilo za metafizikim izlikama. Ibn Haldun je,
npr., pripisao sve to znamo o dinu tzv. mutaabin odlom-
cima Kur'ana, ije poznavanje je Allah pridrao za sebe (sura
II, 6).
3) Din u folkloru. Koritenje dina u magijske svrhe
najbolje nas uvodi u ovo poglavlje. Muslimanska teologija
uvijek je priznavala injenicu tog koritenja, ali je razliito
prosuivala njezinu zakonitost. Fihrist traga za prihvaenim i
neprihvaenim vrstama unazad sve do antikog doba, te daje
grka, haranijska, kaldejska i indijska vrela. I danas su
knjige, koje dina povezuju s koritenjem hamajlija, znaajan
dio narodne knjievnosti. Svi ih znaju i itaju, pa profesional-
nom arobnjaku ne ostaje nikakvih tajni. U narodnim pri-
Dism
'
ama, suprotno od priaprofesionalnih pisaca, dini igraju
vanu ulogu. To se vidi kroz svekoliku Hiljadu ijednu no, ali
naroito u grupi vjerskih novela od kojih je Vajl (Weil)
objavio dvije u svom prijevodu Noi, a to su druga verzija
I Ribara Dudara: i Ali i Zahir od Damaska. Jo su blie
I poimanju narodnih masa prie koje su usmeno sakupljali
I Arten, Estrup, pita, time itd. U ovim, folklorni elementi
raznih rasa prevladavaju nad zajednikom muslimanskom
atmosferom. Duhovi, koji se u njima javljaju, prije su sieve-
roafriki, egipatski, sirijski, perzijski i turski, nego arapski ili
muslimanski. Pored ovih, postoje narodna vjerovanja i obi-
aji, ali oni su do sada nepotpuno sakupljeni. Preko ovih
ostvaruju se dodirne take sa slubenim islamskim pogle-
dima. Tako, prema egipatskom narodnom vjerovanju, ov
jek, koji nasilno umre, postaje ifrit, te se nakon smrti
navraa na mjesto na kojem je ubijen, dok u Islamu pravnih
kola ovjek, koji umre u smrtnom grijehu, moe biti pretvo-
ren u dinija u al-Barzahovom svijetu.
v
DZ ISM (a. gism) , tijelo. Na filozofskom jeziku tijelo
(soma) razlikuje se od netjelesnog (asomaion), Bog,
duh, dua, itd. A u mjeri u kojoj je novoplatonizam utjecao
na islamsko umovanje, izdvojile su se dvije znaajke: l) net-
jelesno je, u biti, jednostavno, nedjeljivo, dok je tijelo sastav-
ljeno i djeljivo; 2) netielesno je, usprkos svom negativnom
karakteru, izvorno, uzroni princip, dok je tijelo proizvod
netjelesnog.
Ovdje se ne raspravlja o vie - manje naivnom antropo-
morfizmu prvotnog Islama, tj. predstavljanju Boga po obliku
ljudskog tijela. Ali potrebno je razlikovati tagsim i tabih,
uobiajene u uenju nekih spekulativnih teologa, koji su
Boga nazivali tijelom: u izvjesnom pogledu je to terminoloko
pitanje. Prema al-Aariju, iitski teolog Hiam ibn al-Hakam
(prva polovica 15. st.) zagovarao je, prije svega, da je Bog
tijelo. Ali, daleko od toga da ga poredi sa zemaljskim tijelima,
elio ga je samo opisati, u alegorikom smislu, kao bie koje
postoji samo po sebi; upravo tako treba tumaiti njegov opis
Boga: Bog je u nadsvemirskom prostoru. Dimenzije Njego-
vog tijela su takve prirode da se Njegova irina ne razlikuje
od Njegove dubine, kao to je i Njegova boja jednaka Njego-
vom okusu i Njegovom mirisu; On je blistajua svjetlost,
ista kovina koja blijeti sa svih strana kao okrugli biser. Ako
se doda da Hiam, i drugi zajedno s njim, naziva takoer
tijelom i kvalitete tijela, mora se zakljuiti da je u osnovi
svega ovog stoika terminologija, ali obogaena stranim ele-
mentima. Uenje, po kojem je Bog svjetlost, itd., nije stoika
teorija.
Nakon duge borbe meu teolokim kolama, Islam je
priznao netjelesnost Boga. Jedino, teorija o duhovnoj naravi
ljudske due, koju su podravali brojni teolozi, posebno al-
-Gazali, nije bila opeprihvaena. Ibn Hazm, na primjer
(Kitab al-Pisal), individualni nafs naziva gismom, jer se
razlikuje od due drugih jedinki, jer posjeduje spoznaju o
mnogim stvarima koje netko drugi ne poznaje, itd.
Znaajno uenje o tijelima, koje je nastalo jo prije al-
-Aarija, razvilo se potom u njegovu kolu: teoloki atomi-
zam. S filozofskog stajalita, atomisti i njihovi protivnici
imaju bar zajedniku hipotezu: tijelo mora biti sastavljeno
pomou netjelesnog. Ali kako? Prema shvaanju atomistikih
162
teologa, tijelo se sastoji od sasvim malih estica (atoma) koje
vie nisu djeljive, netielesne su po sebi i nezamjetljive. Ali oni
tada raspravljaju pitanje, koliko je atoma potrebno da bi se
sainilo tijelo.
S druge strane, filozofi govore, sa Aristotelom i njegovom
kolom, da se tijelo sastoji od materije i forme (hayula ili
madda i ~ura). Oboje su i sami netielesni, nedjeljivi, neza-
mjetljivi, ali njihovo sjedinjenje, tijelo, je djeljivo, jer je ono
neprekidni kvan t. Upravo je tu, pravo govorei, kozmogonij-
ska koncepcija filozofski ublaena: tijelo, roeno iz aktivnog
mukog principa (forma) i prijemljivog enskog principa
(materija). Za Aristotela, koji je zagovarao vjenost svjetskog
poretka boanskog porijekla, ova ideja nije imala veliko
znaenje, a jo manje za stoike, koji nauavaju da su materija
i forma, u stvari, uvijek spojene i da mogu biti odvojene samo
u mati (arapski fl ad-dihn, fl al-wahm). Ali za novopla-
tonizam, najznaajniji problem bio je, kako uiniti da materi-
jalni svijet proistjee iz netjelesnog, te je to bilo jo tee
rijeiti islamskim filozofima, koji su se morali prilagoditi
apsolutnom uenju o stvaranju.
Aristotel daje slijedeu definiciju: tijelo je ono to ima tri
dimenzije (dimenzija = diastasis, diastema, arapski: bud,
imtidadi i to je stalan kvant ili, prema tome, uvijek djeljivo
(posun sinehes, kam mutiasih.
Ovo gore razvilo se u duge rasprave: pitanje je bilo, kako
znati to je najbitnije: dimenzija ili kvant, i kako se treba
predoiti kvant (kao netjelesna forma). Kada novoplatoniari
hoe neto obiasniti, oni konkretno uine apstraktnim:
pos6n postaje pos6tes, kam postaje kamiyya, kvan t postaje
kvantiteta, a od gisma prelazi se u gismiyya (tjelesnost). Na
pitanje, kako se tijelo raa, odgovoreno je tada da se ono
rodilo putem tjelesnosti (= tjelesna ideja forme) dobijene
putem materije (definicijom takoer netjelesnom), Kada se
tijelo, apsolutno ili druga materija rodilo na taj nain rodile
su se i dimenzije i druge kvalitete konkretnih tijela: tako je
prekoraena provalija koja odvaja netjelesno i tijelo.
Sa stajalita sadraja, ova teorija potjee iz Eneada (II, 4);
formulacija uenja, po kojem je tjelesno prva forma tijela
nalazi se kod novoplatoniarskog egzegeta Simplicija (4 st.) u
njegovom djelu, Komentar o Aristotelovoj Fizici. Otuda, na
arapskom, izraz sura gismiyya i, na latinskom, forma corpore-
itatis. Budui da je tijelo, po Aristotelu, jedno od pet nepre-
kidnih kvanta (kao to su linija, povrina, prostor i vrijeme),
govori se takoer o neprekidnosti (iuisal) kao formi tijela.
Ihwan as-Sata, Ibn Sina i al-Gazali prihvatili su ove sup-
tilne misli, istina u razliitim omjerima. Ihwan as-Sata stav-
ljaju tjelesnost ili apsolutno tijelo na posljednje mjesto u nizu
emanacija.
Ibn Sina, koji takoer razlikuje dvije materije, mada on
zna da je madda prijevod grkog ille (hayiila) i mada stalno
upotrebljava madda i hayida kao sinonime, smatra prvom
supstancijalnom formom tijela neprekidnu kvantitetu, u
kojoj moraju poivati dimenzije u mogunosti; drugim rije-
ima, dimenzije treba dodati biu kao svojstva ili akcidencije.
Ibn Rud je kritikovao po svom obiaju, uenje svojega
prethodnika, a da ipak nita nije pojasnio.
Kada filozofi i teolozi sa novo plato niarskom sklonou
govore o tijelu, mora se uvijek pitati, to. oni pod tim m.isl.
boanski original (= ideja tijela), ili njegove najie i
i: i
_..... _ - - - - - - - _. -_ ... _--_ .... --

nepromjenjive reprodukcije u nebeskim sferama i konstelaci-
jama, ili pak sublunarna elementarna tijela sa njihovim kvali-
tetama, preobraajima i kombinacijama. To je prva stvar
koju treba uiniti razumljivom u mjeri u kojoj bi ona mogla
biti shvaena.
Najznaajnija razlikovanja za filozofsku fiziku te epohe su
ona koja su ustanovljena izmeu nebeskih tijela i zemaljskih
na koja ona utjeu. Ova posljednja sastavljena su od etiri
relativno jednostavna tijela (elementi, kod Aristotela apla
smata; arapski al-basa'it U jednom viem smislu, nebeska
tijela su jednostavnija; da bi ih se oznailo, esto se upotreb-
ljava rije girm (mno. agram), koja je, inae, sinonim za gism,
Treba zabiljeiti o ovome predmetu da Aristotelova Teologija
podrazumijeva pod nazivom gurniyyun' filozofe koji, kao i
Pitagorini sljedbenici, ue da je ljudska dua sklad (i'tilaj,
utifaq, utihad) svog tijela. To je uenje posebno raireno
kod lijenika.
Razlikovanje, takoer od Aristotela, izmeu fizikog i
matematikog tijela (gism tabi'] i gism ta'lim: = gism al-
-handasa), bilo je takoer ope raireno. Geometri su vjero-
jatno dimenzije smatrali idealnim slikama izvuenim apstrak-
cijom iz brojnih kvaliteta prirodnih tijela kojima se bave
fiziari.
Kao sinonim za gism, osim girma, koriste se jo badan i
gasad; dva posljednja obino oznaavaju ljudsko tijelo, badan
esto samo trup. Dok se badan upotrebljava takoer i za tijela
ivotinja, gasad je zadran, prije svega, za tijelo viih bia
(anele, itd). Gamad oznaava neorgansko tijelo, ali se za
minerale posebno koristi agsad. Spomenimo jo da haykal
(mno. hayakil) oznaava, kod gnostika i mistika, fiziki
svijet shvaen kao cjelina, kao i planeti, jer tu poivaju
univerzalna dua i duhovi zvijezda, isto tako kao to ovje
kova dua poiva u njegovom tijelu.
v zajedno sa haradom, tj. zemljarinom, sainjavao dohodak,
IZJA (a. gizya), glavarina, danak, naziv za porez
DZ koji su, prema islamskom pravu, morali plaati ahl
ad-dimma, da bi dobili potedu.
l) Teorija dizje prema fikhu. U knjigama fikha o dizji se
raspravlja u vezi sa svetim ratom (dihad). Dok neznaboci
mogu birati jedino izmeu Islama i smrti, oni koji imaju sveta
pisma (ahi al-kiuib) mogu dobiti sigurnost i zatitu za sebe,
svoje obitelji i svoju imovinu, ukoliko plate dizju. Ovo se
uenje temelji na suri IX, 29, gdje stoji: Borite se protiv
onih kojima je data Knjiga a koji ne vjeruju ni u Allaha ni u
onaj svijet, ne smatraju zabranjenim ono to Allah i njegov
Poslanik zabranjuju i ne ispovjedaju istinsku vjeru - sve dok
ne daju glavarinu posluno i smierno. Oslanjajui se na ovaj
odlomak, fikh gleda na dizju kao na osobni danak, ijim
plaanjem krani, idovi, magi, sabejci ili samaritanei skla-
paju ugovor sa islamskom zajednicom, po kojem e ih ova ne
samo tolerirati, ve i zatiivati. Neke kranske skupine,
kao npr. Benu Taglib i krani iz Nedrana, zauzimaju
posebno mjesto i ne plaaju dizju. Ovaj su porez duni
plaati jedino odrasli mukarci, koji su duhom i tijelom
sposobni, te imaju od ega plaati. Zene, djeca i starci
izuzimaju se od plaanja, jer protiv njih se rat i ne vodi.
Slijepci i invalidi plaaju samo ako su bogati; od siromaha i
prosjaka ne trai se da plaaju. Redovnici su takoer isklju-
eni, ukoliko su siromani. Ali ako su njihovi samostani
163
Dizja
bogati, onda e predstojnici morati plaati danak. I robovi su
izuzeti. Usporedo s ovim blagim postupkom prema siroma-
nima i nemonima, postoji izrazita strogost prema bogatima,
te se nastoji da nitko tko moe platiti ne izbjegne tu obavezu.
Sakupljaima je stoga preporueno da ne vre razrez poreza
samo na temelju broja lanova neke zajednice. Pitanje ihti-
lafa odnosi se na situaciju kako da se postupi u sluaju da se
neki zimija (dimmi ) preobrati na Islam ili u sluaju ako
netko umre u toku dotine financijske godine.
Dizju bi trebalo plaati u novcu, ali moe se platiti i u
naturi, npr. u odjei, stoci, pa ak i iglama, dok vino i stoka,
koja je uginula prirodnom smru, ne predstavlja zakonito
plateno sredstvo; moe se jedino uzeti dobitak od njihove
prodaje. Normalni porez u poetku je iznosio l dinar. Ovo je
kasnije postalo minimalnim porezom. U zemljama sa srebre-
nom monetom, plaao se odgovarajui iznos - 12 dirhema
(drahmi). Imunije zimije najprije su plaale porez od 2
dinara ili 24 dirhema, bogati 4 dinara ili 48 dirhema. Prema
Abu Jusufu (od kojeg se i dobiva veina podataka), bogatima
su se smatrali mjenjai novca, trgovci platnom, zemljoposjed-
nici, trgovci openito i lijenici, dok su se zanatlije kao
krojai, bojadisai, postolari i opanari smatrali siromanima;
o srednjoj klasi autor ne daje nikakve pojedinosti. Ukoliko
netko nije mogao platiti porez, nije ga se smjelo za to tjelesno
kanjavati (bievanjem, izlaganjem suncu, mazanjem uljem),
ve samo zatvorom. Dizju je trebalo plaati u poslunosti
(uiahion ~agirun), kako kae redak koji je taj porez i uveo,
to je a-afii ispravno protumaio kao aluziju na vlast
(hukm) Islama pod kojom su se zimije nalazili. Drugi su,
oslanjajui se na taj odlomak, uveli vrlo poniavajui nain
plaanja: propisi, koji su se odnosili na odjeu itd., zasnovani
su vjerojatno na takvom tumaenju ovog odlomka. Prihod od
dizje slijevao se u dravnu blagajnu (bay t al-mal), te je
koji je pripadao itavoj zajednici.
2) Povijest pojma dizje u praksi. Dizja je u poetku
znaila zbirni porez kojim su se oporezivale pobijeene zem-
lje. Arapi su svugdje ostavljali upravne uvjete onakvim kak-
vim su ih nalazili, a prihode pojedinih pokrajina smatrali su
dizjom. Razlikovanje, koje se kasnije uvrijeilo izmeu
dizje, tj. glavarine, i harada, tj. zemljarine, u poetku nije
postojalo, pa se tako dogaalo da vlasti harad smatraju
glavarinom, a dizju zemljarinom. Dohodak na temelju
naela fay' openito se nazivao dizjom, ime se aludiralo na
citirani odlomak Kur'ana. U egipatskim papirusima iz prvog
stoljea po Hidri, npr., pored dizje kao glavnog poreza u
zlatu, jedino se jo porez u naturi spominje, ali o njemu
ovdje nee biti rijei. Prema arapskom stajalitu, dizja je
glavarina; jer kod zakljuivanja ugovora o okupaciji, kao
osnova za procjenu poreza uzimala se pretpostavka o broju
itelja, a ne o koliini obradive zemlje. Glavarina je, dodue,
postojala i prije porobljavanja osvojenih zemalja (sasanidskih
i bizantskih), ali je glavno vrelo dohotka bio porez na zemlju
koji se nazivao aramejskim nazivom haraga. Taj se naziv
poistovjetio s arapskim barg ili burag (sura XVIII, 94;
XXIII, 72), a od abasidskog razdoblja postojao je i u neara-
mejskim pokrajinama. Harad u smislu dohodak, prihod
od zemljarine zamjenjuje se dizjom ak i u najstarijim
spisima koji su do nas doli. Ako se htjelo naglasiti da se
Duma
radi o prihodima od poreza, onda se to zvalo harad, ali ako
se vie imalo na umu porez koji su plaali oni koje je Islam
pokorio, tada se rae upotrebljavao kur'anski naziv dizja. Sa
utvrivanjem arapske moi, harad je postao naziv za zemlja-
rinu koja se postupno, kako su pokoreni narodi prelazili na
Islam, poela ubirati i od samih muslimana, pa je time
izgubila karakter danka (dizja). Kur'anska dizja zamije-
njena je pojedinanom glavarinom, koja je ve prije postojala
i koju su plaali samo nemuslimani. U ranim spisima i u
egipatskim priznanicama o plaanju poreza upotrebljava se
termin galiya (mn. gawal!) , koji je postao sinonim rijei
dizja. Ova galiya ili dizja raunala se li-hardg ove ili one
godine, zato to se ukupan prihod od fay'a takoer zvao
harad (usp. HARAD). Tako je u toku stoljea i pol dolo
do kristaliziranja termina harad i dizja, iako fikh dri da su
postojali ve od samog poetka.
to se tie prakse koja je vladala u stara vremena, zadovo-
ljavajui podaci postoje jedino o Egiptu. Nakon plaanja,
ovjek je dobivao olovni peat oko vrata sve dok halifa Hiam
nije uveo propisne priznanice nazvane bara' a. Velik broj ovih
sauvao se do danas, ali one nisu temeljito istraene. Dri se
da se u Egiptu naplaivao porez od 2 dinara po glavi, a i grke
poreske priznanice s kraja ovog stoljea ukazuju da je to bila
prosjena svota, iako nalazimo i mnogo manje svote. U
kasnijim stoljeima, iz priznanica je oito da je minimum od
l dinara, koji je fikh bio propisao, u praksi jo smanjen. U
prvom stoljeu po Hidri mnoge su osobe bile izuzete od
plaanja poreza, premda ne znamo zato; mnogo toga tu
treba jo razjasniti. Od vremena Abdelaziza, brata Abdelme-
lika, redovnici su obavezno morali plaati dizju, premda su
ranije, ini se, bili izuzeti.
Usporedo sa postepenim usvajanjem Islama, dizja (u
smislu glavarine) postajala je sve manja, tako da je u Saladi-
novo vrijeme egipatski prihod iz tog izvora iznosio svega
130.000 dinara. Ovaj porez, koji se ubirao od nemusliman-
skih graana kao znak pokornosti, ostao je i dalje trajnom
institucijom. Jedino za Tursku imamo tane podatke. Dizja
je postojala u Turskoj sve do vremena Krimskog rata. Zako-
nom od 10. maja 1855. g. dizja, kao porez, koji je omogua
vao slobodno ispovijedanje vjere, zamijenjen je porezom koji
se plaao radi izuzea od vojne obaveze. Posljednji trag ove
obaveze nestao je tek nakon kemalistike revolucije u Tur-
skoj, od kojeg vremena i krani udovoljavaju vojnoj obavezi.
v Halada sasvim je oevidan. U jednom od svojih pisama
UMA (a. gum'o, yawm al-gum'a), tj. dan opeg
DZ skupa, a to je petak, jer je vjerska obaveza muslima-
na pohaati slubu Boju na ovaj dan u sedmici; sluba se
odrava o podnevnom salatu (salat ae-zuhr). Salat pet-
kom zove se takoer duma. U jednom od sura otkrivenih u
Medini (LXII, 9) izriito je zapovijeeno: 0 vjernici, kad se
u petak na molitvu pozove, kupoprodaju ostavite i poite da
molitvu obavite. Na osnovu ovog retka iz Kur'ana, pohaa-
nje dume smatra se obavezom za svakog mukog, slobodnog
i odraslog muslimana, u najmanju ruku ako se pravno smatra
iteliom tog miesta (muqim). Izuzev toga, ovaj sveti dan u
toku sedmice ne smatra se danom odmora i zato se bitno
razlikuje od idovskog sabata ili kranske nedjelje.
Sluba petkom sastoji se od salata od dva rekata (rak'a) u . kae: Ovo to ja govorim dolazi od trajnosti nesree i jada, iz
damiji, te od izlaganja koje dri hatib prije _sa_m_o_g_s_a_l_at_a_._A_I_i----"~cakoje je do dna potreseno i muen_~ stalnim poarima, od . i
164
smatra se hvalevrijednim, te je zato i uobiajen jo jedan
salat od dva rekata koji se slui prije hutbe. Duma je valjana
ako je - prema afiitskoj koli - najmanje 40 muslimana
prisutno u damiji i to onih koji po zakonu imaju pravo
sudjelovati u tovanju Boga. Hanefiti i malikiti ne priznaju
broj 40 kao prihvatljiv, ve kau da se sluba mora drati
jedino u veim mjestima. Prema miljenju afiija i veine
drugih fakiha, protupravno je, nadalje, sluiti saldt petkom
u vie od jedne damije u istom mjestu, izuzevi u sluaju
nude, tj. kad je nemogue da se svi itelji sastanu u jednoj
zgradi.
Pretpostavlja se da je Muhammed svakog petka obiavao
voditi salat sa izlaganjem u dvoritu svoje kue u Medini, te
da je zapoinjao salatom, a zatim bi se obratio prisutnima.
Nakon Muhammedove smrti, Umajadi i njihovi guverneri,
sluei saldt petkom u muslimanskom vojnom logoru,
obino su se pojavljivali sa svim simbolima svoga ranga.
Pojedina su se plemena u logoru u to vrijeme sastajala u
vlastitom mesdidu, ali su ih Uma jadi nastojali sabrati u
zajedniku damiju. Iz toga razdoblja vjerojatno potjee
zabrana da se duma dri u vie od jedne damije u istom
gradu ili izvan gradskog skupa. Od halife ili njegovog pokra-
jinskog upravljaa voenje slube je postupno prelo u ruke
profesionalnog slubenika kulta.
v
UNEID (a. Abu-tl-Qasim ibn Muhammad ibn al-
DZ -Gunayd al-Hazzaz al-Qawariri an-Nihawandi), sla-
vni sufija, sinovac i uenik Sarija as-Sakatija, roen u Bagdadu,
uio pravo kod Abu Savra (Tawr), a druio se sa Harisom
al-Muhasibijem s kojim, pria se, da je prilikom etnji razgla-
bao sva mogua pitanja misticizma; Muhasibi je davao
improvizirane odgovore, a zatim ih je zapisao u obliku
knjige. Umro je 910. godine. Uz Muhasibija, ubraja se u
najvee pravovjerne predstavnike trijeznog tipa sufizrna, a
naslovi koje su mu kasniji pisci pridali - sayyid at-ta'ifa
(Gospodar sekte), ta'us al-fuqard' (Paun dervia), ayb
al-maa'ili (ejh ejhova) - pokazuju koliko je bio tovan.
Fihrist spominje njegove poslanice Rasa'il, koje su dobrim
dijelom sauvane u unikatnom, iako fragmentarnom ruko-
pisu. Ovo se djelo sastoji od pisama privatnim osobama, te
kratkih rasprava na mistike teme: neke od ovih posljednjih
imaju oblik komentara odlomaka Kur'ana. Stil mu je do te
mjere zamren da zna biti nejasan, a njegov utjecaj na
spominje da je jedna ranija njegova pismena poruka otvorena
i proitana na putu: vjerojatno je to uinio neki fanatik, elei
nai povod da napadne njegova vjerovanja; ovoj trajnoj opas-
nosti treba pripisati namjernu precioznost, koja je obiljeje
stila svih mistika Duneidovog doba. Duneid ponavlja temu
koju je on prvi razradio: budui da je Bog vrelo sviju stvari,
one se, nakon to se raziu (tafriq), moraju ponovo vratiti da
ive u Njemu (gam'): a to mistik postie u stanju iezavanja
(fanii'). O mistikom sjedinjenju on pie: [er u tom asu ti
e biti oslovljen, ti koji oslovljava; pitan o tvojim novo-
stima, dok sam pita; s obiljem dobroinstva i razmjenom
prisega; sa stalnim poveanjem vjere i neprestanim milo-
stima (Rasa'il, fol. 3a-b). O vlastitom mistikom iskustvu

~ I
sebe u sebi: ono ne doputa ni opaanje, ni govor, ni um,,~~
osjeaj, ni odmor ni napor niti ijednu blisku predodbu; ve
stalnost u nesrei neprekidne muke, nezamislive, neopisive,
bezgranine, nepodnosive u estini njezinog napada (fol. l
a). Klonei se onih jezinih pretjeranosti, koje su u ustima
takvih zanesenjaka kao to su Abu Jezid al-Bistami i Halad
uzbudile i otuile pravovjernike, Duneid je jasnim opaa-
njem i potpunim samosavladavanjem poloio temelje kasnijih
sufijskih sustava.
v supstancija, osjetljiva i suptilna: sve ostalo pripada redu
uz (a. gus", mno. agza'), dio, djeli, izraz koriten
DZ u strunom jeziku kelama i filozofije (falsafa) za
oznaavanje (filozofskog) atoma, u znaenju dijela (posljed-
njeg supstancijalnog koji se ne moe dijeliti, al-guz' al-ladi
la yatagazza'; katkada se kae al-gus' al-uuihid. Sinonim:
elementarna i nedjeljiva supstancija: gauihar fard; al-gau
har al-zoahid al-ladi la yanqasim.
Vienja atomi stikog svijeta (filozofski atomizam) postoje
vrlo rano u Islamu, as u krivovjernim pravcima, as pot-
puno prihvaena u slubenom nauku. Imamo takoer ato-
mizam Muhameda ibn Zekerije ar-Razija i brojnih struja
'ilm al-kalama. Jedna od prvih razrada je ona mutazilita
Abu-'l-Hudajla (pobijana od strane an-Nazama i ismailita
Abu Hatima ar-Razija), Al-Bakilani i njegova kola batinili
su taj atomizam, primijenili ga prema aaritskim princi-
pima, pretvorivi ga u strogi okazionalizam i organizirali ga
u filozofiju prirode koja je postala slavna. Mnogi aariti
postali su njezini vjerni pristae, u strogoj formi, prema
razliitim prirunicima i kasnijim glosama (al-Lekani, as-
-Sanusi iz Tlemsena, al-Baduri, itd.), a katkad u blaoj
formi, npr. kod al-Idija i njegovog komentatora al-Dur-
danija (slina je tendencija kod maturidita an-Nesefija i
kod at-Taftazanija). Moe se, obrnuto, rei da je atomizam
starog kelama, jedva spomenut i uinjen veoma gipkim kod
al-Gazaliia, bio praktino naputen kod Fahr ad-dina ar-
-Razija, dok se a-ahrestani okuao na sredinjem rjeenju.
Bilo bi, dakle, neispravno, kako se to katkad ini, spojiti
okazionalistiki atomizam i aaritska rjeenja.
Ovaj atomizam kelama, svakako, potie iz grkih izvora,
----'
Duz
\ ?emokrita i Epikura, ali ih preoblikuje; moda to jo vie
; vai za indijske izvore. On je bio poznat preko Majmonida,
I izloen i pobijen u Daliilat al-ha'irin, ali u neto malo
tvroj formi. Toma Akvinski poduzeo je slian napad na
, njega u Summa contra Gentiles i uinio ga je poznatim latin-
skom Srednjem vijeku.
Detaljno izlaganje atomistike teze Abu-'l-Hudajla, i
posebno aaritskih, bilo bi dugo i vie bi otkrilo historiju
kelama. Ukratko: sam atom je supstancija i to materijalna
akcidentalnog- ('arad); ni jedna akcidencija ne traje due od
jednog trenutka (an, waqt); ni jedna ne moe biti pridodana
drugoj akcidenciji, moe prebivati samo kao atom-supstan-
cija, a ne moe prijei od jednog predmeta drugom; svaku
akcidenciju izravno stvara Bog; prema tome, svaka prijelazna
radnja izmeu tijela je nemogua; dakle: svaka djelotvornost
drugih uzroka (asbiib). Vidljiva je veza izmeu atomizrna i
aarijskog poricanja drugih uzroka.
Evo, na kraju, nabrajanja koje navodi al-Durdani,
poslije al-Idiia, u poglavlju u kojem on raspravlja o naravi
jednostavnih tijela. On biljei pet moguih teorija i sve ih
usredsreuje na atome: 1. - atomi postoje u zbilji (bi-'l-fi'l),
odreeni su i nedjeljivi: to su zapravo atomi u znaenju al-
-Bakilanija; 2. - teza an-Nazama (treba je ispraviti po S. Pi-
nesu): atomi postoje u zbilji, ali nisu odreeni - teza koju al-
-Durdani usporeuje sa Galenom i Ksenokratom (?); 3. -
obrnuta teza a-ahrestaniia (ovaj put blia Platonovoj (?):
atomi su odreeni, to uklanja hilomorfizam, ali oni postoje
samo in posse (bi-'l-quwwa); 4. - teza filozofa (falasifa): atomi
nisu odreeni i postoje samo u mogunostima, prostiranje je
apsolutno neprekidno - hilomorfizam e biti princip obja-
njenja; S. - ovim etirima tezama, koje je sabrao al-Idi, al-
-Durdani dodaje petu koju pripisuje Demokritu: jedno-
stavno tijelo je sastavljeno od malih tijela: koja se ne dijele u
zbilji, nego u duhu, hipotezom. Sa isto historijskog stajali-
ta, ovaj sintetiki pregled nuno je revidirati. Ipak, on
svjedoi o naporima al-Idija i al-Durdanija da se predoe
sve ove teorije - ukljuujui i hilomorfizam filozofa - jezi-
kom atoma,
------_._-
165
Edeb

~
LEKSIKON
iSLAMA

II IIDEB (a. adab) je oznaka znaajne vrste arapske knji-

evnosti. Smatra se da rije adab potie od plurala
-Dahizove knjige, ili se graa irila preko razliitih tema i bila
je podijeljena po podrujima radi lakeg snalaenja. Tipini
adab, iji je stari singular da'b znaio obiai, navika, primjer za drugu vrstu je mnogoitana zbirka al-Tqd alo/arid
pri emu se mislilo na stare obiaje prea. Budui da se od Ibn Abdrebih(ij)a (u. 940). Neka djela, ponajprije kasnijeg
naslijeeni oblici ponaanja pozitivno cijene, nastala je iz toga doba, svojim golemim opsegom itanom sistematikom zado-
oznaka za ispravno ponaanje i ophoenje, emu pripada bila su enciklopedijski karakter, koji u osnovi proturjei rodu
obzir spram prijatelja, kao i tovanje pravila gostoprimstva. edeba. Iz upotrebe rijei edeb, kao oznake za laku knjievnu
Sadraj tog jo sasvim arapskog pojma, koji se u govornoj muzu, nadala se primjena na sam knjievni tekst; a knjievnik
upotrebi odrao sve do danas, doivio je proirenje u 9. st. u ili jezikoslovac koji se njime bavio bio je edib (adib ; Jo
gradskim sreditima Iraka pod utjecajem profinjene perzijske kasnije edeb se uzima za vrhovni pojam jezikoslovnih znanosti.
kulture. Edeb je sad znaio nuna pravila ponaanja i znanja, U 19. st. edeb je, pod evropskim utjecajem, dobio znaenje
koji su za odreene grupe ljudi ili u odreenim situacijama knjievnost; Kulliyyat al-adab na arapskim sveuilitima
bili nuni. Tako se, recimo, edeb pisaca (katib, mn. kutuib), odgovara francuskom Facult des lettres.
kako ga je Ibn Kutejba (u. 889) opisao u svojoj knjizi Adab
al-katib, sastojao u temeljitom ovladavanju jezikom, poevi
sa neobinim rijeima, pa sve do tananosti ortografije, orto-
EDtEL (a. agal), utvreni rok ovjekovog ivota ili da-
tum njegove smrti; predmet neprestane rasprave u prvot-
epije i morfologije. Druga djela raspravljaju o edebu, tj. nom kelamu, u uzajamnoj vezi sa pitanjem rizka, (rizq)
ispravnom ponaanju i nunim znanjima kraljeva, vezira, opstanka. Rije edel javlja se u Kur'anu u odreenom broju
sudaca i drugih grupa ljudi, sve do edeba pri jelu, prijatelj- znaenja, npr. razdoblje tokom kojeg Musa (Mojsije) mora
stvu i putovanju. Vie od stotinu djela u toku vremena sluiti da bi dobio svoju enu. Kada je Bog stvorio nebesa i
sastavljeno je o raznim vrstama edeba, kakav je bio primjeren Zemlju, Sunce i Mjesec, odredio im je edel (XLVI,3;
ljudima ili stanjima. Sasvim slino pod edebom u 9. st. razu- XXXIX,5 itd.); uz tu ideju vee se i ona Sudnjeg dana. U
mijevala se ukupnost svojstava ili sposobnosti, koje je morao prvom smislu, rije se koristi da oznai rok koji je Bog
posjedovati onaj koji se htio kretati u elegantnom i kultivira- utvrdio za zajednice (XXIII,43 itd.) i jedinke (LXIII,lO i
nom drutvu. K tome je posebice od vanosti bio dar razgo- dalje; VI,2). Taj rok se ne moe pomai ni unazad ni unatrag;
varanja. U dobar ton drutva spadalo je zabavljanje drutva s njegov nepromjenljivi karakter objanjava zato zli ljudi nisu
promjenljivom mjeavinom stihova, smijenih anegdota i odmah kanjeni. Edel se ne moe ubrzati, ak, ni grijehom
historijskih pria, u koju se umetalo literarno poigravanje i (XXXV,44; XLII,13). S druge strane se pretpostavljalo skra-
pri kojoj se moglo uvidjeti poznavanje znanosti. Jedini cilj enje edela po osnovu kanjavanja (XI,3; XIV,!I). Kur'an
bilo je duhovito zabavljanje, dubina i temeljitost bijahu ojaava, vrlo esto, rije edel, ili razdoblje ivota neopozivo
strogo zabranjeni, a kao najtei grijeh vrijedilo je dosaivanje dosueno od Boga, rijeju musamma (XXXIX,43; XL,69 i
sluateljima. drugdje), naviieten, (bez dvosmislice), riieiu Gospodara
Ba ta mjerila bila su mjerodavna i za sada nastalu knjiev- tvoga" (XLII,14); ista rije se primjenjuje na kretanje
nost edeba, iji je najraniji predstavnik bio al-Dahiz (u. nepromjenljivih fenomena prirode (XXXI,28; XXXV,14;
868-869). On je stavio sebi jedino u zadatak da odrazi XXXIX,7); utvreno trajanje svemira takoer se esto ozna-
razgovore i rasprave iz literarnih salona, da razvedri itatelje i ava istim izrazom (VI,2,61; XXXV,41). U komentarima
da im da pouku na zabavan nain, te je u tu svrhu, u obliku Kur'ana se utvruje tenja da se agal musamma, tamo gdje je
antologije, nanizao areni slijed prozainih odlomaka i sti- mogue, vee uz doba kraja svijeta.
hova. Ako su perzijska kultura i obrazovanje proirili i Prema predaji, edel i rizk su dvije od etiri stvari koje su
profinili edeb kao pravilno ophoenje, to je sad i mnoga utvrene jedno zauvijek za svaku jedinku jo dok je u utrobi
perzijska knjievna graa u arapskom prijevodu ula u lijepu i svoje majke. U Kur'anu (XL,67) edel se moe protumaiti
duhovitu knjievnost edeba. Zbirke edeba mogle su se iz kao prirodni rok ili, kako su to rekli, kao trenutak kada Bog
Lpoetka posvetiti nekoj zabavnoj temi, kao, recimo, nek_e_a_l_'---"_zna da ovjek treba umrijeti da, meutim, nije bio ubijen.

166

I To miljenje, meutim, ide u susret duboko ukorijenjenom
osjeaju da je datum smrti utvren. Sam Abu 'l-Hudajl je
ustvrdio da, da ovjek nije bio ubijen u tom trenutku, bio bi
mrtav na drugi nain. An-Nedar je tvrdio da, ma kakav bio
nain preminua, ovjek umire o svome roku; slijedili su ga
protivnici uenja o kadaru, ukljuujui tu i al-Aarija. Al-
-Kabi je nastojao izbjei pripisivanje Bogu odgovornosti za
zlo razlikovanjem smrti i ubojstva. Stara miljenja su vie
puta obnovili teolozi. Oni su takoer raspravljali, u vezi sa
edelom, pitanje, u kojoj ga mjeri Bog produava ili skrauje
kao nagradu za pokornost odnosno kaznu zbog neposluha.
Odgovor je proizlazio iz usklaivanja navedenih kur'anskih
stavaka.
F E N D IJ A (t. efendi). Poasna titula i poasno oslovlja-
E vanje u Osmanskom Carstvu, koje unazad najvjerojatnije
vodi preko vulgarno-grke varijante afendi, do klasinog
authentes, sa znaenjem gospodin, uenjak, Od 13-14. st.
dokazana, te do 16. st. upotrebljavana, bez odreene klasifi-
kacione sheme, za nosioce razliitih asti, meu ostalim i za
sultana; titula se otada primjenjuje na nosioce religioznih i
graanskih asti (poloaja) s jedinstvenim znaenjem, kao to
je ast kadije naspram pripadnika vojnike klase (u Osman-
skom Carstvu za vie financijske inovnike, a kasnije za
oslovljavanje hediva). Uprkos pokuaju da se u 19. st. jedin-
stveno zakonski regulira - pored prineva i sultanovih ena
pripadala je titula nosiocima religioznih asti muslimanskog i
nemuslimanskog porijekla, kao i civilnim i vojnim funkci-
onarima do nekog odreenog stupnja - ostala je njezina
upotreba kao poasna oznaka za ljude s izvjesnim stupnjem
religioznog obrazovanja - u arapskim zemljama za ljude s
evropskim obrazovanjem - sve do slubenog ukinua 1934.
god., premda se i dalje neformalno upotrebljava, pogotovo u
krilu islamskih zajednica.
EGIPAT
Od poetka islamske vladavine do vladavine hediva.
Ime Egipat potjee od grke rijei Aigyptos, od koje se
u islamsko doba sauvalo samo skraenje Qib; (Kopt) kao
ime stanovnitva zemlje. Sama zemlja zvala se arapski Mi$!'
(Misir), po starom semitskom korijenu, a iz toga je jezik
openja napravio Masr.
Osvajanje Egipta zapoelo je 639. god. Otada je Egipat bio
jedno od sredita politikog, kulturnog i vjerskog razvitka
Islama. A takoer je jedva drugdje Islam tako energino
doao u doticaj s modernom Evropom kao upravo tu. Novo
doba Egipta zapoinje s francuskim pohodom 1798. god. i s
Muhamedom Alijem. Prodor Evrope u zemlju Nila bio je za
ovu od beskrajno veeg znaenja nego pridolazak helenizrna.
S hedivima zapoinje potpuno novo doba, ono nasuprot,
moda, cijele duge povijesti Egipta, ali se islamsko razdoblje
sustiee u jedinstvo.
Najprije e se prikazati srednjovjekovno-islamski Egipat
(639-1798), a onda moderni Egipat.
Velika osvajanja u Siriji i Iraku pomjerila su glavni grad ,
Medinu na periferiju novog carstva. Ovo je stalno ugroavao
bizantski Egipat, tovie Medina se nalazila u opasnoj_b_l_iz_in_i_'_
Egipat
A takoer je morao itom bogati Egipat biti poeljniji za
sredinju vladu u Medini, nego daleke zemlje Sirije i Iraka.
l
God 639. prelo se ve svugdje od politike upada na politiku
zauzimanja. A i same prilike u Egiptu pozivale su na to:
nakon bizantskog osvajanja pojaan je pritisak na zemlju, a
nesloga meu kranskim sektama neprevladiva. Stvari su
postale otrije nakon to je car Heraklije 631. god. postavio za
partijarha u zemlji kavkaskog biskupa Cira (Cyrus) [u arap-
skoj tradiciji je to Mukavkis].
Egipat je osvojio Amr ibn al-As, koji se ve u Siriji istakao
i koji se iznenada pojavio u decembru 639. god. na istonoj
granici Egipta, te mjesec dana kasnije otprilike s 3.000-4.000
vojnika osvojio Peluzij. Na konanu bitku se mogao odluiti
tek kada je pridolo pomonih trupa u jaini od 5.000 pod
vodstvom glasovitog Muhammedovog druga Zubeira. U bici
kod Heliopolisa (jul 640) pobijedio je Bizantince, a uslijedilo
je uzastopice zauzee jednog predgraa Babilona. Tvrava
grada jo se drala dulje vremena. Cir, koji se u njoj nalazio,
stupi, usprkos otporu u vlastitom taboru, u pregovore s
Amrom i napusti potom Egipat, da bi od cara zatraio da
potvrdi ugovor s Arapima. Car se razjari, Cir bude optuen
za izdaju i prognan. No uskoro iza toga car umre (641), a
tvrava Babilona se preda. Nakon toga uslijedi osvajanje
ostalih prostora Egipta, osim Aleksandrije koja se vrsto
drala. Cir, kojeg su iz Carigrada ponovo vratili u Egipat,
sklopio je konani ugovor o predaji Aleksandrije, te se sta-
novnitvo, koje se isprva bunilo, i preda (642). iteljima se,
uz odreeni danak, priznavala sigurnost osobe i svojine, kao i
sloboda vjeroispovijedi. Slijedee godine (642-643), Amr
poduzme pohod ka oblinjem Pentapolisu (Barka), te time se
okona osvajanje zemlje. Glavni grad postane ne Aleksan-
drija, nego postupno u grad izrasli tabor Babilona, pod
imenom Fustat. Jo jedno su Bizantinci pokuali promijeniti
stanje (645) upadom preko mora, povrativi Aleksandriju uz
pomo itelja, ali se tada vrati Amr, koji vie nije bio u
zemlji, te ih istjera, a Aleksandriju ponovo - i konano -
osvoji (646). Kako je u pitanju bila samo juna granica, jer su
druge bile prirodom osigurane, to se tamo uputi pohod pod
namjesnikom Abdalahom ibn Sadom. On jurne god. 651-652
protiv kranskog nubijskog carstva juno od Asuana, doe
do Dongole, te te godine zakljui ugovor s vladarom Nubije,
koji je ouvan.
Pod Umajadima je za Egipat bio posebno znaajan namjes-
nik Abdelaziz ibn Mervan, brat halife Abdelmelika, koji je iz
svoga boravita Heluana gotovo samostalno upravljao zem-
ljom. On je upravi dao mjerodavna obiljeja za dugo vre-
mena. Ostali namjesnici imaju vie znaenja za privrednu,
nego za politiku povijest. Egipat je bio, kada je pala dina-
stija, zadnje pribjeite nesretnog Mervana II, koji je tu
skonao.
Pod Abasidima zemljom su upravljali namjesnici koji su se
mijenjali, a koji su do 856. god. bili veinom Arapi. Te
godine je zadnji arapski namjesnik napustio zemlju, kojom
ubudue vladaju Turci, sve dok Ahmed ibn Tulun nije
utemeljio prvu tursku dinastiju.
Najvaniji historijski procesi, koji su se, u biti, odigrali u
doba prije Tuluna, bijahu arabiziranje i islamiziranje Egipta.
II Ta dva procesa nisu istovjetna. Tako Egipani, koji su ostali
krani, zapoeli su uskoro preu~mati jezik vladajueg sloja_o_
1
167
Egipat
Arapski nisu nametali osvajai i gradski doseljenici - u stvari,
grko-arapska dvojezinost vlada jo poetkom 2. st. po Hi-
dri - nego je njegov glavni imbenik bilo postupno naselja-
vanje arapskih nomada na seoska podruja. Drugaije od
Grka, koji su bili gradski itelji, Arapi nisu bili od poetka
ljudi gradova. Mekanei i Medinei, kao i sirijski Arapi, brzo
su se, dodue, prilagodili velegradskoj sredini, ali se ve za
njih moralo postarati za pasita, jer su oni htjeli imati svoja
seoska dobra, a od tih ljetovalita postajale su esto vrste
naseobine u pokrajini. A vrlo su malo bila nastanjena brojna
nomadska plemena koja su se u Egiptu, spontano ili smi-
ljeno, naseljavala. Ona su se pomjerala na rubu obraivane
zemlje na objema stranama Nila lagano ka Jugu. Ti putujui
Arapi nisu, naravno, bili veliki nosioci kulture, nego su staru
kulturu doline Nila prisvojili, a samo je ostao arapski jezik.
Ali proces je bio uzajaman: nisu samo ti nomadi prisvojili
kulturu koja se ostvarila oko Nila, nego su i domorodni
Kopti bili arabizirani.
S ovim arabiziranjem, naravno, ponajvie ide ruku pod
ruku i islamiziranje. Arapi su, bez sumnje, oslobodili Kopte
estokog bizantskog pritiska, ali su ovi ne manje bili neprija-
teljski raspoloeni spram Islama. U doba osvajanja dvije
crkvene zajednice: [akobiti, tj. koptska crkva, i Malkiti, tj.
pravoslavna crkva koju slubeno zastupa Cir, bile su otro
jedna protiv druge. Kao i svugdje, Arapi su pomogli hetero-
doksni pravac i [akobiti bezuvjetno zavladaju i prisvoje veliki
broj malkitskih samostana i crkava, te su nastojali svoju bolju
poziciju iskoristiti da u svoju zajednicu privuku to je
mogue vie Malkita. Tako im je polo za rukom da Malkiti
plaaju dvostruki porez na glavu, to je mnoge potaklo da
postanu [akobiti, A onda je tu metodu kasnije iskoristio
Islam protiv obje zajednice. Budui da su najprije Kopti
doivjeli Arape kao oslobodioce od bizantskog jarma, proiza-
lo je samo od sebe da je ve u prvim godinama dolo do
brojnih prijelaza na Islam, ali se openito u prvim desetlje-
ima ne zamjeuje nita od nekih podvala radi prijelaza na
Islam. Arapska uprava imenuje, ak, redovito patrijarha te
jo Abdelaziz i drugi doputaju novogradnje crkava, to e
kasnije braniti praksa i zakon. Bilo je, dakako, i pojedinanih
ispada: tjeralo se krana sudjelovati na molitvi, gonilo se
redovnike, jer nisu privreivali, plaao se znatan danak, koji
se oprata ako se prijee na Islam, obina masa znala je loe
postupati sa kranima. Sve to pridonosi prilino brzom
islamiziranju Egipta, te ini da izgleda udnim da jo u 14. st.
dolazi do narodnih buna zbog mase kranskih inovnika na
divanima. Kroz cijelu povijest Egipta provlai se borba pro-
tiv kranskih inovnika. Jo krajem 1. islamskog stoljea
krani su na najviim poloajima civilne uprave. Upravni
aparat bio je tako sloen da je rukovanje njime bilo povlastica
stoljeima Kopta. ak na vezirskim mjestima susreu se jo u
doba Fatimida krani i idovi, koji su najvema formalno
ispovijedali Islam. Dotine dravne uprave veinom su titile
krane - ve iz fiskalnih razloga - iako se ponekad moralo
dati ustupke fanatikim osjeajima masa. Ponekad je i neki
vladar, kao Fatimid al-Hakim, osjeao kao narod. S druge
strane, kako se disciplina erijata sve vie nametala drutvu,
javljale su se odredbe o odjei, zabrana jahanja, gradnje novih
crkava itd., ali su se, ak i u doba velike razdraenosti, uvijek
provodile samo kratko vrijeme.
.~L-'
168
Al-Makrizi navodi dva vana doba islamiziranja: godine
nakon velikog ustanka Kopta pod Memunom, kojeg je ovaj
eljeznom strogou uguio, te teku krizu s Koptima pod
Nasirom ibn Kalaunom, kada su crkve razruene i krani
mueni, te masovno prelazili na Islam. Jo pod Saladinom
(Salal; ad-din) bilo je mnogo krana, te se proces islami-
ziranja zavrava u kasnije, mameluko doba, iako je bio ve
pri dolasku Tulunida vrlo daleko uznapredovao.
S Tulunidima zapoinje posebna povijest islamskog
Egipta. Njihovoj pojavi prethodio je veliki privredni naza-
dak, poto je zemlja bila nemilosrdno iscrpljena od uprave.
Namjesnici, odnosno esto samostalni financijski upravljai,
nisu bili nita drugo do poreski zakupnici. Prihodi zemlje
tekli su dijelom ka Bagdadu, a dijelom u privatni dep
promjenljivih namjesnika. A sa osnutkom samostalne dina-
stije bijae drugaije, jer je novac ostajao u zemlji. Ahmed ibn
Tulun nije htio zemlju iscrpiti, nego je odrati trajno djelo-
tvornom, da bi uzvisio sjaj svoje dinastije. Iz ovisne zemlje,
Egipat je postao sredite velikog carstva, ija je uprava
postala bolja, a opi boljitak se podigao. Po prvi puta nakon
stoljea ponovo je tada Egipat ovladao Sirijom, ta cijela
povijest Starog vijeka, kao i kasnijeg islamskog vremena,
dokazuje da te dvije zemlje najue spadaju zajedno.
S kulturno-povijesnog stajalita, doba od 639-1798. god.
dijeli se u etiri razdoblja: arapsko, arapsko-perzijsko, perzij-
sko-tursko i isto tursko. Arapsko razdoblje je epoha prije
Tulunida. Arapsko-perzijsko obuhvaa doba Tulunida, Ihi-
dida i Fatimida; perzijski kulturni peat sve se jae nagla-
ava; Fatimidi ne znae, kulturno-povijesno, usprkos iit-
skom ispovijedanju, prekid u razvitku. Novo zapoinje tek
krajem doba Fatimida, prije svega sa Saladinom i Ejubidima;
oni prenose duh i kulturu velikog seldukog carstva i u
Afriku; u umjetnosti i tehnici, dravi i duhovnom ivotu, ak
u pismu navjetava se novo doba. To drugo perzijsko-tursko
razdoblje potrajalo je tokom cijelog mamelukog doba, kao
to se Mameluci openito u svemu osjeaju nasljednicima
Ejubida, ije politike ambicije, ak dvorsko tituliranje, dalje
pronose. etvrta epoha je doba Osmanlija; Egipat je turska
pokrajina.
Sa gledita povijesti prua se drugaija povijesna slika.
Epohe od 639-868. i 1517-1798. god. priinjavaju se kao
predigra i poigra velikom dobu egipatske samostalnosti. Ovo
zadnje se dijeli politiki na tri doba, od kojih je fatimidsko
srednje. Predfatimidsko doba obiljeava borba turskih nam-
jesnika za samostalnost u odnosu na halifatsko sredite.
Tulunidska samostalnost omoguena je velikim ustankom
robova, nakon ijeg se uguenja ostvarila uskoro kratka
suverena vlast dinastija. Ihid i njegovi nasljednici moraju
raunati ve s manjim otporima. Borba je to za zatitnu vlast
nad halifatom. Obje egipatske dinastije traju samo do u
4. desetljee. One nemaju ni nacionalne ni religiozne autohto-
nosti, te se zasnivaju na valjanosti njihovih utemeljitelja, ije
se djelo odrava jo neko vrijeme. To su uzoriti primjeri za
udesno gore-dolje u vojnikoj karijeri onih dana, a njihovi
gospodari su istaknuti generali, te ipak neto drugo nego
pretorijanski vladari doba Mameluka. Pored vojnika, pokre-
taki faktor su takoer financijeri.
Sasvim je drugaiji karakter samog fatimidskog doba. Po
prvi puta Egipat ima ivotno-sposobnu dinastiju na vjerskoj
_

osnovi. Vjerski presti bio je od neprocjenjive vrijednosti za
odravanje dinastije, iako sam Egipat nije bio iitski. Tako-
er Muiz ne dolazi u zemlju, kao Ibn Tulun ili Ihid, kao
zastupnik i izaslanik legitimnog vladara, nego kao autokrat-
ski vladar mone drave, kojem su njegovi generali prokrili
put. Fatimidi su dravu organizirali po uzoru abasidske
drave ili ak jo starijim perzijskim uzorima. A jednako su
potpuno drugaiji bili i politiki problemi doba. Ponovo je
to, dodue, borba za Siriju, ali to sada nije vie borba protiv
jakog halifskog carstva, nego protupolovi bijahu carstva
Bujida i Selduka. Izmeu njih i Fatimida nalazi se niz malih
samostalnih drava, koje se naginju as Istoku, a as Zapadu.
Bila je to borba za imenovanje u hutbi izmeu Abasida i
Fatimida. U doba svoga cvjetanja, fatimidsko carstvo je bilo
jedina islamska velesila u istonom Sredozemlju. Tu se ogla-
silo proturjeje koje se irilo svjetsko-povijesno do na Siciliju
i Junu Italiju: Bizant i Egipat. Oni su stvorili prevlast
Egipta, koju je onda Saladin dalje izgraivao, a koja se
odrala sve do u mameluko doba. Nijedna druga zemlja u
krugu vlasti Islama nije se tada mogla usporediti s Egiptom.
Tek veliki selduki vladari vratili su Iraku ponovo vodstvo.
Openito opadanje Fatimida zapoinje sa stranim godi-
nama gladi i pobuna pod Mustansirom. Pretorijanska pri-
vreda upropatavala je zemlju, a zatim su doli i kriarski
pohodi. No tu je i prijelaz u treu epohu Ejubida i Mame-
luka.
Saladin gradi sasvim iznova. Novi kulturni polet izraz je
novog doba i na politikom podruju. Zadae, koje opadajui
Fatimidi nisu mogli izvriti: uguenje pobune i borbe protiv
kriara, rijeili su Ejubidi i njihovi nasljednici. Noeni na
valu vjerske reakcije iz seldukog doba, Ejubidi su pravi
ehidi, koji svoj dinastiki cilj vide u borbi protiv neprijatelja
Islama. Za dugo vremena opet se povezuje Sirija s Egiptom.
Na alost, toj slavnoj dinastiji nedostajalo je zakljune sloge u
obitelji; rasuta u brojne grane, ini se da je glavni cilj
dinastije da samu sebe rastrga u unutranjim borbama.
Konano, jedinstvo se vie nije nalazilo u vladar sko j obitelji,
nego u etnikoj srodnosti trupa koje su se sastojale veinom
od robova (mameluka). Dodue, one ne bijahu samo Turci,
nego i Slaveni i Grci, ali je turski element odnosio prevagu.
Vladari, koji su bili u stalnoj bratoubilakoj borbi, ovisili su o
dobroj volji svojih zapovjednika, te, konano, nije vie bio
neki veliki historijski dogaaj kada je nestao jo samo nomi-
nalni vladar, a odgovornost preuzeli oni koji su ve dugo
odluivali.
Postupno nestaje dinastika misao. Dodue, nastavlja se sa
ejubidskim sistemom, ali sa erkeskim mamelucima vojna
oligarhija nije samo princip, nego i praktina provedba.
Izgradnja vojnog lena dovela je do potpune militarizacije. To
je lenska drava, koja nije zasnovana na velikom posjedu,
nego na renti, a koja se u vojnom pogledu ne oslanja na
autohtone slobodnjake, nego na kupljene robove, koji se
onda oslobaaju. Mameluka aristokracija nalazi se, kao
gornji sloj, iznad pravog egipatskog naroda, koji je, pri-
godno, na besraman nain izrabljen. U stalnim borbama
meu sobom, bezobzirno neogranieno vladajui, etniki
strano tijelo i brojano u nikakvom srazmjeru s pravim
Egipanima, ini se zagonetkom njezino stanje kroz vie
stoljea, a prije svega njezin snani nastup i njezina veliajna
169
Egipat
graditeljska djelatnost, koja svjedoi o udesnoj financijskoj
moi. Neka se sjeti da su Mameluci bili ti koji su pod
Bejbarsom zaprijeili navalu Mongola. To je veliko, svjetsko-
povijesno djelo ovih robovskih vladara; jer time je Egipat
izbjegao sudbinu Iraka, a dolina Nila, zahvaljujui njima,
odrala neprekidan politiki i kulturni razvitak kao nijedna
islamska zemlja. A spram toga, konano protjerivanje kri ara
pokazuje se beznaajnim i lakim uspjehom. Pa i pokoravanje
Nubije manje je vano za povijest Egipta, nego za onu
Sudana. A na sve strane pokazuje se silna ekspanziona snaga.
Egipatska drava nalazi se kao mona organizacija u sreditu
meunarodnog interesa. U Kairu zapoinje u isto vrijeme, u
kojem stalni ratovi silno gutaju golema sredstva, divotno
graditeljstvo. Stare graevine Kaira jo danas nose njegov
karakteristini peat, te su gotovo sve mameluke. Sve je to
djelo, ponajprije, neobine valjanosti niza velikih vladara kao
to su Bejbars, Kalaun (Kalavun), Nasir, Barkuk, Kait-beg.
Prigodno se ak poneto poduzelo za podizanje poljopri-
vrede, kanali su se gradili, provodila se navodnjavanja.
Glavno vrelo prihoda nije bila renta sa zemlje, nego trgovina s
Indijom, te kada je ona bila okonana s obilaskom oko Rta
dobre nade i portugalskom prevlau u trgovini, doao je i
kraj Mamelucima. Nesrea je bila da se istih desetljea valjala
osmanska mo k Egiptu. Tako je Egipat postao turska pokra-
jina, njegovo doba cvjetanja je prolo. Cijelo istono Sredo-
zemlje dolazi tada u pozadinu zbog premjetanja svjetske
trgovine i otkria Amerike. arite kulturnog ivota se prem-
jestilo. Doba od 1517-1798. god. za Egipat je mrtvo razdob-
lje; svjetska povijest odvijala se drugdje.
God. 1517,22. aprila uao je Selim I u Kairo. Pomno su on
i njegov nasljednik Sulejman I uredili dravno-pravne odnose
zemlje. Nosioci novog paaluka nisu se mogli osiliti, a osim
toga nije potpuno potisnuto mameluko ureenje vojnog
gornjeg sloja. Paa i est trupnih tijela pod begovima, k tome
jo dva divana ili odluujua savjetodavna skupa, trebali su
odravati ravnoteu. Tako je mamelustvo dobilo nove
mogunosti djelovanja. Otprilike jedno stoljee su pae imali
odluujuu vlast, ali, nakon loih iskustava, Porta ih je
mijenjala svaki par godina, to ih je sasvim onemoguavalo.
Bezbroj paa je prolo, a bili su sve slabiji naspram mnotva
begova; ustanak, smjenjivanje ili umorstvo bili su svakod-
nevna pojava, te je, na kraju, Porta mogla slati samo pae
koje su se sviale Mamelucima, a koji su spali na iste figure.
Najvanija osoba postaje gradski zapovjednik Kaira, ayb
al-balad, uz kojeg se kao drugi veliki asnik javlja amir al-
-~agg. Lagano ali sigurno Egipat se privredno unazauje.
Povremeno se njegove trupe umijeaju u perzijske, sirijske i
arapske borbe, ali sve to nema znaaja za njegovu povijest. S
jednakom jednolinou se javljaju vijesti o epidemijama i
nerodicama, koje su svaki put gore nego ikada prije. Jo
jedno samo, ve u 18. st., iz opeg metea proizlazi veliajni
pokret, ustanak Ali-bega za vrijeme tursko-ruskog rata 1768.
No on je propao zbog izdaje nevjernog prijatelja. Porta je
pokuala unutranji nered otkloniti slanjem vojske, ali zbog
rata s Rusijom to nije uspjelo. Glavne kolovoe, Ibrahim-beg
i Murat-beg, povukli su se u Gornji Egipat, ali su se uskoro
mogli vratiti u Kairo. Zajedniki njihov interes da izrabljuju
puanstvo, doveo ih je do zajednikog djelovanja: bili su
protivnici Napoleona. S otpadanjem velikih historijskih
Egipat
zadaa, koje su Turci bili preuzeli, sa presuenjem oplou
jue zlatne rijeke meunarodne trgovine bilo je samoraskida-
nje neizbjeni kraj tog sustava i istodobno ruenje Egipta.
Egipat pod hedivima.
Perzijska je rije hediv ili hidiv, u arapskom obliku
hadit ili hidii, ije je znaenje gospodar, titula, koja
se od Srednjeg vijeka prigodno daje islamskim vladarima.
Osmanski sultan Abdelaziz dao ju je god. 1867. egipatskom
potkralju Ismail-pai. Premda je od fermana god. 1841. polo-
aj egipatskog pae ve bio nasljedan u obitelji Muhameda
Alija, ipak je Ismail elio jednu titulu, po kojoj bi se znalo da
je on, po rangu, vii od ostalih osmanskih namjesnika s
titulom pae. On je, tokom pregovora, predloio titulu al-
-'azIz, ali je iz raznih razloga (meu ostalim, zbog toga to se
nalazila u sultanovom vlastitom imenu) izabrana titula hediv
(u slubenim spisima: hadis Mi~r, a esto i oblik al-
-!Jadlwl), koju je ve ranije upotrijebio Muhamed Ali.
Rije se, ipak, upotrebljavala za lanove dinastije koju je u
Egiptu utemeljio Muhamed Ali sve do uspostave britanskog
protektorata god. 1914. Tada je novi vladar uzeo titulu
sultan, koja je god. 1922., nakon ukidanja protektorata,
zamijenjena titulom melik.
lanovi hedivske kue, pod vrhovnitvom osmanskog sul-
tana, vladari Egipta bili su: Muhamed Ali (1805-1848),
Ibrahim (1848), Abas I (1848-1854), Said (1854-1863),
Ismail (1863-1879), Tevfik (1879-1892), Abas II Hilmi
(1892-1914). Slijede ih: Husein Kamil, sultan (1914-1917),
Ahmed Fuad, sultan (1917-1922), kralj (kao Fuad I) od
1922. god.
Premda su albanskog porijekla, hedive su uvijek smatrali
Turcima. Veze, koje su tu dinastiju drale za Tursku,
ostale su svo vrijeme dosta jake, pa su omoguile da je,
kratko nakon turske revolucije iz 1909. god., egipatski princ,
Said Halim-paa, mogao postati veliki vezir u Carigradu.
Pod hedivima se Egipat evropeizirao u svakom pogledu, i
to na poseban nain: njegova ponovna izgradnja pod gotovo
neovisnom vladarskom kuom, izvanredni razvitak njegove
privrede i njegovo malaksavanje do te mjere da je doao pod
kontrolu jedne evropske sile. A u isto vrijeme, ostao je
sredite islamske kulture i obrazovanja.
Politika povijest do rata 1914. god. moe se podijeliti u
etiri razdoblja: 1) od francuskog pohoda sve do konanog
postavljenja Muhameda Alija (1798-1805); 2) njegova vla-
davina do kraja, kada poinje razdoblje velikih sila
(1805-1841); 3) englesko zaposjedanje zemlje (1841-1882);
te 4) doba zaposjedanja i engleski protektorat (1882-1914).
Glavni razlog francuskog pohoda bila je elja da se sprijei
takav engleski poduhvat. Kada je zemlja zakljuila trgovaki
ugovor sa uzurpatorom Ali-begom i time dozvolila pristup
britanskim brodovima u Crveno more, englesko mijeanje u
egipatske poslove je postalo politika opasnost. Tada je
Direktorij 1798. god. dozvolio vojni pohod, a u Turskoj, s
kojom je Francuska imala tradicionalno dobre odnose, kao ni
u Egiptu nije se ni slutila takva mogunost. Pod Napoleonom
god 1798. iskrcalo se 35.000 vojnika u blizini Aleksandrije.
Otpor mamelukih begova kod Embabe bio je slomljen u bici
kod piramida, a onda je zauzet Kairo. Mjesec dana po
iskrcavanju, karakter francuskog poduhvata potpuno se pro-
mijenio Nelsonovim unitenjem francuske flo.e kod Ebu
Kira. Bio je to prvi od Engleza voenih udaraca, iji e
rezultat biti konano odlaenje Francuza. Porta je, iako
oklijevajue, objavila rat Francuskoj, ali su se tek sredinom
naredne godine pojavile turske trupe u Egiptu. U meuvre
menu, Francuzi su uspostavili u zemlji pravu upravu. Egi-
pani, koji su se odbojno odnosili spram francuskog pohoda,
uskoro su imali i dokaze za svoje slutnje: Francuzi su traili
da im se plaa porez na zemlju, a, osim toga, islamska veina
je uvidjela ubrzo da Francuzi namjetaju brojne kranske
domoroce (Kopte, Grke, Sirijce) kao slubenike. Na to izbije
krajem god. 1798. prilino ozbiljan ustanak u Kairu, koji je
tek nakon bombardiranja damije al-Azhar bio uguen. Da
sprijei Turke, Napoleon poduzme bezuspjeni pohod u
Siriju, ali se morao brzo povui. Mjesec dana potom, engleski
brodovi dopreme prve turske vojnike (meu njima je bio
Muhamed Ali kao asnik u albanskom korpusu). Bili su
potpuno potueni i Napoleon im zauzme zadnje utoite,
Ebu Kir. Nakon Napoleonovog odlaska, Francuzi su se
drali jo dvije godine, ali su njihov otpor 1801. god. skrili
zdrueni Turci i Englezi, te su zemlju konano napustili.
Nakon odlaska, zapoela je u zemlji borba izmeu turske
vlasti i mamelukih begova, koji su htjeli povratiti staru mo.
Turci, koji su smjerali ojaati svoju vlast, nisu uspjeli zbog
nesposobnosti vaZija, to ojaa mameluku stranku, koju su
podravali Englezi. Ovi posljednji napuste zemlju god.
1803., ali je jedan od njezinih glavnih oslonaca bio Muhamed
Ali sa svojim albanskim pukom. To je omoguilo da mame-
luki begovi zasjednu li Kairu, aPortine valije vrile su svoju
vlast u delti Nila.
Drugo razdoblje je bilo od veeg znaaja za zemlju, jer je
Egipat, uz pomo Muhameda Alija, dobio vlastitu vladarsku
kuu. Iako je on sve inio na vlastitu korist, ipak je na Egipat,
putem svojih mjera, duboko utjecao. One se mogu saeti u
slijedee stavove: prvo, razvitak nacionalnih snaga samih
Egipana i, drugo, uvoenje evropskog obrazovanja i metoda.
Sa stajalita kulturne povijesti, mora se ukazati na to da je, od
poetka vladavine Muhameda Alija do engleskog zaposjeda-
nja, Egipat bio vie nego ikada prije izloen osmanskom
utjecaju. Veliko irenje vlasti Muhameda Alija bilo je prirodni
historijski uinak samostalne egipatske moi, koja je sobom
donijela prikljuenje Sirije, te zadobijanje Sudana. God.
1841., krajem toga razdoblja, koje je zakljueno carskim
fermanom, egipatski meunarodni poloaj bio je potpuno
promijenjen. Naizgled turska pokrajina, a u stvari uplitanje
etiri velike evropske sile (bez Francuske) dokazuje poetak
politike ovisnosti o Evropi i posebno Engleskoj. Englesko
zaposjedanje Adena god. 1838. bilo je ve jasan znamen novog
stanja. Ipak je Muhamed Ali spretno znao onemoguiti strano
mijeanje u egipatske poslove; iz tog razloga, nije nikada dao
svoju privolu za proboj Suecke prevlake.
Zadnje godine njegove vladavine, kratko Ibrahimovo raz-
doblje, te vladanje Abasa, Saida i Ismaila, pripadaju treem
periodu. I dalje slabe veze s osmanskim carstvom, a jaa
utjecajna sfera Evrope. Na jugu je jedino dolo do irenja
(Abesinijski rat 1872. god., Portino zadobijanje Sevakina i
Masave 1865). Veze s Turskom su vie osobne naravi, utoliko
ukoliko su hedivi nastojali dobiti olakice za protuuslugu
poveanja danka sultanu. Egipatska vojska je samo na papiru
170

bila dio turske (ipak je sudjelovala u ratu protiv Rusije).
Samo su posebne prilike pomogle sultanu da Ismaila smi-
jeni god. 1879. U unutranjosti su potkraljevi vladali neo-
granienom vlau na tradicionalni nain. Osim Abasa, koji
je bio protiv uvoenja evropske civilizacije, ostali su poti-
cali njezino uvoenje. Zna se da je to, umjesto blagostanja,
dovelo zemlju do financijskog sloma. Osim nesposobnih
upravnih metoda Istoka, i sami Evropljani, koji su veinom
bili pustolovi, bacili su se na pljakanje zemlje. Mnogi
javni radovi, koji su zapoinjali, nisu se dovravali. Zemlja
je imala sve vie teretei dug, a glavne tekoe su dole, potpomagali nacionaliste. Poloaj hediva bio je bez politi
kada su Said i Ismail (1862, 1864, 1866, 1868, 1872) uzeli
brojne posudbe u Evropi; one su iznosile toliko, da su
Ismaila kotale prijestola. Vei dio posuditelja inili su
Francuzi, a manji Englezi. Tako su Francuska i Engleska,
stari suparnici u Egiptu, postali voe intervencije stranih
sila. Zastupanje obje zemlje pripadalo je Dvoinoi kontroli
koja je vrila kontrolu nad primicima i izdacima zemlje od
1876. god. Do engleskog zaposjedanja zemlje god. 1882,
isto formalni odnosi zemlje s drugim zemljama bili su
ogranieni kapitulacijama, a od 1876. god. i mjeovitim
pravosuem.
Poloaj egipatskog stanovnitva bio je povoljniji poet
kom treeg razdoblja, posebice nakon ukidanja dravnog
monopola, ali su felasi (seljatvo) malo dobili od toga; oso-
bito od 1876. god., kada je zapoelo teko oporezivanje,
dolo je doba najvee bijede, koje se okonalo tek 1890.
god. To nezadovoljavajue stanje bilo je temelj prvog naci-
onalistikog pokreta. Nacionalisti su kritizirali Ismailovu
financijsku politiku, njegovo povlaivanje evropskom ele-
mentu i davanje prednosti tursko-erkeskoj klasi pred do-
maom. God. 1877. objavljuju oni svoje asopise i pokli:
Misr li-'l-Mi$riyyin! (Egipat Egipanima), a dravni
udar 1879. god., kada pada ministarstvo Nubar-pae s oba
evropska ministra, bio im je prvi zapaen uspjeh. Daljnja
ozbiljna posljedica bio je pokret, koji je zahvatio vojsku,
protiv tursko-erkeskih asnika, koji je doveo, naposljetku,
do otvorene pobune i, u daljem razvoju, do engleskog
zaposjedanja zemlje.
Taj vojni pokret otvara etvrto razdoblje novije egipat-
ske povijesti. U obje prethodne godine, nakon ustolienja
Tevfik-pae, novi hediv i njegov ministar nastojali su spro-
vesti manje ili vie nacionalistiki program, ali kada je
Urabi istupio sa zahtjevima vojne reforme, parlamenta i
ustava, on je u stranom mijeanju vidio izlaz za sebe.
Englesku intervenciju omoguilo je nedostajanje stvarno
jake i sposobne dravne vlasti u zemlji. Za Engleze je pre-
sudno bilo to da je Egipat imao povoljnu zemljopisnu pozi-
ciju na putu u Indiju. To ih je jo potaklo nakon otvaranja
Sueckog kanala, jer su htjeli otkloniti svaki tui utjecaj.
Na papiru je meunarodni poloaj zemlje ostao nepromije-
njen. Egipat je, sada, uivao vrhovnitvo od vie nego jedne
sile, financijsko skrbnitvo, trojno pravosue, tuu vojnu
posadu i bio je, osim toga, poprite sudara dviju kultura. Ipak
je Engleska tek 1904. god. dobila praktiki otvorene ruke u
Egiptu. Engleski opi konzul (lord Kromer) bio je najmoniji
u Egiptu, a njegovi glavni pomonici pri tome bili su britanski
savjetnici u raznim ministarstvima. Englezi su, svojim kredi-
tom, dobili nove posudbe i pripomogli da financijsko stanje
" - - - - - - - - -
Egipat
I":emlje ozdravi." Istina, god. 1914. dravni dug nije bio
IImanji nego 1882, ali je privredno blagostanje zemlje bilo
znat~o u~napred?valo. ~urski ~tjecaj na egipatske poslove
sve Je vise slabio. Slanje Gazi Ahmet Muhtar-pae god.
1885. ostalo je bez politikog uinka, premda je od pae
neslubeno tjerana panislamska propaganda u ono doba
dobila velike srazmjere. Za vrijeme tursko-talijanskog rata
Englezi nisu dozvolili ak ni slanje trupa u Tripolis.
Daleko je bio zamaniji francuski otpor protiv zaposjedanja
zemlje, a, osim poraslog kulturnog utjecaja, Francuzi su
kog utjecaja; Abas Hilmi imao je jednako malo uspjeha sa
svojim nacionalistikim stavom, kao i, kasnije, pokuajem
da sa Carigradom uspostavi dobre odnose. I Sudan su
Englezi oteli Egiptu i preuzeli potpunu vlast u njemu.
Nakon Urabijevog poraza, nacionalistiki pokret je,
zadugo, bez nekog utjecaja. Za doba lorda Kromera izrasta
nova generacija, koja dobija vou u Mustafi Kamil-pai koji
je rano umro, a bila je pod kulturnim utjecajem Francuske.
Kada je, mjesto Kromera, doao novi upravlja, glavna briga
britanske politike bili su nacionalisti. Popustljivost, koja joj
je, zapravo, davala glavni ton, nije dala oekivane rezultate;
god. 1909. morala se ponovo ukinuti sloboda tampe, a al-
-Azhar, zbog demonstracija, neko vrijeme zatvoriti. Onda je
uslijedilo god. 1910. umorstvo koptskog predsjednika vlade
Butrosa Gali-pae, kojeg ubija mladi islamski nacionalista,
to dovodi do raskida izmeu kranskog i islamskog dijela
nacionalistike stranke. Iste godine je parlament odbio pro-
duenje koncesije za Suecki kanal. To dovodi do smjene
britanskog upravljaa i pootravanja engleske politike, to je
potrajalo do proglaenja engleskog protektorata nad Egiptom
1914. god.
Tokom prvog svjetskog rata, Egipat je bio lan strateke
povezanosti britanskog carstva. Od 1914. god. zemlja je bila
u ratu s Turskom, ali je obrana egipatskog teritorija bila u
britanskim rukama. Parlament je ukinut i proglaen je prijeki
sud. Posljedica rata je bio konani raskid s Turskom, ugovo-
rom u Lozani god. 1923., na kojem Egipat, kao ugovorna
strana, nije ni sudjelovala. Dalekoseni uinci rata oitovali
su se u oivljavanju nacionalistike agitacije. Vilsonovi prin-
cipi oivjeli su takoer zahtjeve Egipana za politikom
neovisnou. Kao i prije, nacionaliste je podravao najvei
dio stanovnitva; ovog puta su se i Kopti prikljuili, a i al-
-Azhar je bio uz nacionaliste. Vo im je bio Sa'd Zaglul-paa,
prije rata ministar pravosua. Ravnoduje, na koje su njihovi
zahtjevi naili u Londonu, promijenilo je njihovo dotadanje
umjereno dranje. Uslijedila je trogodinja borba izmeu njih
i Engleza, u kojem su nacionalisti djelovali sredstvima svakog
mogueg naruavanja mira (dizanje pruga, protuevropske
demonstracije) pasivnim otporom (trajk, bojkot Milnerove
misije) te preziranjem engleske uprave. Englezi su se primili
vojne sile (prijeki sud je ponovo uspostavljen) i progonstva
(koje je samog Zaglul-pau dva puta pogodilo). Konano je
engleska vlada promijenila dranje; objavila je britanski pro-
tektorat ukinutim i priznala Egipat neovisnom dravom
(1922). Meutim, konano ureenje nekih vanih pitanja
ostalo je jo pridrano (meu ostalim, pitanje obrane Egipta i
problem Sudana). Ma koliko Englezi smatrali da su time
rijeili stvar, nacionalisti su bili drugaijeg miljenja. Doga-
171
Ehl-ul-bejt
aji nakon 1922. god. pokazali su da borba izmeu zahtjeva
za punom neovisnou i britanskog mijeanja u egipatske
poslove nikako nije popustila u estini i bila je prepreka
mirnom razvitku zemlje.
Dananji Egipat.
God. 1953. tajno udruenje revolucionarnih oficira, izraslo
na nacionalno-oslobodilakoj tradiciji Egipta, izvrilo je
dravni udar i ukinulo monarhiju, te proglasilo republiku.
Voena uglednim i opepopularnim Gamalom Abdel Na-
serom ('Abd an-Nsiri, mlada republika je provela odluno
program osamostaljenja zemlje u protuimperijalistikoj bor-
bi, kojom je Zapad izgubio svoje ranije pozicije, to je dovelo
do zapadne konfrontacije, u koju se ukljuuje i Izrael, kao
glavni bastion zapadnog imperijalizma, a koji u tome vidi i
mogunost ostvarenja svoga nacionalistikog programa. To je
dovelo do rata u povodu nacionalizacije Sueca, te i kasnijih
sukoba.
Egipatska (u stvari, arapska) borba protiv zapadnog (i s
njim organski povezanog cionistikog) imperijalizma dovela
je do programa zbijanja arapskih (inae vrlo neslonih)
redova. U tom pravcu je Naser svojski radio, pa je, uskoro po
prvom ratnom sukobu, dolo do ujedinjenja Egipta i Sirije.
Ipak, Ujediniena arapska republika raspala se 1961.
godine. Usprkos tome, Egipat je ostao pri svome imenu kao
samooznaci sve do 1971. godine. Otada glasi slubeno ime
Arapska republika Egipat (Gumhuriyyat Misr al-'Arabi-
yya). S oko SO. mil. stanovnika, Egipat znatno premauje po
broju itelja ostale arapske drave. Demografska vanost,
sredinji poloaj i kulturno naslijee uinili su Egipat pri-
rodnom vodeom silom arapskog svijeta pod Naserom.
Panislamsko zbijanje, obrnuto, Kairo je rijetko unaprei
vao, jer bi ono posebnu ulogu Egipta u arapskom svijetu
stavilo u pozadinu. Oko 90% Egipana su muslimani. Meu
kranskim manjinama, Kopti igraju glavnu ulogu, a grka i
armenska kolonija pripadaju raznim crkvama. Gotovo svi
muslimani su suniti. U gornjem Egiptu prevladava malikit-
ski, a u donjem Egiptu afiitski obred (mezheb). Od osman-
skog osvajanja brojna pravna graa oblikovala se po hanefit-
skom uenju (prije svega u obiteljskom i nasljednom pravu).
Rigorizam inae slabo zastupljenih hanbalita ponovo jaa
kod Muslimanske brae". I moderno graansko pravo
sadri u lako promijenjenom obliku islamsko-pravne ele-
mente (prije svega u osobnom pravu). Po ustavu 1971. god.,
Egipat je Arapska republika sa demokratskim i socijalisti
kim sustavom, koji se temelji na savezu radnog naroda, a
izvodi se iz zavjetaja prolosti i duha Islama. Islam je
dravna vjera i jedno od glavnih vrela zakonodavstva. Slo-
boda vjere je zajamena, a izriito je zabranjena ateistika
propaganda. Od ukidanja erijatskih sudova i sudova
manjina 1955-1956. god., u cijeloj zemlji vai jedinstveno
kodificirano pravo. Utjecaj drave na religioznu upravu je
znatan: velikog muftiju, kao najvieg vjerskog asnika, uz
ejha sveuilita al-Azhar, imenuje vlada. Al-Azhar potpada
pod vlastitog resornog ministra. Ta najznaajnija obrazovna
ustanova islamskog svijeta, na kojoj su zastupljene sve
velike pravne kole, ima danas obrazovna mjesta po cijeloj
zemlji s oko 16.000 (od 1962. god. i enskih) studenata. S
dokidanjem erijatskih sudova i izgradnjom svjetovnog
172
obrazovnog sustava manji su profesionalni izgledi za njegove
apsolvente. Sveeniko osoblje al-Azhara podrava, meu
ostalim objavljivanjima na zapadnim jezicima, egipatsko
slubeno uenje o arapskom socijalizmu. Ministarstvu za
vjerske poslove povjereno je upravljanje vjerskim zakladama
(bolnice i kole pridodane su 1965. god. ministarstvu za
zdravlje odnosno za obrazovanje), ukljuujui i nadzor nad
oko 15.000 damija i njihovim osobljem. Dok slabi znaenje
uobiajenih mistikih redova, dosta utjecaja imaju Musli-
manska braa. Osnovana 1928. god. od strane Hasan al-
-Bane (al-Bannii) organizacija al-Ihwan al-Muslimun trae
povratak vrelima Islama, Kur'anu i Hadisu. Njihovo uenje
podsjea umnogome na ideje reformistikog teologa Demal
ad-dina al-Afganiia. Od 1936. god. Muslimanska braa
nalaze pristae i u zemljama Plodnog polumjeseca. U
Egiptu su djelovali putem propagandne, drutvene i odgojne
djelatnosti, a njihova nepopustljivost u politikim pitanjima
ugroava reim. Po prvi put zabranjeni izmeu 1948-1951.
god., dolaze i nakon revolucije 1953. god. u otar sukob s
novom vlau, premda postoje neke ideoloke zajednike
komponente. God. 1966. dostigao je njihov program vr-
hunac.
H L . UL .BEJ T (a. ahi al-bayt), liudi kue, al an-nabi,
E obitelj Poslanikova - ovi izraz su sinonimi, nae se i al
yasin. Porijeklo izraza treba traiti u monom klan skom
duhu Arapa prije Islama, kod kojih se rije al-bayt primjenji-
vala na obitelj voa plemena. U prvo vrijeme Islama, rije
bayt prihvaena je za odreeni broj obitelji; tako ju je Abda-
lah ibn Omar koristio za oznaku obitelji Omarove, a Omar II
za umajadsku kuu.
U Kur'anu, izraz ahi al-bayt nalazi se dva puta: XI,73 za
obitelj Ibrahimovu i XXXIII,33 (Allah eli da od vas, o
porodico Poslanikova (ahi al-bayt), grijehe odstrani, i da vas
potpuno oisti.
Tano tumaenje izraza u ovom stavku proizvelo je razli-
ita miljenja. U jednoj predaji, prema kojoj je Selman al-
-Farisi obuhvaen u ahi al-bayt, izraz sadri odvojenost od
muhadira i ansara. Prema iitima, on se odnosi na Muham-
meda, Alija, Fatimu, al-Hasana i al-Huseina, a tumai se
pomou slavne predaje o ogrtau (hadi; al-hisa', ha-
dil al-rabe'), prihvaene i u sunitskoj sredini. Ako se vodi
rauna o tumaenju kur'anske reenice koja se isto tako
primjenjuje na ene i blinje Poslanika, a koja se pripisuje
Ibn Abasu i Ikrimi, Um Selema je priznata od Poslanika - u
nekim verzijama te predaje - kao dio ahi al-bayta. Jo vee
znaenje dobija u verziji hadisa, zvanog hadi; at-la-
qalayn, gdje je formula primijenjena na sve one kojima je
zabranjeno sudjelovati u sadaki (ukljuujui i njihove kli-
jente); meu njima su izriito spomenute obitelji Alija, nje-
gove brae Akila i Dafera i al-Abasa. U toj predaji, dakle,
ahi al-bayt obuhvaa Talibide i Abaside, najznaajnije, s
historijskog gledita, obitelji Benu Haima. Malik i Abu
Hanifa uopavaju da bi tu ukljuili sve Benu Haime, a a-
-afii proiruje jednako na rod Benu Abdelmutalib; drugi,
konano, primjenjuju ovaj izraz na svu zajednicu. Sadanje
pravovjerno miljenje utemeljeno je na nagodbi, prema kojoj
izraz ahi al-bayt obuhvaa ahi al-saba', tj. Poslanika, Alija,
Fatimu, al-Hasana i al-Huseina, sa enama Poslanikovim.

~
! iiti ograniavaju obitelj (koju zovu radije 'ifra na ahl al-
! -kis' i njihove potomke, pravei od njihovog dubokog tova-
nja bitni lan vjere. iitske ideje izraavaju se u zbirkama
kasnijih hadisa, dok Suna obznanjuje da duboko tovanje
obitelji ne slui niemu bez pokoravanja Suni.
H L -UL -H A L VE-L-AKD (a. ahl al-lJali wa al-'aqd),
E takav je uobiajeni, premda nelogini, red rijei, oni koji
su vlasni razrijeiti i obavezati (razvezati i svezati, doslovce),
zastupnici islamske zajednice koji, u njezino ime, imenuju i
svrgavaju halifu ili nekog drugog vladara. Oni moraju biti
muslimani, mukarci, punoljetni, slobodni, 'adl i sposobni
prosuditi koja je osoba najpodesnija da jami funkciju. Nije
predvien utvren broj biraa; prema ope prihvaenom
miljenju, ak imenovanje, koje izvri samo jedan bira: u
prisuu dva podesna svjedoka, smatra se valjanim. Tako je u
teoriji. U zbilji, tokom cijele islamske povijesti, ahl al-hall
wa al-'aqd sainjavale su osobe koje su imale politiku vlast u
glavnom gradu, a djelovali su sporazumno sa istaknutim
uglednicima i vjerskim uenjacima. U miljenju modernista i
reformatora, oni su, katkada, identificirani sa cjelinom zajed-
nice ili, pak, narodnim parlamentom, te tijelom vjerskih
znalaca.
H L -UL -K I TA B (a. ahl al-kiuib), ljudi Knjige, zaied-
E nica Knjige. Muhammed je tako zvao Zidove i krane
za razliku od neznaboaca, zbog toga to su ovi posjedovali
knjige objave (at-Taurat = Tarah; az-Zabio = Psaltir; al-
-Ingil = Evanelje) koje, dodue, oni prenose iskrivljeno, ali
zahvaljujui kojima zauzimaju ipak povlateno mjesto meu
sljedbenicima drugih vjera. Za razliku od neznaboaca,
Muhammed im je zajamio (Kur'an, IX,29) slobodu vjero-
ispovijedi, ukoliko se pokore i plaaju glavarinu. Ukoliko se
striktno pridravaju nametnutih uvjeta, muslimanske vlasti
obavezno e ih tititi. Krenje ovog zatitnog saveza sa
tienicima smatra se gnusnim vjerolomstvom. Onaj tko
nanese napravdu idovu ili kraninu, imat e mene za
tuitelja na Sudnjem danu, rijei su Muhammedove, kojima
je elio postaviti princip protiv fanatikog osjeanja. Isto tako
u najranijim uputama generalima, koji su se spremili na ratni
pohod, te upravnicima pokrajina, naglaavao je da pokore-
nim Ijudima Knjige: treba dopustiti slobodu vjeroispovijedi
i s njima humano postupati. No nakon Poslanikove smrti,
koji je odluio progoniti idove zbog njihovog podupiranja
mekanskih neznaboaca, bilo im je zabranjeno stalno boraviti
u Arabiji. Muslimani su ovaj odnos zasnivali na rijeima koje
je Poslanik, navodno, izgovorio u svom zadnjem asu: Dviie
vjere ne mogu zajedno opstati na Arabijskom poluotoku,
Posebni uvjeti za ove narode, koji su postajali sve stroiji
kako je rasla netrpeljivost, ozakonjeni su, najprije, u doku-
mentu nazvanom 'Ahd 'Umar, Omerov ugovor: (sa jeruza-
lemskim kranima), ali koji je sigurno proizvod kasnijeg
doba. Ovaj dokument predstavlja osnovu meuvjerskog
zakonodavstva Islama, te je doivio dalju razradu i kodifika-
ciju u skladu s gledanjima pojedinih autora.
to se tie prava na slobodu vjeroispovijedi, slijedee je
pitanje od praktinog znaaja: u kojoj mjeri smiju ahl al-kuab
podizati nove bogomolje i popravljati postojee? To je pitanje
poticalo uvijek nove rasprave. Moe se razumjeti da su se u
Ejubidi
razliitim pravnim kolama, unato pridravanja zajednikih
osnovnih naela, oitovale razlike u postupku prema zaied-
nicama Knjige. Glavne su se razlike javljale u odnosu na
pitanje da li muslimani smiju jesti ono to oni zakolju i da li je
muslimanu dozvoljeno oeniti se njihovom enom. Pretpo-
stavka da su knjige koje ti narodi posjeduju iskrivljene, te da
skrivaju prave sadraje (Kur'an, II,75; III,71; V,13; VI,91),
te vjerovanje da su Muhammedova misija i pobjeda Arapa i
Islama predskazane u Svetom pismu idova i krana, ali da
su ljudi Knjige krivim tumaenjem zameli trag ovim proro-
anstvima - sve je to potaknulo znatnu polemiku knjiev-
nost, za koju su grau muslimanski teolozi dobivali prven-
stveno od obraenika. Poseban predmet polemike sa ido-
vima predstavljalo je tvrenje o ukidanju boanskih zakona
(nash a-ari'a), koje su muslimani zagovarali a idovi
nijekali.
Islam je vrlo rano proirio krug ahl al-huab preko prvobit-
nih granica. Oslanjajui se na tvrdnju da je Muhammed
primio dizju od Parsa u Hadaru (Bahrein), muslimani su
ukljuili i mazdejce (Magus) u istu kategoriju. U vrijeme
halife Memuna (830), nevjernici iz Harana uspjeli su uvjeriti
muslimane da su upravo oni Sbi'un koje Kur'an esto
spominje meu narodima-vjernicima, te da posjeduju knjige
objave koje su im dali stari proroci. U petnaestom stoljeu
jedan muslimanski vladar Indije dopustio je Kinezima da,
plativi dizju, ustanove pagodu na njegovom teritoriju. Sta-
nje unutranjih poslova Indije dovelo je do toga da ak i pravi
idolopoklonici budu smatrani kao ahl ad-dimma. Takvi su
se ustupci mogli initi samo u ime vjerske tolerancije. Dva
gore spomenuta pitanja (koja su se odnosila na hranu i brak)
nisu nikad razmatrana izvan kruga prvotnih ljudi Knjige.
E J UB1I! I (a. Ayyubiyyun), djnastija kurdskog porijekla,
utemeljena od Salah ad-d! na Ibn Ayyuba, poznatog
kao Saladin, koja je od 1174. do sredine 13. st. vladala u
Egiptu, Siriji/Palestini, sjevernoj Mezopotamiji i Jemenu.
Nakon uklanjanja fatimidske vladavine, priveo je Saladin, uz
priznanje abasidskog halife, ponovno Egipat sunitskom
Islamu. On je od Nur ad-dina Zengija preuzeo voenje
svetog rata za vrijeme kriarskih pohoda, ojaan privrednom
pomoi Egipta (1187. god. osvajanje Jeruzalema), pa ipak su
ga trokovi vojske i evropska saveznika politika naveli na
sklapanje mira (1193).
Pod njegovim nasljednicima al-Adilom (naziva se od 1200.
god. sultanom) i al-Kamilom (1217-1238) zadobili su u
Kairu samostalnost drugi lanovi obitelji koji su dobili lena
(u Damasku, Alepu, Himsu), to je, napokon, pod kasnijim
vladarima dovelo do gubitka vlasti u Egiptu. Male ejubidske
drave u Siriji bile su gotove sve preplavljene Selducima,
Horezmi-ahovima i Mongolima. Jamac vladavine Ejubida
bila je (relativno mala) vojska koja se sastojala od Turaka i
Kurda (princip lena). Nakon politikih saveza sa Almoha-
dima i Bizantom, te trgovinskih veza s Italijom i kriarima,
nastupio je privredni polet. K oivljavanju sunizrna pripadalo
je i uvoenje medresa u Egiptu. Ipak su Ejubidi kao afiiti
bili manje vjerski bojovni nego hanefitski Selduci. Egipat
je u odnosu na Siriju prevladavao u kulturnom znaenju (Ibn
al-Arabi), historiar Ibn al-Asir, Ibn Memati kao upravni
organizator) .
173
Emir
lE MIR (a. amir), zapovjednik, guverner, knez. U rano
I doba bijahu emiri zapovjednici muslimanskih trupa i
guverneri (upravljai) novoosvojenih zemalja. Kasnije su
postojali emiri, koji su na svojim podrujima upola ili pot-
puno suvereno vladali, te takvi koji su sebi pokoravali carstva
i po tome postizali da ih priznaju halife. Od prodora Turaka
bijae amir (emir) sinonim za bega. Pojmovi, koji se veu uz
emira, su: amir al-mu'minin (zapovjednik onih koji vje-
ruju) titula halife, poevi od Omara; amir al-l;agg je
zapovjednik hodoasnike karavane koja je godinje ila od
Damaska i Kaira u Meku; amir al-umara' (turski: emir-ul-
-iimera, tursko-perzijski sporedni oblik: mir-i miran, mlr-
miran) kod Abasida, katkada, titula zapovjednika vojske; u
Osmanskom Carstvu sinonim za beglerbega, upravljaa neke
velike provincije (ejalet). Od titule amir ili amir al-bahr
izveden je evropski naziv admiral.
EPI GR A FIK A . Kao uenje o natpisima, epigrafika je dio
paleografije (uenja o pismima starih doba), kao i numiz-
matike, heraldike, diplomatike, te znanja o rukopisima. S
ovim zadnjim se presijeca povremeno tamo gdje se kurzivno
pismo (suprotno lapidarnom pismu natpisa) primjenjuje na
epigrafiku vlastitih nosilaca pisma, npr. kod grafita (puko-
tina-natpisi) i sa natpisima koji su naeni sa pisaim materija-
lom poput tua (dipinti).
Jasno razgranienje podruja epigrafike je mogue po
nosiocu pisma. Sva pisma na kamenu, drvetu, keramici,
gipsu i kovini predmet su epigrafskog istraivanja, budui da
ti materijali, na temelju svojih fizikalnih svojstava, po pravilu
sile na odreeno pismo-duktus (lapidarno). Poto su prije
stavljanja natpisa na te materijale nuni nacrti, razlikuje se na
njih primijenjeno pismo od spontanog (kurzivnog) rukopisa-
-duktusa. S druge strane, postoje veze izmeu kurzivnog i
lapidarnog pisma utoliko, ukoliko dotina moda- rukopisa
nije bez utjecaja na pismo natpisa.
Islamska epigrafika bavi se natpisima koji su napisani
arapskim pismom, a na razliitim jezicima (arapski, perzij-
ski, turski), a od kojih oni na arapskom jeziku predstavljaju
daleko najvei dio. A tie se i dvojezinih, veinom veza
religioznih (arapskih) natpisa sa natpisima na zgradama
(nearapskim) u nearapskim zemljama. Ako se islamski: ne
shvati kao religiozno, nego geografsko i kronoloko kvalifici-
ranje, tad u islamsku epigrafiku idu jo i natpisi religioznih
manjina u islamskim zemljama, npr. armensko-perzijski dvo-
jezini na Kavkazu i karuni-natpisi (transkripcije arapskih
tekstova na starosirijsko pismo) na sirijsko-libanonskom pro-
storu.
Izvanjski oblik natpisa ovisi o nosiocu pisma i vrsti nat-
pisa, koju uveliko odreuje mjesto stavljanja pisma. Monu-
mentalni natpisi su bilo uklesani u kamen, urezani u gips,
zidani crijepom (na iransko-turanskom prostoru), izraeni u
mozaikoj tehnici keramike, zapeeni na keramiku, urezani u
drvo, obraeni kovinom (vrlo rijetko), bilo u mozaik stavljeni
(takoer rijetko). Prigodno se nau na monumentalnim nat-
pisima, koji se sastoje iz slova od kovine koji su postavljeni na
kamen. Manje natpise nalazi se na pokretnim predmetima iz
kovine, drveta, kamena i keramike, kao natpise na zakla-
dama i posjedu, majstorske i religiozne natpise.
Prema svome sadraju mogu se odvojiti slijedee glavne
vrste islamskih natpisa: religiozni, graevinski, natpisi koji
se odnose na obnavljanje, zakladni, slubeni (odluke meu
ostalim), majstorski i nadgrobni natpisi. Svaka od ovih vrsta
ima i odreeni unutranji (jezini) oblik, koji se od stoljea do
stoljea, od dinastije do dinastije i od zemlje do zemlje lako
mijenja. Kao to je unutranji oblik funkcija vrste natpisa, to
i mjesto stavljanja nekog natpisa jako ovisi o njegovom
sadraju. Natpisi na graevini i na zakladi (ukoliko se vakuf
odnosi na graevinsko djelo) veinom su jasno postavljeni na
proelju, po pravilu iznad ulaznih vrata, a ponekad iznad
prozora. Natpisi, koji se odnose na obnavljanje, nalaze se
nedaleko od natpisa na graevini ili na onom dijelu graevine
koji se obnavlja. Slubeni natpisi nalaze se uvijek tamo, gdje
ih mnogo ljudi mogu proitati: na zidovima damije, grad-
skim vratima, te na ivahnim mjestima grada. Majstorski
natpisi nalaze se, po pravilu, nedaleko od graevinskih nat-
pisa, a religiozni natpisi (veinom kur'anski reci) mogu,
praktiki, biti gotovo svugdje. Ako su sastavni dijelovi nekog
arhitektonskog ukrasa (u koju svrhu ornamentalni karakter
arapskog pisma odlino odgovara), moe se utvrditi osobita
ljubav za korienje odreenih kur'anskih izreka na odree
nim mjestima graevine.
S N A FI . Esnafi (cehovi) su jedna od najupadljivijih poja-
E va drutvenog i privrednog ivota islamskog svijeta u
zadnjim stoljeima. Njihov broj u velikim gradovima prema-
uje vie stotina: u Carigradu u 17. st. navedeno je preko
1.100 esnafa, u Kairu u isto doba oko 300, a popis udruenja
u Damasku iz prethodnog stoljea nabraja 437. Pod esnafima
se tu razumiju sve skupine koje su sline cehovima, ukljuu
jui grupe zvanja koje ne rade na obrtniki nain (lijenici,
noni straari itd.). Postojali su esnafi koje je odravalo samo
malo majstora (npr. igrai u kazalitu sjena, sedefari), pa sve
do velikih saveza (graevinska zanimanja, gonii magaraca,
nosai vode). Cjepkanje pojedinanih grupa zvanja bilo je
veliko. Postojali su vlastiti esnafi za pletae vatrogasnih
uadi, a krojai i obuari su se dijelili na tuceta podvrsta. U
drutvenom poloaj nom radu sasvim gore su bili knjiari,
ljekarnici, brijai. Na kraju su se smjetala nemoralna i
religiozno sumnjiva zvanja (npr. ukropitelji robova, te
evnuha). Esnafi su se svi, bez iznimke, pozivali na jednog
zatitnika (predislamski poslanik, Muhammedovi drugovi,
esto Ali). Hijerarhija je, po pravilu, bila odreena od jednog
najstarijeg, njegovog zastupnika, koji je u isto doba bio i
upravitelj ceremonijala, te jednog vijea koje je bilo sastav-
ljeno od majstora. Ceremonijal prijema bio je uveliko razra-
en, posebice oslobaanje od naukovanja radi promaknua u
kalfu (veinom u obliku obreda vezivanja pripaaja), te uzdi-
zanje na stupanj majstora. Vlast je nadzirala voenje esnafa, a
cijelu grupu zvanja, esnaf listom vezivala je za odreene
poreze, odravanje kvalitete i kvantitete robe. U sluaju rata,
esnafi su morali pribaviti materijal ili sami ii na vojnu.
Najstariji je izravnavao sporove meu lanovima. Za sluaj
nude postojale su blagajne za pripomo. Brojni esnafi usre-
dotoili su se na odreenom mjestu u bazarima, to je
olakavalo vlastima kontrolu. Veina esnafa bila je religiozno
istovrsna, premda je bilo i mjeovitih, muslimansko-idov-
skih i muslimansko-kranskih. Tek u 13. st. postoje znaci
institucionaliziranja ceremonije prijema i esnafskog starje-
174

ine, koji je vie nego prosti zagovornik neke grupe zvanja.
Povezivanje religioznih predodbi sa esnafskom organizaci-
jom uveliko se moe susresti tek u novo doba.
E TIKA (a. ahlaq mno. od huluq), uroena sklonost,
l. Povijest islamske etike. - Islamska etika oblikovala se
postupno, a tradicija raznih elemenata, od kojih je sastav-
ljena, nije se konano utvrdila prije 5/11. st. * Suprotno gr
kom svijetu, u kojem je popularna etika bila istanana i
preoblikovana filozofskim razmiljanjem, a da meu njima
nije postojao raskid stalne povezanosti - islamska etika javlja
se, na svom najviem stupnju, kao zanimljiv spoj, i sasvim
uspjela ukupnost, arapskih predislamskih tradicija i kur'an-
skih pouka sa near apskim elementima, osobito perzijskim i
grkim, koji su ukljueni u opu islamsku strukturu. Vrijed-
nost, koja se pridaje dobrom karakteru (husn al-huluqi,
dosta je openito izraena od tradicionalista, mistika i filo-
zofa, te od svih pisaca koji imaju za cilj dati praktine savjete
vladarima i civilnim funkcionarima. Ali njihova shvaanja
moralnog savrenstva izvode se iz vrlo razliitih vrela,
premda ih oni svi nastoje usuglasiti, na razne naine, s
temeljnim principima Islama otuda, proces prisvajanja i
eventualnog ukljuivanja tih razliitih i katkad proturjenih
stremljenja, koji zahvaa znaajno razdoblje.
Bilo bi netono tvrditi da razliite vrste morala koje su se
ranije literarno izrazile, poev od predislamskih pjesnika pa
do 5/11. st. -, predstavljaju kumulativni proces, u smislu da je
svaka nova kategorija, kada se pojavi, zamjenjivala ili ukidala
ranije kategorije. Obrnuto, one su dugo postojale jedna uz
drugu, s manje ili vie snage. Plemenska sunna starih Arapa,
utemeljena na obiaju, ne nestaje s pojavom Islama; injeni
com da predislamska knjievnost postaje, konano, sastavni
dio prihvaene arapske humanosti, vrednote, koje je ona
izraavala, nisu nikada bile potpuno zaboravljene: plemeniti
smisao osobne asti, lojalnost prema nemonima, gostoprim-
stvo, strpljivost, vladanje sobom, te jedan svjetovni duh koji
religiozni moral nije sasvim priguio. Muhammedovo zago-
varanje Islama oevidno je korjenito promijenilo moralne
vrednote, zasnovane, otada, na odobrenju ili potvrdi nove
vjere, na strahu od Boga i Sudnjeg dana: dobro djelo i
pravednost, samilost i milosre, veledunost, ozbiljnost,
iskrenost, bratstvo meu vjernicima, nalaze se meu novim
vrlinama koje trebaju zamijeniti plemenski moral i postati
stubovi drutva utemeljenog na moralu ili, bar, program
takvog drutva.
Vjerska etika Kur'ana otada se razvijala i ispitivala u svim
svojim pojedinostima od tradicionista u obliku hadisa, koji su
bili zasnovani na Sunni, ili Poslanikovom ponaanju-uzoru,
koju su oni objanjavali, ali koju su esto dopunjavali preda-
jama Drugova i prilagodbom koja je potjecala iz kulturne
tradicije starijih religija. Vanost Hadisa u stvaranju i odra-
vanju moralnih shvaanja, koja su na snazi u islamskoj
zajednici u svim vremenima i u svim zemljama, jedva se moe
odmjeriti; ali, osim toga, on je uveliko odredio moralni okvir
u kojem se razvijao islamski Zakon, te osnove koje su omogu-
ile proces integracije. U opim crtama, moe se rei da cijeli
~rpus H~disa predstavlja prirunik islamske etike, utoliko
175
Etika
ukoliko su, s opeg muslimanskog stajalita, besprijekorno
izvravanje vjerskih dunosti i tano razumijevanje vjerskog
uenja neodvojivi elementi moralnog ivota. Unutar te iroke
strukture, meutim, neki naini ponaanja bili su posebnije
oznaeni rijeju edeb, koja, u tom prvotnom religioznom
kontekstu, konotira odreenu etiku. Navodi da se pretpo-
stavi (premda bi se to teko dokazalo) da je upravo usvajanje
te rijei da se oznai moral perzijskog porijekla, vrlo razliit
po svome principu, razvijeno od pisaca 2/8. st. *, dovelo do
njezine zamjene rijeju ahlaq, koja se javlja u nekim preda-
jama koje hvale dobar ahlaq. Poslanikova predaja, kori-
ena kao tekst-dokaz od kasnijih pisaca koji su raspravljali o
islamskoj etici: Poslan sam ostvariti vrline koje idu uz
plemenitost karaktera (makiirim al-ahlaqi, ne javlja se u
kanonskim zbirkama predaja. Pod tim istim naslovom sastav-
ljeno je vie zbirki etikih hadisa poev od 3/9. st. -, npr. Ibn
Abi-'d-Dunje, al-Haraitija i at-Tabarsija - ova zadnja pred-
stavlja klasino iitsko djelo o tom predmetu.
Tananije izraivanje i razvijanje moralne misli na temelju
Hadisa bilo je praeno sa dva religioza pokreta, koji su se
poeli razvijati unutar sunitskog Islama u 3/9. st. * U sredi-
nama teologa s jedne strane, sukob s protudeterministikim
stremljenjem mutazile, te naglasak koji su mutazilitski
teolozi stavljali na moralnu odluku i pojedinanu odgovor-
nost, proizveli su produbljenu raspravu i analizu te grae;
upravo zbog u isti mah mutazilitskog pokreta i pravovjerne
reakcije na njega, pripravljeno je i omogueno da se susretne
grka filozofska etika. A s druge strane, protuintelektuali-
stiki i asketski pokret sufijskog misticizma stvorio je jedan
donekle razliit tip islamske etike, koji je postepeno sticao
sve vei utjecaj, da bi vremenom postao prevladavajui u
islamskom svijetu. Za sufijske zagovornike, siromatvo,
muenje, te potpuno odricanje osobnosti postaju najuzvie-
nije vrednote ivota. Dovoljno e biti ovdje navesti istaknu-
tog sufijskog pisca iz prvih vremena, al-Muhasibija (u. 857),
koji je izvrio odluni utjecaj na al-Gazalija, kada je ovaj od
sufizma uinio vrlo odreeni dio islamske etike u svome
temeljnom djelu: Oivljavanje vjerskih znanosti.
Uvoenje perzijske moralne misli u islamsku tradiciju
dogodilo se prije svakog dodira s grkom etikom. Njezin
glavni predstavnik je Ibn al-Mukafa - pored Kahle i Dimne,
djela koje zasluuje da se ovim povodom navede - ono
najbitnije to pripada etici treba potraiti u dva djela edeba,
koja su pripisana tom piscu, Adab al-ka bir i Adab as-
-sagir. Ta djela ne poivaju ni na kakvom filozofskom
principu, ve vie podsjeaju itatelja na grku retoriku,
obasipajui vladare, civilne funkcionare i osobe koje ele
uspjeti u ivotu savjetima o nainima uspijevanja. Islamske
aluzije sadrane u toj knjievnosti ponajprije su rijetke, ali se
povezanost ove tradicije sa religijom postojano istie; na
Islam se u njoj, u stvari, gleda kao na dravnu vjeru, koja se
povezuje uz vrhovnu vlast, kao to je vjera bila povezana uz
politiku vlast u staroj perzi jskoj dravi. Savjet, izraen u
zabavnom i djelotvornom stilu, utemeljen je na oportunisti
kim razmatranjima i na uvaavanju sile, koju e uman ovjek
(al-'iiqil) primiti onako kako mu odgovara. Pa ipak, tokom
skoro stoljea, ta prvotno strana tradicija edeba bila je vie-
'" Vidi napomenu na stranici 13.
Etika
-manje prilagoena islamskim normama, te je konano bila
primljena u klasini korpus islamskog edeba, 'Uyiin al-
-ahbr Ibn Kuteibe (u. 889-890). To djelo, koje se moe
oznaiti prvim iscrpnim prirunikom islamske etike, sabire i
ini cjelinom do znatnog stupnja elemente koji potjeu iz
Kur'ana, Hadisa, predislamskog doba i Perzije, te, odstra-
njujui elemente ovog dvoga zadnjeg koji se ne mogu usvo-
jiti, praktino odreuje i ini normalnim sastojke pravovjer-
nog morala na njegovom predfilozofskom i predsufijskom
stupnju. Druge srodne literarne vrste su Ogledala vladara i
narodna mudrost u obliku izreka.
Filozofsku etiku, koja vue korijene od Grka, najprije su
uveli ogranieni krugovi, u kojima se posve ivalo izuavanju
filozofije. Filozofska etika izvrila je utjecaj na literaturu
edeba i, to je jo vanije, ona je, u obliku koji joj je dao
Miskavajh, potpuno prihvaena od tako utjecajnog teologa
kao to je al-Gazali, te je tim inom ukljuena u religioznu
tradiciju. Uenje Miskavajha proirilo se i drugim kanalom,
naime djelima na perzijskom jeziku pisaca kao at-Tusi i ad-
-Davani. S druge strane, sasvim sufijski moral, zahvaljujui
velikim perzijskim pjesnicima, silno je utjecao na orijentalni
Islam, ukljuujui tu i Tursku - utjecaj praen i osnaen u
svim zemljama monim drutvenim poloajem kojeg su
zauzimali sufijski redovi i proirenjem prijema u redove na
sve klase drutva.
U zadnjem stoljeu, snana protusufijska reakcija u musli-
manskim pravovjernim sredinama imala je paralelni uinak i
na islamsku etiku misao, koja je, opirui se krajnjoj pasivno-
sti sufijskog morala, teila unaprijediti jednu aktivistiku
etiku, prilino oprezno izraenu od predvodnika kao to su
al-Afgani i Muhamed Abduh, te od drugih u izrazima jasnije
rnutazilitskim. Izvan teolokih sredina, ista tenja, osna-
ena utjecajem zapadnih filozofa, a u isto doba unutranjim
drutvenim i politikim razvitkom, pospjeila je procvat
revolucionarnijih etikih teorija, posebice onih turskog soci-
ologa Zije Gokalpa i indijskog pjesnika Muhameda Ikbala, na
koje ipak, treba gledati kao na predstavnike prijelazne faze u
modernoj islamskoj misli.
2. Filozofska etika. - U klasifikaciji raznih grana filozo-
fije, ahlaq se smatra, s politikom (al-'ilm al-madani) i
ekonomijom (tadbi r al-manzil), kao dio praktine filozofije.
Tako je i odreeno djelo Galena Fi-il-ahlaq u Hunejnovoj
raspravi o sirijskim i arapskim prijevodima Galena. Al-Gazali
koristi gotove iste rijei kada kae da se ahlaq, kao dio
filozofije, sastoji u: definirati znaajke i sastavne moralne
elemente due, te sredstva da ih se obuzda i nadzire. Ista
definicija javlja se i u Ibn Sadr ad-dina a-irvanija (u.
1626-1627), kojeg navodi Hadi Halifa: To je znanost o
vrlinama i sredstvima da ih se stjee, o porocima i sredstvima
da se od njih ouva. Ona ima za predmet uroene sklonosti
(ahlaq), steene vrline, te razumnu duu u mjeri u kojoj one
na nju utjeu. Ahlaq, kao filozofsko uenje o etici, obra-
alo se, najprije, jedino ogranienim krugovima osoba koje su
se zanimale za grku filozofiju. Ali od kada ti predstavnici
poinju ustrajavati na injenici da filozofska etika nema za cilj ili, npr., s pseudoaristotelskim djelom De virtutibus et vitiis
protusloviti Islamu, ve da ga bilo dopuni bilo potvrdi, ta
uenja su mogla, prigodice, biti ukljuena u religioznu tradi-
ciju i ouvati odreeni utjecaj sve do kasnijih stoljea.
Moralna filozofija Grka uvedena je kod Ar_a_p_a_p_o_v_i_e_~_d_o_k_a_za_ti, prema nekim djelima koja_su ostala o~ al-Kindij~
- - - - _._-------
176
raznih puteva, moda sustjecajnih. Tipina djela klasinog
grkog razdoblja, itana u kasnijim filozofskim kolama, kao
to su Drava, Timej, Zakoni, bila su poznata u svome
izvornom tekstu, kao i u komentarima i izvacima. Aristote-
lova Nikomahova etiha, podijeljena na jedanaest knjiga, bila
je poznata u prijevodu Ishaka ibn Hunejna. Knjige 8-10
arapskog teksta, koje odgovaraju 7-10 uobiajene diobe, bile
su pronaene u marokanskom rukopisu. Isti rukopis sadri
saetak Nikornahove etike po Nikoli iz Damaska (l. st.
prije nove ere). Porfirijev komentar bio je preveden na
arapski i vrlo vjerojatno obilno korien od strane Miskavajha
u pogl. 3-5 njegovog djela TahtJzb al-ahldq. Arapi su ta-
koer znali kasniji grki saetak Nikomahove etike (Alek-
sandrijski kratki pregled); to djelo preveo je na latinski
Herman Germanski god. 1243. ili 1244. Al-Farabi je napisao
jedan komentar uvoda u Nikomahovu etiku, na koji se
pozivaju andaluzijski pisci 12. st. Srednji komentar Ibn Ruda
(napisan god. 1177.) sauvan je u latinskom prijevodu Her-
mana, a datira iz 1240. god., kao i u hebrejskom prijevodu iz
1321. Samuela ibn Jude Marseljskog.
Meu grkim djelima, manje poznatim u zapadnoj tra di-
ciji, ali iroko itanim u arapskom svijetu, nalaze se tri
Galenove rasprave: l) Peri ethon, Fi-tl-ahlaq, izgubljena u
svome izvornom grkom tekstu, a postojea samo u arapskoj
preinaci; 2) Kako ovjek moe otkriti svoje vlastite poroke;
3) Neha se dobri ljudi okoriste od svojih neprijaielja (izgub-
ljena u svome grkom izvorniku). Ar-Razi se posluio sa
zadnje dvije rasprave, a Miskavajh sa sve tri. Temistijeva
rasprava navedena je pod netanim naslovom od Miskavajha;
a jedna druga, koja mu je pripisana, ouvana je na arapskom.
Bez sumnje, postoje i druga kasna grka djela pomou kojih
je grka srednje-platonika misao, na koju jedva da su ut je-
cale novoplatonske ideje, prela na arapsko podruje. Meu
drugim djelima prije novoplatonizma, koja su izuavali arap-
ski pisci etikih rasprava, treba navesti Cebesov Pinax
(Kabis Platoniar), to je Miskavajh reproducirao u djelu
Giiwidiin Hird; Oikonomikos novopitagorejca Brisona,
sauvan samo u arapskom prijevodu i obilno navoen od
Miskavajha; Zlatni reci, pripisani Pitagori, i Savjetovanje o
odgoju mladih ljudi, pseudoplatonsko, dva su pitagorejska
dokumenta koja su utjecala na Miskavajha.
Al-Kindiieve etike rasprave bile su oevidno cijenjene od
kasnijih muslimanskih pisaca. Njegova rasprava: 0 oslobo-
enju od bola koriena je od Miskavajha, Ibn Sine i drugih.
Jedan drugi navod Miskavajha mogao je potjecati iz izgublje-
nog djela al-Kindija, Pi-il-ahlaq, a poznavao ga je i al-
-Gazali. Al-Kindi zasniva svoju moralnu filozofiju, poneto
na nain stoiara, Galena i drugih kasnih grkih filozofa, na
platonskoj podjeli due na tri dijela: racionalnu, strasnu i
poudnu duu ili sposobnost, kao i na platonskoj definiciji
etiri glavne vrline: mudrost, hrabrost, umjerenost i praved-
nost; a ove su, sa svoje strane, povezane s odreenim brojem
podreenih vrlina. Ta shema, unato razlikama u pojedino-
stima, moe se usporediti sa stoikim sustavom vrlina i mana
(O vrlinama i porocima, koje je u ll. st. preveo Ibn at-Tajib).
Aristotelska definicija vrline kao sredine izmeu dviju kraj-
nosti, spojena je s platonskim uenjem. Premda je to teko '

ini se da je vjerojatno da se Miskavajh temeljio, u prvom
poglavlju Tahdlb al-ahlaqa, na obradi vrlina i mana pre-
ma al-Kindiju. U cjelini, nema nieg ultranovoplatonskog u
popularnoj platonizirajuoj filozofiji al-Kindija, u kojoj su
pomijeani platonski, peripatetiki i stoiki elementi, na
nain uobiajen u helenistikim moralnim i kasnijim popu-
larnim grkim raspravama.
AI-Kindijeva rasprava 0 duhovnoj medicini, ini se da je
izgubljena, ali sjajan ar-Razijev traktat na istu temu moe se
pogledati u kritikom izdanju arapskog teksta. Kao to se i
moglo oekivati od tog muslimanskog platoniara, rasprava
je izvedena u strogo platonskom duhu, te se u njoj ne nalaze
aristotelski elementi koji postoje kod al-Kindija i Miska-
vajha. Treba je izuavati u isti mah kad i njegovu autobio-
grafsku obranu filozofskog naina ivota. Ar-Razijevo tuma-
enje grke moralne filozofije nije, ipak, utjecalo na glavni
tok islamske filozofske etike.
Djelo koje je najvie utjecalo na filozofsku etiku je Miska-
vajhov (u. 1030) Tahdlb al-ahlaq. Miskavajh kategoriki
ne prihvaa predisiarnske pjesnike kao odgojitelje, ali zadr-
ava neku simpatiju za perzijsku etiku tradiciju. U mnogim
znakovitim odlomcima, on ustrajava na suglasnosti grke
moralne filozofije i temeljnih principa Islama. On, meutim,
nastoji pomiriti objavljenu istinu i filozofsku istinu na teme-
lju racionalistike misli; upravo zato religiozni mislilac ne bi
mogao prihvatiti njegova miljenja, osim dosta im razliito
usmjeravajui naglasak. N eki grki pisci spomenuti po
imenu i navedeni, ponekad, vrlo dugim stavcima, potjeu svi
iz zadnjih stoljea rimskog carstva: Galen, Brison (o valjanom
odgoju djece), Porfirije kao komentator Aristotelove Etike i
Temistij, naveden pogreno pod imenom Sokrata. Postoje
pozivanja na Platona i Aristotela u tekstu tih zadnjih djela.
Premda al-Kindi nije spomenut poimenino do dva puta,
Miskavajh je, vjerojatno, obavezan prema al-Kindiju velikim
dijelom svoga djela. U pogl. 3-5 on slijedi dosta blizu novo-
platonskog komentatora nekih sekcija Nikomahove etike,
podsjeajui na dobro poznato etiko uenje peripatetiara,
kao i postojee komentatore Etihe, a da, ipak, nije isti kao
oni. Ali, u isto doba, on naglaava platonske elemente sadr-
ane u Etici, da bi od Aristotela napravio kategorinijeg
platoniara kakav on u stvarnosti nije bio. Ako je Miskavajh
pridonio tom tumaenju preuzetom od njegovih prethod-
nika, razlog je (osim dokazivanja kompatibilnosti grke filo-
zofije i Islama) u tome to je jo vie ustrajavao na novopla-
tonskim aspektima te moralne filozofije.
Na utjecaj filozofske etike na literaturu edeba upozorio je
De Boer (De Bur) koji uzima kao karakteristini primjer
Adab ad-dunyii wa ad-din al-Maverdija (u. 1058). U tom
djelu, prikazivanje tradicionalne etike grae je obnovljeno i
modernizirano. ukljuenjem grae koja ima izvor u zadnjim
stoljeima, a obuhvaa u isti mah filozofske i asketske ideje;
one su, donekle nesustavno, spojene sa starijom graom, ali u
smislu koji nije bez slinosti s onim koji e kasnije prihvatiti
al-Gazali.
iru i bitniju sintezu ostvario je al-Gazali (u. 1111), koji je,
s jedne strane, odstranio isto formalne i povrne elemente
tradicije edeba i, s druge, utemeljio solidno svoju raspravu na
pronicljivoj duhovnoj analizi koju su razvili sufijski uitelji.
U isto doba, on je oito smatrao da je Miskavajhova rasprava
177
Evlija elebija
u sebi razborita i oslonjena na dokazima, te je prihvatio
njezin sadraj nije proturjeio ni Knjizi ni Sunni. Upravo
zato su filozofske ideje porijeklom grke, koje je Miskavajh
raspravljao i objanjavao, ule u opeprihvaenu odgojnu
teoriju koja se nalazi u djelu Ihva' 'ulum ad-din, u kojoj
odjeljak koji se odnosi na disciplinu osobnog ivota (2. knjiga
tree etvrtine), potjee iz Miskavajhovog djela. Miskavaj-
hov utjecaj jo se jasno primjeuje u drugim al-Gazalijevim
djelima, te je upravo na taj nain njegova etika teorija bila
ukljuena u religioznu tradiciju.
U kojoj mjeri je al-Gazalijeva sinteza uspjela utjecati na
literaturu i na kasniju etiku misao, pitanje je koje jo trai da
se izuava. Na prvi pogled, ono to se vidi u literaturi
nagovjetava da je taj utjecaj, ako postoji, bio neizravan i da
su razliiti tokovi etike misli i dalje postojali jedni uz druge.
Utjecaj Miskavajhovog djela odrao se osobito u perzijskoj
literaturi; iit N asir ad-din at-Tusi, koji slijedi Ibn Sinu
(Avicenna), ide vrlo blizu za Miskavajhom, kao to to on sam
navodi u poglavlju, koje se odnosi na etiku, njegovog djela
Ahlq-i Niisiri (dovrenog god. 1233). Dva stoljea kas-
nije, ad-Davani (u. 1501), pisac djela Ahlaq-i Gutali, iza-
brao je svoju temeljnu grau u Tusijevom djelu, ali je
upuivao i na al-Gazalija kao dodatnog muslimanskog autori-
teta.
TIOP IJ A , afrika zemlja sa oko 44,7 milijuna itelja
E (procjena iz 1986). Uspon halifskog carstva odvojio je ovu
zemlju od kranskog svijeta, te je od ll. st. u procesu sve
veeg islamiziranja na obalnom podruju, a onda i na visiji.
Islamske drave pokrivale su u 14. st. vei dio zemlje, ali su
ponovo odstranjene u prvoj polovici 16. st.; samo su Harar,
nomadski Afar i Somalija, te male grupe na visiji ostali
muslimanski. Tek u 19. st. proirio se Islam po cijeloj Eri-
treji, kod Galla i onih koji govore jezik tigre, te se otada, osim
u kranskom jezgru zemlje, dalje iri. Ipak je Etiopija ostala
carstvo sa kranskom dravnom crkvom. 60% itelja su
krani, a 30% ispovijeda Islam (postoci neto variraju, jer
nema novih tanih podataka). Pravne kole (mezhebi) omogu-
uju naknadne zakljuke o prvotnim pravcima islamiziranja:
hanefiti (Egipat, Turska) postoje u Eritreji, jednoj etvrtini
Harara i na visiji; malikiti (Sudan) na krajnjem zapadu i u
unutranjosti zemlje; afiiti (Arabija) u Eritreji, kod Sidama,
u Somaliji i Gibe-Galla. Islamiziranje nije radikalno promije-
nilo drutveni ivot i uveliko je ostavilo na snazi obiajno
pravo. Od muslimana su politiki utjecajni samo tzv. Da-
berti, koji ive ratrkani u kranskom jezgru zemlje.
V LIJ A ELEBIJA (t. Evliya gelebi), osmanski svjetski
E putnik (1611. do nakon 1683), jedna je od najzanimljivi-
jih osobnosti osmanske kulturne povijesti. Njegov Dnevnik
putovanja: (Seyahatname) je, po Krojtelu, jedno od najva-
nijih turskih vrela za nae obuavanje o fizikom i duhovnom
habitusu osmanskog svijeta u kasnom 17. stolieu. Premda
ima sijaset izdanja, djelominih prijevoda i obrada Evlijinog
djela, do danas nedostaju suvremene obavijesti o njegovom
ivotu i poloaju. Rodio se u Carigradu, njegova obitelj bila je
povezana s dvorom, na kojem je on proveo nekoliko godina.
Putovao je po Osmanskom Carstvu gotovo etrdeset godina,
sam, kao sudionik vojnih pohoda i kao lan poslanstva. On je
Evnuh
r-- upoznao cjelokupni Bliski istok, Kavkaz i zemlje Crnog
mora, kao i junoistonu Evropu, ukljuujui grki otoni
I
I svijet. God. 1665. kao sudionik velikog turskog poslanstva
boravi na dvoru Leopolda I u Beu. Deset svezaka Dnev-
nika putovanja, s njihovim obiljem historijskih, zemljo-
I
pisnih, kulturno-povijesnih i etnolokih pojedinosti, s pra-
vom se usporeuju s djelima Pauzanija odnosno Ibn Ba-
tute.
VN UH . Evnusi su proizvoeni: ve rano, izvan islam-
E skog svijeta. idovski trgovci brinuli su se u 9. i 10. st. za
naknadno slanje slavenskih evnuha iz Istone i Srednje
Evrope. Kao i haremsku instituciju u cjelinu, preuzele su
beziznimno islamske dinastije upotrebu evnuha kao nadzira-
telja odaja za ene. Abasid al-Muktadir (908-932) raspolagao
je sa 11.000 crnih i bijelih evnuha. Kao u Perziji i Bizantu, i u
islamskim dravama pojedini evnusi su postigli najvie polo-
aje, npr. Kafur u Egiptu Ihidida ili Saladinov vezir Kara-
ku. Sluba vrhovnog haremskog uvara (kizlar agasi, dariis-
saade agasi) na osmanskom dvoru bila je povezana sa slubom
nadziratelja pobonih zaklada (vakufa) cijelog carstva. U
novo doba veinom su se od Crnaca stvarali evnusi. Ukoplie-
nje je kod ovih, veinom, bilo potpuno, dok su bijelci
koplieni s manjim posljedicima. Uostalom, religiozno islam-
sko pravo nije predvialo koplienie, odnosno stavljalo ga je
pod kaznu, dok se, s druge strane, u raznim svjetovnim
osmanskim kodifikacijama zavodniku djevojaka, djeaka ili
ena prijetilo ukopljeniern.
Z AN (a. v~4an), naj.ava, tehniki nazi~ za poziv na
E slubu Boju u petak 1 na pet dnevmh salata.
Prema muslimanskoj predaji, Poslanik je, doavi u
Medinu (l. ili 2. godine nakon Hidre), raspravljao sa svo-
jim drugovima koji bi bio najbolji nain da se vjernicima
navijesti as molitve. Neki predloe da se svaki put zapali
vatra ili oglasi rog ili naqiis (tj. da se dugim komadom drveta
udara o drugo drvo, kao to su u ono doba krani na Istoku
najavljivali as molitve). Na to jedan musliman po imenu
Abdalah ibn Zejd ispripovijedi da je u snu vidio kako je
netko s krova damije pozivao na molitvu. Omar preporui
da usvoje taj nain najave salata, s ime se ostali sloie te
Poslanik naredi da se koristi takavezan. Od tog je vremena
Bilal pozivao vjernike, a sve do danas se na salat poziva
ezanom.
Ezan pravovjernih muslimana sastoji se od sedam formula,
od kojih je esta zapravo ponavljanje prve:
1. Allahu akbar: Allah je najvei.
2. Ahadu an la ilaha illa-Tlah: Svjedoim da nema Boga
do Allaha,
3. Ahadu anna Muhammadan rasulu-Hah: Svjedoim da
je Muhammed Allahov Poslanik.
4. Hayya 'ala-s-salet: Pristupite molitvi!
178
5. Hayya 'ala-l-falah: Priite spasu!
6. Allahu akbar: Allah je naivei!
7. La ilaha illa-' llah: N erna Boga do Allaha.
Prva se formula ponavlja etiri puta (prema malikitima
2 puta) jedna za drugom, a druge se ponavljaju svaka po
dvaput osim zadnjih rijei: la ilaha illa-' us, koje se
ponavljaju jedno. Druga i trea formula ponavljaju se
dvaput tiho, a zatim jedanput glasnije. Na ovo ponavljanje
(taril') openito se gleda kao na vjerozakonom preporu-
eno, jedino ga hanefiti zabranjuju. Prilikom jutarnje
molitve ezanu se dodaju rijei as-salar hayr min an-
-nawm (molitva je vrednija od sna), Ova se formula
ponavlja dvaput, a umee se izmeu pete i este formule,
jedino to je hanefiti izgovaraju na kraju.
iitski ezan razlikuje se od sunitskog po tome to ima i
osmu formulu (izmeu pete i este): Hayya 'ala hayr
al-'amal, Pristupi najboljem poslu! iiti i posljednju for-
mulu izgovaraju dvaput.
Muslimani moraju, uvi ezan, ponavljati njegove for-
mule, ali umjesto etvrte i pete oni izgovaraju: la hauila
wa la quwwata illa bi-illah, snaga i mo su samo u
Allaha, a umjesto formule u jutarnjem ezanu oni kau:
sadaqta wa bararta, ti si govorio pravo i istinito.
Nakon ezana slijede formule slavljenja koje preporua i
tano odreuje zakon. One se izostavljaju jedino nakon
poziva na veernju molitvu (magrib), jer je vrlo kratak
razmak izmeu ezana i drugog poziva (iqamai,
Ezan nema svoju utvrenu melodiju. Svaki se ezan
moe po volji intonirati na osnovu neke postojee melodije
pod uvjetom da ne dolazi u pitanje da se narui izgovor
rijei (uspor. S. Hurgronje, Mekka, II. 87: U Meki se
uju istodobno razliite melodije. Uenje (melodijsko izgo-
varanje) ezana, kao i recitiranje Kur'ana u Meki je visoko
razvijena umjetnost). Jedino meu hanbalitima ima zna-
laca koji ne dozvoljavaju da se ezan izrie uz bilo koju
melodiju.
Svaki musliman koji sam ili s porodicom obavlja gore-
spomenute salate kod kue ili na polju mora izgovarati
ezan glasno, kako to propisuje zakon.
Poziv na druge javne salate, npr. prigodom bajrama ili
sveanosti pomraenja sunca i mjeseca itd., ima samo
jednu formulu: as-sala: gamI'atan, doite na javnu
molitvu! Smatra se da se ova formula upotrebljavala ve
u Poslanikovo vrijeme.
U Makrizijevom Hitatu mogu se nai vane informacije
o promjenama koje su formule ezana doivjele u raznim
razdobljima i na razliitim mjestima.
Budui da se putem ezana vjera tako esto objavljuje,
muslimani izgovaraju te retke u (desno) uho djetetu
odmah nakon roenja, te u uho ljudi za koje dre da su
opsjednuti zlim duhom.

~
~~
LEKSIKON
ISLAMA
[[JIAJ (a. podrazumijevaju
obino
Pod ovom rijeju muslimanski uenjaci
Jay').
sve to je uzeto od nevjernika
bez borbe, a zatim vrlo esto i zemlje na osvojenim
predjelima. Naziv faj objanjava se posebnim izrazom u
Kur'anu, sura LIX, 6. i 7.: to je Allah od njih, kao plijen,
vratio Poslaniku svome (ma af'a'llhu 'ala rasidihi). Imanja
nevjernika, koja su tako vraena muslimanima, sainjavaju
[aj.
Sura LIX, 6 i 8-10 Kur'ana bila je objavljena (prema
muslimanskoj predaji) nakon to je Muhammed odluio da
polja i vonjake idovskog plemena Benu N adir (koje je
protjerano iz zemlje) ne podijeli kao ratni plijen onima koji su
sudjelovali u opsadi, ve da ih dodijeli Muhadirima. Svoj je
in opravdao, dokazujui da su ta imanja dobivena na miran
nain, predajom, a ne putem rata.
Isto tako nakon osvajanja Hajbara i Fedeka, idovska
imanja nisu sva podijeljena ratnicima kao plijen, ve su
djelomino dana Poslaniku da njima raspolae. Vjerojatno je
tom prilikom objavljena sura LIX,7: Plijen od stanovnika
sela i gradova koji je Allah Poslaniku svome vratio pripada:
Allahu i Poslaniku njegovu, i blinjima njegovim, i siroadi, i
siromasima, i putnicima-namjernicima ... ono to vam Posla-
nik kao nagradu dil to uzmite, a ono to vam zabrani osta-
vitc! Ono to se nije moglo smatrati plijenom, dano je
Poslaniku da time upravlja kao dravnim vlasnitvom, a
dohodak od toga trebalo je upotrijebiti za ope dobro.
Kasnije je Omar I, u suglasnosti sa svojim savjetodavcima
iz redova Ashaba, mislio da ovaj princip treba primijeniti i na
novoosvojene zemlje. Zapovijedio je da se samo zarobljena
pokretna dobra podijele meu arapske pobjednike, ali ne i
zemlja. Zemlju treba upotrijebiti ne samo u korist tadanje
generacije, ve kao fa] koji pripada cijeloj zajednici za sva
vremena - u korist svih muslimana, buduih generacija. U to
je doba postojala bojazan da e Arapi, ukoliko se posvete
zemljoradnji, postati manje sposobni kao ratnici. Stoga je
ustanovljeno pravilo da samo domoroci obrauju zemlju i
jedan dio prinosa kao danak daju u muslimansku blagajnu.
Ovaj porez (barag, hara) vezan je zauvijek uz posjed
odreene zemlje. Stoga je odlueno da stanovnitvo, koje
obrauje Jaj-imanja, ak i ako je prigrlilo Islam, ipak i dalje
plaa hara. Kako se plaanje haraa smatralo znakom pokor-
i nosti, Arapi su se, u poetku, libili uzeti zemlje koje su
ILinjaV~le dio Jaja, jer bi se time doveli u situaciju da i sami
- _. . . . -- -- ....
179
Fakih
I
I
plaaju hara. Jedinu su iznimku predstavljali itelji podruja
koja su se svojevoljno predala arapskoj vojsci, uz uvjet da
sauvaju pravo posjeda na svojim zemljama. Njihova zemlja
(nazvana dar as-sulh) nije spadala u Jaj.
Kada su tokom 1. st. po Hidri ljudi iz osvojenih zemalja
prigrlili Islam, oni su, unato svim mjerama muslimanskih
vlasti, nastojali izbjei plaanje haraa, dajui jedino zekat od
prinosa svojih polja, ba kao to su to inili i muslimani.
Tako se zemlja osvojenih pokrajina postupno prestala sma-
trati domenom Jaja.
Pogledi kasnijih muslimanskih uenjaka na ovom se pita-
nju razlikuju. afiiti smatraju da zemlje i posjedi pokrajina,
koje su osvojene kasnije, uvijek treba dijeliti pobjednicima u
vidu plijena (gan/ma), dok malikiti, s druge strane, smatraju
da te zemlje treba smatrati posjedom svih muslimana, tj.
Jajem. Hanefiti su ili za to da se ta imanja stave na raspolaga-
nje imamu, koji e njima upravljati po svom nahoenju (ili
kao sa Jajem, dakle za ope dobro, ili ih podijeliti vojnicima
kao gan/mu), a tako kako najvie moe koristiti stvari
Islama.
Faj ukljuuje, pored zemlje, haraa, dizje, i sve druge
namete koje nevjernici moraju plaati (kao npr. porez koji im
daje pravo na trgovanje u muslimanskim zemljama). Prema
afiitima, petinu Jaja treba odvojiti i podijeliti na pet jedna-
kih dijelova, koji bi se koristili u iste svrhe u koje i petina
ganime; preostale etiri petine Jaja treba upotrijebiti (smatra
ista kola) za plaanje redovite vojske, odravanje damija,
cesta, mostova i drugih graevina koje su od koristi za sve
muslimane. Druge kole Jikha smatraju, naprotiv, da imam
treba upotrijebiti itav Jaj na dobrobit muslimanske zajed-
nice, onako kako to prilike zahtijevaju.
F A K 1H (a. faqih), Fakih je u prvom redu onaj tko
posjeduje znanje o neem ili razumijevanje neega (sino-
nimi: 'alim, fahim), Ali kao to je rije Jiqh najprije bila
sinonim rijei 'ilm (kao u Jiqh al-luga), zatim suzila znaenje
na vjersko znanje ('ilm ad-d/n) i, konano, na znanje vjer-
skog prava (o-ari' a), pa ak i pojedinosti toga prava (al-
-Juru'), tako je i Jakih, najprije, znaio umnu osobu, osobu
koja razumije, pa teologa, zatim vjerskog pravnika i,
konano, kazuistu. Knjiga AI-Fiqh al-akbar, (Veliki Fikh,
tj. 'ilm al-halmi, koja se pripisuje Abu Hanifi, meanji je
kamen razvoja i u njoj naziv Jakih se upotrebljava u sasvim
Fal-nama
openitom znaenju. Do suavanja znaenja dolo je
postupno tako to se rije upotrebljavala da bi se prevelo
(juris) prudens rimskog prava. U Egiptu je ta rije u iskvare-
nom obliku fiqi poela znaiti uitelja ili profesionalnog
uaa (recitatora) Kur'ana, kao to i rije !Jatib na sirij-
skom"dijalektu danas oznaava uitelja.
A L -N A M A (proroka knjiga). Na islamskom Orijentu
F (posebno u iranskim i turskim zemljama), za upoznava-
nje, ako ne budunosti, a ono bar znakova ili povoljnih
okolnosti za donoenje neke odluke, pribjegava se katkad
izvjesnim postupcima; izmeu ostalih, dvjema vrstama
knjiga: pjesnikoj zbirci (Hafizov divan) i posebnim djelima
(fal-nama). Upotreba divana radi savjeta, to svatko moe
uiniti, sastoji se u otvaranju knjige nasumce i tumaenju
teksta na koji padne pogled. to se tie fal-name, jedne su
tablice za proricanje, izraene prema nainu primjenjenom
na gore spomenuti divan, a druge su knjiice koje sadre
etvrtaste ili okrugle tablice (daire), kojima prethodi jedan
tekst kao objanjenje i ija polja (burd) sadre slova i rijei
razmjetene u red orijentalnog ebdeda (alfabeta). Fal-nama,
koja je cijelo vrijeme bila autoritet (koja se vie cijenila i od
one koja se pripisuje Aliju), jeste Daferova, a pripisana je
imamu Daferu as-Sadiku. Evo biti te knjiice (prema
manuscriptu iz B. N. u Parizu): }}Fal-nama njegove svetosti
imama Dafera Sadika. Ako netko eli proricati, mora oba-
viti vjerska pranja, prouiti jedan put Fatihu, tri puta suru
Ihlas, jedanput kur'anski ajet (stavak) iz Prijestolja, zatim
staviti prst na tablicu ... , zatvorivi oi, na jedno od polja
koje sadre slova (na primjer slovo nun); svako polje druge
ploe sadri jedno od tih slova praenih jednom rijeju (npr.
nun al-kayl); slijedi lista tih rijei ugraenih u jednu reenicu
koja upuuje na odreeni znak Zodijaka (npr.: al-hayl: tvoj
fal je sretan; ali obrati se Ovnu (hamal) koji e to obiasniti,
itd.); slijedi lista tih znakova koji upuuju na planete (npr.:
Ovan: tvojfal je povoljan, jer ti je Bog otvorio vrata nade; ali
obrati se Suncu za veselu budunost, itd.); slijedi lista
planeta (npr.: Sunce: O ti, koji trai fal, dobra vijest za
tebe! Bog ti je otvorio vrata Svoje milosti; On e ti dati tvoj
svagdanji kruh, poveat e tvoje sposobnosti, sredit e tvoje
poslove; tvoja djeca e ti uzvratiti; imat e uspjeha u gradnji,
kupovini konja i oruja, enidbi, putovanju; u sluaju da
neki roditelj ili prijatelj bude odsutan, pritvoren ili bolestan,
morat e biti strpljiv i davati milostinju; tada e se Bog
sigurno za to postarati); te odgovore, koji su svi iste vrste,
opravdava perzijska poslovica: To je fal imama Dafera; to
ne moe nakoditi! Katkada se prva tablica fal-name ne
sastoji od slova, nego od brojki; u tom sluaju, evo naina
postupka: Evo fal-name koju je njegova svetost Dafer Sadik
zapamtio od uzviene boanske rijei. Tko god imade posao,
prijepor, elju i htjede u tome raspoznati dobro, zlo i kraj,
morat e licem u lice sa jednim partnerom, koji e isto tako
initi, staviti svoju ruku pod njegovo pazuho: izvlaei je,
obojica e pokazati broj prstiju koje su podigli; zainteresirani
e ih izbrojati, a zatim potraiti u kojem se polju taj broj
nalazi; proitat e sveti stavak Kur'ana koji je upisan na
okrugloj tablici fal-name; onaj koji je tako ustanovio dobar ili
lo ishod svoje namjere, neka vie ne gata! (zatim e postu-
piti kao gore). Druga fal-nama, _m_a_n_j_e_p_o_zn_at_a_,_l_i_te_r_a_rn_ij_a_,~Lr~~~: Zejneb, Rukaja, Um Kulsum i Fatima.
- ------ ------------
iji su odgovori u stihovima katkad tako precizni da to moe i
zasmetati, jeste ona eiha Behaija (u. 1621); ona se sastoji od
48 tabela (12 linija od kojih svaka sadri 18 slova izabranih u
svrhu raunanja); na vrhu ploe, postavljeno pitanje (npr.:
Ta vijest je istinita ili ne?, to e se dogoditi s naom
boleu?, itd. parafrazirano u dva stiha; nasumice se izabere
jedno slovo; broje se slova est po est (s desna na lijevo,
poevi od izabranog slova; stigavi do dna tabele, upotpu-
njuje se poetna estina dodavanjem slova prve linije; zatim,
nastavljajui est po est do izabranog slova: izrauju se dvije
liste slova (jednakih i nejednakih), poinjui onima od prve
linije tabele; tako se dobivaju dva polustiha jednoga stiha, iji
smisao treba protumaiti (primjer preciznog odgovora:
Hoe li mi to druenje biti povoljno? - Ta e ti veza
stvoriti potekoe; bjei od nje kao to se bjei od strijele;
tabela 27).
Osim ovih postupaka zabiljeena su jo tri druga, zasno-
vana na kockama (obiaj koji nije potpuno nestao): u tom
sluaju, trai se pomo strunjaka zvanog fal-bin koji uzima
kocke u ruku i zatim ih baca.
Daferovafal-nama prevedena je na turski; s druge strane,
postoji na tom jeziku (i na perzijskom) niz proroanstava koja
se odnose na proricanje po linijama dlana, talogu kafe,
pomou bobova zrna, zvijezda, rastaljenog olova, gatanja na
pleku, predznaka izvuenih iz treptanja dijelova tijela, kon-
tuzija i rana.
A R Z (a. [ard) znai: ono to je strogo propisano i obavez-
F no, neizvravanje ega je kanjivo, a izvravanje pohvalno.
Prema hanefitskoj koli, farz znai ono to se, na osnovu
uvjerljivih dokaza, smatra dunou; wagib (tj. nuno) je, s
druge strane, ono to fakihi, na osnovu vjerojatnosti, sma-
traju obavezom. Prema afiitskoj i drugim pravnim kolama,
farz i vadib su sinonimi. Pravo razlikuje fan! al-'ayn, ono
to je obavezno za svakoga, i [ard al-kifaya (ili: 'ala-'l-
-kifaya) , ukoliko se zahtijeva da samo dovoljan broj musli-
mana ispunjava danu vjersku dunost (kao, npr., vrenje
salata u damiji i voenje svetog rata).
FATIMA (a. Fatima), ki Muhammeda i Hadide, ena
Alija ibn Abi Taliba, majka al-Hasana i al-Huseina,
jedina je Poslanikova ki koja uiva veliki ugled. Bilo zato to
je ivjela blisko uz svoga oca due vremena i to je dala brojno
potomstvo koje se proirilo po svom islamskom svijetu, bilo
zato to se s njom razmiljalo, osim veliine njezinog oca, i o
vanosti koju su imali u povijesti njezin mu i njezina djeca,
bilo zato to su se, s vremenom, ukazale njezine izvanredne
kvalitete, Fatimu okruuje veliko tovanje svih muslimana. S
jednog kraja na drugi islamskog svijeta, obiaje se uz njezino
ime dodati poasni naziv az-Zabra', Sjajna, te se o njoj
govori uvijek s najveim respektom. Ali su je osobito iiti
ovili kolobarom vjerovanja i veliali je stoljeima nakon
njezine smrti.
Datum Fatiminog roenja ne zna se sigurno; pa ipak, kao
najvjerojatniji uzima se godina ponovne gradnje Kabe, tj.
5. godina prije Muhammedovog poslanstva. Postoji i neka
neizvjesnost u pogledu njezinog mjesta u redoslijedu
Muhammedovih keri koje se openito navode po ovom
~
180

Najranija vrela sadre o Fatirni openito vrlo malo poda-
taka, a i ti su prilino neizvjesni. ak ih i tumai Predaje rijet-
ko navode; tako, musnad od Ibn Hanbalove ruke sadri samo
jednu stranicu o njoj, a o Aii, npr., 250 stranica. Objanjenje
treba traiti u sporovima tokom 1. i 2. st. po Hidri.
O njezinom djetinjstvu i ivotu u Meki, pria se samo dvije
epizode: bio ju je uhvatio oaj pri materinoj smrti, a Poslanik
ju je tjeio rekavi joj da mu je siao Debrail i dao do znanja
da je Bog za Hadidu izgradio u Raju ardak od blistavih
bisera, u kojemu nee trpjeti ni od umora ni od buke; ona je
uklonila smee koje je Ukba ibn Abi Muait, Islamu najnepri-
jateljskiji Kurejit, bacio na Poslanika na molitvi, te ga je
proklela.
Kada se zbila Hidra, Muhammed je odluio prebaciti
svoje keri Fatimu i Um Kulsum i enu Sevdu bint Zemaa iz
Meke u Medinu, te je zaduio svoga usvojenika Zejda ibn
Harisa i Abu Rafija da ih pou potraiti. U tu svrhu, dao im
je devu i neto novaca. Ipak, postoji, u povodu toga, sasvim
razliito kazivanje: al-Abas je vodio ene u Medinu, a odlazak
nije bio nesmetan, jer je al-Huvajris ibn Nukajz ibn Vahl
podbo njihove ivotinje, te one zbace sve tri ene na zemlju;
to je bio razlog njegove smrti po zauzeu Meke. O vjeridbi
Fatime i Alija ima dosta podataka, mada se uvijek ne slau.
Abu Bekr, a i Omar traili su da oene Fatimu, no Muham-
rned im je to odbio; ekao je, kae se, trenutak odreen
sudbinom. Ali se nije usudio zatraiti Fatiminu ruku zbog
siromatva, te mu je Muhammed to olakao; on ga podsjeti
da posjeduje jedan oklop, te, kada ga proda, imat e od ega
platiti svadbeni dar (mehr). Ali, dodavi oklopu neke druge
stvari i devu i ovcu, sakupi tada vrlo skromni iznos od oko
480 dirhema. Kada je Muhammed saopio keri novost,
Fatima je, prema Ibn Sadu, utjela, te je Poslanik protumaio
njezinu utnju kao pristanak.
Podaci se ne slau o datumu enidbe, da li 1. ili 2. god. po
Hidri, a brak se realizirao po povratku Alija s Bedra. Da se
proslavi svadba, suprunici pripreme pir. Poslanikove ene,
Aia i Um Selema pripremile su kuu i svetkovinu vjenanja.
Kae se da je tada Ali imao 25, a Fatima izmeu 15 i 21
godinu. Muhammed im je dao neke darove prilikom vjena
nja: barunastu odjeu, dva vra, mjeinu, jastuk, dva snopa
mirisne trave. Fatima, ne imajui slukinja, mljela je sama
ito; Ali, da zaradi neto novca, izvlaio je vodu iz bunara i
zalijevao zemljite drugih; od tog tekog rada, alio se na
bolove u grudima. Ne treba, dakle, odbacivati hadise koji
govore o siromatini Alijevog i Fatiminog domainstva; samo
to treba ograniiti na prve godine njihovog braka; mnogo je
lanova zajednice bilo takoer siromano, te se tek po
zauzeu Hajbara stanje promijenilo za suprunike, kao i za
dobar dio muslimana.
Ali je izgradio obitavalite nedaleko od Poslanikovog
stana, ali, kako je Fatima eljela stanovati blie svome ocu,
Medinac al-Harisa ibn an-Numan ustupi mladom paru svoju
kuu. Al-Hasan se rodio god. 624 (ali onda sklapanje braka
ne bi bilo poslije Bedra!) ili 625. u mjesecu ramazanu; a
njegov brat al-Husein god. 626. u prvim danima abana.
Osim ta dva sina i treeg, Muhasina (ili Muhsina) koji je bio
mrtvoroene, Fatima je imala i dvije keri, koje su se zvale
kao njihove tetke: Um Kulsum i Zejneb.
Tokom Poslanikovog ivota, Fatima se, ponegdje, nala
181
Fatima
umijeana u dogaaje. Navode se slijedei: l) ona je, nakon
borbi na Uhudu, njegovala Muhammeda od rana i bila
zaduena od njega i Alija da im oisti sablje; poslije je
obiavala ii moliti se na grobove palih u toj borbi; 2) Abu
Sufjan, predviajui zauzee Meke, pokuao je kod nje ispo-
slovati da, s Alijem, posreduje kod Muhammeda; 3) imala je
odreeni udio u proizvodima osvojenog Hajbara, a Ali drugi,
odvojeno; 4) vratila se u Meku po njezinom zauzeu i, tom
prilikom Abu Sufjan ju je molio da mu prui zatitu, ali je
ona odbila, te je odbila i da mu je daju njezina djeca, jer
Poslanik to bijae zabranio; god. 632. obavila je umru; 5) s
muem i sinovima, Fatima je imala znaajnu ulogu u muba-
hali, epizodi koja je imala velikog odjeka kod iita.
U Kur'anu u jednom ajetu (s. XXXIII,33) govori se o
Ijudirna Kue (ahl al-bay t). Prethodni ajeti sadre prepo-
ruke Poslanikovim enama i tu su glagoli i zamjenice u
mnoini enskog roda; u reenom aietu, upuenom liudima
Kue, zamjenice su u mnoini mukog roda. Dakle, primi-
jetilo se, da se ne radi vie o Poslanikovim enama ili samo o
njima. O kome onda? Izraz ahl al-bay t moe znaiti samo
Poslanikova obiteli, Povlastica, koju joj je Bog dodijelio (u
poetku sasvim moralna, a poslije ne samo ta), poticala je sve
Muhammedove roake, najblie, kao i one koji su pripadali
pobonim granama, a i grupe u Zajednici, kao to su Ansari,
pa ak i svu Zajednicu da se uvrtavaju u ljude Kue, Ali
postoji jedno kazivanje, ponavljano u brojnim predajama, po
kojem je Muhammed zaklonio pod svoj ogrta (ili pokriva i
neku vrstu atora), u razliitim okolnostima (a i kada se
spremao za mubhalui, svoje unuke al-Hasana i al-Huseina,
svoju ker Fatimu i svoga zeta Alija; i na tih pet primjenjuje
se naziv ahl al-hisa', ljudi pod ogrtaem. Nastojalo se meu
njih ukljuiti Muhammedove ene; openito, ipak, broj
povlatenih ograniava se na pet reenih osoba. A, prema
iitima, bez ikakve iznimke, a i po proalijevskim sunitima,
ahl al-bay t treba poistovjetiti sa ahl al-hisa', Ajet, naveden u
s. XXXIII(33), stavljao se u vezu sa Fatimom i Alijem u jo
jednoj prilici: pria se da je Muhammed, diui se rano
zorom da obavi $UbIJ, imao obiaj zakucati na vrata
suprunika i, pozivajui ih na dunost molitve, sluio se tim
ajetom.
Fatima, koja je mnogo voljela svoga oca, bila je vrlo
oaloena kada se on razbolio, te je plakala. Tokom tog
razdoblja, Muhammed joj se povjerio. Aia je ispriala tu
epizodu u mnogo hadisa: ona je vidjela Fatimu da plae kada
joj je otac potajice govorio, a potom da se smije. Nakon
pokopa Poslanika, Aia ju je pitala to joj je otac rekao tom
prilikom, a Fatima joj je saopila da joj je povjerio da
Debrail silazi jedno svake godine da mu prenese Kur'an,
ali, kako se nedavno spustio dva puta, on iz toga izvodi da je
kraj njegovog ivota blizu; potom je dodao da e ona, Fatima,
biti prva od obitelji koja e mu se pridruiti na drugom
svijetu. Tada je ona plakala. Ali joj je Muhammed rekao:
Zar nisi zadovoljna da bude sayyida meu enama ovoga
naroda? (ili enama vjernika, ili enama svijeta, ili enama
Raja - hadisi nude sve te varijante). Tada se ona nasmijala.
Fatima, srameljiva ena, koja se nikada nije mijeala u
javne poslove, nala se neizravno upletena u neke od doga-
aja koji su doli po Poslanikovoj smrti. Po svome izboru,
Abu Bekr se s drugovima uputi Fatiminoj kui, gdje se
Fatimidi
sakupio odreen broj Ansara i Alijevih pristaa. Novi halifa
htio je dobiti i priznanje tih nepokornika, ali mu je Ali poao
u susret s isukanom sabljom, a Fatima je, kada je Omar
razoruao Alija i kada je grupa htjela prodrijeti u kuu, tako
zavikala i tako odvano zaprijetila da e otkriti svoje kose da
se Abu Bekr radije udaljio. Postoje i druge verzije iste
epizode: Fatima je vidjela u Omarovoj ruci fitilj i pitala ga da
li, sluajno, nema namjeru zapaliti njezina vrata zbog neprija-
teljstva spram nje. Epizoda u knjizi (koja je, sigurno, stara,
ak i ako se krivo pripisuje Ibn Kutejbi) al-Imama wa as-
-siyasa, predoena je s teim pojedinostima: Omar je zaista
imao loe namjere; donosei drvo, prijetio je da e zapaliti
kuu sa svime to je u njoj. Kada su ga upitali: ak i ako je u
njoj Fatima?", na to je on odgovorio potvrdno. Tada izau
oni koji su bili u kui i daju traenu pokornost, osim Alija.
Fatima, pokazavi se na vratima, uputi im prigovore: Vi ste
ostavili posmrtne ostatke Bojeg poslanika u naim rukama i
odluili izmeu sebe, a da nas niste ni pozvali i da niste
potovali naa prava," itd. Kada su Abu Bekr i Omar pono-
vili svoja nastojanja da sklone Alija na pokornost, ona je onda
uzviknula: 0 oe! o Boji poslanie! Kakve nevolje trpimo
mi nakon tvoje smrti od strane Omara i Abu Bekral Kada su
se ta dva ovjeka ponovo pojavila kod njezine kue i zamolili
dozvolu da uu, ona ih je opet odbila, te ih je Ali uveo, a na
to je Fatima okrenula lice prema zidu. Ako se moe vjerovati
drugoj prii u istoj knjizi, Fatima je igrala aktivnu ulogu u
trenutku kada se odluivalo o Poslanikovom nasljeivanju
kao voe Zajednice: ona je s Alijem ila na konju na mjesta
sastajanja Ansara da bi od njih traila podrku za svoga mua;
ali su joj oni odgovorili da je Ali doao suvie kasno da ih
posjeti, jer su se oni ve obavezali Abu Bekru.
Fatima je, po oevoj smrti, zatraila od Abu Bekra urue
nje dobara koje je posjedovala. Ne zna se jasno da li ta dobra
obuhvaaju i nekretnine koje je preobraeni idov, Muhaj-
rik, dao Poslaniku u Medini, na podruju plemena Benu
Nadir; nije, vjerojatno, bilo prijepora o tim dobrima. Spor je
izbio u vezi sa zemljom u Fedeku i udjelu iz Hajbara, to je
Abu Bekr odreito odbio, tvrdei da je od Poslanika uo da
on nema nasljednika i da e sve to ostavi biti sadaqa.
Takoer se ne zna ni da li je zahtjev za naslijee predoila
sama Fatima ili u pratnji al-Abasa.
Fatima se razboljela malo vremena nakon oeve smrti.
Prema nekim vrelima, ona se, tokom bolesti, pomirila s Abu
Bekrom, koji je traio da je posjeti, ali, prema veini, zadr-
ala je svoj negativni stav sve do kraja. esto se ponavlja
kazivanje o zadnjim trenucima njezinog ivota: ona se pripre-
mala za smrt opravi se sama, obukavi prostu odjeu, nama-
zavi se balzamom, a Esmi ibn Umajsi, svojoj zaovi, koja joj
je pomagala, preporui da je nitko nakon smrti ne otkrije;
zatim je legla na oien krevet, nasred sobe, i ekala smrt.
Kako se alila na obiaj da se na mrtve stavlja pokrov ispod
kojeg se vidi njezin oblik (prema drugima, bilo ju je stid zbog
njezine velike mravosti), Esma joj je pripremila nosila na
abesinijski nain, s drvetom i svjeim palminim liem, to ju
je zadovoljilo.
O datumu njezine smrti postoji ista neizvjesnost koja prati
i druge dogaaje vezane uz njezin privatni ivot: bila je god.
ll. po Hidri, ali se navode razliiti mjeseci; obino se kae
da je umrla est mjeseci nakon Poslanika. Njezina smrt drala
182
se u tajnosti, a pokopana je tokom noi. Ni Abu Bekr ni
Omar, prema veini izvora, nisu bili o njoj obavijeteni; no
postoji i kazivanje po kojem je Abu Bekr uio (recitirao) za
Fatimu obredne odlomke Kur'ana na njezinom grobu. Uko-
pana je na Bakiju, medinskom groblju; po al-Mukadasiju je
to pod znakom pitanja, pa je mogue da je ukopana u sobi.
Danas, iitske hadije, da bi izrazili potovanje prvoj meu
enama" (sayyidat an-nisii') posjeuju tri mjesta: njezinu
kuu, groblje Baki i prostor, u velikoj damiji, izmeu
ratcde i Poslanikovog groba.
Fatima je imala vrlo udan nadimak (kunya) Umm Abiha
(majka svoga oca); objanjenja tog naziva daju povoda da se
povjeruje da je nastao u iitsko] sredini, utoliko prije to je,
izuzevi greku, saopen samo u novijim vrelima, npr. u Usd
al-gaba. Zvala se majka svoga oca, kae jedno imamitsko
vrelo, zato to je putem Objave saznala da e ime njezinog
zadnjeg potomka biti Muhammed, poput imena njezinog
oca; a postoje i druga objanjenja. Nije bila lijepa, jer o
njezinom izgledu izvori nita ne govore, dok prenose ljepotu
njezine sestre Rukaje; samo obavjetavaju da je bila slina
ocu u nainu hodanja; podaci da je, npr., pet puta rodila, da
je u kuanstvu teko radila, da je dva puta putovala u Meku i
drugi, govore, ipak, da je bila dosta dobrog zdravlja. Bila je
vrijedna ena, te je teinu posla u voenju kuanstva prihva-
ala s revnou i strpljenjem. Bila je usluna, te su je Poslani-
kove ene zamolile da ih zastupa u priznanju njihovih prava.
ini se da je bila srameljiva, ali ne i plaljiva: hrabro je stala
na stranu svog mua naspram Abu Bekra, a sprijeila je Alija
da uzme drugu enu pored nje, te je odluno branila interese
obitelji u stvari nasljedstva, odbacivi odluku voe Zajed-
ruce.
Stara pravovjerna kola openito je malo panje posvei
vala Muhammedovim kerima, a daleko je vie razraivala
sve u vezi s njegovim enama, posebice Aiom. Zasjeniivanju
Fatimine uloge pridonijelo je i svjesno suprotstavljanje iit-
skim zahtjevima, osobito u interesu Abasida. Ali ve su se i
prvi iiti dijelili na pristae fatimidske loze i drugih alijevskih
filijacija. Lako je mogue da je uzdizanju Fatime pridonio
spor izmeu ove dvije stranke, te ga je kasnije preuzela opa
iitska polemika.
U oima iita, Fatima predstavlja otielovljenje svega
boanskog u eni - najplemenitiji ideal ljudske zarnisli (Syed
Ameer Ali). Roenje njezino bijae udotvorno, a njezina
veza s Alijern odreena boanskom voljom. Budui da je
Muhammedu bila najdraim biem, tuga zbog njegove smrti
odnijela je i nju u grob. I kasnije je sunitska knjievnost, koja
je u opim crtama bila pod utjecajem iitskih tradicija,
postupno poveavala ulogu Fatime u Poslanikovoj kui (iako
joj nije posvetila jako mnogo prostora). Suniti ne odbacuju
hadis, u kojem se ona proglaava kraliicom rajskih ena, uz
bok Merjemi, keri Imranovoj; pridaju joj zagonetni epitet
batul, djevica; zbirka predaja to ide dalje, to vie navodi
njezine vrline (far/a'il) i prednosti (hasa'is).
F A TIM IDI (a. Fatimiyyun), ismailijsko-iitska dinastija
(909-1171), koja je putem misionara traila pristae meu
muslimanima. U sjevernoj Africi utemeljila je jedini politiki
djelotvorni iitski halifat, koji je trebao zamijeniti Abaside.
Njihovo osporavano porijeklo od Fatime i politike ambicije

izazvali su ne samo sunitsku opoziciju, nego su ili na ruku i
unutranjem razdoru i skepsi iita u Siriji i Iraku. Dodue,
(sunitska) vrela nisu sasvim pouzdana, pa ipak je politika
vladavina Fatimida (Egipat s njegovim podrujima utjecaja,
Hidaz i Jemen; utemeljenje metropole Kaira 969.) u Siriji
bila ograniena, usprkos jakom iitskom puanstvu. Svakako
u suparnitvu spram sunitskih Selduka i Turkmena, kao i
naspram trgovine sa Italijom, junom Francuskom i Bizan-
tom, zasnovana je umjerena obrana od kriara, ali takoer u
nestabilnim unutranjim odnosima: halife (npr. al-Hakim,
996-1021) bijahu esto djeca, umjesto kojih su vladali lanovi
obitelji ili veziri, koji, dijelom, nisu bili ismailiti; u vojsci su
postojala suparnitva pojedinih grupa kao to su Berberi i
Turci. Napokon su se umijeali Zengidi, te je zadnji vezir
Saladin dokrajio fatimidsku vladavinu. iizam u Egiptu nije
dublje prodro, usprkos za tu misiju utemeljenog sveuilita
al-Azhar, a ovaj je, ipak, bio sredite prirodoznanstvenog i
filozofskog izuavanja.
E N A (a. Jana'), vaan sufijski tehniki termin koji znai
P ponitenje, raspadanje, nestajanie. Sufija koji dosie
savrenstvo mora se nai u stanju slinom ponitenju,
Pisci ogleda o islamskom misticizmu esto su usporeivali
sufijsko ponitenje sa budistikom nirvanom; drugi, pak,
smatraju da takva usporedba uopte ne odgovara, budui da
je budistika zamisao o nitavilu neovisna o ideji Boga, a
ukljuuje ideju seobe dua, koju nirvana okonava. U islam-
skom misticizmu, naprotiv, seoba dua nema mjesta, a sve je
proeto idejom osobnog i sveprisutnog Boga.
Sva obavjetenja o Jeni, koja moemo poeljeti, nai e se u
al-Hudvirijevom traktatu Kaf al-mahgub (Otkrivanje skri-
venog).
Vrijednost siromatva u mistikom smislu sastoji se u
odvraanju pogleda od sviju stvorenih stvari; u tom opem
ponitenju, videi samo Svejednoga, sufija uri prema punoi
vjenog ivota, Mistiko siromatvo sastoji se u ponitava-
nju ljudskih svojstava (~iJat), koja su smjetena u Ja, tako
da je ovjek odsada bogat samo u Bogu i preko Boga. Sufiia
je onaj tko nita ne posjeduje niti je posjedovan od bilo ega.
U tome je bit ponitenja (fana"), Kada ovaj osjeaj dosegne
savrenstvo, on se naziva Jana' -i kuUi, potpuno poni-
tenje.
Izraz Jena esto se zamjenjuje sa izrazom safa', istoa;
ova rije znai da bi sufija trebao uvati svoju duu istom od
privrenosti bilo kojem stvorenju. Fena se nadalje, esto
povezuje sa rijeju baqa', opstanak: ovjek, koji je unitio
svoju volju, odsada ivi u Bogu; ljudska je volja prijelazna, a
Boja vjeita.
Pisac Kaf al-mahgii ba izriito tvrdi (str. 243) da Jena ne
znai gubitak biti i unitenje osobnosti, kao to neki sufije
misle. Unitavaju se ljudska svojstva koja predstavljaju opas-
nost za savrenstvo bia, a ne ljudska bit (str. 28). U Indiji
sam se - pria pisac - sporio sa ovjekom koji je tvrdio da
dobro pozna kur'ansko tumaenje i teologiju. Kad sam ispi-
tao dubinu njegovog znanja, otkrio sam da nita ne zna o
ponitavanju- (str. 243); tj. on je rije Jana' shvatio u metafi-
zikom znaenju.
Ferhad i irin
1:' ERHAD I IRIN. Danski iranist A. Christensen grupi-
J1 rao je obavijesti koje se odnose na irin (pehlevi: /ren,
slatka), kransku ljubimicu sasanidskog kralja Irana,
Husreva II Perviza (pehlevi: Abharoz, pobjedonosni,
590-628). Porijeklom je bila iz Huzistana; Husrev ju je
oenio u poetku svoje vladavine i ona je vrila utjecaj na
njega, mada manje nego Bizantkinja Marija, vjenana prije
svega iz politikih razloga; podupirala je kranski kler,
stolovala vjerojatno neko vrijeme na dvoru, iji ostaci postoje
u Kasr-i irinu, nije naputala kralja u trenucima koji su
prethodili njegovom ubojstvu; njihov sin Merdanaah ubijen
je kada se eroe, Marijin sin, uklonivi ga, popeo na prijesto-
lje. Jo rano stvaraju se legende o ljubavi kralja i irin, od
kojih su neke sabrali as-Sealibi t at-Ta'libi] i Firdusi
(Soh-nama), posebno o samoubojstvu irin nad mrtvim tije-
lom Husreva: taj romantini dogaaj, kojem se dodao doga-
aj o irini i Ferhadu (pehlevi: Frahadhs, postao je sadri-
nom niza romana pisanih u stihovima, na perzijskom, tur-
skom i kurdskom. S druge strane, Christensen je zabiljeio u
Ktesijasovoj Persica neke crte, u kojima on vidi elemente koji
pridonose stvaranju legende o Ferhadu i irin-Semiramidi,
koja pravi vrt kraj brda Bagistanon (Bisutun), koja bui
planinski lanac da bi izgradila kanal i koja daje sagraditi sebi
kraljevski dvorac.
Nakon zauzea Irana od strane Arapa, prvi tekst na njiho-
vom jeziku koji spominje irin i njezine ljubavnike je Kronika
od at-Tabarija; u njegovoj perzijskoj adaptaciji, koju je izvr-
io Belarni, ita se: U irin je bio zaljubljen Ferhad kojeg je
Perviz kaznio poslavi ga vaditi kamenje u Bisutun, Arapski
zemljopisci ih spominju; tako [akut eli prepoznati lik irin
meu skulpturama Tak-i Bustana, prema pjesmama koje
navodi i biljei jednu priu koja iznosi kako je kralj dao
sagraditi za nju dvorac zvan Kasr-i irin. Na perzijskom
jeziku, Firdusi, piui pjesniku historiju vladavine Husreva,
ukratko pripovijeda o njegovim odnosima sa irin, ne dajui
im u svojoj epopeji znaenje kojeg su oni kasnije imali u
oima drugih pjesnika: Perviz je napustio tu prijateljicu iz
mladosti; susrevi je u toku jednog lova, vodi je ponovo u
dvorac da bi je oenio usprkos protivljenju velikaa; zatim
irin truje svoju suparnicu Merjem, iji je sin iruia pritvo-
ren; nakon nekog vremena, vojne trupe se pobune, osloba-
aju ga i proglaavaju kraljem; Perviz je pritvoren u palai,
prima samo hranu koju priprema irini velikai ga ubijaju
maem. Zatim se Firdusi preputa svojoj mati: irin, koju je
pozvao iruja, prihvaa doi pred jedan skup velikaa; uspi-
jeva se opravdati za sve optube podignute protiv nje, vraa
se u svoj dvorac, koristi se svojim posljednjim pravima, trai
od iruje dozvolu da vidi Husreva u njegovom grobu, pije jak
otrov i umire kraj njega.
Upravo je Nizami, u svom romantinom epu Husrev i irin
(zavren 1180), stvorio pravi rornan o Ferhadu i irin, to
ini veliki dio te opsene poeme, od koje bi se mogao
odvojiti, te predstavljati sam za se jednu cjelinu. Bilo bi
suvino navoditi pojedinosti o sadraju te poeme i onih koje
su uslijedile, ali sumarna analiza tog romana, iz kojeg proist-
jeu svi drugi, neophodna je (ostavljajui po strani prvi dio):
irin eli izgradnju jednog kanala; odreuju joj Ferhada koji
se daje na posao; kada je irin dola kontrolirati radove, oni
se zaljubljuju jedno u drugo; Husrev, obavijeten o tome,
183
Ferman
I trai~a do~~u Ferh:da i, otkrivi da j:n-pos-tojan u svojoj
I ljubavi, nareuje mu da probije brdo Bisutun i da se okani
susreta sa irini ali ovaj se, opet, vraa vidjeti je; kralj daje
nalog da Ferhada lano obavijeste o smrti irini ovaj se baca
sa vrha brda i umire; kralj, ostavi udovac poslije Merjem,
spreman je ponovo se oeniti; irin ivi osamljena i oajna; ali
jednoga dana, doavi u Kasr-i irin pod izlikom da ide u lov,
kralj je ugledao irini nakon duge rasprave, oni se izmiruju i
uzimaju; kraj vladavine i ubojstvo Husreva u osnovi su
istovjetni sa svjedoanstvima; nakon njegove smrti, irin,
koja prezire este posjete iruje, izvrava samoubojstvo na
Husrevovom grobu.
Pjesnik Emir Husrev Dihlavi autor je djela irin i Husrev,
ije je pripovijedanje ivlje, a stil jednostavniji od Nizamije-
vog spjeva; njegovo pripovijedanje o vladavini i sentimental-
nim doivljajima Husreva (izuzev onih o irin) razlikuje se od
Nizamijevog: Ferhad vie nije samo neimar, nego i sin
kineskog cara, koji je protjeran i koji je umjetnik; nakon
njegove tragine smrti, irin se sveti dajui otrovati jednu
kraljevu prijateljicu, njezinu suparnicu (kao to je ona otro-
vala Merjem u Knjizi o kraljevima). Arifi (koji je ivio u
Azerbejdanu oko 1368-1369; ne mijeati ga sa autorom djela
Guy u ugdn, umro 1449), elei jo jednom upotrijebiti istu
temu, stvara samo jedno djelo naikano pojedinostima,
sloenim i razvuenim spletkama, ija i sama analiza zamara;
ukratko, princ Ferhad izdaje se za kipara i arhitektu, da bi
dobio ruku jedne mlade djevojke po imenu Golestan; kasnije,
obudovjevi, sree irin i zaljubljuje se u nju; Arifi, potom,
slijedi otprilike svoje prethodnike, sve do trenutka kad Fer-
had umire otrovan od majke jednog mladia kojeg je Golestan
prezrela. Hatifi (oko 1520) najee se ravna prema tradici-
onalnoj prii, ali joj dodaje neke epizode: npr., Husrev je dao
zatvoriti Ferhada u jedan rudnik u planini da bi ga odvojio od
irini ali, kopajui tunel, Ferhad nailazi na nalazite dragog
kamenja, uspijeva pobjei, ali potom biva uhvaen. Nadah-
nue Vahija, u njegovom djelu Ferhad i irin (1558-1559,
dovreno od strane Visala, 1848-1849), ijih je nekoliko
pojedinosti posueno od Husreva Dihlavija, je vie lirsko
nego narativno; sentimentalni razvoj podsjea u nekim
crtama na nadahnua zapadnjakih pjesnika udvornom lju-
bavlju. to se tie kratkog djela Ferhad i irin (oko 400
stihova) od Urfija (umro oko 1590), jo lirinijeg od Vahije-
vog, himna ljepoti prirode, umovanje o razliitim pobudama
ljubavi ine bit poeme, u kojoj irin otjelovljuje osjeaje, a u
kojoj se autor ustruava nanovo ispriati legendu, ve je
pretpostavlja kao itatelju poznatu. Napokon, 1920. god.,
Zabih Behruz objavio je scenarij jednog filma projiciranog u
kinu: Kralj Irana i armenska princeza,
Ova tema ula je vrlo rano u turske knjievnosti, te postoje
dvije vrlo stare verzije poeme Husrev i irin, koje datiraju iz
prve polovice 8/14. st.*; jednu je priredio Kutb (oko 1341) u
zemljama Zlatne Horde, a drugu napisao Fahrudin [akub, u
zapadnoj Anadoliji, u kneevini Ajdin Ogullari (oko 1366).
Postoji takoer dosta vjeran turski prijevod Nizamijeve
poeme od ejhija na poetku 9/15. st. *
U orijentalnoj turskoj knjievnosti, ovu temu je po prvi
put obradio Nevai, koji je dao prvo mjesto Ferhadu; ovaj, lud
od ljubavi prema irin, prokopava jedno brdo i umire pri-
mivi - lanu - vijest o smrti irin. Brojni kasniji turski
pjesnici razvili su ovu temu, poimenice Ahmed Rizvan,
Sadri, Hajati, Ahi, Delili: Ferhad i irin ili Ferhad-nme;
Harimi (princ Korkut), Lamii, ani, Nakam, itd.
Postoje takoer neke verzije koje ovu priu predstavljaju u
formi kazalinog komada, npr. Ferhad ve irin od azebejdan-
skog pjesnika Sameda Vurguna (umro 1956) i velikog suvre-
menog turskog pjesnika Nazim Hikmeta Rana (umro 1963),
prevedenog na ruski pod naslovom Legenda o ljubavi.
ERM AN , osnovna znaenja: 1. nalog, naredba; 2. (pi-
F smena priprema naloga) ukaz, dokument.
Staroperzijsko framana (fra = pred) dalo je moderni per-
zijski oblik [arman otpadanjem zavretka a i umetanjem
jednog vokala, radi razbijanja inicijalne suglasnike grupe
(jo je [ra na pehleviju). Kod Firdusija, forman se susree u
slijedeim znaenjima: nalog, autoritet, volja, elja, dopute-
nje. Osim toga, kod Firdusija se takoer susreu oblici
ferman dadan (ili kardan), narediti, i [atman burdan poslu-
ati. Meu sloenicama, Firdusi upotrebljava farmandih
zapoviednik, gospodar, [armiinrau:a, iji su nalozi prih-
vaeni, onai koji zapovijedali, rnoan, i farmanbar, slu-
gail, rob, kao i [armiinpadir, podvrgnut, posluan.
Ferman se, meutim, ne pojavljuje u znaenju doku-
merit: kod Firdusija koji upotrebljava samo tri arapske rijei
(l), raqam (znak, zapis, spis, dekret), manur (povelja, dekret,
postavljenje) i barat (isprava, imenovanje, vid. berat). Firdusi
takoer rije nian upotrebljava samo u smislu znak, obi-
ljeic, oznaka, nian, itd., mada je u 'Atabat al-kataba
(sredina 12. st.) nian ve tekui izraz za oznaavanje ukaza i
isprava u irem smislu rijei. Ali je Jerman, za oznaavanje
samog spisa, uao vrlo sporo u upotrebu i vrlo kasno postao
dio slubenog govora uprave. U starije doba, [arman nala-
zimo u znaenju dokument, u oznakama jednog ne sasvim
slubenog jezika, na primjer u Siyasatnami Nizarnulmulka,
gdje je forman katkad upotrijebljen usporedo sa misal za jasno
oznaavanje dvije razliite vrste dokumenata, od kojih je
jedna (farman) potekla od samog vladara, a druga (mual) od
vlasti nieg ranga. Jednu ispravu, kasnije slubeno zvanu
Jarman ili nian, naznaio je Nizamulmulk, koji slijedi jo
arapsku primjenu, pod imenom 'ahd-nma, izraz koji se
tano odnosi na spis u uem smislu rijei. Ferman u strogom
znaenju dokument: neosporno nije ustanovljen prije 9/
l Sv st.", u kojem se pojavio u: dar faramin (arapski
slomljeni. plural) mestur est, kao to pie u dokumentima.
Do modernog doba, izrazi kao huhm, manur, nian, itd.
upotrebljavani su uz Jerman, s neznatnom razlikom, ponekad
u sloenicama huhm-i [armiin ili hukm-i mual, te nije
uvijek mogue tano utvrditi, da li se rijeju [armiin hoe
oznaiti sam nalog ili njegov pisani oblik. U toj dvostrukoj
primjeni izraza [erman moe se uoiti odjek starijeg pravnog
pojma, po kojem je dokument samo pismena predaja jedne, u
poetku usmene, naredbe (a koja jedina predstavlja puno-
vanu odluku). U safavidsko doba, ukazi niih vlasti zvali su
se mual ili raqam (mno. arqam) i, za vrijeme Kadara,
terminologija se zaustavila u trenutku kada je [orman bio
zadran za vladarove ukaze, dok su se ukazi namjesnika
zvali, ovisno o njihovom inu, ili raqam ili hukm.
" Vidi napomenu na stranici 13.
184

Kao i titule vladara, tako su se i razliite oznake ukaza i
dokumenata razlikovale po epitetima: nian (forman, hu-
km)-i humayun, kraljevski ukaz; ahkam-i muui-i hu-
mayun, kraljevski ukazi kojima se pokorava; arqam wa
ahkam-i muta'at; farami.n-i muta' lit lzim al-ita'at-i hu-
mdyun, ukazi kraljevski kojima se pokorava i kojima se mora
biti pokoran; huhm gahanmuta' ioa-aftab-u'a, ukazi
kojima se itav svijet pokorio i koji blistaju (kao) suneve
zrake; [armen-i a'la huda'igani-yi azami-yi ahinahi,
vrlo visoko, nenadmaan, vrlo uzvien carski ukaz; raqam-i
mubarak-i araf, blagoslovljen i vrlo tovan ukaz. Jedna
blagoslovna formula slijedi isto tako spominjanje ukaza ili
naloga: a'lahu'llali urala wa hallada nifdahu, da Bog
uzdie i ovjekovjei njegov uinak; la zala munfadan fi-'l-
-aqia' ica-rl-arbo', da je on uvijek djelotvoran u svim
oblastima i stranama zemlie, te druge formule te vrste.
U dispoziciji, dijelu dokumenta koji sadri odluku vla-
dara, upotrijebljeni su vrsto utvreni izrazi: l. imenica +
[armiidan: hukm [., mual j., maniir j., hauialat j. (za je-
dno imenovanje), mahmadat j. (za obznanjivanje pohvale);
2. arapska glagolska imenica 2. vrste + farmudan: taqrir j.,
tafuiid f., itd.; 3. arapski pasivni particip 2. vrste + farmu-
dan: muqarrar j., itd. Vrlo su esto kombinirane dvije for-
mule: mahramat farmudim wa arzani datim, mi smo
oitovali i ukazali naklonost. U dispoziciji takoer se rado
koriste bezline formule: npr., ~ukm... ba-nafad anga-
mid, jedan nalog ... je bio izdan; huhm t .,'izz-i isdar
roa-araf-i nafad yaft, jedan nalog ... je imao ast izdavanja
i uzvienost proglaenja. Od pomenutih i drugih, takoer
estih formula, sa ud, (hukm ud, muqarrar ud), stvorile su
se sloene formule (tugra) safavidskog doba. Autoritet i
stupanj vlasti-izdavaa mogu biti utvreni po razliitim
uvodnim formulama, to, meutim, ovisi, do odreene
take, o sadraju dokumenata ili primaocu. Uz uvodne for-
mule izravno su vezani utisnuti peati i dijelovi protokolar-
nog uvoda (invokacije), koji se katkad koristio.
Oznake ukaza i naloga mogu, osim toga, biti precizirane u
razliite svrhe pomou pridjeva i imenica; tako, prema sadr-
aju (nian-i saddrat, isprava za sadra; manur-i taqlid (ili
tafwid) , isprava o postavljenju; hukm-i mugammali ; opi
ukaz upuen svima); prema vlasti koja ga proglaava (mital-
-i diwan as-sadara); za originalan dokument ili potvrdu
(raqam-i mutanna, mugaddad, hukm-i imdd ili tagdid-i
nian); s obzirom na druge postupke na dokumentu (raqam-i
daftari i bayiidi, to jest registrirani i neregistrirani doku-
menti).
Osmansko Carstvo. - Na turskom, ferman oznaava svaki
nalog ili ukaz osmanskog sultana; u uem smislu, taj izraz se
primjenjivao na sultanovu naredbu, koja u zaglavlju nosi
njegov znak (tugra) i koji je napisan u formi koja se obino
razlikuje od forme berata (nisan, yasakname) i name. On je za
sinonime imao, osobito u poetku Osmanskog carstva, biti,
yarlig, misal, hiiccet (za odreeni tip), mensur, tevki i, skoro u
svim vremenima, emr, hukm (i, na arapskom, marsiim). Iza
svih ovih izraza obino su slijedili epiteti kao seri], humayun,
refi, all (san), cihn-muui, itd. Carski prinevi koji su vrili
namjesnike funkcije u provinciji, izdavali su katkadfermane
sa svojim vlastitim tugrama. U kasnije doba, ukaz osmanskog
valije Egipta takoer je nazvan [araman. _ _-'---_ja_telja; 8) neustraenost od ne~ijatelja; ~ opis_ bitke; 10) J
185
Fethname
to se tie pripreme, veina fermana nije izdavana na nalog
samog sultana. Prema Kdniinnami Mehmeda II, tri visoka
asnika bila su ovlatena dati nalog (bufuruldi) za izdavanje
fermana u ime sultana i pod njegovom tugrom: veliki vezir za
ope poslove, defterdari za pitanja financija i kazi-askeri za
pitanja koja se odnose na erijat. U brojnim sluajevima, ti su
nalozi izdavani nakon rasprave o poslu i odluke usvojene na
carskom vijeu (divan-i humayun) ili vijeu velikog vezira
(ikindi di oani), sa ili bez sultanovog izriitog odobrenja.
Kasnije kanunname proiruju to pravo na zamjenika velikog
vezira, kada je on odsutan iz glavnog grada, i na vezire
naimenovane za glavne zapovjednike (serdar).
Veina fermana pripremana je u carskom uredu. Nacrt,
kojeg bi izradio jedan sastavlja, popravljao bi i odobravao
miimeyyiz, beylikci, reisiilkiittab, a iznimno sam sultan. Fer-
mani o fiskalnim stvarima, koje je pripremao Odjel za finan-
cije, prolazili su druge stupnjeve. Na konani primjerak,
niandija je naznaavao tugru ili jedan od vezira divana ili, u
nekim sluajevima, sam veliki vezir. Pravo, koje su imali
namjesnici pograninih provincija, u rangu vezira, da utisnu
sultanovu tugru na fermane koje su oni sastavljali, ukinuo je
veliki vezir Kemanke Mustafa-paa (1638-1644). Meutim,
veliki vezir, njegov zamjenik u Carigradu i neki drugi veziri,
kad bi bili odsutni iz glavnog grada, esto su bili opskrbljeni
bijelim listovima, na kojima je bila utisnuta tugra, kako bi
mogli izdavati fermane na licu mjesta.
Dovren ferman smjetan je u vreicu (k ise, kese) i obino
odailjan ili preko vladinih glasnika (ulak) ili stalnog pred-
stavnika primaoca (namjesnici provincija, itd.) u Carigradu
ili pak preko osobe koja je podnijela neki zahtjev ili traila
odluku. Ova posljednja esto je spomenuta u dokumentu kao
nosilac. Osobe, u korist kojih je izdan ferman, esto su bile
izriito ovlatene da ga uvaju nakon to bude pokazan
primaocu (i da ga daju prepisati u registar lokalnog kadije),
kako bi ga mogli predoiti u sluaju da njihova prava kasnije
ne bi bila tovana.
U pogledu unutranje strukture, ferman u svome sastavu,
koji se, na iznenaujui nain, nije mijenjao tokom vie
stoljea, pokazuje brojne slinosti sa odreenim zapadnim
dokumentima. On poinje jednom invokacijom (davet, tah-
mid) Bogu, ija je najkraa forma huwa (On). Ispod vee
povrine ostavljene u bjelini, u znak tovanja, pojavljuje se
tugra koja je, posebno u kasnije doba, katkad bogato ukra-
ena. Tekst poinje obraanjem, koje navodi funkciju i,
esto, ime i zvanje primaoca ispred kojeg stoje njegove
poasne titule.
E TH N AM E (t. Fetihnamei, slubeni izvjetaj o pobjedi.
F Ova definicija iskljuuje veliki broj fethnami napisanih
privatno, kao knjievna vjeba, kao to je Mahruse-i Istanbul
Fethnmesi od Tadizade Dafer elebije, koja je bila napi-
sana bar jednu generaciju nakon osvajanja, i djela kao to je
Fethname-i Hayreddin Pasa, pria u stihovima o podvizima
Hajredina Barbarose i njegovog brata Orua. Prema Uzun-
ariliju, jedna Fethname sadri 15 elemenata: l) pohvala
Bogu; 2) blagoslov Poslanika; 3) dunost vladara da otkloni
jaram; 4) razlozi za dokidanje nedjela dotinog tiranina; 5)
polazak sultana; 6) mnoina njegovih trupa; 7) pozicija nepri- ,
Fetva
sultanova pobjeda; ll) zahvala Bogu; 12) zauzee neprijatelj-
ske zemlje; 13) taj uspjeh mora biti objavljen na kopnu i na
moru (samo u fethnamama upuenim u vlastite sultanove
zemlje); 14) ime mjesta u koje je poslana [ethname i ime
nosioca; 15) radost koju pobjeda pobuuje kod sultana,
njegovo saopenje dobrih vijesti primaocu i zahtjev za moli-
tvama. Mada je ova shema mogla posluiti kao obrazac
knjievnicima, postoje razlozi za pretpostavku da je nije
strogo slijedio funkcionar (obino niandi?) zaduen da
sastavi [ethnamu nakon bitke. Teko je u tom pogledu dati
tane podatke, zbog oskudice originalnih fethnami koje bi
mogle biti prouene. Iz tuceta primjeraka, koje je dao Feri-
dun, nema ni jedna u iju bi se vjerodostojnost moglo biti
sigurno; one izgleda ne potvruju miljenje Pakalina, po
kojem su Fethname od velikog historijskog znaaja, jer su to
kratke historije bitki. To to je Feridun opisao, npr. kao
fethnamu o osvajanju Egera godine 1596, uope ne spominje
da je garnizon pobijen; tekst Feriduna ne kae nita o onom
to se odnosi na podatak Naime, po kojem je niandija Lam
Ali elebi bio lien svojih funkcija zbog preuveliavanja, u
toj istoj [ethnami, uloge koju je u osvajanju igrao Digalazade
Sinan-paa. S druge strane, imamo objavljenufethnamu, koja
je, ini se, vjerodostojan dokument, a ne knjievna vjeba:
pria na ujgurskom o pobjedi Mehmeda II 1473. nad Uzun
Hasanom; lakonska ali bogata podacima, ona sadri potpun
redoslijed bitke sa imenima glavnih asnika s obje strane; u
njoj se ne otkriva ta brbljavost i blaeno samoopravdanje koje
karakterizira knjievne fethname; hladnije se spominje povod
bici: Uzun Hasan je zapalio grad Tokat, a mi smo ga doli
napasti. Najsugestivniji dio tog dokumenta je njegov zaklju-
ak: sultan dolazi provesti zimu u Carigrad i zaklinje razliite
funkcionare glavnog grada da se pokau odlunima u svom
poslu i da ne zanemaruju poslove divana; vodee osobnosti
svih gradova moraju drati damije u stanju napretka, izvra-
vati pet dnevnih molitvi u zajednici i ispunjavati eriiatske
dunosti i naredbe Boje. Ali injenica da je dokument na
ujgurskom pokazuje da je on bio upuen samo u istone
pokrajine. Iz toga se moe zakljuiti za tu pobjedu, da je u
svakom sluaju o njoj postojala samo jedna [ethname, iji su
prijepis i, u tom posebnom sluaju, prijevod, bili poslani u
sve krajeve koji su pripadali sultanu. Feridun daje tekst triju
izvjetaja o pobjedi; jedan hukm-i serif upuen princu
Demu, jedno pismo (mime-i humayun) Huseinu Bajkari i
jednufethnamu dobro uvanim posjedima. Ni jedna od njih
ne sadri korisne podatke o bici; u usporedbi sa ujgurskim
yarlihom, njezina je historijska vrijednost nevana. O pobjedi
kod aldirana, 41 god. kasnije, Feridun daje bar deset
razliitih fethnami, od kojih ni jedna ne sadri potpun izvje-
taj o bici. Moe se, kao radnu hipotezu, zamisliti da je o
svakoj pobjedi postojala samo jedna vjerodostojna [ethname,
koja bi mogla mnogo pridonijeti poznavanju vojne historije
Osmanlija, kad bi se mogla otkriti. Druge navodne [ethname
samo su varijacije na temu, a njihova je vrijednost uglavnom
knjievna, mada mogu biti zanimljive kao stari primjerci
ratne propagande. O ovom predmetu moi e se izrei
posljednja rije samo kada bude proveden brino izvren rad
na osmanskim arhivima, moda posebno na registrima ordu
miihimmesi.
186
E T V A (a. fatwii). Fetva je formalno-pravno miljenje
F koje izrie muftija ili ugledni vjerski pravnik, a predstav-
lja odgovor na pitanje koje mu je postavio sudac ili privatna
osoba. Na osnovu takvog miljenja, sudac moe odluiti o
nekom sporu, a privatna osoba usmjeriti svoj osobni ivot.
To se miljenje mora tano podudarati s nekim utvrenim
prethodnim rjeenjem; muftija ne moe donositi odluke na
osnovu osobnog miljenja. Ali budui da se ova miljenja
odnose na stvarne sluajeve, a ne na apstrakcije iz udbenika
islamskog prava, brojne tampane zbirke vrijedne su ilustra-
cije stvarnih situacija iz ivota. U idealnoj islamskoj dravi, u
kojoj bi nepovredivo vladalo islamsko pravo, ove bi odluke
imale podrku dravne vlasti, te bi postale zakonom te
zemlje. Ali kako sada stoje stvari u gotovo svim zemljama,
dolo je do razgraniavanja, te se fetve primjenjuju samo kada
je u pitanju brak, nasljedstvo ili rastava. Sva ostala pravna
pitanja rjeavaju se drugim zakonima ili vladarevom voljom.
A fetve, pored vjerskog prava koje regulira pojedinosti vjer-
skog ivota pojedinca, imaju vrijednost samo za pobone
ljude. Postoji, nadalje, tenja u nekim islamskim zemljama
da se dade prednost jednoj od etiri pravne kole. Tako je
Turska svugdje podravala hanefitsku kolu i imenovala
samo hanefitske suce. Postoji, dodue mogunost da se iz sve
etiri kole odreuju muftije, ali samo su se fetve hanefitskih
muftija priznavale u sudovima. Druge su sluile samo osob-
noj upotrebi sljedbenika drugih kola.
1K H (a. fiqh), rije koja je u poetku znaila shvaa
F nie, znanje, poimanje i koja se primjenjivala na sve
grane znanja (npr. fiqh al-luga, leksikografija), postaje
struni izraz koji slui za oznaavanje pravne znanosti, zna-
nosti o vjerskom pravu Islama. U najirem svome znaenju,
ta rije pokriva sve strane vjerskog, politikog i privatnog
ivota. Osim propisa koji ureuju obavljanja obrednih i
vjerskih dunosti ('ibiidiit), a koji obuhvaaju naloge i
zabrane, on obuhvaa i itavo podruje obiteljskog prava,
nasljednog, prava vlasnitva, ugovora i obaveza, jednom
rijeju - odredbe koje se odnose na sva pravna pitanja koja se
pojavljuju u drutvenom ivotu (mu'iimaldt); on se takoer
primjenjuje na kazneno pravo i postupak i, na kraju, na
ustavno pravo i zakone koji reguliraju dravnu upravu i
voenje rata.
Svi aspekti javnog i privatnog ivota i poslova moraju se
slagati sa zakonima utemeljenim na vjeri; fikh je znanost o
tim zakonima.
U prvotnom teolokom rjeniku, rije nije imala to iroko
znaenje; upotrebljavala se vie kao opreka 'ilmu. Dok ova
posljednja rije oznaava, osim Kur'ana i njegovog tumae
nja, tano poznavanje pravnih odluka batinjenih od Posla-
nika i njegovih drugova (Ibn Sa'd: ar-riwiiyiit wa-'l-'ilm, kao
sinonimi), izraz fikh se primjenjuje na samostalno korienje
inteligencije, na odluke o pravnim pitanjima osobnim rasui
vanjem u odsustvu ili u sluaju nepoznavanja tradicionalnog
pravila koji se odnosi na dani sluaj. Rezultat tog neovisnog
razmiljanja je ra'y (rej, miljenje), koji se, katkad, upotreb-
ljavao kao njegov sinonim. U tom smislu, smatra se da su 'tlm
i fikh dvije razliite kvalitete kod teologa. Ukupnost cijele
uenosti definirao je Mudahid u objanjenju Kur'ana,
(II,269): man yu'ta 'l-hikma) kao uenost koja se sastoji od

slijedeih elemenata: al-Qur'{m wa-' l-'ilm wa-' l-fiqh. Harun
ar-Raid daje upute svom namjesniku Hersemi da u neizvjes-
nim sluajevima konsultuje uli 'l-fiqli fz din Allah i uli 'l-'ilm
bi-Kitab Allah.
u tom smislu, 'alim (mno. 'ulama') razlikuje se od faqit:
(mno. fuqaha'), ili kombinacija dviju znanosti kod jedne
osobe izraava se spajanjem ta dva epiteta ili njihovih sino-
nima. Ibn Omar bijae gayyid al-hodit, ali ne gayyid al-
-fiqh; s druge strane, Ibn Abas bijae a'lam, koji postupa po
odlukama prenesenim Predajom, a istodobno afqah (ili
atqafu ra'yin) za nove sluajeve koji se dogaaju i za koje je,
ne mogavi nai nikakav presedan u Predaji, bilo, dakle,
nuno pozvati se na svoj vlastiti sud; isti je sluaj sa Zejdom
ibn Sabitom; Said ibn al-Musajib je [aqih al-fuqaha', s jedne
strane, i 'alim al-ulama', s druge strane.
Meu tabi'unima, bilo je fuqaha' wa 'ulama', to jest onih
koji su bili autoriteti u prenoenju hadisa i atara, isto kao i
onih koji su bili nadleni na podruju fikha i sposobni
donositi osobne presude, fetve. Abu Saur bijae ahad a'im-
mat ad-dunya fiqhan wa 'ilman.
Od poetka razvoja Islama, autoriteti zadueni za pravo-
sue i kontrolu vjerskog ivota bili su obavezni, u veini
sluajeva, oslanjati se na vlastiti rej zbog oskudice zakonodav-
nih tekstova u Kur'anu i odsua presedana. Netko e misliti
da je to bilo potpuno normalno; meutim, ljudi su, prirodno,
bili vrlo zadovoljni kada se presuda mogla, koliko je mogue,
oslanjati na 'ilm. Kada bi Ata ibn Abi Rabah (umro 732)
donio jednu presudu, pitali bi ga: ]e li to od 'ilma ili reja?.
Ako bi bila utemeljena na presedanu (alar), on bi odgovorio
da je od 'ilma. Ali rej, zbog toga, ipak nije bio obezvrijeen;
smatrali su ga jednako zakonitim faktorom u odluci o nekom
pravnom pitanju, a sudbina njegovih zakljuaka bila je da su
se u bliskoj budunosti prihvaali kao odluke starih autori-
teta i da su se, kasnije, smatrali elementom 'ilma. Ve od
poetka, moglo se s njim posluiti kada nije mogao udovoljiti
'ilm. Prema jednoj staroj prii, koja, sigurno, odraava situ-
aciju umajadskog doba, mada ne potjee doista iz doba u koje
je smjetaju, Muavija se obratio Zejdu ibn Sabitu u jednom
pravnom pitanju, u vezi s kojim ni on niti ijedan od Drugova,
kojima ga je on izloio, nisu mogli navesti ni jedan stari dokaz
(fa-lam yugad 'indahu - ili 'indahum - fiha 'ilm); Zejd je
donio presudu koja je poivala samo na njegovom vlastitom
reju. Egipatski kadija traio je miljenje halife Omara II o
pitanju koje nije bilo predvieno Predajom; ovaj mu je
napisao: Do mene nije nita dospjelo o tom predmetu i ja ti,
stoga, doputam da donese odluku prema svom sudu (bi-
ra'yik).
Ovo priznavanje reja, kao vrela prava, nalazi svoj izraz u
uputama koje se pridaju Poslaniku i prvim halifama, a koje
su oni davali funkcionarima slanim u osvojene provincije da
bi u njima dijelili pravdu, te u njihovom odobrenju principa
odluka kojima su podvrgavali suci koje su oni poslali. U
izraenijim verzijama pria, koje su opirno razraene poev
od njihove poetne forme, nalazi se ve izriito spomenut
princip izvoenja, poevi od odluka o slinim sluajevima
(abah, naza'ir), tj. upotreba analogije (kijas) kao metodolo-
kog ublaitelja reja. U istraivanju 'illat a-ar' a, motiva
zakona, i svoenja koje proizlazi iz nejasnih sluajeva na
racionalno stajalite, taj princip poprimio je sustavnu valja-
187
Fikh
nost. Istodobno - vrlo rano se nalazi svjedoanstvo o tome -
jedna vrsta pukog elementa umijeala se u bitna vrela s
obzirom na izvoenje zakona: zamisao o opem obiaju
zajednice (sunna), koji je bio ustanovljen opom suglasnou
(idma) u najirim krugovima vjernika.
Taj obiaj sadravao je znatan broj stranih elemenata. Bilo
je zaista prirodno da pravna, trgovinska i upravna praksa,
koja je vladala u osvojenim provincijama, preivi pod islam-
skom vladavinom, isto kao i stari pravni i trgovaki obiaji
Arapa, te da ih muslimani usvoje u mjeri u kojoj su oni
spojivi sa zahtjevima njihove vjere. Jedan odlomak iz al-
-Baladurija svjedoi da se smatralo normalnim sauvati predi-
slamske pravne ustanove: Abu Jusuf je miljenja da, ukoliko
postoji u jednoj zemlji neka nearapska stara sunna koju Islam
nije ni promijenio ni dokinuo, a za koju se narod ali halifi da
mu je teka, ovaj je nema zbog toga pravo promijeniti; ali su
Malik i a-afii miljenja da je on moe izmijeniti ak i ako je
stara, jer bi on morao (u slinim uvjetima) ukinuti svaku
valjanu sunnu, uvedenu od strane nekog muslimana, a da se
ne govori o onima koje su uveli nevjernici. Na taj nain,
elementi bizantskog rimskog prava (ukljuujui i provinci-
jalno rimsko pravo), talmudskog prava, kanonskog prava
orijentalnih crkvi i sasanidskog perzijskog prava uvukli su se
u islamsko pravo u vrijeme njegovog formiranja. To usvaja-
nje rimskih (i drugih) pravnih zamisli i naela nije se vrilo
izravnim utjecajem jednog pravnog sistema na drugi na
strunoj razini, nego posredstvom nearapa koji su preli na
Islam, a koji su se, izuavanjem heleni stike retorike, upoz-
nali sa prvim pojmovima prava i koji su svoje naine obiaj
nog miljenja uveli u novu vjeru.
Kur'an, sunna, idma i kijas postupno su priznati kao etiri
slubena korijena ili vrela pravne znanosti, kao metodolo-
ki principi iz kojih se zakonito mogu izvui pravna pravila;
kasnije su izrazi fikh i fukaha proirili postupno svoj smisao,
ogranien u poetku na izvoenja koja se ne temelje na
Predaji. Fikh je poeo oznaavati znanost, koja je uskladila i
obuhvatila sve grane znanja koje proistjee iz ta etiri vrela;
isto tako, oni koji su bili znalci u toj znanosti nazvani su
fukaha, tj. pravnici. Fikh se takoer upotrebljavao za oznaa
vanje rezultata izvoenja koja su se dobijala iz vrela pozitiv-
nog prava, ukupnosti izvoenja koja iz njega proizlaze, npr.
wa fz hada 'l-hodit durub min al-fiqh (Mubarrad, Ka-
mil). Arapska vrela sadre brojne prie o uenjacima koji su
'ilm ili sunan rasporedili na poglavlja i otud izvlaili zakljuke
fikha. Govorilo se o Abdalahu ibn al-Mubaraku: dawwan al-
'ilm fz 'l-abwab wa-'l-fiqh (Dahabi) i o Abu Sauru: sannaf
al-kutu b wa farra' 'ala 's-sunan (11,95).
U jo irem smislu, rije fikh oznaavala je vjersku znanost
uope tal-Qur'an wa 'l-fiqli u opreci prema izuavanju
poezije). Rije fuqaha' primjenjivala se, dakle, na one koji su
izuavali vjeru, na teologe (a ne samo na one koji su izuavali
pravo), npr. at-Tabari, Tafszr, XII,73: fuqaha'una wa
maayihuna; a i 112, gdje Abu Ubajd al-Kasim ibn Selam
kae, pozivajui se na objanjenje Abu Ubajda Mamara jedne
rijei iz Kur'ana koje protuslovi tradicionalnom objanjenju:
al-fuqaha' a'lam bi-'t-ta'wzl min hu, [ukaha su nadleniji u
tumaenju nego on (koji nije bio teolog nego samo jeziko-
slovac).
Tradicionalno miljenje islamskih uenjaka see unazad do I
. __ .... _ - - - . . ~
Fikh
poetaka islamskog prava u generaciju Poslanikovih drugova.
Po njemu, medinske halife i neki Drugovi, specijalizirani za
vjersko pravo, poeli su, samostalnim razmiljanjem, izvlaiti
zakljuke iz Kur'ana i Poslanikovih rijei i djela kojih su se
sjeali ili koji su im bili preneseni; njihovi zakljuci bili su,
izriito ili preutno, odobreni od drugih Drugova i tako su se
nametnuli Zajednici; njihovi su nasljednici nastavili isto tako
raditi, a naredna generacija doivjela je utemeljenje kola
vjerskog prava.
Novija historijska istraivanja su, meutim, dokazala da je
islamska pravna znanost nastala potkraj lipoetak 8. stoljea".
U toku najveeg dijela li7. stoljea", islamsko pravo u tehni
kom smislu rijei i, prema tome, islamska pravna znanost nisu
jo postojali. Kao to se to dogodilo u Poslanikovo doba, pravo
kao takvo zateklo se izvan oblasti vjere, te dotle dok nisu
postojali ni vjerski ni moralni prigovori karakteristinim
poslovanjima i nainima postupanja, muslimani su bili ravno-
duni prema tehnikim aspektima prava. Ne samo da je
uveliko preivjelo obiajno pravo Arapa, promijenjeno i dopu-
njeno Kur'anom, nego muslimani, uz to, nisu oklijevali usvo-
jiti pravnu, trgovinsku i upravnu praksu i ustanove osvojenih
zemalja, pa ak i njihove pravne koncepte i naela, ukoliko su
bili spojivi sa zahtjevima novih vjerskih ideja. Medinski halife,
kao najvii upravljai, djelovali su u znatnoj mjeri kao zakono-
davci zajednice, a u tome su ih slijedili i umajadski halife i
njihovi namjesnici; u toku cijelog l. stoljea Islama, upravne i
zakonodavne djelatnosti nisu se mogle odvojiti od islamske
vlade. Umajadski namjesnici, sa svoje strane, imenovali su
prve kadije koji su, svojim presudama, postavili podlogu
onoga to je imalo postati islamsko pravo. Oni su sudili kako
su mislili da je dobro ili prema svome pravednom miljenju
(rej), oslanjajui se na obiajnu praksu i upravne propise,
drei se slova i duha Kur'ana, kao i drugih priznatih vjerskih
normi. Uslijedio je takav razvoj u kojem uloga, koju su igrale
prve muslimanske kadije u stvaranju islamskog prava, nije
bila priznata od strane islamske pravne znanosti.
Tek pred kraj lipoetak 8. stoljea" susreu se prvi stru
njaci u vjerskom pravu, ija se djelatnost moe smatrati
historijskom, posebno Ibrahim an-Nahai u Kufi, Said ibn al-
-Musajib i njegovi suvremenici u Medini. Bili su to poboni
ljudi, koje je njihova vjerska revnost potakla sa istrae iz
islamskog ugla, samostalno ili u raspravama sa prijateljima
istog duha, sve grane aktivnosti tog doba, ukljuujui i
podruje prava, kako bi ga proeli vjerskim i etikim ide-
jama, te izgradili, individualnim razmiljanjem (re), istihsan,
idtihad), islamski nain ivota. Njihovo razmiljanje pred-
stavlja poetke islamske pravne znanosti. Ona se nije razvila
poev od postojeeg islamskog prava, ve je stvorila islamsko
pravo prilagoujui, mijenjajui ili odbacujui puku i
upravnu praksu umajadske epohe. Brojni lanovi te grupe,
kao npr. Reda i Abu Kilaba, bili su prisni prijatelji umajad-
skih halifa posljednje decenije li7. stoljea", te su se kadije
poele i sve vie i vie regrutirati meu njima.
S vremenom, kako su te grupe pobonih strunjaka
postale brojnije i stekle vie povezanosti, dale su se na
stvaranje, poevi od prvih decenija 2/8. stoljea", starih
pravnih kola, od kojih dosta dobro poznajemo one iz Kufe,
Medine i Sirije. Razlike, koje su ih razdvajale, dolazile su,
ponajprije, od geografskih faktora, kao i od razlika socijalnog
_ _ _ _.
stanja, obiajnog prava i prakse, ali nisu imale za izvor
osjetan nesklad u pogledu principa i metoda. Veliki centar
islamske pravne znanosti, roene krajem li7. st. * i u toku 2/
8. st.*, bio je Irak; utjecaji uenja jedne kole na uenje druge
vrili su se skoro stalno iz Iraka u Hidaz, a razvoj uenja
kole u Medini esto je bio nadmaen razvojem kole u Kufi.
Te su stare kole dijelile ne samo znatan zajedniki temelj
uenja, nego i kostur pravne teorije, ija je glavna ideja bila
ideja ive tradicije kole. Ta ideja vladala je itavim razvo-
jem islamske pravne znanosti u toku cijelog 2/8. stoljea". S
vremenom, ona se pojavila kao sunna ili praksa ('amal), tj.
idealna praksa, kakva je morala biti, ili tano ustanovljen
presedan (sunna mddiya) ili stara praksa (amr qadim).
Istodobno, ona je predstavljena sporazumom igmii", al-amr
al-mugtama' 'alayh), uenjem zajednikim veini reprezenta-
tivnih vjerskih uenjaka svakog od ovih centara. U poetku
je iva tradicija starih kola bila bezimena, vrijedilo je pros-
jeno miljenje njihovih predstavnika, a ne pojedinana ue
nja najuglednijih uenjaka. Meutim, od prvih decenija 2/8.
stoljea" poeli su je prikazivati ranijom i pripisivati nekim
od velikih osobnosti prolosti. Najstariji strunjaci, kao
Ibrahim an-Nahai, davali su samo svoja miljenja o pita-
njima obreda i, moda, slinim problemima koji se odnose
izravno na vjeru, o pitanjima savjesti u pogledu zakonite
milostinje, vjenanja, rastava, itd., a tehnika pravna pitanja
pojavila su se tek na stupnju razvoja uenja kojeg predstav-
lja nauka Hamada ibn Abi Sulejmana (umro 738). Po jed-
nom knjievnom obiaju, koji je bio posebno obljubljen u
Iraku, uenjaci su imali naviku da svoja vlastita uenja
stavljaju pod okrilje svojih uitelja. Tako je najvei dio
Kiuib al-Azara Abu Jusufa i Kuab al-Azara a-ejbanija
predstavljen kao djelo Abu Hanife, od ('an) Hamada,
od: Ibrahima. Medinei su isto to radili i pripisali su svoj
vlastiti nauk izvjesnom broju starih autoriteta umrlih
posljednjih godina 1. st. ili prvih godina 2. st. po Hidri, od
kojih su sedmorica kasnije izabrani da tvore grupu zvanu
sedarn pravnika Medine (fuqahii' al-Madzna as-sab'a:
Said ibn al-Musajib, Urva ibn az-Zubeir, Abu Bekr ibn
Abderahman, Ubajdalah ibn Abdalah ibn Utba, Harida ibn
Zejd ibn Sabit, Sulejman ibn [esar i al-Kasim ibn Muhamed
ibn Abi Bekr). Prenoenje pravnog uenja u Hidaz navodi
se priblino u isto vrijeme kad i u Irak, sa az-Zuhrijem
(umro 742), i njegovim uenikom Rebiom ibn Abi Abderah-
manom za Medinu, a sa Ataom ibn Abi Rabahorn za Meku.
U isto vrijeme kada se uenje kole iz Kufe pripisivalo
Ibrahimu an-Nahaiju, slina cjelina uenja izravno se vezi-
vala za poetke Islama u Kufi, tako to se pripisala Ibn
Mesudu, Poslanikovom drugu, koji se bio nastanio u tom
gradu; i Ibrahim an-Nahai je bio glavnim prenositeljem tog
uenja. Na isti nain, drugi jedan Poslanikov drug Abdalah
ibn Abas postao je istoimenik kole u Meki; kola u Medini
uglavnom se, od Poslanikovih drugova, pozivala na halifu
Omara i njegovog sina Abdalaha Omara. Druga etapa u
istraivanju vrstog teorijskog osnova uenja starih kola
prela je u Irak, na poetku 2. st. po Hidri, prijenosom
izraza Poslanikova sunac iz njegovog politikog i teolokog
konteksta u pravni kontekst i njegovim poistovjeivanjem sa
'" Vidi napomenu na stranici 13.
---.1L _
188

Sunom, idealnom praksom lokalne zajednice i odgovarajuim
uenjem njezinih uenjaka. Taj izraz, kojeg je kola u Siriji
ponovno prihvatila, izraavao je vezu kojom je praksa musli- ;
mana nastavila Poslanikovu praksu, ali, ipak, nije podrazu- ,
mijevala postojanje pozitivne informacije u obliku predaie-
(!Jadit), koja dokazuje da je Poslanik ustanovio ili odo-
brio tu praksu svojim rijeima ili svojim djelima.
Nije trebalo dugo ekati pokrete protivne miljenjima koja
je izraavala veina u starim kolama. U Kufi, gdje je Ibn
Mesud postao istoimenik kole, uenja koja su se istakla u
odnosu na nju i koja nisu okupila koherentno miljenje
nijedne grupe, redovito su se pripisivale halifi Aliju koji je
dobio svoje glavno stanite u Kufi, i to zaista ne zbog neke,
nepostojee, sklonosti za iizam, nego zato to je ime Alija
predstavljalo jednak ili moda ak vei autoritet od Ibn
Mesudovog. Ta miljenja, openito, nisu prevagnula u koli
u Kufi, ali su u Medini odgovarajua uenja uspjela da budu
iroko priznata. Suprotno opoziciji iz Kufe, ova medinska je
ve odravala djelatnost tradicionista. Pokret tradicionista
(ahl al-badu) najznaajniji je dogaaj u historiji islamske
pravne znanosti u 2/8 st."; on se suprotstavio ivoj tradiciji
starih kola koje su se uglavnom temeljile na reju, autoritetu
pojedinanih predaja (hadis) Poslanika, koje su njegovi sljed-
benici stavili u opticaj u rastuem broju. Po tradicionistima,
fikh se mora iskljuivo temeljiti na predajama Poslanika
kojemu su pripisivali sljedee rijei: Sretan je ovjek koji
slua moje rijei, pamti ih, pridrava ih se i prenosi ih; mnogi
prenositelj fihha nije i sam Jakih, a mnogi prenosi Jikh
nekome tko je bolji Jakih od njega.
Tradicionista je bio u svim velikim islamskim centrima,
gdje su oni formirali grupe koje su se suprotstavljale lokalnim
pravnim kolama, imajui, uza sve, s njima veze, a najvei
dio 2/8. stoljea" ispunjen je raspravama koje su oni vodili sa
starim kolama. Ali stare kole zaista se nisu mogle obraniti
od plime predaja; one su morale izraziti svoja vlastita uenja
u obliku predaja i morale su sve vie i vie uvaiti predaje
koje su isticali njihovi neprijatelji, tako da su veliki pravci i
brojni detalji islamske pravne znanosti bili utemeljeni u formi
predaje. Kasniji islamski uenjaci koji su, po prirodi stvari,
bili nesposobni prihvatiti takvu temeljnu promjenu u osno-
vama islamskog pravnog miljenja, predstavljali su tu borbu
kao borbu izmeu ahl ai-hodit i nestvarne grupe a$-
hab ar-ra'y. Tradicionisti 3/9. stoljea" napali su Iraane i
kolu Abu Hanife s posebnom estinom i optuivali ih for-
mulom ara'ayta to misli o ... , pretpostavljajui ... , jer su
je smatrali karakteristinom za kazuistiku svojstvenu skupini
ashb ar-ra'y.
Literarna proizvodnja islamske pravne znanosti poela je
otprilike polovicom 2/8. stoljea" (zbornik Magmi!' al-fiqh,
pripisan iitskom pretendentu Zejdu ibn Aliju, koji je umro
740. god., mada datumom stariji, nije autentian) i od tada se
moe slijediti korak po korak njezin razvoj od uenjaka do
uenjaka. to se tie Iraka, a posebno Kufe, uzastopne etape
predstavljene su, prema Hamadu (umro 738), svaka za se,
uenjima Ibn Abi Lejle (umro 765), Abu Hanife (umro 767),
Abu Jusufa (umro 798) i a-ejbanija (umro 805). Postrance
od uenja predstavljenog isnadom: Abu Hanife<Hamad<
Ibrahim, nalazi se drugi uenjak iz Kufe, Sufjan as-Sauri I
(aI-Tawrl, umro 778); njegova uenja poznata su preko_J
189
Fikh
fI
djela Kitiib i/JtiliiJ al-fuqaha' od at-Tabarija (umro 923),
koje takoer sadri obavjetenja o drugim starim pravnicima.
Sirijac Avzai (umro 774) predstavnik je arhaikog tipa ue-
nja, koje nas vodi unazad vrlo blizu poecima islamske
pravne znanosti. Malik ibn Enes (umro 795) elio je u svom
djelu Muwatta' izloiti prosjeno uenje medinske kole
njegovog vremena. U knjizi Mudawwana od Sahnuna (umro
854) nalaze se brojna obavjetenja o miljenjima samog
Malika, njegovog uenika Ibn al-Kasima (umro 806) i starijih
autoriteta iz Medine.
A-afii (umro 820) pripadao je u poetku koli u Medini,
ali je usvojio tezu tradicionista o nadmoi predaja koje pot-
jeu od Poslanika, poistovjeujui njihov sadraj sa Sunom, te
ju je branio uputajui se u otre rasprave sa sljedbenicima
starih kola; izradio je na njezinoj osnovi novo uenje, kojim
se odvojio od kontinuiteta uenja starih kola i, sa Risiilom,
napisao je prvu raspravu o metodu pravnog rasuivanja, to
ga je uinilo utemeljiteljem znanosti o usid al-fiqhu;
(suprotno usui-u, korijenima ili vrelima pravne spoznaje,
nazvalo se Juru', mno. odJar', grana, ukupnost praktinih
pravila koja iz njega proizlaze; najstarije djelo koje obrauje
samo Juru', te koje postoji i predoava se u pounom obliku je
Kitiib al-asl a-ejbanija). Spisi a-afiiia, najveim dijelom
napisani u formi dijaloga sa neimenovanim protivnicima, a
od kojih su veinu njegovi uenici sabrali u zbirku pod
naslovom Kitab al-umm, znaajno su vrelo za historiju islam-
ske pravne znanosti u 2/8. stoljeu". A-afii nije bio obini
tradicionist; naprotiv, alio je zbog neispravnosti rasuivanja
tradicionista, a sam je svoje povjerenje u Poslanikove predaje
popratio sistematinim razmiljanjem (' aql, ma' qul) izvan-
redne kvalitete, koje iskljuuje rej i istihsan, a inzistira na
strogom kijasu. Dogodilo se, meutim, da su neki njegovi
uenici, posebno Ahmed ibn Hanbal (umro 855), stavili
naglasak na tradicionistiki element u njegovom uenju i
izveli svoj pravni nauk jedino iz predaja, iskljuujui, koliko
god su to mogli, individualno razmiljanje. Taj zazor prema
izvlaenju zakljuaka utemeljio je u principu Davud ibn
Halaf (umro 884), zvani az-Zahiri, jer se oslanjao samo na
doslovni smisao (zahir) Kur'ana i Hadisa, a odbacio je ne
samo rej i istihsan, nego i razmiljanje pomou kijasa.
Oko polovice 2/8. stoljea*, unutar starih pravnih kola,
poele su se stvarati grupe ili kruoci oko nekih uitelja, kao
to su uenici Abu Hanife u krilu kole u Kufi i uenici
Malika u krilu kole u Medini. Ovom procesu je ilo na ruku
vie imbenika i, sredinom 3/9. stoljea", stare pravne kole
su se pretvorile u osobne kole koje nisu vie odravale ivu
tradiciju jednoga grada, nego uenje jednog uitelja ili njego-
vih uenika. Tako se veina onih koji su inili kolu u Kufi
pretvorila u kolu hanefita, druga grupa uenjaka postala je
kola Sufjana as-Saurija, stara medinska kola - kola mali-
kita, a stara sirijska kola - kola al-Avzaija. Mada je a-afii
odbacio svaku namjeru da osnuje kolu, njegovi uenici,
budui da nisu bili ni istinski tradicionisti ni pripadnici neke
druge kole, postali su njegovi vlastiti sljedbenici, a pokret s
uenjem, kojeg je on osnovao, bio je uvijek poznat pod
imenom afiitske kole. kola pravnog miljenja, koju je
stvorio Ahmed ibn Hanbal, takoer je postala slavna pod
* Vidi napomenu na stranici 13.
Fikh
imenom hanbalitske kole; ta kola nije nikada apsorbirala
pokret iz kojeg je nastala, pokret tradicionista, tako potpuno
kao to su hanefitska i malikitska kola apsorbirale one koji
su im prethodili. Uenici Davuda ibn Halafa az-Zahirija
osnovali su jedinu pravnu kolu, ije je ime Zahiriyya bilo
posueno od jednog principa pravne teorije. Te pravne kole,
kao i druge koje su se kasnije stvarale (kao to je kratkotrajna ljaju kao branitelji Islama, priznavajui islamsko pravo poua-
kola koju je osnovao at-Tabari), zvale su se medhib
(mno. od madhab, mezheb, nain miljenja, uvjerenje), normu Islama, te se laaju provoenja njihovog uenja u djelo.
Samo etiri od njih su ostale na ivotu u pravovjernom
Islamu nakon priblino 1300. god.: to su hanefitska, malikit-
ska, afiitska i hanbalitska kola; one su smatrane, i uza-
jamno su se smatrale, onim kolama koje predstavljaju jed-
nako valjana tumaenja islamskog vjerskog prava, meu
kojima vjernici mogu birati. Usprkos razliitih vrela njihovih
uenja, pravovjerne pravne kole su imale istu pravnu teoriju
koja se nametnula u 3/9. stoljeu* i koja je usvojila a-afiijev imenovali halife; morali su to biti strunjaci za vjersko pravo
princip (i tradicionista) apsolutnog autoriteta Poslanikovih
predaja kao jedinog elementa Sune, ali je njegovu praktinu
primjenu uinila podlonom sporazumu uenjaka. Teorija
usiil al-fiqha je, dakle, od malog izravnog znaenja za
pozitivna uenja pravnih kola. Od sredine 3/9. stoljea*,
poela je osvajati teren ideja da su se samo veliki uenjaci
prolosti imali pravo upustiti u samostalno zakljuivanje
(idtihad), a u 4/10. stoljeu* malo po malo se sam od sebe
ustanovio sporazum u pravovjernom Islamu, u svrhu ograni-
avanja svake budue djelatnosti na objanjavanju, primjeni
i, najvie, tumaenju uenja takvog kakvo se bilo utvrdilo
jedanput za uvijek (taqlidi. Ovo je podrazumijevalo obavezu
da se prikljui nekoj od postojeih kola. ak i pod zakonom
taqlida, islamskoj pravnoj znanosti nisu nedostajala oitova-
nja originalnog miljenja, u emu su se razliite kole nat je-
cale i utjecale jedna na drugu. Ali to se originalno miljenje
moglo slobodno izraziti samo u apstraktnim sustavnim kon-
strukcijama koje nisu djelovale ni na ustanovljeno uenje o
pozitivnom pravu ni na teoriju usui al-fiqha. U ivotu se,
meutim, neprestano javljao novi skup injenica i strunjaci
su ih morali rjeavati tradicionalnim sredstvima pravne zna-
nosti; jedna takva odluka naziva se fatwii (fetva), a uenjak
koji donosi fetvu zvao se muftija. Jedno priznate kao
ispravne po opem miljenju uenjaka, odluke muftije posta-
jale su sastavni dio uenja svake kole. Djelatnost muftija je
bitno istog ranga, mada se vri u drugim uvjetima, kao i
djelatnost prvih strunjaka za vjersko pravo.
Pravna uenja haridita i iita, koja su se odvojila od
pravovjerne ili sunitske veine, iz politikih razloga, sredi-
nom 1. stoljea Islama (oko 660. n.e.), razlikuju se od
sunitskih uenja na pitanju voe zajednice i na pitanjima
usula koja iz toga proistjeu, ali se na drugim pitanjima ne
razlikuju vie od pravovjernih kola nego to se one razlikuju
izmeu sebe. Ne treba iz toga zakljuiti da su zajednike
karakteristike u hariditskom, iitskom i sunitskom pravu
starije od rascjepa koji dijele islamsku zajednicu u 1. st. po
Hidri. U toku duljeg perioda, a posebno u toku 2/8. i 3/9.
stoljea*, te stare sekte ostale su u doticaju sa sunitima,
dovoljno bliskom da mogu usvojiti uenja, koja su se razvijala
u k..rilu pravovjernih pravnih kola, uvo.dei .u. njih samo
povrne izmjene koje su izraavale njihove vlastite politike
dogmatske stavove. Neka uenja, koja sama po ~bi nis~omenu_na stranici 13
nuno ni iitska ni sunitska, sluajno su postala karakteri-
stina za iitsko pravo nasuprot sunitskom.
Kada su Abasidi 750. god. oborili Umajade, islamska
pravna znanost, koja je jo uvijek u periodu formiranja,
poprimila je svoje bitne karakteristike. Radi politike dinastije i
da bi se razlikovali od svojih prethodnika, Abasidi se postav-
vano od strane pobonih strunjaka kao jedinu zakonitu
Jedni za drugim, oni privlae strunjake za vjersko pravo na
svoj dvor i smatraju pitanjem asti posavjetovati se s njima o
problemima koji su bili u njihovoj nadlenosti. Upravo je, na
molbu halife Haruna ar-Raida, Abu Jusuf napisao svoj Kitiib
al-hariig, dugu raspravu o javnim financijama, porezima,
kaznenom pravu i drugim slinim predmetima. Kadije, koje
su, pod Umajadima, imenovali namjesnici, sada su izravno
koji primjenjuju Sveti zakon bez ikakvog uplitanja namjes-
nika. Ali to nastojanje da se idealno uenje provede u praksu u
obliku koji su mu dali strunjaci bilo je kratkog vijeka. Prvi
strunjaci, koji su formirali svoje uenje ne na osnovu inje-
nica narodne i upravne prakse Umajada nego u izvjesnoj
suprotnosti s njom, ili su ispred stvarnosti, te su sada prvi
Abasidi i njihovi vjerski savjetnici postali nesposobni pridobiti
itavo drutvo da ih slijedi. Kadije, potpuno samostalni, kako
su to teorijski bili, morali su se oslanjati na politike autoritete
u izvrenju svojih presuda, a kako su bili vezani formalnim
pravilima islamskog dokaznog postupka, uskoro se pokazala
njihova nesposobnost da pretresaju kaznene sluajeve, te se
redarstvo doepalo najveeg dijela kaznenog pravosua.
Upravno Postupanie po albama dovelo je vrlo brzo do
stvaranja slubenih sudova na albe koji su, samim svojim
postojanjem, dokazali poraz znatnog dijela graanskog pravo-
sua kojeg su takoer krojili kadije. Upravo tako se stvorilo
dvostruko pravosue i taj se sustav proirio u veinu islamskih
zemalja; kompetencija sudova kadija svedena je na sluajeve iz
obiteljskog, nasljednog prava ivakufa.
Eto to je jedan aspekt napetosti izmeu teorije i prakse,
izmeu pravne znanosti i obiajnog prava, koja je postojala u
islamskom vjerskom pravu od njegovog nastanka. Najznaaj-
niji napor da se ispuni taj bezdan i, za neko vrijeme, najuspje-
liji od strane jedne drave koja je dostigla visok stupanj
materijalne civilizacije, ostvarilo je Osmansko Carstvo.
Islamska pravna znanost, sa svoje strane, uzela je u obzir
praksu koju nije mogla svladati i nastojala ju je bar kontroli-
rati i urediti propisima u djelima u domenu' amala, hiyala i
uriua, koji ine vanu granu pravne literature.
Do poetka abasidske epohe, islamska pravna znanost
doivjela je prilagoavanje i porast, ali je, od tog trenutka,
postajala sve krua i poprimala svoj konaan oblik. Ta
temeljna tvrdoa pomogla joj je ouvati svoju stabilnost kroz
stoljea koja su doivjela slabljenje politikih ustanova
Islama. Uzeta u cjelini, ona odraava drutveno i ekonomsko
stanje s poetka abasidske epohe i u skladu je s njom. Ako je I
malo po malo izgubila doticaj s razvojem drave i drutva,
napokon je stekla vie moi nad duhovima muslimana, a da I
nije izgubila utjecaj nad njihovim tijelima. Fikh je uenje o
_
_
190

dunosti, tumaenje vjerskog ideala, ne od strane zakonoda-
vaca, nego uenjaka, a poznati prirunici raznih kola nisu
zakonici u zapadnom smislu rijei. Islamsko pravo je pravo
pravnika u pravom smislu, a islamska pravna znanost nije
nastala od nekog postojeeg zakona, ve je ona ta koja ga je
stvorila.
U britanskoj Indiji i u francuskom Aliru, islamska pravna
znanost, koja se, u to doba, stopila sa zapadnim pravnim
miljenjem i pod utjecajem zapadnog zakonodavstva, stvorila
je anglo-islamsko pravo i alirsko islamsko pravo, koja su, oba,
bili postali samostalni pravni sustavi. Tek je u 20. st. islamski
modernizam, potpuno usvajajui postavku da Islam, kao vje-
ra, mora takoer upravljati oblau prava, negirao valjanost
tradicionalne islamske pravne znanosti. U izvjesnom broju
islamskih zemalja, pod utjecajem modernih ustavnih i dru-
tvenih ideja, brojne ustanove islamskog prava preoblikovane
su laikim zakonodavstvom i katkad tako preobraene da se
vie ne mogu prepoznati. Vie nego jedno, pravnici su pripre-
mili, poticali i usmjeravali novo zakonodavstvo. S druge
strane, bio je stvoren projekt da se iz glavnih formalnih princi-
pa, koje su izradili prvi islamski pravnici, izvede novo moder-
no pravo. Ove su dvije tenje nadahnute eljom da se stara
pravna znanost Islama zamijeni novom islamskom pravnom
znanou.
I K R (mno. ajkar), misao, razmiljanje. Kur'anski tekst
F koristi 2. i 5. vrstu od korijena jkr, da potakne ovjeka
razmiljati, U rjeniku filozofije, teologije, masdar fikr
oznaava zbiljsku umnu sposobnost misliti, razmiljajui o
predmetu poimanja. Razlikuje se od idrha, umne sposobno-
sti primanja, opaanja, percepcije. Rezultat primjene fikra
izraava se imenicom u jednini fikra.
U mistici, fikr se obino stavlja usporedo sa zikrom, spo-
minjanjem. Onda se fikr moe prevesti sa razrniljanje ili
meditacija, U vrenju fikra, sufija, usredotoen na vjersku
temu, razmilja prema redu ideja ili nizu podsjeanja koje
on pounutranjuje i oivljava; u zikru, usredotoen na prisje-
anu temu - openito neko boansko ime - on puta da se
polje njegove svijesti poniti u toj temi: odatle vanost koja
se daje tehnici ponavljanja, najprije usmeno, a onda unu-
tranje. Kao primjer fikra mogu se uzeti razrniljanja al-
-Halada o Poslanikovom nonorn putovanju: i usponu
(mi'rag) ili o susretu Muse (Mojsija) i Iblisa. Naao bi se
drugi izraz u ispitivanju savjesti (hisab), koje je hvalio
al-Muhasibi.
Problem vrijednosti fikra i zikra postavio se sufijama od
prvih stoljea. Al-Hasan al-Basri ustrajavao je nafikru. On je,
kae on, ogledalo koje ini da ovjek vidi ono to ima dobrog
i ono to ima zlog. Mutaziliti, kararniti i imamiti pouavaju
da razmiljanje treba prethoditi pribjegavanju sam'u, tj. auto-
ritetu Svete knjige ili predaja: odatle, po njima, prvenstvo
fikra nad zikrom.
Al-Halad ih ne dijeli: on oboje smatra opravdanim pute-
vima, kao one koji trebaju voditi cilju, ali pod uvjetom da se
inicirani ('arif) ne odaje svome postupku kao nekom cilju
po sebi. U tekstu slavnom po razmiljanju o miradu, on
govori o vrtu zikra kojeg je Muhammed posjetio, a da nije
zalutao, i o oplovljavanju [ikra koje je slijedio, a da nije
otiao predaleko.
191
Filozofija
Al-Halad je, ipak, ini se dao prednost fikru nad zikrom.
Neki tekstovi idu u tom smislu. Ali je oito da u njimafikr ne
iskazuje jedino diskurzivno razmilianje, rad duha na nain
ljudskog postupanja, koji se razlikuje od pasivnog predava-
nja molitvi. Fikr se razlikuje i od hadsa, kao to se razmilja-
nje razlikuje od umnog bljeska ili intuicije. Ali u Iblisovom
odgovoru Musi, Kitab ai-Taioasin suprotstavlja pojam al-
-fikra zikru: 0 Musa, ista misao (fikra) nema potrebe da se
podsjea (zikr). Plodovi zikra, kako objanjava al-Kalabadi,
su uici za duu, dok misli (ajkar) upravljaju upuenog ka
jedinom boanskom velianstvu, strahu punom potovanja
prema Bogu, Njegovim naklonostima i Njegovim darovima.
Zikr se obraa osjetilnim organima (jezik, srce tijela), a fikr
samo umnom usredotoenju. Zikrom i njegovim ritmikim
korienjem usmenih molitvi, sufija postie jedno za drugim
duhovna (subjektivna) stanja tahuxil); fikr tei da ovjeka
dovede do iskustvene spoznaje transcendentalnih istina.
Ali, kasnije, utvrdilo se prvenstvo zikra nad fikrom. Zazi-
ralo se od varki koje moe izazvati put fikra: jedni, ve je
govorio Hai Nisai (9. st.), mnogo umuju, pa ak tvrde da
na ovom svijetu uivaju od duhovnog ivota Bojeg, anela i
poslanika, te da se goste sa hurijama; dok zikr, ako se obraa
osjetilnim organima, skida bar sa duha sve ono to nije
objekat podsjeanja. Ostaje da se na gnostike zanose nosi-
laca zoahdat al-uniguda (jednoe Boje) moe gledati kao
na posljedice fikra, gdje upotreba tipiziranih simbola zamje-
njuje proces diskurzivnog razmiljanja.
ILO Z O F IJ A (a. falsafa). Pod oznakom falsafa razumije
F se islamska filozofija nastala pod utjecajem grke filozofi-
je i u suprotstavljanju njoj. A, pored te, dolaze u pitanje jo i
druga nastojanja, koja su u to vrijeme vladala, gradila sliku
svijeta ili, bar, obraivala pitanja pogleda na svijet i, stoga,
bila filozofska. A to vrijedi, ponajprije, za spekulativno-
-teoloku struju. Cilj joj je bio vjerske stavove Islama uzdii
na viu duhovnu razinu, te dovesti u sklad sa zahtjevima
suvremenih znanja. Jedni su se na iri nain postavljali spram
novih ideja (liberalni), a drugi su bili u tome stroiji (pravov-
jerni). Prvi su, u neplanskoj urbi i bez temeljitog izuavanja
novog, bili nekritini spram stranog znanja, tako da su
islamske pretpostavke skoro potpuno odstranili. Tako je an-
-Nazam oko 845. god. stvorio vrlo arolik sustav, koji je u
glavnoj stvari podsjeao na Anaksagorin. Muamar je oko 850.
god. slijedio indijske ideje, a Abu Haim (u. 933. god.)
razvija, slijedei, moda, takoer indijske misli, svoju teoriju
modusa. Samanidi su razvili u Perziji poznavanje indijske
spekulacije i skepticizma. Neosjetno se plovilo u koloteinu
krivovjerja, sve dok oko 900. god. situaciju kao munja nije
obasjala apostazija ar-Ravendija (u. 915). A onda se zapovije-
dilo: Nazad k pravovjerjul AI-Aari (u. 935) se odvojio od
ve smotrenijeg mutazilita al-Dubbaija. On ponovo pretpo-
stavlja realna svojstva u Bogu pored biti, nadalje Boje
izravno djelovanje i stvaranje u odnosu na sve to je izvan
Njega (poricanje prirodne uzronosti, budui da ona ograni-
ava Boju mo), ak na ljudsko djelovanje (predodreenje,
poricanje ljudske slobode.) Stvorenje na moe nita realnog
prouzroiti (okazionalizam). Taj pravac, koji je starim pra-
vovjernim bio jo suvie liberalan, poistovjetio se tokom
vremena s pravovjerjem. Iz njega su potekli al-Bakilani (u.
Filozofija
1-------- ---------
I 1012), al-Isfaraini (u. 1027), al-Duvejni (u. 1085) i al-Gazali.
Kasniji pisci, kao al-Idi (u. 1355), al-Durdani itd. pribra-
jaju mu se. Basra je branila istorodnost stvari protiv Bagdada,
gdje je al-Kabi zastupao raznorodnost stvari, indijsko uenje.
Jo dugo kasnije djelovali su utjecaji te kole.
D~ bi se ocijenilo znaenje islamske filozofije, mora se poi
od nedostataka aristotelskog sustava. Aristotel je bio nenad-
maan u preciziranju pojedinih pojmova. Ali veliajno sabira-
nje cijele slike svijeta pod jedinstvene pojmove nije mu
uspjelo. Cjelina svijeta nije svedena na jednu jedinstvenu
osnovu. Vjeita materija stoji dualistiki naspram Boga. Za
kritiku spoznajnu teoriju postoje zaeci, ali su presjeeni
snanim realistikim stremljenjima. Odakle potjeu oblici?
Bog je ista inteligencija. Nedostaje mu ono voluntaristiko.
Kao predmet ljubavi kree on Svemir, a ne kao causa effici-
ens. K tome, on se ne osvre na pojedinane stvari - nefilo-
zofski deizam. Tu sad, po novoplatonikom uzoru, otpoinje
muslimanska filozofija. Snana misao o kontingenciji saima
jedinstveno ukupnost zbiljskog. Ona je svjetlo koje obasjava
pojedine probleme i omoguuje da ih se promatra s najviih
gledita. U stvarima svijeta potpuno je razliito bit i bie.
Oboje nisu unutranje i nuno povezani. Bie, dakle, mora
stvarima biti podareno od nekog Bitno postojeeg, te im
stalno odravano. Cjelina svijeta je tok bia, koji se, izvirui
iz nepresunog vrela, prostire na sve ono izvan Boga. Ta se
misao provlai kroz svu povijest islamske filozofije sve do u
nova doba, te biva uvijek iznova i jasnije formulirana i
razraivana. Samo je jedan nije razumio: Ibn Rud (Aver-
roes).
Druga strana islamske filozofije dana je putem religiozne
vjere njezinih zastupnika. Ti su poput stijene vrsto uvjereni
u to da je Islam najsavrenija objava Boja. Poslanik sagleda u
nadnaravnom obasjanju i viziji boanske istine koje nisu umu
dostupne i prenosi ih ljudima. Filozof spoznaje svojim slabim
prirodnim razumom dio tih istina i to u savrenom skladu s
kur'anskorn Objavom. Filozof nastupa, stoga, kao zastupnik
Islama.
Krivulja grkog pravca unutar islamske filozofije priprav-
ljena je od prevoditelja odgovarajuih izvornih spisa i uve-
dena od al-Kindija (u. oko 873) i al-Farabiia (u. 950). Obojica
predstavljaju enciklopedijsko znanje, ali su uglavnom poznati
kao logiari. Kod al-Farabija se ve nalaze sve one temeljne
linije, koje je Ibn Sina (Avicenna, u. 1037. god.), kasnije
izgradio u svoj golemi sustav. Temeljni pojam, koji se pro-
vlai kroz cijelu islamsku filozofiju i znai saimanje ukupno-
sti zbiljskog pod sveobuhvatnu ideju, pojam je kontingencije,
tj. u svim stvarima izvan Boga bit je realno razliita od bia.
Ako one, dakle, trebaju dospjeti do postojanja onda moraju
bie, zbiljnost dobiti, i to od jednog takvog agensa koji isto
posjeduje na temelju svoje biti (po sebi i za sebe). Bog je,
prema tome, iz sebe nuno i bitno Postojee, vrelo bia
svemira, iz kojeg ernpiriki svijet istjee kao tok bia. Koliko
je bio taj pojam znaajan, vidi se iz toga da se iz njega razvila
mistika intuicija. Ona cjelokupnu zbilju svijeta shvaa u
panteistikoj prenapetosti kao modifikacije jednog supstanci-
jalnog Postojeeg, Boga. Slino je, nadalje, uenje o trenuta
nosti akcidentalnog bia, koje je vladalo cijelom islamskom
teologijom, te koje se izgradilo pod indijskim utjecajima
(akcidencije gube bie u svakom trenutku, da bi ga odmah
192
ponovo dobile od Boga, Prabitka) i o prigotovliivosti
neprigotovliivosti (liberalno-teoloka ideja) biti. Ove biti
predstavljaju, u drugom sluaju, samostalnu veliinu, koja
bie dobija od vrela bia.
Kroz cijeli svemir provlai se uzrona zakonitost, koja
vlada svim, koja beziznimno funkcionira, a koja odreuje
svaku mogunost, ako prelazi u zbiljnost, ukljuujui ljud-
sku tzv. slobodnu volju. Sve je, dakle, nuno, Boansko po
sebi, kontingentno, stvoreno od drugog. Ljudski duh raz-
vija se od isto materijalnog ka habitus primorum principi-
orum, ka jednom, koji aktualno misli i posjeduje spoznaje, a
koji pojmove dobija iz za sebe aktivnog duha, koji vlada
sferama svijeta. U tome je ve sadrano uenje ouniversale
ante rem (u nebeskom svijetu), in re (u osjetilnom svijetu) i
post rem (u naem duhu), koje je dalje izgradio Ibn Sina
(Avicenna). Putem posebnog boanskog nadahnua i spoja s
viim aneoskim svijetom i Knjigom sudbine postie ljudski
duh stupnjeve poslanikog duha koji su nedostini prirod-
nim snagama. Taj sagleda tajne koje premauju ljudski
razum i spoznaje ih bez zablude kada ih prenosi ljudima i u
osjetilnim slikama u Kur'anu. U materijalnoj ljuturi sadri
Kur'an, dakle, najviu nepogreivu mudrost. Podruja pri-
rodnog su razliita ne samo po stupnju, nego i bitno i po
redu bia. Vjera i znanje nalaze se u najsavrenijem skladu,
time to je pogreivo ljudsko spoznavanje podreeno
boanskom koje se nalazi u Kur'anu. Popularno-filozofska
kola, koja u nekim takama odstupa od tih linija u korist
pitagorejskih umovanja, jesu ista braa (oko 970) u
Basri.
Nakon to je ibn Sina (Avicenna) ukupnost grke znanosti
s genijalnim daljnjim stvaranjem na lako shvatljiv nain
prikazao islamskom kulturnom svijetu, moglo se prijei na to
da se taj sustav u pojedinosti izgradi i dotjera odnosno
preinai i da se kao cjelina prilagodi za Islam. Da bi se
razumio taj daljnji razvitak, treba imati u vidu nedostatke
Ibn Sininog sustava. l) Najbitnija temeljna misao sadri
nejasnou. Kontingencija stvari shvaa se kao realna razno-
vrsnost biti i bia. Bie treba pristupiti biti izvana. Ali bit
sad nije realna bez bia, ne moe, dakle, sluiti kao nosilac
prihvaenog principa neeg realnog. Ona razmiljanja, koja
su tu pojasnila i prekoraila dualizam, a da nisu ispustila
misao o kontingenciji, mora se oznaiti bitnim daljnjim
stvaranjem islamskog sustava, jer ona pogaaju najdublju
jezgru istog (Suhravardi, Mula Sadra, irazi, u. 1640).
2) Ibn Sinin Bog djeluje s gotovo fizikom nunou i nije
slobodan. Bog Kur'ana, ipak, stvara s neogranienom slobo-
dom, ak proizvoljno. Na toj taki trebalo se, dakle, bojati
ozbiljnog sudara pogleda na svijet. Ibn Rud (Averroes) je
uinio i snaan pokret unazad. On Boga esto naziva slo-
bodno birajuim, pa ipak mu ne pridruuje nesavrenosti
ljudskog izbora. Ako bi nekom filozofu uspjelo na logiki
bespogovoran nain obraniti slobodnu volju Boju, tad bi on
postigao znaajno oplemenjivanje filozofske slike svijeta. Ta
zadaa bila je namijenjena al- Gazaliju i kasnijim teolozima.
3) Teorija sfera pokazuje mnoge momente koji se mogu
pobijati i sam je Ibn Sina takoer nije drao dokazanom.
4) Duboka provalija zjapi u spoznajnoj teoriji. Izjednaava
nje izmeu aristotelske apstrakcije i platonske inuticije i
emanacije nije uspjelo. Sadraj, kojeg smo ve dobili kroz

Istjecanje spoznajnog oblika iz aktivnog intelekta, treba se
ponovo stei kroz apstrakciju. Srednji put: apstrakcija je
pripremila duh koji prihvaa za prijem spoznajnih oblika,
nije prikladno prohodan. 5) Veliki problem lei, nadalje, u
tome da se funkcije sekundarnih uzroka pravilno umetnu u
djelatnost primarnog (Boga) koji sve obuhvaa, te se zaobilazi
pri tome okazionalizam al-Aarija, na jednoj, i prevelika
samostalnost prirodnih sila naspram Boga, dakle deizam i
naturalizam, na drugoj strani (kod Ibn Sine).
Prirodne poticaje za daljnje rjeavanje problema koji su jo
bili otvoreni dali su napadaji protivnika, ponajprije al-Gaza-
lija (u. 1111). U mladim godinama je on izuio kole filozofa i
prihvatio njihova uenja, kako mu predbacije Ibn Rud
(Averroes). Takav pogled na svijet moe, ipak, zadovoljiti
samo nekog intelektualistu. A al-Gazali je ipak bio volunta-
rist i ovjek osjeaja. Opreka, koja se iz toga razvila, nije mu
mogla pribaviti mira. Ona ga je nagnala na to da napadne
svoje ranije prijatelje, filozofe, te da, konano, u mistici
potrai mira. Protiv filozofa postavio je dvadeset teza. Jedne
su htjele filozofska uenja dokazati netanim - u njima se
nalazi pokuaj daljnjeg stvaranja - a druge postaviti tana
uenja kao pripadajua podruja vjere, tj. kao taine, koje
prirodni um ne moe dokuiti. Prve se odnose poglavito na
l) vjeitu stvorenost svijeta, koja se opovrgava; 2) spoznaju
Boju, koja se ne smije oznaiti univerzalnom, inae se ne
moe shvatiti spoznaja pojedinanih stvari sa strane Boga;
3) oznaavanje Boga kao uzroka koji nuno funkcionira -
mora se priznati slobodna volja Boja; 4) tjelesno oivljenje-
isto duhovno vraanje na onom svijetu ne dotjee duhovnom
tekstu Kur'ana; 5) uzroni zakon: on se ne smije shvatiti kao
unutranje, nuno, od Boga neovisno spajanje sila i dogaaja
stvorenja. Jedno takvo, pri kritinom promatranju, nije ni
dokazivo. Empirija dokazuje samo istodobnost injenikih
nizova. Ali se iz toga ne da izvesti neka bitna ovisnost oboga.
Ibn Rud (Averroes) u tim takama, s iznimkom zadnje,
zaostaje iza al-Gazalija i ide, to se tie etvrte, ak tako
daleko, to je vrlo prihvatljivo miljenje, da ovjek nakon
smrti dobija preobraeno tijelo.
panjolska grana filozofije postala je osobito poznata kr-
anskom srednjem vijeku i stoga se u evropskim prikazima
naglaava kao posebno znaajna, iako je za unutranje-islam-
ski razvitak bila bez utjecaja. Ibn Bada (u. 1138) ui da je
cilj filozofije stupnjevito usavravanje ljudskog duha sve do
sjedinjenja s boanskim. Filozofski roman lfayy ibn Yaq-
ziin (Samouki filozof) Ibn Tufeila (u. 1185) pripada svjet-
skoj literaturi. On pokazuje da se prirodno steeno znanje
nalazi u najsavrenijem skladu s natprirodnom objavom
Kur' ana. Jo energinije ovo uvjerenje razjanjava Ibn Rud
(u. 1198). Bio je kritiki duh, koji je pojedinano sagledao, te
je time na izvrstan nain bio pogodan za Aristotelovog
komentatora. Nedostaje mu veliki spekulativni dar, koji,
imajui u vidu cjelinu, konstruktivno misli. On daje parolu:
Nazad k Aristotelu, jedan isto tako zaostali zahtjev, kao
kad bi se danas reklo: Nazad ka Kantu, Sam je Ibn Rud
nije, sretno, strogo slijedio, pa ipak on odbija, na temelju nje,
misao o apsolutnoj kontingenciji stvari; ona se moe openito
samo relativno misliti. Pojam stvaranja, koji bi s tim morao
zapravo napustiti, podravao je on u smislu da Bog svijet
prevodi od iste mogunosti, nebia, u bie. Ta misao ozbi-
193
Filozofija
ljavanja daje, za Ibn Ruda, jedinstveni princip svijeta. U
svakoj kategoriji onog to jest postoji jedno za sebe, koje na
aktualni nain posjeduje sadraj one kategorije i moe ga,
stoga, saopiti svim drugim stvarima, koje ga posjeduju samo
u mogunosti i sluajno. Bog u sebi spoznaje sve pojedinane
stvari. On je, tovie, ukupnost stvari eminentiori modo. Pan-
teistike misli bivaju raznoliko odobrene. Supstancija due
samo je jedna za sve ljude. Onostrano vraanje time nije
uinjeno nemoguim. Ono je duhovno u onoj supstaniciji.
Ibn Rud nastojao je, prije svega, ublaiti neke grbo tine
Ibn Sininih uenja. 1) U tezi o vjenosti svijeta predbacuje
on teolozima da je on istog njihovog miljenja: Bog je svijet
stvorio iz nita. On je sveznajui i svemoni gospodar stvara-
nja. Da li je, sad, ta stvaralaka djelatnost imala vremenski
dodatak (teoloka teza) ili nije (filozofsko uenje) za islamsku
vjeru je skroz svejedno. A osim toga, prije svijeta nema
realnog vremena. 2) Bog ne djeluje s fizikom nunou, a ni
s ljudski-nesavrenom vrstom slobode, koja moe i zlo ui
niti. Bog moe prouzroiti samo najbolje, te to moranje nije
neka nesavrenost, jer sposobnost za zlo nije vrlina. Boje
djelovanje uzdignuto je iznad odreenja slobode i neslobode.
3) Bog spoznaje sve individualne stvari, kao to glasi ope
uenje filozofa. Ipak se njegovo spoznavanje ne moe nazvati
univerzalnim (Ibn Sina); jer time bi mogla biti povezana
predodba neke nesavrenosti. Njegovo spoznavanje, koje
sve stvari svijeta dovodi u vezu s boanskom voljom u
najmudrijoj providnosti, uzdignuto je iznad predikata, uni-
verzalnog i partikularnog. 4) Filozofski princip iz jednog
samo iedno, koji ini da se ne moe zamisliti izravno stvara-
nje mnotva stvari od Boga (uenje o posredovanju stvaranja
putem duhova sfera), Ibn Rud naputa: Bog izravno stvara
mnotvo stvari. Precjenjivanje Ibn Ruda, koji se dri najzna-
ajnijim islamskim filozofom, te njegova kriva ocjena kao
neprijatelja vjere, predstavlja legendu zapadnog srednjeg
vijeka i poiva, djelomino, na grekama u latinskim prijevo-
dima njegovih djela i na okolnosti da se nisu poznavali ostali
islamski filozofi. Za dalji razvitak filozofskog miljenja na
Orijentu, Ibn Rud je ostao bez znaaja.
Plodni poticaji za razmiljanje, koje je dao al-Gazali, kas-
nije su se revno dalje njegovali. Nakon al-Gazalija i ba
putem njega, budui da je on filozofiju uinio prilagodljivom
za Islam i pravovjernu teoloku kolu, zapoinje veliki tok
filozofskog kretanja. Od sada nitko vie ne moe govoriti u
znanosti i ak spekulativnoj teologiji, tko nije temeljito pro-
ao cijelu grku misao. Glavni borci bili su ar-Razi (u. 1209) i
at-Tusi (u. 1273). Prvi se potpuno kree u grkim mislima,
koje razvija poglavito u svojim rnistikim istraivanjima
(al-Maba~iI al-Muriqiyya - Iraq znai tu platonsku intu-
iciju, dakle je jedan iljak prema Ibn Sini), estoko napada-
jui neka aristotelska uenja. Grko-logiko obrazovanje kod
njega je usavreno na profinjen nain i postaje gotovo
ablona. U tehnici obiekciia - on se zove i nadimkom al-
-Muakkik, Sumnjalo - to se posebno pokazuje. At-Tusi
ide za pitanjima koja je nabacio ar-Razi, a kojima se pridru-
uju ona od Ibn Kemmune (u. 1277). Spor se usredotouje na
teze (Iarat) Ibn Sine i potrajao je do u 14. SL, u koji
zakorauju at-Tustari (u. 1300), al-Isfahani (u. 1348) i ar-
-Razi (Kutb ad-din, u. 1364), branei i produbljujui Ibn
Sinina uenja. I jedan beznaajni napad a-ahrestanija (1153.
Filozofija
god.), L'smrtitelj grkih filozofa (al-Mu$ari') at-Tusi pob-
jedniki odbacuje u Usmrtiteliu usmrtitelia (Mu$ari' al-
-Musa/"i'
Pod oivliujuim utjecajima takvih napada i rasprava
mogla se filozofija dalje razviti do viih cvjetova. Ibn Malka
Abu 'l-Berekat, u. 1155), napisao je svoje mnogonavoeno i
visokociienjeno djelo: Vriiedno panje (al-Mu'tabar). U
isto doba az-Zamahari (u. 1143) otroumno obrauje neka
filozofska pitanja. Novo stvaranje iz osnova i samostalnu
kristalizacionu taku kasnijeg razvitka predstavlja as-Suhra-
var di (u. 1191). Ondje gdje se Ibn Sina ostavio velikih
tekoa, zapoinje njegovo daljnje stvaranje. Bie ne moe
biti izvana pristupiti, nego je s ovom istovjetno. Dualizam,
koji cijepa po Ibn Sini najdublje stanje stvari, time biva
prevladan. Stvari su jedinice zbiljskog; on ovo naziva,
svjesno se nadovezujui na staroperzijsko uenje o svjetlosti:
oblikovanja svjetlosti, koja, proistjeui od Boga, gube na
savrenosti i blie se tamnoj materiji. Svjetlost je istovjetna s
duhovnom supstancijom. I u spoznajnoj teoriji on odstra-
njuje poznati veliki razdor kod Ibn Sine. Spoznavanje je,
kako Platon ui, sagledanje, u kojem se prave biti stvari, koje
za sebe postoje u nebeskom svijetu, osvjetljavaju naem umu.
Otuda on svoju filozofiju naziva filozofija osvjetljavanja.
Najpoznatiji od kasnijih filozofa nadahnjuju se na tim
mislima - piu komentare as-Suhravardijevim uenjima (npr.
ahrazuri, oko 1250, a-irazi, 1311, Haravi Nizam ad-din,
oko 1300, Ibn Kemuna, u. 1277, Davani, u. 1501, te Mola
irazi, u. 1640).
Filozofski vrlo znaajno djelo je spis al-Amidija (u. 1233):
Prvijenci misli (Abkar al-Afkar). U grupi oko al-Idija (u.
1355) ono predstavlja prvi autoritet. Nakon velikih logikih
djela Ibn Sine pomiljalo se na to da se ukupnost tog znanja
sabere u kompendije, ne bez njihovog daljnjeg razvijanja na
pojedinim takama. Tu treba navesti prirunik az-Zernudija
(oko 1203), kompendij al-Havindija (u. 1248), Isagoge al-
-Abharija (u. 1264) - on je nastavio i glasovitu enciklopediju
filozofskog znanja pod naslovom: Vodi ka mudrosti; tu je
i logika al-Katibija (u. 1276) ar-Risala a-amsiyya; doivjela
je otprilike dva tuceta komentara od strane prvih filozofskih
autoriteta - Izlazna mjesta svjetlosti, djelo al-Urmavija (u.
1283), te ona as-Samarkandija (u. 1291), koja su tvorila
autoritet, i koja su vrlo esto tumaena. Listovi as-Samarkan-
dija i Filozofija iznad jedinke al-Katibija, te njegov komentar
ar-Razija, izvadak ar~ al-Mulahhas, izvrili su znaa
jan utjecaj.
Znaajnu centralizacionu taku daljnjeg razvitka inio je
at-Tusi (u. 1273). U svojoj dogmatici (Tagrid, uvodi on grku
filozofiju u teoloko umovanje Islama. On je temeljna pitanja
filozofije jasno obraivao. Problem bia i biti dalje se izgra-
uje, te posebno otroumno obrauje od brojnih komenta-
tora. Pored al-Hilija (u. 1326), al-Isfahanija (u. 1348), tu
treba navesti, prije svega, al-Kudija (u. 1474), koji na
najpotpuniji nain raspravlja o najtemeljnijim pitanjima filo-
zofije i dalje unapreuje probleme koji se nadovezuju na Ibn
Sinina uenja. Iz njegove posve profinjene terminologije
vidljivo je da se kolsko bavljenje filozofijom u njegovo doba
nalazilo na visokoj razini. Neko od al-Gazalija podignute
sumnje protiv filozofa, za njega su postale ve dugo prevla-
dane i bez znaenja. On se nadovezuje, prije svega, na Ibn
Sinu, ali navodi i liberalne teologe od Alafa (u. 849) sve do
Abdeldabara (u. 1024), te nadalje al-Hajam(ij)a (u. 1121),
Filozofiie postajanja, Hihmat al-Kawn, as-Suhravardija,
al-Idija itd. Najrazliitije pravce nastoji on upotrijebiti za
svoju sliku svijeta.
Novo vano sredite filozofskih rasprava ine, neovisno o
djelima al-Mahbubija (u. 1346) i al-Buharija (u. 1350)
[komentar Katibiju], djela al-Idija (u. 1355), posebice nje-
gove Postaie. (Mawaqif) i njegova dijalektika. On je u
prvom djelu htio napisati spekulativnu teologiju, a napisao je
enciklopediju filozofije. Time ne treba rei da su se odobra-
vala sva Ibn Sinina uenja. Izvlailo se, tovie, bogatu korist
iz razvitka nakon njegovog doba, ali se skroz branilo njegovo
uenje protiv njegovih protivnika, posebice ar-Razija. Al-
-Gazali, kao beznaajan, stupa sasvim u pozadinu. Uska i
otra al-Idijeva formuliranja pokrenula su veliku komenta-
torsku djelatnost - jednako kao i at- Tusijevo uenje o vjer-
skim zasadama. Obraivani problemi dosiu od logike do
zadnjih pitanja metafizike, kreui se preko prirodnih znano-
sti. Al-Durdani (u. 1413) je tu najznaajniji. Pored filozof-
skih problema, obrauje on i teoloke u duhu al-Aarijeve
kole, ijim se lanom objavljuje. Meutim, at- Taftazani (u.
1389) je nastupio i u svome komentaru al-Gazalija, Nakane
filozofa, posebice otro napao Ibn Sinin sustav. Grupa ako al-
-Idija uzima u ruke stvar starog uitelja. Stoga se vidi da al-
-Idijevi glosatori podrobno pretresaju at- Taftazanijeve pri-
govore i iz njih izvlae korist, npr. al-Abhari (Sejf ad-din,
oko 1400), al-Fenari (u. 1481), at-Tusi (u. 1482) i posebice
najvema itani as-Sijalkuti (u. 1659). On poznaje silnu
filozofsku literaturu muslimana, koja mu je prethodila,
navodi stotine njezinih djela i kree se potpuno sigurno i
samostalno sudovima u svim filozofskim pitanjima.
Bogatu i unapreujuu literarnu djelatnost razvio je ar-
-Razi (Kutb ad-din, u. 1364. god.). Premda nije pripadao
nijednoj od navedenih grupa, ipak ga one navode i on vrijedi
kao prva veliina. Izvanjski oblik spisateljske djelatnosti
bijae, mnogostruko, djelatnost komentiranja. N a temelju
tog oblika, koji se nadovezuje na neko temeljno djelo, ne
moe se, ipak, zakljuiti da su izloene misli bez samostalno-
sti. U tim komentarima razvijaju se, mnogostruko, skroz
nove misli i vri otra kritika, to, npr., vrijedi za brojna al-
-Durdanijeva djela, od kojih su glose at-Tusijevoj dogma-
tici postale upravo sredite novog razvitka. U logici je djelo
at- Taftazanija Dotjerivanje logike predstavljalo veliku kolu,
na koju se nadovezuju najznaajnija imena. Time se stiglo do
doba ad-Davanija (u. 1501), do Sjaia pravih istraivaa,
Iao je u kolu kod raznih pravaca, time to je pisao komentar
as-Suhravardija, Hram svjetlosti, jednako je tako cijenjen
kao i brojne glose at-Tusiju, u kojima on najotroumnije
obrauje i dalje izvodi filozofske probleme. Jedan od njego-
vih uenika bio je al-Farani, komentator al-Farabiia. Ibn
Haldun (u. 1406) kritiki pokree spoznajno-teoretska pita-
nja. Utjecali su, nadalje, as-Senusi (u. 1486), a-arani
(1565), posebice na podruju logike al-Ahzari (u. 1534)
svojim Vodiem kroz stupnjeve, koji je u prolom stoljeu bio
esto komentiran.
Istaknuti pisac tog vremena ini se da je bio a-irazi.
Kasnije doba ga navodi kao velikog uenjaka. Pored njega,
tu je Gijas ad-din i a-irazi, u. 1542. god., koji je, kao i
------~
194

pret hd
' l T" k ..... ~
o ill, gosator at- USIJa, te se spornmje ao autontet. :
Opsenu spisateljsku djelatnost na filozofskom podruju raz- I
vio je Taskopruzade (u. 1554). Sasvim novu sliku svijeta I
razvija pomenuti Sadr ad-din a-irazi (u. 1640. god.). Slije- .
dei as-Suhravardijeve poticaje, shvaa on misli o kontingen-
ciji ne kao dualizam izmeu biti i bia, nego kao sudjelovanje
u biu. Individualne stvari su skroz jedinstvena jedinka bia,
koja se postupno razvija ka sve savrenijim bitnostima. Nje-
195
Filozofija
gov dokaz o Bogu je ujedinjavanje dokaza o kontingenciji sa
platonskim na temelju stupnjeva savrenosti. Isto tako se
II
potpuno kree u grkom znanju i al-Lahidi (u. oko 1660).
Kao veliki znalci vrijede al-Haravi (1605), al-Munavi (u.
1622), ad-Damad (u. 1630). Bihari, u. 1707. god., sastavio je
Vodi stupnjevima znanosti, koji je esto komentiran. U jed-
nom terminolokom rjeniku ujedinio je al-Faruki (u. 1745)
golemu sumu filozofskih znanja.
Gajb
~-4-
I LEKSIKON
, 7SLAMA
AJB (a. al-gayb). Dvije su konotacije ovoga korijena:
gaba 'an - biti odsutan i gaba /t - biti skriven. U
tekuem govoru, gayb, (a posebno gayba) moglo bi
oznaiti odsue: (a gayba, stavljena u korelaciju sa uhiid,
prisue, bit e tehniki izraz sufizma); ali, gayb e ee
oznaavati ono to je skriveno, nepristupano osjetilima i
razumu - dakle, u isti mah, odsue ljudske spoznaje i njezinu
skrivenost u boanskom znanju. Al-gayb je upravo u tom
drugom znaenju uzet kao tehniki izraz vjerskog jezika.
Moe ga se, dakle, prevesti kao taina. Takav je njegov
smisao, sa rijetkim izuzecima, u kur'anskom tekstu, u kojem
je njegova upotreba esta.
Al-gayb pripada samo Bogu (Kur'an, X,20); U Njega su
kljuevi al-gayba, samo ih On zna (VI,S9), itd. Rije je
dakle o boanskoj tajni, po sebi nepristupanoj ovjeku.
Otud usvojen prijevod nespoznatljivo, Najea ideja je
nedostupnost al-gayba, koji ostaje potpuno skriven. On
tajne zna i On tajne svoje ne otkriva nikome (LXXII,26).
Allah vama nee ono to je skriveno otkriti (III,179).
Gayb je, meutim, predmet vjere (II,3), kao to je i
predmet vjere Rije sputena Poslaniku (II,4). ovjek, dakle,
mora pristajati uz nespoznatljivu tajnu kod Boga (laduni i;
i Bog, ako On to hoe, otkriva mu je djelomino. To su
nepoznate vijesti koje ti obiavljuiemo (III,44; usp.
II,49,12,102). Tako je kur'anski gayb as Objava, a as
nespoznatljivo, as oboje zajedno. U stvari, zajedniki naziv-
nik je upravo pojam Tajne (boanske), as neobjavljene, as
objavljene u mrvicama - u mjeri u kojoj je ta objava nuna za
upuivanje ovjeka na pravi put (hidya), Kur'anski tekst ne
priopava ovjeku cijeli gay b, ali je on sav (djelomino)
priopenje gayba. Upravo u tom smislu nazvat e Fahr ad-din
ar-Razi svoj veliki komentar Kljuevi Taine, Mafatt~ al-
-gayb,
Tu djelominu objavu gayba L. Masinjon (Passion ... ,
SOO) je objasnio kao sudjelovanje, koje Bog doputa poslani-
cima, u Njegovoj bitnoi Tajni (as-sirr ag-gatt, rei e
al-Durdani. U kur'anskim komentarima i vjerskoj litera-
turi, gayb se katkad primjenjuje na apsolutnu tajnu samog
Boga, ali ee na nevidljivi svijet u cjelini. esto je razlikova-
nje izmeu 'lam al-gayba i 'alam a-ahada, svijet nevidljive
tajne, stvorenog ili nestvorenog, i osjetilnog svijeta, nazvanog
jo i 'iilam al-mulk. Te nijanse u znaenju nalaze se u komen-
tarima Kur'ana (II,3). Al-Bajdavi tu objanjava gayb, u koji
treba vjerovati, kao ono to nije dostupno osjetilima i to
nije neposredno dokueno razumorn. Ali at-Tabari odreuje
tu gayb predmetom vjerovanja kao da je Boja Volja - dakle,
svojstvo Biti.
Meutim, pribjegavanje Bojoj Volji izgleda da stavlja
pojam gayba u odnos sa Bojom Naredbom, preciznije nego
sa pojmom bitne Tajne. U svom oitovanju vjere hanbalit
Ibn Bata propisuje: Predat emo se (taslim) boanskoj
svemoi (qudra) i vjerovati u boansku tajnu igayb ), jer su
individualni razumi nemoni uzdii se do spoznaje (ma'rifa)
te tajne. Ta boanska tajna je, dakle, u isti mah tajna
stvari i sudbina ljudi (i svakog ovjeka). Ona je zadrana
samo za Boga, koji je otkriva Svojim poslanicima u mjeri u
kojoj On to hoe.
Druge upotrebe izraza al-gayb: a) u iitskoj teologiji, imam
ima, po sebi, mo spoznaje gayha: teza koju je, izmeu
ostalih, obznanio hanbalit al-Berbehari. Mafatt~ al-gayb
bit e naslov jednog djela iita irazija (Mula Sadre). b) Ibn
Batta izravnava, da bi ih strogo osudio, antropologiju i
pretenziju poznavanja gayba. Pod istim naslovom Mafa-
tt~ al-gayb, Egipanin Ahmed az-Zerkavi obrauje magiju
i proricanje. c) Isti naslov nalazi se jo kod Ibn Arabija, ali
ovog puta za oznaavanje sufijskog pojma ma'rifa. Tasaui-
wuf, naime, esto shvaa gayb kao trostruki svijet deberuta,
melekuta i lahuta, ali i kao skrivenu bit svega to jest,
vidljivog ili nevidljivog. To je onda gayb al-huwiyya (tajna
sarnstva) ili apsolutni gayb (rnutlaq). Hijerarhija abddla,
svetih apotropeja (po Masinjonu), okrunjenih Kutbom
(Pol), zove se Ijudi Tajne. A, po C. Vel su ibn al-gayb
oznaava dijete roeno bez oca i nadareno tajnim duhovnim
sposobnostima.
Al-gayb, Tajna, aktualizirat e se, dakle, prema tri mogue
leksike. l) Tekui religiozni smisao: tajna Boanskog Na-
loga, nespoznatljiva po sebi, djelomino objavljena u kur'-
anskom tekstu. 2) Nevidljivi svijet u koji magija, okultizam,
astrologija nastoje proniknuti (ali ovjek, koji uporno ostaje
pri prekoraivanju granica vlastitim snagama, poinjava gri-
jeh). 3) Usufizmu, al-gayb e oznaavati, prema kontek-
stima, zbilju svijeta s onu stranu osjetila i diskurzivnog
razuma kojeg gnoza (ma'rifa) okuava, hijerarhiju nevidljivih
svjetova - entia tih svjetova, pa sve do svijeta boanske Biti.
(Prodiranje u gayb prijatnim intelektualnim iskustvom bit e
jako osumnjieno od strane protivnika ta$awwufa.) Zabi-
196

ljeimo, na kraju, da uiizmu gayb, poznat imamu, upuuje
na sam njegov status koji je postao gayb, te njegovo stanje
gaybn, odsua ili, bolje, ieznua.
AJ B A (a. gayba), znai odsue, a esto odsue duha.
G Taj posljednji smisao razvile su sufije u opreku prema
hadra: odsue od stvaranja i prisue s Bogom. Rije je
takoer upotrijebljena da oznai svakog kojeg je Bog sakrio
od oiju ljudi i iji ivot za to vrijeme (zvan njegovim gaybom)
moe biti udesno produen. U tom znaenju, ona se upo-
trebljavala za al-Hadira (Hidra, Hizira). Odreen broj iit-
skih grupa doputa gaybu, u ovom posljednjem znaenju, za
jednog od imama, to podrazumijeva da ga nijedan drugi
imam nee naslijediti i da se on mora vratiti u unaprijed
odreeno vrijeme kao mahdi. Prvi primjer bio je Muhamed
ibn al-Hanafija.
Kod dvanaesto imamskih iita, gayba je postala znaajan
historijski period, koji traje od ieznua dvanaestog imama
do njegove ponovne pojave na kraju vremena. Ona je podije-
ljena na dva dijela. U toku male gaybe, od 260/874. god. *
do otprilike 329/941. god. *, skriveni imam je bio zastupljen
meu svojim vjernicima preko sefira (sa/Ir), za koje se
vjerovalo da su u vezi sa njim i koji su vrili njegovu vlast.
Oni su odravali organizaciju, sa njezinim pravilima i finan-
cijskim funkcijama, koja se stvorila oko zadnjih imama.
etvrti sefir nije prenio svoj autoritet nijednom nasljedniku;
upravo njegovom smru poelo je ono to se zove velika
gayba, u toku koje je Imam zastupan samo neizravno ili s
vremena na vrijeme putem udesnih intervencija. Mada
obino nevidljiv, Imam nastavlja ivjeti na zemlji, i s vremena
na vrijeme netko ga vidi, te vodi pismenu prepisku s drugima
(na primjer, primio je pisma koja su ostavljali na grobovima
svetih ljudi) i vri nadzor nad sudbinom svoga naroda. U doba
hodoaa, on dolazi u Meku, a da ga nitko ne prepoznaje, i
istrauje srca svojih vjernika. Prvobitna organizacija sekte
zamijenjena je prisuem neovisnih uenih ljudi, mudtehida, u
razliitim iitskim centrima, za koje zajednica dri da su
kvalificirani tumaiti volju Imama. Gayba ima pravne poslje-
dice zbog odsua Imama, ije se stvarno pris ue u zajednici
smatra nunim za ocjenu valjanosti nekih njezinih ina. Tako,
neki smatraju da je dihad obustavljen za vrijeme gaybe, kao i
potpuno sveano obavljanje skupne molitve petkom. Prisutno
je i miljenje brojnih imamita da se neki drugi izravni zastup-
nik Imama mogao pojaviti pod titulom Bab, koji je iste
vrijednosti kao i sa/Ir; ali ni jedan od onih koji su pretendirali
da to budu nisu mogli biti priznati od strane svih.
Odgovarajui periodi odsua imama su razliito tumaeni
od raznih ismailitskih grupa, te nose ime satro Ali kod Druza,
ideja i rije su ponovno uzeti i primijenjeni na vrijeme odsua
al-Hakima i Hamze.
A Z A L I (a. Abu ljamid Muhammad ibn Muhammad
G at-Tusl al-Gazali ili al-Gazzaliy, istaknuti teolog,
pravnik, originalni mislilac, mistik i vjerski reformator.
ivot. - Roen je u Tusu, u Horasanu, pored dananjeg
Meheda, 1058. god. On i njegov brat Ahmed, kao vrlo
mlada siroad, poeli su svoje kolovanje u Tusu. Zatim je al-
-Gazali otiao u Durdan i, nakon novog boravka u Tusu, u
Nejsaburu (Niapur), gdje je bio uenik al-Duvejnija Imam
Gazali
al-Haramejna do smrti ovog posljednjeg 1085. god. Navodi
se vie njegovih uitelja, veina nepoznatih, od kojih je
najpoznatiji bio Abu Ali al-Farmazi (al-Farmadi). Iz Nej-
sabura, al-Gazali stigao je 1085. god. do tabora: Nizamul-
mulka koji je oko sebe privukao brojne uenjake, i bio je tu
doekan sa poau i tovanjem. Tano neutvrenog datuma,
ali koji nije mogao biti mnogo iza njegovog nastanjivanja u
Bagdadu i koji ak moe biti prije, al-Gazali je doivio krizu
skepticizma, iz koje je izaao sa namjerom da se energino da
u potragu za intelektualnim stavom i ravnalom za praktini
ivot, koji bi ga vie zadovoljili. Godine 1091. Nizamulmulk
poslao ga je kao profesora na medresu Nizamija, koja je bila
osnovana u Bagdadu. Al-Gazali je postao jednom od najista-
knutijih osobnosti Bagdada; u toku etiri godine drao je
teajeve grupama sa vie od 300 studenata. Istodobno, revno
je nastavio, osobnim itanjem, studij filozofije i napisao je
vie radova. Ali 1095. pretrpio je nervnu bolest koja mu nije
vie fiziki dopustila odravati teajeve. Nakon nekoliko
mjeseci napustio je Bagdad pod izlikom da obavi hodoae,
ali je, u stvari, napustio svoju profesuru i itavu svoju
pravniku i teoloku karijeru. Mnogo se raspravljalo, od
njegovog doba pa sve do danas, o motivima tog odustajanja.
On sam kae da se plaio odlaska u Pakao i esto je osuivao
pokvarenost uleme svog vremena; mogue je, dakle, da je on
osjetio da je itava organizacija pravnikog zvanja, u kojoj je
on sudjelovao, bila tako izopaena da je jedini nain da se
vodi astan ivot, kakvog je zamiljao, bio potpuno naputa-
nje. Skoranji naputak koji govori da se on iznad svega bojao
ismailita (Asasina) koji su ubili Nizarnulmulka 1092. godine i
koje je on napao u svojim tekstovima, daje suvie znaenja
tome to je moda bilo jednim uzrokom meu ostalima.
Druga sugestija je da su politiki dogaaji mogli uznemiriti
al-Gazalija; malo prije njegovog odlaska u Bagdad, selduki
sultan Barkijaruk umorio je svog ujaka Tutua, kojeg su
halifa i vjerovatno al-Gazali podravali; upravo nakon smrti
Barkijaruka 1l05. god., al-Gazali je ponovo preuzeo svoju
nastavu.
Od vremena kada je al-Gazali napustio svoje funkcije
profesora u Bagdadu do trenutka ponovnog preuzimanja
nastave u Nejsaburu, 1l06. god., protekao je jedan period od
jedanaest godina, te se tvrdi katkad, ak i u starim islamskim
biografskim biljekama, da je od toga al-Gazali proveo deset
godina u Siriji. Paljivo itanje njegovih vlastitih rijei u
Munqidu, kao i paljivo istraivanje malih detalja u drugim
vrelima jasno otkrivaju da je on proveo u Siriji samo oko
dvije godine, Nakon to je napustio Bagdad u novembru
1095. god., proveo je neko vrijeme u Damasku, zatim proao
Jeruzalem i Hebron, da bi se na kraju vratio u Medinu i u
Meku, radi hodoaa novembra/decembra 1096. godine.
Zatim se nakratko ponovo vratio u Damask, ali njegova
vlastita reenica blizu dvije godine tamo. ne mora biti uzeta
odve doslovno. Ponovo se vratio u Bagdad u maju/junu
1097. god., ali je to moda bio samo kratki predah na
povratku u rodni grad Tus. Kae se, katkada, da je al-Gazali
posjetio Aleksandriju, ali uenjaci sada nastoje odbaciti taj
podatak; ako je on zaista iao u Egipat, to je mogao biti samo
kratki boravak.
8 Vidi napomenu na stranici 13.
197
Gazali
U toku tog perioda njegovog povlaenja u Damask i Tus,
al-Gazali je ivio kao siromani sufija, esto u samoi, provo-
dei vrijeme u meditaciji i drugim duhovnim vjebama.
Upravo je u to vrijeme napisao svoje veliko djelo I~ya'
'ulian ad-din i moda je itao neke odlomke izabranim
sluateljima. Pri kraju tog perioda, napredovao je u misti
kom pogledu i priznao da je to najuzvieniji nain ivota za
ovjeka.
U toku 1105-1106. god., Fahr al-Mulk, sin Nizamul-
mulka i vezir Sandara, seldukog vladara Horasana, izvrio
je pritisak na al-Gazalija da se vrati svom sveuilinom radu.
On je popustio pritisku dijelom jer je bio uvjeren da je
predodreen da postane obnovitelj vjere (mugaddid) na
poetku tog stoljea, kao to je to najavio jedan uveni hadis.
U julu/augustu 1106. god. otpoeo je teajeve u Nizamiji u
Nejsaburu; malo kasnije napisao je svoje autobiografsko djelo
al-Munqid min ad-dalal. Meutim, ponovo je napustio
nastavu prije svoje smrti, decembra 1111. godine i povukao
se u Tus. Tamo je napravio, vjerojatno prije svog povratka u
Nejsabur, jedan hanikah ili samotniko stanite, gdje je
pouavao mlade sljedbenike u teoriji i praksi sufijskog ivota.
Poznata su imena vie osobnosti koje su bile njegovi uenici u
Tusu.
Djelo i uenje.
a) Problemi vjerodostojnosti i ezoterizma. - Velika potekoa
u izuavanju al-Gazalijeve misli dolazi od injenice da mu se,
mada je, bez ikakve sumnje, napisao velik broj djela, pripi-
suju i ona koja nisu njegova. P. Bouyges (u svome djelu Essai
de chronologie des oeuvres de al-Ghazali, napisanom prije 1924.
god., ali objavljenom tek nakon njegove smrti 1959. sa
dodatnim biljekama M. Allarda o novijim publikacijama)
nabraja 404 naslova. Na listi njegovih djela nalazi se nakoliko
njih od kojih nije sauvan nijedan primjerak. U drugom
sluaju, ista knjiga pojavljuje se pod razliitim naslovom i
preostaje jo mnogo rada na rukopisima, prije nego to
uenjaci mognu ustvrditi tano ono to postoji i ono to je
nestalo. Osim toga, od vremena Muhji 'd-dina Ibn al-
-Arabija (umro 1240), tvrdilo se da su neke knjige neoprav-
dano pripisane al-Gazaliju. Djela, ija je vjerojatnost pod
sumnjom, veinom su ona koja izraavaju sufijske misli i
filozofske ideje koje nisu u suglasnosti sa al-Gazalijevim
naukom u njegovim djelima koja se obino smatraju vjerodo-
stojnim. Teko je, zbog velikog bogatstva njegovih misli,
konano ustvrditi postojanje proturjeja. Meutim, Ibn
Tufeil (umro 1185), koji je obratio panju na proturjeja,
takoer napuuje da al-Gazali nije pisao na isti nain za
obian puk i za elitu ili, drugim rijeima, da je on ispovijedao
ezoterika miljenja koja nisu bila prenoena svakome. To
komplicira problem vjerodostojnosti: ali nema nikakvog
razloga misliti, ak iako je al-Gazali ustanovio razliite razine
pouavanja za svoje razliite sluatelje, da je on ikada na
viim razinama direktno proturjeio onome to je tvrdio na
niim. Druga jedna pretpostavka, po kojoj je on usvojio
krajnju filozofsku formu sufizma u svojim zadnjim godi-
nama, ini se da mora biti odbaena otkad se otkrilo da je spis
Ilgam alauuimm, u kojem je ispovijedao miljenja slina
onima u Ihya', bio zavren samo nekoliko dana prije nje-
gove smrti. Na dananjem stupnju spoznaje, najsigurnija
metodologija je usredotoenje panje na glavna djela pouz-
198
dane vjerodostojnosti i prihvaanje drugih samo u mjeri u
kojoj miljenja, u njima sadrana, nisu nesuglasna sa prvima.
b) Autobiografija. - Godinu ili dvije prije svoje smrti, al-
-Gazali je napisao al-Munqid min ad-dalal, izlaganja hi-
storije svojih vjerskih miljenja, ali ne autobiografiju u pra-
vom smislu rijei, jer je plan izlaganja zamiljen shematski, a
ne kronoloki; npr. poznavao je sufizam prije stupnja razvoja
na kojem ga je opisao u svojoj knjizi. On se takoer brinuo
kako da se opravda za optube i kritike podignute protiv
njegovog naina odgajanja i nazora koja je izraavao. Imla' je
jedno malo djelo koje odgovara na kritike uperene protiv
I!Jya'.
c) Pravo. - Prvo al-Gazalijevo obrazovanje bilo je prav-
niko; vjerojatno da je to bilo samo pod utjecajem al-Duvej-
nija, koji je posebno posveivao panju kelamu ili teologiji.
Neki od njegovih prvih spisa bili su iz oblasti fikha, poime-
nice Baslr i Was!t, izgleda da je on nastavio interesirati
se za tu disciplinu i pisati o njoj, jer jedan rad, koji nosi
naslov Waglz, datira iz II O1. god., dok je rasprava
Musta$fa napisana za vrijeme perioda u kojem je pouavao
u Nejsaburu 1109. god. Ova posljednja izuava pravna vrela
(usul al-fiqh) na nain koji odaje utjecaj njegovih ranijih
filozofskih studija, mada je on potpuno u pravnoj tradiciji. U
biografskim biljekama iznosi se da je pred smrt prionuo na
produbljavanje svojih znanja iz oblasti Predaje.
d) Filozofija i logika. - Nakon perioda skepticizma, al-
-Gazali, u potrazi za izvjesnou, predao se temeljito studiju
filozofije, disciplini u koju ga je uveo al-Duvejni. Ova ga je
zaokupila cijeli prvi dio bagdadskog perioda. Posebno je
izuavao arapski novoplatonizam al-Farabija i Ibn Sine.
Premda je njegova namjera bila pokazati na kojim pitanjima
je njihovo uenje nespojivo sa sunitskim Islamom, napisao je
najprije izlaganje njihove filozofije bez ikakve kritike, Maqa-
sid al-falasifa, koje je bilo vrlo cijenjeno u panjolskoj i u
ostaloj Evropi u 12. i 13. stoljeu. Slijedi kritika njihovog
uenja pod naslovom Tahafut al-falasifa, (Nesuvislost ili
Nedosljednost filozofa); to djelo je bilo zavreno poetkom
1095. god. On je u njemu otkrio 20 taaka, na kojima su
miljenja filozofa zavrijedila ukor od sunita ili su u protu-
rjeju sa njihovim vlastitim tvrdnjama; zbog samo tri take
od njih, moralo bi ih se smatrati nevjernicima. U Tahafutu,
al-Gazali se trudi pokazati nedosljednost filozofa, ali ne brani
nikakvo pozitivno osobno miljenje. Zbog toga su ga osui
vali da je ostao poneto skeptik. Ta optuba nije vodila
rauna o tome da je Tahafui napisan upravo prije krize koja je
uinila da napusti Bagdad; mogue je da je on u to doba bio
pomalo nesiguran u vlastito miljenje, ali nekoliko godina
kasnije, kada je napisao Ihya', nije vie gajio nikakvu
sumnju u svoja istinska uvjerenja. Od razliitih grana filozof-
skih studija, poseban dojam na al-Gazalija uinila je logika,
napose aristotelski silogizam. Smatrajui da sunitski pravnici
i teolozi nemaju lak pristup filozofskim djelima ili ih bar ne
mogu lako razumjeti zbog njihovog strunog rjenika, napi-
sao je, njima za volju, dva djela o aristotelskoj logici, Mi'yar
al-'ilm i Mihak]: an-na?ar. Upotreba te logike u religijskoj
materiji opravdava se u al-Qisras al-mustaqim, koji je, ini
se, bio napisan za potrebe vjernika relativno ogranienih, a
privuenih batinitskim (ismailitskim) uenjima. Upravo iz
oduevljenja za filozofiju, al-Gazali je napisao jedno etiko

djelo, Mizan al-t amal, premda se mora zapitati da li je
postojea cjelina teksta vjerodostojna. Kako al-Gazali izgleda
ne spominje Mizan u svojim kasnijim djelima i kako je
kasnije ivo kritizirao filozofsku etiku, mogue je da je on,
kako je njegov zanos slabio, odbacio velik dio onoga to je
napisao u ovom svom djelu.
e) Teologija. - Njegovo glavno djelo iz oblasti teologije je
al-Iqtisad fi al-i'tiqiid, koje je vjerojatno napisao neto malo
prije svog dolaska iz Bagdada. Ta knjiga raspravlja naveliko
iste teme kao i Irad al-Duvejniia, ali uveliko koristi aris to-
telsku logiku, ukljuujui i silogizam. U tom pogledu, Ibn
Haldun ima pravo to al-Gazaliia smatra utemeljiteljem
novog pravca u teologiji, mada se ne nalazi nikakva upadljiva
novost u njegovim razmiljanjima. U Kitab al-arba'in, napi-
sanom nakon Ihva", al-Gazali kae da je Iqtisad prikladniji
za pripremu u sufijskoj gnosi (ma'rifa), nego uobiajena
dogmatska djela; taj stalni odobravajui stav pojaao je
miljenje, po kojem al-Gazali nije nikada prestao biti aarit u
teologiji, ak i ako je podravao da intelektualne rasprave na
religioznom polju trebaju prijei preko ogranienog polja
dogmatike, a rasprave o detaljima nemaju praktinu vrijed-
nost na tom polju. Upravo podruju teoloke dogmatike
moe se takoer pripisati Faysal at-tafriqa bayn al-islam wa
az-zandaqa. Taj rad je upravljen dijelom protiv batinita, ali je
on iznad svega zagovor vlastitih ideja u vezi sa stupnjem do
kojeg se ta'wil opravdava, te relativne pozicije tauxuura i
ignui' kao vrela religiozne spoznaje. Ilgdm al-iauximm 'an 'ilm
al-halam, koje je izgleda njegovo posljednje djelo, upozorilo
je na opasnost izuavanja kelama za one koji su nedovoljno
upueni.
f) Polemika. - Mustazhin je minuciozna teoloka kri-
tika nizaritskih ismailita ili Asasina. Jedno djelo na perzij-
skom napada antinomijanizam nekih mistika. Vjerodostoj-
nost jednog polemikog djela protiv kranstva, ar-Radd al-
-gamil 'ala sarili al-Ingi! doveo je u sumnju Bouyges,
ali ga je obranio L. Massignon.
g) Praksa sufizma. - Najvee al-Gazalijevo djelo, isto-
dobno i po obimu i po znaenju svog sadraja, je I~ya'
'ulum ad-din, u 4 sveska. Ono je podijeljeno na etiri
odjeljka koji obrauju, svaki za sebe, 'ibadat (obrednu
praksu), 'adai (drutvene obiaje), muhlikat (mane ili greke
koje su u stanju gurnuti u propast), mungiyat (vrline ili
kvalitete koje vode spasu). Svaki odjeljak sadri deset knjiga.
I~ya' je isto tako potpun vodi namijenjen pobonim musli-
manima o svim stranama vjerskog ivota - obred i praksa
pobonosti, vodi u svakodnevnom ivotu, ienje u srcu i
napredovanje na mistikom putu. Dvije prve knjige rasprav-
ljaju o nunom minimumu intelektualne spoznaje. Taj
udesni poduhvat vue svoj korijen iz osjeanja, koje je al-
-Gazali iskusio, da je u rukama uleme njegovog doba religi-
ozna znanost postala sredstvo za prokrivanje vlastitog puta u
ovom svijetu, dok je on imao duboko uvjerenje da je njegov
vlastiti cilj voditi spasu u buduem svijetu. Eto zato, dajui
odreen broj pojedinosti o erijatskim propisima, on tei
pokazati da oni pridonose konanom spasu ovjeka. Bidayat
al-hidaya je kratko izlaganje pravila svakodnevnog ivota za
pobone muslimane, a u isti mah i savjet za izbjegavanje
grijeenja. K. al-arba'in je kratak saetak I~ya', mada se
njegovih etrdeset dijelova potpuno ne podudara sa etrdeset
Gazali
knjiga rasprave. Al-Maqsad al-asna je rasprava da se spozna
u kojem smislu ovjek moe oponaati Boja imena ili svoj-
stva. Kimiya' as-sa'ada je, u biti, skraena verzija Ihya' na
perzijskom; ona je takoer potpuno ili djelomino prevedena
na urdu, arapski, itd., ali postoje u njoj neke razliitosti koje
nisu potpuno istraene.
h) Sufijska teorija. - Upravo u ovoj oblasti susree se
najvie sluajeva sumnjive ili krive vjerodostojnosti. MikIit
al-anwar zaista je al-Gazalijevo djelo, izuzev moda zadnjeg
dijela. Ar-Risala al-Iaduniyya raspravlja o prirodi spoznaje
boanskih stvari, a dovodi se u sumnju njezina vjerodostoj-
nost zbog srodnosti sa jednim djelom Ibn al-Arabija i zbog
njezinog novoplatonizma. Postoje brojna djela iste kategorije,
od kojih je najznaajnije Minhag al-iobidin, Ta djela su
interesantna za one koji izuavaju misticizam, a pogreno
pripisivanje njih al-Gazaliju, ako se i moe dokazati, ne
umanjuje njihovu vrijednost kao ilustracije nekih grana sufij-
skog miljenja u dobu u kojem je ivio al-Gazali i u toku
naredne polovice stoljea.
Utjecaj. - Vjerojatno ne bi bilo mogue napisati i izloiti
veliinu utjecaja al-Gazalija, dok se ne bi dublje izuili razli-
iti vjerski pokreti stoljea koja slijede iza njega. Ocjene koje
slijede su, dakle, u izvjesnoj mjeri privremene.
a) Njegova kritika batinita mogla je pomoi urnanjenju
intelektualne privlanosti koju je taj pokret imao, ali njegov
relativni neuspjeh, nakon uspjeha kojeg je bio postigao doe
pavi se Alamuta prouzroen je sasvim drugim imbenicima.
b) N akon njegove kritike filozofa, ne susreemo vie
velika imena u filozofskom pokretu islamskog Istoka, ali je
teko odrediti koliki dio utjecaja pripada drugim uzrocima u
tom slabljenju filozofije. Njezina nadivjelost na islamskom
Zapadu, gdje je takoer bio poznat Tahli/ut, upuuje da su
moda drugi uzroci bili takoer znaajni.
c) Al-Gazalijeve filozofske studije dopiru do uvoenja
nekih aspekata filozofije, posebno logike, u islamsku teolo-
giju. Vremenom, teolozi poinju posveivati mnogo vie
vremena i prostora filozofskim pretpostavkama nego samoj
teologiji. Za uzvrat, al-Gazalijeva razmiljanja o prirodi ljud-
ske spoznaje boanskog kraljevstva i njegovo uvjerenje da
ispravan i poboan ovjek moe dosei do intuicije (ili izrav-
nog iskustva - dawq) boanskih stvari, koja se moe uspo-
rediti s onom Poslanika, nisu dobili podrku kasnijih teologa.
Njegovi napadi na svjetovnost uleme izgleda da nisu prouzro-
ili nikakav radikalan preokret.
d) Bez ikakve dvojbe, on je uinio veliku uslugu pobo-
nim muslimanima bilo kojeg stupnja obrazovanja pokazujui
pokornost erijatskim propisima kao jedinoj uputi ivota
punog smisla. Njegov han(i)kah u Tusu, gdje je ivio zajedno
sa svojim uenicima, moda je dao poticaj pokretu iz kojeg su
se rodili derviki redovi (ali to zahtijeva produbljenija istrai-
vanja).
e) Moda je njegov primjer ohrabrio oblike sufizma blie
sunizmu ili potpuno sunitske. Prije njega, ipak, nalazimo
mnogo vie sufizma meu sunitskom ulemom, nego to se to
obino vjeruje. Ali njegov utjecaj na sufijski pokret openito
zahtijeva briljiv studij.
199
Gazel
r---
I GAZEL (a. gaza l), arapska liubavna pjesma, s esto
tugaljivim raspoloenjem; vrsta pjesnitva, koje je bilo
odomaeno i u drugim islamskim knjievnostima, prije svega
u perzijskoj knjievnosti. Pretea arapskog gazela je uvod
kaside, koji se nazivao nesib, a u kojem se pjesnik tui zbog
odvajanja od drage. Svoj prvi rascvat kao poseban literarni
rod doivjelo je ljubavno pjesnitvo gazela u 7. st. pa do
poetka 8. st. u Meki i Medini, gdje se ono njegovalo prije
svega od aristokratskog drutva. Tematski je bilo jo snano
pod utjecajem beduinskog pjesnitva s njegovim toposima i
kliejima. Dok u ovom ljubavnom pjesnitvu odnos spram
slavljene ene pokazuje realistiko-osjetilnu komponentu,
razvilo je pjesnitvo gazela u 8-9. st. u irakim gradovima
izrazito dvorsko-viteki karakter, pri kojem se dama prika-
zuje pjesniku kao izdaleka oboavani nedoseni ideal. U
muslimanskoj panjolskoj gazel se dalje razvio u strofino
pjesnitvo. Pjesme gazela esto su bile uglazbljene, odnosno
spjevane upravo po narudbi za glazbenike. U perzijskoj
knjievnosti gaze li su se osobito proirili; njihovi poeci su u
9. st. Veze sa arapskim gazelom ne treba iskljuiti, pa ipak se
moe pretpostaviti da su samostalno nastale iz perzijskih
narodnih pjesama. Suprotno arapskoj pjesmi gazel, perzijski
gazel se ne ograniava na ljubavnu tematiku, nego izraava
naprosto lirska raspoloenja. Klasino razdoblje perzijskog
gazela bilo je 13-16. st.; u njegove vrhunske pjesnike spada
Hafiz.
AZ I (arapski aktivni particip gazin, mno. gusdt], ozna-
G ava ljude koji sudjeluju u pljakakom prepadu, a po-
tom u gazuii, akciji protiv nevjernika. Taj naziv se vjerojatno
kasnije pretvorio u poasnu titulu za one koji su se istakli u
gazu i uao je u titulaturu nekih muslimanskim vladara, kao
to su anadolski emiri i, posebno, prvi osmanski sultani.
Grupacije gazija zabiljeene su u Transoksijani i Horasanu
jo od samanidskog doba; bile su to grupe vodia na pute-
vima, ije je izdravanje uglavnom bilo osigurano plijenom
od gazwe, i koji su nudili svoje usluge svuda gdje je trebalo
ratovati protiv nevjernika ili krivovjeraca. Njihovi voe esto
su stjecali veliki ugled i ak neki slubeni poloaj. Ali ti
vojnici - profesionalci, za koje je rat bio ekonomska potreba i
koje je neaktivnost polagano pretvarala u otimae, postajali
su, u vrijeme mira, opasnost za vlast koja ih je upoljavala: at-
-Tabari upozorava, god. 821., na pobunu na koju je u
Horasanu nahukao jedan od tih plaenika; Ibn al-Asir spo-
minje sudjelovanje tih buntovnih elemenata u pobuni Buhare
protiv Samanida Nasra, oko 930. god. Meutim, te grupe,
koje su historiari oznaili imenom guza t, [uyiin, 'ayyariin,
itd., sabirnice su trupa uvijek raspoloivih za onoga kojem
trebaju: Mahmud od Gazne ih je unajmljivao u izobilju,
vodei sa sobom u Indiju 20.000 gazija; on je bez prestanka
bio u potrazi za novcem kojim bi platio svoje najamnike,
preoptereujui zbog toga svoj narod porezima prije svakog
pohoda. Te grupe profesionalnih vojnika, koje historiari
spominju u Transoksijani i Horasanu, nudile su istodobno
utoite politikim ili religioznim nezadovoljnicima, a za-
okupljenost avanturama svake vrste privlaila ih je mamcem
plijena. Meutim, ve stoljeima, u istonim provincijama,
Turci su bili sabirnica, iz koje su Perzijanci, a kasnije Arapi, I
_vrbovali svoje plaenike; tako je, mada su te grupe u po~t~ __ Vidi napomenu ~a stranici 13.
200
liene svakog nacionalnog karaktera, turski element, inei
vojniku klasu u pravom smislu rijei, vjerojatno uskoro
postao nadmoan.
Sline organizacije nisu bile neobine u istonim provinci-
jama, nalazile su se svuda gdje se ratovalo, posebno u podru
jima pograninih zona; one su postojale takoer u arapsko-
-bizantskim pograninim zonama, gdje je od umajadske
epohe vladalo stanje stalnog rata. U tim oblastima, gdje je,
jo od vladavine halife al-Mutasima (833-842), turski ele-
ment inio veinu vojnih snaga, arapsko-bizantski pogranini
sukobi vjerojatno su se postupno pretvarali u tursko-bizant-
ske ratove. U toj zoni, gdje su se gazije suprotstavljali akri-
tima, uvarima bizantskih granica, esto i samim vrbovanim
meu turskim najamnicima, stvorilo se osobeno ljudstvo
pograninih oblasti, iji je etniki element bio vidljivo istov-
jetan s obiju strana granice. Svjedoanstvo o tom stanju
nalazi se u epskoj knjievnosti, kako bizantskoj tako i arap-
sko-turskoj, kao to je bizantska epopeja Digenisa Akritasa,
arapski epski roman o Zu'l-himi ili turska epopeja Sejida
Batala. S obje strane granice, u toj zoni, gdje su hodaaa
podravala stanje neprestanog kriarskog rata, obrana je bila
organizirana na isti nain: bila je to, i s jedne i s druge strane,
spontana organizacija, koja se razvijala bez obzira na granice i
izvan okvira drave, u istom poluvojnikom, polureligioz-
nom duhu. Oko 1200. godine halifa an-Nasir, nastojei
osigurati obranu Islama od njegovih neprijatelja, reorganizi-
rao je ova udruenja, koja su ve bila vezana uz principe
[utuue, pravila za valjan ivot, suglasan mistikom Islamu i
zajedniki za obrtnika, ratnika ili religiozna udruenja. Na
prvom mjestu, halifa se interesirao za ratniki element kojeg
je svezao uz svoju osobu novim vazalskim vezama. Gazije,
koje su najprije inili narodni pokret, s kojim su se pomijeali
avanturisti i nezadovoljnici, bili su grupirani u udruenje
koje je imalo karakteristike islamskog vitekog reda, organi-
zirano na nain vjerskog bratstva, sa ceremonijom uvoenja,
kojom se dobijala titula gazi, davanja oruja i ritualnih
simbola, emu su se ubudue prikljuivali i prinevi i vlasto-
drci. Meutim, u pograninim oblastima Male Azije, gdje je
element gazija bio pojaan, u Sili. stoljeu," masovnim dose-
ljenjem oguskih plemena, pokret je zadrao narodni i nomad-
ski karakter, suprotstavljajui se ustaljenom i iraniziranom
ljudstvu seldukih gradskih centara. To su bili nemirni
elementi pograninih oblasti koji su, iskoristivi slabljenje
bizantske obrane, nakon poraza kod Mancikerta, i pritisnuti
ivotnom potrebom za plijenom, a u isti mah poneseni
idealom svetog rata, osvojili Anadoliju, bez odobrenja sel-
duke drave. Prvi turski osvaja Kapadokije bio je jedan
voa gazija, emir Danimend; s njim, naziv gazi pojavljuje se
u titulaturi emira Male Azije; naziv je takoer dan kao
vlastito ime emirovom prvijencu.
Ali ta prva gazijska kneevina Male Azije, liena nunih
elemenata za organizaciju i naseljavanje osvojenih zemalja,
nije mogla opstati, nakon to je iscrpila sva svoja raspoloiva
sredstva, i morala je ustuknuti pred seldukim juriima.
Gazije su bili potisnuti prema pograninim krajevima (ud) i
podvrgnuti centralnoj vlasti, koja je zauzdala njihovu
neobuzdanost poslavi ih da se bore: na Sjeveru Kapadokije

protiv grkog kraljevstva u Trapezuntu, na Jug, protiv kili-
kijskih Armenaca. Ti elementi su poznati u turskim vrelima
pod imenom Turci Uda (Turci graniari), a njihove voe
su nazvane ud begovi. Meutim, u 7/13. stoljeu", mongol-
ska navala prouzrokovala je novu seobu turskih plemena
prema Anadoliji; mase dervia, bjeei iz osvojenih iranskih
provincija, dole su se pridruiti bjeguncima koji su se
sklonili u pogranine oblasti. Raspadom selduke drave i
pred slabou bizantskog otpora, nastajala je nova uzavrelost
u pograninim oblastima, gdje su dervii pridonijeli buenju
oduevljenja za sveti rat. To djelovanje je, poetkom 14. sto-
ljea, dovelo do stvaranja turskih emirata u Anadoliji. Vrela
iz 14. stoljea i prvi osmanski kroniari daju u svojim spisima
svjedoanstvo da je upravo duh gazija oivio te ratnike
kneevine. Stavite bijelu kapu za gazul uzvikuje historiar
Aikpaa-zade; pria se da je upotrebu te bijele kape, karak-
teristinu za gazije, uveo u pograninim oblastima, u 13. sto-
ljeu, Mehmed-beg od Uda tj. Krajinik, Ef1aki opisuje i
ceremoniju uvoenja u red sultana gazija, Mehmeda Ajdi-
noglua, od strane mevlevijskog ejha iz Konje, Emira Arifa:
Mehmed-beg, uzimajui buzdovan od elebija, stavlja ga
sebi na glavu i kae: Udarau ovim buzdovanom po svojim
strastima, a pomou njega u dotui neprijatelje vjere,
Kroniar Ahmedi daje slijedeu definiciju gazije: Gazi, to je
orue Boje vjere, Boji sluga koji isti zemlju od prljavtine i
utoite vjernicima; ako on postane muenik na Allahovom
putu, ne vjeruj da je mrtav, on ivi blaen uz Boga, i on
posjeduje Vjeni ivot. Ali te kneevine gazija, iji je cilj bio
osvajanje, a plijen sredstvo za ivot, koje su bile formirane od
ratnikih elemenata i liene drutvenih klasa nunih za ujedi-
njenje osvojenih zemalja, morale su postupno slabiti i ugasiti
se. Jedna jedina od tih kneevina mogla je preivjeti i razviti
se: bila je to osmanska drava. Gazijska kneevina, kao i
druge, ona je bila jedina koja je znala nai elemente nune za
organizaciju svojih osvajanja, zahvaljujui geografskom polo-
aju i blizini bizantskog glavnog grada koja ju je obavezala da
odrava stanje neprekidnog rata. Isto kao i drugi anadolski
emiri, prvi osmanski sultani su ukljuili u svoje titule naslov
gazi kojeg su im dali njihovi historiografi, kao to je Aik-
paa-zade, i koji se nalazi na njihovim prvim epigrafskim
spomenicima, kao to to svjedoi natpis iz 1377. god. koji se
odnosi na gradnju damije u Brusi, gdje je Orhan nazvan
sultdn ibn sultan al-guziit, gazI ibn al-gaei, uga' ad-
-dawla wa 'd-din, marzbdn al-fh, pehleoiin-i gihiin, Orban
ibn 'Utman. Takoer, prema svjedoenju Aikpaa-zade,
postojala su, u prvim stoljeima Osmanskog Carstva, etiri
udruenja, od kojih je prvo udruenje gaziyan-i Rum, dok su
drugi ahiyan-i Rum, abdalan-i Rum i baciyan-i Rum. Ali kad
se osmanska kneevina pretvorila u carevinu i kada je cen-
tralna vlast bila uvrena, gazije, koji su aktivno sudjelovali
u osvajanju Anadolije, bili su podvrgnuti autoritetu drave,
te su udruenja postupno rasputena. Djelo osvajaa bilo je
dovreno; oni su se ubudue morali maknuti s puta organiza-
torima carevine.
AZ N E VID I . Oko kraja samanidskog carstva, nailazi se
G na turske robove kao namjesnike i vojskovoe. Jedan od
njih, Alp Tigin, osvojio je 962. god. grad Gaznu, prema kojem
se nazvala dinastija, koja je tu vladala od druge polovice 10. do
201
Geografija
druge polovice ll. stoljea. Pod njegovim nasljednicima,
Bilge iSebuk Tiginom (Sebiiktigin), proirilo se carstvo sve do
Taharistana, Zabulistana, Zemindavara i Gura. Mahmud,
najmoniji Gaznevid, nazvao se emirom i bio od halife poa
en titulom. On je postigao punu neovisnost oSamanidima.
Svoj cijeli ivot proveo je na bojnim pohodima, a meu njima i
protiv Indije. Kratko prije svoje smrti (1030), imalo je carstvo
sljedee granice: na Zapadu - Perzija, na Sjeveru - Taharistan
i Transoksanija, na Jugu - Zemindavar i Kusdar, te na Istoku
- Pendab i Sind. Pod njim je stvarao veliki iranski pjesnik
Firdusi. Razraun sa Selducima doveo je pod Mesudom I do
bitke kod Dendanekana i gubitka Perzije. Unutranje svae i
vanjsko-politika razraunavanja obiljeavaju sliku sve do
propasti dinastije 1190. god. Kao i Selduci, i Gaznevidi su bili
vjerni pristae sunitskog Islama. Minareta Gazne i palaa
Lakari Bazara znaajni su svjedoci islamske arhitekture.
GEOGRAFIJA
l) Rije gugrafiya: i koncepcija geografije kod Arapa. -
Izraz gugrajiya (ili gigrafiya, gaografiya, itd.), naslov djela
Marinosa iz Tira (oko 70-130) i Klaudija Ptolemeja (oko
90-168) bio je preveden na arapski sa surat al-ard, izraz
kojeg su neki arapski zemljopisci upotrijebili kao naslov svojih
djela. Al-Masudi (umro 956) objanjava ovaj izraz u znaenju
qat al-ard, mierenie zemlje; on je, meutim, bio upotri-
jebljen po prvi put u Poslanicama: (Rasa'il) Ihwan as-Safa' u
znaenju karta svijeta i podneblja. Arapi nisu zamiljali
geografiju kao tano odreenu znanost, koja ima specifino
znaenje i koja moe biti predmet istraivanja. Arapska
zemljopisna literatura protee se na izvjestan broj disciplina i
napisane su mnoge monografije o razliitim aspektima
geografije pod naslovima kao to su Kitab al-buldan, Surat al-
-ard, 'Ilm at-turuq, itd. Al-Biruni smatra vrstu al-Masalik
znanou koja se bavi utvrivanjem zamljopisne pozicije
lokaliteta. Al-Mukadasi je najblii veini aspekata geografije u
svom Ahsan at-taqasim Ji ma/rifat al-aqalim. Dananja
upotreba izraza gugrafiya u arapskom relativno je novijeg
vremena.
2) Predislamski period i poeci Islama. - U predisIarn-
sko doba spoznaja Arapa u oblasti geografije ograniavala se
na nekoliko tradicionalnih i starih pojmova i na toponime
Arabije i susjednih zemalja.
Politika ekspanzija Arapa, nakon pojave Islama, u Africi i
Aziji dala im je priliku da sakupe obavijesti, obave istraiva-
nja i zabiljee rezultate iskustva razliitih zemalja koje su pale
pod njihovu vladavinu ili su bile susjedi arapskog carstva.
Kako su te obavijesti bile sakupljene u cilju vojnih pothvata
ili u druge ciljeve, vrlo je vjerojatno da su one takoer
koritene u topografskim djelima koja su izraena u prvom
abasidskom periodu.
Tek na poetku vladavine Abasida i nakon prijenosa glav-
nog grada Carstva u Bagdad, Arapi su se poeli upoznavati sa
znanstvenom geografijom. Osvajanje Irana, Egipta i Sinda
dalo im je priliku da izravno upoznaju znanstvena i kulturna
dostignua naroda koji su nastanjivali te kolijevke civilizacije,
'" Vidi napomenu na stranici 13.
Geografija
kao i da zadobiju u vlasnitvo ili barem pristup stotinama
studija, laboratorija i promatranica. Ali proces usvajanja
tueg znanja otpoeo je tek u doba halife Abu Dafara al-
-Mansura (737-775), osnivaa Bagdada. On je imao ivi
interes za prevoenje znanstvenih djela na arapski, aktivnost
koja je trajala 200 godina u muslimanskom svijetu; Barme-
kidi su takoer igrali znaajnu ulogu u unapreenju znan-
stvene aktivnosti na dvoru. Prevoditelji su vrlo esto i sami
bili istaknuti uenjaci, iji su napori obogatili arapski jezik
zemljopisnim, zvjezdoznanskim i filozofskim spoznajama
Indijaca, Iranaca i Grka.
3) Klasino razdoblje (9-11. st.).
A) Doba al-Memuna (813-833). - Upoznati ve vie od
pola stoljea, od al-Mansurovog doba (754-774) do al-
-Memunovog halifata, sa indijskom, iranskom i grkom geo-
grafskom znanou, ija su najznaajnija djela izuavali,
Arapi su doivjeli pravu revoluciju u svojoj zemljopisnoj
misli. Brojne zamisli, kao to je ona koja je zemlji pripisivala
okrugao a ne pljosnati oblik i sredinji poloaj u svemiru,
uvedene su kod njih po prvi put sustavno. Od tada, kur'an-
ski stavci, koji izlau kozmogoniju, geografiju itd., i predaje
koriteni su samo za vjersku potvrdu geografskim djelima ili
za poticanje vjernika na izuavanje zemljopisa i zvjezdoz-
nanstva. Tako su poetkom 3/9. stoljea" postojali sigurni
stvarni temelji geografske literature na arapskom i prva
praktina mjera u tom pogledu bio je pothvat al-Memuna,
koji je sakupio oko sebe grupu uenjaka i bio pokrovitelj
njihove djelatnosti. Iz toga se ne moe zakljuiti da li je al-
-Memunovo zanimanje za zvjezdoznanstvo i zemljopis bilo
stvarno i znanstveno ili pak isto politiko. Za vrijeme nje-
gove vladavine, ipak, uinjeni su brojni doprinosi razvoju
geografije: izvreno je mjerenje jednog meridijanskog luka
(srednji rezultat je dao 52 i 2/3 arapskih milja za duinu
jednog stupnja, to je vrlo precizna mjera; bile su izraene
astronomske tablice koje su se zvale az-zlg al-mumtahan
(provjerene tablice), zahvaljujui zajednikim naporima
zvjezdoznanaca. Na kraju, izraena je jedna karta svijeta,
as-Sura al-ma'muniyya, koju je al-Masudi smatrao boljom
od Ptolemejeve i one Marinosa iz Tira, te ih sve tri pregle-
dao i usporedio.
B) Zvjezdoznanci i filozofi. - Arapski zvjezdoznanci i filo-
zofi su dali takoer znaajan doprinos matematikoj i fizi
koj geografiji svojim teorijskim istraivanjima i raspravama.
Od doba uvoenja grke filozofije i astronomije u drugoj
polovici 2/8. stoljea*, u prvoj polovici S/ll. st. * mnotvo
filozofa i zvjezdoznanaca bavili su se razliitim problemima
matematike, astronomske i fizike geografije. Djela grkih
uenjaka ve su dala osnov i grau dovoljnu za taj rad.
Rezultati tih iskustava, promatranja i teoretske rasprave
arapskih uenjaka pohranjeni su u njihovim djelima, uglav-
nom o zvjezdoznanstvu i filozofiji ili u monografijama o
posebnim predmetima kao: mora, planine, itd. Suvremeni i
kasniji autori djela iz ope geografije na arapskom esto su,
ali ne uvijek, ponovili te rezultate, a dogaalo se i da o
njima raspravljaju. Neki od tih autora ponovo su izloili u
uvodu svojih djela razliite tekue teorije, grke ili druge, o
danom problemu. Tako je nastala tradicija pisanja o mate-
matikoj, fizikoj i humanoj geografiji na poetku svih djela
-------'-----
202
koja se bave geografijom; bilo je to znacajno, npr., kod
Ibn Ruste, al-Jakubija, al-Masudija, Ibn Haukala, itd.
Meu istaknutim arapskim filozofima i astronomima,
ija su djela koristili i o ijim su teorijama raspravljali
geografi, treba navesti Jakuba ibn Ishaka al-Kindija (umro
874?), kojem se pripisuju dva djela o zemljopisu. Jedan al-
-Kindijev uenik, Ahmed ibn Muhamed ibn at-Tajib as-
-Serahsi (umro 899), takoer je napisao dva djela. Ni al-
-Kindijeva ni djela as-Serahsija nisu sauvana i njihova
miljenja iz oblasti geografije poznajemo samo preko drugih
vrela koja su ih koristila. Izgleda da su ova dva autora
koristili djela Ptolemeja i drugih grkih pisaca, jer nas al-
-Masudi upuuje da su njihova djela sadravala ptolemejske
podatke o fizikoj i matematikoj geografiji i o oceanografiji.
Meu drugim filozofima i zvjezdoznancima, iji spisi
slue kao izvori obavijesti o matematikoj i fizikoj geogra-
fiji je i al-Fezari (druga polovica 2/8. st. *); Ahmed ibn
Muhamed ibn Kesir (Kadr) al-Fergani (umro poslije 247/
861*); Abu Maar Dafer ibn Muhamed al-Balhi (umro 273/
886*); Abu Abdalah Muhamed ibn Dabir al-Betani (umro
317/929*) i drugi. etvrtina Poslanica Ihwan as-Safa' bavi se
digrafijom; napisana oko 980. god., ona je pribavila elemen-
tarne pojmove o matematikoj i fizikoj geografiji, zasno-
vane na grkoj geografiji, jer je glavni cilj autora da itatelja
dovedu do ostvarenja jedinstva s Bogom pomou mudrosti.
C) Opa geografska literatura. - U 3/9. st. * napisan je
veliki broj znaajnih zemljopisnih djela u razliitim for-
mama, te izgleda da su Arapi imali na raspolaganju tekstove
na pehleviju ili prijevode s tog jezika, koji su se bavili
sasanidskim carstvom, geografijom, topografijom, potan-
skim linijama i koji su davali bitne pojedinosti o upravi.
Mora da su ta djela bila dostupna onima koji su se bavili
geografijom i topografijom. Iznenauje konstatacija da su
prvi autori, kao to je Ibn Hurdadbeh (Huradadbih),
Kudama i drugi, bili proelnici potanske slube ili tajnici, a
istodobno i uenjaci. Dakle, u toku 3/9. st.* napisan je
veliki broj djela koja su dobila openiti naslov al-Masalili wa
al-mamalik. Po svoj prilici, prvo koje je nosilo taj naziv, bilo
je djelo Ibn Hurdadbeha, ija je prva verzija napisana 846.
god., a druga 885; ono je sluilo kao osnova i model auto-
rima knjiga iz ope geografije i visoko ga je cijenila veina
geografa koji su se njime koristili. Autor, koji je bio upravi-
telj pote i obavijesti, bio je uen ovjek. Razloge, koji su ga
naveli da napie djelo o geografiji, iznio je Ibn Hurdadbeh
sam, koji kae da je htio zadovoljiti halifinu elju, za kojeg
je takoer preveo Ptolemejevo djelo (s grkog i starosirij-
skog). Meutim, halifina elja je moda sama proi stjecala iz
praktine potrebe drave. Kudama ibn Dafer al-Katib
smatrao je znanje o putevima ('ilm at-turuq) ne samo
korisnim za opi tok upravljanja divanom nego i bitnim za
halifu zbog njegove potrebe za putovanjima ili za kretanjem
njegove vojske.
Geografska djela napisana u toku 3/9. i 4/10. st. * mogla bi
se podijeliti na dvije velike vrste: l) djela koja se bave
svijetom uope, ali koja se bave i pojedinostima abasidskog
carstva (mamlakat al-islam); ona su pokuala dati sve svje-
tovne obavijesti, koje se ne mogu nai u opoj
* Vidi napomenu na stranici 13_
- - - - -

literaturi, i zato je ta kategorija nazvana profana zemljopisna
literatura doba. Ovi autori opisuju topografiju i cestovni
sustavabasidskog carstva, u isti mah dotiui i matematiku,
astronomsku, fiziku, humanu i ekonomsku geografiju.
Meu predstavnicima te vrste mogu se navesti Ibn Hurdad-
beh, al-Jakubi, Ibn al-Fakih, Kudama i al-Masudi. Kako je
Irak bio najznaajniji centar zemljopisnog izuavanja i kako
su brojni zemljopisci pripadali toj zemlji, moemo slobodno
upotrijebiti izraz iraka kola, da bismo ih obiljeili. Meu
tim, unutar te kole, razlikovale su se dvije grupe: ona koja
grau izlae slijedei etiri glavne strane (sjever, jug, istok i
zapad) i Bagdad smatra sreditem svijeta i ona koja svrstava
podatke prema razliitim iklimima (iqlim), tj. podrujima ili
regijama i za koju je, veinom, Meka to sredite. 2) Druga
kategorija djela predstavljena je spisima al-Istahrija, Ibn
Haukala i al-Mukadasija, za koju se upotrebljava izraz kola
al-Balhija, jer su oni slijedili Abu Zejda al-Balhija. Oni svoja
izlaganja ograniavaju na islamski svijet, opisujui svaku
provinciju u formi jednog odvojenog iklima i ne bave se
nemuslimanskim zemljama, izuzev pograninih oblasti.
l) Iraka kola. - Djela Ibn Hurdadbeha, al-jakubiia i al-
-Masudija razlikuju se od spisa drugih geografa kole dvjema
posebnim karakteristikama: najprije, oni slijede iranski
sistem kivera (kiwar), a, zatim, od Iraka ine ekvivalent
Iranahra i poinju njime svoje opise, stavljajui tako Irak u
centar arapske regionalne i opisne geografije. Po al-Biruniju,
sedam kivera predstavljeni su sa sedam jednakih krugova;
sredinji kiver je Iranahr, koji obuhvaa Horasan, Fars,
Dibal i Irak; on smatra da su te podjele samovoljne, da su u
poetku ustanovljene iz politikih i upravnih razloga. U stara
vremena, veliki kraljevi su nastanjivali Iranahr i bilo je
nuno za njih ostati u sredinjoj zoni na jednakoj razdaljini od
drugih kraljevstava, a da bi, prema tome, s lakoom uprav-
ljali poslovima. Takva podjela nije imala nikakve veze ni sa
fizikim sustavom ni sa zakonima zvjezdoznanstva, ve je
zasnovana na politikim promjenama ili etnografskim razli-
kama. Osnutkom Bagdada, glavnog grada abasidskog car-
stva, Irak je zauzeo centralni i politiki vaan poloaj u
muslimanskom svijetu. Ibn Hurdadbeh je stavio Irak na
mjesto Iranahra, a oblast Sevada, koji se nekada zvao dil-i
Irnahr, zauzima sredinje mjesto u njegovom sustavu; s
njim je otpoeo opis. I al-jakubi je Irak smatrao sreditem
svijeta i pupkorn zemlje (surrat al-arct), ali je za njega
Bagdad sredite Iraka, jer nije samo najvei grad, neuspore-
dive ljepote, nego i sjedite vlasti Benu Haima. Poto
zauzima sredinje mjesto u svijetu, Irak ima umjerenu klimu,
njegovi su itelji snani i inteligentni, te posjeduju visok
moral. Ali u njegovom zemljopisnom sustavu, Bagdad je
spojen sa Samarom, i sa ta dva grada on poinje opis. Slina
primjedba o nadmoi Iraka nalazi se u historiara i geografa
al-Masudija, koji smatra da je Bagdad najljepi grad na
svijetu.
Nasuprot ovim piscima, Kudama, Ibn Rusta i Ibn al-
-Fakih ne pokazuju nikakvo oduevljenje za Irak ili Iranahr.
U njihovom sustavu, prednost je dana Meki i Arabiji. Kod
Kudame, Meka ima apsolutno prvenstvo i sve ceste koje vode
u nju opisane su prije onih koje idu iz Bagdada. On daje
izvjesno znaenje Iraku, ali kao glavnoj provinciji Mamlakat
al-islama. On mu, dakle, priznaje znaenje, ali samo sa
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _" - - - _
203
Geografija
politikog i upravnog stajalita. U njegovom zemljopisnom
sustavu lagano se naglasak premjeta s iranskog koncepta na
ono to bi se moglo imenovati islamski pristup geografiji.
Slino stremljenje je i kod Ibn Ruste (poetak 4/10. st. *), koji
se potpuno odvaja od iranske tradicije i pridaje Meki iMedini
glavno mjesto u nainu na koji rasporeuje zemljopisnu
gradnju. U svom opisu sedam iklima, on radije slijedi grki
model, nego to se dri sustava kivera.
U geografskom radu Ibn al-Fakiha na prvom mjestu je
takoer opis Meke, ali je znaajan dio djela posveen Farsu,
Horasanu itd., a iklimi su opisani po sustavu kivera. Zna-
ajna osobina djela Ibn Hurdadbeha, al-[akubija i Kudame je
da je u njima graa rasporeena i opisana tako da se slijede
etiri osnovne strane (Istok, Zapad, Sjever i Jug), prema
podjeli svijeta na etvrtine. Takva metoda opisa mora da je
imala korijen u iranskoj zemljopisnoj tradiciji i, vjerojatno,
arapski zemljopisci su imali na raspolaganju model za opona-
anje. Po al-Masudiju, Perzijanci i Nabatejci su podijelili
nastanjeni dio svijeta na etiri dijela: Horasan (Istok), Bahtar
(Sjever), Hurberan (Zapad) i Nimruz (Jug). Meutim,
Kudama ukazuje na proizvoljnost takve podjele: za njega su
Istok, Zapad, Sjever i Jug samo relativne vrijednosti. Kod
Ibn Ruste i Ibn al-Fakiha izvrena je podjela po podrujima.
Ibn Hurdadbeh, koji se moe nazvati ocem zemljopisa, usta-
novio je model i stil zemljopisne literature na arapskom. Ali
on nije bio izumitelj tog stila i tog tipa; mora da je on imao za
model ili primjer neko ranije djelo o tom predmetu; u stvari,
vrlo je vjerojatno da mu je bio dostupan arapski prijevod
jednog starijeg pehlevijskog djela o Iranu. Njegovo djelo ne
odnosi se samo na Mamlakat al-islam, nego opisuje i njegove
granice, kao i susjedna kraljevstva i puanstvo. On je dobro
poznavao Ptolemejevo djelo, to pada u oi iz njegovog opisa
granica nastanjenog svijeta i iz grke zamisli kontinenata
(Arufa, Lubja, Itjufija i Lshiuijii).
Ahmed ibn Abi jakub ibn Vadih al-Katib al-Jakubi (umro
897) kazuje da je mnogo putovao. On stavlja naglasak na
injenicu da je dobio obavijesti od itelja zemalja koje su ga
zanimale i da ih je provjerio kod vjerodostojnih ljudi. Piui
svoju knjigu, njegov cilj je opis puteva koji vode na granice
carstva i u pogranine oblasti; upravo zbog toga se on u
posebnoj monografiji bavi historijom i geografijom rimskih
zemalja (Bizantskog carstva), a drugo djelo posveuje osvaja-
nju Ifrikije. Djelo al-Jakubija bavi se, prije svega, topografi-
jom i smjerom puteva, a graa je rasporeena slino kao kod
Ibn Hurdadbeha.
Kudama ibn Dafer al-Katib (4/10. st.*) posveuje jedana-
esto poglavlje svog djela Kitab al-1Jarag wa san'at al-kita b
opisu potanskih postaja i puteva abasidskog carstva. Glavni
cilj njegovog djela je opisati Mamlakat al-islam i njegove
granice, posebno one koje ga odvajaju od bizantskog carstva,
koje je smatrao najveim neprijateljem Islama. U njegovoj
geografiji vidljiv je islamski pristup, ali se u njoj moe
razabrati i politiki stav, kao to je obrana granica. Njegovo
djelo sadri jo i opis ljudi i kraljevstava oko carstva. On se
bavi opom i fizikom geografijom i izgleda da je koristio ,
grka vrela za obavijesti o regionalnoj i opisnoj geografiji. i
_. Di"~lbn Ruste (poetak 4110. sr. ') pod M"OVOm a'-A'la'.J i
* Vidi napomenu na stranici 13.
oo .. o. .. '._
Geografija
an-na/Isa slii Kudaminom po tome to opisuje Meku i
Medinu na samom poetku djela koje se bavi regionalnom
geografijom. Glavni predmet rada su ope obavijesti o svijetu
u cjelini i upravo stoga se u njemu nalaze, uz popis musli-
manskih zemalja, i opisi, na regionalnoj osnovi, mnogih
zemalja koje se nalaze izvan granica Islama. On se bavi
matematikom geografijom, sistematino i iscrpno, i pove-
zuje razliite teorije i miljenja o mnogim problemima; on
izlae grau o opoj i fizikoj geografiji i opisuje ik lime prema
Grcima. S obzirom na razliite obavijesti, koje su u njemu
sadrane, njegovo djelo moe se odrediti kao mala enciklo-
pedija historijskih i geografskih znanosti.
Kao i Ibn Rusta, i Ibn al-Fakih al-Hamadani rasporeuje
geografske podatke na regionalnoj osnovi u svom Kiuib al-
-buldan (napisan oko 903). Opis Meke prethodi svim dru-
gima, a opi raspored djela slii al-Istahrijevom i Ibn Hauka-
lovom. On umee u njega izvjetaj trgovca Sulejmana o Indiji
i Kini, ali posebna odlika njegovog djela je to, uz vjerodo-
stojne obavijesti" sadri i druga poglavlja sa stihovima i
, tradicijama ili obavijesti legendarne naravi. Djelo je oskudno
u pogledu ope i matematike geografije.
Abu-'l-Hasan Ali ibn al-Husein al-Masudi (umro 956)
spaja u sebi kvalitete iskusnog putnika i istaknutog zemljo-
pisca. Naalost, njegov vlastiti opis putovanja (Kita b al-
i -qaddyii wa at-tagdrib) nije sauvan, ali se moe imati iz-
vjesna predodba o njemu prema Muriig ad-dahab wa
maadin al-gauihar i at-Tanbih wa al-ir], koji su sauvani.
Al-Masudi smatra geografiju dijelom historije, to objanjava
zato njegova djela izlau geografiju kao uvod u historiju. On
se koristi starim zemljopisnim spisima na arapskom, kao i
izvjetajima suvremenih putnika i pomorskom literaturom,
ali im dodaje obavijesti koje je sam prikupio u toku putovanja
ili od osoba koje je susreo. On ne daje nikakvo sustavno
topografsko izlaganje o abasidskom carstvu i ne bavi se ni
putevima kraljevstva ni potanskim postajama, ali predoava
izvanredan kratak pregled suvremenih spoznaja Arapa o
matematikoj i fizikoj geografiji. Meutim, glavni doprinos
al-Masudija poiva u humanoj i opoj geografiji. On je
unaprijedio tu znanost, odbivi neke teorije i zamisli arapskih
zemljopisaca, za koje je smatrao da su bez osnova, s obzirom
na njegovo vlastito iskustvo i vlastita istraivanja. On ak ne
oklijeva ni dovesti u pitanje stare teorije grkih uitelja, kao
to je Ptolemej, npr. postojanje jednog kontinenta u australij-
skoj hemisferi. U oblasti fizike i humane geografije, on
naglaava utjecaj sredine i drugih geografskih imbenika na
fiziki izgled i naravi ivotinja, biljki i ljudi. Na al-Masudija
utjecale su i iranske geografske tradicije, npr. sedam kivera,
koje Irak smatraju sredinjim iklimom i najboljim na svijetu, a
Bagdad najboljim gradom, itd.
Znaajan geograf tog doba, iji je utjecaj na razvoj arapske
geografije bio raznovrstan i dubok, kao i Ibn Hurdadbehov,
jeste samanidski vezir Abu Abdalah Muhamed ibn Ahmed
al-Dejhani (prvi dio 4/10. st. *). Naalost, njegov Kitb al-
-masa lik wa al-mamlik nije sauvan. Vrlo je vjerojatno da je
al-Deihani koristio originalni tekst Ibn Hurdadbeha, Kitab
al-masalik. Imajui povlateni poloaj vezira i piui u
Buhari, on je proirio polje svojih istraivanja mnogo dalje u I
menici. On je sakupio informacije iz prve ruke, iz razliitih
J'
Sredinju Aziju i na Daleki isto..k nego njegovi arapski suvre.-
204
vrela, te otuda i znaaj njegovog djela. Mnogi arapski zemljo-
pisci koristili su kasnije al-Dejhanijevo djelo.
Hudud al-' alam, djelo nepoznatog pisca, napisano u
Iranu 982. god., jedno je od prvih djela na perzijskom o
svjetskoj geografiji. Autor je koristio brojne ranije arapske
autoritete i, bez ikakve dvojbe, imao je na raspolaganju
primjerak al-Balhijevog djela ili al-Istahrijevog. To djelo
otkriva izvanredan napor i brojanu tanost. S druge strane,
autor se razlikuje od drugih zemljopisaca svojim geografskim
i terminolokim uopavanjima. Njegova originalnost poiva
na zamisli o podjeli naseljenog svijeta na diielove svijeta i
posebne zemlje,
2) AI-Balhijeva kola. - Upravo drugoj glavnoj kategoriji
ope geografije pripadaju al-Istahri, Ibn Haukal i al-Muka-
dasi, kao i Abu Zejd Ahmed ibn Sehl al-Balhi (umro 934), po
kojem je kola i dobila ime. Al-Balhi je napisao svoje geograf-
sko djelo Suuiar al-aqalim (izvorno, komentar uz karte)
920. god. ili malo kasnije. On je proveo oko 8 godina u Iraku
i zavrio je kolovanje pod ravnateljstvom al-Kindija. Mnogo
je putovao prije povratka u rodni grad i stekao je visoki ugled
uenjaka. Meutim, u posljednjem dijelu ivota, podravao
je pravovjerna miljenja i napisao je vie rasprava koje su bile
veoma cijenjene u tim krugovima. Mada tekst al-Balhijevog
geografskog djela nije jo zasebice utvren i mada su ruko-
pisi, pripisani u danom trenutku al-Balhiju, sada poznati kao
al-Istahrijevi, jo uvijek vrijedi miljenje (De Goeje), po
kojem je al-Istahrijevo djelo dosta uveano drugo izdanje al-
-Balhijevog i napisano izmeu 930-933. god., za ivota al-
-Balhija. Geografi iz al-Balhijeve kole daju pozitivnu islam-
sku boju arapskoj geografiji. Osim njihovog ogranienja
uglavnom na islamske zemlje, oni pridaju znaenje geograf-
skim zamislima koje nalaze oslonac u Kur'anu ili su temeljene
na predajama ikazivanjima Poslanikovih drugova, itd.; npr.
oni usporeuju kontinente sa velikom pticom, to je u skladu
sa predajom koja se pripisuje Abdalahu ibn Amru ibn al-Asu.
Isto tako, kopno, okruglog oblika, okrueno je opasujuim
oceanom kao ogrlicom, a dva zaljeva: tog oceana (Sredo-
zemno more i Indijski ocean) nasru jedan na drugog, ali se
ne mijeaju, odvojena al-Barzahom, bariierom: u al-Kul-
zumu, to je kur'anska zamisao. Takoer, nasuprot nekim
geografima irake kole, geografi al-Balhijeve kole pripisuju
Arabiji sredinje mjesto u svijetu, budui da se u njoj nalaze
Meka i Kaba. Ta nova stremljenja metodologije i nain
raspravljanja o geografiji postali su osnovna osobina geografa
te kole i, po svoj prilici, bili su vrhunac prvog procesa po
kojem je Meka dobila prednost nad Irakom kod jedne grupe
geografa. Prvi predmet tih geografa bio je opisati iskljuivo
bild al-islam, domen koji su podijelili na 20 iklima, govorei,
ipak, i o nemuslimanskim zemljama u svojim uvodnim bilje-
kama. Temelj podjele tih provincija nije ni iranski sustav
kivera ni grki sustav klima; on je teritorijalni i isto fiziki.
To je stanovit napredak u odnosu na prethodne metode i ovaj
rad je na neki nain moderan. Kako upuuje Ibn Haukal, on
ne slijedi model 7 iklima (sa karte u al-Kavazijanu), jer je on,
mada taan, pun zbrke i predoava preklapanja granica
provincija. On takoer izrauje po jednu odvojenu kartu za
svaku sekciju koja opisuje poloaj svake provincije, njezine
* Vidi napomenu na stranici 13.
- - - - -

granice i druge zemljopisne karakteristike. Znaajan dopri-
nos tih geografa je to su oni sistematizirali i proirili polje
geografije, ukljuujui u nju i nove sadraje u cilju da je
pokau korisnijom i zanimljivijom, jer vjeruju da se za nju
zanima ira javnost, kraljevi, ljudi muruwwe i glavni pred-
stavnici svake klase. Moe se rei da su oni uveli element
perspektive u kartografiju, osim ustanovljavanja regionalnih
karata na znanstvenijim osnovama; izradili su planiglob koji
pokazuje razliita podruja bilad al-islama i druge nei-
slamske oblasti zemlje. Njihov cilj bio je da ih predoe u
dotjeranoj perspektivi i da pokau njihov relativni poloaj i
veliinu. Ali kako on nije prikazivao pravi oblik i prostran-
stvo (krug, etverokut ili trokut) odnosnih iklima, svaka od
njih predstavljena je u uveanoj formi. Njihovo grafiko
predstavljanje tih podruja na isto fizikoj osnovi vjero-
jatno je prvo iskustvo te vrste u arapskoj kartografiji. Te al-
-Istahrijeve i Ibn Haukalove karte u tom su pogledu bolje
od al-Idrisijevih, koji dijeli 7 klima u smislu irine na 10
uzdunih sekcija i izrauje kartu za svaku sekciju posebno,
tako da karte ne predstavljaju vie geografske jedinice, ve
geometrijske podjele. Al-Istahri, Ibn Haukal i al-Mukadasi
izlau po prvi put koncept zemlje odreen geografskim izra-
zima i idu ak dotle da utvruju granice svake od zemalja
upravo kao to su utvrdili i granice 4 glavna svjetska kraljev-
stva.
Prije svega, Abu Ishaku Ibrahimu ibn Muhamedu al-
-Farisiju al-Istahriju (prva polovica 10. stoljea) treba,
izgleda, pripisati irenje ideja al-Balhijeve kole; ne zna se
mnogo o njegovom ivotu, osim da je mnogo putovao i unio
rezultate svog vlastitog iskustva u svoju knjigu al-Musiilik wa
al-mamalik. Gotovo da nema sumnje da je to djelo zasnovano
na Abu Zejd al-Balhijevom. Al-Istahrijevo djelo sluilo je kao
vjerodostojno vrelo obavijesti geografima te kole; prevedeno
na perzijski, ono je postalo temelj brojnih perzijskih djela o
geografiji.
Abu-'l-Kasim Muhamed ibn Haukal, rodom iz Bagdada,
zavrio je oko 977. god. svoj Kitab siirat al-ard. Jo od
mladosti zanimao se za geografiju i mnogo je putovao
izmeu 943. i 968; gajio je takvu ljubav prema geografiji da
se, za vrijeme svojih putovanja, nije nikada odvajao od al-
-Dejhanijevih djela, te djela Ibn Hurdadbeha i Kudame. O
prva dva kae da su ga toliko zaokupila da je bio nesposoban
posvetiti i najmanju panju drugim korisnim znanjima ili
tradicijama. Ipak, bio je potaknut napisati svoje djelo inje
nicom to nije bio zadovoljan nijednim od onih koja su
postojala o toj disciplini. Namjeravao je poboljati al-Istahri-
jevo, na koje je naiao, ali njegove namjere nisu mogle biti
nedvosmisleno prihvaene, jer slinost izmeu djela ova dva
geografa upuuje da je Ibn Haukal vjerojatno mnogo dugo-
vao al-Istahriju. On ipak, bez ikakve dvojbe, zauzima svoje
mjesto meu istaknutim zemljopiscima tog doba, jer je on u
kartografiji samostalan i individualista koji ne slijedi od
rijei do rijei druge. Osim toga, daje novu dokumentaciju
koja proizlazi iz njegovih putovanja ili koju je prikupio na
osnovu kazivanja. U toku vie stoljea, on je bio vjerodo-
stojno vrelo kasnijim zamljopiscima.
Abu Abdalah Muhamed ibn Ahmed al-Mukadasi (umro
1000), autor djela Ahsan at-taqiisim JI ma'rifat al-aqa-
lim, vrlo je originalan znanstveni geograf. On, s punim
205
Geografija
pravom, misli da je arapsku geografiju utemeljio na novim l
osnovama i dao joj novo znaenje i iri raspon. Smatrajui l
tu disciplinu korisnom za brojne drutvene kategorije, kao
i pripadnike razliitih zanimanja, proirio je njezino polje
uvodei razliite sadraje, od fizikih osobina izuavanog
ik lima do izgleda, jezika i rase, obiaja, vjera i sekti, karak-
tera, irina i duljina, teritorijalnih podjela, smjerova puteva
i razdaljina. On smatra da znanost nije ona koja se dostie
zakljuivanjem po slinosti, nego istraivanjem i izravnim
obavijestima; tako, stavlja naglasak na ono to je stvarno
promatrano i shvatljivo. Od ranijih autora posuuje bitno,
ne okradajui ih. Njegovo djelo, po prirodi vrela infor-
macija, moe se podijeliti na tri dijela: njegova vlastita pro-
matranja, obavijesti dobivene od vjerodostojnih osoba, ele-
menti izvueni iz djela napisanih o tom predmetu. AI-
-Mukadasi je jedan od onih arapskih zemljopisaca, koji
raspravlja o geografskoj terminologiji i specifinom znae
nju nekih rijei i izraza, dajui osim toga, u uvodu svom
djelu, saetak i kazalo iklima, oblasti itd., na veu korist
itateljima koji ele brzo stei predodbu o njegovom sadr-
aju ili ga koristiti kao vodi. Za razliku od al-Istahrija i
Ibn Haukala, al-Mukadasi dijeli mamlakat al-islam na 14
iklima (7 arapskih i 7 nearapskih), moda da bi se prilago-
dio vjerovanju po kojem je postojalo sedam klima na sje-
veru ekvatora i sedam na jugu, ideja koja se pripisuje Her-
mesu, legendarnoj osobnosti koju Arapi poznaju kao starog
egipatskog filozofa. On se razlikuje od Abu Zejda al-Bal-
hija i al-Dejhanija, koje, u svakom sluaju, smatra autori-
tetima (imamima). Znaajna osobina njegovog djela je ta to
on, kao mufassir (komentator Kur'ana), opseno raspravlja
o nekim pitanjima koja se odnose na opu geografiju, npr.
mora itd., da bi ih usuglasio sa podacima odgovarajuih
kur'anskih stavaka.
D) Trgovina i istraivanje; pomorska literatura. - Znaajan
aspekt arapske zemljopisne literature tog doba je pojava
pomorske literature i izvjetaja s putovanja, koji su obogatili
znanje Arapa o regionalnoj i opisno j geografiji. To je najprije
bilo mogue zahvaljujui politikom rasprostiranju musli-
mana i snanom vjerskom afinitetu koji su oni pokazivali
jedni prema drugima bez obzira na nacionalnost ili rasu i, na
drugom mjestu, nevjerojatnom razvoju arapske trgovake
aktivnosti. Putovanja i istraivanja poticana su razliitim
faktorima, posebno hodoaem u Meku, misionarskim
arom, poslanstvima, slubenim ekspedicijama, trgovinom i,
ne na zadnjem mjestu, pomorskim zanatom.
Jo od vrlo starih vremena, Arapi su igrali posredniku
ulogu u trgovini izmeu Istoka (Indije, Kine itd.) i Zapada
(Egipta, Sirije, Rima itd.). Ali, utemeljenjem Bagdada i
razvojem luka Basre i Sirafa, stvarno i osobno sudjelovanje
Arapa poelo se iriti sve do Kine na istoku i do Sofale na
istonoj obali Afrike. Oni su nauili od Perzijanaca umijee
plovidbe, u emu su premaili uitelje i, u 9. st., arapski
pomorci bili su potpuno upoznati sa monsunima i vjetro-
vima; njihovi brodovi plovili su ne samo du obala, nego i
izravno iz Arabije u Indiju; oni su izvanredno poznavali
razliite tjesnace mora koje se prostiralo izmeu Perzijskog
zaljeva i Kineskog mora i koje su oni dijelili na sedam mora,
dajui svakome posebno ime. Oni su isto tako plovili iz
Adena u istonu Afriku do Sofale i slobodno su se kretalipo~
Geografija
Crvenom, Sredozemnom, Crnom i Kaspijskom moru, kao i
na izvjesnom broju plovnih rijeka kao to su Nil i Hind.
Mada su njihove lae bile male, u poredbi sa kineskim, i
mada je Indijski ocean bio pun kitova, oni su odvano
poduzimali duga i opasna putovanja. Koristili su pomorske
karte (rahmni i dafatir). Al-Masudi navodi imena izvjesnog
broja kapetana i strunjaka za Indijski ocean koje je pozna-
vao. Al-Mukadasi daje takoer ime jednog iskusnog trgova
kog pomorca koji ga je savjetovao u pogledu oblika Indijskog
oceana. Ahmed ibn Madid govori o jednoj staroj karti
rehmaniji koju su sastavili Muhamed ibn adan, Sehl ibn
Eban i Lejs ibn Kehlan (koji su ivjeli pred kraj 9. st.), ali ih
sve smatra ispod prosjeka. Kako nijedna od ovih karata nije
sauvana, nije mogue tano ustanoviti doprinos ovih starih
arapskih pomoraca brodarskoj geografiji.
Razvojem arapskog pomorstva, takoer se proirila i trgo-
vina. Jakom politikom moi na Srednjem istoku i ekspanzi-
jom ekonomije kod njih, Arapi su postigli veliko znaenje
kao trgovci na Istoku. Ne samo da se njihova trgovina irila,
nego se i pojaala. Oni su uobiavali ak razmjenu sa primi-
tivnim plemenima otoka Andaman i Nikobar, iji jezik nisu
razumijevali. Arapska trgovina sa Kinom opala je pred kraj
9. st., jer se pria da je u toku seljake pobune Huang aoa
(878 n.e.) bio pobijen u Kini veliki broj stranaca. Od tog
trenutka, arapske lae na plove vie dalje od Kale, luke
istone obale Malezijskog poluotoka, koja danas ne postoji.
Arapi su, iznad svega, trgovinskim pobudama bili pota-
knuti da istrauju nove zemlje, a rijetko eljom za istraiva-
njem. Mada postoje izvjetaji o nekim starim istraivakim
avanturama, izgleda da je veina nevjerojatnog sadraja, npr.
pria koju je stvorio tuma Selam sa svog putovanja do zidina
Goga i Magoga, po nalogu halife el-Vasika (842-847). Pria
jednog mladog Kordovca, koji se otisnuo sa grupom prijatelja
na Atlantski ocean i vratio neto kasnije obogaen, sadri
moda jedan stvarni temelj. U cijelini, Arapi tog doba nisu
dali nikakav bitan doprinos spoznajama naslijeenim od
Grka. Meutim, izvan sumnje je da su za neke oblasti, kao
to su sjeverna i istona Afrika, istona Azija, centralna
Azija, Indija i neke druge zemlje, njihove obavijesti bile
sigurnije i produbljenije.
injenica da Arapi nisu istraivali nepoznate oblasti, ak
ni one o kojima su imali teorijsko znanje, moe se objasniti s
vie faktora: im bi njihov trgovaki interes bio zadovoljen,
oni nisu imali potrebe ii dalje; na drugom mjestu, osim toga,
neki pojmovi i predrasude nisu prestali vladati njihovom
milju i odvraali su ih da se uputaju u neustraive pothvate
(npr. Atlantik je bio more Tame i blatan izvor, al-'ayn al-
-hami'a). Iz nekih razloga, oni su vie plovili na jug nego na
istonu obalu Afrike, jer su vjerovali da tamo postoji nagla
plima i morski potresi, mada je al-Biruni, oslanjajui se na
dokaz koji je utvren u 9. st., naime otkrie u Sredozemlju
daski koje su potjecale od laa iz Indijskog oceana, prihvatio
ideju da je ono u vezi sa Atlantikom uskim prolazima juno
od izvora Nila. Napokon, vjerovanje da se susreu ljudoder-
ska plemena istone Indije mora da je sprijeilo Arape da
plove dalje na istok.
Meu sauvanim izvjetajima sa putovanja iz tog perioda,
jedan od najstarijih je onaj koji se pripisuje trgovcu Sulej-
manu, koji je poduzeo vie putovanja u Indiju i Kinu, te
206
opisao svoje dojmove o zemljama i ljudima koje je sreo u
svome Al!bar as-Sin wa al-Bind (850). Djelo je svjedo-
l
anstvo ivog znanstvenog interesa kojeg su imali arapski I
trgovci, prenosei arapskim itateljima tog doba neobina
obavjetenja o udaljenim zemljama Istoka. Tu priu je po
prvi put objavio 916. god. Abu Zeid al-Hasan iz Sirafa,
zajedno s drugim izvjetajima koje je sakupio i provjerio , u
djelu pod naslovom Silsilat at-tauxuih, Abu Zejd je, iz-
gleda, bio bogata osoba i, mada sam nije putovao, gajio je iv
interes za prikupljanje obavjetenja iz usta putnika i trgovaca
i za njihovo biljeenje. Bar dva puta je susreo al-Masudija i
izmijenjao s njim mnoge obavijesti. Al-Masudi, koji je naj-
ii istraivaki duh svog doba, mnogo je putovao i oplovio
vie mora, posebno Kaspijsko i Sredozemno. Mora da je
raspravljao sa Abu Zejdom o otkriu, pored Krete, daski s
jednog broda koji je plovio Indijskim oceanom; bilo je to
jedinstveno udo, jer se vjerovalo da nema nikakve veze
izmeu Sredozemlja i Oceana. Al-Masudi dolazi do zakljuka
da je jedino mogue da su te daske bile ponesene prema
istoku, u Istono more (Pacifik), zatim prema sjeveru i
napokon, halidom (!Jalzg, izmiljeni kanal koji tee iz
sjevernog opasujueg oceana u Crno more), prema Sredo-
zemlju. injenica da ova dva autora spominju to jedinstveno
otkrie dokazuje znaenje koje su oni pridavali zemljopisnim
problemima; ona pokazuje takoer da je u to doba zanimanje
za geografiju bilo dinamino, dok je kasnije postalo statino.
Zanimljiv autor iz tog doba je Buzurg ibn ahrijar, kape-
tan iz Ramhurmuza (912-1009) koji je oko 953. god. napisao
zanimljivu knjigu o moru pod naslovom Kuab 'aga'ib al-
-Bind. Djelo sadri zabavne i neobine prie o avanturama
mornara na istono-indijskim otocima i u drugim dijelovima
Indijskog oceana. One su, po svoj prilici, napisane za prosje
nog itatelja i, mada su veinom fantastine, ne moe im se
potpuno zanijekati istinitost niti ih se moe zanemariti u
ozbiljnom izuavanju arapske geografije. Izgleda da je u to
doba postojala izrazita naklonost za udesne i zabavne prie,
injenica koja je potvrena postojanjem vie arapskih ruko-
pisa koji se bave tzv. literaturom adaiba.
Taj period bio je u cjelini obiljeen duhom istraivanja i
iznalaenja. Ali pomorska literatura, iji je najvei dio
izgleda izgubljen, suprotstavlja se teorijskim spoznajama
grkih i drugih vrela. Tako, katkad, postoji proturjeje
izmeu teorije i prakse, a to je osnovni problem s kojim se
susreu arapski zemljopisci i putnici. Bio je to sukob teorije
i prakse, koji je konano odredio smjer razvoja arapske
geografije u kasnijoj epohi. Kada su praktiari ustupili
mjesto teoretiarima, posigurno je opadala arapska geo-
grafija. Teko je objasniti zato kazivanja mornara, putnika,
trgovaca nisu ulijevala povjerenje, ali je, vjerojatno, veliki
broj djela te pomorske literature nestao iz nemara ili neprija-
teljstva.
E) Al-Biruni i njegovi suvremenici. - 5/ll. st. * moe se
smatrati vrhuncem razvoja arapske geografije; u stvari, spoz-
naje Arapa, posuene od Grka i drugih naroda koje su oni
uveali zahvaljujui istraivanjima, promatranjima i putova- J
I
njima, dostigle su visok stupanj razvoja. Osim toga, geogra-
~i~::::"~'::~:':i~::"O arapskoj liternmri i odom,-

ile su se i usvojile razliite forme i metode predoavanja
grae.
Znaaj al-Birunijevog doprinosa arapskoj geografiji je dvo-
struk; s jedne strane, on predstavlja kritiki saetak cjeline
spoznaja tog doba i, kako je takoer poznavao doprinose
geografiji Grka, Iranaca, Indijaca i Arapa, mogao je obaviti
usporedni studij tog predmeta. On upozorava da su Grci bili
napredniji od Indijaca, to podrazumijeva obavezu da se
usvoje metode i tehnike prvih. Ali on nije krut i podrava
odreen broj znaajnih teorija koje se ne slau sa grkim
tezama. S druge strane, kao zvjezdoznanac, on izraunava ne
samo geografski poloaj vie gradova, ve mjeri i duinu
jednog stupnja irine, vrei tako jednu od tri znaajne
geodetske operacije u historiji arapskog zvjezdoznanstva. On
je postigao znaajan napredak u opoj, fizikoj i humanoj
geografiji. Oslanjajui se na gore spomenuto otkrie u Sredo-
zemlju daski s broda koji je plovio Indijskim oceanom, on je
nagovijestio stotinjak godina kasnije teorijsku mogunost
postojanja kanala koji veu Indijski ocean i Atlantik juno od
Mjeseevih brda i izvora Nila, ali teko pristupanih zbog
plima i estokih vjetrova; on iz toga zakljuuje da je, prema
istoku, Indijski ocean prodro u sjeverni kontinent (Aziju) i da
je, u zamjenu, otvoren kanalima, isto tako kontinent prodro u
Indijski ocean prema zapadu; more je tu kanalima vezano sa
Atlantikom. Dakle, mada on teorijski ustanovljava mogunost
plovidbe oko juno-afrike obale, to oplovljavanje muslimani
nikada nisu izveli. Ideja se, meutim, odrala sve do dolaska
Portugalaca, kada je an-Nahrvali sugerirao da su oni moda
mogli poduzeti taj put. Al-Biruni je shvatio da je kontinent
okruen vodom, da se centar rnase zemlje pomjera i izaziva
fizike promjene na svojoj povrini (npr. plodne zemlje
postaju neplodne, vodu zamjenjuje zemlja i obratno). On je
vrlo jasno izloio tri razliite zamisli i granice nastanjenih
dijelova zemlje tog doba, sluei se, izgleda, suvremenim
vrelima koja su bila nedostupna ranijim zemljopiscima. Opi-
sujui detaljno Indiju, on je dao originalan doprinos regional-
noj geografiji.
Meu zvjezdoznancima 5/ ll. st. * zasluuju da budu spo-
menuti: Ibn [unus, Abu-'l-Hasan Ali ibn Abderahman (umro
1009). Dok je al-Biruni radio u Indiji i drugdje, Ibn [unus je
vrio vrijedna istraivanja u promatranici na brdu Mukatamu
u Egiptu, pod pokroviteljstvom fatimidskih halifa al-Aziza i
al-Hakima. Rezultati tih promatranja, pohranjeni u az-Zig
al-kebir al-lfakimi postali su, za naunike muslimanskog
Istoka, znaajno vrelo zvjezdoznanskih i zemljopisnih spoz-
naja.
Meu zemljopiscima i putnicima-suvremenicima al-Biru-
nija - nalazi se pjesnik i putnik ismailit Nasir-i Husrev (umro
1060 ili 1061), iji izvjetaj pod naslovom Safamama, napisan
na perzijskom, sadri osobna iskustva autora u Meki i Egiptu
i opise tih krajeva.
Abu Ubajd Abdalah ibn Abdelaziz al-Bekri (umro 1094)
najbolji je predstavnik leksikografije svog doba, u onom
dijelu to se odnosi na toponime. Njegov geografski rjenik
Mu'gam ma 'sta'gam min asma' al-bilad wa al-mauxidi'
izvanredno je geografsko-literarno djelo. On u njemu, uglav-
nom, izuava ortografiju toponima Arapskog poluotoka,
iznosei svjedoanstva koja je izvukao iz arapske literature,
stare poezije, hadisa, tradicija, itd. Njegovo drugo geograf-
207
Geografija
sko djelo, Kuab al-masalik wa al-mamlih, nije cjelovito
sauvano. Meutim, al-Bekri je vie knjievnik nego geograf.
4) Period sreenja (12-16. st.) - Od 6-10. st. arapska
geografija pokazuje stalne znake opadanja. Proces je bio
nejednak i, s nekim izuzecima, kao to su djela al-Idrisija i
Abu-'l-Fide, opa razina stvaranja niska je u odnosu na
prethodnu epohu. Znanstveni i kritiki stav prema ovom
predmetu i znaaj koji se pridavao vjerodostojnosti obavije-
sti, koji su bili obiljeje ranijih pisaca, ustupili su mjesto
obinim ponavljanjima i saecima tradicionalnih i teorijskih
spoznaja koje se nalaze u ranijim djelima. Bio je to, na svoj
nain, period sreivanja zemljopisnog znanja i literature, i on
se moe podijeliti na osam irokih kategorija:
- opa geografija
- kozmoloka djela
- literatura ozijaretima
- geografski rjenici imu'gam)
- izvjetaji s putovanja
- pomorska literatura
- zvjezdoznanska literatura
- regionalna geografska literatura.
Opa geografij a. - Tradiciju, koju poiva na opisu svije-
ta uope, kao to su to radili zemljopisci klasinog perioda, jo
uvijek su slijedili neki autori tog doba, ali su bila rijetka djela
koja su obraivala iskljuivo muslimanski svijet, jer se i samo
abasidsko carstvo raspadalo. Metoda opisa i predoavanja
takoer je razliita od one ranije. Primjeuje se tenja za
pribliavanje astronomske i opisne geografije, a grki utjecaj
jo uvijek je nadmoan u nekim djelima, dok je perzijski
utjecaj relativno umanjen, moda zbog razvoja geografske
literature na perzijskom. Ali ta aktivnost se proirila, a oblasti,
kao to su Sirija, Sicilija i panjolska, postale su znaajni centri
geografskih istraivanja; tu su nastala vrlo znaajna djela.
Meu djelima koja se odnose na opu geografiju i astro-
nomiju treba navesti Muntahii al-idrh fi taqsim al-aflk
Muhameda ibn Ahmeda al-Harakija (umro 1138-1139);
Kuab al-gugrafiya Muhameda ibn Abi Bekra az-Zuhriia iz
Granade (koji je ivio oko 1137); Nuzhat al-mutdq fi ihtiraq
al-afaq a-erifa al-Idrisija (umro 1166); Kub al-gugrajiya fi
al-aqlim as-sab'a Ibn Saida (umro 1274); Taqwim al-
-bulddn Abu-'l-Fide (umro 1331).
Djelo az-Zuhrija zasniva se na grkom sustavu ik lima i
predstavlja stremljenje da se priblie astronomska i opisna
geografija. Al-Idrisijevo djelo, koje takoer predstavlja to
stremljenje, lijep je primjer arapsko-norrnanske suradnje u
geografskoj aktivnosti, jer je ono bilo izraeno u Palermu pod
pokroviteljstvom normanskog kralja Rodera II. Al-Idrisi,
princ iz hamudidske dinastije, nije bio ni uveni putnik ni
iskusan geograf prije nego to je otiao na dvor Rodera II;
cilj Rodera II, pozivajui ga k sebi, izgleda da je bio da ga
iskoristi u politike svrhe; meutim, nema sumnje da se
Roder II zanimao za geografiju; on je okupio na svom dvoru
ekipu zvjezdoznanaca i zemljopisaea. Njegovi napori, po prvi
put u historiji arapske kartografije, urodili su uspostavom
sedamdeset regionalnih karata, koje su slijedile ptolemej ski
sustav klima, i konstrukcijom jedne velike srebrne plani-
* Vidi napomenu na stranici 13.
-----
Geografija
sfere. Cjelina dokumentacije, dobivene kako iz suvremenih
vrela tako i grkih i arapskih, svrstana je po razliitim
sekcijama, od kojih je svaka inila opis odgovarajue karte.
Djelo je znaajan doprinos fizikoj i opisnoj geografiji. Ibn
Saidovo djelo zasniva se na sustavu klima; ono takoer daje
duine i irine mnogih lokaliteta, to olakava njihovo nano-
enje na kartu.
U isto doba, Sirija je postala znaajno sredite geografske
aktivnosti. Abu-'l-Fida, sirijski princ, historiar i geograf,
dovrio je svoj veliki kompendij ope geografije 1321. god.
To djelo daje koordinate odreenog broja lokaliteta i bavi se
geografijom na regionalnoj osnovi. Ono je sustavno izloeno i
protee se na opisnu, zvjezdoznansku i humanu geografiju.
Izgleda da je autor koristio suvremena vrela, jer se u njego-
vom djelu nalaze nove informacije.
Kozmoloka djela. - U toku tog perioda pojavilo se
vie djela koja se bave ne samo geografijom, nego i kozmolo-
gijom, kozmogonijom, astrologijom i drugim sadrajima te
vrste. Njihov glavni cilj izgleda da je bio ponuditi, na susta-
van i solidan nain, prosjenom itatelju spoznaju o svijetu.
Autori su, bez sumnje, koristili ranija arapska vrela, ali je, u
cjelini, graa predoena bez kritikog duha i u njoj vie nije
rije o istraivanjima, te potpuno nedostaje interes za to.
Sklonost ka sastavljanju djela te vrste, uglavnom se duguje
opadanju obrazovanosti i znanja, to je utjecalo na razvoj
geografskih spoznaja.
Toj kategoriji pripadaju: Tuhfatal-albab (ili al-ahbiib)
uia-nuhbat al-'aga'ib Abu Hamida al-Garnatija (umro
1169-1170); 'Aga'ib al-buldan i Alar al-bilad al-Kazvinija
(umro 1283); Nuhbat ad-dahr fz 'aga'ib al-barr wa al-bahr
ad-Dimakija (umro 1327); Haridat al-taga'ib we faridat
al-gara'ib Ibn al-Vardija (umro 1457).
Literatura ozijaretima. - Posebna znaajka tog peri-
oda je izrada izvjesnog broja djela koja se bave lokalitetima
koji imaju vjersko znaenje ili mjestima hodoaa (ziyara);
ona nisu isto opisna ili topografska, ve obrauju sveta
mjesta Islama, grobove svetih ljudi, tekije sufija i ribate, kao i
odreene obrazovne ustanove (medrese) u razliitim erijat-
skim kolama, itd. U njima se nalaze i pojedinosti o top oni-
miji razliitih gradova, kao to su Meka ili Damask. U cjelini,
djela te vrste ele biti vjerski vodii za hodoasnike i poklo-
nike i odraavaju period vjerskog protudjelovanja u Islamu.
Meu reprezentativnim djelima tog tipa literature, mogu se
navesti: Iariu ila ma'rifat az-ziyarat al-Herevija (umro 1214);
ad-Dris fz ta'rzh al-madaris Abdelkadira Muhameda an-
-Nuajmija (umro 1250).
Geografski rjenici. - Tradicija geografskih izuava
nja, koja se bila razvila u Siriji, donijela je brojne plodove.
Osim kompendija Abu-ll-Fide i literature ozijaretima, Jakut
al-Hamavi (umro 1229) izradio je jedno od najkorisnijih djela
arapske geografske literature, M u'gam al-buldan. Dovren
1224. god., taj rjenik toponima, koji sadri takoer i historij-
ske i socioloke podatke, u vezi je sa knjievnim i znanstvenim
tradicijama ranijeg perioda i predstavlja zbir zemljopisnih
spoznanja tog doba. Kao znanstveno pomagalo, ono je ak i
danas neophodno za izuavanje arapske historijske geografije.
injenica da je [akut krunisao svoje djelo uvodom o arapskim
208
geografskim teorijama i koncepcijama, kao i fizikoj i
matematikoj geografiji, pokazuje irinu autorovog znanja.
To djelo predstavlja takoer period razvoja arapske geo-
grafije, u kojem su uenjaci namjeravali sastaviti geograf-
ske rjenike, to je bilo nemogue bez ukupnosti djela
koja su se pojavila u tom dobu i bez ive geografske tra-
dicije u Siriji. Drugo znaajno [akutovo djelo je Kitab al-
mutarik icad'an wa al-muhtalif saq'an, napisano 1226.
god.
Izvjetaji s putovanja. - U toku tog perioda, spoznaje
Arapa u opisno j i regionalnoj geografiji znatno su obogaene
pojavom brojnih putopisa na arapskom. Uobiajenim razlo-
zima za putovanja, hodaae u Meku ili misionarski ar,
prikljuuje se irenje politikih i vjerskih utjecaja muslimana,
posebno na Istoku, to ovima otvara nove obzore i vie prilika
za zaradu.
Meu najznaajnijim izvjetajima s putovanja treba nave-
sti: djelo al-Mazinija (umro 1169); Rihla Ibn Dubejra
(umro 1217); Ta'rzh al-Mustansir (napisano oko 1230)
Ibn al-Muavira; Rihla an-Nabatiia (umro 1239), al-Abda-
rija (umro 1289), at-Tajibija (1299) i at-Tidanija (1308).
Mada ti izvjetaji imaju veliko znaenje za Srednji istok,
Sjevernu Afriku i neke dijelove Evrope, jer daju suvremene i
esto precizne obavijesti, djelo Ibn Batute (umro 1377), pod
naslovom Tuhfat an-nuzer, ostaje najznaajniji putopis
na arapskom u srednjem vijeku o Indiji, azijskom Jugoistoku
i drugim zemljama Azije i Afrike.
Pomorska literatura. - U toku ovog perioda, pomor-
ska aktivnost Arapa ograniavala se na Sredozemlje i Indijski
ocean. U prvom, arapska mornarica, uzeta u irem smislu,
nije nikad postala sasvim mona. Ona se uvijek vie bavila
pomorskim ratovima sa kranskim brodovljem i katkad je
ak stotinjak ljudi bilo ukljueno u pohode. Isto tako, mada
su ga arapski pomorci veoma dobro poznavali, plovidbe na
Atlantiku jo uvijek su se plaili, te se zna samo za jedan
pokuaj Arapa te vrste, i to onaj Ibn Fatime (1250); iz prie o
njegovom putovanju, sauvane u Ibn Saida, proizlazi da je on
iao sve do Bijele planine (identificirane sa Cap Blanc) du
zapadno-afrike obale. Openito, teko je procijeniti dopri-
nos Arapa s tog mora pomorskoj geografiji, jer se ne zna
mnogo o njihovim izvjetajima. Ali nastankom Osmanskog
Carstva u Maloj Aziji, osmanska mornarica postala je naj-
monija u Sredozemlju.
U Indijskom oceanu, meutim, arapski pomorci ouvali su
svoje znaenje sve do dolaska Portugalaca. ihab ad-din
Ahmed ibn Madid (datum njegovog roenja ili smrti je
nepoznat) upravljao je god. 1498. brodom Vaska de Game iz
Malindija, na istonoj obali Afrike, do Kalikuta u Indiji. Taj
dogaaj predstavlja preokret u historiji arapskog brodarenja i
trgovine na Istoku, jer je dolazak Portugalaca imao za njih
nepovoljan uinak; pomorska mo Arapa bila je sruena, a
njihovu trgovinu Portugalci su sustavno upropatavali.
Ibn Madid, koji je proveo vie od 50 godina svoga ivota na
puini, moe se smatrati jednim od najveih arapskih pomo-
raca svih vremena. On je napisao trideset pomorskih djela i
takoer je jedan od najznaajnijih arapskih autora o oceano-
* Vidi napomenu na stranici 13.

grafiji, brodarenju, itd.; njegovi doprinosi stavljaju se na istu
razinu sa najboljim uenjacima tog doba; najznaajniji mu je
prilog Kuab al-fauui'id ft usul 'ilm al-bahr wa al-qauui'id.
Sulejman ibn Ahmed al-Mehri, Ibn Madidov suvreme-
nik, ali mlai, drugi je znaajan pomorac tog doba. On je
takoer autor pet pomorskih djela, napisanih u prvoj polovici
10/16. st.*, meu kojima al-'Umda al-mahriyya ft dabi
al-'uliim al-bahriyya, napisano 1511-1512. i Kitab arh
tuhfat al-fuhul ft tamhid al-usid imaju posebnu va-
nost.
Djela Ibn Madida i Sulejmana al-Mehrija vrhunac su
spoznaja Arapa u oblasti pomorske geografije. Ti pomorci
koristili su izvanredne pomorske karte koje su, vjerojatno,
sadravale meridijane i paralele. Oni su takoer koristili
brojne usavrene instrumente i mnogo su koristili zvjezdo-
znanstvo za plovidbu. Nema dvojbe da je njihovo poznavanje
mora, i posebno Indijskog oceana, bilo vrlo poodmaklo, jer
su oni detaljno opisali u svojim djelima obale, putove, itd.
zemalja koje su posjetili. Bili su im poznati i brojni otoci
Istone Indije.
Zvjezdoznanska literatura. - U toku tog perioda
bila su napisana vrlo znaajna djela iz zvjezdoznanstva, a
jedan od najistaknutijih zvjezdoznanaca tog doba bio je
timuridski princ, matematiar Ulug-beg (umro 1449). Ali
moe se rei da je sa smru Ulug-bega nestala i zviezdo-
znanska literatura, jer je to bio posljednji znanstveni napor
od strane jednog muslimanskog princa, prije perioda opada-
nja islamskog drutva, da se revidiraju Ptolemejevi podaci i
ostvare samostalna astronomska promatranja. Rezultati
Ulug-begovih istraivanja, u kojima su takoer sudjelovali
njegovi suradnici, pohranjeni su u Ztg-i gadid-i sulidni,
Regionalna geografska literatura. - Izmeu 7113. i
10/16. st. * pojavila se opsena geografska literatura, kako na
perzijskom tako i na arapskom, na regionalnoj ili nacional-
noj osnovi. Mada zemljopisci tog doba nisu dali nikakav
znaajan doprinos, spoznaje iz oblasti regionalne geografije
obogatile su se zahvaljujui nekolicini historiara i zemljopi-
saea. Sauvane su tradicije klasinog perioda, ali se nikakva
originalnost nije pojavila u shvaanju ili praksi; nije ostvaren
nikakav bitan napredak u astronomskoj, fizikoj i humanoj
geografiji. Razvoj regionalne geografske literature u to doba
usko je vezan uz irenje Islama i islamske politike moi na
Istoku i duguje panji koju su muslimanski vladari pridavali
historiografiji i geografiji, prije svega iz politikih razloga.
U Iraku i Mezopotamiji, starim centrima geografske aktiv-
nosti, malo je ta napisano u ovo doba; Meara1 Kude Bar
Hebreusa (umro 1286) otkriva jak utjecaj islamske tradicije i
sadri polukrunu kartu svijeta. U Egiptu i Siriji razvila se,
pod Ejubidima i Mamelucima, literatura huata. Zani-
manje za literaturu adaiba i starog Egipta, poev od Eju-
bida, izazvalo je proizvodnju zbirki fantastinih opisa i pria
o starim kraljevima te zemlje i drugih pria osrednje zanimlji-
vosti. Meutim, u ta prianja ukljuena su originalnija oba-
vjetenja o islamskim dravama Istoka, Indije i drugih zema-
lja. Meu autorima, koji su pisali o tome, potrebno je navesti
Ibrahima ibn Vasif aha (koji je pisao 1209), an-Nuvairiia
(umro 1332), al-Makrizija (umro 1441-1442), Ibn Fadlalaha
al-Umarija (umro 1348), al-Kalkaandija (umro 1418). U
209
Giraj
Sjevernoj Africi, al-Hasan ibn Ali al-Marakui napisao je
Gami' al-mabadi' wa al-giiyiit, koji daje irine i duljine koje
je, dijelom, ustanovio autor. Muqaddima Ibn Halduna sadri
geografsko poglavlje, suglasno tradiciji koju su slijedili neki
arapski historiari, a koje predoava opis svijeta kao uvod u
historiju.
U Iranu, Sredinjoj Aziji i Indiji, neka historijska djela na
perzijskom bave se regionalnom i opisnom geografijom, a
napisane su takoer i neke monografije o opoj geografiji.
Geografska djela uglavnom se temelje na ranijim arapskim
autoritetima, ali su suvremene obavijesti prikljuene opim
priama o osvajanjima. Meu glavnim djelima mogu se spo-
menuti: F ars-nama Ibn al-Balhija napisana poetkom 6/
12. st.*; Nuzhat al-quliib Hamdalaha al-Mustaufija (umro
1340); Gihn-nma Muhameda ibn Nediba Bekrana (napi-
sana za aha Horezma, Muhameda, 1200-1220), koja sadri
neke interesantne obavijesti o geografiji Transoksijane;
Matia' as-sa'dayn Abderezaka as-Samarkandija (umro 887/
1482)*; Haft iqlim Emina Ahmeda Razija (napisano 1594),
biografsko djelo koje sadri brojna, geografski vrijedna,
obavjetenja.
IR AJ (Giray), nadimak lanova dinastije koja je vladala
G Krimom od poetka 15. stoljea do godine 1783. Obitelj
potjee od Toga Temura, mlaeg sina ingiz-hanovog sina
Doiia, Mongke Temur, han Zlatne horde (1267-1270),
dodijelio je Krim i Kafu na dar svom sinu Urangu Temuru.
U toku graanskih ratova, koji su, od poetka 1359. god.
remetili posjede Zlatne horde, potomci Toga Temura sudje-
lovali su u borbi i potraivali hana t; oni su uspjeli, napokon,
ustanoviti na Krimu dravu, koja nije ovisila o drugim
hanovima koji su vladali u Ulug Jurtu, centru Zlatne horde.
Sauvan je jedan primjerak novca iz 1393-1394. god., kovan
na Krimu od Ta- Temura, s njegovim vlastitim imenom, i
drugi iz 1394-1395. god., koji nosi ime Ta-Temura na
jednoj i Toktami-hana na drugoj strani. U bitkama Tokta-
mia protiv Timura, zatim protiv Edigua, potomci Toga
Temura bili su uvijek na strani Toktamia i, s vremena na
vrijeme, preputali su vlast na Krimu hanovima koje je
podravao Edigu. Po smrti Edigua, 1419. god., Gijasudin,
sin Ta-Temura, preuzeo je vlast na Krimu, gdje nalazimo
njegovog brata Devlet-Birdija kako vlada 1427. god. Od tog
trenutka, dinastija se posvetila odravanju svoje moi na
Krimskom poluotoku i, kada se ukae prilika, osvajanju
Saraja, ime bi ponovo postala gospodarica hana ta Zlatne
horde.
Po lokalnoj tradiciji na Krimu, Gijasudin, u skladu s
obiajima Zlatne horde, bio je odgojen od strane svog atalika
koji je pripadao plemenu Kereja i kasnije je, iz tovanja
prema svom ataliku, dao svom najstarijem sinu ime Hadi
Kerej; ubudue, lanovi te obitelji nosili su nadimak Kerej/
Giraj. Ime je sastavljeno od ker gorostas ideminutivnog
dodatka - ey. To ime, koje su nosili razliiti dijelovi plemena,
nalazi se kod Kazaka, Turkmena, Badirta, Burjata i Mon-
gola, sa razliitim izgovorima: Kerej, Kirej, Kiraj, mno.
Kereit. Kada je ingiz-han oslabio mo kereitskog vladara
Orig-hana, jedan dio njih pobjegao je prema zapadu, a drugi
'" Vidi napomenu na stranici 13.
Giraj
su se ratrkali meu mongolska plemena. Tako su Kereiti,
bilo da su pobjegli ispred Mongola, bilo da su se smijeali s
njima, bili rasuti na irokom teritoriju koji je iao od zapada
sve do Krima. Sve do nedavno, taraklijski ogranak Uvak-
-Kireja ivio je nomadski meu Kazacima u dolinama Irtia,
Sari-Sua i ua.
Kereji su inili jedno od etiri glavna plemena (keik), na
kojima je poivao hanat Zlatne horde. Kereji, smjeteni
istono od Dona i na sjevernom Kavkazu, dali su svoju
podrku Hadi Giraju. Nadimak Giraj nosio je samo jedan od
njegovih sinova, Mengli, ali su ga kasnije usvojila sva djeca i
potomci Menglija; nosili su ga takoer i neki begovi irina
koji su bili oenjeni enama iz kraljevske obitelji.
Hadi Giraj sklopio je savez sa osmanskim sultanom Meh-
medomll, 1454, i taj su savez podravali njegovi nasljednici.
Godine 1475, pozvani od Eminek Mirze da mu pomognu u
borbi protiv Denovljana koji su izazivali unutranje nerede,
Osmanlije su odmah odgovorili i zauzeli enovljanske tvr-
ave junog Krima; Mengli Giraj, osloboen je zatvora i
vraen na prijesto kao vazal osmanskog sultana.
Na poetku, vladari Giraji sklopili su savez sa Velikim
moskovskim vojvodama protiv hanova Zlatne horde (koji su
vladali u Saraju i namjeravali obnoviti vlast na Krimu) i
protiv Jagielona iz Poljske. Ali, nakon 1520. god., hanovi
Krima eljeli su, kao zakoniti nasljednici, batiniti Zlatnu
hordu i, kada su Rusi poeli ugroavati Kazan, poduzeli su
protiv njih odlunu bitku koja je imala karakter vjerskog
pothvata (gaza). Godine 1521, Sahib Giraj postao je han
Kazana; tri godine kasnije, on je otiao u Carigrad i, do
proljea 1532. god., zamjenjivao ga je Safa Giraj. Kada se,
oktobra 1532. god., Sahib Giraj vratio kao han Krima, napao
je Ruse i, nakon duge borbe, obitelj Giraj morala je ustupiti
bazen Volge i stari glavni grad Zlatne horde, Taht-ili (Ulug
Jurt); Kazan je bio izgubljen 1552. god. aAstrahan 1554. Od
toga doba Giraji, koji su do tada eljeli voditi neovisnu
politiku, sluili su se osmanskom zatitom od ruske prijetnje
i sve su tjenje suraivali sa Osmanlijama u ratovima u
Centralnoj Evropi i protiv Perzije. Prva zajednika vojna
akcija bio je pohod na Moldavsku 1476. god., druga, pohod
na Moldavsku Sulejmana I 1538. god.
Osmanlije su koristili obitelj Giraja kao posrednika u
svojim politikim vezama sa sjevernim dravama: poljski i
ruski poslanici morali su se najprije predstaviti na hanovom
dvoru, prije nego to se pokau pred Portom.
Podruja. - U jarliku o Hadi Giraju iz 1453. god., glavni
grad je spomenut kao Orda-i muazzam Kirk-yirde Saray.
Njegov novac iz 1441. god., kovan je u Beldet-i Kmrnu, a
onaj iz 1443. u Kirk-yiru. Pod Mengli Girajem, dvor je bio
prenesen iz utvrenog uporita Kirk-yira u dolinu, blizu
mjesta koje se zvalo Bagesaray (Simferopolj). U jarliku,
Hadi Giraj zahtijeva suverenitet nad Tamanom, Kipakom i
Kabartajem. U svojim jarlicima, vladari Giraja daju sebi
titulu Ulug arda ve ulug yurtntn ve Det-i Kipahmn ve tahi-i
Kinmnin . . . erkesnin ve Tat bile Taugarun Ulug Padiahi ve
hem Ulug Hani. U nastojanju za uspostavom suvereniteta
nad Det-i Kipakom (stepa na sjeveru Crnog mora) i erke
zijom, hanovi poduzimaju duge borbe koje im donose djelo-
mine uspjehe, osobito pod Sahib Girajem L Sultani iz obite-
210
lji Giraja slani su da upravljaju, s titulom ser-asker sultan,
teritorijima hana ta u Kuban, Budak i jedisan. Kao to su to
inili i hanovi Zlatne horde prije njih, i ovi su hanovi traili
godinji danak u novcu i krznima (poznat pod imenom tzY1 i
balek) od ruskih i poljskih vladara. I kako su hanovi zahtije-
vali jo uvijek suverenost nad lukama june obale Krima
(Tat-ili), Osmanlije su im ustupili, poev 1484. god., godinji
dodatak (saliyane), koji se naplaivao na carinske prihode
(milijun i po aki godinje). Mehmed Giraj I i neki kasniji
han ovi pokuali su ustanoviti izravnu kontrolu nad tim lu-
kama.
Dinastija je javno priznala suverenost osmanskog sultana
po prvi put u pismu Mengli Giraja mjeseca jula 1473. god.
Mada su novi odnosi, koji su proizali iz jaanja osmanske
suverenosti, kasnije predstavljeni tako kao da su proizili iz
posebnog sporazuma, tekstovi na koje se pozivaju nisu istiniti
iskazi.
Poevi od Mengli Giraja, svaki han imao je jednog kalgaja
(takoer: kagalgaj) kao veli ahda, zakonitog nasljednika, a
poev od 1584, drugog veli ahda, zvanog nur ad-din (nura-
din). Po zakoniku, Kanun-i Dengizi ture, yasa, kalgaj je
morao biti hanov brat; kada bi prijestolje postalo slobodno,
kalgaj bi postajao han, a niir ad-din - kalgaj. Neki su hanovi
pokuali da ove poloaje dodijele svojim sinovima, ali su iz
toga proizali neredi i graanski ratovi. Kada je plemenska
aristokracija Krima, ravnajui se po svom ustavu: (ture) i ne
izvjetavajui o tome Portu, imenovala kalgaja novim hanom
(kako je bio sluaj za Gazi Giraja I i Toktami Giraja),
osmanski sultan ga je odbio priznati i iz toga su nastali estoki
sukobi; ali obino, na opredjeljenje Porte utjecali su kalgaji
koji su bili na funkciji. Meu 40 hanova, 24 su bila kalgaji i 5
nur ad-dini.
Od vremena Seadet Giraja (1524--1532), uobiajilo se da se
jedan od hanove brae alje kao talac u Carigrad. Dvojica od
tih talaca (Islam Giraj II i Bahadir Giraj I) poslani su na Krim
kao hanovi. Izabrani han dobivao je svoju povelju o postavlje-
nju izravno iz ruku osmanskog sultana koji mu je predao
hanlih tesrifati (sablju, zastavu, kalpak sa surgunom, ukraen
draguljima i plat od samurovine). Kada bi bio neki vojni
pohod, sultan bi slao hanu poklon od 40.000 zlatnika zvan
izme-baha, koji se razdjeljivao trupama hanove kue i mir-
zama. Sultan je mogao svrgnuti, pritvoriti ili protjerati hana;
katkada je nad njim izvravana i smrtna kazna. Kada je
trebalo imenovati hana, Porta se obino sporazumijevala sa
irin-begom, poglavarem plemenske aristokracije Krima.
Kada bi se jedan han peo na prijestolje, talac i drugi lanovi
dinastije, koji su smatrali da su u opasnosti, bjeali bi na
osmanske posjede i nastanjivali se na iftlicima raznih oblasti
Rumelije (Islimje, Janbolu, Tekirdag, atalda). Kada bi
smjena na osmanskom prijestolju bila osporavana, za obitelj
Giraj se smatralo da i ona u njoj ima pravo.
Ogranak obitelji, poznat pod imenom oban Girajlar,
izdigao se krajem 16. st. Kalgaj Feth Giraj poslao je natrag u
njezinu zemlju, za otkup, ker jednog poljskog vlastelina,
koja je bila zarobljena; na povratku, ova je rodila sina; ali
Feth Giraj je odbio priznati ga kao svog i pokuao ga je ubiti.
Izvjesni Hadi Ahmed, koji je pratio djevojku, sakrio je
dijete u Moldavsku i kada je Feth Giraj bio ubijen 1596. god.
doveo ga je na Krim. Imenovan je za niir ad-dina s imenom

Devlet Giraj; njegovi nasljednici su se, pogrdno, zvali
oban Girajlar. Mada je jedan lan tog ogranka, Adil Girai,
bio imenovan za hana (1665-1670), kasniji su hanovi poricali
da je ta grana obitelji bila kraljevske krvi i nisu vie dodjelji-
vali zvanja njezinim lanovima.
Na temelju lana 3 rusko-osmanskog ugovora u Kuuk
Kajnardiju (17. jula 1774), dva su potpisnika priznala samo-
stalnost obitelji Giraj, ali su, 21. jula 1783, Rusi zauzeli i
pripojili Krim. Godine 1785. Osmanlije su razmatrali da
imenuju jednog od lanova te obitelji za hana tatarskih
plemena Budaka; 1787. god., kada je bio objavljen rat
Rusiji, taj plan je proveden i ahbaz Girai, sa titulom hana, i
kasnije Bath Giraj, borili su se u osmanskim jedinicama na
elu Tatara iz Budaka. lanom 6. ugovora iz [aija 1792.
god. Osmanlije su priznali rusko pripojenje Krima.
LA Z B A . Openito: islamska glazba u najirem smislu je
G glazba svih naroda, na iju je kulturu udarao peat
islamski duhovni i politiki zavjetaj. U prvom redu u to
spadaju narodi Prednje Azije i sredozemnih zemalja, Arapi,
Perzijanci i Turci; u ogranienijem smislu, narodi podruja
utjecaja koja su granina i udaljena. Pri svoj postojeoj
mnogostrukosti glazbenih stilskih dometa, koji se podruno i
etniki razlikuju, opravdan je zajedniki pojam na temelju
jedinstvene kulturne osnove, a prije svega su to neke
temeljne znaajke, koje se u glazbi islamskih naroda podjed-
nako odravaju i koje su pridonijele nazivu islamska glazba
(i: arapska, arapsko-islamska ili prednjeorijentalna glazba).
U temeljne karakteristike spadaju: 1) fenomen mekama; 2)
ritam ika (usul); 3) ornamentika tahsin.
Mekam (a. maqiim, mno. maqiimiit) oznaava prvotno
mjesto skupljanja za predavanje, a onda mjesto pjevaa pred
halifom. Kao pravila za miljenje u melodijskim oblikovnim
tipovima (E. Gerson-Kiwi), kao melodijski modeli, mekami
su bili stalni predmet islamskih melodijskih modela. Sati ad-
-din (u. 1294) postavio je sustav od 12 glavnih mekama, koji
je za teoriju ostao obvezatan. Osim toga, postojalo je sijaset
daljnjih mekama, koji se mogu objasniti kao teoretski izvodi
ovih prvih ili su nove tvorbe glazbene prakse. Premda su
navodi brojeva razliiti od zemlje do zemlje, nabrojano je
ukupno otprilike 520 mekama. Oni opisuju modalni sustav
islamske glazbe s njezinim naitananiiim tonskim stupnjeva-
njem, u kojem se, takorei, odraava ono glazbeno-tehniko,
kao i izvanglazbeno. Konkretno, svaki mekam prikazuje se
kao modalni vodi, pri emu poetni ton, nosivi ton i zavrni
ton imaju formalno odreeno, oblikovno znaenje. Tipini
melodijski obrti ornamentalne vrste su istumaivi momenti
odvijanja mekama, koji se posebice u instrumentalnim impro-
vizacijama (taksim) umjetniki izvodi. Ve je i Ibn Sina
(Avicenna) nastojao mekame samo isto znanstveno proma-
trati u smislu tonske sistematike, pa ipak uz fenomen
mekama povezuje izravno izvanglazbene predodbene kom-
plekse, koje on ne moe odijeliti, te koji djelomino odreuju
ak nain izvoenja, npr. ako se mekam mogao koristiti samo
za utvreno doba dana kojem je on pripadao. Odreenim
mekamima su se pripisivale posebne emocionalne vrijednosti,
oni su se stavljali u vezu s kozmikim elementima, pojedinim
pridodavali znaci kruga sa ivotinjama i imali odluujuu
funkciju u lijenikom umijeu. Antiko uenje o etosu
211
Glazba
---,
nalazi se zakljueno u teoriji mekama. Mekam ovim postaje
krajnje sloena tvorba medija glazbe, koji je tako udaljen od
jezika. Mekam se moe nazvati principom, koji se na razno-
like naine putem procesa glazbenog stvaranja ozbiljuje u
glazbenim strukturama. Na njima se tek mogu pojmovno
shvatiti metode i tehnika, glazbene - a moda i izvanglazbene
- odredbene veliine, premda danas predodbeni sadraji,
koji pripadaju mekamu, jedva jo djeluju u punom opsegu i
esto se svode na praktino upotrebljivi tonski materijal.
Islamska glazba, kao i teorija mekama, proizvela je takoer
vlastitu teoriju glazbenog ritma (iq', usui), ija se osobi-
tost izvodi iz arapskog jezinog naglaska. Od al-Farabija i Ibn
Sine, koji su se poglavito razlikovali izmeu vezanih i
nevezanih metara, preuzeta je njezina teorija od svih kasni-
jih glazbenih teoretiara. Predislamska glazba koristila je
samo malo jednostavnih temeljnih ritmova, koji su od kraja
7. st. sistematizirani i u naredno doba stalno proirivani.
Perzijski i turski utjecaj doveo je do pojave sve novih iqii'iit
(ritmikih uzoraka), iji se broj - sa svakako jako razliitim
navodima - procjenjuje izmeu 110. i 300. Pri tome se mora
uzeti u obzir da, u meuvremenu, mnogi ovi uzorci nisu vie
korieni i da se popis sveo na, katkad, regionalno nakloni
izbor. j qii'iit (usul) su pravila za samostalne ritmike tipove
kretanja, cikliki uzorci, koji u sebi predstavljaju dijelom
krajnje sloeno strukturiranu tvorbu i koji mogu pokazati
priline duine (npr. ritam kavi = 128/4). Njihova unutra-
nja organizacija sadri istodobno kombinaciju simetrikih i
asimetrikih odnosa. Kao ciklike tvorbe, oni se po jedno-
kratnom prolasku sve do kraja komada stalno nepromije-
njeno ponavljaju. U toj osobini, oni su u jakoj opreci razvitku
melodije. Pa ipak se treba oprezno odnositi spram miljenja,
koje se moe esto nai u literaturi, da ritmiki uzorci
samostalno idu pored prave skladbe, u neku ruku vode
vlastiti ivot bez bitnog odnosa spram melodije. Glazbeni
komad stvoren je kako u jednom mekamu tako i u jednom
ritmu, a to znai podoban je tqii'iit iz poetka za moment,
koji tvori oblik i odreuje oblik skladbe, to je odluujui
pokazatelj za vrlo bliski odnos izmeu melodije i ritma.
Ornamentika (tahsin), kao karakteristina temeljna crta
islamske glazbe, nije puki umjetni postupak ukraavanja,
koji sluajno ovisi o povremenoj tehnikoj sposobnosti nekog
glazbenika. Ako se moe, recimo, pri ostvarenju nekog
mekama odrediti njegova pravilnost pomou prikaza melodij-
ske linije u odreenom slijedu razliitih faza tonalnosti, to je,
idui preko toga, izgraivanje melodijskih uporita, koja
tvore melodijsku liniju, stvaralaki in, pri kojem se sloboda
glazbenika sastoji upravo u tome da izabire unutar silno
bogatog repertoara melizmatikih obrta i da melodiku liniju
ornamentalno oblikuje u individualni oblik. Otuda se dogaa
da jedan i isti glazbeni komad, pri istoj melodijskoj liniji,
moe imati razliite izraze. Ornamentalni repertoar je
batina i zavjetaj islamskog razumijevanja glazbe, unutar
ijih granica ostvarenje glazbe nikada ne moe biti prosta
reprodukcija, nego uvijek novo stvaranje.
U instrumentalnoj glazbi, pored repertoara ukraavanja
(obrti), stvoreni su na odreenim mjestima u glazbenom toku
simultani zvuci (kvarte, kvinte, oktave, rjee terce), no koje
sa vieglasjem u zapadnom smislu nema nikakve veze. Takvo
vieglasje ne poznaje tradicionalna islamska glazba. Ljudski
Glazba
glas je ishodina taka za zvukovni ideal u islamskoj glazbi.
Vibrirajua, grleno-suzbijena izvedba pjesme je karakteri-
stina, a isto tako iskidano otkidanje dugo izdravanih
tonova. U pjesmi su umetnuti interjekeioni slogovi, koji esto
zakljuuju rijetke stihova, nosioci umijea ukraavanja.
Instrumentalna glazba blisko se oslanja na tu stilistiku.
Islamska glazbena teorija ('ilm al-musiqii) samostalno je
dalje razvila i izgradila batinu grke antike. Njezini najistak-
nutiji zastupnici potjeu iz Arabije, Sirije, Perzije i Turske.
Pitanje je, da li je glazbena teorija, koja je bila dio filozofsko-
-prirodoznanstvene uene zgrade, uvijek predstavljala
stvarno stanje glazbe. Osnov islamske glazbe do danas je
dijatoniki niz od sedam tonova, koji se kao instrumentalni
vodi na kratkovratoj lutnji (ud) odnosno dugovratoj (tanbur)
I prikazuje postavljanjem odreenih prstiju. Pored vrstih zah-
vata (svenii), koji istodobno postavljaju najvanije intervale,
nadaje se pomou daljnjih pokretnih svenjeva mogunost da
se oktava podrazdijeli na mnogo malih stupnjeva. Tako
nastaju, ve prema vrsti aritmetikih ili geometrijskih opera-
cija, mnogostupnjeviti vodii materijala, iz kojih se mogu, po
odreenim pravilima, sastaviti upotrebni vodii, koji tvore
skale za mekame. Al-Kindi, al-Farabi i Ibn Sina htjeli su na
temelju diobe svenjeva na lutnji postaviti obvezatne vodie
materijala. Al-Farabi je nabrajao vie od 25 tonskih stupnjeva
u oktavi. Rjeenje, koje najvie odgovara tradicionalnoj
islamskoj glazbi, dosegao je Safi ad-din sa tonskim sustavom
od 17 stupnjeva. Glazbeno-teoretska razjanjavanja nisu
nikada prestala, te se i danas vode. Prvi meunarodni kon-
gres za arapsku glazbu odrao se 1932. god. u Kairu, a drugi
je slijedio u povodu 1.000 godinjice Kaira 1969. god. Ostali
kongresi za glazbu bili su 1963. u Kartagi, 1964. u Rabatu,
1967. u Aliru, 1967. u Bagdadu i 1969. u Fesu.
Mnogonavoena islamska odbojnost spram glazbe nije
utemeljena na Kur'anu, nego tek na jednom broju hadisa,
koji su nekim pravovjernim uenjacima raznih kola dali
argument, po kojem se sluanie glazbe (as-sama') ubraja u
zabranjene radosti" (al-malahi), od kojih su se Poslanik i
njegove pristae uzdravali. Unato svemu tome, Islam je
uvijek imao i razvijao bogati glazbeni ivot; osnovano je
tvrenje da je od kolijevke pa do groba glazba u Islamu bila
sveprisutna (H. G. Farmer). Treba ukazati na to da su poj-
movi religiozna glazba, umjetnika glazba i narodna
glazba historijski, socioloki i sustavno suvie bez obrisa da
bi mogli islamski glazbeni ivot precizno i pristalo ralam
beno obuhvatiti. Religiozna glazba Islama nalazi svoj izraz u
pozivu na molitvu (ezan), koji mujezin ui (uzvikuje) sa
minareta, nadalje u uenju (recitiranju) Kur'ana, koje se,
suprotno isto glazbenom pjevanju (gina'), izvodi uzvie-
nim glasom (takbir). Na kantilaciju upuuje sam Kur'an na
temelju svoje prozodike strukture; izvoenje je melodijsko,
ali nipoto ustaljeno, jer su prozodiko vokaliziranje i punk-
tacija shvaeni kao pravilo tek poetkom l S. st., tako da su
postojale po podrujima velike razlike u nainu izvoenja
kantilacije. Od 9. st., vjerojatno, utjecalo je svjetovno izvoe
nje na religiozno; danas se razlikuje jedan vie kantilirajui
stil izvoenja (ar'i ) i jedan vie glazbeno-koncertantni stil
(bi-tl-alhiin). Nadalje, treba navesti religiozne glazbene
oblike dervikih bratstava, od kOji.h . je posebice glazba mevlc-
vija, od 13. st., igrala vanu ulogu u islamskoj glazbi. (S
pravom je mevlevijski red nazvan glazbenom kolom
Osmanskog Carstva.) Pored ovih oblika, postoje mnoge
jednostavne pjesme religioznog sadraja koje je pjevao narod.
Umjetnika glazba je bila osobito glazba na vladarskim
dvorovima i u obrazovanim gornjim slojevima. Od poetka
Islama, ona je zapoela u velikim sreditima Carstva i otamo
se irila. O ranom dobu poznato je relativno malo podataka.
Ali po predaji su Meka i Medina vaile kao raj prvih
pievaa. Iz doba Umajada, s glavnim gradom Damaskom,
potjeu ve mnoga svjedoanstva o glasovitim dvorskim pje-
vaima, instrumentalistima i skladateljima. Kao prvi glazbe-
nik i instrumentalist naveden je poimence Tuvais (Tuways,
u. 710). Glazba je cijenjena umjetnost i uiva visoki ugled.
Perzijski utjecaj na arapsku glazbu moe se osjetiti putem
sjajnih glazbenika, djelomino osloboenih robova, koji su
glazbu izuavali u Siriji i Perziji i mjerodavno utjecali na opi
glazbeni razvoj, koji su dalje provodili od njih, esto, ne
manje vani uenici. Treba tu navesti Ibn Misdaha (u. oko
7lS) i Ibn Muhriza.
U zlatno doba abasidske vladavine, posebice za vlade
Haruna ar-Raida, glazbeni razvitak je bio u najveem cvatu.
Trajnu slavu postigao je glazbenik Ibrahim al-Mausili i nje-
gov sin Ishak, koji je tzv. arapsku klasinu kolu doveo do
vrhunca, dok je u isto vrijeme tzv. perzijsku romantiku
kolu vodio Ibrahim al-Mahdi. Zirjab, najglasovitiji Ishakov
uenik, bio je Mausiliju dorasli umjetnik, koji je zbog toga
bio odgurnut ka panjolskoj, gdje je stvorio klasini andalu-
zijski stil, koji je preko Granade kasnije dospio u arapske
sredozemne zemlje i tamo se koristio. Razraunavanje
izmeu velikih, ve klasinih stilskih pravaca i novih utje-
caja, koji su pridoli s daljnjim tokom politike povijesti,
nipoto nije rastvorno djelovalo na islamsku glazbu; ono je,
tovie, pridonijelo njezinom daljnjem razvoju i uvrenju.
Neki od posve brojnih umjetniko-glazbenihvrsta i oblika
su taksim (taqsim), mekam-izvoenje u instrumentalnoj im-
provizaciji i njezin premac, vokalna improvizacija lejali,
pereo je instrumentalno izvoena etvorodjelna uvertira s
meuigrama, koja se izvodila kao uvod, recimo, mevlevij-
skog ceremonijala (ayin) ili, kao ugaoni stavak u odmjere-
nom izvedbenom slijedu (fasl) koji se sastojao od vie
stavaka, igra nosivu ulogu. Nauba (nawba), sredinji umjet-
niki oblik u islamskoj glazbi, jedna je vrsta svite, koja se
sastoji od vie komada, a koja se izvodi vokalno odnosno
instrumentalno. Isto tako moe ona oznaavati jedan pojedi-
nani komad. Posebice u Sjevernoj Africi, nauba (nuba) je
znaajna kao veliki oblik (nawbat Camata, po ijem se
imenu moe otitati panjolsko porijeklo). Ukupno su poz-
nate 24 naube, no koje se po broju razliito razdjeljuju na
sjevernoafrike zemlje. Pored instrumentalne glazbe, vo-
kalne skladbe u svome oblikovanju upravljaju se ka brojnim
pjesnikim oblicima. Pojedine islamske zemlje pokazuju kat-
kad ovdje svoje vlastite osobitosti. Vojna glazba izgradila je
samostalne oblike i razlikuje se od umjetniko-glazbenih
sastava svojim veim osobljem i korienjem nekih instrume-
nata koji se inae jedva koriste (npr. trube).
Islamska narodna glazba takoer raspolae velikim bogat-
stvom oblika, pri emu su ljubavne i starinske pjesme,
Ji tualjke i sveane pjesme, pjesme uz rad, svadbu, kolijevku,
epske pjesme, balade i specifino narodski, glazbeno izvo-
212

eni, pjesniki uzorci vane vrste. Uz to idu isto tako mnoge
vrste narodnih igara.
O sadanjem stanju islamske glazbe ne moe se dati saeti
sud. Slika novijeg razvitka je mnogostruka i nejedinstvena.
Ako je narodna glazba u islamskim zemljama sasvim neta-
knuta, premda i ona trpi promjene, to na umjetniko-glazbe
nom podruju razraun s evropskom glazbom vodi obilju
pojava koje vie ne mogu biti obuhvaene pod pojam islam-
ska glazba. Podizanjem konzervatorija, visokih glazbenih
kola i drugih ustanova, ponajprije u velikim gradovima
islamskih zemalja, danas se nastoji kako na njegovanju tradi-
cionalne glazbe, tako i na interesu za smislenu integraciju
evropske glazbe u islamski glazbeni ivot.
ON U L IJ A (t. ganiillii), rije koja znai dobrovoljac i
G koja je upotrebljavana u Osmanskom Carstvu kao struni
izraz (katkad sa pseudo-perzijskim pluralom goniilluyan) za
oznaavanje tri istaknute ustanove.
l) Jo od prvog doba Osmanskog Carstva, dobrovoljci u
bitkama zvali su se gonullii; njihova veza sa mutatavviama,
gazijama starijih muslimanskih drava je oevidna. Velik dio
gazija i akindija iz uda (pograninih teritorija) osmanske
drave bili su gonulije te vrste. Obeanjem dodjele timara i
ulufi, drava je ohrabrivala ljude da se pridrue vojsci,
posebno kada se pripremao neki znaajni pohod; sauvan je
(u registrima kadije iz Bruse) tekst fermana pisanog prije
pohoda na Moldavsku iz 1484. god., kojim je sultan naredio
da se objavi u tom smislu jedan proglas preko telala, a
navedeno je da je grupa ganulija dola iz Anadolije pridruiti
se osmanskoj vojsci koja je napala Cipar (1570). Dobrovoljce
te vrste nalazimo u cijeloj osmanskoj historiji, a bio je to
glavni nain za domae muslimane da postanu timarije ili da
dosegnu rangove Kapi-hullan, jer su dobrovoljci, koji su se
istakli, dobivali timare ili zeamete ili su pak bili primljeni u prijestona mjesta Zapada sa velikim sirijskim gradovima,
stranake odrede (Gurabai. Drugi su bili naimenovani u
odjele gonulija, koji su vrili garnizonsku slubu u carskim
tvravama i primali ulufe. U 17. i 18. st. rastua potreba za
ljudima uinila je da se dobrovoljaki bajrak razvije i da su
bile vrbovane trupe gonulija koje su primale plau; mora da je
to bio nastavak stare tradicije.
2) U 16. st. nalazimo jedan organizirani odjel pod imenom
ganiilliiyan u veini tvrava u Carevini, u Evropi, Aziji i u
Egiptu. On je liio odjelima mustahfizlara i belijana (beslii-
ydn) i karakterizirala ga je injenica da su njegovi lanovi
sluili kao vojnici za pogubljenja, da su primali plau (ulufe) i razliiti propisi za istou pretpostavljaju damiju i kupatilo.
veinom zapoinjali kao dobrovoljci. On je bio organiziran,
kao i Kapi-kullan, u demaate i buljuke. Oznaene su dvije
glavne grupe: Sag Goniilliiler i Sol Gonullider. U glavnim
tvravama, oni su inili dva demaata, siivarl (konjica) i
piyade (pjeadija). Svakim demaatom rukovodio je aga, a bio
je podijeljen na buljuke sa po 10-30 ljudi. Prvi pjeadijski
bolid: (buljuk) zvao se aga baliigii, a drugi kethuda (kahya)
bOWgii; prvi baWk pjeadije bio je kethuda baWgii. Svaki bolid:
imao je jednog bluh-basi (ili ser-bolide). Godine 1616.,
dnevna plaa age iznosila je 50 aki, sekretara (katib) i kethude
20-25; svaki ser-bolide primao je 10-20 aki. Godine 1556.
gonulije iz Kaira primali su izmeu 10 i 16 aki: god. 1718.
oni iz Nike tvrave primali su dnevno 14. Brojni sastav
svakog demaata bio _________________--'---_k_o_j_e_m_su__v_r_stetrinezgrade, gradski zidovi i kupatila b:J
je tano utvren. U 16. st., kada su se
Grad
upranjavala mjesta, kao odgovor na tezkiru bega ili defterdara
ejaleta, sultanov berat dodjeljivao ih je dobrovoljcima, koji su
se istakli na granicama, yarar yigitler i yoldaslar, sinovima
gonulija i janjiarima. U tvravama su postojali posebni
demaati umirovljenika i kul-ogullart u vezi sa gonulijama.
Gonulije su iz tvrava mogli biti pozvani da idu u rat ili da
sudjeluju u bitkama na granicama. Oni koji su se isticali,
mogli su dobiti timare; u 17. st. dogaalo se da istaknute age
gonulija budu imenovani za sandak-begove.
3) U 17. st. jedan odjel zvan gimiilluyan takoer je naveden
meu plaenim pomonicima koji su, pod razliitim ime-
nima, vrbovani u provincijama za ratnu slubu. Godine
1718., jedna pomona formacija pod imenom sehbiin bila je
rasputena i dana je naredba da se zamijeni promaknuem
delija (dlvanegan, deliler), konjanika (farisan), mornara (aze-
ban) i dobrovoljaca, ali su otputeni sekbani stupili u nove
jedinice i nastavili svoja nedjela. Te grupe, ukljuujui
dobrovoljce, esto su odbijale posluh i stegu i vrile su u
provincijama teke pljake.
R A D . Istraivanje gradova u islamskom svijetu nailazi
Gna brojne tekoe, koje su povezane sa stanjem nedovolj-
ne odranosti spomenika, nedostatnom pismenom dokumen-
tacijom, ali i stanjem istraivanja. Dostatno tani planovi
gradova postoje tu tek za doba, u kojima su neke fiziogno-
mike osobine bile odstranjene ve pozapadnjivanjern tlo-
crta. Problem su i procjene broja stanovnitva. Ni povrina
gradova, koja je esto znaajna zbog podizanja niskih zgrada i
vrtova, a ni broj damija ne moe biti oslonite za to.
Pouzdani podaci duguju se osmanskim poreskim popisima
16. st., prema kojima je Carigrad brojao oko 700.000, Alep
50.000, Damask 40.000, Bursa 30.000 i Sofija 8.000 itelja.
Muna je i izrada jednog gradskog tipa, jer treba povezati
gradove Bosne s oazama Srednje Azije, gradove Nilove doline
s onima Pendaba, tj. pitanje, da li neki grad, kojeg preteno
napuuju muslimani, odnosno koji se nalazi na musliman-
skom podruju, ve pokazuje nepromjenIjive bitne crte.
Islamski grad moe se razgraniiti od oriientalnog grada
kao posebni sluaj, ukoliko su neki od njegovih odredbenih
elemenata povezani s religijom njegovih itelja.
Islam je gradska kultura. Muhammed je gradskog porije-
kla i zagovarao je svoju vjeru u Meki i Medini. Vrenje
islamskog obreda, posebice zajednike molitve (petkom) i
Ali ono to je jo vanije, injenica je da se islamska kultura
zbilja razvijala u gradskoj sredini. U zamjenu, gradovi na
islamskom podruju nisu se razvili u pravnu osobnost. Oni
nisu imali pravna obiljeja zapadnih komuna: vijee i gradski
sud, pravo trita, povlastice u carinama, porezu ikovanju
novca, pravo utvrivanja. Nedostatak u smislu evropskog
srednjeg vijeka ne iskljuuje, dodue, odreene pravne i/ili
stvarne povlastice, koje su vladari davali pojedinim grado-
vima odnosno njihovim iteljima.
Poznavanje helenistiko-grkih gradova Jeruzalema,
Busre ili Damaska ili i uzora arapskih gradskih kultura na
rubu starih civilizacija (Petra, Palmira, Hakna) bilo je bez .
povratnog uinka na podruje gdje je ponikao Islam, n,~ I
213
Gramatika
nepoznati. Arapski osvajaci nisu se u prvim stoljeima po
hidri namjestili u postojea kulturna sredita, nego kraj
njih. U Siriji se pojavio niz pustinjskih zamkova, koji su
bili dijelom lovaka boravita, a dijelom i ljetnikovci s obradi-
vim poljem. Taborski gradovi Basra, Kufa, Fustat (u 16.,
17. i zr. god. po Hidri), koji su brzo utemeljivani jedan za
drugim, jedva su, dodue, rezultat svjesnog osnutka gradova,
pa ipak su ispunili ulogu sredstva za prilagodbu beduina
gradskoj civilizaciji. Oni su bili, prije, u pijesak ucrtani
nego izgraeni gradovi, ukoliko su inom omeivanja (arap.
lJirta) podignute etvrti za plemena, ulice i putevi i
sredinje molitveno mjesto, damija. Gradilo se aom i
nepeenom, a prigodno i peenom ciglom. Kao uzor prvih
glavnih gradova nudio se tip rimskog castruma (Ander u
Libanonu) ili mezopotamijsko-iranski okrugli grad (Gur-
-Tiruzabad kao prethodnik okruglog grada al-Mansura, ute-
meljitelja Bagdada). Znaajniju ulogu igrali su gradovi, u
kojima su muslimani kao helenistiko-grku batinu zatekli
geometrijsku gromadnu strukturu s ulicama, koja je, dakako,
ve u bizantsko doba bila podreena nekim razrjeenjima.
Time je postavljeno pitanje o kontinuitetu poloaja islam-
skih gradova. Kontinuitet naseobine esto se zamjeuje, npr.
kad se Fustat i Misr al-Qahira utemeljuje pokraj grko
-koptskog Babilona. Damask je primjer kontinuiteta tlocrta.
Povezivanje oba oblika naseobine predstavljaju sluajeve, u
kojima se izvan zidina nastavlja bizantski kastron (npr.
Bursa, Jedrene).
Brojne metropole islamskog svijeta izmiu uvrtavanju u
takve genetike temeljne tipove, budui da su nastale iz
zajednikog raenia raznih jezgra (Isfahan, Delhi).
Zemljopisne pretpostavke na Orijentu stvaraju karakteri-
stine taborske tipove gradova, koji su upueni na opskrbu
vodom i plodnu okolinu. U Iranu svi gradovi s vie od 50.000
itelja (uz iznimku Kermana i Jezda) izbjegavaju podruje na
jugoistoku i u sreditu zemlje s oskudnom padavinom. Na
Levantu se gradovi usredotouju na obali Sredozemnog
mora. U Siriji postoji tipini niz gradova od Alepa do Dama-
ska sa katkad pridruenim lukama. U Anadoliji gradovi su
rijetki u sunom sredinjem podruju. U Srednjoj Aziji vea
naselja povezana su kanalima s gorjem koje privlai padavine.
Tlocrt gradova je karakteristian: zbog malog znaenja
kola sve vie se ograniavaju meai uline irine. Zbog
neplanskog napunjavanja slabo naseljenih stambenih etvrti
nastale su tijesno graene izmiue ulice, a prije svega sa
slijepim zavretkom. Uvaavanje obiteljske sredine sprije-
ava pristup preko tueg zemljita. U mrei ulica, kod kojih
nijedna petlja ne slii drugoj, etvrti su karakteristini obli-
kovni, ali i drutveno-funkcionalni element. Na razini etvrti
(arap. hara, kod Turaka arap. mahallai puanstvo je
etniki i vjeroispovjedno toliko istovrsno da se prema vani
moglo solidarno ponaati. U nacrtu se islamski grad predo-
ava s minaretima i kubetima javnih zgrada, koji daleko
nadvisuju krovove stambenih kua. Mnogokatne stambene
zgrade ostale su iznimke (u srednjevjekovnom Kairu 5-8
katova). Oit uinak na daljinu vre zlatna odnosno moza-
ikom ukraena kubeta iitskih hodoasnikih mjesta, dok se
vladarske palae na nacrtu jedva primjeuju.
itelji duguju pojedine javne zgrade (damije, medrese,
trnice, kuhinje za sirotinju) zakladama (vakufima) vladara
ili viih asnika. lan srednjeg stalea prigodno je pridonosio
opremanju svoje etvrti s nekim zdencom ili kolom (za
uenje Kur'ana). Budui da grad kao takav nije raspolagao
nikakvim budetom, sam vladar je nalagao neodlonu
ponovnu izgradnju nakon zemljotresa ili poara. Esnafi
(cehovi) predstavljali su neku vrstu veze izmeu grada i
graana. Samo unutar gradova postojala je ureenost trita,
koja je ispunjavala brojne komunalne: zadae. Gradovi nisu
bili potpuno izdvojeni od sela. Bogati vlasnici zemlje stano-
vali su unutar njihovih zidina, a isto tako i osoblje, koje se
izdravalo od zaklada (vakufa). Klimatske prilike dale su
povoda iteljima nekih gradova da se ljeti povuku u planine
(jo i danas u Teheranu, Bejrutu). S druge strane, nomadski i
seljaki elementi stalno su se sputali u gradove.
Doba djelomine ili potpune kolonijalne ovisnosti islam-
skih zemalja od Evrope nije bitno zahvatilo u supstanciju
gradova. U zamjenu, razvile su se na periferiji neorganske
evropske etvrti (Cantonments i Civil Lines u Indiji, Villes
nouvelles u Magribu). Englezi i druge kolonijalne sile dale su
poticaja za osnutak novih mjesta (Railway Colonies; Karai,
Kalkuta). Brojni za ivot sposobni alirski gradovi osnovani
su od strane kolona. Unutar Osmanskog Carstva i u Perziji
zapoelo se u 19. st. s prolomom veih ulica (npr. ulica Reid
u Bagdadu). Komunalna ureenja po evropskom uzoru poti-
skuju pomalo obiajne ustanove, no nisu uvijek u stanju
preuzeti njihove zadae (npr. kuhinje za sirotinju). Zakono-
davci su gradskim opinama pribavili skroz nedovoljna vla-
stita poreska vrela, koja ih ine ovisnim o sredinjoj vlasti i
oteava razvitak neke graanske svijesti. U 20. st. ograniava
se gradsko planiranje, esto i glavnog grada, na unapreenje
ulinog prometa. Posebno kaotino rastu Bejrut i Alir. Jo
uvijek je udio industrijskih radnika vrlo mali, a, obrnuto,
napuhava se tercijarni sektor (birokracija, kuna posluga,
nesrazmjerno veliko prijevozno radnitvo). Usprkos prevazi
seljakih itelja u veini islamskih zemalja, donose se vane
odluke danas, kao i ranije, u gradovima.
poetku 8. st. dolo je u Iraku do
G R AMA TIK A . Na
gramatikog bavljenja arapskim jezikom. Porijeklo te do-
moro dne gramatike tnahi) nejasno je; arapski izvjetaji,
koji njezino nastajanje kao i drugih znanosti i umijea hoe
svesti na Alija, pouzdano nisu u suglasnosti. Moda je pisanje
gramatike, kao i leksikografija, posljedica doticaja sa grko
-helenistikom kulturom, iako, istina, nekog konkretnog iz-
ravnog utjecaja nema u najstarijim svjedoanstvima. Tako
mnogokorieni princip analogije: (qiys), koji podsjea na
analogiju grkih gramatiara, nije mogao biti izravno preuzet,
nego je potekao iz jezika prava, na koji se vraaju i drugi
gramatiki termini. Nastanak gramatike mogao bi se, ipak,
vezati za tumaenje Kur'ana i njegovo uenje (recitiranje), koji
su traili tano istraivanje jezika, iako se u najstarijim
gramatikim djelima nalazi relativno mali broj kur'anskih
citata.
Ve u 8. st. moe se praviti razlika izmeu dvije gramatike
kole: u Basri i u Kufi, ali u ijoj su suprotnosti, istina, kasniji
pisci pretjerivali, One su se, konano, rastvorile u bagdadskoj
koli, pri emu je openito dana prednost metodama Basri-
jaca. Kako ovi, tako i Kufijci oslanjaju se pri svojim raspravlja-
njima na primjere (ahid, mno. awahid) staro arapskih pjes-
214

nika i na obavijesti izabranih beduinskih svjedoka. Ali dok su
Kufijci, slijedei vie leksikoloki interes, sakupljali pojedi-
nane primjere, a prije svega iznimke i osobitosti, te su ih kao
takve ostavljali, Basrijci su pokuavali tumaenjem unijeti u
gramatike pojave jedan sustav logikih odnosa. Pri tom
postupku, koji je za kasnije arapsko pisanje gramatike ostao
odluujui, manje se bavilo sa kako, neko sa zato grama-
tikih pojava. Budui da jezina fakta u mnogo sluajeva nisu
dostajala za objanjenje, ispornagalo se razliitim domilja-
jima, od kojih se najvaniji sastojao u tome da se, po potrebi,
preinai u svome konkretnom obliku neobjanjiva pojava i taj
pretpostavljeni oblik uzme za osnov kao prvotni, virtualno
vaei oblik (taqdir). I formalna, dijelom povrna slinost
izmeu raznih pojava navlai se u objanjenje.
Svi ovi postupci su ve sasvim izgraeni u najstarijem i
istodobno najopsenijern arapskom gramatikom djelu, Kiuib
Perzijanca Sibevejha (u. oko 793). To djelo saima miljenja
Sibeveiha, njegovih suvremenika i pretea, posebice njegovog
uitelja al-Halila (u. 791). Na Kitabu poivaju, izravno ili
neizravno, svi kasniji prikazi, sve do mnogokorienog pou
nog spjeva al-Alfiyya od Ibn Malika (u. 1273). Promjene su se
ticale prije svega terminologije, koja je, dodue, zadrana, ali
je stroije shvaena, kao i sistematike. Prema sustavu arapskih
gramatiara, koji se, u meuvremenu, skolastiki ukrutio, jo
i danas se arapski ui na visokim kolama i sveuilitima, ime
je nauavanje oteano.
R IJ E H (a. hati'a, mno. hataya i bati'at), smo-
G nim danb (mno. dunub). Korijen ht' znai pogrije-
iti, spotai se, poiniti greku.
Oblik hasi'a javlja se pet puta u Kur'anu, a korijen br'
esto se u njemu koristi. On okuplja tri smisla, greke: (ba-
ta', npr. u s. XVII,33), kanjive krivnje (bir, npr. u
XVII,31), te grijeha (hati:, u II,81; IV,1I2; VII,161;
XXVI,82; LXXI,25). No grijeh se jo ee iskazuje
pomou danb, dunub; sayyi'a e biti loa djelatnost, a um
vrlo teak grijeh, zloin protiv Boga.
to se tie Kur'ana, s jedne strane grijeh navlai na se
boanski gnjev i kaznu (za bati'a, vidjeti II,81; IV,1I2;
LXXI, 25); ali, s druge strane, stalno se obraa panja da je on
u vezi sa milosrem Uzvienog (XXVI,82; VII,161). Da bi
oprostio njihove grijehe (dunub), Bog, putem anela i
poslanika, poziva ljude Sebi (XIV,IO; XLVI,31; LXXI,4).
Ma tko tko izbjegne teki grijeh (irm) i sramotno djelo nai e
oprosta kod svoga Gospodara (LIII,32). Itd.
Bog je Oprostitelj koji ne prestaje opratati: al-gafur al-
-gaffar, jedno od 99 najljepih Imena, o kojima vole razmi-
ljati poboni muslimani. Ipak, jedan grijeh ne moe dobiti
oprosta: to je nijekanje ili nepriznavanje Boga i Njegove
jednoe (IV,48,137; XLVII,34). Bezbonim, krivima za kufr
ili irk, nee se oprostiti, osim ako se ne pokaju (VIII,38).
Tako, tri vrste pogreaka spominju se u kur'anskom tekstu:
l) lake, koje ne dovode u pitanje vjeru, te su preputene Bojoj
blagosti (LIII,32); 2) teki grijehovi (kaba'ir al-
-um, kae se u XLII,37) i sramotna djela, koja Bog, prema
tajni Svoje volje oprata bez odgode ili kanjava za neko
vrijeme (uspor. II,284; III,129); 3) kufr i irk, napad na Boju
jednou, koji se ne mogu izbrisati bez pokajanja (tawba) i koji,
inae, ostaju pod prijetnjom vjeitog pakla.
Grijeh
. Postoje mnogi hadisi koji razmatraju pojam grijeha i sud- l
binu grijenika. Mogu se izdvojiti dvije glavne teme.
l) Vjera i grijeh. - Tu ima proturjeja u odreenom broju
predaja. Jedne naglaavaju spas putem vjere. Boji oprost je
osiguran, ako nije odbaena vjera u Jednog. Neki hadisi idu
dotle da tvrde da Bog ne vodi raun krivica bezazlene
nakane, sve dok misli nisu izraene rijeima, a ni ostvarene
inom. Tankoutnost vjernika, koji otkriva u sebi Ioe misli
koje je imao savjesnosti obznaniti, pohvaljena je kao in
vjere. No, po drugoj liniji predaja, teke pogreke smatrat e
se kao napad na samu vjeru. U svakom sluaju, u vie hadisa je
ustvreno Poslanikovo posredovanje, za Sudnjeg dana, za
grijenike njegove zajednice.
Kur'an spominje, u vie navrata, haba'ir ili velike greke i
daje vie vrsta primjera, ali u njemu nema neke liste. Jedan
hadis nabraja ih slijedee:
Boji Poslanik ree: Izbjegavajte sedam (greaka) opakih,
Kada ga se zapitalo koje su to, odgovori: Pridruiti nekoga
Bogu, aranje, ubiti onog kojeg nije trebalo - bez zakonskog
osnova, razbatiniti siroe, vriti zelenaenje, pobjei u boju
protiv neprijatelja, zlorabiti nemo i lakovjerje kreposnih
ena.
Rasprave su se nastavile tokom stoljea, te su se potcrtavali,
ve prema kolama, ovi ili oni kur'anski tekstovi ili hadisi.
Nairoko se objanjavala razlika izmeu velikih i malih gre-
aka, a odreenje velikih je ostalo neodluno. Moe se rei da
je opi pojam moralne greke ili grijeha pojam nepokornosti
propisima Boanskog zakona; toliko da se ta nepokornost
(ma'siya) esto drala istom to i bati'a ili danb. A,
rado se kae, okorjelost i ustrajavanje u zlu ine teinu greke.
Drugaije reeno, ustrajavanje u lakoj greci pretvara je u
teku.
Zar, dakle, nema izmeu njih razlika u stupnju? Mutazilit-
ska predaja, koju predstavlja kadija Abdeldebar, proglauje
kanjivom za veliku greku ovjeka, ija nepokornost nadja-
ava u cjelini nad inima pokornosti; a kanjiv za laku
greku, obrnuto, onaj je kod kojeg ini pokornosti nadjaa
vaju. Za aarita al-Duvejniia svaki grijeh, po sebi, je velik, te
se uzima u obzir spram Bojeg velianstva. Grijeh je neispu-
njenje spram Boga, a svako takvo neispunjenje je krupno.
Ipak, kole koje prevladavaju trude se da utvrde razliku u
vrstama. Za haridite i mutazilite, ini lanova sastavni su
dio vjere. Prema tome, teke greke, koje unitavaju vjeru, bit
e svjesna nepokoravanja kur'anskim nalozima, prije svega
'ibadatu i propisima, ije se neispunjavanje kanjava pomou
hudiida. Uobiajena sunitska misao trai da se uspostavi
spisak greaka koje su teke. Ni to ne ide bez kolebanja.
afiitski pravnik a-ahrezuri predlae ovu tautologiju: velika
I je svaka greka koja je postala tako velika da joj se moe dati
ime velike greke. Spisak greaka ne ograniava se na sedam;
moe se rei da su jednoglasno oznaene velikim grekama:
otpad od vjere, kufr i irk, pogrdne rijei Poslaniku, blud i
brakolomstvo, grijesi protiv prirode, ubojstvo, zelenaenje,
crna magija; tome se vrlo esto pridruuje: upotreba alkohol-
nih pia, kraa (ako je znaajna), bijeg s bojnog polja. An-
-Navavi se oslanja na Muhameda ibn Abdeselama i oznaava
ovo mjerilo: ako se koleba o teini ili ne neke poinjene greke,
treba je usporediti sa sedam glavnih grijeha iz Hadisa. Ako
215
Grob
je manje teka od njih, ona je laka; obrnuto, spada u teke.
Drugi ustrajavaju na subjektivnom stanju grijenika. Razbor
poziva vjernika da izbjegava svaki grijeh, iz straha da ne uvidi
iznenada da je poinio neki teki.
2) Grijeh i pokajanje. - Pojam pokajanja (tawba) zajedniki
je raznim strujama. Nalazi se izraen u istovjetnim izrazima i
kod Abdeldabara kao i kod al-Idija/al-Durdanija, na
primjer. To je alienie zbog nepokornosti (poinjene spram
Boga) kao nepokornosti, te s vrstom odlukom da je se vie
ponovo ne zapone. Ali ako je pojam pokajanja zajedniki, na
stupanj nunosti pokajanja kole razliito gledaju.
Hariditi i mutaziliti, pozivajui se na Kur'an (II,8l),
osuuju na Pakao nekoga tko ostane zatoen. u svome
grijehu. Samo pokajanje, koje Bog prihvaa, moe otkloniti
vjeni pakao nekome tko je poinio teke greke. Kada
umjereni mutazilit, kao to je bio az-Zamahari komentira
rijei On oprata onome kome hoe (III,129), on precizira:
u tawbi, jer Bog je voljan dodijeliti svoj oprost onome koji se
pokajao. A on se suprotstavlja snano tumaenju koje se
pripisuje Ibn Abasu: Bog daje oprost tekih greaka onome
koji Mu je po volji, a kanjava koji Mu je po volji u onom to
se tie lakih greaka, Po mutazilitima, tawba ne djeluje sama
po sebi, nego je Bog pristajao, po Svojoj pravdi, primiti je
kada je iskrena.
Aaritska kola, obrnuto, ustrajava na apsolutnoj slobodi
Uzvienog. Samo greka kufra ili irka trai preokret srca,
da bi bila oprotena. U sunitskom Islamu, Bog moe opro-
stiti, u Svome milosru, svaku veliku greku, koja nije kufr
ili irk, ili kazniti, po Svojoj pravdi, Paklom na neko vrijeme.
Za oprost tih greaka, Poslanik obavlja posredovanje. Da li se
vjernik ima pokajati? Da, ako hoe biti vjeran boanskim
propisima i ponovo zadobiti potpunu istou srca i nakane. A
mnogobrojna su pravila koja se tiu tawbe. S tog stajalita
(savrenost istoe vjere), ona je potrebna. Uostalom, ako se
tawba zbog velikih greaka jako preporuuje, one se mogu
izbrisati: i pomou istigfara, rnolbe za oprost. Na primjer,
kae al-Baduri, ponavljajui hiljadu puta: Bog je jedan, a
to je veliko oslobaanje, ili pomou hodoaa ili borbom
na Bojem putu. U pogledu lakih greaka, one se briu
jedinom injenicom da se uzdri od tekih greaka (ili da se
zbog njih pokaje) ili dosljednim potovanjem vjerskih oba-
veza ili obrednim pranjima. Tawba u pogledu njih, pohvalna
svakako, ne trai se, ak ni za istou vjere.
Sve se ovo tie suda o savrenosti stanja vjernika. Ali
treba, svakako, precizirati da, prema sunitima, a nasuprot
hariditima i mutazilitima, tawba zbog poinjenih velikih
greaka nije nuna za spas. Ako se grijenik pokaje, te ako
Bog prihvati njegovo pokajanje, greka je izbrisana, ona ne
trai, tada, ni popravljanje, ni pokajanje, ona ne postoji vie.
A, precizira al-Durdani, ako se Boji oprost dogodio
nakon pokajanja, to vie ne bi bio oprost, Onda kada se
teke greke nisu izbrisale ni tawbom ni istigfiirom, Bog
moe, ako hoe, pokazati se Oprostiteljem. Zakljuujui: s
jedne strane, kanjavanje neotkajanih tekih greaka nije
nuno, s druge strane, to kanjavanje, ako se dogodi, moe
biti samo privremeno. Prema tome: nije istina da je tawba
nuna za oprost grijehova, osim irka. A isto je pouavanje i
u drugim sunitskim tefsirima. Na svim tim pitanjima, hane-
fitsko-maturiditska linija vrlo je blizu afiitskom stavu. IP~I
jedna je razlika: za aarite, sve je preputeno nedokuivoj
Bojoj volji koja moe smjesta oprostiti ili kazniti na neko
vrijeme. I to bez rezerve. Mogue je, dakle, da e vjernici-
-grijenici na neko vrijeme biti u Paklu, ali to nije sigurno. Za
hanefite-maturidite, Boja obeanja uvijek se moraju ostva-
riti; a Bog je obeao kaznu za velike greke. Dakle, oba-
vezno je da neki od vjernika, koji su poinili veliku greku,
budu kanjeni. Nije sigurno da li e takav nesavjesni vjernik
biti osuen na neko vrijeme u Paklu, ali je sigurno da e u
Paklu, na neko vrijeme, biti vjernika-grijenika.
Mistike rasprave predoavaju brojne klasifikacije i analize
raznih vrsta moralnih greaka. U tasaunoufu, takoer, naj-
ee se koristi izraz danb, dunub, radije nego hati:.
Prema Abu Talibu al-Mekiju i al-Gazaliju, greke su od etiri
vrste: l) gospodarske- (rabbiibiyya], kao oholost, prezir,
razmetanje, nadmenost, ljubav prema hvalenju, prema
ivotu, astoljublje, despotizam; 2) avolske: (aytani-
yya), kao zavist i podlost; 3) ivotinjske. (bahimiyya), kao
lakomost, pohlepa, gnjev, pohota; 4) one koje idu uz divlje
zvijeri (sabu'iyya), kao bijes, ljutina da se bori, ubojstvo.
Al-Gazali pravi odluno razliku izmeu tekih i lakih
greaka. Spisak tekih, koji navodi, nije odreen s onih
sedam iz Hadisa. On ih nabraja od etiri do jedanaest, te
navodi al-Mekija koji ih priznaje sedamnaest. One su svr-
stane: etiri dolaze od srca, to su greke irka, ustrajavanje u
zlu, nedostatak povjerenja u Boje milosre, odsue straha
od Njegove moi kanjavanja; etiri su od jezika: lano
svjedoenje, zloupotreba dobrog ovjeka, nevjera, aranje;
tri imaju izvor u trbuhu: piti vino i otrove, opljakati siroe,
baviti se zelenaenjem; dvije su od ruku: ubojstvo i kraa;
jedna od nogu: bijeg u boju; jedna, konano, od cijelog tijela:
nepokornost spram voditelja.
Ono to prevladava u savjetima i nalozima mistikih uite
lja, to je uvati se od svake hotimine greke, idui sve do
presavjesne tankoutnosti srca (wara'). ovjek, 'abd, je
pogreiv i grijenik pred Bogom. On mora biti svjestan svoje
slabosti, malenkosti stvorenja naspram veliine Uzvienog.
Vladanje sobom, budnost spram samog sebe (murdqaba) su
potrebni. Od al-Muhasibija se rado odreuje ispit savjesti
(muhiisaba), Dua, jo kae al-Gazali, je kao izjedeno ogle-
dalo, uniteno rom, koje treba oistiti i uglaati, da bi se u
njoj mogao ogledati vii svijet.
Grih,
~OB (a. qabr), primjenjuje se najprije, kao i izraz da-
na rupu koja slui za pokop mrtvaca. Razlikujui
se, prvotno, od izraza sanduq (prazni grob), on oznaava ne
manje, na jedan openitiji nain, grobni humak ili zdanje
koje se die iznad groba. Nasuprot, naime, izriitom nalogu,
koji se nalazi u Hadisu, da se koristi taswiyat al-qubur, tj.
izjednaenje groba s okolnom zemljom, a koji je odraz prav-
nih rasprava vezanih uz sporove o kultu svetaca i druge
obrede tovanja grobova, nadgrobni spomenici svih vrsta
nisu prestajali igrati ne neznatnu ulogu meu pojavama
islamske umjetnosti; ve razni izrazi pokazuju brojne razlike
(ragam, karhiu; haui, uibiu, qubba, qasr, gunbad, turba),
a i razlike koje se tiu kvalitete umrle osobe (ratoda,
mahad, imam-zade, ah-sade, wali, marbiu, mazar, ma-
qam). Ipak se u svemu tome da povui razlika izmeu samog I
--_._-----.~
216

I
I
groba", ko~id:~~~ rije qabr, i mauzoleja (qubba ili tur;:T,
koji je zgrada posveena grobu, koja je bilo izdvojena ili '
pripojena drugoj zgradi,
Postojanje prvotnog elementa, koji je bio u poetku i lako
se prepoznaje u veini sluajeva - naime, humak zemlje,
grobni kamen ili naslaga zida, pravokutnik ocrtan kameni
ima ili malim zidovima, veliki komad kamena vie glave i
podno nogu - nije sprijeilo da se, u detalju oblika kao i
ukrasu i natpisu, iskae raznovrsje islamskih grobova. Kako
nema valjane obrade, posebno je to znaajno zbog toga to
groblja, dugo netaknuta pri ulazima u gradove, s grobovima,
ponekad, vrlo potovanim, najee moraju uzmicati pred
planiranjem gradova i irenjem naseobnih zona, a u isto doba
nestaju narodni i tradicionalni obiaji redovitog posjeivanja
nekih od njihovih smjetaja. Uza sve ne male nedostatke u
dokumentaciji i evidenciji, moe se podvui da, u islamskoj
civilizaciji kao i u drugima, grobovi vjerno odraavaju bogat-
stvo i stupanj profinjenosti koji je dostiglo drutvo jednog
vremena, kao i kulturnu i religioznu klimu u kojoj su redigi-
rani natpisi. Postojanje natpisa, manje ili vie razvijenih, u
svakom je sluaju postojana crta koja karakterizira veinu
grobova. Imajui za prvu svrhu da podsjeti na ime ukopane
osobe i da posvjedoi o njegovoj vjeri (kur'anskim navo-
dima), privlaei na njega blagoslove, to su, prije svega,
natpisi, ocrtani na arapskom, a odgovaraju klasinoj shemi,
za koju se zna od 2/8. st. *
Od tog doba se tu openito nalaze, nakon nune besmele,
bilo obine formule posvete, koje su tasliya i, rjee, ham-
dala, bilo pobone izreke, gdje se nalazi sveana potvrda
nekih boanskih povlastica, jedinstva i moi, te se utvruje
da je smrt stvorenja rezultat odluke koja ima svoj uzrok u
Bojoj svemoi. Zatim dolazi ime umrlog, praeno rodoslov-
nim podrobnostima ili titulama, a slijedi ih, po pravilu, jedna
ili vie pohvala. Rije, koja je najstarije koriena da se stavi
ime mrtvog, bila je rije ahida, svjedoio je, koja se nalazi
na prvim arapskim natpisima u Egiptu. Treba zabiljeiti,
ipak, usporednu upotrebu tuwuffiya, umro je, koja se,
nakon to se stavio datum smrti, ponekad sama koristila u
kratkim nadgrobnim tekstovima. Isto tako, formula hildii
qabr (Ovo je grob od ... ), koja se javlja ve na treini prvih
islamskih egipatskih stela, prevladava, kasnije, sama i bez
iznimke na kasnijim natpisima Ifrikije, al-Andalusa, Sirije,
Anadolije i, ak, istonog Irana.
Vjeroispovijed, upotpunjena ili ne risiilom koju su mogli,
prigodno, poduprijeti kur'anski navodi kao ajet (stavak) IX,
33, ini drugi vaan element natpisa, bar prvih stoljea.
Kasnije se primjeuje da nema ehade u nekim lokalnim
serijama (Sirija i danas Anadolija), kao i na nekim kategori-
jama natpisa (za djecu u Kajravanu). Isto tako, ajet IX,33
manje se navodi u Egiptu od doba Fatimida, dok se, u istom
razdoblju, odrava u Ifrikiji ili na nadgrobnim natpisima al-
-Andalusa, a ne javlja se vie u Siriji ni u istonim pokraji-
nama ni, vie, u Anadoliji od 6/12. st. * Taj razvoj odgovara
onome koji se primjeuje u pogledu drugih kur'anskih sta-
vaka, koji su se razliito koristili prema mjestima i dobima.
Navedimo, tako, korienje u Egiptu, do 4/10. st. * samo,
stavka XXII,7, koji podvlai nunost zadnjeg asa, a nalazi se
jednako u Ifrikiji; ili u al-Andalusu stavka XXXV,S o varlji-
vosti tatine u zemaljskom ivotu ili, pak, posvajanje formule
217
Grob
Svako ivo bie e smrt okusiti!, posuene iz s. III,184, ili
XXIX,7, na srednjovjekovnom Istoku od 6/12. st. *, te, napo-
kon, nejednaku naklonost, od jednog do drugog razdoblja,
prema temeljno vjerskim tekstovima koji ostaju uvijek stavci
II,2S6 i III, 16-18, kao i sura eXII. Ali treba uzeti u obzir, u
natpisima, i postojanje ili odsustvo vjerskih izreka, moralnih
izreka, dodatnih posveta i pjesnikih tekstova, koji ine, uz
vie-manje podrobne naznake u vezi sa datumom smrti,
sluajne dijelove svih nadgrobnih natpisa. Na opi nain,
bogatstvu uenih nagovjetaja i vjerskog osjeanja, koji se
otkrivaju u natpisima prva etiri stoljea po Hidri, suprot-
stavlja se kasnije osiromaenje njihovog tradicionalnog
obrasca, nadoknaeno novim tenjama, kao to su razvitak
tutiliranja umrlog, obilje kur'anskih navoda korienih, u
isto doba, u ukrasne svrhe, postupno uvoenje knjievnih
navika.
Epigrafski ukras najluksuznijih grobova - ne uvijek toliko
najtovanijih, jer se narodna odanost esto vezala uz grobnicu
oznaenu obinom hrpom kamenja - ne bi se, u svakom
sluaju, mogao odvojiti od oblika, materijala ni drugih ukras-
nih elemenata s kojima je nuno u skladu. ini se da su
ploaste stele, koriene da formiraju ono to sadri na
arapskom rije iihid (svjedok), predstavljale najstariji tip
islamskih nadgrobnih kamenova, tip koji je potvren u
Egiptu od 2/8. st. *, odreen da se odri sve do osmanskog
doba, u kojem se zna za jo brojne primjerke. Te ploe
razliito odsjeene, koje ponekad nose ime ruhama ili
lauih, bile su najee uspravljene na jednom ili drugom ili,
katkad, na oba kraja groba. Raznovrsnost tih stela pokazuje
se vrlo velikom. Mogu to biti bilo dvostruke pravokutne
stele, zaokruene ili diskoidalne, srednjih dimenzija i dosta
jednostavnog ukrasa, ponekad bez teksta (od panjolske do
Sirije), bilo same i velianstvene, esto sa znatnim ukrasom, s
ponekad mnogo i briljivog natpisa (Ahlat i Iran). as se
nalazi tema pravokutnog uokvirenja koje okruuje urezane ili
uklesane natpise na upalom polju (prva stoljea po hidri u
Egiptu i panjolskoj); as se javlja tema luka upisanog jedno-
stavno ili dvostruko, oko kojeg se redaju, na Istoku kao i na
Zapadu, ukrasni sastavi najljepeg uinka. Ali ploaste stele
ustupaju, ponekad, mjesto usadima stupa ukraenog natpi-
sima, koji vladaju u 4/10. i S/ll. st. * na grobljima Toleda ili
Kajravana i koji obiljeavaju i osmanske grobove, gdje cilin-
drina stela biva redovito nadviena turbanom uklesanim na
nadgrobni spomenik. Itd.
U radovimafikha, raspravljalo se o dva problema u odnosu
na grobove. Mogu li biti predmet nekog ukraavanja? Je li ih
dozvoljeno posjeivati? Na prvo pitanje, pravnici su bili
jednoglasni u odbacivanju svakog ukraavanja, ma bilo i
jednostavno. Najpopustljiviji meu njima trpjeli su, najvie,
da bi se oznailo mjesto groba, pravljenje malog uzvienja od
grubih cigli, a odvraalo se od upotrebe peene cigle kao
dijela kojim zapoinje ukraavanje. To jednostavno podizanje
ne smije biti okreeno (jedino hanefiti su trpjeli i okreenost)
i nema na sebi nikakav natpis koji se odnosi na umrlog, pa
ak ni kur'anskog odlomka. Prijekora je dostojno graditi
iznad groba svod ili ma kakav spomenik. Dakako, ti uputi
pravnika, zasnovani na predajama koje seu unazad do Posla-
:,: Vidi napomenu na stranici 13.
Grobovi
I nika, nisu se uvaavali. Kada se vide brojni grobovi bogato
ukraeni u svim islamskim zemljama, onda se mora utvrditi
da je malo podruja, gdje se istie takvo razdvajanje teorije i
prakse. Vjerojatno je to zbog karaktera osude. Prema pravni-
cima, ukraavanje groba je prijekora dostojno, za osudu
(makridi), ali nije haram, tj. odluno zabranjeno, odakle i
osjeaj, gotovo opi, da se sasvim ne kri zakon ako se
grobovi ukrase.
U pogledu posjeta grobovima (ziyrai al-qubiir), vrlo rano
ih je dopustila idma; sve kole, ukljuujui i hanbalitsku i
zahiritsku, idu ak dotle da to preporuuju.
R OB O VI (gradnja). Zabrana pokopnih ceremonija i
G arhitektonskog izgraivanja grobova, koja je u ranom
Islamu postojala, zaprijeila je vie od dva stoljea openito
podizanje nadgrobnih graevina. Ipak ve prvi veliki grae
vinski spomenik Islama, Qubbat as-Sahra (Bogomolja
na stijeni), podignut na mjestu Poslanikovog uspona, antici-
pira glavnu temu gradnje grobova, temu spomenike grad-
nje, mjesta sjeanja, koje se odnosi na jednog ili vie svetaca,
svetakog groba. Najranije poznati mauzolej, po narudbi
majke halife al-Muntasira podignuti Qubbat as-Sulaybiyya u
Samari (862), povezuje misao o spomenikoj gradnji sa dru-
gom velikom temom nadgrobne arhitekture, vladarskim gro-
bom, odnosno mauzolej om vladajueg gornjeg sloja. Spome-
niki karakter mauzoleja, osim toga, naglaen je i time da se
prava grobita preteno smjetaju u svodovIje pod spomeni-
kom, a ne u ovoga samog.
Porast nadgrobnih graevina zapoinje sa 10. st., ali tek od
sredine 12. st. moe se govoriti o opem irenju nadgrobne
arhitekture. Istodobno nastaju, u vezi s tim, daljnje religi-
ozne i drutvene ustanove, kao to su medresa, damija,
han(i)kah, ribat (gradnja utvrda), sebil (javna esma) itd., kao
privatne pobone zaklade (vakufi), pri emu, svakako, prije
svjetovni reprezentativni i politiko-moni interesi pojedinih
naruitelja gradnje igraju bitnu ulogu, s obzirom na opseg
zamisli i njezino arhitektonsko oblikovanje (Damask, turbe i
medresa Nur ad-dinova 1172; Divrigi, damija Ahmed-aha s
turbetom i bolnicom 1228; Kairo, maristan, turbe i medresa
sultana Kalauna 1284; Samarkand, mauzolej Gur-i Emira s
medresom i hankahom, nakon 1380-1390). Ukljuenje mauzo-
leja u jedan takav javni graevinski kompleks doputa da se
grobite premjesti iz nekropola, koje se nalaze izvan grada,
na istaknuta mjesta unutar grada. S druge strane, nekropole,
kao to su ejubidska Salihija u Damasku; mameluki grad
mrtvih u Kairu ili timuridske grobne ceste ah-i Zinda u
Samarkandu, razvijaju se u znaajna umjetniko-povijesna
svetita. Svetaka spomen-mjesta i grobovi, iji su glavni
zastupnici iiti, sabiru esto, kao npr. u svetom perzijskom
gradu Komu, brojne grobove daljih svetaca i pobonjaka na
jedno mjesto.
Temeljni oblik nadgrobnog zdanja je kupola nad etvori
nom ili poligonom. Kupola (arapski: qubba) kao graevinski
oblik, koji je od posebnog znaenja i koji obiljeava arhitek-
turu, slui stoga kao nadreena oznaka lokalnih razliito
nazvanih nadgrobnih graevina. Na pojedinim umjetnikim
podrujima, uobiajeni graevinski materijali bitno odreuju
oblije i dekor kubeta. U tom pogledu, ve rano se razvija
izvanredna mnogostranost u podrujima tradicionalnim po
218
graevinama od cigle perzijsko-turskog luka zemalja. Sva-
kako, stariji oblik kubeta s etvorinom, koji je ve postojao u
sasanidskom svetitu vatre, zastupljen je na samanidskom
grobu u Buhari (sredina 10. st.), bogato dekoriranom orna-
mentalnim poloajima cigle i terakotnim reljefima. Podizanje
s osmokutnim prevoenjem u obliku roga, koje je vanjskom
galerijom pravokutno omotano, preuzeli su Selduci i, npr.,
na grobu sultana Sandara u Mervu (oko 1150), ostvarili u
spomenik. U razliitom obliku, polazei od jednog osmostra-
nog tlocrta, taj tip posljedino djeluje jo na mauzoleju Ilhana
Oldajtua uSultaniji (1309-1313). Bogati fajansni mozaik,
kakav odlikuje ovu zadnju graevinu, spada od otprilike
sredine 12. st. (Meraga, Gunbad-i Surh 1147. god.), uz orna-
mentalno premetanie cigle, u karakteristina sredstva de-
kora.
Pored etvornih nadgrobnih zdanja nastaju, poev od
istone Perzije, brojne visoke okrugle i poligonalne kule nad
grobom s unutranjom malom bogomoljom i krovom kao
stoac. Najraniji primjer, Gunbad-i Kabus u Gurganu
(1006), prikazuje okruglo graevinsko tijelo, koje pomou
iljastih podupiraa vanjskog zida zadobija tlocrt u obliku
zvijezde. Odgovarajue su izgraene, pa ipak sve bogatije
dekorirane, kule nad grobom uReju (1139), Vereminu (prije
1289), Bistarnu (1313), itd. Savreno okrugli trup ima rana
kula nad grobom u Radkanu (1020), dok kasnija na istom
mjestu (1280-1300) unutra predstavlja osmo kut i vanjski
poligon pomou ravnomjernog iljebljivanja pribliava kru-
nici. Kod kule nad grobom u Kimaru (oko 1300) izmjenjuju
se okrugli i zaotravajui podupirai vanjskog zida. Meu
osmostranim kulama nad grobom, treba istai Gunbad-i
Mumina Hatun u Nahievanu (1186) zbog znaajnog dekora
od faianse.
PoligonaIno i okruglo turbe sa krovom poput stoca uveliko
je raireno u 13. i poetkom 14. st. i u seldukoj istonoj
Anadoliji, pa ipak tu, prema lokalnim graevinskim navi-
kama, u kamen prevedeno i dekorirano s reljefnom ornamen-
tikom, dijelom s figuraInim prikazima (Erzurum, mauzolej
ifte Minareli Medrese, sredina 13. st.; Kajseri, Dener
Kumbet oko 1275; Nigde, Hudavend-Hatun-Turbc 1312.
god.). PoligonaIni oblik jo se i dalje odrava na osmanskim
mauzolejima, koji, svakako, pokazuju i vanjske kupole. Nji-
hov dekor biva premjeten poglavito u unutranjost i tu
nastaju neki od najznaajnijih ukraavanja s kamenim plo-
ama (Bursa, [eil Turbe 1421; Istanbul, ehzade Mehmed-
-Turbe 1542-1544), te mauzolej sultana Sulejmana Velian
stvenog (1566. god.).
Tlocrtne razlike, koje su svojstvene perzijsko-turskim
mauzolejima, ne poznaje arapsko podruje. etvorna kupo-
lasta graevina, koja se u Egiptu i sjevernoj Africi pojavila
sa Fatimidima, ponajprije kao arhitektura od cigle, a onda
sa kamenim temeljem (Kairo, turbe Salih Nedm ad-din
Ejuba 1250. god.), te konano u mameluko doba potpuno
sagraena u kamenu, ostaje jedini temeljni oblik nadgrobne
graevine. Tu se razvija sve bogatije dekorativno ralanje
nje cjelokupne arhitekture. Pri tome se oblikovanje prevo-
enja od prostorne etvorine u kupolu nalazi u prvom planu
kao konstruktivni i dekorativni problem. Prevoenje u
obliku roga, koje je u poetku jednostavno, te koje pred-
stavlja osmokutni tambur (Kairo, Seba Benat, nakon 1021.

god.), biva uskoro zamijenjeno mukarnas-formacijama
(mauzolej abasidskih halifa oko 1242. god.), a njegovo
vanjsko omotavanje barokno razrijeeno (mauzolej u dervi-
kom stanitu Farad ibn Berkuka) i sama kupola profili-
rana van pomou rebara, cik-cak reljefa i, konano, zvjez-
dastopletenog ornamenta i arabe ski (mauzolej Kait-bega
1472. god.).
Slina je situacija u Siriji. Neovisno o ranim pojedina
nim primjerima mezopotamijske verzije sa mukarnas-vanj-
skom kupolom, koju su preuzeli Zangidi (Bagdad, turbe
Zubejda; Damask, turbe Nur ad-dina 1172. god.), nad-
grobna zdanja odgovaraju openito etvornom tipu presvo-
enom kupolom, koji se kod Ejubida istie pomou tehnike
kamene graevine koja tri (Alep, Mehed al-Husein 1173-
1174; Damask, mauzolej Adilija 1223. god.). Kupola u
obliku roga tu se, dijelom, prenosi sve do u kasnomame-
luko doba, dok same mameluke graevine rijetko postiu
kvalitetu spomenika glavnog grada. Tipina su, od ejubid-
219
Gusl
skog doba, graenjasa dvije kupole, koje su esto povezane
pomou graevina sa vratima (turbe namjesnika Tanibek al-
-Hasana 1394--1395), od kojih ipak jedna fungira kao turbe,
a druga kao mesdid.
Novi element pokazuje se kod mauzoleja novog doba u
safavidskoj Perziji pomou oslanjanja na profane tipove
arhitekture, kao npr. vrtni paviljoni (Hvada Rabi kod Me-
heda 1621. god.) - tip koji je, konano, u islamskoj Indiji
doivio svoj najvei cvat (Tad Mahal u Agri 1631-1648.
god.).
USL (a. gusl) je takozvano glavno obredno pranje koje
G zakon propisuje za dunuba, tj. za ovjeka koji je u stanju
velike obredne neistoe. Gusl se sastoji od pranja itavog
tijela. Prethodna formulacija namjere (niyya) je neophodna za
to, a vjernik mora nastojati ne samo da svaka prljavtina bude
uklonjena sa njegovog tijela, ve da voda smoi svaki dio
tijela, ukljuujui i kosu.
Had
~=4~
LEKSIKON
ISLAMA
.. .. AD (a. hadd, mno. hudiid), granica, odree-
nje, a i mea, prepreka.
= ~ U Kur'anu, gdje je uvijek u mnoini, oznaava ova
rije od Boga postavljene granice, tj. odredbe zakona,
naredbe kao i zabrane. U tom smislu se javlja na kraju
mnogih stavaka koji sadre zakonske propise, npr. s. II,183,
gdje se kae nakon utvrivanja posta: To su Allahove
hudud i ne pribliujte im se (da ih ne biste prekoraili),
Uspor. i s. II,229 i dalje, gdje je rije o rastavi, te druga.
U islamskom kaznenom pravu, hadd oznaava od vjer-
skog zakona utvrenu nepromjenljivu kaznu, na koju se
gleda kao na Boie pravo (haqq Allah). Te kazne su: l)
kamenovanje odnosno bievanje za nedoputeno spolno
openje (zina'); 2) bievanje za potvoru (qadf) udane ene
zbog preljuba; 3) isto i za pijenje vina i drugih opojnih pia;
4) odsijecanje ruku za krau; 5) ve prema okolnostima
razne kazne za razbojstva (uspor. Kur'an V,37-38). Premda
spomenuti prijestupi vae kao vrlo teki, ipak se prijestupnik
moe nadati u Boju milosrdnost, jer se on ogrijeio o Njega.
Ako je djelo porekao i protiv njega iznesene objede osporio,
tad je sucima naloeno da vie ne navaljuju na njega i da mu
jame sve mogunosti da se toga oslobodi.
U filozofiji hadd znai definiciju, a odredbe, koje neki
predmet diferenciraju, nazivaju se ta'rifat.
Hudiid se nazivaju i definicije, koje stoje na poetku
razliitih znanosti, tako npr. na poetku Euklidove geome-
trije.
U zvjezdoznanstvu, hadd oznaava odreene dijelove u
svakom znaku unutar ivotinjskog kruga, koji su neko
jednom od pet planeta dodijeljeni.
U mistici, oznaava hadd, a posebno particip mahdiid
konanost stvorenja nasuprot Bojoj beskonanosti.
A D / D A (a. Hadiga), prva Muhammedova ena,
H bila je ki Huvejlida, iz mekanskog roda Esed od pleme-
na Kureja. Prije tog braka, imala je dva mua, Abu Hala at-
-Temimija, klijenta roda Abd ad-Dar, te UtajiklAtik ibn Aiza
('A'id, Abid je nepravilno) ibn Abdalaha od jednako
mekanskog roda Mahzum; iz oba braka je imala tri keri, u
prvom dvije (Hind i Hala), a u drugom jednu (Hind). Postoji
shvatanje da su Hind i Hala zapravo bili sinovi. Rastavila se,
vjerojatno, od prvog mua, jer su rastave u Meki bile uobia
jene, a Utajik ju je ostavio udovicom, to je, dijelom, potvr-
eno injenicom da je njegov brati, as-Saib ibn Abi-'s-Saib,
postao Muhammedov pridruenik. Prije nego to se udala za
Muhammeda, Hadida je imala svoja dobra i bavila se trgovi-
nom (kao Esma bint Muhariba, majka Abu Dehla). Ta
neovisnost, koju je pokazala, duguje se, po svoj prilici,
preostatku stare prakse, koja je utemeljena na srodstvu po
maternjoj liniji.
God. 605 (ili ranije), Hadida je zaduila Muhammeda da
prati njezinu robu u Basru, te je on tu dunost obavio na
zadovoljavajui nain. Kada se vratio, ona mu ponudi da je
oeni. Pitanje je, da li je vjerodostojna obavijest da je ona to
uinila pod dojmom uda koja su se tada zbila, te da je od oca
dobila suglasnost nakon to ga je opila. Ugovor o braku za
nju je priredio njezin ujak Amr ibn Esed, dok je Hamza
predstavljao Muhammeda, svoga bratia. ivjeli su neko
vrijeme u kui Hadidinog bratia Hakima ibn Hizama ibn
Huvejlida u Meki; tokom bojkota, Hakim je donosio hranu
svojoj tetki, koja se tada nalazila kod Benu Haima. On je bio
taj koji je Hadidi predao Zejda ibn Harisa, dovedenog kao
roba iz Sirije ili kupljenog u Ukazu. Rodila je Poslaniku bar
petero djece: etiri keri (Zeineb, Um Kulsum, Fatima,
Rukaja), te jednog ili, moda, dva sina (al-Kasim i Abdalah,
koji su, moda, samo jedna osoba; openito se prihvaa da su
at-Tahir i at-Tajib imena Abdalaha).
Poslanikova enidba sa Hadidom obiljeava znaajan pre-
okret u Muhammedovom ivotu, osobito, kako se svjedoi,
zato to ga je pomagala i hrabrila, jaala povjerenje u samoga
sebe i svoje poslanje. Umrla je tri godine nakon Abu Taliba
(tri godine prije hidre).
A D / S , predaja, tradicija, Rije hadis (a. !JadI!)
H oznaava, ponajprije, saopenje: ili pripoviiedanie
openito, bilo svjetovne ili vjerske vrste, a onda posebice
obavijest o inima ili izrekama Poslanika i njegovih drugova.
U ovom zadnjem smislu zove se cjelokupna islamska sveta
predaja (tradicija) Hadis, a znanost o tome 'ilm al-
-!Jadh
1) Ve su stari Arapi smatrali vrlinom, ako se slijedi
sunna otaca (sunna je, zapravo, put kojim se obino ide, tj.
uobiajeni nain djelovanja, stari obiaj). Ali se u Islamu
suna nije mogla due sastojati u slijeenju neznaboako
-predoinskih obiaja i navika. Muslimanska zajednica tre-
bala je tovati jednu novu sunu. Svaki vjernik morao je, sad,
- - - - --
220

uzeti za uzor u svim ivotnim prilikama ponaanje Poslanika
i njegovih drugova, te se teilo stei saopenja o tome.
U poetku su Sahaba (tj. ljudi koji su ivjeli u drutvu
Poslanika) najbolje vrelo za poznavanje Muhammedove
sune. Oni su pripadali uz samog Muhammeda i njegove
postupke gledali vlastitim oima. Kasnije se moralo ponaj-
prije zadovoljiti sa saopenjima Tabi'una (tj. nasljednika,
ljudi prve generacije nakon Muhammeda), koji su svoje
izvjetaje dobili od Ashaba a onda, u narednim generaci-
jama, sa saopenjima tzv. nasliednika nasljednika (tabi'u
at-tabi'in; tj. ljudi druge generacije nakon Muhammeda,
koji su jo uvijek bili u osobnim odnosima s nasljednicima),
itd.
Predaje su tokom vie generacija zadrale oblik osobnih
saopenja. Stoga se svaki pravi potpuni kadis sastoji od dva
dijela. Prvi dio sadri imena osoba, koje su jedna za drugom
prenosile sadraj. tradicije; taj dio zove se isnad (ili i: sened),
tj. oslonci, naime za vjerodostojnost izvjea. Onaj koji
saopava predaju, (A) kae: uo sam od B" (ili: B mi je
priopio) na ugled C, itd., na to onda mora slijediti cijeli
predajni lanac koji zapoinje sa A, zadnjim izvjestiteljem, a
zavrava sa prvotnim jamcem. Drugi dio kadisa je metn, tj.
tekst, pravi sadraj izvjea.
N akon Muhammedove smrti nisu mogli prvotne vjerske
predodbe i obiaji, kakvi su vladali u najstarijoj zajednici,
trajno ostati nepromijenjeni. Nastupilo je novo razvojno
razdoblje. Znalci Kur'ana zapoeli su sustavno dalje izrai
vati uenje o dunostima i dogmatiku primjereno novim
prilikama. Islam je, nakon velikih osvajanja, obuhvaao pro-
strano podruje. Nove ideje i ustanove preuzele su se od
pokorenih naroda, te su ne samo krani i idovi, nego i
helenistiki, parsistiki i budistiki ljudi utjecali na ivot i
misli tadanjih muslimana.
Ali se, uza sve to, dralo principa da u Islamu, ipak, samo
suna Poslanika i najstarije muslimanske zajednice moe biti
putokaz za vjernike. Prenositelji su usklaivali rijei i djela
Poslanika s pogledima novijeg doba, a onda su se javile i krive
predaje. Tako su dole u opticaj brojne tendenciozne predaje,
u kojima se navodilo da je Muhammed ba to inio ili rekao,
to se tada dralo za pravilan nain djelovanja ili shvaanja.
Kranski stavovi, izreke iz Indila (Evenelja) i lanih
knjiga, idovski nazori, uenja grkih filozofa itd., kojima se
povlaivalo u nekim krugovima, prikazuju se u Hadisu
naprosto kao Muhammedove izreke. Ne oklijevajui, Posla-
niku se, u tom obliku, pripisuje da dopunjava u Kur'anu
samo kratko nagovije tene legende i prie, da obznanjuje
nova uenja i naela, itd. U vrlo velikom dijelu tih Poslaniku
pripisanih izreka radi se o aMam (zakonskim odredbama),
religioznim obavezama, o hallu i harmu (tj. onom to je
doputeno i zabranjeno), o obrednoj istoi, zakonima
ishrane, kaznenom i graanskom pravu, a i o uljudnosti i
dobrim obiajima; nadalje, o vjerskom uenju, odmazdi na
Sudnjem danu, Paklu i Raju, o anelima, stvaranju, objavi,
ranim poslanicima i uope svemu onom to se tie odnosa
Boga i ovjeka; takoer mnoge predaje sadre poune izreke i
etike pouke u ime Poslanika.
U toku vremena porasla su saopenja o Muhammedovim
rijeima i djelima u broju i opirnosti. O mnogim pitanjima
najrazliitijih podruja vladala je u prvim stoljeima nakon
Hadis
Muhammedove smrti velika raznovrsnost miljenja u islam-
skoj zajednici. Pri tome je svaka stranka teila poduprijeti
svoje nazore to je mogue vie izrekama i odlukama Posla-
nika. Tko je na tome mogao utemeljiti svoje miljenje, taj je
imao bezuvjetno pravo, te su tako nastale brojne, meu
sobno potpuno suprotne predaje o suni Poslanika. I u veli-
kim stranakim borbama, obiavale su obje strane pozivati
se na Muhammeda. Tako je on trebao, npr., Abasidima ve
unaprijed najaviti utemeljenje njihove vladavine.
Mnoge predaje, dakle, ne mogu se smatrati zbiljski vjero-
dostojnim, historijskim izvjetajima o Poslanikovoj suni.
One, tovie, izraavaju miljenja, koja su se, u prvim stolje-
ima nakon Muhammeda, priznavala u mjerodavnim krugo-
vima, a onda pripisivana Poslaniku. Muslimani su izmilja-
nje i lakomisleno irenje lanih predaja osuivali, ali se
doputalo, pod odreenim uvjetima, da, ipak, vae olakotne
okolnosti, prije svega kada se radilo o pounim stavovima i
etikim poukama.
U cijelom islamskom svijetu Hadis se, uz Kur'an, najvie
cijeni, te su sumnje, koje su se, prvotno, u nekim krugo-
vima gajile o irenju i pismenom utvrivanju Muhammedo-
vih rijei, uskoro nadvladane. U nekim sluajevima vjeruje
se da se u Hadisu, jednako kao u Kur'anu, ula zbiljska
Boja rije. Takve predaje, koje zapoinju obino sa rije-
ima: Bog je rekao, oznaavaju islamski uenjaci imenom
hadi; qudsi (ili: ilahi, ili boanski kadis, nasuprot
obinom hadi; nabaun (Poslanikov kadis).
2) Po muslimanskom shvaanju, predaja moe samo tada
vrijediti kao vjerodostojna, ako njezin isnad predstavlja
neprekinuti niz pouzdanih jamaca. Kritiko ispitivanje
isnada ponukalo je muslimanske uenjake na iscrpna istrai-
vanja. Htjelo se poznavati ne samo imena i ivotne prilike
jamaca (rigal), da bi se istrailo kada i gdje su ivjeli i koji
od njih je jedan s drugim bio u osobnom odnosu, nego i
ispitati njihova pravovjernost, istinoljubivost i savjesnost u
ponovnom kazivanju tekstova, da bi se utvrdilo koji su od
njih bili pouzdani (1iqa). Te kritike jamaca zvale su se
al-garh. wa at-ta'dil (tj. obranjavanje i provjeravanje).
Smatralo se tzv. poznavanje ljudi (ma'rifat ar-rigiil) neop-
hodnim za svakog znalca Hadisa. Svi komentari zbirki pre-
daja sadravaju i vie-manje opirne navode ojamcima.
Osim toga, tom predmetu posveeni su i posebni spisi,
meu ostalim mnoga od tzv. rabaqat-djela (tj. ivotopisi
raznih, u razrede podijeljenih uenjaka, prenositelja i dru-
gih osoba). K tome spadaju i djela o slabima u prenoe-
nju, kao npr. an-Nesaijevo djelo Kuab ad-duafa', te
ivotopisi Ashaba.
A miljenja o pouzdanosti jamaca mogla su se jako razila-
ziti. Ista osoba, u ija se saopenja, po miljenju jedne
stranke, moglo bezuvjetno pouzdati, vrijedila je drugoj, kat-
kada, kao krajnje slaba u prenoenju ili ak kao laac. ak
autoritet mnogih visokouglednih drugova Muhammedovih
prvotno nije bio openito priznat. Tako je, posebice, vrlo
mnogo ljudi estoko poricalo istinoljubivost Abu Hurejre.
Sud je veinom bio razliit ve prema stranakom gleditu,
te je to dalo esto povoda ogorenim sporovima. Pri tome
se, ipak, mora imati u vidu da je, zapravo, uvijek glavna
stvar bio sadraj prenesenih izvjetaja. Ako se osporava
istinoljubivost jamaca, tad je, u stvari, gotovo uvijek
221
Hadis
tendencija njihovih saopitelja ona koja izaziva negodovanje.
A konano odluuje ne glas jamaca, nego sadraj od njih
prenesenih izvjetaja.
Ali kasnije, nakon to su u 8. i 9. st. obred, uenje o vjeri i
najvanije ustanove u dravi i drutvu zadobili vrste oblike,
nastalo je izvjesno ope miljenje i o pouzdanosti veine
prenositelja i vrijednosti njihovih izvjea. U spisima Malika
ibn Enesa, a-afiija i drugih uenjaka, koji su se u razliitim
krugovima smatrali mjerodavnim, bijahu tada utvrene ve
sve glavne crte naunog sustava i to poglavito na temelju
prenesenih Muhammedovih izreka. Nitko nije htio dugo
sumnjati u istinitost tih predaja. Takoer se nije vie moglo
ljude kao to je Abu Hurejra, koji su te izvjetaje stavili u
opticaj, proglasiti za lace. Odbaene su samo takve predaje,
koje se nisu mogle uskladiti sa onima od veine ve dugo
priznatim kao vrsto stojeim. Stara sporna pitanja su u toku
vremena izgubila praktini interes za mlae generacije, te se
nalazilo da se veina predaja, koje se na to odnose, a uza-
jamno otro proturjee, nategnutim tumaenjem sadraja,
esto, vrlo dobro usuglaava. Tako se odbacivanje neke
predaje, konano, smatralo krajnjim sredstvom, kojem se
pribjegavalo samo u sluaju nude.
Ipak, i na sve predaje od muslimanskih uenjaka nije se
gledalo kao na jednake vrijednosti, nego ih se, ve prema
potpunosti njihovih isnada, pouzdanosti njihovih jamaca
itd., dijelilo u razliite kategorije koje su imale odreene
nazrve.
3) Ponajprije se razlikuju tri slijedee kategorije: l) sa-
!Ji!J (zdrav); tako se zove cijela besprijekorna predaja,
u kojoj isnad nije pokazao 'illa (xbolest) i ija tendencija ne
proturjei opem vladajuem shvaanju; 2) ako predaja nije
bezuvjetno besprijekorna, npr. jer njezin isnad nije sasvim
potpun ili ne vlada puna suglasnost o pouzdanosti njezinih
jamaca, onda se ona naziva hasan (lijep); 3) obrnuto, kao
!ja'if (slab) vrijedi ona predaja, u koju se moe ozbiljnije
sumnjati, npr. na temelju njezinog sadraja ili jer se na
jednog ili vie njezinih jamaca gleda kao na nepouzdane ili
nepravovjerne.
Nadalje se moe dogoditi da je vrijednost nekog izvjetaja
nesigurna, jer su u njemu meu rijei Poslanika preuzete
neke opaske nekog prenositelja, a da se ta dva sastojka teksta
ne mogu tano jedan od drugog odijeliti. Takva predaja zove
se mudrag, Ako je neko saopenje preneseno samo od jednog
izvjestitelja, iji autoritet, osim toga, vrijedi kao slab, tad se
ta predaja zove matruk (naputen, koji se vie ne uzima u
obzir). Ako se na neku predaju gleda ba kao na la, tada se
naziva mazodii' (xizmiljen).
Sve predaje ne bave se inima ili izrekama Poslanika; u
Hadisu se nae i saopenja o Ashabima i nasljednicima. U
tom pogledu treba razlikovati izmeu: l) marfi, tako se
zove predaja, koja sadri saopenje o Poslaniku; 2) mauiquf,
tj. tradicija koja se odnosi samo na ine ili rijei Drugova;
3) maqtii, tj. predaja koja se ne vraa dalje do, najvie,
prve generacije nakon Muhammeda, te govori samo o izre-
kama ili djelima Sljedbenika.
Prema potpunosti isnada mogu se napraviti slijedea razli-
kovanja. Ako se predaja moe svesti pomou neprekinutog
lanca pouzdanih jamaca na nekog Poslanikovog druga, onda
se openito zove musnad (poduprta). Ako su pri tome
I pridodane jo posebne opaske, koje se odnose na sve jamce
(kao na npr., ako se jo izriito spominje da su svi jamci pri
predaji izvjetaja prisegli, ili da su pri tome svi jedni drugima
ruku dali), tad se predaja zove musalsal.
Ako je isnad, dodue, potpun, ali relativno vrlo kratak, jer
je zadnji izvjestitelj samo posredstvom malo osoba od prvot-
nog jamca odrao saopenje, tad se predaja zove 'ali. To
vrijedi kao velika prednost, jer je tu vrlo mala mogunost da
se greka uvue u predaju.
Ako je predajni lanac neprekinut i potpun, tad se predaja
zove muuasil, a u suprotnom sluaju munqaii' (u opem
smislu), no obino, pod munqati' (u posebnom smislu) treba
razumjeti predaju, u ijem isnadu nedostaje izvjestitelj u
drugoj generaciji. Mursal se zove saopenje o Poslaniku, koje
je prenio neki sljedbenik, ako se ne zna od kojeg je saha-
bija (Druga) izvjestitelj dobio svoje saopenje. Na pitanje,
da li su vaee takve tradicije, razliito se odgovaralo; stariji
uitelji kao Abu Hanifa i Malik ibn Enes potvrivali su ih, ali
su ih kasniji, ipak, osporavali. Ako negdje u isnadu nedostaju
dva ili vie jamaca (ili, po nekim drugim uenjacima: ako oni
neposredno jedan iza drugog nedostaju), tad se predaja
naziva mudal. Ako su jamci u isnadu povezani samo s
prijedlogom 'an (npr. A 'an B, tj. A od strane B), mogue
je da nisu bili u osobnom odnosu jedan s drugim, nego su
obavijest uli samo posredstvom drugih, u isnadu nespome-
nutih osoba. U tom sluaju predaja se naziva muan'an.
Mubham se zove predaja, ako je jamac u isnadu samo natu-
knut kao neki ovjek bez spomena imena.
Prema turuqu (putevima, tj. po raznim predajnim lan-
cima) razlikuju se slijedee kategorije: l) mutauiatir se zove
jedno s mnogo strana preneseno saopenje, koje je ve
odavno opepoznato i o kojem se nikada nije sumnjalo;
2) mahur se naziva izvjee, koje su prenijela najmanje tri
razliita, pouzdana jamca ili, prema drugom shvaanju:
dodue kasnije vrlo raireno izvjee, koje je, ipak, prvotno,
u prvoj generaciji, prenijela samo jedna osoba; 3) 'aziz se
zove saopenje, koje su prenijele najmanje dvije osobe, a nije
bilo tako openito raireno kao predaje oznaene s imenom
mutauuitir ili mahiir; 4) ahad su tradicije koje je prenio
samo jedan izvjestitelj; 5) garib se openito zove neobina
predaja; u odnosu na isnad, pod garib mutlaq treba razum-
jeti predaju, koja je u drugoj generaciji prenesena samo od
jednog sljedbenika; ako je saopenje u kasnijim generacijama
preneseno samo od jedne odreene osobe, naziva se garib u
odnosu na onu osobu, I predaja, koja u tekstu sadri strane,
neobine izraze, zove se garib (u odnosu na sadraj).
Prvotno, svi muslimanski uenjaci nisu te umjetne izraze
shvaali u istom smislu. Tako, npr., izriito se spominje da
imam a-afii nije pravio razliku izmeu maqtu' i mun-
qati', I u kasnijim djelima ne vlada puna suglasnost o svim
definicijama koje se na to odnose. Podjela predaja II razne
kategorije obrauje se i u opim uvodnim djelima o temelj-
nim obiljejima 'ilm ar-riwaya (tj. znanosti o prenoenju).
Takva uvodna djela su, meu ostalim, 'Ulum al-hodit
Ibn as-Salaha (u. 1245), at-Taqrib wa at-taysir an-Navavija
(u. 1277), uz to komentar Tadrib ar-Rawi as-Sujutija (u.
1515), te Nuhbat al-fikr od Ibn Hadara (u. 1448), sa
komentarom samog Ibn Hadara.
4) Brojne zbirke predaja napravljene su u toku vremena
222
od raznih uenjaka. Neka od tih djela zadobila su gotovo
posveen ugled kod kasnijih muslimana. Slubeno, iskljuivo
vaee ozakonjenje predaja, ipak nikada nije ostvareno.
Prvotno su se predaje ponajvie svrstavale ne prema sadr-
aju, nego samo prema jamcima ('alii ar-rigiil). Obiavalo se
takvu zbirku, prema u njoj preuzetim, potpunim isnadom
opremljenim predajama, nazivati musnad. To ime, dakle,
preneseno je s pojedinane predaje na cijelu zbirku. Najpoz-
natije od tih djela je Musnad Ahmeda ibn Hanbala (u. 855).
I kasnije su jo nastajali takvi musnadi; poneki uenjaci
doveli su, npr., predaje, koje su se nale u velikim zbirkama,
radi vee zgode u alfabetski redoslijed, a drugi su smjestili
predaje, koje su spomenute u zborniku Muwana' Malika
ibn Enesa ili drugim takvim djelima, koja nisu priznata kao
prave zbirke, u posebnu zbirku, itd.
Ali openito su kasnije zbirke predaja gotovo sve svrstane
prema sadraju predaje. Takva zbirka, koja je podijeljena po
poglavljima, zove se musannaf (tj. redigirana). est tih
muwnnaf-djela openito su priznati tokom vremena u pra-
vovjernom islamskom svijetu kao mjerodavni, a sva su
nastala u 9. st. To su zbirke: 1) al-Buharija (u. 870);
2) Muslima (u. 875); 3) Abu Davuda (u. 888); 4) at-Tirmi-
zija (u. 892); 5) an-Nesaija (u. 915) i 6) Ibn Made (u. 886).
Ta djela se najvema kratko zovu est knjiga (al-kutub as-
-sitta) ili est sahiha, tj. zdravih (dakle tanih, vje-
rodostojnih zbirki). Na njih se gleda, skoro bi se moglo rei,
kao na posveene knjige drugog reda, odmah poslije Kur'ana.
Posebice se visoko cijene zbirke al-Buharija i Muslima. Poznate
su kao dva ~aM(w (as-Sahihan), tj. obje osobito
kao mjerodavnim priznate zbirke. U oba ta djela iskljuivo su
preuzete predaje, koje se smatraju potpuno kao sahih, U
tom pogledu, ipak uriu (uvjeti) Buharija nisu bili uvijek isti
kao uvjeti Muslimovi. Osim toga, Buhari je dodao naslovima
poglavlja u svojoj zbirci esto prilino iscrpne opaske, koje u
Muslimovom Sahihu potpuno nedostaju. Inae, obojica
navode predaje, ako je ikako mogue, prema razliitim turuq,
a njihove zbirke sadre ne samo ono to se odnosi na Zakon i na
dozvoljeno i zabranjeno, nego i mnoge historijske, etike
predaje.
Obrnuto, predaje, preuzete u djelima etiri ostala kompila-
tora, bave se gotovo iskljuivo sunnom, tj. obiajima. Stoga se
njihove zbirke saimaju obino kao etiri sunan-djela. Tako-
er oni sadre ne samo predaje koje vrijede kao sahih,
nego i lijepe, te openito sve predaje, na koje se uenjaci
pozivaju pri izradi zakona, ak i ako se inae moe sumnjati u
njihov isnad. Ako sabirai misle da je neka od njih navedena
predaja za odbaciti, oni obiavaju itatelje upozoriti na to.
Ugled est knjiga u Islamu lako se da objasniti. Prilike su
upravo u 9. st. postale povoljne za rad sabiraa predaja. O
svim vanim pitanjima Zakona i uenja o vjeri postigla se
tada odreena jednodunost i kod velikog broja islamskih
uenjaka stvorilo se vrsto miljenje o vrijednosti veine
predaja. Stoga se moglo samo pristupiti tome da se zajedno
stave one koje su priznate vjerodostojnim. Zasluga al-Buha-
rija i sastavljaa drugih Sahiha sastojala se ne toliko u
tome da su oni po prvi put odluili koje su, od brojnih
predaja u opticaju, bile prave, a koje krive, nego, tovie, u
tome da su sabrali sve one koje su u ono doba u pravovjernim
krugovima openito bile priznate kao pravovjerne. J_
r. Do::~~ jO~i d~:g:
9. st. su nastale
Hadis
glasovite zbirke,k:
npr. Sunan Abdalah ad-Darimija (u. 868), ali ta djela nisu,
ipak, mogla na dulji rok zadobiti tako veliki ugled kao est
Sahiha. I ope priznanje ovih est knjiga tek je postup-
no prodrlo; posebice se dugo vremena sumnjalo u zbirku Ibn
Made zbog mnogih slabih: predaja koje je on preuzeo.
Osim toga, dralo se, usprkos velikom autoritetu est
knjiga, neprikladnim slobodno ocjenjivati predaje, koje su,
dodue, preuzete u te zbirke, ali koje nisu openito bile
priznate kao sahih, Tako je, npr., Ali ad-Darakutni (u.
995) sastavio djelo, u kojem dokazuje slabost 200 predaja
koje se nalaze u zbirkama al-Buharija i Muslima.
I kasnije su jo mnogi uenjaci napravili nove zbirke. Ali
rad tih kasnijih sabiraa predaje ograniava se poglavito na
zgotovljavanje vie-manje opsenijih kompilacija, u kojima se
sadraj pravi od izvadaka iz est knjiga (a katkada, istodobno,
i drugih glasovitih zbirki kao npr. Ibn Hanbalove), te svr-
stava na razliite naine. Tim kompilacijama pripada, meu
ostalim, zbirka Bagavija (u. 1116), tzv. Masabil; as-sunna
(tj. Svjetiljke Sune), koja je zbog svoga obilja i praktine
upotrebljivosti uvijek bila povoljno primljena kod musli-
mana. Poznata je prije svega, u 13. st. od Vali ad-dina at-
-Tibrizija sastavljena obrada te zbirke, koja nosi naslov
M ikiit al-masabih (naslov posuen iz Kur'ana XXIV,
35, a obino se shvaa kao Udubljenje svjetlosti). Velike
zbirke kasnijeg doba su dva djela as-Sujutija (u. 1505). Druge
kompilacije se ograniavaju na odreeni krug predaja, koje se
nalaze u veim zbirkama (npr. na etike) ili na odreeni
broj vanijih predaja. Tako su, npr., nastala brojna tzv.
arba'ln-djela (tj. zbirke koje sadre etrdeset vanih
predaja).
Kako sadraj Hadisa u ponekom pogledu nije bio vie
razumljiv kasnijim vjernicima, mnogi uenjaci su se osjetili
ponukanim napisati komentare za zbirke predaja. Zastarjele
rijei i izrazi trebali su objanjenje; prije svega su se morala
rijeiti proturjeja. Osim toga, veina komentatora pretresala
je propise, koji su se trebali izvesti iz predaja, te razilazna
miljenja, koja su razni uenjaci branili u tom pogledu. Vrlo
poznate iscrpne komentare Buharijevom Sahihu sasta-
vili su, meu ostalim, Ibn Hadar (u. 1448) i al-Kastalani (u.
1517), a an-Navavi (u. 1277) Muslimovom Sahihu.
to se tie iita, oni se bave Hadisom sa svog gledita i dre
vjerodostojnim samo takve predaje, koje se utemeljuju na
autoritetu Alija i njegovih pristaa, a imaju i vlastite spise o
tom predmetu (al-Kulinijev, al-Kumijev, at-Tusijev, a-
-erifa al-Murtade ili al-Bagdadija).
Ope miljenje muslimana, da se poznavanje svete znano-
sti moe stei samo usmenom obukom nekog uitelja, koji je i
sam na taj nain stekao svoje znanje, vrijedi odavno i pose-
bice za znanost o predaji. Moralo se predaje sluati i
poduzimala su se ak daleka putovanja da bi se prisustvovalo
predavanjima takvih osoba, koje su poznate kao pouzdani
znalci (hamala tj. nosioci) predaje. U raznim izrekama
Poslanika preporuuje se putovanje fl talab al-ilm (tj. u
potrazi za znanjem) kao djelo koje se Bogu svia.
Pri obuci, uitelj usmeno iznosi predaje. Takoer je bilo
vrlo uobiajeno da jedan od uenika ita prijepis, dok drugi
sluaju, a uitelj, kada treba, popravlja izneseno i daje razja-
njavajue primjedbe. Tko je na taj nain sluao predaje pod
223
lfarJra
vodstvom uitelja, moe, sa svoje strane, opet saopavati
drugome, te esto dobija za to od svoga uitelja tzv. idazu
(tj. odobrenje, dozvolu, naime za daljnje irenje tih predaja).
Ipak, uvijek se nije cijenila stara metoda pri irenju Hadisa.
esto je glavna stvar kopiranje i kolacioniranje napisanih
tekstova, te usmeno predavanje gotovo ak otpada. Samo se
tada prepisivalo predaje i davala dozvola da ih se smije iriti s
uobiajenom formulom haddatani (tj. N.N. mi je sao-
pio), kao da se sadraj preuzeo od uitelja u neposrednom,
usmenom odnosu.
Prvotno se u nekim krugovima dralo upravo zabranjenim
napisati predaje (kitabat al-~adiI). Samo se predajama,
koje su ouvane i usmeno irene u pamenju pouzdanih ljudi,
htjela pokloniti vjera, a ne esto bez dovoljno briljivosti ili iz
loih zabiljeki napisanim tekstovima. Pa ipak su uenjaci,
koji su sasvim izbjegavali papir i knjige, uvijek navoeni
samo kao iznimke, a pismena zabiljeka predaje ini se da je
ve u najstarija vremena openito bila uobiajena. Pri tome se
onda moglo prirodno priznati da spis slui samo da podupre
sjeanje, a da se znanost uva zapravo u srcima, a ne na
papiru.
Hsmorum za hudur
~l)R:4 (prisu~) koriste ~i~tlCl u sl~em, smis~~ kao
tj. nalaziti se u pnsucu Bojern.
Korelat od njega je gayba, odsue, tj. od svega to nije Bog.
U jo irem smislu, rije je upotrijebljena od Ibn Arabija pri
postavljanju njegovog monistikog sustava, gdje se govori o
pet boanskih prisua (hadarat), a time misli na stup-
njeve ili redove bia u novoplatonskom lancu. Uz to, plotin-
ski sustav dinamike emanacije, u Islamu se naziva madhab
al-hadardt. Hadra nazivaju dervii i svoja redovita
bogosluja petkom. Upotreba rijei hadra (hadrat, haz-
ret) kao poasnog naziva (za Boga, svete osobe, poslanike i,
konano, oslovljavanje svake obrazovane osobe) spada u rje
nik.
A D (a. ~agg), hadiluk, hodoae u Meku, Arefat i
H Minu, zadnji od pet stupova Islama.
Islamski had.
a) Put u Meku
Svaki je musliman, bio on mukarac ili ena, po vjero-
zakonu duan bar jedno u ivotu, ukoliko je za to sposo-
ban, obaviti ovo hodoae (usp. suru III,97). Ispunjenje
ovog uvjeta ovisi o raznim okolnostima. Obavezu ne
moraju ispuniti robovi i oni koji su poremeena uma; ne
moraju to ni ene koje nemaju mua ni roaka da ih prati.
Okolnosti koje oslobaaju od obaveze hodoaa su jo i
ove: nedostatak ivotnih sredstava, nemogunost da se
nabavi ivotinja za noenje tereta, te opasnost putovanja.
afiitska kola doputa svojim sljedbenicima da odgode
hodoae poslije smrti, ukoliko se iz imovine pokojnika
plati zamjenik.
Otkako je Muhammed ustanovio godinu po Mjesecu, had
moe pasti u bilo koju sezonu, budui da je vezan za neke
dane u prvoj polovini mjeseca zulhide. Kada padne ljeti,
tegobe putovanja znaju biti za mnoge hodoasnike fatalne.
Kae se da je Muhammed u vezi s time rekao: Hodoae je
neka vrsta kazne (Ibn Mada, Sunan, Bab al-burug ila al-
224
-~agg). Najtee trpe oni hodoasnici koji moraju doi
nom iz svoje zemlje, bilo pjeke bilo na konju. Ipak, suvre-
kop- l
meni nain putovanja uveliko je smanjio broj opasnosti.
Hodoasnike karavane odrale su se do danas jedino zahva-
ljujui vjerskom konzervativizmu.
Sirijska je karavana slijedila starinski trgovaki put od
Damaska preko transjordanskih zemalja, starog Moabitisa,
preko Maana, Medain Saliha i al-Medine. To je bila najvea
karavana (godine 1876. je - prema jednoj procjeni - imala
oko 6.000 ljudi), a pratio ju je mahmal. Na mjestima, gdje
se uvala hrana i oprema za osvjeavanje, gradile su se
brvnare. Put od Damaska do al-Medine trajao je trideset
dana.
I egipatsku jG,karavanu pratio mahmal; u njoj je bila nova
kiswa (prekriva) za Kabu. Obino je odlazila iz Kaira zadnje
sedmice mjeseca evala i stizala u Meku za 37 dana, pratei
morsku obalu. (Omiljena ruta hodoasnika iz Egipta i
Magriba bila je iz Kaira ili neke druge take na sjeveru do
jedne od luka na Crvenom moru nasuprot Dede).
Iraka je karavana prolazila kroz Arabiju. U Dodacima I i
II svojim Travels, Burekhardt daje popis postaja te karavane
od Jemena, te razne geografske podatke.
Saudijska vlada nije propustila da se pobrine za ureenje
karavanskih puteva, pa je hodoasnike opskrbila vodom i
higijenskom opremom, te im osigurala smjetaj.
Karavane su sastavljene od najrazliitijih elemenata; prin-
evi, prosjaci, trgovci sa svojom robom, beduini, putnici-
-pjeaci i konjanici nalaze tu svoje mjesto; bitni je kriterij kraj
iz kojeg potjeu, tako da ljudi iz istog grada obino zajedno i
putuju. Veina hodoasnika sklapa ugovor s nekim muqaw-
wimom, koji za odreenu svotu pribavlja sve potreptine
neophodne na putovanju.
Jedna od neugodnosti puta uvijek je bila opasnost od
napada beduina; ukoliko se hodoasnik pomiri s tim da bude
opljakan, izvui e kou, inae - najee nee. Stoga su
mekanske vlasti morale, napokon, sklopiti sporazum sa
poglavarima zemalja kroz koje karavane prolaze i otada je
hodoasnicima omogueno da bezopasno putuju. Vlast je bila
prisiljena platiti utvrenu svotu novaca (nazvanu $Urra) u
zamjenu za ovu pogodnost. Bilo je i mnogo drugih sila koje
su ometale hodoasnike tokom povijesti hada, tako npr.
Karrnati, egipatske vlasti, gusari, te vahabiti. Sada je, meu
tim, saudijska vlada uspjela osigurati potpuno nesmetano
putovanje.
Za Mekanee je uvijek predstavljao veliki dogaaj dolazak
sirijskih i egipatskih karavana sa dva mahmala. Obje su
sveano doekivane. Udarale su tabor na nekom mjestu izvan
grada; u posljednje je vrijeme, meutim, znaenje mahmala
znatno umanjeno.
Veina hodoasnika stie kratko vrijeme prije samog
hada; znatan broj njih, meutim, provodi itav mjesec
ramazan u Meki, to im se pripisuje posebno u zaslugu.
Mnoge hadije ostaju u Meki i nakon zavretka hada ili da se
posvete pobonom nauku ili da umru u svetom gradu. Broj
hodoasnika je naroito velik, ukoliko se zna da e sredinji
dan hada, 9. zulhide pasti u petak (~agg akbar). Treba
primijetiti da i iiti sudjeluju u hodoau; ali putnici izvje-
tavaju da Alijeve pristalice ne prolaze sasvim glatko u sve-
tom gradu.

b) Dolazak u Meku
Svete sveanosti vre se u odgovarajuem svetom stanju;
stoga, Zakon preporua hodoasniku da uzme ihriim im
krene od kue. Ali kako to u veini sluajeva nije izvodljivo,
to oni obino ulaze u sveto stanje tek kada se priblie svetoj
zemlji. U Meku treba ui kao muhrim, a zatim izvriti
'umru. Svakog hodoasnika u ovome i u drugim svetim
dunostima prati vodi (ayb, dalil, mutaunoif), koji sva-
kom prilikom izgovara svete rijei, a njegov tienik ih
ponavlja za njim. Ovi vodii, umjesto hodoasnika, obavljaju
i svakojake poslove koje ovi, budui da ne znaju jezik, mjesne
obiaje i dr., ne bi veinom bili u stanju sami izvriti.
Nakon to sedam puta obie Kabu (tawiif) i sedam puta
pretri udaljenost izmeu Safe i Merve (sa'y), hodoasnik
moe odrezati kosu i izai iz ihrama (dok ne pone had u
pravom smislu). Ali ukoliko je ihriim prihvaen zbog 'umre i
hada (qiriin), onda to nije doputeno (o ovim i slinim
pitanjima, usp. IHRAM).
c) Svetkovina hada
7-og dana mjeseca zulhide izlaganje u damiji u Kabi
priprema hodoasnike za svetu ceremoniju. Naveer istog
dana ili ujutro slijedeeg, hodoasnici naputaju Meku. Osmi
dan se nazivayawm at-tarwiya (dan vlaenja), jer se (prema
ne sasvim uvjerljivom tumaenju) toga dana hodoasnici
opskrbljuju vodom za naredne dane. Nekad su se dva mah-
mala sastajala izvan grada i predvodila ostale; slijedila je
arolika uzvaljana masa predstavnika razliitih rasa, pjeke ili
na nosiljkama, na konjima ili magarcima, koja se stalno
gurala i probijala naprijed. Preko Mine (sada se obino
izgovara Muna) i Muzdelife stizalo se na ravnicu Arefata,
gdje je bio predvien zastanak (touquf). Tu bi halifov pred-
stavnik zataknuo stijeg.
Opis doline, gusto napuene, kod putnika u devetnaestom
stoljeu, u glavnim crtama poklapa se s opisom starih arap-
skih godinjih sajmova koji se nalaze u djelima klasinih
pisaca. atori i barake svuda naokolo, a u njima brojni
trgovci izlau svoju robu kao na pazaru; opsjenari i fakiri
zabavljaju gomilu svojim umijeima. Mnogi hodoasnici
penju se na sveto brdo (Gabal ar-Rahma), ponavljajui za
vodiem propisane formule na za to odreenim mjestima;
posvuda se uju glasni uzvici labbayka. Tako protjee vri-
jeme sve do veeri kada zasja sjajna rasvjeta. Poboni hodo-
asnici provode no ponavljajui molitve, a drugi se zabav-
ljaju na svjetovan nain.
Pravi se uiuqu] zbiva 9-oga i traje otkad sunce prijee
podne dok ne zae. Gotovo itavo to vrijeme ispunjavaju
dvije hutbe koje slui kadija svetog grada. Ovaj odjae do
platforme na svetom brdu i odatle ita uobiajene odlomke iz
Kur'ana, koje veina prisutnih ne moe uti, a i kada bi ih
ula ne bi ih mogla razumjeti. Ali to nije razlog da oni ne
budu jako ganuti i da stalno ne zazivaju labbayka, mau po
zraku svetom odjeom, kukaju i jecaju. Ali im se sunce
skrije iza zapadnih brda, poinje ifada (ili daf , nafr), tj.
tranje prema Muzdelifi. To se zbiva u najveoj zbrci, uz
neprestano pucanje i galamu, a gomila se utrkuje s konjani-
cima; a sve to prati vojna glazba. Prelazi se preko 'alamayna
koji oznauje granicu harama; uskoro pada veernja tama i
pale se baklje; prireuje se vatromet i vojna paljba iz vatrenog
oruja. Tako se, rijetko bez nesrenih sluajeva, stie do
- - -... _ - - - - -
225
Had
Muzdelife, gdje se zajedno slue veernja i poveernja moli-
tva i tako prolazi no. Damija se osvjetljava jarkom svjet-
lou. U njoj se lO-og, u osvit dana (yawm an-nahr) ponovo
pravi touqu], a mekanski kadija ponovo dri hutbu. Nakon
zavretka jutarnje slube, masa kree za Minu.
Ovdje se obavljaju sasvim drugaije dunosti. Svaki hodo-
asnik mora toga dana baciti sedam malih kamenova u jednu
od tri takozvane demre, gamrat al-'Aqaba. U tu svrhu, ve se
ranije, u Muzdelifi, opskrbljuje kameniima. U velikoj
guvi se krene prema ovoj Demri, koja se nalazi na zapad-
nom dijelu doline Mine. Za taj dan je propisano jedino
bacanje kamenja na tu Demru, dok su druge dvije demre
ostavljene za naredne dane.
Prema islamskom tumaenju, radi se zapravo o kamenova-
nju ejtana (Sotone), koji se, prema tvrenju, ovdje ukazao
poslaniku Ibrahimu, a taj ga je upravo na isti nain otjerao.
Nakon kamenovanja prestaje i zazivanje labbayka, a had se
primie kraju; slijede jo neke svetkovine, najprije rtvena
sveanost, po kojoj je taj dan i dobio ime. Beduini i trgovci u
Mini dre spremnima na hiljade ovaca i koza da ih prodaju po
visokim cijenama, kako bi bile rtvovane. Samo oni koji
pripadaju visokim klasama rtvuju deve. Hodoasnik, koji ne
eli sam ubiti ivotinju, moe unajmiti mesara da to umjesto
njega uini. Iako Zakon ne propisuje nijedno posebno mjesto
u Mini za prinoenje rtve, najradije se za tu svrhu koristi
stijena na zapadnom dijelu doline u blizini Akabe. Smatra se
pohvalnim ako se meso rtvovanih ivotinja da siromasima
kao sadaqa; to oni ne uzmu, ostavlja se zemlji. rtvovanje,
koje se slavi toga dana po itavom islamskom svijetu, smatra
se dio sune. Ako se to propusti uiniti, moe se nadoknaditi
postom.
Uobiajeno je brijati glavu nakon rtvovanja; u tu svrhu, u
Mini postoji itav niz brijanica. I brija i hodoasnik se za
vrijeme brijanja dre nekih pravila, npr. okreu se prema qibli
i sl. Nakon toga moe se odbaciti ihriim i vratiti se u
svjetovno stanje (ihll), Ali hodoasniku nije jo doputeno
prihvatiti se svih poslova dnevnog ivota. Gore opisani postup-
ci: kamenovanje, rtvovanje, brijanje, u zakonu se spominju
kao suna; ali treba rei da zakon ne propisuje tano vrijeme za
rtvu, a i ostale dvije ceremonije su zadane samo utoliko to se
moraju obaviti unutar 10. dana dotinog mjeseca.
Uobiajeno je vratiti se u Meku jo istog dana kako bi se
obavio tauuif; tom prilikom po prvi put se ugleda Kabu s
novim pokrovom. Navlai se obina odjea, ukoliko to ve
ranije nije uinjeno u Mini; hodoasnik se kupa i pere, to je
vrlo poeljno nakon svetog stanja, Obino se pije sveta
voda iz Zemzema ili se njome ovjek prska; ali to se moe
uraditi i bilo kojeg drugog dana.
Slijedei dani, od ll-B. zulhide (ayyiim at-tariq), koje
je Muhammed nazvao danima jela, pia i osjetilnih uitaka,
provode se u Mini; svakoga dana, nakon podneva, treba
baciti po sedam kamenia u svaku od tri demre. Obiaj je
takoer prinijeti rtvu na granitnom bloku na padini brda
Sabira (TabIr). Pria se da je Ibrahim tu pripremio svoga
sina na rtvu. Po Zakonu (usp. suru II,203) doputa se
odlazak iz Mine ve 12. zulhide. Iz zapisa putnika zaklju-
uje se da se to doputenje obino i koristi, te da se toga dana
hodoasnici vraaju u Meku. Obiaj je bacati kamenje na
grob Abu Leheba koji se, navodno, nalazi u blizini grada.
Had

~nano treba izvriti 'umrat al-reada' (opro_tajna umra). U Predislamski had.

! tu svrhu hodoasnik putuje u Tenim (Tan'im) da ponovo Istraivanje primarnog smisla korijena ~-11-It zaustavlja se
preuzme ihram. Suvremeni putnici zato esto zovu Tenim na pretpostavkama razliite vjerodostojnosti. Arapski pisci
takoer al-fUmra. Nakon izvrenja tawiifa i sa'ya, zavr- rjenika daju znaenje utei se nekuda, to bi odgovaralo
ava se i itav had. Nekoliko dana kasnije, karavane napu- naem hodoae. Znamo jedino da su upredislamska
taju Meku, te odlaze za Medinu da posjetom odaju poast vremena bila dva vaara u mjesecu zulkadi, i to u Ukazu i u
Poslanikovom grobu. Medeni. Nakon ovih, poetkom zulhide slijedio je sajam u
Zu'l-Medazu (l)u-'I-Maf1iiz), a odatle je narod iao pravo
Porijeklo islamskog hada.
na Arefat. Stoga je muslimanski obiaj da se iz Meke ide za
Muhammed se nije uvijek na ISU nacm odnosio prema
Arefat vjerojatno novijeg datuma; Islam ne pozna vjerske
hadu: mora biti da je u mladosti esto sudjelovao na svetko-
obilaske Arefata.
vinama, Odmah nakon poziva, bio je zaokupljen bitnijim
Ovaj had u Arefatu nema neko lokalno obiljeje; hodo-
zadacima i nije obraao mnogo panje tom slavlju; Kur'an ga
ae u svetita stari je semitski obiaj koji se ve u najstarijoj
u najstarijim surama i ne spominje, a iz drugih vrela nije
od Musinih (Mojsijevih) knjiga smatra neizbjenom du-
jasno da li je Muhammed imao neki odreeni stav prerr:~
nou. I u samoj Arabiji bilo je vjerojatno vie mjesta hodo-
ovom, porijeklom, neznaboakom obiaju. Da su tu bili
aa, gdje su se odravale sveanosti sline onoj prilikom
ukljueni mnogi oito mnogoboaki ini, teko da. bi on
arefatskog hada.
utke preao preko njih, pa bi i Predaja sauvala njegovo
Arefatski hadiluk zbivao se 9. zulhide; u njemu su
miljenje o ovom starinskom obredu.
sudjelovala najrazliitija arapska plemena, ali to je bilo
Muhammed se prvi put za had zainteresirao u Medini.
mogue samo onda kada je u zemlji vladao mir. Tako su tri
Tome je bilo vie razloga. Sjajan ishod bitke ~od Bedra
uzastopna mjeseca, zulkada, zulhida i muharem, tvorili
potaknuo je u njemu misao o zauzeu Meke. Pn~rem~ z~
sveto razdoblje, kada je vladalo zatije meu plemenima, a
takav korak bile bi mnogo uspjenije da su, pored vjerskih, I
oruje na svetom prostoru bilo pohranjeno.
svjetovni interesi njegovih drugova bili po.:aknuti. ~uham
Moe se smatrati sigurnim da je u Muhammedovo vrijeme
med je bio razoaran u svojim oekivanjima od :~dovs~e
svetkovina padala u proljee. Wellhausen meutim, uvjerava
zajednice u Medini, a neslaganje sa idovima ~cmllo J~
da je izvorno vrijeme hada bila jesen. Ukoliko je (to se ini
neizbjenim prekid odnosa s njima. U to razdob.lJe pada I
vjerojatnim) gore spomenuto umetanje mjeseca imalo za cilj da
objava o Ibrahimovoj vjeri, na koju se Kur'an pozrva kao ~a
zadri isto doba godine, onda umetanje nije postiglo svoju
izvorni oblik Judaizma i Islama. Kaba postupno postaje
svrhu; nije nam poznat razlog tome. Ako je had izvorno
sredite vjerskog zanosa; izgradio ju je prvak jednobotva uz
padao u jesen, prirodno je (imamo li na umu njegov poetni
pomo svoga sina Ismaila, kako bi postala mjest.o~ okup-
smisao), da ga usporeujerno sa sjeverno-semitskom jesen-
ljanja ovjeanstva. Svetkovine, koje se tu obavljaju, zac~
skom svetkovinom, svetkovinom vaara (ili dan pomirbe).
tane su po Bojoj zapovijedi (sura II,125 i dalje). U tom Je
Jo u stara vremena sajamske svetkovine povezivale su se
razdoblju Kaba proglaena za qiblu (usp. sura II,142-150), a
sa hadom koji se slavio po zavretku berbe datula. Te su
had se poeo smatrati dunou prema Allahu (III,97).
svetkovine vjerojatno predstavljale glavni dogaaj za
Takvo je bilo stanje stvari u 2. godini po Hidri. Tek je
Muhammedove suvremenike, kao to su to za mnoge musli-
nakon neuspjene opsade Medine, koju su u 626. god.
mane jo i danas. Znaenje vjerskih svetkovina ve je tada
pokuali Mekanci, Muhammed mogao pokuati izvriti
bilo mnogo manje za narodne mase. Moe se ustvrditi slije-
svoje planove. Prvi je pokuaj uinjen prilikom pohoda na
dee. Glavni dio sveanosti bio je uiuqiif, zastanak U ravnici
Hudajbiju, koji mu je putem sporazuma sa Kureji~a otvo-
ispod Arefata; islamski had bez uiuqu] nije punovrijedan.
rio mogunost umre za slijedeu godinu (iako ga ?IJe doveo
To se moe jedino objasniti kao ostatak predislamskog gleda-
do same Meke). Muhammed je 628. god. utemeljio svetko-
nja. I muslimani se uzdravaju od spolnog openja, nose
vinu u Kabi; ali tek je nakon osvojenja Meke, 629. godine,
svetu odjeu da bi stali pred Gospodarom (w-q-f = stati) u
dobio mogunost da javno proslavi svetkovinu. Tu priliku
podnoju svetog brda.
nije iskoristio on sam, ve je 630. god. poslao Abu Bekra da
O arefatskom bogu ne zna se nita; ali vjerojatno je da je
predvodi hodoasniku karavanu u Meku. Na putu je ovoga
postojao. Navodi se da je Muhammed prilikom Oprotajnog
pretekao Ali ibn Abi Talib, koji bijae dobio u dunost da
hodoaa rekao: itav je Arefat mjesto stajanja (mawqif),
hodoasnicima proita objavu bar'a (sure IX,1 i dalje), koja
itava je Muzdelifa mjesto stajanja, itava je Mina mjesto
je, u meuvremenu, bila objavljena; u ovim se recima zabra-
rtvovania, to bi, po objanjenju Snoucka Hurgronjea,
njuje nevjernicima da sudjeluju u hodoau osim ako je
trebalo znaiti da neznaboaka mjesta odravanja sveanosti
Poslanik s njima sklopio poseban sporazum.
tim rijeima gube znaenje. Malo se zna o tim neznaboa
Godine 631. sam je Muhammed vodio had. Predaja nas
kim mjestima u Muzdelifi i Mini.
obilato obavjetava o ovom tako nazvanom, Oprotajnom
Nije poznato da li je dan pod Arefatom bio dan posta ili ne.
hodoau (~af1f1at al-wadii'). Opis ceremonija, koje je oba-
U predajama se nekoliko puta izriito tvrdi da Muhamme-
vio Muhammed, u bitnim crtama odgovara onima koje e se
dovi drugovi nisu poznavali njegovo miljenje o tom pitanju.
kasnije obavljati. Za povijest hada znaajne su izmjene,
Stoga su ga pozvali da pije i on je pio. Zabrane ihrama
koje je on tom prilikom napravio, posebno ukidanje ~alen
govore o asketskom karakteru hada. Iz Muhammedov~h
darskog umetanja (nasi') i uvoenje godine po Mjesecu
tvrdnji proizlazi da se taj duh proirio i na jelo i pie. Tariq
(IX,36 i dalje).
dani (11-13. zulhide) su dani jela, pia i osjetilnih uitaka.

226

Isposniki raspoloene osobe u poecima
upravo had kao vrijeme za trpljenje.
Islama uzimale su
Islamski touqu] traje od podne do zalaska sunca. Predaja
biljei da je Muhammed zabranio da se napusti Arefat prije
zalaska sunca, dok je ranija ifada zapoinjala ve prije
zalaza. Pria se da je Poslanik ne samo pomaknuo vrijeme,
ve i zabranio tranje prema Muzdelifi zapovjedivi da se
ovoj pristupa sporim korakom. Ali raniji opis ijade poka-
zuje koliko su tvrdokorni stari obiaji. Neki u ovom posljed-
njem vide obred Suncu, ti., u vezi s karakterom hada, tu se
u staro predisiarnsko doba radilo o protjerivanju umirueg
Sunca.
Bog Muzdelife bijae Kuzah, gromovnik. Na svetom bre-
uljku, zvanom takoer Kuzah, palila se vatra. Ovdje je bio
zastanak, a ovaj je tcuqii] vie nalikovao na sinaj ski, budui
da se u oba sluaja u vatri ukazivao gromovnik. Moe se,
nadalje, pretpostaviti da je tradicionalni obiaj dizanja to
vee galame i pucanja izvorno predstavljao aroliju kojom se
zazivao grom.
U predisiarnska vremena iJii4a za Minu poinjala je im
bi se pomolilo Sunce. Stoga je Muhammed odredio da ona
zapone prije izlaza sunca; i ovdje nalazimo pokuaj da se
uniti obred Sunca. U stara se vremena tokom ifade pje-
valo: ariq tabir kaimd nugir. Nije jasno kako treba pro-
tumaiti te rijei; katkada se prevode sa: >>>>Ui U jutarnje
svjetlo, Sabire, tako da se moemo pouriti,
im bi se stiglo u Minu, odmah se poinjalo sa rtvova-
njem; 10. zulhide jo se i sada zove danom jutarnjih rtvi
(yawm al-a4iiI}.). U stara su vremena posebnim znako-
vima (taqlid) obiljeavane deve koje su bile predviene za
rtvovanje i to ve na putu za haram; na primjer objesili bi
im o vratove dvije sandale. Spominje se takoer i i'iir,
obiaj koji se sastojao u tome da se devina grba sa strane
zaree i pusti da iz nje tee krv; ili bi se napravio zarez u
koi deve. esto se spominje i prekriva kojim su prekrivali
devu.
Prema kazivanju Ibn Hiama, kamenovanje je poinjalo
nakon to bi Sunce prolo podne. Smatra se vjerojatnim da
je kamenovanje, izvorno, bilo usmjereno protiv demona
Sunca; to bi potvrivala i injenica (ukoliko bi bila doka-
zana) da se had izvorno, poklapao sa jesenskim ekvinoci-
jem; sline obiaje nalazimo i u ostalim krajevima svijeta
poetkom sva etiri godinja doba. Istjerivanjem demona
Sunca, ija tiranska vladavina zavrava ljetom, zapoinje
oboavanje Gromovnika koji donosi plodnost, a zazivanje
njega lako se moe povezati (kao to smo prije vidjeli) sa
sveanou u Muzdelifi. Naziv tarwiya, vlaenje, moe se,
u tom kontekstu, takoer protumaiti kao zazivanje kie, a
tragovi toga obiaja preivjeli su u vidu prolivanja vode
Zemzema. Postoje i usporedbe sa svetkovinorn vaara (ili
danom pomirbe): kozu, koju se baca sa klisure, lako se
poistovjeuje s nekom vrstom demona Sunca; a prolivanje iz
svetog vrela Siloaha bilo je takoer zazivanje kie, tim vie
to se izriito naglaavala veza izmeu svetkovina vaara i
kie. Moe se praviti poredba, nadalje, izmeu rasvjete
Hrama prilikom svetkovine vaara i osvjetljavanja damija
u Arefatu i Muzdelifi, te na znaajnu ulogu koju igra glazba
prilikom obje svetkovine. Drugi pisci nude sasvim drugaije
tumaenje kamenovanja. Jedni povezuju kamenovanje ei-
Hadi H alija
l tana (Sotone) i kur'anski izraz a-aytan ar-ragim sa zmi-
jom koja potjee iz Akabe. Drugi tome daju tumaenje:
pokrivanje podruja hadiluka kamenjem imalo je za cilj
sprijeiti Mekance da ga obrauju. No te obje teorije su
oborene.
Za vrijeme tariqa neki hodoasnici sue na suncu meso
rtvovanih ivotinja, kako bi ga ponijeli sobom na put kada
se budu vraali. Ovaj se obiaj poklapa sa znaenjem rijei
tariq koje daju arapski pisci rjenika: suiti trake mesa na
suncu; ali postoji sumnja da je to izvorno znaenje rijei.
Jo nije dano zadovoljavajue tumaenje.
AD I 1!ALIFA (t. Mustaja ibn Abdullah E!~ci Halija):
H a znan l pod nadimkom Kiitib Celebi, veliki osmanski
polihistor, rodio se 1609. godine u Carigradu. Sa 14 godina je
uzet u slubu kod elitnog tijela silahdara, kojem je pripadao i
njegov otac; istodobno je nastupio kao pitomac kod tzv.
Anadolijskog raunskog ureda. Od 1033-1045. god. bio je,
uz dva kratka prekida, na vojni s vojskom na istonoj granici
Male Azije. Od 1624-1628. godine vojevao je po prvi puta
protiv pobunjenika Abaze-pae (bitka kod Kaiserija) i protiv
Perzijanaca (uzaludna opsada Bagdada 1625) kao i drugi i
trei put protiv Abaze-pae, te se tek krajem 1628. god.
vratio s vojskom u Carigrad. Na povratku od Bagdada umro
mu je otac 1626. god. u Mosulu. U isto vrijeme dobije on
mjesto kao islueni podoficir (koji ima pravo na civilnu
slubu) u kontrolnom uredu konjikih trupa. God. 1629.
krene on, s vojskom velikog vezira Husrev-pae, po drugi put
na Perziju i vrati se tek krajem 1630. god. u Carigrad.
Naposljetku je sudjelovao na velikoj perzijskoj vojni u god.
1633-1635, koju je osobno vodio MuratiV; dok je vojska
zimovala u Alepu (1633-1634), otiao je na had u sveta
mjesta. Po povratku u Carigrad (1635) prestao je, uslijed
povoljne okolnosti da je s vie nasljedstva stekao znatan
imetak, slijediti svoju prirodnu sklonost i otada se iskljuivo
posvetio znanstvenom izuavanju. Napustio je mjesto u kon-
trolnom uredu 1645. god., jer nije dobio zaslueno unapree
nje; zagovorom njegovog pokrovitelja, dobio je tri godine
kasnije mjesto drugog halife (zamjenika) u istom uredu i
otada se nazvao Hadi Halifa. Nije bio ni 50 godina star, kada
je 1657. god. umro u Carigradu.
Njegovi spisi (po njegovom vlastitom kronolokom nabra-
janju) su:
l) Fadlaka, nacrt povijesti nekih 150 dinastija, izvadak
iz povijesnog djela al-Denabija (u. 1590), arapski pisan
105111641. god.", te, po svoj prilici, izgubljen.
2) Obradba kur'anskog komentara al-Bejdavija, ini se da
je izgubljen.
3) Komentar djela Muhammadiyya zvjezdoznanca Alija
Kuija, koji nije dovren i, po svoj prilici, izgubljen.
4) Tahoimu't-Teoarih, kronoloke tablice, sastavljene
1648. god.; uvod i razni dodaci su na turskom, a prave
tablice, koje obuhvaaju historijske dogaaje od Ademovog
izgona iz Raja do kraja 1648. god., na perzijskom.
5) Cihanniima, kozmografija, i to prva redakcija, jedina
koju autor navodi, a zapoeta je 1648. god. i posveena sultanu
Muratu IV, nestala ve u doba prve turske tamparije.
" Vidi napomenu na stranici 13.
227
Hafiz
6) Sullam al-tousul ila tabaqiu al-fuhul, tj. biografski
rjenik glasovitih ljudi, ijije l. svezak naisto prepisan,
arapski.
7) Tuhfat al-ahyar II al-hikam wa al-amtal wa al-
-a' ar, antologija mudrih izreka, poslovica i pjesama, po
alfabetskom redu, sastavljena 1650. ili 1652. god.
8) Kaf az-zunun 'an asami al-kutub wa al-funun, ve-
liki bibliografski i enciklopedijski rjenik, pievo ivotno
djelo, za koje je grau sakupljao 20 godina, a napisano je na
arapskom.
9) Leumiu 'n-Nur fl Zulmt Atlas Minor, turski prijevod
Atlas Minor Merkatora i Hondiusa, koji je dovren, uz pomo
preobraenika Ahlasi ejh Muhamed-efendije 1653. i 1654.
god.
10) Cihanniima, druga redakcija po drugom planu i uz
korienje temeljnih evropskih djela, koja je nedovrena, a
ija su se ovei dijelovi sauvali.
ll) Prijevod neke franake kronike, tj. latinski prijevod
povijesnog djela Bizantinca Halkokondila, po svoj prilici
izgubljen.
12) Rawnaq as-saltana, tj. povijest Carigrada, navodno
prijevod nekog izvorno arapski napisanog pievog djela, po
svoj prilici izgubljenog.
13) Turski prijevod Fadlake.
14) Al-Ilham al-muqaddas fl fayd al-aqdas, o raznim
obrednim propisima Islama, kojih se, pod odreenim okol-
nostima, ne moe u praksi drati.
15) Dustur al-'amal li-islal; al-halal, uput za reformu
nepravilnosti (u financijama), napisan 1653. god.
16) Ragm ar-ragim bi as-sin wa al-glm, zbirka znameni-
tih pravnih sluajeva safetvama koje se na njih odnose, ini se
da je izgubljena.
17-19) Izvaci iz 300 svezaka zbirki (rnagmia); vie teka
zbirki povijesnih i knjievnih anegdota, a sve skupa izgub-
ljeno.
20) Fezleketii 't-Teorih, nastavak Fadlahe (pod brojem
l) i 13), na turskom, a obuhvaa povijest Osmanskog Carstva
od god. 1000 do poetka 1065. po Hidri.
21) Tuhfetii 'l-Kibar fl Esfari 'l-Bihar, tj. povijest osman-
ske pomorske sile, napisana 1656. god.
22) Miean al-haqq fl (i)btiyar al-ahaqq, napisan 1656,
zadnji piev spis, koji pretresa razna teoloka sporna pitanja
njegovog doba, da bi se, na kraju ivota, odrekao svoga prvog
uitelja, pravovjernog revnika Kadizadea.
A F I Z (a. ~afi?), pamtitelj, uvar, jedno od Bo-
H jih imena. Koristi se da oznai onog koji Kur'an zna
napamet, zapravo koji ga (u pamenju) uva.
A K (a. haqq). Al-haqq znai ono to je utvreno,
H stalno, stvarno, a u kur'anskim komentarima parafrazi-
ra se sa at-tabu. Stoga al-Bejdavi objanjava al-Haqq, ka-
da se odnosi na Allaha, kao: Onaj ije je gospodstvo stalno i
stvarno (aI-Iabitu rububiyyatuhu, sura X,32) slino aI-
-tabitu ilahiyyatuhu, ije je boanstvo utvreno, u suprot-
nosti s onim krivih bogova koje je batil, isprazno,
nestvamo: (sura XXXI,30); u suri XX,1l4, On je tabit u
Svojoj biti i kvalitetama. O tome da je Bog Iabit u samome
228
Sebi, te da od Njega stvari dobijaju stvarnosti, ar-Razi kae:
On je al-mauigiid at-tabu. Sahal: se zadovoljava ti-
me da haqq odredi kao suprotnost batilu, a to je uvrijeena
upotreba u Kur'anu i drugdje. Tako btil u arapskom znai
suprotnost haqqu, a al-haqq je vrlo prikladan naziv za
Allaha koji je apsolutno stvaran. Allah je stvaran po sebi i po
nunosti (al-Bejdavi o suri XXII,62), dok druga bia ovise o
njemu da im da stvarnost (al-Bejdavi o suri XXII,6).
Stvarno i stvarnost su, dakle, najblia znaenja te rijei,
kada se ona upotrebljava kao jedno od Imena (vidjeti
ALLAH) Allaha, a znaenje Istina, kako se to obino
prevodi, vara. Svi islamski autoriteti pomno razlikuju ~aqq
i sidq kao suprotne pojmove od hidb, te doputaju izjedna-
enje rijei haqq i sidq jedino kada se odnose na sud
(hukm). Tako, kada se neto zaista dogodi, onda je to
haqq, a sud ili tvrdnja o tome je sidq, iako se sud ili tvrdnja
u tom smislu moe zvati i haqq. Kao jedno od Imena, al-
-Haqq se esto prevodi sa Stvoritelj, ali na to znaenje
upuuje jedino stalna opreka rijei al-halq (xstvaranjc).
Ipak neka se zabiljei i objanjenje koje predlae al-Halad
u Kiuib at-Tauxisin, Pored znaenja stvarnost - koje se
prvenstveno upotrebljava za Allaha, a tek izvedeno za ono to
je stvorio - te istine, koja se upotrebljava u tvrdnji koja
izraava stvarnost neega, haqq znai i pravo, dunost,
ime se vraamo na ideju o onom to je propisano. Tako,
haqq ll, pravo koje mi pripada i haqq 'alayya, pravo
koje me obavezuie. Iz toga se izvodi haqq Allah - kao
razlikovanje od haqq adami, haqq an-nas - kazna za
grijeh protiv Allaha to nikoga ne zakida u njegovim pra-
vima. Kao to je al-haqiqa ono posljednje to sufija dostie
na svom putu, kad ve proe i ma'rifa, tako je i ~aqq al-
-yaqin ona stvarna sigurnost koja dolazi sa iezavanjem
(fana' ) bia u njegov !Jal u Stvarnosti, nakon to je postigao
vizualnu sigurnost ('aynu 'l-yaqin) i znanstvenu sigurnost
('ilmu 'l-yaqin). Za sufije su huquq an-nafs takve stvari koje
su potrebne za odranje i nastavak ivota, dok su !JU?U?
stvari koje nafs eli, ali nisu neophodne za ivot.
H A K I K A (a. haqiqa, mno. haqd'tq) je:
a) apstraktno ime u znaenju realnost, zbilja (la
haqiqa lahu, kojern ne pripada zbilja), a onda realnost
jedne stvari, tj. ime je jedna stvar to to je u zbilji, drugim
rijeima - to ime se razlikuje od drugih stvari.
b) Zbilja u smislu zbiljskog postojanja. Kae se, kori-
stei glagol: haqqa '-ay', stvar zbiljski postoji, Zato se
mistici, koji poznaju zbiljsku narav Boju, nazivaju ahl al-
-haqiqa za razliku od ahl al-haqq, pravovjernih pristaa
Sunne, i al-haqiqa je ono zadnje to na dervikom putu
(tariqa) treba dosei. Haqiqat al-haqa'iq oznaava Boga
kao jedinstvo koje obuhvaa sve realnosti, inae, nazivano
hadrat al-gam', prisue objedinienja, i hadrat al-
-wugud, prisue Bitka, Allahovu haqiqu mistici razlikuju
od Njegovog haqqa po tome da prvo treba izraavati njegova
svojstva ($ifat), a haqq, obrnuto, njegovu bit (dat). Time
su oevidno povezane definicije, koje su nastale u Ibn Arabi-
jevom sustavu, ali su postale odluujue za cijeli kasniji
islamski misticizam. Haqa'iq Bojih imena su individualizi-
ranja Njegove biti i njezinih odnosa spram
pomou ovih, koji su nazivani i svojstva ($ifat) i

- - - - -
~
- -
nebrojeni, rastvara je prvotno jedinstvo. Tako je i al-
-haqiqa al-muhammadiyya sama Boja bit zahvaena u
prvom od spomenutih individualiziranja (tj. Muhammad);
I to je, istodobno, najvie Boje ime (al-ism al-azam).
. c) Haqiqa oznaava i rije ili neki izraz, ako se treba
razumjeti u prvotnom i pravom smislu, u suprotnosti spram
metafore (magiiz). Ako je metafora istroena estom upotre-
bom, tada se dotina rije naziva haqiqa 'urfiyya.
A L , QALA (mno. a!Jwal, !Jalat), znai stanje,
H koje se obino smatra sadanjim, prolaznim i promjenlji-
vim. U retorici ('ilm al-ma'iini) znai situaciju ili predmet
kojim se treba pozabaviti, a cilj retorike je pokazati kako
pronai govorni izraz koji odgovara zahtjevu situaciie, U
filozofiji al-hayfivyat an-nafsiiniyya, modaliteti nafsa su
halat tako dugo dok su prolazni. Kada postanu stalnim
sposobnostima duha, tada su malahat. U sustavnoj teologiji
(kelam), hl je - za one koji su usvojili to miljenje -
kvaliteta (sifa) stvari koja postoji (mawgud), ali sama po sebi
niti postoji niti ne postoji. etiri su vrste stvari: entiteti,
neentiteti, stanja i odnosi. Ahuxil su univerzalije, a uklju-
uju genera i differentiae; takav ahuxil postoji u Allahovoj
biti i njegove su kvalitete znalca Calimiyya), monika
(qadirryya), itd. U znanosti usula (temelji), hiil je pravni
status, koji, prema principu istishaba, pravno uzeto treba
ostati neizmijenjen sve dok se ne dokae suprotno. U medi-
cini postoje tri ahuuila: zdravlje, bolest i stanje izmeu njih.
U mistici !Jal je duevno stanje koje neposredno i trenu-
tano udjeljuje boanska milost, a ne postie se trudom i
naporom; sastoji se od radosti, alosti, potitenosti, ushita,
itd. To stanje prestaje kada prevladaju sile nafsa, ali moe
odmah uslijediti novi !Jal.
Al-Durdani pouava da se ono moe i nastaviti, oe
vidno nastojanjem murida na kojeg se ono odnosi, a onda
postaje njegovim posjedom (milk) i zove se maqam, Ali obino
se maqamiit otro razlikuje od ahuiala, kao to se postignua
ljudskog rada razlikuju od boanskih darova. To su tek
stadiji u ivotu murida koji vode ka poinku u Boanstvu
(tamkin). On ih postie svojom namjerom i naporom i oni
imaju ustaljeni red. Postoji duboko neslaganje u pogledu
mogunosti nastavljanja ahuxila, pa ga treba razlikovati od
waqta. Sufija bi se smio jedino baviti tim Sada sadanjice, s
njegovim sadrajem prisua s Bogom i odsua od Njega. On
pripada muridu i njegovo je vjersko iskustvo pod dojmom
uvijek obnavljanog sada, dok !Jal dolazi od Boga i ulazi u
Sada kao dua u tijelo,
A L A D (a. Abu-'I-MuglI al-Jfusayn ibn Man~ur
H ibn Mahammii al-Baydaoi al-Jfallag), grebenar,
perzijski mistik i teolog koji je pisao na arapskom. Roen je
oko 858. u at-Turu pokraj al-Baide (Fars), a unuk je oboava-
telja vatre ili, kako se pria, potomak jednoga od Ashaba,
Abu Ejuba. Od 873. do 897. ivio je u povuenosti (halsoa)
kod sufijskih uitelja (at-Tustarija, Amra al-Mekija, al-Du-
neida). Tada se raziao s njima i poao u svijet zalagati se za
asketizam i misticizam po Horasanu (Talikan), Ahvazu,
Farsu, Indiji (Guderat) i Turkestanu. Kada se iz Meke
vratio u Bagdad 908. godine, oko njega su se odmah okupili
uenici. Mutaziliti su ga optuili da je opsjenjiva, izopen je
Halifa
putem imamitskog unoqia i zahiritske fetve, a
policija dvaput ga je hapsila. Izveden je pred vezira Ibn
izvrgnut javnom ruglu godine 913., nakon ega je u Bagdadu
odsjedio u zatvoru osam godina. Pokroviteljstvo egabe
(majke halife al-Muktadira) i hadiba Nasra donijelo mu je
mrnju vezira Hamida, koji ga je, nakon sedmomjesenog
suenja, na osnovu fetve malikitskog kadije Abu Omara dao i
pogubiti. U utorak 26. marta 922. godine, al-Halad je na
zaravni ispred novog bagdadskog zatvora (na desnoj obali
rijeke), nasuprot Bab at-Taku, bio bievan, osakaen, raza-
pet na vjeala (maslub) i konano mu je odrubljena glava, te
je spaljen. Ovo raspee- potaklo je, kao i u sluaju Ise
(Krista), nastanak mnogih legendi o zamjeni. Njegovi proga-
njani uenici skupili su se oko Abu Umare al-Haimiia u al-
-Ahvazu, te Farisa ad-Dinavariia u Hurasanu. Iz ove posljed-
nje skupine potekla je obnova perzijskog mistikog pjesnitva
na elu sa Abu Saidom, te turskog pjesnitva na elu sa
Ahmedom jesevijem iNesimijem.
Haladijsko uenje zasniva se na sljedeim temeljnim zasa-
dama:
a) u Fikhu svih pet [ar'id, pa ak i had, mogu se
zamijeniti drugim djelima (= isqiu al-uiasii'it);
b) u Kelamu, transcendencija Boga (tanzih) iznad granica
stvaranja (tui, 'ard); postojanje nestvorenog Boanskog
duha (ru!J natiqai, koji se sjedinjuje sa stvorenim duhom
(ru!J) askete (hulu! al-lahia fi 'n-nasut); svetac (wall)
postaje ivi i osobni svjedok Boji (huwa huwa), te otuda
izreka: Ana-tl-Haqq, Ja sam Stvaralaka Istina;
c) u Tasavufu, savreno jedinstvo s boanskom voljom
('ayn al-gami) preko elje za trpljenjem i pokoravanja trplje-
nju; zikr eiha Senusija novijeg je datuma.
Malo je osobnosti u Islamu potaknulo tako mnogo
rasprava; usprkos konsenzusa (igma') sudaca koji su ga osu-
dili, tovanje naroda uinilo ga je svecem.
Evropski uenjaci prosuivali su ga na razliite naine.
A. Muller i d'Herbelot dre da je bio potajni kranin; Reiske
ga optuuje za bogohulnost, a za Tholucka je pun protu-
rjeja; Kremer ga smatra monistom, Kazanski ga proglaava
neuropatom, a Browne opasnim i spretnim spletkarom. Dija-
lektiar i ekstatiar, al-Halad je nastojao pomiriti dogmu s
grkom filozofijom na temelju mistikog iskustva; u tome je
bio al-Gazalijev pretea; sufije su ga uinili svojim rnueni
korn. u pravom smislu rijei, iako bi on bio odbacio njihov
oprezni ezoterizam. - Od njegovih djela sauvao se Kuab
at-Tauuisin, 27 Riwayat iz godine 902., 400 proznih
fragmenata, te 150 stihova rijetke ljepote.
H A L I F A (a. !JalIfa), nasljednik, namiesnik, naziv za
vrhovnog poglavara islamske zajednice, imama, kao Po-
slanikovog nasljednika ili zastupnika (!JalIfat rasul Allah).
1. Ta se rije esto javlja, kako u jednini tako i II mnoini
(hala'if, hulafd') u Kur'anu; kada je II mnoini, ona esto
oznaava osobe koje su nasliednici. milosti koje su uivali
njihovi preci (npr. VI,165; XXIV,55; XXVII,62, odnosi se
na pravedne, a VII,69,74, na idolopoklonika plemena Ad i
Semud); u jednini rije se odnosi na Adema (II,30), bilo kao
nasljednika anela koji su ivjeli na zemlji prije njega ili kao
Bojeg namjesnika, te na Davuda (Davida) (XXXVIII,26):
Mi smo te halifom na Zemlji uinili, zato sudi ljudima po
229
Halifa
pravdi i ne povodi se za strau da te odvede s Allahova
puta, U nijednom od ovih redaka nema slutnje da bi ta rije
mogla znaiti Muhammedovog nasljednika; islamski povjes-
niari obino tvrde da ju je Abu Bekr prvi upotrijebio u tom
znaenju; nije, meutim, poznato da bi je on upotrijebio kao
titulu. Ali jo za Omarove vladavine, ona je postala uobiajen
naziv za emir al-mu'minin. Naziv halifat rasul Allah,
nasliednik (namjesnik) Bojeg poslanika, ukljuuje pretpo-
stavku o djelatnostima i povlasticama Muhammedovim, izu-
zev njegove poslanike funkcije za koju se smatra da s njime
zavrava; kasnije sintagma })ballfat Allah, zastupnik
(namjesnik) Boji, jo je smjelija, te je ljutila Abu Bekra, a
upotrebio ju je ve 35. god. po Hidri Hasan ibn Sabit u
pjesmi napisanoj u ast halife Osmana; taj se naziv sasvim
uvrijeio za Abasida i kasnijih vladara.
U toku islamske povijesti, meutim, izraz halifa nije se
samo upotrebljavao da se oznae tako visoke linosti. esto se
upotrebljava kao vlastito ime. U vjerskim redovima, posebno
meu kadirijama, halifa je povjerenik eiha, te od njega
prima dio njegove moi i predstavlja ga u zemljama koje su
udaljene od matine zavije. Meu tidanijama, halifa je
nasljedni nosilac duhovne moi (baraka) utemeljitelja reda i
njemu se jedinom pridaje titula ejh.
U mahdistikom pokretu, halifa je Mahdijev nasljednik;
Mir Dilaver je, tako, bio halifa Sejida Muhameda Mahdija
(u. 1504), utemeljitelja mahdevija; Abdalah je bio halifa
Muhameda Ahmeda, sudanskog Mahdija; tako i danas sina i
drugog nasljednika Gulama Ahmeda Kadijanija nazivaju nje-
govi sljedbenici (vidjeti AHMEDI]E). U novije vrijeme,
rije halife u Turskoj pridijeva se svakom niem inovniku u
javnom uredu, a poasni je naziv za pomonog nastavnika u
koli. U Maroku oznauje zamjenika upravljaa grada. U
suvremenoj Indiji upotrebljava se ak za krojaa, brijaa ili
kuhara. U Togou i susjednim dijelovima Zapadne Afrike,
alfa (= halifa) oznaava muslimanskog uitelja ili ak musli-
mane openito.
2. Budui da je mogue razluiti, s jedne strane, povijest
halifa i povijest politikih ustanova kojima su ovi bili na elu,
a s druge, teoriju u vezi sa itavim tim kompleksom, te
budui da je prvo kronoloki prethodilo, zapoet e se naj-
prije shistorijatom halifata.
A. Povijest. - Golemo bogatstvo i mo, koju su prvi
Muhammedovi nasljednici stekli osvajanjem takvih pokrajina
Rimskog Carstva kao to su Sirija i Egipat, te posjeda perzij-
skog kralja, tako su podigli njihov ugled i dostojanstvo da su
skromnoj tituli, koju su nosili, dali sasvim novo znaenje;
tako su, ve prije nego to su arapska osvajanja okonana,
halife postale jedni od najmonijih i najbogatijih vladara na
svijetu. Kao amir al-mu'minin, halifa je bio zapovjednik
pobjednikih vojski, to se ocrtavalo i na metalnom novcu;
kao imam, imao je najvaniju ulogu u javnom bogosluju, te
je vodio hutbu u damiji; kao halifa, zahtijevao je od svojih
muslimanskih podanika potovanje koje je prethodno pripa-
dalo Poslaniku. Graanski rat, to je izbio u vrijeme Alija ibn
Abi Taliba, bio je vrelo suparnikih teorija halifata, iz kojih
su proizala razna politika i sektaka uenja. Pod Umaja-
dima, vjerske dunosti halife nisu bile posebno naglaene
(iako su mnogi od njih zadrali dunost voenja javnog
bogosluja), jer - izuzev Omara ibn Abdelaziza - vjerska
-------~-
230
._--- ._.._._.
pitanja nisu za njih imala osobitog znaenja; osnovne islam--
ske dogme i sistematizacija erijata utvreni su uglavnom u
Medini, bez gotovo ikakve podrke halife iz Damaska. Pre-
tenzije Alijevih nasljednika na vodstvo islamskog svijeta
odrazile su se na utemeljenje iitske stranke, ali kroz nekoliko !
generacija njihovi napori nisu imali politikog uspjeha. Aba-
sidi su doli na vlast djelomino zahvaljujui tome to su,
navodno, podravali alijevske pretenzije, a djelomino i zah-
valjujui svome vjerskom aru. U Bagdadu je halifa zadobio
druga obiljeja; on je postao velikoduni zatitnik uleme, te je
naglaavao svoju ulogu zatitnika islamske vjere; njegovom
je brigom i nastojanjem prijestonica preuzela na sebe ulogu
sredita vjerske djelatnosti koju je prije imala Medina, a
velike su pravne (usp. FIKH) kole dobile svoj konaan
oblik. Halifa nije vie bio smatran samo svjetovnim vlada-
rom, to su mnogi Umajadi bili u oima pobonih musli-
mana; strahopotovanje, to ga je ovaj uivao, bilo je uveano
razraenom dvorskom etiketom i ceremonijalom. Umajadi
su, osobito u poetku, bili vrlo pristupani svojim podani-
cima; Muavija je bio u velikoj mjeri sauvao iskreno i pri-
jazno ophoenje, kakvim su se odlikovali arapski poglavari
predislam skih vremena, a prema ostalim arapskim glavarima
ponaao se kao u prvi meu jednakima. Ali u novoj prije-
stonici obnovile su se tradicije perzijske monarhije, te su
Abasidi sjedali na prijestolje okrueni sveanim velian
stvom, zatieni straom, a krvnik je stajao pored prijestolja s
isukanim maem. S druge strane, isticali su duhovni vid
svoje slube time to su nosili Poslanikov ogrta, a njihova je
veza s Poslanikom naglaavana u slubenim dokumentima i u
uenim djelima dvorskih laskavaca.
Od 9. stoljea nadalje slabio je izravni nadzor halife nad
upravom, zahvaljujui poveanoj moi vezira i sve veoj
upuenosti i djelotvornosti vladinih slubi. Nekako u isto
vrijeme poela je opadati svjetovna mo halife, a to je bila
posljedica cjepkanja carstva na niz neovisnih kneevina u
pojedinim pokrajinama, dok, na kraju, njegova vlast nije bila
ograniena na podruju samog grada Bagdada. Usporedo sa
smanjivanjem svjetovne moi, sve vie se naglaava njegova
uloga na podruju vjere, uloga imama i branitelja vjere, te je s
tim u vezi pojaano proganjanje krivovjeraca i pristalica
nemuslimanskih vjera. Do 946. godine halife su izgubili
svaku stvarnu mo; u to su doba u Bagdadu postojale tri
osobe, koje su nekad zauzimale to visoko mjesto, a sada su,
svrgnute i oslijepljene, ivjele od milostinje. Otada pa do
1180. g. halifa je bio tek obino sredstvo u rukama Bujida i
Selduka. No unato tome to nije imao nikakve upravne
moi, ljudi nisu bili zaboravili veliinu njegovih predaka, pa
su i slabe halife smatrali centrom ugleda i moi islamskog
svijeta. Stoga je trebalo potraiti neovisne vladare koji e od
halife dobiti titulu i potvrdu o postavljenju: tako je, npr.,
Mahmud od Gazne, nakon to je 997. g. odbio poslunost
samanidskom vladaru, bio od halife potvren kao neovisan
vladar, te dobio titule Yamin ad-Dawla i AmIn al-Milla; a
stotinu godina kasnije, Jusuf ibn Tafin, utemeljitelj alm ora-
vidske dinastije, dobio je od halife al-Muktadija titulu AmIr
al-Muslimin. Kada je 1175. g. Saladin preuzeo vlast nad
E gl.. p tom i Sirijom, potvrdi.o g' j, halifa al-Mustadi, poslavi
mu povelju o postavljenju i sveanu odjeu. Isto je tako Nur
ad-din Omar, utemeljitelj resulidske dinastije u Jemenu,
. _ - ...

umolio od halife titulu sultana i povelju o postavljanju za
svoga zamjenika, na to mu je al-Mustansir 1235. g. poslao
posebnog izaslanika sa traenim dokumentom. Isti je halifa
godine 1229. odgovorio na molbu Iltutmia, vladara sjeverne
Indije, da mu dodijeli titulu sultana i da potvrdi njegovo
pravo vladanje nad ovim posjedom; njegovi nasljednici u
Delhiju nastavili su upisivati ime bagdadskog halife al-
-Mustasima na svoj novac ak trideset godina nakon to su
Mongoli ubili ovog nesretnog vladara.
Nasuprot tome priznavanju bagdadskog halife za legi-
timno vrelo vlasti, ustanovljena su dva konkurentska hali-
fata; godine 928. Abderahman III panjolski preuzeo je titulu
halife, a ta je dalje prela na njegove nasljednike; ovi panjol-
ski Umajadi, kao i njihovi bagdadski prethodnici, bili su
suniti; nasuprot njima, egipatski Fatimidi, iji se utemeljitelj
nazvao prvim mahdijskim halifom 909. g., bili su iiti i
estoki suparnici bagdadskih Abasida sve dok Saladin nije
1171. g. unitio njihovu dinastiju.
Godine 1258. Hulagu je osvojio Bagdad i pogubio halifu
al-Mustasima koji za sobom nije ostavio nasljednika. To je
bila nezapamena nesrea za islamski svijet, koji se tada prvi
puta naao bez poglavara, ije se ime moe spomenuti u hutbi
u damiji petkom. Dva lana abasidske obitelji, koji su
izbjegli pokolj u Bagdadu, sklonili su se jedan za drugim kod
mamelukog sultana Egipta; prvoga od njih, al-Mustasimo-
vog strica, pozvao je Bejbars u Kairo, gdje je s velikom
pompom ustolien za halifu godine 1261. Beibarsa se smatra
zaetnikom ideje da se u Bagdadu ponovo utemelji abasidska
dinastija; s velikom vojskom krene on iz Kaira, ali, doavi u
Bagdad, halifi dodijeli samo mali odred vojske koji e Mon-
goli unititi na prolasku kroz pustinju; nitko nije vie nikada
uo za halifu. Drugi je pretendent stigao u Kairo 1262. g., te
je na isti nain ustolien za halifu, ali nije ponovljen pokuaj
da se ponovo osvoji Bagdad, tako da je halifa zapravo u Kairu
bio zatoenik, iako su se prema njemu iskazivali izvanjski
znaci potovanja. Njegovi nasljednici su preko dva stoljea
nastavili igrati ovu nejasnu ulogu u Kairu; ovisili su o
veledunosti mamelukih sultana, kojima je halifa posluio
kako bi dao peat pravovaljanosti njihovoj vladavini. Svakog
novog sultana sveano je postavljao halifa kojem je ovaj
izjavljivao pokornost. Ali nijedan od njih (osim al-Mustaina,
kojeg su protivnike politike snage 1412. g. istaknule kao
svoga piona i proglasile sultanom za razdoblje od est mje-
seci) nije nikada imao nikakvu upravnu dunost niti ikakvu
politiku mo. Al-Makrizi je opisao kako halifa provodi
vrijeme sa odlinicima i visokim slubenicima, posjeujui ih
kako bi im zahvalio na pozivu na veeru kojoj je prethodne
noi prisustvovao.
Islamski svijet izvan Egipta nije ni znao za postojanje
abasidskog halife u Egiptu. Od 13. stoljea nadalje u
Magribu je postojao sunitski halifa, a s vremena na vrijeme
neki su vladari istonih krajeva islamskog carstva uzimali
ovaj naslov - Selduci, Timuridi, Turkmeni, Uzbeci i
Osmanlije.
Neki od neovisnih vladara, u elji da pravno potkrijepe
zahtjev za poslunou podanika, traili su od halifa da
slubeno priznaju njihov poloaj i potvrde im titule: tako
npr. prva tri vladara muzaferidske dinastije june Perzije
(1313-1384); Muhamed ibn Tuglak (1325-1351) i njegov
231
Halila
nasljednik na delhijskom prijestolju Firuz ah (1351-1388);
pria se ak da je Bajazit I 1394. god. zatraio od abasidskog
halife u Kairu da ga slubeno prizna sultanom, ali postoje i
sumnje u vjerodostojnost tog izvjetaja. Jer poevi od druge
polovice 14. stoljea, kada je nakon osvajanja Adrianopolisa
(Jedrene), Filipopolisa (Filibe) i dr., njegov otac MuratI bio
proglaen izabranim halifom Bojim, uvrijeilo se da
osmanski sultani, kao i ostali islamski vladari, potrauju za
sebe naslov halife koji su im priznavali i njihovi podanici i
vladari drugih zemalja. Zanemaren je zahtjev da se pripada
plemenu Kurej, a potvrdu pravovaljanosti nalazili su u
recima Kur'ana kao to su oni iz sure XXXVIII,26: Mi smo
te halifom na Zemlji uinili, te slinim recima (npr. VI,165;
XXV,35) koji se stalno navode u diplomatskom dopisivanju
tog vremena. Tako, kada je Selim u januaru 1517. g. pobje-
donosno uao u Kairo, te odveo posljednjeg halifu al-Muteve-
kila u Carigrad i time dokrajio kairski halifat Abasida, on je
ve bio navikao na titulu halife, budui da su ga njegovi
prethodnici nosili ve stoljee i pol. Legendu, po kojoj je al-
-Mutevekil formalno prenio tu ast na Selima, prvi je objavio
Constantine Mouradgea d'Ohsson godine 1788. Nijedan od
suvremenih autora, koji su pisali o osvajanju Egipta, ne
spominje taj prijenos asti, a nakon Selimove smrti al-Mute-
vekilu je doputeno vratiti se u Egipat, gdje je bio halifa do
svoje smrti 1543. godine.
Tokom slijedea dva stoljea postojala su samo dva islam-
ska vladara, ija je mo i veliina teritorija mogla uveliati
titulu halife (nasuprot nekritinoj upotrebi naziva od strane
sitnih vladara), a to su bili osmanski sultan i mogulski car
Indije. Padom mogulskog carstva u 18. stoljeu, osmanski je
sultan postao nesumnjivo najveom osobnou islamskog
svijeta; ali i njegovu je mo ugroavao agresivni susjed sa
Sjevera, pa je nakon rata s Rusijom (1768-1774) bio prisiljen
predati ovoj teritorije na sjevernoj obali Crnog mora, te
priznati neovisnost krimskih Tatara. Katarina II zahtijevala
je da postane zatitnicom krana pravoslavne vjere u
Osmanskom Carstvu, pa su osmanski veledostojnici, koji su
sklopili mirovni sporazum u Kuuk Kajnardiju 1774. g.,
iskoristili naslov halife, postavivi zahtjev da se ovaj prizna
vjerskim poglavarom Tatara koji su mu, kao svjetovnom
vladaru, bili otkazali poslunost. Otada se u zapadnoj Evropi
uvrijeilo pogreno shvaanje, po kojem je halifa duhovni
poglavar svih muslimana (kao to je papa duhovni poglavar
katolika), te su mu pripisivali duhovnu vlast nad pripadni-
cima iste vjere, iako mu nisu bili duni graansku poslunost
kakvu su ukazivali turskom sultanu. Imamo razloga vjerovati
da je ova zabluda, rasprostranjena po kranskoj Evropi, bila
reakcija na uvjerenje koje je vladalo u samoj Turskoj.
Posebno je za sultana Abdulhamidall (1876-1909) naglaa-
vana njegova uloga kao halife, a u Ustavu, koji je doneen
poetkom njegove vladavine, tvrdi se: Nj, V. Sultan je u
svojstvu halife zatitnik muslimanske vjere. ini se da je
ovaj poslao emisare u razne krajeve islamskog svijeta sa
zahtjevom da ga tuju kao halifu; taj je zahtjev naiao na
izvjestan odaziv, jer su zabrinuti muslimani (a naroito oni
koji su bili uznemireni zbog sve veeg utjecaja evropskih sila
na poslove islamskog svijeta) priznali da je Turska jedina
neovisna islamska zemlja koja je zadrala neko znaenje u
civiliziranom svijetu. Ali tiranski i reakcionarni karakter
----------
Halifa
Abdulhamidove vlade, njegovo okrutno obraunavanje sa
r svim liberalnim pokretima i svim pokuajima da se provede
ustavna reforma, otuio je od njega mnoge prosvijeene
slojeve stanovnitva; nakon njegovog svrgavanja 1909. g.,
turski poslovi stavljeni su pod kontrolu tijela koje je imalo
malo sklonosti za duh Islama, te koje nije vidjelo mogunosti
da se pomiri islamska vlada zasnovana na boanskoj objavi sa
modernim ustavnim metodama vladanja. U novembru
1922. g. Turska je postala republikom ukinuvi sultanat i
ostavivi halifu bez ikakve svjetovne vlasti; ali nije bilo jasno
kakve e biti dunosti halife sve dok u martu 1924. ta ast
nije potpuno ukinuta.
Ratna zbivanja 1914-1918. odrazila su se i na islamski
svijet. U Indiji je jo 1919. g. osnovana Sveindijska halifatska
konferencija, udruenje koje je stalno organiziralo sastanke i
polagalo nade u Mustafu Kemala u Turskoj. Nakon to su
martovski dogaaji 1924. g. unitili njihove nade, okrenuli su
se (ali bez uspjeha) Ibn Saudu kao moguem kandidatu za
halifu. U meuvremenu je hidaski kralj Husein, jo prije
ukidanja osmanskog halifata, bio (navodno protiv svoje volje)
naveden prihvatiti titulu Amir al-Mu'minin. Ovu je ambi-
ciju Ibn Saud odmah ponitio, a Huseinovom je abdikacijom
(oktobra 1924.) istodobno ukinut i halifat. U Egiptu se
umjereno modernistiki pisac Raid Rida, uenik Muhameda
Abduha, u raspravi al-Hilafa aw al-imiima al-tusma, koja
se pojavila 1922. g., zalagao za bolju politiku organizaciju
Islama; ali njegove poglede nisu dijelili konzervativni krugovi
sveuilita al-Azhar. Egipatska ulema, meutim, odmah je
nakon ukinua osmanskog halifata stupila u akciju poevi
pripremati Halifatski kongres. Ovaj se kongres sastao uhalife. AI-Maverdi je ovako odredio ulogu halife: obrana i
Kairu od 13. do 19. maja 1926. pod predsjedanjem rektora
al-Azhara. Okupio je muslimanske predstavnike iz mnogih
zemalja. Ali predstavnici Indije prisustvovali su u privatnom
svojstvu, a predstavnici Turske, Perzije, Afganistana, kao ni
oni Ibn Saudovi, nisu uope bili prisutni. Odluke prvog
Halifatskog kongresa bile su veinom negativne. Iako je
priznata mogunost ostvarenja islamskog halifata, ipak nije
gotovo nita odlueno, osim to su pozvani svi muslimani
svijeta da zajedniki uznastoje na osnutku halifata. Kako
takva suradnja nikad nije ostvarena, stvar je ostala nerijeena,
a za to glavnu krivnju snose nacionalistike tenje islamskih
zemalja. ak i tako moan vladar kakav je bio Ibn Saud nije
nikad pokazao da pretendira na tu najviu islamsku poast, a
nisu imali odaziva ni povremeni pokuaji da se egipatskog
kralja proglasi halifom.
U navedenom historijatu imao se na umu povijesno zna-
ajni sunitski halifat koji je u islamskoj povijesti odigrao
najvaniju ulogu. Ostala dva sunitska halifata, panjolski i
magribsko-egipatski, samo su lokalnog znaenja i zato nisu
nadahnuli na odanost ostale dijelove islamskog svijeta; na isti
nain, nije ni uzimanje naslova halife, za kojim su posegnuli
neki jemenski vladari, priznato, osim meu njihovim podani-
Cima.
Privremeni pokuaji iita da za alijevce osiguraju mo i
neovisnost nisu imali mnogo uspjeha. Utemeljenje safavidske
dinastije, do kojeg je dolo 1502. g. u Perziji, nije pomoglo
iizmu da postane dravna vjera; dogodilo se to mnogo
kasnije nego to je uenje o skrivenom imamu postalo osnov-
nom dogmom iitske vjere u toj zemlji.
__________L _ . . . . _
B. Politika teorija. - Teorija halifata (bilala) bila je, kao
to je gore reeno, rezultat politikih prilika koje su vladale
poetkom islamske povijesti, ali mnoga uenja, koja nisu
mogla nai korijena u stvarnim politikim injenicama, razra-
ena su spekulativno. A-ehrestani kae da nijedna taka
vjere nije izazvala takvo krvoprolie i takve svae u svakom
razdoblju islamske povijesti kao ova.
a) Pravovjerno sunitsko uenje najprije je nalo izraaja u
Hadisu, koji je prvenstveno istaknuo dvije temeljne karakte-
ristike halife: prvo, da mora potjecati iz plemena Kurej, a
drugo da se njemu duguje apsolutna podlonost, jer tkogod
se pobuni protiv halife pobunio se protiv Boga. Ovaj zahtjev
za poslunou apsolutnoj vlasti halife nametnut je vjerni-
cima kao vjerska obaveza, a oslanjao se na titule koje su mu
pridavane od najranijih vremena - Namjesnik Boji, Boja
sjena na zemlji. Ovo opeprihvaeno uenje prvi put je
sustavno izloeno u al-Maverdijevom djelu al-Ahkm as-
-suluiniyya. AI-Maverdi inzistira na slijedeim svojstvima
halife: na pripadnosti plemenu Kurej, mukom spolu, odra-
sloj dobi, dobrom karakteru, odsutnosti fizikih i duevnih
nedostataka, posjedovanju pravnog znanja, hrabrosti i ener-
ginosti u obrani muslimanskog teritorija. Unato tome to je
sluba postala nasljednom u dvije obitelji, umajadskoj i
abasidskoj, al-Maverdi, ipak, tvrdi da je ona izborna; s
mukom miri izbornost s povijesnom injenicom da je od
Muavije nadalje gotovo svaki halifa imenovao svog nasIjed-
nika. Privid izbornosti sauvan je u politikom ritualu bay'a,
zakletvi na pokornost, koju su polagali najprije odlinici s
dvora, a zatim opi skup pred kojim se odvijalo proglaenje
odranje vjere, donoenje odluka u pravnim sporovima,
zatita islamskih zemalja, kanjavanje prijestupnika, opskrba
vojske koja uva granice, voenje dihada protiv onih koji
odbijaju prihvatiti Islam ili se pokoriti islamskoj vladavini,
ubiranje poreza, isplata plaa i upravljanje javnim zakladama
(vakufima), imenovanje znaajnih slubenika i, konano,
osobna briga za pojedinosti upravljanja. Oko tri stoljea
kasnije, Ibn Haldun je kritikije pristupio tom pitanju kad je
raspravljao o instituciji hilafe u djelu Muqaddima koje je
napisao izmeu 1375. i 1379. g.; suoivi se s povijesnim
injenicama, morao je priznati da je, nestankom arapske
premoi, od halifata prestalo postojati sve sem imena. U
razmatranju o porijeklu i svrsi te ustanove, slae se sa al-
-Maverdijevim miljenjima; halifa je predstavnik (nii'ib)
Poslanikov, tuma boanskoga Zakona (ari'a), a uloga mu
je zatita vjere i svjetovna vlast; mora pripadati plemenu
Kurej i posjedovati ostale osobne kvalitete koje je zacrtao al-
-Maverdi. No bilo je pravnika koji su otvoreno pogledali
istini u oi: sila je zauzela mjesto teorije u islamskom svijetu,
te su, u skladu s tim, razradili svoje ustavne teorije; tipian
predstavnik takvih pisaca je Bedr ad-din ibn Demaa (umro
1333); on izlae postavku da imam dobiva tu poast ili
izborom ili silom; u posljednjem sluaju, podrku treba dati
imamu koji snagom oruja zauzima tu ast, a to prisvajanje
vlasti opravdava ideja opeg dobra i jedinstva koje itava
islamska zajednica time postie. Jedna druga pravna kola
napustila je sve takve pokuaje opravdanja krivudavog toka
islamske povijesti i zasnovala svoje uenje na hadisu da je
i halifat trajao samo trideset godina, to jest do Alijeve smrti; to
232

je bilo stajalite an-Nesefija (umro 1142), a usvojio ga je i
glasoviti turski pravnik Ibrahim Halebi (umro 1549), ije je
djelo Multaqii al-abhur postalo ugledni zakonik osmanskog
prava.
b)iitski su teolozi uenje o imamatu podigli na razinu
vrhovnog principa vjere; oni su se zalagali za legitimnost, a
ast halife rezervirali su ne samo za pleme Kurej, ve su tu
ukljuili i Alijevu obitelj; oni su svi, osim zejdita, odbacili
izborni princip, te tvrdili da je Muhammed izravno imenovao
Alija svojim nasljednikom, te da su Alijevi nasljednici imali
sve uvjete da naslijede tu visoku ast, za koju su bili od Boga
predodreeni. Smatraju da je Muhammed na Alija prenio
neka tajna znanja, koja je ovaj, opet, prenio na svoga sina, a
ovaj na slijedeu generaciju - i tako dalje; svaki imam
posjeduje nadnaravna svojstva, koja ga uzdiu iznad razine
ostalog ovjeanstva; on vodi vjernike nepogreivom
mudrou, a njegove su odredbe apsolutne i konane. Po
miljenju nekih, Ali svoju nadmo duguje injenici to je
graen od razliite tvari, jer je, jo od Ademovog stvaranja,
boanska svjetlost osvjetljavala po jednog odabranog njego-
vog potomka u svakoj generaciji, a takav je bio Ali i svi imami
koji su ga naslijedili. iitsko uenje razgranalo se kroz brojne
sekte.
c) Suprotnost iitskom uenju predstavljaju hariditi
(vid. HARIDITI) , koji, za razliku od onih to su ast
halife i imama ograniavali na jednu obitelj ili pleme, sma-
traju da nju moe obavljati svaki vjernik, ak ako i nije
Arap, pa i ako se radi o robu; oni su se razlikovali od ostalih
muslimana i vjerovanjem da postojanje imama nije predmet
vjerske obaveze, ve da zajednica u svako doba moe ispu-
njavati svoje vjerske obaveze i posjedovati sasvim legalan
oblik graanske uprave bez postojanja imama; ako se, u
posebnim okolnostima, pokae prikladnim ili potrebnim da
postoji imam, tada ga se moe izabrati, ali ako on u bilo
kojem pogledu ne zadovoljava, moe ga se svrgnuti, pa ak i
pogubiti.
Sve navedene politike teorije nale su izraza u ovom ili
onom obliku postojee politike organizacije, ali bilo je i
takvih tvrdnji uenja o halifatu koje nisu nikad izale iz
svijeta misli; posebno se to odnosi na one koje su razradili
mislioci mutazilitske kole, npr. da imam ne smije postojati
u doba graanskog rata, ve samo u doba mira; da se
imarnom moe postati samo jednoglasnim dogovorom itave
islamske zajednice.
A L l( (a. lJalq) je rije kojom se u Kur'anu (sura II,164;
H XL,57; LXVII,3) oznaava Boja stvaralaka djelatnost,
koja ukljuuje ne samo izvorno stvaranje ex nihilo, ve i
stvaranje svijeta i ovjeka kao i svega to postoji i to se
dogaa. Vrlo esto se javljaju glagolski oblici halaqa i
halaqnd.
Meu najljepim Allahovim imenima u Kur'anu (usp. suru
LIX, 24) su al-haliq (sura VI, 102), al-hallaq (sura XV,
86; XXXVI, 81), al-biiri' (osim LIX, 24, jo jedino II, 54) i
al-musauiunr, Stvoritelju se jo pridaju epiteti kao Svemo-
gui i Sveznajui, itd. Njihovo je znaenje obino jasno.
Jedini nejasni izrazi su Allah je stvorio bi-T-haqq (sura
XVI, 3; XXXIX, 2, 5,; XLIV, 39; XLVI, 3) ili al-Haqq
(sura XXII, 5 i dalje). Ukoliko je opravdano u Kur'anu
233
Halk
pretpostaviti gnostike spekulacije, onda se moe podsjetiti
da se u gnozi objektivizirana i personificirana istina slivaju sa
viom stvarnou.
Allah je stvoritelj sviju stvari (sura VI, 101 i dalje), stvara
to hoe (sura XXXVI, 82), ali Kur'an naipodrobniie opi-
suje stvaranje ovjeka iz praine, zemlje ili ilovae, kapi
sjemena i zgruane krvi (sura XXII, 5; XXIII, 14 i dalje), te
oivljenje mrtvih na Sudnji dan, novo stvaranje koje je
udesnije od prvog stvaranja (sura II, 28 i dalje). Koliko je
vano stvaranje ovjeka vidi se iz Muhammedovog istupanja
(sura XCVI, l, koja se openito smatra prvom objavom) u
ime Gospodara koji stvara, stvara ovjeka od ugruka. Sve
je na svijetu stvoreno za ovjeka (sura II, 29), a posebice
ivotinje (XVI, 5). Isto se oituje u etapama stvaranja; sma-
tra se da se ono dogaalo od najnieg prema viem. Svijet je
zavren u est dana, Zemlja u prva dva dana, sve to je na
njoj u dva naredna, a u posljednja dva dana sedam nebesa.
Allah se izriito zove Stvoriteljem nebesa i Zemlje (sura VI,
101), a kao tajna se objavljuje da je stvaranje nebesa i
Zemlje znaajnije od stvaranja ovjeka, tj. prema uobiaje
nom tumaenju, nebesa i Zemlja su stvoreni apsolutno, iz
niega, dok je ovjek stvoren iz praine.
Nema stvoritelja do Boga. On je Jedini (sura XIII, 16;
XXIII, 14 nije iznimka). On nema djece, a stvara samo
predmete i bia od kojih nijedno nije poput njega (s. CXII).
Ali odlomci, kao onaj u suri XV, 29 i XXXVIII, 72, gdje se
kae da je Allah, stvorivi ovjeka, udahnuo u njega Svoj duh
(riih}, ine razliku izmeu Stvoritelja i stvorenoga manje
kruto naznaenom.
Stvaranje ovjeka je iznad svega znak boanske moi ili -
ako je ono to je stvoreno korisno ovjeku - znak boanske
dobrote. Rijetko se poziva na harmoniju nebesa (LXVII, 3) i
ljepotu ljudskog oblija (LXIV, 3). Spomenimo, napokon,
da je Bog stvorio sve stvari prema jednom qadaru (sura LIV,
49 i dalje; qadar je ovdje moda sinonim za amr?), a nebesa i
Zemlju na odreeno vrijerne (XLVI, 3), tj. vjerojatno do
Sudnjeg dana.
Rane predaje vrlo malo ovome dodaju. Prije stvaranja
Allah bijae u oblacima i stvarae u tmini. Prije stvaranja
napisao je kitiib (al-Buhari). Prvi stvoreni predmet bijae
qalam (at-Tirmizi); Allah stvori ovjeka prema svom vlasti-
tom liku (Muslim).
U kasnijim predajama je postupak stvaranja razraen, a
dodana su razmatranja o Bojem prijestolju, prvotnoj vodi
itd.; na njih su utjecale grke i heleni stike ideje koje se tiu
oitovanja Bojeg na ovom svijetu. esto se spominje novo-
platonistiki izraz koji se pripisuje Allahu: Bijah skriveno
blago, ali poeljeh da me se upozna i stoga stvorih svijet".
Stoga se smatra da je najprije stvoreno znanje ('ilm) i razum
('aql).
Kao to je u Kur'anu naglaena Boja nadmo nad ovje
kom, tako se i kroz itavu teologiju sunitskog Islama nagla-
ava razlika izmeu Stvoritelja i stvorenoga. Iz prolaznog
karaktera ovoga svijeta proistjee da je Bog vjeit. Kako bi se
naglasila Boja svemo, uzrono st u prirodi i ovjekova
sloboda djelovanja potisnuti su to je vie mogue, ako ne i
sasvim zanijekani. Jedan od prvih debrita, Dehm, elio je
da se Boga definira naprosto kao svemogueg Stvoritelja. Ibn
Hazm tvrdi da se Boga moe prikazati jedino kao Vjeitog,
Halvet
Jedinstvenog, Istinitog, Stvoritelja (al-awwal, al-uxihid, al-
-haqq, al-hliq), jer se jedino tim kvalitetama potpuno
odvaja od ostalog svijeta.
Protiv te otre podjele pobunile su se tri struje: mutaziliti,
mistici i filozofi. Mutaziliti su naglaavali mudrost Boga kao
Stvoritelja mnogo vie nego Njegovu svemo ili Njegovu
volju. Prema njihovom shvaanju, Bog stvara samo dobro, a
ovjek ini svoja vlastita djela. An-Nezam smatra da Bog
stvara samo ono to je dobro i da je njegovo stvaranje
promiljeno, a ne in volje u pravom smislu. Prema shvaa
nju drugih, na primjer Abu-'l-Hudajla i Muamera, Boja
volja je neka vrst posrednika izmeu Stvoritelja i stvorenog
svijeta. AI-Dahiz pouava da Bog ne moe sruiti svijet koji
je stvorio (zasniva se na Platonovom stajalitu, kao i Filon,
itd.).
Suprotno od ove ocjene svijeta i ljudske djelatnosti, misti-
cizam potcjenjuje sve to je svjetovno - ali samo ono to
pripada materijalnom svijetu. Kako su mistici drali da je
ovaj svijet samo stepenite prema Bogu, oni su bili u stanju
do te mjere pojaati snagu duhovnog ivota svoje due da su
osjeali boansku stvaralaku aktivnost.
Razlikujemo dvije filozofske kole: stariju, vie novopla-
tonski usmjerenu (npr. Ihuxin as-safo"), prema kojoj iz-
viranje nizova duhova prethodi stvaranju svjetovnog materi-
jalnog svijeta, i drugu, bliu Aristotelu (Ibn Sina i Ibn Rud),
prema kojoj se razvoj umnog i materijalnog svijeta odvija u
etapama, usporedno i bez poetka, nakon to je prvi 'aql
proizaao iz boanskog Bitka. Obje kole smatraju Boga
prvim uzrokom, a izmeu Njegove djelatnosti i ovoga svijeta
postoje mnogi posrednici.
Stav pravovjernog Islama prema ovim miljenjima bio je
tokom vremena vrlo raznolik. Mutazilitsko uenje o halq
al-afalu moglo je biti prihvaeno samo u izmijenjenom
obliku; umjesto halqa, ovjeku je pripisan kasb (aariti) ili
ihtiyar (prema al-Maturidiju). Filozofska pretpostavka o
svijetu bez poetka odluno je odbaena, ali je prihvaena
teorija o sferama koja je prati, poto su duhovi zvijezda
protumaeni kao aneli nebesa. Lako je bilo nai zajedniko
polazite sa misticima, koji su, naravno, uvijek tvrdili da
nema Stvoritelja do Allaha. Misticima je bilo daleko znaaj
nije stvaranje ovjeka prema Bojoj slici i udahnjivanje duha
boanskog, nego stvaranje fizikog svijeta i ljudske djelat-
nosti.
Sunitsko uenje razvija se - djelomino zajedno s misticiz-
mom - u toj borbi protiv mutazilita i filozofije, a najvei je
uspjeh imala aaritska kola. Prema zamisli ove posljednje,
Allah je Svemoan oduvijek, Onaj koji stvara ako, kad i to
hoe, ali ne mora nuno stvarati, Onaj koji, stvarajui materi-
jalni svijet, postavlja istodobno ovome granice vremena i
prostora i svakog trenutka stvara svijet iznova. Allah je onaj
koji oduvijek govori Rijei stvaranja, posebice one kur'anske.
Ako je vjenost rijei suprotna mutazilitskim pogledima, to
se tie djelatnosti stvaranja postoji kolebanje, da li da se Boga
nazove Onim koji vjeito stvara: zato se sif;at al-fi'l (halq,
razq, itd.), koji se smatraju privremenim odnosima, lue od
vjeitih kvaliteta Njegove naravi. U tom se pogledu al-
-Maturidijev sustav razlikuje od uenja aaritske kole: on
prihvaa takwln (stvaralaku proizvodnju) kao vjeitu kvali-
tetu boanskoga Bitka. To znai pribliavanje uenju filo-
234
zofa, prema kojem je Bog - budui da nema uzroka bez
posljedice - kao prvi uzrok stvorio svijet iz vjenosti i tako se
zaista pokazao vjeiti stvoritelj, iji je Bitak (kao i njegova
djela) nepromjenjiv. Neki filozofi, kao i mnogi mistici, pre-
vladali su probleme toga uenja tvrdnjom da se, prije oitova
nja Njegove stvaralake moi, vjeiti Stvoritelj skrivao u
Bogu.
Al-Gazali znai vezu izmeu pravovjernih aaritskih shva-
anja i gnostiko-mistikog naina razmiljanja. On, s jedne
strane, odluno zastupa miljenje da je privremeno stvaranje
Zemlje in boanske slobode. Nakon vjeitog, ali slobodnog
razmiljanja, On stvori, iz iste dobrote, ovaj svijet, te ga i
nastavlja stvarati sve do Sudnjeg dana. Od njega su potekle
sve ljudske djelatnosti; ovjek ima jedino kasb. S druge
strane, al-Gazali rado usvaja mistike teorije posredovanja.
Bog i ovjek ne odnose se jedan prema drugome naprosto kao
Stvoritelj i stvorenje. Svijet se dijeli na 'lam al-halq, tj. na
materijalni prostorni svijet, i 'alam al-amr, neprostorni svijet
anela i ljudskih duhova (prvi se jo zove 'iilam al-mulk wa
a-ahiida, a drugi 'lam al-gayr wa al-malahuu. Kao lan
svijeta duhova (po predaji da je Allah ili ar-Rahman stvorio
Adema po svojoj slici i prilici), ovjek u svom biu, osobi-
nama i djelovanju pokazuje slinost s Bogom. Ljudska volja
djeluje u njegovom tijelu (mikrokozmos) kao Stvoritelj u
makrokozmosu. Pored gornje razdiobe na osjetilni i nadosje-
tilni svijet, al-Gazali takoer daje trostruku podjelu u kojoj se
spominje kraljevstvo nebesa, Zemlje i onoga to je izmeu
njih: 'lam dunyawl (al-rnulk), 'iilam malakiui i 'iilam
gabariiti. Tako ovjek postaje iteljem triju svjetova, to
odgovara starom trojstvu: tijelo, dua i duh, koje su gnostici
razvili u sustav nebeske hijerarhije. Prema al-Gazaliju, ljud-
ski duh, koji je povezan s Bojim, preivjet e ne samo ovaj
zemaljski svijet i duhovni svijet anela i ginna, ve i duhovni
svijet najviih anela.
Unato ugledu ovog oca islamske zaiednice, razvoj te
ideje nije time bio zavren. Ibn Rud mu je suprotstavio
uenje, prema kojem svijet nema poetka; mnogi teolozi, od
ar-Razija (umro 1209) nadalje, slijedili su blie zamisli tako-
zvanih aristotelovaca, te krajnjih mistika, kao Ibn al-Arabija,
te su uinili da razlikovanje izmeu al-haqq (Stvoritelj) i al-
-halq (stvorenje) nestane u apsolutno iskonskom bitku
(usp. AL-INSAN AL-KAMIL). Zakljuujui, istaknimo
razlike, pa recimo slijedee: postoje etiri odgovora na pitanje
o stvaranju: tradicionalisti smatraju da je Bog stvorio svijet
Svojom monom voljom; mutaziliti da ga je stvorio Svojom
velikom mudrou; filozofi - intelektualnim inom; mistici -
Svojom neizmjernom ljubavlju.
tehniki izraz mistike, a
H A L VE T (a. haluia, t. halvet) ,
znai povlaenje, osamljenost (od glagola hala, biti
sam) i, poblie, izdvajanie na jedno osamljeno mjesto ili
eliju: [zaunya, (bay t al-) haluia] koje podrazumijeva
duhovne vjebe. Osamlienost: ili samoa: openito jedan
je od temeljnih principa asketizma (zuhd) i osobita ljubav
prvih islamskih asketa za osamljenikim ivotom je glavna
crta sufijske literature o svetim ljudima. Tako je Abu Bekr
a-ibli (u. 945) pisao: >Nei se uz osamu, izbrii svoje ime (iz
sjeanja) ljudi i stavi se naspram zida (molitve) sve do smrti.
Ipak, izreke starih klasinih sufija, koje navode al-Kuejri i

al-Gazali, odjek su iroke skale miljenja o vrlinama koje su u
vezi sa samoom i druenjem sa svijetom (suhba, muha-
lafa). ivjeti duhovno daleko od svijeta smatralo se viim od
materijalnog osamljenja, te je jasno da su se, u stvari, provo-
dila povremena povlaenja radije nego stalna izdvojenost.
Sigurno je da Suna nije bila naklona osamljenikom ivotu, te
je organizirano zajedniko ivljenje sve vie postajalo glavna
znaajka samog sufizrna. Tako je Abu-'l-Husein an-Nuri (u.
907-908) snano preporuivao zajednicu kao nain provo-
enja Ijubavi prema bliniem a Abu jakub as-Susi iz Basre
(u. 900) je pisao: [edino najjai mogu podnijeti samou, dok
je ivot u zajednici korisniji za ljude kao to smo mi, jer je
ponaanje svakoga kontrolirano od drugih".
U sufizrnu nakon klasinog razdoblja, stanje je, bitno,
isto. Prema Abu Hafsu as-Suhravardiju (u. 1234), ivot
zajedno odvaja sufije od asketa, ali on objanjava tu razliku
tvrdei da sufije radije vole zajednicu zato to su, zahvaljujui
svojemu duhovnom zdravliu, slobodni od iskuenja, koja
askete nastoje izbjei birajui nain osamljenikog ivota.
Duhovna podrka sufija je samoa, pa ak u zajednikoj
dvorani ribata, oni su bili njihovo osobno utoite. Osim
toga, sufijska kua esto sadri osobne sobice, a praksa
povremenih povlaenja, koja igra vanu ulogu u njihovom
odgoju (tarbiya), postaje istinska ustanova, kojoj as-Suhra-
vardi posveuje tri poglavlja djela 'Awarif al-ma'rif, a na
koju poseban naglasak stavljaju kubravije, azilije, kadirije i,
naravno, halvetije. Taj halvet podrazumijeva vaan dihad, tj.
asketsku disciplinu, koncentraciju duha, poglavito pomou
zikra. Ulazei u halvet, treba se osloboditi svjetskih uitaka i
biti u stanju obredne istoe. Boravak u sobici treba podsje-
titi na onaj u grobu; sama sobica treba biti sumorna prosto-
rija, u koju ne ulazi dnevna svjetlost. Njezin cilj je da zatvori
izvanjska osjetila i da otvori unutranja, tj. da se bude
spremno za mistika iskustva. Upozorenja na injenicu da se
ne prida suvie vanosti tim iskustvima su, ipak, dosta esta,
te se savjeti duhovnog voditelja smatraju ivotnim.
Institucionalizirana samotnost normalno je ograniena na
razdoblja od 40 dana, to mu, jednako, daje ime al-arba'ini-
yya ili ille (od perzijskog ihil); ona ne treba biti prekinuta
osim za obredne zajednike molitve i treba se obaviti jedno
godinje. Ona je zamiljena kao neko oponaanje Poslanika,
koji se obiavao povui na razmiljanje u peinu brda Hire
prije nego to je dobio objavu Kur'ana. Meutim, broj 40 je
vezan za primjer i drugih poslanika, a osobito Muse (Moj-
sija); on simbolizira jednako ctrdesct postaja svijeta,
pozornice rnistikog putovanja.
U isto doba, halvet se idealno protee na cijeli sufijski
ivot. Praksa povlaenja samo je sredstvo, a cilj sufijskog
odgoja je halvet u duhu (haluxu al-ma'nii), tj. injenica da
je u duhu s Bogom unato svome materijalnom prisuu u
ovom svijetu. Ista ideja se izraava nakibendijskom formu-
lom halsiat dar anguman (samoa u drutvu).
A L V E TIJ E (a. ffalwatiyya, t. Halvetiye). Derviki red
H preteno turskog obiljeja, nazvan po sufiju Omaru Hal-
vetiju, CUmar al-Haluxui ), koji je umro 1397-1398. u
Tabrizu, a kao zonobijski red utemeljen je od Kavkasca
Sejida Jahja irvanija, koji je umro 1464-1465. u Bakuu. On
je u sredite ivota reda postavio etrdesetodnevnicu
235
Hamajlija
(arba'in) i njegova knjiga za molitvu Wird as-Sattar i danas
jo tvori osnovicu za zikr halvetija. Njihov uspon do velikog
reda i izvanrednog utjecaja, koji su postigli u Osmanskom
Carstvu, zahvaljuju sklonosti sultana Bajazita II (1481-1512),
koji se kao princ-namjesnik u Amasiji druio sa halvetijskim
derviima i ejhom elebi-efendiiom, moda u znak zahval-
nosti za ne sasvim objanjene politike usluge, te koji im je po
usponu na prijestol pribavio u Carigradu prebivalite u
etvrti Koda Mustafa-paa. Po nasljedniku elebi-efendije,
Sunbulu (Sunbul) Sinanu, nazvani stambolski ogranak halve-
tija sunbulije, igrao je najzamaniju ulogu. Zahvaljujui dje-
lovanju raznih nasljednika elebi-efendije mogle su se halve-
tije u relativno kratkom vremenu proiriti po cijelom Osman-
skom Carstvu, prije svega po albanskom cjelokupnom pro-
storu - u dananjoj Albaniji bili su oni do prije neto godina
(1967) jo priznati kao komunitet (posebna vjerska zajednica)
- kao i u Makedoniji i Bugarskoj, ali i Anadoliji. Uslijed
nedostajanja snanog sredita, halvetije su se iroko pocije-
pale na razne ogranke i podogranke, ali koji su dodatkom i-
-Halvetiye izraavali svoju pripadnost cjelini halvetija. Gule-
nije su se rano razvile u samostalni veliki red. Izvjesna
bliskost sa safavijskim redom jedva se moe poricati kod
halvetija, jer halvetije treba ubrojiti u umjerene pravce dervi-
tva. Snano politiko zalaganje uvijek se oitovalo u povije-
sti halvetija, posebice u 17. st., gdje su se oni nalazili u prvoj
borbenoj liniji u nekim religiozno-politikim razraunava
njima izmeu pravovjernih i sufija. Snane utjecaje halvetija,
odnosno pojedinih ogranaka, moe se utvrditi u literaturi o
ivotu i djelu glasovite uleme idervikih ejhova, kojoj je
uvod napisao biograf Takopruzade.
AMAJ L IJ A (a. ~ama'il), zapis, talisman. Upotre-
H ba zapisa u islamskim zemaljama vrlo je rairena. U
sjevernoj Africi se zove hure, kod Arapa na Istoku hamya
ili ~afi?, 'uda ili ma'ada, a kod Turaka yafta, nusha ili
hamail. esto se nose u kesici ili medaljonu oko vrata ili pod
pazuhom ili na turbanu. Kod bogatih su od zlata ili srebra.
Djeca dobijaju takve hamajlije, im su stara 40 dana; mogu
biti najsiroviji predmeti, jednostavna koljka, komad kosti,
uiven u kou i stavljen pod lijevo pazuho. Beduinske dje-
vojke imaju (kod njih zvanu ~urz) hamajliju, koja se vrlo
cijeni: to je 7 cm duga i 4-5 cm iroka knjiga s molitvama,
zatvorena u zlatnu ili srebrnu kutijicu, a nosi se kao bro.
Molitve, znaci ili figure, koji se nalaze na talismanu, vrlo
su razliitog porijekla. Nalaze se boanska imena, imena
anela i drugih mitskih bia, kur'anski ajeti (stavci), astrolo-
ki znaci, kabalistika slova, magiki etverokut, znaci iz
geometrije, likovi ivotinja i ljudi.
Po islamskoj predaji, Bog ima 99 imena, kao Veliki,
Mudri, Sveznajui, Milostivi itd.; ta imena se rado koristi ili
ih se sastavlja po brojanoj vrijednosti slova iz kojih se
sastoje. Brojna su imena anela, a najpoznatija su imena
etiri velika anela: Mihail, Debrail, Azrail i Israfil, koje sa
nalaze na hamajliiama. Osim tih su jo i mnoga druga, koja se
navode u uenju o anelima. Na arapskom postoje i takve
rasprave, koje su bile pripisivane pretpostavljenim autorima,
kao to su Andrun ili Andahriju. Metatron je u aranju
vrlo ugledni aneo, koji se as stavlja ispred Jupitra, a as
ispred Merkura, a kojeg Arapi, ini se, ponekad brkaju sa
Hamdala
r
I
I
ihailom; on je jedan- od velikihli~:va
vie, svakako, sedam spavaa (A~~iib al-kah!).
ukabalistinoj
literaturi. Osim anela stavljaju se i neka mitska bia, ponaj-
Od kur'anskih ajeta, kao najudotvornije vae kratke sure
CXIII i CXIV, zvane al-mu'aunoidauin (xzatitnice). U
prvoj se spominju zle ene, koje na uzlove puu; vjeruje se
da ona titi posebno od tjelesne nevolje; drugoj se pripisuje
vie snage protiv duevnih patnji. Osim ove dvije, poboni
muslimani vrlo cijene i suru vs-st Jednako vrijedi za
Fatihu, Ayat al-hursi (II,256) i stavak o prijestolju, Ayat
al-'ar (IX,130). Osim toga, za posebne sluajeve ima jo
raznih drugih ajeta.
Astroloki znaci, znaci planeta i krug sa ivotinjama su
takoer poznati. esto se nailazi na sasvim osobite znake,
koji potjeu od raznih kabalistikih alfabeta. Ovi se nalaze
kod Ibn al- Vahije, u knjizi Kub awq al-mustahiim.
I geomantiki znaci, raznovrsno grupirane take, ponekad
se koriste. Geomantija, arapski 'ilm ar-ramal, zove se gatanje
iz taaka naznaenih u pijesku. Naprave se etiri crte u
pijesku, oznae take u pravilnom razmaku i izbrie, onda,
upravo neka od njih. Preostale tvore neku figuru, kojoj se
daje ime i pridaju razliita znaenja. Ta figura se stavlja na
hamajliju.
esto se naie na magiki etverokut (wafq, wifq), koji se
sastoji od 9 ili 16 pregrada. Ponajvie se brojevima iz kojih se
one sastoje, a kojih je 9 ili 16, dodaje jo isto toliko brojeva.
To stvari daje ueni izgled. Poinje se sa 9 mjesto sa l i broji
od 9 do 24, umjesto od l do 16. Nekad se umjesto brojeva
upiu i slova, npr. etiri slova Allahova imena, A!lh, etiri
puta u razliitom rasporedu. Arapi su podrobno obradili
problem magi kog kvadrata.
Likovi ljudi i ivotinja nalaze se rijetko u sjevernoj Africi
na zapisima; ali se susreu na Istoku na hamailiiama i arolij
skim predmetima, koji su nastali pod utjecajem perzijske
umjetnosti.
Ljudska ruka je vrlo omiljeni simbol, a treba uiniti
nekodljivim zao pogled. Obino se taj znak naziva Fati-
mina ruka. iiti polau na pet prstiju znaenja pet svetih
osoba: Muhammed, Ali, Fatima, Hasan i Husein.
Saeto reeno, svi korieni motivi, osim kur'anskih ajeta,
seu nazad, najveim dijelom, na neislamske izvore. Po
arapskoj predaji, sam Adem (Adam) je izmislio hamajliju.
Sulejman (Solomon) bio je, po vjerovanju muslimana, veliki
arobnjak, a njegov prsten i u talmudskim legendama, a i u
arapskim bajkama, igra veliku ulogu.
U arapskoj literaturi postoje razliite rasprave o znanosti o
hamajlijama. Najglasovitiji pisci na tom podruju su
Meslema al-Medriti (u. 1007), koji je i spise iste brae
donio u panjolsku, zatim Ibn al-Vahija i al-Buni.
Islamska teologija, koja bajanje zabranjuje, podnosi upo-
trebu hamajlija. One su, obino, djelo dervia, koji su pripa-
dali raznim redovima, a imale su vrijednost samo ako su iz
njihovih ruku dobijene.
AMDA LA , saeta oznaka za formulu: al-hamdu li-
H -'!liih, Neka je hvaljen Allah; jer od Njega proizlazi sve
to je pohvale dostojno i Njemu se vraa. Hamd je opreka
dammu pokudi, kao pohvala za neto to ovisi o volji
hvaljenog, te je u tom smislu razliito od madh, koje ima
236
iru primjenu. Hamd je time razliit i od ukr, zahvalnost,
premda moe biti izraz za to.
Budui da se formula nalazi dvadesetetiri puta u Kur'anu,
prirodno je da je postala uobiajena. Sve dolazi od Allaha i za
sve Ga se, prijatno ili neugodno, mora slaviti. Neovisno o
proirenoj upotrebi, koja je preputena pobonosti pojedi-
naca, formula ini vrsto utvreni dio salata i tome pripada-
jueg tasbiha; u ovome se ona opetuje trideset tri puta.
Nadalje se ona, kao jedan od sedam matanija, tj. stavaka
Fatihe, podjednako kao i ova sama, uveliko mistiki i
magiki koristi. Tako, npr., ona predstavlja marnu prve od
sedam postaja rifaijskog dervikog reda. ak po pravovjernoj
predaji, Fatiha ima magiko znaenje. Ali sama za sebe, kao
to je sluaj kao besmele, ini se da se hamdala nije upotreblja-
vala u magiji. Naprotiv, nastojanje, da se ona koristi kao
uvodna rije, nalazi se rano u predaji. Sve to ne zapoinje
slavljenjem Allaha je nepotpuno. Tako je hamdala postala
jedan od tri neophodna dijela uvoda svakog pisanja.
H AN , KAN. Titula vladara, koja je prvotno uzeta iz
jezika rauanruan, a koja se ve moe dokazati na staro-
turskim natpisima i, jo prije, u kineskim vrelima, pri emu
Turci i Mongoli prave razliku izmeu hakan kao vladara
nad cijelim carstvom ili velikim plemenskim savezom i hana
kao gospodara dijela carstva ili nekog malog plemenskog
saveza; ipak, han i openito, bez poblie g oznaavanja,
moe biti naziv asti (poloaja) vladara, kao, recimo, kasnije
za osmanskog sultana. Od 10. st. prodrla na islamsko
podruje kao titula (prvotna suprotnost: han = neislamski
vladar, a sultan = islamski vladar, pri tome se izgubila)
doivilo je dostojanstvo hana djelomino gubitak znaenja.
Ve kod ahova Horezma (Jfwiirazm) jo samo najvia
vazalska titula (12. st.), znaio je han u 16. st. vazalskog
vladara openito, a kad Safavida samo trei stupanj plem-
stva, dok je kod Osmanlija i, recimo, Uzbeka ostao titula
vladara. U modernom smislu, rije je samo jo jednostavni
poasni naziv.
AN , izvorno perzijski izraz, a oznaava konaite na
H jednoj etapi velikih puteva s jedne strane i, s druge,
skladite, a zatim svratite u aglomeracijama od neke va-
nosti.
1) Cestovni han. - Ta ustanova ispunjava ekonomske
funkcije koje se nisu mnogo promijenile do danas; ona je u
vezi s vrlo starom organizacijom cestovne trgovine na Istoku,
no zadobila je posebni polet u islamskom svijetu. Han je
nastao iz potrebe da se osigura odmor i zatita od grabea na
podrujima gdje su nomadi i brani stvarali nesigurnost. ini
se da je, prvotno, to bio ograeni prostor koji je titio poloaj
vode, a koji se, s vremenom, razvio u arhitektonsko djelo.
Karaoanseraj je prikladni izraz da se oznai zgrada, koja je,
du smjera puta, namijenjena da ugosti karavane. Izraz han, s
kojim se esto mijea, radije je pridran za zgradu, gdje se
ugouju, na dui ili krai rok, putnici od trgovine i gdje
dolazi i do prodaje robe. Zastanite karavane esto se zvalo
manzil u starim arapskim tekstovima.
Drutvene zgrade od javne koristi, hanovi obiljeavaju I
trgovake putove povezane, u odreeno doba, karavanam~. I
Udaljeni, obino, dan hoda ili tridesetak kilometara, hano~

ravnici i planini, iji broj ovisi o stupnju napretka podruja,
r
!
slue za konaite jedne etape. Vrlo esto, han je vie od
sklonita za putnike, hodoasnike i trgovce, on je i sredite
razmjene miljenja izmeu ljudi koji su doli s raznih strana
svijeta.
Ova ustanova doivjela je veliki napredak poev od 71
13. st. * u Iranu, Siriji i Anadoliji. Ponekad se oko hana, s
vremenom, razvila aglomeracija, kao to je Han ejhun u
Siriji. Izraz se javlja po prvi puta u arapskoj epigrafiji u Siriji
u povodu utemeljenja Han al-Akabe 1213. god.
Program izgradnje cestovnog hana, koji je najee osam-
ljen, treba pomiriti sigurnost ljudi i ivotinja i prikladnost
skladita roba na etapi, jer se tu due ili krae zastajalo.
Materijal za gradnju je ovisio o kraju: peena ili prijesna
cigla, kre, bazalt. Imao je prostorije za noivanje putnika,
sobu za molitvu i, ponekad, kupatilo; postojale su prostorije
za odmor ivotinja na samar i jahaih, zaklonjene tale za
konje i magarce, tale za mazge i deve.
Izvana, han se pokazuje kao etvorouglasta zgrada, esto
na dva kata, s masivnim kulama na svakom kutu i vanjskim
zidinama uvrenim potpornjima. Imao je izgled male tvr-
ave, od koje se razlikovao ulazom zatienim izboinama
koje uokviruju velianstveni portal, manje-vie ukraen
prema dobu. Tim portalom se pristupa u duboko predvorje
na koje se otvaraju na obje strane prostorije uvara i, pone-
kad, duana, gdje se nalaze predmeti prve potrebe. Zatim se
ulazi u veliko sredinje dvorite, openito etverouglasto, sa
dokom, na kojem su poredani u prizemlju skladita, sobe i
tale, a ponekad i kovanica. U mnogo hanova, putnici
spavaju u zajednikoj sobi na povienom podiju. Kada je han
od neke vanosti, un ima i kat. Tu se sobe za boravak i uredi
otvaraju pod jednom galerijom koja okruuje dvorite i
dobija svjetlost kroz otvore.
Hanovi u planini su manjih dimenzija. Oni su etvrtastog
plana sa potpornjima na kutovima; naspram unutranje sti-
jenke vanjskog zida, postoje mjesta pridrana za ivotinje,
dok se sobe putnika oslanjaju na unutranji zid i otvaraju na
sredinje dvorite. Postoje takoer, u hladnim krajevima,
vrlo jednostavni hanovi bez dvorita, koji imaju samo jednu
dvoranu s jednom ili vie laa, iji lukovi, prosjeeni svjet-
lom, poivaju na stubovima ili podupiraima, dok du sti-
jenki prolazi duga klupa koja slui za sjedenje ili spavanje.
Cijene za usluge su bile razliite, prema kvaliteti hana, a neki
su uivali vakufe, da bi mogli besplatno ugostiti hodoasnike.
Postojei hanovi omoguuju da se izvede tipologija koja
razlikuje vie grupa. Od irenja Islama na Bliskom istoku,
dva tipa zgrada postoje usporedo: jedan je, napravljen od
razvuenih dvorana, koje su rasporeene usporedno sa sre-
dinjim dvoritem, specifino iranski; uskoro su se tu pojavili
osovinski ivani, a portal je zadobio veliku vanost; drugi je
napravljen od etverokutne zgrade sa galerijama koje uokvi-
ruju sredinje dvorite. Taj tip zove se sredozemni a
postojao je od daleke davnine.
Najstariji poznati cestovni han djelo je umajadskog doba,
poznat je pod imenom Kasr al-Hajr a-arki, a raspored mu je
sredozemni. Mogu se razlikovati selduki hanovi u Iranu i
Anadoliji, ejubidski hanovi u Siriji, mameluki hanovi u Egip-
tu i Siriji, oni na putu hodoaa, ilhanidski isafavidski hanovi
u Iranu i osmanski hanovi. to se tie ovih zadnjih, gradili su
237
Han
se naveliko; jedni su sadravali jedan dio sa prostorijama koje
su se pruale na dvorite s otvorenim nebom, te drugi
pokriven za zimu; drugi su bili graeni po seldukom uzoru,
ali sa skromnijim ukrasom. Novi tip se javlja, gotovo etvrta
stog plana, s dugim sredinjim prolazom u smjeru od istoka na
zapad i obrubljen duanima; u sredini prolaza, dva portala
omoguuju, svaki, pristup u razvuenu etvrtastu dvoranu, sa
etiri lae, a tri su postavljena na stubovima, usporedna sa
prolazom. Dio smjeten na sjever, opskrbljen jednom klu-
pom, bio je namijenjen putnicima, dok je onaj na jugu
okupljao ivotinje i robe. Takav je Jeni Han (10/16. st. *), koji
je nedavno nestao, na putu od Tokata u Sivas, te Han
Mehmed-pae (1619) u Ulukili na istoku od Konje. Napokon
u mjestu Gebze, na putu od Carigrada u Izmit, nalazio se han
klasinog osmanskog tipa sa pravokutnom zgradom bez sre-
dinjeg dvorita, napravljen sa dvostrukom laom sa est
sredinjih stubova koje utvruju dva puta sedam greda.
Zadnji veliki cestovni han bio je izgraen u Iranu pod vladom
aha Abasa II (1642-1666) na 45 km od Isfahana, a to je sjajni
han Mader-i ah ozbiljne i veliajne arhitekture.
Treba naznaiti dva sluaja strukturalnog razvoja hana,
jedan u Siriji, a drugi u Iranu. U prvom sluaju je to
preobrazba cestovnog hana u gradski: naime, u Disr a-
-uguru, hanu, koji je izgraen 1660. god., dodana je tokom
vremena kuhinja, a zatim bolnica; ta cjelina, smjetena na
lijevoj obali Oronta, na poetku mosta, inila je u 19. st.
jezgru gradske aglomeracije koja se razvila oko njega. A drugi
sluaj je onaj hana u Ali-abadu, smjetenog izmeu Teherana
i Koma, koji je krajem 19. st. postao jezgra oaze; dodavanjem
hamama, mlina za penicu, dvije ledane i skladita, prvotni
han je izgubio svoj cestovni karakter, da bi osigurao funkcije
poljoprivrednog sredita.
2) Gradski han. - Dok je cestovni han konaite na etapi,
postaja, gradski han je, u izrazu putovanja, skladite, mjesto
za trgovake poslove i kratki boravak. U stvari, izraz han
oznaava gradska svratita i skladita na Bliskom istoku tek
od mameluke i, osobito, osmanske epohe.
U S/ll. i 6/12. st.*, u Bagdadu i Damasku, velika skladita
su nosila ime dar sa imenom proizvoda, za koji je zgrada bila
specijalizirana. Gradski karavanseraj zvao se dar al-
-uiahiila (kua nabave), prije nego to je postao sinonim za
funduq, koji se, od kraja 7/13. st. *, zapoinje zamjenjivati
hanom za oznaku svratita u predgraima. Kasnije, u ll!
17. st. *, han je postupno vrio jedini funkcije, koje je unutar
zidina vrio dar al-ioakdla, funduq i qaysanyya. Naime, u
gradu, han ugouje trgovce koji su doli iz daleka, a koji su
tu mogli stanovati uz stanarinu plaanu uvaru koji priskrb-
ljuje hasuru i slamu. Tu se nalaze smjeteni i danas, kao
neko, trgovci na veliko, preprodavai, zastupnici uvoznika,
posrednici i trgovci na malo. Tu dou na veliko robe uvezene
ili pribavljene za izvoz, a iji sanduci i zamoci zakre dvori-
te. Najee skladite, han, koji omoguuje da se eka
prilika za prijevoz roba, oznaava se bilo imenom utemeljite-
lja bilo po glavnoj robi koja se tu prodaje.
U drugoj polovici 9115. st.*, mameluki sultani su dali
neke olakice Evropljanima koji su dolazili u Aleksandriju.
Nakon davanja kapitulacija po osmanskim sultanima, grad-
8 Vidi napomenu na stranici 13.
Hanefiti
ski hanovi su doivjeli veliki polet na Bliskom istoku. Sve do
sredine 1l/17. st. *, ambasadori velikih sila su stanovali u
Carigradu u hanu, koji im je bio posebno namijenjen, Elci
ham. U 12/18. st. *, han je istisnuo, zbog trgovake djelatno-
sti, funduq, koji, otada, slui samo kao svratite za hodoas
nike i putnike.
Smjeteni usred suka u sreditu grada, hanovi, svojim
brojem i veliinom, odraavaju irinu prometa i ekonomsku
vanost grada. Ponekad gradski han nije bio zgrada, nego
skupina mnogih specijaliziranih trita, kao Han al-Halili u
Kairu. Han, ponekad, ima u unutranjosti, koja se prua na
dvorite, skladita (/Jii$il) koja trgovci unajmljuju ili ku-
puju.
Raspored gradskog hana nije se nikada mijenjao tokom
stoljea: sredinje dvorite na kraju kojeg se pruao red duana
vezanih uz zid bloka, a koji se otvaraju ispod pokrivenog
portika koji se prostire, ispred njihovih vrata, svud okolo
dvorita.
Han moe biti pobona zaklada (vakuf) neke bogate i
visoke osobnosti, a tada je bio ili jedno od vrela prihoda
nekog vakufa u korist medrese ili je sluio za odravanje
damije kao dva hana u Brusi u korist Zelene damije, ili
koristi prihode, koji su mu dodijeljeni kada slui, posebice,
da ugosti hodoasnike. U han se mogao ulagati i novac, te je
vie emira bilo vlasnicima hana u 8/14. * i 9/15. st. * Krajem 91
15. st. *, u Damasku, od pet novih hanova, tri su izgradili
emiri, a dva trgovci. Voditelji hana su, obino, potomci
utemeljitelja, a glavna osoba je wakil at-tuggiir, opunomoe
nik koji se bavi uskladitenjem i prodajom roba; han je pod
kontrolom nadzornika kojeg alje muhtasib.
Za osmansko doba, raspored je jednoobrazan u svome
principu: oko dva dvorita nejednakih dimenzija redaju se, u
prizemlju, duani koje iznajmljuju trgovci, nastanjeni u
sobama na katu koje se otvaraju na galeriju, te presvoeno
skladite koje osigurava robu od krae i od nepogoda. U
nekim hanovima, sredinje dvorite je zamijenjeno pokrive-
nim trijemom, kao u hanu Esad-pae u Damasku, ili, pak,
sredinje dvorite, umjesto da je etverokutno, postaje dugi
pravokutnik koji je razdijeljen da bi dao tri elementa jedan za
drugim, kao u Valide Hanu u Istanbulu. U Prednjoj Aziji,
osmanski hanovi su bitno grupirani u Brusi i Carigradu. Oni
u Brusi su klasinog sredozemnog tipa. Najstarija zgrada je
Bej Han (sredina 8/14. st. *), koja je danas liena prvotnog
oblika, ali je sauvana pod imenom Emir Han. U Istanbulu,
dva najstarija hana, ije se ruevine znaju u susjedstvu da-
mije Rustem-pae, Hurrnali Han (han za datule) i Balkapan
Han (han za med), seu porijeklom do bizantskog doba.
Najstariji od esnaest hanova koji su u Velikom bazaru je
Cuhaci ham (han za sukno), a see unazad u 9/15. st. * Postoje
i mnogi drugi hanovi, od kojih je, npr. Evlija elebi, u svoje
doba, nabrojao 550.
H AN E FI TI jeste kolektivna oznaka za one sunitske mu-
slimane koji slijede pravac (madhab) utemeljen od Abu
Hanife (u. 767), a koji je u nekim mjerodavnim, vie ili manje
iscrpnim spisima njegovih uenika naao svoj saeti izraz.
Posebice su Abu Jusuf i a-ejbani, izravni uenici Abu
Hanife, razradili sistem fikha po naelima uitelja i vrsto
zasnovali ugled hanefitske kole. Premda su joj se suprotstav-
238
ljali pravci koji su, najprije, bili u suparnikom odnosu, u
Malikovoj koli i potom u afiijevoj, te koji su, u nekim
dijelovima islamskog svijeta, imali vie odjeka, ona se uvijek
vie odravala u istonim zemljama halifata, te je, konano, u
Osmanskom Carstvu zadobila neospornu prevlast. I u Sredi-
njoj Aziji i muslimanskim dijelovima Indije, veina sunita
njoj pripada.
Za povijest hanefitske kole jo nedostaju nune predrad-
nje, te joj je teko dati znaajke. Nije ispravno uobiajeno
shvaanje da ona zastupa slobodnije nazore nego druge kole;
principijelno, ona stoji na istom stajalitu kao i one. Stoga je
ovdje dostatno navesti neke od najglasovitijih hanefijskih
kompendija prava, koji unutar mezheba vae kao mjerodavni.
To su: Kitab al-/priig Abu Jusufa, Gami' as-sagir a-
-ejbanija, Muhtasar al-Kudurija, Hidiiya al-Marginanija
i komentari, posebice Wiqiiya Burhan ad-dina Mahmuda,
Fara'id as-Sedavendija, Kitab magma' al-bahrayn Ibn as-
-Saatija, Kanz ad-daq'iq an-Nesefija i Multaqa al-abhur al-
-Halebija,
A N K A H , HANIKAH, sloena rije perzijskog porije-
H kla (biinqiih), a oznaava openito zgradu islamskih
mistika koji esto pripadaju nekom bratstvenom redu. Izrazi
ribat, ziiwiya, tekke (tekija) odnose se na ustanove uveliko
sline svrhe.
Od poetka, izraz hanqan javlja se u dva oblika, ponekad
kod istog pisca: perzijski oblik hanagal: esto ublaen u
hdnagah, sa odnosnim pridjevom biinagiihi; arabizirani
oblik hiinqdh. i njegova varijanta Iianiqa.
Rije biinqiih izgleda da se javlja po prvi puta kod pisaca
4/10. st*. O hanikasima se raspravlja kao o tadanjoj realnoj
injenici koja se lokalno vee osobito za Horasan i Transoksi-
janiju. Bezimeni pisac Hududa koji je pisao 982. god., daje
glavnu obavijest, mada nije potvrena drugim vrelima:
Manihejci imaju hnagah u Samarkandu; zovu ih niguiik
(tj. sluatelji). to se tie funkcije navedene zgrade, kori-
ena rije (sluatelji) ukazuje da se, sigurno, radilo o sreditu
pobonosti kao i obuavanja i regrutiranja, prema tradici-
onalnim i prokuanim metodama manihejizma: bojovna pro-
povijed.
Nadalje, prvorazredno svjedoanstvo o prvotnim hanika-
sima daje drugi tadanji pisac, al-Mukadasi; prema njemu,
oni ovise iskljuivo o teoloko-asketskom pokretu kera-
mizma. Keramitske zajednice, nastanjene osobito u Hora-
sanu, Transoksijaniji, Durdanu, Tabaristanu, a one
zapadne, smjetene na podruju Jeruzalema u blizini groba
Ibn Kerama (u. 869), raspolagale su hankasima.
Pa ipak, od svretka 4/10. st. *, hankasi postaju ustanove
vezane samo za odreene grupe koje e se poistovjetiti pot-
puno s njima, pa e tako doi do gotovo potpunog zamraenja
porijekla ustanove. Radi se o sufizrnu, koji se, esto, mijeao
sa afiizmom i aarizmom. Prvi dio 5/11. st. * je razdoblje
postavljanja i organizacije. Sufija Abu Said (u. 1048) izradio
je deset pravila za ljude u hanikahu. On se od naredne
generacije smatrao prvim koji je organizirao ivot u zajednici
u hanikasima. Naravno da takav poduhvat nije mogao proi
bez pozivanja na prolost. Tako je nastala legenda o prvom
" Vidi napomenu na stranici 13.

hanikahu, koji je, navodno, izgraen u Remli poetkom 2/
8. st. *; u stvari, prema al-Mukadasiju, podruje Remle bilo i
je posijano pribrenim ribatima. Osim toga, terminologija je
jo loe utvrena; madrasa moe znaiti ustanovu za sufije,
sasvim kao i duwayra koja se, esto, izmjenjuje sa lJanqah da
oznai istu zgradu. Konano, od tog razdoblja, neki hanikasi
su nadgrobne graevine, to im omoguava da se okoriste
dareljivou pobonih hodoasnika.
Drugi dio stoljea oznaava savez na djelu izmeu ljudi
hanikaha i selduke vlasti. Ideoloki sporazum, napravljen
izmeu sufizma ihorasanskog afiizma/aarizma zna za do
tada nepoznatu fazu irenja, ne samo na mjesnom planu,
nego osobito izvan toga (naravno, hanefizam se morao tako-
er prilagoditi i ukljuiti u taj tok). Selduko irenje, daleko
od toga da je bilo samo politiko i teritorijalno, esto se
udvostruavalo ideolokim irenjem koje je poivalo, u
prvom redu, na aktivnoj politici slubenog mecenata. Niza-
mulmulk i njegovi horasanski takmaci nisu jedini zasnivali
medrese i hanikahe. Zapadni Selduci i njihovi robovski voj-
skovoi, gospodari Sirije od tree etvrtine ll. st., pourili su
se oponaati ih, kako u Alepu tako i u Damasku. Ipak, u
Damasku izgleda da su dva hanikaha bili iznimke i pripadali
predseldukomrazdoblju. Ali su, u stvari, prvotne ustanove
izgleda imale malo veze s njihovom kasnijom namjenom i
vrlo vjerojatno su se zvale hanqdh. tek od seldukog raz-
doblja. Od toga doba, ini se da postoji sinonimnost izmeu
riba? i hanqah. U Iraku prevladava rije riba? U Egiptu,
uvoenje hanikaha, nasljednika selduke tradicije, zapoi
nje, logino, pod Ejubidima, nakon sloma Fatimida krajem
6/12. st. * Ono se nastavlja pod Mamelucima, pa ipak s
opadanjem od druge polovine 8/14. st.* Hanikasi se tada sve
vie pretvaraju u slubene ustanove, dakle kontrolirane i ne
uvijek vezane za bratstva, koja tee da se sklone u strukture
koje uivaju vie samostalnosti. esto, hanikasi ulaze i u
komplekse koji udruuju vie ustanova: mesdid - medresa -
mauzolej. Od osmanskog doba (1O/16st.*), utemeljuju se
hanikasi, ali sve vie se namee turska ustanova tekija (tekke,
perzijski takya, arapski takiyya). Pa ipak, namee se opa
napomena: dok hanikasi ne prelaze Egipat, krajnji domet
velikog irenja selduke osnove, turske tekije, noene
osmanskim osvajanjima, dopiru sve do Magriba.
Tokom tog vremena, na Istoku, horasanski hanikasi
brzo su se preselili preko seldukog podruja i osvojili
istoni Iran i Afganistan. Ako su teki jadi, koji su potre-
sali mjesne vlasti, malo na njih utjecali, bilo je sasvim
drugaije, kada se, poetkom 7/13. st.*, ocrtava mongolska
opasnost. Zadnji Guridi, uskoro zamijenjeni svojim mame-
lucima, utemeljiteljima Delhijskog sultanata, sklanjaju se
u Indiju. Slijedi seoba, od koje nisu poteeni ni sufije.
To naravno, ne znai da su, tokom mongolskog razdoblja,
nestali svi iranski hanikasi ni da oni nisu graeni. Ipak,
od 7/13. st. *, dva mistika bratstva (itije i suhravardije),
utemeljena od iseljenika i uskoro oslonjena na solidnu
mreu hanikaha, javljaju se u novom sultanatu. U 8/
14. st. *, reforme, koje je pokretu nemetnuo sultan Muha-
med Tugluk, izrazile su se i u irenju mree hanikaha na
indijskom teritoriju. Taj tip ustanove, uvezen iz Irana u
7/13. st. *, razvija se gotovo svuda sve do moderne epohe,
te ini jednu od znaajki indijskog Islama.
Harad
I to se tie
njihovog statusa i funkcije, potpuno su vezani
za status i funkcije sufija, te se o tome nema to drugo
rei.
Ustanova, namijenjena istodobno zajednikom ivotu
l
(dvorana za molitvu, prostorija za sakupljanje), i privatno
.,1
ugoivanje jednog broja ponekad znaajnih osoba, ini da
hanikasi moraju imati dva tipa prostorija (esto i dodaci i
ovisne zgrade omoguuju ustanovi da bude sama sebi
dostatna). Ipak, vrlo se razlikuju raskone ustanove koje
uivaju slubeni mecenat (Egipat, Sirija) od indijskih hani-
ka ha iz prvog razdoblja. Ali ni jedne ni druge nisu proiz-
vele vlastiti tip arhitekture, koji bi se, npr., odvajao od
tipa medrese. Osim toga, krajem erkeskog razdoblja u
Egiptu (9/15. st. *), hanikasi, ukljueni u velianstvene nad-
grobne komplekse, prestali su sadravati stambene prosto-
rije i pretvorili su se u sufijska sredita koja nisu bila bora-
vinog karaktera.
A R A D (a. !Jarag). Rije !Jarag izvorno je znaila
H danak openito (kao i rije gizya), koji su bili obavezni
plaati nemuslimani u mislimanskim zemljama. I u kasnijim
pravnim knjigama katkad ima to openito znaenje. Ali ve u
prvom stoljeu poslije hidre rije harad - vjerojatno zato to
potjee od arapske rijei koja znai prinos s polja - poela je
znaiti porez koji se plaa na zemlju, za razliku od dizje koja
se upotrebljava iskljuivo u smislu glavarine,
Kada su nakon velikih osvajanja iteljima zauzetih
podruja ostavljena na uivanje njihova polja, izdana je zapo-
vijed da imaju plaati zemljarinu. Otad su oni plaali odre-
eni dio ljetine kao danak muslimanskoj blagajni; a obaveza
plaanja tog harada ostajala je i nakon to su oni preli na
Islam.
U tim je krajevima, koji su bili pod bizantinskom ili
perzijskom vladavinom, i ranije postojala obaveza plaanja
slinog poreza, pa su Arapi zadrali mnoge elemente starih
metoda sakupljanja poreza. Porez je najee naplaivan u
naturi. Sela, a ponegdje i okruzi, plaali su odreenu koliinu
ita i drugih prehrambenih proizvoda. Muslimanski slube-
nici pretvarali su hranu u novac. Na taj nain, znaajni
prihodi slijevali su se u riznice, naroito u prvom stoljeu
nakon Hidre.
U poetku abasidskog razdoblja mnogi ueni ljudi (npr.
Abu Jusuf, al-Hasaf i Jahja ibn Adem) jo uvijek su se trudili
sakupiti predaje i pravne propise koji su se ticali harada, te
ih klasificirati u razliita poglavlja svojih knjiga. U to doba,
jo uvijek vaan predmet njihovog razmatranja bili su propisi
koji su se odnosili na sakupljanje poreza. Ali kada su narodi
okupiranih teritorija preli veim dijelom na Islam, postupno
su prestali s plaanjem harada. Bilo se miljenja da je
dovoljno to plaaju desetinu, pa se izgubio posvuda obiaj
plaanja harada. Stoga, u kasnijim pravnim knjigama, nala-
zimo jedino propise koji se odnose na glavarinu razraenu do
detalja, dok se oni koji se tiu harada razmatraju tek
povrno ili uope nikako. Jedino al-Maverdi u svom djelu o
upravnom sustavu podrobno razmatra propise koji se odnose
na harad.
* Vidi napomenu na stranici 13.
239
Haram
A R AM (a. ~artim), zabranjen Svetim zakonom. Pre-
H ma teoriji fikha, to je jedna od pet kategorija na ljestvici
vjerske procjene. Prema drugom gleditu, sve to nije zabra-
njeno, naziva se halal. U okviru samog horama postoji
stupnjevanje ovisno o pravnoj valjanosti zabranjenog ina,
koja moe biti nikakva (batil), nedostatna (fdsid) i punovri-
jedna ($aM~).
H A R EM , HARAM (a. haranu, zabranien, svet;
harem je naziv za sveto podruje gradova Meke iMedine
(esto se javlja u dualu: al-haramdn), te za sveto podruje
Jeruzalema; rije se upotrebljava takoer da oznai enske
odaje u koje stranci ne smiju ulaziti, te za njihove itelje
(harem), u kojem smislu je jednaka rijei harim.
AR I D I TI (a. Hauxirig, jedn. Ijiirigz) , lanovi naj-
H ranije vjerske sekte Islama, koja je, sa stajalita razvoja
temeljnih vjerskih stavova, posebno vana zato to je formuli-
rala pitanja koja se odnose na teoriju halifata i na njezino
opravdanje vjerom ili djelima; sa stajalita politike povijesti,
njihova uloga sastojala se u uznemiravanju putem stalnih
pobuna (koje su esto zavravale privremenim zauzeem
itavih pokrajina) i remeenju mira istonog dijela islamskog
carstva za vrijeme posljednje dvije godine Alijevog halifata i
za vrijeme umajadskog razdoblja; oni su, i ne htijui, olakali
Muaviji pobjedu nad Alijem, a zatim pobjedu Abasida nad
Umajadima.
Povod rascjepu bio je prijedlog Muavije Aliju za vrijeme
bitke kod Sifina (jula 657), koji se odnosio na rjeenje
razmirica nastalih nakon Osmanovog umorstva, a koje su i
bile povod ratu; prema tom prijedlogu, rjeenje je trebalo
prepustiti arbitrai dvojice odabranih presuditelja koji e
presuditi na osnovu Kur'ana. Dok je veina Alijevih voj-
nika spremno prihvatila taj prijedlog, bilo zato to im je bilo
dosta ratovanja ili zato to su se qurra' ili itai Kur' anac
nadali da e ta presuda opravdati njihov bjesomuni napad na
Osmana koji je i zavrio njegovim ubojstvom, drugi su se
ratnici (preteno oni iz plemena Temim) estoko usprotivili
tome da se iznad Bojeg suda postavi ljudski sud. Glasno
prosvjedujui da presuda pripada iskljuivo Bogu (lii
hukma illii li-'lliihi), napustie vojsku i povukoe se u selo
Harura, nedaleko od Kufe, te za vou izabrae nepoznatog
vojnika Abdalaha ibn Vahba ar-Rasibija. Ovi prvi odmetnici
nazvae se al-Haruriyya ili al-Muhahkima (tj. oni koji
ponavljaju gore navedenu reenicu), imenima koja se esto
proteu i na kasnije haridite. Ova se grupica s vremenom
poveavala, osobito otpadnicima koji su joj pristupili nakon
presude koja je bila suprotna onoj to su je qurra' oekivali;
tom je prilikom velik broj Alijevih pristaa, ukljuujui i
izvjestan broj qurrii', izaao (baraga) iz Kufe (u koju se
vojska za vrijeme primirja sklonila) i pristupio taboru Ibn
Vahba. Haraditska sekta duguje svoje ime upravo tom
izlasku iz Kufe (oni koji su izali); to je tumaenje vjerojat-
nije od onog prema kojem ono ima ire znaenje, naime onih
koji su izali iz zajednice vjernika. Drugo ime, kojim su
nazvani ti prvi hariditi (a koje se proteglo i na njihove
nasljednike i koje su, ini se, oni sami sebi dali), je a-urat
(mn. od ari), prodavai, tj. oni koji su prodali duu za
Boju stvar.
---- ---- --- - - - - -----
- - - - - _.. - - - ----.---
Izraziti fanatizam haridita odmah se oitova~iz~
ekstremistikih izjava i teroristikih akcija: oni su proglasili
da Ali nema nikakvog prava na halifat, ali su isto tako
I
osudili Osmanovo ponaanje, te izjavili da nemaju nikakve
namjere osvetiti se za njegovo umorstvo; poli su i dalje, pa
su svakoga tko nije usvojio njihov stav i odbacio kako Alija
tako i Osmana proglasili nevjernikom i stavili izvan
zakona. Poinili su mnoge zloine, ne tedei ni ene. Mo
hariditske vojske rasla je malo po malo, kako su joj pri-
stupali novi fanatiki i buntovno raspoloeni elementi,
ukljuujui i izvjestan broj nearapskih, koji su bili privu-
eni naelom o jednakosti koje su hariditi naglaavali. Ali,
koji je dugo vremena odbijao da se obrauna s pobunjeni-
cima kako bi izbjegao ratovanja u pozadini dok je bio
suoen s Muavijinom vojskom nakon raskida mirovnog
sporazuma, morao se konano na to odluiti, kako bi
otklonio opasnost koja mu je prijetila. On napadne tabor
haridita i hametom ih porazi u borbi u kojoj pogine Ibn
Vahb s veinom sljedbenika (bitka kod Nehrevana, 17. jula
658). Ali ta je pobjeda Alija skupo stajala. Ne samo da se
pobuna, umjesto da bude uguena, nastavila kroz itav niz
lokalnih ustanaka 39. i 40. g. po Hidri, ve je i sam Ali
poginuo od ruke haridita Abderahmana ibn Muldema al-
-Muradija, mua ene ija je obitelj izginula kod Nehre-
vana. Vjerojatno je netana predaja, po kojoj je urota
haridita imala za cilj istovremeno smaknuti Alija, Muaviju
i egipatskog upravljaa Amra ibn al-Asa.
Mudra i energina Muavijina vladavina, koja je uslijedila
nakon slabe i nesigurne Alijeve, sprijeila je izbijanje hari-
ditske pobune, ali je nije uspjela potpuno uguiti, kao to
nije uspjela unititi iitske osjeaje i pretenzije. Vrela spo-
minju vei broj ustanaka do kojih je dolo u Kufi i Basri za
vrijeme dvadeset godina Muavijine vladavine (660-680), ali
oni su odmah gueni, te su samo uveali ulogu muenitva
i potovanja, a elja za osvetom, koja je iz toga proizala,
postala je karakteristikom hariditskog pokreta. Veina
pobuna buknula je i bila uguena u Basri za vrijeme uprav-
ljaa Zijada ibn Abihija i njegovog sina Ubejdalaha. Ove su
pobune, meu kojima je najznaajnija bila ona na elu s
Mirdasom ibn Udeja at-Temimijem Abu Bilalom, usavrile
hariditsku taktiku: napadi su se odvijali u stilu gerilskog
ratovanja koje je svoje uspjehe dugovalo najvie brzini
svoje legendarne konjice. Oni bi se neoekivano mobilizi-
rali, rasprostrli se kroz zemlju iznenadivi nezatiene gra-
dove, a onda bi se isto tako naglo povukli, kako bi izbjegli
progon vojske. Sredite, oko kojeg su hariditi bili smje-
teni, bijae movarni kraj oko Basre i Duhe, na lijevoj
obali Tigrisa, odakle je njihov pokret i potekao i odakle su
u sluaju poraza mogli brzo stii do brdovitih gora na iran-
skoj visoravni.
Tek je u velikom graanskom ratu, koji je izbio nakon
smrti [ezida I, usred sveopeg metea, hariditski pokret
poprimio znatnije razmjere i pridonio vie nego ita drugo
slabljenju pretenzija Abdalaha ibn az-Zubeira na zemlje koje
je u poetku bio pokorio. Nakon pada Ibn Zubeira, umajad-
ski upravljai morali su voditi estoke borbe s tim nepokori-
vim pobunjenicima, neprijateljima i pobjednika i pobijee
nih. U to doba ba se poinju meu hariditima razlikovati
politike i teoloke podgrupe, ije porijeklo nije jasno, jer je
----'------ --- ._-----------
240

tradicija, prema kojoj se one pojavljuju istodobno u Basri u
asu Jezidove smrti, vjerojatno pobrkala pravi slijed doga-
aja. U svakom sluaju, od tog asa hariditi se pojavljuju po
itavom istonom dijelu carstva (u Siriji ih nikada nije bilo, a
u Africi samo u doba Abasida), diui ustanke na elu kojih
su bile osobnosti koje su dale svoja imena azrakitima, abadi-
tima ili (bolje) ibaditima i sufritirna. Od svih ovih pokreta,
najopasniji za jedinstvo islamskog carstva i najei s obzirom
na svoj bespotedni karakter bio je onaj pod vodstvom Nafija
ibn al-Azraka, koji je za haridite privremeno osvojio Kir-
man, Fars i druge istone pokrajine, a za Basru i okolne
zemlje predstavljao trajnu opasnost; njega su tek 698. ili 699.
svladali najprije al-Muhaleb ibn Abi Sufra, a zatim al-Ha-
dad ibn Jusuf, nakon dugogodinjih nastojanja, koja su
napokon zavrila porazom i smru zadnjeg i najznaajnijeg
voe azrakita, hrabrog Katarija ibn al-Fudaa. Manje opasan
i proiren, ali isto tako tvrdokoran kao i pokret azrakita, bio
je onaj nazvan po ebibu ibn [ezidu a-ejbaniju (696-697),
koji ga, dodue, nije poveo u poetku, ali je bio njegov
najistaknutiji voa; pokret je nastao u zemlji oko gornjeg
Tigrisa, izmeu Mardina i Nisibina, a cilj mu je bio osvajanje
i pustoenje Kufe. ebibove pristae, koje su napredovale u
malim grupicama od nekoliko stotina konjanika, ali su oko
sebe okupljali gomile nezadovoljnika, sijali su strah diljem
Iraka; nakon to su vie puta porazili al-Hadadovu vojsku,
konano su bili pokoeni od vojske koja je bila pozvana iz
Sirije. Tu je poginuo i sam ebib, udavivi se u Dudejlu pri
pokuaju da se domogne planina Kirmana; njegovi nasljed-
nici, dodue, pravili su neprilike upravljaima koje su posta-
vili Jezid II i Hiam, ali nikad vie nisu predstavljali ozbiljnu
opasnost.
Drugo podruje hariditske aktivnosti bijae Arabija, gdje
su za vladavine Ibn az-Zubeira izmeu 684-685. i 691-692.
god. njihove voe Abu Talut, Nedda ibn Amir i Abu
Fudeik osvojili redom Jemarnu, Hadramaut, Jemen i grad at-
-Taif, a samo su ih vjerski obziri zadrali da ne osvoje svete
gradove. Oni su bili uniteni kada se umijeao al-Hadad, ali
su posijali sjeme buduih pokreta, naroito u istonom dijelu
Poluotoka.
Haridizam se inio, konano, svladan, poglavito zahva-
ljujui energiji al-Hadada. Drugi initelj, koji je doveo do
njihove propasti, bio je fanatizam i netrpeljivost pobunje-
nika; njihove su vjerske raspre konano unijele razdor u
njihove redove, a katkad su bile uzrok uklanjanju naj sposob-
nijih voa, pod optubom da nisu dokraja dosljedni nae
lima. Daljnji je uzrok njihove slabosti bio stalni jaz izmeu
arapskih inearapskih (mauiali} elemenata, to je imalo
sudbonosne posljedice, osobito za azrakite, koji su preivjeli
nakon smrti Katarija ibn al-Fudaa. Pod zadnjim Umaja-
dima, u doba kada se sredinja vlada nezadrivo raspadala,
hariditi su opet podigli glavu i iznova zapoeli sa svojim
aktivnostima, ali ovaj put u daleko veim formacijama. Dok
su dva najvea ustanka iz toga doba zavrila porazom, treba
rei da je anarhija, koju su oni izazvali, razorila istone
bedeme umajadske moi i omoguila abasidskoj revoluciji da
prodre do samog srca carstva.
Pod vladavinom Abasida, hariditski pokret oitovao se
kroz manje pobune, ali, izuzev u Mezopotamiji, nije pred-
stavljao veu opasnost, ve je nastavio ivjeti kao vjerska
241
Hariditi
sekta bez vee vitalnosti i rasprostranjenosti. S druge strane,
u istonoj Arabiji, u sjevernoj Africi i, kasnije, na istonoj
obali Afrike, jedan od najvanijih ogranaka hariditskog
pokreta - ibaditi - igrao je vanu ulogu u politici, pa ak kada
je ta njegova uloga i okonana, on je i dalje bio znaajan u
vjerskom pogledu. Danas ivi kroz svoje uenje, svoje obrede
i posebne zakone.
Hariditi, koji nisu imali jedinstveno vojno i politiko
djelovanje, nisu imali ni jedinstveno uenje.
Ono izgleda kao skup pojedinanih ideja nekoliko razlii
tih podsekti (zbirke tzv. milala broje ne manje od dvadeset,
to glavnih to pomonih); neke su od njih bile i teoloke
kole i politiki pokreti kolektivistikog karaktera, dok su se
druge zadovoljavale time to su izraavale razliku pojedina
nih miljenja teoretiara unutar sekte. Jedan je lan svima
zajedniki, a to je onaj to se bavi problemom halifata,
problemom koji je bio ishodite svih vjerskih rascjepa unutar
Islama. Na tom pitanju hariditi se suprotstavljaju kako
iitskom legitimistikom stavu tako i kvijetizmu murdiita. S
jedne strane, oni vrsto stoje na nekomformistikom stajali-
tu, tj. od vjernika zahtijevaju da proglase nezakonitim i da
svrgnu onog imama koji je skrenuo s puta (tako opravdavaju i
naputanje Alija nakon to je prihvatio presudu); s druge
strane, oni svakog vjernika, koji je moralno i vjerski besprije-
koran, smatraju vrijednim da se glasanjem zajednice uzdigne
do vrhunske asti imama, sve da je i crni rob, Kao rezultat
toga, svaki je njihov voa bio priznat kao AmIr al-mu'minin,
premda nijedan nije bio kurejitskog roda. Prema tome,
jedine halife, koje su pored vlastitih priznavali kao legitimne,
bili su Abu Bekr, Omar (ovog posljednjeg su posebno poti-
vali), zatim Osman za vrijeme prvih est godina vladavine, te
Ali do bitke kod Sifina.
Drugi vaan lan hariditske vjere je kategoriko odbaci-
vanje uenja o opravdanju putem vjerovanja bez djelovanja.
Oni idu tako daleko u moralnoj strogosti da uskrauju naslov
vjernika svakome tko poini smrtni grijeh i prema njemu
postupaju kao prema vjeroodstupniku (murtadd); a njihovo
krajnje krilo, koje predstavljaju azrakiti, smatra da se onaj
tko na taj nain postane nevjernikom ne moe vie vratiti
vjeri, te ga zbog otpadnitva treba ubiti, a isto tako i njegove
ene i djecu. Svi muslimani, koji nisu hariditi, smatraju se,
naravno, otpadnicima. Ovdje nailazimo na naelo istirada
(vjersko ubojstvo), koje se primjenjivalo jo od poetka
hariditskog pokreta, ak i prije nego to je teorijski formuli-
rano, a koje je najpotpunije primijenjeno u ratovima azrakita.
Ovaj okrutni princip predstavlja udan i nelogian kontrast
duhu trpeljivosti koji hariditi pokazuju prema nemuslima-
nima i koji u nekim njihovim kolama ide tako daleko da
priznaje jednakost onim idovima i kranima koji ehadu
izgovaraju ovako izmijenjenu: Muhammed je Poslanik Boji
za Arape, ali ne za nas. Tendenciju izjednaavanja Arapa i
mevalija (koja je bila rezultat njihovog stava prema problemu
imamata), jedan od teoretiara hariditskog uenja, Jezid ibn
Abi Enis (utemeljitelj jezidija) razvio je do te mjere, da je
pouavao da e Bog objaviti novi Kur'an jednom od perzij-
skih vjerovjesnika, koji e onda utemeljiti novu vjeru koja e
biti isto tako boanska kao i judaizam, kranstvo i islam, a to
nee biti nijedna druga ve religija Sabi'un-a, koji se spomi-
nju u Kur'anu.
- - - - - - - _.._ - - - - _ . _ - -
Harun ar-Raid
Isto istunstvo, koje je obiljeje hariditske koncepcije
drave i vjere, nalazimo i u njihovim etikim principima: ono
zahtijeva istou saviiesti kao neophodan dodatak tjelesnoj
istoi, ako se eli da vjerski in bude punovrijedan; jedna od
njihovih sekti ide tako daleko da iz Kur'ana izbacuje 12. suru
(Sura: Yiisuf) zbog njezinog sadraja koji je ini nedostojnom
da bude rije Boja. injenicu da su prema preljubnicima
manje strogi od pravovjernih muslimana, te da za njih trae
manju kaznu (ne dozvoljavaju kamenovanje), tumai se time
to oni ne priznaju izvornost znamenitog stavka (ayat ar-
-ragm) kojeg je, navodno, Omar dodao originalnom kur'an-
skom tekstu.
Osim u opim crtama i s iznimkom nekolicine pojedina
nih sluajeva, hariditsko uenje i njegovi zakoni nisu poz-
nati u cjelosti; jedino se to ne moe rei za ibadite, koji su se
odrali sve do danas, skupa sa cjelokupnom svojom vjerskom
tradicijom. Ibaditi predstavljaju (a isto tako i sufriti) umjere-
niju kolu, a njihovi sadanji pogledi donekle su pod utjeca-
jem drugih islamskih kola. U svakom sluaju, izvan sumnje
je da je haridizam odigrao vanu ulogu u razvoju islamske
teologije, bilo izravno, bilo poticajem koji je dao razmiljanju
o vjerskim problemima.
AR UN ARRAID (a. Harun ar-Raid), najglasovitiji
H abasidski halifa, roen u Reju marta 763. god. ili, po
drugom, vjerojatnijem podatku februara 766. god. Njegov
otac bio je halifa Muhamed al-Mahdi, a njegova majka
robinja po imenu Hajzuran, koju je al-Mahdi god. 775-776.
oslobodio i oenio. Nakon to se Harun u septembru 786.
god. popeo na prijesto, imenovao je Barrnekida [ahju ibn
Halida za vezira s neogranienom vlau, te je, tokom nared-
nih sedamnaest godina, on, skupa sa sinovima, al-Fadlom i
Daferom, bio stvarni vladar monog carstva. God. 792-793.
podigao je neki alijevac, Jahja ibn Abdalah, zastavu pobune u
ad-Dejlemu i zadobio brojne pristae, zbog ega je halifa
poslao protiv njega veliku vojsku pod al-Fadlom ibn [ahjom.
Ovaj se upustio u pregovore, te budui da je Abdalah Jahji
dao bogate darove, a Harun obeao da e ga pomilovati,
preda se on Jahji. Ali kada se pojavio u Bagdadu, Harun ga
je, usprkos tome, dao zatvoriti. U isto vrijeme buknula je u
Siriji ogorena borba izmeu sjevernih Arapa i jemenaca, te
je tek god. 796-797. mogao Dafer ibn Jahja uspostaviti mir.
A u god. 794-795. bunili su se u Egiptu protiv namjesnika
Ishaka ibn Sulejmana; ali kada je Harun protiv buntovnika
poslao vrsnog generala Hersamu (Hartama) ibn Ajana,
ubrzo su bili suzbijeni. I u Kajravanu su izbili neredi. Te je,
dodue, privremeno smirio Hersama; nakon njegovog
povratka god. 797-798., opet se pobunilo puanstvo. Red je
uspostavio namjesnik al-Aglab, koji se uskoro osamostalio i
god. 800. morao mu je Harun prepustiti zemlju kao
nasljedno leno za godinji danak.
Kao i mnogi njegovi prethodnici, i Harun je morao izdr-
ati otre borbe s Bizantincima. Ve na poetku svoje vlada-
vine dao je utvrditi granine gradove, te je gotovo svake
godine njegov namjesnik upadao na neprijateljsko podruje,
a da nije zadobio neku prednost. God. 797-798. krene sam
halifa na vojnu, ali se uskoro vrati. Kao i obino, buknuo je
opet rat narednih godina; ali zbog unutranjih nemira u
glavnom gradu, morala je bizantska carica Irena zakljuiti
242
mir i platiti danak. Mir je trajao samo do stupanja na prijesto
cara Niifora god. 802., koji je halifi poslao podrugljivo
pismo i od njega zatraio da dobijeni danak povrati. Harun
odmah krene i prisili cara da plati novi danak. Ali taj je slabo
mario za ugovore, nego je nastavio borbu. God. 806. osvojio
je Harun Herakleju i prisilio cara platiti ne samo novi danak,
nego i neku vrstu glavarine za sebe i svoju obitelj; ali je
naredne godine Jezid ibn Mahled potuen od Bizantinaca, a i
nastojanja njegovog nasljednika Hersame bila su bez uspjeha.
Tako je mnogogodinja borba, sve u svemu, prilino bez
rezultata. Obrnuto, Harun je, prema zapadnim povjesnia
rima, bio u prijateljskim odnosima s Karlom Velikim, te se
uveliko govori o uzajamnim poslanstvima. U arapskim vre-
lima o tome nema nita, te u te navode treba sumnjati. U
Horasanu je namjesnik Ali ibn Isa postao openito omrznut
zbog svoga tlaenja. Kada su se Horasanci alili, uputi se sam
Halifa god. 805. ka Reju, ali se dade obmanuti od Alija i
ponovo ga potvrdi u njegovom poloaju. U to isto doba bunio
se Rafi ibn al-Leis (LaYI) u Samar kandu. Na njega zavojti
Ali ibn Isa; ali albe Horasanaca o njegovoj neizmjernoj
pohlepi postajale su sve glasnije, te je, konano, Harun
morao Hersemi prepustiti namiesnitvo Horasana. Ali je sada
Rafi bio gospodar cijele Transoksijanije, a budui da je
poloaj bio sve opasniji, zakljui halifa da sam krene na vojnu
i poalje unaprijed svoga sina al-Memuna u Merv. Prispjevi
u Tus, Harun oboli i umre 24. marta 809. god. Da osigura
svome sinu al-Eminu redoslijed nasljea, ve je due vre-
mena bio poduzeo mjere, koje su se kasnije pokazale krajnje
nesretnim.
Harun je imao ivi interes za umjetnost i znanost i njegov
blistavi dvor bio je sredite uenjaka svake vrste. Unato
nekim provalama despotizrna, pripada on, nedvojbeno, naj-
boljim Abasidima; uza sve to, s njim zapoinje propast
abasidskog carstva. Ali u kaama i predaji, on je odvajkada
velian kao pravo otjelovljenje istonjake moi i sjaja, te je
preko Hiljadu i jedne noi njegova slava nadaleko proirena
po Istoku i Zapadu.
A S . Arapski pridjev ba$$ i njegov enski rod has-
H sa, osobno, privatno, preli su u turski, gdje su stekli
posebni tehniki smisao onog to pripada dravi ili vladaru,
Ta rije javlja se u turskoj literaturi u 7/13. st. * da oznai
osobu blisku vladaru, neto to pripada vladaru. Primije-
njena na dvorske slube, potvrena je po prvi put u gaznevid-
skoj dravi, a onda se koristila pod Velikim Selducima u
povodu privatnih dobara sultana. Pod ahovima Horezma i
Mamelucima Egipta, slubenik dvora zaduen za vladareva
vlasnitva zvao se nazir al-hiiss. Poetkom Osmanskog
Carstva, bii$($) i ba$($)a bili su korieni bez razli-
kovanja, a onda se enski rod posebno upotrebljavao za
slube i poslove koji se tiu cara i njegovog dvora, dok je
has(s), radije, pridran za njegova privatna dobra.
Zemlje has(s)a imaju povijest slinu onoj timarskog
sustava; po spiskovima timara koji postoje, izgleda da one
seu unazad do vladavine Bajazital i preko toga. Has(s),
mno. havas(s), u sustavu osmanskog timara, oznaava naj-
vee timare. Govorilo se samo o timarima tokom prvog raz-
* Vidi napomenu na stranici 13.

deblja osmanske drave, no poetkom 9/15. st.* rije has(s)
takoer se koristila da oznai osobne timare koji vrijede
46.208 iSO.702 ake. Dakle, u to doba, timar obuhvaa has(s);
timari begova, zvani has(s) i zeamet, nazivali su se, isto tako, i
veliki timari. Kanunname pokazuju kako se has(s) koristio. U
onoj Mehmeda II reeno je da najproizvodnije zemlje pokra-
jina trebaju biti ukljuene u sultanov has(s) i da defterdari ili
rizniari imaju ovlast da zaplijene one od neke osobe ako
otkriju da su vrlo plodne i da ih, po osnovu has(s)a, zamijene
drugom manje proizvodnom; utanaeno je da veziri trebaju
imati zemlje has(s) koje daju dohodak od 1,200.000 aki,
beglerbezi od 1,000.000 aki, defterdari od 600.000. Kako
sandaci prije nego ejaleti ine osnovu upravnog sustava,
zemlje has(s), dane sandakbegu, bile su brojnije u 9/15. st.*
Po organizaciji nekog sandaka, sela i zemlje has(s) mogli su
izgubiti tu kvalitetu po dozvoli sandakbega, ako se to dri
nunim, ili su zemlje timara mogle biti pretvorene u has(s).
Zemlje has(s) doznaavane su nosiocima najviih upravnih
stupnjeva, kao velikom veziru i vezirima, te visokim asni
cima, kao sandakbegu i beglerbegu, tokom njihove slube;
mogle su biti rasprene po sandaku ili pokrajini. Korisnici,
odlazei na selo, vodili su sobom jednog debelija po odlomku
od 5.000 aki prihoda njihovih has(s)ova. Dok su ejaleti
Bosne (739.000 aki), Alepa (700.000), Karamana (633.000)
imali, god. 1527-1528, najvei prihod has(s)a od svih uprav-
nih okruja, sandakbeg Smedereva (622.000) ubirao je naj-
vie meu svim upravljaima sandaka; obrnuto, onaj Voj-
naka (52.000) i Kirkkilise (81.000) raspolagao je najmanjim
prihodom.
Zemlje has(s) potakle su stvaranje godinjih registara;
prema vrelima, bile su podijeljene na tri kategorije:
l) havass-l humayun; 2) has(s) vezira, emira, beglerbega i
drugih asnika carskog divana; 3) pasmahlik ili zemlje has(s)
namijenjene da namire potrebe sultanovih ena.
Krajem svake godine, viak dohotka te tri kategorije upla-
ivao se u riznicu hauass-i humayuna. Zemlje, koje su pripa-
dale sultanovim enama, bile su doivotnog naslova i nisu se
mogle prenositi; kada korisnica nekog pasmahltl: has(s)a
umre ili ga vie ne treba, on se pridruuje carskom has(s)u.
Hauass-i humayun i has(s) asnika inili su znatan dio
prihoda svake pokrajine: 48% onih Rumelije, 26% Anado-
lije, 31% Dijarbekira, 48% Damaska i Alepa i 86% Egipta;
oni su predstavljali u cjelini Sl % dohodaka svih osmanskih
pokrajina sa 277,244.782 ake. Druge zemlje has(s) i timari
donosili su 200,186.394 ake ili 37% ukupno. Prema procje-
nama izvrenim na osnovu budeta iz 1660-1661. god., oko
3/4 (1.800 milijuna) ukupnog dravnog prihoda (2.400 mil.)
ilo je na asnike koji su imali zemlje hases), timar ili vakf.
Vrijednost i prostornost zemalja has(s) mijenjala se prema
proizvodnosti pokrajina i sandaka. Osim poljoprivrednih
proizvoda, koji su dolazili sa obradivih zemljita, vinograda,
vonjaka, itd., bilo je i drugih sredstava koje su davali razni
porezi: dizja, namet na ovce, drvo, krmu, brakove, nameti
zvani yaylak, hislah, bad-i hava (neredoviti), fucu, tapu, fift,
nameti na proizvode nomada i prihodi od mukataa u grado-
vima. U gradovima, nameti na klaonice, prava ihtisaba,
najam duana itd. bili su takoer dio prihoda has(s)a, od ega
poljoprivredni proizvodi ine, ipak, najvei dio.
U toku razdoblja irenja carstva, postojala su, suglasno s
243
Has
odredbama u pogledu zemlje miri, gospodarstva i panjaci
has(s)a, zvani lulic yeri, kojima su upravljale spahije (sipahi), a
pripadale su sustavu razliitom od sustava gospodarstva raje.
Udio spahija u vinogradima i vonjacima has(s)a bio je jedna
treina ili jedna etvrtina. Kako je bilo nezakonito da spahija
kupi za sebe ili svoju obitelj zemlju uzetu na svoj timar i
dobija time s naslova vlasnitva, gospodarstva has(s)a su se,
konano, smanjivala. Tako, zemlje, svrstane kao hassa, nisu
se, normalno, davale s naslova vlasnitva, ali, ako su bile tako
predane spahiji i onda prele u ruke nekog drugog spahije,
naslovi su bili poniteni, te su te zemlje postale hassalik,
Zemlje hassa bile su osloboene svakog poreza i izmicale su
kontroli funkcionara.
Zemljama hass-i padiahi ili havass-i humayun i has(s)
upravljao je jedan vojvoda, koji je pod sobom imao vojnike
(sekban) za izvrenje svojih obaveza. Ipak, poreze raje, koja je
ivjela i radila na zemljama has(s), ubirali su emini, koji nisu
imali nita sa vojvodama. Osim ovih, postojali su i drugi
slubenici, posebice tajnici (has/s/ katibi), koji su imenovani
naredbom.
Malo pomalo, zemlje has(s), vezane uz poloaje vezira,
beglerbega i sandakbega, bile su ukinute i prenesene na
miri mukataat; plaanje u novcu zamijenili su proizvodi tih
zemalja. Dravna sluba, koja je postojala od 17. st. i bila
zaduena da ubiljei poslove koji se odnose na zemlje has(s)
raznih asnika divan-i humajuna, zvala se H asslar mukataasi
kalemi. God. 1833, ta sluba bila je stopljena sa Bas muka-
iaacilikom i uredom za slubenu historiografiju, a potom
pridruena Harameyn muhataacihhu. Kasnije, ouvane su
samo zemlje has(s) koje su pripadale uz funkciju vezira,
velikog admirala i niandije, a ostatak pridodan kategoriji
miri mukataat ili hassaha-i humayun. Zeameti, koji su dani
drugim asnicima, doli su pod pravni reim doivotnih
funkcija, tj. bili su po osnovu meliktine, vlasnitva; ali kako su
prihodi od njih bili nedostatni, na razne naine bila su
dodijeljena neka sredstva visokim asnicima Carigrada i
pokrajina. Taj sustav melikane, tako stvoren, dao je brojne
koristi, kao zatitu vrela poreza i osiguranje dodatnog pri-
hoda koji je predujmljen na riznicu, te odranje proizvodno-
sti mukataa. Kako nikakva zemlja has(s) nije bila vie dozna-
ivana prigodom novih imenovanja (tj. zbog naputanja tog
sustava), upravljai pokrajina (beglerbezi) smatrali su da neki
sandak daje dobar prihod, ako je imao vie mukataat-i miri,
a manje timara, zeameta i vakufa. Zemlje mukataat-i miri, ija
se vrijednost upisivala u registre, bile su dane po osnovu
privatnog vlasnitva upravljaima pokrajina, koji su ih uruili
multezimima dodajui neki dodatni iznos. Od 1790. god., sve
zemlje has(s), pa i one koje su pripadale sultanovim enama,
bile su stavljene pod nadlenost nanovo stvorene riznice,
irad-i cedid. Poslije Tanzimata, postavio se prinicip plaanja
riznici svih vrsta rashoda; prihodi sa hass-i humayun bili su
otada urueni upravljaima pokrajina i multezimima putem
Carske kovnice, a mukataat-i miri putem Riznice. Poslije
1838. god., stari sustav, koji se sastojao u stavljanju na stranu
dijela poreza za uzdravanje funkcionara, bio je ukinut, a
svaki od ovih dobijao je mjesenu plau. God. 1839. riznica
mukataata i ona mirija bile su stopljene i stavljene pod
" Vidi napomenu na stranici 13.
Hasan al-Basri
kontrolu ministra financija. I poslije ukidanja, podsjet na
stari sustav ouvao se u nazivlju nekih mjesta; najpoznatiji od
tih lokaliteta su Haskoy (Haskova) u Bugarskoj, te grad
Hassa utemeljen 1865. god. u Turskoj. Izrazi kass-i kumayun
i kass-i padisahi nestali su pomalo nakon Tanzimata, ali se
nije prestala koristiti rije hassa za oznaku slubi koje su u
vezi sa carskom palaom i sultanom, npr. riznica hassa, hassa
aocilan ili pjeadija, hassa-i kitabet, hassa ordusu ili pukovi
carske tjelesne strae itd.
A S A N AL-BASRI (a. Al-Hasan ibn Abi-'l-Jfasan al-
H -Ba$rt), istaknuta linost prvog stoljea Hidre. Za
vrijeme osvajakih ratova, njegov otac je doveden iz Mejsana
kao rob u Medinu. Tu je postao tienik slavnog Zejda ibn
Sabita i oenio jednu tienicu Um Seleme po imenu Hajra.
Iz tog braka rodio se Hasan 642. g. Odrastao je u Vadi-'l-
-Kuri, a kasnije se nastanio u Basri. Tamo je postao glasovit
po vrstoi karaktera, pobonosti, uenosti i rjeitosti. Za
razliku od drugih potovanih ljudi, kao to su bili Ibn Sirin i
a-abi, koji se nisu usudili dati svoje miljenje oJezidovom
nasljedstvu, Hasan je javno izrazio svoje neslaganje. Istu
slobodu izricanja osobnog miljenja pokazao je u pismima
Abdelmeliku i al-Hadadu, tako da su ih kasniji pisci (kao
a-ehrestani), koji su mislili da su u ovima naslutili sklonost
prema uenju o slobodnoj volji, radije pripisali Vasilu ibn
Ati. Kao govornik smatran je takmacem suvremenika al-
-Hadada; bio je vrlo cijenjen kao prijenosnik predaja, jer se
vjerovalo da je osobno poznavao 70 ljudi koji su sudjelovali u
bici kod Bedra, premda je glavno vrelo za njega predstavljao
Enes ibn Malik. Izvrio je trajni utjecaj na razvoj sufizma
svojom asketskom pobonou, koja je posebno sijala u
usporedbi sa svjetovnim duhom, to je tada bio ve proeo
sve islamske slojeve. Pridaju mu se brojne pobone izreke, a
sufiji u njemu vide svoga prethodnika kojeg citiraju isto tako
esto, kao to to ine i pravovjerni suniti. Ali i mutaziliti ga
otvoreno svojataju, ne zato to su prvi predstavnici njihovog
uenja bili njegovi uenici Amr ibn Ubajd i Vasil ibn Ata, ve
i zato to je on, kao i oni, bio naklonjen uenju o slobodnoj
volji. Ne mijenja na stvari injenica to se Vasil ibn Ata,
kasnije, postavio kritiki spram njega. Na taj nain gotovo svi
vjerski pokreti Islama proistjeu od Hasana, pa ne udi kad
se dozna da je, kad je umro na vrhuncu slave, 10. oktobra
728., itav grad Basra prisustvovao njegovom pogrebu.
A I M I TI (a. al-Hawiiim), dinastija hasanidskih erifa
H Meke. Genealoko izvoenje od Poslanika biva katkada
osporavano. Novija povijest Haimita zapoinje sa Huseinom
ibn Alijem, (1852-1931), koji je kao gospodar Svetog grada
Islama bio religiozni voa narodnog arapskog ustanka i u
prvom svjetskom ratu oprezno paktirao s Engleskom protiv
Osmanskog Carstva, to je pripomagalo zbog religiozno-
-ideolokog poloaja Haimita. Obitelj je morala 1925-1926.
god. ustupiti Hidaz Vahabitima. S britanskom podrkom
postali su sinovi, a kasnije i unuk i praunuk Huseina ibn Alija
kraljevi u Siriji (1920), u Iraku (1921-1958) i u Transjorda-
niji (od 1921). Sirijska linija okonala je bijegom Fejsala
nakon vojne intervencije Francuza (1920), iraka ubojstvom
Abdelilaha i FejsalaII (1958). U haimitskom kraljevstvu,
Jordanu, obitelj jo vlada u linosti kral_ja_H_u_se_i_n_a_.
A TIB (a. hatib, mno. hutaba'), znai kod starih
H Arapa zagovornika plemena, pa je to razlog zato se esto
spominje uz aira, pjesnika, te kao kakin i sejid, ini dio voa
plemena. U doba Neznanja (Dakilije), air je, prvotno, bio
vie cijenjen od hatiba, ali kada je, pomalo, nastao dosta velik
broj pjesnika, kada su, osim toga, oni poeli opadati i postali
prosjaci, povealo se tovanje hatiba; ponekad se ast
nasljedno prenosila u istoj obitelji. Hutab' nisu inili
neku kastu, ve su naprosto bili ljudi koji su imali govor-
niku sposobnost. Hatib je trebao biti sposoban da osvijetli
vrijednosti i plemenite kvalitete svoga plemena, te da ih izloi
u savrenom govoru, a isto tako da razoblii slabosti njegovih
protivnika. On se raunao u vitezove i plemenitae koji
sudjeluju u boju; ak njegova obina rije moe se upotrije-
biti da oznai sranog borca. Kada hatib vri svoje funkcije,
on nosi, kao znak, koplje, tap ili luk.
U najstarije islamsko doba, hatib je mnogo bio zadrao od
svoga starog karaktera. Poslanik se predstavio kao hatib.
nakon zauzea Meke (Ibn Hiam), izraavajui se sveano i s
autoritetom. Medjutim, hutba postaje iskljuivo, poev od
Islama, govor upuen muslimanima i nije vie bila sastavni
dio borbe protiv neprijatelja. Ali Poslanik, u suglasju sa
starim Islamom, kao i s karakterom arapskog hatiba da vo
sam iznosi govor, u svojstvu hatiba nije izgovarao samo s
minbera poune govore, nego je izdavao i naredbe, donosio
odluke, predavao obavijest o politikim stvarima i, openito,
o stvarima koje su zanimale zajednicu. Tako je bilo i pod
etvoricom prvih halifa i pod Umajadima; a na isti nain su i
upravljai pokrajina, koje su oni slali, djelovali kao katibi.
Upravljai gradova, koje su ovi osnovali, imali su dunost
minbera i salata. (at-Tabari). Napadi i proklinjanja protiv-
nika bili su dio njihovih govora koje su izgovarali sminbera;
tako, kletve protiv Alija, kao i protiv Talhe i az-Zubeira.
Hatib je, tako, jo uvijek sinonim voe, tap ili koplje, koje
su u desnoj ruci drali islamski hatibi za vrijeme hutbe, obiaj
kojem su se Perzijanci rugali, nasljedstvo je starinskih zago-
vornika Arabije.
Uska veza, koja je postojala izmeu hutbe i bogosluja,
dala je islamskom haubu posebno vjerski katakter. Kada su
se okonale borbe prvih generacija, ovaj karakter je nadjaao
druge, te je u abasidsko doba, ve pod ar-Raidom, halifa
prepustio kadijama brigu da govore uz slubu Boju, dok se
on sam organiio na ulogu sluatelja. Ali - teorijski - oni koji
su vodili razne rituale bogosluja u velikim damijama su
predstavnici halife. Fatimidi u Egiptu su, ponekad, sami
govorili (iza jednog zastora tri puta u ramazanu i za bajram-
skih svetkovina). Posvuda su se uspostavili posebni katibi.
Bilo ih je tri u Kairu, u prvo fatimidsko doba (damije Amra,
Ibn Tuluna i al-Azhar); na openiti nain, bila je to poasna
dunost kadije. Obino, hatib je i onaj koji vodi molitvu
petkom kao imam, prilikom koje on govori; po Abu Hanifi i
jednoj Malikovoj predaji, to je ak nuno bio on, dotle dok
nije bilo posebnog razloga da se odvoji od tog obiaja.
Svakodnevne molitve su, openito, vodili drugi imami.
Prema a-afiiju i Maliku, molitva petkom, koja je praena
hutbom, ne mora biti u svakom gradu u vie od jedne damije,
bar dok veliina grada to ne spreava; kod Abu Hanife,
L obrnuto, nema takvog propisivanja. S druge strane, Abu
Hanifa dozvoljava slubu Boju uz koju se vee djelovanje
244

hatiba samo u velikom gradu, u kojem se nalazi vladar ili
njegov zastupnik. Druge vjerske kole su, u tom pogledu,
manje stroge. Funkcija hatiba vanih damija vrlo se cijenila;
tako, prema Ibn Abd az-zahiru, sam afiitski veliki kadija bio
je hatib velike damije u kairskoj tvravi, te, kada je Saladin,
nakon osvajanja Jeruzalema, izabrao kadiju Muhji-'d-dina
Abu-'l-Mealija da obavi funkciju prvog hatiba u damiji al-
-Aksa, smatralo se to posebnom au. in kojim je on
uvoen u dunost u mamelukom carstvu svjedoi takoer o
njegovom dostojanstvu; hatib treba, prvenstveno, nositi crnu
odjeu, a prema al-Gazaliju - bijelu. Poasni znaci su dva
drvena predmeta, tj. minber i tap ili, jo, drveni ma koji,
prema knjigama fikha, treba drati u ruci tokom govora.
God. 1909. bilo je 46 hatiba u Poslanikovoj damiji u Medini,
u al-Azharu samo jedan, 122 u Meki, a da se ne raunaju
njihovi zamjenici. Uz slubenog hatiba, vaiz vri dunost
vjerskog propovjednika koji pouava.
A TM ili HATMA (a. hatm, hatma), tehniki naziv za
H recitiranje (uenje) cijelog Kur'ana, od poetka do kraja.
itanje itavog Kur'ana, naroito ako se ono obavi u kratkom
vremenu, hvale je vrijedno djelo, npr. ako se to obavi kroz
osam noi, kao to se kae da je uinio Ubej ibn Kab. Pria se
da je Sulejman al-Ama obavljao hatmu katkad prema Osma-
novoj verziji, a katkad prema Ibn Mesudovoj. Od recitatora
(itaa) se trailo da se za pokojnike recitira qird' at al-
-hatamdt (na pr. u 1001 noi, u prii o trgovcu Ejubu i
njegovom sinu). U Egiptu se koristila hatma kao razonoda za
goste. U suvremenoj Meki takozvana iqlba se slavi nakon to
muko dijete proe cijelu svetu knjigu (sveanost nakon
polovine i treine zove se tsrdfa), U Junoj Arabiji onom tko
po prvi put recitira cijelu knjigu, poklanja se htam (peat
njak),
A VA, (a. Haunoa), Eva, Ademova ena, stvorena u
H Raju iz desnog rebra usnulog supruga. Hava, iji se ime
ne pojavljuje u Kur'anu (sura VII, 19 i dalje), snosi krivicu za
istoni grijeh, jer je na nagovor Iblisa kuala voe s drveta zla.
Predaja kazuje da je Hava ponudila svome muu najprije
vino, a onda zabranjeno voe, te je tako postala uzrok
istonog grijeha. Stoga se vino smatra vrelom zla. Druga
predaja kae da je taj objed bacio ovjeanstvo u vjenu
nevolju. Deset kazni, ukljuujui mjeseno pranje, trudnou
i poroaj, podsjeaju Havine keri na majin grijeh. Za
utjehu, Hava je dobila obeanje da e svaka pobona ena,
koja je odana muu, dobiti mjesto u Raju kao naknadu za
poroajne muke. Ako umre na poroaju, ona e spadati
meu muenike, te e se u Raju sjediniti sa svojim muem.
Nakon izgnanstva iz Raja, Adem i Hava pooe na hodoae
u Meku, prisustvovali su svetkovinama, a onda Hava dobije
prvo pranje. Adam lupi nogom o zemlju, a vrelo Zemzem
ikne iz zemlje, te se ona u njemu okupa, kako bi se oistila.
Hava umre dvije godine nakon Adema, te bude pored njega i
pokopana.
E D I V (p. hidii, badzw), vladar, gospodar, od
H 1867. do 1914. god. titula egipatskih potkraljeva Ismaila
(1863-1879), Tevfika (1879-1892) i Abasa Hilmija (1892-
1914), koji su bili pod vrhovnitvom osmanskog sultana.
245
Hidra
Nakon to je Ismail od sultana ve 1866. god. isposlovao
promjenu u egipatskom redoslijedu nasljeivanja na prije-
stolu (odsada je vrijedila prvoroenost umjesto seniorata),
uinio je da mu se 1867. god. dodijeli titula hediva da bi
naglasio posebno mjesto i jaku samostalnost Egipta unutar
Osmanskog Carstva. Dravno-pravna osnova odnosa spram
Porte bio je tada, prije svega, ferman od 1873. god.
I D R A , seoba Poslanika iz Meke u Medinu, polazna
H taka islamske ere.
Poslanik, ne mogavi nadvladati otpor Kureia, a, s druge
strane, zado bivi ve prijatelje meu ljudima oko Medine
(onda zvane jasrib), odlui se preseliti u Medinu. Arapska
rije higra ne moe se prevesti sa bijeg, budui da se ideja
bjeanja zapravo ne izraava glagolom hagara. Ta rije znai
prekinuti odnose, napustiti pleme, preseliti se.
Autoriteti nisu sloni o tano m datumu Hidre. Prema
najuobiajenijemproraunu, dogodilo se 20. septembra 622.
god. Ali to nije datum odlaska iz Meke, nego dolaska u
Medinu. Prema drugim verzijama, bilo je to est dana ranije
ili etiri kasnije. Neki ukazuju da su idovi upravo slavili
svetkovinu Aure (Dan ispatanja), kada su muslimani pristi-
gli u Medinu.
Osmi dan tog mjeseca rado se uzima da je bio ponedjeljak.
Prema predaji, Poslanik je, kae se, odgovorio, kada su ga
pitali zato on posebno tuje ponedjeljak, da se na taj dan
rodio, na taj dan dobio svoju poslaniku misiju i na taj dan
krenuo u seobu.
Utvrivanje Hidre kao poetka islamske ere datira od
halife Omara. Predaje, koje nastoje to vui do samog Posla-
nika, liene su svake vjerojatnoe. Prema drugoj predaji, Jala
ibn Umaja, Abu Bekrov upravlja u Jemenu, prvi ju je
upotrijebio, ali gledite da to ide od Omara uveliko prevla-
dava.
Izvijeteno je u brojnim oblicima da se sam Omar, nakon
to je uredio upravu financijama i priredio registar i ubiranje
poreza, zbunio u pogledu datiranja ili, radije, korio zbog
nepostojanja datiranja uope. Prema jednoj predaji Abu
Musa al-Aari mu je napisao da je poslao pismo bez datuma.
Halifa je raspravljao stvar sa svojim asnicima i, nakon
ispitivanja obiaja Grka i Perzijanaca, odluio uspostaviti
eru. Neki su predlagali da se datira od Poslanikovog rodenja,
ali taj dan nije bio siguran. Ali je, onda, rekao da predlae da
se uzme Hidra kao poetak ere, jer oznaava datum od kada
je Poslanik zapoeo preuzimati vrhovnitvo. Ta odluka je
donijeta god. 17. ili 18, neki, ipak, kau god. 16, ali uope
miljenje je 17. god. Prije toga, muslimani su davali godi-
nama imena kao Godina doputenja, Godina zemljotresa,
Godina oprotaja itd. Kada je Muhammed zapoeo svoje
propovijedanje Islama, Arapi su raunali od Godine slona.
Godina Hidre je, dakle, izabrana kao prva godina. Ali je
kalendar ve bio utvren Kur'anom, a mjeseci su zadrani i
muharem je bio zadran kao prvi mjesec, zato to se poslova
ponovo prihvaalo nakon hodoaa. Era je, tako, zapoela
ne sa danom Hidre, nego sa prvim danom mjeseca muha-
rema godine Hidre. Taj prvi dan padao je na petak i
odgovara 16. ternuzu (julu) 933. god. seleukidske ere i 622.
god. julijanskog kalendara.
Hikma
r
!
H IK MA (a. J;ikma), mudrost, U st:rijim dijelov:ma
Kur'ana, izraz je upotrijebljen za Poslanikovo izlaganje
vjere (XVI, 126; LIV, 4); a onda se u znaenju izjednaio sa
svetom, objavljenom Knjigom (III, 43, 75, 158; IV, 57; V,
110; XVII, 41) i samim Kur'anom (II, 231; IV, 113; XXXIII,
34; LXII, 2). U svome prvotnom znaenju, nalazi se u s. II,
272; na Davuda primijenjena u s. 11,252 i XXXVIII, 19; na
mudrog Lukrnana u s. XXXI, ll. Na zadnjem mjestu, al-
-Bejdavi ga ovako objanjava: Hikma u jezinoj upotrebi
uenjaka oznaava usavravanje ljudske due usvajanjem spe-
kulativnih znanosti i sklonosti ka izvrsnim djelima, to je
mogue savrenijim.
Rjenici pojam hikma odreuju kao spoznaju najboljih
stvari posredstvom najboljeg znanja: (Lisan i, istraivanje
prave naravi stvari, kakva je u sebi, koliko je to ovjeku
mogue (Hadi Halifa). Konano je rije postala istog znae
nja kao falsafa, koja je prvotno oznaavala na arapskom
jeziku obraivanu grku filozofiju.
Hikmat al-iraq je mistika koja potjee iz novoplato-
nizma, osvjetljavajua (muriqiyyaj filozofija, iluminizam.
Bila je poznata ve za doba Ibn Sine (Avicenne), koji je
napisao raspravu pod naslovom al-Hikma al-muriqiyya;
karakter onog tajnovitog, koji joj je tada bio svojstven,
kasnije se izgubio. I alkerniari su oznaavali svoju znanost
hikmom.
UILJADU I JEDNA NO (a. Alf layla wa layla),
}}Ll naslov najslavnije arapske zbirke udesnih pria i dru-
gih povijesti. Kao i svi istonjaci, Arapi su, od najstarijih
vremena, voljeli sluati fabulozne pripovijesti; ali kako je
intelektualni obzor pravih Arapa, u dobu prije Islama, bio,
prije, skuen, graa tih razonoda uzirnana je nadasve izvana
od Perzije i Indije, kao to to ukazuju prie o Poslanikovom
takmacu, trgovcu an-Nadru. Kasnije, kada arapska civiliza-
cija postaje bogatija i raznolikija, knjievni utjecaj drugih
zemlja bio je, naravno, mnogo jai. Paljivog itatelja Noi
nee iznenaditi velika raznovrsnost njihovog sadraja: on
slii, u neku ruku, na istonu livadu, gdje se neke loe trave
mijeaju s velikim brojem podvrsta krasnih cvjetova. S druge
strane, primijetit e se da te prie, esto, pokrivaju vrlo
iroko podruje: tu su povijesti o kralju Sulejmanu (Solo-
monu), kraljevima stare Perzije, Iskenderu (Aleksandru Veli-
kom), halifama i sultanima s jedne strane, te prie u kojima
se spominju vatrena oruja, kafa i duhan s druge strane.
Cijelo djelo je obuhvaeno u prii koja ini okvir; taj
postupak je bio poznat u Italiji srednjeg vijeka i mogu se
vidjeti njegovi tragovi u romanu Dovanija Serkambija
(1347-1424) i u povijesti o Astolfu i Dokondi, koja je ispri-
ana u 28 pjevanja Ariostovog Bijesnog Orlanda (poetak
16. st.); putnici koji su ili na Istok mogli su prenijeti tu
pojedinost u Italiju. Ali cjelina Hiljadu i jedne noi prispjela
je u Evropu u 17. i 18. st. Francuski uenjak i putnik Jean
Antoine Galland (1646-1715) objavio ih je po prvi puta.
Putujui Bliskim Istokom, najprije kao tajnik francuskog
ambasadora, a zatim da trai predmete za muzej, upoznao je
istoni svijet, te je njegovu panju privukao veliki broj
povijesti i pria koji se tu priao. Po povratku u Francusku,
zapoeo je objavljivati god. 1704. Zbornik Hiljadu i jedna
no, arapske prie prevedene na francuski; 1706. se pojavilo
sedam svezaka; 8. svezak se javlja 1709.,9. ilO. - 1712.; ll. i
12. -1717., dvijegodine po njegovoj smrti. Taj rok pri objavi
zadnjih svezaka je od znaenja zbog tekoa koje je pretrpio
Galland da pribavi grau za prie, a i zbog ravnoduja prema
toj strani njegovog znanstvenog djela. Galland je bio roeni
pripovjeda, te je s velikim darom prie preveo i dotjerao za
evropskog itatelja, odakle i njihov veliki uspjeh. Ali je imao i
sree. Zapoeo je prijevod Sindbada Moreplovca prema
neidentificiranom rukopisu; zatim je saznao da je to sastojak
velike zbirke pria zvane Stotinu i jedna no; imao je,
zatim, sreu da iz Sirije dobije etiri sveska jednog rukopisa
tog djela, koje je, uz iznimku kratkog odlomka, najstarije
poznato i sadri najbolji tekst koji se sauvao. U sedam prvih
svazaka svoga prijevoda, on je iscrpio tri sveska arapskog
teksta, koji i danas postoji, te je dodao Sindbada i Camalza-
man (Qamar az-zaman), prema neidentificiranim rukopisima.
Zatim lien grae, zaustavio se tri godine sve dok mu njegov
izdava nije pourio pero objavljujui, bez ovlaenja, svezak
8, koji sadri Ganema (Ganimj, Zeyn Alasnama (Zayn al-
-A$11amj iCodadada (Hudadadi. Galland je, opet, bio bez
grae i zaustavio se. Ali god. 1709. je susreo nekog maronita
iz Alepa, Hanu, i odmah uvidio da je dobio usmeno vrelo
pria. Hana mu je ispriao arapske prie, a neke dao i
napismeno, tako da su Gallandova etiri zadnja sveska bila
ispunjena. Prie, koje je prepisao Hana, izgubljene su, ali dva
arapska rukopisa Aladina i Ali-Babe potom su bila prona-
ena; ovaj zadnji je, dakle, osnova knjige, koja je uinila da
Evropa upozna Noi: i koja je, u francuskom tekstu i
brojnim prijevodima na francuski, postala, za mnotvo itate
lja, Hiljadu i jedna no. Tokom vie od stoljea, francuska
verzija predstavljala je za Evropu Noi, pa su ak dvije od
tih pria, iji se arapski izvorni tekst nije znao, bile preve-
dene na orijentalne jezike. Ali tokom tog vremena, drugi
rukopisi, manje-vie u vezi sa Noima, bili su pronaeni i
posluili su za prijevod i objavu raznih dodataka Gallandu.
Kako su sami rukopisi Noi: naveliko odstupali u pogledu
pria koje su sadravale, ti prijevodi su lako pridruivali
Noima: ma koju priu koja je postojala na arapskom.
Glavna izdanja arapskog teksta su slijedea: prvo
(1814-1818) i drugo izdanje (1839-1842) u Kalkuti; prvo
izdanje 1835. god. u Bulaku, kraj Kaira; izdanje (1825-1843)
u Breslavi, koje se openito smatra od strunjaka lienim
osnove. Prema egipatskoj recenziji su napravljeni svi prije-
vodi na evropske jezike.
Kada je Hiljadu i jedna no bila po prvi puta poznata
Evropi, sluila je samo za razonodu evropskim itateljima.
Ali poetkom 19. st. uenjaci su se poeli zanimati za njezino
porijeklo. Tako je Silvestre de Sacy, utemeljitelj moderne
arapske filologije u Evropi, raspravljao o tome u vie studija:
npr. Recherches sur l' origine du recueil de contes intituls les
Mille et une nuits, Paris, 1829)i odricao, s razlogom, mogu
nost jednog autora i drao da je knjiga napisana unedavnijem
dobu bez perzijskih i indijskih elemenata. Zato je on odlo-
mak iz al-Masudija proglasio za apokrifan, emu se suprot-
stavio Joseph von Hamrner (Wiener Jahrbucher, 1819, 236).
De Goeie je pokuao Noi: dovesti u vezu sEsterinom
knjigom (u Ene. Brit., XXIII, 316). August Muller je prvi
zauzeo slobodnije stajalite, te u djelu razlikovao vie grupa,
uz pretpostavku d~je jedna od njih napisana u Bagdadu, dok J
246

je pri;i:ao egipatskoporijekl~-~rugOj vanijoj grupi(BeZ~~n-~arskih
bergers Beitriige, XIII, 222 i Die deutsche Rundschau, XIII, I zadnjih pria s Dalekog istoka uslijed osvajanja te zemlje po
10.7. 1887, 77-96). I drugi su prouavali ovo djelo, ali je od
posebne vanosti Oestrupova studija (Studier over 1001 Nat,
Kopenhagen 1891 prevedena na ruski i njemaki).
Najstarije svjedoanstvo o postojanju knjige Hiljadu
noi", nakon to je al-Masudi spomenuo djelo i nakon to je
navedeno u Fihristu, otkrila je Nabia Abbott (u Journal of
Near Eastern Studies, III, 3, 1949). U 12. st. je zbirka pria
pod naslovom Hiljadu noi i jedna no bila poznata u
Egiptu, kao to to upuuje neki al-Kurti, koji je napisao
povijest Egipta pod zadnjim fatimidskim halifom (1106-
1171), a al-Guzuli, koji je umro god. 1412, prenio je u svojoj
antologiji jednu priu iz Noi. Jedan rukopis otkriven je u
Istanbulu (H. Ritter), a datira iz 13. i 14. sr., te sadri etiri uzet u strogom smislu. Ali 1.000 je gotovo isto to i bezbro-
povijesti koje postoje u egipatskoj recenziji.
Zna se, dakle, da, u svome opem obliku, Noi sadre
bagdadsku grupu pria i egipatsku. Oestrup je podijelio
odvojene prie u tri grupe, od kojih prva obuhvaa udesne
prie izvuene iz perzijske Hezar Efsane (Hasar Afsana) s
okvirom knjige, druga - prie koje su nastale u Bagdadu, a
trea - one koje su dodane glavnini knjige; neke prie, kao
drugi viteki roman o Omaru ibn an-Numanu, umetnute su
kada se broj 1001 uzeo u svome doslovnom smislu. Ali
povijest o Sulu i umulu u rukopisu u Tibingenu, koja je,
takorei, dio Noi, nije, zasigurno, nikada bila sastavni
dio, jer se u njoj nalazi neki musliman koji se preobratio na
kransku vjeru; u pravim Noima, krani, zoroastrijanci yak, }>1001 i naslova alf layla wa layla. Od ll. st., Perzija,
neznaboci esto prihvataju Islam, ali nikada musliman neku
drugu vjeru.
Macdonald je uspostavio slijedeu podjelu na klase:
l) Hezar Efsane (Hiljadu pria), izvorno perzijske;
2) arapska verzija Hezar Efsane; 3) prie koje ine okvir
Hezar Efsane, a slijede ih prie arapskog porijekla; 4) Noi
zadnjeg fatimidskog razdoblja, za koje al-Kurti svjedoi da su
bile popularne; 5) recenzija Gallandovog rukopisa; biljeke,
koje on sadri, pokazuju da je bio u Tripoliju u Siriji, god.
1536, u Alepu god. 1592; naravno, moe biti i stariji, ali je
napisan u Egiptu. Ostaje problem, koji do sada nije rijeen, o
odnosima izmeu tog rukopisa i drugih starih i samostalnih;
po Macdonaldu ih ima bar est koji se moraju uzeti u obzir.
Abbott uspostavlja est ovih klasa: l) prijevod Hezar
Efsane koji datira iz 8. st.; po njenom miljenju, to je, po svoj imena u upotrebi kod arapskih beduina i, poslije, pod Isla-
prilici, potpun i doslovan prijevod, moda naslovljen Alf
Huriifa; 2) islamizirana verzija Hezar Efsane koja potjee iz
8. st. i naslovljena je Alf Layla; ona bi mogla biti bilo
djelomina, bilo potpuna; 3) jedna Alf Layla, sastavljena u
9. st., a sadri istodobno arapsku i perzijsku grau; dok
veina najstarijih pria potjee, nedvojbeno, iz Hezar Efsane,
druge knjige obinih pria, osobito Knjiga o Sindbadu i
Knjiga o imasu nisu nepouzdana vrela; 4) Alf Samar od Ibn
Abdus al-Dahijariia koja potjee iz 10. st.; ne vidi se jasno
da li je ta zbirka bila namijenjena da obuhvati, s drugom
graom, sve tekue Noi i da ih zamijeni; 5) zbirka iz
12. st., obogaena graom iz one pod br. 4, kao to su azij-
ske prie i egipatske lokalno sastavljene; promjena naslova u
Alf layla wa layla vraa se, po svoj prilici, na to doba;
6) konane etape zbirke koje se poveavaju sve do poetka
16. st. Najvaniji dodaci su junake prie islamskih protu-
Hiljadu i jedna no
ratova. Perzija i- Irak U:ogu pris~rbiti ne~~
Mongolima u 13. st. Konano osvajanje Sirije i mamelukog
Egipta od Selimal (1515-1520) zatvara prvo poglavlje po-
vijesti Hiljadu i jedne noi u njihovom orijentalnom zavi-
aju.
Naslov Hiljadu pria moe se promijeniti u Hiljadu
noi, kada su pria, koja ini okvir, i druge povijesti bile
kombinirane s arapskim priama. To se nije moglo dogoditi
kasnije od 9. st. U poetku, Hiljadu pria oznaava samo
vrlo veliki broj pria; na isti nain, kae se o ehrezadi da je
sakupila hiljade knjiga, Za obini duh, 100 je visok broj, a
stotinu godina ranije ima isti smisao, kod orijentalnih
povjesniara, kao dugo vremena; i broj 100 ne treba biti
jan. A Knjiga o hiljadu noi, koja je bila poznata u
Bagdadu, sadravala je jedva stotinu odvojenih noi. Ali
zato se 1.000 promijenilo u l. OO l? Ta promjena moe se
dugovati, dijelom, sujevjernoj odbojnosti, koju osjeaju
openito Arapi, kao i drugi narodi, spram okruglih brojki.
Ali je vrlo vjerojatno da je utjecala i turska idioma tska
upotreba bin bir, hiljadu i jedan da se oznai veliki broj: u
Anadoliji postoji jedna ruevina zvana Bin-bir kilise, Hiljadu
i jedna crkva, dok je, oito, daleko od toga da ih je bilo
toliko. U Istanbulu postoji jedno mjesto zvano Bin-bir-direk,
Hiljadu i jedan stub, a tamo ih je samo nekoliko tuceta.
Turska aliteracija bin bir je u osnovi perzijskog izriaja hasar
Mezopotamija, Sirija i druge zemlje islamskog Istoka bile su
pod turskim utjecajem. Tako, naslov >}1001 no oznaava,
prvotno, samo veliki broj noi, no kasnije je broj bio shvaen
doslovce, te je postalo nunim da se dodaju brojne prie, da
bi se broj 1001 ispunio.
Ako su, dakle, Indija, Perzija, Mezopotamija, Egipat i,
donekle, Turska bili povezani uz osnovu Noi, moe se
zakljuiti da se graa, koja dolazi iz svih tih zemalja i naroda,
moe tu i pronai. Prva izvanjska mjerila mogla bi biti osobna
imena. Postoje indijska imena kao Sindbad, turska kao Ali
Baba i Hatun; ehrezad, Dinazad, ahzeman su perzijska
imena koja se javljaju i u perzijskim legendama; Behram,
Rustem, Ardeir, apur i tolika druga su jednako perzijska.
Pa ipak, velika veina imena su arapska, tj. stara arapska
mom. Grka i evropska imena javljaju se u nekim sluaje-
vima, u priama koje se tiu odnosa izmeu muslimana,
Bizantinaca i Franaka. Egipatska imena odnose se na mjesta i
mjesece u njihovom koptskom obliku. Od idovskih, osobito
se javljaju Solomon i David. No kako su, u vrlo mnogo
sluajeva, prie stavljene pod ime drugih osoba i kako su,
esto, osobe neimenovane, ne treba ustrajavati na pitanju
imena.
Ipak, sustav prie koja slui za okvir, vrlo uobiajen u
Indiji, ali vrlo rijedak u drugim zemljama, dokaz je indijskog
porijekla nekih dijelova Hiljadu i jedne noi, Ova pria
obuhvaa tri razliita dijela koji ine, prvotno, samostalne
prie. Ti dijelovi su slijedei: l) povijest ovjeka koji je
ojaen nevjerstvom ene, no ija se alost smiruje kada sazna
da je visoka linost pretrpjela istu sudbinu; 2) povijest
ili dina kojeg je njegova ena ili robinja varala s
--------- ---- ----- -----
247
Hiljadu i jedna no.
mnogo drugih mukaraca, na naj drzovitiji nacm, a istov-
jetna je s priom koju saopava sedmi vezir u povijesti o
Sindbadu Mudracu; 3) pria sposobne mlade djevojke, koja,
svojom spretnou da pria povijesti, otklanja nesreu koja
ju ugroava ili koja ugroava njezinog oca ili oboje. Od ta tri
dijela, samo trei izgleda da je pripadao izvornoj prii
-okviru, kao to to naznauju al-Masudi i Fihrist; u toj prii,
dakle, poznati su jedino okrutni kralj, spretna vezirova ki i
njezina vjerna stara dadilja. Vjerojatno je povijest o spretnoj
vezirovoj keri dola, u neko staro doba, iz Indije u Perziju,
gdje se ona nacionalizirala: i povezala sa dva druga dijela
prie koja slui kao okvir. Odreen broj pria, u Noima,
su indijskog porijekla: tako povijest pobonih ljudi koji
dozivaju budistike i dainske svete osobe, basne, ciklus
pria o Sindbadu Mudrom i Deliadu i imasu. Moe se
sagledati indijske motive u raznim odlomcima Noi: npr.,
povijest udesnog konja; trovanje pomou stranica knjige
(po lijeniku Dubanu), praksa koja spada u indijske obiaje.
Sve je to prolo kroz Perziju prije nego to je dolo do
Arapa.
Odreen broj pria su perzijskog porijekla, posebice te
udesne prie, u kojima utvare i vile djeluju samostalno.
Oestrup navodi ove: udesni konj, Hasan od Basre, Sejf al-
-Muluk, Kamar az-Zeman i princeza Budur, Princ Bedr i
princeza Devher od Semendela, Ardeir i Hajat an-Nufus. Po
njemu, odnos izmeu povijesti Ali ara i perzijskog izvor-
nika - prvi sadri mnoge pojedinosti koje se javljaju u,
vjerojatno, kasnijoj prii o Nuredinu Aliji i izraivaici pojasa
jednako ukljuenoj u Noi: - ne moe se posigurno utvr-
diti. Povijesti Ljubomornih sestara i Ahmeda i Peri Banu, koje
se nalaze samo kod Gallanda, ostavljaju snano dojam da su
perzijskog porijekla, no njihovi perzijski uzori nisu dosada
poznati.
Bagdad je smjeten na podruju starog Babilona: moda su
njegovi ideali preivjeli do islamske epohe i bili uneseni u
Noi, A ak jedna pria, Hajkar Mudrac, koja se, u nekim
rukopisima, predoava kao dio Noi, izvorno je od starin-
ske Mezopotamije; ona see unazad do 7. st. stare ere, a nala
je put do arapske knjievnosti preko idovske i kranske.
Hidr, vjeni mladi, ima babilonski uzor; putovanja Bulukije
i voda za pomladivanje, koju je traio princ Ahmed, moe
odraavati motive iz babilonske epopeje o Gilgameu. Preko
svega, este anegdote koje su u vezi sa abasidskim halifama i
njihovim dvorom, a jednako neke o njihovim podanicima,
pripadaju bagdadskoj recenziji Noi, Povijest Sindbada
Moreplovca nala je, vjerojatno svoj konani oblik u Bagdadu,
roman o Omaru ibn an-Numanu sadri perzijske, mezopota-
mijske i sirijske elemente; roman o Adibu i Garibu dovodi u
vezu sa Mezopotarnijom i Perzijom; povijest oTevedudi,
mudroj robinji, izvorno je iz Bagdada i ona je, u nekim
vidovima, preraena u Egiptu. Povijesti o B ulukiji, Sindbadu
Mudracu i Deliadu i Vird-hanu bile su, sigurno, poznate u
Bagdadu. Ali nema sigurnih dokaza da su te prie bile
dijelovi bagdadske recenzije. Toliko se moe rei i o etiri
prie istanbulskog rukopisa koje je pronaao Ritter; on sadri
etiri od pria iz Noi, ali ne pripada zborniku Alf layla wa
layla. Te su prie: povijest o estorici ljudi, tj. estoro brae
bagdadskog brijaa; Dulenar ki mora; Budur i Omeir ibn
Dubeir, te Abu Muhamed Ljenivac.
Egipatskom porijeklu mogu se pripisati prie, u kojima se
izvjetava o lukavstvima sposobnih lupea i objeenjaka, one
u kojima se javljaju utvare i demoni kao slubenici hamajlija
i udesnih predmeta, te one koje bi se mogle oznaiti gra-
anskim novelama, a od kojih neke slie modernim roma-
nima o preljubi. Sve te prie, naravno, potjeu, u svome
sadanjem obliku, iz doba mamelukih sultana i turske vla-
davine. No jedan broj motiva see unazad do starog Egipta.
Sposobni objeenjak Ali az-Zejbak i njegov drug Ahmed ad-
-Denef imaju svoj uzor u smionom pustolovu Amasisu, a
Rhampsinitova riznica nalazi se u povijesti o Aliju az-Zej-
baku. Majmun-pisar u povijesti o tri bagdadske gospoe
moe imati svoj uzor u Thotu, pisaru egipatskih bogova,
koji se uvijek predstavljao u obliku majmuna, ili u Hanu-
manu, majmunu-voi indijske Ramajane. Jednako se napu-
ivalo da se u staroj prii o brodolomnom Egipaninu vidi
veza sa Sindbadovim putovanjima, a u povijesti o Ali Babi
reprodukcija one o zauzeu Jafe po egipatskim ratnicima
skrivenim u vrei; no te veze nisu mnogo vjerojatne.
Ostaje da se da saeto izlaganje razliitih knjievnih an-
rova koji su predstavljeni u Noima. Razlikuje se est
glavnih grupa: l) udesne prie; 2) romani; 3) legende; 4)
poune prie; 5) smijene prie; 6) anegdote.
l) Povijest, koja ini okvir, sadri tri indijske udesne
prie. Prie, koje dolaze na elo u svim rukopisima (Trgovac
i din; Ribar i din; N osa, tri kalendera i tri gospoe u
Bagdadu; Grbavac) pripadaju istoj kategoriji; one su same
primjeri sustava i sadre neke crte koje podsjeaju na indij-
ske uzore i, ak, neke motive koji imaju usporedbe u povije-
stima Dalekog istoka. Najpoznatije udesne prie su: Aladin
i arobna lampa i Ali Baba. Drugi primjeri: Kamar az-
-Zeman i Budur, Ljubomorne sestre, Princ Ahmed i Peri-Banu,
Sejf al-Muluk, Hasan al-Basri, Zejn al-Asnam.
2) Najdui roman je onaj o Omaru ibn an-Numanu i
njegovim sinovima. Povijest Adiba i Gariba je uzor popular-
nog islamskog romana. Nosa i tri gospoe, Alaedin Abu-'-
-amat, Nuredin i emsedin, Nuredin i M erjem, izraivaica
pojasa mogli bi se oznaiti graanskim romanima, kao i
pria o Abu Kiru i Abu Siru.
Ljubavne povijesti mogu se tu prikljuiti. Ima ih velik
broj u Noima: i obuhvaaju tri grupe: stari arapski ivot
prije Islama; gradski ivot u Bagdadu i Basri, ljubavne
zgode s mladim slobodnim djevojkama ili ropkinjama u
gradovima ili halifskim palaama; ljubavni romani koji pot-
jeu iz Kaira, a ponekad su lakomisleni i bestidni.
Tu treba spomenuti i povijesti o razbojnicima i pomor-
cima. Mnoge kratke povijesti o uvarima priale su se pred
upravljaima Egipta. Glavna povijest o Sindbadu Moreplovcu
zasnovana je na knjizi udesa Indije, koja sadri pustolovine
i mornarske prie sakupljene u Basri u 10. st. od jednog
perzijskog kapetana. Prvi dio povijesti o Abu Muhamedu
Ljenivcu sastavljen je od mornarskih pria i motiva udesnih
pria.
3) Neke starinske legende su umetnute u Noi: Hatim
at-Tai, Irem grad stubova, Tuani grad, Grad Lebta, koji se
odnose na arapsko osvajanje sjeverozapada Afrike. Druge
legende mnogo polau na pobone mukarce i ene, izmeu Ji
ostalih i pobone Izraelic.'. ane (ali se on...e . n..uno ne duguju
idovskim piscima); legenda Poboni princ, koji je bio
J
248

Harun ar-Raidov sin i postao dervi, je reminiscencija slavne
legende o Aleksiosu.
4) Poune prie, basne i parabole, posebice o ivotinjama,
znaju mnogi narodi; one su nale svoj put do Noi, gdje
veina od njih ini se da je izvorno iz Indije, kao npr. dva
duga ciklusa o Sindbadu Mudracu i Deliadu i Vird-hanu, te
jedan broj basni, ali su one bile, ponekad, pretopljene u
arapski oblik. Duga povijest o Tevedudi, mudroj robinji,
spada u tu kategoriju.
5) Meu smijenim priama zauzimaju mjesto povijesti
Abu-'l-Hasan ili budni spava, H alija ribar, Dafer Bermekid i
stari beduin, Ali Perzijanac. U povijestima Maruf krpa obue i
Grbavac ima dosta smijenih crta.
6) Grupa anegdota obuhvaa sve povijesti koje nisu svr-
stane u prethodne grupe. Povijesti Grbavac, Brija i njegova
braa su zbirke anegdota, koje predstavljaju komediju veli-
kog stila. Druge anegdote treba podijeliti na tri grupe: one o
vladajuim i njihovoj okolini; one o plemenitim ljudima, one
koje su uzete iz svakodnevnog ljudskog ivota. Prve zapoi
nju sa Iskenderom (Aleksandar Veliki), a zavravaju s mame-
lukim sultanima; mali broj se odnosi na perzijske kraljeve,
ali vrlo veliki se odnosi na abasidske halife, osobito Haruna
ar-Raida, koji je postao idealni vladar u svijesti kasnijih
muslimana; neke od tih anegdota ne bi mogle potjecati iz
Bagdada, nego iz Egipta, gdje su mu pripisane. Anegdote,
izvuene iz obinog ivota, su od vie vrsta: one govore o
bogatom i siromanom, o mladom i starom, spolnim anomali-
jama, loim evnusima, nepravednim i lukavim sucima, glu-
pavim uiteljima. Nona pustolovina halife, koju je prenio
sam Galland, sadri tri duge opirno ispriane anegdote i
pomijeane s motivima koji potjeu iz udesnih pria.
Postoji oko 1.240 pjesama ili pjesnikih odlomaka u dru-
gom kalkutskom izdanju; od tog broja, treba odbiti 170
opetovanja. Po Horovitzu, poetski navodi, kojima su se
mogli pronai autori, potjeu iz 12-14. st., tj. egipatskog
razdoblja povijesti Noi. Te pjesme i ti stihovi su takvi da
bi se veinu od njih moglo izostaviti, a da se ne bi naruio tok
teksta u prozi, te su, prema tome, bili dodani u neko kasnije
vrijeme.
I R A (a. ijini'), brdo otprilike tri arapske milje sjeve!o-
H istono od Meke naspram drugog brda Sabira (Tabir).
Oba brda su, stoga, esto zajedno imenovana, te usporei
vana sa dva morska vala. Uslijed nedostatka vode, oba su,
bez obzira na oskudno ikarje, bez ikakvog raslinja. Hira je
via od Sabira i stri strmim, ravnim grebenom, na koji se
jedno popeo Poslanik sa nekoliko drugova. Muhammed se
esto tamo zadravao u religijskoj meditaciji, te je u jednoj
peini na tom brdu, koja se jo pokazuje, primio prvu
objavu. Stoga brdo nosi ime Gabal an-mir. Kada se Muham-
rned vratio iz Taifa, takoer se tu krio, dok nije mogao
ponovo u Meku.
I R I<.A (a. birqa), krpa, otuda mistika gruba vunena
H halja, jer se ona izvorno sastojala od krpica (sinonim
muraqqa'a). Unutranja vatra (harqa) odlikuje sufiia,
rekao je al-Hudviri a ne vjerska odjea (hirqa). Ova je
odjea vanjski znak zavjeta siromatvu na koji su sufije
prisizale; izvorno je bila u plavoj boji, boji alosti. Neki su
249
Hoda
mistici, meutim, odbili nositi posebnu odjeu govorei da,
ukoliko je ovakva vrst oznake usvojena radi Boga, onda je
nekorisna, jer Bog zna to je ispod odjee; ako je pak zbog
ljudi, onda ne moemo izbjei dilemi: u sluaju da je derviki
poziv istinski, onda je to noenje hvalisanje, a ako je hinjen,
onda je licemjerno. Uza sve to, ova je posebna odjea ope
nito prihvaena. Pripravnik je nije mogao dobiti dok nisu
prole tri godine potrebne za pripravu. in u kojem je
duhovni uitelj navlaio na murida hirku imao je sveani
karakter. Za as-Suhravardija je navlaenje halje opipljiv
znak da ovjek stupa na put istine, te je simbol njegovog
prelaska na mistine staze, znak da se preputa i u potpunosti
predaje ejhovim rukama.
Postoje dvije vrste odjee: hirqat al-irada (odjea dobre
volje) koja se dobiva od eiha, a s punom svijeu o duno-
stima koje ona namee, te o pasivnoj pokornosti na koju
ovjek sebe osuuje navlaei je; i hirqat at-tabarruk (odjea
blagoslova) koju ejh slubeno daje ovjeku kojeg smatra
dostojnim da krene mistinim putem, a da ovaj i nije potpuno
svjestan znaenja koje to oblaenje ima. Prvi sluaj je daleko
znaajniji od drugoga; on razlikuje prave sufije od onih koji
im samo slie po vanjskom izgledu.
I R I<.A -J I ERIF (t. huka-yi jerii), uzvieni ogrta,
H Poslanikov ogrta, koji se tovao kao sveta relikvija i u
Carigradu uvao. Dan, kada se pokazivao, bio je praznik,
15. ramazana svake godine. Neko se uvao u posebnoj sobi
Saraja, gdje je bio zakljuan u sanduku srednje veliine,
pokriven zelenim pokrivaem od kadife, koji je imao kitice
od zlata i srebra.
Sveanost se obavljala okupljanjem, pred podnevnu moli-
tvu na Porti blaenstva, visokih vojnih, upravnih i vjerskih
asnika. im je ejhul-islam doveden od reisiil-kiittaba u Aja
Sofiju, veliki vezir je o tome obavijeten, te se on pojavljivao
tamo, praen od slubenika Porte. Cijeli skup je obavljao
podnevnu molitvu i iao zatim u carski dvor.
Nakon to su uli kroz Has odasi i dobili dozvolu da dalje
idu, povorka je stupala u sobu Hirka-ji erifa. Prvi i drugi
sultanov imam sputali su se pred sanduk i uili su (recitirali)
'ur iz Kur'ana. Sultan je osobno otvarao sanduk i ovlaivao
prisutne da poloe svoja ela na ogrta, najprije velikog
vezira, onda ejhul-islama, te druge asnike. Na isti sveani
nain se odlazilo iz sobe i uzjailo na konje pred Orta kapu
(Porta sredine). Prigodom te svetkovine dijelilo se slatko,
zvano baklava, janjiarima i drugim trupama.
God. 1849. ogrta je prenesen u jednu damiju, koju je
samo za njega bila izgradila sultanija-valide, majka sultana
Abdelmedida. To zdanje zove se Hirka-yi Serif Cami'i i
nalazi se u Istambulu u etvrti Jeni Bage zapadno od
Fatihove damije.
OD A (1.hoca, takoe i hace), od perzijske rijei bwii-
H ga, nesigurne etimologije, neko poasna titula za neke
itelje grada koji nisu pripadali vojnoj kasti, dakle kao graa
nin. Openito se tako oslovljavalo ministre, koji su potjecali i
iz krugova uenjaka. Titula se mo', dokazati u jednom "ihu ~
perzijskog pjesnika Enverija (poetak 12. S1.).
Rije je u oblicima lJuwaga prela u arapski i znai
jednostavno gospodin. U obliku hoda posudio ju je
Hulul
osmansko-turski i znai na njemu: pisar, tajnik, uredski
namjetenik, uenjak, profesor, privatni uiteli.
UL UL (a. ~ulUl), filozofski izraz, infinitiv od glagola
H halla, razriieiti, rastovariti, uskladititi, naseli-
ti se na jednom mjestu (rnahall). U islamskoj teologiji,
rije oznaava obino vezu izmeu nekog tijela i njegovog
mjesta ili izmeu akcidencije i njene supstancije. Hulul je
primijenjen i na supstancijalno jedinstvo: l) due i tijela, i
2) Bojeg duha i ovjeka. Aristotelsko uenje o hilomor-
fizmu, kao i kransko uenje o otjelovljenju, zagovaralo je
sjedinjenje materije sa duhovnom supstancijom (kao njezi-
nom specifinom formom). Ali gotovo svi islamski teolozi
(mutakalliml1n) bili su protiv tog uenja. Kao pristae ato-
mizma, prihvaali su ~u1111 u prvom sluaju, jer su u ridiu
vidjeli fino tijelo ak kod anela i demona; ali su ga odbaci-
vali u drugom sluaju, jer je time dano komadanje (tagazzu') i
prenoenje (tansuh} boanske biti. Zato se izopavalo (i od
sunita i od iita) niz sekti kao huliiliyya: ekstremni iizam:
sebaiti, bejaniti, batiniti, Druzi, sunitski sufizam: hulmaniti,
farisiti, ebasiti, itd.
H US E IN , (a. al-lJusayn), drugi sin Alija i Fatime,
roen u Medini etvrte ili pete godine po h. Kao i u
sluaju brata Hasana - zajedno su nazvani al-Hasanan,
dvojica Hasana - predaja biljei da je mladi Husein bio
obasut znakovima ljubavi djeda po majci. Za vrijeme burnog
Alijevog halifata, Husein je stajao po strani. Nakon Alijeve
smrti, slijedio je starijeg brata kada se ovaj povukao u
Medinu, a u vrijeme Muavijinog vladanja, posebno nakon
Hasanove smrti, postao je glavom iita; odolijevao je salijeta-
njima irakih pristaa, te se prema Umajadima drao dosto-
janstvenije nego Hasan.
Jezidov dolazak na prijestolje promijenio je njegova gledi-
ta, te se odluio odazvati eljama irakih pristaa. Ali prije
nego to je ita poduzeo, htio je provjeriti kako zaista stoje
stvari, te u tu svrhu upotrijebi svoga roaka Muslima ibn
Akila. Kada je ovaj stigao u Irak, hiljade iita sjatie se da se
Huseinu zakunu na vjernost. Muslim poalje pismo Alijevorn
sinu nagovarajui ga da doe i preuzme vodstvo pokreta. U
meuvremenu, Ubajdalah ibn Zijad, upravlja Iraka, uspije
uhvatiti Muslima, te ga i pogubi. Napustivi Meku, gdje se
bio sklonio, nakon to je odbio da se [ezidu zakune na
pokornost, Husein krene prema Kufi, kao to mu je Muslim i
savjetovao. Nekoliko konaka daleko od grada, on doznade za
traginu smrt svoga izaslanika. Ubajdalah razasla strae na
sve ceste od Hidaza do Iraka i konjanike ete da patroliraju
tim cestama. aica roaka i odanih prijatelja Huseinovih
susretne se s jednim od ovih odreda. Kako su ovi odbili da se
zaustave, to su ih Ubajdalahovi konjanici neko vrijeme pra-
tili. I tako ovi stigoe do Kerbele, koja e deset dana kasnije
postati mjesto Huseinove smrti. elini obru Ubajdalahovih
vojnika stezao se oko njih. Umajadski upravlja elio je
nagovoriti ili prisiliti Huseina da se preda. On mu presjee
pristup Eufratu mislei ga eu na to prisiliti. Husein se
nadao da e se vojnici iz Kufe okrenuti k njemu: oni su
potajno bili pobornici iita, ali su bili ustraeni Muslimovim
pogubljenjem.
Osvanuo je 10. muharem 61/10. oktobra 680. god. *
250
Zapovjednitvo nad 4.000 ljudi, koji su se sakupili uKerbeli,
preuzeo je Umar ibn Sad ibn Abi Vakas. Husein je pozvan da
se preda na milost i nemilost. Kako na taj ultimatum nije
stigao odgovor, Umar je opkolio Alijevog sina. Njegove
pristae pokuae se oprijeti. Husein se nije pokrenuo. U
jednom sudaru Husein pade ranjen na mnogo mjesta. Nje-
govi atori budu opljakani. Taj plan, koji je u poetku bio
puki postupak hapenja, pretvorio se u pravu bitku. Nije
trajalo dugo; tek toliko vremena koliko treba da se ubije deva
ili sklopi oko, tako je to opisano u izvjetaju Jezidu. Halifa je
alio to se tako zavrilo, jer on to nije ni elio ni zapovijedio.
Po njegovim uputstvima trebalo je zatititi Huseinovu osobu,
te ga samo sprijeiti da se ne nastavi to opasno vriienie. S
njegovim pristaama, koje su preivjele katastrofu kod Ker-
bele, postupao je velikoduno, pobrinuo se za njihove
potrebe, te im dao pratnju do Medine. Huseinovi nasljednici
nastavili su tu ivjeti bez sjaja, a u zavadi sa Hasanovim
nasljednicima. Obino su tim roacima preputali politike
povlastice na koje je Alijeva obitelj imala pretenzije u Arabiji.
(O znaenju Huseinove smrti za iitsko vjersko uenje,
vidjeti IITI, te MUHAREM.)
H US R E V -B E G , GAZI, namjesnik Bosne.
Husrev je sin namjesnika Bosne, kasnije Skutarija
(Albanija), Nesuh-bega, koji je 1489. god. oenio jednu od
keri sultana Bajazita II. Stoga se, prigodno, nazivao i Sultan-
zade. Zahvaljujui svojim vezama, Husrev-beg je ve mlad,
naime 1518. god. pozvan za namjesnika Bosne, oko 1521. u
istom svojstvu najprije u Skutari (Albanija), a kasnije u
Smederevo. God. 1525. vraa se u Bosnu, kasnije, prolazno,
pada u nemilost, biva lien dunosti, ali onda ponovo postav-
ljen na svoje mjesto; sjedite mu je bilo u Sarajevu, gdje je
god. 1541-1542. umro, te pokopan pri damiji koju je sam
utemeljio 1530. god.
Gazi Husrev-beg je bio poznat po brojnim osvajanjima na
osmanskim granicama, prije svega u Bosni. Ali su i podruja
preko Save stradala od njega i njegovih kaznenih eta;
podruje oko Osijeka i Poege je porobio i osvojio. Evlija
elebi biljei, neto pretjerano, 170 tvrava kao njegova
osvajanja. Jo je glasovitiji, osobito u Bosni, po svojim
bogatim zakladama (vakufima), kojih Evlija biljei do 300. U
samom Sarajevu su vrlo brojna njegova dobroiniteljska ute-
meljenja. Osim navedene damije, izgradio je, naspram nje,
medresu, nadalje kupatilo za mukarce i ene, kao i bezistan sa
90 pokrivenih skladita. U jednom zakladnom pismu (vakf-
name) iz 1531. god. podrobno su prikazane zaklade. Nadasve
je bio velik osnovni kapital, koji je Husrev-beg uspostavio za
odranje svojih zgrada, kao i kuhinje za siromane. U njega je
ukljuen samo gotov novac, zlatno i srebreno posue, nadalje
dragulji u vrijednosti vie od 3 milijuna srebrenih drahmi, za
tadanje doba silan prilog, koji je, premda se zaklada tokom
godina smanjila na etvrtinu nekadanjeg dobra, jo do nedav-
nih desetljea davao golemi stalni godinji prihod. Husrev-beg
je time u Bosni podigao trajan spomenik zahvalnosti i sjeanja
u srcu muslimanskog naroda, koji ga svugdje tuje kao svetu
osobu i velikog dobroinitelja.
" Vidi napomenu na stranici 13.

H U TB A (a. 1Jutba), vjersko izlaganje, govor 1Jatiba.
U islamskom ritualu hutba ima stalno mjesto, to jest
obavlja se u okviru bogosluja petkom, u vrijeme dviju
bajramskih svetkovina, u slubama Bojim koje se vre u
raznim prilikama kao u doba pomraenja ili iznimno jake
sue. U bogosluju petkom prethodi salatu, dok u svim
drugim sveanostima salat dolazi prvi. Hutba, prema a-
-iraziju, jednom od afiitskih uenjaka ranog razdoblja,
izgleda ovako:
a) jedan je od uvjeta da bogosluje petkom bude pravova-
ljano taj da mu prethode dva vjerska izlaganja. Uvjet da ti
govori budu valjani je ovaj: hatib mora biti u stanju obredne
istoe; njegova odjea mora odgovarati propisima; on oba
govora mora odrati stojei, a izmeu njih mora sjesti; mora
biti prisutan odreeni broj sluaa, isti koji se zahtijeva i za
dumu da bi bila punovrijedna. to se samog izlaganja tie,
obavezni su: hamdala, salat na Poslanika, opominjanje na
pobonost u oba govora, molitva (du'a') za dobro vjernika,
uenje (recitacija) dijela Kur'ana u prvoj hutbi ili - prema
nekim znalcima - u obje. Pohvalno (sunna) je za hatiba da
stoji na govornici ili povienom mjestu; da pozdravi sluatelj-
stvo kada se okrene prema njemu, da sjedne dok mujezin ne
izui ezan; da se osloni na luk, ma ili tap; da se izravno
obrati publici, da se pomoli za dobro muslimana, da hutba
bude kratka;
b) to se tie hutbe u dane bajramskih svetkovina, isti
autor kae da je ona ista kao i prilikom bogosluja petkom,
osim u slijedeem: prvi govor hatib zapoinje sa devet tekbira,
a drugi sa sedam. Na 'id al-fur (ramazanski Bajram)
govornik mora pouiti sluatelje o pravilima zaluit al-fura,
na 'id al-adha (Kurban-Bajram) o pravilima prinoenja
rtve na taj dan. Doputeno mu je da govor odri sjedei.
C. H. Becker je prvi ukazao na vezu izmeu islamskog
vjerskog izlaganja i sudakog sjedala u ranom arapskom
periodu. To objanjava zato hatib mora sjesti izmeu dvije
hutbe, zato se mora osloniti na tap, ma ili luk, jer to su bili
atributi suca u staroj Arabiji. Nije lako svhatiti zato hutba
prethodi slubi u petak, dok u dane svetkovina i u drugim
prigodama saldt dolazi prvi. Hadis kae da je Mervan ibn
al-Hakam prvi promijenio ovaj redoslijed izrekavi hutbu
prije salata na dane svetkovina.
Pria se da je Mervan bio prvi koji je na te dane drao
hutbu s govornice, dok je stari obiaj bio drati slubu Boju
bez minbera ili ezana. Prema drugim vrelima hutba koja
prethodi salatu ustanovljena je jo u doba Osmana ili ak
Omara. Tradicionisti pak smatraju da tu novinu dugujemo
openitoj tendenciji Umajada da se vie bave vlastitim dina-
stikim interesima nego interesima vjere. Ukoliko je to
miljenje ispravno, onda tu novinu, kao i dranje hutbe u
sjedeem stavu, treba gledati kao pokuaj vraanja na predi-
slarnske sudske obiaje u pogledu hutbe iminbera.
_ _I
251
Hutba
to se tie molitve za vjernike (dua' li-'l-mu'minin), treba
rei da je u ovoj molitvi prije bogosluja petkom uobiajeno
spomenuti vladara. Povijest Islama puna je primjera vanosti,
koja se pridavala tom obiaju, osobito u vrijeme politikih
nemira, te je ime, koje se spominjalo u toj dovi, otkrivalo
imamovo politiko miljenje ili stav. Iako nije zakonom
propisano spominjanje vladarevog imena, ipak je izostavljanje
njegovog imena u toj prilici navodilo vladara da posumnja u
hatiba.
U Hadisu takoer nalazimo vei broj karakteristika hutbe
kakvu propisuju znalci prava. Muhammedove hutbe obino
su poinjale s formulom amma ba'du. Uz hamdalu javlja se
ehada (Ahmed ibn Hanbal: Hutba bez ehade je kao sakata
ruka), U velikom broju predaja kae se da je Muhammed
obiavao uiti (recitirati) ulomke iz Kur'ana. Hutba mora biti
kratka, u skladu s Muhammedovim rijeima: Neka sala:
bude dug, a hutba kratka. Kao i salat, i hutba mora
odgovarati svojoj svrsi. Publika mora biti tiha i mirna (Tko
kae susjedu: Sluaj, izrekao je suvinu rije. Slijed dviju
hutbi izgovorenih stojei, te pauza izmeu njih za vrijeme koje
hatib sjedne, temelji se na Muhammedovom primjeru. Za
vrijeme ezana Muhammed je znao sjesti na minber; ikama se
izgovarala nakon to bi on siao (kako bi odrao hutbu stojei);
ovog su se redoslijeda drali Abu Bekr i Omar.
U Kur'anu se ne pojavljuje ni izraz hutba ni glagol1Jataba
u njihovom tehnikom znaenju. ak i u ulomku, koji sadri
opomenu da se ne naputa bogosluje petkom zbog ovozemalj-
skih interesa, spominje se samo salat (sura LXII, 9-11).
Krivo bi bilo iz toga zakljuiti da hutba uMuhamrnedovo
vrijeme nije ve bila sastavni dio bogosluja. Ipak nije vjero-
jatno da su sve mogue slube bile ve od poetka tano
ureene. U Hadisu su sauvani opisi iz kojih se vidi da
Muhammedova hutba nema mnogo zajednikog s obinim
izlaganjima kasnijeg razdoblja. .
Muhammedova prva i druga hutba iz Medine doslovno su
prenesene u Ibn Ishakovoj Siri, ali teko da su to one prave.
Njegovo zadnje izlaganje nalazimo u Buharijevoj Zbirci; u Mu-
slimovoj su, pak, opisani njegovi osjeaji za vrijeme govora.
U berlinskoj Staatsbibliothek nalazi se zbirka govora koji se
pripisuju Aliju; meu njima nalazi se i jedna hutba bez slova
alif. Kako je funkcija hatiba postala stalnom, hutba je za hatiba
bila ono isto to je dokumenat napisan kaligrafski za profesi-
onalnog pisara: jedan je pokazivao svoje umijee rascvjetanim
inicijalima, a drugi rimovanom prozom. Zbirka izlaganja
sloena je prema kalendaru, tj. etiri izlaganja za svaki mjesec,
te dodatnog za sveane dane, za Poslanikov roendan, za
njegov Uspon.
Uobiajeno je da se hutba dri na arapskom. Ovo se pravilo
esto krilo u Turskoj, a, nakon velike reforme u toj zemlji,
turski jezik je zamijenio arapski u vjerskim izlaganjima.
Ibadat
LEKSIKON
ISLAMA
BA DA T (a. mno. rijei 'ibdai, obredi bogosluja,
D
Rije 'ihada nalazi se ve u Kur'anu u istom znaenju
(sura X,29; XVIII,llO; XIX,6S), ali se vrlo rijetko odno-
si na idolopoklonstvo (sura XIX,83; XLVI,6). Pod ovim
imenom obuhvaen je prvi dio islamskih vjerozakonskih
obaveza: tahara, salat, zakat, saunn, /:lagg, a katkada i
gihlid. Prema al-Abadiju, mariiu se dijeli u pet skupina:
1) take vjere; 2) 'ibadt; 3) mu'iimaldt, to ukljuuje ugo-
vore (mu'auxiddt) izmeu dvije stranke, koji se odnose na
stvari (mal), zakone koji reguliraju brak (munahahiit), jed-
nostrane ugovore (amana t), koji se temelje na povjerenju, te
nasljeivanje; 4) kazne ('uqubat); 5) okajavanje (haffarat).
Umjesto zadnje skupine, meutim, Ibn Nudeim i Ibn Abi-
din imaju adab, propise moralne naravi kojima se, kao i
lanovima vjere openito, ne bave knjige fikha, ve knjige
koje se temelje na predajama.
Klasifikacija, koju nalazimo u prvim knjigama, ne slae se s
ovom teoretskom podjelom. Najkasnije od 5. st. po Hidri
nadalje, skupine 'ibadt, mu' malat, munakahat, ginayat,
hudud i /:lukumat predstavljaju utvrene nazive za odreene
dijelove pravnih knjiga koji su, uostalom, u razliitim mezhe-
bima razliito i rasporeeni. Do 3. st. po Hidri, ovi izrazi su
jako varirali u znaenju. Tako je u Hadisu molitva (du'a')
opisana kao najbolja 'ibda ili sama 'ibada, a u starijim
djelima sauim i /:lagg (koji su kasnije dodani) ukljueni su
meu ostale pravne stvari (tako na primjer kod a-eibaniia, te
u djelima Abu Davuda i Ibn Made koja govore o predaji).
Naziv mu'dmaldt u Hadisu ima takoer vrlo ogranieno
znaenje, a odnosi se samo na kupovanje i prodavanje.
BLI S (a. IMIS), vlastito ime za avla. Arapski filolozi
/ izvode ovo ime iz korijena b-I-s, jer Iblis ne moe nita
oekivati (ublisa) od Boje milosti, Zovu ga jo i a-aytan
(Sotona), 'aduww Allah (neprijatelj Boji) ili al-'aduww. A-
-aytan, meutim, nije vlastito ime. U Kur'anu se javlja samo
kada se govori o ranim razdobljima svjetske povijesti (11,34;
VII,ll; XV,31 i dalje; XVII,62; XVIII,SO; XX,1l6;
XXXVIII,73 i dalje) kao naziv onog koji se pobunio protiv
stvaranja Adema (Adama) i koji je iskuavao Havu (Evu) u
Raju. Nakon to je Allah stvorio Adema od zemlje u koju je
udahnuo duh, on naredi anelima da se pred njim poklone.
Jedini, koji je to odbio uiniti, bijae Iblis, jer je smatrao da
mu je ispod dostojanstva, budui da je stvoren od vatre, da se
pokloni pred nekim tko je stvoren od zemlje. Stoga bijae
prognan i proklet; ali umoli da mu se kazna odgodi do
Sudnjeg dana; to mu je odobreno, kao i doputenje da odvede
sa sobom sve one koji nisu vjerne sluge Boje. Dok su Adem i
Hava bili u Raju, iskuavao ih je nudei im da jedu plodove
stabla spoznaje. Primjeujemo da je u prii o stvaranju avo
uvijek zvan Iblis, dok je u prii o Raju nazvan a-Saytan,
ukoliko nije oznaen zamjenicom.
Islamska predaja ukrasila je prie iz Kur'ana raznim doda-
cima od kojih su neki dobro poznati. Prvi problem, koji je
trebalo rijeiti, je taj to je u Kur'anu Iblis ubrojen meu
dine, isto tako i meu anele, a ovi se smatraju razliitim
razredom bia. Az-Zamahari kae da je Iblis samo ginnl, a
da se kur'anski naziv aneo odnosi na oba razreda. S druge
strane, navodi se da je Iblis bio arhanel. Neki smatraju da su
ginnl podskupina anela kojima je bio zadatak da uvaju Raj
(al-ganna); otuda su dobili i ime. Ovi su ginnl stvoreni od
ognja samuma (sura XV,27), dok su aneli stvoreni od
svjetla. U poetku su zemlju nastanili dini. Ali oni se
zavadie, te potee krv. Tada Allah poalje Iblisa, koji se tada
zvae Azazil iii al-Haris da sa svojim anelima otjera zava-
ene u planine. Prema drugim vrelima, Iblis je bio jedan od
zemaljskih dina; aneli, koje je Allah poslao da kazne
neposlune dine, dovedoe ga u Raj kao zarobljenika; u to
doba on bijae vrlo mlad. Prije nego to je pao, Iblisa su
nazivali i al-Hakam, jer ga Allah bijae postavio kao suca
dinima; tu je dunost obavljao oko 1.000 godina. Zatim se
uzoholi zbog svog imena, te unese nemir meu dine, a to
potraje takoer oko 1.000 godina. Tada Allah poalje na njih
vatru koja ih spri; ali Iblis se skloni u Raj, gdje ostade vjeran
Allahov sluga sve do Ademovog stvaranja. Ali postoje i druge
prie o Iblisovoj oholosti. Tabari pria kako se ovaj osjeao
nadmonim u odnosu na druge anele, na to je Allah rekao:
]a u na Zemlji halifu postaviti (sura 11,30); Tabari, nada-
lje, pria kako je Iblis bio jedan od arhanela, te kako je
vladao nad dinima na zemlji i na najniem nebu. Odjednom
se pobuni, te ga Allah nazove aytan raglm.
Konano e Iblis biti baen u pakleni oganj skupa sa
svojim sljedbenicima i sa prokletim ljudima: pa e i oni i oni
koji su ih u zabludu doveli u nj biti baeni, i vojske Iblisove
(sura XXVI,94 i dalje).
U meuvremenu, on se poigrava s ljudima i zavodi ih na
krivi put, sve osim vjernika (sura XXXIV,20). Hiitif, koji se
252

tako esto spominje u arapskoj knjievnosti, nije nita drugo
do Iblisov glas. Pria se da je on opomenuo Alija da ne opere
Poslanikovo tijelo; novi hatif je zatim vratio Poslanikovog
zeta na pravi put.
B N (AL-) ARABI (a. Abu Bakr Muhammad ibn 'All
I Mu!Jyi-'d-din al-Hatimi ar-Ta'i - kao potomak Hati-
ma at-Taija - al-Andalusi), glasoviti mistiar panteistikog
smjera, kojeg su njegovi tovaoci zvali a-ay!J al-akbar; u
panjolskoj su mu pridali i ime Ibn Suraqa, a na Istoku su
ga obino zvali Ibn 'Arabi, bez odreenog lana, da bi ga
razlikovali od kadije Abu Bekra Ibn al-'Arabija. Roen je
28. jula 1165. god. u Mursiji. God. 1172-1173. odlazi u
Sevilju, gdje je proivio narednih 30 godina. Tu i u Seuti
izuavao je Hadis i fikh. God. 1194. bio je u Tunisu, a
1201-1202. god. poduzeo je putovanja po Istoku, odakle se
vie nije vratio. Jo iste godine dospio je u Meku;
1204-1205 god. proveo je 12 dana u Bagdadu; god.
1211-1212. opet je doao tamo, a god. 1214-1215. ponovo
je bio u Meki. Tu je ostao nekoliko mjeseci. Poetkom
naredne godine, nalazi se u Alepu; zadrao se takoer u
Mosu1u i Maloj Aziji. Njegova slava pratila ga je svugdje i
on je od dobrostojeih osoba dobio bogate potpore, koje je
ponovo upotrijebio za milostiva darivanja. Kada je boravio u
Maloj Aziji, dobio je od tamonjeg vladara kuu na dar, ali
ju je on zavjetao, opet, jednom prosjaku. Konano se nase-
lio u Damasku i tamo je umro u listopadu 1240. god., te je
pokopan uz podruje Debel Kasijuna, gdje su, kasnije, oba
njegova sina nala svoje smirite.
Ibn Arabi pripadao je, u pogledu obrednog zakona, zahi-
ritskoj pravnoj koli svoga sunarodnika Ibn Hazma, ali je
odbacio taqlid (priznanje starijih autoriteta za znanje
Zakona). U svojim religijskim uvjerenjima vaio je kao ezote-
riar (barini). Kad je Ibn Arabi i preporuivao tano
pokoravanje vjerskom zakonu, i tada je, ipak, njegov pravi
vodi bilo unutranje svjetlo, kojim je, vjerovao je u to, na
poseban nain bio obasjan. Uio je bitno jedinstvo svih
stvari, koje su sve oitovanje boanske supstancije. Bio je
uvjeren da je vidio ozarenog Muhammeda, da poznaje naj-
vee ime Boje, te da je putem objave, a ne vlastitim nastoja-
njem, stekao znanje alkemije. Sumnjalo se da je zindik, a u
Egiptu mu je ivot bio ugroen.v >
Njegovo glavno djelo, al-Futuhat al-makkiyya, koje je
kasnije saeo a-arani (u. 1565), sadri u 560 poglavlja
potpuni sustav mistike spoznaje; 559. poglavlje saima cje-
linu. Ibn al-Farid (u. 1234-1235), suvremenik Ibn Arabijev,
proglasio je, na zamolbu ovoga da napie komentar njegovoj
pjesmi Taiji, Futuhat kao najbolji komentar, a i mnogi drugi
glasoviti uenjaci preporuili su knjigu. Djelo je tampano u
Bulaku 1857. god., a u Kairu 1911. Odmah uz Futiduit
dolazi njegov spis Fusus al-hikam, napisan poetkom
627/kraj 1229. god.* u Damasku; tampan s turskim komen-
tarom uBulaku, 1836. god.; lit. sa komentarom Abderezaka
al-Kaanija, Kairo 1891. i 1903. god.
Pri zadravanju u Meki 1201-1202. god., Ibn Arabi je
upoznao neku Uenu enu; kada se tamo vratio 1214-1215.
god. napisao je malu zbirku ljubavnih pjesama, u kojima je
veliao njezinu uenost i ljubaznost, te njihovo uzajamno
prijateljstvo. Godinu potom, dospio je, ipak, napisati komen-
253
Ibn Haldun
tar tim pjesmama, u kojem ih je mistiki
objanjavao. To je il,
jedino od njegovih brojnih djela koje je Evropa upoznala. I
Od drugih njegovih djela, tampana su jo: Mu!Ja4arat
al-abrar, koje raspravlja o literarnim i povijesnim predme-
tima; divan religioznih pjesama; komentar Kur'ana; Kitb al-
-ahlaq; Amr muhkam; Tuhfa: as-safara ila hadrat al-
-barara; Magmu' ar-rasa'il al-ildhiyya; Mawaqi' an-nugum wa
matali' ahillat al-asriir wa al-tulum.
U svemu se sauvalo 150 od njegovih spisa, a to je samo
polovina od onog to je zaista napisao.
Razni teolozi nisu odobravali sadraj njegovih spisa i
optuivali su ga za krivovjerna uenja, kao za uenje o
hululu i ittihadu. Pa ipak, zadobio je mnoge pristae i
revne branitelje. Dok su ga Ibn Tajmiia, at-Taftazani i
Ibrahim ibn Umar al-Bikai optuivali za krivovjerje, isticali
su se meu njegovim braniteljima, meu ostalima, Abdere-
zak al-Kaani, al-Firuzabadi i as-Sujuti.
B N HALD UN (a. 'Abd ar-rahman ibn galdun) , arap-
I ski historiar, potomak jedne obitelji iz Sevilje, koja se
sredinom 13. st. iselila u Tunis i pripadala arapskom ple-
menu Kinda. Njegov pradjed Halid, poznatiji pod imenom
Haldun (odatle ime Ibn Haldun za sve lanove obitelji),
preselio se iz Jemena u panjolsku.
Ibn Haldun, s nadimkom Wall ad-din, rodio se u Tunisu
27. maja 1332, a umro u Kairu 19. marta 1406. Uio je,
nakon to je napamet nauio Kur'an, kod svoga oca i najzna-
ajnijih uitelja Tunisa, te se revno bavio gramatikom, jezi-
koslovljem, pravom i znanou o predajama, pa ak i pjesni-
tvom. Kada je 1347. Merinid Abu-'l-Hasan zauzeo Tunis,
sluao je Ibn Haldun predavanja magribskih uenjaka iz
okoline tog vladara, te je upotpunio svoja znanja iz logike,
filozofije, teologije, vjerskog prava i drugih grana arapske
znanosti. Odnosi, koje je od tada imao s uenjacima i oso-
bama na visokim poloajima na dvoru, pomogli su mu,
kasnije, da doe na visoke dunosti na dvoru u Fesu. Tek sa
21 godinom, postao je pisar 'alame marokanskog kralja, ali je
ubrzo otiao s te slube, kada su izbili neredi i bune u gradu,
te je odbjegao Ibn Muzniju, gospodaru Zaba. Kada se Abu
Inan Faris dokopao Tlemsena i cijelog podruja istono
odatle, Ibn Haldun stupa u slubu kod njega i sudjeluje pod
nekim merinidskim vojskovoom u ratnom pohodu. Od
sultana, na molbu uenjaka, poslan u Fes (1354), uputi se on
tamo, postane tajnik Abu Inana i nastavi svoje studije pod
vodstvom najboljih uitelja svoga doba. Od 1356. god. pao je
u nemilost, iao je u zatvor dva puta i ostao u njemu sve do
smrti Abu Inana god. 1358. Novi sultan Abu Salim imenovao
ga je ponovo za tajnika (1359) i, kasnije, za glavnog kadiju.
Nakon nasilne smrti Abu Salima, ponovo je dospio u nemi-
lost pod ozloglaenim vezirom Umarom ibn Abdalahom, pa
ipak mu je dozvoljeno preseliti se uGranadu (1361-1362) i tu
je ostao na dvoru vladara iz kue Benu-'l-Ahmar, gdje je
stupio u prijateljstvo sa glasovitim vezirom Ibn al-Hatibom.
Dvije godine kasnije, kada su se odnosi spram vezira ohladili,
uputio se u Magrib na poziv tamonjeg vladara, Hafsida Abu
Abdalaha, koji ga je imenovao svojim komornikom (hadib);
istodobno, obavljao je tamo dunost hatiba i uitelja (1364).
_~
* Vidi napomenu na stranici 13.
Ibn Haldun
l Kada je naredne godine grad dopao u ruke vladara Konstan-
tina, povukao se Ibn Haldun u Biskru. Uskoro potom bio je
u vezi sa abdelvadidskim kraljem Tlemsena, Abu Hamuom
II, poslao mu je, kako sam izvjetava, svoga brata Jahju kao
komornika i pribavio mu je podrku raznih arapskih plemena
i savez s kraljem Tunisa, Abu Ishakom, te njegovim sinom i
nasljednikom Halidom. Tada se opet otputi u Tlemsen, ali
ubrzo potom napusti nesretnog Abu Hamua II, kojeg je
merinidski sultan Abdelaziz protjerao iz njegovog glavnog
grada, te ponudi svoje usluge ovom zadnjem. I iz Biskre, gdje
je razborito odbjegao, produio je, dok je Magrib bio ugroen
nemirima i ratovima, podravati Abdelaziza protiv Abu
Hamua. Tek 1372. god. otiao je u Fes, a odatle god. 1375. u
Granadu, pa ipak ga je sultan Granade, na poticaj Merinida,
doveo uskoro u Hunein, luku Tlemsena. U Tlemsenu je
ponovo bio prijateljski primljen kod Abu Hamua. Sad on
odlui odrei se drutva vladara, te se vrati nazad u zamak
Ibn Selama, gdje je zapoeo svoju Svjetsku povijest i tu
ostao do 1378. god. Onda je otiao u Tunis pregledati tamo
razne knjige, koje je trebao za svoje djelo. God. 1382. otiao
je na hodoae u Meku, ali se zadrao najprije u Aleksan-
driji, a onda u Kairu, gdje je drao predavanja na al-Azharu,
a kasnije na medresi al-Kamhiji, te je god. 1384. imenovan
od sultana az-Zahir Barkuka za malikitskog glavnog kadiju.
Nakon to je uskoro potom, zbog brodoloma, izgubio cijelu
svoju obitelj i svo svoje pokretno dobro, posvetio se on
obavljanju pobonih dunosti i obavio hodoae god. 1387.
Od god. 1399. bio je ponovo s povremenim prekidima glavni
kadija u Kairu i pratio je god. 1401. s ostalim kadijama
sultana an-Nasira u Damask na njegovom pohodu protiv
Timura. Kada se vratio u Kairo, ponovo je obavljao svoju
kadijsku dunost i zadrao ju je, nakon to je jo jedno bio
skinut i imenovan, sve do svoje smrti.
Iz ovih biografskih podataka vidi se da je Ibn Haldun, pri
vrenju svojih visokih dunosti, pokazao, moda, veliku
dravniku nadarenost, ali da nikada nije oklijevao napustiti
svoga gospodara i, ak esto, pristupiti protivniku. Imao je
spretnosti, ako ne i estitosti, uvijek pristati na stranu jaega.
On je, nadalje, cijeloj tadanjoj politici Sjeverne Afrike i
panjolske dao svoj bogati udio i zauzimao je posebno
pogodne poloaje, da bi kao iskusan poznavalac mogao suditi o
dogaajima. Stoga je njegov Kitab al-ribar, usprkos nejedna-
koj vrijednosti pojedinih dijelova, znaajno djelo za povijest
njegovog doba. Ako odreeni dijelovi te opsene kronike
svijeta, posebice u prikazu i dokumentarnoj vrijednosti, ostav-
ljaju poneto da se poeli, to, obrnuto, drugi, usprkos pone-
kim stilistikim manama, pruaju vrlo asne dokumente za
povijesno istraivanje. Njegova PovijestBerbera ostat e uvijek
dragocjen vodi za sve ono to se odnosi na ivot arapskih i
berberskih plemena Magriba i srednjevjekovne povijesti te
zemlje; ona je plod pedesetogodinjeg (druga polovica 14. st.)
neposrednog promatranja i marljivog prouavanja knjiga i
kronika, kao i diplomatskih i slubenih spisa onog vremena.
Njegova Prolegomena (Muqaddima) , koja tie sve grane
arapske znanosti i kulture, ostaje, s obzirom na polet misli,
jasnou prikaza i sigurnost suda, neprijeporno najznaajnije
djelo tadanjeg vremena, koje, ini se, nije premailo nijedno
drugo djelo nekog islamskog spisatelja.
Veliina njegovog djela bila je u tome to zatvara kapije
254
kulturno-povijesnog razvoja mone civilizacije, koja nije
znala samo ouvati kontinuitet grke kulture, na to se,
esto, brzopleto i neodgovorno svodi njezina povijesna
misija, nego i unijeti itav niz novih i originalnih elemenata u
kulturnu riznicu ovjeanstva. Ibn Haldun je ostavio izvan-
redne rezultate istraivanja konkretnog arapsko-islamskog
drutva, dao izvrsnu analizu fundamentalnih elemenata tog
drutva (nomadi, sjedioci, drava, itd.) i odredio potpuno
jasno njihov meusobni odnos. Prvenstvene poticaje za svoja
istraivanja dobijao je iz drutvene zbilje, koja mu se name-
tala bremenitou svojih nerijeenih problema, traei odgo-
vore na gorua pitanja vlastite epohe. Slijedom analiza dru-
tvene zbilje Ibn Haldun je znalaki uoio principe prema
kojima se to drutvo mijenja, prodro u pokretae to djeluju
u temeljima drutvene mijene, do ijeg otkria mu je bilo
osobito stalo. Ako se to ima u vidu, namee se neodoljiv
zakljuak da je Ibn Haldunova znanost o drutvu svojevrsna
samospoznaja arapskog drutva srednjeg vijeka. Usprkos
tome to je bio filozof drutva i povijesti, Ibn Haldun nije
ostao na globalnom planu, ve je, naprotiv, nastojao proni-
knuti u due svojih suvremenika. Otuda njegova karakterolo-
gija nomada i danas odie svjeinom i time olakava suvreme-
nom istraivau da razumije ovaj specifini dio drutvene
strukture. Nita manje nisu znaajne ni njegove tipologije i
karakterologije ljudi koji su vladali u to vrijeme, niti izvrsne
analize tgovakog mentaliteta, ivota zanatlija, ponaanja
dravnika, uenjaka, uprave i dr.
Ibn Haldunova veliina raste srazmjerno spoznaji da je
pripadao vremenu i kulturnom podneblju koje se razlikuje od
okolnosti u kojima je nastala evropska sociologija. Meutim,
ne treba samo u tome sagledavati razliku izmeu Ibn Haldu-
novih pogleda i evropske socioloke misli. Jedna od primar-
nih odlika ovog miljenja je u darovitosti njegovog autora i u
sposobnosti da pronikne u bit same stvari, to se da objasniti
ne samo domiljatou njegovog uma, ve i utjecajem osebuj-
nog kulturnog podneblja, te misaonih struja koje nisu morale
biti samo aristotelske, ve i one Ibn Ruda, al-Gazalija,
Birunija, sufizma i druge.
Nije nikako od sporednog znaenja kada se i u kojoj mjeri
samo drutvo nadaje kao predmet istraivanja. Zato je zna-
ajno postaviti pitanje, zato se Ibn Haldun odluio da ga
prouava i kako je drutvo, kao takvo, moglo postati predmet
jedne samostalne znanosti. Odgovor za to se nalazi u samom
njegovom djelu, u kojem je pokazao da, onog asa kada
drutveni odnosi izgube karakter neposrednosti, nuno
postaju predmet znanstvenog promiljanja. Samo onda kada
je dolo do takvog stupnja u razvoju, drutvo je mogue
znanstveno prouavati. Ne treba gubiti iz vida da je ovaj
mislilac do takve izvjesnosti doao analizom drutvene zbilje,
traei odgovore na pitanja to ih je nametala kriza njegovog
svijeta. Otuda i Ibn Haldunov uvid da je kriza neto ima-
nentno i neizbjeno ljudskom drutvu, to je, u najmanju
ruku, zanimljivo ako se prenesemo na poetke graanske
sociologije koja je nastajala u elji da se kriza prevlada.
U nastojanju da stvori historiju kao strogu znanost, Ibn
Haldun je doao do temeljnih pitanja vezanih za povijest i
povijesnost. Pojmiti cjelinu povijesti, za njega je znailo
kritiki preispitati svu prethodnu historiografiju i stvoriti
novu metodologiju, koja bi historiji osigurala dostojanstvo.

Istovremeno, to je znailo imati jasno znanje o svemu onome
to se unutar te povijesne cjeline zbiva, odnosno raspoznati
sve ono to se u tom previranju pojavljuje. Tako se drutvo
nalo pred ovim misliocem kao bie, u iju je bit valjalo
prodrijeti. Zbog toga historija vie nije mogla biti historija
vladara, dinastija, podruja i svetih osoba, ve historija dru-
tva. Pored toga, on drutvo nije promatrao s obzirom na to
kakvo ono treba da bude da bi bilo u skladu s umom, to je
karakteristino za nain miljenja al-Farabija, Ibn Tufeila i
drugih.
Glavno Ibn Haldunovo djelo nosi naziv: Kitiib al-'ibar wa
diuxin al-mubtadi' wa al-habar fl al-ayyiim al-'arab wa al-
-'agam wa al-barbar wa man 'tisarahum min 4awl as-
-sultan al-akbar. Djelo se najee skraeno naziva Kitiib al-
-'ibar. Prvi i najznaajniji dio ovog djela je Muqaddima
(Uvod), koja je svjedoanstvo o vrstom uvjerenju da nema
nijednog znaajnijeg drutvenog pitanja, koje bi se na zado-
voljavajui nain moglo razrijeiti iskljuivo na sociolokom
planu, ime se da objasniti to se Ibn Haldun nije nikada
ograniavao iskljuivo na socioloko objanjenje. O tome na
izvjestan nain govori i sama struktura Muqaddime koja ima
est glavnih poglavlja:
1. O ljudskom drutvu openito, njegovim vrstama
razmjetaju na zemlji.
2. O nomadskom drutvu. Plemena i barbarski narodi.
3. Odinastijama, halifatu i dravi, dravnim funkcijama i
vlasti.
4. O sjedilakom, odnosno civiliziranom drutvu.
5. Zanati, reprodukcija ivota, dohodak i naini stjecanja
dohotka.
6. O znanostima i stjecanju znanja.
Ibn Haldun nije htio ostaviti nikakvu dvojbu u smislu
identifikacije nove znanosti, s jedne, i politike, retorike, etike
i ekonomije s druge strane. Podvukao je osnovnu razliku u
tome to znanost o drutvu ima za predmet itavo drutvo, a
spomenute discipline prouavaju samo njegove pojedine
strane. Pored toga, znanost o drutvu ima i specifino stajali-
te koje je sadrano u objanjenju, kako i koliko ope stanje,
u kojem se jedno drutvo nalazi, utjee na pojedine drutvene
pojave i kako i u kojoj mjeri te pojave opet utjeu na drutvo
u cjelini. Meutim, u samoj analizi drutva uvijek je nastojao
nai sretan spoj izmeu svih ovih aspekata kako bi postigao
cjelovitost.
U nastojanju da odredi prirodu samog drutva, a potom i
njegovih posebnih oblika, Ibn Haldun je ukazao na organizi-
ranost dva osnovna oblika drutva, njihovu funkciju, meu
sobne veze, preobrazbu nomada u sjedioce, ustanove na
kojima poivaju ova dva oblika drutva, te posebno na inte-
grativne i labavee faktore koji djeluju u drutvu.
Temeljitija analiza Ibn Haldunovog djela dovodi nas do
niza zakljuaka, od kojih su najznaajniji sljedei:
- Ibn Haldun je razvio, manje-vie, cjelovitu teoriju dru-
tva, kakvu evropska znanost njegovog doba nije poznavala;
- temeljito je ispitivao posebne oblike drutva;
- ustanovio i formulirao osnovne zakonitosti razvitka dru-
tva;
- proniui u bit drutva, Ibn Haldun je ustanovio i
njegove sintetizirajue i pokretake snage, ne dajui ni jednoj
prevladavajue mjesto u svojoj znanosti. ak ni 'asabiyya,
255
Ibn Hanbal
koja je motorna snaga drutvenog razvitka, nije potpuno
vladajui faktor; ovisno o stupnju razvoja, mijenja se i uloga
pojedinih inilaca;
- Muqaddima u cjelini pokazuje da Ibn Haldun nije pre-
tea znanosti o drutvu, ve, uistinu, njezin osniva; na to
upuuje ne samo njegovo uvjerenje da je utemeljitelj znanosti
o drutvu, ve i struktura njegovog djela, te obim i nain
njegovih istraivanja;
- arapsko-islamska filozofija neposredno prije Ibn Hal-
duna zatvorila je na izvjestan nain krug svojih tema, ali je
ostalo zaobieno pitanje drutvenog bitka, ijem prouavanju
se Ibn Haldun potpuno posvetio. Zato on predstavlja ne
samo zavrnicu klasine arapsko-islamske filozofije, ve i
prelomnu fazu u toj misaonoj tradiciji.
Pored ostalog, Ibn Haldunovo djelo je i svjedoanstvo o
zbivanjima u njegovo doba, te je, pri historijskim i drutve-
nim istraivanjima te epohe, nezaobilazno. U tom smislu je
izvanredno znaajna i njegova Autobiografija, pisana do pred
samu smrt autora. Ona prua jasnu i bogatu sliku politikih i
duhovnih kretanja Ibn Haldunova doba.
B N HANBAL (a. Ahmad ibn Muhammad ibn lfan-
[ bal), slavni islamski teolog, pripadnik arapskog roda ej-
ban, roen u Bagdadu novembra 780. godine. Za vrijeme
kolovanja u rodnom gradu (do 799) i za vrijeme brojnih
putovanja, koja su ga odvela u Irak, Siriju, Hidaz i Jemen,
glavni mu je cilj bio upoznati Hadis. Po povratku kui, uio
je fikh i njegove osnove (usid) kod a-afiiia (810-813).
Njegov je religiozno nastrojen duh bio i vjerom i zakonom
odreen tradicionalnim pogledima. Te je poglede imao pri-
like pokazati u vrijeme halife al-Memuna, al-Mutasima i al-
-Vasika (833-849), kada je mutazilitsku definiciju vjerskih
zasada propisivala drava, a kazneno bili gonjeni priznati
teolozi, ako nisu bezrezervno zastupali uenje o stvorenorn
Kur'anu. I Ibn Hanbal je izveden pred istrani sud. Dok su
ga u lancima vodili al-Memunu u Tarsus, doznalo se za
halifinu smrt. U vrijeme vladanja njegovog nasljednika,
strpljivo je podnio tjelesnu kaznu i zatvor, a da ni u najma-
njoj mjeri nije popustio i ublaio tradicionalni strogi oblik
vjeroispovijedi. Tek kada su za vrijeme al-Mutevekila
dravni razlozi zahtijevali povratak pravovjerju, prestalo je
proganjanje Ibn Hanbala; ak ga je halifa u vie navrata
odlikovao i pozvao na dvor, a njegovoj je obitelji, bez njego-
vog znanja, dodijeljena pripomo. Glas o njegovoj uenosti,
pobonosti i nesalomljivoj odanosti Predaji pribavio mu je
mnotvo uenika i divljenika. Umro je u Bagdadu 31. jula
855. godine. ivotopisci daju velebne opise njegove sahrane.
Njegov grob povezan je sa udotvornim priama na bagdad-
skom groblju muenika (maqiibir a-uhadii') u etvrti Har-
bije, te je dugo vremena bio potovan kao grob sveca. Kada
je u poplavama Tigrisa krajem 13. stoljea bio razruen,
iskazivanje poasti prenijelo se na grob njegovog sina Ab-
dalaha (na kurejitskom groblju, nedaleko od Slamnate
kapije) koji je Timur obnovio 1392-1393. g. Nakon toga,
palo je u zaborav koji je iji grob, te se kult oca i sina
zajedniki odravao.
Meu Ibn Hanbalovim djelima veliku je slavu stekla
opsena enciklopedija predaja, Musnad, koju je njegov sin
Abdalah sastavio na osnovu oevih predavanja i obogatio
Ibn Hazm
dodacima; sadri 28.000-29.000 predaja (tampana u Kairu
1893. god. u 6 svezaka). Njegov sin je upotpunio Kub az-
zuhd (Knjiga o askezi). Musnad, oko kojeg je napisan itav
niz dodatnih djela i prerada, stalna je lektira vjernika. Raspo-
lae se podatkom iz 18. stoljea da je jedno udruenje vjer-
nika proitalo to djelo od poetka do kraja tokom 56 sasta-
naka na Poslanikovom grobu u Medini.
Pored Musnada objavljen je Ibn Hanbalov Kitab as-sala:
wa ma yalzam liM koji govori o disciplini molitve. Hanbalit-
ski teoretiari esto citiraju u svojim djelima polemiku
raspravu koju je Ibn Hanbal napisao u zatvoru: ar-Radd 'ala
ae-zanadiqa wa al-gahmiyya II ma akkat fihi min muiaiibin
al-Qur'n, u kojem pobija objanjenje putem ta'uxla, koje su
prvi ponudili mutaziliti. Isto tako navodi se njegova knjiga
pod naslovom Kiuib ta'at ar-rasid, u kojoj raspravlja o tome
kako se treba postaviti u onim sluajevima kada je Hadis u
suprotnosti s odlomcima Kur'ana. Svoj nain vjerovanja
formulirao je u djelu Kub as-sunna (tiskan u Meki).
Kako se Ibn Hanbal vie bavio vrelima Hadisa nego
pravnim izvodima, neki ga predstavnici pravne znanosti, kao
npr. at-Tabari, ne smatraju autoritetom na podruju fikha;
otuda potjee netrpeljivost Ibn Hanbalovih sljedbenika prema
at-Tabariju. Istina je da Ibn Hanbal nije ustanovio nikakav
vlastiti sustav jikha, ali je, u odgovoru na pitanja svojih
uenika, davao izjave o pojedinim spornim pravnim pita-
njima; navode se na primjer Masa'il Salih (pitanja koja mu
je postavljao sin Salih i njegova rasuivanja o tim pitanjima), te
odgovori na pitanja uenika Harba. Zbirka njegovih jetvi
sastoji se od 20 knjiga. Neki od uenika sredili su njegove
pravne pouke ve za njegovog ivota, naroito spomenimo
Abu Jakuba Ishaka alvKavscda koji je, u sluaju nejasnoe,
traio usmeno tumaenje, te neto kasnije Abu Bekra al-
Halala, koji je umro u Bagdadu 923-924. Djelo ovog posljed-
njeg citira Ibn Kajirn al-Davzija (umro 1350), dakako ne iz
prve ruke.
Pravovjerna sunitska idma priznala je uenje koje je
razraeno na osnovu Ibn Hanbalovih ideja kao jedan od
etiri autoritativna mezheba: hanbalitski. Ibn Hanbal, pri-
staa AhI al-hadua, ini ustupke reju jedino pod priti-
skom ljute nude, a gdje je god to mogue izvodi svaki
zakon iz hadiskih vrela. Stoga je prisiljen biti vrlo blag
prema Hadisu, te ponekad usvojiti i vrlo slabe predaje, kako
bi dobio osnovu za svoje odluke. U nijednom od priznatih
obreda, zabrana novotarija: (bid'a) nije dovedena do takve
krajnosti kao u mezhebu koji nosi ime po Ibn Hanbalu.
Otuda krajnja strogost u svim obredima i drutvenim odno-
sima, te jo netrpeljiviji stav nego u opem pravovjerju.
Teologija ove kole bliska je predaaritskom pravovjerju;
ak je i sam al-Aari bio prisiljen (kako bi njegove ideje bile
prihvaene od muslimana) napraviti vie ustupaka u defini-
tivnoj formulaciji svoga uenja, tovie otvoreno izjaviti da
se potpuno slae sa uenjem Ibn Hanbala, te da odbija sve
to je u suprotnosti s tim uenjem.
Hanbaliti, koji dandanas predstavljaju najmanji islamski
mezheb, do 14. stoljea bili su daleko vie proireni po
islamskim zemljama. Mukadasi ih je na '10 u Perziji: u
Isfahanu, Reju, ahrezuru i drugim mjestima, gdje su za
njihov vjerski sustav karakteristine mnoge pretjeranosti. U
tim mjestima osobito su pokazivali izrazitu odanost uspomeni
256
halife Muavije. Njihova privrenost uspomeni ovog Uma jada
moda se ne tie njegove pobonosti, ve injenice da je tog
halifu priznala pravovjerna Suna. Naklonost prema [ezidu,
koju pokazuju Hanbaliti, treba tumaiti istim razlozima. U
Siriji i Palestini hanbalitski je mezheb uveo u ll. stoljeu
Abdelvahid a-irazi, a imao je svoje predstavnike do 15.
stoljea. Hanbalit Mudir ad-din (umro 1321) nabraja naj-
poznatije predstavnike hanbalizrna u Palestini od 12. do 13.
stoljea. U tom je razdoblju pojava Taki ad-din ibn Taimije
(1263-1328) u Siriji predstavljala veliku senzaciju. On je
obnovio borbu za hanbalitsku teologiju (odbijanje racionali-
stikog tumaenja Kur'ana i tradicije - ta'ioi], odbacivanje
svih novina kao to su posjete grobovima, tovanje svetaca
itd.) nasuprot uenja o vjerskim zasadama, koje je dugo
vremena vladalo. Ali kako je time povrijedio zahtjeve pravo-
vjerne idme, bio je progonjen. Njegov pad znatno je naudio
ugledu hanbalizrna. Do uspostave turske prevlasti u Islamu,
sve su etiri kole, ukljuivi i hanbalitsku, imale u osobi
kadije svoga predstavnika u svim islamskim sreditima.
Osmanska pobjeda nanijela je hanbalizrnu teak udarac;
otada je sve vie iezavao, iako je, kada bi se negdje pojavio,
i dalje bio priznat kao element sunitske vjere. U damiji
Azhar ima svoje zastupnike meu uiteljima i uenicima,
iako u relativno malom broju; 1906. godine bila su 3 hanba-
litska uitelja i 28 uenika (od ukupno 312 uitelja i 9.069
uenika). U 18. stoljeu pojavio se u vrlo snanom obliku,
naime kao pokret Vahabita, u kojem su se oitovale daleke
posljedice Ibn Tajmijinih napora.
B N HAZM (a. Abu Muhammad 'Al[ ibn Ahmad ibn
I Sa'[d ibn lfazm) , mnogostrani panjolsko-arapski ue
njak, poznati teolog i istaknuti pjesnik, roen je 994. u
Kordovi. Njegov pradjed je preao sa kranske na islamsku
vjeru. Njegov otac, koji se uzdigao do vezira-upravitelja
dvora al-Mansura i njegovog sina al-Muzafera, pripisivao je
sebi rodoslovlje, koje je vodilo do jednog perzijskog klijenta
jezida ibn Abi Sufjana. Kao sin odlinika, Ibn Hazm je
dobio, naravno, izvrsno obrazovanje. Kao uitelja na raznim
znanstvenim podrujima navodi on Abderahmana ibn Abi
jezida al-Azdija. Prije 1009. god. sluao je ve i kod Ahmeda
Ibn al-Desura (u. 1010) i, usred politikog metea, slua
Hadis uKordovi.
Revolucija, koja je sruila Amiride, znatno je promijenila
stanje oca i sina. Posebice, nakon to je Hiam II ponovo
zasjeo na prijesto (1010), oba su dosta pretrpjela. Krajem
402. god. po Hidri umre mu otac. God. 404. napusti on
Kordovu, teko iskuanu graanskim ratom, gdje lijepa
palaa njegove obitelji bude od Berbera opustoena. On se
nastani u Almeriji, gdje je prilino mirno ivio sve dok Ali ibn
Hamud, u savezu sa Hajranom, vladarem Almerije, nije sruio
Umajada Sulejmana. Osumnjien kod Hajrana za sklonost
Umajadima, bio je zatoen i onda prognan, te se, s prijateljem,
nastani u Hisn al-Kasru. Na vijest da je Abderahman IV a1-
-Murtada proglaen u Valenciji za halifu, krenu obojica u taj
grad, gdje Ibn Hazm nae i druge znance. U al-Murtadinoj
vojsci, iji je vezir bio, borio se pod Granadom; pao je u ruke
neprijatelja, ali je, nakon nekog vremena, puten. Nakon od-
sua od est godina, doe 409. po Hidri opet u Kordovu, gdje
je sada halifa bio al-Kasim ibn Hamud, a kada je, po njego-
vom protjerivanju, na prijesto doao Abderahman V al-
-Mustazhir (414/1023.*), uzme Ibn Hazma za vezira. Ali, na
nesreu, u kratkom vremenu od nekoliko sedmica, ovaj
vladar umre, te je Ibn Hazm opet u zatvoru. Ne zna se koliko
je to trajalo, ali se zna da je 418/1027. god.* nastanjen u
[ativi, Za dalji ivotni put nema dovoljno podataka, tek
poneki. No odvratio se od politikih nastojanja, te se sasvim
posvetio znanostima, pisanju i irenju znanja, te obrani svojih
uenja. Umro je uLiamu 456/1064. godine. *
Jedno od najranijih njegovih djela je Tauiq al-hamama
/1 al-ulja wa al-ullaJkoje je napisao u jativi, i to oko 1027.
god. U toj raspravi o ljubavi i njezinim razliitim fazama, u
kojem svoja psiholoka pretresanja ilustrira putem kratkih
pria o onom to je sam doivio i o iskustvima suvremenika,
te putem svojih pjesama, on se pokazuje kao tanani proma-
tra, sjajan stilist i draestan pjesnik. On daje ne samo uvid u
svoj vlastiti karakter, nego osvjetljava na zanimljiv nain i
malo poznatu stranu ivota u tadanje doba. Svakako oko tog
vremena napisao je i kao Risala fi fadl al-Andalus poznatu
raspravu, koju je posvetio svome prijatelju. Ova Risala daje
zanimljiv pregled najvanije najstarije literature panjolskih
muslimana. Od povijesnih djela su se ouvali Naqt al-'ariis
/1 tauxiri]; al bulata', te oko 450/1058 god. * napisano
djelo Gamharat al-ansab (Ansab al-'Arab), djelo o rodoslovlju
arapskih i berberskih plemena u Magribu i panjolskoj, koje
je Ibn Haldun vrlo hvalio i viestruko navodio.
Ali je Ibn Hazm, kao znalac Predaje i teolog, posebice
razvio ivu spisateljsku djelatnost. Poetno revni pristaa
afiitskog pravca, pristupio je gleditima zahiritske kole, iji
je strasni branitelj postao. Ta promjena oito se ve ostvarila,
kada je pisao svoju Risalu. Mogue je da nastava njegovog
uitelja Abu-'l-Hijara, koji je bio zahirit, nije bila bez utjecaja
na to. Branio je otro svoje stajalite o zabacivosti pravne
dedukcije, koja nije poivala na Objavi i Predaji, u raspravi
Ibtal al-qiys wa ar-ra'y wa al-istihsn wa at-taqlid wa at-
-ta'lil. Sudei po naslovu, obrauje sline predmete u Kub
al-ihham ft (li- )u~l al-ahham. Postoji i njegov mali spis
o Masa'il usul al-fiqh. Zahiritski sustav fikha dao je u djelu
Kitab al-muhalla bi al-alar Ji ar]; al-mugalld bi al-iqti-
~ar. Slinog sadraja je bio i l$al ila fahm al-hisal.
Izvoran je bio Ibn Hazm u primjeni zahiritskih naela na
temeljne vjerske zasade. I tu je trebao odluiti samo vanjski
smisao kur'anske rijei i utemeljene Predaje. S tog gledita je
izvrio otru kritiku vjerskih pravaca u Islamu u najglasoviti-
jem djelu, Kuab al-fisal Ji al-milal wa al-ahuia' wa an-
-nihal, a estoko je napao posebice aarite, pogotovo nji-
hova shvaanja boanskih svojstava. Ali su ga antropomor-
fiki izrazi Kur'ana prisilili da ide preko svoje metode da bi
ih uskladio sa spiritualistikim shvaanjem. U ovom djelu se
on latio i kritike neislamskih vjerskih pogleda, osobito onih
idova i krana, pri emu on za dokaz krivotvorenja teksta
nastoji ukazati na proturjeja i besmislenosti u njihovim
spisima.
Na podruju logike, Ibn Hazm je napisao djelo Kitb at-
-Taqrib ft hudud al-mantiq, koje nije sauvano, o ijem
bi sadraju poneto moglo biti poznato, ako navodi u Fasl
(1,4,10; III,90; V,20,2; V,70) pod neto odstupajuim naslo-
vom, znae isto djelo. Ali njegov rad na ovoj znanosti, u kojoj
mu je uitelj bio Muhamed ibn al-Hasan al-Mezhidi, kojeg
257
~.~ . . --l Ibn Rud
je hvalio kao filozofskog spisatelja, imao je malo odjeka, a
dokazuje mu se pogreka, jer je Aristotelu, kojeg je on, inae,
vrlo cijenio, proturjeio i sasvim odstupao od uobiajenih '
naina obrade predmeta. U toj vezi treba primijetiti da je
osjetilnom opaanju pridavao visoku vanost.
Ibn Hazm je pridonio znanosti o Kur'anu i Predaji svojim
djelom Kit. an-nasiti wa al-mansub i drugim djelima koja
nisu ouvana. U njegove polemike radove spada jo jedna
satirika kasida, koja je sauvana kod as-Subkija, a sadrala je
odvraanje na neki pjesniki napad od strane bizantskog cara
Niifora II Foke. Plod zrele starosti i mnogostruko gorkog
ivotnog iskustva bila je njegova etika rasprava Kuab al-
-ahlaq wa as-siyar Ji mudauxu an-nufus, uput za poboan
ivot, koji Muhammedov uzor uzdie za moralni ideal.
Polemike naravi, kakve je bio, Ibn Hazm je pobijao
idove, krane i muslimane razliitih pravaca. S pogrdom i
rugom je zasipao ljude, za koje je veina muslimana gajila
najvie strahopotovanje, kao al-Aarija, Abu Hanifu,
Malika. Ipak je uvijek nastojao pravedno suditi o svojim
protivnicima. U svojoj etikoj raspravi, pripisuje on svoju
estinu utjecaju neke bolesti. Polo mu je za rukom samo u
skromnoj mjeri da omogui irenje svojih miljenja. Neko
vrijeme je naao podrku u teoloki i literarno obrazovanom
Ahmedu ibn Reiku, mudahidskom valiji Majorke, kod
kojeg je naao zatitu, kada su ga kordovski i drugi teolozi
optuili zbog njegovog protivljenja Malikovom pravcu. Pod
tim pokroviteljstvom uspjelo mu je na otoku 430. god. po
Hidri zadobiti pristae. Pred Ibn Reikom (u. kratko nakon
1048. god.) raspravljao je sa poznatim teologom Abu-'l-
-Validom Sulejmanom al-Badijem, koji se oko 1048. god.
vratio s Istoka. Taj protivnik, potaknut od nekog pravnika sa
Majorke, prisilio je kasnije Ibn Hazma da napusti otok.
Njegovo optuivanje za krivovjerje pravovjernih veliina
navuklo je na njega mrnju teologa, koji su mu, dijelom,
zavidjeli i na znanju. Oni su upozoravali svoje sluatelje na
njegovo pogreno uenje i sumnjiili ga kod vladara, koji ga
uskoro nisu vie trpjeli na svome podruju. Njegovi spisi su
javno spaljeni u Sevilji, na to se on izrugivao u jetkim
epigramima. Sva ta hajka prisilila ga je da se povue na svoje
obiteljsko dobro u Manta Liarnu. Tu je u osamljenosti
nastavio uiti i pisati. Po navodu njegovog sina Abu Rafija,
broj njegovih spisa iznosi 400, a obuhvaao je 80.000 listova.
Mali broj uenika, koji su se usudili prkositi osudi teologa,
traio je tu kod njega pouku; u te je spadao povjesniar al-
-Hurnejdi. Ibn Hazm je umro u svome selu 1064. god.
Jedno je kod njegovog groba rekao Almohad al-Mansur:
Svi uenjaci u stisci neka se oslone na Ibn Hazma.
Poslije njegove smrti su njegova uenja posebno pismeno
pobijana. No, obrnuto, istakli su se i neki njegovi sljedbenici,
kao npr. Ibn ar-Rumija, botaniar, koji je bio njegov fana-
tini pristaa, a docnije glasoviti mistik Ibn Arabi.
B N RUD (a. Abu-'l-Walid Muhammad ibn Ahmad ibn
I Muhammad ibn Rud), u srednjovjekovnoj Evropi glasovit
pod imenom Averroes, najvei arapski filozof panjolske, bio
je roen god. 1126. u Kordovi. Njegov djed bio je kadija Kor-
dove i ostavio je znaajna djela, a njegov otac obavljao je
* Vidi napomenu na stranici 13.
Ibn Rud
~akoer
I
'I
kadijsku dunost. Studirao je u rodnom gradu
pravnu i lijeniku znanost; jedan od njegovih uitelja bio je
Abu Dafer Harun od Truhilja. God. 1153. zadravao se u
Marakeu, gdje ga je obuavao, vjerojatno, Ibn Tufeil. Ovaj
, ga je .predstavio Almohadu Abu [akubu Jusufu, koji je
'Ipostao njegov pokrovitelj. Sauvan je izvjetaj o tome
susretu. Halifa je pitao Ibn Ruda, to misle filozofi o nebu
(svemiru), da li je ono vjeita supstancija ili je imalo poe
tak. Bio me je spopao strah, priao je Ibn Rud, i nisam
se usudio odgovoriti. Halifa ga je na to ohrabrio i sam
zapoeo pretresati pitanje, time to je izlagao miljenja raz-
nih uenjaka s poznavanjem i uenou koja se rijetko susre-
tala kod vladara. Bogato ga obdarivi, halifa ga je potom
otpustio.
Ibn Tufeil je bio taj koji je posavjetovao Ibn Ruda da
komentira Aristotela, time to mu se saopio da se vladar
vjernika (halifa) esto ali na nejasan nain izlaganja grkih
filozofa ili, ak, tada postojeih prijevoda, te da bi on morao
poduzeti njihovo objanjavanje.
God. 1169. postao je kadija Sevilje, a dvije godine kasnije
Kordove. Unato velikom poslu, kojim ga je ova dunost
opteretila, sastavio je ipak, upravo tokom tog doba, svoja
najznaajnija djela. God. 1182. pozvao ga je Jusuf kao svoga
lijenika u Marake za zamjenu ve vrlo ostarjelog Ibn Tufe-
ila, no ubrzo potom ga je ponovo otposlao u Kordovu s
titulom velikog kadije.
Poetkom vladavine Jakuba al-Mansura, Jusufovog
nasljednika, bio je Ibn Rud jo u milosti kod halife, ali onda
je pao u nemilost zbog prigovora, koje su teolozi stavili
njegovim spisima i bio je, nakon optube za krivovjerje i
ispitivanja, prognan u Lucenu kod Kordove. Istodobno je
halifa naredio da se zapale knjige filozofa, uz iznimku spisa o
lijenikom umijeu, aritmetici i elementarnom zvjezdoznan-
stvu (oko 1195). Dri se da je ta odluka vladara, koji je dotle
unapreivao filozofska izuavanja, vjerojatno bila ustupak
panjolskim muslimanima, koji su bili stroiji u pravovjerju
od Berbera. Po povratku u Marake, on je uskoro ukinuo
nalog o progonstvu i ponovo pozvao Ibn Ruda sebi. No nije
ovaj dugo uivao ponovo steenu sreu, jer je uskoro po
svome povratku u Marake umro 10. decembra 1198. i poko-
pan je u blizini grada ispred vrata od Tagzuta.
Najvei dio njegovih arapskih izvornih djela je izgubljen.
Sauvani su na arapskom Tahafut at-tahiifut (Nitavost
nitavosti), odgovor na al-Gazalijev glasoviti spis Tahfut al-
-falasifa (Slom, ili, moda, Nitavost filozofa), nadalje
srednji komentar Aristotelove Poetike i Retorike; objanjenje
odlomaka Aleksandra Afrodizijakog uz Metafiziku; veliki
komentar Metafizike; mali komentar, koji se nalazi u Kuab
al-Gauximi'-u, a odnosi se na Aristotelove rasprave De Phy-
sica, De Coelo et Mundo, De Generatione et Corruptione, De
Meteorologia, Da Anima i neka metafizika pitanja, te,
konano, dvije zanimljive rasprave o odnosu izmeu religije i
filozofije. Jedan od tih spisa, naslovljen Kiuib Fasl al-maqdl
itd., odluno zagovara suglasje izmeu religije i filozofije, a
drugi nosi naslov Kitab Kaf al-Monahii; itd.
Glasoviti Ibn Rudovi komentari Aristotela su trojaki ili
imaju, takorei, tri izdanja: veliko, srednje i malo. Trojno
sastavljanje odgovora trima stupnjevima obuke na islamskim
visokim kolama: mali komentari su za prvu, srednji za
---_.- ----.------.--_.
I drugu a veliki za treu godinu. U istom stupnjevanju slijedi
i objanjavanje vjerskih zasada ('aqa'id).
Na latinskom i hebrejskom prijevodu postoje tri komen-
tara, Druge analitike, Fizike, spisa O svemiru, O dui i Meta-
fizike, uz ostala Aristotelova djela nedostaju veliki komen-
tari a uz Zoologiju uope nema komentara.
Ibn Rud je napisao i komentar Platonovog uenja o
dravi, nadalje miljenje o al-Farabijevoj logici i nainu
shvaanja Aristotela, kao i diskusije o nekim Ibn Sininim
teorijama i glose o vjeroispovijedi Mahdija Ibn Tumarta.
Osim toga je napisao i neka pravna, zvjezdoznanska i medi-
cinska djela. Njegov spis o cjelokupnom lijenikom umi-
jeu, al-Kulliyyiit, u latinskom prijevodu, imao je u Sred-
njem vijeku neku popularnost.
Ibn Rudova filozofija manje je izvorna, te se smjeta,
prije, u kontekst helenizirajuih sustava falasife. Njegova
glasovitost poiva, posebice, na njegovoj ortoumnoj analizi
i njegovom komentatorskom daru, sposobnosti, koja se
danas, pri raznovrsnosti naina miljenja, metoda i znan-
stvenih pomonih sredstava, jedva zna tano procijeniti.
Njegovi komentari su izazvali veliko divljenje, ak kod
teologa koji su u njegovom sustavu vidjeli opasnost za vjeru.
I ranije su teolozi esto napadali filozofske kole na islam-
skom Istoku. Poglavito protiv al-Farabija i Ibn Sine upereni
al-Gazalijev Tahafut je najznaajniji spomenik te borbe. Na
Zapadu je njegova kola pobijena najprije od islamskih
teologa panjolske, a onda i kranskih teologa, nakon to
su Ibn Rudovi komentari prevedeni i ireni. Ibn Ruda su
u 13. st. osudili biskupi Pariza, Oksforda i Kanterberija iz
razloga slinih onima koji su doveli do njegove osude kod
pravovjernih panjolskih muslimana.
Glavna uenja Ibn Rudovog sustava, zbog kojih je okriv-
ljen za krivovjerje, tiu se pitanja o vjenosti svijeta, spoz-
naji Boga i providnosti, sveopoj naravi due i uma i oivlje-
nju. Na temelju tih uenja, Ibn Rud lako moe izgledati
krivovjernim; on ne nijee vjersku zasadu, ali je, ipak,
tumai na nain da je dovodi u sklad s filozofijom.
Tako je, u uenju o vjenosti svijeta, poricao ne stvara-
nje, nego je o tome dao objanjenje koje se prilino razlikuje
od teolokog. Za njega ne postoji jednokratno stvaranje ex
nihilo, nego, tovie, od momenta do momenta obnavljano
stvaranje, ime svijet biva odravan i mijenjan. Drugim
rijeima, stvaralaka mo neprestano utjee na svijet, odr-
ava ga i kree. Posebice zvijezde opstoje samo putem kreta-
nja, a to kretanje odrava se od pokretne sile, koja od
vjenosti na njega djeluje. Svijet je vjeit, ali uslijed stvara-
lakog i pokreueg uzroka; Bog je vjeit i bez uzroka.
U poglavlju o spoznaji Boga, Ibn Rud opetuje naelo
filozofa, da prvi princip spoznaje samo svoju vlastitu bit,
To je, po toj koli, nuna pretpostavka za to da prvi princip
uva svoje jedinstvo, ako bi spoznavao mnotvo bia, bio bi
on sam mnogostruk. Strogo uzevi, po tom naelu bi prvi
bitak sav u samom sebi ivio i imao znanje o svojoj vlastitoj
biti, a providnost bi, onda, bila nemogua, na koji zakljuak
su teolozi tjerali filozofe.
Samo Ibn Rudov sustav, ipak, imao je vie elastinosti.
On priznaje da Bog u svojoj vlastitoj biti spoznaje sve stvari
svijeta. Ipak se njegovo spoznavanje ne moe zvati ni opim
ni posebnim i, stoga, nije istovrsno s ljudskim spoznava-
258

njem, tovie - od vie je vrste, o kojoj mi ne moemo imati
pojma. Znanje Boga ne moe biti isto kao znanje ovjeka, jer
bi tada Bog imao druga u svome znanju, a onda ne bi bio
vie jedincati Bog. Osim toga, znanje Boje ne potjee, kao
ovjekovo znanje, od stvari niti je njima izazvano; ono je,
obrnuto, samo temelj svih stvari. Zato je neispravno tvrenje
teologa da ovaj sustav porie providnost.
to se tie uenja o dui, Ibn Rudu se prigovaralo da on
ui da individualne due, nakon smrti, prelaze u sveopu
duu, te je time poricao osobnu besmrtnost ljudskih dua.
Ali se to nipoto ne slae. Naime, u Ibn Rudovom, kao i
uenim sistemima drugih filozofa, dua se treba razlikovati
od uma. Um je skroz apstraktan i nematerijalan, te opstoji u
zbilji samo tada, kada je povezan sa sveopim ili aktivnim
umom. Ono to se kod ljudske jedinke naziva umom, u
pravom smislu je sposobnost primati ideje koje dolaze od
aktivnog uma, sposobnost, koja se zove pasivni um: i sama
sobom nije trajna. On se mora, tovie, ozbiljiti i postati
steeni um. Onda je povezan s aktivnim umom, u kojem
poivaju vjeite ideje i s njim e se zauvijek stopiti sama ta
sposobnost.
A tako se on ne odnosi spram due. Ona je kod filozofa
pogonska sila, koja uzrokuje ivot i rast organskih tijela. Ona
je neka vrsta energije, koja oivljava tvar, a nije slobodna od
svojstava tvari kao duh, nego, obrnuto, s njom je usko
povezana. Moda se, ak, sastoji od neke vrste polutvari ili
vrlo tanane tvari. Te due su oblik tijela, one su, dakle, od
tijela neovisne, te, tovie, postoje pri smrti tijela i dalje i
mogu ostati individualne. Ovo zadnje je, po Ibn Rudu, puka
mogunost. On ne vjeruje da se isto filozofskim dokazima
moe uvjerljivo razjasniti besmrtnost tako shvaene due.
Briga o rjeenju pitanja preputena je Objavi.
Teolozi su, nadalje, prigovarali Ibn Rudu da on porie
oivljenje tijela. I tu je njegovo uenje vie tumaenje nego
nijekanje vjerske zasade. Tijelo, koje imamo na onom ivotu,
po njemu nije isto kao nae zemaljsko, jer ono to je prolo,
ne raa se ponovno u svojoj istovjetnosti, najvie moe neto
istorodno iz toga proizai. Osim toga, primjeuje Ibn Rud,
budui ivot bit e od vie vrste nego zemaljski; stoga e i
tijela biti nainjena savrenije nego zemaljska. Inae on zam-
jera na mitovima i predodbama, koji se nastoje stvoriti o
onom svijetu.
Kako je on bio vie napadan od pravovjerja nego njegove
pretee, on se i odlunije nego oni izjanjavao o odnosima
izmeu znanstvenog istraivanja i vjerovanja.
Svoje poglede je izloio u spisima Fasl al-maqal i Kai al-
-manahig, Prvo njegovo naelo glasi da se filozofija mora
slagati sa religijom. To je aksiom sve arapske skolastike.
Postoje, u neku ruku, dvije istine ili, tako rei, dvije objave:
filozofska istina i religiozna istina, koje se, obje, moraju
slagati. Filozofi su, u svojoj vrsti, poslanici, koji se u prvom
redu obraaju uenjacima. Njihovo pouavanje ne smije pro-
turjeiti uenju poslanika u pravom smislu, koji se posebice
obraaju narodu, oni, tovie, moraju istu istinu izraziti u
viem, manje materijalnom obliku.
U religiji se mora razlikovati doslovni smisao i objanjenje
vjerskog uenja. Ako u Kur'anu postoji neko mjesto, za koje
se ini da proturjei rezultatima filozofije, mora se smatrati
da to mjesto, u osnovi uzeto, ima drugi nego vidljivi smisao,
259
Ibn Sina
te traiti pravi smisao. Drati se doslovnog smisla, dunostj~
mnotva; traiti pravo tumaenje, obrnuto, zadaa je ue
njaka. Mitove i slikovite prikaze mora narod prihvatiti tako
kako mu ih Objava nudi; filozof, ipak, ima pravo izvlaiti iz
njih tumaenjem u njima skriveni dublji i ii smisao. I
Konano, uenjaci bi trebali zapamtiti kao praktino pravilo .
da svoja tumaenja ne saopavaju narodu.
Ibn Rud je razlagao, kako se religija mora pouavati
prema duhovnom stanju sluatelja. On razlikuje, u pogledu
duhovnih darovitosti, tri klase ljudi: prva i najbrojnija obuh-
vaa one koji vjeruju na temelju izlaganja boanske rijei i
gotovo su prijemljivi samo za govornike efekte. U drugu
klasu spadaju oni ije se vjerovanje oslanja na dokazne
razloge, ali samo na takve, koji proizlaze iz naela koja su
prihvaena i koja nisu podvrgnuta kritici. Trea, malobrojna
klasa, naposljetku, sastoji se od takvih koji vjeruju samo po
dokazima, koji se temelje na povezanosti pretpostavki koje su
utvrene.
Ibn Rud je izvrio veliki i znaajan utjecaj na misaonost
svoga doba i kasnije, istina vie na Zapadu nego na Istoku.
Njegova djela su se naveliko prevodila, prouavala, dopunja-
vala i pobijala.
B N SINA ea. Abu 'Ali al-Husayn ibn 'Abd Allah ibn
I Sina), latinski: Avicenna, vai stoljeima i, dijelom, jo i
danas na islamskom Istoku kao knez sve znanosti, al-ayh,
ar-ra'is. Njegov ivotopis, ouvan za nas kod Ibn Abi Usaj-
bije, bio je, na temelju vlastitih zabiljeki, obraen od njego-
vog uenika Abu Ubajda al-Duzdanija. Po tome je on
roen god. 980. u Afani u blizini Buhare. Njegov otac,
naime, bio se preselio iz Balha u Buharu, imenovan je za
upravljaa grada Harmaite i oenio se u Afani. Nakon
roenja dva djeaka, ponovo se nastanio u Buhari, gdje su oni
dobili odgoj. Sve do desete godine Ibn Sina je imao uitelja za
Kur'an i edeb. Od ismailitskih propagandista, koji su u kui
njegovog oca nailazili na prijem, uveden je u svjetovnu
znanost, ali njihova razmiljanja o dui i umu nisu najprije
ostavila na njega dubok dojam. Nakon izuavanja fihha, bio
je od Abu Abdalaha an-Natilija pouen u logici, geometriji i
zvjezdoznanstvu. Ali tjelesno i duhovno rano sazreli uenik
uskoro je premaio svoga uitelja i na svoju ruku nastavio
izuavati fiziku, metafiziku i medicinu. Za razumijevanje
medicine pomogla mu je vlastita praksa, ali mu je metafizika
bila jasna tek po prouavanju nekog al-Farabijevog spisa. Za
njegovu filozofsku izgradnju bilo je odluujue to su
logiko-metafizika al-Farabijeva umovanja, koja su se nasla-
njala na novoplatonske komentare i parafraze aristotelskih
spisa, dala novi pravac njegovom miljenju. On je tada bio 16
ili 17 godina star.
U isto doba je udo od djeteta imalo sreu da je lijeilo
sultana Buhare Nuha ibn Mansura, te zbog toga imalo pri-
stup njegovoj knjinici. S brzom snagom shvaanja i udes
nim pamenjem obdaren, prisvojio je tu zakratko znanje,
koje mu je omoguilo sistematizirati tada poznatu znanost.
Od 21 godine djelovao je spisateljski, a njegovo izlaganje je,
po pravilu, jasno i pregledno.
Po smrti svoga oca - on tada ima 22 godine - vodio je Ibn
Sina nestalan ivot, bogat radom i uitkom, ali i razoare
njima. U mirna doba, na dvoru u Durdanu, Reju, Hama-
Ibn Tajmija
danU i Isfahanu, pisao je svoja velika djela, od kojih posebice
treba istaknuti filozofsku enciklopediju, Kitab a-ifa', i
[ glavno medicinsko djelo, al-Qiiniin jt at-tibb; na putova-
njima je napisao izvode iz veih djela i rasprave razliitog
sadraja. as je bio znanstveno, a as politiki djelatan, no
ovo zadnje s malo sretnog ishoda. Znaajan je kao sveopi
tuma, koji je sustav znanosti utvrdio za naredna stoljea.
Zadnje godine ivota proveo je pod zatitom Ala ad-Daule
u Isfahanu. Na njegovom osvajakom pohodu u Hamadan
god. 1037. je usputno obolio i umro u Hamadanu, gdje se i
danas pokazuje njegov grob. Djela su mu mnogo itana,
komentirana i prevoena na zapadne jezike. U narodnoj
predaji Istoka ivi on i dalje kao arobnjak.
Ibn Sinina uenja, koja i danas jo uvijek u teolokim,
filozofskim i medicinskim krugovima uivaju, i pored djelo-
minog al-Gazalijevog pobijanja, veliki autoritet, ne mogu se
ovdje opirno izloiti, nego samo nagovijestiti.
U logici i spoznajnoj teoriji, on se usko nadovezuje na al-
-Farabija. To vai i u odnosu na pitanje univerzalija, koje,
dijelom, ima metafiziko znaenje. Neovisno o postojanju
mnogih pojedinanih stvari, ope postoji, uzorito, u duhu
Bojem i anelima (sferini duhovi). Iz duha Bojeg pritieu,
mnogostruko posredovano, s jedne strane posebne stvari, a s
druge strane ljudski um, u kojem mnotvo postaje jedin-
stveni pojam. Vie novoplatonski nego aristotelski, pojam je,
u prvom redu, shvaen kao dar nadzemaljskog duha, a manje
kao proizvod vlastite djelatnosti apstrahiranja ljudskog uma.
Premda je prikazuje opirno, Ibn Sina, ipak, gleda na
logiku samo kao na propedeutiku. Prava filozofija je ili
teorijska ili praktina: prva se dijeli na fiziku, matematiku i
metafiziku, s njihovim primjenama, druga u etici, ekonomici
i politici. Ibn Sina je malo panje posvetio praktinim dijelo-
vima filozofske znanosti. Redoslijed: fizika, matematika,
metafizika, znai apstrahiranje od materijalnog koje je napre-
dujue. Dodue, metafizika se definira kao znanost o svemu
postojeem uope, tako da je problem nematerijalni bitak, a
ne izravni predmet te znanosti, ali to problematsko postaje
glavna stvar u metafizikim izvoenjima.
Ibn Sinina fizika je, u svemu, odreena zalihom aristotel-
ske predaje; pa ipak se i tu pokazuju novoplatonski utjecaji.
Tako posebice u uenju da na zemaljsko zbivanje utjeu
zvijezde ne svojom toplinom, nego posredovanjem svjetlosti.
Novoplatonska su i umovanja o umu, u kojima se odvija
njegova inae tanano izraena psihologija.
Ponajvie je Ibn Sina djelovao svojom medicinom, na
Zapadu do 17. st., a danas jo na Istoku. On je arapski Galen.
Ibn Sinina parafraza aristotelske metafizike (matematika
se ovdje ostavlja po strani) sadri, pored novoplatonskih
elemenata, pokuaj posredovanja u pravcu islamske teologije.
Dualizam duha i tvari (ili stvarnost i mogunost), Boga i
svijeta istie se kod njega otrije nego kod al-Farabija, a
uenje o besmrtnosti individualnih dua jasnije se izraava.
Tvar je on odreivao kao mogui bitak ili isto pasivnu
mogunost, a stvaranje se sastojalo u tome da joj se kao po
biti moguoj podarivala zbiljska egzistencija. Samo u boan-
stvu su bit i bitak jedno, a u izvanboanskom pristupa
egzistencija biti. Prilagoavajui teolokoj jezinoj upotrebi,
naziva on stvaranjem podarivanje zbiljske egzistencije, ali je
to vjeito stvaranje. Bog, apsolutno nuni i jedinstveni bitak,
260
je i nuni uzrok, koji od vjenosti mora djelovati, a CIJI Je
uinak, svijet, time vjean. Po sebi je ovaj mogu (kontingen-
tan), no sa strane boanskog uzroka je nuan. Od kontingen-
cije tog istodobno mogueg i nunog bia, Ibn Sina, onda,
razlikuje kontingenciju sveg zemaljskog zbivanja, koje se
odvija u vremenu: sublunarni svijet je svijet mogunosti.
Posebice je metafiziko uenje o dui ponukalo Ibn Sinu
na mistika razmatranja, dijelom u pjesnikom obliku.
Izvanjska nuda ga je jedno odvela i meu mistike. Tako je
mogla i unutranja potreba uiniti da on progovori jezikom
mistike. Ali je istina da mistika krunie njegov sustav, ali ga
ne nosi niti podrava.
B N TAJMI]A (a. Taqt ad-din Abu-'l-'Abbas Ahmad
I ibn 'Abd al-halim ibn 'Abd as-salam ibn 'Abd Allah ibn
Muhammad ibn Taymiyya al-Jfarrant al-Jfanbalt), arapski
teolog i pravnik, roen u ponedjeljak, 22. januara 1263. g. u
Haranu. Bjeei od mongolske sile, njegov se otac sklonio s
porodicom u Damask sredinom 1268. g. U sirijskoj prijestol-
nici mladi Ahmed se posvetio izuavanju islamskih znanosti,
te je pratio predavanja svoga oca, kao i ona Zejn ad-dina
Ahmeda ibn Abd ad-daima al-Mukadasija, Nedm ad-dina
ibn Asakira, Zejnebe bint Meki i drugih.
Studije je zavrio prije dvadesete godine, a po oevoj smrti
(1282) zamijenio ga je kao profesor hanbalitskog prava.
Svakog je petka ex cathedra izlagao Kur'an. Kako je izvrsno
poznavao kur'ansko uenje, Hadis, pravo, teologiju, itd.,
branio je zdravu predaju ranog islamskog razdoblja argumen-
tima koji su dotada bili nepoznati, iako su se temeljili na
Kur' anu i Hadisu; njegova mu je polemika sloboda, meu
tim, pribavila mnotvo neprijatelja meu pobornicima dru-
gih pravovjernih kola. God. 1292. poao je na hodoae u
Meku. U Kairu je 1299. dao odgovor na pitanje o Bojim
svojstvima poslano iz Hame u Siriji; taj se odgovor nije dopao
afiitskim znalcima, te su okrenuli javno miljenje protiv
njega, to e ga stajati profesorskog mjesta. Ipak su ga jo iste
godine postavili da zagovara sveti rat protiv Mongola, a s
istim je ciljem naredne godine poao i u Kairo. U tom je
svojstvu prisustvovao pobjedi nad Mongolima u akhabu
blizu Damaska. 1305. god. vodio je borbu protiv ljudi iz
Debel Kesrevana u Siriji, meu kojima su bili i ismailiti,
nusajriti, hakimiti, koji su vjerovali u nepogreivost Alija ibn
Abi Taliba, dok su Drugove smatrali nevjernicima, te koji
nisu ni molili ni postili; godine 1306-1307. poe u Kairo
zajedno sa afiitskim kadijom; tu je, nakon pet sastanaka
vijea sudaca i odlinika u sultanovom kabinetu za prijem,
bio optuen zbog antropomorfizma i osuen zajedno sa dva
brata na zatvor u tvravi, gdje je proveo godinu i po dana
ivota; 1308. godine ponovo je ispitivan u vezi s djelom to ga
bijae napisao protiv itihadita, ali dokazi koje je podnio
odmah su razoruali njegove neprijatelje. Doputeno mu je
vratiti se u Damask, ali je ve nakon prvog konaka vraen
nazad u Kairo, te zbog politikih razloga ponovo baen u
tamnicu, ovaj put u kadijinu, u kojoj je proveo godinu i po
dana, koristei vrijeme da zatvorenike pouava islamskim
naelima. N akon nekoliko dana provedenih na slobodi,
zatvoren je u tvravu u Aleksandriji, gdje je proveo daljnjih
osam mjeseci. Vratio se u Kairo, gdje je postao profesor na
koli koju je osnovao Sultan an-Nasir, premda je odbio

ovome dati fetvu koja bi mu dopustila da se osveti svojim
neprijateljima.
Februara 1313. ovlaten je da prati vojsku koja je kretala
za Siriju, te se nakon odsustva od sedam godina i sedam
sedmica vratio preko Jeruzalema u Damask. Tu je preuzeo
profesorske dunosti. U avgustu 1318. godine sultan mu je
zabranio da daje fetvu za zakletve o razvodu (npr. u sluaju
kada mu otputa: enu prisegom da je neto uinila ili nije
uinila); o tom je pitanju on sebi vie puta dopustio slobodu
koju nisu dozvoljavali pravnici iz ostale tri pravovjerne kole,
koji smatraju da, ako netko tako prisegne, iako je obavezan
ispuniti ugovor, ipak ga slijedi kazna prema nahoenju su-
daca.
Kako je odbio izvriti tu naredbu, osuen je na zatvor u
tvravi u Damasku, avgusta 1320. g. Nakon pet mjeseci i
osamnaest dana ponovo se naao na slobodi. Ponovo se latio
ranijih djelatnosti, dok ga nisu neprijatelji po sultanovoj
naredbi jo jedno zatvorili (jula 1326) u tvravu u Damasku,
a razlog je bila fetva o posjeivanju grobova svetaca i posla-
nika koju bijae izdao godine 1310. Bila mu je dodijeljena
soba u kojoj se, uz bratovu pomo, dao na pisanje komentara
Kur'ana, zatim pamfleta protiv svojih klevetnika te itavih
svezaka o pitanjima zbog kojih je amio u zatvoru. Ali kad su
njegovi neprijatelji saznali da pie takva djela, bile su mu
oduzete knjige, papir i tinta. To je za njega bio straan
udarac, pa, iako je traio utjehu u molitvi i uenju (recitira-
nju) Kur'ana, ipak se razbolio i nakon dvadeset dana umro, u
noi od nedjelje na ponedjeljak 26-27. septembra 1328.
Narod Damaska, koji ga je jako cijenio, priredio mu je sjajan
pokop; smatra se da je pokopu na sufijskom groblju prisu-
stvovalo 200.000 mukaraca i 15.000 ena. Posmrtni govor
sastavio mu je Ibn al-Vardi.
Iako je pripadao hanbalitskoj koli, Ibn Tajmija se nije
slijepo povodio za njezinim miljenjima, ve je sebe smatrao
mudtehidom u mezhebu. Njegov ivotopisac Mer'i navodi niz
neslaganja Ibn Tajmije s taqlidom, pa ak i sa idmom. U
veini djela on slijedi, po vlastitom miljenju, slovo Kur'ana i
Hadisa, ali ne smatra da je pogreno upotrijebiti kijas, tj.
razmiljanje po slinosti, kada su u pitanju njegovi polemiki
spisi.
Budui da je bio estoki protivnik novotarija (bid'a), oko-
mio se na tovanje svetaca i hodoae grobovima; zar nije
Poslanik rekao: Putovati treba samo u tri damije: svetu
damiju u Meki, onu u Jeruzalemu i moju damiju. ak i
putovanje, kojem je jedina svrha posjet Poslanikovom grobu,
ve je in neposluha. S druge pak strane, on je, slijedei
miljenje a-abija i Ibrahima an-Nehaija, smatrao da je
posjet grobu nekog muslimana nezakonit jedino ako treba
radi njega putovati i ako se obavlja na neki stalni dan. Uz ta
ogranienja, on je ak drao da ti posjeti predstavljaju tradici-
onalnu dunost.
Okorjeli antropomorfist, Ibn Tajrnija doslovno je tumaio
sve odlomke Kur'ana i predaja koji govore o Boanstvu. On
je bio do te mjere proet takvim shvaanjem da je jedanput s
minbera damije u Damasku rekao: Bog silazi s nebesa na
zemlju upravo onako kako ja sada silazirn dolje: - i on sie
niz stepenice minbera.
I rijeju i perom borio se protiv svih islamskih sekti:
~aridita, murdita, rafidita, kadarita, mutazilita, dehmita,
Ibrahim
keramita, aarita i dr. Po njegovim rijeima, uenje al-Aarija
samo je spoj gledita dehmita, nedarita, dirarita, itd. Oso-
bito je nalazio zamjerke al-Aarijevom uenju o predodree
nju (qadar), o boanskim atributima (asmii') i sudovima
(ahkam), o izvrenju prijetnji, itd.
U mnogim je miljenjima izrazio neslaganje s vodeim
pravnicima. Na primjer: I) odbacio je praksu tahlila, po
kojoj je mu mogao oeniti enu koju je triput rastavio,
nakon to se ova, u meuvremenu, udala za ovjeka koji e se
sloiti da je se odmah odree; 2) odbacivanje ene nije
punovrijedno, ukoliko do njega doe za vrijeme mjesenog
pranja; 3) dozvoljava se naplata poreza koji nisu predvieni
boanskim pravom, a onaj tko ih plati oslabaa se zekata;
4) zastupati miljenje suprotno idmi ne znai nevjernost i
bezbotvo.
U suivao se napadati ljude, ija su slava i autoritet bili
priznati u islamskom svijetu: s min bera damije al-Debel u
as-Salihiji izjavio je da je Omar ibn al-Hatab poinio mnoge
greke. Izjavio je, takoer, da je Ali ibn Abi Talib napravio
tri stotine greaka. estoko je napadao al-Gazalija, Muhji-'d-
dina Ibn Arabija, Umara ibn al-Farida i sufije openito. to
se tie Gazalija, napao je njegove filozofske poglede izloene
u djelu Munqi4 min ad-dalal, te u djelu Ihy", koje
sadri vei broj nepravih hadisa. Sufije i mutahallimun iz iste
su doline, izjavio je on. Ibn Tajrnija je s velikom estinom
napao grku filozofiju i njezine muslimanske predstavnike,
posebno Ibn Sinu i Ibn Sebina.
Kako je Islam poslan da zamijeni judaizam i kranstvo,
razumljivo je da e Ibn Tajrnija napasti i jedno i drugo.
Optuio je idove i krane da su promijenili znaenje
izvjesnog broja rijei u svojim svetim knjigama, a pisao je i
pamflete protiv odravanja i gradnje sinagoga i, posebice,
crkava.
Islamski uenjaci ne slau se u pogledu Ibn Tajmijine
pravovjernosti. Meu onima koji ga smatraju, u najmanju
ruku, krivovjernim, navode se ova imena: Ibn Batuta, Ibn
Hadar al-Hejtemi, Taki ad-din as-Subki i njegov sin Abdel-
vehab, Iz ad-din Ibn Demaa, Abu Hajan az-Zahiri al-
-Andalusi, itd. Vie je, meutim, onih koji ga hvale nego
onih koji ga kude: njegov uenik Ibn Kajim al-Davzija, ad-
Dahabi, Ibn Kudama, as-Sarsari as-Sufi, Ibn al-Vardi, Ibra-
him al-Kurani, Ali al-Kari al-Herevi, Mahmud al-Alusi, itd.
Ove razlike u ocjeni Ibn Tajmije proteu se sve do dananjeg
dana: Jusuf an-Nebhani nimalo ga ne tedi u svome djelu
awiihid . . ., ali njegova miljenja pobija Abu Meali a-afii
as-Selami u djelu Gaya: . . .
Poznato nam je da je utemeljitelj vahabizma bio povezan sa
hanbalitskim uenjacima iz Damaska, te da se koristio njiho-
vim radovima, posebno onima Ibn Taimije i njegovog ue
nika Ibn Kajima al-Davzije. Principi novog uenja su
upravo oni za koje se borio veliki hanbalitski teolog (usp.
VAHABITI) itavog ivota. I egipatska reformistika
stranka Muhameda Abduha duboko je tovala djela Ibn
Tajmije.
BRAH i M , biblijski Abraham, bijae, prema Kur'anu
I (sura VI,74), sin Azera. Roen je 1263. god. nakon Potopa
ili 3337. god. nakon stvaranja svijeta. Ibrahim odmah zapoi
nje sa svojom misijom zagovaranja svetog rata protiv kralja i
._._------------- - - - - . ~
261
Idma
Nemruda. Njegova se majka Ua morala skloniti u neku
peinu u Kusi (Kula), gdje je on ugledao svjedo dana.
Teki snovi naveli su Nemruda da naloi nadzirati trudnice i
ubijati njihove tek roene sinove. Ubojice su posjetile Ibra-
himovu majku da je pregledaju prije nego nastupe poroajni
trudovi. Pregledali su je s desne strane, a dijete se skrilo na
lijevoj; kada su je pregledavali s lijeva, dijete se sklonilo na
desnu stranu, te su tako morali otii ne obavivi posla. Pria
uSejer hayyaaru (odio o Noju), prema kojoj je Terahu
nareeno da preda Abrahama da bude ubijen, a on je,
umjesto njega, podmetnuo dijete neke slukinje, potjee iz
islamske predaje. Dok je jo bio dijete, dogodilo se da je
spoznao Allaha, a to spominje i Kur'an (VI,75-79). Kada se,
napustivi peinu, vraao oevoj kui, pade no na njega i
on ugleda zvijezdu. On ree: To je moj Bog! Ali kada je
ova zala, on ree: Ne volim one to zalaze! Ugleda Mje-
sec kako se die na nebu, pa ree: To je moj Bog! Kad je
ovaj zaao, ree: Zaista, ako me Bog ne bude vodio, zablu-
dit u! Kada ugleda Sunce kako izlazi, ree: To je moj
Bog! On je najvei. Kada i ono zae, on ree: Narode
moj, oslobodih se vaeg idolopoklonstva. Okreem lice stvo-
ritelju Neba i Zemlje! itd. Meu raznim legendama, to
opisuju Ibrahimovo ratovanje s Nemrudom, a koje su ule u
rabinsku knjievnost, neke, koje se temelje na Kur'anu
(XXI,58-67), te na Genesis Rabba (odsjek 38), moemo
navesti i ovdje. Jednoga dana njegovi suplemenici su otili iz
grada prinijeti rtvu svojim bogovima. Ibrahim se pretvarao
da je bolestan, te je ostao u gradu. Naoruan sjekirom, poe
on u hram bogova u kojem su stolovi bili pretrpani hranom.
Ree: Zato ne jedete?, te odsjee sjekirom ruku jednoga,
nogu drugoga, a glavu treeg boga. Stavi sjekiru u ruke
najveem, te pred njega poloi razna jela. Kada to ugledae
itelji grada, na povratku kui optuie Ibrahima za ta zlo-
djela. On odgovori: To je uinio najvei meu njima; zapi-
taj ih ukoliko ti uzmognu odgovoriti. Oni rekoe: Ti
dobro zna da oni ne mogu govoriti. On ree: Tako,
dakle, vi zanemarujete Allaha, a oboavate one koji vam ne
mogu ni pomoi niti nauditi. Sram bilo vas i vaih idola!
Bacie ga u ivi kre da ga kazne, ali on izae neozlijeen
nakon tri ili sedam dana. Nemrud bude potpuno poraen, a
Ibrahim i njegovi sljedbenici krenue za Palestinu, on sada
pod imenom Balll Allah, prijatelj Boji. U Egiptu nje-
gova krasna ena Sara bude odvedena pred Firavna (fara-
ona). Ona izjavi da joj je on brat, kako ne bi zbog nje
stradao. Time nije slagala, jer on bijae njezin brat u vjeri.
Kad je Firavn pokua dodirnuti, ruka mu se oduzme sve
dok ne otposla Saru od sebe. U mjestu Saba' u Palestini
iskopa Ibrahim zdenac bistre vode. Kako su mu mjetani
dodijavali, morade se odseliti, a tada zdenac presui. Narod
pojuri za njim, molei ga da se vrati. Ali on odbije, te im
dade sedam koza, uputivi ih da ih smjeste blizu zdenca:
tada e voda iznova potei. Ali kada se neka ena, koja je
imala mjeseno pranje, napoji na zdencu, voda ponovo pre-
sahne. Kada je imao 120 godina, obrezao se. Umro je u dobi
od 175 godina, te je pokopan u obiteljskom grobu u
Habrunu. Na dan Oivljenja nai e se, odjeven u bijelo, na
e vi'mik' li _R_a__,
j
I Iiievo od AU,,,,, i predvodit _ je. izmijenila neka od najvanijih i ve prihvaenih uenja.
D M A (a. igma'), doslovno: slaganie u vezi s neim, je
I jedan od etiri osnova (usul) iz kojih se izvodi islamska
vjera, a definira se kao suglasnost mudtehida (tj. onih koji
imaju pravo da, oslanjajui se na svoje znanje, donose vlastite
sudove), nakon Muhammedove smrti, za sva vremena, o
svim pitanjima vjere. Budui da tu suglasnost nije donijelo
neko vijee ili sabor, ve je donesena instinktivno i automat-
ski, njezino postojanje u svakom asu utvruje se provjerom,
da li je takva suglasnost postignuta nekada u prolosti; u tom
sluaju se svjesno usvaja i naziva igm', Tako je suglasnost
postupno utvrivala sporne take; a svaka tako utvrena
taka postajala je vanom takom vjere, a nevjerovanje u nju
inom nevjere (kujr). Svaka je suglasnost, naime, postajala
hugga (argument) za svoje i sva idua vremena. Mogla je biti
izraena govorom (igma' al-qawl), inom (igma' al-fi'l) ili
utnjom koja izraava slaganje (igma' as-suhiit ili at-taqri r).
Posebno se iskljuuje mogunost da bi to znailo suglasnost
masa tal-iauximm), a, prema gleditu a-afiija (prije nego to
je poao u Egipat), izjava svakog pojedinog Poslanikovog
druga obavezivala je budue generacije. Kasnije je on odba-
cio to miljenje, te je ono dan-danas potpuno naputeno.
Opi princip suglasnosti javljao se u razliitim oblicima jo
od najranijeg razdoblja. Pravni sustav Malika ibn Enesa
temelji su uglavnom na suglasnosti Medine, Poslanikovog
grada; ta je suglasnost lokalna. Veliko znaenje ima suglas-
nost dvaju gradova-tabora (amsar), Kufe i Basre, s njihovim
mnotvom veterana iz ranijih ratova. Za kasnije je generacije
odlunu ulogu odigrala suglasnost Poslanikovih Drugova.
A-afii je razradio ovaj opi princip u konani asl. i dao
mu mjesto uz tri ostala. Nadalje, kako su presudne take
drugi usidi nejasno zacrtali, poelo se smatrati sasvim sigur-
nim one take koje je zacrtao neki drugi asl. To se temelji
na boanskoj zatiti od grijeha ('i~a) koju uivaju svi
muslimani. U a-afiijevim pravnim knjigama postoji kao
normalna tvrdnja: taj i taj odlomak (Kur'ana ili Sune) prije
suglasnosti (qabl al-igma') osnova je takvog i takvog pravila.
Dan-danas vahabiti (nasljednici iezlih zahirita) odbacuju
ope vaenje ovog naela, te ograniuju suglasnost na onu
Drugova. A takve posebne sekte kao to su iitska i ibaditska
su izvan sunitske idme.
Potvrda naela, koju donose vjerski pravnici, vre se kako
je gore naznaeno. Stvarno je njihovo djelovanje jo ire.
Osnovni stav, koji potjee jo od Muhammeda, je ovaj:
Moj se narod nee nikad sloiti na pogreci; postoje i
kur'anski tekstovi koji kude one to idu drugim putem
mimo puta vjernika (IV,1l5, gayra sebili-tl-mu'minin], te u
II,143: I tako smo od vas stvorili uravnoteenu zajednicu
(ummatan wasatan). Stoga i u mislima i u djelima toga
naroda postoji mo da stvara uenje i pravo, a ne samo da
potvruje ono to je ve i inae utvreno. Pomou idme
prihvaeno je i ono to se ranije smatralo novotarijom (bid'a,
suprotnost sunni) i stoga krivovjernim, te je prevladalo
raniju sunnu. Tako je tovanje svetaca postalo praktiki dije-
lom islamske Sune i, to je najudnije, u pogledu uenja o
nepogreivosti i bezgrenosti Muhammedovoj t'isma),
idma je prevagnula nad sasvim jasnim kur'anskim tvrd-
njama. Tako idma nije samo utvrdila nesigurne take, ve
Ji
Stoga je danas mnogi, kako u Islamu tako i izvan njega,
262

smatraju snanim sredstvom reforme. Oni dre da islamski
narodi mogu od Islama napraviti ono to njima odgovara,
iako se miljenja o ovome jako razilaze.
D TIH A D (a. igtihad), znai truditi se do najvieg stup-
/ nja da se dostigne neki cilj, a u tehnikom smislu znai
truditi se maksimalno da se formulira neko miljenje (zann)
u nekom sluaju (qadiyya) ili u vezi s nekim pravilom
(hukm) zakona. To se postie primjenom analogije (giyas)
na Kur'an i Sunu. Tako, u najstarijoj upotrebi, idtihad se
poistovjeuje sa kijasom, npr. u a-afiija. U odlomku o
idtihadu, on kao dokaz najprije navodi suru II,150, te
dokazuje da ona podrazumijeva da svatko mora slijediti svoj
razum u odreivanju smjera kible. Za a-afiija je to, dakle,
isto to i rej, rniljenje, stav, a mudtehid (mugtahid) je netko
tko svojim vlastitim snagama dolazi do stava, te je stoga prava
suprotnost muqallidu, oponaatelju, koji, kao to as-Subki
kae, preuzima tue rijei, a da ne zna iz ega izviru.
Prema predaji, koja potjee jo od Poslanika, ovjek koji se
tako trudi bit e nagraen ak i ako je njegova odluka kriva;
ako je pak ispravna, nagrada e biti dvostruka. Dunosti i
prava idtihada ne ukljuuju, dakle, nepogreivost. Njihov je
rezultat uvijek zann, pogreivo miljenje. Jedino zajedniki
idtihad itavog islamskog svijeta dovodi do idme (igma'),
suglasnosti, koja je nepogreiva. Ovaj iroki idtihad uskoro
je preao u posebni idtihad onih koji imaju iskljuivo pravo
stvarati stavove koje e slijediti ostali. O ovom pitanju, a
ovisno o sluaju, dolo je do razlikovanja izmeu teologije
(kelam) i prava (fikh). ak i dan-danas mnogi teolozi smatraju
da taqlid ne daje vjeru koja spaava. Svi su vjerski pravnici,
meutim, bili stoljeima maqallidi u izvjesnom stupnju.
Kada se Islam kasnije osvrnuo na utemeljenje etiriju prav-
nih kola, pripisao je utemeljiteljima i nekim njihovim suvre-
menicima idtihad prvog ranga. Ovi su imali pravo razraditi
sva pitanja od temelja, koristei Kur'an, Sunu, qiyas, istih-
san, istisliih, istishab, itd., a bili su mudtehidi u apso-
lutnom smislu. Kasnije su doli oni koji su igrali istu ulogu u
koli i odreivali [uru' prema irokim pravnim naelima
(usul) koje je zacrtao uitelj i prema temeljnim tekstovima
(nusus) koje je on dao. Ako je tako utvreno gledite bilo
ukljueno u nass utemeljitelja kole, onda se ono zvalo
wagh. Kasniji i manje znaajni bili su oni koji su, poznava-
njem ranijih odluka, stekli pravo odgovoriti na posebna
pitanja koja bi im netko postavio; ovi su se zvali mugtahidun
bi-tl-fauna, po pravnom miljenju. Svi su mudtehidi bili u
neku ruku muftije, davaoci fetvi. Ali ovi su bili samo muftije.
Takvo je bilo formalno i ope prihvaeno stanje. S vremena
na vrijeme javljali su se pojedinci koji su se, potaknuti
ambicijom ili kritikim stavom prema utvrenim pozicijama,
vraali na ranija znaenja idtihada, te sebi prisvajali pravo da
iz prvih naela sami izvode svoja osobna miljenja. Jedan od
ovih bijae i Ibn Tajmija (umro 1328.), pripadnik hanbelit-
skog mezheba. Drugi je bio as-Sujuti (umro 1505), koji
ujedinjuje zahtjev za idtihadom sa zahtjevom da ga se smatra
mudedidom (mugaddid], tj. obnoviteljem vjere u ovom sto-
ljeu. U svako doba mora postojati barem jedan mudtehid,
smatrae on, kao to se u svakoj zemlji mora pojaviti mude-
did. Takav je, i to vrlo krivovjeran, bio mogulski car Akbar.
U iitskom Islamu postoje jo uvijek apsolutni mudtehidi. To
Ihram
je zato to se oni smatraju glasnogovornicima Skrivenog
imama. Stoga je njihov poloaj sasvim razliit od poloaja
uleme meu sunitima. Oni slobodno kritiziraju i nadziru
postupke aha koji je samo loeum tenens i uvar reda u prisuu
Skrivenog imama, vladara po Bojem pravu. Sunitska ulema
openito se smatra vladinim slubenicima.
H L A S (a. i/Jla$) tj. jasno, nepomueno drati (initi),
/ nuditi bez primjese, drati isto od pridodavanja. U vezi s
kur'anskom primjenom izraza ihls ad-din li-llli (uspor.
IV,146; VII,29; X,23; XXXIX,1l,14 itd.), tj. Allaha isklju-
ivo sluiti i tovati, zadobija ihlas, bez daljnjeg (uspor.
Kur'an II,139), znaenje apsolutna odanost Allahu, te
dolazi, time, u opreku prema iral, irk (pridruivanje boan-
skih bia Allahu). Sura CXII, koja naglaava jedinstvo i
jednou Boju, a svako pridruivanje odbacuje, dobilo je ime
surat al-ihlas (i siirat at-tatohid), te se u salatu rado
recitira.
S razvitkom pojma irk, koji obuhvata svaku vrst Bojeg
tovanja koje nije cilj po sebi, te koje njeguje sebine motive
pri obavljanju vjerskih obaveza, ide usporedo, donekle, i
razvitak ihlasa. Po al-Gazaliju, ihls samo izraava da
netko ini da njegovo djelo proistjee iz jednog jedinog
motiva, tako da se, npr., nekome moglo pridodati, da milo-
stinju daje samo u nemjeri da ga ljudi vide. Na jeziku vjerske
etike, koja je, posebice, izgraena u sufijskim krugovima,
ihlas se, ipak, posebno odnosi na nastojanje da se blie
doe Bogu i znai razrjeenje ili lienost tog nastojanja od
svake primisli. U tom smislu, on je esto u opreci spram
pojma riya', koji ukljuuje htijenje da se bude vieno.
Ihlas zahtijeva nesebinost u odnosu na vlastito vjersko
djelo (ponaanje) i odbacivanje sebinog momenta, koji kodi
predanosti Bogu. Na najviem stupnju ihlasa mora iez
nuti ak svijest o ihlsu, te daleko biti svaki obzir na
boansku nagradu na ovom ili onom svijetu.
H R AM (a. ihram). Rije ihrm postala je tehniki izraz
/ za sveto stanje; onaj tko se nalazi u tom stanju zove se
muhrim. Na primjer, osoba koja posti moe se nazvati
muhrimom. Rije ihram upotrebljava se samo za dva stanja:
sveto stanje u kojem netko izvrava umru i had, te stanje
posveenosti za vrijeme molitve (salat). Rije se moe pri-
mijeniti i na odjeu u kojoj se obavlja had ili umra.
l) Ihram pri velikom ili malom hodoau. Po propisu se
smatra zaslunim ako hodoasnik pone s ihramom ve na
poetku puta za Meku. Kako je, meutim, to vrlo nezgodno,
obino se s ihramom zapoinje kad se priblii svetom terito-
riju (haram). Hodoasnici koji stiu parobrodom obino
poinju s ihramom kada stignu u Dedu. Zakonom je propi-
sano nekoliko postaja na kojima se to vri: Zu-'l-Hulajfa za
hodoasnike iz Medine; al-Duhfa za one iz Sirije i Egipta;
Karn al-Menazil za one iz Nedda; Jelemlen za one iz
Jemena; Zat Irk za one iz Iraka. Tkogod prekasno zapone sa
ihramom, morat e kasnije rtvovati neku ivotinju za okaja-
nje. Ovi se mauxiqit zovu jo i mahall, tj. mjesto na kojem
poinje ihlal. Ovo se posljednje zove glasno zazivanje, tj.
zazivanje labbayka. Tako se iJ;lal upotrebljava u istom
smislu kao i ihrm, te se, na primjer, kae ahalla bi-'l-
-J;agg u smislu ahrama bi-' l-J;agg. Zakon, nadalje, propi-
263
Ik ta
I~~-
suje da ljudi, koji ive u podruju to granii s tim mjestima,
obave ihram u svojim kuama, kada je u pitanju izvravanje
hada. Radi umre moraju pak ii u jedno od graninih
podruja brda; obino se za tu svrhu odabire Tenim
(Tan'l.m), te ga suvremeni putnici pogreno nazivaju al-
'Umra.
Kako se u posveeno stanje moe ui samo ako se odbaci
sve to je obredno neisto, ovjek mora najprije obaviti
ceremonije koje su za to potrebne. Obino je to gusl; hodoas
nik bojadie nokte i namirisava se; sve su to ceremonije koje
su povezane s egzorcizmom (tjeranjem ejtana). Hodoasnik
se esto brije, podia bradu i odsijeca nokte.
Nosi se posebna vrsta odjee bez avova. Sastoji se od dva
dijela: plahte koja see od pupka do koljena (izdr) i jo jedne
omotane oko tijela koja djelomino pokriva lijevo rame, lea i
grudi, te se vezuje u vor na desnoj strani. Ova druga se zove
rida', a po nainu na koji se vezuje wia/:t. Oba dijela odjee
moraju, po pravilu, biti bijela, ali ih se nalazi sa crvenim
prugama. I stari su Arapi, kada su se obraali proroitu,
nosili dvodjelnu odjeu, a to su isto inili kasniji isposnici.
Bijelo u mnogim vjerama predstavlja svetu boju. U poetku
nije usvojena, ali kasnije je prihvaena kao znak posveenog
stanja.
Ihram je, dakle, vrlo stara odjea i nije nastala sa Islamom.
Zabranjeno je i noenje obue. Jedino je dozvoljeno noenje
sandala. I taj je obiaj starosemitski.
ene ne moraju nositi nikakvu posebnu odjeu. One se
obino umotaju u dugu halju koja see od glave do pete, a
lice, koje bi zapravo trebalo biti otkriveno, prekrivaju nekom
vrsti koprene.
Slui se salat od dva rekata, a objavljuje se niyya. Ova se
posljednja moe objaviti na tri naina. Ihram se moe staviti:
a) ili za had ili za umru; ovaj se nain zove ifrad (odvajanje);
b) za umru, iako se i had obavlja istodobno; ovo se zove
tamattu' (bi-'l-'umra ila-'l-/:tagg), tj. umra se koristi za had;
c) za umru i had zajedno; ovo se zove qiriin, tj. spajanje.
U islamskoj knjievnosti mnogo se pisalo o porijeklu i
ocjeni ovih triju vrsta nije (niyya). etiri pravne kole imaju
razliite poglede na redoslijed vanosti raznih nija s obzirom
na zaslunost svake od njih. Ona nazvana tamattu' duguje ime
jednom izrazu iz Kur'ana (II,196), koji je kasnije postao
tehniki izraz. Hodoasnici, koji stignu u Meku prije hada,
pomou tamattua osiguravaju se od dugotrajnog suzdrava-
nja. im obave umru, oni skinu ihram, a stavljaju ga opet tek
kad se priblii had. Tamattu' je zabranjen onima koji sa
sobom vode ivotinje za rtvovanje (sura II,196). Izvorno se
umra vrila u mjesecu redebu, a neke predaje kazuju da je
umra prije hada bila nezamisliva upredislamskim vreme-
mma.
Kad netko objavi niju, poinje zazivanje labbayka koje
treba to ee ponavljati, a koje prestaje tek nakon brijanja
10. dana mjeseca zulhide.
Stanje posveenosti namee neke obaveze uzdravanja;
npr. od spolnog odnosa, prolijevanja krvi, lova i vaenja
plodova iz zemlje, kao i od brige za linu istou.
Prialo se da su predislamski hodoasnici i Muhammed
mazali kosu neim kada su bili u ihramu kako bi lake
podnosili to prljavo stanje. Smisao svih tih obiaja, ukljuu
jui i brijanje poetkom razdoblja posveenosti, je, vjero-
- - - - - - - - - - -
264
jatno, taj da se sve to raste iz tijela u posveenom stanju
posveuje cilju tog stanja. Na kraju tog razdoblja, u veini
sluajeva mogla se ponuditi i kosa kao rtva. Moda je igralo
ulogu i nastojanje da se sebe uini neprepoznatljivim.
Muhrim nije obavezan postiti. Ali postoje brojne predaje
koje daju odgovor na ovo pitanje, neke potvrdan, a neke
nijean. Moda je u stara vremena ovaj isposniki obiaj bio
povezan s drugim slinim obiajima.
Kad ovjek iz svoga miqata stigne u Meku, on obavlja
tauxi] i sa'y, katkad pije vodu iz Zemzema, te se i brije,
ukoliko se ihram usvaja samo radi umre. Ali ako se usvaja radi
hada, ne brije se niti se ia sve do 10. dana mjeseca zulhide
u Mini, nakon zavretka sveanosti hada u pravom smislu
rijei. Tada hodoasnik mora ponovo obui svoje svakod-
nevno odijelo. Ali obino se oblai nova odjea. Propisan je
jo jedan tauia] u Meki, a mnogi hodoasnici navlae obinu
odjeu tek nakon ove sveanosti. Konano na rastanku od
svetoga grada treba obaviti oprotajnu umru. U tu svrhu
hodoasnik ide u Tenim, gdje obavlja molitvu od dva rekata,
te se vraa u Meku da tu obavi tauxif i sa'y.
2) Posveeno stanje za vrijeme salata. U ovo stanje jedino
se moe ui ako je ovjek obredno ist i propisno odjeven, te
ako stane iza sutre. Ovo se stanje najavljuje tahbirom, koji se
jo zove takbir al-ihram. Tada poinju sveanosti salata u
pravom smislu, a one se mogu obavljati jedino u ovom
posveenom stanju. Treba izbjegavati sve to moe naruiti
to stanje, a to su: svaki suvini pokret i svaka suvina rije.
Pravnici posebno istiu pozdravljanje, kihanje, kaljanje,
smijanje, sve to je u vezi sa spolnim ivotom i probavom.
Sve su to radnje koje su izvorno smatrane avolskim ili
ivotinjskim. esto se dri do ideje da su za vrijeme ihrama
prisutni aneli.
Posveeno stanje zavrava sa dva taslima, to znai poz-
dravnim formulama koje se izgovaraju okreui glavu na
desno, pa na lijevo. Cilj prvoga je, kako neki pravnici sma-
traju, naputanje posveenog stanja i pozdrav prisutnima;
drugi je samo pozdrav prisutnima. Tko su ti prisutni, pitanje
je na koje se odgovara na vie naina: neki smatraju da su to
aneli koji se prizivaju pomou takbirat al-ihram, a otpu-
taju pomou tasi! mat al-ihlal (formula kojom se vraa u
svjetovno stanje).
Prijelaz iz posveenog u svjetovno stanje opasan je zbog
avolskih utjecaja. Ovi se otklanjaju takozvanim quniuom.
[( TA (a. iqta'), oznaava: l) in davanja zemlje, koja nije
[ privatna, za porez na zemlju ili desetinu; 2) in davanja
prinosa zemlje kao naknade ili jamstva plaanja sa strane
fiska. Kao ikta vai: l) dodjela lena - cijele pokrajine nam-
jesniku (npr. dodjela Ibn Tulunu Egipta za danak halifi,
jednako kao preputanje nekih oranica za desetinu ili porez
na zemlju, odnosno za zakup ili kasnije u hara (lJarag)
pretvorenu glavarinu; 2) doznaka na rentu s nekog komada
zemlje kao plae ili mirovine. Pojam ikte se, onda, proirio, te
se koristio u smislu zakupljivanja poreza, carina na grani-
cama, davanja od rijeka i kanala. Kasnije je ikta dobila,
posebice, znaenje vojnog lena. Al-Maverdi je teoretski
izloio odreenja ikte; on razlikuje odmah izmeu davanja
posjeda i prinosa, te istrauje pod kojim je uvjetima zemlja
sposobna u smislu ikte.

Radi se o tri vrste zemlje. I) Mawat (ugar). Najprije
ugar, bez tragova obradbe i bez vlasnika. Muqta' (poda-
nik, kojem se zemlja daje pod odreenim uvjetima) pre-
uzima obavezu da je uini obradivom, za to je tri godine
osloboen plaanja. (Tada plaa on zakupninu, ija je
visina odreena drabom; esto se, ipak, zemlje podijele po
odreenoj zakupnoj tarifi, koja se ne moe poveati.) Ako
je ne uini obradivom, moe mu se, po proteku tri godine,
oduzeti, ako ne navede temeljite razloge za njezino ustupa-
nje. Inae pridrava zemlju u nasljedni zakup, s pravom da
je otui, dakle donekle u posjedu, uz obavezu da plaa
neki iznos. Pod tu kategoriju spada i ranije obraivana
zemlja, a onda vai isti propis, ako je bila u Dahiliji (tj.
dobu prije Muhammeda). Ako je obraivana u islamsko
doba, praksa je nejednaka.
2) Kada se radi o obraivanoj zemlji u privatnom posjedu,
ona moe biti dana samo u posjed, ako se nalazila na neprija-
teljskoj zemlji, ali se prije toga osvoji, te je ve kao ikta
nekome obeana. Mukta stjee iktom pravo prvenstva, po
uspjenom osvajanju, ako, npr., zbog daljnjeg putovanja
posjednika uope doe do podarivanja. Osvojena zemlja,
koja nije u privatnom posjedu, npr. dobra nekadanjeg vla-
dara ili zemlje itelja koji su napustili kraj, dijelom su
priuvane za bayt al-mal (uprava fiska), a ova se moe dati
samo uz zakup, no nikada ne postaje posjed. Nepriuvani
dijelovi su zemlje haraa (tj. obavezne na zemljini porez); ili
pripadaju kategoriji/aj (plijenu) i uinjene su nepokretnim, a
tada su takoer samo zakupljive i ne mogu doi u posjed
mukte ili su ostale u privatnom posjedu (nekog nemusli-
mana), a onda njihovo davanje nije mogue, te hara, koji
poiva na njima, zastupa glavarina (dizja). Zemljama, koje
pripadaju dravi jer posjednik nema nasljednika, treba
upravljati kao zakladama. Neki pravnici su miljenja da
drava moe s njima slobodno raspolagati; u tom sluaju, one
su zakupljive, po jednima - samo uz zakup, a po drugima -
kao posjed.
to se tie ikte prinosa sa zemlje, ona postoji samo umjesto
naknade i jamstva za plaanja, koje fisk treba uiniti podani-
cama; stoga se sumu, koju drava dotinima treba platiti,
mora utvrditi, ako ona, umjesto novca, eli dati neki zem-
ljini prinos.
Ikta desetine: prijemi desetine odreeni su za zekat (porez
za siromane); stoga se oni ne mogu dati, jer su zahtjevi za
zekatom u pojedinim sluajevima odreeni tek pri plaanju, a
ur se plaa krajem godine, tako da se ti rokovi ne podudaraju.
Ikta haraa: prinos haraa ne moe se, iz reenih razloga,
dati kao naknada za pravo na zekat. A iz istog razloga,
slubenici s osobitim nalogom, koji nemaju vrstu plau ili su
zaposleni na odreeno vrijeme, ne mogu dobiti prinos haraa
kao iktu. Obrnuto, ikta haraa rado se davala pripadnicima
vojske umjesto odreene plae, jer je u tom sluaju lak
obraun.
Ako mukta ostaje do kraja u aktivnoj slubi, dobija,
naravno, rentu; umre li, ona se vraa dravi. Njegovi nasljed-
nici dobivaju potporu iz drugog fonda; ako je invalid, to on
ureuje svoj uitak na renti prema lokalnoj praksi, prema
tome da li plaa dalje tee ili prispijeva invalidska potpora,
koja se uzima iz drugih fondova. Ikta nije mogua doivotno sa
pravom nasljedstva, budui da se kri financijsko vrhovnitvo
265
Ikta
drave oduzimanjem slobodnog raspolaganja. Ikta je doi-
votno bez prava nasljedstva mogua samo onda, kada se, po
lokalnoj praksi, kod invalidnosti plaa i dalje plaa nesma-
njeno.
U al-Maverdija nedostaje ikta zemlje muslimanu kao zem-
lje ura. Zna se da je ta vrsta ikte u islamskim zemljama bila
uobiajena. AI-Maverdi ukazuje na to da je ikta haraa
posebno pogodna za pripadnike vojske. I, u stvari, iz toga se
razvilo vojno leno; davalo se vojnicima iemirima zakupne
prinose, bilo kao jamstvo za plau, bilo kao jedan dio same
plae. Kako su se zakupni prinosi sve neredovitije ugovarali,
postupno su im se davale same zemlje. To stanje je trajalo
otprilike 130 godina, od doba Bujida do vladavine sultana
Melik-aha (1072-1092) pod upravom njegovog vezira Niza-
mulmulka. Ovaj je zemlje dijelio trupama kao lena i odredio
ih je njima kao rente i prihode. Selduci su uveli i jednu
novinu utoliko, ukoliko su lena uinili nasljednim za vojnu
obavezu. To se objanjava najbolje time da su oni, kao
prodirui nomadi, imali interesa na tome da to je mogue
vie svojih imaju kao vojnike. Oni su time smatrali da sebi
osiguravaju posebno odanu vojsku. (AI-Makrizi navodi iz tog
doba izjavu nekog najamnika iz selduke vojske koja se
odnosi na to: Leno nam pripada, ono je na posjed, mi ga
prenosimo na nau djecu, od oca na sina i mi za to umi-
rerno.) Tako je ostalo i pod Ejubidima. Sustav nasljeivanja
lena za vojnu slubu postoji kod Mongola. Drugaije je bilo u
doba Mameluka; cijelo podruje vlastelinstva, bez obzira na
privatno vlasnitvo, vakufske zemlje, ugar i pustare, je lenski
posjed sultana; ono je od sultana Kalauna (1279-1290) podi-
jeljeno na 24 dijela; 4 dijela su za sultana (!JaJJ), od kojih
on plaa svoju tjelesnu strau, 10 za emire, 10 za plaenike,
pa ipak emiri dobijaju dijelom lena za plaenike. Bilo je
dakako, tokom vremena, velikih zloupotreba i prigrabIjiva-
nja vojnikih lena od strane sultana. Kada je Selim I god.
IS16. osvojio Siriju i Egipat, on je te zemlje nanovo uveo u
katastar, te krunska dobra i lena podijelio po osmanskim
naelima. Kao i inae u Osmanskom Carstvu, i ovdje se
postupno uvela nasljednost; tek je Muhamed Ali postupno
oduzeo Mamelucima i nosiocima malih lena njihova lena i
uveo istu plau u vojsci. Turski sultani upotrijebili su dio
osvojenog podruja kao vlasnitvo, a podarili su porezni
prinos cijelih okruja (liva) svojim velikaima na doivotno
korienje. Tako lenom obdaren upravlja dobijao je, dakle,
zemljini porez i druga davanja, a on je, sa svoje strane,
davao, prema veliini svoga lena, odreen broj vojnika,
kasnije je plaao sam odreeni danak Porti. Tako je dolo do
toga da su, esto, velike pae, naspram Visoke porte, bile
gotovo neovisne. Manja lena su se, prema svojoj veliini,
zvala ziamet (zeamet) - od a. za'im, vojskovoa - i timar;
prema veliini njihovog iara odreivao se broj vojnika koje
je trebalo dati. Bila su nasljedna i dijelila su se, po odreenim
naelima, meu sinove ili nasljednike lenskog posjednika za
vojnu slubu. Moe se rei da se cijelo carstvo sastojalo od
vojnih lena. To stanje, koje je, tokom vremena, svojom
decentralizacijom dovelo do slabljenja turskog carstva,
postupno je pomou reformnog zakonodavstva (Tanzimat),
koje je Mahmud II (1808-1839) pripremio, ukinuo sultan
Abdelmedid; konano ureenje uslijedilo je god. 1856.
zakonom o zemljinom posjedu.
Ilhanidi
I ILHANIDI, ~~ngOISka ~!na~tij~, k~!a je u 13. ~kaz~ist.U'do~ se ;ije 'alim (mn. 'ul~ma'), slijedei proirenje
vl~~ala. u PerzIJI. U~emelJltelJ .dmastlJe, Hulagu, uzeo. J~
kasnije titulu Il-han (Il-han). Njegov brat Mongke, veliki
I han, poslao ga je protiv Perzije i halife. God. 1258. on je
osvojio Bagdad, no nije mogao mameluku Siriju potpuno
staviti pod svoju vlast. Njegov brat Abaka, koji je s njim
doao u Perziju, bio je po njegovoj smrti izabran za vladara i
nastavio je borbu protiv Mameluka, pa ipak bez uspjeha.
Njegovi pokuaji da stupi u savez sa kranskim Zapadom
protiv njih nisu urodili plodom. Ali su kavkaski narodi mogli
biti pokoreni. Uprkos razraunavanjusa agatajem, polueni
su uspjesi i na istoku carstva. Slijedio mu je Teguder (ili
muslimanskim imenom Ahmed). etvrti vladar Ilhanida,
Argun, morao mu se najprije zakleti na vjernost, no ipak se
kasnije doepao vlasti i ubio Ahmeda. Politiku svoga oca
Abake, stupiti u savez s kranskim zemljama, slijedio je i
on, a da ipak toj akciji nije dao vojnu snagu. Umro je 1291.
god., a naslijedio ga je brat Gajhatu. S njegovom vladavinom
zapoinje potpomaganje muslimana. Poslovi oko oporeziva-
nja pod njegovom vladavinom su pretrpjeli teke tete. Stoga,
da bi savladao financijsku krizu, pokuao je on, po kineskom
uzoru, uvesti papirni novac, to je krizu, dakako, samo jo
zaotrilo. Iz tog razloga je 1295. god. Bajdu, Hulaguov unuk,
skinuo vladara s prijestola i dao ga ubiti. Ali on sam je uspio
samo kratko vladati, jer je Gazan nadolazio iz Horasana da
osveti Gajhatuovu smrt, to mu je nakon kraeg vremena i
uspjelo. Gazan, Argunov sin, preao je tokom tih borbi na
Islam. Pod njegovom vladavinom, Islam je priznat za
dravnu vjeru. Posebnu panju posvetio je financijama zem-
lje. Red je mogao odrati strogim unutranje-politikim mje-
rama. On je uveliko unaprijedio sve znanosti. Sam je bio
uenjak i izgleda da je vladao s vie jezika. Pomou vezira
Raidudina (Raid ad-din) dao je napisati povijest svoga
naroda. U vanjskoj politici bio je on manje uspjean. iitsko
uenje, koje je pod njegovim nasljednikom Oldajtuorn
uzdignuto do dravne vjere, ponovo je pod Abu Saidom
naputeno. Bijae to zadnji vladar ove dinastije. Budui da
nije ostavio potomke, carstvo su zastupali pripadnici spored-
nih linija, te stoga nije moglo preivjeti. Pod njegovom
vladavinom dolo je do mirovnog ugovora s Egiptom, te
uspjenih vojnih pohoda protiv Kavkaza. I u Maloj Aziji vlast
je bila ponovo uvrena. Umro je 1335. god.
L M ('ilm) , na arapskom jeziku je rije koja oznaava
I znanje U najirem smislu. U rjenicima se esto izjedna-
uje sa rijeima ma'rifa i u'ur, ali u upotrebi se te rijei
znatno razlikuju. Glagol moe imati jedan ili dva objekta,
budui da oznauje znanje o nekoj stvari ili tvrdnji. Ali
ma'rifa znai spoznati iskustvom ili razmiljanjern, te pret-
postavlja prethodno neznanje. Stoga se ne moe upotrijebiti
da se oznai Allahovo znanje. Pa ipak su neki to sporili na
osnovu dokaza da je taj izraz stvarno upotrijebljen kada je
bila rije o Allahu. u'ur znai opaanje, posebno pojedino-
sti; a'ir je onaj tko opaa, osjea, dakle pjesnik. Goldzi-
her je spomenuo jo jednu distinkciju. 'Ilm je, u poetku,
znaio znanje odreenih stvari (Kur'an, tafsir, ahkm), a
fikh je bio neovisno korienje inteligencijom. Tako je [aqih
(mn. fuqahii') bio onaj tko je tako inteligentan, ali sada se ta
rije poela odnositi na islamskog pravnika nieg ranga ili na
I
: zn~cenJa pOJ~.a zlm. n~ znanos.:(: I al-'u~um ~~ ~.znanostl, l
! pocela odnositi na uenjaka u najsirem smislu rIJeCI, posebno I
. na onog koji se slui intelektualnim postupcima. Protiv ove I
promjene znaenja energino je ustao al-Gazali u djelu
Ihyii', koji je korio, posebice, to da se pohvale, dane u
Kur'anu 'limu pri emu se misli na Allaha, trebaju sad
primijeniti na ove dijalektiare i vjerske pravnike. Ovo je
'alime, s druge strane, suprotstavilo pojmu 'arif' arif je
mistiki spoznavatelj koji svoju spoznaju zasniva na nepo-
srednom iskustvu i viziji, ali ipak nije isto to i gnostik.
Kad je 'ilm postao filozofski pojam, morao se podrvgnuti
pod sustav skolastikih teologa (mutakallimicn). Ovi su mu
nali mjesto u Aristotelovom popisu kategorija (al-maqidiu).
Tu on predstavlja 'arat], sluaj (u smislu u kojem ga
koriste stari logiari), jedan od onih to ih karakterizira ivot,
koji dolazi (zajedno sa voljom, moi itd.) u razred modaliteta
nafsa, nie i poudne due. Dijeli se na vjeni 'ilm (qadim) i
na onaj koji ima porijeklo, proizvedeni (!Jadtr, muh-
dal), prema tome da li postoji u Bogu ili u biu; izmeu ova
dva nema slinosti. Proizvedeno znanje je trovrsno: intu-
itivno (badihi), nuno (daruri), dokazano osjetilima i
jednodunom potvrdom (habar muunour), izvedeno, tj.
deduktivno (istulliili). Oni skolastiari, koji su razlikovali
'ilm i ma/rifa, prvi su izraz upotrebljavali za univerzalije i
sloene stvari, a ma'rifa za obine i konkretne stvari.
Treba uspostaviti jo jedno razlikovanje, ono izmeu 'ilm i
'amal (praksa u teolokom smislu). Tu je i 'ilm nazori,
znanje stvari; s time to ste ih poznali, uinili ste sve.
Suprotno tome je 'ilm 'amali, znanje vjerskih dunosti (al-
-'ibadat); vae znanje nije potpuno dok niste poradili i na tom
podruju. Dunost je svakog muslimana teiti za znanjem;
stoga onaj tko zna i postupa prema tom znanju, biljei dva
ina poslunosti sebi u prilog; ukoliko on ne zna i ne djeluje,
biljei dvostruku neposlunost, te ako zna a ne postupa po
svome znanju, onda znai da je u jednom posluan, a u
drugom neposluan. To se na kraju svodi na pitanje, to znai
sauvati vjeru (Iman).
to se tie opisne klasifikacije svih umijea i znanosti koje
se svode na pisanje (al-'ulUm al-mudawwana), Ibn Haldun se
u djelu Muqaddima bavi njihovim razvojem i odnosom prema
temeljnim ivotnim injenicama, vie sa povijesnog, nego sa
filozofskog stajalita. Postoji temeljno razlikovanje s obzirom
na sve znanosti. One se dijele na pohvalne i pokudne (al-
-mahmuda usa-tl-madmumay. a meu pokudnima se nalaze
one koje nisu korisne ni za ovaj ni za ovaj svijet. Osnova za to
je esto citirana predaja: U ljepotu ovjekovog islama spada
da ostavi po strani ono to ga se ne tie (ma la ya'nihi).
Poboni musliman trebao bi stoga izbjegavati one znanosti
koje nisu oito korisne za ovaj ivot i za njegov vjeiti spas.
L M IJ A (t. ilmiyye, ilmiye), moderna je znanstvena oznaka
I za dio osmanskih dravnih ustanova, kojima je upravljala
ulema, a koji je obuhvaao religiju, pravo i odgoj. Ve u rano
osmansko doba vrile su kadije, muftije i profesori svoje
funkcije - postavljanje i uzdizanje koje su prouzroili ue
nost, srea, veza i naklonost vladara. Pa ipak ureujui
zahvati vie sultana, od Mehmeda II (1451-1481) do Sulejma-
na I (1520-1566), narasla grupna svijest uleme i njihovi vla-
266

stiti interesi - koji su ih mogli povezivati utoliko ukoliko je
nestajala jedinstvena volja na vrhu carstva - uinili su da
nastane jedna organizacija, koja je bila jedinstvena u islam-
skom svijetu. Dok je prvotno, kako se ini, poglavito vie ili
manje sluajno dotiranje njezinih slubenika razlikovalo
ulemu, dolo je postupno do ralanjivanja poloaja, do
davanja prednosti ustanovama glavnih gradova i stvaranja
vrha u slubi vojnih sudaca (kazasker). Nadlenost te slube
bila je 1481. god. podijeljena na vojnog suca Rumelije i
vojnog suca Anadolije. Od poetka 16. st. stajao je muftija
Carigrada kao seyhidislam na elu tako nastale ilmije.
Punu izgradnju ilmije (16.-19. st.) obiljeava: l) ope
stupnjevanje karijere na studenta medrese, uitelja medrese,
suca i 2) regionalni princip prema kojem a) karijera u glav-
nom gradu imala je prednost pred karijerom u provinciji i
b) karijera u provinciji dijelila se na tri meusobno potpuno
odvojene zemljopisne jedinice: Rumeliju, Anadoliju i Egipat.
Tko je, recimo, u Sarajevu zavrio medresu, mogao je postati
muderis i potom pokrajinski kadija samo na Balkanu, a
uzdizati se mogao samo unutar raznih poloajnih stupnjeva
rumelijskih kadijskih slubi. A tko je u glavnom gradu
proao propisano medresantsko vodstvo po stupnjevima,
imao je pristup k obje najvie karijere, postao je muZla (mula).
Nia karijera (menasib-i devriye) obuhvaala je znaajne i
dobrodotirane kadijske slube kao to su u Beogradu, Sara-
jevu, Bagdadu, Marau, Dijarbekiru itd. Za karijeru s najvi-
im poloajem i prihodima bio je priputen onaj koji je svrio
jednu od etiri poloajem najvie medrese glavnog grada. On
je mogao preko tzv. mahrec-slubi (Galata, Ejub, Uskudar,
Jeruzalem, Alep, Izmir, Solun, Larisa i dr.) dospjeti u etiri
stare prijestolnice, Jedrene, Brusu, Kairo i Damask (biZiid-i
erbaa) i konano, preko kadijske slube u Meki i (od 1722.)
Medini, u Carigrad. Kadija Carigrada mogao je postati vojni
sudac Anadolije, onda Rumelije i na kraju seyhiilisliim. Sa ta
etiri poloaja, ilmija je najjae utjecala na upravljanje car-
stvom. Kadija Carigrada imao je, skupa sa velikim vezirom,
upravne zadatke u glavnom gradu, k tome je pripadao divanu
velikog vezira, vojni suci sjedili su na sultanskom divanu, a
ejh-ul-islam nalazio se u stalnom doticaju sa sultanom i
velikim vezirom i pristupao je posebnim savjetovanjima.
Imenovanja unutar iZmije predlagali su vojni suci, ipak sve
vanije ejh-ul-islam. Prijedlozi su preko velikog vezira ili
sultanu. U najviu ulemsku grupu ubrajali su se i sultanov
vjerski uitelj, dvorski astrolog, dvorski lijenik, predstojnik
plemstva koji je iz redova Poslanikovog roda i etiri posebne
kadije za poslove pobonih zaklada (vakufa). Iz mjesne uleme
vrbovali su se naibi, koji su za dio prihoda vrili dunost kao
zastupnici kadija, bilo za podreene zadatke, bilo u podokru-
zima (nahiye), bilo kada neki kadija nije doao u svoje mjesto
slubovanja.
Sustav iZmije osiguravao je da nijedna neznalica nije mogla
dobiti neku vanu kadijsku slubu ili ak postati ejh-ul-
-islam. Ako se to, u biti, postizalo, ipak je i ilmija trpjela od
brojnih neprilika u doba opeg propadanja. Ulema glavnog
grada postala je usko oroena grupa, koja je bila jedinstvena
u obrani svoga utjecaja i svojih povlastica, ali pocijepana zbog
astoljublja i zavisti. Drutvena privlana snaga ilmije bila je
velika, te je uskoro na svako mjesto ekalo mnogo natjecate-
lja. Skratilo se trajanje slube na godinu dana i uguravalo se
267
Imam
----,
titularne slube da bi ih se to vie zadovoljilo; dopustilo se I
zastupati na svim stupnjevima po plaenim pomonicima, '
zbog ega je otpao svaki pravi dokaz sposobnosti uleme. Kad
su takve zamjene konano dosuivane onome koji najvie
nudi, dogaalo se to posve oko ureenog obavljanja slube
mulla. To je bilo utoliko pogubnije, ukoliko je kadiji pripa-
dalo mnogo vie zadataka nego to rije sudac: za nas
prikazuje. Osmanski kadija bio je istodobno sudac, biljenik,
nadzornik nad tritem i pobonim zakladama, on je registri-
rao sultanske fermane i bdio nad njihovim izvrenjem, on je
imao slati sultanu izvjetaje o posebnim sluajevima kao i
pritube, te je imao pravo predlagati popunjenje odreenih
slubi, recimo u damijama. Zapisnike knjige kadijskih
slubi (sidili) svjedoe o tome. Najvei dio svoga vremena
provodile su mule u glavnom gradu, gdje su, kao razrijeeni
dunosti (mazuZ), ekali na naredno preuzimanje slube,
bavili se izuavanjem, esto spletkarili jedni protiv drugih ili
se mijeali u politiku, gdje su u grupnim utjecajima 17. i
18. st. esto vrili zlokobni utjecaj. Za to vrijeme su ivjeli od
prihoda od pokrajinskih kadijskih slubi, koji su im dodjelji-
vani kao nadarbina (arpaltk), to je dovodilo do velikog
smanjenja pokrajinskih kadija. Ako, ipak, ulema nije izgu-
bila svoj dobar glas, to je, svakako, poivalo poglavito na
tradiciji njihovog religioznog ugleda, koju je teko bilo uzdr-
mati, te na djelu onih koji su i nadalje obavljali svoje duno-
sti. Kritika propadanja ilmije bila je glasna ve u 17., reforme
i reformni pokuaji zapoeli su u 18., a ojaali u 19. i
poetkom 20. stoljea. Nakon to joj je ukinue janjiara
1826. god. oduzelo oruanu zatitu, Ministarstvo za pobone
zaklade 1834. god. liilo ju je financijskih mogunosti, a od
1854. god. reformirano je obrazovanje kadija i uitelja u
medresama pod dravnim nadzorom, te su moderne struke
proirile njezinu obrazovnu razinu. S ukinuem halifata od
strane Turske republike (1924) bila je dokrajena i iZmija.
M AM (a. imam, mno. a'imma). Izraz je u Kur'anu upotri-
I jebljen sedam puta u jednini i pet puta u mnoini u
znaenju: znak, oznaka, uzor, uzorak, voa, itd. U svakod-
nevnom ivotu upotrebljava se u tri razliita smisla.
1. Imam je voa skupne molitve (salt). Svaki tovanja
dostojan musliman, koji je dovoljno upoznat sa tehnikom
izvoenja molitve, moe biti imam. Ukoliko nije bilo pret-
hodnog dogovora, ast voenja salata biva ponuena naju-
enijem i najznaajnijem lanu skupa. Ali obino zajednica
koja posjeduje damiju uposli, uz naknadu, posebnu osobu
koja posjeduje potrebno teoloko znanje, a ija je dunost da
bude imam prilikom svake molitve. Imama, imamstvo, nije
ni zanimanje ni zvanje: imam je imam samo dok vodi molitvu.
2. Suniti imamima zovu halife, budui da su oni voe
zajednice, a taj naziv daju i u poasnom smislu istaknutim
znalcima Islama, kakvi su utemeljitelji pravovjernih kola,
npr. imam Abu Hanifa, a-afii, al-Gazali, itd.
3. Znaenja rijei imam, kako je upotrebljavaju iiti, tako
su brojna da ih je teko sva ovdje nabrojiti. Razvoj ideje
imama vrlo je dug i sloen. Ovdje moemo zacrtati samo
glavne faze. Sr ideje, u kojoj se slau svi iiti, je to da je
potomak Alija ibn Abi Taliba vrhovni gospodar islamskog
svijeta. Sve drugo je predmet dugotrajnih i otrih sukoba i
sporova.
Imam
Najraniji stadij ideje imama, sauvan u potpunosti u sekti
zejdita, zahtijeva od kandidata za imama prije svega besprije-
korno rodoslovlje koje dokazuje izravno porijeklo od Hasana
ili Huseina, Alijevih sinova. Ne smije biti maloljetan, mora
biti zdravog duha i tijela, posjedovati izvrsno teoloko zna-
nje, te ope sposobnosti koje treba imati vladar. On moe biti
izabran na prijestolje od svojih sljedbenika ili ga moe silom
zauzeti. Zejditi, vjerojatno suprotno od svih drugih iita,
vjeruju da moe biti vie pravovaljanih imama istodobno ili
da mogu postojati razdoblja u kojima imama nema uope.
Slijedei stadij, koji odraava rane dvanaestoirnamske i
ismailitske ideje, takoer smatra izraz imam uglavnom kao
sinonim izraza balija, a odnosi se ne samo na najranije
halife, ve i na bezbone Umajade i Abaside, samo to ove
oznaava kao krive imarne. No na ovom stadiju pravi imam
ve se smatra boanskom institucijom koja ima svrhu produ-
iti Poslanikovu misiju, te nakon njega voditi ljudski rod.
Stoga moe postojati samo jedan pravovaljani imam u svakom
razdoblju, a on je izravni nasljednik Alija i Poslanika preko
njegove keri Fatime. On je, dakle, zakoniti nasljednik Alija i
ranih imama. Njegov je ugled iskljuivo nasljedan, preuzet od
oca posebnim imenovanjem (nass). On nije samo jedini
pravovaljani svjetovni vladar itavog islamskog svijeta, ve i
jedini vrhovni islamski vjerski voa. Ova druga ast pripada
mu stoga to on jedini poznaje ezoteriku stranu islamske vjere
koju je Poslanik, budui da ga njegovi sljedbenici nisu mogli
razumjeti, otkrio samo Aliju ibn Abi Talibu, najbliem surad-
niku, srodniku i prijatelju, s kojim je uvijek postupao kao s
bratom. Prvi imam nasljeuje ovo tajno znanje od svojih
predaka i stoga ima iskljuivo pravo davati konana i obavezu-
jua tumaenja Kur'ana i Hadisa, na kojima poiva pravni
sustav Islama. U tome se on oslanja na udotvorno Boje
vodstvo (ta'yid) i zato je nepogreiv (ma'sum), iako se
katkada uini da grijei, jer obini smrtnik ne poznaje vie
motive koji upravljaju njegovim postupcima.
Ovu fazu moe se smatrati poetnom pravovjernom
iitskom zamiIju. U svojim poecima, ona se morala probiti
meu mnotvom heterodoksnih iitskih ideologija koje su
nastale iz raznih kombinacija ranog Islama s ostacima predi-
slamskih vjerovanja, uglavnom uenja razliitih gnostikih
sekti, kao to su manihejstvo, mazdeizam i sl. Ove sekte
(gulat) obino zauzimaju ekstremne stavove, te proglaavaju
boanskim sad jednog sad drugog Alijevog potomka kojeg su
u danom asu smatrale pravim imarnom toga vremena. Iako
su te ideje ostavile trajnije tragove u iitskom pokretu nego
to se moglo oekivati, pogotovo na narodne oblike vjere,
ipak su te sekte bile uglavnom prolazne tvorbe koje su rijetko
ivjele due od jedne ili dvije generacije.
Poetna, umjerena ili pravovierna teorija imama stalno
je doivljavala znatne promjene, te prihvaala nove stavove
koji su nastajali uslijed razliitih povijesnih okolnosti, doga-
aja u obiteljima imama, rascjepa meu njihovim sljedbeni-
cima, razvoja mesijanskih iekivanja itd. Tako je injenica,
to su se neke imarnske loze ugasile, navela na razmiljanje o
vjerskom znaenju broja imama u svakoj lozi, o teoriji satra
(skrivanje) ili o nestanku (gayba) ili prekidu (waqf) itd.
Skriveni imam postao je oekivani Mesija, Mahdi (onaj kojeg
Bog vodi) ili qa'im (onaj koji se uzdie) na kraju svijeta itd. Za
afirmaciju svih tih teorija, koje su uveli razliiti ogranci
268
pokreta, trebalo je neizmjerno mnogo vremena i truda da se
razrade, sistematiziraju, te pronau odgovarajui odlomci
Kur'ana i Hadisa na koje se mogu pozivati, a uz pomo
sustava ta'toila, tj. alegorijskog tumaenja.
Slijedea znaajna faza ovog uenja poela je sa sveislam-
skim pokretom prilagodbe starogrke filozofije i njezinih
metoda potrebama islamske teologije koja se razvijala, a to se
zbilo negdje krajem 10. stoljea. Dok su manje intelektualni
krugovi koristili samo pomone discipline kao to je logika i
dr., napredniji intelektualci poduzeli su potpunu prilagodbu
islamskih vjerskih zasada filozofskim idejama vremena, tj.
kasnijoj i eklektikoj formi novoplatonizma. U ovim teori-
jama vjerovanje u poslanike i imame ubrzo je zamijenjeno
vjerovanjem u ideje kozmikih principa ili sila. Ako je ovjek
- kao to su pouavale kasnije grke kole - vrhunac stvara-
nja, onda je Poslanik, koji je savren ovjek (al-insan al-
-kamil), jezgra kozmosa. On je kanal kroz koji boanska mo
upravljanja i organiziranja dotjee do ovjeka, a to znai do
svijeta. Kao i u staroj filozofiji, takva prvotna stvaralaka sila
bila je svjetski um Caql al-hull), a Poslanika je onda trebalo
smatrati njegovim ljudskim otjelovljenjem. U istom sustavu,
nadalje, 'aql al-kuli je zamijenjen u svom djelovanju emanaci-
jom sebe - svjetskom duom (nafs al-kuli). Sve se to moe
ujediniti jedino u imarnu, duhovnom voi ovjeanstva.
Ponovo je uloen golemi trud da se islamska filozofija uskladi
sa ranom skolastikom filozofijom i kozmogonijom, te da se
napravi od nje simbolini odraz kozmosa, koji ima svoje
sredite u naelu boanske Objave, a nosioci su mu poslanici i
imami.
Fatimidski teolozi prvi su potpuno uspjeli u toj prilagodbi
i preinaivanju. Njihove teorije, koje su mogli razumjeti
samo kolovani ljudi, smatrane se ezoterikim uenjima koja
su namijenjena samo intelektualcima. Vodei duhovi ostalih
iitskih sekti kretali su se u istom smjeru, ali sporijim kora-
kom; u nekim su ih razdobljima prestizali ak i suniti, sufije,
pa u nekom smislu i al-Gazali. Svaka je sekta razvila vlastitu
terminologiju, premda su im ideje bile vrlo sline.
Posljednja znaajna faza u razvoju teorije imame nastupila
je s pobjedom iitske dinastije Safavida u Perziji. To se moe
smatrati znakom reakcije i opadanja ili pak ustupkom niim
narodnim slojevima i njihovoj enji za nadnaravnim. Ekstre-
mistiku nijansu tog uenja povezujemo s injenicom da su
sve razraene tehnike simbolizma perzijske sufijske poezije
pokrenute za slavljenje imama, koji su, pored uloge na
vjerskom podruju, bili takoer smatrani precima tadanjih
kraljeva. Tako je, slavei imame na pretjerani i gotovo uzne-
seni nain, pjesnik indirektno slavio i kralja, javno dokaza-
jui svoju odanost i politiku revnost. Sva trijeznost i suzdr-
anost odgovornih i uenih teologa bili su zaboravljeni, a
ostalo je samo divljenje fantastinim spekulacijama u zanese-
nom sufijskom stilu.
U ovoj novoj verziji teorije imame (ili, kako to Perzijanci
izgovaraju: imamata) , najznaajnija kozmika sila postaje
boansko svjetlo koje nas vodi, koje postoji oduvijek i koje je
pravi instrument stvaranja. Imami kao njegovi nosioci slijede
jedan za drugim u neprekidnom i neprekidivom lancu. Jedan
je od njih uvijek prisutan na svijetu, koji bi odmah propao
kada bi imam s njega nestao ma i na asak. Uloga imama u ,
svemiru ista je kao i uloga pira ili murida u sufijskoj zajedJ

nici; jedino njime voeni ovjek moe spoznati isunu, tj.
dosei spasenje. Budui da svjetlo imamata stalno pritjee na
svijet, institucija poslanstva zauzima tek pomonu ulogu kao
niz misionarskih akcija- boanstva, poduzetih zato da se
zaostalim i nepokornim masama ljudskog roda izlae vjeita
religija.
Prvi je pir u islamskom razdoblju u ovom smislu bio Ali,
premda je prividno bio tek Poslanikov uenik. Odnos izmeu
imama i Boga, po ovoj teoriji, priblino je isti kao i odnos
izmeu Ise (Isusa) i Boanstva u kranskoj teologiji, te je
posluio kao osnova mnogih alegorija. Ova faza moe se
nazvati fazom iitskog neognosticizma. Premda ovaj nikad
nije bio priznat od uenih teologa, ipak je postao ideologija
irokih iitskih masa, te je snano utjecao ne samo na perzij-
ske sufije, ve i na perzijske i indijske ismailite.
Ne treba misliti da su ove glavne etape evolucije imarnske
ideje slijedile isti redoslijed i bile podjednake u svim ogran-
cima iizma. Zapravo, ne samo da su razne etape istodobno
postojale u raznim sektarna, ve i unutar jedne te iste sekte, a
najnapredniji stadij se smatrao ezoterikim uenjem. Ovom
stanju stvari uveliko je pogodovala sprovedba naela taqiyya
(potpuna konspirativnost i totalna socijalna mimikrija).
Meu svim brojnim karakteristikama imarnske teorije u
raznim iitskim sektarna, dvije su esto nailazile na nerazumi-
jevanje. Jedna je njihovo vjerovanje u seobu due imamove, u
njegova ponovna roenja, otjelovljenje, i sl. Takve stvari
rijetko se nalaze u idejama zaostalih i primitivnih sekti, a i
velika veina iita nema s time nikakve veze. Najprikladniju
usporedbu, kojom bismo ovo objasnili, moemo uzeti iz
suvremenog ivota: zraka boanske svjetlosti stalno obasjava
glavu imama koji je inae obian smrtnik. im on umre,
zraka momentalno skree na glavu njegovog nasljednika.
Dua i tijelo, linost imama, postoje neovisno o vjenoj
boanskoj svjetlosti imame.
Drugo se pitanje odnosi na imamovu mo da proizvodi
uda. Puko je vjerovanje uvijek bilo na ovom pitanju tvrdo-
korno, te je od imama zahtijevalo udo kao dokaz njihove
boanske misije ili im je pak svojevoljno pridavalo mo da ih
ine. Iz oevidnih razloga imami i vodei krugovi zajednice
otro su se opirali takvim idejama. Omiljeni krajnji dokaz je
glasoviti redak Kur'ana (XVIII,llO): [a sam ovjek kao i
VI.
M AN (a. tman), vjera. Temeljni sadraj korijena 'mn je
I duevni mir: i sigurnost od straha. Prema tome, etvrta
glagolska forma moe isto tako znaiti Iiiti straha, kao i
svoje povjerenje staviti u neto ili Nekog, te, stoga, al-
-tman znai u teologiji: l) povjerenje u Allaha i vjeru u
Njega, Njegovog poslanika i njegovo poslanstvo i 2) sadraj
tog poslanstva. Za blie ispitivanje prvog od ta dva znaenja,
u obzir dolaze tri take.
l) Kur'an katkada razlikuje i isto tako esto iskazuje u
istom smislu tman i islam, te se postavlja pitanje njihovog
stvarnog meuodnosa. Iz toga je nastala teoloka rasprava,
koja se odrazila i u predajama, te je, zato, tehnika upotreba
imana u fikhu i kelamu proeta proturieiem. Jedna predaja,
koja, po izriitom tvrenju, treba da potjee od Muham-
meda, kae da e svatko, tko u svome srcu ima jo vjere
(tman) u teini jednog zrnca, izbjei vatri pakla. Ali koje je
269
Iman
ovdje znaenje imana? P~ jednima, on je jednostavno unu-i
tranje pridravanje ('aqd bi-'l-qalb), a drugi pridodaju ispo-
vijedanje izriajem (ahiida bi-T-lisani; postoje, opet, oni koji
zahtijevaju jo i trei momenat, naime djela koja su nazna-
ena kao temeljni stubovi ('amal bi-tl-arkan). Prvo izlaganje ,
zastupa veina aarita i maturidita, drugo - hanefiti, a tree I
hariditi. Keraniti dre do toga da je vjera samo prihvaanje
izriajem, tj. ispovijedanje (iqrar), te je, stoga, znaenjem isto I
to i islam. Drugi su kao dehmiti, ogranak debrita, ustvri
vali da je vjera samo spoznaja Allaha (ma'rifa) steena razu- I
mom ('aql) i znanje o Poslanikovom poslanstvu dobijeno I
objavom. Pravovjerni Islam doao je do zakljuka, koji se .
obino proglauje za stajalite predaka (as-salaf), da se vjera
sastoji u unutranjem prihvaanju objavljenih vjerskih sta-
vova i postojanom pridravanju toga (tasdi q, i'tiqad), u
ispovijedanju izriajem (iqrar, qawl) i dobrim djelima. Drugi
momenat znai islam. Tko udovoljava svima trima zahtje-
vima, ui e u Raj. A tko se, ipak, postojano pridrava i
izriajem ispovijeda, te umre s jedinim neokajanim smrtnim
grijehom u srcu, po mutazilitskom miljenju - nije ni vjernik
ni nevjernik, nego fasiq, odbaeni, i ostaje vjeito u vatri
Pakla. U zadnjoj taki se slau hariditi sa mutazilitima, pa
ipak su oni vjerovali da su svi grijehovi smrtni grijehovi.
Pravovjerni Islam oznaava goreopisanog isto tako kao fsiqa,
no ipak doputa da e, moda, ui u Raj, time to za grijenog
vjernika vatra znai samo istilite, ne Pakao, a dobra djela ne
pripadaju biti vjere, nego su samo dopune. U suprotnu
krajnost padaju murditi, odgoditelji. Nastanak te sekte u
prvo doba Islama povijesno poiva na tekoi, koju poboni
nalaze u tome, da kao na muslimane gledaju i na takve koji se
oituju muslimanima, ali su na glasu kao zloinitelji. Hari-
diti su takve proglasili bez obzira za nevjernike; murditi su,
naprotiv, radije za to da se odgodi odluka sve do Allahovog
otkria svih tajni, a zasad svakoga, koji se izdaje za musli-
mana, treba i smatrati za takvog. U ovom ili onom obliku te
do odreenog stupnja, Islam je prihvatio to gledite. Sve one
koji pri molitvi uvaavaju kiblu, treba, neupitno, smatrati
muslimanima. Ali kasnije murditi su proirili to uenje u
proturjeno krivovjerje. Naime, uili su da vjera izbavlja
ovjeka, a zla djela ne prijee djelotvornost vjere, isto tako
kao to vrenje dobrih djela ne moe spasiti nevjernika.
Konano je jo rije o nekome tko ispovijeda Islam i djeluje
kao musliman, tj. potuje obredne i ostale izvanjske obiaje
Islama, ali nema unutranje vjere. On je licemjer (munafiq) i
nevjernik. Pri tome treba podsjetiti na to da pokornost:
(ta'a) i dobra djela: ('amal $ali~) u Islamu, prvotno i
uobiajeno, znae pokornost obrednom zakonu (al-'ibadat).
Moe li vjera jaati i slabiti? U Kur'anu se esto govori o
jaanju vjere, te je gledite predaka (as-salaf) bilo da ini
pokornosti uzrokuju jaanje vjere, a ini nepokornosti nje-
zino slabljenje. Time su drali - tako ui i kasniji Islam - da
duhovno prihvaanje vjere ostaje nepromijenjeno, a da se na
dobra djela gleda ne kao na sastavne dijelove vjere ili kao da
utjeu na njezinu bit, nego kao na dopune koje je kvantita-
tivno poveavaju. Obrnuto, vjera putem inova nepokornosti
kvantitativno se umanjuje, dok njezina bit ostaje nepromije-
njena. Stoga je Poslanik mogao govoriti o vjeri teine jednog
zrnca, ime je izraavao to da se moe promijeniti njezina
mjera, a al-Gazali pokazuje s velikom psiholokom istinitou
Imaret
i tankoutnou, kako plemenita djela hrane vjeru. Pa ipak,
pitanje je i dalje postojalo kao predmet raspravljanja. Oni koji
su smatrali da se vjera sastoji u draniu istine i u dobrim
djelima, uili su da moe jaati i slabiti, dok oni, koji vjeru
oznaavaju pridravanjem, ue da kod nje ne moe biti
govora o nekoj kvantiteti.
Ve rano, izgleda, postojala je odbojnost spram izreke: ]a
sam vjernik, bez dodanog ogranienja: ako Allah hoe (in
a' Alliih), a jo vie spram dodatka haqqan (uistinu ili
zaista) ili 'inda-'lliih (su oima Bojim). Primjeri su nave-
deni u al-Gazalija i Sejida al-Murtade. Stoga su aariti, kao i
veina afiita, malikita i hanbalita, traili pridodavanje in ii'
Alliih, dok maturiditi i hanefiti to zabranjuju, a dodatak
haqqan dozvoljavaju. Oni su prigovarali da te rijei sadre
sumnju, a da sumnja u takvoj povezanosti znai nevjeru.
Naprotiv, aariti su navodili da se ona formula koristila ne da
izrazi sumnju u istinitost apsolutnog prihvaanja vjere, nego
a) da se ouva od samooholosti, da se samog sebe iskae
istim; b) iz udvornosti i postizanja blagoslova, time to se
sve preputa volji Allahovoj; c) da se izrazi sumnja u potpu-
nost vjere, premda ne u njezinu istinitost ili, ako se dobra
djela raunaju u dio vjere, sumnju u zbiljsko postojanje
takvih djela; te konano d) prepustiti Allahu na volju da li on
doputa da vjernik umre u vjeri, jer sve stvari svijeta moraju
se ocijeniti nakon svoga kraja (hauxuim).
M A R E T (t. imaret), javna kuhinja za sirotiniu, Povijest
I praktinedareljivosti u Islamu malo je istraena. Sredstva
iz pobonih zaklada (vakuf) ini se da su ve rano bila
odreivana za ishranu siromanih i putnika. S pojavom
medrese, njezini uenici i uitelji bili su opskrbljeni besplat-
nom hranom. Abasid al-Kadir (991-1031) slao je dnevno jela
iz dvorske kuhinje u bagdadske damije. Saladin (1169-1193),
odredio je za osoblje od njega utemeljene medrese, uz beriva, i
dodjelu mesa i eera na sveane dane. Podjela siromanima
kruha i vode petkom vrila se po fatimidskom nalogu. Ilha-
nidski vezir Raidudin postarao se u svojoj ispravi o zakladi iz
1309. god. za izdavanje kae iz kazana siromanih dervi-
ima i iteljima od njega utemeljene gradske etvrti u
Tabrizu. U mamelukom Kairu, osim profesorima i studen-
tima al-Azhara, dnevno su se dijelili obroci: (giriiyiit) hilja-
dama potrebitih.
Posebnu brigu posveivali su utemeljitelji zaklada putni-
cima, posebice onima koji se nalaze na hodoau i uenja-
cima. Pod Osmanlijama nastale su, u damijskom krugu
(kidliye), brojne kuhinje za sirotinju, tzv. imareti (od a.
'imiira, graevina). Sam Sinan podigao ih je sedamnaest u
cijelom carstvu; u Carigradu u 17. st. bilo ih je devetnaest.
Sultani su esto, neposredno po zauzimanju ili utemeljivanju
nekog grada, utemeljivali takvu ustanovu i dijelili prvo jelo
vlastitom rukom. O odredbama zaklade i godinjim obrau-
nima obavjetavaju kuhinjski listii: obino se jutrom i nave-
er davala orba odnosno krupica, ria sa dodatkom davala se
samo petkom, a meso vrlo rijetko. Veliki sultanski imareti
dijelili su dnevno izmeu 1.000 do 3.000 obroka. Vie od
treine prihoda kompleksa kulliye Mehmeda II u Carigradu
(Fatihova damija) bilo je odreeno za ivene namirnice.
Manji zakladni objekti Mameluka i Osmanlija bili su natkriti
zdenci (a. sabil, t. sebil), na kojima se, za Boju nagradu,
_______"--- _.~-_ . __._._--
270
izdavala voda, a na sveane dane i voni sokovi. Danas su
religiozne socijalne organizacije i Crveni polumjesec preuzeli
zadae kuhinja za siromane.
M E N A MJESTA. Veina veih gradova (npr. Ankara,
I Isfahan, Haleb/Alep), brda (Ercijas/Argaeus) i rijeka (arap-
ski i turski oblici Eufrata i Tigrisa) ostala je u islamsko doba
pri svojim starim imenima, koja su doivjela manje ili vie
upadljive glasovne promjene. Prigodno je dolo do prevoe
nja govorenih imena mjesta (od Isla Verde postalo je Dezi-
ret al-Hadra, to takoer znai Zeleni otok, danas Algeci-
ras; portugalsko-panjolska Casabranca/Casablanca postala je
Dar al-Bejda, itd.). esto su nerazumljiva imena mjesta
sasvim ili djelomino preinaena na islamske jezike. Npr. od
staroperzijskog bagestana postalo je perzijsko-arapski Bi-
sutun (Bez stubova). vrki -polis postao je kod Turaka
veinom -bolu. Islamskojezini tvorbeni elementi, kao enski
oblik arapskog odnosnog pridjeva, tzv. nisbe (-iyya) javljaju
se prigodno na starijim dijelovima imena mjesta (slubeni
osmanski oblik od Konstantinopolis bio je Kostantinije).
Vrlo su omiljeni na islamskom podruju ukrasni nadimci,
koji su, kao u sluaju Jeruzalema (al-Quds, Svetite) ili
Kaira (al-Qahira, pobjedonosni), postali uobiajeno ime
mjesta. Drugi ukrasni nazivi ostali su ogranieni na knjiev-
nost (Bagdad bihit-abad, rajski Bagdad; Isfahan naq-i
gihan, kopija svijeta). Novoosnovani prijestolni gradovi, ali i
sela s novim naseljenicima, koja su stavljena pod najviu
zatitu, nosila su imena vladara i dinastija (npr. Ahmedabad,
utemeljenje sultana od Guderata; brojna sela izbjeglica sa
Kavkaza i Balkana u Anadoliji zovu se Hamidije, Osmanije
po sultanu Abdulhamidu II odnosno kui Osmana). Na pob-
jedu muslimanske vojske ukazuju mnoge Fat~-tvorbe
(Akbarova prijestonica Fathpur-Sikri kod Agre). Mogulski
vladar Avrangzib preinaio je imena niza gradova u Islama-
bad (npr. bengalski itagong), a da se ti oblici nisu odomaili
izvan konzervativnih krugova. Po diobi Indije, Pakistan (to
samo znai Zemlja istih) je izabrao Islamabad za ime svog
novog glavnog grada. Imena svetakih grobova potisla su
starija imena gradova i mjesta (npr. apelativni mehed, mje-
sto muenitva, uspor. i grad Mezar-i erif, sveti nad-
grobni spomenik u Afganistanu). Bezbrojna sela nosila su
imena lokalnih svetaca, tovanih drveta ili vrela. Brojni
zemljopisni objekti ostali su jo i danas bez imena. Seljaci i
nomadi imenuju plodne doline, ali ne privredno nekorisne
objekte kao goli breuljak. Kao jelovnik stada oznaavaju
se imena mjesta kod egipatskih beduina.
Moderne nacionalne drave istrijebile su imena iz mandat-
nog odnosno kolonijalnog doba (npr. Orlansville u Aliru).
Istu sudbinu pretrpjela su brojna turska imena mjesta u
Bugarskoj, Grkoj itd. U Turskoj se i danas preinauju
imena sela, koja nose (ponekad samo prividno) neturska
imena. Iza brojnih imena stoje karizmatiki likovi voa, npr.
Menzel Burgiba, ranije Ferryville; Mustafakemalpaa (tj.
Ataturk), ranije Karrnasti; Staljinabad (u Tadikistanu), sada
ponovo Doambe. U Turskoj je davanje imena gradovima jo
u toku; Gaziantep, Kahramanmara (prvi lan znai junal
zbog uloge gradova Antep i Mara u oslobodilakom ratu).
Imena mjesta na Orijentu su za islamsko doba jo malo
istraena, meu ostalim zbog nedostatka dostatnih popisa.
~I

Islarnska imena mjesta na Iberijskom poluotoku saopavala
su npr. znaajna razjanjenja o irenju Berbera u doba prije
Almoravida i potom. Brojna imena anadolskih sela su klju-
evi za poznavanje hetitske zemlje, itd.
M ENA OSOBA. Uloga arapskog kao jezika Objave i
I bogoslunog jezika Islama utjecala je da se veliki broj
arapskih osobnih imena naprosto shvate kao islamska imena i
budu preuzeta od drugih islamskih jezika. Nearapski musli-
manski narodi primjenjuju stoga, sve do danas, domaa i
arapska imena jedna do drugih. Upotreba arapsko-islamskog
imena vrijedila je za znamen ispovijedanja Islama, te je bilo
uobiajeno pri prijelazu na Islam uzeti arapsko ime. Tek
pojava nacionalizma i s time povezano povratno osvjeivanje
o vlastitom jeziku i kulturi manje ili vie snano su umanjili u
nearapskim islamskim zemljama upotrebu arapskih imena.
Opeislamska arapska imena su esto umetnuta imena, te sa
drugim spojeno teoforno ime. U prvu grupu spadaju, prije
svega, ona imena koja su nosile znaajne osobnosti ranog
doba Islama, recimo ime Muhammed, Ali, Husein, Omar i
Osman, koja su povezana s tim osobnostima. Ta imena imaju
odreeno znaenje - tako, recimo, Muhammad znai vrlo
hvaljeni, vrlo hvale dostojni - koje je po pravilu jo ivo
danas za one koji govore arapski. Pri upotrebi imena mogu se
utvrditi odreena osobita sklonost i odbojnost pojedinih
islamskih skupina. Tako je kod iita posebno omiljeno ime
Ali, jer oni Alija tuju, a ime Omar nije uobiajeno, jer je
Omar, po njihovom miljenju, liio Alija halifata i zato je
omrznut. U veu, drugu grupu islamsko-arapskih imena,
koja se spajaju sa Allah (Bog) ili Bojim imenima kao to su
ar-Rahman (Milosrdni), al-Bqi (Trajni), al-Magid
(Moni) itd., spadaju imena kao to su 'Abdallh (rob
Boji), 'Abd ar-rahman (Abderahman) = (sluga Milosrd-
nog), 'Abd al-baqi (Abdelbaki) = (sluga Trajnog).
Tipina islamska imena su i s din (vjera) povezana imena
kao to su Gamal ad-din (Demaledin, Demaludin) = (xlje-
pota vjere) i Galiil ad-din (Delaledin, Delaludin) = (xuzvi-
enost vjere). Pored toga se koriste jo i druga islamsko-
-arapska imena. Tako je, recimo, izraz Du-tl-faqar, kojim se
oznaavala sablja Alijeva, postao osobno ime, koje je osobito
omiljeno kod iita. Katkada su i nearapska vlastita imena
prenesena u arapska vlastita imena slinog oblika. Tako je,
moda, utemeljitelj dinastije Osmanlija prvotno nosio tursko
ime A taman, koje je arabizirano u arapsko ime 'Utman
(Osman). Slino je arapsko ime l)u'l-qadr (doslovce: Ima-
lac vlasti) odreene turkmenske dinastije u 14-16. st. moglo
biti ime koje se turski izgovaralo.
Spomenuta islamsko-arapska imena daju se pri roenju.
Puno arapsko ime moglo se sastojati od pet dijelova:
l) poasno ime (kunya), sastav odAba, otac: odnosno Umm,
majka: i imena sina; 2) ime (ism), koje je dano pri roenju;
3) navod genealogije (nasab), spoj od ibn, sin od odnosno
bint, ki od i ime oca; 4) nadimak (laqab), koji se daje za
posebne kvalitete; 5) ime porijekla (nisba), koje odaje pleme.
Po pravilu je nosilac imena poznat pod jednim ili dva dijela
imena (uhra). Tako, recimo, puno ime arapskog knjievnika
Dahiza glasi: Abu 'Utmn 'Amr ibn Bahr al-Kinni al-
-Fuqaymi al-Basri. al-Gahiz, doslovce: otac Osmana,
Amr, sin Bahra, od plemena Kinane i Fukaim (odjeljak
271
Indijski narodi
Kinane) iz Basre, Buljooki, U novo doba naputeno je
sloeno ime, te se razlikuju, po evropskom uzoru, samo jo
prezime i ime. Pored toga, kunya se koristi u narodu. Razni
dijelovi arapskih imena odgovaraju u turskom i perzijskom
tvorbama vlastitih jezika.
I N ALLAH (a. in ii'a-'lliih), ako Allah hoe. Obaveza
estokoristiti ovaj uzvik i tada kada stvarno ne moe biti
nikakve dvojbe temelji se na Kur'anu (XVIII, 23 i XLVIII,
27). Na prvom mjestu, Allah koristi te rijei, time to se
obraa Poslaniku; a na drugom mjestu, trebalo je posigurno
oekivati uvjetovani dogaaj, to sam Allah potvruje s
jednim bi-tl-haqq, uistinu. Allah je to uinio, da bi Posla-
nika ponukao na korienje te izreke. Navodi se takoer i
predaja, u kojoj Muhammed, time to se obraa mrtvima na
medinskom groblju, pozdravlja ove selamom i dodaje: i mi,
ako Allah hoe, zdruit emo se s vama - injenica koja
predstoji, a ije je ispunjenje izvan dvojbe.
Stoga se ta uzreica koristi: a) u sluajevima, kada zaista
moe doi do sumnje; b) da se pokae skromnost u odgovoru
na pitanje ili laskavu primjedbu, a ipak nikada ako ta nije
laskava; c) da se prema Allahu pokae valjana pristojnost,
time to se izriito i jasno podvrgava Njegovoj volji, a time da
bi se zadobio blagoslov (tabarruk). To izriito podvrgavanje
svih stvari Allahovoj volji ini da izreka u svakodnevnoj
upotrebi znai isto to i elja ili nada. Dakako, da sve ovisi o
kontekstu, pa se npr., kada se uje da prijatelju predstoji
skori smrtni as, ne kae in ii'a-'lliih. Sejid al-Murtada
izvjetava da je u njegovo doba postojala u Egiptu sekta, koja
je, zbog pretjerane upotrebe ove izreke, pala u krivovjerje.
N D IJ S K I NARODI. Prvo muslimansko utemeljenje
I drave na indijskom tlu uslijedilo je 712. god. putem
Muhameda ibn Kasima u Sindu; ovaj je otada islamski, dok
su ekspanzije preko Guderata (712) iBroaha (724-743)
zaustavljene od domorodnih dinastija. Tek 300 godina kas-
nije zapoinje dublje islamsko prodiranje u subkontinent.
Nosioci su bila carstva Gaznevida (Sebuktigin 977-997; nje-
gov sin, osvaja Mahmud 998-1030; zadnji vladar Husrev
Melik 1160-1186), u Pendabu, Kamiru i Guderatu;
Guridi, koji su ih zamijenili napadima na Sind i Pendab
(1175) i osvajanjem Lahorea (1186), u Delhiju, Gvalioru,
Biharu i Bengalu (do 1224); od njih osamostaljeni robovski
sultani Delhija (1206-1290); Haldidi (1290-1320), koji su
prethodne razvlastili; Tugluci (1320-1413), koji su pokorili
skoro cijelu Indiju, ali su je opet izgubili 1339. god. zbog
pobuna Bengala i June Indije; Sejidi (1414-1451); Lodidi
(1451-1526), koji su morali savladati anarhiju koja je nastala
zbog Timurovih upada (1398-1399 u Sind i Pendab) i uz
sebe drati muslimanske lokalne dinastije u Dekanu, Ben-
galu, Malvi, Guderatu i Kamiru; konano mogulski car od
1505-1507 (prvi Baburovi upadi u Indiju) pa do britanskog
osvojenja. Potom je niz muslimanskih kneevina stajao pod
britanskim vrhovnitvom.
U pogledu odnosa spram Islama velikih indijskih naroda,
pod ovim dinastijama obiaj oznaiti ih prema njihovim
jezicima posebice se snano iskazuje, budui da se pomou te
njihove jednorodnosti konstituira i istodobno shvaa na
kojem se jeziku i knjievnosti islamska vjeroispovijed izra-
Indonezija
ava i moe zabiljeiti. Iz dravidske obitelji jezik brahui u
Beludistanu iskljuivo govore muslimani. Manjina Tamila u
dravi Tamilnadu (Madras) i na ri Lanki proizvela je malu
islamsku knjievnost na svom jeziku; malajalamski govori
zajednica Mappilla u Kerali; kanada (karnataki) i telugu
govore muslimani u ranijim dravama Hajderabad iMajsore.
Meu indoarijskim jezicima sanskrt ima neki odnos spram
Islama samo utoliko, ukoliko su neki muslimanski vladari
unapreivali na njemu pjesnitvo i znanost, te prijevode na
njega. Urdu i bengali, naprotiv, jezici su s kojima govore
milijuni muslimana, a usredotoeni su u Pakistanu i Bangla-
deu; pri emu dahani, od urdua jo stariji srodni jezik, te
hindi, oblik koji se pisao pismom Devanagari i koji se
karakterizirao isto arijski ostalim ili obnovljenim rjenikom,
prigodno su sluili takoer kao islamski knjievni jezici (hindi
ve u Srednjem vijeku za sufijska djela). Pendabi govore,
pored urdua, muslimani i Sikhi u Pendabu, gudarati govore
muslimani i indijski Parsi.
Jedna druga grupa etnikih identiteta odreuje se pomou
unutardrutvenih danosti, kao to su klase srodnosti, redovi
vjenanja, stanovanje u istoj kui, sustavi porijekla. U to
spadaju Patani u sjeverozapadnom Pakistanu i Afganistanu
koji meu islamskim narodima govore jezicima mappilla i
pato. Ovi zadnji se svrstavaju istodobno u Araf, ime se
oznauju muslimani stranog porijekla, za razliku od takvih
koji potjeu od lokalnih obraenika. Arafima pripadaju u
Indiji jo i Sejidi, koji hoe da vode porijeklo preko Fatime
od Poslanika; pa zatim ejhi, koji vuku lozu od najranijih
muslimana Meke i Medine; i Moguli (Mughal), kao iji preci
vrijede u zemlju prodrli vojnici istoimene dinastije.
Ako se neki narod u Indiji konstituira pomou pripadnosti
Islamu, onda je to potpuno kod obraenika sa hinduizma,
budui da tu ponajprije ne postoje antropoloka i jezina
obiljeja razliitosti, iako bi se s vremenom mogla stvoriti.
Vii slojevi takvih koji nisu Arafi ponekad se zovu Atraf ili
Adlaf, a nii Arza!. Takvi slojevi puanstva su u indijskim
selima podgrupe kasta jari-tipa, kojima oni u cjelini i sociolo-
ki slie. Unutar njih, opet, izgrauju se putem obiljeja
statusa, koja su vezana za odreena zvanja - koja (vie) ne
treba vriti - endogamija, propisi o jelima za promet s
muslimanskim i hinduistikim grupama koje se dre niima,
kao i grupiranja prijenosom zajednikih poslova na krug
uglednika. K tome pripadaju zemljoposjednici kao Bhatu i
anua, seljaci kao Araini, obrtnici kao Tarkhan (tesari) i
Pinara (eljai pamuka), te Mu~alll (uslunici). Na grad-
skim podrujima u zapadnoj Indiji, Pakistanu i Istonoj
Africi spadaju u tu vezu takvi lanovi ismailitskih nizarita.
N D ON E Z IJ A . Od oko 165 miliona Indoneana, musli-
I mani ine preko 90%. Onima pobonima koji prakticiraju
(santri) stoji nasuprot mnotvo abangana stastistikih musli-
mana, s njihovim tradicionalnim narodnim vjerovanjem ili
javanskom mistikom. Na ponekim podrujima se vjerske
dunosti revno ispunjavaju (npr. Atieh), a na drugima jedva
(npr. srednja Java). Osobito je omiljeno hodoae u Meku.
Pravovjerje slijedi afiitsku pravnu kolu. Nazori egipatskih
reformista (M. Abduha, R. Ride) stekli su oblije u vjersko-
-drutvenom pokretu Muhammadijah (1912). Ahmedije su
dobile malo pristaa. Kao tradicionalistika reakcija na
272
pokret Muhammadijah, nastala je 1926. god. stranka Nahda-
tui Ulama (1952-1973. god.). Obje organizacije upravljaju
brojnim pesantrenima (tradicionalnim internatima za vjersku
obuku) i medresama (moderniziranim pesantrenima, s vie
nastave u svjetovnim strukama). Pored dravne nastave,
postoje mnoge vjerske kole (i kranske), kojim drava daje
potporu, od djejih vrtia do islamskih sveuilita. Na razo-
arenje mnogih muslimana, Indonezija nije 1945. god.
postala islamska drava, a ni Islam dravna vjera. Republika
se utemeljila na Sukarnovim idealima saetim u doktrini od
pet principa Pancasila (Pantja Sila), sa slobodom vjere za sve
pristae neke od svjetskih religija. God. 1946. utemeljeno je
posebno ministarstvo za vjeru, s posebnim odjelima za Islam,
Protestantizam, Katolicizam, te za Hinduizam i Budizam.
To ministarstvo bavi se poslovima, kao to su npr. podizanje
dravnih visokih kola za islamske studije, nadzor nad
pobonim zakladama (wakap), odredbe koje se odnose na
had, organizacija vjerskih sudova, prijevod Kur'ana na indo-
neanski jezik, te unapreenje dijaloga izmeu raznih vjer-
skih grupa. Vjerski sudovi imaju vrlo ograniene nadlenosti
u odnosu na ostale zemaljske sudove, samo na podruju
obiteljskog prava. Kazneno pravo je zapadno-kolonijalnog
porijekla, dok obiajno pravo odvajkada pretee nad islam-
skim propisima, ak u poslovima nasljea. Opreka santri-
-abangan imala je za posljedicu na politikom polju, s jedne
strane, nastanak islamskih stranaka, kao to su, npr.,
napredno-reformistikaMasyumi (kasnije Parmusi) i tradici-
onalno-pravovjerna Nahdatul Ulama. S druge strane, nastale
su svjetovne stranke kao nacionalistika (PNI) i komuni-
stika (PKI, od 1965. god. zabranjena). Na izborima 1955.
god. dobile su islamske stranke 43,5 % glasova. God. 1971.
bio je ustanovljen Sukarnov Novi poredak" pomou apso-
lutne pobjede pragmatike stranke Golkar, sa na pola sma-
njenim pristaama islamskih stranaka. Taj razvitak znai,
moda, daljnje posvjetovljenje javnog ivota. Neki mladi
teolozi i muslimanski intelektualci zagovaraju sada otvoreno
posvjetovljenje podruja ivota, u kojima Boja objava ostav-
lja ljudima slobodu (politika, ekonomija, znanost, itd.).
Mistika bratstva (tarekat) igrala su veliku ulogu u povijesti
indoneanskog Islama (atarije, nakibendije, azilije, kadi-
rije, halvetije i dr.). Danas je slobodan razvitak njihove
djelatnosti spreavan religioznom politikom vlade. Noviji
politiki, drutveni i religiozni razvitak pokazuje daljnje
individualiziranje i pounutranjivanje duhovnog ivota, tako
da religija - pa i Islam - sve vie postaje privatna stvar.
N D I L (a. ingll), Evanelje. Prema Kur'anu, Indil je
/ knjiga koja je objavljena Isi (Isusu) (Kur'an, V,46; LVII,27
itd.); to je ujedno i Sveto pismo koje posjeduju i itaju
suvremeni krani (V,47; VII,157), tj. etiri evanelja pod
kojima se obino podrazumijeva i itav Novi zavjet. Zbrku,
do koje je zbog toga dolo u kasnijim sporovima, muslimani
su objanjavali odgovornou krana za kvarenje prvobitnog
Indila. Ipak, jasno je da su mnogi muslimani donekle
poznavali Evanelje, iako je prilino teko tano ustvrditi
kako su doli do tih znanja. Neke su spoznaje i znanja
prenesena usmenim putem tokom rasprava ili prijateljskih
razgovora izmeu krana i muslimana, ali ove metode naj-
ee povijest ne biljei. Odjeke kranstva donijeli su i

krani koji su se obratili na Islam. Takav kranski utjecaj
osjetio se i prilikom razvoja sufizrna, u ijem uenju ima
nekih tragova kranstva. Konano, moe se gotovo sa sigur-
nou ustvrditi da su, pored polemiki nastrojenih pisaca,
kao to su bili Ibn Hazm i al-Gazali, postojali muslimani
eljni znanja koji su itali arapski prijevod Evanelja iz pera
krana koji su govorili arapski. Stoga ovdje dajemo kratak
popis ranih prijevoda, te neke primjere grae iz Novog
zavjeta.
Evanelje je prevedeno na arapski s grkog, sirijskog i
koptskog. Iako Barhebraeus spominje prijevod koji je, po
nalogu arapskog princa Amra ibn Sada, napravio monofizit
Ivan, najstariji poznati rukopisi i fragmenti prijevoda s gr
kog najvjerojatnije potjeu s poetka devetog stoljea. Najsta-
riji prijevod sa sirijskog koji postoji potjee iz istog razdoblja.
Nema sumnje da su odlomci Evanelja prevedeni na arapski
ve mnogo ranije. Biskup arapskih plemena u Mezopotamiji,
ore, napisao je tumaenje Evanelja. Upredislamskom
prijevodu Evanelja po Ivanu (XV, 23-27) rije al-m-n-h-
-mna, .kojom se prevodi rije parakletos, nije ni arapska ni
sirijska, ve palestinska i to prilino stara. Odlomci iz Evan-
elja, koje Severus Ibn al-Muqaffa' navodi u povijesti egipat-
skih patrijarha (lO st.), temelje se na koptskoj verziji koja je
vjerojatno imala oblik lekcionara. ini se da je al-Gazali
koristio tu istu ili neku slinu verziju u svom polemikom
djelu ar-Radd al-gami} Pored kanonskog Evanelja, postoje
i rani arapski prijevodi apokrifnog Novog zavjeta, kao na
primjer Protevangelion po Jakovu, Evanelje djetinjstva,
Apokalipsa Pavla, te apokrifna Djela apostolska.
irenje kranskih ideja po Arabiji zajedno sa priama iz
Evanelja i apokrifnim knjigama ostvarivalo se prije dolaska
Islama uglavnom, ako ne i potpuno, preko usmenog obua
vanja i veza. U Jemenu je postojala organizirana kranska
zajednica, koja je bila u otroj konkurenciji sa idovskom, a u
prisnim odnosima sa Abesincima, koji su, zauzevi Jemen
525 g., tu uvrstili svoj poloaj. Na sjeveroistoku od al-Hire
irila se nestorijanska crkva, a pronosili su je ne samo redov-
nici i propovjednici, ve (iako povrno) i pjesnici koji su
pohodili dvor lahmidskih vladara. S druge strane, kranski
pjesnici Hidaza (Zeid ibn Amr ibn Nufeil i Varaka ibn
Naufel od Meke, te Umaja ibn Abi-'s-Salt od Taifa) bili su
povezani s jemenskim i sirijskim kranima; u tim su zem-
ljama gasanidski vladari, te plemena pod njihovim utjecajem
usvojili monofizitsko uenje. Neki tvrde da je Varaka, koji je
bio roak Muhammedove ene Hadide, napisao prijevod ili
prijepis Indila.
Velika veina kur'anskih odlomaka odnose se na roenje
Ise (Isusa), na Merjem (Mariju) i Jahju (Ivana Krstitelja), te
na Isinu (Isusovu) misiju, uda i uskrsnue. Postoje aluzije
na mnoge parabole, na primjer na onu o sijau (XLVIII, 29),
o djevicama (LVII,13), o proroanstvu o dolasku novog
Apostola (VII,157), itd. Jo je udnije (premda nije u biti
nemogue, ako se uzme u obzir suparnitvo izmeu idova i
krana u Jemenu) to nailazimo na dokaze protiv idova u
Evanelju i u Poslanicama, koji su u Kur'anu katkada upu-
eni i protiv krana, a ne samo protiv idova.
Novi zavjet nije bez utjecaja na predaju. Mnogim udima,
izrekama i idejama, koje su pripisane Muhammedu, trag vodi
do Evanelja. Mnoge predaje, koje govore o uzvienosti
------'---------
273
Indil
siromanih i o tome kako e bogati teko ui u raj, odraavaju
elemente Evanelja i strane su pogledima arapskih neznabo-
aca. Parabola o trudbenicima jedanaestog asa eJ. po
Mateju, XX,1-16) odnosi se na idove, krane i muslimane
u Malikovom djelu Muwatta'. Kranska apokaliptika
knjievnost imala je jak utjecaj na legende o Mahdiju i na
muslimansku eshatologiju.
Mnogi muslimanski povjesniari pokazuju iznenaujue
poznavanje Evanelja. Al-Iakubi, jedan od oeva arapskih
povjesniara, daje njihov popis. Znatieljan duh kakav je bio,
al-Masudi nije mogao sakriti svoju vezu sa kranima. Pripo-
vijeda nam kako je u Nazaretu posjetio crkvu koju su krani
visoko tovali, te kako je uo mnotvo pria. Znano je za
roenje Ise (Isusa) u Betlehemu, za njegovo djetinjstvo u
Nazaretu, te Boje rijei koje nalazimo u Evanelju po
Mateju (III, 17): Ovai je moj voljeni sin, koje on navodi uz
neke izmjene. uo je i za priu o magima, koji su pohodili
dijete Mesiju, kako nam pria Evanelje, a i druga vrela.
Podrobno i precizno pripovijeda priu o sazivanju apostola.
Imenuje etiri evanelista, te govori o knjizi Evanelja" i
daje njezin saetak kao da ju je imao u rukama. S druge
strane, pokazuje izvjesno nepovjerenje prema ovoj knjizi, za
razliku od velikog potovanja koje Kur'an prema njoj iska-
zuje. Al-Masudi je prilino dobro upoznat sa ivotima Apo-
stola. Dvaput se osvre na muenitvo Petra i Pavla, ali o
posljednjem govori kao da je pretrpio istu sudbinu koja je,
prema predaji, bila namijenjena Petru. Tomu poznaje kao
indijskog apostola. ini se da je Toma, pored Petra, musli-
manima najpoznatiji apostol, a ak je Pavao neto manje
poznat u tom dijelu svijeta.
Al-Biruni je jo bolje obavijeten od al-Masudija. Kako bi
mogao napisati Kronologiju, morao je konzultirati nestorijan-
ske krane. Upoznao je razne odlomke Evanelja, kao i
komentar Dadish'a, te o njemu raspravlja sa kritikog
stajalita. etvorica Evanelista za njega predstavljaju etiri
revizije koje on usporeuje sa tri verzije Biblije, idovskom,
kranskom i samaritanskom. Ipak, on primjeuje da se te
etiri verzije znatno meusobno razlikuju. AI-Biruni daje
kompletno Josipovo rodoslovlje izvodei ga iz Matejinog i
Lukinog, te u vrlo zanimljivom odlomku pripovijeda kako
krani tumae tu razliku. Govori i o drugim Evaneljima,
koja su posjedovali markioniti, bardesaniti i manihejci, od
kojih se prva dva razlikuju u nekim dijelovima od kran
skog Evanelja, dok su ostala suprotna ovome. Ako se uzmu
u obzir sve ove verzije, zakljuuje on, ne moe se pouzdati u
proroansku vrijednost Evanelja.
Perzijska verzija Tabarijeve Kronike sadri legende iz
Novog zavjeta koje su podrobnije nego u arapskom originalu,
a odgovaraju onima koje su naene u priama o vjerovjesni-
cima (qisas al-anbiyd"). Tu su dani neki detalji iz Muke,
kao na primjer odbacivanje Simeonovo, izdaja jednog od
apostola koji nije poimence spomenut, te pria o Mariji pod
kriem. to se ostalog tie, autor se dri muslimanskog
gledita da je umjesto Ise (Isusa) podmetnuta druga osoba
koju on naziva Joua. U pogledu povijesti apostola, on navodi !
predaju po kojoj Ivan potjee iz Edese. ~
U knjievnosti mistike nailazimo na brojne aluzije na
Evanelje, a do_nekle su bili upueni i u nain na koji crkveni
oci tumae i komentiraju pojedine odlomke Svetog pisma.
---- - - - - - - - -
Insdn
I Pod ISA nai e se izreke koje su pridavane Isi (Isusu), a
I nalaze se u napisima muslimanskih mistika. Kod as-Suhra-
, vardija nalazimo tanu i potpunu parabolu o sijau. Rasa'il
Ihwan as-Safa' sadri znaajne odlomke o Isinom (Isu-
I sovom) pribijanju na kri koji su prihvaeni kao stvarni, o
, Uskrsnuu, o sastanku apostola na posljednjoj veeri, te o
,l njihovom razilaenju po itavoj zemaljskoj kugli. Djela Apo-
stola (Atal al-l;awtiriyya) su izrijekom tu citirana.
,I Filozofska knjievnost donosi veliki broj polemika izmeu
krana i muslimana, koje su vjerojatno poele u doba Ivana
od Damaska, iji je otac Sergius ibn Mansur bio tajnik
etvorice umajadskih halifa. Meu slavnim polemiarima
spomenimo ovdje samo Abu Alija Isu ibn Zuru (Zur'a), koji je
997. god. odgovorio Abu-'I-Kasimu Abdalahu ibn Ahmedu
al-Balhiju, te Jahja ibn Adija, kranskog uenjaka i al-
-Farabijevog uenika. Ovaj Jahja je napisao apologiju kr-
anstva koju je posvetio ejhu Abu Isi Muhamedu ibn al-
-Varaku. Odgovorio je takoer na al-Kindijevu kritiku Troj-
stva.
N SAN (AL-) AL-KAMIL. Ovaj izraz doslovno znai
/ savren oviek. Islamski mistici njime oznauju najvii
tip ljudskosti, tj. teozofa koji je ostvario svoje esencijalno
jedinstvo s Bogom. Abu Jezid al-Bistami (u. 874) govori o
mistiku koji, nakon to su mu bila dodijeljena neka boanska
imena, iezava u njima (Janiye; usp. FENA), te postaje
savren i potpun: (al-kmil ai-tamni), Tako opisana osoba
moe se izjednaiti sa al-insan al-hamil, izrazom koji se javlja
moda prvi put u napisima Ibn al-Arabija, te ulazi u naslov
poznatog djela Al-Insan al-kamil Ji ma'rifat al-auiahir wa
al-auia'il Abdelkerima al-Dilija, koji je umro oko 1417. god.
Ovi autori zasnivaju svoju teoriju savrenog ovjeka na pante-
istikom monizmu koji Stvoritelja (al-haqq) i stvorenje (al-
-halq) smatraju dodatnim vidovima Apsolutnog bitka.
Slino ali niukoliko isto uenje ve je izloio al-Halad.
ovjek sjedinjuje u sebi - kako kae al-Arabi - i Boji
oblik i oblik svemira. On jedini oituje boansku Bit skupa sa
svim njezinim imenima i svojstvima. On je ogledalo u kojem
Bog vidi svoj odraz i stoga je vrhovni uzrok stvaranja. Mi smo
i sami svojstva pomou kojih opisujemo Boga; nae je posto-
janje naprosto objektifikacija Njegovog postojanja. Kao to je
nama Bog nuan da bismo mogli postojati, mi smo Njemu
nuni da bi se On mogao oitovati sam Sebi.
AI-Dili, koji se od Ibn al-Arabija razlikuje u nekim
pojedinostima, daje cjelovit i sustavan komentar toj teoriji.
Bit (gat) je ono emu se pridodaju imena i svojstva, iako
u realnosti ne postoji razlika izmeu Biti i njezinih svojstava.
Ona ili postoji ili ne postoji. Ako postoji, onda je to ili isti
Bitak (Bog) ili Bitak pridruen ne-biu (stvorene stvari).
Apsolutni ili isti Bitak je naprosto Bit, bez oitovanja
imena, svojstava i odnosa. Postupak oitovanja je zapravo
silazak iz jednostavnosti, koji se odvija kroz tri etape:
l) ahadiyya, 2) huwiyya, 3) aniyya. Na ovom stupnju po-
javljuju se imena i svojstva po kojima se Bit upoznaje. Oni se
saopuju preko mistikog prosvjetljenja (tagalli ). Savren
ovjek, koji simboliki izraava izljev Apsolutnog Bitka iz
sebe i njegov povratak k sebi, uzdie se kroz niz prosvjetlje-
nia dok se konano ne sjedini s Biti. U prvom stadiju,
nazvanom Prosvjetljenjem Imena, on biva uniten pod sja-
~~-~--- ~--- -- - - - - - - . - - - ~ ~ - _ . _ - -- - - - - ~ _ . _ - - - - - - - - - -
jem imena kojim se Bog otkriva Sebi, tako da se ovjekl
odaziva, ako zazovete Boga tim imenom, jer ga je to ime I
sasvim obuzelo, Drugi stupanj zove se Prosvjetljenjem svoj-
'I
stava. Mistik dobiva ove u skladu sa svojom sposobnou,
obiljem znanja i vrstoom svoje odluke. Nekim se ljudima I
Bog otkriva svojstvom ivota, nekim svojstvom znanja,
nekim svojstvom moi, itd. ak se i isto svojstvo oituje na '
razliite naine. Neki, na primjer, uju boanski govor
(kalam} itavim svojim biem, neki ga uju s ljudskih usana
ali prepoznavaju kao boanski glas, nekoga on obavjetava o
buduim dogaajima. Konani stupanj, a to je Prosvjetljenje
Biti, udara peat boanski na Savrenog ovjeka. Sada on
postaje Pol (outb) svemira i sredstvo preko kojeg se on uva;
on je svemogu, nita njemu skriveno nije; pravo je da
ovjeanstvo padne na koljena pred njim, budui da je on
zamjenik (ballja) Boga na zemlji (usp. sura II,30). Budui
da je i boanski i ljudski, on tvori vezu izmeu Boga i
stvorenih stvari. Njegova univerzalnost (gam'iyya) daje mu
jedinstven i vrhunski poloaj u redoslijedu postojanja. AI-
-Dili dijeli boanska svojstva u etiri razreda: svojstva Biti
(Jednoa, Vjenost, Stvoriteljstvo i dr.), svojstva ljepote
(gamal), svojstva velianstva (galal) i svojstva savrenstva
(kamal). Dok se svojstva ljepote, velianstva i savrenstva
oituju na ovom i onom svijetu - Raj i Pakao su, na primjer,
apsolutna oitovanja ljepote i velianstva - Savren ovjek
sam sobom pokazuje itavu ukupnost boanskih svojstava, te
u sebi nosi boanski ivot u svoj njegovoj punoi. Prema
sufijskom tumaenju sure XXXIII,72, on je slobodno pri-
hvatio ovu mikrokozmiku funkciju na uvanje iz ruku svoga
Gospodara. On sadri sve vrste duhovne i materijalne stvari.
Njegovo srce se slae sa boanskim Prijestoljem ('ar), njegov
razum s Perom (qalam), njegova dua s Ploom (al-lawl; al-
-mahfuz), njegova priroda s elementima (' aniisir]. On je
kopija Boga (nushat al-haqq),
Ova teorija pokazuje utjecaj gnostikih ideja na sufizam.
Neizbjeno je da na islamskom tlu Poslanik Muhammed
bude reprezentativni Nadovjek; uenje o njegovu pretposto-
janju bilo je utemeljeno vrlo rano, ak i u pravovjernim
krugovima. Mnogi sufije, usvojivi Plotinovo uenje o od-
sjaju, izjednauju Muhammeda, Savrenog ovjeka, sa
Opim razumom ili Logosom. Al-Dili se trudi dokazati da je
Muhammed Najsavreniji ovjek (akmal) kojem su podloni
sveci i ostali poslanici. On tvrdi da Muhammed u svakom
dobu poprima lik nekog postojeeg sveca, te se u njegovom
obliju ukazuje misticima. U naelu, prema kojem se Savren
ovjek mora i dalje pokoravati vjerskim zakonima, nalazimo
jo jedan ustupak Islamu. AI-Dili kae: Opaanie uzviene
Biti sastoji se u tome da spozna preko mistike objave (ka[)
da si ti On i da je On ti, da ovo nije l;ulUl niti iuihiid, te da
je rob rob, a Gospodar gospodar, da rob ne postaje gospoda-
rom niti Gospodar roborn.
IRAK (a. al-'I~aq), zvan i al-'Iraq al-iarabi nasuprot al-
-Trq al-t agami . 'U starije doba, pod izrazom al-Traqan,
oba Iraka, podrazumijevala su se oba najstarija islamska
grada u zemlji: Kufa i Basra. Kasnije se pod tim razumijevalo
al-Traq i al-Gibal zajedno; [akut poznaje al-Traq jedino kao
kod Perzijanaca uobiajeno ime za al-Gibal, te objanjava to
I tako da je selduki vladar, koji je zaposjeo Irak, zadobio i al-
274

~~~~:~; budui ;a je imao sjedite u Hamadanu, narod ~e--T
njegov naziv vladar al-Iraka protegnuo na pokrajinu tog I (l4km od Anbara, a 24km od Hita) odvajao od Eufrata i
glavnog grada; ali je prije za pretpostaviti da se Selduk i dopirao do Tigrisa izmeu Ukbere i Bagdada; od njega su ili
nazivao vladar oba Iraka i da je onda narod istoni od oba i brojni ogranci kanala u upe koje ve pripadaju Iraku; ali taj
dijela carstva zvao takoer Irak, a da je, ipak, razlikovao: I. I kanal je ve 951. god. presahnuo i njegovo ime je preneseno na
al-ademi od I. al-arabi.
Znaenje imena nije posve sigurno; nagaanja ne zadovolja-
vaju: 'iraq = nizina, po Ibn al-Arabiju, primorje po al-
-Halilu. Osim toga, Iraknosi ime as-Sauiad, tj. zemlja koja
pokazuje tamnu boju, za razliku od svijetle, bijelo-ute stepe,
a tu su opreku izrazili beduini koji su osjetljivi na uinke boja.
Pri tome se oba imena ne podudaraju: Sawad je sintagmatski
produktivno, a 'Iraq ukoeno; govori se o Sevadu Kufe, ali ne i
o Iraku Kufe. Tipino je u al-Balhija: Izmeu Bagdada i Kufe
nalazi se Sevad s mreom (mjesta za prigradnju), koja ne
otkriva rupe; to je opis koji je upravljan ispravnom temelj-
nom zamilju: to je samo duga, ne vrlo iroka sjeverno-juna
traka, koja je izvrsna plodna zemlja, u Iraku. Kod Ibn
Hurdadbiha se nalazi jo sjeanje na ime, koje je Irak imao pod
perzijskim kraljevima: dil-i iranahr, a on ga prevodi srce
Iraka; to se slae s tim da al-Hvarizmi pod Eranahrom
(Iranahrom) shvaa Perziju, ukljuujui Irak, te da se, po
Jezidu al-Farisiju, cijeli Eranahr usporeuje s tijelom, iji se
srce zvalo Irak; inae, prvo perzijsko ime Iraka glasilo je
Suristan.
Irak je ravna zemlja, koja je ograniena na zapadu sirijskom
stepom, na jugu arabijskim podrujem stepa i pustinja i
sjevernim rubom Perzijskog zaljeva, na istoku junim obron-
cima Debel Hamrina i zapadnim Huzistanom, a na sjeveru
crtom al-Anbar-Tikrit. Ta sjeverna granina crta oznaava
nabreknue, koje je u najstarije vrijeme ograniavalo kopno i
juno od kojeg se postupno stvorila naplavina, koja je zbog
obilja vode, koja se lako razdjeljivala, imala najpovoljnije
uvjete za plodne kulture; uprava se, naravno, nije drala
prirodne rastave, pa je sjeverna granica naznaena veinom
crtom od Tekrita prema al-Hadisi koja se nalazi otprilike
100. km s.z. od Hita, a koja se sama ve pribraja Iraku. U Irak
se zemljopisno rauna i istono nastavljajui Huzistan, koji
nije odvojen nekom prirodnom granicom, a isto tako Taf, tj.
uzvisina stepskog karaktera, koja zapoinje pred vratima
Basre i Kufe. Tamo gdje se u zemlji tlo uzdie iznad razine
rijenih dolina tako da ini zatitnu ogradu od poplave i
istodobno nudi cestu, arapski zemljopisci govore o zahru,
leima, i opisuju esto put na njima uz vodeni put. Ako se
bogato ravanje delte at el-Araba i breina velikih rijeka s
njezinim pritokama i kanalima pribroje u jedno, tada je
prostiranje obale, u odnosu na cjelinu, izvanredno veliko; pri
tome more sa rijekama ini u neku ruku jedan sustav; razvojne
mogunosti ine se bezgraninim; samo reguliranje rijeka
treba stalnu brigu; prelaenje rijeka jedne u drugu dovodi do
stvaranja golemog plavnog podruja; zemlja izmeu rijeka
dobija stepski karakter tamo gdje se putem kanala ne stara o
navodnjavanju. To nije bio sluaj ni u najbolje doba zemlje u
dovoljnoj mjeri. Danas, iako se ulau veliki napori na unapre-
enju zemlje, dri se da se od cijele povrine Iraka ne obrauje
I vie od 1110-1114 (ratarstvo i racionalno stoarstvo).
Osim obilnih vodenih tokova, koji se, s pritokama, proi-
maju na sve strane, obje rijeke su, nadalje, uzvodno povezane
kanalima. Iraku ne pripada, nego sjeverno-susjednoj al-
I
275
Irak
-Deziri znaajni kanal Nehr Dudeil, koji se kod ar-Raba
I vodeni rukavac koji se od Tigrisa odvaja nedaleko od Samare.
Od al-An bara odvajaju se etiri kanala od Eufrata: l) Nehr
Isa, iji je tok nesiguran, ali se openito poistovjeuje s
dananjim Nehr Saklavija; 2) Nehr Sarsar; 3) Nehr al-Melik
i 4) Nehr Kusa; od njih se odvajaju brojni manji kanali i
dotiu sve vanije gradove i gradie tog prostora. Dakako,
mnogi su ili zasuti ili uniteni, pa se u novije doba, a danas
posebice, ine silni napori da ih se obnovi i uredi.
Rodna zemlja Iraka jamila je bogat urod prve kvalitete.
Vijest o tome bila je neko irena po Arabiji, iji su beduini
bili u vezi sa kneevstvom al-Hire koje se nalazilo na rubu
blagoslovljene zemlje. Svaka politika vlast koja je u Arabiji
dolazila, ako se osjeala dostatno jakom, upravljala je napad
najprije na bogati Irak. Ali je Irak, istodobno, vrata za upad i
u perzijsko carstvo. Muhammed, koji je imao sjajnu mo
predvianja, znao je da se, u njegovo doba, vodila estoka
borba izmeu dvije svjetske sile, koja se mogla iskoristiti.
Osim toga, postoji i jedna sasvim jasna objava, za koju se
moe rei da tie vanjsko-politiku temu, a ona iskazuje nadu
u pobjedu nad Rimljanima koji su pobijedili (s. XXX, 1):
oslabljena Perzija bila je na pravcu arapskog osvajanja, iji je
zagovornik od poetka bio Omar. Borba na dvije fronte
poduzeta je s hrabrou kojoj se ne moe dovoljno nadiviti.
Osvajanje Sirije i Iraka tako je temeljito izvreno, da se, 25
godina po smrti Muhammedovoj, kriza prvog graanskog
rata mogla prebroditi bez tekih vanjskih posljedica. Na Irak
se sjurila osvajaka vojska s punom snagom i tu postigla prve
velike uspjehe. U kratkim, jakim udarima zauzete su perzij-
ske prethodnice na Eufratu, a onda je nezaustavljivo uslije-
dilo pobjedonosno napredovanje sve dok u bici kod Niha-
venda (642. god.) nije do temelja unitena sasanidska vlada-
vina. S velikom sposobnou stvorile su arapske vojskovoe
snanu operacionu bazu od otprilike 600 km duine sa tabo-
rima Basre i Kufe kao istonim i zapadnim meaom. Bogati
glavni grad zemlje, Ktesifon, bio je bezobzirno opljakan i
razoren i tamo nije poloena osnova za neko novo utvreno
mjesto, naprotiv povlaili su se ostaci beznaajnog al-Meda-
ina; bio je to tamo alostan ivot sve dok se nije podigao
Bagdad koji je sve to progutao. Upravi tog dijela novog
carstva pronicljivi Omar je posvetio veliku panju. Kufa i
Basra dobile su posebne namjesnike: ona prva najprije Sada
ibn Abi Vakasa, a onda ih se izmijenjalo vie; u Basri je bilo
stabilnije: zapoeo je Abu Musa al-Aari , a onda je, nakon
kraeg razdoblja borbe izmeu Alija i Muavije, koja se
odrazila i na smjene namjesnika, doao Zijad Ibn Abihi (665),
koji je 670. god. gospodar cijelog Iraka, kojeg je strogim
mjerama drao u redu. Kasnije, za Basru nastupa znaajni
preokret, kada u doba metea po Jezidovoj smrti (683)
Temimi, sjeverni Arapi iz Basre, dopadaju Abdalahu ibn az-
-Zubeiru; a isto su uinili i ljudi iz Kufe. Jedno vrijeme inilo
se da je Irak izgubljen za Umajade. Sposobni az-Zubeir, koji
je vrsto vladao u Meki, postavio je u Iraku svoje namjesnike;
no ubrzo se stanje izmijenilo i ponovo su doli namjesnici iz
Damaska. Vrelo stalnih nereda bili su hariditi, koji su bili
Irak
rasuti po Iraku i susjednom Huzistanu. Oni nisu nikada
zadobili trajniju vlast, a bili su suzbijani i od svih drugih
stranaka. Ostavljajui po strani naredne smjene, treba zabi-
ljeiti da u Kufi 694. god. zapoinje djelatnost al-Hadada
ibn Jusufa, koji je imenovan za namjesnika cijelog Iraka, i
ija je energina i razborita uprava suzbila sve pobune. AI-
-Hadad je primijenio osobito sredstvo da prekine tvrdokor-
nost Kufe i Basre: on je stvorio novo sredite privrednog i
kulturnog ivota Iraka u Vasitu na Tigrisu, iz kojeg se moglo
vladati Kufom i Basrom, koje nisu suvie daleko (200 km do
Kufe, a 300 km do Basre). Izvrsno je djelovala na Irak i velika
upravna reforma Abdelmelika, iji je temeljni princip ujedi-
njavanje neizbjeno za zdrav razvitak; na prvom mjestu je
bila reforma novca (694), koja je, umjesto bizantskog i
perzijskog, uvela novac s arapskim natpisom; daljnja zasluga
ovog vladara bila je organizacija potanske slube koja je,
dakako, prije svega bila u interesu vladavine; konano je
nareen arapski kao slubeni jezik, dok su se dotada akti
vodili na jezicima zemlje ili u kombinaciji s arapskim. I pod
al-Velidom (705-715) zadrao je al-Hadad svoj zasebni
poloaj. Pa ipak je njegova slika u arapskih kroniara puna
opreka i u cjelini nepovoljna. Tako se zna da je postojala
cijela jedna kola, koja je sve to su Umajadi inili, posebice
sva djela njihovih velikih dravnika, sustavno ocrnjivala: to je
iraka kola, iji je glavni predstavnik Seif ibn Umar. Objek-
tivno istraivanje sudit e pravinije o al-Hadadu, ali i ono
mora utvrditi da je jedan moment njegovog upravljanja zlo-
kobno utjecao na razvitak cijelog carstva: povlaivanje njego-
vim sjevernoarapskim sunarodnicima, Kajsitima. Tako su svi
Jemenei u vojsci i upravi, i sve stanovnitvo koje se dralo uz
njih, bili protiv njega, a protiv njega su bili i alijevci, ije je
zahtjeve on bezobzirno onemoguavao. On je energino
postupao sa svima koji su se borili za svoje posebne predno-
sti, a onda ih je koristila svaka stranka, koja im je obeala te
prednosti. Napetosti, koje je on svojom bezobzirnou izaz-
vao, nisu potpuno izbile, jer je al-Valid svojim paljivim i
razboritim ponaanjem znao sprijeiti kobnu provalu glavnog
sukoba, suprotnosti izmeu Kajsita i [ernenita. Slom je
nastupio im je al-Valid zaklopio oi, jer mu je brat Sulejman
bio pod utjecajem neprijatelja al-Hadada, posebice ogore
nih Jemenaea. Ovaj je bio, ipak, poteen da doivi preokret:
umro je est mjeseci prije al-Valida. Novo doba, koje je
zapoelo sa Sulejmanom, oitovalo se najprije u imenovanju
[ezida al-Muhaleba, jednog od najopasnijih spletkara, za
namjesnika Iraka (714). Novi upravlja vodio je strahovladu:
najugledniji ljudi sjevernoarapske stranke bili su progonjeni i
zlostavljani. Sa Sulejmanovom smru dolo je doba strana
kih uprava, koje su, pri svakoj promjeni prijestola, izazvale
nepodnoljivu nesigurnost i opasnosti. Al-Muhaleba e zau-
staviti Umar II, ali, im je on umro, on ponovo ustaje i vodi
ustanak u Basri, gdje ga suzbija Meslema ibn Abdelmelik
(72l). Za nagradu ga njegov brat Jezid II imenuje za namjes-
nika Horasana, Basre i Kufe, koji od Mesleme dobijaju
osobite namjesnike. Izvrstan je i potez Hiama (724-743) koji
imenuje Halida ibn Abdalaha al-Kasrija za namjesnika Iraka.
Kada umre Hiam, nastupa puna zbrka u carstvu: strasti
bjesne bez zapreka, a i stranke sjevernih Arapa i junih
Arapa, u kojima se otjelovljuju sve vladajue suprotnosti. Sa
Mervanom II (744-750) pridiu se jo jedno Mervanidi u
276
energinu obranu od pobuna; i u Iraku suzbija on hariditski
ustanak. Ali plamen, kojeg su lukavi Abasidi Abu-'l-Abas
(as-Sefah) i Abu Dafer (al-Man sur) potpalili u Horasanu, ne
da se vie ugasiti: vojskovoa Abu Mansur dobija odluujuu
bitku protiv Mervanovog namjesnika. Namjesnik Iraka, Ibn
Hubejra, nije mogao zaustaviti nesreu. [emenci u Kufi
navaljuju i predaju neprijatelju grad, koji najprije postaje
sjedite Abasida. Sam Mervan biva potuen na Velikom
Zabu 750. god. Na mjesto dinastije Umajada ukorjenjuje se
ona Abasida.
Osvrui se, treba spomenuti politiki princip kojeg je
uveo Muavija i kojeg se pridravalo i kasnije kao pravila, a
kojeg da se nije dralo jo bi bre bilo gotovo sa Umajadima.
Muavija je postigao uvrenje svoje vladavine u Iraku i u
srazmjerno kratkom vremenu provedeno arabiziranje i isla-
miziranje zemlje putem svoje politike mudre odmjerenosti,
koja se, prije svega, pokazivala u tome da je on uzimao u
obzir sklonosti stanovnitva i u vojsci sproveo princip slue-
nja po podrujima. Ako su u Iraku, u poetku, trupe bile od
tuina, koji su, uostalom, u neto malo konaita bili smje-
teni, to uskoro ispada da, s brojnim prijelazima na Islam,
ima dosta ljudi za lokalne trupe. Nepotivanje tog principa
izvan zemlje ili, pak, samo za pohode na Istok imalo je za
posljedicu da su neprijatelji Umajada u njima mogli privui
snane oslonce: Abu Muslim borio se s Iraanima i Perzijan-
cima protiv Umajada, koji su na svojoj strani imali samo
sirijske trupe. I u graanskoj upravi pokazali su se Muavija i
njegovi nasljednici dalekovidnim dravnicima: oni, dodue,
nisu dozvoljavali da Iraani sami biraju svoje upravljae,
nego su im nametali vlastodrce, ali su mudro davali bezna-
ajne ustupke pri albama i mijenjali su osobe, to nipoto
nije povlailo neku promjenu u sustavu. Jo na jedan nain
pokazala se umajadska vladavina probitanom za Irak. Ti
vladari spoznali su da Irak, sa svojom poljoprivredom koja
ovisi o odreenim kulturnim metodama, potrebuje posebnu
upravnu brigu: tu na mjestu nije bilo ni samovoljno uplitanje
ni potpuno zapostavljanje. U mnogo sluajeva, zastupnik
sredinje uprave starao se za poboljanja zemljita, koja su
traili itelji, kao Meslema, halifin brat, koji je izgradio jedan
kanal. Kulturnim rezultatima prvih Umajada u Iraku treba
dati utoliko viu ocjenu, to su oni imali protiv sebe neprija-
teljstvo itelja (Kufa je bila u rukama iita, a Basra - hari-
dita). Velika suprotnost Sirije i Iraka pod Umajadima u
tome je da tamo vlada jedinstvenost i zaokruenost, a ovdje
stalna nesloga. iitski i hariditski nemiri ve su pomenuti, a
isto tako borbe izmeu sjevernih i junih Arapa, koji su se
suprotstavljali pod geslima Temim. i Azd; usprkos njima,
velikim Mervanidima polo je za rukom ublaiti suprotnosti i
privesti odreenoj zaokruenosti cjelokupnog carstva. Tako
se ini da je preokret, kojeg je islamsko carstvo poduzelo
putem abasidske pobjede, uinio to da je ujedinjavanje
postalo trajno. Premjetaj halifskog sjedita u novostvoreni
Bagdad uvrstio je zbiianie onih podruja koja su pripadala
srednjoj zoni. Obrnuto, ove mjere nosile su u sebi klicu
raspada utoliko, ukoliko se iz Bagdada nije vie moglo vladati
Zapadom, dok ovaj premjetaj nije donio sobom, recimo,
jae vladanje nad istonim podrujima. Ipak, sad je podruje,
koje je lealo u uoj utjecajnoj sferi halifata, zajedno s
Egiptom, Sirijom, Mezopotarnijom, bilo Iraku i Perziji jo

dovoljno znacajno kako po prostornom opsegu tako i po
vrednotama koje su im bile svojstvene iz predislamskog
doba, da bi Abasidi i njihovi dravnici mogli izgraditi trajnu
tvorbu nerazorive politike vlasti i privrednog napretka. Pod
al-Mansurom i njegovim prvim nasljednicima sve do al-
-Memuna, ovo mono carstvo je izraz najvee politike pro-
stranosti koja je ikada bila dostignuta, a s kojom se moglo
usporeivati otprilike samo Rimsko Carstvo pod Hadrija-
nom. Rimsko Carstvo i halifat pod prvim Abasidima su
pretjerano velike tvorbe, to su kolosi na glinenim nogama. U
uzrocima sloma neto je zajednikog, ali svaka od ovih sila
ima svoje posebne uvjete. Nedostatak u strukturi halifata,
koji je morao postati koban, bilo je utemeljenje vladavine
dinastije na religioznom plemstvu po roenju. Uz rodove,
koje ovi zastupaju, nalazi se jedno drugo slino obiljeje:
Alijevi potomci, koji stalno postavljaju svoje zahtjeve i
nastoje potisnuti pobjednike, te ije pristae ine vrlo opasnu
politiko-vjersku stranku, ne toliko svojim brojem, jer oni,
danas kao i tada, broje ne vie do otprilike desetinu svih
islamskih vjernika, ali su predstavljali najinteligentniji i naj-
marljiviji dio islamskog stanovnitva. Uz rodovski i vjerski
momenat, dolazi uskoro i trei: nacionalni. Vladajua masa
bila je arapska. Ti Arapi odnosili su se s prezirom spram
Perzijanaca; osim toga, ovi su se morali pridruiti nekom
arapskom rodu kao tienici. Zlostavljanje ih je udruivalo s
drugim grupama, sa i'o: 'All, Aliievim sljedbenicima,
koje su teko tlaili vladajui rodovi i njihova uprava. Zajed-
nika muka stvara snanu zdruenost. Od najprije isto
arapske, i'ot 'All postaje religiozno-nacionalistika stranka.
Postupno Perzijanci i iiti znae gotovo isto. Opasnost je
bila najprije odvraena: umjena politika premostila je
suprotnosti otprilike za etiri desetljea. Halifa al-
-Mansur (754-775) pozvao je na visoku upravnu dunost
jednog otmjenog Perzijanca Halida iz roda Barrnekida,
navodno u srodstvu sa starim kraljevskim rodom. Pod njego-
vim nasljednicima, iznimno sposobnim i razboritim, dospio
je taj rod do gotovo neovisnog poloaja. To doba oznaava
vrhunac politike vlasti i privrednog cvata halifata, uz koje je
dolo kulturno cvjetanje samo u smislu ogranienog izvanj-
skog prilagoavanja velikim kulturnim dobrima, koje su
osvajai nali u Siriji i Babiloniji; temelj daljeg korisnog
razvitka nije bio stvoren. I nije moglo biti drugaije; jer
sustav upravljanja, koji se ve u poetku umajadskog doba
postavio na mjesto prvotno demokratskog principa, poivao
je na predodbi da je dobrobit islamske zajednice dana u
njezinom vodstvu putem za vodstvo najdostojnijeg ovjeka.
A da bi se to vodstvo moglo savreno ostvarivati, morala se
imati neograniena vlast, te se uskoro ta misao o karakteru
halife tako vrsto smjestila u predodbi o njemu kao sjeni
Boioi. U stvari, taj apsolutni vladar najvema ne samo da
nije bio najdostojniji, nego esto ak i podloan najteim
prijestupima, a uz to i lopta u rukama onih oko njega, koji su
u njegovo ime izrabljivali zajednicu. Pri toj vrsti upravljanja,
izrasle su dvije tendencije na najnesretniji nain: stvaranje
golemih imetaka i premo sveenstva koje se dralo samo
odreenog teolokog pravca. Uz to se pojavio i jedan broj
pustolova, koji su samo malo marili za ljude na halifskom
prijestolju. Halifsko carstvo se raspalo na jedan broj zajed-
nica, koje su gotovo neovisno postojale jedna uz drugu. U
Irak
svakoj toj zajednici, razvitak je uzeo tok koji je uvjetovan
lokalnim prilikama. I Irak je vodio svoj posebni ivot. Bila je
to, od poetka bujidske vladavine pa sve do kraja selduke,
pokrajina jednog carstva sa sreditem u perzijskom Iraku, ali
vladari nisu tjerali jaku politiku uplitanja: ako su itelji ve
podnosili pritisak tuih gospodara i njihovu novanu potrebu
koja je teko optereivala, to su bar imali prostora za svoj
nacionalni ivot. Oivljavanje halifske vladavine pod snanim
halifom an-Nasirom nije neto bitno promijenilo: to razdob-
lje uskoro se okonalo mongolskom provalom.
U dugom vremenu abasidske vladavine, Irak je imao
raznoliku sudbinu. Ako se halife bili jaki, brzo su se suzbijali
sukobi izmeu raznih elemenata i stremljenja astoljubivih
pustolova; u drugim sluajevima, zemlja je doivljavala teke
nemire; jer ljudi iz Kufe i Basre bili su nepopravljivi; novi
glavni grad privlaio je sebi najzloestije elemente: osim toga,
privredni polet je dovodio mase u zemlju, koje su karijeristi u
nekom danom trenutku fanatizirali, kao pri ustanku Zanda
(Zang), crnaca koji su uvezeni iz istone Afrike; konano,
uvijek iznova je planula vjerska ar, koja je tinjala pod
pepelom, u razbuktali, saiui plamen. Izvanredna spret-
nost, s kojom su Barrnekidi i od njih podrana trojica halifa
vodili prilagodbenu politiku izmeu arapskog i perzijanskog
elementa, otpala je onog trenutka, kada su Barrnekidi slomili
vrat. Unitavanje Barrnekida, kojim je Irak pretrpio bitno
pomjeranje u meuetnikom odnosu snaga, znai da je okon-
ana politika posredovanja i pomirbe izmeu oba glavna
elementa, arapskog i perzijskog. Poremeaj ravnotee izrazio
se najprije u nizu alijevskih nemira, iji je poetak ustanak
Ibn Tabatabe (815). Glavni grad drao se uz sunitski halifat,
te je ak zauzeo stav protiv samog halife, kada je on, slijedei
neodrivu politiku pomirbe, zastranio sa projektom da prije-
stol naslijedi alijevski imam ar-Rida kao suprug njegove keri
i prihvaanjem zelene zastave alijevaca. im je on opazio
greku, vratio je sve, ne bez nasilja, opet u red. Ono unitava-
nje Barrnekida nije dovelo do, recimo, jaanja politike vla-
sti Arapa u Iraku, nego do njezinog unitavanja, jer uzdrma-
vanje unutranjih odnosa u sredinjoj pokrajini izazvalo je
privlaenje novog elementa u dvorsku slubu i time u
dravni ivot: al-Mutasim stvara tursku pretorijansku gardu
i ivi pod njezinom zatitom u Samari koju je utemeljio.
Turske trupe, s kojima se halifa okruio, jedino postoje, a
uz njih postojee arapske dolaze u drugi plan, budui da one
prve imaju znatno vie energije i vojnikog duha. Time je
stanovnitvo postalo nesposobno za obrambenu djelatnost i
preputeno je onima koji s tuim etama sjede u zemlji kao
vladari, bilo da to ine kao pozvani opunomoenici halife,
bilo da su u zemlju prodrli kao nasilnici. Ta strana tijela
nastojala su se proiriti i na druge pokrajine. U Egiptu i
time u Siriji turski rodovi doli su na vlast, ali to ne znai
slamanje regionalizma, premda zemlja daje jedva pomena
vrijedne borbene snage. U Iraku pod al-Mutevekilom
nastaje privreda turskih pretorijanaca, koji onemoguavaju
svaku ureenu upravu. Halife, uz iznimke al-Mutadida
(892-902) i al-Muktefija (902-908), potpuno su nesposobni,
a dijelom ak zloinaki sebini. Borba za vlast u okolini
halife, tj. za dunost generalissimusa (amir al-tumara)
okonava se za neko vrijeme sa dolaskom Bujida (945), koji I
uspijevaju da zavladaju s oba Iraka. Za vrijeme tekih J
277
Iran
metea, koji su povezani s potpunim iznevjeravanjem propa-
dajuih bujidskih rodova i pojavom jakog turskog roda Sel-
duka (1055), nastupa kombinacija: turski general bujidske
vojske, Arslan al-Basasiri vlada, zakratko, u Iraku u ime
Fatimida al-Mustansira (1059). Ali zbog prevelike udaljenos-
ti Iraka od Egipta, kao i od june Sirije, nije se moglo govoriti
o stvarnoj vlasti Fatimida. Selduci, koji nastupaju kao
glavni zastupnici turkmenstva i koji halifu imaju potpuno u
ruci, smatraju se istodobno uvarima pravog islamskog ue
nja i progone iizam, koji je u Iraku digao glavu. Premda i
sami naginju perzijskoj kulturi (Veliki Selduci imaju sjedite
ne u Bagdadu, nego u Isfahanu), oni ne uznemiravaju arapski
element Iraka. Irak postaje laki plijen mongolskog osvajaa
Hulagua (1258), a glavni grad Bagdad spada nakon gaenja
halifata na razinu malog pokrajinskog grada. Opustoenje
zemlje, koje je nastupilo ve poetkom 10. SL, zbog potpu-
nog zanemarivanja vodoprivrede, nastavlja se dalje: Irak
postaje stepa s malo veih mjesta i oskudnih kultura, meu
kojima jo neto znaenja zadrava uzgoj datula. Prikljuenje
Iraka Perziji od strane monog Safavida Ismail-aha (1509)
nije dugog vijeka. Zemlja uskoro (1534) pripada Osmanskom
Carstvu, gdje do zaposjednua po kolonijalnim silama ne igra
nikakvu znatniju ulogu. Borba protiv kolonijalizma, sastavni
dio sveopeg pokreta oslobaanja nakon drugog svjetskog
rata, dovela je do stvaranja novog, slobodnog i modernog
Iraka.
Zemlja sa priblino 16 mil. itelja (po procjeni iz 1985.
god.), od toga preko 90% muslimani, a pored njih oko
25.000 jakobita, 75.000 Asiraca, 215.000 udruenih kalde-
jaca ijakobita, 30.000 jezida, 20.000 Mandejaca. iiti su na
jugu u veini. Narodno-dernokratska republika Irak obuh-
vaa od 1926. god., osim historijski tako nazivane june
zemlie dva toka, jugoistoni dio Dezire oko Mosula i
Kirkuka, to, dakle, kurdsko i kranima napueno podruje.
Ve za vrijeme daleke umajadske vladavine razvio se, kako je
pokazano, u Iraku iizam, koji je prouzrokovao politike
tekoe za vrijeme u Bagdadu usredotoene abasidske vlada-
vine i, prije svega, pod Osmanlijama (1524-1918), pa sve do
danas. Viestruko su iitski Safavidi Irana pokuavali uvui
podruje u svoju sferu zatite, te se dananje napetosti i
utjecajna suparnitva u Perzijskom zaljevu izmeu Iraka i
Irana do izvjesne mjere mogu otuda objasniti. Od 1963. god.,
a u promijenjenom pravcu od 1968. god., vladajua stranka
Baas (Ba't), oslanja se na snanu vojsku prvotno britanskog
uzora, a prema vani je predstavljena revolucionarnim zapov-
jednikim vijeem (predsjednitvo dri Predsjednik drave),
uz to se imenuje ministarsko vijee, a nacionalna povelja od
1971. god. predvia skuptinu zastupnika. Dok su (socijali-
stike) osnove politikog i kulturnog ostvarivanja nedovoljno
jasne, a komunistiki utjecaj osjea se, ali nestalno, prije
svega na jugu, privremeni ustav iz 1968. god. navodi Islam
kao dravnu vjeru i osnovicu zakona i ustava. Tako, pored
revolucionarnog suda, upravnih i kaznenih sudova, postoje
jo uvijek erijatski sudovi za obiteljsko pravo. Osim est
sveuilita, od toga dva privatna, u Bagdadu, Basri, Mosulu i
Sulejmaniji, postoji u Bagdadu erijatski institut (za sve etiri
pravne kole). Iraka akademija njeguje povijest arapskog
jezika i kulture. iiti uzdravaju u vie gradova studijske
centre (najznaajniji u Nedefu, u rangu sveuilita).
278
RAN . Naziv Perzija je zapadnog porijekla i vjerojatno se
I koristi tek od srednjeg vijeka za zemlje iranske visoravni.
Izvodi se od grko-rimske oznake Persae za Ahemenide,
nazivanje koje ide unazad do imena pokrajine Persi s na
jugozapadu; ta pokrajina je, opet, nazvana po nekom ple-
menu, koje je, vjerojatno, istovjetno sa Persua, a koje poz-
naju rimski natpisi kao nekadanje gospodare jednog dijela
Medije. U islamsko doba znano ime (FarIS) (novoperzijski:
Pars) odnosi se gotovo samo na istu pokrajinu, dok se jar(i)sl
koristio ve rano za vrstu jezika koji se govorio u iranskim
pokrajinama, a koji je, od 9. st., u Evropi poznat kao perzij-
ski knjievni jezik. Isto tako, izraz al-Furs, koji se nalazi u
ranoarapskoj literaturi, oznaava cjelokupno stanovnitvo
Perzije, ali se u upotrebi ograniava na Perzijance predislam-
skih vremena ili na takve dijelove stanovnitva, koji su ostali
vjerni starim tradicionalnim i religioznim shvaanjima. To
znaenje je esto sinonimno s izrazom al-agam.
Oblik Iran potjee iz pehlevija i see unatrag do starijeg
oblika Ariana koji je, prvotno, pridjev (airyana u mlaoj
Avesti) u znaenju arijski, Bilo je to ime za glavni dio
sasanidskog carstva, iji je vladar samog sebe nazivao kralj
Erana i Anerana, a dolazi u ranoarapskim historijskim i
zemljopisnim vrelima u obliku Iranahr sa znaenjem zemlja
Iran. U islamsko doba, ime je oivljavanjem starih predaja u
ahnami ponovo postalo popularno, ali upotreba rijei Iran:
za modernu Perziju nije, vjerojatno, starija od 20. SL, kada su
Perzijanci zapoeli sami sebe zvati Iriiniyiin (oko 1890. god.
postoje ve novine po imenu Iran). I upotreba tog imena u
znanstvenim djelima ini se da nije starija od druge polovice
19. st. Od 1935. god. je Iran slubena oznaka perzijske
drave.
U Srednjem vijeku Perzija nije postojala ni zemljopisno ni
politiki. Ako se, dakle, hoe obraditi Perzija iz islamskog
doba, onda se granice zemlje moraju uzeti poneto proiz-
voljno, i to dananji Iran, Afganistan i Baluistan (Beludi-
stan) i, uz to, podruje Merva sve do dananje iranske
granice. Tako zahvaeno podruje moglo bi prikazati stvarnu
rasprostranjenost ahemenidskog i, kasnije, sasanidskog car-
stva, uz iznimku pokrajina Irak, Mezopotamija i Armenija,
koje su, tokom oba razdoblja, pripadale tim carstvima; Babi-
lonija se ak u doba Sasanida zvala Dil-i Iranahr.
Tako ocrtana Perzija sastoji se, najveim dijelom od djelo-
mino vrlo brdovite visoravni, na to jo dolaze obalna
podruja Kaspijskog jezera i Perzijskog zaljeva. S iznimkom
tih obalnih podruja, perzijski tokovi nemaju otjecanja u
more. Posljedica je da jedva postoji gdjekoja velika rijeka;
jedini tokovi, koji to ime zasluuju, su Hilmend, koji, kao i
mnoge manje, tee u slijeg Sistanskog jezera, i Hari-Rud,
koji se zavrava u sjevernoj stepi. Mnogi manji tokovi omo-
guuju skromno ratarstvo u planinskim dolinama i na rubo-
vima izmeu brda i pustinja. Ta okolnost podaje napuenim
brdskim predjelima visoravni ak karakter niza oaza, koje su,
ve prema opsegu sustava navodnjavanja koji je, veinom,
izraen kroz podzemne kanale (kahnz) vie ili manje raspro-
stranjene. Zemlja izmeu oaza-gradova i oaza-sela ima step-
sku narav i dobija u Sredinjoj Perziji izravno karakter
pustinje, ije je tlo manje-vie slano. Stepe, kao i via brdska
podruja dozvoljavaju samo nomadski ivot, budui da su
nastanjivi u neka godinja doba, na to dolaze jo vrlo znatno

I . ~ ....
razliite temperature u mnogim krajevima. Nomadi i poluno-
madi, stoga, uvijek su ivjeli zajedno na iranskoj visoravni sa
nastanjenim puanstvom; njihova brojana srazmjera, do-
due, bitno se mijenjala uslijed estih upada drugih nomad-
skih naroda. Perzija se sastoji iz niza podruja s esto vrlo
razliitim karakterom, ime se objanjava nedostajanje poli-
tikog jedinstva u dugim razdobljima njezine povijesti. Svako
od tih podruja inilo je, prigodno, vano politiko i kulturno
sredite, a islamski zemljopisci obrauju, pri opisu Perzije,
svako podruje za sebe. Njihova podjela je poglavito tradici-
onalna i, istodobno, zemljopisna, ali ne uzimaju u obzir
privremene politike granice svoga vlastitog doba koje su se
esto mijenjale.
Predjele se moe podijeliti na zapadnu i istonu grupu: oni
su razdvojeni velikom srednjeiranskom pustinjom, koja se
prua od Kaspijskog mora u jugoistonom pravcu praktiki
do obala Indijskog oceana u Mokranu. Ta pustinja, koju
zemljopisci nazivaju ponekad po dijelovima koji se uoavaju
Mcfazat Hurasan, Mafazai Faris, Mafaea: Kirman ili Maf:
zat S/stan, mijenja se u irinu i po karakteru. Njezina visina
je u cjelini znatno nia nego istoni i zapadni dijelovi iranske
visoravni. Sjeverni dio je velika slana pustinja, gdje biljke
gotovo ne rastu. Dalje prema jugu, istono od Farisa, zapoi-
nje predjel, koji se na modernim kartama zove Dat-i Lut.
Tu i dalje na jugoistok postoje ne male oaze, koje ine vana
zastanita na mnogim karavanskim putevima, a koji od sta-
rine povezuju Fars i Kerman sa Horasanom i Sistanom. U
junim predjelima Turan i Mokran (Makran), s kojima je u
vezi velika pustinja na jugu rijeke Hilmend, prevladava
pustinjski i stepski karakter. Ako te pustinje i nisu predstav-
ljale neku nesavladivu pregradu izmeu istoka i zapada, ipak
su se esto podudarale sa politikim granicama; samo na
sjeveru u pokrajini Kumis, istono od ar-Reja (kasnijeg
Teherana) i du obala Kaspijskog jezera, spaja Mediju sa
Horasanom vie povezujua pruga koja je sposobna za sjetvu.
Srednji dio podruja na zapadu je Medija, koja se u
islamsko doba zvala al-Dibal i kasnije Irak-i Ademi; sastoji
se od visoravni sa brdskim pravcem koji se odvija prema j.i.-
s.z., a granii na jugozapadnoj strani sa brdima Zagrosa;
znaajni gradovi su tu Hamadan i Isfahan. Prema sjeveroza-
padu ini Azerbejdan produetak al-Dibala, od kojeg je
odijeljen pustinji prilinim krajem Ardalan. Azerbejdan je
jo brdovitiji, budui da predstavlja prijelaz ka armenijskim i
kavkaskim brdskim sustavima; on je i bogatiji vodenim
tokovima; rijeka Araks (ar-Rass) moe se smatrati sjevernom
granicom. Zemljopisno je glavno obiljeje veliko slano jezero
Urmije. U ranoislamsko doba bijae tu Erdebil najznaajnije
mjesto, koje je u novije doba zamijenjeno Tabrizom. Uske
obalne trake na istoku Azerbejdana pripadaju ve junim
podrujima Kaspijskog jezera, koja su u islamskom zemljo-
pisu poznata kao zemlje Dila i Dejlema, te dalje Tabaristan,
a danas kao Gilan i Mazenderan. To podruje sastoji se od
uske obalne crte, koja se neto iri ka istoku i koja svojom
vlanom klimom i bogatim raslinjem odudara od ostale Per-
zije; prema jugu uzdie se brzo u visoki brdski pravac
Elbruz, koji omeuje sredinju visoravan na sjeveru; du
junih obronaka tog brdskog pravca prua se usko pitomo i
napueno okruje, u kojem je ar-Re j bio najznaajniji grad i
kroz koji je vodila glavna cesta ka Horasanu, i to iza ar-Reja
279
Iran
.. ~
preko Semnana, Damgana i Bistama. U jugoistonom kutu I
kaspijskog podruja prolazila je cesta juno od brdskog kraja I
Durdan (Gorgan), koji zemljopisno vie ne pripada Hora- i
sanu, budui da rijeke - Durdan (Gorgan) i Atrek - utjeu II
u Kaspijsko jezero.
Na jugu od al-Dibala ine brda Luristana prijelaz ka
niem poloenom Huzistanu, starom Elamu i dananjem
Arabistanu, koji u vie pogleda ima isti karakter kao i Irak,
od kojeg je odijeljen pustinjskim prugama. Rijeka Ehvaz,
dananji Karun, koju puni njezina pritoka Kerhe (Karha),
tekla je u ranom Srednjem vijeku izravno u Perzijski zaljev, a
u kasnije doba u at el-Arab. Juno od Huzistana i jugo-
istono od al-Dibala nailazi se na brdske pravce Farsa s
njihovim mnogim brdskim jezerima i plodnim dolinama, koji
svoj produetak imaju u slino oblikovanom brdskom kraju
Kirmana (Kermana), gdje su, ipak, brojnija pustinjska
okruja. Glavni grad Farsa u Srednjem vijeku i u novije doba
- iraz stupio je na mjesto nekadanjih gradova Dur i Istahr,
dok su nestali srednjovjekovni gradovi Kirmana, Sirdan i
Diruft, a dananji grad Kerman srazmjerno je mlad. Obalno
podruje Farsa i Kirmana je neplodno; tu su se nalazile vrlo
znaajne luke Tavad, Siniz, Siraf i Hurrnuz (Horrnuz), koje
su sada potisnute od Buira i Bender Abasa. Zemljopisci
razlikuju, osobito kod Farsa i Kirmana, junu vruu i sje-
vernu hladnu zonu, razlikovanje nomadskog porijekla, koje
je povezano sa klimom i raslinjem; vrua podruia postoje,
ipak, i u sjeveroistonim dijelovima Kirmana, gdje se tlo
sputa ka nie poloenoj sredinjoj pustinji. Oaza Jezda i
okolina smatraju se openito dijelom Farsa. Zemlja istono
od Kirmana pa sve do Inda, koja je provuena s vie brdskih
pravaca, siromana je u pitomim okrujima, te nije dobila ak
ni veliko znaenje kao prolazite za predjel Inda. Sastoji se od
obalnih podruja Mokran (Makran) i usporedne kopnene
crte Turan u unutranjosti, koji zajedno ine dananji Balui-
stan.
Sjeveroistoni dio iranske visoravni sastoji se zemljopisno
od tri glavna podruja, od koji se Sistan, sa ar-Ruhadom,
karakterizira rijenim sustavom Hilmenda; ta rijeka utjee u
jezera Sistana, koja su tokom povijesti znatno promijenila
svoj oblik. Najznaajniji srednjovjekovni gradovi bili su tu
Zerend i Bust. Brdski potezi na istoku tog podruja su vii i
teku skroz od sjevera prema jugu; na istoku je zemljopisna
granica vodena mea doline Inda. Na sjeveru Sistana prua
se velika pokrajina Horasan (Hurasan). Njezina glavna zna-
aika su niz brdskih pravaca koji se pruaju istok-zapad, a na
istoku se sudaraju sa Hindu-Kuom; izmeu tih brda tee
vie rijeka, osobito od jugoistonih uzvisina ka sjeverozapadu
ili sjeveru, gdje se gube u pustinji, koja granii sa junom
obalom Dejhuna (Arnu Darja), te se produava u zapadnom
pravcu do Kaspijskog jezera. Najvea rijeka je Hari-Rud, na
kojoj je Herat, a onda Murgab s gradovima Marv ar-Rud i
Merv, te rijeka Balha. Najzapadniji dio Horasana s Isferaji-
nom, Nisaburom (Niapurom) i Tusom (Mehed) dobija
svoje vode iz zapadnih brda, koja ine ne sasvim potpunu
vodenu meu izmeu Horasana i Durdana. Premda Hora-
san, posigurno, predstavlja zemljopisno jedinstvo, to njegova
velika rasprostranjenost doputa, ipak, podjelu na manja
okruja, kao Badgis, al-Duzdan, Toharistan i dr. Sadanja
granica izmeu Irana i Afganistana presijeca, od sjevera
---._----
Iran
jugu, Horasan i Sistan. Konano, doline Inda i njego-
vih pritoka ine zemljopisno podruje za sebe, premda su dio
s Kabulom na jugu Hindu-Kua i Gazne (Zabulistan) islam-
ski zemljopisci esto raunali u Horasan. Najjuniji dio
doline Inda odijeljen je od sustava Hilmenda pomou brd-
skog lanca Sulejman i pustinje Veziristana, te je, uslijed svoje
klime, siromaan u pitomom zemljitu.
Na cijeloj iranskoj visoravni, mnoga kulturna sredita
povezana su meusobno sustavom stoljetno starih karavan-
skih puteva. Glavne prometnice ka susjednim zemljama bile
su prijelaz preko Araksa ka istonom Kavkazu (ar-Ran),
prijevoji zapadne Urmije ka Armeniji, ceste kroz klance
preko ahrizura (ahr-i zur) i Hulvana ka Mezopotamiji i
Iraku, te cesta od al-Basre ka Ahvazu. Luke na Perzijskom
zaljevu odravale su redoviti promet s obalnim gradovima
Arabije, Indije i ak Istone Afrike. Ka Transoksaniji je ila
glavna cesta preko Amula i Tirmiza (Termeza) na Oksu, dok
su putevi od Kabula i Gazne ka Multanu uspostavljali glavne
veze izmeu iranske visoravni i islamskih dijelova Indije.
Luke na Kaspijskorn jezeru odravale su skroman promet s
uem Volge.
Odnosi izmeu Arabije i Perzije seu daleko unatrag u
predislamsko doba. Arapi su se naselili u junoj Perziji ve u
doba apura I, a Sasanidi su bili gospodari june Arabije sve
do Muhammedovog doba. A onda je pod halifom Omarom
zapoelo islamsko razdoblje u povijesti ove zemlje. Politika i
psiholoka predigra tome osvajanju bilo je zauzee glavnog
grada sasanidskog carstva al-Medaina god. 637. nakon bitke
kod al-Kadisije. Premda tani datumi raznih borbi i osvajanja
ne stoje sasvim vrsto, ipak Predaja u ranim povijesnim
vrelima daje pouzdanu sliku pojedinih faza zaudno brzog
irenja arapskih osvajaa na cijelu iransku visoravan. Uz
iznimku Mokrana i Kabula, zadobijena su sva podruja sve
do Balha jo prije kraja vladavine halife Osmana (656). Mogu
se razlikovati razni glavni pohodi, koji su polazili, u poetku,
od Medine, a onda Kufe i Basre pod vodstvom upravljaa ta
dva garnizonska grada. Ipak, prvi ratni pohod, osvajanje
najveeg dijela al-Dibala i jugoistonog Azerbejdana, bio je
neposredna posljedica zauzea al-Medaina po vojsci Sad ibn
Abi Vakasa. Na to slijedi vjerojatno god. 638. bitka kod
Delule i zauzee Hulvana iKarmisina (Kermanaha), te,
nakon to su prispjela pojaanja iz Kufe, glasovita bitka kod
Nihavenda; ti su dogaaji vodili bijegu kralja jazdigerda
preko Isfahana, Istahra, Kirmana i Sidistana, ka Mervu,
gdje ga je ubio merzban Mahoje (651). Nihavend je odmah
prouzroio predaju Erdebila (oko 641), a istodobno i pljaka
ke pohode ka Dilanu. Dalje osvajanje Azerbejdana pola-
zilo je, ipak, od Mosula, kojeg je 641. god. zaposjeo Utba ibn
Ferkad, koji je u toku svoga pohoda zauzeo ahrazur,
Urmiju i vie drugih mjesta u Azerbejdanu. Nihavend je
ostao baza za ratovanje, odakle su, pod vodstvom prvih
upravljaa Kufe, osvojeni ar-Rej i gradovi Kumis (nakon
641), te otprilike u isto vrijeme Hamadan, Kazvin i Zendan.
Naredne godine bilo je vie pohoda u taj kraj protiv Dejle-
mita i drugih gortakih skupina. Od Kufe je krenuo i prvi
upad u Huzistan pod upravljaem al-Mugirom ibn ubom,
ali je stvarno osvajanje tog podruja zapoelo tek god. 638.
pod glasovitim upravljaem Basre Abu Musom al-Aarijem.
Podvrgavanje te bliske pokrajine nije dugo trajalo; na najoz-
280
biljniji otpor nailo se u Tustaru (ustar). Huzistan je ostao
baza za ratovanje Abu Muse, odakle je on osvojio i druge
gradove al-Dibala, naime as-Sirvan, as-Saimaru, Kum
(Kom) i Kaan, te naposljetku 644. god., uz pomo svoga
zamjenika, Isfahan. Ovaj zadnji je bio i prvi, koji je iao u
pravcu Horasana, time to je gradove, koji su se zvali at-
-Tabasein, prisilio na predaju. Otprilike u isto doba zbio se i
prvi upad u Fars, ali ne od Huzistana, nego od arapske
pokrajine Bahrein, koja se nalazi nasuprot, a iji se upravlja
Osman ibn Abi-'l-As sukobio s merzbanom na otoku Abarka-
van i potom zauzeo Tavad, odakle je polazio u pljakake
pohode na druge gradove Farsa. Njegov brat al-Hakam
potukao je 640. god. merzbana Farsa kod Raahra na obali u
velikoj bici, vanoj kao ona kod al-Kadisije. Onda je po
nalogu Abu Muse iao udruiti se s Osmanom ibn Abi-'l-
-Asom, te su zajedno osvojili 644-647. god. niz gradova,
naime Aradan, ahpur, iraz, Siniz, Darabdird, Fasa; Abu
Musa je ve ranije bio prodro daleko u Kirman. iraz je tu
bio najznaajniji arapski garnizon. Odatle su polazili, pod
halifom Osmanom, veliki pohodi Abdalaha ibn Amira nakon
njegovog imenovanja za upravljaa Basre. God. 649. zauzeo
je on jo neosvojene gradove Istahr i Dur (Gur), a 650. god.
dao se na osvajanje Horasana; povod za to je bio poziv
merzbana Tusa, koji je on upravio svome kolegi u Kufi, Said
ibn al-Asu. Ali dok Said nije izlazio preko Tabaristana i
Durdana, gdje je malik morao plaati porez, Abdalah je
postao pravi osvaja Horasana. On je otposlao svoga zamje-
nika ka Kirmanu da slijedi ]azdigerda. Nakon neuspjeha tog
prvog pohoda, po drugi put je 650. god. taj zamjenik poslan
ka Kirmanu, gdje je osvojio najznaajnije gradove, naime
Sirdan, Bam i Diruft. Na nalog Abdalaha poduzeo je Rebi
ibn Zijad slian bono usmjereni ispad ka Sistanu, te je
proao pustinjom Fehreda i uz velike tekoe osvojio
Zerend, glavni grad Sistana, gdje je ostao vie godina. Kada
je njegov nasljednik bio iz grada otjeran, Abdalah poalje
Abderahmana ibn Semuru, koji ponovo osvoji zemlju i pro-
dre u predjel Davara, Busta i Zabula. God. 650., meutim,
doao je Abdalah do Tabaseina, koji je ve bio osvojen, te je
odatle odaslao Ahnefa ibn Kajsa na osvajanje Kuhistana. On
sam je doao do Niapura, kojeg je, nakon opsade, prisilio na
predaju. Odatle su on i njegovi zamjenici pokorili vie gra-
dova, a sa merzbanom Tusa zakljuio je ugovor. Merv se
predao bez borbe. Drugi pohod ka Heratu doveo je do
ugovora o predaji sa vladarom tog grada, dok je Ahnaf ibn
Kajs upao u istoni Horasan, bio je veliku bitku kod Merv ar-
-Ruda, osvojio podruje al-Duzdana i grad Balh, te odatle
nastavio svoje pobjedonosno napredovanje ka Hvarizmu
(Horezmu).
Takvo je bilo vojno stanje pri Osmanovoj smrti. Osvajanja
nikako nisu bila zavrena, posebice ne u Sistanu iHorasanu,
ali, time to su Arapi ostavili garnizone po mjestima kao
Nihavend, al-Ahvaz i iraz, mogli su, nakon graanskih
ratova, upotpuniti svoja osvajanja. Narod i vlasti, s kojima su
Arapi u Perziji imali posla, bili su razliiti. Nakon to je
kraljevska vojska strano potuena kod Nihavenda i al-Kadi-
sije, merzbani su se, prije svega, suprotstavljali Arapima sa
svojim mjesnim trupama, te su od sebe zakljuivali ugovore,
koji su im jamili slobodu vjere i privatno vlasnitvo uz
plaanje poreza (hara). Kada je neki grad ili podruje

zauzeto orujem, Arapi su postajali vlasnici zemljita. Ope
prihvaanje Islama, kao to se izvjetava o Kazvinu, bilo je
rijetko; zoroastrijanci su upranjavali svoju vjeru i dalje,
posebice u Farsu i Azerbejdanu, ali su mnogi bjeali ka
Sidistanu i Mokranu; oko 700. god. uslijedilo je prvo dose-
ljavanje zoroastrijanaca u Indiju. S druge strane, mnogi
Perzijanci dovedeni su u Irak i Arabiju kao zarobljenici, gdje
su postali mauxili, dok su se cijele grupe, kao, npr., mnogi
vitezovi (asiiwira) iz Jazdigerdove vojske, te razni elementi iz
june Perzije, prikljuile arapskoj vojsci. Ali gortaci u Farsu
i al-Dibalu ostali su dugo nesavladani i ivjeli su pod
mjesnim malim kneevskim rodovima. U Huzistanu su Arapi
imali posla sa ostacima Heftalita (Hayiitila), a jo dalje
istono s mnogobocima (murikun), vjerojatno budistima, te
u Horasanu esto s turskim pomonim trupama. S druge
strane, osvajanja su dovela arapske muslimane u perzijske
gradove, gdje su, obino, zapoinjali graditi damiju; putem
kolonizacije jaali su u doba Umajada; meu njima su bili
mnogi prenositelji predaja (hadis) o Poslaniku i drugim vjer-
skim stvarima, ime se postupno pripravljalo islamiziranje
stanovnitva, kojem su pogodovali i privredni odnosi.
Graanski rat, u kojem je sudjelovalo ne malo Perzijanaca
u Iraku, zaprijeio je neko vrijeme napredovanje arapskog
oruja; izaslanici Alijevih upravljaa u Kufi i Basri imali su
velike muke da se odre, a cijeli Horasan bio je pobunjen.
Balh je bio, katkada, pod kineskom kontrolom. Tek pod
energinim umajadskim upravljaima Iraka, Zijadom i al-
-Hadadom, ponovo je poduzeto osvajanje novom snagom.
Pod Muavijom je Abdalah ibn Amir jo jedno imenovan za
upravljaa Basre (662); on je, opet otposlao Abderahmana
ibn Semuru ka Sistanu. Ovog puta su Arapi po prvi put
dosegli Kabul, premda su on i njegovi nasljednici imali vrlo
velike tekoe u svome napredovanju protiv Kabul-aha i
raznih vladara Zabulistana. Te tekoe su trajale tokom
cijelog umajadskog doba i oslabile su tek onda, kada se Sistan
upravno-tehniki sjedinio sa Horasanom, te arapska vlast
uvrstila u Horasanu. Ibn Amir je prvi zapoeo ponovno
osvajanje ovoga putem svoga zamjenika Kajsa ibn al-Hej sama
(zauzee Herata i Balha); ono se nastavilo po Zijadu ibn Abi
Suf janu (od 666); pod njim se Merv izgradio u jak arapski
garnizon, a kratko potom se naselilo uHorasanu 50.000
arapskih kolonista sa obiteljima. Al-Hadad je ratovao u
Horasanu pomou svojih generala. Jedna od najveih tekoa
bila je tada, kao i kasnije, ienje glavne ceste ka Horasanu
preko ar-Reja, Kumisa i Tabaristana, gdje je dolazilo do
mnogih borbi sa gortacima. Premjetanje pod Zijadom
vane arapske vojne moi u Horasan imalo je za posljedicu
niz plemenskih borbi, koje su izbile jo za Muavije, te uskoro
zahvatile i arapske vojnike po garnizonima, dok su, u isto
vrijeme, iz graanskog rata nastale, politike i vjerske
stranke pomalo st jecale pristae u Perziji, ponajprije meu
Arapima, a uskoro i meu njihovim perzijskim klijentima.
Osobito su hariditi nali utoite u Kirmanu, te su odatle
kretali u kaznene pohode ka sjeveru i zapadu. Krajem uma-
jadskog doba bio je Isfahan, s dijelovima Farsa i Huzistana,
prolazno u vlasti Abdalaha ibn Muavije (744-746). Glavni cilj
umajadske uprave bilo je utjerivanje dizje i haraa, te su
knjige, do u doba al-Hadada, vodili domorodni pisari po
sasanidskom uzoru. Pod njim je po prvi put korien u
281
Iran
Iraku arapski kao upravni jezik i pismo, a vjerojatno je on
postupno doao u upotrebu i u perzijskim pokrajinama u
slubene svrhe; znaajan napredak u islamiziranju Perzije
predstavljala je financijska politika Omara ibn Abdelaziza i
Hiama; nakon to su, uslijed Omarovih uredbi, mnogi
Perzijanci primili Islam da bi se oslobodili od dizje, podjed-
nako Hiamovo oporezivanje muslimanima inemuslimanima
donijelo je sobom asimiliranje raznih elemenata stanovnitva,
iz kojeg je u to doba proizala pouzdana klasa islamsko-
perzijskih slubenika. Samo su gortaci pod svojim voama
bili nepokorni. Ali posebice udaljena pokrajina Horasan
ostala je, premda ustanci nisu bili rijetki, a i arapska plemena
su se stalno svaala, pod strogom kontrolom uprave, zahva-
ljujui jakoj posadi u Mervu, gdje je boravio upravlja, a ne
manje i islamskim uspjesima u Transoksijaniji pod Ku-
tejbom.
To objanjava zato je protuumajadska propaganda, pod
vostvom Abasida u Siriji, upravo Horasan izabrala za
pogodno polje djelovanja. Time to je ta propaganda iskori-
stila neprijateljstva meu arapskim plemenima i openito
nezadovoljstvo stanovnitva s postojeom vlau, dovela je,
konano, do ustanka Abu Muslima god. 747. i do njegovog
pobjedonosnog ulaska u Merv, te uskoro potom u Niapur.
Tako Abasidi zahvaljuju arapskim trupama u Perziji i njiho-
vim perzijskim pomagaima svoju konanu pobjedu
god. 750. To je, naravno, dovelo do potpuno nove orijenta-
cije Perzije u carstvu, jo utoliko vie kada su Abasidi
premjestili svoje boravite u Irak, gdje je ranije bilo sredite
zadnje nacionalne perzijske dinastije. Perzijski nain ivota i
perzijski obiaji davali su ton novom sreditu arapske poli-
tike moi, a uskoro i islamske civilizacije, Bagdadu, koji je
utemeljen god. 762. Simptom tog perzijskog kulturnog utje-
caja je prevoenje na arapski perzijskih literarnih djela po
piscima kao to je Ibn al-Mukafa. Nadalje su ugledne obitelji
perzijskog porijekla, kao Barrnekidi i, kasnije, Benu
Naubaht, kao veziri zadobili utjecaj na dravne poslove. U to
doba zapoinje se buditi i samosvijest Perzijanaca u obliku
pokreta uubije, a isto tako vjerske krugove osobito zanimati
shvaanja perzijskih zindika. Same halife pokazuju vie inte-
resa za svoje perzijske pokrajine, nego to su ga Umajadi
ikada imali; oni su, uostalom, to morali, budui da su
dogaaji pokazali, to je neki moni naredbodavac mogao
poduzeti, ako ustreba, protiv sredinje uprave. U jugozapad-
nim pokrajinama al-Dibal, Huzistan i Fars nije se trebalo
bojati takvih ustanaka, ali dalje sa strane i u brdima mogao se
autoritet odravati samo stalnim pohodima. Tako je Harun
ar-Raid poduzeo ak na kraju svoga ivota ratni pohod
protiv Horasana i Transoksijanije, na kojem je umro u Tusu
(809). A njegov sin, al-Memun, koji ga je pratio, ostao je u
Horasanu, ak jo nakon to je postao halifa (813), sve do
god. 817. U to doba pada pojava imama Alija ar-Ride. U isto
rano islamsko doba mijenja se nastrojenje perzijskog stanov-
nitva spram Islama, utoliko ukoliko je osobito Abu Musli-
rnov ustanak mnoge bolje Perzijance ponukao da postanu
muslimani, ali istodobno su nii slojevi zahvaeni nekim
vjerskim fanatizmom, u kojem se mijeaju islamska i pred-
islamska shvaanja. U Horasanu se javlja niz lanih posla-
nika. Istom pokretu pripada i dugoodravajue podizanje
huremita (hurramdin) pod Babekom (816-838) u Azerbej-
Iran
1- danu. Halife su imali pravo, kada su te pokrete skrili
I velikom strogoom; jer su, obino, bili praeni tenjama za
politikom neovisnou.
Pod al-Memunom zapoinje politiko gubljenje Horasana i
okolnih pokrajina, i to ne na nagovor staroperzijskih pleme-
nitaa ili knezova, ne ni zbog narodnih pokreta, kao to su
oni neto ranije spomenuti, a ne ni zbog haridijske ili
alijevske propagande, nego djelovanjem perzijsko-musliman-
skih upravljaa koji nisu potjecali od starog plemstva, ali nisu
zato manje bili noeni nacionalnim osjeajima, te su, tako,
irili perzijsko-muslimanski i kulturni preporod. Tahir ibn
al-Husein, al-Memunov general, imenovan je god. 820. za
upravljaa Horasana. Njegovi potomci, Tahiridi, bili su
nominalno namjesnici halifa, ali su im ovi morali prepustiti
gotovo neovisnu vlast nad Horasanom, s podrujima na
istoku sve do Inda i na zapadu do ar-Reja. Ta podruja
nikada nisu dola pod puno vrhovnitvo halifa; jer su Tahi-
ridi izgubili vlast i svoje podruje god. 873. u borbi sa
Safaridima, koji su najprije god. 867. postali gospodari
Sistana. Njihovo podruje obuhvaalo je neko vrijeme Hora-
san s okrujima Kabul i ar-Ruhad - gdje se Abasidi nikada
nisu tako valjano ukorijenili - i ak Kirman i Fars, ali se
poloaj Safarida, kao vodee sile u Perziji, brzo okonao,
kada su god. 879., pri pokuaju da napadnu halifu u
Bagdadu, bili u Huzistanu potueni. Kulturno i religiozno
stanje Safarida nije poznato u pojedinosti, ali su njihovi vojni
poduhvati bili jo dugo nakon njihovog ieznua slavljeni u
Perziji. U isto doba je halifat morao pristati na druge manje
ili vie neovisne vladarske obitelji, tako Dulafiti u al-Keredu
u junom dijelu Medije (842-897) i porodica Rudeini u
Azerbejdanu. Mnogo vanija je pojava dinastije Samanida u
Horasanu i Transoksaniji. Oni potjeu iz Horasana, a bili su,
najprije, vjerne sluge Tahirida i ve su posjedovali moan
poloaj u Transoksaniji, kada su, zbog metea uHorasanu
nakon pada Tahirida god. 892., uspjeli uspostaviti svoju
vlast. Pod Nasrom ibn Ahmedom (913-943) vladali su i u
Sistanu, Kirmanu, Durdanu, ar-Reiu iTabaristanu.
Golemo kulturno znaenje te dinastije u Perziji sastoji se u
tome da se u Horasanu mogao razviti novi nacionalni, ali
islamizirani perzijski preporodni duh, kao to pokazuju
poeci novoperzijske islamske literature. Taj razvitak see
unatrag, sigurno, bar u doba al-Memuna. Samanidi su bora-
vili u Transoksaniji, a Horasanom su vladali preko uprav-
ljaa, tako da nije jedino susjedstvo njihovog blistavog dvora
bilo to koje je perzijski oblik islamske kulture unaprijedilo u
njezinom razvitku; to se vie treba pripisati poetnom opem
blagostanju, kojim je nastala nova klasa bogatih zemljovlas-
nika, koja je podupirala knjievno i znanstveno djelovanje;
jer je sad zapoela u Horasanu cvjetati i arapska knjievnost.
Nadalje treba primijetiti da se perzijski preporod nije ostvari-
vao u tradicionalnim sreditima parsizrna, Farsu i Azerbej-
danu, gdje se u to doba stari odnosi nisu mnogo promijenili,
nego tovie, u - s kulturnog stajalita - novoj zemlji, gdje su
se novi oblici mogli lako oivotvoriti.
U zapadnom Iranu je oitovanje perzijskog nacionalnog
duha uzelo druge, manje tanane oblike, budui da je nosilac
bilo stanovnitvo Dejlema i Dilana koje nikada nije sasvim
pokoreno. Tu je zejditska propaganda alijevaea, koja je zapo-
ela pod Harun ar-Raidom, stvorila islamsko geslo uprav-
282
ljeno protiv halifske vladavine. Vie manjih lokalnih dinastija
postojalo je u Dejlemu jo poetkom 10. st., a odavde su
polazili plakaki pohodi, iji je prvi cilj bio grad ar-Rej.
Voe tih skupina bili su generali, a neki ak vladari zemalja,
ije su se granice, uslijed njihovih meusobnih ratova, a i sa
Samanidima, stalno mijenjale. Najpostojanija od tih tako
stvorenih dinastija bila je ona Zijarida (928-1042), koja je
neko vrijeme vladala u ar-Reju, Isfahanu i Ahvazu, ali se na
kraju svela na podruje Tabaristana i Durdana. U al-
-Dibalu, Farsu i Huzistanu uskoro su se mnogo usjenije
smjestili Bujidi, njihovi raniji dejlemitski saveznici. Uspon
trojice brae, Alija, Hasana i Ahmeda, sinova Buje (Biiya),
koji je postignut neovisno jedan o drugom, zapoeo je
god. 935., te uskoro gotovo sva zapadna Perzija nije vie
plaala poreze i davanja vladi u Bagdadu, gdje su, osim toga,
halifama vladali vojni zapovjednici. Te prilike su omoguile
Ahmedu ibn Buji, koji je ve bio gospodar Huzistana, da
zaposjedne god. 946. Bagdad i da sjedite halifata ukljui u
svoje posjede. Halifat je morao dalje postojati pod politikom
prevlau te perzijske iitske dinastije. Druga njegova braa
boravila su u ar-Reju i irazu; najsjajnija je bila vladavina
Adud ad-daule, sina Alija iz iraza, koji je god. 978. postao
gospodar Bagdada i vladao sve do god. 983., dok je njegov sin
Beha ad-daula (989-1013) vladao, dalje, i nad Irakom, Far-
som i Kirmanom. Istodobno je sjeverozapadni dio Perzije,
nakon poluneovisne vladavine upravljaa iz obitelji Sadida u
Azerbejdanu (890-929), pao u ruke kurdskih dinastija.
Uslijed tih ozbiljnih politikih potresa, zapadni Iran je
neto sporije postigao posebno perzijski kulturni razvitak,
koji je zapoeo u Horasanu; ali oko sredine 10. st., kada su se
prilike ustalile, okupila se, oko bujidskih dvorova i u drugim
veim sreditima, grupa perzijsko-islamskih pisaca, kao to je
Hamza al-Isfahani (u. oko 970), i uenjaka, meu kojima i
tako istaknute osobnosti kao to su bujidski veziri Abu-'l-
-Fadl ibn al-Amid i Ismail ibn Abad. Istodobno su razne
vjerske struje prodrle u slojeve stalno narastajueg islamskog
puanstva, pri emu se prednost na jednom mjestu davala
iitskim uenjima, na drugom mutazilitskim, a na treem se
vrsto dralo uz Predaju (ahl al-hoditi, itd. Karrnatizam
je, ipak, bio otro suzbijan, kada se krajem 10. st. pojavio u
Horasanu, pa ipak je, premda se njegova propaganda u
junoj Perziji revno tjerala, imao politikog uspjeha samo
preko mora, u al-Bahreinu. Sufizam se takoer irio dalje u
svojim raznim oblicima i ve je u 10. st. razvio posebni,
tipino perzijski tip; ivotna povijest al-Halada pokazuje
takoer, kako je snano juna Perzija bila prijemiva za
sufizam. Sve te klice donijet e plodove u kasnijim stolje-
ima; ali, uglavnom, ve je politika raspodjela snaga prou-
zroila da se zapadna Perzija, koja je leala izmeu suni tske
istone Perzije i sunitskog Iraka i Mezopotamije, prikloni
iizmu.
U 10. st. u Perziji se uzdiu Turci. Turske trupe ve SL:
inile velik dio vojske upravljaa i vladara, koji su se meu
sobno sporili oko dijelova iranskog tla, a isto tako gortaka.
koji su, na mjesto svojih pjeaka, imali potrebe za konj arc-
cima. Dodue, dijelovi turskih plemena naselili su se juzr..
od Dejhuna u Toharistanu, ali se glavna uloga Turaka _
Perziji uvijek svodila samo na vojsku i vojne zapovjednike _
slubi mjesnih upravljaa i vladara. U samanidskoj drav: _

poneki Turin dospio do visokog poloaja u vojsci i upravi, a
kako je vojna mo Samanida pomalo opadala, stremili su ti
turski zapovjednici ka politikom vodstvu, pri emu su se
oslanjali na svoje trupe i razvijali u njima uroeni vojni
organizacioni talent. Na taj nain se turski vazal Samanida,
Sebuktekin, uinio neovisnim na novoosvojenom podruju
Gazne i Kabula, gdje su se, dotle uspijevali odravati mjesni
hinduski vladari; razvitak njegove moi postao je uskoro
opasnost za same Samanide, koji se u Transoksaniji sve vie
nisu mogli pouzdavati u turske Ilek-hanove. Sebuktekin je
bio samanidski upravlja u Horasanu, gdje je, u poetku,
izabrao Balh za glavni grad. On je proirio svoju vlast u
Perziji na Sistan i sve do u istonu Mediju, dok su njegova
osvajanja u IndiiiI Transoksaniji predstavljala snano zalee
uvrenju njegove moi u Iranu. Mahmud je molio halifu za
postavljenje, te je poznat kasnije kao pobornik sunizrna. Pod
njegovom vladavinom se njegovala dalje nova kulturna per-
zijsko-islamska tradicija Samanida; njegovo boravino mjesto
bilo je sredite perzijskih dvorskih pjesnika, a kako je njegov
osobni odnos prema Firdusiju mogao postojati, pokazuje se u
svakom sluaju da je njegova drava predstavljala povoljno
tlo za preporod perzijskih tradicija. Nadalje, ime al-
-Birunija dovoljno govori za nagovjetaj da je najplemenitiji i
najvii oblik islamske uenosti mogao uspijevati pod njego-
vom vladavinom. Njegova silna popularnost u kasnijem per-
zijskom sufijskom pjesnitvu napravila je od tog turskog
vladara heroja u islamskoj kulturi. Konano islamiziranje
predjela Kabula je djelo Gaznevida. Meutim, u zapadnom
Iranu su se kasnije Bujidi manje sjajno drali; osim od
Gaznevida, oni su u prvoj polovici ll. st. pretrpjeli u Farsu
ozbiljne gubitke od abankarskih Kurda. Pa ipak, prilike za
uspijevanje perzijske knjievnosti i znanosti (Ibn Sina) nipo-
to nisu bile nepovoljne.
Uspon Gaznevida bio je samo predigra za tursku provalu
pod Selducima, ime je selduka vladavina u Perziji i preko
nje bila uspostavljena. Ovaj puta, i to od god. 1029, Turci,
veinom zvani Guzi, zapoeli su se, usprkos proturnjera
Samanida i Gaznevida, useljavati u istonu i sjevernu Perziju.
Unutar sedam godina nakon njihove prve pojave uHorasanu
(1038), njihov vo Tugril-beg projahao je cijelu sjevernu
Perziju i upao god. 1055. u Bagdad. Istodobno, mo jo
postojeih Zijarida i razliitih bujidskih dinastija sasvim je
slomljena; iranski posjedi Gaznevida znatno su odsjeeni, te
je tako gotovo sva Perzija ponovo bila ujedinjena pod tur-
skom dinastijom Selduka, iji su pojedini lanovi meu
sobom podijelili razne pokrajine. Tugril-beg je uspostavio
svoje mjesto boravka u ar-Reju; on i njegovi nasljednici zvani
su Veliki Selduci nasuprot malim seldukim dinastijama.
Zadnji Veliki Selduk Sandar (1117-1157), premda sposo-
ban vladar, bio je samo jo stvarni vladar u Perziji, koja se,
nakon njegove smrti, politiki razbila, to se zaustavilo tek
mongolskim osvajanjem.
Turska provala, koja je donijela u gotovo sve krajeve
Perzije nomadizirajue Turke, gdje su nali uvjete za svoj
nain ivota, a koja se, u nekom pogledu, mogla usporediti
sa arapskom invazijom, nije napravila od Perzije (uz
iznimku Azerbejdana) tursku zemlju, kao to je sluaj bio s
Malom Azijom i Transoksanijom. Mladi perzijski kulturni
preporod sakupio je dovoljno ivotnih sila da asimilira vla-
283
Iran
dajue turske elemente, i to u takvoj mjeri da su Selduci sve
do 13. st. irili perzijsku kulturu u Maloj Aziji. Nomadizira-
jui Guzi mogli su se tu, u suprotnosti spram drugih mjesta,
dokazati samo kao vrlo nemirni element, koji je u 12. st.
postao opasan ak samim Selducima. Utjecaj njihovih ne
vrlo pravovjernih islamskih shvaanja na perzijsku religioznu
povijest pridonio je, sigurno, ne malo irenju iitskih ideja.
Sami Selduci nastavili su tradiciju Samanida i Gaznevida,
time to su bili pobornici sunizrna. Ministar Nizamulmulk je
istaknuta osobnost meu mnogim ljudima perzijske loze, koji
su bili stubovi politikih, religioznih i knjievnih stremljenja
tog doba. Pod njegovim pokroviteljstvom je djelovao al-
-Gazali, ije je kasnije mjesto rada bio Niapur uHorasanu.
Perzija je, tada, postigla isto tako veliko znaenje kao sjedite
islamske kulture, kao to ga je imao Irak i drugi dijelovi
islamskog svijeta. Od Nizamulmulka utemeljene teoloke
visoke kole u Bagdadu i Niapuru krunisale su djelo islam-
sko-sunitske civilizacije, ali su uvrstile, istodobno, i religi-
ozne i kulturne vrednote, te su se ukotvile za naredna
stoljea. Ranoselduko doba pokazuje i daljnje njegovanje
najbolje vrste islamske znanstvene djelatnosti u Perziji, za to
kao potvrdu treba navesti samo ime Omera Hajama.
Zapadna Perzija, ipak, odravala je svoju nesunitsku tradi-
ciju putem ismailitske propagande, koja je vodila god. 1091.
zauzeu tvrave Alarnut kod Kazvina od strane Hasana
Sabaha. Vrela te propagande bila su ista na istoku (Nasir-i
Husrev), kao i na zapadu (Egipat), ali su se njezini politiki
uspjesi ograniavali, to se tie Perzije, na al-Dibal, Fars i
Huzistan, te, u manjoj mjeri, na istoku na Kuhistan, gdje su
u isto vrijeme i ismailiti osvojili niz tvrava. Hasan Sabah i
njegovi nasljednici postali su u zapadnom Iranu, posebice u
al-Dibalu, politika mo, protiv koje su Selduci sve manje
mogli neto uiniti i koja je mogla biti unitena samo mongol-
skim juriom.
Selduci su na svojim posjedima stvorili sustav nasljednih
lena (iqtd'}, da bi mogli raspolagati vojskom kojom zapovi-
jedaju pouzdane voe. Sustav je imao za posljedicu slabljenje
sredinje vlasti, koja je, s vremenom, prela u ruke niza
neovisnih vojnih upravljaa (u povijesti znani kao atabegovi).
Na perzijskom tlu bile su najznaajnije atabegovske dinastije
ona u Azerbejdanu (od 1146), Luristanu (od 1148), [ezdu
(od 1170) i dinastija Salgarida u Farsu (od 1137), koja je, po
zgasnuu vladajuih Selduka u Kirmanu, prisvojila to
podruje. U junim dijelovima Farsa i Kirmana, nadalje, je
postojala neobuzdana vladavina Kurda abankera. U Hura-
sanu su horezmijski ahovi, nakon Sandarove smrti, potis-
nuli Selduke, a u isto doba javlja se dinastija Gurida, koja
potjee iz planinskog podruja al-Gur i ad-Davar. Guridi su
onda, zauzeem Gazne god. 1149, okonali gaznevidsku vla-
davinu; oni su se isto tako proirili sve do Sistana i predjela
Busta, te na sjeveru do Barnijana i istonog Horasana. A onda
su, sa svoje strane, najvei dio svojih posjeda izgubili u korist
horezmijskih ahova. as su se Guridi povezivali s naokolo se
kreuim Guzima, as se borili protiv njih; uglavnom su
pustoenja, koja su prouzroili Guridi i njihovi povremeni
saveznici, oznaavala poetak kulturnog opadanja u sjevero-
istonom Iranu.
To propadanje jo je pospjeeno mongolskom navalom.
Nakon to je horezmijski ah Muhamed doao u sukob
Iran
ingiz-hanom (1218), zaposjeli su Mongoli najprije njegove
zemlje u Transoksaniji, to je imalo za posljedicu njihovu
politiku i vojnu pojavu u Horasanu. U pohodu god.
1220-1221. osvojili su Horasan i sjeverni dio Zapadne Perzije
do Azerbejdana, pri emu su horezmijskog aha Muhameda
otjerali' na otok Abiskun u Kaspijskom jezeru, gdje je umro,
a njegovog sina Delal ad-dina prisilili da prijee Ind. Veliki
gradovi Horasana bili su opustoeni tako da je nestao svaki
izgled da se ponovo postigne njihov stari sjaj; stanovnitvo je
bilo velikim krvoproliem desetkovano, a umjetnika i knji-
evna djela unitena. Osvojeni gradovi bili su stavljeni pod
neposrednu mongolsku upravu, a gdje su se itelji opirali,
kao u Hamadanu, bili su nemilice posjeeni. Osvojeni krajevi
I postali su dijelovi mongolskog carstva. Juna Perzija je bila
. jo trenutak poteena; u Kirmanu je god. 1224. mongolski
izaslanik Burak Hadib utemeljio gotovo neovisnu vlast.
Uskoro potom se Delal ad-din ponovo pojavio iz Indije da bi
napredovao u juriu ka Azerbejdanu i Armeniji, a da, ipak,
nije mogao protjerati Mongole. A onda, god. 1256., doao je
drugi upad mongolske vojske pod Hulaguom, bratom vlada-
jueg hana Mangua. Taj pohod bio je briljivo pripravljen i
usmjerio se protiv ismailitskih krivovjernika u Perziji i hali-
fata u Bagdadu, koji je god. 1258. bio uniten. Taj pohod
imao je, svakako, goleme posljedice za istoni Islam. Perzija
je bila sasvim podjarmljena i inila je, otada, vei dio posjeda
mongolskih dinastija Il-hanova, koji su najvei dio vremena
stolovali u Azerbejdanu (od 1306. u Sultaniji). Krajem
13. st. manje, jo uvijek postojee dinastije, kao atabegovi
Salgaridi u Farsu i Kutlug-hanovi u Kirmanu, isto tako su
unitene.
Uslijed stranih pustoenja u Horasanu prestalo je to
podruje biti ognjite nacionalne perzijsko-islamske kulture;
tu ulogu je, sad, preuzeo Zapad. Istodobno, politiki doga-
aji su oslabili veze sa zapadno-islamskim sreditima, koja su
u tom trenutku sasvim zaokupljena ratom protiv kriara.
Osim toga, perzijski Islam je doivljavao ozbiljnu krizu zbog
unitenja ismailitske moi i nesigurnog dranja Il-hanova
prema Islamu, te su mnoge oprene struje bile na djelu. Tada
je u Erdebilu ivio ejh Safi ad-din (1252-1334), predak
safavidske dinastije. Ipak, perzijski nacionalni karakter se
uspijevao potvrditi i asimilirati mnoge nove strane, ponajvie
turske elemente, ukoliko su bili prijemivi za viu duhovnu
kulturu. Veliki perzijski pjesnici (Sadi) cvjetali su, a Il-
-han ovi su pokazali interes za teevine islamske znanosti
(Nasir ad-din Tusi) i knjievnosti (Reid ad-din).
Za doba Il-hanova (1265-1337), kranske evropske sile
gledale su na Perziju kao na saveznika protiv Egipta, koji je
sada bio prvoborac Islama na zapadu. Ali premda je politika
suprotnost izmeu carstva Il-hanova i zapadnog Islama
postala stvarnou, ipak je svaki pokuaj da se organizira i iri
kranstvo bio bez uspjeha. Perzija je, ipak, dola u ue veze
s evropskim svijetom, kako je to oduvijek bio sluaj, ne
toliko nizom poznatih putnika koji su na svome putu ka
sreditu mongolskog carstva proli Perzijom, koliko podiza-
njem trgovakih naselja talijanskih komuna u Azerbejdanu,
koja su posluila za prekomorsku trgovinu njihovih nase-
obina na Crnom moru (Trapezunt) kroz Armeniju i Perziju,
ka Sredinjoj Aziji.
Nakon smrti Abu Saida (1335), dinastija Il-hanova je ila
Is~ome kraju zbog svaa izmeu Delairida i ubanida. Ve
je Abu Said imao velike tekoe da ouva jedinstvo svoje
drave, posebice u borbi protiv utjecajnog Emira ubana.
Nadalje su morali kasniji Il-hanovi ve pristati na poloaj
poluneovisnih dinastija, kao, npr., dinastija Kurta u Heratu,
jedinom veem gradu u Horasanu, koji je od Mongola ostao
poteen. Drugi moni zapovjednici, koji su bili u slubi Il-
-hanova, nali su u meteu nakon Ebu Saidove smrti priliku
da tee ka politikoj neovisnosti; najvei uspjeh imali su
Muzaferidi u Farsu i Kirmanu, dinastija arapskog porijekla,
koja je vladala od otprilike 1340. god. pa sve do njezinog
unitenja od strane Timura god. 1392. u junoj Perziji, te
neko vrijeme ak do perzijskog Iraka (al-Dibal) i Azerbej-
dana. Dalje je Azerbejdan bio potinjen hanovima Zlatne
horde, a poslije dinastiji Delairida od Bagdada. Istona
Perzija bila je preteno podijeljena izmeu spomenute dina-
stije Kurta i roda Serbedar, koji je imao svoje sredite u
Sebzevaru.
U tim zbrkanim vremenima, kada je ugled politike vlasti
izblijedio, pronali su narodski i donekle demokratski ele-
menti Perzije vie prilike da se zauzmu za sebe, kao to to
odaju prilino samostalni nastupi, koje su graani raznih
gradova pokazali spram vladara koji su se svaali. Ta samo-
potvrda demokratskih elemenata moe se zapaziti i u Maloj
Aziji, ali na kulturno pogodnijem tlu zapadnog Irana donijela
je u 14. i 15 st. plodove sjajnog knjievnog razvitka. Ovaj je
bio praen osnaivanjem vjerskih struja u narodu, pri emu
je narod bio jae podloan niim oblicima sufizrna, kako su
ga irili dervii. U sluaju Serbedara uHorasanu, dervika
djelatnost je imala politike posljedice. Vii sufizam je ostao
ogranien na gornje slojeve, te je naao svoj izraz u knjievno-
sti. Hafizove pjesme pokazuju da je vjerovanje dvanaesto-
imamskih iita ve vrlo raireno i da je grob Alija ar-Ride u
Mehedu bio postao nacionalno svetite.
Krajem 14. st. uslijedio je straan politiki unazadak zbog
Timurovog osvajanja Perzije; bilo je to zadnji puta da je tue
mijeanje zaustavilo razvitak perzijske nacionalne drave.
Nakon to je Timur stvorio vlastito carstvo osvajanjima u
Sredinjoj Aziji, postavio je svojim porijeklom od ingiz
-hana zahtjev da vlada i Perzijom. God. 1370. ve je osvojio
Balh, a 1380. god. pokorio Horasan, Sistan iMazenderan;
god. 1383-1384. dopunio je svoja osvajanja zauzeem Azer-
bejdana, Irak-i ademija i Farsa, gdje je odstranio dinastiju
Muzaferida (1392). Serbedari su ve bili pometeni, a
god. 1389. iezava i dinastija Kurta u Heratu. Najkrvaviji
dogaaj tokom tog osvajanja bilo je pljakanje Isfahana
god. 1387. Timur se nikada nije dugo zadravao u Perziji,
nego je dao da njome upravljaju neki od njegovih sinova,
posebno ahruh, koji je ve 1397. god. postao kralj: u
Horasanu i Sistanu. U Azerbejdanu je vladao Miran-ah.
Nakon Timurove smrti (1405) uglavnom se ouvalo politiko
jedinstvo carstva pod ahruhom (u. 1447), koji je pokuao
obetetiti mnoga pustoenja svoga oca. Nakon njegove smrti,
razni potomci Timura, Timuridi, svaali su se oko dijelova
Perzije, dok se sa zapada, nakon 1450. god., nisu pojavile
dinastije Kara-Kojunlu i Ak-Koiunlu, te ovladale velikim
dijelom Perzije. Najpoznatiji Timurid u Perziji bio je sultan
Husein Bajkara, koji je iz svoga glavnog grada Herata vladao
Horasanom, Sistanom i Durdanom od 1468. do 1506. god.
284

Timurova vladavina u Perziji znaila je i sunitsku reakciju,
ali ona nije potrajala u zapadnoj i srednjoj Perziji. Mnogim
vjerskim krivovjernim pojavama tog doba pripada i pojava
sekte hurufija; jedan od njezinih pristaa pokuao je
god. 1426. umoriti ahruha u Heratu. Taj vjerski pokret je
uprava suzbila, ali je on odravao, kao i drugi slini pokreti,
uske veze sa zapadom, preko Azerbejdana sve do Male
Azije, gdje se tada sunitska mo Osmanlija ponovo podizala i
skupljala snage da presretne krivovjerni utjecaj koji je polazio
od Perzije. Meutim, perzijski kulturni ivot obznanio se
dalje u znaajnoj knjievnosti koja je nastala u zapadnoj
Perziji, dok je u kavkaskim zemljama, a i u islamskoj Indiji,
kulturni i knjievni utjecaj Perzije postigao svoju najviu
mjeru. A to nije bio sluaj u Horasanu; tu se, u to doba, u
duhovnom sreditu Heratu razvijala istono-turska, agataj-
ska knjievnost pod vostvom Alija ir Nevaija na dvoru
Huseina Bajkare. Premda je perzijsko-islamska tradicija i
dalje utjecala na ta podruja, istona Perzija se, ipak,
postupno kulturno oslobaala od Zapada pod utjecajem tur-
skih i lokalnih elemenata, razvitak kakav se mogao zamijetiti
u isto doba u Maloj Aziji i na podrujima arapskog jezika u
Mezopotamiji i Iraku.
Pojave, koje su prethodile pojavi safavidske dinastije, zbile
su se u Azerbejdanu kao glavnom popritu. U njemu je
zapoeo Kara Jusuf iz dinastije Kara-Kojunlu svoj ivotni
put sa zauzeem Tabriza god. 1406; tu su i njegovi nasljednici
imali sredite svoje drave, koja se pod Dahan-ahom
(1435-1467) protegla gotovo preko cijele zapadne Perzije, a
na istok do Herata. Preko njega je u Perziju prodro i Uzun
Hasan od Ak-Kojunlua nakon svoje pobjede nad Dahan-
-ahom god. 1467. A onda je potukao zadnjeg Timurida Abu
Saida i postao gospodar zapadne Perzije; u meuvremenu je
zapoeo beskrajne ratove s osmanskim Turcima, koji e
potrajati tri stoljea. Njegovi nasljednici bili su ve skroz u
neprijateljskim odnosima sa safavidskim voama, ejhom
Hajdarom i sultanom Alijem, koji su u to doba postigli silan
utjecaj u Azerbejdanu i Maloj Aziji. Safavidski pokret zapo-
eo je, u stvari, mnogo demokratskije nego prethodne dina-
stije. Njihove glavne pristae spadale su u sedam plemenskih
saveza turskog porijekla, u kojima su se iitska uvjerenja
proirila putem sufijske propagande. Ta sve vea gomila
dobila je tada glasoviti nadimak Kunl-ba. Tako je njihov
politiki uspon pod ahom Ismailom bio, opet, reakcija
protiv slubenog pravovjerja vladajuih klasa, za to je perzij-
sko gradsko stanovnitvo zapadnog Irana bilo lako pridobiti;
jer je ono oduvijek bilo prijemivo za neslubena i nepravo-
vjerna vjerska shvaanja, ime je ono, istodobno, posvjedo-
ilo otvoreno svoju odbojnost spram tue vladavine. Ti
razliiti elementi dali su safavidskoj dinastiji perzijski naci-
onalni karakter, premda su njezine voe bili Turci iz turcizi-
ranog Azerbejdana. Nakon to je ah Ismail izaao iz svoga
skrovita u Dilan, zadobio je prvu pobjedu na Kavkazu nad
kraljem irvana, te ga je to uinilo dovoljno jakim da svoje
oruje upravi protiv zadnjeg vladara Ak-Kojunlua, kojeg je
potukao do kraja u bici kod urura (1501). Oko 1510. god. je
on gospodar zapadne Perzije i, uz to, jo Armenije, Mezopo-
tamije i Iraka (1508. zauzee Bagdada), sa svetim grobovima
imama u Nedefu i Kerbeli. Onda je dola na red istona
Perzija, gdje je, nakon smrti sultana Huseina Bajkare u
285
Iran
Heratu (1506), zaprijetio novi upad iz Transoksanije usp:l
nom uzbeke moi pod ejbani-hanom. Ovaj je ve bio up;o I
u Horasan, te da nije u bici kod Merva (1510) pobijeen i '
ubijen od Ismail-aha, Perzija bi doivjela etvrti osvajaki
val iz Sredinje Azije. Onda slijedi god. 1514. glasovita bitka
kod aldirana; poraz Ismail-aha, koji mu je nanijela vojska
Selima I, pokazuje gdje se svravaju ubudue politike gra-
nice safavidskog carstva; val sudjelovanja, koji se irio od
Azerbejdana do daleko u Malu Aziju, bezobzirno su potisli
osmanski sultani; aldiran pokazuje da je svako politiko
rasprostiranje Perzije u tom pravcu bilo nemogue.
Tako su vani dogaaji iz Ismailovog ivota odredili krug
djelovanja safavidske dinastije, koja je potrajala sve do
god. 1736. Religiozne i politike tradicije, kao i zemljopisne
nunosti dale su joj karakter nacionalne. dinastije; dugo
njezino trajanje i religiozna izdvojenost njezine drave ne
malo su pridonijeli stvaranju prave perzijske nacije, koja je
prebrodila nemirno doba 18. st. i ak se odravala jo tokom
19. st. Narav zemlje nije bila, ipak, naklona brzom razvitku u
tom pravcu. Mnogi nomadski elementi iranskog, turskog i
arapskog porijekla vrsto su se drali jo dugo svojih predaja,
a nepovezanost raznih napuenih sredita slabila je, naravno,
autoritet vlasti. Tokom cijelog safavidskog doba morali su
kraljevi raunati s postojanjem poluneovisnih upravljaa i
plemenskih saveza, iz kojih su potekli moni plemenitai i
dvorani. U doba Tahmaspa I bili su neki gruzijski plemeni-
tai, srodnici kralja, na vodeem poloaju, ali, u cjelini, Kzzzl-
-bai su, katkada, inili opasnu mo u dravi, dok je kralj za
obranu zemlje nita manje bio upuen na te ljude. Tek pod
vladavinom Abasa I mogla se stvoriti neka vrsta kraljevske
milicije, dok je, s druge strane, vojska ojaala pomou evrop-
skog topnitva. Stoga, civilna i vojna uprava zemlje nikada
nije postigla pravilnost i suradnju, kao to se moe tada
zamijetiti u Osmanskom Carstvu; Safavidi su morali, npr.,
dopustiti trajno naseljavanje Portugalaca u Horrnuz
(1507-1622) i, kasnije, Engleza, ali to jo nije bilo u protu-
rjeju sa dravnim ustavom tadanjeg doba. Autoritet vlasti
mogao se u unutranjosti odravati samo krajnjom strogou,
kakvu je osobito primijenio Abas L Iz istog razloga, granice
safavidskog carstva na istoku i zapadu nikada nisu bile
sasvim vrste, premda se postupno ostvarilo neko omeiva
nje. Istoni dio Horasana i podruja juno od njega, koji su
ve odavno bili kulturno odvojeni od zapadne Perzije, nikada
se vie nisu vratili Safavidima. Balh i Merv bili su gotovo
stalno pod vlau Uzbeka, dok su Kabul i Kandahar od
poetka pripadali carstvu indijskih Velikih Mogula. Samo je
Herat bio najvie vremena u njihovoj vlasti i sve do duboko u
19. st. Perzija nije napustila zahtjev za tim gradom. Sve to
ini da se razumije, zato se istoni Iran, nakon nestanka
Uzbeka i mogulske moi, nije vratio iitsko j Perziji, nego je,
naposljetku, stvorio neovisnu dravu pod afganskim vlada-
rima. Samo zapadni Horasan, sa svetitem u Mehedu, i
Sistan trajno ostaju dijelovi safavidske i, onda, moderne
Perzije. Na zapadu su se osmanski Turci i Perzijanci tukli u
nizu pohoda oko velike pruge zemlje, koja se prua od
Perzijskog zaljeva do Gruzije. U 16. st. Turci su pobijedili i
zaposjeli Azerbejdan, a dijelove Armenije i Gruzije ostavili
Perziji. God. 1688. dolo je do prvog sukoba s Rusijom zbog
upada Kozaka uMazenderan.
Iran
~IOd poetka Ismailovog ivotnog -puta bila je iitska vjera
silom nametnuta naseljenom stanovnitvu, te je nastao pravi
progon svih sunitskih teologa. Uz njega je ilo i suzbijanje
svih sufijskih pokreta, ime je nova dravna vjera, konano,
l zadobila karakter fanatike i netrpeljive vjerske zajednice,
iji slubenici, iitski teolozi, suzbijaju svako slobodno oito-
l vanje miljenja. Pod tim okolnostima, Perzija se gotovo
sasvim odvojila od okolnih islamskih drava, a s druge strane
l su neprijatelji osmanske moi u Evropi upravili svoju panju
na Perziju kao dragocjenog saveznika u njihovom opem
naporu da tu mo unite. Zbog toga je dolo do prijateljskih
diplomatskih odnosa s evropskim silama, kao to su Venecija
i panjolska, koje su, osim toga, mislile da izvuku korist iz
trgovakih veza. Ta rasuivanja, kao i politika nunost da
osiguraju svoje kolonije u Indiji i jo dalje ponukali su i druge
evropske drave da stupe u prijateljske odnose sa safavidskim
dvorom, prije svega Engleze, Nizozemce i Francuze, nakon
to su Portugalci bili protjerani iz Perzijskog zaljeva. Evrop-
ski poslanici bili su prijateljski primljeni kod vlasti Abasal i
podigli su most izmeu perzijske i evropske kulture. Ti
odnosi su dali povoda da se upute i neka znamenita perzijska
poslanstva u Evropu. Politiki razlozi, koji su doveli evrop-
ske pomorske sile na Perzijski zaljev, sprijeili su, ipak,
zauvijek Perziju da postane pomorska sila.
Veina safavidskih kraljeva vladala je vrlo dugo, pri emu
esto korieni obiaj da se ubije eventuelne pretendente na
prijesto iz kraljevske obitelji, nije bio bez uinka. Najsjajnija
vladavina bila je ona Abasa I (1587-1629), koji je svoje mjesto
zasjedanja premjestio iz Kazvina u Isfahan, koji je po njego-
vim graevinama postao raskoni kraljevski grad. Njegovi
nasljednici izvukli su koristi iz njegovih djela. Od sredine
16. st. doivjela je Perzija mirna vremena. Te mirne okolnosti
su, ipak, 1709. god. dovele do sunitske pobune u Kanda-
haru, protiv koje je safavidski vladar Husein uzalud istupio, a
koja je bila poetak afganske drave. God. 1722. osvojila je
Isfahan afganska vojska Mir Mahmuda, nakon ega su
Afganci otprilike osam godina bili gospodari Perzije. Napo-
sljetku su Huseinovi safavidski nasljednici oslobodili zemlju
uz pomo svoga generala Nadira Kulija iz plemena Afar,
koji se 1736. god. kao Nadir-ah uinio kraljem Perzije. Tada
je on ve ponovo osvojio za Perziju gradove u Azerbejdanu i
Gruziji, koji su bili uzeti od Turaka, a isto tako, od Rusa
zaposjednute, Ret i Baku. Nakon krunisanja, poduzeo je
upad u Indiju i afgansko podruje, ali njegova vladavina
stvorila je tako malo trajne odnose da je, nakon njegovog
ubojstva 1747. god., u Perziji slijedilo vrijeme opeg nereda.
Afganci su ponovo dobili na snazi, ali su dopustili Nadiro-
vom oslijepljenom unuku ahruhu da vlada nad Horasanom.
Nadir-ahov neuspjeh da utemelji novu dinastiju poiva i na
njegovom nastojanju da ukine vjerske obiaje iita; jer je, pri
tome, naiao na odluno protivljenje naroda i njegovih
duhovnih voa. Nakon njegovog ubojstva jedva je jo dolo u
pitanje da se na prijesto postavi ponovo neki Safavid. Kra-
ljevska vlast prela je na Kerim-hana Zenda, koji je stolovao
ponajvie u irazu, te kojem je polo za rukom da Perziju
ujedini pod dobrom vladavinom; u njegovo doba su nemiri
na irakoj granici doveli ak do osvajanja Basre. Njegova
smrt 1779. god. prouzroila je borbe za prijesto meu njego-
vim nasljednicima. Aga Muhamed-han iz plemena Kadara
- - - - - - - - - - - - - - _ ._ _. .
oko Astarabada iskoristio je taj mete da s mnogo sPletk~
velikom okrutnou pod svoju vlast podve de cijelo carstvo. I
On je, konano, 1796. god. u Teheranu postavljen na prije-
sto, a 1797. god. umoren. S njim zapoinje kadarska dina- I
stija koja je vladala do 1925. god.
Poetkom afganske vladavine, Rusija je zaposjela Derbend
i Ret, dok su Turci upali u zemlju do Hamadana; afganskom
vladaru Arafu i, nakon njega, Nadir-ahu polo je, ipak, za
rukom da ponovo osvoje zaposjednuta podruja. Drugi tur-
ski napadaj 1740. god. takoer je Nadir odbacio. U drugoj
polovici stoljea, Rusija i Turska su suvie bile zabavljene
izmeu sebe da bi se mogle baviti oko Perzije. Politiki
razvitak na sjeveroistoku odstranio je izravnu opasnost od
strane uzbekih drava, ali su, sad, divlja turkmenska ple-
mena na sjeveru Horasana, zbog svojih pljakakih pohoda,
postala uas za perzijsko stanovnitvo; Aga Muhamed-han
nanio im je ozbiljne poraze. S pojavom Kadara, meuna-
rodni poloaj je postao mnogo tei, budui da je Perzija bila
uvuena u velike svjetsko politike sukobe. Do 1814. god.,
savez sa Perzijom bio je predmet spora izmeu Engleske, iji
je poloaj u Indiji uinio od perzijskog prijateljstva ivotno
pitanje, i Napoleonove Francuske, koja je, uz pomo ruske
vojske, planirala upad u Indiju. God. 1814. nestala je francu-
ska opasnost, a Engleska je zakljuila ugovor sa Perzijom. Ali
spor s Rusijom oko posjeda Gruzije, koji je zapoeo ve 1812.
god., doveo je uskoro do vojnih poraza i, konano, gubitka
cijelog podruja sjeverno od Araksa putem mirovnog ugovora
iz Turkmenaja (1828). Odsada poinje suparnitvo Rusije i
Engleske, pri emu je engleska politika htjela Perziju, koja je
sada bila pod jakim politikim utjecajem Rusije, sprijeiti u
tome da ponovo poraste u moi. Velika Britanija protivila se,
iz tih razloga, svakom irenju perzijskog podruja u Afgani-
stan; sprijeilo se 1838. god. zauzee Herata, davne elje
Perzijanaca, a kada je Herat 1856. god. bio stvarno uzet, ilo
se tako daleko da se objavio rat Perziji i da su se trupe poslale
u Perzijski zaljev; parikim mirovnim ugovorom od 1857.
god. Perzija je morala odustati od svoga zahtjeva. U meu-
vremenu je poloaj Rusije postajao sve jai; ruska pomorska
baza je u zaljevu Astarabada, a ruskim osvajanjem Hive i
Buhare, koje je upotpunjeno pokoravanjem Teke Turkmena
1881. god., kao i zadobijanjem oaze Merv postiglo je rusko
carstvo silnu vojnu i politiku premo nad Perzijom, na to je
jo dolazio ruski utjecaj u sjevernom Afganistanu i turskoj
Armeniji. Perzija nije bila u poloaju da potpuno potvrdi
svoju politiku slobodu, ali je prvi puta dobila vrste granice;
tekoe s Turskom u Iraku (krvoprolie nad Perzijancima u
Kerbeli) vodilo je 1843. god. utvrenju tursko-perzijske
granice (na to je 1913. god. slijedilo poboljanje granice),
dok su istone granice s Afganistanom i Beluistanom ure-
ene 1872. god. englesko-perzijsko-afganistanskom grani-
nom komisijom. Za vrijeme duge vladavine aha Nasir ad-
-dina (1844-1894) ostalo je mirno meunarodno stanje, emu
su pridonijeli openito nenarueni unutranji odnosi; ali kada
se to promijenilo pod njegovim nasljednikom, obje velike sile
su zaprijetile uplitanjem, to je dovelo do englesko-
-ruskog ugovora iz 1907. god., kojim je Perzija bila praktiki
podijeljena na sjevernu i junu utjecajnu zonu.
~ 19. st. mogla je dinastija Kadara vladati Perzijom, u
stvari, na tradicionalni nain; uspjelo joj je nemirna plemena
.----------------
286

i njihove voe zauzdati tako da je koristila njihove vjeite
svae. Najvii vjerski vrhovi iita, na ije imenovanje vlada
nije uope imala utjecaja, a koji su, najveim dijelom, zasje-
dali u vjerskim sreditima u Kerbeli i Nedefu, snano su
ovladali narodom, premda su se od poetka 19. st. stvorili
neki odstupajui teoloki pravci, kao to je pokret ejhita. Te
vie duhovno postavljene sekte utrle su, naposljetku, put za
pojavu Baba 1844. god.; pokret babija imao je tokom nekoli-
kih godina izgled religiozno-politike pobune, koju je vlada
morala krvavo suzbiti. Otada iezava babizam s povrine, te
kasnije od njega izazvani pokret behaija (behaita), ali je svo
vrijeme ostao ivi imbenik u nacionalno-religioznom ivotu
Perzijanaca. On je ne malo pridonio buenju samostalnijeg
politikog dranja obrazovanih krugova, koji su pri sve jaoj
kritici postupaka vlasti openito imali na svojoj strani vie
sveenike. I sveislamska propaganda Demal ad-dina al-
-Afganija jo je pridonijela buenju javnog mnjenja. Tako su
loe unutranje stanje, koje se razvilo pod ahom Muzafer ad-
-dinom, te posljedice od njega preuzetih inozemnih posudbi
izazvali uplitanje naroda, to je dovelo 1906. god. do odobre-
nja ustava i otvaranja prve narodne skuptine (Medlis).
Reakcionarna politika narednog aha zavrila je njegovim
svrgavanjem 1909. god.; ali su s revolucionarnim pokretom
povezani metei dali Rusima priliku da zaposjednu Tebriz i
Kazvin, dok je u isto doba perzijska vlast, u raznim uprav-
nim granama, morala namjestiti strance.
U prvom svjetskom ratu, Perzija je bila slubeno neu-
tralna, ali je njemaki plan, da se Velika Britanija napadne u
Indiji, dao povoda 1915. god. poetno uspjenoj njemakoj
propagandi u junoj Perziji. S druge strane, u Enzeliju su se
iskrcale ruske trupe, te su se oduprle turskom napredovanju
u Perziju, koje je 1916. god. zapoelo s uzimanjem Kirman-
aha. Iste godine zapoela je britanska protuakcija u junoj
Perziji stvaranjem perzijskih strijelaca. Kada je djelatnost
ruskih trupa popustila zbog ruske revolucije, iskrcale su se
britanske trupe u Perzijskom zaljevu; one su uspjele zausta-
viti tursko napredovanje na zapadnoj granici, te, zajedno s
ruskim trupama, slomiti mjesni otpor Dangalija u Gilanu.
God. 1918. Englezi su trebali mnogo muke da suzbiju slinu
nacionalnu pobunu u irazu pod vodstvom plemena Kakaj.
Nakon rata je Perzija bila raskrena i od poetka lan
Saveza naroda. Ugovor sa V. Britanijom 1919. god. ponovo
je uspostavio britanski utjecaj; ali je dravni udar iste godine
iznenada promijenio perzijsku vanjsku i unutranju politiku.
Sejid Zija ad-din i Reza (Ricjii)-han dokopali su se silom
vlasti. Reza-han je bio ministar rata i pokazao se jakim
ovjekom. Njegov glavni uspjeh narednih godina bio je
pokoravanje i razoruanje nemirnih plemena, kao i stvaranje
pouzdane vojske od 40.000 ljudi. God. 1923. postao je pred-
sjednik vlade; Ahmed-ah Kadar je napustio zemlju i svrg-
nut je 1925. god. od Medlisa, ime je okonana kadarska
dinastija. Krajem iste godine su rasprene pomisli irih kru-
gova stanovnitva na neku novu dinastiju, te je diktator
postao kralj Perzije pod imenom Pehlevi; krunisan je 25
aprila 1926. god. Zemlja se razvijala i sreivala, uz postojanje
jake prisile. Neki stari gradovi su nestali, kao ar-Rej i gradovi I
u Kirmanu, a napravili su mjesta neko znaajnim mjestim~
~.. ~~~-
287
Iran
(Teheran, Tabriz, Mehed). Gradsko stanovnitvo sastavilo
se tokom stoljea od vrlo razliitih doseljenih narodnih sku-
pina. Ono ini najtrajniji element u Perziji i govori lokalnim
narjejima novoperzijskog jezika, koji se, manje-vie, slae s
novoperzijskim knjievnim jezikom. Seosko stanovnitvo
oko gradova ouvalo je mnoge mjesne posebnosti, meu
njima neke ostatke drugih iranskih grupa narjeja, to se ve
spominje u starim islamskim povijesnim i zemljopisnim vre-
lima.
Plemena, koja se u Perziji zovu Jliyat, zauzimaju gotovo
uvijek odreeno podruje, na kojem su mnogi pripadnici
plemena sasvim stalno naseljeni, dok su drugi polunomadi,
koji se, ljeti, uspinju sa svojom stokom u visoke brdske
krajeve. Kod srednjevjekovnih arapskih zemljopisaea, sva
plemena u al-Dibalu i Farsu obuhvaena su pod nazivom
Akriid, tj. Kurdi, ali to openito ime jedva ima etnografsku
vrijednost. Danas se ime Kurdi ograniava obino na ple-
mena, koja se nalaze u okolici Kirmanaha i dalje sjeverno
prema zapadnom Azerbejdanu. Juno od Kirmanaha zapo-
inju plemena Lura; zapadno od njih, u brdima izmeu
perzijskog Iraka i Arabistana, naseljeni su Bahtijari. Sjeverna
brda Farsa zaposjedaju plemena Kuhgelu i Mamaseni. Juno
od tih, oko iraza, nalazi se pleme Kakaj, koje jo govori
tursko narjeje. U Arabistanu je jo jak arapski element kod
stalno neseljenog stanovnitva. Plemena na obali Perzijskog
zaljeva, u perzijskom Beluistanu i Sistanu, su Belui. Dalje
na sjever postoje Arapi u Kuhistanu, posebice u Kainu.
Konano, na cijeloj sjevernoj granici Horasana nalaze se
turska plemena. Drugi narodni elementi su Armenci, idovi,
Mandejci itd.
Velika masa perzijskog stanovnitva, u prvom redu gra-
dova, i stalno naseljeni itelji, ali i mnogi lanovi plemena
staroturskog porijekla, pripadaju dvanaestoimamskom i-
izmu, te slijede daferidski mezheb. Druge iitske sekte su
ejhiti, nuktaviti, ahbariti. Babizam i behaizam zastupljeni su
u svim gradovima. Krajnji iiti, zvani 'Al! Ilahi i Ahl-i
Haqq, nalaze se meu Kurdima oko Kirmanaha, meu
Lurima i, dijelom, u Mazenderanu i Horasanu; postoje i
pristae ismailitske sekte hurufija, koja je rairena po cijeloj
Perziji, a ima i nekih jezidita. Sunitski (afiitski) muslimani
postoje meu Kurdima i Arapima, Turkmenima i Afgan-
cima; ovi zadnji su hanefiti.
Nekada ustavna monarhija, a od 1979. godine islamska
republika, sa 48,2 mil. (popis od 1986. god.), od ega je
98,9% muslimana, 0,59% krana (meu njima Armenci
0,45%, nestorijanci/Asirci 20.000 osoba), 60.000 2idova (od
1945. god. 45.000 se iselilo u Izrael), 20.000 zoroastrijanaca,
50.000 behaija (slubeno nepriznata vjerska manjina, te koja,
stoga, ivi podzemno). Od muslimana, 90% su iiti dvanae-
stoimamski. Samo 8% puanstva je sunitsko. Dvanaesto-
imamski iizam je dravna vjera. Zakoni koje treba prihvatiti
moraju biti suglasni sa erijatom. Pravosue je podijeljeno na
svjetovno i religiozno. Religiozna stranka nije postojala od
zabrane politikih stranaka iz god. 1953. U ahovom parla-
mentu postojee stranke (Mardom, Iran Nuvin i Sveiranska)
podravale su bijelu revoluciju koju je ah zapoeo 1963.
god., pri emu je zadnja stranka bila vanjsko-politiki usmje-
- - - - - - - - - -
Isa
rena i zagovarala je iranske zahtjeve za prevlast u Perzijskom
zaljevu. Postojale su, iako su za aha djelovale ilegalno, i
komunistika stranka Tudeh, kao i Iranska nacionalna
fronta. Pocijepanost Iranske nacionalne fronte je religiozno-
-nacionalistike naravi. Openito uivaju religiozne i etnike
manjine punu zatitu drave, a njihova prava su zajamena,
mada postoji kurdski pokret za autonomijom koji se ne
zadovoljava centraliziranom upravom, te koji ne preza od
oruane borbe za ostvarenje svoga programa. Iran raspolae
sa osam sveuilita. Izobrazba teolokih uenjaka (ulema)
obavlja se na tradicijom bogatim uilitima, koja su naveliko
potpomagana od vakufa (zaklada). iitski derviki redovi u
Iranu su: zahabija (dahabiyya), nimetuIahija i Haksar .
Sunitski redovi kadirije i nakibendiie mogu se susresti pose-
bice u Kurdistanu.
S A (a. 'Isa), Isusovo vlastito ime. Neki zapadni uenjaci
I (Maracci, Landauer i Noldeke) objanjavaju da je ono u
Kur'anu, pa tako i Islamu, oblik koji su idovi nametnuli.
Oni su Isusa s mrnjom zvali Esau, te govorili kako je
Esauova dua prela u Muhammeda. Drugi eJ. Derenbourg,
Frankel, Vollers, Nestle) dre da to ime fonetskom promje-
nom potjee izravno iz sirijskog Yeu' spojeno s oponaanjem
imena Musa. Islamsko tumaenje tog imena moe se vidjeti
kod al-Bejdavija kad govori o suri 111,45.
Nazivi i opisi, koji se odnose na Isu (Isusa) u Kur'anu, a
koji su vani za njegovo mjesto u islamskom teolokom
sustavu, su slijedei: - Sin Merjemin (npr. u 111,45; IV, 171;
XIX,34 i dalje esto); rodila ga je Merjem (Marija), djevica,
neposrednim stvaralakim inom Allahovim; - Rije Nje-
gova (kalima) i od Njega Rije. (111,45; IV,171); to je
stvaralaka rije Budik (kun) koju je Allah ubacio (alqa) u
Merjemu; tako se Isusovo stvaranje usporeuje s Ademovim
(111,59); - al-Masi~ (I1I,45; IV,I71 i esto dalje). - Duh
(koji potjee) od Allaha (IV,171), kao to se aneli nazivaju
duhovima, a on je bio duh koji potjee izravno od Allaha, koji
je, stvorivi Adema, udahnuo ovome duh (min ruM,
XV,29; XXXVIII,72); kasnije ga je Islam zvao ar-ruhi, ili
ak ru~ Allah; - 'abd Allah (XIX,30); on nije nita drugo
ve 'abd (XLIII,59; on nee nikad prezreti ime 'abd
Allaha (IV,I72); 'abd, to znai rob, u teolokom smislu
najbolje se prevodi sa naom rijeju stvor; ovjek je, prema
Islamu, Allahovo djelo, a ne naprosto njegov rob; - [edan
od Allahu bliskih (min al-muqarrabin, 111,45), gdje
ponovno nalazimo asocijaciju na anele; kasniji Islam, kat-
kada, tumai ovo njegovim stanjem nakon uspona na nebo
(su'ud, raf), kada je poput poluanela lebdio oko prijestolja
('ar) Allahovog (insi malaki ); ali ga je Muhammed na svom
mi'ragu naao na drugom nebu; - wagih, bie vien i na
ovom i na onom svijetu. (111,45); al-Bejdavi objanjava: kao
poslanik na jednom i kao posrednik na drugom; - mubarak,
gdje god budem, blagoslovljenim (XIX,31); al-Bejdavi
objanjava rije ovdje i drugdje kao neto to donosi mnogo
koristi drugima, to posjeduje baraku; - qawl al-haqq, to
je prava istina o njernu, u XIX,34 je nejasno: to moda nije
naziv, ve se odnosi na neto to je prije reeno; On je nabi, , ljude i ivotinje, a Isus e ostati etrdeset godina; nakon toga
vierovjesnil (XIX,30) i vasid, poslanil (IV, 1_5_7_,_17_1_;-----lL e umrijeti, a muslimani e mu odrati pokopnu sveanost (u
l V,75), te posjeduje Knjigu (kitab, XIX,30)~a~O je Indil
, (V,46; LVII,27). Slanje njezino je znak (aya) i milost
(rahma; XIX,21); on i njegova mati su znak (XXIII,50);
on je postao primjerom, parabolom: (malal, XLIII,57,
59). Donio je dokaze. (bayyinat) i mudrost (~ikma,
XLIII,63; V,1I0), a Allah mu je pomogao sa ru~ al-
i -qudusom (11,87; V, 110), to je nejasno, kao i sve to se odnosi
na ru~ u Kur'anu, ali je, u kasnijem Islamu, protumaeno
kao Debrail; isto tako tumai i al-Bejdavi, Allah ga je uputio
(111,46;V,1I0), te je uao u posjed iznimno udotvorne moi,
da uskrnjava mrtve, lijei bolesne, pravi ptice od ilovae, a
onda im, uz dozvolu Allaha, udahnjuje ivot (111,47 i dalje;
V,1I0 i dalje).
U pogledu Isine (Isusove) smrti, kur'anske su obavijesti
razliite. Sigurno je da je odbaena mogunost raspinjanja na
kri, a da je potvren uspon na nebo i to, po svemu sudei,
zemaljskog tijela, a ne duha; pribijanje na kri sprijeeno je
promjenom oblija (ubbiha lahu, IV,157), to je jo jedna
nejasna formulacija koju su kasniji komentatori objasnili
ovako: njegov je lik utisnut na nekog drugog koji je onda
pribijen na kri umjesto njega. Njegova smrt se spominje
ovako: priie njegove smrti (IV,159); na dan kada budem
umro i na dan kada budem iz mrtvih ustao (XIX,33). U
111,55, Allah mu kae: duu u ti uzeti i k Sebi te uzdignuti
(muunoafjiha rafi'uka). Prvi izraz obino se upotrebljava za
blagoslovljenu smrt, ali to nije nuno njegovo znaenje ovdje,
jer se on upotrebljava i u Kur'anu (VI,60) kada Allah uzima k
sebi due onih to spavaju, a zatim ih vraa kada se probude.
to se tie njegovog drugog dolaska, jedina potvrda u
Kur'anu nalazi se u XLIII,61, ali je taj redak vrlo nejasan,
ak je nesigurno kako se ita. Neka ga itaju: 1 on je zaista
znanje (la-'ilmun) asa; tj. preko njega (njegova silaska)
doznajemo za pribliavanje asa. Drugi to itaju: znak la-
-'alamun) asa, pa ak i: podsjetnik (la-4ikrun). Neki
pak smatraju da se zamjenica u wa-innahu odnosi na Kur'an ,
(to je). Kako je njegov drugi dolazak utvren, njegova smrt
vremenski je smjetena nakon toga, pa se tako objanjavaju
izrazi u IV,159 i XIX,33; isto tako i opisno kahlan u 111,46,
budui da ga je Allah uzeo k sebi u mladosti (abb) prije nego
to je dosegao kuhula, srednju dob. Bejdavi daje vrlo
suhoparno kasnije uenje o njegovom povratku (XLIII,6l):
da e s kopljem u ruci sii u Svetu zemlju, u mjesto zvano
Efik; da e njime ubiti ad-Dedala i doi u Jeruzalem u doba
salata jutarnjeg isubh ); da e imam eljeti da mu ustupi
mjesto, ali da e on to odbiti, te da e se moliti Bogu slijedei
Muhammedov eriiat; kasnije e pobiti svinje i skriti kri,
poruiti sinagoge i crkve, te potui sve krane (Nasiirii)
koji u njega ne vjeruju. Do ove posljednje take oslanja se,
kako se ini, na suru IV,159: 1 nema nijednog sljedbenika
Knjige koji, kada bude umirao, nee u njega onako kako
treba povjerovati, Tumaenje koje daje al-Bejdavi je slije-
dee: nakon to ubije lanog Mesiju (al-Masi~ ad-daggal)
nee ostati ni jedan Narod knjige koji u njega nee povjero-
vati, tako da e svi oni postati jednom zajednicom (milla),
zajednicom Islama. Tada e zavladati sveopa sigurnost za
288

Medini, kako se openito smatra, a bit e pokopan na
praznom mjestu koje je ostalo izmeu Abu Bekra i Omara).
Drugi to tumae ovako: Prije nego on - vjernik - umre",
premda je to beskorisno vjerovanje, budui se to zbiva u asu
smrti.
Iz Kur'ana se moe doznati malo. Najstarije predaje sadre
tek malo vie, tako al-Buharijev SaM1J, gdje se Isu spo-
minje samo u vezi sa Dedalom u Kitab al-fitan, Muhammed
se zanimao za priu o Antikristu kao to pokazuje pria o Ibn
Sajadu (Antikristu), ali prvi muslimani, iz politikih i teolo-
kih razloga, iscrpno su razvili u nevjerodostojnim predajama
uenje o Posljednjim stvarima, a posebice o Mahdiju i Isi. U
ovim razradama uloge dodijeljene Isi i Mahdiju zbunjuju
slinou; jedna je strana pokuala razrijeiti vor predajom
koja navodi Muhammedove rijei: Ne postoji Mahdi osim
Ise ibn Merjern. Ibn Haldun u svom djelu Muqaddima daje
filozofski uvid u itavu stvar, te dokazuje nevjerodostojnost
raznih predaja, te zacrtava zamisao o obnovitelju Islama prije
njegovog kraja; tu su zamisao poticali iiti, Fatimidi i sufije.
On daje slijedee tumaenje gornje predaje: Nitko nije
govorio ve u kolijevci (mahd; usp. XIX, 29) osim Ise.
Suvremena sekta Ahmedija u Indiji pouava da je Isa (Isus)
pobjegao iz Jeruzalema, odlutao na Istok, nastanio se u
Srinagaru u Kamiru, gdje je i umro i gdje se i danas
pokazuje njegov grob. Utemeljitelj te sekte, Gulam Ahmed,
predstavljao se kao Isa koji je ponovo doao i kao Mahdi
(vidjeti AHMEDIJE). Goldziher dobro primjeuje da suniti,
za razliku od iita i drugih dalekih sekti, nisu nikad ozbiljno
pouavali da oekuju dolazak obnovitelja vjere i ivota: to je
za njih bilo samo mitoloko uljepavanje budunosti, a ne
utvreni vjerski stav. Uzrok ovome je moda injenica to to
nije dovoljno vrsto utemeljeno na Kur'anu.
U Kur'anu se tako energino brani Isu (Isusa) i zalae za
njega. Vie se govori o njemu nego o bilo kojem vjerskom
liku iz prolosti. Ne daje se obrazloenje zato se ova jedin-
stvena osobnost, drugi Adem, poluaneo, Logos pojavio na
zemlji. Nije objanjeno kako to da je on znak, rnilost,
primjer, parabola (XIX, 21; XXIII, 50; XLIII, 57, 59).
Kod roenja bio je ouvan - kao i njegova mati - od dodira
ejtana (Sotone) koji nastoji dodirom ubrizgati svakom novo-
roenetu naklonost prema grijehu (III, 33). Neki ak kau
da zbog toga ni on ni njegova majka nisu nikad poinili
zloin. Meutim, to se isto, pa ak i s veom sigurnou tvrdi
za Jahju (Ivana Krstitelja) koji ima nadimak hasur,
nevin u suri 111,36. U Kur'anu, meutim, nalazimo jedino
da je Merjemina (Marijina) majka uskliknula: i ja nju i
porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog ej-
tana.
Kasniji Islam prikazuje Isu kao nekog koji nije imao
nikakve veze sa ljudskim rodom izuzev svoje majke, nekog
tko je vjeito lutao bos, bez prebivalita, koji je provodio noi
u molitvi ma gdje da se naao o zalazu sunca, nekog tko ivi iz
dana u dan ni od ega osim pobonosti i uda iz milosti. Na
Sudnjem danu bit e on primjer potpunog siromatva (faqr);
toga e ga dana na mawqifu ljudi moliti da se za njih zauzme
kod Allaha, ali on e to odbiti, ne zbog bilo kakvih vlastitih
grijeha (kao to je to sluaj s drugim poslanicima), ve zato
Ismailiti
to su ga njegovi sljedbenici shvatili (a isto tako i njegovu
majku) kao Boga rame uz rame s Allahom.
I S M A IL/ TI (a. Ismii'iliyya), pripadnici su tajne, ali vitalne
iitske zajednice, koja je, nakon smrti estog imama Da-
fera as-Sadika (u. 765), drala za legitimnog imama njegovog
sina Ismaila (760), kojeg je on sam imenovao za imama, ali
koji je prije njega umro (po tome njihov naziv). Ismail kao
sedmi imam, tako su vjerovali neki od njih, ivi i dalje
skriven, sve do dana kada e se kao Mahdi (Mesija) odnosno
Kaim vratiti. Druga grupa ismailita vjeruje da je imamat,
kojeg nije vrio Ismail, preao na njegovog sina Muhameda
kao sedmog imama na dunosti. (Otuda su oni i nazvani
sebiti, sab'iyya, sedmaci). U pogledu Muhameda ibn Isma-
ila uvjerenja se razilaze. Jedna grupa dri ga za najzadnjeg od
sedam imama, koji je ugrabljen i koji e se jednog dana vratiti
kao Mahdi (Mesija) odnosno kao Kaim (tako karrnati) ili da,
nakon njega, slijedi najprije sedam daljnjih skrivenih (mastii-
mn) imama, a tek onda drugi koji e otvoreno nastupiti (tako
Fatimidi).
Razumljivo, radi se kod njih, kao iita, poglavito o sredi-
njem iitskom problemu, naime pitanju naslijea, ije shva-
anje i utemeljenje ini osobitost ove islamske tvorbe. Nji-
hovo nastojanje ide za tim da se stvori to je mogue vie
nepromjenljivi, u sebe zatvoreni sustav, unutar kojeg e biti
napravljeno sigurno mjesto za Alija kao opunomoenika
(wa~i), kao temelj (asiis) i za druge imarne, za al-Mahdija,
za al-Kaima i, u vremenu skrivenosti jednog imama, za
njegovog zastupnika, te za osoblje koje ui i zagovara, a koje
je od ovoga postavljeno. Ve prema tome da li izgradnja
sustava pada u doba prije ili nakon integracije filozofije i
drugih neislamskih misaonih dobara unutar islamskog svi-
jeta, razlikuju se utemeljenje i opravdavanje sustava koji se
zasnivaju na tlu jedno botva. Ponajprije, religiozna kozmo-
gonija razliitih semitskih i nesernitskih religija u sinkretisti
kom obliku tvori najvaniji temelj sustava. To je, onda,
poboljano putem novoplatonske filozofije koja nosi kasno-
aleksandrijski peat, te podgraeno i prilagoeno islamskom
duhu - kako ismailiti vjeruju da ga razumiju - pri emu
prevladavaju prirodoznanstvene, astroloke, alkemistike,
kabalistike (posebice broj 7) i mistike predodbe, te tome
odgovarajua metafizika umovanja. To se mora dosei da bi
ovo uenje, koje izlazi iz normalnih islamskih okvira, priba-
vilo eliti posebnu uvjerljivost, a drugima privlanu snagu.
Jedan pristup ovom uenju morao bi pruiti njegov najvaniji
rezultat, za koji Kur'an daje odreeni povod i koji pri njego-
voj izgradnji, dovravanju i didaktici igra kljunu ulogu: to je
jasno i dosljedno razlikovanje izmeu zahira, onog openi
tosti dostupnog Izvanjskog (egzoterikog) i batina, onog
openitosti zatvorenog Unutranjeg (ezoterikog), u svakoj
boanskoj objavi. Pomou ale gorikog vraanja Izvanjskog
na to skriveno Unutranje (ta'wil) izgraen je most izmeu
oboga. Dok je Izvanjsko svake objave (propisi, itd.) povre-
meno uvjetovano, nepromjenljivo Unutranje ostaje postojati
kao nad vremensko Boansko. U to podruje zbilje pripadaju
poslanici kao navjestitelji Vanjskog (niuiq] i ioasi, odnosno
asas kao ouvatelji Unutranjeg (samu), kao i daljnji imami,
289
Itihad
. . ..
~
.
i
al-Mahdi i al-Kaim; podruju kojem oni koji su privreni
uenju trebaju biti voeni. To se moe ostvariti samo izrav-
nim povezivanjem s dotinim uiteljima, za koje je - za
poetak - obavezno odgovarajue uvoenje. Dok ismailitsko
uenje o dunosti ne odstupa toliko od drugih iita i sunita,
dosee njihovo uenje o vjeri preko - za druge muslimane
nerazumljive - iroke umstvene sfere. Historijski proma-
trano, ovo uenje je proizvelo, nakon dugog tajnog vrbova-
nja, tek u drugoj polovici 9. i poetkom 10. st. dvije tvorbe
koje su postale politiki znaajne. Oko 877-878. god. zapoi
nje, naime, pokret pod Hamdanom Karrnatom, koji je po
njemu i nazvan karmat(ij)ski, a zasnivao se na jednakopravno-
sti i zajednici dobara. Taj pokret je stekao goleme pristae
meu seljacima i obrtnicima i skoro 200 godina je uasavao
halife, no bio je vojno uniten. Znaajniji je fatimidski
pokret, koji je, nasuprot bagdadskom halifatu, utemeljio
iitsko-fatimidski halifat (909-1171) i vladao u sjevernoj
Africi, Egiptu, Palestini i do duboko u Siriji.
Nakon Fatimida postojali su fatimidski glavni pravci
naime pristae Mustalije i Nizara), koji su se ve nakon smrti
al-Mustansira (1094) razdvojili, skupa sa svojim daljnjim
podgrupiranjima u Jemenu, Siriji, Iranu, Indiji, Transoksa-
niji itd., svugdje tamo gdje je ismailitska propaganda prije i
tokom doba karrnata i Fatimida stekla mnotvo pristaa.
Reformirajui nizariti, na koje se vraa pokret Asasina u
Iranu (zaviaju najveih ismailitskih mislilaca i u Siriji, ive
jo danas u Jemenu, Siriji, Iranu, Indiji (ovdje zvani i hode,
Khodjas) , Afganistanu, Turkestanu, u okruzima gornjeg
Oksusa, Africi itd. Njihova glavna linija nalazi se pod vod-
stvom Aga-kana (danas Kerim-kan). Mustaliti se poglavito
nalaze u Jemenu i Indiji (ovdje dijelom poznati kao Bohoras).
T/I!A 1? (a. ~~ti~ad), postajati jednim. Islamski sko!a~tic~
I razlikuju dVIJe vrste ittihada: 1) stuarm (haqiqi) 1
2) metaforiki (magaz!). Prva se vrsta dijeli na dvije podvr-
ste, prema tome da li se odnosi a) na dvije stvari koje postaju
jedno, npr. Amr postaje Zeid ili Zeid postaje Amr ili b) na
jednu stvar koja postaje druga stvar koja prethodno nije
postojala, npr. Zeid postaje neka osoba koja prije nije posto-
jala. Iitihd u ovom stvarnom smislu zapravo je nemogu;
otuda izreka: al-iman la yattahidn. Metaforika vrsta
dijeli se u tri podvrste: prema tome da li taj termin oznauje
a) da jedna stvar postaje drugom, trenutanim ili postupnim
mijenjanjem, npr. voda postaje parom (u kojem sluaju
priroda vode biva unitena, jer se iz njezine biti uklanja
njezin specifini oblik, a dodaje joj se oblik koji je specifian
za paru) ili kad crno postaje bijelo (u kojem se sluaju jedno
svojstvo gubi i biva zamijenjeno drugim); b) jedna stvar
postaje drugom, a to se zbiva dodatkom neke tree stvari,
npr. zemlja postaje ilovaom dodavanjem vode; c) pojava
neke osobe u liku neke druge, npr. kada se aneo pojavljuje u
ljudskom liku. Sve ove tri vrste metaforikog: iuihda
zaista se i dogaaju. U sufijskom tehnikom rjeniku naziv
iuihad daje se mistikom sjedinjenju koje bie i njegovog
Stvoritelja stapa u jedno ili teoriji po kojoj je takvo sjedinjenje
mogue. Ovu koncepciju stanja jedinstva, kao i usporedno
uenje o hululu, prema kojem se Stvoritelj otjelovljuje u
290
biu, sufiie smatraju krivovjernom, zato to ukljuuje homo-
genost i stoga se ne moe uskladiti s pojmom pravog boan-
skog jedinstva (taw~zd), koje ne priznaje nijedno pravo
postojanje osim ono Boje. Tako shvaen iuihad pretpo-
stavlja postojanje dvaju bia koja se stapaju u jedno, dok je,
prema pravovjernim misticima, ljudska individualnost samo
pojava koja prelazi u Jednu Vjeitu Stvarnost (Jana' Ji-'l-
-haqq). Katkada se izraz iuihad upotrebljava kao sufijski
izrazi toahdai ili tatohid, kada se misli na uenje, po
kojem su sve stvari u sebi nepostojee, ve svoje postojanje
izvode iz Boga, te su u tom pogledu s Bogom jedno. Prema
Aliju ibn Vefi, znaenje iuihada u sufijskoj terminologiji je
prijelaz onoga to eli bie u ono to eli Bog.
T/K A D (a. i'tiqiid), in vrstog pristajanja uz neto, te
I odatle: vrsto zasnovan in vjere. U svome tehnikom
smislu, izraz oznaava vrsti pristup Rijei Bojoj. Moe se
na evropske jezike prevesti sa vjerovanje, uvjerenje, uz
uvjet da se naznai da to vjerovanje nije prosto saopenje
ili miljenje, nego proizlazi iz dubokog uvjerenja.
I'tiqd se, u vie navrata, javlja u poglavljima koja rasprav-
ljaju o vjeri, te se moe povezati sa i razlikovati od druga dva
tehnika izraza, tasdiq, 'aqida.
Na prvi pogled, ini se da je sinonim tasdiqa: i jedan i
drugi izraz oznaava unutranji pristup vjerskim zasadama.
Ipak, treba rei da je tasdiq in prosuivanja, a i'tiqd
pristupanja. Ta~dzq se, tada, uzima kao unutranji sud o
istinitosti koji tvrdi zbilju i vjerodostojnost Boje Rijei, sud
koji se ne moe ne razrijeiti u pristupanju. Recimo da ne bi
moglo biti pravog tasdiqa bez itiqada. Zato se shvaa da su
ta dva izraza, svaki sa njemu svojstvenom konotacijom,
ponekad izmjenjivi u odreivanju imana, onog aaritske kole
posebice, koja od unutranjeg pristupa ini stub vjere.
Veina autora, ipak, radije vjeru objanjava tasdiqom. Al-
-Durdani precizira da vjera, tasdiq srca, sa leksikograf-
skog stajalita, postaje stajalite Vjerskog zakona, itiqad srca.
Al-Gazali, u djelu Ihyii', koristi, za odreenje vjere, izraz
'aqd u smislu pristupa, a u Iqtisadu - izraz tasdi q. Ali u
samom naslovu ovog djela, itiqad postaje, u cjelini, religi-
ozno uvjerenje, te tada znai ne samo unutranji in koji
pristupa, nego i sadraj vjere. Taj prihvat je est, kako u
iizmu tako i usunizmu.
I'tiqd, u tom smislu, povezuje se uz drugu rije istog
korijena, 'cqida, mno. 'aqa'id, odredbe vjere. Ali kur'anski
propisi, koji izravno navode vjeru, bit e jedino odreivani,
po obiaju, kao oni koji ovise o i'tiqadu. Doi e, otuda, do
toga da e se imena jednine i' tiqda i mnoine i' tiqdi
koristiti u smislu 'aqi de i 'aqa'ida.
Ostaje da se unutranji in, koji je oznaen sa i'tiqad,
povee, prije svega, s idejom vrstine u pristupanju. Ako
doe do sumnje, to nije zbog same slabosti ina pristupanja;
to je zbog toga to motivi, na koje se oslanja, nisu dovoljno
izraeni ili su pomijeani sa neznanjem, koje se jo ne zna kao
takvo. Kada su ti motivi, obrnuto, zasnovani na sigurnom
znanju ('ilm), oni vode ka i'tiqadu, koji moe zadobiti vrijed-
nost neoborive sigurnosti (yaqzn). Tu se, uz unutranji
pristup, javlja ekvivalent problematike stupnjeva vjere.

T/K A F (a. i'tikiij) , pobona praksa, koja se posebno
I preporuuje, a sastoji se u povlaenju u damiju, iji se
zavjet formulira za odreen broj dana, po volji vjernika. Ovaj
ne smije izlaziti, osim zbog prirodnih potreba i obrednih
pranja. Tu se obavlja post, obredna molitva, uenje (recitira-
nje) Kur'ana; za druge aktivnosti, npr. pouku davanu u
damiji, kole se ne slau. I'tikiif se moe vriti u svako doba,
ali osobito tokom deset zadnjih dana mjeseca ramazana, gdje
se, bez sumnje, nalazi Laylat al-qadr. Prema predaji,
Muhammed se tada predavao i'tikiifu. Narodne predaje su
naveliko koristile temu uda koja obiljeavaju tu tajnovitu
No sudbine, no to nije u vezi sa i'tikiifom.
VAN , na tri strane zatvoreni i presvoeni prostor, ija se
I etvrtastrana u punoj visini i irini otvara na dvorite
ispred ili na predvorje; ponajvie dio dvorinog rasporeda s
vie osovinskosimetrino poredanih ivana ili zavretak veeg
nastavka prostora. Uzor za taj arhitektonski motiv su monu-
mentalni ivani partskih i sasanidskih palaa. Njihov najista-
knutiji primjer, Tak-i Kisra u palai u Ktesifonu, navodi se
uvijek ponovo u srednjevjekovnim islamskim vrelima za
predoavanje veliine i znaenja pojedinih suvremenih grae
vinskih djela. Kao i kupolasta graevina, ivan nije vezan za
odreenu funkciju arhitekture, nego se susree u omiljenom
rasporedu s drugim prostornim oblicima kako na sakralnoj
tako i profanoj graevini. Pri tome, kao graevinski tip vlada
raspored sa etiri ivana, koji je naveliko rairen u Perziji i
podrujima pod perzijskim utjecajem, prije svega u gradnji
damija (Isfahan, Mesdid-i Duma, nakon 1121), ali i kod
palaa i karavansaraja. Ovdje se radi o prostornim dvorinim
rasporedima, ije su pobone sredine uvijek otvorene viso-
kim ivanima, na koje se nadovezuju pobono nii redovi
arkada. Taj tip je promijenjen kod ivan- rasporeda damija-
-medresa, kojima je u Kairu od ejubidskog doba dana pred-
nost, time to ivani glavne osovine zauzimaju gotovo cijelu
irinu dvorita, a sporedni ivani samo pomou uskih osovina
vrata zakriljuju pristupe dvoritu (damija sultana Hasana iz
1356). Osim toga, ivan od mamelukog doba je pretrpio
bitnu promjenu pomou toga to on postupno, umjesto
presvoenja, dobija ploni drveni pokrovac (damija s gro-
bom sultana Kait-bega 1472). Istodobno prekrivanje i dvori-
ta kod manjih graevina i svoenje pobonih ivana na
udubljenja u uskoj je vezi s gradnjom palaa i nastambi, kod
koje se glavno predvorje, q' a, takoer sastoji iz veeg sredi-
njeg prostora s jednim ili dva plono pokrivena ivana i
pobonih udubljenja.
Z R AIL \a.'I~rii'il), u evrop~k?j knjievn~st~ ~ailazi se i na
/ 'Azra'il, Ime Je anela smrti, Jednog od cetinju arhanela
(pored Debraila, Mihaila, Israfila). Njegova je veliina koz-
mika, kao i ona Israfilova, ija se uloga sviraa trublje na
Sudnjem danu, katkada, pripisuje njemu; kada bi se vode
svih mora i oceana izlile njemu na glavu, nijedna kap ne bi
pala na zemlju. On posjeduje sjedalo (sarir) sazdano od
svjetla na etvrtom i sedmom nebu, na kojem poiva jedna
noga, dok druga stoji na mostu izmeu Raja i Pakla. Pripovi-
jeda se, meutim, da on ima ak 70.000 nogu. Ima 4.000
291
Lzrail
krila, a itavo tijelo sastoji mu se od oiju i jezika, iji broj
odgovara broju ivih bia. S druge strane, smatra se da
posjeduje etiri lica.
U poetku bijae on aneo poput ostalih. Kad je Allah
poelio stvoriti ovjeka, zapovijedio je Debrailu da ugrabi u
tu svrhu sa zemlje pregrt njezinih sastavnih dijelova. Zem-
lja, potaknuta od Iblisa, pobunila se na to tako da ni Debrail
ni Mihail ni Israfil nisu mogli udovoljiti tom zahtjevu. Ali
Izrail je uspio to postii. S obzirom na njegovu nemilosrdnost
(qillat ar-rahma) Allah ga je postavio za anela smrti.
Budui da je izvanredno snaan, on je i gospodar smrti.
Kad je Allah stvorio smrt, pozvao je anele da je pogledaju.
Poto su ovi uoili njezinu izvanrednu snagu, padoe u
nesvijest i tako ostadoe niice hiljadu godina. Kad se probu-
die, rekoe: Srnrt je najmonije bie. Ali Allah ree:
Postavih Izraila njoj za gospodara
Spominje se nekoliko anela smrti; kae se da se Izrail bavi
duama poslanika, dok se duama obinih smrtnika bavi
njegov halifa. Poetak sure LXXIX smatra se mjerodavnim
vrelom podataka o anelima smrti: Tako Mi onih koji
upaju grubo i onih koji vuku blago. Prvi su navodno oni
aneli koji silom trgaju due nevjernika iz njihovih tijela, a
drugi su bili oni koji odvajaju due vjernika od njihovih tijela.
Meutim to tumaenje nije sasvim sigurno. U suri XXXII,
II spominje se aneo smrti (u jednini).
Izrail posjeduje popis svih ljudi. Ali on ne zna za dan smrti
pojedinaca. Zna da li spadaju meu blaene ili meu proklete
i to prema tome da li im je ime zaokrueno crvenom ili crnom
bojom.
Kada se priblii dan neije smrti, Allah uini da s drveta
ispod njegovog prijestolja otpadne list, na kojem je zapisano
njegovo ime. Izrail proita ime, te nakon etrdeset dana
rastavlja duu te osobe od njezinog tijela.
Ali ima ljudi koji se bore protiv tog odvajanja, smatrajui
da je prosudba anela smrti proizvoljna. Ovaj odlazi Allahu i
kazuje mu to je doivio. Tada mu Allah kao dokaz daje
rajsku jabuku na kojoj pie besmela; kada je ovjek ugleda, on
mora popustiti.
Ljudi na razne naine oteavaju anelu smrti izvrenje
zadatka. Ako ovaj hoe da se nekome zavue u grlo da bi mu
izvukao duh, umirui, recitirajui zikr, zatvara prolaz. Aneo
se vraa Allahu, a ovaj mu savjetuje da proba preko ovje
kove ruke. Ako ovaj upravo udijeli sadaqu (milostinju),
anelu je ponovo onemoguen ulaz. Konano, Izrail zapisuje
na ovjekovu ruku Boje ime. Tada nestaje gorine odvaja-
nja, te aneo ulazi i uzima ovjekov duh. Govori se, takoer,
da on probada ljude otrovnim kopljem. Postoji i ova pria:
dok ovjek lei na mrtvakoj postelji, aneo smrti stoji mu do
glave, te izvlai njegovu duu tako lagano, kao to voda
istjee iz njegove koe. On je predaje pomonicima, koji je
nose kroz sedam nebesa do najvieg neba, a onda je polau uz
tijelo u grob.
Ako pak umre nevjernik, aneo smrti trga njegovu duu
na najgrublji nain iz tijela. Nebeska vrata pred tom se
duom zatvaraju kad ona pred njih doe, te ona biva baena
ponovo na Zemlju.
Idris, Iljas, Isa i al-Hazir (al-IJii4ir) kao to je poznato,
Izrai!

nisu morali umrijeti. O Musi (Mojsiju) ne moe se isto
ustvrditi s tanou; Biblija zavija koprenom njegovu smrt.
Islamska predaja govori da se Musa (Mojsije) branio od
anela smrti koji mu je doao sa sudbinskom porukom, te da
mu je uborbi povrijedio oko. Kada se aneo vratio, Allah mu
ree:Ako Musa stavi ruku na kravu, treba mu dati onoliko l
godina ivota koliko je dlaka pokrio. A zatim? - upita
Musa. Smrt: - ree Allah. Pria se, takoer, da je aneo
smrti doao Musi sa rajskom jabukom; kada ju je ovaj
pomirisao - umro je.

- - - - "--------- __J
292

LEKSIKON
ISLAMA
I]
ANJIARI (t. yeni-cerilkl, nove trupe), oznaka ljud-
stva redovite pjeadije, koju su Osmanlije stvorili u
14. st, a koja je predstavljala njihovu glavnu snagu i
omoguila njihova silna osvajanja u tom i narednim stolje-
ima. Njihova organizacija bila je djelo sultana Orhana
(1326), sina i nasljednika Osmanovog, a, osim njega, njego-
vog brata i prvog ministra, Alaedina i Kara-Halila endere
lija. Prije toga se glavna vojna snaga Osmanlija, jednako kao i
kod Perzijanaca, sastojala od konjanikih trupa, zvanih
akindije; ove su bile podupirane od pjeadijskih vojnika, koji
su se perzijski zvali piyade, a turski yaya, pieaci, a koji su,
premda svrstani u ete od 10, 100 i 1.000 ljudi, predstavljali,
u stvari, samo miliciju bez vrstog sastava. Kara-Halilu
endereliju pripada zasluga da je stvorio redovite pjeadijske
pukove u ono doba, kada je vojnitvo srednjevjekovne
Evrope bilo jo u podizanim naoruanim gomilama, dakle
prije uspostave kompanija strijelaca lukom u Engleskoj i
stoljee prije ustrojenja prve stajae vojske po francuskom
kralju arlu VII.
U lanku DEVIRME objanjen je nain na koji su se
birali djeaci meu kranskim iteljima, koje je sultan dobi-
jao kao danak i koji su, po prijemu Islama i kolovanju u
posebnim kolama, otada vaili kao vladarevi robovi (kul;
sinovi janjiara, koji su se u zemljama sjeverne Afrike enili s
domorotkinjama, zvali su se kul-oglu, sinovi robova). Ali
takva ustanova je bila u suprotnosti s islamskim pravom,
budui da ono nije ovlaivalo vladara da zimije sili da svoju
djecu daju u ropsku slubu. Turci, koji su bili u slubi
abasidskih halifa, potjecali su iz neprijateljske zemlje (Dar al-
-harb), ali ne sa osvojenog podruja (Dar al-islam) i time je
uspostava janjiarske milicije mogla uslijediti samo po sili
vladara ('urfJ uz odstupanje od vjerskog zakona (erijat).
Od svoga postojanja, nove trupe su stavljene pod zatitu
dervia Hadi Bektaa, te su vaile kao jedna od zajednica
koja je pripadala bektaijskom redu. Dobile su bijelu pustenu
kapicu kao pokrivalo za glavu, iza koje je, na sjeanje na
blagosivljanje tokom kojeg je svetac poloio rukav na ramena
svojih tienika, prikaena krpica; osim toga, kapica je ukra-
ena drvenom kaikom. Imena asnika posuena su od raz-
nih kuhinjskih dunosti, npr. orbadi-bai (glavar pripremi-
telja orbe), aibai (glavar kuhinje), itd. Najvie asti, kao
predmetu, pridavalo se velikom bakrenom kuhinjskom
kazanu, oko kojeg se skupljalo ne samo za jelo, nego i za
Janjiari
l
vijeanje. Prevrtanje kazana bilo je znak pobune, koja se
kasnije, osobito od vlade Mehmeda IV (1648-1687), kada se
stara devirma nije koristila, sve ee dogaala.
janjiarsko tijelo zvalo se odak, ognjite, a sastojalo se
iz vie taktikih jedinica, orta, pukovnija, nejednakog broj-
anog stanja, prema prilikama - 100, 300 do 3.000 ljudi. Te
arte su bile smjetene u vojarnama, zvane oda, odaje (istono
turski otaq). Vojni tabor arte sastojao se od irokih, okruglih
atora, na koje su se naticali njihovi posebni simboli. Od 165
broj arti se popeo kasnije na 196, bez 34 arte koje su inili
ademi-oglani. Dijelile su se u tri klase: demaat, skup, koji
je obuhvaao 101 artu; bijluk, (buljuk) odjeljenje, koje
sadri 61 artu; segban, uvari pasa, pomonici u Iovu,
narodski seymen, klasa od 34 arte.
Tijelo je bilo pod vrhovnim zapovjednitvom generala s
titulom yeniceri agasl, janjiarski aga, koji je imao vlastitu
palau u glavnom gradu i vlastiti ured (divan), gdje su se
raspravljale poslovne stvari tijela; sultan ga nije bio obavezan
birati od asnika odaka. Istodobno je bio poglavar redarstva
i kao takav se starao za red u glavnom gradu. U ratu se ispred
njega nosila bijela zastava nad kojom je strio jedan tug
(konjski rep), dok su sluge (atir), koje su nosile skute
zavrnutog ogrtaa u svojim pojasima, neposredno ile iza
njega.
Segban-basi je bio prvotno, kako mu ime kae, poglavar
segbana, ali je kasnije, kada su njihove arte dole pod izravnu
zapovijed age, taj poloaj izgubio svoje znaenje; ipak je on,
kada je aga na elu odaka iao u rat, preuzimao redarstvenu
dunost u glavnom gradu s titulom kaimmakam (kaymakam).
Kul luihyast (ehaja), nadziratelj robova, zapovjednik
buljuka bio je takoer pomonik age i u ratu naelnik taba
korpusa. Imao je visoki ugled, a birali su ga sami janjiari i
imao je pravo imenovati podreene asnike pod orbadijom,
pa ipak samo uz suglasje age. Ostali asnici generaliteta tijela
bili su, po rangovnom redu, zagarct-basi, glavar pasa-tra-
gaa, zapovjednik 64 orte; samsuncu-basi, glavar uvara
doga, zapovjednik 71 arte; muheir-aga, vrhovnik vratara,
zastupnik tijela kod velikog vezira; veliki i mali hasseki, onaj
kojem su povjerene osobite usluge, koji se slao u pokrajine
da tamo sreuje pitanja koja se tiu odaka; ba-au, vrhov-
nik podoficira, zapovjednik 5 arti, sudski sluitelj kolegi-
ja vijea, izvritelj njegovih zakljuaka i zapisniar regrutira-
nja; hiihya-yeri, zamienik opskrbnika, tj. hul-kiiyhas: kod
293
Jemen
age, ije naloge je dostavljao pokrajinama, te, konano, kiitib,
tajnik, koji je vodio slubeni registar, zvan kiuuk, stablo,
asnici svake orte bili su: corbaci, pukovnik pukovnije;
odabasi, predstojnik odaje, pomonik prvoga, koji je zadu-
en za red na paradama i nadzor nad propisanim ponaanjem
trupa; vekilharc, opunomoenik za izdatke, raunovoa,
koji se starao za opskrbu trupa sa iveom; bayrakdar, nosi-
lac zastave; baseski, vrhovnik veterana, najstariji vojnik
orte, koji je uivao visoki ugled i koji se kao zapovjednik
karakola, straara, zvao i bas karakolluhcu; asci-bast, gla-
var kuhinje, glavni kuhar pukovnije i istodobno predstojnik
zatvora i zarobljenika pukovnije, a obiljeje mu je veliki no;
sakka-basi, glavar vodonoa.
Oruje janjiara za napad i obranu mijenjalo se prema
prilikama. Ovdje se daju neki podaci, uzeti iz spiska, koji je
Devad-paa sakupio u muzeju za oruje: praka, luk i
strijela (do 1548. god. korieni istodobno sa vatrenim oru-
jem); samostrel (tatar-oku), ekrk, ili napinja, koplje za udar
(cerriya), musketa na fitilj, kremenjaa, gromovnjaa-puka
ili puka za nasipanje baruta s kremenom, kubura, bajonet
(uveden 1738, a onda ukinut i ponovo uveden 1755), buzdo-
van (giirz, eper, topuz), bi, mlatilo, bradva, kosa, hele-
barda, srp, ma za jednu ili dvije ruke, sablja (hilic, pala,
yatagan), bode (kama), koplje, tit, eljezna koulja, dijelom
obloena metalnim ploicama, bakrena ili elina kaciga.
Svaka orta imala je posebne simbole (znake), stavljene na
svoju zastavu kao i vrata vojarne, koje su janjiari obiavali
tetovirati i na ruke i noge. Uspon po stupnjevima bio je
iskljuivo prema godinama slube. Janjiare su kanjavali
samo njihovi asnici; kazne su se sastojale od zatvora, batina-
nja i pogubljenja; zadnje se obavljalo u tajnosti nou u
Rumeli-Hisaru, tijelo kanjenika s kuglom na nogama bacalo
se u Bosfor, a izvrenje presude, ipak, oglaavalo se pucnjem
iz topa. Bolesni i za slubu vie nesposobni vojnici otputali
su se s mirovinom; nazivalo ih se imenom oturak.
Priputanje tuih elemenata, osim novajlija koji su potje-
cali iz redova ademi-oglana, pomalo je obezvreivalo janji-
arski korpus; porijeklo te zloupotrebe see unazad do
Murata III, koji je 1582. god., bez obzira na statute tijela i
usprkos ostavke age Ferhata, prisilio odak da primi akrobate
i hrvae, koji su narodu na svetkovini obrezivanja prijestolo-
nasljednika, kasnijeg sultana Mehmeda III, svakojake razo-
node pruili. Otada su u redove janjiara prodirali elementi
svake vrste da koriste povlastice korpusa, bilo da budu
zatieni ili radi novca. God. 1740. dala se slobodna trgovina
sa plaenim slubama (ulufe), koje je svatko mogao kupiti i
prodati, te je to dovrilo propadanje vojne udarne snage
janjiara. Pravi vojnici nisu vie dobijali plau, zato to su
ivjeli od iznuivanja; jedva se jo neko tuce nalazilo skupa
meu pojedinim straarima da pravi red.
Pobune pod izlikom da se trai dar (bahsis), koji je sultan
obiavao podijeliti trupama pri svome ustolienju, postale su
ee od neuspjelog, vrsto suzbijenog pokuaja, kojeg su
sebi janjiari dozvolili pod sultan Mehmedom II. Od uboj-
stva Osmana II (1622), janjiari igraju politiku ulogu te vre
pritisak na vladara, postavljaju i smjenjuju velike vezire i
slue kao orue pobunjenicima. Jedina iznimka je slavna
vladavina Murata IV (1623-1640), koji je ponovno usposta-
vio stegu. Nesretni rat protiv Rusije krajem 18. st. uvjerio je
294
vodee snage da stari vojni poredak treba zamijeniti novim.
Selim III se dao na uspostavu redovite vojske pod imenom
Nizam-i cedid. Te nepopularne reforme izazvale su mrnju
janjiara, koji se nisu htjeli pokoriti novoj vojnoj slubi, te su
digli, naposljetku, ustanak i doveli do zatvaranja sultana,
gdje je uskoro ubijen.
Sultan Mahmut II, pritisnut nevoljama carstva, odluio je
oivjeti planove Selima III, time to je stvorio tijelo redovitih
trupa pod imenom eskinci. Sama najava poetka redovitih
vjebi izazvala je ustanak na Et-Mejdanu, koji je bio meu
vojarnama (1826). Sultan smjesta ode u seraj, posavjetuje se s
ulemom, razvije Poslanikovu zastavu i zatrai od musliman-
skog stanovnitva, koje je bilo rtva janjiarskih iznuivanja,
da se bori protiv njih. Topnici i mornari, te mineri krenu
protiv janjiara, razvale topovima velika zabarikadirana
vrata, zapale vojarne i zarobe pobunjenike. Brojni jedan
skup, iju je odluku potvrdio carski ferman, odlui da se
janjiari potpuno ukinu. Otada je carstvo poelo stvarati
redovitu vojsku.
'EM E N (a. al-Yaman), prema arapskim zemljopiscima
J Srednjeg vijeka, dio Arabije juno od, recimo, 20 o sje-
verne irine. Danas postoje - na ogranienom podruju -
dvije jemenske drave. 1) Arapska Republika Jemen (Sje-
verni), sa glavnim gradom Sanom. U njemu ivi oko 8
milijuna itelja (procjena 1986), izuzev oko 2.000 idova,
gotovo iskljuivo muslimana. Dobra polovica njih su zejditi
(na sjeveru i istoku), otprilike 50.000 ismailiti, a ostatak
afiiti (na jugu i u Tihami). Po okonanju osmogodinjeg
graanskog rata izmeu republikanaca i pristaa zejditske
dinastije donesen je 1970. god. republikanski ustav, prema
kojem je Islam dravna vjera, a islamsko pravo predstavlja
osnov cjelokupnog zakonodavstva. U kolstvu brojano jo
preteu kur'anske kole, a sve vie se javljaju moderne
dravne kole. 2) Demokratska Narodna Republika Jemen
(Juni), sa glavnim gradom Adenom. itelja je 2,30 milijuna
(procjena 1986), i to Arapa, 16.000 Indijaca, 10.000 Somali-
jaca, te, ako se ne uzmu u obzir hinduistike grupe, sasvim
preteu muslimani afiitskog pravca. Pravni sustav nalazi se
na prijelomu. Dosada je na podruju ranije kolonije Aden
vailo erijatsko pravo, u biti, samo za obiteljska, nasljedna i
vakufska pitanja (a inae britansko-indijsko pravo); u rani-
jem protektoratu Aden gotovo se univerzalno primjenjivalo
erijatsko pravo, a djelomino je i dalje vailo obiajno pravo
('urf). Od neovisnosti 1967. god. radi se na moderniziranom
jedinstvenom pravnom sustavu. Poetkom 1974. god. stupilo
je na snagu novo brano pravo koje je ukinulo mnogoenstvo
i otealo odricanje djece.
7EM1N (a. yamin) , najuobiajenija islamska oznaka za
J zakletvu, izvedena iz znaenja desna ruka, jer su oni
koji su prisizali udarali rukom o ruku, a i jer su, ranije,
zaklinjue osobe openito koristile desnu ruku pri zakletve-
nom obredu. (Posebno vid. ZAKLETVA).
'ER UZ A L E M (a. al-Quds), islamski sveti grad. Stariji
J; pisci zvali su ga obino Bayt al-Maqdis (prema drugima:
Muqaddas, to je zapravo, kao prijevod hebrejskog Btham
miqda, znailo (solomonski) Hram, a onda se prenijelo na

grad. Pored toga su koristili esto ime Jliyii' koje je nastalo od
Aelia. Takoer im je bilo poznato i staro ime Jeruzalem,
kojeg su prenosili kao Urialim (ili -am). Kod Mukadasija se
nalazi ime al-Balas, vieznana rije koja je nastala od
palatium, to, svakako, znai: (slubeno) boravite.
Kada su Titovi rimski vojnici, nakon duge i mune
opsade, krajem septembra 70. god. zavladali gradom, bio
je divotni hram ve spaljen, a grad u zadnjim noima sliio
je plamenom moru. Grad su ljutiti rimski vojnici razorili i
opljakali bez potede. Za Hadrijana je nareeno da se na
ruevinama Jeruzalema izgradi novi grad, koji je dobio ime
Colonia Aelia Capitalina. Dok je on, na sjevernoj strani,
zadrao proirenje koje je naznaavao tzv. trei zid, bili su
iskljueni juna polovina donjeg grada i na jugozapadu dio
starog gornjeg grada, to je bilo mjerodavno za cijelo
naredno doba sve do kratkog prekida pod Saladinom. Prije
svega je car na mjestu Hrama sagradio svetite za kapitolin-
skog Jupitera kao glavnog boga. Ako taj Jupiterov hram
daje povoda za teka pitanja na koja treba odgovoriti, to jo
vie vrijedi za Afroditin hram, koji je podignut u Jeruza-
lemu, a na ijem je mjestu, kasnije, izgraena konstantin-
ska grobna crkva. idovima je, po smrtnu kaznu, bilo
zabranjeno posjeivati novi grad. Budui da pokrteni nez-
naboci nisu bili obuhvaeni zabranom, njihov broj se u
stoljeima iza Hadrijana, sigurno, poveao. Njihova Boja
kua bijae u to doba Sionska crkva na junom vrku
zapadnog breuljka, koja se tada smatrala majkom drugih
crkava u svetoj zemlji. U istom vremenskom razdoblju
zapoela su biti sve brojnija hodoaenja u Palestinu i,
prije svega, Jeruzalem.
Veliki graevinski poduhvati cara Konstantina odnose se
samo na kranske uspomene. Osim bazilike na Maslinovom
brdu, njegovo glavno zdanje bila je god. 335. dovrena velika
i divotna crkva na mjestu, gdje je Isus (Isa) doivio smrt na
kriu. Grobnu peinu, za koju se kae da je udom prona-
ena, car je ukrasio odabranim stubovima i bogatim ukra-
som. Prvotno se grob, kako se ini, nalazio na otvorenom i
tek su Konstantinovi sinovi dali iznad njega podii zdanje,
tzv. Anastasis. O glavnoj relikviji Kranstva, ostacima Isu-
sovog kria, nema govora u izvjetaju o gradnji. Ali jedva
petnaest godina kasnije, ona je postojala; bijahu to stari
drveni dijelovi, koji su se pronali pri iskopavanju neke
cisterne. Oni su, poslije, pohranjeni u srebrenoj spremnici u
jugoistonom kutu bazilike. idovima je Konstantinova
uprava dala neku olakicu, time to im je, u odreeni dan,
bilo dozvoljeno posjetiti grad i oplakivati stijene na mjestu
Hrama. Julijan im je bio jo bolji, pa im je dozvolio Hram
ponovo podii, to im je, po Amijanu, bilo uskraeno. A
onda su ponovo stupile na snagu Konstantinovi propisi. Za
grad su se stalno starali roaci careva, te u njemu podizale
nove i velike vjerske graevine.
Ta idilina vremena naglo je okonao pustoei upad
Perzijanaca god. 614., koji su pod no stavili sve ivo u
gradu. Crkve su bile razorene, a kri pogaen nogama.
idovi, koji su se, kao i obino, drali uz Perzijance, iskori-
stili su priliku da se osvete kranima. Patrijarh je protjeran s
drugima, a Paladijum, Sveti kri, na najvei uas krana,
odnesen od pobjednika. Promjena se zbila tek 623. god.,
nakon Heraklijevog pobjednikog pohoda, te su se Perzijanci
~---- - - - - - - -
Jeruzalem
morali povui s bizantskog podruja, Sveti kri ponov:l
vraen i na staro mjesto postavljen, a crkve ponovo obnov~
I
l
'
ljene. Ostaci kria nisu, ipak, ostali u Jeruzalemu, nego su
god. 633. preneseni u Konstantinopolj (Carigrad), jer car nije
vjerovao da moe Siriju obraniti. Ipak se ini da je neki dio
ostao i u Jeruzalemu, kako pokazuje stalna svetkovina njego-
vog uzdizanja.
Tek to se odahnulo od toga, kada su se zapoeli odvijati
dogaaji koji e dalekoseno utjecati na sudbinu grada: bila je
to pojava Muhammeda i Islama.
Mada je Jeruzalem bio izvan uobiajenog islamskog hori-
zonta, ipak se on spominje sa nekim mjestima u Kur'anu.
Osobito interes za njega jaa u vezi s pravcem molitve.
Predaja je, naime, sigurno tana da je u suri II,136,138
spomenuta ranija kibla bio Jeruzalem, bilo da se ona koristila
u mekanskom razdoblju ili kasnije u Medini. U prvom
sluaju, koji to tanije pogaa, morao je Jeruzalem ve od
poetka imati istaknuto mjesto kao vjerski centar. Prema
uobiajenom objanjenju ukazuje, osim toga, s. XVII,1 s
izrazom al-Masgid al-aqsa na Jeruzalem kao cilj nonog
Poslanikovog putovanja, pa ipak ne na kasnije tako nazvanu
damiju, nego na mjesto starog Sulejmanovog (Solomono-
vog) hrama. Pravilnost tog tumaenja, meutim, ne stoji
vrsto, jer su neki pisci dokazali da se, pri tim rijeima, prije
mislilo na neki lokalitet na nebu. Pa ipak je tradicionalno
shvaanje, koje je vrlo rano moralo nastati, postiglo za Jeru-
zalem najvee znaenje, to je u vezi i s njegovim uvrtava-
njem u tri najsvetija molitvena mjesta.
Po Muhammedovoj smrti, vojska, koja je prela granice
Arabije, imala je, pored podruja Eufrata, i Palestinu kao
cilj. Sa bitkom kod Ednadeina god. 634., koja je za carske
trupe bila nesretna, poslije koje je carski predvodnik Aretion
morao potraiti utoite u Jeruzalemu, zapoela je bizantska
vladavina u toj zemlji kolebati i kod jarrnuka je u augustu
636. god. njezina sudbina zapeaena, poslije ega se utvr-
eni gradovi pomalo predaju pobjednicima. O padu grada
postoje dvije predaje koje se razlikuju. Po najvie proirenoj,
arapski vojskovoa Abu Ubajda zatraio je god. 638. od
halife Omara da doe do njega u njegov glavni stan Dabiju,
budui da se Jeruzalemci ele predati samo pod tim uvjetom
da sam Omar zakljui ugovor s njima. Po drugoj, doao je
halifa po vlastitoj odluci u Dabiju da uredi odnose na
osvojenim podrujima, te je odatle, po Balazuriju, poslao
Halida ibn Sabita u Jeruzalem da opsjedne grad, a uvjete
predaje, koje je ovaj uglavio sa Jeruzalemcima, je onda Omar
odobrio. Ti uvjeti bili su prilino blagi. Kranima su osigu-
rani ivot, posjedi, crkve i Sveti kri, dok idovi nisu smjeli
stanovati meu njima, crkve se nisu smjele koristiti za
nastambe, niti ruiti niti smanjivati, a krani zadravaju
svoju vjersku slobodu; ali za to oni trebaju plaati dizju i
pomagati da se otjeraju Rimljani i razbojnici.
Daljnje o Omarovom nastupu pri zauzeu Jeruzalema
saopavaju neki kranski i islamski povjesniari. Teofan,
koji je pisao krajem 8. st. pria, pod A.D. 637., da je halifa,
nakon zakljuenja za krane povoljnog ugovora, posjetio
sveti grad u prljavoj odjei - odnosi se na prainu kojom je
Omar bio prekriven, jer je, nakon dugog jahanja, ravno
pristupio ugovaranju - i zatraio da ga se odvede do mjesta
Hrama, koje je on, onda, pretvorio u molitveno mjesto
295
Jeruzalem
bezbonitva. Neto iscrpnije pripovijeda u 10. st.
kranin
egiPats~i
Eutihije da se Omar ustezao obaviti molitvu u
I:
bazilici Uskrsne crkve i, umjesto u njoj, obavio ju je na
ulaznom stepenitu, da bi, kako je izjavio, sprijeio da ne bi
muslimani, oslonjeni na njegov primjer, pretvarali crkve u
damije, te je patrijarhu Sofroniju izdao ispravu koja to
potvruje. Na njegovu elju, pokazao mu je Sofronije onda
mjesto Hrama, koje je bilo pusto, sa stijenom pokrivenom
ruevnim ostacima, kao za njegov mesdid pogodno mjesto.
Halifa je odmah zapoeo odstranjivati ruevne ostatke i,
budui da su muslimani slijedili njegov primjer, uskoro se
ukazala stijena. On je odmah izdao nalog da se mesdid
postavi tako da oni koji se mole imaju stijenu iza, a ne ispred
sebe. Muslimanski pisci govore o kranima u manje povolj-
nom svjetlu: najprije o pokuaju patrijarha da prevari Omara
u pogledu mjesta za mesdid; a onda, u jednoj predaji o ulozi
preobraenog idova Kaba al-Ahbara da kiblu postavi na
mjesto starog hrama, to je Omar prozreo.
Predaje se, ipak, slau da je Omar na opustjelom mjestu
Hrama dao podii islamsko svetite. To potvruje i biskup
Arkulf oko 670. god., koji mesdid opisuje kao vrlo jedno-
stavnu zgradu, koja je, ipak, mogla primiti 3.000 vjernika.
Pod Umajadima, politike prilike su na osebujan nain
pridonijele tome da se uzgidne ugled Jeruzalema. Njihov
vjerski interes nije bio suvie velik, zbog ega im nije teko
palo da napuste sveta mjesta u Arabiji, kada su propisani
posjeti tamo naili na tekoe, te je, onda, upravo Jeruzalem,
iju je svetost Poslanik priznao, prema uobiajenom tumae-
nju sure XVII,!, postao dobrodola naknada; utoliko vie,
to se iz Damaska mnogo lake dolazilo do njega nego do
Meke i Medine. Ve je Muavija dao izraza tome potovanju,
poto se dao u tom gradu proglasiti za vladara. Jedno sirijsko
vrelo obavjetava da se 660. god. sabralo mnogo Arapa u
Jeruzalemu da bi ga postavili za vladara i da se on popeo na
Golgotu i tamo molio, a poslije se kroz Gotsemanski vrt
spustio do Merjeminog (Marijinog) groba, gdje se takoer
pomolio. I arapska vrela izvjetavaju da mu se te godine
zapriseglo u Jeruzalemu, samo da je to bilo tek nakon
Alijevog ubojstva. Korak dalje u isticanju Jeruzalema napra-
vio je Abdelmelik (685-705). Kada je protuhalifa Ibn Zubeir
postao gospodar u Meki, pobojao se Abdelmelik, ne bez
razloga, da bi Sirijci, koji su hodoastili u taj grad, mogli biti
nagovoreni ili prisiljeni da mu se prikljue. On je, stoga,
zabranio ii onamo, te, kada su se ljudi pozvali na vjerski
propis, zatraio je on da hodoaste, umjesto tamo, do svetih
stijena u Jeruzalemu i uputio je na predaju, koju je iznio
glasoviti znalac Hadisa az-Zuhri, po kojoj je Muhammed kao
mjesta hodoaa izjednaivao Meku, Medinu i Jeruzalem,
tovie, prema prvotnom obliku Hadisa, ovaj zadnji je
postavljen iznad prva dva. Da bi tom tovanju dao osmiljen i
sjajan oblik, dao je halifa nad stijenom, na koju je Poslanik
stavio nogu pri svome usponu na nebo, podii kupolastu
graevinu, Qubbat as-Sahra, da bi se mogao obavljati tauaf.
Prema kasnijim piscima, Abdelmelik je, uz ovo zdanje, dao
sagraditi i damiju al-Aksa; ali kako je damija nastala od
justinijanske crkve, to onda, ako je to tano, samo znai da je
halifa zapoeo neku pregradnju. Zadnji umajadski halifa
MervanII dao je 746. god., zbog pobune u Palestini, sruiti
zidove Jeruzalema, a dvije godine kasnije snaao je grad _
296
zemljotres, ~ojeg je kratko po usponu Abasida, slijedio i l
drugi. Halifa al-Mensur dao je, moda pri svome posjetu 758.
god. ili 771., popraviti tetu. Uskoro je dolo do novog
zemljotresa, koji je zgrade toliko otetio da se pod al-Mahdi-
jem, moda kada ga je 780. god. posjetio i tamo obavio
molitvu, morao nanovo obnoviti.
Pod postupnim raspadom abasidske vladavine i Palestina
je bila uvuena u politiki kovitlac i, kao i u Starom vijeku,
povod svai izmeu egipatskih i zapadnoazijskih vlastodr-
aca. God. 878. dola je pod Tulunide, a 905. god. pod
Fatimide. U tom razdoblju su se pogorali odnosi izmeu
muslimana i krana. O neugodnom izbijanju fanatizma 956.
god. pripovijeda Jahja od Antiohije. Muslimani, s kojima su
se povezali i idovi, zapalili su vrata bazilike i crkve Anasta-
sis, tako da se kupola na ovoj zadnjoj sruila, uli u crkvu i
sve porobili, nakon ega je opustoena Sionska crkva. Patri-
jarh, koji se sakrio, bio je izvuen i ubijen, a tijelo mu
zapaljeno. Razorene crkve su obnovljene pod narednim patri-
jarsima, ali ne dugo nakon toga pogodio ih je jo straniji
udar, kada je zagonetni fatimidski halifa al-Hakim 1009. god.
dao nalog da se to svetite razori. Nalog je bio temeljito
izvren, koliko je vrstoa zgrade doputala, ali je, nakon
toga, polo za rukom patrijarhu da ga smiluje, tako da je
kranima bilo dozvoljeno da na ruevinama crkve dre svoju
slubu Boju. Hakimov nasljednik az-Zahir bio je prisiljen s
bizantskim carem Romanom III zakljuiti mir, pri emu je
ovome bilo dozvoljeno o vlastitom troku ponovo izgraditi
Uskrsnu crkvu. God. 1034. novi zemljotres je razorio crkvu,
koja je, sad, zbog oskudice graana ostala leati kao ruevina,
sve dok je nije ponovo podigao car Konstantin Monomah
1048. god. Podignut je samo Anastasis, dok se bazilika nije
ponovo uzdigla; samo je Helenina kapela, koja je bila meu
njima, tj. mjesto gdje se naao Kri, ostala ouvana. Drugi
zemljotres jako je otetio 1016. god. Kupolu na stijeni, zbog
ega je halifa az-Zahir morao nad njom nanovo sagraditi
kupolu.
Prekid fatimidske vladavine u Palestini donijeli su Sel-
duci, iji je poglavar Tugril-beg god. 1055. priznat u
Bagdadu za sultana. I Jeruzalem je to osjetio, poto je turski
vojskovoa Atziz na svome pohodu protiv Palestine god.
1070. osvojio ovaj grad. Budui da se Jeruzalem uskoro
pobunio, Atziz ga je morao 1076-1077. god. ponovo opsje-
dati, a nakon zauzea je dao pobiti sve, osim onih koji su se
sklonili u Kupolu na stijeni. Selduki sultan Tutu dao ga je
u Damasku ubiti i predao je grad 1091. god. Sukmanu, sinu
nekog turkmenskog vojnog asnika. U 1096. god. polo je za
rukom fatimidskom sultanu al-Mustaliju dokopati se grada i
obraniti ga, idue godine, od Tutuovog sina. Trijumf Fati-
mida bio je kratak, jer se par godina kasnije blie kriari i 15.
jula 1099. god. pobjedonosno ulaze u Sveti grad.
Franci su zauzee Jeruzalema proslavili stranim krvopro-
liem, posebice na mjestu Hrama, u otroj suprotnosti spram
obzirnog nastupa Omarovog. Opljakana su i dragocjena
blaga u Kupoli na stijeni. Jeruzalem je sad postao glavni grad
kraljevstva Jeruzalem, za ijeg je prvog zamjenika imenovan
Gijom Bujonski, no koji je ve 18. jula 1100. god. umro, a
naslijedio ga je brat Balduin 1. Namjesto dotadanjeg grkog
patrijarhata nastupio je latinski. Naravno, kriari su se poza-
bavili da ponovo gradske crkve podignu u njihovom ranijem J

obliku. Prije svega su poradili oko Crkve svetog groba, koja
se dri glavnim svetitem Kranstva. Istina, umjesto bazi-
like, oni su izgradili u neposrednom nadovezivanju na
istonu stranu Uskrsne krunice osebujno skraenu crkvu u
kasnoromanskom stilu. Od drugih crkava, podigli su pose-
bice Sionsku ili Apostolsku crkvu koje su bile u ruevinama.
Za kriare karakteristina zgrada nastala je nedaleko od
Svetog groba: tu su u ll. st. trgovci iz Amalfiia, pored crkve
Sv. Marije Latinske, podigli jedan samostan koji je sluio kao
konaite za siromane hodoasnike. Pored redovnika i
redovnica, tu se organizirao i viteki red ivanovaca, koji su se
posvetili ne samo njezi ranjenih i bolesnih, nego i obrani
svetih mjesta i suzbijanju nevjernika, tj. muslimana. Nakon
zauzea Jeruzalema, izgraeni su u njemu veliko konaite s
vie od 1.000 kreveta i divotna crkva. Meutim, kriari se
nisu zadovoljili samo time da ponovo podignu kranska
svetita. Dok je Omar ostavio kranima njihove crkve na
nesmetanu upotrebu i za islamsko bogosluje zadrao samo
prazno mjesto Hrama, kriari su prisvojili tamonje damije i
pretvorili ih u crkve. Kupola na stijeni, koja se sada, zbog
nedovoljnog poznavanja povijesti njezinog nastanka, nazvala
Templum Domini, ostala je, u biti, nepromijenjena. Samo se
sada na kupoli uzdizao zlatni kri, a stijena, koja je do tada
bila nepokrivena, dobila je u sredini pokrov od mramornih
ploa, iznad kojeg se postavio oltar. Vee promjene pretrpjela
je damija al-Aksa, koja se sada spominje kao Templum ili
Palatium Salominis; promjene su nastale zbog toga to je,
najprije, sluila kao stanite latinskih kraljeva, a onda je
preputena na korienje novoutemeljenom redu Vitezova
hrama (templara). Ureen je u damiji jedan broj stambenih
prostorija i izgradile su se, pored njih, razliite prostorije,
koje su sluile kao ambari za ito i zahodi, a osim toga,
sagradila se na damiji kriarska crkva, koja, ipak, nije
dovrena. Bez obzira na te promjene, Jeruzalem je ostao, pod
franakom vlau, u biti isti, kao to je bio i prije osvajanja.
Grad je okruivao jaki zid, koji je na vie mjesta imao ispred
duboke jarke. etvora vrata na etiri strane svijeta, meu
kojima su se nalazila druga, omoguavala su promet s oko-
linom.
Razdoblje kriarskih pohoda spada u najneprijatnije dije-
love povijesti kranstva. Njihov jadni svretak nalazi se u
otroj suprotnosti s poetnim veliajnim zanosom, a ak i
preko ovoga neovjeno krvoprolie baca duboku sjenu.
Prednosti, koje su kriari u prvo vrijeme zadobili, zahvaljuju
oni manje svojoj valjanosti nego politikoj slabosti u kojoj se
tada nalazio halifat, te se uskoro novoosnovano kraljevstvo
raspalo u mete, u kojem su se ogoljeno oitovali sebini
interesi, a krani se prigodice borili protiv svoje brae po
vjeri, te zakljuivali saveze s muslimanskim protivnicima.
Kada su se, onda, na strani protivnika pojavile snane lino
sti s Imad ad-dinom Zengijem i njegovim sinom Nur ad-
-dinom, a jo vie kada je vrlo obdareni Ejubid Salah ad-din
(Saladin) god. 1169. postao gospodar Egipta, te, po smrti
Nur ad-dina, zapoeo doepavati se Sirije, bila je sudbina
krana u Palestini zapeaena. Za njih kobna bitka kod
Hitina povukla je za sobom Saladinov napad na Jeruzalem.
Kada je njegova vojska stala pred gradom, odbili su itelji,
koji su Balijanu od Nablusa povjerili glavno zapovjednitvo,
ponuene im povoljne uvjete i odluili se boriti se do krajnjih
------~
Jeruzalem
granica. Ali je Saladin premjestio svoj tabor prema slabijoj
sjevernoj strani, te kada su tu postavljeni opsadni strojevi
zapoeli ruiti dijelove zida, izgube branitelji hrabrost i
zatrae pregovore s njima. Kada je on u vie navrata odbio
izaslanike, obavijesti ga Balijan da su itelji, ako im se ne
odobri predaja, odluili pobiti sve neborce i uhvaene musli-
mane, a zapaliti sve to se moe opljakati, te razoriti svetita
na mjestu Hrama. To se dojmilo Saladina i njegovih emira, te
je predaja bila odobrena (1187). itelji su mogli napustiti
grad, uz porez po glavi, a Saladin je postupio toliko obzirno
da je ne samo smanjio otkupni iznos, nego je ne malom broju
siromanih, koji nisu mogli platiti taj novac, dozvolio otii.
Osim toga, naredio je naoruanim ratnicima da prate povorke
odlazeih da bi ih titili od prepada, dok su, istodobno, na
nekim mjestima u zemlji krani prijeili prolaz svojoj iselja-
vano] brai po vjeri. Jeruzalem su napustili poglavito latinski
krani, dok je grkim, tzv. Sirijcima, bilo doputeno ostati u
gradu, a da nisu postali robovi. Naravno da je po osvojenju
Jeruzalem izgubio kranski peat, jer se Saladin revno poza-
bavio time da odstrani tragove kranskog razdoblja. Zlatni
kri nad Kupolom na stijeni bio je zbaen uz radosne uzvike
muslimana i alopojke krana, te zamijenjen polumjesecom.
Oprema stijene s oltarom je maknuta. Pozlatu kubeta je
Saladin obnovio, ali je, inae, zdanje ostalo kakvo je bilo.
Veeg truda je stajala obnova al-Akse, koja se morala oslobo-
diti ne samo elemenata inovjerskog bogosluja, nego i grae
vinskih izmjena. Prema jednom natpisu, na Saladinov nalog
su ponovo podignuti mihrab i damija. Soba za poinak
Vitezova hrama u jugozapadnom dijelu al-Akse bila je pre-
graena i dobila je ime Damiia za ene. Minber, koji je
Nur ad-din namijenio za Aksu, a koji je izraen velikom
vjetinom i nalazio se u Halebu (Alepu), Saladin je prenio na
njegovo mjesto. I kri na Grobnoj crkvi bio je odstranjen i
zvona, kao i kod drugih crkava, razbijena. Samo Crkva
svetog groba bila je poteena, ali je zabranjeno hodoasni
cima da je posjeuju, to je 1192. god. ukinuto. Veliko
ivanovsko konaite poklonjeno je kao vakuf Omarove da-
mije, a tamonja crkva pretvorena je u bolnicu pod imenom
Muristan, Od enskog samostana pri Aninoj crkvi, ije su
redovnice morale otii, nastala je velika kola, opskrbljena
bogatim dohocima, ije je ime as-Salahija podsjealo na
utemeljitelja (uostalom, crkva je ve prije franakog osvajanja
sluila kao kola). Stanite patrijarha sjeverozapadno od
Grobne crkve bilo je promijenjeno u hodoasniko konaite
(J;iinqiih). Zidove Jeruzalema, koji su pri opsadi oteeni,
dao je Saladin, pod osobnim vodstvom, popraviti, pred njima
su iskopani duboki jarci, a kule izmeu kule sa stubovima i
mihrabskih vrata na zapadnoj strani ponovo izgraene. Pri
tome je dio zapadnog breuljka, koji je do sada bio izvan
grada, ukljuen u njega.
Po Saladinovoj smrti (1192) je njegov brat potisnuo nje-
gove sinove i okupio carstvo pod svojom rukom, no ono se
opet podijelilo pod njegovim sinovima, od kojih je al-
-Muazam dobio Damask sa Palestinom. Taj prema kra
nima neprijateljski raspoloeni vladar dao je 1219. god., iz
straha da bi se. krani mogli uvrstiti u Jeruzalemu, nalog~~da .
ga se razori, to je bilo tako temeljito izvedeno da su samo
I Sveti grob, Davidova kula i damije iz Harema bili pote-
l. eni. Inae je on pokazao svoje strahopotovanje prema
297
Jeruzalem
tamonjim svetitima u Haremu, time to je poklonio drvene
kule za al-Aksu i obnovio arkade na junoj strani Kupole na
stijeni. Od njega potjee, istina, i predvorje na sjevernoj
strani al-Akse. Osim toga je podigao pri toj damiji hanefit-
sku kolu. Po njegovoj smrti, isposlovao je svojim dravni
kim umijeem tada prognani car Fridrih II ono to kriarsko
oruje nije moglo, time to je s bratom umrlog, al-Kamilom,
god. 1229. sklopio ugovor, po kojem mu je na deset godina
preputen Jeruzalem, izuzev svetita u Haremu kao i uski
spoj s morem. Car je krunisao sam sebe, bez sveenike
podrke, u Crkvi svetog groba. Tim putem su Latini ponovo
za kratko vrijeme doli u posjed grada. Kada je rok proao,
al-Muazamov sin, koji je vladao u Keraku i nije trpio kr-
ane, napao je grad, razorio tvravu i prisilio itelje na
predaju. Meutim, estoki spor izmeu Ejubida u Damasku
i onih u Egiptu pomogao je kranima, time to su oni visoko
cijenili njihovu podrku, te su im suparniki vladari zapoeli
sad davati velika obeanja da bi ih pridobili. Krani su bili
radije za savez sa Salihorn Ismailom od Damaska, te su na taj
nain stvarno god. 1244. jo jedno doli u neokrnjeni posjed
grada. Ali je Ejubid u Egiptu, as-Salih Nedm ad-din, poz-
vao u pomo Horezmijce, koji su smjesta, pustoei, uli u
Siriju, pobili veliki broj iz Jeruzalema izbjeglih itelja, u
gradu pljakali i ubijali, te Grobnu crkvu, kao i grobove
kraljeva, poharali, a i druge crkve. Time je on dobio slo-
bodne ruke i, kada su protiv njega udrueni vladari bili
pobijeeni kod Gaze, doepao se Jeruzalema, te je otada grad
u muslimanskim rukama. Bio je to pravi kraj kriarskih
pohoda, iji je trajni politiki rezultat bila bijesna mrnja
izmeu krana i muslimana, koja se ranije samo rijetko
javljala. Nedugo potom su Ejubide zamijenili u Egiptu
mameluki sultani, u ijem carstvu je Sirija sPalestinom
inila pokrajinu, nakon to je Kutuz god. 1260. stekao veliku
zaslugu, kada je u bici kod Ain Daluta odbio prodirue
Mongole.
U mameluko doba stupa Jeruzalem uveliko u drugi plan.
Ono to o njegovoj povijesti u tom razdoblju znamo, zahva-
ljuje se, u biti, kompilatoru Mudir ad-dinu Ulajmiju, koji u
dodatku svome prikazu ranije povijesti grada saopava to su
mameluki sultani za njega uinili. Uglavnom su to radovi
popravaka i dodataka. Takoer je vie pisaca priopilo da su
danci, koje je grad plaao, umanjeni i da su sultani poklonili
damijama dragocjene kur'anske primjerke. Istaknuti sultan
BejbarsI dao je al-Aksu obnoviti i podigao je 1263. god. han
sjeverozapadno od grada, s obavezom da se stara o siroma-
nima. Al-Mansur Kalaun (1280-1290) obnovio je pokrov nad
jugozapadnim dijelom al-Akse uz Damiju za ene. AI-Man-
sur Ladin (1297-1299) popravio je Davudov (Davidov)
mihrab na junom zidu al-Akse. An-Nasir Muhamed obloio
je, kada je trei put vladao (1309-1340), zadnji dio Akse
mramornim ploama, dao je probiti dva prozora lijevo i
desno od mihraba, obnoviti arkade na sjevernoj strani uzdig-
nutog dijela Harema i Vrata trgovaca pamukom te kupole
oba haremska svetita pozlatiti i to tako zgodno da su i oko
180 godina kasnije izgledala jo kao nova; osim toga, pod
ovim sultanom obnovljen je vodovod koji je vodu vodio od
sultanovog ribnjaka do u grad. God. 1447-1448. zapalila je
munja krov Kupole na stijeni, od ega je jedan dio bio tako
sagorio, da je sultan Dakmak (1438-1453) naredio da se
____-----.L
298
obnovi. Nije bio naklonjen kranima, te je naredio da se
razori novosagraeno u sionskom samostanu i Grobnoj crkvi
i da se naprave i druge tete. Sultan al-Araf Kait-beg
(1468-1495), koji se mnogo zanimao za svetita u svom
carstvu, dao je podii zgradu s vrelima izmeu uzdignutog
dijela Harema i njegovog zapadnog zida i po njemu nazvanu
kolu kod Lananih vrata al-Akse pregraditi i poveati. Osim
toga, pod njegovom vladom obnovljeni su neki vodovodi koji
su dovodili vodu u grad.
Mameluku vladavinu okonao je 1517. god. osmanski
vladar Selim I, te Jeruzalem s ostalom Sirijom dospijeva u
posjed osmanskih Turaka. Jedan od najznaajnijih sultana,
Sulejman I (1520-1566) razvio je, uz svoje ratnike poduh-
vate, veliku graevinsku djelatnost, koja je dobro dola i
Jeruzalemu. On je dao mozaiku presvlaku vanjskog zida
Kupole na stijeni, koji je traio ee popravke, skinuti i
zamijeniti ploicama od fajanse, ija je plava boja, koja se
izmjenjuje s bijelom, zelenom i utom, dala zdanju njegov
karakteristini izgled. Dolje su dole mramorne ploe na
njihovo mjesto, dok se gore zagasitoplavi povez s bijelim
pismenima vue oko osmokutnika. U prozore su umetnute
probijene gipsane ploe koje su ispunjene arenim staklenim
ploicama. Nadalje je taj sultan dao popraviti gradske
zidine, od ega su dobile dananji izgled. Na nekim mje-
stima ne poivaju na stijeni, nego na masama ostataka rani-
jih zidova. Pri tome je opet dio zapadnog brijega iskljuen iz
zidom zaokruenog grada. Pod Sulejmanovom vladavinom
sruila se od zemljotresa god. 1545. kupola Kule sa zvonom
na Crkvi svetog groba. God. 1555. bila se sruila mala
zgrada na Rotondi nad Svetim grobom, te je zamijenjena
novom. Cijela crkva bila je sad podijeljena na razne vjeroi-
spovijedi, koje su se ljubomorno drale jedna naspram
druge. Te suprotnosti i neprijateljski stav muslimana zavla-
ili su dugo vrlo potrebnu popravku kupole na Anastasisu i
Kuli sa zvonom, sve dok god. 1719. radovi nisu zapoeli.
Pri novogradnji, na nalog turske vlade, dralo se prvotnih
oblika, a na Anastasisu pokuane novine morale su se
ponovo odloiti. God. 1808. dolo je do poara u armenskoj
kapeli, koji je unitio zapadnu stranu crkve. Sultan, koji je
Grcima dao ferman da mogu crkvu popraviti, bio je Mah-
mud II (1808-1839), isti onaj koji je, prema natpisu, obno-
vio pozlaivanje Kupole na stijeni i njezine vanjske strane.
U 19. st. je Palestina ponovo istrgnuta iz svoga vegetiraju-
eg mira. Napoleon je prodro u zemlju i vodio je s Turcima
bitku na starom bojitu ravnice Izrael, no napustio je plan da
osvoji Jeruzalem. Obrnuto, zemlje se doepao Muhamed Ali
i 1831. god. predao mu se i Jeruzalem. Daljnjem prodoru
njegovog usvojenog sina Ibrahim-pae granicu su postavile
evropske sile, a kada se nezadovoljstvo u zemlji s egipatskom
upravom poveavalo, Francuska odustaje od zatite Muha-
meda Alija i, uz podrku Engleske i Austrije, ponovo dolazi
god. 1840. sultan Abdulmedid u posjed Palestine i Jeruza-
lema, te to ostaje sve do prvog svjetskog rata, koji je unitio
tursku vlast. Sada je Palestina pod engleskom mandatnom
upravom, a Jeruzalem glavni grad srednjeg okruja Jeru-
zalem-Jafa.
U toku 19. st. zapoeo je u Jeruzalemu novi ivot, koji je
pomalo mijenjao njegov srednjevjekovni karakter. Uprava
Ibrahim-pae uinila je vie kulturnih napredaka, koji su,
- - - - .. _ - - - - ----

dodue, prijetili da se zakoe, kada je grad ponovo doao u
posjed Turaka, ali su se postupno pokrenuli, kada je pove-
ana sigurnost u zemlji zapoela mamiti Evropljane. Broj
posjetilaca se poveao, a mnogi stranci su se naselili u grad.
Karakteristino je za promijenjene odnose bilo to da se
mjesto Hrama, koje je bilo zatvoreno za sve nemuslimane,
otvorilo nakon Krimskog rata, te da su zvona, koja su od
Saladinovog vremena bila zautjela, ponovo odobrena. Ope
nito je u to doba zapoela nova epoha u povijesti graenja:
hoteli, eljeznice, kue, kole, hodoasnika konaita, bol-
nice itd. Vie crkava se izgradilo ili obnovilo, meu njima
Anina crkva, koju je sultan 1856. god. poklonio Napoleo-
nuiII, te Crkva iskupljenja na Muristanu, koja je 1869. god.
poklonjena pruskoj Kruni. Broj useljenih idova, koji se ve
od 1881-1891. god. skoro udvostruio, porastao je uveliko
nakon prvog svjetskog rata. Ibrahim-paa im je dopustio
izgraditi sinagoge, to se poslije nastavilo, te je tako nastalo
vie sinagoga s visokim kubetima, koje su bile povezane sa
talmudskim kolama. Sada su idovi, kao poetak Sveuili
ta, podigli zgradu za medicinski fakultet.
Ono to je Jeruzalemu posebno davalo peat je sustjecaj
raznih vjera, za koje je sve on bio sveti grad. Ne samo da su se
dijelom suprotstavljali muslimani, krani i idovi, nego su
se i pojedine kranske vjeroispovijedi osjeale suparnicama i
nastojale se iriti na raun drugih. Grci-pravoslavci, koji su
inili glavninu krana, bili su podanici raznih islamskih
vladara, ali su imali svoju vlastitu upravu i birali su svoje
patrijarhe, ije je vrhovnitvo, ipak, po turskom osvajanju
Palestine, prelo na carigradskog patrijarha. Da su oni god.
1808. izgorjelu Grobnu crkvu ponovo obnovili, dalo im je
znaajnu premo, ali je to trailo tako velika sredstva da su
dospjeli u teak poloaj. Iz toga su ih izbavili Rusi, ali je to
imalo za posljedicu da je ruska crkva i vlada zadobila povean
utjecaj, koji je jo vie unaprijeen izgradnjom konaita i
divotnih crkvi. Latini su se, s izgonom kriara, odselili, te je
njihov patrijarhat bio ukinut 1291. god. Jedino su se fra-
njevci znali odrati i pod tekim uvjetima razvili neumornu
djelatnost. God. 1848. obnovljen je latinski patrijarhat i otada
jaa utjecaj Rima na Jeruzalem, naravno uz aktivnu pomo
Francuske. Protestanti su pokuali 1841. god. oivjeti svoj
kult uz pomo Fridriha Vilhelma IV, ali se to nije dugo
odralo, do 1887. god.
Nakon dogaaja u prvom svjetskom ratu, Jeruzalem je
postao glavni grad britanskog mandatnog podruja Palestine.
Dolo je do sukoba izmeu Arapa i idovskih doseljenika za
vrijeme palestinskog mandata i kasnije, u kojem ja nacionali-
stiki osjeaj jo pojaao tradicionalnu muslimansku privre-
nost jeruzalemskom svetitu. ak i nakon stvaranja drave
Izrael god. 1948., konani status Jeruzalema ostao je i dalje
nerijeen, premda je danas, protivno ugovoru i tradiciji,
proglaen glavnim gradom Izraela, to je izazvalo, prije
svega, islamske, ali i kranske proteste u cijelom svijetu.
7ET1M (a. yatim), siroe, tj. maloljetno dijete bez oca.
J Poboljanje drutvenog poloaja siroadi, koja su bila
osobito brojna u staroj Arabiji, igralo je veliku ulogu u
Poslanikovoj zamisli drutvenih reformi. Odlunost s kojom
je intervenirao u njihovu korist ukazuje na okolnosti koje je
zatekao. Ako roaci ne mogu preuzeti odgovornost za njih,
Jetim
briga za siroad pada na sejida plemena; ta se obaveza nametala
i Poslaniku kao voi zajednice. U suri XCIII,6,9 (iz prvog
mekanskog razdoblja), Kur'an ga podsjea da je i on bio siroe
i da ga je Allah zatitio, te opominje da se ne tlae siroad.
Kur'anski odlomci, koji dobro postupanje sa siroadi ini
dunou i zabranjuje njihovo tlaenje, pokrivaju dugo raz-
doblje: s. XCVII,2; XC,15; LXXXIX,l7 (takoer iz prvog
mekanskog razdoblja); XVII,34; LXXVI,8; XVIII, 82 (iz
drugog mekanskog razdoblja); VI,152 (iz treeg mekanskog
razdoblja); II,83,177,2l5,220 (iz god. 623); IV, 8-10,36 (iz
god. 624-626). U s. VIII,4l i LIX,7 (iz god. 623 i 625),
siroadi je odmjeren udio u petom dijelu ganime ili u Jaju.
Nezakonito prisvajanje vlasnitva siroeta - oevidno od
njegovog skrbnika - posebno je osueno, a u s. IV,lO ak je
zaprijeeno kaznom Pakla. Sura IV,2-6,127 (takoer iz god.
624-626), gdje se najvie govori o siroadi, posebno je uperena
protiv takvih prijestupa: 1 siroadi imanja njihova uruite,
ravo za dobro ne podmeite i imetke njihove s imecima vaim
ne troite - to bi, zaista, bio vrlo veliki grijeh (2). Ako se bojite
da prema enama sirotama neete biti pravedni, onda se enite
sa onima enama koje su vam doputene, sa po dvije, sa po tri i
sa po etiri. A ako strahujete da neete pravedni biti, onda
samo sa jednom: ili-eto vam onih koje posjedujete. Tako ete
se najlake nepravde sauvati (3) ... I provjeravajte siroad
dok ne stasaju za brak; pa ako ocijenite da su zreli, uruite im
imanja njihova. I ne urite da ih rasipniki potroite dok oni ne
odrastu. Ko je imuan - neka se uzdri, a ko je siromaan -
neka onoliko koliko mu je, prema obiaju, neophodno troi. A
imetke im uruite u prisustvu svjedoka. A dosta je to e se
pred Allahom raun polagati (6); to se tie stavka 127
oevidno je da se odnosi na stavak 3. Vjerojatno je iz toga da se
stavak 3 bavi takoer sa siroadi-djevojkama, kada je u izgledu
brak s njihovim skrbnikom; no tano tumaenje nije izvjesno.
Dva ajeta su tumaena u tom smislu i u predaji koja se
pripisuje Aii; ali pojedinosti nisu pouzdane. Druga predaja,
koja ne ovisi o tekstu Kur'ana (Ahmed ibn Hanbal), zabra-
njuje skrbniku siliti siroe-djevojku, koja je pod njegovom
zatitom, da se uda za njega. Druge predaje naprosto opetuju
sr kur'anskih propisa. Ideja zatite siroeta je takoer osno-
vica hadisa, koji navodi da je Poslanik odvraao Abu Dara
(l)arr), pobonog i neiskusnog ovjeka, da se prihvati stara-
teljstva,
Predaja je na dva pitanja pokazala razvitak uenja. Na
prvom mjestu se postavilo pitanje, kada se moe smatrati da
je okonan poloaj siroeta (na tom problemu je islamsko
pravo postiglo svoje veinsko gledite); brojni odgovori, neki
naglaujui dob, a drugi nahoenje, stavljeni su u usta Ibn
Abasa i Alija; od pravnih kola, malikiti i afiiti smatrali su da
vlast raspolaganja svojim poslovima nekog tko je dostigao
punoljetnost ovisi takoer o njegovom nahoenju, dok hane-
fiti sputaju taj uvijet ispod 25 godina. Postoje i razlike u
miljenju, da li je novac siroadi (i maloljetnika openito)
podloan zekatu ili ne; zadnjeg se jo uvijek pridravaju
hanefiti, a prvog druge kole; to se opravdavalo ne samo
izravnom tvrdnjom da je Aia u takvom sluaju plaala zekat,
nego i zahtjevom, koji se pripisivao Poslaniku ili Omaru, da
skrbnik treba poslovati s novcem svoga tienika tako da ga
zekat postupno ne istroi. Vrijedno je napomenuti da je pravo
siromanog skrbnika da koristi imovinu siroeta ogranieno
299
Jezici islama
jikhom, time to je dobivao naknadu za svoj trud; a kur'anski
nalog da se uzme svjedoke izgubio je ponajvie na vanosti
zbog injenice da se skrbnik smatrao izvriteljem oporuke
(amin).
'EZ I CI ISLAMA. Sredinji islamski jezik je arapski,
];semitski jezik, koji je jezik Objave i bogosluni jezik
Islama. Znaajni islamski jezici iz vee grupe semitohamit-
skih (afroazijskih) jezika su berberski, somalijski i hausa-
-jezik. Oni su svi, isto tako kao i bantu-jezik svahili, pro-
metni jezici Istone Afrike, a arapski je na njih leksiki
snano utjecao. Nakon arapskog, najvaniji islamski jezici su
perzijski, koji isto tako kao indijski jezici urdu (urdski), sindi
(sindhski) i bengali (bengalski), pripada indoevropskoj jezi
noj obitelji, te (osmansko-)turski koji se ubraja u turske
(turkijske) jezike. I na sve te jezike je arapski znatno leksiki
utjecao. Daljnji vani islamski jezik je bahasa u Indoneziji,
dananji knjievni jezik u toj zemlji. Utjecaj arapskog na
druge islamske jezike pokazuje se na svim podrujima ivota.
70RDAN (a. al-Urdun), drava sa vie od 3,5 milijuna
J itelja (procjena 1985), od toga registriranih 722.687 pale-
stinskih prognanika (popis 31. maja 1967), oko 60.000 bedu-
ina, otprilike 10.000 erkeza; oko 95 % su muslimani (gotovo
iskljuivo suniti), a 5 % krani. Istoni Jordan nije nikada
prije 1921. god. inio odvojenu politiko-upravnu jedinicu,
nego je bio dio sirijskih provincija. Za osmanske uprave,
kojoj je podruje bilo podvrgnuto 400 godina, dugo vremena
------
manje ili vie samo nominalno, bijae ono od znaenja prije
l
svega kao prolazna zemlja hodoasnikih karavana, koje su
ile od Damaska ka Meki i Medini, a koje je valjalo tititi od
beduinskih prepada. Tek od druge polovice 19. st. podruje
je sustavno otvoreno u upravnom pogledu. Pri diobi Osman-
skog Carstva (nagodba Sykes-Pieot), Engleska je pridrala
ovo podruje kao vlastitu sferu utjecaja. Nakon prijelaznog
doba neizvjesnosti, britanska vlada je odluila utemeljiti
emirat Transjordaniju pod Abdalahom, sinom erifa Huseina
iz Meke (1921), a koji je bio pod engleskom kontrolom
(mandat Saveza naroda). Ona je trajala do 1932. god., sve
dok se nisu utvrdile granice nove dravne tvorbe. God. 1946.
okonala je mandat jedna nagodba, pa ipak ne i britansko
prisue u Transjordaniji, koja se sada proglasila za kraljev-
stvo. Nakon rata oko Palestine 1948. god. Abdalah je sredi-
nju Palestinu, koliko se nalazila izvan nove drave Izraela,
koja je omeena linijama primirja, pripojio svome podruju
vladanja, koje se od juna 1949. god. naziva Haimitsko
Kraljevstvo Jordan (al-Mamlaka al-Urduniyya al-Haimi-
yya). Tada zadobijeno podruje zauzeo je Izrael od juna
1967. god. Od aprila 1953. god., nakon umorstva Abdalaha
(1951) i kratkotrajnog interludija Talala, nalazi se na elu
drave kralj Husein kao ustavni monarh (ustav od 1952.
god., viestruke promjene), pa ipak s najveim ovlastima. S
prikljuenjem sredinje Palestine i prilivom palestinskih
prognanika i izbjeglica dobija jordansko drutvo dvojnu
strukturu (2/3 puanstva su Palestinci), budui da je u Trans-
jordaniji uveliko prevladavao element plemenskog drutva.
300

LEKSIKON
ISLAMA
ABA, CABA (a. Ka'ba), utoite Islama, smjeteno
otprilike u sredini velike damije u Meki.
l) Kaba i njezina neposredna okolina. - Ime, prvotno
ne vlastito, povezuje se sa kockastim oblijem graevine.
Ipak, ona je samo prividno kocka; u stvari se tlocrt pribliava
nepravilnom pravokutu. Zid prema sjeveroistoku, u kojem se
nalaze vrata (lice Kabe), kao i onaj nasuprotni (pozadina
Kabe), drugi su 12 m; oba druga oko 10m. Visina iznosi 15 m.
Kaba je izgraena od slojeva sivog kamenja, koje se u
Meki dobija sa okolnih brda. Ona se nalazi na mramornoj
podlozi (adaruuin), koja tri oko 30 cm, a visoka je 25 cm.
etiri linije, povuene iz sredita kroz etiri kuta (rukn,
mno. arkiin), otprilike bi pokazivale smjer etiri kraja svi-
jeta; etiri okomite iz sredine etiri zida pokazivale bi ka
Sjeveroistoku, Sjeverozapadu, Jugozapadu i Jugoistoku. Sje-
verni kut se zove ar-rukn al-iriiqi (iraki), zapadni ar-rukn
a-iimz (sirijski), juni ar-rukn al-yamani (jemenski), a
istoni ar-rukn al-aswad (po Crnom kamenu).
etiri zida Kabe pokrivena su crnim tepihom (kiswa) koji
visi do dolje i tamo privren bakarnim karikama, koje su
vezane na adaruianu. Samo za oluke i vrata napravljeni su
potrebni izrezi. Kiswa se izrauje svake godine u Egiptu i
otprema hadijskom karavanom u Meku. Staro ruho se skida
25. (ili prema jednom izvoru 28.) dana mjeseca zulkade, a
Kaba se, privremeno, prekriva s bijelom prevlakom koja visi
do 2 m iznad tla; kae se, tada, da je Kaba primila ihrm.
Na kraju hada se zastire novim ruhom. Vrata su prekrivena
sa posebnom, isto tako egipatskom tkaninom, koja se u
Egiptu naziva al-burqu' (koprena).
Kiswa se sastoji od crnog brokata, u koji je utkana ehada.
Na dvije treine visine protee se okolo zlatom izvezeni povez
ihizdm), na kojem su kaligrafski ispisani ajeti (stavci)
Kur'ana. Naravno, svaki dio godinje skinutog ruha vrijedi
kao svetinja, a male dijelove, onda, prodaju kao hamajlije
lanovi roda Benu ejba, vratari Kabe.
U sjeveroistonom zidu, 2 m iznad zemlje, nalaze se vrata,
koja su okovana, mjestimice, pozlaenim srebrom. U neto
ranije doba, pragovi su svaku veer obasjani nizom svijea.
Kada je Kaba otvorena, dogurane su do vrata drvene, na
tokovima pokretane stepenice (darag, madrag ), koje se,
inae, nalaze izmeu zgrade Zemzema i vrata Benu ejbe.
U unutranjosti Kabe nalaze se tri drvena stuba, koja dre
301
Kaba
I
I
i
krov, kojem vode ljestve. Jedini namjetaj predstavljaju
brojne visee zlatne i srebrne svjetiljke. Na unutranjim
zidovima naneseni su mnogi natpisi. Tlo je pokriveno mra-
mornim ploama.
U istonom kutu, 1,5 m iznad zemlje, nedaleko od vrata,
uklesan je Crni kamen (al-hagar al-aswad), koji je sada
sastavljen iz tri vea komada i nekih malih odlomaka i
okruen kamenitim krugom, koji se, opet, dri srebrnim
obruem. Kamen se opisuje as kao lava, a as kao bazalt;
njegovu pravu vrstu teko je odrediti, jer se njegova vidljiva
povrina uglaala zbog brojnih doticaja i poljubaca. Njegov
promjer je al-Betenuni procijenio na 30 cm. Boja je crvenka-
sto-crna s crvenim i utim ulocima.
Dio zida, koji se nalazi izmeu Crnog kamena i vrata,
naziva se al-multazam, jer se posjetitelji pri pobonim moli-
tvama pritiu na njega.
U istonom kutu, takoer 1,5 m iznad zemlje, uklesan je
drugi kamen (al-!]agar al-as'ad, sretni), koji se pri ophod-
nji samo dotie, ali ne ljubi.
Nadalje, na graevini treba spomenuti jo pozlaeni oluk
(mieab), koji se izbouje pod gornjim rubom sjeverozapad-
nog zida. Oluk se oznaava kao mizab ar-rahma, oluk
milosti; mjesto izmeu njega i zapadnog kuta je tana kibla.
Kinica se kroz oluk rui na plonik koji je na tom mjestu
postavljen mozaikom. Cijeli pod oko Kabe je obloen mra-
mornim ploama.
Naspram sjeverozapadnog zida, pa ipak ne s njim pove-
zan, nalazi se polukruni zid (al-hatim) iz bijelog mra-
mora; visok je l m i 1,5 m debeo; njegovi zavreci su udaljeni
od sjevernog i zapadnog kuta Kabe oko 2 m. Polukruni
prostor izmeu hatima i Kabe uiva poseban ugled, jer je on
neko vrijeme pripadao Kabi; pri ophodnji se ovaj prostor ne
prolazi; tava! ba ide to je mogue vie du vanjske strane
hatima. Prostor nosi ime al-!]ii1r ili !]igr Isma'il; tu bi se
trebali nalaziti grobovi utemeljitelja i njegove majke Hagar.
Plonik, na kojem se vri tavaJ, nosi ime matiif. Slijeganje
tla, koje se nalazi na njemu, upravo naspram vrata, zove se
al-mi'gan, korito; prema legendi, tu su Ibrahim i Ismail
mijeali kre potreban za graenje Kabe.
Oko matata, te neto vie od njega poloen, protee se
nekoliko koraka ire poploan obrub, na kojem stoje 31 ili 32
vitka stuba. Izmeu svaka dva stuba objeeno je sedam
svjetiljki, koje se pale svaku veer, da bi se vidjelo. Niz
Kaba
stubova zatvara Bab Beni ejba, jedan luk, koji se nalazi
naspram sjeveroistonogzida Kabe i omoguuje ulaz u mata].
Izmeu tog luka i Kabe nalazi se mala zgrada, poput pagode,
sa malim kubetom, maqam Ibrahim. U njoj se uva kamen,
koji je Ibrahimu sluio kao stajalite pri izgradnji Kabe; ulaz
se dozvoljava posjetiteljima uz neki iznos. Po istonim putni-
cima i historiarima, to je trebao biti mekani kamen, u kojem
se jo vide Ibrahimovi otisci. Za al-Mahdijevog halifata bio je
opremljen zlatnim povezom, koji ga je drao. Uz maqam
Ibrahim, takoer naspram sjeveroistonog zida Kabe i tako-
er unutar niza stubova, ali sjevernije nego to je makam,
nalazi se minber (podij s kojeg se dri vjersko izlaganje) od
bijelog mramora; sastoji se od obinih stepenica, koje se dolje
zatvaraju vratima, a kojima su na gornjem kraju postavljena
etiri kratka stuba, na kraju zailjena.
Plonik, na kojem stoji niz stubova, neto je nii nego onaj
koji ih okruuje, kojem omoguuje prilaz osam poploanih
staza koje dolaze od pokrajnih kolonada damije. Na tom
vanjskom ploniku nalaze se etiri male zgrade. Neposredno
uz Bab Beni ejba, nalijevo od onog koji ue, a upravo
naspram Crnog kamena, nalazi se qubba izgraena iznad
vrela Zemzem. U dvorani u prizemlju nalazi se ugraeno
vrelo, ija se voda uzvlai pomou kablice, koja je privr
ena za kolotur. Na jednom dijelu ravnog krova uzdie se
dijelom otvoreno malo molitveno mjesto, koje opet ima
vlastiti krov s malim kubetom.
Sjeveroistono od zgrade Zemzema, na rubu vanjskog
plonika nalaze se jo dvije zgrade, koje se zovu al-qubbatayn,
oba kubeta, a koje su osamdesetih godina 19. st. ve poru-
ene i sasvim maknute. Jedna je sadravala razne predmete,
kao kronometar, vreve od Zemzema, a druga knjige.
Tri ostale male zgrade na vanjskom ploniku su tzv. maka-
me, stajalita imama razliitih obrednih kola pri salatu. Ma-
qdm ili musalla al-hanbali nalazi se juno od zgrade Zern-
zema, naspram jugoistonog zida Kabe. On se sastoji iz krova
koji se zavrava u iljak, a kojeg nose vitki mramorni stubovi.
Isti oblik ima i maqm al-maliki, koji lei naspram jugozapad-
nog zida Kabe. Maqam al-hanafi gleda na hatim i sjeveroza-
padni zid Kabe; on ima dva nadkrovita jedno nad drugim.
afiiti nemaju vlastiti makam; oni se pri salatu postavljaju
pod kube zgrade Zemzema ili kod maqdm Ibrahima.
2) Povijest. - Povijesne ili polupovijesne obavijesti o porije-
klu Kabe, Arapi nisu posjedovali. Moderni evropski pisci na-
gaaju da je vrelo Zemzem moglo biti povod za nastanak sveti-
ta, u vodom siromanoj dolini. Treba imati u vidu da Ptole-
mej, umjesto Meka, navodi Macoraba, to se, dakako, moe
tumaiti kao junoarapski mihrab, hram. Iz toga se da za-
kljuiti da Kaba postoji ve u 2. st. nove ere. Donekle
legendom optereena vijest o Abrahinom pohodu u 6. st. n.ere
takoer upuuje na postojanje i tovanje Kabe, ali nita ne
kazuje o njezinom izgledu i uspostavi. Tuba Esad Abu Kerib
al-Himjari, koji je doao u Meku, prvi put je graevinu
opskrbio kisvom i vratima za zatvaranje. Obavijest o razdiobi
dunosti na Kusaijeve sinove pokazuje da se tovanje svetita
nekoliko generacija prije Muhammeda ve bilo izgradilo u
tano ureeni kult.
to se tie povijesti graenja Kabe, to za predislamsko
doba treba ukazati na legende. Da li je Kusa; graevinu
_ _ _ _ _~ . _ . _ ~ . _ ~.. _. . .
poruio obnovio, kao to historiari tvrde, ne moemo
znati.
Tek s Muhammedom zapoinju povijesne obavijesti.
Kada je ve bio u muevnoj dobi, vatra od jedne ene, koja
je kadila Kabu, zahvatila je graevinu i opustoila je. Slae
se, zatim, da se u Didi nasukao bizantski brod, ije su drvo
Mekanci donijeli i iskoristili za ponovnu gradnju.
Stara Kaba bila je podignuta samo do ljudske visine i bila
je bez krova; i prag od vrata bio je na visini tla, tako da je
voda, pri esto dogaajuim nadolaenjima zbog oluje,
nesmetano ulazila. Sada se Kaba gradila naizmjenino iz
drvenih i kamenih slojeva, udvostruena je visina, naprav-
ljen je krov i vrata su postavljena iznad zemljine razine,
tako da, ako je tko htio ui, morao je koristiti ljestve;
nerado viani posjetitelji teturali su unazad zbog visokog
praga. Kada je sad trebalo unutra unijeti Crni kamen,
Mekanci su se sporili o tome kome da pripadne ta ast.
Upravo su se dogovorili da taj nalog povjere prvom koji
naie, kad je naiao Muhammed (koji je, uostalom, sam
sudjelovao pri donoenju kamenja). S mudrom prornilje-
nou, on je dragocjeni kamen poloio na jednu ili svoju
odjeu i naloio glavarima plemena da svaki prihvati jedan
kraj. On sam je, onda, uzeo kamen i metnuo ga. Tu se,
svakako, mijeaju elementi legende i povijesti.
Muhammed je pri osvajanju Meke god. 8. po Hidri
ostavio Kabu kao graevinu u nepromijenjenom stanju. Ali,
prema predaji, on je kasnije rekao da ga je samo nedavno
preobraanje Mekanaca zadralo od toga da poduzme razno-
vrsne novine. Te stvarne ili navodne tenje za novinom
ostvario je 64/683. god.* Abdalah ibn az-Zubeir. Kao protu-
halifa, bio je u Meki opsjednut od al-Huseina ibn Nume-
irija. Na brda oko Meke bili su postavljeni bacai kamenja,
koji su na grad i svetite bacili kiu kamenja i kuu Boju
teko unakazili, tako da je naposljetku izgledala kao razde-
rane grudi narikaa. Abdalah je udario svoj ator pored
svetita (on se, otada, zvao al-A'i4 bi-tl-bayt, sklonjeni u
hram), a onda je opet poar dovrio ruenje. Pri tom
poaru je Crni kamen raspukao na tri dijela.
Kada se umajadska vojska povukla, posavjetovao se Abda-
lah s mekanskim uglednicima o ponovnoj izgradnji Kabe.
Kada je on svoju odluku iskazao i kada je ruevine trebalo
raskriti, nitko se nije usudio krenuti na djelo. Gomila
svijeta, s Ibn Abasom na elu, napustila je grad, jer se plaila
kazne s neba. Ali se Abdalah sam uspeo na ruevine sa
sjekirom i zapoeo posao. Kada su njegovi ljudi vidjeli da je
ostao nepovrijeen, ohrabrili su se i pomogli mu.
Tokom gradnje smjesta su se postavile skele od ljestava
da bi se, bar, oznaili kibla i mata]. Iza ograde su radnici
klesali. Crni kamen je uvao Abdalah, zamotan u komad
brokata, u jednom sanduku u vijenici. Pri njegovom
postavljanju, bio je on (tri raspuknuta komada) opremljen
srebrnim povezom.
Kaba je tada bila izgraena sasvim od mekanskog kamena
i jemenskog krea i uzdignuta do visine od 27 lakata. Prema
Poslanikovoj predaji, ukljuen je !Jigr u graevinu i naprav-
ljena su dvoja vrata na zemljinoj razini, istona kao ulazna i
zapadna kao izlazna. Pri tavaju ljubila su se etiri kuta.
* Vidi napomenu na stranici 13.
L . __ _ ~ _
302

Te promjene nisu dugo trajale. God. 74/693.* osvojio je al-
-Hadad ibn Jusuf Meku i ubio Abdalaha ibn az-Zubeira.
Sporazumno sa halifom Abdelmelikom dao je ponovo hidr
odijeliti od Kabe i zapadna vrata zazidati. Time je graevina,
prema umajadskoj elji, ponovo dobila nazad skoro svoju
predislamsku formu, te je ta forma ouvana sve do danas.
Znatnim novinama uvijek se opirala narodna pobonost;
samo su u beznaajnoj mjeri vlasti tu i tamo poduzimale
poboljanja. Ve su u neznaboako doba nadolaenja vode
zbog oluje bila stalna opasnost za graevinu. Kada je 1611.
god. jedan prolom zaprijetio, nastojalo se zlu doskoiti
pomou bakrenog pojasa. Ali novi sayl uinio je to podupira-
nje nedovoljnim, tako da se pristupilo obnavljanju.
Juri Karrnata 317/929. god.* Kaba je sretno prebrodila;
samo je njegova rtva bio Crni kamen. Nakon to je bio izvan
Meke nekih dvadeset godina, vraen je nazad.
Obiaj da se Kaba oblae, uveo je Tuba. Novo oblaganje
svake godine ustanovilo se tek u novije doba; za najstarije
islamsko doba spominje se dan aure kao dan tog oblaganja;
ali se to zbivalo i u redebu i drugim mjesecima. Kisva se
sastojala as od egipatske, as od jemenske ili neke druge
tkanine; za vrijeme Omarovog halifata zgradi je zaprijetilo da
se srui zbog mnogog prebaenog ruha; takoer se spominju
svakojake boje. Jo su vahabiti pokrili Kabu crvenom kisvom.
Makami oko Kabe spominju se ve za vrijeme abasidskog
halifata, ponekad pod imenom zulla (xzatita). Dananja
graevina potjee iz 1074/1663. god.* I kupola nad Zemze-
mom spominje se u jednako rano doba; sadanja je izgraena
1072/1661. god. *
Posveene darove Kaba je dobijala kako u neznaboako
tako i u islamsko doba. Poneki svjetovni vladari koristili su
blago u politike svrhe. Predaja izvjetava da je Omar rekao:
"Neu u Kabi ostaviti ni zlato ni srebro, nego u razdijeliti
njezino blago. Ali protiv toga se energino usprotivio Ali,
tako da je Omar odustao od svoje namjere.
3) Kaba i Islam. - Osobni osjeaji mladog Muhammeda
prema Kabi i mekanskom kultu nisu poznati. Ni njegovi ivo-
topisi, a ni mekanske objave ne kau nita o tome. U svakom
sluaju, on nije osjeao neko oduevljenje za svetite u Meki.
Tokom prvog doba nakon hidre bio je Poslanik zauzet
sasvim drugim problemima. Ali kako do oekivanog dobrog
odnosa sa idovstvom i idovima nije dolo, nastupio je
preokret. Otada - otprilike godinu i po nakon hidre - u
objavama se spominje Kaba i had.
Drugaije stanje pokazuje se, najprije, u nalogu o kibli: pri
salatu se okretati ne vie prema Jeruzalemu, nego prema
Kabi. "Vidimo Mi kako sa udnjom baca pogled ... a Allah
motri na ono to oni rade.
U doktrinarnom pogledu promjena smjera obrazloe se
pozivanjem na Ibrahimovu vjeru (11,130; 111,95 i dalje). Tu
vjeru, pratip idovske i islamske vjere, idovi su zamraili i
Muhammed je iznosi u novom svjetlu. U nju se, sad, smjeta
i mekansko bogotovlje. Ibrahim i Ismail sagradili su temelje
Kabe (11,125). Makam Ibrahim oznaava se kao za salat
pogodno mjesto (11,125). Ibrahim je, na Allahov nalog,
ljudima propisao hodoae (XXII,27); Kaba je prvo sveti-
te, koje je utemeljeno na zemlji (III, 96); ona se zove sveta
kua (V,97), stara kua (XXII,29,33).
303
Kaba
Tako objave daju religiozno-povijesnu osnovu za prihvaa
nje starog arapskog bogosluja u Islam.
God. 627 muslimanima je sporazumom u Hudajbiji stav-
ljeno u izgled sudjelovanje u mekanskom bogosluju;
suglasno s njim, 628. god. je obavljen 'umrat al-qada',
Muhammedovo politiko stremljenje postiglo je vrhunac
osvajanjem Meke u 629 god.
Sva neznaboaka starudija, koja se za Kabu prikaila,
sada je odstranjena. Oko graevine bilo je postavljeno oko
360 idola; na dodir Poslanikovog tapa, svi su srueni. Huba-
lov kip, koji je Amr ibn Luhaj postavio iznad udubljenja u
Kabi, odstranjen je, kao i slike poslanika. I drveni golub, koji
se nalazio u Kabi, morao se sruiti. Oba roga Ibrahimovog
ovna raspala su se tek kada je Abdalah ibn az-Zubeir ponovo
gradio Kabu.
Pri osvajanju Meke, Muhammed je, nadalje, odluio o
bogoslunim i svjetovnim dunostima, koje su se u Meki od
davnine vrile. Historiari priaju da je, u staro neznabo-
ako doba, Kusai, nakon estoke borbe s plemenom Huzaa,
postao gospodar Kabe i pridrao sve vane bogoslune i
svjetovne dunosti: upravu dar an-nadwom (vijenica) i prive-
zivanje zastave, pogoavanje hodoasnika jelom (rijada) i
piem (siqaya), kao i nadzor nad Kabom (sidona i J;igaba).
Njegovi potomci
ABD MENAF ABD AD-DAR
I I
HA IM OSMAN
I I
ABD AL-MUTALlB ABD AL-UZA
I I
ABAS ABU T ALlB ABU TALHA ABDALAH
obavljali su te dunosti nakon njegove smrti u smislu da su
Abd Menafu i njegovim potomcima, meu ostalim, pripadale
rijada i sihaja, Abd ad-daru i njegovim potomcima, meu
ostalim, sidana i hidaba.
Kada je Muhammed osvojio Meku, ponudio mu je njegov
ujak Abas ili, po drugoj predaji, Ali upravu nad svima
dunostima. Ali je Muhammed izjavio da su one sve zgaene
pod njegovim nogama, osim sikaje i upravljanja Kabom.
Prvu je ostavio u posjedu Abasa; drugu je prepustio Osmanu
ibn Talhi, koji se dao zastupati po svome bratiu ejbi ibn
Abi Talhi. Benu eiba su do danas ostali vratari Kabe.
Rijadu, koja je bila u posjedu Abu Taliba, preuzeo je 630.
god. Abu Bekr; nakon njegove smrti, halife su se starale za
goenje hadija.
Islamska vladavina Mekom imekanskim bogotovljem
jasno se odredila u svome znaenju pri hadu god. 9. po
Hidri. Kao zastupnik Poslanikov, Abu Bekr je obznanio
okupljenim hodoasnicima najnovije odredbe, objavljene u s.
IX, koja se, po njima, katkada naziva "sura odricanja
(bara'a). Po njima, zabranjuje se, otada, idolopoklonicima
sudjelovanje u mekanskoj svetkovini, jer oni nisu isti
(nagas). A osim toga su stavljeni izvan zakona; zajamen im je
rok od etiri mjeseca, tokom kojeg se mogu slobodno kretati
zemljom; a onda su predmet smrtne kazne ..." . illeti 'll oni,,, I
" VIdI napomenu na stranici 13.
Kaba
kojima postoji savez, ukoliko su ga se tano pridravali, te
nikoga protiv muslimana nisu pomagali.
God. 631. sam je Muhammed vodio hodoae, pri emu,
prema predaji, nijedan idolopoklonik nije bio prisutan: Kaba
je postala iskljuivo muslimansko svetite, a Meka je bila i
jest za Islam ono to je Rim za katolike, a Jeruzalem za
idove. Pri svakom salatu, muslimani u cijelom svijetu
okreu se prema Meki; a pri obredu hodoaa, Kaba pred-
stavlja poetak i kraj svetih radnji.
Treba tu spomenuti jo dvije posebne ceremonije: otvara-
nje i pranje graevine. Otvaranje se zbiva na odreene dane
godine tako da najprije ulaze mukarci, a onda ene. Nazna-
eni dani mijenjaju se po volji mekanskih vlasti; ipak, neki od
njih padaju obino u mjesecu hodoaa, a neki na 10. dan
muharema (dan aure). Vrijedi da je od posebne zasluge
obaviti salat u Kabi.
Po okonanju hada, na kraju mjeseca zulhide, Kaba biva
oprana; svetkovina, na koju dolaze (odnosno dolazili su)
veliki erif, upravlja i drugi uglednici, kao i mnotvo ha-
dija. Prvi je ulazio erif, koji je sam, nakon molitve od dva
rekata, splaknuo tlo sa vodom Zemzema, koja je kroz jedan
otvor otjecala u prag. Zidovi su prani sa nekom vrstom metle
od palminog lia. Onda erif splaknjuje sve sa ruinom
vodicom i konano graevina biva namirisana sa svakojakim
mirisima. erif baca metlu meu mnotvo hadija, koji se
otimaju oko nje da bi je zadobili.
Kao to se iz ovoga vidi, tovanje svete graevine raspro-
stire se na sve to je s njom u vezi: na Crni kamen, oluk,
multazam i, prije svega, na Zemzem. Pria se - i, dakako, s
pravom - da se Omar o Crnom kamenu oitovao ovako: [a
znam da si ti kamen, koji ne moe ni koristiti ni koditi, te da
te nije poljubio Boji vjerovjesnik, ne bih te poljubio. A
onda je kamen poljubio. Salat pod olukom dri se posebno
djelotvornim: tko pod mar' abom odri salat, bit e ponovo
tako ist, kao kad ga je majka rodila, kae al-Azraki. I
Zemzem, sa kojim se hadija ponovno polijeva, koristi za
svaku svrhu, za koju se pije.
Brojna su svjedoanstva, u islamskoj i evropskoj knjiev-
nosti, o uzdizanju vjerskih osjeaja, koje izaziva pogled ha-
dija na Kabu. Posebno je karakteristian al-Betenunijev opis
salata kod Kabe: Cijela zajednica stoji tu u najveem
strahopotovanju pred tim najviim velianstvom i najmoni
jim nadahnuteljem bogobojazni, pred kojom najvee due
postaju male do nepostojanja. I da nismo bili svjedoci pokreta
tijela u stavu salata i uzdizanja ruku pri molitvama i
mrmljanja oitovanja smjernosti, te da nismo uli kucanje
srca pred tom beskrajnom veliinom, mislili bismo da smo
preneseni u neki drugi ivot. A mi smo u tom trenutku i bili
u drugom svijetu: bili smo u kui Bojoj i u neposrednom
Bojem prisuu, a pri nama su bili samo prignuta glava i
ponizni jezik i uzviene molitve i ovlaene oi i zaplaeno srce
i zagovorno isto uvjerenje.
ak su i iiti i vahabiti ostavili Kabi njezino mjesto u
Islamu. Samo se za Karrnate, posve prirodno, treba napraviti
iznimka.
Kad rnodernisti, kao al-Betenuni, postavljaju pitanje:
zato se Boga posebice tuje u Meki, budui da je, ipak, cijeli
svijet njegovo podruje, onda sami odgovaraju: Ali Meka je
Njegov grad i mjesto objave Njegove vladavine i snage. A
304
Kaba je Njegov hram i mjest: NjegOVe~eliine ~ilosti.
i I I
postoji li na nekom kraju svijeta neko mjesto od ne vie od 18 .
km", gdje se sakuplja pola milijuna dua na hodoae, koji
svi zazivaju Boga svojim srcem i jezikom? I premda su
njihove rase i jezici razliiti, to se oni, ipak, upravljaju ka
kibli i kreu se pri salatu, jednim pokretom bez ikakve
druge nade do milosti jednog jedinog Boga, koji nije rodio i
nije roen i kojem nema ravnog.
to se mistika tie, njihov stav spram Kabe ovisi o njiho-
vom odnosu spram Zakona. Za tzv. nomistike mistiare,
kao to je al-Gazali, Kaba je, dodue, sveta graevina, koju se
pri tavaju treba obii, ali tavaJ i njegov predmet zadravaju
za ljude vrijednost tek ako im postaje uput da se uzdignu do
vie duhovnosti. Ibn al-Arabi ide korak dalje, kada kae da
prava Kaba nije nita drugo do nae vlastito bie; ipak u
mistikim iskustvima Kaba igra ulogu. A al-Hudviri navodi
neke izreke mistika koji Kabu kao uput za uzdizanje vie ne
trebaju i ak odbacuju. Ukratko, gdje je umrtvljivanje, tamo
nema svetita; svetite je tamo, gdje je promatranje (oevid).
Dotle dok cijeli svemir nije mjesto za susretanje ovjeka, gdje
se on blii Bogu, i jedna odaja, gdje se on veseli druenju s
Bogom, dotle je on jo stran ljubavi Bojoj; ali kad on postaje
sudionik licem, tada je cijeli svemir njegovo svetite. Naj-
mranije u svijetu je Ljubljenog kua bez Ljubljenog.
Time je ono stvarno dragocjeno ne Kaba, nego promatra-
nje i ponitenje na mjestu prijateljstva; tim stvarima je Kaba
neizravno uputstvo.
4) Religiozno-povijesni elementi. - Iz injenice da Ptolemej
Meku naziva Macoraba (tj. mikriib, hram) moe se zaklju-
iti da je u njegovo vrijeme Kaba vaila kao stanite jednog ili
vie bogova. Prema Epifaniju, Zu-'-era (l)u '-ara) u
Petri imala je svoj haabon, u kojoj rijei se, dakako, nalazi i
Kaba. Iz njegovog izvjetaja, ipak, nije jasno, da li je pod tim
razumijevao hram u Petri ili etverokutni, crni kamen. Al-
-Bekri pria da je pleme Bekr ibn Vail, kao i glavnina
plemena Ijad, imalo svoje kulturno sredite u Sindadu u
podruju Kufe, te da je njihov tamonji sveti ator (ili hram,
bayt) nosio ime 1)at al-ha' abat. Po Wellhausenu, Kaba
svoju svetost zahvaljuje Crnom kamenu; to moe biti tano,
jer je vjera starih Arapa bila, u biti, kult kamena.
Nije preneseno da je Crni kamen bio u odnosu spram ma
kojeg boga. U Kabi se nalazila slika boga Hubala, koji bi se
mogao nazvati bogom Meke i Kabe. Pored njega, tovale su
se al-Lat, al-Uza i al-Menat, koje su u Kur'anu spomenute;
Hubal u njemu nije naveden. Kakav je poloaj uz njih
pripadao Allahu, predislamskom arapskom bogu, nije znano,
te njegovo isticanje na raun drugih bogova, kako se to ini u
islamskoj predaji, nema osnova.
Moe vrijediti kao sigurno da Crni kamen nije bio jedini
idol u ili pored Kabe. Makam Ibrahim je, naravno, bio od
davnine sveti kamen. Uz njega se spominje jo vie idola,
meu drugima 360 postavljenih kipova.
Kaba je imala, uveliko, svojstva koja se veu openito uz
semitska svetita. Ponajprije, ona je cijeli okolni kraj uinila
posveenim tlom (haram), oznaenim kamenim znakovima,
koje svakom tko ue namee odreena ogranienja. Osim
* Vidi napomenu na stranici 13.

toga, u haramu vlada Boji mir. Kada su stara arapska
plemena hodoastila u Kabu, prestajale su sve svae. Noe-
nje oruja bilo je zabranjeno. Haram i Kaba posebice bili su
pribjeita: tu je nehotini ubojica bio siguran. Na Kabi se
nalazila neka vrsta ruke, za koju se hvatao onaj koji trai
zatitu. Krv u haramu nije smjela tei; izvijeteno je, prema
tome, da su na smrt osueni izvoeni iz harama radi
pogubljenja.
Mir se protezao ak i na ivotinjski i biljni svijet. ivoti-
nje, izuzev nekih tetnih ili opasnih, nisu se smjele rastjeri-
vati; otuda brojni pitomi golubovi u damiji. I drvee i
grmovi nisu se sjekli, izuzev strukova izhira, koji se koriste za
gradnju kua i za radove od kovanog zlata. Sve ove odredbe
Islam je potvrdio i one vrijede do danas.
to se obreda tie, izvjetavano je da se kod Kabe klalo u
neznaboako doba. Starim Arapima kameni idol je zamjenji-
vao oltar; na njemu se razmazivala krv rtvenih ivotinja. U
islamsko doba, klanje ivotinja obavlja se u Mini.
Pitanje je, da li je i koliko Kaba u predislamsko doba bila
povezana sa hadom. Jedni tvrde da se, prvotno, samo umra
odnosi na Kabu, dok je prostor hada bio na Arefatu,
Muzdelifi i Mini. Kao razlog se navodi da je umra jo dugo u
Islamu stajala u uskoj vezi sa mjesecom redebom; nadalje,
~agg se jednostavno nazivao ~agg 'Arafat, a, po afiitskoj
koli, wuqUjna Arefatu je glavna ceremonija hada. Nasuprot
tome, moe se prigovoriti da u Kur'anu (III, 91) hodoae se
odnosi na Kabu (~agg al-bayt) i da predaja nigdje ma samo
najmanje ne daje nazrijeti o toj novini. Moe se, u vezi s tim
miljenjem, ukazati na to da su stari Arapi rado dolazili u
meusobne odnose putem kultnih obreda blizu svetih mje-
sta. Stoga je vjerojatnije da se ta mala korektura (povezivanje
hodoaa i umre) zbila ve u predislamsko doba i da na to
treba gledati kao na rezultat obrednog povezivanja Arefata i
Meke.
Spomenuto je ranije, da je Tuba bio prvi koji je Kabu
oblagao. Da li je tana ta historijska predaja, ne zna se. Treba
zamijetiti da se spominje arena oha, koja se polagala preko
graevine - obiaj koji se uveliko primjenjivao na tom
podruju (u staroj Arabiji sveti atori). Ne treba, naravno,
uopavati, ali se tu nazire mogunost povezivanja sa Suncem
koji zrai na nebu. Stoga se moe, ak, postaviti pitanje, da li
i koliko se Kaba moe shvatiti kao nebeski simbol. Za
potvrdu toga govori injenica da se oko Kabe vri tavaf i da
su, prema samoj islamskoj tradiciji, tavaf i Kaba prikazani u
vezi sa kolom duhova oko Bojeg prijestola. Boji prijesto,
poznato je, kozmika je veliina, a Kaba i Crni kamen opisani
su kao prijesto Bojeg halife na Zemlji - Adema. Kolo
nebeskih duhova moe se lako razumjeti kao kolo planeta.
Osim toga, meu posveenim darovima ponavljano se spomi-
nju zlatna sunca i mjeseci. Po al-Masudiju neki krugovi su na
Kabu gledali kao na hram posveen Suncu, Mjesecu i plane-
tima kojih je pet. I 360 bogova, postavljenih oko Kabe,
upuuju u pravcu tog shvaanja.
Dakle, ne mogu se zanemariti tragovi neke nebeske simbo-
like. Dakako da se ne moe govoriti o opem gledanju u
smislu tog razumijevanja. Kult Kabe u neznaboako doba
bio je, tovie, sinkretistiki, kako je to esto u neznabotvu.
Ne moe se odrediti, koliko je u Meki bio zastupljen
sjeverno-semitski kult. Golub od alojevog drveta, kojeg je
305
Kadar
Islam zatekao u Kabi, bio je, moda, posveen semitskoj
Veneri.
VABD (a. qabd). Osim to je metriki termin, ima jo
l\... dvaznaenja: l) na pravu osnovano zaposjedanje neke
stvari, npr. na temelju nasljednog prava ili uslijed ugovora;
kabd se u islamskim zakonicima obino obrauje u uskoj vezi
sa isporukom uslijed trgovakog ugovora; 2) u sufi jskom
smislu, kabd (stezanje, strepnja) oznaava od Boga dano
jedno stanje, koje predstavlja suprotnost od basi (irenje,
radost). Oba stanja pridolaze samo 'arifu (gnostiaru), dok im
kod poetnika odgovaraju osjeaji straha i nadanja, ali s tom
razlikom da se ovi zadnji odnose na budunost, dok kabd i
bast izraavaju sadanji duhovni osjeaj neraspoloenja
odnosno zadovoljstva.
VADAR (a. qadar) , odluka, U Kur'anu su sadrane i
l\... odredbe o slobodnoj volji i odredbe o predodreenju.
Najraniji svjesni stav muslimana o tom pitanju bio je
beskompromisni fatalizam. To se najee izraavalo korije-
nom rijei q-d-r, to prvenstveno znai mjeriti, procjenji-
vati, a potom odrediti mjerenjem, kao da je Allah odmje-
ravao svoje odluke. Ovo je ve rano bilo osporavano, to je
dolo do izraaja ve prije 700 g. n.e. U toku tog spora razvila
su se dva krajnja i dva pomirljiva stava, s tim da su ovi
posljednji prihvaeni u pravovjernom Islamu. Svi su se oni
mogli pozivati na kur'anske tekstove i na Predaju. Predaja,
naravno, odraava u velikoj mjeri upravo stanje koje je
proisteklo iz spomenutih sporova. Te predaje nalazimo u al-
-Buharijevom djelu Kitab al-qadar, te takoer, djelomino, i
u Kitab ai-tibb, Debriti su bezuvjetne pristae predodre-
enja: ovjek nema ama ba nikakvog udjela u radnjama koje
prividno potjeu od njega. Ovo je stajalite Islam proglasio
krivovjernim. Kadariti, koji su se kasnije stopili s mutazili-
tima, zastupaju drugu krajnost, to jest da ovjek stvara djela
koja sam smilja. U poetku se nisu usuivali upotrijebiti
rije stvarati. (halq) - samo je Allah /Jiiliq - ve su
upotrebljavali bezopasnije izraze kao [gad, ihtira', ali
konano su poeli spominjati da ovjek stvara- vlastito
djelovanje. Umjerene pravovjerne sljedbe bili su aariti i
maturiditi. Od te dvije, aariti su logiki razradili svoje
stavove, dok su maturiditi tek ustvrdili oite injenice koje su
u vezi s problemom. Oni koji podravaju ideju slobodne volje
temelje se na etikoj osnovi; Allahova pravda ('adl) zahtijeva
ovjekovu slobodu. Ali pravovjerni Islam malo se na to
obazirao, iako su neki, kao at-Taftazani i ar-Razi, dijalektiki
pristupali problemu. Allah moe sa svojima raspolagati po
volji. Problem pravovjernih je ovjekova svijest o slobodi.
Maturiditi su priznavali ovjekovo djelovanje po slobodnom
izboru (af'ol i!Jtiyariyya) radi kojeg biva ili kanjen ili
nagraen. ovjek poznaje razliku izmeu voljnog shvaanja i
nesvjesnog drhtanja, ali nije rijeeno pitanje suprotnosti
izmeu toga i Allahove svemone stvaralake snage. Al-Aari
je uveo ideju iktisaba, prihvaanja radi samog sebe<<: ovjek
prihvaa na sebe Allahovo djelovanje, a to prihvaanje pred-
stavlja njegovu svijest o slobodnoj volji. ini se da je al-Aari
ovu svijest smatrao tek jednim dijelom Allahovog stvarala
kog djelovanja. ovjek je ipak automat, iako to ukljuuje da
se on smatra slobodnim. Izmeu toga postoji iroki prostor za
---_~_---
Kadija
~
raspravu ak i unutar pravovjernog Islama. Konano skola-
stiko aaritsko uvjerenje, po kojem ovjek nema nikakve
slobode djelovanja uope (to, meutim, na treba shvatiti kao
jedino mogue islamsko stajalite), nai emo prikladno obra-
zloeno u al-Fadalijevom djelu Kifayat al-auuimm, sa al-
-Badurijevim komentarom. Ovaj je stav imao tako snano
djelovanje da je ak al-Gazali na kraju izvanredne psiholoke
analize knjige Ihya' o udesima srca naveo uz pohvalu
ovu predaju: Ovi idu u nebo, to mi nije stalo, a ovi u pakao,
to mi takoer nije stalo (VII, 308).
VADlJA (a. qiicji), sudac, koji je, prema islamskom
l\... pravu pozvan odluivati o svim sporovima kada je u
pitanju graansko ili kazneno pravo. To je teorija. U praksi,
jo su od najranijih vremena na muslimanskom Istoku posto-
jala dva naina primjene prava, koja moemo donekle
ispravno nazvati vjerskim i svjetovnim. Pred kadiju,
vjerskog suca, iznose se, u skladu s vjerskim pravom, samo
oni sporovi koje narod smatra da pripadaju u podruje vjere
(npr. sporovi u okviru obiteljskog prava i nasljedstva, pravna
pitanja koja se odnose na vjerske zaklade, itd.); sva ostala
pitanja spadaju, po miljenju naroda na Istoku, u djelokrug
svjetovnih vlasti koje o njima odluuju, s obzirom da laici
odluuju prema drugim mjerilima.
Kadija mora, prema zakonu, biti ueni musliman besprije-
kornog ivota ('adl), temeljito upoznat sa propisima svetog
prava. Izvorno je postojao zahtjev u veini mezheba da kadija
bude osposobljen da kao mudtehid samostalno izvodi iz
svetih vrela propise koje e primijeniti u svojim sporovima.
Kasnije se, meutim, nikoga vie nije dralo nadlenim da
daje vlastita tumaenja Zakona; suci su bili tek muqallidi koje
su obavezi vale odluke ranijih autoriteta. Stoga se kadija treba
strogo pridravati pravila koja su zacrtana u pravnim knji-
gama njegovog mezheba.
Dijeljenje pravde smatra se u islamskoj zajednici vjerskom
dunou. Nadlena vlast mora u svakom okrugu imenovati
I podobnu osobu za dunost kadije. Ako postoji samo jedna
osoba, koja je pravno kvalificirana obavljati sudaku du-
nost, tada ona mora prihvatiti tu slubu ukoliko je postav-
ljena na nju ili ak zahtijevati da je se postavi u sluaju da
vlasti to ne uine.
Kadija mora voditi suenje tano u skladu sa postupkom
koji predvia zakon. Ukoliko su stranke vjernici, on s njima
mora postupati ravnopravno u svakom pogledu. Ako optu-
eni prizna da je tuitelj u pravu, ne treba stvar vie dokazi-
vati. Ukoliko pak tueni ne priznaje optubu, tuitelj mora
podnijeti dokaze za svoju tubu. Presuda kadije je konana,
na nju nema mogunosti priziva.
Kako bi se zajamila neovisnost kadijine presude, zako-
nom je zabranjeno da ovaj uzima poklone od onih koji
pristupaju sudu. Kadija mora izbjegavati da ulazi u poslovne
odnose s njima, bilo osobno bilo preko posrednika, jer bi ga,
u tom sluaju, zainteresirana stranka mogla pokuati prido-
biti, nudei mu posebno povoljne uvjete.
Unato ovim i mnogim drugim propisima koji su imali za
cilj osigurati nepogreivost pravde, loe kadije su nepre-
stano bile uzrok pritubi u Islamu. Mnogi su suci bili nezna-
lice i podmitljivci. Ukoliko tu dunost obavljaju ispravni
ljudi, oni su esto prisiljeni pokoriti se volji vladajuih kru-
306
gova. Stoga je u vjerskim krugovima uskoro dolo do odboj-
nosti prema vrenju sudake dunosti. Proirile su se pre-
daje, prema kojima se Poslanik otro suprotstavio prihvaa
nju dunosti kadije. Poboni fakihi (kao to je bio Abu
Hanifa, na primjer) odbijali su obavljanje te slube.
Ve mnogo stoljea muslimanski sudac nije odgovorio
izvornim teorijskim zahtjevima; stoga muslimanski ueni
ljudi smatraju kadiju samo kao qa(ji ad-dariira, kadi-
jom za nudu, kojem se ide u nedostatku boljega.
Islam je kadijsku funkciju preuzeo od vladinih institucija
pokorenih bizantskih i perzijskih zemalja, jer predislamski
Arapi nisu imali nijednu drugu metodu rjeavanja sporova
osim imenovanjem presudnika (hakam) za svaki pojedini
spor. Poslanik i prve halife esto su osobno donosili presude,
a isto tako i njihovi upravljai po pokrajinama. U musliman-
skim zemljama, mjesne vlasti su, uglavnom, dijelile pravdu,
posebice redarstveni slubenici. To se katkad zvalo nazar
fi al-maelim.
Omar, Osman, i njihovi nasljednici imenovali su posebne
slubenike za suce (qa4i). Ti kadije, koji su obino pripa-
dali klasi fakiha, nikad nisu stekli samostalnost u Islamu.
esto su bili otputani - katkad odmah nakon imenovanja - i
esto su bivali ugroeni od hirova vladara.
Dunost kadija nije bila samo dijeljenje pravde, ve uprav-
ljanje pobonim zakladama (waqf) i dobrima siroadi, slabo-
umnih i slinih osoba. esto im je padalo u dunost sastavlja-
nje enidbenih ugovora za ene bez mukaraca u obitelji, itd.
Glavni kadija u gradovima bio je jedan od visokih slubenika.
U istonim zemljama nazivao se qiicji al-quddt, a u zapad-
nim qa4i al-gama'o: U kasnijim je razdobljima qa4i al-
-'askar (kazasker) bio ujedno i visoki slubenik. Neki kadije
bili su i vojni starjeine.
U velikim gradovima, gdje su brojne pristae razliitih
kola fikha zajedno ivjele, svaki je mezheb imenovao svoga
kadiju. U kasnijem su razdoblju, na primjer, bila u Kairu
etvorica kadija.
K'ADI R IJE , derviki red (tarika), nazvan tako po Abdel-
kadiru al-Dilaniju. Abdelkadir (u. 1166) bio je upravi-
telj hanbalitske kole (medrese) i ribata u Bagdadu. Njegova
izlaganja (sakupljena u al-Fatli ar-rabbni', drana su as u
jednoj, a as u drugoj ustanovi; bile su to prvorazredne dvije
ustanove u doba Ibn al-Asira, a Jakut navodi ostavtinu u
knjigama, koje je toj koli ostavio neki ovjek koji je umro
god. 1176-1177. Obje zgrade su, izgleda, bile rtve poara u
Bagdadu god. 1258; u to doba, njihova uprava je pripadala
obitelji Abdelkadira, koja je bila vrlo brojna i vrlo potovana.
U djelu Bahgat al-asrar, gdje se nalazi taan spisak njegovih
potomaka, reeno je da je njegov nasljednik u medresi bio
njegov sin Abdelvahab (1157-1196), a njegov nasljednik,
opet, njegov sin Abdeselam (u. 1214). Drugi sin Abderezak
(1134-1207) bio je ugledni asketa.
Ribat se, u to doba, razlikovao od zavije; prvi je bio poput
samostana, a drugi mjesto gdje su askete ivjeli osamljeniki.
U doba Ibn Batute, zavija je takoer bila zadobila znaenje
samostana, a njegov opis vjerskih vjebi, koje su se obavljale
u zaviji moe se primijeniti i na ono to se odvijalo u
Abdelkadirovom ribatu. Cjelina pravila i pouka, koja je poi
vala na njegovom autoritetu, dovoljna je da se zasnuje jedan

sustav (mezheb) a, kada bi dobio hirku (hirqa) od ejha,
poetnik (murid) je objavljivao time da svoju volju pokorava
njegovoj. U djelu Bahgat se navodi dugi spisak ljudi, koji su
postigli razne stupnjeve odlija i koji su od Abdelkadira
dobili hirku, dvojica od njih u dobu od sedam i od jedne
godine. Te osobe su imenovane po Abdelkadiru, te su
mogle podijeliti hirku drugima u njegovo ime; time su one
htjele pokazati da je murid trebao gledati na Abdelkadira kao
na svoga ejha i svoga vjerskog vou nakon Poslanika. Prema
predaji, koja vjerojatno nije vjerodostojna, iz god. 1196,
Abdelkadir je izjavio da prijem hirke nije apsolutno nuan za
prihvat u njegov red, te da je dovoljno da mu se osobno
pridrui. ini se da je, ve za njegovog ivota, vie ljudi
pravilo propagandu njegovog sustava; neki Ali ibn al-Hadad
zadobijao je pristae u Jemenu, a neki Muhamed al-Bataihi u
Siriji; drugi nosilac bio je neki Taki ad-din Muhamed al-
-[unini, isto u Siriji, i Muhamed ibn Abdesamed, u Egiptu,
drali su se njegovog puta. Red je postao vrlo popularan, te,
ak u suvremeno doba, nije bilo teko zadobiti u Africi nove
pristae.
Vjerojatno je da su sinovi Abdelkadira imali odreen udio
u irenju reda; ipak, Ibn Tajrnija (u. 1328) kae da je posjetio
jednog od njegovih potomaka, koji nije bio lan reda. Meu
tim, Bahgat ne sadri nita to bi opravdalo tvrdnju, prema
kojoj su, za ivota Abdelkadira, neki od njegovih sinova irili
njegovo uenje u Maroku, Egiptu, Arabiji, Turkestanu i
Indiji. U njemu se mnogo govori o Abderezaku, ali ne kae se
nita o damiji, sada u ruevinama, ijih su sedam pozlae
nih kupola esto opisivali arapski povjesniari, a za koju se
dri da ju je taj Abdelkadirov sin izgradio. Ta damija,
izgleda, da je kasnija od Hamdalaha al-Mustaufija (1339-
1340), prvog pisca, nakon Bahgata, koji navodi Abdelkadi-
rov grob. Bahgat ne potvruje ni hipotezu, prema kojoj je
Abderezak uveo glazbu u obrednu upotrebu; taj obiaj, u
stvari, see unazad u doba prije Abdelkadira,o emu govori
Suhravardi.
Ovaj pisac misli da vjebe svakog murida treba odrediti
njegov ejh prema njegovim osobnim potrebama; teko da je,
onda, Abdelkadir stvorio strogi sustav zikra, virda i hizba,
budui da je reeno da su ovi, zaista, razliiti unutar kadirij-
skih zajednica. Obredi uvoenja, koje je opisao Brown prema
turskim vrelima, sasvim su razliiti od onih koje je Rinn
opisao prema sjeveroafrikim izvjetajima. U jednom od
ovih, nalazi se tenja da se Ali postavi iznad Muhammeda i da
se naglasi vanost Hasana i Huseina, to loe pristaje uz
miljenja hanbalita Abdelkadira.
Kadirije, izgleda, razvijale su se, od poetka, u raznim
smjerovima, prema tome kako se gledalo na Abdelkadira,
kao na utemeljitelja sustava koji sadri obrede i vjebe ili kao
na udotvorca. Toj zadnjoj tenji odgovara i uzdizanje Abdel-
kadira do boanstva; a injenica je da ekstremisti gledaju na
njega kao na gospodara stvaranja, nakon Boga uope, dok,
prema miljenju umjerenijih, on je to bio samo toliko koliko
je ivio. Tu postoji i miljenje Ibn Arabija koji na njega gleda
kao na primjer halife koji oituje svoje djelovanje i ostvaruje
svoje vrhovnitvo; jedan takav halifa, prema njegovom
sustavu, je neovisan o Muhammedovom objavljivanju. Ali
postoji i uenje, prema kojem je Abdelkadir vrio u svome
grobu ista djelovanja (tasarruf) kao i za svoga ivota, a Ibn
Kadirije
- Tajrnija ga navodi meu svetim osobama, koje se, jo ~
r njegovo doba, javljaju ljudima, dok se radi, u stvari, o I
pojavljivanju demona. U obredima uvoenja, kandidat koji
trai prijem u red via u snu Abdelkadira, te, u jednom
sluaju, tako esto i tako jasno da e ga prepoznati meu
mnogima, a da nije vidio ni jednu jedinu njegovu sliku. Taj
oblik Kadirije, koji ima za predmet kult Abdelkadira, ini se
da prevladava posebno u sjevernoj Africi, gdje se red naziva
Dilalije (umjesto Dilanije) i gdje se cijele zajednice zovu
Dilala. Njihov sustav se predstavlja kao primjena sufijskog
misticizma na vjerovanja sigurno predislamska, a kao materi-
jalizacija tog misticizma u obliku kulta podzemnih i skrivenih
sila. Bratstvo Geniiwah tj. Gvinejaea, stavilo se potpuno pod
zatitu Mulaj Abdelkadira, sa svom njegovom pratnjom
mukih i enskih demona; tu su se nali tragovi skrivenih sila
koje Kur'an (i jo stariji spisi) pripisuju Sulejmanu (Solo-
monu).
Oevidno je da se taj razvoj nije mogao pomiriti sa islam-
skim pravovjerjem i zato su ga napali ljudi kao Ibn Tajrnija i
Ibrahim a-atibi. Sustav, koji se, obino, oznaava imenom
Kadirije, razlikuje se od drugih osobito po obredu, premda,
zbog okolnosti koje ovise o njegovom porijeklu, nema tu
istorodnost stanja koja se susree u drugim skupinama. Iako
je utemeljitelj bio hanbalit, moglo mu se pripadati a da se nije
od te kole, te je red trpeljiv i irokog duha.
Povijesna i zemljopisna djela, u svojim izvjetajima koji se
odnose na vjerske zgrade, rijetko razlikuju izmeu raznih
turuka, tako da se ne bi moglo rei mnogo pouzdanog o dobu,
u kojem je, po prvi puta, izgraena kadirijska zavija ili
hani(i)kah u nekoj zemlji izvan Iraka. Kae se da je red
uveden u Fesu po potomcima dvojice sinova Abdelkadira,
Ibrahima i Abdelaziza; preli su u panjolsku i, malo prije
pada Granade (1492), njihovi potomci su izbjegli u Maroko.
Zna se za potpuno rodoslovlje erifa Dilala u Fasu, koje je
utvrdio Ibn at-Tajib al-Kadiri (1679), koji tvrdi da je koristio
niz vjerodostojnih dokumenata. Halvet Abdelkadira u Fesu
se spominje najprije god. 1692-1693. Red je uveden u Malu
Aziju i u Carigrad po Ismailu Rumiju, utemeljitelju han-
(i)kaha na Tophani, koji je poznat pod imenom Kadiri-hane.
Za tog ovjeka (u. 1631), koji nosi nadimak Piri sani (pir-i
liini) drugi ejh, dri se da je, na tim podrujima,
utemeljio etrdesetak tekija. Salih ibn Mahdi navodi kadirij-
ski ribat, oko 1767. god., u Meki, ali i tvrdnja, po kojoj je
tamo bila, jo za ivota Abdelkadira, jedna podrunica, nije
nevjerojatna, jer je Meka imala prirodnu privlanu snagu za
sufije. U djelu A'in-i akbar] (oko 1600. god.) red kadirija je
naveden kao vrlo cijenjen, no nema ga meu onima koji su
priznati u Indiji. Red je predstavljen u svim islamskim
zemljama, premda se ini da neki izvedeni ogranci uivaju,
na vie mjesta, najveu popularnost. To je sluaj kadirija
Tube u Gvineji, koji su postali znak raspoznavanja za pleme
Diakanke i koji su, putem Sidija izvedeni od kadirija Kunti iz
Timbuktua.
Bratstvo Kadirija priznaje da je, nominalno, podreeno
uvaru groba Abdelkadira u Bagdadu. Izgleda, ipak, da se
autoritet te osobnosti zaista priznaje osobito u Iraku i na
Potkontinentu, odakle su slani darovi koji su bili glavno vrelo
prihoda njegove ustanove. Zavije u Meki ovisile su o aya
at-turuqu koji je imao pravo imenovati njihove predstoj-
307
Kadari
nike (muqaddam : Egipatska grana ovisila je oSejidu al-
-Bekriju, koji je, u isti mah, bio ayb. at-turuq; Ali-paa
Mubarak uvrtava red meu etiri koji se uzdiu do kutba, ali
zamjeuje da nema ni furu' ni buyia. U Africi, svaki muqad-
dam imenuje svog nasljednika; a u sluaju da neki umre, a
nije ga naimenovao, ib.wani (sbraa) organiziraju izbor u
jednoj hadri. Potom, trai se potvrda od voe reda u
Bagdadu, koja nikada jo nije bila odbijena. Openito,
izgleda da prevladava sustav samostalne uprave svake zajed-
nice, tj. da su razne zavije neovisne i da su odnosi, koje one
imaju sa sredinjom ustanovom u Bagdadu, vrlo labavi. to
se tie vie uprave zavije princip nasljedstva je svugdje na
snazi.
Obiljeje turskih kadirija bilo je, ini se, zelena vrpca, ije
se porijeklo duguje Ismailu Rumiju. Kandidat je nosio, na
kraju jedne godine, malu kapicu ('araqiyya) od pusta, na koju
je ejh, kada je kandidat primljen, prikaio vrpcu sa 18
resica, s peatnjakom Sulejmanovim (Solomon) u sredini. Ta
kapica se zvala tad. Davali su prednost zelenoj boji, ali su
prihvaali i druge; u nedavnije doba, turbani i zastave kadi-
rija u Egiptu bili su bijeli; veina lanova reda bili su ribari i,
u svojim povorkama, nosili su motke od mrea u raznim
bojama. Datum 2. mjeseca rebijusanija slavan je kao svetko-
vina u ast Abdelkadira, te na mnoga mjesta u Aliru i
Maroku ine se hodoaa do zavija i turbeta svetih osoba.
Mawsim (musem) Dilala u Saleu je podrobno opisan; poinje
sedmog dana miduda (mawlUd), tj. Muhammedovog roen
dana, i traje etiri dana, od 17 do 20 rebijulevela; na dar
potomcima Abdelkadira donose se ovce i volovi. U Maroku
se razlikuje izmeu kadirija koji ue (recitiraju) hizb i
Dilala koji ue (recitiraju) dihr uz glazbenu pratnju; a,
osim toga, izmeu Dilala na selu, ija su glazbala bender
(neka vrsta velikog bubnja) i 'oioada, i Dilala u gradu koji
imaju za glazbala tebilu, tabal i gay tu. Pri tome se dogaa
hadrat al-malliih, koji je predstava organizirana s tim
glazbalima i koja dovodi do uznesenja. Pri svim hadrama
(vrenje slube Boje) Dilala, prisue bar jednog halifije
nuno je za voenje obreda, a, ako nema nijednog pravog
halifije, onda netko uzima njegovo ime da bi obavio dunost
sveenika. Porijeklo imena Auilad SaZiJa nije jasno; u
Bahgatu se navodi neki Halifa ibn Musa an-Nahrmaliki, za
kojeg se dri da je igrao istaknutu ulogu u irenju Abdelkadi-
rovog sustava. Hadra Dilala na selu ne obuhvaa ni hizb ni
iJikr ejha, nego obini dihr sastavljen od improviziranih
rijei po obrednom ritmu bendera. Te improvizacije uvijek se
zavravaju rijeima: To je ono to je rekao (Mula j) Abdelka-
dir ili 0, Mulaj Abdelkadire!. Razni zbornici obreda, koje
je, kako se tvrdi, preporuio Abdelkadir, bili su objavljeni u
Egiptu, Turskoj i Indiji. Prema al-Fuyiidat ar-rabbaniyya,
onaj tko eli ui u halvet (povlaenje) pozvan je da posti danju
i bdije nou. HaZvet traje etrdeset dana. Ako mu se objavi
prikaza, rekavi: ]a sam Bog, on treba rei: Ne, ti si,
naprotiv, u Bogu, te, ako je to samo iskuenje, ona e
nestati; obrnuto, ako ona ustraje, to je prava objava (tagalli).
Prehrana treba, tokom 40 dana, biti stalno smanjivana, a
zadnja tri dana trebaju biti dani potpunog posta; potom se
malo - pomalo ponovo prilazi redovitom nainu prehrane.
Kadirije su, izgleda, po prvi puta igrale politiku ulogu
tokom francuskog osvajanja A.I..i..r..a...,. _k_a_d_a_je_n_j_ih_o_v_v_o__a_,----'_z_a_g_ovornika primjene analogijskog zakljuivanja (zabrana I
308
Muhji-'d-din, krenuo u sveti rat protiv osvajaa. On je znao
iskoristiti vjersku organizaciju svoga reda da uvrsti neovis-
nost koju su mu priznali Francuzi, a kada je ona bila ugro-
ena, on se mogao osloniti na svoje dostojanstvo muqaddama
svoga reda da pridobije nove lanove. Nakon njegovog
poraza i progona, afriki kadirije su, izgleda, ponudile surad-
nju francuskoj upravi, te su suraivale s njom u irenju u
Saharu, u Varglu i al-Vad. Njihov naib, Si Muhamed ibn
Tajib, postavi veliki gospodar reda, hrabro je god. 1901.
poginuo u bici kod arvina u slubi svog reda.
VADARI (a. Qagar), ponajprije turkmensko pleme, koje
1'-se ubrajalo u KiziZ-bae (vid. SAFAVIDJ), a kasnije
vladajua dinastija u Perziji. Krajem 18. st. postigle su voe
plemena Kadara politiku vlast nad Perzijom. Prvi ah iz
niza Kadara bio je evnuh Aga Muhamed (1779-1797).
Pomou njegove politike, koju je esto provodio okrutnim
sredstvima, Perzija se politiki ujedinila otprilike u grani-
cama safavidskog carstva. God. 1786. uzdigao je on Teheran,
tada jo prosjeni mali grad, kao svoj glavni grad. Pod
njegovim neakom i nasljednikom Fath Ali-ahom (u. 1834)
evropske velesile sve vie usredotouju svoj interes na Per-
ziju: prije svega rusko-britanski sukob u Aziji bio je od
odlunog znaenja za Perziju. Vojni porazi protiv Rusije
doveli su Kadare do gubitka znatnog podruja (1828, mir u
Turkomanaju; Kadari se odriu, meu ostalim, svojih
teritorija na Kavkazu u korist Rusije). U daljem toku,
modernizacija - ona je, naoigled sve veeg zaplitanja Perzije
u meunarodnu politiku velesila, postala najvaniji unutra-
nje-politiki i kulturni zahtjev u zemlji - provodila se vrlo
oklijevajue i nedosljedno. Oko prijelaza u novo stoljee
(20.), kadarska drava je bila potpuno ovisna o Velikoj
Britaniji i Rusiji. Privredni poloaj u zemlji bio je katastrofa-
lan, Perzija se nalazila u stanju polukolonije. Zahtjevu sve
irih narodnih slojeva za ustavom popustilo se tek nakon
tekih unutranjih potresa (1906). Premda se Perzija u prvom
svjetskom ratu proglasila neutralnom, stajale su britanske,
caristike i osmanske trupe na perzijskom suverenom tlu.
Nakon svretka rata, vlast zadnjeg kadarskog aha Ahmeda
pokazala se potpuno potkopanom: lokalne pobune i pokreti
za otcjepljenjem izbili su posvuda i oduzeli su vladavini svaki
autoritet. God. 1924. narodna skuptina, na nagovor vrhov-
nog zapovjednika vojske Reza-hana (kasniji Reza-ah), zba-
cila je Kadare kao vladajuu dinastiju.
VAFA (a. qahwa), to prvotno treba znaiti vino. Uva-
1'- rak iz zrnja kafenog grma, ije poticajno djelovanje je
korieno ponajprije od junoarapskih sufija za njihove religi-
ozne obrede. Kafa se rairila po Osmanskom Carstvu, gdje u
Siriji u prvoj polovici 16. st. ve postoje kafane. Puno proi-
renje (zajedno s duhanom) ostvareno je na prijelazu iz 16. u
17. st. Ponajprije je naila na snano protivljenje pravovjernih
teologa i lijenika - ejh-ul-islam Ebussuud dao je potopiti
cijele brodske ukrcaje kafe, a njezinom uivanju povremeno
se prijetilo otrim kaznama, pod sultanom Muratom IV ak i
smrtnom kaznom. Zaslugu za konanu dozvolu imaju dervi-
ki redovi, koji su uivali ugled u narodu i revno pili kafu, te
razni pravovjerni pravnici, koji su uivanje kafe, protiv

vina), proglasili za religiozno indiferentno (mubh),prije
r svega muftija Bostanzade. Mora da je udnja za kafom bila
! jaka, budui da ak ni II doba najstroijih zabrana nije bila
naputena.
Na Zapadu je kafa od druge polovice 16. st. postupno
postajala poznatom preko Venecijanaca, a prve kafane su se
nalazile u Veneciji (1640), Marseju (1654), Londonu (1662) i
Parizu (1680). Zapljena vee koliine kafe u naputenom
turskom taboru pod Beom (1683) i otvaranje prve beke
kafane od strane Armenaca (od 1685) odomaili su kafu i na
njemakom govornom tlu. Istona kafa odgovara tipu koji je
na Zapadu poznat kao Moka (po istoimenom junoarabij-
skom gradu). Samljevena sasvim fino u runom mlinu, u tzv.
dezvi kuhana nad otvorenim zapaljenim ugljenom, te u
malim fildanima posluena (sa ili bez eera) jedno je od
najkarakteristinijih pia Orijenta i Balkanskog poluotoka.
Kao turska kafa moe se i sada nai na Zapadu. Dodatak
mlijeka nije uobiajen. Kafa se u nioj muslimanskoj knjiev-
nosti esto spominje i hvali.
'AF I R (a. kafir), izvorno je znailo koji brie, pokriva,
K zatim sakriva primljena dobroinstva, tj. nezahva-
lan; ovo znaenje nalazimo i u staroj arapskoj poeziji i u
Kur'anu (sura XXVI,19). U Kur'anu rije se upotrebljava u
odnosu na Boga: onaj koji krije Boji blagoslov = neza-
hvalan prema Bogu, vidjeti sure XVI,55 i XXX,33: Da bi
bili nezahvalni na onom to im Mi dajemo; usp. takoer
suru XVI,83. Kasnije je ta rije poprimila znaenje nevjer-
nik, koje najprije nalazimo u suri LXXIV,lO, te vrlo esto
nakon toga; u mnoini kiifiriin ili kuffar, a jedanput ikafara
(sura LXXX,42). Rije je najprije upotrijebljena da oznai
bezbone Mekance koji nastoje odbiti i poniziti Poslanika:
sura L,2 i drugdje. U ranom mekanskom razdoblju jo se
preporua strpljenje prema nevjernicima (sura LXXXVI,l?;
LXXIII,10 i dalje, vidjeti takoer suru CIX, nazvanu al-
-Kafirunr; kasnije je muslimanima zapovijeeno da se dre
podalje od njih (sura III,1l8 i 28), da se brane od njihovih
napada, pa ak i da ih napadaju (sura 11,190 i drugdje). U
veini spominju se nevjernici kojima se prijeti Bojom kaz-
nom i Paklom.
U knjievnosti Predaje, hadisi se bave sudbinom hafira o
Sudnjem danu, te njegovom kanjavanju u Paklu, a donekle i
stavom vjernika prema njemu. Oni, uostalom, odraavaju
velika neslaganja koja su vladala u Islamu o pitanju, da li
muslimana treba smatrati kafirom ako je poinio najvei
zloin. Tako nailazimo na hadise kao to je ovaj: Ako
musliman optui drugog muslimana za kufr, on je sam kafir u
sluaju da se optuba pokae neistinitom; ili: Optuiti
nekoga za kufr, isto je to i uboistvo, itd. U teolokim je
polemikama, meutim, kafir prilino esta rije kojom se
oznauje pripadnik suprotnog gledita.
U Islamu je vrsta dogma da kafira eka vjeito proklet-
stvo. U raspravama prvih stoljea razmatraju se razlozi zbog
kojih se muslimana moe poistovjetiti sa hafirom i tako
osuditi na vjeito prokletstvo (vidjeti IMAN).
Razlikuju se slijedee vrste nevjerovanja: 1) kufr al-inluir -
neprepoznavanje i nepriznavanje Boga; 2) kufr al-guhiul -
prepoznavanje Boga, ali nepriznavanje istog rijeima, tj.
ostajanje nevjernikom unato razumijevanja stvari; 3) kufr
Kaligrafija
al-mu'anada - prepoznavanje Boga i priznavanje istog rije-
ima, ali ostajanje nevjernikom iz zavisti i mrnje; 4) kufr an-
-nifq - prividno, izvanjsko priznavanje Boga unato toga to
ga srcem ne prepoznajemo: tako ostajemo nevjernicima
odnosno licemjerima (usp. MUNAFIKUN).
U sustavnim pravnim knjigama o huffar raspravlja se u
slijedeim odlomcima: 1) u Kub at-tahara. Na osnovu
sure IX,28, koja kazuje da je nevjernik neist, ovdje se
raspravljaju i razvijaju najrazliitiji stavovi, od najstroijeg do
najtrpeljivijeg. Ahi al-kitab se obino sude najblae od svih
kuffar; 2) U Kitab al-gihad (wa as-siyar). Dihad protiv
nevjernih stanovnika dar al-harba je fard 'oia-rl-hifaya.
, Ahi al-kita b i ovdje zauzimaju posebno mjesto budui da
plaanjem dizje i haraa postaju zimije (vidjeti ZIMIJA), te
mogu primiti aman. One kategorije nevjernika dar al-islama
koje se zovu dimmi i musta'min imaju po zakonu pravo na
zatitu. Iz mase kafira izdvajaju se i vjeroodstupnici (otpad-
nici), za koje zakon propisuje smrt, ali im daje priliku da se
prije toga vrate Islamu.
Kako bismo shvatili povijesni razvoj islamskog gledanja na
nevjernike, moramo imati na umu da su u prvim stoljeima
na ta gledanja utjecali politiki i drutveni, vie nego vjerski,
uvjeti. Sve do vremena kriarskih ratova, u Islamu je prevla-
davala trpeljivost prema nevjernicima, prvenstveno prema
ahi al-kiuib (kranima i idovima), kakvu je nemogue
zamisliti u tadanjem kranstvu. Krane, na primjer, nala-
zimo na najviim slubenim poloajima. U ovom ranom
razdoblju ne postoji nikakav vjerski fanatizam prema nevjer-
nicima. On se razvijao tek kroz brojne ratove s nevjernicima
(kriarske ratove, ratove s Turcima). Ratno raspoloenje, s
druge strane, moglo je dovesti do toga da su, u doba rata
izmeu Perzije i Turske, Perzijanci u turskim fetvama nazi-
vani huffar i sl., dakle istim nazivom kojim su u proglasima
sudanskog Mahdija oznaavani sami Turci.
Budui da je povijesni razvoj stvari tekao upravo u suprot-
nom pravcu, te muslimani bili sprijeeni u sprovoenju
mjera protiv kiifira politikim opadanjem Islama, a jaanjem
nevjernikih naroda (pritisak velesila, kapitulacije, i sl.), sam
osjeaj nemoi pred tim injenicama ne malo je pridonio
jaanju mrnje i povremenom njezinom oitovanju (masovna
ubijanja, itd.). Time se objanjava groteskna karikatura
kiifira koju katkada nalazimo u narodnoj mati, a koja se
povezuje s likom arhikafira, Dedala, koji nosi na elu
ispisano k-f-r.
Mo~a je i mrnja na Franke (te prepirke dogmatiara)
pridonijela tome da kiifir postane pogrdna rije (esto u
turskom obliku gavur (aur); perzijsko geber je navodno ista
rije), premda se u teoriji smatra da je uvredljivo ako musli-
man kae kraninu ili idovu: Ti nevjernie!, Iz turskog
je rije kafir prodrla u veinu slavenskih jezika. panjolski
eafre i francuski cafard potjeu od kafir ili kuffar. U dva
sluaja kajir je postao vlastito ime, ime naroda Kaf(f)ira i
zemlje Kafiristan.
VALIGRAFIJA. Kad je zemlja dviju rijeka postala
l\.. sjedite halifata, a prepisivanje Kur'ana,
kopiranje bibli-
otenog blaga i poslovanje ureda vodilo do punog cvata
umijea lijepog pisanja, znalo se ve za arapsko pismo dvije
izrade: zaokrueno neshi (nasbl) i uglasto kuji; jedna eklek-
309
Kamata
tika varijanta nastala je u Magribu, te tamo dosada prevla-
dava. Samo je Istok ostao produktivan u razvitku pisma,
premda su se kaligrafi ponajprije trudili oko ustaljivanja
pisma. Postavilo se slova u odnos spram geometrijskih
likova, te odreene pravce povlaenja i omjere, ak u detalju,
pomou zastoja koji oznaava taka. Ali pod tim se ne treba
shvatiti taka kao kod nekog pisma u vidu niti, nego kvadrat
koji poiva na kutu, a koji kao vrpanu crtu proizvodi iljak
pera od trske koji je odsjeen zbog materijala. To bolje jedva
zamislivo odreivanje zahtijevalo je, sad, veliku vjebu kod
pisanja iz slobodne ruke. Za istu umjetniku spremnost
zdruivalo se kod majstora jednako intelektualno kao i este-
tiko stvaranje, izvjesna mogunost da koristi izbor izmeu
razliitih oblika istih slova za oblikovanje prostora pisma.
Kao naredni duktus nastalo je ukrasno pismo suis ili sulus
(tulut), koje izmeu uglaste crte i oblosti nastoji u pretjeri-
vanju prenapetog srednjeg puta. Pored toga, ono zazire od
praznih prostora, kakvi nastaju zbog razliite visine slova. U
njemu se, sad, rado uzdiu rijei i dijelovi rijei teksta koji se
protee i stvara tako druga, neto via ravnina pisma, koja
visinu prvog djelomino mora probijati. Oblikovne mogu
nosti otkrivao je kaligraf ubudue tamo, gdje zapravo trebaju
samo nedostaci arapskog pisma biti otklonjeni: l) poneka
slova ne mogu se povezati s narednim, a da druga ne budu
ista ili slina, to i u rijei sili na ea prekidanja. Budui da
to spreava slijed slova, ne dri se uvijek toga. K tome
uzdignute crte pisma ne svode uvijek korektno na istom putu
ka slijedu slova, nego se prebacuju ka petlji ili brzaju dalje.
Potvrivanje je to nalo u iscifranom uredskom pismu divani,
koje se uzdie sve do primjene u raskonim ispravama, radi
na njihovom vanjskom oblikovanju i daje im izvjesnu zatitu
od oponaanja. 2) Neka slova zapoinju sa crtama koje se
kreu nadesno, do ije se take prijanjanja od slova koja idu
ispred pri opem pisanju nalijevo dospijeva samo prekida-
njem. Ako se ono to ide ispred pisalo odgovarajue uzvi-
eno, tad se moglo na taki prijanjanja izravno privezati za
crte koje se kreu nadesno; kod nagomilanosti pismo dobija
izgled stupnjevitosti. Duktus nestalika koristi te mogunosti i
savija sva slova tako ispravno da se pismo elegantno zaobljuje
prema dolje i na vodoravnici samo jo zavrava. Dok se
Kur'an dugo pisao kufskim pismom koje se, pored sulsa,
koristilo s osobitom ljubavlju i u graevinskoj ornamentici,
povezao se nestalik, pored neshija koji je prevladavao u pisa-
nju knjiga, posebice sa perzijskim pjesnitvom. Ni to nije
bilo dosta, postao je upotrebno pismo na perzijsko-indijskom
prostoru. Turska Mala Azija proizvela je jo skromni duktus
rika (riq'a). Slini razvoj, kao kod divanija, vodi u Perziji i
Indiji do pisma za biljeke, ikasta (ikeste), a u Turskoj do
sijakata u financijskoj upravi koji jako radi sa skraenicama.
Sasvim drugaije obiljeava razvitak kaligrafije arapsko
pisanje povijesti, te je time izvrilo utjecaj na starije evropske
prikaze: glasoviti kaligrafi, prije svih Poslanikov zet, bili su
izumitelji duktusa. U tome je samo tano to da se kaligrafija
njegovala i u najviim krugovima, da je imala posebno mjesto
kao umjetnost za koju su svi znali, sakupljana, uvana,
visoko plaena, i da je mogla sluiti lakovjernosti kao i
obmani. Navedeni duktusi su svi jo upotrebljivi, a dobar
kaligraf potpuno vlada s vie njih. ak dugo poluzaboravljeni
kuji doivljava obnovu u naslovu, ne naposljetku, izdanja
koja se piu nalijevo, a i na znacima maraka. Kamenotisak je
jo unapreivao kaligrafstvo koje je bilo glavni poziv, a sa
namnoavanjem tiska sa tampanim slovima ini se da ono
postupno mora izumrijeti. Pri tome, ak postavljanje duktusa
neshija, koji se pokazuje najprikladnijim i skoro iskljuivo
koristi, nije nikada potpuno uspjelo. Ali novi tiskarski
postupci sada ponovo stavljaju kaligrafiju u slubu. Izaziva
sumnju odvraanje od stoljeima uobiajenog toka obuava
nja pisanja, koje se ostvarivalo uvijek na odreenoj kaligraf-
skoj razini. ak u novim kolama zapadnog tipa stjee uenik
jo jedno spretnost ispunjavanjem uzoraka-obrisa i nauava
pravilan rad kopiranjem uzoraka. Danas se zadovoljava sa
priblinim oponaanjem tipskog tiska i s modernim oruima
pie pismo u vidu niti. Krivo se dri da se kampanje opisme-
njavanja mogu ak ubrzati izumom iednostavnih tipova
pisma.
VAMATA (a. riba), doslovno znai poveanje, a kao teh-
l\.. niki izraz oznaava kamatu, kao i bilo kakvo neopravda-
no poveanje kapitala za koje se ne daje nikakva protuvrijed-
nost.
Transakcije s utvrenim vremenskim ogranienjem i pla-
anjem kamata, kao i pekulacije svih vrsta sainjavale su
bitni sastojak visoko razvijenog trgovakog sustava Meke.
Od pojedinosti, koje se doznaju iz islamskih vrela, moe se
vjerovati barem podatku da je dunik, koji nije u odreeno
vrijeme mogao platiti glavnicu (u novcu ili u naturi) zajedno s
kamatama, dobivao produetak roka plaanja, ali mu se
svota, koju treba platiti, udvostruavala. O tome jasno
govore dva odlomka Kur'ana (III,l3D; XXX,39). Ve u s.
XXX,39 iz treeg mekanskog razdoblja, Kur'an suprotstavlja
ribu obavezi plaanja zekata, ali je izriito ne zabranjuje: A
novac koji dajete da se uvea novcem drugih ljudi nee se kod
Allaha uveati, a za milostinju koju udijelite da biste se
Allahu umilili - takvi e dobra djela svoja umnogostruiti.
Izriitu zabranu nalazimo u s. III,l3D (Medina, oito ranijem
od slijedeeg odlomka): 0 vjernici, bezduni zelenai ne
budite, i Allaha se bojte, jer ete tako postii to elite". Ova
je zabrana pojaana u s. 1I,27S-28D (oevidno iz ranijeg
medinskog razdoblja); usp. u slijedeem odlomku: Oni koji
se lihvarstvom bave dii e se kao to e se dii onaj koga je
dodirom ejtan izbezumio, zato to su govorili: Lihvarstvo
je isto to i trgovina. A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio
lihvarstvo. Onome do koga dopre pouka Gospodara njegova
- pa se okani, njegovo je ono to je prije stekao, njegov sluaj
e Allah rjeavati; a oni koji opet to uine - bie stanovnici
dehennema, u njemu e vjeno ostati.
Allah unitava lihvarstvo, a unapreuje milostinje. Allah
ne voli nijednog nevjernika, grenika ... O vjernici, bojte se
Allaha i od ostatka lihvarstva odustanite, ako ste pravi vjer-
nici. Ako ne uinite, eto vam onda, nek znate, rata od Allaha
i Poslanika njegova! A ako se pokajete, ostae vam glavnice
imetaka vaih, neete nikoga otetiti, niti ete oteeni biti. A
ako je u nevolji, onda priekajte dok bude imao; a jo vam je
bolje, nek znate, da dug poklonite. Kako bi se izbjegle
dogmatske potekoe u pogledu vjene kazne za grijenog
vjernika, ovaj je odlomak protumaen (pretp.ostavlja se ve '
kod at-Tabarija) kao da ponovo upadanje u grijeh ne znai
ubiranje kamata, ve zadravanje onog to je zakonito; u
--- -_..
-
310

svakom sluaju, Kur'an ribu smatra djelom nevjernika, a kao
potvrdu vjerovanja trai da se ona napusti. To se nalazi
ponovo u s. IV,161 (koja potjee iz vremena izmeu kraja 3.
i kraja 5. godine po Hidri; ovo nam olakava datiranje
prethodnog odlomka) u odlomku koji saima sve zamjerke
Zidovima: i zato to uzimaju riba, a bilo im je zabranjeno, i
zato to su tue imetke na nedozvoljen nain ieli.
Predaje daju vrlo razliite odgovore na pitanje kakvi
poslovni oblici potpadaju pod kur'ansku zabranu ribe, ali se
ni za jednu od njih ne moe ustvrditi da je prava. Nepozna-
vanje pravog tumaenja naglaeno je u jednoj tendencioznoj
predaji koju su pustile u opticaj za to zainteresirane osobe;
prema tom stajalitu, glavni odlomak u s. II posljednji je
odlomak itavog Kur'ana, a Poslanik ga nije mogao prije
smrti protumaiti. Iz mnogih predaja jasno je da se do
stroge zabrane zelenaenja u islamskom pravu stiglo
postupno. Paralelno sa stajalitem tako esto izraenim, ali i
osporavanim, da se riba sastoji u (poveanju imetka u)
poslovnom ugovoru na odreeno vrijeme (nasI' a, nadire,
dayn) postoji i razliito miljenje, po kojem nema ribe ako se
prijenos vlasnitva obavi odmah. Ali ak i kad se radi o
ugovorima s vremenskim rokom, u izvjesnom broju predaja
nalazimo da su kasnija ogranienja nepoznata; npr. pria se
da se u Basri za vrijeme Zijada zlato prodavalo u zamjenu za
srebro (moda u tome treba vidjeti protuumajadsku tenden-
ciju, ali podatak je rjeit); kasnije su ovakve tendencije,
usmjerene protiv ribe, vie manje odbaene. ini se da su
kamate na posudbe (novane i u obliku hrane) bile ono to
se openito podrazumijeva pod ribom i to je Kur'an zabra-
njivao; sve to je vie od toga, ini se da je nadodano.
Razlog takve zabrane smatra se da je esto bio strah od ribe,
ime se donekle priznaje da ne postoji predaja o tom pitanju
koja potjee od Poslanika. To je izraeno i u obliku, po
kojem se odbija devet desetina dozvoljenog ili se ribom sma-
tra ono to dosie desetorostruki iznos glavnice.
Stajalite, koje je kasnije priznato kao autoritativno, zacr-
tano je u skupini predaja meu kojima je slijedea karakteri-
stina: zlato za zlato, srebro za srebro, penica za penicu,
jeam za jeam, datulje za datulje, sol za sol, isto za isto,
slino za slino, mjera za mjeru; ali ako su te stvari razliite,
prodaj ih kako te volja, ali (jedino) mjera za mieru. Ope
usvojena tradicija izriito zabranjuje razmjenu razliitih
koliina iste stvari razliite kvalitete. Druga tradicija zahti-
jeva jednaku koliinu ak i kad se prodaju preraene dra-
gocjene kovine. ini se da je ovaj posljednji sluaj esto
raspravljan, te da je vie nego jednom Muavija zastupao
suprotno miljenje (ovo ponovo ukazuje na izrazitu protu-
umajadsku tendenciju). Osobito savjesni ljudi ili su tako
daleko u ograniavanju ribe da su mijenjali iste koliine
penice i jema. Jo stroije je stajalite bilo da je riba ak i
zamjena istih koliina iste stvari, osobito kada se radi o
dragocjenim kovinama. Ova opa zabrana razmjene odnosi
se i na datulje. Na pitanje, da li jedna stranka prilikom
sporazuma moe drugoj dati doplatak, odgovara se nijeno
kada se radi o razmjeni, a potvrdno kada se radi o posudbi.
Smanjenje duga, u sluaju da se posudba dobrovoljno plati
prije isteka roka, katkada se smatra hvalevrijednim, budui
da je to suprotno od ribe, katkad se kudi, a ponekad i
zabranjuje kao ekvivalent ribi; u svakom sluaju, jasno je da
- - - - ' - - - - .. _ - - - - - .
311
Kamata
je ta praksa postojala. Miljenja se ne slau ni kada se radi o
prodaji ivotinja za ivotinje na kredit.
U mnogim predajama, riba se osuuje, a da se poblie i ne
odreuje; smatra se da je Poslanik izrekao tu zabranu prili-
kom Oprotajnog hodoaa (teko da je to povijesno isti-
nito). Riba je jedan od najteih grijeha. ak i najblai od
njezinih mnogobrojnih oblika ima teinu rodoskrvnua i sl.
Svi koji sudjeluju u poslu, u kojem dolazi do ribe, prokleti su:
krivcima prijeti Pakao, a opisani su mnogi oblici kanjavanja;
korist ribom nee ni na ovom svijetu donijeti sreu. Unato
svemu, Predaja predvia da e se riba i dalje odrati.
U vezi s ribom predaja spominje mnoge zastarjele oblike
prodaje kao to su muhiiqala, muhbara, muzbana, itd.
koje se tiu razmjene razliitih stadija obrade ili razvoja iste
stvari ili razliitih osobina, a koje su zabranjene: iznimka
(zbog neosporne praktike i drutvene nunosti) pravi se za
svjee datulje na stablu koje su za jedenje ('ariyya, mn.
'araya) , a za koje je dozvoljeno u malim ih koliinama
mijenjati za suhe datulje.
Nikada nije postojala sumnja da je Kur'an zabranio ribu;
ali razlike u miljenjima, o vanim injenicama koje nalazimo
u predajama, nastavljaju se u ranim stadijima razvoja islam-
skog prava. Jedinstvo miljenja prevladava kada se radi o
bitnim ogranienjima kojima treba podvri razmjenu dobara
koja podlijeu ribi (mal rihaun ); dozvoljava se jedino ako se
prijenos dobara izvri odmah i - to se tie dobara iste vrste -
jedino u istim koliinama. U sluaju posudbe, zabranjeno je
uvjetovati je veom koliinom, bez obzira na koju se robu to
odnosilo. Zlato i srebro obino se smatraju za mal ribawl
(samo iznimno tu spadaju i novii male vrijednosti). Time
su vee razlike u miljenju u pogledu drugih stvari (osim
dragocjenih kovina) koje su podlone odredbama o ribi. U
iznimnim sluajevima jo uvijek se zna naii na stajalita koja
nisu pod utjecajem one skupine autoritativnih predaja, npr.
kada se sve to se moe prodati podvrgava odredbama o ribi
(Ibn Kejsan) ili svi poslovi sa stvarima iste vrste (Ibn Sirin,
Hamad) ili kad se sve to je podlono zekatu smatra podlo-
nim i ribi (Rabija ibn Abderahman). Druga miljenja razli-
kuju se od te skupine predaja u odnosu na imovinu koja je
podlona ribi, iako nije poznato to se pod tim podrazumi-
jeva; moda ukoliko se prilikom razmjene istih stvari zahti-
jeva jednakost vrijednosti, a ne jednakost koliine (Hasan al-
-Basri) ili takoer jednakost koliine pri razmjeni razliitih
vrsta unutar ogranienog kruga dobara koja podlijeu ribi
(Said ibn Dubeir). Staro tumaenje, da nema ribe, ako se
prijenos dobara obavi odmah, pripisuje se Ati ('Ata') i
medinskim pravnicima. Veina autoriteta (pogotovo kasnije)
u pravnim kolama stoji na stajalitu da treba doslovno
prihvatiti tekst te skupine predaja, a razlikuju se jedino u
njihovom tumaenju. O pitanju, da li posudba moe biti
vraena na drugi nain i to treba uiniti ako se otkriju
nepravilnosti u razmjeni mal ribawl nakon to su ova dobra
prela u druge ruke, postoje od starine razlike u miljenju.
U gorespomenutoj skupini predaja spominje se slijedea
roba (pored zlata i srebra) na koju se odnosi zabrana ribe pri
njihovoj razmjeni: penica, jeam, datulje, sol (katkada i
groice, maslo i ulje). Zahiriti (a to je posljedica naelnog
odbijanja analogije - kijasa) smatraju da se zabrana odnosi
samo na est spomenutih stvari (druge vrste odbacuju kao
---- - - - - - - - - _ .. _ - - - - - - - "
Kanunnama
nedovoljno dokazane). S druge strane, ostale pravne kole
smatraju one vrste, koje se navode u predajama, primje-
rima raznolikosti dobara koja potpadaju pod mal ribaun,
ali se jedni od drugih razlikuju u popisu tih stvari. Prema
hanefitima i zejditima (takoer al-Avzaiju), zlato i srebro
predstavljaju primjere onih vrsta stvari koje se definiraju
po teini, a ostale etiri stvari primjere onoga to se pro-
daje na mjeru. Imamitsko tumaenje praktiki je istovjetno
ovome. Za malikite i afiite, zlato i srebro predstavljaju
dragocjene kovine, a ostale etiri stvari - hranu: ova
posljednja, prema malikijskom stajalitu, ukljuuje jestive
proizvode ukoliko se oni mogu konzervirati; prema starijim
a-afiiievim gledanjima, radi se o stvarima koje se prodaju
po teini i na mjeru; prema kasnijim njegovim pogledima,
onima koji su istovjetni s pogledima njegove kole, te se
odnose na hranu bez obzira na svojstva. Uenje hanbalita
odgovara uenju hanefita u pogledu etiriiu vrsta, a
navode se jo dva miljenja Ahmeda ibn Hanbala, koja
odgovaraju miljenju koje zastupa a-afii. Prema ovim
uenjima, hanefiti, afiiti i bolje poznate predaje hanbalita
(a isto tako i zahiriti, zejditi i imamiti) smatraju penicu i
jeam dvjema zasebnim vrstama; hanbaliti (a isto tako al-
-Lejs ibn Sad i al-Avzai) smatraju ih jednom vrstom.
Hanefiti i imamiti, za razliku od ostalih kola, zadovolja-
vaju se - to se dragocjenih kovina tie - s utvrivanjem
koliine, a ne zahtijevaju stvarnu zamjenu vlasnitva prili-
kom pogaanja. Zahiriti, priklanjajui se strogom tumae
nju teksta jedne predaje, zahtijevaju u svakom sluaju
momentalnu promjenu vlasnika. Sve kole, osim hanefita,
zabranjuju prodaju svjeih datulja u zamjenu za suene, a
zasnivaju se na predaji; zamjenu 'araya ne doputaju pak
hanefiti, ali je to, dodue, na razne naine regulirano u
drugim kolama; u pogledu razmjene iste robe u razliitim
stadijima razvoja - postoje velike razlike miljenja. to se
pak tie razmjene istovrsnih dobara koja nisu mal ribaun ,
obino se doputa razlika u koliinama, odgaanje jedin-
stvenog plaanja, to jo uvijek hanefiti i zejditi zabranjuju,
a druge kole doputaju (razlikuju se samo u pojedino-
stima). Kod predaje robe (pa i one koja je mal ribawz) za
dragocjene kovine doputeno je plaanje u kasnijem roku i
prodaja na kredit (bay' al-ina) s odgodom isporuke ili
isplate. Prividno proturieje u analogiji, kada se radi o pla-
anju kasnije (koje je samo za sebe jedan oblik transakcije),
potaklo je naelne rasprave. Odgaanje obiju stranaka, koje
su ukljuene u transakciju, smatra se (na temelju jedne
predaje) apsolutno zabranjenim u svim sporazumima koji
se odnose na prodaju ili razmjenu.
Zabrana ribe igra znaajnu ulogu u islamskom pravnom
sustavu. Struktura ugovornog prava najveim dijelom
tumai se nastojanjem da se nametne zabrana ribe i maysira
(tj. rizika) na svaku pravnu pojedinost. Smatra se da kod
posudbe postoji riba ne samo onda kada se uporno zahti-
jeva otplata vee svote, ve i kad se trai bilo kakva korist.
Stoga se ak i razmjena (su/raga) katkada kudi, a katkada
ak i zabranjuje, jer prodava, kojeg se smatra vjerovni-
kom, ubire korist, budui da izbjegava trokove prijevoza.
Ovo nije sprijeilo irenje te prakse u arapskom Srednjem
vijeku i njezin utjecaj na evropsko novarstvo. Ali uvijek se
bilo svjesno toga da je smrtni grijeh izravno krenje
312
zabrane ribe. Stoga poboni muslimani, ak i dan-danas,
odbijaju uzeti kamate od banke.
Vanost zabrane ribe, s jedne strane, duboko je obiljeila
svakodnevni ivot, a zahtjevi trgovine, s druge strane, poti-
cali su pronalaenje raznih metoda izbjegavanja iste. Protiv
nekih od tih nema zamjerke s pravnog stajalita; stoga ih
nalazimo u mnogim pravnim knjigama, gdje se za njih izri-
ito tvrdi da su doputene. afiiti, kasnije hanefiti i ima-
miti, priznali su takve metode izbjegavanja, dok ih mali-
kiti, hanbaliti i zejditi odbacuju. Priznavanje tih metoda
nije suprotno strogom nametanju zabrane koju nalazimo u
fikhu. ovjekov duh ne moe razumjeti unutranje znae
nje odluka boanskog prava. To se pokazalo i u sluaju
ribe, gdje se ona ograniuje na neke vrste robe. Zahiriti su
meu najotrijim braniteljima izbjegavanja zabrane ribe.
Njihovo obrazloenje zasniva se ne samo na formalnom
odbacivanju izvoenja po analogiji, ve i na procjeni nam-
jere koja je u osnovi tog izbjegavanja. Jedna od najstarijih
transakcija te vrste, protiv koje je upereno vie predaja, je
dvostruki kupovni ugovor (po jednom svom elementu on
se zove bay' al-rina, dakle izrazito kupovina na posudbu:
nekome tko hoe posuditi novac uz kamate netko prodaje
neto u vrijednosti ukupne svote glavnice i kamata, a u isto
vrijeme otkupljuje robu za glavnicu koju odmah i dobija
nazad. Ova se transakcija, pod nazivom mohatra, proirila
u Evropi u Srednjem vijeku. Druga vrsta izbjegavanja
sastoji se u predavanju vjerovniku neke stvari na koritenje
uz kamate i uz fiktivni sporazum da se moe prodati ili
zaloiti.
VANUNNAMA (t. kanunname), izraz koji je, u osmanskoj
1'- upotrebi, oznaavao openito sultanovu naredbu koja je
sadravala pravne odredbe o nekom pojedinanompitanju. U
15. st., yasahruime je imalo isti smisao. U Osmanskom Car-
stvu, kanunnama se, ponekad, proirila na upute koje su
obnarodovali veziri i pae u vezi sa zakonima koje je formuli-
rala nadlena vlast ili na reformne projekte. Ipak, kanunnama
je sliila bilo kojem normalnom kanunu u tom smislu da joj je
sultanova naredba mogla dati silu zakona. Isto tako kao to je
prosta naredba (ferman ili berat) o nekom odreenom i ogra-
nienom predmetu mogla ustanoviti kanunnamu, bilo je i
drugih koje su bile primjenjive na cijelo carstvo, na odreeno
podruje ili drutvenu grupu.
Praksa, koja se sastojala, u islamskim dravama, u progla-
enju slubenih kanunnami, kodificiranih, ima dva oevidna
vrela, jedno koje je bilo tradicija starih kultura Bliskog Istoka
i drugo, ono tursko-mongolskih hanata. Da bi se sprijeile
zloupotrebe funkcionara, stara iranska carstva imala su obiaj
da u kamen ureu pravne odredbe - posebice fiskalne propise
- na mjestima koja svi mogu vidjeti. Isto tako, u doba
halifata, postojali su registri u obliku kanunnami koji su
sadravali naredbe (aijkam) i uvjete (uru?) u vezi sa zem-
ljinim porezom. Te naredbe bile su slubeno prenesene
upravljaima i zakupnicima poreza kao dastia za ubiranje
poreza. U iransko-mongolskom carstvu, yasa ingiz-hana,
poznata pod imenom yasa-yi hadim-i ingiz Han, yargiindme
ili yasak-i buzurg, sluila je kao osnova za vojnopolitiku
organizaciju i ureivanje parnica. ak u doba muslimanskog
Gazan-hana, tovanje jase ingiz-hana smatralo se osnovom J

dobrog funkcioniranja drave. A i nakon sloma mongolskog
reima i unato snanom otporu uleme josi, izraz yasakniime
ili, prosto, yasak, i dalje se koristio da se oznai zbirka
vladarevih zakona. Napori domorodnih slubenika urodili
su stapanjem jase i iransko-islamske tradicije jurisdikcije
mezalima. Znaajno je da su se kodificirane kanunname
javile samo u Iranu, Anadoliji, Iraku i Indiji, to jest na
podrujima, gdje su se tursko-mongolske tradicije i dinastije
vrsto smjestile, te u dijelovima Osmanskog Carstva, gdje su
na snazi bili tipino osmanski zakoni i uprava, u Rumeliji i
Anadoliji.
Kanunname su pokrivale podruje javnog prava, organiza-
cije i dravne uprave, poreznog sustava, kaznenog prava i
hisbe.
Kada su Osmanlije zauzeli novi teritorij, oni su, openito,
zadravali postojee kanune ili su ih blago izmijenili. Na taj
nain su zakonici mamelukog sultana Kait-bega, Ak
Kojunlu Uzun Hasana i Dulkadirli AlaudevIe ouvani do
danas u svome izvornom obliku pod vidom osmanskih ka-
nunnami.
Otpori uleme kompilacijama te vrste uinili su da su se
sultani kolebali dati kanunima trajni karakter objavljujui ih
u kodificiranim verzijama; oni su radije proglaavali kanune
u obliku carske naredbe (fermani) o nekom pojedinanom
predmetu, tako da ima malo kodificiranih kanunnami. Meh-
med II izgleda da je bio prvi islamski vladar koji je slubeno
kodificirao i proglaavao kanunnamu odreenu da obavezuje
i one koji dolaze iza njega. On je proglasio dvije: jednu za
raju i drugu za dravno ustrojstvo. Prva je smjerala, prije
svega, da sprijei pronevjere klase askerija, koja je izravno
ubirala poreze od raje, a onda i da utvrdi stopu nameta i
globa u novcu, te da, tako, ostvari ideal drave koji je bio u
osiguranju zatitnike pravde za raju. Ta kanunnama bila je
proglaena kao zakonik sudbene prakse za kadije i pokrajin-
ske upravljae, zaduene da sreuju sukobe. Prva kanun-
nama (za raju) predoena je po posebnom redu. Prva tri
poglavlja sadre kaznene odredbe koje su primjenjive kako
na muslimansku tako i nemuslimansku raju; utvren je
iznos globa koje je raja duna vojnikoj klasi. Na kraju
treeg poglavlja, dodani su neki drugi nameti koje naplauje
kadija. U etvrtom se nabrajaju redoviti nameti koje je raja
duna platiti spahijama; on se sastoji od sedam odjeljaka
zasnovanih na sedam obaveza raje prema spahijama i nazna-
uje namete koji zamjenjuju ta davanja u naturi; i taj dio
slijedi jasan plan: on obrauje najprije muslimansku raju
koja je podlona nametu ifta; samostalni odjeljak ukazuje,
zatim, na organizaciju i obaveze Juruka, koji su osloboeni
svake dunosti. Naredni odjeljak bavi se nametima koje
plaa kranska raja podlona ispendi; konani nabraja pri-
stojbe bada koje su plative na gradskim tritima, a primje-
njive i na muslimane i na krane.
Openito, osmanske kanunname bile su sustavno redigi-
rane prema logici fiskalnog i upravnog sustava koji je na
snazi i samo se kanuni, koji su kasnije dodani, od toga
razlikuju. etiri poglavlja Mehmedove kanunname, koja
utvruje namete i odnose izmeu raje i spahija, slijede isti
plan kao one sandaka i tahrir registara (deftera).
Veina osmanskih kanunnami moe se svrstati, po obliku,
u etiri glavne rubrike: l) one u obliku sultanovih naredbi,
313
Kanunnama
koje su proglaene kao fermani ili berati da odgOVOr~
posebne upravne probleme ili potrebe i da obaveu pokra-
jinske upravljae i kadije da ih neposredno primijene.
Veina se predoava u obliku prave kanunname i sadri
odreen broj odredbi o nekom pojedinanom pitanju.
iroke ili skraene kopije bile su napravljene u slubenim
registrima glavnog grada ili onima kadije u pokrajinama.
Vjerojatno je da su ti kanuni bili sabrani u obliku knjige da
odgovore na potrebe tajnika. Najstarija zbirka datira iz doba
Bajazita II.
Kanunname sandaka. - Uprava Irana, pod Ilhanidima,
uvala je, za poreze i obraune, samostalni registar, qanun-i
mamlakat, obiaj koji, preko Abasida, dopire do starog
Irana; Osmanlije su samo slijedili tradiciju sa svojim kanun-
namama vilajeta ili sandaka. One su bile potvrene sultano-
vim peatom (tugra) i stavljene na poetak podrobnih kata-
starskih registara (mufassal) svake pokrajine. One su posto-
jale za one u kojima je bio na snazi sustav krunske zemlje
(miri) i timara, a glavni im je cilj da sprijee ili urede sukobe
izmeu raje i timarnika. Slie na kanunname u obliku
naredbi u tom smislu to su bile slubene i na snazi odre-
eno vrijeme. Vijea beglerbega i sudovi kadija trebali su
suditi po tim zakonicima. lanovi su dani po posebnom
planu, a formulacije poreza raje i zemljini zakoni slijedili su
dobro definirane principe koji su dobili karakter sustava u
prvoj polovici 15. sl. ili, moda, neto ranije, te su, pod
imenom kanun-i osmani, ukazivali na posebnosti osmanskog
reima. Prva kanunnama, koja sadri i one sandaka, bila je
kanunnama Hudavendigara. Kako je osmansko pravo ope
nito bilo utemeljeno na precedentu, to se kanunname san-
daka mogu podijeliti prema kronologiji i zemljopisu. Ona
rumelijskih sandaka sadravala je odredbe, koje su uzete iz
tipinih kanun-i osmani, a bile su bliske bizantskim i slaven-
skim obiajnim zakonima i ustanovama. Odreen broj
zakona potpuno je utemeljen na predosmanskoj praksi:
batina kao jedinstvo povrine zemlje i ispende porez na
raju; prava na krmu i drvo proistjeu iz balkanskog feuda-
lizma, kao i namet na itarice koji se sastojao u dvije mjere
ita i jema. Druga prava na vino - namet po barilu, obru-
ina i monopolya adeti - jednako su od prije osmanske vlada-
vine. Kanunname Rumelije sadre i odredbe o grupama, kao
to su juruci, muselemi, vojnuci, Vlasi, Tatari i filuridije;
druga njihova posebnost je u tome to, za razliku od tipinih
sandakih kanunnama, ureuju stvari izmeu raje i spahija.
Vano je utvrditi da su se principi kanun-i osmani uvijek
primjenjivali na pitanja zemljinog vlasnitva i status selja-
tva.
Postojale su i kanunname koje su se odnosile na posebne
grupe: raju u slubi drave, no, poglavito, na grupe koje su
vrile pomonu vojnu slubu (yaya, miisellem, cdnbiiz, eskinci
yuruk i eskinci tatar, Vlasi i voynuk), te koje su, zbog toga,
mogle biti osloboene poreza. U 15. st., te grupe su imale
status askerija, no kako je njihova vojna vanost opadala u
16. st., oni su svedeni na status raje i podvrgnuti ne vie
vlastitim kanunnamama, nego onima sandaka. Osim toga,
neke grupe koje su radile za dravu imale su vlastite kanun-
name: npr. radnici na riitima i rudari; veina ovih rudar-
skih drala se tradicija predosmanskih lokalnih statusa.
Kapitulacije
Ratni zarobljenici, koji su smjet:i n:;osebno mjesto, ima~~r odluke. Te odred~: opih kanunna~a, kOj~ su traile neko
su specijalnu situaciju meu tim grupama; jednako su i
rumelijski Cigani bili podvrgnuti vlastitoj kanunnami.
Kanunname koje se odnose na dravna tijela. - Tako je u
Mehmedovoj, koja se odnosi na ta tijela, reeno na poetku
da je redigirana da bi uredila stvari sultanata; njezin plan ide
po logici sustava osmanske drave i ona obrauje, na jednom
mjestu, pitanja koja se odnose na dvor, vladu i protokol;
razni lanovi redom raspravljaju o obliku vlade, njezinim
odlinicima, sferi autoriteta, odnosu sa sultanom, njezinim
stupnjevima, unapreenju, plai, umirovljenju i sankcijama.
Kanunname kasnijih sultana odnose se na dravne organiza-
cije, ali nisu tako iscrpne. Postoje i kanunname o posebnim
stranama dravne organizacije, kavanin-i yenicenyan, koji se
odnose na janjiare; zatim, one koje se odnose na timare,
financijske stvari, carine, radionice, novac, ulemu, vojne
pohode, itd.
Ope kanunname. - Taj tip bio je na snazi u cijelom
carstvu. Kanunnama Mehmeda II, koja se tie raje, stvorila je
jezgru zakonika narednih sultana; proglaena pod Baiazi-
tom II, oko 1501. god., u vrlo poveanoj i izmijenjenoj
verziji, pod naslovom Kitab-i kavanin-i orfiyye-yi osmaniyye,
ona sadri poboljanja Hersek-zade Ahmet-pae i ini osnovu
kanunname koja je, kasnije, pripisana Sulejmanu I. Uvod i
naslovi poglavlja oba teksta su isti. Ta kanunnama dijeli se na
tri poglavlja; prvo je verzija kaznenog zakonika Mehmeda II,
razvijena i sustavnija; drugo poglavlje razmatra obaveze spa-
hija i zakone koji se na tu klasu odnose; ono, zatim, opisuje
njihova prava na raju u svojstvu gospodara, te namete koje
oni dobijaju; u njemu je i bac kanim s obzirom na zemlje hassa
i timare, te dodatna kanunnama za kategorije yaya i miisellem;
tree poglavlje obrauje prava i dunosti raje i uvjete pridra-
nja zemlje; dolaze onda posebne kanunname za grupe raje
koje izvravaju vojnu dunost i podlijeu posebnim statu-
sima; na kraju, dva posebna kanuna oito proglaena za
vrijeme kompilacije kanunname. Oito je da je kanunnama
imala openitu primjenu, osobito, na podrujima zemljinog
prava, dranja timara i kaznenog prava.
Nanovo proglaeni kanuni u obliku naredbi i novi kanuni
sandaka prouzroili su promjene te kanunname u ime sultana
koji su doli iza Bajazita II. Premda kanunnama Selima I nije
bila iroko objavljena, kasnija verzija, koja je proglaena pod
Sulejmanom I, privukla je panju. Tokom razdoblja opada-
nja koje slijedi iza 16. st., idealizirana kanunnama Sulejmana I
smatrala se osnovom klasinog osmanskog reima; ipak,
opadanje reima timara uinilo je da joj zastari veliki dio, te
je, u 17. st., bila zamijenjena novom kanunnamom. Konana
kompilacija te kanunname datira iz 1673. god., oito da bi
odgovorila na nove probleme iz razdoblja opadanja, posebice
na zemljine probleme. Od drugih je posebice odvaja to to je
ukljuila fetve muftija, poev od vremena Ahmeta I.
Tvrdilo se da nijedna opa kanunnama nije bila slubeni
zakonik primjenjiv u sudovima i dravnim slubama. Istina
je da je zakon, primjenjiv na neko pitanje i na odreeni rok,
bio uvijek najnoviji ferman ili odredba zadnje kanunname
sandaka. Pa ipak, kanunname, koje su sadravale pravila
vaea na sudovima i vijeima beglerbega u neko specifino
doba, bile su vrelo i tekst na koji su se pozivale slubene
314
poboljanje, bile su bilo izravno registrirane od kadija i
beglerbega, bilo slane zbog popravljanja niandiji u glavni
grad. Meutim, ne treba zaboraviti da su kadije bile slobodne
da donose pravorijeke prema nepotvrenim kanunnamama
koje su imale, kada su bile suglasne s knjigamafikha. Postoji
na hiljade kanunnami koje su pripadale kadijama ili tajnicima
sudova. Dokumenti 16. st. jasno pokazuju da su kanunname,
koje su bile namijenjene da budu opi kazneni zakonici za
cijelo carstvo, bile proglaene od sredinje vlade kao slubeni
zakonici, ija je primjena u sudovima bila obavezna. Uvodi
zakonika Mehmeda II, Bajazita II i Sulejmana I preciziraju da
su objavljeni kao carske naredbe i da je njihova primjena
obavezna. Izrazi ma'mulun bihi ili mu'tabar korieni su da se
jasno izrazi ta obaveza.
Pojam slubenog zakonika u smislu evropske pravne ter-
minologije javio se u Osmanskom Carstvu u 19. st., a utjecaj
evropske pravne znanosti pojaao se osobito za reformnih
razdoblja.
"API TULA CIJ E . Taj pojam oznaava tragovake povla-
K stice, koje su evropskim silama na sredozemnom prosto-
ru odobravali islamski vladari. Dodue, takvi dokumenti bili
su poznati ve u 12. st., pa ipak dobijaju svoje najvee
znaenje za Osmanskog Carstva. I Perzija je dodjeljivala
kapitulacije do 1928. god., a moderni Egipat do 1937., pa
ipak razvoj tih drava nije toliko ovisio o postojanju kapitula-
cije kao razvitak osmanske. Povlastice su jamile inozemnim
trgovcima i trgovakim drutvima zatitu osobe i robe,
mogunost na raznim mjestima utemeljivati naseobine, kao i
odreene carinske olakice; kao slubeni zastupnici interesa
pojavljivali su se konzuli (bailo) koji su imali eksteritorijalni
poloaj, koji im je, pri unutranjim sporovima, bio obavezan
i na pravosudnu vlast nad pripadnicima vlastitog naroda.
Naelno su kapitulacije podijeljene podanicima prijatelj-
skih sila, tj. kao jednostrane, uz dodatak da se, ako treba,
povlastice mogu ponovno otkazati, tj. mora ih svaki sultan
iznova potvrditi. Motiv za dodjelu koncesija bio je interes za
politikim saveznicima u Evropi, za odreenim sirovinama
(elik, kalaj), kao i uveanim carinskim prihodima. Otprilike
sve do sredine 16. st. bila je Venecija trgovaka sila na
Levantu kojoj se najvie povlaivalo putem osmanskih trgo-
vakih povlastica. Politike prilike sve vie potiskuju otpri-
like 1570. god. utjecaj Venecije u korist Francuske i Engle-
ske, koje su pomou njima dodijeljenih kapitulacija postale
otri privredni konkurenti na Sredozemlju. U 18. st. dobijaju
od Porte povlastice i druge evropske drave, pa ipak tek
Rusija prisiljava 1774. god. ve oslabljeno Osmansko Carstvo
na dvostrani ugovor, po ijim posljedicama je ruskim trgo-
vakim brodovima moralo biti otvoreno i Crno more. Od
18. st. dolo je do sve daljih zloupotreba zajamenih povla-
stica od starih drava koje su ih uivale. Samo je veliki broj
kranskih podanika Osmanskog Carstva, koje su strana
zastupstva proglasila za osobe koje tite i time se mogli
izvlaiti ispod osmanske kontrole i pravosudne nadlenosti,
stvarao za tursku upravu neodrivo stanje. U 19. st. evropske
sile proirile su, preko toga, svoje povlastice na kontrolu
banaka i eljeznice, pote i telegrafa, te drugih javnih usta-
nova. Veina uprava turske drave, koja se tako nalazila u

polukolonijalnoj ovisnosti o Evropi, nastojala je, stoga, da od
sredine prolog stoljea ukine kapitulacije. God. 1914.
osmanski sultan je objavio ukidanje svih posebnih prava koja
su dotada vrijedila za strane dravljane. Ugovor iz Lozane
potvrdio je 1923. god. konano naputanje osmanskih kapi-
tulacija.
VAPUDAN-PAA, titula glavnog zapovjednika osman-
l\... ske flote.U upotrebu je uao oko 1567. god., od datuma
kada je Ali-paa, alirski beglerbeg, nazvan Cezair beglerbe-
gisi ve kapudan pasa tako da je, striktno govorei, pogreno
primijeniti ovu titulu na preanje zapovjednike flote. Nje-
gov prethodnik, Pijale-paa, koji je promaknut u vezira,
nosio je najprije titulu kapudanbeg i kasnije je oznaen titu-
lom Gezair beglerbegisi i vezir ve kapudan.
Prije toga je zapovjednik flote usidrene u Geliboluu (Gali-
polju) nosio titulu derya begi, i bio, istodobno, sancak-begi
Gelibolua; u popisu Gelibolua iz 1518. god. koristi se izraz
reis kapudan. Kada se Barbarossa (Hajredin) stavio u slubu
sultana god. 1534., dobio je beglerbegluk alirskog ejaleta,
koji, potom, postaje sjedite kapudan-paa. Sandaci Koda-
-eli, Sugla i Biga, iz anadolskog beglerbegluka, kao i Egriboz,
Ajnabahti, Karli-eli, Mizistre i Midilija iz Rumelije, bili su,
isto tako, ukljueni u novi ejalet. A potom su pridruena dva
sandaka Cipra i, u doba Ali-pae koji je dva puta bio
hapudan-i derya, god. 1617. i 1618., sandaci Sakiza, Nahe i
Mehdije. U prvoj polovici 17. st., taj ejalet kapudan-pae bio
je sastavljen od dvanaest sandaka.
Kapudan-paa je zasjedao u Divanhani pomorske baze u
Carigradu; glavne nadlenosti su mu bile da kontrolira bazu i
upravljanje osmanskom flotom, da vlada svojim ejaletom i da
poduzme sve potrebne poslove, to mu je nametala obaveza
godinjeg obilaska, u svrhu inspekcije, svih sandaka. On je
jednako bio duan tititi trgovake brodove od gusarstva u
Sredozemlju i Crnom moru; u sluaju potrebe, usklauje
borbene poteze s kopnenom vojskom.
Poloaj kapudan-pae uivao je veliki ugled. U 17. st., taj
funkcionar imao je godinju plau od 885.000 aki, osim
70.000 kurua koje se dodaju, kada su 33 otoka ejaleta bila
dana vojvodi u iltizam; ovaj iznos se popeo do 300.000 kurua
krajem 18. st. U principu, samo admiral (kapudan-i hicmayun)
ili voditelj pomorske baze ili, bar, sandak-beg Roda mogli
su biti promaknuti u rang kapudan-pae, ali se zavrilo s time
da se nije vie pazilo na kvalifikaciju.
Kada je dolo do reorganizacije mornarice pod Seli-
momIlI god. 1804., mjesto voditelja baze bilo je ukinuto i
zamijenjeno onim upravljaa pomorskim poslovima (umur-i
bahriyye nezareti). God. 1803. titula kapudan-paa bila je
zamijenjena s onom umur-i bahriyye naziri, a etiri godine
potom, veliki admiral (bas admiral) postaje glavni zapovjed-
nik osmanske mornarice, dok su pomorski poslovi stavljeni u
nadlenost bahriyye naziri ili ministra pomorstva.
ilRAMA T ALI (a. Kardmat 'Ali), islamski reformator,
K roen (ne zna se taan datum) poetkom 19. st. u Daun-
puru od ejhovske obitelji, koja je vrila dunost hatiba pod
islamskom vladavinom. Izuavao je teologiju i druge znanosti
pod vodstvom slavnih uitelja tog doba, a posebice aha
Abdelaziza, muhaddua Dihlija (Delhija), koji je bio tako-
315
Karamat Ali
er profesor, a zatim i pristaa Sajida Ahmada Barelvija.
Izmeu 1820. i 1824., Sajid Ahmad je putovao Bengalom i
sjevernom Indijom, okupljajui grupe uenika, a od svih
mladih ljudi, koji su ga slijedili, Kararnat Ali je bio najprivr-
eniji. No izgleda da nije sudjelovao u svetom ratu protiv
Sikha tokom kojeg je Sajid Ahmad ubijen god. 1831. Stari
uitelj Sajidov, ah Abdelaziz je onda postao njegov zastup-
nik, te je organizirana iva propaganda za oivljavanje Islama
u Biharu i Bengalu. Kararnat Ali je otjelovljavao tu mirolju-
bivu propagandu. God. 1836-1837. Hadi ariat Allah su-
sretne u Kalkuti Kararnat Alija. Oko 1855. god. dvije kole
su se poneto pribliile, te, na skupu uBarisalu, Kararnat Ali
se sloi na vie taaka s predstavnikom drugog pokreta,
Mavlavi Abdeldabarom, premda se ovaj, na pitanju zakoni-
tosti molitvi dumom i bajramom u britanskoj Indiji, i dalje
tvrdoglavo opirao.
ivot Kararnat Alija bio je dvostruka borba; najprije,
protiv hinduskih obiaja i sujevjerja koji su se uvukli u
praksu Islama u istonom Bengalu, te je s tom namjerom
napisao knjigu pod naslovom Radd al-bid'a; a onda, on je
pokuao da dovede u krilo pravovjerja nove nepravovjerne
kole i tome je posvetio knjigu Hidiiyat ar-Riifidin. Bio je
dobro uvjebani karija i sposoban kaligraf. Natjecao se za
najveu englesku nagradu za najbolji indijski ogled o utjecaju
Grka i Arapa na evropsku Renesansu, ali mu ogled nije bio
primljen, jer ga nije htio dati da se prevede na engleski. On
se, za razliku od indijskih mevlevija, zanimao za poziciju
Islama u odnosu na velika pitanja od svjetskog interesa.
Umro je 1873. i pokopan je u Rangpuru. Imao je tolike
pristae da je bilo malo sela u Bengalu u kojima nije bilo
nekog njegovog uenika.
Pisao je osobito na urduskom. Rahman Ali daje spisak od
46 djela, a da ne pretendira na iscrpnost. Jedno od njegovih
djela, Mifta~ al-gonna, izdano je vie puta i prihvaeno je u
Indiji kao ono koje je tano utvrdilo islamske principe.
Njegovi spisi mogu se podijeliti na etiri grupe: l) djela ope
vrste, kao naprijed navedeno; 2) djela o uenju (recitiranju) i
tumaenju Kur'ana, o obrednim molitvama i ritualnom pra-
nju; 3) djela o uenju o duhovnom vostvu, ugaonom
kamenu pravovjernog Islama u Indiji; prihvaanjem tog ue
nja, Kararnat Ali je bio u estokom otporu spram vahabita, te
neosjetno ponire u mistike kole; 4) polemike protiv ariat
Allaha, Duda Mijana, vahabita itd.
Rasprostranjena ideja da je Kararnat Ali bio vahabit ne
moe se prihvatiti, kada se podrobno analiziraju njegove
ideje; on nije vidio ni jednu vahabitsku knjigu; vrio je
usmeno ispitivanje, te je zakljuio da su oni bili toliko
fanatini da su smatrali muricima sve one koji se s njima nisu
slagali; on i njegova kola ozbiljno su pravili razliku izmeu
irka, koji je opovrgavanje Islama, i bid'e, koja je samo
pogreka uenja. U svome traktatu Ifuggiit-i qiiti', on
pravi razliku izmeu fasiqa (grijenika) i kiifira (nevjernika),
te napada uskogrude koji su htjeli odbaciti pogrebne molitve
onima koji se nisu molili, ali su ponavljali kalimu; ako
nemuslimani osvoje islamske zemlje, molitva dume i dvije
bajramske molitve nisu samo zakonite, nego postaju oba-
vezne. On je svoje uenje temeljio na pravovjernim sunitskim
knjigama hanefitske kole, prihvatio je est knjiga pravov-
jerne predaje, komentare, principe zakona koji odreuje
Kasaba
I
obred, te uenje misticizma i o duhovnom vostvu (pIrI
muridi), utemeljujui ak misiju Sajida Ahmada na hadisu
koji je dolazio od Abu Hurejre: u svakom stoljeu se raa
uitelj koji ini da vjera oivi; Sajid Ahmad je bio taj uitelj
za 13. st., te ga treba slijediti sve dok se ne pomoli drugi za
14. st. Sve se to suprotstavljalo vahabitima i reformi: koja je
htjela naprosto ukinuti ceremonije i obrede uvedene usljed
neznanja ili, pak, oivjeti Islam prema prihvaenom pravov-
jernom uenju.
VASABA, KASBA (a. qasabai, prvotno unutranji dio
l\.. nekog sela ili grada, a onda utvreni dvorac, u kakvom
prebiva vojni zapovjednik sa svojim trupama, te, napo-
sljetku, grad, u kojem se nalazi takav dvorac, glavni grad
nekog okruja.
Na islamskom Zapadu, kasaba znai (na narjeju izgovo-
reno kasba) poglavito tvravu nekog utvrenog grada u
suprotnosti spram ostalog dijela grada; u njoj je i sjedite
upravljaa.
1'lS I D A (a. qasida), rijec nejasnog prvotnog znaenja,
K oznaka je
Formalno je
odreene vrste staroarapske pjesme (ode).
kasida obiljeena upotrebom pjesnikog metra i
sroka na kraju stiha, koji se zadravaju kroz cijelu pjesmu.
Svaki stih tvori, za sebe uzeto, zatvoreno jedinstvo. Po
sastavu se kasida sastoji, kako ju je u 9. st. sagledala arapska
teorija knjievnosti, iz tri dijela: zapoinje s pjesmom sjeanja
(nasib), u kojoj se pjesnik tui zbog odvojenosti od drage; na
to se nadovezuje slikom jahanja punog opasnosti kroz pusti-
nju i opisivanjem jahanja na devi, iza ega slijedi trei dio s
pravom stvari, bilo da je samohvala (mufahara), razraun s
protivnikom, emu pripada poruga (higii'), ili pohvala neke
druge osobe imadih), Razliiti dijelovi povezani su uza-
jamno s vie ili manje uspjelim vezivnim motivima; tako se
moe, recimo, spoj izmeu nesiba i opisa jahanja na devi
uspostaviti time da pjesnik pokua sebi iz glave izbiti misao o
svojoj dragoj i okrenuti svojoj devi u potrazi za utjehom.
Taj idealni tip kaside prikazuje, razvojno-povijesno, naj-
kasnije stanje, kakvo se kod najstarijih kasida samo rijetko
moe susresti; ono se, npr., ne nalazi, prije Mu'allaqa.
Prvotno je kasida, kako nalazi najstarijih svjedoanstava
pokazuju, morala nastati sastavljanjem najmanje dva ranije
samostalna tipa pjesme, od kojih je prvi bio ljubavna pjesma-
sjeanje. Tek u toku kasnijeg konstruiranja kaside odvojilo se
opisivanje jahanja na devi kao posebni srednji dio od dijela
koji je dolazio za pjesmom sjeanja i uspostavio postupak koji
se provlaio kroz cijelu kasidu. Sad se i nesib mogao ograniiti
na malo stihova i zadrati samo jo kao uvodni okvirni motiv.
Ve najstarije kaside pokazuju pjesniku tradiciju. Vrlo
esti topos, kojim je zapoinjao nesib, je, npr., da pjesnik
prolazi naputenim taboritem plemena svoje iezle drage i
sjea se prolih dana ljubavi.
1'lTA R (a. Qatar). Imarnat Katar neovisan je od 1971.
K god. U spram
suprotnosti spram drugih ugovornih drava i u
proturjeju svoga vlastitog privremenog ustava, Katar
nije pristupio Ujedinjenim arapskim emiratima. Katarom se
vlada apsolutno, pa ipak se vladar savjetuje s vodeim lano
vima svoje obitelji. S razvitkom naftne industrije (od 1937.
316
- .. - - -
god., no snanije od kraja etrdesetih godina), Katar je
postao jedna od najbogatijih arapskih drava. Imarnat raspo- I
lae dobro izgraenim odgojnim sustavom (1969. god. !
16.000 uenika pri ukupnom stanovnitvu od oko 100.000).
Prvotno najveim dijelom sastavljeno od nomada i ribara,
stanovnitvo je u zadnjih 25 godina naraslo oko 400 %. Novo
blagostanje privuklo je, prije svega, useljenike iz Indije,
Pakistana i Perzije. Meu tim grupama nalaze se brojni iiti,
dok su nastanjeni Katarci veinom vahabiti. Pored graan
skog suda ('adliyya), postoji erijatski sud. Od neovisnosti se
vie ne govori o inozemnom pravu.
VATIB (a. kiitib, mno. kuttiib), tajnik, izraz koji se koristi
l\.. u arapsko-islamskom svijetu za osobu, ija se uloga ili
funkcija sastojala u pisanju ili redigiranju slubenih pisama ili
upravnih dokumenata. Taj izraz ne bi mogao, u Srednjem
vijeku, oznaavati ni pisca, u literarnom smislu rijei, a ni
prepisivaa, nego se moe koristiti za posebnog tajnika kao i
za osoblje neke upravne slube. Moe oznaiti prostog slu-
benika za spise kao i upravitelja ureda ili dravnog tajnika
koji izravno ovisi o vladaru ili njegovom veziru. Funkcija
katiba je, dakle, bitno vezana za ustanovu divana.
Bez sumnje, tajnici su postojali u Arabiji ve u Poslani-
kovo doba. Trgovaka republika nije mogla bez rauno
voa, a spominjanje knjiica u Kur'anu potvruje da se
koristi pismo. Recenzija kur'anskog teksta, s druge strane,
nije se mogla ostvariti bez pomoi ljudi sposobnih da zabi-
ljee poruke koje je prenosio Poslanik.
Ipak, samo nakon prvih osvajanja i uspostave prijestonice
u Damasku razvile su se upravne slube, uredi i financije.
Zna se da se u tim slubama, u prvim godinama, koristio
jezik osvojene zemlje, grki u Siriji, a pehlevi u Iraku i Iranu,
to podrazumijeva da su tajnici bili domoroci, preobraeni ili
ne. Kada se divani arabiziraju u doba Abdelmelika, tajnici se
i dalje uzimaju iz domaeg stanovnitva, unutar kojeg musli-
mani postaju sve brojniji. Razvoj birokracije pod Umaja-
dima, a onda Abasidima, obavezao je vladare da koriste
mavalije (mauxili), koji su, sigurno, izvrsno znali arapski, ali
su od svojih predaka naslijedili upravnu tradiciju posebice u
izraunu poreza koji su se traili od raznih zemalja.
Pisari kao takvi zauzimali su, ipak, podreeni poloaj i
nisu mogli praviti karijeru, osim ako su imali druge kvalitete
i sposobnosti; takav je sluaj Zijada ibn Abiha, koji je
privukao panju svojom inteligencijom i organizatorskim
darom; kada je kasnije imao velike odgovornosti u Iraku,
stvorio je, uz pomo grupe kutuiba koje je stvorio i kontroli-
rao, upravni sustav koji se smatrao primjernim.
Zna se vrlo malo o tajnicima, koji su bili izravni suradnici
umajadskih halifa. Halife su, tada, upravljale izravno sredi-
njim organima putem dravnih tajnika. Jedan od znaajnijih
je bio mevla Salim, tajnik Hiamov, a kojem se pripisuje
jedna rasprava o siyiisi, koja je najstarija na arapskom i
svjedoi o snazi iranskih politikih tradicija.
Tako su nastala dva tipa tajnika: jedan, katib, koji, lingvi-
sta i stilista, daje pisanim dokumentima oblik koji se traio
prema dobijenom nalogu; s druge strane, onaj koji je, na vioj
razini, vrio utjecaj na sadraj dokumenata, u svojstvu savjet-
nika i desne ruke svoga gospodara. Dok drugi nagovjetava
budueg vezira, dotle prvi postaje glavni nosilac knjievne

kulture (edeb), te se, od poetka abasidskog doba, smatrao
kao edib u pravom smislu. Nedvojbeno istanani smisao za
jezini izraz, ve prirodan u Arabiji, ostvarivao se naveliko u
dravnoj i upravnoj prepisci, koja se neprekidno razvijala sa
sve veim irenjem uredskih djelatnosti. Slubene isprave
najee se sudilo po eleganciji stila, a posebice se procjenji-
valo spise koji su sadravali upute, naredbe i proglase. Jasno
je da je katib morao imati ne samo kvalitete stiliste, nego i
enciklopedijsko znanje da odgovori na sve to se od njega
trailo. Bitno je bilo da ima ono to je traio od njega slavni
kritiar, vezir i upravnik ureda Zija ad-din Ibn al-Asir (u.
1239): l) vladanje arapskim, njegovom gramatikom; 2) nje-
govim rjenikom; 3) znanjem poslovica, pria Ayyam i drugih
povijesnih tradicija; 4) iroku naitanost u svim granama
proze i poezije; 5) savreno znanje teorije drave i uprave; 6)
apsolutno vladanje Kur'anom; 7) i predajama koje dosiu do
Poslanika; 8) produbljeno znanje prozodije i poetike.
U abasidsko doba, tajnici, porijeklom Iranci, igrali su
nedvojbeno sve vaniju ulogu, a sjedite sredinje uprave bilo
je preneseno u Irak. Tip tog iranskog mevle, koji je osvojio
okolicu prvih halifa, je slavni Ibn al-Mukafa, koji nije obav-
ljao funkciju u sredinjim slubama; no on je redigirao
predstavku u ast halife, gdje je pokazao potpuno znanje
problema drave; sastavio je i raspravu namijenjenu dvorja-
nima o umijeu dopadanja vladaru, nadahnutu izravno iran-
skom ili indoiranskom knjievnou, a koja je plastino
ocrtavala osobni karakter odnosa koji su tada postojali
izmeu tajnika i vladara.
Dok su katibi bili, veinom, iz nearapskih redova, oni nisu
toliko inili zatvorenu kastu. Kako su trebali imati solidno
obrazovanje, vrlo rano su se stvorile obitelji kutuiba, no nije
bilo potrebno biti sin tajnika za vrenje te slube. Pa ipak, u
3/9. st. * oni su imali duh klase, koji se oitovao njihovom
odjeom (duga halja zvana durrii'u), ali i odreenim intelektu-
alnim usmjerenjem. Al-Dahiz je igosao oholost tajnika i
njihove naklonosti za iranske tradicije, idui sve do optube
zbog njihove mlakosti spram Islama. Pa ipak su oni, i pored
te sklonosti, bili vjerni slubenici halifata. Ali od kraja 3/
9. st. *, katibi, koji su utoliko vie odgovarali za financije
koliko je halifina riznica zapadala u tekoe, esto su, vie-
-manje tajno, pripadali iitskom pokretu, koji se njima sluio
da kontrolira halifat. I tako su jedni, skloni iizmu, teili
umanjiti halifinu vlast, a drugi se, opet, trudili da je ojaaju,
podvrgavajui je kontroli voditelja slubi.
Malo se zna o ulozi tajnika u Bagdadu u seldukom
razdoblju. Bar se zna da su sredinje slube, u prvo vrijeme,
pod kontrolom sultana, kao to su, u ranijem, pod kontrolom
buvejhidskih emira. Halifa je i sada, kao i ranije, imao u
slubi vlastitu grupu tajnika, koji su i dalje bili Iranci. No u
seldukom razdoblju, sredina kuttaba stremi pribliiti se
sredini uleme, utoliko ukoliko su se svi dravni funkcionari
obrazovali u istoj koli, medresi. Od S/ll. st. *, tajnici, suoeni
sa stranim turskim elementom, pripadaju istoj drutvenoj
sredini kao i vjerski ljudi. Tako, tokom tog razdoblja, kadije
vre dunosti nekada pridrane za katibe, mijeaju se u
dravne stvari i redigiraju uredske isprave. U doba Mame-
luka, ta tenja ka sjedinjavanju dvije sredine jo se naglaava;
tajnici i vjerski ljudi ine ono to se zvalo oturbanieni.
Golema knjievnost je vezana za tajnike, a mogu se razli-
317
Katib
kovati tri aspekta: poune rasprave o obrazovanju koje se
trai od tajnika; zbirke anegdota koje se odnose na njih, te
polemike rasprave; ponekad su se svi ti aspekti nalazili u
istoj knjizi. Svakako su najznaajnije poune rasprave. Naj-
starija je Abdelhamidova Risala ila al-kuttab, a kasnije su ar-
-Risala al-adra' od a-ejbanija, te Abdalah al-Bagdadijev
Kuab al-hutuib i Adab al-katib od Ibn Kutejbe. I prve
rasprave o zemljinom porezu i zemljopisna djela bili su
namijenjeni takoer tajnicima. Kasnije su se javile i enciklo-
pedije koje su namijenjene, u prvom redu, tajnicima ureda;
njihov tip je slavno djelo SuM al-a'd fi sin'tu al-in'
od al-Kalkaandija (u. 1418).
to se tie Perzije, karakteristina promjena situacije
katiba, koja se ve osjetila u doba Il-hanova, dogodila se za
vlade dinastija koje su naslijedile mongolsku dravu u Perziji.
Velikom obilju tajnika, koje je bilo karakteristino za
delajiridsku vladu, uzrok su dva znaajna imbenika: prvo,
uprava je obuhvaala tri odjeljka, vojni, civilni i vjerski, a
drugo, vojska je imala posebni etniki sastav zato to je bila
veinom od Turaka i Mongola. Prema ilhanidskoj tradiciji,
postojala je, osobito u vojnoj upravi, posebna kategorija
tajnika koji su imali iroko znanje turskog ili mongolskog, a
zadaa im je bila da na ta dva jezika prevode izvorne doku-
mente koji su, po svoj prilici, redigirani na perzijskom (kao
to su na arapskom u Iraku). Oni su bili svrstani u kategoriju
kuttaba, ali uz dodatak turskog izraza bitik~i, da bi ih se,
vjerojatno, razlikovalo od tajnika koji se slue perzijskim;
najvaniji funkcionar vojne uprave imao je titulu bitik~i-yi
ahhiim-i muguli ili ktib-i mugulinucis, no, uslijed odra-
vanja ilhanidske prakse, tajnik financijske uprave, koji je
pomogao mustawfi al-mamaliku, glavnom rizniaru, bio je
takoer svrstan u kategoriju bitik~iyana, s titulom ulUg
bitik~i-yi mamalik. Njegovi podreeni, lokalni tajnici finan-
cija, nisu pripadali istoj kategoriji, te se uvijek pitalo, da li su
bitikijani bili porijeklom mongol ski ili turski ili se radilo o
domorocima koji su stekli savreno poznavanje tih jezika.
Upravitelj kuttaba koji se slue perzijskim bio je muni al-
-mamalik, koji je vodio dar al-in' (dravni ured), odjel
velikog divana (diwan-i a'la, diwan-i buzurg) kojem je na
elu veliki vezir. Ured muni al-mamaliha obuhvaao je dvije
kategorije kuttaba: muniyiin koji su bili zadueni za redigi-
ranje dokumenata, te one koji su se zvali muharririin, a koji
su se bavili kopijama dokumenata i bili struni kaligrafi.
Arhive su inile posebni odjel dar al-inii',
Imenovanje tajnika bilo je, vjerojatno, rezervirano velikom
veziru. Od kuttaba openito, a od muni al-mamalika pose-
bice, trailo se da budu dostojni povjerenja, da temeljito
znaju protokol i da imaju kvalitete stiliste i kaligrafa. Vjerska
uprava, zaduena poglavito za primjenu vjerskih zakona i
interesa pobonih zaklada, imala je odreen broj kuttaba,
osobito hatib-i dar al-qad', tajnika vieg suda, i mu'arrih-i
~ugag wa qabalat, arhivistu zaduenog za uvanje dokume-
nata.
U doba Timura i njegovih nasljednika, nazivi su i dalje
oznaavali razliku meu raznim grupama tajnika. Pod Huse-
inom Bajkarom, tajnici onog to se zvalo turski divan imali su
titulu balJi ili niunsandagiin-i turk; taj divan bio je nadle-
* Vidi napomenu na stranici 13.
Kavkazija
an za stvari koje su se ticale turske vojske i podanika. Nalazi
se, osim toga, zoaziriin ili niunsandagiin-i tag!k, tajnike koji
se slue perzijskim, koji su bili tajnici ditban-i mala, perzij-
skog divana zaduenog za financijske stvari i za one netur-
skog puanstva. Tajnik turskog divana nije se nikako mogao
zvati vezir. Odnosi su, ini se, bili isti i pod turkomanskim
dinastijama.
Pod Safavidima, upravitelj ureda se, isto tako, zvao muni
al-mamalik (on je nosio i titulu sahib d! ioan-i ina', pod
Timuridima). Uprava ima takoer znaajku dvojne civilne
slube, dravni ured i riznica, koja je i ranije postojala. Zna
se da je svaki od odjela te riznice sadravao financijski
odjeljak u pravom smislu i ured. Lagarniuns, koji je vodio
jedan od najvanijih pododjela daftarhane, odgovarao je
funkciji uliig bitikt;!-yi mamalik za Ilhanida i Delajirida; to
je rizniar-isplatitelj trupa pokrajinskih upravljaa i funkci-
onara dvora i pokrajine, te je imao znaajan ured na raspola-
ganju. S druge strane, dar al-insa' ili dravni ured muni al-
-mamlika bio je zaduen za dravnu prepisku, osobito diplo-
matska pisma i sve vrste povelja. Kada se, pod Abasom I,
stvorila posebna kraljevska uprava, uz dravnu upravu, ona
je, naravno, dobila ovlaeni ured, te je odreen broj povla-
stica muni al-mamaliha prenesen na waqi' a-niunsa ili
maglis-niunsa, voditelja novog tijela. U toku 1l/17. st. *,
maglis-niuns je uskoro hijerarhijski nadmaio muni al-
-mamlika; osim toga, vladar mu je poklanjao vie povjere-
nja, te je ovaj zadnji tajnik onog prvog nadmaio samo
brojem suradnika. Upravni prirunik ukazuje da je on,
poetkom 12/18. st. *, imao pod sobom 28 hatiba.
:4VKAZIJA, podruje izmeu Crnog i Kaspijskog mo-
K ra; na sjeveru omeen linijom Mani, Kavkaz see na
jugu do iranske i turske granice. Na tom relativno malom
podruju ive razne narodne skupine, kao erkezi, Abhazi,
Lezgini, eeni, Kartvelci (starokavkaski narodi), Tati,
Talii, Oseti (iranski narodi), te osim toga idovi-brani,
Armeni i turski Azerbejdanci, Tatari-brani, Karaajci i
Kumici. Islam se proirio ve u 8. st. po Kavkaziji. Kasnije u
17. i 18. st. daljnje islamiziranje tog podruja zakljueno je uz
podrku osmanskih Turaka. Nakon pada Astrahana 1556.
god., prodiru postupno Rusi sve do Bakua, te osvajaju
urijansku (Gruziju) 1801. god. i Armeniju 1828. god. To
je osnov za dugotrajne granine borbe na tim podrujima.
Najglasovitija od njih je borba sa Dagestancem amilom,
kojeg su podravali i Turci. Tek nakon njegovog zarobljava-
nja 1859. god., knez Barjatinski mogao je potpuno pokoriti
Kavkaziju. God. 1877. ponovo je, za vrijeme rata s Turcima,
uguen ustanak. Kars i Ardahan su bili, dodue, ugovorom u
Sv. Stefanu i Berlinu 1878. god. prikljueni Rusiji, ali su
Moskovskim mirom 1921. god. ponovo vraeni Turskoj,
ukljuujui iBatum.
Nakon Revolucije u oktobru stvorio se pokret otpora
rusificiranju. Vlada Terek-Dagestana mogla se odrati samo
u brdima. God. 1919. polo je Denjikinu za rukom prenijeti
borbu ka Sjeveru, ali je 1920. god. bio potuen i morao je
bjeati. Kavkaske narodne skupine bile su, najprije, uklju-
ene u RSFSR, a zatim rekonstituirane u samostalne repu-
blike i oblasti.
------'-----------
318
[{AZALITE.
l) Openito. - Tek sredinom 19. st. razvilo se u islam-
skim zemljama kazalite u zapadnom smislu. Fatalizam nudi
malo poticaja za dramsku problematiku i umjetnost. Pravo-
vjerni teolozi odbacivali su veinom dramske predstave, izu-
zev, svakako, kazalita sjena. Pa ipak postoje raznolike vrste
tradicionalne dramske narodne umjetnosti za razonodu u
ramazanu, na islamske praznike i pri obiteljskim svetkovi-
nama: kazalite sjena, igre s lutkama i marionetama u Perziji i
Turskoj, nadalje prikazi mimikih pripovjedaa, koji se, u
najmanju ruku, u Turskoj (kao meddah) od 17. st. koriste
dramskim prikaznim oblicima. Posebno mjesto zauzima per-
zijska igra-prikaz muenitva. Moda su obrednog porijekla
seoske igre- (kay temsilleri) u Turskoj s njihovim sredinjim
obredima plodnosti i korienjem ivotinjskih maski, koje
ima svoju poredbu i u perzijskim igrama.
Jedino u Turskoj razvila se s igrom sredine (orta oyunu)
neka vrsta burlesknog kazalita, ije porijeklo neki istraivai
slute u Commedia dell' Arte. Komadi su izvoeni sa otprilike
od 15-30 mukih glumaca i glazbenika na jednom slobodnom
mjestu, okruenom gledateljima. Glavne rekvizite su zaslon i
stol. Istodobno uvijek nastupaju samo dvije osobe, a pro-
mjena mjesta prikazuje se viestrukim okoliima pozornice.
Glumci, koji esto vladaju svim vrstama dramske narodne
umjetnosti, udrueni su u esnafe (cehove). Ponajprije su to
bili, osim Grka, Armenaca i idova, veinom Cigani, ije je
narjeje ostavilo jasne tragove u profesionalnom jeziku musli-
manskih umjetnika, u jezinom blagu komada i u oznaavanju
nekih likova. Umijee prikazivanja kod svih dramskih vrsta (s
iznimkom igara iji je predmet muenitvo svetih ljudi) sastoji
se u oponaanju (taqlid) dijalekata i jezinih svojstava pojedi-
nih likova, kao i u improvizaciji. Izvodile su se jedrokomine
ale i dosjetke, esto na niskoj razini, koja se podie, kada se
igra izvodi na dvoru. Komika proistjee iz toga da su osobe u
nekoj vrsti dramske nizovite tvorbe jedna iza druge dove-
dene u istu neugodnu situaciju ili da one, sa svoje strane, veseli
glavni lik dovode u takav poloaj. Dra izvoenja nije bila u
sve veoj napetosti, nego u opetovanju i promjeni. Glazba je
obavezna kao pratnja i kao dramski element.
U Turskoj su se izvodili mnogi komadi' podjednako u
kazalitu sjena, igrama s lutkama i igrama sredine. Zajed-
niki repertoar sastojao se od otprilike pedeset, ponajvie
usmeno prenesenih komada, iji se sadraj kod gledatelja
moe pretpostaviti poznatim. Teme potjeu iz narodnih
knjiga (Ferhad i irin, itd.) ili prikazuju obiaje i navike
obinog svijeta (Javno kupatilo, Vrt, itd.), pri emu se,
usprkos uvijek veselom sadraju, drutvena kritika moe
ubaciti. Glavnim likovima turskog kazalita sjena, Karagozu
(Karaozu) i Hadivadu, odgovaraju u igri sredine Kavuklu
i Piekar, u kazalitu s lutkama Ibi i Ihtijar. I tipovi dijalekta
(idov, Kurd, Albanac) i tipovi s gdjekojim manama (muca-
vac, seoski glupak) imaju svoje primjerenosti.
Pitanja meusobne ovisnosti pojedinih vrsta, starosti i
porijekla su naveliko nejasna. Al-Gazali spominje prvi put igru
s lutkama za Perziju, dok je rastrona igra s marionetama
I
-----~
* Vidi napomenu na stranici 13.

od 70-80 lutaka posvjedoena tamo za 15. st. U Turskoj
ini se da se pojavila tek u 19. st. Moda je igra sredine"
izvedena ve u 12. st., premda je i turski istraivai dre za
tvorbu novijeg doba.
Danas su te tradicionalne vrste narodnog kazalita gotovo
potpuno uzmakle pred modernim evropskim kazalitem i
kinom. Moderno kazalite s vlastitim mjestom izvoenja i
brojnim piscima, od kojih neki opet svjesno zahvaaju u
tradicionale elemente, ve je postiglo samostalno obiljeje.
2) Kazalite sjena (a. bayal af-fill; t. karagoe, crno-
oki, prema glavnom liku turskog kazalita sjena), igra sa
prozranim pljosnatim likovima, koji se pritiu uz osvijet-
ljeno platno, najradije izvoena u veernje sate ramazana i
na obiteljskim svetkovinama. Kazalite sjena dospjelo je iz
istone Azije u islamske zemlje i u Evropu, vjerojatno naj-
prije u 12. st. morskim putem do Arapa. Najstarije poznate
islamske igre sa sjenama napisao je egipatski lijenik Muha-
med ibn Danijal u 13. st., a odlikuju se visokom knjievnom
razinom, dosjetljive su i pune parodije. Dok u Egiptu ovo
kazalite gubi na znaenju, dospjelo je, po svoj prilici, po
osvojenju Egipta 1517. god. u Tursku, gdje se razvilo u
samostalnu znaajnu vrstu narodne knjievnosti. U 19. st.
povratno je, onda, ponovo djelovalo na arapsko kazalite
sjena. U Perziji ini se da se pojavilo tek sredinom 19. st. U
zadnjim desetljeima, ono je svugdje sve vie dospjelo u
zaborav.
Pozornica ovog kazalita slii na Kasperl-kazalite (kazali-
te lutaka), pri emu je njezina oko l m iroka i 60 cm
visoka povrina za igru zakljuena s platnom, koje je otpo-
zadi osvijetljeno iz nekog svjetlosnog vrela. Pozadi stoji
igra i pritie na platno s poput prsta debelim voditeljskim
tapiem oko 30 cm visoke, prozrane, esto arene,
pokretne likove od osuene koe. Osim ljudi, izvoene su i
ivotinje i poneke stvari. Najstariji ouvani islamski sjeno-
viti likovi potjeu iz Egipta iz 14. st. i umjetniki su na vrlo
visokoj razini.
Svoj najvei procvat doivjelo je kazalite sjena u Turskoj.
Oba glavna lika tamo su ivotno-radosni, vitalni i naivni
obrtnik Karagoz (Karaoz) i njegov prijatelj Hadivad, koji
je zastupnik osmanskog obrazovanog sloja, neto senilan i
sklon piu. Igra ivi od suprotnosti karaktera i obrazovne
razine glavnih likova. Karagoz nosi preko gole glave neto
poput turbana to se moe otklopiti; stariji likovi prikazuju
ga sa falusom. Hadivad je odnjegovan i nosi neku vrstu
dervike kape. Pored njih postoje patoloki tipovi (muca-
vac, pijanac, uivatelj opijuma, ivolazna mlada ena, grbavi
patuljak, itd.) i tipovi dijalekata (idov, Arap, Perzijanac,
Kurd, itd.). Izvoenje se odvija po vrstoj shemi. Nakon
glazbene predigre, za vrijeme koje se pokazuje izloena slika
koja vrsto stoji, nastupa Hadivad s pjesmom i navodi
binski gazel s mistikim sadrajem. On oituje svoju enju
za veselim prijateljem i ljubimcem publike - Karagozom.
Nakon prizora s batinama meu njima, zapoinje prava
predigra, dijalog pun jedre, ali prigodne i tankoutne igre
rijeima i dosjetkama. Glavni komad veinom sadrajno nije I
povezan s predigrom. Kao poprite uvijek se zamilja izmi-
ljeni trg eiha Kuterija u nekoj carigradskoj etvrti. Tu
stanuju Karagoz (Karaoz) i Hadivad i mogu tako uvijek .
319
Kazneno pravo
upasti u zbivanja igre. Komad se, po pravilu, zavrava
scenom s batinama i uvijek istim formulama.
Mistika je na kazalite sjena gledala kao na simbol pro-
laznosti svijeta i svjetlost Prajednog koja prosvjetljava
stvari, te ga je unapreivala. I pravovjerje nije prigovaralo
sjenovitim likovima, budui da se na ove, zbog rupice u
tijelu koja je bila potrebna za voditeljski tapi, nije moglo
gledati kao na za ivot sposobno oponaanje Bojeg djela.
Ta okolnost je sigurno pridonijela velikoj rasprostranjenosti
kazalita sjena u islamskim zemljama.
VAZNENO PRAVO. Islamsko kazneno pravo, koje se
l'\.. razvilo na osnovupredislamskog plemenskog prava, kao
i nekih odreenja u Kur'anu i Suni, oskudno je u opoj
sistematici i predstavlja, uveliko, samo opisivanje kaznenih
djela i kazni.
Uenje o pokuaju, sudjelovanju i konkurenciji nedostaje
kod veine kola. Jedinstvenost ne postoji u pogledu pojma
krivnje, a samo su kaznena punoljetnost i predumiljajnost
razlikujue razvrstani; u obzir se ne uzimaju olakotne okol-
nosti. Naspram predislamskog prava, napredak se sastoji,
posebice, u tome da je samoobrana, osim kod nune obrane,
opravdana jo i u sluaju kada se krivac uhvati na djelu, kao
to je doputeno da se kazni samo sami krivac, a ne vie i
lanovi njegove svojte. Snana privatno-pravna obiljeja
pokazuju se u tome to, pri povredi pravnih dobara, kanja-
vanje, redovito, ovisi o prijedlogu oteenog ili njegovog
valija (wali). Pravo postupka, uostalom, obiljeavaju vrsta
pravila dokazivanja, koja ne ostavljaju neki prostor za suevu
slobodnu procjenu dokaza, te on, esto, moe samo pomou
praktine neispunjivosti dokaznog postupka sprijeiti kanja-
vanje. Samo kazneno gonjenje, postupak i izvrenje ve su od
Abasida naveliko uzeti iz ruku kadija i preneseni na urtu
(redarstvo), koja se, kao za naredbu vezana vlast dotinog
vladara, sve vie udaljavala od pravila klasinog kaznenog
prava, te je, i prema podrujima, trpjela najrazliitije utje-
caje. To je imalo za posljedicu da se erijat ni u jednom
pravnom podruju nije tako malo ostvario kao u kaznenom
pravosuu.
Klasino islamsko kazneno pravo poznaje tri kategorije
kaznenih djela.
l) Kaznena djela protiv tijela i ivota: poini li neki
poinitelj (musliman, nemusliman, rob), koji je po vanosti
jednak rtvi, hotimino zloin ubojstva ili tjelesnu povredu,
koja omoguuje tanu odmazdu, tada moe najblii srodnik
ubijenog (waZi ad-dam) odnosno oteeni, nakon pravori-
jeka, a pod nadzorom suda, vratiti osuenom milo za drago.
U drugim sluajevima ili ako se odmazde (qi~a~) odrekne
(to vai kao zasluga); ubojica tada mora, ipak, okajati, poini
telj odnosno njegova svojta Caqila) treba platiti krvarinu
(diya), koja je, prema raznim gleditima, stupnjevana.
2) Zloini, za koje su u Kur'anu ili Suni utvrene odre-
ene, esto drakonske kazne (~udfld, jedn. haddi, koje
vae kao pravo Boje (haqq Allah). Ukoliko oni povrijede i
neko ljudsko pravno dobro (haqq adami), ipak ostaju
zloini po prijedlogu oteenog. Povrh toga, vai krajnje
kratak rok zastare (najvie jedan mjesec) i stoga dokazna
pravila, koja, ako se radi o istom haqq Allah, vode tome da I
__je ka~~j~.\Til~je, po pravilu, ovisno o s~~okrivljenju od eti~
l
Kelam
puta. Vani ~add-zloini su: a) protuzakonito spolno op-
enje, a kazna je 100 udaraca biem za slobodnog, a za
roba 50, a po drugi put kamenovanje; dokaz za preljub je
samo svjedoenje etiri muka oevica, koji sami sebe, ako
im to ne uspije, okrivljuju kao objeditelji za b) lano okriv- . temelji se, dijelom, na Kur'anu koji Allaha opisuje epite-
ljavanje za blud; za to, kao i za c) pijenje opojnih pia,
kazna iznosi 40-80 udaraca; d) kraa dragocjenih i dobro-
uvanih stvari, na koje kradljivac nema ni prividno pravo,
za to je kazna odsijecanje desne, a u povratku i lijeve
ruke; e) drumsko razbojstvo (kazna je prema teini).
3) Svi drugi (i time veina) prijestupi podlijeu kazni, za
koju sudac nae da je primjerena, a srazmjerno je laka
(ta'zlr).
Budui da time veliki dio kaznenog prava nije bio oba-
vezan erijatom, te se, prema podrujima, mogao razvijati
na najrazliitije naine, u zemljama se uskoro izgubio osje-
aj za nepovredivost jezgre. Samo se tako moe objasniti da
je, na primjer, sultan Mehmedll (1451-1481) mogao
~add-kazne proglasiti za zastarjele, a na njihovo mjesto
staviti ta'zir-kazne.
Danas, u veini islamskih zemalja, pod utjecajem proi-
manja kultura Zapada i Istoka, provedene su reforme kaz-
nenog prava, kojima su u osnovi principi suvremenog
prava, te se klasino kazneno pravo ne primjenjuje.
K 'EL AM (a. kalam), govor, teologija.
Gramatiari su kalam odredili kao sloenu (murakkab),
a ne jedinanu rije, koja posreduje smisao konvencionalno, a
ne prirodnim putem. Mufassal kae da bi kaldm morao
biti potpun, premda jo tako jednostavan skup, a Ibn Akil
razlikuje izmeu kalm, kalim, kalima i qawl. U leksikogra-
fiji, halam je ope ime za svako govorenje, kratko i dugo,
primjenjivo na svaku vrstu razgovora, li-kulli ma yutakallamu
bihi (Ibn Akil), ili izraz za glasove koji dolaze jedan iza
drugog (asuxit), koji daju razumljivi smisao (al-Fajumi). To
je prava upotreba korijena u jeziku. Tako je bi-halami
(mojim govorom), kao to Allah kae Musi (Mojsiju), s.
VII,141, al-Bejdavi objasnio pomou bi-taklimi iyyaka
(mojim govorom tebi), te, uz s. XLVIII,15, kae: halam je
ism za tahlim. Od oba druga mjesta, gdje se nalazi kaliim,
helam Allah (11,70) nije jasan, te ne moe znaiti ni istinsko
Allahovo govorenje s Musom (Mojsijem) ni zakon, dok isti
izraz (IX,6) ini se da jasno znai sadraj Islama. Druga
osnova glagola esto se u Kur'anu koristi u smislu govoriti
nekome, a peta osnova dolazi etiri puta u neprijelaznom
znaenju govoriti, raspravljati. U kasnijem razvoju, kalam
je doao do znaenja postavljanje razumske tvrdnje ili
dokaz za oslon takvog postavljanja, te je mutakallim bio
ovjek, koji je radio s takvim kalamima.
Prva tehnika upotreba kalama ini se da je u izrazu halam
Allah, koji nije mogao znaiti ni Kur'an ni svojstvo Allahovo
koje se zvalo govoriti, Za takve upotrebe bio je pripremljen
put u navedenim kur'anskim mjestima. Ali redoslijed, u
kojima se one javljaju, i utjecaji, koje su proizvele, jo su
uvijek uveliko nejasni, te je jo uvijek nemogue naznaiti
njihov razvitak. ini se jasnim da su islamski mislioci bili pod I to Njegova stvoriteljska djela, budui da On stvara jednom
utjecajem l) iroko, pojmova i dijalektike iz grke filozofije, I jedinom rijei: kun (budi!).
~svim neznatno, openja i _~asprave s kraIISkim_t~ kasnije pravovjerne teologe bio je dokaz za Allahov
320
I
~~~a, te 3) moda neto i indijske filozofije, to je vie I
nagaanje.
Misao da se problem Allahove osobnosti prikae kao
problem povezanosti (jat ili biti sa sifu ili svojstvima
tima, a dijelom, ini se, na metodama grke teorije osobno-
sti. Problem odnosa izmeu tih svojstava i biti ostaje, ipak,
postojati i pravovjerni Islam ga je, konano, postavio utje-
ui se objanjenju: ona nisu On (tj. sam Allah), a nisu ni
neto drugo nego On; to je bio ustupak da je taj odnos
teoloka tajna, koju ne moe shvatiti ljudsko bie. Ta svoj-
stva bila su, nadalje, nestvorena i vjeita; Allahova osob-
nost bez njih se ne moe zamisliti. Ali racionalistiki Islam
i, kasnije, mutaziliti nisu mogli dopustiti takvu tajnu i
nastojali su odbaciti svojstva, toliko koliko se nalaze u nu-
nom odnosu spram biti. U tim raspravama, na prvom mje-
stu se oevidno nalazilo svojstvo govorenja, Ono u
Kur'anu nikada nije izraeno nekim svojstvom, tj. Allah
nikada nije govornik, mutakallim ili kallm, premda kasniji
teolozi mutakallim esto koriste za Njega, a u Kur'anu se
nalaze samo neka mjesta, gdje se sigurno halam koristio za
stvarno Allahovo govorenje (VII,14l), ali je Allah uvijek
iznova prikazan putem glagola kao Onaj koji govori", te
al-Aari navodi kao osnov za uenje, da su nestvoreni,
kako Allahovo govorenje, tako i pripadajue mu svojstvo,
kao i Kur'an kao objava tog svojstva, preko deset mjesta,
na kojima se koriste razliiti izrazi. Racionalistika teolo-
gija, s druge strane, poricala je mogunost nekog materijal-
nog a ipak nestvorenog objavljivanja vjeitog svojstva govo-
renja. Ako, stoga, Allah govori Musi (Mojsiju) iz drveta
(agara) (s. IV,l62; VII,139 i dalje; XX,8 i dalje;
XXVIII,30), tada se to shvatilo tako da je ton rijei stvoren
u drvetu kao mahallis, dakle je nastupio u pojavi. Tome
se suprotstavljaju kasnije Aariti, time to su objanjavali
da je Musa (Mojsije) sluao to govorenje ne pomou obi-
nog sluanja, nego duhovno i tako kao da je dolazilo od
svake strane i da ga je primao svaki njegov organ. Ono je,
dakle, u njegovu svijest dospjelo pomou hiss al-muiarak,
Aristotelovog opeg osjetila (al-Bejdavi). Nadalje je, u
najmanju ruku, ve al-Aari uvidio, da je to govorenje
moralo bez prestanka dalje trajati, jer je svojstvo savreno,
a utnja bi u tome bila nesavrenost. Kur'an (XVIII, 109;
XXXI,26) i neke predaje govorili su u snanim metaforama
o bezbrojnosti kolima, Allahovih pojedinih rijei; od sve
vjenosti Allah je govorei. Ali al-Aari protestira protiv
primjene na Kur'an izraza lafe, oitovanja koje se sastoji
od rijei; taj izraz se ne rabi ak ni u sluaju kada se radi o
naem izlaganju Kur'ana. Slino kae i Lisan, da se Kur'an
ne smije zvati qawl Allah. Sam al-Aari izgleda da nije
dosegao stajalite kasnijih Aarita, po kojem je Allahovo
govorenje miljenje ili, bar, duevno govorenje (kalm ili
hadit nafsi ), tako da ono moe dalje trajati bez slova
ili rijei. Al-Aari je samo Kur'an htio zatititi od svakog
pribliavanja prolom i stvorenom; zadnjih konzekvencija
svoje teze nikako nije bio svjestan. Brojne Allahove kalime
su jo govor, ali ne izreen ustima, kao ljudski. Dijelom su

kalam, pojednostavljen do igma' svih ljudi, da je Allah govo-
rio poslanicima i da je, stoga, govornik, da mora posjedovati
svojstvo govorenja. Ali odnos tog svojstva spram kur'an-
skog halam Allah ostao je jo da se definira. Hanbaliti su
nastavili izbjegavati svaku pobliu definiciju, kao to je to
inio al-Aari; bila je to nestvorena, vjeita Rije Boja i time
je gotovo. Poneki su pokuavali, tovie, taj karakter nestvo-
renosti prenijeti na tvar, na kojoj je Rije Boja bila napisana.
Za mutazilite bila je ona jednostavno stvorena, slino rijeima
koje su pogodile Musine (Mojsijeve) ui. Maturiditi su ili za
svojom uobiajenom metodom pri obradi teolokih tajni,
time to su dva elementa postavljali neposredno jedan pored
drugog, a da nisu pokuavali rjeenje. An-Nasafi kae:
Kur'an, Allahova Rije, je nestvoren; on se nalazi u naim
prijepisima, biva uvan u naim srcima, recitiran (uen)
naim jezikom i sluan naim uima, a da u njima nije (gayru
hllin fiha). At-Taftazani, kao Aarit, napominje u obja-
njenju na to da na komadu papira napisana rije vatra: nema
u sebi saiue svojstvo vatre i da papir ne sagorijeva.
Kasnije aaritsko shvaanje tog odnosa moe se iskazati
rijeima al-Fadalija (u. 1820): Ti veliajni izrazi (rijei
Kur'ana) nisu vodi ka vjeitom svojstvu (Allahovo govore-
nje) u smislu da se vjeito svojstvo moglo pomou njih
razumjeti. Ali ono to se pomou izraza razumije, biva
usporedo (musaun) s onim to bi se razumjelo pomou
vjeitog svojstva, ako bi mi veo uklonili i ako bi ga mogli
sluati. Doslovni tekst Kur'ana je, dakle, stvoren, te al-
-Fadali gaji ak sumnju, da li taj doslovni tekst svodi ili vraa
unazad na uvanu plou, tj. na Allaha, ili na Debraila ili
ak samo na Muhammeda. Slino izvjetava Ibn Hazm da je
to bilo uenje Aarita jo u njegovo doba, a posebice al-
-Bakilanija; njihova formula glasila je, prema istom jamcu, da
je Kur'an Allahov kalam samo u smislu da je on predstavljao
'ibaru, jedan izraz: za Allahov halam. Slino je u Fi~h al-
-akbaru, koji se pripisuje ve Ebu Hanifi (u. 767), s komenta-
rom al-Maturidija (u. 944), 'ibera kao rije za taj odnos, uz
1Jikiiya, oponaanje. Jedno vro potpuno analitiko i
objektivno, ali ne historijsko izlaganje razliitih stajalita
nalazi se u djelu Mauxiqif al-Idija s komentarom al-Dur-
danija.
Od kalm = govor razvilo se znaenje: razumsko rasprav-
ljanje, posebice u primjeni na teologiju. U tom pogledu, at-
-Taftazani navodi osam objanjenja: l) teolozi zapoinju, po
pravilu: Kaldm (razlaganje, dokaz) za to i to uenje je ... ;
2) on (kalam) bavi se ponajvie uenjem o Allahovom govore-
nju; 3) on pridaje govorenju u teologiji isto znaenje, kakvu
filozofi polau na mantiq, logiku; 4) najbitnija od znanosti,
koja se ui putem govora; 5) govoriti izmeu parbenika spada
nunije tome nego razmatranje ili itanje; 6) znanost koja
najvie spori, a ui se putem govora; 7) zbog svoje vanosti,
on je razlaganie, suprotno drugim znanostima; 8) otra,
prodorna znanost, od kalm = gar1J. Ibn Haldun daje samo
dva objanjenja: prvo da se znanost bavi samo govorenim, a
ne radnjama ('amal); a drugo, kao i gore navedeno pod 2), da
se bavi ponajvie uenjem o Allahovom govorenju.
Ipak je kelam tek postupno postao oznaka za teologiju.
Ponajprije se upotrebljavao fiqh, uvid, spoznaja, za cijelu
spekulativnu stranu teologije i vjerskih zakona, suprotno
'ilmu, kako se nazivala tradicionalna strana. Onda se teologija
321
Kelam
zvala vei fikh, al-fiqh al-akbar. U ranije navedenoj knjizi,
koja se pripisuje Ebu Hanifi i al-Maturidiju, kae se (6): al-
-fiqh fi-'d-din afdal min al-fiqh fi-'l-'ilm, za to se kasnije
reklo: Kelam je vii odfikha. Kelam se u toj knjizi koristi ne
kao tehniki izraz, osim za Allahovo govorenje, dok se za to
openito javlja qawl; slino u al-Aarijevom djelu al-Ibana,
kalm se nalazi samo u naslovima odjeljaka. Obrnuto, u
Fihristu (sastavljen 987-1010) kelam se koristi u normalnom
smislu, naime razlaganie, a i (usporedo takallam i mutakal-
lim) kao tehniki izraz za teologiju, dok sefikh primjenjuje na
vjersko pravo, kao i kasnije redovito. Ali uskoro dolazi do
daljnjeg razvitka: 'ilm al-kalom zadobija znaenje ne jedno-
stavno teologije, nego skolastike teologije atomistikog
tima, a mutakallim znaenje teologa, ponajprije mutazilit-
skog, a kasnije pravovjernog, iza ije se teologije nalazi
atomi stiki sustav, koji je najoriginalniji doprinos Islama
filozofiji. Vanost tog shvaanja o materiji svemira kao
neemu zrnastom i ne beskrajno djeljivom i neprekidnom
jedva se moe dovoljno naglasiti. U Evropi je ono sve do
17. st. bilo sprijeeno Aristotelovim autoritetom; a onda se
ponovo javlja, ponajprije u kvalitativnom obliku (Boyle i
Newton) i kasnije kvantitativno cl. Dalton). Mutakallim,
dakle, razlikuje se, iako se njime nazivao jedan aarit, na taj
nain od hanbalitskog tradicionaliste, u koje se sam al-Aari
raunao, od mistiara, koji se vie oslanjao na religiozno
iskustvo nego na 'ilm i dijalektiku, i od filozofa (hukam'),
koji su poivali na mjeavini aristotelske i novoplatonske
filozofije, premda su svi mogli izjaviti da se pridravaju istog
uenja sunitske vjere. Izvan razmatranja ostaje pri tom,
naravno, iitski sustav, ta mutazilitsko-racionalistika grae
vina, koja je podignuta na uenju o ta'limu, prema kojem je
zadnja osnova naeg znanja ne um, nego autoritativna pouka
putem nepogreljivog voe, koji se uvijek nalazi u svijetu,
kojeg ovjek morati traiti i pokoravati mu se, te panteistiki
oblik sufizrna.
Za aliti je da je izgubljen poetak 5. maqdle u Fihristu, koji
se bavi kelamom u ovom smislu, te time i izvjetaj o porijeklu
te znanosti, a da je posebno prvi fann doao do nas u tako
alosnom stanju. Ipak je jasno da je pisac mutakallime svoga
doba (kraj 4. st. po Hidri) dijelio u pet razreda: l) mutazi-
lite; 2) iite (obuhvaajui imarnite i zejdite); 3) zagovornike
predodreenja i antropomorfiste; 4) haridite; 5) asketske
sufije. Taj poredak mogao je imati porijeklo od toga to je
pisac bio iit i, prema tome, mutazilit; ali, neovisno o tome,
mutaziliti su bili, sigurno, prvi mutakallimi. On svrstava al-
-Aarija u trei razred i oevidno nema slutnje o vanosti
njegove kole; a ipak je al-Aari umro ve oko 940. god.
Jednako toliko malo spominje se u Fihristu al-Maturidi, koji
je umro 944. god. Al-Bakilani umro je 1013. god., etiri
godine nakon zadnjeg datuma u rukopisu Fihrista. Sigurno je
pisac Fihrista budunost naveliko krivo tumaio; jer je u
njegovom treem razredu bio sadran budui pravovjerno-
-sunitski Islam. Obrnuto, od njegovog etvrtog razreda samo
su jo ibaditi imali neko znaenje. Takoer on ne pokazuje
nikakvo razumijevanje za spekulativne mogunosti u svom
petom razredu.
Ne moe se jo za to vrijeme pisati neka povezana povijest
atomistike teorije Islama, koja je bitno obiljeje razlikovanja
za sustav mutakallima, a moda nee moi nikada biti napi-
Ke/am
sana. Postoje samo upuivanja na oitovanja starijih teologa,
koji su se sporili o tom sustavu, i kratki citati iz njihovih
oitovanja. I postojei spisi al-Aarija ne pomau dalje, a od
al-Bakilanijevih spisa, koje je on, vjerojatno, napisao, nema
danas ni jednog jedinog. Prema sabranim kasnijim uputama i
citatima, izgleda da je mutazilit Abu-'l-Hudail al-Alaf (u.
849-850 ili 840-841) bio utemeljitelj atomistike kole i da je
u tome bio pobijan od dvojice drugih mutazilita, Hiama ibn
al-Hakama (u. 845-846) i od an-Nazama (u. 844-845). Ona
se, dakle, pojavila meu mutazilitima, kao to bi mogla i
uvijek k njima prispjeti; dakako, ne moe se sa sigurnou
utvrditi koliko je njihov sustav tano bio to to je bilo u
osnovi svih raspravljanja kasnijih mutakallima. Ibn Hazm je u
svome djelu Milal, upravo kao protivnik tog uenja, dao
posebno iscrpne izvjetaje o njemu. Ali po prirodi stvari nije
vjerojatno da su raniji sporitelji neprekidno pisali svoja
raspravljanja, a jo manje da su, bez daljnjeg, pravili prijepise
od toga i irili. Postoji klasini sluaj al-Duneida (u. 909),
vrlo velikog teologa i asketskog sufije, na kojeg nikada nije
pala ni samo sjenka stvarne sumnje za krivovjerstvo, a koji je,
ipak, otvoreno izjavio da bi onaj koji trai boansku realnost
morao biti spreman na to da ga nazovu krivovjercem. Ako je
on pitanja taw~ida, tj. pitanja uenja o Allahovoj osobi,
raspravljao sa svojim uenicima, to se dogaalo iza zatvorenih
vrata. Jedva sebi moemo predoiti da su se te rasprave bavile
takvim pitanjima, kakva se nalaze u al-Gazalijevom djelu ar-
-Risala al-qudsiyya ili al-Iqtisad, ili ak u at-Taftazanijevom
komentaru an-Nasafija; one su morale ii mnogo dublje i biti
sline onima koje je Ibn Hazm razlagao sa zlobnim negodova-
njem, time to je one bezbone mutakallime izvukao na
vidjelo iza njihovih zatvorenih vrata. U obranu su se mutakal-
limi osigurali time da on krivo radi i da njihovu temu ne
razumije. Mutaziliti su prethodili pravovjernim teolozima s
objavljivanjem svojih objanjenja. Jo postoji spis Masii'il
Abu Reida, jednog mutazilita, koji je pisao oko 1009. god. I
al-Gazali je, dakako neto kasnije, u svoja oba Madnun
pisao takve rasprave; ali se to zbivalo na osnovici novoplaton-
ske filozofije, a ne filozofije atomizrna.
U Muqaddimi Ibn Halduna (u. 1406), otprilike etiri sto-
ljea kasnije od Fihrista, postoji daljnji prikaz tog razvitka. U
jednom od njezinih izdanja nalazi se odjeljak o (ayat) mutad-
bihat, tj. o nejasnim mjestima u Kur'anu, kojeg nema u
drugim izdanjima. Oevidno ga je Ibn Haldun kasnije prido-
dao, jer je zamijetio: l) da je njegov nazor o tim mjestima
bitan za njegovo ope stajalite, te 2) da se on nije dosta
podrobno bavio s nekim teolokim spornim pitanjima. On,
naime, svodi porijeklo znanosti kelama, promatrane kao
defenzivna skolastika, veinom na ta dvoznana i nejasna
mjesta; ona bi, dakle, izvirala vie iz egzegetikih nego
filozofskih potreba. U tome je, sigurno, neto istinitog; ali se
ini takoer sigurnim, da su rani islamski teolozi, suoeni s
tuom misli, koristili ona nejasna mjesta da bi omoguili
ukljuenje te tue misli u sustav Islama. U tome su se snano
oslanjali na Muhammedovo vlastito miljenje, a isto tako na
odreenu irinu shvaanja i slobodu ideja - svojstva koja
pripadaju njegovoj veliini; on nije bio neki metafiziar, ali je
bio otar psiholog. Ipak je za Ibn Halduna posebno znakovito
i nalazi se u uoljivoj opreci spram njegove iskrenosti i
istinskog znanstvenog duha da je on sav ta'wil, tj. istumai-
-----_.-----------_. __ . __.--_._.--
322
vanje tih mjesta, jednako tako potpuno odbacio, kao i sam
Ahmed ibn Hanbal ili al-Aari. On je tumaio suru 111,5 time
da samo Bog zna smisao nejasnih mjesta u Kur'anu, te da se
ovjek treba sustezati od nekorisnog umovanja. Tako je
zadobio metodu, da stvarno odstrani sva mjesta iz Kur'ana
koja nisu odgovarala njegovom pogledu na svijet, npr. ona
koja su raspravljala o dinima; osim toga, on je ljudskom
istraivanju svijeta postavio granicu.
Poto je kelam nastao, zahvaljujui tim tekoama ili
nemogunostima tumaenja, razvile su se razliite sekte,
prema tome da li su doslovno uzimale (tabih, tagsim)
antropomorfne izraze, koji su se odnosili na bit (ddt) Alla-
hovu ili na Njegova svojstva (~ifat), ili su im, u odnosu na
Allaha, pridavale znaenje koje je odstupalo od doslovnog
znaenja i koje je nama nepoznato (tanzih), ili su taneih
proirivale i na druga Allahova svojstva, ije je znaenje u
doslovnom smislu bilo sasvim jasno i mogue, jer su izraa-
vala same ne-konkretne ideje. To zadnje je bilo stajalite
mutazilita; meu njima i prvom sektom, antropomorfistima,
nalazila se sekta, koja je dala prednost uenju predaka (as-
-salaj). Tako je pravovjerna stranka natjerana na korienje
racionalnih dokaza (adilla 'aqliyya), te se pojavio al-Aari,
koji je 'aql (razum) i naql (predaju) kombinirao, te odbacio
tabih, time to je postavio uenje o svojstvima koja se
sastoje od ideja (znanje, mo, volja, ivot) i ograniio tan-
zih, jer su to inili i asni preci (salaJ). Nadalje je on uio
sluh- i vid- Allahov, kao i govor koji u duhu postoji (al-
-qa'im bi-'n-nafs). On je raspravljao (takallama) i s mutazili-
tima o njihovim etikim uenjima (aslah, tahsin, taq-
bi~) i njihovim shvaanjima o zadnjim stvarima, kao i o
nagradi i kazni na onom svijetu. S imamitima je pretresao
princip vladanja i dokazivao da on nije dio vjerovanja, nego
da poiva na dogovoru ljudi. Naredno veliko ime je al-
-Bakilani (u. 1013). On je proistio aaritsku metodu i stvorio
racionalnu osnovicu (zapravo premise), na kojoj poivaju, pri
tom, dokazi i prigovori. Tako je postavio uenje o atomu (al-
-gawhar al-fard) i o praznom prostoru (al-bala') - neka se
ima u vidu da gawhar kod aristotelskih novoplatoniara znai
supstanciju u filozofskom smislu, a da je al-bala' tano
lukrecijevsko inane - i ono, da akcidencija Carad) ne postoji
na nekoj drugoj akcidenciji i da ne mogu dalje trajati dvije
vremenske jedinice, te druga naela, na kojima poivaju
njihovi dokazi. On je, ipak, bio nazora da ta naela imaju
pravo na priznanje tek po temeljnim stavovima islamskog
vjerovanja, jer su na njemu poivala. Konano je jo uio da
nitavost dokaza moe zakljuiti na nitavost tvrdnje koju
treba dokazati, i obrnuto. A sad su ti principi bili dokazi za
vjeru; vjera je bila istinita, dakle moraju biti istiniti i principi.
Oevidno, formalna logika nije bila jaa strana ljudi, koji su
gradili taj sustav, ma kako on mogao biti uman. To je
primijetio i Ibn Haldun. Treba, dalje, jasno uvidjeti da sa al-
-Bakilanijem zapoinje historijska vrijednost Ibn Haldunog
nacrta. On utke prelazi preko Ibn Hazma, jednog teolokog
udaka, koji je umro god. 1064; ali on daje naslove dviju od
knjiga Imam al-Harameina, al-Duvejnija (u. 1085. god.),
uitelja al-Gazalijevog, kako se ini zbog njegove glasovitosti,
premda se uz njegovo ime ne nadovezuje neki posebni raz-
~~. I
Neposredno n~kon nje~, znanost o for~alnoj logi~i_~~

uzeli su teolozi, koji su uvidjeli da je ona samo orue za
miljenje, a ne dio filozofije. A to je vodilo preispitivanju
temelja sopstvene znanosti i odbacivanju njihovog velikog
dijela, tako da ovi vie nisu, kao al-Bakilani, zakljuivali po
nitavosti dokaza o nitavosti dokazivane stvari. Njihovi novi
dokazi veinom su izvoeni iz fizike i metafizike filozofa, te
su se time zapoeli sluiti novom metodom, takozvanim ra-
riqat al-muta'ahhirin; dakako, primijeali su ovoj i znat-
nu dozu opiranja filozofskim uenjima, jer im se ova inila
istovjetnom s njihovim ranijim krivovjerjern. Al-Gazali
(u. 1111) i ar-Razi (u. 1209) bili su voi te nove kole. Na
njihove knjige jo je Ibn Haldun upuivao one koji su se
bavili teologijom, a koji su eljeli naputak za opovrgavanje
filozofije, premda je kod njih postojala odreena mjera opira-
nja starim metodama. Sjetimo se takoer da je ar-Razi
sustavno primjenjivao la'w!l, to Ibn Haldun nije odobra-
vao. Ali takvi izuavatelji, koji su u teologiji htjeli samo
jednostavno slijediti stazu salafa (predaka), morali su kori-
stiti stare metode mutakallima - samo tu treba nalaziti pravi
'ilm al-kaliim - a posebice moraju izuavati Ird Imam al-
-Harameina. To oito znai da je s al-Gazalijem nastupio
odluni odvrat od metode atomista, te, umjesto te, nadovezi-
vanje na aristotelske novoplatoniare. A to se stvarno moe
pokazati i iz njegovih djela.
Nakon al-Gazalija i ar-Razija dolo je do jo temeljitijeg
mijeanja teologije i filozofije, sve dok se konano na predmet
obje nije gledalo kao na jedan i isti. A ipak su mutakallimi
otro odvajali fiziku i metafiziku filozofa od svojih teocentri
kih uenja, kada su koristili intelektualistiki sustav za
obranu temeljnih vjerskih stavova koje je postavio boanski
autoritet. Kao primjer za to mijeanje navodi Ibn Haldun
djelo Tauiali: al-Bejdavija (u. 1286), a svaki korisnik njego-
vog komentara Kur'ana uvidjet e to on misli. Uenjaci u
Perziji (al-'Agam), koje je al-Bejdavi slijedio, primjenjivali su
istu metodu u svim svojim djelima. O vrsti kelama, koji je jo
preostao u njegovo doba, Ibn Haldun nije imao dobro milje-
nje; njegove nejasnosti (lhamat) i openitosti (uldqdt) prije
su sramoenje Stvoritelja, nego Njegovo zagovaranje. Nema
potrebe vie za nekim kelamom; on je bio oruje protiv
mulhida (krivovjeraca) i mubtadi'a (novatora), a ti su
nestali. Ali ipak bi bilo vrlo ponizujue za jednog, koji bi
znao napamet Sunu, kada ne bi poznavao spekulativne argu-
mente za temeljne stavove svoje vjere.
Usprkos tome, kelam je imao pred sobom jo dugi put, a
navedeni al-Bejdurijev komentar kratkoj raspravi al-Fada-
lija daje valjan pojam o daljnjem razvitku sustava mutakal-
lima. Tekst i komentar potjeu iz prilino kasnog doba: al-
-Fadali je umro god. 1821. n. ere, a al-Bejduri god. 1844.
Oni su dovrena skolastika, a naslov: Kifiiyat al-'awiimm fl
'ilm al-kalam, Dovoljna potreptina za laike u znanosti
kelama, s ponovljenim uvjeravanjima u tekstu da je dano
samo toliko koliko je potrebno za spas due, pokazuje isto
intelektualno shvaanje religije. Komentar se ostvaruje pot-
puno U atomistikim misaonim tokovima; fizika i metafizika
su atomistike. Tekst da naslutiti namjerno suprotstavljanje
slino naslovljenoj raspravi al-Gazalija, Ilgam al-iauimm 'an
'ilm al-kalom, Ustezanie laika pred znanou kelama, no
ipak ta namjera nigdje nije izraena. Al-Gazali je u ovoj
raspravi izloio, kako se jednostavna vjera mase upropatava
323
Kelime
pu~em razumskih razloga, "~e~io vrlo -~mjean
zauzme za ono to bismo mi sada zvali psiholoke metode,
da se "I
metode koje su - iznenaujue za moderne pojmove - podr-
ane svjetovnom rukom drave. Al-Gazali se, dakako, od
poetka opirao sustavu mutakallima i njegovoj metodi. S
jedne strane, znao je on iz psihologije da se moe uvjeriti,
protiv njegove volje, jednog koji ostaje u istom miljenju; a s
druge strane nije odobravao atomizam kao filozofiju. On
izgleda da nije u svojim djelima dao neki specifini uput za
to, a tamo gdje on, ak, nudi nacrt teologije kao formalne
znanosti (npr. u Risala al-qudsiyya i al-Lqusady, odrie se
apsolutno filozofskog utemeljivanja. Ono je za njega bilo
intelektualno nemogue; ali takav nacrt ulanenog uenja o
vjerskim zasadama, kakav je u oba ova djela, bio je, po
njegovom miljenju, za opravdati. Jedina istinska filozofija za
njega je bila, kako se ini, aristotelsko-novoplatonski spoj i
time se on u svojim knjigama, koje su do nas dole, skeptino
ali potovanja dostojno bavio. Vjerojatno se on, drei se
ekonominosti pouke, a on ju je preporuivao i primjenjivao,
kao i cijeli Islam, u drugim knjigama temeljito i nitee
razraunavao s atomistikim sustavom, te bi to moglo objas-
niti tajnovite nagovjetaje, koji su nazivani al-Gazalijeva
tajna,
Znakovito je da se reformni pokreti u Islamu oslobaaju u
nae vrijeme, kako se ini, atomistike filozofije, a da
duhovne uitelje ponovo trae u Ibn Sini, Ibn Rudu i
aristotelovcima. Demal ad-din al-Afgani i njegov prijatelj
Muhamed Abduh bili su pobornici tog preporoda i ponovo su
nastavili dugo prekinutu al-Gazalijevu metodu, ak u odnosu
na ekonominost pouavanja. Atomistiki sustav izradio se u
povezanosti sa najkruim pravovjerjem, te se, naposljetku, s
njim poistovjetio. Ve u svoje rano doba bio je - ak kod
mutazilita - oruje za obranu ve prihvaenih miljenja, a ne
orue slobodnog istraivanja, te moderni Islam, stoga, ne
moe s njim nita zapoeti. Usprkos tome, nikada ne bi
trebalo zaboraviti da je ta teorija najoriginalniji doprinos koji
su islamski mislioci dali povijesti filozofije.
VEL/ME (a. kalima), rije, u smislu vokabla, izgovore-
l\.. ne rijei; moe se proiriti u smislu govora i, lako,
poeme, Podsjet na gramatike i logike probleme do kojih
su osobito drali filozofi; tako, u uvodnom dijelu djela Nagat
Ibn Sina (Avicenna) objanjava kalima kao rije (lafza)
jednostavnu, koja ukazuje na neku ideju i vrijeme kada se ta
ideja primjenjuje na ma koji neodreeni predmet: na primjer,
kad kaemo iao je; uspor. i Mantiq al-mariqiyyin gdje je
kelime predoena kao sinonim onog to gramatiari zovu
fi'l. Ali prema djelu Lariu logiari su zvali kelimom svaku
izgovorenu rije potpunog znaenja, imenicu ili glagol, a koji
ukazuje na neodreeni entitet u odreenom vremenu.
Izraz kalima i njegova mnoina kalimiit esto se koriste u
Kur'anu. Nalazi ga se vie puta u vrlo openitom znaenju
izgovorene rijei, dobre (XIV,24; XLVIII,26) ili loe
(IX,74; XIV,26; XVIII,5; XXIII,lOO). Ipak, najee se radi
o Bojoj Rijei, ostvariteljskoj. Allahove rijei niko ne moe
izmiieniti, kae se u suri X,64. Kalima uzima, otada, znae
nje vrlo blisko amru, odluci, pa i qadaru. Navoenja su I
brojna, npr. VI,1l5; VII,137; X,33,96; XI,1l9, itd.; umno-III
ini VI,34,1l5; XVIII,109; XXXI,26. itd. U suri ~LIII,28 _
Kenija
reeno je, u povodu Ibrahima (Abrahama): "i on im izree
rije koja je potrajala ivom (KaZimatan baqiyatan) meu
I njegovim potomstvom (u Korkutovom prijevodu: on ih
. uini trajnim za potomstvo svoje, da bi se dozvali),
Komentatori obino podvlae da se radi o potvrivanju
Boje [ednoe, ekvivalentu prve ehade, kao to to napu-
uju ajeti XLIII,26-27. Jedan je od kur'anskih odlomaka,
najee navoen, III,39 i 45, gdje se Isa (Isus) oglauje kao
od Njega Riie. Komentatori vide u tom kaZimat Allah,
to je Isa, boansku rije vezanu uz stvarateljsko kun
(Budi!) (uspor. III,47), te izravnavaju stvaranje Ise sa
onim Adama (III,59).
Kalima, dakle, nije svojstvo Rijei (kalam), nego nje-
zin izraz, u kojem se formuliraju i saopavaju boanske
odluke.
V kelamu (teologiji) je problem kaZimat Allah vezan za
problem svojstva kalam Allah: dakle, stvoren po mutazili-
tima, a nestvoren po kasnijim kolama. V toku dugih
rasprava, kaZima i halm pomijeali su se vie puta.
V iitsko j i sufijskoj leksici, kaZima zadobija isto gno-
stiko znaenje. Tako, samo da se navede sufijski primjer,
pjesnik kaZimat Allah-a bio je Ibn Arabi. Njegove meditacije
o iskustvu svakog poslanika zovu se: 0 Boanskoj mudrosti
u Rijei (kaZima) o Ademu, Setu, Ibrahimu, Ishaku, itd.
Komentirajui suru X,64, on dodaje: Boie rijei (kalimat
Allah) nisu drugo do biti (a'yan) postojeih stvari; njima
pripada vjenost (qidam) sa stajalita njihove nepromjenljivo-
sti; njima pripada sluajnost (hudiu) sa stajalita njihovog
(konkretnog) postojanja i njihovog pojavljivanja (u postoja-
nju). Vidi se da je tu kaZima postala stvoritelj ski Boji Logos,
Njegova osnivaka Rije, prvo i izvirue vrelo sve proiz-
vodnje bivanja. Ona ini i jest bit stvari.
VEN/JA, drava istone Afrike, ograniena na istoku
l\.. Indijskim oceanom, na sjeveru - Etiopijom iSudanom,
na zapadu - Ugandorn i na jugu - Tanzanijom; nekada
britanska kolonija, stekla je neovisnost god. 1963. Muslimani
predstavljaju, po priblinim procjenama, oko 6% puanstva
koje je god. 1962. imalo oko 9 mil., 1969. god. - oko II mil.,
a danas se procjenjuje na priblino 22 milijuna. No musli-
mani dre da je njihov broj prikazan manjim, te ima dosta
osnova u njihovoj tvrdnji da ine jednu etvrtinu stanovni-
tva. Sve je to, ipak, teko tano utvrditi, jer u ovom smislu
nije bilo nikakvog popisa.
Prije Islama, te obale su posjeivali arapski trgovci, te su se
Arapi ustalili na njima. Ali ne zna se tano kada su doli prvi
muslimani. Govori se da je to bilo za halife Omara. Najstariji
arapski izvor izvjetava da je u 10. st. otokom Kanbalu (Pemba
ili Zanzibar) vladala muslimanska obitelj. V tom stoljeu,
trgovina se vodila ne samo sa junom Arabijom, nego i sa
Perzijskim zaljevom. Perzijski doseljenici, zvani Banadir,
izgleda da su se ustalili u obalnim gradovima Somalije; tu su se
mijeali s domorocima i pridonijeli osnutku Mogadia, koji je
u 7/13. st. * postao najvaniji islamski grad cijele obale. Odre-
eni broj tih irazija, kako su se zvale te perzijsko-afrike
obitelji, iselio se kasnije ka Jugu i naselio u Keniji, te postao
dio vladajuih obitelji. Na otoku Patta (Pate) stvorena je
dinastija. Sultanat Vumba Kuu, na istonoj obali Kenije,
rezultat je naseljavanja irazija i njihovih brakova s domoro-
cima. V 18. st. je arapska obitelj Ba Alavi zasnovala dinastiju.
Svo to etniko mijeanje ini da se ne moe govoriti da su ti
gradovi-drave bili arapske kolonije, nego islamska sre-
dita.
Izmeu 13-16. st., tj. prije dolaska Portugalaca, ti gra-
dovi-drave uivali su najvei kulturni i materijalni napre-
dak. Kada su doli Portugalci, nastupilo je njihovo opadanje i
zastoj; to nije bio jedini razlog: pomjeranja na kontinentu, a i
openito opadanje sredinjih podruja islamskog svijeta u 16.
i 17. st. dali su takoer svoj prilog tome. Muslimani Mom-
base pozvali su imama Omana da im pomogne svrgnuti
njihove tlaitelje, no do osloboenja je potrajalo vie deset-
ljea; tek u treem desetljeu 18. st. Portugalci su bili potis-
nuti na jug Ruvume. Za njihovog prisua na obali, Islam je
ostao pobjednikom, a svi portugalski pokuaji prevoenja na
kranstvo bili su bez uinka. Omanci, koji su sada postali
nosioci vrhovne vlasti, bili su ibaditi, dok je obala bila pod
utjecajem afiita, to se objanjava utjecajem erifa iz Hadra-
mauta, koji su se u velikom broju naselili u 14-15. st. Ti erifi
i njihovi potomci utvrdili su islamsku pravnu kolu za
istonu Afriku, te su snano utjecali na svahilijsku literaturu i
kulturu. Arhipelag Lamu, Zanzibar i Komori postali su
glavna sredita, odakle je strujao utjecaj erifskih obitelji.
Stvorila se vjerska inteligencija na obali i postala je za dugo
vremena orijentaciona taka za sav Islam istone Afrike. V
19. st. su kulturne veze vezale junu Arabiju sa Banadirima,
od istone obale do Mozambika i okolnog otoja. Meka i
Medina, ponekad Kairo i prigodno Carigrad pridonijeli su
stvaranju islamskih uenjaka istone Afrike. Putem sustava
islamskog obrazovanja nastalo je snano tijelo uZeme, iz koje
su vladari birali svoje kadije. Osim tih uenjaka, postojali su i
jo uvijek postoje uitelji Kur'ana, te u svakom islamskom
gradu i selu brojne kur'anske kole, gdje djeca ue itati
Kur'an i pisati arapska slova, no rjee sastavljati na arap-
skom; zbog toga se vie govori ki-svahili nego arapski.
Nije poznato da li je islamsko-afrika kultura, koja se
razvila na obalama, prodrla daleko u unutranjost prije
19. st., ali ima znakova o materijalnim i duhovnim vezama sa
afrikim plemenima u neposrednom susjedstvu, osobito gru-
pama Midi Kenda. Islam se, ipak, iri u unutranjost Kenije
i ostatak istone Afrike tek u 19. st., osobito nakon to je
vladar Omana, Sejid Said ibn Sultan, odluio da glavni grad
premjesti na Zanzibar. On je privukao veliki broj svojih
zemljaka, Indijaca, Hadramita i Baluija. A drugi su doli da
iskoriste ekonomske i trgovake mogunosti tih novih pos-
jeda. Otada su karavane, koje su financirane indijskim kredi-
tima i vjeto ohrabrene od Saida, krenule u unutranjost sa
tkaninama, staklenom robom, noevima, sjekirama, itd., da
bi ih mijenjale za druge proizvode. Robovi sune samo
izvoeni, nego korieni u velikom broju za stvaranje sustava
plantaa na Zanzibaru i obali.
Arapsko-svahilijski muslimani afiitskog obreda bili su tada
nadjaani od indijskih muslimana, meu kojima su prevlada-
vale Hode (Khodjas, nizaritski ismailiti), Bohori tBohoras,
mustalitski ismailiti) i hanefitski Memoni. V to doba, stvaraju
se muslimanske jezgre u unutranjosti. V zadnjoj etvrtini
19. st., veliki dio istone Afrike inio je golemu islamsku sferu
* Vidi napomenu na stranici 13.
324

utjecaja, koju je nadahnjivao Zanzibar, a koja se temeljila na
trgovini. Evropski putnici, istraivai i misionari zamijetili su
to, te su se protivili iz politikih ili vjerskih razloga. Musli-
manski trgovci openito su doekali evropske misionare i
istraivae, te su im pruili svu potrebnu pomo u njihovim
poduhvatima u unutranjost i ak pri utemeljivanju misija.
Nikakvo neprijateljstvo spram kranstva kao vjere nije se
oitovalo, a to se dogodilo tek kada su se krani pokuali
umijeati u njihovu trgovinu. Samo je u Bugandi izbio vjerski
sukob, kada su kranski misionari smatrali da im je najgori
neprijatelj islamski utjecaj na dvoru Kabake. To je bio uvod
u vjerske ratove koji su u tom kraju izbili krajem 19. st., a cilj
im je bio politiki: vlast evropskih krana.
Oko god. 1880. dvije evropske sile: Njemaka i Engleska,
usmjerile su se na to podruje. U toku razdoblja izmeu 1886
i 1895. god., arapsko-svahilijski elemenat energino se odu-
pire namjerama ovih zemalja. Izbile su pobune i dolo je do
okraja, ali njihovo guenje, a osobito pobune Mazruija,
znailo je za muslimane gubitak nade da e ouvati politiku
neovisnost ne samo Kenije, nego i sve istone Afrike. Ipak, u
Keniji, kao i u Zanzibaru i Tanganjici pod njemakom
vlau, neki privid arapsko-islamske uprave bio je ouvan.
Prvi komesar Protektorata istone Afrike bio je Arthur Hard-
inge, koji je ve bio funkcionar u Egiptu i Turskoj, te je imao
simpatija za Islam. Osim toga, trebao je muslimane, koji su
jedini bili obrazovani, za brojne slube. Tako se stvorila
arapsko-islamska upravna hijerarhija koja je obuhvaala liwii-
Ilje (upravljae) i mudire (administraciju), kao i kadije.
Islam se pod kolonijalizmom, iako se skrila njegova vlast,
kao vjera iri u unutranjost, unato neprijateljstvu evropskih
misionara i nekih funkcionara koji na njega gledaju kao na
ugro zu evropske vladavine. Tome pridonosi, najprije, eljez-
nica, koja omoguuje da brojni muslimani, najvie Indijci,
krenu i nasele unutranjost; zatim su muslimanski vojnici,
Svahilijci, Somalci i Sudanci, nakon odsluenja, ostajali na
podrujima, gdje su sluili. To raspoloenje povoljno za
Islam jednako se moglo zapaziti i u susjednoj Tanganjici,
gdje su gospodarili Nijemci, mada su ovi, osobito od 1913.
god., svim silama podupirali kranske misionare da zaustave
porast Islama; ak je engleski vojni asnik Smuts otkrio tajni
njemaki dokument koji nareuje svim upravnim funkciona-
rima da uine sve mogue da se suzbije Islam.
U trenutku izbijanja prvog svjetskog rata, domo rodno
islamsko stanovnitvo mnogo je pretrpjelo od raznih mjera:
kazneni pohodi su skrili svaku tenju ka politikoj neovisno-
sti izmeu 1890 i 1900; god. 1907. je ukidanje ropstva zadalo
teak udarac poljoprivredi; ureivanje lova, obaveza kupnje
dozvola i konkurencija Evropljana i Indijaca smanjila je su-
djelovanje arapsko-svahilijskog elementa u trgovini; uredba
iz 1908. god. u pogledu osnova vlasnitva uinila je da su
otueni ili proglaeni javnim iroki prostori, te dijelom dani u
zakup ili ustupljeni evropskim plantaerima.
Poetkom stoljea, domorodni muslimani smatrali su
pogodnim da se, ipak, prilagode novom redu, posebice u
pogledu obrazovanja. Britanci nisu bili nita predvidjeli za
uenje Kur'ana i arapskog, to e se dogoditi tek 1924. god.
Muslimani su sami stvorili kolu putem svojih reformnih
organizacija (Muslimanski savez za reformu i Afro-azijska
udruba). Najznaajniji kenijski reformator je, bez ikakve
325
Keramika
sumnje, ejh al-Amin ibn Ali ibn Nafii al-Mazrui, koji je
poticao na stvaranje jednog tijela za obranu islamskih inte-
resa. Drugi muslimani, koji nisu obitavali na obali, izrazili su
god. 1931., u predstavci upuenoj parlamentskom odboru,
svoja strahovanja zbog opasnosti koje su navalile na Islam u
Keniji, dok se kranstvo ohrabrivalo svim sredstvima. Jedna
delegacija je ila u Indiju da bi potraila pomo. U slijedu
toga su, uz muku, ahmedije prodrli i dali snaan poticaj
razvoju Islama.
Ideje o islamskom povezivanju, koje je predlagao ejh al-
Mazdai, nisu provedene, te su islamske grupe i dalje ivjele
odvojeno. Indijci su najbolje organizirani i najvie napreduju;
oni su mogli financirati i graditi kole, a ismailiti su podizali
bolnice i znatno pridonijeli kolskom i medicinskom sustavu
zemlje. Istono-afriko muslimansko dobrotvorno drutvo,
utemeljeno god. 1930., milosrdna je organizacija ismailita,
namijenjena da podie razinu najosiromaenijih lanova
zajednice, posebice Afrikanaca.
Znaajan projekt se predloio nakon drugog svjetskog
rata. Kolonijalna uprava, Aga Han i sultan od Zanzibara
udruili su se da bi ustanovili Institut za muslimanski odgoj u
Mombasi, koji je obuhvaao srednju kolu za Arape i Svahi-
lijce. On je pruao obrazovanje u tehnikom i profesional-
nom pogledu, ali i islamskom vjerskom. Na njega se gledalo
kao na preteu Islamskog sveuilita, no, malo vremena
nakon to se otvorio god. 1951., morao je prihvaati i nemu-
slimane, te se i nazvao kasnije Institut za odgoj, Tehniki
institut i, konano, Politehnika.
VERAMIKA. Posue iz ranoislamskog doba obiljeeno je
1\.. arapskim pismom kao radionikom oznakom ili epigra-
mom u dekoru, kao i davanjem prednosti ornamentici koja
ispunjava povrinu. Roba od ilovae kao i jednobojno smee i
zeleno pocakljeno posue sa urezivanjem, peaenjem, obli-
kovnom izradom, uzorcima putem tekue cakline nastavlja
tehnike bizantskog i sasanidskog doba i oponaa oblike od
plemenite kovine ili poludragog kamenja. Specifino islam-
ska fina keramika razvija se pod Abasidima u Iraku. Staro-
iranska tradicija, bijela kineska keramika izrada od kamena i
porculana, povezana s tehnikama puhaa stakla, dala je
fajansu kao novi rezultat. Dekoracije vlastite stilske izrade
odlikuju unutranje povrine alica. Kobaltno-plavo i sma-
ragdno-zeleno oslikavanje u neprozirno bijeloj caklini, kao i
pri reduciranoj atmosferi zasjalog slikarstva koje traje poput
plemenite kovine - tzv. tehnika svijenjaka - obiljeava
luksuzno posue. Izvoz je dopirao do Kordove, Kajravana,
Indije. Iransko slikarstvo caklenim bojama na crijepu,
nanovo vezano s prozranom prekrivnom caklinom, obilje-
ava robu iz Niapura, ukraenu narodski prenesenim liko-
vima zvijezda-stajaica. Muslimanske i iranske mudre izreke
na arapskom pismu, oslikane gliborn na bijelom nalivu pod
caklinom, karakteriziraju posue iz samanidskih sredita.
Proizvodnja svijenjake fajanse, koju su Tulunidi prenijeli u
Kairo, dosie vrhunac pod Fatimidima u ivotnim figuralno
oslikanim komadima poznatih majstora i iri se ka panjol-
skoj i Siriji. S upadom Selduka u Iran dolazi grublja roba sa
na nalivu zaparanim ili izvuenim crteom - pismo, vitica,
slike zvijezda-stajaica - a i obogaena obojenim gliborn ili
caklinama. Fina roba iz Niapura i Reja s bijelim crijepom,
-
Kerbela
i koji je otvrdnut caklenim dodatkom, oponaa jednobojnu
Sung-keramiku, te uvodi u oblikovanje reljefa, pored arap-
I skih elja za sreu, iranske knjievne prizore. Fini ozid i
caklinom pokriveni izljevi su novi uinci. Svijenjaka
fajansa omoguila je historijske zakljuke o svijenjakoj
robi, te proizvodima s figuralnim slikarstvom u i na caklini s
pozlaivanjem. Mongolski vojni pohodi uzrokovali su uvoe
nje svijenjake i Lakabi-tehnike u Raki, uz domae sirijsko
slikarstvo ispod cakline. U Iranu je, pod Ilhanidima, dolo do
preuzimanja budistiko-mongolskih motiva u dekoru posua
iz Sultanabada, Kaana, Save, kao i oponaanja iz Saladona.
Plavo-bijeli porculan kopirao se i obiljeavao u Kairu i
Damasku. Crno i plavo ispod cakline ili na svijenjaki nain
ukraeno ljekarniko posue iz Sirije posreduju tehniku i tip
preko Sicilije u panjolsku i Italiju. Mameluki emiri u
Kairu koriste kvalitetu s vrstim ozidom na kojoj su grbovi
rangova i natpisi, koji su uparani u naliv i oslikani ispod
cakline, jedna tehnika koja se irila iz Sirije, Male Azije i
Azerbejdana.
Poznate su osmanske dvorske manufakture u Izniku.
Gruba roba iz Mileta slijedi bijelu fajansu s plavom slikari-
jom; u 16. st. postaje naturalistiki cvijetni stil u viebojnom
slikarstvu ispod cakline karakteristian pomou nove para-
dajz-crvene boje. U 17. st. pojavljuju se grki datumi i nat-
pisi. U Evropi dolazi do oponaanja. U Iranu se zapoinju
baviti sa proizvodnjom porculana, iza timuridskih oponaa-
nja Kine, sa perzijskim dekorom pod Safavidima. Kineski
lonari su od aha Abasa I pozvani u Isfahan. Plavo-bijela
roba kineskog tipa, a sa pseudooznakama iz Mahada i
Kirmana hvaljena je i izvoena od Evropljana. Gemru (Ban-
dar Abas) je izvozna luka za bijelu robu. Ponovno oivljava
tehnika svijenjaka, zaparanja, sgraffiato i izljevanje. Tanjur
sa polulikovima i cvijeem u viebojnom slikarstvu ispod
cakline, tzv. Kubai-roba, dolazi moda iz Gilana. Pod Ka-
darima nastaje fino nacrtana, decentno obojena i prigodno
oznaena keramika s likovima u stilu slikarstva uljem i
lakom.
U Osmanskom Carstvu rokoko zastupa kitnjasto posue iz
Kutahje, oznaeno reljefom i mnogobojnom, od malih dije-
lova slikarijom ispod cakline sa krom-utim. Nakon neuspje-
log pokuaja da se u Carigradu obnovi odumrla proizvodnja
iz Iznika, izraivali su se u 19. st. u ]ildizu (Carigrad) fajansa
i porculan za dvor, dijelom u evropskom stilu. Narodno
lonarstvo dospijeva do draesne proizvodnje u anakaleu.
VERBELA (a. Karbal'Y, mjesto hodoaa (Mahad
Aljusayn), zapadno od Eufrata, oko 100 km od Bagdada
na sjeverozapad, na rubu pustinje.
Nakon zauzea Hire, Halid ibn a1-Valid, reeno je, utabo-
rio se u Kerbeli. Na dan Aure (10. muharem 61110. oktobar
680. godine)*, imam Husein ibn Ali na maru od Meke ka
Iraku, gdje je kanio pribaviti svoja prava na halifat, pao je u
ravnici Kerbele, na podruju Nineve, u bici s trupama
upravljaa Kufe i bio pokopan u al-Hairu.
Mjesto gdje je tijelo bez glave Poslanikovog unuka bilo
ukopano, zvano Qabr al Husayn, uskoro je postalo iitsko
mjesto hodoaa, na kojem se svetkovalo.
Kao najraniji podatak navodi se god. 684-685., kada je
Sulejman ibn Surad iao sa svojim pristaama Huseinovom
326
grobu, gdje je proveo dan i no. Ibn al-Asir navodi daljnja
hodoaa u god. 739-740. i 1044-1045. Vjerski slubenici
Mehed Huseina prilino su rano bili obdareni pobonim
dobroinstvima Um Muse, majke halife al-Mahdija.
Halifa al-Mutevekil je god. 850-851. razruio grob i nje-
gove nadgradnje, te zemlju poravnao i zasijao; zabranio je pod
prijetnjom strogih kazni posjet svetim mjestima. Ibn Haukal
ipak, spominje oko 977. god. veliki mehed sa nadsvoenim
svetitem, iznad Huseinovog groba, u koji se ulazi kroz vrata
na svakoj strani, a koji su u njegovo doba ve uveliko
posjeivale hadije. Daba ibn Muhamed al-Esedi od Ain at-
-Temra, glavni vo jednog broja plemena, opustoio je Me-
hed al-Hair (Kerbelu) uz druga svetita, zbog ega je poslan
kazneni pohod protiv Ain at-Temra god. 979-980. prije kojeg
je on pobjegao u pustinju. Iste godine, iitski Bujid Adud ad-
daula stavio je oba svetita, Mehed Ali (an-Nedef) i Mehed
al-Husein (Mehed Hairi) pod svoju posebnu zatitu. Hasan
ibn al-Fadl, koji je umro 1023-1024. god., izgradio je zid oko
svetog groba, a jednako je uinio i u Mehed Aliju. U augustu
1016. god. izbio je veliki poar koji je prouzroilo prevrtanje
dvije votanice, koji je glavno zdanje (al-qubba) i otvorene
trijemove (al-arwiqa) pretvorio u pepeo. Kada je selduki
sultan Melik-ah doao u Bagdad god. 1086-1087. posjetio je
oba svetita. Ona su u to doba bila poznata kao al-Mahadan.
Ilhan Gazan posjetio je Kerbelu god. 1303. i dao velike darove
svetitu. Njemu ili njegovom ocu Argunu pripisuje se dovoe
nje vode u to podruje kanalom od Eufrata.
Ibn Batuta posjetio je Kerbelu god. 1326-1327. iz al-Hile i
opisao je kao mali grad koji lei meu lugovima palmi i dobija
vodu iz Eufrata. U sreditu je sveti grob; pozadi je velika
medresa i glasovito konaite (az-zawiya) u kojem se ugouju
hadije. Pristup grobu moe se osigurati samo dozvolom
uvara. Hadije ljube srebreni sarkofag, iznad kojeg vise
zlatne i srebrene svjetiljke. Vrata su ukraena svilenim zavje-
sama. itelji su podijeljeni na Awlad Ra1Jzk i Auilad Fiiyiz,
ije su stalne svae tetne grobu, iako su svi iiti. Oko istog
datuma je Hamdalah al-Mustaufi naveo obodnicu grada od
2.400 koraka; on spominje tu i grob Hur Rije (ibn [ezida) koji
je prvi pao borei se za Huseina na Kerbeli.
Safavid Ismail-ah I (u. 1524) hodoastio je u an-Nedef i
Mehed Husein. Sultan Sulejman Velianstveni (Zakonoda-
vac) posjetio je oba svetita god. 1534-1535, popravio kanal i
pretvorio polja, koja su bila zasuta pijeskom, ponovo u
vrtove. Minare al-Abd, ranije zvano Engut-i Jar, bilo je
izgraeno god. 1574-1575. Murat III je god. 1583. naredio
bagdadskom valiji Ali-pai ibn Elvendu da izgradi ili, bolje,
popravi svetite nad Huseinovim grobom. Uskoro po
zauzeu Bagdada god. 1623., Abas Veliki zadobio je mehede
za perzijsko carstvo. Nadir-ah je posjetio Kerbelu god.
1743; dok mu se pripisuje zasluga da je ukrasio svetite u
Mehed Aliju, on je, kae se, zaplijenio nadarbine namije-
njene imamima Kerbele. Veliki napredak mjesta hodoaa i
velikog broja itelja istie se prilikom hodoaa Abdelke-
rima, miljenika Nadir-aha. Razija Sultan Begum, ki
Husein-aha (1694-1722), poklonila je 20.000 nadirija za
popravljanje Huseinove damije.
Utemeljitelj kadarske dinastije Aga Muhamed-han, kra-
* Vidi napomenu na stranici 13.

jem 18. st., poklonio je zlatno pokrivalo za svod i minaret
Huseinovog svetita.
God. 1802., u odsustvu hadija koji su otili u an-Nedef,
12.000 vahabita pod ejhom Saudom prodrlo je uKerbelu,
pobilo preko 3.000 itelja i opljakalo kue i bazar. Posebice
su odnijeli pozlaene bakrene pehare i druga blaga svetita i
razruili svetite. Ali nakon te katastrofe, za svetite su
pritjecali prilozi iz cijelog iitskog svijeta.
Nakon privremenog zauzea Kerbele od Perzijanaca, Ne-
dib-paa je god. 1843. uspio silom oruja nametnuti tursko
vrhovnitvo nad gradom; zidovi sadanjeg starog grada bili su
sada najveim dijelom porueni. Upravlja Midhat-paa je
god. 1871. zapoeo graditi dravne urede, to je ostalo nedo-
vreno, te je proirio dodatno trite.
U najnovije doba, Kerbela s oko 70.000 itelja je bila
drugi najvei i, moda, najbogatiji grad Iraka. Ona je dugo-
vala svoj napredak ne samo velikom broju hadija koji su
posjeivali Huseinov grob, nego i injenici da je najvanija
polazna taka perzijskih hadijskih karavana ka an-Nedefu
i Meki, a zbog svoje smjetenosti na rubu naplavljene rav-
nice, ona je vana pustinjska luka za trgovinu sa unutra-
njom Arabijom. Stari grad sa svojim vijugavim ulicama
okruen je modernim predgraima. Oko polovine do tri
etvrtine itelja su Perzijanci, a ostatak iitski Arapi. Naj-
vanija plemena meu njima su Benu Sad, SelaIme, al-
-Vuzum, at-Tehamze i an-Nasirije. Obitelj Dede je najboga-
tija: za izgradnju Nehr al-Husejnije, sultan Selim joj je
poklonio golema imanja. Ime Kerbela u uskom smislu rijei
koristi se samo za istoni dio palminih vrtova, koji okruuju
grad u polukrugu na istonu stranu. Sam grad se zove al-
-Mehed ili Mehed al-Husein.
Svetite treeg imama lei u dvoritu (sahn) 354 X 270
stopa (stopa = 30,48 cm) u opsegu, koji je okruen liuidnima
i sobicama. Njegovi zidovi su ukraeni ornamentalnom tra-
kom koja sadri, kae se, cijeli Kur'an napisan bijelim na
plavoj osnovici. Sama zgrada je 156 x 138 stopa u opsegu.
Pravokutna glavna zgrada, u koju se ulazi kroz zlatno
vanjsko predvorje, okruena je nadsvoenim trijemom,
kojim hadije obilaze svetite (tavaJ). U sredini sredinje
nadsvoene odaje je koveg (sanduqa) Huseinov, visok oko
6 stopa i 12 dug, a okruen je srebrenim merebija-radom, u
dnu kojeg se nalazi drugi manji grob, njegovog sina i druga
po oruju Alija Akbera.
Svetite je na strani kible ukraeno velianstvenim i sku-
pocjenim ornamentima. Dva minareta su uz bok ulaza.
Trei, al-Abd, die se ispred zgrada na istonoj strani dvori-
ta; juno od njega, prednja strana zgrada koja je okruena
malim trgom povuenim oko 50 stopa; na tom komadiu
zemljita je sunitska damija. Uz dvorite na sjevernoj strani
je velika medresa, ije je dvorite oko 85 stopa u kvadrat sa
vlastitom damijom i s vie mihraba.
Neto dalje na sjeveroistok od Huseinovog svetita je
mauzolej njegovog polubrata Abasa. Na putu koji ide
zapadno izvan grada je mjesto Huseinovog atora. Zgrada,
koja je tu podignuta, ima oblik atora, a na obje strane ulaza
postoje kamene kopije devinih sedala.
Na pustinjskoj visoravni zapadno od grada prostiru se
grobovi bogobojaznih iita. Sjeverno od vrta Kerbele lee
predgraa, vrtovi i polja al-Bkere, sjeverozapadno ona Kure,
327
Kef
juno ona al-Gazirije. Od mjesta u blizini, [akut spominje
al-Akr i an-Nevajih.
Sporedna pruga sjeverno od al-Hile povezuje Kerbelu sa
eljeznikom prugom Bagdad-Basra. Karavanski putevi
vode ka al-Hili i Nedefu. Svetite jo uvijek uiva ugled
osiguratelja ulaza u Raj za one koji tu umru, zbog ega
mnoge stare hadije i oni slabog zdravlja idu tamo da umru
na svetoj zemlji.
VEF (a. kaJ), in dizanja ili nitenja vela (koji se
l\... umee izmeu ovjeka i svijeta s one strane vanjtina).
AI-Durdani precizira da, prema arapskoj leksici, kafznai
ukloniti veo, no u tehnikom govoru, znai uiniti da se u
potpunoj predoenosti pojave mistiki smislovi i stvarnosti
koje su iza vela. Iskustvo kafa ostvaruje se u mukiiafi, to se
moe prevesti sa razotkrivanje, u smislu rasvjetljenja ili
bogojavljenja.
Tehninost, na koju upuuje al-Durdani, bitno pri-
pada misticizmu i iitskoj teologiji. Rije kaafa (ali ne i
masdar kaJ) javlja se vie puta u kur'anskom tekstu, u
obinom smislu otkrivanja (dijela tijela) i otklanjanja (bole-
sti, zla, opasnosti). Ipak dva teksta posluit e za prikaz:
... pa smo ti skinuli koprenu tvoju, danas ti je otar vid
(L,22), te: Smak svijeta se pribliava, Allah e ga jedini
otkriti! (LIII,57-58). Evo kako pojam kefa tumae glaso-
viti sufije:
Al-Kalabadi: ini se da je u prvim stoljeima (npr. al-
-Halad) muqiibal (suprotnost) pokrivanja i skrivanja (satr,
istitiir) bio ne toliko kafkoliko tagalll, boansko zraenje,
On razlikuje tri vrste fenomena tagalll: onaj biti, onaj
svojstava biti, onaj stanja biti.
AI-Kuajri: mukiiafa je pojam koji e on jasnije osvijet-
liti, a prema razlici koja je postala klasina. Postoje tri etape
u napredovanju ka Stvarnosti. Prva, muhiidara, je obra-
anje panje na predmet istraivanja; ona ostaje iza vela,
pretpostavlja pris ue srca i prenoenje dokaza (diskurziv-
nog, burhiin); onaj koji se tu ograniava na vodstvo uma
('aql) dosie Boga samo po Njegovim znacima (iiyiit). Druga
etapa je mukiiafa, dizanja vela: vie nema potrebe da se
istrauje put; razmiljanje ustupa mjesto jasnom dokazu
(bayiin), a neizravni znaci Boji povlae se pred Njegovim
svojstvima. Ali ta etapa jo je samo posrednika, vrsta diza-
nia zavjese nad svijetom tajne. Ona treba voditi treoj
etapi, muiihada, izravnoj viziji, koja je prisue stvarno-
sti (~aqlqa), bez posredovanja dokaza, ak intuitivna
(bayiin), a koja se otvara na Boansku bit.
Al-Ansari: kaf i mukiiafa, dakle, su kao ulazak na ras-
vjetni put. Svaki konak etape (manzil), ili gotovo svaki,
sadri tri rastua stupnja. A, u vie navrata, u povodu druge
etape spominje se kef Trea etapa ga nadmauje. Zabilje-
irno slino u povodu taslima (potpune pokornosti), unsa
(intimnosti) i firiise (pronicljivosti). Ali ako se radi o
'uzmu (vrstoj odlunosti), kef se javlja od prvog stupnja,
jer ne moe biti pravog 'azma sem nakon to se doivjela
rnunja otkrivanja, Ali zato, kef oznaava pristup treem
stupnju yaqina (izvjesnosti): jer prvi stupanj izvjesnosti ili
izvjesna znanost je prihvaanje Boje Rijei; drugi stupanj
ili izvjesna vizija nadmauje argumentaciju; ali trei stu-
panj ili istinska izvjesnost: pretpostavlja svjetlucanje zore
Kibla

otkrivanja - koja ini se da je, sa svoje strane, prva od tri U iizmu, duhovno iskustvo kefa nije moglo a da ne
etape tog treeg stupnja. Svjetlucanje ili zora, to su zadobije teoloku (ili teozofsku) dimenziju. Dosizanje
uvijek kao neka provala svjetlosti koja dolazi od drugdje, a skrivenog smisla (batin), koje je savrenost Islama, te koje
koja se, tako, javlja na raznim duhovnim etapama i stanjima pripada velikim imamima, vodi ka visokom vrednovanju
pojave kefa. On oznaava ulazak u novi nain poimanja kefa: dvije rasprave imamita Sejida Hajdara Amulija predo-
stvarnosti, vii nain, posljedica boanskog tedelija, nepo- avaju kef kao nain i metodu spoznaje. Gami: al-asriir ga
sredne i izvjesne spoznaje, koja premauje svaki diskurzivni spominje, poslije zoahya (objave putem anela) i ilhiima
argument, svaki racionalni ili tradicionalni dokaz. (unutranjeg boanskog nadahnua), kao sudjelovanje koje
Al-Hudviri: mistiki spisi upuuju gotovo svi na rnunju dolazi iz Opeg uma i Ope due. Zato se, s valjanim pravom,
kefa: as kao prvo prihvaanje sviieta tajne, u kojem moglo, u povodu toga to se nalazi u Amulija, govoriti o
argument burhiina daje mjesto oevidnom dokazu bayiina, metodi kefa, intuitivnoj metodi, gdje se izvjesnost traila
a as kao odluni ulazak u sami taj svijet, u kojem nema vie od duhovnog obasiania. U njegovom djelu se, dakle, sufijski
potrebe za razmatranje nekog dokaza, ma kakav da je. Kaf i kefkoristi u iitskim istraivanjima skrivenog smisla, te, ako
mukiiafa su, tada, lako stavljeni uz vie svjetove s one strane se zna i za definiciju al-Durdanija, koji je sunit, onda se
osjetilnog, svijet gabariu. i malahia, s one strane mulka. I ope vidi kako se u svemu tome zacrtava, preko svih razlika,
rasprave sufizrna dobijaju naslov od kefa, kao slavni Kaf neprekidnost pogleda.
al-maMub, napisan na perzijskom, od al-Hudvirija.
Duhovni hod, koji potvruje al-Hudviri, razdiranje je VIBLA (a. qibla), smjer prema Meki (tonije prema Kabi
velova koji skrivaju stvarnost. Odizanje vela bit e vrhovni l'\.. ili mjestu izmeu izvora (miziib) i zapadnog kuta, koji se
uitak u Raju, a samo stanje kefa, koji je stupanj bliskosti, treba drati za vrijeme molitve (salata).
ini moguim uda svetih osoba. Ne radi se, dakle, vie o Jo od najranijeg razdoblja usmjerenje za vrijeme molitve i
posrednoj etapi. Al-Hudviri, izgleda, upisuje se u liniju as- bogosluja nije za semitske narode bilo stvar slobodnog
-Serada mnogo vie nego al-Kuajrija, te se ne koleba prena- izbora. Aluzija na to postoji ve u Kraljevima, 8, 44, a o
glasiti novi smisao posudbama koje moe uzeti od ovog Danielu stoji zapisano (Dan., 6,2) da je tri puta dnevno molio
zadnjeg. Tako: kada usporeuje muhdaru i mukiiafu, on u pravcu Jeruzalema (koji je ostao idovskom kiblom sve do
odreuje prvo kao prisue srca u istananostima bayiina, a danas). Kao to se vidi po imenima pojedinih dijelova nebesa,
drugo kao prisue intimnog na polju intuitivne vizije itav je ivot semitskih naroda bio usmjeren prema Istoku.
('iyiin). Ako se muhiidara pouzdano odnosi na znake Stoga se, u skladu s predajom, moe zakljuiti da se kibla
i Boje, mukiiafa je ve otvorena oitostima izravne vizije ustanovljuje u isto vrijeme kad i salat. Sigurno je da je u
(muiihada). Ona je opisana kao stalno i zadivljeno drhtanje vremenu odmah nakon hidre smjer, koji su odabrali idovi,
pred beskrajnom Bojom veliinom. bio onaj koji su koristili i muslimani. Prema Predaji, do
to se tie teoloke upotrebe, al-Gazali esto spominje kef promjene je dolo 16 ili 17 mjeseci nakon Hidre, u redebu
Ali tu on ima ne samo mistiko, nego i teoloko znaenje: ili abanu 2. godine, i to vjerojatno odgovara istini, jer je u to
otada otkada duhovno iskustvo postaje za al-Gazaliia korijen doba dolo do znaajne promjene u stavu prema idovima.
vjere. Pozivanja na kef nalaze se ne samo u djelu Iliya', Kaba je dobila na vanosti kao vjersko sredite, a had se
nego i u drugim djelima: kef utemeljuje yaqin, a izvjesnost ustanovio kao islamski obred. U tom nizu dogaaja i u tom
jami pravu vjeru (suprotno vjeri koja je dobijena istim slijedu, ideja promjene kible nije nevaan faktor. Na to se
prihvaanjem, taqlid). Klju veine spoznaja, kee on u odnose kur'anski stavovi: II,142 i dalje: Neki ljudi kratke
Munkidu, je svjetlost koju Bog projicira u srce. A ako pameti rei e: "ta ih je odvratilo od Kible njihove prema
netko zamilja da se kef duguje dobro poredanim dokazima, kojoj su se okretali?" Reci: "Allahov je i istok i zapad; On
on svodi na uske srazmjere beskrajno milosre Boje (... ). ukazuje na pravi put onome kome On hoe."
Od te (boanske) svjetlosti se treba traiti kef. I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu da budete
Ako se kef javlja u mnogim njegovim djelima, mukiiafa svjedoci protiv ostalih ljudi, i da Poslanik bude protiv vas
spada samo u leksiku djela Ihyii' i Faysal. Tu on ima svjedok. I Mi smo promijenili Kiblu prema kojoj si se prije
dvojaki smisao: subjektivni, kao unutranje stanje koje odre- okretao samo zato da bismo ukazali na one koji e slijediti
uje kef, te objektivni, a oznaava istine, predmete otkriva- Poslanika i na one koji e se stopama svojim vratiti - nekima
nja. Zna se za njegovo slavno razlikovanje izmeu 'uliim al- je to bilo doista teko, ali ne i onima kojima je Allah ukazao
-mu'iimala (vrenje obreda, drutveni obiaji, etika pravila) i na prvi put. - A Allah nee dopustiti da propadnu molitve
'ulum al-mukiiafa koja tee zahvaanju stvarnosti. 'Ilm al- vae. Allah je prema ljudima zaista vrlo blag i milostiv.
-mukaafa, kae se u Ihyii', je spoznaja onog to je skriveno Vidimo Mi kako sa udnjom baca pogled prema nebu, i
(batin), a to je sami cilj znanosti. To je znanost svetih osoba Mi emo sigurno uiniti da se okree prema strani koju ti
(siddiqun] i onih koji su se pribliili Bogu. To je svjetlost eli: okreni zato lice svoje prema Svetom hramu! I ma gdje
koja nie u srcu ako je oieno i osloboeno od svojih bili, okrenite lica svoja na tu stranu. Oni kojima je data

J
pokudnih svojstava, svjetlost koja se upravlja na Boga, Nje- Knjiga sigurno znaju da je to istina od Gospodara njihova - a
govu bit, Njegova svojstva, Njegove anele, Njegove ine, Allah motri na ono to oni rade. ,
poslanike i budui ivot. Ni dokazivanje, a ni prosto prihva- I kada bi ti onima kojima je data Knjiga sve dokaze donio, !
anje, nego intuitivno i izvjesno dosizanje. Pod 'ilm al- oni opet ne bi prihvatili tvoju Kiblu ...
-mukiiafa shvaamo odstranjivanje vela da bi se Zbiljsko Iz tih se rijei vidi koliko je znaenje pridavano toj pro-
pokazalo u svem __________________----'_m_je_n_i_._N_ij_e_p_o_tr~bnoslijediti ~~edaju u tumaenju da je do
svome sjaju.

328

promjene dolo zbog prezirnih primjedbi idova o ovisnosti
Islama o propisima njihove vjere. U drugim predajama, nova
se kibla oznauje kao Ibrahimova. Ovdje postaje jasnijom
prava istina o toj stvari, naime veza s vjersko-politikim
pogledima. Prema jednoj predaji gore navedeni ajeti otkri-
veni su vjernicima za vrijeme jutarnjeg salata u Kubi
(Qubii'); prema drugoj predaji, Muhammed je s dijelom
zajednice izvrio dva rekata podnevne molitve u jednoj od
damija roda Benu Salima okrenuvi se u smjeru Meke. Ta se
damija nazvala Damijorn dviju kibli (masgid al-qibla-
tayn).
Ako se moe smatrati utvrenim da su se Muhammed i
njegova zajednice okretali prema Jeruzalemu prilikom moli-
tve tokom prvog razdoblja Hidre, preostaje pitanje koja je
bila njegova kibla prije Hidre. U predaji su dana dva odgo-
vora na to pitanje, a trei se moe izvesti ako se ta dva
usklade. Dok je bio u Meki, Muhammed se pridravao kible
u smjeru Kabe; prema drugom izvoru, kibla je uvijek bila u
smjeru Jeruzalema; Muhammed je nastojao da za vrijeme
salata Kaba i Jeruzalem budu u pravoj liniji pred njim.
Smjer kible ne zauzima se samo prilikom salata, ve i za
vrijeme due, te nakon bacanja kamena u sredinjoj Demri;
glava ivotinje, koja se ima rtvovati, okree se prema kibli, a
i mrtvi se sahranjuju glave okrenute prema Meki.
Stare predaje smatraju pravila o pridravanju kible, za-
jedno s pravilima o vrenje salata i obrednog ubijanja
ivotinja, temeljnim mjerilom islamske vjere. Jedan od
naziva za pravovjernu zajednicu je ahi al-qibla wa al-gama:.
U mnogim muslimanskim zemljama, to je postao naziv za
stranu svijeta, ve prema tome u kojem je smjeru Meka
prema danoj zemlji; tako kibla (izgovara se ibla) u Egiptu i
Palestini znai jug, a u Magribu istok, itd.
U damijama je smjer salata naznaen mihrabom; ta se
rije ne javlja u klasinom Hadisu, ve se rijeju kibla ozna-
ava zid damije prema kojem se treba okrenuti. Ako se
salat obavlja izvan damije, smjer oznauje sutra. U Egiptu
se smjer odreuje malim kompasima koji su posebno izraeni
u tu svrhu. Pridravanje kible neophodan je uvjet punovrijed-
nosti salata. To se moe zanemariti jedino u velikoj opasno-
sti, te u dobrovoljnom salatu na putovanju. Ali ako ovjek
putuje pjeice ili je u stanju okrenuti konja, onda se treba
drati toga prilikom ihrma, ruku/a i sugiuia: Treba se
okrenuti tano u smjeru kible, to onaj tko je u blizini moe
uiniti sa sigurnou, a onaj tko je daleko onoliko precizno
koliko moe. U drugom sluaju, neki smatraju da je oba-
vezno samo drati se opeg smjera (giha). Izvan Meke, ovjek
se, ako je u damiji, okree prema mihrabu; ako nije u
damiji, onda se oslanja na ljude koji to pouzdano znaju;
jedino ako se ovjek nae u pustom predjelu, onda smije sam
odrediti smjer, oslanjajui se na izvjesne pokazatelje.
VJNA. Preko trgovakih dodira s Orijentom, Islam je u
l'\.. Kini postao poznat za vrijeme dinastije Tanga (618-906).
Arapski trgovci kretali su se ili po starim trgovakim pute-
vima sve do zapadnih krajeva zemlje ili su doli pomorskim
putem u junokineska pristanita. Arapsko osvajanje i daljnji
prodori ka Pamiru doli su u sukob s kineskom ekspanzijom
u Turkestan i konano doveli do borbe na Talasu (751).
Nakon tog dogaaja, Arapi su morali upoznati izradu papira
329
Kiraet
od kineskih zarobljenika. Openito se mogu od tog doba
dokazati intenzivni doticaji, posebice u umjetnosti, te uza-
jamna utjecanja. Tadanji arapski putopisi posreduju pounu
sliku o Kini. Tako su u jednom starom rukopisu (Abbiir
as-Sin wa al-Hind, dat. 1173) sadrani opis Abu Zejda,
koji je, svakako, napisan oko 916. god. i k tome njemu
osobno ispriani izvjetaj nekog Ibn Vahba, koji je po svoj
prilici 815. god. bio u Kini, a osim toga jo i anonimni opis
zemlje, koji je datiran sa 851. god. Jednako je znaajno u tom
pogledu djelo Ibn Hurdadbeha, znanog zemljopisca perzij-
skog porijekla, koje je nastalo oko polovice 9. st. U neredima
unutar Kine pala je od pokolja od pobunjenika rtvom 879.
god. muslimanska kolonija u Kantonu, najvea svoje vrste.
Posljedice su se morale utoliko tee osjeati, kako se, dotada,
Islam mogao odrati samo u malim zajednicama useljenih
muslimana, koji su ivjeli u naroito za njih predvienim
stranim etvrtima unutar kineskih gradova. O pokuajima
pridobijanja na Islam, ne zna se nita iz tog doba. Odluujua
faza, koja je pogodovala Islamu da se proiri u Kini, nastala je
tek za dinastije Juan, za vladavine Mongola nad Kinom
(1219-1367). Priliv muslimana dostigao je svoj vrhunac, kada
je u Kini, nakon proirenih mongolskih osvajanja na zapadu,
vladao jedan dotada nepoznati kozmopolitizam. Predaje
poput legendi kineskih muslimana napisane su prvi puta u to
doba. Islam se mogao, dokazano, odomaiti tek tada, potpo-
mognut vjerskom trpeljivou mongolskih vladara. Kina se,
sad, uveliko okoristila na podrujima zvjezdoznanstva i
medicine, podrujima znanja kojima su, sve do dolaska
isusovaca, vladali muslimanski uenjaci. Pri obje naredne
dinastije, Ming (1368-1644) i Hing (1644-1911), muslimani
su, ipak, dospjeli ponovljeno u najtee nevolje. Slini razlozi,
koji su izazvali velike unutarkineske ustanike pokrete,
pokrenuli su i muslimane u zapadnim provincijama, kao
Kansu, ensi, Junan i Turkestan, na pobune, koje su, ipak,
iznova bile okrutno uguene. Upravo te bune razjanjavaju
posebitost kineskog Islama: on se do danas mogao odrati
samo meu kineskim manjinama kao to su Ujguri, Kazasi,
Kirgizi, Tadici, Uzbeci i drugi. Njegova uenja su davala
zatitu i oslon tim grupama i produbljivala osjeaj zajednike
pripadnosti. To je takoer osnov, zato je Islam, suprotno
drugim prednjeazijskim religijama, nestorijanizrnu i mani-
hejstvu , ostao ivotvoran u Kini. U Narodnoj republici Kini,
broj muslimanskih vjernika procjenjuje se na manje od 5 %
ukupnog stanovnitva.
VJRAET (a. qirii'a), nain uenja (recitiranja), punktuaci-
f t je i vokalizacije teksta Kur'ana. As-Suiuti je, prema Ibn
al-Dezeriju, klasificirao naine itanja Kur'ana u tri niza:
l. izvorno prihvaen kiraet, koji ima igma' as-sahba
i tawiitur, a to su sedam zakonski utvrenih itanja Osmano-
vog teksta koja se pripisuju Abu Amru ibn al-Ali, Hamzi,
Asimu, Ibn Amiru, Ibn Kesiru, Nafiju i al-Kisaiju, a koje je
objavio Ibn Mudahid (u. 936) (al-qirii'iit as-sab'ai, Ovima se
katkada dodaju i kiraeti Jakuba, Halafa i Abu Ubejda, da bi
se dolo do broja deset;
2. qira'a ii44a je izvorno itanje, ali koje posjeduje
samo igmii' bez tawiitura; to je mashaf Ibn Masuda i
Ubeja; od osude Ibn enabuda god. 935. zabranjeno je
njihovo koritenje;
Kismet
itanja koja su potpuno nova, sa gra-
3. qirii'a ii(](]a,
matikim ispravcima koje su predloili kritiari, kao to su
Halaf, Abu Ubejd i Ibn Sadan, koristei se pravom ihtiyiira
(izbora), to predstavlja protutradicionalni zahtjev koji je
osuen jo 934. godine (osuen je kiraet Ibn Muksima al-
-Atara).
VISMET, turski oblik (ktsmet) arapske rijei qisma (udio,
l\.. dodjela), predstavlja na jeziku islamske narodne pobo-
nosti openito (a ne samo turske) to to bi u teologiji mnogo
raspravljana boanska predodreenost mogla prouzroiti u
ljudskom ivotu. Nalazi primjenu svugdje tamo gdje onome
kojeg se to tie nije vie mogue, iza neizbjenih sudbonosnih
pojava, utvrditi za njega objanjivi ivotno-povezani ili
religiozni (nagrada ili kazna) odnos uzroka i posljedice. U
praktinom ivotu rije kismet igra ulogu objanjenja za udare
sudbine, a oznaava i sluajeve sree. Pri tome treba, sva-
kako, biti mjerodavna neobjanjiva Boja volja koja se iza
toga nalazi, a koja kismetu daje religiozni smisao. Time se
kismet razlikuje od slijepe sudbine i sree.
VISVAHILI (sastavljeno od klasnog prefiksa ki- i bantu-
l\.. zirane
arapske rijei (mno.) sauiahil, obalna crta),
oznaava dananji dravni jezik u Tanzaniji, a prvotno, ipak,
jezik Omana od islamiziranog domorodnog Bantu-puanstva
istonoafrike obalne crte, ukljuujui i otok Zanzibar. Zbog
svog leksika obogaenog stranim i posuenim rijeima iz
islamskih glavnih jezika, ponajprije iz arapskog, te snanog
irenja Islama meu nosiocima tog jezika, kisvahili se moe
oznaiti i islamskim jezikom, ali lingvistiki pripada jezi
nom deblu Bantua. Kao Lingua Franca nadaleko je proiren
preko podruja Tanzanije u Crnu Afriku. Arapske rijei
ujednaene su po Bantu-fonetici (bantuu strani glasovi jav-
ljaju se pojednostavljeni, npr. tzv. emfatiki suglasnici zami-
jenjeni su njima najbliim neemfatikim, suglasniki krajnji
slog bantuziran je sa samoglasnikim sklopom, asuglasniko
gomilanje anaptiksama). Arapske glagolske vrste pojavljuju
se s vokalom njihovog imperfekta, ali bez osobnog prefiksa,
npr. -zuru, posjetiti. Strane rijei iz islamskih jezika uvr-
tavaju se bez spoznatljivog pravila ili u klasu ivotinja ili u ji-
klasu. Ako neka islamska strana rije sluajno zapoinje kao
neki klasni prefiks, tada ona esto biva dodijeljena odnosnoj
klasi, te se obrauje kao pravi Bantu-nomen klase, npr.
kitabu, knjiga, mno. vitabu. Pored arapskih rijei (vei
nom religiozni pojmovi vie kulture) prodrle su preko Indije i
hindustanske i perzijske, kao i turske strane rijei - ove,
svakako, u manjem obimu. Na sintaksu i stilistiku kisvahilija
takoer je snano utjecao arapski. Kisvahili se danas pie
samo latinicom (po ortografiji koja je pribliena po engleskim
sustavima transkripcije), a ranije se koristilo arapsko pismo,
ali samo u umjerenom obimu, budui da su poznavatelji
pisma arapski govorili i pisali. Islamska knjievnost razvijala
je kisvahili u okvirima misionarske djelatnosti ahmedija.
VITAE (a. kitiib, mno. kutub), knjiga. Da li su knjige, u
l\.. staroj Arabiji, postojale ili ne, teko je rei, jer nije
sauvana nijedna arapska knjiga iz predkur'anskog doba.
Rije kitiib prilino esto se javlja u Kur'anu u raznim znae
njima, ali preteno oznaava Svetu knjigu, koja sadri Boju
objavu vjernicima: zato su se pristae tri velike tadanje
religije (krani, idovi i Magi) nazivali liudi Knjige (ahl
al-Kitiib).
Knjiga u pravom svome znaenju je sam Kur'an: on je
Objava, neiskrivljena loom voljom ili ljudskom grekom, te,
po njegovom uvjeravanju, ne postoji knjiga na svijetu, koja bi
mu sada i prije bila jednaka, poto je sam on prava Rije
Boja. Budui da je kitiib Rije Boja, to ova rije u Kur'anu
ima i znaenje nedokuive odluke Boie, ili se dri da je
otisak, koji Bog utiskuje na ljudska srca; te, kao i sve
napisano, trajan je, te je sam Bog sebi propisao i postavio u
dunost da ljudima bude milosrdan.
Konano, kitiib znai i jednostavno pismo ili saopenje,
koje se upuuje nekoj udaljenoj osobi.
VNJIGA. Premda je u islamskoj civilizaciji srednjeg vijeka
l\.. pamenje i usmeno prenoenje znanstvene grae igralo
vanu ulogu, ipak je ona izgraena na knjizi. Za prve, jo
pojedinane arapske knjige (kitiib, mno. kutub) postoje svje-
doanstva iz 7. st.; u narednim stoljeima dostigla je zaliha u
knjigama koliine koje se ak na specijalnim podrujima ne
mogu pregledati i neke uenjake, nakon to su na to utroili
ivot, sili da se pomire s neuspjehom. Taj polet omoguen je
proirenjem materijala za pisanje - papira.
Bibliofilija je bila opa pojava; u privatnim i javnim knji-
nicama skupljala su se knjina blaga, trgovina knjigom bijae
opsena i nairoko razgranata, a bogati bibliofili imali su
vlastite agente koji su tragali za rijetkim knjigama. Za auto-
graf znaajnog uenjaka plaala se fantastina cijena, u novije
doba traili su se prijepisi rukom strunih uenjaka. Ne malo
siromanih uenjaka stjecalo je sredstva za ivot prepisiva-
njem knjiga. Budui da je cijena za knjige bila vrlo visoka -
ipak je prepisivanje opsenih djela moglo trajati godinama -
prepisivao je uenjak, ukoliko nije imao sredstva, sam svoju
knjinicu. Nedostaci pri prepisivanju i mane uzorka nastojali
su se popraviti kolacioniranjem s drugim rukopisom dotinog
djela. I student je sebi pisao svoju vlastitu knjinicu, time to
je on bilo u zboru supisao uzorak svoga uitelja bilo kod kue
prepisivao djelo i prepisano u nastavi podvrgavao kontroli.
Rukopisni oblik knjige izvrio je utjecaj na znanstveni stil.
Nije bilo mogue, npr., upute na druge knjige ili poprene
upute jasno odrediti navoenjem stranice, nego je pisac
morao, ako je elio jasnou, odnosno mjesto nairoko navesti.
Tako je navod ostajao ili neodreen ili je trpio od nerazumlji-
vosti.
Osobitost islamske knjige je kur'anska formula Bi-'smi-
-'lliihi-'r-ral;miini-'r-raMm (U ime Boga, Milostivog, Sa-
milosnog), koja je tekstu prethodila. Naslov knjige sastojao
se, od 9. st., esto od dva dijela u rimovanoj prozi; tako, npr.,
djelo al-Haririja ima naslov: Durrat al-gawwii~/fl awhiim
al-hauxiss (Biser ronioca / Krive predodbe otmjenih
ljudi). Na slobodnim obrubima lista ne rijetko se biljeilo iz
drugih djela, prije svega komentari dotinog djela.
Arapske i turske knjige tiskane su u Evropi od 16. st., pa
ipak je tisak na Orijentu mogao tek kasnije prodrijeti. U
Carigradu je uspostavljena prva muslimanska tiskara poet
kom 18. st., a u Perziji takoer poetkom 18. st., te u Kairu
poetkom 19. st. Od arapskih zemalja danas je Egipat vodei
u proizvodnji knjiga; pri tome Libanon igra vanu ulogu.
330

VNJltNICA (p. kuabhana, a. maktaba), rije u smislu
l\.. javne knjinice, koju je utemeljio i opremio neki vladar
ili privatnik na korist uenjaka, a ponekad neke odreene
sekte ili za ma koje posebno podruje.
Uslijed revnih literarnih izuavanja i stalne sve vee spisa-
teljske djelatnosti sabrali su, nakon razdoblja osvajanja, ljudi
od literarnog ukusa lijepe privatne knjinice, te, po primjeru
istraivaa jezika Abu Amra a-ejbanija iz Kufe, moe se,
svakako s pravom, prihvatiti da su pisci polagali kopije svojih
djela u damije svoga grada ili gradske etvrti i obiavali ih
uiniti dostupnim za korienje. Najprije spomenuta javna
knjinica povezana je s imenom Halida ibn [ezida ibn
Muavije, koji je svoj ivot posvetio izuavanju grkih znano-
sti, posebice alkemije i medicine. On pria da je dao prevoditi
takve knjige i da je on, kada je poetkom vladavine Omara
ibn Abdelaziza izbila neka poast, naredio da se knjige izvade
iz knjinice (bizana) da bi ih koristio narod. Prva najvea
javna knjinica bila je, ipak, Dar al-Hikma (Kua mudro-
sti), koju je u Bagdadu utemeljio halifa al-Memun. Da bi tu
knjinicu uinio to je mogue obimnijom, dao je kupovati u
bizantskom carstvu dragocjene grke rukopise i prevoditi ih
na arapski. Ona je sadravala knjige o svim znanostima koje
su Arapi njegovali; postojala je sve do mongolskog razaranja
grada god. 1258. Isto tako je bila znaajna knjinica fatimid-
skih vladara u Kairu, koja je sadravala neizmjerno literarno
blago; pria se da je god. 1043-1044. vezir Abu-ll-Kasim Ali
ibn Ahmed al-Derderai dao nalog da se napravi katalog te
knjinice i da se povezi obnove, te da je uvanje knjiga
povjereno Abu Halafu al-Kudaiju i Ibn Halafu al-Varaku, Ta
knjinica ostala je netaknuta do smrti zadnjeg fatimidskog
halife al-Adida; tada je Saladin dao nalog za njezino rastura-
nje, te je Kadi al-Fadil kupio veinu njezinih knjiga i pohra-
nio ih u knjinici medrese Fadilije, koju je on utemeljio; tu su
uskoro zaputene i u doba al-Kalkaandiia su ve bile vei
nom nestale. Ta knjinica je jedina imala 6.500 svezaka o
egzaktnim znanostima, kao matematika, zvjezdoznanstvo
itd., a meu njezinim blagom nalazio se i globus od bakra
koji je konstruirao Ptolemej i na kojem je bio natpis da ga je
stekao Halid ibn Jezid ibn Muavija. Trea velika knjinica
bila je ona Umajada iz Kordove, koja je rasturena kada su
Almoravidi osvojili panjolsku poetkom ll. st. Od malih
knjinica nalazila se jedna, koju je utemeljio gaznevidski
sultan Masud; veina njezinog blaga bila je kasnije otprem-
ljena u Buharu.
ulo se i o esto dragocjenim privatnim knjinicama, koje
su stajale na raspolaganju uenim ljudima; tako se, npr., u
ivotopisima as-Suliia govorilo o njegovoj velikoj zbirci
knjiga, koje su bile povezane u ukraenu utu i crvenu kou.
As-Safadi spominje u ivotopisu Gars an-Nime as-Sabija da je
zatekao u Bagdadu knjinicu od otprilike 300 svezaka za
upotrebu studenata, te da ju je sramno pokrao knjiniar. Ali
se ve ranije italo o Abu Temamu da je, dok se za zimskog
nevremena zadravao u Hamadanu, vadio izvatke iz knjiga
tamonjih knjinica i sastavio svoju glasovitu antologiju,
Hamasa.
Snani poticaj za utemeljenje knjinica dao je vezir sel-
dukog sultana, Nizamulmulk, kada je u Niapuru,
Bagdadu i drugim mjestima utemeljio akademije ili medrese.
Te akademije nisu bile opskrbljene samo fondovima za plae
331
Knjinica
profesora, nego i sa najdragocjenijim rukopisima djela, koja
su se bavila znanostima koje su se tu izuavale. Kada su
poetkom 13. st. provalili Mongoli u Perziju, uz unitenje
ljudskih ivota i razaranje dragocjenih dobara, unitili su i
neizmjerni broj najdragocjenijih knjiga. Ejubidski emiri
Egipta i Sirije slijedili su primjer velikog seldukog vezira i
takoer osnivali akademije; ali, po primjedbi Kalkaandija
ini se da ni oni sami ni namjetenici tih medresa nisu imali
pravu predodbu o vrijednosti velikih javnih knjinica. U
narednim stoljeima uje se jo o uenim ljudima, koji su
svoje knjige poklanjali damijama i akademijama kao vakuf
ili neotuivi posjed, ali su upravitelji u nevjerojatnoj neasno
sti ne samo doputali gubljenje tog blaga, nego su i aktivno
sudjelovali u tome. Kako su inae neki rukopisi, koji su
neko pohranjeni zauvijek u te knjinice, pronali put do
privatnih ruku ili do velikih knjinica Evrope! Osim toga,
javljalo se u veini sluajeva, uskoro po osnutku, zastraujue
ravnoduje, te su knjige, mjesto vrela za obogaivanje znanja,
postale leglo crva. Zbog toga su knjige, liene pravog nadzora
i brige, dospijevale u stanje da se vie nisu mogle koristiti.
Istaknuti primjer su knjige, koje su pripadale carskoj knji-
nici u Delhiju, a danas se nalaze u India Office u Londonu. U
novije vrijeme se to stanje stvari mijenja. Hedivska (sada
Dravna) knjinica u Kairu ponovno je skupljala knjina
blaga; njezine zalihe bile su dostupne svim uenjacima. Silne
su vrijednosti dragocjenih knjiga, koje su se uvale u raznim
knjinicama Carigrada, te iji su katalozi bili tampani.
Mnoge dragocjene knjinice nalazile su se u Medini i Iraku.
Postoje nepotpuni katalozi knjinice Zahirije u Damasku i
knjinica velikih damija u Fesu i Tunisu. I u Indiji je
zapoela nova era, koja se oitovala u briljivosti, koja se
posveivala knjigama u dravnoj knjinici u Hajderabadu,
knjinici Hudabah u Bankipuru, knjinici u Rampuru i
knjinici MoHa Feroza u Bombaju. Oni koji su posjetili
imama [ahju u Sani, u Jemenu, priali su da njegova obimna
knjinica sadri mnoge vrlo stare rukopise. iitska svetita u
Kerbeli i Nedefu imaju i dragocjene zalihe knjiga. Na
Istoku su postojale i mnogobrojne dragocjene privatne zbirke
starih rukopisa, kao, npr., knjinica Sejida Sadr ad-dina u
Bagdadu, Ahmeda Tejmur-pae u Kairu i druge.
U 10. st. postojale su u islamskim zemljama ve samo-
stalne zgrade knjinica, koje su podignute osobito za tu
svrhu. Tako je Sabur ibn Ardeir, vezir Beha ad-daule, god.
991. izgradio u Bagdadu Dar al-kutub, koja je imala vie od
10.000 svezaka. Zemljopisac al-Mukadasi naao je uirazu
veliajnu knjiniku zgradu, koju je podigao Buiid Adud ad-
-daula (949-982). Ta knjinica bila je zgrada za sebe i sasto-
jala se iz velikog predprostora i duge nadsvoene zgrade, na
ije tri strane se nalazio niz soba. Na zidovima svodovija i
soba nalazili su se ukraeni drveni ormari, tri lakta visoki i tri
iroki, s vratima, koja su se odozgor sputala. Knjige su
leale na daskama sloene jedne iznad drugih. Neto druga-
iji su bili ormari u fatimidskoj knjinici u Kairu; regali su
bili podijeljeni pomou pregradaka na pojedine odjeljke, koji
su svaki za sebe zatvarani vratima sa hvataljkama i bravama.
Otvoreni regali, no koji su takoer bili podijeljeni na male
odjeljke, javljaju se na minijaturi [ahje ibn Mahmuda iz god.
1237. Takoer se vide, suprotno naem obiaju, knjige da
lee jedne iznad drugih u prilino malim odjeljcima, kako je
Kovina
to jo uvijek obiaj na Istoku. Odatle se objanjava i orijen-
talna navada (pojedinano se susree i na Zapadu) da se
kratki naslov djela napie na gornjem ili donjem rezu.
Knjige su bile sustavno stavljane, odvojeno po pojedinim
granama znanja. Kur'anski primjerci imali su, svakako, vei
nom posebno mjesto; tako su u fatimidskoj knjinici bili
smjeteni na vie poloeno mjesto. Pojedina djela esto su
postojala u vie primjeraka, to je omoguavalo ne samo da
vie korisnika posudi isto djelo, nego je uenjak mogao i
upropatena mjesta u rukopisu koji je bio pred njim proitati
u nekom drugom. Tako je fatimidska knjinica imala preko
30 primjeraka Halilovog rjenika Kitab al-'ayn, 20 primje-
raka Tabarijevog Ta'nlJa i, ako broj nije pogrean, ak 100
primjeraka Ibn Dureidovog djela Gamhara.
Katalog se sastojao ili od vie teka, u kojima je (vjerojatno
po pojedinim granama znanosti) zapisan naslov knjiga, ili je
bio, kao u fatimidskoj knjinici, na vratima svake pojedi-
nane odaje prikaen spisak knjiga koje su se u njoj nalazile.
U knjinicama je obino bio upravitelj ($a~ib) i, prema
veliini knjinice, jedan ili vie knjiniara (lJazin), prepisi-
vaa (nasilJ) i posluitelja (farrd). Meu knjiniarima
nailazi se na najpoznatije uenjake; tako je povjesniar Ibn
Miskavajhi bio knjiniar kod vezira Ebu-'l-Fadla ibn al-
-Amida u Reju; pisac a-abuti (u. 1000) bio je pod al-
-Azizom knjiniar u fatimidskoj knjinici u Kairu.
Zalihe su se poveavale dijelom putem kupnje, a dijelom
tako da su namjeteni kopisti prepisivali rukopise. Stanje
jedne knjinice sauvao je al-Makrizi; po tome je halifa al-
-Hakim (996-1020) troio godinje 257 dinara, to je bio tada
veliki novac, za Dar al-'ilm koju je on utemeljio; od toga
otpada na:
- hasure iz Abadana . 10 din
- papir za prepisivae. 90 din
- plae knjiniara 48 din
- voda za pie. . . . . 10 din
- plae posluitelja . . 15 din
- plae upravitelja, za papir, mastilo i pera 12 din
- popravak zastora na vratima. l din
- popravak knjiga. . . . 12 din
- pusteni ilimi za zimu. . . . 5 din
- pokrivai za zimu. . . . . . 4 din
Korienje knjinica bilo je svakom doputeno i besplatno.
Papir, mastilo i pera (od trske) dobijali su se od uprave.
Pojedine privatne knjinice brinule su se ak za uzdravanje
izdaleka pridolih uenjaka. Za korienje knjigom izvan
prostorija knjinice morao se, po pravilu, dati zalog; bar je
[akut (u. 1229) hvalio slobodan stav knjinice u Mervu, gdje
je uvijek 200 i vie svezaka u vrijednosti od 200 dinara
dobijao za kuu bez zaloga. Pouna je u tom pogledu i isprava
o uvakufljenju od 24. novembra 1396. god. kojom je Ibn
Haldun svoj Kiuib al-'ibar oporuio knjinici damije al-
-Karavijin u Fesu; po njoj se taj rukopis mogao posuditi samo
povjerenja dostojnom, pouzdanom ovjeku, uz trajni zalog
najvie na dva mjeseca; jer je to vrijeme dostatno za prijepis
ili za izuavanje; upravitelj se starao za provedbu te odredbe.
Ali su takoer postojale u islamskim zemljama i knjinice
iz kojih se knjige uope nisu mogle iznositi. Jedna takva je
bila god. 1395. utemeljena medresa al-Mahmudija u Kairu.
Po volji utemeljitelja, Ustadara Demal ad-dina Mahmuda
ibn Alija (u. 1397), nijedna knjiga nije smjela napusnti
prostorije medrese. Toj knjinici je pripadao rukopis djela
Tagarib al-umam od Ibn Miskavajhija, koji je Caetani objavio
u faksimilu, a u ispravi o uvakufljenju od 1395, koja je na
prvoj strani tog rukopisa, stoji: Goreimenovani utemeljitelj
postavlja uvjet da se ni cijelo djelo, a ni neki svezak istog ne
posuuju izvan medrese, ni za zalog ni bez takvog. Ali uza
sve to, ve se god. 1423. pri reviziji ustanovilo da nedostaje
400 svezaka, tano desetina zalihe, na to je tadanji predstoj-
nik medrese bio otputen.
Usporede li se gorenavedeni podaci, koji ve odgovaraju za
10. st., tada se mora utvrditi da je islamsko knjiniarstvo
bilo u svakom pogledu za stoljea ispred zapadnog.
VOVINA (izrada). Meu tradicijama, koje su utjecale na
1\.. kovinske radove u islamskoj umjetnosti, isticale su se ve
dugo pokrajine Fars i Horasan i njihova turska okolina u
sasanidsko doba. U zadnje vrijeme naglaavaju se utjecaji
sogdijsko-turske umjetnosti. Tako se u Tabarijevom povijes-
nom djelu nalazi obavijest da su paviljoni al-Madaina (Seleu-
kija/Ktezifon) god. 637. ispunjeni priborom od kovine. On
takoer izvjetava da su Arapi 716. god. od turskog vladara
Dihistana (istono od Kaspijskog jezera) i 737. god. od
Turgi Hakana zadobili brojno srebreno posue, te da su
glineni vrevi bajkentskih Turaka bili puni robe od kovine.
Budui da je islamski Poslanik gledao na upotrebu pribora od
plemenite kovine kao na rasipnost, koja je mogla povrijediti
zahtjeve siromanih, prve halife i njegovi drugovi suzdravali
su se od korienja takvih skupocjenih stvari, te su ih dijelili
bilo vojsci bilo ih zavjetavali Kabi. Na taj nain, razvili su
se, prije svega, radovi iz neplemenitih kovina.
U raznim muzejima nalaze se bronani ibrici u stilu koji je
pripisan umajadskom halifi Mervanu II (u. 750), ukraeni
pijetlovom glavom kao kljunom. Predaja postoji da su se u
8. st. i obrtnici s Istoka prikljuili umijeu izrade od kovine.
Prema kineskom vrelu iz doba prije 762. god., radnici na
kovini u Kuti bijahu Kinezi. Temim ibn Bahr izvjetava da
su u doba halife al-Mahdija (775-785) zarobljeni Ujguri u
Samarkandu pouavali umijee kovanja oruja, a ova tehnika
nigdje drugdje inae nije poznata. Ujguri su znali za eljezne i
eline sablje u tehnici inkrustracije, vjerojatno crni ukras na
srebru. Na taj nain, moe se nagaati da je zadobijena
bronana roba, za koju se uzima da datira iz 8. st. i potjee iz
Srednje Azije, izraena u Samarkandu. Ujguri su bili poznati
i po tome da su bakar inkrustrirali zlatom. Radatarangini
(epska povijest Kamira iz 12. st.) biljei da je u Kamir u
ll. st. jedan Turin (Turuka) uveo tehniku koja se primje-
njivala kod budistikih statua. Kitab ad-dahii'ir ukazuje
na Sogdijanu kao sredite umijea izrade kovine u 9. st.
pomou onog to su donijeli turski robovi to se tie sablji i
pojaseva, a ove robove su Samanidi poklanjali abasidskim
halifama.
U abasidsko doba zaboravilo se da je grijeh upotreba
plemenitih kovina. Ibn al-Asir pie da je Zijarid Mardavid
(patron Bujida) raspolagao turskim obrtnicima, spretnim
kao Sulejmanovi (Solomun) duhovi, koji su izraivali prije-
stolja i krune (934). Vjerojatno je da je i bujidsko zlatno
posue nastalo na taj nain. U muslimansko-turskoj sredini,
kod Bugara na Volgi, spravljali su se, nadalje, pojasevi i s
332

maskama ukraene naunice od bronce u tradiciji nomadske
umjetnosti. I izlivena bronana ogledala, koja su objedinja-
vala kineske i skitske tradicije, naveliko su se izraivala.
Jedno od njih, za koje se isto tako dri da je najstarije iz
islamskog doba (10. st.), naeno je kod karahanidskog glav-
nog grada Taraza/Talasa (Dumbul/Kazahstan). Uokvireno
je kufskim pismom i u sredini, izmeu totemskih ivotinja
lava i zmaja, crte je jaueg vladara pri lovu. Ta vrsta
bronanih ogledala nalazi se i u Sogdijani, nakon to su
Karahanidi 992. god. prikljuili to podruje pod svoju vla-
darsku nadlenost. Takoer u karahanidskoj okolini u
Tarazu, Fergani i Tirmizu (juni Uzbekistan) na seldukoi
granici nalazi se u vie navrata na izlivenim bronanim
ogledalima, srebrenom posuu i bakrenom priboru na
motive kao to su lavovi sa enskim glavama, ptice s vlada-
rom ili fenikse. Prije njihovog otkria, ogledala ukraena
motivima lavova koji nose enske glave drala su se za
selduka. Bronana ogledala (kako u istanbulskom muzeju
Topkapi tako i grupa koja je spravljena za artukidske vla-
dare) ocrtavaju ponekad, pored jauih lovaca, simbole nebe-
skih tijela, ljude i ivotinje iz basni. Emajlirana bronana
alica za Artukida Dauda ibn Sukmana (prva polovica 12. st.)
nalazi se u Insbruku. ivotinjske plastike kao bronane
gazele, koje su naene u Medinet az-Zahri, sa licima bia iz
bajki i proupljena tijela koristile su se i na seldukom
podruju kao puake posude.
U doba Karahanida, Gaznevida i Selduka nastala su u
12. st. u Horasanu i Turkestanu sredita bakrene i srebrene
intarzije. Na jednom bronanom kazanu iz god. 1163-1164.,
koji je oznaen potpisom Masuda ibn Ahmeda iz Herata,
oslikan je niz prizora iz borbe, lova, sa glazbom i s gozbe.
Osobitost natpisa na kazanu je u tome to se njegova slova
zavravaju u ljudskim i ivotinjskim glavama. Ista osobina
nalazi se i na bronanom bubnju u Muzeju za tursko-islam-
sku umjetnost u Istanbulu. Na intarziranom bronanom
posuu nalaze se slike vladara i simboli nebeskih tijela u
ljudskom obliku. Na bronanim tintarnicama, koje su intar-
zirane srebrom i crvenim bakrom, a koje su se nale u sloju
Munak Tepe datiranom u ll. do 12. st. (karahanidsko),
oslikan je zatitnik pisaca Utarid/Merkur. On se pojavljuje na
prednjem planu na Turskom sjedalu, u stavu razmiljanja
koji se u ujgurskom tekstu naziva dhyana. Ista tema u istom
stilu nalazi se na jednoj kutiji na oprugu iz radionice nekog
Turina po imenu Mahmud ibn Sunkura iz 1211-1212. (u
Britanskom muzeju). Isto tako u seldukoj okolini, naime
na zengidskim dvorovima u Mosulu i Damasku, razvija se
kola, koja mesing i eljezo intarzira srebrom i bakrom, te u
svojoj klasinoj izradi iri se u islamske zemlje i Evropu. Stil
intarzije iz mongolskog doba, primijenjen na kacige i sablje,
nastavlja se u Farsu i Azerbejdanu. Lijepi primjer je pojas
Safavida Ismaila, datiran u 1507-1508. god., u muzeju Top-
kapi. ak kazani, u kojem se kuhalo jelo za uboge, bili su
umjetnika djela. Spomena su tu vrijedni veliki pismom
ispisani bronani kazan, koji je Timur zavjetao 1398-1399.
god. turbetu Ahmeda Jesevija, kao i istodobni parnjak u
dervikom stanitu Hadi Bajrama Velija u Ankari.
Osmanlije su razvili stil, koji je na priboru, koji je pridran
vladarima, kao karakteristinu crtu unutar azijske nomadske
umjetnosti sjedinio drago kamenje s intarzijom, iako eljezne
-----------'-----_...
333
Kriarski ratovi
kacige, sablje i maeve, na koje je stavljeno zlato. Posebice
panju zasluuju sablje, koje su intarzirane s motivima zmaja
i feniksa i opremljene lavljom glavom kao drkom, a koje je
Tekeli Ahmed 1526. god. napravio za Sulejmana I. To vrijedi
i za boice za ruinu vodicu, .ibrike, tanjure i olje od
pozlaenog bakra, kao i draguljima opremljeni prijesto sul-
tana Ahmeda I, koji je ukraen listovima od zlata i berilom.
KR I A R S K I RATOVI. Mnogostruki poticaji, u kojima
se ogleda rastua privredna mo i drutveno diferencira-
nje Evrope (prenapuenost, gladi, viteka elja za pljakom,
opskrba posmradi, obiteljska solidarnost u ustanovi fraterni-
tia) objanjavaju spremnost velikog dijela, prije svega zapad-
noevropskog i normanskog vitetva da se odazove pozivu
pape Urbana II (koncil u Klermonu 1095. god.) na oruani
pohod na Svetu zemlju. Tradicija pokajnikog hodoaa u
Jeruzalem povezuje se s uenjem o naoruanom, svetom:
ratu protiv pogana, koje je prihvaeno od pontifikata Grgura
VII (do 1085). Sudjelovanje u kriarskoj vojni (po Inokenti-
ju III poetkom 13. st., samo oprema jednog ratnika) donosi
duhovnu nagradu, oprost kazni za grijehove na onom svijetu.
Od posebnog propagandnog uinka u korist vrbovanja za
kriarski rat bio je progon krana Fatimida al-Hakima 1009.
god., a prije svega blokada Anadolije od prodiruih Sel-
duka, koju je omoguio unitavajui poraz Bizantinaca kod
Malazgirta 1071. god.
Jedinstvo islamskog svijeta bilo se raspalo krajem ll. st.
Abasidski halifat bio je pod kontrolom pravovjernih Sel-
duka, iji se poloaj u Siriji brzo pogoravao zbog unutardi-
nastikog suparnitva i prodora turkmenskih malih vladara.
K tome se pridruuje i ogoreno protivnitvo spram ismailit-
skih Fatimida, ono gospodara Egipta, Arabije i Palestine koji
su se okoristili tranzitnom trgovinom Indija-Evropa. Nesloga
islamskog svijeta i interes kriara upravo za granine zone i
tampon-zone izmeu islamskih carstava pogodovali su njiho-
vim vojnom uspjesima i skladnom ukljuenju njihovih drava
u ravnoteu sila u Siriji. Za muslimanske suvremenike te
kriarske vojske (jirang, Franki) nisu se razlikovale od
ranijih, lokalnih upada a (npr. Bizant). Religiozni porivi
pokreta ostali su za muslimane nezanimljivi inepristupani.
Nakon pobjeda nad anadolskim Selducima i Danimen-
didima, kriari, koji su se prisegom vjernosti formalno
vezali za bizantskog cara, osvajaju Edesu (1098), Antiohiju
(1098), fatimidski Jeruzalem (1099) i, konano, Tripolis
(1109), sredita kasnije etiri kriarske drave. Gijom
Bujonski postaje vladar Jeruzalema; njegov sin Balduin I,
prvi kralj Jeruzalema (llOO), postaje bespogovorni poglavar
kriarskih drava. Pod njegovim nasljednikom Balduinom II
(1118-1131) utemeljena su oba velika viteka reda (templari,
ivanovci). Kriarske drave su se u toku svoje dvjestogodi-
nje povijesti (1099-1291) sve vie feudalizirale. Snao kra-
ljevstvo prvih desetljea bilo je zamijenjeno oligarhijom
baruna i grofova pod slabim, financijski ovisnim i od 1225.
god., osim toga, stranim (preko regenata zastupanim) vlada-
rima. Mo crkvene (latinske) hijerarhije ostala je vaan faktor
vlasti; u 13. st. jaa utjecaj vitekih redova, koji se irio prije
svega na selo na raun iskrvavljenog i nakon 1204 (etvrti
UJ'
i
kriarski pohod, osvajanje Carigrada) u sve veem broju
Grku iseljenog plemstva. Najvanija grupa u gradovima
... ..-
Kube
Primorja su u 13. st. talijanske komune koje su opskrbljene
bogatim povlasticama, prije svega Venecija i enova; njihova
mo preivjet e propast kriarskih drava. Pod plemikim
gornjim slojem i drutveno povlatenim graanima - obje
grupe su nosioci novog, franakog narodnog osjeaja -
nalazi se iroka kransko-muslimanska narodna smjesa bez
politikih prava. O kulturnoj asimilaciji u muslimansku oko-
licu nije moglo biti ni govora.
Strani poraz Rodera od Antiohije (1119) i ponovno
osvajanje Edese od strane Zengija (1144) uvod su u ponovno
muslimansko zadobijanje zemlje. Drugi kriarski pohod
(1145-1149) uveliko upozorava muslimanske susjede na sla-
bost franakih drava. Nur ad-diri ibn Zengi (1149-1174)
ujedinjuje ne samo Siriju pod svoju vlast, nego stvara novu
(pravovjerno-)islamsku solidarnost i izaziva u sjeanje suvre-
menicima svetogre politike i vojne suradnje sa kranima.
Sigurno najznaajniji lik kriarske povijesti, Saladin
(1169-1193) kojeg su jednako tovali prijatelji i neprijatelji,
jedan kurdski lan Nur ad-dinove pratnje, rui fatimidski
halifat 1171. god. i tjera od Egipta franaku opasnost (etiri
vojna pohoda kralja Amalrika I od Jeruzalema izmeu 1163. i
1169). God. 1187. razara Saladin kraljevstvo Jeruzalema
nadmonom pobjedom kod Hitina u Galileji, od koje se ono
nije vie moglo oporaviti. III kriarski pohod pod carom
Fridrihom Barbarosom, engleskim i francuskim kraljem
(1187-1192) mogao je samo zakratko odvratiti katastrofu.
etvrti pohod 1204. god., pohod pape Inokentija III, upravio
se protiv Bizanta, strani kriarski pohod djece iz 1212. god.
dosie ba Italiju. Papski pohod pod legatom Pelagijem,
1219-1221., zavrava neodluno nakon pobjede egipatskog
Ejubida al-Kamila. Kriarski pohod 1229. god. izopenog
Fridriha II, koji je politiki motiviran, dovodi mirom u Jafi -
povrat Jeruzalema kranima (bez svetih muslimanskih mje-
sta) - do neobinog uspjeha kriarske ideje, koji su podjed-
nako sumnjiili Kurija i pravovjerni muslimani.
Narednih dvadeset godina upravlja se glavna borba baruna
Svete zemlje, koji su od muslimana zatieni primirjem, u
prvom redu protiv vladarskog centralizma - Fridrihov sin,
Konrad, postaje legitimni kralj Jeruzalema. God. 1244. horez-
mijska vojska ponovo zadobij a Jeruzalem. Kriarski pohod
Ljudevita Svetog (1226-1270) protiv Damiette razbija se na
Maurima al-Mansura (1249); on se podudara s usponom
Mameluka, turskih pretorijanaca u nekadanjoj ejubidskoj
slubi, koji su odbili ne samo mongolski napad na Siriju (1260)
i pokorili ejubidske kneevine i - osim Hame - pripojili, nego
su i prednjaili protiv zadnjih franakih utvrda. Trebalo je
Franke, prije svega kneevstvo Antiohije - kazniti za suradnju
s Mongolima; osim toga, mameluki sultani su htjeli preokre-
nuti trgovinu od sirijskih luka ka Egiptu. Pod sultanom
Bejbarsom (1266-1277) padaju tvrave u unutranjosti zemlje
i Antiohija (1268), pod Kalaunom (do 1290) prividno neosvo-
jivi Markab (Margat) i Tripolis (1289), a njegov sin al-Aref
Halil konano osvaja Akku, glavni grad kraljevstva Jeruza-
lema i trgovako sredite na istonom Sredozemlju (1291). Svi
pokuaji da se ukorijene u Svetoj zemlji kriarima nisu uspjeli;
Memeluci su dotjerali gradove i tamo naselili mongolske i
turske doseljenike (wajidi).
VUBE (a. qubba). Rado su se koristili, kao na predislam-
l'\. skom Orijentu, kube (kupola) i bavasti svod, dok u
zapadnom Srednjem vijeku prevladavajue presvoenje u kri
ostaje postranina pojava. Posebice se do danas, na cijelom
islamskom prostoru, obilato variralo u izgradnji kubeta.
Istina, ono se nije utvrdilo u posebne graevne tipove, pa ipak
je predstavljalo vrsni arhitektonski motiv u islamskom gradi-
teljstvu openito, te je, uz razumno oblikovanje pri korisnim
graevinama (kua, kupatilo, trgovina), dobilo kod odreenih
graevnih zadaa nadasve bogato ukraavanje i, dijelom,
dinovske veliine napetosti: tako, pojedina kubeta kod da-
mija s jednim kubetom i nadgrobnih zdanja ili za naglaavanje
istaknutih dijelova nekog graevinskog kompleksa, kao to je
kube pred mihrabom kod inae ravno pokrivenih damija s
dvoritem, na prijestolnim dvoranama neke palae, na ulaz-
nom predvorju veih portalnih izrada; kod graevina s vie
kubeta (damije, medrese) odluuje broj kubeta ili odnos
glavnih i sporednih kubeta. Vrhunac: Sinanove damije u
osmanskom Carigradu koje su nastale u natjecanju s Aja Sofi-
jom. U unutranjosti nekog prostora s kubetom, oblikovanje
prijevodne zone od prostorne etvorine u okruglinu kubeta
(temeljni oblici: trompa, pandantif, turski trokut, te iz toga
nastali mjeoviti oblici koji su se rastvorili u mukarnasu) je
glavna tema oblikovanja kubeta. To je, kao i esto dodatno iz-
graeni tambur, bitni nosilac dekora. Pri tome, kao i na esto
dekoriranoj unutranjoj i vanjskoj koljci samog kubeta, oblik
i tehniku dekora odreuju graevinski materijali: fajansa,
tuk i ornamentalno razmjeteni poloaji cigli na tradicional-
nim podrujima graevine od cigle, kameni reljef i bojenje na
kamenoj graevini, kao npr. na kamenim kubetima u kasno-
mamelukom Kairu, koji su ukraeni reljefima od arabeske
(nadgrobna damija sultana Kait-bega 1472. god.). Jedno-
stavni su po obliku i dekoru bavasti svodovi, koji su izgraeni
veinom u vezi s ivanom (okrugla bava i bava sa iljastim
lukom), a iji se uinak moe bitno pojaati promjenljivom
izradom sa nadsvoenim prostorijama: kod perzijskih damija
s dvoritem, npr., obino slijedi za kibla-ivanom nadsvoeno
svetite (Ardistan, Mesdid-i dami 1158-1160. god.).
VUA (a. bay t, dar). Seoska kua, ne kao temeljni tip,
l'\.nego kao najraireniji i najjednostavniji oblik prednje-
azijsko-islamske kue, susree se u dva naelno razliita
naina konstrukcije, zidano j kui i drvenom kosturu odnosno
sasvim drvenoj kui. Zadnja, bitno manje rairena od prve,
nalazi se u malo sada jo poumljenim podrujima Irana i
Turske, posebice u obalnim podrujima Kaspijskog, Crnog i
Sredozemnog mora i, dalje od toga, u Turskoj, u graninim
podrujima izmeu obale i unutranje Anadolije. Kaspijska
kostur-kua je podignuta na platformi koja je prema vani na
sve strane pripojena na zidove stambene odaje. To dovodi do
stvaranja na galeriju nalik ophoda, koji, kao i stambene
odaje, prekriva atoru slian krov odnosno krov na etiri
strehe, koje su od ae. Kaspijska kua ima uvijek stambeni
kat i vrlo visoki krov. U vlanim, obali bliim krajevima
postavljena je na uzvieno podnoje od ilovae za zatitu od
vlanosti tla. Turska skelet-kua odnosno drvena kua je, po
pravilu, dvokatna i pokrivena krovom od crijepa, na etiri
strehe, odnosno poput atora. Nosai platforme od greda i
dasaka, na kojoj je podignuta stambena odaja, koja se u
- - - ---- ------------
334

Perziji die ponajvie pola metra od tla, tu su postali vrsti,
do 2,5 m visoki potpornji. U prizemlju, koje tvori drvom ili
kamenom okrueni prostor izmeu stubova, nalaze se prosto-
rije za privreivanje. Na platformi su pojedine prostorije
kue,meusobno nepovezane, tako poredane da ispred ili
izmeu njih nastaje prazan prostor poput verande (hajat),
koji slui kao kuhinja, ljetnji boravini prostor i hambar.
Ozidana kua susree se u mnogim oblicima i izvedbi. Grae
vinska gradnja su cigla od ilovae, peena cigla, kamen-
-lomljenac, glinenac, klesanac ili korieni u kombinaciji.
Ozidane kue, po pravilu, pokrivene su ravnim krovovima,
koji se sastoje od na vanjske zidove od iroke do iroke strane
poloenih greda, iznad tih iblja i preko toga malih kamenova
i zemlje. Ako vee prostorije trebaju biti ravno pokrivene,
preko njih se napinje greda ili luk (gisr), koji dri du drvenih
ili kamenih stupova, a na koju se onda postavljaju poprena
greda, iblje, itd. Na podrujima gdje nema mnogo drvea
rano je dolo do gradnje kua koje su bava sto ili kupolasto
presvoene. Posebni oblik pokrivanja izgradio se od starine
na bazaltnim podrujima Sirije, posebice u Hauranu. Tamo
su kue pokrivene sa bazaltnim komadima poput brvna ili
grede sve do 2 m duine, koji lee na potpornjacima nad
zidovima i slobodnim lukovima. Crijepom pokriveni krovovi
na etiri strehe i dvostreni (sedlasti) krovovi koriste se, osim
Turske, u Libanonu i njemu graninim podrujima.
Veliina i krovna konstrukcija kue djeluju odluujue na
program njezinog prostora. im kua ima vie od jedne
prostorije, prostorije se mogu dodajue jedna do druge pore-
dati i pojedinano otvariti - ili saeti u grupe prostorija. Kod
kua s jednom prostorijom preuzima, po pravilu, okruujue
dvorite (~aw) funkciju tale (istabl) s jaslama i kuhinje
(matbali) sa krunom pei. Kod vieprostoriiske seoske
kue, prostorije se dijele u tri pravca: stambene, hambar i
tala. Ta razdioba vodi ka stvaranju seljakog dvora. Ti
pojedini dijelovi poredani su jedan do drugog i jedan iznad
drugog. Kada su jedan do drugog, moe doi do stvaranja
vie stambenih prostorija i prostorije za hambar du dvori-
nog zida, kojima, u daljem stupnju, slijede talske zgrade,
ponajvie na dvorinoj strani koja se nalazi naspram stambe-
nih prostorija. U brdovitim krajevima, razdioba se zbiva
okomito i vodi ka nastanku terasaste kue, kod koje nazad
stavljeni gornji kat slui kao stan i hambar, terasa kao
kuhinja i otvoreni prostor, a podzemlje kao tala. Narastanje
stambenih prostorija vodi ka cijepanju po prostornoj funk-
ciji. To se ne dogaa kao u Evropi na spavau, jedau,
stambenu itd. sobu, nego na otvoreni dio kue, u kojem
gospodar kue prima posjete i daje konaite gostima, i na
stambeni dio, koji se sastoji iz prostorija jednake vrijednosti,
a koje slue za stanovanje i spavanje. U kuu se ulazi ponekad
kroz posebni ulazni prostor. Uz dvorite uz stambeni dio
pripadaju kod veih kua jo i kuhinje i pekare. Na seljakom
dvoru sa prostorijama za goenje i stanovanje (ponajvie na
odvojenim dvoritima) povezane su prostorije za privreiva
nje i hambar. Nasuprot kuama, koje su napravljene iz -
ponajvie izmijeanog - dodavanja jednih od drugih odvoje-
nih prostorija, nalazi se druga grupa, kod koje se sve prosto-
rije otvaraju od predvorja otvorenog prema dvoritu i koje su
povezane u organsku cjelinu.
Oba temeljna tipa te grupe su kua riuuiq (svodovna) i kua
335
Kua
Zlwan (prema jednoj strani otvoreno predvorje sa bavastim
svodovljem ili ravnim krovom sa vjenastim lukom.) Kod
rivak-kue, dugoljasto po pravilu Jugu otvoreno predvorje s
dva do preko deset rasporeda lukova okruuje prostorije
postavljene kao slovo U. Predvorje moe biti prizemno ili se
penjati stupnjevito. Iz njega vode vrata u pojedine prostorije.
Jednostavna, u Libanonu vrlo koriena izmjena prostornog
reda u obliku slova U je oblik slova L. Sve prostorije kue
smjetaju se naprijed i esto se susreu rivak-kue koje su na
stranama popreno zavrene. Jednostavna !ivan-kua vrlo je
slina rivak-kui. Svodovi su ovdje zamijenjeni livan-luko-
vima. Iz rivak-kue razvila se libanonska kua sa sredinjim
predvorjem, koja, po pravilu, stoji na obronku s proeljem
prema dolini i otpozadi je otvorena. Kroz vrata se dospijeva u
veliko sredinje predvorje, iz kojeg se moe doi u sve ostale
prostorije. Veinom troprolazni proelni rasporedi lukova
bili su ranije otvoreni, ali od 19. st. su zatvoreni velikim
prozorima, esto u rastrono ukraenim okvirima. Proirenje
tog tipa za dvije do etiri prostorije omoguuje koridornu
postrojbu u obliku slova T. Gostinsku funkciju kod te kue
imaju rivak, livan i sredinje predvorje. tale i prostorije za
ambar nalaze se esto u prizemlju koje je napravljeno od
bavastog svodovlja.
Gradska kua u svojoj mnogostrukosti ne moe se ovdje
potpuno opisati. Ope znaajke gradskih kua na razliitim
podrujima i neki izabrani pojedinani primjeri trebaju dati
samo grubi pregled. Naprosto je obiljeajno za orijentalno-
-islamsku gradsku kuu da ima neukraene, s malo otvora i
visoke vanjske zidove, koji prema ulici zavravaju kuu koja
je grupirana oko jednog ili vie dvorita (esto sa zdencom u
sredini). U Iranu su peena cigla i kamen-lomljenac uobia
jeni graevinski materijal. Dalje dijelove june i istone
Perzije obiljeava !ivan kao vladajui element june dvorine
strane. U krajevima koji su bogati drvetom (Zapad i Sjevero-
zapad) zamjenjuje ga talar, na jednu stranu otvoren prostor,
iji (ravni) krov nose drveni stubovi. Obojeni ures ikaljevi
ukraavaju zidove koji su razrijeeni mnogim udubljenjima.
Na Istoku i Jugu zemlje sliku gradova odreuju veliki tor-
njevi za vjetar (biidgir) koji slie na dimnjake. Oni opskrb-
ljuju stalno protonim zrakom prostorije za ljetnji boravak
koje su smjetene u podrumu (serdab) ili na pola podrumske
razine (nim). Dalji dijelovi Iraka su obiljeeni perzijskom
graevinskom tradicijom. Tu se nailazi na izboenja (anail)
poput doksata, koja su iskoila na gornjim katovima iznad
zidnog reda, a koja postoje jednako tako u Turskoj kao u
Damasku i Kairu, koja su poznata iz Kine i Unutranje Azije
i svakako su od Turaka donesena u islamske zemlje. Sjeverni
dijelovi Iraka u uskoj su vezi sa sjevernomezopotamijskim
dijelovima Turske i sjeverne Sirije. Dobre gradske kue u
istonoj Turskoj pokazuju kavkasko-armensku batinu nji-
hovih graditelja. Na obali Mramornog i Sredozemnog mora
prevladava drvena i reetkasta gradnja, koja svoj vrhunac
dostie ii yali (ljetna vila) na obali Bosfora. Srednja Sirija (do
Homsa na jugu), sirijsko-libanonsko obalno podruje i dije-
lovi Palestine (i Jeruzalem) oslanjaju se na sjevernomezopota-
mijsku i sjevernosirijsku tradiciju klesanea. Latakija - a
posebice Bejrut - pokazuju u kui 19. st. uspjelo stapanje
evropskog tlocrta s domaim proeljima. Kue u Damasku
sastoje se od reetkaste konstrukcije koja je ispunjena kame-
Kupatilo
nom-lomljencom i ciglom od ilovae. Dvorina proelja
kua u Damasku izbodena su polikromnim inkrustacijama
i dekoracijama od masnih boja, kao i kaljem prevuenim
zidovima. Arapski poluotok u sjevernim dijelovima obilje-
avaju graevine od cigle od ilovae s najvie dva kata.
Zidovi sa iljkovima na vrhu okruuju jedno ili vie dvori-
ta, oko kojih su poredane prostorije. U Didi se nailazi na
do pet katova visoke kue od cigle, na podnoje od
kamena-lomljenca sa enail-doksatima. Jemen je postao
glasovit po u istoj tehnici podignutim visokim kuama,
iji gornji katovi esto imaju enail. Kue Kaira su, vei
nom, mjeovito podignute od klesanca, reetkaste kon-
strukcije i drveta. Obojene drvene stropove i oblaganje da-
icama zidova kao i kalje susree se tu, kao i u Siriji.
Klesanac i peena cigla su graevinski materijal sjevernoa-
frike gradske kue. U Tunisu kua podsjea na antike
kue s viekatnim dvorinim svodovljem. Klasini poje-
dinani oblici ee se tu susreu nego u drugim zemljama,
te se moe misliti na utjecaje iz Evrope kasne Renesanse.
Izdane dekoracije od tuka obiljeavaju arhitekturu cijele
sjeverne Afrike. Gradske kue skromnih naina graenja
nita se ne razlikuju od navedenih primjera. Susreu se u
malim gradovima i siromanijim krajevima velikih gradova,
esto proirene jednom do dvije sobe na gornjem katu.
Vee kue pokazuju raspodjelu prostorija oko dvorita,
koja iteljima omoguuje u razliita doba godine i dana
potraiti one prostorije u kojima vlada najugodnija tempe-
ratura. Ljetni stambeni dio nalazi se na jugu. Preko dana
se zadrava u prostorijama koje su najblie junom zidu.
Ta troj na grupa, esto oblika slova T proirena u etvornu
grupu, sastoji se iz prostorije iznad koje je kupola sa vodo-
skokom (fasqiyya) i okvira u koji voda pada (alliil), a koja
hladi zrak, na junom zidu, iji se pod nalazi na razini
dvorita, te dvije stambene prostorije (qii'a) koje su smje-
tene 0,5 m vie. O veeri se uiva hladni zrak u livanu i u
prostorijama koje su mu susjedne i dobro zraene. Zimi se
obitava u prostorijama na sjevernoj i istonoj strani dvori-
ta. Spava se na istoku ljeti na krovnoj zaravni. Kuhinja i
prostorije za zalihe nalaze se u jugoistonom kutu. Grubo
se tlocrtna shema te kue iz Alepa moe prenijeti i na
mnoge gradove june i istone Perzije. Za Siriju i Egipat
tipina izgradnja s kupolom i zdencom tamo je zamijenjena
livanom. Serdab i nim u Iranu nude nadomjestak za zdenac
i napravu za navodnjavanje. Dvorita sa svodovljem, esto
sa peristilom, posebno su odomaena u Tunisu. Kod veih
kua bar dvokatni nain gradnje omoguuje korienje
kue, koje je primjereno prilikama doba, i promjenu polo-
aja pravih stambenih odaja na gornjem katu. S ulice se
dospijeva, po pravilu, u veliki predprostor (sqifa) sa klu-
pama uz zidove, u kojem se primaju prigodni posjeti. Pravi
prostor za prijem (bayt ra's ad-dar) nalazi se na strani dvo-
rita koja je nasuprot ulazu. On je dublje od velikih prosto-
rija na ostale tri strane dvorita i ima na sredini svoje
uzdune strane jedan livan, kojeg zakriljuju dvije sobe.
Prostor za privreivanje nalazi se ili u odvojenom dijelu
kue, gdje je smjetena i sluinad, ili u prizemlju.
U veim gradskim kuama jasno su arhitektonski odvo-
jeni dio za posjete i dio za obitelj. Posebice kod irakih
kua vrlo se dosljedno razdvaja stambeni i gostinski dio. U
Siriji i Egiptu moe ova odvojenost biti i izreckana ili oko-
mita. Iraki oblik gradnje razlikuje se od sirijsko-egipat-
skog. Pada u oi provedena ista razina gornjeg kata i
krova. Oba dijela kue (diwanhana i harim) opkolja-
vaju na gornjem katu hodnike, koji su otvoreni na dvo-
rinu stranu, sa drvenim ogradama i drvenim stubovima
(tarma), koji nose krov koji nadvisuje prema dvoritu. Dio
prostorija ima na dvorinoj strani velika drvena pomina
okna, a doksati stre na razne strane van iznad zidnog
reda; veliko, otvoreno predvorje nalazi se u jednom kutu
gostinskog dijela. Jedna strana prizemlja slui kao dio za
privreivanje i stanovanje za one koji posluuju. A na
strani, koja je nasuprot, nalaze se ljetne stambene prosto-
rije na pola podrumske razine.
VUPATILO (a. hammmi, sve do danas neizbjeni ele-
l\.. ment islamske gradske kulture. Obredna pranja, koja su
pri neistoi propisana, obavljala su se openito u kupatilu.
Posjet kupatilu dobija tako dodatnu, gotovo sakralnu motiva-
ciju, vaan razlog za daljnje postojanje i ponovno rascvjetava-
nje ove od antike batinjene ustanove. Kupatila imaju vei
prostor za presvlaenje (maslah) i tri, kasnije esto samo jo
dva postupno toplije grijana odjeljka s kadgod vie sporednih
sobica. U oba najtoplija odjeljka nalazi se podvodna zdjelica
vrlo razliite veliine, ve prema krajevima. Gost u kupatilu
odlae u maslahu svoju odjeu, omotava se runikom i
upuuje se, zadravajui se neko vrijeme u svakom odjeljku,
u najtopliji odjeljak; tu on eka dok ne izbije znoj, a tada ga
posluitelj kupatila otire grubom rukavicom, udove masira,
sapuna, pere, te se ponovo upuuje u maslah, gdje on
otpoiva, zagrnut u runike, koji se viestruko izmjenjuju sa
suhima. U maslahu su gosti provodili esto sate uz zakusku,
te razne razonode, razmjenu novosti, brbljanje, izgovaranje
pjesama itd. Kasnije je ta funkcija drutvenosti prenesena,
dijelom na kafane, pa ipak je taj stari obiaj, npr. pri
svadbenim svetkovinama, zadrao svoje mjesto sve do danas.
Prije svega za ene, za koje je, ukoliko se nije radilo o
posebnim mukim i enskim kupatilima, bilo rezervirano
popodne, a posjet kupatilu nije bio samo prilika za higijenu i
kozmetiku, nego i vana, esto i jedina mogunost drutve-
nog kontakta. U kupatilu se mogla majka, koja je imala sina
za enidbu, neprimjetno ogledati za buduom snahom i
stupiti u vezu s njezinom obitelji, u kupatilu ene su se mogle
gizdati nakitom i odjeom izvan najueg kruga. Kupatila su
naelno bila svakome otvorena, pa ipak su se, tu i tamo,
krani i idovi morali posebnim oznaavanjem razlikovati
od muslimana.
Najstarija islamska kupatila, koja su odrana ili od arheo-
loga otkopana, pokazuju u tlocrtu i izvedbi jo antike oblike
gradnje. Podjela kupatila na etiri odjeljka uzmie u kasnije
doba (Kairo 14. st., Sirija 16. st.) pred podjelom na tri:
maslah, topli odjeljak i mali meuodjeljak. Kupatila su
skoro bez iznimke podizali privatnici (gradnja kupatila upisi-
vala se u religioznu zaslugu), ali su openito unoena u
pobone zaklade (vakufe), ime su bila neotuiva, a isto tako
i osnov za daljnje postojanje kupatila. S preuzimanjem zapad-
nih kupatila pri modernoj stambenoj gradnji postupno su
izostali posjetitelji iz uglednih slojeva. Mali ugled jo preosta-
lih muterija iz siromanih klasa danas je ee prenesen i na
336

samo kupatilo, to sve vie tjera od posjeta kupatilu. Sanira-
nje starih gradova ini se da donosi kraj ivotu preostalih
postojeih kupatila.
VUPOLA NA STIJENI (a. Qubbat as-Sahra), da-
1'- mija na Stijeni u Jeruzalemu. esto se pogreno naziva
Omarova damija. Ali ponajprije nije to bila damija, nego
molitvite, koje je podignuto na svetoj Stijeni (sahra), a
koje je sasvim slino zgradi s kubetima koja se proirila preko
haramskog podruja. Nadalje, nije ga izgradio Omar, nego
peti umajadski halifa Abdelmelik ibn Mervan. Muslimani,
idovi i krani jednako tuju svetu stijenu. Za muslimane je
ona najsvetije mjesto poslije Kabe.
Dodue, u Starom zavjetu se posebno ne spominje Stijena,
ali se ukazivanja na nju nalaze u Talmudu i Targumenu. Tu
je Melkizedek podigao svoj oltar; tu je Abraham podnio
rtvu; tu je Jakovovo dlijeto; tu David dri svoje bogosluje i
tu je Solomonov oltar. Islamska predaja je dala jo vie grae.
Aneli su posjetili Stijenu 2.000 godina prije Ademovog
stvaranja, a Nuhova laa je tu pristala nakon potopa. Ona je
ak trebala biti jedna stijena Raja, te e tu, na Dan oivljenja,
aneo smrti, Israfil, zapuhati u zadnje trube. Po predaji,
Stijena poiva na palminom stablu, u ijoj e sjeni Asija,
faraonova ena, iMerjem, Musina sestra, vjernicima davati
hladno pie iz jedne od rajskih rijeka. Stijena je, po drugim
navodima, na udesan nain objeena izmeu neba i zemlje, a
ispod nje je jedna peina imagra). Kada se nogom udara po
njezinom tlu, tada ono odzvanja muklo i uplje, to moe
upuivati na daljnju peinu koje se nalazi ispod, moda na
neki zdenac, tzv. zdenac duhova (bi'r al-anoah), gdje se
due umrlih dva puta sedmino sastaju. Taj mukli odzvon
zidova i tla sigurno je dao osnova za legendu da ona slobodno
visi u zraku. Predaja kae da su svi Boji poslanici do
Muhammeda dolazili ovamo da se pomole na Stijeni, koju
dnevno okruuje straa od 70.000 anela.
Kada je Omar osvojio Jeruzalem, naao je (voen od Kab
al-Ahbara, preobraenog idova) Sahru u sramotnom
stanju, prekrivenu neistoom. Ovu je dao ukloniti pomou
Nabatejaca, te, nakon to su tri jake kie Stijenu oistile, dao
je da se tamo obavi molitva. God. 688-691. izgradio je
Abdelmelik ibn Mervan damiju na stijeni. Neposredni
povod za taj poduhvat bio je politiki poloaj u to doba.
Drugi pretendent na halifat, Abdalah ibn az-Zubeir, bio je
podran od itelja Meke i Medine. Poto se vladar bojao da bi
Palestinci, odlazei na had, mogli biti zadojeni duhom
pobune, to je zakljuio da ih odstrani od Meke i privue u
Jeruzalem. Nakon to je oprezno ispitao stvar i dobio oduev-
ljenu suglasnost, zapone on sa svojim planom. Tada je
svome narodu obznanio: Ta Stijena e vama zamijeniti
Kabu. Za pokrie trokova izgradnje te graevine trebalo je
pripraviti sumu, koja je odgovarala sedmogodinjim priho-
dima Egipta; kao riznicu za taj novac dao je u blizini podii,
po svome planu, zgradu koja je danas poznata kao Qubbat as-
silsila (ulaneno svoe). Ta zgrada je toliko hvaljena da je dao
nalog da se i damija podigne po tom uzoru. Sabra je
opasana reetkom od slonovae i zavjesama od brokata. U
ono doba se na lanac, koji je visio usred kubeta, objesio i
dragocjeni biser, rog Ibrahimovog ovna i kruna husrevovaca;
no s dolaskom Abasida, te su stvari prenesene u Kabu.
337
Kupola na stijeni
Daljnji razlog gradnje naveo je al-Mukadasi, koji izvjetava
da je halifa, kada je vidio veliinu svoda u Kumami (Uskrsna
crkva) i njezin sjaj, bio ponukan da nad Stijenom podigne
sada postojee kube, da srca muslimana ne zaslijepi i ne
smuti sjaj kranske graevine.
Da je graevinu podigao Abdelmelik, navodi se u glasovi-
tom kufskom natpisu, koji se na utim i plavim kamenim
ploama protee preko vijenca na podnoju damije: Izgradio
je ovo kube rob Allahov, Abdelmelik, vladar vjernika, godine
sedamdeset druge, neka ga Allah primi u milost. Kada je
abasidski halifa al-Memun dao 831. god. mjesto poboljati i
podii osmokutne zidove, neke su od kamenitih ploa odstra-
njene, a druge s imenom tog halife umetnute na mjesto starih.
Ipak se ta varka lako otkriva, budui da nove ploe pokazuju
zagasito plavu boju, a slova imena su stisnutija.
God. 846., u noi velike trenje, Kupola na stijeni se, po
svjedoenju uvara, rascijepala na dva dijela, tako da su se
zvijezde vidjele i kia se mogla osjetiti po licima. Onda se
zauo tihi glas: Sastavi ponovno; uskoro po tome Kupola je
ponovo stekla ranije stanje. Tokom drugog zemljotresa 1016.
god. pala je kupola na Stijenu. est godina kasnije, ponovno
ju je podigao Rakim. God. 1099. uli su kriari u Jeruzalem i
graevina, obdarena od Balduina II, postala je crkva tem-
plara. Unutra i izvana je bila oslikana kranskim ivopisom i
slikama svetaca. Na Stijeni je postavljen mramorni oltar, a na
kubetu veliki zlatni kri. Bogomolja je postala simbol vite-
kog reda, te se nalazila na peatu Velikog majstora.
God. 1187. Saladin je osvojio Jeruzalem. Zlatni kri je
oboren, a sva oskrvnua odstranjena. U peini ispod grae
vine obavila se molitva u prisuu Saladinovom; kadija od
Damaska ju je, pri tome, vodio. Iscrpni natpisi, koje opisuje
Johan od Vireburga, morali su u to doba biti uniteni, budui
da im danas nema traga. Umjesto njih, danas se moe unutar
kubeta proitati natpis, koje je dao nanijeti Saladin da bi
potomstvo obavijestio o svome obnoviteljskom djelu. Otada
je bilo vie takvih djela. God. 1447. dio damije je unitio
poar, koji su prouzroili neki mladi plemenitai, koji su
svijeama lovili golubove. Obnavljanje iz osnova uslijedilo je
pod Sulejmanom Velianstvenim (1520-1566).
Graevina ima silne dimenzije; ona se nalazi s nizom
manjih zgrada na temelju koji je nepravilno nainjen, viso-
kom deset stopa, a koji je poploan krenjakim ploama.
Sabra se nalazi otprilike na jednakoj visini s tom oblogom
tla, a najvia taka je samo pet stopa iznad toga (otprilike
2440 stopa iznad povrine Sredozemnog mora). est stepe-
nica, koje vode na platformu, zavravaju se elegantnim stu-
bovima ili svoem zvanim masoazin (kantarnica), jer e se
tu, na Dan oivljenja, sve stvari mjeriti na vazi pravde.
Graevina ima oblik pravilnog osmokutnika, ije su strane
duge 66 stopa. Unutranji promjer iznosi 152, a onaj kubeta
66 stopa. Svod kubeta, visok 99 stopa, sastoji se iz drveta,
koje je izvana prekriveno olovom, a unutra divno pozlaenim
i bogato ukraenim radom od tuka. Na vanjskoj strani je
zgrada, prvotno, bila prekrivena mramorom, a onda je dije-
lom, po nalogu Sulejmana I, zamijenjen kaanskim ploama.
Tokom 16. st. je cijela graevina bila poboljana i poljepana,
tako da su vanjske inkrustacije zidova, divni bojeni prozori
od stakla i obilje drugih dekorativnih pojedinosti posve
karakteristino turski. Mjesta iz Kur'ana u udesnim ispre-
Kur'an
pletenim slovima ine obrub oko graevine. Savreni sklad
vlada u boienoi ukraenosti. Rad na prozorima je od izvan-
redne finoe, a posebno na jednom prozoru u blizini zapad-
nih vrata. Unutra okruuju Sahru, koja se nalazi u sre-
dini, etiri masivna stuba-podupiraa i dvanaest stubova, a
na njima poiva kube. Drugi red nosaa ini osmokutni
probijeni zid, koji se sastoji od osam podupiraa i esnaest
stubova. Takav oblik razbija unutranjost na tri koncentrina
dijela; vanjska osmokutna laa je 13, a unutranja 20 stopa
iroka. Vrata lee prema etiri strane svijeta: prema sjeveru-
Bab al-Gonna (rajska vrata), prema jugu - Bab al-Qibla
(vrata kible), prema istoku - Bab an-Nabi D'iid [vrata
poslanika Dauda (Davida)] ili Bab as-Silsila (lanana vrata) te
na zapad - Bab al-Garb (zapadna vrata). Vrata iz tikovog
drveta (siig) imaju vrlo dragocjene stare kljuanice; one su
pokrivene bronanim ploama, u koje je utisnut kufski natpis
(iz god. 831). Graevina se sastoji od (16 stopa visokog)
prizemlja s navedenim vratima, jednog kata iz jednostavnog
zia (visokog 20 stopa) sa sedam oblih lukova na svakoj
strani, od kojih su 38 probijeni prozorskim otvorima, dok su
ostali bez otvora, te konano, kubeta, koje iznad toga nad svo-
uje u prekrasnim proporcijama. Tlo je poploano mramor-
nim mozaikom.
Blok stijene, koji je dug 56 stopa, a irok 42, ima polu-
kruni oblik; lakonadsvoena strana lei prema istoku, a
okomitiji padajui dio ka zapadu. Geoloki, ona je komad od
jedne od tvrih davnih kamenih slojeva visoravni oko Jeruza-
lema; od starine je prilino ostala u svom sirovom neotesa-
nom stanju. Pri posjeti tom svetom mjestu, hodoasnik mora
briljivo paziti da mu Stijena bude na desno, tako da ophod
obavi suprotno obilaenju Kabe. Ibn Abd Rabihi kae:
Ako, sad, posjeuje Sahru, obavi svoju molitvu u nje-
zina tri kuta, pomoli se i na kamenoj ploi, koja je po divoti
ravna samoj Stijeni, jer ona lei nad jednim vratima uz vrata
Raja, Ta kamena ploa je dio mramornog obloga blizu Bab
al-Gonna; po miljenju nekih vjernika, ona oznaava mjesto,
gdje je poslanik Ilijas (Elijas) kleknuo na molitvi. Po milje-
nju drugih, ona prekriva Sulejmanov (Solomon) grob. Ali se
svi slau da je, prvotno, pripadala Raju, te je openito
nazivana Kamena ploa Raia. Po jednoj posebnoj predaji,
zabio je Muhammed u tu plou 19 zlatnih eksera, koji od
vremena do vremena jedan za drugim trebaju ispasti. Kada
svi ispadnu, doao je kraj svijeta. avlu je skoro polo za
rukom da ih odstrani, ali je aneo Debrail (Gabrijel) posre-
dovao u pravo vrijeme. Danas su jo tri eksera na svom
mjestu, dok je jedan od njih ve malo utonuo. Stoga, smjer-
nim i polaganim krokom stupaju hodoasnici po tom svetom
mjestu, da ne bi razlabavljenjem eksera ubrzali Sudnji dan.
Na otkinutom dijelu jednog mramornog stupa jugoza-
padno od Stijene pod sirovo obraenim sandukom, koji
sadri i dlaku iz Poslanikove brade, moe se vidjeti qadam
Muhammad (tj. Muhammedovo stopalo), koje je ostalo u
noi, kada se uspinjao na nebo. Za kriara se taj trag drao za
Isusov (Isin) otisak. Okrugla rupa u sredini Stijene oznaava
mjesto, gdje se tijelo Poslanikovo na njegovom putu otisnulo
navie. A sasvim blizu pokazuje se i sedlo Buraka u obliku
vie mramornih komada. I na zapadnoj strani Stijene poka-
zuje se otisak Debrailove ruke, tj. mjesto gdjeje pritisnuo
Stijenu, kada se htio uzdii s Muhammedom. Tano nasu-
338
prot, uvaju se zastave, Muhammedova i Omarova, kao i
Hamzin tit. Lako udubljenje na zemljinom oblogu na
istonoj strani Stijene oznaava se kao Idrisovo (Enohovo)
stopalo. U sjeveroistonom kutu nalazi se udubljenje koje je
poznato kao kibla poslanika (qiblat al-anbiyii'). Osim toga
se nalaze jo neki stari kur'anski primjerci i mala sablja, koja
je poznata pod imenom taqlid say! 'Ali (oponaanje Alijine
sablje).
Pristup donjem svou ostvaruje se kroz Bab al-Megera u
jugoistonom kutu Stijene; hodoasnik silazi smjerno jedana-
est stepenica s molitvom na ustima, poznatom kao Sulejma-
nova (Solomonova): 0 Boe, oprosti grijehove onima koji
ovamo dolaze i pomozi onima koji trpe nepravdu. Prosjena
visina svoa je 6 stopa; pod svodom se moe vidjeti otisak
Muhammedove glave. Tlo je poploano mramorom, a strane
zidova su okreene. U toj prostoriji mogu se smjestiti 62
osobe. Istureni komad stijene poznat je kao jezik Stijene
(lisiin as-Sahra). Vodi pokazuje na desno mihrab
Sulaymiin (Solomonovo molitveno udubljenje), a nalijevo
maqiim al-Jiaiil; konano, u sjevernom kutu maqiim al-
-Hidr i mahrb Dii'iid preko puta.
Jugoistono od Stijene vode jedne stepenice navie na
galeriju kubeta, odakle se moe dosei polumjesec na vrhu.
Uznesene rijei, koje je al-Mukadasi izrekao, i danas jo
vrijede: Kada pri osvitu dana suneva svjetlost po prvi put
dotakne kube i okruglinu dohvate njegovi zraci, tada je ta
graevina udesan prizor, u cijelom Islamu nikada neto
slino nisam vidio.
VUR'AN, KURAN, KORAN (a. al-Qur'iin) , islamski
l\.. sveti spis,
sadri cjelokupnu Objavu u pismenom obliku.
Opi uvod.
Uenjaci (i islamski) nisu jedinstveni u pogledu izgovora,
izvoenja i znaenja rijei. Jedni su izgovarali Quriin bez
hemze i vidjeli u tome inae nepostojee vlastito ime, poput
Tore (tawriit) ili Indila, ili su je izvodili od qarana, pove-
zati. Drugi su polazili ispravno od Qur'iin sa hemzom, a
objanjavaju je ili kao infinitiv u smislu participa trpnog ili
kao pridjev od qara'a, sabrati, Zaista je blie vidjeti u njoj
infinitiv, poto u suri LXXV,17 postoji kao takva. Poblie
znaenje mora se, onda, potraiti u nainu na koji je koristi
sam Kur'an u kojem se glagol qara'a ee nalazi. Sura
XVII,9: govori sigurno za znaenje itati; ali najee
znaenje je prije: govoriti naizust, izlagati, to nuno ne
pretpostavlja uvijek neki napisani tekst. Tako Allah kae u
suri LXXV,17: Ne izgovaraj Kur'an jezikom svojim da bi ga
to prije zapamtio, Mi smo duni da ga saberemo da bi ga ti
itao. Jednako tako o Muhammedu, koji izlae saopene mu
objave: XVI,lOO; XVII,47; VII,203; LXXXIV,21, uspor. 4.
glagolsku formu u s. LXXXVII,6 ili vjernicima, kada ih
recitiraju (ue) pri molitvi: LXXIII,20. Uspor. i : kada ti bi-
-'l-Qur'iini, pri izlaganju, spomene Gospodara svoga, Njega
jedinog, XVII,49. Time se dolazi do znaenja: izlaganje,
ono to se izlae, tj. to je Muhammed uo od Allaha i
ponavljao (xti prati izlaganje njegovo, LXXV,18; Mi emo
te nauiti da izgovara pa nita nee zaboraviti,
LXXXVII,6), a onda kasnije govorio naizust pred ljudima.
Smisao Kur'ana kao itania. teko dolazi u obzir, jer je

nebeska knjiga, iji mu je sadraj saopavan, bila ba skri-
vena knjiga i on je sluao boanski glas, a nita (ni u s.
XCVI,l) nije itao. tovie, knjiga mu je postala razumlji-
vom tek time to ju je Allah uinio arapskim Kur'anom, tj.
prenio na arapski.
U navedenom smislu sabranih objava u pismenom
obliku, rije se ne nalazi u samom Kur'anu, jer se njihovo
sabiranje obavilo nakon Poslanikove smrti. Ona oznaava ili
pojedinane objave, koje su Poslaniku pomalo saopavane,
npr. X,16; XII,3; LXXII,l; uspor. II,18l (u ramazanu dolje
odailjani Kur'an), ili ukupni pojam boanske Objave, koja je
dio po dio dolje odailjana (XVII,107; XX,l; LXXVI,23;
uspor. XXV,34; LIX,21), i koju je on dobijao od Allaha
(XXVII,6), s tim da je ljudima saopi (XXVIII,8s).
S Kur'anom se izmjenjuje naziv al-Kitiib, spis ili
knjiga. esto se ini da su sasvim sinonimi. I spis biva
dolje odailjan, npr. XL,l; XLV,l; u blagoslovljenoj noi
(XLIV,l), dakle kao Kur'an o jednoj pojedinanoj objavi.
Sura XV,l kae: Ovo su udesni znaci (iiyiit) Knjige,
Kur'ana jasnog, a u XXVII,l formula glasi: Ovo su udesni
znaci Kur'ana i Knjige jasne, Pri pobliem promatranju ipak
se pokazuje razlika izmeu oba izraza. Kada se ita s. XII,l:
Ovo su udesni znaci Knjige jasne! Objavljujemo je kao
Kur'an na arapskom jeziku ... (uspor. XX,1l2) ili XLIII,l i
dalje: Mi je objavljujemo kao Kur'an na arapskom ... , ili
kad se Kur'an (X,38) naziva izlaganjem spisa gospodara
nebesa, onda je jasno da je al-Kitiib opirniji pojam, te da se
naziva Kur'an, ukoliko se njegov sadraj oituje na ljudima
razumljiv nain. Muhammedu nije dolje odaslana sama nebe-
ska knjiga, nego dijelovi njezinog sadraja na arapskom
prijevodu, te se za to upotrebljava rije Kur'an.
Po sadraju, Kur'an se esto naziva dikr, jedna vieznana
rije, koja u tom sluaju znai: opomena, opominjanie,
XXI,24, 42; XXXVIII, 87 i dr. I dikr se dolje odailja
(XV,6; XXI, Sl; XXXVIII,7) i naziva se (XLI,4l) knjiga
zatiena; uspor. XXVI,69: to je opomena i jasni Kur'an.
Kako pojmovi prelaze jedni u druge, pokazuje XXI,7, gdje
su ljudi Knjige (ahi al-Kitiib) jedno nazvani ahi ad-
-dikr. Ovdje se moe spomenuti i al-hikma, rnudroa,
poto je sa spisom dovodi u vezu ne samo II, 123, 146; III,
158; XLII,2, nego i II,23l; IV,ll3 govori i o njezinom
odailjanju dolje, a XXXIII,34 o njezinom recitiranju (ue
nju). Jedan izraz koji je svojstven Kur'anu, a ije se porijeklo i
prvotno znaenje jo uvijek ne zna, je sura. On odgovara
samo pojedinanim objavama, dok Kur'an, katkad, ima
opseno znaenje i nalazi se kako u mekanskim tako i medin-
skim odjeljcima.
Manji dijelovi sura oznaeni su u Kur'anu rijeju ajet (a.
iiya, mno. iiyiit). Ona znai u stvari znak, znak ovjerov-
ljenja (II,249; III,36; XXVI,197; posebice znak za Allahovo
postojanje i upravljanje: XII,lOs; XXXVI,33 itd., otuda
esto ba udo: III,43; XLIII,4s i dalje), a pridonose da se
upozna razvoj Muhammedove vjerske spoznaje. U Meki mu
je zahtjev njegovih protivnika, da, ipak, treba kao Allahov
glasnik dokazati svoju vjerodostojnost nekim udom (VI, 37,
109; X,21 itd.), pripravio ozbiljne tekoe. Dara da pravi
udo, koje je npr. Isa (Isus) posjedovao, bio je lien, ali
punovanu naknadu za to pruale su mu objave, koje su, po
njegovom vrstom uvjerenju, bile boanske po svome porije-
-----'----
Kur'an
klu: VI,ls8; VII,202; XX,133; XXIX,49 i dalje. One bijahu
jedino uvjerljiva uda, te su dobile ime iiyiit. Nebo ih je dolje
odaslalo: II,93; XXVIII,87; Allah Poslaniku: II,2s3; III,sl;
XLI,s i on ih je izlagao ljudima: II,146; III,ls8; XLV,l, kao
i poslanici ranije: XXVIII,s9; Allah objavljuje svoje iiyiit:
II,183; vjernici ih recitiraju (ue)u noi: III,109; nevjernici ih
osporavaju: XXIX,46 itd. Znaajno je pri tom da Muham-
med, gdje se poblie izraava, o objavama ne koristi rije
sure nego govori samo o manjim dijelovima, iz kojih se one
sastoje; tako: u njoj (suri) objavljujemo jasne iiyiit. ..
(XXIV,l); Ovo su iiyiit mudre Knjige (X,l; XII,l; XIII,l;
XXVI,l; XXXI,l); a posebice: u njoj su iiyiit jasni, oni su
glavnina Knjige (III,s). Iz takvih odlomaka ne da se sagle-
dati, kako su veliki ili mali bili ti sastavni dijelovi objava.
Kasniji uenjaci shvatili su ih kao stavke u tehnikom smislu,
ali se to ne slae sa s. XXX,S8 i drugim mjestima, gdje se
jasno govori o smislenim odjeljcima, a da, ipak, nije mogue
tanije odrediti njihovu duinu.
Iz svega toga proizlazi porijeklo objava, kako se nadaju
Poslanikovoj vjerskoj svijesti. One dolaze s neba i bile su
uzete s jedne dobro uvane ploe (LXXXV,22), iz skrivene
knjige koju e doticati samo oni koji su isti (neporoni)
(LVI,76), od majke-Knjige (praspis, XLIII,3; drugaije
III,s). Knjiga se naziva opomenom ... na cijenjenim, uzvi-
enim, istim listovima, u rukama pisara asnih, estitih
(LXXX,ll i dalje); uspor. LII,2, gdje se Muhammed zakli-
nje pri knjizi napisanoj na rairenom pergamentu, te
XCVI,4 i dalje: koji pouava peru, koji ovjeka pouava
onome to ne zna! Poslanik tu knjigu nije upoznao u cije-
lom njezinom opsegu, nego samo pojedine dijelove iz nje
koji su mu u arapskom obliku saopeni: Kazuj, kae s.
XVIII,27, iz Knjige Gospodara svoga ono to ti se objav-
ljuje, niko ne moe da izmijeni rijei njegove, te IV,162;
XI,78, izriito kae da mu je Allah ispriao o nekim od
poslanika, ali ne o svima. Ipak se moe iz Muhammedu
danih objava stvoriti slika nebeskog spisa, iz kojeg su one
uzete; jer iz toga proizlazi da su sadravale pouke o Allaho-
vom bitku, stvaranju svijeta i posebice ovjeka, o dobrim i
zlim dusima, predstojeem sudu, Raju i Paklu i doivljajima
starijih poslanika, te, osim toga, razne odredbe u pogledu
bogosluja i ivota zajednice, a meu tima sasvim posebne
zakone: IV,104, 126, 139; XXXIII,6. Kozmoloko podruje
dotaknuto je rijeima o 12 mjeseci: IX,36; navoenjem na
krivi put od ejtana (Sotone) na mjestu u s. XXII,4. Ali se
jo ire perspektive otvaraju, ako se zna da nebeska knjiga
obuhvaa sve to se u svemiru dogodilo i dogaa: X,62;
XXII,69; XXVII,77; XXXIV,3; VI,38,s9; XI,8; uspor.
XX,s3 i dalje; LV,s7; XXXV,12; XVII,60 itd.; ak da su
muslimani, pri bici na Uhudu, ostali kod kua, ipak bi oni,
za koje je smrt propisana, bili dovueni na mjesta, gdje bi
trebali pasti: III,148. O toku pri saopavanju objava, Kur'an
sadri samo male ili vrlo nejasne nagovjetaje; nad tim vlada
tajna, koju Muhammed sigurno nije ni htio ni mogao razjas-
niti. Ne putem Kur'ana, nego putem vjerodostojnih hadisa
doznaje se poneto o uznesenim stanjima, u koja je zapadao;
ponajvie je moglo zaogrtanje (LXXIII,l; LXXIV,l),
moda, sadravati neko blago ukazivanje na to. Da je imao
vizije, proizlazi iz s. LIII,s i dalje; LXXXI,23 i dalje. Ali je
glavna stvar bila, kao to je zamijeeno, ne to je on vidio,
-------~._--~
339
Kur'an

nego to je on uo, a to se i pri opisima vizija naglaava: uvijek s mogunou da su se u hadisima pridruivali kasniji
LIII,IO; LXXXI, 19. Bio je to glas Allahov, koji mu do u obiaji; a da se to stvarno i dogaalo, pouan je primjer
malo primjera govori sa uobiajenim Mi pa ak i to, to utvrivanje doba dnevnih molitvi. Po predaji, anel Debrail
Poslanik treba rei, obiljeava kao Boji govor pomou onog pouavao je njemu Poslanika, ali Kur'an govori samo o dva
naprijed stavljenog qui! (govori!). On nije sluao taj obavezna molitvena doba, na to u s. I1,238 dolazi popo-
boanski glas neposredno - uz to je njegova predodba o dnevna molitva; ako se u Muhammedovom pismu Amru ibn
Allahovoj beskrajnoj nadmoi suvie velika - nego posred- Hazmu govori o pet molitvenih doba, to poiva, po svoj
stvom duha: ili anela, po kasnijem mjestu I1,91 Debraila prilici, na kasnijoj obradi teksta. Da je Muhammedu bilo
(Gabriela); donosi ga povjerljivi Dibril na srce tvoje ... , jasno to da mu nije bio saopen cijeli sadraj nebeske knjige,
XXVI,I92 i dalje; Od Gospodara tvoga objavljuje ga melek proizlazi iz gore navedenih mjesta po kojima mu je Allah
Dibril kao istinu, XVI,104; On alje meleke s Objavom, priao o nekim poslanicima, a o drugima nije.
po volji svojoj, onim robovima svojim kojima hoe ... , Posebno je karakteristino za shvaanje objava razlikova-
XVI,2; onome Najuzvienijem, koji svemirom vlada, koji nje meu njima. Tako se kae u s. III,5 o Kur'anu: u njoj
alje Objavu rijei svoje - kome hoe od robova svojih, da (Knjizi) su iiyat jasni, oni su glavnina Knjige (njihova vrsta
upozori ..., XL,15; Mi i tebi objavljujemo (oitujemo) duh osnova), a drugi su manje jasni. Oni ija su srca pokvarena-
od nae rijei, XLII,52 - sve izrazi koji su malo jasni, koji eljni smutnje i svog tumaenja - slijede one to su manje
time ne postaju prosvjet1jeniji, to se duh i inae (LXX,4; jasni. A tumaenje njihovo zna sam Allah i oni koji su dobro
LXXVIII,38; XCVII,4) dovodi u vezu s anelima, ali koji u nauku upueni. Mi vjerujemo u njih, sve je od Gospodara
bar pokazuju da je Poslanik sebi stvorio neku vrstu pre- naeg! - govore oni. Nejasna mjesta, koja su, na alost
dodbe o onom kako? objavljivanja. Nadalje je sigurno da Poslanikovu, izazvala kritiku i sporenje, spadaju, dakle,
odreena objava mora za njega imati odluujue znaenje, jednako tako kao i jasna, u boansko nadahnue. A poslije i
nedvojbeno ona kojom mu je naloena poslanika misija. sluajevi, gdje je boanska objava ukidala ne samo propise
Ramazan je, kasnije, bio izabran za mjesec posta, zato to je u ranijih objavljenih vjera, nego i odredbe koje je sam Muharn-
njemu bio Kur'an odaslan dolje: I1,181; jasni spis bio je med ve izlagao. Sama injenica, kako je on to usuglaavao s
poslan u blagoslovljenoj noi: XLIV,2 i dalje, naime u noi predodbom o na nebu postojeem praspisu, iji mu je
svemoi, u kojoj su se aneo i duh spustili na nalog svoga sadraj oitovan, teko se da sagledati, ako je uope o tome
gospodara zbog svake (koju treba odrediti) stvari: XCVII,l i promiljao; ali, svakako, sama misao, da Allah ukida i mije-
dalje. Da je Muhammed bio u stanju rijei, koje je uo, nia objave Svoje volje, nije mu zadavala tekou. To je ono
odvajati od svojih vlastitih misli, proizlazi jasno iz XX,l13; kasnije uenje, koje su teolozi potanko obraivali, o nasilju i
LXXV, 16 i dalje; LXIX,44 i dalje; X, 16 i dalje; VII,202, kao mansuhu, ukidajuem i ukinutom. O tome postoje posebni
to je uope nedvojbeno da je on vrsto bio uvjeren u spisi, npr. onaj Abu-'l-Kasima Hibetalaha ibn Selame (u.
stvarnost i istinitost objava. Kao i raniji poslanici (XX,51), 1019) i Abdelkahira ibn Tahira (u. 1038). Terminologija se
on se, svakako, morao boriti sa nagovaranjima avla izvodi iz I1,106, gdje se, s obzirom na promijenjeni pravac
(VII,199; XXIII,99; XLI,36), a da su se ta, katkada, htjela molitve, kae: Mi nijedan ajet ne promijenimo niti ga u
umijeati i u objave, ini se da proizlazi iz s. XVI,100. On je, zaborav potisnemo, a da bolji od njega ili slian njemu ne
da bi se od toga obranio, traio zatitu kod Allaha; ali jedna donesemo; uspor. i XVI,101: Kada Mi jedan ajet doki-
vjerodostojna predaja izvjetava da se, u svakom sluaju, nemo drugim, - a Allah najbolje zna to objavljuje - oni
jedno dao zavesti od avla, da do nekog stupnja prizna govore: Ti samo izrnilja!; pa ipak se ovaj redak moe
mekanske boice al-Lat, al-Tlzza i al-Manat. Ipak je, potom odnositi i na nenamjerne varijacije pri opetovanju ranijih
otkrio svoju greku, poslije ega dobija objavu, koja je sada u izlaganja.
svome obliku u s. LIII,19 i dalje. U najdublje Muhammedove misli spada i predodba da su
Posebni modalitet objave, kojim su se sam Poslanik i ne samo njegovo navjeivanje, nego i objave ranijih posla-
njegovi protivnici mnogo bavili, bio je da je ona saopena u nika i sveti spisi idova i krana poivali na nebeskoj Knjizi,
dijelovima, premda se u nebeskoj knjizi nalazi cjelovito: tako da se oni djelomino podudaraju s tim to je on sam
XVII, 107; LXXVI,23; Oni koji ne vjeruju govore: Trebalo izlagao. Kur'an je odaslan dolje na jasnom arapskom jeziku;
je da mu Kur' an bude objavljen itav, i to odjednom! A tako on je spomenut u knjigama poslanika prijanjih, - zar ovima
se objavljuje da bismo njime srce tvoje uvrstili, i mi ga sve nije dokaz to to za njega znaju ueni ljudi sinova Israilovih
ajet po ajet objavljujemo, XXV,34. Da je odailjanje (XXVI,195 i dalje). Stoga, Kur'an potvruje ono to je ranije
Kur'ana u dijelovima, u stvari, povezano s tim da su pojedi- objavljeno: I1I,75; VI,92; XXXV,28; XLVI,ll i dr. Zakon
nim objavama u Meki dali povoda napadi protivnika, a u je dao Musa (Mojsije), a Indil (Evanelje) Isa (Isus), na to
Medini politike i druge prilike, on toga nije morao biti jo dolaze Zebur (Psalmi), koje je dobio Davud (David):
svjestan, a ipak je ta okolnost utjecala na oblik i sadraj IV,161; XVII,57. Oni svi vuku porijeklo iz nebeske Knjige i
Kur'ana. S time je, naime, povezana i njegova nepotpunost. lzato se idovi i krani zovu ahi al-Kub, ljudi Knjige
Nigdje u njemu nema iscrpne obrade vjerskih naela ili (Praspisa). Ve iz ovih izjava proistjee da Muhammed o
zakona, nego se, po pravilu prelazi s predmeta na predmet, stvarnom sadraju tih knjiga nije imao pojma i da ih nije
prema prilikama. Tako se u Kur'anu nalazi, n p._ r., samo malU inikada ni itao, zbog ega je uzaludan trud htjeti istraivati,
razbacane upute u pogledu velikog hodoaa, tako da ne bi to znae Ibrahimovi (Abrahamovi) listovi, koji se spo-
bilo mogue cijelu svetkovinu po tome rekonstruirati bez minju uz Musine (Mojsijeve) listove (LIII,37 i dalje;
pomoi Hadisa. U takvim sluajevima, mora se onda raunati LXXXVII,18 i dalje), ili knjige, koje su poslanici, prema
- - _ - - - -. . . ----- ' . - - - --.1

340

XXXV,23, donijeli. Kur'an izriito potvruje taj odnos
rijeju ummi (od umma), tj. nestrunjak, neviea, koji
nije bio u stanju itati svete spise ranijih objavljenih vjera
(11,73; 111,19,69). On je neukima poslao Poslanika, jednog
izmeu njih, da im ajete njegove kazuje i da ih oisti i da ih
Knjizi i mudrosti naui (LXII,2); Ti nisi znao ta je Knjiga
niti si poznavao vjerske propise ... (XLII,52; uspor.
XXIX,47). Na tu predodbu o bitnoj istovjetnosti njegovog
uenja s ranijim objavljenim knjigama nailazi se svugdje u
mekan skom razdoblju, a i u Medini se jo uvijek zadrava,
premda uz neke izmjene. Sada se na stare religije gleda s vie
kritike, te se istie razlika spram Islama. idovi su dobili
samo jedan dio Knjige (11I,22;IV,47) i, to je vanije, u
njihovim zakonima ima odredbi koje su samo ograniene
vanosti, kao to je nalog o suboti, koji je obavezan samo za
njih (11,61; IV,50,153), ili zabranjena jela, koja za idove
trebaju biti kazna (IV,158; VI,147). Ali je glavna stvar da se
on protiv idovske kritike brani tvrdnjom da su idovi svata
u svome spisu zaboravili (V,16) ili sakrili (11,169) ili upravo
izopaili: koji izvru smisao rijeima ... (IV,48; V,16,45).
A slina optuba podignuta je protiv krana, jer oni Isu
(Isusa) tuju kao Boga i jo su uveli redovnitvo.
to se tie Muhammedovog oblikovanja kur'anskih iskaza,
istie se bitna razlika spram ranijih proricatelja, te se s
negodovanjem odbacuje tvrdnja protivnika da je Poslanik
pjesnik (XXI,5; XXXVII,35; LlI, 30; LXIX,41) i da nje-
gova izlaganja imaju ita zajedniko s jezino i ritmino fino
razvijenim tadanjim arapskim pjesnitvom, ali se koristi
oblik rimovane proze, sag', koji se sastoji u tome da se dva ili
vie kratkih lanova kazivanja povezuju putem jedne rime.
Pri stalnim oblicima nastavka i doetaka i jezinom bogatstvu
arapskog mogu se takvi stavci tvoriti bez velike muke, oso-
bito poto se za sag' nisu trebala potovati istananija pravila
pjesnike rime. A, uz to, koristio se sag' s velikom slobo-
dom, ee se opetovalo istu rimovanu rije i upotrebljavale
su se i neiste rime. I u kasnijim svojim iskazivanjima, bio
je jednako slobodan u njihovoj primjeni, tako da su musli-
manski uenjaci, ne sasvim bez osnova, tvrdili da Kur'an
nije napisan u pravom sag'u. Za kur'anski stil, rimovana
proza je od znaenja, poto se ona koristila osobitim
(npr. XXXVII,130; XCV,2) ili neobinim rijeima (npr.
LXXXIII,18 i dalje) ili ak odluujue utjecala na misaoni
sadraj (npr. devetnaest anela LXXIX,30; osam LXIX,l7;
dualni oblici LV,46 i dalje, itd.). Od drugih umjetnikih
oblika, u Kur'anu se koristi refren, npr. sura LIV, a posebice
LV, pa ipak bez toga da bi nastala neka pravilna stihovana
tvorba; a i inae pokuaji da se u Kur'anu dokau stihovi nisu
vodili nikakvom uvjerljivom rezultatu. Meu retorikim
umjetnikim oblicima zasluuju jo da se spomenu este
usporedbe, poto im se u Kur'anu pridaje posebna vrijednost
i njihovim korienjem promilja o Allahu: XIV,30;
XXIV,35; XXIX,42; LIX,21 i posebice 11,24. Amtal su
ponajvie jednostavne poredbe, koje ne rijetko mogu biti vrlo
podesne i djelotvorne, npr. XIII,15, XXIV,39. Utoliko uko-
liko su uzete iz ivota prirode, prikazane su (VII,56; XIII,18)
tako kao da je Allah same prirodne pojave stvorio s tim da
one izraavaju moralno uenje. U drugim sluajevima su
amuil povijesni uzori opominjui ili ohrabrujui: XIV,47;
XLIII,57; LXVI,lO i dalje. Neobina poredba nalazi se u
Kur'an
ajetu o svjetlosti (XXIV,35), koji sa jakim mistikim oboje-
njem stoji prilino osamljen.
Jezik, na kojem su se izlagale objave, bio je, prema
najblioj pretpostavci, hidasko narjeje mekanskih itelja.
Potpuno je neutemeljeno miljenje (Vollers), da je on bio
narodski jezik, razliit od knjievnog, gramatiki ureenog
arapskog, te da je sadanji tekst nainjen tek putem kasnije
korekture; za to nema oslonca ni u najstarijim predajama ni u
jezinim iskazima, iako neadekvatno reprodukovanje u
suglasnikom pismu ne iskljuuje da je izgovor Poslanikovih
usta sadravao i poneke nijanse. Prije bi se moglo zapitati, da
li Muhammed nije koristio opi jezik koji je postojao u
pjesnika, ali o tome bi se moglo odluiti samo ako bi se mogli
usporediti drugi jezini uzorci iz tadanje Meke.
U kojem se stanju Kur'an nalazio u asu Muhammedove
smrti, ne moe se s punom sigurnou utvrditi. Samo vrsto
stoji i otvoreno priznaje i Predaja, da tada nije postojala
sakupljenost objava u zavrenom obliku, jer su, sve dok je
Poslanik ivio, uvijek mogle pristii nove objave uz one koje
su bile prethodne. A, s druge strane, sve govori za to da je ve
tada mnogo toga od kasnijeg Kur'ana moralo biti napisano. U
prvo vrijeme njegovog nastupanja, svakako su njegova izlaga-
nja, veinom, uvana u pamenju pristaa, nakon to ih je on
iznova kazivao; a poto im je trajno znaenje njegovih rijei,
svakako, tek postupno postajalo jasnim, moralo se, vje-
rojatno, raunati s mogunou da bi se upravo poneto od
prvih objava moglo i izgubiti. Ako se postavi kao s.
LXXXVII,6 i dalje: Mi emo te nauiti da izgovara pa nita
nee zaboraviti, osim onoga to e Allah htjeti. ili 11,106:
Mi nijedan propis (ajet) ne promijenimo niti ga u zaborav
potisnemo, jasno se pretpostavlja da dotine rijei nisu bile
napisane. Ali nije dugo moglo potrajati a da se nije osjetila
pobuda, da se rijei, koje su dole od Allaha, osiguraju
pisanjem. A da se pri tome prihvaa materijala, koji se
spominju u priama o kasnijim zbirkama Kur'ana, a koji se
najbre nabavljaju: kosti, palminoj stabljici, kamenu i sl.,
lako je razumljivo. to se prialo o proirenosti umijea
pisanja u Meki i Medini, jedva mnogo vrijedi, iako saopenja
da su od Poslanikovih ena pisale Hafsa i Um Kulsum, a Aia
i Um Selema itale, nisu bez interesa. Ali nema sumnje da je
u trgovakoj dravi znaenja Meke, s njezinim meunarod
nim vezama, ne malo njih bilo u stanju slabije ili bolje pisati -
prema al-Azrakiju; tamo su, pred Islam, bili sastavljani razni
dokumenti i zadunice - te tako sigurno ni tamo, ni jo
kasnije u Medini, nije nedostajalo ljudi, koji su biljeili
Muhammedove iskaze objava. Da li je sam Poslanik pisao ili
itao, za to nije od vanosti. Iz mekanskog navoda,
XXIX,47, moglo bi se zakljuiti da je on to tek kasnije
nauio; ali su rijei nejasne i odnose se, svakako, samo na
itanje svetih tekstova. Utoliko je vanije mjesto (XXV,5),
gdje protivnici kau: To su izmiljotine naroda drevnih; on
trai da mu se prepisuje i ujutro i navee da mu ih itaju.
Ipak se takvi govori odnose, svakako, prije na grau koju je
Poslanik sakupio, nego izravno na sama njihova izlaganja. Ali
kad Muhammed (XI,16) trai od protivnika da sastave deset
sura jednakih kur'anskim, to nedvojbeno pretpostavlja da su
se napisane sure nudile za poreenje. A jo jasnije to doka-
zuje spomenuto formalno ukidanje ranijih iskaza, to ne bi
bilo nuno, ako su ti bili samo usmeno preneseni. U izvje-
341
Kur'an
taju o Omarovom preobraenju, govori se o napisanom listu,
ali se na takve pojedinosti u Predaji ne moe uvijek oslanjati.
Kao gospodar u Medini, Muhammed je raznim svojim prista-
ama dao sroiti mnotvo dopisa, od kojih je vie ouvano s
navodom pisara; stoga se samo od sebe razumije da je isti
sluaj bio i sa kasnijim objavama, posebice sa takvima koje su
se odnosile na zakonske odredbe. Predaje imenuju i niz
poznatih Mekanaca i Ansara, koji su mu bili na pomoi kao
pisari, meu njima posebice dva, koji su pisali njegove iskaze
objava, Ubej ibn Kab i Zejd ibn Sabit. Prema jednoj osebuj-
noj prii, i Osmanov brat po mlijeku, Abdalah ibn Abi Serh,
sluio mu je ee kao pisar Kur'ana, te je pri tome uivao
ast da je preneen njegov oduevljeni uzvik pri sluanju
diktata sure XXIII. Po drugim prianjima on se pred Kurej-
itima razmetao da je ee potakao Poslanika promijeniti
doslovni tekst objava. Konano, treba jo podsjetiti na vano
svjedoanstvo u pjesmi Hasana ibn Sabita nakon bitke na
Bedru, gdje on govori o jednom barr al-uiahy na gla-
tkom listu, to ovdje, svakako, znai pismo o objavi. Ono to
se na taj nain slubeno napisalo, inilo je, s ranijim privat-
nim zabiljekama i onim to su ljudi ouvali u pamenju,
Kur'an u njegovom zaetnom stanju.
S Poslanikovom smru mijenja se stanje na temeljiti nain.
Izvor objava je nestao, a vjernici, u sluajevima sumnje, nisu
imali koga zapitati, poto nitko nije naslijedio Muhammedov
poslaniki dar. Time su od njega naslijeena izlaganja dobila
najvie znaenje, jer je u njima govorio Poslanik ili, ak, Bog
putem njega zajednici, ako se zna pravilno tumaiti njegove
rijei. Postavila se time sama od sebe zadaa da se njegova
dragocjena ostavtina sakupi u najveem moguem opsegu i
pravom obliku, te da se ouva od propasti. Taj samorazum-
ljivi razvitak potvruju i predaje, ali, naalost, na nain koji
trpi od nejasnoa. Najvie raireni prikaz trai povod za prvo
sakupljanje objava u okolnosti da je mnogo znalaca Kur'ana
palo u borbi protiv lanog poslanika Musejlime. To je pobu-
dilo kod Omara bojazan, da bi se moglo izgubiti poznavanje
objava, zbog ega je on, iako s mukom, pokrenuo halifu Abu
Bekra da naredi sakupljanje rasturenih izlaganja. Rad je bio
povjeren Muhammedovom tajniku Zejdu ibn Sabitu. On je
sakupio sve to je bilo zabiljeeno na razliitim, dijelom
primitivnim materijalima i to su ljudi u svome srcu (pame
nju) ouvali, te je to napisao na pojedinane listove (~!Juf,
mno. od sahi], napisani Iist), koje je predao Abu
Bekru. Nakon njegove smrti, doli su u posjed Omara, koji
ih je zavjetao svojoj keri Hafsi, Muhammedovoj udovici. U
ovoj prii pada u oi, najprije, da nema rijei o slubenom, od
samog Poslanika ponukanom biljeenju, premda bi ono u
svakom sluaju umanjilo opasnost, koja je zaprijetila smru
qurra', Osim toga je upozoreno na to da su pali upomenutoj
borbi, prema sauvanom popisu, bili poglavito novopreobra-
eni, od kojih ne treba oekivati neko vee znanje Kur'ana.
Ako time cijela verzija postaje nepouzdana, onda na znaenju
dobija to da postoje druge predaje, po kojima je sam Omar
bio taj koji je naredio i nadzirao sakupljanje, tovie da se
jedno kae da je Omar umro prije nego to je posao dovren.
Budui da se sad shvaa lake da je takvo pobono djelo bilo
ranije oznaeno, kao i da se treba od Abu Bekra prenijeti na
njegove nasljednike, to drugi izvjetaj, svakako, ima neto
veu vjerojatnost, mada ablonski nain, na koji je Omar,
342
navodno, provjeravao istinitost pojedinanih dijelova (slua-
njem dva svjedoka), zvui manje vjerodostojno. Jedino je, u
svakom sluaju, u predajama sigurno Zejdovo sudjelovanje u
radu, te, s druge strane, realistika crta da su suhu] doli u
posjed Hafse. Ali ba time nastaju nove tekoe. Ako su
suhuf ozakonjeni uzor, onda se teko razumije da su
predani jednoj eni. Upravo se nigdje ne govori uope o
nekom ozakonjivanju. Stvar se obraivala s velikom slobo-
dom, budui da se ulo o razliitim redakcijama Kur'ana iz
predosmanovskog vremena. Jedini je izlaz iz tekoe u tome
da valja praviti razliku izmeu pukog sabiranja grae u
suhu] i od strane Zejda poduzete prave redakcije i redosli-
jeda u njoj sadranih sura. Ako je to ispravno, onda Iistovi
gube svoje znaenje, te se lako shvaa da su oni mogli, kao
Omarov poasni dar, biti predani njegovoj keri.
Ljudi, kojima se pripisuju posebne redakcije, bili su Ubej
ibn Kab, Abdalah ibn Masud, Abu Musa Abdalah al-Aari i
Mikdad ibn Amr. Sve ove redakcije nestale su postupno,
nakon ozakonjenja Osmanove redakcije Kur'ana. Uz te
redakcije, postojala je jo jedna, na kojoj je kasnije poivalo
Osmanovo izdanje Kur'ana i koja je dovedena u vezu sa
Zejdom, koji je nakon sabiranja suhufa, upriliio vlastito
izdanje s ureenim redosljedom. Sure su u njemu, kao i kod
Ibn Masuda i Ubeja, poredane po duini. Kasnije je onda
Zejdova redakcija zadobila mjerodavno znaenje, budui da
je posluila za osnov Osmanovog Kur'ana.
S vladavinom Osmana stupa se na vre tlo. Prema
navodu Ibn al-Asira prihvaene su etiri spomenute redak-
cije, svaka na posebnom podruju: Ubejeva u Damasku,
Mikdadova u Homsu, Ibn Masudova u Kuti i al-Aarijeva u
Basri. Lako se shvaa da je postojanje vie nejednakih redak-
cija moglo izazvati nesigurnost. U proirenoj predaji se pria
da je to bio vojskovoa Hudajfa, kojem su, na pohodu u
Armeniju i Azerbejdan, izgledala opasna sporenja njegovih
ljudi o pravilnom obliku Svete knjige, te da je on od halife
Omara zatraio da se pobrine za odstranjenje te neprilike, da
se vjernici ne bi, kao idovi i krani, sporili o spisu. Halifa
je uvidio da je to opravdano i zatraio od Hafse da mu
privremeno prepusti suhu], da bi se s njih mogao izvriti
prijepis (nasalruha [i-tl-masahif}. Hafsa je pristala, te je
sad halifa prenio rad na komisiju, koja se sastojala od Zejda,
Abdalaha ibn Zubeira, Saida ibn al-Asa i Abderahmana ibn
al-Harisa. Navedene su i druge osobe, ali uobiajena predaja
ini se da je najvjerodostojnija, te se, svakako, moe valjano
sigurnim primiti da je Zejd, zbog svojih ranijih zasluga,
sudjelovao u radu. Nakon stava, kojeg su Abdalah i njegov
otac az-Zubeir zauzeli uskoro potom prema halifi, moe se,
moda, nagaati da su lanovi izabrani ne toliko iz tog istog,
nego iz nekog ireg kruga. Uostalom, nije lako razjasniti to, u
emu se, uistinu, sastojao njihov rad. Ako je trebalo stvoriti
samo prijepise nekog kodeksa koji je uzor, tada bi dostajali
pouzdani pisari, tako da su navedene osobe, ponajvema,
mogle vriti neku vrstu nadzora pri radu. Prema spomenutoj
predaji, oni su se trebali u dvojbenim sluajevima drati
kurejitskog narjeja; ali to, svakako, pokazuje samo to,
kakva se predodba kasnije imala o jeziku Kur'ana. Osim
toga, nikako se ne bi mogle uiniti jasnima tanane razlike
izgovora putem nesavrenog arapskog pisma. U svakom slu-
aju, najvanije je to da je tzv. Osmanova redakcija, u

bitnom, poivala na !jU~uf ili, prema ve reenom, na
Zejdovoj redakciji istih, tako da se na taj nain moe stvoriti
predodba o sadraju i obliku tog temeljnog spisa. Dalje se
govori da je od dogotovljenih prijepisa jedan ostao u Medini,
dok su tri druga poslana u Damask, Kufu i Basru, dakle, u
biti, prema podrujima, gdje su se proirile spomenute
odstupajue redakcije. I Meka je u nekim verzijama predaje
pridruena pomenutim gradovima, a u drugima je naveden i
vei broj. Ozakonjena redakcija svugdje je naila na povoljan
prijem, samo su se Kufijci opirali napustiti svog Ibn Masuda.
Protiv tanosti cijele te pripovijesti moglo bi se, moda, istai
da su znanje Kur'ana i interes za njegov pravilni oblik kod
muslimanskih vojnika u ono doba velikih osvajakih ratova
morali, ipak, biti neznatni, e da bi se zbog toga moglo sporiti
u vojsci. Ali, nasuprot tome, moe se podsjetiti na injenicu
da se u uskoro nastalim borbama izmeu Alija i Muavije
govorilo ne samo meu Alijevim trupama, nego i meu
Sirijcima, o poznavaocima Kur'ana, qurr'; upravo okolnost,
da su u Siriji i Iraku postojale razliite redakcije Kur'ana,
dala je povoda za poreenja i sporenja. Da li je halifa, kako se
kae u raznim predajama, postojee odstupajue redakcije
dao unititi spaljivanjem, raskidanjem ili pranjem napisanog,
u to se s razlogom sumnja, jer bi te mjere, naspram recitatora
(uaa) Kur'ana, koji su sveti tekst nosili u pamenju, bile
bez uinka. U svakom sluaju, navodno unitavanje nije se
moglo potpuno provesti, jer je, po al-Mutariziju, Sulejman
al-Ama potpuno recitovanje (uenje) Kur'ana obavljao as
po Osmanovoj, a as po Ibn Masudovoj recenziji, a pisac
Fihrista tvrdi ak da je vidio 200 godina star Kur'an po Ibn
Masudovoj recenziji. A i bez takvog nasilnog postupka, nova
redakcija pomalo potiskuje druge redakcije zbog dravnog
ozakonjenja i opeg zahtjeva za jedinstvenim oblikom. Tako
je nastao autorizirani Kur'an, koji je openito priznat sve do
danas, te je, unato svim strujama vremena, predstavljao, uz
Sunu, vrstu osnovicu misaonog svijeta i ivota muslimana.
To vodi daljem, vrlo vanom pitanju, da li, inae, sve u
ozakonjenom Kur'anu potjee od samog Poslanika ili su
mogli prodrijeti neki strani elementi. Takvih tvrdnji nije
nedostajalo ni u islamskom svijetu, a ni kod novijih uenjaka.
to se tie Islama, sve to, ipak, potjee iz pretpostavki neke
grupacije u pogledu njihovog zasebnog uenja. Tako su,
npr., neki Hariditi, koji su bili istunski raspoloeni, odba-
civali suru XII, kao Kur'ana nedostojnu ljubavnu priu. Ali
se na njoj, oevidno, osjea peat kur'anskog stila, da bi
krivotvoritelj morao imati udesnu oponaateljsku sposob-
nost; a isto tako, krivotvorenje je utoliko nevjerojatnije, to
se sura nalazila i kod Ubeja i kod Ibn Masuda, te je, dakle,
morala biti vrlo stara. Inae su iiti, u biti, oni koji se
izjanjavaju protiv cjelokupnosti Osmanovog Kur'ana. Ali to
je bilo samo posljedica toga da oni u njemu ne nalaze iskaze o
istaknutom mjestu Alija i njegovog roda i njihovog prava na
vladanje i istupanju Skrivenog imama na kraju svijeta. Ali
nisu samo pojedinani stavci, prema njima, bili potisnuti,
nego i cijele sure, koje Alija veliaju, od kojih su, ipak, bile
objavljene samo dvije, an-Nurayn i al-Walaya. A budui da
meu samim iitima nema sporazuma o pravom obliku knjige
objava, njihovi pokuaji da predoe potpuni tekst redovito
nisu uspijevali, te su, stoga, stali na stajalite, da je vjerodo-
stojni oblik prenesen u tajnosti od svakog imama njegovom
343
Kur'an
nasljedniku, da bi, konano, pri pojavi Skrivenog imama bilo
vjernicima saopeno pravo tumaenja. A dotle se koriste, u
nedostatku boljeg, osmanovskim Kur'anom, a pomau se
neumjerenim pretumaenjima i proizvoljnim promjenama
teksta.
I neki noviji uenjaci htjeli su, na drugi nain, dokazati
postojanje nevjerodostojnih sastavnih dijelova Kur'ana. Tako
je de Sacy mislio da bi Omarova sumnja u Muhammedovu
smrt bila iskljuena, ako je istinit ajet koji je, nasuprot tome,
naveo Abu Bekr (III, 138). S tim se sloio i Weil, samo to je
on dosljednije iskljuio niz stavaka slinog sadraja (III, 182;
XXI, 35 i dalje; XXIX, 57; XXXIX, 31 i dalje). Ali upravo
tim poveavanjem mjesta kojima se prigovara kritika postaje
neosnovana i, to treba podvui, potpuno odgovara onome
to se uvijek govorilo o Muhammedovoj sasvim ljudskoj
naravi. Openito je ovo pitanje pokretano s pogrene strane,
a nedostatak nije u Kur'anu, nego u tendencioznoj predaji,
koja se, u stvari, polemiki upravlja protiv vjerovanja o
Muhammedovom odaljivanju iz svijeta i povratku. Jednako
slabo je utemeljeno Weilovo sumnjanje u s. XVII, l i
XLVI,14 ili Hirschfeldovo protiv s. V,73, 101 i LXI,6, te
svih mjesta, gdje se javlja Muhammedovo ime. A kad Weil
posebice izlae tvrdnju da je Osman krivotvorio Kur'an
putem svakojakih isputanja, onda se to, kao i navedene
iitske optube, osporava jednostavnom injenicom da nigdje
u najstarijim izvjetajima nema ni nagovjetaja koji bi o tome
govorio, premda su Osmanovi protivnici, inae, sastavili
cijeli niz optubi protiv njega.
Sure su se, prvotno, jedne od drugih odvajale samo
pomou besmele (U ime Boga milostivog sarnilosnika)
postavljene na njihov poetak. Ona je nedostajala samo pred
s. IX; vjerojatno zato to je s. VIII s njom bila povezana. U
samom tekstu nalazi se ista formula (XXVII, 30) na poetku
jednog Sulejmanovog (Solomonovog) pisma kraljici od Sabe;
dokaz je ovo za to da ju je Poslanik smatrao stalnim uvodom.
S time se slae i to da se ee nalazila u njegovim poslani-
cama a, prema Ibn Hiamu, stajala je na poetku ustava
zajednice. Ipak je on koristio i stariju formulu: u Tvoje ime,
Allahumme. Tako je ona otvarala i sure koje je sam Poslanik
dao da se napiu, te je stavljena na poetak svih sura.
Redoslijed sura bio je, svakako, ve u Osmanovom Kur'anu
ovaj sada uobiajeni. Ali da je i tu bilo odstupanja, proizlazi
iz izvjetaja o pobuni protiv Osmana po kojem su neki s. X
navodili kao s. VII, to je bilo u suglasju s redoslijedom kod
Ibn Masuda i Ubeja. A i Ibn Abas, prema Itqanu, oznaavao
je s. X kao zadnju od sedam dugih; ali se to, moda, ne
odnosi na redoslijed, nego na stvarnu duinu. U svakom
sluaju, Taberi navodi jednu predaju, koja se vraa do samog
Poslanika, po kojoj se Kur'an dijelio ovako: sedam najduih
(II-VII i X), mi'iina (sure od oko 100 ajeta), malan! i al-
-mufassal (male sure, koje zapoinju sa s. LI).
Neposredno iza besmele nalaze se u XXIX suri navedena
neobina slova (al-fauxitih), koja su izazov otroumnosti
kako islamskih tako i neislamskih uenjaka. Sure, gdje se ona
nalaze, su, uz iznimku s. II i III, iz kasnijeg mekanskog
razdoblja. To je 14 slova, dijelom pojedinanih, a dijelom u
broju od 3-5; neka se javljaju samo jedno, a druga se
opetuiu pred dvije, pet ili est sura. Svako sjeanje na njihovo
istinsko znaenje izgubilo se, kao to pokazuje arena raznoli-
Kur'an
kost iznesenih objanjenja. Neki muslimani vide u tome ista
slova, koja su Poslanika upozoravala na pribliavanje neke
objave, dok su ih drugi htjeli objasniti prema starom broja
nom znaenju slova; ili su ih itali s njihovim slovnim
imenima ya, sin, qa,itd. i onda u tome nalazili svakojaki
mistiki smisao. Ponajvie je bilo omiljeno objanjenje kao
skraenica, koje bi trebalo dopuniti, po emu, npr., khy'~,
treba znaiti karim, hadi, /:takim, 'alim i sadiq. Ali je
tu bilo takvo mnotvo mogunosti da su se pokuaji rjeenja
izrodili u istu igrariju, koja je postala jo arenija, kada su
neki predlagali, da se sastave slova od raznih sura, te da se,
npr., 'Ir, hm i n itaju kao ar-Rahman. Stoga nije udno
da su, konano, neki, kao as-Sujuti, u slovima gledali neku
tajnu, ije bi rjeenje Allah pridrao za sebe. Nemuslimanski
uenjaci ponavljaju, dijelom, te stare pokuaje. Tako je noviji
pokuaj (Hirschfeld) iao za tim da, s oslonom na Nldekea,
objasni ova slova kao prvotne oznake kojima su vlasnici neke
zapise, za kojima je tragao Zejd, oznaili kao svoje vlasnitvo,
samo to on u grupama slova eli dokazati ne pojedinana
imena (npr. th za Talhu), nego imena vie vlasnika (npr.
th za Talhu i Abu Hurejru). U odnosu na ranija rjeenja,
ima neke realnosti u ovome. Ali, dakako, i ovo shvaanje ne
vodi nekom zavrnom rezultatu, budui da se pri rjeenju
slova imenima prua suvie mnogo mogunosti.
U drugotne sastavne dijelove Kur'ana spadaju imena sura.
To su podsjetnice, koje se odnose ili na poetak sure (npr.
LXXIII-eXI) ili na neki u njima obraivani predmet (npr.
krava na II, 63 i dalje; Imranova kua na III, 30; Hud
na XI, 52 itd.). Sigurno je da su bile openito poznate u prvoj
polovici 2/8 st. *, budui da neke od njih spominje Ivan
Damaanin. To, ipak, ne dokazuje da su one ve tada
prihvaene u rukopisima; a da sve, u svakom sluaju, ne
potjeu od samog Muhammeda, proizlazi ve iz njihove
raznolikosti (s. IX npr. zvala se i at-Tauibav. Uostalom,
prvotno su oznake glasile, na primjer: sura u kojoj se
spominje krava itd., i u rukopisima nisu natpisivane ve
potpisivane.
Sure su se dijelile na stavke, koji su se, oslanjajui se na
spomenuti kur'anski nain govora, nazivali ayat. Obino su
se ravnali po rimama; ali budui da u rukopisima prvotno
nisu bili oznaeni, vlada raznolikost u njihovoj podjeli i
brojanju.
Premda je osmanovski Kur'an pobijedio suparnike, to
muslimanima nije pribavilo textus receptus u punom smislu
rijei. A ipak bi jedan takav upravo za Kur'an bio nuan, jer
Allah putem njega sve vrijeme govori. ak se sam Osman,
prema jednom izvjetaju, nije pridravao po njemu ozakonje-
nog teksta, nego je s. III, 100 uio (recitirao) s dodatkom koji
se u njoj ne nalazi; a ako je to tano, onda nije udo da su i
drugi uzimali jo vee slobode. Daljnjoj neustaljenosti tek-
stovnog oblika pridonijele su razliite okolnosti. Ponajprije,
nemarnost malog broja kolovanih prepisivaa. Tako sami u
pokrajine poslani prijepisi medinskog uzora (al-Imam) nisu
uvijek bili suglasni s njim, te su sainjeni popisi medinskog,
damaanskog, basranskog i kufskog naina uenja (itanja),
emu treba dodati i neka mekanska rjeenja. Ona se, ipak,
odnose samo na sitnice, koje su od interesa za povijest jezika i
ortografije, ali ne i za sadraj Kur'ana. Od veeg znaenja bio
je drugi razlog, naime naini itanja (uenja) koji su odstu-
pali, a koje su qurra' ouvali u sjeanju i nisu uvijek htjeli
napustiti, ak i kada su pred sobom imali napisani Kur'an.
Ovamo su spadali, prije svega, naini itanja (uenja), koji su
postojali i rasprostirali se u suparnikim redakcijama. Uz to
dolazi, konano, kao trei imbenik nedovoljnost arapskog
pisma. U njemu su nedostajali ne samo znaci za kratke i
dijelom za duge samoglasnike, iji se izgovor preputao
itaocu (time dakle, npr., izbor izmeu aktiva i pasiva) kao i
za udvajanja, nego su se i razni suglasniki glasovi predstav-
ljali samo jednim znakom; a u iskvarenom arapskom pismu
sasvim razliita slova zadobij ala su isti oblik. U mnogo
sluajeva, smisao, dodue, bio je malo promijenjen kod
takvih mogunosti, npr. s. XXXII, 9, gdje je prilino sve-
jedno da li se italo salilna ili dalilnii; ali u drugima
razliiti izgovor zahvaa dublje slojeve znaenja, npr. s. V, 8,
gdje se promjenom jednog padenog nastavka mijenja uredba
o pranju prije molitve. Na taj nain, nastalo je mnotvo
zbunjujuih naina uenja (itanja), te, umjesto tenje za
jednoobraznou, koja se trebala oekivati, priviklo se, na
tom planu, na neobuzdanu slobodu, tako da su se razliite
rijei izmjenjivale sa svojim sinonimima ili umetali mali
objanjavajui dodaci. Ta sloboda se utoliko nesmetano
irila, kako su umajadski halife imali malo smisla za takva
pitanja.
Pomalo se, ipak, takvo stanje poelo osjeati ozbiljnim.
Budui da je sad sloboda bila tako iroko uznapredovala da je
dovela u pitanje ozakonjeni tekst, a kako, osim toga, nije bilo
autoritativne instancije, koja bi prihvaanje takvog mogla
naloiti, nastojalo se putem opih principa okresati najgore
izrasline. Nije se dopustio svaki nain uenja (itanja), nego
samo takvi, koji su se mogli oslanjati na priznate autoritete,
najradije na takve ljude koji su svoj nain itanja (uenja)
primili od Poslanikovih drugova. Istodobno se, zbog preve-
like mnoine malih pojedinosti, ilo ka tome da se dosadanja
usmena predaja umijea uenja (itanja) Kur'ana zamijeni
kritikim spisima. Od vanijih djela te vrste posebno treba
navesti Abu Ubajd al-Kasimovo (u. 837) i glasovitog at-
-Tabarija, al-Gami'. Navedena jamstva bila su, meutim,
suvie neodreena da bi stvarno pomogla, te se nastojalo,
stoga, ograniiti broj autoriteta, meu ostalim time da se
istaklo deset priznatih itaa. Posebice je, meutim, bio
omiljen broj sedam, koji se oslanjao na neku izreku Poslani-
kovu o sedam ahruf, na kojima je Kur'an objavljen, a koji
svi jednako posjeduju boanski autoritet, te su oni, uzeto
doslovce, dobili znaenja: naini uenja (itanja). Mada je
bilo kritike na to, proirilo se, posebice nakon to je Abu
Bekr ibn Mudahid (u. 936) izabrao sedmoricu meu pozna-
tim itaima (uaima) i proglasio ih za priznate itae
(uae) Kur'ana, kojima je pridruio dvojicu kao prenositelje,
ruusit. Sedmorica bijahu: Nafi, Ibn Kesir, Abu Amr al-Ala,
Ibn Amir, Abu Bekr Asim, Hamza i glasoviti filolog al-Kisai.
Izbor je imao praktine prednosti, poto je sprijeio bes-
krajne i strasne rasprave. U 4/11 st. * zapoinje prodirati
iskljuivi autoritet sedam priznatih itaa (uaa), a njihovi
naini itanja (uenja), kiraeti, posebice obraivati od vie
pisaca, meu kojima je i Abu Amr Osman ad-Dani (u. 1053),
iji je Kitb at-Taysir potisnuo Ibn Mudahidovo djelo.
* Vidi napomenu na stranici 13.
344

Kritiki raspoloeni uenjaci uzimali su u obzir i naine
itanja (uenja) drugih autoriteta, koji su neko spadali u
deset glasovitih, posebice onaj Jakuba al-Hadramija. Kolika
se sloboda pri izboru naina itanja (uenja) pridravala,
pokazuje formulacija Muhameda al-Dezerija (u. 1429),
kojoj se pridruio i as-Sujuti: svaki nain itanja (uenja),
koji je u suglasnosti s arapskim jezikom - makar i samo u
nekom pogledu - i sa osmanovskim rukopisima Kur'ana -
iako samo kao mogunost - i iji je lanac predaje bez zam-
jerke, vrijedi kao pravilan nain itanja (uenja) i ne moe
biti odbaen, nego pripada u sedam ahruf, na kojima je
Kur'an objavljen, a moe potjecati od sedam ili deset ili
drugih priznatih imama. Ali ako on ne ispunjava jedan od ta
tri uvjeta, treba ga oznaiti slabim, proizvoljnim ili krivim,
moe on potjecati od sedmorice ili ma kojeg tko je stariji nego
oni. Ali to slobodoumlje dolazi do izraaja samo u uenim
radovima; pri svim recitacijama (uenjima) pred narodom
ostaje se pri sedam priznatih itanja. Sada se obino zadovo-
ljava sa dva naina itanja (uenja), onim Hafsa, ravija Asi-
movog, i u Africi, osim Egipta, onim Nafija. Dotle je dola
islamska kritika teksta.
Bitno olakanje postiglo se, pri tim radovima na tekstu,
uvoenjem razliitih znakova za itanje, uslijed ega je vie-
znanost starog pisma ograniena. To su dijakritike take za
razlikovanje slova koja jednako izgledaju, znaci za suglas-
niki izgovor, nunacija, enski nastavci -at, suglasniki izgo-
vor elifa i znak za udvajanje konzonanta. O dobu njihovog
uvoenja izgubilo se svako sjeanje. Sigurno je da je ono
poivalo na oponaanju sirijske prakse, a, osim toga, neto
svjetla na to su bacili novi nalazi novca, natpisa i posebice
rukopisa na papirusu. Po tome, dijakritike take, u svakom
sluaju, koristile su se djelomino poetkom 2/8 st. *; ali su
bile sigurno starije i moda su uvedene ve upredislamsko
doba. Znaci za samoglasnike bili su prvotno razliito postav-
ljene take, a zamijenjeni su tek nakon sredine 2/8 st. * i danas
uobiajenim znacima koji oponaaju samoglasnika slova, w i
y. Kod nekih je primjena tih znakova u kur'anskim rukopi-
sima pobudila, dodue, sumnju. Tako ih je, prema Itqanu,
Medinac Malik ibn Enes (u. 795) doputao samo u primjer-
cima koji su namijenjeni za izuavanje, a ne u glavnim
rukopisima za svrhe bogosluja. Drugi su, naprotiv, dopu-
tali upotrebu bez sumnje, budui da se znaci, po svome
obliku, nisu mogli shvatiti sastavnim dijelom svete knjige. A
da se razlika jasno obiljei, samoglasniki znaci, prvotno, bili
su oznaivani drugom bojom, dok su dijakritike take kao
dio slova pisane crnim.
Pri redakciji Kur'ana, ne obzirui se uope na kronoloki
red, postojao je niz zajednikih mjesta mnogih sura, to je
isto tako iskljuivalo red po sadraju. Umjesto toga, poredalo
se, premda samo priblino, po duini sura, to je, dakako,
dovelo do nepodesnog ishoda, da su upravo najstarije sure
kao najkrae, dobile zadnje mjesto. Ali budui da je, sad,
odreivanje po vremenu objave od temeljnog znaenja za
razumijevanje tekstovnih dijelova, nastala je time za tumae
zadaa, ije dunosti su bili svjesni i muslimani. Prije svega je
trebalo utvrditi, da li su sure odaslane u mekanskom ili
medinskom razdoblju ili su sloene, moda, od dijelova iz
oba razdoblja. Uglavnom, oni su tu zadau rijeili, premda su
se shvaanja razlikovala u mnogo pojedinosti.
345
Kur'an
U stvari, i tako postavljeno pitanje moe se, u vecmi
sluajeva, rijeiti na zadovoljavajui nain, ako se koriste neki
kriteriji.
Tako, gdje Muhammed saopava kur'anske odlomke svo-
jim zemljacima o oivljenju poslije smrti ili raspravlja o
Bojem jedinstvu, gdje odbacuje tvrdnju da je arobnjak,
opsjednik ili pjesnik, gdje suzbija obiaj da se ive zakopa-
vaju novoroene djevojke, zna se da se nalazio u Meki.
Tekoe nastaju tek, kad se pojedini ovamo pripadajui
dijelovi ele kronoloki uvrstiti, jer se uope ne vide jasne
upute na odreene prilike; i ak, ako bi se takve i iznosile,
malo bi to pomoglo, budui da su kronoloki podaci u starim
predajama o Muhammedovom ivotu u mekanskom razdob-
lju sasvim nesigurni. Rijetku iznimku ini sura XXX spomi-
njanjem poreza Bizantinaca od Perzijanaca, vjerojatno god.
6l4.n.ere. Vjerojatna je kombinacija sure LIII s emigracijom
nekih Poslanikovih pristaa u Abesiniju. Uz to dolazi i to da
Muhammedovi iskazi nisu uvijek bili u punoj jasnoi, a samo
se rijetko (CXI, l; XXX, 37) navode vlastita imena. Dodue,
predaje znaju svugdje tano naznaiti tko su nepoznate
osobe, o kojima se govori u Kur'anu, ali ti navodi esto nisu
bili tani. Stoga se mora, u biti, ukazati samo na unutranje
kriterije. Na temelju toga se dolo do grupiranja mekanskih
sura na tri klase. U prvoj grupi je niz kratkih iskaza, prepu-
nih snane strasti, bujne uobrazilje i, jednako, pjesnike
snage. Za nju je znakovita spomenuta formula zaklinjanja.
Glavna tema u njima je nagovjetavanje predstojeeg Sudnjeg
dana, pred kojim ljude treba spasiti. U drugoj grupi se, opet,
sve zbiva oko temeljnog vjerovanja u jednog Boga, pa su,
onda, tu i polemiki odlomci (LlI, 25 i dalje i LIII, 19 i dalje)
protiv Allahovih keri. Polazei od toga da je u Kur'anu
sadrana cjelovita slika Muhammedovog iskazivanja Bojih
objava, muslimani su se, ve rano, pozabavili pitanjem, koja
je sura bila najstarija, a sadravala je, po svoj prilici, poziva-
nje na poslanstvo. Veina je odluno za s. XCVI, l-S, a u
tome ih slijede i mnogi noviji. Treu klasu sura najlake je
odrediti. U njima se opetuj u raniji stavovi i, posebice, priaju
povijesti o poslanicima.
Naspram ove jednostavne sheme mekanskih sura, pojavila
se jedna druga, vrlo umjetna (Hirschfeld), koja je sure, koje
su slijedile nakon s. XCVI, l-S, ovako poredala: uzneseno
govoree, one koje pripovijedaju, one koje opisuju, te zako-
nodavne.
U objavama iz medinskog razdoblja mnogo se lake snai.
Svugdje gdje se napada idove i Munafikune (licemjere),
gdje se zahtijeva sveti rat (na Allahovom putu) ili gdje se
odnosi na graansko-pravne i kazneno-pravne odredbe,
Poslanik se nalazi u Medini, bilo da se radi o cijelim surama
ili malim odlomcima ili pojedinanim stavcima; npr. VI, 147
i dalje; XXIX, 1-10; LXXIII, 31-34. Ali prije svega nagovje-
taji na dogaaje, poznate iz Sire, bitke, ugovore itd., pruaju
sigurno pomono sredstvo da se sure poredaju po vremenu
objave. Osim toga, postoje i razne pojedinane take, npr.
sudovi o vinu, odnos spram drugih vjera, kao i stav o svetom
ratu. Primjer je, recimo, da se umekanskim surama ee
govori da prije Muhammeda nije bio Arapima poslan opomi-
njatelj, kao drugim narodima (XXXII, 2; XXXIV, 43;
* Vidi napomenu na stranici 13.
Kur'an

I XXXVI, S). Meu poslanicima zauzima Ibrahim (Abraham) vjernika; i njegova disciplina na tom putu do izravne spoz-
istaknuto mjesto (XIX, 42), ali je, ipak, samo jedan posla- naje Boga.
nik meu ostalima, te s Arapima posebice nije uope u Tako se, na prvom mjestu, nadaju tri temeljna plana
nekoj vezi. Obrnuto, novo znaenje dobija on umedinskim Kur'ana koja, dodue, ne iscrpljuju njegov sadraj, ali ga
objavama, nakon to je dolo do potpunog raskida sa ido- saimaju u bitne odrednice njegove poruke. To su metafi-
vima. On je, sada, onaj koji je djelovao u Meki i tamo sa ziki, antropoloki i etiki plan.
sinom Ismailom utemeljio svetite Crnog kamena (II,
a) Metafiziki plan.
119-123; III, 89-91); kada se naziva hanifom, onda je to
Ve je reeno da Kur'an nije teoloka, a moe se dodati - ni
da se suprotstavi idovima i kranima (III, 60; IV, 124), a
filozofska rasprava. On je, bitno, ivo iskustvo Vrhunarav-
milla t Ibrahim je prvotno ista vjera, koju ponovo hoe
nog jednog velikog i nadahnutog srca koje se osjetilo ispunje-
uvesti Muhammed (II, 124, 129; III, 89; IV, 124), jer su
nim nepokolebljivom vjerom u svoga Tvorca i, stoga, pozva-
Tawriit (Tora) i Ingil (Evanelje) odaslani tek nakon Ibra-
nim promijeniti ovjeka, to znai svijet, ivot i svijest.
hima (Abrahama), III, S8, a idovi i krani su tu pravjeru
Kako se islamska objava postavlja u duhovni kontinuitet
iskrivili. Iz toga se sigurno moe zakljuiti da su mjesta, kao
prethodnih objava i kako donosi, u novim uvjetima i obli-
to su XIV, 30-40 i XXII, 27, 77 mogla nastati ne u Meki,
cima, njihovu univerzalnu monoteistiku poruku, ona je
nego u Medini, to, moda, moe vrijediti i za navedene
morala zahvatiti cjelinu svijeta i ovjeka. Odatle se u njoj,
stavke VI, 162; XVI, 124.
neizbjeno, nailazi na teme koje su bitne za tu cjelinu: Bog,
Kao to su meu mekanskim surama traili prvu objavu
kozmos, postanak i nestanak ivota, dua, dobro i zlo, slo-
koju je primio Muhammed, islamski uenjaci su meu
bodna volja, eshatologija, egzistencija, sudbina, istina i
medinskim eljeli nai zadnju, pogotovo budui da je to
zabluda, vrijeme i prostor, konano i beskonano. Uostalom,
pitanje moglo biti od znaenja za mogua ukidanja. Ali
Kur'an sam kae da je knjiga mudrosti (X,l), a to znai da
njihove izjave prilino se razilaze. Kao zadnja sura nazna-
tematizira bitne teme koje se odnose na Boga i njegovo djelo.
ava se s. V ili IX ili CX, te kao zadnji stavak II, 278
Kur'ansko izlaganje posveeno je, zapravo, utemeljenju
odnosno 281 ili IV, l7S, a od drugih V, S ili IX, 129 i dalje.
nauka kojem je vrhovno naelo i svrha Bog. On se odreuje
Zadnji navod povezuje se s jednom predajom, po kojoj je
Zadnjim bitkom ili Istinom (II,186; XXXI,30); samoopsto-
Zeid, pri sabiranju Kur'ana, taj par stavaka naposljetku
jan je, sveproimajui, vjeiti, apsolutna realnost (II,l1S;
naao. Mnogo se vie doima stavak V, S, koji se, svakako, s
VI,62; XX,l1l; XXXI,30; XXXII,2; LV,27; CXII,3); On
pravom dovodi u vezu sa Oprotajnim hadom (uspor. ono
prethodi svemu i ostaje iza svega, vidljiv je i tajan i zna svaku
naglaeno danas); jer po sadraju, proao bi on vrlo dobro
stvar (LVII,3). Kako je Bog metaempiriki Bitak, on je
za zakljuni stavak, premda smisao nije da je Muhamme-
nedostiljiv ljudima koji su ogranieni svojim osjetilima: On
dova misija izvrena, nego da je Allahova stvar pobijedila.
je, stoga, iznad svakog poimanja. Njegova transcendencija
Za muslimane, Kur'an nije vjerska knjiga u obinom
izvodi se i iz toga to je On s one strane ogranienja vremena,
smislu, nego neto mnogo punije znaenja. On je vjerno
prostora i osjetilne egzistencije svijeta; On im, naime, pret-
kazivanje praknjige koja se nalazi na nebu, a ta nebeska
hodi. Ali je takoer imanentan duama (anfus) i red koji
knjiga tek je Allahovom milou postala arapski, za
proima prostor i vrijeme (iifiiq).
Muhammeda i njegov narod razumljivi Kur'an, budui da
Prava priroda Boja ne moe se uope spoznati. Ali
su knjige ahi al-Kitiiba bile za njih zatvorene. Ali za religi-
Kur'an, pri tomu, postupa po ovjekovoj mjeri i koristi
oznu svijest postupno je nestala ta razlika. Kasnija suprot-
slinosti iz njegovog iskustva. O Bogu se govori kao o svjetlu
stavljanja inovjerskim teolozima dovela su do toga da se
nebesa i Zernlje, a onda se izvodi glasovita metafora o
pojam vjenosti i nestvorenosti Boje rijei vezao uz nebe-
udubini u zidu i svjetiljci u njoj, a, opet, o svjetlu u ovoj
sku knjigu, a onda, na kraju, uz arapski Kur'an, to se
(XXIV,3S); slino, po intenciji, kao kod Platona i njegove
epigramatski izraava stavom: ono to je izmeu dvije korice
metafore o peini i sjenama. Takav postupak je primienjen i
knjige, Boja je rije. Suprotno tome, dodue, podigli su se
pri govoru o Bojim svojstvima, a izloena su Njegovim
mutaziliti i neto slobodnije raspoloeni teolozi, ali nakon
imenima, koja se, uza svu brojnost, mogu ipak, svesti na
to je sam al-Aari, u zadnjoj verziji svoje dogmatike istupio
neka bitna: ivot, Vjenost, Jedinstvo, Mo, Istina, Ljepota,
za to, da je napisani ili recitirani Kur'an, u biti i zbilji,
Pravda, Ljubav i Dobrota. Kako je Boja bit nedostiiva, te
istovjetan s nestvorenom i vjenom Bojom rijei, pobijedilo
stoga i neopisiva, svojstva su samo simboli Njegove zbiljnosti
je pravovjerno uenje.
prilagoena ljudskim mogunostima. No na njih se ne moe
Kur'anski planovi. gledati samo kao na formalnost izvanjskog iskaza. Kako su
Pristupajui samom sadraju Kur'ana nije na odmet pod- oni neto to ovjek dobija od Njega, oni su, donekle,
sjetiti na definiciju religioznog ivota koju je dao W. James: istinska predodba o biti, jer, bar, moraju biti u skladu s
to je vjera u opstojanje nevidljivog reda i vjera da ovjekovo njom, te put ka njoj vodi, ipak, preko tih svojstava.
najvie dobro lei u skladnom prilagoavanju tom nevidlji- Relacija sa stvorenjima proistjee iz injenice da je On iva
vom redu. Na temelju toga se, po Macdonaidu, islamski zbilja. Molitva, kontemplacija, uzorit ivot, mistika gnosa
religiozni stav da razmatrati u tri esencijalna pravca: realnost oblici su u kojima se taj odnos postie i odrava. ivot Boji
Nevidljivog, podloga ivota, koja se ne moe dosei tjelesnim izraava se, takoer, putem Njegove vjeite djelatnosti i
osjetilima; ovjekov odnos spram Nevidljivog kao spram tvorenia.
vjere i pronicanja u Njega, to znai cijeli emotivni ivot Bog je jedan (II,163; CXII,l) u smislu Jedini, budui da

346

mu nitko ne slii, nije mu ravan i da nema nikakvih takmaca.
On je, dakle, Najvii, Apsolutni i Stvaralaki bitak.
Njegovo stvaralatvo je utemeljeno u Njegovoj svemoi.
On je zaetnik svega (X,4; XXX,ll). S njim zapoinje proces
stvaranja tvoren po Njegovoj volji. Njegovo djelo su nebesa i
Zemlja kao odvojeni egzistenti (XLI, ll). U svome djelova-
nju, On je apsolutan (VI,34), jer nitko Njegovu odluku ne
moe izmijeniti (VI,1l5). Cijeli kozmos je Njegovo djelo, u
svim oblicima i sa svim svojim redom (VII,53; XVI,3,12;
XXXVI,38-40; XXV,2).
Bog je gospodar svih svjetova (1,1), On raspolae svim
tajnama (XVI,77) i nad svim stvarima je Njegova mo
(LVII,2). Prijestolje mu zahvaa sva nebesa i on je neumoran
u ouvanju i odravanju svoga djela, budui da je najvii u
slavi, uzvien u snazi i mudar (11,255; 111,6).
Bog je ne samo tvorac; on je i dobroinitelj (1,2), zatitnik
(11,257), pomaga (IV,45), vodi (VI,7l), utoite nevoljnom
(XXVII,62).
Svijet je smiljeno Boje djelo, a ne ishod Njegove proiz-
voljnosti; on ima svoj rok, zakone, razmjer, mjeru, vodstvo,
napokon svrhu, a ona je sam Bog (LIII,42).
Bog je sabiralite sveg znanja i, odatle, Najvia istina
(X,32); On sadri i zna sve tajne (VI,59), do kojih ljudi
nikada ne mogu i nee doi. On zna to ulazi u Zemlju i to
izlazi iz nje, to silazi s neba i to se penje na nebo i on je s
ljudima ma gdje oni bili i ma to radili (LVII,4). On zna to
se krije duboko u srcu (LVII,6), svaku rije (XXI,4), sve
vidljivo i nevidljivo (LIX,22).
Pravednost i ljubav kao Njegova svojstva povezani su u
Kur'anu, a onda tu spadaju i svojstva veledunosti, milostivo-
sti i oprosta.
Bog je uvijek pravedan (IV,40), a Sudnji dan je i konani
sud. Eshatologijske nagrade odnosno kazne u kontekstu su
Boje pravednosti: tko je ivio po Zakonu, bit e pozitivno
darovan, a tko je ivio protiv Njega, bit e negativno ocije-
njen (I1I,I72 i 177).
Bog voli svoja stvorenja, a Svoju ljubav iskazuje u tome to
ih stvara, pomae, vodi i daruje, to im je milostiv i dobroi
nitelj (IV,28,45; VI,17,64,77,88,122; X,57 itd.).
A On je i dobar i lien svakog zla. Kur'an koristi sinonime
za oznaku Njegove ljepote i dobrote (husn wa hayr), a
prvu oznauje i rijeju svjetlo (nur) (XXIV,35). Sve to stvori
skladno je i lijepo (XXXII,7). ovjeku je darovao Svoju boju
(11,138), a stvorio ga je u najboljem odlivu (XLV,4) i dao mu
najljepi oblik (XL,64).
Superlativna kur'anska kvalifikacija Boga, Apsolutnog,
Stvaralakog, Pravednog bitka, koji je u osnovi svega to jest,
logika je posljedica Njegove transcendencije. Platonska, a
pogotovo novoplatonistika metafizika Jednog prirodno e
se, kasnije, povezati sa islamskom milju, iako e personalna
znaajka Boga biti time ugroena.
Kur'an nairoko izlae relaciju Boga i ovjeka.
ovjek je stvoren na odreeno vrijeme (VI,2) i postupno
izrasta do svoga lika (XXXII,7 i dalje), obdaren osjetilima,
inteligencijom i srcem (XVI,78), prolazi jedan namijenjeni
ivot: on je Boji namjesnik na zemlji (11,30), umire, da bi,
na Sudnji dan, oivio i stao pred Boga (XXIII,16).
ovjek je najvie stvorenje ne samo zbog svoga lika, nego
to je nastao uinkom Bojeg duha (XXXVIII,72). Osim
347
Kur'an
toga, njegov ivotni cilj je osobit: postupno postignue svih
Bojih svojstava.
Dua ovjekova je boanskog porijekla, jer je nadahnuta
Njegovim duhom. U svojoj cjelini, ona ima tri stupnja:
impulzivna dua kojom je ovjek vezan za ivotinjsku sferu;
nivo savjesti na kojem se zbiva natega dobra i zla; uspokojena
dua, gdje je ona u punom skladu s Bojom odredbom.
Bog je obdario ovjeka sposobnou shvaanja kojom ne
raspolau ak ni aneli (11,30 i dalje).
ovjek shvaanjem postie vie dostojanstvo (XXXIX,9);
tko razum ne koristi, spada u najgora bia (VIII,22). Svrha
ovjekove spoznaje je razlikovati istinu i zabludu i tako se
ispravno orijentirati u ivotu.
Tri su oblika spoznaje: po zakljuivanju ('ilm al-yaqin)
(CII,5), po percepciji i promatranju ('ayn al-yaqin) (CII,7),
po osobnom iskustvu ili intuiciji (haqq al-yaqin)
(LXIX,5l).
Prva vrsta spoznaje poiva bilo na ispravnosti svojih pret-
postavki, kao u dedukciji, bilo da je samo vjerojatna kao u
indukciji.
Druga vrsta je razina znanstvene svijesti, kojoj je osnova
promatranje i eksperiment, ili historiografske svijesti, koja se
oslanja na izvjetaje i opise. Prva nastaje izuavanjem prirode
koja je knjiga znakova Bojih i preporuena za razumijevanje
(11,164; 111,190). A drugom ovjek razumijeva svoj nepo-
sredni svijet, budui da ljudsko drutvo ima vlastitu liniju
uspona i pada, ije izuavanje je objanjenje i uput pobo-
nima (11,137-138).
Trea vrsta spoznaje nije vie vezana na izvanjske doga-
aje, nego je unutranje iskustvo due (na/s). Ono samo
prolazi vie stupnjeva: Bogom odreeni podstrek, instinkt,
srce, nadahnue, objavu.
Dobro i zlo su ovjeku na volju, a razum i drugi pozitivni
impulsi sredstva su, pokraj prirodne sklonosti, da se opredi-
jeli za dobro. Osim toga, dani su mu osobiti i iznimni vodii,
objava i nadahnue, a i opomenut je da slijedi Zapovijed
(XIII,22) i da umjesto poroka prihvati ono to je najbolje
(XXIII,97). Stoga, ako ovjek bira da ini dobro, to je zato
to je Bog, dajui mu te prednosti, htio da on to ini. Boja
odluka je, dakle, u osnovi svakog dobra koje dolazi od
ovjeka ili ovjeku. to se tie zla, kako je on viestruko bilo
opremljen bilo opomenut protiv njega, ono mu dolazi ili od
njega nestaje po djelu njegove vlastite due (IV,79). Bog je
mogao, svojom Apsolutnom voljom, odluiti da zla nema,
mogao je, dakle, odluiti da svi ljudi budu ispravni vjernici,
ali to nije bio njegov plan (VI,107). On je htio da se ovjek
izbori za svoj spas i sreu vlastitim koritenjem Bojih svoj-
stava slobode biranja (VI,104; XVIII,29; LXXVI,29). U
shemi providnosti, ovjeku nije dosueno da bude gluh,
nijem, slijep i da ne shvaa (II, 171). Tako je ak njegovo
biranje zla dio sheme stvari i nitko ne bira put ka Bogu
ukoliko ne pristaje u tu shemu ili ukoliko Bog to nije htio
(LXXVI,30; LXXXI, 29).
Na vjeru se ne sili, nego je Boji put otvoren svima koji se
ele njime uputiti (LXXXI,28). I reci: Istina je od vaeg
Gospodara. Tko hoe neka vjeruje, tko hoe neka porie
(XVIII,29).
Smrt je opa sudbina ljudskog roda (L VI,60). Ona je
uvijek Bogom odreena, jer ovjek ivi do odreenog svoga
Kur'an
roka (I1I,145); a zatim, na Sudnji dan, oivljava da se ocijeni
za postignua svoga ivota.
Oivljenje je Novi ivot i poziv ovjeku da se predstavi
Vrhovnom sucu (LXXV,7-12), koji ocjenjuje djela svakog
pojedinca i odreuje nagradu (Raj) ili kaznu (Pakao).
Apsolutni stvoritelj, vodi i odreditelj - sintetike su
kvalifikacije Boga u relaciji spram ovjeka. Ve se na prvi
pogled moe zamijetiti da je Kur'an stroije odredio ovjekov
poloaj, zadatak i svrhu. Ali sa jednom bitnom kompenzaci-
jom - Apsolutna volja Boga stvoritelja.
Po njegovom nauku, valjana djela i isto srce, sigurno
spadaju u one temeljne pretpostavke koje uvjetuju Boju
naklonost i nagradu. Ali konana rije, a ona je nepredvidiva,
u ocjeni, da li jedan ovjek zasluuje nagradu ili kaznu,
pripada samo Bogu. Jednako treba, u ovom kontekstu, istai
da Pakao nije vjeita zbilja strahote i muke, nego da e, ak i
grijenici, biti prolazno u njemu, ve prema svojim djelima,
i, prije svega, Bojoj odluci. Nakon svoga ispatanja, i oni e
ui u Raj, meu pravednike i nagraenike, i tako e sav
ljudski rod sretno uivati u neposrednoj Bojoj svjetlosti i
beskrajnoj dobroti.
Zlo, pa onda i grijeh, ima u Kur'anu jedan kontekst koji se
ne susree u drugim velikim religijama. Stroga apsolutna
transcendencija Boga, koja unutar svoga fatalizma ne bi
ostavljala nikakve mogunosti za ovjekov izbor kada bi svaki
pojedinac znao to mu je predodreeno, zapravo ga rastere-
uje od spleta nesavrenosti to, najee, ine njegov ivot i,
ne rijetko, njegovo djelo. Moralna opstojnost ovjeka, koji se
osjea. zatien Bojom veliinom i svemoi, postavlja se na
Njegovu apsolutnu volju, to dovodi do humane i spasonosne
formule: zlo ne pripada ljudskoj naravi.
Obzirom na to, slabi znaenje ovjekova izbora izmeu
dobra i zla, jer je Boja odluka nepoznata i nepredvidiva, a
vjera u apsolutnu transcendenciju ne nalazi mjesta drugom
biranju osim biranju izmeu prihvata ili neprihvata Vrhuna-
ravnog naloga. Kur'an utemeljuje religiju Zapovijedi i stoga
se on ne uputa u neku razraenu analitiku zla. On se
ograniava na opomene zbog nepotivanja Vrhovnih uputa,
ija je provedba u ovjekovom ivotu provjera njegove snage i
vjere, a i omeivanje pravca ka najviem dobru i istini. Nema
vee nesree za ovjeka, te stoga i njegove propasti, nego
srcem pristati da se ne prihvati Istina, jer se tada osuuje na
istup iz osiguranog i osmiljenog reda stvari, u kojem jedino
Boja pouka blagotvorno djeluje i u kojem ona jedino ima
mnoga neiscrpna znaenja.
Odbacujui mehaniko rjeenje problema zla, to ga, uzo-
rito nudi maniheizam, idejom o dva tvorca, Kur'an se
suoava s injenicom i snagom zla u svijetu, time to se
izgrauje kao religija Zapovijedi. A onda ovjeku, njegovoj
nesigurnoj moralnoj egzistenciji, postavlja vrstu normativi-
stiku ogradu, napravljenu od jasnih razloga i zabrana. ov
jek se mora naslanjati na nju, i, dok to ini, zajamena mu je
moralna valjanost i religiozna ispravnost, on je na pravom
putu; a kada je, zbog okolnosti, samovolje ili slabosti, skri i
prekorai, on se upuuje ukletom stazom zla i prijeti mu
opasnost lutanja u srcu promjene i nesklada. Moralna egzi-
stencija ovjeka, dakle, nije utemeljena na nekoj unutranjoj
razlonosti, nego na transcendentnoj brizi za svijet reda i
dobra, na Apsolutnoj volji koja, kao aktivno sredite stvarala-
tva, snosi i nosi punu odgovornost za temeljne zakone
moraliteta.
Muslimanima je, stoga, potpuno strano shvaanje ovjeka
kao egzistencijalne drame ivljenja, u kojoj se vodi stalna i
mukotrpna borba iracionalnih strasti i racionalnih normi.
ovjekova veliina nije izborena, nego posredovana. Iraci-
onalno i nesavreno nije, za njega, iskuenje, nego, radije,
pomutnja. Fiitiha se zalae za pravi put (Uputi nas na
pravi put. .. (1,5), a u Oenau je rije o iskuenju. Iraci-
onalna stihija, koja ovjeku prijeti dok je iv, svrstava se ili
doivljava kao neznanje, zabluda, slabost.
Prema tomu, Kur'an, s jedne strane, potie ovjeka na
njegov temeljni zadatak - biti predan Bogu Stvoritelju i
slijediti Njegov put ispravnosti i savrenosti, mudrosti i
dobrote, dok, s druge strane, nalazi opravdanje za njegove
slabosti i nedosljednost.
U tako odreenoj relaciji Boga i ovjeka, jasno je da je
Kur'an utvrdio visoki duhovni i moralni standard ovjekovog
ivota i djela, ali je istodobno, raunajui s realnom ovjeko
vom snagom, na neobino umjean nain izgradio iroki
prostor njegova razumijevanja i opravdanja. Uza svu stro-
gost, disciplinu, obaveznost, Kur'an je dao nedvojbenog
dokaza o svojoj humanoj sklonosti ovjeku i o udesnom
optimizmu koji pouzdano rauna da e svi ljudi, ipak, na
kraju postii svoj san o srei. Ukratko, Kur'an je, unato
svim svojim prijetnjama, prepun milosti za ovjeka. Tako,
njegovo utemeljenje Boje apsolutne transcendencije proeto
je, zapravo, voljom da se ovjek shvati i da mu bude dobro.
b) Antropoloki plan.
Sintetiki pojam Svetog u Islamu, to se izraava u prin-
cipu apsolutne Boje transcendencije, povezan je, nuno, za
shvaanje ovjeka, za ideju linosti.
Kur'an upuuje na definiciju ovjeka u dva odvojena, ali
unutranje najtjenje povezana aspekta: zemaljska egzisten-
cija, sa svojom vrijednou i znaenjem, te drutvenim i
moralnim mogunostima za ovjeka, i onostrani ivot u
kojem se, konano, osmiljava ovjekov poziv i njegova
najbolja stremljenja. Zagovara se, dakle, totalitet ovjekovog
bia i opstanak, sa transcendentnom perspektivom.
Taj zagovor cjelovitosti ovjekovog ivota, to e sa prvot-
nim Islamom zadobiti karakter religiozne discipline, reakcija
je na razbijeni i suprotstavljeni svijet. Kur'an objavljuje ideju
duhovno-religioznog jedinstva (Bog jedan i jedini), a, u
njezinom slijedu, i ideju moralne cjelovitosti i socijalne soli-
darnosti.
etiri su aspekta ovjekovog bia i ivota koja valja, na
temelju kur'anske objave, istai: ovjekov arhetip i njegova
transcendentna narav i pozicija; elementi i izgledi njegove
svakidanjice; put to ga ovjek mora slijediti do svoga vieg
ozbiljenja; zadana svrha ovjekove egzistencije uope.
Po prvom, ovjeku na udesan nain daje dokaza o Bojoj
svemoi, on je, ukratko, izrazito oitovanje sveope milosti-
vosti. To je onaj poznati stav da cijeli svijet pokazuje znake
Boje veliajnosti i da ti isti znaci opstoje i u ovjeku.
Po svom dubljem znaenju, ovi stavovi odreuju bitnu
zbilju ovjeka i uvjete njegovog opstanka. Pojam znak
upuuje, istodobno, na oevidni dokaz jedne stvari, na njenu
izrazitu snagu i na vidljivu oznaku njezinog prisua.
348

ovjek se, tada, odreuje u jednoj znaajnoj dimenziji:
kako je on znak Boje svemoi, vidljivi je simbol Nevidlji-
vog bitka. Ontologijski status ovjeka nije, time, naruen.
Neposrednom intuicijom, ovjek stupa u bliski doticaj sa
svojim Tvorcem i usklauje se sa Svijetom - putem svoje
aktivnosti. U mogunosti tog intuitivnog prometa ili u nje-
govu korist ukida se, u ovjekovoj svijesti, antinomija Boga
i ovjeka: kako da se on dovede u suprotnost s Bogom, iji
je neunitivi znak?; kako da osporava svijet, koji je samo
otjelovljenje Bojeg djela?
Takav njegov status ne proistjee ni iz kaprica ni iz
prokletstva. On je dokaz Boje nostalgije da bude spoznan u
neemu to oituje Njegovo savrenstvo u cjelini. Stvarajui
ovjeka, Bog dokida svoju samou koja bi bila suprotna
Njegovom stvaralatvu, kao to svjetlost ne moe opstojati a
da se ne iri; to nije odricanje, nego potvrda kako sloenosti
Apsolutnog bitka, tako i neiskazive dubine Njegove biti. A, s
druge strane, On se moe promatrati samo po samom Sebi i
ta ljubav moe se spoznati ili doivjeti samo po ljubavi. U toj
poslanikoj poruci nala je kasnija spiritualistika egzegeza
Islama duboko vrelo svoje inspiracije.
U bliem odreenju ovjekove arhetipske naravi valja
istai da je on stvoren u najljepoj formi i prema slici Vje-
ite istine, kako se to i kae u s. XXX,30: Ti upravi svoje
lice vjeri, kao pravi vjernik, vjeri, djelu Allahovu, prema
kojoj je On ljude nainio. ovjek se upuuje da maksi-
malno razvija svoju linost, u duhovno-moralnom smislu
rijei, kako bi se pripremio i uzdigao do svoga Vrela, iji je
on znak i dokaz.
Zemaljska egzistencija nije besmisleno empiriko trajanje
u sitnim ciljevima i obilju potreba. ovjek je tu u funkciji
Bojeg zastupnika i mora ostvariti viu namjeru svoga
Tvorca. Postupajui tako, on postaje bitni dio stvaralakog
djela na pravcu napretka i razvoja. Spoznaja svih imena
pridaje se ovjeku kao onome koji zastupa Boga na zemlji.
A kako ime, u semitskom znaenju, intendira na realnost
stvari, to se ova spoznaja imena pokazuje putem do prave
zbilje Bitka, do zahvata Njegove biti. Islamski metafiziari
e, kasnije, ii jo dalje: oni se nee zadovoljavati samo
dosizanjem stvari u njihovoj unutranjoj strukturi i znae
nju, nego postavljaju ovjeku vii zadatak - vezati ih u red
spram vieg njihovog principa, postii time poistovjeivanje
Stvaralake volje i ina. ovjek postaje, dakle, uvjet ili
klju tajne Bitka.
U tom smislu je ovjekovu iznimnu ili povlatenu pozi-
ciju potvrdio glasoviti stav iz s. XXXIII,72: Mi smo
ponudili amanet (ope obaveze) nebesima, zemlji i plani-
nama, pa su se ustegli da ih snose i pobojali se od primanja
(amaneta), a primio ga je ovjek. Ako se pristane uz stav
veine komentatora, onda ovo vie optereenje ili obaveza
znai samo boansku tajnu to poiva u najdubljoj osnovi
Bitka.
injenica da je Bog odredio ovjekov poloaj, uvjetuje i
Objavu. Ona se ovjeku dostavlja ili saopava u specifi
nom obliku, u obliku pouke i uvoenja u znanje o Bitku,
svijetu i njemu samome.
Islamski mislioci ne zadovoljavaju se samo poimanjem
izvanjskog izraza ove pouke. U njezinoj spoznaji vide nain
da se sudjeluje u integralnom postizanju Bitka; ona ostva-
349
Kur'an
ruje uvoenje steeno u dubinama Svijesti, tako da Bogom
darovana pouka uzdie Bitak do samog savrenstva.
Transcedentno porijeklo ljudskog bia izraava se meta-
forom udahnua Bojeg daha. Ovaj pripada jednom viem
svijetu, to ga Kur'an naziva svijetom amra (Boja zapovi-
jed), a cilj mu je pokrenuti stvari pridajui im potpuno
znaenje. Ovaj svijet je vii i drugaiji u odnosu na materi-
jalni, u kojem vladaju mehaniki zakoni realnog determi-
nizma. Zato je ovjek slobodno bie u posebnom smislu;
on moe izmai toj deterministikoj regulativi stvari to ga
uvjetuju i dospjeti do slobode duha. Time je naznaena, a i
odreena njegova eshatologijska perspektiva. Rodno tlo
ovjeka nije na ovoj zemlji dolje, iako on tu ima odluujui
i potpuni zadatak (ne i ivot), da svaku stvar ponovo
dovede do njezinog transcendentnog poetka podizanjem
njezine prozirnosti. ovjek se, dakle, ostvaruje na planu
slobode, afirmira spoznajom, rascvjetava ljubavlju, jer je
djelo Bojeg daha, emanacija svijeta amra, iji su principi:
sloboda, spoznaja, ljubav.
Muhammed je savreni ovjek. Idejom savrenog ov
jeka izraava se, u stvari, eshatoloka perspektiva ovjeka.
U svakoj bitnoj zbilji, ona je naravno, pod jednom teolo-
ko-metafizikom uvjetnou: Bog je spram ovjeka u spa-
sonosnoj relaciji. Time se ne naruava ona nedostupna
tajna to pripada Njegovoj biti, nego se relacija gradi na
samoodreenosti Apsolutnog bitka (svojstva) i Bojem otje-
lovljenju u ovom ili onom aspektu Njegove punoe
(imena). Ta totalizantna vizija omoguuje vezu Neba i
Zemlje posredstvom Savrenog ovjeka, ime se izmie
apstraktnom monoteizmu irasturnom panteizmu.
Kur'an pokree jo jedno odreenje ovjeka - grijeh. On
se nadaje u onom radikalnom razmaku izmeu ovjekovog
vieg plana i njegovog aktualnog stanja. Meutim, Islamu
je strano shvaanje grijeha po kojem bi, uslijed ina sagre-
enia, dolo do fatalnog raskida izmeu Boga i ovjeka,
budui da je Bog svemogui i moe mijenjati temeljnu
odredbu ovjeka. I kada grijei, ovjek ne izmie Univer-
zalnom zakonu, tajnovitoj Bojoj namjeri to zahvaa sve
stvari i unutar koje ovjekovi ini, dobri ili loi, nalaze
svoje opravdanje.
Grijeh se stoga, kidajui vezu Boga i ovjeka, situira na
plan volje prema ovjeku i na razinu zapovijedi prema
Bogu, te ni na koji nain ne tie Univerzalni zakon, Boju
nakanu. Zato taj raskid ne moe biti potpun i do kraja. I
zato grijeh ne moe imati za posljedicu radikalnu promjenu
naravi ovjeka i njegovih odnosa s Bogom, a niti je u sta-
nju snanije naruiti kozmiku cjelinu.
Grijeh se zapravo, u svome znaenju, situira na eshatolo-
gijski plan. On podrazumijeva gubitak (dulji ili krai) Raja
i promatranja Boga, dakle - gubitak najveeg blaenstva, te
imperativ ljudskog roda da ponovno, svojim valjanim dje-
lom i opredjeljenjem, postigne to stanje najvie sree. Za to
mu je potrebna Boja pomo i u taj plan ulazi i Kur'an, i
Muhammedova misija, i Islam i, konano, cjelina zemalj-
ske egzistencije ovjeka.
Temeljno antropoloko odreenje ovjeka dopunjuje se i
psiholokim aspektom pitanja linosti, o kojem Kur'an daje
mnoge i razliite dokaze.
Problem je to, zapravo, due, koja, svojim boanskim
Kur'an
porijeklom ( ... pa kad mu savren oblik dam i ivot u nj
udahnem ... ) (XXXVIII,72), daje ovjeku razinu, svrhu i
dostojanstvo.
Kur'an neobino esto (295 puta) koristi pojam nafs. Ali on
njime rijetko kvalificira duu u pravom smislu te rijei, nego
se on; esto, slui oznakom za osobnu zamjenicu.
Od poetka objave nafs se shvaa kao mislei princip koji
je odgovoran za ovjekova djela. On se kori (LXXV,2); zalog
je za ono to je ovjek stekao (LXXIV,5); na dan Oivljenja,
doznat e to je uradio i propustio (LXXXII,5); on e, tada,
biti smiren i zadovoljno e se vratiti Bogu (LXXXIX,27-28).
Drugdje, meutim, nafs je, prije, pod snagom ovjekove
volje (LXXIX,40); govori se da e nai spas onaj koji ga
oisti, a tetovati onaj koji ga pokvari (XCI,7-l0).
V prvom i drugom mekanskom razdoblju Objave, dodue
jo uvijek rjee, nafs se koristi kao osobna zamjenica, a to,
onda, izvodi na smisao ja, cijelo ovjekovo bie. To obja-
njava kada se on pasivno shvaa.
V smislu due, od drugog mekanskog razdoblja, nafs je,
ini se, jedini nosilac ili sredite odgovornosti za ovjekova
djela. On dovodi do iskuenja (L,16); na Sudnji dan e svaki
nafs biti u pratnji jednog vodia i svjedoka (L,2l); on e se
zalagati za samog sebe (XVI,l1l); bit e nagraen prema
svojim djelima (XX,15). A i tu se jo primjeuje pasivni
oblik, kao npr. u suri XXXVII,l13: ... a od poroda njih
dvojice neki je dobroinitelj, (a neki) oevidni silnik sam sebi
(svom nafsu); ili u s. XVIII,6: Pa zar e ti za njima od tuge
svisnuti (ubiti se, svoj nafs).
Jednako je u treem mekanskom razdoblju. Nafs je ozna-
ka za osobnu zamjenicu (XXXII,27; XLI,46; XII,53) i za
bie u cjelini ili osobu (XVII,33; XXVIII,19, 33; VI,15l;
XXXIX,6). Ipak se dosta govori o aktivnosti due. Pored
zalaganja za samu sebe i pored toga to e se nagraditi prema
djelima, Kur'an govori i o tomu kako se ostvaruje smrt.
Aneli kau nepravednima koji umiru: izbacite vae due
(tj. vae nafse). A u s. XXXIX,42 govori se o tome da Bog
uzima due (nafs) u asu njihove smrti, pa zadrava one
kojima je odredio umiranje, a druge ostavlja do odreenog
roka.
V medinskom razdoblju, nafs se, osobito, koristi u smislu
osobne zamjenice. O Sudnjem danu i nagradama dua manje
se govori. Kao mislei princip, nafs se pominje u vezi s
Ademovim (Adam) sinovima (V,30). Jednako se shvaa i u
smislu osobe (III, 185; LXI,l1; I1,72 itd.).
Promatrano u cjelini, Kur'an na nafs gleda kao na princip
ovjekove svijesti, dakle, kao na neto to je odgovorno za
ovjekove ine. Pri smrti, on privremeno naputa tijelo da bi
se predoio pred prvi sud, tu se zadrava, da bi ga ispitali
Munkar i Nakir, a zatim, osim u sluaju poslanika i svetih
ljudi, vraa se i ostaje u grobu, doivljavajui neku vrstu
slutnje spasa ili kazne sve do oivljenja.
ini se da je srce (qalb) sredite nafsa. Pri tomu treba imati
u vidu da ovaj izraz ne znai samo afektivnost, nego, vie,
stanite due, osnovu najdubljih misli ovjeka: on je trans-
cendentna istananost (lati] rabbiiniyya), to znai fina,
nematerijalna stvar koja je povezana sa nevidljivim svijetom.
Kur'an tim izrazom uveliko operira. Tako se govori da e
se srca ispuniti zebnjom, kada se priblii Sudnji dan
(XL,18); da su se stegla srca vjernika, kada su protiv njih
krenule silne vojske nevjernika, a oni nisu znali za Boju
pomo (XXXIII,lO). Oito se ovdje, ipak, misli metaforiki,
a ne doslovno, to se u Kur'anu nalazi i na vie drugih mjesta
(LVI,83; LXXV,26). irenje prsa kao uvjet sluenja Bogu
(XCIV,l) i otvaranje srca za prijem islama (VI,125) upuuje
na ovo sredite nafsa.
Sve to upuuje da je srce (qalb) u kur'anskom tekstu
sjedite intelektualnih i moralnih kvaliteta, slino svojstvima
nafsa. Ono je, ponekad, oznaka za savjest (III,l56), sadri i
sposobnost shvaanja (VII,l78), a ini se da snosi i odgovor-
nost za ovjekova djela (XXXIII,5). Ono, nadalje, okuplja
afektivna stanja (XXI,3; XXIII,6l; III,156 itd.). Sa religi-
ozne take gledita, srce je veoma znaajno. Ono dobija
objavu (XXVI,194) i smirenost od Boga (XLVIII,4), rado se
otvara vjeri (L VIII,22).
Srce je, ini se, sredite duhovnog principa i opremljeno je
intelektualnim i moralnim kvalitetama, karakteristinim i
bitnim za nafs. Pomou njega se zbiva temeljna, transcen-
dentna spoznaja; ili, kako e, kasnije al-Gazali formulirati:
srce poznaje Boga, primie Mu se, radi za Njega i probija se k
Njemu.
Ali Kur'an, pored nafsa, poznaje i pojam ruha, kao vi-
talne snage koja odrava tijelo.
Razna su njegova znaenja u Kur'anu. Najprije, duh sveti
(m!J al-qudus) (I1,87, 253; XVI,102), to nema nikakve veze
s kranskom idejom trojstva. Ru!J se koristi u smislu
milosra (XII,87). V dva stavka on oznaava Bojeg glas-
nika, nosioca objave Muhammedu (XXVI,193) i poslanika
Merjemi (Marija) (XIX,16). On se takoer koristi i u smislu
svete vijesti za izabrane (XVI,2), boanske emanacije
(LVIII,22), anela, tj. hipostaze (LXX,4; XCVII,4). Napo-
kon, m!J je dah Boji i davalac ivota (XV,29).
Zadnje znaenje je ono to se bitno povezuje za tematiku
ljudske linosti. Ru!J je ivotvorni princip ovjeka. Da li je
on u zaetku dan ili naknadno prenesen, ne mijenja njegovo
bitno znaenje. Nakon smrti, ru!J se isparuje u nebesku sferu
i tako vraa Allahu. V tom smislu se izjasnio i Muhammed,
nakon jedne bitke. Kada se obratio Allahu kao gospodaru
razasutih tijela i iezlih dua, upitao ga je ibn Abas, gdje to
one odlaze. On mu je odgovorio: A gdje odlazi plamen
svjetiljke kada se uduhne?
to se tie odnosa izmeu nafsa i riihu, sigurno je da je, po
dostojanstvu, m!J vii: on je Boji dah koji oivljava i prenosi
objavu. Nafs je, meutim, iskljuivo vezan za ovjeka, te ima
vaniju funkciju za njegov ivot nakon Objave: on je duhovni
princip, ovjekova svijest, koja je temelj odgovornosti za
njegova djela i za njih se predstavlja na Sudnjem danu. Time se
objanjava i to da se u Kur'anu ovim izrazom oznaavalo
ljudsko bie u cjelini.
Odmah pada u oi da kur'anska antropologija polazi od
ideje integralnog ovjeka; njegov prauzor e se, kasnije, u
profetologiji, osobito gnostikoj, odrediti izrazom Savreni
ovjek (insn hmil), a odnosit e se na predvjena zbivanja u
nebeskom Pleromu, iju e zemaljsku epifaniju tvoriti sam
Poslanik.
Taj integralni lik ovjeka, kojeg idealno predstavlja Posla-
nik, nije statika kategorija. On je, upravo obrnuto, zamiljen
kao ostvarenje, jer mora biti djelo potpunog ispunjenja ovje
kovog ivota. Cjelokupna njegova zemaljska egzistencija pro-
350

stor je na kojem se to djelo mora bitno postii. Eshatoloki
ishod, pozitivan (nagrada) ili negativan (kazna), posljedica je
ovjekovih djela na ovom svijetu, premda je Boja volja
apsolutna, te On moe i mijenjati ovjekov onostrani usud.
Kur'an, prema tomu, postavlja ovjeka u jednom bitnom
razvoju: od njegovog empirikog jest do spoznaje Svrhe i
Istine. ovjekov ivot, tada, nije puko trajanje ili briga za
svakodnevnost, nego je unutranji zadatak duhovnog i moral-
nog samoosvjeivanja. Apsolutno se, sigurno, ne moe
dosei, ali ovjekova je dunost stalno mu stremiti, istim
srcem i valjanim djelima, duhovnim znanjem i unutranjom
intuicijom.
Zbog toga je dua postala najvia oznaka ovjejeg bia.
Ona je duhovni princip ovjeka, ukupnost njegovih intelektu-
alnih i moralnih sposobnosti koje su, na neobian nain,
povezane i upuene na svijet Boanskog. Tjelesno, materi-
jalno, osjetilno nije bilo, time, poreknuto ni u svojoj zbilji ni u
svome znaenju. Ono je samo nedovoljno za ovjekovu zadau
i svrhu, smisao, razinu i dostojanstvo. Put njegovog razvoja,
njegovog bivanja ovjekom, kree se linijom oslobaanja od
materijalnog i tjelesno-osjetilnog, nadmaivanja ka duhovno-
moralnoj tematizaciji Apsolutnog, svijeta, samoga sebe.
U tom se krije duboki smisao antropolokog plana Kur' ana:
ovjekov ivot je zadatak, a ne svakodnevno bivanje; to je
zadatak ovjeka da se ostvari u onom to ga odreuje ovje
kom: stjeui svijest o sebi, o Svrsi i Istini ivota.
e) Etiki plan.
Namjenjujui ovjeku visoku duhovnu i moralnu zadau,
kojoj relacija s Bogom predstavlja mjerilo, Kur'an je ovjekov
cilj odredio kao asimilaciju Bojih svojstava: ivota, vjeno
sti, jedinstva, moi, istine, ljepote, pravde, ljubavi i dobrote.
ivot je Boji dar, on oivljuje i usmruje (III,156;
VII,158; IX,1l7). Moralni zakoni, to ih Kur'an objavljuje,
uzdiu ovjeka na razinu ivota i taj ivot ine smislenim i
lijepim (VIII,24; XVI,97). Logian je, tada, zahtjev ili norma
da se ivi u suglasnosti s njima; to podsjea na stoiki ideal
ivljenja u suglasnosti s prirodom.
Kur'an je pridao vrlo veliko znaenje zemaljskoj egizsten-
ciji ovjeka. Ona nije potpuni ivot, ali je pravo mjesto na
kojem se ovjek mora izboriti za svoju svrhu i istinu. Ni Raj
ni Pakao ne podrazumijevaju razvoj, bar ne onakav kakav se
zbiva i kakav ovjek mora ostvariti na zemlji - oni su, vie,
stanja.
Zemaljski ivot nije zalud stvoren i nije lien smisla
(XXI, 16). Ali je on dan u kontekstu vieg ili pravog ivota
(XXIX,64). Stvaranje ivota i smrti provjera je ili mjerilo
ovjekove snage (LXVII,2). Zemaljski ivot je ovjekovo
boravite i poinak (VI,89). Ali su njegovi uici maleni u
usporedbi sa vjenim ivotom (IV,77; IX,39), jer je ovaj
najbolji i najtrajniji (LXXXVII,17), lijepo boravite
(XVIII,31) dom stalnog boravka (XXXV,35).
Socijalna strana ovjeka neobino je znaajan faktor za
ideal pravog ivota. Ne radi se tu samo o elementu plemenske
obiajnosti, ime se zadovoljavaju socioloke analize, a niti
samo o novini Islama, koja, onda, trai vrstu povezanost
protiv mnogo botva , na emu inzistiraju teolozi. Islam je, po
svojoj biti, individualni in srca, ali je on intencionalan na
kolektivnu sudbinu ovjeka. Iz Kur'ana se da izvesti dokaz
,
351
Kur'an
da ideal pravog ivota pojedinca, tj. ivota sa smislom, znai
svoju vrijednost na sve druge. Tako se, npr., u suri V,35
navodi da ubojstvo odnosno spaavanje ovjeka ima ope
znaenje - svi su ljudi u pitanju. Iako se, ovdje, nedvojbeno
govori o tjelesnoj strani ina, to se jo vie moe, s obzirom na
duh i intenciju Kur'ana, primijeniti na duhovni plan. A onda
se ispravnost pojedinca bitno tie sudbine zajednice.
Ideal socijalnog ivota je zdrava organizacija zajednice,
koja izmie krajnosti; ona ne podlijee ni asketizmu, ali ni
stanju obilja. Ljudi moraju potovati sve zdrave zahtjeve
ivota, a kloniti se samo opaina (VII,3l-32). Zato asketski
ideal osame i odricanja nije Boji nalog (LVII,27). Kur'an
izriito propisuje: i nastoj da time to ti je Allah dao stekne
onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu
(XXVIII,77). Imetak i dobra nisu, stoga, zabranjene stvari, s
njima se moe raspolagati i koristiti ih za svoje dobro
(XVII,6; LXXIV,12, 14).
Ostvarujui novu ili viu, transcendentnu perspektivu
ivota, Kur'an - u tomu je jo jedan dokaz njegove humane
sklonosti ovjeku, ili njegovog dubokog razumijevanja -
upuuje i poziva ovjeka da poivi svoju zemaljsku egzisten-
ciju, ne liavajui se svega onoga to pripada ovjekovoj
potrebi, naravno - osim opaina i krajnosti. Tako s. VII,9
izriito kae: Mi smo vas na Zemlji smjestili i na njoj vam
sve to je potrebno za ivot dali. Nije Kur'an sluajno daleko
vie stavaka posvetio uredbi zemaljskog ivota ovjeka, nego
eshatolokom ishodu i boravitima.
Ideja jedinstva Bojeg, fundamentalni princip Islama i
glavni lajt-motiv Kur'ana, ima vrlo vaan moralni izvod: Bog,
kao jedini Tvorac, je Vrhovni sudac. Ljudi snose odgovor-
nost za svoje ine, jer Bog verificira njihov ivot (XCIX,6-8).
Pri tomu nema povlatenih, nego su svi ljudi jednaki pred
Apsolutnom voljom i odlukom (V,20). Ugovor Boga i vjero-
vjesnika, a poslanici su njegova potvrda, ostvaruje se unutar
tog moralnog zakona.
Jedinstvo Boje put je ljudskog moraliteta. Vjera u Boga
ne svodi se na izjavu (... koji ustima svojim govore ,Vjeru-
jemo!', a srcem ne vjeruju; V,44); ona mora biti popraena
valjanim djelima, a svatko je zaduen samo onoliko koliko
moe podnijeti (VII,42; X,4). Pravi motiv njihove valjanosti
potpuna je predanost Bogu Gospodaru (II,13l).
Zajednica je izvanjski oblik ostvarivanja moralnog jedin-
stva vjernika, inae e na zemlji nastati smutnja i nered
(VIII,72-73). To se gradi na svim razinama, od obitelji
kojom mora vladati uzajamna ljubav i uvaenje, do drutva,
iji princip moraju biti harmonija, pravda, jednakost i soli-
darnost. Muslimani su braa (XLIX,lO) i ljubav i uzajamnost
moraju vladati meu njima (XLVIII,29). Dunost da se
unosi mir meu ljude i ini dobroinstvo ponavlja se na vie
mjesta u Kur'anu, (II,224; IV,1l4; V,3; II,83; IV,36;
XVII,26). Upozorava se da se nepravda ne ini ni protivni-
cima (V,3), tj. da mrnja ne navede na opaka djela (V,9), a
trai se i pratanje onima koji su skrenuli sa pravog puta
(V,14) ili ine runa djela (IV,149), kao i da se lijepim djelom
uzvraa runo (XXVIII,54).
Kur' an pokazuje veliku snoljivost spram druge vjere (izu-
zev mnogoboaca). U njemu se ukazuje na potrebu potova-
nja slobode drugih vjernika (II,253). On nalae borbu protiv
nasilnika, kako ne bi bili porueni samostani, i crkve, i
Kur'an
sinagoge, a i damije u kojima se mnogo spominje Allahovo
irne (XXII,40). U njemu se pozitivno ocjenjuje jedan dio
ljudi Knjige (I1I,llO-lll) i na njih se ne ukazuje kao na
protivnike (Reci: 0 sljedbenici Knjige (Tavrata i Indila)
(tj. Tore i Evanelja), doite da se okupimo oko jedne rijei
nama i vama zaiednike, I1I,64).
A svo ovo inzistiranje na jedinstvu vodi, u krajnjoj liniji,
ideji jedinstvenog ovjeanstva, koje je nastalo od jednog
para (IV,!). Svi su ljudi jednaki lanovi svoga roda i jedina
priznata razlika je u stupnju pobonosti (XLIX,13).
Ideal moi sadran je u glasovitom stavku (XXXIII,72), za
kojeg Corbin s pravom kae da tematizira dostojanstvo ov
jeka. U njemu ovjek doivljava svoju vlastitu snagu do te
mjere da, ak, preuzima Boje obaveze na sebe koje se nisu
usudila primiti ni nebesa, ni Zemlja, ni planine. U svojstvu
Bojeg zastupnika za Zemlji (I1,30), nosioca Bojeg duha
(XV,29), on gospodari nad elementima prirode (XIV,32-34;
XXXI,20), pa ak mu i aneli ukazuju potovanje (I1,34).
ovjek, tako, uiva posebnu i veliku ast u svijetu stvorenih
stvari i ima velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili
(XVII,70). On raspolae posebnim sposobnostima koje mu
omoguuju tjelesni i duhovni razvoj, a, osim toga, i Bog ga je
uputio na pravi put (LXXVI,2-3). U vezi s tim, odgovara za
svoja djela (VI,164), tj. ima slobodu izbora, istina - unutar
apsolutne Boje uzronosti (LXXXI,28-29). Ta odgovornost
je, dakako, srazmjerna njegovim snagama (I1,286), to Bo-
jem sudu, inae transcendentnom, daje i jedno imanentno
opravdanje.
U borbi za pobjedu Istine, ovjek se mora, prvenstveno,
obraunati sa nemoralnim snagama svijeta koje su prepreka
njegovog duhovnog razvoja. U tu svrhu preporuuje se udru-
ivanje, islamsko zajednitvo i solidarnost, iji e princip biti
visoko moralan: initi dobro, a spreavati zlo (I1I,103-l0s).
Glavni simbol tih nemoralnih snaga svijeta, s kojima se
ovjek mora trajno i odluno nositi, otjelovljen je u osobi
avola (Iblis). Premda je njegova mo velika spram slabih i
lakomislenih, on nema nikakvog utjecaja na moralno cjelo-
vite linosti, tj. ispunjene vjerom i odanou Bogu (XVI,99).
Ideal moi obvezuje na borbu na Bojem putu (IX,30),
svojim imecima i ivotima (IX,20), inae e svijet zahvatiti
smutnja i nered (VIII,73), te ratni poar (V,67). Ali se
zabranjuje svako pretjerivanje i nalae se okonavanje borbe,
im ju neprijatelj obustavi (I1,190-l93).
Moralne karakteristike boraca protiv zlih sila i nasilja
legitimiraju njihova nastojanja: oni moraju biti asni ljudi i
odani vjernici. Te im kvalitete - a istiu se strpljenje i dobra
djela (XI,lO-ll) - pomau ustrajati na Bojem putu, usprkos
svim tekoama, grijesima i pretjeranostima (III,146-l47).
Mali broj takvih valjanih moe nadvladati veliku vojsku
nevjernika (I1,249), jer je moralna snaga jaa od materijalne
mase. Vjera je jezgra moralne snage ovjeka i s njom je on
nepobjediv (III,160).
Ali istina, to je ona sadri i zagovara, ima za pretpostavku
jednu osobitu vrlinu: to je mudrost. Ona se mora razlikovati
od nesigurnog miljenja (IV,ls7), nagaanja (VI,1l6) i sum-
nje (LIII,28), koji nita ne koriste istini. Stoga, ovjek, odan
Bojoj stvari, ne bavi se samo slavljenjem Njegovog djela,
nego i razmilja o njegovim razlozima i smislu (III,19l;
XII,lOs).
352
Kur'an izriito naglaava da je za njegovo razumijevanje,
pored vjere, potrebno znanje i razmiljanje o ajetima (zna-
cima) koji to trae. Nedostatak znanja vodi narode propasti,
jer ne poznaju pravog Boga (VI,108), dakle - pravu Istinu i
Svrhu ivota. Jedina sigurnost je slijediti Objavu koja je djelo
Bojeg znanja (XI,14).
Vrlina mudrosti je Boji dar koji On daje kome hoe; a tko
ga ima, darovan je blagom neizmjernim (I1,269). O Bogu
raspravljaju krivo oni koji su bez ikakva znanja i bez ikakva
nadahnua i bez Knjige svjetilje, (XXII,8; XXXI,20).
Kur'an istie izriito i osobito ljude od znanosti: i Allah e
dignuti one meu vama koji vjeruju i kojima je dato znanje
(uenjaci) (LVIII ,ll). Od svih ljudi, oni se, uistinu, boje
Boga (XXXV,28), poto samo oni shvaaju Njegovu veliinu
i mo.
Kada se Poslanik opominje da ne uri sa Objavom dok ne
bude dovrena, tada Kur'an ak i od njega trai da od
Gospodara moli da mu povea znanje (XX,1l4).
Prema tome, pretpostavka smislenog vladanja i ispravnog
bogosluja, po Kur'anu, je znanje ('ilm) Boje volje, prema
kojoj se ovjek mora ravnati u svome ivotu. Znanost nije,
zbog toga, samosvrhovita aktivnost ili zanimanje, nego je,
upravo obrnuto, sredstvo, dodue visoko sredstvo, da ljudi
prodru to dublje u tajne Stvoritelja, a ne da mu prosto izriu
hvalospjeve.
A u velika i bitna svojstva Stvoritelja spada i pravda koja,
zbog toga, postaje ovjekov moralni ideal.
U Kur'anu, Bog je nareuje svojim pristaama (VII,28;
XVI,90; XLII,ls). Ljudi su duni pridravati se pravde kada
budu sudili (IV,s8; V,4S); jednako moraju biti pravi njezini
pobornici, svjedoei u Boje ime, pa makar i protiv samih
sebe ili protiv svojih roditelja ili rodbine, bez obzira na
drutvene poloaje ili vlastite interese.
Sama Objava je otjelovljenje istine i pravde (Vl.Ll S), U
njoj je sadran i zakon, da bi ljudi postupali po pravdi
(L VII,2s), tj. moralno valjano, u duhu reda i zakonitosti.
Stoga pravda apsolutno obvezuje, ak i u odnosu na one
koji su naruili njezine granice (V,3); jer pravednost je
najblia bogobojaznosti (V,9).
Ona, nadalje, zahtijeva govor istine ili suglasnost rijei i
djela (I1I,17), potovanje ugovora (I1,1l7; XXIII,8) i izvra-
vanje obaveza (V,l). Osim toga, pravednost sili muslimane
da se dre ugovora ak i sa idolopoklonicima, kada ih oni nisu
niim naruili (IX,s).
Pravedna djela izravno su valjana djela u religiozno-moral-
nom smislu rijei. Jer ako Objava izraava istinsku i najviu
pravednost, koja omoguuje red i harmoniju svih stvorenih
stvari, onda ovjek, koji je slijedi i pridrava je se, ne moe
biti drugo do njezin nosilac i ostvaritelj ako je ne eli naruiti
ili porei.
Kur'an, jednako, nalae ljubav kao moralni ovjekov ideal,
koji pokree prave vjernike (I1,16s). Uvaavanje ljubavi u
osnovi je dunost spram roditelja (VI, IS l; XXIX,8), a oso-
bito spram majke (XLVI,ls). Ona, isto tako, pokree na
dobroinstva i solidarnost sa rodbinom, siroadi, siroma-
nima i putnicima (I1,83, ns, IV,36).
Zato je bitna karakteristika pravog vjernika da je milostiv
u odnosu spram drugih svojih sumiljenika (XLVIII,29),
umjeren i valjan (VII,199), pratajui (I1,109; XLII,37).

Ljubav se, dakle, ne moe odvojiti od dobrote koja je
temeljno Boje svojstvo (LIX,22). Kur'an nalae da se bezuv-
jetno slijedi Boji primjer: kao to On ini dobro ovjeku,
tako i ovaj mora postupati (XXVIII,77); jer On voli one koji
ine dobra djela (11,195).
Glavna kur'anska odredba, koja e postati temelj islam-
skog morala, sadrana je u jednostavnoj normi: initi dobra
djela, a spreavati zla (111,114; XXIII,62). Zato su se svi
poslanici starali oko dobrih djela (XXI,90). Kur'an sugerira
da se svi narodi, bez obzira na svoje razlike u idealima,
natjeu u valjanim djelima (11,148; V,51). Onima koji slijede
Poslanika obeavaju se sve dobre stvari (IX,89), te lijepa
nagrada na onom svijetu (XVIII,2-3).
Bogu pripadaju najljepa imena (VII,l79) i najvia kvali-
teta (XXXVII,125). On sve stvara na najljepi nain
(XXXII,7); i ovjek je najljepe oblikovan (XCV,4). Kur'an
je najljepi govor (XXXIX,23), ono najljepe to je objav-
ljeno (XXXIX,55) i najbolje tumaenje (XXV,33). U njemu
se ukazuje da su Boji izabranici: poslanici, pravednici, dobri
ljudi, najljepe drutvo (IV,69). A tko ustraje na pravom
putu, taj e na onom svijetu uivati same ljepote i zadovolj-
stva (XVI,95; XXIV,38; XXIX,7; XLVI, 16; LIII,31).
Etiki plan Kur'ana sastavni je dio njegovog metafizikog i
antropolokog plana. Etika se pokazuje, u svim svojim aspek-
tima (osnovi, normi i svrsi), praktinom teologijom. Objav-
ljujui Boga, koji je Istina i Dobrota, Kur'an ne razdvaja
duhovno od moralnog, svijet od volje. Etika samo primje-
njuje Poruku na svijet ovjekovih djela.
S njom se, na nov nain, odreuje odnos drutva i ovjeka.
Antropologija je utvrdila i obrazloila poloaj ovjeka u
svijetu, njegovu svrhu i namjeru. Etika je, razvijajui njezine
stavove, konkretizirala elemente, mjerila i vrednote njegovog
realnog ivljenja.
Kur'anska etika program je moralne revolucije ovjeka i
drutva.
Ona je, na prvom mjestu, snano afirmirala linost,
budui da ju je ne samo visoko uzdigla, nego joj i namijenila
najviu zadau. ovjekova dunost je - a njemu su, po
Kur' anu, podlone sve stvorene stvari i bia - promijeniti
svijet time to ga ini valjanim.
initi dobra, a spreavati zla djela - najvii je princip
kur'anske moralne revolucije. Iz njega se izvodi cijeli jedan
kodeks pravila svakidanjeg ivota, koji zahvaa cjelinu
moralnog i stvarnog ivota islamskog ovjeka: obitelj, pravo,
prijateljstvo, bogosluje, zajednicu, znanost, umjetnost. Ali
kroz cijeli taj kodeks i svo njegovo oivotvorenje provijava
temeljna duhovna svrha Kur'ana - da Dobro moe trijumfi-
rati nad Zlom samo ako se ovjek osjea, ivi i vlada po
njegovim principima, propisima i uputima. Tako se postie
transcendentna visina etike i tako se red linosti ovjeka
organski i nerazdvojno povezuje sa redom kozmosa, kojima
je, oboma, Bog i Njegova apsolutna volja najvia smisaona i
moralna sinteza.
Koliki je to bio krupan korak u odnosu na krvno-srodniki
tribalizans, jedva treba naglasiti. Jednostavan je, a i pogrean
stav (npr. de Santillane) da je Islam samo izvrio obinu
zamjenu: umjesto rodbinske postavio ideoloku vezu. Obr-
nuto, temeljna je to promjena, jer se sa vezom po vjeri
utemeljuje univerzalizam, a od njega se, onda, logiki dolazi
353
Kurdi
do tako dva bitna i moderna naela: sveope jednakosti i
bratstva, koja se nikada i ni na koji nain nisu mogla povezati
s plemenskim principom i ureenjem.
Na njima se, zapravo, gradi ideja islamske zajednice
(umma). Kur'an je, nema sumnje, afirmirao individualni in
vjere time to je uspostavio izravni odnos Boga i ovjeka;
posrednici su ukinuti kao uvjeti ili elementi tog odnosa -
nema crkve, sveenika, sakramenata. Ali ako je in vjere
individualan, njezin smisao tie se kolektivne sudbine ov
jeka: Kur'an zagovara novo ovjeanstvo.
Islam je, stoga, zajednica jednakih i zbratimljenih ljudi,
iji duh mora biti ispunjen Istinom, ije srce mora biti
ispunjeno Dobrotom, iji in mora biti ispunjen Pravdom.
Stoga, i socijalna organizacija Islama i njezine uredbe, kao i
njegovo dravno ustrojstvo, prije svega su moralne ustanove,
jer su nastale iz islamske koncepcije, po kojoj je cilj ovjeka
na zemlji teenje ka srei posredstvom sluenja Bogu
('ihada). Zajednica se, onda, pokazuje neophodnom za
ispravnu provedbu slube Bogu. Ona mora stvoriti i osigurati
uvjete da se ona obavlja u duhu, na osnovama i po svrsi to ih
je Kur'an utvrdio. Kada se temeljni moralni princip - initi
dobro, a spreavati zlo, prevede na ustavni princip, onda je to
jednako zadatku da se titi Islam od naruavanja njegovog
Zakona: s dubokom vjerom valjan ivot.
I na etikom planu, kao i na prethodna dva, jasno se
sagledava duboka intencija Kur'ana: on je veliki i nadahnuti
govor o dobroti, o milosti za ovjeka.
VURDI, indoiranski gortaki narod na Srednjem Istoku.
l'\. Njihov zaviaj, Kurdistan, je dravno-politiki podije-
ljen pod Turskom (4-5 mil.), Iranom (3,5 mil.), Irakom
(2-2,5mil.), Sirijom (0,5-0,75 mil.) i SSSR-om (0,5-1 mil.).
Ukazivanja na Kurde nalaze se u Starom zavjetu i Kur' anu. O
njihovom porijeklu postoje dijelom mitska tumaenja, po
kojima su, npr., oni potomci duhova kralja Sulejmana (Solo-
mona). Oni vae kao potomci Medijaca, koji su god. 612 prije
nae ere zauzeli Ninivu i utemeljili medijsko carstvo, na to
se kurdska nacionalna himna s ponosom osvre. Prije pojave
Islama, Kurdi su bili zoroastrijanci, a manjina krani. U
islamsko doba, Kurdi su dali velike voe (Saladin) i ue
njake. Nakon sloma abasidskog halifata nastale su neovisne
kneevine. Oni su podupirali, iz vjeroispovjednih razloga,
sunitske Osmanlije u njihovom razraunu sa iitskim Safavi-
dima. God. 1515., neovisne kneevine su se federativno
zdruile s Osmanskim Carstvom uz (ali uvijek iznova kre-
nim) jamstvo unutranje suverenosti. God. 1639. zavaeni
Turci i Perzijanci podijelili su Kurdistan meu sobom.
Podjela je ostala nominalna; kurdski knezovi su vladali i
dalje, dok jedan za drugim nisu malaksali zbog unutranjih
razmirica koje su Turci podravali. U 18. st. zapoinje pokret
za slobodom, uz uzdizanje knezova. U 19. st. i poetkom
20. st. uslijedili su daljnji ustanci u cilju neovisnosti. Nakon
prvog svjetskog rata, Kurdi su se uzalud nadali neovisnoj
domovini prema l. 62-64. ugovora u Sevru (1920). Nakna-
dni ugovor u Lozani god. 1923. zanemario je Kurdistan.
Najvaniji nedavni ustanak je ustanak irakih Kurda
izmeu 1961. i 1970. god. pod njihovim legendarnim voom
generalom Barzanijem, koji je s gerilcima (pemerge), jakim
oko 100.000 ljudi, prisilio iraku vladu da ugovorom prizna
Kurej
kurdsku samostalnost; no taj ugovor je, manje-vie, ostao
neispunjen.
Kurdsko drutvo sastoji se od 80 % seljaka, 4-5 % su
polunomadski pastiri, a oko 15 % ivi u gradovima. Kurdi
vae kao skromni, hrabri, gostoljubivi i rijei odani.
Obino su visoki, mravi, snani, a vole glazbu i igru.
Kurdi raspolau bogatom narodnom literaturom. Njihov
jezik pie se sa etiri alfabeta: arapskim (u promijenjenom
obliku), latinikim, irilikim i jezidi-pismom. Kurdski
jezik se u Iraku i SSSR-u slubeno potpomae, u Turskoj i
Siriji potiskuje, a u Iranu za njega ne mare. Ui se na
sveuilitima Bagdada, Berlina, Lenjingrada, Londona,
Mainza, Michigana, Pariza i Teherana. Kurdistan je bogat
u rudnom blagu (nafta, krom, eljezo, sumpor itd.), ali
ima malo industrije (nafta, duhan, cement, runo tkanje
tepiha). Kulturne i politike ustanove Kurda u zemlji i
inozemstvu su: Kurdska akademija znanosti, Kurdsko sve-
uilite uSulejmaniji, KAJUK-stranka, Kurdska demo-
kratska stranka, Bahoz-udruenje, Nacionalni savez kurd-
skih studenata u Evropi.
1<' UREJ, KUREJ (a. Quray), staroarabijsko pleme.
l) Prije Hidre. - Otprilike u doba Hidre, svi rodovi
plemena, koje je tada zauzimalo prvo mjesto u Meki, vjerovali
su da imaju zajednikog pretka. Da li se taj, sad, zvao Fihr ili
Kurej ili an-Nadr s nadimkom Kurej? Odnose li se imena na
neku povijesnu osobnost? Jesu li nazivi bez zbilje, kako su ih
Mekanci - prema Kur'anu (LIII, 23) - dali svojim boan-
stvima? Jedini sigurni osnov, iz kojeg su nassiiba (rodos lovci u
Meki) mogli dokazivati, bila je injenica da su oni ta imena
sabrali iz starog popisa imena Tihame i iz pjesama sumnjive
vjerodostojnosti. [akut smatra, pri ocjenjivanju iskaza svojih
prethodnika, ono objanjenje kao biirid, bezvrijedno koje
imena glasovitog mekanskog plemena izvodi od rijei quray,
morski pas. Uostalom, za masnu', Iaan, proglauje on
pjesniki odlomak, na koji se ta etimologija nastojala osloniti,
a u kojoj se moe prepoznati beduinska satira na grabeljivost i
sklonost ka napadaju lanova tog plemena.
Ma kako da je, uope se ne znaju skromni poeci gospo-
darskog plemena Kurej. Plemenske grupe Semita, koje su se
bavile nomadstvom u pustim krajevima oko Meke, uvijek su
pripadale najloije stojeim plemenima Zapadne Arabije. U
nesreenoj masi siromanih beduina junog Hidaza, Kurej-
iti su, najprije, predstavljali jedan od manje bogatih ogra-
naka meu svima ostalima, koji su se pribrajali glavnom
plemenu Kinana. An-Nadr vai, naime, za jednog sina
Kinane. Rod Kurejita je u poetku, kada je jo brojem bio
malen i gubio se meu plemenima Kinane, ivotario u
divljim klancima i meu golim brdima, koja su okruivala
sveto podruje. Bio je to roj pastira i spadala, koji su za
mekansku trgovinu bili as pomo, a as, opet, napast. Oni
su posuivali Mekancima svoje deve i pruali im svoje usluge
kao vodii karavana. Ukratko, igrali su ulogu, koju su u doba
Abu Sufjana, a i do danas imali lanovi Benu Hudajla. S
istom savjeu kao i oni, nisu prezali pred tim da opljakaju
hodoasnike i pojedine trgovake karavane. Smjerali su na
to, i vrebali priliku, da pleme Benu Huzaa (Huza'), koje je
r-~ladalo u Meki, istisnu iz grada i domognu se blaga, koje
je bilo njihov cilj.
S Kusajem su zapoeli igrati ulogu u svjetskoj povijesti i
s njim je zapoela njihova politika karijera. On je bio
stranog porijekla i potiecao je iz stepa na sjeveru, graninih
podruja sa Sirijom. Jedna pria ga dovodi u vezu sa rodo-
slovnim stablom Fihr-Kurej linijom Galib-Luaj-Kab i
Kilab. Kusaj je okupio rasprene grupe plemena, te mu je
polo za rukom pomou iznenadne navale dovesti ih u srce
Meke. Sira izvjetava samo na zamren nain, kako su
Kurejiti, pod vodstvom Kusaja, istodobno osigurali poli-
tiku prevlast nad plemenom Huzaa, te da su uskoro tu
prednost uvrstili zaposjedanjem svetita Kabe. Ako se
smije zakljuivati na tako nesigurnoj osnovi kao to su
rodoslovne liste Predaje, te ako je opravdano raunati po
broju u njima spomenutih generacija, tad se ta revolucija
smjeta u zadnju etvrtinu 5. st., otprilike stotinu godina
pred Poslanikovo roenje. Tada je, dakle, prolo jedva sto-
ljee da su Kurejiti postali Mekanci i da su napustili
nomadski ivot svojih predaka.
Kao ogranci Kureja navode se, tada, slijedeih deset
rodova: Umaja, Naufal, Zuhra, Mahzum, Esed, Dumah,
Sehm, Haim, Tejm i Adi. Zadnja tri duguju svoju glasovi-
tost poglavito Islamu, ak i Haim, premda on, jednako
tako kao Umaja, svodi svoje porijeklo na Kusaja, pretka
mekanskog plemstva. To porijeklo, ipak, nije nita donijelo
Haimitima. Umajadi iMahzumiti potisli su druge obitelji
svojim bogatstvom i utjecajem. Deset rodova posjedovalo
je, najprije, sredite grada, dolinu al-Bath', gdje se
skupljala voda Zemzem, uleknutost zemljita, na kojoj se na-
lazi kuica Kabe. To prebivalite donijelo im je poasno ime
Abtah], BiraM ili Quray al-Buah, Osiromaena ple-
mena, kao Haim, zadrala su to ime ak jo tada, kada su
sredinju gradsku etvrt, koja je vaila kao prebivalite kurej-
itske aristokracije, morali napustiti.
Manje ugledni su bili Quray az-Zawiihir. Zawiihir ili
vanjska okruja, nadalje i'b, klanci izmeu brdaca koja
okruuju grad, konano krajnji zavreci Meke, bili su prepu-
teni beduinima, stranim trgovcima i robovima. Po svoj
prilici, Kurejiti vanjskih okruja mijeali su se s tim
stranim elementima. Svojom odvanou isticali su se pre-
mono od svojih suplemenika u Bathi. Oni su Meki
pribavljali najhrabrije vojnike i nisu proputali iz toga izvui
korist za sebe. Glavno zanimanje svih, kako u sreditu tako i
u vanjskim okruzima, bila je trgovina. Bili su trgovci, ta
uzreica javlja se jednolinom snagom uvijek iznova u izvje-
tajima o najznaajnijim Kureiitima.
Sira i Predaja izvjetavaju o vie saveza (~ilf) ili spored-
nih grupiranja meu glavnim rodovima Kureja. Hilf al-
-Fudiil oito se nadovezuje na neki povijesni dogaaj, ije
znaenje mekanska kronika vrlo uveava. Taj ugovor potjee
iz zadnjih godina 6. st., budui da je ak Poslanik u svojoj
mladosti bio prisutan pri njegovom zakljuenju i kasnije se
nikada nije proputalo podsjetiti na tu nagodbu, najslavniju
o kojoj povijest izvjetava.
Osim Tihame, Kurejiti su jo imali skromne trgovake
naseobine u Tebali, Dureu, Nedranu, postaje koje su
vodile ka lukama Indijskog oceana. Daleko najvanija od tih
naseobina bio je Taif u brdima Serata. Bio je oporavilite za
354

bogate kurejitske bankare, koji su tamo stekli posjede i
poljoprivredna dobra.
Prema pravovjernoj predaji, beduini iz doba prije Hidre
nisu proputali priliku da priznaju politiku i vjersku nad-
mo Kureja. Ova zadnja im je gotovo osigurana posjedom
Kabe, koja je predstavljala neku vrstu nacionalnog svetita i
bila sredite velikog godinjeg hodoaa za zapadne strane
Poluotoka. ak ni kranski Arapi nisu mogli sasvim izmai
toj religioznoj privlano j snazi. Kurejitima se nije ospora-
vala ni povlastica hilm. Oni njemu zahvaljuju da su, uspr-
kos svome malom broju i usprkos oskudnom i neplodnom
kraju, mogli vriti neku vrstu duhovne prevlasti nad ljubo-
mornim beduinima. Hilm objanjava i njihovu slavnu
budunost na irokom popritu, na kojem su oni nosili
Islam u njegovom brzom irenju. Hilm je odredio ravno-
teu duhovnih sila, koje su sve bile upravljene na poslovne
uspjehe. Ta odlika, koja, po nazoru Arapa, obiljeava za
vlast roene Mekance, objavila se Poslaniku putem ove
izjave: [edan Kurejit isto toliko vrijedi koliko dva ovjeka
nekog drugog plernena. A, prema svjedoenju az-Zuhrija,
koji je i sam bio Kurejit, ta izreka odnosi se upravo na
pronicljivi razum, riietku vrstu njihove inteligencije".
Beduine je kod njih zadivljavala diplomatska spretnost,
umijee govorenja, spremno odvraanje odgovora i otro-
umni nain njihovog izraavanja. Oni su ono bitno saimali
u nekoliko kratkih crta, tamo gdje se beduini preputaju
svojoj uobiajenoj razvuenosti. Manje je bila ope priznata
istoa njihovog narjeja. Tek Islam i posebice utjecaj
Kur'ana pripomau narjeju Meke pobijediti druga narjeja,
koja su vie generacija pjesnika oistili i usavrili.
Ako su i sami nomadi posjedovali te odlike, iskazivali su,
ipak, tovanje Kurejitima, koji su kod jednostavnih ljudi
pobudili aureolu vie organizacije, kapitala i posjedovanja
krupnih bogataa. Samo u Meki beduini su nalazili drugdje
samo nesavrenu sliku jednog oblika upravljanja i politike
zajednice - pojmovi koji su njihovom individualistikom
miljenju bili strani i zbog novine ih se doimali. Ali su se
beduini sustezali toj duhovnoj nadmoi, kojoj su se, vie nego
to su htjeli priznati, pokoravali, priraunati i pjesniki dar,
koji su oni zahtijevali za sebe, kao iskljuivu svojinu nomada.
Kod njih su kurejitski pjesnici stajali daleko iza onih iz Taifa i
Medine, a da se uope i ne govori o pjesnicima iz Nedda.
Uostalom, s pravom. Prije Hidre nije bilo nijednog mekan-
skog pjesnika, ije ime zasluuje da se sauva za potomstvo. U
osobi Omara ibn Abi Rebia mogli su Kurejiti po prvi put
pokazati pjesnika, koji je bio dostojan ukrasiti arapski Parnas,
koji je ve tada znao za mnoga imena.
Beduini su zamjerali Kurejitima, prije svega, njihovu
samozatvorenost i sklonost da se domognu svega. Budui da
su Mekaneima sluili kao vodii i pratitelji njihovih karavana
i kod zajmodavaca Meke bili zadueni, tvrdili su da im sve
otima morski pas (quray). Njihova zlovolja izraavala se u
preziru, koju su oni straljivim i krtim trgovcima rado
javno oitovali. Njihovi pjesnici hvalili su se da su naeli
vinske mjeine, te, nadalje, da su lubanju rascijepili tim
prodrljivim trgovcima, tim jelcima pure (pura (sahina)
je bila omiljeno jelo Mekanaea). Hvalili su se da mogu
poniziti ponos Kurejita, koji su bili odvani u sjeni svoga
svetita, ali koji su izvan svetog podruja drhtali od straha,
355
Kurej
Obiaj Mekanaca da za sebe koriste hrabrost A!Jiibza i
drugih najamnih vojnika, da odailju Crnce, koji su se mjesto
njih borili, nije pridonio tome da im naraste ugled kod
beduina. Jo etvrt stoljea nakon Poslanikove smrti, Arapi
su se ustezali priznati nadrnonu hrabrost Kurejita.
Mora se, dakle, s rezervom osloniti na tvrdnju islamske
Predaje da su predislamski Arabljani bili, bez protivljenja,
priznali opu nadmo Kurejita. Ta se legenda gajila ponaj-
prije u svrhu da se s manje zazora uprilii zaposjedanje
halifata od strane Kurejita. Budui da je individualizam
beduina injenica, uveliko moe doi u pitanje moralna
nadmo. Da li se ta irila preko granica Hidaza i susjednog
podruja Nedda? Svakako jedva. Dakako veliki kajsitski
savezi, kao to su Havazin, Gatafan, koji su svoje pae
posjedovali na obje strane zajednike granice, nisu mogli
izmai tom prvenstvu. Meka je naime, po propasti himjarit-
skog kraljevstva, postala najbogatiji i najmoniji grad
zapadne Arabije. Pogled na tu mo, koja se vrsto temeljila
na unutranjoj vezi izmeu privrednog i vjerskog interesa,
mogao se jedino dojmiti beduina; jer ti su bili razboriti
promatrai i vrlo dostupni za ugled i mo kapitala.
ivot starih Kurejita sastojao se, kratko reeno, u trgo-
vakom i novarskom poslovanju unutar i izvan Arabije.
Poznati su trgovaki putevi koji su vodili ka Meki, ugovori,
koje su njezini itelji sklapali sa svojim susjedima u Arabiji i u
tuim zemljama, te upravne ustanove, uloga kapitala i,
konano, organizacija velikih karavana, o kojima je ovisilo
blagostanje kurejitskog glavnog grada.
2) Poslije Hidre. - S Muhammedovim izlaganjem Islama
prelazi povijest Kureja praktiki u povijest Islama; obje
povijesti se proimaju. Sira pazi da ih odijeli. Obrnuto,
sudbina Kureja oblikuje se nakon Poslanikove smrti
neovisno o onoj Meke. Ponajprije, ugledni Kurejiti otro
suzbijaju novu vjeru, a onda preuzimaju njezino voenje na
svoju najveu korist. Prvih osam godina nakon Hidre pune
su borbi s Poslanikom, koji je odbjegao u Medinu. God. 629.
okonao je [ath, predaja Meke, bez ijednog udarca sablje,
ustanove koje su dotada bile priznate u plemenu, te prouzro-
io njegovo rasprostiranje i rasturanje preko arapskog svijeta.
Povrnom oku moe se initi kao da se spoetka nita nije
promijenilo. U stvari, Meka je izgubila svoju samostalnost;
postala je politiki ovisna o Medini i upravljao je njome jedan
Muhammedov opunomoenik. Kurejiti se nisu obmanjivali
o tome. Zapoinje iseljavanje; vodee obitelji daju znak za to i
spremaju se preseliti u Medinu, koja je Muhammedovim
prisuem postala glavni grad Islama.
Sa smru Poslanikovom, pokrenulo se pitanje njegovog
nasljedstva, tj. pitanje halifata. Dvojica istaknutih Kurejita,
Abu Bekr i Omar, ini se da su predvidjeli tu mogunost i bili
pripravljeni na nju. Na koga treba pasti vodstvo Islama?
Muhammed nije nita odredio u tom pogledu. Ali stalno
opredjeljenje za suplemenike, koji su se bili iselili u Medinu,
dovelo je do protivljenja Ansara, o emu je spomen ouvan u
pjesmi Hasana ibn Sabita. Ne podlijee sumnji da, da ga smrt
nije zatekla i da je drao za razborito donijeti neku odluku,
Muhammed bi sudbinu Islama povjerio prije doseljenim
Kurejitima nego Ansarima. U toku svoga poslanikovanja,
on se pokazao uvijek pravim Kurejitom. Usprkos Hidri,
Kurej
usprkos bunom prekidu i osam ratnih godina s Mekom,
nikada on nije ni trenutak pomislio vezati stvar Islama za
Medinu. Ako se ta misao bila uope ikada pojavila u njego-
vom tako izvanredno prijemljivom duhu, to ju je on morao
odmah ponovo odbaciti, kada je upoznao politiku neiskus-
nost medinskih Ansara i njihovu manjkavost u pripremi.
Poslanik sili Medince, kao da ih je htio naputiti na iznimni
poloaj Kurejita, da se pri molitvi okreu Meki, koja je
postala sveti grad Islama, a jednako tako je vjernicima stavio
na srce osvajanje Meke. Predaja se, dakle ne vara u tome,
kada ga oznaava kurejitskim Poslanikom i prikazuje
sklonim, tovie odlunim da Kurejitima povjeri svoje na-
slijee.
Iskljuivo pravo Kureja na to nasljedstvo - to je teza,
koju su Abu Bekr i Omar morali podravati pred Ansarima,
sakupljenim u saqifi Benu Saide. Kada je Abu Bekr govo-
rio u ime kurejitskih iseljenika, naglasio je da su oni prvi
primili Islam i da su oni, svojim plemstvom, ugledom kod
Arapa i srodnou s Poslanikom, posjedovali iznimni polo-
aj. Iz toga je vjerovao da se moe izvesti iskljuivo pravo
njegovih suplemenika na najviu vlast. On je zavrio time
to je Ansarima predloio jednu diobu: za nas dunost
emira, a za vas zaduenja vezira. A zato se on nije oslonio
na izriitu odluku Poslanika, nakon to se ve pozivao na
Kur'an (IX,lOl), gdje se poblie odredilo prvenstvo
Kureja? Umjesto sve te rjeitosti, bila bi dostatna jedna
jedina rije. Za tako prostoduni svijet, kao to su bili
Ansari, koji su se kroz deset godina obiknuli predusresti
svaku Muhammedovu elju, njegova volja presjekla bi svaki
spor. Ako, dakle, Abu Bekr tu rije nije izrekao, ako se
nijedan njegov pristaa nije na nju pozivao, tada je za pret-
postaviti da takva odluka nije postojala.
Suna se o tome izjanjavala; u njoj se nalaze brojne
izreke, koje se pripisuju Muhammedu, a u Sahihu su
naznaene. Mogu se navesti ti najkarakteristiniji hadisi:
Kureiiti su voi tog carstva, Irnami su iz plemena
Kureja, Vlast e ostati kod Kureja, sve dok postoje dva
muslimana, Kraljevstvo (mulk) - i jo izriitije - halifat
ostaje kod Kureja. U tom zadnjem iskazu posjeduje se
klasina formula, kao to je priznaje erijat i prihvaa cjelo-
kupna pravovjerna Predaja. Ipak se ni ona nije usudila
pozvati na Kur'an. U njemu nema nita o nekom kurejit-
skom monopolnom poloaju. Ako su Mekanci navodili ajete
u svoju korist, to su se Ansari pozivali na mnoge druge
stavke, kojima su ukazivali na nedostojnost i prvotno ne-
vjerstvo svojih kurejitskih takmaca.
Osobita sklonost Poslanika Kurejitima ne moe se, ipak,
osporiti, a jednako malo i ne osobito miljenje, koje je imao
o ansarskoj sposobnosti za vladanje. Ali on je bio i suvie
pametan da bi takve osjeaje otvoreno iskazivao; suvie
dobro je znao za kvasce nesloge, koji su djelovali u mladoj
zajednici, da bi pribavljao novu hranu za to. U toku rata
protiv Mekanaca izrekao je nenadano slijedee: U dobru
kao i u zlu, Kurejiti su uvijek na prvom mjestu. Time to
je Predaja stroije shvaala tu izreku i pridala joj politiko
znaenje, koje ona zapravo, nikako nije imala, formulirani
su hadisi, u kojima se, bez okolienja, halifat pridrava za
Kurejite. Da su Ansari o tome samo i najmanje znali, oni
ne bi ni osporavali kurejitski monopolni poloaj hiti bi Abu
Bekr mogao dati prijedlog da ga oni priznaju pod uvjetom
da najvia vlast treba naizmjenice biti podijeljena jednom
Mekancu i jednom Medincu.
Takvo je ini se bilo i shvaanje, koje je pokrenulo
ponaanje haridita. Ako se u prvom stoljeu poslije Hi-
dre ele pronai vjernici, koji su bili strogi i dosljedni i
koji su Islam stavljali iznad predrasuda kaste i astoljubi
vih prorauna, tad ih se mora traiti u redovima te grupa-
cije. U njihovom nepomirljivom nainu miljenja stalno se
postavljaju prigovori protiv povlastice koju zahtijevaju
Kurejiti i, da bi svome prosvjedu dali vee znaenje,
postavljali su sebi samima halife, koji su birani iz razlii
tih arapskih plemena.
Alijevci i iiti nisu, dodue, mislili kao hariditi, ali su
nepogreivo doli do istog zakljuka. Ovako je to u prvom
islamskom stoljeu argumentirao njihov priznati govornik
Kumejt, zastupnik alijevskih zahtjeva: ako najvia ast u
Islamu, nasuprot iijskom pogledu, nije trebala biti iskljuiva
povlastica Poslanikove obitelji, tada bi ona morala postati
opa batina svih arapskih plemena, ne samo Mudara, nego i
Rebije (Rabz'a) iz Jemena i, prije svega, Ansara. Ti korjeniti
legitimisti nisu, dakle, nita znali o nekom tobonjem vetu,
kojeg je Muhammed izrekao protiv onih koji nisu od Kurej-
ita.
Halifat kao tvorba i iskljuivo vlasnitvo Kurejita ubrzao
je samo - premda je, zapravo, iao na ruku Kurejitima -
rasturanje plemena - pojava, iji se poeci utvruju ve u
prvim danima nakon latka god. 8. po Hidri. Unutranja
povezanost Kurejita kao i blagostanje njihovog glavnog
grada Meke, nuno su ovisili o trgovini. A sad su islamska
osvajanja, na bar za beduine neoekivani nain, prouzroila
prevrat privrednih uvjeta zapadne Arabije. Budui da je time
izravni put ka Indiji preko Mezopotamije ponovo postao
slobodan, da su dolina i ue Eufrata ujedinjeni pod jednom
vlau, meunarodni prolaz nije vie iao tegobnim zaobilaz-
nim putem kroz arapsku pustinju. Nita ne slii manje Meki
Abu Sufiana od Meke halife Omara. Kontinentalna blokada,
koju je Poslanik bio uspostavio od Bedra, zaprijeila je tok
trgovakih poslova u Meki, a njegova smrt donijela mu je,
potom, nenadano zastoj. Susjedna trita, kao ono Ukaza,
zamrla su jedno za drugim. U najmanju ruku, o njima se vie
ne govori od osvajanja Meke. Neplodna dolina Meke, koju je
trgovina napustila i kao u kripcu stisnuta od dva reda golih
brda, nije mogla zadrati svoje stare itelje, koji su svi s oca
na sina bili meetari, vodii karavana i trgovci. Ambari i
okanca bili su postupno zatvarani, a njihovi vlasnici priklju-
ili su se u Medini, koja je postala glavni grad halifata, onim
svojim sugraanima, koji su tamo utemeljili novi poloaj.
Stari Kurejiti predviali su to propadanje. Oni su se o
tome, nasuprot Muhammedu, iskazali, kada je od njih njihov
nadahnuti zemljak traio da prime Islam. Ti oprezni konzer-
vativci opirali su se svaliti religiozne i drutvene ustanove,
kojima su pripisivali sreu svoje domovine. A ako se bojite
oskudice, bio je odgovor, pa Allah e vas, ako hoe, iz
obilja svoga imunim uiniti (IX,28; XXVIII,57). Mali broj
najobinijih kurejitskih obitelji prepustio se na licu mjesta
oekivanju obeane naknade. Osim doba godinjeg hodo-
aa, grad je opet zadobio istinski novi ivot tek od dana,
kada su, pod Umajadima kurejijski slubenici, koji su
356

postali bogati izrabljivanjem pokrajina, otili u mirovinu,
svoja bogatstva troili u Meki i u svoju pratnju privlaili
pjesnike i glazbenike, ije je prisue od svetog grada nainilo
grad zabave.
Ali je najjau privlanu silu vrio, u prvo vrijeme, novi
glavni grad Medina. Nakon izbora Abu Bekra, vidjelo se
nekadanje lanoye Dar an-Nadwe ili Velikog vijea Kureja,
cjelokupnu trgovaku aristokraciju Meke, kako hrli tamo.
Oni su uvidjeli nunost da se ponovo priblie starim Muham-
medovim prijateljima, koji su postali vlastodrci, pri emu su
ekali na trenutak da te novajlije potisnu u umijeu vladanja.
Opetovana opomena Kur'ana - iseliti se k Allahu i Njego-
vom Poslaniku, nailazila je kod njih dugo vremena na gluhe
ui. Trebao je ba preokret, privredna kriza, koja je prouzro-
ena pobjedom Islama, izgled, koji je ruio poslovne ljude,
da se kapital troi, dok su ga oni neproduktivno putali
leati u svojim kasarna. Ti izgledi doveli su ih do toga da
sagledaju privredne prednosti i duhovne zasluge Hidre. Ali
ti iseljenici, koji su se odluili na preseljenje u zadnji as, nisu
meu Ansarima nali pogodnu okolinu za svoj poduzetni
duh. Umajadski i mahzumitski financijeri nisu uspjeli u oazi
jasrib (Medini) ponovo uspostaviti svoje trgovinsko udrue-
nje. Budunost im je pribavila neto bolje.
Doba osvajanja vodilo ih je, time to im je otvorilo istone
pokrajine, na poprite njihove nove i vrlo mnogostrane dje-
latnosti. Odsada oni dobijaju vrhovno zapovjednitvo nad
trupama, preuzimaju upravu pokrajina i kroz vie stoljea
stoje na elu cijelog arapskog carstva. Zauuje broj znaaj
nih ljudi, koji su potekli iz tog trgovakog stalea i okuali se
u zvanjima, koja su im dotada bila nepoznata, kao to je ono
vojskovoe ili visokog upravnog slubenika. Jednako tako,
kao i novina tih uloga, iznenauje lakoa i sigurnost, s kojom
su oni shvatili njihovo izvravanje. I to spreava da se kure]-
itske utemeljitelje halifata stavi na istu razinu s nekim
skromnim novajlijama. Za njih je krupna trgovina, kakvom
se Meka prije Hidre bavila, u neku ruku bila priprava za
politiku.
Ako je dakle, Muhammed mislio na to da im povjeri
sudbinu Islama, onda se njegova ljubav za rodni grad nije
nadala niemu tegotnom od sposobnosti njegovih sugra-
ana. Njemu pripada zasluga za to da je spoznao da je ugled
Meke, utjecaj, koji je ona vrila u predislamskim stoljeima,
poglavito poivao na duhovnoj nadmoi njezinog stanovni-
tva.
To vodi tome da se moe tvrditi da se, od osnutka halifata,
povijest plemena Kurej odvaja od povijesti Meke. Ona se,
najprije, odvija u Medini, koja je od prvog stoljea po Hidri
postala jednako tako kurejitska kao i Meka, a potom izvan
Arabije - u Siriji, Damasku, Bagdadu i u osvojenim pokraji-
nama. Povijest kurejitske dijaspore mijea se s povijeu
vladajuih obitelji arapske drave, sUmajadima, Abasidima,
raznim obiteljima erifa ili Muhammedovim potomcima. Od
tih vladarskih rodova vratili su se, nakon sloma alijevskog
halifata u Iraku, samo oni u Arabiju koji su lozu vukli od
Alija i Fatime; no oni se nisu nastanili u Meki, nego u
Medini. Tamo su oni opet nali vie haimitskih obitelji,
357
Kuvajt
meu ostalima potomke Dafera ibn Abi Taliba. Hasanidi su
postali preci dinastije velikih erifa Meke. Huseinidi su neko
razdoblje drali emirat Medine. Druga alijevska dinastija,
Zejditi, koja se vraa na Zejda, unuka Huseina ibn Alija,
vladala je u Jemenu. Sve te alijevske obitelji nebrojeno su se
uskoro umnoile unutar i izvan Arabije. One su dale bez-
brojne erife i sejide, koji su naselili islamski svijet. U Arabiji
su se neki vratili nomadskom ivotu, te se moglo vidjeti,
kako neki hasanidski erifi stoje na elu bandi i ugroavaju
karavanske puteve.
U 13. st. izvjetavao je panjolski putnik Ibn Dubeir o
velikom broju Hasanida, Huseinida i Daferida, koji su se
irili Hidazom, te jednako o velikoj bijedi, u koju su mnogi
zapali. Moe se pretpostaviti da se kurejitski sastavni dio
Meke dugo prije tog vremena, zbog neprestanih pobuna
alijevaca i njihovog guenja, sveo na beznaajan broj. jakubi
koji posvjedouje svugdje u Siriji postojanje arapskih ple-
mena, spominje neko kurejitsko pleme na junom libanon-
skom podruju u predjelu Saide, u ije znaenje on ne ulazi
poblie. Zemljopisac Hamdani navodi druga u Neddu, u
Tebali i na drugim mjestima Jemena. Oni u Hamdanu
bijahu glasoviti po svojoj hrabrosti, kae on. Meu pleme-
nima, koja su obitavala istono od Meke, Burckhardt navodi
Kurejite. Po njemu, postoji od tog glasovitog plemena
samo jo 300 ljudi, koji su podobni za noenje muskete.
Usprkos njihovom velikom imenu i njihovoj staroj glasovito-
sti, ostali beduini malo ih uvaavaju. Oni atoruju u blizini
brda Arefat.
U novo doba, u Meki su se nalazili, to se tie pravih
Kurejita, uz erife, samo jo pripadnici roda ejbi, koji su
od pamtivijeka uvari kljueva Kabe, ako se za njih ne
pretpostavi dvojbeno porijeklo od starog protuhalife Abda-
laha ibn az-Zubeira.
lTlJVAJT (a. al-Kuwayt). Emirat sa (godine 1986) pribli-
1'- no 1.800.000 itelja, od kojih 60% doseljenih Iranaca,
Indijaca, Pakistanaca i Palestinaca. Grad Kuvajt utemeljen je
u 18. st. za trgovinu i ribolov na podruju nomada Anaza,
kojim vlada od 1756. god. Al (xobitelj) Sabrbjah; god. 1871.
pripadao je kratko osmanskom vilajetu Basra, a ugovor o
protektoratu iz 1899. god. s Velikom Britanijom proglaen je
1961. god. ugaslim. Otada neovisni emirat ima vaan glas u
arapskom svijetu zbog svoga bogatstva na temelju unapree
nja naftne industrije (od 1946.). God. 1967. podrao je borbu
protiv Izraela, a odonda prije svega Palestince. Zbog velikih
mogunosti zapoljavanja, Kuvajt ima veliku privlanu mo,
pa ipak su doseljenici, naspram Kuvajana, drutveno i
politiki prikraeni. Po ustavu iz 1962. god., emir imenuje
ministra-predsjednika (obino nasljednika na prijestolu) i
vladu, a bira se i narodna skuptina. Nema stranaka, ali
postoje drutva koja rade na drutvenim reformama. Pravni
sustav se ravna po egipatskom uzoru, a sloboda tampe i vjere
je zajamena u odreenim granicama. Veina puanstva je
sunitska; pored dobro izgraenog kolskog sustava, postoji
od 1966. god. sveuilite, vie prirodoznanstvenih istraiva
kih instituta i medresa.
Leksikografija
LEKSIKON
ISLAMA
IIIIEKSIKOGRAFIJA.
intenzivno
U 8. st.
leksiko
bavljenje
zapoelo je u Iraku
klasinim arapskim jezi-
kom. Glavno vrelo jezikoslovaca bila su djela predi-
slamskih, kao i odreenih ranoislamskih pjesnika, koji su
vaili kao autoriteti za jezik. Tim primjernim stihovima
(iihid, mno. awiihid) pridruuju se izvjetaji beduinskih
svjedoka, kao i u poetku u manjem, a kasnije u veem
opsegu primjeri iz Kur'ana i izreke Poslanikove.
Najraniji leksiki radovi su male monografije uz teme
beduinstva, kao, recimo, Kitiib al-ibil, jedno od brojnih djela
te vrste al-Asmaija (u. 831). Prvi pokuaj, da se sustavno
obuhvati cjelokupno jezino blago arapskog, poduzeo je al-
-Halil (u. 791) svojim rjenikom Kitiib al-iayn. Leksikon ne
slijedi redoslijed arapske abecede, nego fonetski raspored
glasova, koji zapoinje sa laringalom 'ayn - odatle naslov
djela - i zavrava sa labijalima (halilski niz). Rijei su
svrstane ne prema njihovom dotinom obliku, nego pod
njihove suglas nike korijene, dakle po etimolokim gledi-
tima, to je do danas ostao normalni postupak. Sami kori-
jeni, pod koje su, kadgod, sabrane razliite rijei koje etimo-
loki pripadaju skupa, nisu svrstani prema redoslijedu njiho-
vih suglasnika, nego su obraene u poglavlju onog od njiho-
vih suglasnika koji se u govornom aparatu najdalje pozadi
artikuliraju, tj. dolazi najblie poetku halilskog niza.
Za dalji razvitak arapske leksikografije Kitiib al-'ayn bio je
od najveeg znaenja. On se sadrajno razvija u kasnijim
rjenicima, a i njegov princip rasporeivanja dalje se koristio,
sve dok, konano, al-Dauhari (u. 1002) nije sproveo drugi
raspored, koji je uveo u svome rjeniku a~-Si~ii~, kod
kojeg se rijei u redoslijedu abecede svrstavaju najprije prema
zadnjem, a onda prema l, 2, itd. radikalu. Taj raspored
pokazuje i svakako najraireniji rjenik, Qiimus al-Firuzaba-
dija (u. 1414), koji je preveden na perzijski i turski. Dalji
principi rasporeivanja bili su abecedni raspored po nominal-
nim oblicima i raspored po predmetnim podrujima; posto-
jala su i preplitanja razliitih principa.
Pri tumaenju rijei postupali su arapski leksikografi vrlo
nesustavno i ponekad nekritiki. Prije svega, oni nisu poku-
avali izraditi ope znaenje rijei, nego su jedno do drugog
stavljali posebna znaenja i primjene, koji su, esto, dani kao
primjer samo u stihovima. To stremljenje ka nizanju jedne do
druge pojedinih injenica oznaeno je jo time da su ranija
djela ispisana i, uz pridravanje tanog doslovnog teksta,
_ _---L
358
kompilirana u nove rjenike. Svoj vrhunac dostie djelatnost
kompiliranja s opsenim djelom Lisiin al-'arab Ibn Manzura
al-Ifrikija (u. 1311) i Tiig al-arus Murtade az-Zebidiia (u.
1791); drugo djelo je zapravo komentar spomenutog Qmusa.
TE VEND, ime za pripadnika neredovite milicije, koja je
Linila dio vojne sile Osmanskog Carstva u prvim stoljei
ma; bili su, prije svega, pomorski vojnici koji se koriste u
doba, kada se turska flota jo preteno sastojala od brodova
za prepad. Rije (uz koju postoji i oblik levendi), porijeklom
je iz talijanskog pomorskog rjenika (levantina ili levanti).
Venecijanci su je, prvotno, koristili za oznaku vojnika, koje
su vrbovali na svojim posjedima na Levantu da bi branili
obale ili obavljali vojnu slubu na brodovima. Iste ljude, tj.
grke, albanske i dalmatinske krane koji su stanovali na
obalama Sredozemlja, koristili su, u poetku, i Turci. A
nakon nekog vremena su pridoli i muslimanski elementi.
Levendi su bili soldatska bez stege, koja se, pri stvaranju
flote, nije mogla vie koristiti. Ve pod Mehmedom II zapo-
elo se uvoditi azabe u mornaricu, a pod Bajezitom II ustrojio
se prvi redoviti mornariki korpus od 400 azaba. Tako su,
postupno, levendi udaljeni iz flote. Meutim, kasnije se rije
levend koristila za oznaku pomorskih vojnika, prije svega
strijelaca pukom.
Kada su odstranjeni iz flote, levendi su jo dugo tjerali
svoje nepodoptine po Maloj Aziji, gdje su bili napast za
zemlju. Zato je rije levend odrala znaenja skitnica i
rasputenik; U ovom zadnjem je prela u perzijski. Krajem
17. st., vlada je bila prisiljena poduzeti mjere protiv trupa
levenda. Vojne zapovijedi iz 1695,1718. i 1720. god. dale su
im dozvolu da se mogu prikljuiti novim korpusima delija i
gonulija. Konano je niz vojnih pohoda u 1737, 1747, 1752,
1759. i 1763. god. unitio zadnje rulje tih divljih vojnika,
koje su se jo nalazile na raznim stranama Male Azije.
TEVH (a. lauih), ploa, tabla; prvo znaenje nalazimo
Lu Kur'anu, sura LIV,13., u kojem se Nuhova (Nojeva)
laa zove diit aluxih: Drugo znaenje rijei law~ je u
smislu materijala za pisanje, npr. ploe zakona (VII,
145,150,154, u kojima se upotrebljava mn. aluuih), Ad-
-dawiit wa al-lauilt odgovara naem tinta i papir. Izraz ma
bayna ai-latohayn, to se nalazi izmeu dvije ploice, iz
Hadisa znai itav KuT' an.
~
 Libija

Al-lawh znai takoer i plou koja se uva na nebu, a

koja se u suri LXXXV,22 zove lauih. mahfiu; Prema I LIBIJA.
17
tom ulomku, ona se obino spominje kao pornno uva~a
Opi pogled.
ploa. Ali nije sigurno da li su rijei u tom ulomku Zaista
Libija je u sreditu sjeverne Afrike i ima sredozemne obale
sintaktiki povezane. Ako proitamo mahfuzun, onda ta
od 1900 km. Prua se na prostranom teritoriju od sredinje
rije' ne ide uz lauihin, ve s prethodnim Qur'anun, pa
sredozemne obale sjeverne Afrike do gorovitog zemljita
prijevod glasi: Zaista je to Kur'an, slavni, sauvan na ploi;
sjevera sredinje Afrike. Na sjeveru granii sa Sredozemnim
sauvan: znai neprornijenjen.
morem, na istoku sa Egiptom i malim zakutkom Sudana, na
U komentarima na suru XCVII,l, opet se spominje ploa:
jugu sa Nigerom, adorn i Sudanom, dok na jugu i zapadu
Mi smo ga (Kur'an) poeli objavljivati u noi Odluke; to se
dotie Alir i na sjeverozapadu Tunis. Granice znatnim
odnosi ili na prvu objavu Muhammedu ili na silazak Kur'ana
dijelom idu gotovo pravocrtno kroz pustinjska podruja.
s ploe (koja je na sedmom nebu) na najnie nebo. ._
Veliina zemlje je 1,760.000km2 , dva i po puta kao ame-
Ploa je original Kur'ana, te je istovjetna summ al-kztab.
rika drava Teksas ili sedam puta kao Velika Britanija ili
Odluke boanske volje takoer su zapisane na lauil;
veliine je Njemake ili Francuske. Dri se da je po veliini
perom, qalam. Stoga moramo razlikovati dvije sasvim razli-
etvrta zemlja afrikog kontinenta, a ima i posebni strateki
ite stvari:
poloaj na tom kontinentu. Tripoli i Bengazi lako mogu biti
a) plou kao original Kur'ana;
najblie luke preko cijele godine za Mali, Niger i ad u
b) plou kao zapis odluka boanske volje. .,
njihovoj trgovini s Evropom. Libija je veza izmeu Afrike i
U mistikoj i filozofskoj knjievnosti, lauih. nalazi svoje
Evrope, te je, zaista, prirodni trgovinski put meu ~i~
mjesto u kozmikom sustavu, gdje_sekatkada tuma~ kao 'aql
kontinentima. A veza je takoer i izmeu onog to se tradici-
fa "al, a katkada kao nafs kulti ili un:m al-~~ll. 1! .al- onalno naziva Magrib (Zapad) i Marik (Istok), te otjelovljuje
-Gazalijevoj kozmologiji, law!; mahfiiz Je sredite vjeito
tradicije ta dva odjeljka arapskog svijeta.
aktivnih ideja.
Klimatske prilike su pod utjecajima Sredozemnog mora sa
sjevera i Sahare s juga. Na malene primorske enklave Tripoli-
TIBANON (a. Lubnani, zemlja sa oko 2,7 mil. itelja (god.
ranije i Kirenaike utjee Sredozemlje, dok je ostatak zemlje,
L 1985.), od toga 200.000 Palestinaca (broj je zadnjih godi~ najveim dijelom pod djelovanjem Sahare. Vrui suhi j~ni
na znatno uvean), 90% su Arapi, muslimani (68 %) i krani
vjetar poznat kao gibli moe zapuhati u svako doba godine,
(2/3 maroniti). Dok su obalna mjesta rano islamizirana,
ali obinije u proljee i krajem ljeta. On moe poveati
muslimani su se tek od 9. st. naselili u unutranjosti uz jake
temperaturu na sjeveru od 30 na 40 u malo sati, zaklanjajui
kranske zajednice, i to, dodue, esto pristae sekti, kao
sunce i tetei ljetini nabacivanjem naslage praine posvuda.
iiti (zvani mutevali) na jugu (danas 35-40% stanovnit:a),
Osim te neobine klimatske pojave, klima primorske trake
Druzi u gorju Hermon (10%), a suniti (20%) u srednjem
Tripolitanije i Kirenaike, uz neke razlike, je tipino sredo-
dijelu; njihovo sredite je Tripolis. Zemljopisno potpomog-
zemna: vrua i vlana ljeti, a sasvim hladna i kiovita zimi.
nuto rascjepkavanje prevladale su tek druzijske dinastije Man
Al-Debel al-Ahdar u Kirenaiki je manje vlaan. ak i snijeg
(1516-1697) i ihab (1697-1841).
zna pasti u nekim podrujima Debel Nefuse i al-Debel al-
Rane veze pristanita s Evropom, prije svega Francuskom,
-Ahdara. Sjeverna podruja mogu dobiti do 20 stopa kie na
dovele su u 19. st. do jakog mijeanja Evropljana u politike
godinu, a ponajvie pada izmeu novembra i marta. Na j~gu,
razraune u korist krana. Religiozno-politiki nemiri potra-
kia nije obilna, posebice u Fezanu i pustinjskim krajevima.
jali su i nakon osnutka republike (1926) i nakon samostalno-
Libija ima etiri glavna topografska podruja. Tripolita-
sti od 1944. god. Predsjednika demokracija zadrava, po
nija na sjeverozapadu ima plodnu obalnu traku koja se stapa
ustavu iz 1926. god. i zadnjem popisu stanovnitva iz 1932.
sa nisko lee om primorskom ravnicom poznatom kao De-
god., sloeni proporcionalni sustav parlamentarnog sasta:a
fara. Na nju se nadovezuje niz breuljaka openito poznatih
prema vjerskim zajednicama, pri emu na est kr~nsk:h
kao Debel. To je najvaniji dio Libije sa najveom gustoom
uvijek dolazi pet muslimanskih zastupnika; predsjednik
itelja. Podruje Fezana nalazi se na jugu Tripolitanije i na
mora biti maronit, a ministar-predsjednik sunit. Neraien
njemu se nalazi odreen broj oaza u sredini dugakog pro-
je, pored problema stvarnih srazmjera stanovnitva, odnos
stora pustinje. Na krajnjem jugu Fezana su planine sredinje
prema Siriji, budui da se odvajanje muslimana viestruko
Sahare. Kirenaika na sjeveroistoku ima usku obalnu prugu sa
shvaa kao naslijee doba protektorata. Stvaranje stranaka
visokom zaravni pokrivenom lijepim drveem. Poznata je
donekle premauje vjerske podjele, premda se politika
kao Debel Ahdar, a jednaka je, ako ih i ne premauje,
homogenizacija i dalje prevashodno zasniva na konfesional~
velianstvenim planinama Libanona i vicarske. Zaravan se
noj pripadnosti. Libanon je snaan obrazovni i ku!turlll
sputa strmo na zapad od ala zaljeva Sidra ~Sirt): te ~~O ~~lja
centar regiona. Dok su Ameriko sveuilite u Bejrutu,
pustinje zapadno od Tripolitanije. Juna ~Jre~alka, 11.1 ~Izllle
Sveuilite sv. Josipa i Sveuilite Kaslik izvanjska ~dnos~o
juno od al-Debel al-Ahdara, poglavito Je pustlll!a ~z
kranska utemeljenja, Arapsko sveuilite u Bejrutu Je
iznimku sjevernog podruja i ratrkanih oaza, kao sto Je
zaklada Organizacije za muslimansku dobrobit.
Degbub i najvanija od svih oaza Libije, al-Kufra. Na
krajnjem jugu, tibestijski lanci planina sredinje Sahare
vezuju planine sredinje Sahare sa junim Fezanom. U cjelo-
sti je ta fizika podjela prouzroila odvojeni i posebni poli-

359
Libija
tiki i regionalni razvitak, pa je zemlja bila podijeljena u
tri politike zasebnosti koje su odgovarale fizikoj podije-
ljenosti Tripolitanije, Kirenaike i Fezana. Naravno, kako
se zapoela buditi politika zrelost, Libijci su nastojali tu
politiku podjelu smanjivati i svesti je na povijesne preo-
statke.
to se tie stanovnitva, zadnji popis je bio poduzet
1973. god. Ono je procijenjeno na oko 2,257.000, dok se
sredinom 1986. god. procjena kree oko 3,955.000.
Libijci su sunitski muslimanski Arapi, a slijede malikit-
ski obred. Arapi su u Libiju doli u nekoliko valova seobe
prije Islama, te u 7, 9. i ll. st. nae ere, donosei sobom
arapski jezik; jezik i Islam, kao u veini drugih krajeva
Srednjeg Istoka i Sjeverne Afrike. Ipak, sve do dolaska
plemena Benu Sulejm i Benu Hilal u ll. st., arapski i
islamski karakter Libije nije se bio konano kristalizirao.
Iz Arabije i Egipta, oni donose svoje tradicije i nain
ivota u Libiju. Kao rezultat, Kirenaika je posebice obi-
ljeena kao jedno od najarapskijih podruja u svijetu. Bilo
je i drugih arapskih seoba u Libiju i druge sjeverno-
afrike teritorije nakon pada panjolske 1492. god. Ipak,
seobe u ll. st. povjesniari smatraju najvanijim. Od tog
vremena, Arapi su zamijenili Berbere kao veina u glav-
nini drava na sjeveru Afrike.
Postoje male grupe, berberofonih Berbera i Tuarega,
koji ine neznatan (4%) udio u cjelini libijskih itelja.
Tuarezi ine neto vie od l % cijelog stanovnitva, a ive u Libiju. Povjesniari se ne slau o tanom datumu naseljava-
preteno na jugozapadu oko Gata i Gadamesa. Ioni su
sunitski muslimani malikitskog obreda. Tebu su, ak,
manja grupa s malo vie od 1.000 itelja, a ive na jugu
Libije.
Postojale su dvije manjine, koje su napustile Libiju,
idovi i Talijani. Mnogi idovi, koji su ivjeli u njoj,
prvotno su doli iz panjolske kao izbjeglice koje su Arapi
primili u 15. st. God. 1948. cijenilo ih se na 35.000, a
veina je otila za Izrael. Poslije arapsko-izraelskog rata
1967. god., ostalo ih je malo. Do 1970. god., Talijani su
bili najvea manjina. Sa talijanskom okupacijom 1911.
god., njihov broj je stalno rastao do procjene od 70.000.
Nakon kraja talijanskog upravljanja 1943. god., taj broj je
poeo opadati. God. 1964. popis ih biljei na 30.000.
Kada su 1970. god. njihove zemlje i imanja bili oduzeti,
veina preostalih Talijana je napustila zemlju. Rauna se
da stranih itelja ima vie od 300.000, a predstavljaju
doseljene radnike. Malo vie od pola su Egipani.
Libijsko drutvo dijeli se na gradsku, seosku i beduin-
sku zajednicu. Sve ih obiljeavaju uske veze meu krvnim
srodnicima, to ima za posljedicu poneto zatvoreno dru-
tvo. Nafta je rastresla to stanje, te stvorila veliku pokret- Kirene, matice Pentapolisa.
nost stanovnika. Mnogi od seoskih i beduinskih elemenata
naputaju svoje zajednice da potrae posla u gradu i na
naftnim poljima. Drava se stara da naseli beduine. Gra-
dovi su dali seoskim iteljima i beduinima nove prilike.
Seoba u gradove zapoela je tridesetih godina, a stanovni-
tvo se usredotouje oko gradskih sredita u Tripolitaniji i
Kirenaiki. Procjenuje se 1972. god. da se 65 % zaposlilo
na podruju Tripolitanije, 30% u Kirenaiki, a da je 5%
ostalo u Fezanu. Tripoli i Bengazi su doivjeli najvei
gradski porast;_ prvi
___ je _
narastao
_ _ _ od
_ _130.000
_ _ _'itelja _ _ _l~ovincijska federacija Pentapolis, te je dobila lokalnu
_ _ _1954.
god. na 850.000 god. 1986, a drugi, u istim razdobljima,
od 70.000 na 300.000.
Veina Libijaca ivi u gradovima i selima. Beduini,
ipak, ostaju od marginalnog znaenja u cjelokupnoj raspo-
djeli puanstva, a i njihov udio openito opada.
Usprkos svim promjenama u gradskom, seoskom i
beduinskom drutvu, obitelj i dalje ostaje jezgrom sveg
libijskog drutva. Pojedinani Libijac stavlja svoju obitelj
iznad svih osobnih motiva, te je spreman podrediti sebe
samog njezinim interesima.
Povijesni pregled.
Politika povijest Libije tijesno je povezana s arapskom i
islamskom povijeu, te opom povijeu istonih i junih
sredozemnih podruja. Ona je, od davnine pa do naih dana,
zdruena s tim podrujem kao vaan dio politikog razvitka
povijesti i razvoja tog dijela svijeta.
Jedno od plemena, koje je ivjelo na zapadnom rubu
Egipta, zvalo se Lebu. Od plemena Lebu je i dolo ime
Libija, a stari Egipani narod koji je ivio izmeu njihovih
granica i Tunisa, smatraju Libijcima. Takoer se prialo da
su neka od libijskih plemena postala uveliko mona i da su
neki faraoni bili Libijci. Herodot je 450. god. prije nae ere
posjetio Libiju i izvijestio je o narodu, koji je tu ivio, kao o
Libijcima.
Feniani su, izgleda, bili prvi poznati narod koji se naselio
nja. U 8. st. prije nae ere, tri grada, kasnije znani kao
Tripoli, Leptis Magna i Subratah, bila su utemeljena, uz
Kartagu koja postaje sredite fenianskog kartaginskog car-
stva. Feniani su bili moni pomorski trgovci koji su doli iz
Tira u Libanonu. Nakon to je Tir 332. god. prije nae ere
pao u ruke Aleksandra Velikog, Feniani se usredotouju na
svoje kartaginsko carstvo. Oni su vladali podrujem, koje
otprilike pokriva Tripolitaniju i Tunis, vie od 200 godina,
sve dok ih nisu istisnuli Rimljani, koji su Kartagu razorili
146. god. prije nae ere. Cijeli taj prostor, nakon razdoblja
vazaIske vlasti domorodnih Berbera, postao je 46. god. prije
nae ere rimska provincija Africa Nova.
Vjeruje se da su se Grci prvi naselili na Kirenaiku obalu
neko u 7. st. prije nae ere. Kirene je bila prva njihova
naseobina od neke vanosti, a utemeljena je 630. god. prije
n.e. Odreen broj drugih grkih gradova utemeljen je na
istom podruju, te su poznati kao Pentapolis, jer ih je bilo
pet. Jedan od tih pet gradova je suvremeni Bengazi, ili
Berenik, kako su ga zvali Grci. Oni su voljeli ovaj dio Libije,
koji nije bio mnogo razliit od njihove ne toliko udaljene
zemlje preko mora, te su joj dali ime Kirenaika, to dolazi od
Grci su imenovali kralja meu sobom i blizu 200 godina
vladali nad Kirenaikom. Bili su stalno gurani od Egipana na
istok, a Kartaana na zapad. Kasnije su Perzijanci, koji su
osvojili Egipat, krenuli kroz neko vrijeme u Kirenaiku,
okonavi grku vlast. Nakon to su se Egipani oslobodili od
njih, Kirenaika je postala podruje neovisnih grad-drava, a
svaki je iao svojim putem. Egipat je osvojio Aleksandar
Veliki 332. god. prije n.e., a Ptolemej i, koji su ga naslijedili
322. god. prije n.e., osvojili su ipripojili Kirenaiku. Stvorena
360

samos.talnost. Ptolemeji su ustupili Kirenaiku Rimu god. 96~ !Uinili
prije n.e. Po prvi puta su dvjema provincijama, Tripolitani-
jom i Kirenaikom, upravljali isti upravljai. Ovim dvjema
provincijama, kao i onom Fazanije, moderni Fezan, uprav-
ljalo se kao provincijama Velike i Male Libije, a izraz . suverenost abasidskog halifata. Bila je to samo simbolika
Libija po prvi put se uvodi u odnosu na cijelu zemlju.
Septirnije Sever, roeni Libijac, postaje rimski car, 146. god.
n.e., te je naveliko podupirao svoj rodni grad, Leptis Mag-
nus, koji postaje jedan od vodeih gradova u tom prostoru.
Nakon osnutka Carigrada (Konstantinopola) od strane
Konstantina, Rimsko Carstvo se podijelilo na istoni i zapadni
dio. Libija je dodijeljena istonom dijelu ili Bizantiji. God.
410. n.e., Vandali su osvojili Rim i preli u Sjevernu Afriku
429. god., donosei sobom pustoenje i razaranje. Obje,
Tripolitaniju i Kirenaiku, oni su zauzeli. Tripoli je osvojen
455. god., a iste godine je Rim napadnut po drugi put u istom
stoljeu. Podruja nisu poteena razaranja i bijede. Kao i
mnogi od drugih osvajaa sjeverne Afrike, Vandali su postali
pomorska sila, a zanemarili su pustinjske granice u pozadini.
Oni su zapoeli sa gusarstvom od sjeverno-afrikih obala, ali
su bili napadnuti od pustinje. Nakon 533. god., car Justinijan
je oslobodio sjevernu Afriku od Vandala i ponovo uspostavio
bizantsko vostvo za malo vie od 100 godina.
Najznaajniji narod, koji je doao u Libiju, bili su Arapi.
Njihovo osvajanje, smatra se, bilo je ono koje je najdublje
utjecalo na zemlju. Oboje, vjera i jezik Libije, doli su od
Arapa, te su potrajali stoljeima. Grci i Rimljani ostavili su
velike graditeljske spomenike u Libiji i praktino nita vie.
Arapi su se naselili po cijeloj zemlji i integrirali se sa lokalnim izravno iz Egipta ili je, s vremenom, dobila lokalnu samostal-
stanovnitvom. Dananja Libija je rezultat tog arapskog
osvajanja u 7. st. n.e.
Arapske vojske, koje je vodio Umar Ibn al-As, osvojile su
642. god. Kirenaiku, dok su Tripolitanija i Fezan bili zadobi-
jeni u drugoj navali, 644-645. god. Za desetljee su Arapi
uvrstili svoju vlast u cijeloj Libiji. Bizantinci su se vratili
670. god. u Kirenaiku za kratko razdoblje i ponovo su
otjerani. Berberi su pokuali 740. god. otkloniti arapsku
vladavinu diljem sjeverne Afrike, ali nisu uspjeli. Arabizaciia
i islamizacija podruja bila je dovrena u ll. st.
Arapska uprava uspostavila se u Libiji nakon 647. god.
n.e. pod prvim halifama. God. 661., u Damasku utemeljeni
Umajadi preuzimaju vlast i dre je sve dok nisu 750. god. bili
zamijenjeni od, u Bagdadu utemeljenih, Abasida. Iako su
Abasidi vladali bar nominalno, nad drugim dijelovima arap-
skog svijeta do 1258. god., oni prestaju vladati Libijom ve
800. god.
Te godine halifa u dalekom Bagdadu odluio je imenovati
Ibrahima Ibn al-Aglaba kao svoga potkralja za Tunis, Tripo-
litaniju i njima oblinje teritorije. To je bilo diktirano politi poglavara, koji je, odonda, postao glavni nosilac vlasti. Fran-
kim prilikama golemog carstva koje je imalo potrebe za
decentralizacijom. Halifa nije mogao djelotvorno vladati nad
najdaljim podrujima carstva. Ibn al-Aglab je utemeljio dina-
stiju koja je, praktiki, bila poluneovisna, sve dok 910. god.
nije oborena od fatimidske vlasti.
Fatimidi su bili iitske vjeroispovijedi, a doli su nakon
Aglabida u Tunis, te su krenuli u ostali dio sjeverne Afrike,
ukljuujui i Egipat. Oni su se otvoreno protivili abasidskom
halifi u Bagdadu, borili se protiv seldukih Turaka u Pale-
stini i Siriji, kao i kriara. Utemeljili su Kairo 973. god. i
Libija
ga sreditem svoga carstva. Bulukin ibn Ziri imenovan
je 972. god. za fatimidskog potkralja za Tripolitaniju, Tunis i
dio Alira. God. 1100. Ziridi se otkidaju od fatimidskog
Kaira, odvano odbacuju iitski Islam i ponovo priznaju
gesta za Abaside, zato to nije bilo naina da se oni i Ziridi
poveu, poto su ih razdvajali Fatimidi u Egiptu. Za
odmazdu, Fatimidi su pustili arapska plemena Benu Hilal i
Benu Sulejm na Ziride u nadi da e ponovo uspostaviti svoju
vlast nad Libijom; oni su time samo dovrili arabizaciju i
islamizaciju zemlje. Sunitski Islam se vratio u nju, a Fatimidi
nisu mogli nita uiniti protiv toga. Konano je fatimidska
vladavina nad Egiptom i Kirenaikom dovela Selduke i
Ejubide, obitelj Salah ad-dina al-Ejubija (Saladina), jednog
od najveih islamskih junaka koji se borio protiv kriara.
Arapske teritorije zapadno od Egipta bile su u potpunom
meteu. Ziridi su pokuavali drati neke od njih sve do 1145.
god., kada su Normani, koji su djelovali sa Sicilije, osvojili
Tripoli. Bilo je to prvi put od 7. st. da se kranska vlast
vratila uTripolitaniju.
God. 1158. Tripoli je osvojila dinastija Almohada iz
Maroka. Maroko nikada nije bio dio abasidskog carstva, te se
ova dinastija, kao rezultat opeg nereda na Srednjem Istoku i
u sjevernoj Africi, mogla uvrstiti sve do 1230. god. na
podruju koje se prostiralo od Maroka do Kirenaike. Hafsidi
su bili potkraljevi, koje su imenovali Almohadi nad istonim
dijelovima svoga sjeverno-afrikog teritorija. Kirenaika nije
bila ukljuena u taj teritorij, te se njome i dalje vladalo
nost. U svakom sluaju, Almohadi su bili zadnja arapska
dinastija koja je vladala nad dijelovima Libije sve do neovis-
nosti u 1951. god.
panjolci su se iskrcali u Tripoli i prisvojili ga 1510. god.
Vladali su njime sa Sicilije sve do 1530. god., kada ga je
Karlo V, car Svete rimske imperije, predao vitezovima reda
sv. Ivana, kasnije poznat kao red Maltekih vitezova. God.
1551. Turci su s uspjehom napali vitezove i zauzeli Tripoli, te
ga ukljuili u svoje rastue carstvo, koje je ve ukljuivalo
Egipat, Kirenaiku, Tunis i Alir.
Turska uprava je obuhvaala svu modernu Libiju, tj.
Tripolitaniju, Kirenaiku i Fezan. Na elu joj je bio paa
kojeg je imenovao sultan. Paa je bio ovisan o janjiarima,
elitnoj vojnoj kasti koja je bila smjetena u Libiji, kao i
drugdje. Sultan je dozvolio lokalnom divanu, ili vijeu u
Libiji, dosta samostalnosti u poslovima poreza i vanjskih
poslova. Nakon 1661. god. opada turska vladavina, te oboje,
janjiari i gusari, koje su za neko vrijeme titile pae, uzeli su
i vodili divan; janjiari su iz svojih redova birali deja ili
cuzi su bombardirali Tripoli 1638. god., ali su kasnije potpi-
sali ugovor s dejom, kojim se uspostavljao njihov konzulat u
Tripoliju, te kupujui siguran prolaz za svoje trgovake
brodove. Tokom druge polovice 17. st., i dalje se nastavilo
pomorsko ratovanje, te su Britanija, Nizozemska i Francuska
napale ponovo Tripoli u raznim razdobljima 17. st. Bila su to
teka vremena za Libiju i pomorske evropske sile. Osim toga,
unutranje prilike su bile vrlo nestabilne i prosjek trajanja
vladavine jednog deja nije bio vie od godinu dana; tako se
izmeu 1672 i 1711. god. promijenilo 24 deja. God. 1711.
--------~
361
Libija
Ahmed Karamanli poveo je narodnu bunu protiv deja.
Libijski narod bio je iscrpljen nasilnom i tlaitelj skom ulo-
gom deja, te je rado doekao Karamanlija koji je obeavao
bolju vladavinu.
Ahmed Karamanli, utemeljitelj istoimene dinastije, roen
je u Tripoliju, kao potomak Turaka. Bio je vojni asnik u
turskoj vojsci, a odluio je svrgnuti vladavinu podmitljivih
deja; bio je podravan od vojske i naroda. Potvrdio ga je
sultan kao libijskog pau i dao mu veliki stupanj samostal-
nosti. Samostalnost je prelazila lokalnu, te su Karamanlidi
smatrali vanjske stvari, meu drugima, kao da dolaze u
njihovu nadlenost. Libija je, zaista, po prvi put u povijesti
imala oblik odvojene i neovisne egzistencije.
Ahmeda je 1745. god. naslijedio njegov sin Muhamed,
koji je, konano, izgubio naklonost svoga naroda i umro
1754. god. Naslijedio ga je vrlo mladi sin, Ali-paa. Fran-
cuzi iskoriste situaciju, te ga prisile da odustane od napada
na francuske brodove, ak i kada su oni napali Tunis,
libijskog saveznika. Opi uvjeti u zemlji bili su loi, posto-
jali su plemenski sukobi i ogorene svae meu vladajuim
Karamanlidima. Tri Alijeva sina, Hasan, Ahmed i Jusuf,
stalno su se borili jedni protiv drugoga, te su pridonijeli
bijedi naroda. Ali je bio politiki nemoan i to je vodilo
pogoranju stanja. Jusuf, najmlai sin, ubije najstarijeg,
Hasana. Narod Musreta odvratio je na to odbijanjem da ga
prihvati za svog bega. Jusuf je nastavio sa spletkama i bojao
se sad svoga brata Ahmeda, koji, iako imenovan za nasljed-
nika oca, nije ga htio naslijediti. Jusuf na to napadne obo-
jicu, oca i brata. Usred tog metea, Ali Burgul, turski vojni
asnik, napadne i zauzme Tripoli 1793. god., okonavi
vladavinu Karamanlida i tvrdei da ponovo uspostavlja tur-
sku vladavinu. U meuvremenu, Tunis pomogne ponovo
zdruene Karamanlide, te oni najure Alija Burgula iz Tripo-
lija. Jusuf, najambiciozniji meu Karamanlidima, nakon
krvavog sukoba s turskim snagama i s nekim od njihovih
plemenskih pomagaa, ponovo uspostavi vladavinu Kara-
manlida. On je i dalje, pravno, priznavao vlast sultana, ali
je, u svakom sluaju, bio, stvarno, neovisan. Vodio je i
vanjske i unutranje poslove, a sultan ga je potvrdio za
libijskog pau. Od raznih pomorskih sila traio je da 'plate
prolaz libijskim teritorijalnim vodama. Kada je 1803. god.
traio poveana amerika plaanja za prolaz libijskim
vodama i kada su Amerikanci to odbili, on zauzme ameriki
brod. God. 1804. Tripoli su opsjeli i bombardirali ameriki
brodovi; jedan od njih, Filadelfiia, bio je zarobljen. Za
odmazdu su Amerikanci zauzeli Damu u Kirenaiki, te otvo-
reno podrali Ahmeda, Jusufovog brata, u rastuoj unutra-
njoj pobuni. Kombinirane amerike i pobunjenike snage
kretale su u napad na Tripoli. Rezultat je bio da je Jusuf
zakljuio mirovni ugovor s Amerikancima 1805. god. Jusuf-
-paa je napunio svoje kofere parama koje su plaali Evrop-
ljani za sigurnost svojih brodova. Ipak se vrijeme promije-
nilo, posebice nakon to su Francuzi okupirali Alir 1830.
god. Evropljani su postali osioniji, a Francuzi su najavili da
e okonati s onim to su oni zvali gusarstvo. Zbog toga je
prihod Jusuf-pae opao, a ekonomska kriza prispjela u Tri-
politaniju. U meuvremenu je paa izgubio interes za svoj
narod i sve vie se bavio uitkom i raskoi. Imenovao je est
svojih sinova kao begove da vladaju glavnim libijskim gra-
362
dovima, ali su se oni svi zadravali u Tripoliju, prenosei
svoju vlast na imenovane zastupnike, koji su, za uzvrat,
udarali namet na narod, da bi namakli sredstva za est
begova i njihovog oca, Jusuf-pau.
God. 1829. sultan se naljutio, kada ga Karamanlidi nisu
podrali protiv Grka. Jusuf je postajao sve slabiji, a strani
konzuli u Tripoliju sve jai. Jedan od zamjenika pae,
Abduldelil Sejf an-Nasr iz Fezana, poveo je 1830-1831.
god. pobunu protiv Karamanlida. Pobuna se irila, ali je
zaustavljena 1831. god. Meutim, nastao je anglo-francu-
ski pritisak na Jusufa da plati sve vee dugove. Lokalni
divan je nametnuo porez da bi mu pomogao u tome. To
je narod primio ogoreno, te se pobuna rairi po cijeloj
zemlji. Jusuf poniti novi porez malo prije nego to je bio
prisiljen, 1832. god., odrei se vlasti u korist svoga sina
Alija II.
Ali II imao je prednosti u odnosu na oca. Ope prilike u
zemlji bile su tako loe da je bila potrebna vrlo jaka i
ujedinjena vlada. Jedno od prokletstva Karamanlida bila je
njihova podijeljenost. Tripoli je bio podijeljen u odanosti.
Narod, koji je ivio unutar zidina, podravao je Alija II, a
onaj izvan zidina Muhameda, drugog sina [usufovog. Ali je
sultan potvrdio 1834. god. Alija II kao libijskog pau. Me-
utim, sultan Mahmud II (1808-1839), uvoditelj reformi,
bio je horan da uspostavi i ojaa osmansku vladavinu nad
preostalim dijelovima carstva. God. 1826. je ukinuo janji-
are, koji su postali drava u dravi. Sultan je bio uveliko
uznemiren gubitkom Grke i Alira 1830. god. On je pa-
ljivo prouavao situaciju u Tripolitaniji. Pobunjenici, koji su
bili uz Muhameda, dobili su britansku podrku, dok su
Turci nastojali posredovati meu zavaenicima i zaustaviti
pobunu. Oni nisu u tome uspjeli i stoga su odluili interve-
nirati i ponovo uspostaviti svoju vlast. God. 1835. turska
flota dopre do Tripolija, obavjetavajui Alija II da ga mora
slubeno postaviti i zatititi od pobunjenika. Umjesto toga,
Ali II je bio uhapen i odveden u Tursku, dok je njegov brat
pobjegao na Maltu. Tako se zavrila vladavina Karamanlida
u Libiji.
Velike su se nade gajile u Libiji, kada su se Turci ponovo
vratili nakon tekih godina Karamanlida. Libijci su straho-
vali od Francuza u Aliru i, kasnije, Tunisu, te od rastue
britanske vlasti u Egiptu i Sudanu. Turci su nastavili i dalje
vladati Libijom kao vilajom pod valijom (upravljaem), sa
etiri sandaka. Nakon 1879. god. Turci su reorganizirali
upravu Libije: Tripolitanijom i Fezanom upravljao je valija,
dok je Kirenaika bila stavljena pod opeg namjesnika koji je
izravno bio vezan za Carigrad. Meutim, izravni kopneni
kontakt izmeu Turaka i Libije bio je kompliciran zbog
britanskog prisua u Egiptu. Zbog toga je turska vladavina
postala sve slabija. Turski utjecaj na njihovu libijsku pokra-
jinu dosegao je svoju najniu osjeku, te su Libijci uskoro
otkrili da e se sami suoiti sa talijanskom opasnou. Bilo je
to buenje moderne Libije.
U meuvremenu, tokom sredine 19. st., utemeljen je
1837. god. sufijski red u Meki od strane Sejida Muha-
meda ibn Alija as-Senusiia al-Idrisija al-Hasanija, rodom iz
Alira, i djeda Idrisa, ovjeka koji e postati prvi kralj
Libije. Bilo je to umjereno sunitsko vjersko bratstvo za
obnovu istoe Islama. God. 1843. utemeljitelj je izabrao

Kirenaiku kao sredite svoga pokreta. Utjecaj reda se proirio
preko Kirenaike i dijelova Fezana. Odreeni broj stanita i
zavija uspostavio se na tim podrujima, a matica je bila u
Degbubu. Senusijski red je zadobio veliki vjerski i politiki
utjecaj.
I Italija je bila od onih evropskih drava koje su se dale na
imperijalizam. A jedna od afrikih teritorija, koja nije bila
ve zauzeta od Evropljana, bila je Libija, te je njezina blizina
uinila da bude prvi predmet talijanskog imperijalizma. Tako
je, pod beznaajnom izlikom, Italija objavila rat Turskoj
1911. god. i zauzela Tripoli. Unato ugovoru od 1912. god.,
po kojem je Libija bila preputena talijanskoj upravi, osim
turskog prava da imenuje glavnog kadiju, Libijci su nastavili
s borbom. U stvari, Talijani su kontrolirali samo obalne
gradove, Tripoli, Bengazi, Darnu i Tobruk. Nakon talijan-
skog ulaska u rat 1915. god., unuk utemeljitelja senusija,
Ahmed a-erif, sam se svrstao uz Tursku protiv Saveznika.
Meutim, sanusije su bili razbijeni i erif ustupa vodstvo
svome roaku Idrisu. U zamjenu za primirje, Idrisa su
priznali Britanci i Talijani za emira dijelova Kirenaike.
S porazom Turske, sudbina Libije je bila potpuno u
talijanskim rukama, te drugih velikih sila. U Kirenaiki,
Idrisu su Talijani 1920. god. dali neka neodreena obeanja i
vlast, da bi smirili njega i njegove pristae. Uspostavljena je
pokrajinska skuptina. Kirenaiki parlament, sastavljen od
60 lanova izabranih po plemenima, uspostavljen je 1921.
god. i imao je pet sjednica prije nego to je rasputen 1923.
god. Tripolitanija, koja je ostala nemirna tokom rata, progla-
sila se republikom u duhu Wilsonovih taaka. God. 1918.
uspostavljeno je Vijee republike u Masalati i objavljena
neovisnost Tripolitanije. Talijani su na to, najprije, gledali
kao na pobunu, ali su kasnije potpisali sporazum u Kalet az-
-Zejtuni, No to nije bio kraj natege s njima. Izabrano je 1920.
god. jedno tijelo za pregovore, ali se malo postiglo. God.
1922. Talijani su napali Misuratu, te Tripolitanci pozovu
Idrisa u pomo. Otvoreni su ponovo pregovori s Talijanima,
koji su uskoro prekinuti. Sredinom 1922. god., Tripolitanija
je ponudila Idrisu emirat nad cijelom zemljom, ako e povesti
rat za osloboenje. On je bio protivan, ali je konano prihva-
tio krajem te godine. Dakle, Libijci su bili odluni da je
njihova neovisnost najvanija, te su zato i traili od Idrisa da
bude voo No kratko potom, Idris je pobjegao u Egipat zbog
talijanskog pritiska, te se nije vratio sve do 1944. god.
Talijanska uprava nakon 1919. god. trudila se da nae
neki zajedniki jezik s libijskim nacionalizmom, ali je to
faizam 1922. god. odluno presjekao, provodei krutu kolo-
nijalnu politiku. Klimava tripolitanijska Republika sruena
je 1923. god., a opa pobuna proirila se po svim podrujima
Libije. Grof Volpe, kao i Badoglio i Graziani, poznati su po
nemilosrdnom guenju libijskog otpora. Vo nacionalne
pobune, Omar al-Muhtar, koji se zapoeo boriti protiv Tali-
jana jo 1911. god., bio je zarobljen i javno objeen od
faistike vlasti 1931. god. Talijani su preuzeli sve, planiralo
se masovno naseljavanje talijanskih obitelji, a oduzela se
najbolja zemlja. Konano je, 1939. god., libijska kolonija bila
slubeno ukljuena u Italiju. Libijci su vidjeli prvu priliku da
se izbave od talijanskog jarma poetkom drugog svjetskog
rata. Krajem 1939. god. vodee libijske osobnosti sastale su
se u Egiptu da planiraju budunost zemlje. Naredne godine,
363
Libija
nakon to su Talijani uli u rat, odrana je u Egiptu posebna
konferencija Libijaca u izgnanstvu. Kirenaiki zastupnici su
bili za ideju privremene senusitske vlade, bar za Kirenaiku,
ali su se tome protivili Tripolitanci. Oni su bili znatno
zainteresirani za usku vezu Idrisa i Britanaca. Idris je podu-
zeo sve da organizira prve libijske snage pod britanskim
nadzorom. One su se, zajedno s Britancima, borile protiv
Njemake i Italije. Ali to nije izmijenilo namjere Britanaca
nakon osloboenja Libije. Oni su namjeravali upravljati
dvjema pokrajinama, Tripolitanijom i Kirenaikom, a Fran-
cuzi su dobili kontrolu nad Fezanom. Mnogi su drali da je
tu podjelu potkrijepio Idris, koji je, u oima Libijaca i Arapa
openito, bio orue britanske vlasti.
Libijci su uzalud dokazivali da se, s porazom Italije,
suverenost nad zemljom treba njima vratiti. Britanci i Fran-
cuzi su to odbili i odluili vladati Libijom sve dok se s
Italijom ne sklopi nagodba. Uska povezanost Idrisa i Brita-
naca zapoela je nakon povratka Idrisa u Kirenaiku 1944.
god., no zakratko. Poetkom 1945. god., nasljedni politiar
Omar Mansur-paa, pokuao je dobiti britansku izjavu o
Kirenaiki, no nije uspio. U ljeto 1946. god. stvorena je
Narodna fronta u Kirenaiki, koja je traila priznanje senusit-
skog emirata pod Idrisom. No mlae generacije traile su
jedinstvo Libije. Na preporuku britanskog vojnog komesara,
Idris se konano vratio u Kirenaiku. On je rasturio sve
politike stranke u Kirenaiki i traio od njih da stvore novu
ujedinjenu frontu. God. 1948. Nacionalni kongres Kirenaike
je preporuio federativni sustav pod Idrisom, te je pridrao
pravo Kirenaike na neovisnost, koju je Idris proglasio 1949. i
koju je smjesta priznala Velika Britanija. Krajem te godine,
Britanci su izdali proglas kojim su Idrisa ovlastili da proglasi
ustav, te naveli rezervirane britanske ovlasti. Klub Omara al-
-Muhtara, u kojem su bili udrueni mlai politiki aktivisti,
protumaio je to kao suptilni britanski pokuaj da se uspo-
stavi odvojena drava u Kirenaiki. U Tripolitaniji nije bila
dozvoljena politika aktivnost, pa se ona odvijala pod vidom
kulturne. U martu 1947. god., as-Sadavi vodi Nacionalno
vijee za osloboenje Libije koje podravaju sve stranke,
osim Radnike. Ono eli ujedinjenje svih Tripolitanaca, te
postizanje razumijevanja izmeu njih i brae iz Kirenaike.
Pod utjecajem plana Bevin-Sforza, Nacionalistika i Ujedi-
njena nacionalna fronta uspostavlja Tripolitanijski nacionalni
kongres pod vodstvom as-Sadavija, koji postaje vodea snaga
uTripolitaniji. Fezan je bio zadnji u politikom kretanju. U
njemu su Francuzi potpuno vodili stvari, a Ahmed Sejf an-
-Nasr, lan vodee obitelji, usko je s njima suraivao.
Tako je libijsko pitanje ostalo nerijeeno. U meuvremenu
su se etiri velike sile natezale oko njega, svaka istjerujui
svoje interese, a, ak, potiui potajno talijanske, iako ih se
Italija, ugovorom o miru, formalno odrekla. Kada se poka-
zala sva razlika meu njima, pitanje je prebaeno na Gene-
ralnu skuptinu OUN. I tu je zapoela vonja i natega. U
meuvremenu su Velika Britanija i Italija objavile 1949. god.
plan Bevin-Sforza, po kojem bi se, uglavnom, uspostavilo
britansko i talijansko starateljstvo nad Tripolijem, Kireina-
ikom i Fezanom, bez prejudiciranja o ukljuivanju tih terito-
rija u buduu ujedinjenu Libiju. Libiji bi se dopustila neov~is:
nost deset godina od datuma usvajanja ove rezolucije, time
to bi se pobrinulo da Generalna skuptina, zatim, odlui da
Logika
li je taj interval primjeren. Taj plan je usvojio i potkomi-
tet Generalne skuptine OUN. Libijci posvuda, a pose-
l bice u Tripolitaniji, osjeali su se izdanim. No plan nije
, proao na glasanju. Ponovo se moralo krenuti iz poetka,
uz sve mogue kombinatorike. Ipak, novi potkomitet je
dao opu preporuku u pogledu libijske neovisnosti, te je
Generalna skuptina OUN odredila da se ona ostvari
unutar godinu dana, a ne kasnije od l. januara 1952.
god. Vrlo dugo i teko se provodila ta rezolucija, jer su
se interesi i izvan zemlje i u njoj sukobljavali, Konano
se iskristalizirao profil Nacionalne ustavotvorne skuptine
i njezin sastav, to je, uz mnoge kritike opaske, prihva-
tila Generalna skuptina OU:\, a s preporukom pune i
efektivne neovisnosti i ujedinjenja Libije. Krajem 1950.
god. sastala se ::\acionalna ustavotvorna skuptina. Nakon
velike natege oko oblika drave, usvojen je federativni
sustav, a Idrisu je ponuena kruna Ujedinjenog kraljev-
stva Libije. U federalizmu je as-Sadavi vidio nain da
Britanci i Francuzi produe sa svojim utjecajem u zemlji.
Uz jaki njegov otpor i cijele Tripolitanije, te uz podrku
Britanaca i Francuza, ipak su sustavno stvorene pretpo-
stavke za federativni sistem, najprije obrazovanje pokra-
jinskih vlada, a onda i Privremene savezne vlade.
Konano je 24. decembra 1951. god. proglaena neovis-
nost zemlje.
Libijci su bili svjesni te neovisnosti. Ona je vrlo brzo
pokazala da je kralj Idris podredio zemlju Velikoj Britaniji i
SAD, koje su, osim toga, imale i vojne baze u njoj. I ove
baze, a i dogaaji koji su slijedili (napad na Egipat, borbe
Palestinaca) prouzroili su estoke demonstracije stanovni-
tva, te je vlada M. Muntasira bila prisiljena konano izjaviti
1964. god., da su Velika Britanija i SAD u principu suglasne
da evakuiraju svoje baze. I nakon toga je dolazilo do incide-
nata, pa i konkretnih ina (prijelaz vojske u Egipat, obustava
proizvodnje nafte putem trajka itd.). U biti, Libijci su se
potpuno zaokupili stranim bazama nakon rata 1967. god.,
kada je napadnut Egipat. U pozadini revolucionarnih nasto-
janja nalazila se tajna organizacija, Slobodni oficiri unionisti-
-socijalisti, koja je dugotrajno i briljivo planirala revoluciju,
a koja e se i zbiti l. septembra 1969. god. s Muamerom
Gadafijem (Mu'ammar al-Qaddiifi) na elu. Temeljni ide-
ali septembarske revolucije mogli bi se opisati u tri gesla:
sloboda, socijalizam i jedinstvo. Ali ovi ideali bili su postav-
ljeni u arapsko-islamski duhovni, politiki i povijesni kon-
tekst.
Suvremeno stanje.
Novu etapu u razvoju libijske revolucije predstavlja pro-
gram i praksa Narodne revolucije, koju je podupro Gadafi u
govoru u povodu Poslanikove godinjice u malom mjestu
Zuara. U njemu je zatraeno izravno sudjelovanje graana u
odgovornosti za sudbinu revolucije iz septembra mjeseca
1969. god. Principi kontinuiteta revolucije bili su formuli-
rani: ukidanje svih zakona, dakako reakcionarnih, iz stranih
reima, i stvaranje novih koji e biti djelo narodne vlasti na
islamskoj osnovi; ienje zemlje od zastranjivaa koji rade
protiv revolucije; openarodno naoruavanje koje time prera-
sta u stalan pokret narodne obrane; revolucija u upravi, koja
trai da slubenici kao upravno tijelo budu odgovorni i u
364
slubi naroda; kulturna revolucija, koja ima za osnovu
Islam, jer je on bio izvorite i revolucije iz 1969. god.
Prva inicijativa ovako postavljene narodne revolucije
bilo je stvaranje narodnih komiteta, kao nosilaca revoluci-
onarne vlasti, a onda je slijedilo zaposjedanje svih usta-
nova od znaenja za drutveni razvitak od strane revolu-
cionarnih grupa.
Ideali revolucije iz 1969. god. ukljuivali su politike,
socijalne i ekonomske odrednice koje su organski prois-
tjecale iz islamske batine Libije. Libijci ne prihvaaju ni
kapitalistiki, a ni komunistiki sustav; oni dre da prvi
pretjeruje u isticanju jedinke na tetu zajednice, a drugi
u isticanju zajednice na tetu jedinke. U svrhu korekcije
tih pretjerivanja, formulirana je tzv. Trea teorija, a ute-
meljena je na islamskim pojmovima, kako su oni dani u
Kur'anu, uz primjenu na suvremene uvjete, odnose i
potrebe. Njezina sr je u afirmaciji islamske moralno-
-humane biti ovjeka, koja se treba ostvariti u skladnom
drutvu na zdravim principima jednakosti, slobode i soli-
darnosti, uz aktivno politiko sudjelovanje naroda u cje-
lini.
to se tie konkretnih podataka, Arapska Damaharija,
kako se danas naziva Libija, drava je sa blizu etiri
miliona itelja, od kojih su 98 % muslimani preteno
malikitskog pravca; u Debel Nefusi i u Zuari ivi preko
40.000 berberskih ibadita. Otprilike treina puanstva
pripada bratstvu senusija, koji su odluujue pridonijeli
nastanku moderne Libije, a iji je poglavar kao kralj
Idris I vladao zemljom do 1. 9. 1969. god. Prema privre-
menom republikanskom ustavu od prosinca 1969. god.,
Islam je dravna religija. Graansko, trgovako i kazneno
pravo bili su, dosada, kodificirani po egipatskom uzoru,
a samo je za obiteljsko-pravna i nasljedno-pravna pitanja
vailo erijatsko pravo; u oktobru 1971. god. zakljueno
je da islamsko pravo bude osnovica cjelokupnog zakono-
davstva. Tako, otada ponovo vai zekat kao osnovica
oporezivanja, a u oktobru 1972. god. ponovo su uvedene
erijatske kazne (hudiid) u izmijenjenom obliku.
TOGIKA (a. al-mantiq). Logika kod arapskih filozofa je
Laristoteiska, tu i tamo izmijenjena stoikim i novoplaton-
skim tendencijama grkih komentatora. Arapski filozofi nisu
tu logiku dalje razvijali, ali su je, esto, sretno saimali,
ponovno izraavali i komentirali; oni su je vrlo dobro razum-
jeli i, osim toga, u logici se ponajvie pribliili pravoj aristo-
telskoj filozofiji. Ve esto, po samoj stvari, bilo im je lake
dokuiti tani smisao Aristotelovih logikih spisa, nego dru-
gih djela, budui da je prijevod njegove logike nainjen i
preraen s vrlo velikom briljivou, dok je, npr., prijevod
Metafizike bio prilino nedostatan i ak nepotpun. Primje-
dba Ihson as-Safo' - koji, oito, logiku nisu jako cijenili
- na poetku njihove male logike rasprave da su stari
mudraci obraivali te stvari i da su njihove knjige u rukama
itatelja, ali da su oni vrlo rasplinuti, jer prevoditelji nisu
pojmili pravi smisao nije, dakle, opravdana.
Uz est Aristotelovih djela: Kategorije, Hermeneutika, Ana-
lytiea priora i posteriora, Topika iSophistici elenehi, Arapi su,
tano kao i kasniji grki komentatori, dodali Retoriku i
Poetiku (to se prve tie, sam Aristotel je na nju gledao kao na

granu dijalektike i politike). Oni su raspored tih djela obja-
njavali na nain kasnijih grkih komentatora: najznaajnija
od tih rasprava je etvrta, Analytica posteriora, kojoj prve tri
prethodee ine samo pripravu i uvoenje; u Analytica poste-
riora, Aristotel je obraivao apsolutno Istinito, a u Poetici
apsolutno Pogreno, te u raspravama, koje se nalaze izmeu
njih, prema tome kako su se pribliavali Poetici, prevladava
moment Nevjerojatnoe. A onda su na elo tih djela stavljali
Porfirijevu Isagoge, koja je, kako joj ime govori - Kitab
Furfuryus al-ma'riif li al-mudhal - uvoenje u Aristotelovu
logiku.
Grci su imali jo dvije druge vrste uvoenja u filozofiju ili -
kako je izuavanje filozofije poinjalo s logikom - u Aristote-
lovu logiku. U jednom, koje prethodi Kategorijama, pokreu
se deset pitanja (meu ostalim: Odakle potjeu imena raznih
filozofskih kola? Kako se dijele Aristotelova djela?), na koja
se kratko odgovaralo. U Arapa postoji jo jedno uvoenje te
vrste u malom al-Farabijevom spisu, Risiila fl-ma yanbagi
an yuqaddam qabl ta'allum al-falsafa. Druga vrsta uvoenja,
kojoj je uzor stvorio Proklov uenik, Amonije Hermije, ide
ispred Isagoge. U prvom dijelu se obrauju definicije, a u
drugom podjele filozofije. Arapske rasprave o podjeli znano-
sti nadovezuju se na tu vrstu uvoenja, te su je one dalje
razvijale. Od oba najvea arapska filozofa, al-Farabija i Ibn
Sine (Avicenna), posjedujemo jo takve podjele znanosti.
Obje te rasprave prevedene su na latinski, a osobito je al-
-Farabijeva, latinski: De Scientiis, izvrila veliki utjecaj na
latinski srednji vijek, time to ju je Gundissalinus preuzeo u
djelo De divisione philosophiae.
O poloaju logike u sustavu filozofije postoje kod grkih
logiara tri shvaanja: l) za peripatetiare je logika bila samo
metodologija, samo uvoenje u filozofiju; 2) za krajnji reali-
zam se struktura zbiljskog podudarala sa strukturom duha,
logika pravila, dakle, poivaju na samoj zbilji, te bi logika,
dakle, bila pravi dio filozofije; bio je to pogled stoiara i, prije
svega, Plotina; 3) povezivanje oba ova miljenja kod raznih
novoplatoniara: logika je, istodobno, uvoenje i dio filozo-
fije. Arapi su takoer zastupali ta tri gledita, ali je pretezao
pogled peripatetiara; tree shvaanje se nalazi, npr., u Ibn
Sine.
Logika tei, prema arapskim logiarima, ka spoznaji
nepoznatog pomou poznatog; ali njezin najvii cilj sastoji se
u tome da nam omoguuje razlikovati dobro od loeg i da nas,
time, moe voditi ka najveoj savrenosti due i najvioj srei.
Premda se arapski aristotelovci razilaze u nekim takarna
logike, ipak se meusobno slau u glavnim crtama, pa se ak
Ibn Rud (Averroes), koji je esto estoko polemizirao sa
svojim prethodnicima, nerijetko nadovezuje, na drugim mje-
stima svoga djela, na pobijene poglede; uostalom, kod aristo-
telovaea, a, moda, i kod drugih filozofa, postoje rjeenja
ponekad u formulama, iji smisao pri analizi nije uvijek
potpuno jasan. Ovdje se daju neke openite take, koje su
istodobno u vezi s velikim metafizikim problemima.
Kao i za Aristotela, tako je i za arapske logiare spoznaja
predodba, kopija zbilje; u dui postoje slinosti stvari
(amtila), pojmovi, koji su u sudu povezani. Po tom shvaa
nju spoznaje - shvaanju punom proturjeja, budui da u isto
doba spoznaju zbilje osporava i potvruje - miljenje nikada
ne bi bilo u doticaju sa zbiljom. Sigurno je da je Aristotel
------'-------_...
365
Logika
esto ustvrdio taj doticaj, bilo izriito bilo preutno. Osobit
primjer za shvaanje spoznaje kao predodbe, no pri emu
se, istodobno, otvoreno priznaje doticaj sa zbiljom, nalazi se
u teoriji dijeljenja egzistencije. Deset kategorija ima dvojnu
egzistenciju, prema tome da li se nalaze u izvanjskom svijetu
ili kao predodba u dui; rije egzistencija ima, dakle,
dvojni smisao: l) zbilja ili objektivna egzistencija i 2) sub-
jektivna egzistencija due. Razum se moe, u prvoj intenciji,
upraviti na izvanjski svijet, iji su najvii stupnjevi deset
kategorija, ali se, u drugoj intenciji, moe upravljati ponovno
na samog sebe, na svoje pojmove, iji su najvii stupnjevi pet
Porfirijevih uoces. Svaka stvar ima egzistenciju, ako ne u
izvanjskom svijetu, to ipak, bar, u dui. Ta teorija sadri
potekoe; ponajprije, ako je izraz egzistencija: sa dva smi-
sla, onda mora, poto postoji nijekanje svake stvari u dui,
to to nije u dui postojati u dui. Prije svega u kelamu,
osobito kod aarita, a, vjerojatno, pod utjecajem stoikih
raspravljanja o egzistenciji ili ne-egzistenciji ili ne-egzistenciji
nita, pretresala se egzistencija pojmova, kao i nemogueg i
negativnog. Arapski aristotelovci ponajvie su se zadovolja-
vali time da pojam stvar (ay') mnogo ee priznaju nego
bitak, a da valjano ne zapaze da su upravo time proturjeili
tezi da je svaki pojam stvar. Uostalom, u aristotelskoj filozo-
fiji je pojam egzistencije ili bitka davao povoda za ozbiljne
tekoe; on je u Islamu bio vrlo mnogo pretresan, i to ne
samo kod filozofa, nego zbog metafizikih pitanja koja se na
to nadovezuju, i kod teologa i mistika. Aristotel je ve tvrdio
da egzistencija ili bitak nije ni nain ni supstancija; a arapski
filozofi al-Farabi, Ibn Sina, al-Gazali, Ibn Rud podrali su
to gledite stereotipnim razmatranjem da egzistencija ne
moe izraziti bit stvari, budui da ovjek-bie u sebi zaklju-
uje ivotinja-bie, ivo tijelo-bie, tijelo-bie itd., ali nikada
u sebi ne zakljuuje da je ovjek, tj. egzistencija. S druge
strane, u aristotelskoj filozofiji bitak i supstancija su sino-
nimi. Kako se ta dva shvaanja meusobno usklauju? Ibn
Sina tvrdi, kao ve i neki teolozi prije njega, da se samo kod
Boga podudaraju supstancija (bit) i egzistencija; kod drugih
supstancija egzistencija mora pristupiti kao akcidencija. Kod
Ibn Ruda naprotiv, kao ve i kod aarita, bitak je svejednako
supstancija, a nikada akcidencija, te on tvrdi da je u sudo-
vima, u kojima je bitak predikat i, prema tome, vjerojatno
akcidencija, npr. kad se kae: supstancija iest, to jest,
druga intencija.
U uenju o idejama arapski logiari poriu, s Aristotelom i
uz pomo vlastitih argumenata, odijeljenu egzistenciju ope
nito, ali, s Platonom, priznaju njegovu nadosjetilnu egzisten-
ciju. Bilo je to uenje, raireno u zadnjem dobu grke
filozofije (u prosjenom platonizmu, u novoplatonizmu i
novopitagoreizmu); po njima, ideje ili opi oblici postoje od
vjenosti u Bogu. Spoznatljivost stvari dolazi odatle da je
njihov uzorak duhovne biti; kao to je ideja kipa u dui
kipara uzrok postojanja i spoznatljivosti kipa, tako je intelekt
tvorca svijeta uzrok spoznatljivosti prirodnih stvari. Ibn Sina
je to izrazio formulom da je openito prije mnotva, u
mnotvu (u stvarima) i poslije mnotva (u naoj dui).
Upravo drugi lan ove formule, u mnotvu, sadri pote-
kou (koja postoji ve u Aristotela); kako se predoava I
egzistencija openitog u stvarima koje su same indiv.. idualne?
esto se kod arapskih aristotelovaca pokazuje konceptuali-
. -
Lov
stika (ili nominalistika) sklonost; izriito se tvrdi da se
openito nalazi samo u duhu, te se, s Aleksandrom Afrodizi-
jakim, promatra oblike u materiji kao individualne. Ali
budui da su u Aristotelovom sustavu, po definiciji, oblici
openiti, ne mogu se izbjei proturjeja; i tako je uenje o
openitom u arapskih filozofa esto vrlo sloeno i bez jas-
noe. Drugo nominalistiko ili subjektivistiko stremljenje
nalazi se u njihovom shvaanju relacije; oni je - sa stoiarima
- zovu to to razum polae u stvari, Ali su upravo teolozi,
pod utjecajem materijalistikog, nominalistikog i senzuali-
stikog stoicizrna, razvili nominalistiki sustav, koji priznaje
samo nedjeljive i bezuvjetno individualne stvari, pri emu se
na svaku relaciju gleda kao na subjektivnu ili ak neposto-
jeu.
Dvosmisaoni nain, na koji su obraeni pojmovi rno-
gue, nernogue: i nuno, pripravlja Aristotelu, kao i
arapskim logiarima koji su vjerno slijedili uitelja, ozbiljne
tekoe. Aristotel, kao i arapski logiari, razlikuje dva
aspekta pojma rnogue; mogue je nijekanje nemogueg
kao i nunog; ali Aristotel ne pazi uvijek na ta dva aspekta, te
se nuno i zbiljsko promatraju kao mogue, budui da,
tovie, to to se dogaa nije nemogue. S druge strane,
zbiljsko se promatra kao nuno, budui da to to se dogaa,
dogaa se s nunou; i premda definicija mogueg glasi: to
to se moe dogoditi ili ne moe dogoditi, za Aristotela je
mogue i to to e se dogoditi, budui da nikada-nedoga-
ajue nije mogue. Ta proturjeja su prouzrokovana time da
Aristotel temeljni problem, naime objektivnost ili subjektiv-
nost mogueg i nunog, razliito obrauje. On se koleba
izmeu determinizma i indeterminizma. Od dva budua
dogaaja, tako on razlae u De interpretatione, jedan e se
ostvariti, ali koji - nije unaprijed odreeno. On tvrdi da
nunost vlada samo nebeskim svijetom i da je sub lunarni
svijet carstvo sluaja; on objanjava takoer da je samo Bog
apsolutno nuan, a sve drugo je bezuvjetno hipotetino, tj.
sadri element sluaja. S druge strane je sve prouzroeno i
nuno se vraa na primarni uzrok. Sva ta proturjeja nalaze
se i kod arapskih aristotelovaca. Mutakallimiin (teolozi), koji
su htjeli mogue iskljuiti iz zbilje (no i oni razmatraju
katkada, kao neki stoiari, rnogue i nuno kao subjek-
tivno, ime onda tvrde da je sve mogue), s pravom su
objanjavali da, ako postoji nuni uzrok, i posljedica mora
biti nuna, da, dakle, nema sluaja u svijetu. Ibn Rud
(Averroes) ini se da u svojoj polemici sa al-Gazalijem priz-
naje ispravnost tog argumenta, ali ponavlja, inae, sva uenja
svoga uitelja.
Premda al-Gazali priznaje da teologija, suprotno metafizici
filozofa, ne moe osporavati svoj logiki postupak, ipak se,
katkada, ponavljaju neki argumenti grkog skepticizma pro-
tiv teoloke logike. Ne bi bila mogua definicija, jer se
pomou posebnog ne moe doi do opeg, te bi silogizam bio
petitio principii, budui da je zakljuak ve sadran u pretpo-
stavci. Ti argumenti su opravdani protiv aristotelizma, koji
se smatra empiristikim uenjem i koji polazi od pojedinane
~~~~~~~~~~~~---'---~~--~~~-~~~- ~~~~~~~~~.~
injenice. Ipak, u Aristotela i arapskih logiara postoji !
racionalistika crta; oni priznaju da razum spoznaje nepo-
sredno prve temeljne uzroke i da on, bez induktivnog
postupka, moe shvatiti odnose izmeu opih pojmova. Ali
kada su teolozi tvrdili da spoznaja i openito ne mogu pruiti
istinu, budui da, po definiciji istine, mora postojati poduda-
ranje izmeu istinite spoznaje i zbilje, a sad je spoznaja
univerzalna i zbilja individualna, tada oni upravo tim argu-
mentom ukazuju na jedno od najdubljih proturjeja aristotel-
ske filozofije. Uzalud je to Ibn Rud (Averroes) nastojao
osporiti.
TOV. Kur'an sadri (V,4) jezgru kodeksa lova. On dozvo-
.LJ ljava (!Jaliil) divlja koju lovi izvjebani pas, ako lovac
izgovori besmelu nad plijenom. Pravnici su kasnije posredo-
vali kur'ansku povezanost lovakog plijena, ivotinje za kla-
nje i zakonodavstva o jelu, s lovnom praksom svoga doba, u
odreenu sistematiku, koja isto tako ukljuuje vrste lovnih
ivotinja kao i lovnih oruja. Ve prema vrsti lova (traganje,
zasjeda, hajka, hvatanje, kopanje, lov sa sokolom) mijenjaju
se oruja s pucanjem, bacanjem i udaranjem (puka, luk,
drvo za bacanje, praka, koplje); meka, ljepkovaa, oma,
mrea, stupica i jama. Povezivanje ivotinja koje se mogu
loviti ovisno je o lokalnim danostima, uz tabue na temelju
religije i narodnog vjerovanja. K tome pripadaju jarebice,
kao i pantera, hijena, akal, vuk, lisica i zec, divlji magarac,
kozorog, antilopa i gazela - ova je pri tome izvrsno meso i
zbog tekog lova posebno je plemenita divlja, koja se, meu
ostalima, s psom i gepardom moe loviti mreom. Kulturno-
povijesno kao ivotinja za lov isticao se sokol - druge ivoti-
nje za hvatanje igraju manju ulogu - i gepard (fahd). O
hvatanju, uvjebavanju i upotrebi izrazile su se rasprave o
lovu. Kod hvatanja koriena je prirodna umorljivost ge-
parda, pri emu hvata s najveim oprezom pristupa poslu da
bi izbjegao neprikladne povrede pri lovu. Krotitelj, visoko-
plaeni specijalist, dovodi - pokazajui silnu prisnost u
postupku s tom vrstom make - uvjebavanje uvjetnih
refleksa geparda tako daleko da on pri svakoj brzini moe
skoiti na sapi konja. Indijci ga u lov dovode svakako u vozilu
koje slii na kavez. Umajad Jezid ibn Muavija (680-683)
velia podjednako tradiciju lovaca sa sokolima i lovaca sa
gepardima. Abasidi su slijedili njegov primjer i primjer nje-
govog vojskovoe Abu Muslima (718-755). Fatimidi i
Mameluci su se nadovezivali na to. Gotovo je suvino ukazati
da je lov s gepardom bio luksuz i mogu samo viem sloju.
Magrib i islamska panjolska ne pokazuju interese za
geparda, dok je on u Iraku, Iranu - tu ve u staroperzijsko
doba - kroen - i Indiji dobro poznat. Najstarija poznata
rasprava je poglavlje o gepardu u jednom priruniku o lovu
(pjesnika al-Kuadima, u. 961. ili 971.); pisac jednog stru
nog prikaza (iz 1371) je mameluki lovac Muhamed al-
-Mangli. Umjetniki znaajni su prizori lova na perzijskim
ilimima iz 16. i 17. st.
366

LEKSIKON
T
jSLAMA
III UEA V (a. 'iq). Premda je nekur'anska rije, ona je
zadobila u arapskoj knjievnosti - u irokom smislu -
znatnu vanost. Analizirajui je, dolo se do pronala-
enja uvjeta, u kojima se razvila arapsko-islamska osjeajnost
i misao; naime, kao to kae ad-Dejlemi, sve obitelji mislilaca
imaju svoja miljenja o ljubavi i iku, koji je njezino najdina-
mini je potanje oznaavanje. Arapi pustinje, ljudi pera, naj-
vie inteligencije, teolozi, mudraci, mistici, itd. iskazali su se
o uzrocima, oitovanjima, stupnjevima, predmetima ljubavi.
Jedan od najstarijih pokuaja odreenja ika je Risala fi al-
-'iq od al-Dahiza, no to pitanje je zaokupljalo toliko ljudi da
se odrao jedan sastanak na tu temu ve pred [ahjom ibn
Halidom al-Barmekijem; trinaest predstavnika raznih vjer-
skih pravaca je sudjelovalo, prema al-Masudiju, koji repro-
ducira njihove definicije u M uriig, dodajui tu navode
Galena, Hipokrata i drugih; ad-Dejlemi ih preuzima neko-
liko.
U svome najopenitijem znaenju, ik oznaava neodoljivu
elju da se prisvoji voljeni predmet ili osoba (ma'iiq). On
izraava, dakle, kod onih koji ga osjeaju ('iiiq) jedno neispu-
njenje, nedostatak, koji, po svaku cijenu, treba otkloniti da
bi se postigla savrenost (kamiil). Eto zato sadrava hijerar-
hizirane stupnjeve kao savrenosti za kojima tei dua i tijelo.
Ali te motivacije, brojne izgledom, svode se na jednu ideal-
nost, ili zbijenost znaenja (ma'nii), koja obuzima s vie ili
manje ustrajnosti i jasnoe sva bia: to je tenja (tawaqiin) ka
Ljepoti (al-husn) koju je Bog oitovao na ovom svijetu,
stvarajui Adema (Adama) i Havu (Evu) po Svojoj slici. Oko
i uho su, tom injenicom, plemeniti organi, jer primaju
oslonce lijepog (al-hasan): lice, kosa, rajski krajolik, melo-
dine tonove. Ako se doda da, kao to su uili Grci, Ljepota,
Dobro (bayr) i Istinito (al-haqq) upuuju ka nerastavlji-
vom Jedinstvu (waIJda), zapazit e se sva sloenost usklae-
nosti, preplitanja, spajanja, koji se stvaraju u pojmu ika.
Klasini pisci - od ad-Dejlemija do Lisan ad-din Ibn al-
-Hatiba - omoguuju da se podsjeti na tri velike linije
razvoja. Slijedei ulazni put, razlikuje se l) prirodna ljubav
(mahabba tabi'iyya), 2) umna ('aqliyya) i 3) boanska (ila-
hiyya).
Sva prirodna bia pokree elja da se uzdignu do stupnja
bia koje je neposredno vie od njih. Taj dinamizam, koji
prolazi kroz cijeli svemir, je opi ik. Izmeu ljudskih bia, . prema Bogu, a erotske slike potpuno nedostaju, razvija se,
naklonost se pogorava u ljubav-strast (ik), iju najdu__b_Iju_i-----lL prije svega na perzijskom prostoru, promatranje golobra-
Ljubav
najrealniju analizu daje Tauiq al-hamama od Ibn Hazma.
On navodi psiho-fizioloka stanja opisana uz pomo rijei-
-klieja, osobito u pjesnitvu. Oiena od svakog tjelesnog
zahtjeva, ta strast postaje uzviena u stavu divljenja, koji
izaziva duevnu poremeenost (ihtilat). To je stanje du-
hovnog ropstva u odnosu na idealiziranu ensku osobnost i
na kojoj se kristaliziraju udvorni osjeaji jedne uzavrele
due (galayan). Literarizacija tih osjeaja bila je toliko poti-
cana u irakim sredinama u 8-9. st. da je teko precizirati
opredjeljenja u njihovom nastanku pomou drutvenog sta-
nja, tlaitelj skom etikom i temeljnim poletom ka lijepom.
!k se intelektualizira sa filozofima. On postaje hotimini,
lucidni i metodiki napon ka vrhunskoj srei, koja, za inteli-
genciju lienu iluzija osjetilne spoznaje, uzima znaenje
istog dobra (ol-hayr al-mahd). Ukoliko vie mudrac na-
preduje u svome strasnom traganju za Jednim-Istinitim,
utoliko vie osjea da u njemu raste neizreciva radost, apso-
lutno zadovoljstvo, koje pribavlja kontemplacija (muiihada)
o savrenosti i ljepoti nunog Bitka (wiigib al-iougud].
Sa sufijama ljubavni zanos ika, usprkos otporima, postaje
dio ivota vjere, kao normalni razvitak odmjerene naklonosti
mahabba, o kojoj govori Kur'an (u s. 111,31; XX,39 itd.).
Zamjena mahabbe ikom, da se oznai bitna elja" koja
ispunjava srca mistika za Bogom i ljubav Boju kao bitno
svojstvo izgleda da se duguje al-Haladu. Ljubav nije vie
samo izraz priznanja za Boja dobroinstva; ona se vie ne
zadovoljava strogom askezom i savjesnim obrednim obavlja-
njem. Ona postaje apsolutni zahtjev, koji ne pretpostavlja ni
uitak ni smirenje, nego koja se pojaava u mjeri u kojoj se
ostvaruje uzajamnost perspektiva izmeu zaljubljenog i
Ljubljenog. Taj razvoj para 'iqtmahabba nije bez podsjea-
nja na onaj eros/agape. Ali se odnos izmeu dva pojma
oslonio u Islamu suprotnim razvitkom udvornog i misti-
kog pravca. Kada je dodir sa grkim tekstovima prestao,
vratilo se legalitarnom shvaanju ljubavi sa al-Gazalijem ili
Ibn Tajmijom ili uzdizanju savrene i isteIdeje sa Suhravar-
dijem ili, ak, Ibn Arabijem. Ma kakva da su neslaganja o
njegovom sadraju, ik je jedan od karakteristinih znamena
srednjovjekovne svijesti opsjednute traganjem za vjeitim,
nadnaravnim i svetim.
Dakle, dok je u rano doba ljubav iskljuivo upravljena
367
Ljubav
dih; ~ijepi
mladi dragan biva tovan - na uas pravovjerj~=-l
kao pojavne mjesto boanske ljepote. Tu zapoinje termino-
logija perzijsko-turske lirike, koja opijeva mlade peharnike
(krmare), one sa naherenim kapama, Da promatranie
nije uvijek bilo platonsko, sami su se sufiji alili.
Najistananija razmiljanja o ogledanju onog koji voli i
onog koji je voljen dao je Ahmed al-Gazali (u. 1126), Gazali-
jev mlai brat, a slijedio ga je njegov uenik Ajn al-kudat al-
-Hamadani (u. 1137). Mistik iz iraza Ruzbihan Bakli (u.
1209), al-Haladov komentator, opisao je majstorski psiholo-
giju ljubavi odanih. U perzijsko-turskoj lirici svjesno se
njegovalo opalno prelijevanje nebeske i zemaljske ljubavi
(ova zadnja se dri mostorn ka istini ili odgojnim sred-
stvom). To posebice vrijedi za Hafiza, dok lirika Delaledina
Rumija opijeva mistiku ljubav dvojice zrelih ljudi. Sredite
mistike ljubavi je na sebe voljno preuzeta patnja, u kojoj se
boanski dragan najbolje oituje; otuda mogunost da se
koristi slika tirana, krhkog djeaka od etrnaest godina,
368
nedosene dame ili okrutne kurtizane koja se poigrava. Osje-
aj nedosenosti dragog, koji, ipak, treba onog koji voli da bi
se sasvim oitovala njegova ljepota, predmet je brojnih
epova, koji obrauju ljubav prosjaka prema sultanu ili odnos
husn u 'iq, ljepote i ljubavi.
Na arapskom jezinom podruju predmet nebeske ljubavi
katkada se zazivao pod enskim pseudonimima klasinog
arapskog pjesnitva; Ibn al-Arebi ak je gledao na ensko kao
na najvie oitovanje boanske stvaralake snage i milosti.
U mistici zapadne Indije, pjesnitvo na sindskom, pen-
dabskom, gudaratiskom i, ranije, na urdu jeziku, dua
mistiara se opet sagledala pod slikom voljene ene ili zaru
nice; njihova enja i ljubavna predanost onome koji ih je
okrutno ranio, opjevani su u stilu pjesnitva o eni; sam
Poslanik je mogao nastupiti kao zarunik due koja voli. Na
klasinim islamskim jezicima tu se moe usporediti samo
Zulejha koja voli, ija enja za Jusufom ini temu brojnih
epova.
 Madus

V
LEKSIKON
ISLAMA

IWIADUSGrka rije
(a. Magus), pristae Zoroastra (Zaratustre).
magos (koja je i sama verzija iranske
greka da su sa zoroastrijancima Bahreina postupali tako
otro. Tako se i u Predaji nalazi (pored prie o tome kako je
rijei; usp. staroperzijski magu, novoperzijski mug) Poslanik zoroastrijancima Bahreina ponudio da biraju
prela je u arapski preko aramejskog. Arapski leksikografi izmeu Islama i smrti) i drugaiju priu, o kojoj izvjetava
smatraju je zbirnom imenicom kao to je, npr., Yahud; u Abderahman ibn Auf, a koja kae da je Poslanik od Madusa,
jednini treba rei Madusi; vjera Madusa zove se al-magiisi- ipak, primio dizju. Ta je predaja kasnije smatrana vjerodo-
yya. Sastavljai rjenika navode od korijena m-g-s drugu gl. stojnom, dok je naputena ona prva, o Poslanikovom odbija-
formu (maggasa) i petu (tamagasa). U pjesmi, koja je nave- nju da Maduse smatra bilo im drugim osim muricima.
dena u Lisanu i Tag a!-'Ari1su, nalazi se fraza nar magiisa; Pria se da je Abderahman ibn Auf postavio svoju tvrdnju
kada bismo bili sasvim sigurni da je ta pjesma (kao to se u jednom prilikom kada je halifa Omar posumnjao da li smije
Listinu navodi) zajedniki sastav Imru-'l-Kajsa i at- primiti dizju od Iranaca ili ne (usp. al-Baladuri: Poslanik je,
-Tav'am al-Jekurija, znailo bi da se ta rije javlja u najstari- prema tvrdnji Abderahmana, rekao: sunnii bihim sunnat ah!
joj arapskoj knjievnosti. al-hitdb), Prema jednoj predaji, Omar je godinu dana prije
U Kur'anu se rije Madus javlja jedanput (XXII,17); s smrti pisao Dezu ibn Muaviji o Madusima dajui mu
tim stavkom treba usporediti one u II,62 i u V,69. Na ova se uputstvo da ima smaknuti svakog vraa (shir), rastaviti
tri mjesta spominju ah! al-kiuib, ali se samo u s. XXII,17 svakog Madusa od ene i djece, te zabraniti da se vri
spominje ime Madus, U istom stavku spominju se i murik, zamzama (mrmljanje zoroasterske molitve, novoperzijski
koji se nikako ne mogu ukljuiti u nazivah! al-kub. Meu biid ili ba). Dez je poeo provoditi u djelo ove stroge
tim, prema islamskom pravu, za Zoroastrijance se smatra da naredbe, a Omar je odbijao primiti dizju od Madusa sve
spadaju meu ah! al-kitab, ali ta se ideja ne moe temeljiti na dok Abderahman ibn Auf nije ustvrdio da je Poslanik primio
az-Zamahariju, ar-Raziju, an-Nejsaburiju, koji ne daju dizju od Madusa iz Bahreina. Al-Buhari, uz to, navodi
osnova za injenicu da su Madusi i teoretski mogli spadati odgovor koji je dan perzijskom ambasadoru: Na nam je
meu ah! al-kiuib. Ar-Razijeve rijei, prema kojima su Ma- Poslanik zapovijedio da se borimo protiv vas sve dok se ne
dusi oni to ne slijede nikakvog stvarnog poslanika, ve pokorite i ne pristanete sluiti Bogu, i samo Njemu, ili dok
samo muianabbija, mogle bi znaiti da on Maduse smatra ne platite dizju. Tu su Madusi, dakle, tretirani na isti
sektom koja se nalazi izmeu pravih ah! al-huab i mnogobo- nain kao i ah! al-huab, Odreivanje poloaja zoroastrijanaca
aca (murik). An-Nejsaburi takoer kae da poslanik Ma- prema muslimanskoj dravi, IIadis smatra glavnim proble-
dusa - koji su uz to i dualisti - nije nijedan stvarni poslanik, mom, kada se radi o Madusima. Pored toga, postoji i
ve mutanabbi; murici, s druge strane, nemaju uope posla- predaja kod ad-Darimija, koja, nedovoljno jasno, dodue,
nika ni sveto pismo. U arapskoj povijesnoj knjievnosti odreuje nasljedno pravo zoroastrijanaca.
zoroastrijanski Perzijanci katkada se nazivaju murik, npr. Muslimanske predaje o Zoroastru slau se s njihovim
kod al-Baladurija. Na koncu, mora se rei da je 17. stavak gledanjem da su zoroastrijanci donekle manje znaajni od ah!
XXII sure, kako se ini, kasnije dodan (mora da je iz al-huab, At-Tabari pripovijeda da je Zeradut ibn Isfiman
medinskog razdoblja). (Isfiman je izmijenjeno ime Zoroastrovog avestnog pretka
U IIadisu, koji predstavlja teoriju islamskog prava, ne Spitame) zahtijevao da ga smatraju poslanikom nakon trogo-
nalazimo mnogo podataka o Madusima. Bit hadiskog uenja dinje vladavine kralja Bitasba (avestni Vitaspa); isti pov-
o Magima sastoji se u tome da s njima treba postupati kao s I jesniar, pozivajui se na Riama ibn Muhameda al-Kel-
ah! al-hitb, te da stoga moraju plaati dizju. U stvari, mo , bija, navodi da je Zeradut, kojeg Madusi smatraju svojim
muslimanske drave, koja je bivala sve vea, nije mogla ! poslanikom, bio (prema uenim autoritetima ah! al-hiuibai
slijediti drugaiju politiku. Da su Arapi nastavili sa zoroastri- I Palestinac i sluga jednog od uenika proroka Jeremije. Ogri-
jancima postupati kao sa neznabocima koji su mogli birati l!,
jeio se o svog gospodara, koji ga je zato prokleo, nakon ega
samo izmeu Islama i maa, Iran nikad ne bi mogao biti je sluga obolio od gube. Zeradut poe u Azerbejdan i tu
osvojen. Pa, ak i prije tog vremena, bila bi to gruba politika pone iriti vjeru nazvanu Madusija; nastavi put prema
-------------------------~--------------------------"

369
Magrib
r-
I Balhu, gdje je ivio kralj Bitasb. Ovaj kralj obrati se na
, Zaradutovu vjeru, te prisili i svoje podanike da na nju
prijeu.
Prema jo jednoj predaji, koja je sauvana u at-Tabarije-
vom djelu, Zeradut se dovodi u vezu sa idovskim prorokom
smy (vokalizacija je nesigurna), koji je poslan k Bitasbu, na
ijem se dvoru susreo sa Zeradutom i mudracem Damas-
born (avestni Damaspa, ministar Vitaspe i Zoroastrov zet).
Smatra se da je Zera du t na perzijskom zapisao uenje koje
su idovi zabiljeili na hebrejskom. Bitasb i njegov otac
Luhrasb (avestni Aurvataspa) bili su Sabejci prije nego to su
Zeradut i srny objavili svoju vjeru. Ove predaje imaju za cilj
da zoroastrijansku vjeru dovedu u vezu sa idovskom: u
jednoj, Zoroaster je idovski otpadnik, dok u drugoj on
djeluje zajedno sa jevrejskim prorokom. U Hadisu nalazimo
rijei Ibn Abasa: Kada je perzijski prorok umro, Iblis je za
njih napisao uenje Madusa. Ova usamljena predaja mogla
bi na neki nain imati veze s priom o sm:.
Neki su arapski autori, naravno, bolje poznavali Zoroastra
i njegovu vjeru, npr. al-Baladuri, u kojeg nalazimo da je,
prema uenju Madusa, Zeradut doao iz Urmije. Zanim-
ljivo je i a-ahrestanijevo djelo Kitb al-milal, ija znan-
stvena rasprava, meutim, ne pridonosi nita poznavanju
zoroastrijanskih ideja koje prevladavaju meu fakihima.
Dovoljno je spomenuti da a-ahrestani, koji se obavijestio iz
iranskih vrela, daje jezgrovit, ali u opim crtama ispravan
prikaz ideja Zoroastra i Madusa; razlikuje tri glavne sekte:
kajumarsite, zervanite i zeradutite, od kojih su samo ovi
posljednji u pravom smislu Zoroastrovi sljedbenici. On tano
primjeuje da Madusi nisu ahi al-hitab, ve posjeduju,
budui da su dualisti, neto poput nadahnutog evanelja
(ubhatu kitab); prije pojave Madusije, Perzijanci su ispovi-
jedali Ibrahimovu vjeru.
Iz povijesnih vrela proizlazi (al-Baladuri) da su, u vrijeme
islamskih osvajanja Arabije, zoroastrijanci Jemena, Omana i
Bahreina plaali dizju, ukoliko ne bi spontano prigrlili
Islam. Isto tako su i u Armeniji Madusi stavljani u isti red sa
idovima i kranima.
Redoviti postupak prema onim mjestima u Iranu, koja su
se predala, bilo je nametanje dizje i haraa. U nekim kraje-
vima Perzije, meutim, samo je ogranieni broj ljudi bio
ukljuen u aman garantovan mirovnim ugovorom. U nared-
nim stoljeima, zoroastrijanci su bili jo uvijek brojni, te im
je bilo dozvoljeno slobodno ispovijedanje njihove vjere,
premda je ve u doba osvajanja bilo mnogo sluajeva preobra-
anja na Islam. Bilo je i sluajeva da su obraeni na Islam
morali zamijeniti i svoje ime arapskim.
Iako je, barem u prvim stoljeima, odnos muslimana
prema zoroastrijancima bio vrlo snoljiv, ipak je ve u 8. sto-
ljeu poela njihova seoba u Indiju; smatra se da je prva
grupa napustila Horasan oko 750. godine, te je 766. godine
stigla u Diu u Kambajskom zaljevu.
Poloaj zoroastrijanaca u Iranu s vremenom se pogorao.
Njihov broj drastino se smanjio u nemirima koji su uslijedili
nakon smrti Nadir-aha (1747), kada su Afganci razorili
zoroastrijansku etvrt u Kirmanu, a isto tako i zbog rata
izmeu Age Muhamed-hana Kadarskog i Luft Ali-hana.
U Perziji se procjenjuje da ima ukupno oko 10.000 zoroa-
strijanaca. Zoroastrijanci, koji su bili prebjegli li Indiju, tj.
370
Parsi, razvili su se u uspjesnu zajednicu; u toku 18. st.,
Bombaj je postao njihovo glavno sredite.
Ime Madus pridavano je i ljudima koji nisu imali nikakve
veze sa zoroastrijancima, ali prema kojima je, budui da nisu
bili ni idovi, ni krani, ni muslimanski obraenici, iz
praktikih razloga trebalo postupati kao sa zimijama koji
plaaju dizju. Tako su u sjevernoj Africi i panjolskoj
postupali mezheb al-Avzaija, te malikiti i hanefiti, oslanjajui
se na predaju da je Poslanik prihvatio dizju od Madusa iz
Bahreina. Tako su Berberi smatrani Madusima, a isto tako i
Skandinavci koji su od 844. god. nadalje napadali panjolsku
obalu i s kojima su povremeno sklapani mirovni sporazumi.
M AkojiGRnoviji
IB (a. al-Magrib), kod arapskih pisaca, dio Afrike,
zemljopisci oznaavaju
imenom Berberska ili
Mala Afrika, a obuhvaa Libiju, Tunis, Alir i Maroko. Rije
magrib znai Zapad, gdje Sunce zalazi, a mariq - Istok,
gdje Sunce izlazi. Kod raznih pisaca prostiranje tog podruja
se neprestano drugaije obiljeava; jedni ukljuuju i panjol-
sku, dok veina, ipak, ostaje pri sjevernoj Africi. Slonost
vlada o sjevernoj, zapadnoj i junoj granici, dok se u istonoj
razilaze u miljenjima. Na sjeveru je Magrib ogranien Sre-
dozemnim morem (Rumskim); na zapadu se prostire do
irokog mora (zvanog i Zelcno more, More mraka, a
od stranaca Ocean- ili Atlantski ocean), koje ide od
Tangera do pustinje Lemtuna (Abu-T-Fida) ili samo do
Asfija (Safija) i do Derena (Velikog Atlasa). Na jug se protee
do pjeanog mora, koje zemlju Berbera odvaja od Nigera, tj.
do Erga i do kamenitog podruja zvanog Hamada. to se
tie istone granice, neki je pomjeraju do Crvenog mora i
sjedinjuju tako Egipat i Barku sa Magribom; drugi dre da se
podudara sa granicama Egipta, od oaza do Akabe na obali
izmeu Barke i Iskenderije (Aleksandrije).
~a. ~osl?vno znai voen,
M Aa HkakoD I Je Allah
mahdi), .. ?naj koji je
onaj kOJI UVIJek VOdI (vodstvo = huda),
to onda konano znai: boanski voen, to jest voen na
poseban i osobit nain. Prema snanom i neposrednom islam-
skom osjeaju, Allah vodi svakoga i sve na svijetu - bilo
ljudskim razumom ili nagonom ivotinja - do spoznaje
Njega, kao i do spoznaje onog to je potrebno za opstanak i
nastanak ivota. Jedno od njegovih imena je al-hadi,
Vodi- (s. XXII,54; XXV,31), a ideja o njegovom vodstvu
stalno se ponavlja u Kur'anu. Ali udno je da se rije mahdi
(glag. pridjev trpni 1. osnove) nikad ne javlja u Kur'anu, a da
se pasiv iz te osnove pojavljuje samo etiri puta. U Kur'anu
osma osnova ihtada, doslovce on je prihvatio za sebe vod-
stvo, upotrebljava se kao povratni pasiv. Znai da ovjek
kojeg Allah vodi nije naprosto voen, ve i sam reagira na
boansko vodstvo.
Izgleda da nam nitko ne moe tano ustvrditi izvornu
vokalizaciju rijei al-muhdi, koju je dao Edward Pococke u
znaenju direktor. Margoliouth sugerira znaenje dava-
lac i navodi predaje, prema kojima Mahdi daje nebrojeno
blago; ali ovu pretpostavku ne potvruje nijedan istoni
autoritet.
Ali nitko tko je mahdi ili al-mahdi nije u razliitom polo-
aju; svatko je apsolutno voen. Rije se upotrebljava za neke I
pojedince iz prolosti, ali i za jednu_eshatolok~ osobn~

budunosti. Tako Lisan navodi iz predaje upotrebu za halife
koje su slijedile pravi put i bile voene (sunnat al-bulaja'
ar-raidin al-mahdiyyin), imajui na umu prvu etvoricu
halifa; dalje se tu kae da se kao ime posebice primjenjuje
na Mahdija za kojeg je Poslanik donio dobre vijesti da e se
pojaviti na Kraju vremena. Postoje mnogi drugi primjeri
neeshatoloke primjene rijei mahdi na povijesne osobnosti:
tako Derir to ime daje Ibrahimu, a Hasan ibn Sabit
Muhammedu. Suniti esto tako nazivaju Alija, kako bi ga
istakli ak meu ostalom trojicom halifa; tako se za njega u
Usd al-gaba kae da je hadiyan mahdiyyan, a Sulejman ibn
Surad Huseina nakon smrti naziva Mahdi, sin Mahdija.
Ferezdek i Derir poastili su tim nazivom ak i umajadske
halife. Kako su vjernici njime poastili Umajada Omara II,
ini se da je taj naziv bio i neto vie nego tek poastan; taj
je halifa, naime, bio smatran pravim mudedidom, ovjekom
koji je posebno boanski voen. U oima kasnijeg Islama,
bio je on prvi od Obnovitelja vjere, a osmi i zadnji e biti
ili Mahdi, potomak Poslanikov, ili Isa (al-Masl~ al-muh-
tadi), ve prema jednom od postojea dva stajalita. Karak-
teristino je da se na ljudsku narav gleda s pesimizmom:
ljudi otpadaju od vjere i treba ih privoditi nazad. Tako e
biti osobito onda kada se bude bliio konac svijeta. Ljudi e
izgubiti svaku vjeru, a Allah e ih napustiti; Kaba e
nestati, primjerci Kur'ana e izblijediti, a njegove e rijei
biti izbrisane iz ljudskog sjeanja; ljudi e misliti samo na
pjesme i pjevanje; tada e doi kraj.
U slinom uzvienom smislu, atribut Mahdi pridavan je i
abasidskom halifi an-Nasiru (1180-1225); on je Mahdi i
nikakvog drugog eshatolokog Mahdija ne treba traiti. U
uem ali tanijem etimolokom smislu stala se ta rije upo-
trebljavati za obraenike na Islam; Allah ih je izveo na Pravi
put. Za takve, Turci imaju vie kur'ansku rije muhtedi. U
uzvienom smislu, rije je vrlo rano (66. g. po Hidri) primi-
jenjena na Muhameda ibn al-Hanefiju, Alijevog sina od neke
druge ene, a ne Fatime. Nakon Huseinove smrti kod Ker-
bele, Muhtar ibn Abi Ubaid istakne ovog Muhameda kao
pretendenta na ast halife i nazove ga Mahdi, sin oporunog
nasljednika (al-uiasi), kako su Alija nazivali oni koji su
tvrdili da je Muhammed njemu ostavio vodstvo naroda. To je
bilo nakon smrti Hasana i Huseina, sinova koje je Ali imao od
Fatime, Poslanikove keri, i pokazuje drugaiji stav prema
nasljeivanju imarnske asti od stava kojeg su zastupali iitski
legitimisti. Taj je Muhamed bio nasljednik u svojstvu Alije-
vog sina, a ne u svojstvu Poslanikovog nasljednika. Izgleda
da je on sam odbio poast koja mu je bila ponuena, ali je i
protiv svoje volje postao utemeljiteljem sekte kejsanita koja
eka da se on vrati iz groba na Brdu Radva, gdje ostaje trajan.
Isto su zastupali pjesnik Kusejir (u. 723) i Sejid al-Himjari
(u. 789). Muhamed je tako postao oekivani Mahdi,
Mahdl muntazar, kao Skriveni imam duodecimalnih iita;
Muhtar, kojem je dozlogrdio taj Muhamed, konano osnuje
sektu muhtarita koja e biti strogo iitska i podupirati Huse-
ina ibn Alija. itava pria je zanimljiva, jer pokazuje dina-
minost vjersko-politikih stranaka tog vremena. Takoer
pokazuje kako se rije mahdi razvila iz opeg naslova u
posebnu oznaku, pa ak i vlastito ime obnovitelja vjere u
I posljednjim danima ovjeanstva.
LSkrivenog imama dvanaestoimamskih iita, iji se povra-
371
Mahdi
tak oekuje, onitakoer zovu al-Mahdi. Ali njegov je st:t~ I
sasvim drukiji od statusa budueg obnovitelja vjere kojeg !
trae suniti. Bit sunitskog Islama je u tome da islamski !
narod sam sobom vlada, te da je on sposoban vlastitim
snagama dostii istinu i izvjesnost. Kada su u bilo kojem
razdoblju njihovi ueni ljudi (mudtehidi) primijenili tri
usula - Kur'an, Suna, kijas - na bilo koji problem Islama i
tu doli do sporazuma (idma), tad je problem bio rijeen i
to je rjeenje postalo obavezno za sve muslimane. Stoga
zamisao o apsolutnom Mahdiju kao nepogreivom voi
suvie nagovjetava onaj taklid, koji su kasniji sunitski
teolozi odbacili. Sunitski Islam uzmie pred slijepom pokor-
nou bilo kojem uitelju u ljudskom obliju. ak se i Isa
kao obnovitelj zove muhtedi, to je mnogo manje izraajno u
svojoj sugestiji nepogreivosti. Pa ipak, mase su zahtijevale
apsolutnog obnovitelja, pa je ba meu masama vjerovanje u
Mahdija oduvijek bilo vrlo jako. Dakle, Mahdi (ili Isa),
kada se vrati kao obnovitelj i vladar, obnovit e i primijeniti
onaj islamski sporazum do kojeg su dole mnoge generacije
mudtehida jedna za drugom. Tako islamski narod ne samo
da vlada, ve je i vrhunski i nepogreivi tuma objave putem
Poslanika. iiti, s druge strane, ne poklanjaju takav ugled ni
islamskom narodu ni njegovim mudtehidima; po njima se
putem Kur'ana, Sune, kijasa i idme ne moe doi ni do
kakve uvjerenosti. Jedino to jami uvjerenost su uputstva
Skrivenog imama kojeg Bog titi (ma'siim) od svake pogre-
ke i grijeha, a ija je uloga tumaenje Islama ljudima.
iitski mudtehidi su njegovi posrednici prema ljudima, ali
oni u tom posredovanju mogu pogrijeiti. Kad se vrati Skri-
veni imam, on e osobno vladati po boanskom pravu. On se
naziva Mahdi, ali ovdje je znaenje te rijei sasvim razliito
od znaenja koje mu daju suniti. Ideju o zatienosti od
pogreke i grijeha ('isma) ini se da je u sunitski Islam iz
mutazilitskog sustava prenio Fahr ad-din ar-Razi (u. 1209),
ali tamo se ona odnosila iskljuivo na poslanike. Nijedan
nasljednik (ballfa) ne uiva to pravo, a Mahdi (za one
sunite koji ga oekuju) je, svakako, zadnji Poslanikov halifa.
Za one sunite, koji od Ise oekuju da preuzme ulogu Mah-
dija, on se nee vratiti kao poslanik u punom smislu te
rijei. To zapravo nee biti povratak (rafa), ve naprosto
silazal (nuzul) i on e vladati prema zakonima Muhamme-
dovim (erijat).
Druga bitna razlika izmeu iita i sunita u pogledu Mah-
dija u tome je da on predstavlja bit iitskog vjerovanja, to
nije sluaj sa sunitima. itav sunitski Islam, dodue, vjeruje
u postojanje konanog obnovitelja vjere, te je to sastavni dio
njihove eshatologije, ali po njima to ne mora nuno biti
Mahdi. Ni u jednom od dva SaM~a, ni Muslimovom
ni Buharijevom, ne spominje se Mahdi. Ni sunitska
sustavna teologija ne bavi se njime. U al-Idiievorn djelu
Mauxiqif ne nalazimo nita o njemu; niti ita o znakovima
Zadnjeg asa (ard; as-sd'a). An-Nasafi u spisu 'Aqa'id
spominje samo dva znaka, ad-Dedala i silazak Ise; at-
-Taftazani u svojim komentarima nabraja deset znakova, ali
meu njima nema Mahdija. ak i teolog-popularizator al-
-Gazali ne spominje nita o znamenjima u zadnjoj Knjizi
Ihyd', koja o eshatologiji iskazuje samo neku daleku alu-
ziju u knjizi koja govori o hadu, gdje spominje dolazak ad-
-Dedala i silazak Ise koji e ga ubiti: o Mahdiju nema ni
Mahdi
spomena kako u tekstu tako ni u komentaru. Ono glavno na
emu al-Gazali ustrajava u tom ulomku je otpadnitvo od
vjere.
Vjerovanje u Mahdija nalo je oslonac i podrku upravo u
srcima masa. Usred sve gue tmine i nesigurnosti - poli-
tike, drutvene, moralne i teoloke - one su se vrsto
uhvatile za ideju o buduem osloboditelju i obnovitelju koji
e doi im prohuji jo samo jedna hiljadugodinjica. To je
vjerovanje izraeno u mnotvu kasnijih predaja, koje su,
zapravo, proirene i razvijene, starije i izvornije predaje; one
se esto nadovezuju na stare prie o meuplemenskim i
meudinastikim sporovima i graanskim ratovima koji su
uslijedili nakon Osmanovog umorstva. Stoga se u njima
nalaze aluzije na povijesne pokrete i sekte, koji su, svoje-
dobno, zavrili neuspjehom, ali su ostavili traga ili barem
poneko ime u itavoj zbrci eshatolokih slika. Ove su sakup-
ljene u kasnijim pounim zbirkama, kao to je Tadkira
Abu Abdalaha al-Kurtubiia (u. 1273), koje imamo u obliku
muhtasara (saetka) a-araniia (umro 1565), te Maariq
al-anwar modernog pisca, Hasana al-Idvi al-Harnzavija (u.
1886).
Ibn Haldun, meutim, najjasnije daje navedenu osnovicu
tog vjerovanja u djelu Muqaddima: Poglavlie o Fatiminom
potomku i to narod misli o njemu, te o rasvjetljavanju
nejasnoa u vezi s time. Meu narodnim masama Islama
usvojeno je (mahUr) miljenje, kako su stoljea prola, da se
mora na Kraju vremena pojaviti ovjek iz Muhammedove
obitelji (min ahi al-bay t) koji e pomoi Vjeri (din) i pravdi
da pobijede; muslimani e poi za njim i on e vladati
muslimanskim kraljevstvima, a nazivat e se al-Mahdi.
Nakon njega e se pojaviti ad-Dedal i druga znamenja
Zadnjeg dana (arat as-sii'a), o kojima govori zdrava
predaja (as-sahih). Nakon njegovog dolaska, sii e
Isa i ubiti ad-Dedala ili e pak sii u isto vrijeme s Mahdijem
i pomoi ovome da ga ubije; Isa e slijediti Mahdija kao svoga
imama. To se gledanje zasniva na predajama koje neki autori-
teti priznaju i navode, dok ih drugi osporavaju suprotstavlja-
jui im predaje drugaijeg karaktera. Kasniji sufije uzeli su
drukiji tok razmiljanja i metode dokazivanja sluajeva ovog
Fatiminog potomka, te su esto traili podrku ovome u
mistikoj .objavi- (kaI) koja predstavlja temelj njihove me-
tode.
To je taan prikaz strogo popularne struje Ibn Halduno-
vog doba, struje za koju on oito nije imao nikakve simpatije.
On daje popis od 24 predaje, koje se odnose na obnovitelja i
to u est varijanti, iju izvornost podvrgava kritici. Samo u 14
od ovih, taj se obnovitelj naziva Mahdi. Predaje, vezane uz
Mahdija, nalaze se u mnogim djelima istaknutih pisaca. U
svima ovima zajedno nalazi se samo jedan dio predaja koje
navodi Ibn Haldun. S druge strane, u al-Kurtubijevom djelu
Tadkira postoji sva sila obilnih pojedinosti koje je, oito,
Ibn Haldun odbacio. U Tadhiri, npr., Poslanik prorie
kasnije osvajanje i ponovno osvajanje panjolske. Al-Kurtubi
je umro 1272. g. u prvim godinama granadskih Nasrida, kada
je Granada bila jedini dio panjolske u islamskim rukama.
On i oni oko njega jako su osjeali potrebu za obnoviteljem i
Mahdijem, pa su oko njegovog dolaska niknule brojne pre-
daje. Situacija je zahtijevala monijeg islamskog pobornika
nego to je Isa koji je imao svoj strogo odreen zadatak - ubiti
372
ad-Dedala, Tome je moda pridonijela i odanost lozi
Muhammedovoj iz koje e izai Mahdi, a ta odanost bila je
velika ak i usunitskom Magribu. Al-Kurtubijev Mahdi
trebao je doi iz Magriba, dok su raniji imali stii iz Sirije ili
Horasana. On e doi iz jednog mjesta umagribskom De-
belu koje se nalazi na morskoj obali, a zove se Masa; tamo e
mu se ljudi prvi put zakleti na pokornost, a zatim opet u
Meki. Ovdje se predaja pribliava jednoj ranijoj koju je
ispriao Abu Daud, a naveo Ibn Haldun nastojei je protu-
maiti; ona pria o pohodu protiv Kalbita (Kelbita) i o
plijenu od Kalba, te se povezuje s ranijim meuplemenskim
sukobima. Ovaj e zapadni Mahdi ubiti i as-Sufjanija kojeg
Kalbiti podravaju. Ovdje nije mjesto ulaziti u to kako su
Mervanidi (ogranak Umajada) zamijenili svoje roake Sufia-
nide. Tajna, kojom je bio popraen dobrovoljni silazak s
prijestola i nagla smrt Muavije II, stupanje na prijesto Mer-
vana ibn al-Hakama, te iznenadna smrt ili umorstvo Valida
ibn Utba ibn Abi Sufjana prilikom pokopa Muavije II, pota-
knuli su na stvaranje imamitske stranke meu Umajadima;
ali se taj Valid kasnije javlja iv u at-Tabarijevom kazivanju.
U Halid ibn jezidovom djelu Agani pria se da je on prvi s
time zapoeo, premda se to ponovo nijee, te se kae da je ta
praksa postojala ve od ranije. U graanskom ratu na
poetku uzdizanja Abasida, jedna od bijelih, tj. umajad-
skih pobuna, podigla se traei prava Sufianija o kojem je
bilo spomena raniie. Oito je da su Sufjanidi i dalje traili
svoje pravo (na prikriveni imarnitski nain) protiv Mervanida
i, kasnije, Abasida, a oslanjali su se, kao i sve stranke, na
predaju. Podaci su krajnje zamueni, pa je to jedan od
izgubljenih sluajeva Islama, od kojeg je ostalo samo ime, a to
je ime ozloglaeno, kao i ime Umajada openito, za itavo
kasnije islamsko razdoblje, sunitsko kao i iitsko. At-Tabari
u svom komentaru sure XXXIV,51 navodi predaju koja se
odnosi na ranije razdoblje. Poslanik je spomenuo rascjep
(fitna) koji e se dogoditi izmeu Istoka i Zapada. Tada e se
pojaviti as-Sufiani iz Suhog Vadija, kada provali ili kada
doe njegovo vrijeme. Mnogo je govora o vojskama koje e
on poslati i o ljudima koje e pobiti (meu kojima i 300
glavara Benu-'l-Abasa) sve dok Debrail ne bude poslan na
njega da ga uniti. Njegova, dakle, pojava za at-Tabariia nije
eshatoloka i nema tu nita o Mahdiju i o Koncu vremena. Ta
je predaja proirena i uvedena u eshatoloku priu (i as-
-Sufjani konano biva ubijen od Mahdija) u apokalipsi, koju
je Muhji-'d-din Ibn al-Arabi uveo u svoj Mul:tadarat al-
-abrar, a datirana je oko 1180. godine. Stotinu godina kas-
nije, al-Kurtubi e tu priu jo vie proiriti, a as-Sufianiia
nazvati Muhamed ibn Urva.
Oito je nemogue podrobno iznijeti sve predaje koje
govore o obnovitelju, ali moemo ukazati na raznovrsnost i
neke osobine koje se u njima ponavljaju. Velika ih je veina
stavljena izravno u usta Poslaniku (dok vrlo mali broj dugu-
jemo Aliju): ako je svijetu ostao ma samo jedan dan ivota,
Allah e ga produiti sve dok ne poalje obnovitelja; svijet
nee propasti; Zadnji as nee doi sve do tada; on e
pripadati ljudima iz moje kue (min ahi bayti); mome rodu
(min 'itri); mome narodu (min ummati); bit e potomak
Fatime (min walad Fatima); njegovo ime bit e i moje ime,
te ime njegovog oca bit e ime moga oca; Poslaniku e naliko-
vati po naravi (hulq), ali ne i po izgledu (halq). Ove

rijei stavljene su u usta Aliju; on e biti visoka ela, savinu-
tog nosa, ponositog dranja; zatei e svijet pun zala i bogu-
mrskih djela; ako netko izusti ime Allahovo, on e ga ubiti;
on e ispuniti svijet pravicom i jednakou; on e tui ljude
sve dok se ne vrate Allahu (al-haqq); muslimani e pod
njegovom vlau uivati u neuvenom blagostanju; zemlja e
nositi plodove, a nebo e ih zalijevati kiom; novac e toga
dana biti gaen nogama i bit e nebrojen; jedan e ovjek
ustati i rei: 0 Mahdi, podaj ga meni, a on e rei: Uzmi!
i usut e u njegovu odjeu onoliko koliko ovaj moe ponijeti.
Nasluuje se da je ovo tafsir, - pravovaljan ili ne - jedne
predaje iz Muslimovog Sahiha: Na kraju e mome
narodu doi halifa koji e prosipati blago i ne brojei ga. Ali
ni u ovoj se predaji, kao ni u itavom Muslimu i Buhariju,
uope ne spominje Mahdi. Ponovo: Mahdi potjee od nas,
ljudi Kue (Poslanikove). Allah e ga poslati iznenada i
neoekivano. Vladat e pet, sedam, devet godina. esto se
nagovijeta da e doi u doba nesloge (fitan). Ta e biti tako
duboka da e trebati glas nebeski da je smiri rijeima: Va
Emir je taj i taj (Ibn Haldun). To nalikuje ironinom
komentaru, ali se navodi kao predskazanje. U tim ranijim
predajama on dolazi sa istoka (al-Marik, Horasan), s onu
stranu rijeke (Oksusa); kasnije (npr. al-Kurtubi i Ibn Hal-
dun) su vjerovali da mora doi iz prostranih, nepoznatih
zemalja Magriba. Izvorna predaja o Crnim stijegovima, o
Abasidima, koja je oito smiljena da bi ih navela da podre
alijevce, ne spominje Mahdija (Ibn Haldun), ali kasnije je
nadodano: jer on je Allahov halifa, Mahdi (Ibn Haldun).
Jedna se dugaka predaja (Ibn Haldun) moe dati u cjelosti,
kao ilustracija, a i zato to ju je kasnije proirio i upotrijebio
al-Kurtubi: U povodu smrti halife doi e do razmimoilae-
nja, a jedan od itelja Medine istaknuti e se, te e morati
bjeati u Meku. Tada e dio mekanskog naroda prii i
natjerati ga da protiv svoje volje ustane (vjerojatno na usta-
nak), a oni e mu se zakleti na pokornost izmeu rukna i
maqama. I vojska e biti poslana na njega iz Sirije, ali e je
progutati pustinjska zemlja izmeu Meke i Medine. Kada to
vidi narod, sirijski abdal (Zamjenici ili Odlinici) i iraki
'asa'ib (Drugovi i Stranari), prii e mu i zakleti se na
pokornost. Nakon toga, ustat e ovjek iz plemena Kurej
kojem su preci po majci iz Kelba. On e protiv njih poslati
vojsku i poraziti ih i to e biti pohod na Kelbe. Ali e
razoarani biti oni koji ne dobiju dio plijena od Kelba! On e
podijeliti blago i vladat e narodom prema Suni njihovog
Poslanika i on e pustiti da ga podrava Islam. Ostat e sedam
ili devet godina, a onda e umrijeti, te e muslimani moliti za
njega. To je, oevidno, odjek sukoba s Jezidom i nema
eshatoloki karakter niti spominje Mahdija. Ali motivi abdala
i pustinjske zemlje (al-bayda') pojavljuju se i u drugim
predajama koje govore o Koncu vremena, te su razraeni u al-
-Kurtubijevoj predaji o Mahdiju iz Magriba. Nadalje, u jednoj
predaji, koja ima, oito, pomirljive namjere u odnosu na
Abaside i alijevce, muslimani se potiu da se okrenu mladiu
iz plemena Temim, jer on e doi s Istoka i bit e stjegonoa
Mahdiju (Ibn Haldun). Ali jasno je takoer da je uenje o
Mahdiju kasno nastalo, te da nije prihvaeno od sviju. Uenje
o Dedalu dio je islamske eshatologije, kako slubene tako i
narodne; postoji, meutim, predaja koja pokuava uvjeriti da
je vjerovanje u Mahdija vanije nego vjerovanje u Dedala:
Mahmel
Tkogod ne vjeruje uMahdija - nevjernik je, a tko ne vjeruje u
Dedala samo je poricatelj (Ibn Haldun). Prema drugoj nekoj
predaji, ne postoji Mahdi ve Isa. Oni koji podravaju Mah-
dija pokuali su to odbaciti, navodei da to znai da nitko
nikad nije u kolijevci progovorio osim Ise.
to su izvori kasniji i to su vie po porijeklu iz naroda, to se
vie nailazi na vjerovanje o eshatolokom Mahdiju. to su vie
muslimanske narodne mase bile tlaene i poniavane (kako od
muslimanskih tako i od nemuslimanskih vladara), to je jaa
bila njihova vjera i enja za tim konanim obnoviteljem
istinskog Islama, koji e pomoi da Islam pobijedi u cijelom
svijetu. A kako se uvijek osjeala potreba za Mahdijem,
Mahdiji su se uvijek i javljali, te se Islam s maem u ruci
svrstavao pod njihov stijeg. Nemogue je dati pregled svih tih
ustanaka.
A H M E L (a. mahmal ili tonije
mahmili, naziv je za
M sjajno ukraene prazne nosiljke, koje su od 13.
islamski vladari prigodom hada slali u Meku i time dokazi-
stoljea
vali svoju neovisnost i zahtjeve na poasno mjesto u toj
sveanosti. Devu, koja nosi mahmel, ne jai se, ve vodi za
uzdu. Ona ide na elu karavane i smatra se elementom
posveenja. Rasipnost, do koje je dovodio duh suparnitva
meu vladarima, vidi se iz primjera kada je iz Iraka u Meku
poslana deva (godine 1321) ukraena zlatom, biserima i
dragim kamenjem.
Mahmel, koji je bio najvie na cijeni, a to je onaj koji je
pratio karavanu hodoasnika iz Kaira, izgledao je ovako:
etvrtasti drveni okvir s piramidom na vrhu, prekriven crnim
brokatom sa zlatnim natpisima i ukrasnim vezom; podloga je
mjestimino bila zelena ili crvena svila, a obrubljena je bila
svilenim resama; srebrne loptice nalazile su se na krajevima i
na vrhu piramide. Na prednjoj strani piramidalnog krova u
zlatu je bila izvezena slika Kabe. Egipatski mahmel je bio
ukraen nojevim perjem, a u praznoj unutranjosti nalazila se
samo knjiga molitvi koja bi, po povratku, bila izloena u
Kairu i dana narodu da je ljubi, po drugom navodu, unutra
su se nalazile dvije srebrne posude sa dva Kur'ana, jedan u
obliku svitka pergamenta, a drugi u obliku knjige. Mahmel je
nosila krasna visoka kamila, koja je nakon hodoaa bila
poteena svakog daljnjeg rada. Po dolasku u Meku, mahmeli
su bili doekani s dobrodolicom i sprovedeni kroz prepune
ulice u sveanoj povorci, nakon ega su, zajedno s hodoasni
cima, proslijedili za Arefat, gdje je za njih bilo rezervirano
posebno mjesto. Nekad je vladalo miljenje da se pokrov
egipatske mazge koristio za pokrivanje Muhammedovog
groba, ali to nije tano; kiswa se, dakako, alje u Meku po
velikoj karavani hodoasnika, ali to sa mahmelom nema
nikakve veze.
Al-Makrizi smatra da je obiaj da se u Meku alje mahmel
uveden godine 1271-1272, a uveo ga je mameluki sultan
Bejbars ili, prema nekim drugim autorima, erif Abu Numej;
neki, pak, misle da je neka princeza, koja je u sjajnoj nosiljci
ila na hodoae, dala Bejbarsu ideju da poalje mahmel s
hodoasnikom karavanom. To je, dakako, samo pria, dok
je daleko vanije pitanje, da li taj obiaj potjee iz mnogo
ranijeg vremena i da li je, izvorno, imao vjersko znaenje.
Prirodno je da to podsjea na prenosiva svetita Arapa, a
mahmel posebno dovodi u sjeanje Musilov opis Abu Zhur
- - - - - - ----~---- - - - - - - - "
373
Makama
I al-Markaba plemena Ruvala: okvir od tankog drveta, ukra-
I en nojevim perjem i privren na sedlo teretne deve, slui
I kao vidljivo sredite plemena. To ukazuje na stvarno znae-
nje kasnijih mahmela, koji su bili oiti znaci neovisnosti i
samosvojnosti raznih islamskih drava. Bilo je, s vremena na
vrijeme, i takvih vladara koji su, aljui mahmele, izraavali
nastojanje da ih se prizna kao suverene i zatitnike erifa, a
koji su uskoro bili prisiljeni prepustiti vlast drugima. inje
nica da je egipatski mahmel zauzimao poasno mjesto, s kojim
se mogao takmiiti samo onaj iz Sirije, duguje se politikoj
moi mamelukih sultana. Osmanska vladavina u tom
pogledu nije nita izmijenila, pa nije uspio niti pokuaj da se
iz Carigrada alje mahmel. Prekid tradicije nastao je kada su
1807. g. vahabiti zauzeli Meku i zabranili taj isprazni, a njima
tako mrski sjaj; kada su oni protjerani, Muhamed Alijeva
vladavina vratila je egipatskom mahmelu njegovo poasno
mjesto.
Nakon prvog svjetskog rata prestalo se sa slanjem mahmela
iz Sirije. Problem je nastao izmeu egipatske vlade i kralja
Huseina (1915-1924); ticao se kako ovlatenja nadstojnika
poljske bolnice koja je imala pratiti mahmel, a isto tako i
ceremonije doeka; posljedica je bila da mahrnel dvaput nije
ni krenuo.
Kada je Ibn Saud postao kraljem Hidaza, dolo je do
dugotrajnih pregovora u vezi s mahmelom. Vahabitski vladar
inzistirao je da se izostavi glazba, koja je obino pratila
mahmel, te da se ukine itav niz praznovjernih obiaja;
prosvjedovao je takoer i protiv oruane pratnje koja bi
znaila krenje njegovog suvereniteta. Pokuaj, koji je ui
njen 1926. god., da se usklade zahtjevi obiju strana nije imao
uspjeha; dolo je do okraja izmeu Ibn Saudovih sljedbenika
i egipatskih vojnika, koji je okonan tek osobnim posredova-
njem Ibn Sauda. Tokom nekoliko godina egipatska vlada nije
slala ni mahmel ni kiswu, ali je ipak 1929. g., nakon spora-
zuma s Ibn Saudom, ponovo uvedena tradicija godinjeg
pohoda mahmela.
A K A M A (a. maqmai, forma arapske umjetnike proze,
M u ije se najpoznatije zastupnike ubraja al-Hariri. Prvot-
no je makama znailo plemenski skup, a onda se primjenji-
valo na okupljanja kod halifa, pri kojima su se odravala
pouna (pobona) predavanja. Iz toga se razvilo znaenje
predavanie, sve dok rije nije konano u 9. st. na biranom
jeziku oznaavala odranu besjedu na sijelu. Polazei od toga,
stvorio je al-Hamadani (u. 1007) literarni oblik - makamu, u
kojem se u sreditu nalazi literata - skita velike rjeitosti.
Njegov izvanjski oblik kazivanja je rimovana iritmovana
proza. anr makame ostao je omiljen sve do u novo doba.
A L , na starom arapskom mal znai posjed, imetak,
M kod beduina se posebice odnosi na deve, ali i na zemlju i
novac, u svakom sluaju
na konkretna dobra u stvarima. U
znaenju novac, rije se proiruje u izraz mal samit,
nijemi posied, nasuprot pojmu mal natiq, govorei pos-
ied, pod kojim se podrazumijevaju robovi i stoka.
Vjerski stav Islama prema novcu i dobru i njihovom
stjecanju mjerodavno je izloio al-Gazali u drugoj desetini
djela I~ya', posebice u knjizi 13.
Stjecanje, uvanje i troenje imetka ini i jedno od etiri
374
glavna poglavlja Ekonomike (Tadbzr al-manzil), drugog
dijela praktine filozofije, koja se dijeli na etiku, ekonomiku i
politiku, to je u Islam prelo iz antike filozofije. Kao
standardno islamsko djelo o ekonomici treba navesti at-
-Tusijevo Ahlaq-i N a$in.
Islam je dosegao malajske-indonezijski arhi-
A L E Z IJ A .
M pelag putevima trgovine. Historijski izvjetaji potvruju
da su u ovom kraju arapska i islamska naselja bila poznata ve
674., 878. god. na Sumatri i 1082. na Javi. O samom
malajskom poluotoku doli su izvjetaji po Arapima i drugim
muslimanima 878. god.; oko 1303. god., po svoj vjerojatno-
sti, uspostavilo se islamsko kraljevstvo u Trengganu na sje-
veru. Malajska kraljevstva na sjevernoj i istonoj Sumatri bila
su islamizirana ve u 12. i 13. st. Malaka (Malacca) u zapad-
noj Maleziji, kasnije glasovito prekrcalite meunarodne
trgovine, vjerojatno je islamizirana u 13. st., premda se islam-
sko kraljevstvo Malaka konano formiralo tek oko kraja
14. st. Oko sredine 15. st. razvila se Malaka u vano sredite
za islamske studije; najvema se odatle vrila islamizacija
drugih dijelova malajske-indonezijskog arhipelaga i Filipina.
Povijesno je znaajno da se Islam na malajsko-indonezij-
skom arhipelagu irio jedino putem misije, time to je lagano
potiskivao hinduizam i budizam. Misionari su prvotno bili
Arapi, sejidi (Poslanikovi potomci), koji su doli iz Hadrama-
uta u junoj Arabiji. S vremenom su proces islamiziranja na
cjelokupnom arhipelagu nastavili sami Malajci, [avanci i
drugi domorodni narodi. Taj proces u razliitoj mjeri jo traje
u pojedinim dijelovima Malezije i malezijsko-indonezijskog
arhipelaga.
Nastup Islama pokrenuo je progresivni revolucionarni
proces, koji je, konano, promijenio malajsko i indonezijsko
drutvo. Islamski racionalizam stvorio je pokret modernizira-
nja, koji se oitovao u historijskim i kulturnim promjenama,
kakve su ranije tim podrujima i drutvima bile strane.
Islamska osobita naklonost za malajski jezik i njegovo kori-
enje kao sredstva za propagiranje Islama, posebice u njego-
vom knjievnom obliku, omoguili su to da je malajski jezik
skoro postao nacionalni jezik vie od 130 milijuna ljudi u
jugoistonoj Aziji. Malajski je uskoro povezan s arapskim i
njegovim islamskim jezinim blagom, a malajska knjievnost
moe se smatrati dijelom velike knjievne tradicije islamske
knjievnosti.
Danas se u Maleziji slubeno upotrebljava arapsko-malaj-
sko pismo, poznato kao javi, istodobno sa latinikim. Islam
predstavlja, kako kulturno tako i politiki objedinjujui im
benik, a Malajci i Indoneani izmeu sebe dre se kao jedna
cjelina. Malezija ini vaan zemljopisni, politiki i kulturni
dio malajsko-indonezijskog arhipelaga, ije ukupno puan
stvo broji oko 180 mil.; od njih su cca 80% muslimani
(ukljuujui Indoneziju), koji govore isti jezik i meu suni-
tima spadaju u isti mezheb, onaj imama a-afiija. Svi musli-
mani Malezije su suniti afiiti, s iznimkom male indijske
manjine, koja je hanefitska. Otprilike devet sufijskih redova
djeluju u raznim krajevima zapadne Malezije. Meu njima su
najpopularniji alevije, kadirije i nakibendije. Njihovi la
novi, koji dolaze iz svih podruja ivota, povremeno vre
vjerske obrede, meu ostalim recitiranje zikra i razliite riuibe
(naroite molitve). Najpoznatiji od raiiba, koji se itao (uio)

u odreeno vrijeme, je ratib Sejida Umara ibn Abderahmama
al-Atasa, koji je na malajsko-indonezijskom arhipelagu ope
nito poznat kao rtib al-Atias (u. 1661. uHadramautu).
Utemeljena 16.9.1963. god., drava Malezija (pravilnije:
Malajzija) obuhvaa na zapadu malajski poluotok s otokom
Penarig, na istoku u junokineskom moru sjevernozapadni
dio Kalirnatana (sjeverni Borneo), koji se sastoji od Sabaha na
sjeveru i Saravaka na sjeverozapadu. Otok Singapur bio je
dio Malezije, pa ipak se 7.8.1965. god. odvojio i stvorio
neovisnu dravu. Malezija je drava mnogih naroda s razlii
tim kulturama. Broj itelja Malezije procenjuje se (1986) na
neto vie od 16 miliona, od ega su oko 47% Malajci, 32%
Kinezi, II % Indijci, 8% nemalajski domorodni narodi i 2 %
Euroazijci i drugi. Svi Malajci, poneki Kinezi, Indijci, domo-
roci i drugi, su muslimani, te obuhvaaju oko 55 % puan
stva. Ostali su budisti, taoisti (Kinezi), hinduisti (Indijci),
krani (Kinezi, Indijci, Euroazijci) i Sikhi. Veliki broj
domorodaca su animisti. Islam je slubena vjera Malezije,
koja se sastoji iz 13 konfederativnih drava, te je i dravna
vjera. 9 od administrativnih jedinica su nastale kao sultanati,
a 4 kao namjesnitva: [ohore, Kedah, Kelantan, Negeri,
Sembilan, Pahang, Perak, Perlis, Selangor i Trengganu
odnosno Malacca (Melaka), Penang, Sabah i Saravak. Osim u
Sabahu i Saravaku, sultan je u svim zemljama islamski
poglavar. Svaka zemlja ima svoj vlastiti odjel za vjeru, s
muftijom, kadijom i drugim vjerskim slubenicima, koji
odgovaraju za sve pravne islamske poslove. Neke drave
ustanovljuju erijatske sudove za ureivanje pravnih sporova
meu muslimanima. U vladi drave bavi se dravno vjersko
vijee sa svim poslovima koji se tiu Islama i daju vladi
drave i sultanu upute za islamsko zakonodavstvo, upravu i
odgoj. Islamskim zakonodavstvom, upravom i odgojem u
namjesnitvima rukovodi najvii sultan ili vladar, poglavar
Malezije. Najvieg sultana ili kralja bira na 5 godina Konfe-
rencija onih kojih upravljaju iz kruga 9 sultana. Ta konferen-
cija sastoji se iz sultana i namjesnika, a, osim u izboru kralja,
sudjeluju u izboru i ministra-predsjednika Saveza, ministra-
-predsjednika zemalja, te prvih ministara namjesnitva.
Ministar-predsjednik neke zemlje mora biti musliman. Kon-
ferencija onih koji upravljaju - pored drugih ovlasti i zadaa -
mora se sazivati u stvarima koje se tiu Islama i muslimana, a
jednako tako je obavezna na vijeanje u pogledu posebnog
poloaja muslimana i domorodaca na Sabahu i Saravaku. Na
saveznoj razini, kao dio odjela ministra-predsjednika postoji
Nacionalno vijee za islamske poslove, koje odgovara za
usklaenost i izravnu vezu uprave i djelovanja dravnih
odjela za vjeru. To vijee daje konferenciji za vladanje
zemaljskih vlada i vjerskim vijeima zemalja upute u svemu
to se tie islamskog zakonodavstva, uprave i odgoja. Jedan
dio tog vijea je odbor uleme, koji se sastoji od muftija
pojedinih zemalja i pet lanova uleme koje imenuje kralj. Taj
odbor, nazvan Odbor za fetve, bavi se pitanjima islamskog
zakona. Vijee dri i obrazovne teajeve za kadije i druge
slubenike odjela za vjeru, nadalje organizira, npr., islamske
kulturne izlobe, irenje Islama, objavljivanje knjiga o
Islamu i druge islamske djelatnosti. Ono upravlja i nacional-
nim, kao i sveuilinim damijama u Kuala Lumpuru.
Potom postoji udruenje, koje podrava muslimane da tede
za hodoae u Meku. Ono se zove Udruenje' za nadzor i
375
Malik ibn Enes
tednju za hodoae. Svake godine ide vie od 10.000 musli-
mana iz Malezije na had.
Ministarstvo za odgoj odgovara za islamski odgoj u svim
glavnim kolama koje drava potpomae. Vlada daje nov-
ane pripomoi i za privatne vjerske kole. God. 1971.
postojalo je u zapadnoj Maleziji 446 takvih kola. Vjerski
uitelji su svi apsolventi priznatih teolokih seminara i uili
ta, kako lokalnih, tako i najuvenijih u islamskom svijetu
(npr. ona u Meki ili al-Azhar u Kairu.) Postoje brojne
arapske kole (medrese) u zapadnoj Maleziji. Sve kole u
Maleziji koriste malajski kao nastavni jezik, s engleskim kao
drugim jezikom. U vjerskim kolama ui se arapski i malaj-
ski. Vii islamski odgoj obavlja se na Islamskom koledu u
Selangoru i na Nilam Puriju u Kelantanu. Uenje i istraiva-
nje Islama u njegovim razliitim aspektima provodi, na sve-
uilinoj razini, Institut za malajski jezik, knjievnost i kul-
turu, Fakultet za islamske studije, a oboje na nacionalnom
sveuilitu Malezije i Odjelu za islamske studije Sveuilita
Malezije; sve troje se nalazi u Kuala Lumpuru. Postoje,
prije svega, dvije vee islamske politike stranke u Maleziji:
Udruena malajska nacionalna organizacija iPanmalajska
islamska stranka. Prva je stvorila, skupa sa Malajskim kine-
skim udruenjem i Malajskim indijskim kongresom, savez
pod nazivom Stranka saveza, te on vlada od neovisnosti u
augustu 1957. god. Kada su Sabah i Saravak pridoli Male-
ziji, tamo su stvorene odgovarajue stranke. Danas je vlada-
jua stranka saveza ula u udrubu sa Panrnalajskom islam-
skom strankom. Veina muslimana u Maleziji biraju i podr-
avaju obje ove islamske stranke. Svaka drava u Maleziji
ima muslimansku organizaciju za dobrobit, a organizacija se
aktivno bavi misionarstvom. Vlada, sad, utemeljuje veliku
nacionalnu organizaciju slinog karaktera. Pored musliman-
skih omladinskih organizacija islamskih politikih stranaka,
postoji i muslimanski pokret mladei u cijeloj Maleziji sa
znatnim brojem lanstva iz svih slojeva.
ALIK IBN ENES (a. pravnik,
Malik ibn Anas), imam
M malikitskog koji je po njemu i dobio ime;
mezheba,
ga naprosto zovu medinskim imamom.
esto
Najstariji dui izvor za Malikovu biografiju, kazivanje Ibn
Sada (u. 845), koje se temelji na al-Vakidiju (u. 823), izgub-
ljen je, budui da nedostaje dio rukopisa, ali je veinu
mogue rekonstruirati iz sauvanih citata, uglavnom u at-
-Tabarijevom Kub al-ruyun, zatim kod Ibn Halikana i as-
-Sujutija. Iz ovoga se jasno vidi da kratke biografske zabilje-
ke Ibn Kutejbe (u. 889) i one malo due u Fihristu (napisane
987.) potjeu od Ibn Sada. lanak o Maliku, koji se nalazi
kod at-Tabarija ovisi o istom izvoru, dok se neke druge
kratke biljeke o njemu (koje se nalaze tu i u njegovoj
povijesti) temelje na drugim izvorima.
Malikovo puno ime je bilo Abu Abdalah Malik ibn Enes
ibn Malik ibn Abi Amir ibn Amr ibn al-Haris ibn Gajman ibn
Husail ibn Amr ibn al-Haris al-Asbahi; rodom je iz Himjara,
a obitelj mu je pristupila rodu Benu Tejm ibn Mura (Tejm
Kurej).
Nije poznat datum njegovog roenja; datumi variraju od
90. do 97. god. po Hidri, ali i to su samo pretpostavke koje
su tek priblino tane. Ve od Ibn Sada potjee legenda da je
u majinoj utrobi proveo tri godine (Ibn Kutejba kae: preko
Malik ibn Enes
dvije godine); radi se o krivom tumaenju Malikove tvrdnje
o mogunosti trajanja trudnoe, to se vidi iz Ibn Sadovog
teksta. Prema predaji, koju je sauvao at-Tirmizi, sam je
Poslanik predskazao njegov dolazak, kao i dolazak Abu
Hanife i a-afiija. Njegovog djeda i strica po oevoj strani
as-Semani spominje kao sakupljae predaja, te tako nema
nita udno u tome to se i on posvetio znanosti. D Kiuib al-
-agiini nalazimo da je najprije elio postati pjeva, ali je
zbog runoe, a na majin savjet, pristao da umjesto pjevaa
postane pravnik. Ali ovakve anegdote samo dokazuju da je
bilo onih koji mu se nisu divili. Imamo vrlo malo pouzdanih
podataka o njegovim studijama; vjerodostojno zvui podatak
(koji se nalazi tek u kasnijim vrelima) da je pravo uio kod
slavnog Rebije ibn Faruha (u. izmeu 749. i 760) koji je
njegovao ra'y u Medini, te su ga, stoga, zvali Rabi'at ar-
-ra'y. Kasnije legende poveavaju broj njegovih uitelja do
nevjerojatnog mnotva: 900 ukljuujui 300 tabi'una. D
kiraetu je slijedio Nafija. Prenio je predaje od az-Zuhrija,
Nafija, Abu-'z-Zinada, Haima ibn Drve, [ahie ibn Saida,
Abdalaha ibn Dinara, Muhameda ibn al-Munkedira, Ebu-
-'z-Zubeira i drugih, ali isnadi nisu dovoljni dokazi da je
uio kod svih tih autoriteta; as-Sujuti daje popis od 95
njegovih ejhova (uitelja).
Veinu ivota proveo je u Medini, a siguran je kronoloki
podatak njegovo sudjelovanje u buni alijevskog pretendenta
Muhameda ibn Abdalaha 762. godine (dok je, ini se,
sasvim netaan podatak da je iste godine imao posla s Ibn
Hurrnuzom). Ve je 761. godine halifa al-Man sur bio po
njemu poslao mekanskim Hasanidima zahtjev da mu izrue
brau Muhameda i Ibrahima ibn Abdalaha; to dokazuje da
je ve tada Malik bio ope cijenjena linost, te da, barem
otvoreno, nije iskazivao neprijateljstvo prema vladi; ak je
dobivao i plau i to iz zaplijenjenog imanja Abdalaha, oca
dvoje gorespomenute brae. Ova misija nije imala nikakvog
uspjeha. Kada se Muhamed godine 762. proglasio gospoda-
rom Medine, Malik je objavio fetvu prema kojoj zavjet na
poslunost al-Mansuru ne obavezuje, budui da je iznuen
prisilom, na to su mnogi, koji bi se inae bili suzdrali,
pristupili Muhamedu. Malik nije aktivno sudjelovao u buni,
ve je ostao kod kue. Nakon uguenja bune, medinski
poglavar Dafer ibn Sulejman kaznio ga je bievanjem; ia
enje ramena, koje je bilo posljedica toga, samo je povealo
njegov ugled, te se prie o loem postupku s Abu Hanifom
u zatvorU bez sumnje zasnivaju na ovom dogaaju iz Mali-
kovog ivota (od at-Tabarija potjee tendenciozna aluzija da
je Malik bio zlostavljan zbog jednog pravnog pitanja). Mora
da se kasnije pomirio s vlastima: godine 776-777. halifa al-
-Mahdi ga je pitao za savjet u pogledu promjena strukture
mekanskog svetita, a u godini njegove smrti posjetio ga je
halifa ar-Raid prigodom hodoaa. Dok ovaj podatak
moemo smatrati sigurnim, one koji se nalaze u Kitab al-
-'uyun imaju ve prizvuk legende, a oni kod Abu Nuajme
zvue sasvim fantastino. Sasvim je izmiljena pria po kojoj
je halifa elio proglasiti Malikovu knjigu Muuxuia' vjer-
ski obaveznom, ali je na Malikov prosvjed odustao od svoje
namjere.
Malik je umro 795. godine, u dobi od oko 85 godina,
nakon kratke bolesti, u Medini, a pokopan je na groblju al-
-Baki. Slubu prilikom sahrane vodio je upravlja Abdalah
376
ibn Zejneb. Ibn Halikan navodi elegiju koju je o njemu
napisao Dafer ibn Ahmed as-Serad. Vahabiti su razorili
kube nad njegovim grobom.
1. Veliko Malikovo djelo je Kitab al-Muuxuta', koje je
- ako izuzmemo djelo Zejda ibn Alija (ija je vjerodostojnost
vrlo sumnjiva) - najranije islamsko pravno djelo koje je
dolo do nas. Njegov je cilj dati pregled zakona i pravnih
propisa, vjerskih obreda i slubi prema idmi (konsenzusu)
Islama u Medini, prema Suni uvrijeenoj u Medini, i stvoriti
teorijske norme koje nisu ustanovljene s gledita idme i
Sune. D razdoblju priznavanja i ocjene vjerskog prava u
vrijeme Abasida postojao je praktini interes za glatkim
putem (a to je zapravo ono to znai al-Muwatta'),
pored korjenitih razlika u miljenju ak o najosnovnijim
stvarima. Malik je elio pomoi da se pronae taj put na
temelju prakse u Hidazu, te da se kodificira i sistematizira
obiajno pravo Medine. Predaja, koju on tumai sa stajalita
prakse, za njega nije cilj, ve sredstvo; starije pravnike
gotovo nikad i ne citira, osim kao uzore sebi. Kako se on
brinuo samo za to da dokumentira Sunu, a ne da podvrgne
kritici njezin oblik, on se, s formalnog stajalita, prema
predaji odnosi vrlo nemarno. Muwatta', dakle, predstav-
lja najstariji stadij razvoja koji je zajedniki i fikhu i Hadisu.
Malik nije bio jedini od svojih suvremenika koji je sasta-
vio Muwatta'; smatra se da se al-Madeun (u. 763)
bavio usaglaavanjem medinskih uenjaka bez navoenja
vanih predaja, a nekoliko je medinskih uenih ljudi toga
vremena napisalo djela u stilu M uwatta' a, ali nijedno od
njih nije sauvano do naih dana. Muwatta' duguje svoj
uspjeh injenici da se zalae za srednji put u svakoj spornoj
taki.
Prenosei Muuxuta", Malik nije sroio konani tekst,
bilo usmeni ili putem muniiwale, spreman za irenje; napro-
tiv, razliite recenzije (riwiiya) njegovog teksta jako se razli-
kuju od mjesta do mjesta. Razlog je, pored injenice da se u
ono doba malo panje poklanjalo tano m i doslovnom ponav-
ljanju takvih tekstova, i taj to Malik nije svojim predava-
njima davao isti oblik u razliitim razredima. Ali naziv
Muwatta' (koji vjerojatno potjee od samog Malika, a
nalazimo ga u svim verzijama) jami da je Malik elio stvoriti
dielo u kasnijem znaenju te rijei, iako, naravno, prie o
tome to je Malik rekao o svojim djelima odraavaju stanje
duha kasnijih razdoblja. Kasnije je Muwatta', po milje-
nju mnogih, bilo vjerski priznato djelo, o ijem porijeklu
postoje mnoge legende.
Poznato je ukupno petnaest verzija M usoaua'a, ali
samo su dvije u potpunosti sauvane; pet ih je prouavano u
panjolskoj u 3-4. st. po Hidri, a dvanaest ih je bilo pristu-
pano jo ar-Rudaniju (u. 1683):
a. popularna verzija djela koju je prenio Jahja b. Jahja al-
-Masmudi (u. 848);
b. verzija Muhameda ibn al-Hasana a-ejbanija (u. 904),
koja takoer predstavlja prepravljenu i kritiki obraenu
formu Malikovog djela, budui da a-ejbani na kraju svakog
poglavlja daje svoje osobno miljenje, kao i miljenje Abu
Hanife o razmatranom pitanju, katkad u vrlo dugakim
zakljucima;
c. navodi iz verzije Abdalaha ibn Vahba (u. 812), koji su
sauvani u dva odlomka at-Tabarijevog Kuab Ihtila] al-

-fuqaha', prilino su dugaki; ova riwiiya slijedi jahiu ibn
[ahju, i to prilino vjerno.
Znaajni odlomci Malikovog uenja, u obliku koji se samo
donekle razlikuje od popularnog, a prenio ga je Ahab (u.
819-820), sauvani su u istom djelu. Iako nije poznato da
postoji riwiiya Muwatta'a iz pera ovog uenika, moda
ona ipak postoji, budui da nae znanje ne mora nuno biti
sveobuhvatno.
Druge potvrene verzije djela spominje al-Lahnavi; daljnji
popis prijenosnika dali su as-Sujuti i an-Navavi.
2. Ne zna se da li je Malik sroio, pored Muwatta'a, i
neka druga djela (u Fihristu se neodreeno govori o izvjes-
nom broju Malikovih djela, ali to je nesigurna tvrdnja).
Knjige koje mu se pripisuju dvovrsne su: pravne i one druge.
Meu pravnim knjigama spominje se Kitab as-sunan ili as-
-Sunna, koju prenosi Ibn Vahb ili Abdalah ibn Abdelhakam
al-Misri, zatim Kitab al-maniisik, Kitab ai-mugalasat, koju
takoer prenosi Ibn Vahb, Risiila fl al-aqdiya, koja dolazi
prema Abdalahu ibn Abdeldelilu, te Risiila fl al-fatwii,
preko Halida ibn Nizara i Muhameda ibn Mutarifa. Izvor-
nost ovih je nesigurna, pa ak da potjeu i od Malikovih
izravnih uenika (katkada se, uistinu, pripisuju ovima, usp.
al-Lahnavi), ipak bi Malikov udjel u njima ostao neizvjestan.
Od drugih se naslova spominju Tafsir, Risiila fi al-qadar
wa ar-radd 'ala al-qadariyya, zatim Kitiib an-nugiim, te Kitab
as-sirr, koji ostaju u uobiajenom krugu apokrifne knjievno-
sti. Postoji jaka sumnja i u izvornost Risale koja sadri savjet
halifi ar-Raidu, to se spominje ve kad i Fihrist, a u isto
vrijeme kad i Muwatta', a koja izgleda kao malikitska
protutea djelu Kitab al~bariig Abu Jusufa; ve i as-Sujuti
sumnja u njezinu izvornost, premda iz razloga koji nisu
uvjerljivi.
3. Postoje dva druga vana vrela za poznavanje Malikovog
uenja (pored kasnijeg uenja malikitskog mezheba).
Najvaniji je Sahnunov (u. 854) spis al-Mudawwana al-
-kubrii, u kojoj se nalaze odgovori koje je dao Ibn Kasim (u.
806) prema Malikovom uenju ili prema vlastitom prosuiva
nju na pitanja Sahnuna, te prema predajama i shvaanjima
Ibn Vahba (u. 812).
Nadalje, at-Tabari, koji je u djelu Kitiib ihtila] al-fuqahii'
sauvao odlomke Muwalra'a, a isto tako esto navodi
Malikove predaje i miljenja u komentaru Kur'ana o zakoni-
tim stavcima (ajetima).
Malik predstavlja vremensku etapu u razvoju fihha, u
kojoj zakljuci jo nisu temeljiti, ve povremeni i namijenjeni
posebnim svrhama, u kojoj se pravna misao Islama jo nije
razvila u pravnu znanost; po mjestu djelovanja, on je pred-
stavnik Medine, u kojoj su postavljeni presudni temelji
islamskog prava. Jedna od glavnih karakteristika pravne
misli Muwatta'a je proimanje itavog pravnog ivota
vjerskim i etikim idejama. Ova osobina stvaranja pravnih
zamisli u ranom Islamu sasvim je oevidna, ne samo u nainu
postavljanja pitanja, ve i u samoj pravnoj grai. A pravna
graa koja. sam.a p~ se~iv n.ije u ve~i. sa vj~rom, .~li. mora biti
proeta vjerskim l etikim obzirima, Je obiajno pravo
Medine, koje nije nipoto primitivno, ve je prilagoeno
V.I'SO.k.. O ..razvijenoj zajed..n. ici, koja za nas predstavlja glavni
model starog arapskog obiajnog prava: ono se kod Malika,
katkada, javlja kao sunna obiai, a katkada e krije pod
l.__. ~ _
Malik ibn Enes
pojmom medinske idme, to on briljivo ustanovljava; u
irem smislu, to znai da nije bilo prigovora (sa vjerskog
stajalita) protiv naela obiajnog prava. Pored ovoga, jo je
jedan znaajan predmet ove stare pravne znanosti: stvaranje
sustava koji polazi od naela openitijeg karaktera, a cilj mu
je stvaranje pravnih shvaanja u suprotnosti s vladajuom
kazuistikom; taj je sustav na neki nain zaokruen ozakonje-
njem (iako ne dovoljno vrstim) itave pravne grae.
Dok je islamizacija prava, u bitnim crtama, bila ve zavr-
ena i prije Malika, jo su mnoge generacije imale posla oko
njegove sistematizacije; stoga se Malikovo pravno djelovanje
moglo sastojati jedino u razvijanju i stvaranju sustava. Kako
se nema taka usporedbe, ne moe se sa sigurnou ustvrditi
koliko je velik bio njegov doprinos. Zauujui uspjeh njego-
vog Muwatta'a, meu itavim nizom slinih djela, moe
se sasvim objasniti injenicom da je u njoj zabiljeio spora-
zumna miljenja Medine ne dodavajui tome nita osobno, te
je - budui izraz kompromisa - to djelo poelo vaiti kao
autoritet. U tom sluaju Muwatta' bi trebalo gledati
manje kao dokaz Malikove individualne djelatnosti, a vie
kao podatak o stupnju razvoja pravne znanosti toga vremena.
Moemo rei da je i Malik imao to kao cilj.
Veliki ugled, koji je Malik uivao, temeljio se u starije
doba na njegovom strogom kritikom stavu prema Hadisu, a
ne na njegovoj djelatnosti na pravnom podruju; ak i to
samo dokazuje da se u pogledu Hadisa drao kasnijeg spora-
zumnog miljenja. Posebnu panju, koju mu je meu svim
medinskim uenjacima posvetio a-afii, objanjava se inje
nicom da mu je ovaj bio uenikom (usp. njegov Kuab ibtiliif
Miilik wa a-iifi'i).
Sudei po stilu pravnog zakljuivanja, koji se nalazi u
Muwana'u, Hadis nije nipoto vrhovni ili jedini prizivni
sud za Malika; on, s jedne strane, daje 'amalu, nepobitnoj
praksi koja je vladala u Medini, prednost nad Predajom u
sluajevima kada se razlikuju, dok, s druge strane, u sluaju
da ne postoji ni medinska predaja ni medinska idma, sam
propisuje pravo, drugim rijeima on provodi rej (ra'y) do
mjere da mu povremeno zamjeraju ta' arruq tj. da je u dogo-
voru s Iraanima. Prema kasnijoj legendi, koja je protiv reja,
on se na smrtnoj postelji pokajao (Ibn Halikan). Teko je
pretpostaviti da se u rezultatima reja znatno razlikovao od
medinskih suvremenika.
U uenju o vjerskim zasadama, Malik se suprotstavio
povjesniaru i tradicionalisti Ibn Ishaku (u. 767 ili 768), jer se
ovaj priklonio kadaritima.
Malik, strogo uzevi, nije utemeljio kolu, kao to to nije
uinio ni Abu Hanifa; dokaz o tome nalazimo u starim
imenima ahl al-Higae i ahl al-Traq (to se moe usporediti
npr. sa ashab a-iifi'i). Ova imena oznauju, vjerojatno,
porijeklo malikitskog mezheba. Nakon utemeljenja redovite
afiitske kole (koje je shvatljivo ako se ima na umu a-
-afiijev osobni doprinos razvoju prava, pokazalo se potreb-
li
nim da se i dvije starije pravne kole (ija razliitost je, po
I svoj prilici, uglavnom geografski uvjetovana) uoblie, te da
postanu prave kole na elu s tipinim predstavnikom sred-
njeg puta, Malikom odnosno Abu Hanifom. Tome je prido-
nio veliki osobni ugled koji je Malik jo za ivota uivao. Ali
na samo elo kole postavili su ga zapravo tek njegovi uenici.
Tragove toga procesa nalazimo u razliitim klasifikacijama
377
Mameluci
starih pravnika koji tu kolu svrstavaju ili pod hidasku ili
pod malikitsku kolu ili pod samostalne mudtehide.
Malikovo uenje proirilo se, uglavnom, po zapadnom
dijelu muslimanskog svijeta; nakon to je istisnulo mezheb al-
-Avzaija i zahiritsku kolu, prevladalo je ne samo uMagribu
(Tunis, Alir, Maroko, ukljuujui i islamsku panjolsku),
ve i po ostalim dijelovima Afrike koji su prigrlili Islam.
Malikitska kola ima mnogo sljedbenika u Egiptu: u Gor-
njem Egiptu zauzima ono mjesto koje u Donjem dri afiitska
kola. Ovu zemljopisnu podjelu uvjetovalo je stanje prije
osnutka mezheba. Malikitsko uenje osobito su vatreno i
uspjeno irili Abdelmelik b. Habib as-Sulemi (u. 853 ili 854)
i Ismail ibn Ishak (u. 895); ali spominju se i raniji malikitski
uitelji, samo nije vjerojatno da je u njihovo doba postojala
redovita kola.
M AME L U C I (a. al-Mamalik, jedn. MamZUk), vladarski
rod u Egiptu i Siriji. Ta dinastija, kao to i ime kae,
potjee od nekadanjih robova i to od sultanskih iemirskih
tjelesnih straara, koji su se isticali svojom valjanou, te su
ih njihovi gospodari oslobaali. Razlikuju se dvije dinastije,
Bahri od 1250-1390. i Burdi od 1382-1517. god. Nazivom
Bahri Mameluci oznaavala se tjelesna straa sultana Nedm
ad-dina Ejuba (1240-1249), ije su se vojarne tada nalazile na
otoku Roda na Nilu (Bahri. Bahrijski sultani, bez obzira na
prva tri, birani su od Mameluka meu potomcima prethod-
nog sultana; tako su, nakon Bejbarsa, vladala dva njegova
sina, nakon Kalauna - dva sina, niz unuka i jedan praunuk.
Drugaije je bilo meu Burdi-Mamelucima, tjelesnom stra-
om koju je osnovao Kalaun, koja je bila smjetena u kulama
kairske tvrave. Dodue, znao je prvi Burdi, Barkuk, ure-
diti da ga naslijedi prvi sin, a i drugi se, zakratko, popeo na
prijesto. Ali otada mameluke tjelesne strae nisu vie trajno
trpjele red nasljeivanja; nijednom sultanskom sinu, koji se
proglasio nasljednikom prijestola, nije polo za rukom odr-
ati se na njemu (iznimku ini an-Nasir Muhamed II, koji je
vladao skoro tri godine). Mameluci su birali za sultana ne
uvijek najpodobnijeg, nego ponekad najstarijeg; nastala je
neka vrsta seniorata. Prvi Mameluk na prijestolu bio je Iz ad-
-din Ajbek (1250-1257), mu edere ad-dur, jedne robinje,
koju je bio oenio Ejub.
U doba najveih irenja pod mamelukom vladavinom,
granice Egipta bile su, na zapadu, libijska pustinja, sve do
Barke, na jugu - Nubija do Masave, na sjeveru - Sredozemno
more; sirijske granice ile su na istok ka Eufratu do Der az-
-Zora preko Rake, na jug - do arapske stepe, na sjever do
gorja Taurusa. Obje zemlje graniile su jedna s drugom na
Sinaju, a bile su odijeljene Crvenim morem. Nad svetim
mjestima u Meki i Medini, sultani su, ponajvie, vrili
vrhovnu vlast.
Prva zadaa mamelukih sultana bila je da uvrste carstvo.
Njihovi najopasniji protivnici, Tatari pod Hulaguom, bili su
1260. god. potueni kod Ain Daluta u Siriji, kriari uniteni
od sultana Bejbarsa, Kalauna, Halila, a ostatak alijevaca i
Asasina Bejbars je uinio nekodljivim. Vladavina je,
konano, bila uvrena i, naspram Ejubida u njihovim
preostalim malim podrujima vlasti, i opravdana time to je
Bejbars prihvatio od Mongola iz Bagdada protjeranog halifu,
te 1261. godine ponovno uspostavio halifat, a sebe, onda, po
378
halifi imenovao za nosioca vlasti (qasim ad-dawla) i dao
prenijeti vlast na svean nain. Tako je ostalo do kraja
mameluke vladavine.
Vlast sultana bila je apsolutna. Uz njega je postojalo
dravno vijee, u kojem su najvie mameluke voe, desno i
lijevo od vladara, sjedile prema svome rangu: zastupnik
sultana, vrhovni zapovjednik, zapovjednik tjelesne strae,
vojni ministar, te predsjednik dravnog vijea, kao najvii
civilni slubenik. Kasnije su na utjecaju dobili ministar
unutranjih poslova i ministar dvora, te su pribrojani najvi-
im slubenicima, kao i najvii vojni sudac i, ponekad,
vrhovni konjunik. Slubenici i njihov rang su se mijenjali.
Ti lanovi vijea bili su vojni slubenici, tzv. gospoda od
maa (ashab as-suyiif), pripadali su klasi emira od 1.000
robova / vojnika (muqaddim al-uliif). Iz te klase su se birali i
namjesnici sirijskih pokrajina (Damask, Alep, Tripolis,
Hama, Safad), nadalje ponekad po samom sultanu imeno-
vani zapovjednici tvrava u Damasku i Alepu. Naredna
klasa su bili tablahiina, emiri od 40 memluka (robova),
koji su imali pravo sobom voditi glazbu. Iza njih su emiri od
10 i oni od 5 memluka. Sve emire od 1.000 imenuje sam
sultan; ostale emire u pokrajinama ponekad je odreivao
sultan, a ponekad namjesnik. Upravni sustav sultanskog
dvora ponavljao se u malom u pokrajinama. Svaki namjes-
nik je mali sultan, koji, dijelom, ima iste slubenike kao i
sultan u Kairu. Sirijski namjesnici su openito neovisni
jedan o drugom, a samo nekima, kao emiru Tengizu, bili su
podreeni drugi namjesnici. U poetku su Mameluci, sva-
kako pod mongolskim utjecajem, imali tenju da sve duno-
sti svjetovno urede, te popune s Mamelucima, koji su kao
gospoda od maa pripadali vojnoj kasti. Kod najviih du-
nosti, oni su to sproveli do kraja svoje vladavine, pa ipak su
morali utjecajna mjesta tajnika-pisara i predstojnika ureda
stvoriti i popuniti civilnim slubenicima, pa tovie prepu-
stiti kranima, idovima i osobito preobraenicima, jer
turska gospodarska klasa nije bila podobna za to. Navedena
mjesta u vojnoj i upravnoj karijeri bila su priuvana oligar-
hiji koja se uvijek iznova stvarala, a u koju se nisu uzimali ni
Arapi ni memluki (robovski) sinovi. Jedva se ponekad
dogaalo da Arapi ili memluki sinovi postanu emiri od
1.000 robova ili, ak, napreduju do najviih mjesta. Oni
nikada nisu preli rang emira tablahane, ali su zauzimali
znaajna mjesta kako u grupi sudaca i uenjaka, tako i u
ostaloj civilnoj upravi. Memluke (robove) je, na nalog
uprave, kupovao jedan visoki slubenik, kupac memluka;
najprije su, dijelom, odgajani u memlukoj koli u kairskoj
tvravi, a kasnije razvrstani u paevsko tijelo nosilaca
oruja, trpeznika, peharnika, nosilaca topuza itd., a onda,
po potrebi, dodjeljivani u slubu emira ili sultana. Tjelesni
straari sultana zvali su se l]a$$ki, a emiri su, po uzoru
na sultana, takoer imali tjelesnu strau. Vojska se sastojala:
a) od tjelesne strae sultana, b) gund al-halqa, vrbovanih
trupa, koje su plaane novcem i prihodima lenskih zemalja,
c) tjelesnih straa velikih emira i ranijih sultana. Kasnije je
postojala priuva, koja se zvala u rat, ali je i u miru dobijala
plau.
Osim slubenika od vojne karijere, postojali su civilni
slubenici, ashb al-qalam (slubenici od pera): a) vjer-
ski slubenici (ad-diniyya), koji su odreeni za stale
- - - - - - -
 Mameluci

~
~~a~a uenjaka
i i niz drugih dunosti, b) pravi upravni golemim kotanjem ineprijatnim ikaniranjem. Zadnji sultan
slubenici (ad-diwaniyya) za ostalu upravu. Kansuh Guri iao je na uvrenje pozicija u junoj Arabiji i
Sultanov prihod sastojao se od poreza na zemlju, glavu i za Prednjoj Indiji, da bi osigurao egipatski udio u indijskoj
, siromane, od zemljinih prinosa lena, od kojih je on nune trgovini.
doprinose dalje davao lanovima vojske i slubenicima, od U pogledu razdoblja od 1517-1798. god., znakovita je
carina, dravnih radionica i izvanrednih davanja na robu i injenica da se ak to razdoblje od skoro tri stoljea, za kojeg
trita, koja su, budui da nisu predviena u Kur'anu, vaila je Egipat pripadao turskom carstvu, moe jo oznaiti kao
za nezakonita i bila osporavana. Nadalje je on, prigodno, tree mameluko razdoblje. Promjena, koja se dogodila Seli-
stjecao novac prisilnom kupnjom i prodajom. Vlada je pri- movim osvajanjem, nije, konano, bila bitna, bar to se tie
silno kupovala robu po odreenoj cijeni i silila muterije na uprave. Egipat i njegovi itelji ostali su pod vladavinom
odreenu prodajnu cijenu. Konano, postojali su monopoli, mone manjine tue rase. Neprijateljstvo, koje je u poetku
od kojih je sultan imao prihode. Takoer se koristilo omi- postojalo izmeu osmanskih Turaka i Mameluka, te koje je,
ljeno sredstvo sultanskog posjeivanja monika zemlje, od najprije, dovodilo do krvoprolia (pogubljenje 800 Mame-
kojih je on, kao gost, iscjeivao znatne iznose (posebice Kait- luka od strane Selima I u Kairu), nije dugo potrajalo, nakon
-beg). to je prolo prvo nemirno doba osvajanja. Turski vojnici i
Znaenje Mameluka u povijesti sastoji se u tome da su oni, slubenici, koji su doli u Egipat, pomijeali su se uskoro u
zatieni pustinjom i svojim trupama, zaustavili plimu azij- velikoj mjeri s brojano monijom klasom Mameluka, ija je
skih osvajaa; oni su pobijedili ingiz-hanove Mongole, kas- pomo za upravljanje zemljom bila neophodna. Osim toga,
nije gomile Timurove, koje su nakratko osvojile Siriju, te broj Mameluka je stalno rastao kupnjom robova na Kavkazu.
druge osvajae. Nakon pobjede nad Tatarima i Timurovog Turci su vodea klasa i sastoje se od Osmanlija i Mameluka,
odlaska, morala se politika sultana usredotoiti na borbu sa meu kojima se ne pravi razlika. Moe se, ak, govoriti o
sve jaim Osmanlijama. Borba se odlagala zbog stvaranja mamelukiziranju osmanskog elementa; pravo osmanizira-
tampon-drava s obje strane (knezovi Du-'l-Gadira i Bijelog i nje zemlje izvrilo se tek u 19. st. ak je prvi upravlja
Crnog ovna). Sretna Kait-begova politika odgodila je kraj, ali Egipta, Hair-beg, bio Mameluk, premda su, nakon njega,
su vladari, koji su doli iza njega, bili slabi. Vlast mamelu- sve pae slane iz Carigrada.
kih sultana izgubila je na strogosti, oni su sami oslabili u Tokom prvih stotinu godina bila je, u stvari, neosporna
dugim borbama, a njihove financije su rastrojene uslijed vlast paa u upravljanju zemljom. Paa se mogao oslanjati na
neumjerenog korienja koje nije odgovaralo njihovim raspo- sedam kontingenata (odak) trupa, od kojih je est ustanovio
loivim sredstvima i nedostatnog pore skog sustava, koji je, Selim I, dok je sedmi, i to mameluki, pridodan pod Sulej-
kasnije, velikim zemljinim posjednicima pruao mogunost manom I. Njihova jaina je bila 20.000 ljudi. S njima nisu
da izmaknu porezima. Stoga se nije moglo dugo odupirati zapovijedale pae, nego vlastiti zapovjednici, koji su pripadali
Osmanlijama, pogotovo su vojsku onesposobljavali nedisci- janjiarskom odaku, a boravili su u kairskoj tvravi. Kasnije
plina mamelukih voa i slabosti njihovog poljskog topni- su se te trupe ponaale sve neovisnije i bile su ak u stanju
tva. Dobro opremljene tvrave nisu se obranile od Osman- smjenjivati pae sve dok se u 18. st. ta vojna mo nije razvila
lija, te su pale zbog izdaje. Sam po sebi valjani sultan Kansuh u djelotvorni instrument nekih utjecajnih memlukih
Guri bio je 1516. god. potuen kod Merd Dabika (u alepskoj begova. Vane poslove uprave raspravljao je veliki divan ili
pokrajini) i ubijen. Time je sultanu Selimu bio otvoren put u dravno vijee, koje se samo u izvanrednim sluajevima
Egipat i u estomjesenoj obrambenoj borbi morao je podlei sastajalo i u kojem su bili zastupljeni visoki slubenici, a
zadnji sultan Tumanbaj, koji je objeen na Bab Zuvejli u jednako i vojne voe i visoki vjerski asnici. Lokalne i
Kairu. Jedan dio velikih emira, kao i halifa, odvedeni su u posebne upravne funkcije vrilo je dvanaest sandakbegova,
Carigrad. Halifat je prestao sam od sebe, poto se nije koji su, istodobno, zastupali feudalno plemstvo; unato
imenovao novi halifa; sultan od Carigrada postao je prvi. tome, od poetka su veze, koje su ih vezivale za pojedine
vladar Islama. I zatita svetih mjesta automatski je prela na pokrajine, bile prilino labave; meu njima se spominju
njega. ktihya (ehaja) pae, defterdar (rizniar), amir al-hagg (vodi-
Razdoblje Mameluka dalo je i mnoge graevinske spome- telj hadijske karavane) i amir al-hazii.ma, od kojih su tri
nike. Od svjetovnih zgrada su se manje odrale palae, a vie prva bili takoer lanovi velikog divana. Drugi begovi su bili
tvrave, a zatim veliki broj luksuznih nadgrobnih spome- zapovjednici uSuecu, Damijeti i Iskenderiji (Aleksandriji),
nika, bolnica, kupatila, lijepih zdenaca i vodovoda. to se te upravljai pet velikih pokrajina u nilskoj delti. Osim te
tie vjerskih, tu su, prije svega, veliajne damije i s njima dvanaestorice begova, postojalo ih jo dvanaest na slinim
povezane kole (Bejbarsova damija, Kalaunova, an-Nasi- funkcijama. Pravu upravu u pokrajini vrila je klasa slube-
rova, sultan Hasanova, Barkukova itd. u Kairu, ali ih je bilo i nika po imenu kai! Njihova glavna zadaa bilo je utjerivanje
u pokrajinskim gradovima). Dok poljoprivreda, zanat i poreza. Moe se na njih gledati kao na neku vrstu pokraj in-
umjetniki zanat zriju u svome cvatu, trgovina, pod vladavi- skih upravljaa; neki od velikih begova bili su sami u isti mah
nom kasnijih sultana, trpi zbog iscrpljujuih davanja upravi. kaifi u svome okruju ili su razne kaife imali podreene.
Prijevozna trgovina kroz Egipat, zatiena ugovorima sa Porezi su se utjerivali na razne naine, budui da su mjesni
franakim i orijentalnim vladarima, donosila je velike sume. obiaji diljem Egipta bili razliiti. Najobiniji nain bilo je
Carine i carinski postupak prema trgovcima bili su, konano, davanje u zakup poreza (iltizam); multazimi su imali razne
tako nepodnoljivi da su evropske sile sve uinile da osiguraju vrste nasljednog posjednikog prava na zemlju. Oni su od
morski put u Indij~~_da bi izbjegle provoz kroz EgipatsJL-_fe_l_ah_a_u_t_je_r_i_va_l_i_p_o_r_e_z_u_novcu ili naturi, obino pomou

379
Maroko
najstarijeg u selu. Pri utjerivanju se namjetala vojska podr-:-l
enih poslovnih i financijskih slubenika, veinom Kopta. i zbog samovoljnih mjera mjesnih vlasti; u isto doba opadaju
Neki haifi bili su u isti mah multazimi. Taj upravni sustav
usko je povezivao upravu i zemljini posjed, to je uvijek bilo
karakteristino za egipatsko stanje. Bio je to produetak
sustava, koji je prevladavao za mamelukih sultana (odredba
Kait-bega), a koji je iznova uredio Kanunname-i Misr Sulej-
mana I,
Veliki ured u Kairu, iji je poglavar bio ruznamedi,
utjerivao je te poreze i vodio poreske spiskove. Utjerani
porezi dijelom su se koristili za plaanje trupa i za javne
radove kao to je navodnjavanje, gradnja mostova i nasipa
itd., te dijelom za godinji danak sultanu, koji je, poetno,
iznosio 80.000 dukata, a kasnije je odmjeren na 600.000, te,
naposljetku, na 400.000 dukata. U 18. st. stvarno se prestalo
plaati danak.
Osim poreza na zemlju, postojali su brojni drugi porezi
pod raznim nazivima; bili su manje-vie samovoljno ut jeri-
vani, te kada se, tokom vremena, nered u upravi uveliko
proirio, teretili su oni jo vie stanovnitvo. Seoski itelji
jednako su toliko trpjeli pod zahtjevima svojih mamelukih
posjednika i upravitelja, koliko i pod prepadima arapskih
plemena, koje uprava nije mogla kontrolirati.
Egipatska povijest tokom tog razdoblja jedan je ne mnogo
zanimljivi slijed unutranjih spletki, borbi i pobuna. Do
poetka 17. st., pae su uspijevali manje ili vie odravati
svoju vlast, ali su se esto mijenjali, da bi ostvarili trajniji
utjecaj. Ne manje od 117 paa je vladalo Egiptom do dolaska
Francuza. Mnogi od njih su nastojali svoj kratki boravak to
je mogue unosnije iskoristiti za sebe, a odreeni broj ih je,
po povratku u Carigrad, svoju lakomnost platio glavom. U
17. st. pravu vlast u zemlji vrili su veliki bezi u Kairu, koji
su trupe imali u svojim rukama i samo su trpjeli pae, koji se
nisu mijeali u njihove poslove. U to doba su oba najmonija
poloaja u zemlji bili poloaj zapovjednika u Kairu, zvanog
aylJ al-balad i poloaj amir al-!Jagga. Neki zapovjednici
mogli su biti dobri vladari, posebice Ismail-beg, koji je tu
dunost vrio od 1707-1724. god. Ali je promjena na vlasti
imala uvijek nasilni karakter i spreavala stvaranje dinastije.
Vrenju dunosti Ismail-bega prethodila je svojevrsna borba
izmeu suparnikih stranaka, koja je tri mjeseca bjesnila
izvan Kaira. God. 1747. pokuala je Porta po prvi put
ponovno uspostaviti svoj autoritet, time to je upravljau
Ragib-pai naredila da iskorijeni mameluke begove; taj se
pokuaj, ipak, potpuno izjalovio, te je nered vladao i dalje,
sve do pojave mladog Mameluka Ali-bega, koji se, zakratko,
uinio neovisnim aylJ al-baladom i vladarem Egipta
(1770-1771). Tada zapoinje Porta poduzimati ozbiljnije
mjere da ponovno zadobije svoj utjecaj na Egipat; ali vlada-
vina mamelukih begova prestaje tek tada, kada strana sila,
Francuska, polae privremeno svoju ruku na Egipat.
Pod takvom vladavinom nisu se mogli poboljati ivotni
uvjeti stanovnitva. Nije toliko poloaj Egipta, kao osmanske
pokrajine, izazvao bijedu itelja, koliko nedostatak jake sre-
dinje vlasti. Loa organizacija, osim toga, prouzroila je s
vremena na vrijeme strane gladi, dok sredinom 17. st. nije
zapoeo niz pustoeih epidemija kuge. Od zadnjeg razdoblja
mamelukih sultana, zemlja je izgubila bogato vrelo prihoda
zbog promjene trgovakog puta ka Indiji. Osim toga je
380
trgovina sa kranskim zemljama estotrpjela ozbiljne tete I
gradski obrti; jedan razlog za to mogao je biti to to je Selim I
odveo brojne izuene obrtnike u Carigrad.
Opadanje privredne moi Egipta uinilo ga je, s druge
strane, srazmjerno mirnim posjedom Porte. Samo je na
poetku osmanske vladavine (1524) jedan paa, Ahmet-paa,
pokuao ponovo stei neovisnost, a kasnije nije bilo takvih
pokuaja sve do doba Ali-bega.
Prevladavajui poloaj Egipta u Islamu nije ozbiljno naru-
en osmanskim zaposjedanjem. Al-Azhar je ostao jedno od
najvanijih sredita islamske znanosti; turske pae i drugi
asnici su to priznavali, time to su inili darove i izvodili
obnavljanje zgrada, kao to su to, prigodno, radili i za druge
vjerske ustanove zemlje. Premda je islamska znanost i dalje
cvala, Egipat u to doba nije dao mnogo istaknutih pojava. Na
polju jikha bila je najznaajnija linost ar-Remli (u. 1596),
komentator an-Navavija, nadalje mistik a-arani (u. 1565) i,
kao zastupnik arapskog jezikoslovlja, Abdelkadir al-Bagdadi
(u. 1682). U narodnom misticizmu znaajno mjesto pripadalo
je tovanju Ahmeda al-Bedevija od strane sekte ahmedija.
Razdoblje osmanske vlasti u Egiptu nije sasvim bez inte-
resa sa stajalita arhitekture i umjetnosti. Razni upravljai,
poevi od Hair-bega, gradili su damije; one pokazuju neku
vrstu prijelaza od mamelukog ka osmanskom arhitekton-
skom stilu. I u Kairu postoje razne damije, koje su utemelji-
vali mameluki begovi, npr. damija Abu Dahaba (izgraena
1773). Neke lijepe palae su takoer gradili Mameluci, ali ih
se danas jo malo odralo.
A R OK O (a. al-Magrib, al-Mamlaka al-Magribiyya), ne-
M zavisno kraljevstvo od 1956. godine, glavni grad Rabat.
God. 1985. imao je 22,8 mil. itelja, od ega je evropska
manjina iznosila manje od 100.000, a idovska 11.000 dua;
muslimani (99% stanovnitva) slijede malikitski pravac;
samo relativno male izolirane berberske grupe pripadaju
(djelomino krivovjernim) dervikim redovima. Islam je
dravna religija. Od pravne reforme 1965. god. postoji (osim
radnog pravosua) samo jo jedinstveno pravosue, koje je
ukinulo vjerske erijatske sudove. Na podruju obiteljskog i
nasljednog prava za muslimane vai malikitsko pravo, koje je
od 1957-1959. god. samo malo modernije kodificirano.
Druga pravna graa je oblikovana po francuskom uzoru. U
kolstvu se tei ve due ujedinjavanju kola vjerskog, naci-
onalnog i francuskog tipa. U Fesu i Marakeu postoje islam-
ska sveuilita. Religiozna bratstva azilije, tidanije, derka-
vije, isavije, tajibije i druga donekle gube na utjecaju; pa
ipak, tovanje svetaca openito je jo snano ukorijenjeno u
narodu.
A R TOL OS I (t. martoloz, martulos). Rjenici daju slje-
M dee objanjenje za martolos i martoloz: kranski vojni-
ci, dobrovoljci u osmanskoj vojsci, Rije se, kako se ini, ne
moe nai u turskih pisaca, ali je esta u zapadnim djelima i
ispravama. U ovim zadnjima ima znaenje razbojnik, pje-
adija; M. Sanudo (Diarii, XXXVI,271) spominje nekog
Sbolovaha (moda Vlaha?), vrlo hrabrog ovjeka i velikog
martelosso, koji je sluio muslimane i pao u boju kod Zadra.
Soranzo zastupa da martelos znai uhoda: i kradljivac'1
-~

Von Hamrner tumai martolosi kao razbojnike druine, koje
su, na granicama, Turci naoruali protiv Venecijanaca i
Dalmatinaca. Najvjerojatnije je da se rije nije ograniavala
na pljakake orunike na zapadnoj granici Osmanskog Car-
stva, nego se koristila i za naoruane odrede dobrovoljaca
(16"':'17. st.) na podruju Dunava.
A TE M A TIK A(a. O matematici Arapa
ar-riyiidiyyat).
M u Muhammedovo doba i prvih halifa nije nita poznato,
pa ipak razvijena trgovaka
djelatnost i sloeni kur'anski
nasljedno-pravni propisi pretpostavljaju znatnu sposobnost
za raun; jo dugo se u trgovini i upravi raunalo napamet sa
zapamivanjem meurezultata pomou namjetanja prstiju.
S pritjecanjem stranih kulturnih tradicija probudio se kod
intelektualaca, koji su se okupili na abasidskom dvoru, i
interes za matematiko stanje stvari, ponajprije u vezi s
postavljanjem pitanja iz astronomije i astrologiie. Potaknuti
indijskim, hebrejskim, perzijskim i grkim tradicijama, arap-
ski uenjaci su, u zauujue kratkom vremenu, dospjeli do
jedne sinteze, koja je svoj prvi vrhunac nala oko 830. god. u
djelima Muhameda ibn Muse al-Hvarizmija (Horezmija).
Njegovo ime oznaava, u obliku algoritam, jo i danas
ponavljano primjenjivi raunski postupak; naslov al-Gabi wa
al-muqiibala njegovog najpoznatijeg djela postao je kao alge-
bra, oznaka cijele matematike discipline. Karakteristino
je da je preteni dio tog prvog sustavnog ilakopisanog
udbenika o rjeavanju jednadbi posveen zadaama diobe
nasljedstva, to su kasnije matematiari uveliko izgubili iz
vida.
U kasnije doba djelovali su u Bagdadu brojni istaknuti
matematiari, od kojih se, primjera radi, samo navode Benu
Musa ibn akir (sredina 9. st.), koji je radio, prije svega, kao
geometar, algebri st Abu Kamil a-uda ibn Eslem (oko
900), mnogostrani Sabit ibn Kura (u. 901) i njegov unuk
Ibrahim ibn Sinan (908-946). Oni su uskoro uvidjeli nadmo
grke matematike nad inae uobiajenim receptnim zbir-
kama, te su se potrudili s najveim uspjehom oko isto tako
strogog dokazivanja. Oko 900. god. bila je matematika u
Bagdadu na visini, koju nije bila dostigla jo od dana aleksan-
drijskog helenizrna. Vladalo se aritmetikom i algebrom,
pisalo strune komentare za teka mjesta Euklidovih Eleme-
nata, rjeavalo sloene geometrijske zadae konstrukcije i s
uspjehom se odvailo na ispunjavanje praznina u predaji
Arhimedovoj; ak se latilo i problema, koje mi danas dodje-
ljujemo diferencijalnom i integralnom raunu.
S raspadom abasidskog carstva na pojedinane feudalne
drave, nastala su nova sredita matematike djelatnosti,
kako je, pak, openito znanstveno zanimanje u srednjevje-
kovnom Islamu gotovo uvijek ostalo vezano za neki kneev-
ski dvor ili za druge utjecajne osobnosti. Teite razvoja u
naredno doba nalazilo se na Istoku; istodobno je slabila veza s
krajnjim Zapadom, tako da su matematika znanja, koja su
latinskom Srednjem vijeku posredovana prevodilakim
valom koji je nastao u 12. st., openito odgovarala ponajprije
stanju oko 900. god. Tako su Robert od estera (1145) i
Gerhard od Kremone (1114-1187) dva puta preveli al-Hva-
rizmijevu algebru na latinski, premda je ona na Istoku ve
dugo bila nadmaena boljim udbenicima. Tek je Leonardo
Fibonai iz Pize (oko 1170. do 1240) mogao na svojim
381
Matematika
putovanjima po Orijentu sakupiti dosta poticaja za samo-
stalno unapreenje napredaka koji su u meuvremenu ui
njeni na islamskom prostoru i koji su tako dali bitni poticaj za
kasniji polet zapadne matematike.
Ali su matematiari koji su pisali arapski jo mnogo sto-
ljea bili iznad svojih zapadnih kolega. U aritmetici i raun
skoj tehnici postupno ali sigurno su se provele indijske
brojke; ve oko 950. god. u Damasku predloio je al-Ukli-
dusi raunanje razlomkom, a da, dodue, nije naiao na
odaziv. Tek ponovljeni pronalazak razlomka od Gijas ad-dina
al-Kaija (u. 1429. u Samarkandu) snano se proirio po
Orijentu, koliko je to jo doputalo ve sve vee opadanje
svih znanstvenih nastojanja. Kai je bio u stanju izvlaiti ma
koje visoke korijene; njegov proraun broja 11: na 17 decimal-
nih pozicija predstavlja majstorsko djelo praktine matema-
tike.
Bar isto toliko kao knjige o raunu opsena je literatura za
algebru; u najistaknutijem djelu te vrste klasificirao je Omar
Hajam (1048-1132) kubine jednadbe i dao geometrijska
rjeenja pribliavanja. Kai je iznaao i za to raunsko rjee-
nje koje je brzo vodilo ka cilju. Omar Hajam je postigao
odluujue i u geometrijskom istraivanju osnova; njegovim
istraivanjima u uenju o paralelama moglo je tek 18. st.
ponuditi neto to je jednake vrijednosti. Ali, u cjelini, iva
geometrijska djelatnost stajala je u sjeni Grka i nije je bitno
prelazila.
Obrnuto, arapski matematiari samostalno su postigli zna-
ajne rezultate u trigonometriji, koja ranije nije postojala kao
neovisna disciplina. Dodue, indijski zvjezdoznanci bili su
ve preli od Ptolemejevog raunanja tetiva ka polutetivi
(gayb, shvaeno kao kesica: i stoga dandanas u latinskom
prijevodu sinus: korieno u matematici), ali tek arapski
matematiari i zvjezdoznanci zamjenjuju zamrene odnose na
tzv. potpunom etvorokutu mnogo jednostavnijim rauna
njem trokuta. O otkriu stavka o sinusu, koji je krunisao taj
razvitak, planuo je oko kraja 10. st. estoki spor za prvenstvo
izmeu raznih matematiara u Iraku i Iranu. Al-Biruni,
uenik jednog od tih istih, izbavio je trigonometriju iz okova
zvjezdoznanstva; zakljuno djelo te vrste, o kojem je znao i
Johannes Regionomtanus (1436-1476), koji je napisao prvi
udbenik trigonometrije na latinskom jeziku, poteklo je od
univerzalnog uenjaka Nasir ad-dina at-Tusija (1201-1274).
Na veini podruja matematike, matematiari su u stvara-
lakom razdoblju arapske kulture stvorili toliko toga, koliko
se moglo bez primjene algebarske simbolike koja se razvila
tek u 15. i 16. st. Ve u prvom dobu cvjetanja, oni su
odluujue utjecali na Evropu, tako da se na ovom podruju s
vie prava nego bilo gdje drugdje moe o Arapima govoriti
kao uiteljima Zapada. To vrijedi i za neke prirodne znano-
sti, koje su se u Starom i Srednjem vijeku raunale u matema-
tiku, posebice za optiku. Treba ovdje spomenuti samo
Veliku optiku: Alhazena (ustvari al-Hasan ibn al-Hej sama,
ro. 965. u Basri, a u. oko 1039. u Kairu); on je ostvario bitni
napredak na putu od antikog opisivanja prirode ka eksperi-
mentalnoj znanosti i ostao je autoritetom sve do Keplerovog
utemeljenja moderne optike.
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _1
Mauri
A UR I , jo u 19. st. korieni prilino netani
naziv za
M odreenegradske elemente islamskog stanovnitva u
raznim zemljama, a prije svega za itelje sredozemnih luka
sjeverne Afrike. To, sigurno, prvotno feniansko ime odgo-
varalo je u obliku Mauroi, Mauri mjesnom i rimskom nazivu
za domoroce Berberske. Rije Mauri, kojom su Rimljani
openito oznaavali Berbere, ula je u panjolski u obliku
Moro; tom rijei Maros oznaavali su itelji Pirinejskog polu-
otoka, tokom cijelog razdoblja islamske vladavine, arapske
osvajae i arabizirane Berbere koji su se naselili na drugoj
strani morskog tjesnaca Gibraltara. Za Reconquiste, imenom
Moriscos oznaavalo se u panjolskoj one muslimane (ope
nito domorodne), koji su ostali u zemlji i 1610. god. konano
protjerani.
Ime Mauri koristi se takoer, s jedne strane, za arapsko ili
berbersko, isto ili s Crncima pomijeano stanovnitvo sje-
vernog Senegala, u dananoj Mauritaniji, a s druge strane za
mjeance Arapa, porijeklom iz june Arabije, iSingaleza,
koji na Cejlonu (ri Lanka) ine znaajnu islamsku koloniju.
AUR I TAN IJ A (Islamska republika), sa 1,95 mil. (god.
M 1986), te glavnim gradom Nuakotom. Od ll. st. pose-
bice islamizirana od almoravidskog bratstva, zemlja je od
15. st. dospijevala sve vie pod vladavinu arapskih plemena.
Pa ipak se odrala vlast berberskih rnarabua. Danas 99%
itelja ine malikitski muslimani, koji gotovo svi pripadaju
nekom dervikom bratstvu; pri tome, prevladavaju kadirije,
pa ipak zadobijaju utjecaj i tidanije. Prema ustavu iz 1961.
god., Islam je dravna vjera, a predsjednik drave mora biti
musliman. Na podruju graanskog prava iroko se primje-
njuje erijatsko pravo i prostire se, pri odgovarajuoj volji
stranaka, i na obvezatno i trgovako pravo. Kazneno i javno
pravo dolaze u nadlenost takozvanog suca za moderno pravo
(pod utjecajem francuskog prava). U kolstvu igraju vjerske
kole veliku ulogu; pored jednostavnih kola za uenje (reci-
tiranje) Kur'ana, koje se nalaze u svim stalnim naseljima i u
mnogim nomadskim taborima, postoje i etiri instituta za
vie islamske studije.
A UR S K A KULTURA. Maursko razdoblje u panjol-
M skoj predstavlja u kulturnom pogledu doba procvata
koje daleko nadmauje tadanji evropski kulturni ivot i
ivotni stil doba. U toku svojih osvajanja, Arapi su asimili-
rali, sjedinjujui u originalnu simbiozu, helenistike, perzij-
sko-sasanidske, rimske i ranokranske kulturne elemente.
Ova batina pomalja se u islamskoj panjolskoj u najvie
individualnoj osebujnosti, pri emu bi rimsko-zapadnogo-
tiki supstrat i etniko-religiozni pluralizam morao igrati
neku ulogu. Od znaenja su i mnogostrani inozemni odnosi.
Ve od 839. god. nastaju diplomatski odnosi s Bizantom i
sjevernom Evropom, dok se trgovinski odnosi prostiru do
Indije i Kine na Istoku, te do Sredinje Afrike.
Emiri, halife i kasniji kraljevi malih dravica pokazuju se
kao aktivni unapreivai arhitekture, umjetnosti, arapske
knjievnosti, duhovnih i prirodnih znanosti. Maurska arhi-
tektura, koja se oblikuje potkoviastim i iljastim lukovima,
ukraena cvjetnim dekorom i arabeskama, prua primjere
svojih najboljih djela na damiji u Kordovi, izgraenoj
izmeu 785-987. god., kasnijoj Aljaferia (al-Ga'fariyya)
382
palai u Saragosi i svjetski glasovitoj Alhambri (al-Hamra')
u Granadi. Dvorski ivot razvija osobitu ljubav za pjesnitvo i
glazbu. Uz klasino arapsko pjesnitvo, nastaju novine i
popularni oblici, kao to je oblik muuiaahiit i popularni
rod pjesme zagala, koji je povezan sa Ibn Kuzmanom.
Dolazak glasovitog glazbenika Zirjaba iz Bagdada, koji je i
kao stvaralac u modi utjecao na ivotni stil, donosi novine na
podruje glazbe. Maurska panjolska, koja je svojom ulogom
kulturnog posrednika znaajna za srednjevjekovnu Evropu,
raspolagala je i sa preko 17 sveuilita i velikim brojem javnih
knjinica. Samo ona al-Hakama II (961-976) sastojala se iz
400.000 svezaka. I kao sredite knjiniarstva znaajna Kor-
dova i druga sredita kasnijih malih dravica razvili su se u
sastajalite zapadnih i istonih uenjaka, ljudi eljnih znano-
sti i putnika. Sami panjolski Mauri imali su silnu volju za
putovanje, to se ogledalo u ll. i 12. st. u opsenim putopi-
sima i zemljopisnim raspravama. Uz zemljopis, neka budu
spomenuti jo zvjezdoznanstvo, botanika i uenje o lijeenju.
Medicina je takoer ostvarila udesne napretke za tadanje
doba. Sam kralj Sano I od Leona uputio se k Jugu, da bi se
zbog svoje pretjerane debljine lijeio kod arapskog lijenika.
U doba, kada se u kranskoj Evropi kuga tumaila kao Boja
kazna, ve je Ibn al-Hatib spoznao njezinu zaraznu narav. O
kirurgiji i upotrebi kirurkih instrumenata postojali su ilu-
strirani opisi. I filozofija je imala brojne zastupnike, a meu
njima Ibn Ruda (1126--1198), koji je na Zapadu poznat kao
Averroes, iji su komentari o Aristotelu doveli do obnove
filozofskog umovanja u kranskoj Evropi.
M EDI CIN A . Beduini predisIarnske Arabije mogli su se
suoiti s mnogim bolestima, od kojih su trpjeli i koje su
nazivali brojnim izrazima, samo primitivnom narodnom
medicinom. Oni su koristili mlijeko, med i odreene biljke
kao lijekove i vrili jednostavnu kirurgiju, pri kojoj je kaute-
rizacija (postupak s usijanim gvoem) igrala veliku ulogu.
Magike ini (bajanje nad bolesnikom, hamajlija, arolije
itd.) bili su iroko rasprostranjeni. Prema predaji, Muham-
rned se u brojnim izrekama oitovao o bolesti i lijeenju. I ta
uenja nisu mnogo ila dalje od prvotnih znanja o lijeenju;
ipak su kasnije sakupljena u preglede i obogaena sa graom
koja je uzeta iz narodske i helenistike medicine. Pod paro-
lom poslanike medicine njihov utjecaj i vaenje bili su
zamani.
Nakon to je medicina u prva dva stoljea Islama imala
samo neznatni razvitak, po naredbi abasidskih halifa i njiho-
vih ministara u 9. st. preveli su sirijski krani, a posebice
Hunein ibn Ishak i njegova kola, stotine grkih medicin-
skih djela antike na arapski. Na taj nain su muslimani
upoznali Corpus hippocraticum, vie od 130 spisa Galenovih,
otprilike 50 spisa Rufa iz Efeza, Antilovu kirurgiju, male
monografije Filagrijeve iz patologije, velike cjeline Oreiba-
zija, Ecija iz Amide, Aleksandra iz Traleiza i Paula iz Egine,
kao i brojne spise i komentare drugih lijenika. Oni su
prihvatili u svim takama tu medicinsku uenu cjelinu, koju
je osobito odredio Galen, tako da je islamska medicina tada,
u stvari, grka na arapskom jeziku. Takoer u 9. st. u
Bagdadu upoznati sustav indijske medicine nije se mogao
sprovesti. Znaajni muslimanski lijenici: Ali ibn Raban at-
-Tabari, koji je djelovao na dvoru halife al-Mutevekila, dovr-

io je 850. god. Raj mudrosti, nacrt medicine, u kojem su
Aristotel, Hipokrat, Galen i Dioskorid esto navoeni, ali u
kojem su priopeni i mnogi magiki ini. Ve navedeni
Hunein ibn Ishak (u. oko 875), nestorijanski kranin u
Bagdadu, stekao je ne samo najvee zasluge svojim prijevo-
dima,nego je i mnoge Galenove spise obradio za studente i
sastavio znaajna samostalna djela. Njegov Uvod u medicinu
bio je i na Zapadu neveliko proiren, kao i spis koji se
odnosio na lijeniko poznavanje oiju. Muhamed ibn Zeke-
rija ar-Razi (u. oko 925) bio je isto tako istaknuti alkemiar
kao i filozof i lijenik. Njegova klinika promatranja i izvje-
taji su odlini. Tano je opisao simptome boginja. Njegov
udbenik medicine, posveen Samanidu al-Mansuru ibn
Ishaku, preveden je na latinski kao Liber ad Almansorem.
Dinovska zbirka ispisaka pod naslovom Kitiib al-HiiwI
izdana je po njegovoj smrti, te je kao Continens jedno od
standardnih djela srednjevjekovne latinske medicine. Za
Bujida Adud ad-daulu napisao je Ali ibn al-Abas al-Madusi
(druga polovica 10. st.) svoju Kraljevsku knjigu, veliki, oso-
bito jasan i sadrajno bogat ukupni prikaz medicine. Preve-
den je u ll. i 12. st. dva puta, pod naslovom Liber Pan-
tegni i Liber Regius, Kao kirurg bio je glasovit Abu-']-
-Kasim az-Zahravi (lO. st.), koji je djelovao uKordovi.
Latinski prijevod njegovog djela izvrio je snaan utjecaj na
evropske medicinare. Ibn Sinin Kanon medicine bio je na
Istoku, kao i na Zapadu, jedno od najglasovitijih djela medi-
cine.
Islamska medicina donijela je na poljima uenja o lijee
nju i lijenikom poznavanju oka posebne priloge. Siva
mrena esto je uspjeno operirana; dijelom je lea odvojena i
prema dolje potisnuta (tako je opisao Ali ibn Isa), a dijelom
je isisana pomou uplje igle (Amar al-Mausili, oba lijenici
oko 1000. god.n.e.). Kada je 1348. godine pustoila crna
smrt, spoznao je panjolski dravnik i lijenik Lisan ad-din
ibn al-Hatib da je kuga zarazna. Sa spomena vrijednom
neovisnou utemeljio je on svoju spoznaju protiv autoriteta
Predaje, po kojoj nema zaraze. Lijenik Ibn an-Nefis (u.
1288), koji je uio u Damasku, utvrdio je da je srana
pregrada nepropusna. Time je spoznao da je netana Gale-
nova teorija krvnog kretanja, po kojoj dio krvi iz desne
srane komore dospijeva u lijevu. On je dalje zakljuio da
krv iz desne klijetke dospijeva kroz plune arterije u plua,
tamo se mijea sa zrakom, a onda je kroz plune vene
voena u lijevu klijetku. Ibn an-Nefis je, dakle, opisao prvi
pluni kruni krvni tok, tri stotine godina prije nego to je
William Harvey objavio svoju teoriju cjelokupnog krvnog
krunog toka.
Kad je u 17. st. Paracelzijev Paramirum preveden na arap-
ski, saznali su muslimani po prvi put o irenju novovjekovne
medicinske misli u Evropi. Od sredine 19. st. onda francuski
lijenici u Egiptu i Perziji pomogli su prodoru moderne,
znanstveno utemeljene medicine. U nekim islamskim zem-
ljama, ipak, i danas jo zadrala su svoje vaenje djela
srednjovjekovne islamske medicine.
Brojna djela arapskih medicinara prevedena su na latinski
u ll. st. u junoj Italiji i u 12. st. u Toledu. Time se na
Zapadu pokrenuo snaan medicinski tok, oznaen kao ara-
bizam, koji je tek nakon vie stoljea izgubio na znaenju.
Dugo je vrijedio stavak da onaj, koji hoe biti dobar lijenik,
383
Medina
mora biti dobar avicenist (znalac Ibn Sine). Posljedica rece-
pcije arapske medicine su arapske posuenice i posueni
prijevodi u latinskoj medicinskoj nomenklaturi, koji su se
dijelom odrali do naih dana.
M ED I N A (a. al-Madina), grad u Arabiji, Muhammedo-
vo boravite nakon Hidre, glavni grad arapskog carstva
pod prvim halifama. Pravo arapsko ime grada bilo je Yatrib
(Yathrippa kod Ptolemeja i Stefana Bizantinca). Al-MadIna
je, naprotiv, apelativ: grad. U mekanskim surama Kur'ana
nalazi se kao apelativ s mnoinom mada'in, dok se u medin-
skim koristi al-MadIna, kao vlastito ime za novo Poslani-
kovo boravite (IX,102,121; XXXIII,60; LXIII,8). Staro
ime Yatrib, obrnuto, javlja se samo jednom (XXXIII,13).
Od medinskih pjesnika, Kais ibn al-Hatim koristi iskljuivo
ime Yatrib, a Hasan ibn Sabit i Kab ibn Malik oba naziva,
to je sluaj i u Muhammedovom ustavu grada.
Medina se nalazi u Hidazu u jednoj ravnici, koja se
blago sputa prema sjeveru, a ije granine take na sjeveru
i jugozapadu oznaavaju 4km udaljena brda Uhud i Air,
dvije izboine planinskog lanca, koji ini granicu izmeu
arapske visine i nieg primorja (Tihame). Zapadno i istono,
ravnica je omeena Harom ili Labom, neplodnim prosto-
rima, pokrivenim crnim bazaltnim ljunkom, ali istona
Hara lei u veoj udaljenosti i izmeu nje i grada je prostor
za plodnije parcele, tako da istonu granicu ravnice ini niz
niih crnih breuljaka. Na jugu se ravnica prostire u nepre-
gled. Za nju je znakovito veliko obilje vode, to je za Ara-
biju neuobiajeno. Svi vodeni tokovi dolaze od juga ili od
Hare i teku ka sjeveru, gdje se kod Zegabe sjedinjuju i tada,
u Vadi Idarnu, uzimaju zapadni smjer ka obali. Oni,
dodue, donose vodu ponajvie samo nakon padavina, ali
ine da je osnovna voda visoka; zbog toga postoji veliki broj
vrela i zdenaca. Nakon jakih kia, na mjestu al-Munaha
nastaje jezero, a vee poplave nisu rijetke, te ugroavaju
zgrade u junom dijelu grada. Osobito je bio pogibeljan
takav porast vode za halife Osmana, zbog ega je on dao
podii nasip kao zatitu; jo gore je bilo kasnije, 660. i 734.
god. nakon Hidre, kada je vodeni val prodro uslijed velike
vulkanske provale. Voda je donekle slankasta i bljutava, a
razni upravljai grada starali su se, zato, za vodovode, koji '
su dobru vodu dovodili iz nekolikih junih slatkovodnih
vrela. Tlo se sastoji od slankastog pijeska, krea i ilovae, te
je prolazno, a osobito na jugu vrlo plodno. Palme datulja
izvrsno uspijevaju, uz njih narande, limun, ipak, banane,
breskve, kajsije, smokve i groe. Zime su studene i kio-
vite, a ljeta vrua, ali rijetko sparna. Veina novijih putnika
hvali zrak kao ugodan, ali i manje zdrav, te su groznice
tada, a i sada, prava muka, posebice za doseljenike, od kojih
su Muhammedove pristae esto trpjele. Umajadi su grad
zvali: neisti, suprotno od poasnog imena at-Tayyiba,
koje mu je dao Poslanik.
Po svojim prirodnim osobinama, Medina je bila otra
suprotnost Meki, koja je leala u kamenitoj, beitnoj dolini.
Ona od poetka nije bila pravi grad, nego skup kua i koliba,
koje su okruivali vrtovi i zasijana polja, a iji su itelji radili na
obradi zemlje i stoga su ih beduini prezirno zvali Nabatejci.
Tek su se postupno te ratrkane naseobine sredile u ustrojbu
koja je vie sliila gradu, ali koja se nalazila sjevernije nego
Medina
kasniji grad, jer je ime Yatrib, poSemhudiju, bilo povezan~e
posebice s jednim mjestom zapadno od Hamzinog groba~
gdje je obitavalo pleme Benu Harisa. Tako nastali grad nije
bio okruen zidovima, tako da je, u biti, bio zatien gustim
gajevima palmi i vonjacima oko kua. Budui da je to bar
bio sluaj na sjevernoj i zapadnoj strani, bile su one najvema
izloene neprijateljskim napadima. Neki nadomjestak inile
su ograde (utum, mno. auim ili ugum, mno. agam), koje
su podignute u veem broju i u koje se u nesigurno vrijeme
moglo povui.
O nastanku i najstarijoj povijesti Medine ne postoje, u
kasnije doba, neke pouzdane predaje, te tu povjesniari,
esto, utvruju stvari na svoju ruku; tada se barata sa Dur-
humima, a i Amalekitima, za koje nema povijesnog dokaza.
Neto je bolje sa idovskim doseljenjem u grad, ali se ni tu ne
zna o tanom vremenu njihovog dolaska, pa se takoer
nagaa. Prema raznim domilianjima u vezi odlomaka Tal-
muda, idovi u Arabiji postoje u prvim stoljeima nove ere,
pri emu treba sigurno misliti na sjevernu Arabiju, a da ih je
bilo dosta dokazuju njihove zajednice uTejmi, Hidru,
Hajbaru, Vadi al-Kuri, Fedeku i Makni, na koju se nadove-
zuje Medina. Prema izriitom navodu Hasana ibn Sabita, oni
su u tom gradu podizali jedan broj utvrenih ograda. Ali
kako oni nisu bili prvi koji su to inili, svakako se moe
zakljuiti da najstariji itelji nisu bili isti beduini. Kako se
ini, pri doseljenju je glavnu ulogu igralo pleme Kajnuka, jer
se, kasnije, po njemu nazvalo glavno trite u zapadnom
dijelu grada. Ali postupno na elo medinskih idova stupaju
dva plemena, Kurajza i Nadir. Ovi idovi, po navodu Jaku-
bija nisu bili pravi, nego poidovljeni pododjeljci arapskog
plemena Dudam; drugi, noviji pisci odluno tvrde da se radi
o izvornim idovima. Od posebne vanosti je da se oba
plemena spominju esto kao Kahinni, tj. oba sveenika
(plemena). Iz toga se da izvesti da su ovi idovi bili svjesni
svoga porijekla, o emu govori i tvrdnja da je Safija iz
plemena Nadir, koju je oenio Muhammed, pripadala Aro-
novom (Harunovom) rodu. Ali je odluujui nain, na koji se
govori o tamonjim idovima u medinskim surama onaj po
kojemu su oni pravi potomci starih Izraeliana.
Dok se idovi potvruju kao gospodari drugih mjesta, u
Medini se odnosi mijenjaju sa novim doseljavanjem, koje
Arapi dovode u vezu sa provalom brane Marib i time prou-
zroenim pokretanjem junoarapskih plemena. U Medinu na
taj nain dolaze dva plemena iz grupacije Kajla, Avs i
Hazred. Nema neto poblie o tom doseljenju, ali iz jednog
zanimljivog stiha kod Ibn Hurdadbeha i [akuta proizlazi da
su, svakako, neko vrijeme bili podloni idovima i obavezni
na porez, te da se taj dio sjeverne Arabije nalazio pod
perzijskom vladavinom. Poslije im je uspjelo osloboditi se i
idove staviti pod svoju vlast.
Novi gospodari u [asribu preuzeli su od idova posjednute
utvrene ograde i gradili su vie novih. Oni su od njih
preuzeli i umijee zemljoradnje. Hazrediti, s glavnim rodom
an-Nedar (ili Tejrn al-Lat), preuzeli su vostvo kao najmo-
nije pleme i proirili se na sredite grada, gdje se sada nalazi
Medina. Zapadno i juno od njih stanovala su druga hazre-
ditska plemena, dok se podruje Harisa pomjerilo na istok.
Avsiti, koji su takoer obuhvaali vie rodova, utvrdili su se
juno i istono od Hazredita. Oba idovska plemena ouvala
384
zemljoposjede meu Avsitima, dok su Kajnuka
~~r;~~) svoja mjesta
I
I, na jugozapadu, ali su se, u biti, prehra- II
I njivali kao zlatari. I
Tako uspostavljeni poredak pruio je neto mirnih vre-
mena, ali je on postupno naruen, jer je izmeu oba plemena
Kajla dolo do poraslog neprijateljstva, kako je to, inae, ne
rijedak sluaj meu arapskim plemenima. Borbe, koje su
potrajale, bile su nepovoljnog ishoda za Avsite, te se oni
obrate za pomo obojici idovskih glavara; doe do saveza
meu njima. Sada to nije bio vie sukob vie pojedinanih
rodova, nego oba plemena u cjelini, pa i ostalih itelja
Jasriba, te ak i beduina iz okolice. Kod mjesta Buas
(Bu'u) doe do odluujue bitke, u kojoj Hazrediti pre-
trpe veliki poraz. Bitkom kod Buasa je, dodue, uspostav-
ljena ravnotea izmeu glavnih plemena, ali borbe, koje su i
dalje trajale, iscrpljivale su snage grada, a stalne ogorenosti
inile su ivot graana nepodnoljivim. Tada je u njihov ivot
i prilike stupio Muhammed.
Plemena Kaila bila su, kao i veina Arapa, neznaboaka u
doba doseljenja u [asrib, Oni su tovali boicu Menat kao
glavno boanstvo, po kojem su Aiosallh nosili svoje prvotno
ime, a uz nju, meu ostalim, i al-Lat. Malo se zna o njihovom
duhovnom stajalitu prije Poslanikove pojave. Pjesnik Kais
bavi se poglavito plemenskim borbama, te rijetko dotie
religiozne prilike. Nigdje ne govori o lokalnim bogovima, ali,
obrnuto, Allaha spominje kao stvoritelja: Ncka je slava
Allahu, Gospodaru, Gospodaru kue, tj. Kabe. Odbija se
ivot nakon smrti, to je stajalite mekanskih neznaboaca.
Pored toga, postojala su i druga vjerovanja, ije je oblikova-
nje, po svoj prilici, uvjetovao doticaj sa idovima i kra-
nima, tako da ih se moglo ubrajati u hanife, budui da su
odbacivali narodne bogove i pokazivali asketsku crtu. Tako
su Abu-'l-Hejsam i Asad ibn Zurara ispovijedali jednobotvo,
prije nego to su upoznali Muhammeda. Jedan Hazredit,
Abu Kais Sirma ibn Abi Enes nosio je pokaj niko odijelo i
mnogo je polagao na istou; htio je, u stvari, biti kranin,
ali je to napustio i kao stari ovjek preao je na Islam.
Duhovno djelovanje idova i krana na arapske itelje
Medine postalo je, sad, bitan initelj pri odnosima izmeu
njih i Islama, jer su oni postajali prijemljivi za njegove
jednoboake ideje, s kojima su se oni pri posjetima Meki i na
druge naine upoznavali. Pri dolasku u Medinu, Muhammed
je, nakon kraeg zastanka u predgrau Kuba, uao u grad i
odsjeo kod jednog Hazredita, Abu Ejuba Halida ibn Zeida,
kod kojeg je ostao dok nije preao u stalno obitavalite.
Njegove kvalitete kao Poslanika oitovale su se i u injenici
da mu je, u kratkom roku, polo za rukom urediti beznadno
rasturene prilike u Medini i stvoriti jedinstvo od raznorodnih
sastavnih dijelova grada, starijih arapskih itelja jasriba,
kasnije doseljenih, a sada vladajuih plemena Kajla, doselje-
nika iz Meke i idova ili poidovljenih Arapa. To se najbolje
vidjelo iz ustava grada koji se ouvao, kojem je glavni cilj bio
da se od itelja Medine stvori jedinstvena zajednica (opina)
umma. Kako se ona podudarala s Medinom, bili su obuhva-
eni i idovi i neznaboci, od kojih se nije trailo da prijeu
na Islam. Plemena su zadrala svoju samostalnost u odnosu
na krvnu osvetu i oslobaanje zarobljenih, ali naspram svih
drugih je podjednako obavezno za sve jamstvo na zatitu, te
da nitko ne moe na svoju ruku sklapati mir s neprijateljima

zajednice. Sve vanije stvari, iz kojih bi mogla nastati nepri-
lika za zajednicu, morale su se iznijeti pred Allaha i Muham-
meda. Dolina jasrib mora biti haram (ili haram) za sve, za
koje je nadlean ovaj ustav zajednice. Znaajnije djelovanje
nije on mogao meutim, postii, jer su ga premaili dogaaji
koji su se brzo razvijali, a prije svega raskid izmeu Poslanika
i idova, koji su napadali njegovu poslaniku funkciju i
djelovanje. Oni su, osim toga, nastojali razruiti osnovu koju
je on stvorio za Medinu, time to su radili na tome da raspire
staro neprijateljstvo izmeu oba plemena. Da bi te tekoe
predusreo, Muhammed se svojski trudio da svoje pristae
okupi oko zajednikog cilja - borbe s Mekancima, koji su mu
se spremali osvetiti. Dolo je do poznatih bitaka s njima, a
zadnja, zvana pred iarkorn (handaq), duboko se dojmila
Mekanaca, jer je on, na savjet Selmana, oko nezatienih
dijelova grada iskopao jarke; njegove ostatke je jo u 12. st.
vidio Ibn Dubeir na odbaaj strijele zapadno od grada.
Uspjene bitke su uvrstile Muhammedov poloaj u Medini,
uz nesposobnost munafika (licemjera) da iskoriste njima
povoljne okolnosti. Tako je on bio u stanju ne samo nastaviti
borbu s Mekom, nego i idovima nemilice vratiti svu
neugodu, koju su mu oni spremali. Nakon bitke kod Bedra
bili su pripadnici plemena Kajnuka protjerani iz grada, a
nakon nepovoljne borbe kod Uhuda i pleme Nadir zbog
suradnje s mekanskim neprijateljem. Ali su najgore proli
idovi iz roda Kurajza, koji su, zbog aktivnog uplitanja u
mekansku borbu protiv Medine, unato svem zalaganju
Avsita u njihovu korist, bili posjeeni.
Ugovorom iz Hudajbije godine 6. po Hidri, borba s
Mekom bila je bitno odluena; u njemu je Muhammed,
svojim diplomatskim genijem, priveo Kurejite da Medinu
priznaju veliinom koja je jednakopravna s Mekom. Slubeni
zavretak donijelo je mirno zauzee Meke god. 8. No jo prije
toga su se javljale neke nesuglasice ili, bolje reeno, zlovolje
meu doseljenicima i dijelom Medinaca; tako je bilo, na
primjer, pri pohodu na pleme Benu Mustalik, kada je Abda-
lah ibn Ubej prijetio da e neke nametljivce protjerati (uspor.
s. LXIII,8), ali je te rijei porekao, kada ga je kasnije
Muhammed pozvao na odgovornost. Ali kada je Poslanik
uao u Meku, neke njegove vjerne pristae u Medini bile su u
bojazni da e on sada napustiti grad i vratiti se u svoju
domovinu. On ih je, meutim, umirio i obeao im da e kod
njih ivjeti i umrijeti. Kada je on pokazao blagost spram
Mekancima, Ansari su ponovo strahovali da mu je nakana
napustiti Medinu. On im je tada odrao govor, u kojem ih je
podsjetio to je sve za njih uinio, a i zahvalio za sve to su mu
oni pruili; pri tome je zatraio da pristanu na to da se neki
vrate svojim domovima s blagoslovom Allahovim, te se
Medinci umireni raziu. Ukratko, usprkos svemu, a i real-
nim znacima nekih smutnji u gradu, Muhammed je ponovo
stvorio mir u njemu.
Po svome obeanju, Poslanik je ostao u Medini do svoje
smrti, 8. juna 632. god. Ubrzo potom jedinstvo, koje su
njegove jake ruke stvorile i odravale, biva narueno, time to
su se Ansari sakupili i za glavara izabrali Hazredita Sada ibn
Ubadu, dok su neki, istodobno, predlagali da se vlast podijeli
izmeu Ansara i doseljenika. Brzim i energinim istupanjem
Omara uspjelo je osujetiti ove za Islam kobne planove i
izabrati Abu Bekra za halifu. On i oba njegova nasljednika
385
Medina
ostali su prebivati u Medini, koja je, na taj naein, postala
glavni grad velikog carstva koje je brzo raslo. Abu Bekr i
Omar, kao i Poslanik, pokopani su unutar prostora Aiine
kue, dok je Osmanovo tijelo u noi uz kletve odneseno na
idovsko pokopite.
Alijeva vladavina donijela je temeljitu promjenu za
Medinu. Kako su izbile borbe izmeu njega i protivnika, a
odlune borbe se vodile u pokrajinama, uvidio je halifa da se
nairoko rasprostranjeno carstvo ne moe voditi iz udaljenog
ugla, u kojem je leala Medina. Dok su ranije halife ostajale u
glavnom gradu, Ali se stavio na elo trupa i napustio u
oktobru 656. god. Medinu da je vie nikada ne vidi. Kufa je
postala prijestonica, a na njezino mjesto, kasnije, pod Muavi-
jom dolazi Damask. Medina, poput Meke, polako opada, te
postaje pokrajinski grad kojeg ne dotiu svjetski dogaaji. I
mada njezin autoritet kao Poslanikovog grada silno raste, ona
je bila daleko od aktualne povijesti. Tu su se povlaili svi koji
su se htjeli drati dalje od zbivanja, kao Alijev sin Hasan. I
Husein se zaputio u nju iz Kufe, ali ju je ponovo napustio u
svome pokuaju da izbori svoje pravo, pri emu je znakovito
da s njim nije poao nijedan od medinskih Ansara. Kada je on
pao, njegove ene i sin vraeni su u Medinu, nakon ega su
bili mirni i nisu sudjelovali u borbama. I Alijev sin Muhamed
ibn al-Hanefija zadrao se u Medini. Pa ipak, nisu to bili
samo srodnici i revne pristae Poslanika koji su radije voljeli
ostati u njegovom gradu, nego je i vie nekadanjih protiv-
nika, Umajada, privlaio tamonji mirni i ugodni ivot, te se
nisu htjeli povui u Damask. Oni su pridonijeli da je Medina
postupno postala prebivalite novog ljudstva, koje je htjelo
nesmetano uivati bogatstva koja su nanijeli osvajaki ratovi.
ivot je tamo pomalo dobio raskoni karakter, dok se grad
nije, konano, prouo po tome. Grad su okruivali cvjetajui,
dobronavodnjeni vrtovi i livade, a postojao je niz krasnih
dvoraca, koje su podigli bogati Kureiiti, osobito u Vadi al-
-Akiku.
Drugi dio medinskog puanstva osjeao se takoer, iako iz
drugih razloga, privuen tamonjim mirnim ivotom. Oni
nisu teili svjetovnim uicima, nego su se predavali u gradu
ivim uspomenama na svetu prolost, time to su skupljali i
prouavali pravne i obredne odredbe koje su potjecale od
Poslanika, ukoliko su poivale na medinskoj suni i tamonjoj
idmi. Najistaknutiji predstavnik tog pravca bio je Malik ibn
Enes (u. 795), sastavlja temeljnog djela Muwatta', koji
je, kao utemeljitelj malikitske kole, okupljao oko sebe
mnoge uenike. Jedan od njih, Ibn Zebala, sastavio je prvu
povijest Medine, koja se nije sauvala.
Medina je sada stajala pod namjesnicima, koje su imeno-
vale halife (navodi ih at-Tabari i al-Asir). Ipak, grad nije bio
sasvim netaknut borbama prvih stoljea nakon Muhammeda.
Pod jezidom, ak i pod Umajadima, grad je manje-vie
neprijateljski raspoloen prema halifama, a mnogi su se drali
uz Jezidovog suparnika, Abdalaha ibn Zubeira u Meki.
Pohod [ezidovog namjesnika, Amra ibn Saida, nije se po-
sreio. God. 682-683. dolo je do otvorenog ustanka Me-
dinaca, koji su izabrali za vou Abdalaha ibn Hanzalu i za
zatitu grada od sjevera iskopali nasip s jarcima. Halifa je
poslao vojsku pod Muslimom ibn Ukbom, te je dolo do
poznate bitke na Hari, koja je, zbog izdaje Benu Harisa, zavr-
ila porazom Medinaca. Krajem umajadske vladavine,
Medina
747-748. god. pobijedili su hariditi Medince kod Kubeida;
no oni su bili potueni od Mervanovih trupa. Kada su
Abasidi dospjeli na vlast, dva brata alijevca, Muhamed i
Ibrahim, sinovi Abdalahovi, pokuali su izboriti svoja prava.
Muhamed, koji se nazivao al-Mahdi, nastupio je u Medini
762-763 god., gdje je stekao ne malo pristaa, meu njima
Malika ibn Enesa i Abu Hanifu. On je pokuao na razne
naine oponaati uzor Poslanikov, koristio je njegovu sablju,
te dao ponovo iskopati njegove jarke. Halifa je poslao Isu ibn
Musu sa 4.000 ljudi, te, poto je premostio jarke s par krila
od vrata i uao u grad, izgube pristae alijevaca hrabrost, a
Muhamed nastavi beznadnu borbu i bude smrtno ranjen.
Neto oko dvadesetak godina kasnije (786), podigne se novi
alijevac, Husein ibn Ali, protiv Abasida. Poto je u Medini
pustoio, bude on protjeran i u blizini Meke ubijen. Pod
halifatom Vasika, Medina je teko pretrpjela od napada
nomadskih plemena Sulejma i Benu Hilala. Boga Stariji
doao im je u pomo 844-845. god. i pozatvarao beduine.
Kada je napustio grad, poe za rukom beduinima da provale
iz zatvora, ali ih Medinci otkriju i pobiju.
U narednim stoljeima, povjesniari rijetko spominju
Medinu, a i to je od male vanosti. Kada su Fatimidi postali
gospodari u Egiptu i ugroavali svete gradove u Hidazu,
grad je konano dobio zid. Izgradio ga je 974-975. god.
Buvejhid Adud ad-daula, a obuhvaao je samo unutranji dio
grada. God. 1145. obnovio ga je neki vezir Zengijevih sinova.
Budui da se vei dio itelja izvan zidova nalazio bez zatite
od napada beduina, atabeg Sirije, Nur ad-din Mahmud ibn
Zengi (1162), izveo je drugi iri zid s kulama i vratima.
Kasnije je sultan Sulejman Velianstveni (1520-1566) podi-
gao visoki zid od bazalta i granita. Oko njega je obilazio jedan
jarak. Ovaj sultan doveo je s juga i vodovod u grad. Napokon
je sultan Abdelaziz povisio zid na 25 m.
Za 1203. godinu izvjetava se o svai izmeu namjesnika
Medine i Meke s bitkom kod Du al-Hulejfe. Mekanci, koji su
izali da opsjedaju Medinu, natjerani su u bijeg, ali su ih
podrali drugi emiri, nakon ega su se Medinci okanili
daljnjeg neprijateljstva. God. 1256. Medinu je ugroavala
strana vulkanska provala. Zapoela je sa slabim potresom
koji je narednih dana bio sve jai. A onda se izlila uarena
lava, koja je, prema izvjetaima, saeala stijene i kamenje,
ali je, na sreu, prola istono od grada i nastavila ka sjeveru.
Za Turaka je Medina i dalje vodila svoj mirni ivot, daleko
od svjetskih zbivanja, pa se rijetko i spominje. Tek 19. st.
donosi dublje promjene. God. 1804. vahabiti su osvojili grad,
opljakali blago i sprijeili hodoae na Muhammedov grob.
Pokuaj, da se razvali kube iznad groba, nije uspio, ali su
velike dragocjenosti, koje su hadije poklonile, bile oplja
kane. Tek je 1813. god. uspio sin Muhameda Alija, Tusun,
ponovo osvojiti grad i pri sklapanju mirovnog ugovora 1815.
god. priznao je Abdalah ibn Saud tursko vrhovnitvo nad
gradom. Bilo je jo jedno osvajanje i priznavanje turskog
vrhovnitva, koje je bar donijelo 1908. god. vanu novinu -
hidasku eljeznicu od Damaska do Medine, ali je ona imala i
vojno znaenje, te pretrpjela mnogo od borbe u prvom
svjetskom ratu. Uplitanjem velikog erifa Huseina ibn Alija
ibn Abdelmuina, borbe i spletke u sjevernoj Arabiji su se
zamrsile. Prvo je sluio Turke, a onda se pobunio i 1916.
god. proglasio kraljem Hidaza, povezavi se 'pri tom s
386
Englezima. God. 1918. turska vojska je napustila Medinu.
Meutim, Husein je u Abdelazizu ibn Saudu imao nadmo
nog suparnika. Odvani Huseinov korak, uzimanje halifske
titule, nije imalo odjeka meu arapskim glavarima, te ga
itelji Hidaza prisile da odstupi s vlasti. Tu okolnost iskori-
sti Ibn Saud, koji 1924. god. ue u Meku i prisili Huseinovog
sina da napusti grad. Sada su oba grada bila u vahabitskim
rukama. Ovi su sada bili blai i dopustili posjete damiji uz
Poslanikov grob i drugim svetim grobovima, a samo su
zabranili obrede.
Svetite poput Kabe, Medina nema. Ali zato ona ima
zamjenu u damiji, koja okruuje Muhammedov grob, a koji
je cilj mnogih hodoasnika. Neki uenjaci dre da je ovo
svetite ak iznad mekanskog, ali veina je drugog miljenja,
te posjet ovoj damiji nije obavezan kao hodoae u Meku i
moe se poduzeti u svako doba. Ope je prihvaena stara
predaja da je Poslanik, im je doao u Medinu, izgradio
damiju, koju je kasnije, po zauzeu Hajbara, poveao, te da
se nalazila uz njegovo stanite: bila je to jednostavna grae
vina od cigle sa potpornjima od palminih debala i s krovom
od ogranaka. Omar ju je dao proiriti, a onda i Osman, koji ju
je zamijenio zgradom od gipsom povezanih kamenova i kro-
vom od tikova drveta. Kada je Mervan bio upravlja Medine,
dao je podii jednu maksuru od bojenog kamenja. Ali je tek
Valid donio znaajan napredak kada je 706. god. ovlastio
tadanjeg upravljaa (kasnijeg halifu) Omar ibn Abdelaziza,
da zgradu opremi s veim sjajem. Omar je pri tome koristio
grke i koptske graevinare, te je istono-rimski car morao
priloiti za to 1.000 miskala zlata i mnotvo mozaikog
kamena. Podignuta su, tom prilikom, etiri minareta na
kutevima svetita, a krovovi pokriveni olovnim ploama.
Damija je ostala tako nepromijenjena sve do vladavine al-
-Mahdija. Nakon posjete ovog halife Medini, ona je 778-779.
god. pregraena i proirena, ime je dobila duinu od 300
arina, a irinu od 200. Navedene godine je opet trebala
popravke, za koje se postarao al-Mutevekil 861-862. god.
Damija je, prema svim opisima, imala uvijek odravani
oblik otvorenog, prinom i ljunkom pokrivenog dvorinog
prostora, sahn, koji je okruen na sve etiri strane nizom
stubova. U istonom dijelu je ono najsvetije, Muhammedov
grob, s grobovima Abu Bekra i Omera. Sjeverno od njih
nalazi se, po nekim predajama, Fatimin grob, dok je ona, po
drugima, pokopana na zajednikom groblju. Zapadno od
grobova je dio trijema koji se zove ar-Rauida, vrtovi,
Ukupan broj stubova je 290, oni na junom dijelu su pogip-
sani sa pozlaenim kapitelima, a ostali su od mramora. Zidovi
su ukraeni mramorom, zlatom i mozaikom. Na junom
rubu ar-Rauide nalazi se jedna pregrada, koja okruuje
visokocijenjene ostatke: ostatke palminog drveta, na koje se
Muhammed obiavao oslanjati, i, prije svega, njegov minber
ili predikaonicu. Meu raznim dragocjenostima damije
nalazi se medinski uzorak-rukopis od strane Osmana ozako-
njenog kur'anskog teksta. Damija ima 19 vrata, od kojih su
bila otvorena samo etvora.
Damija je bila poteena od vulkana, ali ju je jo iste
godine (1256) zahvatio poar koji je unitio jedan njezin dio.
Na molbu Abasidima da se to ponovno podigne, nije bilo
odgovora, jer su oni bili pred padom. Neki mameluki
sultani pokazali su neto interesa za damiju, ali se tek Eref

Sejf ad-din Kait-beg (1468-1495) pnmio posla. No da-
mija je opet stradala u stranoj oluji 1481. god., pogoena
munjom i dijelom razorena, pri emu je propala zbirka
knjiga sa dragocjenim kur'anskim rukopisima. Neumorne
halife su poslale radnike i materijal, te je ona 1484. god.
ponovo izgraena; tom prilikom je sultan poklonio gradu
javno kupatilo, vodovod i vodeni mlin, kao i mnotvo
dragocjenih knjiga kao naknadu za spaljene. Munja je
ponovo pogodila damiju god. 1492. i razorila minaret ar-
-R'isiyya, koji je podigao Kait-beg, tako da se morao
ponovo podii. Sadanji oblik je dobila proirenjem ka sje-
veru, koje je dao izvesti 1853-1854. god. sultan Abdel-
medid.
Noviji opisi su suglasni sa starijima. Jedino se govori o
327 stubova, koji gore dre lukove, na kojima poivaju
mala kubeta jednaka izrezanoj narandi. Maksura, najsve-
tiji dio damije, okruena je zelenim poliranim mesinga-
nim reetkama. U tom najsvetijem dijelu damije objeeno
je 106 svjetiljki.
Blia okolina Poslanikovog grada vrlo je bogata mje-
stima, koja su bila povezana s njegovim ivotom. Tu je
brdo Uhud s grobovima palih vjernika, zatim selo Kuba,
gdje se Poslanik zadrao nekoliko dana, mjesto (al-
-mabrak) gdje je poklekla njegova deva, itd.
D R E S A (a. madrasa). Naziv ustanove na kojoj se
Ml) Ekole
izuavaju islamske znanosti.
za djecu su prethodile islamskoj znanosti, budui
da se itanje i pisanje poduavalo u Arabiji od samih poetaka
Islama. U Medini su uitelji bili esto idovi (otuda naziv za
uitelja rabbani), ali umijee pisanja nije tu bilo tako esto
kao u Meki. Nakon bitke kod Bedra, vei broj mekanskih
zarobljenika osloboen je kako bi pouavali pisanje. Omarov
suvremenik, Dubeir ibn Haja, koji e kasnije postati
dravni slubenik i upravnik, bio je zapravo uitelj (mu'allim
kuuab) u jednoj koli u Taifu. Muavija, koji je bio Poslanikov
tajnik, pokazivao je veliko zanimanje za odgoj mladei. Oni
su uili itanje, pisanje, raunanje, poslovanje i neto
Kur'ana, te potrebne vjerske obrede. Uitelji su bili i slavni
ljudi kao to su al-Hadad, te pjesnici Kumeit iTirimah.
Glavni je predmet bio edeb (adab) tako da su se djeje kole i
zvale magdlis al-adab, a uitelj se zvao mu'addib, a takoe i
mu'allim ili mukattib, a u novija vremena faqih, Uitelji su,
po pravilu, bili slabo cijenjeni, to je moda trag onih vre-
mena kada su oni bili robovi. Ali nalazimo i istaknute
uenjake u funkciji uitelja na kolama: tako Dahak ibn
Muzahim, tuma predaja i gramatiar, koji je umro 105/723.
ili 1061724. god. *, drao je u Kufi kolu koju je, navodno,
pohaalo 3.000 uenika, a on je meu njihovim redovima
jahao na magarcu. Kako je jezik imao vrhunsko znaenje, u
Basri je bio unajmljen za uitelja i plaen jedan beduin.
Tokom umajadskog razdoblja, kole su se proirile, a poduka
se obavljala i kod kue. U fatimidskom razdoblju, postojala je
na dvoru kola za djeake, u kojoj su se muka djeca viih
stalea pripremala da slue halifi. Prirodno je da se djeje
kole nalaze i uz damije, budui da je sredite odgoja sve
vie postajao sam Kur'an. U umajadskoj damiji (Damask)
takoer su pouavana djeca, a uitelji su imali posebne sobe
uz sjeverna vrata damije. Ibn Haukal je u Palermu nabrojio
387
Medresa
300 hauuiba (osnovnih kola), iji su uitelji bili vrlo to-
vam.
U estom stoljeu po Hidri bilo je mnogo neovisnih
kola. Ibn Dubeir spominje da je u Kairu bilo mnogo
kola, preteno za siroad i siromanu djecu, a uitelje
kao i uenike izdravao je sultan; slina je, i to vrlo
velika, ustanova postojala u Damasku. U Jeruzalemu je
Saladin sagradio kolu. kola se, po pravilu, nalazila blizu
damije, uz esmu pitke vode. U mamelukom razdoblju,
skoro je svaki utemeljitelj medrese sagradio uz ovu i usta-
novu za siroad i siromanu djecu koja su dobivala bes-
platno kolovanje, a katkada i potpuno izdravanje. Svrhu
ovakve jedne kole, koja je bila izgraena pored Ibn
Tulunove damije, Ladin odreuje kao pouavanje
muslimanske siroadi da itaju Knjigu Boga, Uzvienog,
te da obavljaju mnoga bogougodna i milosrdna djela,
Drugdje se kae da je svrha kola pouavanie u Kur'a-
nu.U Magribu su djeca uila samo Kur'an, tj. recitiranje
istoga, dok su u al-Andalusu uila i itati i pisati (hitab),
te pjesme i neto gramatike. U Ifrikiji su, pored Kur'ana,
uila i neto Hadisa, te drugih znanosti.
Djeja kola zove se maktab ili kuuab; a one za siro-
manu djecu zovu se kuuab sabit ili maktab sabil. Sabil
znai da je ta kola javna dobrotvorna ustanova.
2) Nova uenja, koja je potaknuo Islam, po svojoj
naravi su bila povezana uz damiju. Ishodite ovih bilo je
razumijevanje i uenje Kur'ana napamet, a zatim je slije-
dilo pouavanje Hadisa, ime se osiguravalo ispravno
ponaanje muslimana. Poslanika su esto pitali o svemu
to se odnosilo na vjeru i ponaanje, kako u damiji tako i
izvan nje. Nakon Poslanikove smrti, ista su pitanja
postavljena njegovim Drugovima, a znanstveno prouava
nje poinje sa sakupljanjem i sreivanjem hadisa. Taj se
proces odraava u samim hadisima. Iz ovih doznajemo da
je ak i Poslanik za ivota bio pitan za miljenje o pojedi-
nim hadisima. Poslanik sjedi u damiji, okruen halkom, i
pouava sluaoce; ovi tri puta ponavljaju hadis, dok ga ne
naue napamet. Poslanik je poslao uitelje Kur'ana k ple-
menima, a isto je uinio i Omar 17. godine po Hidri.
Jako je naglaena neophodnost 'ilma. Formiran je posebni
razred izuavatelja, u svrhu irenja znanja o predajama po
svim muslimanskim zemljama. Oni su oko sebe okupljali
ljude da ih poue o najpotrebnijim naelima Islama. Ovaj
prosti oblik poduavanja, koji je neodvojiv od pounih
savjeta, predstavlja klicu islamskih uenja. Prueno znanje
je 'ilm ili hikma. Tipini uenjak, pored qari'ja (uaa),
je muh addit, no uskoro e biti dodane i nove grane,
kao rezultat dodira s drugim kulturama: jezine studije, a
u vezi s ovima prouavanje starijeg pjesnitva, zatim filo-
zofske i spekulativne znanosti, logika, itd. Uen ovjek
starijeg razdoblja zvao se takoer faqih. Damija je ostala
sredinjim mjestom prosvjete, ak i nakon to su nove
grane znanosti prihvaene, ba kao to su u kranskim
zemljama sredite prosvjeivanja bile crkve i samostani.
U medinskoj damiji u prvom stoljeu postojao je
maglis za studiranje. Prvi koji je pouavao u Egiptu ini
se da je bio Jezid ibn Abi Habib kojeg je Omar ibn
* Vidi napomenu na stranici 13.
Medresa
Abdelaziz poslao tamo kao muftiju. On se, pored ostalih,
spominje kao uitelj al-Leisa (al-Law), a ovaj, na ije su
se izricanje miljenja izdavale fetve, imao je u damiji svoju
haiku. Omar II je ve prije toga bio poslao u Egipat an-
-Xafiia , mevlu Ibn Omarovog, da prenese sunan (vjerodo-
stojnu predaju o Poslaniku). On je i u Magrib poslao jed-
nog sposobnog recitatora Kur'ana kao kadiju, da narod
upuuje u kiraet. Vlada se pobrinula za prosvjeivanje tako
da je pogodnim ljudima dopustila da se, pored svoje redo-
vite slube, bave i podukom. Prvi su uitelji u damijama
bili qussas, po pravilu kadije, ija su predavanja bila
upuena na tumaenje Kur'ana i pravilno obavljanje slube
Boje. Njihova je mazo'ie a izravni nastavak moralne
poduke kakvu su davali Drugovi u stara vremena. Poduka,
koja je zapoela u Amrovoj damiji, nastavila se tokom
stoljea. U treem stoljeu po Hidri, a-afii je ovdje sva-
kog jutra pouavao razne predmete i to je potrajalo sve do
njegove smrti (820). Nakon njega je prouavanje fikha
dolo u prvi plan, a veliki su uitelji istodobno obiavali
izricati i fetve.
U damijama su se revno nastavile arapske jezikoslovne
znanosti. Zanimanje starih Arapa za retoriku sauvalo se i
u islamskom razdoblju; fakih Said ibn el-Musejeb (u.
713-714) raspravljao je o arapskom pjesnitvu u svome
medlisu u medinskoj damiji; ali se jo uvijek smatralo
neobinim baviti se pjesnitvom u damiji. At-Tabari je
870. godine na zahtjev diktirao at-Tirimahove pjesme
pored Bejt al-Mala u Amrovoj damiji. U glavnoj damiji u
Basri ash ab al-'arabiyya su sjedili zajedno. U Bagdadu
je al-Kisai drao predavanja u damiji koja nosi njegovo
ime. Jo u ranom razdoblju postojale su posebne odaje
(koje su, oito, bile takoer i predavaonice) za ugledne
tumae Kur'ana, jer je, prema kazivanju al-Vakidija, Abda-
lah ibn Um Mektum u Medini ivio u dar al-qurrii',
Kako se vidi iz navedenih primjera, nastava se odravala
i u ostalim damijama, a ne samo u onim glavnima. U
Egiptu su, pored Amrove, i kasnije osnovane damije
postale vani centri izuavanja. im je utemeljena damija
Ibn Tuluna, jedan od a-afiijevih uenika poeo je u njoj
predavati Hadis. To se nastavilo u fatimidskom razdoblju.
Godine 972. dovrena je damija al-Azhar. Ubrzo je, zatim,
poeo u njoj predavati fikh, prema postavkama svoje kole,
novi iitski kadija, Ali ibn an-Numan; 988. godine, al-Aziz
i njegov vezir [akub ibn Kilis uveli su 35 poloaja preda-
vaa; pored plae, predavai su dobivali i stan u prostranoj
zgradi izgraenoj uz damiju.
3) Kada se opisuju vee damije obino se spominju
knjinice. Zbirke su sakupljane darovnicama i ostavti-
nama, a bilo je uobiajeno da ueni ljudi ostavljaju svoje
knjige na koritenje muslimanima ili ahi al-'ilm (uenja
cima). Mnoge druge knjinice bijahu poluprivatne. Ove su
dopunjavale damijske knjinice, jer su posjedovale knjige
koje nisu zanimale damije, posebno knjige iz podruja
logike, filozofije, geometrije, zvjezdoznanstva, glazbe,
medicine i alkemije; te su se znanosti zvale al-ulum al-
-qadima ili 'ulum al-awii'il. Na prvom mjestu treba spome-
nuti akademiju, Bay t al-h ikma, koju je osnovao al-
-Mernun (813-833) u Bagdadu. Ona podsjea na stariju
akademiju osnovanu u Gundeapuru, u koju je al-Mansur
pozvao Georgiosa ibn Gabrijela za efa bolnice; ovaj Je
takoer prevodio djela s grkog jezika. U novoj akademiji
postojala je velika knjinica, a jo je vie proirena prijevo-
dima koje su napravili strunjaci u gorespomenutim discip-
linama; uz tu ustanovu je postojao i astronomski laborato-
rij, a pored njega bile su izgraene zgrade sa stanovima za
izuavatelje. Kada je halifa al-Mutadid (892-902) za sebe
izgradio novi dvor, predvidio je stanove i predavaonice u
susjednoj zgradi za uene ljude svih podruja koji su
pouavali za plau.
Bogati su pojedinci nastavili sa slinim dobrim djelima.
Ali ibn Jahja (u. 888), poznat pod imenom al-Munedim,
imao je u dvorcu knjinicu koju su posjeivali oni koji su
bili eljni znanja iz svih zemalja; u ovoj su ustanovi, nazva-
noj hieanat al-h ihma, mogli besplatno prouavati sva
podruja znanosti; osobito se njegovalo zvjezdoznanstvo. U
Mosulu je Dafer ibn Muhamed al-Mausili (u. 935) uteme-
ljio dar al-'ilm s knjinicom, u kojoj su studenti dnevno
radili na svim podrujima znanja, a dobivali su ak bes-
platno i papir. Utemeljitelj je tu drao predavanja o pjesni-
tvu. U desetom stoljeu al-Makdisi je u irazu posjetio
veliku knjinicu koju je osnovao Adud ad-daula (977-983),
a u koju su imali pristupa ugledni ljudi. Knjige su bile
poredane u ormare i popisane u katalogu, a knjinicom
(JJ iziinat al-kutub) je upravljao upravitelj (wakFl), te
pomonik (hazin) i nadzornik (murif). Sline su ustanove
postojale u Basri, Ram-Hormuzu, Reju i Kerhu (KarJJ).
U Kairu su bile poznate biblioteke u fatimidskom raz-
doblju. Na dvoru je postojala knjinica za koju se govorilo
da je najvea u islamskom svijetu. Sastojala se od oko 40
soba punih knjiga, a bile su predstavljene sve grane znano-
sti; tu je bilo, npr., 1.200 primjeraka at-Tabarijeve Povijes-
ti, te 18.000 knjiga o staroj uenosti, Vezir Jakub ibn
Kilis utemeljio je akademiju sa stipendijama za studente i
na to sve troio oko 1.000 dinara mjeseno. Ovu je zasje-
nila Kua znanja (diir al-'ilm ili dar al-hikmai, koju je
1005. utemeljio al-Hakim. Ona je sadravala knjinicu i
itaonicu, te sobe za sastanke i nastavu. Njome su uprav-
ljali knjinjiari koji su imali pomagae i sluge, a studenti
su dobivali novanu pomo, kako bi mogli tu studirati; tu
su bila zastupljena sva podruja - astronomija, medicina,
itd., pored tipino islamskih predmeta. Sline je ustanove
al-Hakim izgradio u al-Fustatu. Ustanova je tijesno pove-
zana uz iitsku propagandu, to postaje jasno ako znamo da
je njome upravljao dii'i ad-du'iit, koji je svakog ponedjeljka
i etvrtka tu drao sastanke s uenim ljudima. U Halepu je
godine 1113-1114. emir Fahr al-mulk izgradio slian misi-
onarski zavod (diir ad-da'wa). Moe se pretpostaviti da su
ove zgrade predviene i za obavljanje molitve.
Islam je preko institucije dar al-hihma nesumnjivo
nastavljao helenistiku tradiciju. AI-Makrizi spominje dar al-
-hihma predislamskog razdoblja, u kojem su nekad radili
ueni ljudi u Egiptu. Ibn Abi Usajbija spominje takoer
predisiarnske seminare u Egiptu u kojima se njegovala heleni-
stika kultura (diir al-'ilm); upada u oi slinost ove institucije
s aleksandrijskim Museionom, za kojim su se poveli u Perga-
monu i Antiohiji: s krajem fatimidske dinastije (1171) doao
je kraj i ove ustanove. Salah ad-din je kroz deset godina
prodao sva blaga dvora, ukljuujui i knjige. Mnoge su od
388

njih spaljene, baene u Nil ili na veliku gomilu koja je
prekrivena pijeskom tako da je stvoreno pravo brdo
knjiga. Smatra se da je uklonjeno negdje izmeu 120.000 i
2.000.000 knjiga, ali mnoge su spaene i prebaene u nove
knjinice.
4) Dok su se u fatimidskim zemljama ustanove, nazvane
dar al-'ilm, razvijale u sredita iitske propagande, na istoku
je iz slinih sunitskih ustanova izrastala medresa. Zanimljivo
je spomenuti da je godine 1005. al-Hakim u Kairu izgradio
sunitski dar al-'ilm. Ali nakon tri godine, ova je ustanova
unitena, a njezina dva nastavnika pogubljena. Kako je
sunizam jaao, naroito u afiitskom i hane fitskom obliku,
na Istoku je nastalo mnogo prosvjetnih ustanova koje su
imale izrazito sunitski karakter. Mnogi su uitelji gradili
vlastite kue, u kojima su diktirali hadise i drali pravna
predavanja. Abu Hatim al-Busti (roen 890) osnovao je u
rodnom gradu kolu s knjinicom i stanovima, te stipendi-
jama za strane studente.
Mnoge su takve ustanove nastale u Niapuru, gdje je
pouavanje u damiji bilo snano provoeno. Stoga je izgra-
ena posebna kola za afiitskog pravnika as-Saiga an-Nejsa-
burija (u. 960). Abu Ali al-Huseini (u. 1003) je sam osnovao
kolu u kojoj je predavao Hadis, a kolu je pohaalo 1.000
uenika. Isto je uinio Abu-tl-Kasim al-Kuairi 1045. g.,
kao i Ibn Furek (u. 1015-1016); sve druge premaila je
kola koja je sagraena za Rukn ad-dina al-Isferainija (u.
1027). Ve u desetom stoljeu nalazimo kako al-Makdisi
hvali vrlo lijepe madaris u Iranahru. U prvoj polovini jeda-
naestog st. u Niapuru su postojale etiri osobito slavne
medrese: al-Madrasa al-Bayhaqiyya, koju je utemeljio al-
-Bejhaki (u. 1066) nakon to je postao uiteljem u Niapuru
1049-1050. godine, zatim as-Sa'idiyya koju je osnovao emir
Nasr ibn Subuktekin (upravlja Niapura godine 999),
nadalje ona koju je sagradio Abu Sad Ismail al-Astarabadi,
te jo jedna, koja je izgraena za uitelja Abu Ishaka al-
-Isferainija. Ovdje je izgraena i Niziimiyya za Imama al-
-Hararnejna, al-Duveiniia, a djelo je Nizamulmulka. Ute-
meljenje slavne medrese Nizamije u Bagdadu bilo je velian
stveno djelo Nizarnulmulka (1064--1092), vezira seldukih
sultana Alp Arslana i Melik-aha; izgradnja je zapoela
1065, a damija je bila posveena septembra 1067. g. Osno-
vana je za afiitskog uitelja Abu Ishaka a-irazija.
Kod muslimanskih povjesniara postoje izvjesne sumnje
kad se radi o povijesti medrese. Zasluga za njezino osnivanje
pridaje se Nizamulmulku, ali al-Makrizi i as-Sujuti istiu da
su madaris ve postojale ranije, te spominju etiri navedene;
meutim, kako vidimo, ni one nisu bile neka novost. As-
-Subki smatra da se novost sastojala u tome to je Nizamul-
mulk studentima podijelio stipendije. Meutim, ni to nije
bilo bez prethodnih primjera. Ali oduevljenje i energija
Nizamulrnulka potakli su raanje nove sjajne ere za
medresu. Za nju su se zainteresirali sultan i ugledni ljudi, a
oblik kole, kakvu je zamislio Nizamulmulk, u kojoj su
studenti stanovali, postao je najeim oblikom kolovanja
nakon njegove smrti. Pretpostavlja se da su i starije kole
imale mjesto za molitvu, tj. da su bile neka vrsta damije.
Ta vrsta kole koja nam je poznata, izgraena je kao prava
damija. Budui da su i starije kole imale dnevnu sobu
koju su koristili studenti, u naelu nema bitne razlike
389
Medresa
izmeu kole i damije; jedino to su kole bile namjenski
organizirane za uenje i ivot studenata.
U doba Nizarnulmulka i odmah nakon njega, medresa se
proirila po Iraku, Horasanu, al-Deziri, itd. On se nije
zadovoljio s one dvije koje je osnovao u Niapuru i Bagdadu.
Medresa Nizamija je postojala i u Balhu, Mosulu, Heratu, na
koju je iz Gazne bio pozvan a-ai, te u Mervu. Tad al-
-mulk (Tadulmulk) (u. 1093), takmac velikog vezira, osno-
vao je u Bagdadu Medresu Tadiju. U Niapuru su istodobno
bile osnovane i druge medrese, npr. ona iji je utemeljitelj al-
-Menii (u. 1070-1071), te atibija.
Napredak medresa, koji je poeo s Nizarnulmulkom u
petom stoljeu, nastavio se na Istoku dugo vremena. U
dvanaestom st. Ibn Dubeir (1184) spominje u Bagdadu oko
trideset medresa, sve u istonom dijelu grada, meu kojima
je najpoznatija Nizamija, koja je obnovljena 1110-1111.
godine. Halifa al-Mustansir osnovao je 1234. godine velian
stvenu Mustansiriju, kolu za etiri obreda, od kojih je svaki
imao uitelja i sedamdeset i pet uenika, uitelja za Kur'an i
za Hadis posebno, te lijenika. Uz nju je postojala knjinica,
kupatilo, bolnica i kuhinje; na ulazu se nalazio sat; pored
njega, bio je vrt u kojem je halifa imao paviljon, iz kojeg je
mogao nadgledati cijelu zgradu.
Nizamija i Mustansirija nadivjele su propast Bagdada koji
je Hulagu razorio. Ibn Batuta spominje obje kole na poetku
14. st., a jo postoji zgrada u kojoj se nalazila ova potonja.
Poznato je jo deset kola, koje su u 8. i 9. stoljeu po Hidri
osnovane za afiite, hanefite i za prouavanje Kur'ana i
Hadisa. Iako su Tatari 1300. g. unitili mnogo medresa, Ibn
Batuta ukazuje na to da je u 12. st. jo uvijek na Istoku bilo
kola koje su se razvijale. I Mongoli su gradili medrese;
Hulaguova majka sagradila je dvije u Buhari, a u svakoj je od
njih dnevno uilo oko 1.000 studenata. Pod Timuridima
dolo je do velikog procvata medresa u Srednjoj Aziji,
posebno u Samarkandu, u kojemu je Timur sagradio damiju
u indijskom stilu, a njegova ena medresu.
U Mezopotamiji i Siriji pokret se od desetog st. nadalje
sve vie irio. U Damasku su dva vladara, Nur ad-din ibn
Zengi (1146-1163) i Salah ad-din (Saladin) (1174--1193), kao
i njihovi emiri i roaci, bili vrlo dareljivi. Takav se stav
nastavlja od 7. do 9. st. po Hidri, tako da an-Nuajmi (u.
1521) daje slijedee brojane podatke: sedam dar al-Qur'iin,
esnaest dar al-/fadiI, tri za Kur'an i Hadis zajedno,
ezdeset medresa za afiite, pedesetdvije za hanefite, etiri
za malikite i deset za han balite, te tri madris at-ttbb, a
sve spadaju u 13. stoljee. Osnivai su uglavnom vladari i
emiri, ali i trgovci, zatim mnogi ueni ljudi, pa ak i neko-
liko ena.
Salah ad-din (Saladin) je u Jeruzalem uveo medresu.
Prema Mudir ad-dinu (u. 1521), bile su 31 medresa i
dervika stanita (koja su djelomino koritena na isti nain
kao i medrese), koji su bili u izravnoj vezi s podrujem
Harema, 29 ih je bilo u blizini, a 16 malo podalje. 44 od ovih
zovu se madrasa, jedna je dar al-Qur'n i jedna dar al-
-/fadiI.
Pored Nizamulmulka, Saladin se najvie proslavio kao
graditelj medresa. Svoju slavu na tom podruju duguje inje
nici to je najvie gradio u zemljama koje su postale neobino
vane za muslimanski svijet, a to su Sirija s Palestinom i
- - - - - - - - - - ---- - - - - -
Medresa
;e~prije
I
I
Egipat. pada Fatimida, 1171. godine, on je u Kairu I stili afiitski i malikitski studenti; ovi su primali visoke
osnovao N asiriju za afiite, a Kamhiju za malikite; za afiite je ! stipendije. U Egiptu je u doba al-Makrizija (15. stoljee) bilo
bila sagraena erifija, a i osobito velika Salahija ili Nasirija
pored a-afiijevog mauzoleja. Oni koji su bili oko njega
takmiili su se sa Saladinom u toj djelatnosti.
U razdoblju Ejubida i Mameluka, broj medresa se izvan-
redno poveao. U ulici Bayn al-Qasrayn bila su dva duga
reda medresa na mjestu gdje je nekad stajao fatimidski
dvorac u Kairu. Al-Makrizi spominje 73 medrese, 14 za
afiite, 4 za malikite, 10 za hanefite, 3 za afiite imalikite, 6
za afiite i hanefite, jednu za malikite i hanefite, 4 za sva etiri dale. Tako je bilo, na primjer, u Meki.
obreda, 2 koje su se koristile iskljuivo kao dar al-hodit,
dok se obredna pripadnost dvadesetpet medresa ne navodi, a
etiri su ostale nedovrene. Oko 13 od ovih medresa osno-
vano je prije 600. godine po Hidri, 20 u 13. stoljeu, 29 u
14., te 2 nakon 800/1397. godine*.
U Saladinovo vrijeme, medresa je uvedena i u Hidaz.
Godine 1183-1184, upravitelj Adena sagradio je u Meki
medresu za hanefite, a slijedee je godine tamo osnovana i
afiitska medresa. Do poetka 15. stoljea spominje se II
medresa, ali bilo ih je kasnije i vie. U 18. stoljeu, one su se
prestale upotrebljavati za svoju izvornu namjenu. I u Medini
su graene medrese.
U Maloj Aziji medrese su se proirile u doba Selduka.
Najstarije potjeu iz sedmog stoljea po Hidri.
U Tunisu su izgraene mnoge medrese u doba Hafsida
(1228-1534), od kojih je najstarija Madrasat al-Ma'rad iz
1252. g; Jedanaest ih se spominje u Zerkaijevoj Tuniskoj
kronici. Prva je medresa u Magribu bila Madrasar as-Sef-
frin koju je sagradio Merinid Abu Jusuf jakub ibn Abdel-
hak (1258-1286) u Fesu 684/1285. godine* (nazvana takoer
al-Halfii'tyyin). Drugi Merinidi i njihovi nasljednici nasta-
vili su graditi medrese u Fesu, Tilimsanu (Tlemsenu) i
drugim gradovima.
Prema kazivanju Ibn Saida (7/13. stoljee*), u panjolskoj
nije bilo medresa; obuka se vrila u damijama; meutim,
ve u slijedeem stoljeu, Nasrid Jusuf Abu-'l-Hadad je u
Granadi osnovao veliku medresu (1349. g.).
Ibn Haldun (1406) govori o irenju medresa po Tunisu i
Magribu, ali se tui na opadanje odgoja. U Andaluziji je
muslimanska kultura zamirala, a nakon to su Kordova i
Kajravan propali, prosvjeta se u Magribu nala na vrlo niskoj
razini; stare kole u Iraku izgubile su svako znaenje, ali
Kairo je i dalje bio centar znanosti u koji su svi hrlili, a
izuavanja su cvala i u Perziji. Opadanje zanimanja za uenje
i znanje uskoro je postalo opa pojava. Znanosti toga doba
nedostajalo je ivototvornosti, a i ona na meunarodnom
planu trpjela je posljedice politikog stanja. Godine 1517.
Leo Afriki kae da su kairske predavaonice prostrane, ali da
je broj onih koji ih posjeuju malen. Jo uvijek su neki
prouavali fikh, ali vrlo malo njih druge znanosti i umjet-
nosti.
5) Spomenuli smo da nije bilo bitne razlike izmeu
medrese i damije. I nakon utemeljenja medresa, damije su
nastavile djelovati kao kole. Ibn Batuta, koji je putovao u
14. stoljeu, dobu najveeg procvata medresa, pohaao je
predavanja iz Hadisa u damiji u irazu, kao i uMansurovoj
damiji u Bagdadu. Ibn Dubeir 1184. godine govori o
prostorijama u umajadskoj damiji u Damasku koje su kori-
osam prostorija za studente fikha u Amrovoj damiji. U al-
-Azharu je u 13. stoljeu i kasnije, nakon potresa 702/1302.
godine*, sagraeno mnogo predavaonica s plaenim uite
ljima, a isto tako i u Hakimovoj damiji.
Medresom se esto zvala i soba unutar damije, koja je bila
odreena za nastavne svrhe; tako se est medresa Damaska
nalazilo u Damiji Umajada. Medrese su esto graene
sasvim blizu velikih damija tako da su im praktiki i pripa-
Iako je medresa bila samostalna ustanova, razlika izmeu
ove i obine damije bila je vrlo mala, tim vie to su se i
vjerska izlaganja drala u medresi. im je zavrena Nizamija
u Niapuru, poelo se obavljati bogosluje, a Nizamija u
Bagdadu imala je i minber. U Egiptu je izmeu 569. i 665.
god. po Hidri bila samo jedna hutba petkom, ali je nakon tog
vremena u veim medresama obino postojao minber.
Prirodno je da se medresa nazivala i mesdid. Ibn al-Had u
14. stoljeu eli i dalje razlikovati mesdid i medresu, i to tako
da prvom podaje veu vanost. Ali razlika je ostala i dalje
nategnuta, a isto se moe rei i za razliku izmeu medrese i
damije. Naziv medresa potjee od glavnog predmeta u toj
ustanovi, ali i od posebnog stila zgrade. Naziv damija koristi
se jedino ako se tu odrava sluba petkom.
Povezanost mauzoleja i damije zapaa se i kod nekih
medresa. U Nur ad-dinovoj medresi u Damasku smjeten je
grob utemeljitelja, a u mamelukom razdoblju postao je
obiaj da se pod kubetom u njoj pokapa njezin utemeljitelj.
6) Bilo je uobiajeno da poboni ljudi ive stalno u da-
miji, npr. u minaretu ili negdje pod krovom ili u pomonim
prostorijama ili u samici u damiji. Takva se samica, koja se
moe koristiti za uenje ili razmiljanje, zove zavija, to
doslovno znai kut. Poboni osamljenici zadrali su raniji
vjerski obiaj da ive u posebnim stanitima, npr. u desetom
stoljeu u Daulanu (Gawlan). Muslimanski povjesniari
smatraju da taj obiaj potjee iz vremena Poslanikovih Dru-
gova. U desetom stoljeu, osamljenici i sufije, osobito kera-
miti ili kiramiti, imali su prilian broj stanita (hauxiniq i
huioaniq a u jednini hanaqah) u Fergani, Merv ar-Rudu,
Samarkandu, Durdanu, Tabaristanu, itd.; u Jeruzalemu i
u Egiptu, keramiti su takoer imali svoja stanita u kojima su
odravali zikr.
Drugi naziv za ovo stanite - riba? (mnoina: rubu?)
znaio je nastambu za ljude koji su vodili dihad na gra-
nici, ali sufiji su tu rije primjenjivali na one koji vode
duhovni dihad. Kad Ibn Marzuk kae da su imali samo
dva ribara istonog tipa ne znamo da li misli na ustanovu
sufija ili gazija. Rubu? vojnog tipa esto se spominju u
desetom stoljeu na Istoku, ali se taj tip nastambe najvie
proirio na Zapadu. Nikad nije sasvim zaboravljeno izvorno
razlikovanje izmeu pojmova han(e)kah (hanikah) i ribar;
ak u 14. stoljeu nalazimo rije ribar u znaenju daara.
Ibn Batuta napominje da rije hanee)kah nije doprla na
Zapad, gdje se koristila arapska rije zaunya. Ali obino
nalazimo sva tri naziva u upotrebi, bez odlune razlike
meu njima jer se sve tri rijei koriste da se oznai sufijsko
* Vidi napomenu na stranici 13.
390

stanite, u koje se primaju namjernici, tj. upotrebljavaju se
kao konaite.
Ibn Batuta spominje mnoga stanita u Iraku i Perziji.
Nedaleko od ar-Rifaijevog groba kod Vasita postajao je ribat,
koji on naziva riuxiq, u kojemu su hiljade siromaha, tj.
sufija nalazili utoite. Osobito velik broj stanita naao je u
al-Luru; sultan je tamo dao izgraditi 460 zavija, na koje je,
zajedno s medresama, troio treinu svojih prihoda.
Ibn Dubeir svjedoi o procvatu tih stanita u Siriji, gdje
su bila prave palae, te tvrdi da su se nazivi han(e)kah i ribat
podjednako koristili; rije han(e)kah je njemu, kao i Ibn
Batuti, zvuala udno, budui da je potiecao sa Zapada. An-
-Nuaimi razlikuje ta tri naziva, te spominje 29 han(e)kaha, 23
ribata i 26 zavija. Najstariji han(e)kah, koji on spominje
(Duwayra), osnovan je za nekog uenog ovjeka koji je umro
40111010. god. *
Slino je bilo i u Egiptu. Prvi han(e)kah u Kairu sagradio je
Saladin 569/1173-1174. god.* (as-Salihija, a u poetku se
zvao Dar ss; as-Su'ada'v; slijedei je u 7. st. po Hidri
osnovao Bejbars al-Bundukdari, koji je i utemeljitelj mnogih
stanita u Siriji. Al-Makrizi spominje 22 stanita (a Ibn
Dukmak samo jedno); u estom st. po Hidri jedno, u
sedmom jedno, u osmom 18, u devetom jedno. to se tie
ribata, spominje ih 12 (Ibn Dukmak 8), u sedmom st. po
Hidri devet, u osmom jedan, uz pet na al-Karafi. U pogledu
zavija, spominje ih 26 (Ibn Dukmak 9); ove su bile uglavnom
izvan grada i oito sasvim malene: esto je to bila samo kua,
a kasnije grob nekog pobonog ovjeka. Najstarija potjee iz
6. st. po Hidri. I u Jeruzalemu je Saladin izgradio han(e)kah.
Od tri tipa stanita (haioniq, zauxiy, rubut), ovi zadnji
su bili namijenjeni hodoasnicima kao prenoita. U Meki se
spominje SO ribata, od kojih najstariji potjee od prije 400.
godine po Hidri. Na mjestima hodoaa, stanita su igrala
vanu ulogu kao prenoita, ali i u drugim su mjestima sluila
za smjetaj namjernika. Ibn Batuta je na putovanjima obino
u njima odsjedao (zvao ih je zawaya), ali stanovao je i u
medresama koje su se koristile kao konaita. Neke su od
ovih ustanova bile stanita za neudane ene.
Glavna je namjena ovih stanita, ipak, bila da sufijima
prue sklonite i mjesto za duhovne vjebe. Bejbarsov han(e)-
kah osnovan 706. god. po Hidri izdravao je 400 sufija, a
, onaj u Sirjakusu 100. Oni su tu dobivali stan, hranu, odjeu i
novac; u blizini su se esto nalazila kupatila. Zgrade su bile
opremljene za zikr i za salat. Ribat se moe zvati i mesdid.
Stanitu, koje je Saladin utemeljio 780. god. po Hidn prido-
dan je minaret, a zna se da su ljudi nosili sandale kad su
ulazili u sahn. Han(e)kah je, stoga, mogao imati imama.
Katkada je han(e)kah graen uz veliku damiju, kao Akbugin
han(e)kah pored damije al-Azhar ili bi osniva sagradio
mesdid pored stanita, kako bi se u njemu moglo odravati
bogosluje petkom. U kasnije doba nalazimo stanita s minbe-
rom za hutbe petkom i svetkom; al-Muejed je ve prije
stupanja na prijesto poeo graditi damiju i han(e)kah. Bej-
bars al-Bundukdari je sahranjen u svom han(e)kahu, a u
stanitima su se redovito nalazili grobovi ili utemeljitelja ili
nekog pobonog ovjeka koji je u njima ivio.
Razvoj ovih stanita slian je razvoju medresa, jer su
znanje i pobonost u Islamu neodvojivi. Abdelatif (u. 1231)
predavao je usul i Hadis u jednom ribatu u Bagdadu. I u
391
.Uedresa
njima se njegovala uenost. Spominje se i neki Ribar al-
-Hatuni koji je posjedovao knjinicu. I drugi spominju knji-
nice po dervikim stanitima. U Han(e)kah Sejhu, osnova-
nom 756/1355. god. *, predavao se itav niz predmeta, tilcn
prema uenju etiriju mezheba, Hadis i Iqra'. U ribaru al-
-Asar (al-Atar) u 8. st. po Hidri pouavalo se afiitsko
pravo; i hanefitska medresa al-Demalija (al-Gamalija) bila je
han(e)kah; one su imale zajednikog upravitelja.
U 8. i 9. st. po Hidri ovaj spoj dvaju ustanova postao je
vrlo est; tako se to zbilo u kairskoj Nizamiji godine 757., u
mauzolejima Bersbaja, 835. g., al-Melika al-Erefa lnala,
izmeu 855. i 860., te u Kait-bega, 879. g po Hidri. Na
istoku je Ibn Batuta naao isti odnos, npr. u irazu i Kerbeli,
pa je upravo to imao na umu kad je rekao da Perzijanci zaviju
zovu medresa. Na Zapadu on hvali svoga vladara koji je u
Fesu sagradio sjajnu zaviju, u kojoj su uenost i sufizam ili
ruku pod ruku. U Sjevernoj Africi, zavija jo uvijek igra
vanu ulogu.
7) Kako je ve reeno, glavni predmeti, koji su se poua
vali u najranijem razdoblju, bili su Kur'an i Hadis, kojima je
kasnije pridodano prouavanje arapskog jezika. Za al-Buha-
rija (Kitab-al 'i!m), 'ilm jo uvijek znai Hadis; kada su se
razvili pravni i teoloki sustavi, i oni su ukljueni u poduku u
damijama. U al-Mansurovoj damiji u Basri, al-Aari je
imao priliku uti kako al-Dubai tumai mutazilitski kelam;
usko povezana s ovim bila je i metodologija. Ali mogli su se
pouavati i mnogi drugi predmeti. Al-Hatib al-Bagdadi, koji
je pouavao u Mansurovoj damiji u Bagdadu, drao je
predavanja o povijesti Bagdada. Meutim, filozofija u pra-
vom smislu rijei iezla je iz damija. U panjolskoj su, kako
se pria, falsafa i tangim (astrologija) prouavani u tajnosti,
budui da su oni koji su proglaeni krivovjercima kameno-
vani ili ak spaljivani. Medrese su utemeljene uglavnom s
ciljem da pouavaju pravne sustave, te je u poetku svaka
kola imala predstavljati samo jedan mezheb. Tamo gdje se
etiri mezheba nalaze u istoj koli, slobodno moemo rei da
se radi o etiri medrese, kao npr. al-Madaris as-Sali-
hiyya.
Obino su medrese ukljuivale i druge predmete, pored
prava. Posebno se spominje nah u: (gramatika). U
bagdadskoj Nizamiji, kao i u drugim medresama na Istoku,
bavili su se jezikoslovljem. Obiaj osnivanja dar al-
-h adi ta, koji je bio est prije Nizamulmulkovog vre-
mena, nastavio se i kasnije, npr. u Kairu i Damasku. Godine
1207. al-Melik al-Muazzam izgradio je, pored Kupole na
stijeni, jednu Madrasa naJ;wiyya, koja e se posvetiti isklju-
ivo arapskoj lingvistici. Nisu bile rijetke ni kole za posebne
predmete. As-Subki spominje, pored posebnih kola za
Hadis, i maddris at-tafsir i madaris an-nalno,
U Muqaddimi Ibn Haldun daje pregled grana islamskih
studija. Ove se dijele na 'ulum tabi'iyya i naqliyya. Prve se
zasnivaju na osjetilnim iskustvima i na dedukciji i stoga se
takoe zovu falsafiyya ili 'aqliyya; druge ovise o objavi zako-
nodavca (al-tnadi: o-ari) i stoga im je potreban prijenos-
nik. Stoga kategorija 'ulum naqliyya obuhvaa sve grane
znanja koje svoje postojanje duguju Islamu, a to su Kur'an,
tj. tefsir i sedam hiraeta, te Hadis sa pomonim znanostima,
" Vidi napomenu na stranici 13.
Medresa
-\
al-fiqh unutar kojeg je posebno vaan al-fara'id, nasljedno mogao dobiti po jedan. U tom sluaju, tekst se itao naglas, a
pravo, usul al-fiqh sa pravnim naelima koja ukljuuju uitelj ga je komentirao i ispravljao. Prirodno je da je diktira-
metode dedukcije i razlikovanja meu kolama, al-kalm, nje tekstova najprije naputeno u znanosti o jeziku; smatra se
teologiju, koja spada u 'ulian naqliyya ukoliko predstavlja da se to dogodilo ve u desetom stoljeu. To ne znai da se
stvarni razvoj imima, koji dolazi pod odjeljak vjerskih du- sasvim odustalo od diktiranja, jer je uitelj traio od uenika
nosti, ali je po svojoj prirodi 'aqliyya, jer se zasniva na da zapisuju njegove komentare; na primjer Muhamed ibn
apstraktnim dokazima, at-tasauncuf, neto poput praktine Abderahman (u. 1188) diktirao je svoja predavanja, a metodu
teologije, ta'bir ar-ru'ya, tumaenje (sno)vienja. itanja naglas (uz tumaenje samo najvanijih dijelova) prim-
Lingvistike znanosti su povezane s prouavanjem jenjivao je ve uitelj Hadisa Ibn Kejsan (u. 912).
Kur'ana i Hadisa, a dijele se u etiri dijela: an-nalu, al- Ibn Haldun se alio da vrlo malo uitelja njegovog vre-
-luga, al-baydn, al-adab; u zadnju kategoriju spada prouava- mena shvaa metode pouavanja. Oni su odmah ueniku
nje arapske knjievnosti. postavljali najtea pitanja umjesto da talqin tako organiziraju
'Ulian 'aqliyya se razliito klasificiraju, najee u sedam da se u njega ubacuju tumaenja; osim toga, jedan od osnov-
sekcija: to su al-mantiq, logika, koja je osnov svih drugih; nih principa je princip nemijeanja razliitih predmeta. Pre-
al-arumatiqi, aritmetika, koja ukljuuje hisab itd.; al- vie su ustrajavali na uenju napamet (l;if?). Mehaniko
-handasa, geometrija; al-hay'a, astronomija; al-musi qi, zapamivanje priznaje se samo za Kur'an. Kad je Ibn Kejsan
teorija tonova i njihova numerika definicija; nadalje, tu je at- tumaio hadise, on se obraao i sluaocima za miljenja. Isto
-tabl'iyyat, teorija tijela u mirovanju i u gibanju - nebeskih, tako, i razred se osjeao pozvanim da uitelju postavlja
ljudskih i ivotinjskih, biljnih i mineralnih; meu ograncima pitanja. A-afii je obiavao sjediti u svojoj velikoj halki u
ove zadnje nalazimo ai-tibb, medicinu, te al-falha, po- Meki i govoriti: Pitajte me to vam padne na um, a ja u vam
ljoprivredu. Sedma glavna sekcija je 'ilm al-ildhiyyat, metafi- odgovarati na osnovu Kur'ana i Sune. Katkada su uitelji .
zika. Magija, hamajlije, tajna svojstva brojeva itd. tvore bili obasuti pitanjima. Ibn Dubeir je zapazio da se nekom I
takoer grane islamske znanosti. uitelju u bagdadskoj Nizamiji uruuju ak i pismena pita-
Medicina se nije pouavala u posebnim kolama, ve isto njao Ta dva naina jo se uvijek koriste, ak i u vrlo velikim
tako u damijama i medresama; oko 600. g. po Hidri Abde- razredima.
latif je drao predavanja u damiji al-Azhar, ali nije sasvim 8) Naziv za uitelja je mudarris; ustati je neka vrsta
jasno da li je tamo pouavao i tibb; filozofske znanosti, u poasnog naziva; on se jo i danas koristi, ali se moe odnositi
svakom sluaju, njegovane su izvan damija. i na studenta. U velikim damijama bilo je mnogo uitelja. U
Prema jednom sustavu, znanosti se dijele na glavne (maqa- medresi je u poetku bio samo jedan. Medresa se esto i
sid) i pomone (alat ili uiasa'il). Prvoj skupini pripada ka- nazivala po nekom istaknutom uitelju (npr. Gaznevija u
lam, al-ahlaq ad-diniyya (etika, praktiki isto to i tasat- Kairu, erifija, prvotno Nasirija). U velikim medresama,
wuf), fiqh, usul al-fiqh, Qur'an (tagwld i tafsir), !fadIL. meutim, bilo je vie uitelja; Saladin je na Kamhiju u Kairu
Druga ukljuuje lingvistiku (sar], ma'ni , baydn, badi") i namjestio etiri uitelja; u tom je sluaju svaki uitelj imao
k tome metriku i prozodiju t'arud, qafiya), logiku (man- odreeni broj studenata (20).
tiq), ukljuujui teoriju dokaza (adab al-baht), koja je Lako emo razumjeti da su uvjeti u starijim damijama,
vjerojatno isto to i ranija mudakara i nazor, matematiku gdje se slobodno dolazilo i odlazilo, bili slobodniji nego u
(hisiib i gabr), musialali al-kadit. medresama koje su namjenski sagraene za odreene uite-
Nastavna metoda bila je predavanje i uenje napamet Ije i studente. U najranijem razdoblju, vjerojatno, uitelji
(talqin), Prvi je zadatak bio nauiti Kur'an napamet, a zatim nisu bili slubeno priznati. Kada su doli u upotrebu ud-
usvojiti to vie predaja. Hadis se ponavljao tri puta tako da benici, idaza (igaza) je postala svjedodbom o kvalifikaciji
ga student moe zapamtiti. Predavanje se uskoro pretvorilo u i tako je to ostalo sve do danas. Svatko tko je uio kod
diktiranje (imla'); student je zapisivao to se govori, osim nekog uitelja mogao je od ovoga dobiti dozvolu da
kada se radilo o Kur'anu. Ista metoda primjenjivala se na pouava iz knjige koju je po diktatu napisao i iz koje je
knjievnost i lingvistiku, kao i na Hadis, tefsir, i sl. Znalci uio; uitelj bi napisao dozvolu (idazu) u samu knjigu.
jezika su diktirali djela iz podruja gramatike - tako npr. Ibn Uitelj je mogao izdati i igaza 'amma, dozvolu danoj osobi
Dureid ili Muhamed ibn Abdelvahid (u. 957), koji je iz da pouava iz svih njegovih djela. Uvrijeilo se da putujui
sjeanja diktirao 30.000 folija o luga (jezikoslovlje), ali isto studenti sakupljaju brojne idaze, tako je Abdelatif imao
tako i pjesnike tekstove - tako at-Tabari, koji je predavao o svjedodbe od uitelja iz Bagdada, Horasana, Egipta i
at-Tirimahu u Amrovoj damiji 870. godine. Diktiranje je Sirije. Postojale su posebne formule za idaze, za tadri s i
bilo posebno znaajno kada se radilo o Hadisu, jer je od futyd. Neki ueni ljudi drali su predavanja samo povre-
prvorazredne vanosti bilo utvrditi taan tekst. Stoga se meno, neki su se bavili samo vrlo uskim predmetom; tako
uvijek kae: on je diktirao hadis. Razred jednog uitelja je je jedan postavljen u Nizamiji da predaje samo o Buharije-
stoga maglis al-imla', a njegov pomonik iz redova studenata vom S ah] hu, jer je nekad o tome sluao predavanja
al-mustamli . I pravni problemi bili su diktirani. slavnog uitelja. Ipak, bilo je i mnogo uenih ljudi koji su
as (dars) je zapoinjao recitiranjem Kur'ana (to je inio se posvetili pouavanju, te su predavali nekoliko predmeta,
karija), blagoslovima Poslanika i drugim vjerskim formu- esto i po mnogo sati dnevno, a poboni su uitelji i noi
lama; dan-danas uitelj sam naprosto izgovara besmelu. Nije provodili u damiji, molei. Katkad je uitelj poeo u mla-
ba svugdje bio obiaj da se diktira. S vremenom su se toliko dosti diktiranjern hadisa, da bi kasnije dobio znaajniju
namnoili primjeri glavnih tekstov_a_d_a_j_e_s'v_a_k_i_s_tu_d_e_n_t_L~~gUi i~~mogunosti rada u nekoj d_a_m_l_j_i. _

392

Razlikovanje izmeu uitelja i studenta nije bilo u potpu-
nosti provedeno; svatko je mogao dobiti za jedan predmet
idazu, a istodobno studirati neki drugi; ak su i zreli i ve
ueni ljudi pohaali predavanja znamenitih uitelja. To je
poticalo studente da putuju iz jednog sredita uenosti u
drugi,' ba kao to su u ranim razdobljima putovali da bi
skupljali hadise. Primjera za to nalazimo u biografijama svih
uenih ljudi; tako se nastavio stari helenistiki obiaj, a
kraljevski su dvorovi jo uvijek igrali istu ulogu; tu su ueni
ljudi dobivali poklone koji su im omoguavali da se pojave
kao uitelji u damijama. Istaknute ueniake, dakako, esto
su posjeivali ljubitelji uenosti: tako se o jednom od njih
govorilo ruhila ilayhi ili ilayhi kanat ar-rihla (obiavalo se
k njemu putovati). Javne rasprave odravane su u damiji,
mjestu gdje se moglo dati izraza osjeajima, tako se npr. u
Rusafa damiji u Bagdadu vodila rasprava izmeu Ibn Sure-
ida (u. 918) i sina Davuda az-Zahirija, u kojoj je pobijedio
onaj prvi. Ueni ljudi sainjavali su klasu onih koji nose
turban mu'ammam, muta'ammim, arbab al-imama, ashab
al-imama).
Unato elastinosti, ipak je s vremenom nastavno osoblje
postalo stalnije. To se dovodi u vezu s problemom plaanja.
Dugo vremena nije bilo rijeeno pitanje da li je dozvoljeno
prihvatiti plau za nastavnu djelatnost. U zbirkama hadisa ta
se praksa sad podrava, a sad osuuje: smatra se da uitelj
smije primiti, ali ne smije traiti novac; pohlepni uitelji
strogo se osuuju. Neprestano se navode primjeri uitelja
koji su besplatno drali predavanja. Ipak je prevladavalo
pravilo da se uitelje plaa za obavljen posao. To moe biti
sasvim osobna darovnica od nekog vladara i bogataa, npr.
at-Tabari je primio izvjesnu svotu novca kad je predavao u
Amrovoj damiji; ali u naelu bila je to redovita plaa koja se
isplaivala iz zaklade (vakufa), tako da je predava drao
redovitu profesorsku katedru; to je pogotovo bio sluaj s
medresama. Uiteljske plae jako su se razlikovale s obzirom
na zakladu. Prema al-Makriziju, ueni ljudi mogli su dobivati
50 dinara mjeseno, pored dodataka u naturi. Prigodom
sveanosti esto su dobivali u znak potovanja poklone u
novcu ili poasnu odjeu.
Ueni ljudi bili su organizirani u esnaf. Nije detaljno
poznato kako je ta organizacija funkcionirala. Krajem deve-
tog stoljea u Egiptu je utemeljena institucija ri'a sa, ali ve i
ranije nailazimo na titulu ra'ls (reis). Postoje dokazi o posto-
janju rijase za posebne predmete, npr. ay!J al-qurra' bi-
-Mi~r, riyasat al-!Jadir bi-Misr, itd. Lijenici nekog ok-
ruga imali su svoje ra'is al-atibba', Kao poasni naslov za
uenjake nalazimo i ay!J al-islam, npr. uB., 14., 15.
stoljeu, ali se vjerojatno upotrebljavao i ranije; ay!J a-
uyi1!J oznaava najistaknutijeg sufijskog vou.
Nije sasvim jasno kakva j~ bila stvarna vanost uiteljskog
udruenja u ranije doba. U svakom je okrugu postojao glavni
upravitelj udruenja, ra'is al-tuiama', tako u Medini, u
Bagdadu, u Kairu i u Gornjem Egiptu, nazvan i ra'is ar-
-ru'asa'. Svaki je mezheb imao svog reisa za svaki okrug.
Glavni reis mogao se uplitati u djelatnost, npr., uitelja
Hadisa. To je, vjerojatno, ista osoba koju znamo pod nazivom
naqib an-nuqaba', bez ije dozvole 451. g. po Hidri halifa nije
smio postaviti uitelja u al-Mansurovoj damiji. Nije, meu
tim, poznato da li je postavljanje uope slijedilo nakon ispiti-
393
Medresa
vanja. Pravo predavanja bilo je, u svakom sluaju, time u
praksi ogranieno, iako nije postojao sistematski pravilnik.
Uitelj je u damiji imao svoje stalno mjesto, esto uz
jedan od stupova: to je bio njegov medlis koji je naslieivao
od prethodnika. Vanjski oblik razreda nije se stoljeima
promijenio. Sluaoci sjede u krugu (halqa; sluaoci tahal-
laqii) na podu ispred predavaa. Uitelj sjedi na tepihu ili
koi. To se smatra simbolom njegovog dostojanstva u misiji
koju ispunjava. Kad je sluateljstvo veliko, onda uitelj esto
sjedi na povienom sjeditu.
Nije bio obiaj da uitelji ive u damiji. Naravno da je
uitelj, kao i svaka pobona osoba, mogao ivjeti u damiji,
pa ak i drati sobu u njoj; al-Gazali je, na primjer, ivio u
damiji Umajada, gdje je Ibn Dubeir vidio njegovu sobu.
Ali to je bila iznimka; al-Aziz je sagradio nastambu za uitelje
u al-Azharu pokraj damije. Ranije medrese, koje je osnovao
Nizamulmulk, esto su imale obitavalita za uitelje, pogo-
tovo to su ovi esto svoje stanove koristili i kao uionice, na
to nailazimo i kasnije. Tako se u Salahiji predstojnik koleda
nastanio u istoj zgradi.
Mnogi su uitelji bili i kadije (kao to su to svojedobno bili
qussiis, koji su svojevrsni prethodnici uitelja). Kadije su
esto preuzimale vei broj zaduenja. Tako je glavni kadija
Ibn Bint al-A'az (oko 700. g. po Hidri) imao 17 dunosti.
Uitelj je mogao istodobno biti i muftija.
Pored uitelja, esto su postavljana i dva asistenta - repeti-
tora (mu'i d). Njihova dunost bila je da sa studentom
ponovo proitaju predavanje nakon sata, te da ga objasne
onim manje nadarenim studentima. Slavni je fakih al-Bulkini
poeo kao asistent svoga punca u Harubiji; postojala je
mogunost da se bude samostalni uitelj u jednoj koli, a
asistent u drugoj. U Salahiji, koja je trebala imati 4 uitelja sa
po dva asistenta, trideset je godina bilo samo 10 asistenata
bez ijednog uitelja.
9) Svakome je bilo dozvoljeno ui u haiku u damiji i
sluati uitelja. Al-Makdisi pripovijeda kako su obrazovani
itelji Farsa tu sjedili od ranog jutra do podneva, a obini
ljudi od 'asra do magriba. Ali im su nastavnici poeli tvoriti
pravu drutvenu klasu, studenti (ialab a, tullb, jedn.
tiilib), koji su sistematski prouavali islamske znanosti,
reorganizirali su se u posebnu drutvenu sekciju. Zajedno sa
nastavnicima, oni su tvorili esnaf (ceh) obrazovanih,
ashab al-timama (sada ahi al-'imma u Egiptu). Oni su
mogli po volji birati uitelje: stoga su najslavniji uitelji imali
najvei broj studenata. Mnogi studenti nisu nikad ni zavra-
vali studije, jer su uvijek nalazili nove uitelje kod kojih e
studirati, pa tako sve do starosti, ak i u sluaju da su i sami
predavali. Ambiciozniji su pristajali da studiraju samo kod
znamenitih uitelja, pa su stoga mnogo putovali po islamskom
svijetu. Ovaj obiaj putovanja kako zbog uenja, tako i zbog
pouavanja dugo se vremena sauvao u islamskom svijetu.
Kad je student zavrio teaj kod jednog uitelja, uitelj ga
je proglaavao zrelim u nekom odreenom predmetu, te se
student mogao smatrati strunjakom u toj specijalnosti.
Odnos studenta prema nastavniku bio je patrijarhalan i stu-
dent mu je ljubio ruke. Unato toga, znale su izbiti svae, u
kojem se sluaju s nastavnikom postupalo bez ikakvog poto-
vanja.
Medrese su uvele novinu u odnos izmeu uitelja i stu-
Meka
I denta time to se odreen broj studenata (~ pravilu 20)
! dodjeljivao svakom uitelju. Tako je nastava organizirana na
sustavniji nain. Ali, ak i nakon toga, primani su izvanredni
studenti. Tek u najnovije doba nastava je zaista striktno
organizirana,
Rljetko se ulo za enske studente; zna se da je jedna bila
lan a-afiijevog medlisa. To u onim ranim stoljeima nije
bilo udno; spominje se nekoliko puta u hadisima, s time da
su za ene bili rezervirani posebni dani. U medresama i
nekim damijama, studenti su dobivali stan i jo neke pogod-
nosti, kao hranu, kruh i novac.
Student koji ivi u damiji zove se mugiiunr, ali tako se
nazivaju i mekanski hodoasnici, kao i svi oni koji ive u
damiji. Studentske prostorije dijele se na arwiqa (obino
prema narodnostima), a ta rije se izvodi iz injenice da su u
poetku ivjeli pod kolonadama, Na elu svakog riwiiqa je
ejh, Mnogi studenti ive u han(e)kahima, a neki i u privat-
nim kuama.
10) Kada je dolo do uspostavljanja veze izmeu islam-
skog i evropskog svijeta, islamska znanost je ve bila u
opadanju. S jedne strane, to se odraavalo u uvoenju novih
odgojnih ustanova po evropskom modelu, a s druge strane u
reformi starog sustava obrazovanja u damijama.
U 18. stoljeu, odgoj u Indiji odvijao se u damijama kao i
u drugim islamskim zemljama; tu je perzijski jezik, pored
arapskog, igrao vanu ulogu. Godine 1782. Warren Hastings
je utemeljio Medresu u Kalkuti, s reformiranim odgojnim
sustavom, a svrha mu je bila kolovanje slubenika; druge
medrese slijedile su ovu. Kada je 1837. g. ukinut perzijski
kao sudski jezik, medrese su sauvale svoje znaenje uglav-
nom kao vjerske ustanove. Nove ustanove imale su sve vie
engleski karakter, kao npr. Englesko-orijentalni koled u Ali-
garhu, osnovan 1875., te Islamski koled u Lahoreu itd. To je
potaknulo nove reforme unutar medresa. U kalkutskoj
medresi osnovan je englesko-perzijski odsjek. Nakon konfe-
rencija odranih 1907.-1908., 1909.-1910. i 1912., te u julu
1914. god., objavljen je dokument Reformed Madrassah
Scheme (Plan reformirane medrese). U reformiranoj medresi
trebao se uiti engleski, a islamske znanosti zasnivale bi se na
modernim udbenicima; jedino je kalkutska medresa zadr-
ala odsjek (Arapski odsjek), na kojem su se prouavale
islamske znanosti, iako u donekle moderniziranom obliku.
Obrazovanje u medresama povezano je s novim sveuilitima
u Kalkuti i drugdje. Godine 1922. bilo je ve 14 sveuilita,
od kojih je 9 osnovano nakon 1919. godine. Starija sveuili
ta, koja su utemeljena po uzoru na londonsko, su ona u
Kalkuti (1857. g.), Madrasu i Bombaju (1857.), Lahoreu
(1882.) iAlahabadu (1887). Osnovna karakteristika reforme
su nove nastavne metode, sistematska organizacija nastave
koja zavrava ispitima, te stvaranje kvalificiranog tijela spo-
sobnih nastavnika.
Istim je duhom bila proeta, premda nije bila tako korje-
nita, reforma koja je provedena u sreditu islamskih znanosti,
na kairskom sveuilitu al-Azhar; do te je reforme dolo bez
uplitanja evropskih sila. Godine 1872. ustanovljen je ispit za
uitelje-poetnike, a u godinama 1885., 1888. i 1895. prove-
deni su u praksu i novi propisi. Rektor je, ipak, mogao
postavljati nastavnike i bez ispita. Studenti su se morali
registrirati, tako da se moe voditi rauna da ne dobiju
----- . _ - - - _ ...
394
stipendije oni koji nisu toga vrijedni. 4. juna 1895. g. iza-
brano je vijee od pet lanova koje e pripremiti reformu.
Ono se bavilo financijama i organizacijom.
MEKA (a. Makka).
l) Prije Hidre. - S Muhammedovim roenjem - oko
570-580. god. nove ere - Meka iznenada izlazi iz mraka
prolosti i svraa na se pozornost povjesniara. Zemljopisac
Ptolemej ini se da je grad poznavao pod imenom Macoraba.
Ali je on morao postojati ve i prije njega. Vjerojatno je Meka
bila mjesto odmora na tamjanskom putu, kojim su proiz-
vodi Istoka, u prvom redu skupocjeni mirisi, pristizali na
Sredozemlje. Znaenje Meke ima osnovu u njezinom polo-
aju na preplitaju trgovakih puteva. To udesno naselje oko
vrela Zemzema i svetita Kabe imalo je vrlo povoljan poloaj
na krajnjem rubu Azije i Afrike, nedaleko od jednog usjeka u
gorski lanac Serat, u blizini sastajalita puteva Babilonije i
Sirije prema Visoravnima Jemena i obalama Indijskog oceana
i Crvenog mora. Preko ovoga je Meka bila povezana s
tajnovitim afrikim kontinentom. Brojne su prednosti toga
poloaja na granici kulture i divljatva, na doticajnim ta
kama dviju dravnih tvorbi, koje su se prinudnostima, kao
to su politike udnje, rasne i religiozne borbe, pribliavale
jedna drugoj. Takva je bila uloga Palmiraea, koji su bili
naseljeni izmeu Rimljana i Parta. Ona je traila izvanrednu
spretnost i gipkost. Budui da su obje drave esto vodile rat
meu sobom, moralo se teiti da se taj poloaj iskoristi. Ali
premda je taj poloaj nosio sobom opasnosti, ipak je davao
prednost da se ratujuima mogla odrediti cijena za usluge. U
toj nezgodnoj meetarskoj ulozi izmeu dva svijeta bio je
Ismailianima, zbog njihove odlunosti, strpljenja i spretno-
sti, unaprijed osiguran uspjeh. Kulturni i barbarski ljudi
mogli su povremeno zakljuivati ugovore ili biti na ratnoj nozi,
oni su znali s istom sreom izvlaiti korist iz njihovog spora-
zuma i svae. Budui da su Mekanei bili dvolini i oslonjeni na
obje strane, stajali su sa jednom nogom u svakom taboru, a da
nisu mogli utvrditi kojoj su strani skloni.
Ve rano su Mekanei zapodjenuli pregovaranja sa susjed-
nim dravama Arabije. Pomou toga su dobijali propratnice i
dozvole za slobodni prolaz karavana. Njihovi kroniari nazi-
vaju to zatitorn Cezara i Husreva. Daljnje ugovore su
zakljuivali sa abesinijskim Negusom, vodeim ejhovima u
Neddu, kailima u Jemenu i sa filarsima Gasana i Hire. Pri
pregovaranjima sa /Grcima i Perzijancima nije bio priznat
princip otvorenih vrata, Trgovaki poslovi smjeli su se
odvijati samo na graninim postajama ili poimenino navede-
nim mjestima. U Palestini su to bile luke Ajla i Gaza, a moda
jo i Jeruzalem. U Siriji je Busra bila njihovo glavno trite.
Sura CVI,2 spominje dvojne, zimske i ljetne karavane
kao trajnu ustanovu. Nassaba, rodoslovci, pominju imena
kurejitskih prvaka, kojima je bilo polo za rukom ishoditi
trgovake povlastice. Zemlje, koje su bile otvorene za trgo-
vinu i mekanske karavane, zvale su se uiagh, smjer, i matgar,
trgovako podruje. Brojne su prepreke irenju te povlastice.
Orijentalne uprave nisu dozvoljavale slobodnu razmjenu.
Sumnjiav ve spram svojih podanika koji su se bavili trgovi-
nom, Bizant se pokazivao u najveoj mjeri nepovjerljiv spram
stranaca, a prije svega beduina. Ovi su, dakle, morali pre-

uzeti na sebe teke rtve, plaati velike poreze, neprekidne
carine i cestarine, a ponajprije postavljati utvrde. Meka nije
postupala dareljivije; staralo se nadoknaditi tetu stranoj
trgovini, te su se Bizantinci podvrgavali raznolikim pore-
zima: desetini, porezu na boravak, promet, potvrda robe i
zanata. Davanja su se morala namiriti pred stupanje u Meku.
Postojalo je, isto kao u Palmiri, davanje za odlazak i izvoz.
Ukratko, strani trgovci, koji su bili nastanjeni u Meki ili
samo na prolazu, jako su iskoriavani, a prije svega oni koji
nisu dobili giuuir, zatitu, nekog domorodakog roda ili
ugledne osobnosti.
U doba hidre mekanski itelji su drali da potjeu od
jednog zajednikog pretka. Zvali su ga Kurej ili Fihr, a
katkada i an-Nadr (an-Nadr) s nadimkom Kurej. Podri-
jetlo Kureja bilo je vrlo skromno; zna se malo o svemu tome.
Oni su predstavljali jednu od manje bogatih postraninih
linija meu svima onima koji su pripadali glavnom plemenu
Kinana. ivotarili su najprije ubogim ivotom u divljim
gorskim lancima, koji okruuju sveto podruje Meke. Neki
ovjek koji je doao iz sjevernog Hidaza, po imenu Kusaj,
silom ih je dovukao ka Meki, gdje je on plemenu Huzaa oteo
prevlast. Sastojali su se od otprilike deset glavnih rodova:
Haim, Umaja, Naufal, Zuhra, Esed (Asad), Tejm, Mah-
zum, Adi, Dumah i Sehm. Ti su bili nastanjeni poglavito u
sreditu grada, u dolini al-Batha', gdje se nagomilava
voda iz vrela Zemzema, u udolini u kojoj se nalazila Kaba.
Po tome su nazivani Abiah], Buah] ili Quray al-Bi-
taho Ta sredinja etvrt vaila je kao stanite aristokracije i
najstarijih kurejitskih obitelji. Od tih deset rodova, neki tek
Islamu zahvaljuju svoj glas. Prije svega, Tejm i Adi su postali
glasoviti putem halifa Abu Bekra i Omara. Drugi rodovi, koji
su manje odreeno vodili lozu od jedinstvenog pretka, potis-
nuti su na krajnje granice mekanske naseobine, te su se
nastanili na prvim obroncima ili klancima brda koja su
vladala gradom. Zvalo ih se Kurejiti vanjskih okruia
(Quray az-Zauxihiri. Ti Kurejiti iz predgraa bili su manje
ugledni od onih u Bathi, ali su se od ovih isticali svojom
sranou.
Teko je otkriti pozitivne tragove uprave Mekom. Ipak je
morao postojati zaetak nekog arhiva za dranje ugovora o
saveznitvu i trgovini, te nadalje neka vrsta vlasti ili mjesta za
utjerivanje poreza od stranih trgovaca. Nigdje nema izriite
napomene o djelatnosti tog upravnog tijela. Predaja posvje-
douje samo poasne dunosti, koje nisu davale nikakvu
nadlenost. Ali nema jasnoe ni o broju est ni deset, a ni o
ovlastima tih dunosti. U nekim predajama postoji sklonost
da se uljepaju prvi skromni poeci Kurejita, pa se u vezi s
tim onda izmilja i u vezi s tim poasnim dunostima.
Meka je bila, zapravo, trgovaka republika. Ako se o Abu
Sufjanu govori kao o ejhu i poglavaru Kureja, neki
njegovi suvremenici su dobijali jo vie titule. Ne moe ga se
smatrati kurejitskim dudom. U prvih osam godina nakon
Hidre, dobija se iz prikaza dogaaja pogrean dojam kao da
je vlast nad Mekom bila stavljena u njegove ruke. A u stvari,
on je bio samo najspretniji i najpametniji meu sebi ravnima,
poglavarima kurejitskih plemena. Po pouzdanim al-Fasije-
vim tvrdnjama, svi su ovi bili rangom jedni drugima jednaki.
I Predaja uvjerava da su ti poglavari predstavljali zatvoreno
~rutvo. Meka je imala i neku vrstu senata ili velikog vijea,
Meka
Dar an-nadwa; ono se okupljalo pri izvanrednim prilikama.
Od drugud se moe utvrditi da su se, obino, poslovi opeg
interesa pretresali u medlisu (maglis), obiteljskim krugovima
ili klubovima, u Nadi qawmu, koji se nalazio na predvorju
Kabe - forumu i burzi grada.
Kur'an ne moe zamisliti vlast bez vijea odlinika, mala'.
O toj ustanovi se u njemu tako esto govori, da se moe
pretpostaviti da postoji i u Muhammedovo doba. U Meki
vlada jedna oligarhija, mala', gradski ekvivalent plemenskog
vijea (medlis) kod nomada. Taj skup obuhvaao je glavare
najbogatijih i najutjecajnijih obitelji. Stoga su Umajade i
Mahzumite obino zvali lanovi mala'. U nju se nije ulazilo ni
izborom ni voenjem, nego ugledom, koji su pribavljali
sluba, inteligencija i imetak. Tako je ona spremno prihvatila
vrlo bogatog Ibn Dudana, koji je pripadao skromnom rodu
Tejm. Bio je to skup staraca ili, ako se hoe tako, senatora,
prema arapskom principu starjeinstva, njihov moralni ugled
ograniavao se na to da podijele savjet, da iznau mjere
opreza i da trgovakom gradu slue svojim iskustvom.
Budui da nisu raspolagali prisilom, mogli su samo nagovara-
nje koristiti za pristanak drugih. Stoga je rjeitost imala tako
veliko znaenje u toj sredini, gdje su se sve obitelji i rodovi
smatrali samostalnim.
U obliku nadugo razvuenog polumjeseca, iji su vrci
namjeteni na obronke Kuajkiana, nalazi se grad skoro ukli-
jeten u kripac izmeu dvostrukog niza otrih i golih breu-
ljaka. Sredite tog loe propuhivanog prolaza podudara se sa
slijeganjem tla. Prvotni grad je zauzimao najdublji dio. Bilo
je to mjesto uxidi, dolina, batn Makka, slijeg Meke. Sre-
dina, najdublji dio te zdjelice, zvao se al-Batha. Neke zgrade
te etvrti bile su tako blizu Kabe da se jutrom i veerom
njihova sjena podudarala sa onom od svete graevine.
Izmeu tih kua i Kabe nalazio se uski prazni prostor (fina'),
dublji nego okolni predjeli. Taj prostor inio je prvotni
Mesdid, svetite pod slobodnim nebom. Predislamska Batha
nije znala za neko drugo. Krajnje take ulica, koje su se
slivale na taj trg, zvale su se vrata Harema ili Mesdida. Ta
vrata (ili izlazi) imala su imena po rodovima, koji su stanovali
u blizini. Tako se u svakodnevnom govoru kazalo vrata
Benu Dumah. Zidovi njihovih kua inili su granicu
Mesdida. U prizemlju zgrada, koje su smjetene prema
Kabi, zasjedao je medlis ili nadi najotmjenijih obitelji koje su
inile mala'.
U predgraima, kao i u klancima koje je erozija iskopala u
brdima, nalazilo se sijaset tronih zidova, skromnih i niskih
kua. Zemljopisac al-Makdisi opisao ih je kratko ovim rije-
ima: zaguujua sparina, smrtonosni vjetar, oblaci muha.
Stalna nevolja bila je oskudica vode. Stanovnitvo je bilo
ovisno o nestalnoj koliini vode Zemzema. Bilo je i drugih
vrela, prije svega izvan grada. Vrela unutar grada nalazila su
se na loem glasu. Pod tako jadnim okolnostima moe se
misliti kakve su muke donosili sobom dani pasjih vruina
(ramda' Makka); stoga su otmjene obitelji obiavale dati
I
I svoju decu da se podiu u pustinji.
Padanje kie bilo je vrlo oskudno. Zna se za suna razdob-
lja od etiri godine. Ali kada su zimska doba vlana, padavine
su, ponekad, neuvene estine. Istono od Meke ini jedan
zid stijena strmenitu ogradu; niz strmeni i vrhova prelazi u
gorske lance Serata. Ta rascjepkana brda skupljaju na svojim
395
Meka
I~broncima pretek monsunskih kia, koje su za Jemen tako
I povoljne. Du tih strmenitih nizbrdica, gdje se ne zadrava
ni lokva vode, strovaljuju se sa svih strana nabujale vode u
korito mekanske doline (batn Makka) i sakupljaju na onom
slegnuu zemlje, na ijem se najdubljem mjestu nalazi Kaba.
One, ponekad, prodiru kroz vrata Mesdida i izlivaju se u
predvorje svetita. One ga brzo napune i oplakuju Kabu.
Stoga su mekanski anali puni izvjetaja o razaranju od
strane tih voda (sayl). Na to su se nadovezivale posebne
bolesti. Mulj, koji je voda nosila, zagaivao je vrela; leine,
koje su bile nepokopane, bile su zarazita epidemije kuge.
Potpuna neplodnost okoline pribavljala je drugu muku, glad.
Najmanji zastoj u dopremi ita iz Sirije ili Serata bio je
dostatan da se ona zazove.
Meka je imala iv poslovni ivot u svojoj uskoj i neplodno j
dolini, u kojem je, dakako, trgovina potpuno prevladavala.
Pisati i raunati! ovjeku pamet staje pred njihovim znaa
jem u privrednom ivotu grada. Premda se kur'anski pridjev
ummi , bezboniki, krivo protumaio, i to na temelju
pisaca koji su unaprijed imali miljenje o stvari, kao to je al-
-Baladuri, ipak se ustvrdilo da su Kurejiti, osim otprilike
petnaest poimenino navedenih osoba, bili nepismeni prije
Hidre. Pored knjige: rauna, u malim duanima Meke
stalno se nalazila vaga; manje da bi se mjerile robe, a vie da
se preispitaju sredstva plaanja svake vrste, pa i gotov novac.
Kovanog novca, naime, nije bilo u velikom obilju na mekan-
skom tritu. Zamjenjivali su ga plemenite kovine, ipke od
srebra i zlata, te tibr, zlatna praina. U nekim teim sluaje
vima, koristila se i pomo ixazeana, znalac vaganja.
Teko se ostvarivao ivi opticaj kapitala. Tagir, trgovac,
nije se bavio iskljuivo time da sakuplja blago, nego je slijepo
vjerovao u beskrajnu proizvodnost kapitala pomou kredita.
Vei dio stanovnitva, koji se sastojao iz meetara i posred-
nika, ivio je od kredita. Nadarbina imudaraba) bila je vrlo
omiljena, posebice na polovicu, koja je pribavljala udio u
dobiti od 50 %. Pomou razvitka tih ustanova mogli su se
najskromniji iznosi kapitalizirati, sve do svota od samo jed-
nog zlatnog dinara ili ak naa, polovice dinara.
U Meku dopremani novac bio je uveliko raznolik: bizant-
ski zlatni dinari, sasanidske i himjaritske srebrene drahme.
Ti komadi, koji su esto istroeni, grubo kovani, a vrlo
razliitog oblika i teine, potiecali su iz raznih kovnica. Samo
je mjenja imao potrebno znanje i dovoljno izvjebano oko da
se u toj mnoini snae i tano utvrdi finou, vrijednost i jo
potroive komade. A uz to su dolazile daljnje tekoe dvo-
struke valute, razliitosti u teini i promjene teaja. Bizant-
ske provincije Sirija i Egipat spadale su u ahl ad-dahab,
zemlje sa zlatnom valutom, a Babilonija u ahl al-wariq,
zemlje sa srebrenom sasanidskom valutom. Mekanski tagir
nikako se nije razlikovao od financijskog ovjeka: on je, u
prvom redu, radio s novcem. Prigodno je on ulagao svoje
kapitalije u trgovinu, u opremanje velikih karavana.
Meka je bila, prije svega, grad tranzitne trgovine i banaka,
imala je navike i ustanove za takav promet i novanu trgo-
vinu. Riba, zelenatvo, javlja se sa svim svojim izraslinama:
dinar za dinar; dirhem za dirhem, dakle 100 %. Na osudu ribe
u Kur'anu, Kurejiti su primjeivali da je ona samo podvrsta
trgovine (s. II, 276), davanje u zakup posuenog kapitala.
Pored zelenaenja, spekuliralo se grozniavo s'vim i svaim:
396
teajem novca, tovarom karavana, prinosom etve i stadima,
te, konano, opskrbom grada. Izmiljala su se fiktivna dru-
tva i prodaje, na koje se, onda, uzimao novac. U Meki,
tako izvjetava Hadis, nitko nije nita vrijedio tko nije bio
trgovac. Kada su mekanski Muhadiri po prvi put doli u
Medinu, najprije su zatraili da im se pokae gdje se nalazi
trite. I ene su imale trgovake sklonosti. Mati Abu Dehla
bavila se trgovinom mirisima. Poznato je da je Hadida bila
tagira. ena Abu Sufjana, Hind, prodavala je svoju robu
meu sirijskim Kelbitima.
Oprema karavana bila je povod za beskrajne rasprave u
nadiju kod Kabe. Njihov odlazak i dolazak bili su veliki
dogaaji. Cijelo puanstvo je u tome sudjelovalo. Tokom
puta, karavani su bili u stalnoj vezi sa glavnim gradom, bilo
putem beduina, koje su usput sretali, ili posebnih glasnika.
Abu Sufjan je otposlao jednog takvog teklia da obavijesti o
sumnjivom poloaju karavane kod Bedra. Kotao ga je 20
dinara, silno velika suma, ali koja je odgovarala vrijednosti
tereta u koji je Meka uloila 50.000 dinara. Mekanske kara-
vane predstavljale su ugledne povorke. U njoj nije bilo konja
ni mazgi, a broj deva iznosio je, ponekad, 2.500. Pratnja,
trgovci, voa (dallI) i pratioci, kretala se izmeu 100 i 300
ljudi. Pojaavala se oruana pratnja, kada se pribliavalo
mjestima, koja su se inila nesigurnim zbog razbojnika
(~a'liik), ili se moralo proi podrujem neprijateljskih ple-
mena. Karavana na Bedru je tipian primjer. Kapital, koji je
bio u nju uloen potjecao je sa 4/5 od umajadskih obitelji.
U prvom redu su te karavane nosile kou, sa, ponekad,
zabibom iz Taifa, nekom vrstom groica; nadalje, zlatne i
srebrne ipke, koje su potiecale , dijelom, iz rudnika Benu
Sulejma. esto se navode karavane sa latimom, tj. kara-
vane sa mirisima i rijetkim uljima. Najdragoceniji od tih
mirisa bili su iz june Arabije, zemlje kada, pa ak i Indije i
Afrike. Uz tu robu dolazili su jo miriljive smole i medicin-
ske droge, kao i mekansko planinsko lie. Sve su to stvari
koje su zauzimale malo mjesta, a skupo su se prodavale
kulturnim zemljama koje su imale potrebe za luksuzom.
Iz Jemena su mekanske karavane donosile indijske proiz-
vode, kineske svilene stvari i dragocjene tkanine, koje su se
po gradu Adenu zvale 'adani. Osim zlatnog praha, Afrika je
isporuivala, prije svega, slonova u i robove. Iz ovih je Meka
uzimala svoju radnu snagu i vojnike, A/Jabi ili Abesince. U
Egiptu i Siriji, Kurejiti su se osiguravali luksuznom robom i
izraenim proizvodima s podruja Sredozemlja, prije svega
tkaninama od vune, lana i svile, kao i jako obojenim purpur-
nim tkaninama. Iz Busre i erata (Sirija) uzimalo se oruje,
ito i ulje, koje je kod beduina bilo vrlo cijenjeno. Hod
karavane bio je vrlo lagan. Ali preuzete stvari, koa, kovine i
mirisavo drvo, nisu trpjele ni oteenja ni zakanjenja u toku
tog laganog prenoenja. Izdaci su se svodili na novac za
ishranu ivotinja, trokove za oruanu pratnju, putne tro-
kove i, konano, naknade plemenskim glavarima. Pri takvoj
tedljivoj organizaciji, veliki su bili dobici svakoga dana.
Sada je jasno na koje se naine novac sabirao u blagajne
mekanskih novara, koji su, i inae, bili tedljivi. Moe se
shvatiti zlovolju Plinija Starijeg, kada on misli na milijune
sestercija, koje Arapi godinje oduzimaju Rimskom Carstvu
bez ikakve protuusluge, Kao i Umajadi, tako su imovinom
bili krupni vlasnici iMahzumiti. Tejmijac Abdalah ibn Du-

I' dan morao je biti milijuna, jer,inae,ne bi nekom pjesniku
palo na pamet usporeivati ga sa Cezarom. Meumilijuna-
ima se navode jo Mahzumiti, Valid ibn al-Mugira i Abda-
lah, otac pjesnika Omara ibn Abi Rabije. Nakon tih zastup-
nika krupnih novara dolaze dobrostojei Mekanci, kao
Abderahman ibn Auf, koji je imao kapital od 8.000 dinara,
al-Haris ibn Amir i Umaja ibn Halaf. A onda su tu bili jo
mali trgovci, meetari i sitni trgovci, koji su inili srednji
stale. Najistaknutiji zastupnik te klase je kasniji halifa Abu
Bekr, bazziiz, koji je vodio malu trgovinu tkaninama. Pripa-
dao je, kao i Ibn Dudan, narodskom rodu Tejm, koji je
imao mnoge djelotvorne mukarce, a i ene, kao to je Aia,
Abu Bekrova ki. On je, ini se, imao kapital od 400.000
dirhema. Abas, Poslanikov ujak, takoer se navodi meu
novarskim bogataima Meke. Ali o tome nema tanih poda-
taka. Drugi Haimiti ivjeli su u prilikama koje su ih priti-
skale, a graniile su sa siromatvom.
Meka prije Hidre nije posjedovala ni mornaricu ni luke.
Samo iznimno su strani brodovi bacali svoja sidra u malom
zaljevu uajba uz pusto alo. U taj zaljev zaputili su se prvi
islamski iseljenici ka Abesiniji, sigurno na vijest da su se tu
zadrala dva trgovaka broda. Rjee se ukrcavalo na napute-
nom alu Dide (Dede), koja je blia Meki. Sa Osmanovim
halifatom, Dida je dola na mjesto uajbe, te postala luka
kurejitskog glavnog grada. Kada je Muhammed presjekao
put ka Siriji, mekanski glavari nisu uzeli u obzir da se probiju
morskim putem. Oni su se pomirili s tim da prave golemi
ophod preko Nedda.
2) Nakon Hidre. Umajadsko doba. - Prvih osam godina
nakon Hidre, kratko reeno, sastoje se u borbi s Poslani-
kom. Ta borba i, konano, predaja Meke bili su sudbonosni
za privredno blagostanje grada. Velike obitelji iselile su se
jedna za drugom u Medinu, koja je postala islamski glavni
grad. Taj poloaj se jo zaotrio pod prvom trojicom halifa,
koji su svoju prijestonicu zadrali meu Ansarima. Ali je,
naposljetku, napustio Arabiju da se nastani u Kufi. Vodei
Kurejiti, koje je drava bogato plaala i koji su postali
generali i pokrajinski upravljai, nisu vie imali interesa za
trgovinu. Vie se ne govori o karavanama ni o sajmovima
Hidaza. Meka oivi samo u doba hodaaa i onda vidi da se
halifa pojavljuje na elu hodoasnika. Osvajanje Iraka dovr-
ilo je privredno propadanje zapadne Arabije. Trgovina s
Indijom kri ponovo svoj stari put preko Perzijskog zaljeva i
doline Eufrata. U zemljama su se stvorile izravne veze sa
tritima Prednjeg istoka.
Poloaj se poboljao s dolaskom umajadske dinastije.
Muavija je imao ivi interes za rodni grad. On je gradio
graevine i pokretao u okolini poljoprivredne poslove, kopao
vrela i gradio nasipe da bi zadrao vodene mase. Od njegovih
nasljednika, a posebice od Mervanida, Meka je postala grad
radosti i ugodnog ivota, sastajalite pjesnika i glazbenika,
to je mamilo vie drutvo. Mnogi su se vratili u grad, nakon
to su se, upravljanjem osvojenih pokrajina, obogatili. Doti-
caji s drugim kulturama razvili su profinjenije i vie potrebe,
te se navikava na kupatilo, luksuz koji pretpostavlja obilne
vode. Nastojalo ih se dohvatiti u brdima Serata. Ime Halida
al-Kasrija ostaje vezano uz taj poduhvat, koji je gradu dao
sasvim drugaiji izgled. Protiv nevolje poplava, halife Omar i
Osman doveli su kranske inenjere, koji su u visokim
397
Meka
etvrtima gradili brane. Oni su, nadalje, pokuali zatititi
okolinu Kabe pomou nasipanih zemljanih masa i nasipa.
Umajadski halife ponovo su poduzeli ove radove i upotpunili
ih. Oni su iskopali novo korito za tok bujice i nastojali
njezinu estinu preprijeiti pomou stupnjevitih brana. Nji-
hova najvea briga bila je zatita Bathe, na kojoj se nalazila
Kaba. Usprkos umjenosti hidrografa tog vremena, nije usp-
jelo ni odstraniti topografske prepreke, a ni sprijeiti pustoe-
nja zimskih oluja, pravih proloma oblaka. Nastojanja su
propala na velikoj strmenitosti tla, to je jo oteavala nenor-
malna tvorba Bathe, zemljinog korita bez otjecanja. Ipak su
kue na pravcu bujice naputene, a ulice u susjedstvu Kabe
odstranjene. Svaka promjena ranijeg plana grada traila je
nove zemljine rtve. Te preobrazbe su, konano, preobliko-
vale tradicionalni izgled grada, ali je bujica i dalje nastavljala
pustoiti.
Zajedno s mjerama protiv poplava, staralo se da se proiri
predvorje Kabe koje je postalo malo. Islam je elio imati
hram koji bi zadovoljavao njegove potrebe kao svjetske reli-
gije. Trajna otkupljivanja, koja je zapoeo Omar, a upotpu-
nio Valid I, pribavila su nuni prazni prostor. Plan velike
damije s njezinim galerijama, dinovsko dvorite, u ijem
sreditu se nalazi Kaba, djelo je tog umajadskog halife.
Vana uprava nad Hidazom s njegova tri grada (Medina,
Meka, Taif), naelno je mogla biti povjerena samo jednom
lanu vladajue obitelji. Od tih najglasovitijih Umajada treba
navesti: Saida ibn al-Asa i obojicu kasnijih halifa, Mervana
ibn al-Hakama i Omara ibn Abdelaziza. Kada nije bilo
Umajada, izbor je padao na iskuane slubenike, kao to su
Hadad i Halid al-Kasri, Prvo im je povjeren Taif, a onda su
premjeteni u Meku. Tek nakon tog iskuavanja, predana im
je uprava nad sva tri grada. Ali ak i tada je Medina ostala
sjedite uprave, koje je, pod Umajadima, Meku zasjenilo
svojim politikim znaenjem i kao mjesto boravka nove
islamske aristokracije.
Pod Jezidoml je ustanak Abdalaha ibn az-Zubeira doveo
sirijske trupe u Meku. Pobunjenik je svoj glavni stan smjestio
u dvoritu velike damije. Drvene skele, koje su bile pokri-
vene hasurama, titile su Kabu. Nepanjom nekog mekan-
skog vojnika izbije tu vatra. Ibn az-Zubeir ponovo je podigao
graevinu, pri emu je obuhvatio i Hidr. Kada je al-Ha-
dad pobijedio protuhalifu, ponovo je Kabi dao njezine
stare dimenzije, koje je otada zadrala. God. 747. nae ere
dokopao se Meke bez otpora neki hariditski pobunjenik iz
Jemena. Trupe Mervana II su ga uskoro pobijedile i usmrtile.
God. 750. Meka je s ostalim halifatom dola pod vlast
Abasida.
Premda je politiko teite Islama nadalje bilo u Bagdadu,
to razdoblje pokazuje u poetku jo uvijek istu sliku kao pod
umajadskom vladavinom. Dvama svetim gradovima su,
obino, upravljali abasidski prinevi ili njima bliske osobe;
ponekad su Meka i Taif bili podvrgnuti nekom namjesniku,
koji je, istodobno, bio predvodnik hada, dok je Medina
imala svoga vlastitog upravljaa.
Arabija je, ipak, bila od prvog stoljea poslije Hidre
sjedite brojnih alijevskih grupa, koje su, gdje su to mogle,
lovile u mutnom, kao vitezi-otimai vrebale hadijske kara-
vane i, katkada, razvijale svoje zastave tamo, gdje nisu bile
sprijeene prernou ili novanim darovima halifa. Ve je al-
Meka
-Mansur (754-774) imao muke sa zapadnom Arabijom, Kra-
jem vladavine al-Mahdija (774-785), iznenada je Medinu
napao Hasanid, Husein ibn Ali, te u njoj pustoio; kod Faha,
(Fa1Jb), u blizini Meke, bio je sa svojim mnogim prista-
ama posjeen od abasidskog predvodnika hada, a mjesto
gdje je pokopan zove se sada a-uhadii'. Znakovito je da on
vai kao muenik od Faha.
Harun ar-Raid potroio je prilikom svojih devet hodo-
aa velike novane iznose u Meki. On nije bio jedini Abasid
koji se na svetoj zemlji razbacivao novcem. To je na karakter
Mekanaca imalo nepovoljan utjecaj. Potomaka starih otmje-
nih rodova jedva je vie bilo, stanovnitvo se naviklo na to da
ivi na raun drugih, a svome nezadovoljstvu da daje oduka
u pobuni. To vladanje nalazilo je suvie esto hrane u politi
kim prilikama.
Pod al-Memunom (813-833) ponovo su alijevci, Husein al-
-Aftas i Ibrahim ibn Musa, proirili svoju vlast nad Medi-
nom, Mekom i [emenorn, zavojtili na zapadnu Arabiju i
poharali blago Kabe. Kako je snaan bio tada alijevski utje-
caj, vidi se iz injenice da je al-Memum postavio dvojicu
alijevaca za upravljae Mekom.
S propadanjem abasidskog halifata po al-Memunovoj
smrti, nastupa u svetoj zemlji razdoblje anarhije, koju je
esto pratila skupoa ili glad. Bilo je pravilo da se vie vladara
pri hadu predstavljalo na ravnici Arefata i tamo razvijalo
svoje zastave; rijetko je, pri tome, sveti grad bio poteen
borbe. Sigurnost hadijskih karavana bila je slabo obezbije-
ena; esto su to bili ba alijevci koji su ih pljakali.
Znaajno ojaanje dobila je u to doba stvar alijevaca ute-
meljivanjem hasanidske dinastije u Tabaristanu. U Meki se
odboj tog dogaaja osjetio u pojavi dvojice Hasanida, Ismaila
ibn Jusufa i njegovog brata Muhameda, koji su pustoili u
Medini i Didi na ve uobiajeni nain (865-866).
Pojava karrnata donosi gradu, pola stoljea pred osnutak
erifata, jo veu bijedu i nevolju. Potisnuti u srcu samog
carstva, halife su jedva mogle i pomisliti na to da sudjeluju u
aktivnoj podrci svetom podruju, a ni njihovi zastupnici
nisu imali dovoljno sredstava za to. Od 916. god. karrnati
zapreuju put hadijskih karavana. God. 930. Meku napada
1.500 karrnatskih ratnika, sijeku na hiljade itelja i odnose
Crni kamen u Bahrein. Tek kada su uvidjeli da takvim
djelima nisu postigli svoj cilj - unitenje slubenog Islama,
poputa njihov ar, te oni 950. god. vraaju Crni kamen.
Time je neposredna opasnost od karrnata mimoila Meku.
Naredne godine svjedoe o rastuem utjecaju alijevaca u
zapadnoj Arabiji, a on je u vezi sa pornicanjem fatimidske
vlasti ka Istoku, kao i sa vlau Bujida u Bagdadu. Od tog
doba, mekanski alijevci nazivani su titulom erifa koja im je
otada i ostala.
3) Od utemeljenja erifata do Katade (oko 960-1200). -
Vrela se ne slau o datumu, kada je Dafer osvojio Meku;
spominje se 966, 967, 968. god. kao i razdoblje izmeu 951. i
961. Ve prije njega su alijevci vladali u svetoj zemlji; s njim,
ipak, zapoinje u Meki vladavina Hasanida, koji su ovdje u
cjelini zvani erifima, dok se u Medini ta titula pridaje
vladajuim Huseinidima. Nastanak i dalje postojanje erifata
je znak relativne samostalnosti zapadne Arabije naspram
ostalog islamskog svijeta u politikom i religioznom pogledu.
Od osnutka erifata, Meka dobija prvenstvo koje je Medina
398
dosada imala. Koliko je odluno mekanski erifat nastojao
odrati svoju samostalnost, u tom razdoblju vidi se jasno iz
dvije injenice. God. 976. uskratila je Meka zakletvu odano-
sti fatimidskom halifi. Uskoro potom je vladar zapoeo opsje-
dati grad uz prekid dostava iz Egipta. Mekanci su morali
uskoro popustiti, jer je Hidaz ovisio o Egiptu za svoje
ivotno uzdravanje. Drugi znamen erifskog osjeanja neza-
visnosti je pojava Abu-'l-Futuha (994-1039) kao halife lOll.
god. Vjerojatno je on na to bio ponukan krivovjernim novi-
nama koje je uveo al-Hakim u Egiptu. Ovaj je, ipak, znao
uskoro smanjiti podruje vlasti novog halife toliko da se on,
urno, morao vratiti u Meku, gdje je, u meuvremenu, jedan
od njegovih srodnika prigrabio vlast sebi. On se morao,
prisiljen mukom, pomiriti sa al-Hakimom, da bi mogao
protjerati svoga roaka.
S njegovim sinom ukrom (1039-1061) okonava se dina-
stija Musavida, tj. potomaka Muse ibn Abdalaha ibn Muse
ibn Abdalaha ibn Hasana ibn Hasana ibn Alija ibn Abi
Taliba. On je umro bez mukog potomka, okolnost, koja je
izazvala unutarobiteljsku borbu Hasanida, to je praeno
uobiajenim loim posljedicama za Meku. Kada je obitelj
Benu ejbe otila tako daleko da je sve vrijedne metale iz
Allahove kue uzela u svoj privatni posjed, umijeao se vladar
Jemena as-Sulajhi i uspostavio red i sigurnost u gradu. Taj
nastup stranca inio se Hasanidima, ipak, jo nepodnoljivi-
jim nego ratovanje izmeu sebe. Oni, stoga, predloe as-
-Sulajhiju da postavi nekog iz njihove sredine kao vladara i da
napusti grad. On, na to, imenuje Abu Haima Muhameda
(1063-1094) za velikog erifa, te s njim zapoinje dinastija
Hawiiim, tj. Haimita (1063-1200), koja vue svoje ime od
njega, koji je bio brat prvog erifa Dafera; oba brata su bili u
etvrtom stupnju potomci Muse II, praoca Musavita.
Za prve godine svoje vladavine morao se Abu Haim
neprestano boriti s ogrankom Suleimanita, koji su drali da
su njegovim imenovanjem zapostavljeni. Ti Sulejmaniti
vodili su lozu od Sulejmana, jednog brata navedenog
Muse II. Nadalje, vladavinu Abu Haima obiljeava bezoan
nain na koji je on vrhovnu vlast, tj. spominjanje u hutbi, kao
i promjenu slubenog obreda, koji se javno posvjedouje u
tekstu ezana, nudio onome koji najvie nudi, tj. fatimidskom
ili seldukom sultanu. Mekancima, pri tome, nije bilo milo
to se dobava iz Egipta prekidala, im se slubeno spominja-
nje Fatimida nije obavljalo. Promjena u tom smislu opetovala
se vie puta s ishodom da je selduki sultan, kojem je ta
komedija dojadila, poslao u Meku vie turkmenskih bandi.
Zlovolja, koja je vladala izmeu sultana i erifa, donijela je
veliku nevolju i hadijama koji su dolazili od Iraka. Kada je
vodstvo hadijskih karavana iz tog kraja, pod Selducima,
postupno prelo s alijevaca na turske slubenike i ratnike,
Abu Haim nije zazirao da napada i orobljuje hodoasnike.
I vladavina njegovih nasljednika obiljeena je gramzivou
i pljakom. panjolski hodoanik Ibn Dubeir, koji je Meku
posjetio ll83. i ll8S. god., iskazuje o tome uasne stvari. Pa
ipak ve tada Haimiti nisu bili vie sasvim slobodni u svome
kretanju, budui da je prije vie od deset godina dinastija
Ejubida ne samo dola u Egiptu na vlast mjesto Fatimida,
nego je bila u toku da prigrabi vlast na cijelom Prednjem
istoku. Saladinov brat, koji je na svome putu ka junoj
Arabiji proao kroz Meku, odustao je, dodue, od svoje

namjere da erife sasvim odstrani, ali je poasno mjesto pri
hadu otada pripadalo Ejubidima, a pri hutbi se, nakon
abasidskog halife i erifa, spominjala ta obitelj. Nadalje, isti
Ejubid je 1186. god. ukinuo iitski (konkretno zejditski,
budui da su erifi dotada bili zejditi) oblik ezana, dao je u
ime Saladina kovati novac i zastraivao je erifovu tjelesnu
strau, koja se nije ustruavala od pljake i ubojstva, krvavim
kanjavanjima njihovih djela. Daljnja posljedica ejubidske
vlasti bila je ta da je afiitski obred postao vladajui. Ipak i
sami moni Saladin mogao je tek poboljati poneto u Meki;
najgore zlorabe uspio je ukinuti ili zauzdati, no ope stanje
stvari ostalo je kao to je i bilo.
4) Vladavina Katade i njegovih potomaka, pa sve do doba
Vahabita (oko 1200-1788).- U meuvremenu se pripremao
erifski pu. Katada (Qatiida), potomak Muse, od kojeg vode
lozu kako Musaviti tako i Haimiti, irio je postupno od
[enbua svoj zemljini posjed, kao i svoju vlast, prema Meki,
te sebi pribavio u gradu znatne pristae. Po nekim vrelima,
njegov sin Hanzala pripravio je tamo sve za odluni udar; a
po drugima, Katada se 27. redeba doepao grada, kada je
cijelo stanovnitvo bilo odsutno zbog obavljanja male umre u
znak sjeanja na dovrenje izgradnje Kabe od strane Abda-
laha ibn az-Zubeira, koja se tog dana slavila, skupa sa
svetkovinom Muhammedovog uspea. Ma kako da je bilo,
Katadino zauzee grada znai nastup vladara svjesnog cilja,
praoca svih kasnijih erifa. On je iao za ciljem da svoje
podruje uini neovisnom kneevinom. Sve mu je u datom
trenutku ilo na ruku; a to to nije postigao svoj cilj, poslje-
dica je okolnosti da je Hidaz opet bio sjecite mnogih
suprotstavljenih politikih interesa.
Ponajprije: oneraspoloio je Katada protiv sebe velike sile;
sa sinom Ejubida al-Malika al-Adila (1145-1218) postupio je
na izuzetno grub nain; halifin gnjev je izazvao svojim nastu-
pom protiv hadija iz Iraka. Ipak je halifu znao smiriti, pa se
njegova u Bagdad odaslana delegacija vratila shalifinim
darovima. Osim toga, halifa ga je pozvao u posjet u Bagdad.
Po nekim obavijestima, erif se, ipak, vratio u svoj zaviaj,
prije nego to je dospio u Bagdad. S druge strane, Katada je
energino podrao nekog imama hasanidskog porijekla pri
utemeljenju drave u Jemenu. Nakon ponovnog osvajanja
tog kraja od al-Adilovog unuka, u Meki su, pri hutbi, spomi-
njani, uz halifu i erifa, i Ejubidi, vladari Egipta, Sirije i
june Arabije.
Katadin ivot zavrio se u pokolju, koji je njegov sin
Hasan poinio unutar svoje obitelji da bi istrijebio eventualne
takmace. Ejubidski princ Mesud (Mas'ud) postavio je,
naskoro ipak, granicu njegovoj ambiciji i dao je da Mekom
upravljaju njegove vojskovoe. Nakon Mesudove smrti,
vlast, ipak, dospijeva opet u ruke erifa, ije su podruje
jemenski vladari ostavili u nekoj samostalnosti, kao pred-
strau spram Egipta.
Oko sredine 13. st. islamski svijet dobija novi izgled s
pojavom linosti i dogaaja velikog znaenja. God. 1258.
okonan je halifat zauzeem Bagdada od strane Hulagua.
Hadijskim karavanama iz Iraka ne pridaje se otada vie neko
politiko znaenje. U Egiptu vlast s Ejubida prelazi na
Mameluke: sultan Bejbars (1260-1277) uskoro je postao
najmoniji islamski vladar. Vladavinu nad Mekom on je
mogao prepustiti erifu, jer je ovaj (Abu Nurriej) bio ener-
399
Meka
gtcna linost, koja je tokom druge polovice 13. st. (1254-
1301) vladala ukupnim stanjem. Njegova duga vladavina
uvrstila je temelje vlasti Katadinih sinova. Uza sve to, prva
polovina stoljea po njegovoj smrti ispunjena je gotovo
sasvim bratoubilakom borbom raznih pretendenata na prije-
sto. I doba vladavine Adlana (1346-1375) puno je politikih
nemira, toliko da se mameluki sultan jedno bio zarekao da
e iskorijeniti sve erife. Adlan je uveo politike novine time
to je 1361. god. svoga sina i budueg nasljednika Ahmeda
imenovao za sunamjesnika, kojom mjerom se nadao sprijeiti
bratoubilaku borbu nakon ili prije svoje smrti. I druga
njegova mjera zasluuje da se spomene, naime otro postupa-
nje sa zejditskim mujezinom i imamom; iz te injenice vid-
ljivo je, naime, da su vladajui erifi pristupili vladajuem
afiitskom obredu i napustili zejditsku vjeroispovijed svojih
predaka.
Meu njegovim sinovima i nasljednicima zasluuje da se
spomene posebice Hasan (1396-1426), jer je svoju vlast
proirio na cijeli Hidaz i nastojao ouvati svoje financijske
interese, pri emu je znao ne dati blizu egipatskom vladaru.
Ipak su se on i njegovi nasljednici morali 1425. god. podvrg-
nuti redovitoj kontroli u pogledu naplate carine. Od Hasano-
vog doba nadalje, pored tjelesne strae, sastavljene, u biti, od
robova i osloboenika, spominje se plaenika vojska od
pravih vojnika, koju preuzimaju vladari, jedan po jedan. Pa
ipak je ivotni stil erifa, za razliku od drugih orijentalnih
vladara, jednostavan, i u skladu s arapskom okolinom. Kao
vazal egipatskih sultana, dobijao je erif od njih godinje svoj
unoqi' i poasnu odjeu. Od tri Hasanova sina, koja su se za
oevog ivota sporila za taj poloaj, sultan je Berekata priznao
kao sunamjesnika; dvadeset godina kasnije, on je naslijedio
svoga oca i s manjim prekidima uspio se odrati sve do svoje
smrti (1455). On je morao pristati da sultan poalje u Meku
stalnu posadu od 50 turskih vojnika pod vodstvom nekog
emira. Taj emir moe se smatrati preteom kasnijih uprav-
ljaa, koji su pod turskim vrhovnitvom ponekad imali veliko
znaenje.
Sretno doba doivjela je Meka pod Berekatovim sinom
Muhamedom, ije se doba vladanja (1455-1497) podudara
otprilike s onim Kait-bega u Egiptu; ovaj zadnji je gradio
mnoge graevine u Meki. Pod Muhamedovim sinom Bereka-
tom II (1497-1525), koji se spretno i hrabro borio s uobiaje
nim srodnikim neprijateljstvom, a da u Egiptu nije naao
eljenu podrku, dolazi do velike politike promjene osvaja-
njem Egipta od osmanskog sultana Selima (1517). Premda je,
otada, Carigrad za Meku dobio znaenje koje je neko imao
Bagdad, a uzajamno razumijevanje Turaka i Arapa bilo malo,
grad je doivio mirno doba, ponajprije pod erifima Muha-
medom Abu Numejem (1526-1566) i Hasanom. Pod osman-
skom zatitom, podruje erifa se moglo proiriti na sjever do
Hajbara, na jug do Halija, a na istok sve do Nedda. Inae je i
dalje postojala ovisnost o Egiptu; ako je sredinja uprava u
Carigradu bila slabija, manje se ta ovisnost osjeala, a inae
vie. Ona nije bila samo politike, nego i materijalne i
religiozne naravi; Hidaz je za svoje materijalno odranje bio
upuen na slanje ita iz Egipta. Turski sultani su silno
pridonijeli Meki svojim religioznim i znanstvenim vakufima.
Mana osmanske vrhovne vlasti bilo je njezino uplitanje u
pravosudnu vlast. Od kako su erifi prili afiitskomj
Meka
mezhebu, afiitski kadija bio je glavni sudac; osim toga, ta
dunost je stoljeima bila u jednoj obitelji. A sada se, godi-
nje, iz Carigrada u Meku slao kao glavni sudac onaj koji je
najvie ponudio; naravno da su Mekanci plaali troak.
S Hasanovom smru je Meka ponovo zapala u razdoblje
metea i borbi, u kojima su sudjelovale razliite grupe Abu
Numejevih potomaka, koje su se sporile o prvenstvu, ee
su imale svoje vlastito podruje, a ponekad su spram veli-
kog erifa ostvarivale stanovitu samostalnost, uz odravanje
sistema uzajamne zatite, koji je cijeli rod uvao od pro-
pasti.
Borba za vlast, koju su presijecale razmirice sa inovni
cima vrhovnog gospodara, kree se poglavito u 17. st. oko
roda Abadila, Zavi(l)iiwl) Zejda i Zavi Berekata. Zejd
(1631-1666) je bio energian ovjek, koji nije trpio ba sve od
turskih slubenika. Ipak se nije mogao suprotstaviti jednoj
mjeri, koja zbog svoga openitijeg znaenja zasluuje da se
spomene. Konfliktni odnos izmeu sunitskih Turaka i iit-
skih Perzijanaca prenio se i na Meku zbog naredbe sultana
Murata da se iz svetog grada protjeraju svi Perzijanci i da ih
se ubudue vie ne pripusti hodaau. Ni erifi ni vii slojevi
grada nisu se mogli radovati zbog te mjere; samo je puku ona
posluila kao izlika da opljaka dobrostojee Perzijance. Dok
je turski upravlja dao da se takvi izgredi poine, erifi su,
ipak, dopustili iitima, kao i prije, kako sudjelovanje u
hodaau tako i ostanak u gradu. Jednako tako su erifi
titili i Zejdite, koje su Turci takoer ee prorjerivali iz
Meke.
Daljnja povijest Meke sve do pojave Vahabita odvija se u
prilino jednolinom izmjenjivanju erifskih obitelji (Zavi
Zajd, Zavi Berekat, Zavi Mesud) i osmanskih slubenika u
samom gradu ili u Didi.
5) Serifat od vahabitskog doba do svoga kraja. Kraljevstvo. -
Premda se vahabizam osjeao ve pod njegovim prethodni-
cima, tek je Galib (1788-1813) bio taj koji je vidio da se ovaj
pokret pribliava njegovom kraju kao plima; jedino je on
pokrenuo i oprobao sva sredstva da otkloni opasnost. Svoju
vojsku je poslao na sjever, istok i jug; njegova braa i zetovi
ukljuili su se u borbu; sirijske i egipatske hodoasnike
predvodnike molilo se za pomo pri svakom hodoau, pa
ipak bez uspjeha. God. 1799. zakljuio je Galib s emirom od
Dar'i]e ugovor, pri emu su utvrene granice oba podruja,
pod uvjetom da Vahabitima bude slobodan pristup na sveto
podruje. Ipak se nesporazumi nisu mogli izbjei, te se 1803.
god. svetom gradu pribliila vojska emira Sauda. Nakon to
se Galib povukao u Didu, uslijedio je u aprilu Saudov ulazak
u Meku, iji su itelji obznanili svoje preobraenje. Sva
kubeta su bila razorena, sve nargile i glazbeni instrumenti
spaljeni, a iz ezana izbaene pohvale Poslanika. U julu se
Galib vratio u Meku, ali je tamo bio okruen kao nekim
zidom neprijatelja. U avgustu je zapoela stvarna opsada
grada i time razdoblje gladi i kuge. U februaru naredne
godine, Galib se morao izjasniti za priznanje vahabitskog
vrhovnitva, uz zadravanje vlastitog poloaja.
Visoka Porta je mirno gledala na sve te dogaaje. Tek
nakon to su Vahabiti 1807. god. vratili hadijske karavane iz
Sirije i Egipta, s njihovim mahmelima, dobio je Muhamed Ali
nalog da se, im bude gotov s Egiptom, okrene ka Hidazu.
Potrajalo je sve do 1813. god., kada se on u osvojenoj Meki
sastao sa Galibom, koji mu je oprezno poao u susret. Uskoro
je stradao u stupici koju su mu namjestili Muhamed Ali i
njegov sin Tusun. Galib je poslan u Solun, gdje je ivio sve
do smrti (1816). U meuvremenu je njegov neak Jahja ibn
Serur (1813-1827) postavljen kao erif. Tako je zavrila prva
vahabitska vladavina nad Mekom, te je Hidaz ponovo doao
u stari ovisni odnos spram Egipta. U Meki je ostalo zahvalno
sjeanje na Muhameda Alija, jer je on ponovo uspostavio
pobone zaklade (vakufe), koji su propadali, kao i isporuke
ita, te onima koji su bili zasluni za svetu znanost ili za
druge nauke dodijelio plae. God. 1827. morao se on ponovo
uplesti u obiteljske stvari erifa. Kada je Jahja postao neprih-
vatljiv zbog osvete koju je izvrio nad nekim svojim srodni-
kom, odstranio je Muhamed Ali Zavi Zejde sa vlasti i posta-
vio jednog od Abadila, Muhameda, obino zvanog Muhamed
ibn Aun (1827-1851). A taj je onda najprije poveo na stari
nain borbu sa srodnicima. Nesloge izmeu njega i namjes-
nika Muhameda Alija bile su uzrok da su obojica bila poslana
u Kairo (1836). Tu je erif ostao sve do 1840. god., u kojoj je,
na osnovu ugovora Muhameda Alija i Porte, Hidaz ponovo
bio izravno podreen ovom prvom. Muhamed ibn Aun vratio
se u svoj zaviaj i ostao na svome poloaju. Osmansko
vrhovnitvo bilo je, odsada, ponovo otjelovljene u valiji
Dide. Razmirice izmeu njega i erifa nisu izostajale; ovome
je koristilo njegovo prijateljstvo sa Muhamedom Alijem.
Zbog pohoda protiv vahabitskog vladara Fejsala (Faysal) u
Rijad, kao i protiv plemena Asira, postao je zasluan za
tursku stvar. Takoer je pripravio, upadima na podruje
Jemena, osmansku vlast nad njim.
U meuvremenu je glava Zavi Zejda, Abd al-Mutalib
(1851-1856) iskoristio svoje prijateljstvo s velikim vezirom i
isposlovao smjenjivanje Abadila u korist Zavi Zejda. Ali mu
nije polo za rukom s jednim od dvojice paa, s kojima je
zaredom imao posla, ostati u dobrim odnosima. Ve je 1855.
god. bilo u Carigradu odlueno da se njegovo postavljanje
povue, a Muhamed ibn Aun ponovo pozove. Najprije je
Abd al-Mutalib odbio da prizna vjerodostojnost naloga; emu
je pogodovalo ope neraspoloenje protiv Turaka, koje je
tada izbilo zbog zabrane ropstva. Konano je, ipak, morao
uzmai pred Muhamedom ibn Aunom, koji sada (1856)
nastupa po drugi put kao erif, to nee potrajati ni dvije
godine.
Vladavina Abdalaha (1858-1877), kojeg je cijenilo i sta-
novnitvo, odlikovala se mirnim prilikama u unutranjosti i
izvanjskim dogaajima od velikog znaaja. Otvaranje Suec-
kog kanala (1869) znailo je oslobaanje Hidaza od Egipta s
jedne, te izravnije povezivanje s Carigradom s druge strane. I
telegrafsko povezivanje Hidaza s ostalim svijetom imalo je
slino znaenje. Ponovno tursko osvajanje Jemena pridoni-
jelo je tome da se uvrsti dojam da e Arabija zauvijek biti
tursko podruje.
Kratka vladavina Huseina (1877-1880), omiljenog Abda-
lahovog starijeg brata, zavrila se njegovim ubojstvom od
ruke nekog Afganca. Stari Abd al-Mutalib od Zavi Zejda
poslan je iz Carigrada kao njegov nasljednik. Premda je narod
u tom starcu gledao neto kao sveca, njegova se vladavina
ubrzo osjeala tako tekom da su uglednici u jednoj pred-
stavci zamolili za njegovo smjenjivanje. Zbog toga je god.
1881. u Hidaz poslan energini Osman Nuri-paa s tru-
400
 Mekteb

parna, kao zapovjednik garnizona, sa posebnom zadao~~ Meka je samo rasla i u svome politikom i u svome religioz-l
pripravi ponovno postavljanje Abadila. Abd al-Mutalib je bio . nom znaenju, te je ve decenijama preporoeno sredite :
prevaren i uhvaen; sve do smrti (1886) je ivio pod straom svjetskog Islama. !

u nekoj kui kod Meke.

God. 1882. za valiju izabrani Osman-paa nadao se da e E K T E B (a. maktab), zapravo kola u kojoj se ui
svoga prijatelja Abdilaha, jednog od Abadila, vidjeti kraj sebe
kao erifa; pa ipak je bio imenovan Aun ar-Refik (1882-
M pisati, a u stvari kur'anska kola, budui da su
muslimani miljenja da dijete treba zapoeti s obuavanjem u
1905). Budui da je valija bio vrlo energina linost, koja je, Kur'anu.
osim toga, bila zasluna mnogim opekorisnim djelima, a Rije maktab (mno. makatib), pripada klasinom jeziku.
Aun, premda vrlo povuen, nipoto beznaajan, tovie U arapskim narjejima jedva da se nalazi u tom obliku. Tu se
tiranske naravi, sukob meu njima bio je neizbjean, pogo- koristi preteno rije huuab, osobito u Kairu i Tunisu.
tovo to su obje nadlenosti bile uveliko istorodne, tako npr. Kur'anska kola ima jo i druga imena: msid u Aliru,
pravosudna vlast i staranje za sigurnost karavanskih puteva. Tlemcenu i kod nekih seljaka alirskog Tela, zatim u Fesu,
Nakon mnogih razmirica, smijenjen je Osman (1886) sa svoje Rabatu i Saleu; dama (gama') u Tangeru, Larau, Konstan-
dunosti. Njegov nasljednik bio je Demal-paa, koji je na tinu, Oranu i kod nekih seljaka Maroka i alirsko g Tela;
dunosti bio kratko, a zamijenio ga je Safvet-paa. Samo je ri' kod alirskih nomada; m'immra kod marokanskih De-
Ahmet Ratib izdrao uz Auna i to tako to je na mnogo toga bala; Andaluani su koristili rije mahadra, koja je i danas
zamirio i dao se umiriti nekim materijalnim koristima. uobiajena u Senegalu, itd.
Nakon smrti ovog erifa, upuen je Abdilah za nasljednika, Prostorija, u kojoj je smjetena kur'anska kola, razlikuje
ali je umro prije nego to je iz Carigrada mogao krenuti na se po svome izgledu na pojedinim podrujima. Kod afrikih
put u svoj zaviaj. Tako je za nasljednika stvarno doao nomada sastoji se od atora, koji slui i kao damija. U veini
njegov brati Ali (1905-1908), a i on i Ahmet Ratib morali su gradova je to gotovo uvijek dvorana u prizemlju koja nije
uzmai pred turskom revolucijom (1908). najpogodnija za nastavu. U Kairu su te kole smjetene na
S Huseinom (1908-1916-1924), takoer Aunovim brati- gornjem katu neke javne zgrade. kole u Fesu i Kairu
em, dolazi zadnji erif na vlast. Bez velikog rata, njegov ukazuju na arhitektonske posebnosti. Proelje, vrata i obino
erifat bi svakako protekao na uobiajen nain. Trajno zapet- veliki prozori su ukraeni drvenom rezbarijom. U unutra-
ljavanje Turske u rat dalo mu je povoda, 1916. god., da njosti, kur'anske kole, po pravilu, ne trpe nikakav ukras.
proglasi svoju neovisnost. Ponajprije kao osloboditelj (mun- Hasura ili rogoz pokriva tlo. Uzvienje od drveta ili kamena
qid) Arapa, a onda (1916) kao kralj Hidaza ili Arabije, te slui uitelju kao katedra.
konano kao halifa, nastojao je svoju vlast to je mogue vie kole su rasporeene po raznim gradskim etvrtima. U
proiriti. Ipak, uskoro se pokazalo da je sultan Nedda, neposrednoj blizini damija se ne nalaze, jer je Muhammed
Abdelaziz Al Saud, kao i njegovi preci vahabitskog uvjerenja, naloio da se djeca i lude udalje od damija. Obrnuto se esto
predodreen za to da mu se rije snano uje u arapskim nailazi na kur'anske kole pri svetitima ili u zaviji, stanitu
stvarima. God. 1924. osvoje njegove trupe Taif, a onda i vjerskih bratstava. Preporuuje se da kole budu uz pro-
Meku. Kralj Husein je pobjegao najprije ka Akabi, te se metne ulice, te da se izbjegavaju osamljena mjesta i udaljene
odatle uputi na Cipar (1925), a njegov sin Ali se povue u ceste. U selima su smjetene u dvorani damijske zgrade.
Didu. Ibn Saud je taj grad, kao i Medinu, opsjedao punu Prostorije kur'anskih kola su vakufska dobra.
godinu, izbjegavajui prolivanje krvi, kao i tekoe s evrop- Kur'anski uitelji su obino kao svu duhovnu naobrazbu
skim silama. Krajem 1925. godine predaju se oba grada. Od znali samo kur'anski tekst u cjelini, a nisu bili podobni za
januara 1926. god. Ibn Saud je kralj Hidaza. Njegova njegova objanjavanja. Znanjem opremljeniji su uitelji koji
kraljevina, u poetku Hidaz, Nedd i podreena podruja, su kur'anski tekst mogli recitirati (uiti) po vie od sedam
slubeno se danas zove kraljevina Saudijska Arabija. Tako se prihvaenih naina uenja sedmorice ay!J ar-rtuiaya,
ostvarilo politiko jedinstvo, koje je obuhvaalo vee U nekim gradovima postoje te kole za djevojice, ali to je
podruje nego to su erifi ikada imali pod sobom, a koje je vie iznimka. Uenici su stari od est do osamnaest godina. U
unutranje snanije nego to je ikada bilo od propasti abasid- kolama se ui samo Kur'an bez nekog tumaenja. Cilj je da
ske vlasti u Arabiji. Pomou organizacije ratnika Nedda uenici naue napamet sveti tekst. Ibn Haldun izvjetava u
(ihtuan), ujedno i poljoprivrednika, zatim odravanja stroge Muqaddimi da se li njegovo vrijeme djecu obuavalo, u
discipline meu beduinima, te uspostave vojnog redarstva, kolama panjolske i Tunisa, u itanju, pisanju i arapskom
stvorena je sigurnost, kakva u Arabiji, moda, nikada prije jeziku, prije nego to se prelo na uenje Kur'ana, kojeg su,
nije vladala, te time pouzdana osnova za promet, posebice onda, bez velikih tekoa nauili, dok se u ostalom Magribu
hadija. djecu sililo da samo ue naizust Kur'an i to od poetka obuke.
Vahabizam - Islam u varijanti hanbalitskog obreda - otada Taj postupak je danas openito uobiajen u Sjevernoj Africi.
je dravna religija. Mnogo starog bilo je uklonjeno, a uinjeni Kur'an se uio napamet zbog nagrada na drugom svijetu, te,
su i znatni pomaci na svim poljima ivota i drutva. Meka kao nadalje zbog barake boanske Rijei.
islamska metropola oitovala se i u raznolikosti njezinog Kada malo dijete zapone sa svojim uenjem, ui ga se da
stanovnitva. Pored prvotne mekanske jezgre, nalaze se, u malu drvenu plou prevue s finom bijelom, u vodi izmijea-
njoj sada, brojni arapski elementi, te kolonije stranaca iz svih nom bojom (sansal). Kada je ploica suha, jer je bila
dijelova islamskog svijeta, koje su se iz raznih, ponajvie izloena suncu ili jer se odnijela na zajedniku pe, uitelj pie
religioznih, razloga tu naselile. Od uspostave 'kraljevstva, slova alfabeta na ploicu, pri emu on koristi vrh kalerna (ili

401
Meleci
zarezanu trsku) bez mastila; on na taj nain zarezuje boju, pri
emu slika vijugave znake, koji znae slova, a od uenika se
trai da ih sa u mastilo zamoenim kalemom za njim izvuku.
Istodobno, dijete ui napamet ime slova i njihov opis, a da
uitelj jo ne nalazi za nuno pokazati mu na ploici, koji
znak odgovara odreenom slovu.
Kada uenik moe pisati po diktatu, uitelj mu diktira
kur'anske stavke. Dijete ih pie jedne za drugim. Ako je neki
stavak skoro napisan, onda se kae n'am yd sidi i dodaje
zadnja rije koju se taman napisalo. Uitelj mu, potom,
diktira naredni ajet i tako redom, sve dok ploica nije sasvim
pokrivena pismom. Onda dijete sjeda u pozadinu razreda i
daje se na to da diktat naglas naui napamet, pri emu se
tijelom njie naprijed i nazad. Kada ga moe rei napamet,
govori ga uitelju. Ukoliko je ovaj zadovoljan, nareuje mu
da otare ploicu. Uenik je otire, onda ponovo prevlai
bojom i daje se ponovo s uiteljam na razliite zadatke.
Uenje Kur'ana zapoinje s prvim poglavljem, Fatihom.
Nakon te sure, obrauje se zadnje, pa onda predzadnje, a na
to predpredzadnje i tako redom do drugog sureta. Kur'an se
ui, dakle, otpozadi. Ta metoda se objanjava time da su
sure, izuzev Fatihe, poredane po duini, pri emu su naj-
krae na kraju. Budui da vjernik pri molitvi govori jednu
suru, i to obino jednu od zadnjih, ima svrhe da se uenje
Kur'ana zapoinje sa zadnjim surama. Kada uenik zna sveti
tekst u obrnutom redoslijedu, ponavlja ga i u pravilnom
rasporedu.
Za uenje je Kur'an podijeljen na ezdeset jednakih dije-
lova, zvanih hizb; svaki hizb rastavlja se u etiri rba' ili
etvrtine, svaka etvrtina u dva tumna ili osmine, a svaka
osmina u dvije harruba ili esnaestine.
Raspored sati u koli je takav da uenici i uitelj ulaze u
razred pri osvitu dana (ili bar u principu); oni ue bez
prekida sve do doruka, kada jedni idu na jelo svojim kuama
i uskoro se vraaju, a drugi donose doruak u kolu i tu ga
pojedu. Uitelja, koji je odsutan, zastupa neki stariji uenik.
Uenje Kur'ana nastavlja se do Sunevog zalaza. Onda svaki
uenik ide kui na glavni obrok; esto se vraa u kolu na
salat al-tia', Slobodni sat nije predvien. Jedini otpoinak
je zajedniko uenje (recitiranje) pohvala Poslanika.
U Magribu kola ne radi od podneva srijede do petka
nakon podnevnog salata. Po tradiciji je halifa Omar (koji je,
uostalom, prvi utemeljio kur'anske kole) propisao taj odmor
etvrtkom, u ast to su se tog dana vratile trupe koje su
osvojile Palestinu; budui da su aci sudjelovali u svetkovi-
nama, te zbog toga dobili slobodno, odredio je halifa da i
nadalje taj dan bude dan odmora za ake. U Hidazu je to
utorak. Nadalje, kole su zatvorene za vjerske praznike i
tokom ramazana jednu do dvije sedmice; svaki kraj ima za to
posebne obiaje.
Kada je uenik toliko uznapredovao da je nauio napamet
odreeni dio Kur'ana, prvu suru, prvu etvrtinu, polovinu ili
cijelu knjigu, njegovi roditelji bi prireivali svetkovinu, na
kojoj su sudjelovali svi uenici, uitelj i, esto, i drugi uitelji
te gradske etvrti. Te svetkovine su se, prema zemljama,
zvale h atma, sulka ili tab riga, ponekad i hiidqa, pri
emu se dio tih izraza koristi pri djelominom, a drugi pri
potpunom uenju Kur'ana. Za tu sveanost, uitelj ukraava
uenikovu ploicu bojama. Neki ajeti (stavci) piu se i na
...
402
plou. Ide se u redu djetetovoj kui, ui tamo jedan dio
Kur'ana i sudjeluje na obilnoj gozbi.
Disciplina u koli zna se odravati i tjelesnim kanjava-
njem. Uitelj ima dugi tap kojim udari neposlunog ue
nika. Pri tekim prijestupima, prijestupnik zna dobiti odre-
eni broj udaraca po tabanima. Ipak se ta tjelesna kanjava-
nja poneki put i ne koriste, ali se dosuuju po jednoglasnom
zahtjevu roditelja. U stvari je uitelj, naelno, zaduen i time
da djeci da dobar odgoj, tj. sav religiozni odgoj.
U biti, kole su bile jednostrane, te je uenik, u najboljem
sluaju, nauio Kur'an, ali nije znao pisati, a ni neku knjigu
proitati. Zato su aci esto, uz osnovnu kolu, pohaali i
kur'ansku kolu. No ipak postoji niz zemalja, gdje se na
vjerski odgoj strogo gleda i gdje su ove kole brojne i dobro
posjeene. U osnovi, one su izvravale svoju zadau: da
uenik dobije temelje vjerskog odgoja i da savlada kur'anski
tekst, na kojem je utemeljen islamski ivot.
MELECI (a. mal'ika), ancli, U Kur'anu (II,I02;
VII,20) se rije pojavljuje dvaput udualu (malakayn),
kada se govori o dva anela, Harutu i Marutu, te o Ademu i
Havi, koji u Raju podlijeu iskuenju da povjeruju da e
postati aneli. Mnoina se u Kur'anu javlja vrlo esto, a
jednina svega dvanaest puta. To se dogaa kada ljudi oekuju
objavu od anela, a ne od ljudskog bia (VI,8,9,SO;
XI,12,31; XVII,9S; XXV,7); ene Jusufa (Josipa) smatraju
zbog njegove ljepote radije anelom ~ego ljudskim biem
(XII,3l); tu ne pomae ni intervencija anela (LIII,26); rije
se javlja dvaput u zbirnom znaenju anela, pored 'ara
(LXIX,17), te u redovima i redovima anela (LXXXIX,2).
Us. XXXII,lI javlja se aneo smrti (malak al-mawt), ali
ne poimence. Debrail, aneo objave, spominje se tri puta
(II,97,98; LXVI,4). U s. XXVI,193-19S, Debraila se ne
spominje po imenu, ve se govori o vierodostojnom Duhu:
(ar-ruh al-amin); jasnim arapskim jezikom sputa on
objavu sve do Muhammedovog qalba. Postoje i drugi opisi,
iako ga se ne imenuje, tako u LIII,S-18 ili LXXXI,19-2S,
gdje se naprosto pojavljuje Muhammedu prilikom objave.
On je bio poslan Merjemi (Mariji) kao na Duh (milana)
(XIX,17). U XVI,102 naziva se sveti duh (rull al-qudus),
a Allah je putem njega pomogao Isi (II,90,IS9; V,lIO).
Mikail (varijanta Mikal) je aneo istog ranga kao i Debrail;
u predajama se on, zajedno sa Debrailom, javlja Muham-
medu i pouava ga; Muhammed tu dvojicu naziva svojim
vezirima anela. O Israfilu, anelu sa eshatolokom trubom,
ne govori se ni u Kur'anu ni u predajama, ali zato jako mnogo
u eshatoloko j legendi. U XLIII ,77, mueni u paklu zovu
uvara Pakla: 0 Malik!, a u XCVI,18, uvari pakla se zovu
az-Zabiiniya, to je inae rije koja se ne upotrebljava, a
izgleda da znai estoki udarai; ovih, prema LXXIV,30,
ima devetnaest i o njima se izriito kae da su aneli, kako bi
se suzbila svaka pomisao da se radi o avlima; kae se da su
grubi, estoki.
Druga je klasa anela nazvana al-muqarrabun (IV,I72)
(priblieni / Allahu); ovi neprekidno, danju i nou, slave
Allaha. Al-Bejdavi zove ih jo i al-talaunyyiin i al-karrubiyyun,
kao one koji su oko 'ara. Isti naziv, muqarrab, upotrebljava
se i za Isu (III,43), budui da je on meu anelima koji
okruuju Allaha. Na poetku sure o anelima (XXXV)
1 _

postoji znaajan opis: Koji meleke sa po dva, tri i etiri krila
ini izaslanicima (rusulan); On onome to stvara dodaje to
hoe ... Ovo je imalo mnogo utjecaja na kasnije opise i slike.
Oni su uvari (h aji? tn) ovjeanstva, znano im je to
ljudi ine i oni to zapisuju (katibin) (s. LXXXII,lO-l2); u
XXI,94 sam Allah zapisuje ljudska djela; u LXX,4;
LXXVIII,38 i XCVII,4 pojavljuje se vrlo udna fraza:
aneli i ar-riih. Al-Bejdavi pokazuje u prva dva odlomka
koliko ga zbunjuje ta razlika: rid: je aneo postavljen iznad
duhova (al-aruxih); ili je on itav rod duhova; ili Debrail;
ili stvorenje (halq), monije od anela, U Kur'anu se ne
spominju dva anela, Munker (Munkar) i Nekir (Naktr),
koji posjeuju mrtvaca u grobu u noi nakon sahrane i
ispituju ga o njegovoj vjeri; nakon toga, ukoliko se radi o
nevjerniku, grob postaje njegov prvi pakao, a ukoliko se radi
o vjerniku, onda je to istilite iz kojeg e na Sudnji dan
prijei u Raj. Tehniki naziv za ovo je Ispitivanje Munkera i
Nekira, ali isto tako i Kazna groba. To uenje pripada
kategoriji sam'iyyat (tj. svjedoenje koje se osniva na Objavi,
tj. Kur'anu ili na Suni), koji se temelji na implicitnom
znaenju kur'anskih odlomaka i na izriitim predajama.
Anele se naziva takoer i nebeskom vojskom ili mno-
tvom (al-mala', al-a'la, XXXVII,8; XXXVIII,69); oni
uvaju vrata Raja da dini i ejtani ne bi prislukivali.
Kur' an naglaava potpunu pokornost i odanost anela
Allahu. A oni koji su kod Njega ('indahu) ne zaziru da mu se
klanjaju ('ihada) i ne zamaraju se, hvale ga nou i danju, ne
malaksavaju (XXI,l9-20). Oni ne govore dok On ne odo-
bri i postupaju onako kako On naredi. Prilikom stvaranja
Adema razlika se utvruje izmeu njih i njega, te njegovih
buduih nasljednika: A mi Tebe veliamo i hvalimo i, kako
Tebi dolikuje, uzdiemo (II,30). Nad paklenim ognjem
vlada nekoliko stranih i monih anela koji se onome to im
Allah zapovjedi nee opirati, koji e ono to im se naredi
izvriti (LXVI,6). Ali protee li se ta apsolutna pokornost
sve do bezgrenosti? Kur'an velia njihovu poslunost, ali je,
prema njemu, teko odrediti njihovu narav i njihov odnos
prema dinima i ejtanima. Tako se u mnogim ulomcima
Kur'ana pria o stvaranju ovjeka iz gline te o Allahovoj
zapovijedi anelima da mu se poklone. Ioni su to svi, osim
Iblisa (illa Iblis), i uinili. Znai da je Iblis bio aneo; kako
al-Bejdavi kae: Da nije bio, onda se na njega ne bi ni
odnosila zapovijed, pa njegovo iskljuivanje bilo bi neoprav-
dano. To bi znailo da aneli nisu nepogreivi. Ali, opet, u
s. XVIII,50, tvrdnja se izlae: osim Iblisa, on je bio jedan od
dinova i zato se ogrijeio o zapovijest Gospodara svoga.
Dalje, u VII,l2 i XXXVIII,76, Iblis se opravdava time da je
ovjek napravljen od gline (ttn), a on od vatre (nar); a i
dini su, navodno, nastali od vatre; ali u Kur'anu se ne kae
od koje su grae napravljeni aneli. Predaja, koja dolazi
preko Aie, osnova je prihvaenog miljenja da su aneli
napravljeni od svjetlosti (huliqat min niir), dini od mariga
vatre, a Adem od onoga to je ve opisano.
Komentirajui s. II,34, al-Bejdavi nadugo raspravlja o
prirodi anela koja zavrava zakljukom da samo Allah zna
istinu o tom pitanju. Moda je Iblis, po svojim djelima,
spadao meu dine, a po porijeklu u rod anela. Kod Ibn
Abasa nalazimo takoer predaju prema kojoj postoji vrsta
anela koja se mnoi (to se oduvijek smatralo bitnom karak-
Meleci
teristikom dina i ejtana, nasuprot anelima), a koji su se
zvali al-ginn; upravo ovima pripadao je i Iblis. Ili je on ginnt
koji je odgojen meu anelima, pa se poistovjetio s ovima. Ili
je i dinima bilo zapovijeeno da se poklone Ademu. Ili neki
aneli nisu nepogreivi, premda je to inae, njihova karakte-
ristika, ba kao to su neki ljudi, npr. poslanici, osigurani od
grijeha, dok veina ljudi to nije. Nadalje, moda postoji jedna
vrsta anela koja nije u biti razliita od ejtana, ve se
razlikuje po nebitnim svojstvima, kao to su i ljudi ili dobri ili
zli; u dinima, meutim, nalazimo oboje, a Iblis je pripadao
upravo toj vrsti. Predaja, koja potjee od Aie, ne daje
odgovor na to objanjenje, jer svjetlo i vatru, koji se tu
spominju, ne treba shvatiti doslovno; te se rijei tu koriste
kao u poslovici, a svjetlo je po prirodi blisko vatri, a vatra
svjetlu, oni prelaze jedno u drugo; vatra se proiuje u
svjetlost, a svjetlost tamni i postaje vatra. Tako je kod al-
-Bejdavija.
Usporedimo s ovim skolastiku raspravu u al-Idijevom
spisu Mawaqif, s komentarom al-Durdanija. Protivnik
aneoske 'isme (nepogreivosti) tu e nai dva dokaza: (1)
pritisak koji ovi vre na Allaha da ne stvori Adema, to
pokazuje njihove poroke (ocrnjivanje, oholost, zlobu, kritizi-
ranje Allaha) i mrlje na njihovom moralnom liku; (2) Iblis je
bio buntovan, kao to je ranije reeno. Na ove se navode
odgovara skolastikom metodom. Citiraju se razni kur'anski
tekstovi o poslunosti i pokornosti. Ali se ukazuje na to da ovi
tekstovi ne dokazuju da su svi oni u svakom asu zatieni od
svih grijeha. Problem se, dakle, ne moe u potpunosti rijeiti.
Moda ima pojedinanih iznimaka u promijenjenim uvje-
tima, ba kao to su i ejtani kao rod zli, a ipak postoji predaja
(koja se pripisuje al-Maturidiju) o jednom muslimanskom
ejtanu, potomku Iblisovu, koji se ukazao Muhammedu i
kojeg je ovaj nauio nekoliko kur'anskih sura.
Drugo pitanje o anelima, kojim se bavila skolastika
teologija, odnosi se na nadmo anela ili ljudi, te anela ili
poslanika. An-Nesefi na to ukratko odgovara: (1) Poslanici
(rusul) ljudskog roda (al-baar) su iznad poslanika anela i (2)
poslanici anela su iznad ostalih ljudi i (3) veina ljudi je
iznad veine anela, At-Taftazani dalje razvija misao da
postoje ope prihvaena i potrebna shvaanja o nadmoi
aneoskih poslanika nad ovjeanstvom openito, ali da e o
ostala dva miljenja biti neslaganja. On se zalae za (1)
poklonjenje anela Ademu, (2) tvrdi da je Ademu dano
znanje o imenima sviju stvari, (3) da je Allah izabrao
Adema i Nuha i obitelj Ibrahimovu i Imranovu, te ih posta-
vio iznad svih stvorenih stvari i (4) da ljudi postiu nadmo i
savrenstvo znanja i ina unato poudi i srdbi. Ali mutazi-
liti i filozofi, pa i neki aariti zastupaju nadmo anela. Oni
tvrde (1) da su ovi duhovi lieni materijalnosti, potpuni,
slobodni od svake klice grijeha i nesavrenosti, kao to su
pouda i srdba, zatamnjenja materije i oblika, sposobni za
izvanredna djela, te obdareni nepogrenim poznavanjem pro-
lih i buduih dogaaja; odgovara im se da taj opis odgovara
filozofskim, ali ne i islamskim naelima. (2) Poslanici ue od
anela; odgovor glasi da poslanici ue od Allaha, a da su
aneli tek posrednici. (3) Mnogobrojni su primjeri kako u
Kur'anu tako i u predajama, gdje se aneli spominju prije
poslanika. Odgovara im se da to dugujemo injenici to su ovi
prije njih i postojali ili to je njihovo postojanje skriveno,
403
Melik

te stoga treba pojaati vjeru u njih. (4) U s. IV,l72. al-
-masih ne smatra poniavajuim da bude Allahu i anelima
'abd, to znai da su aneli iznad Ise. Odgovor je da se ne radi
naprosto o nadmoi, ve da se pobije kransko stajalite da je
Isa sin, a ne' abd Allahov. U djelu Mawaqi! nalazi se slina, ali
mnogo podrobnija rasprava koja ukljuuje filozofsko razma-
tranje obdarenosti - fizike, mentalne, duhovne - svih ivih
bia, poevi od nematerijalnih duhova pa do niih ivotinja.
U al-Kazvinijevom traktatu 'Aga'ib al-mahluqat postoji
objektivan opis anela svih razreda i u njemu su tvrdnje iz
Kur'ana i Sune prilagoene aristotelsko-novoplatonskom sve-
miru s njegovim sferama (al-aflak), a u skladu s al-Kazvinije-
vim opim ciljem da da sliku stvorenog svemira sa svim
pojedinostima i udesima. Meutim, dok aneli posjeduju
svojstvo ivota (haya), a itelji su neba i nebeskih sfera,
njih se ne smije ubrajati meu ivotinje. Ad-Demiri uklju-
uje i ljude i dine, pa ak i avolske dine, kao to je gid, u
svoj spis Hayiit al-h.ayauuin, ali ne i anele. U nekim
specijalistikim malim raspravama al-Gazali se osvre na
tajnu aneoske naravi isto tako otro i skolastiki, kao to je
to u Mawaqi!u, ali na duhovniji nain nego to to ini al-
-Kazvini, Za njega to predstavlja dio opeg problema prirode
duha kojem posveuje svoj manji Madnun.
mamluk jo tada nije bila dovoljna da oznai roba. U Hadisu
se takoer javlja 'abd mamluk, ali kroz itavu knjievnost
Hadisa mamluh se javlja kao tehniki izraz istog znaenja kao
i 'abd. Ako se hoe razlikovati roba po roenju i roba roenog
od slobodnih roditelja dodaje se rijei 'abd genitiv za oznaa
vanje prvog sluaja, kinnin, a za drugi sluaj mamlakatin.
Mora se primijetiti da rije mamluk ni u Hadisu ni u
arapskoj knjievnosti nije nikad - za razliku od rijei 'abd -
poprimila vjersko znaenje. Kur'an nalae gospodaru da bude
human prema onome to posieduie njegova desna ruka
(IV,36). Hadis ima mnogo toga rei o istom pitanju. On nas
uvjerava da je Muhammed na samrtnoj postelji neprestano
ponavljao (Preporuam vam) salat i ono to vae ruke
posjeduju. Onaj tko ne postupa s memlukom onako kako
treba, nee ui u Raj. Kada memluk obavi salat, on je
tvoj brat; Mernluk moe zahtijevati hranu i odjeu,
Poslanik Boji titio je memluke koji su mu se obraali za
pomo. Memluk koji udovolji svojim dunostima prema
Allahu i prema svome gospodaru, primit e dvostruku
nagradu. ovjek mora oprostiti memluku pa makar to bilo
i sedamdeset puta na dan.
Spomenimo, napokon, i to da je u nekim krugovima rije
mamluh oznaavala bijelog roba. "".

Rije
M
(a.
E L 1K malik), kralj. se u Kur'anu
osim na zemaljske kraljeve, i na Boga, npr. XX,1l3:
odnosi,

Tako je Bog uzvien, kralj, istina; u s. III,25, Bog jeMalik

M ALHARAM
ziv za damiju u Meki. Izraz postoji
skom dobu.
al-mulk, posjednik kraljevske vlasti, koju On daje i uzima,
kada hoe, a u Fatihi neki kur'anski uai ue (recitiraju)
malik (umjesto malik) yawm ad-din; Boje carstvo se obilje-
ava i izrazima mulk i malakut.
Openito se islamski vladari ne nazivaju kraljevima; rije
je, kao u Kur'anu, ograniena na vladare stranih naroda,
ukoliko se koristi u znaenju zemaljskog vladara. U primjeni
te rijei na islamske vlastodrce ne vidi se toliko uvreda,
koliko nagovjetaj oblika vladanja koji proturijei islamskom
idealu drave. Stoga je Muavija vrlo zlo zapamtio to ga se
oznailo prvim kraljem u Islamu; a kada se kraljevstvo, koje
se, u suprotnosti prema imamatu, jedino dostojnom islam-
skog vladara, ustrojilo, onda je stranka starih pobonika
umajadsku vladavinu napadala i ruila.
Dok se u religiozno-dravnopravnoj teoriji ne priznaje
rije melik kao izraz za islamske odnose, dotle u djelima,
zvanim Ogledalo vladara, ija graa najveim dijelom po-
tjee iz nemuslimanskih vrela, igra znatno veu ulogu,
dodue samo ukoliko se govori o vladaru uope, a ne tamo
gdje se obrauje posebno islamska problematika. Ve al-
-Dahiz daje svome djelu Kitab at-tag podnaslov Fi ahlaq
al-muliik, a o dunostima kralja izriito se govori i u al-
-Farabija.
E M L U K (a. mamliih, mno. mamlukun imamallk),
M glagolski pridjev trpni I vrste od glagola malaka, posje-
dovati, odnosi se na roba kao imovinu njegovog gospodara.
Rije potjee, vjerojatno, od este kur'anske fraze ma malakat
aymanukum, to pripada vaoj desnoj ruci, koja obino
oznaava roba bez odreivanja spola. Rije mamluk nalazimo
u Kur'anu svega jedanput (XVI,75), u izrazu 'abd mamluk
(rob u posjedu svoga gospodara); ini se da sama rije
_ - - - L_ _ .
E S D ID
Prilino esto
se koristi u
(a. al-Masgid al-Haranu, na-
ve u predislam-
Kur'anu i to ve od
drugog mekanskog razdoblja u raznim vezama: veliki je
grijeh mnogoboaca, to Ijudima: brane pristup al-Mes-
didu al-Haramu (II,2l4; uspor. V,3; VIII,34; XXII,25;
XLVII,25); al-Mesdid al-Haram je predmet nove Kible
(II,139,144), kod njega se sklapaju ugovori (IX,7).
Na tim mjestima se pod tim izrazom ne shvaa, kao
kasnije, zgrada, nego samo Meka kao svetite, kao to i s.
XVII,l ne shvaa pod al-Mesdid al-Aksom, najdaljim sve-
titem, zgradu. Po Predaji se molitva u al-Mesdidu al-
-Haramu posebno upisuje u zaslugu, a on je najstariji i 40
godina stariji od jeruzalemskog svetita.
Tome mekanskom svetitu pripadaju Kaba, Zemzem i
Maqm Ibrahim, sve troje postavljeni na manjem, slobod-
nom mjestu. To mjesto je u 8. god. po Hidri uinjeno
damijorn za obredne slube. Ipak je uskoro taj prostor I
postao suvie mali, te su, pod Omarom i Osmanom, susjedne
kue poruene i podignut je zid. Pod Abdalahom Ibn az-
-Zubeirom, a zatim umajadskim i abasidskim halifama
neprestano su ga poveavali i uljepavali: Ibn az-Zubeir
nadvisio je zid jednostavnim krovom. Al-Mahdi je dao da se
okolo izgrade predvorja sa stubovima, koja su natkrivena
krovom od tikovog drveta. Broj minareta dosie do sedam.
Oko Kabe su postavljeni mali stubovi u svrhu osvjetljavanja.
Nadalje je bila podignuta mala drvena zgrada ili, prije,
krovovi za korienje pri salatu za po jednog imama od sve
etiri pravovjerne kole. Konano je ljunkom pokriveno tlo
meu predvorjima sa stubovima poploano mramorom, a
takoe i mata! oko Kabe, kao i na raznim pristupalitima
mata]u, Damija je svoj konani oblik dobila god.
1572-1577. pod Selimom II, koji je, pored drugih pobolja-
nja na graevini, dao krov zamijeniti velikim brojem malih
okruglastih kubeta.
. _

404

!~jere Harama (u~utranja strana) i~nose na sjeverozapadu
164, na jugoistoku 166, na sjeveroistoku 108, na jugozapadu
109 metara; kutovi su poneto krivi, te cjelina djeluje otpri-
like kao paralelogram.
Damija je stoljeima sjedite znanstvenog ivota islamske
metropole. To je dalo povoda da se podignu medrese i riwiiqi
za studente svetih znanosti u samoj damiji ili u blizini
damije, tako, npr. medresa Kait-bega lijevo od Bab as-
-Selama.
(a. matnaun), oblik pjesnikog djela, li
M ES N E V IJ A
kojem svaki (di)stih (bayt) po pravilu predstavlja u sebe
zatvorenu cjelinu i gramatiki je cjelovit. Dvije misre (polu-
stiha) rimuju se meusobno, a - bez obzira na sluajne
iznimke - ne sa narednim stihovima. Na perzijskom, tur-
skom, te turkijskim i urdu jezicima postoje dugi spjevovi
epskog, romantikog, etikog ili pounog sadraja u mesne-
vijskom obliku, ije se porijeklo nalazi, vjerojatno, u Perziji.
Izvjetava se da je u doba Dejlemita Adud ad-daule (u. 982)
na dvoru u Kasr-i irinu postojao stih (bayt) na staroperzij-
skom, ija su se oba polustiha rimovala. Ipak se tu ne bi
moglo raditi o nekom takvom predislamskom pehlevi-stihu.
Mesnevijski oblik mogao bi, tovie, biti samo razvitak ili
proirenje poetnog (di)stiha kaside ili gazela. Ma kako da je
bilo, u najstarijim ouvanim odlomcima islamsko-perzijske
knjievnosti nalaze se primjeri za formu mesnevi, kao i za
druge oblike stiha. Najstariji od tih odlomaka pripadaju
djelu Abu ukura iz Balha, koji je, vjerojatno, iznaao taj
rod. Oni izgleda da su dijelovi niza mesnevija koje su se
kazivale. Uz njih su dostatni dijelovi iz djela Rudegija (kas-
nijeg suvremenika Abu ukura), da bi se pokazalo da je i on
koristio isti oblik pri prijevodu Kalile i Dimne. Postoji i par
stihova u metru hezedu, koji predstavljaju jednu erotsku
mesnetnju.
Prvi potpuni ouvani spjev tog roda je ahnama, koju je
zapoeo Dakiki, a dovrio Firdusi. Ona, zapravo, bez obzira
na raspored rima, nije redoviti mesnevijski tip. Karakteri-
stino je Firdusijevo djelo Jusuf i Zulejha, koje je napisano u
istom metru (mutekarib). Poinje s odreenim brojem uvode-
ih poglavlja, od kojih prvi slui za Allahovu pohvalu, a
daljnji su nosili naslov: U pohvalu Poslanika odnosno
Opis vladara Islama, 0 osnovi objave sure o [usufu, 0
povodu za pisanje ove prie, itd. Sada dolazi prava povijest,
koja zapoinje s opisom Jakubovih nastojanja oko lijepe ene
i pria razne epizode iz Jusufovog ivota sve dok nije postao
rizniar u vezirovoj kui, ija se ena Zulejha zaljubljuje u
mladia. Kada on odbije njezine ponude, ona ga osumnjii
zbog aranja kod svoga mua. Tu je umetnut esto osvijet-
ljeni sluaj egipatskih ena, koje su, pozvane od Zulejhe na
neku svetkovinu, pri pogledu na Jusufa bile tako zapanjene
njegovom ljepotom da su, a da nisu znale to ine, gulile kou
sa svojih ruku, umjesto narandi. Onda se pria o Jusufovom
zatoenju, dogaaj, koji je doveo do njegovog oslobaanja i
unapreenja, zbunjenosti bezbone brae, Zulejhinog poka-
janja, njezinog pomlaivanja i vjenanja sa Jusufom, te Jaku-
bovoi smrti.
Jedan Firdusijev suvremenik, Unsuri, napisao je romansu
u obliku mesnevije, koja se nije sauvala: Vamik i Azra.
Njezin sadraj je u neku ruku ponovno dan kao prijevod
405
Mesnevija
povije:ti u jednoj turskoj, Lamiijevoj (u. 940/1533)* mes::l
viji. Po njemu se Vamik, sveenik u hramu oboavatelja
vatre, zaljubljuje u Azru, djevicu posveenu kultu. Oni su
prisiljeni dalje otputovati. Azra je morala u hladna podruja
Sjevera, a Vamik u suhe zemlje etiopijske. Oni umiru od
alosti zbog rastanka i svojom smru odlaze na zvijezde.
Djevojka postaje Virgo, koja u svojoj ruci dri Spica, dok
Vamik postaje Areturus. Povijest nosi obiljeja pehlevijskog
porijekla; arapska imena su samo prijevodi.
Od ouvanih mesnevija slijede kronoloki dva djela Nasir-i
Husreva, naime Rauiana'i-nama i Sa'dat-nama, dva
etiko-pouna spjeva u metru hezedu. Za ovima se obino,
po vremenu, postavlja romansa Wis u Ramin; Aufi je pripi-
suje Fahr ad-dinu Gurganiju (u. 1048), koji ju je preuzeo sa
pehlevija. U okviru, u kojem je ouvana, imamo pripovijest
razuzdane strasti, koju Pizzi, u studiju perzijske poezije,
odreuje kao obini proizvod Indije iz Akbarovog doba. U
prii Vis ili Visa, ena kralja Mobada od Merva, ima za
ljubavnika brata svoga mua Rama ili Ramina. Ovaj se
pokae nevjernim spram nje, no na kraju je, ipak, oeni,
nakon to je Mobad bio ubijen. Ako je djelo vjerodostojno,
oznaava ono korak u razlikovanju rornantikog od epskog
mesnevije, poto je napisano u metru hezedu, a ne u muteka-
ribu, koji je zajedniki obama dotadanjim.
Pravi tvorac romantikog mesnevije je Nizami od Gende;
on poinje djelom Maliean al-Asriir, zbirkom etikih i
vjerskih izreka, isprepletenih anegdotama, a onda je napisao
etiri druga djela, koja, sva zajedno, ine njegovu ljamsu ili
Pend Gend (Pang gang). Taj kvintet: postao je uzor za sve
naredne mesnevijske pisce. Strogo uzevi, samo su drugo,
tree i etvrto djelo romantiki spjevovi, naime: a) Husraio
u irin, povijest o ljubavi sasanidskog princa Husreva
Perviza i kranske princeze irin, koju je jo volio moni
graditelj i inenjer Ferhad, te izdaje ovog zadnjeg i traginog
kraja; b) Layla u Magnun; prizor je premjeten u pustinju i
pokazuje oboje zaljubljenih, koji su, zbog uzajamne mrnje
njihovih obitelji, sprijeeni da budu zajedno; c) Haft Paykar
(Heft Pejker); ima za glavnog junaka Behrama Gura i sastoji
se iz sedam pria, od kojih svaku kralju pria po jedna od
sedam njegovih ena-miljenica. Sikandar-nama, koja ini
peto djelo te grupe, obrauje Iskenderov (Aleksandar) ivot
u epskom prikazu, ali s mitskom primjesom u kasnijim
dijelovima, koji ga ine kako poslanikom, tako i osvajaem.
Svaka od pet mesnevija zapoinje slinim uvodom kao Firdu-
sijev spjev Jusuf i Zulejha, ali s nunom promjenom uzorka
itd., kao i s daljnjim odjeljkom: 0 Poslanikovom miradu,
koji je dodan djelima koja dolaze iza Husreva i irin. Svaki
oponaatelj Nizamijevih mesnevija kopira ga u tom, kao i
drugim pogledima, tako ak i idovsko-perzijska Daniyiil-
-nama iz 17. st.
Glavni oponaatelji Nizamija su: na perzijskom - Dami;
na turskom - ejhi sa svojim Husrev ii Sirin i Fuzuli sa
svojom mesnevijom Leyld vii Mecnun; na agatajskom - Mir
Ali ir N evai sa svojom Hamsom, te na urdu jeziku - Amin sa
svojom Yusuf u Zulayha, Tadali sa Layla u Magnun, itd.
Mesnevija par excellence, tj. Malnawi-i ma'nawi od
Delaludina (Galiil ad-din) Rumija spada u zasebnu klasu;
* Vidi napomenu na stranici 13.
Mehed
,---------- -----
to je velika smjesa sufijskih uenja zajedno sa parabolama,
alegorijama i pseudopovijesnim pripovijestima. Bez uvodnih
odjeljaka, ona je karakteristina za romantiku mesneviju.
Arapski nema spjevove u rodu mesnevije, ali ima spjevove,
u kojima se dvije misre (mi$fii') svakog bejta, neovisno o
ostalim stihovima, meusobno rimuju. Taj raspored rime
zove se muzdaunga. Kratki pokusi, koji su prevedeni sa
perzijskog, navedeni su u Sealibijevom zborniku Yatimat
ad-dahr. Postoje i dua djela te vrste, naime gramatike u
stihovima: od Haririja (Mulha: al-I'riib) i Muhameda ibn
Malika (Kitiib al-AlJiyya).
Normalno, mesnevija ima metre koje su majstori koristili u
svojim sastavima; npr. u dopunu gorespomenutih: sari
(sari') i hafi], koje Nizami koristi u Muhean al-Asriiru
odnosno u Haft Paykaru; remel, korien od strane Rumija u
njegovoj Mesneviji i od Ferid ad-dina Atara u djelu Maniiq
at-Tayr.
M E H E D (a. al-Mahad), glavni grad perzijske pokrajine
Horasan, najvee iitsko hodoastite u Perziji.
Mehed se moe u nekom smislu smatrati nasljednikom
starijeg predislamskog grada Tusa, s kojim se on, nerijetko,
brka. U Nukanu, odnosno u njemu pripadajuem selu Sena-
badu (Sanabad), u samoj blizini dananjeg Meheda, nale
su, u toku istog desetljea, dvije istaknute linosti islamske
povijesti svoje posljednje stanite: halifa Harun ar-Raid i
alijevac Ali ar-Rida (Riza) ibn Musa. Kada je prvi kretao s
vojskom na Horasan, spopadne ga smrtna bolest u Senabadu,
kojoj podlegne kroz malo dana (809). Halifa je, slutei smrt,
u vrtu ljetnjikovca gdje je boravio dao iskopati svoj grob i tu
su ga itai (recitatori) Kur'ana blagoslovili. Otprilike deset
godina nakon Harunove smrti zaustavi se na nekoliko dana
halifa al-Memun, dolazei iz Merva, u istom ljetnjem dvoru.
U drutvu s njim nalazio se njegov zet Ali ar-Rida ibn Musa,
obiljeeni nasljednik prijestola, osmi imam duodecimalnih
iita. Ovoga tu stigne, 818. god., iznenadna smrt.
Ne halifin grob, nego otpoivalite visokotovanog imama
uinilo je od Senabada (Nukan) u cijelom iitsko m svijetu
glasoviti i ugledni gradi, koji se tokom vremena razvio iz
malog mjesta, te dobio upravo ime al-Mahad, to znai
molitvite uz grob. Kao ime mjesta, Mehed se javlja najprije
kod al-Mukadasija, dakle u zadnjoj treini 10. st. Sredinom
14. st. Ibn Batuta koristi naziv: grad Mahad ar-Rida.
Krajem srednjeg vijeka javlja se ime Nukan, no postupno
biva potpuno potisnuto od al-Meheda. (Povijest Meheda
detaljno razmatra djelo pod naslovom: Mat/a' a-ams od
Muhameda Hasan-hana Sani ad-daule).
Znaenje Senabad-Meheda sve vie je raslo sa sve veom
glasovitou njegovog svetita i istodobnom propau Tusa.
Ovome je smrtni udarac zadao 1389. god. Miran-ah, Timu-
rov sin; grad je bio razoren, itelji pobijeni, a ono malo
preivjelih preselilo se u sjenu alijevskog svetita. Tus je
otada opustio, a na njegovo mjesto je doao Mehed kao
glavni grad tamonjeg okruja.
to se tie politike povijesti Meheda, ona se u glavnim
takama podudara s onom pokrajine Horasan. Ovdje e se
kratko istai samo neki od vanijih dogaaja iz prolosti
grada. Kao i svi vei gradovi Perzije, i Mehed je doivljavao,
esto, nemire i ratne uase. Za zatitu svetita -podigao je
406
utvrde namjesnik Horasana ve 1037. god., pod vladom
gaznevidskog vladara Mesuda; 1121. god. je onda cijelo
mjesto bilo opasano zidinama. Ali je 1161. god. turskom
plemenu Guzi polo za rukom da zauzme mjesto; pri plja
kanju su potedjeli sveto podruje. Mongoli su ga osvojili
1296. god., u doba sultana Gazana. Moda su najvei
dobroinitelji grada, posebno njegovog svetita, prvi timu-
ridski vladar ah Ruh (1406-1446) i njegova pobona ena
Dauher-az (Gawhar-iilj).
S dolaskom nacionalne dinastije Safavida zapocmje i za
Mehed nova era cvjetanja. Ve prvi njezin ah, IsmailI
(1501-1524) uzdigao je iizam za dravnu vjeru, te je u
svome programu vladanja, kao i svojih nasljednika, predvi-
dio staranje za svete gradove, a posebice za Mehed i Kom.
Hodoae ka svetim grobovima zadobilo je znatan polet.
U Mehedu je nastala iva graditeljska djelatnost koju je
otpoeo kraljevski dvor. Na tom polju su osobite zasluge
stekli Tahmasp I i Abas I.
Grad je u 16. st. mnogo pretrpio pod stalnim upadima
Uzbeka. Tako je 1507. god. bio osvojen od trupa ejbani-
-hana, koje je tek 1528. god. uspio protjerati TahmaspI.
Onda je bio opremljen vrstim zidinama i kulama, na koje
je ponovo navalio isti uzbeki vladar. Uspjelo mu je god.
1544. provaliti u grad i izvriti straan pokolj. Katastro-
falna je za grad bila 1589. god., kada se pred njim pojavio
ejbanid Abdelmumin i prisilio ga, nakon etveromjesene
opsade, na predaju. Grad je bio dokraja opljakan, ak i
svetite, a itelji masovno pobijeni. Abbas I, koji je od
1585, pa do slubenog ustolienja uKazvinu 1587. god.,
stolovao u Mehedu, uspio ga je tek 1598. god. ponovo
oteti od Uzbeka.
Poetkom vladavine Tahmaspa II, 1722. god. prodrlo je
afgansko pleme Abdali uHorasan. Mehed ga je takoer
zapao, ali se Perzijancima posreilo 1726. god. da ga
ponovo uzmu nakon dvomjesene opsade. Posebni pokrovi-
telj grada bio je Nadir-ah (1736-1747), koji ga je uzdigao
kao svoju prijestolnicu i dao podii i jedan mauzolej.
Nakon njegove smrti izbile su borbe oko nasljedstva, u
toku kojih je propalo jedinstvo Perzijskog Carstva. Cijela
istona oblast, dakle - prije svega Horasan (s iznimkom
podruja Niapura), dospjela je, naime, u to doba pod vlast
energinog afganskog aha Ahmeda Duranija. Pokuaj
Kerim-hana Zenda da ponovo zauzme Horasan i prikljui ga
Perziji nije uspio, a Ahmed, uz pobjedu, uzme 1753. god.,
nakon osam mjeseci opsade, Mehed. Tu on ostavi ah
Ruha, Nadir-ahovog unuka, kao ovisnog kneza, koji je
vladao skoro pola stoljea bez nekog znaajnog dogaanja.
Tek po smrti Timur-aha (1792) uspjelo je Aga Muhamed-
hanu, utemeljitelju dinastije Kadara, oteti vlast ah Ruhu i
smaknuti ga (1795), te time okonati odvojenost Horasana od
ostale Perzije. Skora hanova smrt (1796) omoguila je,
dodue, povratak Nadira, sina ah Ruha, koji je bio pobjegao
u Herat, te njegovo preuzimanje vlasti u Mehedu. Jedna
opsada kadarske vojske bila je bezuspjena, no ipak ga je,
god. 1803., Fath Ali-ah, nakon duge opsade, osvojio.
Horasan je jako pretrpio do 1825. god. zbog pljakakih
pohoda turkmenskih hordi i stalnih svaa plemenskih pogla-
vara. Radi ponovne uspostave reda krene s vojskom 1829.
god. krunski princ Abas Mirza i smjesti svoj glavni

Mehedu; umro je tamo i bio pokopan na svetom podruju
(1833).
Najvaniji politiki dogaaj 19. st. za Mehed bila je
pobuna Hasan-hana Salara, tadanjeg princa-namjesnika
Horasana, roaka vladajueg aha Muhamed-i Abasa. Otpri-
like dvije godine (1847-1849) odupirao se on trupama koje su
na njega poslane; u doba uspona na prijesto Nasir ad-dina
(1848), Horasan je, u stvari, bio neovisan. Tek kada su se
itelji Meheda, prisiljeni nudom, pobunili protiv Salara,
vojska je uspjela savladati grad.
God. 1911. podigao se u Mehedu neki Jusuf-han od
Herata kao samodrac, te s grupom reakcionara oko sebe za
dugo vremena ispunio Horasan nemirom. To je dalo izliku
Rusima da umariraju, te su 1912. god., uz grubu povredu
suverenih prava, ak i bombardirali Mehed, pri emu su
ubili mnogo nedunog naroda, itelja i hodoasnika. To
bombardiranje perzijskog nacionalnog svetita ostavilo je vrlo
muan dojam na cijeli islamski svijet.
Mehed je danas sredite perzijskog istoka, glavni grad
pokrajine Horasan, koja, otkad je u 18. st. njezin istoni dio
pripao Afgancima, posjeduje jedva vie od polovice nekada-
njeg prostora. Namjesnik je, od propasti Nadirida, obino
krunski princ; od 1845. god. s tom je au, po pravilu,
povezana i unosna i vrlo utjecajna dunost mutauxilli-
-biiija, predstojnika ili rizniara imamskog svetita.
Tlocrt grada prikazuje nepravilnu izduenost, ije su
uzdune osovine upravljene od sjeverozapada ka jugoistoku.
Njegov obujam iznosi 9,5-10 km, najvea irina je
1,5-1,8 km, a protega po duljini, koju odreuje glavna ulica
koja ide kroz cijeli grad, cijeni se na neto manje od 3 km.
Kao i veinu perzijskih gradova, okruuje ga pojas zidina s
oko 141 obrambenom kulom, to mu daje vrlo ivopisan
izgled. Sa sustavom gradskog utvrenja neposredno je pove-
zana tvrava (ark), koja se nalazi na jugozapadnoj strani.
Grad je podijeljen na est velikih i deset manjih etvrti
(mahalla) .
Sveto podruje obino se naziva Bast (Bast); ee se za
njega koristi naziv Haram-i arif ili Haram-i muqaddas ili i
Haram ar-Ridaun ; esto se kratko kae Imam, jer se u
Perziji, kao i u Iraku, taj naslov pridaje i zgradi koja je
posveena imarnu. Bast, pravokutnik sa duljinom strana od
otprilike 270 i 210 m, nalazi se u donjoj polovici glavne ulice
Hijaban. Sa svojim dvoritima, damijama, svetitima,
medresama, karavanserajima, bazarima, nastambama itd.
predstavlja on, u neku ruku, grad za sebe; zidno okruenje
zatvara ga sasvim od ostalih etvrti grada. Glavni pristup, od
Hijabana, ide kroz dvoja velika vrata, na sjeveru i jugu, koja
su, ipak, zatvorena lancima, tako da ni jedna kola ili konjanik
ne mogu proi; tlo je Basta, naime, toliko sveto da se na njega
smije stupiti samo nogom; ivotinje, koje se tamo sluajno
dovedu, postaju vlasnitvo uprave. Bast uiva i povlasticu
azila (otuda i ime). Krivac, koji se u njega skloni, siguran je
da ga se ne moe uhvatiti; on se moe izruiti samo na nalog
mutauialli-haija, to se, po pravilu, dogaa nakon tri dana.
Nemuslimanima je pristup najstroije zabranjen; ranije nije
vladala takva strogost, pa su ga, osobito u 19. st., posjetili
mnogi stranci.
Povijest svetita poznata je po literarnim iskazima i posto-
jeim natpisima. Po lokalnoj legendi, ve je Iskender (Alek-
407
Mehed
sandar Veliki) dao dotino mjesto okruiti zidom,jer mu j e f
snu predskazano da e biti grobite nekog sveca u buduno
sti. Ve u drugoj polovini 10. st., alijevsko svetite je zati-
eno vrstim obzidom, unutar kojeg su se zadravali pobo- i
nici, koji su se posvetili i'tikiifu Malo desetljea kasnije, I
sultan Mahmud od Gazne (1030), potaknut snom, poveava
grobnu zgradu i oprema novim okruujuim zidom. U
naredno doba je svetite poelo poneto propadati; otprilike
stoljee kasnije, ono je obnovljeno na nalog seldukog sul-
tana Sandara iz zahvalnosti - kako kae mjesna predaja - to
mu je tu bolesni sin naao ozdravljenje. U unutranjosti
grobne odaje nalazi se jedan natpis, koji izvjetava o obnovi
1215. god. S jo jednim drugim, dokazuje da su ingiz
-hanovi Mongoli, kada su preplavili Horasan 1210. god.,
opljakali svetite, ali su zgradu potedjeli. Jo jedna obnova
zbila se pod vladom sultana Uldajtua Hudabenda
(1304-1316). Vrlo je zasluan za Harem bio Timurov sin,
ah Ruh (1406-1446) i njegova ena Dauher az. Ona je,
posebno, izgradila divnu damiju na jugu grobnog zdanja
koja i danas nosi njezino ime. Dar as-Siyiida, raskona dvo-
rana zapadno od grobne odaje, kao i susjedna prostorija, Dar
al-Huffiiz, takoer se duguje njoj. Pod Timurovim unu-
kom, sultanom Huseinom Bajkarom (1469-1506) sagradio je
vezir ir Ali na junom dijelu Sah.n-! Kuhne, starog
dvorita, velianstveni portik.
Sa vladavinom Safavida zapoela je u Mehedu nova,
blistava epoha. Vladari su se natjecali u daljnjoj izgradnji i to
je mogue raskonijoj opremi svetita Alija Rize, koje su
uzdigli na vjersko sredite svoga carstva. Osobito su se, u tom
pogledu, isticali Tahmasp I, Abas I i II, te Sulejman I. ak i
strani vladari u safavidsko doba davali su velike darove
svetitu, kao car Akber od Indije, koji je 1695. god. doao na
had u Mehed, a jo 1512. god. uinio je to Kutb-ah od
Dakana u Indiji.
Veliki unapredjiva Meheda u 18. st. bio je Nadir-ah
(1736-1747). Premda je bio strogi sunit, ipak je odvojio od
silnog blaga u zlatu, koje je nagrabio na svome pohodu u
Indiji, znatan dio za raskono opremanje velikog iitskog
hodoastita. On je temeljito obnovio Sahn-i Kuhna, koje je
izgradio Husein Bajkara. Na tamonji portik stavio je bogatu
ornamentiku i obloio ga zlatnim ploama, po emu se i
danas zove zlatna Nadirova vrata, God. 1730., jo prije
svog ustolienja, podigao je u gornjem dijelu svetita zlatom
prevueni minaret, kao protuteu onome na sjevernoj strani
koji je izgradio Tahmasp I.
Vladari kadarske dinastije u 19. st. Fath Ali, Muhamed-
-ah i Nasir ad-din nastavili su stopama svojih kraljevskih
prethodnika.
to se tie tanog opisa Harema i ocjene povijesti izgrad-
nje, oni jo nisu do kraja sprovedeni i predmet su daljnjih
znanstvenih izuavanja. Ipak se moe rei s prilinom vjero-
jatnoom da su izvan grobne odaje, iji je sadanji oblik (bez
kasnijeg kubeta) nastao poetkom 12. st., prema natpisu koji
sadri datum 1118. god., svakako samo neznaajni preostaci
postojali u starijem srednjovjekovnom dobu. Harem u svome
tadanjem obliku prikazuje, uglavnom, rezultat petstogodi-
nje graevinske djelatnosti, koja obuhvaa razdoblje od I
15-19. st. Zgrada sa kupolom, sa svojim raznim dodacima, I
die se usred svetog podruja i ograniena je na sjeveru i I
Mehed
istoku sa dva velika pravokutna dvorita, Sahn-i Kuhna i
Sahn-i Nev, dok na jugu dotie prostrano zdanje damije
Dauher az. Hodoasnicima najdrai ulaz je na vrata s
Bala-Hijabana. Put je kroz tu ulicu dug 80 m, a zavrava se
portikom, kojim se stupa u Sahn-i Kuhna. etiri ponosite
zgrade sa kulama, udubljena predvorja (zvana ivan) posre-
duju pristup dvoritu. Najjednostavnije su zapadna i istona
zgrada s kulom, koje je podigao Abas I; prva ima kulu sa
satom, dok platforma druge slui za glazbu, jer se, po
perzijskom starom obiaju, izlazak i zalazak Sunca pozdrav-
ljao glazbom. Na istona vrata se dolazi kroz bazar Pain-
-Hijaban do istonog izlaza iz Basta. Arhitektonski su
mnogo uspjenije predstavljeni' sjeverni portik, koji je podi-
gao Abas II, te posebno juni; zlatna Nadirova vrata,
sjajno djelo Nadir-aha, najimpozantnija graevina cijelog
Harema. Kod svakih od tih'd~aju raskonih vrata die se
30 m visoki minaret, ukraen u gornjem dijelu zlatnim oblo-
gom - prvi djelo Tahmaspa I, a drugi Nadir-aha. Ovaj
zadnji vladar je podigao usred dvorita glasoviti mramorni
osmokutni Nadirov zdenac pokriven pozlaenim baldahi-
nom. Zidovi dvorita se velikim dijelom razlau u dvokatni
red alkovna, iji donji kat zauzimaju obrtnici, kole i stanovi
slubenika, dok je gornji priuvan za vie slubenike
Imama. Cijelo dvorite, koje je po duini otprilike 90 m, sa
oko 60 m irine, pokriveno je plonikom od crnkastog me-
hedskog kamena, koji dijelom, istodobno, fungira i kao
grobni kamen. Zlatna Nadirova vrata vode juno na
podruje svetog groba, ka grobnoj odaji sa predvorjima i
sobama koje je okruuju. Strogo uzevi, oznaka Harem pri-
pada samo toj jezgri cijelog svetog podruja, a proiruje se
na cijeli Bast. Ulazom na ta vrata dolazi se, najprije, do Dar
as-Siyade, koju je izgradila Dauher az, najdivnijeg pred-
vorja svete etvrti. Tu je na jednom zidu uvrena okrugla
zdjela, prema legendi - ona na kojoj je Ali Rizi bilo ponu-
eno otrovano groe. Kroz srebrene reetke hodoasnik
moe baciti pogled iz Dar as-Siyada na grobnu odaju. U
jugoistonom pravcu idui, nailazi se na manju, poneto
jednostavno ukraenu prostoriju, Dar al-Huffaz, Kraj
nje se na sjever nailazi na zgradu s kubetom mauzoleja
Imama. Unutranjost grobne odaje, koja je dostupna kroz
troja vrata, gotovo je etvorna ploha od oko lOm duine i
9 m irine, gdje nedostaju pravi prozori, uvijek ispunjena
priguenom svjetlou, koju prosipaju zlatni svijenjaci i
ici, te ukraena najbiranijom raskoi. Pravi grob se nalazi
u sjeveroistonom kutu i oivien je s tri umjetniki izraene
reetke, od kojih jedna, s datumom od 1747. god., potjee
od mauzoleja Nadir-aha. Grobni prekriva sa zlatnom pres-
vlakom poklonio je Abas I; na prozoru podno nogu dao je
Fath Ali-ah staviti slonovaom ukraena vanjska vrata od
istog zlata. U zidnom udubljenju iza staklenog zatvorenog
prostora uvaju se najvredniji predmeti, veinom darovi
vladarske kue. Na zidu se nalaze dva graevinska natpisa iz
1118. i 1215. god., od kojih prvi, istodobno, predstavlja
najstariji dosad dokazivi primjer tzv. okruglog pisma
(lulI) arapske epigrafike. Dakle, to dokazuje da je 12. st.
doba izgradnje grobne odaje, dok je tome pripadno, 20 m
visoko kube, prekriveno pozlaenim bakrenim ploama,
prema natpisima na vanjskoj strani, podigao Abas I tek god.
1607, a obnovio Sulejman I god. 1675. Budui da se niti
408
predaje o mjestu imamovog groba jedva mogu razmrsiti, to
se moe uzeti da je dananje kube nadsvoivalo pravo grobi-
te. Od groba halife Harun ar-Raida nema vie ni traga;
vjerojatno je leao usred mauzoleja, zbog ega je grob kas-
nije umrlog imama smjeten u kut odaje.
Od drugih prostorija i pojedinosti, koje pripadaju kom-
pleksu pravog Harema, neka se spomene jo samo na sjevero-
istoku odatle Gumbad (grob s kubetom) Allah Verdi-hana,
koji svoje ime nosi po onome koji ga je podigao, a bio je
zasluni general Abasa I. Kada se grobna odaja napusti kroz
istona vrata, onda se dospijeva, prolazei dvije susjedne
prostorije, do zlatnih Nadirovih vrata, koja izvode u Sahn-i
Nev, koji oponaa u skromnom stilu Sahn-i Kuhna. Zapoeo
ga je graditi god. 1818. Fath Ali-ah, a njegova dva nasljed-
nika nastavila, te je dovreno 1855. god. Kada se od spome-
nute Dar as-Siyade krene na jug, dolazi se uskoro na podruje
draesne damije, koju je utemeljila Dauher az. Ona je
zgrada s najvie ugoaja i najotmenija na svetom podruju.
Od razliitih malih svetita, koja hodoasnici obiavaju posje-
ivati, mogu se imenovati samo dva, Ziyarat Qadam-i Muba-
rak odnosno Sari], tj. hodoa stite blagoslovljenog odnosno
najuglednijeg stopala, prostorija pokrivena okruglastim
kubetom, u kojoj se nalazi zagasitosivi, okrugli kamen sa,
kae se, otiskom stopala Alija ar-Rize. Druga znamenitost je
jo visoki kameni stub, iz kojeg je grubo isklesano koritance,
a koji je, kae se, pao s neba, kao bezoblina masa, u svetite.
Unutar svetog prostora nalaze se najbogatiji i najposjeeniji
bazari grada, bogato darovane medrese, najunosniji karavan-
seraji i najomiljenija kupatila. Svi su oni, kao i skupna
stanita slubenika, vlasnitvo imama koji tu poiva, odnosno
vjerske vlasti koja upravlja svetitem. Postoje, osim toga,
veliki posjedi u zemljitu, poljskim dobrima, zgradama,
kanalima u svim perzijskim pokrajinama, posebice oko Me-
heda.
Svetitem upravlja mutauialli-bai , glavni mutevelija,
koji ne mora pripadati sveenstvu, te koji je, zbog poloaja,
vrlo utjecajna osoba. Uz njega se nalazi grupa visokih slube-
nika (mutawall). Nadalje mu je podreena velika hijerarhija
svetog podruja, u kojoj mudtehidi, temeljiti znalci vjerskog
prava i ljudi od velikog ugleda i utjecaja, zauzimaju prvo
mjesto. Na njih se nadovezuje vojska niih sveenika (mulla),
koji obavljaju bogoslune ine, djeluju u kolama i vode
hodoasnike.
Kako je velika elja svakog iita da poiva u sjeni omilje-
nog imama, vrlo rano je nastalo groblje pri velikom hodoa
stitu. Hiljade mrtvaca putovalo je ka Mehedu svake godine,
naravno u prvom redu iz svih dijelova Perzije, a onda i iz
drugih zemalja, posebice iz Indije, pa Afganistana i Turke-
stana. Nigdje u Perziji nema toliko grobova kao u Mehedu.
Mehed je takoer sredite teolokog i pravnog islamskog
studija u Perziji. Za to slui prilino mnotvo visokih kola
(medresa); najstarija medresa je Dudar, koju je god. 1420.
podignuo Timurid, sultan ah Ruha, a koju je Sulejman I
obnovio. Sa umjetniko-povijesnog stajalita, najvie se istie
medresa Mirze Dafera, koja openito vai kao trea zgrada
po ljepoti u Mehedu. Po zavretku devetogodinjeg uenja u
Mehedu, studenti mogu nastaviti jo visoku teoloku obuku
u Mehed Aliju (Nedef), gdje se sluaju predavanja tamo-
njih profesora, prvih autoriteta iitske teologije.
---------

E VALI (a.matoali, jedn. mawlii), vieznana rije, na st.ran~ turski~;~~:ca~adedina i.~eeVija)~.perZijs.~U.isto~n:;l
M arapskom oznaava ponajvema one koji nisu Arapi (npr.
osloboeni
Perzijance ili Berbere), a koji su preli na Islam kao
rucu Je, prema
otac, s kojim taj ivotopis svetih osoba
robovi ili kao slobodnjaci, te su, u vezi s tim, formalno
preuzeti u neko arapsko pleme. Takvi mevali u smislu pridru-
enih lanova plemena postojali su ve prije Islama.
Temeljni stav Islama, da su svi muslimani jednaki, traio
je da se potpuno jednako postupa sa mevalijama i Arapima,
ali se to nije ba sasvim slagalo s arapskim osjeajem nadmoi
i ponosa. Prodor mevalija u dravnu upravu, njihov uspjeh
na privrednom podruju i njihova djela u znanosti, a ne kao
poslednji razlog i njihova djelomino izrazita etnika samo-
svijest, doveli su u umajadsko doba do napetosti, koju done-
kle (no ne toliko koliko se to uzima u starijoj sekundarnoj
islamistikoj literaturi) objanjava uspjeh revolucije Aba-
sida. Strujanje tzv. pokreta u'ubiyya je literarni izraz nego-
dovanja mevalija zbog odreene nejednakosti koju su sprovo-
dili Arapi, ali i nastojanja nekih meu njima (osobito Perzija-
naca) da dokau ne samo ravnopravnu vrijednost nearapa,
nego ak i njihovu nadmo.
E V L A (a. mawla), rije koja ima razliita znaenja, od
Ma) kojih se navode slijedea:
Zatitnik, skrbnik, pomaga. U tom znaenju rije se
upotrebljava u Kur'anu, XLVII, 2: Gospodar je mevla vjer-
nicima, a nevjernici nemaju meole. U istom znaenju mevla
se koristi u iitsko j predaji, u kojoj Muhammed zove Alija
mevlom onih iji je mevla i on sam. Prema tumaenju pisca
Lisana, mevla ima znaenje velija (wali) u predaji koja je
povezana s Gadirom al-Humom. Recimo jo da se ona nalazi i
u Musnadu Ahmeda ibn Hanbala.
b) Gospodar Bog. U Kur'anu se u tom znaenju odnosi na
Allaha (tu je mevla sinonim rijei sayyid), koji se u arapskoj
knjievnosti esto zove mevlana (mauildrui), na Gospodar.
Upravo je zbog tog razloga u Predaji robu zabranjeno zvati
gospodara mevla.
Nije u suprotnosti s ovom zabranom injenica da Predaja
esto koristi rije mevla u smislu gospodara nekog roba,
npr. u poznatom hadisu: Tri vrste ljudi dobit e dvostruku
nagradu ... kao i rob koji ispuni dunost prema Allahu i
svom gospodaru.
Sloenice od rijei mevla esto se upotrebljavaju za oslovlja-
vanje u mnogim krajevima muslimanskog svijeta, npr. maw-
layta), muldy, Moj Gospodaru (naroito u Sjevernoj Africi, u
vezi sa svetim osobama); mawlawi (molla), Gospodstvo
(naroito u Indiji, u vezi sa uenjacima i svetim osobama).
Rije mevla koristi se i da se oznai prijanjeg gospodara u
odnosu na slobodnjaka, npr. u predaji: Tko prie novom
gospodaru bez dozvole svog zakonitog mevle, neka bude
proklet od Allaha.
c) Osloboeni rob, npr. u predaji mevla se ubraja meu
ljude kojima pripada. U tom se smislu mevla ili jo vie
mnoina mevali (mawall) mnogo koristi u arapskoj knjiev-
nosti.
E V L E V IJ E (a. mawlawiyya, t. mevleviye, mevlevilik),
M derviki red, kojeg Evropljani nazivaju
igraju. Ime mu dolazi od (>ma
mauilana
dervii koji
uiteli), titule,
koja je dana Delaludinu (Galal ad-din) Rumiju, (npr. od
409
Mevlevije
Rumiiu dodl)ellOn)eg;~
Manaqib al-t arifin,
zapoinje.
Prema
I
istom djelu, njegove pristae uzele su ime Mevlevi i stvarno
sebe zovu tako prepisivai Mesnevije god. 687. i 706. po
hidri. Ali Ibn Batuta, koji je Konju posjetio nakon 7061
1306. god. *, uvjerava da su se oni zvali Delalije; takoer
izgleda da se rije mevlevi prigodice koristila u Monaqibu u
smislu uenjak, znaenje koje je uobiajeno u Indiji. To
djelo navodi da je neki Bedr ad-din Guharta (historijska
linost, jer se spominje u Ibn Bibijevoj kronici maloazijskih
Selduka) podigao kolu u Konji za djecu Rumijevog oca,
koju je Rumi naslijedio. Monaqib (ems ad-dina Ahmeda al-
-Af1akija, u. 76111360.*) nije sasvim pouzdan izvor, pa se
navodi moraju oprezno primati.
Evropsko ime reda potjee od njihovog obreda (zikra), pri
kojem se dervii na desnu nogu okreu na zvuk razliitih
instrumenata. Rumi je polagao pravo na to da je dozvao u
ivot tu mistiku vjebu, ali priznaje da ona nije bila novina.
U stvari, igra (raqs), kao sufijska vjeba, spominje se ve u
djelima koja su stoljeima starija od Rumijevog doba, esto,
ak, uz strogu osudu. Povjesniar Sahavi, navodi, pri spomi-
njanju nekog ukaza koji je 852/1448. god. * bio izdan u
Egiptu protiv te prakse, stihove jednog od najranijih seiida,
vrlo pogrdne za sufije koji se preputaju igranju.
Igra je, u stvari, prirodna popratna pojava uz glazbu, kae
se u knjizi Agani, ili uz pjesnitvo (Ird al-anb). Ali igra
dervia ini se da, prije, namjerava dovesti u stanje uznesene
vrtoglavice, nego posluiti za ostvarenje neke ritmike ideje.
Od raznih razloga, koji su za to bili navedeni, najzanimljiviji
je onaj naveden u Manaqibu za opravdanje Rumija, da je on,
naime, ustupak zabave eljnim iteljima Male Azije, koji su
time bili privueni pravoj vjeri. Teorija da je igra prenoenje
kretanja nebeskih tijela, nalazi se uRumijevoj Mesneviji. Isto
miljenje iznosi Ibn Tufeil u svojoj mnogo ranijoj Risali, pri
emu je hipnotiki uinak igre snanije naglaen. Svete osobe
su opisane u Manaqibu kao ljudi, koji su tu vjebu mogli
mnogo dana i noi neprekinuto izvoditi; dananji zikr traje,
pak, s nekim prekidom, samo jedan sat.
Premda su raniji mistici, kao al-Duneid, al-Bistami i al-
-Halad, spomenuti u Manaqibu s dubokim tovanjem,
raspravljanje o utemeljiteljima redova, koji su blie Delalu-
dinovom dobu potpuno je drugaije. Abdelkadira od Dilana
(Gilana) se zanemaruje, Ibn Arabi se s prezirom navodi, a ar-
-Rifai uz otru osudu. Hadi Bekta se prikazuje kao da je
poslao izaslanika da bi dublje upoznao Rumijev postupak, tj.
kao da je priznavao vrhovnitvo Rumija. Kasnije e suparni-
tvo izmeu redova mevlevija i bektaija biti veoma otro.
Mada je injenica da su mevlevije bile trpeljive spram
drugih vjera, osobito kranstva, ipak je tvrdnja da su se tu
sve vjere htjele povezati na filozofskoj osnovi potpuno liena
osnova; jednako stoji i sa argumentom da su muslimani
Konje iskazivali tovanje prema vjerojatnom mjestu Platono-
vog pokopa (u nekoj damiji, koja je neko bila crkva sv. Am-
filohija), emu su mevlevijski dervii navodno povlaivali jer
se Platon i kranstvo ne mogu dovoditi u vezu (druga je
stvar novoplatonizam) i jer su se ba mevlevije odlikova le
* Vidi napomenu na stranici 13.
Mevlud
tovanjem tradicije, te i Platona koji je u islamskoj tradiciji
bio visoko cijenjen.
Manaqib pripisuje njihovo irenje izvan Konje Rumijevom
sinu i drugom nasljedniku Sultanu Behaudinu (Bahaedinu)
Veledu, koji je Malu Aziju ispunio svojim zastupnicima."
Moglo bi, ipak, proizlaziti iz Ibn Batutovog izvjetaja da
njegove pristae u to doba izvan Konje nisu bile brojne i da su
se ograniavale na Malu Aziju. Meutim, Fon Hamer i drugi
donose, prema Sadedinu, da je ve 1357. god. Sulejman,
Orhanov sin, u Buleiru dobio kapu od nekog mevlevijskog
dervia; ovaj navod veina evropskih pisaca ne prihvaa,
tvrdei da je izmiljotina. Povjesniari ni najmanje ne aludi-
raju na znaaj mevlevijskog poglavara, kada je Murat I
zauzeo Konju 1386. god.; ali kada je Murat II osvojio grad,
1435. god., mir je, prema Sadedinu sklopio Mevlana Hamza,
ali, prema Neriju, potomak Rumija, Arif elebi je bio taj
koji je, po ugledu i porijeklu, okupio u sebi svu slavu i koji
je posjedovao mistiko znanje, Evropski pisac V. Cuinet
navodi da je Selim I, kada je 1516. god. prolazio kroz Konju,
gonei Perzijance (?), na nagovor ejh-ul-islama naredio rue-
nje mevlevihane. Premda je ta naredba bila opozvana, ipak je
snano uzdrmala moralni i vjerski ugled glavara reda. Da su
kasnije, u 16. st., svete osobe iz Konje bile visoko cijenjene u
Osmanskom Carstvu, proizlazi iz spiska grobova, koje je
Sejid Ali Kapudan posjetio 1554. god.; on poinje s grobom
Rumija, njegovog oca i sina. God. 1634. Murat IV doznauje
elebiji hara oblasti Konje. Ipak, prvi dokaz o derviima
koji igraju u Carigradu je iz doba sultana Ibrahima
(1640-1648). Cuinet spominje tri mevlevihane prvog stupnja i
jednu tekiju drugog stupnja u Carigradu i okolici; a navodi i
imena svetih osoba, ije su grobove sadravali, i to bez
datuma. Spominje i sedam drugih mevlevihana prvog stupnja
u Konji, Manisi, Karahisaru, Bahariji, Egiptu (Kairo?),
Galipolju i Brusi; a kao najznaajniju tekiju drugog stupnja
onu emsija Tabrizija u Konji i tekije u Medini, Damasku i
Jeruzalemu. Ovima drugi pisci pridruuju: tekiju u Kanei
(Kreta, utemeljena 1880. god.), Karamanu, Remli, Tataru (u
Tesaliji) i mogue u Tempi, a zna se i za Izmir, Solun i Cipar.
Po tome bi red bio ogranien na granice Osmanskog Carstva,
te se, u stvari, on nalazi samo na njegovim evropskim i
azijskim podrujima. Dekretom od 4. septembra 1925. god.
sve su tekije zatvorene u Turskoj, a knjinica mevlevihane u
Konji prenesena u gradski muzej.
to se tie politikog znaenja reda, mnogi evropski pisci
prenose povijest, po kojoj je eih mevlevija, ponajprije, zako-
niti nasljednik selduke dinastije i, konano, pravi halifa;
drugi to dre za nekritiko prenoenje, te se pretpostavlja da
se te povijesti temelje na tobonjem tradicionalnorn pravu
mevlevijskog ejha da nove sultane opasuje sabljom. To se
pravo ne moe dokazati prije 1648. god. i, po svoj prilici,
priznato je u 19. st. ini se da su sultani, nosioci reforme,
koristili mevlevijski red kao protuteu bektaijama, koji su
podravali janjiare, nadalje - protiv uleme koja se opirala
reformama. U novije doba su sultani Abdelaziz i Mehmed
Read bili lanovi reda.
Ritual je ve toliko opisan da se dobro poznaje. Odjea se
sastojala od kape (sikke), dugog kaputa bez rukava (tennure),
haljetka (deste-giil) s dugim rukavima, pojasnog poveza (eli-
flam-end) i ogrtaa (hzrka) s rukavima, kojeg su nosili preko
410
ramena. est instrumenata se koristilo pri obredu: flauta o~
trske, kitara, drvene gusle, bubanj, mali bubanj i jo neki I
drugi. Cuinet nabraja etiri, od kojih se tri slau sa ovim i
navedenim, dok je zadnji halile (narodski zil), neka vrsta
malog cimbala. Drugi pisci navode tri instrumenta: flautu,
violinu i okrugli bubanj. U Manaqibu se spominju flauta,
violina i mali bubanj. Ceremonija zikra u Konji drala se dva
puta mjeseno, nakon molitve petkom. U Carigradu, gdje su
postojale razne tekije, bila je ona ea, da bi se lanovima
raznih tekija pruila mogunost da u njoj sudjeluju.
Poglavar reda obitava u Konji i ima titulu: Malta Hiinkr,
Hazret-i Pir, Celebi Malta i Aziz Efendi. Spisak poglavara
reda nalazi se u Haqa'iq-i Adkar-i Mawlana. Poglavar
stanita u Manisi vai kao drugi po ugledu. Sedam slubenika
bilo je podreeno elebiju u Konji. Spominje se tajnik
(vekil). Oni koji su htjeli ui u red, morali su proi odreeni
postupak. Morali su 1001 dan obavljati sluganske poslove;
ovi su bili podijeljeni na razdoblja od po 40 dana. Poslije
toga, dobijali su tekijsku odjeu, doznaivale su im se elije i
bili su poueni u ritualnim vjebama reda. Oni su se time
zanimali sve dok se i sami nisu smatrali sposobnim da, kroz
igru, meditaciju i glazbu, uspostave dodir sa Boanstvom.
M E V L UD (a. maiolud, mawlid), vrijeme, mjesto i prosla-
va neijeg roenja, ali osobito roendana Poslanika Mu-
hammeda (mawlid an-nabi). Od onog asa kada je u Islamu
prevladana ona vizija Muhammeda koja je zacrtana u
Kur'anu, te je ojaala sfera nadnaravnog, i prizori iz njegovog
ivota poprimili su veu svetost u oima sljedbenika. Tako,
na primjer, kua u kojoj je roen, u modernom mekanskom
Suk al-Leilu, ija je povijest sauvana uglavnom u kronici
grada, u poetku nije igrala nikakvu posebnu ulogu. Majka
Harun ar-Raida, al-Hajzuran (u. 789-790), pretvorila ju je
od skromne nastambe u mjesto molitve. Kao to je to bilo i s
Poslanikovim grobom u Medini - poboni ljudi poeli su
hodoastiti u njegovu rodnu kuu, mawlid, kako bi pokazali
svoje potovanje prema njoj i primili njezin blagoslov (li-'t-
-tabarruk). S vremenom je potovanje, koje je vladalo prema
toj kui, nalo odraza u prikladnoj arhitektonskoj formi.
Zabiljebe o slavljenju Poslanikovog roendana kao svetog
dana potjeu od mnogo kasnijeg datuma; po ope usvojenom
miljenju, taj dan je 12. rebijulevel. Pria, koju dugujemo
Wiistenfeldu, a prema kojoj je poboni afiit Keredi
(u. 944-945) slavio taj dan prekidajui post (a to je uinio
samo jo jednom prilikom, tj. za 'id al-firr), ini se da nije
nigdje potvrena i u suprotnosti je s opom praksom da se u
ponedjeljak posti, budui da taj dan igra posebnu ulogu u
Muhammedovom ivotu kao dan njegovog roenja, dan
hidre i dan smrti. Od Ibn Dubeira (u. 1217) doznajemo da
se na taj dan odravala posebna sveanost (javna, a ne
privatna) i to najprije u Meki, gdje se to, prema mjesnim
tradicijama, moglo i oekivati; on, oito, govori o obiaju koji
je ve dugo na snazi. Glavno obiljeje sveanosti je samo
neto vei posjet mevlidu-kui koja se iznimno, za tu priliku,
ostavlja otvorenom tokom itavog dana. Ova posjeta, kao i
obredi uz nju vezani (mash), izvode se u obliku koji je
karakteristian za starinski islamski kult svetaca.
Ali upravo zato to se kasniji kult Poslanika ne moe
poistovjetiti sa potovanjem koje se iskazivalo drugim svetim

ljudima, razvili su se novi i posebni oblici slavljenja njegovog
roendana, koji, unato manjim razlikama u vremenu i
mjestu odravanja, pokazuju iste ope karakteristike i zovu
se laylat al-mawlid ili naprosto mawlid an-nabi, Predhodnica
sveanosti mevluda postojala je u Egiptu ve sredinom ili
krajem fatimidskog razdoblja. Za vrijeme dok je vezir al-
-Afdal (1095-1121) bio na vlasti, ukinuta su etiri mevlu-
da, ali kasnije su ponovno uzdignuta do svoje stare slave.
Svetkovina je trajala sve do bijela dana, a sudjelovali su,
zapravo, samo slubeni i vjerski krugovi. Nije bilo nikakvih
pripremnih sveanosti; upriliila bi se sveana povorka svih
dostojanstvenika prema palai halife, koji sjedi prekriven
koprenom na jednom balkonu dvora: pred njim tri kairska
hatiba, jedan za drugim, dre vjersko predavanje za vrijeme
kojeg se odvijaju posebni obredi. to se tie tema, znamo
samo to da su nalikovale na one o kojima se govorilo u noima
slavljenja, pa se pretpostavlja da su se uglavnom bavili povo-
dom za tu proslavu. Zanimljivo je primijetiti da se proslava
mevluda ne ograniava samo na Poslanikov mevlud, ve da
ukljuuje Alijev, Fatimin kao i onaj halife na vlasti, imam al-
-hadir, Kako u osnovnoj zamisli ovih sveanosti, tako i u
pojedinim elementima, ini se da ima iitskog utjecaja. Time
se, vjerojatno, objanjava i injenica da - izuzev al-Makrizija i
al-Kalkaandiia - nema nikakvih aluzija na ove svetkovine u
knjievnosti sunitskih krugova, ak ni onda kada se pisci,
poput Ali-Pae Mubareka, bave obiljejima karakteristinim
za Kairo i daju vrlo detaljnu povijest sveanosti mevluda.
Sjeanje na te fatimidske mevlude kao da je potpuno
izblijedilo pred sveanostima u kojima su islamski autori
jednoduno vidjeli porijeklo mevluda, koje je najprije slavio u
Erbeli 1207. g. al-Melik Muzaffer ad-din Kekburi (Kokbiiri),
Saladinov urjak. Neto kasniji suvremenik Ibn Halikan
(u. 1282) daje detaljan opis, na kojem e i kasniji pisci
zasnivati svoje tvrdnje. Pripreme zapoinju ve daleko prije
nego to ljudi pristignu iz dalekih pokrajina. Vladar posebno
pazi da ljudi budu smjeteni pod sjajnim drvenim kubetima,
naroito izgraenim za tu priliku, te da se zabave glazbom,
pjevanjem i posebnim vrstama razonode (igra sjena, ongleri,
itd.). Ulice grada ve su sedmicama pune, kao u doba
godinjih sajmova. Uoi mevluda ophodnja s bakljama kre-
tala je iz tvrave prema hankahu, a predvodio ju je vladar
nakon veernje molitve. Narednog jutra okupljalo se itavo
stanovnitvo ispred hank aha, gdje je bio podignut drveni
toranj za vladara i predavaonica za vaiza. S tog tornja vladar
je nadgledao ne samo gomilu, koja se okupila da uje govor,
ve i vojsku koja se okupila za smotru na oblinjem mejdanu.
Nemamo podataka o sadraju govora. Nakon zavretka,
vladar je odlinike pozivao u kulu da im podijeli sveane
odore. Narod je na vladarev raun slavio na mejdanu, a
odlinici su se gostili u hankahu. Slijedeu no vladar i mnogi
drugi provodili su u obredu sa sufijima.
Odravanje svetkovine proirilo se, prije ili kasnije, odatle
u Meku, gdje je izmijenjen njezin prvobitni oblik. Taj je
obiaj putovao dalje obalom Sjeverne Afrike, preko Seute,
Tlemsena i Fesa, pa sve do panjolske, ali i na istok, do
Indije, tako da se konano itav islamski svijet udruio da
tom danu da esto nesluen sjaj, ali da njegova osnovna
obiljeja ipak ostanu svugdje ista. Do nas su doli bezbrojni
opisi sveanosti iz svih krajeva islamskog svijeta', a najpotpu-
411
Mevlud
niji su oni iz Meke (gdje je proslava uvijek bila raskona),
zatim iz Egipta, te iz Indije (ovdje se vrlo esto slavi smrt
Poslanikova umjesto njegovog roenja). Ni turski element u
Islamu nije odolio izazovu svetkovine mevlida (turski:
mevlud). Od vremena kada ju je sultan Murat III uveo godine
1588., njezina popularnost samo je sve vie rasla. Od 1910.
god., ona se slavi kao narodna sveanost. Tani opisi svetko-
vine, kako se slavila u starije doba na carigradskom dvoru,
jasno ukazuju na njezinu vezu sa svetkovinama vie narodnog
karaktera, koje su se odravale u drugim islamskim kraje-
vima.
Jedan element posebno se istie i taj prevladava u kasnijim
svetkovinama, a to je mevludski recital, tj. pohvalne pjesme,
s obiljejem legende, koje poinju s Muhammedovim roe
njem, slavei njegov ivot i vrline na najpohvalniji mogui
nain. Porijeklo tih govora nalazi se ve u vjerskim govorima
fatimidskog Kaira i Erbele. Kitab at-tamoir fl mawlid as-
-sirdg, koji je Ibn Dihja sastavio u vrijeme svog boravka u
Erbeli, na nagovor Kekburija, bio je ve u to doba glasovit
kao pisani mevlud. Ali tek su kasnije mevludi postali istaknu-
tim elementom proslave zajedno s povorkom s bakljama,
slavljenjem i ulinim sajmovima koji su poprimili sve vee
dimenzije. Dan-danas u Meki, npr., oni predstavljaju glavno
obiljeje sveanosti u damiji; za pobone ljude, oni su
najpopularniji oblik veernje zabave, jer danima prije svea
nosti uitelji prekidaju predavanja kako bi odrali mevlud
studentima i ljudima s ulice, a sluanje mevluda po kafanama
predstavlja za ljude i pouku i zabavu. Broj ovakvih mevluda
vrlo je velik. Osim glasovitog, ali ne jako popularnog Banat
Su'iid Kaba ibn Zuheira, koji pripada starijem razdoblju,
zatim Burde i Hamziyye al-Busirija, te brojnih oponaanja,
postoji itav niz uobiajenih mevluda, od kojih neki imaju za
cilj pouiti (kao oni Ibn Hadara al-Heitemiia), dok drugi
imaju za cilj moralno usavravanje (kao npr. njegova kraa
verzija, te posebno ona Ibn al-Dauziia i al-Berzendija),
Pored ovih, koji su na arapskom, postoje i brojni mevludi na
turskom. to se tie uloge koju su ove pjesme odigrale, vano
je istaknuti da su one iz mevludskih prele u druge sveano
sti, tako da je ta rije poela znaiti svetkovinu ili ak
proslavu ('a?lma). Recitacija mevluda popularna je u
Palestini i u drugim prilikama, npr. pri ispunjenju nekog
vjerskog zavjeta. Kao to je sadraj ovih mevluda uvrijeen,
tako je i njihov oblik vrlo pravilan. Tu se izmjenjuju proza i
poezija, uz este prekide zbog prizivanja blagoslova na Posla-
nika. Na kraju se obino dodaje zikr.
Mevlud kao najljepi izraz potovanja prema Muhammedu
prihvaen je u itavom Islamu: on ispunjava vjersku potrebu
naroda i dokazuje snagu sufijskog pokreta. Ne smije se biti
time zaslijepljen, pa ne vidjeti da je isto tako bilo oduvijek i
protivljenja tom obiaju. Taj stav nalazimo ve vrlo rano, u
vrijeme svetkovine u Erbeli (as-Sujuti, Husn al-maqsidi.
Ta je proslava, naime, vjerska novina (bid'a) koja je u otroj
suprotnosti s predajom. To priznaju ak i vatreni zagovornici
svetkovine, dok je pravovjerni elementi, koji se dre Sune,
energino odbacuju. Ali kao i u mnogim drugim stvarima,
praksa je ovdje bila jaa od dogmatske teorije. im se svea
nost jedanput uvrijeila i ula u vjerski ivot naroda, ona je s
vremenom nuno morala naii na odobravanje kao element
idme (igma'). Njezini zagovornici lako su postigli da se ova
Mihrab
bid'a ozakoni, barem teoretski, kao bid'a hasena. Kada je
sporazumom Zajednice svetkovina prihvaena, bitno je time
bilo izvreno, jer je suprotstavljanje izgubilo pravnu osnovu.
Dok su se protivnici sveli na to da nalaze zamjerke vanjskoj
formi sveanosti, dotle zagovornici neumorno ukazuju na
zasluge tog obiaja koji ukljuuje ishranu siromaha, ee
itanje Kur'ana i mevluda, te iskazivanje radosti zbog roenja
Poslanika i zbog svega onoga to je taj dan donio. Za prirodu
suprotstavljanja znakovita je injenica da protivnici napadaju
upravo one oblike koji pokazuju utjecaj sufizma (ples, sama',
ekstatine pojave). Najzanimljivi dokument o ovom razd oru je
as-Sujutijeva fetva (Husn al-maqsidi, koja donosi kratak
prikaz povijesti svetkovine, raspravlja o razlozima za i protiv
nje, i to vrlo podrobno, te zakljuuje da svetkovina zasluuje
odobrenje kao bid' a hasana, ukoliko se izbjegnu sve zloupo-
trebe. Isto stajalite zastupaju Ibn Hadar al-Haitemi u svom
Mawlidu i Kutb ad-din, dok Ibn al-Had (u. 1336), kao strogi
malikit, estoko napada (Kiuib al-Madhal) taj obiaj.
Premda je oporba dosegla vrhunac u osmom-devetom
stoljeu, ona nije potpuno zamrla ni kasnije; zapravo s dola-
skom Vahabita dobila je novi polet. Poslanikov kult u tolikoj
je mjeri suprotan njihovom temeljnom naelu koje se zasniva
na idealnom i proienom prvobitnom Islamu, da moramo
shvatiti zato su oni takvi protivnici ovog najpukijeg i
najsjajnijeg njegovog izraza. U tom nastojanju oni provode u
djelo protest ekstremnog hanbalita Ibn Tajmije (u. 1328),
znamenitog prethodnika njihovog pokreta, protiv novotarija
koje su suprotne Suni. Sline ideje nalazimo i danas kada je
vahabizam odbaen, posebno u koli koju je utemeljio slavni
Muhamed Abduh (u. 1905.) koji u asopisu al-Munar,
raspravljajui o kultu svetaca, osuuje mevlud.
Mevludi igraju veliku ulogu i u tovanju drugih svetih
osoba. Iako uspjeh molitve nekom svecu ne ovisi o nekom
konkretnom danu, ipak se neki dani (a posebno roendani)
smatraju posebno povoljnima. Ove se svetkovine povezuju s
mjestima, s kojima je neka svetost bila posebno vezana od
predislamskih doba (mevlud ejha Hasana al-Bedevija u
Tanti). Postoje i mevludi bezimenih svetaca. Udervikom
redu osobito se slavi, pored Poslanikovog mevluda, i mevlud
osnivaa reda. Ali-paa Mubarek spominje veliki broj ovih
svetkovina u modernom Kairu, ija je karakteristika
raskono osvjetljenje grada, sveana povorka i veliko slavlje.
Danas se ne moe zamisliti puka pobonost u Egiptu bez
ovih sveanosti.
I H R A B (a. mihrab), prazno udubljenje u zidu damije,
M koje pokazuje kiblu, pravac ka Meki.
osnovi, jedini simboliki oblik damije i od
je, u
Mihrab
poetka
ima
posveeni karakter. Udubljenje se moe prikazati i slikovito
kao luk na nekoj mramornoj ploi ili u fajansi. Prvi mihrab u
obliku udubljenja bio je uveden u damiju u Medini 705-706.
god. Prije toga se za oznaavanje kible koristilo koplje Poslani-
kovo, u Medini tap Poslanikov, palmino deblo, a u rano
umajadsko doba, ve, moda, mramorna ploa s prikazom
luka odnosno udubljenja? (Kupola na stijeni, 691. god.).
Prvotno je, svakako, svaka damija trebala imati samo
jedan mihrab, poto je to bilo mjesto, na koje se postavlja
imam kao predvodnik zajednike molitve. Ako je mjesto
kible bilo jedno utvreno i mihrab postavljen, 'lad je mihrab
-,-------,-----------~
412
vrijedio kao nepovrediv, tako da ga se pri pregradnjama i
proirenjima zadravalo ili bar oznaavalo (Velika damija u
Kajravanu). Tako je u jednoj damiji moglo biti vie molitve-
nih udubljenja. Ali za molitvu petkom vrijedio je mihrab koji
je bio povezan s minberom. Prikaz oblika mihraba na kame-
nim ploama, koje se mogu uvrstiti na raznim mjestima
damije, moe se dokazati za 9. st., a ide, moda, unazad od
u 8. st.
S pojavom pravovjernih pravaca dobija svaki pravac u
damiji, u kojoj se petkom moli skupna molitva, svoj vlastiti
mihrab (Damija Umajada u Damasku). Vladari i privatne
osobe takoer su rado utemeljivali mihrab, tako da je neka
damija mogla sadravati mnotvo molitvenih udubljenja.
Od ll. st. dobija, esto, svaki dio velike damije svoj vlastiti
mihrab . ira ci, visee svjetiljke ili naglaeni upad svjetla
podvlae posveeni karakter mihraba. Vjernici ga rado dotiu
dlanom da bi zadobili bereket (blagoslov).
U pogledu arhitekture, najjedostavniji temeljni tipovi su:
poluokrugla molitvena udubljena (prije svega u Siriji i pri-
kljunim zapadnim podrujima, a i na Istoku), mnogokutni
(Andaluzija, sjeverna Afrika, a i Anadolija i Iran) ili pravo-
kutni (prije svega Irak, Iran). Jednako tako su razliiti
veliina, dubina i plan mihraba. Odlikuje se openito bogatim
ukrasom, a u umajadsko doba mozaicima, poludragim kame-
njem, mramornim inkrustracijama, postavljenim malim stu-
bovima, djelomino s prikazom nekog okota (Kajravan).
Jedno od najranijih sauvanih udubljenja, svakako sirijski
rad iz 8. st. (Bagdad, muzej), pokazuje antiku tradiciju sa
koljkom kao polukupolom, postranine, zavijene stubove i
uspinjujui klek. Kasnije bogate gipsane dekoracije zamje-
njuju dragocjeni materijal (Najin, 10. st.), svjetionici od
fajanse (Kajravan 9. st.), a od 13. st. fajansa (Arslan Hane-
-damija, Ankara). Pored toga, postoje bogato izrezbarena
drvena udubljenja (Alep, medresa al-Halavija, 1245-1246.
god.). Kao motivi pojavljuju se, pored geometrijske i biljko-
vite ornamentike, ponajvema klek, iak prema Kur'anu
(XXIV,35) ili slika Kabe. esto udubljenje okruuju vrpce
od pisma s vjeroispovijedi, ajet o prijestolju (11,255) ili druge
kur'anske izreke. Dok se openito na sirijsko-egipatskom
prostoru zadrava tradicionalni mihrab, u panjolskoj i
Magribu pokazuje se tenja oblikovati mihrab kao vrata, esto
s izdvojenim, apsidijalnim udubljenjem (Kordova, 10. st.). U
Iranu se udubljenje odrava ponajvema vrlo ravno, a od
10. st. da se dokazati obiaj da se dva do tri oblika mihraba
stupnjevito postave jedan u drugi (Najin). U Andoliji se
razvija mihrab poput portala sa stalaktitnim udubljenjima,
uokviren stubovima, koji u selduko doba svojim prodor-
nim razmjerima djeluje poput kamina, U osmanskim da-
mijama mihrab zadrava klasini visoki portalni oblik.
I L E T (a. milla, t. millet), religija, obred. U Kur'anu
M svugdje znai: vjera, a koristi se, kako za neznaboa
ke vjere (VII,86 i dalje; XIV,16; XVIII,19), te one krana i
idova (11,114), tako i za pravu vjeru otaca (XII,38).
Posebno znaenje dobija rije u medinskim odjeljcima, gdje
se, u polemici sa idovima, govori o Ibrahimovoi (Abraha-
movoj) milla, ime se misli na istu prvotnu Objavu, ija je
ponovna uspostava Poslanikova zadaa (11,124; 111,89;
XVI,124; XXII,77 i dalje). Po toj kur'anskoj uporabi uprav-

lja se islamska literatura, koja uostalom, tu rije
srazmj::-l
rijetko koristi. Sa vjeroispovjedne take gledita, izraz al- I
-milla oznaava pravu, Kur'anom objavljenu vjeru, te se onda, I
prigodno, koristi za ahi al-milla, pristae islamske vjere, kao
to se, jednako, nae njegova suprotnost ad-dimma, ,
nemuslimani koji su pod islamskom zatitom.
ILK (a. milk), posjed, vlasnitvo, ne nalazi se u
M Kur'anu, ali igra ulogu u pravnoj terminologiji. Dvojako
znaenje rijei pokazuje da se u fikhu ne razdvaja posjed i
vlasnitvo. Dodue, postoji poseban izraz za stvarnu vlast
nad nekom stvari, dakle posjed u naem pravnom smislu,
naime yad, doslovce ruka; meutim, razlika izmeu prava
posjeda i stvarne vlasti nema znaenja za islamsko pravo, a ne
postoji rije za vlasnitvo, koja pozitivno ili negativno uzima
u obzir stvarnu vlast. Dosljedno se stoga, npr., ugovorom
neposredno prenosi pravo vlasnitva na neku stvar, ako se to
namjeravalo, ak ako dotina stvar i nije odmah predana. S
druge strane, ne samo stvari, nego i prava mogu biti predmet
vlasnitva.
Od mogunosti da bude vlasnitvo i da podlijee pravnim
poslovima, izuzeti su: l) nekorisne stvari (npr. divlje ivoti-
nje); 2) stvari ija je upotreba u suprotnosti sa vjerskom
zapovijedi (npr. groe); 3) stvari, koje su obredno neiste ili
toliko oneiene da se vie ne mogu oistiti (svinja, ubre,
itd.), ukoliko nisu sastavni dio neke iste, odnosno dozvo-
ljene stvari. Ako su takve stvari, ipak, steene, tada se ne
govori o milku, nego o ihtisasu, posebnom pravu na nju;
i posebni pravni poslovi, koji se odnose na te stvari, oznaeni
su drugim, neuobiajenim izrazima. Kemal al-milk je pretpo-
stavka za to da vlasnitvo nekog posjednika bude podvrgnuto
obavezi zekata.
IN A R E T (a. manra, ma'dana) , kula koja pripada
M svakoj damiji u kojoj se petkom moli skupna molitva, a
sa nje seupuuje poziv na molitvu (ezan), openito
s unutra-
njim stepenicama ili s jednom ili vie vanjskih galerija za
mujezina , Najraniji minareti nastali su u umajadskoj Siriji
(Damask, Velika damija, 707-715). Kvadratni minaret
postaje uzorom i za panjolsku (Sevilja, La Giralda 1195) i za
afriki Magrib (Kala Beni Hamad, prije 1109), dok se u
Egiptu kvadratni oblik od poetka ll. st. (Kairo, Hakimova
damija 990-1013) razvio u viekatnu gradnju sa zasebinim
kvadratnim, mnogokutnim i okruglim trupom. Posebni
oblik na arapskom prostoru predstavljaju minareti obje da-
mije u Samari (Velika damija 836, Abu Dulaf 860-861), koji
su, pod inspiracijom starobabilonskog zigurata, opremljeni
spiralnom vanjskom galerijom, te s time povezana Ibn Tulu-
nova damija u Kairu (876-879). Takoer u svome obliju su
lokalno uvjetovani mnogokutni i okrugli minareti od crijepa
turskih naroda u Turkestanu (Tirmiz, 1032), Afganistanu
(Gazna, damije Abu-'l-Muzafer Behram-aha, 1148-1149. i
Mesuda III, oko 1115), Perziji (Bistarn 1120; Isfahan, mina-
ret Sareban, kraj 12. st.) i Anadoliji (Sivas, Velika damija,
1212-1213), koji su pomou ornamentalno ispremetanih spo-
jeva crijepova i dopunskih fajansnih umetaka veinom izvan-
[ redno bogato dekorirani.
a poetku slobodno-stojei minaret biva iz repr~zentativ I; utvrditi doba njegovog nastanka; prvi zaeci grupiranja slika
~ nih i arhitektonskih razloga uraunat u sve veoj mjeri u ~vijeZda na Sunevom putu i zvijezda-ophodnica, ipak,
.._ - - _ . . .-
Mintaka
cjelokupnu arhitekturu damije: portalne gradnje sa dva
minareta nastaju u Nahievanu, dvostruki portal kod Gun-
bad-i Mumina Hatun (kasno 12. st.), koji su se u Perziji
prenijeli sve do u safavidsko doba (Isfahan, Masdid-i ah,
1616); osmanske damije imaju esto vie, a najvie est
minareta u parnom rasporedu (Istanbul, damija sultana
Ahmeta I, 1609-1617). U mekanskom svetitu nastalo je
ukupno sedam minareta.
M I N BER (a. minbar), povieno mjesto u damiji, s kojeg
se petkom, nakon skupne molitve, izlae o nekoj pou
noj temi (hutba). Prvotno je sluio kao vladarsko i sudako
mjesto halifa i njihovih namjesnika, sve dok se u umajadsko
doba, i uspostavom minbera umedinskoj musalli (mjesto za
molitvu), nije iskljuivo poeo koristiti kao damijska govor-
nica, predikaonica. Time u poetku prenosivi minber stjee
svoje vrsto mjesto u damijama u kojima se petkom moli
skupna molitva, openito desno od predvodnog molitvenog
udubljenja (mihrab).
Kulturno-historijski, najznaajniji primjeri izraeni su iz
drveta, kao najranije poznati minber u damiji Sidi Ukbe u
Kajravanu (postavljen prije 894.): stepenite, koje s vie
stupnjeva vodi do jedne zaravni, s bogato izrezbarenom
da anom oblogom strana. Ova jo jednostavna gradnja,
otprilike od fatimidskog doba, biva obogaena vratima s
okvirom na izlazu stepenita i pokrivanjem zaravni na vrhu
kupolom, te time postaje vjerski propisani oblik minbera
(Hebron, Harem, 1091; Kus/Gornji Egipat, Amrova da-
mija, 1115; Jeruzalem, Damija al-Aksa 1168). Najprije
dodatno polagana daana obloga strana sve vie zadobija
jasnije organizirano ralanjenje polja, koje se nalazi u osnovi
zvjezdastog ornamenta, a tako i selduki minberi u Anadoliji
(Konja, Alaedinova damija, 1151), koji su povezani s mno-
gim obloenim sirijsko-egipatskim primjerima. Perzijski i
afganistanski spomenici srednjeg vijeka izgubili su se, vjero-
jatno, tokom mongolskih osvajanja. Doba cvjetanja takvih
minbera, s obiljem jo danas postojeih primjera, predstavlja
drveni minber u mamelukom Kairu. Pojedinano, pored
njega, postoje i kameni i mramorni minberi (minber Kajt-bega
u dervikom stanitu Fereda ibn Barkuka, 1483). Ponajvie
u mramoru izraeni osmanski minberi, nasuprot tome, ope
nito su od manje umjetnike vrijednosti.
M
I N TAK A (a. mintaqa, miniaqat al-burag, mintaqat
falak al-burag ili, rjee, nuaq al-bumg), oznaava, isto
tako kao u znanstvenoj literaturi, najee korieni tehniki
izraz falak al-buriig, pojas sa dvanaest ivotinjskih slika u
krugu, tj. znakova zodiiaka, a onda i zonu ekliptike.
Kur'an sadri na tri razliita mjesta nagovjetaje o mintaki,
naime, u s. XV,16 (Mi smo na nebu sazvjea /bumg/
stvorili i za one koji ih posmatraju ukrasili); u s. XXV,61
(Neka je uzvien onaj koji je na nebu sazvjea /burug/
stvorio i u njima dao Svjetiljku i Mjesec koji sja); te u s.
LXXXV, koja ima naslov al-Buriig, stavak l (Tako mi neba
sazvjeima /bumg/ okienog).
Kao zaviaj Kruga sa ivotinjama, s velikom vjerojatno-
om, treba prihvatiti Babilon. Sa sigurnou se ne moe
413
Mintaka
padaju u doba prije Hamurabija i seu unazad, u svakom
sluaju, do u 3. hiljadugoe prije nae ere; gotovo sva od
nas uobiajena imena ve se nalaze na sumerskim natpisima.
Jedini ouvani slikoviti prikaz zvjezdanog neba iz rano-
islamskog doba, kupolna freska u Kusejir Amri, prikazuje
ekliptiku kao iroku vrpcu du koje se grupira dvanaest
buriig; osim toga, ona pokazuje pola ekliptike i 12 (eklipti
kih) meridijana, kao i ekvator i niz krugova usporednica.
Osebujnost rasporeda cjelokupnog zvjezdanog neba preko
ekvatora sve do prilino junih irina na poluloptasto-obi
noj unutranjoj plohi kupole pridonijela je tome da ekvator i
ekliptika nisu oslikani kao najvei krugovi.
to se tie dvanaest burug, imena sazvjea navedena su u
mnogostrukim varijacijama; ovdje e se navesti ona najuobi-
ajenija. Kod zvijezda-stajaica treba, principijelno, razliko-
vati izmeu takvih koje odreuju lik neke zvjezdane slike
(kawakib min as-sura), tj. prave: zvijezde, i takvih, koje
izlaze iz zvjezdane slike (biirig as-sura), te na njih
treba gledati kao na takve koje su samo u slaboj vezi s
ovom, tj. neprave zvijezde.
Ovdje izneseni prikaz oslanja se u glavnim znaajkama na
navode iz l. dijela al-Kazvinijeve Kozmografije.
l) al-hamal ili al-kab, Ovan. Sastoji se od 13 pravih
zvijezda, a 5 nepravih se nalazi u njegovoj najblioj oko-
lini; prednji dio mu je upravljen prema zapadu, a stranji
dio prema istoku; lice nosi na leima. Obje svijetle zvijezde
na rogu zovu se a-aratdni ili an-natili (rogoubada);
one ine, istodobno, prvu od 28 Mjeseevih postaja (ma-
nazil).
2) at-tasbr, Bik: 32 prave i II nepravih zvijezda; pred-
nji dio mu je upravljen prema istoku. Svijetla zvijezda na
vrhu sjevernog roga pribraja se kako biku tako i vozau.
Prva se zove ad-dabaran, 'ayn at-tauir, talz an-nagm,
~iidz an-nagm i al-faniq (velika deva), dok se okolne
hijade zovu al-qilas (mlada deva). Plejade nose ime at-
turayyii, te ine 3., a ad-dabariin i hijade zajedno 4. Mjese-
evu postaju.
3) at-taui'amni ili al-gawza', Blizanci: 18 pravih i 7
nepravih zvijezda. Blizanci imaju lik dva ovjeka, ije su
glave upravljene prema sjeveroistoku, a noge prema jugoza-
padu. Kastor i Poluks zovu se ad-dira' al-mabsiita, a
tvore 7. Mjeseevu postaju.
4) as-saratdn, Rak: 9 pravih i 4 neprave zvijezde. Zvi-
jezde, koje ine 8. Mjeseevu postaju, nose arapsku oznaku
an-natra (>>nosna hrskavica); u njegovom sastavu je i 9.
postaja.
5) al-asad, Lav: 27 pravih i 8 nepravih; zamilja se da
gleda na zapad. U njegovom sastavu je 10. Mjeseeva
postaja, al-gabha (elo lava), ll. az-zubra (griva lava), te
12. as-sarfa.
6) al-adrii', Djevica: 26 pravih i 6 nepravih zvijezda.
Pet pleastih zvijezda ine 13. Mjeseevu postaju, al-
-'awwa', a tu je i 14. po imenu as-simak al-a'zal ili as-
-sunbula, ija se oznaka primjenjuje na cijelu zvjezdanu sliku
Djevice. U njezinom sklopu je i 15. Mjeseeva postaja.
7) al-mieiin, Vaga: 8 pravih i 9 nepravih zvijezda. Tu je i
16. Mjeseeva postaja, az-zubiina ili zabaniy al-'aqrab (kli-
jeta korpiona),
8) al-raqrab, korpion: 21 prava i 3 neprave zvijezde; sa
414
glavom pokazuje prema zapadu, a sa repom prema istoku.
U njegovom sklopu su 17. (al-ikltl), 18. (qalb al-'aqrab) i
19. Mjeseeva postaja (a-aiola, aoka korpiona).
9) ar-rami, Strijelac ili al-qatos, Luk, a i as-sahm, Stri-
jela: 31 prava, a nijedna neprava zvijezda; lice s lukom i
strijelom upravljeno je prema zapadu, a stranji dio s konj-
skim tijelom prema istoku. Tu je 20. (an-na''im) i 21.
Mjeseeva postaja (al-balda).
10) al-gad, Kozorog: 28 pravih, a nijedna neprava zvi-
jezda; lik se zamilja da gleda na zapad. Tu je i 22. Mjese-
eva postaja, sa 'd al-giibih,
ll) sakib al-ma' ili as-saqi, Vodenjak: 42 prave i 3
neprave zvijezde; glava pokazuje prema sjeverozapadu, a
noge prema jugoistoku. U njegovom sastavu je 23. (sa 'd
bula'), 24. (sa'd as-su'ud) i 25. Mjeseeva postaja (sa'd al-
-ahbiya).
12) as-samakatani, dvije Ribe ili al-hut, Riba: 34 prave i
4 neprave zvijezde; lik se zamilja kao dvije ribe, zapadna na
jug od Pegazovih lea, a istona na jug od Andromede. Obje
ribe su povezane vrpcom zvijezda. Iz toga slijedi da je 28.
Mjeseeva postaja na podruju 12. sazvjea i ini njegov
dio.
Mintaka se uveliko koristila u arapskoj astrologiji, gdje je
rasporeena na svaka od tri kuta od etiri trokuta (mutal-
lala) koji se meusobno presijecaju, a jednakih su strana,
od kojih su, svaki, dodijeljen jednom od etiri elementa.
Svaki trokut ima dvije od sedam zvijezda-ophodnica kao
gospodara (rabb), jednu za dan, a drugu za no; trea je
objema pridruena kao drug.
Raspored je slijedei:
l. mutallata - element: vatra.
ivotinjski znak: al-hamal, al-asad i ar-rami (br. l, 5 i 9).
Gospodar: danju a-ams (Sunce), nou Mutarz (Jupiter).
Drug: Zuhal (Saturn).
2. mutallata - element: Zemlja.
ivotinjski znak: at-tau:r, al-sadra' i al.gad (2, 6, 10).
Gospodar: danju Zu hara (Venera), nou al-Qamar (Mjesec).
Drug: Mirrzl; (Mars).
3. muiallata - element: zrak.
ivotinjski znak: al-gaussa', al-mizan i ad-dalw (3, 7, ll).
Gospodar: danju Zuhal (Saturn), nou 'Utrid (Merkur).
Drug: M utari (Jupiter).
4. mutallata - element: voda.
ivotinjski znak: as-saratn, al-'aqrab i as-samakatni (4, 8
i 12).
Gospodar: danju Zuhara (Venera), nou Mirrzb (Mars).
Drug: al-Qamar (Mjesec).
Nadalje se onda razrauje lista, mjesto, visina, podruja
itd., te kombiniraju u postojanije predznake.
Mintaqa je u arapskoj astronomiji, kao i u grkoj,
temeljni sustav za sve proraune. Podijeljena je na 360 stup-
njeva (gue"), svaki stupanj na 60 minuta t daqiqa), svaka
minuta na 60 sekunda (tdniya), a svaki sekund na 60
tercija (taliia), Na osnovi toga se proraunavao eklip-
tiko-ekvatorski koordinatni sustav, koji se koristio na arap-
skim kartama zvijea i zvjezdanog globusa.

IR (p. mir), perzijska titula, skraena od arapskog
M
i
amir. U svome znaenju pribliava se tituli mirza. Kao
amir, ta titula se koristila za knezove, ali su je nosili i
pjesnici i drugi pisci (npr. Mir Ali ir, Mir Muhsin). U Indiji
se tako pokatkad oznauju sejidi. Kao uobiajena odredbena
rije koristi se ona kao sahib, npr. Mir Pang, Mir
Abwur. U turskom je od nje izveden pridjev miri (vlasti
pripadaiui), od ega je u arapskom svakodnevnom jeziku
Iraka nastalo al-miri (vlast).
I R A D (a. mi'rag), izvorno ljestve, kasnije uzlae-
M nje, posebno Muhammedovo uzlaenje na nebo. U
kur'anskim surama (LXXXI,19-25 i LIII,1-12) opisana je
vizija u kojoj se nebeski glasnik pojavljuje pred Muhamme-
dom, a u s. LIII,13-18 slina vizija. U oba sluaja, Muham-
rned vidi da prilazi nebeski lik iz daljine, a ne kae se da on sam
biva odveden. Drugaije iskustvo izvire iz XVII, l: Hvalien
neka je Onaj koji je u jednom asu noi preveo svog roba iz
Hrama svetog u Hram daleki, iju smo okolinu blagoslovili
kako bismo mu neka znamenja Naa pokazali, Obino se pod
roborn misli na Muhammeda i nema razloga to dovoditi u
sumnju; iz Kur'ana sasvim je jasno da Mesdid al-Haram znai
mekansko svetite; ali to je to Mesdid al-Aksa? Prema
tradicionalnom tumaenju (koje nije jedino koje Hadis priz-
naje), to znai Jeruzalem. Otkad datira to objanjenje nije
sasvim sigurno; moda je ve za njega znao i Omar ibn Abi
Rebija, a i Abu Sahr; ali i oni pripadaju tek umajadskom
razdoblju. Muhammed je pod al-Mesdid al-Aksom podrazu-
mijevao neko mjesto u Raju, kao ono na vrhu sedam nebesa
gdje aneli slave Allaha; u tom sluaju bismo imali dokaza (u s.
XVII,!) o nonom uzlaenju u rajske sfere, svjedoenje koje se
zadovoljava spominjanjem samog doivljaja, a nita ne govori
o tome kako se odvijao. U Kur'anu je nekoliko puta dotaknuto
pitanje o mogunosti uspona na nebo. Us. XL,36, Firaun daje
Hamanu nareenje da sagradi palau kako bi mogao dosegnuti
nebesku uad i uspeti se Musinom Bogu. U s. LII,38,
postavlja se klevetnicima pitanje, da li posjeduju sluajno
ljestve (suZZam) kako bi mogli uti nebeski glas, a u s. VI,35,
razmatraju se posljedice koje bi na sluaoce mogli imati
znakovi koje je Poslanik donio, sluei se ljestvama ka nebu.
Hadis daje daljnje pojedinosti Poslanikovog uzlaza. Tu se
on obino povezuje s nonim putovanjem u Jeruzalem, tako
da uzlazi iz tamonjeg svetita. Postoje sauvane i takve prie
prema kojim uzlaz poinje u Meki, a putovanje u Jeruzalem
uope se ne spominje. U jednoj od tih, uzlaz se zbiva odmah
nakon proienia srca. U tom odlomku itamo slijedee:
Kada je, nakon objave, Poslanik spavao u Kabi, kao to su
to Kurejiti obiavali, aneli Debrail i Mihail dooe k
njemu i rekoe: S obzirom na koga primismo mi ovo naree
nje? Pa sami odgovorie: S obzirom na svoga Gospodara.
Nakon toga odoe, ali se naredne noi opet vratie, i to
utroje. Kad su ga nali kako spava, poloie ga na lea,
otvorie mu tijelo, donesoe vode sa Zemzema, isprae sve to
su u njemu nali sumnje, idolopoklonstva, neznabotva i
grijeha. Tada donesoe zlatnu posudu ispunjenu mudrou i
vjerom, te ispunie njegovo tijelo mudrou i vjerom. Nakon
toga ga odnesoe u najnie nebo, Druge verzije iste prie
imaju mnogo varijanata i dodataka; prema jednoj od njih, na
primjer, Debrail je doao Muhammedu kroz krov kue koji
Mirad
se otvorio da ga pusti unutra; prema drugoj, Poslaniku se
ukazao samo Debrail; ima mnogo slinih varijanti. Sve ove
verzije datiraju Muhammedovo uzlaenje vrlo rano, te ga
smatraju svojevrsnim posveenjem njega kao Poslanika, a
tome je utrlo put njegovo proienje srca.
Kako je dolo do toga da ova, oito ranija predaja, po kojoj
se uspon zbio u Meki, ustupi mjesto onoj kasnijoj prema kojoj
se to dogaa u Jeruzalemu? Smjetanje kur'anske Mesdid al-
-Akse u Jeruzalem neki povezuju s naporima Abdelmelika da
Jeruzalem uzdigne na pijedestal posebnog tovanja u oima
vjernika; u svakom sluaju, ne moe se dokazati da je ta
lokalizacija nastala prije vremena Abdelmelika. Zamisao o
rajskom [eruzalernu moda je neto utjecala na razvoj
legendi o isra': kad Muhammed susree Ibrahima, Musu i Isu
u Jeruzalemu, prisue tih poslanika u zemaljskom Jeruzalemu
nije sasvim shvatljivo, ali gubi svako znaajno obiljeje, ako se
ima na umu da je Bayt al-Maqdis u poetku znailo Rajski
[eruzalem. Moda je i fraza alladi barakna hazolahu
uzeta da potkrijepi ideju o Jeruzalemu; na drugim mjestima
Kur'ana, ako naiemo na te rijei, one se odnose na mjesta u
svetoj zemlji. Dok navedene prie govore o tome kako je
Debrail odveo Poslanika u rajske visine, ali preuuju kako se
to zbilo, druge dodaju da su ljestve (mi'rag) koritene za
uzlaenje, te ljestve izgledaju blistavo; prema njima umirui
okreu pogled i pomou njih ljudske due uzlaze na nebo; s.
LXX,3,4 Allah naziva Du-tl-ma'rig, Korne aneli i duhovi
uzlaze (ta'rug). Prema s. XXXII,5, amr se die od Allaha, a
prema LVII,4 i XXXIV,2, Allah zna ta s neba silazi i ta se
prema njemu die; u s. XLIII,33 govori se o stepenicama
(ma'arig) u ljudskim kuama.
Na vratima svih sedam nebesa, kroz koja on ulazi zajedno
s Poslanikom, Debraila pitaju za njegovo ime i ime njegovog
druga. Nakon toga ga jo pitaju, da li je Muhammed ve bio
poslan kao Poslanik, to upuuje na zakljuak da se, po
izvornoj verziji, uzlaz dogodio u vrijeme koje je neposredno
slijedilo iza njegovog poziva. U svakom nebu oni susreu
jednog od prethodnih poslanika Bojih, obino u prvom
Adema, [ahju i Isu u drugom, Jusufa u treem, Idrisa u
etvrtom, Haruna u petom, Musu u estom, te Ibrahima na
sedmom nebu; ima varijanti prema kojima je Adem sudac
nad duhovima mrtvaca. O drugim glasnicima Bojim kae se
samo da su pozdravili Muhammeda, a uz to se daje opis
njihovog izgleda; Musa je iznimka, jer kae da je Muhammed
vie na cijeni kod Allaha nego on sam, te da je broj njegovih
sljedbenika vei. Drugom prilikom, Muhammed zapoinje
razgovor s Musom, nakon to je Allah propisao 50 salata
dnevno kao obaveznu molitvu vjernika. Na nagovor Muse,
Muhammed trai vie puta smanjenje tog broja i svaki put ga
dobiva; ali kad Musa ree da je i 5 salata dnevno previe,
Muhammed odbija traiti manje. Prema jednoj verziji, Musa
stanuje na sedmom nebu, te se stoga taj razgovor doima
prirodnije. Uzlazu pripadaju i posjeti Raju i Paklu. Raj je,
prema mnogim verzijama, na sedmom nebu, a prema nekim
u prvom; u nekima se, pak, uope ne spominje. Tvrdnje o i
rijekama, koje tamo teku, proturjene su. U jednoj verz...I.'jl.".
Pakao je ispod prvog neba. Prema drugoj, mjesto ispatanja
prokletih nalazi se izmeu neba i zemlje, pa ga Muhammed
vidi na putu za Bayt al-Maqdis.
Ve u najstarijim priama zabiljeeno je kako se Muham-
--- --_... -- -_ ... ------
415
Moguli

med pojavio pred Allahovim prijestoljem u sedmom nebu, r~:: i davani su samo u svrhu da :utvrdi rang nosioca; zvali I
gdje se i zbio razgovor o obaveznim molitvama; taj se razgo- i su se mansab-i qat (osobni rang), Svatko tko je vrio I
vor rijetko protee na druge teme. Bilo je prigovora tvrdnji stvarnu vojnu vlast imao je, osim svoga osobnog ranga, jo i I
da je Muhammed tom prilikom vidio Allaha licem u lice, a rang sauxira (skonjanik). Tako je mogao biti zapovjednik od
isto tako je vrlo rano postavljeno pitanje, da li je uzlaz bio san 5.000 zapovjednik nad 5.000 sa 4.000 konjanika, tj. on je
ili java, da li je samo dua Poslanikova odneena gore ili i bio po rangu zapovjednik od 5.000, ali je trebao uzdravati
njegovo tijelo. samo 4.000 konjanika. Neovisno o rangovima, koje su zauzi-
Kasnije prie su pokupile i sistematizirale grau koja je mali kraljevski prinevi, postojali su ealoni, pod Akbarovom
bila rasuta po ranijim vrelima; one su gomilale materijale, a vladavinom, sa zapovjednitvom od 10.000 do 5.000 konja-
da nisu istodobno produbile misao. Meu knjigama o nika, ali krajem njegove uprave dobijala su dva ili tri pleme-
miradu, koje su u novije doba postale popularne, spome- nitaa takva zapovjednitva od 6.000 do 7.000. U oba ta
nimo al-Gaitiievu na osnovu koje je Derdir (u. 1786) napisao visoka zapovjednitva nije postojala neka razlika u rangu, ali
haije; spomenimo i onu koju je napisao Berzendi (u. 1765). se svako drugo raspadalo na tri klase: takvo, gdje je rang
U nearapskim islamskim zemljama, Perziji, Turskoj, Indiji, sauxira bio jednak osobnom rangu; takvo, gdje je rang sauuira
Malaji, posebne verzije te legende pridonijele su njezinom bio polovica osobnog ranga ili vie; napokon, takvo, gdje je
irenju. rang sauuira bio manji od polovice osobnog ranga. isto
Poslanikov uzlaz kasnije je posluio kao model za opis civilni slubenik esto nije imao rang sawara, ali je razlika
putovanja dua umrlih od prijestolja boanskog suca; za izmeu civilnih i vojnih dunosnika bila manje otra nego to
sufije je to, pak, bio simbol izdizanja due iz okova tjelesnosti je danas, a u teoriji su svi slubenici bili vojnici. Tajnik Abu-
do visine mistikog znanja. Tako to tumai Ibn Arabi u djelu -'l-FazI sluio je, bar u nekoj prilici, na bojnom polju, a
Kiuib al-isra' ila maqam al-asra, a u Futuhatu vjernik i Akbar je, jednom, prenio na dvorsku ludu i vodeeg lijenika
filozof putuju zajedno, ali filozof dosie samo sedmo nebo, vojno zapovjednitvo na bojnom polju, dodue sa zlosretnim
dok pobonom muslimanu nijedna tajna ne ostaje skrivena. ishodom.
Risalat al-gufran Abu-'l-Ala el-Mearija parodija je na tradici- Godinja plaa koniikog zapovjednika bila je 350.000
onalne prie o miradu. rupija za zapovjednika od 7.000 ljudi do 4.000 za nekog tko je
Prema Ibn Sadu isra' se zbila 17. rebijulevela, a uspon 17. imao ealon od 100 ljudi, ali u zapovjednitvu s tri klase bila
ramazana. Ali vjernici su stoljeima no prije 27. redeba - je nejednaka, prema klasi. U zapovjednitvu preko 5.000
znaajan datum u povijesti Meke - smatrali Laylat al-mi'r dobijao je, npr., asnik prve klase 250.000 rupija, druge
gom, a no uoi njega, kao i uoi mawlid an-nabija, posvei klase 242.500 rupija, a tree 235.000. Te plae su bile
vali su itanju legende o svetkovini. povezane s osobnim rangom; slubenik je morao od toga
podmiriti svoj poloaj na dvoru ili u pokrajini, svoje doma-
OG UL I , MUGALI (a. Mugal), ime vladarske dinastije instvo i putovanja, kao i uzdravanje toliko konjanika,
M u Hindustanu, koju je 1526. god. utemeljio Babur na
osnovu srodstva, preko Timura, pretee ove dinastije, s
koliko ide uz njegovu osobnu slubu. Za plaanje zaista
uzdravanih trupa stajao je na raspolaganju posebni novac.
obitelji Mongola (Mogul, Mugal) ingiz-hana. Konjanici su se zvali tbinan (pratnja ili trupe);
Moguisko Carstvo. - Vojska, koju je Babur vodio u Indiju i veina je sjedala na svoje vlastite konje i uzdravala ih, a i
s kojom se kod Panipata borio sa 100.000 vojnika jakom oruje, te na bojnom polju podmirivala svoje uzdravanje.
vojskom Ibrahima Lodida, sastojala se od otprilike 10.000 Oni su se dijelili u tri klase: ljudi sa dva i tri konja, od kojih je
ratnika, poglavito konjanika, ali i od jednog topnikog odje- svaki dobijao gotovo 25 rupija mjeseno i ljudi s jednim
ljenja i malog dijela pjeadije, veinom ljudi sa musketama. konjem s neto vie od 16,5 rupija mjeseno. Kasnije su se te
Baburov sin i nasljednik Humajun bio je u stanju u bitku na stavke u Dekanu poveale. Konjanici, koji nisu mogli drati
Gangu kod Kanavda, gdje je potukao ir-aha, izvesti vlastitog konja, zvali su se bargir i bili sluge ili pratnja onih
100.000 ljudi, premda je uslijed velike neovisnosti svoga koji su im ih pribavljali. Odnos tih klasa kod deset konjanika
brata Kamrana, upravljaa Kabula, bio u tome spreavan, jer bio je uobiajen: tri ovjeka s tri konja, etiri sa dva i tri s
je ovaj pripojio Pendab i tako ga odrezao od najboljih jednim ili deset ljudi i dvadeset konja.
podruja za novaenje muslimanske vojske u sjevernoj Indiji, Plaanje dijelova trupa, koje su uzdravale mansabdari,
Afganistanu i Transoksaniji. Pri svome povratku u Indiju, bilo je, u poetku, osigurano podjelom gagira ili lena, tako
1555. god., napustio je Kabul s vojskom ne veom od 15.000 da se vojska uzdravala na temelju feudalnog sustava, koji se,
ljudi; njegov sin i nasljednik Akber bio je pravi tvorac vojske ipak, razlikovao od evropskog time da lena nisu bila
u Carstvu, iji je on, u stvari, bio utemeljitelj. nasljedna i gaglrdari ili nosioci lena nisu imali vlasnika
Vladavina je bila vojni despotizam. Upravlja provincije prava na lena. Nosilac lena je mogao biti premjeten s jednog
nosio je titulu sipah-salar ili glavni zapovjednik, upravlja na drugo, ili je dio njegovog lena ili ak cijelo moglo biti
jedne pargane ili podokruja - fawgdar ili zapovjednik; svi oduzeto. Akbarovom odlukom iz 1574. god. oduzeta su sva
dvorjani i slubenici, ak civilni i sudbeni, bili su, po rangu, lena i pretvorena u krunske zemlje; plaanje trupa vrila je
zapovjednici konjice. Konjike zapovjednitvo zvalo se man- tada dravna blagajna u gotovom. Ta odluka je izazvala
sab (rang" ili ast), a nosilac mansabdar (asnik). veliko nezadovoljstvo, jer je lenski sustav bio daleko omilje-
Svatko tko je zapovijedao sa preko 500 do 2.500 konjanika, niji nego novi. Pod ovim nije bilo mogunosti za obogaiva
vaio je kao amir (plemenita), a s vie od tog broja kao nje, to je raniji sadravao. Odluka je odmah promijenjena i,
amir-i kabir (visoki plemenita), Ti poloaji su bili nomi- premda je novi sustav uveden u starim pokrajinama Carstva,

416

,------- -- -~ -
sustav gagira je zadran u kasnije osvojenim: Bengal, Gu-
derat i Sind, a nakon Akbarove smrti u mnogo sluajeva
ponovo uspostavljen i u drugim pokrajinama.
Druga istodobna reforma, dag u mahalli ili propis o
igu, naila je ak na jo vei otpor od uvoenja plaanja u
gotovom. Rijetko su mansabdari uzdravali propisani broj
konjanika: lane smotre bile su zlo, od kojeg je mogulska
vojska trpjela ak u najboljim vremenima. Da bi sprijeio
takve prijevare, uveo je Akbar ovaj propis, koji je predviao
izradu spiskova sa znacima raspoznavanja ljudi i konja, pri
emu su za slubu sposobni konji opskrbljeni igom; na
smotri trupa dobijali su plau samo oni koji su jahali takve
oznaene konje. Taj sustav, kako se ini, pojavio se kod
Selduka u Transoksaniji i Perziji i uveden je u Indiji od
Ala ad-din Haldija 1312. god., ali se, nakon njegove smrti,
nije vie tako strogo sprovodio; sve dok, pod ir-ahom,
1541. god. nije ponovo osnaen. Nakon njegove smrti je
ponovo naputen, te je Akbar imao velike tekoe da ga
ponovo uvede, zbog jednodunog otpora prema svakoj mjeri,
koja je trebala sprijeiti da se slubenici bogate na raun
drave. Stoga je on bio prisiljen iskljuiti zapovjednike od
5.000 i vie konjanika od ove odredbe, premda su ovi, na
posebnu zapovijed, morali dovesti svoje trupe na inspekciju.
Kasnije se uredba nije strogo primjenjivala.
Osim trupa prineva i mansabdara, vladar je imao svoje
vlastite trupe. Njegova tjelesna straa bila je odjeljenje koje
se zvalo walaahi, a poglavito se sastojalo od ljudi, koji su
mu dodijeljeni u njegovoj mladosti i ve su pod njim sluili
kada je bio princ. Izvjetava se o njima kao carevim robo-
vima, a pod Avrangzebom im je broj bio 4.000. Postojale
su, nadalje, elitne trupe, koje je, najprije, stvorio Akbar i
zvali su se a~adi-odjeljenje. Oni se mogu usporediti s
asnicima tjelesne strae; mnogi su bili prebaeni na
civilne dunosti.
Pjeadija je bila, u svakom pogledu, podreeni rod. Uz nju
su spadali vratari, noni straari, glasnici i izviai, gladija-
tori, rvai i nosai; trupe za borbu sastojale su se od muske-
tira, strijelaca lukom i kopljem. Akbar je uzdravao vojsku
od 12.000 musketira, iji se glavni zapovjednik zvao dariiga.
Osim tih trupa, postojale su jo one pod imenom dalJili,
od kojih su jedna etvrtina bili musketiri, a tri strijelci
lukom. Te grupe su stajale na raspolaganju fawgdarima u
podokrujima, da bi odravale red i utjerivale poreze.
Topnitvo se dijelilo u dvije klase: lako i teko. Babur je
imao dobro topniko odjeljenje i sluio se njime s velikim
uspjehom, ali indijski muslimani nisu bili spretni topnici, te
su asnici tekog topnitva bili, obino, dijelom osmanski
Turci, portugalski preobraenici i, prigodno, drugi Evrop-
ljani. Municija se sastojala ili od masivnih kamenih ili eljez-
nih kugli. Nad topnitvom je stajao asnik pod naslovom
mir-i titu (gospodar vatre),
Vrlo esto je Akbar koristio u borbi slonove i vodio ih u
velikom broju na bojno polje. Obino su nosili strijelce
(lukom) ili musketire. Ipak je uskoro njihovo koritenje bilo
naputeno; to bi se ve i ranije dogodilo, da nisu ostavljali
tako snaan dojam; ali, u osnovi, vie su tetili vlastitoj vojsci
nego neprijatelju.
Glavni zapovjednik vojske bio je sam car, ali se na elu
vojne uprave nalazio slubenik s titulom balJi' al-mamalik,
------------------'---------
Moguli
neto poput opeg autanta. Uz njega su bila trojica bahi-
ja i odreen broj bitikija ili tajnika; obaveze tog resora
obuhvaale su regrutiranje, vjebanje i isplaivanje mansab-
dara i tiibiniina; odatle su morali nadzirati, da se propisa o
igu dre oni koji su njemu podloni. Osim njih, u glavnom
stanu su se nalazili i slubenici na slinim funkcijama kod
upravljaa svake pokrajine.
Ne moe se tano procijeniti jaina vojske u doba Akbara.
On je drao 12.000 musketira, te se ukupni broj vojnika
procjenjuje na 25.000, od ega na konjicu otpada 12.000, broj
koji je suvie mali. Humajun je, npr., izvodio 100.000 konja-
nika na bojno polje, te nije mogue da bi se Akbar zadovoljio
manjom vojskom.
U drugoj polovini vladanja ah-Dahana, trupe prineva i
plemenitaa brojale bi 425.000 ljudi, da svaki od njih izvede
puni sastav, to se nije ak ni oekivalo. U Padahnami se
nalazi prilino tano stanje. Prema postojeih 8.000 man-
sabdara svakog ranga, 7.000 a~adija i barqandiiza na
konjima, bilo je 200.000 konjanika, pored trupa, koje su
doputene fawgdarima za odravanje reda i utjerivanje
poreza, nadalje 40.000 musketira pjeadinaca, topnitvo i
bacai, od kojih je 10.000 bilo uz glavni stan i 10.000 u
pokrajinama i tvravama.
to se tie privrednog aspekta, mogulska drava je poljo-
privredna. Jedine kovine, koje su, u veoj mnoini, stajale na
raspolaganju, bile su eljezo i bakar; obje su bile srazmjerno
skupe, jer u 17. st. nisu postojale zalihe. Nalazita uglja su
bila nepoznata, a od ostalih mineralija koristili su se samo
kre, so, alitra i, tu i tamo, graevinski kamen u veoj mjeri.
Obradiva zemlja bila je podijeljena na dionice, koje su poz-
nate pod imenom sela (deh) i obino, ali ne uvijek, napuene.
Sela su se povezivala, od starine, u vea podruja (pargana),
kojima se upravljalo kao upravnim jedinicama (mahali).
Veinom, ali ne sva sela, napuena su seljacima, koji su bili
povezani vezom zajednikog porijekla. Svaki lan tih zajed-
nica posjedovao je vlastitu zemlju koju je obraivao; ali je
zajednica djelovala putem predstojnika (muqaddam) u seoskoj
upravi kao cjelini, uzimala u zakup prekobrojnu zemlju,
plaala porez i druge rashode i vrila druge poslove.
Stanovnitvo je ivjelo preteno od biljnih proizvoda.
Meso za slubenike i vojsku isporuivalo se na zahtjev, ali to
nije bilo u pravoj nadlenosti poljoprivrede. Proizvodi tla su
bili, osobito, krma, ito, proso i plodovi s ljuskom, kao i, u
manjoj mjeri, eer, povre i mirodije. Sjemenke, koje su
sadravale ulje, gajile su se za mjesnu potrebu. Opij se mnogo
gajio, a tek uvedeni duhan brzo se proirio po Carstvu.
Pamuk i neke druge vlaknaste biljke, kao i indigo i drugi
bojni materijali bili su glavni proizvodi manufakture.
Zakupna dobra bila su, openito, mala, a obraivao ih je,
veinom, sam seljak uz pomo svoje obitelji i nadniara sela.
Za oranje su se koristili volovi, a ratarsko orue je bilo
primitivno; openito je nedostajalo poljoprivrednog kapitala,
to je trailo prebrzu prodaju proizvoda pri svakoj etvi, a na
tetu seljaka.
Obrti su bili brojni i raznovrsni; najznaajnije je bilo, bez
daljnjeg, tkanje; finije tkanine su se izvozile preko mora.
Glavna prodajna trita konzervativno su se drala jednom
utvrenih vrsta i uzoraka. Tkanje svile bilo je~ z~naajno u I
Bengalu i Guderatu.
417
Moguli
: - Na mirnim podrujima trgovina je cvjetala i bila je, za
tadanje doba, vrlo organizirana. Vanjska trgovina ogrania
vala se gotovo samo na oba karavanska puta na Zapad preko
Kabula i Kandahara, a pritom je postojala i mala trgovina sa
Tibetom. Ka moru je Guderat odravao starinske odnose s
Crvenim morem, Perzijskim zaljevom i Istonom Afrikom, a
s druge strane sa Sumatrom, Malakom i Dalekim istokom; u
manjoj mjeri je Sind bio povezan sa Perzijom. Bengal je
poglavito radio sa junom Indijom, kao i Burrnom iSijamom.
Tokom 16. st. svim morskim putevima vladali su Portugalci,
koji su imali najvei interes u njihovom iskoriavanju, te su
znaajno pridonijeli poveavanju trgovine, prije svega izvozu
tkanina u Junu Ameriku i Istonu Afriku. Kada su Englezi i
Nizozemci stvorili u 17. st. tvornice, nastala je znaajna
trgovina s indigom i kalikom sa Zapadnom Evropom. U
drugoj etvrtini 17. st. razvili su Nizozemci trgovinu svilom,
alitrom, finim kalikom i muslinom. Glavno obiljeje svake
trgovine s Indijom bila je nunost da se uvozi zlato i srebro.
Osim metalne industrije i luksuznih roba, Indija je malo
kupovala, ali je bila vrlo upuena na to da svoje proizvode
prodaje za gotov novac; a poto Zapadna Evropa nije mogla
isporuivati ono to se najvie trailo, to se djelatnost trgova
kih drutava stavila na to da tokare zlata i srebra uputi u
Indiju iz zemalja koje su njime raspolagale; tako je, tada,
zlato dolazilo iz Kine, a srebro, kasnije i zlato, iz Japana.
Pomorske luke su bile zamreno, ali probitano organizirane;
one su preuzimale ono to se trebalo prodati, pribavljale ono
to se trebalo kupiti, te su to je mogue dalje tragale za
zlatom i srebrom. Unutranja trgovina bila je, nuno, manje
na visini. Koristili su se naveliko Hind, Gang, Dumna i
bengalski vodeni putevi; ali najvei dio Carstva ovisio je o
nepoljunanim putevima; ponekad su bili obiljeeni nizom
drveta, ali su uvijek imali odmorita, sigurna od razbojnika i
sa zalihama hrane. Za prijevoz su se koristili kola i teretne
ivotinje, openito volovi, mjestimice i deve.
ivotne prilike pokazuju velike opreke. Masa stanovni-
tva, seljaci, obrtnici i radnici, ivjela je u alosnom siroma-
tvu, a gotovo isti standard prevladavao je kod srazmjerno
znaajnog gradskog sloja sluinadi, slobodnih kao i robova,
no koji je, ipak, ivio sigurnije od seljatva. Srednji sloj,
srazmjerno mali, ivio je oskudno i jednostavno; vie inovni
tvo bilo je izvanredno dobro plaeno.
Napredak drave ovisio je, poglavito, o tri imbenika:
jaini oborina, opsegu unutranjeg mira i djelatnosti poreske
uprave. U pogledu prvog, godinje oborine bile su, kao i
danas, neizvjesne, te je njihovo izostajanje imalo za poslje-
dicu nedostajanje hrane. Ljudi su tada naputali domove u
potrazi za hranom, te se u ondanjim dokumentima ita esto
o tada svakodnevnim pojavama, kao to je glad, kanibalstvo i
kupovanje djece kao robova. A udima vremena treba pri-
druiti i utjecaje uprave, dakako na prvom mjestu poreske.
Car je bio na elu i ope i poreske uprave, te su mu u tome
pomagali etiri visoka slubenika, wakil ili prvi ministar,
ioaeir ili ministar financija, bauH ili ministar vojske i
sadr, onaj koji bdije nad islamskim zakonom i upravom
zakladama (vakufima). Sustav ope uprave, koji su Moguli
preuzeli u sjevernoj Indiji, nije bio visoko razvijen. Veliki dio
zemlje bio je u rukama slubenika; oni su bili duni starati se
za mir, a u praksi su imali slobodne ruke. Pod 'Akbarorn je
uveden djelotvorniji sustav, koji je ostao svo vrijeme. Carstvo
je podijeljeno na pokrajine (sabah), a svakom je upravljao
po jedan potkralj (sipahsalar, siibahdar), odgovoran caru u
svemu, a od 1595. god. uz iznimku poreznog sustava. Uz
potkralja su se nalazili slubenici, koje bi se moglo nazvati
upravljaima (fawgdar). Gradovi su bili pod upravom slube-
nika s titulom konoal, koja je ukljuivala u sebe dunosti
najvieg upravnog slubenika, poglavara redarstva, gradskog
upravljaa i suca. Sposobnost te upravne organizacije mije-
njala se s onom sredinje uprave, koja je poglavito ovisila o
caru; krajem 18. st. zapoelo je njezino konano opadanje, te
je nered zavladao cijelim Carstvom.
Poresku upravu je vodio wazir; financijska vlast zvala se
diwani nasuprot huduru ili dvoru. Porez je, tada, znaio
isto to i porez na zemlju; carska riznica je imala prihode iz
drugih vrela - carina, so, kovniea, darovi, nasljedstvo i
glavarina (dizja) - ali svi skupa, u poredbi sa pore skim
davanjima seljatva, bili su beznaajni. U skladu sa, u Indiji
tradicionalnim i u hinduskom pravu utemeljenim, sustavom
morao je svatko tko obrauje zemlju jedan dio proizvoda
isporuiti vladaru. Islamski osvajai preuzeli su taj kraljev-
ski dio kao hara, koji im, po islamskom zakonu, pripada. U
mogulsko doba, obradiva zemlja se dijelila u tri klase: zemlja
glavara, rezervirana i dodijeljena. Od okruja, kojima su
upravljali znaajniji glavari, vezir nije traio zemljini porez;
nii glavari su ga uplaivali, s tim to su dio zadravali kao
naknadu za njihove slube. Na podrujima, koji su bili
podloni izravnoj upravi, bila su rezervirana odreena zem-
ljina okruja, zvana halisa, koja su dravnu blagajnu
opskrbljivala gotovim novcem; sa njima je upravljao tab
slubenika ministarstva financija; najprije je mjesno tijelo
bilo pod pokrajinskim potkraljem, ali je god. 1596. u svakoj
pokrajini uspostavljen jedan divan, koji je sve poreske
poslove obavljao pod izravnim vodstvom ministra; tako je
dolo do podjele izmeu diwani (poreski poslovi) i fawg-
dari (opi poslovi), koje je otada karakteristino za lokalnu
upravu. Rezervirane zemlje nisu se mogle drugome dodije-
liti. Svaki slubenik u carskoj slubi imao je pravo na doho-
dak u gotovom novcu. Kratko za Akbarove vladavine, taj
dohodak se isplaivao u gotovom novcu. Ali uobiajeni
postupak se sastojao u tome da se svakom slubeniku dodje-
ljivao komad zemlje, iji je dohodak odgovarao njegovoj
utvrenoj plai. On bi tada preuzimao upravu nad dodijelje-
nom zemljom, utvrivao poreze i skupljao ih, bar teoretski,
po opevaeim propisima.
Dio, koji je Akbar traio od plodova zemlje, bio je treina;
kasnije, negdje u prvoj polovici 17. st., bio je taj odnos
minimum, dok je maksimum bio polovica, to je sve vie
postajalo pravilo. Glavne metode utvrivanja poreza bile su:
procjena dijela, mjerenja i grupna procjena. Svaki gospodar
je, po svome nahoenju, primjenjivao neku od ovih metoda.
Za Baburovog vremena pretezala je grupna procjena (pred-
sjednik sela i slubenik suglauju se na sumi gotovog novca za
tekuu godinu). ir-ah je u cijelom Carstvu uveo procjenu
premjera (davanje, ovisno o prihodu, svake jedinice obradive
zemlje), a to je, ponajprije, nastavio Akbar. God. 1579-1580.
uvedeno je praktinije ubiranje - u gotovom novcu: davanje
svake obradive jedinice iznosilo je, sad, utvreni broj dama
(raunato 40 na jednu rupiju). Nekad, vjerojatno pod Da-
418

hangirom, te liste su odstranjene i ponovo se prihvatila
grupna procjena, koja je ostala i za doba Engleza. To se sve
odnosi na povijest poreskog utvrivanja u unutranjosti Car-
stva. Ali daleke pokrajine nisu bile tako ravnomjerno strogo
organizirane, nego su mjesne prilike odreivale metode koje
e se primjenjivati.
U upravnim okruzima postojao je, tokom islamske vlada-
vine, sasvim odreeni ideal poljoprivrednog napretka kao
osnove drave, naime poveavanje obradive zemlje, povienje
sposobnosti prinosa i izgradnja sustava za navodnjavanje.
Tome idealu nasuprot djelovala je prisilna nunost to je
mogue vie izravnih poreza istisnuti iz seljaka. Teko je
ulaziti u pojedinosti te opreke, ali se moe rei da je sredinom
17. st. poljoprivreda ve prestala biti privlano zanimanje i da
seljaci naputaju zemlju u potrazi za novim izvorima prihoda.
Iz toga proistekli nazadak zemljinih prinosa bio je najvaniji
imbenik pri konanom slamanju Carstva.
Propadanje Mogulskog Carstva, koje se oitovalo ve za
doba Avrangzebove vladavine, nastavilo se i pod njegovim
napos rednim nasljednicima. Bahadur-ah (1707-1712),
bijae suvie prijatan, Dahandar-ah (1712-1713) suvie
pokvaren, a Faruhsijar (1713-1719) suvie slab, da bi Car-
stvu ponovo vratili ivot. U sedam krvavih bitaka za red
nasljeivanja, koje su se est godina po smrti Avrangzeba
vodile, carska obitelj je pokazala svoju razuzdanost i gubeu
snagu. Onda je postala lopta suparnikih stranaka. Neko
vrijeme bila su dva glasovita brata sejida, Abdalah i Husein
Ali od Barhe gospodari palae, ali ih nije podravalo plem-
stvo. Kada se 1720. god. pobunio Asaf Dah Nizam al-Mulk,
krenuo je Husein Ali na njega, ali je bio ubijen u sporazumu
sa Muhamed-ahom, kojeg su on i njegov brat 1719. god.
postavili za cara. Uskoro potom je njegov brat Abdalah bio
potuen i, nakon dvogodinjeg zatoenitva, otrovan u Del-
hiju. Nakon njegove propasti, Nizam al-Mulk je pokuao sve
to je bilo mogue da ponovo uspostavi stari poredak u
upravi. On se nije htio naturati Muhamed-ahu. Kada car,
kojeg je on oslobodio, nije htio prihvatiti njegove savjete, te
kada su se miljenici na dvoru izrugivali njegovom staromod-
nom odijevanju i ceremonijalnom nastupu, on se radije povu-
kao, da bi u Dahanu stvarno neovisno vladao.
S njegovim povlaenjem iz Delhija, nestalo je i zadnjih
izgleda da se ponovo ojaa Carstvo. Nikada neka propadajua
drava nije pokazala veu nesposobnost da se preuredi.
Uskoro je, u povodu preobraanja nekog Hindusa koji je htio
povui za sobom i obitelj, a ona nije pristajala, dolo do
metea u Delhiju. Da bi umirio uzbunjene, Hindusova ki,
koja je odbila prijei na Islam, a on je, zbog njezine maloljet-
nosti traio da slijedi oevu vjeru, bila je uhvaena, te par
dana potom i sahranjena po islamskom propisu.
Nasljednici Nizam al-Mulka prilagodili su se lakomi sle-
nom caru kojem su toboe sluili. Usred takvog zamrenog
stanja i pod takvim vladarima, Carstvo se brzo raspadalo.
Marati, koje je ak Avrangzeb uzalud pokuavao potiniti,
postali su uskoro najopasnija snaga u Indiji. Pri smrti
Avrangzeba, njegov nasljednik Bahadur-ah ostavio je marat-
skog kneza, ahu Radu, u oajnoj nadi da e pomou njega,
bar izvanjski, ponovno uspostaviti carsku vlast. ahu Rada
je naao utjecajnu i valjanu podrku. God. 1708. zaposjeo je
Sataru i narednih godina bio openito priznat kao vladar.
419
Moguli
Jedan brahman postao je njegov prvi ministar i zapoeo
provoditi novu politiku, koja je pri slabljenju Carstva odigrala
svoju ulogu. Ta politika sastojala se u tome da se utierivalo
pravo na jedan dio (koji je bio etvrtina) carskih prihoda u
to je mogue vie pokrajina. God. 1709. tom zahtjevu je
popustio mogul ski upravlja u Dekanu, te, premda ga kasnije
upravljai osporavaju, 1719. god. ponovo su ga priznali sejidi
Barhe. I kasniji voi irili su u svim pravcima teror maratskog
pustoenja, te upravljaima pojedinih pokrajina nije vie bilo
due mogue otpravljati svoja godinja davanja u glavni grad.
Kada su, pri tome, uvidjeli da njihovo vrenje dunosti sve
vie ovisi o njihovoj vlastitoj moi i prihodima, trudili su se,
potom, postati neovisni vladari.
Sva ta zbrka, koju je izazivala unutarnja situacija, bila je
poveana napadom izvana. God. 1722. srueni su Safavidi u
Perziji, te, nakon kratkog vremena velikog nereda, gospoda-
rem se uinio Turkmen Nadir Kuli pod imenom Nadir-ah.
S njim su nastale tekoe na granici kod Kandahara. On je,
naime, nastojao pokoriti tamonje Gilzaje, te je poslao tri
puta izaslanike sa zahtjevom da se njegovim protivnicima ne
prua utoite na tlu Mogulskog Carstva. Ali je tada u
pokrajini Kabul vladao isti nered kao i drugdje. Dvor je
mislio izvui se od obaveze na taj nain to nije odgovarao na
opetovane zahtjeve Nadir-aha, a na to ovaj upadne u Indiju.
U pokrajinama Kabul i Pendab nije naiao ni na kakav
otpor. God. 1738. zauzet je Kabul, a narednih godina nje-
gova vojska se pojavi pred Delhijem. Car mu izae u susret
da mu iskae punu pokornost, te zajedniki uu u grad.
Delhijska masa, koja je potcijenila svoga protivnika, poku-
ala je pobiti nametljivce. Za kaznu je Nadir-ah pustio svoju
vojsku na grad: otprilike 20.000 itelja je, pri tome, pogi-
nulo; osim toga je nametnuta velika otkupnina, ukljuujui i
udesne dragulje u vrijednosti od 50 karata, koje su sebi za
uitak pribavili raniji mogulski vladari. Po smrti Nadir-aha,
uspostavio je Ahmed-ah Durani novo carstvo na granicama
Indije i vie puta upadao u Indiju. Nakon propasti tog
carstva, u prvim godinama 19. st., pokrajine Sind, Pendab i
Kamir pripale su afganskom kraljevstvu.
Evropljani u Indiji - Nizozemci, Francuzi i Englezi -
pratili su s velikim interesom sve te dogaaje. U njihovom
uzajamnom nadmetanju, najvie smisla za politiku stvarnost
pokazali su Englezi, koji su potisnuli Francuze, te, kada su se
doepali Bengala, nisu se trudili obnoviti carsku vlast. Princ
Alija Gavhar, koji se 1760. god. proglasio Alam-ahom II,
prvi je doao pod njihovu zatitu. God. 1765. je prenio na
Engleze divane pokrajina i za to dobio izvjesnu godinju
odtetu. Istodobno su mu doznaena okruja Kora i Alaha-
bad, te on odlui zasjedati u ovom zadnjem. Kako mu se
ubrzo nije vie dopadao njegov ovisni poloaj, on se prikloni
Maratima koji su ponovo upali u sjevernu Indiju. Na to,
Englezi oba okruja predaju Navab Veziru, nekajui se da
dalje plaaju godinju odtetu. Otada pa do kraja stoljea bio
je vladar pod kontrolom Marata. Jedan od tadanjih pogla-
vara, Mahadadi Sindhija, postupno stvori vlastito jako kne-
evstvo, te osvoji pokrajine Agru i Delhi i nastupi ak kao
carev staratelj. Stanje stvari ostalo je takvo sve do poraza
Sindhije, kojeg su potukli Englezi 1803. god., te starateljstvo
nad carem prijee na njih. Oni se nisu uputali u svau s
njim, nego su mu dodijelili sredstva za uzdravanje, a sve
Mongoli
~aredbe u Delhiju i dalje objavljivali u njegovo ime, premda
je zbiljsku upravu vodio jedan engleski otpravnik poslova.
Malo po malo su se promijenili stari odnosi. Mogulski car i
britanski opi upravlja nali su se, naposljetku, na istoj
I
razini, Carevo ime je nestalo s novca. Htjelo se pristupiti
upravo tome da se carska titula, po smrti Bahadur-aha,
zadnjeg koji ju je nosio, vie ne prizna, poto je indijski
ustanak, u kojem je vie indijskih prineva igralo aktivnu
ulogu, premda su oni, kako se ini, malo sudjelovali u
njegovom izbijanju, vodio formalnom procesu protiv cara i
njegovom smjenjivanju, kao i iezavanju dvora, koji je, jo
stoljee toleriran od stvarnih nosilaca vlasti, vodio prividan
ivot.
ON GOL I . Jo za svoga ivota podijelio je ingiz-han
M dinovsko carstvo na pojedina upravna podruja, koja
je on predao svojim sinovima-miljenicima. Nakon njegove
smrti (1228), nastala su iz toga mongolska carstva. Na
Zapadu su to bila carstvo agataja, koje je obuhvaalo
Transoksaniju, oblast Tarim u Kineskom Turkestanu i
Semirijeje, a zatim i carstvo Zlatne horde u junoj Rusiji;
kasnije se pridruilo i carstvo Ilhanida u Perziji. U poetku
se svi mongolski vladari odlikuju zamjetnom trpeljivou u
religioznim pitanjima. U Kini su s vremenom pokazali,
ipak, osobitu sklonost za tibetski oblik budizma, lamaizam.
Na Zapadu su se, nakon malo generacija, mongolski vla-
dari preobratili na Islam. Time su raskinuli veze sa pravim
carstvenim sreditem Karakorumom, kasnije Pekingom.
Takoer je posljedica bila to da su tim korakom Mongoli u
tri navedena carstva bili brzo asimilirani. Kada se carstvo
agatajca Tarrnairina (1326-1334) preobratilo na Islam,
dolo je do rascjepa u ionako ve islamskoj Transoksaniji i
u Turkestanu, koji su islamski historiari nazivali Moguli-
stan (zemlja Mongola). U mjeavini naroda, koji su tamo
ivjeli, bile su zastupljene razne vjere, k tome su mongol-
ski osvajai u Tjen-anu pronali idealna podruja ispae,
tako da su tu mogli ostati privreni svome prvotnom
nainu ivota i kulturi. Tek je Timur ponovo ujedinio te
dijelove carstva nakon osvajanja i prisilnog islamiziranja
krajem 14. st. Dio carstva, koji je bio prvotno predan naj-
starijem sinu ingiz-hana, Doiju, a koji je ipak, nakon
njegove rane smrti, preao njegovom sinu Batuu, poznat je
u evropskoj povijesti kao carstvo Zlatne horde. Njegova
prava jezgra bijae podruje turskih Kipaga, koji su, kao i
Mongoli, bili pastirski nomadi. Nakon to ih je ve Berke
(1258-1267) preobratio na Islam, prekinuli su veze sa
postojbinom. Ipak, pripadnost jednoj vjeri, sunitskom
Islamu, nedvojbeno je unaprijedila povezanost te mjeavine
naroda, te pogodovala potpunoj asimilaciji, iz koje je onda
izrastao narod Tatara, koji je dalje igrao ulogu u ruskoj
povijesti. Kasniji vojni pohodi pod Hulaguom, bratom
mongolskog vladara M6ngkea, doveli su do osnutka carstva
Ilhanida u Perziji. Bagdad, sjedite abasidskih halifa i time
religiozno sredite Islama, osvojio je Hulagu 1258. god. Za
sve mongolske vladare tako karakteristina vjerska trpelji-
vost zavrila se pod njegovim kasnijim nasljednikom Gaza-
nom (1259-1304), koji se preobratio na Islam. Islamiziranje
vladarske kue ostvarilo se brzo, a sa smru vladara Abu
Saida (1317-1335) ila je dinastija kraju. Vladavina ingiz-
420
hanida u Perziji nije potrajala ak ill cijelo jedno sto-
ljee.
I S CI , Moriscos. Tim imenom oznaavaju
se neka-
M OR
danji panjolski muslimani, koji su nakon 1492. god.
prisilno pokrteni, kako domorodaki Granaani, tako i svi
Mudjares (muslimanske vazale). Povijest Moriska obuhvaa
time godine izmeu 1492. i 1610., datuma njihovog kona
nog protjerivanja. Oni su, uz idove, najvanija religiozno-
-kulturna manjina panjolskog siglo de oro (zlatnog vijeka)
'i bili su kao takvi u to doba, koje je religiozno jedinstvo
uzdiglo do preduslova za politiko jedinstvo carstva, izloeni
viestrukim proganjanjima i tlaenju. Broj istjeranih Moriska
kree se izmeu 300.000 i 500.000 (1/20 panjolskog ukup-
nog stanovnitva). Teka situacija Moriska, koji su se od
suvremenika osjeali kao strano tijelo u panjolskom narodu,
objanjava se injenicom da su svi Morisci nastupali prema
vani kao pokrteni, krani, a ipak su velikim dijelom i dalje
potajice ispovijedali Islam. To je odredilo njihovu sudbinu i
kraj. Njihova povijest je, time, povijest fizikog i duhovnog
pritiska, koji se nad njima vrio, a koji je svoj vrhunac
dostigao, nakon faze relativne trpeljivosti, oko sredine 16. st.
u otrom proganjanju svih kriptornuslimana od inkvizicije, te
se okonao prisilnim progonom. Ve nakon 1517. god.,
nakon uguenja pobune Alpujarras, zadnjeg politikog oito
vanja panjolskog Islama, bili su granadski Morisci raselja-
vani po Kastiliji, to je moralo pospjeiti njihovo drutveno
raspadanje i njihovo preobraanje. Od tih ciljeva, prvi se
priblino, a drugi se gotovo nije postigao. Za islamski otpor
Moriska treba razloge potraiti u slijedeem: nedostatna
privlana sila obraanja, budui da je pokrteni Morisko, na
temelju uenja o limpieza de sangre (istoi krvi), ostajao
drutveno nejednak, nedostaj anje privrednih poticaja, na
religioznom podruju - neslomljenost islamske tradicije i
obrazovanja, usprkos tome to vie nije bilo duhovnog vode-
eg sloja, te konano, kao najvaniji bedem religioznog
otpora, individualno izgraeni postupak za zatajivanje vjere,
taqiyya. Ta sunitska tekije jedva je mogla unazad dosei
teoloke uzore, nego se orijentirala samo na fetve islamskih
uenjaka. Jedinu poznatu fetvu za Moriske sastavio je 1504.
god. muftija iz arana, Ibn Bu Duma, i ona je bila u opticaju
u panjolskom prijevodu. Veliki dio Moriska toliko je iznutra
uvao Islam, da mu se bez tekoa i izvanjski vratio nakon
izgona u zemlje progona (npr. Tunis). Vlastita literatura
Moriska, koja prije svega sadri islamske sastavke, molitvene
knjige i magine rasprave, napisana je pretenim dijelom na
alhamijadu (aljamiado), arabizrnima snano proetom pa-
njolskom mjeovitom jeziku, koji je napisan arapskim slo-
vima. Od islamskih sila njihovog doba Morisci su, iz politi
kih razloga, bili potpuno ostavljeni na cjedilu. Pored sje-
verno-afrikih drava, protjerane su preuzeli Turska i Fran-
cuska, a jedan se mali dio koji je ostao u panjolskoj,
asimilirao.
OS TO V I . Izgradnja cestovne mree na pravcu islam-
M skih osvajanja vodila je pomoumostova koji se mogu
koristiti u svako doba godine (a. gisr ili qantara, p. pol, t.
kopru). Premda pismena vrela govore o pontonskim mosto-
vima i mostovima od drveta, a brojne ruevine doka-

I zuju da su mostovi pravljeni od crijepa, ipak je tesani
kamen dani materijal za ovu, u prvom redu graevinsko
tehniku, zadau. Najraniji netaknuto sauvani kameni
mostovi preuzeli su antiki sustav s lukovima jedan do
! drugog, nanizanim na iljasto pojaanim rijenim stubo-
vima. Kod voda u planinskim predjelima, srednji luk biva
nadvien do vee stabilnosti, uslijed ega se - kao kod
mostova Artukida iz ll. i ranog 12. st. u istonoj Anadoliji
(Hasankejf, Silvan, Dunajsir) - sporedni lukovi udaljuju na
stranu. Mirni vodeni tokovi bivaju, naprotiv, prijeeni
pomou niza jednolinih lukova (mostovi mamelukog sul-
tana Bejbarsa u Siriji i Egiptu: Ludd/Lidda, [ubna kod
Kaira). Taj temeljni oblik prate kako najdui islamski
mostovi, Ueunkoprii iz 1443. god. u evropskoj Turskoj
(174 luka na 1.254m), tako i mostovi Safavida iz 17. st. u
Isfahanu (Allahverdi-han, Pol-e Hadu), koji su obogaeni
gornjim katom i paviljonom.
OZ A I K (a. fusayfisii'), kako rije odaje, umjetnost pola- oni su, zaista, pravi vjernici (LIX,8). Da bi se veza izmeu
! M ganja mozaika preuzeta je iz bizantskog kulturnog podru-
ja. U obliku podnog mozaika od prirodnog kamena i zidnih
mozaika doivjela je ta antika umjetnika grana pod Umaja-
dima u 7-8. st. jo jedno vrhunac. Fajansni mozaici javljaju se
tek u 12-13. st. U damiji u Damasku da se pokazati oko 30
razliitih tonova boje staklenih kocki. Kocke su uzete iz
crkava, a i pravljene na licu mjesta. Prema jednom nacrtu u
crvenom i crnom, staklene kocke se utiskuju u sloj zidnog
maza. Stakleni mozaici koriste se, pri gradnji sakralnih grae
vina velikog stila, kao unutranja i izvanjska dekoracija: u
Kabi, 683-684., u Kupoli na stijeni, 691-692., u damijama
Damaska, Jeruzalema, Meke, Medine, vjerojatno Fustata,
705-715, Alepa, 715-717. Majstore su halife uzimali iz
Bizanta, a pridavali su im vlastite radnike. Dvorci, prije svega
na sirijsko-palestinskom prostoru, pokazuju bogate podne
mozaike (Miniya, 710, Hirbat al-Mufgar, druga etvrtina
8. st.).
U doba Abasida nalaze se mozaici, vjerojatno, samo jo u
rano doba, pri proirenju damije u Meki i u Velikoj damiji u
Samari (860-861). U gradnji palae u Samari ini se da su se,
pored staklenih kocaka, sastavljali ustima napuhani stakleni
oblici u zidnu dekoraciju. Moda su pojedinano i kupatila
bila opremljena mozaicima. Prema umajadskoj tradiciji, uzeo
je u 10. st. al-Hakam II bizantske majstore u Andaluziju, da bi
ukrasio mihrab damije u Kordovi. Oni su morali ostaviti iza
sebe neku kolu. I u sjevernoj Africi, u Mahdiji, ponovo je
prihvaena stara tradicija podnih mozaika, pa ipak je kvaliteta
dosta opala. Bez obzira na radove na obnovi damije u
Damasku i Mesdid al-Akse (Jeruzalem), pod Selducima u
ll. st. i Zengidima u Damasku u 12. st., do opsenijih radova
dolazi tek opet pod Mamelucima u 13. st. Kako pokazuju
mozaici u nadgrobnom spomeniku sultana Bejbarsa u Dama-
sku (1277-1281) i medresi Kalauna u Kairu (1285), ne radi se
o novim tvorbama, nego o kvalitetno niim oponaanjima
umajadskih radova. Glasoviti su jo danas mozaici Qubbat
as-Satire, Masgid al-Aqse i Damije u Damasku s prika-
zima Raja u obliku krajolikih motiva i biljkovite ornamentike
oko mihraba u Kordovi. Najbogatije podne mozaike pokazuje
Hirbat al-Mafgar s geometrijskim motivima i, svakako,
simbolikim prizorima borbe ivotinja pod jednim drvetom.
___________________'----I<_'C_ur'an
421
Muhamed Abduh
u,p,~o, preuzimanj li ix bizantskog podruja
no.~t dospjela
islamska =j,,-
je i kod m?~aika do vlastitih izraajnih oblika, a
pnje svega u ornamentici,
UH A D I R I (a. al-Muhiigiriin), iseljenici, ernigran- I,
M ti, u Kur'anu esto korieni naziv za one od Muham-
medovih pristaa koji su s njim odselili iz Meke u Medinu.
Rije izvedena od higra, to ne znai bijeg, nego raskid,
razrjeavanje veze koja je poivala na lozi, na ije mjesto
dolazi nova veza. Glavna Muhammedova zadaa bila je da u
medinskim domorocima pobudi naklonost za iseljenike, koji
su, u poetku, velikim dijelom ivjeli u vrlo oskudnim
prilikama. On ih opisuje najveom rjeitou kao posebne
Allahove miljenike, koji e dobiti predivnu nagradu za svoju
portvovanost. No osim te upute na jo neostvarenu budu
nost, Poslanik im je nastojao praktino pomoi u tekoj
situaciji. Siromanim iseljenicima, koji su potjerani sa svojih
dobara da bi sluili Allaha, poklanjao se dio ratnog plijena:
njih i Medinaca to je mogue vie uvrstila, objanjava
s. VIII,73 da iseljenici i oni koji im daju krov i pomau
(An~iir) meusobno budu srodnici po osnovu te sveze, dok,
naprotiv, oni, koji su vjeru primili, a nisu iselili, ne bi
pripadali toj svezi. Po vladajuem tumaenju, to mjesto se
odnosi na osebujno bratimljenje, koje je utemeljeno
izmeu iseljenika i vjernika-Medinaca, tumaenje, koje,
ipak, nije sasvim sigurno, poto mjesto, moda, izraava
samo princip openito. Uostalom, uobiajeno tumaenje vidi
u odredbama o nasljeivanju (IV,13,15) dokaz za to da je ta
posebna sprega prilino rano ukinuta.
U s. IX,20 se vrlo snano izraava visoka ocjena iseljenika.
Muhadir je na taj nain postalo poasno ime (uspor.
s. XXIX,25). I osobe, koje su se odselile u Abesiniju, a ne u
Medinu, s ponosom su se tako nazivale. Ali pravo iseljava-
nie, ipak, ostaje ono u Medinu, u kojem je sudjelovao i sam
Poslanik. Broj Muhadira je, meutim, postupno rastao,
budui da je Poslanikova sve vea privlanost pomalo pokre-
nula razliite Mekance da napuste svoj neznaboaki grad i
prijeu u Medinu. Na takve se odnosi s. VIII,76, gdje su oni
kasnije, kao i prvi iseljenici, primili vjeru, iselili su i, potom,
borili uz starije Muhadire, te bili priznati kao da pripadaju
zajednici (oni su vai), Posebno se zna da su, nakon
ugovora u Hudajbiji, mekanske ene naputale svoje nezna-
boake mueve i odlazile u Medinu, gdje se one, po
Muhammedovom tumaenju ugovora, nisu izruivale
(s. LX,ll i dalje).
Lako je razumljivo da je Muhammed bio naklon Muha-
dirima, jer su, ipak, tokom njegovog boravka u Meki trpjeli
njegove muke i mnogo za vjeru rtvovali, a odreeni broj
ljudi je, iz najiih motiva, prihvatio njegovo uenje. Sa
zauzeem prestaje iseljenje, ali je, ipak, grupa Muhadira
kao visokocijenjena zasebna skupina i dalje postojala.
UH AME D ABDUH (a. Muhammad 'Abduh/u/), is-
M lamski teolog, utemeljitelj egipatske reformistiko-mo
dernistike kole.
Muhamed Abduh je pripadao egipatskoj seljakoj poro-
dici, a roen je 1849. god. u Donjem Egiptu. Nauivi i
napamet, 1862. god. je poslan u teoloku kOIU_~
Muhamed Abduh
c-
i
Tanti, ali je ovu napustio obeshrabren; nastavio je kolovanje
tek na nagovor pras trica koji je u njemu pobudio zanimanje
za misticizam. Godine 1865. vratio se u Tantu, da bi ve
slijedee godine poao u Kairo, u damiju al-Azhar. Tamo se
.\luhamed Abduh odmah potpuno posvetio misticizmu,
povukao se od svijeta i ivio asketski. Isti pras trie ga je ovaj
put nagovorio da se okani takvog naina ivota. Godine 1872.
doao je u vezu s Sejidom Demal ad-dinom al-Afganijem
koji mu je otkrio tradicionalno uenje u sasvim novom
svjetlu, ukazao na evropska djela koja su mu pristupana
preko prijevoda, te usmjerio njegovu panju na suvremene
egipatske i islamske probleme. Muhamed Abduh uskoro
postaje njegovim najvatrenijim uenikom; ovo se vidi ve iz
prva dva njegova djela o misticizmu i vjerskim zasadama.
Pod utjecajem al-Afganija, Muhamed Abduh se 1876. god.
prihvatio novinarstva, kojim e se i nadalje baviti. Nakon
zavretka studija u damiji al-Azhar i dobivanja svjedodbe
'alima, poeo je privatno pouavati; godine 1879. postavljen
je za nastavnika na Dar al-Ulumu, ali je iste godine iz
nepoznatih razloga otputen i poslan u rodno selo; istodobno
je al-Afgani prognan iz Egipta. Liberalno ministarstvo
uskoro je pozvalo Muhameda Abduha nazad i postavilo ga za
glavnog urednika slubenih novina AI-Waqa'i' al-misrtyya;
pod njegovim vodstvom su te novine postale glasnogovornik
liberalne stranke.
Unato zajednikom konanom cilju - osloboenju islam-
skih naroda i obnovi Islama, oslanjajui se na vlastite snage -
postojala je bitna razlika izmeu programa Muhameda
Abduha i al-Afganija; ovaj drugi bio je revolucionar koji je
teio oruanom ustanku, dok je Muhamed Abduh smatrao da
politika revolucija ne moe zamijeniti postupno mijenjanje
mentaliteta. Pobuna Arabi(Urabi)-pae okonala je djelatnost
Muhameda Abduha na tom podruju. Njegova uloga u tom
pokretu nije dovoljno rasvijetljena. Nakon to je buna ugu-
ena osuen je na progonstvo iz Egipta (1882. g.). Nakon
toga, najprije polazi u Bejrut, a zatim u Pariz, gdje se
poetkom 1884. god. sastaje sa al-Afganijem. Oni zajedno
osnuju drutvo nazvano AI-'urwa al-unuqa i poinju izda-
vati novine pod istim nazivom; novine su prestale s izlae-
njem nakon osam mjeseci, ali su imale vrlo jak utjecaj na
razvoj nacionalizma na islamskom Istoku; one su u potpuno-
sti izraavale gledita al-Afganija. U Tunisu je Muhamed
Abduh nastavio propagirati te novine, ali je uskoro raskinuo s
njima i nastanio se u Bejrutu poetkom 1885. g. Tu je
pouavao na teolokoj koli, te se odao prouavanju islamskih
i arapskih znanosti. U tom je razdoblju sa perzijskog jezika
preveo Risalat ar-radd 'ala ad-dahriyyin, jedino znaajno djelo
al-Afganija (1886), te dvije vrijedne filoloke rasprave arI!
Nahg al-balega (1885) i arI! Maqamat Bad"!' az-zaman al-
-Hamadani (1889). Kada mu je 1889. god. dozvoljeno da se
vrati, on odmah poe u Kairo, gdje bude postavljen za suca
pri Tribunaux Indigenes, a dvije godine kasnije za savjetnika
pri Cour d'Appel. Rezultat njegovog rada pri sudovima bio je
njegov traktat Taqr"!r fl islal; al-mahkim a-ar'iyya (1900),
koji je potaknuo vane reforme u suenju po erijatu.
Godine 1899. popeo se na najvii vjerski poloaj u Egiptu, a
to je funkcija muftije, koju je obavljao sve do svoje smrti.
Najznaajnija njegova fetva bila je ona kojom je dozvolio
jesti meso ivotinja koje ubijaju idovi ili krani, te ona
422
koja se odnosila na ozakonjenje kamatnih posudbi. Iste
godine, 1899. postao je lan Conseil Legislati], koji je znaio
prvu etapu ustavnog zastupnitva u Egiptu. Konano je
1894. g. postao lan Vrhovnog vijea al-Azhara, koje je i
utemeljeno na njegov prijedlog; na taj nain, ne samo da se
svojom reformom jako proslavio, ve je i u nastavi odigrao
aktivnu i dalekosenu ulogu.
Pored ove mnogostrane djelatnosti, naao je vremena
izdati svoje najvanije knjige: temeljno teoloko djelo Risa-
lat at-tauihid te neku vrstu obrane Islama protiv Kran
stva nazvanu Al-Islam wa an-nasraniyya ma:a al-'ilm wa al-
-madaniyya (1902), te komentar jednom djelu iz logike:
arI! Kitab al-basa'ir an-nasiriyya, tasni] al-Qadi
Zayn ad-Din (1898). Na alost, nije uspio zavriti komentar
Kur' ana, na koji je mnogo vanosti polagao i kojeg su samo
neki dijelovi izali za vrijeme njegovog ivota; taj je komen-
tar revidir~o i zavrio njegov uenik i prijatelj ejh Muha-
med Reid Rida, te ga izdao najprije u al-Manru. Muha-
med Talat Harb Bej (1905. g.) izdao je na francuskom prije-
vodu dva (1900) od njegovih brojnih lanaka kojima je on
(kao i svojim predavanjima) najvie utjecao na javno mnije-
nje; naslov tih lanaka je bio L'Europe et l'Islam. Napredne
ideje, koje je istaknuo Muhamed Abduh, izazvale su naj-
ee neprijateljstvo u redovima pravovjernih i konzervativ-
nih krugova, koje se oitovalo ne samo u energinom pobija-
nju, ve i u itavoj hrpi pogrdnih napisa. Ali njegovo uenje
nailo je na veliku podrku mnogih ozbiljnih muslimanskih
duhova. Glavni organ, koji je izraavao njegove poglede, bio
je mjesenik al-Manar, koji se poeo javljati jo 1897. god.
pod urednitvom Muhameda Reida Ride, koji je takoer
sazdao obiman knjievni spomenik svome uitelju. Muha-
med Abduh umro je 1905. godine, ali njegovo djelo iri svoj
utjecaj sve do dananjeg dana. Hafiz Ibrahim sastavio je o
njemu elegiju; kua u kojoj je roen proglaena je povijes-
nim spomenikom; od 1931. god. zaklada (vakuf) iz koje se
izdaju stipendije za al-Azhar nosi njegovo ime.
Program Muhameda Abduha, prema vlastitim rijeima,
bio je: l. reforma islamske vjere vraanjem na izvorne pozi-
cije, 2. obnova arapskog jezika, te 3. priznavanje prava
naroda. Osim toga, bio je ponesen rodoljubnim idejama, za
koje se prvi oduevljeno zalagao u Egiptu. Kako je bio
protivnik evropske vladavine i istonjakog despotizma u
muslimanskim zemljama, zalagao se za unutranju asimila-
ciju zapadne civilizacije, bez istodobnog naputanja temelj-
nih islamskih ideja, te za sintezu dvaju imbenika.
Od ovog programa, koji mu je osigurao znaajno mjesto
meu utemeljiteljima suvremenog Egipta, moraju se odvojiti
napori oko njegovog sprovoenja na teolokom polju. Tu je
njegov glavni cilj bio uspostaviti i odrati Islam kao vjeru
protiv nadiranja Zapada, dok je bez borbe predavao one
vidove muslimanskog istonjakog ivota, u kojima je vjera
igrala manje vanu ulogu. Stvarni temelji njegovog uenja su
uenje Ibn Tajmije i Ibn Kajima al-Davzija, koji su se
zalagali za reformu sa konzervativnog stajalita, te al-Gazali-
jeva etika koncepcija vjere. S tih je pozicija napadao mezhebe
i taqlid, te traio slobodu za idtihad i novu idmu, u skladu s
novim uvjetima ivota, ali i sa Kur'anom i istinskom Sunom;
stoga je odbacio cjepidlaenjafakiha, kult svetaca (u ija uda
on ne vjeruje), te sve novotarije (bid'a). Zastarjeli sustav

fikha, protiv kojeg se Muhamed Abduh u teoriji borio, ali je
u praksi uvao njegove metode i veinu njegovih pozitivnih
uenja, trebalo je zamijeniti novim sustavom prava koja su
podlona razvoju: briga za ope dobro (maslaha) i za
vrijeme trebala bi dobiti prevagu nad doslovnim tekstom
(nass) Objave. Muhamed Abduh je vjerovao da se znanje i
vjera, ako ih zaista razumijemo, uope ne sukobljavaju; ali
razum mora, nakon to je provjerio dokaze koje vjera prua o
istini, konano prihvatiti njezine temeljne stavove. Na planu
vjerskih zasada, on prihvaa zapravo najracionalnije konce-
pcije, koje se ipak dadu pomiriti s pravovjerjem. Za njega je
Objava intuitivno znanje koje nam je od Boga dano i koje je
svjesno svoga porijekla; ali ta vrsta vjerskog doivljaja pri-
pada poslanicima; on takoer ini gipkom koncepciju vjere,
koja je za njega intuitivno osjeanje puteva ka srei na ovom i
onom svijetu, koje se ne moe razumom potpuno shvatiti.
Cilj poslanstva za njega je moralno uzdizanje masa; stoga su
vjersko uenje i zapovijedi namijenjeni masama, a ne eliti.
Muhamed Abduh smatra Kur'an stvorenim, te nastoji osla-
biti kruto suprotno stanovite koje pravovjerje zastupa.
Premda pravovjerje nijee uzronost i prirodne zakone, on
nalazi naina protumaiti prirodu zakonima uzronosti, ali
njegovo rezoniranje sasvim je skolastiki formalno. to se tie
pozitivnih vjerskih zapovijedi, Muhamed Abduh se pridr-
ava etiriju osnovnih dunosti: obredne molitve, milostinje,
posta i hodoaa; samo to ih on prenosi s podruja pobo-
nosti na podruje morala. to se tie pitanja slobodne volje,
Muhamed Abduh se odluuje za neodreenje, zagovara da
svi moraju biti krajnje djelatni, te da se (u skladu s etikom
mistika) moraju meusobno potpomagati. Slanje poslanika
postupan je proces odgajanja; zadnji i vrhunski stadij, stadij
apsolutne vjere, predstavlja slanje Muhammeda. Ako islam-
ski narodi dananjice ne odgovaraju islamskom idealu, to je
samo rezultat gubljenja nekadanje istoe uenja; stanje je
mogue popraviti, ukoliko mu se ljudi vrate. Ovaj izvorni
Islam Muhameda Abduha nije povijesni Islam, ve idealizi-
rani Islam. Nadmo Islama nad Kranstvom sastoji se,
prema Muhamedu Abduhu, u njegovom racionalizrnu i bli-
skosti sa stvarnou, te u izbjegavanju nedostinih ivotnih
ideala.
U ovoj teologiji, vjerski sadraj svodi se na pokornost
Bogu, potovanje Poslanika, oduevljenje za Kur'an. Tu
nema mjesta tipu pobonosti, kakva je iitska, niti misti-
cizmu, izuzev njegovog etikog plana. Naprotiv, pravi stari
islamski racionalizam za Muhameda Abduha je glavno
oruje obrane Islama, koje zauzima mjesto produbljivanja
vjere, tako da njegova teologija nosi peat apologetskog
kompromisa. Njegov doprinos je u otvaranju vrata zapadnim
idejama koje e on neko vrijeme pratiti i motriti njihovo
ukotvljivanje; iako ga je openiti razvoj moderniziranja ve
donekle pretekao u ono doba, a sada ga ostavio pozadi, on je,
ipak, znatno pridonio stvaranju mjesta za Islam u suvreme-
nom svijetu.
_______1
l
Muhammed
M UHAMMED (a. Muhammad).
l) Opi pogled.
Islamski Poslanik bio je dijete grada Meke, iz kojeg su
energini Kurejiti, korienjern tamonjeg svetita, uinili u !
6. st. cvatue trgovako sredite. Uslijed nepouzdanosti vrela
kojima se danas raspolae, teko se moe tano utvrditi
godina njegovog roenja. Da je Muhammedova djelatnost u
Medini obuhvaala deset godina (622-632), to vrsto stoji; a
o mekanskom razdoblju, obrnuto, nedostaju sasvim sigurni
podaci. Pa ipak, nema razloga koji bi silio da se posumnja u
navod pjesme, koja se, ponegdje, pripisuje Abu Kajsu ibn
Abi Enesu, a ponegdje Hasanu ibn Sabitu, po kojem njegovo
djelovanje kao Poslanika u Meki treba da je potrajalo deset i
neku godinu, U svakom sluaju, ne moe se mjeriti mekan-
sko razdoblje, jer su, po izvjetaju Urve prole neke godine
nakon iseljenja muslimana u Abesiniju, prije nego to su se
vratili, poslije ega su nastale nove nevolje, koje su dale
povoda iseljenju u Medinu.
Za doba prije njegovog nastupa kao religioznog vjesnika
postoji samo neodreeni izraz 'umr (s. X,17). Islamski pov-
jesniari istiu da je, pri svome poslanikom pozivu, imao
najvie 40, a po nekima 43 godine, to je u vezi s navedenim
datumom, 570. godinom, kao priblinom godinom roenja.
Ali kada Predaja smjeta njegovo roenje dalje u tzv.
Godinu slona, onda je to bez povijesne osnove, jer se
Abrahin napad na Meku morao zbiti znatno prije 570.
godine. Ukratko, mogla bi 580. god. ili jedna od narednih
dobro proi kao godina Poslanikovog roenja, tako da bi
kur'anski izraz 'umr imao znaenje od otprilike 30 godina.
Ime Muhammed je, prema Arapima, postojalo ve ranije,
te ve zbog toga na njega ne treba gledati kao na ukrasni
pridjev koji se Poslaniku pridao tek kasnije. to se tie
Muhammedovog porijekla, vie starih spjevova je potvrdilo
navode Predaje da je pripadao rodu Haim; a da ga je on
priznavao svojim lanom, proizlazi iz toga da mu je samo
zatita donekle jakog roda omoguila da se, usprkos neprija-
teljstva svojih sugraana, tako dugo odri u Meki (uspor.
rijei koje izgovaraju protivnici uajba u s. XI,93): da nije
roda tvoga, mi bismo te kamenovali), Rod Haim, koji je u
srodstvu s Benu Mutalib, spadao je, oito, u bolje mekanske
obitelji. S druge strane, mekanski protivnici Poslanika kau
(s. XLIII,30) da bi mu oni, prije, povjerovali, da je bio jedan
od uglednih ljudi oba grada (Meke i Taifa). U svakom
sluaju, dakle, rod Haim nije se mogao mjeriti s najodlini
jim obiteljima kao to su Mahzum ili Umaja; a i ono to je
ispriano o oskudnim prilikama Muhammeda i nekih od
njegovih srodnika, ukazuje na to da je rod Haim tada morao
biti jako osiromaen. S maternje strane, on je imao srodnike
odnose s Medinom koji se ne mogu sagledati; po Musi ibn
Ukbi, Medinci su zvali al-Abasa svojim sestriern. Inae se
o njegovim precima ne zna nita sigurno, jer u onome to se
isprialo ima dosta legendarnih primjesa. Njegov otac, koji je
umro prije njegovog roenja, lik je koji nije niim poblie
oznaen. Njegov djed zvao se ejba ili Abd al-Mutalib; ali
odnos izmeu ta dva imena je isto tako nejasan, kao i izmeu _
i
! Ab.d al-Muta.l.l.ba i esto spominjane obitelji Mutalib ili Benu.
~ejba. Samo je sigurno ono to k~e Kur'an, da je.Muham-
423
Muhammed
-_ _.,.... ._----"--_.---
~j,).
I
med kao siroe izrastao u vrlo tekim prilikama (s. XCIII,6 i
Povijesno se mogu odrediti njegovi ujaci: Abu T'lib,
koji ga je, prema izvjetaju, primio s ljubavlju, Abas, Hamza
. i Abd al-Uza. Boravio je kao dijete, prema tadanjem obiaju,
kod beduinskog plemena Sad ibn Bekr.
U navedenoj suri XCIII kae se, nadalje, da je Allah bio
dobroinitelj prema siromanom siroetu. Tome u predaji
odgovara Muhammedova enidba s bogatom trgovkinjom
Hadidom, u ijoj se slubi on nalazio. Ona mu je rodila
etiri keri i neke sinove, koji su pomrli kao mala djeca, a od
kojih je, u svakom sluaju, jedan morao povijesno postojati,
poto se njegovo neznaboako ime Abd Menaf nije moglo
izmisliti; a i takva izmiljotina kao to je Lammensova da je
to posmrtna utjeha da bi se ublaila sramota zbog nedostaja-
nja mukih nasljednika, sasvim je bezrazlona, ako su sinovi
pomrli uskoro po roenju. Iz kur'anskih iskaza, te i iz toga da
Muhammed rado koristi trgovake izraze proizlazi logiki da
je Muhammed, kao Hadidin pomonik i suprug, sudjelovao
u trgovakim poslovima; izvjetavalo se, mada mnogi u to
sumnjaju kao u naknadna umetanja, da je kao dijete putovao
sa Abu Taliborn i kasnije u Hadidinoj slubi u susjedne
zemlje. Sura XXXVII,137 i dalje, u svakom sluaju, ne
dokazuje posve sigurno da je on sam proputovao Lutova
(Lotova) stanita. Ni sama Hadida nije samostalno opremala
trgovake karavane.
No sve ovo dosada reeno nema, u stvari, neko suvie
veliko znaenje, jer su problemi, koji se odnose na Muham-
medov nastup kao vjerovjesnika, od daleko zamanijeg zna-
enja, budui da su vrela o tome nedostatna. Gledano isto
povijesno, Muhammed je, prvotno, sasvim sigurno dijelio
religiozna shvaanja svoje okoline - njegov stric Abu Leheb
bio je vatreni zagovornik neznabotva, a njegov ujak Abu
Talib umro je ne primivi Islam - to potvruje ne samo ime
njegovog umrlog sina, nego i s. XCIII,3: i za pravu vjeru
nisi znao, pa te je na pravi put uputio (uspor. i s. XLII,52:
Ti nisi znao ta je Knjiga niti si poznavao vjerske propise,
te saopenje Ibn al-Kelbija da je on, neko, Uzi (al-'Uzza)
rtvovao ovcu; o tome postoje tragovi i u korienju osebujne
govorne forme staroarapskih sveenika u rimovanoj prozi
prilikom prenoenja boanskih objava.
Kada Muhammed, iznenada, zapoinje sa saopavanjem
Kur'ana, koji, za tadanje uvjete, predstavlja neto sasvim
novo (svoju poredbu ima samo u davno iskazanim ranijim
objavljenim knjigama), onda je to, po islamskom uenju,
djelo ne ovjeka, nego Boje odluke i nadahnua, da jo
jednom i konano saopi ljudima, ogrezlim u sirovim pori-
vima i samoivim osjeajima, Istinu, koju je ve ranije bio
saopavao, a ljudi je ili nisu uzorito shvaali i primjenjivali ili
su je zanemarili, pa i izopaili. Zato se Islam ne postavlja kao
suprotnost ranijim objavljenim religijama, nego kao njihovo
ispravljanje i dovravanje. Koliko je to jedinstvena Istina i
koliko je to jedan Bog vidi se iz s. X,94, gdje se kae: Ako
sumnja u ono to ti objavljujemo, upitaj one koji itaju
Knjigu, prije tebe objavljenu. Sasvim je, dakle, iskljueno -
u tome se svi slau - da je Muhammedovo uenje rezultat
njegovog izuavanja ranijih religija. S. VII,156 oznaava ga
rije ummi - da se, uostalom, i ne govori o njegovoj sprem-
nosti za itanje i pisanje, mada je kao trgovac morao imati
neto vjebe u tome - kao neukog laika, koji nije u stanju
424
itati hebrejsku ili grku Bibliju. Neki orijentalisti prevodili
su tu rije sa neznaboaki, paganski, (ethnikos), ali ako
bi to i moglo odgovarati na nekim mjestima, to bi jedva
prolo za s. II,73, gdje se govori o razlici izmeu onih koji
imaju Knjigu: i ummiyyun meu idovima. Ve iskazi kao
onaj, da je Isa (Isus) primio Indil (Evanelje) (III,44;
V,50; LVII,27), te onaj, da ga se morao drati kao Zakona
(V,70,72), ne svjedoe uope da je Muhammed bio upoznat
sa stvarnim sadrajem njegovog uenja. Istina, Muhammed
je spadao, i prije Objave, u izabrani krug arapskih ljudi koji
su tragali za duhovnijom vjerom nego to je ona staroarapska.
Predaja daje vanu obavijest o tome, jer po njoj je uz njega, u
njegovoj potrebi za istom vjerom, postojalo jo ljudi.
Navode se razne osobe, koje su se, nezadovoljne arapskom
vjerom, okretale ka nekoj duhovnijoj. Ti podaci su, uza sve
mogue ograde, povijesno utemeljeni, jer im svrha nije bila
prikazati Muhammeda u povoljnijem svjetlu. Uz to se jav-
ljaju i tzv. hanifi, o kojima su predaje Arapa ouvale samo
nejasnu sliku. Ali onda kada zapoinje Muhammedovo posla-
niko djelovanje, njegovu svijest i duu ispunila je, iznenada,
nepokolebljiva duhovna sila koja je odredila cijeli njegov
ivot: Objava i spoznaja da je islamski Poslanik. Teko se
moe prihvatiti tumaenje da je to rezultat dugog unutranjeg
postupnog razmiljanja. Prije se moe vjerovati Predaji, koja
govori o iznenadnoj provali svijesti da je pozvan biti saopi
telj Boje rijei. To povruje i Kur'an, koji ukazuje na taj
odluni, vremenski odreeni moment (XLIV,2 i dalje;
XCVII,!; II,181). O samom nainu Muhammedovog nadah-
nua Kur'an sadri samo neke nagovjetaje; preko toga se
prostire veo koji se, ni od samog Poslanika, nije mogao, a ni
htio potpuno odstraniti. Moda se zamotavanje (s.
LXXIII,!; LXXIV,!) odnosi na neku pripremu za doek
objava, na nain starih sveenika; na to neizravno navodi to
da su ga protivnici, ee, optuivali da je opsjednuti (mag-
nun), vra (kelhin), arobnjak (ahir); jer oni su ukazivali da
se on, u trenucima nadahnua, doimao slino kao ove osobe
koje su staroj Arabiji bile dobro poznate. Uz to dolaze i neke
predaje, koje su njegovo stanje u takvim trenucima podrobno
opisale, te se moraju, dakako, smatrati vjerodostojnim,
budui da su posljednja stvar koju bi docniji Islam bio sklon
da izmisli, dok su ta tajnovita stanja bila za njegovu okolinu
dokaz vrhunaravnog porijekla njegovih duevnih uzvienja.
Bizantski spisatelji (npr. Teofan), navode da je to njega
zahvatala padavica; pa i moderni psihijatri primaju tanost
opisa njegovih napadaja, pri emu, naravno, niti odreuju
pobliu vrstu tog stanja, a jo manje daju objanjenje za to
kako iz tog stanja potjeu takve misli i poruke, kakve su
sadrane u Kur'anu. No ono to je bilo bitno za razvitak
Islama je to da sam Muhammed nije sumnjao u objektivnost
boanskih saopenja. Stoga, znanstveno shvaanje ne vidi u
njemu nekog obmanitelja, te je u punom suglasju s dojmom
iskrenosti i istinitosti, koje odaju njegovi iskazi o objavama,
kao i s injenicom da je on u Meki, u nepokolebljivoj svijesti
o svojoj visokoj zadai, godinama izdravao objede i ponie-
nja sa nesebinom postojanou. Svakako, ne samo njegove
prvotne pristae, i ne samo zbog nevolja, nego i on sam bili su
vrsto uvjereni da nad njim stalno lebdi Boji duh, te mu, po
odreenom ritmu i potrebi, saopava objave. Budui da je
on, pri tome, koristio samo izvanjske forme starih arapskih

predskazivaa, Mekanci su ga shvaali kao jednog takvog, ali
iz toga jo ne proizlazi da je on, od poetka, duhovno srodan s
tim vraima koje su nadahnjivali dini. Srdba, s kojom je
Muhammed odbijao takvo usporeivanje, nije neki dokaz za
takvu srodnost, od koje se on, osjeajui je, htio osloboditi,
nego je prirodna posljedica toga da su prosvijeeni Mekanci u
takvim osobama gledali smijene zanesenjake najnie vrste,
dok je on bio vrsto uvjeren da je ispunjen sasvim drugaijim
duhom koji je njegovim protivnicima potpuno nepoznat.
Poe li se od objava, koje je dobio, onda se sagleda jedna
osebujna osnova koju, oito, nije izmislio. Iza toga bila je
predodba o boanskoj Knjizi, al-Kiuib, koja se nalazi na
nebu, o dobro uvanom Spisu, kojeg mogu dodirnuti samo
isti (LVI,76 i dalje), o dobro uvanoj ploi (LXXXV,21 i
dalje), majci Knjige (XLIII,2 i dalje), na asnim listovima,
uzvienim i istim, iz ruku plemenitog i pobonog pisara
(LXXX,13 i dalje). Dakako da je sam Poslanik nije itao,
kako neki misle, nego mu je ona dio po dio usmeno priopa
vana i to ne u izvornom obliku, nego u arapskom prijenosu
koji je njemu i njegovim zemljacima bio razumljiv (usp or.
XII,!; XIII,37; XX,1l2; XXVI,l92 i dalje; XU,2;
XLIV,S8, a posebice XLI,44: A da Kur'an objavljujemo na
tuem jezika, oni bi sigurno rekli: Trebalo je da su mu ajeti
Iuda, od malih dijelova teksta/ razumljivi! Zar jezik tu, a
onaj kome se objavljuje Arap?). A uz to dolazi da je Muham-
rned bio svjestan toga da mu nije bio priopen potpuni
sadraj Knjige, to se vidi, npr., izriito iz onog to se kae o
povijestima poslanika, o kojima mu sve nije ispriano
(XL,78; IV,162). Saopenja je primio uhom, time to mu je
Allah govorio sadraj pojedinih dijelova (LXXV,16 i dalje i
ponovljeno), to je na vie mjesta poblie odreeno time da su
se objave ostvarivale posredstvom duha (XXVI,192 i dalje;
XVI,104; XLII,S2) ili anela (XVI,2; XV,8; uspor. UII,S i
dalje; LXXXI,23 i dalje), a po jednom kasnijem mjestu iz
medinskog doba jo odreenije - posredstvom Debraila (s.
II,91). Ta saopenja bila su veliko udo, koja su mu pala u
dio, dok on izriito i ponovljeno kae da mu je uskraena
(suprotno od Ise/Isusa) sposobnost da pravi udo u obinom
smislu. Iz te nebeske Knjige, iji sveobuhvatni sadraj,
uostalom, ni izdaleka nije iscrpljen kur'anskim tekstom,
potjeu i starije objavljene religije ljudi Knjige, na koje se,
stoga, Islam nadovezuje. To je, opet, povezano s uenjem o
nizu poslanika, koji zapoinje s Adernom (Adamom), a iji
zavretak je sam Muhammed.
Sadraj najstarijih, dosta strasno intoniranih objava, odno-
sio se na vjerovanje u jednou Allaha, dakle Onog koji je bez
ikakva druga, vrhunaravan, svemoan i sveprisutan, te u
Muhammeda kao Njegovog poslanika. Ali on nije utemeljen
samo na pojmu jednobotva, strogog i dosljednog, nego i na
snanom openitom religiozno-moralnom shvaanju, koje je,
svakako, moralo voditi ka konanom raskidu sa mnogobo-
tvom. Prije svega tu djeluje ideja moralne odgovornosti
ovjeka kojeg je Allah stvorio i misao o predstojeem sudu na
Dan oivljenja. Pa ipak postupno se sve vie i jae ocrtava
jednobotvo kao temeljna misao koja svime vlada. Sa iskon-
skom snagom ukazuje se na uda svakodnevnih pojava,
posebice na udesni nastanak ovjeka. Religiozne dunosti,
I koje su nametnute njemu i drugima, male su i jednostavne:
L treba vjerovati u Boga, __~~ njega ~aiti oprost od grijeha
425
Muhammed
(XXIII,ll), esto se moliti, i nou (XI,1l6; LXXIII,20;
uspor. LXXVI,2S i dalje), pomagati svoje blinje, posebice
potrebite, izbaviti se ljubavi za varljivim bogatstvom i prije-
vare (XXVI,182 i dalje; LV,8 i dalje), te voditi krijepostan
ivot. To je ideal istinske pobonosti, koji se oznaava ime-
nom muslim (LXVIII,3S; XXI,108 itd.) ili hanif (X,lOS;
XXX,29; XeVIII,4; uspor. VI,79).
Kako se u pojedinosti oblikovao odnos izmeu Muham-
meda i Mekanaca, moe se utvrditi samo nedostatno zbog
nedovoljnih vrela. Kur'an sadri samo neodreene nagovje-
taje, koji ne doputaju neko kronoloko rasporeivanje, dok
je Predaja puna toga, ali ne uvijek i pouzdana. Samo izvjetaj,
koji je Drva uinio za halifu Abdelmelika daje odmjeren ali
povjerenjem ispunjavajui pregled glavnih dogaaja. Ponaj-
prije, Muhammed nije naiao na neki vei otpor, te kod ne
malo njih nalo je njegovo objavljivanje prijemljivo tlo; to-
vie, moda se u tome, to je reeno o Salihu (XI,64), smije
pronai nagovjetaj da je on, u poetku, pobudio vea oeki
vanja kod Mekanaca. Sve predaje slau se u tome da je
Hadida bila prvi vjernik, dok se, obrnuto, razlikuju u tome
tko je bio prvi muki pristaa. D svakom sluaju, Abu Bekr,
osloboeni rob Zeid ibn Harisa, Zubeir ibn al-Avam, Talha
ibn Ubajdalah, Abderahman ibn Auf, Sad ibn Abi Vakas i
Muhammedov posvojenik Ali spadaju u najstarije pristae.
Veina tih ljudi, koji su bili pridobijeni, bili su, ipak, mladi i
u drutvenom pogledu slabo imuni ljudi, dok su se dobro-
stojei i moni suzdravali (XIX,74; XXXIV,30 i dalje;
XXXVIII,62 i dalje; LXXIII,ll; LXXX,l i dalje). To je
postao jo vie sluaj, kada je sam Muhammed postao svje-
stan domaaja novih ideja i kada je otvoreno zapoeo napadati
vjeru svoga grada; jer sada su Mekanci, ija je veina, bez
dvojbe, malo marila za takvo pobonjako tajno druenje,
otkrili da bi religiozna revolucija mogla ugroziti njihove
sajmove i njihovu trgovinu. Da je to, naime, bila glavna taka
njihovog otpora protiv Muhammeda proizlazi iz toga da
Kur'an, ee, nastoji u tom pogledu umiriti Kurejite:
mekansko svetite je pripadalo Allahu kojeg i Mekanci priz-
naju za najvieg Boga (XXXI,24; XXXIX,39; V,14; XIII,12,
gdje je Allah gospodar Kabe), te e on tititi i blagosloviti
svoje svetite, ako mu se oni prepuste (XXVII,93;
XXVIII,S7; XXIX,67; cvr.i i dalje).
Predaje su opirno izvijestile o mekanskim progonima i
zlostavljanjima, koje su pretrpjeli Muhammed i njegove pri-
stae. Ako tu i ima pretjerivanja, ipak se neto tanoga nalazi
u osnovi toga. Drva govori o dvostrukoj Jimi (progonu), koje
je vjernike dva puta prisilio na iseljenje, a u Kur' anu se govori
o istragarna, koje su protivnici prouzroili vjernicima,
enama i mukarcima (LXXXV,lO), te i izriito o tome da
moni hoe sprijeiti Muhammeda da se moli (XeVI,9 i
dalje). Osebujna naznaka, koja se opetovano nalazi u povije-
stima poslanika, da su protivnici poslanika prijetili da e
kamenovati njih i njihove pristae (s. XI,93 i ponavljano),
mogla bi biti bliska pomisli da su time Mekanci stvarno
prijetili Muhammedu, ali bi to, onda, bilo samo trenutani
izljev strasti, te se, u svakom sluaju, spor vodio poglavito
kao borba rijeima u dugim raspravama, pri kojima je
Muhammed bio duhovno nadmoan. Njegova snaga je bila u
svijesti da ivi za Mekance zatvorenim viim duhovnim
ivotom i da iznosi misli, kojima kad bi se svi ljudi i dinovi
Muhammed
1----
I udruili da saine jedan ovakav Kur'an, oni, kao to je on, ne
bi sainili ... (XVII,88). Vrlo otroumno ukazuje on esto
na nedosljednost svojih protivnika, kada priznaju Allaha kao
pravog Boga, ali ne ele izvui zakljuke iz tog priznavanja.
Pa ipak se njegovi nepo bitni dokazi odbijaju o nepokolebljivi
zid njihovih predrasuda koje vode materijalni interesi. Stoga
se sadraj kur'anskih iskaza upravlja, sad, na najosebujniji
nain prema toj okolnosti. Budui da su se protivnici
Muhammedovi rugali zbog izostajanja boanskog suda na
koji ih se opominjalo (XXXVIII,lS; LXX,S), zapoele su u
sve veem obimu objave u kojima su se iznosile povijesti
ranijih poslanika, te kako su ih njihovi suvremenici doeki
vali s nevjericom i stoga navukli na se strane kazne. Za
Muhammeda je otpor oevidnoj istini bio neto nepojmljivo i
on je nalazio oslon u stavu da ljudsko protivljenje nije moglo
staviti prepreku Allahu, beskrajno Uzvienom i Svemonom;
dakle, nevjerica protivnika posljedica je same boanske volje.
Allah puta grijeiti onome kome hoe i vodi onog kojeg hoe
(X,9~; XXXII,l2 i dalje; XXXV,9; LXXIV,34 i dr.).
Iz mekanskog razdoblja istiu se neke epizode, koje su,
manje ili vie, nejasne, te je govor o njima, u stvari, nesigurna
kombinacija. Stoji injenica, mada se o tome nita ne spomi-
nje u Kur'anu (ni s. XVI,43 i dalje ne govori o tome), da je
islamska zajednica, jedno, dospjela u veliku nudu, te da je
znatan dio zbog toga iselio u Abesiniju. Za kasnije islamsko
shvaanje je sudjelovanje u tom izbjeglitvu bilo potvrda
posebne vrijednosti, slino kao kasnije iseljavanje u velikoj
Hidri u Medinu. Miljenje orijentalista da je Poslanik otpo-
slao one svoje pristae, za koje se bojao da nee imati dovoljne
snage da odre svoju vjeru pod mukotrpnim prilikama u
Meki, ne moe se odrati jednostavno zato to ih je slao u
kransku sredinu, gdje takvi jo prije mogu napustiti novo-
steenu vjeru. Upravo obrnuto, on je tamo uputio, po uvjere-
nju, vrlo snanu grupu, to dokazuje i osvjedoeno rasprav-
ljanje kako sa kranima u Abesiniji, tako i sa mekanskim
neznaboakim izaslanstvima koja su traila njihovo izrue
nje, a i injenica da nije bilo prijelaza na tamonju vjeru.
Prema Urvi, ovi iseljenici vratili su se u rodni grad, kada je
Islam ojaao pristupanjem nekih monih osoba.
No mnogo je tee promisliti jednu drugu epizodu iz
mekanskog razdoblja, priu o bojkotu Haimita. Jasno je da
je cijeli Muhammedov poloaj, tokom njegove borbe s
Mekancima, bio mogu samo zbog podrke, koju mu je dao
njegov rod. Svi lanovi haimskog roda, osim Abu Leheba,
udovoljavali su viteki toj dunosti, premda ih je samo malo
vjerovalo u njegov poziv. Stoga, ne bi bilo neprirodno da su
Mekanci, na kraju, pokuali cijeli rod uiniti nekodljivim, a
da se otvorenim napadajem ne zadue krvavim zloinom. A
pria o tome kako su Haimiti bili prisiljeni povui se u svoju
etvrt i obavezati se da se uzdre od svakog openja s njima,
nije potvrena Kur'anom, a ni kod Urve, te se ini pretjera-
nom. Uostalom, da taj pokuaj, na kraju, nije uspio, priznaje
i sama ta pria.
U zadnjem dijelu mekanskog vremena pada, svakako,
Muhammedovo nono putovanje ka najudaljenijoj bogomo-
lii, koje je kasnije postalo tako glasovito, a na koje kratko
cilja s. XVII,l (moda i stavak 62) - bez sumnje jedna vizija
koja ga se dojmila kao zbilja. Po vladajuem shvaanju,
krajnja taka putovanja bilo je svetite u Jeruzalemu, te se
426
onda iz toga zakljuivalo o visokom znaenju, koje je taj grad
za njega imao. Novija tumaenja, meutim, sklonija su pod
Mesdid al-Aksom shvatiti bogomolju anela na nebu (uspor.
VII,20S; XXXIX,7S), to se, nedvojbeno, moe vie iznositi,
prije svega zato to je nono putovanje ve u predaji, koju
saopava Ibn Ishak, povezano s nebeskim putovanjem i to se
u Kur'anu vie puta govori o usponu na nebo (VI,3S;
XVII,92 i dalje; XV,l4 i dalje).
O drugim pojedinostima treba se jo spomenuti to da je
Muhammed koji je ivio u vrstom uvjerenju da je Islam
povezan Bojom istinom s religijom ljudi Knjige, uza sve
to, ve u Meki zapoeo odbacivati crkvene kristoloke
dogme. To ne naruava temeljnu istovetnost Boje istine, te
time i Islama i ranijih objava, nego samo kasnije crkvom
usvojeno pogreno uenje, jer je on doputao da je Isa (Isus)
energino odbijao uenja o svojoj boanstvenosti.
to se tie zavretka mekanskog razdoblja, vrela su neto
bogatija. Po Urvinom izvjetaju, Muhammedu je, dodue,
polo za rukom, nakon iseljenja jednog broja pristaa u
Abesiniju, pridobiti neke odlinike u Meki (meu njima,
svakako, i Omara). Ali, uglavnom, njegovo nastojanje religi-
ozne reformacije moe se smatrati neuspjelim; a kada su
umrli Hadida i Abu Talib, njegov poloaj je pomalo postajao
bezizgledan. Pokuaj da se ukorijeni u Taifu, doveo ga je,
prema prii, u veliku opasnost, premda je odziv, na koji je
njegov zagovor Islama naiao kod nekih dina (uspor.
XLVI,28; LXXII,l), sigurno ohrabrio njegovo srce. U to
doba, svakako, Mutim ibn Adi ga je uzeo u svoju zatitu. On
se, sada, mogao umiriti time da je ispunio svoju dunost kao
opominja, te je mogao smatrati da je Allahova volja da
njegovi zemljaci nisu htjeli spas (uspor. X,99; XLIII,98). Ali
svijest da je odabrani Allahov glasnik bila je toliko jaka u
njemu da se on vie nikako nije mogao vratiti u obini ivot
neobavljena posla. Stoga mu se nametala potreba da stvori
iri krug djelovanja nego to je to malo, ponajvie bezutjecaj-
nih pristaa, te je odluio da taj krug potrai izvan Meke, ma
kako mu je kao Arabljaninu moralo pasti teko da raskine
spone koje su ga vezivale s plemenom i rodom. Za takav
pokuaj dobru priliku prualo je slivanje ljudi iz svih krajeva
na hodaae u Meku. Nakon nekih neuspjelih pregovora,
naiao je na sklonost kod nekih ljudi iz Medine. Nije pitanje
da Medinci nisu toliko eljeli sebi privui nadahnutog Posla-
nika, koliko su oni traili vou, koji bi ponovo sredio poli-
tike prilike koje su poremetile plemenske borbe, iji je
vrhunac bila bitka kod Buasa. Time se dolazi i do najteeg
problema u Muhammedovoj ivotnoj povijesti, kada nadah-
nuti religiozni reformator, nakon preseljenja u Medinu,
stupa na svjetovno poprite i dokazuje se smjesta kao poli-
tiki genij. Da je Muhammedov pogled u Meki obuhvaao
ire politiko stanje, pokazuje predskazanje iz s. XXX,l i
dalje, ali to mjesto stoji sasvim osamljeno. Nakon to se
povezao s nekim Medincima, koji su kao hodoasnici doli u
Meku, ovi su zapoeli u svome gradu, zajedno s ljudima koje
je on tamo uputio, iriti Islam, te je Poslanik mogao, nakon
prethodnog dogovora na al-Akabi, na istom mjestu pri hodo-
au naredne, 622. god. zakljuiti formalni ugovor s veim
brojem Medinaca; oni su se obavezali, u ime svojih sugra-
ana, primiti ga u svoju zajednicu, te ga tititi kao jednog od
svojih, to je, kao to daljnja povijest pokazuje, vailo i za

njegove mekanske pristae, kada su se preselili u Medinu.
Sigurno predaja s pravom tu govori o obeanju Medinaca da
Muhammeda uzmu pod svoju zatitu, a ne o daljnjim obave-
zama. Obrnuto, Muhammed im je, po Ibn Hiamu, pri
prvom dogovoru na Akabi nametnuo niz propisa; ali to
polaganie zakletve je, kao to ve ime pokazuje, uzeto iz
kasnijeg mjesta u s. LX,12, a, osim toga, skrojeno je jasno za
mekanske prilike (posebice zavjet da se djeca ne ubijaju). To
pregovaranje, koje nije ostalo nepoznato Mekancima, izazvalo
je veliko ogorenje, te je nastala druga/itna za vjernike, koji su
se morali jo vie uvrstiti u svojoj odluci da se presele u
Medinu. U veim ili manjim gomilama su izlazili, tako da su
preostali samo Muhammed s Abu Bekrom i Ali; a onda su
naposljetku i oni, uz veliku muku, otili, to potvruje i s.
IX,40.
Iseljenje Poslanika, Hidru, s pravom su muslimani uzeli za
polaznu taku svoga raunanja vremena, jer ono predstavlja
poetak razvitka koji je u kratkom vremenu dobio svjetsko-
povijesno znaenje. Po uobiajenom raunanju, Poslanik je
doao 12. rebijulevela prve godine, tj. 24. septembra 622.
godine u medinsko predgrae Kubu, te se, ubrzo potom,
zaputio u svoju novu domovinu. Zadae, koje su ga oekivale,
postavljale su najvee zahtjeve njegovim diplomatskim i orga-
nizatorskim sposobnostima. S punom sigurnou morao je
raunati samo na one koji su se s njim iselili, Muhadire, jer je
cijela njihova budua egzistencija poivala iskljuivo na
njemu, a, naravno, bili su samo ti iseljeni vrsto uvjereni u
istinu njegovog poslanja. Uz njih su dolazili i oni Medinci, koji
su ve primili Islam ili su to uinili uskoro po njegovom
dolasku, tzv. Ansari ili pomonici, koji su, ipak, inili samo
dio stanovnitva. Na izravan otpor naiao je samo kod nekih
rodova, kao to je Avs Allah; ali, pored njih, postojao je jedan
broj, koji mu se nije ba opirao, ali se nevoljko prikljuio
novim prilikama, tzv. Munafiqun, koji su mu pripravili mnoge
teke asove. Na sreu im je bio na elu ovjek, Hazredit
Abdalah ibn Ubej, koji je u tolikoj mjeri posjedovao muna-
fiko svojstvo neodlunosti da je redovito proputao svaku
priliku, gdje je mogao dati uspjean otpor. Daljnja opasnost
leala je u tome to staro ogoreno neprijateljstvo izmeu oba
glavna plemena, Avs i Hazred, nipoto nije iezlo, nego je
moglo pri svakoj prilici lako ponovo buknuti. A onda su tu jo
bili i idovi i poidovljena plemena u Medini, koji su zbog
svoga bogatstva i zalea u velikim idovskim kolonijama u
Hajbaru i drugdje igrali znaajnu ulogu.
Iz tih raznorodnih sastojaka Muhammed je trebao stvoriti
jedinstvenu zajednicu. Prva zadaa, koju je morao rijeiti,
bila je pribavljanje potrebnih sredstava za ivot iseljenika koji
su, najveim dijelom, bili srednjeg i siromanog imovnog
stanja, to se privremeno moglo postii samo portvovnou
Ansara, a sigurno samo na nedovoljan nain. Da bi uvrstio
odnose zatite, naredio je bratski savez izmeu jednog dose-
ljenika i jednog domoroca. Ali ta uredba, uz koju je uveo i
pobratimstvo izmeu dvojice doseljenika, bila je ukinuta
nakon bitke na Bedru surom XXXIII, 6, te je ostavila samo
malo tragova. U zamjenu, posjeduje se iz neto kasnijeg
vremena, kada se ve zamjeivala zlovolja izmeu Muham-
meda i idova, vrlo dragocjen dokumenat u Muhammedo-
vom ustavu zajednice, koji je sauvao Ibn Ishak, a koji
svjedoi o njegovoj velikoj diplomatskoj obdarenosti, kada
Muhammed
spaja ideal religiozne umme sa zbiljom stvarnih odnosa.
Dodue, najvii autoritet je kod Allaha i Muhammeda, kojem
se moraju predoiti sve vee stvari; ali umma je obuhvaala
jo idove i neznaboce, zbog ega su, u biti, zadrani pravni
oblici starih arapskih plemena. Vee praktino znaenje,
uostalom, nije imao ovaj nacrt kojeg Kur'an nigdje (a jedva u
VIII,58) ne spominje, budui da su ga uskoro nadmaili
odnosi koji su se brzo mijenjali.
Politiki razbor Muhammed je pokazao i svojim praktinim
ustupcima idovima, mada se ne moe prihvatiti miljenje da
je od njih preuzimao obrede; tako, neki tvrde da je uvoenje
10. muharema kao dana posta ('aura') paralelno idovskom
postu 10. tirija, dana pomirbe. Da je izbor Jeruzalema kao
kible spadao u te ustupke, nije sigurno, poto se podaci o
mekanskom razdoblju razlikuju u tom pogledu. Da li se tada
Jeruzalem koristio kao kibla, to je bio pravac molitve rairen
po Istoku, da li se okretalo ka Istoku, te da li je uope kibla
postojala (Kur'an nita o tome ne govori) - sve to ostaje sasvim
nesigurno. Ipak, svi ti ustupci i blagonaklonost nisu imali
uinka na medinske idove; premda su oni ivjeli u aktivnom
oekivanju Mesije, inilo im se nemoguim da jednog Arapina
priznaju za oekivanog izbavitelja, te uskoro Kur'an biljei da
samo malo njih meu njima vjeruje u njega (III, 106). Na
njihovo ozloglaeno podrugivanje, posebice kada se radilo o
starozavjetnim povijestima, Kur'an je odgovorio da su idovi
dobili ne samo jedan odlomak Objave (IV, 47; uspor. III,
115), a od toga neke pojedinane, vremenski odreene zakone
(IV, 158; VI, 147; XVI, 119), nego su i naspram boljeg znanja,
svata u svojim svetim spisima zatajili (11,39, 141, 154, 169;
111,64 i dr.), tovite upravo ih krivotvorili (II, 56; IV, 48; V,
16, 45; VII, 162). Budui da je i crkveno kransko uenje
ocijenjeno kao izmjena pravog Isusovog uenja, sada se jae
naglaava uloga Islama i njegovog Poslanika kao religioznog
reformatora. Zbog toga je za Poslanika objavljeno da je peat
(XXXIII, 40), zadnji, na kojeg je sam Isa (Isus) ukazao pod
imenom Ahmed (LXI, 6; uspor. III, 75). Dakako da se
usporedo s kritikom ranijih religija, a posebice u otroj
suprotnosti idovstva, odvijala pozitivna izgradnja Islama kao
samostalne religije. U vezi s tim je naglaavanje njegovog
nacionalnog karaktera, time to su razni staro arapski obredni
oblici ukljueni u novu vjeru. Odatle potjee u 2. god. po
Hidri (623-624. god.) promjena, u smislu da Jeruzalem nije
vie kibla kojoj se treba okretati pri molitvi, nego staro svetite
u Meki (II, 136-145), jer je ono sabiralite i utoite ljudi (II,
119). Kao nadomjetenje za had, koji je sada ukljuen u Islam
kao jedan od glavnih obreda, ali iz kojeg su muslimani bili,
privremeno, iskljueni, Poslanik je rtvovao te godine na 10.
zulhide ivotinju na musalli u Medini, a naredne godine je
had naveden kao jedna od dunosti spram Allaha (III, 90, i
dalje). Petak je zadrao svoje znaenje, ali on ne treba biti dan
odmora kao idovski sabat (LXII, 9 i dalje). Na mjesto posta
aure, odreen je sasvim novi osebujni obred, po kojem se
cijeli ramazan, mjesec u kojem je Muhammed dobio temeljnu
objavu (II, 281), treba postiti.
To, posljedicama ispunjeno, arapsko obiljeavanje Islama
dalo je Poslaniku zakljunu legitimaciju, koja je bila u skladu s
ranijim pozivanjem na stare objavljene religije, time to se on
pojavljuje kao obnovitelj Ibrahimove vjere (milla t Ibrahim),
koju su idovi i krani izopaili. Ibrahim (Abraham), kojeg
427
Muhammed
su kako idovi tako ikrani ~j~Ski
priznavali kao veliki
i na kojeg i sam Kur'an osobito ukazuje kao na pravog hanifa , muslimane, sve dok se neki u zaklon postavljeni strijelci nisu
(npr. VI,79), sada izrasta u hanifa koji je u suprotnosti ne samo i bacili u borbu protiv Muhammedovog izriitog naloga, to je
sa neznabocima, nego i s ljudima Knjige. On i njegov sin
Ismail (Ismael), praotac Arapa, utemeljili su mekansko sveti-
te i tamonji obred, koji su uprljali neznaboci, a koji
Muhammed treba obnoviti (II, 118 i dalje; XXII, 27 i dalje).
Istodobno s daljnjom izgradnjom islamske vjere, i osobni
Muhammedov poloaj postupno je sa promijenjenim okolno-
stima postao drugaiji. Najprije je medinski ustav odreivao
da se sve vane stvari iznose Allahu i Njegovom poslaniku.
Kur' an istie da je sada glavna dunost vjernika biti im
podloan (III, 3,29,126, 166; IV, l7idalje,62; V, 93; XXIV,
51,62). Uz vjeru u Allaha, sada se istie i vjera u Poslanika
(XLVIII, 9; LXIV, 8 i dr.). Allah je njegov zatitnik kao i
Debrail, a aneli su mu na pomoi (LXVI,4).
Uzdizanje Meke kao religioznog sredita postavlja Posla-
niku nove zadae, koje su uskoro vodile ka nesluenim
rezultatima. Ako je posjet svetita u i oko Meke dunost od
toga iskljuenih muslimana (XXII, 25 i dalje), tada proizlazi
kao neminovno nunost da se iznudi pristup k njemu. Bilo
je za to, dakako, i tekoa. Medinei su se samo obavezali da
ga brane, ako bude napadnut, a nisu bili skloni zapoinjanju
rata. to se tie doseljenika, oni, istina, nisu bili time
vezani, ali je u njima, ipak, postojao arapski osjeaj da se
bore protiv svojih suplemenika i krvnih srodnika. Koliko je
to bilo ivo, a i koliko je Poslanika to bolilo, svjedoe
prigovori koje saopava Kur'an (II,212; XXII,39 i dalje, te
drugi). Prevladavanju toga pomogla je glasovita epizoda na
Bedru sa bogatom karavanom iz Sirije. Ali je oprezni Abu
Sufjan, koji ju je vodio, uspio saznati za zasjedu, te je
otpravio glasnika u Meku po pomo. Dodue, poslao je
uskoro potom, kada se domogao sigurnosti na podruju
obale, nove glasnike u Meku, koji su opozvali prve glase.
Naljueni Mekanci, meutim, sakupili su vojsku, koja je
bila tri puta vea od Muhammedovih eta, te nisu htjeli
propustiti priliku da tekog protivnika temeljito kazne. Oni
krenu ka Bedru, gdje su islamski ratnici oekivali karavanu,
te koje, kada su vidjeli znatnu mekansku silu, zahvati velika
pomutnja (vid. s. VIII, 5 i dalje). Ali je Poslanik znao da je
sukob Allahov usud, te je silnom snagom uvjerenja smirio i
ohrabio svoje ljude, te oni daleko nadmonijeg neprijatelja
pobijede. Jedan dio Mekanaca je pao, meu njima, i voa
aristokrata Abu Dehl, a vie ih je, meu ostalim i Muham-
medov ujak Abas, dovedeno u Medinu kao zarobljenici,
gdje su dvojica (an-Nadr i Ukba ibn Abi Muait) bili ubijeni,
a drugi su se morali otkupiti. Bitka je bila od golemog
znaenja za povijest Islama, jer se pobjeda doivjela kao
snana potvrda vjere u Allahovu nadmo (VIII, 17,66; III,
119) i Muhammedovu misiju, a, osim toga, Meka je u
Arabiji uivala tako veliki ugled da su njezini pobjednici
morali na sebe svrnuti sve poglede.
U god. 3/624-625. god. * nastavljeno je sa napadima na
mekanske karavane, te su Kurejiti uvidjeli nunost da ener-
ginije nastupe i osvete se za Bedr. Opremljeno je 3.000
ratnika, te upueno pod Abu Sufjanom na Meku. Na islam-
skoj strani je odlueno da se ne ostane u gradu, mada su to neki
svjetovali, nego da se s vojskom, znatno smanjenom odlaskom
Munafika, izae na podnoje brda Uhud. Usprkos brojanoj
uzor I premoi Mekanaea, razvila se, najprije, borba povOlj-nO za
Halid ibn al-Valid smjesta iskoristio da Muhammedovu voj-
sku udari u bok. Tada se situacija promijenila i mnogi su
muslimani poeli bjeati, posebice kada se proirio glas da je
pao Poslanik (uspor. III, 138). U stvari je bio samo ranjen i
spasio se s nekim odanicima kroz klanac na junoj strani brda.
Mekanei nisu do kraja iskoristili ili znali iskoristiti ovu
pobjedu, nego su se zadovoljni to su spasili svoju ast, mirno
vratili u Meku. Muhammed je time izbjegao ono najgore, ali je
imao mnogo palih, meu njima i Hamzu, koje je oplakivao, a i
steeni ugled mu je bio naruen, to se vidjelo iz otvorenog
idovskog radovanja, aiponaanja raznih beduinskih plemena
naredne, 4. god. po Hidri. Kao to je nakon bitke na Bedru,
neprijateljsko ponaanje idova imalo za posljedicu protjeri-
vanje plemena Kajnuka, tako je sada ista sudbina pogodila
pleme Nadir.
Ali opasnost od Mekanaca nije bila prola. Hukani od
hajbarskih idova, a i zbog stalnih uznemiravanja karavana,
oni se odlue napasti samu Medinu. Svjesni svoje male
ratnike podobnosti, oni su revno vodili pregovore s raznim
beduinskim plemenima i izveli su na taj nain veliku vojsku -
navodno 10.000 ljudi, s kojom krenu 5. god. (juna 626 - maja
627) na pohod. Razliita godinja doba (dijelom mjesec nakon
etve jema, a dijelom zimske oluje) oduila su opsadu grada.
Nadolazak goleme vojske koja je ostavljala dojam izazvao je
veliku smetenost u Medini, koja se jo vie poveala zbog
kolebljivog dranja Munafika i otkria ili, moda, samo
sumnje da su idovi u dosluhu s neprijateljem (XXXIII, 10 i
dalje, 26). Muhammed je dao, da bi ojaao snagu otpora,
iskopati jedan jarak, jendek (handah, perzijska rije) ispred
nezatienih dijelova grada, po prijedlogu Perzijanca Sel-
mana. To se ne samo dojmilo neprijatelja, nego je jo vie
oduilo opsadu. To vrijeme je Poslanik iskoristio za tajne
pregovore sa Gatafanom i potpirivao je spretno uzajamno
nepovjerenje meu neprijateljima, a kako su istodobno i
vremenske prilike bile nepogodne, opsjedatelji su izgubili
volju i zapoeli su pomalo odlaziti, te je i zadnji pokuaj
Kureiita da osvoje grad potpuno propao. Te okolnosti su
mnogo vie kotale idovsko pleme Kurajza, koje je bilo do
kraja neprijateljski raspoloeno; njihova etvrt je opkoljena i
unitena, a predaja za to okrivljuje Sada ibn Muaza.
S tim odstranjivanjem, koje, uostalom, nije iskorijenilo iz
Medine sve idove, veliki cilj - stvaranje religiozno odreene
umme, bio je na pomolu.
Krajem 6. god. po Hidri Muhammed je procijenio da se
moe odvaiti na jedan korak koji bi ga doveo blie cilju
kojem je teio. Jo uvijek su on i iseljenici bili iskljueni iz
Meke i njezinog svetita, ali je on putem povjerljivih osoba, u
koje se, sigurno, moe raunati i njegov ujak Abas, znao da se
raspoloenje u gradu pomalo promijenilo. Sve je vie bilo
onih koji su se zamorili od bezizglednih borbi i koji su slutili
da bi za mekansku trgovinu bilo daleko probitanije zaklju-
iti mir s neumornim protivnikom, posebice nakon to je I
vrelo bogatstva grada, hodoae, postalo islamska dunost._
Obavijeten o toj velikoj promjeni, Poslanik je naredio, u
VId, napomenu na stranici 13.
- - - - - - - - - -
428

zulkadi 6. god., tj. u martu 628. god., svojim pristaama da
poduzmu s njim malu umru u Meki. Moda se za to, mjesto
velikog hada, opredijelio zbog toga to se posljedice susreta-
nja sa raznim plemenima, s kojima je vodio rat, nisu mogle
predvidjeti; a moda se bavio i milju da, ako sve dobro
proe, i naredni mjesec ostane tamo. Ipak je taj korak bio
odvaan, zbog ega je on od nekih beduinskih plemena traio
da idu s njim za sluaj da doe do otpora. Ali se, ipak,
ratniki karakter pohoda napustio, te su muslimani ili kao
obine hadije. U Meki je bilo vie njih koji su eljeli izai u
susret njegovoj elji, ali je ratnika stranka bila jo dovoljno
jaka, te mu se u susret poalje jedan broj naoruanih ratnika
da mu sprijee prilaz. On se utabori tada na mjestu al-
-Hudajbija, gdje zapone pregovarati s Mekancima, a kako to
nije vodilo nekom rezultatu, poalje on kao zastupnika u grad
Osmana koji je bio zatien svojim obiteljskim vezama. Ali
kada ovaj nije dugo dolazio, a naposljetku se proirio i glas da
je ubijen, situacija je postala kritina, te Muhammed napusti
sve pregovore, sakupi pristae i oni mu se zakunu da e se do
zadnjeg za njega boriti (XLVIII,10,18). Ali su uskoro potom
doli neki Mekanci i dostavili posredujui prijedlog, koji je
vrlo karakteristian za nestalnu mekansku politiku, po kojem
e on ovog puta otii, ali e zato moi umru proslaviti naredne
godine. On pristane na taj prijedlog, zakljui desetogodinje
primirje sa Kurejitima i obavee se jo izruiti sve nesarno-
stalne Mekance koji su mu prili. Muslimani, koji su se,
nakon zakletve, nalazili u stanju oduevljenja, jedva su suzdr-
avali bijes zbog tih uvjeta; ali Muhammed ih smiri, prinese
rtve, a onda odree kosu, to uinie i njegovi negodujui
prijatelji. Tek se kasnije pokazalo da je on time, zapravo,
napravio politiko remek-djelo, time to je Mekance naveo na
to da izopene bjegunce priznaju kao sebi ravne protivnike i
da s njim zakljue mir koji je nosio pozitivnu budunost.
Bogatu materijalnu naknadu za prividno osujeenu umru
zadobili su muslimani poetkom 7. god. (628-629) zauzeem
plodonosne oaze Hajbar, koju su nastanjivali idovi. Bilo je
to prvo pravo Poslanikovo osvajanje, te je vodilo ka jednoj
praksi, koja e kasnije postati mjerodavna kada bi se predali
idovi ili krani, naime da se itelji nisu ubijali niti progo-
nili, nego su se ostavljali kao neka vrsta najamnika, koji su
godinje imali plaati odreeni iznos. U to doba, uz kolebanje
u vezi sa tanim datumom, smjetaju predaje i slanje Poslani-
kovih pisama upravljau Aleksandrije Mukavkisu, vladarima
Abesinije, bizantskom caru, perzijskom kralju i dr., u kojima
je traio da prime Islam. Mnogi dre da je to malo vjerojatno,
te navode da se jedan tako dobar i razborit politiar kao to je
Muhammed, koji je tada imao pred oima realni cilj -
osvajanje Meke, ne bi mogao uputati u takve zamisli, jer
vladari, kojima se obraao, nisu mogli razumjeti jasni arap-
ski Kur'an, a nije ih se moglo ni siliti ni koristima pridobi-
jati. Osim toga, u medinskom razdoblju je objavljeno da
nerna prisile u vjeri, a i tamo gdje su se stvari morale
rjeavati orujem, uvijek se radilo samo o arapskim podru-
jima. Pa i kada je, nakon osvajanja Meke, objavljivao rat
Ijudima Knjige, moe se dokazati da su se poduzeti pohodi
uvijek odnosili na Arape koji su bili pod bizantskom odnosno
perzijskom vlau. A odluujue je to da Muhammed na
vrhuncu svoje moi nije ak ni traio od idova i krana da , stajao njegov stari nepomirljivi protivnik, asketa Abu Amir
prime Islam, nego se zadovoljavao njihovim _p_o_k_o_ra_v_a_n_je_m_i-----"~~d Amr, sagradili vlastitu bogomolju za c_ijepanje meu
Muhammed
plaanjem danka. Ipak, veliki je broj onih koji vrsto dre da
su ove Muhammedove poslanice vjerodostojne.
U martu 629. god., Muhammed je obavio umru koju je do-
govorio u mirovnom ugovoru na Hudajbiji (umra Pogodbe
ili Naknade). Za onog koji je iz svoga grada prognan bila je
sigurno velika zadovoljtina da je mogao Meku pohoditi kao
gospodar i vo Medine; a inae je dogaaj, privremeno, imao
vie simboliko znaenje, te pokuaj njega kao spretnog
diplomate da boravak produi pomou enidbe sa svastikom
svoga druga Abasa, Mekanci su utivo ali odluno odbili.
Suprotno tome, od velikog znaenja je bilo to da su mu neki
od najznaajnijih Mekanaca, kao to su Amr ibn al-Asi i
vojniki genij Halid ibn al-Valid, koji su u njemu upoznali
ovjeka budunosti, otvoreno pristupili, dok su njegov ujak
Abas i valjano rodoljubni, ali oprezni Abu Sufjan nastojali,
pomou tajnih pregovora, na to je mogue povoljniji nain
pripremiti neizbjeni svretak stvari.
Sigurno je da primirje nije moglo zadovoljiti Poslanika, jer
mu je moralo biti nepodnoljivo da neznaboci jo uvijek dre
u svojoj vlasti Allahovo svetite. A tu je pridola i jedna nova
okolnost, kada je ratnika stranka u Meki, usprkos savjeta
Abu Sufjana, podrala pleme Bekr protiv Huzaa, koje je bilo
u savezu sa muslimanima, te je time stvoren uvjerljivi povod
ratu. Uramazanu 8. god. (629-630) izaao je Poslanik iz
Medine na elu vojske koja se sastojala od doseljenika,
Ansara i beduina. Vijest o tome izazvala je bojazan u Meki,
gdje se broj za rat voljnih dnevno topio, tako da su smotreni
sada mogli preuzeti vodstvo. Abu Sufjan, koji je s nekim
drugima bio izaslan i koji je susreo Muhammeda nedaleko od
grada, laskao mu je i postigao je oprost za sve Kurejite, koji
se kane oruanog otpora. Osim malog broja nepomirljivih,
oni su pristali na to, te je Poslanik u svoj rodni grad uao
skoro bez borbe, iji su itelji gotovo svi primili Islam. On je
nastupio s velikom blagou, ali je traio nemilice unitenje
svih idola u i oko Meke.
Nije se moglo dugo radovati ovom trijumfu, jer nije bio
savladan ne samo s Mekom blisko povezani Taif', nego ni
pleme Havazin u sredinjoj Arabiji, koje se spremalo za
odlunu borbu. S njima je dolo do borbe kod Huneina na
putu za Taif, koja je, posebno zbog nepouzdanosti vie
novopreobraenih, ponajprije zaprijetila da postane kobni
poraz, sve dok neki muslimani nisu uspjeli vratiti bjegunce i
potui neprijatelje; utvreni Taif nije se mogao osvojiti, ali e
ovaj grad kasnije slijediti vrijeme i pristati uz Islam. Kada se
dijelio plijen sa Huneina, Ansari su oitovali svoju bojazan da
e ih Poslanik onda napustiti i prijei u svoj rodni grad, a
negodovali su i zbog bogatih darova ranijim neprijateljima,
dok su oni sami ostali praznih ruku, ali ih je Muhammed
toliko dirnuo svojim rijeima umirenja, da ih je ganuo do
suza.
Znakovito za 9. god. (630-631) su mnoga izaslanstva, koja
su dolazila u Medinu sa raznih strana Arabije, da bi se
pokorila osvojitelju Meke, kao i poslanice koje je upuivao
plemenima da bi utvrdio uvjete njihovog pristupa. U to
vrijeme, kako se ini, vodio je Poslanik u Medini borbu sa
nekom tegotnom opozicijom (IX,58-73,125). To je ilo ak
dotle da su neki protivnici, iza kojih je, po jednoj predaji,
429
Muhammed
vjernicima, kao oslon onima koji su se ranije borili protiv
Boga i Njegovog poslanika (IX,108 i dalje). Ali je tekst i
Kur'ana i predaja tako nedovoljan da nije mogue stvoriti
jasnu sliku o toj neobinoj stvari. Uza sve, Poslanik je
sproveo svoj plan o pohodu na sjever, koji je naiao na
protivljenje, ostao je tamo neko vrijeme i onda se vratio u
Medinu. Ali, ipak, taj pohod nije bio bez uspjeha. Njegov
ugled je sada postao tako velik da su mu se i male kranske i
idovske drave u sjevernom dijelu Arabije pokorile za njego-
vog boravka u Tebuku, tako kranski kralj juhana u Ajli,
itelji u Adruhu (Adru~) i idovi u lukom gradu Mekni.
Kako su se zaotrene prilike u Medini dalje razvijale, ne zna
se; ali se moe, svakako, posigurno pretpostaviti da je smrt
Abdalaha ibn Ubeja, koja je uslijedila nedugo nakon pohoda
na Tebuk, pridonijela tome da spadne napetost. Prema vani je
rasla snaga Islama i autoritet njegovog Poslanika, pa se meu
beduinima pojavila sklonost da se pridrue pobjedniku Meke.
To je bio, npr., sluaj sa plemenskim kompleksom Amir ibn
Sasaa (Sa'~a'a), s dijelovima velikog plemena Temim i
susjednog Asad, te dalje na sjeveroistoku sa Bekr i Taglib. ak
je u tako udaljenim krajevima kao to su Oman i Bahrein, koji
su spadali u podruje perzijske vlasti, te meu junoarapske
vladare prodrlo novo uenje i poredak i tu pronali revne
pristae. Ali to ne znai da je cijelo stanovnitvo tih krajeva
prilo Islamu, nego su to bile manje grupe, a ostali su odbijali
prikljuiti se novom pokretu. A onda se znalo: budui da su
bili neznaboci, da su tvrdoglavo ostajali pri neznabotvu i
nisu htjeli okaniti se svojih mnogih idola, protiv njih se vodio
sveti rat. Ali u Arabiji nisu postojali samo oni, nego i idovi,
krani, na to dolazi i vie parsista u istonom i junim
dijelovima. Nakon to su (u s. IX,29 i dalje) krani i idovi
pridrueni mnogobocima, te to su ocijenjeni kao oni koji
Allahu pridaju sina i, uz njega, ljude tuju kao gospodare,
sasvim kao to su prije njih inili nevjernici, bilo bi za oekivati
da e ih Islam i Poslanik suzbijati kao neznaboce, ako ne
prime Islam. Ali, naspram tih iskaza, postoji jedan drugi, u s.
V,8S, gdje se o kranima govori sa simpatijom, jer se oni,
suprotno idovima, ljubezno odnose prema vjernicima i
smjerni su, to se pripisuje okolnosti da su imali sveenike i
redovnike. O idovima se, naprotiv, sudilo vrlo otro. Pa ipak
se potpuno gubi razlika izmeu idova i krana pri kona-
i nom reguliranju njihovog poloaja; oni su podvedeni pod ime
ljudi Knjige, te im je dozvoljeno da zadre svoju vjeru, ako
priznaju politiko vrhovnitvo Islama i Poslanika time da
plaaju danak (dizja); a ako to nee, onda se s njima treba
nemilosrdno boriti. Daljnji predusretljivi korak prema lju-
dima Knjige bila je kur'anska dozvola muslimanima da mogu
eniti i njihove keri i koristiti meso koje oni kolju (V,?).
Kasnije se grupacija ljudi Knjige proirila sa parsistima
(Madus), to ne proizlazi iz Kur'ana, nego iz Muhammedo-
vog pisma njima u Hadar, ali ipak uz ogradu da muslimani ne
mogu eniti njihove keri ni uivati meso koje oni kolju.
Uza sve to, glavni cilj - stvaranje religiozno odreene
umme - bio je blizu, jer se itelji vie dijelova Arabije sada
stvarno dre skupa pomou religije. Stare suprotnosti ple-
mena s njihovim beskrajnim svaama, njihovom krvnom
osvetom i pjesmama-rugalicama koje su poticale na nove
razmirice sada su trebale nestati, a svi se vjernici sada osjeati
braom (IX,ll; XLIX,lO i dalje). Sada ne treba postojati
druga nejednakost do vea ili manja pobonost (XLIX,~
Ali ostvarenje tog ideala imalo je, naime, nalije: smanjivanje
njegovog sadraja. Uz stare pristae, koji su zaista duboko
vjerovali i kroz mnoge tekoe iskuani, nalazilo se, sada,
mnotvo novopreobraenih, koji su uveliko bili motivirani
strahom (uspor. poznatu pjesmu Kaba ibn Zuheira) ili mate-
rijalnom koriu. O dubokom preobraaju kod tih Arapa,
unato upuenih uitelja, teko se moglo govoriti, a koliko je,
neoslabljen, staroarapski duh i dalje ivio u njima, pokazuju,
izmeu ostalog, hvalisanja i ruenja u pjesmama, koja nita
ne zaostaju za starima. Koliko su beduini daleko od prave
vjere, iskazala je i sura XLIX,14: oni ne smiju rei da
vjeruju, nego samo da su primili Islam. Naspram drutvenih
i politikih odredbi, religiozni i obredni nalozi su oito iza
njih, to je naravna posljedica toga da novi lanovi nisu bili
dovoljno zreli za ta pitanja. Na tom planu, neznanje je bilo,
sigurno veliko, te se ak u glavnom taboru, izgleda, nalazilo
jo mnogo njih koji su bili na samom poetku. To vrijedi ak
za tako temeljni zakon kao to je raspored dnevnih molitvi,
budui da se kasnije obaveznih pet molitvi ne uspostavlja
nigdje u Kur'anu (usporediti i izraz: dopodne i veerorn u
Aiinoj pjesmi). Da su one uvedene od samog Poslanika na
kraju njegovog ivota, mogue je, ali zbog toga to Kur'an o
tome nita ne govori, nije vjerojatno; a to to se u nekom
Poslanikovom pismu spominje pet vremena, takoer ne mora
biti siguran dokaz, budui da se ne moe oekivati apsolutna
diplomatska savjesnost u prenoenju takvog dokumenta.
Samo je par obrednih ustanova neto podrobnije obraeno u
Kur' anu, veliki had ka svetitima kod Meke i umra u samom
gradu; ali je had, nedvojbeno, predstavljao i krunu islam-
skih i Poslanikovih stremljenja koja su zapoela u Medini i
koja su ilavom istrajnou postignuta. Jo u 8. god. Posla-
nik, koji je tada gospodario Mekom, nije sudjelovao u hodo-
au, to je kasnijima bilo nerazumljivo; a i 9. god. nije
doao u Meku na hodoae, ali je pokazao svoj interes za
njega, time to je poslao Abu Bekra kao zastupnika, te mu
dao proitati posljedicama bremeniti proglas (po uobiajenoj
predaji bio je to Ali, ali je to, po svoj prilici, namjerna
izmjena; uspr. kod at-Tabarija, gdje se Abu Bekr ali zbog
tog zapostavljanja, a Muhammed ga tjei, na to dolazi jo
jedna predaja, prema kojoj je Abu Bekr prenio Abu Hurejri
da prije hodoaa objavi iskljuenje neznaboaca). Bila je to
tzv. bara'a, po kojoj je svim neznabocima bilo zabranjeno
svako sudjelovanje u njemu, te im dan rok od etiri mjeseca,
nakon kojeg su imali izabrati izmeu prijelaza na Islam i
neumoljivog suzbijanja (s. IX). Time se objanjava njegovo
dranje podalje od svetkovine, jer je on ekao da ga moe
slaviti u skladu s Islamom ili, kako se tvrdilo, s ceremonijama
koje je uveo Ibrahim (Abraham) (s. II,1l9 i dalje). Konano
je sve bilo spremno, te krajem 10. god. (april 631. do marta
632) mogao je on obaviti prvi reformirani had (Oprotajni
had ili islamski had), koji je za sva naredna vremena
postao mjerodavan.
Oprotajni had, na kojem je Poslanik odrao djelotvorni
govor, oznaava vrhunac njegovog djelovanja. to je on u to
vrijeme osjeao, moe se, svakako, doivjeti iz Allahovih
rijei u s. V,3: Sada sam vam vjeru vau usavrio i blagodat
svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam Islam
bude vjera. Doima se, stoga, skoro dramatski da se njegov J I
430

ivot par mjeseci kasnije zavrio. Budui da je Muhammed
obolio iznenada, svakako od uobiajene medinske groznice
koja je za duhovno i tjelesno prenapregnutog ovjeka postala
pogibljenom. Nakon kratkog proplamsaja njegove snage, on
je umro 13. rebijulevela 9. god., tj. 8. juna 632. god., na krilu
svoje ene Aie, po prianju s rijeima: Najvii prijatelj
: (rafiq) Raja! On nije ostavio - uostalom, na spas svoje
zajednice - legitimnog nasljednika, jer je i mali Ibrahim,
kojeg mu je rodila kop tska robinja Marija, bio umro kratko
prije toga (27. januara 632). Strana pomutnja, koja je
buknula u Medini pri obznani njegove smrti, imala je za
zaudnu posljedicu da je njegovo tijelo ostalo leati cijeli dan,
sve dok, konano, nije pokopan u Aiinoj kui.
Muhammedov ivotopisac osjea stalno tekoe koje se
sastoje u tome da istinska tajna njegovog djelovanja, udesna
snaga njegove linosti i njegov sugestivni utjecaj na okolinu
nije u starim vrelima zabiljeen, a i nije mogao biti zabiljeen.
Iz Kur'ana se, dodue, moe saznati o najstarijim jedinstve-
nim nadahnuima, koja jo uvijek pobuuju svoj uinak, te
kasnije, u Medini, o njegovoj visokoj politikoj obdarenosti.
Nailazi se, svakako, i na momente u bici na Bedru i u
ugovoru na Hudajbiji, gdje se silno istie njegova duhovna
nadmo; ali su to samo pojedinane osvijetljene take, a
ponajvie se glavno mora itati izmeu redova i zadovoljavati
se poukama punim analogija. Ono to je istinski odluujue
bila je od poetka pa do kraja njegova nepokolebljiva svijest o
svome poslanikom pozivu po Allahu, jer je upravo takvo
uvjerenje, koje nije nikada znalo ni za najmanju dvojbu,
izvrilo neprocjenjiv utjecaj na druge, a sigurnost, s kojom je
istupao kao izvritelj Allahove volje, dala je njegovim rije-
ima i odredbama autoritet, koji se, konano, nametnuo
svima. Sama njegova linost, sa svim ogranienjima, potpuno
je neskrivena: govori se da su njegova snaga i znanje ograni-
eni, sposobnost da pravi uda uskraena, a govorilo se
neuvijeno o njegovim grekama i korio se zbog propusta
(VI,69; XXXIV,49; XL,57; XLVII,21; XLVIII,l i dalje;
LXXX,1 i dalje; IX,43). On je, bez obzira na objave kojima
je milostivo darovan, ovjek kao i drugi i govori se vie puta o
tome da e umrijeti (XXXIX,31; XXI,35 i dalje; III,138).
Ako, dakle, Muhammedovi ivotopisci mogu, iz svih tih
razloga, staviti rezerve, to se, ipak, pokazuje bitna strana
njegove djelotvornosti, koja se mora snano istai, posebice
zato to ona u novijim obradama njegovog ivota ne dolazi
uvijek do svoga znaenja. Neki novi pisci su skloni podvui
ne samo nepovoljne stvari, nego nastoje potisnuti njegovo
pravo religiozno znaenje. Da je on teio ka svjetovnoj dobiti,
enidbama, progonima itd., tada bi Islam, kojeg je on organi-
zirao i koji se razvijao nakon njegove smrti, bio bez uinka.
Nemogue je ne priznati da je on, svojim djelovanjem,
probudio vjerski osjeaj svojih zemljaka i saopio skup religi-
oznih i moralnih naela i misli, koji su ponijeli ne samo
njegove suvremenike, nego i kasnije itelje osvojenih zemalja
starih kultura, te im bile osnova njihovog energinog i dale-
kosenog stvaralatva.
2) Muhammedov vjerski, moralni i socijalni nauk.
a) Vjerski nauk.
Muhammed bijae, prije svega, vjerski reformator. Izjavio
je da je bio odreen ne samo svojoj zemlji, Meki, ili Arabiji
431
Muhammed
uope, nego cijelome svijetu; da je posljednji od Bojih
poslanika, te da njegova poruka ne vrijedi, dakle, samo u
njegovom dobu, ve trajno. Koja je to poruka za koju je
Muhammed jamio da je boanska objava, obnavljanje vje-
ite istine?
Zna se da je islamska vjera ukratko izloena u jednostavnoj
formuli: la ilaha illa-lliilt Muhammadun rasulu-tllan Nerna
Boga osim Boga Jedinog, a Muhammed je Boji poslanik, U
jednoj slavnoj predaji Muhammed je sam iznio na vidjelo tri
vida te formule; on ih naziva iman (vjera), islam (pokorava-
nje, praksa) i ihsan (ukras, duh). to se tie imana, on ga
ovako definira: Vierovati u jednou Boju, u Njegove ane
oske glasnike, u Njegove objavljene knjige, u Njegove ljud-
ske glasnike (poslanike), u Sudnji dan (oivljenje i suenje) i
u Boje odreenje dobra i zla, Na pitanje: to je islam?
odgovorio je ovim rijeima: Potvrditi da nema Boga osim
Boga Jedinoga i da je Muhammed rob i poslanik Boji;
obavljati molitve, isplaivati porez-zekat, postiti u mjesecu
Ramazanu i hodoastiti u Kuu Boju (u Meku). U pogledu
ihsana, on je precizirao: Klanjati se Bogu kao da Ga vidi,
premda ga ne vidi; On tebe sigurno vidi". To je na neki
nain komentar formule vjere.
Vidi se da se tu radi o vjerovanju, o svakodnevnoj praksi i,
na kraju, o duhu i metodi. Prouimo poblie taj trojni nauk
koji ini islamsku vjeru.
Vjerovanje u jednoga Boga nije nepoznato u davnini;
Muhammed se nikada nije proglaavao novatorom, ve samo
obnoviteljem vjeite istine, boanske istine, koja je toliko
puta bila objavljena, ali i zaboravljena. Sve do danas, i to ne
samo u velikim vjerama razvijenijih dijelova ljudskog roda,
nego ak i u primitivaca, postoji vie ili manje jasna konce-
pcija jednog jedinog Boga, gospodara sviju: vidimo ga kako
se pojavljuje u svojoj nedokuivosti pod krivom formulom
fetia, idola i drugih predmeta poklonstva.
Muhammedov nauk razlikuje se od ostalih po jednostav-
nosti svog istog jednobotva: on ne prihvaa ni slike, ni
sudionike u boanstvu, ak ni materijalno predstavljanje
Boga, koji je iznad svake ljudske percepcije, koji je vjeit, u
prolosti i u budunosti, koji nema ni roditelje, ni djecu, ni
drugove i koji uvijek ostaje transcendentan: niti Bog postaje
ovjekom, niti ovjek postaje Bogom, ak ni na neko vrijeme.
Muhammed naziva stvari njihovim pravim imenima i uporno
trai da se tako uvijek i radi. Za njega je Bog ne samo
Stvoritelj sviju, nego i njihov jedini Gospodar, koji vlada na
nebesima i na zemlji; nita se ne mie bez Njegovog dopute-
nja i Njegovog znanja.
Muhammed je rekao da Bog ima 99 lijepih imena (asma'
husrui), prema 99 njegovih glavnih svojstava, kao to su:
Stvoritelj, Bit opstojanja svega, Mudar, Pravedan, Posvuda-
nji, Svemogui, Sveznajui, Odreditelj svega, Kome pripada
ivot, smrt i oivljenje, itd. Prema Kur'anu, Bog je svjetlost
nebesa i zemlje (XXIV, 35). A po rijeima koje se pripisuju
Muhammedu, Bog je Vrijeme (dahr), Onaj koji ini da dan
smjenjuje no, Bog je ljubav (wadud - Kur'an LXXXV,14).
Naravno da se shvaanje o Bogu razlikuje u pojedinaca:
filozof ga ne zamilja onako kao ovjek s ulice. Muhammed
se divio aru vjerovanja jednostavnih ljudi i esto je kao
rimjer spominjao vjeru starih ena, nepokolebljivih i punih
iskrenosti. Kao to su s pravom rekli neki mistici s poetka
Muhammed
Islama: postoji istina o Bogu koju spoznaju obini ljudi, koju
spoznaju posveeni, koju spoznaju poslanici i, konano, koju
posjeduje sam Bog. U jednostavnosti Muhammedovog ue
nja ima dosta gipkosti da se zadovolje potrebe razliitih
kategorija ljudi: uenjaka i neznalica, inteligentnih i pripro-
stih, pjesnika, umjetnika, pravnika, teologa i svih ostalih.
Mogu se mijenjati taka i kut gledanja, ali predmet gledanja
uvijek ostaje isti.
Aneli: kako je Bog nevidljiv i s onu stranu svakog
fizikog opaanja, mora postojati nain openja ovjeka s
Bogom, kako Bog ne bi ostao nepoznat, potpuno samo i
neuhvatljivo boanstvo. Bog je stvoritelj ne samo naih tijela,
nego i naih osobina, toliko razliitih i tako podobnih razvija-
nju, Bog je onaj kome treba pripisati dar intuicije, moralne
savjesti i druge mogunosti, koje ovjek upotrebljava kako bi
se uputio putem dobra. ovjekov duh prima i dobra i loa
nadahnua. Meu obinim ljudima moe se dogoditi da dobri
ponekad prime i loa nadahnua, a loi ljudi dobra. Islam je
odbacio mogunost bilo kakve zabune izmeu ovjeka i
Boga: ovjek ostaje ovjek i Bog se ne sjedinjuje s prirodom
niti jednog ovjeka. ovjek prima boansku poruku samo
izvana. Postoji razlika i u koliini i u kvaliteti meu razliitim
stupnjevima boanskog nadahnua koje Bog alje ljudima.
Svi ga primaju, premda ga neki meu njima ne sluaju.
Prema islamskom uenju, zasnovanom na jednoj Muham-
medovoj rijei, ak i dobre snove nadahnjuje Bog i ovjeka
vodi na pravi put. Muhammed ih je priznavao, ali im je
pridavao neznatnu vrijednost.
Postoji ilqa' (doslovno: baciti neto prema nekome), to je
vrsta autosugestije, intuicije, predvianja ishoda u nekom
kripcu, nerjeivom ili veoma tekom problemu.
Dalje: postoji ilham, to bi se moglo prevesti kao boansko
nadahnue. Bog naputi na neto srca stanovitih ljudi, duboko
nesebinih i punih blagonaklonosti prema blinjima. Sveci iz
svih vremena primali su takve darove. Kad se preda svome
Bogu i kad nastoji sebe zaboraviti, tada postoje trenuci -
samo vrlo kratki - kada jedan bljesak dovede ovjeka u
boansko prisue, u kojem on bez napora shvati ono to
nikakav napor ne bi mogao razjasniti. Duh ovjekov (ili
njegovo srce, kako radije kau stari) tako je rasvijetljen da
osjea uvjerenost, zadovoljstvo i ponitenje sebe. To ga Bog
vodi i nadgleda njegove misli i njegova djela. Na alost,
primajui ilham, ovjek ga moe loe razumjeti. Mistici
uvjeravaju da su ak najpoboniji ljudi ponekad smueni
svojim nepoeljnim ja, odnosno opakim inspiracijama koje
dolaze od Sotone (ejtana), a kojima ih je Bog htio iskuati.
Wa~y, nazvan po Muhammedu, najvii je mogui stu-
panj dodira ovjeka s njegovim Stvoriteljem, te najsigurnije i
najpouzdanije sredstvo izmeu ovjeka i Boga. To nije jedno-
stavno nadahnue, ve objava. ovjek je sav materija; Bog je,
naprotiv, ak s onu stranu duha, dakle s onu stranu svakog
dodira s ovjekom. Prema tome malak (doslovno: glasnik,
nosilac nebeske vijesti, obino se prevodi rijeju aneo)
slui kao kanal prenoenja Boje poruke njegovom ljudskom
glasniku, poslaniku, u korist sviju ljudi. Nitko osim posla-
nika ne prima takvu objavu posredstvom nebeskog vjesnika.
Prema Kur'anu, nebeski vjesnik, koji je donosio boanske
objave Muhammedu, zvao se Debrail (Gabrijel). Kur'an
navodi i Mikala (Mihajla) kao jednog od glavnih anela, a
govori i o drugima anelima, bez imena i svojstava; svi oni
izvravaju naloge Boje. Debrail je isto tako imenovan u
Kur'anu kao vjerodostojni duh (ar-mh al-amin).
Objavljene knjige: Islam je utvrdio ne samo da nas je Bog
stvorio, nego da je on na Gospodar ovdje dolje; prema
Njegovim zapovijedima treba djelovati i ponaati se. Bog je
gospodar i vrelo svakog zakona, duhovnog i svjetovnog.
Zbirka objava ini Objavljenu Knjigu, boansku uputu.
Formula vjerovanja, koje je objavio Muhammed, govori o
knjigama, a ne o knjizi (u smislu jednog Kur'ana). Ta
snoljivost karakteristina je za Muhammedovo uenje.
Kur'an o tome govori u brojnim stavcima. On, na primjer
kae: ... i vjernici, svaki vjeruje u Allaha, u meleke njegove,
i knjige njegove i poslanike njegove: Mi ne izdvajamo
nijednog od poslanika njegovih (11,285). U jednom drugom
odlomku pie: ... a nije bilo naroda, kome nije doao onaj
koji ga je opominjao (XXXV,24). I jo: 1 prije tebe smo
poslanike slali, o nekima od njih smo ti kazivali, o nekima ti
nismo kazivali (XL,78).
Kur' an izriito priznaje Ibrahimove listove, Musin
Tevrat, Davudove Zebure i Isin Indil, kao knjige
objavljene od Boga. Istina je da ne postoji nikakav trag
Ibrahimovih (Abrahamovih) listova; Musin (Mojsijev) Tev-
rat (Tora) bio je vie puta unitavan, zatim po sjeanju
obnavljan, kao i Zeburi (Psalmi). Isa (Isus) nije imao vre-
mena redigirati ono to je nauavao; njegovi uenici i nasljed-
nici skupili su njegove rijei, uvrstili su ih prema kontekstu u
Kristovu biografiju i prenijeli u odreeni broj prikaza.
Mnoge od njih je prilian broj krana smatrao apokrifima.
Vjerovanje ne samo u Kur'an, ve i u ranije zbirke Bojih
objava je vjerski princip za sve muslimane. Oni smatraju da
je Kur'an najnoviie izdanie, obnavljanje Boje poruke, koja
je ponavljana u vie navrata i koja se gubila u bratoubilakim
ratovima.
Poslanici Boji: To to smo rekli odnosi se i na ljude -
glasnike Boje, koje muslimani nazivaju prorocima, poslani-
cima, glasnicima, vjesnicima, opominjaima, itd. Kur'an
govori o nekima od njih, koji su sami primili svete knjige; i o
drugima koji su se zadovoljili slijediti Knjigu svojih prethod-
nika.
Eshatologija: Muhammed je zahtijevao vjerovanje u Sud-
nji dan. Prema Kur' anu, Bog e oivjeti ovjeka poslije smrti i
suditi mu za djela koja je inio u ovom ivotu; dobro e
nagraditi, a zlo kazniti. Kur'an i Hadis govore o danu kad e
na svemir biti uniten po Bojem nalogu; a zatim, nakon
nekog vremena, ponovno oivljen, opet po nalogu Onog koji
nas je stvorio. Raj kao nagrada, a Pakao kao kazna samo su
uobiajeni izrazi koji oznaavaju jedno stanje stvari koje nam
potpuno izmie u naem sadanjem ivotu. Rijei, koje je
Muhammed esto navodio, kau: U Raju ima stvari koje
nijedno oko nikada nije vidjelo, nijedno uho nikada ulo, i
nijedno srce nema o tome ni najmanjeg pojma. Jedan drugi
hadis kae da e stanovnici Raja niti obuzeti kontemplacijom
u boanskom prisuu i nee misliti ni na to drugo.
Meutim, Kur'an i Hadis neprestano opisuju radost Raja i
uase Pakla, s izrazima najbliim onima kojima se opisuje
dogaaj na ovom svijetu: u Raju ima perivoja, ima mladih i
lijepih ena, ima sagova i odjee s perlama, dragog kamenja;
ima pia, voa, ptica i svega to ovjek poeli. Naprotiv, u
432

Paklu su vatra, zmije, torture, lanci, uasno hladni predjeli,
a, usprkos muenjima, nema smrti. Ali na kakav bi to drugi
nain trebalo govoriti, pa da jednostavni, nepismeni beduini,
koji su nastanjivali tako pustu zemlju kao to je Arabija,
shvate rajsko stanje? U to doba Sirija je za njih moda bila
idealna zemlja: oni su je znali po njezinim perivojima kojima
su tekli potoci, voljeli su vino, med, mlijeko, ptije meso, a,
kao svi drugi, voljeli su putena zadovoljstva. Koji to ovjek,
ivei tekim ivotom, ne bi volio ivjeti, barem poslije smrti,
u takvom Raju kakvog smo upravo opisali? Svakome treba
govoriti ve prema sposobnostima njegove inteligencije.
Ukratko, za muslimana, Raj ne znai nita drugo nego od
Boga obeanu nagradu za dobra djela uinjena za ivota
ovdje, a Pakao - kaznu. Za Kur'an nije vano da to bude neko
odreeno mjesto ili odreeno stanje; rezultat je isti u sva-
kome sluaju. Kur'an o tome govori naprosto zato da bi
nagovorio ljude da ive pravedno i da idu pravim putem.
Samo se po sebi razumije da e nagrada u Raju biti vjeita:
sigurno je da jednom zasluena, vie nee biti ukinuta. Neki
e odmah ui u Raj; neki e najprije stanovito vrijeme trpjeti
kaznu u Paklu, da bi zasluili Raj. Pitanje je: da li je za
bezbonike Pakao vjeit? Miljenja muslimanskih teologa su
o tome podijeljenja; najvei dio njih tvrdi da, prema poda-
cima iz Kur'ana i Hadisa, Bog moe oprostiti sve grijehe i sva
zlodjela osim nevjerovanja u Boga i da je kazna za to zlodjelo
vjeita. Drugi misle da e se i kazna za nevjerovanje jednog
dana, ipak, dovriti.
Predodreivanje i slobodna volja: Muhammed takoer
upuuje na vjerovanje kako odreenje svega dobra i svega zla
dolazi od Boga. Znai li to da je ovjeku sve predodreeno?
Ili je to samo tvrdnja da raspodjela sadraja dobra i zla u
svakom djelu ovisi o Bogu? Nita nije samo po sebi ni dobro
ni zlo, nego jedino zato to ga je Bog takvim oznaio, objava
pred kojom se ovjek mora prikloniti. Zaista, teolozi imaju
razloga za dvoumljenje: ako je ovjek odgovoran za svoja
djela, onda je to teko spojiti s njihovim predodreenjem.
Ako je ovjek slobodan u svojim inima, kad je u pitanju
djelovanje bilo kojeg pojedinca u zemaljskom ivotu, to onda
proturjei tvrdnji da je Bog svemogui i sveznajui, pa je Bog
stavljen, tako rei, u mirovinu, barem sve do Sudnjeg dana.
Oigledno je da postoji tekoa: ovjeka se eli uiniti odgo-
vornim istodobno, dok se Bogu eli pripisati znanje koje
prethodi svemu i apsolutna mo nad svim to se u svemiru
dogaa.
Muhammed je, meutim, tu raspravu ismijao, jer ona ne
moe dovesti ni do kakvog zakljuka. Svojim pristalicama,
stoga, zabranio je da u njoj sudjeluju, govorei im: Narodi
prije vas bili su smueni takvim raspravama. Tu je raspravu
sveo na istu razinu smijenog na kojoj je i nastojanje da se
utvrdi primat jajeta ili kokoi. Na jednoj strani, Kur'an
proklamira odgovornost ljudi: vodit e se rauna i o njihovim
najsitnijim dobrim i zlim djelima; na drugoj, kae da se u
svemiru nita ne zbiva bez moi i znanja Bojeg. Ali za Kur'an
u tome nema proturjeja; on odvaja dvije stvari: kad govori o
ovjeku, ne promatra ga u odnosu prema Bogu; kad govori o
Bogu, ne promatra ga u vezi s ovjekom. Reklo bi se da u tome
nema logike. Prema Kur'anu, Bog voli vjernike i vjernici vole
Boga, a u ljubavi nema logike: razuman ovjek zato prihvaa
stajalite da je odgovoran za sva svoja djela i u isto vrijeme
433
Muhammed
priznaje svemoc i sveznanje 'Vog' Go,p:;':,. O'im;Og" I
shvaanje odgovornosti zemaljska je stvar, dok je Boje
odreenje nebesko i to ne treba brkati.
Takvo tumaenje nije izazvalo letargiju, ve je dalo poticaja l
udesnoj aktivnosti prvih muslimana, kojima po brzini osvaja- .
nja, kako vojnikih tako i intelektualnih, po veliini ostvare-
nja, nema jednakih u ljudskoj povijesti.
Eto to su saeci onog u to musliman treba vjerovati.
Meutim, Islam nije samo vjerovanje: on je isto tako i praksa
koja ujedinjuje duh i tijelo. To obuhvaa, kao to je sam
Muhammed precizirao, etiri osnovna ina: molitvu, post,
hodoae i plaanje poreza.
Molitve: Sluba molitve je stub vjere, rekao je Poslanik.
Kur'an o tome govori vie od stotinu puta i naziva je salat
(povijanje), dikr (spominjanje), tasbih. (oienje), itd.
U brizi da stvori ozraje Boje vlasti na zemlji, Kur'an je
propisao pet zajednikih molitvi svakodnevno: ... i obavljaj
molitvu hvalei Gospodara svoga, prije izlaska sunca i prije
zalaska njegova, i obavljaj je u nonim asovima, i po danu, -
da bi bio zadovoljan (XX,l30). Izraz na krajevima (atraf)
je u mnoini i treba misliti na najmanje dva kraja (kao u
dualnom obliku: tarafay, to se potvruje u jednom drugom
stavku). Kako je prije izlaska sunca ve reeno, dva kraja dana
mogu biti jedino podne i zalazak sunca. Treba, dakle, moliti
kad se ustane, a treba ustajati rano - na poetku i na kraju
popodneva, naveer i nou, prije spavanja. Vjernik tako
naputa, na nekoliko trenutaka, a za svake molitve, svoje
materijalne i osobne interese, kako bi time posvjedoio svoju
pokornost i priznao svoga Stvoritelja. Prava i dunosti su
uzajamni, molitva je ovjekova dunost i pravo njegovog
Gospodara.
Uz ove dunosti obavlja se sveano jo i sedmina molitva
svakog petka. Dva velika praznika svake godine - jedan na
kraju mjeseca posta, drugi prilikom hodoaa u Meku -
zapoinju posebnim molitvama.
Prema Kur' anu, svakoj stvari pripada nain kojim se zahva-
ljuje Bogu. Slijedei stavak je naroito pouan: Zar ne zna da
se i oni na nebesima i oni na Zemlji Allahu klanjaju a i Sunce, i
Mjesec, i zvijezde, i planine, i drvee, i ivotinje, i mnogi ljudi,
a mnogi i kaznu zasluuju: (XXII,18).
Govorei o tajnama molitve, veliki mistik Ahmed Valijulah
ad-Dihlavi izraava se ovako:
Znaj da je ovjek ponekad uznesen, poput munje, ka
vijencu Svetosti (boanskog prisua) i osjeti se priraslim,
najveom moguom odanou, uz prag Boga Svevinjeg. Tu
na njega silaze boanska preobraenja (tagaZZ), koja vladaju
njegovom duom. On tada osjea i vidi stvari koje ovjekov
jezik ne moe opisati. Kad proe to stanje - bljesak, ovjek se
vrati u prijanje stanje i uznemiren je tim gubitkom ekstaze.
On pokuava opet postii ono to mu je pobjeglo. Svoje
zemaljsko stanje dovodi to je mogue blie ponitenju
pomou spoznaje Boga. To je stanje potivanja, odanosti i
gotovo izravnog suoenja s Bogom ...
Molitva se sastoji od tri bitna elementa: prvi je osjeaj
poniznosti pred uzvienom Bojom prisutnou; drugi je
priznavanje njegove apsolutne nadmoi putem usvojenih
izraza, a trei je zauzeti tijelom i svim njegovim dijelovima
poloaj prikladan tovanju ...
Da bi se nekome ukazala ast, stane se uspravno, te se
Muhammed
okrene prema predmetu tovanja i zazove molitvu. I za
jo vee potovanje, ovjek se nakloni i glavu spusti u
znak smjernosti . .. Vrhunac poniznosti je sputanje glave
- to sabire, na svom najviem stupnju, ja i savjest - te
dodirne zemlju pred onim to tuje... Kako ovjek
postupno postie vrhunac svog duhovnog razvitka, oito
je da e takvo putovanje proi kroz tri etape, te e kom-
pletna molitva sadravati tri poloaja: stajati uspravno,
klanjati se i pred Bogom spustiti glavu k zemlji, kako bi
se postigao neophodni razvoj duha, kako bi se osjetila
boanska uzvienost i ljudska poniznost pred Bogom.
Zna se da je pet molitava dnevno propisano muslimanima
tokom Muhammedova uspona (mi'rag). Osim toga, Muham-
rned je izjavio da je molitva vjernika njegov vlastiti uspon, na
ijem se kraju nae u Bojoj prisutnosti. To nisu prazne rijei.
Pogledajmo to ini vjernik za svoje molitve: prvo, die se
uspravno, digne ruke i kae: [edino Bog je velik, ne
priznajui to nikome do Njemu i podvrgavajui se Njegovoj
volji. Kada je izrekao pohvale u slavu Gospodara, osjeti se
toliko poniznim pred Njegovom uzvienou da se klanja, pa
sputa glavu u znak tovanja, govorei: Hvala mom Gospo-
daru, koji je jedini vcliajan. Zatim se die, zahvaljuje se
Bogu to ga je vodio. Razmiljajui na trenutak, on je zadivljen
veliinom Boga, a neznatnou svog ina u tolikoj mjeri da se
baca niice, u svojoj poniznosti sputa glavu k zemlji, pa kae:
Hvala mome Gospodaru koji je jedini Svevinji. Nakon
toga, ponavljajui te pokrete, on priziva prisue, izravni i
osobni susret s Bogom. Kad se dva bia susretnu, uvijek
izmijene pozdrave. Musliman se slui izrazima koje su upo-
trebljavali, dok su izmjenjivali pozdrave, Muhammed i Bog za
vrijeme mirada: Najblagoslovljenije i naismiereniie tovanje
Bogu - Mir tebi, o Poslanie, i milosrdnost i blagoslov od Boga
- Mir nama i svim robovima Bojim koji ine dobro,
To je najvie mogue uznesenje ovjeka u Islamu, svakod-
nevna bliskost, ak pet puta dnevno, za muslimana dar
boanski kojeg je donio Muhammed od Boga za svoje
vjernike: sjeanja na njegov uspon (mirad).
Mi smo ovdje izloili samo duhovni aspekt molitve,
premda ona prua brojne materijalne koristi: okuplja pet
puta dnevno itelje jedne etvrti, a jedanput sedmino itelje
cijelog grada, ne govorei o dva praznika, kad se okupe ak i
posjetioci iz udaljenih sela, za kojih vjernici susretnu druge
lanove svoje zajednice, ali i najvie funkcionare kraja.
Upravni poglavar pokrajine (a poglavar drave u glavnom
gradu) ima povlasticu i dunost voditi slubu Boju. Sa
stajalita drutvenog ivota, znaenje ovih molitava je u
tome, to vjernik osjea oko sebe vlast Boju; provodi ivot u
vojnikoj disciplini, jer molitva je stvarna smotra za koje se
kree po nalozima rukovodioca slube Boje. Osim toga, svi
vjernici, sa sve etiri strane svijeta, okreu se za svojih
molitava prema jedinom sreditu, Kabi, Kui Bojoj u Meki,
a to je injenica koja ostavlja jak dojam na najjednostavnije i
najnerazvijenije due, podsjeajui ih da je itava zajednica
podlona Bogu jedinome, ivuem, sveprisutnom i jedinom
dostojnom pokornosti.
Svakoj molitvi prethodi oienje, istoa tijela, odjee i
mjesta za molitvu, istoa due, tog mjesta neophodnog za
svaki odnos ovjeka i njegovog Gospodara.
To je, prije svega, obredni aspekt kojim se stvara duhovna
_.....- - - - - - - - - - -
atmosfera u materijalnom ivotu. Vjerniku se, meutim, I
preporucuje misliti na Boga u svakom trenutku: kad !
radi, kad ide spavati, kad ustaje zbog poslova. Kur'an
nam o tome kae: ... One koji stojei, i sjedei, i
leei pominju Allaha i o stvaranju nebesa i Zemlje raz-
miljaju. 0 Gospodaru na, ti nisi ovo uzalud stvorio
(III,191). Bog je sve to se nalazi na zemlji i u zemlji
stvorio za nas, kao to je ranije reeno u Kur'anu, i time
se treba koristiti, ali to uivanje mora biti priznavanje
Onog i pokoravanje Onom, kojem to i dugujemo, a ne
pobuna (protiv Boga) i nepravda (spram drugih stvo-
renja).
Post: druga dunost svakog vjernika je post koji traje itav
jedan mjesec svake godine. Tada se treba uzdravati od jela,
puenja i pia, bilo kojeg, od zore pa do zalaska sunca, u
ekvatorijalnim i tropskim zemljama (trajanje uzdravanja u
predjelima udaljenim od ekvatora, gdje duina dana ili noi
postaje suvie velika za nekih godinjih doba, u zemljama na
geografskoj irini veoj od 45. paralele, odreuje se prema
satu, a ne prema Suncu). Razumljivo je da se za vrijeme posta
valja uzdrati ak i od pomisli na zadovoljstva, putena ili
druga. To je doista vrlo stroga disciplina; pripadnicima
drugih vjera moe se uiniti da ju je vrlo teko primjenjivati u
praksi. Meutim, ak su se i novi obraenici, dobrom
voljom, brzo na nju navikli, kao to to svjedoe stoljetna
iskustva.
Posti se mjesec dana neprestano, a zna se da Islam slijedi
godinu po Mjesecu. Zato se dogodi da mjesec posta - rama-
zan, pada, po redu, u svako godinje doba, zimi, ljeti, itd.; pa
se vjernici tako navikavaj u na stalna liavanja u vrijeme
nesnosnih vruina, kao i u vrijeme otrih hladnoa. Sve to
ine iz pokornosti Bogu. Dakako, iz toga se izvlae i svje-
tovne koristi, kao i u molitvi, ali je smisao u razvijanju
aneoskih elemenata u ovjeku koji posti.
Had: najstariji hram posveen Bogu Jedinom je hram koji
je Ibrahim sagradio u Meki. Islam, nasljednik ibrahimskih
tradicija, nareuje vjernicima da barem jedanput u svome
ivotu posjete Boju kuu, Kabu, prema kojoj se svi vjernici
okreu pet puta dnevno prilikom molitvi. Hodoae (had)
poinje sastankom svih vjernika na Arefatu i Mini (u okolici
Meke), odakle svi zajedno kreu u sveani posjet Kabi. Za
vrijeme hodoaa svi moraju ouvati najveu poniznost (to
pravilo vrijedi, bez iznimke, i za kralja i za prosjaka), te
najstroiju disciplinu odricanja: zabranjeno je ekati se,
brijati se ili imati brane odnose. Zabranjeno je ak i muhu
ubiti (jedine iznimke su zmija i korpion) za vrijeme hodo-
aa, koje traje najmanje nekoliko dana. Treba zaboraviti na
sebe i misliti jedino na Boga. To je vjeba koju provodi
hodoasnik.
Zekat: etvrta i posljednja dunost vjernika je plaanje
vlasti odreenog postotka od prihoda koji prelaze minimum
koji je odredio Poslanik. Karakteristino je da se u Kur'anu u
istoj reenici izgovara: Obavljajte molitve i udjeljuj te milo-
stinju, tj. namirujte porez-zekat, te je tako ujedinjeno
duhovno i materijalno, oba svijeta, ovaj dolje i onaj gore,
postaju potpuno harmonini; tako ni jedan vid ivota vjer-
nika nije zanemaren. Zekat nije milostinja, milosre, ve
obavezni porez. Primijetimo, ipak, da je Islam, oduhovlju-
jui svjetovno, plaanje poreza utuvio u svijest vjernika; tako
434

je ono postalo ne dunost prema ovjeku, ve prema Bogu,
duhovna dunost - vjerski princip.
Trei vid vjere, onako kako ga je Muhammed tano
odredio u ranije navedenom tumaenju, je razvitak moralne
svijesti, poljepavanje (ihsn) djela. Moramo stalno biti
svjesni boanskog prisua: treba raditi kao da Gospodar
motri i na najmanju pojedinost u radu vjernika.
Vjerovanje, praksa i savjesno izvravanje dunosti je trojni
temelj potpunog Muhammedovog uenja. Zapaa se briga Is-
lama za usklaenje i ujednaenje duhovnog i svjetovnog.
Odrei se svijeta i svega onoga to je ugodno u namjeri da se
udubi u razmiljanje i sjeanje na Gospodara, takav bi bio ov-
[ekov duhovni zahtjev; misliti samo na zadovoljstvo materijal-
nog ivota i iz toga izvlaiti koliko je mogue vie koristi, takavje odgovorio: Ne; bogobojazni pratilac smanjio je prijedlog
bi bio njegov tjelesni zahtjev. Kad bi ovjek imao samo jednu
od te dvije strane svoje prirode, njegova bi tenja ka njezinom
zadovoljavanju bila opravdana. No ovjek se sastoji od obje
komponente, a i duhovne dispozicije pojedinaca se meusob-
no vrlo mnogo razlikuju. U takvim okolnostima vjera, iji je
cilj ujedinjenje svih oblika ivota za najvei mogui broj
pojedinaca, nema drugog izbora do zlatne sredine: podjed-
nako uzeti u obzir oba aspekta, duhovni i materijalni, i pri
tome vie misliti na obinog, nego na iznimnog ovjeka.
S jedne strane, Islam e, dakle, zahtijevati odreenu
duhovnu praksu koju smo upravo izloili, njezin nuni mini-
mum, a s druge e strane formalno zabraniti ivot u samoi i
odricanje od svijeta, pripisujui jasnim rijeima potpunu
legalnost uivanja u ivotu, uz jedini uvjet da to ne kodi
nikome i da ne prelazi granicu uljudnosti. Kur'an uporno
zahtijeva: Reci: Ko je zabranio ukrase koje je Allah stvorio
za robove svoje, i ukusna jela? (VII,32). Prema jednom
drugom stavku: ... a ne zaboravi svoj udio ni na ovom
svijetu i ini dobra djela (XXVIII,77). Ili, dalje, u molitvi
koja pouava vjernika: Gospodaru na, podaj nam dobro i
na ovom i na onom svijetu, i sauvaj nas patnje u ognju:
(II,201). Sve to je Bog stvorio u svemiru, na Zemlji kao i na
nebu, sve je za korist ovjeka; ali ovjeka samog Bog je
stvorio da bi Ga oboavao i da bi Mu se pokoravao.
b) Moralni i socijalni nauk.
Karakteristino je da Kur'an upotrebljava izraz priznat:
(ma'riif) za dobro, a osuen. (munkar) za zlo. U drugim
izrazima on nalae dobro, koje svi priznaju kao takvo, i
zabranjuje zlo, koje svi priznaju kao takvo. To se slae s
jednim drugim iskazom, prema kojem su Kur'an i Muham-
med potvrda vjeite istine, boanskih zapovijedi ponavljanih
vie puta posredstvom poslanika.
Tako Kur'an nalae pravinost, milosre, umjerenost,
saaljenje, pa i prema ivotinjama, nareuje da se govori
istina, da se odravaju obeanja i da se ispunjavaju dunosti
prema Bogu, drugim biima, i ak prema sebi. Zabranjuje
ubojstvo, nepravdu, tlaenje, la, krau, blud i branu nev-
jeru, nepotovanje, krenje obeanja, itd.
Ali neki nauk je ipak osobitost Islama i zasluuje da bude
istaknut.
Ponajprije, karakteristino je za Kur'an i za Hadis da
naglaavaju umjerenost ak i u onome to se smatra apsolut- I nikakvog drugog okrilja nee biti: pravedan vladar; ovjek
nim dobrom: esto bi Muhammed rekao: 0, ovjee, ima koji ak i u svojoj mladosti izvrava dunost prema Bogu;
dunosti prema sebi, ili: Naibolje od djela je u_m_je_r_e_n_o_st__.~~k koji se boji Boga kad je sam i tada roni suze; onaj, ije
Muhammed
Jednom je doznao da je jedan od vjernika molio cijelu no;
strogo mu je to zabranio. Jedan drugi je neprestano postio,
ak i izvan ramazana; to mu je bilo zabranjeno. Kad bi slao
misionare i upravljae u pokrajine, Muhammed im je davao
upute: Uinite vjeru lakom, ne inite je tekom i ne plaite
njome nikoga. Jednom upravljau je rekao: Kad obavlja
obred, ne moli dugo, jer bi se moglo nai bolesnika, staraca,
putnika kojima se uri. to se tie milostinje u novcu,
Muhammed je esto govorio: Bog vie voli da pustite vau
djecu u blagostanju, nego da sve potroite na milostinju i
ostavite svoje nasljednike da prose na javnim mjestima,
Netko ga je molio za doputenje da oporukom sva svoja
dobra ostavi za milostinju, na tetu bliskih roaka: Poslanik
na dvije treine, zatim na polovicu dobra, no Muhammed je
to stalno odbijao; na koncu je ovaj predloio treinu, a
Poslanik je rekao: Dobro, treina, ali ak je i treina
mnogo, to se tie osvete, Poslanikovo nauavanje je pro-
eto istom umjerenou: nikad se ne inzistira da se ne oprosti
pretrpljeno zlo; Kur'an, naprotiv kae: Nepravda se moe
uzvratiti istom mjerom, a onoga koji oprosti i izmiri se, Allah
e nagraditi (XLII,40); ili: Ako hoete uzvratiti na
nepravdu, onda uinite to samo u onolikoj mjeri koliko je
vama uinjena; a ako otrpite, to je, doista, bolje: (XVI,126);
ili jo jae: Neka vas mrnja koju prema nekim ljudima
nosite nikako ne navede da nepravedni budete. Budite pra-
vedni, to je najblie ovjenosti, i bojte se Allaha (V,8).
Kur'an je posebno naglaavao dunost dobrog postupanja
prema roditeljima, siroadi, strancima. Oslobaanje robova
je jako drago Kuranu; to je nazvano prijei breuliak.
Muhammed je govorio: Onaj od nas, koji se nije saalio nad
slabima meu nama, i koji nema tovanja za starije meu
nama, uope nije jedan od nas. U jednom lijepom odlomku
Poslanik izjavljuje: Svatko od vas je pastir i bit e smatran
odgovornim za svoje stado: tako je vladar pastir i bit e
odgovoran za svoje podanike; mukarac je pastir i bit e
odgovoran za svoju obitelj; ena je pastirica i bit e odgo-
vorna za muevu kuu; sluga je pastir i bit e odgovoran za
dobra svog gospodara; sin je pastir i bit e odgovoran za
dobra svog oca; ukratko, svatko od vas je pastir i bit e
odgovoran za svoje stado, Navedimo i dvije reenice
Muhammedove, koje govore o odnosu prema blinjima:
Nije pravi vjernik onaj koji za blinjeg ne voli ono to voli za
samog sebe, i: Debrail mi je toliko govorio u prilog
blinjeg, da sam poeo vjerovati kako e mu dati dio u
nasljedstvu jednog pokojnika.
Jedno veliko naelo Poslanikovog nauka sadrano je u ovoj
reenici: Djela e biti prosuena samo po namjeri. Kur'an
za to daje karakteristian primjer: Do Allaha nee doprijeti
meso njihovo i krv njihova, ali e Mu stii dobra djela vaa,
Ni samo znanje o vjeri, ni rtvovanje samog sebe iz vjerskih
razloga nita ne vrijedi ako su bili potaknuti eljom za dobrim
glasom; samo namjera svidjeti se Bogu, bez ikakvog drugog
razloga, treba biti uzrokom svih naih djela.
Jednom je Muhammed izjavio: Ima sedam vrsta ljudi koji
e biti pod koljenima Boga na dan oivljenja, na dan kad
435
---
Muhammed
nje srce neprestano vezano uz damiju (da redovito moli);
prijatelji koji se vole samo zbog Bojeg lika; ovjek koji,
zavoen od neke otmjene lijepe ene, kae: Ne, ja se bojim
Boga; onaj koji daje milostinju tako da lijeva ruka ne zna to
je desna dala!
Islam se die protiv svih praznovjerja. Evo jednog lijepog
primjera: Muhammed je mogao biti sklon prihvatiti tvrdnje
svojih vjernika ili jednostavno utjeti, kad se na dan smrti
njegovog najmlaeg sina pojavila pomrina Sunca i kad su
ljudi ustvrdili da je to znak tuge zbog smrti Poslanikovog
sina! Ali kad je on to uo, razljutio se i rekao: Ne, Sunce i
Mjesec su znakovi Boje moi; njihova pomrina nema veze
ni sa ijom smru,
Jedna od najvanijih reformi, koju je Islam ostvario, bilo je
suzbijanje sluajnih nejednakosti meu lanovima ljudske
vrste: nikad se nije pomirio s milju da samo jedna rasa moe
biti izabrana od Boga. Kur'an kae: 0 ljudi, Mi vas od
jednog ovjeka i jedne ene stvaramo i na narode i na
plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod
Allaha je onaj koji je najpoboniji, Allah uistinu sve zna i
nita Mu nije skriveno. (XLIX,13).
Na drugom mjestu kae:
... i raznovrsnost jezika vaih i boja vaih; to su, zaista,
pouke za one koji znaju: (XXX,22).
U svom slavnom oprotajnom govoru u Meki, 10. god. po
Hidri, Muhammed je rekao: Vi ste svi Ademovi potomci, a
Adem je bio stvoren iz praine; Arapin nema nikakve nad-
moi nad onima koji nisu Arapi, ni obratno, osim po snazi
straha od Boga,
Meu ostalim osobitostima Islama istaknimo potpunu
zabranu alkoholnih pia i hazardnih igara (bile to lutrija,
oklade na trke ivotinja, ili drugo) (V,90-91).
Danas znamo, kakva sve zla dolaze od alkoholizma; to nije
potrebno naglaavati. to se tie hazardnih igara, one remete
cijelu razumnu i razboritu podjelu bogatstva meu pripadni-
cima jednog naroda: hiljade i stotine hiljada gube da bi jedna
jedina osoba zaradila; ta lagana zarada se u Islamu smatra
suprotnom itavom drutvenom moralu. Kur'an je zove ei-
tansko djelo. Doista, ako se svakodnevni mali gubici
takve vrste nastavljaju due vremena i ako porok zarazi cijeli
narod, sva ekonomija je oteena i svaka nada za popravak
izgubljena, a da se i ne govori o sluajevima samoubojstava i
drugih zloina.
Osim alkoholnih pia, Kur'an (V,3; VI,145) zabranjuje i
svinjsko meso, meso ivotinja koje nisu zaklane na nain
propisan zakonom, i krv. Kur'an dodaje da te zabrane ne vae
za onoga tko je u nevolji i tko bi umro od gladi ili ei kad bi
uzeo zabranjene stvari.
Zabrana utjerivanja kamata od posuenog novca vrlo je
otra; Kur'an oznaava ustrajavanje na kamati kao objavu
rata od Allaha i poslanika. Kur'an je nacionalizirao: posu-
ivanje novca bez kamate, pri emu su vlasti preuzele odgo-
vornost pomaganja onima kojima je privremeno potrebna
posudba. Kur'an uvia da je novac bitna stvar, ak temelj
drutva; nemojmo se, dakle, uditi da propisuje neprestano
kolanje bogatstva meu svima pripadnicima naroda i da ne
doputa gomilanje bogatstva u rukama malog broja ljudi.
Upravo zato Islam zabranjuje, na primjer, posuivanje s
kamatom i hazardne igre, a nareuje da se nasljedstva oba-
436
vezno dijele svim bliskim roacima, ne doputajui mogu
n9.&ri9tavtine u korist samo jedne osobe (IV,1l-12,17).
3) Temeljna naela Muhammedove politike.
Cilj, za koji je Muhammed radio duom i tijelom, bio je
ljudska srea na ovom i onom svijetu. A kakav je bio nain
mt koji je to .postizao? Da bi se bolje procijenila naela
njegove politike, ne smije se ispustiti iz vida da je to pustinj-
ska zemlja, a stanovnitvo polu-nornadsko i polu-sjedilake,
kao ni prilike sveopeg rata koje su tada vladale. Poznati su
uspjesi te metode: na moralnom i duhovnom polju, Muham-
med je dao svojoj zajednici vjeru i pravila ponaanja u svim
ivotnim prilikama. U materijalnom pogledu, povezao je
svoje sljedbenike u neovisnu zajednicu i stvorio im dravu.
Sjetimo se usput koliko je preobraenja bilo ve za njegovog
ivota i koliko se podruje te drave, sastavljene od malih
jedinica, u samo deset godina proirilo, da bi postupno
obuhvatilo cijeli Arabijski poluotok i june dijelove Pale-
stine i Mezopotamije.
Razumljivo je da se politika, koju je vodio Muhammed,
dijeli na dvije velike kategorije; u prvom redu na opu
politiku, bez obzira na pojedina plemena; a zatim na poli-
tiku koja se razlikovala, ovisno o pokrajinama i narodima,
prema tome da li je u pitanju Meka, Arapi, idovi, strano
uplitanje u Arabiju u obliku protektorata, i, konano, velike
susjedne zemlje. Radi se i o politikom (dravnom) aspektu
svih tih grupacija i o njihovim vjerama. Evo naela koja se
mogu izluiti iz prouavanja Muhammedova ivota.
A. irenje Islama. irenje ideologije pokornosti ovjeka
volji Boga jedinoga, kako u duhovnim tako i u materijalnim
pitanjima, sinonim je Muhammedova ivota, bezuvjetni
razlog njegovog postojanja. To mu je bio cilj, a sve je drugo
samo sredstvo da se to postigne: pa bio to osnutak drave,
organiziranje neovisnosti zajednice i davanje toj zajednici
zakonodavstva, morala, posebnog postojanja ili bilo to
drugo. Muhammed je ivio samo za to, sve je trpio jedino u
tom cilju. Vidjeli smo kako je podnosio uvrede i muenja
izlaui Islam svom narodu. Mekanci su mu ponudili kra-
ljevsku vlast, novac, najljepe ene i sve to zaeli samo da
prestane govoriti zlo o idolopoklonstvu. Zna se njegov
odluni odgovor: Sve da mi date, Sunce u desnu ruku, a
Mjesec u lijevu, ne bih prekinuo svoj zadatakl: Kad je
zadobio vlast, mislio je na Islam, a ne na osobnu osvetu ili
na bogaenje na raun krivaca. Meku je osvojio poslije 20
godina patnji i borbe uz potpunu amnestiju, jer nije htio
uzeti ak ni svoje nekretnine koje su on i njegovi drugovi
morali ostaviti pri iseljenju. Svaki put kad bi netko izrazio
svoje preobraenje na Islam, on mu je opratao svu zloi
naku prolost, ak i ubojstvo muslimana. Poznata je nje-
gova izreka: Islam brie sve grijehe i zloine prije obraa
nja; zapoinje, dakle, novi ivot.
B. Moral i pravda prije svega. Osim lukavstava kojima se
sluio protiv neprijatelja u ratno doba, postupao je pravedno i
moralno prema svakome. Potivati zadanu rije, kako slovom
tako duhom, to je bila njegova politika itavog ivota.
C. Jednakost meu ljudima. Na polju vjere nikada nije
vodio rauna samo o pojedinanom; od samog poetka,
njegova misija je imala u vidu cijelo ovjeanstvo, bez razlike ,
na rasu ili kraj. Od prvih godina misije, meu njegovi~
 Muhammed
r- -------.. ----- .--.---
pristaama susreu se ne samo Mekanci ili Arabljani, nego i ! useljenja poslije Osvoienia, jer odmah poslije zauzimanja
Abesinci, Nubijci, Perzijanci, Kopti, Bizantinci i drugi, svi u Meke doao je velik broj plemena iz raznih dijelova Arabije i
savrenoj jednakosti. Jedina razlika koju je priznavao, bila je izrazio svoje obraanje na Islam; nisu, dakle, bile potrebne
razlika pojedinanog ponaanja ili strah od Boga, prema velike seobe puanstva.
njegovom izrazu. Prvotna naredba za useljenjem imala je i drugih razloga:
Meu Arapima i idovima onog vremena bilo je kasta, krv obraeni esto nisu imali nikakve slobode vjeroispovijesti u
lanova nekih skupina bila je vrednija od krvi drugih; za svojim neznaboakim plemenima, a jo manje mogunosti
brisanje te nejednakosti bilo je dovoljno ne preobraanje, obreda koju su pruali damije, imami, mujezini, itd. Na
nego ak i politiko podreivanje pojedinih nemuslimana neislamskom podruju nije postojala mogunost obavjete-
islamskoj dravi. Kur'an nikad ne govori o arapskorn Bogu: nja o zakonima i obredima nove vjere; opasnost od progona
ili o muslimanskorn Bogu; to je Bog svih svjetova (rabb je bila stalna, te su vjernici mogli doi u napast da se
al-ilamin), Poznato je da grupe pojedinih rasa gube svoju odmetnu.
vitalnost poslije nekog vremena; Islam e iskoristiti prisustvo Za Poslanikovog ivota, Islam nije jo bio izgraen, nego
raznih ljudskih rasa u njemu da bi naizmjenice dobivao svoje je svaki dan donosio objavu novih stavaka Kur'ana; a Posla-
zagovornike i iskoristio vrline svake od tih rasa. Musliman- nik je svakog dana stvarao zakone s obzirom na sluajeve koji
ska misao, kako filozofska, tako vjerska, znanstvena, knji- su dolazili pred njega. Da bi bili u toku razvoja Islama, novo-
evna i druge, samo se mogla obogatiti prisustvom obraenih obraeni su se morali nalaziti na islamskom podruju, na
iz drugih krajeva. dohvat predstavnika vlasti. To je podrazumijevalo ustaljivanje
D. Solidarnost i unutranji mir. Uoi Islama stanovnici nomada na jednom mjestu, ime je Poslanik bio vrlo zadovo-
Arabije bili su rastrzani unutranjim ratovima. Poziv na ljan.
Islam nije nikoga iskljuivao, odatle prisutnost pojedinaca i F. Potivanje ljudskog ivota. Podruja, koja su se pokorila
grupa u muslimanskoj zajednici koje su prije bile u neprija- Muhammedu od Hidre do njegove smrti, tano deset godina
teljstvu, to nije olakalo zadatak da se njima upravlja. Za kasnije, obuhvaaju milijune krrr', to znai da je Islam osvajao
poetak, Medinci su u vrijeme Hidre bili podijeljeni u dva po stotinjak km 2 dnevno u prosjeku tokom tih deset godina.
roda: Avs i Hazred, koji su uzajamno generacijama prolije- Ako izuzmemo sluaj Benu Kurajze (to je bila posljedica
vali krv jedni drugima; beduini su postavljali druge probleme odluke suca kojeg su sami izabrali), tokom ovih deset godina
discipline. U Arabiji je bilo plemena koja se nisu slagala s broj ubijenih u neprijatelja bio je manji od tri ovjeka mje-
Perzijancima, Abesincima, Bizantincima, idovima ili bilo seno. Najvie poginulih bilo je u prvom sukobu muslimana s
kojom drugom skupinom. Potpuno prekinuti prolost i u neprijateljima kod Bedra, gdje su protivnici izgubili 70 ljudi.
Islamu zapoeti potpuno nov ivot jo je jedna znaajka Broj muslimana ubijenih u trideset godina Poslanikovog
politike koju je tako odluno vodio Muhammed. Taj je ivota u Medini jo je manji.
unutranji mir bio potreban za slogu zajednice i za vanjsku G. Ekonomski pritisak. Drugi nain da se smanji prolijeva-
sigurnost, za samu svrhu postojanja Islama. nje krvi bila je upotreba ekonomskog pritiska umjesto oruane
U ostvarivanju tog cilja, Islam mu je pomogao: Kur'an je sile. Meka nije imala nikakve poljoprivrede, ivjela je od trgo-
svojim vjernicima ulio pojam jedinog Boga, Stvoritelja sviju, vine i sve je uvozila. Lako je zamisliti kako je kobno moglo biti
vjeru da su isti par, Adem (Adam) i Hava (Eva) poetak zatvaranje njezinog karavanskog puta. Velik je broj arapskih
ljudskih bia svih rasa, a da je razlika u jeziku ili boji samo plemena bio povezan s neznaboakom Mekom iz jednostav-
znak umijea Stvoritelja; da su ljudi jednaki pred Bogom, a nog razloga to su imali udjela u mekanskoj trgovini. Presjei
jedina je razlika pojedinana nadmo u vrlinama, ne pridava- Mekancima put, znailo bi izazvati sve njihove saveznike. Ali
jui ni najmanju vanost skupini ili porijeklu. uz odreeni oprez moglo ih se odvojiti od Meke i ukljuiti u
Muhammed se dosljedno drao tog uenja, a njegova je ekonomski blok muslimanske drave. A to je Poslaniku i
nepristranost dala povjerenja rnanjinskim: skupinama meu uspjelo. Njegov je ekonomski pritisak na Meku imao i drugih
muslimanima. Spomenimo ovu nezgodu s jednom enom iz razloga: na stotine muslimanskih obitelji iselilo se iz Meke, a
samog plemena Poslanikovog. Izvrila je bila krau, a jedan njihovi su sugraani zaplijenili pokretnine i nekretnine iselje-
od onih koje je Poslanik najvie volio doao se zaloiti da je nika. Osim uobiajenog meunarodnog prava o ratnom sta-
pomiluje. Muhammed se razbjesni i ree: 1 da je Fatima, nju, Poslanik je imao i druga prava zaustavljati karavane:
moja roena ki, izvrila tu krau, dosudio bih joj predvi- korist od karavanske trgovine Meke upotrebljavana je za
enu kaznu; stari su zalutali samo zato to su kanjavali unitenje Islama; bio je, dakle, stvarni zadatak muslimana
siromane u drutvu, a opratali bogatima, uglednima. sprijeiti takvo koritenje mekanske privrede.
Briga za nepristranou u pravdi ogleda se i u ustavu grada- To je naelo lako izrei, ali ga je teko ostvariti. Poslanik je
-drave Medine, koji zabranjuje svaku zatitu zloincima, pa tek postupno u tome uspio, i to ne bez tekoa. Kao nekada-
bili oni i bliski roaci. nji vodi karavana, znao je kako je teko zatvoriti puteve u
E. Povlaenje i irenje. Zbog dviju istovremenih potreba, pustinjskom kraju. U poetku je imao vlast samo nad polovi-
za uvrenjem postignutog i za irenjem islamskog kruga, nom grada Medine, a trebalo je pridobiti itava podruja da
Poslanik je, s jedne strane, naredio gotovo obavezno useljenje bi se stvarno presjekao put. Bilo je potrebno nekoliko godina
novoobraenih s drugih podruja na islamsko i slanje misi- da bi se presjekao put na sjever prema Siriji i Egiptu; trebalo
onara u susjedne krajeve. U vrijeme Hidre stanovnitvo je jo nekoliko godina da bi se onemoguila trgovina sje-
Medine nije bilo preteno muslimansko. Ali poslije osvojenja verno-istonim putem prema Iraku. Obraanje Sumarne ibn
Meke, 8 god. kasnije, Muhammed je rekao: Nema vie Usala zatvorilo je dio [emame za Mekance. Jemen i neki
._--- ---- -----"

437
Muhammed
I drugi krajevi uspjeli su jo uvijekizbjei islamskoj naredbi. U
svakom sluaju, ekonomski pritisak oslabio je Mekance, to
I je bio prvi korak ka njihovom pripojenju.
i H. Povezati se sa prijateljima svojih neprijatelja. Jo jedno
i stalno naelo Poslanikove politike ini se da je bilo ne samo
I zadrati svoje prijatelje, nego i pridobiti prijatelje svojih
neprijatelja. Za tu je politiku trebalo vremena.
Neznaboci iz Medine otili su u Meku da bi se povezali s
Kurejitima; Muhammed ih uspije nagovoriti da se radije
priklone Islamu. Isto tako, po ustavu grada-drave Medine,
idovi i Arapi-nemuslimani ovog grada nisu smjeli pomagati
ni Mekaneima ni saveznicima Mekanaca niti pruiti zaklon
osobama i njihovim dobrima. Prije primirja u Hudajbiji,
idovi iz Hajbara bili su saveznici i prijatelji Mekanaca i taj
savez je bio velika prijetnja sigurnosti Islama. Muhammedu
uspije pridobiti Mekance, odvojiti ih od Hajbaraca primirjem
sklopljenim u Hudajbiji. Mnogobrojni su ugovori u kojima
Muhammed zahtijeva od novoobraenih da prekinu sve
odnose s neznabocima, ak bliskim roacima, ako se jo nisu
obratili na Islam.
I. Okruiti neprijatelja njegovim neprijateljima. Usprkos
svom nastojanju da novoobraeni napuste rodni kraj i isele se
na islamsko podruje, Poslanik je ponekad bio popustljiv u
tom zahtjevu. Traei razloge tom poputanju, uvia se da se
i zahtjev i osloboenje od njega temelji na dobru zajednice.
Na primjer, 5. god. po Hidri, Poslanik je dozvolio plemenu
Muzejna da ostane na svom podruju. U stvari, oni su ivjeli
na podruju koje je bilo udaljeno samo 20 milja od Medine, a
imali su na stotine ratnika; ostavljajui ih na njihovom podru-
ju, u stvari se irilo podruje islamske drave; njihovo bi
useljenje na islamsko podruje dovelo do tekih ekonomskih
problema, dok bi vode i naputene plodne zemlje zauzeli
stranci, moda neprijatelji Islama. Osim toga, ako je bilo
plemena, koja su nastanjivala podruja izmeu Medine i po-
druja plemena Muzejna, ona bi tako bila opkoljena s dvije
strane islamskim podrujem i podvrgnuta vjerskom i politi
kom pritisku koji bi mogao dovesti do njihovog skorog
preobraenja.
Pleme Huzaa, nasljedni saveznici Poslanikovi i neprijate-
lji Meke, ivjelo je oko Meke. U njemu je bilo mnogo
obraenih, te islamskim lanovima od njih nisu prijetili
progoni. Osim toga, ono je za islamsku dravu znailo
zapravo poetak opkoljavanja neprijatelja - Meke. Pripad-
nici plemena Huzaa su se mogli sresti ak i juno od grada,
a kad je i podruje sjeverno od Meke prelo na Islam, grad
je bio potpuno opkoljen, pa su mekanski Kurejiti lako
pokoreni bez borbe.
Ista politika provedena je prema Taifu. Meka je islamizi-
rana 8. god. po Hidri, a kad je pridobijeno i pleme Azd, s
druge strane Taifa, ovaj je, potpuno opkoljen, poslije neko-
liko mjeseci bio prisiljen na predaju bez borbe.
Da bi takva politika uspjela, trebalo je tititi udaljene
poloaje Islama svom snagom i svim raspoloivim sredstvima
za sluaj napada. Poslanik to nikada nije proputao, iako je
pazio da njegovi saveznici ne skrive to svojim susjedima i ne
uvuku muslimansku dravu u nepotrebne zaplete.
J. Diplomatski rat. Propaganda i druga sredstva borbe
protiv neprijatelja bez upotrebe oruja bila je vaan element
Poslanikove politike. Kad je jedan napadaki savez opsjedao
438
Medinu 5. god. po Hidri, Muhammed je nastojao kupiti
odstup jednog dijela saveznika. U tom istom ratu sjajno mu
je uspjelo izazvati razdor izmeu opsadatelja imedinskih
idova, ime je izbjegnut siguran slom u presudnom tre-
nutku. Poznata je Muhammedova izreka koja je postala
poslovina: Raj je lukavstvo. To je pravilo primjenjivano
u njegovim ratovima i borbama protiv neznabotva. Nije se
sluio laima, ali je svojim dranjem zbunjivao one koji nisu
poznavali potanko njegove rijei i stavove, te se u tom
lukavstvu isticao.
K. Izazvati neslaganje meu neprijateljima. Spomenimo
dobro poznati sluaj koji pokazuje kakvom je budnou
Muhammed pratio stanje u neprijateljskim zemljama i koji
otkriva i drugi nain njegove politike: sijati razdor kod
neprijatelja. U jednoj unutranjoj svai nekog [emenca Abu
Uzejhira, saveznika Abu Suf jana, koji je ivio u Meki, ubio
je neki mekanski visoki glavar. Traenje glave za glavu
izazvalo bi rat izmeu dva velika roda u Meki. Zato Abu
Sufjan ostavi ovaj zloin nekanjenim. Kad je ta vijest stigla
u Medinu, Poslanik zatrai od svog slubenog pjesnika da
napie satirine stihove u kojima e kritizirati kukaviluk
Abu Suf jana i potaknuti bliske roake rtve na osvetu.
Pjesme su se tada irile tako lako i djelotvorno kao sada
novine ili emisije radija: izazvale su eljeni uinak. Abu
Suf jan jedva je uspio smiriti vlastito pleme zbog izazova
kojeg su sadravale Hasanove pjesme, ali roaci rtve u
Jemenu stali su se osveivati na mekanskim putnicima u
Jemenu i tako omeli kurejitsku trgovinu.
L. Zadobiti simpatije jednog dijela neprijatelja. Kao
dopunu prethodnog naela, ini nam se da je Poslanik esto
znao proizvesti ugodan dojam na jedan dio neprijatelja,
makar i najmanji. Tako, kad su u vrijeme oskudice 3-6.
god. po Hidri Mekanci, koji su njome bili pogoeni, zamo-
lili Muhammeda da ukine zabranu na izvoz namirnica iz
islamizirane [emame u Meku, Poslanik je ne samo to uinio
odmah i bez uvjeta, nego je i znatnu sumu od 500 zlatnika
poslao da se razdijeli siromasima u Meki. Sigurno se sje-
amo odgovora Abu Sufjana: Muhammed time samo eli
zbuniti mladc. Mora da su siromani Meke, kao i iroke
mase openito, bili zapanjeni suprotnou izmeu krtosti
svog vlastitog voe u tom asu velike bijede i postupka
njihovog navodnog neprijatelja.
M. Poasti novoobraenima. Jo jedno naelo Muhamme-
dove politike bilo je: postupati s ljudima prema njihovim
sposobnostima i zaslugama; rano ili kasno preobraenje nije
bilo jedino mjerilo za poasti. Islam brie sve krivnje prolo-
sti. Navest emo ovdje Muhammedove izreke: 1) Na dan
Oivljenja muslimana vodit e se rauna o vrlinama i dobrim
djelima iz doba Neznanja; 2) Odlinici meu vama iz
vremena Neznanja bit e odlinici i u Islamu, ako prodube
poznavanje i obrede Islama. I doista, Islam i ostale religije
razlikuju se samo u nekim pitanjima: i druge vjere trae
milosre i dobra djela. Zato nije udo to je Muhammed
rekao ak i ovo: Vrline iz doba Neznanja potovat e se i u
Islarnu.
Halid je bio veliki mekanski vojskovoa: samo njegovom
krivicom potueni su muslimani na Uhudu. Ali kad je pre-
ao na Islam, Muhammed mu je dao poasni naziv Say!
Alliih (Sablja Boja), to je postalo dio njegovog imena. I .
- - - ..... . ... ~

Amr ibn al-As bio je visoki mekanski poglavar i okorjeli
neprijatelj Islama. Kad je preao na Islam, Poslanik ga je
imenovao zapovjednikom odreda u kojem su ak i Abu Bekr
i Omar bili pod njegovim zapovjednitvom. (To je i zaslu-
io: zar nije uspio kasnije oduzeti Bizantincima Egipat sa
samo 10.000 vojnika?) Kome nije poznato neprijateljstvo
Abu Sufjana prema Islamu? Za dvadeset od dvadeset i tri
godine Poslanikovog misionarskog ivota, on se vie od svih
drugih borio protiv Islama. Ipak, kad se preobratio, Posla-
nik je njegovu kuu proglasio nepovredivim sklonitern za
muslimane; imenovao ga je namjesnikom u jednoj pokrajini
i kao da je zaboravio na njegovu neprijateljsku prolost
prema Islamu.
N. Ope napomene. Ovo su samo neki primjeri Muham-
medove politike. Kao i na drugim poljima, Muhammed se
odlikovao i u politici. Ali od drugih se politiara razlikuje po
tome to je njegova politika bila usmjerena na dobrobit
ovjeanstva, kako ju je on zamiljao, i to nije teio ni svom
osobnom uzdizanju ni stjecanju povlastica za svoju zajednicu
na raun prirodnih prava drugih. Borio se protiv neznabotva
koje je smatrao nedostojnim ovjeanstva. Kao i sve druge
bolesti koje napadaju ovjeanstvo, i duhovna bolest zahti-
jeva lijenika ili kirurku pomo, i to s voljom i protiv volje
bolesnika koji je u neznanju. Muhammed je zakljuio da
politika, po kojoj je dovoljno biti osobno krijepostan i pustiti
druge raditi to hoe, nije prava snoljivost, nego je opasno
varljiva i da nikad ne bi dolo do poboljanja stanja samog po
sebi ako se na nju ne djeluje. ovjeanstvo ima istovremeno
sposobnost za dobro i zlo, ali zlo je ne samo rairenije nego i
privlanije. Zlo treba silom potiskivati da bi se dobro - koje
je uvijek slabije i njenije - moglo slobodno razvijati, isto kao
to treba plijeviti obraena polja, u kojima je korov snaniji
od biljaka koje se uzgajaju.
4) Ideja poslanstva.
Svi orijentalisti utvrdili su da istonjaci mnogo neposred-
nije i realnije doivljavaju i uope odnose se spram svijeta
Nevidljivog, na kojem se, zapravo, temelji i utemeljuje reli-
gija. Ono to se na planu vrhunaravnog, u bilo kojem
obliku, zapadnom ovjeku, racionaliziranom nakon rene-
sanse, ini tek tlapnjom neznalica ili fantasta, zaludnim i
nekorisnim, to je, obrnuto, itelju Orijenta, sudbonosna,
duboko iskrena, sveopa potreba. Vrhunaravno, Boansko,
neto mu je tako realno i blisko, da se njegovi znaci nalaze
svagdje oko njega i s njima je proet cijeli njegov ivot i on
sam.
Unutar tog osebujnog konteksta mora se smjestiti i pojava
poslanstva. Povijesna je injenica da su tri velike religije
Objave nastale upravo na istonom tlu i da one, i pored svoje
neosporne univerzalnosti, sadre i izraavaju osobine menta-
liteta toga tla. Osnovano je smatrati da se ta specifina pojava
povezuje s mistikom sklonou, to je karakteristina za taj
mentalitet, kao i, openito, za orijentalni odnos spram Vrhu-
naravnog.
A njemu treba pripisati etiri temeljne karakteristike.
I Najprije, neposrednost doivljaja Boanskog, bilo da se on
'I~ostvaruje u panteistikom ili personalistikom s.mislu. Zatim
je taj odnos trajna tenja ka Beskonanom, za koje se pouz-
dano dri i vjeruje da je najvia Istina, Ljubav, Dobrota i
439
Muhammed
Pravda. Nadalje, taj odnos je, prvenstveno, individualan po
karakteru, metodi i sadraju. Napokon, ovaj odnos zahvaa
cjelinu ovjekovog ivota, pa se zajednica pojavljuje ne kao
njegovo mjerilo, jo manje uvjet, nego, jednostavno, kao
injenica njegovog statusa.
Sve karakteristike sabiru se u linostima iznimnih ljudi,
proroka i poslanika. Sveti ovjek, kojem se na Istoku pridaje
snaan magijski utjecaj, pojava je poznata kod svih naroda
toga tla, a kod Semita posebice. Njegov povlateni poloaj, u
drutvenom i moralnom pogledu, posljedica je ope vjere da
je on u neposrednoj vezi sa svijetom Nevidljivog i da je
opsjednut ili nadahnut njegovim magijskim silama, koje
obini ljudi najee negativno doivljavaju.
I stari Arabljani su znali za takvu jednu povlatenu linost.
Bio je to pjesnik, ije se izraavanje doivljavalo kao magija, a
on sam kao proricatelj-odgoneta neznanog i tajnog, te kao ob-
rambena mo protiv neprijatelja. To je u staro arapskom a'ir,
to znai onaj koji osjea, zna, Svoju izraaj nu snagu,
mudrost, umjenost i razorni utjecaj dobija on od svoje veze sa
dinima, tim anonimnim silama to ovjeka okruuju i na
njega utjeu. Taj isti motiv zamjeuje se ak i u prvo doba Isla-
ma. Tako pjesnik Hasan ibn Sabit, vjerni Muhammedov
sljedbenik, brani svog Uitelja otrim stihovima od neznabo-
akih napadaja. Premda Muhammed nije volio poeziju (raz-
log je upravo to je bila oblik neznaboake magije, a ne
odsustvo osjeaja za lijepo), on je, sluajui ovog pjesnika,
prokomentirao: Bog ga nadahnjuje Svetim duhom (ovaj nema
veze s kranskim pojmom, nego se odnosi na Debraila,
Anela Objave) tako dugo, dok brani i slavi Njegovog posla-
nika.
Stari Arapi su razlikovali tri vrste ovakvih magijskih ljudi:
a'ir (pjesnik), kiihin (predskazatelj) i 'arriif (proricatelj).
Posljednji ovaj bio je zaduen za izgubljene stvari, kao i da
otkriva gdje se nalazi odlutala stoka, a ponekad se s njim
savjetovalo i kao s iscjeliteljom od bolesti. Kahin pogaa
budunost i uope tajne, vezan je uz neko svetite, gdje i vri
svoja predskazanja. ii'ir je, meutim, slobodna osoba, sav-
jetnik plemena, koji je u izravnom odnosu sa tajnovitim i
utjecajnim vrhunaravnim biima, dinima. On je ratnik, a
kao ovjek nije vezan ni za kakav oltar i uiva punu slobodu.
On posjeduje ne samo vrhunaravno znanje, to ga izrie
stranim i uzvienim rijeima; njegova magijska snaga moe
ouvati ili unititi ivot, a moe i obradovati finom ljepotom
svoje draesti. Tako je, npr., bio obiaj da on, na dan bitke,
istupi ispred ratnikog reda i da recitira ratnike i pogrdne
stihove protiv neprijatelja. A razlog nije bio samo to da se
osokole vlastiti ili zbune protivniki ratnici, nego to se
vjerovalo da njegove rijei sadre magijsku mo i uinak.
to se tie kiihina, koji, na neki nain, neposrednije idu uz
problem proroka i poslanika, oni su bili osobe koje su, tako bi
se moglo rei, bile zaduene u svome plemenu za sve to spada
u tajne stvari. Kao takve, bile su, uvijek, vezane za svetite,
ponekad izravno uz pleme, a vrila su i funkciju sudaca.
Forma njihovog iskaza bila je nepromjenjiva i, poput
grkih vraa, izraavali su se u rimovanoj prozi koja se zove
sag' to doslovno znai golublji guk, Ona se sastoji od niza
kratkih reenica u prozi - dakle, bez fiksiranog metra, ali on
moe imati ritam - koje su skupno i iznutra rimovane.
Prema tome, za arapskog ovjeka toga vremena nije bila
Muhammed
neobina pojava Muhammeda, kojeg se, za dulje vremena,
svrstavalo u MIhine; zna se da su mnogoboci drali da je on
opsjednut ili nadahnut dinom, kao i drugi predskazivai.
Ali postoji jedna ope priznata i bitna razlika izmeu njega
i hahina. Ona nije u formi iskazivanja, nego upravo u sadr-
aju: u njegovom uenju o Bogu Jednom i Jedinom, iji je on
samo Poslanik, zadnji i konani.
Time se on ne samo otro odvaja od uenja hebrejskih
velikih proroka, kranskog uenja o trojstvu, nego i od
cjelokupnog polidemonistikog neznaboakog sistema. Na
jednoj strani je apsolutno transcendentni personalni Bog,
Allah, a na drugoj, svo stvaranje, zajedno s anelima, di-
nima, vragom, ovjekom. Dvostruka redukcija: na boanskoj
strani (Jedan i Jedini Bog) i na ljudskoj strani (zadnji Posla-
nik). Sve posrednike karike su odstranjene i ovjek je sam,
pozvan i upuen na pravi put, suoen izravno s Bojim
velianstvom i djelom.
Sigurno je da se oko takve osobite linosti morao stvarati
mit koji e se, kasnije, stapati sa islamskom apologijom i
ideologijom. Poznat je Ibn Haldunov prikaz, u kojem on,
najprije, daje psiholoki aspekt poslanikog nadahnua.
U stanju nadahnua, kae se u njegovoj Sveopoj historiji
(Odjeljak o nadahnuu i viziji), Poslanik se iskazivao bez
svijesti q svojoj okolici uz mukle zagrcaje u grlu - sva je pojava
kao da se onesvjeivao ili gubio. Ali to nije nita od svega toga;
u stvari je on uranjao u doivljaj duhovnog glasnika. To se
dogaalo kada je on shvatio ono to mu je blisko, ali to
tjelesna osjetila ne mogu dosei. Potom to silazi u tjelesna
osjetila, bilo putem sluanja zuja govora - tako to Poslanik
razumije - bilo da mu se samo predoava u obliku individual-
nog izricanja onoga to je dobio od Boga. Tada to stanje nastaje
u njemu i on je dobio poruku. Poslanik, zapitan o nadahnuu,
rekao je: Kada mi to dolazi lii zveckanju zvona; to je najvea
muka u meni; tada to postupno nestaje iz mene i ja sam
zapamtio to je reeno. A ponekad se aneo predstavi sam kao
ovjek i govori mi; tada ja zapamtim to je rekao. Tokom toga
obiavala ga je zadesiti takva muka i pritisak u grlu da se ne
moe izrei. Predaja kae: Velika je muka bila u njemu kada
je objavljivao, Aia kae: Nadahnue je silazilo na njega u
trenutku goleme studeni; tada se postupno povlailo iz njega;
a njegovo lice bi se osulo znojern.. Bog kae: Znaj, natovarit
emo te snanom rijei. A jer je silaenje nadahnua imalo
tako teku posljedicu, mnogoboci su obiavali optuivati
poslanike da su obuzeti dinom. Oni bi govorili: Oni su
drugovi dina. Ali samo zato to su gledali izvanjsku pojavu
tih stanja, nisu razumijevali sluaj Poslanika. On nema vodia
kojeg Bog odvodi s pravog puta.
Nakon ovog izlaganja, Ibn Haldun nabraja pet karakteri-
stika poslanika.
Svi ovi prikazi nisu sasvim pouzdani. Openito se, prema
svjedoanstvima, potvrivalo da je Muhammed objave sao-
pavao nakon to je izlazio iz stanja zanosa, iako se ni iskaz u
transu ne moe iskljuiti, pa, prema Makdonaldu, ak ni
automatsko govorenje. Prema tomu, neka vrsta transa, jedan
dubok i potresan zanos, gubitak osjeaja za realno stanje,
prva je, po Ibn Haldunu, karakteristika poslanika.
Razumljivo je da su poslanici prije nadahnua, u dobroj
dispoziciji, u stanju krijeposti i istoe. To je ono to se misli
kada se kae da su zatieni od grijeha i prijestupa. Besprije-
-------------'---
kornost due ina bila bi, po predajama, druga njihOVal
karakteristika.
Oni su posebno pozvani za religiju i bogobojaznost, to jest !
molitvu i pomaganje siromanih, i valjani uput. Ta njihova !
misija, koja ih izdvaja od drugih, a i suprotstavlja drugima, '
budui da oni naruavaju konvencionalni red i vjerovanje,
mjerilo i orijentaciju, uzviena je i dovoljan dokaz da su
vjerovjesnici.
etvrta karakteristika je u tomu da je poslanik osoba od
asti u svome narodu. On nije poslan da poivi u sigurnom
poloaju i bogatstvu sa svojim narodom. A to znai da on
moe imati svoju stranku i vlast da se brani od nevjernika,
sve dok predaje Boju poruku i izvrava Njegovu volju
izgraujui Njegovu vjeru i utemeljujui zajednicu.
Napokon, karakteristika poslanika je naruavanje prirod-
nog reda, to dokazuje njihovu istinitost. A to su djela, za koja
ostali ljudi nisu sposobni i koja su izvan zakona stvorenog
svijeta.
Oko ovog problema se, onda razvila rasprava o nainu na
koji se to dogaa. Teolozi su openito drali da se to zbiva
Bojom moi, a ne poslanikovim djelom, kao i da je poslanik
samo orue Boje volje. Tako, udo dokazuje istinitost posla-
nika pomou toga da naruava prirodni red i da se kontro-
verzno primjenjuje - a ta primjena je dio njega ili, po
skolasticima, bitna kvaliteta. Ta kontroverzna primjena
odvaja poslaniko udo koje dokazuje (mu'giza) od uda to ga
vri najvii Sudac (karama) i od magije, iako su keramet mnogi
uope odbacivali. Filozofi, sa svoje strane a pod utjecajem
grkih pisaca, drali su da je udo poslaniko djelo, iako,
serijom uzrono-posljedinih veza, izvorno potjee od Boga.
I bez neke posebne religiozne pristranosti mogu se utvrditi
neke znaajke Muhammeda kao osobnosti i poslanika. Svi se
ozbiljni islamolozi slau da je bio duboko iskrena osoba, koja
je svom svojom duom bila predana misiji to ga je zaokupila
i u kojoj je on vidio svoj istinski poziv. Ta iskrenost je,
sigurno, izraz njegove moralne istoe koja je bila zapaena
jo u njegovo vrijeme i izazivala potovanje njegovih sunarod-
njaka i suplemenika. U znaajke njegove osobnosti spada,
nedvojbeno, i izraziti dar za refleksiju koja, i danas, izaziva
uenje, pa i divljenje. Njegova povuenost, potreba za
promiljanjem, neobinost njegovih zakljuaka, irina zah-
vata raznovrsnih problema, komparativna svjedoenja, spo-
sobnosti polemikog suoavanja, ak i s uvjerenjem o njego-
vom Bogom danom nadahnuu, to je temeljni stav Islama, a
pogotovo bez toga, to je stav zapadnih islamologa, potiu
mnoga pitanja na koja, do sada, nisu dati odgovori ili, bar, ne
zadovoljavajui i konani. Muhammed je bio neobino vrst
karakter, neodstupan i nepokolebljiv, bez obzira na povoljne
ili nepovoljne situacije, i nita ga nije moglo slomiti, pokole-
bati ili oslabiti. I na kraju, bio je, uza sve zapadnjake aluzije
na njegovo mnogoenstvo, sklon asketizmu, skroman, umje-
ren i jednostavan, uvijek iznad zemaljskog, potpuno obuzet
Velianstvom i Uzvienou Boga koji mu se objavio.
Bez obzira na razna miljenja, pa ak pod pretpostavkom
da je sve to je o njemu preneseno plod bilo legende bilo I
apologetike, ostaje neporeciva injenica da je bio apsolutno I
velika i iznimna pojava u svojoj sredini, goleme refleksiv:~;e"
izraa.. jne i sugestibilne snage, unutr.anje vrst1.ne, ideali.s.ti
kog zanosa i moralne ispravnosti.
440

Ibn Haldunov prikaz znaajan je i zbog toga to se u njemu
saima i islamski nauk o prirodi poslanika.
Polazei od ptolemejske slike svijeta, a utemeljen na pove-
zanosti novoplatonizma i aristotelizma, Ibn Haldun zagovara
dva koncepta: njegovo jedinstvo na emancionistikom prin-
cipu, to znai, na jednoj liniji, postupno upojednaivanje
kojem je polazite Bog, a po drugoj liniji, vraanje ka Njemu,
koji je savreno jedinstvo; istodobno, po aristotelizmu, cje-
linu prirode kao nagon s vitalnim poticajem ka sve viim
oblicima i organski ivot kao uspinjajuu skalu kompleksno-
sti kojoj je ovjek krajnji rezultat.
Utvrdivi promjenljivu i progresivnu organiku svijeta,
gdje se zapoinje sa elementima, pa, u striktnoj povezanosti
uspona, stie do ovjeka, Ibn Haldun tu sferu karakterizira
promjenljivou, ali i duhovnou. A iznad due, koja je
sredite shvaanja i koja pokree, postoje i druga bia koja
joj daju tu snagu shvaanja i pokretanja, a ija je bit isto
shvaanje i apsolutna racionalnost. Taj svijet je svijet an-
ela.
U tom doticaju su dva pravca: prema gore i prema dolje.
Dua se povezuje s tijelom dolje i tako stjee osjetilni prijem
to je osposobljava za aktualno djelovanje razuma. A gore se
ona vee uz sferu anela i time moe shvatiti boansko znanje
i Nevidljivo.
Nakon to je razvio psiholoko uenje o dui u svim
njezinim stupnjevima, on konstatira tri vrste due: osjetilno-
-imaginativno, tjelesno odreenu, pojmovnu, ukratko iji je
plod znanost, konceptualna i afirmativna; druga je vrsta
usmjerena ka duhovnom umu i shvaanju koje se ne slui
tjelesnim oruem, a to su stanja ekstaze koja pripadaju
svecima, ljudima vjerske znanosti i izbavljenima, nakon
smrti, u stanju izmeu njihovog okonanja i oivljenja; trea
vrsta, po Ibn Haldunu, potjee od moi prelaenja od ovje
nosti, njezina tijela i duha, ka anelima, tako da, u trenutku,
ona postaje stvarno aneo, a u tom trenutku i oevidac
Svetog duha i uje duhovni govor i boanske besjede. To su
poslanici kojima je Bog stvorio mo trenutanog oslobaanja
od ovjenosti. I to je stanje nadahnua. Pomou svoga
karaktera, koji je kombinacija tenje i iskrenosti pomou
kojih gledaju prema Bogu i pomou elje da mu slue, koja
im je usaena u prirodu, a koja se pokazuje pri tom gledanju i
koja olakava njihov put, Bog im uklanja zapreke i neprilike
tijela tako dugo dok su s njim pomijeani kroz svoju ljudsku
prirodu. Tako, bilo kada zaele, oni se zapuuju u tu sferu
sredstvima te moi oslobaanja i te konstitucije u kojoj su
stvoreni, a ne stjecanjem ili umijeem.
A kada se zapute i oslobode od svoje ovjenosti i susretnu
u tomu Sveti duh, vraaju se kanalima tjelesnog shvaanja,
kako bi objava bila dolje poslana sredstvima tih kanala i
prenesena stvorenjima. Tako, u neko vrijeme, jedan od njih
uje snaan glas, kao da je sugestija govora, iji smisao on
moe primiti, a taj snani glas ne prestaje sve dok on to ne
zapamti i ne shvati. A, ponekad, aneo koji mu donosi
objavu, predstavlja se sam ovjekom, razgovara s njim i on
pamti to je reeno. Susret i sve u njemu zbiva se kao u
jednom bljesku ili treptaju oka. To se ne dogaa u vremenu,
nego sve odjednom, zajedno. Tako se sve to pokazuje u
brzini i stoga se i zove nadahnue (wa~y), jer to, na
arapskom, znai otkrie. ' vjerovanja ili, kako se to na Istoku govorilo, spoznaje srcem.
Muhammed
Ovi izabranici se dijele na dvije vrste: oni Koji su upueni
bez knjige - to su oni koji su samo uli umljcnie , i oni koji su
upueni knjigom - to su oni kojima se aneo pojavio II
ljudskom liku. Tjelesna muka, to se tom prigodom javlja,
zbog toga je to je nadahnue odvajanje od tjelesne naravi
radi aneoskog razumijevanja i doivljaj govora due.
Tradicionalni islamski nauk o poslanstvu utemeljen je,
dakle, na iracionalnom shvaanju due i njezinom procesu
odnoenja spram svijeta Nevidljivog. U njemu se, oito,
ostvaruje kombinacija aristotelske racionalne psihologije i
novoplatonikog misticizma, koji je prostor izmeu intelek-
tualne razine due i Jednog naselio tajnovitim emanacioni-
stikim meuprijelazima.
Ali neovisno od ove svoje metafizike podloge, kojoj
suvremena znanost porie supstancijalno znaenje, ostaje
historijski neosporna injenica Muhammedovog poslanstva
koje se nije moglo ni ustanoviti, a ni izvriti bez njegove
veliine i iznimnosti kao ovjeka i njegove naduhnutosti kao
islamskog vjesnika. Pitanje vrela njegove misije, stvar je
preferencije: onaj koji vjeruje u svijet Nevidljivog, dakle i u
Boga Jednog i Jedinog, koji ima unutranje potrebe i volje da
nadie svoje neposredno i skueno Ja i ivi prema nekim
viim odnosima i svrhama, tome mistiki proces poslanstva
nije neto strano niti besmisleno. Obrnuto, ovjek racionalne
orijentacije, koji se utemeljuje na imanentnosti svijeta i na
nunosti ovjekove samopostavljenosti, gleda na to kao na
prevladani stadij razvoja od mitosa do logosa.
Sadraj Muhammedovog poslanstva na pravcu je one
velike i stalne potrebe ovjeanstva da nadvladava Zlo i da
kroi putem Dobra; da nadmauje svoju prvotnu razjedinje-
nost i sukobljenost i da pronae osnovu koja bi omoguila
sabiranje njegovih snaga, htijenja i vrednota u zajednitvo
zasnovano na moralnosti koja nije samo stega, nego i osmi-
ljenost ivota; da raznovrsnost i promjenljivost svijeta, koja
se ovjeku ini nesigurnom, sistematizira na temelju jedin-
stvenog principa i mjerila i tako mu osigura objanjenje,
poredak i zakonitost; napokon, da ovjeka upozorava na
nedostatnost svijeta materijalnih interesa i da ga potie i
upuuje ka viim svrhama, idealima, stremljenjima kojima se
moe ostvariti njegova integralna linost.
Uinak Muhammedova poslanstva bio je silan, a njegov
kulturno-historijski aspekt izvanredno znaajan. Svijet mno-
gobotva, koji je bio jedna nia faza u razvoju ovjeanstva, a
posebno u staroj Arabiji, nadmaen je jednim strogo monote-
istikim sistemom, u kojem su, na stvaralaki i spontan
nain, bili sintetizirani orijentalni neposredni doivljaj
Boanskog, princip jedinstvenosti Tvorca, visoka moralna
norma, potreba novog zajednitva i jedan udesan zanos za
obnovom svijeta i ovjeka koji e trajati itava stoljea i
donijeti grandioznu civilizaciju i kulturu kojoj ovjeanstvo
neobino mnogo duguje.
Islamska kultura, prema tome, nema razloga odricati
injenicu, intenciju i uinak Muhammedova poslanstva, kao
ono to, i pri racionalnoj analizi, izdrava kulturno-historijski
sud. Ako mu religiozna svijest daje jo jednu dimenziju -
mistiko-iracionalni proces openja sa Boanskim, to je pri-
rodno, s obzirom na njezinu strukturu i intencionalnost. Ali
to, onda, nije vie stvar intelektualne analize, nego predmet
441
Muhtesib
UH TE S IB (a. muhtasib), nadziratelj, od halife ili
M vezira imenovani slubenik, koji se stara za provedbu
islamskih propisa, otkriva prijestupe i kanjava krivce. Nje-
gova dunost je bila hisba, te, strogo uzevi, mogla se
povjeriti samo uglednim ljudima. Kao i svi koji su vrili
javnu slubu, morao je biti musliman i slobodan ovjek.
Obino je bio pravnik; pored nadzirateljske slube, imao je i
dunost suca. U nekom pogledu bile su mu nadlenosti kao
kadijine, ali se njegovo sudovanje odnosilo samo na robu,
trgovake poslove, lane mjere, prijevare prodajom i naplai
vanje duga. Pa i u tim sluajevima je mogao odluiti samo o
takvim stvarima, kod kojih istina nije bila u pitanju. im se
ilo na dokazivanje i moralo se koristiti prisega, on vie nije
bio nadlean. Kao nadziratelj, imao je ovlast da sprovodi
zakon, a da ne eka tubu oteene strane. Pazio je i na to da
u mjestu, gdje stanuju muslimani, oni ne propuste skupnu
molitvu petkom u damiji; on takoer nije mogao siliti
pojedinog muslimana da sudjeluje u obredu u damiji, uz
iznimku onog koji ju je stalno zanemarivao; i tada, ak,
mogao ga je samo opomenuti. On je zahtijevao i ezan i pazio
da se obavi po propisu. Ako je neku damiju trebalo opraviti,
njegova dunost je na to upozoriti odgovarajue vlasti.
Jedna od glavnih dunosti muhtesiba bila je paziti da se
potuju erijatski propisi. Osobe koje ramazanom kre post,
udovice i rastavljenice koje se ne dre propisanog proteka
vremena prije nove udaje, te drugi kritelj i Zakona morali su
se opravdati kod njega. I javni moral je spadao pod njegovu
praksu; zatim, uivanje alkoholnih pia, igara i zabava. Ipak,
nije mogao postupati samo na temelju sumnji, a nije imao
pravo ni istraivati iza zatvorenih vrata. Njegovo podruje
vlasti moglo se proiriti tamo, gdje se radilo o duhovnoj
dobrobiti muslimana. Ako je, npr., neki fakih irio gledita,
koja nisu bila u suglasju sa idmom, dunost je muhtesiba da
ga pozove na red, te, ako on i dalje nastavi s tim, da ga prijavi
vladaru. Mogao je posjeivati i kole, pa ipak manje radi
nadziranja metoda pouke, a vie zbog toga da li uitelj previe
ne tue ake. Druge stvari, koje su spadale pod njega, tiu
se, vie, staranja za javno blagostanje, nego pitanja morala i
vjere. Tako je mogao u gradovima, gdje se kvarila voda za
pie ili gdje nije bilo spremljeno hrane za siromane putnike,
potai itelje da odstrane te nepovoljnosti. On je pazio na to
da kue ne budu vie od enskih odaja druge muslimanske
kue, da voda ne prska s kua na prolaznike ili da im oluci ne
nanose tetu, te, konano, da trite bude isto i da na njemu
ne bude prepreka za promet.
UN A F ICI (a. al-Munafiqun, jedn. al-Munafiqv, rije
M koja u Kur'anu oznaava one Medince, u iju se vjernost
i ar Muhammed nije mogao pouzdati. Uobiajeni prijevod je
licemjer, a daljnji opis istih ljudi jest: oni u ijim je srcima
bolest (slabost, sumnja) - dakako, oni su suprotstavljeni
nepokolebljivim vjernicima. Katkada se misli (IX,67 i dalje;
XXXIII,73; XLVIII,6; LVII,13) na ene te vrste (Munafi-
qdt) pored mukih munafika. Poblie poznavanje tih odlo-
maka u Kur'anu pokazuje da ne moramo imati na umu strogo
odreenu stranku, katkada se misli na one Medince koji su
Poslaniku pristupili nevoljko ili iz prisile prilika, a katkada
na one koji su mu prili iz potenih pobuda, ali nisu ustrajali
u svome vjerovanju i oduevljenju. U jedno_j_p_r_il_ic_l_'_M_u_h_a_m_-----l
442
med govori o Munaficima meu beduinima. Prva je grupa
uzela za vou Abdalaha ibn Ubeja, koji bi bio izabran
poglavarom plemena Kajle, da mu se u Muhammedu nije
suprotstavila nova i nadmona snaga kojoj nije bio dorastao.
Ipak su ovi nezadovoljnici, kojima su pristupili i drugi
nepouzdani elementi, bili dovoljno jaki da Poslaniku prave
velike neprilike u kritinim asovima, npr. prije bitke kod
Uhuda, u ratu na Jarku, te prije pohoda na Tebuk, budui da
je uvijek morao biti na oprezu da ih ne bi otjerao u neprija-
teljski tabor. Nije nimalo, stoga, udno to ih se opisuje kao
licemjere, koji govore drugaije nego to u srcu osjeaju;
budui da su neodluni, oni se katkada priklanjaju muslima-
nima, a katkada njihovim neprijateljima, ve prema tome u
kojem svjetlu vide svoju budunost; ako vjernicima stvari
loe krenu, oni odmah vjeruju da ih je njihova vjera prevarila.
Kada su u krugu svojih istomiljenika, oni o Poslaniku i o
njegovim objavama prave zlobne primjedbe i na taj nain se
osveuju za prisilu koju su im nametnule prilike; ali s druge
strane ive u velikom strahu da Allah ne izda njihove tajne
razgovore. Nemarni su u molitvi, odbijaju sudjelovati u
borbi, ne pridonose svojim financijskim sredstvima; uzdaju
se da e Poslanikova mo oslabiti, te da e vredniji istjerati
one manje vrijedne. Kako su bili predstavnici prave medin-
ske aristokracije, njihovo ponaanje i blagorjeivost prilino
su se dojmili Poslanika, ali kad se bolje pogleda oni su samo
uplji naslonjeni balvani (LXIII,4). Jednom rijeju, oni
nisu nita bolji od nevjernika. Bog ini da oni grijee, pa e
njihovo obitavalite biti paklena vatra. Smru Abdalaha izgu-
bili su vou, te su Muhammedovim uspjesima posljednjih
godina pruili tek nijemi otpor.
Rije munafik sauvala se do danas, te je, kao i drugi
kur'anski izrazi, koritena u borbi razliitih stranaka kao
pogrdna rije; usp. njezin smisao kada se misli na Ibn
Zubeira i njegovu stranku.
Kur'anska sura (LXIII) zove se prema Munaficima; veina
ga komentatora povezuje s pohodom na Benu Mustalik.
UN K E R I NEKIR (a. Munkar wa Naklr), ime dva
M anela koja ispituju i, ako je potrebno, kanjavaju mr-
tvog u njegovom grobu. Tom ispitivanju podlijeu i nevjer-
nici i vjernici - ispravni kao i grijeni. Oni su postavljeni
uspravno u svojim grobovima i moraju iznijeti svoje miljenje
u pogledu Islama. Ispravni vjernici odgovaraju da je Islam
njihova vjera i da je Muhammed Allahov vjerovjesnik; na to
ih aneli putaju na miru sve do Sudnjeg dana. Grijenici i
nevjernici, s druge strane, nee raspolagati zadovoljavajuim
odgovorom. Zbog toga, aneli e ih udarati svakog pojedi-
nano, toliko dugo koliko se to Allahu svia, a, po nekim
autoritetima, sve do Sudnjeg dana, osim petkom.
U nekim vrelima pravi se razlika izmeu kanjavanja i
pritiska u grobu, a ispravni vjernik biva osloboen prvog, no
ne i drugog, dok nevjernici i grijenici trpe kanjavanje, kao i
pritisak.
Kanjavanje u grobu ne spominje se otvoreno u Kur'anu.
Nagovjetaji o tome mogu se nai u nekim odlomcima, npr.
s. XLVII,27: A kako e tek biti kad im meleki budu due
uzimali udarajui ih po obrazima i po leima njihovim!
I
(uspor. i VI,93; VIII ,50 itd.).
O_vo kanjavanje vrlo esto se spo_m_in_j_e_u_P_r_e_daji, bez J

~
n~la. Prosto se ~ae da je mrtvi kanjen u grobu ili zato je mu odrubi, Prema jednoj predaji, koja nam dolazi od Ibn
kanjen, npr. zbog nekog posebnog grijeha ili zbog toga to
se jadao na ivot.
Ni imena anela ne nalaze se u Kur'anu, a samo jednom u
priznatoj Predaji. Osim toga, u nekim predajama se spominje
neki bezimeni aneo kao onaj koji ispituje i kanjava.
Tako se ini da o tome postoje etiri stadija u predajama:
bez spominjanja anela, s nekim. anelima, sa dva anela,
te s imenima Munker i Nekir.
Slino je i u ranim kodifikacijama vjerovanja. U knjizi
Fiqh Akbar!, koja moe potjecati iz sredine 8. st., kanjava-
nje u grobu javlja se samo kao eshatoloka predodba (l. 10).
U Wa~iyyat Abi Hanifa, to predstavlja pravovjerna
gledita iz sredine 9. st., nalaze se dva lana (18,19): Ispovi-
jedamo da e se kazna u grobu zasigurno dogoditi. Ispovije-
damo, s obzirom na predaje o tom predmetu, da je ispitivanje
Munkera iNekira realno. Realno: oito eli da istakne
suprotnost alegorikom tumaenju eshatolokih predodbi,
kako su uili mutaziliti.
Fiqh Akbar II, koji izraava novo pravovjerje iz sredine
10. st., jo je razraeniji (l. 23): Ispitivanje mrtvog u grobu
od Munkera i Nekira je realno, te ponovno sjedinjenje tijela
sa duhom u grobu je realno. Pritisak i kanjavanje u grobu je
realnost koja e se dogoditi u sluaju svih nevjernika, te
realnost koja e se dogoditi u sluaju nekih grijenika koji
spadaju u vjernike. Kasnije se razvijalo tumaenje na slian
nain.
Keramiti su uili da su Munker i Nekir istovjetni sa dva
anela-uvara koji prate ovjeka. Al-Gazali prihvaa ideju da
su eshatoloke predodbe realnost koja se dogaa ii malahiuu.
UR TE D D (a. murtadd), onaj koji odstupa, naroito
M od Islama, vjeroodstupnik, otpadnik, renegat. Otpadni-
tvo se zove irtidad ili ridda; moe se zgrijeiti rijeju, zanije-
kavi neko naelo vjere, ili djelom, npr. odnosei se prema
Kur'anu bez potovanja.
Kur'an otpadnicima prijeti kaznom samo na onome svi-
jetu; srdba Allahova e ga stii, kako glasi sura iz posljed-
njeg mekanskog doba (XVI,106 i dalje) i stroga kazna osim
ako bude na to primoran a srce mu ostane vrsto u vjeri.
Slino je zapisano i u medinskoj suri 111,87i dalje: Kazna im
je - prokletstvo Allaha i meleka i svih ljudi; kazna im nee
biti olakana ni ublaena, (88) osim onima koji se kasnije
pokaju i isprave grijeh, jer Allah je milostiv i prata (89).
Onima koji prestanu vjerovati nakon to su vjerovali, te jo
vie ogreznu u nevjerovanju, pokajanje nee biti prihvaeno;
jer oni su pravi griienici (90). One koji su nevjernici, te i
umiru kao nevjernici nee moi iskupiti ni sve blago svijeta,
ak i kada bi se njime eljeli iskupiti; bolna je njihova kazna,
a nitko im nee moi pomoi (91). Suru 11,217 treba tumaiti
na isti nain, premda je a-Safii navodi kao glavni dokaz za
smrtnu kaznu: A oni meu vama koji od vjere svoje otpadnu
i kao nevjernici umru - njihova djela bie ponitena i na
ovom i na onom svijetu, i oni e stanovnici dehennema biti,
u njemu e vjeno ostati.
U Predajama nema mnogo govora o ovim kaznama na
drugom svijetu. Umjesto toga, u mnogim predajama nala-
zimo novi element, smrtnu kaznu. Tako Ibn Abas prenosi I 733), prave razliku izmeu otpadnika roenog u krilu Islama
Poslanikove rijei: Ubij onoga tko vjeroIll okrene ili ~O~~~koji je obra en na Islam; prvog treba odmah sma-
Murtedd
Abasa i Aie, Poslanik je, navodno, dopustio da se prolije krv
onoga tko je napustio svoju vjeru i odvojio se od zaiednice.
Ali u poetku nije postojalo jedinstveno miljenje o prirodi
smrtne kazne; tako Ikrima (u. 724) i Enes ibn Malik (u. 710)
kritiziraju Alija, to je spaljivao otpadnike. Prema predaji
koju nam prenosi Aia, otpadnike treba ubijati, pribijati na
kri ili prognati.
Predaje se razilaze u miljenju da li otpadnicima treba dati
priliku da se pokaju. Abu Burda (u. 722) prenosi predaju,
prema kojoj je Muad ibn Debel odbio sjesti, dok odmetnika
kojeg su mu priveli nisu, u skladu s Bojom odredbom i
Njegovog vjerovjesnika, pogubili. Istoj predaji Abu Davud
dodaje, da su toga otpadnika tokom 20 noi uzalud pokua-
vali razuvjeriti. I to halifi Omaru se pria kako se nije slagao s
tim postupkom, te je rekao: Zar ga, dakle, niste zatvorili na
tri dana davi mu ragif(okrugli kruh) dnevno, te ga pokuali
pridobiti da se pokaje. Moda bi se bio pokajao i vratio
pokoran Bogu. O Boe! Nisam bio tamo, nisam to zapovije-
dio i ne odobravam to; vidite, tako mi je dojavljeno. Prema
nekim predajama Bog ne prihvaa kajanje otpadnika, a
prema drugima je Poslanik, dapae, opratao otpadnicima.
Fikh se jednoduno zalae da muki otpadnik treba glavom
platiti otpadnitvo, ukoliko je odrastao i duhom zdrav, te
ukoliko nije radio pod prisilom. S druge strane, ena treba,
po hanefitskom i iitskom uenju, biti baena u zatvor dok ne
prigrli opet Islam, a prema al-Avzaiiu, Ibn Hanbalu, maliki-
tima i afiitima, i ona plaa otpadnitvo glavom (trudna ena,
meutim, tek nakon poroaja). Iako takva kazna nije ba
pravi hadd, neki je pravnici ipak takvom smatraju, budui
da se radi o haqq Allah; stoga izvrenje kazne ovisi o
imamu; ako se radi o robu, onda je mevla moe izvriti, kao
da se radi o bilo kojoj 1Jadd-kazni. Kazna se izvrava
sabljom. Prema navedenim predajama, otpadnici su nekad
bili mueni do smrti. Halifa Omar II naredio bi da ih priveu
za stub, te da im se kopljem probode srce. Baduri izriito
zabranjuje svaku vrst muenja, kao to je spaljivanje, davlje-
nje, utapanje, nabijanje na kolac, deranje koe; on navodi da
je sultan Bejbars (1309-1310) prvi uveo muenje. Biljei se
sluaj ene, koja je zbog otpadnitva voena ulicama Kaira na
magarcu, zatim udavljena u amcu nasred Nila i baena u
rijeku (bacanje leeva u Nil uvrijeilo se ve u fatimidskom
razdoblju u Kairu). U novija vremena, sljedbenike kadijanija
ili ahmediia u Afganistanu kamenovali su do smrti. U ranijim
turskim zemljama i u Egiptu, te u islamskim zemljama pod
evropskom vladavinom sredinom 19. stoljea ukinuta je
smrtna kazna za otpadnika (po kadijinoj presudi), ali je jo
uvijek ostao na snazi zatvor i deportacija; uza sve to, otpad-
nici nisu nikad sigurni za svoj ivot, jer njihovi roaci nastoje
da ih se tajno rijee otrovom ili na drugi nain. Povremeno
moderni islamski pisci (oni iz pokreta ahmedija) nastoje
dokazati da Islam ne poznaje smrtnu kaznu za otpadnitvo;
indijski apologeta Muhamed Ali jako naglaava injenicu da
u Kur'anu nema ni jednog ukazivanja za smrtnu kaznu.
Pitanje je ihtilafa da li treba pokuavati nekoga preobra-
titi. Izvjestan broj pravnika 1. i 2, st. po Hidri (7. i 8.) to
opovrgavaju (kao to to ine i zahiriti) ili pak, kao i Ata (u.
443
Musa
knuti (to isto -:Usje i siiu . Drugi zahtijevaju da se trip~Madyan).
pokua s obraanjem ili da ga se najprije zatvori na tri dana. I ejhovih keri. Jedna od njih ga edno poziva kui. On je
Drugi pak smatraju da treba ekati da proe pet molitvi i
S\'aki.:. Put. traiti od njega da iz:~i $al~t; tek ako svaki ?ut I :a~ija biogr~~!a ispriana u s. XVIII,1-28; esto se spominje
odbije to ue.mu. lITIa ga se kazniti smrcu. Ako se, meutim,
pokaie i jo, jednom prigrli Islam - on biva osloboen. U
kasnija vremena uvijek se primjenjivala istitiiba. Kranin ili
lidov, koji biva obraen na Islam, mora ne samo izgovoriti
sehadu, ve se i odrei ranije vjere.
Pored toga to otpadnitvo liava murtedda pokopa po
islamskim obrednim obiajima, ono ima i neke pravne poslje-
dice. Imovina murtedda je faj - prema afiiju i Maliku; ako se
odbjegli murtedd pokaje, vraa mu se ostatak imovine. Drugi,
posebno kasniji afiiti smatraju da mu se pravo na imovinu
obustavlja, te s njim postupaju kao da je pod skrbnitvom; tek
ako odbjegli otpadnik umre u dar al-harbu, njegova imovina
postaje Jaj. Kod hanefita i afiita, kadija dodjeljuje imovinu
zakonitim nasljednicima, a mudabbar i umm walad se osloba-
aju ak i ako otpadnik pobjegne u dar al-harb, jer je to
istovjetno smrti. Ako se, meutim, pokajniki vrati, on
dobiva onaj dio imanja koji je preostao; nasljednicima ne
pripada naknada. Brak murtedda nije valjan (biitil). Od
njegovih pravnih postupaka djelotvoran je istilad, tj. umm
walad dobiva slobodu; kitiiba se nastavlja. Ostale pravne
djelatnosti, oslobaanje roba, darivanje, oporuivanje, pro-
daja, obustavljaju se (mauiquf) prema Abu Hanifi; prema Abu
Jusufu, one su valjane ako se radi o zdravoj osobi, a prema
Muhamedu a-ejbaniju, meutim, postupa se kao da se radi o
invalidu, tj. on moe raspolagati samo jednom treinom
imanja. Kada se radi o eni-otpadniku, njezina pravna djelat-
nost je uvijek valjana. Ako otpadnik nakon bijega u dar al-
-harb poradi na gornjim pravnim postupcima, oni nisu
valjani. Prema afiiju i Maliku, itavo njegovo imanje postaje
Jaj, pa stoga takvi pravni postupci nisu valjani; jedino se
oslobaanje roba odgaa do njegovog eventualnog pokajni-
kog povratka; u sluaju njegove smrti, i njegov rob postaje dio
Jaja (usp. ipak gledanje kasnijih afiita).
Ako se pokajniki vrati, biva kanjen za zloine koje je
poinio prije otpadnitva; to se tie zloina, poinjenih u
vrijeme otpadnitva, ne uzimaju se u obzir ~uquq Alliih (tj.
nema haddai, ve samo na huqiiq al-'ibiid, te on mora (na
primjer) platiti krvarinu (diya).
M USA, biblijski prorok Mojsije.
l. Prema Kur'anu. Muhammed smatra Musu svojim pre-
teom, uzorom, te smatra da ga je Musa predskazao
(VII,lS7); njegova je vjera Musina vjera (XLII,13). I Musa je
zamiljen po Muhammedovom liku. Protiv njega se diu
optube sline onima koje se diu protiv Muhammeda: sma-
tra se da on eli odvratiti ljude od vjere otaca (X,78); on se
bavi magijom (XXVIII,19). I Musa i Harun kao da su poslani
tvrdoglavom Faraonu prije nego izraelskim vjernicima.
Objava mu je dodijeljena: tawriit, kitiib, furqn, suhu], a s
njom i prosvjetljenje, upuivanje i vodstvo. Po ivotopisu,
Musu uva vlastita sestra, on odbija mlijeko drugih dojkinja,
ve ga doji vlastita mati. Priskoiv i u pomo muenom
Izraelcu, on ubija Egipanina, ali se odmah kaje za zloin na
koji ga je avo namamio. Progonjen, bjei' u Medjan
Vodom iz tamonjeg zdenca napaja stado dviju
uzima za enu uz cijenu od 8-10 godina sluenja. Ova je
I njegova misna.
Musa prima od gorueg grma u svetoj dolini Tuva
(XX,12; LXXIX,16) nareenje da svue cipele, poruku
Faraonu, znakove svoje misije, tap, zmiju, ruku koja postaje
bijela. Njegov je govor teko razumjeti (XLIII,S2); Harun ga
prati kao vezir (XX,31; XXV,37). Faraon mu prilazi s
nezahvalnou, govorei da su ga oni odgojili (XXVI,18).
Faraon saziva vrae, ali Musin tap prodire njihove tapove.
Vraevi ispovijedaju vjeru u Boga i za kaznu bivaju osakaeni
(VII,109-126; XX,S7-76; XXVI,3S-S1). Faraon eli da mu
se mole kao Bogu, te zapovijeda Hamanu da mu sagradi kulu
kako bi mogao dosei Musinog Boga (XXVIII,38; XI,36).
Musa vri devet udesa (XVII,101; XX,S7-76; XXVII,12).
To su: l. tap i zmija, 2. bijela ruka, 3. potop, 4. skakavci, 5.
ui, 6. abe, 7. krv, 8. mrak, 9. dijeljenje mora.
Musa provodi 40 noi s Bogom (VII,142). On na ploama
donosi poduke i opomene. U njegovu odsustvu, Samiri gradi
zlatno tele koje mue (VII,148; XX,77-98). Musa razbija
ploe. eli vidjeti Boga. Bog mrvi brdo u prah ('l.II,14).
Izrael se plai rata, te je prisiljen lutati 40 godina divljinom
(V,21-26). Stradavaju Musini neprijatelji Karun (Korah),
Faraon i Haman (XXIX,39).
2. Musa u legendama. Povijesti poslanika (posebno ona
Salebijeva) dopunjuju kur'ansku priu priama iz Biblije,
Hagade i narodne predaje.
Mnogo je toga dodano iz Hagade. Faraonove bolesne keri
odmah ozdravljuju im samo dotaknu Musinu kolijevku. U
Exodus Rabba (1,23) Faraonova ki ozdravljuje od gube. Jo
kao malo dijete, Musa ogrebe Faraonu bradu; Faraon ga zato
hoe ubiti. Asija ga nagovori da ga iskua, te da na jednu
stranu stavi zlato i dragulje, a na drugu eravice. Musa
posegne za zlatom, ali mu Debrail otkloni ruku prema
eravici. Musa stavi u usta opeenu ruicu i otada pone
mucati.
I elementi drugih legendi utkani su u legendu o Musi.
Legenda o Ibrahimu i Nimrudu dodaje ove elemente:
Faraon, preplaen snovima, progoni svu dojenad; Musa je
skriven od progonitelja u uarenoj pei, ali vatra se hladi i on
ostaje nepovrijeen. Faraon nareuje da mu se obraaju
molitvom kao Bogu, gradi kulu, alje strijelu u nebo; strijela
se vraa umrljana krvlju, a Faraon se hvali kako je ubio Boga.
Iz pria o Jakovu i Labanu uzeto je slijedee: Musa slui 8-10
godina za enu. Tast mu nudi pjegave janjce koji se ojagnje u
njegovom stadu, pa ovce u koritima donose na svijet pjegave
janjce. esto se govori o nekoj pobonoj Egipanki, koja je
muena sa svoje sedmoro djece, od kojih joj je najmlae jo
na grudima; ovo je, dakako, raeno po uzoru na mueniku
majku Makabejaca.
Ima tu mnogo matovitih uljepavanja, na primjer u prizo-
rima sa zmijom, sa poastima, te u prizorima sa Crvenog mora;
naroito veliku ulogu igra Mojsijev tap. On potjee iz Raja;
prije njega koristili su ga Adem, Habil, is, Idris, Nuh, Salih,
Ibrahim, Ismail, Ishak i [akub, Kod at-Tabarija nalazimo da
je aneo donio taj tap. Musa ga je dobio od ene; tast spori
vlasnitvo nad njim, a jedan aneo odluuje spor uMusinu
444

korist. To je arobni tap i Salebi (Ta'labi) potankopria o- ~edini imao svoje odreeno mjesto.
udima koje on izvodi. On sija u mraku; on zove kiu u
sunom razdoblju, a, ako ga zakopa, iz njega e izrasti drvo i
voe na njemu; on daje mlijeko i med opojnog mirisa; uperen!
protiv neprijatelja, on postaje dvoglavi zmaj. Probija brda i
stijene, vodi preko rijeka i mora; on je i pastirski tap te uva
Musino stado od divljih zvijeri. Jedno, dok je Musa spavao,
tap je sam ubio zmaja, a drugi put sedam Faraonovih ubojica.
Svi ti najrazliitiji elementi iz Biblije, Hagade, legendi i
bajki pomijeani su u islamskoj prii o Musi u vrlo ivopisnu
sliku, a u Salebijevoj verziji to postaje pravi roman.
US ALA (a. musallat, gl. pridjev trpni II vrste od
M korijena s-l-us, mjesto gdje se svakoga dana odrava
salat.c Kada se Muhammed odluio nastaniti u Medini, on
je redoviti salat obavljao u svom domu (dar), koji mu je u
isto vrijeme bio i mesdid (ne u smislu: hram). Izvanredni
salati odravali su se na jednom mjestu juno od grada na
teritoriju Benu Selime, izvan gradskih zidina, na sjeveroi-
stoku od mosta na rjeici (wail), gdje danas iz predgraa al-
-Anberija vodi put prema trnici Ber al-Munaha.
Na ovom se mjestu obavljao saliit 1. evala i 10. zulhide.
Na ovaj posljednji dan, uz saliit su se klala i dva pjegava
ovna. Na te dvije svetkovine, Muhammeda i njegove drugove
predvodio je Bilal nosei koplje ('anaza).
Pria se da se salat za kiu odravao na musalli. Pria se,
nadalje, da se i bogosluje mrtvima odravalo na tom mjestu.
Musalla se, napokon, spominje i kao mjesto gdje su se drala
predavanja. Posveeni karakter mjesta vidi se iz toga to su e-
ne dobivale uputstva da ga u doba mjesenog pranja izbjega-
vaju.
Spomenuti obredi (ili barem neki od njih) odravali su se
na musalli ne samo u Medini, ve i u mnogim drugim
mjestima. An-Navavi smatra da se to obavljalo gotovo u svim
glavnim gradovima. Taj se obiaj zadrao do dananjeg dana.
Sjevernoafrike musalle koristile su se za obrede 10. zul-
hide. To je prostrano mjesto, opasano zidom sa mihrabom;
tu postoji i uzdignuto mjesto za hatiba. Takav oblik ima
musalld u mnogim marokanskim gradovima.
Znalci prava smatrali su spornim pitanje, da li da se
sveani obredi odravaju na musalli ili u damiji. Razlike u
miljenjima postojale su ak i unutar pravnih kola.
US H AF (a. al-mushaf), dri se etiopskom rijeju, a
M znai kodeks ili, po definiciji arapskih leksikografa,
listove (suhu], mno. od sahifa), ako su uvezani izmeu
dviju korica.
U predaji o redakciji Kur'ana za Osmanovog halifata kae
se da su listovi, koje je Zeid ibn Sabit napravio na Omarov
poticaj, prepisani i sreeni u masahif; onda su poslani u
svim pravcima (kao uzoriti prijepis). Suhu] su bili vraeni
Omarovoj keri Hafsi, kod koje su bili i nakon njegove smrti.
Ostali suhuf bili su, kad god je bilo prilike, uniteni.
Od doba redakcije Kur'ana pod Osmanom, esto se u
arapskoj literaturi spominju masahif. U predaji o Amr ibn
al-Asovoj poznatoj lukavtini tokom bitke kod Sifina kae se
da je golemi mushaf iz Damaska bio privren na vrke tri
koplja.
~_U_predaji o salatu se uzima da _j_e_m_u_$l;_a_f_u_d__am_i_ji_u_l__ e_on uskoro poprimiti politiko znaenje: zauzeti neu-
Mutaziliti
I Aia je imala jedan--
mushaf, koji joj je njezin mevla Abu [unus prepisao za
njezinu privatnu upotrebu. .
Musiihif su islamski vojnici nosili sobom na bojno polje.
Taj obiaj, ipak, nije nailazio na odobravanje, to se temeljilo
na bojazni da mogu pasti u neiste ruke. Iz istog razloga se
osobama koje nisu iste, u obrednom smislu te rijei, zabra-
njuje doticaj mushafa, ako nisu u posebnom omotu.
M US LIM , glagolski radni pridjev IV vrste od korijena s-l-
-m, oznauje pristau Islama. Rije se uvrijeila u nekim
evropskim jezicima (i u obliku moslim, moslem) kao imenica,
kao pridjev ili kao jedno i drugo, paralelno s rijeju Muhame-
danac (u raznim oblicima). Ona je uglavnom zamijenila rije
Musulman (razliiti oblici), osim, recimo, u francuskom, gdje
se ova posljednja rije koristi i kao imenica i kao pridjev ili u
srpskohrvatskom (musliman), gdje je iskljuivo imenica.
Musulman vjerojatno potjee od muslim uz dodatak perzijskog
pridjevskog nastavka -n. U arapskoj knjievnosti, rije
muslim oduvijek je oznaavala pristau Islama.
U TA Z ILI TI (a. al-mu'tazila), naziv je velike teoloke
M kole koja je bila tvorac spekulativne islamske dogmati-
ke. N aziv je objanjen u al-Masudijevom djelu M uri/g. Muta-
ziliti su oni koji izlau uenje o i' tizalu, tj. uenje o manzila
bayn al-manzilatayn ili stanju koje je izmeu vjerovanja i
nevjerovanja, a to je temeljno uenje kole. Predaja, koja
potie od ahi al-hadita dovodi ime mu'tazila u vezu sa
rascjepom koji se zbio u krugu al-Hasan al-Basrija: pria se da
su se Vasil ibn Ata i Amr ibn Ubajd, nakon to su utemeljili
uenje o manzila bayn al-manzilatayn, odvojili (i'tazala) od al-
-Hasanovog kruga da bi osnovali neovisnu kolu ili da su pak
bili istjerani iz Hasanovog kruga. Ove predaje nisu potpuno
liene povijesne osnove, ali tumaenje imena, koje se na njima
zasniva, zasigurno je krivo. Mutaziliti su se ponosili svojim
imenom, to sasvim sigurno ne bi bio sluaj da je to bio
nadimak koji su im nadjenuli njihovi neprijatelji. Ovdje
imamo posla (kao to to mnoge verzije pokazuju) s tendencioz-
nou ahi as-sunnawa al-gama'a i njihovom eljom da rehabili-
tiraju al-Hasana, a mutazilite igou kao krivovjerce.
Porijeklo i politika povijest. - Postoje sasvim sigurne naz-
nake da je mutazilizam politikog porijekla, te da je nastao u
istom sklopu prilika u kojima i iitski i hariditski pokret.
Dolazak Alija na vlast predstavlja veliko razvoe u tokovima
islamske povijesti. Poznato je da je nekoliko glasovitih
Poslanikovih drugova odbilo Aliju odati poast koju je zahti-
jevao ili da su to uinili vrlo nerado. Najee se spominju
Talha i az-Zubeir, ali sauvana su i imena mnogih drugih:
Sad ibn Abi Vakas, Abdalah ibn Omar, Muhamed ibn
Mesierna, Usama ibn Zeid, Suheib ibn Sinan i Zeid ibn
Sabit. Talha i az-Zubeir otvoreno su se pobunili protiv
Alija, ali je veina ostala neutralna. Medinci su openito
slijedili primjer ovih drugih, a u Basri su se al-Ahnaf ibn
Kais sa 6.000 Temimaca, kao i grupa Azdijaca pod vod-
stvom Sabre ibn ejmana takoer suzdrali od sukoba.
Govorei o ovom posljednjem, tekst koristi glagol i'tazala
jo u njegovom pravom znaenju, a to je odvojiti se, ali
445
Mutaziliti
tralni stav u sporu izmeu Alija i njegovih protivnika.
Sada an-Naubahti spominje stranku, koja se, po dolasku
Alija, odvojila i slijedila Sada ibn Abi Vakasa, Abdalaha
ibn Omara, Muhameda ibn Mcslemu i Usamu ibn Zeida.
"Ovi su se odvojili od Alija odbivi i da se protiv njega
bore i da stupe na njegovu stranu, iako su mu se bili
poklonili i prihvatili ga u poetku; oni se nazvae al-Mu'ta-
zila, te su prethodnici svih kasnijih mutazilita. Mutazili-
tima, kao teolokoj koli, prethodila je politika mu'tazila,
koja je odredila njezinu kasniju strukturu.
Ta e se pretpostavka lako potvrditi, ako se analizira to je
zabiljeeno o utemeljiteljima te teoloke kole. Predaja je
jednoduna u tvrdnji da su je osnovala dva ovjeka iz Basre:
Vasil ibn Ata i Amr ibn Ubajd. Njihova djelatnost protee se
kroz itavo vrijeme vladavine halife Hiama i njegovih uma-
jadskih nasljednika, tj. razdoblje izmeu 723. i 748. Postoji
prilian broj vrlo ranih obavijesti o njima koje su, premda se
uoavaju izvjesne upljine, ipak dovoljne da se iz njih pri-
kupe i shvate glavne ideje njihovog teolokog djela. Iz ovih
predaja doznajemo da je polazite za osnivanje kole bila ideja
i'tizala, da ju je Vasil prvi formulirao, a da je tek kasnije
pridobio Amra za svoje uenje. Evo kako al-Hajat (al-Hay-
yaO tumai porijeklo ideje i'tizala. Muslimani su se slagali u
tome da onaj tko poini teak zloin zasluuje naziv fsiq i
fagir, ali to se tie karaktera pojedinca koji dobije taj naziv -
u tome su se miljenja razilazila. Hariditi su ga smatrali
nevjernikom. Murditi su smatrali da je vjernik, unato fisqa
i fugura; al-Hasan al-Basri i njegov krug smatrali su ga
licemjerom (munafiq). Vasil dokazuje da se kur'anski opis
vjernika i nevjernika ne mogu primijeniti na vjernika koji je
poinio teak zloin; on, stoga, nije ni vjernik ni nevjernik.
Nemogue je takoer smatrati ga licemjerom, kao to to al-
-Hasan hoe, jer licemjer prolazi kao vjernik sve dok njegovo
licemjerje ne bude otkriveno. Jedina mogua kazna je staviti
fasiqa u posebnu kategoriju, u koju spadaju oni koji su u
prijelaznom statusu (manzila bayn al-manzilatayn). Iste ideje
nalaze se u raspravi kojom je (kako se smatra) Vasil pridobio
Amra za uenje o i'tizlu.
Iza ovih razmiljanja kriju se politiki problemi. Uenje
manzila bayn al-manzilatayn nije rezultat istog umovanja,
ve proizlazi iz jasno definiranog stava u pogledu onih koji su
sudjelovali u nesuglasicama koje su izbile oko Alijevog hali-
fata. Nevjerojatno je koliko mjesta u kasnijim (inae oskud-
nim) informacijama o teologiji Vasila i Amra zauzimaju
problemi oko Alija, Talhe, az-Zubeira i Aie; ne moemo se
oteti dojmu da su oni predstavljali samu sr problema. Vasil i
Amr nisu se opredijelili u tom sporu. Prema njihovom gleda-
nju, Ali, Talha, az-Zubeir i Aia u poetku su bili poboni
vjernici. Ali rat, koji je meu njima izbio, podijelio ih je u
dvije stranke koje ne mogu obje imati pravo; jedna od tih
dviju stranaka grijei, ali ne znamo koja. Stoga moramo
prepustiti stvar Onome koji zna, a njih (zbog odnosa jednih
prema drugima) ne moemo smatrati pravim vjernicima.
Stoga ako jedan od ovih ljudi prinese dokaze protiv drugoga
iz suprotne stranke, mi te dokaze ne moemo prihvatiti;
jedan u odnosu na drugoga je fsiq i to u oba smjera. Ako je
vjerovati ahi al-haditu, Amr je jo stroi od Vasila; pria se
da je odbio prihvatiti optubu bilo kojeg lana jedne stranke
protiv lana zajednice o bilo kakvom pitanju; jer on je
446
proglasio krivima (fussiiq) po sebi obje stranke koje su sudje-
lovale u bici Deve. Stoga nije udno da su Vasila i Amra
katkada brkali s hariditima.
Miljenje vodeih linosti mutazilizma o Aliju zasniva se
na drugaijim temeljima. Kako bismo dobro razumjeli nji-
hovo stajalite, vano je znati: l) da su Vasil i svi mutaziliti
bili odluni neprijatelji Urnajada i 2) da je Vasil zauzeo
donekle dvosmislen stav prema Osmanu i njegovim uboji-
cama. Ovo preutno ukljuuje opredjeljenje u korist alije-
vaea, koji su bili protagonisti drame to se 656. god. odigrala
u Meki. U stvari, Vasil je bio u prilino prisnim odnosima s
medinskim alijeveima; zejditi ga potuju kao jednog od svojih
voa, a zejditska teologija zasniva se na Vasilovoj. To se ne
odnosi samo na spekulativnu teologiju, ve se oni slau i u
politikim gleditima. Zejditi ne tvrde da su prvi halife, Abu
Bekr i Omar bili uzurpatori, kao to e to rei iiti; Vasil i
itava mu'tazila dre Abu Bekrov halifat pravovaljanim, ali
ostavljaju otvorenim pitanje tko je imao vee pravo: Abu
Bekr, Omar ili Ali, no izmeu Alija i Osmana svakako se
opredjeljuju za Alija. Ovaj stav, koji je pomalo sloen kada se
radi o Aliju i stoga predostroan prema krajnjim iitima, a u
isto vrijeme otvoreno neprijateljski prema Umajadima, moe
se tumaiti samo na jedan nain. Svi ovi, prividno razliiti
pravci opredjeljivanja, usmjereni su zapravo zajednikom
sreditu, a to su Abasidi. Upravo je Vasilov stav karakteristi-
an za pristae Abasida. Kako su se ovi smatrali pravim ahi
al-bayt, oevidno je njima bilo u interesu umanjiti donekle
visoko mjesto koje je zauzimao Ali (u oima krajnjih iita,
dakako), a istodobno iskoristiti ugled koji je uivala Poslani-
kova obitelj; s druge strane, postojalo je mnogo razloga da se
ne prekinu veze sa iitima koji su im bili neophodni savez-
nici. Oito da im je u takvim okolnostima bilo neobino
vano pridobiti za svoje ciljeve relativno umjerenu zejditsku
stranku. Vasilovo uenje o al-manzila moe se potpuno
razumjeti samo ako ga sagledamo unutar teorijske kristaliza-
cije politikog programa Abasida prije njihovog dolaska na
vlast. Sve nas navodi na zakljuak da je teologija Vasila i
ranog mutazilizma zapravo slubena teologija abasidskog
pokreta. Ovim lako objanjavamo injenicu da je' ona bila
tokom itavog jednog stoljea, pa i due, slubeno uenje
abasidskog dvora. ini se vjerojatnim ak i to da su Vasil i
njegovi uenici izravno sudjelovali u abasidskoj propagandi.
Safvan al-Ansari pria u svojoj kasidi da je Vasil imao zastup-
nike u svim krajevima islamskog svijeta. To su, prema
Safvanovim rijeima, bili vatreni vjernici i osamljenici, koji
su se i licem i odjeom razlikovali od ostalih ljudi; oni su bili
Bojim osloncima (awtad) u svim zemljama i mjestima, gdje
su se njegove zapovijedi obnarodovale i u kojima je cvalo
umijee raspravljanja (s neprijateljima vjere). Vrijeme ove
djelatnosti tano se poklapa s vremenom najjae abasidske
propagande u koju su bile ukljuene sve snage to su se
udruile da srue Umajade; stoga je nemogue ne vjerovati da
postoji veza izmeu ove dvije aktivnosti. Dokaz da je Vasil
proirio svoj djelokrug daleko na Zapad je i taj to je dugo
vremena poslije pada Umajada u Tahertu postojala vasilska
zajednica, koja je brojila oko 3.000 ljudi i koja se bila
povezala s ibaditima. Oni su se, za vrijeme Idrisa ibn Abda-
laha al-Hasanija, bili pobunili protiv al-Mansura, pa su se
stoga ubrajali meu neprijatelje prvih abasidskih halifa.

Zanimljivo je spomenuti da je ovdje stvarno i postojala veza
izmeu Vasila i haridita za koju je Ishak ibn Suveid al-Adavi
pretpostavljao da bi mogla postojati.
Neslaganje Vasila i njegovih sljedbenika s Dehmom ibn
Safvanom teak je problem koji jo do sada nije rijeen. S
jedne strane, Dehmova teologija ostavila je duboke tragove
na mutazilite; uenje o stvorenom Kur'anu, koje e kasnije
postati temeljna mutazilitska postavka, vjerojatno je formuli-
rao Dehm; isto tako, u uenju o boanskim svojstvima
postoje slinosti koje ne mogu biti tek sluajne. S druge
strane, postoje i mnoge duboke razlike koji su, vjerojatno,
praktike i politike naravi. Dehm je zastupao uenje o
predodreenju (gabr) u njegovom krajnjem obliku. ovjek ne
stoji svojom voljom iza svojih djela. Vasil je, naprotiv, zastu-
pao tezu o slobodnoj volji. I opet naziremo politike pro-
bleme, skrivene iza ovih teolokih sporova; Umajadi su se
radije priklanjali stavu o predodreenju, dok su njihovi
protivnici prihvatili stav o slobodnoj volji u najirem smislu
rijei; u Damasku je Gajlan ad-Dimakija (koji se ubraja
meu prvake mutazilizma) halifa Hiam dao smaknuti zato
to se drao uenja o slobodnoj volji.
Ako prihvatimo pretpostavku o nesumnjivoj vezi izmeu
mutazilita i Abasida, onda se u sasvim novom svjetlu javlja
pitanje odnosa izmeu mutazilizma, koji je utemeljio Vasil, i
ranih mutazilita Alijevog doba. Priznat emo da postoji
zapanjujua slinost izmeu dranja tih nekadanjih Poslani-
kovih drugova i dranja Abasida. Istina je da je Abdalah ibn
Abas stupio u Alijevu slubu tek nakon Osmanove smrti, ali
njegovi pravi osjeaji pomalo su dvostruki; bijae veliki
Osmanov prijatelj, ali nekako mlak kao Alijev prista, pa
ipak se nakon Osmanove smrti odluio sluiti Umajadima.
Njegovi nasljednici nisu ostali u Medini, vjerojatno zato to
su im alijevci bili tamo takmaci; njegov sin, napustivi
Damask, poao je u Humejmu blizu Adruha, gdje e
716-717. god. doi do formalnog zbliavanja izmeu Abasida
ialijevaca.
Prije toga dogaaja, Abaside moemo u odreenom smislu
smatrati nekom vrstom mutazilita u starom znaenju te rijei.
S Amrom ibn Ubajdom u mutazilizam su uli neki novi
elementi u odnosu na one koje je unio Vasil. Amr je u
poetku bio jedan od ahl al-hadita; kako je odrastao u
krugu al-Hasana al-Basrija, on je zapamtio i prenio velik broj
predaja od svog uitelja, te ga ubrajaju meu muhadduiin.
Njegovo preobraanje na uenje o i'tiziilu dovelo je do raskida
izmeu njega i ovih krugova; ali zajedno s njime, mutazi-
lizmu je priao znatan broj kadarita od ahl al-hadita i
tako ojaao politiki orijentiranu liniju kadarita, kojoj je Vasil
bio glavar. Kadarit i mutazilit uskoro e postati sinonimi. ini
se da je Amr bio odluno protiv Alija, u svakom sluaju vie
je volio Abu Bekra od Alija. Ovaj stav ukljuuje i izvjesnu
naklonost prema Osmanu koju kod Vasila ne nalazimo;
zapravo jedan dio Basranaca, meu kojima i al-Dahiz,
navodno je pripadao stranci nazvanoj al-'Urmiiniyya
(Osmanovci). Amrovo stajalite bilo je neobino vano za
razvoj mutazilizma. Nakon konane pobjede, Abasidi e
odmah raskinuti savez s iitima koji su za njih bili tek
politiko oruje. to se tie krajnjih iita, ar-rasoafid muta-
ziliti su bezrezervno slijedili svoje nove gospodare, ali je isto
L estoko i na ekstremni iizam, iji je predstavnik u to doba bio
tako jasno da neki od njih nisu odmah _e_l_je_l_i_r_a_sk_i_n"_u_t_i_s_"---__""
447
Mutaziliti
umjerenim iitima. Posljedica toga bio je rascjep. Jedan dio je
ostao vjeran savezu s umjerenim iitima - oni e kasnije
tvoriti posebnu mutazilitsku kolu u Bagdadu. Ali mutaziliti
iz Basre, na elu s Amrom, pristupili su bez rezerve uz ciljeve
Abasida. Amr je postao ak prisni prijatelj al-Mansurov, tako
rei njegov duhovni otac. Na zapadu su se mutaziliti povezali
s hariditima i zajedno pobunili protiv Abasida.
Ponovimo tipina obiljeja mutazilizma u poetku abasid-
skog razdoblja. Mutaziliti su bili: 1) openito uzevi, odani
stvari abasidskih halifa (osim jedne frakcije), 2) izrazito
neprijateljski raspoloeni prema ekstremnim iitima (ar-
-rafida), 3) neprijateljski raspoloeni prema dehmitima,
pod ijim su utjecajem ipak pomalo bili, 4) kadariti ujedi-
njuju vie frakcija pod istim imenom, 5) otro se suprotstav-
ljaju ahl al-haditu koji e ih uskoro proglasiti krivovjer-
nim. Ovaj poloaj imao je odlunog utjecaja na odreivanje
strukture mutazilitske teologije. Poeci ove teologije pove-
zani su s Vasilom i Amrom, te sa borbom protiv ekstremnog
iizma. Krajnji iiti vrlo su rano usvojili prilian broj neislam-
skih vjerovanja; ne sumnjamo da je maniheizam tu odigrao
izvjesnu ulogu, u svakom sluaju neke gnostike idualistike
ideje u Islam su prodrle preko ovih iita. Ove su se tendencije
oitovale u Kufi, a bile su vidljive i u Basri; u kui nekog
Azdija, koji je bio sumani, tj. budista, Vasil i Amr esto su se
sastajali s Abdelkerimom ibn Abi-'l-Avdijaom i Salihom ibn
Abdelkudusom, koji su ispovijedali dualistiko uenje (itaj
at-tanaunyya umjesto at-tauiba; pod time bi vjerojatno
trebalo podrazumijevati manihejske poglede), te pjesnikom
Bearom ibn Burdom. Ovaj zanimljivi medlis rasturila je
duboka nesloga. I to je odluilo itavu budunost mutazi-
lizma. Odsada e bitna taka mutazilitskog programa biti
upravo borba protiv uenja zandaqe i lanawiyya. Sam je
Vasil sastavio raspravu protiv maniheizma koju e jo i al-
-Bahili (300. god. po Hidri) moi koristiti. Ali oni su bili
prisiljeni odluno se oduprijeti tom krivovjerju u pozitivnom
smislu, iznoenjem protivargumenata; uenju o vatri, koje je
propovijedao Bear, suprotstavili su teologiju zemlje (da je
tako nazovemo), teologiju zasnovanu na prirodnoj filozofiji
tog vremena. Primjer te teologije pruaju pjesme Safvana al-
-Ansariia; to je jedan od temeljnih dokumenata za povijest
mutazilitskog uenja. Nije sasvim jasno otkud potjee filozo-
fija koja se stavila u slubu teologije, ali je njezin karakter
sasvim oevidan; to je filozofija alkemiara i fiziara kasne
antike, neka vrsta ukupnosti znanstvenih principa koji su bili
prihvaeni po itavom antikom helenizmu. Moda Safvan
aludira na krugove iz kojih je ta filozofija prodrla u mutazili-
zam, kada nam pria kako je Bear nazivao Vasila i njegove
prijatelje daysiini; to je, u svakom sluaju, vrijedno zabilje-
iti. Dalje je njegovu filozofiju prirode preuzela kola koju
muslimani nazivaju dehriti. Mutaziliti su se tako estoko
borili protiv dehrita da upravo to odaje koliko su bili svjesni
sopstvene ovisnosti o njihovoj krivovjernoj filozofiji. Pravi
utemeljitelj dogmatikog sustava mutazilizma bio je Abu-'l-
-Hudail Muhamed ibn al-Hudail al-Alaf (u. 840). Ovaj je, sa
svojim prijateljima i uenicima, nastavio na irokom frontu
polemiku protiv maniheizma, polemiku koja je imala izvjes-
nog utjecaja na progone kojima su Abasidi izvrgnuli javne i
tajne pristae te vjere. S druge strane, on se okomio vrlo
----"
Mutaziliti
istaknuti teolog Hiam ibn al-Hakam; upravo zato da bi
mogao s ovim raspravljati, Abu-T-Hudail se i latio itanja
filozofskih knjiga koje su mu pruile osnovu za izgradnju
sustava koji e biti malo presmion, ali pun plodnih zamisli.
Istodobno s njime postojao je itav niz znaajnih teologa u
Basri: Muamar, neovisni mislilac, ije ideje jo nisu
dovoljno prouene; Hiam ibn Amr al-Fuvati i al-Asam,
protivnici Abu-'I-Hudaila, te mnogi drugi. Meu uenicima
Abu-T-Hudaila najprije spomenimo Ibrahima ibn Sejara an-
-Nazama. Spomenuti su teolozi dali mutazilitskom uenju o
vjerskim zasadama njegove bitne karakteristike. Ta je teolo-
gija (l) apologetska: ona ima za cilj obraniti Poslanikovu
objavu; kao rezultat toga ona je (2) strogo kur'anska: sveta
knjiga jedino je vrelo teolokih naziva (asnui') i vjerskih
propisa (ahham); ona je (3) polemika: ubacuje se duboko
u podruje drugih islamskih stranaka, kako bi ih porazila na
vlastitom tlu; ona je (4) spekulativna: obraa se filozofskom
oruju kojim pobija svoje protivnike i formulira svoje
zasade; ona je, dakle (5) intelektualistika: na vjerske pro-
bleme gleda sa isto intelektualnog stajalita. Nita nije
manje opravdano nego gledati na mutazilite kao na filozofe,
slobodne mislioce i liberale. Naprotiv, oni su teolozi najstro-
ije kole; njihov je ideal dogmatsko pravovjerje; filozofija je
za njih tek slukinja vjere; mutaziliti jedva da su trpeljivi.
Oni su tvorci islamske skolastike.
Paralelno s onom u Basri, osnovana je mutazilitska kola u
Bagdadu, a utemeljitelj joj je Bir ibn al-Mutamir (u.
825-826). Kako je ova kola pristala uz alijevce (naime
pretpostavila je Alija Abu Bekru), Bir je bio proganjan od
Harun ar-Raida. Ali pod al-Memunotn (813-833), koji je bio
izrazito naklonjen alijevcima, Birova kola je bila vrlo utje-
cajna, posebno zahvaljujui teolozima kao to su Sumama ibn
Ares (u. 825-826) i Ibn Abi Duad (u. 854-855). Ova se kola
naroito okomila na one koji su zastupali uenje o nestvore-
nom Kur'anu. Ovaj je napad, meutim, imao za mutazilite
porazne posljedice. Kako ih je napustio halifa al-Mutevekil
(847-861), koji se priklonio uenju o nestvorenom Kur'anu,
mutaziliti su izgubili utjecajni poloaj koji su do tada drali i
nali se okrueni estokim neprijateljima. U drugoj polovini
3. st. po Hidri, veliku je pomutnju uinio Ibn ar-Ravendi,
pristalica bagdadske kole, napustivi mutazilizam i priklo-
nivi se uznapredovalom ekstremnom iizmu; sa svom esti-
nom svoje naravi okomio se na mutazilite i nanio im mnogo
tete. Krajem treeg stoljea na scenu stupa karrnatski pokret
koji e podrati ekstremni iizam i prouzrokovati neprilike u
svim svjetovnim i duhovnim sferama. U borbi protiv kar-
mata, umjesto mutazilita u prvi plan istupaju ahi al-
-hadit. Godine 912-913. al-Aari je raskinuo s basrijskim
mutazilitima iji je ranije bio uvjereni pristaa; on e uvesti
spekulativno uenje o vjerskim zasadama u krug ahi al-
-hadua, koji e uskoro njime obiljeiti sunitsku teolo-
giju.
Deseto stoljee bit e svjedok iitskog procvata i propasti
abasidske moi; raniji gubitak ugleda mutazilizma je done-
kle nadoknaen naklonou nekolicine bujidskih namjes-
nika. kole su nastavile s radom, a mutazilizam se proirio
na istok. U Basri je za al-Dubaijem ostao velik broj ue
nika, ali njegovu je kolu uskoro nadjaala kola njegovog
sina Abu Haima; predstavnici ove posljednje; meu osta-
448
lima su i Abu Abdalah al-Husein ibn Ali al-Basri (u. 970),
Abu-'I-Husein al-Azrak (Ahmed ibn Jusuf ibn [akub) at-
-Tenuhi (u. 979), lan poznate obitelji at-Tenuhi; Abu Ishak
Ibrahim ibn Aia al-Basri i njegov uenik Abdeldebar ibn
Ahmed al-Hamadani. Posljednji, koji je bio najznaajniji
basrijski teolog toga vremena, preselio se 971. godine u Rej,
gdje je utemeljio utjecajnu kolu, te je tu i umro 1025. U
Bagdadu je tokom itavog stoljea dominirala kola Abu
Bekra Ahmeda ibn Alija al-Ih ida (u. 932). Slavni Bagdaa
nin Abu-'I-Kasim Abdalah ibn Ahmed al-Balhi al-Kabi,
uenik al-Hajata, osnovao je kolu u Nesefu, gdje e 931. i
umrijeti; meu njegovim uenicima nalazimo al-Ahdaba
Abu-'I-Hasana. I u Isfahanu nalazimo mutazilite: tu su muta-
zilitsko uenje uveli Abu Bekr Muhamed ibn Ibrahim az-
-Zubejri, koji je pripadao koli Abu-'I-Hudaila; nadalje, u
Kirmisinu (kola Abu Hiama), Gurganu, Niapuru i mno-
gim drugim gradovima Horasana. U ll. stoljeu, teologija
Abdeldebara vlada u Basri; jedan od njegovih uenika, Abu
Muhamed al-Hasan ibn Ahmed ibn Metevejhi, prenio nam je
veliko djelo svoga uitelja al-Muhi; bi at-tahlif; drugi
teolog, Abu Raid Said ibn Muhamed an-Nejsaburi (u. oko
1068) sastavio je saetak pitanja o kojima se raspravljalo u
kolama Basre i Bagdada. Nekoliko bagdadskih teologa
postiglo je slavu; neki su od njih pripadali zejdizmu, zapravo
bagdadska kola se sve vie i vie stapala sa zejditima.
Posljednji veliki mutazilitski teolog bio je az-Zamahari (u.
1144), ali kole su nastavile djelovati i dugo vremena nakon
njega, naroito u Hvarizmu (Horezmu). Vjerojatno im je tek
mongolsko osvajanje zadalo posljednji udarac. Mutazilizam
se, meutim, sauvao do danas u krilu zejditske zajednice.
Predmet mutazilitske aktivnosti nije bila samo spekula-
tivna dogmatika. Njihova uloga u povijesti tumaenja
Kur'ana vrlo je znaajna; oni su bili prvi koji su uveli strogo
gramatiku metodu. Postoji vrlo tijesna veza izmeu njih i
basrijske filoloke kole, iji su predstavnici openito poua
vali mutazilitsko uenje (npr. al-Asmai). Protivnici mutazi-
lita (npr. Fahr ad-din ar-Razi) koristili su uveliko egzegetska
djela mutazilita, koja su najveim dijelom izgubljena. Muta-
zilitska kola temeljito je raspravljala o svim pravnim pita-
njima; utjecaj mutazilizma na usiil al-fiqb i na mezhebe tek
treba svestrano istraiti. U zadnje vrijeme je znanost Hadisa
dobila mnogo poticaja od mutazilitske kritike ahi al-ha-
dira.
Uenje. - Mutazilitska teologija dade se svesti pod pet
naela (usul) ili temeljnih uenja koja se moraju prihvatiti u
cijelosti, ako se eli biti priznat kao mutazilit. Ova naela,
koja su po porijeklu glavne take u programu mutazilitske
propagande, postala su osnova spekulativne dogmatike.
I. Asl at-tasohld: ispovijedanje najstroijeg jednobo-
tva (nasuprot bilo kakvom dualizmu); odricanje bilo kakve
slinosti izmeu Allaha i njegovih stvorenja (protiv antropo-
morfizma koji su zastupali muhadditun, s jedne strane, a
ekstremni iiti i manihejci, s druge); priznavanje boanskih
svojstava (protiv dehmita), ali liavanja istih stvarnog posto-
janja: oni nisu entiteti pridani boanskom bitku (to bi bilo
irk), ve su istovjetni s njim (Vasil, Abu-'I-Hudail); aIego-
rika tumaenja kur'anskog antropomorfizma; odricanje bla-
ene vizije; energino zastupanje ideje osobnog Boga i stvori-

telja (nasuprot dehrita); apsolutna potvrda Poslanikove
objave, uz razlikovanje izmeu prirodne teologije i one do
koje smo doli putem objave.
Problemi koji se ovdje raspravljaju:
l. priroda Boga i njegova svojstva: a) sveprisutnost: Bog
je svugdje, on svima upravlja (Abu-'l-Hudail; al-Dubai) -
on nije nigdje (ope usvojena teza); b) spoznatljivost: njega
se osjetilima ne moe spoznati (ope usvojena teza) - njega
se spoznaje srcem (Abu-'l-Hudail) - on je skrivena mahiyya
koju emo spoznati na drugom svijetu pomou estog ula,
to e ga Bog tada stvoriti (Hafs al-Ferd i drugi; ova je teza
proglaena krivovjernom; c) svojstva (vjena; esencijalna
imena): istovjetna s biti (Abu-'l-Hudail; ope usvojena teza)
- inherentan u biti preko ma'ani (Muamar) - preko
ahuxila (Abu Haim); izraava pozitivne aspekte (Abu-'l-
-Hudail i inae) - negativne (znanje: negacija neznanja itd.;
an-Nazam).
2. Struktura stvorenog svijeta: a) polazite: antropologija
kojoj pristupamo pozitivno (tana definicija vjerskih duno-
sti) i negativno (odbijanje dualizma) ovjek je empirika
pojava koju vidimo, tijelo koje se sastoji od izvjesnog broja
nedjeljivih cjelina (atoma), a koji su podloga akcidentalnih
svojstava: ivota, osjetila, boja, itd; nafs je ma'na, a razlikuje
se od ruha (Abu-'l-Hudail) - an-Nazam je pouavao slije-
dee uenje: ovjek se sastoji od tijela i ruha (isto to i
nafs) koji se uzajamno proimlju; boje, osjetila, osjeaji,
oblici i duh tvore razliite kategorije gawahira (to nisu akci-
dentalna svojstva; to nisu atomi); sve to ivi sainjava jednu
kategoriju - drugo uenje: ovjek je nedjeljivi entitet (gaw-
har) kojeg karakteriziraju !Jayat, 'ilm, qudra; i tijelo je
instrument toga gawhara; akcidentalna svojstva (pokret,
mirovanje, boje, itd.) inherenti su mu preko ma'ani (znae
nja), koji su opet inherentni u drugim ma'ni, itd. u bes-
kraj (Muamar) - ovjek je baar (Abad ibn Sulejman); nafs
je orue koje tijelo upotrebljava; rii!J je nebitno svojstvo
(Dafer ibn Harb) - rU!J je tijelo i razlikuje se od ivota
koji je akcidencija (al-Dubai); b) fiziki svijet: mrtva pri-
roda razlikuje se od ive utoliko to priroda djeluje kroz
nunost (dariaa), dok iva bia djeluju preko njihove slo-
bodne volje (ilJtiyar); u ostalim stvarima, obje su kategorije
jednake strukture, budui da su problemi fizike zapravo
problemi antropologije (substancija, akcidencije, tijela,
atomi, itd.); teorija zuhura i kumiina, kako ju je formulirao
an-Nazam, a koja odgovara teoriji o meusobnom proima-
nju: stvari su skrivene jedna u drugoj, a fiziki razvoj sastoji
se u tome da skrivene stvari postaju oevidne (npr. vatra
skrivena u kamenu).
3. Odnos izmeu Boga i stvorenog svijeta: a) laysa ka-
mitlihi ay'un: strogo razlikovanje izmeu qadim i muh-
dar (ne hulul); b) Boje djelovanje, izraeno kroz nje-
gova svojstva, ima kao cilj stvari stvorenog svijeta. Ako je to
djelovanje vjeno, onda i stvari to moraju biti; ali stvari su
stvorene, tj. poele su postojati nakon to nisu postojale;
nekoliko rjeenja tog problema: stvar- je jedino ono to
postoji, a prije stvaranja stvar nije bila stvar, to ukljuuje
da je boansko znanje roeno sa stvarima (dehmitska
postavka koju je usvojio Hiam al-Fuvati) - prije stvaranja
stvari su (pret)postavljene (rabit) kao nepostojee u boan-
skom vjenom znanju, ali bez sluajnih (akcidentalnih) svoj-
449
Mutaziliti
stava koja ih karakteriziraju u postojanju (a-aham i drugi)
- s tim sluajnim svojstvima (al-Hajat, al-Kabi i nekoliko
teologa iz Bagdada (tzv. ma'diimiyya) - Bog je stvorio sve
stvari odjednom, jedne u drugima, a ove se stvari oituju u
stvorenom svijetu jedna za drugom (an-Nazam); c) da li su
predmeti boanskog znanja i moi ogranieni? da (Abu-'l-
-Hudail) - ne (drugi); d) boanska mo ne protee se na
sluajna svojstva (Muamar) - na pojave koje spontano proi-
zlaze iz ljudskog djelovanja (tawallud).
4. Objava: a) poslanstvo poslanika je ma'sum, tj. slobo-
dan od tekih grijeha; b) Kur'an: stvoren; Bog stvara rije u
supstratnom sloju (lauil; al-mahfus; Poslanik; grm,
itd.). Kur'an je udesan po kompoziciji i stilu - to nijee an-
-Nazam; razlikovanje (koje potjee od Vasila) izmeu muh-
kama (kur'anska pravila koja su jasna i nedvosmislena) i
mutabiha (pravila koja nisu odmah jasna i oevidna); razli-
kovanje izmeu nasih i mansiih:
II. A$l al-tadl: Bog je pravedan; sve to radi, to je za
dobro njegovih stvorenja; on ne eli zlo niti ga nalae (amr i
irada su istovjetni). On nema nita s ljudskim zlim djelima;
ovjek ima mo (qudrai i istu: qabl al-fi'l; ovjek e biti
nagraen za svoja dobra djela, a kanjen za zla. Problemi
koji se ovdje razlau: 1. Boanska mo: a) moe li Bog
poiniti nepravdu? Ne: an-Nazam - moe, ali ne ini: ope
usvojena postavka; b) teodicija: moe li Bog sprijeiti zlo?
Da, jer posjeduje veliku skrivenu milost (luif) koja je
dostatna da uniti odmah itavo zlo: Bir ibn al-Mutemir i
nekolicina bagdadskih teologa - ne, jer on uvijek ini ono
to je najbolje i najmudrije za svoje stvorenje: ope usvojena
postavka. 2. Ljudska mo: od Boga stvorena; fizika zla,
bolest itd. nisu podloni ljudskoj volji; ljudsko djelovanje i
kretanje; razlikovanje izmeu atal al-quliib i atal al-gasna-
nh; problem tawalluda, koji je istakao Abu-'l-Hudail, oso-
bito je razmatran u bagdadskoj koli: posljedice radnje pri-
pisuju se poinitelju, koji ak i nakon smrti ostaje za njih
odgovoran.
III. A$l al-wa'd wa al-ioa'id (ili ai-osma' wa al-ah-
Mm): praktina teologija. Problemi koji se ovdje rasprav-
ljaju: a) vjerovanje i nevjerovanje: vjerovanje se sastoji u
vrenju svih ina pokornosti, obaveznih ili neobaveznih (ali
pohvalnih); grijesi se dijele na velike/teke (kabii'ir) i sitne/
lake ($aga'ir); Bog u svojoj milosti moe oprostiti $aga'ir;
onaj tko nije musliman, posluan je Bogu ako vri neto to
je Bog zapovijedio u Kur'anu: Abu-'l-Hudail (postavku je
odbacio an-Nazam i bagdadska kola); razlikovanje izmeu
iman billdh. i iman lillah, od Hiama al-Fuvatija nadalje;
vjerovanje se sastoji u izbjegavanju kabii'ira, tj. djela s obzi-
rom na koja je Bog zaprijetio: an-Nazam; b) al-asmo' wa al-
-ahkam: dobro (al-hasan) je ono to je Bog naloio u
Kur'anu, zlo (al-qabilJ) je ono to je zabranio; pitanje fikha
uope; c) predaje: vjerodostojnost neke predaje jami 20
vjernika, od kojih je jedan predodreen za Raj; u svakoj
generaciji postoji 20 vjernika koji su sauvani od tekih
zloina: Abu-'l-Hudail i Hiam al-Fuvati; tauidtur ne pretpo-
stavlja nuno vjernike; islamska zajednica moe se sloiti u
pogledu neega to je grijeh ili pogreka: an-Nazam i drugi.
IV. A$l al-manzila bayn al-manzilatayn: 1. Problem vla-
Muteferika
sti: a) Abu Bekrov halifat je legitiman, ali se ne temelji na
boanskoj objavi: openito usvojena postavka; nadmo Abu
Bekra nad Alijem (Abu Bekr je iznad Omara, ovaj iznad
Osmana, ovaj iznad Alija): stari Basrijci i Sumama; Alijeva
nadmo nad Abu Bekrom: ostali predstavnici bagdadske
kole i neki kasniji Basrijci (al-Dubai pri kraju ivota; Ab-
-deldebar); neutralan stav (tawaqquf) prema svemu to se
tie pitanja prednosti Abu Bekra, Omara ili Alija; jedino je
sigurno da Ali ima prednost pred Osmanom: Vasil, Abu-'l-
-Hudail, Abu Haim, 2. Problemi fiisiqa; budui da stari
problemi nisu bili vie aktualni, ovdje su raspravljani pro-
blemi sitnih grijeha (~agii'ir).
V. A~l al-amr bi al-ma'riif wa an-nahy 'an al-munkar: pro-
gram mutazilitske djelatnosti prije dolaska Abasida; vjeru tre-
ba iriti rijeju, rukom i sabljom; kasnije se malo raspravljalo o
ovom aslu; al-Asam nije priznavao njegovu obavezno st.
U TE F ER I K A (t. miueferrihai, odred straara koji su,
M po starim osmanskim dvorskim odredbama, stajali osob-
no sultanu na raspolaganju. Naziv se primjenjuje i na osobu
koja pripada toj strai. Njihove zadae bile su iste kao i one
a(v)ua, nevojnog karaktera, i to ne samo za dvorsku slubu,
nego su korieni i za vie ili manje vane javne ili politike
naloge. Jednako kao i a(v)ui, i muteferike su bili konjika
tjelesna straa. Kasnije su postojale dvije klase, gedikli ili
zeametli miiteferriha, i oni bez lena. Tokom vremena je rastao
njihov broj. Krajem 17. st. bilo ih je najvie 120, a poetkom
19. st. broj je iznosio SOO. Ponekad je Porta morala naglasiti
znaenje slube, time to ih je priznavala kao izvanredne
poslanike kod stranih vlada. Premda se daju razna objanje-
nja titule miueferriha, po svoj prilici ti slubenici nisu imali
neku posebnu dunost, nego su, prvotno, predstavljali kate-
goriju, koja se koristila za razliite poslove. U tom smislu se
rije jo koristi u dananjem turskom.
450

LEKSIKON
ISLAMA
IIIASER (a. Gaml lGaml 'Abd an-Nsiri, egipatski
. politiar, roen 1918. god. u Aleksandriji kao sin
potanskog inovnika. Nakon zavretka vie kole
(1936), pohaa vojnu akademiju (1937-1938). U rangu
majora sudjeluje u izraelsko-arapskom ratu 1948-1949. god.
Doivljaj poraza uvjerava ga u nunost obaranja monarhije,
kao pretpostavke za odstranjenje korupcije i neravnopravne
suradnje s Velikom Britanijom. Naser postaje jedna od vode-
ih linosti grupe nacionalno-revolucionarno raspoloenih
vojnih asnika, koji 26.6.1952. prisiljavaju kralja Faruka na
odreknue od prijestola (proglaenje republike 18.6.1953).
God. 1954. Naser postaje predsjednik vlade, 1956. predsjed-
nik Egipta. Nacionalizacija Sueckog kanala (26.7.1956)
donosi njegov politiki trijumf, budui da Vijee sigurnosti
OUN glasovima SAD i SSSR prisiljava na uzmak britanske,
francuske i izraelske invazione snage. Kada su se 1958. god.
Egipat i Sirija povezali u Sjedinjenu arapsku republiku,
Naser se pojavljuje kao najuspjeniji dravnik novije arapske
povijesti. Savez se kida u septembru 1961. god. Sve do
lipanjskog rata 1967. god. Naser, ipak, ostaje istaknuti lik
arapskog svijeta, te se na njegovu osobu usredotouju nade
mnogih pristaa panarabizma i od njega (osobito od 1960)
unapreivanog arapskog socijalizma. Na njegovu ostavku
nakon poraza od Izraela (9.6.1967) narodne mase u Kairu
uzvratile su manifestacijama simpatije i podrke. Ostao je na
dunosti do svoje smrti, 28.9.1970, ali vie nije mogao
postii neki znaajniji politiki uspjeh.
~ TASLJEDSTVO (a. mirat, mno. mawiirlI); warzI, na-
1 V. sljednik; murit, osoba koja ostavlja imetak, Ova
grana islamskog prava zove se i 'ilm al-fara'id, znanost o
dodijeljenim dijelovima.
U skladu sa patrijarhalnim sustavom koji je prevladao
meu Arapima, imetak umrlog plemenika pripadao je najbli-
em mukom srodniku (srodnicima); red nasljeivanja, po
kojem ti muki srodnici, tzv. 'asaba, nasljeuju, odrao se
sistematizirano u islamskom pravu. Maloljetnici, kao nespo-
sobni za oruje, bili su iskljueni iz nasljedstva, kao i enski
srodnici; udovice takoer nisu imale pravo da nasljeuju, a
prvotno su, vjerojatno same inile dio imetka, shvaanje koje
se sauvalo u leviratskom braku uobiajenom meu Ara-
pima, na koji se odnosi s. IV,19, zabranjujui ga. Nema
dokaza o nekom pretpostavljanju prvoroenog sina, koje se
Naser
drugdje nalaze u semitskom pravu. Prvotni zakonski stav
sigurno je do Muhammedovog doba promijenio poneto u
korist ene; u sluajevima, kada umrli nije ostavio muke
srodnike, njegove keri izgleda da su dobijale imovinu: ali se
prema eni nije jednako vladalo kao prema mukarcu, kao to
se vidi iz kur'anskih propisa. Osim tih glavnih nasljednika,
predislamski Arapi su imali i sporedne nasljednike, koji
odgovaraju kasnijim tzv. dio-nasljednicima (dau; al-Ja-
ra'id), a dobijali su dio imovine, dok je vei dio iao 'asa-
bi. Iz s. 11,180 i IV,33, koje potvruju tu podjelu, vidi se da
to ukljuuje roditelje, blinje: - oevidno utoliko ukoliko
nisu 'asaba - i tzv. saveznike, one s kojima su se sklopili
ugovori (!Jallf, mno. hulafii'}; utvrivanje dijelova koji
im dopadaju obavlja se - bar djelomice prema zadnjoj volji
oporuitelja.
Kur'an znatno mijenja taj sustav u pojedinostima, a glavna
takaje poboljanje poloaja ene, kao i u pogledu obitelj-
skog prava openito; u isto vrijeme postoji oit pokuaj da se
u pravnom obliku utvrdi praksa, koja je bila znatno raznolika
u neznaboako vrijeme. Neki propis, koji je nastao pod
posebnim okolnostima, kasnije se naputao; odmah nakon
Hidre, bilo je odreeno da se onaj tko se iselio sa Poslanikom
i vjernici u Medini trebaju smatrati braom i stoga nasljei
vati jedni druge, dok se sve veze odnosa izmeu iseljenika i
njihovih srodnika koji su ostali u Meki, ak ako su i vjernici,
trebaju smatrati prekinutim (VIII,72, uz ogradu u VIII,75);
ali je to izriito bilo opozvano u s. XXXIII,6. Predaja smatra
ovo bratimljenje posebnim sluajem udrube, saveza. Uosta-
lom, Kur'an u prvom medinskom razdoblju potvruje sustav
sporednih nasljednika i svu opu praksu u pogledu nasljei
vanja. U vezi s tim je s. 11,240, koja osigurava eni, ako
nadivi mua, ostavtinu za uzdravanje od godinu dana. A
ne mnogo kasnije, dolazi propis s. IV,19, koji zabranjuje da
se ene nasljeuju, protiv njihove volje to se nije zamislilo
kao redoviti pravni propis, nego je dio kur'anskog nastojanja
da se pobolja poloaj ene. Vrlo brzo nakon bitke na Uhudu,
kada su poginuli mnogi muslimani, javlja se - kao rezultat
toga stanja - konani kur'anski propis s. IV,7-12: Mukar-
cima pripada dio onoga to ostave roditelji i roaci, a i
enama dio onoga to ostave roditelji i roaci, bilo toga malo
ili mnogo, odreeni dio (7). Kada se dioba vri u prisustvu
' roaka, siroadi i siromaha, i njima neto darujte i koju lijepu
rije im recite (8). I neka se pribojavaju, kao kad bi sami iza
451
Nasljedstvo
~ebe os~avili nejaku djec.u za koju s~rah~ju, i ~eka se boje
I ~llaha I neka govore istinu (9). Oni kOJI bez Ikakva prava
i jedu imetke siroadi - doista jedu ono to e ih u vatru
dovesti i oni e u ognju gorjeti (10). Allah vam nareuje da od
djece vae - mukom pripadne toliko koliko dvjema en-
skima. A ako bude vie od dvije enskih, njima - dvije
treine onoga to je ostavio, a ako je samo jedna, njoj -
polovina. A roditeljima, svakom posebno - estina od onoga
to je ostavio, ako bude imao dijete; a ako ne bude imao
djeteta, a nasljeuju ga samo roditelji, onda njegovoj materi -
treina. A ako bude imao brae, onda njegovoj materi -
estina, poto se izvri oporuka koju je ostavio ili podmiri
dug. Vi ne znate ko vam je blii, roditelji vai ili sinovi vai.
To je Allahova zapovijed! - Allah, zaista, sve zna i mudar je
(ll). A vama pripada - polovina onoga to ostave ene vae,
ako ne budu imale djeteta, a ako budu imale dijete, onda -
etvrtina onoga to su ostavile, poto se izvri oporuka koju
su ostavile, ili podmiri dug. A njima - etvrtina onoga to vi
ostavite ako ne budete imali djeteta; a ako budete imali
dijete, njima - osmina onoga to ste ostavili, poto se izvri
oporuka koju ste ostavili, ili podmiri dug. A ako mukarac ili
ena ne budu imali ni roditelja ni djeteta, a budu imali brata
ili sestru, onda e svako od njih dvoje dobiti - estinu; a ako
ih bude vie, onda zajedniki uestvuju u - treini, poto se
izvri, ne oteujui nikoga, oporuka koja je ostavljena ili
podmiri dug; to je Allahova zapovijed! - A Allah sve zna i
blag je (12). Pitanja su ostala neodluena u pogledu dodjelji-
vanja naslijea u neizravnoj liniji, a s. IV, 176 nadopunjuje:
Oni trae od tebe rjeenje. Reci: Allah e vam kazati propis
o kelali: ako neko umre, i ne bude imao djeteta a ima
sestru, njoj - polovina njegove ostavtine, a i on e naslijediti
nju ako ona ne bude imala dijete; a ako su dvije, njima - dvije
treine njegove ostavtine. A ako su oni braa i sestre, onda
e mukarcu pripasti dio jednak koliko dvjema enskima. To
vam Allah objanjava, da ne zalutate. A Allah zna sve.
Predmet tih odreivanja naprosto je dodatak zakona u
pogledu prava 'asabe; to nije reorganizacija cijelog prava.
Svakoj od navedenih osoba, stoga, odmjeren je samo odre-
eni dio; ostatak imovine, a to je, kao pravilo, vei dio,
dopada, kao i prije, 'asabi. enski srodnici, na taj nain,
openito dobijaju pola od udjela mukih srodnika istog stup-
nja. Udjeli, koji su tu dani, ukidaju oporuna dodjeljivanja
dijelova uobiajena u neznaboako doba, koja je jo uvijek
odobrila s. H,180; to je povijesno polazite za predaju - ranije
tumaenu u drugom smislu - da ostavtina u korist nasljed-
nika ne vrijedi. Na s. II,240 se, vjerojatno, s pravom gleda
kao na ukinutu odreivanjem dijela za udovicu. Tu postoji
mala tekoa u tumaenju samo s. IV,12; ali tu ne moe biti
sumnje da se odlomak odnosi na polusestru po majinoj liniji,
kao to se, zaista, uvijek i tumailo. Stavak IV, 176, s druge
strane, odnosi se na prave sestre. U s.IV,ll koliko dvjema:
tumailo se, kako smisao trai, kao dvjema i vie.
Sve pojedinosti, koje Predaja daje u pogledu uzroka objave
koja ureuje nasljedno pravo, nisu povijesne; po posve unu-
tranjim razlozima moe se rei da se zbila ubrzo nakon bitke
na Uhudu. Predaja moe izvijestiti samo o vrlo malo stvarnih
razilaenja sa propisima Kur'ana: jedno od njih je da ena
dobija nazad, kao svoje nasljedstvo, roba kojeg je, poklonila
I svojoj majci, a koji predstavlja cijelu imovinu ove zadnje.
I
452
Prema drugoj prii, reeno je da je Poslanik izjavio da ene
Muhadira nasljeuju kuu mua. Dok se u korist prvog
hadisa ne moe nita navesti, drugi, koji izgleda nije smjerao
da bude temelj neke pravne odredbe, moe imati jezgru
povijesne istine.
Propisi Kur'ana dopunjeni su i razvijeni u bezbrojnim
predajama, od kojih srazmjerno velik broj izvjetava ne o od-
lukama samog Poslanika, nego njegovih drugova; u stvari, na
njih ne treba ak ni gledati kao na takve, nego samo kao na do-
kaze o poetnom razvitku nasljednog prava. Ve tada je vrsto
postavljeno da nemusliman ne moe naslijediti muslimana;
pravo muslimana da naslijedi nemuslimana takoer je kona-
no odbaeno, premda je bilo otpora tome. Iz naslijea je
iskljuen i onaj koji je ubio vlasnika imovine, bar ako je
ubojstvo bilo hotimino. Da rob nema nasljedno pravo dralo
se za potvreno. Zakonsko srodstvo je nuno za to pravo;
tako, nezakonita djeca ili ona ije se oinstvo osporava putem
li' ana nisu imala pravni zahtjev na imovinu njihovih oeva i
njegovih srodnika. Mevla je pripojen 'asabi: zatitnik i
osloboeni rob nasljeuje jedan od drugog, a, prema jednom
gleditu, isto pravo je ak doputeno ovjeku prije kojeg je
dotina osoba usvojila Islam, a koja se takoer zvala mevla.
Nakon mevle dolazi - mada se neki opiru tome - daun: al-
-arham, tj. osobe koje su u odnosu s oporuiteljem po
enskoj liniji, a iji predstavnik je obino hal, odnosno
materin ujak. U sluaju da svi ovi nasljednici ne postoje,
imenovali su se blinji - plemenici. Uz neke izmjene, koje se
nailaze u kasnijem uenju, sa kerima od sina postupa se isto
kao sa kerima i djedom i bakom, kao i sa roditeljima, ali je ta
odredba bila priznata samo nakon otpora i izmjena u pojedino-
stima. To postavlja problem udjela djeda uz brau, koji ide
unatrag ka njegovom razliitom poloaju u redovima 'csabe;
skupa s drugim gleditima, navodi se i jedno da brat prevlada-
va, ali ne izgleda da je najranije. Kur'an postavlja da se, prije
diobe imovine, mora odbiti vrijednost ostavtina i dugova; u ra-
na doba - vjerojatno zbog doslovnog tumaenja kur'anskih sta-
vaka - ostavtine su esto imale prednost pred dugovima;
nakon nekih otpora, priznalo se obrnuto stanje. Da se plati diya
za ubijenog ovjeka, moralo je biti podlono uobiajenim
propisima da je to dio njegove imovine; ali u ranim vremenima,
eni se nije odobravao udjel u krvarini za njezinog ubijenog
mua, to ide unatrag ka starim arapskim shvaanjima obitelji;
no drugo gledite je kasnije prevladalo. Veliki interes za na-
sljedno pravo, koji je zaokupio rani Islam, odrazio se u Hadisu,
gdje postoje predaje po kojima je Poslanik naredio da se na-
sljedno pravo ui i pouava, a zvalo se pola znanja zbog nje-
gove teine, te izraava bojazan da bi se taj predmet, tako teak
da se pamti, mogao izgubiti iz pamenja njegove zajednice.
Evo sada i nasljedno-pravnih principa kako ih je razvio
fikh, a prema afiitskoj vjersko-pravnoj koli:
l) Pravo uope, kada nema oporuke. - Nema spajanja
izmeu vlasnitva umrlog i vlasnitva njegovog nasljednika;
vjerovnik imovine moe, stoga, dokazivati svoje zahtjeve
samo protiv imovine. Uz obaveze na koje se obavezao umrli,
dugovi imovine ukljuuju pogrebne trokove i vjerske duno-
sti koje je propustio umrli, ukoliko se tiu konkretnih stvari
(npr. neplaeni zekat) ili mogu biti popravljene plaenjem
(npr. zanemareni post) ili mogu biti provedene na raun

imovine putem oVlaenik~ (npr. had proputen bez valjanog
razloga). Nakon dugova, mora se platiti svaka ostavtina;
ostalo ide nasljednicima. Nuni je uvjet za nasljeivanje da je
nasljednik nadivio umrlog; u dvojbenim sluajevima, kada
osobe koje trebaju naslijediti nekog drugog koji je umro, a da
se ne zna tko je umro prvi, po pravilu nasljedstvo se ne zbiva
meu njima. Nasljednik mora postojati i kad umre oporui
telj; samo u sluaju kada mukarac ostavi trudnu udovicu ili
umm al-walad, djeji udio je ostavljen za neroeno dijete.
Iskljuenja iz nasljedstva su slijedea: onaj koji je prouzroio
smrt umrlog, murtadd, nemusliman od naslijea muslimana i
obrnuto, harbi (nemuslimanski lan drave s kojom musli-
mani ne stoje u ugovornom odnosu) i rob. 'Asaba su
normalni nasljednici; nasljedstvo putem drugih je samo
iznimka; tako, 'csaba dobija cijelu imovinu nakon odbitka
dijelova za udio-nasljednike. Ako nema 'csabe, ostatak
imovine odlazi u dravnu riznicu, pod uvjetom da s njim
upravlja po pravu za potporu muslimana; inae, udio-naslje-
dnici dobijaju ostatak imovine u srazmjeru sa njihovim
udjelima primjenom tzv. zakona reverzije (radd), uz iznimku
udovca ili udovice. Samo ako nema ni 'csabe ni udio-naslie-
dnika niti se dravnom riznicom upravlja u skladu sa pra-
vom, pozivaju se u naslijee dawu al-arham, tj. osobe koje
su u odnosu s umrlim po enskoj liniji, kao i oni enski sro-
dnici koji ne mogu imati udio-nasljednike, Ako njih nema,
ma koji musliman moe zaposjesti imovinu, ako je sposoban i
spreman upravljati njome na ope dobro muslimana.
2) Nasljeivanje 'asabe. - 'A~aba se poziva u nasljed-
stvo ovim redom: muki potomci umrlog po mukoj liniji, a
blii iskljuuje daljeg iz nasljedstva; najblii muki srodnik
po uzlaznoj mukoj liniji uz odredbu da otac, ali ne djed (i
daleki uzlazni roak), umrlog nasljeuje prije brae; najblii
muki srodnik po mukoj liniji meu potomcima oca: prvo,
prava braa, onda polubrat po oevoj strani, onda potomci
prave brae, onda oni polubrae po oevoj strani; najblii
muki srodnik po mukoj liniji meu potomcima djeda itd.;
konano, mevla, tj. zatitnik (ili zatitnica), ako je umrli
osloboenik, a onda njegova 'asaba.
Braa umrlog nasljeuju uz djeda kao 'asaba u jednakim
dijelovima, ali, ako je vie od dva brata, djed dobija ne manje
od jedne treine onog to se dijeli izmeu njega i brae. Ako
postoje i udio-nasljednici, djedu se priznaje u zbroju bar
estina imovine (koju on nasljeuje kao udio-nasljednik).
On moe, onda, birati jednu od tri najpovoljnije odredbe.
to se tie enske 'csabe, ako umrli ostavlja sinove kao i
keri, oni nasljeuju zajedniki, a udio sina je dva puta vei
od onog keri, jer udio odmjeren kerima opada, kao to
smjera duh kur'anskog prava. Ki, koja nasljeuje uz sina,
je, stoga, zvana takoer 'asaba. Prema keri sina oporuite-
lja vlada se na slian nain, a nasljeuje uz sinovog sina; a
slino prava sestra, koja nasljeuje uz pravog brata; konano,
i polusestra po oevoj strani, koja nasljeuje s polubratom po
oevoj strani. Ako prava sestra i polusestra po oevoj strani
nasljeuju uz ker umrlog ili njegovog sina, ne dobijaju svoje
udjele koji, u tom sluaju, idu keri ili sinovoj keri, no
dobijaju ostatak imovine, nakon odbitka svih udjela koje
znim e o opel pratn a. - rem a u lo-nas Je mCl<~
treba platiti. I ne ~ogu nikada sve naslijediti zajedno, a posebice je veina
_~io udio-nasljednika (dawu al-farii'iq.). - Istina je~nih srodnika iskljuena od onih u izravnoj liniji, broj
Nasljedstvo
I da je Kur'an samo kerima, roditeljima, muu i eni, te
sestrama odmjerio udio, ali propisi kojih se dre za keri
brai I
proirili su se na keri sina, a oni za roditelje na djeda i baku; I
osim toga, razlika se pravila meu sestrama, izmeu prave
sestre, polusestre po oevoj strani i polusestre po majinoj
strani. Cjelokupni broj udio-nasljednika popeo se, tako, do
dvanaest: a) Ki ima pravni osnov za pola imovine, dvije ili
vie keri dobijaju dvije treine, ali, ako keri nasljeuju uz
sinove, postaju 'asaba. b) Ki sina podlijee istom propisu
kao i ki, te zauzima njezino mjesto kada ove nema; nasljeu
jui uz sinovog sina, postaje "asaba; kada je ki sina u odnosu
s umrlim putem njegovog sina, iskljuena je iz sudjelovanja
ako nasljeuje sin umrlog; ki, s druge strane, ne iskljuuje
izravno sinovu ker iz naslijea; kako, ipak, keri i sinove
keri skupa imaju samo dvije treine imovine kao svoj udio,
sinova ker ima samo jednu estinu ako postoji ker, a nita,
ako postoje dvije ili vie, ako ona ne nasljeuje u tom sluaju
uz sinovog sina kao 'asaba. c) Oev udio je uvijek jedna
estina imovine; osim toga, on je 'csaba i dobija takoer
svaki preostatak imovine nakon odbijanja svih udjela, ako
nema mukih potomaka umrlog. d) Oev djed (u nedostatku
njega, daleki uzlazni roak) takoer dobija estinu kao svoj
udio, ali ga iskljuuje otac; on je takoer 'asaba, ako nema
mukih potomaka, a ni oca umrlog; ali ako, u tom sluaju,
postoje i braa oporuitelja, on postaje 'asaba uz njih (za dio
koji dopada djeda u tom sluaju i u sluaju kada postoje i
udio-nasljednici). e) Mati dobija estinu ako postoji dijete,
sinovo dijete ili dva ili vie brae ili sestara umrlog; inae
treinu (u praksi otac, u tom sluaju, po pravilu dobija dvije
treine, tj. estinu kao udio-nasljednik, a ostatak kao
'asaba. f) Udio bake je uvijek estina; od toga materinu
mater iskljuuje majka, a oevu mater otac i mati; ako nema
bake, njezino mjesto zauzimaju daleki enski uzlazni srodnici
umrlog, ukoliko nisu u odnosu s njim putem mukog potomka
koji nema pravni osnov da naslijedi. g) Prava sestra dobija
polovinu, dvije ili vie sestara zajedno dvije treine imovine;
uz pravog brata ili djeda, ona postaje 'asaba i dobija polovinu
bratovog dijela; uz ker ili sinovu ker, ona postaje takoer
'asaba; sinovi, sinovi sinovi i otac iskljuuju je iz nasljedstva.
h) Postupanje sa polusestrom po oevoj strani je slino onome
sa pravom sestrom; uz polubrata po oevoj strani ili djeda, ona
postaje 'asaba, a slino uz ker ili sinovu ker; sinovi, sinovi
sinovi, otac i prava braa iskljuuju je iz nasljedstva; prave
sestre je iskljuuju samo toliko koliko keri iskljuuju sinove
keri. i, j) Svaki od polubrae po majinoj strani i polusestara
po istoj strani dobija estinu, a dvoje ili vie zajedno dijele
treinu meu sobom; iz nasljedstva ih iskljuuju potomci i
muki uzlazni srodnici. k) Udovac dobija polovinu imovine,
ali samo etvrtinu ako postoji dijete ili sinovo dijete; svejedno
je da li postoje njegovi vlastiti potomci ili ne. l) Udovica dobija
polovinu onoga to bi dobio udovac pod istim okolnostima;
ako umrli ostavi vie udovica, one dijele jednako udio priznat
udovici. Tokom 'idda (period ekanja) nakon opozive rastave,
mu i ena se jo uvijek smatraju muem i enom u svrhu
nasljeivanja.
'k d 4) I
"h 'l P d d' l' d ..
453
Nasredin hoda
~V:~~ficiranih
udio-nasliednika- moe ponekad biti tako
velik da je zbroj njihovih dijelova vei od cijele imovine; u
tom sluaju, njihovi dijelovi se srazmjerno smanjuju. Inae,
stjecanje broja nasljednika ne zahtijeva promjenu glavnih
pravila, osim u malo pojedinanih sluajeva koji imaju
posebna imena; postoje sluajevi u kojima e, ako bi se strogo
provodila glavna pravila, nasljedstva biti u jednakom omjeru
jedna s drugima, o bi bilo suprotno duhu prava. Npr. u
sluaju tzv. garibatiin: ako netko umre, ostavljajui mua ili
enu ili oba roditelja, mati e u svakom sluaju dobiti tre-
inu, a oev dio ipak, koji je obino dvije treine, bit e tu
smanjen udjelom bilo udovice ili udovca; prema Predaji,
Omar je bio taj koji je, u tom sluaju, odluio da otac i mati
dijele, u srazmjeri dva prema jedan, ono to ostaje poslije
odbijanja dijela udovice ili udovca. Drugi sluaj, tzv. muar-
raka, onaj je u kojem ena ostavlja svoga mua, svoju mater,
dvojicu ili vie polubrae po majinoj strani, te takoer
jednog ili vie prave brae; kako udjele, u tom sluaju,
nadoknauje cijela imovina, nita nee biti ostavljeno za
pravu brau kao 'asabu u tom sluaju, to je takoer, kae
se, bio odluio Omar; pravo postavlja da prava braa imaju
ista prava kao polubraa, tako da svi nasljeuju u jednakim
dijelovima treinu, prvotno stavljenu na stranu za polu-
brau.
Glavne take razlikovanja meu pravnim kolama su slije-
dee. Nemuslimani, koji pripadaju raznim vjerama, ne mogu
nasljeivati jedni od drugih prema Maliku i Ibn Hanbalu, a
mogu prema Abu Hanifi i a-afiiju. Postoje i suprotni
pogledi o nasljedstvu od murtadda. Tko hotimino i nezako-
nito ubije vlasnika imovine, po jednoglasnom miljenju je
iskljuen iz nasljedstva. Abu Hanifa, a-afii i Ibn Hanbal,
ali ne i Malik, iskljuuju i onog koji ga ubije bez namjere.
Netko tko je djelomino rob ne moe, po Abu Hanifi, Maliku
i a-afiiju, ni naslijediti ni biti naslijeen; prema Ibn Han-
balu, Abu Jusufu, a-ejbaniju i al-Muzaniju, moe u omjeru
u kojem je slobodan. Tzv. pravo reverzije za udio-nasljed-
nika, ako nisu 'csaba, kao i prednost daun: al-arhma i
Riznice, ako nema ni udio-nasljednika, raspravljali su se
meu pravnim kolama. Otac ne iskljuuje oevu baku iz
nasljedstva, samo po Ibn Hanbalu; po njegovom miljenju, u
tom sluaju ona nasljeuje estinu ili sama ili dijeli jednako s
majkom. Postoje osjetljive take razlike u pogledu nasljed-
stva dalekih enskih uzlaznih srodnika. Netko tko ima pravni
osnov dobiti udio s vie od jedne strane nasljeuje, po Maliku
i a-afiiju, samo po osnovu stroijeg: srodstva, a, po Abu
Hanifi i Ibn Hanbalu, po osnovu oba odnosa; u sluaju dva
bratia po oevoj strani, od kojih je jedan i brat po majinoj
strani, ovaj zadnji, to je jednoglasno miljenje, dobija estinu,
a ostatak dopada dvojici kao 'asabi u jednakim dijelovima,
dok Abu Saur (Tawr) smatra da on nasljeuje cjelinu. U
posebnom sluaju tzv. muarrake, Malik se slae sa a-afi-
ijem: po Abu Hanifi i njegovim sljedbenicima, Ibn Hanbalu i
Davudu az-Zahiriju, prava braa stvarno ne dobijaju nita.
Nasljedno pravo, kao grana obiteljskog prava, a imajui
osobito vjerski karakter zbog njegovog punog odreivanja u
Kur'anu, bilo je uvijek jedan odjeljak islamskog prava koji se
najbriljivije potovao u praksi. Kako je to na dugi rok
moralo neizbjeno voditi ka dijeljenju ak i najveih imetaka,
brojni su pokuaji da se izbjegne takav rezultat, koji se
454
._~
smatrao nepoeljnim. Metoda, esto usvajana, bila je da se i
znatni dijelovi imetka zasnuju kao vjerske nadarbine, ijim
dohocima bi mogao raspolagati darovatelj po svojoj volji; ali
se veina nadarbina tokom vremena uglavnom raskomadala
ili potpuno otuila. Drugi je nain usvojen, na primjer, u
Indoneziji, u vezi s lokalnim obiajima, da se prihvati samo
dio stvarne imovine za diobu meu nasljednicima; ponekad
je imovina dijeljena ve tokom ivota vlasnika putem dara ili
povoljne nagodbe, a ne rijetko neki lan obitelji, prema
prilikama, naprosto preuzme obaveze i imovinu umrlog.
Posebice je zemljino vlasnitvo esto izmicalo kontroli islam-
skog prava. ene su iskljuivane iz nasljedstva po obiajnom
pravu u mnogim zemljama, kao meu Berberima, u dijelo-
vima Indije, Kine, Alira. Razliite smicalice (l;iyal), koje
mogu posluiti da se izbjegnu islamska pravila nasljeivanja,
iznesene su u literaturi ve u rano doba. Dosada se samo vrlo
malo indijskih modernista (Huda Buh) usudilo otvoreno
kritizirati nasljedno pravo i traiti njegovo ukinue. Ono je
danas vaee u islamskim zemljama i koriste ga erijatski
sudovi, koji su zadueni i za raspodjelu imovine. Islamsko
nasljedno pravo primjenjuje se i na lanove drugih vjera,
kada dolaze na erijatske sudove, to se esto dogodi u
islamskim zemljama.
A TASREDIN HODA (t. Nasreddin), glavni nosilac dos-
i V. jetljivih i aljivih pria kod Turaka. O njegovom ivotu u
opticaju su razna miljenja. Jedna predaja ini ga, npr.,
uenjakom u doba Harun ar-Raida, a druga suvremenikom
Horezmiaha Ala ad-dina (Alaedina) Tekea (vladao otprilike
1172-1200). Te dvije predaje ne treba uzeti ozbiljno; moe ih
se, najvema, smatrati kao putokaz za to da su mnoge
hodine lakrdije potjecale iz halifskog doba, odnosno da su
neke od njih dole perzijskim posredovanjem. Druge verzije
o njegovom ivotu mogu se izdvojiti u dvije grupe, od kojih
se prva zauzima za 14. i poetak 15. st. (doba Bajazita I,
Timura i osmog Karamanida Ala ad-dina), a druga za 13. st.
(epoha Selduka Ala ad-dina). Prvo miljenje potjee, kako
se ini, iz putopisa Evlije elebija (III,16-17). Tamo se
izvjetava, meu ostalim, i o Nasredinovom susretu sa Timu-
rom u kupatilu, pri emu je hoda rekao da bi za Timurovu
pregau dao, dodue, etrdeset aki, ali za njega samog nita.
Unato svoj nevjerojatnoi takvog odgovora i unato okolno-
sti da su starije tezkire taj odgovor stavile u usta Ahmedija,
Evlijina verzija se preko Kantarnira, Dica, Getea, Hamera i
dr. proirila u Evropi. Druga grupa predaja zauzima se za
13. st. i oslanja na ove injenice. Ve pjesnik Lamii (u.
1532-1533) tvrdi u svome Letaifu da je Nasredin bio suvre-
menik ejada Hamze, koji je ivio u 13. st. Nadalje, u starim
rukopisima se hoda dovodi u vezu sa sultanom Ala ad-
-dinom. Kprulu-zade je sklon, stoga, miljenju da je bio
suvremenik Selduka Ala ad-dina (13. st.). On to utemeljuje
na djelomino novim dokazima: natpis na Nasredinovom
grobu u Akehiru sadri 386. god., to, pod uvjetom da se
okrene, znai da je hoda umro god. 683/1284-1285*; zatim,
u dva punovana zakladna pisma (vakfije) iz god. 655/1257,*
odnosno 665/1266-1267.* javlja se neki Nasredin hoda
pred kadijom kao svjedok, te se napokon, podaci, koje je
* Vidi napomenu na stranici 13.

naveo bivi muftija od Sivri-Hisara prije otprilike 45 godina o
Nasredinu, slau s time; po njima je Nasredin roen u selu
Hortu kod Sivri-Hisara 1208-1209. god., obavljao je tamo od
oca naslijeenu imamsku dunost i preselio se 1237-1238.
god. u Akehir, gdje je 1284-1285. umro. Te navode to
ih saoptava Kprulu-zade strunjaci nisu uope uzeli u
obzir, mada se unaprijed ne mogu odbaciti, osim to je na
njih upozorio Fehim Bajraktarevi u Politici od 6. januara
1932. kao na panje dostojne, ali, zasada, jo ne sasvim
uvjerljive. Neki uenjaci sumnjaju u povijesno postojanje
hode uope.
Te sumnje dijelom su u uskoj vezi s pitanjem o porijeklu
Nasredinovihala. Basset, npr., misli da su one prijevod
starih arapskih poalica, koje su obilno postojale i koje je
sakupljao, krajem 4/10 st. *, neki Duha (Doha) iz plemena
Fezare u Kuti. Njegove ludorije su postale poslovine meu
Arapima, to ve posvjedouje Mejdani (u. 1124), a Duhina
Knjiga anegdota izriito se spominje ve u Fihristu (1,313) an-
-Nedima (u. 995). Ta zbirka, koja je ve usmenom predajom
dola na Zapad, prevedena je u 15. ili 16. st. na turski, a
glavna osoba se poistovjeuje s nekim Nasredin hodom. Te
teze se ne mogu uzeti bez primjedbe. Horn i Kristensen,
npr., ne vjeruju u prijevod iz stare knjige Duhinih lakrdija,
a Veselski misli da iz doba prije Nasredinovog stvarnog ili
tobonjeg ivota nije posvjedoena ni jedna jedina Duhina
pria, koja bi se morala uzeti kao vrelo Nasredinovih lakr-
dija. Horn i Krimski gledaju na hodine lakrdije kao na
putujue prie, koje se gotovo svugdje nalaze.
Ma kako da je, jedno se ini sigurnim: najblie vrelo
veine Nasredinovih lakrdija treba traiti u arapsko-islam-
skom kulturnom svijetu, gdje je Duha, ipak, esto nosilac
takvih pria. Drugim rijeima, Duha bi, konano, mogao
vaiti kao uzorak mnogih Nasredinovih lakrdija. Prema tome
je Base (Basset) imao pravo, kada je uputio na bogatu arap-
sku poalnu knjievnost. Da mnoge ale, izvorno, nisu arap-
ske, nego perzijske, sirijske, indijske, grke itd., razumije se
samo po sebi, upravo s obzirom na njihov putujui karakter.
Za problem Nasredin hode vano je i utvrditi da Duhine
prie vrlo rano spominju perzijski pjesnici i spisatelji (Minu-
iri, u. 1040-1041) ili prenose: jedna pria kod Enverija (u.
oko 1190), tri prie kod Delal ad-dina Rumija (u. 1273), a,
osim toga, tuce pria kod Ubajd-i Zakanija (u. 1370-1371).
Budui da je perzijska kultura igrala veliku ulogu kod rum-
skih Selduka i njihovih osmanskih nasljednika, to je vjero-
jatno da su neke Duhine prie i perzijskim posredovanjem
dole do Turaka. To je utoliko vjerojatnije to je sam Delal
ad-din Rumi najvei dio svog ivota proveo u Anadoliii
(posebice u Konji) i Duhinu popularnost koristio za ilustra-
ciju svojih mistikih ideja.
Upravo s obzirom na tu njegovu popularnost i usmenu
predaju nije iskljueno da je narod tue mu ime Duha
(Doha) slogovom metatezom promijenio u hoda. S druge
strane, mogao je kod Osmanlija, odnosno Selduka, postojati
neki Nasredin, koji je, uz svoje ale, sloio i mnoge tue, te
tako postao tipini predstavnik svakog humora i svake lakr-
dije. Iz tog razloga su mu, svakako, natovarene i priglupe
prie Karakua, upravitelja Saladinovog dvora, koji je umro
ve 1201. god. I druge ludorije, pripisivane Nasredinu,
dosiu, ak, unazad nekoliko stoljea, te su d~kaz da nisu
455
Nazar
mogle potjecati od njega. Neizvornost veine lakrdija jel
oevidna, usprkos svim izmjenama i preradbama koje su I
pretrpjele kod Turaka. Jedna od tih turskih preradbi (s I
dodacima) prevedena je sredinom 11117. st. * na arapski, te
su, tako, Turci dijelom Arapima vratili to to su, svojedobno,
od njih posudili. Kasnije su se Nesredin i Duha, kao slini
tipovi, stopili tako da ih arapska izdanja poistovjeuju u
naslovu. A opet ih, ponekad, Arapi razlikuju, time to su
Nasredin hodu nazivali rumelijski Duha. Taj Duha iz
zbirki Nawiidir lako je doao preko Arapa Berberima, kao Si
Deha (Doha). Slino imaju i Nubijci svoga Dauhu, te
Malteani svoga Dahana. Da li sicilijanska narodna luda
Giufa ili Giuca potjee od Duhe, jo je pitanje.
S druge strane, turska verzija nasredinskih lakrdija (pod
njegovim ili drugim imenom ili bezimeno) rairila se ne samo
kod Rumunja, Bugara, Grka, Albanaca i Jugoslavena, nego i
u Armeniji, Gruziji, Kavkaziji, na Krimu, u Ukrajini, Rusiji,
Turkestanu itd. Na tom dugom putu, Nasredin je doivio,
naravno, mnoge izmjene, iskrivljenja i, ak, takve dodatke,
koji su turskoj verziji sasvim strani, tako da je broj njegovih
(odnosno Duhinih) pria narastao na nekoliko stotina.
Meutim, najstariji rukopis, koji je ve 1625. god. u posjedu
jednog Evropljanina, sadri samo 76 ala.
Prvo izdanje narodne knjige o Nasredinu, koje je posluilo
za osnovu mnogim kasnijim izdanjima, pojavilo se 1837. god.
(125 ala). Najpotpunije ali nekritiko tursko izdanje je
Behaijevo (pseudonim Veled elebije), ije etvrto izdanje
(1926) sadri blizu 400 anegdota. Uskoro potom su slijedila i
evropska izdanja: njemako (Camerloher i Prelog) 1857., a
francusko (Decourdemanche) god. 1876. Poslije su Nasredi-
nove ale bile prevedene na ruski, engleski, maarski, grki,
srpskohrvatski, bugarski itd.
:\ TAZAR (a. nazar) je vjerojatno tek u 9. st. nove ere, kao
1V. prijevod grke rijei theoria, dobilo znaenje istraivania
u smislu znanstvenog ispitivanja, Aristotel je filozofske
znanosti dijelio na teorijske (na?ariyya) i praktine ('amaliy-
ya): ove su istraivale korisno ili dobro za ljude, a one prve
istu istinu, i to u fizici, matematici, metafizici.
Nazar je, najprije, spoznajno-teorijski pojam, a obrai
vao se u Arapa po postupku Amonija Herrnije, jednog Pro-
klovog uenika, u spisu koji je bio na elu Porfirijeve Isagoge.
Osim toga se o nazaru govorilo kao djelatnosti ljudskog
razuma u psihologiji, ali tada, najvema, o sinonimima kao
fikr, tafakkur i drugima.
Povijest te terminologije jo mora biti napisana. U najstari-
joj, jo nedovrenoj logici (koju je obradio Abdalah ibn al-
-Mukafa ili njegov sin Muhamed) ve su se razlikovali, kao
dijelovi filozofije, 'ilm i 'amal, ali se 'ilm definira kao taba-
ssur i tafakkur qalba (tj. razuma).
Moda je, u staroj spekulativnoj teologiji, razlikovanje
'ilm, 'aqli > ar'] uobiajeno, kao nazari > eamali . 'Aql je
openito poznat kao korijen mutazilitskog sustava. N a-
zar se osjeao novinom, slino kao ra'y i qiyiis u pravu. Pro-
tiv preuzimanja nazara bila je hanbalitska kola, ali njezin
najvei zastupnik, Ibn Hazm, doputa da 'aql, naravno od
Allaha stvoreni i oblikovani, vrijedi kao vrelo spoznaje.
* Vidi napomenu na stranici 13.
Nazar
I Priznanju -;;:~ana, Sune i idme ne vodi ga slijepa vjera
(taqlid), ni zakljuivanje na nepoznato (qiyiis), nego sasvim
sigurno znanje. Nita nije toliko esto i snano Ibn Hazm
naglaavao kao ovo: nema drugog puta ka izvjesnosti do puta
vraanja na osjetilno opaanje i razumsko promatranje. to-
vie, on je toliko davao prednost osjetilnom opaanju pred
njim da je promatranje putem uma nazvao estim idrkom.
Filozofsko postavljanje Ibn Hazma podsjea na heleni stiki
eklekticizam, po kojem sva ljudska spoznaja potjee ili iz
osjetilnog opaanja ili razumskog promatranja ili putem
dokaza biva izvedena iz onih vrela. Ali su mnogi naglaavali
neposrednu oitost osjetilnog opaanja i uma, te na put
dokazivanja gledali kao na muni i nesigurni put. Stoga se,
od Stoe, isticala opa suglasnost (a. igma' i igtima') kao
mjerilo istine. Samo tamo gdje nema suglasnosti, potrebno je
istraivati.
Dualistiko spoznajno uenje eklektiara (osjetilo + um) u
Islamu se snano promijenilo prodorom umnog monizma u
novoplatonskoj metafizici i aristotelske logike. Istina, razli-
kuju se razliiti stupnjevi ljudskog znanja, ali pravo znanje
se, ipak, proizvodi samo pomou razumskog promatranja i
posredujue djelatnosti miljenja. Za novoplatoniare su pro-
matranje, intuicija glavna stvar. Nazor u tom smislu nepo-
srednog promatranja konstruirao se sa prijedlogom ila, a
inae sa fi. Za nazar fi, posredno promiljanje ljudskog
razuma, novoplatonska Aristotelova teologija koristi u prvom
redu fikr i rawiyya, kao to se i osjetilni svijet, povezan s
naom duom, naziva 'lam al-fikra wa ar-rawiyya. Po uzoru
na Teologiju, islamski mistici koriste nazar ponajvie za
oznaku duhovnog promatranja.
Ali u kelamu, u toku borbi teolokih struja, nazar dobija
dijalektiko znaenje. Kako izgleda, ponajprije biva logiki
dokaz preuzet od iitske strane u sklopu usiil ad-din. U
svojim Muqalat al-Aari izvjetava o raznim pogledima osam
stranaka u vezi sa nazarom. Po tome, od prve do tree
stranke se dri da je sva spoznaja misaono-nuna, tj. sa
samim razumom dana ili nije dana, tako da joj nazar i qiy
nita ne mogu dodati; a one stranke, kao osma, koje svo
znanje svode na Boje poslanike i imama, ovdje se izdvajaju.
etiri ostale opredjeljuju se za neko pridolo, tj. steeno
znanje (tu kao i tamo radi se o spoznaji Boga), i to etvrta
putem nazar wa al-istidlal, esta i sedma putem nazar wa
al-qiys.
Sam al-Aari je, svakako, najbolji svjedok za to da se
spekulacija ljudskog razuma smatrala ne tek u njegovoj koli,
nego od raznih sekti prije njega, kao vrelo (ili metoda)
spoznaje Boga. Nazar (kao ra'y u pravu) oznaavao je
duhovnu djelatnost umujuih teologa. Pri tome, srodne
logike metode oznaavaju se (tu moda jo sinonimno) kao
qiyiis (zakljuivanje po slinosti) i istidlal (dokaz po indiciji).
Ali tek od aaritske kole - ne prije - prodire izvanjski
shvaena metoda na::;:ara u kelam, a kelam se definira kao
'ilm an-nazar wa al-istidlal. U poetku od veine odbaen, a
postupno podnoen i procijenjen kao bojovno sredstvo protiv
krivovjeraca i sofista, nazar je, konano, priznat u pravo-
vjernoj koli kao religiozna obaveza.
to se tie opeg pojma 'ulian nazariyya, al-Farabi (u.
950) ga je, u posebnoj raspravi (I~$a' al-tulum), na uzorit
nain podijelio. On je bio ovjek, koji je, najprije, obradio
456
cijelu aristotelsku logiku, zbog ega se njegova kola esto
zove kola mantiqiyyiin, On, s Aristotelom, prihvaa da
'aql sadri u sebi temeljne principe sveg znanja, ija se
oevidnost jednostavno treba priznati. Ali ka neoevidnom
vodi put razmiljanja i dokazivanja, iji je vrhunac, apodik-
tiki dokaz (burhan), opisan u drugoj Analitici. Sa vrhunca
treba promatrati znanost. Naravno da je sama logika jedan
nazar sa svojim vlastitim predmetom. Slijedi znanost fizike,
matematike i metafizike, s glavnim i djelominim znano-
stima. Svaka je od njih nazar; ali se primjeuje da je, npr.
meu fizikim znanostima, medicina mjeovita, teorijsko-
praktina, a isto tako muzika meu matematikim discipli-
nama. Ali metafizika je, kao i logika, isto teorijska. Za
zakljuak, tri Aristotelove praktine znanosti: etika, ekono-
mika i politika, saete su kao politika znanost, te su joj
pridodani fikh i kelam, pri emu al-Farabi zamjeuje da se
znanost fikha i umijee kelama bave dijelom miljenjima, a
dijelom postupcima.
Ako s tom filozofskom podjelom usporedimo podjelu aa-
aritskog teologa Abdelkahira ibn Tahira al-Bagdadiia (u.
1037-1038) u njegovom djelu Usid ad-din, onda imamo
slijedee: nakon to je odreena razlika izmeu boanskog
znanja i znanja drugih bia, ovo zadnje je dobilo svoju
podjelu.
I Dariiri
(nuno, neposredno oevidno)
ll) Badihi 2) !fissi I
(unutranje i izvanjsko opaanje)
II Muktasab (= 'ulian nazariyya)
(steeno)
ll) 'Aqliyya 2) ar'iyya I
(znanost o razumu i zakonu)
Poblie je dana etvorna podjela 'ulum nazariyya, s
obzirom na nain stjecanja:
l) istidlal bi-'1-'aql min gihat al-qiyds wa an-nazar (spe-
kulativna teologija);
2) ma'lum min gihat at-tagiirib wa al-tad: (npr. medi-
cina);
3) ma'liim min gihat a-ar' (znanost o zakonu);
4) ma'licm min gihat al-illiam (uenje o poslanstvu
poslanicima; profetologija).
Ako se ta podjela usporedi sa al-Farabijem, izgleda jOSL
uvijek prilino eklektina. Ali od ll. do 13. st. nove ere
filozofija i teologija, a da se nisu objedinile, neto su se

pribliile jedna drugoj; Ibn Sina, koji se temelji na al-Fara-
biju, bio je posrednik; al-Gazali je pokuao ujediniti
nazar ila novoplatonske mistike sa nazar /i racionali-
stikih mislilaca; a ar-Razi. je, u veoj mjeri nego njegove
teoloke pretee, usvojio dokazni postupak aristoteiske lo-
gike.
~ TEBI (a. nabi), prorok, vjerovjesnik, nalazi se u
1 "Kur'anu od drugog mekanskog razdoblja u jednini i
mnoini nabiyyiin; u medinskom se takoer nalazi nepravilna
mnoina anbiyii'. Popis poslanika dan je u s. VI,83-86;
III,39; IV,163 i dalje; daljnje obavijesti o njima nalaze se u
nekim odlomcima s. XIX i XVII,55. Dok su poslanici Boji
(rasul, mno. rusul; mursaliin) slani takoer drugim narodima
u prolosti - npr. Hud ili Salih - prema kur'anskoj ideji,
vjerovjesnici: se javljaju samo meu ahl al-kitiib. Sam
Muhammed nije zahtijevao ime nabi sve dok nije doao u
Medinu, gdje ga se oslovljavalo vjerovjesnie: (yii ayyuha-'n-
-nabi), a, kako je okonao niz poslanika, zvalo ga se peat:
(hatom). Kada ga se u s. VII,157 i 158 naziva an-nabi al-
-ummi, to je zato da bi ga se istaklo kao vjerovjesnika koji je
ponikao meu neprosvijeenima, neznabocima, koji se u
Kur'anu zovu al-ummiyyiin (s. LXII,2; III,20,75). Objanje-
nja o ostalim vjerovjesnicima, do kojih je dolo u Islamu u
razdoblju nakon Kur'ana, sabrana su u djela o qisas al-
-anbiyii', koja, ipak nisu ograniena na poslanike navedene u
Kur'anu, nego se bave i povijestima osoba o kojima nema
nikakve naznake u Kur'anu.
~ TIGERIJA, s otprilike 97. mil. (god. 1986.) itelja, te
1" glavnim gradom Lagosom. U 14-15 st. prodire Islam od
Nigerova koljena u sjevernu Nigeriju i pronalazi iroku
osnovu nakon dihada (svetog rata) Fulbi protiv Hausa
(1804-1810); i pod britanskom vladavinom islamiziranje se
nesputano razvija dalje. Danas je taman polovica ili neto
manje puanstva muslimansko, 20% krani, a ostatak pri-
stae tradicionalnih prirodnih religija. (Preteno) malikitski
islam prevladava na sjeveru, zadobija prostor na zapadu i od
nedavno hvata korijen i u obalnim gradovima. Najvaniji
derviki red su tidanije, koji od prijelaza stoljea sve vie
potiskuju kadirije. Na muslimanskim podrujima vrlo iroko
se primjenjuje erijatsko pravo pri vlastitom sudstvu. Osim u
osobnom, obiteljskom i nasljednom pravu, vai, pri odgova-
rajuoj stranakoj volji, i u drugim oblastima privatnog
prava. Do 1959. god. primjenjivalo se ak i malikitsko
kazneno pravo. Brojne su kole za uenje (recitiranje)
Kur'ana na muslimanskim podrujima i staraj u se za nastavu
prvih godina, pa ipak Islam igra vanu ulogu i u viim
kolama. Najvanija muslimanska stranka bila je, do zabrane
stranaka (1966), Sjeverni narodni kongres.
~ TIJET (a. niyya) , nakana. Postupci obrednog prava,
1" obavezni ili ne, zahtijevaju prije njihovog izvrenja izjavu
od strane izvrenika, da ih kani izvriti. Ta izjava, izreena da
se uje ili u sebi, zove se niyya. Bez nje, postupci su nitavni
(biitil).
Nijet se trai prije obavljanja 'ibadata, kao obredno pranje,
kupanje, molitva, milostinja, post, rtvovanje,itd. Nadalje,
nijet mora neposredno prethoditi inu, da ne bi izgubio svoj
457
Niandi
karakter i postao prosta odluka ('azm). Nijet mora pratiti in
sve do kraja. Tako je nijet postao sam zakonski in. Obino se
smatra obaveznim, ali u nekim sluajevima, kao pranje
mrtvaca, preporuljivim. Po al-Baduriju u nijetu se moraju
ostvariti etiri uvjeta: onaj tko ga izrie, mora biti musliman,
duevno zdrav, dobro upoznat s inom koji treba obaviti, te
ispunjen odlukom da ga obavi.
Izraz se ne nailazi u Kur'anu. On postoji u priznatom
Hadisu, ali se vidi da jo nema znaenje tehnikog izraza, koji
se javlja u a-afiija (Kitiib al-umm). U Hadisu je nijet samo u
opem znaenju nakane.
U tom smislu je nijet od velikog znaenja. Buhari zapoinje
svoju zbirku s predajom, koja se, oito, ovdje javlja kao
motto. Ona glasi: Djela su samo u njihovoj nakani (innamii-
'l-a'mal bi-'n-niyya ili bi-'n-niyyiit). Ta predaja postavlja
vjersko i moralno mjerilo iznad pravnog. Vrijednost nekog
ibadeta, ak obavljenog u punom suglasju s propisima
zakona, ovisi o nakani obavljaa, a, ako je njegova nakana
grijena, djelo nema vrijednosti. A na pitanje, koliko je dugo
Hidra otvorena, predaja kae: Ne postoji Hidra nakon
zauzea Meke, samo sveti rat i nakana. To vie mjerilo,
jednom prihvaeno, moe uiniti zakon nevaeim li nekim
sluajevima. Tako nakana, u tom smislu, postaje samo djelo,
ba kao nakana u njezinoj pravnoj primjeni. Dobru nakanu
Allah uzima u obzir, ak ako i nije izvedena; ona poveava
vrijednost djela. S druge strane, uzdravanje od zle namjere
cijeni se kao dobro djelo. S tim u vezi se moe razumjeti
predaja, koja je prenesena nakon priznatih zbirki, prema
kojoj je nakana vjernika bolja od njegovog djela. U slinim
sluajevima, nijet se pribliava znaenju ihldsa.
~ TIANDI (t. nisancii, dravni tajnik, uvar sultanskog
1" peata, kancelar.
Ve su Selduci i Mameluci imali posebne slubenike za
oznaavanje (nacrtavanje) tzv. tugre, znaka sultanskog imena.
Budui da su Osmanlije naslijedili njihovo uredsko ustrojstvo
u svim pojedinostima, proizlazi samo od sebe da su preuzeli i
taj poloaj. Nosilac tog poloaja zvao se niandi ili tevkii.
Imao je isti rang kao defterdar, a ak je bio i ispred njega, jer
se ovaj mogao unaprijediti u niandiju, ali obrnuto ne. Uloga
niandije se mijenjala tokom vremena. Pored zadae kao
dravni tajnik za znak sultanskog imena (nian), imao je,
prvotno i znatne zakonodavne ovlasti, te ga se zvalo mufti-i
kanun (suprotno pravom muftiji, tj. ejh-ul-Islamu). U nje-
govu dunost je spadalo dogotovljavanje zakonskih tekstova,
a on ih je i sprovodio. Veina prenesenih islamskih zakonskih
zbirki (kanun) potiu od aktivnosti niandija. Budui da su
oni, osim toga, uivali pravo da sadrajno ispituju doku-
mente predoene za potpis sa znakom sultanovog imena,
imali su ne mali utjecaj na poslove dravne uprave. to se tie
njihove karijere, treba rei da su, po hanun-nami Mehme-
da II, morali potjecati iz reda pravno obrazovanih profesora
(miiderris), oito zato to su morali pokazati zakonodavne
sposobnosti, ili iz skupine defterdara i uredskih poglavara
(glavara pisara). Kako je tokom stoljea vanost ovih sve vie
rasla, dolazi do znatnog opadanja utjecaja niandija, te se,
naposljetku, njihova dunost svodi na izradu tzv. tugre.
._~
Nuh
~ TUH (a. Nu!J), biblijski Noje, posebno je popularan lik
1 V. u Kur'anu i islamskoj legendi. Salebi (Ta'labz) navodi
petnaest vrlina kojima se Nuh odlikuje meu poslanicima;
Biblija, meutim, ne dri da je on poslanik. U Kur'anu,
s. XI,36, Nuh je obdaren darom wa!Jya (nadahnua), i on je
prvi poslanik kazne, a slijede ga Hud, Salih, Lut, uaib i Mu-
sa. Ibrahim je jedan od njegovih sljedbenika (XXXVII,83).
On je razumljivi opominjatelj (XI,25; LXXI,2), rasu l amin,
istinski poslanik Boji (XXVI,107), 'abd akur, zahvalni
rob Boji". Allah je stupio u pogodbu s Nuhom, ba kao s
Ibrahimom, Musom i Isom (XXXIII,?). Mir i blagoslov su
mu obeani (XI,48), selam na oba svijeta (XXXVII,79), kao i
Ibrahimu, Musi, Harunu i Ilijasu. Misija Nuha je stavljena
na istu razinu s misijom Ibrahima, Muse i Ise, pa ak i sa
Muhammedovom (XLII,13). Ba kao Ibrahim, Musa,
Muhammed, Nuh se takoer smatra muslimanom (X,72).
Kur'an svojim sudom o Nuhu i njegovim protivnicima
zapravo podrava Muhammeda u njegovoj zadai. I Nuh je
jedan jedini meu ljudima (X,71-73), i za njega se dri da je
u zabludi (VII,60), drali su ga lanim (VII,64), dinom
obuzetim (LIV,9), samo su mu se ninji pridruili (XI,27;
XXVI,I1I). A kada Nuh odgovara: ako vam je dodijao
moj boravak meu vama ... od vas nikakvu nagradu ne
traim, mene e Allah nagraditi ... (X,7l-72), onda se u
tome da sagledati i Muhammedov poloaj i tekoe njegove
poslanike zadae.
Legenda o Nuhu, nakon kur'anske objave, popunjava
nedoreenost, te uveliko povezuje, npr. povezuje Nuha sa
Feridunom iz perzijskog epa, mada je ukazano da Magi
(Perzijanci) nisu znali povijest Potopa. Nuhova ena se zove
Valija, a njezin grijeh je u tome to je Nuha opisala njegovom
narodu kao mednuna (magnun). Kur'ansko tumaenje daje i
ime grijenog Nuhovog sina koji je nestao u potopu: Kanan,
kojeg su Arapi zvali [am. Islamska legenda zna Nuhovu
povijest, njegovo doba i sinove, ali je uljepava uveliko, te u
al-Kisaija postaje itava pria.
~ TUMIZMATIKA. U predisIarnsko doba bio je kod Ara-
1 V. pa u opticaju kovani novac susjednih velikih carstva,
dakle Perzije i Istonog carstva, odnosno Bizanta. Najomi-
ljeniji zlatni novac bijae istono-rimski solidus, koji je
pokrivao i zlatne potrebe sasanidskog carstva. Taj solidus
zvao se dinar u arapskoj i perzijskoj jezinoj upotrebi, ime
koje dolazi od denarius, dakle zapravo od jednog rimskog
srebrenog novca. Najvie korieni srebreni novac bijae
sasanidska drahma, koju su Arapi nazivali dirham. I ovdje
ime oznaava prvotno grki srebreni novac. Uz to se kao
novac na tritu javlja bakreni novac, arapski fals, od follis,
kasnog rimskog novca. Halifa AbdeImelik zabranjuje,
nakon jedne borbe s bizantskim carem, upotrebu tueg
novca i uvodi 696-697. god. isto arapsku valutu, koja se
zasnivala na teini i finoi starog kovanog novca. Zlatni
dinar, 4,25 g teak, vrijedio je za 10 dirhema, 2,97 g teine.
Fals (mno. [uliis) teio je 1-9 g. Ovaj novani sustav ostao
je sve do sloma halifata, kojeg je prouzroila mongolska
navala 1258. god., premda su se ve ranije srebro i zlato
uzimali u velikoj koliini po teini.
Kovani novci nosili su prvotno isto religiozne natpise koji
su bili uzeti iz Kur'ana. Na zadnjoj strani po rubu nalazila se
- - - - - -------.~---------.----._--------------
458
kovna formula, koja je kod zlata i srebra jednako glasila: U
ime Allahovo je ovaj dinar (odnosno dirhem) iskovan u
(slijedi mjesto kovanja), godine (slijedi broj godine rije-
ima). Pod abasidskim halifama pojavljuje se ime halife, a,
tokom raspadanja sredinje vlasti, imena pojedinih knezova,
ali i pobunjenika, pored halifinog imena na novcu. Budui da
pravo kovanja (sikka), uz imenovanje petkom pri hutbi, ima u
Islamu istaknuto dravno-pravno znaenje, kovani novci su u
islamskom svijetu historijska vrela prvog ranga.
Umajadi iz Kordove zadrali su do sloma svoga carstva
tradicionalni tip kovanog novca, dok su fatimidski halife
mijenjali tipove svoga novca, koji su se otro razlikovali od
novca na Istoku. Njihove zlatne novce djelomino su barbar-
ski oponaali kriari. U svijetu bez likova, pri islamskom
umijeu kovanja novca, osobitost predstavljaju bakreni novci
malih turskih vladara, koji su stolovali u Siriji i na gornjem
Eufratu. Ti veliki novci, ija problematika nije jo sasvim
objanjena, djelomino pokazuju astroloke ili heraldike
simbole. A jedan broj ima i likove koji su preuzeti s grkog,
rimskog i sasanidskog novca. Osobitost te grupe predstavlja
po Saladinovoj smrti, 1193. god., kovani bakreni novac
jednog artukidskog kneza, koji pokazuje narikae oko omota-
nog pokojnika. Taj prikaz oznaava se openito kao aljenje
za Saladinom.
N akon mongolske katastrofe raZVIJaJU pojedinana
podruja vlasti, katkad, vlastiti novani sustav. Na Zapadu
najveu prou ima almoravidski zlatni novac dvostrukog
dinara, a panjolska oznaka novca maravedi nosi, stoga,
upravo to ime. Tip je etverokut koji je postavljen u krug
novca. U tako stvorenim segmentima nalazi se mjesto i
godina. Jo su emiri iz Granade kovali taj tip. Mameluci kuju
novac, ne prema vrstoj teini za trite, nego kao iskovani
komad zlata u svrhu poklona. Ta feudalna drava, koja nije
nikada znala za ureeni novani sustav, ostavila je svojim
prikazima grbova na novcu zanimljive dokumente. Mongoli
u Iranu kuju teke srebrene novce, sve dok Ilhan Argun ne
pokuava novanu reformu. Ali politiki kaos, koji je uskoro
uslijedio, ogleda se na kovanom novcu. Pod Timurom i
njegovim nasljednicima, tanka od 6 g je srebrena novana
jedinica. Safavidi uvode, kada uspostavljaju dravu u Perziji,
novi novani sustav. Srebrena jedinica je, najprije, ahi sa
1,9 g, a kasnije njegov mnogoplonjak, te uz njega zlatni
arafi (3,52g). U 19. st. dinastija Kadara ponovo uspostav-
lja u Perziji privredni red. Jedinica kovanog novca je oko
1826. god. zlatni toman (3,5 g) i srebreni qrdn (7 g). Islam-
ski vladari Indije imali su, ponajprije, srebreni novac (oko
1210. g. 10,76 g) i zlatni novac (4,66 g). Oba se zovu tanga.
Novci Mogula su zlatni mohur sa 16 rupija u srebru.
Bakreni novac je pajs(a), koji je, veinom, nezgrapni
komad od kovine.
Karakteristino za cjelokupno kovanje novca u srednjo-
vjekovnom islamskom svijetu je nemarno kovanje kovine,
koje esto omoguuje da se stave samo dijelovi natpisa na
novac. Selduci iz Ruma kuju, zakratko, u velikoj koliini
srebrene dirheme klasine teine, a meu njima tip sa lavo-
vima sa suncem. Njihovi srebreni novci su danas vrlo
rijetki. Osmanlije kuju, najprije, iskljuivo srebro i bezi-
meni bakar. Siuna ake sa 1,2 g pokazuje ime sultana i
mjesto kovanja, kao i godinu u brojkama, a nije redovito

kovana, Bakreni novci mangtr razne teine no" esto orn,.l---;:;vi predstavnici metafizike "j:"u
ment i samo sultanovo ime sa formulom blagoslova. Tek
pod Mehmedom II pojavljuju se zlatni novci, sultani, ope-
nito zvani samo alun, zlatnik. Uobiava se staviti na
novac samo jo datum stupanja na prijesto, a uz to se,
onda, u 18. st. pojavljuje godina vladanja. Privredno opada-
nje Osmanskog Carstva ogleda se vjerno na njegovom
novcu. Akfe, koja postaje sve siromanija, dovodi do
valutne reforme krajem 17. st. Kao domai ekvivalent
evropskom velikom srebrenom novcu (talir, pezo itd.),
koji je kolao po cijelom carstvu, nastaje gurus (hurus) sa
19,24g. Ime dolazi od njemakog Groschen (gro). I taj
zalet zavrava katastrofom malog srebrenog metalika (mete-
lik) iz doba vladavine Mahrnuta II. God. 1844. uvodi se
srebrena medidija (mecidiye). Zlatna jedinica je turska
lira. Medidija ima 800 bakrenih para. Novani sustav
iezava krajem prvog svjetskog rata. Danas se kovanje
novca u islamskom svijetu nita ne razlikuje od drugih
valuta na zemljinoj kugli.
N UR (a. niir), svjetlost,
U Kur'anu se nalaze ajeti o svjetlosti (posebno je
s. XXIV,35, stavak o svjetlosti; usporedi sa s. XXXIII,46,
Muhammed kao svjetiljka i s. LXI,8 i dalje: Allahova svjet-
lost; LXIV,8, svjetlost koja je poslana dolje = Objava).
Odlomak o svjetlosti glasi: Allah je izvor svjetlosti nebesa
i Zemlje! Primjer svjetlosti njegove je udubina u zidu u
kojoj je svjetiljka, svjetiljka je u kandiiju, a kandilj je kao
zvijezda blistava koja uie blagoslovljenim drvetom masli-
novim, i istonim i zapadnim, ije ulje gotovo da sija kad
ga vatra ne dotakne; sama svjetlost nad svjetlou! Allah
vodi ka svjetlosti svojoj onoga koga On hoe. Allah navodi
primjere ljudima, Allah sve dobro zna.
Iz konteksta postaje jasno da se misli na svjetlost vjerske
spoznaje, svjetlost istine koju Allah objavljuje svakom
stvoru, posebno vjernicima, preko svoga Poslanika. To je
ista svjetlost, svjetlost nad svjetlostima koja nema nita
zajedniko s vatrom (nar) koja se pali iz masline, moda ne
od ovog svijeta. I konano, Allah kao sveznajui upuuje
ljude i vodi ih ka svjetlosti Svoje objave. U Kur'anu su
esti odlomci u kojima se Allah pojavljuje kao Onaj koji
zna t'alim) i Onaj koji vodi (hadl). Ne treba daleko traiti
tumaenje ovih ajeta. Kao to primjeuje al-Aari mutazilit
al-Husein an-Nedar objanjava ajet o svjetlosti tako da
Bog vodi itelje neba i Zemlje. Zejdidi su takoer tumaili
svjetlost kao Allahovo dobro vodstvo.
Od oko 100. god. po Hidri pa nadalje nailazimo na
poslaniko uenje o nuru, a postupno i na jo openitiju
metafiziku svjetlosti, tj. na uenje da je Bog, u biti, svjet-
lost, prva svjetlost i kao takav vrelo ivota, postojanja i
sveukupnog znanja. Ovakvo tumaenje osobito se razvilo
meu misticima, u ijem se emotivnom razmiljanju stopilo
bie, ime i predodba. Materijal za te nove ideje pristie iz
razmiljanja o Kur'anu, iz perzijskih vrela, gnostiko-hele
nistikih spisa, a najupornije iz riznice helenistike filozo-
fije. Kumeit (u. 743) je ve opjevao svjetlost koja isijava iz
Adema pa preko Muhammeda obasjava Aliiev.rod. Uenje
o svjetlosti dijalektiki je razradio Sehl at-Tustari (u. 896).
459
Nur
n Islamu odmah
su bili osumnjieni za maniheizam, tj. za dualizam nur ver-
sus zulma (tama) kao vjenih naela. Nesporazume mora I
da je potakla at-Tirmizijeva predaja, po kojoj je Allah stva-
rao u mraku. Lijenik Razi (u.923 ili 932), iako je bio I
helenistiki filozof, usvojio je perzijske ideje i zato su ga !
mnogi teolozi i filozofi odbacili ili prokleli. Mnogi su
mistici bili (npr. al-Halad) optueni za dualizam.
Spekulativna razmiljanja o nuru od devetog stoljea
nadalje dobit e snanu podrku u monistikom uenju o
svjetlosti novoplatoniara (ne zna se za nikakav perzijski
monizam svjetlosti), koji nije bio suprotan islamskom
monizmu. Otac tog uenja bio je Platon, koji u Politeji
usporeuje ideju Dobra u nadosjetiinom svijetu sa Heli-
osom kao svjetlom fizikog svijeta. Stoga se tu ne radi o
suprotnosti izmeu svjetla i tame, ve izmeu svijeta ideja
ili duha i njegove kopije, svijeta fizikih tijela; gornjeg svi-
jeta iste svjetlosti i donjeg svijeta, gdje je svjetlost vie-
manje izmijeana s tminom. Za novoplatoniare je ideja
Dobra jednaka vrhovnom Bogu, koji je, opet, isto to i
svjetlost. Ovu je zamisao omoguilo Aristotelovo tumaenje
svjetlosti, po kojem ona nema nita tjelesnog (De anima).
Iz tog konteksta (koji nije sasvim jasan) proistjee da je
Aristotel svjetlost smatrao djelotvornom silom. Ali to ovdje
nije bitno. Mnoge aristoteIske sile i platonske ideje novopi-
tagorejci i novoplatoniari nazivaju sad silama, a sad
(duhovnom) supstancijom. Aristotelova predodba mraka
znai odsustvo svjetlosti prije nego afirmaciju neeg pozi-
tivnog.
Iz ovog se razvilo uenje koje nalazimo u arapskoj Ari-
stotelovoj teologiji. Odmah u poetku kae se: prvi uzrok,
stvoritelj, prenosi silu svjetlosti (quwwa nuriyya} na 'aql, a
kroz 'aql na svjetsku duu, a onda od 'aqla, kroz svjetsku
duu, na prirodu, a od due svijeta kroz prirodu na stvari
koje nastaju i propadaju. itav ovaj proces stvaralakog
razvoja odvija se bez pokreta i vremena. A Bog, koji ini
da se sila svjetlosti oituje, takoer je svjetlost (nur; povre-
meno kao sinonimi: husn, baha"), prva svjetlost, svjet-
lost nad svietlostima. Svjetlost kod Boga nije svojstvo
(sifa), jer Bog i nema osobina, ve djeluje kroz svoje bie
(huwiyya). Svjetlost tee kroz cijeli svijet, naroito svijet
ljudi. Od nadosjetiinog vrela prvog ovjeka (insn 'aqZ1.),
ono tee prema drugom ovjeku (insan naj'siini), a od dru-
gog prema treem (insan gisman!). To su uzorci takozva-
nih pravih ljudi. Svjetlost u njenom najiem obliku nala-
zimo u dui mudrih i dobrih. Treba takoer rei da se niir
kao duhovna sila (riduini, 'aqll) razlikuje od vatre (nar),
koja je samo sila materije odreenih osobina. I vatra
dakako, kao i sve drugo, ima svoj nadosjetiini uzor. Ali on
je vie povezan sa ivotom, nego sa svjetlou.
Uzdizanje due do boanskog svijeta svjetlosti odgovara
stvaralakom silaenju svjetlosti. Kada dua prije povratka
prolazi s onu stranu svijeta 'aqla, ona tamo vidi istu svjet-
lost i boansku ljepotu, svrhu svih mistika.
Iako pisac djela Liber de causis smatra da se o Bogu ne
moe nita tvrditi, on ga ipak naziva prvim uzrokom ili,
tanije, istom svjetlou, pa je kao takav vrelo svega
postojanja i svega znanja (u Bogu je wugud = ma'rija).
Svjetlost koja isijava iz Boga, moe se, ukoliko se uzme
Nur
kao zaseban entitet, smjestiti u razne dijelove sustava. Veina
filozofa i teologa povezuju je s riih. i 'aql ili je poistovjeuju s
njima, a ponekad i sa ivotom (hayat), ali to treba poblie
ispitati.
Veliki islamski filozofi al-Farabi i Ibn Sina povezivali su
uenje o svjetlosti sa 'aqlom, kako u metafizici tako i u
psihologiji. Al-Farabi rado upotrebljava mnogo sinonima za
boansku svjetlost i 'aql (baha' i dr.). U ivotopisu al-
-Farabija, iz pera Ibn Abi Usajbije, ovome je stavljena u usta
molitva u kojoj Boga naziva prvirn uzrokom stvari i svjet-
flOU Zemlje i neba. Ibn Sina uzima, kao i al-Farabi, uenje
o svjetlosti iz teologije, te ga dalje razvija. U napisima iz
psihologije, on na svjetlo gleda kao na vezu due i tijela (usp.
Sehla at-Tustarija koji mir smjeta izmeu rUfJ i tin u
etiri ovjeja elementa). U Kuab al-iart, on itavo metafi-
ziko uenje o 'aqlu aristotelovaca tumai kur'anskim stav-
kom o svjetlosti. Svjetlost je 'aql bi-'l-fi'l, vatra 'aql faaal i
tako dalje. Allahov nur isto je to i Aristotelov nous. Ovo je
Ibn Sinino otkrie ukljueno u al-Gazalijeva pobona razmi-
ljanja.
460

LEKSIKON
ISLAMA
IDI~IBREZIVANJE(a. bitan).
Obrezivanje mora da je u rano doba bilo u Arabiji
uvrijeena praksa. Ne spominje se u Kur'anu, ve u
pjesnitvu tog ranog razdoblja (npr. u Divanu Hudalita, kod
Ferezdeka i drugih pjesnika), te u Hadisu. U jeziku tog ranog
razdoblja postoji posebna rije za neobrezane (agral).
U Hadisu se pria da je Ibrahim obrezan u SO-oj godini.
Ova se predaja temelji na biblijskom kazivanju. Ibn Sad je
sauvao predaju prema kojoj je bio ve obrezan u dobi od 13
godina.
Ta je predaja, po svemu sudei, odraz prakse obrezivanja
u prvim stoljeima Islama. Moemo je povezati s tvrdnjom
izraenom u vezi s Ibn Abasovim obrezivanjem koju nala-
zimo u Hadisu.
Obrezivanje se u Hadisu spominje u prii o horoskopu
cara Heraklija. Heraklije je proitao u zvijezdama zapisanu
poruku kralia obrezanih, Tada je stigao poslanik gasanid-
skog kralja koji je donio vijest o tome kako Muhammed
zagovara Islam. Taj je glasnik bio i sam obrezan, te je
obavijestio cara o tome kako obiaj obrezivanja sve vie
uzima maha kod Arapa.
U Hadisu se priznaje kako obrezivanje spada meu predi-
slamske obiaje. Meu predajama, koje nabrajaju karakteri-
stike prirodne vjere (al-Jitra), obrezivanje se spominje uspo-
redo sa rezanjem noktiju, upotrebom akalice, rezanjem
brkova i brade ako previe izraste, itd. Prema predaji, koju je
sauvao Ahmed ibn Hanbal obrezivanje se naziva sunna, ako
se radi o mukarcima.
to se tie pravila obrezivanja, postoje razlike izmeu
pojedinih mezheba. Umjesto pregleda pojedinih gledita,
moda e dostajati odlomak iz an-Navavijevog komentara
Muslima o tom pitanju:
Obrezivanie je obavezno (wagib) prema a-afiiju i mno-
gim uenim ljudima, ono je sunna prema miljenju Malika i
veine uenjaka. Prema a-afiiju, ono je obavezno kako za
mukarce tako i za ene ...
Zdrav ($a~i~) je stav nae kole, koji dijeli veina
naih prijatelja, da je obrezivanje doputeno, ali ne i oba-
vezno u ranom dobu; izdvojeno je gledite da wall mora dati
obrezati dijete prije nego to doraste do zrelosti. Drugo
izdvojeno miljenje zabranjuje obrezivanje djeteta prije nje-
gove desete godine. Smatramo da je zdrav stav da je obreziva-
nje sedmog dana po roenju preporuivo (mustahabb).
461
Obrezivanje
Miljenja se ne slau u tome da li je dan roenja ukljuen u
tih sedam dana ili nije.
U pravnim knjigama pitanje obrezivanja nema znaajno
mjesto. Vei mu se znaaj daje u narodnim procjenama.
Pretjerana vanost, koja se u narodnim masama pridaje tim
propisima, nema pravne osnove, jer ih pravo stavlja u isti red
s mnogim drugim odredbama kojima mase daju daleko manje
znaenje. U mnogim islamskim zemljama obred se naprosto
naziva sunna ili sunnat (sunet kod jugoslovenskih muslimana).
U Atinu se obrezivanje nevjernika smatra naprosto svea
nou prijema u Islam. Vanost, koja se pridaje obrezivanju,
vidi se i iz predaje prema kojoj je Muhammed roen obrezan.
U sjevernoj Africi, ako je dijete roeno s kratkim prepucijem
to se smatra sreom.
U Meki, gdje se taj obred zove tahar, djeca se obrezuju u
dobi izmeu 3. i 7. godine, i to djevojice bez slavlja, a djeaci s
velikim slavljem. Dan prije nego to e obred biti izvren,
djeaku se navlai sveano i skupo ruho, vodi ga se ulicama na
konju, a nekoliko ga slugu sa svake strane uva da ne padne, te
ga tu i tamo osvjeava mirisnom maramicom. Pred njim idu
bubnjari pratei zikr koji drugi recitiraju. Uz samog djeaka
ide stara crna sluavka njegovog oca, nosei na glavi eravnik s
ugljenom, smolom i soli. U drugom dijelu ophoda su djea
kovi siromaniji drugovi, takoer na konjima. Ophod prolazi
glavnom ulicom u doba 'asra, a vraa se na polazite malo
prije zalaska sunca. enski lanovi obitelji provode veer s
prijateljicama, a uveseljavaju ih pjevaice.
Slijedeeg jutra u zoru brija obavlja operaciju. Nakon
operacije slui se doruak za najblie roake. Treba rei da
Hadramiti, koji se jo pridravaju svojih starih obiaja, obre-
zuju djecu etrdeset dana nakon roenja.
U Egiptu su (ili: bili su) djeaci obrezivani u dobi od pet i
est godina. Djeaka se prije operacije sveano provodi uli-
cama. Obino se ta povorka kombinira s vjenanom povor-
kom, kako bi se umanjili trokovi; u tom sluaju, djeak i
njegova pratnja na elu su povorke. On je divno odjeven kao
djevojka.
D'Ohsson opisuje obrezivanje kakvo se provodilo u Tur-
skoj, a pod naslovom Obrezivanje, sunneth. Ono se obavljalo
u prisustvu imama damije koji je ceremoniju pratio molitvom
za spas djeteta; ovo je u asu operacije imalo obino sedam
godina. Obrezivanje carskih prineva odvijalo se obino uz
veliku rasko.
Oman
U Sjevernoj Africi djeca se obrezuju u dobi izmeu 7.
dana nakon roenja i 13. godine, a operaciju obavlja brija
noem ili karama. U Aliru se za tu operaciju koristi
kameni no. Danas taj obiaj nije, izgleda, poznat. U Sje-
vernoj Africi, kao i u Egiptu, nekolicina djeaka se zajedno
obrezuje, a trokove sveanosti snosi otac onog koji je najbo-
gatiji. Na Javi obrezivanje se obino kombinira sa svea
nou harme ili karaman. Dob, u kojoj se djeaci obrezuju,
razliita je u raznim dijelovima Jave: via je meu konzerva-
tivnim puanstvom (14-15 god.), nego u krugovima koji su
bolje upoznati s islamskim pravom (10 godina ili ranije).
M A N (a. 'Uman), do 1970, Maskat i Oman, sultanat na
O jugoistoku Arapskog poluotoka; preteno ga nastanjuju
Arapi, a u gradovima postoji perzijska, beludijska, etiopij-
ska manjina: Crnci su potomci afrikih robova. Ukupno ima
(1985) oko 1,25 milijuna itelja. Veina su ibaditi, oko 25 %
su suniti, a ostatak iiti, Poglavaru ibadita bila je priznata
ograniena (duhovna) suverenost, a od 1954. god. ima pojava
razraunavanja izmeu imama i sultana. Nakon smjene sul-
tana Saida ibn Tejmura 1970. god., zemlja se poela lagano
reformirati, a inae je erijat na snazi. Protiv sadanjeg
vladara, Kabusa ibn Saida, borila se, prije svega (od 1965. do
1976), Narodna fronta za osloboenje zaposjednutog arap-
skog zaljeva u Dofaru (l-uffiir) na sunitskom jugu zemlje.
M A R , OMER (a. 'Umar ibn al-Hana b), drugi halifa
O (634-644), jedna od najveliajnijih linosti s poetka
Islama i utemeljitelj arapskog carstva. Iako je legenda, koja je
stvorena oko njega, poneto izmijenila pojedine momente u
vezi s njim, ipak je mogue dati njegovu realnu sliku. Kao i
svi drugi, kojima je snaga volje glavno obiljeje karaktera, bio
je Omar, najprije, ljuti protivnik one stvari kojoj e kasnije
sluiti svim svojim snagama. Moda je legenda o progonu
prvih muslimana, koji je izvrio Omar, malo pretjerana, da bi
se jae podvuklo njegovo nenadano preobraanje nakon to je
uo par kur'anskih ajeta (stavaka) kod svoje sestre Fatime,
koja je, s muem Saidom ibn Zejdom, ve ranije bila prihva-
tila Muhammedov poziv.
Po predaji je preao na Islam u 26. godini ivota, etiri
godine prije Hidre; po svoj prilici, brojka od okruglih 30
godina, koja mu se pridaje u vezi s poetkom raunanja
vremena, nije vjerodostojna; u svakom sluaju je sigurno da
je bio u cvijetu svoga ivota, kada je zapoeo svoj novi ivotni
put kao aktivni zagovornik Islama. Legenda pretjeruje kada
tvrdi da je, osim sebe, stavio Islamu na raspolaganje i mo
svoga roda (pripadao je Benu Adi ibn Kab (Ka'b), koji su bili
samo Quray az-Zaioahir, te, stoga, nisu imali neki utjecaj
na politiki ivot mekanske trgovake drave). Iako je, kako
predaja obavjetava, s njegovim pristupom uskoro islamska
zajednica osjetno porasla, ipak njegovo posredovanje nije
bitnije utjecalo na dogaaje, jer su oni doveli do iseljavanja u
Medinu. Tu je tek on, na strani Poslanika i, oito, ojaan
snagom njegove inicijative, radio, zapravo, na organizaciji
nove drave, a da nije imao neki slubeni poloaj. Njegova
uloga je bila vie uloga savjetnika, nego ratnika; premda je
sudjelovao u borbama na Bedru, Uhudu itd., gotovo se nita
ne govori o nekim njegovim junakim djelima,a, nasuprot
tome, brojne su obavijesti o takvim djelima Alija i drugih
462
~mgo". Predaja koj, '=0 tri kur'anske objave "odi
na njegov poticaj (s. II,125 - c etovamu Maqm Ibrahi-
ma pored Kabe; XXXIII,53 - o zastoru u vezi s Poslaniko- j
vim enama; LXVI,6 - o upozorenju tih ena) mogla bi :
biti ne samo istinita, nego ak i veoma krta u spominjanju
sluajeva Omarovog utjecaja na Poslanika i njegovu inspira-
ciju. Karakteristino je za Omarovu ulogu u zajednici
tokom medinskog razdoblja njegova potpuna suglasnost s
Abu Bekrom, koja nikada nije bila niim naruena. Time
da je, kao i Abu Bekr, bio Poslanikov punac putem udaje
njegove keri Hafse, nikada mu nije ni na um palo da bi
bio Abu Bekrov suparnik; daleko od toga, on je bio upravo
taj koji je gurao Abu Bekra da preuzme halifat. Bilo je,
dakle, logino da je on, nakon ovoga, bio prirodni na-
sljednik.
Pitanje o naznaavanju Omara za narednog halifu od
strane umirueg Abu Bekra predstavlja mnogostruko sporno
pitanje kod islamskih teoretiara ustavnog prava. U stvarno-
sti, kako izgleda, nije se zbio neki formalni in postavljenja,
koji ak ne bi ni imao vrijednosti, budui da je suprotan
arapskom obiaju. Omar je de facto preuzeo vlast, a prizna-
nje, koje mu je uskoro izrazila veina Poslanikovih drugova,
osiguralo mu je njezino vrenje na sasvim slian nain, kao
to se vri imenovanje emira u plemenima. Takav postupak
stvara tekoe tek tada, kada su suprotnosti stranaka osobito
otre, kao, npr., pri Alijevom izboru. S Omarovim izborom
je bila nezadovoljna samo legitimistika- stranka Alija i
Ansara, koja je bila potuena ve halifatom Abu Bekra, tako
da i nije mogla tjerati neku opoziciju.
Kada je stupio na poloaj halife, Omar je zatekao osvajanja
u punom toku; kada se s njima zapoelo, on je tome pridonio
moda vie nego drugi, kao savjetnik svoga prethodnika. Ne
ulazei u pojedinosti tih osvajanja, treba podvui da je ue
nja dostojna injenica da je on, obini graanin male Meke,
bio spreman, jednostavnom zapovjednom vlau, drati na
uzdi nedisciplinirane, po irokom prostoru rasturene beduin-
ske gomile i da je znao uiniti da njegov bezuvjetni autoritet
osjete njegovi vojskovoe, koji su stvarno bili jedini gospo-
dari stanja stvari. Premda vojni uspjesi nisu, neposredno,
Omarovo djelo, ipak mu pripada zasluga da nikada nije
izgubio kontrolu nad svojim generalima, a posebice se znao
posluiti monom inadarenom umajadskom obitelji, ne doz-
voljavajui joj, ipak, potpuno slobodne ruke. Njegov sukob
sa Halidom ibn al-Validom, koji je, nakon svojih najsjajnijih
pobjeda, koje je izborio za Islam, bio smijenjen i onda umro u
zaboravu, pokazuje, istodobno, visoku mjeru Omarove poli-
tike spretnosti i doseg njegove vlasti. Osjeaj za granice
svoje moi naputio ga je da obzirno postupa sa lukavim
Amrom ibn al-Asom i da mu prepusti vostvo pri osvajanju
Egipta; ali mu je uz bok oprezno stavio starog Poslanikovog
druga az-Zubeira, koji mu je mogao osporiti autoritet. Hoti-
mino je povjeravao openito (zadaa az-Zubeira nije bila
iznimka) vodee poloaje najistaknutijim Poslanikovim dru-
govima, o ijem je ugledu morao voditi rauna; on ih je rado
drao pod brinim nadzorom, a i umirivao one meu njima,
koji su pokazivali neke posebne tenje, prihodima s velikih
dobara u Iraku i Siriji, koja im je dodijelio. Ako Predaja kod
Omara osobito cijeni njegov strogi nain, ne smije se pri
zaboraviti da je on znao postii uspjehe i sa blaim i manje
jednostavnim metodama.
Omarov halifat, koji znai potpuno preoblikovanje islam-
ske drave, vai u Predaji kao doba, u kojem su nastale sve
kasnije politike ustanove islamske drave. Nema sumnje da
se tu pretieralo, pa se sav rad vie generacija sveo samo na
jednu linost. Ali jo uvijek Omarov udio ostaje velik. Norme
za vladanje sa nemuslimanskim podanicima, uspostava regi-
stra onih koji imaju pravo na vojnu potporu (divan), uteme-
ljenje vojnih tabora (amsdr), iz kojih su proistekle budue
metropole Islama, te stvaranje kadijske slube, svakako su
njegovo osobno djelo. Od njega potjee nadalje, i niz mjera
vjerske (molitva u mjesecu ramazanu, obavezno hodoae),
kao i civilno-pravne i kazneno-pravne naravi (raunanje vre-
mena po Hidri, kanjavanje pijanstva i kamenovanje pre-
ljubnika). Premda je, u stvari, vie tih ustanova, posebice
fiskalnih, nosilo, prije, obiljeja privremenog sreivanja nego
konanog ozakonjenja i premda su, u stvari, perzijski i
bizantski slubenici i dalje vodili financijsko stanje, a novac
se, dalje, kovao sa simbolima oba ta carstva, ipak se ovog
vladara mora oznaiti politikim genijem; on je znao aroli-
kom i zamrenom mnotvu, iz kojeg se sastojala nova islam-
ska drava, dati jedinstveni i trajni peat.
Usprkos autoritarnom karakteru njegove vladavine, Oma-
rov halifat nije imao nita u sebi od monarhistikog reima.
On se, uostalom, razlikovao od onog Abu Bekrovog dubokim
razumijevanjem za trajni karakter: tako se za titulu hali]a,
kojoj je u temelju predodba o namjesniku, javlja naziv
amir al-mu'minin (koju je Omar prihvatio 19. god. po
Hidri), ime se jae naglaava karakter vladara, a istodobno i
vjerska strana jasnije istie. Moglo bi se, zaista, rei da je
Omar imao sklonosti - naravno, u drugom smislu - da
obnovi Poslanikovo vladanje iz prvotnog doba Islama;
premda on nije mogao, a ni htio nastupati kao Poslanik, ipak
je znao iskoristiti iskustvo prijateljskih odnosa koji su ga
vezivali sa Poslanikom, da u njegovom duhu izdaje zakone, te
da nekim mjerama prida gotovo natprirodnu osnovu. Moda
to hoe izraziti Predaja, kada kae da je Muhammed rekao:
Ako bi Bog htio da se nakon mene jo pojavi drugi poslanik,
to bi bio Omar, Lako se moe uvidjeti da je takav stav bio
mogu samo zbog izvanrednog Omarovog ugleda (i s njim se
prekida; uenja o prijenosu poslanikih svojstava tek e
ponovo dohvatiti iiti).
Predaja pokazuje da se Omara vie plailo, nego to ga se
voljelo. Taj osjeaj mogao bi biti istinit; ali se mora primijetiti
da Omar duguje tovanje samo moralnom utjecaju, koji je
pobuivao, budui da materijalna mo, kojom je raspolagao,
nije bila velika. Opozicija (Alijevoj prethodnoj opoziciji pri-
kljuila se veina Poslanikovih drugova) nije se usuivala
javno istupiti. Omarova povjerljiva osoba, moda i nasljednik
in pectore, bio je Abu Ubajda. Kada je on umro, kao rtva
velike kuge, god. 18. po Hidri, Omar se vie, kako izgleda,
nije bavio pitanjem nasljedstva. On je, uostalom, bio u
najboljoj dobi (53. god.), kada je 3. novembra 644. god. pao
kao rtva od udarca bodeom Abu Lulue, jednog kranskog
roba upravljaa Basre al-Mugire ibn ube (u'ba). Po Predaji
navedeni motiv tog ina trebao bi biti prekomjeran porez, na
to se rob uzalud alio halifi; talijanski orijentalista Kaetani
dri da je ubojica bio samo orue jedne urote Drugova,
463
--
Orijent
kojima je omrznula halifina tiranija. Sigurno je da je jedan od I
Omarovih sinova, siloviti Ubajd Allah (Ubajdalah), koji je
pao u bici kod Sifina, iznosio istu sumnju; ali nita ne
opravdava pretpostavku da je ta sumnja osnovana. Svakako
se moe pretpostaviti da bi se Omar, da mu je bio priuten
dui ivot, pobrinuo za svoga nasljednika; njegov jasnoviti
duh nedvojbeno bi mu ukazao na nunost da uredi to pitanje.
Nedostajalo mu je vremena, te je odluka izbornog tijela
(ura), koje se sastojalo od est starijih Poslanikovih drugova,
na osnovu koje je proizaao Osmanov izbor, mogla - ak i ako
je Omar to tijelo imenovao na svojoj smrtnoj postelji (neki to
osporavaju) - biti samo izlaz iz nude.
Omar bi se mogao zadovoljan osvrnuti na svoje djelo. On
je stvarno, kako se kae, drugi utemeljitelj Islama, koji je
zgradi, podignutoj Poslanikovim nadahnuem, dao dru-
tvene i politike okvire. Ali se mora dodati da silnim proble-
mima, koji su se javili dinovskim i brzim irenjem Islama,
nije dao konano rjeenje. Osobito su odnos izmeu onih koji
su due vremena bili u Islamu i Ansara, na jednoj, i novajlija
iz mekanske aristokracije, s druge strane, te podreenost
arapskih borbenih jedinica, rasutih po golemom prostoru
carstva, sredinjoj vlasti predstavljali, premda jo neispo-
ljeno, vrlo ozbiljne tekoe. Tek Omarov nasljednik, Osman,
morat e se suoiti s ovim izazovima, a da, ipak, nije imao
potrebne kvalitete da zagospodari s njima.
Dok pravovjerna Predaja tuje u Omarovoj linosti ne
samo velikog vladara, nego i jednog od tipinih uzora islam-
skih vjerskih vrlina, iizam nije nikada tajio svoju odbojnost
spram njega, koji je prvi odbacio zahtjeve Alija i njegove
obitelji.
R IJEN T. Meunarodno jedinstvena oznaka za veliki
O prostor Sjeverne Afrike i Prednje Aziie ne postoji. Na
njemakom esti pojam Bliski Istok ukljuuje Egipat (a
ponekad i Libiju i Sudan), a iskljuuje zemlje Magriba.
Grupa zemalja Iran-Afganistan-Pakistan prigodno se etike-
tira kao Srednii Istok, Middle East, to je u opticaju na
engleskom govornom podruju od 2. svjetskog rata, podu-
dara se uglavnom s Bliskim i Srednjim istokom u ve
navedenom smislu; za Near East. (Bliski Istok) u toj
terminologiji nema mjesta; poneki anglosaksonski pisci kori-
ste Near East. u smislu podruja rasprostranjenosti
Osmanskog Carstva. Pojam Orijent: esto se, izvan nje-
makog govornog podruja, ograniava na Daleki Istok, no
usprkos tome se nudi kao skupno ime za podruje koje se
sastoji od arapskih drava, Turske i Irana (pa i Afganistana).
Niti oznake arapski sviiet, a niti islamski sviiet, ma
koliko prisutne, ne odgovaraju etnikim, odnosno vjeroispo-
vjednim odnosima, jer Arapi ine, meu 200 milijuna itelja
Oriienta, samo otprilike polovinu, a, naspram muslimana
Sjeverne Afrike i Prednje Azije, stoje oni u ostaloj Aziji,
Africi juno od Sahare i u Evropi.
Virt (E. Wirth) je naveo pet odredbenih elemenata koji u
zbiru relativno cjelovito odreuju Orijent: a) Orijent je
zapadni i srednji dio velikog starovjekovnog sunog pojasa
(sunost jaa svugdje od obalnih podruja u unutranjost
zemlje); b) on je naftom najbogatije veliko podruje Zemlje;
c) on je kulturno-povijesno sredite iz kojeg potjeu kako
neolitska revolucija, tako i nae visoke kulture; d) on je onaj
Orijenta/istika
dio antiknog sredozemnog svijeta, koji je od Arapa (odnosno
Berbera i Turaka) osvojen i jo i danas preteno pripada
Islamu; e) zemlje Istoka danas su rentno-kapitalistiki obilje-
ene zemlje u razvoju stare kulturne tradicije. Taj pojam
Orijenta: moe se dobro povezati s istaknutom injenicom
da su sve zemlje izmeu Atlantika i Hinda u prvom stoljeu
Hidre potpale pod islamsku vlast. Dijelovi zemlje na kojima
danas ivi gotovo dvije treine svih muslimana (Indija, Juna
Azija, Zapadna Afrika itd.) oblikovani su Islamom tek dva do
pet stoljea kasnije.
R IJ EN TALI S TlK A je oznaka za grupu jezikoslovnih i
O historijskih znanstvenih podruja, ije je zanimanje usre-
dotoeno na jezike i kulture, ponajprije Prednjeg Istoka,
zatim Orijenta openito, dakle Azije i Afrike, ali i na orijen-
taIne utjecaje na druga podruja, recimo na Iberijski polu-
otok, Balkan, kavkaske zemlje i Oceaniju. S razdvajanjem
znanstvenih grana koje su u pitanju, na to su ponukali sve
vei znanstveni, a i praktini interesi, posebice u doba nakon
drugog svjetskog rata, odomaile su se i druge oznake, meu
njima istraivanie Azije i Afrike. To ime odaje naputanje
ranije ogranienosti na jezikoslovne i historijske zadae.
Stvarno postoje od nekog vremena tenje ka novom sadraj-
nom odreenju, pri emu se u prvom planu nalazi ukljuenje
privrednih i drutvenih znanosti. Ali, pored tog opirnog
odreenja, do danas se odralo i ue pojmovno odreenje,
koje orijentalistiko podruje rada ograniava na Prednji
Istok. U grane duhovnih znanosti koje na tome poslu sudje-
luju spada i poznavanje Islama, a i islamistika, istraivanje
Islama ili islamsko jezikoslovlje. Ova ue shvaena orijentali-
stika utoliko ima ue veze sa semitistikom i arabistikom, sa
iranistikom, sa turkologijom, kao i altaistikom, odnosno
mongolistikom, na jednoj strani, te sa znanou o kran-
skom Orijentu, kao i judaistikom, na drugoj strani. Mnogo-
struki odnosi postoje sa staroorijentalistikom (asirologija,
prednje-azijska arheologija), sa egiptologijom, indologijom i
afrikanistikom.
Predmet poznavanja Islama je istraivanje islamske reli-
gije, njezinog irenja i njezinih raznolikih pojavnih oblika,
povijesti islamskog svijeta, kao i kulturnih i duhovnih im be-
nika i razvitaka, koji su, kratko prije i od nastanka Islama,
igrali neku ulogu u njegovom podruju irenja i susjedstvu.
Iz toga proizlazi istraivako podruje golemog vremenskog,
prostornog i predmetnog protezanja, ije je ralanjenje zapo-
elo tek u najnovije vrijeme. Ono obuhvaa religiozno-znan-
stvene i teoloke aspekte, univerzalno-historijsku problema-
tiku od 5-6. stoljea, znanost prava i Predaje, filozofiju i
etiku, razne opsene knjievnosti, povijest medicine i prirod-
nih znanosti, ukljuujui znaajne odnose prema antici i
duhovnom ivotu evropskog Srednjeg vijeka (sa iz toga nasta-
lim novovjekovnim razvitkom), etnoloka i folkloristika
pitanja, privrednu i drutvenu povijest, povijest matematike i
zemljopisa, arhitekturu i likovne umjetnosti.
Stadij poznavanja Islama ne moe se odvojiti od njegovih
jezikih pretpostavki. Na prvom mjestu je arapski, zapoev
od jezika staroarapske pjesnike umjetnosti i Kur'ana pa do
modernog knjievnog jezika dananjice i dananjih dija1e-
kata, kao i njihovih starijih predstupnjeva. Uz to, prije svega,
stoji novoperzijski i vie turskih jezika, meu kO_ji_m_a_s_u_"---_n_o_v_ijim obrnuto - jo ne. Nakon ostvarenih s~ruktur~lnih
osmanski (turski Turske) i istono turski (agatajski) od
velikog znaaja. Niz drugih orijentalnih (i afrikih) jezika,
ije znanje moe zatrebati od sluaja do sluaja, takoer
dolaze u obzir, ali nisu elementarne pretpostavke, jer ili ne
daju za razvoj Islama ili islamskog svijeta odluujue dokaze
ili se ne mogu koristiti za prikaz modernih istraivakih
rezultata.
Jedan broj specijalnih znanosti ukljuio se svojim meto-
dama u poznavanje Islama. K njima pripadaju papirologija i
uenje o ispravama, ije znaenje je, kod raznih islamskih
naroda, s pojavom bogate grae i buenjem razumijevanja za
arhivalije poraslo u zadnjim desetljeima, nadalje arheologija,
ije mogunosti u islamskom svijetu nipoto nisu iscrpljene,
te usko s tim povezana povijest umjetnosti. Spoznaje oba ova
zadnja podruja su, kulturnim uincima islamskog svijeta
putem zornih izdanja, ali i plime popularnih publikacija,
pribavile, ak u irim krugovima, ugled i sklonost. love
znanosti, koje u prvom planu nisu jezino uvjetovane, ne
mogu biti bez jezikoslovnog utemeljenja, a moe se raditi o
izvjetavanjima iz historijskih i knjievnih vrela, koja su
potrebna za njihovo razumijevanje, o epigrafskom i numiz-
matikom materijalu ili uresu knjige, koji je u islamskom
umijeu minijature dostigao zadivljujui vrhunac. Ako su se
zastupnici evropskog duhovnog ivota ve u ll. i 12. st.
podrobno zanimali odreenim djelima arapskog spisateljstva
- prvi latinski prijevod Kur'ana potjee iz god. 1143. - to se u
tome ne mogu spoznati pravi poeci znanosti o Islamu, kao ni
u arapskim studijima, na koje se ve u 14. st. nailazi na
pojedinim zapadnim sveuilitima: ciljevi, za kojima se pri
tome ilo, potekli su po pravilu iz potreba i predodbi
kranskih teologa, te nemaju uope nita, ili samo malo,
zajednikog s razumijevanjem Islama i njegove kulture.
Takve misli nalaze se tek u kasnom 18. st., i to kod Johana
Jakoba Rajskea (Reiske), utemeljitelja znanstvene arabistike,
koji je arapski jezik oslobodio okova svetog jezikoslovlja i
ve pokuao kao historiar tumaiti islamsku povijest i uvr-
stiti je u svjetsku povijest. Time je postao pretea islamistike,
premda mu nije polo za rukom postii njezino priznanje kao
znanstvene discipline.
Samostalno znanstveno podruje poznavanje Islama po-
staje tek stoljee kasnije, putem djela koja su krila puteve, a
koja je donijela generacija velikih evropskih uenjaka pod
utjecajem historizma. K njima pripadaju istraivanja islam-
ske predaje Ignaza Goldzihera (1850-1921), radovi o islam-
skom pravu Christiana Snouck Hurgronjea (1857-1936),
istraivanja povijesti islamskog svijeta Juliusa Wellhausena
(1844-1918), te doprinosi povijesti Kur'ana Theodora Nol-
dekea (1836-1930), koje su kasnije slijedili uenjaci kao
Wilhelm Barthold (1869-1930), sa svojim istraivanjima
povijesti Sredinje Azije i Helmut Ritter (1892-1971), s
istraivanjima knjievnosti islamskih naroda. Ta, i mnoga
druga imena, predstavljaju veliko poglavlje meunarodnog
duhovno-povijesnog istraivanja, na kojima su sudjelovali
mnogi drugi uenjaci u gotovo svim evropskim zemljama, a
od nekih desetljea i u islamskim i sjevernoamerikim, te
nedavno i u Japanu, Australiji i Junoj Africi.
Na njemakim sveuilitima, koja su nastala do 1965. I
god., poznavanje Islama spada u temeljnu spremu, a na !
I
464

promjena (od 1968), na sveuilinim seminarima 1 Institu-
tima, koji su sluili gajenju islamistike, sa njihovim kate-
drama, ukoliko su se ove odrale, profesurama i drugim
personalnim mjestima razliito se postupalo, te je izuavanje
Islama, dijelom, prelo na orijentalne fakultete ili u strune
nadlenosti, a dijelom se spojilo s drugim strukama u jezino
i kulturno-znanstvena struna podruja. Ukljuenje poznava-
nja Islama u orijentalne seminare, koji su posveeni njegova-
nju razliitih ili svih orijentalnih odjeljaka, predstavlja drugi mogli su se primijeniti na sva umjetnika podruja. Pri tome
organizacioni model. Na nekim njemakim sveuilitima
poznavanje Islama pripada velikim duhovno-znanstvenim
projektima, na kojima se radi na tzv. podrujima posebnih
istraivanja.
U SAD i Kanadi, islamistika je isto tako doivjela od
drugog svjetskog rata znatan polet, kao i u SSSR. U tim
zemljama ponegdje se polo novim putevima, nerijetko
podjelom struke, recimo na povijest islamskog svijeta, arabi-
stiku, iranistiku, indoislamsku kulturu i turkologiju, a onda i
njezinim ukljuivanjem u druga struna podruja, recimo
sociologiju, politike znanosti, znanost o religiji ili istraiva- imaju simbolini karakter, a, ne na posljednjem mjestu, i
nje Azije i Afrike. Ruku pod ruku s tim idu i intenzivniji
doticaj i s islamskim svijetom i islamskim uenjacima. Nje-
maki orijentalisti preporuuju i ukljuenje sadanjih pro-
blema Prednjeg Istoka u islamistiko istraivanje, te je to na
nekim sveuilitima i ostvareno. Pretpostavke za to prua
Orijentalni institut Njemako-istonjakogdrutva u Bejrutu
(od 1961), kao i Njemaki orijentalni institut u Hamburgu
(od 1960), premda sa sasvim razliitim postavljanjem cilja.
Seminar za orijentalne jezike na Bonskom sveuilitu (od
1959) nastavlja neke tradicije ranijeg Berlinskog seminara, no
ne moe se jo usporeivati s ustanovama, kao to su School
of Oriental and African Studies u Londonu (utem. 1906) i
Institut National des Langues et Civilisations Orientales u
Parisu (utem. 1795., kao Ecole Nationale des Langues Orien-
tales Vivan tes).
Pored raznih sveuilinih i izvansveuilinih instituta, isla- od mramora i kamena - za kratko vrijeme gips potiskuje
mistika se unapreuje i putem Union Academique Interna-
tionale, kao i putem nekih akademija znanosti. Tim akademi-
jama, katkada, zapadaju, povrh toga, napose u socijalistikim
zemljama, sline zadae kao uenim drutvima u zapadnim
zemljama. Najstarija orijentalna drutva, Societe Asiatique
(od 1821), Royal Asiatic Society (od 1823), Deutsche Mor-
genlandische Gesellschaft (od 1845) i American Oriental
Society (od 1849), unapreuju islamske studije objavljiva-
njem svojim istraivakih rezultata u asopisima, u nizu
rasprava, serijama tekstova i pojedinanim djelima, kao i
staranjem za velike islamistike istraivake poduhvate,
nadalje sazivanjem znanstvenih kongresa i zasjedanja. Ona
njeguju, putem meunarodnog povezivanja (Union interna-
tionale des Etudes Orientales et Asiatiques, preko Conseil
International de la Philosophie et des Sciences Humaines)
suradnju s organizacijom UNESCO. Od 1873. god. odra-
vaju se meunarodni orijentalistiki kongresi, posljednji
1986. god. u Hamburgu. Oni se ubudue trebaju drati svake
pete godine. Union Europenne d' Arabisants et d'Islami-
sant s dri (od 1962) strune kongrese u dvogodinjem tur-
nusu u razliitim evropskim gradovima, zadnji 1988. god. u ! stino da je brzo slijedio Muhammeda, to se, premda ne na I
Budimpeti. Tokom posljednjih nekoliko desetljea broj ori-
jentalistikih organizacija i kongresa silno se umnoio.
- - - - ------,
Osman
O R N AMEN T. Ukraavanja povrine igraju istaknutu:
ulogu na podruju arhitekture i male umjetnosti od
poetka islamske umjetnosti, to je pospjeeno zabranom
slika. Kao tehnike koriste se: kamen, crijep, mozaik, gips, !
keramika, drvo, slonova kost, staklo i kovina (bronca).
Motivi, koji su ve u umajadsko doba, u 8. st., izabrani iz
oblikovnog bogatstva predislamske umjetnosti, prije svega
bizantskog i sasanidskog podruja, te sloeni u nove uzorke,
se esto pokuavalo oponaati uinak odreenog materijala u
stranom materijalu.
Usprkos razlici podruja i tradicije, na cjelokupnom islam-
skom prostoru moe se utvrditi istovrstan razvitak. On se
objanjava zajednikom duhovnom i religioznom pozadinom
i ivom razmjenom u svim dobima. Uz biljkovite teme, koje
su nastale u antici, kao palmete, a prije svega rasprsnute
palmete, listove vinove loze, rozete, javljaju se geometrijski
sastavi, arhitekturalni dijelovi kao to su stubovi, figuralni
motivi, koji se, ipak, pojavljuju podreeno i prvotno, moda,
pismo. Ti motivi mogu, pokatkad, iznova biti meusobno
kombinirani, ali se u sastavu podreuju odreenim princi-
pima. Svim ornamentima je svojstvena sklonost ka apstrakt-
nom, ritmikom ralanjeniu i potpunom ispunjavanju povr-
ine. Postoji mogunost da se dijelovi ornamenta po volji ire
u svim pravcima, budui da on, premda u sebi zatvoren, ne
znai nuno kraj nekog sastava. Taj princip vodi razvitku
arabeske. Ornament podlijee iskljuivo svojoj vlastitoj zako-
nitosti. On se ne odnosi na predmet i ne obzire se na
strukturu predmeta. Tako biva, npr., neka graevina pre-
vuena, a oblici bivaju kao ornament zasjenjeni. Samo se u
ornamentici sa crijepom dogaa da je ukraavanje povrine
istovjetno s arhitekturom, kao, npr. kod mauzoleja Samanida
Ismaila u Buhari (oko 907.).
U umajadskoj arhitekturalnoj dekoraciji jo preteu radovi
ranije materijale, budui da on, neovisno o utedi trokova,
zbog toga to se s njim moe improvizirati i lako obraivati,
izlazi u susret islamskom osjeaju za oblik. Od ll. st. razvija
se na iransko-turskom prostoru sklonost ka obojenosti, s
kojom ono jasno-tamno ornamenta oivljava pomou fajanse.
S Mongolima u 13. st. pritjeu apstraktnim biljkovitim i
geometrijskim oblicima novi motivi i uzorci iz Kine, te
odreuju naredna stoljea (ivotinje iz bajki, oblaci, simboli
itd.). S time u vezi, sve se vea naturalistika, koja daje
prednost prije svega dekoru sa cvijeem, umee na perzijsko-
tursko podruje. Prostor Sredozemlja manje je zahvaen tim
tokom, te ostaje, tovie, vjeran ponajprije svome starom
nainu dekoracije sa radovima od kamena i gipsa i naslijee
nim motivima sve do irenja Osmanskog Carstva u 15. st.
Naredna velika provala u islamsku ornamentiku uslijedila je,
zatim, od strane Evrope, prije svega u doba baroka i rokokoa.
SM A N (a. 'Utman ibn 'Affan) , trei halifa (644-656), I
O pripadao je velikoj mekanskoj obitelji Benu Umaja, ta- I
nije ogranku Abu-'l-Asija, iji je bio unuk. Vrlo je karakteri- I
poetku njegovog nastupanja, ipak dogodilo vrlo rano, neko-
liko godina prije Hidre. Osman je bio bogat trgovac i otmjen
l
--- -. ..... .- ._-
465
Osman
svjetski ovjek. to se tie dubljih povoda, koji su ga pokre-
nuli da pristupi jednoj stvari iji se uspjeh tada jo nije mogao
predvidjeti, ostaju pitanja. Jedan dio povijesne predaje
dovodi Osmanov prijelaz na Islam u vezu s njegovom enid-
bom s Muhammedovom keri Rukajom, ali druga vrela
stavljaju, vjerojatno s veim pravom, tu enidbu u doba
nakon njegovog prijelaza na Islam. Prijelaz na novu vjeru
Osmana, prvog muslimana visokog drutvenog ranga, morao
je siim po sebi govoriti u prilog i pridonijeti uspjehu nove
vjere; ipak, osobno on sam nikada nije bio posebno aktivan.
Njegov nehaj, koji, uostalom ide uz ivahnu vjeru, te veliko
blagostanje, drugo je obiljeje koje Predaja pripisuje Osma-
nu; nije nevjerojatno da se pri tome pretjeruje, da bi se
halifovom pasivnou opravdali slubenici koji su zanemarili
dunosti, a upravo zato to se nedovoljna energija i poduzet-
nost duha kod Osmana oituju na poetku njegovog ivotnog
puta; ovaj nedostatak izgleda da odgovara injenicama.
Osman je sudjelovao u oba iseljavanja u Abesiniju, a onda se
prikljuio Muhadirima u Medini; ali se nije borio na Bedru
(govorilo se da je morao njegovati svoju bolesnu enu; no
Poslanik je smatrao kao da je prisutan i dodijelio mu je njegov
dio plijena). Nakon Rukajine smrti, Osman se ponovo orodio
s Poslanikom, enidbom s njegovom drugom keri Um
Kulsum.
Za Poslanikovog ivota, kao i halifata Abu Bekra i Omara,
Osman se nalazi sasvim u pozadini: kako se, onda, moglo
dogoditi da ga izabere za nasljednika vijee koje je, kae se,
Omar uspostavio na smrtnoj postelji? Sigurno se moglo
dogoditi samo to da, kako to kod potpuno zatvorenih sjed-
nica zna izai kao rezultat, najistaknutiji takmaci jedni druge
iskljuuju: u ovom sluaju, prije svih Ali, iji bi izbor znaio
zaustavljanje Omarove politike, a zatim i Zubeir i Talha, koji
su, kako izgleda, bili takoer Omarovi protivnici. Ako je od
trojice preostalih, Sada ibn Abi Vakasa, Abderahmana ibn
Aufa i Osmana, upravo ovaj zadnji bio izabran, moe se
nagaati da je, vie nego njegovo srodstvo s Poslanikom,
odluila njegova pripadnost umajadskom rodu. Umajadi su
ve za Muhammedovog ivota, a tek zapravo za Omarovog
halifata, dobili nazad dio svoga poloaja, koji su zauzimali
tokom Dahilije. Nita ne opravdava pretpostavku, kako je
poneko zastupa, da je Abu Sufjan, glava te obitelji, iznenada
postao deus ex machina u politici prvih dvadeset godina
halifata, a bilo bi naivno zamiljati Umajade kao da su neke
vrste tajnog odbora, koji raspolae islamskom dravom
kako hoe. U stvarnosti, Umajadi su dugovali svoj utjecaj
vie stvarnom poslovnom daru, koji je nekolicina njihovih
lanova posjedovala, nego svome plemenitakom poloaju.
Ali je taj utjecaj u Omarovo doba imao svoju protuteu u
drugim elementima, osobito u najstarijim Poslanikovim dru-
govima; snana osobnost drugog halife znala je odravati
ravnoteu izmeu mnotva najraznovrsnijih dijelova, koji su
se esto uzajamno sukobljavali.
Drugaije je bilo s Osmanom. On je samo nastavio Oma-
rovu politiku i dalje je razvijao; tekoe, na koje je naiao,
bile su samo posljedica puta koji je prokrio njegov prethod-
nik. Ali je postojala razlika u sposobnosti.
Tragedija, koja je na krvavi nain pripremala kraj Osma-
nove vladavine i otvorila epohu graanskih ratova, stavlja
arapske povjesniare pred najvee tekoe; oni' moraju nave-
466
sti cijeli niz optubi, podignutih od Osmanovih protivnika
protiv njegove vladavine i tada se odluiti bilo da priznaju da
se halifa ogrijeio o islamski Zakon bilo da su njegovi tuite-
lji, meu kojima su neki tovanja najdostojniji uglednici
Islama, imali krivo ili bili u zabludi. Zahvaljujui toj munoj
dilemi (kojoj je pravovjerna Predaja doskoila uenjem o
oprostivoj greci) sauvan je dugi popis optubi. Prvi i,
moda, najtei prigovor je da je lanove svoje obitelji imeno-
vao za upravljae pokrajina. Dok je Sirija ve dugo bila
stavljena pod Umajada Muaviju ibn Alija Sufjana, Osman je
zamijenio, u Basri i Kufi, Abu Musu al-Aarija i Sada ibn Abi
Vakasa svojim srodnicima Abdalahom ibn Amirom ibn
Kurejzom i al-Validom ibn Ukbom, svojim polubratom;
kada je ovaj morao biti smijenjen, jer se zapleo u neki
skandal, zamijenjen je drugim Umajadom, Saidom ibn al-
-Asom, kojem se pripisuju glasovite rijei: Sasoad Kufe je
vrt Kureia. ak je Egipat, iju je upravu, kako se ini
doivotno trebao imati njegov prvi osvaja Amr ibn al-As,
zapao Abdalaha ibn Sada ibn Abi Serha, koji, dodue, nije
bio Umajad, ali ija je islamska prolost, u najmanju ruku,
bila dvojbena. Naposljetku, povjerljivi savjetnik halife, iji
zlokobni utjecaj opisuje Predaja, bio je Mervan ibn al-Hakam
ibn Abi-'l-Asi, neki Osmanov roak, ijeg oca je halifa
pozvao natrag iz progonstva, na kojeg ga je osudio Poslanik.
Ne moe se ne priznati u svemu tome odreena crta nepo-
tizma kod Osmana, ali se mora u tome vidjeti i dublji povod,
naime namjera da se uspostavi jedinstvo izmeu vladanja i
upravljanja, koje je bilo ugroeno prevelikom neovisnou
upravljaa pokrajina. Bio je to, uglavnom, isti cilj koji je sebi
postavio Omar; ali je ovome zbog njegove energije i ugleda
polo za rukom da svoju vlast osigura ak i kod pokrajinskih
upravljaa koji su pripadali drugim plemenima i rodovima.
Osman je mislio da moe postii isto putem korienja slu-
benika s kojima je u krvnom srodstvu. On nije imao uspjeha;
uloge su se izmijenile i halifa je bio pod utjecajem svojih
srodnika (moda, uostalom, u manjoj mjeri nego to to hoe
slubena povijest); osim toga, narodno negodovanje vidjelo je
u tome jedini uzrok svih teta koje su nastupile, a koje,
vjerojatno, nisu imale nita zajedniko s osobnou slube-
nika. U stvari je, od Omara uspostavljeni, sustav divana
iziskivao da ratni plijen stalno raste, budui da redoviti
porezni prihodi od ahl ad-dimma nisu dostajali za novovr-
bovane trupe koje su iz unutranje Arabije pritjecale u pokra-
jine. To je dalo povoda za nove vojne pohode, koji su za
Osmanovog halifata neprekidno irili granice arapskog car-
stva: tako osvajanje zadnjih pokrajina sasanidskog carstva
(ija se dinastija ugasila ubojstvom zadnjeg kralja, Jazdegir-
da III); zaposjedanje Armenije; niz upada du obale sjeverne
Afrike, u Nubiju, u Malu Aziju i u vode istonog Sredozem-
lja. Ako se svede raun o osvajanjima, koja su Arapi izveli ili
zapoeli pod Osmanom, tada se uvia da ona, istina, nisu bila
noena silnim zanosom ranijih osvajanja pod Omarom, ali da
su bila ne manje golema, budui da su predstavljala, s jedne
strane, zavretak poetnog razdoblja arapskog carstva i, s
druge, prijelaz ka drugoj eposi osvajanja, dobu Umajada.
Uza sve to, plijen, osvojen pri tim vojnim pohodima, nije
bio, moda, tako bogat kao to se nadalo: uostalom, Osman
je - to je jedan od daljnih prigovora njemu - umjesto da ga
cijelog prepusti ratnicima, pridrao jedan dio za svoje uprav-

ljae pokrajina i lanove svoje obitelji, ime je dalje razvio
sustav lena (qatii'i'), kojeg je naveliko ve koristio Omar. U
tome se mora, moda, manje gledati prosto sredstvo da
obogati svoje roake, a vie svjesni pokuaj da se stvore
dravna dobra, nasuprot zajedniarskom postupku diobe
plijena bez ostatka meu ratnike. Islamsko carstvo je, po
unutranjoj nunosti, teilo tome da postigne pravu pravcatu
upravu, pri emu su uzore pruale bizantska i perzijska
drava. Ono to je ve Omar zapoeo, kasnije su, dijelom,
ostvarili Umajadi, a Abasidi dovrili, naime pretvaranje
nepovezane i bezredne plemenske ralanjenosti u apsolutnu
vladavinu po orijentalnom uzoru, to je bio i Osmanov
program.
Jedna od mjera, koja je najvise pridonijela tome da se
vjerski nastrojeni krugovi, naime stari Poslanikovi drugovi,
kao Amar ibn [asir, Abu Dar, Abdalah ibn Mesud i dr.,
dignu protiv Osmana, bila je slubena redakcija Kur'ana.
Ono to je, pri tome, bilo najvie omraeno, bilo je unitenje
primjeraka u pokrajinama. Osman je tako postupio, sigurno,
na temelju vjerske rasudbe, ali je, moda, prevagnulo poli-
tiko gledite. itai Kur'ana (qurrii') koji su ga znali napamet
i, naravno, tumaili, imali su time golemu mo nad masama,
koja je bila, u neku ruku, neovisna o sredinjoj vlasti, jer ova
nije imala sredstva nadzirati da li su kur'anska mjesta, na
koja se oslanjaju qurr', tana ili kriva. Time to im je vlast
oduzela tu mo i postala sama uvar boanske Objave, pri-
rodno je da je dovelo do njihovog otpora i optube da je halifa
izopaio Boju rije.
Tako je Osman zadobio neprijatelje u najrazliitijim kru-
govima. to se tie dogaaja koji su uslijedili, o njima se
moe rei tek neto ukratko. Predaja dijeli Osmanovo vlada-
nje na dva razdoblja: est godina dobrog (644-650) i est
godina slabog (650-656). Simbol promjene vidi se u gubitku
Poslanikovog peata, koji je Osmanu, po prii, ispao 650.
god. u zdenac Eris (Aris). Uostalom, postoji suglasnost o
tome da su tada izbili prvi nemiri, i to najprije u Iraku, koji je
najvie trpio od privredne krize. Povijest Abu Dara (1)arr),
jednog od pretea asketizma u Islamu, koji je sa nekim
svojim pristaama protjeran u Siriju, a onda u Rebadu, da bi
tamo umro u siromatvu, poneto je legendom iskiena, ali
govori o stavu pristaa pobonosti spram sve veeg posvjetov-
ljenja halifata. Do mnogo ozbiljnjih metea dolo je u Kufi
652-653. god.; na elu su im bili qurra', koji su okupili oko
sebe sve mogue elemente. Usprkos nekim strogim mjerama
protiv buntovnika, ipak im je polo za rukom da postignu
smjenjivanje Saida ibn al-Asa, kojeg je zamijenio nekadanji
upravlja Basre Abu Musa al-Aari, i sam pristaa pobonosti
i Osmanov protivnik; otada je Kufa izmakla vlasti sredinje
uprave. Jednako tako je morao Ibn Abu Serh u Egiptu
ustupiti vlast jednoj grupi koju je vodio mladi Muhamed ibn
Abi Hudajfa, koji je, premda Osmanov usvojenik, istupio
protiv njega. Kako izgleda, lukavi Amr ibn al-As, koji se,
nakon svoga svrgnua, povukao u Palestinu, potiho je poti-
cao prevratniki pokret u Egiptu. Ve dugo prijetea nesrea
izbila je krajem 656. god., kada su horde pobunjenika kre-
nule iz pokrajina u Medinu. Prvi su doli Egipani; izmeu
njih i halife zbile su se dramatine scene; optube podignute
protiv Osmana iznesene su u vrlo otrom tonu, Ali su bun-
I tovnicibilirazoruani smjernim i pomirbenim. dranjem
467
Osmanska dinastija
halife; on je pristao na sve njihove zahtjeve, te obeaoUkinUti!
dosadanje mjere i promijeniti pokrajinske upravljae; na to
se Egipani povuku zadovoljni. Iznenada, meutim, oni
zaustave na povratku kod al-Aria Osmanovog glasnika i
oduzmu mu pismo, koje je Osman uputio Ibn Abi Serhu, sa
zapovijeu da voe, pri povratku, ubije ili osakati. Bijesno I
se tada vrate ka Medini s vrstom odlukom da se osvete. !
Osman je poricao vjerodostojnost pisma i ak je dao razum-
jeti da su ga lano sastavili njegovi neprijatelji da bi mu
pribavili propast. Premda slubena Predaja tei da ga pripie
Mervanu, postoje i tragovi drugih izvjetaja, meu njima ak
jedan (koji se nalazi samo kod al-Baladurija), koji tvrdi da je
Osman sumnjao u Alija. Ma to se mislilo o tom sluaju, ako
je to pismo bilo naposredni povod za tragini Osmanov kraj,
stvari su u svakom sluaju ve bile nezaustavljivo krenule.
Pristupilo se pravoj opsadi Osmanovog stana; stav starih
Poslanikovih drugova, koji su bili u opoziciji, bio je dvojak;
oni nisu htjeli sudjelovati u nasilnom svrgnuu halife, ali ga
nisu titili od pobune, nego su bili u tom sukobu neutralni.
Pritieran do zida, Osman je imao snage ponovno nai svoje
dostojanstvo - odbio je ostavku. Nakon opsade od vie dana,
prodre zadnjih dana 656. god. nekoliko ljudi u kuu; na elu
im je bio Muhamed ibn Abu Bekr (sin Abu Bekra i Aiin
brat), koji napadne Osmana. Da li mu je on ili netko drugi
zadao smrtonosni udarac, nije utvreno. Njegova ena, Kel-
bijka Naila bint al-Furafisa, bila je ranjena a kua opljakana.
ena i neki prijatelji pokopali su ga tajno tokom naredne
noi. Trupe, koje je Muavija poslao iz Sirije, vratile su se,
kada su ule za ubojstvo halife.
Zna se kako je izbor narednog halife, Alija, protekao usred
pobune i metea, pa i nasilja. Ali se novi halifa, od poetka,
morao boriti i protiv onih koji su ga podravali, a koji su bili
razoarani, i protiv Muavije, jedinog umajadskog upravljaa
koji je ostao gospodar svoje pokrajine. Osmanov halifat i
njegov nesretni kraj oznaavaju prekretnicu u povijesti
Islama i daju treem halifi znaenje koje mu, kao ipak
prosjenom vladaru, u osnovi ne pripada.
O S M A N S K A DINASTIJA naziva se, po utemeljitelju
dinastije Osmanu, turska vladarska obitelj, koja je dala
ime Osmanskom Carstvu, a u irem smislu i islamskim
iteljima (Osmanlije) tog zadnjeg islamskog velikog carstva.
Na rubu carstva rumskih Selduka u Anadoliji, od Mon-
gola naetog i u raspadanju, nastala su, krajem 13. st., iz
graninih pokrajina, samostalna kneevstva. Ali dok se
veina tih malih drava uzajamno graniila, granino susjed-
stvo sa neprijateljskom bizantskom zemljom dalo je Osmano-
vom begluku (beglik) dobar polazni poloaj. U sve uspjeni-
jim borbama stjecali su Osmanlije slavu boraca za vjeru,
natovarivali se plijenom i zaposjedali sve vie i vie teritorije.
Turski nomadi, koji su pred Mongolima bjeali ka zapadu,
ali iji se siloviti, religiozno inovjerni ivotni stil nije uklapao
u sreene, pravovjerne okvire starih seldukih sredita Ana-
dolije, dojurili su i ojaali osmansku ekspanzivnu silu. Odlu-
ujue za daljnji polet bijae to da su Osmanlije uvali svoj
glas kao borci za vjeru, uvrstili poloaj, te svojoj dravi dali
trajnu organizaciju. Kroz deset generacija dinastija je Carstvu
pribavljala znaajne vladare, a nijedan nije doao kao dijete
na vlast, veina je vladala dvadeset, trideset godina ili
Osmanska dinastija
Ta neprekidnost vodstva preko dva i po stoljea dala je
carstvu udarnu silu prema vani i unutranju stalnost koja se
teko mogla uzdrmati. Drava je bila usmjerena na osvajanje,
te stoga vojniki organizirana. Borci za vjeru iz najranijeg
doba (gazi) bijahu Turkmenci u plemenskom savezu, a pored
njih su postojali i drugi savezi gaziia, koji su bili dovoljno
elastini da ukljue i pridolice sa strane; nagrada im je bio
plijen. Da bi se stvorila trajnija vojna sila, u uvjetima gdje je
I plemenita kovina bila rijetka, a novana privreda malo razvi-
jena, prihvatili su Osmanlije, u sustavu timara, nagraivanje
vojske iz osnovnih prihoda. Podjela te vojske na pozive po
sandacima pod sandak-begom, koji je potinjen begler-
begu, osigurala je upravnu podjelu Carstva na sandake i
beglerbegluke. Rano su sultani, osim toga, stvorili jedinice
od kranskih djeaka, koje su se zaprisegnule samo njima
samima, a koji su se putem odabiranja dieaka (devirme)
uzimali od kranskog puanstva carstva. Preobraeni na
Islam i turski odgojeni, inili su elitne trupe janjiara. Najob-
dareniji su prolazili sarajsku (dvorsku) kolu, vrili dvorske
slube za sultana i uzdigli se na najvie dravne poloaje. Kao
carski glavni gradovi izdvojeni su Brusa, Jedrene i Istanbul.
Odluni korak prijelaza u Evropu izvrio je 1352. godine
Orhanov sin Sulejman (u. 1357), time to se okoristio stra-
nakom svaom i graanskim ratom u Bizantu. Murat I
(1362-1389) osvojio je dijelove Bugarske, Trakije i Srbije i
razbio na Kosovu (1389) balkanski savez Srba, Hrvata i
Bosanaca. Bajazit I (1389-1402) pronio je u munjevitim pro-
dorima osmansku vlast ka Tesaliji i sve do Dunava. Venecija,
papa i Bizant sakupili su evropsku viteku vojsku protiv
njega, ali ju je on kod Nikopolja (1396) do nogu potukao.
Porast osmanske vlasti u Evropi nije mogao ostati bez uinka
i na Anadoliju. Nastale su dvije fronte, kranska na Zapadu,
te muslimanska na Istoku. Najtee iskuenje na istono-
islamskoj fronti donio je porazni sudar sTimurom (Tamerla-
nom) kod Ankare (1402). Bizant i Zapad su se inili rastere-
enim, pa ipak su slabost anadolskih malih vladara, te
nesloga krana spasili Osmanlije, koji su pobijeeno, ali ne
razoreno, Carstvo ponovo izgradili. Mehrnedu I (1413-1420)
polazi za rukom, u borbi sa svojom braom, da ga ponovo
ujedini, a njegovom sinu Muratu II (1420-1451) da ga uvr-
sti. MehmedII (1451-1481) zasluio je naziv Osvajaa
Konstantinopolja (Carigrada, 1453), Srbije (1459), Moreje
(1460), Bosne (1463) i Albanije u Evropi, a Trapezunta
(1461) i Karamana (1468) u Anadoliji. On je odbio Uzun
Hasana, vladara Ak Kojunlua, Denovljanima je oduzeo vlast
nad Crnim morem, a Moldavska (1455) i Krim (1475) doli
su pod njegovo vrhovnitvo. BajazitII (1481-1512) dao je
iscrpljeno] zemlji potrebnu stanku mira. Ostarjeli i oboljeli
sultan nije se vie mogao suprotstaviti opasnostima, to su
dolazile od uspona safavidskog carstva u Perziji, koje je
privuklo velike grupe Turkmena iz Anadolije, a u vezi sa
drutvenim pokretima i prerano izbilim sporom prineva oko
prijestolja. Selim I (1512-1520) ga je smijenio, pobijedio
brau, a onda i Safavida Ismaila (1514) i Mameluke
(1516-1517). Ukljuenje Sirije (1516) i Egipta (1517) donijelo
je silan porast bogatstva, vlasti i ugleda, koje je Sulejman I privremeno odloiti. Nije se prestalo s politikom velike sile,
Velianstveni (1520-1566) htio iskoristiti. Franjo I, francuski
kralj, nastojao je i uspio sklopiti savez sa Sulejmanom, koji j.e_ _ _ (1645- l 669), Podolja (1676). Ratovi protiv Austrije, Vene-
l
osvojenjem (1526) i prikljuenjem (1541) Maarske postao
468
susjed habsburkog carstva. Protiv francusko-osmanskog
zaokruenja postarali su se Karlo V i Ferdinand za habsbur-
ko-safavidski savez, pa ipak je samo francusko-osmanska
sprega vodila ka koordiniranim zajednikim akcijama. Nei-
zravno je Sulejman podravao protestantizam, kojem je tur-
ska opasnost uvijek iznova davala mogunost iznuditi
ustupke od Habsburgovaca. Iako je Sulejman jo mogao
Safavidima otrgnuti znaajna podruja, nije mu polo za
rukom, ni na na Zapadu ni na Istoku, skriti i konano
pobijediti neprijatelje. Carstvo je prekorailo granice svoje
sposobnosti za rasprostiranje. Na pomorskoj fronti postigla je
osmanska flota, pobjedom kod Preveze (1538), prevlast, koju
joj je tek bitka kod Lepanta (1571) ponovo oduzela.
Sulejmanova epoha vrijedila je kasnijima kao mjera i cilj.
Ne oduzimajui samima sebi zadnju odluku, sultani su obilje
vlasti, koju im je ograniavalo religiozno pravo, prenijeli na
velike vezire. Oni su predsjedavali divanu, koji se, prije
svega, bavio financijama, vojskom i pravosuem. Svaka ova
nadlenost raspolagala je visokobirokratiziranom upravom.
Najvaniji prihodi potiecali su od poreza, carina i davanja
ovisnih drava. Izdaci su se odnosili poglavito na odravanje
sultanskog dvora, upravu carstvom, nagraivanje trupa,
ratni materijal, gradnju tvrava i brodova. Religiozne, dru-
tvene, kulturne i odgojne ustanove nisu bile dravna stvar.
Pobone zaklade (waqf) pojedinih osoba - meu njima,
naravno, sultana i vezira - stvorile su one graevinske kom-
plekse damija, medresa, kola, knjinica, bolnica, kupatila i
kuhinja za sirotinju, koji ine jezgru osmanskog grada i daju
mu karakteristini obris. Ovim ustanovama upravljala je,
prije svega, ulema, koja je organizirana u ilmiju, a starala se i
za odgojni i pravni sustav. Ona je jamila pravovjerno-
islamski karakter hanefitskog pravca koji je carstvo inio
strogo, ali ne i fanatino islamskim. U tim okvirima nalazili
su ak i dervii, premda je meu njima znalo biti i sumnjive
pravovjernosti, svoje mjesto i funkciju, ukoliko nisu otvo-
reno nasrtali na dravu i vjeru. U sustavu milleta, koji je
neislamskim vjerskim grupama priznavao samoupravnu nad-
lenost, prema vlastitim religiozno-pravnim propisima, u
unutranjim poslovima, nalazili su pokoreni narodi mogu-
nost da ouvaju svoju religiju, jezik i identitet. Red u Osman-
skom Carstvu, malo optereenje stanovnitva na selu, praksa
da se od zateenog u osvojenim zemljama zadri mnogo i da
se problemi ne rjeavaju openito-naelno, nego od sluaja do
sluaja individualno, te, recimo, povlastice koje se ne oba-
ziru na religiozne granice (kranski nosioci timara!) bili su
vani elementi za irenje prema vani i za pax ottomanica
unutra.
Nakon Sulejmana nastupa postupno opadanje. Dinastija
se zaputa i pokazuje samo jo u malo sultana nekadanju
snagu, tako da spletke janjiara, harema i uleme preuzimaju
glavnu ulogu. Te se grupe povezuju radi oduzimanja ut je-
caja, svrgnua i, ak, umorstva sultana. Igra se, dodue,
nikada nije vodila tako daleko da se izravno ugrozi dinastija
ili drava. Valjani veziri kao Mehmed Sokolli (Sokolovi,
1565-1579) i Koprulu (1656-1676) bili su kadri propast
a daljnja osvajanja su se posreila: Cipra (1571), Krete
il
cije, Poljske, Perzije i Rusije mogli su se, dodue, jo odra-
~

vati bez velikih gubitaka, ali drutveni i privredni rezultati
bijahu negativni. Trokovi pohoda, te nabujali izdaci za
odravanje dvora, nisu se uskoro vie mogli pokriti redovitim
prihodima. Budui da se dravno zemljite sve vie zlorabilo
za opskrbu haremskih dama i dvorjanika, a dravna zemlja se
uvakuf1jivala, slabe ne samo dravni prihodi, nego opada i
snaga timarskog pozivanja u vojsku. To se moralo nadomje-
stiti plaenim trupama, koje su iziskivale dodatni novac.
Posljedica su bila poveanja poreza, a ona su prouzroila
bjeanje sa sela. Opadanje vrijednosti kovanog novca donijelo
je dodatne tekoe, a uvoz jeftinog junoamerikog srebra iz
Evrope upropastio je vrijednost zlata. Poto nije bilo neke
promiljene privredne politike, svodio se dravni interes na
opskrbu dvora i glavnog grada, kao i na prihode od carine i
poreza. Gomile nekadanjih studenata medresa, odbjegli
seljaci i spahije bez posjeda vukli su se, pljakajui i robei,
kroz zemlju i hrlili pobunjenim paama. Protiv te porasle
nesigurnosti nalo se u mnogim pokrajinama utjecajnih ljudi
(ayan-l vilayet, derebey), koji su sa svojim ljudima stvorili
nova sredita moi i starali se, po podrujima, za odreeni,
esto tiranski i protudravni red. Njihove privatne vojske
bile su neizbjene za dravno voenje rata.
Jo jednom se samo pokrenula silna vojska na osvajanje
(druga opsada Bea, 1683). Pa ipak je Karlovaki mir (1699)
pokazao nove odnose snaga. Maarska i Erdelj su bili izgub-
ljeni. Ali sva razmiljanja o reformi obazirala su se na Sulej-
manove dane. Osjeaj nadmoi, koji se korijenio duboko u
religiji i samosvijesti Osmanlija, prijeio ih je da u sebi
potrae razloge protivnikih pobjeda. Duhovni ivot, kojim
je ovladala duboko-konzervativna ulema, ograniavao se na
ponavljanje i uvanje ve duge i konane skolastinosti u
islamskim znanostima: novine su pobono tumaene kao
osnove propasti, a prirodne znanosti su samo prividno posto-
jale. Duhovnom okotavanju odgovaralo je okotavanje na
drutvenom podruju. Stari oblici su se okorili i trajali su
posveeni starou i osvetanim pravom, bez vlastitog sadr-
aja, pa ipak su se mnogi time okoristili.
Da je carstvo potrajalo do kraja 18. st. nerazoreno, ima se
zahvaliti suparnitvu evropskih sila, a ne njegovoj vlastitoj
snazi. U okvirima ranijih reformnih pokuaja potrudio se
Selim III (1789-1806) dokinuti neke neprilike i trupe izgra-
diti po modernom uzoru (nizam-l cedid). Janjiari su se
osjeali ugroenim i smijenili su ga. Mahmutu II (1808-1839)
polo je za rukom 1826. god. unititi janjiare, te je time bio
469
Osmanska dinastija
.. - - - - . - . ..._ - - _ .._ - -
-
osloboen put za pravu reformu. Neovisnost Grke, samo-
stalnost Srbije, Moldavske i Vlake (1829) nije mogao sprije-
iti. Dva puta (1833, 1839) prodire upravitelj Egipta Muha- I
I
med Ali duboko u Anadoliju. Velike sile su spasile sultana. I
Pod pritiskom nude i velikih sila zamane reforme (Tanzi-
mat, 1839-1876) moderniziraju vojsku, upravu, kolstvo i
pravni sustav. Poloaj nemuslimanskih podanika se pobolj-
ava, a poeci narodnog zastupstva se oivotvoruju. Mladi
ljudi, slani u inozemstvo na izobrazbu, vraali su se s novim
idejama, javljaju se prijevodi, nastaje tampa, a nova knjiev-
nost, pod jakim francuskim utjecajem, kida s tradicijom.
Abdulhamid II (1876-1909) obznanjuje ustav (Kanun-i esasi,
1876), pa ipak Parlament i njegova vrlo ograniena prava
bivaju uskoro ponovo ukinuti. Protiv reformnog, ali auto-
kratskog, sultanovog reima die se otpor kod osporavanih
nacionalnosti i liberalnih intelektualaca, koji se organiziraju u
tajna drutva, iji se upliv iri i na vojne asnike. Razliite
grupe skupljaju se 1907. god. u Drutvo za jedinstvo i
napredak (Mladoturci), zadobijaju utjecaj na armiju u Make-
doniji i prisiljavaju sultana da ponovo uspostavi Ustav. Ali
mladoturska vladavina (1908-1918) nije mogla zaustaviti
razraun meu nacionalnostima. Budui da osmanizam,
kojeg su i Mladoturci poetno propagirali, nije naiao na
odjek, uvrijeio se postupno turkizam. Objavom neovisnosti
Bugarske i njezinim prikljuenjem istone Rumelije, aneksi-
jom Bosne i Hercegovine od strane Austrije, a Krete od
Grke (1908), nastavlja se razgradnja carstva u jugoistonoj
Evropi. Italiji je uspjelo otkinuti staro islamsko podruje s
Tripolitanijom (1912). Tokom Balkanskih ratova (1912,
1913) izgubljeni su Jedrene, Trakija, Makedonija i egejski
otoci. Nastojanja za odjeljivanjem unutra i opasnosti izvana
ponukali su Mladoturke da uspostave diktaturu pod Enver-
-paom. Jedrene je bilo vraeno, a turski nacionalizam i
svjetovna orijentacija snano naglaeni. Sudjelovanje u
prvom svjetskom ratu na strani Njemake zavrilo je razara-
njem carstva. Saveznici su zaposjeli Istanbul i diktirali sul-
tanu ugovor iz Sevra (1920): carstvu su trebali ostati samo
Istanbul i jedan dio Anadolije. Prije toga su se Grci ve bili
iskrcali u Izmiru (1920). Na to se dignu, pod vodstvom
uspjenog vojskovoe Mustafa Kemal-pae, anadolski Turci
na osloboenje domovine. To nacionalno podizanje ve je
faktiki znailo kraj Osmanskog Carstva, a ukidanje sulta-
nata (1922), prije objave Turske republike (1923), bilo je jo
samo forma.
Padiah
-
LEKSIKON
ISLAMA
1~IAD/AH (p. piid-i iih), naziv za islamske vladare u
raznim zemljama, preteno za sultane. Perzijska sintag-
ma pad-i iih, tj. kralievski gospodar, prvotno je
titula koja pripada iskljuivo sultanu, a koja se, potom,
davala i nekim zapadnim vladarima, kada su Osmanlije,
tokom vremena, dolazili u doticaj i pregovore sa zapadnim
dravama. U prepisci Porte sa zapadnim silama po prvi put je
veliki vezir Kujudu Murat-paa (u. 1612) upotrijebio titulu
padiah spram njemakog cara Rudolfa II. Rusija ju je traila
na nemirovskom zasjedanju (1737) za svog cara, te je to
ponovo zahtijevala na sastanku u Bukuretu (1773). Kada se
titula padiah javlja kao naziv za sultana, padisah-i Al-i
Osman, tano se ne moe utvrditi. U svakom sluaju, nalazi
se on u vezi sa svakim moguim rimujuim dodatkom ve
poetkom 16. st. u osmanskim ispravama. Padiah je, dakle,
morao krajem 15. st., svakako namjesto starinskije perzijske
rijei hiinkdr, koja se, jednako kao sultan, ve koristila u
dervikoj mistici, doi u modu i trajno se upotrebljavati sve
do kraja sultanata.
RAK / S TAN (Islamska republika), sa blizu 100 mil. ite-
lja, od toga 97,2% muslimana, 800.000 krana, 30.000
hinduista, 6.000 Parsa i par stotina idova i budista. 20%
muslimana su dvanaestoimamski iiti, a ostalih 80% su suniti
hanefitske vjersko-pravne kole. Nadalje, postoje manje, ali
privredno znaajne grupe ismailita (Bohora i Hoda). Paki-
stan je nastao 14.8.1947. god., na zahtjev muslimana, putem
podjele britanske Indije na dvije drave-nasljednice. Nova
drava je bila sastavljena od dva indijskim teritorijem odije-
ljena nejednaka dijela. Unutranje nesloge izmeu ova dva
dijela dovele su do ukidanja te podjele 1971. god., kada je
Istoni Pakistan, pod imenom Banglade, proglasio svoju
neovisnost. Sva etiri dosadanja ustava (1956, 1962, 1972,
1973) oznaila su zemlju islamskom republikom, a zadnji je
uzdigao Islam do dravne vjere. Sva etiri predviaju da
samo musliman moe biti dravni poglavar; etvrti to propi-
suje i za ministra-predsjednika. Suglasnost zakona s islam-
skim propisima mora biti zajamena, a nad tim bdije udrue-
nje (zajednica) teologa. Odluka o uvoenju islamskih pri-
vrednih uenja u Pakistan, posebice zabrana kamate, odlo-
ena je na neodreeno vrijeme. Vjerskim i etnikim manji-
nama zagarantirane su sve slobode. Privatno vlasnitvo mora
biti zatieno, premda su, dosada, dva puta sprovedene
470
agrarne reforme (1959, 1972). Vanjska politika Pakistana,
premda uz oslonac na SAD, nosi jasne islamske oznake, te je
i dranje Pakistana u pogledu palestinskog i drugih meuna
rodnih pitanja izraz te politike. Najjaa politika stranka bila
je Pakistanska narodna stranka, koja je postavljala kako
sredinju vladu tako i pokrajinske vlade u dvije od etiri
pokrajine, a zagovarala je islamski socijalizam. I druga velika
stranka, Nacionalna Avami-stranka, htjela je uvesti socijali-
zam. Muslimanski savez raspao se na vie sitnih stranaka i
bio je, stoga, uveliko beznaajan. Najvanije islamske
stranke su bile: Demaat-i Islami; Demijet-ul-Ulema-i
Islam i Demijet-ul-Ulema-i Pakistan. Sve stranke su zabra-
njene jo od dravnog udara kojeg je izvrila vojska 1977.
god. pod vodstvom donedavnog predsjednika, generala Zija-
-ul-Haka (poginuo 1988). Urdu je dravni jezik, ali engleski'
je ostao, prije svega, jezikom uprave. tovanje svetakih
grobova je iroko rasprostranjeno, a isto tako tovanje der-
via. Meu sufijskim redovima zastupljeni su suhravardije,
itije i kadirije. Pobonim zakladama (vakufi) upravlja javna
sluba, koja mora preispitivati i financije jo malo zaklada
koje se nalaze u privatnim rukama. Organizacija uilita za
teologe (ulemu) nalazi se jo uveliko u nadlenosti islamskih
grupa. Tek odnedavno postoji u Lahoreu polu slubena aka-
demija za ulemu. Dva od danas ukupno 12 sveuilita u
zemlji daju posebne teajeve za ulemu. Neovisno o malo
iznimki, nedavno su podravljene sve kole, banke, osigura-
vajui zavodi i kljune industrije.
RALES TI NA (a. Filastiti). Prvotna Palestina, zapadna
jordanska zemlja od Karmela na sjeveru do Gaze na jugu,
osvojena je od Arapa izmeu 634. i 641. god., te se zadrala,
ponajprije, kao upravno okruje Palestina. Upravno daljnje
dijeljenje i dodjeljivanje podruja bilo je onda podlono
stalnim promjenama, kako su se smjenjivale dinastije i vlasto-
drci. K tome treba pribrojati privremenu i djelominu
vladavinu kranskih upadaa (1099-1291). Od 1516-1917.
god., Palestina je pripadala Osmanskom Carstvu. Pa ipak se,
opet, nije podrujem upravljalo kao jedinstvom, nego je bilo
podijeljeno na promjenljiva okruja. Juna Palestina (Judeja)
nalazila se od 1874. god. kao mutasarnfhh Jeruzalem izravno
pod Portom. Od kratkorone invazije Napoleona (1799)
pokazuju evropske sile poveani interes za Palestinu, za
Svetu zemliu od Dana do Beereba (Galileja, Samarija,

Judeja) iz religiozno-politikih, stratekih, prometno-tehni
kih i privrednih razloga. Nakon engleskog osvajanja 1917.
god. dolo je ovo podruje, do 1920. god., pod vojnu upravu.
U pogledu njegove budunosti postojala su tri utanaenja i
obeanja koja su bila u proturjeju: po Sykes-Picotovoj
nagodbi iz 1916. god. (podjela Osmanskog Carstva) trebala je
Palestina dospjeti dijelom pod meunarodnu, a dijelom pod
englesku kontrolu. Britanski visoki komesar u Egiptu,
McMahon, ipak je ve u oktobru 1915. god. dao obeanja
erifu Huseinu od Meke (prepiska Husein-McMahon), koja
su, s arapske strane, uvijek tumaena tako da Palestina treba
pripadati onim arapskim podrujima, koja, po obaranju
Osmanskog Carstva, postignu neovisnost. Konano, britan-
ska vlada je izjavila u Balfurovoj deklaraciji od 2. ll. 1917.
god. da hoe poduprijeti osnutak nacionalne domovine za
idovski narod u Palestini.
Zbog svojih izravnih stratekih i neizravnih privrednih
interesa, Engleska je po zavretku rata odrekla Arapima data
obeanja u pogledu Palestine, te je uredila da je Savez naroda
postavi za mandatora za to podruje. Odredbe mandata, koje
su formalno stupile na snagu tek u septembru 1923. god.,
sadravale su obeanja iz Balfurove deklaracije, koja su bila
slubeni razlog britanskog prisua u Palestini. Palestinski
Arapi, iji je politiko-diplomatski protest i pasivni otpor
protiv mandata i izgradnje idovske nacionalne domovine -
ako se ne uzmu u obzir neki krvavi izgredi - preteno imao
miroljubivi karakter, uzalud su dva desetljea zahtijevali da
se prekine s useljavanjem idova i prodajom zemlje, kao i da
se uspostavi neovisna, reprezentativna vlada za Palestinu. Od
1936. god. pa do izbijanja drugog svjetskog rata, Arapi su
nastojali iznuditi ispunjenje svojih zahtjeva putem opeg
trajka i gerilskog rata. U Bijeloi kniizi iz 1939. god.
britanska vlada je, konano, obeala da e uskoro okonati
idovsko useljavanje i stjecanje zemlje od strane idova, kao i
da e nakon deset godina dati punu neovisnost Palestini, ali
se dotle stanje u zemlji, li toku tih dvadeset godina, ve bilo
znatno promijenilo na tetu Arapa. Nakon rata, Engleska,
ipak, nije bila u stanju tu politiku izvriti, te je odgovornost
za Palestinu predala Ujedinjenim narodima. Ovi su zakljuili
i u novembru 1947. god., pod vodstvom SAD i uz podrku
SSSR, da se zemlja podijeli na arapsku i idovsku dravu,
kao i da se Jeruzalem internacionalizira. Arapske drave
uzalud su nastojale vojnom silom sprijeiti ostvarenje tog
zakljuka. S proglaenjem drave Izrael, od 14.5. 1948. god.,
njezinim uspjenim sudjelovanjem u prvom izraelsko-arap-
skom ratu, prikljuenjem ostatka Palestine Transjordaniji i
Egiptu, kao i protjerivanjem i bijegom najveeg dijela arap-
skih itelja sa podruja koje je kontrolirao Izrael, bila je
razorena Palestina kao politiko-upravno bie. UNRWA
(Agencija Ujedinjenih naroda za pomo i radove za palestin-
ske izbjeglice na Bliskom istoku) trebala se starati da ovi ljudi
bez domovine materijalno preive. Na dan l. 4.1973. god.
bilo ih je 1,532.287, a od tog broja 601.956 ivjelo (registri-
I rano) je u tzv. privremenim logorima. U meuvremenu se
njihov broj znatno uveao.
--------'----
471
Perzijska knjievnost
ASA (L pasa), ULuI, visokog osmanskog asnika.
R Rij"
paa je, vjerojatno, perzijskog porijekla, a po svemu sudei
skraeni i izmijenjeni oblik titule padiah, koja je izvorno
znaila kraljevski gospodar. Kod osmanskih Turaka pre- I
trpjela je titula znatno obezvreenje. Sve do otprilike polo-
vine 16. st. bila je jo jednaka rangu vezira. Kasnije je imala
manju vrijednost: postala je stalna titula upravitelja (begler-
beg) velike osmanske pokrajine (vilajet). Pae su u Osman-
skom Carstvu imale dva tuga, tj. zastave ukraene sa dva
konjska repa, za razliku od sandakbega, koji su imali jedan,
odnosno vezira koji su imali pravo na tri tuga. Nakon moder-
niziranja Osmanskog Carstva 1839. god. dobili su rang pae,
kako visoki vojni, tako i civilni asnici. Titula pae ostala je
kao vojni slubeni in i u doba Turske republike, te je tek
1934. god. morala uzmaknuti pred inom generala.
RRZIJSKA KNJIEVNOST
Od prvih poetaka do mongolske provale (13. st.).
Novoperzijska knjievnost podrazumijeva obino, suprot-
no srednjeperzijskoj, sve na novoperzijskom napisane spise
ili, drugim rijeima, cijeli kompleks perzijske knjievnosti od
arapskog osvajanja pa do naih dana. Ali treba imati u vidu
da se ta knjievnost moe samo do nekog stupnja shvatiti kao
jedinstvo. Povijesna sudbina Prednje Azije donijela je sobom
da je novoperzijski postao knjievni jezik niza naroda, iji
svakodnevni govor nije povezan s perzijskim. Perzijski je za
te narode postao jezik viih stalea, kao to je, npr., bio
francuski u 18. st. za vie evropskih naroda. Tako se zbilo da
je novoperzijska knjievnost u irem smislu rijei obuhvaala
ne samo knjievnost Perzije, nego i Srednje Azije, dijelom
Turske, Indije i Afganistana. Premda su se, sve do 16-17. st.,
te knjievnosti, meusobno, prilino slabo razlikovale, to su
se, ipak, u zadnjim stoljeima zapaale razlike do velikog
stupnja, da se te knjievnosti ve nisu vie mogle vezati u
jednu cjelinu. Ta okolnost uinila je od sveobuhvatnog pri-
kaza svih knjievnosti, koje se kriju pod nazivom novoper-
zijska, gotovo neostvarivu zadau i silila je istraivae na
tano razgranienje, koje se i ovdje nije moglo izbjei. Pod
novoperzijskom knjievnou, dakle, treba razumjeti samo
novoperzijsku knjievnost Irana (Perzije), a takve spisatelje,
koji su pripadali srednjeazijskim, afganskim ili indijskim
krugovima, malo se ili gotovo uope ne uzima u obzir.
Do danas jo nije bilo mogue tano proslijediti prve
korake novoperzijske knjievnosti. Dodue, ne nedostaje
anegdotskih izvjetaja, koji opisuju te prve pokuaje, no oni
su tako oito nevjerodostojni da skoro ne zasluuju panju.
Pa ipak, ouvani odlomci daju mogunost da se postave neka
nagaanja, koja ne odstupaju suvie mnogo od stvarnog
stanja. Prvo doba nakon arapskog osvajanja donijelo je
sobom postupno odumiranje srednjeperzijske knjievnosti.
Na prvi pogled moglo bi se uiniti da je knjievna djelatnost
Perzije sasvim presahnula. Ali to nije bio sluaj. Ako se
okrene ka arapskoj knjievnosti tog doba, tad se, pod arap-
skom krinkom, nalazi veliki broj perzijskih pjesnika i ue
njaka. Dragocjena antologija as-Sealibija (u. 1038), Yatimat
ad-Dahr, sadri vrlo zanimljive obavijesti, koje dOkazu~'u da
je ve u 9. st. arapski postao knjievni jezik viih stalea u
-- - -
Perzijska knjievnost

Horas~~u i Tr~nsoksaniji. se-~

Ali zamjeuju i~~:ka
isto doba poezija zapoinje
poprvi put u razdoblju ~;~~
suprotne struje. Politiki poloaj Perzije, iji su vladari godine a autor je Abu Mansur Muhamed ibn Ah;:ci I
nastojali skinuti arapski jaram, te postupno malaksavanje , Dakiki. Bit e da je njegova intencija bila suprotstavljanje
halifata, traili su da se ne samo nastupi protiv politike . arapskim osvajaima pomou oivljavanja velikih likova per-
Arapa, nego i da se arapska prevlast okona na podruju zijske prolosti.
knjievnosti. Ali, naravno, 150 godina arapske vrhovne vla- Dakiki se oslanja, dodue, na dulju tradiciju u koju spada i
sti nije prolo bez traga. Srednjeperzijski je jedan od mrtvih Ibn al-Mukafin prijevod sa pehlevi-jezika na arapski sasanid-
jezika; prema tome, arapskom kao knjievnom jeziku skog djela Hodaj-nama. Drugi su pridonosili time to su
mogao se suprotstaviti samo novoperzijski. S druge strane, odravali poznavanje predislamskih knjiga, sve dok Perzija
posebice u pjesnitvu, postojali su arapski oblici (kasida, nije upoznala tri kompilacije iz prve polovine 10. st., (ah-
gazel) te arapski kvantitativni metar aruz Canid), koji je u -nma) pod imenima Abu-'l-Muajad Balhija, Abu Alija Bal-
srednjeperzijskom tako snano ustalio, svakako, tuu rimu, hija i Abu Mansura Tusija. Ouvani uvod od posljednjeg
da je povratak pjesnikoj tehnici iz doba Sasanida ve bio pokazuje gotovo potpuno nedostajanje arapskih rijei i opre-
iskljuen. Dodue, arapsko pjesnitvo moralo se podvri djeljenost za istou vlastitog jezika.
nekim preinakama, kao, npr., uvoenju predugog sloga u To su, zapravo, uvjeti stvoreni za pojavu jedne tako
metriku, koji na arapskom tlu uope nije bio mogu a stvaralaki iznimne osobnosti kakav je bio Firdusi. On je
nastao je, svakako, u procesu ukljuivanja perzijskih rijei u roen oko 940. godine u Tusu, u doba ambicioznog Abu
arapske redove. Mansura Tusija, koji 957. godine pokree projekt ah-name.
Kako i kada su nastali prvi potpuni redovi stihova na Osim, po svoj prilici, nekih epskih pokuaja, zapoinje on
perzijskom jeziku, jedva e se ikada moi sa sigurnou svoju 30-godinju literarnu aktivnost tek po smrti Dakikija
utvrditi. Perzijska vrela ele ouvane odlomke jedne kaside (oko 980). Prilike tokom njegovog dugog rada na ah-nami
Abasa Mervazija, koja je bila, navodno, ispjevana u ast (dovrio ju je oko 1010. godine) znatno su se promijenile:
ulaska al-Memuna u Merv (809), smatrati najstarijom novo- pala je samanidska, a uspostavljena je turska, gaznevidska
perzijskom pjesmom. I danas je prilino teko neto odre- dinastija. Strogo pravovjerna, ona nije pokazala interes za
eno rei o vjerodostojnosti tih stihova. Antologije (tad- veliko djelo i pjesnik joj se oduio otrom satirom. Poslije
kira) i rjenici (poglavito Asadijev dragocjeni Lugat-i Furs) toga ide pod zatitu na provincijalni dvor Tabaristana, gdje,
sadre pojedine retke vie pjesnika, kao to su Abu Hefs navodno, komponira romantinu idilu, Jusuf i Zulejha.
Sugdi, Hanzala Badgisi, Mahmud Varak Herevi, Firuz Poslije se vraa u rodno mjesto, gdje umire 1020. ili 1025.
Mariki, Abu Salik Gurgani i dr., od kojih neki, moda, godine.
pripadaju jo 8. st. Ipak su ti odlomci samo oskudni ostaci, Veliko njegovo djelo udesne je zamisli i srazrnjera. On je
koji, istina, svjedoe o postojanju neke pjesnike umjetno- opjevao cijelu povijest svoje zemlje, od stvaranja ovjeka do
sti, ali se po njima ne moe dobiti jasna predodba o najsta- pada Sasanida, u nekih 60.000 distiha u metru mutekaribu.
rijem razdoblju perzijskog pjesnitva. To je, uza svu rasklimanost, niz samosadrajnih epizoda koje
Neki neznatni fragmenti iz perioda vladavine Tahirida i su labavo povezane kronolokim osnovom. Sredinja tema je
Safarida (820-900. godine) su od koristi. U njima se oituje i suvie oita: vjena slava Perzije i njenih najveih junaka.
da se polovicom 9. stoljea izgradio profinjeni, uglaen i Poema je djelo blistavog dara, iako poneto monotona
elokventan poetski stil. U razdoblju Samanida (875-999. zbog duine i slinosti tema. Mnogi smatraju da joj je lite-
godine) snai perzijska poezija; ve se zna za mnoga imena, rarna vrijednost na najviem nivou, ali ima i onih koji, drei
a jedno od najveih je Abu Abdalah Dafer ibn Muhamed, je uzorom epike, ne dozvoljavaju da se usporedi sa najboljim
zvani Rudaki. Tvrdi se - naravno pretjerano - da je napisao djelima perzijske romantike i lirske poezije.
1,300.000 stihova. Ako se i ne rauna golem niz hvalospjev- Firdusi je od zaborava sauvao i sam perzijski jezik.
nih oda i lirskih pjesama, on je u stihovima napisao i glaso- Ritmiki i harmoniki govor posebna je kvaliteta perzijskog
vitu basnu, Kalda i Dimna. Openito je bio neobino umje- ovjeka. Zato je svako prozno djelo, koje je imalo namjeru
an, pisao je zaudno lijepo, s tonovima lake i milozvune oblikovati perzijsku svijest ili uope utjecati na ire slojeve
melankolije i koristei ugodne asonancije. Od njega nije naroda, moralo biti rimovano i okieno retorikim ukrasima.
mnogo ostalo, ali i to potvruje vjerodostojnost suda da je Stoga je perzijska poezija ouvala perzijski jezik; i to ona
bio prvi pjesnik svoje zemlje. poezija koja se ne sastoji samo od svojih vlastitih dekorativno-
Ni poeci perzijske proze ne mogu se lako i precizno sti, nego koja svojim stihom dotie i potie osjeajnost obi-
odrediti. Prevlast arapskog je potpuna i perzijski je potjeran nog ovjeka. A takva su bila djela Firdusija, ali i Sadija i
u strogu privatnost. On postaje slubenim tek kad se poi- Hafiza.
nju ustanovljavati poluneovisni lokalni vladari. Po epskoj ah-nama je, osim toga, sam ivot. Uz rodoljublje, li njoj
prozi iz prve polovice 8. st. moglo bi se uzeti da to predstav- je i neto najbolje za zdravu razonodu. Jezik joj je solidan kao
lja poetak. Abu Ali Balami, koji od 963. godine prevodi na elik, a gladak kao tekua voda; slino lijepom licu kojem ne
perzijski Tabarijevu Opu poviiest, tvrdi da je njegov treba posueni sjaj umjetnog, on je neobino jednostavan i
jezik, otada, priznat kao valjano sredstvo izraavanja. nenakien; ne sadri slabe ili smekane linije, a stil je ujedna-
Nekako u isto vrijeme grupa transoksanijskih uenjaka, en i jezgrovit. Dogaaji i teme izloeni su, a predmeti
takoer na zahtjev samanidskog vladara, zapoinje raditi opisani s najveom saetou, i to jo s potpunom jasnoom.
perzijski prijevod drugog Tabarijevog diela, golemog Ponavljanja, koja su esta, nisu pjesnikova omaka: o~je
Komentara Kur'ana. ogranien knjigom i prati ono to se zbivalo, bez zabune i
- --- .._-.,. -_._-

472

propusta, smatrajui to svojom svetom dunou kojoj
podreuje i svoje pjesniko umijee.
Firdusi je bio otjelovljenje svih znaajki perzijske rase,
njezinih emocija, ideja, ponosa, karaktera. Bio je pravi i
zaneseni rodoljub, ali ne zbog ksenofobije. Bio je, u stvari,
osjetljiv na zlo i pokvarenost. Stoga je bio sklon svim lju-
dima koji su bili rtve patnje i tlaenja. U tom djelu, koje je
naizgled pretrpano i razvueno, sabrani su mnogi darovi:
stil lijep i nadahnut, nepatvoren jezik, izvorna tema, sup-
tilna osjeajnost, misaona poruka.
S Firdusijem se zavrava prvo razdoblje perzijske litera-
ture, u kojem je ona stasala i zapoela po vlastitom ritmu i
sadraju svoj novi put.
Gaznevidsko razdoblje turskih sultana, osobito sultana
Mahmuda, koji je bio sklon umjetnosti, bilo je pogodno za
razvoj poezije. Ona je, dakako, imala hvalospjevnu zna-
ajku, jer je vladar bio apsolutni autoritet, a cijeli svijet
je osvijetljen u odraznom svjetlu njegovog sunca", kako je to
pisao Aufi.
Najvei dvorski pjesnik bio je Unsuri (u. 1050. godine);
on je postavio konvencije pjesnikog govora za cijelo to
razdoblje, pa i za kasnije. Kako tada, uslijed pravovjerne
orijentacije vladara, silno prodire arapski, perzijski jezik se
zasipa arapskim rijeima i pojmovima. To se zamjeuje i u
Unsurija, ije je pjesnitvo, inae, stjecite briljantne inven-
cije, protkane zaudnom lakoom i eufonijom jezika.
Uz ovog pjesnika, iji se duh i talent ne mogu osporiti,
idu jo tri: Faruhi, Minuihri i Asadi. Prvi je poznat po
sjajnom opisu igosanja drebadi, drugi je dao udesan pri-
kaz svjetla svijea, a trei je napisao tenconu (mund-
zara), u kojoj se Dan i No nadmeu u nekoj, gotovo
srednjovjekovnoj, raspravi.
Faruhi je, posigurno, najdarovitiji nasljednik Unsurija.
Njegov opus je niz hvalospjeva i deskriptivnih pjesama
visoke kvalitete. Imao je izraziti dar za prirodne opise,
poznat je i po suptilnom iskazu erotikih doivljaja, a lju-
bavne su mu elegije ispunjene njenom osjetljivou.
Ibn Sina (Avicenna), koji se takoer ubrajao u Mahmu-
dovu kulturnu svitu, pisao je i na perzijskom. Sastavio je
jednu enciklopediju, iz koje se vidi da je izumitelj filozofske
nomenklature na perzijskom, od koje e kasnije, ipak,
odstupiti u korist arapske. Iako njegovo djelo ne spada
strogo u povijest literature, ipak je njegov lucidni, nesputani
i nadahnuti stil primjer i ljepote knjievnosti.
U ll. st. afirmiraju se tri znaajnija povijesna djela. Tako
je neki nepoznati pisac napisao Povijest Sistana, a ona se
kasnije protegla do 14. stoljea. U njoj se o dogaajima iz
rane selduke epohe izvjetava jednostavno i nepretenci-
ozno, a od arapskih vrela koristi se Povijest od al-Hvarizmija
(u. oko 850. godine) koja je kasnije izgubljena.
Jo jedno djelo karakterizira to doba. To je Povijest Gaz-
nevida od Bejhakija (u. 1077) koja se sastojala od trideset
svezaka. Predmet mu je vladavina sultana Mesuda I (u.
1041), ali je sauvana samo estina teksta. I to je djelo lieno
retorike kienosti i visokoparnog govora, kakav je tada bio
uobiajen.
Kratku povijest Perzije, pie Gardizi iz istog vremena, sa
osvrtima koji se odnose na njegovo doba, vladu Abd ar-
-Raida (u. 1053. godine). Kao i prethodna dvojica, i on gaji
473
Perzijska knjievnost
jezgrovitu jednostavnost kazivanja o dogaajima koji su
potresali njegovo vrijeme i sredinu.
Ibn Sina (Avicenna) potakao je korienje perzijskog
jezika za teoretske rasprave. Teologija, koja je, do tada, bila
po strani, sada se poinje pisati tim jezikom. Godine 1050.
Hudviri stvara prvo mis tiko djelo, Glavni put vjere. On je,
stoga, prisiljen stvoriti i novu terminologiju, pri emu se,
uglavnom, oslanja na arapski. I tehniki i tematski momenti
pridonijeli su velikoj sloenosti stila. Krajem stoljea javljaju
se i drugi mistici. Al-An sari (u. 1088. godine) je glasovit po
jezgrovitom prikazu sufijskog pravca, koji je napisan na
arapskom i veoma je mnogo komentiran. Ali on pie i na
perzijskom jedan biografski rjenik svetih ljudi i mistika, pri
emu se oslanja na as-Sulemija (u. 1021). Meutim, poznat je
najvie po svom djelu M undgdt, i jednoj kratkoj zbirci molitvi
u rimovanoj prozi.
Jedan od najveih perzijskih pjesnika je glasoviti Nasir-i
Husrev (u. 1060. ili 1061.), svestran i iznimno nadaren pisac,
koji je dinamino proivio ivot, da bi zavrio u nemilosti u
brdima Badahana.
Napisao je 30.000 stihova, a u prozi je sastavio petnaestak
djela. Stihovi su izvedeni u obliku dugih oda, koje su, inae,
sluile za himne vladarima, dok ih on ispunjava drugim
temama: Boje jedinstvo i veliajnost, vjersko nadahnue,
istoa morala, svrha valjane nauke, itd.
Njegove ode doimaju se kao jednoline i zamorne, ali ih
je on sastavljao izvanredno umjeno i stilski isto. Stoga su
ga sami Perzijanci pridruivali svojoj estorici najveih -
Firdusiju, Hajarnu, Enveriju, Rumiju, Sadiju, Hafizu. Ta
tehnika savrenost blista; ni jedan drugi pjesnik nije imao
tu ritmiku lakou niti je pisao jasnoom tako bogatog per-
zijskog jezika.
to se tie proznih sastava, najvie se zna za njegovu
Safar-namu, fascinantni putopis iz Egipta. Sva su ostala
djela specijalistike naravi i mogu zanimati samo filozofe i
teologe.
Stil Nasir-i Husreva bio je poneto starinski, jer mu je
uzor perzijska ismailitska proza (sam je, naime, pripadao
ismailitima), kakva se dijelom nalazi u Sidistanijevom djelu
Kai al-mahgiib.
Prvi poeci mistike proze donekle su i zaeci sufijske
poezije na perzijskom jeziku. Od prvih pjesnika nema zna-
ajnijih ostataka. Pod imenom Abu Saida ibn Abi-'l-Hajra
(u. 1049) biljei se oko 600 stihova.
Cijeli problem postaje utoliko zanimljiviji to su te
mistike pjesme sastavljene u formi koja se naziva ruba']
(katren), a Evropi je postala poznata preko glasovitog Ficde-
raldova (Fitz-Gerald) prepjeva rubaija Omara Hajama. Iako
je njezin nastanak nepoznat (postoji, dodue, pria o nekom
pjesniku koji je, sluajui djecu koja su se igrala u parku,
uhvatio novi metar, ali je malo vjerojatno), krajem 10. sto-
ljea je uveliko prevladala, osobito za sastave ex tempore;
osvojila je sve krugove: plemenite i obine, uene i neobrazo-
vane, asketske i nevaljale, pobone i bezbone.
Rubaija je jedinstvena, jer se od svih drugih poetskih
formi razlikuje svojim ritmom. Jednu drugu formu katrena,
zvanu du-bayti koja ima istu ritmiku shemu: aaba, ali je u
jednostavnoj verziji metra hezed, koristio je, u isto vrijeme,
putujui mistik Baba Tahir.
Perzijska knjievnost
Oba mistika, i Abu Said i Baba Tahir, bili su neizvjeta-
eni i jednostavni, ali ogranieni uskim okvirima utvrene
poetske konvencije.
U gaznevidskom razdoblju valja spomenuti i etiri zna-
ajna prozna djela koja se smjetaju na sam njegov kraj. Na
prvom mjestu je vrlo istaknuto djelo perzijske literature, a
predmet mu je umijee vladanja, to ga je sabrao i osmislio
vezir Nizamulmulk (u. 1092). U brizi za prijestolje kojem
slui, on razrauje program vjerskog odgoja kojem je cilj
onemoguiti razornu ismailitsku propagandu i utvrditi sunit-
sko pravovjerje. Iza njega je ostala njegova politika oporuka
pod imenom Siysat-nma, koja se sastoji od 50 poglavlja
savjeta vladaru.
Dok se u ovom radu poziva na inteligenciju i znanje, u
jednom drugom, to ga je sastavio princ Kaj-Kaus, zagorava
se neto cinikiji stav. Qabus-ruima je ugodna knjiga, prepuna
opservacija, iskustva i leernosti.
Krajem ll. stoljea napisana je i prva rasprava o retorici na
perzijskom, za koju se utvrdilo da je iz pera ar-Radujanija.
Slijedei strogo svoj uzor, arapskog pjesnika-uenjaka al-
-Marginanija iz ll. stoljea, dijeli rad na 73 poglavlja u
kojima izlae sve retorike metafore to ih pjesnici koriste.
Slino Nasir-i Husrevu, ali za obrnutu vjersku orijenta-
ciju, i al-Gazali (u. 1111. godine) koristi perzijski za svoj
program. Krajem ivota sastavio je on Kimiya-i saadat,
perzijski saetak glasovite njegove rasprave o asketsko j teolo-
giji: IlJya' 'ulum ad-din. Stil mu je strog, elokventan,
poneto teak, ali impresivan.
12. stoljee upoznalo je najvii sjaj perzijskog hvalospjeva
kojeg je na tako zavidnoj visini zapoeo Rudaki.
Katran ibn Mahmud (u. 1072. godine) bio je u slubi
Selduka koji su vladali sjeveroistokom Perzije. Mada su mu
osporavali znanje perzijskog, on je, ipak, bio vrstan u sastav-
ljanju formalnih oda. Stil mu je bio briljantno umjetan i
visokoparan, sa svim napuhanim retoricizrnom. Ali on nije
bio nita manje spretan u deskriptivnim stihovima, pa mu je
opis razorenog Tabriza (1042) udesan.
Drugi jedan pjesnik, Fahrudin Asad Gurgani, posvetio je
1048. godine jednom veziru svoj romantiki ep o jednoj staroj
perzijskoj temi, wis u Ramin, to se usporeuje s evrop-
skom poemom o Tristanu i Izoldi.
Masud-i Sad-i Selman (u. 1121) bio je takoer nadaren.
Nakon lagodnog ivota favorita pao je u nemilost i zatvor. U
njemu je sloio pjesmu: Habsiyya (Zatvorska pjesrna),
melankolinu tualjku svoga ivota. Napisao je i Divan, u
kojem je uveliko sadran hvalospjev, ija je elokvencija
zanosna, mnogi odlomci neobino lijepi i iskreni. On je autor
i mnogih lirskih pjesama, a smatra se da je i 400 rubaija
njegovo djelo.
Abu-'l-Farad Rumi je jo jedan pjesnik od znaenja, a s
njim i Abu Bekr Azraki koji je pisao vrlo teke maniri stike
stihove.
Naspram svih tih umjenika pljeska stoji, meutim,
sjajna, ironina i iznimno obdarena osobnost Omara Hajama
(u. 1132. godine).
Bio je ve 1074-1075. god. talentiran ivisokocijenjen
matematiar koji, po nalogu Melik-aha, sudjeluje na reformi
perzijskog kalendara. U znanostima je sljedbenik Ibn Sine.
! Bio je svestrano obrazovan, osobito u filozofiji, pravu i
~-------
474
povijesti, ali iz njih nije mnogo napisao. Glavno mu je
znanstveno djelo o algebri, u kojem je dao mnoga za tadanje
vrijeme napredna i vidovita rjeenja. Napisao je i jednu
metafiziku raspravu o egzistenciji, a pripisuju mu se, mada
sumnje u autentinost nisu neosnovane, i neka druga djela.
Kao pjesnika ga al-Isfahani pominje rano, ve 1172. Kas-
nije mnogi drugi navode njegove stihove na perzijskom i
arapskom jeziku.
U njima se - a pitanje autentinosti je jo uvijek iznimno
aktualno - oituju elementi mistikog perzijskog duha, sa
sloenim i refleksivnim traganjem za istinom. Ali Hajamove
rubaije nisu turobna uenjaka metafizika samozapitanos1.
To je sloeno tkivo koje se sastoji od splitaja sarkastikog
pesimizma i epikurejskog hedonizma, pronaanih kroz svijest
o slabostima nae sluajne opstojnosti.
Njegova poezija gaji stilleernog oblikovanja koji je djelo
velikog talenta i umijea, a svojom glavninom u kontekstu je
perzijske pjesnike tradicije. Inspiracija mu je snana, jezik
bogat i soan, sretna sprega narodnog i kultiviranog govora,
tonalitet je mek i gibak, a metrika odaje visok stupanj
tehnike savrenosti.
U 12. stoljeu javlja se i prvi mistiki ep, a njegov tvorac je
Senai (u. 1141. godine) iz Gazne. Njegov najvei spjev je
!fadiqat al-haqiqa. Opus mu nije beznaajan: divan oda,
lirike i katrena ima 872 stranice, a Sayr al-'ibiid neto oko 770
stihova.
Uzor mu je Nasir-i Husrev, budui da je razraivao ideju
Boje veliine i valjanog ivota. Bio je vrlo nadaren, istanan,
matovit ispiritualan.
!fadiqat al-haqiqa je spjev od 748 strana kojem se on
osobito posvetio. Taj veliki mistiki ep, kojeg e, kasnije,
pred oima imati Atar i Rumi, sastoji se od 10 poglavlja, a ova
se, opet, dijele na ilustrativne prie. Evropski kritiari mu
prigovaraju formalne nedostatke, dok ga perzijski smatraju
remek-djelom perzijske poezije.
U ovom djelu je prepun neke inovatorske revnosti, te
stoga, prema tadanjoj konvenciji, gaji visokoparni stil. Ode
su mu pisane u manirizmu, s puno afektacije i izvanjskog
retorizma. Stil religioznog epa je, meutim, jednostavan i
naravan, sa jasnoom i ustrinom perzijskog jezika jednog al-
-Gazalija. Dodue, u njemu je mnogo opetovanja, a i sadraj
je dosta ispreturan.
Abu-'l-Meali Nasr Allah (Nasrulah) ibn Muhamed spjevao
je perzijsku verziju Kalile i Dimne, glasovite zbirke indijskih
basni. Stil je njegov bio veoma cijenjen, jer se odlikovao
istoom, elegancijom i istananou.
Openito se u prvoj polovici 12. stoljea stvara niz proznih
djela. Istaknuto je pero Ahmeda Gazalija (u. 1126. godine),
kojeg je, svakako, zasjenio njegov veliki brat, ali koji je dao
niz znaajnih djela na arapskom, a i perzijsku knjievnost
zaduio jednom raspravom. SawanilJ je djelo u kojem se na
lijep i suptilan nain razmilja u 65 odjeljaka o Bojem
misteriju ljubavi.
Virtuoznom umjenou vladao je i Hamid ad-din Abu
Bekr iz Balha i pokazao je u svojim Maqamiu. On je uspio
ostvariti vrhunac narodnog uzora rimovane proze.
Iste godine, 1156, kad je Hamid zapoeo svoje djelo,
prozaist Nizami pie svoje ahar maqdla za Kralja ovog
vremena, tog uenog, pravednog, Bogom poticanog, pobjed-

nikog i nebom pomaganog monarha, Pomagaa Islama i
muslimana, Istrebitelja nevjernika i mnogoboaca, itd.,
itd., a u stvari malog i beznaajnog princa iz dinastije Gurida.
Ovo se vrijedno djelo sastoji od etiri rasprave o etiri
uvaavane djelatnosti u Perziji: civilne slube, poezije, astro-
logije i medicine. Ono sadri i recept za uspjeh u knjievno-
sti. A sada, kae se tu, pjesnik mora biti njenog tempera-
mentna, dubok milju, zdravog duha, jasne vizije, brze
pronicavosti. Mora poznavati vie znanosti, a brzo uzeti
najbolje iz svoje sredine; kao to poezija koristi svakoj znano-
sti, i svaka znanost koristi poeziji. A pjesnik mora znati voditi
zabavnu konverzaciju na drutvenim skupovima i pri svetko-
vinama; njegov stih mora dosei takvu visinu da je zapisan u
knjigu Vremena i slavljen od plemenitih, i da je takav da ga se
moe zapisati u knjigu i recitirati u gradovima. Budui da je
besmrtna slava najvrsniji dio poezije, to je ona, dok se slava
ne postigne, jalova. Da bi to postigao, pjesnik mora nauiti
ve u mladosti 20.000 bejtova Starih i 10.000 stihova Moder-
nih, i stalno itati i pamtiti divane majstora svoje umjetnosti,
zapaajui kako su oni rjeavali svoje tekoe, tako da se
oblik i raznolikost stihova mogu ukorijeniti u njegovoj pri-
rodi, a nedostaci i ljepote poezije upisati na ploi njegovog
razumijevanja. ehar maqiila svrstava se meu remek-djela
rane proze; treba se diviti Nizamijevoj lakoj rjeitosti, punoj
jezgrovitosti i razgovornom tonu.
Suparnitvo meu vladarskim kuama, koje je u 12. st.
tako uoljivo, pridonijelo je etvi povijesnih djela. Tako je
Ibn al-Balhi napisao Fars-namu Muhameda Selduka
(1104-1117), u kojoj je napravljen kratki pregled predislam-
skih i poslijeislamskih promjena u Perziji. Neki nepoznati
autor je pripravio Mugmal at-tauxirih, ivopisnu i saetu
povijest svijeta do 1126. godine. O Selducima je pisao i
Ravendi, a Bejhaki je razvio punu sliku geografije Balhe, s
podacima o porezima, upravljaima, itd.
Najpoznatiju perzijsku raspravu o poetici napisao je Raid-
-i Vatvat (u. 1182. godine).
Proza 12. stoljea ima bljetav zavretak. To je pojava i
djelo eminentnog sufije ihab ad-din (ihabudina) Suhravar-
dija Maktula. Glavna mu je preokupacija bila da skladno
povee aristotelsku logiku i sufijski misticizam. Stoga se on
dao na jednu metafiziku koja uvaava ili, bolje, koristi zoroa-
strijske ideje i novoplatonistiko uenje o iluminaciji. Dok na
arapskom pie sloene rasprave, na perzijskom sastavlja, sa
snanim artistikim osjeajem, basne koje se mogu dovesti u
liniju s Platonovim mitovima. ivim stilom, jasnoom, smi-
slom za pripovijedanje, pun didaktike nakane, s pjesnikim
umecima, ostavlja dojam nadarenog i znaajnog literate.
U tom zrelom seldukom dobu, opsjednutom dinasti
kom moi i ugledom, pjesnitvo je bilo u funkciji visoke
dvorske slube. Uvjeti su, s jedne strane, bili pogodni da se
ono izrazi ali je, s druge, bilo ogranieno svrhom i zadaom.
Nije, stoga, udo da se gaje forme dvorske poezije.
Muizi je bio jedan od istaknutih hvalospjevnika na dvoru
Melik-aha. Njegov Divan bio je duga oda od 892 strane, a
sadravao je 18.623 bejtova, Bio je vrlo elokventan i elegan-
tan stilist, virtuozan znalac perzijskog. Smatra se, po perzij-
skim kritiarima, da bi, to se tie gipkosti izraza i vladanja
rijeju, bilo teko nai premca njegovom djelu, uz iznimku
Zahirija Farjabija i ejha Sadija.
L-
475
Perzijska knjievnost
Ipak ga je hvalospjevna tematika, a i tehnika, silila da
koristi artificijalna sredstva i povieni ton iskaza, s mnogo
kienosti i hiperbola. To isto se primjeuje i u lirskoj poeziji,
a i u uvenoj elegiji u povodi smrti Nizamulmulka i Melik-
-aha.
Enveri (u. 1190) je drugo veliko ime tog razdoblja, a
ubraja se u tri pjesnika proroka perzijske poezije. Vladao
je cjelokupnim umijeem poezije, koristio neobino mnogo
retorikih figura, imao je izrazitu sklonost ka misaonosti.
Njegova snana osjeajnost bila je posve prirodna, ali je
nerijetko oitavao uzvienost; metafore su mu slikovite i
adekvatne; dikcija je elegantna, ista, iva i jednostavna, a
versifikacija neobino laka, mada polagana i sveana.
Enveri je bio virtuozan pjesnik, uzvienog i jasnog tonali-
teta, ali s iznimnim smislom za ritam i rije, velikog dijapa-
zona i svagdje, od satire do hvalospjeva, jednako nadahnut i
osjeajem ispunjen.
I Hakani (u. 1185. godine), sa obala Kaspijskog jezera, bio
je glasovit kao pjesnik. I sam je tvorio hvalospjeve, prenapete
i optereene hiperbolama, te krupnim i veliajnim izrazima.
Put na had u Meku posluio mu je za njegovu dugu
poemu Tuhfat al-Traqayn, koju je spjevao urimovanim
distisima, iji je sadraj opis vienih zemalja i gradova, kao i
laskanje uglednim osobama.
Intrige su pripomogle da se, po povratku, nae u zatoe
nju. To mu je bila prigoda, koju e, uostalom, imati mnogi
pjesnici, da ispjeva zatvorske pjesme, pune melankoline
tualjke i svietskog bola. Bol je iskazana s mjerom, nadah-
nuto, iskreno, briljantno opisana i s biranom misaonou.
Smrt njegovih blinjih bila je poticaj za divne elegije,
duboko zbiljske i autentine. Napisao je i golemi Divan,
svestran, zanimljiv, poletan i snaan.
Nizami je, sigurno, iznad sve trojice prethodnika, svojim
univerzalnim genijem i smjeta se s pravom odmah iza Firdu-
sija. Bio je neobino poboan, gotovo asketski predan tajni
vjere, kojoj posveuje svoj golemi i snani pjesniki dar.
Oduevljen mistikim sastavima Senaija, napisao je 1176.
godine svoj Mahean al-asrdr. Spjev je pun pristupnih
iskaza: u slavu Boga, u poast Muhammedu, za posvetu
Behram-ahu, a neto i o nakani rada.
Nizarnijev stil je neobian. On se slui nainom koji je
rijedak, mada su se njime sluili i perzijski pjesnici, a koji je
mjeavina konvencionalne i nekonvencionalne nejasnoe.
Njegove slike i metafore mogu se shvatiti samo u poetskom
kontekstu i po zdravom sudu.
Naravno da je sva pjesma simboliki zamiljena i stoga se,
neizbjeno, mora smjestiti u mistiki kontekst, te je, dakle,
svaka doslovnost besmislena i nekorisna. Zavrnica je proeta
tualjkom zbog zloe svijeta; on se tada okree herojskim i
romantikim temama.
A to se osjea u njegovom narednom radu, Husrau: u
irin. U 7.000 distiha ispjevana je ljubavna pria sasanid-
skog cara, kao i tragedija njegovog suparnika. U spjevu Layla
u Magnun oivljava legendu davne Arabije, a predmet joj je
melankolina zaluenost kajsitskog pjesnika za Lejlom, i
njihova strana sudba.
etvrti dio Nizamijevog kvinteta epova (radi se o spjevu
sa vie od 10.000 stihova) je Iskandar-nama, sjajni sPjev0j
Aleksandru Velikom i njegovom udnom traganju za Vrelom
'--- ' ' , _ "
Perzijska knjievnost
ivota. U njemu se osobito naglaava uloga filozofa-uprav-
ljaa, to je povezano sa svijeu perzijskih pjesnika da su,
svojim zagovorom mudrog savjetnika, nasljednici Platona.
Pjesnik, dakako, odaje priznanje svome prethodniku na
tom planu, Firdusiju. I to ne samo neizravno, preuzetom
temom i korienjem herojskim mutekarib-metrom, nego i
izravno.
Godine 1198., na 4 godine pred smrt, Nizami je dovrio
svoje najvee djelo, Haft paykar. Tema mu je ivotna povi-
jest cara Behrama Gura. On se, po slikama, zaljubi u
sedam princeza: Indije, Kine, Horezma, Rusije, Perzije,
Bizanta i Maroka. Zaljubljen u sve, on ih zarui i svakoj
izgradi zaseban dom, stilom, klimom i bojom prilagoen
njihovoj domovini, a zatim ih redom posjeuje i s njima
razgovara.
Nizami je napisao prilian broj oda u svome karakteri-
stinom stilu, s neobinim bogatstvom boja, u kojem je
bilo i kovanica, kao i izvornih zamisli, iskrenih i dojmljivih
slika veliine i uzvienosti.
Atar ('A nar, u. 1230. godine), taj neobino originalni
pjesnik, sav se posvetio mistikim temama koje je varirao
sa zaudnom lakoom i irinom. Bio je silno plodan i,
prema srednjevjekovnim vrelima, opus mu se sastoji od
114 knjiga, po jedna za svaku kur'ansku suru, ali to
moderna kritika reducira na 12 spjevova. Glavno mu je
djelo Mantiq at-tayr. U njemu se na alegorini nain
opisuju mistiki doivljaji sa parabolama, koje je Suhra-
vardi unosio u perzijsku prozu. Sadraj je neobian: kako
su se ptice, pod vodstvom Hupua, dale na dugo hodoae
u potrazi za mistikim Simurgom, da bi ga uinile svojim
kraljem - simboliki prikaz traganja due za sjedinjeniem s
Bogom.
Iliihi-niima, drugo znaajnije djelo, povijest je o kralju
sa est sinova, od kojih trai da mu kau to najvie ele -
s mnogim slinostima atmosfere iz Hiljadu i jedne noi.
Poruka mu je uobiajena: naspram sinovljevih zemnih inte-
resa stoji udesni, blaeni i trajni svijet duhovnog.
Istovjetna je didaktika i Mu~zbat-name. Sadraj se vee
za glasoviti Muhammedov uspon na nebo. Na pokuaj per-
zijskih mistika, posebno Bistarnija, da ostvare duhovni
uspon po Poslanikovom uzoru, pjesnik u ovom djelu pie
7.000 distiha na tu temu.
Sva tri spjeva se, dakle, okupljaju oko jedinstvene
osnove: duhovno samousavravanje i samoostvarivanje, oko
kojeg se organiziraju mistike romanse. U Asrar-nmi, Atar
se pribliio Senaijevom djelu, a i navijestio Rumija; postoji
ak i podatak da je ovaj dobio kopiju Asrar-name od
samog, ve ostarjelog pisca.
On se, po naknadnim istraivanjima, pokazao i tvorcem
Husreo-nme, Mubtar-name, Pand-name i Divana odi i
lirike. Osobito se u njima iskazuje pjesnikom velike origi-
nalnosti u stilu, jeziku i obliku. Jednako je sloio ivoto-
pise i kazivanja svetih ljudi i mistika u svom djelu, Tad-
kirat al-auiliya', koje je vrijedno vrelo za ispitivanje ranog
sufizrna. Njegova proza se, takoer, odlikuje individual-
nou. Ona je jasna i starinska, bez maniri stike afektacije,
dostojanstvena i nenametljive ljepote.
Kao to cvjeta poezija, raste i interes za povijest, Perzij-
ska literatura u irem smislu prepuna je povijesniarskih
476
imena - da se navedu samo Ibn al-Balhi, Ravendi, Hasan
Nizami, Bejzavi (Bayqawz). Neka od njih imaju znaenje
i za literaturu u uem smislu svojim tematskim aspektima,
a pogotovo izraajnim sredstvima.
13. stoljee, veoma meteno, bilo je neobino pogodno
za razvoj te vrste literature. Prvo djelo nije bilo izvorna
perzijska tvorba, nego Darbazakanijev prijevod arapske
knjige: al-Kitab al-Yamini, previe nakienog ivotopisa
sultana Mahmuda, koji je 1021. godine sainio al-Utbi. Ve
je po tome oito da je naputena jednostavnost perzijske
tradicije i da se, po ukusu vladara, gajio povieno-mono-
toni i nategnuto-sveani ton od Darbazakanija do Duvej-
nija i Vasafa. Prava je oaza odmora i svjeine manje iskva-
reni stil jednog Ibn Isfendijara, koji je napisao Tarlb-i
Tabaristan. Bavei se starim rukopisima, on je na perzij-
ski prenio arapski prijevod jedne rasprave upuene od sasa-
nidskog glavara tabaristanskom princu. Ona je uvod povi-
jesti njegovog kraja, koja je ispriana ivim stilom, zai
njena brojnim anegdotama i pjesnikim citatima.
Muhamed Aufi poznat je po pregledu rane perzijske
knjievnosti. Gauximi' al-hikayat, golema enciklopedija sa
oko 2.000 anegdota i nije striktno povijest, jer je ispresije-
cana mnogim neobinim i esto naivnim podrobnostima.
Prva knjiga je u maniri pretjeranosti i napuhanog stila, dok
kasnije koristi jednostavni i isti perzijski jezik, privlaan
zbog svoje svjeine i izvornosti izraza.
Duveini (u. 1283. godine), koji je bio u slubi mongol-
skih osvajaa, dovrava 1260. godine svoje glasovito djelo
Tarzb-i Gahan-gua. Povijest je to u 3 knjige, dodue
silno nakiena, o ingiz-hanu, njegovim precima i potom-
cima, o dinastiji aha iz Hvarizma (Horezma), kao protiv-
niku Mongola, te o ismailitima, ijem je kraju osobno pri-
sustvovao.
Bio je veoma obrazovan i kultiviran pisac i mislilac i
silno je pridonio ouvanju i razvoju islamske kulture nakon
mongolske provale. To je djelo od prvorazredne povijesne
vanosti. On je jedini od perzijskih povjesniara koji je
boravio u Mongoliji i opisao krajeve Dalekog Istoka.
Duvejni je bio suptilni i vrhunski predstavnik tog ope
priznatog umijea verbalne arabeske. Ali su golemo nje-
govo znanje, irina pogleda, iskustveno bogatstvo, pa i
autentinost misli (pretea je, donekle, Ibn Haldunove filo-
zofije historije) ublaavali te nedostatke opeg stila epohe.
Postojao je jo jedan suvremenik kojeg valja spomenuti u
ovom skupu. Bio je to Duzdani, koji je napisao djelo
Tabaqat-i Na~rz (u 23 knjige) znaajno, po opoj oc-
jeni, za ranu povijest muslimanske Indije. Stil mu je bez
ukrasa i neafektiran, a pokazuje veliko poznavanje jezika.
Pisac se kloni svake nezasluene pohvale, bavi se savjesno i
pomno injenicama i oituje se tanou u obavijesti i
iskrenou u sudu.
Dok kod ovog pisca uloga mongolskih osvajaa zauzima
neznatno mjesto, na samom kraju knjige, dotle Raid ad-
-din Fadl Allah/Raidudin Fazlulah (u. 1318), piui svoju
opu povijest, ve prvi svezak posveuje turskim i mongol-
skim plemenima. A to je i nuno: ivio je stvarno pod
mongolskim vladarem Abaka-hanom (1265-1282).
Godine 1306. dovrio je prvi svezak svoga djela Gami'
at-tauirih, a ostatak tog golemog djela radio je jo pet
godina. Ono je vrlo pouzdano vrelo o mnogim zemljama,
pogotovo Dalekog Istoka, jer su u njemu iskoriene
prvorazredne kronike, kao to je slavna mongolska kro-
nika Altan daptar. Osobno je pisac bio neobino svestrano
obrazovan; znao je mnogo ak i o evropskim zemljama,
sve do Engleske.
Sedam godina potom, on je svome vladaru predstavio
pisca koji e nastaviti djelo Duvejnija. Bio je to Vasaf,
pisac djela Tageiyat al-amsar, pregleda perzijske povijesti
od 1257. do 1328. godine. To djelo takoer je dragocjeno
vrelo podataka o tadanjem razdoblju, ali je njegova vri-
jednost znatno umanjena zamrenim i blagoglagoljivim,
vjetakim i razvuenim stilom.
Postoji jo jedno podruje perzijske literature - uosta-
lom, svjetski poznato i priznato. To su pripovijesti, niz
pripovijesti obino, koje se, okupljene oko neke zajed-
nike osnove, kazuju na iv, matovit i atraktivan nain, a
uzor im je glasovita Hiljadu i jedna no" (vidi HILJADU
I JEDNA NOC).
Tu je na prvom mjestu Sindbad-nma, koju je
1160-1161. godine u perzi jskoj verziji kompilirao Zahiri i
posvetio vladaru Samarkanda. On sam obavjetava da je
knjiga izvorno bila na pehlevi-jeziku. Vladar Nuh ibn
Mansur naredi uenjaku Fanaruziju da je prevede na per-
zijski i da unese potrebne korekture i dodatke. Godine
950-951. on je taj posao obavio, ali suhoparnim stilom, pa
je prijetila opasnost da djelo bude zaboravljeno.
Ta verzija je doista i nestala, kao i jo jedna, rimovana,
koju je sastavio selduki pjesnik Azraki (umro prije 1072.
godine). Sam Zahiri je stavio sebi u zadatak da literarno
okiti golo tijelo prie, u emu je postigao briljantan uspjeh.
On je sastavio jednu sloenu rimovanu prozu, a proeo ju
je navodima iz djela oko 48 arapskih i perzijskih pjesnika.
S manjim literarnim pretenzijama u tu vrstu spada i
Bahiiyar-nama, koja se takoer poziva na pehlevi-origi-
na!. Najstarija postojea verzija je iz 13. stoljea, a autor
joj je Dakaiki iz Merva. Ona je, mada postoje razliite, pa
i potpuno iskrivljene verzije (npr. hinduska), bila raena
u istom stilu: ljupke prie, matoviti zapleti, leernost
jezika i suptilna aluzivnost.
U taj kontekst spada i Marzban-nama, koju je, kao pri-
jevod zbirke bajki princa Merzbana ibn Rusterna, preveo
na perzijski Veravini i predao azerbejdanskom vladaru
Ildigizu (1210-1225).
Ve iz uvoda se vidi da je pisac cijeli ivot posvetio
skupljanju pjesnikih dragulja i da je ivio s knjigama i
za njih; da je, u elji da iza sebe ostavi traga, sastavio u
modernom idiomu Marzban-namu, s kojom se moe uspo-
rediti samo Kalila i Dimna po vrsnoi znanja i savjetu
koji se namee.
Knjiga se sastoji od 9 poglavlja, od kojih je 6 serija
basni, naravno prepunih didaktike. Stil kojim je napisana
je u konvenciji doba: kien, uzvien, svean, zanesen, ali
sa blagom primjesom humora.
Oito je da se Veravini uklapa u jednu orijentalnu tra-
diciju, po kojo) se monim vladarima nisu davali (nisu
mogli davati) izravni savjeti. Smatralo se mnogo boljim i
djelotvornijim da se svaka preporuka iznese u formi meta-
fore, poredbe ili parabole bilo kao da je govori netko
477
iraz, koji je ostao po strani od mongolskih upada i
-
Perzijska knjievnost
drugi, a naroito ivotinje. Kasnije je taj dvorski stil pre I
rastao postupno u narodni obiaj.
uivao mir, izrastao je u sjajan centar kulturne aktivnosti.
- I
U njemu su stasala i dvojica najveih perzijskih pjesnika.
Prvi je svakako, Sadi (u. 1292. godine). Nakon kolovanja
u rodnom mjestu prelazi u Bagdad, ini se iz politikih
razloga, i tu studira na Nizamiji. Po svoj prilici se susreo
sa velikim mistikim misliocem Suhravardijem (u. 1234.
godine), a i Rumijem. Dosta je putovao i pri tom se zlo-
patio; bio je ak i kriarski zatoenik oko 1221. godine.
U rodno mjesto se vratio potkraj vladavine Ibn Zendi-
ja (1231-1260).
Biistan, koji se pokatkad naziva Saidi-nama, prvo je
njegovo djelo iz 1257. godine. U divnim i lepravim stiho-
vima oblikovane su razne teme u 10 odjeljaka: o pravdi,
dobroj vladi, ljubavi, zadovoljstvu, itd. Neto ranije je
pisao didaktike pjesme i u tom je slijedio tradiciju od
Husreva do Abu ekura, ija se Afarin-nama izgubila.
Gnomiki stihovi su se mogli, tu i tamo, pronai u Firdu-
sija, u ah-nami, a svi su pjesnici intenzivno koristili
domae poslovice u retorici i rimi. Sadi je, dakle, nastav-
lja jedne bogate batine; mnogi stihovi Bustana postali su
poslovice zbog svoje epigramatske jezgrovitosti. I narodna
mudrost je inteligentno unesena u mnogim anegdotama sa
silnim i nadahnutim umijeem; a i korienje zbiljskih ili
izmiljenih dogaaja iz njegovog vlastitog pustolovnog
ivota umjeno je i adekvatno ostvareno. Sve je to obliko-
vano s otmjenom elegancijom, bogatom rjeitou, neobi
nom gipkou i lakoom, pravom delikatnou, neodolji-
vim armom, jednostavnom mudrou. Samo se ah-nama
i Rumijeva Mesnevija mogu usporediti sa Bustanom i Guli-
stanom (Golestanom).
Ovaj zadnji napisan je godinu dana nakon prve knjige.
Sam pisac ostavio je prilino romantino svjedoanstvo o
njegovom nastanku. On pria da je, jedne proljetne noi,
etao po vrtu s prijateljem izmeu prekrasnog cvijea bli-
stavih boja, zanosnog mirisa i pjeva slavuja. Tu, u razgo-
voru o prolaznoj ljepoti rua, Sadi je izjavio da je u stanju
napisati knjigu o ruama, koja e odueviti itaoca, a pre-
ivjeti tiranski udar jeseni i stalno cvjetati. Obavezavi se
tako, za malo dana su bila napisana dva poglavlja, a neto
kasnije, dok su rue jo cvale, i cijela knjiga pod nazivom
Vrt rua".
Djelo je vrlo brzo postalo silno popularno kao poema
ljepote, ljubavi, samortve, prijateljstva i ozbiljnosti.
areni ivot Istoka, zanos vjere, istoa ideala, snaga sud-
bine, veliina slave, dubina ljubavi, itd. - inspirativna je
panorama poezije i ivota, izmijeanih na razini kultivira-
nog jedinstva.
Sadi je bio veliki stilist, to se da uoiti iz usporedbe
njegovih proznih sastava i Gulistana. Njegovo Pismo (prvo)
napisano je na starinskom perzijskom, s atraktivnom jedno-
stavnou, ali zainjeno brojnim arabizrnima. Ve u drugom,
koje se sastoji od pet propovijedi, raznovrsnost je neobina:
prve dvije su dane u iskrenoj prozi koja je proeta poetskim
izvacima, trea je po uzoru na Ansarija, etvrta je kao u
Hudviriia, a peta je artistiki jednaka Gulistanu. U svome
treem Pismu (Risala), upuenom veziru, stil se odlikuje
Perzijska knjievnost
r--..
, silnom elegancijom, ali s mnogo visokoparnih fraza i ulo-
maka. etvrto Pismo je suptilna rasprava o umu i osjeaju
kao spoznajnim putevima do Boga, dok se peto vraa stilu
prvoga. esto je opis susreta s uglednicima dvora.
Ali, bez obzira na svu ovu sposobnost i raznovrsje, Guli-
stan je otjelovljenje pjesnikove umjetnosti, talenta i osobno-
sti. U njemu je izgraen potpuno nov stil, koji se odvaja i od
rogobatnog stila davnine i od patvorene ekstravagancije
sadanjice. On pripada makamskom tipu kompozicije i time
se moe usporediti sa Hamidijevim Makamama, s tim to je
ovaj bio oponaanje, dok je Gulistan originalna i inovatorska
tvorba koja je satkana od najsloenije potke suptilno varira-
nih ritmova, koji ne izmiu zaudnom ostvarenju savreno
kontrolirane virtuoznosti.
Pand-nama (nekada zvana karima) u 201 distihu (metar:
mutekarib) djelo je o popularnoj etici, u kojoj on snano
afirmira suptilni osjeaj za pravdu, vrlinu, slobodu. Zalagati
se za to u vrijeme mongolskog nasilja i njihovih bjesomunih
vladara bio je akt goleme hrabrosti i oit dokaz nepokoleb-
ljive odanosti islamskim principima.
Kao i svi, morao je pisati i hvalospjeve, a onda se sluio
bombastikim stilom. Pa i tada je nalazio snage da kraljev-
skom patronu otvoreno kae kako treba vladati.
Ali, iznad svega, Sadi je bio sjajni lirik, tako velikog
talenta da je po prvi put uspostavio prvenstvo iste lirike nad
formalnom odom. To se dogaa u 13. stoljeu, iako je i ranije
bilo pjesnika, npr. Senai, koji su slobodno gajili oba ova
pjesnika usmjerenja. Ali je ranija lirika bila mistike naravi i
sadraja, dok se sa Sadijem ona odreuje kao medij za
ljudsku strast. Posveena je, obino, lijepoj mladosti ili tvr-
doglavoj dragani, ali se u njoj, nerijetko, nalaze i molbe
vladaru ili veziru. Uostalom, on je uveo u svoje pjesme teme
familijarnog repertoara, karakteristinog za klasinu perzij-
sku liriku, koji je kasnije postao suhoparni manirizam.
Karakteristika njegova lirskog pjevanja bila je savrena
tehnika kontrola, neobino laka dikcija, ugodna formalnost,
kao i prigodna blaga uzvienost.
Sve te karakteristike mogu se, u neobinom izljevu blista-
vog talenta, pronai u mnogim njegovim pjesmama, pa i
onima koje su koristile oblik hvalospjeva, kao to je onaj
posveen Prijestolonasljedniku, u kojem, na kraju, sam sebe
hvali - takmiarski element u perzijskih dvorskih pjesnika.
Sa Sadijem, pogotovo s njegovom divnom lirskom poezi-
jom, zapoelo se zavravati jedno razdoblje perzijske knjiev-
nosti, a ocrtavalo se novo koje e, neto kasnije, dati trijum-
falne predstavnike. Sadijeva posebna zasluga bila je u otvara-
nju puta za rascvat lirike koja e u Hafizu dobiti svog
najveeg umjetnika.
Ali Sadija prati, u vremenskom smislu, jo jedno blistavo
ime perzijske poezije, koje e joj dati nesluenu dubinu,
snagu i izraz. Bio je to veliki mistik Rumi, roen u Balhu
1207. godine, od oca koji je bio poznati sufija. Uslijed
razloga, koji nisu do kraja razjanjeni, ovaj mora napustiti
rodni grad i, nakon mnogih putovanja, nastanjuje se u Konji,
gdje i umire 1230. godine.
Svoje obrazovanje Rumi je najprije stekao od oca, koji je
bio vrlo uen; poznata je knjiga njegovih razmiljanja
Ma'iirif. Oev prijatelj upuivao ga je u misterij sufijskog
nauka i discipline. Godine 1240. on je stekao rang ejha i ve
478
tada poetno radi na formiranju svoga reda. Jo za studija
kod oevog prijatelja Burhan ad-dina putovao je na nauke u
Alep, a zatim je produio za Damask, gdje je ostao etiri
godine. Potom se vratio u Konju. Godine 1244. susree se on
s pustinjakom-mistikom ems ad-dinom iz Tabriza, to e
imati za njega iznimno znaenje. Zavist i ljubomora uenika
prisilili su, u dva maha, da se raskine bliskost ova dva
ovjeka; pri treem sukobu, stari je pustinjak nestao. Ipak,
njegov trag se nije potpuno zagubio, budui da je njegovo
uenje ouvano u knjizi Maqalat (neobjavljenoj). Godine
1273. Rumi umire vrlo cijenjen na svim stranama islamskog
svijeta.
Cijeli ivot Rumija bio je predmet pretieranih legendi, u
koje su, po potrebi, uplitana i uda. Ali ostaje injenica da su
strasna narav, silna uobrazilja, ljubav za istinom i asketska
pobonost, bili faktori njegove uznesenosti i opsjednutosti
vrhunaravnim i njegovim tajnama.
Rumi je, nema dvojbe, bio na prvom mjestu iznimna
mistika linost silne snage, bogobojaznosti i samortvova-
nja. Stoga je i njegova poezija samo posljedica tog golemog
duhovnog ara, to se ogleda u tehnikim nedotjeranostima
stila. Pogled na njegove ode i rubaije, a sve je skupljeno u
knjizi Diuxin-i ams-i Tabriz, potvruje da se radi o impro-
viziranim i ekstatinim stihovima.
Pisao je Rumi, dakako, i u prozi. Prva knjiga je Magalis-i
sab'a, sedam vjerskih izlaganja u tradicionalnoj maniri.
Nakon doksolokog uvoda o Poslanikovoj predaji izlae se
tekst, koji se oprema kur'anskim navodima, bogobojaznim
priama i poetskim odlomcima. I stil je tradicionalne naravi,
jedna zamrena i izvjetaena proza koja se teko da raza-
brati. Njegova pisma (144), koja je sabrao neki njegov nepo-
znati uenik, raspravljaju privatna i spiritualna pitanja. Stil je
lagan, gibak i iskren, bez uobiajenog manirizma. Ipak je
najvaniji spis Fihi ma jihi, a obuhvaa neto poput razgo-
vora za stolom. U njima se razrauju mnoge religiozne i
mistike teme, popraene raznim priama i navodima.
Uza sav knjievni talent to se oituje u ovim proznim
sastavima, on se, ipak, najsnanije a i univerzalno oituje u
poeziji. Rije je o Divanu i Mesneviji. Kasnije se Divan
naslovno vezuje za ems ad-dina iz Tabriza - razumljivo na
temelju Rumijevog poistovjeivanja sa svojim prijateljem.
Sami stihovi svjedoe da on starog mistika smatra jedinim
nadahnuem svoje pjesme.
Divan je golema pjesnika zbirka, pa se, prema perzijskim
piscima, Rumiju pripisuje 50.000 distiha; a postoji i miljenje
Furuzanfara da je originalno jezgro, koje je takoer bilo
veliko, teajem stoljea bilo nadopunjavano samovoljnim
dodacima.
Spontanost je ono to odlikuje njegove lirske stihove, te
stoga nije imao sklonosti za istanano oblikovanje stila. to se
tie tema, treba imati u vidu da je on sufija i da misticizam
nema mnogo ideja, ali njihova razrada je udesno imagina-
tivna i raznolika. To je sluaj openito s islamskom poezijom,
s obzirom na strogost klasinog kanona.
Upravo se na tom polju izdvaja Rumi. On je, za razliku od
drugih perzijskih pjesnika, izradio iroko podruje novih
sadraja i ilustracija. Mistike elemente kvijetizma, bogobo-
jaznosti, strasti, teozofije itd. uveliko su obraivali Ansari,
Senai, Atar, a on se dao na korienje plesa u krug po

zvucima svirale, to je onda otkrilo cijeli jedan svijet emocija,
misli i iskaza koji se izlio u svjei i vedri ritam. Sve to raa
nove izraze, simbole i slike, jer se Rumi svim arom svoje
ushiene due trudi iskazati ekstatika mistika iskustva silne
snage i vjerodostojnosti.
Drugo veliko Rumijevo pjesniko djelo bio je spjev Mm-
nawi-i ma'nawi (Mesnevija) u 6 knjiga sa ukupno 25.000
distiha, koji, kako sam pjesnik kae, sadri osnove osnova
Vjere i raspravlja o tajni sjedinjenja i sigurnom znanju; on je
Velika znanost o Bojem pravu, najslavnijem Zakonu Boan-
stva, najjasnijoj Oitosti Bojeg bitka.
Aflaki je izvijestio o okolnostima njegovog nastanka.
Razlog je, po njemu, u tome da je Husam ad-din (Husarnu-
din) doznao da neki Rumijevi uenici prouavaju Senaijevu
Ilahi-namu, kao i neka Atareva djela. Stoga je predloio
Rumiju da napie neto poput Ilahi-name, ali u metru
Atarovog djela Muntiq ar-rayr, a prijatelji da e tada na-
pustiti sve druge pjesnike i samo njega prouavati. Rumi je
smjesta izrecitirao dio Mesnevije, rekavi da ga je Bog upozo-
rio na elje brae.
Djelo je zapoeto na ovaj poticaj malo nakon 1258. godine,
a nikada nije dovreno, budui da zadnja knjiga nije dove-
dena do kraja uslijed pieve smrti. Ma koliko se inila
kaotina i proizvoljna skupina tema i motiva, djelo je sple-
teno finim unutranjim vezama, te svaka knjiga predstavlja
suptilnu umjetniku cjelinu.
Mesnevija je velika knjiga pria i anegdota. U njoj je
nekoliko stotina pripovijesti, s uzorcima svakog anra. Glav-
ninom se sastoji od legendi iz Kur'ana i njegovih komentara,
Poslanikovih predaja i ivota predmuhamedanskih poslanika
i islamskih svetih ljudi. A ima i drugih vrela, kao to su Ibn
Sina, pjesnici, narodne zbirke pria, razne putujue: prie
koje su kazivali dervii i drugi putnici. Primjer za to je
poznata pria o udu to ga je doivio egipatski mistik iz 9.
stoljea Zu-'n-Nun, (Du an-Nun), a koja se prenosila; o njoj
npr., osim hagiografa, izvjetava al-Isfahani (u. 1038. go-
dine), nekoliko godina kasnije i glasoviti sufija al-Kuajri, a u
ll. st. i drugi mistiki pisac Hudviri.
Primjetan je u spjevu izravni polu-govorni stil, koji, kada
to sadraj trai, postaje svean i dostojanstven, to se skladno
povezuje s tradicijom artificijalne dikcije u perzijskoj poeziji.
U stvari je bitna znaajka Rumijeve dikcije openito, i u prozi
i u poeziji, da on neobinom lakoom koristi rijei i kon-
strukcije iz opeg govora koje se, inae sve do modernista,
jedva pojavljuju u perzijskoj knjievnosti. On spretno kombi-
nira puki i knjievni jezik, to daje izvanrednu snagu onome
to kae, a i oita je potvrda starih obavijesti o spontanoj i
govornoj kompoziciji. Njegovi spjevovi su dosegli najviu
visinu za koju je sposobna poezija koja se inspirira mistikom
vizijom i zanosom.
Od mongolskog vladanja do novijeg doba (19-20 st.).
Prve godine mongolske vladavine bile su za Perziju teka
vremena. Premda su se kasniji mongolski vladari starali o
ponovnoj izgradnji zemlje, to su, ipak, pustoenja tokom
prvih upada bila tako strana da se zemlja samo lagano mogla
oporaviti. Pri opem razaranju, nije se, naravno, moglo
oekivati da bi perzijska knjievnost slijedila svoje ranije
puteve. Ipak su ba te godine donij_e_le_v_el_i_k_i_ll_iz_is_t_a_k_n_u_ti_h_
479
Perzijska knjievnost
povjesniara, ija su djela predstavljala glavni oslon svih
evropskih istraivanja. Ne ulazei poblie, moraju se kratko
ponoviti bar najvea imena. To su Ata Melik Duvejni,
Vasaf, veliki Raid ad-din Fadl Allah i Hamd Allah (Hamdu-
lah) Mustaufi Kazvini. Pjesnici, obrnuto, postaju rijetki, a i
oni trae utjehu, poglavito u mistici. Dvorsko pjesnitvo
odrava se, nakon unitena sjajnog dvorskog ivota, pogla-
vito u udaljenim dijelovima zemlje, koji su manje pretrpjeli
od sveopeg pustoenja. Ali ni to pjesnitvo nije se, vema,
moglo dii iznad razine klasinog razdoblja i nastoji svoje
prethodnike nadmaiti tehnikom spretnou. Vie pjesnika,
koji su bili svjesni odreene zavrenosti i ispunjenosti, napu-
stilo je svoju domovinu, da bi kod vladara Indije potrailo
utoite. Tako je Srednju Aziju napustio Bedr-i a, prilino
spretan majstor kaside, da bi postao dvorski pjesnik Muha-
meda ibn Tugluka (1325-135 l); onamo ga je slijedio i Kanii
iz Tusa, koji se, dodue, kasnije preselio u Malu Aziju.
Oivjeti, s mongolskim i turskim posuenicama, formalno
suhoparni dvorski jezik pokuao je Pur-Baha-ji Dami, koji
je u jednoj uspjeloj kasidi opisao zemljotres koji se dogodio
1267-1268. god. u Niapuru. Samo su jo mistiki pjesnici
ouvali ostatke zanosa, koji su vrili u djelima njihovih pret-
hodnika. Od velikog znaenja je Fahr ad-din (Fahrudin)
Iraki iz Hamadana (u. 1289), koji je u svome Lama'iitu,
polazei od Ansarijevog Munagata, stvorio jedno osebujno
djelo, a i njegova 'Uaq-nama prua mnogo dragocjenog.
Manje poznat, ali zanimljiv je Avhad ad-din (Avhadudin)
Kirmani, iji Mi~ba~ al-Ariol; u mnogo emu podsjea
na Danteovu Boanstvenu komediju. Veliki glas je stekao
Avhadi iz Merage. Njegov Cam-i Cam, koji se sada samo
malo ita, bio je tokom jedne jedine godine 400 puta prepi-
san. Za evropsku znanost je djelo Mahmuda ebisterija (u.
1320), Gulan-i raz, imalo veliko znaenje. To je prvo djelo
na osnovu kojeg se dobila jasnija predodba o uenjima
sufizrna. Dalji razvitak mistikih rubaija nalazi se kod Afdal
ad-dina (Afzaludina) Kaanija (zvanog i Baba Afzal, u. 1307),
koji svraa pozornost na sebe i kao pisac vie rasprava filo-
zofskog sadraja. Sasvim osebujno mjesto meu svim tim
spisateljima zauzima Nizari Kuhistani (u. 1320). Takoer
ismailit, kao i stari Nasir-i Husrev, on se, ipak, razlikuje od
njega zajedljivim ispadima protiv pravovjernog Islama, koji
djeluju tako drastino da gotovo svi autoriteti proglauju
njegove spise za krivovjerne i vjeri neprijateljske, te se zbog
toga rukopisi njegovih djela nalaze samo vrlo rijetko. Neki od
njegovih veih spjevova (kao Muzhir u A?kar) djeluju kao
hotimina parodija Sadijeve ivotne mudrosti i dvorske epike.
Ako je perzijska knjievnost u mongolsko doba bila zapala
u odreenu ukoenost, pod Timurom (1370-1405) i njego-
vim nasljednicima ponovo je doivjela polet. Osnova toga je,
svakako, ta da je sa padom mongolske vladavine oivio
odreeni broj mjesnih malih dinastija, koje su sve teile
uspostaviti stare obiaje dvorskog ivota i svoje dvorove
ukrasiti pjesnicima. Tako je to razdoblje postalo novo cvjetno
doba perzijske pjesnike umjetnosti, koje bi se moglo nazvati
drugim klasinim razdobljem. Premda veem dijelu njihovog
pjesnitva nedostaje svjeina i ivotna radost predmongol-
skog razdoblja, nekima od njih je, ipak, uspjelo ak nadma-
I iti svoje prethodnike. Od majstora tog doba moraju se
L navesti slijedei: Ibn Jemin (u. 1368), neko vrijeme dvorski
Perzijska knjievnost
pjesnik Serbedara u Sebzevaru, veliki umjetnik u formi
qita, koja se prije njega, zapravo, samo malo koristila kao
umjetniki oblik, i to poglavito za prigodne pjesme. Hadu
Kirmani (u. 1281), tvorac je jedne Hamse, koja se nastoji
rijeiti poneto teke Nizamijeve uenosti i istai lakoom i
gracijom. I njegovi gazeli pokazuju nastojanje da se oslobode
od Sadijevih moralizirajuih natruha i da se predaju oitova
nju istog osjeaja. Ubajd Zakani (u. 1371), jedna je od
najizvornijih figura perzijske knjievnosti, a njegove, kat-
kada, neto smione parodije sadre bezobzirnu kritiku i
porugu perzijske aristokracije. Selman Savedi (u. 1376),
zbog tekih igri rijeima, mudrolija i tehnike spretnosti
visoko cijenjen, te konano, Lisan al-Gayb Jjwaga Hafiz
irazi (u. 1389), neusporedivi majstor gazela, koji je s elegan-
cijom koju je traio ukus vremena znao povezati najveu
svjeinu i dubinu osjeaja i tako gazele doveo do vrhunca
njihovog razvitka, koji nakon njega nitko vie nije dosegao.
Mora se jo navesti, kao karakteristine zastupnike doba, dva
manje talentirana parodista, Abu Ishaka At ima, kuhinj-
skog pjesnika, i Karija [ezdija (druga polovica 15. S1.),
krojakog pjesnika. Njihova djela pokazuju da je veliki stil
dvorske umjetnosti ve preivio, te da je prodro novi val, koji
je njezine slabosti razgolitio i nove nie stvari uzeo za
predmet svoje umjetnosti. Meu prozaistima treba tu jo
spomenuti Zija ad-dina Nahebija, ija je knjiga o papaga-
jima, Tuti-nama (1330), prerada stare, iezle Sindbad-
-ndme, imala veliki uspjeh i bila koriena od vie kasnijih
pisaca. Panje je vrijedan i njihov mali prozaiki roman
Gulriz,
Pod Timurovim nasljednicima ojaala je jo vie tenja za
izvjetaenou. Pjesnik ne nastoji uope da bude shvaen.
Obrnuto, njegov cilj je pjevati samo za malo izabranih zna-
laca koji njegove teke majstorije mogu ocijeniti. Izvanjski se
to stremljenje izraava u irenju jedne nove vrste pjesmo-
tvora, muamma, neka vrsta zagonetke u stihovima. Najbolji
pjesnici tog razdoblja nisu prezali koristiti mu'ammu, pa joj je
ak od svijeta odvojeni mistik Dami posvetio teoretsku
raspravu. Meu piscima tog vremena, ve su svi manje-vie
sudjelovali u sufizmu; bilo je to posljedica tekih godina i
velikih stranih navala, to je monima svijeta jasno pokazalo
nepostojanost zemaljske sree. Glasoviti eih i naveliko slav-
ljeni svetac Nimet Allah (Nimetulah) Kirmani (u. 1431), koji
je utemeljio derviki red svoga imena, ostavio je za sobom,
osim otprilike 500 malih rasprava u prozi, i opseni divan,
koji odie odreenom ljepotom. Znaajan je mistik Kasim al-
-Envar (u. 1433-1434), koji je u svome divanu, osim perzij-
skog, koristio i turski jezik i ak dijalekt Gilana. Katibi
Niapuri (u. 1434-1435) ponovo se vraa planu Hamse, ali
su gotovo svih pet dijelova njegovog djela proeti mistikim
akordima i nastoje odreenu ukalupljenost prikriti tehnikim
spretnostima. Arifi iz Herata (u. oko 1449) stekao je veliki
glas svojom poznatom Hai-namom, zvanom i Cuy u aw
gdn. Zanimljiv je i Ismet Buharai (u. 1425-1426), kojem je, u
Adham-nmi polo za rukom jednu staru sufijsku legendu
preraditi u lijepo umjetniko djelo. Istaknuto mjesto zauzima
Husein Vaiz Kaifi (u. 1504-1505), koji je veliku slavu
postigao svojom ponovnom obradom djela Kalda i Dimna,
pod naslovom Anwar-i Suhayli, te je stvorio neusporedivi
uzor visokoumjetne proze, neobino tekog jezika. Najvei
majstor razdoblja je, nema dvojbe, Abdurahman Dami (u.
1492), plodni pjesnik, koji je ostavio, osim sedam velikih
mesnevija, jo opsene divane i mnoge rasprave. Usprkos
velikoj mnogostranosti i izvjesnoj iskrenosti osjeaja (kao,
npr., u poznatim spjevovima Jusuf i Zulejha ili Leila i
Mednun), sva njegova djela, ipak, sadre epigonstvo, koje se
posebno jako istie, kada njegove spjevove usporedimo s
djelima klasinog razdoblja. I u to doba su cvjetala djela o
povijesti, a od niza istaknutih historiara mogu se spomenuti
imena kao to su Hafiz-i Ebru, Abderezak Samarkandi (u.
1482), Mirhond (u. 1498) i Hondamir (u. nakon 1534).
Obino se u Evropi povijest perzijske knjievnosti zavr-
ava s dobom Timurida. Stvarno je vladavina Safavida, oito,
doba dubokog pada perzijskog pjesnitva. Budui da ti vla-
dari nisu potpomagali hvaljenje svjetovne vlade, to su pjes-
nici tog doba nastojali u svojim kasidama opjevati navodne
spletke vladara, te iitske imame, to je pjesniku Muhteemu
Kaaniju (u. 1588) dalo priliku da svoj glasoviti Haftband
ispjeva u ast imama. Inae se moe navesti jo vrlo mnogo
imena, kao Hatifi (u. 1520-1521), Baba Figani (u. 1519),
Umidi (u. 1519 ili 1523-1524), dva Ehlija - Turizi (u.
1257-1258) i irazi (u. 1535-1536), Hilali (u. 1528-1529),
Lisani (u. 1533-1534), Vahi (u. 1583). Ali se mora priznati
da je orijentalistika sve te pjesnike gotovo zanemarila. A ini
se da pojedinana pjesnika djela, kao, npr., Vahijevo Far-
had u irin i dr., zasluuju panju.
Karakteristino obiljeje 16. i 17. st. jeste prodor perzij-
skih pjesnika u Indiju, gdje ih je privlaio sjajni dvor Akbara
i njegovih nasljednika. Posljedica toga bila je da je u Indiji
nastalo drugo sredite perzijske pjesnike umjetnosti i
postupno se ak razvio svojevrsni indijski stil, koji je i na
knjievnost Srednje Azije izvrio veliki utjecaj. Najpoznatiji
od tih indijsko-perzijskih pjesnika su Urfi irazi (u.
1590-1591), koji je neukusnu retoriku htio zamijeniti sna-
gom i slau (haluiat), i njegov uitelj Fajzi (u. 1595),
istaknuti uenjak, koji se zanimao za indijska vjerska uenja i
ak neka djela preveo sa sanskrta na perzijski. Sedamnaesto
stoljee znalo je, opet, za veliki niz imena, meu kojima se
moe navesti Sehabi (u. 1601-1602), zadnji veliki majstor
rubaije, Zulali (u. 1615), autor Sab' Sayyare, sedam veih
pjesnikih djela, meu kojima poglavito Mal;mud u Ayaz
zahtijeva panju, Talib Amuli (u. 1626-1627), pisac zanim-
ljive pustolovne novele u stihovima, te najposlije Hafiz 17.
stoljea, Saib Tabrizi (u. 1677-1678), koji se sve do naih
dana mnogo itao u Indiji i Srednjoj Aziji. Sufizam, kojeg su
Safavidi nemilice progonili, dolazi gotovo sasvim u zasjen u
to doba, ali se, zato, razvija na perzijskom jeziku vrlo sadr-
ajna teoloka knjievnost iita. Budui da su teolozi tog doba
teili da to je mogue vie proire uinak svojih djela,
uspjelo im je stvoriti osebujnu laganu i elegantnu prozu, koja
se toliko razlikuje od umjetnih razdoblja Timurida i pri-
prema tlo za noviju perzijsku knjievnost. I filozofija se
snano obogatila poglavito djelima velikog Mola Sadra (u.
1640-1641) i njegovih nasljednika.
Dinastija Kadara, koja se krajem 18. st. uvrstila, doni-
jela je Perziji novi polet knjievnosti. Ako su dvorski pjesnici
Fath Ali-aha jo uvijek slijedili stare tradicije i stvorili malo
vrijednog, to se u drugoj polovici 19. st. zamjeuje odreeni
zaokret, koji je posljedica blieg dodira s Evropom. Dvorski
480

pjesnici Fath Ali-aha, kao Naat (u. 1828-1829) sa svojom
njenom lirikom, Saba (u. 1822-1823) sa iihiin-iih-niimom,
replikom Firdusija, koja velia borbe Abas-Mirze s Rusima,
, ili Darni 19. stoljea, Visal, dali su valjana djela, ali su,
nedvojbeno, epigoni, koji su potpuno lieni originalnosti.
Sasvim novi zvuci odjekuju iz djela tri velika majstora tog
doba: Kaanija (u. 1853-1854), ejbanija (u. 1888) i Jagme (u.
1860). Premda se Kaani ve bavi francuskim i engleskim i
prevodi neke knjige s tih jezika, ipak su njegove kaside
uglavnom ponavljanje dvorskog pjesnitva koje je dugo vre-
mena zastarjelo. Ali se u nesibima (ljubavnim prolozima) tih
natrpanih stilskih vjebi nae poneki udesno realistini
prizor, koji bi bio potpuno nemogu u zlatno doba. Sej-
bani, koji je od Kadara pretrpio teke nepravde, unosi
sumorne pesimistine tonove i gorko optuuje cijelo trulo
zdanje kadarske vladavine. Jagma, moda najzanimljiviji od
njih trojice, iji je ivot bio takoer samo neprekidni lanac
patnje, nastupa sa jetkom porugom protiv perzijskih ugled-
nika, a zavrava s jo crnjim pesimizmom i potpunim odrica-
njem mogunosti sretnijeg ivota. Vrlo su zanimljivi njegovi
pokuaji da perzijski jezik oisti od svih arapskih posuenica.
Veliki utjecaj na dalji razvitak imalo je utemeljenje Diir al-
-Funiina (1852), prvog nastavnog zavoda koji je podupirao
uvoenje zapadne znanosti, a iji su prvi uitelji bili gotovo
iskljuivo Evropljani. Rad tog zavoda traio je prevoenje niza
zapadnih udbenika. A tada se pokazalo da je nemogue kori-
stiti rimovanu prozu klasinog razdoblja za takve svrhe.
Radovi tih prvih prevoditelja, koji su, osim kolskih udbeni-
ka, preveli i vie, poglavito francuskih romana, bili su za per-
zijski knjievni jezik od silnog znaenja i pripravili su donekle
tlo za knjievnost dananje Perzije. I za perzijsku znanost je
Diir al-Funun imao veliko znaenje. Njegov prvi ravnatelj Riza
Kuli-han (u. 1871), koji je kao pjesnik koristio tahallus
(umjetniko ime) Hidajat, bio je jedan od najveih knjievnih
povjesniara Perzije. Meu njegovim uenicima istie se
glasoviti povjesniar Sani ad-daula, kasnije poznat pod nazi-
vom Ihtiam as-Saltana (u. 1896), iji su radovi do danas
jedno od najdragocjenijih vrela za povijest nove Perzije. U vezi
sa radom Dar al-Fununa, panje je dostojno djelovanje Mirze
Abdurahima Nedar-zadea, koji je pod imenom Tlibfobja-
vio niz popularnih spisa, koji su se bavili najrazliitijim
pitanjima. Meu tim djelima su najvanija Kuab-i Ahmad i
Masiilik al-Muhsinin. Najvee znaenje za perzijsku knji-
evnost 19. st. imalo je uvoenje tamparstva (prva tamparija
u Tabrizu 1816-1817), koje je omoguilo da se pojavi i tampa.
Dodue, prve novine su bile namijenjene samo za dvorske
krugove, a prve vee novine pojavile su se tek 1851. god.
Sjajan polet zadobilo je novinarstvo za vrijeme velike borbe za
ustav, posebice nakon otvaranja Med1isa.
Najnovije razdoblje.
U vrijeme diktature Rize (Reze)-aha (1924--1941) koja je
Perziji donijela neke reforme, vii slojevi, bojei se da bi
odvie duboko prodiranje slobodoumnih ideja moglo uzdr-
mati i unititi njihove ekonomske povlastice, nastojali su
odvratiti panju naroda parolama pretjeranog nacionalizma,
povratkom na Darijevu i Kserksovu slavu, teorijama o arijev-
skoj rasi, ija je kolijevka bio Iran, i tako dalje, Iran se
istovremeno sve vie otvara kulturnim utjecajima tadanje
481
Perzijska knjievnost
ve dekadentne Evrope, te poinju prodirati isti estetizmi,
iskustva rasapa u Evropi, egzistencijalizam i tako dalje.
Knjievnost, iz poznatih razloga, povlai se u I'art pour
I'artc-izam i postaje jo nepo1itinija. Ovo meutim, ne smije
navesti na potpuno negativan zakljuak. Nova e iskustva,
ipak, neemu posluiti i moda nee proi uzalud kroz nove
generacije perzijskih pjesnika. Meu najboljim knjievni-
cima estetske, nepolitike kole moe se navesti prozaistu
Sadika Hidajata (roen 1903. godine u Teheranu, izvrio
samoubojstvo u Parizu 1951. godine), a meu pjesnicima
Raid Jasimija (1896-1953).
Ali prije njih, kao uvoditelja u perzijsku knjievnost tipa
realistike- novele, treba spomenuti sejida Muhameda Alija
Dama1-zadea. Roen nepoznatog datuma, ali zasigurno oko
posljednjeg desetljea devetnaestog stoljea, objavio je 1922.
godine u Berlinu, u edicijama lista Kave, svoju prvu zbirku
novela pod naslovom Yakl bud yakl nabiid (Bijae jed-
norn). Radi se o realistikim sliicama, bez sentimentalnih
idealizacija, tadanjeg iranskog drutva: intelektualci, zanat-
lije, seljaci kao u kaleidoskopu prolaze pred oima itaoca; no
da li se doista moe govoriti o pravom realizmu? Zasluge
Damal-zadea i njegovih sonih novela vrlo su velike za
razvoj perzijske knjievnosti, ali, umjesto o realizmu, ini se
da treba govoriti o tipizaciji karaktera u ivahno prikazanim
skicama. Iz 1942. godine je glasoviti roman Ludnica, u kojem
se vjeto opisuju tipovi luaka, ali ponekad u odvie opirnim
tiradama. Treba spomenuti (ali ne navodei popis svih njego-
vih djela) i Sahra-ye mahar, iz 1947. godine, satiriku
viziju oivljenja mrtvih (s njihovim raznovrsnim eljama i u
raznolikosti tipova) na dan Sudnjeg dana. Bitna zasluga
Damal-zadea u tome je to je po prvi put u perzijsku prozu
uveo svakodnevni govor, esto razne tipove govornog jezika i
narjeja.
Jo je naglaenija tendencija upotrebe govornog jezika, s
folklornim elementima pomijeanim s fantastinim i imagi-
narnim, kod ve spomenutog Sadika Hidajata (Sadeka Heda-
jata). Perzijanci ga jednoduno smatraju najveim suvreme-
nim prozaistom. Roen je 1903. god. u Teheranu, studirao je
nekoliko godina u Francuskoj, putovao je u Indiju u potrazi
za zoroastrijskim sjeanjima, izvrstan poznavalac francuskog
jezika i kulture, inovnik ne na visokom poloaju u perzijsko]
prijestonici, samoubojica u Parizu, u svojoj drugoj domo-
vini, 1951. godine. Hidajat je, uz razne eseje, prijevode,
predgovore i poneko djelo iz pehlevi-filologije, autor i broj-
nih novela, romana, te kratkih zabavnih kazalinih koma-
da. Njegovo knjievno djelovanje zapoinje u deceniji
1930-1940, i podudara se, dakle, s vrhunskim razdobljem
diktature Reze-aha. Meu njegove omiljene autore spadaju
u domovini Hajarn, stari skeptiki pjesnik kojeg, pod evrop-
skim utjecajem, nove generacije slave kao prethodnika novog
doba. U Hidajatovoj umjetnosti openito se razluuju dva
razdoblja (bilo bi bolje rei, dva vida): realistiki i skeptiko
-mistiki njegovog glasovitog kratkog romana Buf-i kur (Sli-
jepa sova), objavljenog najprije na ciklostilu u Indiji, zatim u
podlistku lista Iran, te napokon, u obliku knjige, 1941.
godine. Teko je iznijeti sadraj romana: radi se o nebuloz-
nim dogodovtinama osamljenog slikara i puaa opija koji
zazire od ljudi, da bi zazirao i pisati o samom sebi, kad ne bi
elio da ga na taj nain upozna jedina prijateljica, njegova
Perzijska knjievnost
vlastita pogrbljena i crna sjena koju svjetlost svijee odraava
na suprotnom zidu. Ovoj sjeni protagonista pria kako je
naao i izgubio svoju ljubav, jedinu ljubav i jedini ideal, o
kojem je dugo sanjao, u jedinom objektu koji je njegova
umorna i razoarana ruka neprestano slikala, jo prije nego
to ga je ugledao u stvarnosti: djevojku s cvijetom u ruci uz
empres na obali potoka. Na slici, meutim, pored te elje
stoji i prikaz more: grbavog starca, neugodnog i stranog
podsmjeha s turbanom na glavi. Djevojka, starac i empres
vraaju se u raznim, ali uvijek slinim slikama, u snu,
sjeanjima, u razmiljanjima, eljama i aljenjima glavnog
junaka: i dok je dobro izgubljeno, mora pobjeuje. Osjeaj
jezivog proima cijeli prizor to se odvija u okolici Teherana,
pretvorenoj u nadrealistike kulise, zastrtih boja to se preli-
jevaju, gdje prikaz sna ivi zajedno sa slikom groze. Unato
ovoj jedinstvenoj egzotinosti (jer, napokon, starac iz more
nosi turban, a djevojka iz sna ima bademaste oi poput
Turkmenki: njezin lik je ovjekovjeen na drevnoj keramici iz
Reja, zakopanoj pod zemlju i nakon nekoliko stoljea opet
dospjeloj u ljudske ruke, a ima i prizora iz tajnovite Indije, s
opiniteljima zmija i bajaderama!), koja je pomijeana s
egzistencijalizmom cjelokupnog Hidajatovog djela. U njego-
vim djelima, naroito u nekim novelama iz zbirki Se qatre
ljun (Tri kaplje krvi), 1932. godine, Saye-rouan (Svijetlo-
tamno), 1933. godine i Sag-e velgard (Pas lutalica), 1942.
godine, susreu se i realistike crte, pa ak i ultrarealistike, s
upotrebom narodnog govora i argona. Ali ipak, i pored
oduevljenja modernih perzijskih generacija ovim piscem,
zasigurno formalno vrlo znaajnim za uvoenje novih tehnika
u mladu perzijsku novelistiku, u takozvanim realistikim
kompozicijama djeluje on ne tako iskreno. Nakon diktature,
Hidajat se u djelu Ha!1!1z Aga (1946) ogledao u moralnom
romanu, s tezom. H a!1!1z Aga je otjelovljenje negativnog
elementa modernog perzijskog drutva, stara i prepredena
varalica, licemjer obdaren svim porocima i nijednom vrli-
nom. S crtama starinskog ovjeka, on je starac, jer je u
starom, nazadnjakom i gluhom drutvu koje mladi gledaju
kao vrelo zala i nepravdi. Hidajat je ve ranije bio obratio
panju povijesti i folkloru, ve bijae stvorio rodoljubno dje-
lo priajui, na primjer, povijest o Paroin duhtar-i Susan
(Pervin, Sasanova ker) i razastirui pred naim oima lo-
kalnu boju iraza u Da-i akal. Ovdje, vrativi se u ne tako
daleka vremena, on skida staroj Perziji masku i pokazuje je
ogoljenu. Kao da vidimo tog odvratnog i bijednog starca,
obogaenog sumnjivim poslovima, ali koji ivi poput siro-
maha, vraa se kui lupkajui tapom po sokaku, da se skutri
u bijednoj i skromnoj sobi na kraju hodnika (nikad ne ulazi u
salon) nadomak vike kunih ena i odrpane djece, gdje prima
svakovrsne posjete koje Hidajatu daju priliku za majstorske
opise tipova. S njima Hadi Aga vodi beskrajne razgovore,
razliite prema tipu i plijenu kojem se nada, ne nudei ih, ne
samo slatkiima ili krastavcima, ve ak ni propisanim ajem
koji ni najkrtiji Perzijanac nikad ne zaboravi ponuditi. Tako
ide iz razgovora u razgovor dok ne doe napokon pra-
vi, vrlo providnog i alegorijskog imena Munddi-ul-haqq
(Objavljiva istine), koji napokon, ponosno kae Hadi
Agi to ga spada, ostavivi ga zapanjenog ali ne i pokaja-
nog. Treba priznati da je govor (besjeda) Mundi-ul-
l~a_qqa umjetniki najmanje lijep od svih: osjea se, reklo bi
482
se, napor autora da stvori progresivno djelo, s tezom, koja ne
odgovara njegovom mentalitetu. Hadi Aga, napokon, raz-
boli se i, nakon dugog oklijevanja, odlui se na operaciju. U
bolnici zaspe i usne san (evo drugog omiljenog elementa
fantastike) da je umro. Izjavljuje Anelu da je neduan,
navodi mu ak i svoje zasluge, ali ga ne uspijeva uvjeriti; ovaj
nareuje bijednoj dui da obie grad koji je ostao bez Hadi
Age, te se i Hadi Aga uvjeri u ono to rade i misle njegovi
sada kada su se oslobodili njegove zaguujue prisutnosti. Ali
sve je ovo ala i Hadi Aga se budi, no ne budi se nimalo
preobraen. Knjiga se zavrava duhovnim testamentom
starca koji potie na najsramotnije licemjerje.
Navesti sve ili samo najznaajniji dio bezbrojnih perzijskih
pjesnika najnovijeg razdoblja bio bi nadljudski napor: gotovo
svaki Perzijanac je pjesnik i pie pjesme, a, zbog poloaja
elite u Iranu, krajnje ih lako i objavljuje. Ograniit emo se
stoga na primjere odreenog tipa pjesnitva, vrijednog po
svom obliku, te navesti Raida [asimiia (1896-1953) koji je
zajedno s Baharom, Muhamedom Alijem Furugijem i dru-
gima, pripadao knjievnom udruenju i objavljivao u njego-
vom glasilu, asopisu Armagan, osnovanom ve 1919. go-
dine. On esto uspijeva izvorno osobno stopiti s klasinim u
nainu i stilu koji obnavlja ne prekidajui ga. Ovdje emo
navesti Piesnikov doruak zbog njegovog kunog, intimi-
stikog sadraja, koji je prilino rijedak u klasinom perzij-
skom pjesnitvu. Pjesnik (mirni i konformistiki dravni
funkcionar) svjestan je opreke izmeu njegovog bisernog
svijeta snova i realnosti i rjeava ga, humoristikim potezom,
u osmijehu.
Znaajna pjesnika osobnost, pobornik u Evropi ve poz-
nate, ali u Perziji nove poetike, jest Nima [uid (umro 1959.
godine). Roen oko 1900. godine u [uu uMazenderanu
(odatle njegovo prezime [uid, u lokalnom dijalektu, umje-
sto klasinog [ui) ivio je gotovo uvijek povueno, u svom
rodnom mjestu i premda jo danas ima mnogo sljedbenika i
oboavatelja, nije se sviao nijednoj od dviju vladajuih
tendencija modernog perzijskog pjesnitva, ni klasicistima,
koji mu predbacuju iznevjeravanje kvantitativnog stiha i
rime, ni lijevim angairanim, koji ga optuuju zbog forma-
lizma. Njegove ideje o ars poetica izloene su najbolje u
pismu napisanom prozaisti i pjesniku in Partau (objavlje-
nom s adresatovim odgovorom u Teheranu, 1950. godine), u
kojem tvrdi da prozodija i rima nisu bit pjesnitva. Poezija je
snaga to nagoni na izraavanje, moe biti poezija pa bila u
rimi i prozodiji ili ne, dok prozodijski i rimovan tekst moe
ne biti poezija. Zanijekavi klasino sredstvo rime i prozodij-
ske kvantitete, Nima osjea potrebu da uspostavi vlastitu
teoriju harmonije poetske fraze, zasnovanu na emotivnom
naglasku, slinu teoriji evropske poetike. U svom pismu-
-raspravi gdje, vjerojatno s razlogom, tvrdi da je prvi u Iranu
zastupao pravi pravcati slobodni stih, navodi Hegela (pot-
krepljujui svoju teoriju da je ivot, i pjesnitvo s njime,
neprestano obnavljanje i neprestano mijenjanje), Ilju Eren-
burga, Gorkog, Discour sur le style Buffona, teoloko-etike
traktate Gazalija, Nizamija, ebisterija, Dantea Alighieri-
ja, Pukina, Hakanija, Gate, a sve to u cjelini koja, iako sadr-
i u biti ispravne ideje, djeluje sklepano i poetniki. Nje-
govo pjesniko djelovanje zapoelo je prije 1920. gOdine~',
nastavilo se sve do njegove smrti. Najpoznatija su mu djela
----- ------

Qissa-i rang-pari de (1920), Afsane (1922), Hamcade-i Sar-
baz (1925) i mnogo neobjavljenih stihova. U Afsani u dugom
dijalogu izmeu Bajke ili Mate i Ljubavnika, postavlja se
novi nain izraavanja ljubavi, napadaju se hafizovski: nain
i tradicija. Nima u svojim pjesmama rado navodi mjesta, a
ponekad i dijalektaine izraze iz svog umovitog rodnog kraja
Mazenderana, ali ovaj pseudorealizam ostaje ipak, samo
izvanjski u njegovoj poeziji koja je, ini se, bitno nenarodska,
meditativna, u biti intelektualistika. U svakom sluaju,
zauzima prilino visoko mjesto u povijesti modernog perzij-
skog pjesnitva. Iako mnoga njegova djela mogu ne izgledati
ni po emu nova, u Iranu su bila vrlo nova i izazvala su
plodonosne rasprave.
Meu novelistima iz Pahlavi-razdoblja treba navesti ro-
mantinog i ponekad prilino sladunjavog Muhameda Hi-
dazija (roenog potkraj devetnaestog stoljea) koji u zbir-
kama novela poput Ogledala i romanima poput Horna (1928),
Pariehr (1929) i Ziba (1948), izraava eznutljivi pesimizam
u vrlo lijepoj i istoj, stilski moda ne ba izvornoj prozi, ali
koja, nakon itanja nekih kaotinih pokuaja bezuvjetne
obnove, djeluje odmarajue. Lijepa proza nalazi se i u povi-
jesnom romanu, izvorno zamiljenom kao filmski scenarij o
ivotu poslanika Muhammeda, pisca Zein-ul-Abedina Rah-
noma, objavljenom u Bejrutu 1937. godine (zatim ponovno
tiskanom u Teheranu 1951. godine, u tri knjige), koji se
nikad ne navodi u pregledima moderne perzijske knjievno-
sti, a koji je jedan od najboljih, najtenijih i najblistavijih
primjera suvremene proze, bez pretenzija na originalnost
radi originalnosti.
Ve je prije reeno da prostor onemoguava iscrpno nabra-
janje svih pjesnika i pisaca redom. Potkraj diktature Reze
Pahlavija 1941. godine, u razdoblju od tog datuma pa do
obnovljenih tokova 1953. godine, i u knjievnosti se susree
smeteno buenje; smeteno, jer kao da se sve struje kaotino
isprepliu zajedno i esto istovremeno kod istog pisca. To je
razdoblje u kojem hajamovski i kafkijanski Sadik Hidajat
poduzima svoje socijalne: pokuaje da bi zavrio samouboj-
stvom. To je trenutak najjae djelatnosti komunistikih i
socijalistikih pisaca poput Buzurga Alavija (roenog 1908,
docnije profesora perzijskog jezika u istonom Berlinu), pisca
romana poput emaye iz 1951. godine i zbirke novela
Name-ha iz 1952. godine, naprednjaka Sadika ubaka, pisca
novela, potom in Partaua, takoer pisca novela i u pjesni-
tvu sljedbenika Nime, i tako dalje. Mnoe se prijevodi (da
navedemo samo jedan primjer: Alavi je prevodio ehova,
Pristliya, oa itd.), uzima zamaha kazalini ivot (najbolji se
autori i reiseri okupljaju oko kazalita Sa'di , s progresi-
stikim, a zatim otvoreno komunistikim idejama, koje su
desniari zapalili i tek ne tako davno je ponovno otvoreno),
iji je jedan od najznaajnijih predstavnika i A. H. Nuin.
Suvremeno perzijsko kazalite, zasnovano potpuno na evrop-
skim uzorima i zanemarujui svaku vezu s jedinim narodnim,
preteno religioznim, pokuajima perzijske drame, dosada
nije dalo znaajnijih veih plodova, te kazalita u Teheranu i
u unutranjosti i dalje, ee nego perzijske drame, prikazuju
prevedene komedije.
Bitni je problem suvremene perzijske knjievnosti nalae-
nje puta za prevladavanje sukoba izmeu novog (koje nije
izniklo iz unutranje potrebe i povijesnog razvoja, nego je,
483
Perzijski jezik
veim dijelom, doslovno preneseno iz Evrope) i tako blistave
i arobne tradicije, koja jo nije izumrla u Iranu, ve se
naprotiv mirno suivljava, esto u neoekivanim vidovima, s
najnaprednjakijim tendencijama. Izvanredna gipkost per-
zijskog jezika, ivahni i prijemljiv duh stanovnika Irana,
naspram goleme kvantitete estetskih vrednota (njihove bli-
stave klasike i brzo asimiliranih vrednota neizmjerne i razno-
like zapadne tradicije), bez sumnje e u budunosti stvoriti
genijalna djela. Ali trenutano ovo neoekivano obilje vred-
nota kao da je smelo pera perzijskih pisaca. Mnogi od njih,
ako je strancu dozvoljeno ili mogue suditi o ovako osjetljivoj
stvari, poinili su moda teku greku: to su se odvojili -
prosuujui je, moda odvie evropeiziranim oima, naiv-
nom, od struje moralne i politike obnove tipa Mole Zein-ul-
-Abedina i Mirze Abdurahima Talibofa (koji su, izmeu
ostalog, bili u plodnom neposrednom dodiru s modernom
turskom i ruskom kulturom), pa su se utopili u jedinstvenu
mjeavinu skeptikog i pesimistiko g egzistencijalizma i ahe-
menidskog pseudopatriotizma, odustajui sve vie od kul-
turne suradnje (koja bi ih mogla mnogo emu nauiti) sa
susjednim islamskim narodima.
DERZIJSKI JEZIK (p. farsi). Pripadajui indoiran-
lskim jezicima, perzijski je srodan i prostorno susjedski s
kurdskim na Zapadu i patuom na Istoku. Uz arapski i
turski, predstavlja on trei veliki kulturni jezik islamskog
svijeta. Jezino-povijesno je perzijski dokazan, kao staroper-
zijski i srednjeperzijski, katkad s podrunim varijantama, u
istonim dijelovima jezinog prostora. Najzamaniji jezini
razvici ve su zakljueni sa srednjeperzijskim: gubitak roda i
padea imenica, zadaa oblika svrenog glagola izvan sada-
njih osnova i ieznue glagolskih zavretaka. Djelomini
nadomjestak stvaraju pomone konstrukcije kao prijedlona
prenoenja, opisne tvorbe i slino, koji odsada odreuju
perzijski jezik. U toku povijesti, perzijski se sluio najrazlii
tijim sustavima pisma. Dok je staroperzijski poznat iz aheme-
nidskih klinastih natpisa, srednjeperzijski se javlja u pismu
koje vodi porijeklo iz aramejskog.
Arapsko osvajanje Irana ne predstavlja izravni poetak, a
sauvana mlaa djela predisiarnske perzijske knjievnosti
potjeu openito tek iz doba nakon tog datuma. Ali sa
rascvatom sredita religiozne i znanstvene uenosti, iji je
jezik ponajprije bio sasvim arapski, ulazi arapsko pismo u
Iran. S njim se vezuje perzijski jezik do danas. Jezino je
razvitak novoperzijskog obiljeen, prije svega, polaganim
gubitkom starijeg jezinog blaga, ali to sa treim stoljeem
islamskog vremena doivljava odreeni zavretak. Ubudue
dolazi do gotovo potpunog otvaranja naspram arapskog jezi
nog blaga, koje podlijee djelomino jo i arapskoj gramatici.
Ali time je jezini razvitak, u biti, zavren, ime se pokazuje
udnovata injenica da dananji Perzijanac bez velike muke
razumije najranija svjedoanstva novoperzijske knjievnosti
iz 9. i 10. st. Na tome jedva neto mijenja to da se od 14. st.
samoglasnici e i ci podudaraju sa 1i U, i to samo u zapadnom
dijelu jezinog podruja, dok ih je Istok do danas sauvao.
Neke zastarjele gramatike pojave jo su, uostalom, u upo-
trebi kao posebni sluajevi, te podruno i dalje postoje, pri
emu je Istok, opet, ostao konzervativan. Podruje irenja
perzijskog jezika s prodorom Turaka u islamski prostor
Pir
znatno se suilo, posebice treba zabiljeiti gubitke u Sredi-
njoj Aziji i odjeljivanja u jezine otoke; s druge strane,
prikljuile su mu se male grupe stranih plemena. Ali karto-
grafski prikaz jezinih podruja posebno moe obmanuti u
sluaju islamskog svijeta: irenje perzijskog kao obrazovnog
jezika, kao Lingua franca, pokazuje stoljeima krajnje razno-
liku sliku, u kojoj se ne moe ak ni podruje jezgre utvrditi.
To vrijedi za prva stoljea islamskog doba, u kojem arapski
predstavlja skoro iskljuivi jezik uene i zemljopisne knjiev-
nosti koja je nastala u Perziji. To vai i kad su kasnije
turkmenski vladari Perzije pisali pjesme na turskom, a prin-
evi i sultani Male Azije i Sjeverne Indije, naprotiv, pisali
perzijske stihove. Kako je perzijski bio obrazovni jezik od
Bosfora do Delhija jo i u prolom stoljeu, to je on u uem
podruju iranske visije do danas jezik prometa. Takvo stanje
stvari moe se pokazati nesreom - da su dananje drave tog
prostora dospjele do traganja za samorazumijevanjem po
uzoru Francuske: nijedna od tri drave, koje obuhvaaju,
maternje-jezino, perzijsko podruje, ne poklapa se sa jezi
nim granicama. U dananjem Iranu prevladava brojano
puanstvo koje govori perzijski, u Afganistanu ono je neto
uzmaklo iza onih koji govore patu, ali predstavlja drugi
slubeni jezik. Svakako, tadikistanska SSR jezino je homo-
gena tvorba. elja da se ima samo jedan jezik suzbija se tada,
pored naraslih problema manjina, slubenim verzijama, po
kojima se moe govoriti o tadiskom jeziku i Fars-i dri u
Afganistanu nasuprot perzijskom u samom Iranu. U pisanju
knjievne povijesti to samo vodi ka znatnom iaenju i
viestrukim traenjima, a za budunost su s time povezana
prava skretanja, ako se smiju precjenjivati nastojanja na
diobama: ve u tridesetim godinama nastala je, po uzoru na
Francusku akademiju, u Teheranu Farhangistan, koja je,
oivljavanjem starijeg jezinog blaga i novim tvorbama,
poduzela beznadnu borbu protiv arapskog elementa, ali je
makar djelovala protiv prodiranja evropskog jezinog utje-
caja. Ali njezino jezino istunstvo izbjeglo je grdobe i zastra-
njivanja, kao u Turskoj. Izvan Irana ta nastojanja nisu utje-
cala dalje; snana orijentacija Afganistana ka indijskom sub-
kontinentu pogodovala je pritjecanju izraza materijalne kul-
ture iz susjednih jezika i engleskog. Tadikistan je morao sa
sve jaim ukljuenjem u tehniki svijet, koji je ovdje pri-
vredni prostor SSSR, doivjeti jednostavno pridruivanje
ruskog jezika. Dakako, uslijedio je i u Tadikistanu, nakon
meuigre latinikog pisma, ve povrat vlastitom jeziku na
irilskom alfabetu, koji je obogaen nekim dodatnim slo-
vima. I na preostalo jezino podruje traili su ranije, prije
glasni nego utjecajni, krugovi uvoenje latinikog pisma. Ali
raspravljanje o sumnjivim prednostima je suvino, jer alfabe-
tiziranje i sve vea proizvodnja knjiga i asopisa u Teheranu,
kao i u Kabulu, prelazi preko toga silom injenica ivota.
DIR (p. pzr), najstariji. U sufijskom sustavu je to
lmurid, duhovni voditelj.
On postavlja zahtjev da je, u izravnoj liniji, jedan od
objanjivaa Poslanikovog tajnog uenja, te odatle izvodi
svoju punomo da poetnika u iskuavanju (mun d) vodi na
putu. Ali on sam mora biti dostojan oponaanja. On mora
imati temeljno znanje, kako teoretsko tako i praktiko, o tri
stupnja mistikog ivota i biti slobodan od svojstava puti.
--~----
484
Ako je pzr - bilo svojim izravnim znanjem ili duhovnom
vlau (wilayat) koja se nalazi u njemu - iskuao valjanost
nekog murida da se povee s drugim sufijama, on je polagao
svoju ruku na iskuenikovu glavu i zagrnuo ga hirkom. Nije
bezuvjetno nuno da murida zaodjene onaj pz
r koji ga je
pouavao i koji se zove pz
r-i suhbat. Pz
r je i titula za
utemeljitelja dervikog reda.
RIS ANJ E (materijali). Najvaniji islamski materijal za
pisanje bio je, do pojave papira, papirus (qirtas), koji je
izraivan iz papirusa, movarne biljke koja je rasla prije
svega u Egiptu. Taj materijal, koji je na starom Orijentu imao
dugu tradiciju, bio je poznat ve predislamskim Arapima, pa
ipak je tek s osvajanjem Sirije i Egipta doao uveliko u
upotrebu. Budui da se na papirusu napisano nije moglo
promijeniti, a da na materijalu ne bi bilo prepoznato, papirus
se rado uzimao za prepisku halifa, akta i druge slubene
pismene isprave. O rairenoj upotrebi svjedoi oko 33.000
ouvanih arapskih papirusa, odnosno odlomaka. Biljka papi-
rus bila je u Egiptu izdano uzgajana i preraivana u radioni-
cama u materijale za pisanje; osim Egipta, osnovana je radi-
onica papirusa 836. god. u Samari na Eufratu. Izrada papi-
rusa obavljala se tako da su se iz stabljike biljke izrezivale
trake, koje su se polagale jedna do druge na drveni krevet, a
onda, u poprenom pravcu pokrivane irim redom, lijepljene
i meko prikucane; pojedini listovi su u svitke prislonjeni
jedni na druge. irina listova iznosila je veinom oko 25 cm, a
visina oko 35 cm. Radionice su se nalazile, ukoliko ve po
sebi nisu bile dravno vlasnitvo, pod strogim nadzorom
vlasti, to se navodilo i u obaveznoj slubenoj biljeci na
zadnjoj strani najgornjeg lista svitka. Papirus, graa za pisa-
nje, bio je vrlo skup i morao se tedljivo koristiti; ponekad se,
stoga, koristila i zadnja strana, koja nije bila odreena za
pisanje, ili bi se opralo staro pismo.
Pored papirusa koristio se papir (kagi?), koji se od 8. st.
dobijao od otpadaka, a ija je izrada bila odomaena u
Samarkandu, putem kineskih ratnih zarobljenika. U 9. st.
ve je prevladavala upotreba papira na islamskom Istoku,
premda je proizvodnja bila ograniena jo na Samarkand, a
sredinom 10. st. osnovani su mlinovi za papir i u ostalim
mjestima kao to su Basra i Damask. U Egiptu se upotreba
papirusa mogla jo neto due zadrati.
Kao daljnji materijal za pisanje koristili su se, ve od predis-
Iamskog doba, grane palme, liko, tekstilije, rebra i pleka
deve, cigla od ilovae i kameni odlomci, a prije svega koa,
pergament, drvene ploe i drveni komadi. Na te razne materi-
jale bili su zabiljeeni u najstarije doba dijelovi Kur'ana.
Kao orue za pisanje sluilo je trano pero (qalam), koje
se zarezivalo depnim noem na odsjeenoj stabljici. Tinta
(hibr) pravila se po raznim recepturama, bilo iz ai, bilo iz
iarke, i lijevala u tintarnicu koja je ispunjena mekanim
vlaknom. Pera, tintarnica, depni noi, odsjeena stabljika i
drugi pribor uvani su u sanduku od kartona ili kovine.
Tintarnica se mogla privrstiti i vani na sanduku.
RLEM EN I TE KOVINE. Zlato i srebro navedeni su u
Kur'anu kao mjerilo zemaljskog i time zadnjeg prolaznog
bogatstva (V,14; III,91). One, koji gomilaju plemenite
kovine, oekuje bolna kazna (IX,34). Djelomine jo neve-
----~~----~---- ---- - - -

zane izreke Hadisa - npr. "Svaki ostavljeni dinar znai ig na
onom svijetu - oslabili su tumai: sakupljanje imovine, pa i
u plemenitim kovinama, dozvoljeno je, ako su se samo
namirila davanja za siromahe. Brojne predaje okreu se
protiv upotrebe zlatnog i srebrenog posua za jelo i pie.
Pitanje je da li je ta zabrana plemenite kovine razlog toga da
muzeji posjeduju samo malo primjera zlatnog i srebrenog
posua iz islamskog doba (npr. perzijske srebrene alice u
sasanidskoj tradiciji). Prije je njihova visoka vrijednost
nakodila njihovom odranju. Ne moe se dokazati ni naga-
anje da je rasprostranjenost robe od svijetle tkanine pospje-
ena neprijateljstvom Predaje prema luksuzu. U svakom
sluaju, ukras od plemenite kovine nosio se u svim vreme-
nima. U veini islamskih zemalja igrali su idovi znaajnu
ulogu -kao draguljari, mjenjai, inovnici kovnice. Zlato i
srebro su materijal za obredni pribor (drai Kur'ana, relikvi-
jari). Kupole iitskih svetih mjesta su pozlaene, a reetke na
mauzolejima su srebrene. Plemenite kovine koristile su se za
opremu Kabe (meu ostalim, kljuevi, okviri Crnog
kamena). Najvanije korienje zlata i srebra na islamskom
podruju bilo je njihovo korienje kao kovane kovine.
U Srednjem vijeku muslimani su primali svoje zlato najve-
im dijelom iz zapadnog Sudana (Gana). Putnici izvjetavaju
o bajkovitom bogatstvu afrikih kraljeva (Kankan Musa iz
Malija u 14. st.). Pored toga se zlato dobijalo u staroj zemlji
Nubiji i na Arabijskom poluotoku. Klasina podruja, iz
kojih je potjecalo srebro, su Horasan i Transoksanija, a
nakon osmanskog osvajanja, i Balkan. Osmanlije su razvili
strogi sustav unapreenja, raspodjele i kovanja plemenitih
kovina, kojim je dravi pritjecala znatna gotovinska dobit kao
pretpostavka za uzdravanje plaene vojske. Jemenski ue
njak al-Hamdani napisao je u 10. st. djelo o oba plemenita
topljiva materiiala, tj. zlatu i srebru, u kojem, meu osta-
lim, opisuje rudna leita, te tehnike kopanja i taljenja.
LOVIDB A . Preuzimanjem egipatskih i sirijskih prista-
R nita, halifat je od 642. god. postao sredozemna pomorska
sila. Iz Aleksandrije i fenikih pristanita, a kasnije i
Magriba, razvijala se iva pomorska trgovina, pomorski rat i
pomorski grabe. Pomorska trgovina s drugim susjedima,
koja se podravala usprkos neprekidnim ratnim igrabenim
pohodima protiv kranskih obala, odomaila je brzo Arape
sa svim stranama sredozemne plovidbe. Pri tome se preuzela
antika i bizantska tehnologija. Dugi brod na vesla sluio je
trgovini i ratovanju, a obli brod na jedra miroljubivom
pomorskom prometu. Galera za bitku imala je 120-150 ljudi
posade, 80-100 u dvije ravnine poredanih dugih vesala, dva
kormila na strani, te dvije utvrdice na kljunu i krmi. Arapska
novina bijahu sa Crvenog mora uvedena latinska ueta na
brodu. Pod broda je bio relativno ravan, to je uvjetovalo
jako skretanje i oteavalo krstarenje. Tek je oko 830. god.
preuzeta u 7. st. izumljena bizantska grka vatra, pustoe e
oruje pomorskog rata. Od 10. st. izgradilo se vrlo mnogo
veih izvedbi tog tipa (do 250 ljudi posade). Pojava okrugle
krme u 13. st. dovela je do vee vrstine kursa i upravljivosti.
S usponom talijanskih pomorskih gradova prodro je taj tip i
na Levant pomou dugog broda koji je pokretan veslima na
jednoj ravnini. Taj tip, sa stalno poboljavanim linijskim
voenjem, ostaje u upotrebi do 18. st. Zbog prevlasti roba s
485
Plovidba
malim prostornim potisnuem i njegove borbene sile igrao je
on istaknutu ulogu kao nosilac trgovine. Najvanija prije-
vozna dobra bili su robovi i dragocjena luksuzna dobra, kao
to su zaini, plemenite kovine, mirisi, svila, papir; drvo za
gradnju brodova bilo je najznaajniji masovni teret.
Navigacija je poivala na tanom poznavanju obala i prista-
nita. Bilo je poznato odreivanje zemljopisnih irina pomo-
u mjerenja visine zvijezda, no zbog nedovoljne tanosti nije
igralo neku ulogu na nevelikom prostoru Sredozemnog mora.
Jo u ranom novom vijeku poivala je sredozemna navigacija
sasvim na tanom promatranju tipinih obalnih taaka i
udaljenosti meu njima. Osmanski prirunik o jedrenju Piri
Reisa iz 1521. god. je najznaajniji dokument te znanosti. Od
1521. god. znalo se za kompas - da li posredstvom Arapa, ne
zna se. irenjem Osmanskog Carstva zadobila je islamska
plovidba nove dimenzije. Istanbul je postao najvanije prekr-
calite i ratni arsenal. Agresivna pomorska sila sjeverno-
afrikih zemalja Magriba, koja je nastala u 16. st., pruila se
od junoevropskih voda pa sve do kranskih atlantskih obala
i Sjevernog mora. Za taj rat krstaa nastao je novi tip broda,
sebek, brzi brod s visokom palubom sa latinskim uetima,
vitke linije i otrog kljuna galere novog vijeka. Osmanska
flota pratila je, pri daljem razvoju, galeru i linijski brod na
jedra sve do uvoenja modernih oklopnih brodova zapadnih
uzora. Unutar Osmanskog Carstva i u razmjeni s Venecijom
zadobio je pomorski promet veliki polet, pri emu je u
Crnom i Egejskom moru prevladavao grki element. Uska
veza antike, islamske i kranske plovidbene tehnike dolazi
do izraaja i u pomorskom rjeniku, koji se razvio kao
zajedniko dobro latinskih naroda, Grka, Arapa i Turaka u
sredozemnoj trgovini.
Na sasvim drugim tradicijama poivala je islamska plo-
vidba na Istoku. Kao monsunsko brodarstvo razvila se ona
od Perzijskog zaljeva i Crvenog mora na irinu Indijskog
oceana i napredovala je do u uto more. Tu se halifat
nadovezao na staru pomorsku trgovinu s Indijom od heleni-
stikih vremena. Glavna izlaznica bila je Mezopotamija sa
rijenim brodarstvom do Basre. Ve sredinom 9. st. redovito
se dosizala Kina. Sirat, Bahrein i Horrnuz bili su najvanije
meupostaje. Istodobno prodirala je arapska plovidba od
Crvenog mora ka Indiji. Od 10. st. sve vaniji promet na tom
putu vodio je preko Dide i Adena; on je bio stalno ugroen
od indijskih gusara na Sokotri. Monsunska vonja omogua
vala je sigurno i prostrano jedrenje daleko od obale i s daleko
slabijim brodovima nego po Sredozemlju. Pomorski promet
od Crvenog mora ka Indiji obavljao se postupno od zaobilaz-
nice preko Omana i Perzije i vodio je konano (najkasnije u
10. st.) izravno preko slobodnog oceana. Stalnost monsuna i
vedro vrijeme omoguavali su da se orijentira iskljuivo po
zvijezdama. Pomorski promet od Perzijskog zaljeva ka Isto
noj Africi cvjetao je takoer ve prije Islama i dalje se
obavljao u starim oblicima do u nae vrijeme. Njegov najva-
niji cilj bio je Zanzibar, zbog kupovine robova, ambre i
slonove kosti, a dopirao je do Madagaskara i Mozambika.
Kada su oni dosegnuti, ne zna se sigurno; vjerojatno jo prije
10. st.
Brodogradnja se potpuno razlikovala od sredozemne teh-
nike. Tip monsunskog plovila, koji je preivio sve do najno-
vijeg vremena, gradio se od tik ovog i kokosovog drveta, a
Pokreti za neovisnost
daske se nisu vezale. Trup se zavravao u ilj prednjom i
stranjom stranom broda, on je imao dva kormila na strani i
otri kljun. Nosio je latinska jedra, koja su, ini se, otuda
dospjela u Sredozemlje. Cijelo plovilo bilo je rastegnuto
udugulj, podobno za mali gaz i krstarenje. Od pojave Portu-
galaca u Indijskom oceanu nakon 1500. god. prodiru atlant-
ski elementi brodogradnje: prikivani trup, iroka stranja
krma, vie trbuasti oblik trupa. Dijelom u prvotnom obliku
(u vrlo udaljenim podrujima ak jo sa vezanim daskama),
dijelom s navedenim atlantskim, jednako vrlo starinskim
promjenama, taj tip se uspio odrati sve do druge polovine
ovog stoljea. Knjievni odjek istone plovidbe nalazi se u
poznatim Sindbadovim priama iz Hiljadu i jedne noi i u
Kitiib 'agii'ib al-Hind od Buzurga iz 10. st.
O K R E TI ZA NEOVISNOST (a. istiqliil).
P Naima vie
istiqliil
klasinom i srednjovjekovnom arapskom jeziku rije
znaenja i funkcija, a posebice da izrazi
pojmove odvaianja, odjeljivanja, neograniavanja- i sl.
Rije nije uope pripadala politikoj terminologiji. U osman-
skoj slubenoj upotrebi stekla je znaenje neograniena
vlast, npr. pri imenovanju pokrajinskog upravljaa. To
znaenje je i na turskom i na arapskom zadrala sve do kraja
18. i poetka 19. st. U isto doba, pod utjecajem politike
misli i prakse Evrope, zapoela je zadobij ati smisao politike
suverenosti jedne zemlje ili naroda.
Tako je na arapskom, dakle, u prvi plan dolo vezivanje
ove rijei za narodne pokrete za neovisnost kod Arapa u
19. st.
Poslije prvog svjetskog rata, uvjeti mira 1919-1920. god.,
nametnutog osmanskim posjedima od Saveznika, dali su
Velikoj Britaniji i Francuskoj iroku kontrolu nad arapskim
teritorijima Plodnog polumjeseca plus ranija rjeenja u
Egiptu, sjevernoj Africi, junoj Arabiji i na Perzijskom
zaljevu. Bez tog razvitka i posljedica arapske pobune
1916-1918. god., rije istiqliil imala bi ogranienu upotrebu i
ostala nepoznata, jer se, tokom razdoblja koje je prethodilo
svjetskom ratu, politika agitacija Arapa protiv osmanske
drave usredotoila na postizanje samostalnosti unutar poli-
tike decentralizacije.
Fejsalovo kratkotrajno arapsko kraljevstvo u Damasku
1918-1920. god. oznaava pojavu dvije varijante pojma isti-
qll. Jedna, usredotoena, poetno, na ustolienje Fejsala ili
arapsku pobunu, a predstavljena, nakon 1920. god., u Siriji,
Transjordaniji, Palestini i Iraku istiklalcima ili strankom
Istiqlal, teila je panarapskoj orijentaciji; ona je alila unite-
nje Fejsalovog kraljevstva u Damasku i suprotstavljala se
mandatima u Plodnom polumjesecu. A druga je obuhvaala
razne odvojene pokrete za neovisnost, a protiv francuskog ili
britanskog mandata i drugih oblika vladanja, u zemljama kao
Egipat, Irak, Sirija, Libanon, Maroko, Tunis i Alir, kao i
Transjordanija i Sudan; to se tie Palestine, ona je posebni
sluaj, jer u toj zemlji arapsko-palestinski pokret za neovis-
nost nije uspio i, na njegovo mjesto, cionizmu je polo za
rukom osnovati Izrael, koji je naslijedio britanski mandat.
Prema tome, poslije 1922. god., istiklal se, posebno, odnosi
na elju da se okona stanje koje je uspostavio mandat.
Dosta razliito u sluaju Egipta, al-istiqlal at-tiimm, pot-
puna neovisnost, postaje politika lozinka bar dvije stranke:
Narodne (Watani) i Wafd; ona se primjenjuje na pokret
koji tei postii veu neovisnost nego to je ona koja je
steena jednostranom britanskom izjavom od februara 1922.
god. s njezine etiri take. Ona postaje lozinka praktino
svake politike stranke i priznati prioritet, ako ne i glavna
politika, svake egipatske vlade. U poetku, ona smjera,
osobito, na promjenu uvjeta posebnih odnosa sa Vel. Brita-
nijom. Prvi cilj postigao je Vafd potpisom anglo-egipatskog
ugovora od 1936. god. A drugi, koji postaje sektor estokog
osporavanja egipatske politike od 1936. do 1952. god.,
postie se tek potpisom ugovora od 1954. god. o odlasku
britanskih snaga iz zone Sueckog kanala i, dramatinije,
1956. god.
Kraljevstva i ejhati Arapskog poluotoka i patrijarhalne
drave, plemensko-religiozne i dinastike, Perzijskog zaljeva
nisu sudjelovali u pokretu za neovisnost, tako da rije istiklal
nije mnogo zastupljena u njihovom politikom rjeniku.
Saudijska Arabija postaje, pobjedama Ibn Sauda nad protiv-
nicima, slubeno kraljevina 1932. god. Zejditski imamat
Jemena bio je neovisna teokracija i pod Osmanlijama, samo-
stalan od poetka Islama, te mali ejhati Zaljeva (do kraja
1971. god. drave na obali su pod britanskom zatitom), bili
su samostalne, pustinjske i obiteljske enklave. Na temelju
ugovora o slinoj zatiti, no kasnije (1899), sa Vel. Britani-
jom, Kuvejt, bogat petrolejom, kojim vlada porodica Al
Sabah, postaje neovisan 1961. god. Sa radikalizacijom meu
arapske politike u novije doba, osobito pod vodstvom Abd
an-Nasira (Naser) i stranke Baas, 1950. i 1960. god., te
povlaenjem Britanaca iz Adena i june Arabije, stvaranjem
Republike Juni Jemen, 1967. god., i promicanjem Federa-
cije arapskih emirata (1968) u neovisni status 1971. god., ta
istona strana arapskog svijeta bila je uvuena u ideoloki tok
istiklala. Bahrein, slijedei svoj otoki nagon i osjeaj da se
odvoji od ostatka Federacije arapskih emirata, opredijelio se
za vlastitu neovisnost 1971. god.
Istiklal, kao politiki pojam i pokret, treba se, dakle,
zapravo vezati uz noviju politiku povijest zemalja Plodnog
polumjeseca i sjeverne Afrike. Tako je britanski mandat nad
Irakom okonan krajem 1932. god., kada je zemlja primljena
u Drutvo naroda; ali neovisnost, steena na osnovu anglo-
-irakog ugovora, bila je ograniena britanskom kontrolom
vanjskih poslova i odravanjem baza u Basri i Bagdadu.
Napori u cilju ire neovisnosti, koji su doveli do potpisivanja
ugovora 1948. god., bili su poniteni estokim protestima
protiv tih lanova, to je dovelo do toga da ga Iraani odbace.
Pristup Velike Britanije Bagdadskom paktu 1955. god. doveo
je do revizije osnove odnosa izmeu dvije zemlje. Ipak,
injenica da je Irak napustio pakt pod Kasemovom vladom
moe se smatrati zadnjim inom raskida odnosa koji su
potrajali etrdeset godina i, bar s psiholokog stajalita,
postizanja potpune neovisnosti.
Sirija i Libanon jednako su nastojali, tokom meuratnog
razdoblja, prijei od ograniene samostalnosti pod francu-
skim starateljstvom do neovisnosti. Istiklal postaje politika
lozinka djelovanja praktino svih politikih grupa i stranaka
dvije zemlje. U stvari, on postaje predmet raspri meu
suparnikim grupama. vrst stav, bez nagodbe, u cilju njezi-
nog ostvarenja postaje oznaka rodoljublja i politikog poto-
486

vanja. U svakom sluaju, Sirija i Libanon bili su samostalne
republike pod francuskim mandatom od sredine 1920. god.;
ugovor iz kraja 1936. god. izmeu Libanona i Francuske
ini prvi korak ka neovisnosti koja je trebala postati stvarna
u roku tri godine; prije toga, iste godine, Sirijci su odbacili
slian ugovor sa Francuskom. Ti ugovori predviali su
posebne odnose sa silom, bivim mandatarom, koja je, za
uzvrat, trebala pomagati obje zemlje da postignu neovisni
status i uiniti da se on prizna. Rat se 1939. god. umijeao u
te prilike, te su tek nakon operacija, koje su vodili Britanci i
Slobodni Francuzi protiv francuskih snaga u tim zemljama,
u proljee 1941. god., Slobodni Francuzi bili prisiljeni javno
izjaviti svoju nakanu da priznaju njihovu neovisnost; otuda
proglasi generala Katrua, koji se tiu ovih zemalja krajem
1941. god.; tekoe i nemiri u povodu prijenosa vlasti potra-
jali su do 1945. god. Ali pod pritiskom Velike Britanije i
nakon kratke vojne intervencije u Siriji, zadnje francuske
trupe napustile su, krajem 1946. god., obje zemlje, koje
postaju potpuno neovisne.
Poluneovisni emirat, kojim je vladao Abdalah ibn al-
-Husein nakon prvog svjetskog rata, Transjordanija je,
konano, ostao pod kontrolom britanskog Visokog kome-
sara u Jeruzalemu. Ugovorom od 1923. god., Velika Brita-
nija ga je priznala kao samostalnu ustavnu dravu kojom
vlada emir Abdalah pod britanskim starateljstvom. Djelova-
nja istiklalaca, koji su traili potpuno osloboenje od bri-
tanske vladavine, neizravno je pomagao Abdalah da bi osi-
gurao veu zakonodavnu i upravnu samostalnost svojoj
dravi, koja se raa ugovorom zakljuenim sa Velikom Bri-
tanijom 1928. god. God. 1934., on je bio ovlaen stvoriti
konzularno predstavnitvo u inozemstvu, a, 1939. god.,
Zakonodavno vijee je pretvoreno u vladu. Ugovor u Lon-
donu, zakljuen sa Velikom Britanijom 1946. god., priznao
je neovisnost haimitske kraljevine Jordan, a Abdalah je
proglaen za njezinog prvog kralja. Taj ugovor, za kojim
slijedi drugi iz 1948. god., bio je nainjen po uzoru na onaj
koji je bio zakljuen s Egiptom 1936. god., u smislu da je
neovisnost Jordana ograniena posebnim odnosima sa Veli-
kom Britanijom. Taj zadnji trag ovisnosti ukinut je 1957.
god.
U 1920-1950. god., pitanje istiklala bilo je svojstveno
Egiptu i Plodnom polumjesecu. S opadanjem britanske pre-
komorske moi i povlaenjem od prisua ili utjecaja, koje je
obznanjeno rasap om carstva u Indiji 1947. god., pokreti
istiklala izbili su i drugdje na arapskom Istoku. Isto tako,
raspad francuskog carstva, nakon drugog svjetskog rata,
najprije u Indokini, a zatim Africi, potkopao je francuski
poloaj u Magribu. God. 1950., istiklal je osvojio Libiju,
Sudan, Tunis i Maroko. Kuvajt na Istoku i Alir na Zapadu
slijede 1961. i 1962. god. Za razliku od drugih zemalja, Alir
je svoju neovisnost dobio tek nakon dugog rata protiv Fran-
cuske.
Usprkos dugoj historijskoj povezanosti Egipta i Sudana,
ovim drugim je, nakon 1924. god., vladala samo Velika
Britanija, to je okonalo anglo-egipatski kondominij iz 1899.
god. Slijedila je postupna sudanizacija lokalne uprave.
Anglo-egipatski ugovor iz 1936. god. izazvao je brzi razvoj
sudanskog nacionalizma, te se raa pokret za neovisni Sudan,
osobito nakon zadnjeg rata. On se pokazao mnogo jaim nego
-------------------------
487
Pokreti za neovisnost
-
plan koji je slijedio Egipat i njegovi sudanski tienici u cilju
neovisne i ujedinjene doline Nila, koja bi obuhvaala Egipat
i Sudan pod britanskom krunom ili, nakon 1952., pod
Republikom Egipat. Polazei od uredbe iz 1953. god. o
odlasku Britanaca iz zone Sueca, Sudan, nakon prijelaznog
razdoblja od tri godine, postaje neovisan 1950. god.
Paradoksalno, Libija, zemlja najmanje razvijena u sjever-
noj Africi, bila je prva koja je postigla svoju neovisnost
1951. god. Svaki pokret za neovisnost za vrijeme talijanske
okupacije (1911-1942), samo je oitovao elju, koju je imalo
bratstvo Senusija, na elu sa Idrisom, da se oslobodi okupa-
tora. To je, u velikoj mjeri, bila stvar Kirenaike, koja je bila
usko vezana, u 1930. i 1940. god., sa Egiptom, gdje je Idris
naao utoite. Time se nee rei da Tripolitanci nisu bili
ukljueni u borbu za neovisnost, ali su oni bili vie usmje-
reni ka Magribu i, na Istoku, ka Siriji. Ipak su Britanci bili
ti koji su Idrisa vratili na vlast 1949-1950. god. Napustivi
svoje poloaje u Egiptu i Plodnom polumjesecu, Britanci su
primijenili stari sustav posebnih odredbi na Libiju kojoj su
pomogli da dobije neovisnost, ovog puta ugovorom o vojnim
bazama zakljuenim 1952-1953. god. Kao i druge zemlje
prije nje, Libija je, ipak, traila 1964. god. uklanjanje stra-
nih baza (britanskih i amerikih) u ime potpune samostalno-
sti, te u slijedu pritisaka, koji su nastali putem sukoba meu
arapskim dravama ili koje je vrio radikalniji nacionalistiki
pokret. Vojni dravni udar 1969. god. oborio je senusitsku
kraljevinu i zatraio trenutano ukidanje svih tragova ili
privida podreenosti strancima koji pritiu istiklal.
Tunis i Maroko postaju neovisni 1956. god. Pokret u
cilju istiklala vodila je u Tunisu buroaska elita, koja je pod
zapadnim utjecajem, tj. formirana po francuski, a koja je
inila stranku Destur, u savezu sa konzervativnijom vladaju-
om arapskom klasom, iji prethodnici seu unazad do
reformistikog ustavnog pokreta Hajr ad-dina at-Tunisija.
Suprotno Tunisu, gdje bejovi nisu bili povezani s pokretom
za neovisnost, u Maroku je erifski alavitski sultan Muha-
med V bio priznat voom borbe protiv francuskog protekto-
rata. Ali borba za istiklal u obje ove zemlje razliita je od
Alira, jer su one, i pored francuske kontrole, bile sauvale
neku lokalnu samostalnost. Obrnuto, Alir je inio, legalno,
sastavni dio metropoiske Francuske, tako da je pokret za
odvajanjem u cilju istiklala zavrio pretvaranjem u otri i
krvavi rat. Dok je alavitska kraljevina preivjela nakon
neovisnosti Maroka, to se nije dogodilo u pogledu nasljedne
dinastije tuniskih bejova; zadnji, Muhamed al-Emin bio je
svrgnut, kada je ustavotvorna skuptina ukinula njegovu
funkciju 1957. god. i proglasila Tunis za republiku.
U cjelini gledano, tokom pedeset zadnjih godina, razni
arapski pokreti za nacionalnu neovisnost usporedo su posto-
jali i esto se slagali sa eljom nekih meu njima da se
proiri konotacija istiklala, i to tako da obuhvati iri entitet,
onaj arapske nacije, ukidajui granice meu dravama.
Uloga, koju je to ire shvaanje istiklala igralo u radikaliza-
ciji meuarapske politike, jasnije se javlja u sredinjoj tenji
stranke Baas za arapskim jedinstvom u pedesetim godi-
nama. U arapskim zemljama, uzetim pojedinano, politike
stranke, koje su eljele primijeniti vie panarapsku politiku,
esto su prisvajale ime istiklal, kao, na primjer, iraka
stranka Istiklal koju su vodili Muhamed Mahdi Kuba,
Polumjesec
Sidik enel i Faik as-Samarai, ili ona u Maroku sa Alalom al-
-Fasijem na elu.
Zanimljivo je zabiljeiti da, tokom razdoblja posebno sna-
nog sukoba meu arapskim dravama u 1957-1967. god.,
istiklal zadobija nove ideoloke dimenzije. U toku tog razdob-
lja, arapske drave se polariziraju i tvore arapski socijalistiki
i revolucionarni ili, prije, korjenito nacionalistiki tabor, s
jedne strane, i konzervativni tabor, s druge strane. Prvi, koji
se poistovjeuje sa Abd an-Nasirovim vodstvom i, u drugom
smislu, sa ideologijom Baasa, obuhvaao je, poglavito, arap-
ske drave, u kojima su vojni dravni udari oborili ranije
reime koji su stalno bili tijesno povezani s jednom ili dru-
gom evropskom silom; krajem pedesetih godina, vie ovih
zemalja okrenulo je svoju vanjsku politiku prema SSSR-u
(Egipat, Sirija, Irak, Alir i Jemen nakon 1962. god.). Drugi
tabor je obuhvaao, poglavito, tradicionalne kraljevine -
neke bogate naftom: Saudijsku Arabiju, Maroko, Kuvejt i
Jordan. Revolucionarni tabor je zagovarao da nema pravog
istiklala u suprotnom arapskom taboru, zato to su ti reimi
reakcionarni i odravaju trgovake, ekonomske i politike
veze s evropskim silama i Amerikom. Taj hladni rat:
izmeu dva tabora potrajao je i nakon izraelsko-arapskog rata
1967. god., a danas se neto ublaio zbog agresivne cionis-
tike ekspanzije i promijenjenih meuarapskih i meuna
rodnih okolnosti.
O L UMJ E S E C (a. hilal). Srp mladog mjeseca sa zvijez-
R dom vai naprosto kao simbol Islama. Za razliku od
duhovno-religioznog simbola zelenog, polumjesec igra veu
ulogu u odnosima politike vlasti. Na grbovima i zastavama
modernog islamskog svijeta vraa se znaenje polumjeseca
putem izbora panarapskih boja od strane Egipta (1958) i
Libije (1969) (ali uspor. Alir, Maleziju, Mauritaniju, Paki-
stan, Tursku, Tunis, Singapur itd.). Staroorijentalni dvojaki
simbol, polumjesec i zvijezda, moe se ve rano dokazati u
dekorativnoj primjeni (na kovanom novcu, na nakitu) na
podruju Islama. Premda se prigodno pojavljuje i kao ukras
na religioznim zgradama i priboru, te u manje ili vie promi-
jenjenom obliku ukraava i ratne zastave Osmanlija od
16. SL, na Zapadu je polumjesec prije doveden u vrstu vezu
s Islamom nego u samom islamskom svijetu. Za to mogu biti
razlogom kod Osmanlija omiljeni ukrasi na damijskim
kupolama, vojni stijegovi, tap ovi s praporcima u vojnoj
glazbi, veinom u obliku polumjeseca. U svakom sluaju na
poetku velikog rata s Turskom bila je borba kria s polu-
mjesecom: formula koja je bila uobiajena u Evropi. U
Osmanskom Carstvu svjesno je uveden polumjesec kao
dravni simbol tek u 19. st. Crvenom kriu odgovara u
islamskim zemljama Crveni polumjesec. (u Osmanskom
Carstvu od 1877; samo se u Iranu analogna organizacija,
osnovana 1924. god., zove Crveni lav i sunce). Protumae
nje ove parne sintagme pomou imena sure LIII (Zvijezda)
i LIV (Mjesec) sekundarno je i naknadno, kao to i znae
nje izlazeeg mjeseca u obrednom pravu (proraun poetka
hodoaa, poetak i kraj posta u ramazanu) nema veze sa
kasnijom religioznom i politikom simbolikom.
488
najeih
R OR E Z (a. danba), jedan od naziva za poref
koji se upotrebljava za sve kategorije nameta koji su u
praksi dodani na klasine islamske poreze; ti porezi (zekat
ili ur, dizja i hara, itd.) obraeni su pod odgovarajuim
natuknicama. !
Osim dizje, koja se odnosila na osobe, a ne na neku vrstu
bogatstva, navedeni porezi, koji su osnova slubenog fiskal-
nog sustava Islama, tijesno su povezani sa poljoprivredom i uz-
gojem; samo teoretsko odreenje zekata omoguuje da se
ukljue proizvodi industrije i trgovine, ali jedino muslimana,
te, kao to emo vidjeti, daleko je od toga da obuhvati sve
stvarne oblike nameta koji se za njih odreuju; nijedan vjerski
priznati porez ne utjeruje fiskalna prava koja drava sebi
prisvaja da bi nadoknadila izvjesne trokove samog obavljanja
uprave.
O cijelom tom skupu nameta, koji se obino nazivaju da-
ra'ib ili rusum, a koje su teoretiari takoer esto igosali,
zbog njihovog manje-vie izvanvjerskog karaktera, imenom
mukus, pokuat e se govoriti ovdje, mada je, upravo zato to
se rijetko pojavljuju u uenim raspravama, a takoer i u
dokumentima, njihovo prouavanje tee i s manje podataka
od prouavanja vjerskih kanonskih poreza.
Posljednjih godina Poslanikovog ivota, ugovori, zaklju-
eni sa nekoliko zajednica zimija, obuhvaali su, prilikom
njihovog nastanka, davanja predmeta koji su bili potrebni
muslimanima; odmah po osvajanju, na vioj razini, pogodbe
iste vrste opet su bile formulirane u korist osvajake vojske;
tokom stoljea nalazimo ih u sastavu poreza, koje su dugovale
izvjesne provincije, a koje su raspolagale proizvodima, pri-
rodnim ili proizvedenim, znaajnim i za njih specifinim. Ali
ovdje se oevidno radi o modalitetima organiziranja global-
nog poreza provincije, a ne o posebnim nametima na indu-
striju i trgovinu pojedinca. to se tie zekata, on podrazumi-
jeva, naravno, uzimanja od imovine u plemenitim kovinama
(ukljuujui novac) ili od robe kao druge kategorije bogat-
stva, od trenutka kada prijee procjenu od 200 dirhema
(drahmi), koja je uzeta za granicu izmeu bogatih i siro-
manih. Ali se, u stvari, radi o tarifi odreenoj prvenstveno
muslimanima u okviru jednog openitijeg poreza koji pogaa
trgovce svih vjeroispovijedi: u teoriji se dogovorilo da musli-
man plaa 1/40 = 2,5 %, zimija 1/20 = 5 %, a strani trgovac 1/
10 = 10%. U tako shvaenom zekatu povezuju se dva prin-
cipa; to se tie stranaca, radi se (a izriito u izvjetajima o
inicijativama koje se u tom pogledu pripisuju halifi Omaru)
jednostavno o saglasnosti u meunarodnom ponaanju, a
porez od 10% je uspostavljen u uzajamnosti sa uobiajenim
porezom koji je postojao u Bizantu za strane trgovce; za
domaeg trgovca, odnos izmeu zimija i muslimana je isti za
uzimanja od trgovakih dobara, kao i za harad i za zemljinu
desetinu, a shvaanje poreza ini se da je inspirisano onim
kako se oporezivanje vrilo u pogledu stoke (osim ako se taj
porez plaa u novcu, a ne u naturi), u tom smislu da se radi o
godinjoj naplati na ukupni trgovaki kapital, a ne o porezu
na prihod od trgovine. Dionisije iz Tel-Mahre opisuje takav
postupak, poetkom abasidskog perioda, za pobiranje dese-
tine: ('ur) od robe, ali koji izgleda smatra iznimnim po
njegovoj otrini ili samoj prirodi; popis, koji podrazumijeva
takva koncepcija, sa slubenim odreivanjem vrijednosti i
razlikom izmeu dobara za troak i onih namijenjenih trgo-

vini, oevidno predoava mnoge potekoe, posebno kada
trgovac, putujui, mora, predstavljajui se inovnicima neke
nove provincije, dokazati da je ve izvrio obavezno godinje
plaanje, poto se nijedna uprava nije mogla zadovoljiti pra-
vom, koje je, teoretski, priznato muslimanu, da sam odredi
sumu svog zekata i da ga ak izravno plati sirornanima;
koncepcija godinjeg plaanja postaje neizvodljiva tokom
politikog cijepanja Islama, poto nijedna drava ne moe
dozvoliti da joj budu uskraeni porezni prihodi pod izlikom
da su ve plaene nekoj drugoj dravi, te se Ibn Dubeir, na
primjer, ali da aleksandrijska carina oporezuje putnike ne
istraivi da li su ve izmirili svoj zekat, a, osim toga, ne
pravei razliku izmeu predmeta za potronju i trgovinu, te
izmeu putnika i trgovca. Sve ovo pomae da se razumije
kako se tu, II stvari, reorganiziraju i razvijaju vrste nameta
koji su bili poznati u predislamskim carstvima i koji mora da
su manje-vie preivjeli osvajanje u okviru lokalnih ustanova,
posebno u gradovima koji su koristili ugovor, a on im je
ostavljao slobodu da uspostave svoj danak, poavi od onih
izvora koji su odgovarali njihovim upravljaima.
Prva grupa nameta proizlazi iz onog to bismo mogli nazvati
carinama, uvozninama, putarinama (marasid, me'a~r).Po
stoje carine na granicama koje su dobro organizirane, postoje i
carine na velikim meunarodnim trgovakim putevima; a
naravno, prvenstveno u lukama (UbuIla, vanjska luka Basre,
zadrala je ime al-iara, pobiraa). Desetina, koja je ovdje
ubirana, mogla je biti u naturi za samo neke vrste robe, a u
veini se moralo plaati u novcu, prema slubenoj procjeni
vrijednosti te robe. Teoretski, ne bi trebalo da carine postoje
drugdje do na granicama Islama, jer strani trgovac je obavezan
samo prema islamskoj zajednici u cjelini. U stvari, od poetka,
izgleda da je svako veliko podruje imalo svoju carinsku
samostalnost i to se uopava i postaje nepovratno sa osnutkom
vie kneevina. Pored toga, postojale su esto uvoznine na
gradskim kapijama i putarine na putevima, osobito na vode-
nim putevima, ega ni sam had nije bio osloboen. Teoretsko
opravdanje tih prava, kolikogod da se trai, ovdje je manje
jasno nego ono za carinu; u izvjesnim sluajevima moe se
raditi, kao kod drugih prava o kojima e se govoriti, o
nametima za koritenje puta koji pripada dravi; obino se
nailazi na razne varijante zatite (himaya ili hafara) za
koju se plaa imamu i drugim lokalnim vlastima, mada se i
normalni porez podrazumijeva, a u beduinskoj zemlji pleme-
nima prema prastarom obiaju; naplaivanje se vri prema
teretu magarca ili kamile. Na kraju treba dodati, usprkos
neupuenosti pravnika, da su se porezi razrezivali na pravo
uvoenja robe ili su ih ponekad zamjenjivali drugi, pri izlasku
(za dobijanje dozvole), kao i u drugim srednjovjekovnim
drutvima. Iz svega ovoga proizlazi, suprotno onome to bi se
moglo misliti, da islamski svijet, ak u trenucima svoje manje
ili vee politike jedinstvenosti, nije oslobaao promet dobara
svih onih nameta svojstvenih znatno rascjepkanijim i podjelje-
nijim evropskim drutvima.
Druga kategorija prava moe se svrstati pod predmet
davanja u najam terena ili graevina koje pripadaju dravi.
Ona se, pod Abasidima, oivljavajui antike obiaje i pra-
vila, smatrala ponekad za vlasnika itavog gradskog terena, u
svakom sluaju uvijek vlasnika zidina i javnih puteva koji su
se premjeravali na bazi jedinice irine od 40 lakata; sve ono
Porez
to je podizano ili graeno na tom terenu moralo je prizna~
vlasnitvo drave plaanjem najamnine; praktino pod te i
propise potpadale su sve trgovine sukova i sva trita na
javnim mjestima. Postoji svjedoanstvo o tome iz doba vlada-
vine al-Mahdija, za koje znamo posebno preko al-jakubija,
da je ovaj vladar uveo plaanje pristojbi na sukove u
Bagdadu, a po drugima da je poduzeo istu inicijativu u
Egiptu. Ovo, uostalom, nije znailo da drava ne priznaje
korisnicima izvjestan oblik vlasnitva nad trgovinama ili
izgraenim kuama na iznajmljenoj zemlji, jer im je ostavljala
slobodu da njima normalno raspolau naslijeem, prodajom,
vakufom itd. Smatrala se izravnije vlasnikom hanova i fun-
duka, gdje je trebalo, naravno, platiti za ulazak; u Egiptu je
bila vlasnik mnogobrojnih skladita.
U sluaju hanova, postoji takoer himaya, uvanje robe,
kao posebno plaana usluga. Isto tako se opravdava pravo
drave da naplati od pojedinca koritenje pote (barid), vaga
i mjerenja, tj. izvjesnih instrumenata nad kojima je drala
monopol, a naravno da ima prihod od kovanja novca. Pe
nice, prese i mlinovi su takoer ulazili u tu kategoriju, iako je
bilo privatnih, koji su podlijegali nametima usporedivim s
onima koji terete obrte openito.
Izgleda, u stvari, da je drava naplaivala odreenu pri-
stojbu kolektivno na razliite organizirane obrte ili industrij-
ska postrojenja - a da se ne spominju nuzgredni nameti
kontrole, pakiranja itd. u sluaju uspostave cijena proizvoda,
iji je izvoz kontrolirala i monopolizirala (tkanine iz Egipta i
Perzije, izmeu ostalih). S druge strane, bili su odreeni
porezi na izvjesne prodaje (osobito stoke) i meetarenja
neizbjena za trgovake odnose sa strancima. Ovdje se ne
govori o proizvodnji nad kojom je drava drala monopol, ni
o petini na rudnike i slino.
Davanja na ime zatite (himaya, javljaju se veoma esto,
a da nije uvijek mogue razlikovati one koje se mijeaju ili ne
mijeaju sa nekim ve spomenutim pristojbama. Poetno,
radilo se uglavnom o zahtjevima pojedinaca ili lokalnog
redarstva, ali je drava zamijenila te korisnike i podravala
njihove zahtjeve. Ne govori se o pristojbama drave na
naslijea.
Naravno, svako nastajanje pisanog akta podrazumijeva tak-
su. Vakufi su izuzeti, osim u sluaju plaanja poreza kada to
drava zahtijeva; ali drava tei uspostaviti upravljanje, plaa
jui u tom sluaju utvrenu doznaku korisnicima, a zadrava-
jui viak ako ga ima: nain mobilizacije nepokretnih dobara.
Ne bi trebalo, meutim, zamiljati da su razliite vrste
poreza i pristojbi uvijek i svuda postojale jedne uz druge u
istom stupnju. Egipat je bio raj za dravnu blagajnu, sasvim
u antikoj tradiciji. Mogue je da osvaja u poetku, zadovo-
ljan to mu plaaju glavarinu, poreze i zemljina davanja
odreena ugovorima o kapitulaciji, nije posvetio panju vre-
lima prihoda druge vrste koje su dodali prethodni reimi:
kada se kasnije ponovo uspostavljaju ekvivalenti, muslimani
optuuju Kopte da su ih sebi prisvojili, bez mogunosti
preciziranja da li su pod tim podrazumijevali da su ti prihodi
ponovo pripali privatnom dobru ili su lokalni monici utajili
iznose. Tradicija, pojednostavljujui sloeniji i davno zapo-
eti proces, prebacuje naroito na Ibn al-Mudebira, pogla- I
vara egipatskih financija uoi perioda Tulunija (sredinom I
9. st.), odgovornost da je zapoeo politiku uvoenja novih
489
Porta
izvanvjerskih nameta. Naredni reimi, bilo da ih je vodila
elja za jednakou i pristupanou irokim slojevima, ili,
pak, financijska potreba, ukidali su naizmjenino i ponovo
uspostavljali dio tih nameta koji dostiu vrhunac u svome
razvoju u tekim vremenima posljednjih Fatimida; jedan
dio (bez carina, dodue) je Saladin ukinuo (gubitak vie
od 100.000 dinara), a izvjetaj o tome, koji je do danas
sauvan, jedno je od glavnih vrela za poznavanje tadanjeg
poreskog sistema; ali Saladinovi nasljednici ponovo uspo-
stavljaju i usavravaju ukinute poreze.
U Iraku, tradicija i obiaji nisu doputali da se dosegne
isti porezni sustav i injenica da Abasidi nisu znali ili
mogli unoviti u svoju korist prihode od trgovine, kao
one od poljoprivrede, igra bar djeliminu ulogu u nastaja-
nju njihovih financijskih tekoa. Ibn Raik je, kau, prvi
uspostavio uvozninu na samim kapijama Bagdada. Narav-
no, Bujidi su bili ti koji su inili uzastopne napore da
uvedu u Iraku ureenje slino ureenju Fatimida; Adud
ad-daula, najbolji organizator dinastije, i njegovi prvi
nasljednici, pokuali su udariti poreze na finu tekstilnu
proizvodnju, od koje su ivjeli mnogobrojni bagdadski
obrtnici; narodne bune su ih, najzad, prisilile da odustanu
od toga, kao i od nameta koje su pokuali udariti na mli-
nove, itd. Basra je u vrijeme Bujida bila poznata po teini
svojih dar'iba, a Perzija takoer; u Iranu nasuprot,
posebno u Isfahanu i na cijeloj teritoriji Samanida, posto-
jali su umjereni porezi.
Ta raznovrsnost postavlja sobom jedan problem. Dakako,
ona se sree na svim podrujima fiskalne organizacije, koja je
prilagoena ekonomskim uvjetima i optereena tradicijama
koje su razliite u raznim krajevima. Ali tu se radi i o neem
drugom. U principu, musliman ima pravo predati izravno
siromanima svoj zekat, te ako ga, kao to se u stvari
dogaalo, preda posebnim slubenicima, dogovoreno je da
novac mora ii izravno korisnicima, ne prolazei kroz drav-
ne blagajne, to podrazumijeva da je novac troen na licu
mjesta i nije centraliziran u glavnom gradu; s druge strane,
naznaili smo da razliiti nameti treba da budu shvaeni kao
naknade za zatitu (~imiiya,) to oevidno za sobom povlai
da su korisnici oni koji osiguravaju tu hinuiyu, tj. lokalne
vlasti. Nema dvojbe da je redarstvo pod svojim slubenim
oblikom (urta) ili u obliku milicije (ahdai), itd., pri-
malo, posebice, prihode izvjesnih gradskih nameta. Iz svega
ovoga proizlazi da svi ti nameti nisu namijenjeni dravnoj
kasi. Meutim, ne bi trebalo pretjerivati ni u suprotnom
smislu. Zaista, svi muluis, koje je ukinuo Saladin, donosili su
obilnu korist njegovoj riznici, a podjednako je oevidno da je,
da bi uveao svoje bogatstvo, Adud ad-daula u Bagdadu
uinio fiskalni napor o kojem smo ve govorili. Carine, koje
su se ticale i muslimana i nemuslimana, bile su shvaene kao
da nemaju veze sa zekatom i hranile su Riznicu. Porez na
iznajmljivanje je, naravno, inio isto. Meutim, bio je prin-
cip fiskalne islamske uprave da su se lokalni rashodi pokrivali
prihodima od lokalnog poreza, iji se samo viak slao u
Riznicu, a ova ne stavlja na raspolaganje instrumente proc-
jene i kontrole za dara'ib, kao ni za harad i druge temeljne
poreze. Doista, dara'ib, osim iznimno, ne figuriraju u
abasidskim budetima koji su sauvani do danas. Dobici
od izvjesnih poreza su, meutim, po svoj prilici bili dio
prihoda privatne riznice halife ili vladara, kojima su se,
tako, obezbjeivali fondovi za obavezna dobra djela.
Ekonomske i meunarodne okolnosti dovodile su pone-
kad do znatnih preobraaja u reimu poreza, a osobito
carina. Al-Gazali je odobrio da tarifa moe biti smanjena,
ak i u korist nevjernika, ako je to korisno za zajednicu,
da podri uvoz izvjesnih dobara. To je bilo zaista, od
12. st., predmet ugovora sa Frankima, koji su uvodili,
ovisno o robi, diferencirane namete i ili ponekad dotle da
trgovcima tih naroda odobre prednosti vee od onih koje
su zakonski uivali muslimani. Tu nema, naravno, nieg
posebnog u islamskim dravama: Bizant zakljuuje sline
sporazume. Izgleda ak da su neke muslimanske grupe,
kao Karimiti, u trgovini Indijskim oceanom uivali prefe-
rencijalne tarife na samom kraju srednjeg vijeka.
O R TA (t. Biib-z Ali, rjee Bab-z asaji), Uzviena porta
R (osmanska), raniji ministarski odjel velikog vezira, zvan,
prvotno, Pasa (ili Vezir) Kapusu.
Obiaj da se dvor, palaa ili vlada vladara naziva porta
(vrata, ulaz) i prag bio je u davna vremena vrlo rairen
(sasanidski Iran, faraonski Egipat, Izrael, Arapi, Japan).
Izraz se vratio u Isfahan u vie turskom obliku 'Ali Qapu.
U isto vrijeme osobno prebivalite velikog vezira, Porta
gubi postupno svoj karakter poluprivatne palae i konano se
ustaljuje pod od tada slubenim imenom, poev od 1718.
god., kada se veliki vezir Nevehirli Ibrahim-paa vraa sa
svojim puncem sultanom Ahmetom III iz jedrena u Cari-
grad, nakon mira u Poarevcu. Prije tog datuma, izraz Bab-l
Ali je oznaavao, radije, sultanovu palau ili carski divan.
U Uzvienoj porti, isto tako, nalazilo se sve do kraja
Carstva ministarstvo unutranjih poslova, stari uredi Ket-
hude (ehaje), oni vanjskih poslova, stare slube reis-ii1-
-hiataba, u pravom smislu proelnika tajnika, dravno
vijee, a da se i ne raunaju dvije modernije komisije koje su
ukinuli Mladoturci.
Pet dana pred ukidanje sultanata (l. novembar 1922.),
zgrada je, prije nego to je postala zgrada istanbulskog vila-
jeta, posluila za sjedite Delegacije ankarske vlade (Refet-
-paa, uskoro zamijenjen Reuf-bejom i Adnan-bejorn Adiva-
rom, sva trojica kasnije opozicionari).
Ulica ispred Porte, Bab-z Ali caddesi, koja se penje ka
sjeveru od eljeznike stanice Sirkedi da bi zaobila ogradu
(unutar koje se nalazi i damija), bila je preimenovana u
Ankara caddesi. Obrubljena knjiarama, ona izlazi na ulicu
Soguk Cesme prolazei izmeu te ograde i one Starog saraja
(zvanog Top Kapi Saray). Na toj zadnjoj ulici nalazi se glavni
ulaz, naspram vrata Starog saraja zvanih Sogu]: Cesme,
nedaleko od kojih se nalazi uglavljen u isti zid prostrani vidi-
kovac zvani Alay Koshu, koji je izgradio Mahmut II
1819-1820. god., da bi mogao prisustvovati slubenim po-
vorkama,
O S T (a. sasom, siym, masdari, glagolske imenice od
R korijena s-to-m; oba se masdara ravnopravno upotreblja-
vaju). Izvorno znaenje te rijei u arapskom je biti miran,
Rije ima znaenje posta umedinskim surama; u mekanskim
surama javlja se samo u XIX,26, gdje je komentatori tumae
sa sami, tiina (stoga se to znaenje pojavljuje u rjeni-
_ _ _ _I
490
 Post

treba formulirati nijet; taqlidom, meutim, afiiti slijede

malikitski mezheb koji doputa formuliranje nijeta za itav
mjesec ramazan u noi koja prethodi prvom danu ramazana;
ako netko dobrovoljno posti, on moe formulirati nijet prije
podne, ukoliko je stvarno postio prethodni dio dana.
Mufririit su:
l. unoenje bilo koje stvari u tijelo, ukoliko se to radi
svjesno, a moglo se sprijeiti, npr. uzimanje hrane i pia,
udisanje mirisa duhana, gutanje pljuvake koja se mogla
izbaciti; ulijevanje vode ili unoenje instrumenata u bilo koji
otvor tijela; zadravanje onoga to bi tijelo prirodno izbacilo;
2. namjerno povraanje, koje je dozvoljeno samo po naredbi
lijenika, a i onda obavezuje na qada';
3. spolni odnos;
4. namjerno izbacivanje sjemena, koje je posljedica spolnog
dodira; u ostalim sluajevima, razlikuje se da li je uzrokovano
strau ili nije, da li je osoba koja je to uzrokovala tuinac ili
qu mahram, djeak, ena ili ~ii'il. Nono i slino izbaci-
vanje sjemena nije muftir;
5. mjeseno pranje; ono ak post ini haramom (al-Badu-
riju ovo pravilo nije jasno, jer post inae ne zahtijeva obrednu
istou);
6. krvarenje ene poslije poroaja;
7. pomuen um;
8. pijanstvo (7 i 8 ini nemoguom svaku 'ibiidu), a njemu se
moe dodati i poroaj, ali samo po miljenju nekih pravnika.
Do iftdra dolazi samo u sluaju namjernog postupka
(ta'ammud), znanja ('ilm) i slobodne volje (ilJtiyiir), a ne
nemarnou, nepoznavanjem dunosti (ukoliko se to moe
oprostiti) ili pak pod prisilom. Ako netko neto pojede ne
mislei - kae predaja - on smije nastaviti post, jer Bog ga
je sam naveo jesti.
Preporuljivo je da sa'im l) uzme [atur im sunce zae;
najbolje da jede zrele datulje, pije Zemzem-vodu ili uope
neto ukusno; 2) da pojede sa~ur (obrok poslije ponoi) to
je kasnije mogue, i to najradije ono to je jeo i za [atiir:
3) da se suzdri od nepristojnog razgovora, ogovaranja, kle-
vetanja, lai i uvreda; 4) da izbjegava takve radnje koje bi,
iako nisu izriito zabranjene, ipak mogle u njemu ili u
drugima izazvati provalu strasti; 5) da nastoji ne prokrvariti;
6) da ne kua nikakvu hranu; 7) da ne vae nita hranjivo;
8) da zahvali Bogu nakon dana posta; 9) da sebi i drugima
ui (recitira) Kur'an; 10) da se u mjesecu ramazanu pridrava
i'tikiifa (u skladu sa s. I1,187). Al-Gazali ovome dodaje i
davanje milostinje u mjesecu ramazanu.
Post moe biti prema pet pravnih kategorija:
1. Obavezan (wiigib, [ard): a) u mjesecu ramazanu; b) ako
netko mora nadoknaditi dane proputene uramazanu
(qada'}; e) post na koji se netko zavjetovao; d) u odreenim
okolnostima, kada se ispata za prijestup (kaffra) i e) kad
imam propie istisqii' -obred (molitvu za kiu) u doba sue. U
sluaju neoprostivog iftara, ovjek mora - prema miljenju
al-Gazalija - postiti do kraja dana.
Post u mjesecu ramazanu etvrti je stub Islama; svatko tko
nijee obavezu postaje kiifir, osim ako je u dodir s Islamom
doao tek nedavno ili je odrastao daleko od uleme. Tko
propusti post ali ne zanijee tu obavezu, treba biti zatvoren i
naveden da formulira nijet prisilnim suzdravanjem. Opa
------~ -------
Post
obaveza posta pocrnje prvog dana ramazana, nakon 30.
abana ili nakon 29., ukoliko je hiihim (qiicf,l) tada prihva-
tio svjedoenje 'adla da je vidio mladi Mjesec; osobna oba-
veza u sluaju neprihvaanja ru'ye (vienje mlaaka), kako
svoje vlastite tako i druge osobe u koju se u tom pogledu ima
povjerenja, ak ako ona i nije 'adl- nakon 29. abana; ako je
samo jedan 'adl vidio mladi Mjesec 29. abana, post itd.
postaje obavezan tek 2. dana ramazana. Poetak ramazana
mora biti oglaen narodu na nain koji je mjesnim obiajima
utvren (hicem iz puke, vjeanjem svjetiljki na minaret, a na
Javi udaranjem u bedug). Postoje posebni propisi u vezi sa
nijetom i qada', ukoliko je netko onemoguen uti objavu ili
ako je loe obavijeten. Promatranja zvjezdoznanaca, prora-
uni matematiara ili san nekoga tko je prilikom spavanja
dobio obavijest o poetku ramazana od samog Poslanika
vrijede jedino za samog zvjezdoznanca, matematiara i sniva-
oca i za one koji u njih vrsto vjeruju.
Zakon predvia olakice u slijedeim okolnostima:
A. za one koji su dosegli izvjesnu dob (za mukarce 40,
dok za ene nije tano odreeno) i za bolesne, za koje nema
nade u ozdravljenje; oni smiju propustiti post bez obaveze
qada' u sluaju da im se snaga i zdravlje povrate;
B. ako se trudne ene ili dojilje boje da bi im bilo opasno
postiti, iftiir je za njih wiigib, ali je qadii' obavezna;
C. bolesnici koji se nadaju oporavku, kao i oni koji su
svladani glau i eu smiju prekinuti post, ali moraju izvriti
qad';
D. putnici koji kreu na put prije izlaska sunca mogu, ako
je to potrebno, prekinuti post, ali ne i u sluaju da kreu na
put po danu;
E. oni kojima predstoji obavljanje tekog fizikog rada
moraju formulirati nijet po noi, ali smiju, ako je to potrebno,
prekinuti post.
Ako tokom dana nestane opravdanje za olakotne okolno-
sti, sunna je provesti ostatak dana postei.
2. Dobrovoljni post (saunn at-tataunou) je hvalevrije-
dan za udane ene jedino uz pristanak njihovih mueva;
moe se prekinuti nekanjeno; nijet, koji treba formulirati u
bilo koje vrijeme prije podne, ne mora biti potpuno odreen,
iako neki smatraju to poeljnim za sunan rawiitib. Sunan
rawiitib je post a) na dan aure, b) na dan Arefata - 9. zul-
hide, c) tokom est dana evala. Post na dan Arefata odnosi
se posebno na one koji taj dan ne provode na Arefatu. Predaja
nije jednoduna u tome da li je Muhammed postio na taj dan.
Na bilo kojih est dana evala moe se zasebno postiti, ali
je najbolje ako se odmah nakon svetkovine, tj. od 2. do
7. evala uzme za post est dana zaredom.
Slijedei su jo dani preporueni za dobrovoljni post: dan
prije i dan poslije aure; yawm al-mi'rai; (27. redeba); pone-
djeljak i utorak, jer je u ove dane, po predaji, ljudski trud
posveen Bogu. Srijeda iz zahvalnosti - kae al-Baduri -
to na taj dan Bog nije poveo ummu u propast kao ostale
i zajednice; dane bijelih noi, tj. 13., 14., 15. i naroito 12.
svakog mjeseca; i kao suprotnost tome, vjerojatno po prim-
jeru bijelih noi, i - dane crnih noi, tj. 28.,29.,30. (ili 1.) i
naroito 27. svakog mjeseca; nadalje, svakog dana kada se
nema to jesti; i sve druge dane, ako su prikladni za post.
Kao dodatne dane prikladne za post, al-Gazali spominje
-----------------'---
I:~ednjii zadnji dan SVakOg~jeSeca~govori o prednosti posta
I ~ svetim mjesecima (al-ahur al-hunan: muharem, redeb,
zulhida i zulkada), ali jo je znaajnije to kae o cjeloivot-
nom postu (satom ad-dahr) koji su provodili mistici njegovog
vremena i to na razliite naine (kao to su to ve inili askete
najranijeg islamskog razdoblja). Vrlo se preporuuje postiti
svaki drugi dan, to al-Gazali smatra jo tee postii; Muham-
med je rekao: Najdivniji je nain posta moga brata Dauda
koji posti jedan dan, ali ne i slijedei. Vrlo je hvalevrijedan i
post svakog treeg dana. Dobrovoljno postiti vie od etiri
dana redom i ulema i al-Gazali smatraju neispravnim.
3. Post je zabranjen (haram) na dane dvaju velikih blag-
dana, u tarlq-dane, te za ene u vrijeme mjesenog pranja; u
odreenim sluajevima, kada prijeti opasnost, kao to je
spomenuto.
4. Pokudno je postiti u petak, jer to odvraa panju od
bogosluja (ali, prema al-Gazaliju, to je pohvalno); nadalje, u
subotu i nedjelju ili barem u sluaju da ovjek nema nikakvog
posebnog razloga za poenje, budui da idovi i krani tuju
ove kao svete dane. ovjek ne bi smio postiti, ako se boji da e
od toga trpjeti na bilo koji nain. Nikako ne valja postiti bez
posebnog razloga na sumnjivi dan (yawm a-akk), te u
drugoj polovini mjeseca abana. Sumniivi dan je onaj koji
slijedi nakon 29. abana u sluaju da (za vedra dana) ovjek ne
zna da li je 'adl ugledao mladi Mjesec ramazana.
Ostale se tri kole u pojedinostima razlikuju od afiitske;
razlike su sabrane u knjigama Ihtil]. Ovo to slijedi uzeto
je iz Kitiib al-mizan Abdelvehaba a-aranija.
l. Abu Hanifa ui da post nedoraslog djeaka ili djevoj-
ice nije valjan, ali da je valjan post muriihiqa (momako
doba), a post murtadda ne podlijee obavezi qada' nakon
preobraenja.
2. Abu Hanifa ui da post ne treba strogo specificirati
putem nijeta, ve da je dovoljna namjera da se uini dobro djelo.
3. Abu Hanifa ne smatra namjerno gutanje mrvica hrane
jednim od muftirat, kao to se ne smatra ni stavljanje obloga
na ranu (za razliku od miljenja koje se pridaje Maliku).
4. Prema Abu Hanifi i Ahmedu ibn Hanbalu povraanje
nije tetno do izvjesne mjere, ali ta je granica za njih dvojicu
razliito postavljena.
5. Malik ui da prosipanje sjemena kvari post ako je ono
rezultat osietilnih vizija, ak i bez prethodnog seksualnog
dodira.
6. Suprotno gorespomenutoj predaji, Malik smatra da
svatko tko namjerno jede, pije ili spolno opi prekida post, te
podlijee obavezi qada'; Ahmed ibn Hanbal smatra da se to
dogaa samo u zadnjem sluaju, ali tada je potrebna i kaffiira.
7. Malik kae da je ljubljenje uvijek haram; Ahmed ibn
Hanbal dri da i pacijent i onaj tko mu puta krv kri post;
oba imama smatraju da je uzimanje kuhla pokudno, a ako
miris ue u grlo, onda je to muftir.
8. Malik zahtijeva da svjedoenje dvaju 'adla odlui o
poetku ramazana, Abu Hanifa zahtijeva samo jednoga, osim
u sluaju istog neba kada ih treba mnogo.
9. Kao i a-afii, i Abu Hanifa pouava da slaboumni ne
moraju vriti qad' u sluaju da ozdrave; Malik pouava !
su. p.r.otno; oba se miljenja... pripisuju Ahmedu ibn H.anblliU.
10. etiri imama nameu najveu kaffiiru onome tko pre-
492

I hi ramazanski po"; neki pravmci , onim, koji prekre
ramazanski qa4ii'-post. Ahmed ibn Hanbal namee kaffaru
I za svaki prekraj gornjih propisa, ak ako ih se nekoliko
I poini istog dana; prilikom drugog prijestupa i ena, ako je
kriva, podnosi tu obavezu. Abu Hanifa nije tako strog.
ll. Ahmed ibn Hanbal namee, uz to, manje kaffare i
trudnim enama i dojiljama, ako su prekrile post iz straha da
sebi ne nanesu zlo; Abu Hanifa za taj sluaj predvia samo
qada', a ostali samo kaffaru bez qada',
12. Bolesnici za koje nema nade kao i starci podlijeu,
prema Abu Hanifi i dijelu afiita, samo fidyi; Malik to nijee.
13. Putnici smiju, kao to nas ui Ahmed ibn Hanbal,
prekriti post ak i ako su na put krenuli nakon poetka
posta, ali ta olakica ne ukljuuje u sebe i dozvolu spolnog
dodira; stoga i kod njih dolazi u obzir primjena propisa o
kaffari.
14. Malik nas ui da post tokom est dana evala nije
preporuljiv; i on, kao i Abu Hanifa, kae da ovjek mora
izvriti i jedan dobrovoljni dnevni post.
15. Trebalo bi postiti i na sumnjivi dan - kae Ahmed
ibn Hanbal - kad je oblano; inae je pokudno.
16. Naposljetku, treba spomenuti da je, prema hanefit-
skim i malikitskim gledanjima, obavezan post za vrijeme
i'tikiifa.
iitski propisi za post razlikuju se u mnogim pojedino-
stima od sunitskih.
Al-Gazali daje na poetku djela Kitab asrar as-sauim u
djelu Ihya' neka svoja razmiljanja o vrijednosti posta.
Oslanjajui se na poznate predaje, on istie veliko znaenje
koje u oima Gospodara ima post; kao razlog navodi to da je
post pasivno djelo, te da nitko ne vidi kad netko posti osim
Boga; to je, nadalje, nain da se potue neprijatelj Boji, jer
se ljudske strasti, koje su ejtanovo sredstvo za postizanje
mranih ciljeva, razjaruju jelom i piem. Strasti su mjesta
gdje ejtani ive u obilju i gdje se hrane; dok to obilje postoji
dotle oni dolaze, a dok oni dolaze, Boansko velianstvo biva
skriveno od oiju Njegovog roba, te je ovaj sprijeen da se s
Njime sastane. Poslanik Boji ak kae: Kad ejtani ne bi
letjeli oko srdaca ljudi, ovi bi vie mislili na Raj, Stoga je
post kapiia koja vodi u slubu Bogu.
U prvom faslu al-Gazali podrobno iznosi pravne obaveze
i preporuke za post prema afiitskom uenju, a u treem
preporuljive dane za obavljanje posta; lo bi isto uinio i
svaki drugi fakih. Ali u drugom faslu on kae da bit posta
ne lei u ma kakvom preciznom pridravanju vanjskih pro-
pisa za post. On razlikuje tri razine. Prva je razina fikha, a
trea razina Poslanika, skupine siddiqun i svih onih koji su
priputeni u blizinu Boga (muqarrabiin), iji se post sastoji u
suzdravanju od svih sitnih elja i svjetovnih misli. Za
pobone vjernike dovoljna je druga razina; sastoji se u tome
da svoje osjetne organe uva od grijeha i svega to odvraa od
Boga. Treba izbjegavati sve to moe pokvariti rezultate
posta: npr. kod iftara se ne smije jesti vie ili bolje nego
obino (to je suprotno propisima fikha); ne smije se spavati
danju kako se ne bi osjeala glad i e, jer oni su rUJ; i sirr
posta, budui da se suprotstavljaju sili strasti. Prvi cilj posta
nije suzdravanje, ve pobjeivanje strasti, ime se dua
pribliava Bogu; i on umuje o bezvrijednosti posta onih ije
ponaanje kod iftara unitava rezultate dnevnog posta, a o
493
Posuenice
kojima predaja kae: Koliko li je onih koji poste, a kojima je
jedini rezultat glad i ei!'
Etiko shvaanje posta, koje al-Gazali daje u ovom drugom
faslu, nadopunjuje, kako on kae, oskudne propise fakiha;
ini se da se on esto ovima suprotstavlja. Ve se u Hadisu
nalaze razne predaje s etikim stremljenjem koje al-Gazali
navodi u potvrdu svojim miljenjima. Pored toga, u Hadisu
se nalazi mnotvo predaja koje se odnose na post. Ovdje
moemo jedino navesti nekoliko predaja koje se odnose na
potovanje posta u ranom islamskom razdoblju. Kako je sve
do sada raireno miljenje da je post (a posebno ramazanski)
najpodesniji oblik ispatanja za grijehe poinjene tokom
godine - to se post kao obiaj vrlo uredno odrava, iako ne
uvijek onako strogo kako oi fuqaha' poeljeli; isti je sluaj bio
i sa starim muslimanima. Mnoge predaje usporeuju vrijed-
nost posta u jednom razdoblju s vrijednou u nekom dru-
gom, kao npr. postiti jedan dan u svetim mjesecima bolje je
nego 30 dana u neko drugo doba, a postiti jedan dan u
ramazanu bolje nego 30 dana u nekom drugom svetom
mjesecu. Ako netko posti tri dana u svetom mjesecu, i to
etvrtkom, petkom i subotom, Bog smatra jedan njegov dan
jednako vrijednim kao 900 godina. Sline predaje odnose se
i na dan aure, na deset dana zulhide i osobito na ramazan.
Bog onoga tko se u njegovu slavu odrie strasti usporeuje sa
svojim anelima, pa mu kae: Ti si sa Mnom kao jedan od
Mojih anela, te apelira na anele da potuju one koji poste.
Opisuju se radosti onoga tko posti u Raju i kako je on tamo
aen; on e ui na posebna vrata (ar-Rayyn) i sastati se s
Bogom. U tome je njegovo rajsko veselje, a njegovo zemalj-
sko veselje je iftar. Stoga mu se ne smije uskratiti ta radost,
jer on ima na nju pravo.
Rperzijskog) su posredovane u velikom broju od srednjeg
OS UENICE (iz islamskih jezika: arapskog, turskog i
vijeka raznim putevima u Evropu. Posudbe su bile uvjeto-
vane u srednjem vijeku nadmonou arapsko-islamske kul-
ture, kojoj evropske zemlje nisu mogle suprotstaviti nita
ravno. Na temelju tog kulturnog pada evropske posuenice
su rijetke u islamskim jezicima u srednjem vijeku; tek u
novom vijeku nastaje obrnuta tendencija.
Kronoloki gledano, islamske rijei su najprije posuivane
iz arapskog, a kasnije, sa prevlau Osmanskog Carstva, iz
turskog. Preko arapskog jezika posredovao se perzijski i
indijski, a preko turskog arapske i perzijske rijei. Evropski
jezici, koji su izravno posuivali, bili su romanski koji su se
govorili na Sredozemnom moru. Putevi posredovanja unutar
Evrope bili su razliiti i katkad isprepleteni, pa ipak se, npr.
za arapske rijei u njemakom jeziku, mogu utvrditi tri
glavna puta: l) arapski> panjolski> francuski> njemaki.
Primjer: arap. gadiimasi (gademeka (koa)) > panj.
guadamaci> franc. gamache > njem. Gamasche (dokoljenica,
tozluci). 2) arapski > talijanski > francuski > njemaki.
Primjer: arap. dar as-sina' (radionica, brodogradilite)
> starovenec. arzana > franc. arsenal> njem. Arsenal. 3)
arapski> talijanski> njemaki. Primjer: arap. sukkar (eer)
> tal. zucchero > njem. Zucker. Arapsku rije mogla su
ponuditi dva romanska jezika neovisno jedan o drugom.
Jezici, koji su iz turskog izravno posuivali, su talijanski, a
prije svega venecijanski, te jugoistono-evropski jezici, kao i
Povijest
francuski. Turske posuenice u njemakom posredovane su,
kao i arapske, preteno preko talijanskog i francuskog.
to se tie formalne strane posudbe, to starije posuenice
vie nego mlae, a arapske posuenice vie nego turske,
podlijeu promjenama. Posebice su evropski jezici morali niz
njima nedostajuih arapskih glasova zamijeniti drugim glaso-
vima. A mogla su se prikljuiti i pukoetimoloka pretumae-
njao Tako se d u admiral < arap. amir (emir, zapoviednik)
objanjava time da je rije zbog visokog ranga, kojeg je
oznaavala, dovedena u vezu sa lat. admiratus (divljen), a u
venecijanskom arzana < arap. dar as-sinica nedostaje
poetno d, jer se poistovjeuje s prijedlogom d' i stoga se
izluuje. Francuski pridruuje katkada h u pisanju poetnog
samoglasnika.
to se tie puteva predaje islamskih rijei u pojedinosti, to
su se posuivale najranije i istodobno najopsenije grupe iz
arapskog, kada su, uslijed arapskih osvajanja, Arapi i
Romani doli u izravni doticaj. Najvei udio arapskih rijei
pokazuju panjolski i portugalski, u manjem opsegu provan-
salski, talijanski i sardinijski. Kod velikog dijela tih rijei radi (u. 767), no prenesen je samo u izvacima koje je priredio Ibn
se o oznakama za kulturna dobra, koja su preko Arapa
posredovana s Orijenta. Iz te grupe su posredovane na nje-
maki iz panjolskog preko francuskog rijei Alkohol <a. al-
-kuhl, Laute (hitnja) < a. al-tud, hazard < a. az-zahr (potez
u kockanju), kao i Gamasche, a iz talijanskog izravno ili preko
francuskog rijei orange < a. ndrang, safran (afran) < a.
za'[ardn, kao i Admiral i Zucker. Manja grupa arapskih rijei
bila je preuzeta tokom kriarskih pohoda, takoer preteno
iz romanskih jezika, npr. Beduine < a. badaun, Kalif < a.
ba IlJa, Limon!ade] < a. laymiin i Tambour (bubnjar) < a.
tabl. Daljnje arapske rijei prije svega jezika trgovine i
brodarstva prenesene su putem trgovine i to preteno po
Veneciji, tj. Havarie (teta koja je snala brod na putovanju)
< a. 'awwar, Kalfaiern (uper) < a. qalafa, Magazin < a.
mahean, pl. mahazin, Tara (odlazak) < a. tarh, Tarif
(oglas, cijena) < a. ta'ri], kao i Arsenal. Sve te arapske rijei,
koje su posuene u izravnom govornom doticaju, pripadaju
govornom arapskom. Njima nasuprot je opsena grupa ue-
nih posuenica iz arapskog, koje su od 10. st. prenesene
putem latinskih prijevoda djela arapskih znanosti koje se dre
nadmono arapskim. Sredite te prevodilake djelatnosti
bijahu Toledo i Salerno. Rijei su katkada dobro iznakaene,
to se objanjava nedostatnim poznavanjem arapskog od
romanskih prevoditelja, i irene kasnijim prepisima ili tam-
parskim grekama. Tako je, morao, recimo, u rijei Zenith,
koja se svodi na arap. sami, element ni biti proireni i
izmijenjeni zapis od m.
Putevi prenoenja u novom vijeku bile su evropske koloni-
jalne vlasti - ovamo spadaju npr. Razzia (napadaj, upad,
otimanje) < franc. razzia < a. gaziyya i putopisna knjiev-
nost s rijeima kao Fellah < a. [allah. (seljak). Radio i
tampa su u nedavno vrijeme prenijeli rijei kao F edai < a.
fid'] (tko rtvuje svoj ivot).
I turske rijei su dole raznim putevima u Evropu. Najra-
nije posuenice posredovane su putem trgovine Veneciji,
npr. Kaffee < t. kahve a. qahwa), Kiosk < t. kO~k p.
kuk) iSerai < t.-p. saray). Brojne turske rijei prele su
putem izravnog doticaja u jezike jugoistone Evrope. Daljnja i -auir al-Dabertija (u. 1822).
grupa_~renesena je putelIl putopisa; njoj pripadaju Harem~ Pod dinastijama iranskog porijekla, koje su nastale u
494
t. harem a. harami, Minarett < t. minare a. maruira-
tun ), M alla < t. molla a. mawla), te M uezzin < t. miiezzin
a. mu'addin).
DOV/JEST. U ranoislamsko doba postojao je, s jedne
Istrane, odreen interes za usmenu predaju o predislam-
skom kraljevstvu june Arabije i, s druge strane, za povijest
arapskih plemena i njihovih borbi. Obe vrste legendarne
predaje koristili su, putem pismenih zbirki, kao Kiuib at-
-tigan Vahb ibn Munebiha, kasniji islamski povjesniari,
pisci i jezikoslovci.
Odluujui motiv za nastanak pravog pisanja povijesti bila
je nunost da se iz Poslanikovih izjava i djela dopre do
pravilnog shvaanja islamskog Zakona i rjeenja teolokih ili
drutvenih problema koji su se nanovo pojavili. To je pret-
postavljalo sabiranje, pismeno utvrivanje i (naspram uskoro
nastalog krivotvorenja) kritiko ispitivanje Hadisa, te je una-
prijedilo interes za Poslanikov ivot (sira) i ratne pohode.
Najraniji ouvani Poslanikov ivotopis potjee od Ibn Ishaka
Hiam (u. oko 833). Najpoznatije i najbolje ouvano djelo o
Poslanikovimratnim pohodima poteklo je od al-Vakidija (u.
823). U vezi sa nastojanjem da se izlue krivovjerne (ili loe)
predaje o Poslanikovom uenju i djelovanju, razvio se ivi
interes za ivotopise Poslanikovih drugova i njihovih poto-
maka, budui da su se pojedini izvjetaji Hadisa oslanjali na
njihovo svjedoenje u obliku predajnog lanca (isnad). ivote-
pisni rjenik (Kitb ai-tabaqi, Ibn Sada (u. 844-845),
koji takoer sadri jedan Poslanikov ivotopis, plod je takvih
izuavanja. Vrhunac klasinog arapsko-islamskog pisanja po-
vijesti predstavlja djelo T arib ar-rusul wa al-muliik, povi-
jest poslanika i kraljeva, od Muhameda ibn Derira at-Ta-
barija (u. 923), koje je zamiljeno kao dopuna njegovom
komentaru Kur'ana i do danas je najvanije arapsko vrelo za
ranoislamsku povijest.
Od 10. st., pisanje povijesti, dalekoseno, postaje posao
uredskih tajnika i obrazovanih dvorjanika, iji se obzor,
manje-vie, ograniavao na povijest dinastija (koje su s pro-
pau Abasida bile sve brojnije), kojima su oni sluili. Vrijed-
nost tih vrela umanjena je sklonou veine pisaca da stvore
pouno-zabavnu literaturu. Obrnuto, od zamane vrijednosti
kao vrela su biografski leksikoni za pojedine gradove, tako na
primjer, Hatiba al-Bagdadija (u. 1071) za Bagdad, te Ibn
Asakira (u. 1176) za Damask, u kojima se, u okviru biograf-
ske grae, sakupila silna masa obavijesti o drutvenim i
kulturnim prilikama. Neobina pojava u cjelokupnoj islam-
skoj duhovnoj povijesti je Ibn Haldun (u. 1406), koji je, u
opsenom predgovoru (Muqaddima) svojoj kronici (al-'Ibar),
stvorio do danas divljenja dostojnu filozofiju povijesti. Nje-
gova Muqaddima je dodue, ako se ne uzme u obzir interes
nekih osmanskih uenjaka, na islamskom podruju bila sto-
ljeima ostala skoro nezapaena. Osmansko osvajanje sredi-
nje-arapskih zemalja i Egipta u prvoj treini 16. st. i kraj
islamske kulture u panjolskoj (1492) doveli su, istina, do
odreenog zalaza arapskog pisanja povijesti, pa ipak su, u
osmanskom dobu, nastala jo sasvim znaajna arapska djela-
tako, recimo, kronika Munedim Bae (u. 1702) i 'Aga'ib al-

istonom abasidskom carstvu, zapoelo je, od 10. st., oivlja-
vanje perzijskog kao knjievnog jezika. Pojava turkmenskih
dinastija u ll. st. (Gaznevidi, Selduci, itd.), kao i mongol-
sko unitenje abasidskog halifata (1258) poduprli su taj pro-
ces, budui da su oni takoer davali prednost perzijskom kao
knjievnom izraajnom sredstvu. Kako predislamski Iran, po
svemu sudei, nije poznavao pravo pisanje povijesti od nekog
znaenja (ali, svakako, mitove i legende jeste), povijesna
literatura na perzijskom jeziku koja se, sad, pojavila, stajala
je koncepcijski izriito, a djelomino i po jeziku, pod utjeca-
jem arapskih djela. Najprije su Samanidi dali (963. god.) da
se napravi skraeno perzijsko izlaganje at-Tabarijeve kro-
nike. Pod Mahmudom od Gazne je Firdusi (u. 1020) stvorio
narodni ep Perzijanaca, ah-nama, kojem se do danas dive -
velianje predislamske povijesti Irana. Visoki slubenik Bej-
haki (u. 1077-1078) napisao je opsenu, samo djelomino
ouvanu povijest svoga doba, to sadri prikaz politikog,
drutvenog i kulturnog ivota, koji se prati dan za danom, a
koji se proima dokumentima i povijesnim osvrtima. Pod
mongolskim vladarima Irana, Ilhanidima, nastala je sraz-
mjerno velika povijesna literatura na perzijskom. Dva naj-
znaajnija djela tog doba potjeu iz pera ilhanidskog mini-
stra, naime Tiin h-i gahan-gua od Duvejniia (u. 1283) i
glasovita svjetska povijest (Gami' ai-tasoarih) od Raid ad-
-dina (u. 1318), u kojoj se obrauje i povijest Kine, Indije i
Evrope. Dok se on istie jasnim jezikom, dotle se Duvejni
slui, kao i kasniji perzijski povjesniari, izvanredno sloe-
nim stilom, koji je stoljeima bio uobiajen u perzijskom
pisanju povijesti.
Rano osmansko pisanje povijesti ima svoje korijene u
legendi primjerenim prikazima slavnih djela boraca za vjeru,
bezimenim godinjacima i u kalendarima s popisom poslanika
do Muhammeda, halifa i kasnijih dinastija sve do Osmanlija.
Ahmedi (u. 1413) napisao je svojom Iskender-namom neku
vrstu svjetske povijesti u stihu, iji kraj predstavlja povijest
Osmanlija sve do njegovog doba. Najranije ouvano djelo,
koje je iskljuivo posveeno povijesti Osmanove kue, potjee
od Aikpaa-zadea (u. 1485) i predstavlja najvanije vrelo za
povijest Osmanlija, djelo njegovog mlaeg suvremenika
Nerija (u. 1520?), koji je, sa svoje strane, pokuao po prvi put
probiti uobiajeni oblik godinjaka. Osmanski sultani oito su
se pozabavili time da unapreuju putem pisanja povijesti slavu
svoje dinastije. Tako je na poticaj Bajazita II nastala povijest
Carstva od Idrisa Bitlisiia (u. 1520), napisana na perzijskom, i
povijest Carstva Kemalpaa-zadea (u. 1535) na turskom.
Krajem 16. st., konano, prestalo se pisati povijest na perzij-
skom u korist osmansko-turskog. Posebice na polju svjetske
povijesti i povijesti Carstva, osmanska historiografija, koja
spada u najznaajnija djela osmanske literature uope, dala je
kroz stoljea djela visoke razine - tako djela Sadedina (u.
1599), Alija (u. 1600), Hadi Halife (u. 1657), Naime (u. 1716)
i Ahmeda Vasifa (u. 1806). U 19. st. se moe zapaziti korie
nje zapadnih vrela (to se, prigodno, i prije ve dogaalo) i
postupna primjena novih oblika pisanja povijesti, tako kod
Ahmeda Vefik-pae (1823-1891). Najznaajnije djelo iz tog
doba, koje je obuhvaalo povijest Carstva od 1774. do 1826.
god., je iz pera Ahmed Devdet-pae (1822-1895), dodue
napisano jo u tradicionalnom stilu.
Pri korienju zapadnih metoda i perspektiva, u pisanju
495
Preobraenici
povijesti islamskih naroda faktiki ne postoje neki posebni
spisi o drutvenoj i privrednoj povijesti. Ali dok se u povijes-
tima Carstva, pokrajina i gradova, kao i biografskoj i zemljo-
pisnoj enciklopedistici nalazi bogata graa, koja se, npr.,
moe koristiti za izuavanja srednjevjekovne povijesti trgo-
vine, dotle su poljoprivreda i poljoprivredno stanovnitvo
skoro potpuno izvan obzora.
Preporod literature na islamskim kulturnim jezicima od
19. st. pokazuje se i na podruju pisanja povijesti, pri emu se
osjea, i u obliku prikazivanja i u primjeni metoda, zapadni
utjecaj. S prodorom ideje nacionalne slobode i samostalnosti
mijenjao se i povijesni horizont, pomierao se interes jednog
dijela povjesniara: neki arapski autori okretali su se,
svjesno, istraivanju i prikazu predislamske povijesti Arapa
(u okviru povijesti starih predazijskih visokih kultura), dok
su Turci i Iranci otkrivali sjaj svojih predislamskih carstava.
Te tenje nisu samo proimale cjelokupnu islamsku svijest o
povijesti, nego su i ugrozile povijesno opravdanje svearap-
skog htijenja za nacionalnom samostalnou. Nastanak sve-
uilita i kola iskazivao je potrebu za izradom modernih
udbenika povijesti. Bilo da se, najprije, naveliko prevodilo
sa zapadnih jezika, bilo da su se radile kompilacije klasinih
tekstova, nastalo je, u meuvremenu, u mnogim zemljama
povijesno spisateljstvo, koje je izviralo iz vlastitih izuavanja.
Od sve veeg znaenja su tekstovno-kritika izdanja klasinih
povijesnih djela, koja su djela orijentalnih uenjaka.
Obredno pranje slui za ponovno postignue
B R ANJ E .
obredne istoe. Prema oba stupnja neistoe Islam poz-
naje dvije vrste obrednog pranja: malo pranje (wucjU') za
uklanjanje male neistoe i veliko pranje (gusl) za oienje
od velike neistoe. U malo pranje spada pranje lica, ruku i
podlaktice sve do lakta, protrljavanje po glavi mokrom
rukom, pranje nogu. Za vaenje pranja mora se potovati
ovaj redosljed, a prije toga oitovati namjeru da se poduzme
to pranje, ali obavezna nisu, meu ostalim, ispiranja usta,
ispuivanje nosa, istiranje uiju. Po sunitskom uenju moe
se, pod odreenim uvjetima, pranje nogu zamijeniti otira-
njem cipela, to iiti opovrgavaju. iiti dre, nadalje, da je
malo pranje obavezno prije svakog salata (molitve), a suniti
samo pri neistoi koja se dogodila prije toga. Za pranje je
propisana ista voda; miljenja, u kojem je sluaju voda ista,
dodue, poneto se razilaze. Redovito je u ili kraj damije
pruena mogunost za pranje. Ako nema uope iste vode na
raspolaganju, tada se smije, mjesto nje, uzeti isti pijesak.
Takvo pranje naziva se tayammum. Veliko pranje sastoji se u
pranju ili uronjavanju cijelog tijela, ukljuujui i kosu, u
istu vodu, poto se prethodno izgovori namjera. Za to pranje
su (bili) predvieni posebni bazeni u kupatilu. Osim obavez-
nog gusla, zna se da se u zaslugu upisuju kupanje u petak i na
oba Bajrama (po naem vremenu u predveerje odnosno u
noi uoi tih dana), te po ozdravljenju od bolesti.
Prijelaz krana, idova i zoroastri-
RR EOB R ACEN ICI .
janaca na Islam je, osobito u Osmanskom Carstvu, pro-
blem, time to je njihov broj bio tako velik da su oni na
mnogim podrujima javnog ivota zapoeli potiskivati staro-
islamski element. Budui da Islam ne doputa prisilno preob-
raanje prema onima koji imaju Svetu knjigu (ahi al-kuab),
Promet
a fiskus je nerado pregarao otpadanje glavarine (dizje) koju
su plaali nemuslimani, te se nije lakomio za prijelazom na
Islam, bio je prijelaz na Islam naveliko dragovoljna odluka.
Iznimku je predstavljalo odabiranie djeaka u Osmanskom
Carstvu (devirma), a kao prisiljavanje moe se gledati i
formalni zahtjev za prijelaz prije poetka borbenog napada na
nevjernike. Ve prema prilikama uvjetovanim motivima za
prijelaz, preobraenici su bili drutveno vrlo raznorodni.
Oportunizam, profesionalno astoljublje, tenja da se otkupi
iz ropstva, pustolovni razlozi, bijeg od dravnog proganjanja
u domovini, nada u privredno i pravno poboljanje poloaja,
nacionalna rezignacija, no u manjoj mjeri pravo religiozno
uvjerenje, bili su glavni razlozi za prihvat Islama. Mnogi
preobraenici odravali su potajnu vezanost za staru religiju.
Pojava preobraivanja je stvorila, s jedne strane, sadraj za
obiteljske sukobe, a i mogunost uzajamnog pomaganja, s
druge strane. Odluka da se prijee bila je, u svakom sluaju,
teka, budui da je islamsko pravo osuivalo povrat kao
odmetanje i prijetilo smrtnom kaznom. Naelno treba razli-
kovati izmeu podanika neke muslimanske vlasti koji prelaze
iz jedne u drugu vjeru i preobraenika koji doseljavaju iz
nemuslimanskih drava. Dodue, njihov pravni poloaj bio je
isti, no prihvaanje je, ipak, raznoliko. Dok masovni prijelaz
vlastitih podanika iz fiskalnih razloga nije bio rado gledan
(to je znailo opreku istom uenju), rado su se privlaili
inozemni preobraenici, ako su imali korisna znanja, te se i
na pitanju religioznog pridravanja propisa, katkada, pokazi-
vala velika irina. Mnogi preobraenici uspeli su se, osobito u
Osmanskom Carstvu, do najviih poloaja u politici, upravi,
privredi i vojsci. Prihvat islamskog osobnog imena bijae
uobiajen, u neka vremena preobraenike je obiljeavao i
patronimikum Ibn 'Abdallah, a jednako tako odreeni
nadimci, koji su pomagali da se zakljui o njihovom porijek-
lu. S islamskog gledita, preobraenik je pravovoditelj
(muhtadi ).
R OM E T. Sve do otvaranja pomorskog puta za Indiju
R (1497-1498) Orijent, kao sredinje podruje Starog svijeta,
bio je most za cjelokupni promet izmeu Evrope i June,
odnosno Istone Azije. U islamsko doba su stari prometni
putevi i sredstva zamijenjeni gotovo potpunim potiskivanjem
toka: gdje kopneni promet kolima nije vie postojao, otpa-
dala je prisilna potreba umjetno odravati ceste (meu osta-
lim rimske). Dakako, i glavne veze izmeu sredita islam-
skog svijeta potovale su prirodne faktore, koji su odreivali
tok ranijih trgovakih puteva (uspor. Put svile od Perzije
ka Istonom Turkestanu, Put tamiana od Jemena ka Siriji,
itd.). Ali pretvaranje Orijenta u karavansku prometnu
zonu znailo je i mogunost prolaziti uzdu i poprijeko
goleme pustinjske prostore. Najvanije ivotinje za jahanje i
teret bijahu mule i deve, a uz njih konj i magarac. Kao
ivotinju za vuu treba navesti govedo. Slon je kao prometno
sredstvo bio beznaajan. U arapskom srednjem vijeku kola su
se koristila samo iznimno i na kratkim cestama: za prijevoz
pretekih tereta, pri sveanim ophodima, za stare i iznemog-
le. Gdje su se ona pojavila, izazivala su uenje.
Sojaalim nastupanjem Mongola i Turaka na Prednjem
Istoku mijenja se slika. Od prijelaznih doba vozile su se po
stepama Sredinje Azije taljige s rudom na dva toka. Ibn
496
Batuta putovao je tamo vozilom na etiri toka, na kojima se
nalazila jurta. U Egiptu u 14. st. Mameluci su drali kola za
turski izum, U novo doba bila su kola u Perziji i Turskoj
luksuzno vozilo, posebno uglednih gospoa, a u jednostav-
nom obliku prometno sredstvo seljaka, koje se u sluaju rata
esto oduzimalo. Staranje za vladara protegnulo se u promet-
nom sustavu poglavito na opskrbu puteva s karavansarajima,
iji je poloaj ovisio o postojanju vode. Ljetni i zimski putevi
mogli su se znatno razlikovati po voenju putem i utroku
vremena. Najvanije prometne graevine bili su mostovi. U
pustinjskim podrujima morala su se kopati vrela i postaviti
oznake. Osmanlije su davali poreske povlastice selima na
poloajima prijelaza, a itelji su, kao protuuslugu, imali
zadae osiguranja od razbojnikih prepada, itd. Putevi su se
samo oskudno ureivali, kad je najavljen vojni pohod ili kad
je putovao neki dostojanstvenik.
Po pravilu skupljali su se putnici u karavane pod voom
koji je uivao neogranienu vlast. On je znao puteve i mjesta
gdje je voda, odreivao vremenski plan i raspored kretanja.
U toplom godinjem dobu putovalo se nou. Zbog stone
pae birale su se velike zaobilaznice. Samo u sluaju nude,
karavani su sobom nosili stonu hranu (raunalo se: jedna
ivotinja s hranom na est s drugim teretom). Srednja kara-
vana na putu izmeu Basre i Alepa mogla se sastojati od 120
trgovaca, s njihovim pomonicima, i 1000 ivotinja. To je
znailo bar 4 km dugo putovanje. Deve su nosile zvona, bile
su katkada povezane po sedam ili deset, te voene od konja i
mula, a nosile su, ipak, za treinu vie tereta. Prosjeni
dnevni put bio je mali: est sati puta, koji je odgovarao oko
25 km. Vojska se kretala, prije svega nakon nastanka topni-
tva, ne bre od 10-12 km na dan. Potanski jaha premaivao
je brzinu karavana za pet ili est puta.
Kod malobrojnih rijeka Orijenta, koje su cijelu godinu
imale vode, brodarstvo u unutranjosti zemlje imalo je tek
neznatno znaenje, premda su na Nilu nie bukova i na
Eufratu i Tigrisu otpremana i krupnija dobra (splavovi od
ae, mjeine). U zemlji dviju rijeka postojao je spomena
vrijedni promet kanalima. Velika jezera, kao istonoanadol
sko Van i Urmija u Azerbejdanu, prolaze se u vonji uzdu i
poprijeko tek danas. Vei projekti gradnje kanala (npr. pod
Osmanlijama izmeu Volge i Dunava odnosno Izmitskog
zaljeva i jezera Sapanda) ostali su na poecima zatureni. Sve
do izgradnje Sueckog kanala postojala je uzajamna veza
izmeu pomorskog prometa Crvenim odnosno Sredozemnim
morem i povezanim kopnenim prometom. Veliki karavanski
putevi iz Perzije i Mezopotamije zavravali su u levantskim
lukama.
Izgradnja eljeznica, uvoenje parobroda (od 1840. na
Tigrisu), podizanje modernih cesta za svako vrijeme (npr. od
Bejruta ka Damasku 1862. god.) bitno mijenjaju orijentalni
prometni sustav. Prije svega treba istai prijevozni uinak
teretnjaka: srednji LKW otprema tovar 75 deva. Od juno-
marokanske Sidilmase ka Timbuktuu potrebno je danas
etiri dana mjesto tri mjeseca, od Tabriza ka Teheranu jedan
dan umjesto 16-18, od Jedrena do Istanbula pet sati mjesto
sedam dana itd. Tek gusto premreavanje zemalja Orijenta
putem cesta omoguilo je seljaku prizvoditi za trite i sudje-
lovati u dravnom ivotu.

U TOP I S I .
P l) Orijentalni putnici. Izvjetaji orijentalnih putnika jav-
ljaju se tek od 10. st. u veem broju. Stanje izvora osiroma-
eno je time to su u islamskim zemljama tek oko prijelaza iz
18. u 19. st. poeli raditi tamparski strojevi. Tako su se
izvjetaji s puta orijentalaca (meu njima su preteno Arapi i
idovi, manje Perzijanci, a jedva po koji Turin) odravali
veinom u jedan do tri primjerka rukopisa; esto se mogu
samo jo izvaci iz originala uzeti ili ponovo uspostaviti iz
kasnijih sastava (kod kroniara, geografa i kozmografa). Naj-
vei dio tih putnika mora se za doba od 10. do 16. st.
pribrojati zemliopiscima, budui da njihovi izvjetaji,
vezani za program puta, sadre preteno zemljopisne, dru-
tveno-ekonomske, etnike i politike prikaze. Ali pisci te
vrste izvjetaja nisu sami nuno bili ueni zemljopisci; veliki
dio otpada na zastupnike drugih znanosti, na trgovce, ha-
dije, diplomate, vojne asnike i uivatelje u putovanjima.
Sami izvjetaji su, po obliku i sadraju esto u tradiciji
zemljopisnih kola. Orijentalci bez struno uvjetovanog, vr
stog cilja proli su veinom samo sredinje zemlje islamskog
svijeta (Egipat, Palestina, Sirija, Irak), ali su, ipak, ouvana i
djela pisaca, koji su dodatno proputovali Crnu Afriku, Aziju,
Junu i Jugoistonu Evropu, meu kojima se istiu Ibn
Batuta iz Tangera (14. st.) i turski putnik Evlija elebi.
Putovanja ka Srednjoj Evropi bila su vrlo rijetka (npr. trgo-
vac Ibrahim ibn Jakub iz Tortose primljen je 965. god. od
cara Otona I u Magdeburgu). Nadalje, ovamo spada vie
panjolskih Arapa i idova, koji su proputovali Francusku,
Italiju i Siciliju. Nakon doba Napoleona I dolazi vie u prvi
plan motiv obrazovnog, kasnije i studijskog putovanja orijen-
talaca ka Evropi, a time i ciljevi putovanja u Zapadnu i
Srednju Evropu. I putovanja diplomata postaju od tog doba
ea. Svakako najglasovitija evropska putovanja nekog ori-
jentalca u novije doba bila su ona perzijskog aha Nasir ad-
-dina u godinama 1873, 1879. i 1889.
2) Evropljani na Orijentu. Ako se ne uzme u obzir ono
malo putnika koji su u trgovakoj, diplomatskoj ili misionar-
skoj djelatnosti stizali na Bliski Istok ili ga proli uzdu i
497
Putopisi
poprijeko, Evropljani su u veoj mjeri posjeivali ovaj prostor
tek od kasnog kriarskog doba. Veliki udio su imali pri tome
plemstvo i sveenstvo, i to iz svih evropskih zemalja. Sve do
sredine 16. st. najei motiv su bila hodoaa u Palestinu.
Pri tome je put veinom vodio preko Venecije, gdje se
ukrcavalo i plovilo to je mogue izravnije ka Jafi, a onda se
vraalo. S renesansom su se prikljuili i razlozi humanisti
kog obrazovanja, koji su panju vie upravljali na preostatke
helenske kulture. Tako su, onda, hadije vie vremena koris-
tile na posjet grkim otocima, Carigradu, Egiptu, Sinaju i
Siriji, nego na pravo hodoae. Stoga putniki izvjetaji
onog doba sadre neto vie podataka o islamskom Istoku. U
okvirima reformatorskih razraunavanja zadobili su na aktu-
alnosti opisi istone crkve. Ukljuivanje Osmanskog Carstva
u zajednicu evropskih drava uvjetuje esta putovanja zapad-
nih diplomata, u ijoj su se pratnji nalazili esto zemljopisci,
slikari, jezikoslovci i teolozi, koji su - veinom po nalogu
svoga zemaljskog gospodara - zapisivali biljeke. Uspon gra-
anstva postupno potiskuje udio plemstva i sveenstva u
korist trgovaca, obrtnika, lijenika i uenjaka. Razjanjenje o
vojsci i dvoru osmanskih i mamelukih sultana posebno daju
izvjetaji nekadanjih ratnih zarobljenika i vojnika. Doba
prosvijeenosti i kolonijalnih interesa Engleske i Francuske
na Bliskom istoku dovodi to podruje ponovo u svijest
Evropljana - nakon to je prola turska opasnost - i stvara
osnaene interese. U to doba pada i znanstveni pohod pod
C. Niebuhrom (1761-1767), koji je pridonio otvaranju Ara-
bij skog poluotoka, posebice Jemena. Opadanjem osmanske
moi i otvaranjem Turske za zapadne utjecaje, putovanja za
Evropljane postala su manje riskantna, te za to pounija i
ugodnija. Ako se smije vjerovati novinama tog doba, putovati
na islamski Istok ve je spadalo, u prvim desetljeima 19 st.,
u znake dobrog ponaanja, Doba romantizma oivjelo je i
putopisnu knjievnost: ona sada slui pjesnicima kao poza-
dina za dramska zbivanja (Bajron, Lamartin, itd.) ili izravno
ulazi u viu knjievnost (recimo kod . de Nervala). Od
romantike se u evropskoj knjievnosti obrauju istone teme
(Gete, Ruckert, V. Igo, itd.). Orijentalni utjecaj i tema
islamski Istok moe se preko Monteskjea, Remboa, Karla
Maja i D. Dojsa slijediti sve do moderne knjievnosti.
Rab
LEKSIKON
ISLAMA
mlAE (a. rabb), gospodrar), Bog, gospodar roba.
Predislamska Arabija, po svoj prilici, koristila je ovaj
izraz za svoje bogove ili neke od njih. U tom smislu,
rije odgovara izrazima kao Ba'al, Adon u sjevernim semit-
skim jezicima, gdje rabb znai uveliko, veliko. U najstari-
jim surama (poglavljima Kur'ana), npr. CVI, 3, Allah se
naziva gospodar Hrama. Slino, al-Lat nosi epitet ar-
-Rab ba, posebice u Taifu, gdje se oboavala u liku kamena ili
stijene.
U Kur'anu, rabb (posebice sa posvojnim sufiksom) je jedno
od uobiajenih Bojih imena. To objanjava zato se rob u
Hadisu ne smije obraati svome zemaljskom gospodaru sa
rabbi, to se mora zamijeniti sa sayyidi . Apstraktna imenica
rubbiibiya (gospod/ar/stvo) ne postoji ni u Kur'anu ni u
Hadisu; u opoj je upotrebi u mistikoj teologiji.
(a. ramadni, naziv za deveti mjesec islam-
RAMA Z A N
skog kalendara. Korijen te rijei, r-m-d odnosi se na
ljetnu vruinu, te nam ukazuje u koju je sezonu padao taj
mjesec, u vrijeme dok su stari Arapi jo nastojali umetanjem
mjeseci uskladiti svoju godinu sa godinom po Suncu.
Ramazan je jedini mjesec koji se spominje u Kur'anu (s.
11,185): U mjesecu ramazanu poelo je objavljivanje
Kur'ana, a to je u vezi s ustanovljenjem ramazanskog posta.
(Pravni propisi povezani s ramazanskim postom dani su u
lanku o postu). Meu znaajnim danima u tom mjesecu, al-
-Biruni, meu ostalima, spominje 6. kao dan roenja mue-
nika Huseina ibn Alija, 10. dan, kao dan Hadidine smrti,
17. dan, kao dan bitke kod Bedra, 19. kao dan zauzea Meke,
21. kao dan Alijeve smrti, te smrti imama Alija ar-Rize
(Ride), 22. dan kao dan Alijevog roenja, te konano no 27.
ramazana kao Laylat al-qadr.
Naziv za ovu no potjee iz Kur'ana; njoj je posveena
XCVII sura. Tu je ona opisana kao no koja je bolja od
hiljadu mieseci, u kojoj aneli silaze bez ikakvog zadatka i
koja je blagoslovljena sve do pojave jutarnjeg rumenila. U nju
se izriito smjeta kur'anska Objava. Istu no spominje s.
XLIV,2, kao blagoslovljenu. Datum (27.) nije potpuno
siguran, pa zato poboni ljudi koriste sve neparne noi
zadnjih deset dana ramazana za dobra djela, jer je jedna od
njih svakako Laylat al-qadr.
Trgovina i proizvodnja se u vrijeme ramazana zaustavljaju,
osobito ako ovaj pada u vruu godinju dO_b_._L_j_u_d_i_su_,_st_o_g_a_,_
498
I-
I
I
I
skloni da nou nadoknade propuste dana. Kako spavanje u
doba posta nije (strogo) zabranjeno, oni esto dio dana
provode spavajui; a nou, kada se smiju veseliti, odaju se
raznim uicima. Ramazanske noi doba su javnih zabava,
kazalita sjena i drugih predstava.
RAZ I (a. FalJr ad-din Abu 'Abd Allah Muhammad ibn
'Umar al-Husayn ar-RazI), glasoviti teolog i vjerski
filozof. Roen je 1149. ili 1150. godine u ar-Reju, gdje je
njegov otac bio hatib. Zbog toga se njegov sin i zove jo Ibn
Hatib ar-Rej. Nakon naukovanja u rodnom gradu i u Meragi
kod odlinih uitelja (u filozofiji je to bio al-Medd al-Dili, a
u fikhu - al-Kemal as-Simnani), i sam je djelovao kao
afiitski i aaritski uitelj. Poao je bio u Hvarizm (Horezm),
kako bi se obraunao s mutazilitskim uenjem, koje je tamo
uzelo maha, ali je kasnije morao napustiti zemlju, pa je
otputovao u Buharu i Samarkand. Oko 1185. godine radio je
u Gazni i Hindu (Pendab), dok se nije konano nastanio u
Heratu, gdje je ivio pod zatitom guridskih sultana i aha
Horezma Ala ad-dina. U kasnijoj ivotnoj dobi djelovao je u
prijestonici ovog posljednjeg, al-Durdaniji. U Heratu je za
njega osnovana medresa, li koju je, kao glasoviti uitelj, sa
titulom aylJ al-islam, privlaio mnotvo uenika. Imao je,
meutim, i brojne neprijatelje, a meu ovim je bio i njegov
roeni brat Rukn ad-din, pa mu je 1189. godine zaprijetila
velika opasnost, jer su ga napali keramiti, optuujui ga da je
izdao Islam. Umro je 1209. god. u Heratu, kako se pria,
otrovan po nagovoru keramita.
Njegova iva i prodorna inteligencija, udesno pamenje
(kao mlad je nauio napamet al-Duvejnijev opus magnum
amil), metodiki duh omoguili su mu da postane slavan
uitelj za sva podruja Sredinje Azije, odakle su dolazili da
se s njim posavjetuju o svim pitanjima. Bio je, osim toga,
izvrstan predava, pa je sjajnim predavanjima, koja su izazi-
vala snane osjeaje kod sluatelja, mnoge keramite priveo
sunitskom uenju. Bio je vrlo poboan, usprkos svome veli-
kom filozofskom obrazovanju i brojnim sporovima. Krajem
ivota je esto razmiljao o smrti i, po rijeima Ibn as-Salaha,
prigovarao je sebi to se posveivao racionalnim znanostima
(filozofiji i kelamu) , koje nisu u stanju voditi ka sigurnim
istinama. U svojoj Oporuci je napisao: Ogledao sam se u
j svim metodama kelama i u svim sredstvima filozofije, no u
tome nisam naao ni zadovoljstvo ni smirenje, koje bi moglo

biti ravno zadovoljstvu koje sam doivio pn uenju (ita
nju) Kur'ana.
Premda uvjereni aarit, ar-Razi je bio, bar u djelima iz
! mladosti, protivnik atomizrna. Istina, kasnije, ini se, da je
promijenio miljenje ili, bar, bio manje otar u kritici ato-
mizma, kojoj je posvetio svoj Kitab al-gauihar al-jard.
Prema Hansariju (Rauidat al-gannat), takoer bi bio kriti-
ar aaritskog uenja o boanskim svojstvima. Njegovo
duboko poznavanje filozofije (izuavao je al-Farabija, a
komentirao Iariu i 'Uyiin al-ahbdr od Ibn Sine) omogu-
ilo mu je da njezina velika podruja koristi u svojoj sintezi
koja se bavi vjerskim zasadama (npr. najvei dio Maba-
~iIa). Ali je to inio, zadravajui slobodu duha, te kri-
tizirajui snano Ibn Sinu tamo gdje ga on nije htio slije-
diti.
Ar-Raziieve ideje utjecale su i na tako neovisni duh kao
to je Ibn Tajmija, koji je koristio glavna njegova djela:
Muhassal, Ma'alim usid ad-din, Kuab al-Arba'in i, u
mnogim pitanjima, dao ustupke njegovom uenju o poslan-
stvu. Osim toga, njegova politika sociologija bila bi neshvat-
ljiva, ako se ne bi primijetilo da je reakcija na ar-Razijevu
zamisao o suverenosti i teoriji halifata; neosporno je i to da ga
je ar-Razi uputio da dublje proui filozofiju i uenje o
krivovjerju. Ipak je Ibn Taimiia dao dosta strog sud o ar-
-Raziju (Bugyat al-murtdd).
Ar-Razijevo ivotno djelo znaajno je po tome to je u
njemu nastojao pomiriti filozofiju i vjerske tradicije, pri
emu je njegov racionalizam bio neuobiajen za to doba.
Djelo ar-Razija je silno: ono je prava enciklopedija, ali
najvei dio njegovih knjiga tie se kelama, filozofije i tumae
nja Kur'ana. Postoji spisak djela iji su se rukupisi ouvali
(Brockelmann, S 1,920--924; F, 666-669), a podijeljen je na
trinaest rubrika: l) Povijest; 2) Fikh; 3) Kur'an; 4) Dog-
matika; S) Filozofija; 6) Astrologija; 7) Hiromantija;
8) Retorika; 9) Enciklopedistika; 10) Medicina; ll) Fizio-
gnomija; 12) Alkemija, te 13) Mineralogija. Ali Sami an-
-Near pokuao je skupiti sve podatke o spisku djela, koje
daju ivotopisci, te ih je svrstao ovako: Kur'an (tumaenje),
S djela; Kalom (40); Hihma i filozofija (26), Arapski jezik
i knjievnost (7), Fiqh i usul al-fiqh (S), Medicina (7),
Hamajlije i geometrija (S), Povijest (S); no spisak nije ni-
poto kritiki napravljen.
Ovdje se navode glavna arapska djela.
l) Asas at-taqdis ji 'ilm al-kalom, djelo posveeno sul-
tanu Abu Bekru ibn Ejubu, a bavi se problematikom spoz-
naje Boga. Sadri etiri dijela: izuavanje dokaza o Bojoj
netjelesnosti i neprostornosti; kako primijeniti ta'wil (tuma-
enje) neodreenih izraza u Kur'anu; uenje Starih, posebice
to se tie jasnih stavaka Kur'ana i onih nejasnih; te svoenje
tog izlaganja, govorei osobito o neodreenim stavcima.
2) Lauximi' al-bayyuuit ji al-osma' wa as-sijat, raspra-
va o Bojim imenima, jedna od bitnih u islamskoj teologiji.
Sastoji se od tri dijela: uvoda, gdje se izuavaju problemi,
koji se postavljaju u povodu imena openito, te u sluaju
kada se primjenjuje na Boga: priroda imena i naziva, razlika
izmeu imena i svojstava, porijeklo boanskih imena, njihova
dioba itd.; tu se nalaze i izvrsna raspravljanja o zikru i
molitvama zamolbe. Najdui je drugi dio (od 73. do 259.
str.), a izuava sustavno svako od 99 Bojih 'imena; tako,
499
Razi
poglavlje posveeno imenu "Allah" sadri 30 stranica.
Naposljetku, trei dio daje precizne naznake o odreenom
broju imena van prethodno prouenih 99 imena.
3) ar~ al-Irt (s Tusijevim komentarom). Radi se o
komentaru fizike i metafizike Ibn Sininog Kuab al-Irt wa
at-tanbihat, tj. poev od prvog namata. Ar-Razi, najprije,
cjelovito reproducira paragraf Ibn Sininog teksta, a onda ga
komentira, pokazujui plan koji slijedi autor, kao i razne
ralambe.
4) Lubab al-Iarat, saetak slavnog Ibn Sininog djela,
napisan nakon prethodnog komentara. Ne radi se o izvacima
iz djela, nego o stvarnom saimanju misli Ibn Sine.
S) Muhassal ajkar al-mutaqaddimin wa al-muta'ah-hi-
rin min al-iulama' wa al-huhama' wa al-mutakallimin, u
kojem se daje kratki pregled ideja uenjaka, filozofa i znalaca
kelama, starih i novih. Kelam, kae on, dijeli se na etiri
dijela koje naziva temelji (arkan). Odmah zapoinje s prvim
dijelom, uvodnim, a da druge i ne spominje, naime: 2) bitak i
njegove podjele; 3) racionalna teologija (tliihiyyiit); 4) tradici-
onalna pitanja (as-sam'iyyat). Uvodi znatno premauju one
kod al-Duvejnija (u Iradu) i al-Gazalija (u Lqtisadui, a u
njima su tri velika pitanja: - prvi pojmovi; - obiljeja razmi-
ljanja (an-nazor); - apodiktiko dokazivanje. Drugi dio se
razvija s manje jasnoe. On poinje govoriti o poznatim
stvarima (ma'lumau, u emu se teko daju razluiti tri
podjele: - karakter postojeih bia; - nebitak; - nijekanje
posrednih modusa izmeu bitka i nebitka. Dva zadnja dijela
izravno raspravljaju o kelamu: trei dio izuava ildhiyyiit, a
etvrti, iskljuivo na osnovu Kur'ana, sadri etiri poglavlja:
uenje o poslanstvu, eshatologiju, statuse i imena (problem
vjere) i imamat.
6) Al-Ma'iilim ji usul ad-din, za koji on sam kae da
je sastavljen od pet vrsta znanja: uenje o vjerskim zasa-
dama (dogmatika), metodologija prava, fikh, principi prih-
vaeni u spornim stvarima, principi rasprave i dijalektike.
7) Majati~ al-gayb ili Kiuib at-Tajsir al-kebir, u 8
knjiga. To je, sigurno, najznaajnije ar-Razijevo djelo, a
spada u vrstu komentara istodobno filozofskog i bi-'r-ra'y. U
njega je on uloio svo svoje znanje, istodobno filozofsko i
religiozno. Komentar zapoinje velikom raspravom o isti-
'iitji, a zatim besmeli. Ocjena komentara je nejednaka,
prema autorima. Neki protivnici filozofije i kelama, npr. Ibn
Tajrnija, govore omalovaavajue o tom komentaru Kur'ana,
te u njemu nalazi sve osim komentara. A na to oni koji se dive
ar-Razi ju odvraaju da se u njemu, s komentarom Kur'ana,
nalazi sve.
8) Al-Muna;;:arat, jedna vrsta autobiografije, u kojoj
pisac podrobno izvjetava o esnaest sporova koje je imao
tokom svojih putovanja. On je raspravljao sa afiitskim,
hanefitskim, aaritskim ili maturiditskim uenjacima. Polo-
vina poglavlja, po prilici, posveena je osjetljivim pitanjima
vjerskog prava. A drugi dio ima za predmet pitanja filozofije i
teologije.
9) I'tiqiid jiraq al-Musltmin wa al-murikin, mala raspra-
va u kojoj pisac vrlo saeto, ali precizno i objektivno navodi
veinu islamskih sekti i odreen broj sekti zoroastrijanaca,
Zidova i krana.
10) Al-Maba~il al-muriqiyya je djelo o metafizici i I
fizici, u kojem se ne daje nikakvo mjesto kategoriji sam'iyyat. I
Reformizam
Djelo ima tri knjige: prva je izuavanje bitka i njegovih
kvaliteta, a zatim njegovog korelativa - nebitka, zatim biti,
jedinstva i mnotva; naredna je posveena velikoj podjeli na
mogue, supstanciju i akcidencije; konano, trea se bavi
istorn metafizikom i sadri etiri poglavlja: dokaz o posto-
janju Boga, njegovim svojstvima, djelima, te uenje o poslan-
stvu.
ll) Kitab al-Firiisa je knjiga o fiziognomiji i sadri tri
rasprave: prvu o glavnim vrstama te znanosti, druga je s etiri
poglavlja (znaci temperamenta, uvjeti etiriju doba, uvjeti
raznih stanja, te razlike u karakterima koje proistjeu iz
razlika zemalja, podneblja itd.), a trea govori o znaenju
brojeva.
12) Kuab al-Arba'in ft usul ad-din je teoloka raspra-
va, napisana za starijeg sina Muhameda. U njoj je 40 po-
glavlja, u kojima se raspravljaju sva mogua teoloka pita-
nja.
REFORMIZAM.
l) Arapski svijet. - U modernom arapskom jeziku, rije
i~lii~ pokriva opu ideju reforme; u suvremenoj islamskoj
literaturi, oznaava poblie prevovjerni reformizam, kao to
je onaj koji se javio preko uenja Muhameda Abduha, u
spisima Raida Ride (Rida), te kod drugih islamskih pisaca
koje su nadahnula ova dva uitelja.
Pojam islha, jako rairen u modernoj islamskoj kul-
turi, zauzima valjano mjesto i u kur'anskom rjeniku, gdje je
semantiko polje korijena s-l-h vrlo iroko. Meu izvede-
nicama od tog korijena u kur'anskoj upotrebi biljee se: a)
glagol aslaha i odgovarajui infinitiv isldh, koji se koris-
ti as u smislu da se ini djelo mira (sulh.), uspostavi sloga,
potie na pomirbu i nagodbu (uspor. II,228; IV,35,1l4;
LXIX,9,1O), as u smislu da se ini dobro djelo ('amal
salih), vrli in (salati), ponaa kao sveta osoba (~iiM);
uspor. II,220; IV,128; VII,56,85,142; XI,46,90; b) imenica
muslih, mno. muslihiin: oni koji ine dobro djelo, koji
imaju duh svetosti, koji zagovaraju mir i slogu, koji se brinu
za moralno usavravanje svojih blinjih i zaokupljeni su da
ljudi budu bolji. Upravo se tako odreuju moderni islamski
reformisti, koji ponosno zahtijevaju naziv muslihiin, ko-
jem Objava daje stanovit ugled (uspor. VII,170; XI,1l7;
XXVIII,19). Pristae islaha postavljaju svoje djelovanje
na liniju poslanika-reformatora, iji je ivot naveden u
Kur'anu kao primjer (uspor. osobito sure VII; X; XI; XX);
no oni se poblie pozivaju na Poslanika Muhammeda, kojeg
smatraju kao Reformatora par excellence. Tako i~lii~ poni-
re svojim korijenima u prva vrela Islama.
Kao napor - osobni ili zajedniki - koji stremi, s jedne
strane, da Islam odredi iskljuivo pozivanjem na njegova
vjerodostojna vrela (tj. Kur'an i Sunu) i, s druge, uini tako da
ivot muslimana, iz ugla osobnog i drutvenog, bude stvarno u
suglasju s normama i vrednotama njihove vjere, i~lii~ se
javlja kao trajna injenica u vjerskoj i kulturnoj povijesti
Islama. Taj dvojni postupak, koji obiljeava islah, pot-
puno se opravdava s kur'anskog stajalita. Naime: a) Islam
nije nita drugo do sadraj Objave, prenesen i objanjen od
Poslanika; b) raditi je to za Dobro, teiti boljem (aslah),
ako se nastoji obnoviti islamske vrednote u modernom islam-
500
skom drutvu; iz tog ugla gledano, islah, predstavlja na
intelektualnom planu, a vrlo esto i na planu djelovanja,
odgovor na kur'anski nalog: pozivati na dobro i odvraati od
zla (III,104,1l0). Tu vjersku obavezu (fard, farida) -
glavna obaveza za vou Zajednice - stalno su prizivali refor-
matori u isti mah kao opravdanje za svoje djelovanje i kao
podsjet vjernicima, koji su jednako imali, svaki na svojoj razini
i svojim sredstvima, sudjelovati u pozivanju na dobro djelo i
odvraanju od zla.
Kao i svi muslimani zaneseni idealom pobonog i vrlog
ivota (salah), reformisti su se rado pozivali na brojne
kur'anske stavke u pohvalu onih koji ine djelo isldha
(VI,42; VII,170; XXVIII,19), a posebice XI,90, za koji su
drali da je prava lozinka islamskog reformizma. Ti podaci iz
Kur'ana, osvjetljavani jednom Poslanikovom predajom, koja
izraava ideju da e Islam trebati, povremeno, da se oivljava i
da e Providnost, od stoljea do stoljea, podizati ljude
sposobne da obave tu zadau nunog preporoda.
Zajednica je uvijek cijenila ljude koji su potaknuti eljom
da preuzmu upravo tu zadau islaha, U poecima, kao i
kasnije, i~lii~ se poistovjeuje u opim crtama, sa slue-
njem Suni, budui da se smatralo da ona daje najbolji uzor
islamskog ivota (uspor. Kur'an XXXIII,21), a u isto doba
ona pribavlja bitne obavijesti o prvotnom pravovjerju Islama.
Bez sumnje, Kur'an predstavlja povlatenu uputu za moderni
isldh, Ali, uzet u svojim prvim oitovanjima, i~lii~ se jav-
lja, najprije, kao izraz potpune odanosti Poslanikovoj Pre-
daji. Ta aktivna, a ponekad i bojovna, odanost, dobija svo
svoje znaenje u obrani Sune naspram sramnih novina, za
koje se smatra da nisu spojive s objektivnim podacima Uzvi-
ene knjige, neospornim poukama Poslanika i svjedoan
stvima pobonih prethodnika (as-salaf as-salih). Za pris-
tae strogog prvotnog pravovjerja, porast novotarija je
posebno osjetljiva stvar: a) na planu vjerskih zasada; uspor.,
npr., razmiljanja koja pothranjuje nacionalna teologija u
nastanku (kelam); kur'ansko tumaenje u batinitskom prav-
cu; teze krajnjeg iizma; b) na podruju obreda; asketizam,
pretjerane pobonosti, paraliturgijski rituali koje je nadah-
nuo sufizam, po njima, pokazuju duh pretjerivanja suprotan
biti islamske duhovnosti. Ta vrsta novina drala se dostoj-
nom osude, zato to se u njoj vidjelo vrelo zabluda i kvasac
krivovjerja.
Povijesni razvitak islaha ini se da treba staviti u vezu s
novim duhom, od kojeg su potekle novotarije (bid'a), ve
prema kulturnom razvoju Zajednice. Neke osnovne take: a)
podsjetit e na moralnu i politiku krizu koja je bila posljedica
bitaka kod Sifina (37/657)* i Nahravana (38/658)*; uslijedila je
estoka politiko-religiozna polemika izmeu pokreta otpora
(hariditi, a onda iiti) i vlastodraca. U tu klimu rascjepa
smjeta se polazite stremljenja u uenjima koja su, vie-
-manje, optuena za krivovjerje od klasinog sunizma. Doba
Muhammedovih Drugova bilo je jedva proteklo (oko god. 90/
708)*, kada su ve zapoela teoloko-filozofska razmiljanja
koja e za dugo uzdrmati islamsku svijest; b) Krajem l. st.
po Hidri, opi razvoj islamske zajednice bio je dovoljno
uznapredovao da se jedinstvo monolitne vjere i uvjerenja iz
prvih desetljea zamijenilo raznovrsnou intelektualnih i
* Vidi napomenu na stranici 13.

religioznih stavova prema kur'anskoj objavi i problema koje
je ona postavljala (predodreenje i slobodna volja, problem i poduhvati kranskih crkvi.
zla, Boja svojstva, narav Kur'ana, itd.). Usprkos svome I
vladajuem poloaju (bar u teoriji), slubeni sunizam nije
bio dosta dinamian, a ni istorodan, da bi djelotvorno mo-
gao uvjetovati moralno i vjersko ponaanje novih pokoljenja.
Mnogi imbenici (osobito drutveno-kulturni) malo po malo
su smanjivali vjersko i kulturno znaenje Sune, iji se soci-
oloki oslon bio, uostalom, razvodnio u masi irokog car-
stva; e) Sa Hasanom al-Basrijem, dotie se granica prvog
doba Sune, prije irenja velikih sporova koji e podijeliti
muslimane (na polju tumaenja Kur'ana, te, poev od slo-
bodnog filozofskog umovanja o objavljenoj Knjizi). Glaso-
viti raskid izmeu Hasana al-Basrija i Vasila al-Ate unapri-
jed oblikuje kasnije svae i sukobe, koji e imati za poslje-
dicu stvaranje jedne stranke Predaje (ahl as-sunna) i pobo-
nih prethodnika; d) Lik Ahmeda ibn Hanbala predstavlja
solidno izgraeni sunizam, te u poloaju da se bori protiv
novih kola miljenja, koje dovode u pitanje prvotne pravo-
vjerne zasade.
Odbaciti zablude doba, boriti se protiv sekti, za koje se
dri da uvode u Islam novine koje su za osudu, vratiti
vjernike istoi vjere i prvotnog obreda, obnoviti Sunu izu-
avanjem i oponaanjem Poslanikove predaje - takve e biti
tenje brojnih reformatora, koji obiljeavaju religioznu povi-
jest Islama od samih poetaka sunizma. R. Rida navodi da je
svako doba imalo svoga reformatora i obnovitelja (mugad-
did), ali da su oni, naalost bili osamljeni (guraba') u svijetu,
po slici samog Islama; odatle uput na hadis: Islam je roen
samotniki i ponovo e biti samotniki, kao u svojim poe
cima. Kako su sretni samotnici! Oni koji e doi, reformirat
e ono to se izopailo poslije mene". Samotniki, zbog
svoga otpora duhu doba, a esto izvrgnuti oholosti monih,
svjetovnom skepticizmu, neprijateljstvu formalistike uleme
i branitelja postojeeg reda, reformatori su, ipak, privreni
ouvanju Sune i, preko nje, neprekidnosti izvornih vrednota
Islama.
U tako shematiziranoj historijsko-kulturnoj neprekidnosti
moderni reformizam selefije (salafiyya) predstavlja moment
iznimne plodnosti. irinom prvih oitovanja, raznovrsjem i
rasponom talenata, dinamizmom i brzinom irenja u arap-
skom svijetu i dalje, i$la/f je jedna od najznaajnijih pojava
u razvoju Islama od kraja 19. st. On je pratnja kulturnog
pokreta koji je potekao iz preporoda (nahda), a koji ozna-
ava buenje arapskog Istoka (usporedo s onim islamskog
svijeta uope), pod utjecajem i izazovom zapadne civilizacije.
To osvjeivanje moglo se tumaiti kao izravna posljedica
djelatnosti koju je obavljalo nekoliko snanih osobnosti iz
druge polovice 19. st., od kojih se, u prvom redu, mogu
spomenuti Demal ad-din al-Afgani, Muhamed Abduh i
Abderahman al-Kevakibi. Ipak, treba zabiljeiti da je bue
nju arapsko-islamske svijesti prethodila faza sazrijevanja,
koju je pomoglo iroko stjecanje unutranjih i vanjskih im
benika: l) zamah vahabizma, koji je teio (najprije u Arabiji)
obnoviti islamsku pobonost i moral u izvornoj istoi i gajio
je jednu vrstu idealizacije prvotne zajednice; 2) razvitak
pismenosti, na podruju tampe i izdavanja, poglavito na
arapskom; 3) utjecaj zapadne kulture, posebno na intelektu-
~lnom planu; 4) liberalni razvoj osmanskog "reima, kao
Reformizam
l posljedica zamiljenih i provoenih reformi; 5) misionarski
Sve je to, u sust jecaju, pridonijelo arapskom preporodu,
. koji raa ivo intelektualno djelovanje. A ono je bilo pra-
eno, kod arapskih autora, povijesno-sociolokim razmilja-
njem, zahvaljujui kojem su se nadali promisliti svoje dru-
tveno i kulturno stanje, da bi odredili prave uzroke zaosta-
janja, i to, naravno, u svrhu njegovog prevladavanja. To je
bila glavna tema lanaka u glasilima al-'Urwa al-unuq
(1884), a onda Manar (od 1898), iz pera Muhameda Abduha
i Raid Ride; to je i tematika knjige Umm al-qurii, gdje je al-
-Kevakibi nastojao utvrditi preciznu dijagnostiku zla, od
kojeg je trpjela islamska zajednica.
Stanje Islama u modernom svijetu postaje, tako, jedna od
glavnih tema reformistikih rasprava. Nakon glasovitog pre-
davanja E. Renana o islamizmu i spora koji je uslijedio
izmeu njega i al-Afganija, jedna od glavnih zaokupljenosti
reformista bilo je pobijanje teze, prema kojoj je Islam proti-
van znanstvenom duhu, a to bi se, zbog toga, moglo sma-
trati prvim uzrokom kulturnog nazatka islamskih naroda.
Mi smo koristili naa pera i na glas, pisao je R. Rida, da
se mnogo napie i ponovi kako se nesree muslimana ne
mogu pripisati njihovoj vjeri, nego, radije, novinama koje su
u nju uvedene, te injenici da su one nosile Islam kao
bundu noenu naopako. Kada je utvrena dijagnostika,
veliki cilj reformista bio je da pospjee osvjeivanje svojih
suvjernika i da promaknu, unutar Zajednice, volju da se
izae iz stanja drutvenog i kulturnog zastoja. Neka se
zabiljei u tom pogledu njihovo stalno pozivanje na odlomak
Kur'ana (XIII,ll): Allah nee izmijeniti jedan narod dok
on sam sebe ne izmiieni. U toj perspektivi, reformistika
misao ini se da se kristalizirala oko ideje poboljanja
(islah) postojeeg stanja. Da bi se postigao taj cilj, oni su
preporuivali sredstva djelovanja: borba protiv vjerskih
(posebice mistikih bratstava) i drutvenih snaga (konzerva-
tivne i tradicionalistike sredine), na koje su gledali kao na
otjelovljenje mranjatva; reforma starinskih metoda odgoja
i programa obrazovanja; populariziranje znanstvenih grana i
modernih tehnika. Reformistiki pozivi u korist drutvenog
i intelektualnog razvoja ticali su se nunosti da se pobolja,
ozdravi, popravi, reorganizira, obnovi: svi izrazi koji odgo-
varaju, u opim crtama, raznim znaenjima glagolske ime-
nice islh,
Ti pozivi na opi i$lah bili su sasvim dobro primljeni
kod intelektualnih arapskih i islamskih sredina krajem 19. i
poetkom 20. st. Zajedniki napori reformista uspjeli su u
tome da se, konano, ideja islaha ukljui u moderno
muslimansko miljenje. I$la/f je postupno zadobio obrise
neke vrste mita, uz koji se veu svi oni, vjernici ili ne,
muslimani ili ne, koji su se borili za drutveno i kulturno
osloboenje svoga naroda. Zato su, usporedo s djelovanjem
vjerskih reformatora (selefije), neki laiki angairani
duhovi uzeli u obzir zahtjeve islaha, ali dajui im is-
kljuivo drutveni i kulturni smisao. Najupadnija figura tog
reformistikog pravca je ona velikog irakog pjesnika De-
mila Sidkija az-Zehavija (1863-1936).
Ali osim mladei i ljudi od pera, i#/f prihvaa i dio
prosvijeenih sunitskih sredina. Oni su bili radosni da se
javlja pokret privren Suni i vrsto zaokupljen obranom
501
Reformizam
vjere, a koji se pokazuje sklonim nunom drutvenom raz-
voju i razvitku modernih znanosti i tehnika u arapskom
svijetu.
Pa ipak, usprkos interesu koji je mogao izazvati meu
mladom generacijom, sklonom modernom, i meu prosvije-
enim sunitima, isldh. nije imao manje i tekoa od svog
poetka. On se inio pokretom koji je sumnjiv u oima sila
koje su, tada, vladale veim dijelom arapskog svijeta (Tur-
ska, Velika Britanija, Francuska), zbog svoje kulturne i
politike usmjerenosti (oduevljenje arabizrnom, panislami-
zam). Njegove pozicije su, osim toga, navukle neprijateljstvo
vladajuih klasa i velikih sustava vezanih uz postojee stanje
(sveuilite, pravosue, vjerska hijerarhija, mistika brat-
stva). Svojim objavama rata novinama svih vrsta, magiko
-vjerskim predrasudama, obiajima dostojnim neznabotva
i strogom teologijom [ednoe, u ime koje je u mnogim
bezazlenim oblicima narodne pobonosti vidio pojave irka,
i~liil; je posijao nemir u konformistikim sredinama i na-
vukao na se nepovjerenje obinih ljudi, vezanih za tradicije i
obrede koji su, po njima, inili sastavni dio religije. Refor-
misti su se, naime, izloili tome da budu optueni kao
novatori i razarai svete sunitske tradicije; oni su se stalno
trudili da se prihvati iskrenost njihovih nakana i osobito
islamski karakter njihovog reformnog djela, to su im protiv-
nici, dakako, osporavali. Zato su naili na snaan otpor u
Egiptu i Siriji, kao i u Aliru i Tunisu.
Pravi smisao islaha pokazuje se u ispitivanju njegovih
temeljnih principa i glavnih linija njegovog uenja.
I~liil; je, u svome principu, vjerski nadahnuti pokret.
No ako se ide na njegove poetke, zapaa se da argumenti,
koje istiu njegovi zagovornici, imaju manje duboko moralni
i duhovni, a vie drutveno-kulturni smisao. Oni su htjeli
uvjeriti muslimane da je popravljanje njihovog moralnog i
materijalnog ivota funkcija obnove Islama; ta obnova moe
se obaviti vraanjern vrelima", da bi se u njima ponovo
pronale islamske pouke i vrednote, istodobno u svojoj vjero-
dostojnosti i punoi.
Tema vraanja vrelima ope je prisutna u reformistikoj
literaturi. Ona se opravdavala vjerskim i povijesnim argu-
mentima. Prvi su izvueni iz Kur'ana, a mogu se saeti: Islam
je cjelovito sadran u Kur'anu (V,3; VI,38); pouka Poslanika
- Bogom nadahnuta (LIII,3-4) - je prirodna dopuna objav-
ljene injenice. Religija se moe dobiti samo po Bogu i
Njegovom poslaniku (IV,59). Muslimani se trebaju drati
onog to je Boji poslanik prenio, to se tie naloga i zabrana
(LIX,7). Za reformiste, prema tome, islamska odanost se
bitno odreuje odanou ovim dvama vrelima: Objavi i Suni.
Vjerski argumenat podran je argumentom uzetim iz historij-
ske predaje. Radi se o postavci, ija se formulacija pripisuje
Maliku: Uspjeh te Zajednice, u njezinom potomstvu, bit e
mogu samo zahvaljujui onome to je uspjela u svojim
poecima. A, objanjava se, ono to objektivno utemeljuje
povijesni uspjeh Arapa, to je Islam. Kao i njihove daleke
pretee, i muslimani danas morali bi pristupiti svjetovnoj
moi i doivjeti sretni moralni procvat, pod uvjetom da se
naoruaju istim moralnim uvjerenjima koja su inila veliinu
i snagu pretea, te da se posvete oivljavanju, u modernom
islamskom drutvu, vjerskih vrednota i opih islamskih
pouka u njihovoj istoj vjerodostojnosti. A u e~u se upravo
502
sastoji ta vjerodostojnost? Odgovor im je bio jasan i jednosta-
van: Islam je u cjelini sadran u Kur'anu i Suni, kojima se
pristoji pridruiti, kao putokaz objanjenja, a ne kao vjerski
priznatu dogmu, predaju pretea (salaj).
lsldh. je ponudio opu reformu muslimanskog ivota.
a) Za reformu na praktinom planu, on se obraa, s jedne
strane, na usmena izlaganja (wa'?, iriid) u damijama i
kulturnim krugovima koji su im bili skloni. S druge strane,
irenje islaha osigurano je brojnim publikacijama i asopi
sima, od kojih su neki, kao Maniir (1898-1935) Raida Ride
ili ihiib (1925-1939) Abdelhamida ibn Badisa, imali duboki
i trajni utjecaj na Mariku i Magribu.
Velike teme reformistike propagande mogu se ovako
saeti: obnova obreda u njegovom prvotnom obliku; odstra-
njenje mnotva naizgled vjerskih obreda i postupaka koji nisu
zasnovani ni na Suni ni na predaji salaja (pogrebni obredi,
kao, na primjer, javno uenje Kur'ana nad grobovima, pro-
slava mevluda itd.); uvanje od pobonih vjerovanja i obreda,
u kojima su reformisti vidjeli preitke neznabotva (kult
svetaca, zazivanje mrtvih, itd.); bodrenje vjernika na jedin-
stvo, na vjersku solidarnost povrh razlika meu kolama i
prevladavanje tradicionalne suprotnosti izmeu sunizrna i
iizma; razviti moralnu cenzuru, da se, istodobno, osigura
ispunjavanje vjerske obaveze pokornosti Bogu, kao i da se
nagovara na dobro, a odvraa od zla, te ozdraviti islamsku
zajednicu (borba protiv poroka, hazardnih igara, upotrebe
alkohola i droga itd.) i mnogo drugog, a sve u svrhu da se
pospjei pojava novog islamskog ovjeka, sposobnog da se
bez bojazni suoi sa problemima suvremenog svijeta.
b) Za teorijsku reformu, najprije zabiljeirno da su glavni
reformisti bili, iznad svega, ljudi od akcije i nisu imali mnogo
slobodnog vremena da izrade razvijena i razraena doktri-
narna djela. Religiozne ideje Muhameda Abduha izloene su,
u biti, u njegovoj poslanici Risala: at-tauihi d. Ostatak
njegovog nauka nalazi se u odlomcima u opsenom Tajsiru
R. Ride, gdje nije lako odvojiti osobni doprinos njegovog
uenika. Al-Kevakibiievo (u. rano 1922) djelo svodi se na dva
ogleda: Tabii'i' al-istibdiid i Umm al-qura, u kojima je udio
umovanja o dogmama vrlo skroman. Alirski reformator Ibn
Badis, koji je bio, kao i Muhamed Abduh, tokom ivota
sija ideja, nije praktino ostavio do seriju lanaka o
komentaru Kur'ana, objavljenih u ihiibu. Ostaje znaajno
djelo R. Ride, posebice Tajsir, koji predstavlja najvaniju
osnovu za izuavanje pozicija modernog islaha u pogle-
du dogmi.
Napor selefije osobito se sastojao u kritiziranju uenja
njihovog doba, bilo zato to su u tome vidjeli skrueni
oblik klasinog uenja (sunitske kole), bilo zato to su u
tome nalazili drzovite analize i formulacije, plodove moder-
nizma, za koji su drali da je problematian u principu i da
je nespojiv s mjerilima pravovjerja po islahu. inei to,
reformisti su pokuali odrediti idealne islamske pozicije,
vodei rauna o objektivnim injenicama dva temeljna vrela
i shvaanja asnih prea: a te su sagledali, principijelno,
preko tumaenja Ibn Tajmije i njegovog uenika Ibn
Kajima al-Dauzije, koje su drali najsigurnijim jamcima
predaje salaja.
Iz reformistikih kritikih djela i komentara mogu se
izloiti ove take uenja:

a) metodologija: sunitsko vladajue uenje zasniva kanon~ Kao napor shvaanja dva te~eljna vrel:, idtihad je dio prava
sko vjersko znanje ('ilm) na etiri temeljna vrela: Qur' an,
Sunna, igma' i igtihad; poev od njih, pravno-moralna pravila
izvedena su suglasno dobro odreenim mjerilima, koja ine
predmet znanosti o 'usul. Islah preuzima klasinu teoriju
o etiri vrela, a da isto i prosto ne usvaja u cjelini tradicio-
nalnu kriteriologiju u materiji.
Njihovi stavovi na tom podruju mogu se saeti na etiri
odjeljka. Prihvaajui dva temeljna vrela (Kur'an i Sunu),
reformisti su ivo kritizirali pravovjerne kole i njihove ue-
njake: kole su se openito poistovjetile sa tenjama koje su
protivne razumu i znanju; one su zaustavile istraivanja koja
je poticao idtihad i time onemoguile kulturni napredak
Zajednice; one su, praktiki, dale prednost spoznajifiqha nad
znanjem zasnovanim na dvama temeljnim vrelima. Vraanje
njima (i predaji Pretea), prema tome, bio bi imbenik
jedinstva i pomirbe muslimana.
Oni su jednako ivo kritizirali duh sluganske ovisnosti o
tradicionalnim autoritetima (posebice u okviru pravovjernih
kola). Pojam taqlid, oito, ne primjenjuje se ni na pobono
oponaanje Poslanika, ni na pristup vjerodostojnoj predaji
selefa. U ovom sluaju se ne govori o taqlidu, nego o aktivnoj
privrenosti Predaji Poslanika i selefa (iuiba"). Kritika ta-
qlida usmjerena je, istodobno, na tupi konformizam i hoti-
rninu podrku drutvenim i politikim strukturama zatvore-
nim za napredak i osobnu inicijativu, a sve u ime jedne
nepokretne vizije religije i kulture. Kod muqallida, dre
reformisti, religiozni ivot samo je izraz steenih navika i
pasivnog prihvaanja postojeeg stanja; vjerski obredi se
ograniavaju na verbalne formule, bez unutranjeg odjeka.
Zato to je davao prednost argumentu autoriteta na tetu
individualnog razmiljanja i iskustva, taqlid je suprotan
duhu Islama, koji priznaje razumnim biima sposobnost da
se svjesno odluuju.
I~la~ zagovara nunost i opravdanost obraanja idti-
hadu, u emu R. Rida vidi princip ivota za religiju. Pretpo-
stavka o zakljuavanju vrata idtihada (poev od 4/10. SL*),
je, tako, naputena i smjesta u drugi plan odbaeno svo
naslijee zabrana i mitova, koji su teretili islamsku svijest
kroz duga stoljea. Ali otvaranje idtihada ne znai pravo da
se olabave uzde kritikom duhu i ne podrazumijeva da se sve
moe staviti u pitanje. Potpuna sloboda rasudbe u vjerskim
stvarima dola bi do neograniene avanture. A to nije bila
elja reformista, kojima je konzervativni sunizam, ipak, pri-
govarao da ohrabruju novatore i pospjeuju anarhiju u ue-
nju. Tradiconalisti, shvaajui religiju (u irem smislu) kao
boansko savreno i dovreno djelo (Kur'an V,S), bojali su se
da e vidjeti kako moderna kritika, doepavi se orua
idtihada, potkopava bitnu osnovu Islama. Meutim, refor-
mis tiko shvaanje idtihada nije bez ograniavajuih uvjeta.
Ponajprije, i~la~ odreuje nedodirljivo podruje, tj.
podruje temeljnih vjerskih zasada ('aqa'id), temeljnog bogo-
tovlja t'ibadat) i vjerskih zabrana (tahrim dini), sve
zasnovano na sigurnim kur'anskim odredbama, bilo zbog
njihovog izriitog karaktera, bilo zbog nepobitne vjerodostoj-
nosti njihovog tumaenja. Na tom odreenom podruju
, n~~ema uope mjesta idtihadu,' AkO" ,se ovi sveti aksiomi-
izuzmu, i~la~ doputa obraanje idtihadu, ali ga stavlja
na dva razliita plana i povjerava svakom posebno znaenje.
I
Reformizam
I i - dunosti - koje ima svaki musliman da sam nastoji
spoznajno prodrijeti u Objavu i Sunu. Jedna od glavnih ideja
reformistikog izlaganja je da se muslimani trebaju osobno
zainteresirati za Boju rije i Poslanikov nauk, koji je obja-
njava, te iz toga izvlaiti principe za moralno i duhovno
ravnanje (huldya). Taj oblik isto unutranjeg idtihada pogo-
dan je da pothrani duhovnost i osvijetli svijest u njezinim
moralnim sudovima i praktinom izboru. Ali, osim ove
individualne strane, idtihad sadri veliki interes za Zajed-
nicu, koja treba, stalnim naporom tumaenja dva temeljna
vrela, odrediti ope principe svoje politike (drutvene,
ekonomske, vanjske itd.), suglasno sa temeljnim zahtjevima
Kur'ana i Sune. Kao konstruktivan napor od dvojake vanos-
ti, za Zajednicu i praksu, vie na zakonodavnom nego na
dogmatikom planu, idtihad spada u nadlenost iili: al-amr,
tj. legitimnih nosilaca (vjerskog) autoriteta (Kur'an, IV,S9),
onih koji, svojim odgovornostima, vjerskim znanjem, poseb-
nom sposobnou, imaju poziv da vezuju i odvezuju (ahi
al-hall wa al-'aqd), tj. da vre vlast odluivanja u ime
Zajednice i najboljeg u njezinom interesu. Njihova nadle-
nost se prostire na poslove koji su obino iz djelokruga onih
koji upravljaju, osim pitanja koje se odnose na obred i
kur'anski osobni status, gdje bi idtihad bio pravo krivov-
jerje. S te take gledita, ne vrijede napori idtihada, na koje
nagovaraju neke voe arapskih drava, da bi reformirali one
odredbe za koje dre da nisu spojive s duhom suvremene
civilizacije. U stvarima vjerskih temeljnih zasada, uloga ulu
al-amra sastoji se u tome da uvaju pravovjerje. Uz tu
znaajnu ogradu, razlikuju se dvije vrste problema, na koje se
moe primijeniti njihov idtihad: isto svjetovne stvari
(uprava, znanost, vojska itd.), te one stvari koje imaju neki
odnos sa vjerskim podrujem, u kojem sluaju njihov idti-
had moe traiti tumaenje koje mora biti suglasno slovu i
duhu dva temeljna vrela. Gledan iz tog ugla, idtihad donekle
podsjea na metodu kijasa (analogije), takvu kakva je odre-
ena, npr., u a-afiijevoj Risali. U osnovi, u cijeloj raspravi,
R. Rida usvaja - u opim crtama - novohanbalitsko stajalite,
prema al-Dauziji, gdje su ra'y i qtyds, sve u svemu, samo
posebni aspekti idtihada i, kao i on, mogu se prihvatiti samo
izvan bogotovlja. Ako se stavi po strani osobni napor tuma-
enja Kur'ana, koji izraava volju da se pristupi bliskom
razumijevanju Boje rijei, te elja da se dosegne milost koja
iz nje proistjee, idtihad se svodi, u reformistikom uenju,
na onaj koji iilii al-amr primjenjuju na javne stvari koje ovise
o svjetovnom podruju. Ali da ne bi bio izvor smutnje i
sukoba, on se treba vriti u okviru uzajamnih savjetovanja
(ura), prema jednom od etikih zahtjeva Kur'ana (XLII,36).
Zajednica nije ni na koji nain vezana osobnim miljenjima
neovisnih mudtehida. Sporazum ulu al-amra je bitni uvjet
vrijednosti njihovog idtihada. On predstavlja osim toga, u
reformistikoj perspektivi, idmu u pravom smislu te rijei.
U pogledu nje, reformistiki stav je (kao i kod idtihada)
sasvim razliit u odnosu na klasinu teoriju usula. On se
priznaje treim temeljnim vrelom Islama (a ne vie samo
Zakona), ali se tradicionalne klasifikacije i formulacije ne
zadravaju. Za reformiste, klasine koncepcije u pogledu tog
_I
* Vidi napomenu na stranici 13.
503
Reformizam
predmeta nikako se ne opravdavaju u odnosu na dva temeljna
vrela, mada je pojam idme implicitno sadran u Kur'anu i
Suni. Taj metodoloki princip treba biti odreen ne u funk-
ciji pojma jednoglasja (igma"), nego, radije, u funkciji
pojma zajednice (gam'a), a ovaj se uzima u smislu zakoni-
tih nosilaca autoriteta (uZU al-amr), a ne u uobiajenom smislu
islamske zajednice u cjelini. Na liniji uenja Ahmeda ibn
Hanbala i novohanbalitske kole, reformisti selefijskog
pravca kane ograniiti idmu u vjerskim stvarima na slaganje
Poslanikovih drugova, a onu kasniju liavaju vrijednosti,
pogotovo ako potvruje uenja koja tom njihovom slaganju
proturjee. Isto tako, kao za sve u vezi sa obrednim stvarima,
slaganje Drugova (ukljuujui, ako je potrebno i tabi'un) je
pravo mjerilo pravovjerja, a sporazum uZU al-amra o svjetov-
nim pitanjima treba se drati za mjerilo zakonitosti, jer su oni
pravi uvari zakonitosti Zajednice: uZU al-amr su oni kojima
ona priznaje vlast kontrole nad upravljaima i njihovim
politikim djelovanjem.
Pred odsuem svakog savjetodavnog sustava u kojem bi
funkcija ure bila djelotvorna na razini Zajednice, veina
reformista osjeala je potrebu da tu prazninu popuni obraa
njem na idmu, kojoj bi bili dani moderni sadraj i oblik. No
tu razmiljanja nisu bila dovoljno produbljena da bi se moglo
odrediti neko povezano reformistiko uenje o primjeni insti-
tuta idma u suvremenim uvjetima. Muhamed Ikbal (1934) je
izrazio elju da se idma organizira u obliku stalne zakono-
davne ustanove. R. Rida (1922) razmatrao je mogunost zas-
nivanja savjetodavnog tijela (Gama'o) koje je trebalo poma-
gati vrhovnom voi Zajednice, to upuuje na obnovu hali-
fata. Realistiniji Ibn Badis (1938) odbacuje tlapnju halifata i
zagovara ustanovu jedne Gama'at al-Muslimin, neke vrste
stalne saborske skuptine koja okuplja ljude od znanja i
iskustva, te koja bi imala izuavati specifino islamske pro-
bleme i donositi islamska rjeenja. Ova visoka moralna i
religiozna ustanova ne bi bila u slubi ni jedne drave, te bi
morala imati strogo apolitiki status, a naravno i da joj se
zajame neovisnost i sloboda, neophodne za njezinu zadau.
Zajednika ideja reformatora bila je da Demaa poslui za
povlateno mjesto idme Zajednice, te da ima dvojaku ulogu:
na vjerskom planu, vlast reguliranja, ukazujui na put pra-
vovjerja u stvarima koje dovode do tekih razilaenja (ihti-
laj); na planu svjetovnih poslova, osiguranje funkcije potica-
nja, primjenjujui princip idtihada na iroko polje te nadle-
nosti. Tako su se oni starali otkloniti svako brkanje izmeu
plana 'ibadata i plana 'adata, te pridonijeti promicanju slo-
bodnih istraivanja neophodnih za napredak Zajednice.
Na liniji novohanbalitske kole, moderni i~la~ tei
uspostaviti jasnu razliku izmeu podruja 'ibadata i onog
'udata. Taj postupak se opravdava principom da, za obredne
stvari, sve je bilo postupno i konano Bogom ureeno (Kur' an)
i Poslanikom saopeno (Suna); za ostalo, tj. za ono to tie
organizaciju materijalnog ivota, stvari su preputene slobod-
noj procjeni ulu al-amra. Na osnovu te razlike, reformisti su
oznaili razboritu rezervu u pogledu svega onoga to nije bilo
izriito nareeno po Bogu ili propisano po Poslaniku. Za
R. Ridu, ono to Bog nije zabranio, ne mogu zabraniti ni ljudi;
ono to je On dozvolio, ljudi ne mogu proglasiti nedovoljnim;
ono to je preutno dopustio, treba se smatrati podnoljivim.
Znalci Zakona nemaju nikakve moi da stvari is'kau dopu-
504
tenim ili nedoputenim. Njihova uloga se svodi na primjenji-
vanje Objavljenog zakona (ari'a): samo po tom osnovu
duguje im se poslunost. to se tie kur'anskih ili poslanikih
naznaka u odnosu na neke svjetovne stvari (hrana, lijekovi,
itd.), one se ne trebaju smatrati prisilnim: radi se o oriientaci-
jama: u smislu poeljnog, a ne o vjerski-obaveznim propisima.
Razlika izmeu 'ibdiita i 'data ovlauje reformiste da osude
nagomilavanje pobonjakih postupaka i zabrana, koji su se
irili u ime sufizma tokom stoljea, a koje je narodna vjera na
kraju u se ukljuila, premda nisu utemeljeni na Kur'anu i Suni.
To im omoguuje, osim toga, putem okresavanja klasinog
pravno-moralnog uenja (pomoujinvi) i ublaavanja tradici-
onalnih pravila, da postanu vjesnici jedne disciplinirane i
neupadljive religioznosti, koja je, prema njima, vie suglasna s
duhom umjerenosti pravog Islama. N a kraju, takav stav potie
da se spokojno gleda na koegzistenciju - unutar Umme -
raznih politikih, drutveno-ekonomskih i ideolokih sustava,
pod uvjetom ako je ouvano temeljno jedinstvo muslimana u
vjeri i obredu, te njihova zajednika privrenost bitnom
sadraju islamskog Zakona. Ipak, ova razlika je imala vie
apologetsku nego stvarnu praktinu vanost. Fragmentarne
naznake (a suvie neodreene) nisu omoguavale da se tano
okrui ono to se, u tradicionalnom zakonodavstvu, treba
smatrati temeljnim, dakle nepovredivim, i ono to treba biti
pridrueno 'udatu.
I apologetika je zauzimala veliko mjesto u glavnim refor-
mistikim djelima. Premda usredotoena na unutranje prob-
leme islamskog drutva, ona se upravljala, jednako, na ospo-
ravatelje: Islama, bilo izravno, ili, pak, neizravno, u obliku
upozorenja muslimanima na navoenja na zlo od strane
zapadne civilizacije i ideologije. U oba sluaja, reformisti su
nastojali istai savrenost Islama, kao vjere, etike, te politi
kog i pravno-drutvenog sustava.
Glavne linije te obrane su slijedee: osloboditeljski poziv
Islama, najprije kao duhovne poruke. Argumenat se svodi,
bitno, na uzdizanje tauihida, kao principa ljudskog oslobo-
enja. to se tie moralnog osloboenja, potvrda boanske
jednoe ukida svaki oblik obreda izvan obreda posveenog
Bogu (Jedinom), kao i svaku pretenziju na nepogreivost,
budui da su jedina nepogreiva vrela Objava i Poslanik,
nadahnut Bogom. S druge strane, potvrda boanske transcen-
dencije osuuje svaku vrstu premoi utemeljenu na principu
posredovanja. Shodno tome, taichid oduzima svaku zako-
nitost posrednikim strukturama izmeu ljudi i Boga (kao to
su crkve), te ini bespredmetnim vjerovanje u posredniku
funkciju nekih kategorija ljudi (svetaca, mistika, itd.). U
pogledu drutvenog oslobaanja, postavka o boanskoj sve-
moi temelji jednakost svih ljudi, u njihovoj zajednikoj
ovisnosti o Bogu, i njihovo jednako sudjelovanje u uzvienom
dostojanstvu ljudske osobnosti; ona oslobaa svijesti od svake
pasivne ili krotke podlonosti, bilo argumentu autoriteta, bilo
statusu manje vrijednosti ili sluganstva koje nameu moni.
Oblik samog kulta (zajednika molitva, hodoae, itd.) istie
karakter islamske vjere, koji je zasnovan na jednakosti ljudi.
Osloboditeljski poziv Islama, osim toga, osvjetljava etika
Kur'ana i Sune, koji postavljaju temeljno jedinstvo ljudskog
roda, te osuuju svako razlikovanje koje je motivirano rasnim
razlikama ili drutvenim ivotom.
Islam ima i openitu vrijednost u pogledu religije (din);

reformistiko obranatvo tu preuzima tradicionalnu temu o
sveopem karakteru Muhammedove misije; on je izabran da
vodi narode dobru i da sve ljude poziva na vjerovanje u Boga
Jedinog. Kao i mnogi islamski mislioci, reformisti vjeruju da
je Islam sveopa religija u pravom smislu, zato to preuzima
bitno iz ranijih objava, te dovrava njihovu poruku. to se
tie Islama kao politikog i drutveno-pravnog sustava, oni
proglauju izvrsnost, trajnost i openiti karakter islamskog
Zakona, nasuprot ljudskim zakonodavstvima koja uvijek
ostaju nesavrena, erijat - bar u dijelovima utemeljenim na
Objavi - izvodi svoju bit iz boanske mudrosti; po tom
osnovu, on je taj koji najbolje odgovara potrebama ljudi, na
svim mjestima i u svim vremenima, jer je u njemu dobro ljudi
sagledano u dvojnoj perspektivi, njihove zemne sree i budu-
eg spasa. To ne znai, ipak, da reformisti misle da je
islamsko zakonodavstvo zatvoren sustav, koji je sam sebi
dostatan u svojoj istini i konanoj savrenosti. Ako neke
odredbe erijata (npr. osobni status ene) odista dre za
idealne norme, s kojima se ni stara ni moderna zakonodav-
stva ne bi mogla natjecati, oni ne odbacuju ideju da se
muslimani mogu nadahnuti nekim uenjima prihvaenim u
zemljama uznapredovale civilizacije. Ipak, selefija odbija
prihvatiti da su svi aspekti zapadnog napretka dobri. Uosta-
lom, uZU al-amr treba da surauju u prilagodbi islamskog
zakonodavstva, vodei rauna o novoj stvarnosti, ali uz apso-
lutno tovanje temeljnih stavova Zakona, te uvaavanja ope
etike Islama. Oni rado opetuju da, na podruju praktinog
ivota, Islam preputa ljudima punu slobodu (fauncad)
djelovanja imajui u vidu njihovo dobro na svijetu. Iz svega
ovoga, oni izvlae argument da utvrde liberalni karakter
Islama i da opravdaju njegovu prilagodljivost (ne, dakako,
kao dina, nego kao erijata) svim ljudskim situacijama.
Govorei o tom liberalnom karakteru Islama, oni se
zalau, izvan stvari vjere i nepromjenIjivih elemenata erijata,
da Islam ne oznauje nikakvu ogradu upotrebi Razuma. U
vezi sa delikatnim problemom Vjere i Razuma, reformistiki
princip je da se kur'anska poruka obraa istodobno svijesti i
duhu, te ne zahtijeva samo pristup putem Vjere, nego i
razumijevanje putem Razuma. Ako Kur'an postavlja mee
Razuma, to je jedino na podrujima, koja pripadaju Nespoz-
natljivom (gay b), da bi sprijeio da ljudi ne zapadnu u
neizbjene greke i pripiu Bogu stvari koje ne prilie Njego-
vom Bitku.
Oni rado prizivaju argument Razuma da ustvrde da ne
samo da Islam ne ini prepreku intelektualnom istraivanju,
nego da to pozitivno unapreuje i ljude potie da njeguju
inteligenciju kojom je Bog dao prednost ljudskom rodu.
Rasprava o Vjeri i Razumu ini da se dotie jedno od
proturjeja reformistike misli, naime elja da se usvoji jezik i
ak, ponekad, intelektualni postupci, suglasni modernom
duhu, a da se isti sasvim veu uz principe i pozicije za koje se
cijeni da su u savrenom skladu s uenjima selefa. Zabilje-
imo da su liberalne tenje reformatora bile esto zauzdane
njihovom bojazni da umujui Razum ne nagrize podruje
Vjere, te da iskuenja ljudskih strasti postupno ne prevagnu
nad vodeim principima Objave. Konano, reformisti su se
srazmjerno malo bavili teoloko-filozofskim umovanjima.
Osim Abduhovog traktata Risala: at-taiohi d (koji je, prije,
temeljna shema nego ukupnost teolokog uenja) i Risalat a-
505
Reformizam
-irk Mubaraka al-Milija (koji je, prije svega, pobijanje mara--
but~ki~ vjerovanja), ne postoji neka prava teologija, izraena
u ucern sustav.
Tema spoznaje i civilizacije zauzima odabrano mjesto u '
njihovim izlaganjima. Zahvaljujui inteligenciji, kojom ga je
Bog obdario, ovjek se mora dii iznad pogrenih vjerovanja,
sujevjerja, njegovati znanost i vezati se uz zdrava uvjerenja;
on mora, jednako, poveati svoju vlast nad prirodom, izvui
korist iz raznih izvora stvaranja, da bi doao do materijalne
moi i doivio sretni moralni rascvat. Tako predoen, Islam
se javlja kao religija posebno paljiva spram moralnog i
materijalnog napretka ovjeanstva: to je bio uinkoviti argu-
ment da se odbace teze renanovskog tipa (Islam je protivan
znanstvenom duhu) i da se ospori kritika koja potjee iz
marksizma (Islam je reakcionarno uenje). Reformisti ale
to se o Islamu sudi po ponaanju i manama njegovih prista-
a, koji o njemu daju iskrivljenu sliku zbog raznih novotarija,
sujevjernih vjerovanja koja su potekla iz neznanja, prijevare
lanih (vjerskih) uenjaka, te nemoralnosti politiara. Kada
se on svede na svoj pravi izraz, prema Objavi i Suni, to je
religija koja se moe povezati sa znanou i civilizacijom; ona
potie napredak i znanost; ona velia znanje i slobodu duha,
uvjete ovjekove veliine. Islam je sposoban preporoditi civi-
lizaciju Istoka i spasiti onu Zapada.
Islam je, po reformatorima, i reformatorski princip ljud-
skog roda. Kao din i erijat, on predstavlja progres u odnosu
na ranije religije. Odatle dunost za muslimane da oituju
islamske istine: to je dio vjerske obaveze pozivania na
dobro. Pozivati se na Boga, sastoji se, u ovom sluaju, u
objavljivanju vrednota Islama, u odbijanju, pomou njegovih
dokaza, pogrenih ideja koje mu se pripisuju, u nastojanju da
se spoznaju njegove Ijepote: sve to, da bi se muslimani
uvrstili u svojoj vjeri i da bi se objasnilo nemuslimanima,
manje da ih se pridobija za Islam, a mnogo vie da bi o njemu
sudili s manje predrasuda ili fanatizma. Ideja preobraenja
nije, ipak, strana reformistikim naporima. Meutim,
M. Abduh daje prednost dunosti trpeljivosti nad preobraa
njem: Islarn je sposoban, svojom vlastitom svjetlou, pro-
eti srca,
U praksi, misija pozivanja na Boga nalae odreene religi-
ozne, moralne i kulturne stavove: voditi ivot u punom
skladu s opim propisima Islama; zagovarati kur'anske istine
i suraivati, tako, u prenoenju objavljene poruke; nastojati
privesti u krilo Islama one od muslimana koji, pridobijeni
laikim ideologijama ili nagrieni modernom znanou, gle-
daju na Islam kao na iznoeno odijelo kojeg se stide javno
nositi; boriti se protiv izopaenja u islamskom drutvu u ime
tobonjeg modernizma; razobliavati politiare koji, iako
nisu iskreni muslimani, koriste Islam u demagoke svrhe;
naspram pretjeranog nacionalizma, dati prednost religioznoj
vezi nad etnikom i politikom, a sve u svrhu ostvarivanja
jedinstva Zajednice; u odgovor zastupnicima drutvenih i
kulturnih vrednota Zapada, veliati vrednote svojstvene
islamskoj etici.
Reformistiku apologetiku obiljeava stav spram dvije zbi-
lje: s jedne strane, prema materijalnoj i kulturnoj privlanosti
kojom je Zapad opsjenio i privukao intelektualne elite i
vladajue klase, a s druge, prema naporu sustavnog moder-
nistikog obnavljanja, u svrhu da se muslimansko drutvo
~---- ~--- ~ - - -
Reformizam
odmah prilagodi, i to to je mogue djelotvornije, potrebama
modernog ivota. Ova apologetika se, dakle, sastoji ne samo
u reakciji - obrane ili prosto odbijanja - na neke aspekte
zapadne civilizacije, nego i u odgovoru muslimanima, koje su
zadobile ideje napretka i modernizma, te koji su eljeli
potraiti neku nagodbu izmeu temeljnih zahtjeva Islama i
nune prilagodbe islamskog ivota stvarnosti suvremenog
svijeta.
U razdoblju nakon glavnih zastupnika reformistikog
pokreta razvila se vrlo plodna literarna djelatnost u svim
arapskim zemljama, nadahnuta temeljnim odrednicama veli-
kih pretea. Pa ipak, unato toj neospornoj plodnosti, refor-
mistiko djelo, u toku naeg polustoljea, nije donijelo pot-
puno zadovoljavajue odgovore za sve drutvene slojeve
Zajednice. Drutveno i politiko uenje, kao i teoloko-
-moralno, islaha inilo se da je najvie odgovaralo te-
njama srednje klase koja se, tada, stvarala u gradskim sredi-
tima: klase openito prosvijeene, koja je, ponekad, spajala
minimum arapsko-islamske kulture sa glazurom moderne, te
eljela obiljeiti svoju odanost nekom obliku tradicije, u isti
mah kad i volju da se otvori spram stanovite modernosti.
Ideali te klase, koju je pridobio islah, izraavali su se u
terminima ravnotee i zlatne sredine; na vjerskom planu, ona
je traila razborite pozicije, iskljuujui narodni tradiciona-
lizam, kao i nepomirljivi fundamentalizam (koji su predstav-
ljali neki meu Muslimanskom braom) ali i modernizam, za
koji su drali da je pretieran, pristaa potpuno posvjetovljene
drave. Pravovjerni reformizam selefije bio je, tako, podran
od dosta iroke publike koja je vjerovala u red i razborit
razvoj, pune potovanja za moralni autoritet vjerskih voa, te
uvjerene da Zajednica treba vodie: da je vode na putu
napretka koji bi bio spojiv sa reformistikim uvjerenjima.
Ali taj razvitak islaha, oito skladan, pretrpjet e protu-
udare politikih preokreta i drutvenih i moralnih promjena,
koji su posljedica drugog svjetskog rata, a koji su uveliko
pridonijeli da oslabi reformistiki pokret i njegov program ili
da se znatno izmijene njegovi oblici. U cjelini gledano,
premda se on, kao religiozni pokret i kulturni tok, vie ne
javlja snagom, istorodnou i jedinstvom koje ga je ranije
karakteriziralo, i$la~ nastavlja svoj razvoj u razliitim
oblicima, jednim estokim, a drugim diskretnim. Neka se
promotri liberalni i$la~ umjerenih intelektualaca, koji za
Islam trae trpeljivost i slobodu duha, zagovaraju oslobaa
nje naroda odgojem i poukom, te temelje svoju optimistiku
viziju ljudskog roda na trijumfu Razuma i Znanosti; ili, pak,
i$la~ Muslimanske brae, s njihovom mistikom oda-
nou Muhammedovoj misiji i voljom da Islamu daju djelo-
tvorno pris ue u svijetu; ili i$la~ idealistike mladei,
koju su zadobile ideje ljevice, te koju potie zahtjev za
drutvenom pravdom i politikom moralnou - svaki od tih
pravaca miljenja predstavlja jednu od temeljnih opcija pra-
vovjerne reforme koju su zagovarali Demal ad-din al-
-Afgani, Muhamed Abduh, Abderahman al-Kevakibi, a slije-
dili njihovi odani nastavljai na Mariku i na Magribu. U
trenutku ubrzanog meuproimanja kultura i razvoja ekume-
ni stikog duha; islamski reformizam ne moe due ostati
zatoen u statiki svijet selefije. Raznolikost sadanjih njego-
vih tenji omoguuje mu da izbjegne kruti dogmatizam, koji
vreba monolitne pokrete, te ga ini vrijednim da bUde mjesto
506
susreta brojnih mislilaca, koji osjeaju da ih se osobno tie
budunost Islama u suvremenom svijetu i koji se trude da
islamskoj kulturi daju novo polazite.
2) Iran. - Islamska misao i izraz, koji sadre isto moderni
peat, bili su manje oitovani i manje znaajni u Iranu nego u
arapskim zemljama ili na indijskom potkontinentu, te tu ne
postoji neka osoba, iji se utjecaj ili pisano stvaralatvo moe
usporediti s onima, npr., Sejida Kutba ili Muhameda Ikbala.
Ta injenica moe se pripisati, dijelom, srazmjernoj izdvoje-
nosti Irana u odnosu na intelektualne tokove drugih islam-
skih podruja, izdvojenost koja se duguje tome to se u
njemu ispovijeda iizam, a, dijelom, i samoj naravi iizma,
koji je, budui ezoterian po biti, manje podoban da na njega
utjeu oluje povijesnih poremeaja, koje su, drugdje, izazvale
modernistiku reakciju. Tradicionalne znanosti i ustanove,
uostalom, krajnje dobro su ouvane u Iranu, te dok je, u
drugim krajevima, islamski modernizam esto roen iz ne-
strpljenja Iaika: pred stavom uleme prema vjeri, kao i iz njiho-
ve elje da izloe i ostvare svoju volju neovisno o sveenicima,
iranska ulema, obrnuto, sauvala je visoku razinu utjecaja i
ugleda. Postojali su, ipak, neki tokovi modernistikog izraza u
Iranu, kojima je uzrok bio zapadni utjecaj i koji su teili
osobito da Islam predoe kao politiku i drutvenu reformu,
usklaenu sa modernom znanou i racionalizmom.
Prvo oitovanje see unazad do vladavine Fath Ali-aha
(1797-1834): prijestonasljednik Abas Mirza oslonio se na
kur'anski tekst da bi uveo neke vojne reforme zapadnog
porijekla. Kasnije, reformistika misao je uobia jila dru-
tvene i politike promjene predoavati kao prirodnu poslje-
dicu vjerskih propisa i dunosti. Ali ta misao, uglavnom, nije
bila predmet sustavnog izlaganja i esto su je izraavale
jedinke liene dubokih vjerskih uvjerenja, a koje su se starale
osobito da steknu taktiko sredstvo za zadobijanje podrke
uleme i masa u korist reformi. U toj kategoriji je bio najutje-
cajniji Mirza Malkum-han (1834-1903), jedan perzijski
Armenac; njegovi privatni iskazi omoguuju da se kae da je
bio slobodni mislilac; ipak, spada u povijest reformizma u
Iranu, jer je s mnogo spretnosti i autoriteta objanjavao da
Islam doputa i trai, ak, reforme.
U poistovjeivanju vjerskih dunosti s potrebom reformi,
pitanje prava igralo je prvorazrednu ulogu: treba li pravni
sustav obnovljene zemlje biti erijat ili kodeks zapadnog
nadahnua? Problem je bio rijeen - bar za neposredni
trenutak - proglaenjem jednakosti dva sustava, zasnovana
na toboe zajednikoj osnovi: pravedno i ureeno funkcioni-
ranje drutva u svrhu poveanja napretka. To izjednaenje je
mnogo jasnije od Malkuma izloio Mirza Jusuf-han Mustaar
ad-Dawla u raspravi Yak Kalima (1870).
Utjecaj, koji je u Iranu izvrio Demal ad-din al-Afgani,
teio je, jednako, ka pozapadnjivanju, ali njegova misao je
imala religiozni ton i mnogo dublji sadraj nego ove dvojice
prethodnika. Taj utjecaj je bio u Iranu manji nego u ostalim
dijelovima islamskog svijeta, te je njegovo glavno djelo u
obranu vjere, Haqiqat-i madhab-t nayin (1881), vie
itano na arapskom prijevodu ar-Radd 'ala ad-dahriyyin),
Ipak, tokom dva putovanja u Iran (1886-1887. i 1889-1891),
doao je u vezu sa raznim osobama na koje je ostavio snaan
dojam, posebice Sejida Sadika Tabatabaija i Mirzu Nasra-

laha Isfahanija zvanog Malik al-Mutakallimin, a poslije i sa
drugim, manje vanim, te se openito moe rei da je ojaao
tok iranskog modernizma.
Panislamizam je prva od tema, uz koje tradicija vezuje
njegov utjecaj; ta tema je, ak, i zauzela odreeno mjesto u
islamskom modernizmu Irana, usprkos izdvojenosti kojoj je
uzrok iizam: imao se tu osjeaj da su Osmansko Carstvo i
Iran izloeni istoj opasnosti od zapadnog imperijalizma i da bi
odgovaralo, kao obrambena mjera, da se ujedine pod osman-
skim vladarom, prihvaenim kao sultan, ali ne i halifa.
Prolazei Carigradom, al-Afgani je radio na ojaanju tog
osjeaja, te su bila upuena pisma iitskoj ulemi u Iranu i u
svete gradove u Iraku, koji su naklono odgovorili. Dodiri
izmeu Carigrada i te uleme nastavili su se i nakon al-
-Afganijeve smrti i igrali su dosta znaajnu ulogu u poslovima
Irana tokom vie godina, osobito od 1900. do 1903. godine.
Jedini koji je temeljito raspravljao o panislamizmu na perzij-
skom jeziku bio je kadarski princ Mirza Abu-'l-Kasim ejh
ar-Rais (Ittihiid-i Islam, Bombay, 1894). Tokom docnijih
godina, tenje za islamskom solidarnou oitovale su se
nanovo u Iranu, ali vie u obliku pribliavanja sunita i iita,
nego iz aspekta jedinstva ili politike federacije.
Neke modernistike teme, a osobito prednosti, s vjerskog
gledita, drutvene i pedagoke reforme i obaveza stei
moderno znanje, bili su zacrtani u djelima, koja se nisu, u
biti, bavila pitanjima vjere: Kuab-i Ahmad (1896), te Masa-
lik-i Muhsinin (1905) od Azerbejdanca Talibova i Siya-
hamama-yi Ibrahim Bzg (3 sv. 1903-1909) od njegovog
zemljaka Zejn-ul-Abidin Meragaija.
Nijedno od spomenutih djela nije potjecalo od uleme,
premda su neki od njenih predstavnika mogli donekle utje-
cati na autore; tek u godinama ustavne revolucije (1905-
1911) postoji ozbiljno i povezano izlaganje o pitanjima poli-
tike i drutvene reforme, koje je nadahnuto pravim intere-
som i izraeno u uenim izrazima, a autori su lanovi uleme.
Djelo, o kojem se radi, je rasprava o ustavnoj vladi sa
stajalita iitskog Islama, a naslov mu je: Tanbzh al-umma wa
tanziti al-milla dar asds wa usui-i mariuiyyat (1909), a
pisac je ejh Muhamed Husein Naini (1860-1936), mudtehid
iz Nedefa, koji je bio uenik slavnog Mirze Hasana irazija.
Sudjelovanje znatnog broja uleme u ustavnoj revoluciji esto
se pripisivalo zbrci ili sluajnom pritisku ili se jo smatralo
nastavkom tradicionalnog neprijateljstva te klase spram
drave. Ali Nainijevo djelo izlae pozitivne motive uenja
zbog koje je ona podrana, a solidno ih je temeljio na Kur'anu
i Suni; on je odredio funkciju drave kao funkciju podrke
ravnotei unutar drutva i njegove obrane od napada izvana.
Drava ne treba imati vie vlasti nego to joj treba za ispunje-
nje te funkcije, jer bi svaka pretieranost vodila tiraniji, koja
bi, sa svoje strane, vladara stavila u iskuenje da prisvoji
boanska svojstva vrhovnitva, ime bi poinio teki grijeh
irka. Jedno takvo izopaavanje moe se izbjei samo
'ismom (nepogreivou) vladara, njegovim oslobaanjem
od grijeha i zablude, te je upravo zato legitimna vrhovna vlast
pripadala imamima tokom njihovog ivota. Nakon iezava
nja dvanaestog imama, legitimnost je prestala postojati na
zemaljskom planu, te su svi postojei reimi izloeni da budu
prozvani zbog nasilnog prisvajanja vlasti; mogue je i
poeljno, ipak, da im se umanji znaenje time to bi se
507
Reformizam
ograniila vlast vladara i uspostavila skuptina (medlis)
zastupnika, koja bi ostvarila princip savjetovanja predvien u
Kur'anu. Ona bi mogla djelovati kao zakonodavna, ali samo
za stvari koje ve nisu predviene u erijatu; ona moe
jednako dopuniti, na posebnim pitanjima, ope odredbe
Kur'ana i Sune. Funkcioniranje skuptine treba biti reguli-
sano ustavom, koji nije nikakav takmac erijatu. Dajui skup-
tini ogranienu zakonodavnu vlast, nalazimo se pred dvoj-
nou civilnog i vjerskog prava, no sve nezgode mogu se
izbjei uvoenjem u nju odreenog broja mudtehida.
Modernistika misao u islamskom izrazu bila je uspavana
tokom itave vladavine Reze-aha (1926-1941), koji je poti-
cao nacionalistiku ideologiju s laikom i protuislamskom
tendencijom, pa ipak manje energino nego u susjednoj
Turskoj. S dolaskom Muhamed Reze-aha, javila se izvjesna
sloboda izraavanja, koja je koristila razliitim vjerskim kru-
govima; no premda su se, poslije, mogunosti izraavanja bez
prisile ozbiljno smanjile, islamski modernizam se stalno, od
drugog svjetskog rata, razvijao u Iranu. Posebno tokom
zadnjeg desetljea (1960-1970), objavljena su brojna vjerska
djela; ona imaju oblik moderne misli i bave se drutveno-
-ekonomskim problemima, odnosima izmeu znanosti i vjere
i zadaom koja se sastoji u promiljanju Islama na nain da ga
shvati mlade koja je dobila laiko obrazovanje.
Tokom razdoblja, koje se prua izmeu ustolienja Muha-
med Reze-aha i pada Muhamed Mosadeka (Musaddiq),
1953. god., preporod Islama kao istaknutog elementa u
javnim poslovima bio je obiljeen velikom politikom dje-
latnou koju je pratio zastoj intelektualne ili literarne; bio
je to sluaj sa organizacijom Fida'lyyan-i Islam, koju je
vodio Navab Safavi, te pojava kao to je ajatolah (ayat al-
lah) Abu-T-Kasim Kaani. Pripadnici ovog pokreta nisu
nikada izradili neku vrstu povezanu ideologiju ili program
koji bi teio da preoblikuje ivot drave i drutva u smislu
Islama; njihov organ, Zilzila, komentirao je osobito svako-
dnevne injenice, te je vjena pitanja raspravljao samo frag-
mentarno. Kaani, premda povremeno surauje s njima,
nastavlja tradiciju ustavnih mudtehida poetkom stoljea i
bio je ak jedan od najboljih uenika Mule Kazima Horasa-
nija u Nedefu; u svojim govorima i prepisci, on je pre-
uzeo misao prethodne generacije uleme i prihvaao, kao
Naini, da Kur'an i Ustav ine dva vrela politike vlasti, u
otrom i polemikom stilu koji je odraavao do kraja
napetu atmosferu doba.
U tom momentu, Kaani nije bio vodea osobnost u
vjerskom ivotu Irana, nego ajatolah Husein Burudirdi
(1875-1962), koji se openito smatrao vodeim u pobonosti i
znanju, ali miroljubiv i, ponekad, ak lojalist u politikom
stavu. On se ne moe, u biti, smatrati modernistom, jer se
nije mnogo bavio politikim ili drutvenim problemima, ali
tokom petnaestak godina, kada je bio jedini marga'>: taqlid
zajednice dvanaestoimamskih iita, pokrenuo je proces
obnove i samokritike unutar vjerske ustanove, proces koji je
osnaio nakon njegove smrti i uveliko pridonio sadanjoj
bujici vjerske misli u Iranu. On je uspostavio mreu veza koje
su ile od Koma u sve krajeve zemlje da organizira prijem
sahm-i imama i ta se mjera kasnije pokazala korisnom za
irenje vjerskih uputa. Na podruju iste uenosti, on je
povratio ast neovisnom izuavanju Hadisa i pristupio kriti-
Reformizam
koj reviziji temeljnog iitskog prirunika, Wasa'il a-i'o ila
tahqiq masa'il o-ari' od Muhameda ibn Hasana al-Hura
al-Amulija. On se, s druge strane, ozbiljno bavio pribliava-
njem iita sunitima, te, u tu svrhu, uao u prepisku sa
rektorima al-Azhara; uz njihovu podrku, stvorena je u
Kairu i jedna ustanova s ogrankom u Komu; ona je objavlji-
vala svoj organ, Risala: al-Islam. Djelovanje, koje je poduzeo
Burudirdi, nastavilo se i poslije njegove smrti; prekid diplo-
matskih odnosa izmeu Kaira i Teherana, koji je potrajao
vie godina, oteao je nastavak kontakta sa al-Azharom, ali se
ta prepreka ukida 1970. Burudirdi je poduzeo i drugu
inicijativu koja je nastavila donositi plodove: slao je iitske
izaslanike u zapadnu Evropu da se staraj u za potrebe Iranaca
i da propagiraju iitski Islam meu Evropljanima koji se za
njega zanimaju.
Njegova smrt liila je iitsku zajednicu njezinog jedinog
marga', tj. neprikosnovenog autoriteta u stvarima vjere, te se
problem voenja i usmjeravanja postavio na otriji nain nego
prije toga; javno miljenje je smatralo da je nedostatna tradi-
cionalna politika, koja je inila da je jedan ili vie mudtehida,
koji se istiu pobonou ili znanjem, postajao vrelo opona-
anja, te da ne moe odgovoriti na stvarne potrebe zajed-
nice; priznalo se, osim toga, da vladanje tradicionalnim
vjerskim znanostima nije dostatno za djelotvornu orijentaciju
zajednice, a, s druge strane, da je oito da jedna jedinka nije u
stanju postii sva potrebna znanja za tu zadau, to je neke
dovelo do toga da su smatrali da je poeljno da marga' at-
-taqlid bude kolektivno tijelo. To je izloeno u knjizi iz
1963. god. Ba!Jli dar bara-yi marga'iyyat wa rii!Janiyyat,
djelu sedam svjetovnih i vjerskih osoba, koje je, moda,
najutjecajnije i najbitnije koje se u Perziji pojavilo od Naini-
jeve studije. Ono sadri jasno i saeto izlaganje o temeljnim
pojmovima (redakcija je Sejida Muhameda Huseina Tabata-
baija i Murtaza Motaharija), te o drutvenoj funkciji vjerske
klase uope i o vrhovnom vjerskom autoritetu posebice
(rasprava Mahdija Bazargana i Sejida Muhameda Behetija);
najznaajnija poglavlja su, moda, ona u kojima Motahari
raspravlja o nunosti da se da financijska neovisna osnovica
vjerskoj ustanovi, tako da je se oslobodi od svake uslunosti
dravi ili javnosti, te ona u kojima Bazargan i Sejid Murtaza
Dezairi predlau da se jedinstveni marga' zamijeni kolektiv-
nim. Uz to izuavanje problema posebnog za suvremeni
iizam, na vjerskoj pozornici nakon rata u Iranu javljaju se
prijevodi modernistikih djela objavljenih u drugim kraje-
vima islamskog svijeta. Meu njima je najvie utjecaja imalo
Kutbovo djelo: al-'Adala al-igtima'iyya fi al-islam.
Najplodniji i najutjecajniji pisac modernistike literature
svojstvene dananjem Iranu je Mahdi Bazargan; njegovo
djelo obiljeava oevidan utjecaj nekih modernistikih
sunita, te nastojanje da se afirmira vrijednost usklaenosti
znanosti i vjere. Njegova prva knjiga, Mutahhirat dar islam
(1943), podrobno je dokazivanje korisnosti, s bioloke i
higijenske take, islamskih propisa o obrednoj istoi. Meu
kasnijim djelima, koja idu ve do dvadesetak, treba navesti
'!k wa parasti (1963), s podnaslovom Terrnodinamika
ovjeka", Du'ii (1964), koje raspravlja o psiholokim pred-
nostima molitve, te Dars-i dindari, koje podvlai stalnu
potrebu vjere koju osjea ovjek i drutvo. u modernom
svijetu. Bazargan je jednako djelovao politikikao poticatelj
508
Nihdat-i Azadija jednog od vjerski orijentiranih elemenata
Narodne fronte, grupe zabranjene opozicije; jedan od njego-
vih suradnika u tome bio je Sejid Mahmud Talegani (Tali-
qani ), pisac vie djela, od kojih je najznaajnije Gihad wa
ahadat (1965). Veina djela te dvojice je objavila teheranska
izdavaka kua zvana irkat-i Intiar, koja je i dalje lansirala
najvei broj modernistikih djela; od ovih se mogu navesti:
Islam wa ildmiyya-yi gahani-yi huquq-i baar (1964) od Alija
Gafurija, koji pokazuje kako je Islam unaprijed oblikovao
opi pojam ljudskih prava, Tafsir-i Nuunn (1967) od Muha-
meda Takija arijatija, komentar zadnjeg duza Kur'ana,
sasvim racionalistikog pravca, te Gamia-yi insiini-yi islam od
Muhameda Mudtahida ebisterija, koji podvlai sveope i
bratske aspekte Islama.
Postoje dvije kategorije vjerske literature koje su posebno
karakterizirane, te koje zasluuju da se istaknu. Jedna je
popularna vjerska biografija, iji je glavni predstavnik Zejn-
-ul-Abedin Rahnama, a druga je polemike naravi. Brojna
ova djela napisana su da se podvue jedinstvena narav iizma,
bilo da se pospjei pribliavanje sunitima, bilo da se ono
sprijei. Najbolje djelo te vrste je, moda, ono Muhameda
Huseina Tabatabaija: i'a dar islam (1969). Uz tiskana djela,
razgovori na radiju o vjerskim temama naveliko su pridonijeli
da se proiri suvremena islamska misao.
Jedna novina poratnog razdoblja je ona udrubi i organiza-
cija koje su posveene tabligu, tj. propagandi vjere rijeju i
perom. Najstarija je Anguman-i Tabligat-i Islami, uteme-
ljena 1943., sa sjeditem u Teheranu i ograncima u vie
gradova u pokrajini. Ona je objavila vie broura o temeljnim
principima vjere, kao i asopis Nur-i dani i godinjak pod
istim zaglavljem.
God. 1965. stvorena je u Komu ustanova zvana Dar at-
-tablig al-islami, na preporuku Burudirdija prije njegove
smrti i pod pokroviteljstvom drugog mudtehida, ajatolaha
Muhameda Kazima arijatmadarija; ona je obrazovala stu-
dente u vjerskim znanostima, ne kao medresa, na isto
teorijski nain, nego da ih pripremi za djelotvorno irenje
vjere meu masama; tu se uio i engleski da bi se stvorili
misionari za djelovanje u inozemstvu. U povodu svoje etvrte
godinjice, ta ustanova je objavila luksuzni svezak pod naslo-
vom Sima-yi islam, koji sadri lanke najvienijih suvreme-
nih vjerskih pisaca. Jo nedavnije je utemeljena u Teheranu
jedna ustanova, zvana lJusayniyya-yi Irdd; radi se o centru,
gdje se odravaju vrlo posjeena predavanja o vjerskim pita-
njima, a dre ih istaknute linosti, ulema ili znanstvenici.
3) Turska. - U tursko-osmanskom kontekstu, pojam
islha rijetko sadri smisao religioznog modernizma, te je
izraz najee povezan uz politike reforme; ove, sa svoje
strane, podrazumijevaju u poetku (17. i 18. st.) povrat
starom politikom redu, a onda (nakon 1800) uspostavu
politikog sustava koji poiva na principima sve daljim od
naela sultanata i halifata. Ne postoji posebni izraz da oznai
ideju vjerskog modernizma razliitog od modernizacije vjer-
skih ustanova, posebice medresa, te se rije islah, jed-
nako, koristila i u tom sluaju.
To odsue pojma i pokreta ini se da je rezultat specifino
osmanskog spajanja vjere i drave, koju simbolizira izraz din
u devlet esto korien od osmanskih pisaca. Sa stajalita

ustanova, kao i teologije, vjerski modernizam je imao malo
izgleda da se razvije postrance od pokreta za politikom
reformom; osmanska drava je uspjela, bolje od svih ostalih,
da Islam i njegove predstavnike, ulemu, odri u okviru
upravne organizacije, a vjerska ustanova, koja nije predstav-
ljala duhovni autoritet, bila je samo odjeljak vladajue usta-
nove, koja je organizirana u obliku reda ili odaka. Njezina
glavna uloga bila je izuavati pravo (jikh), davati miljenja u
pravnim stvarima (ifta') te ostvarivati uredbe erijata i
kanuna; medresa nije bila, bitno, teoloka kola, nego, oso-
bito, centar za pravno obrazovanje. Posredstvom te pravne
organizacije, drava je prisvojila sunitsko pravovjerje, uz
naglasak na maturiditskoj teologiji i hanefitskoj pravnoj
koli, to je ograniilo mogunost teolokih sporova. ozbiljno poduzima cjelovita reforma, ulema se pokazala vie
Pa ipak, uz tu vjersku pravovjernu ustanovu, uvuenu i
hijerarhiziranu sa odgojnog i pravnog gledita, bilo je mjesta
za drugi vjerski pravac, koji se pribliavao onome to bi se
moglo smatrati samostalnom duhovnom ustanovom: bili su to
mistiki redovi ili tarike, kojih je bilo veliko mnotvo zbog
njihove tenje da se dijele i mnoe. Ipak, to se tie njihovog
stava spram svijeta i drave, veina ih je pristajala, bar
naizgled, uz jedno ili drugo od glavnih stremljenja, konzerva-
tivno, umjereno ili krajnje; samo kada bi izbio neki sukob,
unutar granica prihvaene samostalnosti, izmeu uleme i
sufijskih redova, mogao se roditi neki oblik vjerskog spora;
kada bi se on proirio sve do samih temeljnih principa
pravovjerja, ulema je imala tenju da ga promatra u politi
kom, prije nego u religioznom svjetlu i gledala je na zagovor-
nike takvih ideja kao na krivovjerce. U svim tim okolnostima,
imala je podrku politike vlasti; pa ipak, veina tankata
izbjegavala je oitovati otvorenu opoziciju i podravala je svoju nje drave i vjere. Usprkos toj tenji ka posvjetovljenju
poziciju u okviru osmanskih ustanova, primjenjujui kvijeti-
zam ili ravnoduje spram politiko-religioznihtema, te posve-
ujui se sve vie ceremonijalizmu i magiji ili, pak, pjesnitvu i svjetovnim stvarima. Intervencije uleme, razne naravi i pro-
umjetnosti. Osim toga da je ouvao njihovo postojanje, taj stav
je pridodao njihovom ugledu i poveao im popularnost kod
razliitih klasa u drutvu, a osobito meu zanatlijama, vojni-
cima i slubenicima. Tako je tarika bila novi oblik sjedinjava-
nja vjere i drave, privlaei u svoje okvire ne samo ulemu,
nego i visoke asnike drave i, esto, same vladare.
Nakon dosta dugog razdoblja suradnje, vjerski sporovi su
izbili kada su se, u 17. st., drava, ulema i redovi nali pred
prvim izazovima modernog svijeta. Predmet tih rasprava bili
su korienje kafe, duhana, pia, svile i dragocjenosti itd. Sve
to postavlja problem novotarije (bid'a) u sredite vjerskih
rasprava; ulema i ejhovi uzajamno su se optuivali da su
zaetnici tih novina, a drava sa svoje strane, koja je bila
moda najvei krivac, koristila se time da ojaa svoj utjecaj odgovore na zahtjeve modernog pravnog sustava. Mecelle
nad obje grupe.
Ipak, naspram djelovanja modernog svijeta, nije bilo
temeljnih promjena u tradicionalnom pogledu uleme ili
redova, osim to treba, inae, rei da ulema nije ba uvijek
bila protiv novina. Kako je imala interesa da ouva osmanski
sustav, njezin stav spram promjene bio je odreen principom
maslaha, tj. politike pogodnosti, te se samo u rijetkim
sluajevima suprotstavljala politici drave i pokuajima
reforme. U razdoblju napetosti, ona se, radije, okretala pro-
tiv sufija nego protiv drave, a, pod njezinim napadajima,
dokaza vee poslunosti, to je oznailo --'---_d_a_b_i_ojaao osmanski utjecaj u arapskim zemljama. Ina~
tarikati su davali___________________
Reformizam
vanu etapu na putu koji ih je vodio, kasnije, ka opadanju i
gubitku povjerenja. Premda s nekom elastinou, ulema, u
cjelini, vrsto se drala strane drave, ali je uspjela preivjeti
prvu fazu krize samo uz osjetan gubitak svoje vitalnosti i
vjerskog poleta. Tako su te dvije vjerske ustanove bile u
opadanju mnogo prije 1800. god.; jo sredinom 17. st., Koi
-bej je u svojoj Risali opisao korupciju uleme, a, kasnije,
Hadi Halifa je u svome Mzzan al-haqq fz i!Jtiyar al-ahaqq
ismijao sporove izmeu uleme i ejhova i alio duboko nepoz-
navanje vjerskih i razumskih znanosti u medresama. Ali dok
se ulema vrsto vezivala uz materijalni svijet, tarikati su sve
vie teili odbiti se od stvarnosti.
Pod vladom Selima III (1789-1807), kada se po prvi put
zaokupljena zemaljskim stvarima, nego vjerskom reformom.
Meu projektima, koji su ovom vladaru podneseni, najbolje
je bio pripremljen od Mole Abdulaha, koji je zauzimao visoki
rang meu ulemom, ali nijedna od njegovih preporuka nije
imala uinka na ejh-ul-islama ili na njegove kolege, a nisu
postigle ni neki rezultat pogodan da ih se smatra vjerskim
modernizmom. Tarikati su se sve vie potcjenjivali, te je
jedan od njih, Bektaije, zadobio smrtni udarac rasputanjem
janjiara, uz podrku uleme, 1826. god.; otada, redovi su se
zaista uzdigli jo samo dva puta, u razdoblju Abdulhamida II
(1876-1909) i poev od 1940. god.
Prvi znak temeljne promjene u stanju vjerskih ustanova
javio se tek s primjenom odredaba Tanzimata. U poetku,
ulema se pravila da ne vidi posljedica Tanzimata, ali je to
zakonodavstvo, koje je otvorilo novu etapu veeg uvlaenja
vjerskih ustanova u politiku, u isti mah oznailo prvo odvaja-
institucija koje su tradicionalno bile pod kontrolom vjere,
ejh-ul-islam, ulema i medrese i dalje su igrali istaknutu ulogu u
turjene, vodile su je osporavanju sekularizovanih ustanova,
podrivanju ozakonjenia Medele, podravanju drave protiv
intervencija evropskih sila u svrhu posvjetovljenja i sudjelo-
vanju u urotama protiv vladara, to je dokazivalo da je
izgubila svoje unutranje jedinstvo i da su njezine veze s
dravom znatno oslabile.
Tokom Tanzimata, kao i od mladoturskog ustavnog
pokreta, ulema nije imala istinske mislioce. Jedina istaknuta
linost, koja je izala iz njezinih redova, bio je Ahmet Dev-
det-paa (1822-1895). Bio je, moda, najvei reformator
doba, ali u domenu prava, a nije bio vjerski mislilac. On je
sprijeio da promotori Tanzimata preuzmu cijeli francuski
zakonik i, s druge strane, shvatio da ulema ne moe dati
(1870-1877) i Kanun-i Erazi (1858) rezultati su njegovog
poduhvata modernizacije i kodifikacije islamskog prava.
Ipak, njegov prosvijeeni modernizam nije iao do punog
konstitucionalizma; imao je podrku Mladoturaka za svoj
modernizam u pravu, ali se svrstao uz Abdulhamida protiv
pobornika ustava.
Pod vladom ovog vladara (1876-1909), religiozna reforma
se postupno zaustavlja. Obrnuto, dolazi do preporoda tan-
kata, osobito onih koji su, bez povijesne prolosti u Carstvu,
uvezeni, posebno iz sjeverne Afrike, a koje je vladar poticao
509
Reformizam
moe se utvrditi neki utjecaj modernizma Muhameda
Abduha u spisima, prije 1908. god., svjetovnih intelektualaca
koji su protiv vladara. Abdulah Devdet prvi je irio ideje
M. Abduha u svome asopisu letihad, objavljivanom u iz-
gnanstvu. Nakon obnove ustavnog reima 1908. god., prvi
modernistiki asopis SIraH M iistekim (kasnije Sebi! iir-
-Resadi bio je glasilo mlade uleme, koja nije vie inila
duhovniku korporaciju u starom smislu; glavne suradnike,
ipak, smetali su zaplitaji koji su proizali iz opasnosti sukoba
izmeu panosmanizrna Mladih Turaka i islamsko-arapskog
nacionalizma egipatskih modernista, te je asopis, ini se,
radije slijedio R. Ridu nego M. Abduha. Tako se ono to se u
arapskim zemljama cijenilo kao modernizam smatralo u Tur-
skoj kao religiozna reakcija protiv osmanskog halifata. Svje-
tovne pristae zapadnjatva gledale su jednako na te moder-
niste, te je spor izmeu dvaju pjesnika iz ovih sueljenih
tabora, Tevfika Fikreta i Mehmeda Akifa (Ersoja), ostao,
otada, uzor suprotnih pogleda svjetovnjaka i modernista.
Dok su modernisti ovog asopisa u njegovoj kasnijoj fazi
postali konzervativci zbog izazova zapadnjaka i nacionalista,
stvar religioznog modernizma podrali su na vri nain
svjetovni intelektualci; Abdulah Devdet i Kihc-zade Hakki
poduzeli su napad na ulemu, kao i na moderniste. Ipak,
najvienija i najuticajnija figura, Zija Gekalp (1876-1924),
izala je iz redova turskih nacionalista. Za razliku od svoga
suvremenika Muse Darulaha ili Bigijeva (1875-1949), teolo-
ga i reformatora turskih muslimana u ruskom carstvu,
Gekalp (Gokalp), nije bio ni teolog ni religiozni mislilac;
nacionalistiki sociolog, on je izloio ideologiju utemeljenu
na tri principa, u kojoj je Islam imao znaenja samo u
granicama zapadnjakog modernizma i kulturnog preporoda
turske nacionalnosti. U njegovim spisima utvruje se da su
njegova miljenja o islamskom modernizmu neodvojiva od
njegovih ideja o dravi i nacionalnoj kulturi.
Religiozni modernizam Gekalpa prokrio je put korjeni-
tom posvjetovljenju koje je naglaeno u kemalistikom dobu
(1923-1938). Kemal Ataturk (1881-1938) bio je jo udaljeniji
od tradicije islarnskih znanosti, od uleme, medresa i tarika ta,
koje je okrivljavao za natranjatvo, neznanje, sujevjerje i
urotu, te za njih nije vidio nikakvo mjesto u politikim i
drutvenim ustanovama koje su sve vie posvjetovljavane.
Meu revolucionarnim preobratima koje je izvrio, najspek-
takularniji je bio ukidanje sultanata, halifata i islamskog
prava; organizacije uleme, medrese i zavije tarikata, bile su
ukinute, a njihov imetak prenesen na upravu vakufa, koja je
ve postala odjel ministarstva.
Bilo bi pogreno misliti da su kemalistike reforme teile
potpunom unitenju Islama u Turskoj; one su ukinule, u
stvari, samo zapleteno st veza koje su povezivale Islam sa
osmanskim sustavom vjere i drave. U mjeri u kojoj je Islam
zadobio karakter ustanove u okviru toga reima, unutar
kojeg je uvijek trpio od formalizma i jalovosti, on je neiz-
bjeno tetovao i od postupnog rastakanja sustava te vlada-
vine. Islam je od sada ivio samo od privrenosti vjernika;
mjesta za obred su bila pristupna, a njihova uprava bila je
pod vlau odjela za vjerske poslove kojeg je financirala
drava, ali lienog svake vlasti u teolokim pitanjima.
Priznate vjere, Islam, kranstvo i judaizam, bili su stav-
ljeni pod zatitu zakona, ali je svaka politika organizacija,
510
koja bi imala ma kakvu vezu s vjerom, bila zabranjena, te je
bilo sprijeeno stvaranje novih sekti ili redova. Opadanje i
kvarenje starih vjerskih ustanova, to je bilo samo aspekt
slamanja Osmanskog Carstva, uinili su kemalistike reforme
lake provodljivim i prihvatljivim, nego to bi se to moglo
vjerovati.
Kada se, nakon drugog svjetskog rata, stiala nacionalna
gorljivost, koja je uveliko olakavala da se ostvare i prime
kemalistike reforme, ponovo se moe sagledati da se javlja
novi interes za Islam. Tu se, meutim, ne moe utvrditi neki
trag islha u smislu modernizma, kao to je to uglavnom
stalno i bio sluaj u turskoj tradiciji. Taj preporod oituje se
na etiri razna naina: l) znanstveni interes za Islam, koji
dovodi do objave djela povijesne naravi, izdanja i prijevoda
sociolokih tekstova i studija; 2) nova buroazija zanima se
sve vie za religiju i to pokazuje osobito time to financijski
pridonosi obnovi starih vjerskih spomenika ili izgradnji
novih damija, te oitujui religioznost tovanjem vjerskih
praznika, uenjem (recitiranjem) Kur'ana i Mevluda, dava-
njem milostinje, hodoaem i postom; 3) pojava novih ile-
galnih tarikata, osobito netradicionalnog tipa, koji se iskazuju
kao sektake protestne grupe, a imaju naklonost zanatlija,
sitnih trgovaca, te bogatijih trgovaca; 4) ideoloka stremlje-
nja koja su protivna svjetovnom sustavu i koja trae obnovu
erijata i, ak, islamske drave.
Taj pravac, odluno protukemalistiki, osobito podravaju
nezadovoljne grupe pozapadnjene inteligencije i dio naciona-
listike mladei. injenica da su svi ti elementi donedavna,
do vojnog udara, imali punu slobodu djelovanja, stvarala je
dojam da se radi o prevladavanju kemalizma, a u stvari je
bilo, vie, rezultat pluralistike demokracije, koja je u ovoj
zemlji postojala.
4) Indija i Pakistan. - Indijski muslimani bili su prvi,
meu islamskim narodima, koji su doli u doticaj sa zapad-
nom civilizacijom, ali tek od vladavine Istone kompanije
izravni utjecaj Zapada naeo je njihov ivot i duh. Prva vea
reforma, koja je imala uinka na njihov drutveni i pravni
ivot, bila je ona koja se, u obliku anglo-muslimanskog
prava, razvila u zadnjim desetljeima 18. st., namijenjena
graanskim i kaznenim granama erijatskog prava, ali ne i
pitanjima osobnog statusa; no domoroci nisu sudjelovali ni na
koji nain u formulaciji i razvoju te reforme.
Utjecaj Evrope osjetio se krajem 18. i poetkom 19. st. po
nekim indo-muslimanskim putnicima, Itisam ad-dinu,
Jusufu Kanu Kamalpuu i Mirzi Abu Talibu Kanu. No
njihovo djelovanje na indo-islamsku elitu bilo je beznaajno,
ako je ipak postojalo.
Apologetsko oblikovanje modernizma openito se pripi-
suje Ahmedu Kanu, iji spisi predstavljaju, bez ikakve
dvojbe, temelj njegovog kasnijeg razvoja; ali pravu shemu te
apologetike postavio je, blizu desetljea ranije, Kararnat Ali
Daunpuri (u. 1873) u svome djelu Ma' abid al-tulum, On
podrava obranaku tezu, koja je kasnije postala tekua,
prema kojoj su moderna znanstvena otkria, daleko od toga
da su samo suglasna s Kur'anom, ve da su i zaista nadahnuta
njime, zahvaljujui prijenosu koji je panjolska izvrila
Evropi; on dodaje da se, prisvajajui ta zapadna otkria,
muslimani u stvari, samo vraaju istini koja je implicitno
sadrana u njihovoj vlastitoj religiji.

~,=====...........= = =...........= ="""';""""=========.............................."""",:
Silna osobnost Sajida Ahmeda Kana dominira cijelom
zgradom indo-muslimanskog modernizma. On stavlja u
usporedbu istinu, koja se podrazumijeva i tumai kur'an-
skom objavom, i vlastitu zamisao o dva mjerila rasudbe u
19. st., razumu i prirodi. Objava je rije Boja, a priroda
Njegovo djelo; ne moe biti proturjeja meu njima. Od
etiri tradicionalna vrela islamskog prava, on odbacuje
idmu; on kijas (analogiju) zamjenjuje idtihadom (korie
njem osobnog razmiljanja), koji, u njegovim oima, pred-
stavlja pravo svakog inteligentnog i obrazovanog muslimana;
on sumnja u vjerodostojnost i, dakle, valjanost velikog dijela
Hadisa, te se skoro iskljuivo posveuje ponovnom tumae
nju Kur'ana. U svome tumaenju, on pobija svaku vrijednost
nashu (ponitenju prethodno objavljenog ajeta) i smatra ga
primjenjivim samo u povijesnoj uzastopnosti idovske, kr-
anske i muslimanske Knjige, pri emu naredna ini pret-
hodnu nevaeom. Njegova eshatologija, uenja o anelima i
demonima su nematerijalni, a utemeljeni su na racionalizaciji
ovih koncepata; u svome tumaenju drutvene strukture
Islama, on se die protiv mnogoenstva i ropstva; s druge
strane, on prihvaa interes na kapital i vlasnitvo, a zabra-
njenu lihvu (riba) izjednaava sa sloenim interesom.
Njegovo djelo bilo je dopunjeno prilozima njegovih surad-
nika, od kojih je najradikalniji bio irag Ali, koji je veoma
mnogo pisao o mogunostima reforme u modernoj islamskoj
dravi i o dihadu. Mahdi Ali Kan Muhsin al-Mulk, koji je
slijedio liniju Sajida Ahmeda Kana na podruju odgoja i
politike, bio je srazmjerno umjereniji u svojim religioznim
zamislima. Apologetiku Sajida Ahmeda Kana i njegovih
suradnika djelomino je prihvatila elita viih slojeva srednje
klase; brojne pojedinosti bile su odbaene, ali, u cjelini, ona
je proirila obzorje i uinila liberalnijim pojam religioznog
vjerovanja. No, ona je od strane uleme bila potpuno odba-
ena.
Amir Ali, koji je pisao samo na engleskom i koji je raunao
na mjeovitu, muslimansku i zapadnjaku publiku, nije pri-
padao pokretu Sajida Ahmeda Kana, ali je pretrpio njegov
utjecaj i irio apologetske i reformistike zamisli. Sajid
Ahmed Kan bio je protiv revivalizma koji mu se inio
natranim; ali ta tema se stalno vraa u drami modernizacije
sa pjesmom Musaddas i drugim pjesnikim djelima njegovog
suradnika Halija; taj element dosegao je svoj vrhunac sa
panislamskim stihovima Ikbala.
Muhamed Ikbal (1875-1938) je najistaknutija linost indo-
-muslimanskog modernizma 20. st.; usporeen sa Sajidom
Ahmedom Kanom, njegova modernistika orijentacija i ana-
liza su istananije, neodreenije, u cjelini tee shvatljive i
ponekad ak proturjene. Njegova privlanost je prevas-
hodno poetska, donekle intelektualna, ali ne stvarno teo-
loka.
Vrednote, koje on bira kao nune za rascvat individualnos-
ti i razvitak zajednice, nisu izvedene izravno iz Kur'ana, nego
su s njim apologetski dovedene u vezu; te vrednote su
kretanje, mo i sloboda, teme koje se stalno vraaju u njego-
vom pjesnikom djelu i u veem dijelu njegovih brojnih
spisa. U njegovoj religioznoj misli, intuicija predstavlja
temeljni pojam i jedan od viih oblika uma; do nekih razina,
ona je asimilirana daru poslanstva i igra vanu ulogu u
Ikbalovoj bergsonovskoj ideji evolucije, a kO_ a_
j je_t_em_e_lj_n_o-----"L_Sulejman, Ejub, Zu-'n-Nun. Muhammed se u__~ur'anu
511
Resul
moralna, unato svoje vezanosti za vrijednost moi. U prav-
nim stvarima, i Ikbal stavlja, na istaknut nain, naglasak na
idtihad, ali, suprotno Sajidu Ahmedu Kanu, on prihvaa
vrijednost idme i proiruje njezin pojam, izjednaavajui je
sa demokracijom ili zastupnikim sustavom vladanja. U isto
doba, on pravi neke ustupke miljenju da ulema treba takoer
igrati ulogu u svakom reformistikom pokretu, tako da mu
osigura ravnoteu; to miljenje je utjecalo u velikoj mjeri na
redakciju pakistanskog ustava. Za indijski Islam, on zagovara
ulogu konzervativizma, podobnog da bude protutea tur-
skom sekularizmu.
Njegov suvremenik Abu-'l-Kalam Azad (1888-1958) nije,
pravo govorei, modernist, ali, u tumaenju Kur'ana, on
liberalizira i humanizira islamsko vjerovanje, naglaavajui
neka svojstva Boga, time to ga najradije naziva Hranitelj,
Opskrbljiva, Milosrdni, te Lijepi. Dok je Ikbal stavio ov
jeka u sredite svijeta, kao Bojeg pomonika s neogranie
nim mogunostima, za Azada je Bog na poziciji vrhovnog
autoriteta u svemirskom poretku i ne daje ovjeku drugog
izbora do onog da Mu se divi, da Ga slua, da Ga oboava, te
da Ga slijedi.
Ikbal i Azad utjecali su na misao Gulama Ahmeda Parveza,
iji je modernizam, u cjelini, pragmatiki i svjetski, a temelji
se na neodrivo ekstravagantnom i preslobodnom tumaenju
kur'anske terminologije; ta pretjeranost je uinila da je nje-
gov utjecaj na modernistiku elitu bio minimalan.
Ti putokazi intelektualne povijesnosti modernog Islama u
Indiji imali su neki uinak na drutvenu modernizaciju viih
muslimanskih klasa do 1947. god. Tek se poslije toga datuma
razvila, u Pakistanu, velika rasprava izmeu pristaa poza-
padnjivanja i pravovjerja, rasprava koja se i danas jo uvijek
nastavlja. Na podruju drutvene reforme, jedini dobitak,
privremeni, koji je modernizam dosada ostvario u Pakistanu,
sastoji se u reviziji obiteljskog prava. Elita, koja je stvorila
Pakistan i koja je njime kasnije vladala, bila je, u cjelini,
modernistika i vesternizirana, kako u gledanju na drutvo
tako i u upravnim odlukama, ali, na podruju politike i u
redakciji ustava, modernizam je pod jakim pritiskom pravo-
vjerja i posebice fundamentalistikog pokreta Abu-'l-Ala
Mavdudija. Kasniji dravni udar, koji je donedavna pred-
stavljao osnovu pakistanskog reima, bio je u kontekstu ovog
velikog sukoba zemlje, a donio je odreenu prevagu funda-
mentalistikoj struji.
RESUL (a. rasiil, mno. rusu!), glasnik, poslanik. Pre-
ma Kur' anu postoji tijesna veza izmeu poslanika i njego-
vog naroda (umma). Svakoj ummi Bog alje samo jednog
poslanika (X, 47; XVI,36). Te tvrdnje nalikuju onima u
kojima se spominje svjedok kojeg e Bog uzeti iz svake umme
na Sudnji dan (IV,41;XXVIII,75, a usp. i opise resula koji e
na elu svakog naroda prijei preko mosta u drugi svijet.
Muhammed je poslan narodu kojem Allah jo nije poslao
poslanika (XXVIII,46; XXXII,3; XXXIV,44). Ostale li-
nosti kojima Kur'an daje dostojanstvo resula su NUh, Lut,
Ismail, Musa, uaib, Hud, Salih i Isa.
Popis vjerovjesnika ili poslanika (nabi] je dulji od ovoga;
on sadri, pored imena veine poslanika, biblijske i nebiblij-
ske likove, kao to su Ibrahim, Ishak, Jakub, Harun, Davud,
I
Rifaije
,~.
, naziva katkad resulom, a katkad nebijem. ini se da su vjero-
vjesnici oni koje je Bog poslao narodu kao zagovarae i
opominjae (nadir}, ali oni nisu, kao resul, na elu umme.
Uenje nakon objave Kur'ana povealo je broj vjerovjes-
nika na 313 ili 315 bez navoenja imena.
Uenje da su oni osloboeni smrtnih grijeha sastavni je dio
vjerovanja. to se ostalog tie, razlika izmeu resula inebija-
osim znatne razlike u broju - u kasnijoj knjievnosti kao da
nestaje u globalnom uenju o poslanicima. Tako u djelu
'Aqida, Abu Hafsa Umara an-Nesefija obje se kategorije
zajedno razmatraju, a autor ne pravi nikakve razlike izmeu
, resula i nebija. Isto tako al-Idi raspravlja o vjerovjesnicima
openito, te, kako se ini, u tu skupinu ukljuuje iresule.
Ako se eli nai neka razlika, onda je to ta da je resul, za
razliku od vjerovjesnika, zakonodavac, te da posjeduje
I knjigu. Prema vjeronauku, resuli-zakonodavci bili su Adem,
Nuh, Ibrahim, Musa, Isa i Muhammed.
U vjeronauku Abu Hafsa Umara an-Nesefija, slanje vjes-
nika (risala) zove se inom mudrosti Boje. U at-Taftazaniie-
vom komentaru zove se wagib, ne u smislu obaveze koju ima
Bog, ve kao posljedica Njegove mudrosti. Svi skolastici,
meutim, ne zauzimaju to poluracionalistiko stajalite:
prema as-Senusiju, npr. (usp. njegov spis Umm al-barahin),
to je ga'iz po sebi, ali je vjerovanje u nj obavezno.
IFAIJ E (a. rifa'iyya, u turskom izgovoru i rufaiye), naz-
R vani po svome irakom osnivau Ahmedu ar-Rifaiju (u.
1183), postali su, zbog svoga spektakularnog zikra, poznati
na Zapadu kao derviki red pod nazivom urliui dervii. riqdb, (mno. od raqaba), to je metaforiki izraz koji se
U Osmanskom Carstvu, red se proirio vrlo iroko u drugoj
polovici 16. i prvoj polovici 17. st. i veoma aktivno je sudjelo- oslobaanje roba kao naknada za ubijanje nekog vjernika (s.
vao u razraunima izmeu pravovjerja i sufiia. Zikr sadri,
meu ostalim, samoranjavanje glatkim orujem (bode, sab-
lja), bez gubitka krvi, pokrete u igri s orujem, ponekad i
igre s vatrom. Budui da rifaije te elemente zikra, kako je
dokazano, nisu znali prije mongolske provale iz 1258. god.,
za pretpostaviti je da se radi o starinskom mongolskom
obiaju. Najvanija sredita rifaija nalazila su se u Carigradu, nevjernik (s. II, 220), premda i dalje vrijedi pravilo da je
a posebice su svojedobno bile poznate i rifaije u Sarajevu.
R OB (a. 'abd).
Rob se u Arabiji obino nazivao 'abd (mno. 'ubid) ili
mamli1k, a robinja ama ili gariya.
Zarobljenici iz Poslanikovih ratova bili su, prema starom
arapskom obiaju, dovoeni u ropstvo (ukljuujui ene i razdoblja Islama. Poslanik u svojim kazivanjima ustrajava na
djecu), ukoliko nisu bili otkupljeni. Tako je u pohodu na
Benu-'l-Mustalik vrlo velik broj ena pao u ruke muslimana.
Meu ovima se nalazila Duvejrija bint al-Haris koja je
pripala Sabitu ibn Kaisu. Sabit pristade da je oslobodi u
zamjenu za devet ili deset unca zlata; kad je to bilo dogovo-
reno, ode ona Poslaniku i zamoli ga za pomo. Poslanik ne
samo to plati za nju otkupninu, ve joj ponudi i brak. To je
navelo muslimane da oslobode i ostale ene koje su im dopale
ropstva; jer rekoe, nije u redu da ene iz plemena s kojim se
njihov Poslanik srodio, budu njihove robinje.
Robovi su se u Arabiji nabavljali kupnjom ili otimainom.
Na primjer Zejd, Muhammedov rob, koji je prvi prigrlio
Islam, potiecao je iz plemenitog roda Benu Kelba': J_ed_n_o_g~L pokroviteljstva. Oito je novi, islamski stav potaknuo Po~
htijui p~
dana njegova majka, posjetiti svoj rod, krene na
uzme Zejda sa sobom. Napadnu ih konjanici i zarobe Zejda. '
Odvedu ga u Ukaz da ga tamo prodaju i tu ga otkupi
Hadida, koja ga kasnije, nakon vjenanja s Muhammedom,
pokloni suprugu. Nakon nekog vremena, opaze ga neki
Kelbiti u Meki, te jave njegovu ocu da su ga otkrili. Ovaj
pohita u Meku i ree Muhammedu: Vrati nam ga, a mi
emo platiti otkup; ali Zejd izjavi da vie voli ostati Uz
Muhammeda.
U to je doba bilo meu robljem i mnogo Arapa. Ali robovi
su postojali i ranije, u neznaboako doba, i crni, dovedeni iz
Afrike, i bijeli, iz sjevernih zemalja. Kau da je halifa Omar
prvi postavio princip da Arap ne moe biti rob ak ni ako je
kupljen za novac ili zarobljen u ratu; jedino stranci mogu biti
robovi. U svakom sluaju, islamsko pravo brani muslima-
nima da pripadnike svoje vjere dre u ropstvu. Tako rodite-
ljima nije doputeno da prodaju svoju djecu, a vjerovnicima
da prodaju u roblje dunike-muslimane, to je pak rimsko
pravo dozvoljavalo.
Uvjeti u kojima su robovi ivjeli u ranom razdoblju Islama
nali su odraza u mnogim odlomcima Kur'ana koji govore o
ropstvu. Lo poloaj u kojem su se nalazili robovi jasno se
vidi iz parabole u suri XVI, 75, kao i iz propisa koji se tiu
odmazde u s. II, 178 (slobodan ovjek za slobodnog, rob za
roba). Kur'an, s druge strane, preporua da se prema njima
dobro postupa (s. IV, 36; XVI, 71), te ih ukljuuje meu one
koji moraju imati koristi od darovnica pobonih ljudi
(sadaqa) - uspor. s. II, 177; IX, 60. Ovdje se robove naziva
takoer upotrebljava i u odlomcima u kojima se propisuje
IV, 92) ili krenje zakletve (s. V, 89). Pravila dobrog ophoe
nja s robovima ukljuuju prijateljske odnose meu ovima i
ostalim lanovima kuanstva. Robinje se ne smiju prisiljavati
na prostituciju (s. XXIV, 33). U s. XXIV, 33 preporuuje se
takoer i oslobaanje robova. Novina, koju je donio Islam,
sastoji se u tome da se za brak rae bira poboni rob nego
doputeno spolno openje sa robinjama, koje ne obavezuje na
brak (s. IV, 3, 25; XXIII, 6). U s. XXIV, 32, ope preporuke
o sklapanju braka proteu se i na robove i robinje.
U zbirkama Hadisa na ropstvo se odnose jedino poglavlja
koja govore o oslobaanju i njegovim posljedicama. Meu-
tim, itava pravna tradicija daje mnotvo dokaza o stvarnom
znaenju ustanove ropstva za javni i privatni ivot ranog
dobrom postupanju prema robovima, koji su muslimanska
braa; onaj tko udari roba moe se nadati oprostu jedino ako
ga potom oslobodi. Mnogo se govori o kanjavanju robova u
raznim prilikama. Potekoe, koje se javljaju pri prodaji
robova i pri sklapanju brakova meu njima, zasjenjuju i
oteavaju sustavniju obradu ovih predmeta u islamskom
pravu. Govorei o oslobaanju, mnoga vrela spominju sluaj
robinje po imenu Berira, koju je Aia eljela kupiti, kako bi je
mogla osloboditi; njezini su gospodari bili spremni na to
pristati samo pod uvjetom da oni i dalje zadre pokrovitelj-
stvo (wala') nad njom. Poslanik se usprotivio tome, te je
nakon toga openito zabranio prodaju ili otuenje prava
512
 Rob

Inika da -ponekad donese neuobiajene odluke. Jedno s~odareve -smrti. Isto tako, tko god je svojina njegove
dogodilo da je, i ne znajui, primio ukazanu mu poast od ' najblie rodbine, stjee samim tim slobodu. Prema afiitskoj
nekog roba; kad je doznao da se radi o robu, otkupio ga je od koli, jedino izravni srodnici u uzlaznoj ili silaznoj liniji
gospodara i zatim oslobodio. vlasnika mogu na taj nain dobiti slobodu; prema malikitima,
Teoretski, robovi nemaju uope nikakvih prava; prema slobodni postaju i njegova braa i sestre, a prema hanefitima
zakonu, oni su naprosto stvari, svojina vlasnika. Ovaj ih - sve one osobe koje su u takvom krvnom srodstvu sa
moe po volji otuiti, prodavi ih, poklonivi ili davi u vlasnikom da meu njima brak nije doputen.
miraz. Pred licem zakona oni nemaju prava donositi nikakve Ako netko kae robu: Nakon moje smrti bit e slobo-
odluke, tako da ne mogu niti otuivati, niti preuzeti odgovor- dan, to se zove tadbir, oslobaanje. Veina pravnika (i
nost, sroiti oporuku, ne mogu biti skrbnici niti izvritelji hanefiti i malikiti) zastupaju miljenje da se tadbir ne moe
oporuke; njihova zarada pripada gospodaru. Rob se ne moe opozvati, te da se rob ne moe otuiti. Prema miljenju
pojaviti na sudu kao svjedok. Jedino moe, po nalogu gospo- afiija, vlasnik moe opozvati tadbir, kao i svaku drugu
dara (ukoliko je prodava u njegovom duanu), sklopiti oporunu odredbu. No svi su jedinstveni u pogledu osloba-
ugovore o imovini i preuzeti obaveze. anja roba nakon smrti vlasnika, te tadbir smatraju oporu-
Brak izmeu robova i njihovih gospodara nije mogu, nom odredbom.
doputeno je jedino priljenitvo; u svim drugim sluajevima Kiuiba je neka vrsta otkupljivanja samog sebe, obiaj koji
- a odnosi se to i na robove - brak se smatra zakonitim je postojao i u starih Arapa. To je ugovorno oslobaanje, a
postupkom. Robovi sklapaju branu vezu uz dozvolu gospo- uvjet je da rob gospodaru plati odgovarajui iznos za svoju
dara. Veina pravnika dri da robovi imaju pravo na samo slobodu - po afiitskom miljenju, najmanje dvije do tri
dvije ene (robinje ili slobodne); malikiti, naprotiv, smatraju otplate. Vlasnik ne moe opovrgnuti ugovor, ali rob moe,
da imaju pravo na etiri, ba kao i ostali. Rob, kao i slobodan ako to eli. Vlasnik mora dopustiti robu da se oslobodi, a rob
ovjek, obavezan je dati miraz i stoga mora raditi da bi ga se obavezuje platiti ugovorenu cijenu.
stekao. Miraz, koji dobivaju enska djeca, pripada gospo- Pohvalno je pomagati robu da zadobije slobodu, te bi,
daru, budui da rob ne moe imati osobno vlasnitvo. Rob se prema afiitskom stajalitu, vlasnik morao takvom robu
moe samo dvaput rastaviti. Rok ekanja za robinje isti je kao ponuditi snienu cijenu, kako bi ovaj mogao kupiti svoju
i za slobodne ene, uz slijedeu razliku: ako robinji umre slobodu. Jedan dio zekata (poreza u korist sirotinje) treba
mu, ona mora ekati samo dva mjeseca i pet dana, a ako ga namjenski odvajati u ovu svrhu. Ukoliko rob zatrai hitbu,
izgubi na neki drugi nain, dva qur'a umjesto tri. Djeca vlasnik, dodue, nije obavezan da mu to omogui, ali je
udane robinje pripadaju njezinom gospodaru. vrijedno hvale ukoliko to uini.
Zakon doputa da slobodan ovjek sklopi brak sa robinjom Rob se zove kinn, ako je potpuno neslobodan.
drugog gospodara. Ozbiljna je posljedica toga ta to djeca Pravna posljedica svakog oslobaanja su tienici: ili
roena u takvom braku postaju robovi majinog gospodara. pokroviteljstvo: (uiala'). Osloboeni rob postaje tienik
Stoga je brak izmeu slobodnog ovjeka i robinje doputen osloboditelja. Ako umre bez nasljednika, osloboditelj naslje-
samo pod slijedeim uvjetima: l) da on jo nije oenjen; uje njegovo imanje ili, ako je osloboditelj ve mrtav onda to
2) da ne posjeduje potreban miraz za slobodnu enu; 3) da pravo stjeu njegovi muki nasljednici Casabai). Po smrti
se, ostavi neenjom, izlae opasnosti da bludno grijei; 4) da pokrovitelja, pokroviteljsko pravo prelazi na njegov 'asa-
je robinja muslimanka (Kur'an, IV, 25). Jedino hanefiti bat, koji, pored prava na nasljeivanje, stjee jo neke povla s-
dozvoljavaju brak sa idovskim i kranskim robovima, te ne tice. Pokrovitelj je svadbeni punomonik: (wall) oslobo-
ustrajavaju na drugom i treem uvjetu. ene robinje, a u sluaju umorstva osloboenog roba on
Ako gospodar po pravu vlasnitva dobije od robinje dijete, dobiva krvarinu.
ono pripada staleu svog oca, tj. slobodno je. Ovaj je princip Odnos 'abd-rabb esto se u Kur'anu usporeuje s odnosom
Islam prvi postavio. U najstarijem razdoblju Islama, pravi ovjeka prema Allahu. Ovdje se uvrijeeno zapadnosemitsko
arapski duh nije mogao podnijeti injenicu da robinja nosi znaenje rijei 'abd u smislu rob, sluga: suprotstavlja rijei
vlastitog gospodara: tj. slobodno dijete, te da se moe rabb u smislu Gospodar. Rije 'abd imala je ovo znaenje
dogoditi da ak i halifa bude potomak robinje. Robinja koja ve u predisIarnsko doba, kao to to potvruju mnoga nezna-
gospodaru rodi dijete naziva se umm walad, tj. majka (nje- boaka imena koja poinju sa 'abd, a zavravaju imenom
gova) dieteta. Nakon gospodareve smrti, ona postaje slo- nekog boanstva. PredisIarnsko je i ime 'Abd Allah, jedno od
bodna. Stoga gospodar ne moe svoju umm walad ni prodati najeih islamskih imena. Tvorba imena pomou 'ubd, te
ni zaloiti. jednog od prekrasnih imena. Allaha zasniva se na staroj
Oslobaanje robova Islam smatra dobrim djelom (qurba) tradiciji, isto kao i tvorba sirijskih kranskih imena pomou
koje ovjeku daje osnova za nagradu na onome svijetu. Tko 'ebed. U Kur'anu je mnoina 'ibdd rezervirana za odane vjeri;
oslobodi muslimana, bit e spaen paklenog ognja, kae se u surama XXV, 63 i XLIII, 19 'ibad ar-Rahman izgleda kao
da je izjavio sam Muhammed. nagovjetaj estog kasnijeg imena 'Abd ar-Rahman (Abde-
Ako je rob vlasnitvo nekolicine ljudi, od kojih ga jedan rahman, Abdurahman). Upotreba glagola 'ubada u smislu
odlui osloboditi, on e to moi uiniti ukoliko suvlasnicima sluiti Bogu potjee uglavnom iz Kur'ana (usp. suru CIX),
plati vrijednost njihovog dijela; inae rob postaje tek djelo- a izvodi se iz vjerskog smisla rijei 'abd.
mino slobodnim i zove se muba'iad, to doslovno znai U mistikoj terminologiji izraz 'ubudiyya, nasuprot izrazu
podijeljen. rubiibiyya, oznaava pobone, u sebe povuene predane
~mm walad, kaoto je reeno, dobiva slobodu nakon muslimane; 'ubudiyya oznaava jo mnogo potpuniju preda-

513
"I
Rubaija
nost Gospodaru, nego izvedenica
propisuje islamski zakon.
'ibada,~oja
se, uglavnom,
upotrebljava da bi se oznailo izvravanje dunosti koje
UB A lJ A (a. ruba'], mno. ruba'iyyat), kitica od etiri
R stiha, katren. Sastoji se iz dva dvostiha (bayt) ili etiri
polustiha (rnisrii'}, koji se, uz iznimku treeg, rimuju jedan
s drugim; taj trei nosi ime ba~i (zapravo odrezan); oba
polustiha prvog bejta bezuvjetno se rimuju. Rubaija s etiri
polustiha jednake rime nalazi se osobito kod starih perzijskih
pjesnika. Ona je pogodna za sve vrste misaonog izraza.
Perzijski jezikoslovci pripisuju iznalazak tog metra jednom
djetetu, koje se sa svojim drugovima igralo orasima: kada bi
neki od tih oraha udarom ponovo izletio iz rupe, a onda se
ponovo onamo svaljao, dijete bi uzvikivalo: kotrljajui se,
kotrljajui se, juri on u dubinu rupe. Po Devletahu to dijete
je bilo sin safaridskog emira, a asnici na njegovom dvoru
prepoznali su u tom polustihu promijenjeni oblik hezeda:
dodali su jo drugi polu stih po istom skandiranju, a onda jo
drugi stih, to su nazvali du-bayti (pjesma od dva distiha).
Ali obrazovani ljudi, s obzirom na to da je ona brojala etiri
polustiha, uzimaju naziv ruba'], a Rudaki se istie kao prvi u
tome. Anegdota se nalazi i u djelu ams-i Kajsa iz 1220. god.
(dakle, tri stoljea prije Devletaha): nekog praznika ugleda
Rudaki (bar tako mislim, dodaje pisac) djecu na ulici u
Gazninu, kako se igraju s orasima. Neki mladi od 10-15
godina improvizira pod istim okolnostima jednake polusti-
hove. Te rijei pokau se pjesniku dobrodolim metrom, te
I ugodnim pjesnikim oblikom; on ih usporedi s pravilima
prozodije i prepozna u tome jednu podvrstu metra hezeda;
. .. poto je to u njegovim oima bilo od velike vanosti,
svede ga Rudaki na dva stiha za svaku pjesmu; ... a poto je
pronalaza tog metra bilo mlado i svjee (ter) dijete, Rudaki
nazove taj metar tariina. Haft Quizum naziva tarana rubaiju,
ija etiri polustiha imaju istu rimu (to je lako osporivo). Po
ams-i Kaisu, znalci nazivaju uglazbljenu pjesmu tarana
uglazbljenom rubaijom, a du-bayti, rubaijom bez glazbe, jer
ne broji vie do dva stiha; arabizirani Perzijanci zovu ruba-
ijom du-bayt, jer na arapskom hezed ima etiri stope maf
'ilun (na perzijskom, naprotiv, osam); dakle, svaki stih tog
(perzijskog) metra iznosi dva arapska stiha. Budui da na tom
metru koriena metarska promjena ne postoji u arapskom
pjesnitvu, ranije nije bilo arapskih stihova napisanih u tom
metru; ali sada ga moderni pjesnici nesputano upotreblja-
vaju, te su arapske rubaije u arapskim zemljama postale
uobiajene. Inae se ini da je rubaija svoj vrhunac doivjela
u selduko doba. Nijedan perzijski metar ne omoguuje
tolike varijacije. U stvari, teoretiari su nabrojali 24 podvrste
rubaije, pola u metrikoj skupini hazag-i abram, a pola u
hazag-i ahrab. U 24 metra koji tu spadaju pisala je rubaije
veina perzijskih pjesnika. Vie njih duguje ovoj vrsti pjesni-
tva svoju glasovitost: tako Abu Said, Omar Hajam, Baba
Afzaledin (AN.al ad-din) Kaani. Cijela zbirka rubaija
pripisuje se Rumiju.
I RUM,znai
perzijsko-turski naziv za bizantsko carstvo. Rum
carstvo Romejaca (grki: Romajoi) odnosno Bi-
zantinaca, premda se u unutranjoj Aziji Rum koristi i za
Rimsko Carstvo. Kasnije se pojam sve vie su~va. Dok Rum
jo predstavlja staro ime za Konju, naziv Rum obuhvaa, u
rano osmansko doba, okruje Amasije i Sivasa, dok je Anado-
lija zahvaala tzv. pokrajinu sa glavnim gradom Kutahjom,
Od ranog naziva Rum za staru Grku (uspor. Iskender-i
Rumi, tj. Aleksandar Veliki), te za sve istonorimsko, bizant-
sko, u Turskoj je on primijenjen kao ime za Novogrke (i
Urom), u suprotnosti spram starih Grka, koji su se preteno
zvali Yunaniyan, naime jonjani, Rum, katkad, oznaava ak i
Tursku; usp or. izraz Rum padiahi za sultana. Rumi je,
kasnije, dobilo peorativno znaenje: Rum mesrebi znai:
grkog karaktera, nevjeran, prevrtljiv.
R UM E L IJ A . Sintagmom Rum-eli, odnosno Rum-ili (tj.
zemlia Romejaca), suprotno od Anadolu (Anadolija),
oznaava se u uem smislu pokrajina koja je u sebe ukljui
vala Trakiju i Makedoniju, dakle predio koji je na istok
ogranien Crnim morem i Bosforom, na jug Mramornim
morem i Egeiom, tzv. Bijelim morem, a onda brdskim
lancem Olimpa, te na zapad brdskim lancima Pinda, Barna i
are. Obuhvaala je, dakle, antike predjele, koje su pred-
stavljale nekadanja Trakija, Bugarska, Makedonija, Srbija,
Albanija i stara Grka, s iznimkom, ipak, onih obalnih
rubova i svih otoka Egejskog mora ili Arhipelaga, koji su, kao
vlastito namjesnitvo, bili podvrgnuti velikom admiralu (ka-
pudan-paa).
Namjesnitvo Rumelije (Rum-eli eyaleti) granii na sjeveru
s Austrijom i Vlakom, na sjeveroistoku s Moldavskom i
Rusijom, na istoku s Crnim morem, na jugoistoku s Jonskim
i na zapadu s Jadranskim morem, a na sjeverozapadu s
Austrijom i Bosnom. Pri tome treba primijetiti da su u tim
granicama ukljueni sandaci Galipolja, Negroponta (Egrip) i
Ajnebahti (Naupakt), koji pripadaju namjesnitvu Arhipe-
laga (Cezair eyaleti), a od kojih je prvi obalna pruga od
Istambula do ua rijeke Kara Su u Egejsko more, sa predje-
lom koji znatno zahvaa u unutranjost, dok su drugi i trei
obuhvaali istonu i junu obalu prave Grke uz iskljuenje
Moreje (Peloponeza). Povrina cjeline raunala se, u doba
najvee protege, na oko 5.100 etvornih milja, dok se puan
stvo procjenjivalo na ne vie od oko 5-5,5 milijuna, a bilo je
sastavljeno od raznih naroda (millet), naime Turaka (Osman-
lija, koji su, premda vladajui narod, inili najmanji dio),
Tatara, Grka, Slavena, Arnauta, Armenaca, idova kao i
Cigana. Vladajua vjera je bio Islam, dok su, meu kran
skim vjeroispovijedima, tzv. nepounijaeni Grci bili veina.
Sjedite beglerbega Rumelije bilo je, u poetku, Filibe
(danas Plovdiv), koji su Turci zauzeli 1363. god. Tamo je
zasjedao, kao prvi namjesnik, Lala ahin-paa, osvaja tih
krajeva, ije se turbe i danas moe vidjeti nedaleko od Stare
Zagore. God. 1385. kao beglerbeg se javlja Timurta-beg, sa
sjeditem u Sofiji.
Namjesnitvo Rumelije podijeljeno je na sandake, iji se
broj tokom stoljea mijenjao, a ije su granice bile podlone
trajnim promjenama. Oko 1830. god. iznosio je njihov broj
22, i to: Viza, Kirk Kilise, Silistre, Nigbolu (Nikopolj), Vidin,
Sofya, Cirmen, Kiistendil, Selanik (Solun), Tirhala (Trikkala),
]anya, Delonya (Delvina), Aviona (Valona), Elbasan, Isken-
deriye (Skadar), Dukagin (Dukain), Ohri (Ohrid), Perzerin
(Prizren), Velcterin (Vuitrn), Oski1b (Skoplje), Alaca hisar
(Kruevac) i Semendere (Smederevo). Sultanovim hatt-i sen-
514

Jam od 21. 6. 1836. god., podruje rumelijskog valije, tj.
namjesnitvo Rumelije, nanovo je omeeno. Budui da je
Sofija kao ranije sjedite najvie upravne vlasti trajno pogodo-
vala pobuni nevjernih vazala i stremljenju ka neovisnosti
gortakih plemena, prije svega, u Albaniji, odreen je za
upravno sredite Monastir (danas Bitolj) na jugoistonoj
krajnjoj taki te pruge zemalja. Osim toga, podruje valiluka
podijeljeno je na slijedee pododjeljke: l) okruje grada
Monastira (Bitolja), pod neposrednom upravom namjesnika;
2) apanaa sultanove majke (Valide) ili podruje Ohrida;
3) sandaci Elbasan, Kavaya, Tirana i Les (Alessio), kojima
upravljaju smjenijivi, ali ipak arnautski namjesnici; 4) paa-
luci Ishodra (Iskenderije, Skadar), Perzerin (Prizren) i Ipek
(Pe) podreeni su vojnoj upravi (divizijskim generalima,
Jerik); 5) ajanluci Podgorice, Bara i Ulcinja, koji se nalaze
pod domorodnim nasljednim ajanima, s tano ureenim
zakupom uprave; 6) okruzi Zadrim, Mirdit, Dibra (Debar),
koji se nalaze pod samoizabranim glavarima, kojima su pri-
dodani turski slubenici samo za utjerivanje poreza. Prvotno
urumelijski ejalet ukljueni paaluci Pritina, Ni i Tetovo
dodijeljeni su 1839. god. mustru Sofije. Paaluci Uskub
(Skoplje) i Kalkandelen (Tetovo) bili su podreeni valiji
Rumelije samo za politiki nadzor, a nipoto za upravu, dok
su sjeverna plemena i Crna Gora (Karadag), dodue, bili
nominalno pod namjesnikom Rumelije, osobito pod skadar-
skim paom, a u stvari s osmanskom upravom nisu bili u
nekoj organskoj vezi. Ostatak nekadanje Rumelije bio je
diielien u daljnje paaluke, od kojih su Jedrene (ranije zvano
sandak irmen, jer je Jedrene bilo sjedite sultanovog
dvora), kao i tri bugarska paaluka: RUSfUk, Vidin i Silistre,
bili najvaniji. Podjela uprave Rumelijom bila se, od Mura-
ta III (1574-1595), koji je prvi podijelio Carstvo na ejalete,
stalno mijenjala, te se ini da su u kasnije doba pojedini
namjesnici i pae iftinski trgovali sa razgranienjem uredov-
nih okruja. Tako je 1635. god. veliki vezir Mehmed-paa
dobio, uz svoje dostojanstvo, namjesnitvo Rumelije, kao
tzv. novac za jeam (arpaltk), kao to ga je prije, osobito
pod Sulejmanom Velianstvenim, prigrabilo vie velikih
vezira. Dobar primjer za takve promjene predstavlja zna-
ajno namjesnitvo Silistre. Live silistrijskog eyaleta, zdru-
ene sa onom QZiija (Ocakoo), Hotina, Bendera, Akkermana i
Hiliye, inile su stari eyalet Qzii ili Ocako, iji je glavni grad
bio Ozi; (Ocahou). Kada je ugovorima od 1792. i 1812. god.
pet zadnjih liva moralo biti ustupljeno Rusiji, Silistre je
postalo glavno mjesto novog ejaleta sa est liva /Silistre,
Semendria (Beograd), Cirmen, Viza, ibrail (Braila) i Kirkki-
lise). U svim vremenima, dakle, stalno se mijenjala podjela
Rumelije, tako da je 1860. god. eyalet bio, npr., podijeljen na
etiri okruga ili live, naime Iskodra (Skadar), Ohri (Ohrid),
! Manastir (Bitolj) i Kesriye (Kastoria), pri emu je ohridski
okrug obuhvaao svu srednju Albaniju, dakle dopirao je sve
do obala Jadranskog mora.
Tako je podjela Rumelije ostala, sve do 1864. god., prvi
vilajetski zakon. tj. upravnim zakonom, koji je bio uvjetovan
namjerom da se stvore vee pokrajine i da se povjere valjanim
upravljaima. Ti su trebali, uz pomo strunih slubenika i
brojnih podupravljaa, tzv. mutasarrifa, ostvarivati napredne
planove vlade. Ope namjesnitvo, zvano ranije eyalet, a sada
vilayet, na ijem je elu valija, dijeli se i dalje na live, nekada
515
Rumelija
sandake, iji se poglavar, odsada, zove mutasarn]. Kao uzo-
rita pokrajina uspostavljen je, najprije, u decembru 1864.
god. vilajet Dunava, te povjeren Midhat-pai koji se ve
opravdao kao namjesnik Nia i Prizrena. Vilajeti Solun i
Janja (Ioannina) stvoreni su 1867. god. Ime Rumili, Rume-
lija, potpuno je nestalo, da bi se 1878. god. ponovo pomolilo.
Tada je, Berlinskim ugovorom, stvorena nova kneevina
Bugarska, koja se proglasila samostalnom, na danak obavez-
nom kneevinom sultanovog lenskog vrhovnitva, te se ogra-
niila na Dunavsku Bugarsku, raniji Dunavski vilajet (Tuna
Vilayeti). Od prekobalkanskog podruja june Bugarske stvo-
rena je samostalna pokrajina Turske pod imenom Istona
Rumelija, Tamo su djelovali Aleko-paa (1879-1884) i
Gavril-paa (1884-1885) kao upravljai. Zapadna Rumelija
inila je sastavni dio Osmanskog Carstva i razbila se na tri
vilajeta: Edirne, Solun i Manastir (Bitolj). Dok je Istona
Rumelija ve 1885. god zaposjednuta od Bugarske, mirom u
Bukuretu (1913), Manastir (Bitolj) ustupljen je Srbiji, a
Solun Grkoj, te je samo vilajet Edirne ostao Osmanskom
Carstvu.
Povijest Islama u Rumeliji, koja je usko povezana sa
irenjem osmanske vlasti na evropsko tlo, jo je, to se tie
14-16. st., vrlo neosvijetljena. Politika pocijepanost i are-
nilo naroda pogodovali su u Rumeliji, vie nego drugdje,
stvaranju sekti; tako su se ve odmah nakon prodora Osman-
lija na evropsko tlo, a tovie, moda, ve i prije u bizantsko
doba - kao to pokazuje nedovoljno rasvijetljeni problem
iitskog sektaa Sarija Saltuka, a da se ne govori o nejasnoj
povijesti Turaka u dolini Vardara (Vardarioti) - u Rumeliji
razvile razne islamske sekte, ije je istraivanje jo sasvim
zanemareno. Islam se kalemio na stare vjerske predodbe, te
se stvorila neka vrsta sinkretizma, koja religiozno istraivanje
stavlja pred teke zadae. Tako se mora podsjetiti, prije
svega, na islamizirane, ranije bogumilstvu pripadajue itelje
nekih bugarskih predjela, te, nadalje, na islamske sekte i
dervike tekije na sjeveru Bugarske, gdje se nedavno prije
toga irilo kizilbatvo, nedvojbeno u svome nastanku potpo-
mognuto onim znamenitim jeretikorn, ejhom Bedredinom
Mahmutom (u. 1416. u Seresu), koji je u junoj Bugarskoj i,
prije svega, u Deli Ormanu zadobio zaudno brojne pristae.
Usko je s prodorom osmanske vlasti povezana povijest pri-
sua bektaija uRumeliji. Bektaiie su svuda utemeljili nase-
lja i unapreivali su svoje iizmu bliske poglede uskoro ak
do obale Jadranskog mora. ini se da su se pogotovo u
Bugarskoj, u teko pristupanim umama golemog Deli
Ormana, zamano irili Kizilbai. Tamo je njihova nejasna
povijest usko povezana sa svetom osobom Demir Babe i
njegovim bratom i potomcima, na koje se i danas jo moe
naii. Tamo su, djelomino, nakon zabrane dervikih redova
u Turskoj, pronali utoite i protjerani ejhovi i lanovi
dervikih zajednica. Osim u Bugarskoj, dervitvo se, prije
svega, irilo i u tadanjoj Makedoniji, gdje se, donedavna,
moglo naii na tekije raznih pravaca. Nedovoljno objanjen
problem predstavljaju i tzv. Pomaci u Rodopu, kao i oko
Lofe (danas Love), kao i Gagauzi na obali Crnog mora.
Ali i povijest slubenog Islama u Rumeliji trai jo istrai-
vanje. Sigurno je da na nekim mjestima, kao u jedrenu,
Plovdivu, Sofiji, umli (umen), Razgradu (Hezargrad),
Dupnici, ustendilu, Lofi (Love), Plevni (Pleven), gdje su
Rumi
se nalazile brojne i bogate zaklade (vakufi) i graevine Mihal-
-Oglua, zatim u Skoplju, tipu, Prizrenu, Pritini, Kalkan-
delenu (Tetovo), Prilepu, Monastiru (Bitolj), a prije svega u
Tesaliji i Makedoniji, stvorila arita islamskog duhovnog
ivota, kao to dokazuju tamo utemeljene kole, damije itd.
Na tim mjestima islamskog obrazovanja stvarale su se linosti
koje su u osmanskoj duhovnoj povijesti predstavljale poto-
vanja dostojna imena. Posebice su Skoplje, Prizren i Pritina
bogati takvim figurama, a ovdje jo treba primjetiti da se,
ponajvie, radi o junim Slavenima koji su bili preobraeni na
Islam. Posebnu ulogu u islamskoj kulturnoj povijesti zauzi-
mali su Epir i Albanija, iz kojih je Osmansko Carstvo, ako se
ne uzme u obzir Bosna i Hercegovina, dobijalo svoje najspo-
sobnije i najvee dravnike i vojskovoe. Broj ljudi, roenih
u Rumeliji, koji su igrali vanu ulogu u duhovnom ivotu
Carstva, ini cijelu legiju. Radilo se, pri tome, gotovo isklju-
ivo o domorocima, a ne o osmanskim naseljenicima, iji je
broj uvijek morao biti vrlo mali, budui da su se Osmanlije
ograniavali na to da iskoriuju podruje koje se dijelilo na
velika i mala lena (tzv. zeamet i timar).
Osmanska vlast u Rumeliji, koja se uspostavila s prijela-
zom Turaka na evropsko tlo (1356-1357), i uskoro se s
osvojenjem [edrena, koje je uslijedilo u proljee 1361. god.,
vidljivo izrazila - to se tie 14. i ak prve polovice IS. st. -
samo se vrlo povrno poznaje. Moe se nagaati da su neka
uporita, kao, recimo, Solun, ponovljeno mijenjala posjed-
nike, iz ega se najjednostavnije mogu objasniti, npr., razli-
iti datumi zauzea toga grada. Pri jakoj politikoj rastroje-
nosti june Evrope, prodor Osmanlija je nailazio na razliito
jak otpor; izgleda da su velike osmanske vojskovoe 14. i
IS. st., koje su se istakle na rumelijskom tlu i uskoro ak, kao
zemljino plemstvo, zadobile silan utjecaj - npr. porodice
Evrenos-oglu, Mihal-oglu, Timurtas-oglu, Malkoc-oglu, te
Kavanos-oglu, maloazijski feudalni rod, koji je od 17. st., a
moda ve daleko prije, pa do 1835. god., kada je umro valija
Rumelije Kavanos-zade Husein-paa, vladao u i oko Tatar
Bazardika, obitelji koje su, djelomino, sve do u 19. st. bile
u stanju ouvati svoj nasljedni posjed - znale elastinom
politikom pridobiti za sebe stanovnitvo.
U toku stoljea mogli su se, tu i tamo (prije svega u
Albaniji i Epiru, kao i u Tesaliji), neki plemenski glavari
uiniti manje ili vie neovisnim o Porti, tako da im se morala
uvijek priznati neka vrsta samostalnosti. To dokazuju juruki
begovi, kojih je oko 1840. god. bilo sedam u Rumeliji, a prije
svega ajani u Albaniji, koji su se znali uiniti manje-vie
neovisnim. Sluaj Ali-pae od Janjine, i cijelog njegovog
roda, najrjeitiji je dokaz za to. Usprkos tome to je raspad
turske vlasti na rumelijskom tlu trajao vie od 100 godina,
utjecaj, koji je tursko bie tamo ostvarilo moe se prepoznati i
pronai sve do danas, te, ak ako vie nijedan spomenik iz
islamskog doba ne podsjea na tu prolost, ona trajno ostaje u
obiajima, navikama i predajama.
UM I (a. Calal ad-din ibn Baha' ad-din Su!t~n al-Ula-
R ma' Walad ibn Husayn ibn Ahmad Ha tl bl), poznat
pod nadimkom Mevlana (Mawlana), perzijski pjesnik i ute-
meljitelj dervikog reda mevlevija. Rodio se 30. septembra
1207. god. u Balhu, a umro 17. decembra 1273. u Konji.
Njegov otac, ija su vjerska izlaganja sauvana i' tampana,J'----_(m_a_'_u_-q_)_._Prije pojave ams ad-dina, nitko nije uo da se
bio je izlaga vjerskih uenja u Balhu. Teko se mogu
dokazati tvrdnje da on, po rodoslovlju, dopire do Abu Bekra
i da je njegova majka bila ki aha Hvarizma (Horezma) Ala
ad-dina Muhameda. Prema vrelima, napustio je Balh zbog
raspre sa ahom Hvarizma Ala ad-dinom Muhamedom i
svojim zatitnikom Fahr ad-dinom ar-Razijem (u. 1209), te,
kada mu je sin Delal ad-din imao pet godina, tj. 1212. god.,
odselio se na istok. Zaista, vjerska predavanja Beha ad-dina
sadre napade na aha Hvarizma i teologa ar-Razija. Ali,
prema istoj knjizi vjerskih predavanja, on je bio u Vahu
izmeu 1204. i 1210. god., te uSamarkandu 1212. god. Ipak
se vratio iz Samarkanda u Balh, jer je, prema vrelima, odatle
krenuo pri odseljavanju. Datum 609. godine je, u svakom
sluaju, preran za taj dogaaj; kako on, prema Aflakiju,
dolazi u Malatju tek 1217. god., moe se pretpostaviti da se
odselio te godine ili prethodne. God. 1219. Beha ad-din je bio
u Sivasu; boravio je oko etiri godine u Akehiru, blizu
Erzindana, te otiao u Larende, vjerojatno 1222. god., i tu
ostao sedam godina. U tom gradu se nalazi grob Mevlanine
majke Mumine Hatun; takoer je tu Beha ad-din oenio
svoga sina sa Devher Hatun, keri eref ad-dina Lale.
God. 1229., na molbu seldukog vladara Ala ad-dina
Kejkubada, obitelj se smjeta u Konju, gdje Beha ad-din
Veled (Walad) umire 23. februara 1231. god. Godinu dana
potom, Sejid Burhan ad-din Muhakik, jedan od njegovih
starih uenika, dolazi u Konju vidjeti svoga starog uitelja,
no prekasno; Delal ad-din postaje murid Burhan ad-dina i to
ostaje do njegove smrti, devet godina kasnije. Ipak, Burhan
ad-din se povukao u Kajseri malo vremena po svome dolasku
u Konju, te je tamo i umro, po svoj prilici 1239-1240. god.,
gdje mu se nalazi i grob. Prema Aflakiju, Delal ad-din je
otiao u Alep i Damask, po Sejidovom dolasku, da bi dovrio
svoja izuavanja. Pretpostavlja se da ga je Burhan ad-din
uputio na to da je njegov otac, osim ezoterikih znanja,
raspolagao i drugima, koja se ne stjeu izuavanjem nego
unutranjim iskustvom. Nakon smrti Burhan ad-dina, Delal
ad-din je ostao sam pet godina; 29. novembra 1244. god.,
putujui dervi ams ad-din Muhamed Tabrizi doe u Konju
i tu se smjesti u hanu trgovaca eerom. Delal ad-din ga
susretne i porazgovara se s njim; ams ad-din ga je pitao o
smislu jedne izreke Bajezida Bistarnija, te mu je on dao
odgovor. Prema Aflakiju, on je ve bio ranije vidio ams ad-
-dina u Damasku. Ma kako da je, pojava ovoga u Konji
izazvala je odluni preokret u Mevlaninom ivotu. Prema
sufijskom nainu, on je zavolio dervia i preao kod njega.
Nije bilo mogue neto rei o ams ad-dinovoj osobnosti dok
nisu izdane njegove sakupljene izreke, Maqalai. Stalno je
nosio crnu kapicu (hulan) i, zbog svoga neprestano lutalakog
ivota, zvalo ga se paranda, letei. Premda je, kao to
njegov Maqalat pokazuje, vladao tekuim teolokim shvaa
njima svoga doba, nastojao je Mevlanu udaljiti od izuavanja
knjiga. ams-i Tabrizi se u vrelima zove sultan al-ma'ii-
qin, vladar voljenih, a Mevlanin sin, Sultan Veled, koji je
vrlo dobro poznavao ams ad-dina i koji je znao oev odnos s
njim, razvija u svojoj Ibtidanami teoriju, da postoji jedna
druga klasa zaljubljenih koji su dosegli cili Caiqn-i
toasil) pored savrenih svetaca: (auiliyti-i kdmil); s druge
strane, postoji jedan dalji stupanj (maqam), onaj voljenog
516

govori o tom stupnju,a on ga je postigao; on je MeVlam1SUVie zasnivati samo na
pokazao taj put sufijske ljubavi i ovaj je morao sve ponovo
nauiti od njega. Mevlanina ljubav za ams ad-dina uinila ga
!e pjesnikom,. no tjer~.la ga j~ u isti mah da .zapusti svoje muride nekle .po:tao ~redmet kritik~g .izdanja, .~ako da nje~ovo
l da zaneman sav svijet, osim ams ad-dma. Mund! su zbog
toga bili razdraeni i zagovarali su da su oni vaniji od stranog i je njihov red sufijski red u strogom smislu rijei, te ga neki
nepoznatog dervia; ak su zaprijetili da e ubiti ams ad-dina.
Tada se on odseli u Damask, ll. marta 1246. god. No muridi
nisu postigli svoje ciljeve. Mevlana, sav smuen, poalje
Sultan Veleda u Damask, a ams ad-din nije mogao odbiti
njegova preklinjanja i Mevlanino pismo, napisano ivim pies-
nikim jezikom, te se pjeke vrati u Konju. Ali muridi zaponu
ponovo negodovati i nastojati udaljiti ams ad-dina od
Mevlane. ams ad-din tada izjavi da e nestati zauvijek i da ga
nitko nee moi pronai. God. 1247. ubijen je sukrivnjom
drugog Mevlaninog sina, Ala ad-dina, ili na njegov poticaj.
Njegova smrt je sakrivena Mevlani, budui da ga je dva puta
iao u Damask traiti. Tada se osobito iskazao kao pjesnik, te
se posvetio glazbi i igri (sama'), do te mjere da ak njegov sin
smatra to pretjeranim, ali je on u tome pronaao izgubljenog
ams ad-dina. U veini njegovih gazela, tahallus (pseudo-
nim) nije njegovo vlastito ime, nego ime njegovog voljenog
mistika.
ams ad-din je, ipak, dobio nasljednika. God. 1249.
Mevlana je obznanio da se ovaj javio u obliju jednog od
murida, Salah 'ad-din Zerkuba iz Konje. On je uinio tog
zlatara, koji je bio nepismen, ali se isticao ljepotom i prijatnim
karakterom, svojim zamjenikom (halaf) jer se sam htio
povui od dunosti ejha i predavaa. Muridi su nali da je
lake bilo podnositi ams ad-dina nego zlatarskog pomonika
bez kulture, te su ga nakanili maknuti, ali plan bude otkriven.
Kada su zapazili da ih Mevlana kani sasvim napustiti, zakli-
njali su ga da im oprosti. Moe se pretpostaviti da su lojalni
stav samog Sultana Veleda i skromna i prijatna linost Salah
ad-dina omoguili da se ta druga kriza prevlada. Tokom deset
godina, Salah ad-din je vrio dunosti zastupnika (na'ib i
halifa), a zatim se razbolio i umro, prema natpisu na
njegovom grobu, 1258. god. Njegov nasljednik elebi Husam
ad-din Hasan, ija je obitelj dola iz Urmije, bio je onaj koji je
nadahnuo Mesneviju. Husam ad-din je ivio deset godina sa
Mevlanom, sve do njegove smrti 1273. god. Nakon Mevlanine
smrti, Husam ad-din je ponudio dunost halife Sultanu
Veledu, koji ju je odbio. Husam ad-din je umro 1284. god. Na
navaljivanje ljudi, Sultan Veled je prihvatio titulu ejha i
zadrao je do svoje smrti 1312. god. Za nasljednika je imao
svoga sina Ulu Arifa elebija (u. 1319), kojeg je slijedio brat
Abid elebi, a onda drugi brat Vadid elebi (u. 1342).
Istinska povijest reda zapoinje sa Sultanom Veledom, koji
mu je utemeljio prve ogranke i omoguio mu da pribavi vie
ugleda. Ve za ivota Mevlane, lanovi reda imali su naziv
mevlevi (Mawlawi). Vrbovali su se, ponajprije, osobito
meu zanatlijama, to je izazivalo negodovanja. U sreditu
vrenja religioznih obreda bilo je sluanje glazbe i igra, koji
su bili uobiajeni i u drugim redovima, ali nikada od najvee
vanosti, kao kod mevlevija. Obred s igrom, u redovitom i
sveanom obliku koji je uobiajen u kasnijem dobu, prvi je
uveo Pir Adil elebi (u. 1460).
MevIanina pobonost i misao nisu jo bili predmet pro-
dubljenog ispitivanja. Svaki poduhvat istraivanja ne treba se
~- - - - ~ - - - - - - - - - - - ' - - - - - - -
Rumi
ko~entarima Mesnevije, jer
pripisuju djelu miljenja svoga doba ili osobne poglede
=l I
komentatora. Isto tako, Mevlanin Divan tek je kasnije do- I
I
pravo izucavanje tek treba zapoceu. Mevlevije ne smatraju da i
I
dobri znalci pridruuju pokretu melamatija iz Horasana. l
itajui predavanja Mevlaninog oca, zapaa se ak pohvala i
srei, to podsjea na "radost srca kalenderija, koji su u '
srodstvu sa melamatijama. Neke elebije su ivjeli kao der-
vii kalenderi, tako npr. Ulu Arif elebi i jo vie njegov brat
Abid elebi i Divane Mehmed elebi, koji je znatno pridonio
razvitku reda. No to ne dokazuje oito nita s obzirom na
samog Mevlanu. On je, ini se, imao ovjekoljubiv karakter,
nije bio nimalo fanatian, ali zato silno emotivan, ako se o
tome sudi po brojnim ljubavnim pjesmama Divana, lako
zapaljiv i sklon da svoje nemire utauje igrom.
Od njegovih djela, navedimo:
l) Divan (Diwan), koji sadri gazele i rubaije. U njemu se
nalaze i stihovi na grkom i turskom, to daje dokaza nekim
odnosima sa dijelovima sirotinjskog svijeta, a i sa nernusli-
manskim iteljima Konje. Njegov tahallus je Hamu, no
on ga obino zamjenjuje imenom ams-i Tabriz, a u nekim
gazelima i Salah ad-din.
2) Mesnevi-i manevi (Mamawi-i ma'naun ), pouno pje-
sniko djelo u dvojnim stihovima, u est deftera. Tu dugu
poemu nadahnuo je Husam ad-din ele bi, koji je Mevlanu
naputio da sastavi neto slino vjerskim mesnevijama Senaija i
Atara. Mevlana je tada odmah izvukao ve napisanih glasovi-
tih osamnaest stihova uvoda iz svoga turbana; ostalo je
diktirao Husam ad-dinu. Ne zna se datum kada je zapoeo
svoje djelo; zna se samo da je izmeu prvog i drugog deftera
bila stanka od dvije godine, prouzroena smru ene Husam
ad-dina. Drugi defter zapoeo je 1254. god., kao to kae on
sam. Mevlana je diktirao svoje stihove svugdje gdje su mu
doli na pamet, kada je igrao, bio u kupatilu, sjedio, hodao,
ponekad u noi, pa sve do jutra. Husam ad-din je ponovo
itao ono to je napisao, pa su pravljene potrebne popravke.
Cjelina je sastavljena bez pretjerane preciznosti i bez i najma-
njeg prethodnog plana. Ideje se povezuju u slobodnom pove-
zivanju, a umetnute povijesti esto su prekidane, da bi se
neto dalje ponovo zapoele. Klasino evropsko izdanje je
ono od R. A. Nicholsona: The Mathnawi ofJeldlu'ddin Rumi
iz 1924--1940; (London).
3) Fihi ma fih, zbirka Mevlaninih izreka (naslov je uzet
od jednog stiha Ibn al-Arabija).
4) Mawa'i;; magalis-i sab'a.
5) Maktubat.
Nije lako sustavno saeti glavne znaajke Rumijeve misli.
On nije filozof (njegova djela esto sadre napade na ispraz-
nost isto umne filozofije), a izjavljivao je da nije klasini
pjesnik (u Divanu i Mesneviji, on kazuje da prezire rime i
pjesniko umijee), te je, prije svega, strasni zaljubljenik u
Boga, koji izraava svoje osjeaje na pjesniki nain, nepra-
vovjerni, vulkanski, stvarajui tako jedan stil koji je jedin-
stven u cijeloj perzijskoj knjievnosti. Povijesno, mogu se
sagledati utjecaji koje je na njega izvrila religiozna i filozof-
ska misao al-Gazalija, Ibn al-Arabija, Senaija, Atara; moda
se donekle pretjeruje s Ibn al-Arabijevim utjecajem.
~~-~
517
Rua i slavuj
I~-~~
I Prva tema Rumijeve misli je Bog. Apsolutna nadnaravnost
Boga ini se da je zamiljena ne samo prostorno i intelektu-
alno, nego i moralno. Bog je On sam, Apsolutna vrednota,
dobro i zlo u odnosu su s Njim, a oboje s Njegovim zapovije-
dima. Zbilja se rasporeuje u etiri prostora: kraljevstvo
Nitavila, Utvare (Fantazije), Postojanja, Osjetila i Boja. Bog
je s one strane Nitavila i Bivanja, On djeluje u Nitavilu koje
je Njegova radionica. U tom sluaju, teko je govoriti o
stvarnom panteizmu: kod Rumija; u svakom sluaju, ima-
nentizam je potpuno stran sklopu njegovog duha.
Delal ad-din je, ini se, prihvatio aaritsku ideju ispreki-
danosti vremena i stvaranja. Bog stvara i razara sve u ispreki-
dane atome vremena. On stvara stvari apui im na ui
zaaraj ue rijei, dok su one jo uspavane u Nitavilu.
Ne-ljudski svijet ini se da je Bog stvorio da bi pripravio
stvaranje ovjeka. Priroda je Boja sugestija: svako drvo koje
raste iz mrke zemlje, pruajui svoje grane prema suncu,
simbol je oslobaanja duha od tvari. Stvaranje je, ipak, bilo
postupno. U slavnom odlomku, Rumi zacrtava teoriju mis-
tikog razvoja. Pomaljanje ovjeka (koji uvijek ostaje ovje
kom, ak u prijanjim etapama svog razvoja) izvan ivotinj-
skog svijeta je prvi korak koji naznauje druge puteve ka
kraljevstvu anela i boanstva.
ovjek nije samo sastavina tijela i due. Ljudski sklop je
formiran od tijela, svoga vidljivog dijela dublje due (ruli),
jo dubljeg duha ('aql) i, jo dubljeg, ruh-i wa~y (duh koji
sudjeluje u Objavi), a imaju ga samo svete osobe i poslanici.
Rumijeva duhovna antropologija ne prihvaa mogunost za
svakog, bez razlikovanja, da dopre do najviih stupnjeva
svetosti. Poslanici i sveti ljudi su razliiti: od obinih ljudi.
U vrlo zanimljivom odlomku, Delal ad-din pokazuje prag-
matiku korisnost tovanja svetih ljudi: to je jedini nain da
se skri oholost i gordost ovjeka, koje se uvijek ponovo
javljaju. Bog govori ustima Bojeg ovieka. Poslanik, sveta
osoba, je oitovani znak Bojeg jedinstva; on je iznad normal-
nih ljudskih mjerila.
Rumi je daleko od toga da se izraava jezikom modernih
slobodoumnih. vjerskih mislilaca. Izvanjsko vrenje obred-
nih ina obavezno je za sve; razlog za to je jednako pragmati
kog karaktera: izvanjski obredi su korisni, kao darovi zaljub-
ljenog svojoj voljenoj osobi. Ako je ljubav neto isto
duhovno, zato bi Bog stvorio tvarni svijet? O problemu
slobode i sudbine, on umjesno primjeuje da postoji velika
razlika izmeu trenutanog Bojeg ina (sun') i rezultata tog
ina (masnu'), izmeu ina odluke ili predodreenosti
(qada") i predodreene stvari (maqdi). Treba se voljeti
Boji sun', a ne njegov masnu', kao to to ine idolopoklo-
nici. Kada su njegove duhovne oi otvorene, ovjek upoznaje
da je, u isto doba, napravljen i pokretan od Boga, a i potpuno
slobodan, sa slobodom bez mjere, iznad malih sloboda obi
nih ljudi. Da bi doao do te dublje slobode u Bogu, potrebni
su napori i djelovanje (kiii). Savrene primjere te najvie
slobode pokazuju svete osobe i poslanici.
Rumi nije nikada osjeao blizinu Boga u onostranim svje-
tovima kao stvarno apsorbiranje u Bogu bez ikakvog ostatka.
Slikoviti izrazi, koje koristi da izrazi jana' u jednom zanimlji-
vom odlomku Mesnevije su, na primjer, slijedei: plamen
svijee u prisuu Sunca (ali svijea ipak postoji, te ako
stavite pamuk iznad nje, bit e sagoren iskricarna), ili kouta
518
u prisuu lava, ili, drugdje, kao eljezo koje se tali u vatri,
kada ono dobije svojstva vatre, a da nije izgubilo svoju
vlastitu bit; u tom stanju, ono moe pretendirati da je vatra
isto toliko koliko eljezo. Dua, u blizini Boga, postaje tada
takva da, po njezinoj elji, oluje i rijeke teku, a zvijezde se
kreu tako kako ona hoe. U drugom odlomku, Delal ad-
-din govori o zaljubljeniku, koji, kada je dospio u prisue
svoje drage, umire, a ptica, njegov duh, uzlijee iz njegovog
tijela, jer Bog je takav da, kada doe, ne ostaje ni jedna
jedina dlaka od tebe. Ali ne treba zapasti u zabludu u
njegovom panteizmu, jer on je prepun iznenaenja. Tako,
stvarni kraj povijesti isprian je nekoliko stihova dalje, pod
naslovom: Kako je dragana mazila zanesenog zaljubljenika
da bi ponovno stekao svoja osjetila. Rumi ide ak tako
daleko da prihvaa element djelatnosti na planu onostranosti,
tako da je najvii stupanj ivota duha ne da dosegne, nego da
beskrajno tei da bude dosegnut.: ... postoji vrlo skrivena
tajna u injenici da se Musa sprema otrati kod Hizra ... Taj
boanski dvor je beskrajna ravan. Ostavi poasno sjedite:
Put je tvoje poasno sjeditel:
Stil Rumijevih gazela uvjetovan je time da je jedan broj
njih pjevao sam pjesnik ili namijenio da budu pjevani. Dobro
znana predaja svjedoi o Delal ad-dinu kako bez priprave
sastavlja ode igrajui oko jednog stuba svoje kole, a druga
pria kae kako je naao jednog od svojih uenika i voljenih
drugova, Salah ad-dina, kako slua, oaran, na ulici, ritmiko
udaranje svoga zlatarskog ekia. Njegov silni smisao za
ritam ne prati uvijek panja podudarna sa strogim pravilima
klasinog perzijskog pjesnitva, utemeljenog na kvantiteti.
On se esto alio na metre, a vie stihova, u Divanu kao i u
Mesneviji, pokazuje teke nepravilnosti. U njegovom Divanu
se mogu razlikovati dva stila, pjevajui. i pouni. Gazeli
esto zapoinju u prvom stilu (snaan ritam, dvojne rime,
itd.), da bi lagano preli u drugi, i obrnuto. U Mesneviji, koja
je jedna jedina neprekinuta rasprava, gdje pripovjedaa esto
odvlai jedna rije ili sluajni spoj rijei ka sve novim i novim
predmetima, anegdotama i podanegdotama, mogu se razdvo-
jiti tri stila. Stil isto pripovjedni; na kraju ili u toku neke
povijesti, komentari bi, ipak, uveli u pouni: stil. Tu i
tamo, bilo u tekstu neke povijesti, bilo u komentaru, autor
je, ini se, iznenada ponesen kao nekim zanosom, te on
koristi tada svoj uzneseni: stil, u kojem su napisani neki od
najboljih stihova Mesnevije. Pripovjedni i pouni stil su pro-
stoduni i znatno jednostavniji, te u tom pogledu skoro
jedinstveni u tadanjoj perzijskoj knjievnosti. Elementi
govornog jezika ponekad ak uu i u prefinjeniji jezik gazela i
uznesenog- stila Mesnevije. Postoje ak Rumijevi stihovi
koji sadre rijei i fraze iz govornog grkog. Zahvaljujui
njegovim snano osobnim crtama, Rumijev stil praktiki nije
imao oponaatelja, ali je visoko, i s pravom, ocijenjen od
suvremenih Perzijanaca (ak onih koji nisu sasvim suglasni s
njegovim mistikim shvaanjima), te je, moda, izvrio odre-
eni utjecaj na pokret pojednostavljenja i modernizacije per-
zijske knjievnosti, koji je zapoeo u prolom stoljeu.
U A I SLAVU]. Taj motiv je toliko sredinji za
Rperzijsko-tursko pjesnitvo da se mora uzeti da je nje-
govoj omiljenosti pridonijela ne samo zgodna rima giil-bulbid,
nego i psiholoki razlozi. U stvari, slavuj je samo posebni

oblik mistike predodbe o dui-ptici, koja je u islamskoj
narodnoj vjeri bila uobiajena. Simbolika ptice javlja se u
sufizrnu najprije u al-Gazalijevoj poslanici Risala: a[-[ayr, a
onda ju je genijalno razradio Atar ('Anar) u svome misti
kom epu Mantiq at-tayr, Ptiji razgovor ili Zbor ptica:
[motiv ide unazad do Sulejmana (Solomuna) = mistikog
voe, i njegovog razgovora s pticama = duama]. Prije toga je
Senai pjesniki protumaio Tualjku ptica.
519
Rua i slavuj
Obrnuto, rua (mnogi poboni ljudi dre da je nastala iz
znoja Poslanikovog pri njegovom putu na nebo) bila je, prema
Ruzbihanu Bakliju, pravo oitovanje boanske slave, te svaka
rua (giil) nosi, dakle, u sebi sjaj cjeline (kuli), kao to je esto
ponavljao Rumi. Tako slavuj postaje dua, i on, odvojen odrue
i muen trnjem materijalnog svijeta, pjeva svoju beskrajnu
ljubav boanskom cvijetu i prieljkuje nebeski ruin bun,
slino kao due-sokoli, koji eznu nazad ka ruci svoga vlasnika.
Sabr
LEKSIKON
ISLAMA
ABR (a. sabrv. Znaenje ovog pojma teko da se moe
jednom jedinom rijeju prevesti na evropske jezike.
Prema arapskim jezikoslovcima, korijen J-b-r znai
obuzdati ili svezati; otuda qatalahu sabran znai
nekoga vezati, a onda ubiti, Ubojica se, u tom sluaju, zove
sabir, a ubijeni masbiir.
U Kur'anu se esto javljaju izvedenice iz korijena J-b-r, u
prvom redu u smislu: biti strpljiv, Muhammed se upozo-
rava kao i Boji poslanici prije njega - da bude strpljiv
(XXXVIII,17; XLVI,35: Allahovo obeanje je zaista
istina ... , dodaje se u XXX,60). Strpljivom je obeana
dvostruka nagrada. U XXXIX,17 ak se kae da e sabirim
primiti nagradu bez hisaba (to u ovom sluaju znai: bez
mjere ili ogranienja), Ta rije dobiva posebno znaenje u
svetom ratu u kojem se sluaju moe prevesti sa: izdrlji-
vost, upornost,
Rije se nadalje javlja u znaenju pokoravanje: npr. u suri
o Jusufu (XII,18), gdje [akub, uvi za smrt svog sina, kae:
ja se neu jadati ... .
Katkada se sabr povezuje sa salatom (II,45,153). Ko-
mentatori smatraju da je u tim odlomcima sinonim postu, te
kao potvrdu navode ahr as-sa br, naziv koji pridaju mje-
secu ramazanu.
U Kur'anu se nalazi pridjev Jabbar, povezan sa akur
(XIV,5): usp. o tome at-Tabarijev Ta/sir, gdje se kae da je
dobro da se ovjek pokori kada ga pogodi nesrea, a da bude
zahvalan kada dobije darove milosti; a Muslim, u Zuhdu,
iznosi: Divno je dranje vjernika; njemu je sve dobro; ako
mu se neto ugodno dogodi, on je zahvalan i to se kod njega
pokazuje dobrim; ako ga zgodi nesrea, on se pokorava, pa
opet time zauzima najbolje mogue dranje,
Kasniji razvoj tog shvaanja ponovo se odraava u kur'an-
skim komentarima; teko je rei koliko su ta tumaenja ve
sadrana u Kur'anu. Umjesto mnogih tumaenja komenta-
tora ovdje e se dati samo ono Fahr ad-din ar-Razija. On
razlikuje etiri vrste sabra: l) ustrajnost u napornom inte-
lektualnom zadatku bavljenja stvarima vjere, npr. uenja o
tauihi du, 'adlu, nubuwwi, ma'iidu, te spornim takama;
2) ustrajnost u obavljanju radnji koje netko mora ili mu je
preporuljivo obavljati; 3) vrstoa da se odupre zabranje-
nim djelatnostima; 4) pokoravanje u nevolji, itd. MUJabara
je, po njemu, primjena sabra na svoje blinje (kao na
susjede, Liude Knjige i sl.), obuzdavanje od osvete, itd.
520
Veliko znaenje koje se daje sabru vidi se i iz injenice da
je sabur jedno od najljepih Allahovih imena. Prema Lisanu,
sabur je sinonim halimu, s tom razlikom to se grijenik
ne treba bojati nikakve odmazde od halima, ali ne moe se
pouzdavati u takvu blagost od strane sabura. U Hadisu se
Allahov sabr uznosi do te mjere da se kae kako nitko nije
strpljiviji od Njega prema onome to vrijea Njegovo uho.
U Hadisu se sabr nalazi najprije u opem smislu kao
npr.: onome koji provodi sabr, Allah e udijeliti sabr, jer
sabr je vrhunska mo; u Hadisu se sabr upotrebljava i za
ustrajnost u svetom ratu; u nekim odlomcima nalazimo tu
rije u smislu izdrati. Obino ta rije znai pokoravanje,
kao u esto spominjanoj izreci: (Istinski) sabr pokazuje se
ve pri prvom udarcu. esto se rije nalazi u tom smislu, ali
povezanu s osnovnom rijei za preputanje, a to je ihtisab;
usporedimo s time slijedei hadi; qudsi: Ako moj sluga
bude lien oinjeg vida na oba oka, nagradit u ga Rajem u
naknadu.
Zakljuujui, moemo rei da je u priznatom Hadisu
znaenje odricanje (koje poprima tako veliko znaenje u
etiko-asketskom misticizmu) vrlo rijetko. Al-Buhari (koji,
kao i poglavlje zuhd u drugim zbirkama Predaje, predstavlja
najstariji stadij ove tendencije u Islamu) imao je ii targami
Omar ree: U sabru smo pronali najbolji dio naeg
ivota.
To to Kur'an i Hadis kazuju o sabru pripada djelomino
etiko-mistikoj knjievnosti; no ta je rije ovdje postala, da
tako kaemo, tehniki termin (i to vrlo znaajan), budui da
je u ovoj koli i njezinom nainu razmiljanja sabr vrhovna
vrlina. Kao i za druge temeljne pojmove, i za sabr nalazimo
brojne definicije koje esto vie ukazuju na bujnost mate,
nego to daju iscrpno tumaenje pojma, ali neobino su
vrijedne zbog svjetlosti kojom (poput munje) osvijetle temu.
Al-Kuajri u Risali daje slijedee definicije: Gutanie gor-
ine bez pokazivanja grimase (al-Duneid); suzdravati se
od zabranjenih stvari, mirno podnositi udarce sudbine,
pokazivati se bogatim kada se u ivot useli siromatvo;
upornost u dolinom ponaanju pod udarcima sudbine (Ibn
Ata); priklanjanje pred udarcem bez plaa i aljenja;
sabbar je onaj tko se navikao iznenadno suoiti sa zabra-
njenim stvarima (Abu Osman); sabr se sastoji u tome da
se veselimo bolesti kao da se radi o zdravlju; vrsto staja-
nje uz Boga i doekivanje njegovih udaraca s nepokoleb-

ljivou i mirom (Amr ibn Osman); vrsto stajanje za
naredbama Knjige i Sune (al-Havas); sabr mistika (doslov-
no: ljubljenika) tei je od sabra isposnika (Jahja ibn
Muad); suspregnuti se od aljenja (Ruvaim); traenje
pomoi od Boga (Zu-'n-Nun); sabr je kao Njegovo ime
(Abu Ali ad-Dakak); tri su vrste sabra, sabr mutasab-
bira, sabira i sabbara (Abu Abdalah ibn Hafif); sabr
je: ne praviti razliku izmeu stanja milosti i iskuenja, u oba
ostati miran duhom; tasabbur znai mirnoa pod udar-
cima, dok je ovjek u tekoj muci (Abu Muhamed al-
-Durejri).
Al-Gazali se bavi sabrom u etvrtom dijelu Ihya', u
kome su opisane vrline to ine ovjeka blaenim (II
knjiga). Vidjeli smo da se ve u Kur'anu zajedno susreu
sabr i ukr. Al-Gazali raspravlja o ove dvije koncepcije
posebno (u drugoj knjizi), ali zapravo u tijesnoj vezi. Tu
vezu ne zasniva na kur'anskoj frazeologiji, ve na maksimi:
vjerovanje se sastoji od dvije polovice: jedna je sabr, a
druga uhr. To opet ima korijene u predaji: sabr je
polovina vjerovanja,
Ovdje moemo dati njegov pristup samo u najkraim
crtama. Sabr kao svi vjerski maqdmat, sastoji se od tri
dijela: ma 'rifa, luil i 'amal. Ma'ri] (znanja) su kao drvo,
ahtudl (stanja) kao grana, a a'mal (djela) plodovi. Od tri
razrade bia, jedino ovjek posjeduje sabr. ivotinjama
potpuno upravljaju njihove elje i nagoni; aneli su pak do
kraja ispunjeni enjom za boanskim, tako da nad njima
elje nemaju nikakve moi, te nije potreban sabr, da bi ih
potisnuo. U ovjeku, meutim, bore se dvije tenje: poriv
elja i vjerski poriv; prvim upravlja ejtan, a drugim aneli.
Sabr znai pristajanje uz vjerski poriv, a protiv osjetilnog
poriva.
Postoje dvije vrste sabra: a) fiziki, kao podnoenje
fizikog zla, bilo da je ono aktivno, kao pri izvravanju
tekih zadataka, ili pasivno, kao pri podnoenju udaraca
itd., to je vrsta hvalevrijedna; b) duhovni, kao odricanje
usprkos prirodnim impulsima; iz ove arolikosti znaenja
shvatit emo zato je Muhammed, kada je bio upitan, odgo-
vorio: iman je sabr. Ta vrsta sabra je apsolutno vri-
jedna hvale.
S obzirom na vrstinu sabra, razlikujemo tri vrste ljudi:
a) onaj vrlo mali sloj kojem je sabr postao trajnim stanjem;
to su siddiqiin, muqarrabiin; b) oni u kojima prevladavaju
ivotinjski nagoni; e) oni u kojima traje neprestana borba
izmeu ta dva impulsa: to su mughidun; moda e se Allah
okrenuti prema njima.
U VI odjelu, al-Gazali pokazuje kako vjernik trai sabr
u svim okolnostima; a) u zdravlju i srei; tu se vidi prisna
veza izmeu sabra i zahvalnosti, b) u svemu to ne pri-
pada ovoj kategoriji, pa tako i u ispunjavanju zakonskih
obaveza, u uzdravanju od zabranjenih stvari, u svemu to
se ovjeku dogaa protiv njegove volje, bilo da dolazi od
ovjeka ili od Boga.
Kako je sabr pokazatelj borbe izmeu dva poriva, nje-
gov spasonosni uinak sastoji se u svemu onome to uvr
uje vjerski poriv, a slabi ivotinjski. Do slabljenja ivotinj-
skog poriva dolazi se preko asketizma, izbjegavanja svega
to poveava taj poriv, npr. uzmicanjem ili provoenjem
onoga to je doputeno (brak). Do jaanja vjerskog poriva
521
Sadaka
dolazi se a) buenjem elje za plodovima mugahade, npr.
itanjem ivotopisa svetih osoba; b) postupnim privikava-
njem ovog poriva na borbu s onim suprotnim, tako da
konano prevlada radost svijesti o nadmoi.
S A D A K A (a. sadaqai, rnilostinja. Prema miljenju
arapskih autora, ta rije dolazi od glagola sadaqa, kazati
istinu; ova se upotreba tumai ukazivanjem na to da je
davanje milostinje za muslimana dokaz istinitosti njegove
vjere. Njezino je pravo znaenje stoga: dobrovoljno i spon-
tano davanje milostinie,
Arapski autori koristili su rije sadaqa u dva razliita
smisla. Ona se, u prvom redu, upotrebljava kao sinonim za
eakat, tj. porez za sirotinju, koji je pravna obaveza i ija
visina je utvrena. U tom smislu koristi je Kur'an. Tako se
koristi i u djelu Muwarta' Malika Ibn Enesa, u kojoj se (u
Kitab az-zaluit) sadaqa upotrebljava umjesto zekata. To je
oito kada se radi o zekatu koji se plaa na etvoronone
ivotinje, ali i u drugim sluajevima. Buhari, meutim,
zamjenjuje sadaqu i zakat, te ih koristi kao sinonime.
Buhari upotrebljava rije zahiit za ono to Malik zove sada-
qom. On navodi predaju: nerna sadaqe na manje od pet
dauxla (5 do 9) deva, u istom smislu u kojem i Malik, a na
drugom mjestu govori o sadaqat al-fur umjesto zahiit al-
-fur, kako bi rekao Malik. Isti nedostatak razlikovanja dviju
rijei nalazimo i u kasnijih autora kako pravnika tako i
povjesniara. Kada bi i bilo kakve sumnje u istovjetnost
sadaqe i zaka ta, ona bi bila uklonjena injenicom da se, u
oba sluaja, spominju istih est ili sedam razreda osoba koji ih
koriste, a to su siromani, oni kojima je posao dijeljenje
sadake ili zekata, muslimanski zarobljenici u neprijateljskim
rukama, dunici, oni koji vode dihad, putnici, te (u
poetku) i mu'allafa qulubuhum.
Pravo znaenje rijei sadaka je, kako smo ve rekli, dobro-
voljno davanje milostinje. U tom smislu, radi razlikovanja,
naziva se sadaqat at-taiaunou' (spontana milostinia).
Ovu sadaku Ibn al-Arabi definira ovako: Dobrovoljna je
sadaka in bogotovanja koji proizlazi iz slobodne volje pomi-
jeane sa autoritetom; ako nije takva, onda to nije dobro-
voljna sadaka, jer ovjek je namee sebi kao obavezu, ba kao
to Bog smatra Svojom obavezom milosre prema onima koji
se kaju, a popravlja one koji grijee iz neznanja, Sadaka u
tom smislu upotrebljava se u ostalim odlomcima Kur'ana,
osim u ona dva gore navedena. Ti odlomci Kur'ana tvore
prirodnu osnovu mnogih tumaenja kasnijih pisaca.
Malik uzima rije sadaka u njezinom etimolokom znae
nju, te se u zavrnim paragrafima svoga djela bavi njome
zajedno s mnogim drugim temama. Ne koristi nikakav razli-
kovni izraz kao sadaqat at-taiaunou', Pod naslovom: Poti-
canje na davanje milostinje- biljei Muhammedove rijei:
Tko da milostinju iz potene zarade (a Bog prima jedino
potenu) stavlja je u ruke Milostivog, a On e uiniti da ona
poraste na njegovu korist, ba kao to bi netko od vas uzgajao
drijebe ili devu, dok ne postane velika kao planina. Enes
ibn Malik je obiavao pripovijedati kako je Abu Talha, koji
bijae najbogatiji Ansari u Medini, cijenio vie nego itavo
svoje bogatstvo jedan zdenac pored damije iz kojeg se
Muhammed znao napiti. Kad je bio objavljen stavak:
Neete zasluiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga
Safavidi
to vam je najdrae (III,92), on poeli da daruje taj zdenac.
Ali ga Muhammed nagovori da ga zadri za svoju obitelj.
T Kojunlua, Dahan-ah protjerao je politiki opasnog Safa-
Muhammed je udijelio milostinju nekima koji su uvijek
prosili, ali ih je ukorio rekavi da je najliepi dar strpljivost.
Govorei sa predikaonice 111 III bar/ o davanju milostinje i o
uzdravanju od pronje, Poslanik je upotrebljavao esto
navoenu izreku: Gornia je ruka bolja od donje. Malik
tumai da je gornja ruka ona koja troi, a donja ona koja moli.
.viuhammcd je takoer govorio: Tako mi Onoga u ijim je
rukama moj ivot, za vas bi bilo bolje da uzmete ue i
skupliare drva nego da molite nekoga kome je Bog veliko-
duno podario, bilo da vam dade ili odbije dati. Pod naslo-
vom: to nam se ne svia u pogledu milostinje, Malik pie
da Muhammedova obitelj ne moe primati milostinju, ve to
moe samo talog ljudskog drutva, Muhammedu nije bilo
doputeno davati milostinju iz sadake (odnosno zekata), ve
samo od vlastite imovine.
Al-Buhari u slijedeem stoljeu pie o sadaki u oba smisla,
a da moda i nije svjestan da govori o dvije razliite stvari.
Govorei o dobrovoljnom davanju milostinje, on u razliitim
poglavljima kae da je to dunost svakog muslimana. Ako mu
nedostaju sredstva, on ne moe dijeliti milostinju, mora raditi
i stei ih. Ako ne moe nai posao, onda se mora barem
ustegnuti da zlo ne ini, pa e mu se to raunati kao milosti-
nja. Milostinja se daje u skladu s mogunostima, a od vika
vrijednosti. Mora se davati desnom rukom, ali ne krivoj
osobi. ena smije dati milostinju iz muevljeve imovine, a
rob od one svoga gospodara. Ne valja prositi; ali milostinja se
uzima od bogatih, a daje siromanim. Davanjem milostinje
iskupljuju se grijesi.
Al-Gazali raspravlja o davanju milostinje u Ihya', osobito
u 8. wa?zji (dunosti), u kojoj definira kakav mora biti
onaj tko prima milostinju. Mora biti asketa, uen, voliti
istinu, ne aliti se, mora biti u nudi, a u srodstvu s onim koji
mu daje. U 4. [aslu (odjeljku) raspravlja o sadaqat at-
-tarawwu'. Nakon to nam je ispriao izreke, koje se pripi-
suju Muhammedu i drugima, on dolazi na pitanje koje se
postavlja u Kur'anu, a to je, da li je bolje milostinju davati
javno ili tajno, te zakljuuje da svaki nain ima svoje prednos-
ti i da to ovisi o okolnostima i motivima. Zatim raspravlja
pitanje, da li je bolje prihvatiti sadaku ili zekat i ponovo
odbija dati ope pravilo. Sluajevi su razliiti.
Ibn al-Arabi bavi se tim problemom u 70. babu (poglavlju)
djela Futuhiit al-Makkiyya, kad govori o tajnama zekata. I
on raspravlja pitanje tajnog ili javnog davanja.
Gledanje iita na sadaku i zekat slino je gledanju sunita, ali
dok i jedni i drugi brane Poslanikovoj obitelji da koristi zekat,
iiti im, ipak, dozvoljavaju da uzimaju sadaku.
A F A V I D I , ponajprije starjeine istoimenog ($Qfawiyya)
S sufijskog reda, a onda vladarska dinastija u Perziji
(1501-1722). Ime se vraa na Safi ad-dina (u. 1334), pogla-
vara jednog - tada jo sunitskog - sufijskog reda u Erdebilu
(Ardabzi). Pod njegovim potomcima, red je dobio zamah
meu turkmenskim plemenima koja su ivjela u Azerbej-
danu, istonoj Andoliji i Siriji. Njihov duhovni utjecaj na
Turkmene doveo je Safavide do toga da se u toku 15. st.
umijeaju i u politika zbivanja. Otprilike u isto doba gomi-
laju se predznaci iitskih tenji kod Safavida. Vladar Kara
522
vida Duneida, koji je iza toga tragao za svojim iroko
rasprostranjenim pristaama i konano je prijazno primljen
kod vladara Ak Kojunlua, Uzun Hasana. Prijateljske veze sa
klanom Ak Kojunlu - Duneid i njegov sin Hajdar oenili su,
u neko vrijeme, princeze Ak Kojunlua - okonale su se
politikim i poev od Hajdara (u. 1488) i vojnim tenjama
Safavida. Uvoenje vojnikog ureenja nalo je, izmeu
ostalog, svoj izraz u uvoenju uniformiranog pokrivanja
glave crvenim pokrivalom, koje je razlog da veinom turk-
menski pristae Safavida nose ime klzllba (crvenoglavi).
Ak Kojunlu nisu mogli sprijeiti uspon Safavida. Ismail,
Hajdarov sin, skupio je vojsku meu kunlbasima, s kojom je
pobijedio Ak Kojunlu i 1501. god. zauzeo Tabriz, uzdigao ga
za svoj glavni grad i preuzeo vladarsko dostojanstvo. On je
proglasio iitsko uenje o 12 imama kao dravnu religiju i
time pripremio tlo da Perzija postane iitska. Do 1509. god.
njegova vojska je osvojila Zapadnu Perziju, 1510. god. pobi-
jedila je Uzbeke i zadobila Horasan. Opasnost, koja je za
Osmanlije porasla zbog brojnih Turkmena u Anadoliji, dala
je povod za pokolj safavidskih pristaa u Maloj Aziji. God.
1514. prodiru osmanske trupe u Azerbejdan i nanose teak
poraz Ismailovim trupama. Nakon Ismaila (u. 1524) slijedio
je njegov sin Tahmasp (u. 1576). Pod njim su izbile sve vee
razlike izmeu voa hiztlbasa. Budui da je safavidska drava
u ono doba vojniki i politiki najveim dijelom noena od
nomadskih plemena, poloaj aha naspram njih bio je vei
nom slab. Ve su se rano zapaale tenje da se kolovanim
perzijskim birokratima povjere visoke funkcije, kako bi se
interesi sredinje vlasti sproveli na raun Turkmena. Ali nije
samo birokracija perzijskog jezika podravala vladara: ah je
u rano safavidsko doba doveo arapske teologe koji su zastu-
pali uenje o 12 imama, a koji su dravi, noenoj talasom
narodne pobonosti, trebali dati teoloki temelj. Osiguranje
njihovog ivotnog uzdravanja bilo je uveliko povezano s
vladarskom naklonou. Pod Abasom I (1587-1629), unu-
kom Tahmaspa, potisnut je utjecaj Turkmena u dravi i
labilna politika tvorba pretvorena u organiziranu centralizi-
ranu dravu. Kao vanjski simbol tog razvitka moe se ocije-
niti premjetanje glavnog grada u Isfahan, koji je sredinji po
poloaju (pod Tahmaspom je to bio Kazvin). Abas I stvorio je
vojsku koja je bila izravno podreena vladaru, a koja se
vrbovala preteno od gruzijskih robova. Turkmeni su postav-
ljeni na granice, ime je svaka koncentracija plemena sprije-
ena. Istodobno se veliki dio zemlje podvrgao upravi krun-
skih dobara. Upravitelji krunskih pokrajina bili su ahu
neposredno odgovorni inovnici Krune, dok su u drugim
pokrajinama upravljali, ponajvie, plemenski glavari sa znat-
nom domaom vlau, koji su uzeli za zadatak da postignu
dalekosena prava vladara na svojim podrujima. Veliki zem-
ljini posjedi pretvoreni su u vakufske (zakladne) zemlje, to
je znatno pridonijelo jaanju poloaja religioznih asnika. I
trgovinska djelatnost je bila unaprijeena (izgradnja puteva,
itd.), svakako u nastojanju da se povea krunski imetak.
Stoga su privatna ulaganja esto meuvezana, te mnoge
proizvodne privredne grane podvrgnute krunskom mono-
polu.
Uz vanjsko-politike uspjehe mora se, napokon, ukazati
jo i na sjajnu izgradnju Isfahana. Vladarovi nasljednici, koji

su iskljuivo izrasli u haremu i za svoju vladarsku dunost
jedva bili pripravljeni, zaostajali su za Abasom II. Ako se ne
obazire na privremene uspjehe AbasaII (1642-1666), inje
nica je da je pod njima opadao centralistiki sustav upravIja-
nja. Poneki lokalni vlastodrci su se osamostalili, to je vodilo
ka ojaalorn poreskom optereenju provincija-domena, dok je
osnaeni plemenski sustav pridonio opustoenju njima izloe-
nih pokrajina. Naspram evropskih trgovinskih poduzea nisu
mogli uspjeti ni ionako potisnuti domai trgovci ni nadlene
krunske instance. U politikom pogledu bio je poloaj vladara
ugroen od sveenstva: vrsto posjedujui prihode sa bogate
vakufske (zakladne) zemlje teolozi i sejidi (potomci Poslani-
kovi) nisu ve dugo vie bili ovisni o ahu, nego se nisu ni
osvrtali na njega. Safavidska vlast, od koje su se oni izmakli,
pala je pod prvom navalom: 1772. god. ah je kapitulirao pred
pobunjenim afganistanskim plemenima. Podjeli nekadanjeg
safavidskog carstva izmeu Afganaca, Osmanlija i Rusa opi-
ralo se, dodue, stanovnitvo koje se Safavidima i dalje
pokoravalo. God. 1763. uspjelo je plemenskom voi Nadiru,
nakon to se dugo vremena izgovarao da bdije nad interesima
safavidskih pretendenata, izbrisati zadnje tragove safavidske
vlasti.
A L A D I N (a. al-Malik an-Nsir Sala h ad-din YI/su!I) ,
S utemeljitelj dinastije Ejubida. Roen je 1138. god. u
Takritu, kao sin emira Nedm ad-dina Ejuba. Njegov otac se,
kratko nakon njegovog roenja, iselio u Siriju, te je od Zengija
imenovan za upravljaa Baalbeka i tu je ostao i dalje (darovan
lenom od treine grada i uz nju ovisnim), kada je Burid atabeg
Abak zauzeo grad. Tu je odgojen Saladin (Salah ad-din) sa
svojom braom. Sa 17 godina je, s ocem, na dvoru Nur ad-
-dina, kada je ovaj 1154. god. osvojio Damask. udno je
koliko se malo zna o njegovoj mladosti i odgoju; tu, na tom
dvoru, nije igrao nikakvu ulogu, a emir Usama, koji je tu ivio,
nije ga ak ni znao. Javno se pojavljuje po prvi put, kada ga je
1164. god. irkuh, usprkos njegovoj nesklonosti (razlozi se za
to ne znaju), uzeo sobom na njegov prvi pohod na Egipat.
avar, vezir halife al-Adida, bio je smijenjen od suparnika
Dirgama, te se obratio za pomo Nur ad-dinu, atabegu Sirije.
Obeao mu je treinu prihoda Egipta, a Dirgam je molio za
pomo kralja Amalrika I od Jeruzalema i za to mu obeao
golemi danak. No, prije nego to mu je jeruzalemski kralj
pritekao u pomo, bio je pobijeen i ubijen, a avar ponovo
postavljen za vezira. Budui da ovaj nije odrao svoje obea
nje, irkuh je, da bi doao do svoga prava, naloio Saladinu da
zaposjedne grad Bilbais i okolinu, te tamo ubere porez. Dolo
je do krvavih bitki. avar, pritijeten, pozove u pomo kralja
Amalrika, tako da su irkuh i Saladin bili prisiljeni da se u
Bilbaisu ukopaju. Grad su obojica tako dobro branili da ga
protivnici nisu mogli zauzeti. U meuvremenu je Nur ad-din
zauzeo vanu tvru Harim i krenuo pred Banijas, tako da je
Amalrik bio prisiljen povui se iz Sirije. Nur ad-din se sloio sa
irkuhom u tome da se ovaj izvue iz Egipta i avaru prepusti
vlast. Na to, ovaj prispiie sa Saladinom, poetkom 560/krajem
1164. god.*, u Siriju. Pohod je, poglavito, bio uspjean zato
to je Nur ad-din stekao jasnu sliku o Egiptu, njegovom
bogatstvu i odnosima snaga. irkuha je drailo da zemlju
osvoji i tamo se uvrsti. Ali Nur ad-din, ipak, nije elio u borbi
sa kriarima razbijati svoje snage. Tek nakon tri godine, kada
523
Saladin
je avar ponovo zakljuio savez s Amalrikom, dobio je irkuh
nalog za drugi pohod na Egipat i opet je sobom uzeo Saladina
(1168). Njegov prvi cilj bio je zauzee obale Nila; nakon to je
savladao tekoe puta, prispije, izbjegavajui Franke, juno
od Kaira, te udari utvreni tabor kod Gize; kratko potom,
naie i Amalrik sa svojim trupama i utabori se preko puta kod
al-Fustata. On odmah zakljui ugovor o pripomoi sa samim
halifom. Na to, Amalrik napadne irkuha i prisili ga na bijeg u
Gornji Egipat. Kod Bebana zaustavi on irkuha, a ovaj nakon
poetnih oklijevanja, na savjet Saladina i nekih emira, prihvati
boj. Uspjelo mu je potui Amalrika, dok je Saladin natjerao u
bijeg halifine trupe. irkuh nije bio u stanju iskoristiti pob-
jedu; on se povue sa Saladinom ka Aleksandriji i tu ga ostavi s
pola vojske; on sam krene ka Gornjem Egiptu da utjera danak.
To je bilo Saladinovo prvo samostalno zapovjednitvo. Amal-
rik se pomjeri sa svojim i egipatskim trupama ka Aleksandriji,
dok je kriarsko brodovlje uvalo obalu. Saladin se namuio
da odri grad od Franaka, koji su postavili velike opsadne
strojeve, te pozove irkuha u pomo. Ovaj se pokrene u
ubrzanom maru i utabori, najprije, pred Kairom. Pregovarao
je, potom, s Amalrikom o miru, koji je 1167. god. zakljuen;
morao se obavezati da sa Saladinom ode u Siriju, te razmijeni
zarobljenike, a Saladin bude ugoen od Amalrika u njegovom
taboru, dok su krani posjetili Aleksandriju. Obje strane su
slavile pobjedu, a Amalrik ostavi posadu, kao i ured za
utjerivanje danka u Kairu. Strah od Nur ad-dinovih uspjeha
mogao bi biti glavni razlog za ostvarenje mira. No Amalrik se
nije drao mira. Njegovi savjetnici su ga ponukali da ve 14
mjeseci kasnije upadne u Egipat, a u isti as su mu njegove
posade u Aleksandriji i Kairu savjetovale da vrsto zaposjedne
Egipat. Tako on doe pred Bilbais, zauzme grad 1168. god., te
da pobiti skoro sve itelje. Taj in okrutnosti otui Egipat od
njega. Iza toga se pomjeri ka Kairu. Da zatiti grad, vezir
avar naredi zapaliti predgrae al-Fustat, koje je gorjelo
navodno 54 dana i dimom sprijeilo Amalrika da opsjedne
Kairo sa pogodne strane. H alifa, ne asei ni asa, uputi
glasnika Nur ad-dinu za pomo, dok je avar pregovarao s
Amalrikom. Nur ad-din poalje irkuha i s njim Saladina,
koji se, jo pod dojmom patnji pri opsadi Aleksandrije, teko
odluio poi. Amalrik je uzalud nastojao irkuhu presjei
put, pa se konano povukao 1169. god.; nekoliko dana
potom, irkuh se pojavi pred Kairom i bude pozdravljen kao
spasitelj, a samo se avar drao neprijateljski spram njega i
planirao je, pri nekoj gozbi, zarobiti njega i njegove emire.
Kada su ovi saznali za tu namjeru, Saladin zakljui da ga se
oslobodi. On ga se dokopa na jahanju u okolici Kaira i pogubi
ga. Halifa, radostan da se otarasio svoga tiranskog vezira,
odredi irkuha 1169. god. za svoga nasljednika. Ipak, ovaj
umre nakon dva mjeseca, a halifa, koji je Saladina drao,
uslijed njegove ljubeznosti, za njemu posluno orue, ime-
nuje ga za vezira s titulom al-malik an-ruisir. Nur ad-din
ga prizna, u jednom pismu-estitki, za zapovjednika sirijskih
trupa.
Otada se pokazuje Saladinova veliina. Mo, koja mu se
podarila uslijed povoljnih okolnosti, dobila je visokonadare-
nog ovjeka, koji ju je znao iskoristiti. Ako je dosada zazirao
da svoj ivot posveti ratu, tako da ga je Nur ad-din gotovo
*' Vidi napomenu na stranici 13.
Saladin
morao siliti da se bavi pohodima na Egipat, a on se, dotada,
najradije posveivao teolokim raspravama i isticao se to je
mogue manje, ak je uivao i zabranjeno vino, on to sada
prekida. Njegov put mu je bio jasno oznaen: uvrenje
svoje moi i moi svojih najbliih, suzbijanje iizma, te
potpuno potiskivanje kriara. Te ciljeve je mogao postii u
dalekosenoj mjeri zato to je, bez obzira na njegovu pamet i
podobnost, tlo za njega bilo pripremljeno. Bez prethodne
djelatnosti Nur ad-dina, bez diplomatske spretnosti njegovog
oca, bez propadanja fatimidskih halifa i malaksalosti egipat-
skog naroda, bez unutranjih razmirica kriara, ne bi mu, pri
poetnom nejedinstvu islamskih vladara, u takvoj mjeri bili
sueni veliki uspjesi njegovog ivota. On je bio vie politiar
nego vojskovoa, dostupan utjecaju razumnih savjetnika,
pametan i sretan u izboru suradnika, a da nikome nije dao
vlast iz svojih ruku. Dva uenjaka, al-Kadi al-Fadil i, kas-
nije, Imad ad-din al-Katib al-Isfahani, oba glasoviti po svome
stilu i umijeu svoje prepiske, vodili su mu kabinet kao
veziri, te su sa Saladinovim najznaajnijim slubenicima i
prijateljskim vladarima bili u stalnoj prepisci. Kasnije, od
llSS. god. stupio je u njegovu slubu kadija Ibn edad,
njegov ivotopisac, kao povjerljivi tajnik.
Saladin je u Egiptu energino uzeo u ruke uzde vlasti i
izazvao negodovanje crne tjelesne strae (Nubijci i Abesinci),
koji su doli u Kairo kao vojnici, pod slabim halifama
domogli se vlasti i zauzimali najutjecajnije poloaje na dvoru i
u upravi. Uz njih su se pridruili svi, koji su od poetka, kao
revni iiti, bili nezadovoljni Saladinom kao sunitom. Upravi-
telj halifinog dvora poslao je Amalriku po pomo; ali kako je
glasnik uhvaen, propao je udar. Evnuh bude pogubljen, a
uvanje halifine palae povjereno sigurnim ljudima. U Kairu
se, na to, pobuni crna tjelesna straa, tako da Saladin, da bi je
bacio na koljena, zapali njihovo stanite. Oni odbjegnu ka
Gizi i budu tamo uniteni od Saladinovih trupa.
Franki, koji se nisu mogli pomiriti s njegovom vlau,
budui da su, s pravom, u njoj sagledali ugroavanje Jeruza-
lema, hitno su poslali po pomo u Francusku, Njemaku,
Englesku, do bizantskog cara i pape, i postigli da iz Carigrada
doe brodovlje s trupama i pomoni korpus iz june Italije.
Bizantinci i Franki se sloe u tome da, najprije, osvoje
Damijetu, a onda krenu na Kairo. Saladin zamoli Nur ad-
-dina za pomo, kako bi se, na jednoj strani, obranio od
kriara, i, na drugoj, od uvijek nemirnih Egipana; i to je
molio da pomone trupe vodi njegov otac, kao to je, ve i
ranije, pozivao sebi u Kairo druge lanove svoje obitelji.
Rezultati kriara bili bi sretniji, da nisu, uslijed energine
obrane, opsadu predugo zavukli; time je bizantska vojska
dola u prehrambenu tekou, a Amalrik je dvojio o punom
uspjehu, tako da je radije stupio u pregovore sa Saladinom i,
uz vei iznos novca, zakljuio mir. U meuvremenu je Nur
ad-din upao u Hauran i opremio ga za protunapad Franaka,
ali je strana trenja, ljeta 1170. god., koja je silno opustoila
sirijske gradove, prisilila muslimane i Franke da odloe
oruje i prihvate se izgradnje poruenih gradova. Naredne
godine (l171), upao je Saladin u Palestinu i prodro do Remle
i Askalona, ali' se onda vratio u Egipat da se pripremi za
osvajanje luke Ajle na Crvenom moru i da postupno osigura
povezanost Egipta i Palestine; jo iste godine je zauzeo tu
luku. God. 117I. ispunio je Nur ad-dinovu elju, te ispustio
524
spominjanje halife u hutbi petkom i unio ime abasidskog
halife. Uskoro potom je umro halifa al-Adid, da li od pri-
rodne smrti - to je pitanje. Kada je abasidskom halifi bilo
saope no to proirenje njegovog podruja, poalje on Nur ad-
-dinu poasnu odjeu, ali ne dolikujuu njemu (vladara-
-sizerena), tako da ga je on, dodue, obukao, a onda ga s
halifinim izaslanikom poslao dalje Saladinu.
Odnos izmeu Saladina i Nur ad-dina morao se uskoro
pomutiti. Za ovog je prvi bio suvie samostalan u Kairu,
njegov otac i braa bili su kod njega, tako da Nur ad-din nije
imao taoca u rukama. Kada se, sad, Saladin htio ponovo
prihvatiti plana osiguranja puta izmeu Egipta i Palestine,
predloi on Nur ad-dinu da opsjedne aubak i Kerak, te
krene na mar; ali onda, kada Nur ad-din poe ka Keraku,
emiri posavjetuju Saladina da mu ne poe u susret, jer su se
bojali za njegovu sigurnost. Slijedei taj njihov savjet, okrene
on natrag i ispria se nesigurnim prilikama u Egiptu. Krajnje
razljuen time, Nur ad-din sabere svoje trupe protiv Sala-
dina. Kada se to doznalo na dvoru ovoga, dio emira mu
savjetovae da se bori, ali ga, ipak, skloni njegov otac, koji se
plaio velikog Nur ad-dinovog ugleda, da mu napie ponizno
pismo, tako da se uspostavi snoljiv odnos. Pa ipak, njihovo
uzajamno nepovjerenje nije se vie prevladalo, tako da nije
dolo do osvajanja spomenutih mjesta, kao to openito u to
doba Saladin nije svoga vrhovnika, koliko je to bilo u njego-
voj moi, podravao u borbi protiv kriara. Naredne godine
krene on ka Keraku, ali opet, kada se Nur ad-din priblii,
vrati pod izlikom bolesti oca. U tom tekom poloaju, odlui
Saladin sebi i svojima stvoriti sigurno pribjeite, na nain
koji bi Nur ad-dina zadovoljio. On poalje svoga brata Turan
aha 1176. god. protiv sektaa Abd an-Nebija, koji se bio
dokopao Jemena. Turan ah ga uspije protjerati i Jemen
osvojiti. On se, zatim, da u hutbi petkom spomenuti kao
vladar nakon halife i poalje glasnike Saladinu, koji, sa svoje
strane, izvijesti Nur ad-dina i halifu. Ipak je Saladinov
poloaj i dalje bio ugroen, pogotovo to je u proljee te
godine morao ponovo uguiti ustanak; no sada Nur ad-din
odlui nastupiti protiv njega, osobito jer ga je on bio uvrijedio
time to je izjavio da bi Saladinovo zaustavljanje ojaalo mo
kriara. Ve je bio trupe sakupio, kada se u Damasku teko
razboli i u malo dana umre.
Time je Saladin bio lien velike brige i mogao je svoju vlast
potpuno razviti. Najprije je priznao Nur ad-dinovog ll-
godinjeg sina al-Melika as-Saliha Ismaila i posvetio se suzbi-
janju Normana sa Sicilije, koji su se krajem 1173-1174. god.
pojavili sa snanom flotom pred Aleksandrijom. Oni su
iskrcali svoje ljudstvo, ali je ve nakon tri dana, uz pomo
trupa koje su ojaale jaku posadu, potueno i veina ubijena.
Saladin zadobije silan plijen. Kratko prije toga je umro i kralj
Amalrik, tako da se Saladin, neugroen u svojoj velikoj moi,
mogao potpuno posvetiti cilju svoga ivota, borbi s kria-
rima. Najprije je obratio panju na prilike u Siriji, gdje je
1174. god. bio pozvan od emira u Damask. On tamo nae
stanje utoliko nepovoljnije ukoliko je meu muslimanima
nedostajala jedinstvena volja. S pravom je smatrao, kao
neko Nur ad-din u slinom poloaju, neophodnim zadobiti
istinsku vlast u Siriji, premda najprije kao as-Salih Ismailov
vazal, iji skrbnik je teio postati. Stanje se, najprije, sloilo
nepovoljno. Alep mu se odupro, jednako kao Hama, Hims

I--~-
I (Horns) i Baalbek; Ismailov stric, Gazi, doe s velikom
vojskom iz Mezopotamije, tako da je Saladin bio spreman na
mir povoljan za Ismaila. Budui da njegovi uvjeti nisu prih-
vaeni, Saladin bude prisiljen na borbu. On se proglasi za
neovisnog, time to iz hutbe petkom ispusti ime as-Saliha
Ismaila. Odluka mu ispadne u korist, a protivnici hametice
potueni kod Kurun Hame. Saladin postupi s velikom umje-
renou; on ostavi bezopasnom as-Salih Ismailu posjed Alepa
i dade srodnicima kao lena Hamu, Hims i Baalbek, koji su
mu pripali bez borbe. Tada mu je 1175. god., na njegovu
zamolbu, halifa podario vlast nad Egiptom, Nubijom, Jeme-
nom, Magribom (od Egipta do Tripolisa), Palestinom i sre-
dinjom Sirijom, te se odsada smatrao sultanom, a tako su ga
smatrali i njegovi suvremenici. Titulu sultan kao takvu, on
nije nosio; on se nazivao sultdn al-islam wa al-muslimin.
Zadnji pokuaj zengidske stranke da ga suzbije zavrio se,
nakon vie borbi i tree opsade Alepa, mirom krajem 1176.
god., kojim je Saladin, konano, bio priznat u posjedu od
njega osvojenih zemalja. Ismailovog saveznika, tzv. Starca
sa brda, ejha Sinana, poglavara Asasina u Mesjedu, koji je
vie puta slao na njega svoje ubojice, on je uskoro potom
opsjeo, u njegovom utvrenom dvorcu, ali ga nije mogao
zauzeti, budui da su fanatini Asasini pruili estoki otpor.
On prekine opsadu i dobije od Sinana obeanje da ga vie
nee napadati, te se vrati u Egipat.
Kao na vanu zadau u Kairu gledao je na izgradnju
tvrave, koju je naredio te iste godine. God. 1177. krene on
na brzinu u Palestinu i opustoi predjel Gaze i Askelona.
Kralj Balduin IV, stane mu nasuprot, ali se morao povui
zbog Saladinove oite premoi. Saladinove trupe se potom
rasture zbog pljake, dok su se Balduin, templari i mnogi
vitezovi sakupljali i ponovo se pojavili na bojnom polju.
Saladin je tek morao sakupljati svoje brojne trupe. Vojske se
sukobe juno od Remle. Vitezovi su pokazali veliku sranost,
te su Saladina strano porazili. Pobjeda je bila tako nenadana
da su je i oni sami pripisivali udu. Sam Saladin je lebdio u
opasnosti da bude zarobljen; njegov brati, drugi glavari i
uenjaci iz njegove pratnje bili su zarobljeni. Posljedica tog
poraza bila je da je naredne (1178) godine kralj Balduin, a da
ga Saladin nije mogao u tome sprijeiti, izgradio kod mosta
preko Jordana Disr Benat [akub jednu tvravu, koja mu je
omoguila kontrolu nad rijekom Jordanom i ravnicom sve do
Banijasa. Obrnuto, Saladin, koji je uzalud kralju nudio
odtetu od 100.000 dinara da gradnju napusti, morao se
braniti. On poalje svoje najsposobnije vojskovoe, Iz ad-
-dina Faruh-aha, te svoje bratie, protiv Balduina, koji po-
etkom 1179. god. pretrpi poraz. U toku kasnijeg vremena,
Saladinu poe za rukom nanijeti mu teak poraz kod Merd
Ujuna, 1179. god.; zarobljen je tada veliki broj otmjenih
franakih glavara. Dva mjeseca kasnije, Saladin osvoji utvr-
eni dvorac na jakubovom gazu i sravni ga sa zemljom.
Godina koja je nadolazila nije donijela neke vee borbe. God.
1180., Balduin zakljui dvogodinji mir sa Saladinom.
Naredne godine umre Ismail, Nur ad-dinov sin; njegov
nasljednik, po njegovoj zadnjoj volji, postane za rat sposobni
roak Iz ad-din Mesud; ali on razmijeni Alep sa svojim
bratom Zengijem II za Sindar, da bi uspostavio povezano
podruje vlasti. U meuvremenu, zbog stalnih prepada na
karavane za Egipat od strane vladara Keraka, Rajnalda de
525
Saladin
atijona, doe do ratnog stanja izmeu Saladina i Franaka;
Zengi II, obrnuto, zakljui mir sa Frankima. Ali Saladin je
teio tome da odri jedinstveno vostvo islamskih podruja,
te iskoristi narednu godinu za to da osvoji (1183) ostatak
sirijskog podruja (Alep), te da dobije vrhovnitvo u Mezo-
potamiji, pomou toga to je zauzeo najvanije gradove i
razdijelio ih kao lena. Dodue, s kriarima nije vladao trajan
mir, ali su se i vee borbe izbjegavale s obje strane, te se u
istoj godini zakljui etvorogodinji mir izmeu Balduina V,
skrbnika Rajmunda II od Tripolisa, i Saladina. Kratko
potom umre Balduin V, a njegov nasljednik Gij de Lusinjan,
uspne se naredne godine na prijesto usprkos Rajmundovom
protivljenju. Ali je mir bio naruen time to je Rajnald de
atijon, opet, napao veliku karavanu iz svoga dvorca Kerak i
uskratio svaku zadovoljtinu i naknadu tete. Tada je Sala-
din, krajnje naljuen, upao krajem 1186. god. na podruje
Keraka i poveo sobom egipatske trupe da osigura hadije iz
Meke koje su se vraale, dok su se njegove sirijske trupe
koncentrirale kod Harima. Kriari su uvidjeli stranu opas-
nost. Gij se pomirio sa Rajmundom, a sa svih strana su
dolazile trupe, tako da Gij sakupi vojsku od 20.000 ljudi i
smjesti se u Safuriji. God. 1187. prispije Saladin juno od
Genezaretskog jezera i osvoji grad Tiberijas nakon 6 dana;
otpor mu je bio pruen samo iz tvrave. Uzalud je Rajmund
upozoravao kriare na to da ne napuste svoje vodom bogato
stanite, koje je na stranoj vruini bilo dobro zaklonjeno.
Njegovi neprijatelji, koji su mislili na sporazum sa Saladi-
nom, savjetovali su kralju da napadne sultana. On naredi da
se napreduje u pravcu Tiberijasa i utabori se u noi kod
Hatina, gdje vojska ne nae ak ni dosta vode. Usprkos
velikoj hrabrosti, kriari budu potpuno potueni, a kralj i
veliki dio voa zarobljen. Dok je Saladin kralja prijateljski
primio, ubio je prekritelja mira Rajnalda vlastitom rukom i
dao, preko svojih emira i kadija, pogubiti sve templare i
ivanovce. Kao to mu je neko bitka kod Kurun Hame
osigurala vlast nad Sirijom, to mu je odluujua bitka kod
Hatina dala u ruke Palestinu sa Jeruzalemom. Utvreni
gradovi su padali jedan za drugim. Onda je on napredavao ka
Jeruzalemu i zauzeo (1187) Betlehem, Betaniju i Maslinovu
goru. Saladin se utabori, najprije, na zapadu od grada, iji su
se itelji hrabro borili; ali kada ih je napao s povoljnijeg
mjesta na sjeveru i upotrijebio katapulte i druga bacaka
orua, grad se morao predati. Imuniji su se mogli otkupiti;
oni, koji nisu mogli platiti, odvedeni su u ropstvo, pa ipak je
vie hiljada, na elju viih islamskih i kranskih linosti, bilo
osloboeno, kao i od strane samoga Saladina veliki broj
starijih siromaha. Samo su neki bolesnici smjeli tu ostati, a
jednako i oni koji su se obavezali na plaanje glavarine. Sve
to je podsjealo na kransku vjeru razoreno je, a Kupola na
stijeni i damija al-Aksa vraene u prijanje stanje, te uteme-
ljene bolnice i kole u znak sjeanja na veliki dogaaj.
Posljedica te pobjede bila je da je Saladin preostale kranske
gradove ili utvrde uzeo silom ili predajom; samo su Anti-
ohija, Tripolis, Tir, kao i jedan broj manjih gradova i dvo-
raca, ostali u kranskom posjedu.
Ostatak godine protekao je nesretno za Saladina; on poini
greku, dozvolivi svojoj premorenoj vojsci opsadu Tira. Tu
je pretrpio teak udarac, uslijed hrabre obrane opsjednutih,
te neuspjeha na moru. Aku je on, pomou svoga emira
Salat
I
Karakua, koji se iskuao kao graditelj tvrave u Kairu,
ponovo izgradio i uvrstio. Tada krene, nakon uzaludnog
pokuaja da uzme Kevkeb, u Damask, te pozove, 1188. god.,
islamske vladare Sirije i Mezopotamije s njihovim trupama na
novi pohod. U toku te vojne osvojili su Latakiju, Debelu,
Sahjun, Serrnin i Burzuju, a s vladarom Antiohije je zakljuen
sedmomjeseni mir. Saladin se vrati I. ramazana iste godine u
Damask i otpusti saveznike iz Mezopotamije, dok je svoje
trupe zadrao pod orujem da osvoje Safad, Kevkeb, Kerak i
aubek. Taj pohod je bio dugotrajan, ali uspjean, te se zavrio
(1189) zauzeem svih tih mjesta.
Na vijest o zauzeu Jeruzalema, GrgurVIII naredi novi
kriarski rat, a nakon njegove smrti nastavi Klement III. Sva
neprijateljstva meu vladarima u Evropi budu prekinuta. Kao
prvu pomo novih kriara poalje Viljem od Sicilije svoje
brodovlje, koje oslobodi opsade Tripolis i koje je predstav-
ljalo, u narednom dobu, oslon za palestinske luke gradove.
Postupno se krenu i trupe iz Evrope, te se sve skupa iskrcaju u
Tiru. Franki, ojaani stalnim pridolaenjem, otponu 1189.
godine opsadu Ake, koja se rauna u jedan od najveliajnijih
vojnih poduhvata srednjeg vijeka. Prilikom zauzea Jeruza-
lema zarobljeni kralj Gij de Lusinjon i grof de Montferat bili
su, na molbu kraljice Sibile, ve 1188. god. osloboeni od
strane Saladina, uz obavezu da se vie nee protiv njega boriti,
te su sada zapoeli opsadu Ake, nakon to ih je patrijarh
razvezao njihove prisege, a raunajui na pomo cara Fridri-
ha I, Riarda I i Filipa, te na ve pridola pojaanja. Tu se
pokazala sva Saladinova energija, i kriari su, u viegodinjem
ratu, upoznali odista velikog sultana i nauili ga cijeniti.
Kralj Gij je doveo Franke, nakon dvomjesenih priprema,
pred Aku, a dan kasnije prispiie Saladin. Za osvojenje grada
borio se na kopnu i moru. Kriari su bili u prednosti, jer je
posada bila, veinom, odsjeena od mora i trpjela od nedosta-
taka ivenih namirnica. Osim toga su stalna pojaanja u
vojsci i pristizanje brodova sa ivenim namirnicama dali
kriarima odlunu prednost. Uz to su jo raspolagali sjajnim
opsadnim strojevima. Saladin je imao prednost u jedinstvenoj
volji, premda mu je vojska dugim ratovima bila oslabljena,
tako da ni izmjena posade u Aki nije donijela znatnu korist, a
i njegova vojska se, konano poela buniti. Kriari su, kao i
uvijek, bili u meusobnim razmiricama. Naredna godina je
obilovala borbama i na kopnu i na moru. Saladin je uzalud
nastojao posredstvom halife privui nove snage iz istonih
zemalja. God. 1191. predala se posada samovoljno, a da nije
ekala Saladinovu odluku. Trava, kao i svi zarobljenici koji
su se u njoj nali, morali su biti izrueni, a posada osloboena
tek nakon plaanja 200.000 zlatnika. Kada mjesec dana
kasnije novac jo nije bio isplaen, Riard od Engleske naredi
ubiti 3.000 zarobljenika. Strani in imao je za posljedicu da
su svi zarobljenici kod muslimana takoer bili pobijeni.
Riard, potom, nakratko zauzme Kaisariiu i utvrenu Jafu,
dok je Saladin razorio utvrdu Remlu. Mirovni pregovori su,
otada, tekli skoro neprekidno. Glavni zahtjevi su bili ustupa-
nje Jeruzalema i povratak Svetog kria, a kasnije je Riard
predloio da Saladinov brat al-Melik al-Adil, koji je vodio
pregovore s muslimanske strane, oeni njegovu sestru, te
vlada Jeruzalemom; on je slijedio pomirbenu politiku, koja je
postupno dovela do mira, 1192. god. Lida i Remla budu
podijeljene, Askalon sruen, a kriarima doputeno da bez
526
! oruja hodoaste na sveta mjesta. Usprkos naporima cjelo-
kupne Evrope, najvei dio Palestine ostao je pod Saladinom
sve do obalne linije, a povezanost s Egiptom osigurana.
Saladin se mogao jo malo mjeseci, koliko mu je ostalo od
ivota, radovati miru; on je ojaao Jeruzalem i onda lagano
krenuo u Damask, gdje ga je stanovnitvo doekalo s radou
i klicanjem krajem godine. God. 1193. se razbolio i umro, u
dobi od 55 godina.
Njegov najstariji sin dobije Damask, drugi sin - Alep, a
trei Egipat, brat Adil - sjevernu Arabiju i Mezopotamiju.
Jedinstvo njegovog carstva iezlo je ve nekoliko godina
nakon njegove smrti. Njegov autoritet, utemeljen na osobitoj
pameti, dobroti i pobonosti, bio je nepokolebljiv. Gramzlji-
vost je bila daleko od njega; dva puta, kada je umro fatimidski
halifa iatabeg Nur ad-din, imao je priliku stei golema
bogatstva. Bogatstvo halife je podijelio svojim trupama i
pristaama, a Nur ad-dinovo nije ni dirnuo, nego predao
njegovom sinu. Fanatian je bio protiv kriara kao cjeline, ali
ne i protiv pojedinaca i ne protiv podlonih krana svoga
carstva. On je iao istim putem kao i Nur ad-din i moe se
nazvati podupirateljern sunitske reakcije protiv iitsko-perzij-
ske prevlasti u Islamu. Saladin je bio omiljen i tovan od svojih
i, sa sultanom Bejbarsom i Harun ar-Raidom, jo i danas je
najpopularnija linost Istoka. U Evropi vrijedi kao uzor
vitetva, jer stvarno nikada nije bio nepotrebno okrutan, a
esto je bio velikoduan pri oslobaanju iz zarobljenitva i pri
darivanjima. Bio je prijatelj teoloke znanosti, te zatitnik
uenjaka i veliki naruitelj graevina. Zaudo, Arapi nisu
uzeli Saladina za predmet narodne pjesme i romana, osim
jedne iznimke (naime, u jednom poglavlju romana o Bei-
barsu), dok je, uskoro po smrti, potakao matu engleskih
trubadura, premda ga oni prikazuju u nepovoljnom svjetlu; u
poeziji Francuza i Talijana igra on pozitivnu ulogu. I moder-
nije pjesnitvo (Scott u Talismanu i Lessing u Natanu
Mudracu) ga je opisalo, u prvom sluaju vie kao energinog
orijentalnog vladara, a u drugom kao tankoutnog Evropejea.
A L A T (a. salai), uobiajen arapski naziv za obrednu
S molitvu ili bogosluje. Prijevod molitva bez poblie g
odreenja nije precizan; pojmu molitve odgovara arapska rije
du'ii'.
l) [asnoje da Muharnmed u poetku nije imao dovoljno
grae za obred. Taj podatak dobiva se iz slavne predaje o
objavi XCVI sure, koja je, prema miljenju veine, prva
objavljena. Na zapovijed anela da recitira, on odgovara:
Nernam to.
Iako salat nigdje u Kur'anu nije opisan ili precizno
regulisan , moe se pretpostaviti da njegova karakteristina
obiljeja nisu tokom povijesnog razvoja bogosluja izmije-
njena. Na to navode indicije koje se nalaze u Kur'anu u
pogledu njegovih sastavnih dijelova. Svugdje se stojei poloaj
uzima kao osnovni, s tim da se kombinira s povremenim
naklonima (ruhu' ) i padanjem niice (sugud). Prisna veza
salata s uenjem (recitiranjem) Kur'ana vidi se iz injenice da
se u XVII,78 jutarnji salat zove Qur 'an al-Jagr. S druge
strane, zna se da je i samo uenje (recitiranje) Kur'ana
povezano sa poloajem tijela niice (sura LXXXIV,2I).
Ve u to doba velianje je predstavljalo dobar dio salata,

to se vidi iz kur'anskih odlomaka kakvi su XX,130 i
XXIV,41, u kojima su tahmid i tasbili spomenuti u
najtjenjoj vezi sa salatom.
Spominjanje salata i glagola salta u najstarijim surama
navodi na zakljuak da je taj obred pratio Islam od najranijih
vremena. Iz s. XVII jasno se uoava koliko je Muhammed
uznemirio Mekance svojom novom vjerom: u toj suri mu
Allah preporuuje da ne obavlja salat suvie glasno, to
predaja s pravom tumai kao dokaz da su ga nevjernici-
-sugraani napali to to radi prebuno. Ovo se slae s injeni
com da je u razdoblju, kada mu je savjetovano da se povede za
uzorom ranijih poslanika i da slijedi njihov primjer strpljivos-
ti, redovito ukazivano i na to da su i oni okupljali ljude oko
sebe i drali im salat (npr. XXI,73; XIX,31; XIV,37;
XIX,55; XX,132).
U Kur'anu sal/it se esto spominje istodobno kao i zekat;
oba su se oito smatrala dokazima pobonosti koje je Allah
najvie cijenio. U s. II,45,153 vjernici se potiu da trae pomo
u salatu i sabru; sabr se ovdje tumai kao post. U Kur'anu
nema traga spominjanju pet stubova vjere, koji e kasnije
postati toliko znaajni. Salat je izraz poniznosti (XXIII,2).
Strogo pridravanje salata zapovijeda se bez prestanka
(VI ,92; XXIII,9; LXX,34), a zanemarivanje se prekorava
(CVII,5). U IV,103 slinoj se zabrani daje slijedee opravda-
nje: jer salt je hiuib matoqiu, tj. utvreni propis vjere,
Munafiqun (licemjeri) se prekoravaju to salat obavljaju bez
ara i samo prividno (IV,142). Ogranienje, a kasnije i zabrana
pijenja vina potjeu otuda to je pretjerano uivanje remetilo
slubu Boju (IV,43).
Bitne karakteristike kasnijeg salata, prema tome, bile su
utvrene ve na samom poetku Islama. Vrlo malo znamo o
posebnim obiljejima salata, te popratnim pojavama u naj-
starijem islamskom razdoblju, U V,6 propisuje se obredno
pranje prije salata; nida' (poziv) na saliu spominje se u
V,58, a posebice za salat petkom u LXII,9. U IV,102
propisuje se poseban salat u asu neposredne opasnosti.
Slavljenje Muhammeda i taslim tvore kraj kasnijeg salata.
Ovo dobiva opravdanje u s. XXXIII,56, u kojoj pie: "Allah i
meleki njegovi blagosiliu Vjerovjesnika. O vjernici, blago si-
ljajte ga i vi i aljite mu pozdrav. Salat petkom spominje se u
LXII,9 rijeima: 0 vjernici, kada se u petak na molitvu
pozove, kupoprodaju ostavite i poite da molitvu obavite; to
vam je bolje, neka znate,
U tim okolnostima razumljivo je da je Muhammed ener-
gino naglaavao da oni koji su spremni usvojiti Islam moraju
odmah pristupiti vrenju salata. Predaja kazuje kako je
poslao Esada ibn Zuraru ili Musaba ibn Umaira k Medincima,
s namjerom da im po prvi put odri salat petkom. U
Muhammedovim porukama arapskim plemenima salat se
esto prikazuje i namee kao dunost muslimana. Prema
Predaji, ustanovljenje pet dnevnih salata vodi porijeklo od
samog poetka Islama. Ono se povezuje uz Muhammedov
uzlaz u Raj. Kad je Muhammed odveden li najvie nebo, Allah
naloi njegovoj zajednici pedeset salata dnevno; Muhammed
oc. od Allaha s tom obavezom; na povratku susree Musu,
koji ga pita to je Allah naloio njegovoj zajednici. uvi
naredbu, ree: Vrati se svom Gospodaru, jer zajednica nije u
stanju to izvravati, Tada Allah smanji broj salata na
dvadeset i pet. Na povratku Muhammed ponovo sretne Musu,
Salat
ispnca mu o promjeni, ali mu ovaj opet ree isto. Isto se
ponovilo dok ovaj nije dobio smanjenje broja na svega pet. S
druge strane, vrlo rairena predaja kazuje kako je Debrail pet
puta siao u istom danu i u Muhammedovom prisuu izvrio
salat, a Muhammed ga je svaki put oponaao.
Ova ideja ne moe izdrati tekstualnu i povijesnu kritiku. Iz
s. XI, 114 vidi se kako je ureena mekanska sluba: 1obavljaj
molitvu poetkom i krajem dana, i u prvim asovima noi!
Sura XVII, 78 spominje jutarnji saldt, salat pri zalasku
sunca i noni salat; XXIV,58 spominje salat al~fagr i salat
al-iia', A onda, iznenada, u medinskoj suri II,238 nalazi se
sredinii salat tal-zousta) Ovaj je vjerojatno u Medini
dodan dvama uobiajenima salatima.
Tako su ve u Muhammedovo vrijeme postojala tri
salata. Na pitanje kako je dolo do pet salata, odgovor je
da su dva podnevna salata (zuhr i 'asr) i dva veernja salata
(magrib i 'ia') ponavljanje unista odnosno 'ia', a lako ih je
protumaiti nemogunou tanog odreivanja vremena
salata u Muhammedovo doba. Za sada se ne moe tano
utvrditi kada je vrsto ustanovljena praksa pet salata.
Prema kazivanju Ibn Abasa, Muhammed je u Medini kom-
binirao nekoliko salata, npr. zuhr i 'a~r, s jedne strane,
a magrib i 'ia', s druge, ak i ako nije bio na putu ili u
opasnosti. Kada su ga upitali za razlog, Ibn Abas je odgovo-
rio da on nije elio izloiti lanove svoje zajednice (opasnosti)
da zgriiee (time to ih previe optereuje). U drugoj verziji
istog hadisa nalazimo: )}U Muhammedovo doba bili smo
navikli spajati salate dva po dva. An-Navavijev komentar
navedenih odlomaka ukazuje na probleme koje su ove pre-
daje postavljale pred ulemu i kako ih je rjeavala. Za nas te
predaje predstavljaju dokaz da broj salata uMuhamrnedovo
vrijeme nije jo bio utvren na pet.
Uprizatom Hadisu, broj pet se nalazi u brojnim preda-
jama. U pravnim kolama ne nailazi se na razlike u miljenju
u tom pogledu. Stoga se porijeklo te teorije mora staviti prije
kraja prvog stoljea po Hidri.
Pet obaveznih salata zovu se prema dobu dana u kojem
se odravaju: salat as-subh, esto nazvan i salat al-fagr,
salat az-euhr, saldt al-t asr, salar al-magrib, salat al-
-'ia', nazvan i saldt al-iatama, iako se ovaj drugi naziv esto
osuuje kao nepodesan.
2) Svaki musliman odrasle dobi obavezan je obavljati pet
dnevnih salata i al-maktuba, za razliku od dobrovoljnih
salata, koji se zovu nafila ili salat at-tataunou"). Bolesni
su osloboeni te obaveze. Proputene salate treba nadokna-
diti. Strogo uzevi, svatko tko namjerno proputa salt
zbog toga to ga ne priznaje svojom dunou smatra se
kafirom (ali to samo u teoriji, koja u Islamu, u mnogim
sluajevima, nema nita zajedniko sa praksom).
Za obavljanje punovrijednog salata postoji nekoliko pre-
duvjeta. Treba postii obrednu istou, ako je to potrebno i
pomou wu4ii'a, gusla ili tayammuma. Odijelo mora odgo-
varati pravnim propisima, tj, mora pokrivati intimne dije-
love. To znai da mukarci moraju biti pokriveni od pupka
do koljena, a slobodne ene po itavom tijelu izuzev lica i
ruku. Zanimljiv je propis koji se tie ena, jer je u oitoj
suprotnosti s miljenjem Evropljana o obaveznom pokrivanju
lica muslimanskih ena. U Hadisu, pitanja odjee, kao i
527
Salat
I:n~~ druga pitanja, nisu jedinstve:o ~ormuliran:. ~::~a~-l---:povijest islamskog obreda,
se spominje samo pokrivanje intimnih dijelova, a katkad se
Muhammedu pripisuju rijei da treba pokriti i ramena;
katkad se u vezi s time izriito spominje oskudna samma';
istodobno se govori o tome kako je doputen, pa ak i
uobiajen sali u jednom komadu odjee (tauib); s druge
strane, kae se da onaj tko posjeduje dva tauiba mora oba
odjenuti za obavljanje salata.
Salat se ne mora nuno obavljati u damiji, ve se moe
to initi u kui ili bilo kojem drugom mjestu; ovo se zasniva
na Muhammedovim rijeima, prema kojima mu je dana
povlastica da je za njega zemlja masgid wa tahur. Izuzimaju
se grobovi i neista mjesta.
Mjesto gdje se obavlja salat oznaeno je pomou pre-
krivke (sutra). Po pravilu se koristi saggiida (sedada). Pazi se
na to da vjernik bude okrenut prema Meki.
Salat u uem smislu sastoji se od slijedeih elemenata
(opis zasnovan na afiitskoj praksi).
Nijet (= nakana) se iskazuje ili glasno ili tiho, uz objavu
salata koji dotini eli izvriti. Onda se izgovaraju rijei
Allahu akbar, tzv. takbirat al-ihram, i s njima zapoinje
posveeno stanje. Salat se obavlja stojei. Sunna (sunet) je
izrei du'ii' (dovu) ili ta'awwud nakon takbira. Slijedi
uenje (recitiranje) koje se obino sastoji od Fatihe. U Hadisu
_je znaenje ovog kiraeta (qira'a) izraeno maksimom: la
salat li-man lam yaqra' bi-fatihati 'l-hitab. U zajednikom
salatu, obiaj je da se samo F atiha ui (recitira) skupa sa
imamom; ako imam zapone s drugim kira etom, prisutni
trebaju sluati. U Hadisu se nalaze brojna miljenja o tome da
li treba uiti (recitirati) glasno ili tiho.
Zatim dolazi ruku', koji se sastoji u tome da se klanja sve
dok dlanovi ne dou u ravninu s koljenima. Zatim se zauzima
uspravan stav (i'tidal); im se podigne glava, diu se ruke
prema gore i izgovara se Allah se brine za onoga koji ga
hvali. Ovo se nalazi vrlo rano, ve u Hadisu.
Bilo je razliitih miljenja u pogledu dizanja ruku u salatu
i dovi. Neki priaju da je Muhammed obiavao dii ruke
prilikom salata. Smatra se vanim odrediti visinu do koje je
doputeno dignuti ruke. Pored dizanja ruku, dolazi i do
njihovog irenja. Iz navedenih odlomaka oito je da do
dizanja ruku ne dolazi samo nakon ruhu'a, ve i u drugim
dijelovima salata. Ta se obredna gesta osobito obiavala
izvoditi prilikom molitve za kiu. Povremeno se raf al-
-yadayn tj. dizanje ruku, objavljivalo doputenim, ali jedino
za istisq' (molitva za kiu). Kakvo se znaenje pridavalo
ovom obredu moe se vidjeti, na primjer, iz injenice to
Muhammed mora izvriti ritualno pranje prije dizanja ruku
prilikom obavljanja dove. Sunna, nadalje, povezuje s ruku'om
qunut, koji pripada istom redu stvari kao i dizanje ruku.
Slijedei stub salata je padanje niice (sugud) ili sedda.
Zatim vjernik zauzima napola-kleei, a napola-sjedei stav,
koji se u arapskoj terminologiji obino naziva gulus. A onda
ponovo slijedi sugud.
Obredi koji se niu od Fatihe do (zakljuno) drugog
sududa sainjavaju jednu rak'a (rekat). Treba napomenuti da
u hadiskoj knjievnosti ova terminologija jo uvijek jako
varira. Katkad se rekat koristi u istom smislu u kojem i
sedda, katkad (a ta je upotreba kasnije bila redovita) rekat
ima iri smisao, te oznauje upravo opisani srednji dio. Tek
528
koja predstoji da se napise,
razjasniti tano stanje stvari. Uobiajena terminologija daje
broj rekata za svaki salat: za salat al-fagr dva, za salat az-
-zuhr etiri, za saldt al-iasr etiri, za salar al-magrib tri,
za sala al-ria' etiri. Predaja ak kazuje da se saldt izvor-
no sastojao od dva rekata, da je taj broj zadran za salate
prilikom putovanja, ali da su za normalan salat utvreni etiri
rekata.
Tvrdnja da se neki salat sastoji od toliko i toliko rekata
znai da se uvodni obredi, koji prethode prvom kiraetu, kao
i oni koji slijede iza drugoga sududa, trebaju izvriti samo
jednom u toku salata, dok se, naprotiv, obredi, koji su
izmeu njih, ponavljaju toliko i toliko puta.
Obred, koji slijedi iza drugog sududa, je taahhud, ispo-
vijedanje vjere koje se obavlja u sjedeem stavu. Pravilo, po
kojem se neki dijelovi salata ponavljaju, razvilo se
postupno, to nam pokazuje i predaja koja Muhammedu
pripisuje tvrdnju da taahhud treba ponavljati nakon svaka
dva rekata.
Zatim dolazi saldt Poslaniku, koji se sastoji od slavlje-
nja, a u koja ulazi i esto raspravljana formula sala 'llahu
'alayhi wa sallama. Ove se formule izgovaraju u sjedeem
stavu. Vjernik ostaje u sjedeem stavu pri zavrnim obre-
dima nazvanim salam ili taslimat at-tahlil kojima se zak-
ljuuje posveeno stanje. Najpotpunija verzija ovih pozdrava
(prema an-Navaviju) jeste: as-salamu 'alaykum wa rah-
hatu-'llahi; ali ona se moe i skratiti. Izgovara se dvaput,
jedanput gledajui na desno, a drugi put na lijevo. Smatra se
pozdravom vjernicima, ali se odnosi i na prisutnog anela-
-uvara (usp. S. XVII,80).
Razliiti obredi koji sainjavaju sala razvrstani su prema
njihovom znaenju ili njihovim obaveznim preporuljivim
obiljejima. An-Navavi slijedee ubraja meu arkan as-
-saldt: niyya, tahbirai al-ihram, qiyam, qira' a, ruku', i'ti-
dal, sugud, gulus, taahhud, qu'ud, as-salar 'ala an-Nabi,
salam i taan redoslijed (tartib). Druge ceremonije - od kojih
su neke spomenute - on smatra sunnom (sunetom).
Upravo mnogobrojni obredni postupci, iz kategorije
poeljnih i pohvalnih (sunet), ve prema tome da li su skra-
eni ili izvedeni do u tanine, daju svakom salatu njegov
posebni karakter i znatno utjeu na njegovu duinu. To
naroito vrijedi za umetnuta slavljenja i za kiraete; jer nakon
uenja (recitiranja) Fatihe moe uslijediti kiraet (uenje, reci-
tiranje) drugih odlomaka Kur'ana. Hadis daje mnogo poda-
taka o tom pitanju. Izgleda da je velika revnost mnogih
imama esto bila za vjernike optereenje. ini se da su se neki
alili Muhammedu i da je on priznao da imaju pravo. Ovako
je opomenuo imarne: Mislite na to da meu vama ima slabih
i starih Iiudi. Nalazimo ak i to da je dotinog imama nazvao
fatuin (iskuavatelj). Muhammeda hvale i za to to je salat
obavljao potpunije i bre nego itko drugi.
Prirodno je da fakihi smatraju taan redoslijed obreda
salata jednim od stubova: vjere. Ali opravdano je pretpos-
taviti da je tu jo dugo nakon Muhammedove smrti bilo
znatnih razlika. Takva nenamjerna odstupanja od uobiaje-
nog broja i redoslijeda obreda raspravljaju se unutar fikha, a
Hadis daje tim raspravama povijesnu osnovu. Nepodijeljeno
je miljenje da se takva nenamjerna odstupanja u manjim
stvarima nadoknauju izvoenjem dodatnih rekata ili seddi.

Kod an-Navavija moe se zapaziti s kakvom se podrobnou
fikh bavi ovim problemima. Hadis se, s druge strane, ograni-
uje na to da ustvrdi: Muhammed, kojem su takoer kasnije
pripisivali takva odstupanja, u takvim sluajevima zadovolja-
vao se izvrenjem dvaju dodatnih seddi, koje se onda zovu
sagdatd as-sahui.
Fikh takoer odreuje vrlo precizno koje su to radnje i
stanja tijela koja ponitavaju valjanost salata. Hadis biljei
da su u poetku vjernici slobodno razgovarali za vrijeme
salata i pozdravljali Muhammeda i jedan drugoga, ali da je
Poslanik stao na kraj takvoj slobodi. Taj prvi stadij osvjet-
ljava esto pripovijedana pria kako je Muhammed obavljao
salat, dok mu je Zejnebina kerkica bila obgrlila vrat; kad
je doao do sududa, on je, kako priaju, spustio dijete na
zemlju, a onda je ponovo digao k sebi poto se ispravio. U
drugoj se predaji pripovijeda kako su mu za vrijeme sududa
Hasan i Husein skoili na lea. Bila su to dobra stara
vremena, za koja fakihi nikako ne bi poeljeli da se vrate.
3) Pored pet dnevnih salata, ima i takvih koji nisu
obavezni; al-Gazali ih dijeli u tri kategorije: sunna, musta-
habb i tataunou; neki od njih uvrijeili su se tek nakon
Muhammedove smrti, pa zato nikad nisu dobili snagu pro-
pisa, dok su neki ve za Muhammedovog ivota donekle
zaboravljeni.
Ovo posljednje dogodilo se sa nonom molitvom (salat
al-layl). Taj je naziv najei u Hadisu, dok se u Kur'anu
koristi naziv tahaggud (XVII,79). U opisima nonih molenija
u Laylat al-Qadru, te za ramazanske noi, openito najradije
se koristi naziv qiyiim, to pokazuje da je na velikoj cijeni bilo
stajanje i odravanje u budnom stanju.
Iz Hadisa se saznaje da su se ovakva nona molitvena
bdjenja marljivo provodila u staroj zajednici. Recimo jedino
jo i to da ona ni u Muhammedovo vrijeme nisu bila oba-
vezna.
Noni je salas tijesno povezan s witrom. Ta rije znai
neparan jer obred se zaista i sastoji u dodavanju jednog
rekata parnom broju rekata none molitve. Koliko je u najsta-
rijoj zajednici praksa u pogledu dnevnog salata bila neujed-
naena, vidi se po tome kako se razlikuju tvrdnje o saldt ad-
-duha, jedinom salatu u toku prijepodneva. Ahmed ibn
Hanbal na ovaj nain utvruje vrijeme: Muhammed je obav-
ljao salat ad-duha kad bi sunce bilo upravo onoliko
udaljeno od horizonta koliko e biti udaljeno prilikom salat
al-tasra. Neki tvrde da je Muhammed preporuio salat
ad-duha, ak je reeno da je on za njega bio fan da, a
za muslimane sunna. Drugi, pak, tvrde da je taj saldt obavio
samo jednom ili da su ga svjedoci, na ije se tvrdnje oslanja,
vidjeli kako obavlja svega jedanput; ili da ga je Muhammed
obavljao jedino po povratku s putovanja. Ove tvrdnje pot-
krepljuju predaje (Buhari) koje tvrde da ugledni ljudi kao
Abu Bekr, Omar i Ibn Omar nisu obavljali salat ad-
-duha. Ad-Darimi ide tako daleko da ga zove bid'a (=
novotarija, to je veoma snaan izraz).
Brojni su salati prije i poslije obaveznih, a sastoje se od
dva rekata. Prije i poslije salat al-fagra: al-Buhari, Abu
Davud. Prije i poslije salat ae-zuhra: al-Buhari, Muslim.
Prije i poslije salat al-iasra, ali treba paziti da se ne dogodi
u asu zalaska sunca: Abu Davud, al-Buhari. Prije i poslije
salat al-magnba: al-Buhari; (est rekata) nakon saldt al-
----------------'----
529
Salat
-magriba: at-Tirmizi. Nakon salat al-'iii': al-Buhari. Ali
pria se da ak ni sam Muhammed nije svakodnevno obavljao
sve ove dobrovoljne salate; njihov broj se procjenjuje na 16
ili 12. Pored ovih, postoje rawiitib na odreene dane sedmice
i mjeseca i u razliitim prigodama, tako pri ulasku u neku
damiju, po povratku s putovanja, itd.
4) Dnevni se salat moe obavljati pojedinano; ali ga je
preporuljivo obavljati u zajednici. U svakom sluaju, prema
an-Navaviju, ne postoji nikakva obaveza koja se tie ena; za
njih se ak nita i ne preporuuje. U Hadisu su izriito
preporuene prednosti zajednikog salata. Kao mjesto
okupljanja preporuuje se damija, iako to nije obaveza; za
valjanost salata nije potrebno da bude prisutan odreeni
broj sudionika. Kod Abu Ishaka a-iraziia nalazimo da
demat (gamii'a) mogu initi i samo dva ovjeka. Vrlo se esto
opisuju salati koje obavljaju tri osobe.
Preporuuje se tiho pristupiti salatu. Posebno se hvale-
vrijednim smatra zauzeti mjesto neto prije poetka salata
i ostati na mjestu neto nakon zavretka. Ako netko zakasni
tako da moe obaviti samo jedan rekat, ipak se smatra da je
obavio salati (al-Buhari, Muslim). Malik zastupa
suprotno stajalite. Ako netko ue u damiju nakon to je
sam obavio salat, ipak se treba pridruiti zajednici (Abu
Davud, at-Tirmizi). I suprotno stajalite ima svoje zagovor-
nike (Abu Davud). esto se spominje pravilo po kojem
ovjek treba sam nadoknaditi ono to je propustio napraviti
u dematu.
Vjernici se poredaju u redove ($aff); mnogo se polae na
to da ti redovi budu gusti i pravilni. Posebno se cijeni
prednji red, a unutar ovoga osobito se preporuuju mjesta
na desno od imama. Ovo se odnosi samo na mukarce;
enama se preporua da se smjeste u zadnjem redu. Salat
al-gam: vodi imam koji stoji ispred prvog reda ili (ako su
samo dvije osobe prisutne) izmeu ovih ili tako da mu je
jedna na desno, a jedna pozadi.
Dri se do toga da se imama u svemu oponaa. Tkogod se
oglui na ovaj zahtjev izlae se kazni Bojoj (Ahmed ibn
Hanbal, Malik).
U Islamu dunost imama moe preuzeti svaki lan zajed-
nice koji je za to kvalificiran. Za Muhammedovog ivota, u
Medini se smatralo iznimnim ako Poslanik nije sam vodio
salat. U vrijeme njegove zadnje bolesti i u drugim prili-
kama, kad je bio odsutan, obino ga je (prema kazivanju)
zamjenjivao Abu Bekr. Hadis rado i mnogo izvjetava o
tome; u mnogim stvarima koje se tu nalaze mora se vidjeti
odraz prilika koje su nastale nakon Muhammedove smrti.
Tada je voenje salata bilo iznimno vano, to postaje
jasno ako razmotrimo mnogobrojna znaenja rijei imiim.
Voditelj demata u Poslanikovoj damiji bio je prirodno i
voa zajednice u politikim pitanjima. Postupno su funkcije
odijeljene, ali halifa i voa najmanjeg seoskog demata zovu
se jednako - imam.
Imam za Poslanikovu damiju je - barem u doba ranih
halifa - bivao imenovan; u provinciji se, meutim, moglo s
razlogom oekivati da doe do odstupanja u slubi. U Hadisu
se teko nalaze tano opisani obiaji koji su vladali u provin-
ciji. Iz toga, moda, treba zakljuiti da se tu, u prvom
stoljeu nakon Hidre, jo nije definitivno ustalila neka odre-
e~a p:.a.ksa.. ~ko se nek.oliko osoba .sakupi u .de~at, n.eka.d I
najstanu VOdI $aliit, a nekad onaj tko najbolje poznaje
-- - --
Sala t
Kur'an. Tu su dunost mogli obavljati i robovi i slobodnjaci.
U zejditskoj predaji spominju se ak i ene kao imami. U
knjigama fikha i u zbirkama predaja raspravlja se i pitanje iza
koga se, kao imama, smije obavljati salat.
N aglaava se problem imamove odgovornosti i nagrade
koja ga oekuje na nebu. On se mora povui ako je prisutan
netko s veim ugledom u vjerskim stvarima. Imam ne smije
biti stranac, ve domai ovjek.
Voenje demata postupno se razvilo u vie-manje odre-
eni posao. U Egiptu je imam obino bio neki mali trgovac ili
uitelj. Vee damije namjetaju dva imama i plaaju ih iz
vlastite blagajne. U Meki nalazimo na funkciji imama i
najslavnije uitelje i sasvim beznaajne osobe. U Indoneziji tu
dunost esto obavlja pangulu, koji obavlja i sudsku dunost.
Pored pet dnevnih salata postoje i posebna bogosluja
koja je zajednica duna odravati u nekim prilikama. Na
prvom mjestu je salin petkom, zatim prilikom dvaju blag-
dana, te za kiu.
Sasvim je drugaiji kratki salat koji se obavlja na putova-
nju, a sastoji se od dva rekata. Pravnici, dakako, mnogo
raspravljaju o tome to se podrazumijeva pod putovanjem.
Jo jedna olakica prilikom putovanja sastoji se u spajanju
dvaju ili veeg broja salata u jedan. Hadis o tome donosi
mnoge obavijesti. Kao to se spomenulo, Muhammcd je -
kako priaju - u Medini spajao vie salata u jedan.
Poseban salat, koji je takoer opisan u Kur'anu, je onaj
koji se dri kad prijeti opasnost od neprijatelja (IV,101-103).
Odstupanje od uobiajenog obreda vidi se u tome to su
vjernici poredani u dva reda od kojih jedan uva strau pod
orujem, dok drugi obavljaju sudud; to se ponavlja dok svi
ne obave sudud. Tada svi zajedno ue (recitiraju) taahhud.
Ako se neprijatelja oekuje iz drugog smjera a ne kible, onda
se obred u skladu s time mijenja. U tom sluaju, salat se
moe i skratiti. Cak se spominje salat al-hanif od jednog
rekata.
Na koncu kratko emo se osvrnuti na salat za mrtve
(as-salar 'ala al-mayyit, sal/it al-giniiza). To je kolektivna
dunost (farej. al-kifiiya), koja se samo u iznimnim okolnos-
tima smije izostaviti. U nekim predajama nalae se odrava-
nje salata za svakog umrlog muslimana. U Hadisu se
propovijeda kako je Muhammed drao salt za mrtvog
Abdalaha ibn Ubcia, ljutog nevjernika, i kako ga je Omar za
to ukorio. Stoga je dolo do objave s. IX,84: I nijednom od
njih, kad umre, nemoj molitvu obaviti, niti sahrani njegovoj
prisustvovati, jer oni u Allaha i njegova Poslanika ne vjeruju i
kao nevjernici oni umiru.
U Hadisu se, nadalje, pripovijeda da je Muhammed izosta-
vio salat za mrtve koji su poinili samoubojstvo. An-Navavi
kae, meutim, da se u tom sluaju nije inila iznimka. Hadis
kazuje takoer da je Muhammed odbijao odrati ovaj salat,
ukoliko duhovi umrloga nisu bili plaeni. Stoga Zakon pre-
porua onima koji su za njim u alosti da to prije rijee tu
stvar. U Hadisu nalazimo proturjene tvrdnje o tome da li je
Muhammed drao salat al-ginaza za one koji su smaknuti
po zakonskoj odluci. Prema Abu Ishaku a-iraziju ovako se
odvija salat za mrtve: imam stoji uz vrh nosiljke, ako se radi
o mukarcu, pri dnu ako se radi o eni (ovo je stara tradicija);
izgovara nijet i etiri tekbira podignuvi ruke; kod prvog ui
(recitira) Fatihu, kod drugog slavi Muhammeda, kod treeg
530
izgovara dovu za umrlog, kod etvrtog dovu za one koji
sudjeluju u bogosluju; obred se zavrava sa dva teslima.
U pogledu mjesta na kojem treba odrati salt al-giniiza,
miljenja se ne slau. Postoje dokazi da se u staroj Medini
koristila za to musalld; na primjer, u sluaju bogosluja za
Nedaija koji je umro u Abesiniji. Kod Ibn Sada se nalazi da
je Muhammed drao salat u kui umrloga. Stoga se kao na
novinu gledalo na sluaj kada je tijelo Sada ibn Abi Vakasa,
na zahtjev Aie ili Poslanikovih udovica, doneeno u da-
miju. Pria se da je Aia na to odgovorila: Kako je kratko
ljudsko pamenje. Muhammed je doista obiavao drati ovaj
salat u damiji. Muslimov komentator, an-Navavi donosi
miljenja razliitih kola o tom odlomku (kako to to az-
-Zurkani ini za Malika), te navodi pravnu kategoriju u koju
one stavljaju odravanje salata u damiji. U svakom slu-
aju, danas II mnogim dijelovima islamskog svijeta vlada
obiaj da se salat odrava II damiji. U Aehu (Ainu),
naprotiv, kao i na Javi, u veini se sluajeva saldt dri u
prednjem dvoritu kue umrloga. Ovo, ako ve nije preporu-
eno, a ono je barem dozvoljeno (ovisno o mezhebu).
Tijelo umrlog nije nuno prisutno prilikom salata. U
Meki je obiaj drati salat al-ginasa i za one graane koji su
umrli daleko od kue. Opravdanje za ovaj obiaj nalazimo u
rairenoj predaji prema kojoj je Muhammed u Medini drao
salat za mrtvog Nedaiia.
5) Evropski kritiari jednostrano gledaju na pitanje o
znaenju salata. Obino, po uzoru na Rankea, daje se
veliko znaenje salatu kao mjeri discipline, i zaista, ovu je
ulogu teko dovoljno istaknuti. Veliki dio ivota zajednice
odvijao se u Muhammedovo doba oko salata u Medini i
kroz to se stari arapski mentalitet postupno pretvorio u
islamski. Ista se pojava kasnije ponovila u pokrajinama hali-
fata. Salat je bio jedan od najdjelotvornijih initelja izgrad-
nje zajednice.
Evropljanin, meutim, svoj sud o salatu stvara na osnovu
vlastitog gledanja; protestantu tu nedostaje intenzivnosti, a
katoliku velebnosti obreda.
Sa znanstvenog stajalita, oba gledita su neispravna. Tko
god eli dobiti jasniji uvid u znaenje salata mora se zapi-
tati: to on znai za muslimane? Na to pitanje djelomino ve
odgovara i samo promatranje zanosa i oduevljenja koje
muslimani raznih zemalja pokazuju za salat.
Znaajne su Leinove napomene u vezi sa salatom u
Egiptu: U javnom bogosluju, muslimani se ponaaju
neobino sveano i dolino. Njihov izgled i ponaanje u
damiji odlikuje se prije mirnoom i skromnom pobonou,
nego zanosnim arom. Za vrijeme molitve nikad ne grijee
namjerno ni rijeju ni djelom. Ponos i fanatizam koje poka-
zuju u svakodnevnom ivotu, u odnosu s pripadnicima nji-
hove ili neke druge vjere - sve to oni potpuno naputaju
ulazei u damiju i predaju se u cjelosti oboavanju svoga
Stvoritelja - ponizni i skrueni, ali bez lane skromnosti i
hinjene suzdranosti.
Vjerska literatura predstavlja bogato vrelo za prouavanje
znaenja salata za vjerski ivot muslimana. Za prva dva
stoljea po Hidri moramo se obraati prvenstveno Hadisu, U
popisu stubova Islama, salin se uvijek nalazi na drugom
mjestu. U esto spominjano] prii o neukom beduinu koji je
zapitao Muhammeda: Kako u se spasiti? Muhammed

odgovara, dajui mu popis dunosti koje Islam namee vjerni-
cima, a to su: pet salata dnevno, post ramazanom i zekat. I u
drugim predajama koje nabrajaju obaveze muslimana, kao na
primjer u uputama danim Muadu ibn Debelu, kad ga je
Muhammed poslao u Jemen, spominju se, pored taiohi da ili
sluenja Allahu, i pet dnevnih salata, te zekat. Tu su
izostavljeni had i ramazanski post. Na ljestvici najpohvalnijih
djela, salat esto zauzima prvo mjesto. Strogo pridravanje
pet dnevnih salata osigurava mjesto u Raju. Izostavljanje
salata vodi u nevjeru ineznabotvo: izmeu ovjeka i
mnogovjerstva i nevjerstva stoji zanemarivanje salata.
Mo oienja koju ima salat u Predaji je opisana alegorij-
ski: Salat je kao vrelo slatke vode koje tee uz vrata svakog
od vas; ovjek u njega uranja pet puta dnevno; moete li
vjerovati da nakon toga ostaje ita neisto? U isto tako
poznatoj predaji, on je opisan bez alegorije: obavezan salat
oienje je od grijeha koji su poinjeni izmeu njega i onoga
slijedeeg; kao to se zna, teki zloini su tu iskljueni, na
njih se ne odnosi oisti teljski uinak pobonih slubi.
Salat treba obavljati predano, usredotoene panje.
esto se pria kako je Muhammed odbacio komad odjee, jer
mu je ara na njoj odvraala panju prilikom salata.
Iz slijedee predaje vidi se da salat nije samo izvrenje
neke dunosti, ve da u njega treba unositi svoje srce.
Muhammed ree: Od svjetovnih stvari najdrae su mi ene i
mirisi, ali saldt je utjeha mojim oima! Katkad se spominje
i plakanje prilikom salata.
Ali daleko najznaajnije obiljeje salata je to da on pred-
stavlja razgovor s Allahom. Tu ideju nalazimo izraenu u
slijedee dvije situacije. Prvo, u Hadisu se nalazi da je
zabranjeno pljuvati u smjeru kible, jer saldt je prisni odnos s
Allahom. Drugi vid, u kojem je taj smisao izraen, jeste
slijedei: Ako netko od vas vri salar, on je u povjcrljivom
razgovoru s Gospodarom; u tom sluaju, ovjek mora tano
znati to govori Bogu; stoga nitko ne smije priguiti glas
drugoga za vrijeme uenja (recitiranja). Ilustraciju za ovo
nalazimo u slijedeem hadit qudsi: Allah ree: Podijelio
sam saldt u dvije polovice, od kojih jedna pripada Meni, a
druga robu Mome, te Moj rob postie ono to trai, Poslanik
Boji ree: Ui (recitiraj), a kad rob ree: Ncka je slavljen
Allah, Gospodar svjctova!, Allah ree: Rob Moj me slavili;
kad rob ree: Milostivi i Milosrdni, Allah ree: Rob Moj
me uzdie; kad rob ree: Gospodar sudnjeg dana, Allah
ree: Rob Moj me slavili; kad rob ree: Tebc sluimo i
Tebe molimo za pomo, Allah ree: Ovaj razgovor je
izmeu Mene i roba Moga i on je dobio to je traio; kad rob
ree: Vodi nas pravim putem, putem onih koje voli, na koje
se ne ljuti i koji ne griiee, Allah ree: 1'0 pripada robu
Momu i on postie to je traio.:
Salat iscjeljuje, ali to nije nita novo u usporedbi s
drugim religijama. Spomenimo salar al-luiga, koji se slui
da bi se postigao neki cilj za kojim se arko udi, te salat al-
-istihara prije donoenja neke odluke.
Opis salata kao mundgata karakteristian je za medita-
tivnu komponentu koja postoji ve u najranijem razdoblju
Islama; to je oito bio jedan od glavnih puteva kojim je
misticizam uao u Islam izvana.
Jedan od najstarijih muslimanskih mistika al-Muhasibi (u.
857) napisao je raspravu o znaenju salata, a filozof at-
- ------------
Salat
-Tirmizi (Tirmidi ) (u. 898) tumaio je rmsticnu stranu
salata u 42 aforizma. Kod novijih mistika, salat ustupa
mjesto zikru (dikr) i virdu (wird). AI-Kuajri u Risali ne
posveuje mu posebno poglavlje. Al-Hudviri ga smatra
posebno prikladnim za poetnike, koji u njemu trebaju do-
nekle vidjeti odraz itavog mistikog puta. Za njih tahata
predstavlja preobraenje, kibla ovisnost o duhovnom vod-
stvu, uenje (recitiranje) zikr, ruku' - poniznost, padanje
niice - samospoznaju, taahhud - uns, taslim - odricanje od
svijeta. Svaki pravi mistik vidi u salatu neto drugo: jednom
je to nain hudura s Bogom, drugom gayba.
Od filozofa treba spomenuti samo Ibn Sinu (Avicennu).
Napisao je kratku raspravu o salatu. Po njemu, bit salata
je spoznavanje Boga u Njegovom postojanju i nunosti posto-
janja. On je ili egzoterian ili ezoterian, ve prema tipu
vjernika koji ga obavlja. Zakonodavac je shvaao da se svi
ljudi ne mogu uspinjati stepenicama duha. Stoga je takvim
ljudima potrebna tjelesna disciplina i stroga obaveza da obuz-
davaju svoje prirodne porive. To je egzoterina strana
salata. Njegov istinski ezoteriki smisao je muahadat al-
-Haqq, s istim srcem i duom osloboenom i oienom od
elja tamani). Ibn Sina ide dalje, te razmatra izreku prema
kojoj je ovjek koji moli u prisnom razgovoru s Bogom. To
se, po njemu, moe dogoditi jedino izvan materijalnog svi-
jeta. Oni koji su u takvom stanju duha nalaze se u duhovnoj
prisutnosti Boga, te gledaju boanstvo (al-Ilah) u stvarnoj
viziji. Stoga je salet prava muahada i isto sluenje Boga, tj.
stvarna boanska ljubav i duhovna vizija.
Al-Gazaliievo poglavlje o salatu stoji u Ihya' u rub' al-
-'ibadat izmeu tahare i zekata (kao i u fikhu). I u ovom
sluaju, kao i kod drugih 'ibdddta, treba vidjeti s kolikom
pedantnom preciznou on opisuje pravne propise i kako, s
druge strane, uzdie saldt na etiko-rnistiku razinu koja
odgovara svim zahtjevima osnaivanja osjeaja. Nakon svega
to je ve reeno, moe se samo dati kratki pregled zadnjeg
dijela njegova izlaganja. Unutranji ma 'ant (smislovi), koji
do savrenstva dovode ivot salata, slijedeih su est: prisu-
stvo srca, razumijevanje, obzir, potovanje, nada i poniznost.
Posebno su znaajne njegove primjedbe o prisutnosti srca.
Fakihi zahtijevaju prisutnost srca jedino pri takbiru; meu
tim, prema miljenju fuqaha' al-mutaioarri'un i 'ulama' al-
-ahira, srce mora biti prisutno tokom itavog salata. Ali
vrlo malo njih to moe postii. Idealan je salat Hatima al-
-Asama koji je rekao: Kada doe vrijeme za salat, ja
obavim opsean wu4ii' (obredno pranje), te odem na mjesto
na kojem elim obaviti salat. Tu sjednem dok mi se udovi
ne odmore, zatim ustanem, okrenem se u pravcu Kabe,
siriu mi je pod nogama, a Raj na desno, Pakao na lijevo, a
aneo smrti pozadi; pomislim tada kako mi je ovo posljednji
saldt, Kolebajui se izmeu nade i sumnje, obavljam takbir
i tahqiq, uim (recitiram) s tartilom, izvrim ruku' s preda-
nou i sugud s poniznou, sjednem na lijevo bedro, ispru-
im gornji dio lijeve noge, a desnu stavim da stoji na velikom
prstu i to popratim ihlasom. I jo uvijek ne znam da li je
moj saldt milostivo prihvaen ili nije!
AI-Gazali izraava svoje etiko gledanje u slijedeoj ree
nici: Ako salat ovjeka ne obuzda od zla i grijeha, onda ga
on samo udaljuje od Boga.
U poglavlju: Korisni savjeti za osiguravanje l;u4ur al-
531
Salnama
-qalba, tj. prisua srca, glavnim krivcima, koji odvraaju
panju od salata, smatraju se uznemirujue misli. Protiv
ovih neprijatelja treba se boriti tako da se okornimo na njihove
uzroke koji su dvovrsni, unutranji i vanjski. Vanjski uzroci,
koji nas rastresaju (gafla, kod sirijskih mistikajehya), potjeu
od osjetiinih organa. Stoga treba sprijeiti da se ovi uzbude.
Muta'abbidun (pobonjaci), stoga, vre salat u tamnoj eliji u
kojoj ima jedva dovoljno prostora za sudud. Pria se da Ibn
Omar nije drao ni jedan jedini predmet u toj eliji. Unutranji
uzroci imaju jai uinak. Njihovi su korijeni u ovozemaljskim
brigama, mislima i zanimanjima. Protiv njih se treba boriti
razmiljanjem o buduem ivotu. Sve pripreme za salet i svi
njegovi dijelovi povezani su sa abiram (onim svijetom). Pri
ezanu treba misliti na poziv na Dan oivljavanja. Prilikom
pokrivanja 'awre (sramnih dijelova tijela) treba se pitati, ne
postoji li neka unutranja 'awra, itd.
Vrhovni cilj salata je potpuna zaokupljenost Boanstvom
putem poniznosti. Navode se glasovite rijei Sufjana as-
-Saurija (ot-Taicri): Ako ovjek ne poznaje poniznost,
salat mu je bezvrijedan,
Meu jugoslovenskim muslimanima uobiajen je turski
naziv salata - namaz, kao i sljedei nazivi pet obaveznih
dnevnih molitvi: sabah, podne, ikindija, akam i jacija.
A L N AMA (t. salname, rije perzijskog porijekla), godi-
S njak, almanah, kalendar; kae se i ruzname, od p. ruz
(dan); arapska rije za kalendar je taquiim. Turci su, esto
koristili tablice, bilo za jednu godinu, bilo vaee za due
vrijeme. Zadnje se protezalo na razdoblje od 8 do 85 godina.
Imale su oblik svitaka ili tankih sveica, a obino su vrlo
briljivo pisane raznobojnim mastilom i daju datum po alek-
sandrijskom, kranskom, dioklecijanskom i delalijskom
raunanju vremena (od seldukog sultana Melik-aha).
Nadalje se u tim kalendarima nalaze imena godina po tursko-
-mongolskom ivotinjskom krugu, podaci o poloaju zvijezda
(u astroloke svrhe), muslimanske, idovske, kranske i
perzijske svetkovine, usporedna tabela za sirijske mjesece,
astronomska i meteoroloka predskazanja, te podaci o vreme-
nima, u kojima treba poduzeti najglavnije poljoprivredne i
druge radove. Mujezini su, za utvrivanje vjerski-vaeih sati
za molitvu i za doba mladog Mjeseca, koristili posebne
tablice, koje su se zvale zid ili takvim.
Salname su se zvali i slubeni godinjaci Turskog Carstva.
A N D A K (t. sancak), 1) zastava, stijeg (konjiki) (arap-
S ski: liuui'], posebno velikih dimenzija (znaajnija od baj-
raka, arap.: raya ili' alam). Sandak se moe pobiti u zemlju ili
trajno objesiti na zgradi ili brodu; 2) (kao pomorski izraz)
brodska zastava, poloaj (ikinci sancak); prednji bok broda;
3) (staro) vojno leno ili has(s) izvjesne prostranosti u Osman-
skom Carstvu; 4) tursko upravno okruje; 5) te neka biljka.
Kao to al-Kalkaandi pokazuje ve u 15. st., sang-aq dolazi
od glagola sang-maq, koji znai zabiti oruje ili neki otri
predmet u tijelo neprijatelja ili u zernlju.
Rije sancak spada u obitelj izvedenih rijei, koje skupno
sadre znaenje probadania, te odatle mogu oznaavati: har-
pun ili strijelu za ribu, vile, probadajui bol, greve U
stomaku,
Sancak je preao u odreeni broj stranih jezika, u novije
doba u balkanske jezike, ranije ve u arapski i perzijski, gdje
znai ili je znaio: zastavu, veliku iglu od metala za privrstiti
neku vrstu kape na glavi, nadalje neku vrstu pojasa. U
modernom perzijskom znai jednostavno pribadau. Frey-
tag dri da je sancak perzijska rije, a i Turci su pisali tu rije
po perzijski (s-n-g-d-o), dok su glagol sanc- pisali sa ~, dakle
sang-,
Navedene etimoloke pojedinosti ine vjerojatnim tumae
nje: zastava sa dolje zaotrenim taporn, premda ne treba
iskljuiti ni objanjenje koplje sa zastavom (koje ide nazad
do al-Kalkaandija). Vrlo je teko odrediti kakvi su izgledali
najstariji turski sandaci. Da li su to bile motke sa konjskim
repom, ili, da li je to bilo ime za svaku pravu zastavu? Jesu li
sliile na cah; (ili ali kod Ibn Halduna)? Smisao tih izraza bio
je, moda, manje omeen, nego to to mi mislimo, te se morao
jako mijenjati prema vremenu i mjestu. Rije tug, koja se,
obino, shvaa u smislu konjski rep, znaila je, po Kaga-
riju, ne samo narandastu svilenu ili brokatnu zastavu, nego
i bubanj, drugi znak vlasti.
Ma kakav mogao biti prvotni izgled, u svakom sluaju se
sandak javlja kod Selduka kao kraljevski znamen. U tur-
skom tekstu Ibn Bibija, rije je stalno u vezi sa sultanskom
titulom. Tamo je rije o tim bajracima prigodom raznih
opsada utvrenih mjesta, na ije zidove se nasauje nakon
predaje. Ponekad su sami opsjednuti spremni predati se, a
onda mole, budui da u tom znamenu, oito, vide zalog zatite
od pljakanja, za slanje sandaka. Inae, nije nuno da sam
sultan bude uz svoju zastavu; povjesniar obavjetava da su
beglerbezi izlazili u boj sa stijegom vladara.
Dugo vremena tovali su susjedni vladari i vazali Selduka
ovu njihovu povlasticu; ata beg Mosula, Seif ad-din Gazi, bio je
prvi koji je dao nositi razvijeni sandak iznad svoje glave.
Ejubidi su to inili kao i njihovi prethodnici. God. 1189.
sultan al-Melik al-Aziz od Egipta prenio je na svoga bratia,
kneza od Damaska, da razvije sandak i livu iznad cijelog
svijeta, God. 1250. Turkmen Aibek, koji se oenio s ejubid-
skom princezom i proglasio se sultanom Egipta, sudjelovao je
na pohodu, gdje se za njega razvio kraljevski bajrak (as-sandgiq
as-sultaniyyai. Kod Mameluka se razlikovalo izmeu
sandakdara, nosioca kraljevske zastave, i obinih alemdara,
no kasnije se to u znaenju izjednailo.
Krajem selduke vladavine u Maloj Aziji postao je sandak
jedan od znakova postavljanja novih len skih gospodara, oso-
bito prvih osmanskih vladara. God. 1280., nakon Osmano-
vog zauzea Karada Hisara, poslao mu je sultan Ala ad-din II,
preko Ak Timura, Osmanovog bratia, za posveenje tog
osvajanja jedan sandak sa opremorn. Aik-paa Zade izri-
ito izvjetava, u povodu toga, da je Osman na taj nain postao
sandak-beg; otada se, kao to se zna, spominje njegovo ime u
hutbi.
Kao neovisni sultani, osmanski vladari su onda, sa svoje
strane, imenovali sve vie sandakbegova. Sandak, koji je
ve poneto bio izgubio od svoje veliine, sad se poistovjei
vao s teritorijem nad kojim se vihorio; on se, otada, javlja kao
politika ustanova, koja se, istodobno, vezuje uz vojni ivot i
upravno zastupstvo centralne vlasti. Sa sandakom je ope
nito bio povezan dirlik (prema diri-lik, ivotna sredstva,
Ieno) ili has(s) (ime za dirlik, koji je godinje donosio vie od
100.000 aki). Nadreeni su bili vei hasovi beglerbega ili
532

opih upravljaa pokrajine, a podreena manja lena, naime
zeameti, timari i kilidi, prema redoslijedu njihovog znaenja.
Ponekad je sultan podijelio sandak svojoj djeci ili umirovlje-
nim beglerbezima i vezirima. Sandak beg ili mir-liva, koji je
imao pravo na jedan tug, nije bio, naelno, vlasnik svoga
okruja, nego su bili samo u njegovom posjedu: ili tasarrufu.
Ponekad je sandak beg bio samo slubenik sa stalnom godi-
njom plaom (ulufe); to je dalo povoda izrazu: njihovi san-
daci su ih zapali kao siiliyiine. Tako je bilo sa svim sanda-
cima periferijskih azijskih ejaleta, kao Bagdad, Basra, Haba,
Jemen i Egipat, te sa tri pomorska u ejaletu Arhipelaga i na
Cipru.
Poetkom 19. Sl. postojalo je 290 sandaka, koji su spadali
u 25 ejaleta.
U sluaju mobilizacije, sandakbegovi su kretali sa tru-
pama u svojstvu vojnih zapovjednika (mir-liva), a trupe su se,
putem njihovih vazala ili podreenih slubenika, sabirale na
oznaenim zboritima (npr. ravnica Isaki uRumeliji).
Pomorski sandaci morali su opremiti brod i na moru rato-
vati, a ponekad istodobno i na kopnu. Rije sandak je,
uostalom, prela i u turski i u arapski pomorski jezik, i to s
raznolikim znaenjima. Dri se da podjela carstva na ejalete i
live potjee od Murata III.
Nakon to je Mahmud II, na dan ukidanja janjiara (1826),
ukinuo i vojnu feudalnu organizaciju, koja se 1837. god.
potpuno ugasila, dobili su, konano, sandak ili liva, a i
mutasarnfhk karakter obinog upravnog kotara. Mutasamfili
upravlja sandaka je, otada, civilni slubenik, za razliku od
mir-live, koji je, nadalje, brigadni general. Podjela na san-
dake ili live odrala se zakonom o vilajetima (stari ejaleti) od
8. novembra 1864. god. i zakonom od 21. januara 1871. god.
Vlada Velike narodne skuptine ukinula je sandak ili livu
osnovnim zakonom od 20. januara 1921. god., koji nosi ime
Teshilat-i esasiye. l. 10. glasi: Turska se dijeli, prema zem-
ljopisnoj nunosti i privrednim vezama, na vilajete, avilajeti
na kaze. Ove zadnje se razbijaju na nahije. U praksi je ta
mjera izala na pretvaranje starih sandaka uvilajete.
A R A C E N I , naziv za Arape, prvotno za vei ili manji dio
S njih. Najstarije kronoloki sigurno spominjanje tog imena
nalazi se u jednom spisu Dioskorida od Anazarba, koji je
sastavljen oko sredine l. stoljea nae ere, a koji smolu bdel
(a. muql) naziva proizvodom saracenskog drveta: i dodaje da
se uvozi preko Petre i zaostaje u kakvoi za indijskom
smolom iste vrste. Dakako, najnoviji izdavai, suprotno svim
rukopisima, mijenjaju ne samo od Dioskorida navedeno
domorodno ime Madlakon u Maldakon, nego i Sarakeniku u
Arabiku. U Plinijevom djelu iz istog doba navedena su meu
arapskim plemenima unutranjosti, koja granie sa Nabatej-
cima, pored poznatijih imena Taveni (Tayy) i Tamudaei
(Tamud) i ime Araceni; blisko je u njemu vidjeti Saraceni.
Ptolemej (sredina 2. sl. nae ere) navodi pod Arabia Petraea,
predio Sarakene i lokalizira ga zapadno od Crnog brda,
koje se, po njemu, protee od zaljeva Faran do Judeje, kod
Egipta; obrnuto on Sarakenima naziva narod u unutranjos-
ti Sretne Arabije; po njemu, obitavaju Skeniti na gorskim
lancima prema sjeveru, kao i Oaditai ('Ad), a juno od njih
Sarakeni iTamideneri (Tamudi. Po Stefanu Bizantincu
Saraka je kraj s one strane Nabatejaca, a njegovi itelji se
533
Saraceni
zovu Sarak~noi; Taienoi-,tj. Taji, kae isti pisac, obitavaj;
juno od Sarakena, za to se on poziva na arapske povijesti
Ulpijana i Uranija. Ako je Stefanov jamac, Uranije, na kojeg
se, sigurno, svode i podaci o Saraki, pripadao zadnjem l
dijadokom dobu, kao to se nastoji dokazati, onda bi tu bilo
najstarije svjedoanstvo o Saracenima. U svakom sluaju,
mora se, na temelju navedenih mjesta, traiti prvotno sjedite
Saracena na Sinajskom poluotoku prema egipatskoj granici i
u blizini Nabatejaca, te je B. Moric prepoznao njihove
potomke u malom beduinskom plemenu Sauiarqe, koje u
novije doba prebiva na obalskoj dui izmeu Pelusijuma i
Gaze. Na te Sarakene u uem smislu moglo bi se misliti u
pismu Dionizija, aleksandrijskog biskupa, o kranskim pro-
gonima u Egipat u prvoj godini Decija (249-250. nae ere),
koje je ouvano kod istodobnog Euzebija: mnogi krani
spasavali su se u arapska brda, gdje su ih sarakenski
barbari prodavali kao roblje. U raznim redakcijama kran
ske Diamerismos tes ges, kojoj je u osnovi moisiievska tabela
naroda i koja potjee iz 3. st., u Liber Generationis Mundi i u
Barbarusa Skaligerija, u Chronicon Pasehale i u Epifanijevom
spisu Ancoratus, Saraceni i Taieni su navedeni kao vee
narodne skupine. U Bardesanovom traktatu, Ketaba de
Nms d'Alrawala, koji se smjeta na poetak 3. st.,
Tajoje i Sarakoje su predstavnici neovisnih nomadskih arap-
skih plemena; ini se da je, oko sredine 3. st., ranije samo
malo znano pleme Saracena stupilo na elo manjih plemena,
asimiliralo ih i uznemirivalo granice Rimskog Carstva. Kod
crkvenih pisaca 4. st., Euzebija i Hijeronima, Saraceni se
poistovjeuju sa biblijskim Ismaelitima: oni obitavaju izvan
pokrajine Arabije u pustinji, kod Kadea, u kraju Farana
odnosno Midijana, gdje se nalazi brdo Horeb, na istoku od
Crvenog mora, a najprije su zvani Ismaeliti, kasnije Hagareni
i, napokon, Sarakeni. Otada se ime Sarakeni proirilo na
ostala arapska plemena; profani pisci 4,5. i 6. st., a od
crkvenih povjesniara Sokrat i Sozomen izbjegavaju biblijske
nazive i radije upotrebljavaju naziv Saraceni, a samo pri-
godno Arapi; za uzeti u obzir su nazivi Saraceni Assanitae (tj.
Gasanidi) kod Amijana. Konano, i Arapi na sjeveru, u
Mezopotamiji i na perzijskoj granici oznaavaju se kao Sara-
cem.
Nakon to su Poslanikovi nasljednici utemeljili arapsko
carstvo, Bizantinci oznaavaju kao Saracene islamske narode
koji su podloni halifama, te se taj naziv odrao do u kasni
Srednji vijek, i nakon propasti halifata u Bagdadu, kao to
pokazuje anegdota koju je ispriao Ibn Batuta, kako ga je u
Carigradu bizantinski car pozdravio kao sarakino , tj. musli-
mana. Selduci i Turci su, obrnuto, nazivani Perzijancima
ili Hagarenima. Od Bizantinaca je ime Saraceni. putem
kriarskih vojni dolo u zapadne zemlje i jo je u novija
vremena sluilo za oznaku arapskih naroda i proizvode ori-
jentalnih zemalja, za to rjenici romanskih jezika pruaju
brojne dokaze.
U upadljivoj opreci spram iroke upotrebe imena Sara-
ceni u zapadnim zemljama, sami Arapi ne znaju ga ni kao
naziv nekog manjeg plemena ni kao skupno ime za sjeverno-
arapska plemena; etimoloka izvoenja od saraqa, pljakati,
otimati. ili od arq, istol ili, ak, od arih, treba odbaciti.
Satovi
Prvi poticaj za utvrivanje odreenih vremena u , SEBIJE (a. sab'iyya), sedmai, naziv za razne iitske
SA TO VI .
toku dana dali su u Islamu propisi o molitvi. Tako, kla-
sine pravne kole odreuju za poetak popodnevne molit-
ve Casr) da sjena nekog okomitog predmeta treba biti za
duinu (ili dvije duine) vea od predmeta nego u podne. U
poetku su za takve odredbe dostajali jednostavni sunani
satovi, koji su bili rasprostranjeni kod svih starih naroda, sa Daferovim sinom, Musom al-Kazimom, sedmim u nizu od
okomitim tapiem (miqyas) na vodoravnoj povrini; oni su,
veinom, nazivani ruhama (mramorna ploa). Uz njih su se
za mjerenje kraih vremenskih odlomaka koristili od starine
vodeni satovi, posebice u podrujima navodnjavanja za
raspodjelu vodenih obroka.
S prodorom u Islam helenistikog kulturnog naslijea
preuzete su i znaajne teevine antike i Bizanta na podruju
izrade satova, te dalje razvijene. Ve istaknuti zvjezdoznalac i ga je njegov otac zbog nevaljalog ivota liio prava nasljedstva
matematiar Sabit ibn Kura (u. 901), lijenik i drug vie
halifa, raspolagao je pomonim matematikim sredstvima da
naznai duinu sjene za omiljene sunane satove, ako su bili
poznati Suneva visina i azimut. Kasnije se izgrauju i putni
sunani satovi s mogunou zabadanja kazala sjene, ali,
naelno, islamski sunani satovi nikada nisu premaili stanje
koje je postignuto u antici; uvijek su korieni i nejednako
dugi sati (1/12 vremena izmeu izlaska i zalaska Sunca). Na
mnogim javnim zgradama bili su postavljeni sunani satovi,
koji su naznaivali, uz crte za sate raznih godinjih vremena, i -zaman, sa slubenim nazivom at-Tamm, onaj koji zavrava;
vremena za molitve. Samo u zvjezdoznanstvu vrijeme izmeu
dva podneva, koja su slijedila jedno za drugim, dalje je
dijeljeno na 24 jednako duga sata. Osim toga, astrolab, koji je samo upuenima. Unato poloaju Muhameda at-Tama,
sluio kao opi zvjezdoznanski instrument, dobija odgovara-
juu podjelu.
Za mjerenje vremena tokom noi razvili su se vodeni satovi
od seljakih u precizne instrumente. S druge strane, vodeni
satovi, nastavljajui bizantinsku tradiciju, dotjerani su do
stupnja satova za gledanje i raskonih satova, koji su bili
opremljeni ureajem za otkucavanje, prozorima koji su se
otvarali svakog sata, figurama koje su plesale i svirale glaz-
bene instrumente, te slinim igrakama. Jedan takav umjet-
niki sat bio je predan 807. god. Karlu Velikom od arapske
delegacije. O takvim javnim satovima izvjetavali su putnici
iz Bagdada, Damaska i drugih gradova. Oni su zahtijevali,
svakako, stalnu podvorbu i kontrolu na dobrom sunanom
satu; neovisno o tome to se duina satova morala prilagoditi
(uskladiti) sa godinjim dobom, pokretanje stroja je vreno
jednim plovkom koji moe istjerati samo malu silu i stoga je
osjetljiv na kvarenje.
I drugi dogaaji koji su se neprestano odvijali bivaju
korieni za mjerenje vremena. Ovamo spadaju pjeani
satovi i satovi na svijeu koji su uveliko rasprostranjeni u
privatnom ivotu. Posebno mjesto ima sat na ivu sa pogo-
nom na uteg i zapreku s trenjem, koji je 1276. god. Alfons
opisao mudracima Kastilje, a koji se sigurno svodi na islam-
ske uzore, poto se na njega moe gledati kao na preteu sata
na kotae, koji je oko 1300. god. izumljen u Srednjoj Evropi.
Takoer nita ne znamo o prethistoriji sunanog sata, koji se
u Evropi pojavio oko 1350. god., sa tapiem za sjenu koji je
pokazivao prema nebeskom polu, a koji je naznaivao jed-
nako duge sate.
T
skupine koje ograniavaju broj vidljivih imama na sedam.
Legitimistiki iiti, koji smatraju da se karakter imama pre-
nosi s oca na sina, bili su zbunjeni kada je 762. god. Ismail
(najstariji?) sin estog imama Dafera as-Sadika umro prije
svog oca. Dok je veina iita Ismaila zamijenila drugim
dvanaest vidljivih imama (dvanaestoimamski iizam), a drugi
pristali uz manje istaknute sinove Muhameda, Abdalaha i
Alija, najstroiji legitimisti ostadoe vjerni Ismailu. Oni su
poricali da je on umro prije svog oca. Dokazi, koje su ovi
sakupili, kako bi njima potkrijepili svoje stajalite, kao da su
se dojmili ak i njihovih protivnika, jer su ovi nali za shodno
da ocrne Ismailov karakter, kako bi ga se rijeili; tvrdili su da
koje mu je u poetku bio namijenio. Ove optube, a naroito
ona koja se odnosi na pijanevanje, mogu se objasniti kao
posljedica napada sedmaa (ismailita) na pretieranu blagost
pravnih propisa; tim se kontranapadom ciljalo na imama koji
im je i nadjenuo ime.
Od samog poetka pokret sedmaa nije bio jedinstven.
Mubarekiti su stajali vrsto uz Ismaila, tako da je, po
njima, on posljednji Imam i Mahdi. Ali veina je protegnula
imarnat na njegovog sina Muhameda, koji postaje qii'im az-
neki manji sustavi imaju predrasuda prema tom nazivu,
budui da nakon njega slijede nevidljivi imami koji su poznati
Ismailovo ime ostaje povezano sa velikim grupama. S obzirom
na svoje hijerarhijsko gledite, sedrnai spadaju meu
mnoge vakifite (one koji vrsto stoje), To se djelomino
moe protumaiti politikom situacijom toga doba. Godine
762-763. abasidski hali fa al-Mansur uguio je ustanak u
Medini, koji je vodio an-Nefs az-Zekiia Muhamed ibn Abda-
lah ibn al-Hasan ibn al-Hasan ibn Ali; naredne je godine pao i
njegov brat Ibrahim. Tako je alijevski problem za neko
vrijeme rijeen i to tako uspjeno da je ak i u onim aktivisti
kim krugovima, koji su imama birali iz redova borbenih
alijevaca, to su posizali za maem, kao to je sekta darudita,
prihvaen an-Nefs az-Zekija kao skriveni Mahdi. Tenden-
cija nadanja u povratak jo se vie poveala kod legitimista
koji su dogmom bili vezani za odreene osobe, budui da bi
bilo beskorisno u stvarnosti nastaviti dalje s imamatom koji
se pokazao beznadnim. Bilo ih je koji su vrsto pristajali
uz svakog od Ismailove brae; musaviti, s pogrdnim nadim-
kom mamtura (pokisli), esto nazivani naprosto vakifiti,
postadoe donekle znaajnim. Strogo uzevi, i te su grupe
potpadale pod sedrnae. Ali, po pravilu, naziv sedmai
koristi se ravnopravno sa nazivom ismailiti. Kod njih se
upornost nije izrodila u naputanje politikih ciljeva - iako
je trebalo proi itavo stoljee pa da to postane jasno - ve u
vrlo vjet plan ouvanja najdjelotvornije zamisli o Imamu
koji to postaje posveenim roenjem, te uz odbacivanje
pojedinaca koje je sudbina iznijela na povrinu kao (esto
nesposobne) prvijence od sjemena Alijevog i Huseinovog.
Tako je pokret sedmaa postao neobino znaajan i u
svjetovno] povijesti, i to preko ljudi koji su se pojavili kao
da'! skrivenog sedmog imama Muhameda ibn Ismaila, kao
Hamdan Karrnat, ili, pak, kao njegov nasljednik koji je
534

izaao iz skrivenog stanja, zatim, kao Fatimid Said ibn
Abdalah ibn Mejrnun. Karrnati, Fatimidi, asasini i ismailiti
Indije, Perzije i Srednje Azije su grupe kroz koje je pokret
sedrnaa uao u svjetovnu povijest; isto tako i Druzi, a
donekle i metavila i nusajriti vuku trag od starih sebija.
Sebije su isto toliko vjerski (i to neovisni vjerski), koliko i zan i priljublien uz tajni autoritet, formulom da pravo
politiki pokret. Znaajna karakteristika da se broj imama
istodobno utvruje na sedam, i to u imenima Daferovih
sinova, moe se bolje shvatiti, ako uzmemo u obzir da je
spomenuti politiki razlog potkrijepljen stajalitem, prema
kojem se svi kozmiki i povijesni dogaaji zbivaju pod zako-
nom svetog broja sedam. Primjer hatabita, koji su se Ismailo-
vom ocu Daferu klanjali kao Bogu, pokazuje da u ranom
razdoblju povijesti Sebije nije bilo potpuno nezamislivo da se
imam predstavi kao Bog. Ne moe se, dakako, u ovim
okvirima baviti teologijom sedmaa, Zna se samo za neke
crte razliitih sustava, pa i te su esto nejasne, jer su do nas
dole preko protivnikih tabora. Moe se uzeti da se doprinos
sedmaa: teologiji sastoji u gnostikoj kozmologiji; meu-
tim, u njoj se imena i stvari ne koriste dosljedno. Stupnjevi
emanacije su: l) Bog; 2) sveopa inteligencija ('aql); 3) sve-
opa dua (na/s); 4) prvotna materija; 5) prostor ili pleroma;
6) vrijeme ili kenoma; 7) svijet zemlje i ovjeka. Taj broj
sedam javlja se u niem svijetu u sedam poslanika ili natiqa,
(govornika) u povijesti iskupljenja: Adem je prvi niuiq, ali
po pravilu ne i prvi ovjek; slijede Nuh (Noje), Ibrahim
(Abraham), Musa (Mojsije), Isa (Isus), Muhammed i
Muhammad at-Tamm; izmeu svake dvojice ovih umetnuto
je sedam utljivih, samit, od kojih su prvi, kao posebni
pomonici natiqa pod nazivima kao to su fatiq (oslobodi-
telj) ili asas (utemeljenje), posebno znaajni, jer samo
preko ezoterikog izlaganja, koje oni izvode, uenja i zakoni
natiqa dobivaju svoje pravo znaenje ili se potpuno rastu-
raju. Paralelno sa samitom, postoje jo nii hijerarhijski
stupnjevi, organizirani po sedam ili po dvanaest, a to je status
hugga (hudet) i da'], Taj je sustav iskompliciran teorijom
otjelovljenju koja sedmog imama poistovjeuje s Bogom; tako
Abdelkahir al-Bagdadi navodi, oslanjajui se na ovjeka koji
je izvjesno vrijeme suraivao u ismailitskoj propagandi, da je
ovaj posljednji trebao u Muhammadu at-Tammu vidjeti
Onoga koji se otkrio Musi (Mojsiju). U mnogim je skupi-
nama, kao na primjer kod indijskih ismailita, kozmogonija, a
s njom i periodinost svetog broja, pala u zadnji plan, a Ali je, porijeklu; ali oni isto tako sumnjaju na vezu s helenistikom
kao prvi imam, postao Bogom. Tako od sedrnaa put vodi
ka grupaciji Ahl-i Haqq. Poevi s Alijem, hode (kh6djas)
mogu nabrojati 47 imama, od kojih je posljednji sadanji Aga
Han Muhamed-ah. Odmah do imama dolazi hugga, koji ga u
povijesti esto po znaaju i nadmauje. Poslanik Muhammed
esto se smatra Alijevim hudetom. No on je, zapravo, iz
politikih razloga pronaena zamjena za Selmana al-Farisija,
na koga se u sutini misli.
Radi spasenja potrebno je priznati Skrivenog imama koji je
poznat samo upuenima; stoga veliku vanost dobija upui-
vanje, pa se, u skladu s tim, sedrnai esto zovu i ta'limi- razlog nenaklonosti prema njima bila je, dakako, i gorina
yya. Upuivanje u ezoteriku religiju zbiva se kroz 7 ili 9
stadija. Al-Bagdadi spominje: 1) tafarrus, tano istraiva-
nje, osobito spretnu psiholoku metodu ili gotovo nain
ulaenja u onoga kojeg treba pridobiti, te zauzimanje zajed-
nikog stajalita s njim. Tada se pristai pokazuje 2) ~~~~OgU igrale su i optube (k~j~~~~~~~~puiv~~tajnim
Sebije
ta'nisu itava Ijepota njegovog ranijeg vjerovanja, uz uvje-
ravanje da je ona daleko sjajnija nego to je on i slutio;
nakon ega 3) u taklku njega drrna sumnja da jo nije do
kraja svjestan svoga vjerovanja. Nakon ovog antropozofskog
duhovnog vodstva, dolazi as kada pripravnik biva pove-
znanje pripada jedino Skrivenome i njegovim organima
preko 4) rabta i 5) ta'liqa, U 6) tadlisu pravo ezoteriko
znaenje izvodi se alegorikim tumaenjem ispod vanjske
prekrivke slova, koja zatamnjuje sva povijesna poslanstva
i zakone. 7) Sad moe poeti terneljno naukovanje ili
ukorjenjivanje: (ta'sis), kroz obuavanje odreenog traja-
rija, nakon ega uenik zavjetuje duu i tijelo ugovorima
koji su potvreni zakletvom, 8) mauiiuiq bi-tl-ayman, a
za uzvrat biva osloboen: u 9) hal'u i sulhu od svih
ranijih dogmatikih okova i svih izvanjskih zakona osim
ovih obaveza.
itav sustav vrsto se oslanja, forme radi, na odlomke iz
Kur'ana, to se moe izvesti s obzirom na esto nejasne
nagovjetaje u Svetoj knjizi. Kad novi pristaa proita u
Kur'anu (XV,99): i sve dok si iv, Gospodaru svome se
klanjajl, njegova panja biva usmjerena na injenicu da je
njegovo ranije sluenje Bogu bilo tek uvodni stadij. Odlomci,
u kojima se javlja rije batin, unutranii, uzimaju se kao
dicta probantia za pretjerani, ali ne ba sasvim izvorni sustav
alegorija, koji ukljuuje opsenu alfabetsku kabalu koja nije
ograniena na tajnovita slova u pojedinim surama i na imena
imama, ili ipak na vjerski utvrene formule. Razjanjavanju
odnosa meu sektama nije pridonijela injenica da neka
skupina dobiva vie imena po raznim svojim obiljejima, te
da su, npr. sedmai takoer ukljueni pod nazivom bati-
niti, zajedno s nekim drugim grupama sasvim suprotnih
tendencija, kao to su huremiti i mezdekiti, te da su ak esto'
opisani kao batiniti, zbog ega ih njihovi protivnici zovu
odgovarajuim nadimkom, mu'auila (prazni, nihili-
sti).
Istinsko izvorite spekulativnih ideja sedmaa nije nita
bolje poznato nama danas, nego to je bilo islamskim pis-
cima, ija se miljenja moraju vrlo oprezno preuzimati, jer je
njihovo gledanje iskrivljeno mrnjom prema krivovjerni-
cima. Sunitski simbolisti smatraju da se radi o idovskom ili
kranskom, jo vie o sabejskom, a osobito parsijskom
filozofijom i hermetikim spisima.
Muslimani, pa i iiti, otro se okomljuju na sve slojeve
sedmaa, Smatraju ih onima koji su do krajnosti pretje-
rali, gulat i koji daleko zaostaju za Islamom, pa ih neki
simbolisti uope ne navode. Glavni je razlog tome to oni
umanjuju Allahovo boanstvo i konanost Muhammedovog
poslanitva. Zahvaljujui velikoj elastinosti nomenklature
islamskih sekti, te zbog vie polemikog nego realistikog
slijeda misli, nazivaju ih i dehriti (dahriyya) te se povezuju s
materijalistima, koji se od njih bitno razlikuju. Dodatni
koju su izazivali njihovi revolucionarni ciljevi i politika
propaganda u ime sedmog imama; ali jo je vie tome prido-
nijelo njihovo odbacivanje vanjskih zakona vjere, to je osu-
ivano kao puka raskalaenost; u napadima na njih veliku
j
535
Sedada
sektarna) o sodomiji i nonim orgijama uz vino i ene. Neke
skupine sedrnaa, kao karrnati i asasini bili su zaista kraj-
nje netrpeljivi prema ostalim muslimanima; ali, kao suprot-
nost njima, spomenimo vrlo snoljivu i mudru upravu mno-
gih Fatimida u Egiptu. Za neke grupe katkada se znalo rei
da su komunistike, ali to nije njihova opa osobina. Dok u
4. i 5. st. po Hidri muslimanski pisci izvjetavaju o njiho-
vom irenju i njihovoj propagandistikoj aktivnosti po ita
vom islamskom svijetu, stare grupe ve su odavno postale
okamenjene. Ali njihove su ideje i dalje djelotvorne, a susre-
emo ih od Perzije do dalekog sjevera, i od Indije sve do
Istone Afrike. Unato svijesti o povezanosti sa starim sed-
maima, priroda njihovog vjerovanja u bitnome se izmije-
nila. Politiki vid djelovanja je iezao, a vjerski stavovi nisu
vie tako agresivni. Treba rei da su suvremeni sedmai
esto upravo najjai zagovornici osjeaja islamske solidar-
nosti.
ED ADA (a. saggiida mn. sagiigzd, sawiigid), prostirka
S ili tepih na kojem se vri salat. Tu rije ne nalazimo ni u
Kur' anu, ni u Hadisu; sam je predmet, meutim, poznat jo
od najranijeg razdoblja, to se moe vidjeti iz predaja. U
Hadisu se esto pria kako su Muhammed i njegovi drugovi
obavljali salat na podu damije nakon velike kie, tako da
su nosom i glavom dodirivali blato. To pokazuje da se u doba
Poslanika nisu svugdje koristili tepisi. Neka se usporedi s
ovim injenicama i to da su u nizu predaja Muhammedu u
usta stavljane rijei kako, za razliku od ostalih poslanika, on
ima povlasticu da je zemlja za njega masgid wa tahiir. At-
-Tirmizi takoer pripovijeda da neki fakihi vie vole vriti
saldt na goloj zemlji; u suvremenom Egiptu i Maroku osobe
nieg reda ne koriste uope tepihe.
Iz Hadisa se stjee slijedea slika. Muhammed obavlja
salat na vlastitom komadu odjee, s tim da ruke titi od
vruine tla pri padanju niice pomou rukava, a koljena
nogavicom, dok je elo titio pomou 'imiime ili qalansuwe. U
odlomku citiranom iz Muslima an-Navavi primjeuje da je,
prema a-afiiju, zabranjeno padati u molitvi niice na odjeu
koja se nosi. Al-Buhari kae da je Muhammed obavljao
saldt na svome pokrivau.
I iz Hadisa saznajemo da je salat obavljao na prostirci;
npr. at-Tirmizi spominje bisai; u jednom daljem odlomku
govori se kako je bisat bio napravljen od palminog lia. At-
-Tirmizi dodaje da veina autoriteta doputa sala na tun-
fusi ili bisatu. Slina prostirka od palmina lia, na kojoj se
obavljao saliit, zvala se hasir.
An-Navavi primjeuje da su fakihi doputali vrenje
salata na svemu to raste iz zemlje. Od Abu Davuda,
meutim, doznajemo da su se krajem 3 st. po Hidri ve
upotrebljavale tavijene ivotinjske koe.
Istodobno, esto nalazimo kako se spominje da je Muham-
rned vrio salat na humn, Razlika izmeu humre i ha-
ira nije, kako se ini, bila u materijalu, ve u veliini. Pre-
ma Muhamedu ibn Abdalahu al-Alaviiu, odnosno njegovim
rubnim biljekama na Ibn Madino djelo Iqma, humra je
bila upravo toliko velika da je omoguavala stav niice (su-
dud), dok je, naprotiv, hasir bio veliine ovjeka.
Na rije sedada nailazi se jedno stoljee nakon svretka
vjerski priznate knjievnosti Hadisa. Al-Devheri u Saha-
536
hu tvrdi da je sedada sinonim humri. Ibn Batuta spominje I
da su stanari neke kairske zavije zajedno odlazili u damiju, I
te da je sluga postavljao sedadu za svakog od njih posebno.
Isti putnik pripovijeda sline stvari o Maliju, gdje je svatko
slao slugu sa sedadom u damiju da je namjesti za njega.
Dodaje da su one bile izraene od listova nekog drveta
slinog palmi.
U suvremenoj Meki, u velikoj damiji, saldt se obavlja
na sedadi, a to je obino mali tepih, dovoljan za sudud.
Nakon upotrebe, treba ga smotati i odnijeti na ramenu. Nii
slojevi vjeruju da nije uputno ostaviti tepih nesmotan nakon
upotrebe, jer e Iblis iskoristiti priliku da na njemu obavi
salat. Sedade imunijih ljudi uvale su sluge, ali to nije
ope pravilo. Katkad se umjesto sedade koristi runik, na
primjer onaj kojim se ovjek brie nakon abdesta. Crte
utkane u tepih nisu simetrine, ve se stjeu u taki (na
jednoj od kraih strana) koja se nalazi u smjeru kible.
U Maroku obini ljudi ne koriste sedadu; nii slojevi vie
vole male tepih e od pusta (labda), koji se kao prekrivke za
sedlo, tek toliko velike da dopuste obavljanje sududa. Oso-
bito ih upotrebljavaju fakihi, pa su zato postali njihovim
obiljejem. U Aliru se sedada upotrebljava vrlo rijetko,
osim kad se radi o poglavarima tarike i razliitim mara bu-
tima. Te sedade sastoje se obino od koe koze ili gazela.
Obino ljudi tim koama pripisuju nadnaravnu mo; u
legendama ih marabuti esto koriste da bi na njima preletjeli
do Meke ili hodali po valovima. Povremeno hodoasnici
donose iz Meke sedade; takve se prostirke danas esto
uvoze iz Evrope.
Lein pripovijeda da su se sedade uvozile iz Male Azije u
Egipat, ali da su ih tu koristili samo bogatai kako za saldt
tako i za prekrivanje sedla. Bile su veliine tepiha pred
kaminom. Na njemu je bila prikazana nia, a njezin vrh je
gledao u smjeru kible. Pripadnici niih slojeva esto obavljaju
salat na goloj zemlji; oni ne briu odmah prainu koja
prione uz nos i elo; ali kad netko posjeduje ogrta ili neku
drugu odjeu koju je pristojno skinuti, on to prostre po tlu.
U Indoneziji se na pod damije polae prije poetka slube
izvjestan broj uskih prostirki i tepiha, i to po irini. Nakon
slube, ti se smotaju i odloe. Usporedo s ovim, postoji i
obiaj da se donosi svoju prostirku.
U Carigradu je tepih, koji je ranije prekrivao pod Aja
Sofije, uzorkom bio podijeljen na posebne sedade, ali se pri
obavljanju salata nije pazilo na ovu podjelu.
U svetoj odaji carigradskog Saraja, u kojoj se uvaju
Poslanikovi ostaci, navodno je pohranjena i Abu Bekrova
sedada.
Sedada ima osobito znaenje za vjerska drutva idervike
redove. U dervikim redovima Egipta, ta je rije postala
sinonim sa rijeju red u izrazu ayb as-saggda, koja
oznauje predstojnika reda. U Perziji postoji odgovarajui
naziv: saggada-niin.
U terminologiji tih drutava, sedada se javlja naizmje-
nino s rijeju bisai, te izrazima posuenim iz drugih jezika.
Prema jednoj legendi, Debrail je Ademu donio sedadu
napravljenu od koe rajskih ovaca, na kojoj je Adem trebao
kleati m vrijeme sveanosti add (primanja li "d). Tnj
saggiidat al-hilafa koristit e sve idue generacije za istu
sveanost; posebno se spominju Muhammed, Abu Bekr,
- - _... _----._---~ - - - - - - . _ - - _ . .- - - - - - -

Omar, Osman i Ali. Nakon Alija, ona je prela na ejhove reda .
i tu se zadrala do dananjeg dana. ejh sjedi na ovoj sedadi
za vrijeme sveanosti add, a izraz bistu a!-!arrq(a) ini
sedadu na neki nain prijestoljem itavog reda.
Prije poetka sveanosti inicijacije, nju prostire naqib, ija
je to i dunost. eih na nju sveano sjeda nakon to je ona
prostiranjem otpeaena. Kandidat, zbog kojeg se svea-
nost odrava, stoji na tzv. bisat al-gamu. Iz opisa nije
sasvim jasno da li se pod kandidatom misli na obinog
poetnika ili na naqiba.
Sa sedadom ili bisatom povezan je itav niz mistikih
tumaenja. Njoj se pripisuje glava, noge itd., kao da se radi o
ivoj ivotinji; ona ima etiri slova, koja se povezuju s
elementima; pronalazi se veza sa sedadom staze spasa, a
ispovijedanje taichida zove se sedada vjere,
EK TE . Rije sekte. iroko se koristi kao ekvivalent za
S arapsku rije jiraq, jedn. firqa. Pri tome treba imati u vidu
da ova dva izraza, kao tehniki termini, ne odgovaraju pot-
puno jedan drugome, to je vodilo mnogim krivim tumae-
njima i razumijevanjima. Izrazjirqa (doslovce: grupa ljudi)
oznaava, naime, grupu koja je osloboena od svakog spolj-
nog pozitivnog ili negativnog vrednovanja, a koja ima u sebe
zatvoreno religiozno, svjetonazorno ili ideoloko uenje, pot-
puno neovisno o tome da li se radi o odobrenoj ili neodobre-
noj tvorbi, o velikoj ili maloj zajednici. Tako promatrano, u
Islamu se teko moe govoriti o sektatvu naspram pravovjer-
ja. Sve religiozne zajednice, ma kakve one mogle biti po
vrijednosti i broju, zovu se uvijekjirqa. U tom smislu, sasvim
openito govorei, u Islamu se razlikuju dvije temeljne vrste
religioznih tvorbi: I) islamsko uenje i njegovom nainu
shvaanja odgovarajue sljedbe; 2) reformne tvorbe.
Prema islamskom uenju, mogu se razlikovati tri osnove
za podjelu sljedbi, odreene tipovima odgovora na tri glavna
pitanja vjere: l) tko, u kojem svojstvu i pod kojim uvjetom je
ovlaen, nakon Muhammedove smrti, upravljati islamskom
ekumenom i zajednicom?; 2) kako treba razumjeti uenje
koje je prenio Muhammed o bitku Boga i Njegovim svoj-
stvima, zatim poslanje poslanika i vjerovjesnika, opravdanje
dotinih nasljednika Muhammedovih, Sudnji dan i slobodu
ovjeka, njegovo djelovanje i posljedice toga djelovanja, tj.
nagradu ili kaznu?; 3) kako treba uzimati propise privatnog i
drutvenog ivota iz Kur'ana i Sunne?
Kod prvog i apsolutno najzamanijeg pitanja radi se o
sadraju pojma nasljeivanja. Je li ono boanski nalog, koji
zato moe uslijediti samo putem izriitog, od Objave ovisnog
imenovanja od strane Muhammeda, kao to je to uvjerenje
grupa koje priznaju Alija, Muhammedovog zeta, kao jedinog
pravnog nasljednika i zato se zovu iiti, ili je pak to religiozno
motivirana i zasnovana, ali isto upravna funkcija, tako da je
stvar islamske zajednice odnosno njezinih nadlenih zastup-
nika (ahl al-hall wa al-'aqd) izabrati nasljednika u odreeno
vrijeme? Za drugu mogunost izjasnili su se a) suniti, koji su
pripadnost plemenu Kurei uinili uvjetom za dunost
vrhovnitva (ali se nije uvijek radilo po tome) i Abu Bekra
izabrali za prvoghalifu; b) hariditi, koji su takoer izbor
nasljednika promatrali kao stvar vjernikog naroda, ali bez
ikakve posebne plemenske i obiteljske pripadnosti: nasljed-
nik se mora samo, u interesu vjernikog naroda, drati
_"' ' '.
Sekte
~igioznih propisa. Ako on to ne ini, vai kao nevjernik i
mora biti svrgnut. Dok je shvaanje sunita, iita i haridita, s
obzirom na pitanje nasljedstva, uvijek utemeljeno na slube-
nim vjerskim tekstovima, postoji etvrta grupa, koja prema-
uje iitsko i islamsko uenje openito, te koja prvom iit-
skom imamu - Aliju (a onda i drugim imamima) dodjeljuje
boansko tovanje i to ini osnovicom svoje vjere, zbog ega
drugi muslimani na nju gledaju kao na krivovjerniku, te je
dobila ime gulat (ekstremisti). Dok shvaanje sunita u
odnosu na nasljeivanje nije vodilo daljnjem grananju, iitski
zahtjev, kritiki stav haridita i pretjerano uvjerenje gulata,
proizveli su ravanja u sitne grupe, koje je u cjelini teko
sagledati.
Kod drugog tipa radi se o takvim sljedbama, koje su
nastale uslijed razliitih miljenja i rasprava o temama ranije
navedenog drugog kompleksa pitanja. One se odlikuju svo-
jim originalnim postavkama, pretpostavkama i metodama.
Meu njima su murditi, mutaziliti i Aariti dobili posebno
znaenje. Premda ih historiari religije oznaavaju kao jiraq,
oni nisu nastupali kao u sebe zatvorene religiozne zajednice,
nego se mogu oznaiti kao kole.
Jo manje su tvorbe narednog, treeg tipa imale karakter
zatvorene zajednice. One su, prema ishodinim pitanjima
kojima se bave, pravne vrste, te se vie i ne nazivaju firaq,
nego mezheb tmadhab, pravac). Odnosi tri tipa tvorbi,
jednog spram drugog, su slijedei: pripadnik jedne religiozne
zajednice (l. tip) mora se istodobno usmjeriti prema vjer-
skom uenju jedne kole (2. tip) i svoje djelovanje obavljati
prema jednom pravcu pravnog uenja o dunostima (3. tip), a
da se neka posebna kola ne mora podudarati s nekim
posebnim pravcem. Dodue, religiozne tvorbe drugog i tre-
eg tipa poglavito su nastale unutar sunitske zajednice.
Druge zajednice imaju svoja vlastita uenja o vjeri i dunos-
tima, koja vae kao integralni sastojak cjeline.
Obiava se religioznu tvorbu prvog tipa (ukljuujui i
sunite) oznaiti politikom. To bi bilo pogreno, ako bi se
politiko uzimalo kao pretena sadrajna (i strukturalna)
oznaka. A bilo bi ispravno, ako bi se ono, suglasno s islam-
skim uenjem, promatralo kao objektivni uinak raznih reli-
gioznih motiva i kao religiozni sastojak politikog sustava.
Upravo se imaju u vidu ti rascjepi nalik na shizmu, kada se
govori o islamskim sektama, Najvanije od njih, historijski
gledano, realizirale su se kako slijedi: najprije je uspjela ona
grupa koja je u Muhammedovom nasljedniku gledala uprav-
ljaa islamske ekumene i zatitnika islamske zajednice, naime
grupa, koja je tek kasnije, prije svega zbog razgranienja
spram iita, dobila ime suniti i u svako doba do danas
posvjedoila se kao veina muslimana. Ve uMuhamrnedovo
doba Ali je imao pristaa koji su u njemu gledali od Boga
ovla enog nasljednika. Doklegod su trojica prvih halifa
uivala Alijevo priznanje, dotle su se i njegove pristae,
dodue, pokoravajui se njemu kao svome imarnu, skupa s
njim zakleli na vjernost prvoj trojici vladalaca. Nije dolo do
nekog posebnog grupiranja. Iskoriujui nezadovoljstvo
mnogih muslimana, halifu Osmana je ubila jedna grupa koja
je u Aliju, na osnovu iitskog shvaanja, gledala otjelovljenje
boanstva. Premda ju je Ali, nakon svoga preuzimanja vlasti,
surovo suzbio, organiziralo se boansko tovanje Alija u
I jednoj zatvorenoj sekti, koja je dobila naziv gulat (a i
1 _.. ._.._. _
537
Selam
galiya) , ekstremisti. Ne ta grupa po sebi, nego njezina
ideja, vodila je u toku povijesti Islama ka stvaranju ekstrem-
nih grupa, od kojih jo postoje neke male skupine. Bez obzira
na gulat, islamska zajednica, koja je sad vidjela da je i halifat i
imarnat ovaploen u Aliju, nala bi svoje jedinstvo, da nereli-
gijski imbenik, tj. suparnitvo Umajada Muavije (u. 680),
nije dovelo do borbe protiv Alija. Kada je Ali, krajem jedne
borbe protiv Muavije (657), popustio zahtjevu veine svojih
ljudi i pristao na arbitrau, podigla se protiv njega druga
grupa njegovih sljedbenika, koja nije s tim bila sporazumna.
Ta grupa, hariditi, mogla se, nadalje, odravati kao religi-
ozna zajednica time to se drala ideje nasljednika koji je
neovisan o plemenu i obitelji. Njezin kritiki stav utisnuo je
toj grupi, ne samo unutar islamske zajednice, peat zastrau-
jue opozicije, nego je vodio i jo uvijek potencijalno vodi
novim tvorbama. Njihovi preostaci postoje jo i danas. Kada
je Alija ubio jedan haridit, a njegovog sina Hasana (u. 669)
iiti priznali za drugog imama, te on s umaiadskim vladarem
Muavijom sklopio mir i povukao se, odvojilo se svjetovno
vladanje nad muslimanima od duhovnog vodstva. Ta okol-
nost dovela je, s jedne strane, do inicijalnog nastajanja
kola. (2. tip) i pravaca: (3. tip) unutar sunitske zajednice.
Rascjep izmeu sunita i iita produbio se kada je trei imam
Husein ustao protiv umajadske vladavine i stradao mueni
kom smru (680). Za Alijeve pristae iz historijskih dogaaja
i naina ponaanja njihove prve trojice imama, naroiti znaaj
imali su sljedei elementi: l) Alijeva utnja tokom doba
trojice prvih halifa; 2) njegova borba protiv ozbiljnog krenja
Islama; 3) njegova popustljivost kada su vjernici zaprijetili
da e se odmetnuti od Islama; 4) mirovni ugovor njegovog
sina Hasana, kada nije postojao izgled na uspjeh; 5) Huse-
inova muenika smrt; 6) misao o boanskom tovanju Alija
i njegovom daljem ivljenju, misao koja je vodila ka vjeri u
Mahdija, sa svim posljedicama. Ti faktori dali su uvijek
iznova povoda za nove rascjepe (ukupno vie od 70) unutar
iitske zajednice.
Najvanije iitske grupe, koje jo postoje, su zejditi i
ismailiti, dvanaestoimamski iiti, koji danas u cjelini, kao
iiti, stoje naspram sunita, koji ine veinu islamskog svijeta.
Slaui se sa sunitima u opim islamskim naelima, oni se
razlikuju od njih u tome to dre da trima zajednikim
vjerskim stavovima (Bog, poslanstvo Muhammedovo i Sud-
nji dan) treba dodati i imamat i Boju pravednost kao nune
principe vjere. Dalje razlike u uenju o vjeri i dunostima
mogu se shvatiti kolskim razlikama u miljenju u odnosu na
predaju i tumaenje Kur'ana i Sune. U cjelini bi se iite i
sunite moglo oznaiti, ako ne razvojno-povijesno, a ono,
ipak, po karakteru, kao dva ispovijedanja, dvije ispovijesti
islamske vjere. Oba su on- r1,.,ka U svome izvoru izravno
izvedena iz Muhammedov.ig u.aia, dok je daljnje cijepanje
unutar iizma bilo sektakog karaktera, a unutar sunizrna
posljedica stvaranja teolokih i vjersko-pravnih kola.
Suprotno dosada imenovanim grupama, reformatske reli-
giozne tvorbe pripadaju novom dobu i nastale su i na sunit-
skom kao i na iitskom tlu. Najvanije od njih su vahabiti,
babiti (nazvani tako po Muhamedu Babu, u. 1850), behaiti
(nazvani tako po Mirzi Gulamu Ahmedu Kadijaniju,
u. 1908). Ahmedije, kao i babiti i behaiti, nadovezuju se na
misao o Mahdiju (Mesiji). Kao oekivani Mahdi, njihov
538
--_._-_.
osniva, koji je vjerovao da je otjelovljenje Ise i MUham:eda, II
htio je svoju reformaciju sprovesti na miran nain. Zahvalju-
jui svojim misionarskim organizacijama, ahmedije, a i beha-
ije (behaiti) postigli su zapaen uspjeh u svijetu.
S E L A M (a. salam), glagolska imenica od glagola salima
(biti dobro, biti neoteen, biti zdrav), koja kao
imenica znai mir, zdravlje, pozdrav.
Rije se esto susree u Kur'anu, posebno u surama koje se
smjetavaju u drugo i tree mekansko razdoblje. Najstariji
odlomak u kojem se nalazi salam je s. XCVII,5, gdje se o
Laylat al-Qadru kae: Mir je do dolaska zore, Isto tako
treba shvatiti rije salam u Kur'anu L,34; XV,46; XXI,69;
XI,48. Saliim znai mir i na ovom i na onom svijetu. U
drugom znaenju nalazi se u izrazu Dar as-Salam, mjesto
blaenstva (mira), to oznauje Raj (X,25; VI,127).
Ali saliim u Kur'anu najee se koristi kao pozdrav. Tako
u s. L VI,89 (iz prvog mekanskog razdoblja) ljude s desne
ruke njihovi drugovi u blaenstvu doekuju sa Salam laka,
Mir s toborn. Salam ili Salam 'alaykum pozdrav je blaenih
u Raju ili pri dolasku u Raj. Salam je i pozdrav Ibrahimovih
gostiju kao i njegov odgovor (LI,25; XI,69). U XX,47,
Musa, obraajui se Firaunu, koristi izraz as-salam 'ala man
iuabaa-l-huda, mir neka bude s onim tko slijedi pravi put,
Salam 'alaykum, mir s vama, nalazi se u s. VI,54 na
poetku obavijesti koju Poslanik isporuuje vjernicima.
Salam se kao blagoslov koristi vie puta u s. XXXVII, u kojoj
se, nakon spominjanja svakog pojedinog poslanika, izrie
salam. U s. LIX,23 (medinskoj) javlja se as-saliim kao jedno
od Allahovih imena koje al-Bejdavi tumai kao masdar (gl.
imenica) upotrijebljen kao sifa (pridjev) u znaenju Bez-
griieni, Smatra se da ta rije oznauje Allaha i u formuli as-
-salam'alaykum.
Ve se vrlo rano meu muslimanima uvrijeilo miljenje
da je pozdrav salam (selam) islamskog porijekla. To je istinito
samo utoliko to Kur'an preporuuje koritenje tog pozdrava,
i to u jednom kasnijem mekanskom odlomku, kao i u dva
medinska odlomka: li s. VI,54 Poslaniku se preporuuje: A
kada ti dou oni koji u rijei Nae vjeruju, ti reci: Mir s vama
(Salam 'alaykum). Gospodar va je sam Sebi propisao da bude
milostiv; a u XXIV,27: 0 vjernici, u tue kue ne ulazite
dok doputenje ne dobijete i dok ukuanima ne kaete salam
(wa tusallimii) itd.; slino i u XXIV,61: kad ulazite u kue,
vi recite salam jedno drugome (fa-sallimiu itd. Meutim,
ukazano je na odlomke iz pjesnitva kao dokaz gleditu da se
salam kao pozdrav upotrebljavao ve i prije Islama. Odgova-
rajui hebrejski i aramejski izrazi alom lek, Selam lali
(lekon), elama 'elai, koji imaju ishodite u Starom zav-
jetu, koristili su se kao pozdrav meu Zidovima i kranima.
Velik broj nabatejskih natpisa ukazuje na to da se korijen -l-
-m koristio da izrazi dobre elje u sjeverozapadnoj Arabiji i na
Sinajskom poluotoku, a arapski s-I-m esto se nalazi na
safaitskim natpisima kod izraavanja blagoslova.
Muhammed je formuli selama pridavao veliko vjersko
znaenje, budui da ju je smatrao pozdravom kojim aneli
doekuju blaene, te ju je koristio upuujui pozdrav poslani-
cima koji su mu prethodili. Selam kao to je onaj u taahhudu
ili kao pozdrav mira kojim se zavrava salat moda je ve od
samog poetka bio osnovna karakteristika bogosluja.

U obredu salata vjerozakonski je propisano da blagoslov
Allahu i selam Poslaniku, pobonim ljudima i svima prisut-
nima, te Allahovim vjernim slubenicima, prethodi ispovije-
danju vjere u taahhudu. Meu obavezne komponente salata
spada i taslima al-ula (na njenom kraju), koja se sastoji u tome
da vjernik sjedei okree glavu na desno i na lijevo, te da svaki
put izgovori: as-salam 'alaykum wa rahmat Allah,
Zapovijed Kur'ana o formuli selama i njezino koritenje u
bogosluju znatno su pridonijeli tome da se ona pone smatrati
iskljuivo islamskim pozdravom (tahtyyat as-saliim). Kao to
smo ve rekli, Kur'an propisuje da nakon tasliya treba
uslijediti selam Poslaniku. Predaja kazuje da ga je on nastojao
uvesti. Pria se da su i oni oko njega nastojali uvesti taj
pozdrav. Smatra se da su idovi, imajui na umu Muham-
meda, pretvorili taj pozdrav u as-siim 'alayka, srnrt tebi!, na
to je Poslanik odgovorio wa 'alaykum, i vama!,
Mogli su se koristiti slijedei izrazi: saliim ili saliim 'alaykum
(-ka) ili as-saliim 'alaykum. U Kur'anu prevladava saliim
'alaykum. Fahr ad-din ar-Razi nastoji protumaiti da neodre-
eni oblik ima prednost, te formulira svoju zamisao o savre-
nom pozdravu. esto se, meutim, kao pozdrav koristila
formula as-salam 'alaykum. Neodreeni oblik izriito se propi-
suje za taslimu. U odzdravljanju uobiajeno je rei wa
'alaykum as-saliim.
Neke predaje navode da je Muhammed izraz 'alayka as-
-saliim opisao kao pozdrav mrtvima, te da je zahtijevao da ga
pozdravljaju sa as-saliim 'alayka. Ali ima i predaja u kojima
Poslanik pozdravlja mrtve na groblju izrazom koji poinje sa
(as)-saliim.
Formula selama vrlo je rano produena dodatkom rijei wa
rahmat Alliih ili wa rahmat Alliih wa barakiituhu. Prvi
dodatak koristio se u taslimi, a drugi u taahhudu. U skladu s
kur'anskom zapovijedi (IV,86): Kada pozdravom pozdrav-
ljeni budete, ljepim od njega otpozdravite, preporua se
(sunna) kod otpozdravljanja dodati dobru elju i blagoslov, a
kad se odgovara jednostavnim selamom, onda samo prvo od
toga.
Izraz wa-'s-saliim ('alayka, -kum) esto se koristi na kraju
pisma (npr. Ibn Sad). Wa -'s-saliim katkada znai i to je
kraj.
U skladu s Kur'anom (XX,46) uvrijeila se upotreba oblika
as-salam 'alii man ittaba'a-'l-hudii u obraanju s nemuslima-
nima, kada je to potrebno. Nalazimo je, na primjer, u
pismima koja se pripisuju Muhammedu. O tome najprije
svjedoe papirusi iz godine 710. Muhammedovo pismo ido-
vima Makne zavrava se, meutim, s wa-'s-saliim; slino
zavrava i pismo upueno kranima Ajle.
Salam ima jo i znaenje salauuita, koji se izvikuje s
minareta svakog petka pola sata prije poetka podnevne
slube, prije ezana. Taj se dio obreda ponavlja u damiji prije
poetka redovitog obreda, a izgovara ga nekoliko ljudi koji
imaju dobre glasove i pri tom stoje na dikki. Isti naziv nosi
blagoslov Poslaniku koji se ui s minareta tokom mjeseca
ramazana, pola sata nakon ponoi.
Formula za dobru sreu 'alayhi-s-saliim, morala bi, prema
strogom pravovjerju, kao i tasliya, slijediti nakon imena
poslanika, ali je u ranijoj knjievnosti koritena slobodnije.
iiti su je upotrebljavali, ne ograniavajui je pa Alija i
njegove nasljednike.
539
Selduci
Indijski suniti pridaju udotvornu mo upotrebi sedam
selama koje dovode u vezu sa surama XXXVI,58;
XXXVII,79,109,120,130; XXXIX,73; XCVII,5. U zoru
prije sveanosti Ahir-i aharambe, oni ispisuju ili daju da se
ispie sedam selama afranovom vodom, tintom ili ruinom
vodicom na list mango-drveta ili svetog smokvinog drveta ili
pisanga. Nakon toga vodom isperu napisano i tu vodu
popiju, nadajui se da e uivati u miru i srei.
Saliim na noviima (katkad skraeno u s) znai pune
teine, potpun.
SE LD UCI , turski vladarski rod, koji je od ll. do 13. st.
vladao u Sredinjoj i Prednjoj Aziji nad prostranim predje-
lima. Razlikuju se slijedee dinastije: l) Veliki Selduci;
2) iraki Selduci; 3) kirmanski Selduci; 4) sirijski Sel-
duci i 5) maloazijski (rumski) Selduci.
Praotac svih tih vladara bio je Selduk ibn Dukak
(Tukak), s nadimkom Timuryalig, tj. onaj se eljeznim
lukom. Bio je lan oguskog plemena Kmik, koje se na
spisku tih plemena kod al-Kagariia navodi na prvom mjestu.
O njemu se kod Ibn al-Asira (al-Kiimil) kae ovo: Bio je
predvodnik Guza, kojem su se oni utekli, ali mu nikada nisu
proturjeili niti neku zapovijed zanemarili. Budui da se
jednog dana dogodilo da je kralj Turaka, imenom Bajgu,
sakupljao vojsku i htio krenuti protiv podruja Islama,
Dukak odjai i, kako su oni o tome dugo govorili, uputi mu
kralj Turaka prijekore grubim rijeima. Na to ga Dukak
udari akom i povriiedi mu glavu. Kada su ga potom sluge
kralja opkolile i htjele uhvatiti, on se branio i borio s njima, a
oko njega se skupe njegovi ljudi, odvojivi se od njega
(kralja). Potom je stvar meu njima izglaena, te je Dukak
ostao kod njega. Slinu povijest o tome pria njegov sin
Selduk, ali je kraj sada drugaiji; Selduk se odvojio sa
svojima od kralja, krenuo u zemlju Islama, te uzeo za svoje
boravite okolinu Danda, na uu Sajhuna. Da li je sva ta
pria vjerodostojna ili ne, ostaje pitanje, kao i to da li je pleme
ili bar glavar Selduk bio ve tada preao na Islam; moda je
do prijelaza na Islam dolo tek nakon to je u Dandu doao u
dodir s islamskim iteljima.
Politiki odnosi u Transoksaniji, gdje su se Samanidi i
turski Karahanidi borili za prevlast, bile su povoljne za rast
moi Selduka i njegovih Guza. Oni su bili uvueni u taj
sukob i obino su drali stranu Samanida, ali su pri tome
nalazili priliku da tjeraju i vlastitu korist. U meuvremenu
umre Selduk u Dandu, navodno u 107. godini ivota.
Njegovi ve znameniti sinovi nisu vie bili tamo, nego (oko
985. god.) u blizini Buhare, u Nur Buhari (sada Nur Ata).
Meu njima je, ini se, Israil, ije je pravo ime Arslan,
zauzimao prvo mjesto. Ponekad se imenu dodaje Bajgu, to,
vjerojatno, znai titulu = [abgu; samo pod tim imenom je i
naveden kod historiara Gardizija, kao poglavar Guza, koji su
1003. god. pomogli samanidskom pretendentu Muntasiru u
pobjedi nad Karahanidima. Onda je ponovo spomenut kao
saveznik Alija Tegina, koji se tada dokopao Buhare. Da ga
srui, poduzeo je Mahmud gaznevidski 1025. god. pohod na
Transoksaniju i pri tome se susreo sa Karahanidom Kadir-
-hanom, s kojim je utvrdio zajedniko nastupanje u stvarima
lokalne politike. Na tom pohodu se propitao i za mo Seldu-
ka. Poznata je anegdota da mu je Arslan, kojeg je kao
Selduci
zarobljenika o tome pitao, pokazao dvije strijele, s napome-
nom da bi se 100.000 ljudi postrojilo, ako bi se te strijele
uruile njegovom narodu, a ako bi se dodao i luk, bilo bi ih
koliko bi se samo moglo poeljeti. To se Mahmudu, izgleda,
inilo poneto sumnjivim; zato je upitao svoga hadiba
Arslana Daziba, to da se radi s tim ljudima. Ovaj na to
savjetovae da se svakom ovjeku odsijee palac, tako da vie
ne bi mogli rukovati lukom ili, kako dodaje Ibn al-Asir,
skupno ih utopiti u Dejhunu. Mahmud je nalazio da su te
mjere suvie neovjene, a i neizvedive, te je sudio da je bolje sva Mala Azija pod vlast Turaka. Naposljetku je pridola jo i
prevesti ih preko Dejhuna i rasuti po irokim podrujima
Horasana, da bi ih se lako moglo obuzdavati. Arslana je
poveo sa sobom u Gaznu i drao ga zatoenog u tvravi
Kalandar u Multanu, kao jamca za dobro ponaanje njego-
vih ljudi. Ali mjera je promaila svoj cilj; Guzi se pokau
nepokorni, bez obzira na stroge kazne, koje je Ta Fera nad
njima dosudio. Pod vostvom svojih voa [agrnura, Kizila,
Buke, Koktaa i drugih, izmaknu oni nadzoru svoga gazne-
vidskog vladara i ugroze zemlje Islama svojim pljakakim
pohodima. Te Guze je Bejhaki, koji uti o Arslanu, nazivao
uvijek irakim Guzima i razlikovao od onih koji su se vratili u dogaalo i s drugim udaljenim pokrajinama carstva, koje su
Transoksaniju, a koje on nagovjetava kao ljude Tugril-bega,
Dauda i Nijalijuna (po svoj prilici Jinalijuna, ujaka Tugril- i drugim srodnicima, s tim, meutim, da ovima nije polo za
-begova po majinoj strani, koji je vodio ljude Inala ili
[inala.) Turgil-beg Muhamed i agri-beg Daud su sinovi
Mikaila ibn Selduka, koji je, po nekim obavijestima, uskoro
pao u ratu s Turcima-nevjernicima. O treem sinu Selduko-
vom, Musi, malo se ulo; no njegovi sinovi ubrzo se prikljue
Tugril-begu.
Ti Selduci su obitavali tada nesmetano u Nur Buhari, dok
je ivio Ali Tegin; zato to im nisu bila dovoljna ispasita,
dobiju oni od Haruna ibn Altuntaa, namjesnika Hvarizma
(Horezma), dozvolu da se zimi zadre na njegovom podruju.
Ali kada je umro Ali Tegin (1034), dou oni u sukob s
njegovim nasljednicima; kako je, kratko potom, ubijen
Harun ibn Altunta i gospodar Danda, ahrnalik krenuo
protiv Hvarizma, bili su prisiljeni potraiti drugo stanite.
Oni su se stoga, u jednom pismu, okrenuli protiv namjesnika
Horasana Abu-'l-Fazla Surija, koji je bio na zlu glasu zbog
svojih iznuivanja, da bi od Mesuda, gaznevidskog vladara,
izmolili da im dodijeli okruja Nasa i Farava. U tom udno
vatom pismu Tugril, Daud i trei brat Pajgu ve se nazivaju
tienicima vladara pravovjernih, Ukratko reeno, dolo je
do otvorenog rata izmeu Selduka i Gaznevida; Mesudovi
generali su ponovljeno doivjeli poraze i konano i sam
Mesud padne u boju kod Dandanakana (1040). Krajem 1038.
god. Selduci su zauzeli Niapur, te Tugril-begovo ime bude
tamo navedeno u hutbi, a prispije i halifin izaslanik da se
potui na irake Guze koji su pljakali. Vlast Velikih Sel-
duka bila je utemeljena.
l) Veliki Selduci (1038-1157). - Povijest pojedinih vla-
dara, uz iznimku Mahmuda i Melik-aha II, ija su imena
samo nakratko navoena u hutbi, bit e obraena uz kratke
naznake. to se tie irenja seldukog carstva, valja rei da Abasid al-Kaim bi-Amrilah morao je napustiti Bagdad i
su se, dragovoljno ili prisilno, veina islamskih vladara isto- njegova tamonja palaa bila je vie dana izloena pljaki.
nih i sredinjih pokrajina preanjeg halifskog carstva poko-
rili vlasti Tugril-bega. Ve 1041-1042. god. to su uinili
vladari u Durdanu iTabaristanu; 1042-1043., god. osvojen
je Hvarizm (Horezm), a slijedile su ostale zemlje koje su ~o, osobito u zadnjim godinama ~elik-aha, do o~asnih
pripadale tadanjoj Perziji; god. 1048. zarobljen je kne:l
Abhazaca, a poduzeti su kazneni pohodi na Malu Aziju. God. .
1055. navedeno je Tugrilovo ime u hutbi u Bagdadu i, pri
sveanom prijemu (1057), halifa, koji je u meuvremenu
oenio ker njegovog brata agri-bega, oslovio ga je kraljern
Istoka i Zapada. U cijelom Iraku, u Mosulu i Dijarbekiru
priznalo se vrhovnitvo seldukog sultana. Pod Alp Arsla-
nom doprla su selduka osvajanja sve do jaksarta, te, nakon
pobjede nad Armencima i Bizantincima, dospjela je gotovo
Sirija, a 1092. god. osvojeni su ak i Aden i Jemen, premda se
o pravoj vladavini Selduka u Arabiji jedva moe govoriti.
Smrt Melik-aha iste godine, potom nastale borbe oko prijes-
tola meu njegovim sinovima, i kriarske vojne, postavili su
granicu osvajanjima.
to se tie osvojenih zemalja, u mnogo sluajeva su i dalje
vladali tamonji vlastodrci i plaali danak; u Kirmanu, a
kasnije u Siriji i Maloj Aziji uzdigli su se prinevi, koji su te
zemlje osvojili, kao samostalni vladari i nisu ih se vie ticali
Veliki Selduci, pa su ak vodili rat s njima. Slino se
sultani, kao npr. Alp Arslan, 1066. god., podarili svojoj brai
rukom utemeljiti nasljednu vlast. Po turskom shvaanju,
pravo vladati pripadalo je cijelom rodu, a najstariji lan, kao
prvi meu iednakima, imao je pravo na poslunost ostalih
mukih srodnika, ali u tako razgranatom rodu, kao to je bio
rod Selduka, sloga se nije mogla dugo odrati. Ve pod
Tugril-begom pobunio se njegov brati Ibrahim ibn Inal, a to
to su se njegov brat agri-beg i Pajgu drali vjerno uz njega
treba, svakako, poglavito pripisati okolnosti da on nije imao
sinova. Njegov nasljednik se borio protiv Kutulmia, Arsla-
novog sina i praoca Rumskih Selduka; jednako je bilo pod
Melik-ahom, a, nakon njegove smrti, vladavina Barkija-
ruka, koja, dodue, nije dugo trajala, bila je obiljeena
stalnim ratovima s ujakom Tutuom i bratom Muhamedom.
Carstvo Velikih Selduka obuhvaalo je, dakle, zapravo samo
istone pokrajine starog halifskog carstva s iznimkom Kir-
mana; oni su zasjedali u Isfahanu, Bagdadu, te u Mervu pod
Sandarom, koji je sinovima svoga brata Muhameda prepus-
tio vladavinu nad Irakom, Farsom, Huzistanom i zapadnim
pokrajinama. Samo je ovaj zadnji od velikih sultana vie nego
jednom bio prisiljen svojim autoritetom najstarijeg u obitelji i
sabljom izgladiti razmirice meu svojim bratiima; inae se
zadovoljio s vlau nad Horasanom i istonim graninim
pokrajinama. Kada je 1157. god. umro bez djece, bilo je
gotovo s vladavinom Velikih Selduka.
Za Islam je pojava Selduka znaila pobjedu sunitskog
vjerovanja, dotle dokle je dopirala njihova vlast, nad iitskim
tenjama, koje su sve vie osvajale prostor pod Bujidima i
Fatimidima. Bujidi su, dodue, pustili da i dalje opstojava,
po imenu, abasidski halifat u Bagdadu, ali 1058. god. dao je
al-Besasiri i u Iraku navesti u hutbi ime fatimidskog halife:
Tugril-beg, koji je tada bio u uskim odnosima s halifom, ba
se u to doba borio s Ibrahimom ibn Inalom; im je ovaj bio
uhvaen i ubijen, vratio je on halifu u Bagdad. Kasnije je
540

trvenja izmeu halife i sultana, ali ta nisu imala svoj osnov u
vjerskim pitanjima i bila su osobne naravi. Selduci su na
halifu gledali kao na poglavara pravovjernog Islama, kojeg su
oni pozvani braniti sabljama. Oni su energino postupili
protiv opasnih rovarenja ismailita, te su unaprijedili interese
sunitskih teologa, premda u tom pogledu nisu samo oni sami,
nego i njihovi veziri, osobito veliki Nizamulmulk, stekli
najveu zaslugu. Osobno ba nisu bili fanatini muslimani,
kao to se vidi iz putanja na slobodu ve navedenog abhazij-
skog kneza (Liparit) i, kasnije, bizantskog cara Romana
Diogena, kao i iz postupka spram svojih kranskih podanika.
To stoji gotovo isto onako kao i sa zaslugama koje su neki
sultani, npr. Melik-ah, pribavili sebi u pogledu znanosti;
premda neobrazovani, znali su cijeniti ono to sami nisu
posjedovali. Stoga su i upravu svoga carstva preputali svojim
vezirima, koji su se ponekad, kao Nizamulmulk, starali za nju
s neogranienom punomoi. to se tie umjetnosti, malo se
ouvalo za potomstvo od onoga to su gradili Selduci; samo u
Mervu postoje jo znaajni ostaci iz doba Sandara. Kada se
sve uzme u obzir, mora se priznati da su selduki sultani znali
voditi prosti oguski narod, ije su voe bili, i s tanim uvodom
iskoristiti za njega prednost arapsko-perzijske kulture.
2) Iraki Selduci (1118-1194). - Nakon smrti Muhameda
(god. 1118), postao je nasljednik njegov najstariji sin Mah-
mud, trinaestogodinje dijete, kao sultan cijelog carstva, s
iznimkom Horasana i sjeveroistonih graninih zemalja, gdje
je vladao njegov brat Sandar. Nakon njega su vladali: Daud,
Tugril I, Mesud, Melik-ah II, Muhamed II, Sulejman-ah,
Arslan-ah i Tugril II. Gotovo svi ti sultani popeli su se na
prijesto kao jo malodobna djeca i doivjeli preranu, esto
nasilnu smrt. Stoga se za veinu ne moe rei da su vladali; bili
su puko orue u rukama njihovih atabega i emira. Po starotur-
skom obiaju, bila su etiri Muhamedova sina (Mahmud,
Tugril, Mesud i Sulejman) odgojeni od nekog turskog ugled-
nog emira, koji je igrao ulogu drugog oca i, stoga, nosio titulu
atabega. Prirodna posljedica toga bila je da je svaki od tih
atabega nastojao sultansku titulu dobiti za njemu dodijeljenog
princa, da bi time poveao svoj ugled. Odatle stalne borbe
izmeu tih sinova, koje su, onda, zakratko odluene posredo-
vanjem Sandara u korist nekog pretendenta; i abasidski halife
su bili uvueni u te borbe, a dvojica od njih, al-Musterid i ar-
-Raid, nali u tome smrt. To se dogodilo za vladavine hrabrog
sultana Mesuda, ali je njegov nasljednik Muhamed II (Melik-
-ah II nosio je sultansku titulu samo tri mjeseca) morao
prekinuti (god. 1157) opsadu Bagdada. Otada je mo halifa
bila opet u porastu; sultani nisu vie sjedili u Bagdadu, nego u
Hamadanu. Openito su ti sultani, ve od Mahmuda, bili
vlastodrci samo po imenu; veliki turski emiri posjedovali su
veinu pokrajina kao vojno leno; sultanima je, stoga, nedosta-
jalo kako novaca tako i potrebnih trupa da bi pribavili
priznanje svoje vlasti, ukoliko im njihov dotini atabeg nije
pomogao. Oni su njima preputali i rat s vanjskim neprijate-
ljem, npr. sa kriarima u Siriji, jer su sami bili stalno
zabavljeni borbom s unutranjim neprijateljima. Neki od tih
emira uspjeli su utemeljiti nasljednu vlast, te bilo pod titulom
atabeg, bilo ah, bilo melik, zauzeti neovisni poloaj. U prve se
mogu raunati Artukidi u Mardinu i Hisn Kejfi i Armanahovi
u Hilatu, koji su ve u prethodnom razdoblju u tome uspjeli, a
541
Selduci
u druge - Ze~gidi u Mosulu i drugim mjestima, Salgurid~
Farsu i atabegovi u Azerbejdanu. Prvi od tih atabega, ems
ad-din Ildegiz, oenio je udovicu Tugrila I i, kada je Sulejman-
-ah umro 1161. god., dao je proglasiti za sultana svoga
pastorka Arslana ibn Tugrila, a da mu, dakako, nije prepustio
neku vlast. Kada je on kasnije zaprijetio da postane opasan,
dao ga je Pehlevan, Ildegizov sin, otrovom ukloniti s puta i
uzdii na prijesto svoga malodobnog sina Tugrila II (1175).
Kada je taj narastao i Pehlevan umro, pokuao je on svojoj
vlasti pribaviti priznanje, ali nije bio dorastao Kizil Arslanu,
Pehlevanovom nasljedniku, premda je trupe s njime udrue-
nog halife natjerao u bijeg kod Dajmarga (1188). Bio je,
meutim, zarobljen od strane Kizil Arslana; nakon njegove
smrti je, dodue, osloboen, ali je, kratko potom (1194), pao u
okraju s trupama aha Hvarizma, Takaa.
3) Kirmanski Selduci (1041-1186). - Praotac i utemeljitelj
te linije bio je Kavurd Kara Arslanbeg, sin agri-bega, koji je
oko 1041. godine krenuo u Kirman sa svojim Guzima, te
nekoliko godina kasnije (1048-1049) zagospodario glavnim
gradom Bardasirom. Na svoju ruku je, onda, vodio daljnje
ratove protiv abankara, Kufsa u Garmsiru (vrui obalski
predjel) i postao, ak, gospodar Omana, a da se nije mnogo
obazirao na Tugril-bega. Kada je njegov brat Alp Arslan
stupio na vlast, pokuao se (1067) vladati kao neovisni vladar,
ali se pokorio kada je Tugril-beg pourio doi ak u Kirman da
ga prisili na posluh. Nakon Tugrilove smrti vjerovao je on da,
svakako, kao najstariji lan obitelji ima pravo popeti se na
selduki prijesto, te krene sa trupama protiv Melik-aha, ali
pretrpi u blizini Hamadana straan poraz, pri emu sam bude
zarobljen i potom udavljen (1074). Pobjednik krene, potom,
ak u Bardasir, gdje su, u meuvremenu, najprije Kirman-
ah, a onda Sultan-ah, Kavurdovi sinovi, preuzeli vlast, no
ubrzo se povrati, jer su mu se ovi pokazali podlonim, te im
prepusti vlast njihovog oca. Sultan-ah je vladao do 1084, a
slijedili su mu Turan-ah (1097), Iran-ah (1100 ili 1101),
Arslan-ah (1142), Muhamed (1156), Tugril-ah (1169),
Behram-ah i Arslan-ahII (1174), Turan-ahII (1183), te
Muhamed-ah (1186). Prispijee jednog ogranka Guza prouz-
roilo je kraj ove dinastije; ovi su se, nakon Sandarovog
poraza, sjurili na Perziju kao pustoea plima i krenuli su
svugdje tamo, gdje im je slabost vladavine pruala prigodu da
steknu bogat plijen. Kirman, gdje je meu posljednjim Sel-
ducima vladala gotovo puna anarhija, bio je za njih laka igra;
natjerali su u bijeg Turan-aha, koji im je izaao u susret, te
kruili zemljom, pljakajui je. Kada je ovaj ubijen, njegov
nasljednik Muhamed-ah bio je uskoro prisiljen napustiti
zemlju, da bi kod susjednih vladara potraio pomo, to mu,
meutim, nije uspjelo. Neki guski poglavar, poznat pod
imenom Melik Dinar, postao je, nakon toga, gospodar Kir-
mana.
4) Sirijski Selduci (1078-1117). - Nakon to se 1070-1071.
god. Mervanid Nasr od Alepa pokorio Alp Arslanu, krenuo je
jedan odjel Turkmena pod Atsizom ibn Abakom (ili Avakom)
u Palestinu, osvojio Remlu i Jeruzalem i ostalu Judeju, s
iznimkom Askalona, gdje su se odrali Fatimidi. On se zatim
okrenuo ka Damasku, kojim je zagospodario tek 1076. godi-
ne. Nije uspio njegov pokuaj da naredne godine osvoji Egi-
pat; natjerao ga je u bijeg fatimidski general Bedr al-De-
Selduci
mali, apotom se u Siriji naao tako estoko pritisnul;;-T
pozvao u pomo Tutua ibn Alp Arslana, koji je doao u Siriju
i izruio mu Damask (1078), Ovaj ga onda da izdajniki ubiti i
postane sam gospodar Damaska; nije mu, meutim, uspio
pokuaj da zagospodari Alepom; tadanji gospodar grada,
Ukajlid Muslim ibn Kurei, napadne ga ak u Damasku
U082), a kada je ovaj pao (1085) u borbi sa maloazijskim
Seldukom Sulejmanom, pouri sam Melik-ah doi u Alep i
postaviti tamo Aksunkura, praoca Zengida, za namjesnika, na
veliki bijes Tutua, koji je, u meuvremenu, onemoguio
svoga takmaca Sulejmana da vlada tim gradom, u boju 1086.
god., pri emu je Sulejman poginuo. Tek smrt Melik-aha
(1092) otvorila mu je put da zadovolji svoje astoljublje, da
ostvari velika osvajanja i da nastupi kao takmac u borbi za
sultanat protiv svoga bratia Barkijaruka, sve dok, napos-
ljetku, 1095. god. nije pobijeen i ostao na bojnom polju.
Nakon toga je njegov sin Ridvan postao gospodar Alepa, a
drugi sin Dukak - gospodar Damaska. Ovaj umre ve 1104.
godine, ali je pravi vlastodrac bio njegov ata beg Tugtegin,
koji je, potom jo zakratko, dao da se obavlja hutba u ime
Dukakovog malodobnog sina, a kasnije i brata, po imenu
Erta, no onda se uinio neovisnim i utemeljio dinastiju
Burida. Ridvan od Haleba umre 1114. godine; nakon njega je
vladao njegov sin Alp Arslan, ali ga je uskoro ubio sluga Lulu.
Potom je dao njegovog brata Sultan-aha proglasiti za sultana,
ali je i sam bio 1117. god. ubijen. N a to su itelji prenijeli vlast
nad gradom Ilgaziju, te je sa seldukom vlau bilo okonano.
5) Maloaeijski Selduci (1077-1302). - Praotac i utemelji-
telj dinastije je Sulejman ibn Kutulmi ibn Arslan ibn Sel-
duk. Njegov otac Kutulmi bio je jedan od seldukih
prvoboraca pod Tugril-begom, no pobunio se potom protiv
Alp Arslana i, zbog toga, naao smrt na bojnom polju neda-
leko od Reia (1064). Sam on je doao u Malu Aziju nakon
glasovite bitke kod Malazgirda (1071), u kojoj su Bizantinci
pretrpjeli straan poraz, a njihov car bio zarobljen; doao je
kao i mnogi drugi turski emiri u namjeri da tamo ostvari nova
osvajanja i utemelji vladavinu. To mu je uspjelo kao princu
vladajue obitelji, te ga se nalazi oko 1077. god. kao kneza
Nikeje (Iznik) , gdje su mu, izgleda, bizantske svae oko
prijestola pruile lijepu priliku da odigra znaajnu ulogu.
Kada se to nadanje izjalovilo ustolieniern Aleksija Komnina,
okrene se on na Istok, otme Armencu Filaretu grad Antakiju
(Antiohiju), 1085. god., te zbog toga doe u sukob sa Musli-
mom ibn Kureiom i, nakon to ovoga pobijedi i ubije, s
Tutuom, to dovede do njegove smrti naredne godine. Ti
dogaaji potakli su Melik-aha na pohod na Alep, da sredi
prilike tamo i drugdje, npr. u Antakiji i Edesi. Sulejmanovog
sina Kilid Arslana vodio je sa sobom, kada je ponovo
odlazio; tek nakon njegove smrti, pod Barkijarukom, ovaj se
vratio u Malu Aziju. to se u meuvremenu tamo dogodilo,
arapska vrela samo oskudno izvjetavaju, tako da se slika
moe dobiti iz bizantskih, sirijskih i armenskih izvjetaja, u
to se ovdje ne moe ulaziti. Treba, ipak, navesti imena
vladara: Kilid Arslan I (1107), Melik-ah i Mesud (1155),
Kilid ArslanII (1192), Rukn ad-din Sulejman II (1204),
Kilid Arslan III i Gijas ad-din Kejhusrev I (1210), Iz ad-din , granici i simbolino su priznali vrhovnitvo Selduka na
Kejkaus I (1219), Ala ad-din Kejkubad (1237), Iz ad-di~ I svome novcu i u hutbi. Sultani i njihovi veliki emiri natjecali
Kejhusrev II (1245), Iz ad-din Kejkaus II (nekih godina s~ su se u podizanju sjajnih graevina, damija i medresa,
-- --- ---- ----- ---- --- ,---
oba svoja brata, 1261), Rukn ad-din Kilid Arslan IV (1266),
Gijas ad-din Kejhusrev III (1284), Gijas ad-din Mesud II i
Ala ad-din Kejkubad III, naizmjenino, sve do 1302. godine.
Carstvo tih Selduka imalo je vrlo promjenljivu sudbinu.
Vie puta se inilo da je propast blizu, da bi potom iznova
procvjetalo, sve dok ga, naposljetku, mongolski upad nije
srozao do beznaajnosti i unitio. Sulejmanovo sjedite,
Nikeja (Iznik), izgubljeno je u prvoj kriarskoj vojni, 1097.
god., da nikada vie ne pripadne Selducima; time se okon-
ala turska vladavina u cijeloj zapadnoj Maloj Aziji, zato to
su Bizantinci pod Komninima ponovo zagospodarili tim
krajem i znali se u njemu odrati tokom cijelog razdoblja sel-
duke vladavine. Selduci su na Sjeveroistoku, zbog novo-
stvorenih kranskih kneevina Antakije (Antiohije) i Edese,
kao i procvata maloarmenskog carstva, bili odsjeeni od
ostalog islamskog svijeta. Tako su bili, u biti, upueni na
unutranjost Male Azije, pa i tamo nisu bili jedini gospodari,
jer su u Danimendidima imali opasne takmace. Kilid
Arslanov pohod na Mosul okonan je brzo zbog njegove
prerane smrti. Tek je njegovom sinu Mesudu polo za
rukom, nakon to je pobijedio svoju brau, utemeljiti u Konji
vrstu vlast i postupno proiriti svoju mo. Njegov nasljednik
Kilid Arslan II nastavio je njegovo djelo i prisilio Danirnen-
dide da se pokore njegovoj vlasti, premda se moni Nur ad-
-din prihvatio njihove stvari. I u ratovima s Bizantincima nije
bio nesretan i uspjelo mu je nanijeti teak poraz caru Manojlu
(1176). Kada je ostario, postao je lopta u rukama brojnih
sinova, koji su raspolagali svaki svojim podrujem; uz to je
pridolo jo i to da su kriari proli njegovim zemljama i ak
osvojili glavni grad Konju (1190). Uskoro potom (1192)
umro je kod najmlaeg sina Gijas ad-din Kejhusreva i ostavio
carstvo u stanju pune anarhije, jer su se njegovi sinovi
meusobno sukobljavali. Naposljetku je uspjelo jednom od
njih, Rukn ad-dinu Sulejmanu, gospodaru Tokata, da pokori
ostalu brau i da otme Erzerum od Soltukida. Vlast nad tim
gradom podari on svom bratu Tugril-ahu, koji je do svoje
smrti (1225) tamo zapovijedao kao neovisni knez i dao kovati
novac sa svojim imenom. Ali njegov sin Dahan-ah je od
strane KejkubadaI, tokom rata sa ahom Hvarizma Delal
ad-dinom, bio svrgnut sa prijestola i njegovo podruje pripo-
jeno. Nakon nesretnog rata sa Gruzijcima, umre Rukn ad-
-din , a njegov brat Giias ad-din, koji je nakon mnogih lutanja
naao utoite kod Bizantinaca, doe na prijesto. To se
dogodilo otprilike u doba, kada se u Bizantu utemeljilo
latinsko carstvo; time je on imao lijepu prigodu da proiri
selduku mo. On se 1207. god. dokopao vanog lukog
grada Antaliie, a njegov nasljednik Iz ad-din Kejkaus zauzeo
je Sinop.
Time je Tursko Carstvo bilo otvoreno svjetskom prometu;
zapoele su veze s talijanskim trgovakim republikama, a
izvoz obilnih plodova zemlje i prijelazni promet s Malom
Armenijom dobio je veliki polet, tako da je tadanja Turska.
vaila za najbogatiju zemlju svijeta. Grki knezovi Nikeie
(Iznik) i Trapezunta (Trabzon), kao i Maloarmenci u Kilikiji
obavezali su se dragovoljno ili prisilno na plaanje danka.
Artukidi i Ejubidi u susjednim gradovima na jugoistonoj
. . _ - _. . ._ - - ' - - -- - - ._-_. -- --- -- ---
542

mostova i karavansaraja. Ukratko, carstvo je doivjelo doba
T
cvjetanja, ali nije bilo bez sjena. Rasko vlastodraca inio ih
je plaljivim i izazvao negodovanje niih slojeva i pobonih
ljudi. Ve Kejkaus I i Kejkubad I, premda su sami oni jo bili
valjani vladari, morali su se u svojim ratnikim pohodima
pouzdavati u svoje strane, grke, armenske i arapske
pomone trupe, a utoliko je to vie bio sluaj kada se na
prijesto popeo (1237) nitavni Kejhusrev II. U meuvremenu
je mongolska plima dosegla granice Male Azije; granina
tvrava Erzerum platila je njihov udar, a uskoro potom
pretrpjela je turska vojska, 1243. god., sraman poraz. Time
je odluena sudbina carstva. Dodue, kasnije je zakljuen
mir, a sultanu je, uz plaanje visokog danka, zajamen privid
neovisnosti, ali su bogatstva zemlje stalno poticala mongol-
sku pohlepu i draila na nove pljakake pohode, za to su
kao izlike sluile svae oko prijestola izmeu Kejhusrevovih
sinova. Naposljetku se pod Hulaguom poduzela dioba car-
stva, pri emu je Iz ad-din trebao vladati s ove, a Rukn ad-din
s one strane Kizil Irmaka, ali kada se prvi upustio u tajne
pregovore sa din-dumanima Mongola, egipatskim Mamelu-
cima, morao je bjeati u Bizant. Rukn ad-din je otada,
dodue, ponovo jedini vladar, ali je pravu vlast vrio Muin
ad-din Sulejman pod titulom pervane, po nalogu Mongola, a
kada im je on postao neugodan, makli su ga 1266. god. i
vladali su slobodnije u ime njegovog malodobnog sina Gijas
ad-dina.
U meuvremenu su se Turci u Larendi i inae pokrenuli
protiv Mongola. Neki turski begovi okrenuli su se, stoga,
mamelukom sultanu Bejbarsu i predloili mu pohod na
Malu Aziju, gdje bi svo stanovnitvo bilo na njegovoj strani,
ako bi samo jednom potukao mongolske trupe koje se nalaze
u zemlji. Bejbars pristane na to, pobijedi Mongole u stranoj
bici kod Albistana i prodre do Kajsarije (1277). Ali su se
pervane i sultan drali po strani, a ni stanovnitvo se nije
pokrenulo, tako da je Bejbars, zbog nedostatka u ivenim
sredstvima, bio prisiljen da se vrati, pa je sve ostalo po
starom. Uskoro se pojavi u Maloj Aziji Abaka i strano se
osveti Turcima, koji su se, po njemu, drali uz Egipane. I
pervane je morao ivotom iskajati svoju neaktivnost. Mongol-
ska uprava je, otada, bila sve stroija; mongolski financijski
slubenici utvrivali su poreze, koji su, veinom, ili na
uzdravanje trupa u zemlji; selduki sultani, ije se ime jo
do 1302. god. pisalo na novcu, nisu vie imali ak ni vlast.
Buntovni turski emiri, meu kojima su Benu Karaman i
Benu Araf (Esref) igrali glavnu ulogu, bili su vie puta,
stranim kaznenim pohodima, prisiljeni na neko vrijeme na
posluh, da bi, potom, opet iz svoje skrivenosti izali na
svjetlo dana i, kada je naposljetku popustila mongolska vlast,
utemeljili neovisne emirate. Na taj nain je na ostacima
seldukog carstva nastalo tuce turkmenskih dinastija. Zad-
nji izdanci seldukog roda, o kojima povijest daje obavijesti,
nalazili su se u Sinopu i, moda, Alaji. Kilid Arslan ibn
Lutfi-beg, koji se 1471-1472. god. morao predati osman-
skom generalu Gedik Ahmet-pai, bio je skupa s obitelji
odveden u Carigrad i od sultana dobio Gumuldinu kao
timar, ali je poslije odbjeao u Egipat; on je, svakako, vukao
lozu od starog vladarskog roda.
- - - ----------
543
Serdar
E N E G A L ima 6,6 mil. itelja (god. 1986.), a glavni grad je
S Dakar. Usprkos preobraanju nekih uglednika Takrura od
strane Almoravida oko 1050. god., neto ira islamizacija
ostvarena je tek negdje do 14. stoljea; od 1900 god. zadobi-
jena je za Islam daljnja etvrtina stanovnitva.
Danas priblino 84 % itelja ispovijeda Islam, preteno
malikitskog pravca. Pored njih, osim pristaa prirodnih reli-
gija, samo je otprilike 4 % krana. Senegal je laika republika,
a na elu mu je dugo bio ugledni i utjecajni katoliki predsjed-
nik Senghor, a danas je na elu drave musliman. Pravosudna
vlast je jedinstvena od 1960. god., a od 1. 1. 1973. god. (od
stupanja na snagu zakonika o obitelji) vai jednako pravo za
sve graane, bez obzira na vjeru. Obiteljski zakonik doputa
mnogoenstvo, ali ne poznaje jednostrani razvod. Na
podruju nasljednog prava i prava branih dobara postoji
mogunost biranja, u korist alternativno kodificiranog mali-
kitskog prava. Inae, pravni sustav je izraen prema francu-
skom uzoru. Nasuprot svjetovnosti u javnom ivotu stoji
vladajua uloga Islama u drutvenom ivotu. Veina musli-
mana pripada nekom dervikom bratstvu, preteno tidani-
jama; Muridije, koji vladaju dijelom poljoprivrede i trgovine,
bili su prvotno grana jo uvijek snano zastupljenih kadirija.
E R A] (p. siiray, t. saray, seray). Rije, koja potjee iz
S staroperzijskog oblika stada, ima na perzijskom ope zna-
enje stan, stanite, sjedite, boravite. Arapska rije
suradiq, ator, je posuenica demunitiva od srada, izgrae
nog dodavanjem glasa q.
Na perzijskom se rije sera) nalazi, esto u vezi s nekom
drugom imenicom, za oznaku posebne zgrade, kao karavan-
-seraj. U perzijskom mistikom pjesnitvu, sera) je izraz za
zemaljski svijet, prolazno stanite ljudi (povezano sa sipend).
Preteno u zemljama tursko-islamske civilizacije, seray/
saray je postao oznaka za sjedite vlade (tano kao rije
konak), te za rezidenciju vladara, za palau, dvor. Na to
znaenje upuuju imena gradova u tatarskim zemljama i u
Turskom Carstvu, koja jednostavno glase seray ili su pove-
zana sa saray, npr. Ak-saraj, Sarajevo. U Turskom Carstvu je
Saray-i Humayun na Top Kapuu u Carigradu bio naprosto
poznat kao Saray.
U arapskom se nalazi oblik sardya (ili sariiyii) za palau u
Hiljadu i jednoj noi.
E R D A R (p. sardary, prvotno otprilike vostvo, a onda,
S obino, glavar ili predvodnik i, stoga, i vojni zapov-
iednik, U tom smislu su ga posudili Turci, koji ga, ipak,
ponekad objanjavaju pogreno kao sur-dar (uvar tajne),
Preko Turaka je doao do Arapa, a u jednom pismu, koje je
napisano 1581. god. od nekog arapskog vladara (jcmcna),
nalazi se fraza: wa 'ayyana sardaran 'ala al-'asiikir (i on je
postavio vou nad voiskorn). Postoji i apstraktna imenica
sardariyyai.
Posuenica sarddr dugo je odomaena kod stanovnitva
Egipta koje govori arapski, te se tako, svakako, moe objas-
niti injenica da je bila izabrana za slubenu titulu britanskog
vrhovnog zapovjednika nad egipatskom i sudanskom voj-
skom. U Perziji se rije od prije nekog vremena koristila za
tvorenje poasnih titula, kao sdrdar-i gang. U Indiji se koris-
tila openito kao oznaka klase (indijskih) vojnih asnika.
Sifa
I SIFA (a. sifa), opis, osobina, odlika, pridjev; ova
. rije se ne nalazi u Kur'anu osim to se jedanput susree
, infinitiv uiasf, a imperfekt prve glagolske osnove trinaest
puta, u znaenju pripisati ili ustvrditi kao opis, i to uvijek
krivotvoreni. Tako opisi Allaha u kur'anskim surama VI, 100;
XXIII,91; XXXVII,159,180; XLIII,82 - svi su isti, izraeni
ustaljenim frazama; to tumaenje koristi Ragib al-Isbahani u
djelu Mufradat, uz nagovjetaj da su svi opisi Allaha krivi.
Allahove sifat treba razlikovati od Njegovih imena
(asm'}, Imena su epiteti koji Mu se pridijevaju u kur'anskim
opisima. Ali Njegove sifa: iskljuivo su apstraktne kvalitete
koje se skrivaju iza epiteta, kao na primjer qudra iza qadir, a
'ilm iza 'alim, U teologiji je vaan problem odnos ovih sifa:
prema njihovom {jat (supstanciji). Pravovjerni je zakljuak,
do kojeg se dolo nakon mnogih rasprava, da su oni vjeni, da
lee u Njegovoj biti, ali da nisu On kao to nisu ni drugo do
On (la huwa wa la gayruhu). Teilo se, djelomino, tome da
se sauva unutranje jedinstvo Allahove osobnosti, djelo-
mino tome da se da za pravo kur'anskim opisima Njega, a
djelomino tome da se odredi koji su od ovih prvobitni, a koji
su samo veza i mostovi s materijalnim svijetom. Bilo je o
tome sporova s filozofima-nevjernicima, s mutazilitskim
krivovjernicima, te unutar pravovjernog Islama, izmeu
aarita i maturidita. Sva ta djela proima gledite izraeno u
Mufradat, prema kojem su opisi Allaha u najboljem sluaju
neodgovarajui i krivi, a u krajnjem sluaju i - nemogui.
IH R (a. si/:tr) , opsiena, rnagiia. Islam je sustav
S otvoren prema nadnaravnom; po njemu, iza materijalnog
osjetilnog svijeta postoji duhovni svijet s kojim moemo
stupiti u dodir, ili putem magije ili putem vjere. S islamskog
stajalita vano je pitanje, da li odnos s ovim duhovnim
svijetom naruava ovjekovu vezu sa Allahom i ugroava
njegovo spasenje za vjenost. U Arabiji Muhammedovog
vremena svijet duha sastoji se od Allaha, plemenskih bogova i
dina; a spone izmeu ovih i ljudi su kahini, vrai i gatai,
pjesnici i luaci. Murtada az-Zebidi u komentaru al-Gazali-
jeve knjige [/:tya' navodi Tad ad-dina as-Subkija koji kae:
Sihr, kohana, astrologija i stmiya' (bijela magija) pripa-
daju istom uxidiju (tj. istom toku),
Kad se Islam proirio izvan Arabije, doao je u dodir s
natprirodnim vjerovanjima i maginim vjetinama i obredima
razliitih naroda i zemalja koje je osvojio, pa su se ovi mijeali
s islamskim i arapskim idejama i praksom. Ta je zbrka
djelovala u dva pravca l) predrasude i nomenklatura Arabije
nametnuta je nearapskim i ak nesernitskim narodima i 2) u
izvorni Islam prodrla su njemu potpuno strana vjerovanja.
Sihr, po strogoj etimologiji, znai ogranien oblik magije
nazvan opsjena, aroliia. Prema lingvistikom tumae
nju, to je skretanje neega od njegove prave prirode
(!Jaqtqa) ili forme ($Ura) prema neem drugom to je
neprirodno ili tek prividno (hayal).
Za Muhammeda i njegovu okolinu, sihr je bio realna
stvar, iako poruka koja se preko nje dobiva moe biti kriva.
Daleko je najvaniji stavak Kur'ana, koji se odnosi na taj
predmet, onaj iz sure II,102: i povode se (nevjernici) za
onim to su ejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A
Sulejman nije bio nevjernik, - eitani su nevjernici uei
ljude vradbini i onome to je bilo nadahnuto dvojici meleka,
Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojica nisu nikoga
uili dok mu ne bi rekli: Mi samo iskuavamo, i ti ne budi
neviernik! I ljudi su od njih dvojice uili kako e mua od
ene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje
nauditi. Uili su ono to e im nauditi i od ega nikakve
koristi nee imati iako su znali da onaj koji tu vjetinu osvoji
nee nikakve sree na onom svijetu imati.
Unato al-Bejdavijevom zgusnutom stilu, njegovo izlaga-
nje o tom predmetu zauzima preko jedne stranice, a u az-
-Zamaharijevom Kafu stranicu i pol. U veim komenta-
rima nadugo se o tome raspravlja, kao o klasinom mjestu:
tako, u at- Tabarijevom Tafstru i u Mafatt/:tu Fahr ad-dina
ar-Razija. U tim komentarima, ejtani se smatraju vrelom
magije: oni su prislukovali uz zid Raja, te su to to su uli
pomijeali s laima; to su prenijeli kahinima i napunili njime
knjige. idovi su ak tvrdili da Sulejman nije poslanik, nego
vra, a ovaj stavak je odgovor njima. Na drugim mjestima u
Kur'anu (XXXVII,6; XLI,12; LXVII,5; LXXII,8,9) govori
se o tome kako su dini znali sjediti pored najblieg neba i
sluati Nebeskog gospodara (al-mala' al-a'la), ali su potjerani
odatle pomou svjetiljki koje su bile postavljene za ukras, pa
su ih aneli-uvari gaali njima. Oni su stalno sluali, ali sada
(al-ana, LXXII,9) - valjda otkad je poslan Muhammed -
aneli su postali naroito budni i paze na njih. U s.
XXVI,221-225 postoji znaajan odlomak koji kazuje kako
ejtani dolaze svakom lacu (affh), te mu govore to su uli.
Pjesnici-lutalice ih takoer slijede po svakom wad!ju, nikad
ne inei ono to govore.
Kasniji Islam smatra da itava doputena ili biiela magija
potjee od Sulejmana. Sve druge zgode u vezi sa sihrom ili
tome slinim povezuju se uz Musu, Isu i samog Muham-
meda. Sve to o tome predmetu nalazimo u nekim surama
odnosi se na Musu i njegovo natjecanje s vraima faraona.
Mnogi drugi odlomci (kao npr. VI,7; X,2 itd) odnose se na
Muhammeda. Tu su i neke znaajne reenice i znaenja:
sihr se suprotstavlja al-haqqu (= zbilja) u XX,75,76;
XLIII,30; XLVI,7, a isto tako i stvarnosti Pakla (u LII,15).
U XXI,3 i dalje napada se Muhammed i optuuje za vie
raznih stvari: da je njegova poruka sihr, da je ona pregrt
tlapnji, itd., a u LXXIV,24 (najstarija zgoda u Kur'anu)
Muhammedova se poruka naziva sihr yu'lar vradbina
koja potjee ili je nauena od nekog drugog. Viekratno se
Kur'an, njegove poruke i dokazi nazivaju magijom: XI,7;
XXXIV,43; XLIII,30 itd. Ali Muhammed nije pokazao
nikakav znak da je vra ili udotvorac. Kad se radi o dva
odlomka o magiji (X,2; XXXVII,15), komentatori, npr. az-
-Zamahari i al-Bejdavi, sa sigurnou tvrde da se radi o
magiji, ali cjelokupno kur'ansko htijenje, pa i htijenje tih
istih odlomaka, pokazuje da se odnose na objave. Ranim
muslimanskim tumaima bilo je neophodno strogo razliko-
vati pojave koje su se dogaale Muhammedu od drugih veza
sa svijetom duhova. To su uinili naglaavajui razliku
izmeu objave preko Debraila od automatskog govora preko
duha koji nas opsjeda. Za Muhammeda, sihr znai neznabo-
ako objavljivanje koje dolazi iz svijeta duhova i utoliko je
stvarnost, ali iskrivljena i napuhana od posrednika, bili oni
duhovi ili ljudi.
U predajama koje govore o tom predmetu nemogue je
razlikovati to potjee od Muhammeda, a to je uneseno
544

r-- .r-
I tokom kasnijih sporova. Spomenimo Muslimov SaM~,
u kojem se nalazi mnotvo najrazliitijih stvari od medicine
(tibb) i arolija (rukwa), doputene i nedoputene magije, te
trovanja, pa do ejtana, gula, kahane, tayra, [a'la i slino. (O
snovima openito, te o vienju Poslanika u snovima, vidjeti
Muslimovo Ru'ya.) Sve su te teme bliske jedna drugoj u
muslimanskom duhu.
Ali premda je Muhammed bio sasvim siguran u stvarnost
ovih pojava, bilo da su one opsiene ili izvitopereno objavlje-
nje duhova onih koji ne vjeruju, rani racionalistiki teolozi,
mutaziliti, jako su u njih sumnjali. To se jasno vidi iz knji-
ge Ibn Kutejbe (u. 889) Muhtalif al-hodu. Mutaziliti su
odbacili predaje koje govore da je Muhammed bio zaaran; to
se nije moglo dogoditi poslaniku koji je pod Allahovom
zatitom (ma'sum). Isto tako su drali da je i magija, o kojoj
govori Kur'an, npr. u prii o Musi u s. II,102, - ista
prijevara.
U Fihristu (napisanom izmeu 987-1010) nalazi se pot-
puno razvijen sustav magije za kojim stoji obimna literatura.
Najvaniji odlomak nalazi se u drugom [annu osmog maqdla.
Vrai, kako dozvoljeni tako inedozvoljeni - po rijeima pisca
- svi tvrde da se magija izvodi preko pokornosti duhova
vrau. Zakonom dozvoljeni vraevi (al-mu'azzimun) tvrde da
vlast nad duhovima stjeu pokoravajui se Allahu i molei ga.
Protuzakoniti vraevi (as-sahara) tvrde da oni potinjavaju
duhove rtvama i zlim djelima koja se Allahu ne dopadaju.
Spominje se nekoliko vrsta magije, posebno one to se prakti-
ciraju u Egiptu (Babilu vraeva), a spominju se jo i filozofi i
oboavatelji zvijezda, Indijci, Kinezi i Turci.
Dozvoljena magija (at-tariqa al-mahmuda} potjee od
Sulejmana ibn Davuda, koji je prvi podjarrnio duhove. Isto
se pria i za perzijsku Demidovu magiju, Pojedinosti u vezi
sa literaturom o magiji, koja se pripisuje Sulejmanu, dane su
u al-Dauberijevom djelu Kitab II kaf al-asrdr. Fihrist,
nadalje, daje popis imena duhova. Drugi popisi i opisi nalaze
se uKazvinijevom 'Aga'ib al-mahluqai, te u Demiriievorn
Hayiit al-hayauxin. Zabranjena magija (at-tariqa al-
-madmuma) potjee od Iblisa, njegove keri ili keri njego-
vog sina, Bajdah; Fihrist dodaje i imena jo nekih osoba i
njihovih djela.
Autor Fihrista oito je sumnjao u postojanje stvarne ma-
gije, pa je naprosto biljeio biografske i bibliografske podatke
onako kako je na njih nailazio. AI-Gazali, naprotiv, nije imao
nikakvih sumnji. Za njega je svijet duhova vrlo stvaran;
tokom itave Ihya', on ulazi i u najmanje pojedinosti opisa
dina, ejtana i njihove djelatnosti, a pisao je takoer i o
tumaenju snova (at-tahbir JI 'ilm at-ta'bir). Njegov filo-
zofski pragmatizam naveo ga je na prihvaanje svih onih
radnji u prirodi i u ovjeku za koje je naao dovoljno dokaza.
Budu~-kvadrat je, na primjer, funkcionirao - i zato ga je
on prihvatio, kao i sve ono to se tu podrazumijeva. Ali, kao
moralisti, predstojao mu je zadatak da razmotri i klasificira
one koji se magijom bave. To je uinio ve u Ihya', Od
znanosti koje ne potjeu od Poslanika neke su pokudne, kao
na primjer obje vjetine magije, ukljuujui hamajlije i varke.
Pokudne su, stoga, to su vie tetne nego korisne ljudima.
Nasuprot al-Gazaliju, skolastika je ukazala na to da je, s jedne I
strane, samo prakticiranje magije u loe svrhe pokudno, a, s
druge~trane, da je poznavanje magije potrebno svakome t~
545
Sinan
l
eli razlikovati rezultate magije i uda (mu 'gizat) koje posla-
nici izvode u dokazne svrhe, a jo vie haramat svetaca.
Vrijedno tumaenje dao je Fahr ad-din ar-Razi u komen-
taru sure II,102: on odreuje magi ju kao psihiko djelovanje
sa fizikim posljedicama. Ibn Haldun jo dalje razvija ovo
stajalite ar-Razija, te ga objanjava dotle da ga usklauje s
modernim psiholokim uenjem o automatizrnima. Po njego-
vom miljenju, kljuna snaga magije je u vraevom najsu. U
odnosu na djelo o magiji iz pera al-Bunija (u. 1225) ams al-
-ma'iirif - koje se i danas mnogo prouava - u kojem je pisac
pokuao zacrtati sustav dozvoljene magije, Ibn Haldun je
smatrao da se tu radi o nedoputenoj magiji, jer svoju snagu
izvodi iz prirodnih sila, a ne od Allaha.
U pravovjernom Islamu nikada se nije ugasilo staroarap-
sko brkanje kahina i nebija. Tako je utrt put prouavanju, pa
ak i prakticiranju magije. Jo jedan razlog zbog kojeg je
magija i danas iva meu muslimanima jeste njezina poveza-
nost s kultom svetaca. Brojne narodne prie u kojima nevje-
rne dine, magiju i zapise nevjernika-vraeva pobjeuju jai
zapisi, koji potjeu od ranijih poslanika, te, napokon, puko
gledanje na filozofe kao na vrae, osobito na Ibn Sinu.
Tako je magija i dalje ivjela kao zbilja (unato tome to to
moe biti opasno) u Kur'anu i u Suni, u pravovjernoj teolo-
giji, mistikoj teologiji svih faza njezinog razvoja, sve do
panteistike teozofije, u filozofiji i prirodnim znanostima svih
vrsta, od eksperimentalne psihologije do spekulacije tobo-
njih pristaa Ibn Sine, kao i u primitivnom pukom vjero-
vanju.
I L A H D A R (a. - p. sillidar), nosilac oruia, asnik na
S mamelukom dvoru, koji je nosio svaki komad sultanove
oruane opreme i dodavao je kada je sultanu zatrebala. Bilo
ih je vie; njihov predvodnik, amir silah, vodio je nadzor
nad oruanom, nad svim to se tamo koristilo, dostavljalo i
izdavalo; pripadao je stotini emira i nosio titulu Ganab karim
'al!.
Osmanski Turci zadrali su taj naziv u perzijskom obliku
silahdar. Silahdar aga i cokadar aga bili su prvi asnici
sultanove odaje; u damiji su mu dodavali tri puta ruinu
vodicu i mirise od rajskog drveta. Tokom ceremonije Hirka-i
serif, silahdar aga je stajao uz svete ostatke; svaki puta, kada
bi ih netko poljubio, on bi ih obrisao maramicom od muslina,
koju je onda pruao dotinom. Uz njega je stajao asnik sa
svim tim maramicama. Zadnjeg dana ramazana, sultan je
iao, nakon podnevne molitve, u odaje silahdar age i s povie-
nog paviljona prisustvovao igrama tomaka (borbama s kop-
ljem).
Silahdari su bili konjika trupa, jednako stara kao i janji-
ari; pod Mehmedom II bilo ih je 8.000, a pod Ahmetom III
12.000. Njihov zapovjednik zvao se takoer silahdar aga, kao
i nosilac sultanovog oruja, ali nije uivao iste povlastice kao
ovaj.
SINAN, obino zvan Koca Mi'mar Sinan, najvei osmanski
arhitekt. Potjee iz Kaiseriia u Anadoliji, gdje je,
navodno, roen 1589. god., kao sin kranskog Grka. Njegov
otac se, kasnije, zvao Abdulmennan, a pravo mu ime nije
poznato. Mladi Sinan doao je putem devirme (odabira dje-
aka) u Carigrad u Saraj, postao janjiar, istakao se hrabrou
S indi bad-nama
na pohodima na Beograd (1521) i Rodos (1522) i unaprijeen
je u in zemberekci-busi, tj. glavara onih koji prireuju stre-
ljivo. U perzijskom ratu (1534) pokazao je posebnu majstor-
sku spremu, kada je postavio skelu za prijelaz preko jezera
Van. Napredovao je u rangu i, konano, uzdigao se do
gradskog upravnika, subae isu-basi). Kada je Selim I kretao
na Vlaku, Sinan se nalazio u pratnji. Uspostavio je most
preko Dunava, koji mu je donio daljnje divljenje i, konano,
utemeljio njegovu slam. Otada mu je povjerena iskljuivo
gradnja damija i palaa, koje su mu naruivali sultani, kao i
drugi uglednici carstva. Iskljueno je, ve iz hronolokih
razloga, da se. kako se esto moe proitati, neposredno po
smrti Selima I pozabavio gradnjom tzv. Selimije, koja se u
Carigradu uzdie na uzvisini petog gradskog breuljka, a koja
je dovrena ve 1522. god.
e vrtoglavo brzom slijedu ostvaruju se, krajem tridesetih
godina, daljnja djela majstora koja, veinom, nastaju na nalog
Sulejmana Velianstvenog po svim dijelovima carstva.
Navode se samo najvee damijske graevine: 1539. god.
Rokselanina damija (Hasseki Hurrem); 1548. Prinevska
damija; 1550-1556. Sulejmanija, 1567-1574. Selimija u
Jedrenu, graena na nalog Selima II. To su njegova blistava
djela. Uz njih postoji odreeni broj malih damija, palaa,
kola, mostova, kupatila itd. Pjesnik Musfala Sai, njegov
biograf, nabraja: 81 damiju, 50 malih bogomolja, 55 kola, 7
kur'anskih kola, 17 sirotinjskih kuhinja, 3 bolnice, 7 vodo-
voda, 8 mostova, 33 palae, 18 konaita, 3 hambara, 33
kupatila, 19 turbeta (grobnih zgrada), sve zajedno 334 grae
vine. Tri etvrti stoljea je Sinan radio svugdje, od Bosne, pa
do Meke. On je preko etverokutne, esterokutne i osmo-
kutne temeljne forme razvijao svoja prostorna oblija, uvijek
stremei ka sveanom, snanom uinku dvorane, ka jedin-
stvenoj arhitekturi, koja je okruivala na molitvi vladare i
njihovu gospodsku pratnju. Preteno ga je zanimala pro-
storna umjetnost, a zbog nje je on lako zanemarivao ono
izvanjsko. Ali se svugdje istie osebujnost osmanskog bia,
svugdje on stvara uzorite tvorbe, koje su tako malo bizant-
ske, kao i perzijske, tako malo sirijske, kao i selduke, a
koje su, ponajvie, osmanske. Uz Sinana su izrasli i stajali
brojni uenici, meu njima Ahmet-aga, Kemaledin, koji su
zbog slobodoumlja pogubljeni, Daud-aga, [etim Baba Ali,
Jusuf i mladi Sinan, koji se esto brka s njim samim, pa je, za
razliku od njega, uitelj kasnije prozvan koda, stari Sinan.
Jusuf, njegov uenik-miljenik, mora da je graditelj onih
palaa u Delhiju, Agri i Lahoreu, koje svoj nastanak duguju
caru Akbaru. U starosti od skoro 90 godina umro je osrnan-
ski Mikelanelo, i u dugovjenosti mu slian, 1578. god. u
Carigradu. Iza svojega remek-djela, damije Sulejmanije,
blizu nekadanje zgrade ejh-ul-islama, pokopan je uz jednu
malu damiju (mesdid), takoer njegovo djelo, kolu i vodo-
skok. Tarih (stih u kojem je broj godine) pokazuje, dodue,
jasno 986. kao godinu smrti, pa ipak je Ahmet Refik-
-bej prihvatio da je u tarihu vokal i, sa brojanom vrijednou
10 ispao, tako da bi se 99611588. god." pokazala kao godina
smrti, to se i u brojkama ini da je napisano. Budui da tarih
potjee od Mustafe Saija (u. 1595), glasovitog nahkasa
(kamenopisca) svoga doba, to je taj nedostatak u najvani-
jem stihu u najmanju ruku udan.
546
S I N D I B A D -N A M A (p. Sindibad-namai, zbirka vrlo rai-
renih pria. Glavna tema joj je sljedea: neki kralj povjeri
mudrom Sindibadu odgoj svog sina. Ovaj dobije od svoga
uitelja nalog da sedam dana provede u utnji; tokom tog
vremena ga okleveta kraljeva miljenica, te se kralj spremao da
ga pogubi. Sedam vezira postignu odgodu smrtne kazne,
time to je svaki ispriao jednu ili dvije prie, a osmog dana
princ, koji je opet mogao govoriti, dokae nevinost. Taj
ciklus nosi i ime Poviiest sedam vezira. U drugom obliku
(Povijest deset vezira - Bahtijar-nama) optui deset vezira
nekog princa, od kojeg su htjeli otkloniti naklonost kralja, a
princ se brani time to pria povijest.
Knjigu o Sindibadu naveo je al-Masudi (4/10. st. *) uz
Hiljadu i jednu no; kasnije je preuzeta u Hiljadu i jednu
no, ali je ouvala svoju samostalnost. Nalazi se na svim
orijentalnim jezicima: sirijskom, hebrejskom, grkom, peh-
leviju, perzijskom, arapskom i turskom, a preuzeta je u
zapadne knjievnosti srednjeg vijeka.
I R A (a. Sira), tradicionalni Muhammedov ivotopis. Ta
S rije prvi put je upotrijebljena kao naslov posebne
rasprave u sklopu Ibn Hiamovog djela, ali postoje dokazi da
se i ranije koristila u smislu Muhammedovog ivotopisa. U to
vrijeme rije sira ve je znaila ivotopis uope (npr. Sirat
MU'iiwiya). ini se da se u poetku radije upotrebljavao oblik
mnoine, siyar, kada se imalo na umu Poslanikov ivotopis,
jer se vjerojatno mislilo na prie iz Muhammedovog ivota u
stilu siyar al-muluh koje potjeu iz srednjeperzijskog razdob-
lja. Rije siyar u veini pristupanih nam ranoarapskih knji-
evnih djela, koja se odnose na Muhammedov ivot, pove-
zana je s rijeju magiizl (vojni pohodi).
Cilj prvih ivotopisa Poslanikovih bio je utvrditi ispravno
bogosluje i vjersko pravo, oslanjajui se na uenje i primjer
Poslanika; isti je motiv potakao i razvoj knjievnosti Hadisa.
S druge strane, muslimani tog ranog doba eljeli su slaviti, po
uzoru na predislamsku Arabiju, ratna junatva svoga voe; ta
su kazivanja tek nastavak i dalji razvoj knjievnosti ayyiim al-
-'Arab. Zbirku tih rasutih materijala za prvu biografiju Posla-
nikovu dugujemo razvojnom putu koju je prola Muhamme-
dova linost u vjerskoj svijesti Islama.
Moramo zakljuiti da je na taj nain skupljena graa
sistematizirana i organizirana u koli medinskih znalaca
hadisa. Vjerski pragmatizam odrazio se i na priama, koje se
odnose na medinsko razdoblje, i promijenio njihov karakter,
esto i vrlo korjenito; ali ovdje ve nalazimo precizne povi-
jesne podatke koji su razraeni po obiaju i u stilu koji se
uvrijeio za prie o predislamskim vojnim pohodima.
Prve knjievne verzije Sire izrasle su iz pria koje su kazivali
qusss, profesionalni pripovjedai. Primjerak te vrste
knjievnosti bio je Kuab al-magazi Vahba ibn Munebiha
(654-728). Najstariji pisac biografije Muhammedove bio je
Urva ibn az-Zubeir (643-712), sin znamenitog Poslanikovog
druga. Kod at-Tabarija se nalazi citat iz njegovog djela. On je
svojim uenicima prenio i usmene obavijesti koje su garanti-
rane isnadom. Eban ibn Osman (642-723), sin halife, usvojio je
isto pravilo. Ova najranija knjievna djela zovu se magiizl; isti
naziv daje se djelima druge i tree generacije povjesniara
" Vidi napomenu na stranici 13.

kao to su Asim ibn Umar ibn Katada (umro izmeu 737. i
746), Ibn ihab az-Zuhri (671-751), te Musa ibn Ukba (u.
758).
U istom razdoblju i izvan Medine njegovao se 'ilm al-
-magiizL (Sulejman ibn Terhan u Basri, Mamar ibn Reid u
Sani), ali ta su djela zasjenjena uspjehom Muhameda ibn
Ishaka (u. 767. ili 768). On je prvi smjestio Islam i njegovog
Poslanika u okvir ope povijesti; dolazak Islama je, po njemu,
nastavak idovske i kranske svete povijesti, dok je
Muhammed najsjajniji predstavnik arabizrna, koji treba da
zapone eru arapske vladavine u svijetu. "Sira Ibn Ishaka,
koju mi imamo, zapravo je znamenita verzija Ibn Hiamova;
ona predstavlja samo jedan dio ukupne historiografske djelat-
nosti Ibn Ishaka, koja se sastojala od usmenog predavanja i
pismenih zapisa. Kao to je ope priznato, Ibn Hiam je
sauvao gotovo nedirnut izvorni tekst Ibn Ishaka. Ibn Isha-
kova ambicija bila je sroiti djelo ireg znaenja nego to su bili
magiizi njegovih prethodnika; stoga je isnade koristio na taj
nain da je povrijedio skolastiku tradiciju 'tlm al-hadua,
te mu je ova uskratila naslov muhaddua dostojnog povjere-
nja. Ovu je osudu izrekao Enes ibn Malik jo za Ibn Ishakovog
ivota; ona znai otro odjeljivanje povijesti od isto doktrinar-
nog uenja Hadisa, kakvo nalazimo u poglavljima magazi i
manaqib Buharijeve i Muslimove zbirke.
Ibn Ishak nastoji navesti porijeklo (ne uvijek pouzdano)
nekih obavijesti, naroito ako ih je dobio iz idovskih i
kranskih vrela. On ne odbacuje, za razliku od svojih pret-
hodnika, pjesnitvo kao vrelo, a kazivanje o ivotu Poslaniko-
vom zapoinje obilnim genealokim i arheolokim podacima.
To objanjava golemi uspjeh djela tokom stoljea, uspjeh koji
ne samo da je zasjenio prethodna djela, kao i neka koja su
napisana kasnije (kao lvIagiizl Abu Maara, u. 786, te Jahje
ibn Said ibn Ebana, u. 809), ve je imao odluan utjecaj na
kasni ji razvo j sire.
Samo jedan kasniji pisac stekao je ugled slian Ibn Ishako-
vom, a to je Muhamed ibn Umar al-Vakidi (797-874), ije je
biografsko djelo o Poslaniku dolo do nas kroz tri kanala: l)
preko njegovog djela Kuab al-lvIagiizl, koje nam je prenio
Muhamed ibn uda as-Seldi (797-874); 2) preko Sire koja
prethodi Tabaqatu njegovog uenika Muhameda ibn Sada
(u. 845); 3) preko samog Tabaqata, osobito u III i IV
svesku. AI-Vakidijevo djelo - iako je njegov autor sastavio i
Kitab at-Ta'rlb wa al-mabda' wa al-magaei - ima (za
razliku od Ibn Ishakovog) uglavnom oblik zbirke odvojenih
monografija, od kojih su najznamenitije one koje su posve-
ene Muhammedovom javnom ivotu, njegovim pohodima,
njegovoj prepisci, izaslanstvima koja je primao i slao. Ono
pokazuje veliko zanimanje za kronologiju, pa od njega poi
nje njezino sustavno obraivanje. Skupljajui izjave iz pre-
daja o Poslanikovim drugovima, utemeljio je pobonu granu
znanosti 'ilm ar-rigal, a to je biografija i kritiki pogled na
tradicioniste. Sira u al-Baladurijevom djelu Ansiib al-araf
temelji se gotovo u cjelosti na al-Vakidiju.
N akon al-Vakidija tokom nekoliko stoljea nitko se nije
bavio sirom u nekom znaajnijem djelu; panju povjesniara
privukli su dala'il an-nubuwwa i ama'il, ogranak koji se
odvojio od sire i razgranao u vlastitom pravcu. Brojne zbirke
ivotopisa Poslanikovih drugova - kao Isti'b Ibn Abdelbera,
Usd al-gaba Ibn al-Asira i Isaba Ibn Hadara - sadre i ne-
547
Sirija
ke krive tvrdnje o Siri. Veina grae koja se nalazi u
komentarima Ibn Hiamove Sire - od kojih je najpozna-
tiji Suhejlijev (1114-1185) Rauid - sastoji se uglavnom
od kasnijih legendi ili naprosto daje varijante ve pozna-
tih pria. Meu kasnijim mnogobrojnim sirama dovoljno
je spomenuti slijedee: 'Uyun al-atar Ibn Sejida an-
-Nasa (1273-1334); al-lvIawiihib al-laduniyya al-Kastala-
nija (1448-1517); as-Sira a-a'miyya ems ad-dina a-
-arnija (u. 1536); as-Sira al-Halabiyya od Nur ad-dina al-
-Halebija (1567-1635); i komentari dva djela koja smo prva
spomenuli: Niir an-nibriis Sibta Ibn al-Ademija (u. 1438), te
ar!J al-lvIawiihib az-Zerkanija (umro 1710).
S I R IJ A (a. a-Sc'm, danas Suriya). Od davnine su beduini,
nemirni susjedi Sirije, bili privueni plodnou tog
podruja, zernlje vina i kvasca. Uspijevalo im je as u
cijelim plemenima, a as u malim grupama prodrijeti u
krajeve koji su graniili pustinjom. Od 2. pretkranskog
stoljea tamo su se utemeljile kneevine u Himsu, Palmiri i
Petri. U 5. st. nove ere, gasanidski filarsi tite sirijsku granicu
i uskoro primaju kranstvo, a i neka plemena koja su se u
6. st. kretala du sirijsko-arapske granice. Sva su se drala za
Sirijce i odravala su s Arapima Nedda i Hidaza samo
trgovake odnose. Kod Mute su se borila na bizantsko] strani
protiv medinskih napadaa.
Poslanikova smrt i izbor Abu Bekra za halifu doveli su u
Arabiji do ridde, otpadnitva nekih plemena. Godinu dana
potom stvorile su se oko Medine druine meu beduinima,
koje su sudjelovale u uguivanju ustanka. One su se kretale
ka Siriji bilo po nalogu bilo da tu zemlju opljakaju. Sergije,
zapovjednik Cezareje, mislio je da se radi o obinom upadu
beduinskih pljakaa, te im pouri u susret sa nekih stotinjak
ljudi, te naleti na Arape u dolini al-Arabe, zapadno od
Mrtvog mora. Bizantinci, malobrojniji, budu pobijeeni, te
uzmaknu i pretrpe kod Dasine i drugi poraz. Tada oni
sakupe nove trupe, a i Arapi dobiju pojaanje iz Medine. Pod
vrhovnim zapovjednitvom Halida ibn al-Valida, koji je doju-
rio iz Iraka, nanesu oni krvavi poraz carskim trupama kod
Adnadejna (13/634)*. Pobijeeni su se pokuavali nanovo
formirati iza movara Bejsana; neorganizirani, prijeu oni
Jordan i budu ponovo potueni kod Fihla. Palestina je
konano bila izgubljena za carsku dravu.
U martu 635. god. dospjeli su Arapi pred zidine Damaska.
Naputeno od grke posade, stanovnitvo se preda na jesen.
Vojska, koju je sakupio Heraklije, doe suvie kasno. Arapi se
koncentriraju u Dabiji, a onda se povuku da bi se ukopali iza
jarmuka, istone pritoke Jordana. U bizantskom taboru doe
do pobune meu armenskim trupama. Usred bitke naputene
od sirijskih Arapa, carske trupe su potpuno potuene. Tog
dana, 20. avgusta 636. god., odluena je sudbina Sirije.
Osvajanje Sjevera i fenianske obale nije bilo nita drugo do
mar za vjebu. Svugdje su gradovi, lieni trupa, plaali ratne
namete. Nigdje se nije nailo na ozbiljni otpor. Bilo je to
doslovce fatii yasir, lako osvajanje, kako to taktino kae
al-Baladuri. Jeruzalem je pao 638. god., Cezareia tek nakon
vie ili manje neprekidne sedmogodinje opsade (19/640)\
izdajom nekog idova. Nakon predaje zadnjeg mjesta na
'o Vidi napomenu na stranici 13.
Sirija
moru u Palestini, osvajanje se moglo smatrati zavrenim.
Kratko pred predaju Jeruzalema doao je halifa Omar u
Siriju da bi predsjedao na skupu ili danu Dabiie. Tu se
raspravljalo o organizaciji Sirije. God. 639. bila je karakteris-
tina zbog kuge u Amvasu. Jezid ibn Abi Sufjan, namjesnik
Damaska, bio je njezina rtva. Na to mjesto je doao njegov
brat Muavija. Omar se pridravao politikog razlikovanja
pobjednika i pobijeenih. Ovi drugi su inili klasu zimija
(dimmi), tienika. Povlatena klasa Arapa inila je vojnu
aristokraciju i skupinu koja je uivala dravnu rentu. Sirija je
podijeljena na slijedee dunde, ili vojne uprave: Damask,
Hims, Palestina, al-Urdunn ili pokrajina Jordan. Jezid I prid-
ruio je, kasnije, dund Kinisrin sjevernoj Siriji. Iz svojih
vojnih tabora, od kojih je naglavniji bio Dabija, nadzirali su
osvajai zemlju i prispijee poreza. Osim poreza na zemlju,
zimije su plaali i osobni danak ili porez na glavu (dizja).
Od poetka svoga namjesnitva, koje se pod Osmanom pro-
irilo na cijelu Siriju, Muavija je znao da se mora osloniti na si-
rijska plemena, koja su bila politiki zrelija nego beduini
Arapskog poluotoka. Kada ga je Ali htio smijeniti, Sirijci sta-
nu na stranu svoga namjesnika. Sukob kod Sifina nije bio od-
luujui, te su odreeni presuditelji da taj spor rijee. Nagod-
ba iz Azruha (A4ru~) odredila je smjenjivanje Alija (371
658)*. Muavija je iskoristio svoj diplomatski uspjeh i poslao je
svoga vojskovou Amra ibn al-Asa na Egipat. Kada je Ali
ubijen (40/661)*, njegovom suparniku bilo je slobodno polje.
Muavija nije ekao do tog dana da bi se pripremio da
utemelji dinastiju. Starija grana zvala se Sufjanidi, po Abu
Sufjanu, Muavijinom ocu, a mlaa, koju je utemeljio Mervan
ibn al-Hakam, zvala se Mervanidi.
Muaviju su u Jeruzalemu sirijske trupe iemiri izvikali
jednoglasno za halifu. On je premjestio svoje sjedite u
Damask, koji sada dolazi na mjesto oba ranija glavna grada,
Medine i Kufe. Svjesno ili nesvjesno, tom mjerom se pomje-
rilo teite halifata u korist Sirije; time je bio zadan udarac
prevlasti beduina, od kojeg se oni nisu vie oporavili. Muavija
je, mjesto njih, uspostavio prevlast Sirijaca-Arapa, koji su pod
Umajadima igrali glavnu ulogu. On je dva puta opsjedao
Carigrad. Umro je u starosti od otprilike 75 godina (60/680)*.
Njegov sin i nasljednik Jezid I morao je ii brzo protiv us-
tanka, koji je dugo bio spreavan opreznou njegovog oca.
Husein ibn Ali i Abdalah ibn az-Zubeir, Aiin brati, opirali
su se priznati Jezida, te su odbjegli na nepovredivo podruje
Meke. Husein ga je ponovo napustio i bio poraen i pogubljen
kod Kerbele (611680)*. Medina se odbije od Sirije, te njezino
stanovnitvo proglasi svrgnue [ezida. Nakon uzaludnih pre-
govora, ponovo se latilo oruja, te su Sirijci napredovali ka
Meki, gdje je Ibn az-Zubeir proglasio neovisnost. Njegov
glavni stan bio je u velikoj damiji. Drvene skele, prekrivene
slamom, titile su Kabu od sirijskih hitaca. Nepanjom nekog
Mekanea, dolo je do poara. U to doe i vijest o halifinoj
smrti, te se sirijska vojska povue. Jezid je nastavio politiku
svoga oca, te je dovrio upravnu organizaciju Sirije.
Njegov mladi sin, boleljivi Muavija II, vladao je kratko.
Vjerojatno ga je zgrabila kuga, koja je pustoila 684. god.
Njegova braa su bila sva jo mlaahna. Njihova maloljetnost
prisilila je sirijske emire da izaberu Mervana ibn al-Hakama
(64/684)*. Sirijski Kajsiti, koji su se opirali priznati ga, bili s : J
potueni kod Merd Rahita. Njegova vladavina bila je nepre-
- -
548
kinuti niz borbi. Brzi vojni pohod osigurao mu je osvajanje
Egipta. Umoran i iscrpljen, halifa je umro u 70. godini u
Damasku (65/685)*. Naslijedio ga je najstariji sin Abdelme-
lik. On je morao osvojiti istone pokrajine i Arabiju od
protuhalife Ibn az-Zubeira, i, istodobno, odbiti upad Marda-
ita ili Duradima (nazvanih tako po gradu Durdumi).
Zahvaljujui njemu, u Jeruzalemu je podignuta damija al-
-Aksa. Njegovu vladavinu obiljeava poetak arabiziranja
uprave, koja se dosada nalazila u rukama poreskih obavez-
nika. Polo mu je za rukom uvesti u upravne slube arapsko
narjeje, uz uobiajeni grki. Umro je 86/705. god. *, nakon
dvadesetgodinje vladavine.
Njegov nasljednik Valid (Velid) I sproveo je punu autokra-
ciju, te je pokazao vjersku revnost, kakva se nije znala kod
njegovih prethodnika. Bio je veliki graditelj dinastije. AI-
-Valid je oduzeo od krana baziliku sv. Ivana, koju su oni
dotle drali, te je pretvorio u damiju. Pod njegovom vladavi-
nom, arapsko carstvo je doseglo svoje najire granice. Bio je
autokrat i u provedbi poreske politike. Umro je 96/715.
god.*
Brat Sulejman ibn Abdelmelik, utemeljitelj ar-Remle u
Palestini, bio mu je nasljednik. Strasno se bacio na zlosretnu
opsadu Carigrada. Njegov nasljednik bio je (991717)* njegov
roak Omar II ibn Abdelaziz, koji je uskoro umro, a na
njegovo mjesto doao nesposobni Jezid II. Od Validal su se
Umajadi navikli na to da naputaju Damask. Premda i
slubeno glavni grad, ipak nije vie bio sjedite halifa. Nakon
smrti Omara II, zapoinje opadanje dinastije. Hiam, koji je
naslijedio Jezida II, uzalud se starao da ponovo podigne ugled
sirijskog halifata. S osvajanjima je bilo gotovo. U Francuskoj,
kod Poatiea Arapi su doivjeli poraz (732). Hiamova lako-
most, neuspjenost njegove vojne politike, konano osamlje-
nost, u koju se povukao u svome pustinjskom dvorcu, uinili
su da ovaj vladar, najmarljiviji meu umajadskim halifama,
ne bude obljubljen u narodu. Njegov nasljednik je bio njegov
brati Valid II (1251743)*, sin Jezidall. Taj vladar, umjetnik
i pjesnik, stalno je zasjedao u pustinji, gdje je zapoeo s
gradnjom sjajnog dvorca Mata, ali je ubijen jo prije njego-
vog dovrenja (1261744)*. Njegov nasljednik, Jezid III, bio je
prvi halifa, koji je potekao iz braka s robinjom, a umro je ve
nakon pet mjeseci. Za nasljednika je odredio svoga brata,
beznaajnog Ibrahima, koji nije znao izboriti priznanje.
Sada, usred opeg nereda, javlja se snani namjesnik
Mezopotamije, Mervan ibn Muhamed, unuk halife Merva-
na L Pobjeda kod Ajndera u Biki donosi otpor njegovih
protivnika, sirijskih jernenita. Kada je postao halifa (1271
744)*, poinio je Mervan II greku da je svoj glavni grad
premjestio u Haran u Mezopotamiji. Time se otuio od
Sirijaca. On se iscrpio u suzbijanju ustanaka Sirijaca i hari-
dita. Meutim, Abasidi su se potajno urotili protiv umajad-
ske dinastije. Abu-'l-Abas as-Sefah iskoristio je sve veu
odbojnost Sirijaca protiv Mervana i dao se izvikati za halifu u
Kufi (132/749)*. Nakon poraza na Velikom Zabu (1321750)*,
Mervan je morao napustiti jednu za drugom Mezopotamiju i
Siriju. Naputen od Sirijaca, pobjegao je konano u Egipat i
doao u Abusir (750). Umajadi su svugdje bili proganjani i
iskorjenjivani. Njihova grobita su obeaena, a njihov
,. Vidi napomenu na stranici 13.

pepeo predan vjetru. Sirijci su uzalud nastojali da ponovo
sebi pribave znaenje. Suvie su kasno shvatili da su bez-
brino gledali na slom Umajada i time izigrali budunost i
prevlast Sirije.
Odmah nakon osvajanja, sirijska plemena su morala pri-
svojiti kurejitsko narjeje, koje je uzdignuto na rang klasi
nog jezika. Kod Siro-Arapa, koji su osvajanjima prema vani i
suzbijanjem ustanaka prema unutra bili odvojeni od duhov-
nih interesa, duhovni ivot pod Umaiadima ograniavao se na
njegovanje pjesnitva. N akon kranskog Taglibida, al-
-Ahtala, glavni zastupnici knjievnog preporoda bili su halife
Jezid I i Valid II. Umjetnosti i slobodni pozivi bili su mono-
pol na porez obaveznih, a jednako i novarstvo i trgovina.
Pokret kadarita, koji je, ini se, zapoeo od Sirije, pokazuje
da su se sirijski Arapi zapoeli zanimati za filozofske pro-
bleme, s kojima su se upoznavali doticanjem sa svojim kr-
anskim sugraanima.
Ratarstvo je i dalje cvjetalo, premda je fisk mnogo zapet-
ljao. Pomorski promet pretrpio je od rata s Bizantom znatne
gubitke. Ali uskoro su se javili kao konkurenti trgovaki
gradovi Iraka, posebice Basra. Sirijska trgovina, koja je pod
Justinijanom bila iva, nazadovala je pod Arapima. Od doba
Mervanida, veliki se gradovi istone Sirije, Damask i Hims,
zapoinju islamizirati zbog podizanja vojnih tabora. Na porez
obavezni preuzimaju arapski jezik, a da se ne prekida upot-
reba aramejskog ili grkog. Arapsko puanstvo, koje su
desetkovali epidemije i glad, nemiri u unutranjosti i ratovi;
ponovo se lagano umnoavalo. Osim mjesnih provala fana-
tizma, ne moe se utvrditi da su vlasti povlaivale nekim
makinacijama usmjerenim na preobraanje na Islam. Vlasti
su vrile samo neki pritisak na krane arapske rase: na
plemena Tenuh i Taglib. Benu Kelb i druga sirijska plemena
prela su na Islam kratko nakon osvajanja.
Usprkos svome poloaju kao politikih helota, bilo je to za
nemuslimane doba dragocjenog spokoja i trpeljivosti u
poredbi s tlaenjem koje ih je oekivalo pod Abasidima. Za
Arape, koji su od drave vukli rente i ivotna sredstva, bilo je
to zlatno doba. Njihove voe, koje su se obogatile izrabljiva-
njem pokrajina, nakupile su silna dobra.
S padom Umajada gubi Sirija svoje vodstvo i ne predstav-
lja vie sredite prostranog carstva. Ona je jo samo obina
pokrajina, nad kojom se ljubomorno nadzire zbog njezinih
odnosa sa starim reimom. Glavni grad halifata prenesen je
odatle na Eufrat. Sirijci su drhtali pred vlau, ije su neprija-
teljstvo neprekidno osjeali. Iskljueni su iz svakog sudjelo-
vanja u vladanju, kao to e to od sada uvijek biti pod
Fatimidima i narednim dinastijama. Halife Bagdada staraju
se za Siriju samo da bi ona, sve otrijim fiskalnim teretima,
osjetila svoju ovisnost.
Nevolje njihove zemlje, gubitak samostalnosti nisu bili u
stanju navesti Kajsite i Jemenite da zaborave svoje zlokobne
svae. Time su Sirijci bili tek sasvim oslabljeni, te njihovi
napori, da zbace abasidski jaram, bili su osueni na ne-
uspjeh. Muavijin potomak, Ali ibn Abdalah as-Sufjani raz-
vio je bijeli bajrak, koji je postao simbol neovisnosti Sirije.
Ali poto se oslanjao na Kelbite, otuio je Kajsite
(809-813). Ni drugo podizanje nije imalo drugaiji ishod.
Nepoznati Arap, Abu Harb, jemenskog porijekla, izdavao
se za Sufjanida. Ravnoduje Kajsita uinilo je da i on pro-
549
Sirija
padne, u doba kada je al-Mutasim bio halifa (833-847). Po
svome hiru, dosjetio se halifa al-Mutevekil (847-861) da svoj
glavni grad premjesti i da zasjeda u Damasku. Revolt njego-
vih turskih uvara prisilio ga je da se vrati u Mezopotamiju.
Bio je netrpeljiv, te u njegovo doba nije vie bilo krana
arapskog porijekla.
Do prvih Abasida seu unazad sirijske vojne granice,
stvaranje 'auxisim i tugiir, linije utvrda, koje su podignute
da zaustave bizantske upade. God. 906. uhvaen je jedan
agitator, koji se izdavao za Sufjanida. Bio je to zadnji pokuaj
ponovne uspostave umajadske vlasti, a propao je zbog ravno-
duja obeshrabrenih Sirijaca. Turski Mameluk, Ahmed ibn
Tulun, ve gospodar Egipta, upao je u Siriju pod izlikom da
je brani od Bizantinaca. Tu je objavio svoju neovisnost. Od
njega utemeljena dinastija bila je kratkotrajna (873-905), kao
i ona Ihidida, koji su preuzeli pokuaj Tulunida. U meu
vremenu, Sirija je opustoena od karmata, koji su tu ostavili
zametak ismailitskih uenja. Od Tulunida se ta zemlja mogla
smatrati politiki izgubljenom za Abaside. Tu e njihova
vlast, ubudue, samo zakratko oivjeti.
Beduinska plemena htjela su i sama sudjelovati u raspada-
nju carstva. Taglibidsko pleme, Benu Hamdan, poduzelo je
da Siriju ponovo zadobije od Ihidida i da tamo zaustave
Bizantince u njihovom napredovanju. Ono se naselilo na
sjeveru zemlje kao gospodar, a da nije raskinulo sa halifatom.
Najglasovitiji od tih hamdanidskih emira bio je Seif ad-daula,
koji se na svome dvoru u Alepu pokazao prosvjetiteljem i
zatitnikom umjetnosti i znanosti (944-967). Nakon sloma
Hamdanida (1003-1004), Sirija je dola, unato privremenoj
abasidskoj reakciji u Damasku, za due od stoljea
(977-1098) pod vlast jedne alijevske ili, tanije, ismailitske
dinastije - Fatimida.
Fatimidska vojska, koja je zavladala Egiptom, upala je u
Siriju (969) i zauzela Palestinu i potom Damask, a da nije
naila na otpor. Za sredinji i sjeverni dio pokrajine teko je
odrediti u emu se, zapravo, sastojalo egipatsko osvajanje.
Neposredno vrhovnitvo Fatimida vailo je dotle, dokle su
njihovi vojnici zaposjedali predjele. Ako ih nije bilo, onda su
lokalni emiri radili na svoju ruku, a da, ipak, nisu prekidali s
vladarom u Kairu. Fatimidska vlast drala se u Siriji samo
time to su se slubenici, kojima su se morala prepustiti
vladarska prava, uvijek iznova smjenjivali, ime se nepostoja-
nost uprave uinila trajnim stanjem. U Palestini je uprava
morala raunati sa rodom Benu al-Derah. Ti emiri iz ple-
mena Taj prisvajali su tokom jednog stoljea pravu vrhovnu
vlast nad sirijskim nomadima. Pod vladavinom al-Hakima
(996-1020) palo je ovom nomadskom klanu na pamet da
imenuje protuhalifu i da ga, onda, ponovo vrate u Meku,
odakle su ga uzeli.
Car Niifor Foka (963-969) iskoristio je taj nered i osvojio
sjevernu Siriju. Njegovi nasljednici vrljali su pobjedniki
dolinom Oronta i du fenianske obale. Od tih osvajanja,
Bizantinci su drali due od stoljea vojvodstvo Antiohiju.
Pomalo se Siriji uspijevalo osloboditi Egipta. Usred politike
zbrke jaao je utjecaj beduina. Oko 1023. god. naselio se u
Alepu rod Benu Mirdas, od kajsitskog plemena Benu Kilab,
te se tu odrao, s prekidima, sve do 1079. god.
U to doba su se ve u Siriji ukorijenili Selduci, te su
pokrajine jedna za drugom dole pod njihovu vlast, a
Sirija
I
I
Damask 1075. god. U Jeruzalemu je selduki emir Ortok
(Artuk) utemeljio lokalnu dinastiju (1086-1087). God. 1084.
bio je otet zadnji grki sirijski posjed, Antiohija. Sirija je
podijeljena na dva selduka sultanata, onaj u Alepu i onaj u
Damasku. Manje-vie neovisni selduki emiri, svi meu
sobno u borbi, vladaju u Antiohiji i Himsu. UTripolisu
utemeljuje jedan obini kadija dinastiju Benu Amara. Na
jugu od toga grada, obalna mjesta su u vlasti Egipana. Usred
tog zaplitaja, te teritorijalne rascjepkanosti, upala je kriarska
vojska.
Trajno neprijateljstvo Abasida prema sirijskim intelektual-
cima, politiki nered, reim turskih i berberskih pustolova,
neobrazovani i gramzivi vladari, sve to nije bilo u stanju
unapreivati duhovne interese. Ipak, skupljali su se pjesnici
oko Hamdanida i Mirdasida u Alepu. Unapreenju, koje je
ostvario Sejf ad-daula, treba zahvaliti nastajanje glasovitog
djela Kitiib al-Agiin!. Moe se ukazati jo samo na Abu
Temama, Abu-'I-Ala al-Maarija, al-Mutenebija, koji je,
dodue, rodom iz Kufe, ali je odgojen i boravitem bio
Sirijac, te na al-Makdisija, koji je, s pravom, cijenjeni arapski
zemljopisac. Manje trpeljivo, ali i s vie snage nego Umajadi,
vlasti su zapoele uvoditi Islam. Postupno dolazi arapski na
mjesto sirijskog kao jezik openja podanika obaveznih na
plaanje poreza, a onda poinju i pisati arapski. Briga za
profane znanosti, osobito za medicinu, bila je, kao i prije, u
rukama idova i krana. Kraj tog vremenskog razdoblja
podudara se s osnutkom medresa, koje su irili Selduci,
posebno u Alepu i Damasku. Zao glas, na koji je doao
abasidski halifat, protegao se i na pravovjerni Islam. To
pogoduje brzom irenju sekti, koje se nadovezuju na iizam:
Druza, ismailita, nusajrita i mutevalita.
Iznuivanje abasidskih i fatimidskih slubenika trajno je
slabilo ivotnu snagu zemlje, a da je nije potpuno unitilo.
God. 923-924. bio je osuen neki namjesnik Damaska za to
to je iz dravne riznice uzeo 300.000 dinara. Sela u ravnici
poinju gubiti itelje, a ratarstvo nazaduje, Njegovo potpuno
nazadovanje jo je pojaano uvoenjem novih kultura:
eerne trske i narande; razvija se sjetva pamuka, koja slui
izradi papira. U 10. st., Damask je imao tvornicu papira.
Mora se itati u al-Makdisijevom zemljopisu, Ahsan at-
-Taqsim o sirijskoj trgovini, da bi se dobila predodba o
raznovrsnim privrednim vrelima zemlje, koju ni hiljadugo-
dinie potinjavanje i vrlo loa uprava nisu mogli osiromaiti.
God. 1097. javlja se kriarska vojska pred zidinama Anti-
ohije. Nakon mukotrpne opsade, prodire ona u grad sredi-
nom 1098. god. Onda su, na 40.000 boraca svedeni, Franki
dospjeli kroz dolinu Oronta preko Nusajritskih brda i du
obale u Jeruzalem. Grad, koji su Fatimidi upravo oteli
Ortokidima (Artukidima), bio je 1099. god. zauzet na juri.
Gijom de Bujon izabran je za glavara novog kraljevstva
Jeruzalem (1099-1100). Ali je, u stvari, prvi franaki kralj
bio njegov brat i nasljednik Balduin 1. On je osvojio obalne
gradove Arsuf, Cezareju, Akon (Aku), Saidu, Bejrut, Tripo-
lis, a poginuo je pri pohodu na Egipat. Njegov nasljednik
Balduin II uzeo je Tir (1124). Pred Damaskom nije uspio, ali
se grad morao obavezati na plaanje poreza.
God. 1130. doseglo je kraljevstvo Jeruzalema svoje najire
granice, od Dijarbekira, pa sve do granice Egipta. U Siriji
ono nikada nije prelo preko doline gornjeg Oronta , a ni
______L
preko grebena Antilibanona. Veliki gradovi u unutranjosti,
Alep, Hama, Hims, Baalbek i Damask, koji su pristali na
plaanje poreza, bili su slobodni. N akon smrti Balduina II
(1131), zapoinje raspad kriarske drave. On je ubrzan
izdvojenou kriara i njihovom neslogom. Bez veeg uspjeha
od svoga prethodnika, kralj Balduin III (1144-1162) ponovo
je poduzeo opsadu Damaska (1148). Nur ad-dinu, koji je ve
bio gospodar Alepa, polo je za rukom vrsto se ukorijeniti u
Damasku. Amalrik, od 1162. god. kralj Jeruzalema, smislio
je smioni plan da naslijedi fatimidsku dinastiju koja se gasila.
Nur ad-din mu je, ipak, doskoio time to je najbre poslao
svoga vojskovou, Kurda Salah ad-dina (Saladina), u Egipat.
Kada je umro zadnji fatimidski halifa proglasio se Saladin u
Egiptu za neovisnog, i utemeljio je ejubidsku dinastiju. A
onda se dokopao grada Damaska nautrb Nur ad-dinovih
sinova. God. 1187. pala je sva kranska vojska sa kraljem
Gijern od Lusinjana kod Hatina (izmeu Tiberijadskog jezera
i Nazareta) u ruke Saladina. 2. oktobra predao se i Jeruzalem.
Naputeni od branitelja, morali su se predati i drugi gradovi,
uz iznimku Antiohije, Tripolisa i Tira.
Trei kranski pohod zapoeo je predajom Akona 119l.
god. U primirju izmeu sukobljenih strana kriari su ustupili
obalu od Jafe do Tira. Umjesto Jeruzalema, koji se nije
mogao ponovo osvojiti, odsada je Akon bio glavni grad
kraljevstva. Saladinova smrt imala je za posljedicu diobu
meu njegovim brojnim batinicima. Njihove svae je isko-
ristio car Fridrih II da sklopi ugovor sa al-Melikom aI-Kami-
lom, ejubidskim sultanom Egipta, o naputanju Jeruzalema i
nekih drugih strateki beznaajnih mjesta. Ugroen od Sala-
dinovih sinova, koji su se povezali s Frankima, pozove njihov
ujak al-Melik al-Kamil Horezmijce; ovi unite kod Gaze
(1244) zdruene Franke i Sirijce i omogue Egipanima da
zaposjednu Jeruzalem, Damask i Hims. Sedmi kriarski rat
ponukao je kralja Ludviga da doe u Siriju, nakon to je
njegov pohod na Egipat propao. etiri godine (1250-1254) je
potroio na uvrivanje obalnih gradova. Mameluki sul-
tani: Bejbars, Kelaun i al-Melik al-Eref (Araf), zadali su
zadnji udarac jeruzalemskom kraljevstvu. Akon je pao 129l.
god., nakon hrabre obrane, a ubrzo i ostali gradovi. Impo-
zantna tvrava Aslis ('AlllI) izmeu Haife i Cezareje
predala se zadnja (600/1291)*. Franake kolonije u Siriji
prestale su postojati.
Ratno stanje je oslabilo duhovni ivot islamskih Sirijaca, a
da ga, ipak, nije potpuno zaguilo. U Damasku se al-Kalanisi
bavio povijeu, a Ibn Asakir je dovrio svoju velianstvenu
enciklopediju (Ta'r!h Dimaq) o svim onim osobama koje
su bile u blioj ili daljoj vezi sa Sirijom. Na kraju svoga
nemirnog ivota sastavio je emir Usama ibn Munkiz svoj
ivotopis, koji je od velike vrijednosti za izuavanje odnosa sa
Frankima. Jakobitski patrijarh Barhebraeus napisao je na
sirijakom opsenu kroniku. Muslimani, idovi i krani
uspjeno su njegovali medicinu. Ako se izuzme rimsko doba,
graditeljstvo, osobito kriara, nikada nije razvilo takva ostva-
renja. Dolazak robovske dinastije, Mameluka, znaio je i kraj.
tog procvata, jer je u Siriji nastupilo doba anarhije, kakvu'
ona prije nije znala.
Iz straha od Franaka, da se ponovo ne bi vratili, i od
* Vidi napomenu na stranici 13.
_
550

I evropske ~ote koja je vladala Sredozemljem, zapoeli
; Mameluci razarati obalne gradove, ak najcvjetnije, kao
su
Akon, Tir i Tripolis; u Saidi i Bejrutu sruene su tvrave.
Tripolis se ponovo podigao na udaljenosti od dvije milje od
obale. U upravnom pogledu pridrali su nekadanja ejubid-
ska lena i podijelili Siriju na est glavnih okruja (mamlaka ili
niyiiba): Damask, Alep, Hama, Tripolis, Safed i Kerak
(Transjordanija).
Prolost Damaska osigurala je njegovom potkralju (naib)
ne samo vrhovnitvo nad drugim gradovima Sirije, nego i
poseban utjecaj. Taj vii slubenik smatrao je da ima ista
prava na prijesto, kao i njegov vladar u Egiptu. Da se osigura
od astohleplja sirijskog naiba, Kairo je pribjegao tome da ih
stalno smjenjuje, Nikada takve srazmjere nije dosegla ne-
postojanost u upravi i gramzivost namjesnika, koji nisu znali
to im donosi sutranji dan. Libanon je, i nadalje, uivao
neku vrstu samostalnosti. Islamski disidenti u brdima -
Druzi i mutevaliti - koristili su tekoe Mameluka u borbi s
Frankima i Mongolima za to da proglase svoju neovisnost.
Valjalo je pokrenuti sve bojovne snage Sirije i voditi dugi i
teki rat (1293-1305), koji je okonan potpunim unitenjem
pobunjenika i pustoenjem sredinjeg Libanona.
Mongolski hanovi Perzije stalno su mislili na to da se
osvete za poraze koje su im nanijeli Mameluci. Najenerginiji
od njih, Gazan (1296-1304), osigurao je 1299. god. podrku
Armenaca i Gruzijaea, kao i Franaka na Cipru, i natjerao
Mameluke kod Himsa u bijeg. Njegove trupe su zaposjele
Damask i prodrle do Gaze. Kada su Egipani ponovo upali u
Siriju, Gazan je opet preao Eufrat da ih odbaci, ali je 1303.
god. bio potuen kod Merd as-Sufara, u blizini Damaska.
Sirija nije nita dobila pojavom Burdida, koji su 784/1382.
god.* stupili na mjesto bah rid skih Mameluka. Oni su, kae
Ibn Ijas, zadrali stari poredak, naime anarhiju svojih
prethodnika. Sultan Fered (1398-1405) morao je ak sedam
puta iznova zapoeti osvajanje Sirije. God. 1401. zapoeo je
upade Timur. Nakon zauzea i robljenja Alepa, njegove
horde se pojave pred Damaskom. Premda se grad predao,
Tatari su ga sustavno opljakali. Najvei dio za oruje spo-
sobnih itelja odvuen je u ropstvo, posebice umjetnici,
graditelji, kovai oruja i puhai stakla. Gotovo su svi odve-
deni u Samarkand. A onda se unutranji grad zapalio. Timur
je odveo svoju vojsku nazad i prepustio Siriju epidemiji i
razbojnitvu. Meutim, na anadolijskoj visoravni je nastajala
mo Osmanlija, a osvajanje Carigrada (1453) potaklo je nji-
hovo astoljublje. Samo je smrt sprijeila Mehmeda II da
upadne u Siriju. Njegovi nasljednici nisu se okanili toga da se
za to priprave. Izmeu Kait-bega (1468-1496) i Bajazita
sklopljen je ugovor o miru, ali je to bilo samo primirje.
Hulaguovo razaranje Bagdada i slom halifata ponovo su
teite islamskog svijeta smjestili zapadno od Eufrata. Arap-
ska knjievnost nala je u mamelukim dravama jo jedno
nesigurno utoite. Neki napredak se i nije mogao oekivati
od neznalakih i okrutnih vladara. Intelektualci su uivali u
prolosti. Njihovoj djelatnosti nedostajalo je izvornosti. Bilo
je to zlatno doba skratitelja, kompilatora, sastavljaa priru
nika i enciklopedija. Meu enciklopedistima mora se
posebno mjesto priznati zaslunom ihab ad-dinu ibn Fadla-
lahu al-Umariju, sastavljau Masiilik al-Absar, historijsko-
-zemljopisno-knjievne kompilacije u vie svezaka, za upo-
551
Sirija
trebu u mamelukom uredu. Nadalje, navedimo povjesniara
i zemljopisca Abu-'l-Fidu, zemljopisca ems ad-dina ad-
-Dimakija (u. 1327), ali koji je bio manje znaajan od al-
-Makdisija. U Mezopotamiji roeni ad-Dahabi (Dahabi )
ivio je i umro (1353) u Damasku. Ibn Arabah (u. 1450) je
pisac povijesti Timura. As-Safedi (1296-1383) napisao je
veliki biografski rjenik. Salih ibn Jahja (u. 1436), pisac
Ta'rib Bayrut, ostavio je u toj monografiji o emirima
Garba najbolji prilog povijesti Libanona, kao i dragocjenu
dopunu godinjacima kriarskih drava. Ibn Tajmija i njegov
uenik Ibn Kajim al-Dauzija mogu se raunati u najoriginal-
nije pojave tog doba. Njihova djelatnost obuhvaala je cijelo
podruje islamskih znanosti, a osobito pravo i teologiju.
Odlazak kriara znaio je kraj jednog udesnog privrednog
cvjetanja. Sirijska trgovina ponovo je opala. Meutim,
postupno je nunost silila na to da se ponovo uspostave veze s
Evropom. Zli udes obalnih gradova, a i slom armenske
kraljevine Cilicije, gdje su se zapadni trgovci najprije zapu-
tili, iskoristio je Bejrut. Za vie od stoljee bio je on glavna
luka Sirije. U susjedstvu Damaska i Cipra, kraljevstva Lusi-
njana i skupljalita evropskih pomoraca, u Bejrut se svake
godine dolazilo sa svih strana. Naseobine Venecijanaca,
Denovljana, Katalonaca, Provansalaca i ljudi sa Rodosa imale
su, otada, na svome elu konzule, koje su Mameluci slubeno
priznali l dobijali dotaciju (giimakiyya). Za to ih je uprava u
Kairu smatrala taocima (rahine); oni su bili odgovorni ne
samo za svoje dravljane, nego i za neprijateljske postupke
gusara. Konzuli su titili hodoasnike i intervenirali u korist
domorodnih krana. To je ve kapitularno pravo koje se
razvilo u narednim stoljeima.
Poetkom 16. st. vlast Mameluka doivljava puni raspad.
Njihova iznuivanja naljutila su stanovnitvo do najvieg
stupnja. Osmanski sultan Selim I htio je iz toga izvui korist i
upasti u Siriju. Da bi ga predusreli, pokrenuo je mameluki
vladar Kansu Guri svoje trupe i mar irao preko Damaska i
Alepa u Anadoliju. Kod Dabika, dan hoda sjeverno od
Alepa, dolo je do sudara. Tursko topnitvo i janjiari unijeli
su mete u egipatske redove. Sam Guri je nestao u porazu
(1516). Alep, Damask i drugi sirijski gradovi otvarali su vrata
pobjedniku, koji je iao dalje na Egipat i okonao mameluku
vladavinu. Turci su, najprije, zadrali staru teritorijalnu
podjelu. Mameluk Gazali, naib Damaska, preao je u turski
tabor nakon bitke kod Dabika. Za to je dobio upravu zem-
ljom, s iznimkom nijabe Alep, koja je dodijeljena jednom
turskom pai.
Na vijest o Selimovoj smrti, Gazali se dao izvikati za
sultana pod imenom al-Malik al-Eref (Araf). Ipak je bio
potuen kod Kabuna pred vratima Damaska i ubijen (1521).
Jo prije kraja 16. st. Sirija je bila podijeljena na tri velika
paaluka: l) Damask sa deset sandaka, od kojih su najva-
niji bili Jeruzalem, Gaza, Nablus, Saida i Bejrut; 2) Tripolis,
sa sandacima Hims, Hama, Selemija i Debel; 3) Alep, koji
je iao uz paaluk Mara. Narednog stoljea stvorio se paa-
luk Saida za Libanon. To stanje je ostalo, u glavnim crtama,
sve do sredine 18. st.
Divan u Carigradu zauzimao se za Siriju samo da bi odatle
nadzirao Egipat i Arabiju, te da bi odatle vukao novac za
,; Vidi napomenu na stranici 13.
Sirija
pokrie izdataka dvora i ratova. Slube su se dobijale putem
drabe i davale onome koji je najvie nudio. Po izvjetaju
venecijanskog konzula, paaluk je kotao 80.000-100.000
dukata. Paa je izravno upravljao samo znaajnim gradovima
i njihovom okolicom. Unutranjost zemlje predana je starim
nosiocima lena, iji je broj i utjecaj nastao jo u mameluko
doba, naime emirima beduina, Turkmena, mutevalita,
Druza i nusajrita. Porta je od njih zahtijevala samo plaanje
danka (miri), ne zamjerajui im kada su se meusobno
svaali. Zemljoradnja ie propadala, a stanovnitvo opadalo.
Nesigurnost poloaja poveala je kod slubenika udnju za
grabeom. L razmaku od 180 godina, Damask je imao 133
pae. L to doba se javlja Fahr ad-din, pobornik sirijske
neovisnosti il.Sx-L S), nadalje Benu Harfu, mutevalitski
emiri i gospodari Baalbeka i Bike, Benu Mansur ibn Furajh,
beduinski ejhovi, koji su u Palestini i u predjelu Nablusa
prisvojili neko leno. Lakomost tih lenskih ljudi bila je manje
nepodnoljiva; oni su znali zatititi svoje podanike od turske
samovolje. Zaposjedanje Indije od strane Portugalaca bilo je
kobno za Siriju, jer je time skrenula trgovina Prednjeg Istoka
voena oko rta Dobre nade. Luka Bejruta je ostala pusta.
Najprije Tripolis, a onda - zahvaljujui inicijativi Fahr ad-
-dina - Saida, privukli su evropske trgovake brodove, da
tovare svilu i pamuk. Alep, glavna etapa na izravnom putu za
Perzijski zaljev, ostao je tri stoljea prvo trgovako mjesto
sjeverne Sirije, zahvaljujui svome poloaju izmeu Mezopo-
tamije, mora i anadol skih pokrajina, kojima je sluio kao
trite.
U drugoj polovici 18. st. je iznenada pustolovina triju
linosti privukla panju na grad i okolicu Akona; to su bili
Dahir al-Umar, Dezar i Bonaparta. Prvi je, kao beduinski
ejh i gospodar podruja Safeda, proirio svoju vlast na
Galileju i nastanio se u Akonu, koji je ponovo izgradio i
uvrstio. Opirao se Porti (1750-1775), podravan od egipat-
skih Mameluka i ruskog brodovlja koje se kretalo sirijskim
vodama. Opsjednut je u Akonu i tamo pao 1775. god. Njegov
nasljednik Dezar uhvatio se tamo tokom tri mjeseca u kotac
s Napoleonom (1799). Kao paa od Damaska i Akona bio je
gotovo etrdeset godina (1775-1804) neogranieni gospodar
Sirije, unato svome iznuivanju i okrutnosti.
Od 4.000.000 itelja, koje su Sirija i Palestina imale pri
arapskom osvajanju, ostalo je, nakon 300 godina turske
vlasti, samo jo 1,500.000. Kulture svile i pamuka, jedno od
bogatstava zemlje, potpuno su opale, kada se Muhamed Ali
domislio da u Egipat presadi sirijske biljke. To anarhino
stanje omoguilo je emiru Libanona, Beiru, da se uplete u
sirijsku politiku. Sve do 1840. god. njegovo ime je vezano za
povijest zemlje. Visoki turski slubenici dali su ak i povoda
za njegove poteze. Jusuf, paa od Damaska (1807-1810),
molio je njegovu podrku protiv prijeteeg upada Vahabita.
Beir je, zatim, u Damasku sproveo postavljenje Sulejmana,
pae koji je ve bio odreen za Jusufovog nasljednika. Usred
tog opeg metea iskoristio je, meutim, priliku Muhamed
Ali da Siriju ukljui u svoje egipatsko namjesnitvo. Abdu-
lah-paa, Sulejmanov nasljednik u Akonu (1818), bio je
spreman da mu je preda. Ali mu je uskratio izruenje egipat-
skih felaha, kao povrat naknade tete od milijun pjastera.
Paa od Akona, pod kojim je bio Libanon, a koji je zatraio
priloge za plaanje te sume, revoltirao je kranske itelje
I Libanona. To podizanje krana bilo je neto novo. U doti-
, caju s Evropljanima zapoeli su krani bivati svjesni svoje
snage. Muhamed Ali uzeo je uskratu pae kao izliku i nare-
dio svome sinu Ibrahim-pai da umarira u Siriju na elu
vojske izgraene po evropskim metodama. Akon se predao
nakon opsade od sedam mjeseci (1832). Neto kasnije, Ibra-
him je potukao Turke kod Himsa. Kratko potom je forsirao
prolaz kod Bejlana i upao u Anadoliju. God. 1833. dobio je
Muhamed Ali mirovnim ugovorom Siriju kao doivotni
posjed.
Novi vladar pokazao se snoljivim. Olakao je poloaj
nemuslimanima, te radio na reformi redarstva i pravosua.
Obrnuto, ozlovoljio je itelje time to je ak na poluneovis-
nim podrujima Libanona uveo kuluk i vojnu obavezu.
Pobune su izbile meu Druzima Libanona i Haurana, kod
nusajrita i u pokrajini Nablus, koja je uvijek bila nepotpuno
pokorena. Ibrahim se bio iscrpio u svojim potinjavanjima.
Turci su drali da je doao trenutak da se Sirija ponovo
osvoji. Kod Niziba, sjeverno od Alepa, bili su potpuno
potueni (1839). Tada se uplela evropska diplomacija, na
poticaj engleske vlade, koju je uznemirilo astoljublje Muha-
meda Alija. Do Bonapartinog pohoda Egipat je uopte nije
zanimao. Otada se engleska diplomacija stalno bavila tom
zemljom i Crvenim morem. Njezini agenti su revolucionirali
cijeli Libanon. Zdruena flota bombardirala je Bejrut (1840),
2. septembra pao je Akon, a Ibrahim je morao donijeti
odluku da se makne. Kratko prije toga, emir Beir je otiao u
progonstvo.
Od vladavine Mahrnuta II, Porta je uvela politiku upravne
centralizacije, te odredila ukidanje samostalnosti i lenskih
odnosa pojedinih pokrajina. Nakon odlaska Egipana, pre-
mjestilo se upravno sjedite starog paaluka Akon i Saida u
Bejrut, koji je sve vie dobijao na znaenju, da bi se pripre-
milo prisvajanje Libanona. U istoj nakani je iskljuila iz
uprave stare knezove brda, emire ihab. Ali time je postigla
samo stanje trajnog nereda. Od 1830. god. mijenja se poloaj
u Libanonu. Krani, koji su se s Turcima borili protiv
Egipana, zahtijevaju da se s njima postupa jednako kao s
Druzima. U junom Libanonu su neki od njih stekli zaplije-
njene zemlje druskih voa, koje je bio protjerao Ibrahim-
-paa. Ti su traili, nakon povratka iz progonstva, povrat
vlasnitva i ponovnu uspostavu svojih starih povlastica. Turci
su stali na njihovu stranu, te je to dalo povoda za nove i
krvave sukobe. Sirijski muslimani bili su ne manje razljueni
zbog krana, koji su od egipatske uprave bili djelomino
osloboeni. Hau-i humayun sultana Abdulmedida, koji je
saopen Parikom kongresu (1856) i preutno zajamen od
velikih sila, izazvao je provalu gnjeva u javnom mnijenju
muslimana, ali je ulio kranima povjerenje. U Damasku i
velikim gradovima, oni su izvukli koristi iz toga i obogatili se.
Potajna agitacija zapoela je buniti krugove Druza i musli-
mana; ipak je do otvorene pobune dolo tek sa dogaajima iz
1860. god.
Krvavi sukobi izmeu muslimana i nemuslimana, koje
turske vlasti nisu znale ili htjele suzbiti, bili su izlika za
iskrcavanje francuskih trupa 1860. god. u Bejrutu. Porta ih je
pretekla i poslala Fuad-pau s neogranienim ovlastima u
Siriju. On je poduzeo masovna pogubljenja; progon kolo-
voa, koji su veinom bili osramoeni Turci, kao i Druzi,
552

stavio je Evropu pred svren in. Francuska intervencija je, ISuecki kanal (1915). Nakon neuspjeha drugog--=padaja l
ipak, uinila da je Libanon postao samostalna pokrajina pod I (1916), Englezi su napredovali sve do Gaze. Krajem 1917.
nadzorom Evrope i tako se zadobilo oko pola stoljea mira.
Nakon 1864. god., Sirija se dijeli na dva vilajeta: Alep i
Damask. God. 1888. Bejrut, glavna luka Sirije i sredite
njezinog privrednog ivota, promoviran je u posebni vilajet.
Sirija, oslabljena potresima 1860. god., ostala je ravnoduna
pri padu sultana Abdulaziza i Murata, pri pojavi Abdulha-
mida i pri odobrenju uskoro povuenog Ustava iz 1876. god.
Izmeu 1881. i 1883. utemeljene su prve idovske poljopri-
vredne naseobine, koje su utirale put cionizmu. Svoje prvo
slubeno priznanje cionizam zahvaljuje Balfurovoj deklara-
ciji od novembra 1917. god., a preuzeta je u tekst britanskog
mandata o Palestini. Ve je pod Abdulhamidom iseljavanje
dobilo uznemirujui opseg. Izrabljivani u svojoj domovini od
grabene drave, Sirijci su odlazili u inozemstvo. S pravom se
alilo na vlast da zanemaruje javne radove. Francuski kapital
je intervenirao u Siriju, koja je bila preputena sebi, a
stvaranjem Sueca objektivno pogoena. S iznimkom sirijskog
odjeljka bagdadske pruge i hidaske pruge - djela Abdulha-
mida - sirijska eljeznika mrea uglavnom je francusko
djelo. Ti poduhvati su poveali bogatstvo i proizvodnost
Sirije, jer je time znatno proiren trgovaki promet, koji je na
sjever iao u Anadoliju, a na jug u Arabiju i Egipat.
Jo manje od Mameluka, Turci se uope nisu brinuli za
duhovni napredak zemlje. Abdulhamid se otvoreno iskazao
kao neprijatelj arapske knjievnosti i zapoeo je turciziranjem
Sirije. Usprkos preprekama, krani iz Alepa su ponovo
uspostavili odnose s arapskim duhovnim ivotom, iz kojeg su
stoljeima bili praktiki iskljueni. Javljaju se prve tampa-
rije, kole, instituti, asopisi, te Sirija postaje sredite arap- Druze. Kao i itelji Libanona, oni su htjeli ostati izvan
skog obrazovanja. Bejrut, koji je preuzeo vodstvo u duhov-
nom ivotu, i Sirija, dali su niz novih, mladih pisaca. Uskoro
im je domovina bila suvie uska, pa se vie njih uputilo u
Egipat. Meu njima su i dvojica [azidija, Nasif i njegov sin
Ibrahim (u. 1906), kao i Butrus al-Bustani (u. 1883). Kako se
Turci nisu zanimali za nastavu i obrazovanje Sirijaca, javili su
se stranci, koji su kroz obrazovanje i vaspitavanje tjerali svoje
interese.
Kada su aprila 1907. god. Mladoturci sruili Abdulhamida
i vratili ustav od 1876. god., Sirija je oduevljeno pozdravila
revoluciju. Ali te iluzije nisu dugo trajale. Mladoturci su
nastavili sa turciziranjem koje je zapoeo prethodni sultan.
Ta izazovna politika udruila je sirijske muslimane i krane,
te se kod svih javila elja za zajednikim programom i
djelovanjem. Njihovi zahtjevi ograniavali su se na reforme
kojima je cilj bila decentralizacija. Oni su traili da se pri
podjeli javnih slubi uvaavaju napreci koje je Sirija, najcivi-
liziranija pokrajina Carstva, bila ostvarila, te nadalje, da se
pri razdiobi i korienju poreza, uzmu u obzir potrebe nji-
hove zemlje. Oni su drali da je doao trenutak da se zajami
odreena upravna samostalnost. Tvrdoglavo opiranje Mlado-
turaka dalo je osnova za ideje o otcjepljenju.
God. 1914. Turska je ula u prvi svjetski rat. Odmah se
ukinula samostalnost Libanona i postavio turski upravlja.
Demal-paa je s neogranienim ovlastima preuzeo upravu
cijele Sirije. Odmah je dao pogubljivati sirijske rodoljube,
muslimane i krane; stotine su otile u progonstvo. Ener-
gino, ali drzovito, sanjajui o osvojenju Egipta, jurnuo je na
L- _
553
Sirija
bili su gospodari june Palestine i uli su u Jeruzalem, iz
kojeg su se Turci maknuli. Dugo su se oni tukli na liniji od
Jafe do Jordana; odluni boj bio je krajem 1918. god. u
ravnici Sarone kod Tulkerima. Tu su turske linije bile probi-
jene, to je dovelo do punog rasapa. Krajem septembra
Englezi su, bez otpora, doprli do okolice Damaska. Odgodilo
se daljnje napredovanje za nekoliko dana, da bi se dalo
vremena emiru Fejsalu, sinu Velikog erifa Meke, da pohita
iz Transjordanije i l. oktobra na elu beduinskih trupa ue u
Damask; 31. oktobra Turci su potpisali primirje. Sedmicu
dana kasnije zadnji njihovi vojnici povukli su se iza Taurusa.
Englezi su zemlju zaposjeli vojniki, dok je francuski
pohodni korpus, koji je znatno pridonio pobjedama u Pale-
stini, zaposjeo sirijsku obalu. U toku rata su saveznici, da bi
osigurali pomo Velikog erifa Meke Huseina ibn Alija,
obeali da e mu potpomoi u uspostavi konfederacije arap-
skih drava, uz pridraj prava koje je Francuska stekla,
Emir Feisal pozivao se na to dvosmisleno formuliranje, da bi
zahtijevao cijelu Siriju za sebe, te je u Damasku stvorio neto
kao vladu. God. 1920. sirijski kongres proglasio je Fejsala
za kralja Sirije. Francuzi na to reagiraju prodorom u
Damask, a Fejsal odbjegne. God. 1920. je ugovor u Sevru
odvojio Siriju od Turske, a mandat je na konferenciji u San
Rernu povjeren, dakako, Francuskoj. God. 1920. je francu-
ski komesar sveano proglasio dravu Veliki Libanon. Tako
se stvorila konfederacija sirijskih drava, s tri samostalne
drave: Damask, Alep i podruje Alavita (nusajrita), sa
sjeditem u Latakiji. etvrta drava je stvorena za hauranske
sirijske konfederacije. Na njihovom elu je bio sirijski pred-
sjednik.
Dananja Sirija je (god. 1986.) imala oko II mil. itelja, a
uz to i vie od 200.000 izbjeglih Palestinaca; veina stanovni-
tva (86%) su muslimani, mahom (70%) suniti, a uz njih,
ima i nekih 700.000 krana, 400.000 Alavita, 120.000
Druza, te 25.000 ismailita. Sirijsko-arapska republika
(nastala 1920. god. kao francuski protektorat, od osmanskog
vilajeta am, s jednim dijelom Dezire) samostalna je od
1946. god.
Pokuaji ponovog uzdizanja Sirije, po jedinstvenim nae-
lima, do stupnja ranijeg cvjetanja, dostiu vrhunac u ustavu
iz 1973. god., koji je prireen sasvim po programu socijali-
stike Baas-partije (na vlasti od 1963. god.). Islam se u njemu
prvotno spominjao samo pri navoenju erijatskih sudova, a
nakon krvavih nemira, koji, svakako, imaju izvor u krugo-
vima Muslimanske brae, bilo je naknadno odreeno da
predsjednik drave mora biti musliman. Premda vjera u
slubenim proglasima ne igra vie neku zamjetniju ulogu,
sudjeluje ona jo uvijek djelotvorno, s asopisima i publikaci-
jama, u javnom ivotu. Za kadar erijatskih sudova postoji na
Sveuilitu u Damasku Fakultet za islamsko pravo, preteno
afiitskog pravca, a pri brojnim damijama postoje i dalje
kole za izuavanje Kur'ana. ivu knjievnu djelatnost iz
poetnog doba arapskog nacionalizma s izvjesnim utjecajem
njeguje i dalje Akademija u Damasku (osnovana 1919) i
Arapska akademija, koje su vrlo zaslune za zapoinjanje
prouavanja arapske kulturne prolosti.
Skulptura
IS
I
J;ULPTURA. Kolijevka Islama Je kameniti predjel
zapadne Arabije. U predislamskoj Arabiji oboavali su se
stele i kameni kipovi. Takoer se kamen koristio za gradnju
kua. Kue grada, koji je izgraen za Kureiite, bile su od
kamena i cigle. Moda su nalikovale na graevine al-Hidra
(Sjeverozapad-Arabija), Petre i Temena. Bizantski utjecaji
dosegli su Hidaz preko Sirije, a sasanidski preko Iraka. U
8. st. koristile su se za pn-e kamene graevine Islama, kao to
pokazuje Umajadska damija u Damasku, spolije iz rimskih
hramova i kranskih crkvi. Pa ipak se ve rano mogu
naslutiti i drugi utjecaji. Ornamentalno bogatstvo pustinj-
skog dvorca-utvrde Slata (juno od Amana, proelja u
muzeju u Istonom Berlinu), koje nastoji pokriti cijelu povr-
inu kamenitih ortostata, podsjea na zidove jedne palae kod
Buhare iz istog doba, koji su ukraeni tukom. Tako u
islamsku umjetnost stupa kamen u konkurenciju sa tukom.
I motivi kamene skulpture Sredozemlja dobijaju druge
oblike. Kamene radove iz abasidskog doba prenijeli su obrt-
nici iz Sredozemlja. Majstori iz Latakije (Sirija) bijahu dobili
naloge za izvoenje mramornih radova u Samari. Kameno-
lomi su otvoreni, a u imunim sreditima i dalje se rade
kamena skulptura i kameni mozaik. U umaiadskoj Andaluziji
nalaze se podsjeti na bizantsku i zapadnogotiku umjetnost
(npr. Velika damija uKordovi, Medinat az-Zabra), U
Egiptu, osobito u mameluko doba, kao i u drugim sredi-
tima Sredozemlja, razvija se tehnika koja radi sa viebojnim
kamenom. A to se tie postojbine materijala od peene
ilovae, Srednje Azije, iznenauju u karahanidskoj sredini
kameni blokovi u stilu grobnog kamenja, koje su podizali
nomadski Turci. ovickolike figure sada su opremljene tur-
banom. Za skulpture gaznevidske palae dopremao se mra-
mor iz Indije, pa ipak se njezina ikonografija sastojala iz
srednjeazijskih elemenata: lovci koji jau, lavovi sa enskom
glavom, bajkovite i obine ivotinje, grane i spirale.
Taj dekor, koji se razvio pod Samanidima iKarahanidima,
utjecao je, s arhitektonskim oblicima, i na selduku umjet-
nost. Selduci, koji su se prilagoivali i domaoj tradiciji,
uvlaili su i kamenu skulpturu u srednjeazijske arhitektonske
oblike i ikonografsku batinu. Kamene graevine seldukog
razdoblja odlikuju se dobro utvrenom srazmjerom i turskoj
tradiciji odgovarajuim dekorom velikih dimenzija na jednos-
tavnom, snanom graevinskom tijelu. Meu anadolskim
graevinama 13. i 14. st. moe se pomenuti Sultan Han kod
Konje i Gkmcdresa u Sivasu, s njihovim portalima, kao i
natpisima ukraeni kenotafi. Spomena su vrijedne i skulpture
anela, vladara i ivotinja, moda astroloke ili heraldike
smisaonosti, na gradskom zidu Konje. Kamena skulptura
anadolskih Selduka utjecala je i na graevine u Dagestanu i
na Bugare na Volgi od 12-13. st., dijelom i tokom doba
Zlatne horde. Kamene graevine Bugara na Volgi tvore neku
vrstu meupostaje za osmansku umjetnost. Graevine sa
ravnim kupolama, kao u Kara Saraju, minareti koji nose
kupasta kubeta, grobni kamenovi koji stoje uspravno, povra-
anje vanjskog dekora, nedostajanje figurativne umjetnosti u
arhitekturi - sve su to karakteristike, koje su se dalje razvile u
osmanskoj eposi. Jedino su Osmanlije doli, time to su
podizali niz sultanskih damija na carigradskim breuljcima,
do monumentalnih veliina. Osmanska turbeta, natkriti
zdenci (sebil) i grobni kamenovi ukraeni turbanima odnosno
554
valjkastom kapicom (hotoz), takoer se ubrajaju u osmansku
umjetnost. Znaajna sredita kamene skulpture bili su Sind i
Hindustan. Tu su nastale brojne graevine od crvenog indij-
skog pjeenjaka i bijelog mramora u stilu koji je nadahnut
Srednjom Azijom, od Kutb minareta, podignutog pod delhij-
skim sultanima, do Tad Mahala iz mogulskog doba.
L A V E N I . Arapska rije za Slavene saqlab, rjee
S saqlab (i saqlab; ili siqlab, mno. saqliba, svakako je
posuena iz grkog (sklabenoi, shlaboii. Slavenski vojnici bili
su naseljeni u 7. st. nae ere na istone granine pokrajine
Bizantskog Carstva, tako da su Arapi upoznali Slavene ve
tokom njihovih prvih borbi protiv Bizantinaca. MesIerna,
tokom svoga pohoda na Carigrad (715-717), odmah po pre-
koraenju bizantske granice, osvojio je grad Slavena (ma-
d/nat as-Saqliba), Druge Slavene su Arapi zatekli u
carstvu Hazara (izmeu Kavkaza i donjeg toka Volge). Za
vlade halife Hiama (724-743), odveo je Mervan ibn Muha-
med (kasnije halifa Mervan II) 20.000 Slavena iz hazarske
zemlje i naselio u Kahetiji (Hahitu); tamo su ubili oni svoga
emira i bjeali, na to ih je on (Mervan) sustigao i pobio
(Baladuri); ipak se ti Slaveni jo pod halifom Mansurom
(754-775) spominju kao kolonisti naseljeni na bizantskoj
granici u Kilikiji. Uvijek se isticala ria (ili riasta) boja kose
ili lica Slavena, tako ve u l. st. po Hidri u Ahtalovom
Divanu. Unato tom tjelesnom obiljeju, Slaveni su, kao
Jafetovi (arapski Ya!ar) potomci, stavliani zajedno s Tur-
cima. Svaki od tri Nuhova (Nojeva) sina imao je, opet, tri
sina; Vahb ibn Munebih naziva kao [afetove sinove samo
Turka, Goga i Magoga, a, obrnuto, ve Said ibn Musejeb (u.
713-714) navodi Turke i Slavene kao [afetove potomke, uz
Goga i Magoga, udruene u jedan narod, te jednako tako i
Ibn Ishak i Gardizi, s pozivanjem na Ibn al-Mukafu. Said ibn
Musejeb dodaje da su sva tri Semova sina (preci Arapa,
Perzijanaca i Grka), dakako, uspjela, a, obrnuto, Jafetovi
sinovi, kao i Hamovi, nisu bili ni za to. Bezimeni pisac
Mugmil at-Tauxuiha, koji pie u 6/12. st.", pod turskom
vlau, pravi, meu Jafetovim sinovima, iznimku za Turke i
Hazare; oni su bili razboriti, a, obrnuto, nema se ta dobro
rei za njihovu brau. Prema jednoj kai, koju je ispriao Ibn
al-Mukafa, jafetov sin Saklab bio je othranjen kujinim mlije-
kom; s time je povezana perzijska etimologija (sag=pas,
lab=usna). Kod Gardizija su Kirgizi, zbog svoje rie kose i
bijele koe, oznaeni kao potomci Slavena. Ibn Fadlan
naziva kraljem Slavena, ne samo kod [akuta, nego, kako je
danas utvreno, i u prvotnoj Risali, kneza Bu(l)gara na
Volgi; isto tako se mora, vjerojatno, objasniti obavijest o
pljakakim pohodima Horezmijaca protiv Bu(l)gara i Sla-
vena kod Ibn Haukala; vjerojatno su i ti Slaveni bili podanici
kneza Bu(1)gara. Na iste knezove se, moda, odnosi i prianje
Jakubijevo o vladaru (sahib) Slavena, s ijom pomoi, a
istodobno s pomoi vladara Grka i vladara Hazara, podi-
gao se neki kavkaski narod oko 854-855. god. protiv Arapa.
Obrnuto, at-Taberijevo prianje, pod 283/896. god.", o voj-
nom pohodu kralja Slavena na Carigrad odnosi se na rat
893. god. izmeu cara Simeona (890-927) sa Dunava i cara
Lava VI. Oznaku Slaveni za stanovnitvo dananje june
., Vidi napomenu na stranici 13.

-------r
Rusije postupno je potisnuo naziv Rusi. Don, na kojeg se u
donjem toku gleda kao na rukav Volge, najprije se zvao
riieka Slavena, a kasnije rijeka Rusa (nahr ar-Riis).
Srodnost Slavena s narodima Zapada ini se da je, najprije,
zapazio Ibn al-Kelbi; s pozivanjem na svog oca, on je Slavene
oznaio kao brau Armenaca, Grka i Franaka, a potomke
junana ibn Jafeta. Tanije obavijesti o Slavenima kao susje-
dima Grka izgleda da su bile sadrane u djelima Muslima ibn
Abi Muslima al-Derrniia, koji se 845. god. vratio iz osmogo-
dinjeg bizantskog zatoenitva; s pozivanjem na Muslima,
Ibn Hurdadbeh spominje zernlju Slavena (bilad as-
-Saqaliba), zapadno od Makedonije. Kod al-Masudija jav-
ljaju se Franci, Slaveni, Longobardi, panjolci, Gog, Magog,
Turci, Hazari, Burdani, Alani i (panjolski) Delalika (Gali-
cijci) kao Jafetovi potomci. Na drugom mjestu, podruja tih
naroda promatraju se u zemljopisnom redoslijedu od Istoka
ka Zapadu; podruje ('amal) Slavena javlja se tu izmeu
podruja Burdana i Grka. Ria boja (uqra) spominje se kao
obiljeje Slavena i Grka. Bu(l)gari i Slaveni preuzeli su,
veim dijelom, Kranstvo, te se podvrgli vladaru Rima,
glavnog grada Franaka; kao stanite velikog dijela tih naroda
oznaavaju se obale Dunava. Grci, Rimljani, Slaveni, Franci
i njima susjedni narodi na Sjeveru govorili su zajedniki
jezik, te inili zajedniko carstvo.
Najpodrobnije obavijesti o Slavenima u Evropi nalaze se u
putopisu panjolskog idova Ibrahima ibn Jakuba iz 965.
god., koje je ispisao al-Bekri; tamo se spominju kako Slaveni
na Jadranskom moru tako i granina zemlja Slavena na sjeve-
roistoku, podruje poljskog kneza Mieszka (Mqh), otprilike
960. do 992. god., susjeda Rusa i Prusa. Obrnuto, Idrisi
spominje zemlju Slavena samo na Balkanskom poluotoku u
vezi sa Venecijom; u opisu slavenskih zemalja od eke do
Poljske nita nije reeno o zajednikom slavenskom porijeklu
stanovnitva tih zemalja. Otada su postupno iezle rijei
saqlab i saqaliba iz islamske literature i koristile su se
samo u navodima starijih djela. Rije Slaveni ne nalazi se ni
u izvjetajima o mongol skim evropskim vojnim pohodima
kod Duveinija, a ni Reid ad-dina. Dananja turska rije
Islao posuena je iz moderne evropske znanosti, vjerojatno iz
francuskog.
Kao i Turci, i Slaveni su, pokatkad, dovoeni kao robovi u
islamske zemlje, posebice kao bijeli evnusi. Kao i turski, na
taj nain dovoeni robovi, tako su i slavenski inili posebne
odjele vojske, iji su se predvodnici, pod pogodnim okolnos-
tima, mogli uzdii do kneevskog poloaja.
U islamskoj panjolskoj, rije Saqaliba ve vrlo rano je
skupni naziv za stranu tjelesnu strau umajadskih halifa
Kordove. Prvotno se odnosila na sve zarobljenike, koje su
germanske vojske dovodile sa svojih pohoda protiv Slavena i
onda ih prodavale andaluzijskim muslimanima. Ali ve u
doba putnika Ibn Haukala Slaveni. su u panjolskoj bili
oznaka za one strane robove koji su primljeni u vojsku ili su
vrili razliite dvorske dunosti u palai i haremu. Zemljopi-
sac izriito navodi da su u doba, kada je on pohodio Iberijski
poluotok, tamonji Slaveni: potjecali ne samo sa obalnog
podruja Crnog mora, nego i iz Kalabrije, Lombardije,
zemlje Franaka i iz Galicije. Oevidno su znatnim dijelom
vodili porijeklo od nenadanih napadaja koje su magribski i
' l '
andaluzijski gusari poduzimali na evropske sredozemne
---- ---- ----- - - - _.._- -------- ------ .----
555
Slaveni
obale. Oni koji su bili odabrani za uvare harema bili su
predmet posebne trgovine idovskih trgovaca, koji su, prije
svega, u Francuskoj i posebice u Verdenu imali znaajne
tvornice evnuha, Veina tih zarobljenika bila je veinom
jo mlada, kada je stigla u Andaluziju; brzo su se obikli
govoriti arapski, te su postali muslimani.
Broj im je bio uskoro vrlo visok. Po izvjetaju al-Makarija,
njihovo brojano stanje u glavnom gradu, pod vladom Abde-
rahmana III, iznosilo je, zaredom, 3.750, 6.087 i 13.750.
Usprkos svome ropskom statusu, igrali su, esto, u ono doba
znaajnu ulogu u drutvu. Neki su poluili bogatstvo, a
ponekad su stekli vrlo prostrane zemlje, te ak dotle dotjerali
da su i sami imali robove. U doticaju sa sjajnom andaluzij-
skom kulturom i sami su se profinili; meu njima je bilo
knjievnika od znaaja, pjesnika i bibliofila; jedan od njih,
Habib as-Siklabi, napisao je za vladavine Hiama II cijelu
knjigu (po Ibn al-Ebaru i al-Makariju) koja je imala za
predmet zasluge andaluzijske slavenske literature, a zvala se:
Kitiib al-istizhar wa al-muglaba 'alii man ankara [adii'il
as-Saqliba.
Kao neko pretorijanci u Rimskom Carstvu, i panjolski
robovi, u mjeri u kojoj je rastao njihov broj i uzdizao se
njihov poloaj u andaluzijskom drutvu, bili su pozvani da
odigraju istaknutu politiku ulogu. Pod Abderahmanom III,
dogurali su, svakako, po prvi put do visokih dravnih civil-
nih dunosti, ak do vojnih zapovjednikih mjesta. Halifa se
sluio njima da izravna i suzbije utjecaj, koji je u njegovom
carstvu zadravala arapska aristokracija. On nije, usprkos
nezadovoljstvu njegove okoline, prezao od toga da Slavenu
Neddi povjeri, 939. god., zapovjednitvo na vojnom
pohodu protiv kralja Leona, koji se, uostalom, nesretno
zavrio.
Njegov nasljednik, al-Hakam II, dopustio je da Slaveni
igraju nita manju ulogu nego ranije, a njegov obzir spram
njihovog sve drzovitijeg i ak bezonijeg nastupanja uvijek
ponovo dovodi u uenje povjesniare vladavine tog prosvi-
jetljenog vladara. U trenutku njegove smrti, Slaveni su se
osjeali gospodarima stanja u zemlji. Po Bayiin al-mugribu, u
palai je tada bilo vie od 1.000 evnuha, a u Kordovi je
korpus sakalibske tjelesne strae stajao na raspolaganju
dvjema panje veoma dostojnim osobnostima, Faiku an-
-Nizamiju, velikom upravitelju sobara, i njegovoj desnoj ruci
Daudaru (Gausdar), velikom rizniaru i velikom sokolaru.
Oba ta slavenska evnuha drala su u tajnosti al-Hakamovu
smrt i pokuala se suprotstaviti proglaenju prijestolonasljed-
nika, koji je jo bio dijete; imali su, meutim, nadmonog
protivnika u ministru al-Mushafiju i Ibn Abi Amiru, ija je
popularnost samo mogla porasti strogim postupkom protiv
njih.
Ilo bi predaleko iznositi pojedinosti o ulozi Slavena tokom
cijelog doba propadanja Umajadskog halifata Kordove:
nalaze se oni tu kao sudionici u svim urotama, koje su se
snovale u Kordovi ili ostaloj Andaluziji, ponekad kao pobjed-
nici, a ponekad kao gubitnici, ali uvijek poduzetni i odluni,
astoljubivi i pohlepni na vlast. Posebni spomen zasluuje
evnuh Hajran, koji je poetkom ll. st. nae ere bio voa
slavenske stranke u glavnom gradu.
Za doba nakon kordovskog halifata, arapski povjesniari
daju mnogo manje pojedinosti o politikoj i drutvenoj ulozi ;
- - - - ---- - - - - - - -- ~
Slikarstvo
koju su Slaveni igrali u al-Andalusu; vjerojatno su se oni,
nakon to su vie generacija bili muslimani, rastvorili
postupno u ostalo stanovnitvo i izgubili, istodobno sa sjea
njem na svoje strano porijeklo, znaenje koje su znali sebi
stvoriti u doba propasti panjolskih Umajada.
L IK A R S TV O . Iz ranog doba Islama, do pada Umajada,
S odrale su se poneke znaajne graevine sa slikarskim
ukrasima u mozaiku i freskotehnici, koji daju najranija sazna-
nja o korienju i karakteru slikovnog prikazivanja u islam-
skom carstvu. Radi se o tzv. Kupoli na stijeni u Jeruzalemu
(691-692) i Velikoj damiji u Damasku (oko 715), kao i na
osami postavljenim dvorcima-utvrdama umajadskih prineva
iz prve polovice 8. st. Broj tih spomenika je malen, te su
danas velike tekoe da se dobije dovoljna predodba o
zadai, opsegu i rangu slika, a da se ne govori o ukupnoj
predstavi, koja bi se mogla shvatiti kao razvitak. U mozaikoj
dekoraciji damija nedostaje svaki prikaz ovjeka ili ivoti-
nje; odluujue je ono biljkovito. Ono je ili jako stilizirano i
povezano s umjetnim elementima kao to su vaze, rogovi
obilja ili krune i dragulji, sloeno u monumentalne tvorbe; ili
- u Damasku - blie prirodi, dano u grupama drvea i cijelim
slikama krajolika, kojima su pridruene kue i grupe palaa;
vrste prikaza, koje su se nadmetale, koriene su jedna do
druge. Oita je snaga kasnoantikih tradicija, koja je i dalje
djelovala; a isto tako su jasni sasanidski utjecaji na program
motiva i stil. Ne znamo koje su okolnosti (ili odluke) u neko
doba dovele do pretege jednih ili drugih komponenti. U
prostorijama gdje je prijesto, kupatilima ili prostorijama
dvoraca-utvrda, koje s obzirom na njihove funkcije nisu vie
odredive, nalaze se alegorije i prikazi vladarskih zahtjeva:
likovi koji sjede na prijestolju, koji stoje, jahai, glazbenici i
kupai; takoer razne ivotinje. Znaenja, prikazana slobod-
nim vezivanjem raznovrsnih elemenata, mogu se odrediti u
obrisu, a da se ukupno ne mogu precizno shvatiti. ini se kao
da bi se u tome mogla prepoznati osobina ranoislamske
umjetnosti. Meu prepoznatljivim poljima znaenja pretee
ono koje opravdava vlast. Obiljeajna je freska uKusair
Amri, na kojoj se sueljava onaj koji (realno) sjedi na prijesto-
lju sa poimence oznaenim kraljevima Zemlje; bilo da pri-
kae da je on jednakog ranga kao lan obitelji kraljeva, bilo
da se ti vladari carstava koja je Islam pobijedio zaklinju na
vjernost pobjedniku. Kao znak moi i pobjede pojavljuju se
krune i dragocjeni nakiti u Kupoli na stijeni. I predodbe o
onom svijetu (Damask) i kozmoloki nacrti ini se da se
mogu utvrditi - ovi zadnji zasebno zastupljeni, kroz fresku
zvjezdanog neba na kupoli kupatila uKusair Amri, koji
egzaktno znanstveno poznavanje zaodijeva u slikovne for-
mule preuzete iz antike. Zidovi pokazuju bujna gola enska
tijela, koja plivaju ili tu lijeno stoje. Prikazi slobodnog kreta-
nja u kupatilima mogu se pojedinano dokazati na spomeni-
cima sve do u kasni srednji vijek, npr. u Fustatu (Kairo,
ll. st.).
Malo je ouvanih svjedoanstava monumentalnog slikar-
stva iz kasnijeg doba. Usporeeni sa veliinom halifske
palae u abasidskom sjeditu Samari (9. st.), oskudni su
ostaci slikarskog ukraavanja: preteno dekorativni obrubi,
pojedinane ljudske figure, kao to su dva enska lika,
protumaena kao plesaice, koji, visoko postavljeni, ispunja-
----------------~-----
556
vaju zidno polje, ije su koordinate podlone njima i njiho-
vim pokretima. Sasanidski utjecaj odreuje stil. I u drugim
dijelovima islamskog svijeta pronaeni su odlomci fresaka;
tako u Niapuru (9. st.), u Lakari Bazaru (Afganistan,
ll. st.) i u seldukoj prijestolnici Reju (12. st.).
Prvo oslikavanje knjiga nastalo je u vezi s prijevodima,
prije svega grkih i sirijskih tekstova na arapski; slike ili
crtei za objanjenje teksta dobijeni su, moda, iz originala.
Najraniji ouvani ilustrirani rukopisi su knjiga o bilju Dios-
korida (Laj den) i Knjiga o zvijezdama-stajaicama Abde-
rahmana as-Sufija (Oksford), obje nastale oko 1010. god.
Ona prva sadri umjetniki nepretenciozne male slike, a ova
druga daje grke slike zvijezda kao ponajvie cjelostranine
crtee perom i usko povezuje znanstvenu ilustraciju s dvor-
skim motivima. Takva djela su esto ilustrirana; isto vrijedi
i za znanstvena i praktina djela i prirunike, koji pripadaju
drugim naunim oblastima. Od poetka 13. st. poznajemo
djela ljubitelja umjetnosti sa slikovnim ukraavanjem, tako
omiljena (indijska) bajka Kalila i Dimna u vie primjeraka.
Ali su, van dvojbe, najrairenije bile Haririjeve Makame.
Samo iz jednog stoljea, iz 1220. god., odralo se dvanaest
ilustriranih rukopisa. Suprotno znanstvenim djelima, s nji-
hovim, esto stotinama, malih slika, i to najee vie njih
sakupljenih na jednoj strani, rukopisi popularnih al-Hariri-
jevih Makama sadrali su, po pravilu, stotinjak ilustracija.
Jedno luksuzno izdanje (London) sadravalo je, meutim,
oko 400 slika: malo ih je do kraja izvedeno, neke su dane
samo u nacrtu, a najvei dio nije ni zapoet. To to ta
ambiciozna namjera nije uspjela, nikako nije sluajno. Oso-
bitost ilustrirane povijesti, s njezinim obiljem slinih situ-
acija, ionako sili slikara na ponavljanje; a uz to dolazi i
injenica da arapsko: slikarstvo radi s vrlo ogranienim
programom slikovnih elemenata (kompoziciona shema,
tipovi figura, itd.). Za to slikarstvo se mogu dokazati bizant-
ski i sredinje-azijski (uz uvijek jo upotrebljive starije ele-
mente) korijeni. Naspram tih genetikih utvrivanja, jedva
da se moe do danas odgovoriti na vano pitanje, to je
osobitost te nove povezanosti raznorodnih elemenata i nji-
hova namjera.
Jo malo znamo o toj umjetnosti. Grube podjele su
mogue. Takozvana Bagdadska kola, u ranom 13. st.,
smijenjena je mamulekom, iz kasnog 13. i ranog 14. st.;
mjesta njihovog nastanka nisu, meutim, s dovoljnom sigur-
nou utvrena. Koje su konkretne prilike bile uzrok tih
slika, nejasno je. Da li su postojale, kao kasnije, slikarske
kole? Pokuaj, da se u vezi sa rukopisima Makama (za
dokazivanje uzajamne ovisnosti) utvrdi razvitak, nije bio
uspjean. ini se da su se slikari, crpei iz ope raspoloivog
repertoara, ponekad iznova pozabavili s tekstom, u grani-
cama openitijih umjetnikih konvencija, koje preciznije
valja tek otkriti. Tako ovu umjetnost karakterizira manje
razvitak njezinih mogunosti, a vie njihovo struno razui
vanje.
Mongolska navala, koja je lice svijeta promijenila u tako I
mnogom pogledu, u slikarstvu nije prouzroila izravni pre-
kid, nego postupnu promjenu, koja je ila skupa sa sve veom '
primjenom i pribliavanjem dalekoistonim elementim~'1
Perzijsko slikarstvo bitno se razlikuje od arapskog, sa svojom
koncentracijom na mali broj velikih, nabijeno nainjenih
------

figura. Slika se razvija u visoki, konano cjelostranini pravo-
kut; ona postaje sve vie na manje segmente djeljivi, osobito
strukturirani obojeni kontinuum. Ljudi, u odnosu spram
slikovnog polja dani u maloj, te vitkoj srazmjeri, nalaze se u
bogato ralanjenim krajolicima, koji na vie planova postiu
dubinu i, fantastinim oblicima bregova, tvore visoki hori-
zont. Duevna raspoloenja izraavaju se, prije svega, u
skladu sa rajski savrenom prirodom (ali i u parovima: glavne
i sporedne figure) i samo se rijetko u naglom pokretu oituje
pretjerani zanos. Slike su odmaknute od stupaca teksta, koji
je, ipak, gotovo uvijek bar pojedinim redovima zastupljen u
slici; tekst i ilustracija ine jedno - naem pojmu slike
neodgovarajue - jedinstvo. U 16. st. nastao je vaan prijelaz
viebojnih slika (iji se pravokut moe razloiti djelominim
proirenjima) u jednobojno pisani ili sivo-ukraeni obrub.
Naravno, to karakteriziranje zna i za iznimke: pogotovo rane
ilustracije (npr. knjige o ivotinjama oko 1300. god.) i grupa
tzv. rnalih ahnama, koje se mogu ograniiti na iraz, sa
dugakim popreno-pravokutnim slikama i snano bijelim
osnovama.
Meu svim ilustriranim tekstovima preteu epovi i pjes-
motvori sa srodnim motivima: meu njima Firdusijeva
ahnama iNizamijeva Hamsa. Uz njih postoje drugi tek-
stovi - esto mistikog karaktera - i posebna grupa historij-
skih djela, al-Birunija prije svega i Raid ad-dina; poetkom
14. st. u Tabrizu nastali rukopisi velikog formata, koji
postaju uzoriti za budua djela te vrste. Tek sada zapravo
postaje jasan razvitak - ma koliko se on izvanjski moe
odvijati u skokovima i pomicanjima. Vodee slikarske radi-
onice bile su vezane za dvorove, ovisno o podupiranju vla-
dara, koji su slavljeni zbog svoje ljubavi za umjetnost;
nakon njihovog pada ili smrti, raspadale bi se kole, poneki
slikar radio bi i dalje za prodaju, a glavni majstor nalazio bi
nove zatitnike. U 14. st. bio je Tabriz sredite koje je
stvaralo stil. U drugoj polovici stoljea postojala je iva
slikarska djelatnost pod zatitom Delajrida. U 15. st. bio je
vrlo znaajan iraz, gdje su se stvorili uvjeti koji su do kraja
16. st. odreivali tamonju proizvodnju. Pod Timuridama,
ah-Ruhom i Bajsungurom, postao je Herat mjesto umjet-
nosti i uenosti. Tu nastaju ukusna minijaturna djela, a
krajem stoljea u Heratu je radio protornajstor Bihzad (Beh-
zad), ija je umjetnika osobnost ostala nenatkriliva i shvat-
ljiva budunosti. Utjecaj njegovih strogo raenih slika djelo-
vao je daleko u 16. i ak 17. st. Vodei umjetnici starijeg
vremena su pojedinano navedeni; no oskudni podaci do-
putaju jedva neto drugo do nagaanja. Literaturu koja bi
komentirala umjetniko stvaranje islamski Orijent nije poz-
navao.
Pod Safavidima zapoeo je novi rascvat umjetnosti, a
koncentriran je na dvoru: Tabriz, Kazvin, konano Isfahan.
U Tabrizu je pod starost djelovao Bihzad, a uz njega tako
znaajni umjetnik kao to je Sultan Muhamed i Mir Musavir.
Umjetnici su zajedniki izvodili velike narudbe, natjeui se
i utjeui jedan na drugog. U tom pogledu mogu se uspore-
diti nedavno otkrivene zidne slikarije u palaama aha Abasa
u Isfahanu. Od 16. st. nastajali su sve vie portreti i prikazi
slini portretu u sebe zadubljenih, veinom mlaih osoba.
Kasnije je doao do izraaja crte kao samostalno umjetniko
sredstvo; glasoviti majstori te tehnike bili su Muharnedi,
557
Slonovaa
Sadiki-beg, Muin i prije svega Riza Abasi, ije djelo odraava
stremljenje ka proirenju predmetnog podruja slikarstva: u
svijet obinog ovjeka, s jedne, te u podruje erotike osjetil-
nosti, s druge strane; ovakvo usmjeravanje dovelo je do
jedinstvenih ostvarenja. U kasnom 17. st. zapoeo je utjecaj
Evrope, sa Muhamedom Zemanom, koji je studirao u Italiji,
odreivati predmete, stil i tehniku. Dugo vremena prije
nego to se uoila pojava opadanja, slikarstvo 18. i 19. st.
doivjelo je, tek nedavno, pravedno vrednovanje svoje oso-
bitosti.
Istraivanje turskog slikarstva tek je zapoelo i zaliha
spomenika stalno se obogauje putem otkria koja mijenjaju
cjelokupnu sliku. Najraniji ilustrirani rukopis je roman
Varka i Gulah, iz predmongolskog doba, koji pokazuje
spomena vrijedno suglasje s istodobnom keramikom, pose-
bice u Reju. Svakako oko 1400. god. nastali su udni listovi-
sakupljeni u 16. st. - s preteno demonskim prikazima
upravo zaprepaujue neposrednosti divljeg izraza i neobuz-
danih pokreta, te savreno ujednaene, ukalupljene oboje-
nosti. Oni su, prema potpisu, djelo nekog Sijah Kalerna
(Crnog pera), o ijoj osobi nije nita poznato, ali ija je
umjetnost upravo velianstvena. ini se da je kod njega
snaan utjecaj sredinje-azijskih stepskih tradicija. Mala djela
dvorske umjetnosti 15. st. nisu znaajna; tek od 16. st. vie je
ouvano. Uz ilustracije starijih tekstova, npr. prijevoda
Kalile i Dimne ili Kazvinijeve Kozmografije, javljaju se velika
historijska djela, s prikazima vladarskih ratnih pohoda i
opsada, velikih dravnih svetkovina itd. Karakteristian je
budni smisao za faktiko (i prigodno kozmiko), kao i odre-
ena suhoparnost prikaza, koja je obraala panju na tanost
i detalj, ali se gotovo potpuno odricala ralanjivanja i izraa-
vanja osjeaja. Usprkos postojeim vezama s perzijskim sli-
karstvom, suprotnost prema njemu je oevidna.
Povijest indo-muslimanskog, mogulskog slikarstva zapoi
nje nakon to je vodei slikar Kajsar Humajun doao iz svoga
perzijskog izgnanstva u Indiju; od drugih, tu su i Mir Sajid
Ali i Abdesamad. Pod njihovim vodstvom i po njihovim
zamislima nastalo je, po opsegu i formatu monumentalno,
djelo izvanrednih pretenzija, takozvana H amza-nama, s
otprilike 1.400 slika formata 63 x 78 cm (samo oko 130 ou
vano). Na desetine domaih umjetnika sudjelovalo je na
izradi djela (trea etvrtina 16. st.), koje se oznaavalo kao
kola oslikavanja biljaka mogulskog slikarstva, U daljem
toku izgradilo je mogulsko slikarstvo relativno samostalni
provincijalni stil. Njegova uska vezanost za tekue dvorske
potrebe i povode pogodovala je nastanku dvaju oblika por-
treta koji su mu svojstveni: grupni portret i portret cijele
figure u profilu. Osim toga, razvila se posebna vrsta krajoli
kog slikarstva, iji su atmosferni efekti razlog prednosti
bojenih pred crtenim vrijednostima. Sedamnaesto stoljee
dolo je, uz asimilaciju evropskih motiva, do osobenih slikov-
nih iznalazaka i dubokoumnih alegorija.
Sslona
LONO VA A . Rezbarenje u slonovai, udarnom zubu
koji se lako moe obraivati, ima na Prednjem
Istoku tradiciju staru hiljadu godina. Ouvani su brojni
egipatski radovi u kosti i slonovai iz kasne antike. OdVajanj~
tih (koptskih, aleksandrijskih, ranobizantskih) komada od
ranoislamskih je problem, a osobito se nedavno pokualo
- - - - - - - - - _... _ - - - - - ----_.... ----.--
Smrt i pokop
~
dokazati da je reljef propovjedaonice u ahenskoj stolnoj crkvi 1 namjeri) slijede:
umajadski. I brojni stolii grubo izrezbareni od kosti s vino-
vim listom i palminom kronjom ili arhitekturalni elementi, I Muhammedu 1 mohtv a (du'ii") za umrlog 1 njegove roake. Za
neko svakako kovani rad na namjetaju ili kovezima, mogu I vrijeme hoda od kue alosti do damije odnosno od damije
biti ranoislamski. Poneke ahovske figure i mali stolii i
piksidi s gustim umetkom vinovog lista u ravnom ili snano
podrezanom reljefu su sigurno ranoislamski. Oni potjeu,
svakako, iz Sirije i Egipta, pa i Mezopotamije, Istonog Irana
i Indije. I tu su mnoga pitanja otvorena. Jasnije se moe
shvatiti grupa maurskih radova, koji potjeu iz doba izmeu
950. i 1050. god. (nakon to je ta tehnika, svakako, pod
Abderahmanom Illodomaena u panjolskoj). U gradovima
Medinat az-Zahra, Kordova i Kuenka postojale su radionice.
Poneki komadi imali su na sebi potpise umjetnika; pa ipak,
radi se o umjetnosti koja stvara najvia djela kolektivno, a ne
individualno. Pravokutni sanduci s poklopcem i valjkaste
pikside sluili su uvanju dragocjenih ulja i dragog kamenja.
Najraskonija djela nastala su za mone vezire Umajada.
Sasvim biljkovito ornamentirani dijelovi stoje kraj drugih, s
figuralnim ukraavanjem; pogotovo sanduci iz Kordove
pokazuju bogatu ikonografiju dvorskih prizora i vladarskih
simbola; izrauju se brojni medaljoni. Prezrene kaste iz
grada Kuenke imaju vodoravnu rasporeenost. Odrali su se
i pojedini radovi izrezbareni za kranske naruitelje.
Svakako, iz fatimidskog Egipta potjeu ploe i vijenci s
ljudskim figurama; poneki komadi (u Berlinu) mogu se
sabrati u pravokutne okvire (naslon prijestolja?). Drugi, kao
dodaci, ukraavaju drvena vrata, minbere ili namjetaj.
Zapadno pjesnitvo poznaje lovake rogove ili rogove od
slonovae, kao rogove za lov odnosno za davanje signala.
Ouvani komadi drali su se dugo za egipatske; od nedavno
vae kao junotalijanski. Dugi su izmeu oko 45 i 69 cm i
koriste razne sheme dekoracije. Ukrasni vijenci veinom s
biljkovitim ukrasom naglaavaju pisak i otvor; veliki meu
prostor je ili neukraen ili pokriven nizom medaljona sa
ivotinjama. Drugi imaju dekor, koji je postavljen na uske
uzdune trake, odmaknute jedne od drugih na nain fasete.
Vjerojatno sa Sicilije potjee opsena grupa oslikanih i pozla-
enih sanduka od slonovae, iji je program motiva slian
onom izrezbarenih radova, a datiraju se u 12-13. st. Iz kasni-
jeg doba ouvani su samo pojedinano radovi od slonovae,
preteno kao dodaci. Poznata je samo kasna grupa visokovri-
jedne rezbarije: vitko napravljeni i fantastino oivljeni
rogovi za barut iz 17. st. iz Indije.
M R T I POKOP. Pri bliskoj smrti, musliman jo jednom
S vri ritualno pranje, kao i pred molitvu. Nakon premi-
nua, tijelo biva potpuno oieno, u platno omotano i na
nosila poloeno. Uenje (recitiranje) Kur'ana (prije svega
VI sure) prati te priprave. U arapskim zemljama igra veliku
ulogu naricanje (recitativ koji hvali vrline umrlog) i neka
vrsta plesa smrti (s udaranjem po licu) od strane narikaa,
koje su esto unajmljene.
Nakon ureenja ostavinskih stvari, mrtvac se nosi, vei
nom isti dan, u damiju (kod hanefita samo pred damiju).
Molitva, koja se tamo obavlja, je dunost zajednice, Pred-
vodnik molitve postavlja se kod mukaraca kraj glave, a kod
ena kraj nogu (kao to u grobu mrtvac veinom lei na
desnoj strani, s licem u pravcu kible). Nakon ni}eta (izjave o
etiri
tahbira (Bog je velik" - Allahu
akbar), uvodn.a su~a Kur'ana (al-Fatiha), pohvalni govor o
do groblja izmjenjuju se nosai, pa se i ulinom prolazniku
upisuje u zaslugu da pomogne tijelo otpremiti neki korak.
Prave ceremonije na groblju su kratke. U njih spada pouka
mrtvog od strane predvodnika molitve, u vezi sa odgovorima
koje on treba dati anelima groba, Munkeru i Nekiru. Prvih
etrdeset dana nakon pokapanja ispunjavaju se prehranjiva-
njem siromanih, sastancima alosti, te religioznim uenjem
(recitiranjem). Predaja se protivi podizanju nadgrobnih spo-
menika i natpisa. To to se ve u 9. st. jednom pobonom
ovjeku izriito zabranjuje mauzolej, dokazuje tadanju
rasprostranjenost prakse obiljeavanja grobnog mjesta. Poko-
pavanja prostoga svijeta su jednostavna, ve prema kraju -
svod od cigle ili grobovi sa kamenim ploama. Karakteris-
tine su za muslimanska groblja stele (niani) pri glavi i
podnoju, prvi esto u obliku turbana.
O C IJ A L I Z AM (a.itirakiyya). Ve u prvoj polovici
S 19. st. zapaaju muslimanski putnici, diplomate i studenti
postojanje socijalistikih teorija i pokreta u Evropi. Na arap-
skom do danas uobiajena oznaka za socijalizam - itirakiyya
vjerojatno je izvedena od oblika istirah-i emval (zajednica
posjeda), koji je prvi put upotrijebljen u turskim spisima
19. st., te se otprilike 1885. god. pojavljuje i u arapskim
asopisima. Prvi zaeci organizacija slinih sindikatu, kao to
je Udruenje za radniku dobrobit (Ameleperver Cemiyet) iz
1871. god. u Carigradu, utemeljeni su bez oslonca na neku
socijalistiku teoriju. Dugo vremena vladala je u takvim
skupovima (npr. u Egiptu oko 1890) tenja ka paternalisti
kom upravljanju putem rukovoenja poduzeem.
Stroga cenzura za vladanje sultana Abdulhamida II
(1876-1909) sprijeila je otvoreno irenje socijalistikih misli
u Osmanskom Carstvu. God. 1910., dvije godine nakon
pobjede Mladoturaka, nastala je prva legalna turska socijalis-
tika stranka, Osmanh Sosyalist Firkasi, no bila je ve nakon
tri mjeseca zabranjena. I u naredno doba socijalistiki pokreti
u Turskoj doivljavali su takvu sudbinu.
Relativno liberalna politika britanske okupacione sile u
Egiptu (od 1882) omoguila je da su poneki arapski pisci, kao
ibli umejil (1853-1917), doseljeni Libanonac kranskog
porijekla, zatim, iz koptske manjine potekli, Salama Musa
(1887-1958), sa svojom knjigom al-Itirakiyya (Socijali-
zarn), Kairo, 1913. god., te Mustafa Husein al-Mansuri u
Ta'ri1J al-madiihib al-itiriikiyya (Povijest socijalistikih
pravaca), Kairo, 1915. god., mogli prikazati temeljne misli
evropskog socijalizma.
U Iranu su socijalistike ideje ve relativno rano izravno
utjecale na skupove radnika. To se objanjava time da su
(veinom azerbejdanski) radnici i intelektualci iz Perzije
radili u ruskoj Transkavkaziji i tamo doli u doticaj sa
socijalno-demokratskim pokretom Rusije. Ve su pristae
udruenja Idtimaijun Amijun, koje je po svoj prilici uteme-
ljeno 1904. god. u Bakuu, aktivno sudjelovali u iranskoj
revoluciji od 1905-1909. god. Prva jasno komunistika
stranka Irana, Hizb-i 'adlat (Stranka pravde), nastala je
nakon Oktobarske revolucije u Bakuu i odrala je u maju
558

,---
1920. god. u Enzeliju (sada: Pehlevi) svoj prvi kongres.
Doista je bila utjecajna marksistika stranka Tudeh, osno-
vana izmeu 1945. i 1953. god.
U najjae marksistike stranke u islamskim zemljama
spadala je, privremeno, KP Indonezije, koja je 1920. god.
proizala iz socijalno-demokratske organizacije utemeljene
1914. god. Pod predsjednikom Ahmedom Sukarnom, koji je
sam propagirao posebni, religiozno optoeni oblik socija-
lizma, bili su komunisti godinama vrlo utjecajni, ali su nakon
prevrata 1965. god. krvavo suzbijani.
Ve krajem 19. st. oituje se u privatnim izjavama pan-
islamskog zagovornika al-Afganija pokuaj da se socijalistiki
principi tumae kao izvorni sastojci prvotnog islamskog
miljenja o dravi. Te teze su, dodue, tek od tridesetih
godina ozbiljno irene i otada ih propagira ne mali broj
politiara i intelektualaca u islamskom svijetu - i to kako
zastupnika islamsko-konzervativnih pokreta, kao to su
Muslimanska braa, tako i socijalno-revolucionarnih vojnih
reima. Primjerice u Egiptu, Aliru itd. prakticirani arapski
sociializam jedna je takva varijanta. Uveliko se radi o tome
da se pragmatike odluke iz privredne politike obrazloe
stavovima islamskih uzora i osiguraju od islamsko-konzerva-
tivnih reakcija.
Savez marksistikih stranaka s takvim reimima pokazuje
se, dakako, uvijek ideoloki sumnjivim. Veinom je to
mogue samo putem taktikih reorganizacija. Tako je, na
primjer, KP Egipta odluila 1965. god. da se raspusti, a
svojim lanovima preporuila da se prikljue dravnoj
stranci, Arapskom socijalistikom savezu, na ijem elu su
bili revolucionarni oficiri. A tamo gdje se - kao u Libiji pod
Muamerom al-Gadafijem - socijalizam kojem se tei izvodi
iskljuivo iz Islama, svi pravi socijalistiki pokreti i stranke
odluno nisu priznati.
Arapsko-islamski socijalizam, koji svoja mjerila izvodi iz
Kur'ana, Hadisa i vladanja ponekih Poslanikovih drugova,
nedvojbeno ostvaruje znatnu privlanu silu na dijelove gra-
anstva, radnitva i seoskog stanovnitva. Obrnuto, misli i
organizacioni oblici zapadno-evropske socijalne demokracije
nailaze na malo odjeka. Prije moe poi za rukom politia
rima iz tradicionalno utjecajnih obitelji da, korienjem nji-
hovog bogatstva i ugleda, utemelje umjereno reformne
stranke. Primjer je, 1949. god. utemeljena Sociialistika
stranka napretka- druskog emira Kemala Dunb(u)lata u
Libanonu. Takve stranke, kao i one koje proizlaze iz krugova
intelektualaca i studenata, dopiru rijetko dalje od strukture i
uinka nekog politikog kluba ili labave birake zajednice.
Jedan od vanih protuprimjera je arapsko-socijalistika,
panarapski orijentirana i stoga, prvotno, protukomunistika
stranka Baas (Ba't), koja je potekla iz kruga intelektualaca
oko Miela Aflaka i Salah ad-dina Bitara u Damasku, i koja je
u mnogim arapskim zemljama nala pristae, a docnije se
razdvojila na dva krila, sirijsko i irako.
Posebice od 1967. god., zamjeuju se u programima pales-
tinskih organizacija otpora jasni marksistiki utjecaji. To se
pokazuje kako u pogledu predodbe o cilju uspostavljanja
zajednike arapsko-idovske drave u Palestini, tako i u
pogledu puta kojim treba ii ka postizanju tog cilja.
------"-----
559
Sokolovi
S O F TA , narodski izgovor pasivnog participa suhte od
perzijskog glagola suhuin, gorjeti, zapaliti, dakle,
zapravo, raspaljen, plamtei, naime, ljubavlju prema
Bogu ili znanosti. Sofia je naziv, preteno na turskom, za
studenta (ar. talib), i to poetnika u znanostima, osobito u
teologiji. Nakon njihove prve izobrazbe, studenti su se nazi-
vali, veinom, danismend. U osmanskoj povijesti, pobune
softi, koji su se udruivali, igrale su, tu i tamo, opasnu ulogu.
Skollu), s nadimkom Tavil, Dugi, jedan od najglasovitijih
OKOLO VI, MEHMEDPAA (t. Mehmed Paa So-
velikih vezira Osmanskog Carstva. Bio je roen u prvim
godinama 16. st. u bosanskom selu Sokol. Po jednoj hvalo-
spjevnoj biografiji, koja je napisana 1570. god. pod naslovom
Gauxihi: al-manaqib (Ceuahiru'l-Menahib), a koja vai kao
glavno vrelo za Sokolovievu mladost, sokol bi trebalo znaiti
sokolovo gniiezdo, Bio je najstariji sin i od svojih roditelja je
uzet putem devirme u prvim godinama vladavine Sulejmana I.
Njegove izvanredne kvalitete osigurale su mu u slubi Saraja
vane poloaje, gdje je, konano, obavljao utjecajnu dunost
haptct kdhyasi. U to doba je preselio svoje roditelje u Carigrad,
kao i oba brata - koja uskoro potom umiru - i jednog bratia,
kojije kasnije postao Mustafa-paa, budimski beglerbeg. God.
1546. odlazi Mehmed-paa iz dvorske slube kao hapudanpasa
i nasljednik Hairedin-pae Barbarose, to je bilo izvanredno
unapreenje. U tom svojstvu je vrio pohode na podruje
Tripolisa. Ve tri godine kasnije, imenovan je za beglerbega
Rumelije. Sudjelovao je na raznim vojnim pohodima; tako se
1552. god. dokopao Temivara. God. 1554. pratio je sultana
Sulejmana u Perziju (zauzee N ahevana), a potom je promak-
nut na rang vezir-i salisa. Kada je izbio spor izmeu prineva
Selima i Baiazita (1559), zapovijedao je Mehmed-paa tru-
pama koje su Selimu pomagale protiv njegovog brata; od tog
doba bio je on posebno vezan uz Selima, te je oenio 1562. god.
njegovu ker Esmihanu, koja je bila 40 godina mlaa od njega.
Postao je i vezir-i sani, te je, konano, 1565. god. imenovan
velikim vezirom, namjesto umrlog Ahmet-pae.
Mehmed-paa je bio veliki vezir sve do svoje smrti
1579.god. Dakle, obavljao je tu dunost tokom zadnjih pet-
naest mjeseci Sulejmanove vladavine, za cijelog vladanja
Selima i tokom etiri prve godine Murata III. Najvei dio
cijelog tog vremena bio je pravi gospodar u Carstvu, osobito
pod vladom Selima, koji se jedva i starao o dravnim poslo-
vima. Mehmed-paa je, svojim dugogodinjim iskustvom i
pameu, bio prosto dani ovjek da uvrsti slavnu tradiciju
Sulejmanovog doba. Njegova glavna briga bilo je odranje
mira i unutranjeg reda. Premda se ne zna za neko njegovo
istaknuto djelo, bio je, ipak, pokreta svih velikih dogaaja
svoga doba. Vrlo karakteristian za njega je nain na koji je
prikrio Sulejmanovu smrt pod Sigetom, sve dok novi vladar
nije dobio vremena da doe do vojske; a onda, kada se Selim
kolebao, protiv Mehmed-painog savjeta, da odobri dar u
povodu stupanja na prijesto, ovaj se umijea u zadnji as da
ugui bunu janjiara. Po povratku s vojne na Siget, veliki vezir
nije vie sudjelovao u vojnim pohodima; isprave tog vremena
svjedoe, ipak, o njegovom marljivom djelovanju u svim
granama uprave. Za vrijeme njegovog velikog vezirata, Car-
stvo, a osobito glavni grad, doivjelo je najslavnije doba svoje
povijesti, tokom kojeg su stare jednostavne tradicije bile
----
Somalija
dovoljno snane da zaustave ve nastalo moralno propada-
nje. Jedino ozbiljno opiranje, na koje je Mehmed-paa
naiao u svojoj unutranjoj i vanjskoj politici, potjecalo je iz
kruga spletkara, kojeg je predvodio idov Jusuf Nasi, milje-
nik Selirnov, i njegovi idovski ljubimci. idovski bankari
vodili su carinu, a ovladali su i cijelim privrednim ivotom,
te Mehmed-paa nije bio u stanju sasvim se protustaviti tom
utjecaju, koji se, izmeu ostalog, oitovao u pogoravanju
kovanog novca.
U vanjskoj politici Mehmed-pae vidi se, s pravom, sve-
islamsko stremljenje. Do zadnje godine njegovog velikog
vezirata nije se raskidao mir s Perzijom (zakljuen 1554.
god. u Amasji), a i Carstvo se trudilo pritei u pomo
muslimanskim vladarima Indije i Indonezije protiv Portuga-
laca, kao i hanovima Transoksanije protiv Rusa. I u svojoj
evropskoj politici bio je miroljubiv; on je bio stalno oprezan
spram Rusije Ivana Groznog, Austrije i panjolske, te se
nadao da e ih drati u ahu prijateljstvom sa Poljskom i
Francuskom. Ipak, nije mogao sprijeiti vojnu na Cipar i
pomorski rat sa Venecijom, te - posljedica toga - protiv
drugih sila. Osvajanje otoka Cipar duguje se poglavito utje-
caju Jusufa Nasija i njegovih prijatelja kod sultana. Istom
nakon to je bila donesena odluka, stavio je veliki vezir sve
u igru da osigura uspjeh vojne; tako takoer, njegovoj
neumorno j energiji treba zahvaliti da se, nakon unitenja
osmanske flote u zaljevu Navarina (1571), izgradila nova
flota za manje od jedne godine. Mehmed-paa je bio manje
uspjean u drugim miroljubivim poduhvatima, kao, primje-
rice, u izgradnji kanala izmeu Volge i Dona i u probijanju
Suecke prevlake. Osim toga, bio je vrlo umjean na polju
diplomatskih pregovaranja; vodio ih je s utivou i tana-
nou (za jednog venecijanskog poslanika dao se je nasli-
kati), a ponekad s najveom bezobzirnou. S Venecijom
zakljueni mir (1573) prepustio je Turskoj otok Cipar; bilo
je to kao da uope nije ni bilo bitke kod Navarina.
Mehmed-paa je zauzimao zasebni osobni poloaj. Nije
bio ni prijatelj naroda, a ni posebno obljubljen kod sultana,
ali ga je svatko tovao. Kao to je to odgovaralo njegovom
karakteru, nije titio literaturu i pjesnitvo, a usprkos tome
ga je pjesnik Baki veliao u svojim kasidama. ivio je
raskono u svojoj palai u Carigradu (kasnije kupljenoj od
strane sultana Ahmeta I, da bi se tu sagradila njegova da-
mija). Svojim velikim utjecajem znao je neprijatelje drati
podalje, a da prave prijatelje nije imao. Znao je ukloniti s
puta tekoe, koje bi na druge utjecajne osobnosti njegovog
doba, kao Lala Mustafa-pau i Sinan-pau, uveliko nahrup-
Ijivale. Njegovi najbliskiji pouzdanici bili su njegov pisar
Feridun-beg, kasnije reis-iil-kiittab, i njegov ki1hya (ehaja)
Dafer-aga. Uostalom, Mehmed-paa je opisan kao savjestan
i nepodmitljiv ovjek. To ga nije prijeilo da prima silne
darove, koji su ga, skupa s njegovim prihodima, inili jed-
nim od najbogatijih ljudi. Zapadna vrela mu predbacuju
krtost, ali je isto tako tano da je Mehmed-paa dao podii,
osim dvije damije u glavnom gradu - damiju i tekiju u
etvrti Kadirga i damiju i med resu u Azab Kapuu - mnoge
zgrade u pokrajini za ope dobro, a osobito karavanseraje.
Osim toga, svakako mu se s pravom prigovaralo da je jako
potpomagao svoje brojne srodnike i zemljake; on ih je dovo-
dio iz Bosne, a mnogi od njih su zauzimali vane poloaje.
560
Povjesniar Ibrahim Peevi bio je sm jedne roake Meh-
med-pae.
Po ustolienju Murata III opadao je veliki utjecaj Meh-
med-pae. Miljenici novog sultana, kao emsi-paa, postigli
su da njegovi tienici budu smijenjeni. Ali jo prije nego
to je bio smijenjen sam veliki vezir - smjenjivanje koje se
inilo neminovnim - postao je rtva atentata ll. oktobra
1579. god. Jedna osoba, obuena kao prosjak, pribliila mu
se kada je naputao Divan, i ubila ga noem. Sahranjen je u
turbetu, koje je on dao podii na Ejubu.
S OM ALIJ A , oko 4 mil. itelja 1986. god. U obalnim
gradovima, koji su se nalazili u doticaju s Arapima, od
5. st. putem trgovine i doseljenja, uspostavljao se Islam sve
do 10. st. Plemena u unutranjosti zemlje preteno su islami-
zirana od dervikih redova. Danas je stanovnitvo (Somalci,
30.000 Arapa, indijska, pakistanska, evropska manjina)
sasvim (99,8 %) muslimansko i slijedi, osim nekih zejditskih
Arapa, afiitsko uenje. Osim izvjesnog broja graana,
gotovo svi muslimani pripadaju nekom dervikom bratstvu
(kadirije, salihije, kao i ahmedije i rifaije). Islam je dravna
vjera. U kolstvu igraju vanu ulogu brojem najjae zastup-
ljene kole za izuavanje Kur'ana. Trostupnjevita struktura
sudstva bila je 1962. god. ujedinjena zdruivanjem vjerskih
sa dravnim sudovima. erijatsko pravo se, pritom, primje-
njuje u graanskim stvarima, ako je tubeni osnov nastao po
erijatskom pravu, tako da postoji izvjesna mogunost izbora
u korist dravnog prava, a s druge strane, moe se primijeniti
islamsko pravo, povrh domena osobnog, obiteljskog, nasljed-
nog prava, prava poklanjanja i zaklade (vakufa), i na, npr.,
duniko pravo. Nakon to su jo vaee odredbe dije (krva-
rine) stavljene izvan snage 1970. god., kazneno pravo je u
cjelini dravno.
OVJE TS K I SA VEZ. Osvajanjem niza zemalja s islam-
S skim puanstvom (meu ostalim, Kazan, Astrahan,
Krim, Azerbejdan, Sjeverni Kavkaz, Turkestan), postao je
Islam u Rusiji najjaom konfesijom nakon kranske. Pod
carevima, muslimanima nije bila dozvoljena sredinja vjerska
uprava. Tek 1789. god. dozvolila je Katarina II stvaranje
vjerske duhovne uprave za muslimane podruja Volga-Ural i
Sibira u Ufi. Ipak je u ruskom carstvu prije Oktobarske
revolucije (1917) postojala 24.321 damija (od toga 12.733 u
Turkestanu, otprilike 7.000 na podruju Volga-Ural), te vie
od 45.000 religioznih asnika.
U godinama izmeu 1917. i 1920. potrudili su se islamski
narodi stvoriti svoje nacionalne drave, koje je Sovjetska
Rusija suzbila zbog njihovog buroaskog karaktera.
Suprotno tome, naspram Islama kao religije nastupala je
lojalno, jer je znala, ipak, da su muslimani trpjeli pod
caristikom vlau. U mjere, koje je poduzela da pridobije
muslimane za sebe, mogu se, meu ostalim, ubrojati: proglas
muslimanima ruskog carstva i Istoka od 3. decembra 1917.
god.; vraanje primjerka Kur'ana, koji je pripadao halifi
Osmanu, iz Petrograda (Lenjingrada) u Samarkand; odobre-
nje osnivanja vjerskih udruenja; podnoenje erijatskih
sudova; daljnje postojanje vjerskih kola. Rukovodstvo je
zanemarivalo suprotnosti izmeu socijalizma i Islama, tovie
se i naglaavala veza meu njima. Drugdje, npr. u Turke-

stanu, na Islam se unaprijed gledalo kao na neto neprijatelj-
sko. Turkestanski sovjetski komesarijat u Takentu, koji se
sastojao iskljuivo od ruskih lanova, zabranio je 1918. god.
erijatske sudove i zaplijenio posjede pobonih zaklada
(vakufa). God. 1922. bili su vakufski zemljini posjedi pre-
dani na daljnje korienje njihovim ranijim upravljaima
(kole, medrese, mjesta hodoaa, derviki redovi, organiza-
cija hodoaa, damije), te ponovo doputeni i vjerski
sudovi. Iste godine ustanovljeno Drutvo za erijatske
sudove u Turkestanu ponovo je zabranjeno 1923. god.
Razdoblje koegzistencije s Islamom okonalo se 1926. god.
Otada se vie nije mogla stvoriti nikakva sredinja vjerska
uprava, vjerske kole se nisu mogle otvarati, a djeca se nisu
vie mogla priputati vjerskoj nastavi; utemeljenje islamskih
bratstava zahtijevalo je odobrenje vlasti; religiozno spisatelj-
stvo bilo je zabranjeno. Izmeu 1926. i 1938. god. bili su
zatvoreni svi znaajniji islamski sveenici, dijelom i pogub-
ljeni ili prognani. Vakufska dobra bila su podravljena
(ukljuujui damije i druge vjerske zgrade). Utemeljenje
Saveza ateista, 24. 8.1924. god., pod Jaroslavskim imalo je
za cilj i suzbijanje Islama. Sad je vjera izgubila i svoje pojavne
oblike putem zabrane vjerskih svetkovina, zakljuenja eri-
jatskog braka, javnog bogosluja itd. Zabranjeno je obavlja-
nje vjerskih dunosti, kao to su post i hodoae, damije su
sruene ili im je promijenjena svrha. Isto tako je okonano
obrazovanje sveenika. Ateistiki odgoj muslimanske mla-
dei bio je obavezan.
Za vrijeme drugog svjetskog rata dozvoljeno je (1942.
god.) uspostavljanje vjerskih vlasti, da bi se podigao moral
boraca na fronti. Time su u SSSR nastale etiri najvie
islamske vjerske uprave (za evropski dio Sovjetskog Saveza i
Sibiriju; za Sjeverni Kavkaz; za Azerbejdan; za Turkestan,
tj. po sovjetskoj terminologiji, Srednju Aziju i Kazahstan).
Te uprave postoje jo i danas i igraju korisnu ulogu u
propagandi, prije svega spram inozemstva. Te vlasti nemaju
niti pravo izdavati vjerske spise (ak ni etveromjeseni
asopis), a niti se braniti od ateistike propagande. Jedino je
upravi za Srednju Aziju i Kazahstan doputeno (1969) da
izdaje asopis Muslimani Sovjetskog Istoka. Bilo je i nekoliko
izdanja Kur'ana. S druge strane, formalno postojanje ovih
uprava olakava odravanje islamske svijesti. U Sovjetskom
Savezu ima, po prilici, jo 500 damija, od kojih je u 12
dozvoljena sluba Boja. Prema popisu od 1979. god. ivjelo
je u SSSR 43,4 miliona pripadnika turskih i iranskih narod-
nih grupa, koji su u prvoj generaciji bili muslimani; one se
administrativno-politiki dijele na SSR Azerbejdan, Kazah-
stan, Kirgizija, Tadikistan, Turkmenija i Uzbekistan, te
ASSR Bakirija, Dagestan, Kabardin-Balkarija, Tataristan i
ecn-Inguka (u okviru Ruske SSR) i ASSR Kara-Kalpakis-
tan (u okviru Uz beke SSR). Nakon drugog svjetskog rata,
krimski Tatari i Kabardini, Balkari, eeni i Ingui izgubili
su nasilnim preseljenjem svoj zaviaj, to je postalo stalnim
izvorom nestabilnosti i meuetnikih/meukonfesionalnih
sukobljavanja.
P A H IJ A (p. sipahi, t. sipahi, vojnik, konjanik).
S Sipahz se imeniki koristilo za pripadnika vojske, voj-
nika i nalazi se u perzijskom knjievnom, ali ne vie u ivom,
govornom jeziku. Turci su posudili ovu rije u kolokvijalnom
Srce
obliku spahi, sa znaenjem, kao i u perzijskom,
-konjanika, U Indiji su Englezi i Francuzi oznaavali
(u neto iskrivljenom obliku) stalnu pjeadiju, obuenu
naoruanu po evropski.
S ReE (a. qalb, mno. qulUb).
1) Mistika. - Sufijski rjenik pridrava veliko mjesto za
srce, te ga shvaa kao vrelo dobre ili loe ovjekove tenje,
mjesto vjerskih znanja ili spoznaja i boanskih pohoda. Jedan
od prvih mistikih pisaca, al-Hasan al-Basri, najavio je ono
to je zvao znanie srca i kretnje due.
Ta uloga srca u ovjeku i spoznaji uveliko je u suglasju sa
semitskim tradicijama, a sufijsko znanje srca temelji se
solidno na Kur'anu, u kojem se qalb esto koristilo (npr.
VII,179; XXII,46; X,74 itd.).
Prema tome, iz srca potjee spoznaja ili neznanje Boga. Ali
ne radi se o istom intelektualnom shvaanju, nego o spoznaji
koja obavezuje ivot. Da bi srca zaista bila mjesto boanskih
spoznaja, ona moraju da se, kad se Allah pomene, smiruju:
(XIII,28), moraju biti ista (XXVI,89) i odana (L,33). Ako je
srce mjesto vjerskih znanja, ono je i mjesto tog milosra, te
vjere nad vjerom: Bog je taj koji je uinio da Njegovo
prisue sie u srca vjernika, da bi pridodali vjeru na vjeru
(XLVIII,4), itd. Uz ove tekstove se moe navesti Masinjona:
Saeto reeno, Kur'an ini od srca princip znanja i svijesti:
kako nita u njemu 'ne zadrava' nepovratno i neprebolno
rasipanje njegovih snaga (djela, osjeti), ovjek se moe
ponovo zadobiti samo unutar samog sebe, u svome taqlibu, u
svome srcu.
Prema tome, produbljivanje, doivljeno vjerom i traga-
njem za Bojim jedinstvom, prvotni i stalni plan mistike,
pridruuje se izuavanju znanja srca ('ilm al-quliib). Razlike
se nadaju tako: sjedite misli i svijesti o sebi nije premjeteno
u mozak, nego u srce. Uloga duhovnog uitelja (ay1:J),
naspram poetnika: (mund), mora biti u tome da ga naui
tom znanju. intimnih elja, misli i kretnji, da ga naui
prepoznati i boriti se protiv tenji koje dolaze iz tielesne
due: (nafs), te doekati i tititi nadahnua duhovnog daha.
(ruh), pomou kojeg se Bog oituje u ovjeku. Sve ono to
ovjeku omoguuje da se bori protiv strasti, sve to ga vodi da
potvrdi svoju vjeru (iman) i hrani svoju preputenost Bogu
(islam), sve to ulazi u znanje srca, Upravo je zato slavno
djelo tasaunoufa Abu Taliba al-Mekija (4/10. st. *) nosilo
naslov: Qut al-qulub (Hranjenje srca),
Taj naglasak, stavljen na srce, nikako nije tek puka erno-
cionalizacija vrijednosti vjere. On se uzdie iz jedne antro-
pologije na eksperimentalnoj osnovi, gdje se inteligencija i
volja udruuju u egzistencijalnom ponaanju koje obavezuje
ovjeka i ovjekovu sudbinu. On ostaje u punom skladu s
jednom od vladajuih oznaka kur'anske pouke. Tu se qalb
pribliava sufijskom pojmu ma'rifa, neposredne spoznaje
uvedenog u tajnu ('arif).
Brojna su mistika djela koja razmatraju znanie srca, no
ograniimo se na najbolje, na al-Gazalijevo djelo I~ya' ...
Prva knjiga treeg dijela zove se Kornentar o udesima
srca. Dobro su poznate prethodne definicije, gdje on anali-
'" Vidi napomenu na stranici 13.
561
Srce

zira etiri pojma: qalb, ruh, nafs, 'aql. Za svakog od njih, tajnovitom vezom, ije tano trajanje i narav ostaju neodre-
razlikuje fiziki i duhovni smisao. U prvom smislu, qalb je eni, uslijed istog tabua koji pogaa stvari srca.
tjelesni organ, ru~ vitalni duhovi koji su u krvi, nafs Taj tabu nije bio vie valjan, kada se beduinski smisao
ukupnost strasti, konano 'aql je sposobnost spoznati, a ima ljubavne pjesme sasvim izbrisao i kada je ona pretrpjela
svoje sjedite u qalbu. U drugom smislu, qalb je istanani, zdruene utjecaje poezije u gradovima, glazbe i vjerskog
boanski, duhovni princip, koji je zbilja ovjeka; ru~ je jezika. Pjesnik, koji se, uslijed ponitenja plemenske veze,
duhovna supstancija koja djeluje i poima u ovjeku; nafs - to postavlja, manje rado, spram budunosti nego prolosti,
je ovjek u svojoj zbilji, ali koji se moe odrediti raznim prenosi srcu glavne vrijednosti beduinske ljubavi, koje su
svojstvima, prema tome kako dua zapovijeda tjelesnim ui- pale na rang obinih metafora. Zadrale su se slijedee ideje:
cima ili osuuje strasti i radi na tome da se popravi ili je l) sada je pjesnikovo srce to koje je, uvijek tjeskobno ili u
smirena, te prihvaena od Boga: ona je, tada, jednaka tuini, u potrazi za Gospoom;
razumnoi dui; konano 'aql je ono to shvaa i spoznaje, te 2) postavi sjedite strasti, tj. Sjeanja i Tajne, ono je
je, naposljetku, samo srce, samim tim neizbjeni element udvorne dijalektike, istodobno
U zakljuku, al-Gazali smatra, kao i cijela sufijska tradicija, pouzdanik i sudionik.
da je srce kao tjelesni organ sjedite 'aqla, sposobnosti za to se tie prvog, srce je u stalnoj potrazi koja se kree u
spoznaju. A duhovno srce je domen moralista. Ako se 'aql pratnji karavana koji odnosi. To srce, o kojem se ne zna vie
poistovjeuje sa qalbom, obrnuto ne bi moglo biti. Samo vrlo dobro koje mjesto nastanjuje i koje, zbog neizvjesnosti
oiena spoznaja srca, u svome dvojnom inerastavljivom svoga boravka, osuuje pjesnika na stalno lutanje, zvalo se
aspektu, umstvenom i doivljenom, ima spasonosnu vrijed- murtahin, Odvojeno od pjesnika i njegove grupe, ono je
nost. Prema tome, duhovni uitelji trebaju razviti i obogatiti sav rascijepljeno ili, jo, leti po prostoru, plijen snane emocije,
odgoj srca, neprestano u samima sebi i svojim uenicima. te ne moe prepoznati svoj pravi zaviaj (metafora preuzeta
od mistika Duneida). Ta nestalnost srca, koje ne zna svoje
2) Pjesnitvo. - U stvari, stari arapski nasib (ljubavni prebivalite i svoju pravu pripadnost, ini od njega nomada
prolog kaside) gotovo ne navodi srce u smislu sjedita strasti, bez ispae, koji je odreen i osuen da slijedi udi godinjih
bar u zbirkama koje se, openito, dre da su najvie beduin- doba. To stanje je, pravo govorei, tatayyum, robovanje u
ske. Moe se pretpostaviti da rijetkost te rijei kod utemeljite- izgnanstvu. Takoer je i siba, zov strasti (u pratnji znakova
lja arapske lirike ovisi o samoj naravi ljubavi koju velia nasib. danih munidu), munje, jezik ptica, to to srce izvodi na pravi
Ali stvari srca imaju kod njih drutvenu, naime socioloku put. Skitnica i lutalica, srce je u isto doba zatvorenik mree
vanost. Naszb predoava, u stvari, mnoge crte svojstvene ljubavi koja ga osuuje na stalno uenie za uiaslom ili
obredu prijelaza. Pjesnik je u potrazi za zatitnikom, moni unsalom (naklonou Gospoe). U toku tog talaba, traga-
jim ili starijim susiedorn, ija intervencija dovodi do nove nja, srce je, uistinu, nagonjena ivotinja (gazela u svetom
plemenske veze; hima ili naputeni tabor izgleda da je zabranu) koju Gospoa lovi i koju e konano dostii njezine
mjesto gdje su se zbili obredi prijema, ceremonija se, strijele. Srce, koje je pretrpjelo estoke napade, sada se,
moda, zvala 'aqiqa; pjesnik postaje ovjek podloan novom osvojeno ljubavlju, privilo uz dobru volju i elje Gospoe. Te
rodu, rodu Gospoe koja je smatrala da ga treba zatoiti metafore su uzajamne izmeu zaljubljenika, kojeg predstav-
(sabi), on postaje talac roda Gospoe, rahn; u istu vezu da se lja njegovo srce, i Gospoe: rtva dobija crte i svojstva svoga
dovesti baratanje svetim strijelama (qidah), koje se uspore- progonitelja i obrnuto. Tako onda pjesnik izjavljuje da je
uju sa Gospoinim striielama; a i ideja pjesnikove deve, jer Gospoa zauzela njegovo srce, budui da je samo srce postalo
se zna da, u arapskom folkloru, zaljubljenik traga za zalutalom sveti zabran, gdje se razigravaju hiri Gospoe. Ona zauzima
devom, nidan, budui da je posjet Gospoe znak da je najbolje mjesto u pjesnikovom srcu, najuzvienije mjesto,
pjesnikova potraga bila krunisana uspjehom. te tu uzima sve slobode, osjeajui se u osvojenoj zemlji.
Niddn, kao i 'aqiqa, je stari neznaboaki obred (uspor. U pogledu drugog obiljeja, radi se o dubljoj, udvornijoj
hadis o zabrani da se u mekanskom Haremu traga za negda- ili normativnijoj ljubavi, s kojom su se pjesnici irakih gradova
njom himomy; munid, hodoasnik hime i kandidat u POS- morali suoiti kada su odluili da zavire u sopstveno srce.
jeti, je u potrazi za znakovima, kao to ukazuje smisao Srce je sjedite Sjeanja na ljubav. To Sjeanje mijea se s
korijena. Ti znaci su oni koje pribavlja zagr: sve ovo ima Ljubavlju. Usporediti zaljubljenika s njegovom Gospoom,
karakter opih mjesta u klasinom nasibu. Traganje munida znai usporediti odnosno stanje njegovog srca. Srce trpi vatre
okonava, katkad, sa 'azd", izraz ije je socioloko znaenje (niran) strasti. Gospoa vlada srcem zaljubljenog, iji je ona
oito (plemenska veza). Posjet Gospoi ili hodoae himi vladar. To Sjeanje jedva se razlikuje od slike Gospoe, koja
ini se da je bilo vezano uz godinje doba, proljetnu ravnodne- prebiva u srcu koje ne moe sadravati nita drugo. Manje se
vicu, redeb, za prve susrete, poslije posjeta koji se inio ustrajava, obrnuto, na lomljenju i pucanju srca (sudu',
svetitu Kabe; mogue je, prema Kur'anu, da su wa'd i ihla] futur), simbolu ne smirenog ivota zaljubljenika i njegovom
bili u vezi sa mijenama tog traganja arapskog zaljubljenika, odvajanju od svoga plemena.
koje je, u kasnijoj knjievnosti, postalo traganje srca kao Arapsko pjesnitvo je, otada, dodijelilo srcu vanost, koja
takvog. e ostati karakteristinom za udvorni, galantni duh. Ali srce
Polazei od tih fragmentarnih, ali usklaenih naznaka, ima takoer svoje sukobe i probleme koji zanimaju teoreti-
moe se nagaati da arapska Ijubav odgovara obredu are kao i pjesnike. Najprije, srce se javlja kao princip
priielaza, vezanom, bar u sastavu svoga rjenika, uz prisue ljubavi, pa se pita, da li ne dijeli tu ulogu s oima, iji je
neke Gospoe stranog plemena, koja vezuje zaljubljenog , pogled ranio pjesnika. Pitanje pretpostavlja, u pozadini,
L _

562

drugo jedno, o doputenosti pogleda baenog na voljenu
osobu, a koje je glavni predmet udvornog morala. Priznati
prvenstvo pogleda, to znai pristati uz imperativ strogog
morala koji osuuje zaljubljenog i, moda, udvornu ljubav u
ime drutvenog reda. Govoriti o pretenoj, ako ne odluuju
oj, ulozi srca, znai prihvatiti sudbonosnost strasti i njezino
opravdanje apsurdom, to je inilo sr zahiritskog skandala
koji je najavio Ibn Davud. Teko je dovoljno naglasiti va-
nost ove rasprave, iji se utjecaj ve osjeao kod irakih
logografa- i pripovjedaa u 3/9. st. *
Moe se pretpostaviti da je odreeni broj kazivanja, koja se
tiu prie o romantinim junacima, zapravo neizravno opred-
jeljenje u odnosu na ovu raspravu. Dodajmo da su mistika i
teologija stavljali u prvi plan ideju vienja srcem. Na kraju,
Sjeanje Gospoe, urezano u srce slikama, sigurno, tradici-
onalnim, ali koje su se doivljavale snano, asimilirat e se toj
teofaniji boanskog lica, ija enia: salijee islamsku misao,
onu teologa kao i filozofa (ru'ya dominira: u zadnjem poglav-
lju al- Kuairiieve Risale, ru'ya hasana ima za sjedite srce:
koje se smatralo u mistikoj salimiyyi kao podruje
Anela). Vizije srca i enje, koje su meusobno povezane i
zdruene u svjetlosti novog ili bar proirenog shvaanja srca,
pridonose tome da se orijentalnoj galantnoj ljubavi pribavi
ona nijansa sjenovite neodreenosti i snovienja, koja se
uvijek snano doima zapadnog promatraa.
R E DOZ EM N O MORE. Od 637. god. prodire Islam od
S Sirije u basen Sredozemnog mora, a 649. god. utemeljuje
Muavija sredozemnu flotu halifata; 655. god. postie ona na
licijskoj obali prvu pobjedu nad bizantskom carskom flotom.
S prodorima duboko u Egej i prvom pomorskom i kopnenom
opsadom Carigrada, 674-678. god. zapoinje dvoboj dvaju
velikih carstava na moru. God. 655. Kartaga biva osvojena,
uz nju utemeljen Tunis kao novi pokrajinski glavni grad, a
uskoro baza za napadaj na Siciliju i Sardiniju. U Aleksandriji,
Babilonu, Klismi, Rozeti i Damijeti u Egiptu, u Akonu (Ak-
ka) i Tiru u Siriji, nastaju najvanija, veinom utvrena
brodogradilita halifata, S osvajanjem panjolske 711. god.
cjelokupna juna obala Sredozemlja je u islamskim rukama.
God. 717-718. ne uspijeva druga opsada Carigrada. Kao i
kod prve, arapsku flotu pobjeuje, prije svega, grka vatra.
Istoni Rim se odrao i zadobio ponovo pomorsku nadmo u
zapadnom i sredinjem kutu Sredozemlja. God. 827-828.
zapoinje drugi veliki val arapske sredozemne ofanzive: 827.
god. zapoinje dugotrajno osvajanje Sicilije od strane aglabid-
skog emira Zijadet Allaha; istodobno osvajaju Kretu politiki
emigranti iz panjolske. Znaajno je da sada arapska flota
dolazi u posjed grke vatre. Arapski pomorski pohodi vode
sve do pred Rim (840) i Arl (850). Borba sa Bizantom oko
sredinjeg poloaja na Sredozemlju traje 200 godina: Kreta
biva, nakon mnogih navala, ponovo grka. U Donjoj Italiji
zadobija Bizant nazad arapske mostobrane, dok 902. god.
potpuno gubi Siciliju. Dioba Sjever-Jug na Sredozemlju
zavrena je i ostaje manje-vie stabilna devet stoljea. I iz
Kilikije (Tarsus) i Sjeverne Sirije vode se abasidske pomor-
ske operacije protiv Zapada. Nestajanje puanstva na anado-
lijskoj junoj obali i kalabrijskoj obali, izumiranje mnogih
l
antikih pristaninih gradova historijski su rezultati tog
dugotrajnog pomorskog rata.
--- ------
Sredozemno more
Teza belgijskog historiara Amija Pirena, da tek upad
Islama u Sredozemlje razara ivotno jedinstvo antikog svi-
jeta i prisilnom autarkijom donosi pravi srednji vijek na
Zapad, dopunjena je i usavrena kroz iroku znanstvenu
raspravu. Ne treba dvojiti o politikom rascjepu Sredozem-
lja; ali pomorska trgovina robovima, orijentalnim luksuznim
dobrima i drvetom, praena kulturnim doticajima, postoji
izmeu Islama i Evrope. Carigrad, Venecija, Napulj, Amalfi
vana su pristanita. Istodobno, uveliko cvjeta promet obala
na junoj strani Sredozemnog mora.
Uz Siciliju, sa Palermom, ostaje Ifrikija glavnom bazom
islamskog pomorskog rata. Pod Aglabidima i Fatimidima
ribar na obali - vrsti arsenal, kur'anska kola i vjerski
centar istodobno - sredite je svetog rata na moru: tako
djeluju Monastir, Susa, Sfaks, Mahdija. Od umajadske pa-
njolske flota, koju je Abderahman stvorio oko 845. god.,
operira, uz gusare, u Provansi i Liguriji. Ona je odbila
vikinke upade.
Ujedinjenje Sjeverne Afrike, od Maroka do Sirije, pod
fatimidskim halifatom 969. god. nanovo ojaava islamsku
pomorsku mo. S usponom Pize i enove, normanskim
osvajanjem Sicilije (1060-1090. god.), te kriarskim poho-
dima, ipak su carstva Fatimida, Ejubida i Mameluka potis-
nuta u defanzivu i u istonom Sredozemlju. Usprkos uspos-
tavi podrune pomorske sile pod Seldukom Ala ad-dinom
Kejkubadom (1219-1237) i usprkos konanom unitenju
kriarskih drava (1291), odrava se nadmo Talijana. Oni
nose silni polet levantske trgovine u kasnom srednjem vijeku.
Nakon Normana, prodiru Aragonci (1282. na Siciliju, a
1296. na Sardiniju) u zapadno Sredozemlje.
Tek ekspanzija Osmanlija (1430. Solun, 1453. Carigrad,
1517. Egipat) donosi preokret u odnosu snaga. Pod Mehme-
dom II postaje Galipolje najvanije brodogradilite (kasnije
pored Carigrada). Pod Sulejmanom Velianstvenim prelazi
zakon trgovanja na Islam. God. 1517. utemeljuje Urud u
Aliru bazu za novu pomorsku silu. God. 1552. istjeruje
Sulejman ak i ivanovske vitezove s Rodosa, koji tada na
Malti preuzimaju novu pomorsku predstrau. Hajredin Bar-
barossa (Riobradi), brat i nasljednik Urudov, priznaje
vrhovnitvo Carigrada i postaje Sulejmanov kapudan-paa
(veliki admiral). Teite turske ofanzive pomjera se pod njim
na zapadno Sredozemlje. God 1535. preputa on, dodue,
Tunis Karlu V, ali su ve 1537-1541. Venecijanci protjerani
sa njihovih posjeda u Egeju, a 1538. Hajredin je potukao
Andriju Doriju kod Preveza. On i Ulud Ali poharali su, u
savezu s Francuskom, talijanske obale; god. 1543. pokuali
su osvojiti Nicu i prezimili s flotom kao gosti francuskog
kralja u Tulonu. Nakon Hajredinove smrti (1546), nastav-
ljaju te napadaje Pijale-paa i Turgut Reis i uzalud opsjedaju
(1565) Maltu. Turskom zauzimanju Cipra slijedi strani
poraz osmanske flote kod Lepanta (1571), u borbi protiv
armade Svetog saveza pod Don Juanom od Austrije. Bio je to
veliki kranski uspjeh, ali bez opipljivog neposrednog rezul-
tata. Osvajanjem Krete (1645-1669), osmanski posjedi na
istonom Sredozemlju su zaokrueni. Istodobno prodiru
Engleska i Nizozemska, kao znaajne trgovake sile, na
Levant. Na zapadu traje mali rat Tunisa, Alira iTripolisa
563
., Vidi napomenu na stranici 13.
Staklo
~otiv kranskog brodarstva i panjolsko-talijanskih obala,
prije svega otoka i June Italije, sve do 19. st.
Opadanje osmanske pomorske sile poinje porazom kod
eme 1770. god u borbi sa grofom Orlovom. Uplitanje
velikih sila, Rusije, Engleske i Francuske u grku borbu za
slobodu dovodi do unitenja osmanske flote kod Navarina
1827. god. Egipatski vlastodrac Muhamed Ali izdvojio je
svoju stvarno neovisnu egipatsko-sirijsku vlast iz saveza sa
Carstvom i drao do 1841. god. i Kretu. S francuskim
zauzimanjem Alira (1830), Alir, dodue, jo dugo nije bio
do kraja koloniziran, ali gusarstvu sjevernoafrikih drava
zadan je odluni udarac. Cipar su Turci izgubili 1878, Kretu
1898, a Dodekaneze 1911. god. Time odlazi sa scene zadnja
velika islamska pomorska sila na Sredozemnom moru. Ali,
pod francuskom, talijanskom i britanskom vladavinom i dalje
se vodila intenzivna arapska pomorska i obalska trgovina.
Trgovako brodarstvo Turske ostalo je trajno znaajno, a svi
islamski sredozemni susjedi izgrauju danas moderne trgo-
vake mornarice.
TAK LO. Obrada stakla je u tradiciji sirijskih i aleksan-
S driiskih radionica, tako da se ona iz ranoislamskog doba
umjetniki i povijesno jedva moe prepoznati, budui da je
nastavljena upotreba nazubljenog dekora, tehnike mille
fiori, reljefnog bruenja i polivanja, aplika, peatnog i tam-
parskog dekora, pri jednakim sredstvima boja. Za stakleni
mozaik Umajadi su pozivali bizantske majstore. Partsko-
-sasanidski postupci, posebice na lijevanom i bruenom
suu, kao i bojom dekoriranom, napuhanom, utjecali su na
razvitak nakon osnutka Bagdada. Puhai stakla iz Basre ili
su u Samaru i imali, moda, bizantsko-egipatsko kolovanje.
Iskopavanja palaa pokazuju jednobojne i rnille fiori-ploe
kao zidni ukras, kobaltno-plavo i viebojno posue sa dija-
mantnim urezivanjem, figuralno i geometrijski izbruene
ae u stilu spreme od kremena, kao i jednobojne kuanske
robe. ae s osjajenim, vietonskim oslikavanjem srebrom
odgovaraju u isto doba novoj tehnici od fajanse. Priprave su
dobijane iz Egipta, gdje se tehnika, prema natpisima doka-
zivo, koristila oko 750. godine. Natpis na jednoj kupi te vrste
iz Rake (9. st.) dokazuje porijeklo iz Damaska. [ednobojno,
brueno, iransko staklo cijenjeno je u najviem stupnju sve
do u 8. st. u Kini i Japanu. Radionica za posue sa bruenim
dekorom iz 10-11. st. iskopana je u Afrasijabu.
Od 10. st. javlja se figuralno i geometrijsko bruenje u stilu
kosog rezanja, koje oponaa posue od kremena i tirkiza.
Egipatska osobitost su novci s imenima namjesnika, kao i
apotekarski utezi iz 10-12. st. Iranska bruena i puhana
stakla iz 10-13. st. istiu se mnogostrukim oblikom. U 13. st.
u Alepu i Damasku rascvjetava se viebojno oslikavanje
emajlom s pozlaivanjem.
Figuralni dekor u stilu minijaturnog slikarstva, latinski
natpisi, kinesko-mongolski motivi, karakteriziraju promjenu
vremena. Pehari za pie te vrste pripadaju pokopnom obredu
kod hordi sjeverno od Crnog mora. Spoj sa venecijanskom
proizvodnjom treba vidjeti u osobi majstora Aldrevandina. S
kriarima su u Evropu stigli, i u njoj trajno ostali, brojni
reprezentativni primjerci umjetnosti obrade stakla u islam-
skom svijetu. Luksuzni proizvodi mamelukog doba su ici
s kur'anskim tekstovima i sultanskim imenima iz kairskih
564
damija. Pod Safavidima cvjeta u Iranu proizvodnja jedno-
bojnih flaa za prskanje i dvovratnih ibrika s izljevom. Emaj-
liranje je iznimka, osobitost slikarstva lakom uminijaturnom
stilu na neprozirnom, bijelom staklu. Osmansko puhanje
stakla u 16. st. ilustrira slikovni izvjetaj sa nekog ophoda na
dan svetkovine obrezivanja, a da umjetniko-obrtni proiz-
vodi nisu bili ouvani. Dok u 16. st. Venecija isporuuje, po
osmanskoj narudbi, ike za damije, valja rei da se trgo-
valo i ekim staklom u 18-19. st., i to preko panjolske ka
Damasku. Kratkotrajnu proizvodnju s otiskivanjem reljefa,
bruenjem i pozlaivanjem isporuuje kasnoosmanska tvor-
nica stakla u Bejkozu (Carigrad). Kao obojeni zatvara pro-
zora sa reetkama od tuka staklo igra ulogu pod Umajadima
u 7-8. st., a i pod Osmanlijama u 16-19. st.
SZICIJa, stil, ah stOJI
~I~ (a. in~') zn~i: izgradnja, }}ko~struk?ija:(, }}ko~po
l u 'ilm al-msa' (xuenje o stilu,
stilistika) i oznaava, konano, spise, ije se pisanje obavlja
po obaveznim pravilima 'ilm al-insa', te u islamskom svijetu
prirunika o poznavanju stila i epistolografiji, koji su, u
prvom redu, bili odreeni za uredsku upotrebu. Sadraj
takvih djela prostire se od prijepisa slubenih dokumenata i
uzoraka za slubenu prijepisku svake vrste do prijevoda
privatnih isprava i osobnih pisama. Njihovi sastavljai gaje
pri tome uvijek namjeru da ponude stilistike uzore za
prijepiske i spise najrazliitije naravi. Ti uzoriti spisi slijede u
vie sluajeva vjerodostojne uzore. Ako se pomisli da arhivar-
stvo u mnogim islamskim zemljama i uredima nije dostiglo
ono stanje koje je karakteristino za evropske odnose, to onda
ina' -djela predstavljaju za historiara, koji se bavi Islamom,
vrela visoke vanosti. Njihovo korienje, dodue, kompli-
cira se time to pisci ina'-literature na nejednak nain uvrta-
vaju vjerodostojnu i izmiljenu grau, te esto spisima, ispu-
njenim izmiljanjem, potvruju historijsku osnovu ili vjero-
dostojne tekstove stavljaju u lanu historijsku vezu. Osim
toga, esto izvorni piev predloak prenosi se samo djelo-
mino promijenjen ili u nekim takama, pa ipak se veinom
rukovodi stilistikim razmatranjima. Historinosti svoje
grae posveuje on esto - ako uope i posveuje - samo
sporedni interes. Za historiara, ina'-literaturu ini privla
nom ne samo sadrajna strana: budui da su njihova djela
esto pisana samo za uredske svrhe i slue kao upravni
prirunici, krajnje su znaajna za institucionalno-povijesna i
upravno-povijesna istraivanja.
Smije se pretpostaviti da su se ve u rano islamsko doba
tovali obavezni stilistiki propisi za sastavljanje slubene i
privatne prijepiske. Za djelatnost ranih pisaca pisama mogla
je biti znaajna injenica da su se, nakon osvajanja, bizantske
i sasanidske uredske tradicije, premda u promijenjenom
jezinom ruhu, zapoele koristiti u Arapa. S porastom dru-
tvenog poloaja uredskih pisara (katib) pod Abasidima razvila
se i ina' -knjievnost: stilistiki zahtjevi, koji su se potovali
pri sastavljanju spisa, bili su sve sloeniji i traili su knjievne
sposobnosti. Mnoini kategorija slubenog i privatnog pisa-
nja odgovarale su specijalne stilistike i retorike obaveze,
pomou kojih svaka pojedina od tih klasa dobija svoju oso-
bitost. Djela ina'-literature, koja su se najire razvila, pre-
maivala su u svakom pogledu karakter knjiga obrazaca i
pojavljuju se esto kao enciklopedija u vie svezaka, u

kojoj su nali pristupa obrazovni sadraji koji su se smatrali
vanim za ivotno opredjeljenje njihovih pisaca. Uz velike
pisce arapske ina'-knjievnosti (Ibn as-Sajrafi, al-Umari i al-
-Kalkaandi) javljaju se od 12. st. i sastavljai (bar djelo-
mino) perzijskih prirunika (npr. Raid ad-din Vatvat,
Bagdadi i Nahduvani). Svakako kao najglasovitije djelo
osmanske epistolografije treba navesti Munedtu s-Seldttn
Feridun Ahmet-bega.
S UB A A (t. su-basu, stara vojna titula u zemljama turske
civilizacije. Na starom istono-turskom su znai vojska,
a, prema tome, su-basi vojni zapoviednik. U kasnijoj
narodnoj etimologiji uvijek se rije su vezivala uz znaenje
voda, to ne treba uditi, jer se, u stvari, nadzor nad
raspodjelom vode u svrhe navodnjavanja esto povjeravao
vrlo utjecajnom slubeniku. No ti slubenici su se uvijek
zvali mir-ob, ali nikada su-basi.
Su-basi (subasi) je u vojnoj i redarstvenoj upravi Osman-
skog Carstva postala vrlo rairena titula, ali u Maloj Aziji
nalazi se ve u doba Selduka. Svaki iole znaajni grad imao
je subau. Kada se, npr., Osman dokopao svoga prvog
sjedita Karada Hisara, prvo mu je bilo da svoga roaka Alp
Gunduza postavi da obavlja tu dunost.
Sa uvrenjem Osmanskog Carstva, dolazi do razlikova-
nja zadae i poloaja subaa u pokrajinama i u glavnom
gradu. U pokrajinama su oni dobili poloaj u lenskom uree
nju, to takoer govori u prilog njihovog vojnog porijekla.
Subae imaju, ak, lenska dobra (timar) i vre redarstvenu
kontrolu nad drugim spahijama i iteljima povjerenih im
podruja. Upravno su podloni alaj-begu, koji se, sa svoje
strane, nalazi pod sandak-begom. Te subae imaju vie
povlastica, koje su razliite ve prema pokrajinama; imaju
pravo na odreenu visinu poreza koji se prikupljaju od
naroda i na novane kazne.
U glavnom gradu je subaa postao jedan od visokih redar-
stvenih asnika, koji stoji uz bok au-bai, ija je sluba
predstavljala ministra unutranjih poslova. Odgovarao je, sa
muhzir agom i ases-baom, za izvrenje sudskih odluka, kao i
openito za potovanje redarstvenih propisa.
UDA N (Demokratska republika), sa glavnim gradom
S Kartumom. itelja ima (god. 1986) 22,2 mil. i vie od
70% su uglavnom malikitski muslimani. Islam vlada na
sjeveru, ali i u sredinjim pokrajinama koje se ve broje u
Crnu Afriku; samo na treini zemlje juno od 100 ive, pored
otprilike 200.000 krana, jo preteno pristae prirodnih
religija. Prema ustavu od 14.4.1973. god., Islam je dravna
vjera. U pravnom sustavu za muslimane vai hanefitsko (to je
tursko-egipatsko nasljedstvo) pravo za pitanja obitelji, nasli-
jea i zaklada (vakufa), a inae pravo pod britansko-indij-
skim utjecajem. Odvojena pravosudna vlast, koja je postojala
za oba pravna sustava, trebala se, prema odluci od maja 1972.
god., spojiti. U obrazovanju igraju zamanu ulogu brojne, i
dalje djelatne vjerske kole, kao i islamsko sveuilite u
Omdurmanu. Dervika bratstva ne samo da su odluujue
pridonijela islamiziranju zemlje, nego su se u novije vrijeme
esto pretvarala i u (1969. god. zabranjene) politike stranke.
Najvanija bratstva su kadirije, kojima u irem smislu pripa-
daju iansarije (mahdije), hatrnije (Demokratska unionistika
Sudnji dan
stranka), kao azilije, madzubije (magdubije), idrisije i
tidanije.
S UD NJ I DAN (a. al-qiyamay, dizanje, oivlienje:
(ljudi), i as-s'o, as: (ili Dan sudnji), to teolozi zovu
zajednikim nazivom al-ma'd, vraanje, tj. povrat u ivot
nakon smrti; taj se pojam svrstava meu as-sam'iyyai, tj.
stvari koje se temelje na Kur'anu i Predaji.
Po eshatolokom redoslijedu, dogaaji se odvijaju ovako:
l. znaci koji e najaviti pribliavanje kraja, osobito pojavu
Protu-Ise (Antikrista), ad-Dedala, koji e zavesti gotovo sve
ljude, nakon ega e sii Isa ili Mahdi (ili su obojica Isa), te e
ubiti ad-Dedala; slijedit e razdoblje vjere;
2. prve trube; sve ivo umire. Stanka. Druge trube, koje
zazivaju ponovo u ivot sve to je bilo ivo i okupljaju na
sastajalite (al-mahar). Dugo stajanje na tom mjestu (al-
-mawqif) u prisutnosti Allaha, te preznojavanje (al-'araq);
3. suenje zapoinje. Allah osobno ispituje svakog poje-
dinca. Zapisi. Vaganje djela onih oko kojih bi moglo biti
dvojbe. Brisanje neprijateljstava i oprost grijeha izmeu ov
jeka i ovjeka, te ovjeka i ivotinje;
4. most preko Pakla prema Raju (as-siri). Posredo-
vanje. Muhammedov rezervoar;
5. Oganj (Pakao i istilite); vrt (Raj); limb (prema nekim
teolozima).
Kur'an je pun nagovjetenja o Sudnjem danu i Oivljava-
nju. Rije ma 'ad javlja se samo jedno (sura XXVIII,8s), te
oito nema to znaenje, ve moe znaiti mjesto Muhamme-
dovog oivljenja ili Meku u koju e se vratiti iz progonstva.
Ali se zato glagol vrlo esto upotrebljava: usurama X,4,34;
XXI,104; XXX,l1,27; LXXXV,13, o Allahovom vraanju
ljudi putem oivljenja, nasuprot Njegovom prvobitnom
stvaranju (abda'a); nasuprot njegovom anbata u suri
LXXI,17,18; nasuprot njegovom [atara u XVII,sl. Isti se
glagol upotrebljava da se oznai ponovljeni postupak stvara-
lake moi na Zemlji u XXVII,64; XXIX,19, te za ovjekov
ponovni povratak zemlji u asu smrti i ukopa, u XX,SS. Al-
-Qiyama se samo u frazi yawm al-qiyama pojavljuje 70 pu-
ta, npr. 11,85,113,174,212; III,ss,77,149; LXVIII,39;
LXXV,1,6 (posljednja javljanja). As-sa'a se javlja 40 puta,
obino u stalnim frazama, a kada je sa lanom uvijek se
odnosi na as; npr. VI,31,40; VII,187; XII,107; XV,8S;
XLVII,18; LIV,1,46; LXXIX,42 (posljednja pojavljivanja).
U al-Gazalijevom djelu Il;ya' postoji dugi spisak naziva za
as koji se pojavljuju u Kur'anu ili se mogu izvesti iz kur'an-
skih fraza. Spomenimo slijedee: al-qaria, onaj koji uda-
ra; al-gaiya, onaj koji pokriva; as-sdhha, onaj koji
ogluuje; yawm al-fasl.scss: diobe; al-uiaqi:a, dogaaj;
al-hiiqqa, sigurnost; yawm al-hisb, dan polaganja ra-
una; yawm al-ba't, dan ustajanja; yawm muhit, sve-
obuhvatni dan; yawm ad-din, dan suenja; takoer i ad-
-din samo, u znaenju suenie.
U apsolutno teocentrikom islamskom uenju, uenje o
oivljenju po znaenju dolazi odmah iza onog o stvaranju
svijeta od Allaha; ono je njegova nuna posljedica i ono se
kroz njega dokazuje. Allah stvoritelj znaio je i Allaha vladara
i Allaha suca. Ali suenje pretpostavlja oivljenje, pa su sve
slinosti s onim to zovemo prirodom ukazivale na mogu
nost takvog povratka i ponavljanja ivota, premda pod novim
565
Sudnji dan
----:
uvjetima. Za Arape njegovog doba, oivljenje je bilo daleko
tee prihvatljivo, nego uenje o stvaranju. Objava je dokazi-
vala jedno drugim. Kao posljedica svega toga, u Kur'anu su
od poetka do kraja brojni sablasni opisi Sudnjeg dana, s
uvjerljivim podacima o njegovoj neminovnosti, blizini i stra-
hotama, opisima paklene vatre i, kao suprotnost njoj, rajskih
vrtova. Prema Kur'anu, sudi se pojedincima, a ne narodima
ili vjerskim organizacijama. Kasnija predaja, a jo vie sami
teolozi promijenit e sve to u skladu s islamskom idmom
(konsenzusom).
U kur'anskim opisima postoje izvjesni nagovjetaji i aluzije
koje je (1) Predaja preciznije razradila i razvila, takvi (2) koje
su sistematini teolozi oprezno koristili u svojim kratkim
eshatolokim tvrdnjama, ali koje su (3) pisci u svrhu vjerskog
odgoja nedopustivo proirili i razglobili na mnoge protu-
rjene pojedinosti. Tako, primjera radi, siriu se pojavljuje
svega jedanput u Kur'anu (XXXVII,23), siriu al-l1a!J!m -
kao puka aluzija na put za Pakao. To je Predaja pretvorila u
most koji je precizno opisala kao da prolazi preko lea
Pakla. Imenica mawqif ne pojavljuje se u Kur'anu, ali se
etiri puta (VI,27,30; XXXIV,31; XXXVII,24) javlja aluzi-
ja na ovjeka koji na Sudnji dan stoji pred Allahom. To
je grozan prizor koji je al-Gazali detaljno opisao u djelu
Durra. Mnogo se vie u Kur'anu nalazi o trubi koja je znak
oivljenja. Kur'anska je formula nufiha fi as-sur, osim u
LXXIV,8, gdje se nalazi nuqira fi an-naqur. U s. LXIX,13
dovoljan je tek jedan gromki zvuk trube, ali u XXXIX,68
potrebna su dva javljanja trube; na prvi se zvuk svi na nebu i
na Zemlji, izuzev onih koje Allah uva, onesvijeste; na drugi
zvuk, oni dolaze k sebi i ustaju. Ovaj je ulomak zasigurno
odigrao prvorazrednu ulogu u stvaranju kasnije slike Sudnjeg
dana. Prema Predaji, prvi se zvuk trube smatra znamenom
tog Dana. Rije vaga: u Kur'anu izraava opu ideju pravde,
a mnoina iste imenica (matoiizin} upotrebljava se jedino u
stalnim frazama, kada se radi o vaganju ljudskih djela, dobrih
i zlih, na eshatolokim vagama Sudnjeg dana. Izmeu Allaha
i svakog ovjeka postoji osobni raun (lJisab i drugi nazivi),
te postoje knjige koje su pisali za to zadueni aneli (safara,
katibun). Svaki ovjek ima knjigu vlastitih djela ili naprosto
knjigu, a Allah je sam svjedok (ahid) ili motri sa skrovitog
mjesta, poput lovca (la-bi-tl-mirsadv; l1ahannam (pojavljuje
se 77 puta), meutim, donosi se kao da je pokretan, a postoji
i njegov opis, kako reve i kipti, gotovo puca od bijesa kao da
je zvijer. U s. XLIV,lO, postoji vrlo nejasno mjesto: zato
saekaj dan kad e im se initi da prema nebu vide vidljiv
dim.: Al-Bejdavi daje kao mogue tumaenje da je dim jedan
od znakova Sudnjeg dana. Kur'an nagovjetava silazak
(nueul) Ise. Jo jedan od znakova na koje se aludira u Kur'anu
je zvijer zemlje (dabbatan min al-ard, XXVII,82); al-Bei-
davi ga poistovjeuje sa al-gassasa, dokuitelj, koji je opi-
san u predaji uMuslimovom Sa!JllJu, kako slui Mesi-
ha ad-Dedala na nekom otoku (ovo prenosi Temim ad-
-Dari). Muhammedov rezervoar takoer igra nejasnu ulogu u
zamisli Sudnjeg dana, iako se ne javlja u Kur'anu. U prii o
Zu-'l-Karnejnu (I)u al-qarnayn) u Kur'anu (XVIII,83-98),
ovaj gradi visoki zid protiv [aduda i Maduda. Ali taj e ih
zid zadrati samo do Sudnjeg dana; tada e se on sruiti u
prah i oni e doi (XXI,96).
U Kur'anu se nalazi vrlo malo toga o znakovima koji
' prethode Sudnjem danu; ali i ti sluajni ivopisni podaci
pokazali su se korisnim u kasnijem razvijanju te slike.
Sustavni teolozi bili su daleko najoprezniji u tome. An-Nesefi
nabraja svega pet znakova: pojavu ad-Dedala; zvijer zemlje;
Jaduda i Maduda; silazak Ise; dizanje Sunca na zapadu.
At-Taftazani u komentaru tog odlomka nabraja deset zna-
kova: dim; Dedal; zvijer; dizanje Sunca na zapadu; Isa;
jadud i Madud; tri pomraenja, na zapadu, na istoku i u
Arabiji; poar koji e buknuti u al-Jemenu i stjerati ljude na
sastajalite. Ali tradicionalisti su tendenciozno davali obilate
podatke. Jedno je poglavlje u predajama posveeno al-fuan
wa ardt ili iiy: as-sa'a, iskueniima i znakovima asa.
ak i meu islamskim misticima preobraenje se izvodilo iz
straha od Allahove srdbe; stoga su njihove knjige pune slika
strahota smrti, Oivljenja i Sudnjeg dana. U tome je itav
smisao zadnje al-Gazalijeve knjige, IlJya' (4), Razmiljanie
o smrti i onom to e doi nakon nje, a zavrava s nekoliko
stranica opisa blaenstva Raja i veliine Allahovog milosra,
za dobru sreu. Njegov manji traktat, ad-Durra al-fahira,
govori o istoj temi, ali ide jo dalje u tom smjeru.
U ovoj masi predaja, ipak, naziru se izvjesni teoloki i
povijesni tragovi utjecaja i razvoja. Tu je razvoj uenja o dva
suda, onom manjem prilikom smrti i sahrane pojedinca, te o
onom veem, na sam Dan. Teko je rei da li je Muhammed
tako zamiljao tu stvar, ali je to prirodan razvoj uenja o
kazni u grobu, iza koje Predaja tako vrsto stoji. Iz toga e
takoer prirodno izvirati uenje o ognju kao privremenom
mjestu proienia za neke buntovne vjernike, I to uenje
se nalazi u Predaji, a ulo je i u teologiju. Ovo prirodno
navodi na vezu koja postoji izmeu vjere, djela i grijeha,
veih ili manjih, a posljedica toga je da su i vjernici svrstani u
razliite razrede. Neki e vjernici ui u Raj bez kazne, pa ak
i bez svoenja rauna (hisab); tih e biti 70.000. Zatim
dolaze uhada', iji je duh, ini se, ve u Raju, a tu spada i
ovjek koji je ubijen branei svoju imovinu (ahi d), dok e
njegov ubojica gorjeti u ognju. Ali teoloko pitanje, koje je
najtee pogaalo islamski svijet u asu kada su stvarane
predaje, bilo je pitanje posredovanja.
Povijesni utjecaji su vrlo jasni u ovim predajama. Neki
tragovi mogu sezati sve do Muhammeda koji je nagovjetavao
o budunosti svog naroda; proi e teka vremena prije nego
to se ljudi poprave. Tako postoje predaje koje kau da
posljednji as nee doi dok se ne izgubi svaka vjera, dok i
posljednji ovjek ne zaboravi zazivati ime Allahovo. Neke su
predaje oito vezane za kasnije graanske ratove. U prorica-
nje posljednjeg asa ubrajaju se i predaje koje su prorekle
Osmanovo ubojstvo, a pokazuju duboko oajanje vjernika,
uzrokovano graanskim ratovima i porastom bezvieria.
Zatim, kada je nada u brzu pobjedu nad Carigradom izblijed-
jela, pojavilo se vjerovanje da e osvajanje toga grada biti
jedan od znakova kraja. im se u tom gradu zauje klik
muslimanske pobjede, vojske e biti pozvane u borbu protiv
Antikrista, ad-Dedala. Tada e sii Isa. Tako neke predaje
vide itav svijet uronjen u bezvjerje prije samog konca, dok,
prema drugima, kraj e oglasiti sjajna pobjeda Islama.
Teolozi su jasno uoili da je iz takvih materijala teko
izgraditi suvislu priu o tome to e se dogoditi na Sudnji
dan. Stoga su napustili taj pokuaj i zadovoljili se ustvrditi
da su stvari kao sirci, vaganje, rezervoar, itd. realnosti
566

(haqq), ali nisu poblie odredili o kakvoj se realnosti radi. S
filozofskog stajalita, znali su dobro da postoji vie vrsta
realnosti. Stoga su opisivanje Sudnjeg dana ostavili vjerskim
piscima kojima je svrha pouavanje, a ne provjeravanje inje
nica. Oito da je razlika izmeu te dvije stvari njima bila
sasvim jasna, a ona se temelji na osnovnom naelu Islama,
naelu o ekonominosti pouke (Govori ljudima onako kako
oni to mogu shvatiti - izreka je koja se pripisuje i Aliji i
Poslaniku). To stanje ilustrira al-Gazalijeva metoda koja je
bila, barem, trostruka. U zadnjoj knjizi I~ya', a jo vie u
djelu Durra, njegov oiti cilj je da pobudi strah; sve su to
injenice - zaista grozne injenice! Pa ipak ga savjest filozofa
nagoni, te ak u I~ya' (knjiga at-Tawba, Kaianie) podu-
ava da se rijei, koje se na ovom svijetu upotrebljavaju da
oznae konkretne stvari, mogu koristiti za oznaavanje stvari
na onom svijetu samo u metaforikom znaenju. U svom
I qtisdu, on je trijezni skolastik - mlztin i ~irat su haqq
putem Objave i stoga ih razum ne moe zanijekati; u Mod-
niinu razvija donekle i filozofsku potku ideje posredovanja,
obraunavanja i sirata, te zadovoljstava Raja, koja e pot-
jecati od naih osjetila, mate i razuma. Ostaje osjeaj da
postoje daljnje razlike, objanjenja i prefinjenosti, a taj osje-
aj pojaava njegov Mikat al-anwar. Al-Gazali je, nadalje,
razradio uenje o limbu za one koji, zbog mladosti, psihike
patnje, povijesnih ili geografskih uvjeta, te okoline nisu bili u
stanju postati muslimani, te nisu stekli nikakvih zasluga
vrenjem djela pokornosti. Nisu ni za to krivi, te ne bi bilo u
redu da budu kanjeni ognjem; ali nema niega, s druge
strane, za to bi ih trebalo nagraditi. Stoga se za njih pronalo
mjesto u kur'anskom al-A'rafu (VII,45-47), koji se tumai
kao visovi, s kojih oni u limbu gledaju dolje, kako na Raj
tako i na Pakao, i na njihove stanovnike. Ovakva je zamisao
bila sasvim sigurno strana Muhammedovom duhu, ali je kao
teoloka pria zadovoljavala al-Gazalijeve svrhe.
Al-Idi u svom djelu Mcuixiqif razglaba o eshatologiji na
suhoparni skolastiki nain, to predstavlja zapanjujui kon-
trast slikovitosti materijala koji koristi. Kao i al-Gazali, ne
obrauje znamenja; ona pripadaju povijesti, a ne filozofskoj
teologiji. Poinje s mogunou povratka u nebie (ma'diim),
te se za to zalae napadajui razliite nevjernike filozofske
kole: razni elementi koji slijede sugeriraju mu iskljuivo
vjerske zasade koje treba dokazati; ak i samo uenje o
Muhammedovom posredovanju zanima ga samo onoliko,
koliko je povezano s mutazilitskim krivovjerjern.
U H R A VARDI (a. i!]ab ad-din Ya~ya ibn Haba
S ibn Amirak as-Suhrauiardi i, s nadimkom al-Maqtiil (da
se razlikuje da nije ahid), rodio se sredinom 12. st. Uio je u
Meragi pravo i ivio kao filozof i sufija, najprije u Isfahanu, a
onda u Bagdadu i Alepu. Tu mu je, kako izgleda, u prvo
vrijeme poklonio svoju naklonost potkralj al-Melik az-Zahir,
Saladinov sin; ali, kako ga je njegova mistika uinila vjerni-
cima podozrivim, a pravovjerna stranka traila njegovu smrt,
al-Melik ga je dao 1191. god. smaknuti; otuda mu i nadimak
Muqtiil (Ubijeni).
As-Suhravardi se izdaje za filozofa (peripatetiara) i sufiju.
U svome tumaenju Aristotela bio je pod Ibn Sininim (Avi-
cenna) utjecajem. Ali se Ibn Sina openito sluio mistikom
samo da nekim novoplatonskim uenjima upotpuni ili razvije
567
Sultan
monistike tendencije u Aristotelovom misaonom toku tamo,
gdje je on, po njemu, imao praznine, a koje se nalaze ve u
djelu Uitelja. Obrnuto, u Suhravardija se, uz peripatetike
ideje, nalazi cijela mistika teozofija, koja je preuzeta iz
helenistikog sinkretizma. Za Suhravardija i druge mistike,
svi filozofski sustavi i sve religije samo su izraz jedne jedine
istine, te on navodi kao svoje uitelje Agatodemona, Hermesa
i pet najveih filozofa Grke, Empedokla, Pitagoru,
Sokrata, Platona i Aristotela, jednako tako kao Gamaspa i
Buzurgrnihra. On dri, nacionalno ponosit, da su ova
posljednja dvojica pretee grkih mislilaca; po njemu, oni su
prvi - daleko od toga da su bili dualisti - izrazili istinu
nunog i sluajnog bitka, pod simbolima svjetlosti i tame. Ali
premda on ui o suglasnosti Platona i Aristotela, u njegovom
glavnom djelu: Kitab hikmat al-Iraq nalazi irok prostor
polemika s Aristotelom, Njegovo krajnje slobodarstvo dopu-
ta mu ak da kritiku kelama zasnuje na nekim temeljnim
uenjima Aristotelove logike i metafizike, premda na drugim
mjestima zastupa kritizirane teorije, npr. kritiku kelama na
definiciji bitka i na uenju o materiji. Openito se kod njega
nalaze one teorije i argumenti skeptika i stoika koje je kelam
ponovo prihvatio.
Ali glavno obiljeje njegovog djela je njegova metafizika
svjetlosti, obasiania iiraq), To je novoplatonsko uenje o
svjetlosti, duhovnoj svjetlosti, koja slui kao simbol emana-
cije, ali se na nju, istodobno, gleda kao na duboku zbilju
stvari. To uenje, koje je u mistici i filozofiji igralo veliku
ulogu, nalazi se kod veine arapskih filozofa, posebice kod al-
-Farabija, Ibn Sine i al-Gazalija; ali se nijedan od njih nije
tako posluio tim simbolom kao as-Suhravardi. Nunost i
sluajnost, bitak i nebitak, supstancija i akcidencija, uzrok i
posljedica, misao i osjeaj, dua i tijelo, sve to on objanjava
svojim uenjem o iraqu; on na sve to ivi ili se kree ili
opstoji gleda kao na svjetlost, pa ak svoj dokaz o postojanju
Boga temelji na tom simbolu. Poglavito svojom metafizikom
svjetlosti postao je poznat kasnijem svijetu; utemeljitelj je
pravca, ije se ime, al-iraqiyyiin, izvodi iz iraq, a derviki
red, koji mu pripisuje svoje osnivanje, naziva se analogno
nurbahiyya.
U L TA N (a. sultan), titula, oznaavala je od ll. st. neo-
S visnog vladara nekog podruja. U prvim godinama Isla-
ma, sultan se koristilo samo u znaenju vlast ili vladavi-
na. Mahmut od Gazne (999-1030) dobio je kao prvi islamski
vladar titulu sultan. Kod Fatimida u Egiptu upotrebljavao se,
oko 1000. god., naziv sultan al-islam, a kod Bujida otprilike
u isto doba sultan ad-dawla. Selduki Tugril-beg dao je
kao prvi islamski vladar kovati svoj novac s titulom sultan.
Sredinom 12. st., tu titulu preuzeli su ahovi Hvarizma i
Eiubidi, Samo je halifa mogao dodijeliti sultansku titulu.
Mameluki vladari oznaavali su se kao sultan al-islam wa
al-muslimin, a njih su slijedili osmanski sultani (kod njih su i
princeze nosile sultansku titulu, koja se stavljala iza imena).
Na Krimu, muki pripadnici vladarske kue nosili su titulu
sultan, a monarsi su se nazivali han. U Perziji, Safavidi su se
na novcu slubeno oznaavali sa sultan, no openito su bili
poznati pod titulom ah. Mistiki ejhovi nosili su oznaku
sultan samo kao poasni naziv.
Suluk

U L UK (a. sulUk), kretanie putern, izraz koji koriste;l, tva, raskida dogovora i naputanja sune ... ; a naputanje su- I
S fije da oznae napredak mistika na putu ka Bogu; taj put
zapoinje s njegovim ulaskom u tariku (put) pod vostvom I
ne je odvajanje od zajednice (Ahmed ibn Hanbal). U est
kategorija, koje su prokleli Allah, Muhammed i svi poslanici,
jednog ejha, a zavrava se time da postie najvii duhovni spadaju i oni koji su napustili Muhammedovu sunu. Poznavanje
stupanj na polju svojih sposobnosti shvaanja. Suluk okon- l
Sune je jedno od mjerila pri odluivanju o imamu kod salata.
ava traganje u samom sebi, koje se promiljeno poduzima i Tako je rije dobila normativni smisao; izvijeteno je da je
metodiki nastavlja; svatko, ko ga dalje slijedi (salik), mora Muhammed, pri ustanovljivanju nekih propisa, rekao: po
proi svaki stupanj ili postaju (maqiimiit) - zikr (r;iikr), volji, tako da time ne nastane (za zajednicu optereujua)suna.
'I

pouzdanje u Boga, siromatvo, ljubav, znanje, itd. - i na Bid'a je suprotnost suni u smislu teorije i prakse, koje su po-
svakom se usavravati, prije nego to se moe sjediniti s . sveene Muhammedovim primjerom ili Predajom zajednice.
Bogom iicasil). Stoga je suluk u suprotnosti sa dezbom I Muhammedova suna u smislu njegovih rijei, djela i preut-
' gadba ). nog odobravanja, usmeno je i pismeno utvrena u Hadisu.
Teoretski su, dakle, odvojeni pojmovi Sune i Hadisa, a
UN A (a. sunna), obiaj, nain ivota, propis, od- praktino se esto poklapaju, to ve proizlazi iz injenice da
S redba; sun(n)et kod jugoslovenskih muslimana. Rije
se koristi u razliitim spojevima. U Kur'anu se javlja, obi
neke hadiske zbirke nose naslov Sunan (tako zbirke Abu
Dauda, Ibn Made i an-Nesaija).
no, u dvije sintagme: sunnat al-aunoalin, suna ranijih Ako se hoe razumjeti teoretsko i praktino znaenje Sune u
(VIII,39; XV,13; XVIII,53; XXXV,4l) i sunnat Alliih, Alla- I Islamu, mora se pomisliti da je Kur'an, dodue, bio vrelo, iz
hova suna (XVII,79; XXXIII,62; XXXV,42; XLVIII,23). kojeg se izveo veliki dio prakse, a da je, s druge strane,
Oba izraza su sinonimi, ukoliko oznaavaju Allahovo kanja- Muhammed, ipak, uredio mnoga pitanja, ne putem dobijene
vanje ranijih generacija, koje su poruke poslanih im posla- objave, nego putem odluke od sluaja do sluaja, da je
nika doekale samo nevjerovanjem ili porugom. Izrazi se Poslanikovo govorenje i djelovanje ve za njegovog ivota bilo
nalaze, takoer, poglavito umekanskim surama, u kojima priznato kao lijep primjer, te je, uslijed tog priznanja,
povijest poslanika ini glavnu temu. U s. 111,131 nalazi se Poslanikova suna navoena (kao primjer) i pismeno utvrena,
mnoina sunan, kao oznaka suda za kanjavanje. mada ne u jednako vjerski-priznatom obliku kao Kur'an. Sam
U povoljnom znaenju, sunnat Alliih koristi se u s. H adis je u predajama osvijetlio tu stranu Muhammedove sune:
XXXIII,38, gdje znai povlastice koje je Allah dodijelio Doli su ljudi Poslaniku i molili ga: 'Poalji nam ljude da nas
ranijim poslanicima. ue Kur'anu i S uni'. Viera se spustila na dno srca ljudi. Onda
U Hadisu se pod sunom shvaa poglavito Muhammedova su oni uili Kur'an i Sunu (Buhari). Omar ibn al-Hatab je
suna; Allah je povezan sa zajednicom Svojom knjigom, a rekao: Doi e ljudi i raspravljati s vama o dvojbenim
Muhammed svojom sunom. takama u Kur'anu. Odgovorite im sa sunan, jer ljudi sunana
Po uobiajenom objanjenju, Muhammedova suna obuh- najbolje znaju odluiti o Kur'anu.
vaa njegovo djelovanje, njegovo govorenje i njegovo pre- I u samom Kur'anu postoje upute na znaenje Muhamme-
utno odobravanje (fi'l, qawl, taqrir). Drati se Sune moglo dove sune, kao to je zapovijed vjerovati u Allaha i Muham-
bi se nazvati nekom vrstom oponaanja Muhammeda. meda (s. VII,158; LXIV,8) i Ibrahimova molitva, kada je
Ipak, sama po sebi, rije je neodreena. Govori se o dobroj utemeljivao hram u Meki Gospodaru moj ... snabdij plodo-
i looj suni, npr. o looj suni Dahilije. Muhammed je pred- vima stanovnike ... i oistiti ih ... (s. 11,123 i slina mjesta).
skazivao: Uistinu, vi ete oponaati sunan onih koji su bili Na taj nain, razumije se da je u islamskom sustavu, pored
ispred vas, palac po palac, ar in po arin, pedalj po pedalj; Kur'ana, i Suna postala normativni element i da su zastupnici
tovie, ako bi oni gmizali u rupi nekog gutera, i vi biste za tog sustava nastojali odgovoriti na pitanje o meusobnom
njima poli, odnosu oba ova vrela. To se pitanje obrauje i u predajama.
Suprotnost izmeu dobre i loe sune nalazi klasini izraz u Najprije, Kur'an i Suna se javljaju na jednakoj razini. Halid
slijedeoj predaji: Tko u Islamu uspostavi lijepu sunu, tako ibn Useid je rekao Abdalahu ibn Omaru: Mi nalazimo
da se ona ostvaruje nakon njegove smrti, tome se upisuje salai al-hadar i salar al-haiof u Kur'anu, a saliu as-
nagrada, a jednako i svima onima koji su istu ostvarivali, a da -safar ipak ne. Ibn Omar je odgovorio: Moj bratiu, Allah
se od njihove nagrade neto ne sustee. A tko, pak, u Islamu nam je poslao Muhammeda, kada smo bili u potpunom
uspostavi lou sunu, tako da se ona ostvaruje nakon njegove neznanju; stoga radimo tako, kao to smo vidjeli da radi
smrti, tome e u dug biti upisan grijeh, a jednako i onima koji Muhammed. A jo jasnije govori druga predaja: Zabrana
su je ostvarivali, a da se od njihovog grijeha neto ne su- Allahovog Glasnika jednako vrijedi kao Allahova zabrana,
stegne. Izjednaivanje Kur'ana i Sune vodi ka predodbi da je i Suna
Pa ipak, as-Sunna je karakteristina oznaka za praksu i objavljena: Debrail je obiavao spustiti se sa Sunom
teoriju islamske zajednice. Ahi as-sunna wa al-gamd'a, Ijudi Muhammedu, kao to je obiavao donijeti mu Kur'an. Neki
Sune i zajednice, to su oni koji ne odstupaju od vjerskih su otili i dalje: nije Kur'an, nego je Suna najvia normativna
naelnih i praktinih osnova. Izraz se u tom smislu koristio instancija (as-sunna qadiya 'ala al-Qur'iin, wa laysa al-
posebno u suprotnosti spram iita. Velika vanost se polae -Qur'iin bi-qadin 'ala as-sunna).
na to da se slijedi Muhammedova suna: Kome je moja suna Pitanje o odnosu izmeu Kur'ana i Sune obrauje se
dojadila, taj ne pripada meni. Propisani salt, petak i podrobno i principijelno u knjigama o usulu. afii izvodi u
ramazan su okajanja za vrijeme do narednog salata, nared- svojoj Risali da postoje kur'anski propisi, iji je opi oblik
nog petka i narednog ramazana, izuzev u sluaju mnogobo- preciziran tek putem Sune, npr. u Kur'anu propisano kanja-
-~----._------

568

va~j~.kr~~ljivca~. V,~2), put~m ~redaje da.~e treba ka~0:pogled~
pnmuenm, ako se radi o krai neznatne koliine.
Poblie se utvruje mogui trojaki odnos Sune spram
Kur'ana: l) potpuno suglasna s Kur'anom; 2) objanjenje
Svetog teksta; 3) izravno nepovezana sa Svetim tekstom.
Ova zadnja vrsta, ipak, nije priznata od onih koji Suni
pripisuju uvijek izravnu vezu sa Svetim tekstom.
Odnos izmeu Kur'ana i Sune rasvjetljava se putem uenja
o nasi!] wa mansiih, onom (ajetu) koji ukida i onom koji je
ukinut", kao i putem drugih primjera o kur'anskim nalozima
i zabranama. Tu treba jo ukazati na to da a-afii neuvijeno
tvrdi da Kur'an ne moe biti ukinut Sunom. Po njegovom
miljenju, Kur'an moe biti ukinut samo Kur'anom, a Suna
Sunom. Ipak, postoje kur'anski stavci, iji ukidajui karakter
u odnosu na druga kur'anska mjesta postaje jasan tek putem
Sune ili putem Sune i igma',
Kako je poznato, krug usul al-fiqh nije ogranien na
Kur'an i Sunu. Ipak se u irim krugovima protive tome da
ovim dvjema historijski danim, objektivnim normama treba
pridodati tako subjektivne elemente kao to su idma ili kijas.
U Hadisu se pronalaze tragovi tog protivljenja: Kada su Ibn
Mesud i Huzajfa (Hudayfa) jednog dana bili zajedno,
postavio im je pitanje neki ovjek. Tada je Ibn Mesud rekao
Huzajfi: Zato misli da su nas ljudi zapitali o tome?, a on
je odgovorio: Tek to im se kae, oni to ve zanemare. A na
to je rekao Ibn Mesud onome koji je pitao: Kad bi nas
zapitao o nekoj kur'anskoj stvari koju znamo, dali bismo vam
odluku, a jednako o Muhammedovoj suni. Spram vaih
novotarija, pak, ostajemo zbunieni.
To stajalite su, ipak, napustila etiri mezheba; igmii' i qiyas
dobili su svoje mjesto meu usid al-fiqh. Neovisno o iitima,
etiri izvora nikada nisu priznali ni hariditi ni vahabiti.
S izrazom sunna u uenju o usiil ne treba brkati drugu
od pet kategorija, u okviru kojih se promatraju djela sa
zakonskog stajalita, a koja se takoer zove sunna.
UR A (a. sura), naziv za poglavlje Kur'ana. U samom
S Kur'anu, kako u mekanskim njegovim dijelovima tako i u
medinskim, ta rije oznauje pojedine objave koje su s vre-
mena na vrijeme saopene Muhammedu. On izaziva protiv-
nike da proizvedu sure sline onima koje on saopava (II,23;
X,38) ili da sami smisle deset takvih sura (XI,13). Ove rijei
iz s. XXIV,l mogle bi se smatrati uvodnima: Objavljujerno
suru i njezine propise inimo obaveznim. U njoj objavljujemo
jasne dokaze (ayat). Munafiqun (licemjeri) se boje da bi
mogle biti poslane sure koje e im otkriti to je u srcima
njihovim; usp. IX,86: A kad je objavljena sura da u Allaha
vjerujete i da se zajedno sa Poslanikom njegovim borite ... .
U s. IX, 124, 127; XLVII,20, spominju se razliiti uinci sura
na vjernike i nevjernike. U takvim primjerima, rije sura ima
isti smisao kao i rije Kur'an u izvornom znaenju, ali kasnije
e se ta dva znaenja odvojiti; Kur'an se poeo koristiti za
sabrane objave u obliku knjige, a sura za pojedina poglavlja
svete knjige koja su se, izvorno, sastojala od po jedne objave,
ali kasnije je spojeno nekoliko objava ili odlomaka.
Autorizirana verzija Kur'ana sastoji se od 114 sura, od
kojih je prva (al-Fatiha) slobodno povezana sa zadnja dva
zazivanja, kao uvod i zakljuak. To se slae s injenicom da
ove tri sure nedostaju u Kur'anu u izdanju Ibn Mesuda. U
- - - -
Sura
poetk~v ~ostojal~ iZV!eS~a-
je u sloboda. ta~o?a ... I
. se kod Ubeja, pored uobiajeno prihvaenih, nalaze JO dVIJe
sure. Ni redoslijed sura nije definitivno utvren, iako u svim
izdanjima postoji isti osnovni princip. (O tom problemu, vid.
odrednicu KUR'AN).
UR A (a. $itra), oblik, lik isurat al-ard znai kar-
Sta svijeta) ili lice, izraz lica. Tasunr, mno. tasa-
wir je, prije, slika.
U Hadisu se zastupa stara biblijska ideja da je ovjek
stvoren po Bojem selernu. U al-Buharijevom Isti'dnu,
kae se: Allah je stvorio ovjeka prema svojoj suri: on je
visok 60 arina. O tome al-Kastalani kae (IX,144): 'Svo-
joj' se odnosi na Adema, pa znai: Allah je stvorio Adema
prema njegovoj, tj. Ademovoj slici i prilici, a to znai savre-
nog i skladnog, Ali postoje i druga tumaenja. Drugi je
odlomak iz Muslimovog Birra, predaja 115: Ako se ovjek
tue sa svojim bratom, mora mu potedjeti lice, jer Allah ga
je stvorio prema svojoj suri. An-Navavijev komentar ove
predaje donekle se poklapa s ve navedenim odlomkom kod
Kastalanija. On citira al-Mazinija koji kae: Ibn Kuteiba je
krivo protumaio ovu predaju shvativi je doslovno. On kae:
,Allah ima siiru, ali ne kao druge $uwar'. Tu je tumaenje
oito krivo, jer pojam siira ukljuuje sastavljanje, a ono to
je sastavljeno, to je i stvoreno (muhdat); ali Allah nije
stvoren, stoga nije ni sastavljen; zato on nije musaunoar.
U vezi s pojmom siira je i zabrana slika koja se na
Zapadu, smatra se, pogreno, povezuje s Kur'anom, kao,
uostalom, i veina islamskih ustanova. Ne moemo, ipak,
nijekati da se zabrana slika temelji na gledanjima koja su
nala izraza u Kur'anu. U kur'anskom jeziku, $awwara
(oblikovati) sinonim je s bara'a (stvoriti), uspor. s. III,3;
VII, ll; XL,66. U s. LIX,24, Allah se zove al-haliq, al-
-bari', al-musaunoir, tj. prema al-Bejdaviju: Onaj koji
donosi odluku da stvara stvari prema Svojoj mudrosti, koji ih
stvara bez greke, koji prema svojoj volji udahnjuje ivot
njihovim oblicima i svojstvima.
Ako je Allah, prema Kur'anu, veliki oblikovatelj, prema
Hadisu izlazi da svi veliki oblikovatelji oponaaju Allaha i,
stoga, zasluuju kaznu: Tko god stvori sliku, Allah e mu
kao kaznu dati u zadatak da joj udahne ivot, a on to nee
moi uiniti. Oni koji rade takve slike, bit e kanjeni na
Sudnji dan time to e im se narediti: 'Oivite ono to ste
stvorili'. Kue, koje sadre slike, pse i obredno neiste ljude,
aneli milosti izbjegavaju, Ova je tvrdnja potkrijepljena
priom o tome kako je Aia jednom kupila jastui na kojem
su bile slike; kad ga je Muhammed vidio, a bio je ranije izvan
kue, zastao je na vratima i nije htio ui. Kad su ga zapitali za
razlog, odgovorio je: Oni koji uinie te slike, bit e kanjeni
i njima e biti nareeno: ,Oivite to ste stvorili'. A zatim
ree: U kuu u kojoj postoje slike ne ulaze aneli, Pria se
da je Muhammed uklonio slike i kipove iz Kabe. Kod
Ahmeda ibn Hanbala nalazimo znaajnu predaju o tom pi-
tanju.
Pravo zabranjuje kopirati iva bia, ona to imaju riih, Iz i
an-Navavijevog komentara Muslima proizlazi da je svejedtn
da li je slika na platnu, tepihu, noviu, posudi ili zidu. Nije
zabr.. a.. njeno crtati drvee, devino sedlo i druge nevane stva.ri.
Ako se koriste predmeti, na kojima su slike ivih bia, ako se
_~_- - - - - .. _ _. _ - ...- - - . _ - _ . _ - - - -
569
Sveta mjesta
ovi vjesaju na zid ili nose na sebi, na turbanu ili drugim
predmetima koji se ne potcjenjuju, oni su tada haram. Ako
su reprodukcije na tepisima po kojima se gazi, na jastucima i
jastuiima koji se upotrebljavaju, tada oni nisu hardm. An-
-Navavi odbacuje miljenje nekih starijih pravnika da je
zabranjeno sve to ima sjenu. Prema az-Zuhriju, zabranjene
su slike bez ikakve iznimke, a isto tako koritenje predmeta
na kojima se nalaze slike ili ulazak u kue koje posjeduju
slike. Drugi kau: doputeno je ono to je izvezeno na platnu,
bez obzira na to da li je za svakodnevnu upotrebu ili ne, da li
se vjea na zid ili ne. Idma zabranjuje sve slike na kojima se
nalaze sjene i proglaava da je njihovo brisanje wagib. Neki
iznimno dozvoljavaju igranje djevojica s lutkama. An-
-Navavi je i dalje sklon kazuistikim metodama obrade sli
nih sluajeva.
Unato miljenju teologa i pravnika, esti su prekraji po
ovom pitanju; na primjer, freske u kupatilu Kusair Amre,
slike djevojaka kako pleu, ivotinja, ptica, itd. u Samari,
minijature u perzijskim i turskim rukopisima, turske i egi-
patske marke. Krajem desetog stoljea, egipatski vladar
Humaravaih dao je napraviti kipove sebe, svojih ena i
djevojaka koje pjevaju, a u panjolskoj je Abderahman III
postavio kip svoje ene-miljenice az-Zahre u dvorac koji je
nazvao njezinim imenom. Ali je, ipak, injenica da meu
islamskim narodima ni slikarstvo ni kiparstvo nije imalo
veih srazmjera. Dugo je bilo opiranja i fotografiji, ali ono u
nekim krugovima nije vie tako jako ili je ve prevladano.
V E TA MJESTA, ona su gdje su se odigrali znaajni
S dogaaji islamske vjerske povijesti, te glasovite linosti
islamske vjerske povijesti bile pokopane, ali i mjesta hodoa
enja, koja iz raznih razloga uivaju posebni ugled. Neovisno
o al-haramayn (dva svetita, Meka i Medina), treba pose-
bice spomenuti iitska sveta mjesta: Kerbela (Irak), s grobom
iitskog muenika Huseina (sina Alija), Nedef (Mehed Ali
u Iraku), s grobom Alijevim, te Mehed (sjeveroistoni Iran),
570
iitska Meka s grobom imama Rize (Ridai. U sjevernoj
Africi Kajravan vai kao posebno sveto mjesto i dugo ga nisu
smjeli posjeivati inovjerci. Osim takvih velikih mjesta, i
odreene damije, grobovi, meu ostalim, u svijesti su vjer-
nika sveta mjesta; tako, recimo, grobovi iitskih imama,
ponekih znaajnih islamskih pravnika, glasovitih ejhova
(npr. Mevlane Rumija u Konji), staroislamskih Poslanikovih
drugova (Ejubov u Carigradu), mjesta za koja se vee i
praznovjerje. Mnogi muslimani tee za tim da budu poko-
pani u nekom svetom mjestu. Posebice iiti dre vanim
imati grob blizu navedenih svetih mjesta. Za mnoge itelje
Carigrada groblje Ejuba Ansarija igra slinu ulogu kao privi-
legirano poivalite.
V E TA C (a. wall, mno. aicliya'>. tovanje svetaca sa-
S svim je uobiajeno u pukom Islamu, premda ga je strogo
pravovjerje, zbog opasnosti od mnogobotva, samo podnosilo
i svrstavalo kao 'ada (obiajno pravo), dakle nalazilo se izvan
ostalih pravnih kategorija. Ponajvie je tovanje svetaca pove-
zano sa hodoaenjem. Takva hodoaenja (eiyara) trebaju
hodoasnicima omoguiti da budu pod uincima blagoslova
(baraka), koji proizlaze od svetaca odnosno njihovih grobova,
relikvija itd., a koji se rasprostiru na sve mogue oblasti
ivota do kojih je ovjeku stalo (ozdravljenje od bolesti,
blagoslov eljenom djecom, rjeenje konflikata). Molitve i
darivanja (svijee, jela, aranja itd.) trebaju prouzroiti ui
nak blagoslova. U religioznoj teoriji otro se razlikuje izmeu
tovanja i nedopustivog oboavanja. Neka mjesta hodoae
nia, a da se slubeno i ne raunaju u sveta, zadobila su taj
karakter (stanite mevlevija u Konji, Ejubovo svetite u
Carigradu i dr.). I poneki antiki junak ili kranski svetac
pretumaen je na taj nain u islamskog sveca. ak se nailazi
da vie religija (Islam i Kranstvo) istiu pravo na nekog
sveca, te da ga zajedno tuju. Kao opi sufijski svetac vrlo je
ugledan Hizr (Hidr, ljar/ir), turski HIzIr, koji se pozi-
vao da nenadanim uinkom izvri kakvo udo.

r---
~
LEKSIKON
ISLAMA
I~IAFII (a. Abu 'Abd Alliih Muhammad ibn Idris a-
-iiji'z), utemeljitelj afiitske pravne kole. Njegov ivo-
topis obavijen je legendama, tako da je teko razluiti
povijesne elemente. Posebne potekoe sainjava us-
postavljanje kronologije. Rana vrela vrlo su oskudna. Al-
-Masudi (u. 956-957) je prvi povjesniar koji ga spominje.
Jedini vjerodostojni dokument je zakladnica (vakufnama)
njegovih dviju kua u Meki iz augusta 818, njegova oporuka,
koja datira iz februara 819, kao i ona o njegovoj kui u
Fustatu, u kojoj su, dodue, izostavljeni ime i datum, ali
nema sumnje da potjee od samog a-afiija. Kasniji njegovi
biografi koriste stara djela tipa manaqib, kao to je ono Dauda
az-Zahirija (u. 883), as-Sadiia (u. 919-920), Ibn Abi Hatima
(u. 938), ali tu je ve mnogo natruha legende. Na primjer al-
-Hatib al-Bagdadi prepriava povijest od Ibn al-Hakama (u.
870) o njegovom roenju, povezujui ga s planetom Jupiter,
koja se die iznad Egipta.
A-afii je pripadao plemenu Kurei. Bio je Haimit i
Poslanikov daleki srodnik. Majka mu je pripadala plemenu
Azd, iako neki kau da je bila iz Alijevog roda. Roen 767. u
Gazi, rano je izgubio oca, te ga je odgajala majka, u siroma-
nim uvjetima u Meki. Mnogo je vremena proveo s beduinima
i temeljito upoznao staru arapsku poeziju (npr. navodi sti-
hove Zuheira, Imru-'l-Kaisa, Derira, itd. u Kitiib al-
-Umm). Znalac jezika al-Asmai od njega, kao djeaka, uo je
pjesme Benu Huzeila (Hudayl) i anfarin Divan. Hadis i
Fikh uio je u Meki kod Muslima az-Zendija (u. 796) i
Sufiana ibn Ujajna (u. 813-814). Znao je napamet itavu
knjigu Muwana'. Oko svoje dvadesete godine poe u
Medinu Maliku ibn Enesu i ostade tamo do uiteljeve smrti
796. god. Al-Hatib daje popis ostalih njegovih uitelja. Zatim
je poao u Jemen na neku funkciju. Tu se zapleo u alijevske
spletke - potajno je bio sljedbenik zejditskog imama [ahie
ibn Abdalaha - te je 803. uhapen i odveden pred halifu
Harun ar-Raida u Raku. Bilo mu je oproteno. Tokom ovih
zbivanja doao je u prisniji dodir s glasovitim hanefitom
Muhamedom ibn al-Hasanom a-ejbanijem (u. 805), ije je
knjige prepisivao. Ali nije se jo usuivao zauzeti stav supro-
tan a-ejbaniju, koji je bio utjecajan na dvoru. Godine 804.
poao je preko Harana i Sirije u Egipat, gdje je kao Malikov
uenik u poetku bio dobro primljen. Tek 810-811. vratio se
u Bagdad i tu poeo raditi kao uitelj. Tu se priklonio
Abdalahu, sinu novog egipatskog namjesnika Abasa ibn
571
Safii
Muse, pa je 21. juna 814. doao u Egipat. Nemiran duh,
ponovo se vratio u Meku, a zatim opet, i konano, u Egipat
815-816. god. Umro je zadnjeg dana redeba 204/20. januara
820. god." u Fustatu, te je pokopan pod svodom Benu
Abdelhakama podno brda Mukatama. Al-Hatib daje tekst
njegovog nadgrobnog natpisa. Saladin je tu izgradio veliku i
udobnu medresu. Kube, koje je i danas ouvano, sagradio je
Ejubid al-Melik al-KamiI1211-1212. god. Ona odonda pred-
stavlja istaknuto mjesto hodoaa.
A-afiiia se moe opisati kao eklektika koji je krenuo
srednjim putem izmeu samostalnog donoenja pravnih
odredaba i tradicionalizma njegovog doba. Ne samo da je
proradio itavu pravnu grau, ve je u Risali istraivao
metode i naela pravne znanosti. Smatra se utemeljiteljem
usul al-fiqha. Nasuprot hanefitima, on nastoji postaviti
stroga pravila za qiyiis, a odbacuje istihsan. ini se da su
naelo istishaba afiiti uveli tek kasnije. Mogu se razliko-
vati dva razdoblja a-afiijevog stvaralatva: ranije (u Iraku) i
kasnije (u Egiptu). Ova dva razdoblja ocrtavaju se esto u
Kitiib al-Umm, kao i u postavkama kasnijih afiita. etiri
uenika smatraju se prenositeljima ranijeg uenja: Az-Zefe-
rani (u. 873), Abu Saur (u. 854), Ahmed ibn Hanbal (u. 855)
i al-Kerabisi (u. 859); prenositelji kasnijih pogleda su ovih
est uenika: al-Muzeni (u. 877-878), ar-Rebi ibn Sulejman
al-Dizi (u. 869-870), ar-Rebi ibn Sulejman al-Muradi (u.
883), al-Buvaiti (u. 845-846), Harmela (u. 857) i Junus ibn
Abdelala (u. 877-878).
Njegovi spisi, u kojima na majstorski nain vodi dijalog sa
svojim protivnicima, doli su do nas - ukoliko su uope
sauvani - preko gorespomenutog ar-Rabija ibn Sulejmana
al-Muradija. Jedan je popis njegovih djela dan u Fihristu
(str. 210), drugi potjee od al-Bejhakija (u. 1065), a trei je
kod jakuta. Veina naslova, koji su tu spomenuti, dijelovi su
Kitiib al-Umm, zbirke spisa i predavanja a-afiija, Naslov
ove zbirke teko da je izvoran, ve je vjerojatno nastao tokom
vremena. Toga je svjestan ve Ibn Hadar (u. 852). Dok
autor Fihrista, pa ak i [akut, ne poznaju taj naslov, Abu
Talib al-Meki (u. 996) ve ga spominje (od njega i dolazi isti,
ali skraeni naslov u al-Gazalijevoj summi Ihyii); i al-
-Bejhaki ga isto tako poznaje; nalazi se i u al-Askalanija
(str. 78) i u an-Navavija. U samom djelu on se javlja samo u
" Vidi napomenu na stranici 13.
ah
odlomcima koji su zapravo tumaenja to su ula u tekst.
Prema tvrdnji Abu Taliba al-Mekiia, zbirku je priredio al-
-Buvajti, a ona je kasnije postala poznata kao rad Rebia ibn
Sulejmana al-Muradiia. Ovai ju je objavio sa svojim doda-
cima.
To mora da se dogodilo kratko vrijeme nakon a-afiijeve
smrti, jer je ar-Rebi ve 822. god. prenio zbirku u Egipat.
Objavljeno izdanje temelji se na verziji ar-Rebija al-Mura-
diia, iako je raspored drugaiji: izvorni raspored njezinih
dijelova poznat je iz rukopisne predaje. U ll. st. al-Bejha-
kiiu ie pod ruku dola druga verzija, koja se po rasporedu
nije slagala ni s ar-Rebijevom ni s onim naieim kasnijim
rasporedom djela a-afiija (a to je onaj raspored iz al-
-Muzenijevog Mubta~ara). Moda ovaj raspored dugu-
jemo al-Buvajtiju, a to je onaj to ga je koristio ar-Rebi,
zajedno s onim Ibn Abi Daruda. I kasnije su razni ueni
ljudi organizirali Umm po svome, npr. Sirad ad-din al-
-Bulkini (u. 1402-1403).
Raspored ovog posljednjeg, kao i ar-Rebijeva verzija,
dostupni su u kairskom izdanju. Ali to izdanje nije dovoljno
za konanu uspostavu vrela i povijesti teksta; jer izdava je
temeljio raspored na al-Bulkinijevom rukopisu, ne biljeei
razlike u drugim rukopisima. Pored toga, u tekst Kitab aZ-
-Umm uvukla su se tumaenja razliite duine; tu se navo-
de autori kao al-Gazali, Ibn as-Sabag (u. 1084-1085), al-
-Maverdi i drugi. Jedino paljivo prouavanje rukopisa u
stanju je jasnije osvijetliti ovaj problem. Znaajnu pomo
pri tome predstavljaju citati iz at-Tabarijevog Ihtilaf aZ-
-fuqahii', koji je jedan od najranijih svjedoanstava za ar-
-Rebijev tekst: at-Tabari je imao pri ruci bolji oblik teksta
nego to je objavljena verzija. Zeki Mubarak je nedavno
osporio a-afiijevo autorstvo, iznijevi tezu da je al-Buvaiti
sastavio to djelo na temelju uenja svoga uitelja, a zatim, da
su Abu Muhamed ar-Rebi ibn Sulejman al-Muradi i Abu
Muhamed ar-Rebi ibn Sulejman al-Dizi odgovorni, te da je
ar-Rebi ibn Sulejman (kojeg al-Gazali spominje kao izdavaa
knjige) zapravo al-Dizi. Dokazi za ovu tezu, koja je,
naravno, naila na velik otpor u krugovima al-Azhera,
neodrivi su. Kao prvo, iz postojeih tekstova proizlazi da je
al-Buvajti mogao biti samo sakuplja i izdava raznih a-
-afiijevih djela; drugo, naizmjenino koritenje isma
(imena) i kunya za istog ovjeka nije neobino u arapskoj
knjievnosti (navedeni primjeri mogu se sasvim lijepo odno-
siti na istog ovjeka; odlomci u Umm V,7 nesumnjivo su
glose); te konano, nije dokazano i nevjerojatno je tvrenje
da izdava djela nije ista ona osoba koja se obino opisuje
kao riiwi a-afiijevih djela, a to je ar-Rebi al-Muradi.
Djela koja al-Bejhaki navodi kao odvojena, zapravo su
dijelovi Kitab aZ-Umm: Cima' aZ-'iZm, Kitab IbraZ al-istih-
san, K. Bayan al-jard, K. Sifat aZ-amr wa an-nahy, K.
IbtiZaf MaZik wa a-afi'i, K. IbtiZaf aZ-'Iraqiyyayn, (tj.
Abu Hanife i Ibn Abi Lejla; u. 765), K. Ihtilaf ma'a Mu-
hammad ibn al-l/asan, te K. IbtiZaf 'Azi wa 'Abd Alliih
ibn Mas'ud. K. Ihtild] al-hadii je tiskan na marginama
Kitiib aZ-Umm, sv. 7, a Musnad na marginama sv. 6.
Ovaj posljednji sadri predaje iz razliitih njegovih djela,
npr. iz vie nepostojeih K. Ahham al-Qur'n, K. Fada'il
Quray, meu ostalima, koji se spominju u Fihristu, a spo-
minje ih i [akut. Ovo posljednje postoji u verziji koju je
572
prenio Abu-l-Abas al-Asam (u. 957-958), koji ga je, opet,
preuzeo od ar-Rebija ibn Sulejmana, godine 879-880. K. aZ-
-Mabsiu fi al-fiqh (Fihrist, str. 210) bio je jo jedno
opseno pravno djelo koje je al-Bejhakiju bilo dostupno, a
poznato je i kao al-Muhtasar al-kabir wa al-manturdt;
a-irazi spominje K. al-Amali, djelo koje je prenio Ibn
Abi-'l-Darud. Jo se sauvalo jedno a-afiijevo ispovijeda-
nje vjere pod naslovom K. Wa~iyyat a-afi'i; K. aZ-Fiqh
aZ-akbar, koji mu se takoer pripisuje, kratko je dogrnatiko
djelo iz aaritskog razdoblja. O njegovom knjievnom daru
svjedoi nekoliko pjesama.
Bagdad i Kairo bili su glavna mjesta njegovog djelovanja.
Tokom treeg i etvrtog (devetog i desetog) stoljea afiitsko
uenje irilo se iz ova dva centra, stieui sve vei broj
pristaa, iako su u poetku afiiti bili u tekom poloaju u
Bagdadu, sreditu ahZ ar-ra'ya. U etvrtom (desetom) sto-
ljeu Meka i Medina smatrane su njihovim glavnim sredi-
tima izvan Egipta. U poetku desetog stoljea, oni su avza-
itima osporavali prevlast u Siriji, time to su sve od Abu
Zure (915) bez prestanka drali funkciju kadije Damaska. U
al-Makdisijevo doba, afiiti su imali iskljuivo pravo na
funkciju kadije u Siriji, Kirmanu (Kerman), Buhari i veem
dijelu Horasana; bili su dobro zastupljeni i u sjevernoj
Mezopotamiji (Akur) i u Dejlemu (tadanji je Egipat bio
iitski). U 11-12. stoljeu na ulicama Bagdada esto je dola-
zilo do sukoba s hanbalitima, a u Isfahanu sa hanefitima;
istodobno su za sebe pridobili guridske vladare Gazne. U
Jakutovo vrijeme (u. 1227) pobijedili su, nakon borbi sa
iitima i hanefitima, u ar-Reju. U Egiptu su za vrijeme
Saladinove vladavine opet postali glavni mezheb. Ali al-
-Malik az-Zahir Bejbars (11. septembra 1265. za Kairo, a
13. februara 1266. za Damask) namjestio je, pored afiit-
skog, i po jednog hanefitskog, hanbalitskog imalikitskog
glavnog suca. U zadnjem stoljeu prije osmanskog osvaja-
nja, afiiti su bili zadobili nesumnjivu prednost u sredinjim
zemljama Islama. Jo u doba Ibn Dubeira afiitski imam
vodio je molitvu u Meki. Ovi su tek za osmanskih sultana,
poetkom 16. stoljea zamijenjeni hanefitima, kojima je u
Carigradu pripadala sudska mo; ova je u srednje-azijskim
zemljama nakon dolaska Safavida (1501) prela u ruke iita.
Unato ovome, narod Egipta, Sirije i Hidaza i dalje je
slijedio afiitski mezheb. Sve do dana dananjeg u damiji al-
-Azher (u kojoj je od 1724-1870. g. imam stalno bio afiit)
afiitsko uenje marljivo se proraivalo usporedo s uenjem
drugih kola. Ono jo uvijek prevladava u Junoj Arabiji,
Bahreinu, na Malajskom arhipelagu, u Istonoj Africi,
Dagestanu i u mnogim dijelovima Srednje Azije.
Meu znaajnim afiitima spomenimo: tradicionistu an-
-Nesaija (u. 915), al-Aarija (u. 935), al-Maverdija (u. 1058),
a-irazija (u. 1083), Imama al-Haramejna (u. 1085), al-
-Gazalija (u. 1111), ar-Rafiija (u. 1226), te an-Navavija (u.
1277).
v
AH (igra). U islamskom svijetu ah kao igra poznat je pod
S svojim sanskritskim imenom caturanga (tj. hinduska voj-
ska podijeljena na etiri dijela: slonovi, konji, bojna kola,
vojnici), a arapska izvedenica je: atrang. U Evropi se
naziva po svojoj glavnoj figuri, kralju (ah). Perzijanci su ah
prenijeli Arapima, koji su nazive uglavnom zadrali (uspor.

npr., osim ah, srednjoperzijsko roh, koje se odralo u
rijei rokada, to znai borbena kola s bonom obranom,
a odgovara kuli, odnosno topu). Naa dama nema uzora u
orijentalnom ahu, tamo se odgovarajua figura zove savjet-
nik, vezir, a perzijsko farsan protumaeno je na starofrancus-
kom kao djeva,
Nema dvojbe da se ah igrao ve na umajadskom dvoru, u
svakom sluaju prvi podrobni arapski opis aha nastao je u
10. st. Bezbrojni su islamski vladari i asnici (kao Gaznevid
Mahmud), koji su se odavali kraljevskoj igri. Kriari su
igrali aha sa svojim muslimanskim protivnicima, a on je
preko panjolske doao u Srednju Evropu, gdje se javlja oko
1000. god. Alfons Mudri od Kastilje oslanjao se svojom
Libros de Acedrex (1254) prije svega na orijentalna vrela. Za
islamski srednji vijek utvreni su razliiti tipovi pravila (i za izrauje privolu za dijalog ljubavi izmeu Tebe i mene.
vie od dva igraa). Nije se koristila ploa, nego rastezljiva ili
smot1jiva podloga. Figure su obino bile prosto kamenje za
igru, koje se pomou geometrijskih simbola i sl. odvajalo
jedno od drugog, a dragocjene figure od gorskog kristala ili
slonovae dospjele su i u evropske muzeje. Igru kao takvu,
kao i same figure, u poetku su osporavali teolozi, no to nije
nakodilo njezinoj omiljenosti.
v
A H (vladar). Titula ah (p. ah) koristila se, u prvom
S redu, za vladara Irana, ali su je nosili i mogulski carevi i
vladari manjih dinastija. esto se s rijeju ah grade sloene
titule. Veinom na prvom mjestu stoji narodno, zemaljsko ili
osobno ime (npr. Turan-ah, Arslan-ah). Nalaze se i kombi-
nacije sa drugim rijeima znaenja vladar (npr. Melik-ah).
Kod Mogula je postojala i svjetska titula kao ah Dahan i
ah Alem. Rije ah moe, dalje, biti sastavni dio vlastitog
imena (npr. ahverdi Han). Slubena titula perzijskog kralja
do nedavna je bila iihandi (Kralj kraljeva). Taj oblik bio
je ve u doba Ahemenida i Sasanida uobiajeno oslovljavanje
vladara. Titula padiah, koja je znaenjem isto to i ah,
koristila se prije svega u Turskoj za sultana.
v v
A R T (a. art mno. ara'u, uriit), uvjet, Ta rije se
S razliito definira. Tako, npr., kae al-Gazali (Kita b al-
-mustasfii, 11,180): art je ono ijim nepostojanjem (nebi-
em) uvjetovano (manu} ne postoji, ali i ne mora postojati;
suprotno uzroku ('illa), ije postojanje zahtijeva postojanje
prouzroenog. Nepostojanje uvjeta (art) zahtijeva neposto-
janje uvjetovanog; ali njegovo postojanje ne zahtijeva postoja-
nje uvjetovanog (npr. mjesto i ivot).
Kao pojam iz okvira usula, hanefiti ga definiraju kao ono
na to se neka stvar oslanja, ali to niti lei u njoj (suprotno
ruknu) niti u njoj ostavlja neki trag (suprotno od 'illa). Tako
je art, npr., kod krae najmanja vrijednost ukradenog, a
rukn - otuenje stvari iz pohrane.
Osim ovih znaenja, ari ima posebni smisao u obligaci-
onom pravu: uvjet (lat. conditio) = ugovorna klauzula; u
gramatici je ari pogodbena reenica, apodoza (gawab a-
-art) i pogodbena partikula (harf a-art).
v .
A TH (a. iuh, mno. ataht ili ikalimil at~lyyat),
S tehniki izraz u misticizmu, a znai zanesena izreka ili,
tanije, boanski nadahnuti iskaz,
Porijeklom je, po svoj prilici, od sirijske posuenice (af-
efaa
-l
ta~ = iriti), a izvodi se u arapskom od korijena -t-h:
' uznerniriti, potresti. Usvojena od sufija u 10. st., koristi
se za naruavanje svijesti, u koju iznenada prodire boanska
milost, a onda za boanski nadahnuti iskaz koji taj nadna-
ravni nemir istiskuje iz osobe.
Islamski mistici nisu jedinstveni u pogledu na ath, koji
slijedi pripravne mistine milosti, znak savrenog oienja
koje postie mistika dua. Ali veina teoretiara - najprije
zbog savjesnosti pravovjerja, a kasnije monistikog uvjerenja
I - smatra da je to stanje privremeno i samo stupanj prije
konanog ponitenja osobnosti u boanskom spokoju. Neki,
kao al-Muhasibi i al-Halad, smatraju, s druge strane, da ti
boanski doticaj i preobraavaju mucavi glas ljubljenika, daju
mu naizmjeninu boansku zaogrnutost, koja mu zauvijek
Prva zanesena kazivanja ukljuila je Predaja u klasine
zbirke Hadisa, ne kao iskaze mistika, nego kao riiei Boje:
(~adit qudsi). Od 3. st. po Hidri, islamsko pravovjerje
iskljuilo je to vrelo Predaje i at~iyyat krue pod imenima
onih koji su odgovorni za njihovo iskazivanje. Tako: Abu
Jezid al-Bistami (u. 875): Neka sam slavljen! (Subhani).
Moje posredovanje je vee od onog Muhammedovog! Adem
je svoga Gospoda prodao za jedan zalogaj! Raj je samo djeja
igra! - Al-Halad (u. 922): ]a sam Istina (ana-'l-lfaqq). -
Abu Bekr Nesad at-Tusi (u. 1094): Vodiu onih koji su
zalutali, vodi me jo dalje u stranu!. - Al-Vasiti (u. 932):
Obredne radnje su samo neistoe, - Abu Hamid al-Gazali
(u. 1111): Ne postoji nita vie u mogunosti nego u stvore-
nom. - Ibn Arabi (u. 1240): Rob je gospodar, a Gospodar
je rob; ah, kako moe netko rei koji je od njih dvojice
dunik?
Cijele monografije su posveene razjanjenju, kritiziranju
ili opravdavanju ovog ili onog od tih zanesenih iskaza. Ad-
-Duri i as-Serad su prvi zamijetili njihovu teoloku vanost;
u tri knjige Ruzbihan Baklija (u. 1209) posjedujemo potpunu
raspravu o tom pitanju.
E F A A (a. afa'a), zagovaranje, posredovanj~, zauzi-
S manje. Onaj koji posreduje naziva se afi' i afi', Rije se
upotrebljava i u drugom smislu, a ne samo vjerskom, npr.
kada se pred kralja iznosi molba, kada se posreduje za nekog
dunika. O posredovanju u sudskom postupku zna se vrlo
malo. U jednom hadisu kae se: Onaj tko svojim uplitanjem
onemogui hudud Allah - taj se protivi samom Allahu.
Tu rije obino nalazimo u teolokom smislu, poglavito u
eshatolokim opisima; u toj se upotrebi javlja ve u Kur'anu.
U Kur'anu se zalaganje spominje najee u negativnom
smislu. Sudnji dan opisan je kao dan u kojem nee biti
prihvaena afa' (s. 11,48,254). Ovo se odnosi na Muham-
medove neprijatelje, kao to se vidi iz s. X,18: Oni se, pored
Allaha, klanjaju onima koji im ne mogu ni nauditi niti im
mogu kakvu korist pribaviti, i govore: Ovo su nai zagovor-
nici kod Allaha; uspor. takoer suru LXXIV,48: Njima
posredovanje onih koji vre afa' nee biti od koristi.
Ali mogunost posredovanja nije sasvim iskljuena. Sura
XXXIX,44, kae: Reci: Niko ne moe bez njegove volje
posredovati itd. Prilino je velik broj odlomaka u kojima se
ta tvrdnja tumai tako da je afa'a mogua jedino uz Allahovu
dozvolu: Ko se moe pred Njim zauzimati za nekoga bez
573
ehada
doputenja njegova? (s. II,255, usp. X,3). O onima koji su
dobili Allahovo doputenje za afa'o kae se slijedee: afa'
pripada onima koji imaju 'ahd s Milostivim (s. XIX,87), i
XLIII,86: Oni kojima se oni, pored Njega, klanjaju - nee
moi da se za druge zauzimaju; moi e samo oni koji Istinu
priznaju, oni koji znaiu. Sura XXI,26-28, je znaajna po
tome to anelima izriito daje mo zalaganja za nekoga:
Oni govore: ,Milostivi ima dijete!' Hvaljen neka je On! A
meleki su samo robovi potovani. Oni e se samo za onoga
kojim On bude zadovoljan zauzimati. Oito se pod robovi
potovani misli na anele. Sura XL,7 (usp. XLII,5) je jo
jasnija: Meleki koji dre prijesto i oni koji su oko njega
veliaju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Nj i mole se da
budu oproteni grijesi vjernicima: Gospodaru na, Ti sve
obuhvata milou i znanjem; zato oprosti onima koji su se
pokajali i koji slijede Tvoj put i sauvaj ih patnje u vatri!
Ovakve su reenice utrle put bezrezervnom prihvaanju
naela afu: u Islamu. U klasinom Hadisu, koji odrava
razvoj ideja do otprilike 150. god. nakon Hidre, nalazi se
ve obilje materijala. afii'a se ovdje obino spominje u
eshatolokom opisu. Ali treba spomenuti da se pripovijeda
kako je Muhammed ak za ivota pokuavao posredovati.
Aia pria kako bi se esto u noi iskrao iz sobe i poao na
groblje Baki al-Garkad da od Allaha moli oprost i za mrtve.
Isto tako spominje se i Poslanikov istigfiir u salat al-
-garui'iz, te se objanjava i njegova djelotvornost. Molitva za
oprost grijeha tada je postala ili ostala sastavni dio ovog
salata, kojem se pridaje veliko znaenje. Usp. Muslim:
Ako muslimanska zajednica od stotinu ljudi izvri salat za
nekog muslimana i zamoli za njega oprost grijeha, ta e
molitva sigurno biti usliana; i kod Ibn Hanbala, gdje se
umjesto broja sto navode tri reda (sufuf).
Muhammedovo posredovanje na Sudnji dan opisano je u
predaji koja se esto spominje, a koja u glavnim crtama
glasi: na Sudnji dan Allah e sakupiti vjernike, a oni e se u
nudi okrenuti Ademu da za njih posreduje; Adem ih pod-
sjea da je preko njega grijeh uac na ovaj svijet i alje ih
Nuhu (Noju). Ovaj im takoer spominje svoje grijehe i alje
Ibrahimu. Tako se oni uzalud obraaju velikim Bojim vjes-
nicima, sve dok im Isa (Isus), konano ne savjetuje da se
obrate za pomo Muhammedu. Ovaj e se baciti pred Allaha
s Njegovim doputenjem. Tada e mu Allah rei: >}Ustani i
govori, doputeno ti je zalaganje. Allah e mu odobriti
izvjestan broj onih kojima e biti oproteno, a kada ih
odvede u Raj, on e se ponovo baciti pred Gospodara; isti e
se postupci ponavljati nekoliko puta, dok Muhammed
konano ne kae: Gospodaru, sada sl! u Paklu ostali samo
oni koji prema Kur'anu trebaju tamo ostati zauviiek.
Ova predaja u raznim varijantama je klasina za svoenje
moi zalaganja na samog Muhammeda od sviju vjerovies-
nika. U nekim predajama to se ubraja meu moi koje su
mu dane.
Muhammedovo zauzimanje priznaje i idma; zasniva se
na suri XVII,79: Gospodar tvoj e ti na onom svijetu hvale
dostojno mjesto darovati; a u XCIII,5: a Gospodar tvoj e
tebi sigurno dati, pa e zadovoljan biti! Pria se da je
Muhammedu ponuena povlastica zauzimanja tako to mu
je Gospodar ponudio i alternativu, koja se sastojala u tome
da e polovina njegove zajednice ui u Raj. Mtihammed je
---~--
vie volio pravo zalaganja, bez sumnje zato to se nadao da
e, koristei ga, postii znatan uspjeh.
Predaje opisuju vrlo ivo kako itelji pakla (gahanna-
miyyun) bivaju osloboeni iz svog stranog stanja. Neki su
relativno malo propatili od ognja; drugi su ve djelimino
pretvoreni u pepeo. Poprskani vodom iz vrela ivota, oni se
vraaju u zdravo stanje.
Islam se, meutim, nije zaustavio na Muhammedovom
zalaganju. Pored njega, u istoj ulozi nalazimo anele, posla-
nike, vjerovjesnike, muenike i svete osobe. Konano,
nakon svih ovih, jo uvijek ostaje Allahova afa'o, Muharn-
medovo prvenstvo je u tome to je prvi koji je posredovao za
svoju zajednicu.
Napokon se raspravlja pitanje za koga je zalaganje djelot-
vorno. Dok se openito kae da e 70.000 pripadnika
Muhammedove zajednice ui u Raj preko zalaganja jednog
ovjeka, ve klasina predaja na to odgovara da e afa'u biti
usliana onima koji Allahu ne pripisuju nikakvo ravno-
pravno boanstvo. Ovoj grupi pripadaju i oni koji su poi-
nili velike greke (ahl al-kaba'ir). Poslanik Boji ree: Moje
je posredovanje namijenjeno velikim grijenicima nae
zaiednice. To gledite, meutim, ne dijele mutaziliti. Ar-
-Razi temeljito obrauje mutazilitske poglede u svome
komentaru Kur'ana; prema njima, nema afa'o, jer nitko ne
moe biti spaen Pakla, kad jednom u njega bude baen.
Ovo odricanje posredovanja zasniva se na nekim stavcima
Kur'ana koji su ranije navedeni.
v
SEHADA (a. ahadai, iskaz svjedoka, kako u obinom
smislu rijei: izvietai oevica (od ahide, vidjeti), tako
i u religioznom ili pravnom smislu.
U religiji je ehada islamska vieroispovijed: Nema dru-
gog Boga osim Allaha; Muhammed je Boji poslanik; u
irem smislu, ehada je svjedoanstvo koje se posviedouie
time da se bori za Islam i, prije svega, da se za njega, kada
treba, umire u svetorn ratu. Musliman, koji padne u boju,
zove se ahid, svjedok, rnuenik, npr. Ejub, MuratI;
mahad je grob muenika.
U graanskom i pravnom smislu, svjedok se zove ahid.
v _
SEHID (a. ahid, mno. uhada"), sviedok, rnuenik
esto se koristi u Kur'anu (kao i ahid, mno. uhud, od
ega se jasno ne razlikuje), s prvenstvenim znaenjem svje-
dok. Slijedei su primjeri tipini za razne kontekste li
kojima se javlja: s. II,133: Vi niste bili prisutni kad je
[akubu smrtni as doao i kad je sinove svoje upitao ... ,
Sura XXIV, 6: A oni koji okrive svoje ene a ne budu imali
drugih svjedoka nego su samo oni svjedoci. Sura II,143: 1
tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu da budete svje-
doci protiv ostalih ljudi ... ; s. L,2l: i svako e doi, a s
njim vodi i svjedok, ehid se esto pojavljuje kad se govori
o Bogu, npr. u s. III,98: kad je Allah svjedok svega to
radite, Stoga je ehid jedno od najljepih imena (al-osma'
al-husnai Allahovih.
U Kur'anu se ne nalazi ehid u znaenju muenik. Tek su
kasniji komentatori nastojali to znaenje vidjeti u suri IV,69.
Kur'an uvijek koristi opisne izraze da bi protumaio taj
pojam, npr. s. III,157: A ako vi na Allahovom putu pogi-
nete ili umrete, oprost i milost Allahova su zaista bolji od
------ -----
574

onoga to oni gomilaiu. Sura III,169: Nikako ne smatraj
mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli. Ne, oni su
ivi i u obilju su kod Gospodara svoga. Sura XLVII,4-6:
Kada se u borbi s nevjernicima ... On nee ponititi djela
onih koji na Allahovu putu poginu, i On e ih, sigurno,
uputiti i prilike njihove poboljati i u dennet ih uvesti, o
kome ih je ve upoznao.
Muenik koji svoje vjerovanje potkrijepi smru u boju
protiv nevjernika u itavoj je hadiskoj knjievnosti ehid;
njega ekaju na nebu velike povlastice koje se rado opisuju u
brojnim hadisima. Muenitvo ga izuzima od ispitivanja u
grobu koje provode aneli-ispitivai- Munker i Nekir, a nije
potrebno ni da proe kroz istilite barzah, Muenici zauzi-
maju najvie mjesto u Raju, pokraj Bojeg prijestolja; Posla-
nik je u jednoj viziji ugledao najljepe mjesto u Raju, a to je
bilo Diir a-uhadd', Rane koje ehid zadobije u dihadu na
Sudnji dan se zacrvene poput krvi, sjaju i miriu na mous.
Nijedan od rajskih itelja nikad se vie nee vratiti na zemlju
osim ehida: jer on, zbog posebnih povlastica koje uiva u
Raju, poeli da jo deset puta proivi muenitvo. Muenici
smru dobivaju osloboenje za sve grijehe, tako da ne trae
Poslanikovo posredovanje, a u kasnijim predajama nalazimo
kako ak posreduju za druge ljude. Kako su ve isti, jedino
njih od svih ljudi ne treba prati prije pokapanja - to je
stajalite nalo mjesta i u Fikhu.
U pravnim knjigama o ehidu se govori u poglavlju o
salatu u vezi sa molitvom za mrtve, a razlike u gleditima
pojedinih kola (koje su vrlo zanimljive) svode se na pitanja o
pranju ehida, o tome da li nad njim treba izgovoriti molitvu
za mrtve, da li mora biti pokopan u okrvavljenoj odjei ili ne,
itd. Pravi se razlika ako je ahada izvrena za ovaj svijet ili za
drugi, ili pak za oba svijeta: budui da je to etiko djelo, ono
mora biti prosuivano s obzirom na svoj nijet (niyya). Do
pravnog razmatranja sluaja ne dolazi ukoliko ovjek, iako
ranjen u bici, ipak nije podlegao ranama, te je bio u stanju
srediti svoje stvari prije smrti. Katkada nalazimo odlomke fl
[adl a-ahdda u knjigama o dihadu; u njima se muenitvo
slavi u stilu Hadisa.
Slavljenje ahade imalo je za posljedicu pravu udnju za
muenikom smru, a, prema nekim predajama, ak su i
Muhammed i Omar za njom eznuli. Ovaj talab a-ahda
pravovjerna teologija nije nipoto odobravala, ve ga je,
naprotiv, zabranjivala, jer on suvie slii na samoubojstvo,
koje je Islam uvijek osuivao. Stoga su tihe moralne obaveze
kao post, redovita molitva, itanje Kur'ana, zahvalnost rodi-
teljima, potenje prilikom ubiranja poreza, uenje, oduvijek
cijenjeni kao ravnopravni (pa i vie od toga) dobrovoljnoj
smrti: sve su to djela na Allahovom putu, fl sabll Alliih
(ovaj izraz s postupnim prestankom osvajakih ratova sve
vie gubi ratniki, a zadobija - kao i ehid - mirnodopski,
moralni smisao) i omoguuju ljudima istu nagradu koja je
obeana za uhada' (usp. takoer kasnije razlikovanje izmeu
gihiid al-akbar (vei dihad), borbe protiv samog sebe, i
gihad al-asgar (manji dihad), tj. svetog rata, Ali i samo
shvaanje ehida doivjelo je znaajan razvoj, koji se djelo-
mino vidi i u Hadisu, tako da je na kraju gotovo svatko tko
je umro naprasnom smru i pobudio saaljenje u oima
naroda postajao muenikom, te je uskoro poeo biti smatran
svetim ovjekom. Vaan initelj toga razvoja bila je vrlo stara
ejh
sklonost naroda da tuju svete ljude. U tom smislu, svatko
tko umre od bolesti, kao to je kuga ili trbune bolesti,
smatra se ehidom; svatko tko umre naprasnom smru, npr.
od gladi, ei, utapanja, opekotina, otrova, groma, ako bude
iv zakopan ili ga ubiju pljakai ili usmrte divlje zvijeri ili
ako ena umre pri poroaju - gledaju se na isti nain.
Nadalje, ako netko umre prilikom obavljanja nekog pohval-
nog ina, npr. prilikom hodoaa ili u stranoj zemlji, bez
prijatelja i roaka, ili na putu koji je sunna, ili pri posjeti
grobu nekog sveca ili u molitvi, ili zbog stalnog pranja ili
petkom u noi ili u potrazi za vjerskim znanjem ili branei
pravicu protiv nepravde; tkogod ostane edan unato ljubavi,
a ne oda tajnu ve je odnese sa sobom u grob - on umre kao
ehid, kao i svatko tko umre borei se protiv vlastitih nagona
u veern dihadu.
Grob takvog ehida smatra se mehedom (mahad), te uiva
tovanje vjernika i postaje ciljem hodoaa. Za mnoge takve
mehede moe se dokazati da se odnose na predislamski
lokalni kult koji se u tom drugom obliku nastavio u Islamu.
U mnogim sluajevima, rije mehed koristi se za oznaavanje
lokalnih kultnih sredita koja nemaju nikakve veze sa ehi-
dima; na turskom, rijei ehidlik i mehed nazivi su za groblje
openito. Iz natpisa se vidi da su esto muslimanski graditelji
meahida gradili ove za ivota, kako bi uivali blagodati svojih
dobrih djela ve ovdje na zemlji.
Protivno pravovjernoj religiji, mnoge sekte strogo su se
pridravale izvornog smisla pojma ehid; hariditi su, na
primjer, fanatino srljali u smrt u borbi protiv vlade koju su
smatrali protupravnom, iako su pravovjerni teolozi smatrali
da pobuna protiv vlade nije dihad koji jami mueniki
status.
Za iite muenitvo igra posebno znaajnu ulogu. Za njih
je Husein pojam ehida, kralj muenika, ah-i uhada' (kao
to je omiljeni muenik sufija al-Halad). Postoji opsena
literatura o muenitvu Huseina i drugih lanova Poslanikove
obitelji - i to je specijalnost iita; neka se ovdje navede samo
glasovito djelo pod naslovom Rauidat a-uhad' od Huse-
ina ibn Alija al-Vaiza al-Kaifija koje je prevedeno na turski
(prevodilac je Fuzuli, a naslov Hadikatii's-siiada) i na
istono-turski, a vie puta je iskraivano.
Kult ehida znatno se razvio u mnogim pokrajinama
Indije, gdje postoji i Sohid gang, grobnica golemih razmjera,
u kojoj je navodno pokopano ak 150.000 muenika.
v
EJ H (a. ayl;). Ova rije oznauje nekoga tko pokazuje
S obiljeja starije dobi, tko je preao pedesetu. Koristi se za
postarije roake; ejh je poglavar plemena ili obitelji.
U predislamsko doba, tituli sayyid (poglavar plemena)
esto je dodavan epitet ejh, to je oznaavalo zrelost u
godinama, pa stoga i u duhovnim sposobnostima. Moralni
utjecaj ejha nad beduinima bio je tako velik da je ta rije
poela oznaavati poglavara koji ima dugu i slavnu karijeru za
sobom.
U povijesti islamskog razdoblja, ta rije esto znai vrhov-
nog poglavara, a to su mu znaenje esto davali i pretendenti
na kraljevstvo koji su nastojali oivjeti arapsku tradiciju.
Tako se u desetom stoljeu reformator Abu Jezid nazvao
ayl; al-mu'minin, tj. eih vjernika. Ibn Batuta spominje
nekog namjesnika grada s takvim imenom. Bio je to naziv i za
575
ejh-ul-islam
namjesnika Medine - ayb al-Haram. Ibn Haldun pripo-
vijeda kako se na hafsidskom dvoru u Tunisu prvi ministar,
regent carstva, koji je namjetao sve slubenike, zvao ejh
Almohada. Muhamed, utemeljitelj vatasidske dinastije, uzeo
je ba kao i Muhamed al-Mahdi, utemeljitelj dinastije Sadij-
skih erifa, titulu a-Scvh:
Danas titulu ejh s neskrivenim ponosom nose svi oni koji
vladaju, upravljaju ili predstavljaju mo i ugled bilo u duhov-
noj ili drutvenoj sferi. To je uljudan termin, znak tovanja,
znaenje odlikovanja i svatko je sretan ako mu se njime
obrate. Daje se ocu obitelji, politikom poglavaru dijela
plemena nazvanog duar/dwar (u Sjevernoj Africi), koji obuh-
vaa skupinu ljudi zajednikog porijekla. Daje se visokim
vjerskim asnicima, uiteljima, uenim ljudima, ljudima u
vjerskim krugovima, bez obzira na dob, svim onima koji se
tuju zbog slube koju obavljaju, zbog dobi i zbog moralnih
obiljeja. Tako postoji ayb al-islam, naslov Velikog muf-
tije, najvieg vjerskog asnika Islama, ayb ad-din, minis-
tar za vjeru, ayb al-madina, glavar redarstva, ayb al-
-balad, upravitelj grada. Al-Buhari i Muslim dva su ejha u
najboljem smislu rijei; slubeni voa hodoaa u Egiptu
zove se ayb al-gamal. U muslimanskom vjerskom brat-
stvu, tariqa, naslov eiha je osobito pun znaenja: ejh je
starjeina dervikog reda.
EJH-UL-ISLAM (a. ayb al-islam), jedan je od poas
S V
nih naslova koji se prvi put spominje u drugoj polovini
etvrtog stoljea nakon Hidre. Dok su druge sloenice s
rijeju islam nosile osobe koje su imale svjetovnu mo (naro-
ito fatimidski veziri), naslov ejh-ul-islam uvijek je bio rezer-
viran za ulemu i mistike, kao i drugi poasni naslovi kojima je
prvi dio ejh (npr. ayb ad-din; Ibn Haldun daje pravniku
Esedu ibn al-Furatu nadimak ayb al-futya). Od svih tih
naslova jedino ejh-ul-islam ima iroku upotrebu. Tako su u
5. st. po Hidri poglavara afiitskih teologa u Horasanu Isma-
ila ibn Abderahmana suniti nazvali ejh-ul-islam u najboljem
smislu (usp. takoer Duvejni, Gihangua, 11,23, gdje se
govori o ayb al-islam-i lfurasan), dok su istodobno pris-
tae mistika Abu Ismaila al-Ansarija (1006-1088) traili za
njega taj naslov. U 6. st. po Hidri Fahr ad-din ar-Razi nosio
je naslov ejh-ul-islam. Dalji primjeri u stoljeima koja su
slijedila su mistik ejh Safi ad-din od Erdebila i teolog at-
-Taftazani.
U Siriji i Egiptu, meutim, naslov ejh-ul-islam smatrao se
poasnim (ali ne i slubenim) naslovom koji se mogao davati
samo pravnicima i to onima to su svojim [etuama postigli
izvjesnu slavu i odobravanje ostalih pravnika, osobito u
poetku mamelukog razdoblja. Tako su u polemikama, koje
je izazvalo uenje Ibn Tajmije, njegovi protivnici osporili
ovome naslov ejh-ul-islam, koji su mu bile dale njegove
pristae. Modernisti naeg vijeka, koji su pod utjecajem Ibn
Tajmije i Ibn Kajim al-Dauziie, smatraju ovu dvojicu prav-
nika vjerskim voama koji stvarno zasluuju naslov ejh-ul-
-islam. Oko 1300. godine ejh-ul-islam je ve postao naslo-
vom, koji je svaki ugledniji muftija mogao za sebe zahtijevati.
Mahmud ibn Sulejman al-Kefavi (u. 1582) kae u biografiji
hanefitskih pravnika da se titula ejh-ul-islam daje onim
muftijama koji rjeavaju nesuglasice i odluuju o opim
pitanjima discipline. Tako do danas u Egiptu i Rusiji (a u
Turskoj sve do 18. stoljea), kako iitske tako i sunitske
muftije izvjesnog ugleda dobivaju taj naslov. U Perziji su se
stvari drukije razvijale; ovdje je ejh-ul-islam sudska funk-
cija: on u svakom veem selu predsjedava vjerskom sudu
sastavljenom od mula i mudtehida. U safavidsko doba,
postavljao ga je Sadr as-Sudar.
Taj naslov dobio je najvie sjaja kada je bio pridjenut
carigradskom muftiji, ija je funkcija u Osmanskom Carstvu
zadobila golemo politiko znaenje u drugim muslimanskim
zemljama. U prvim stoljeima Osmanskog Carstva, utjecaj
mistikih ejhova bio je znatno vei od ugleda uleme; meu
tim, nakon obnove Carstva od strane Mehmeda I, dolazi do
estoke borbe izmeu novih pravovjernih sunitskih i
mistiko-iitskih utjecaja, borbe koja e pod Selimom I zavr-
iti pobjedom pravovjerstva. Povijesna pragmatika predaja
nije uzimala u obzir ovaj razvoj, pa je treba uzimati s velikim
ogradama; starija vrela, naal~st daju malo obavijesti. Tako
je zbirka ivotopisa a-aqa'iq an-Nu'maniyya (napisana za
Sulejmana I) sastavljena na osnovu pravovjernih stajalita, ali
je iz nje sasvim jasno da je veina starijih pravnika osmanskih
zemalja uila u Egiptu ili Perziji, ili pak imala arapske i
perzijske uitelje; neki su od prvih carigradskih muftija i sami
bili stranci kao npr. Fahr ad-din al-Ademi (muftija od
1430-1460) i Ala ad-din al-Arabi. Prema kasnijoj predaji, ve
je Osmanov punac ejh Ede Bali bio prvi muftija osmanskih
zemalja. Ona isto tako tvrdi da je muftija al-Anem bio
postavljen ve u vrijeme Murata II, te da je imao vlast nad
svim drugim muftijama, a da je Mehmed II nakon osvajanja
Carigrada dao slubeni naslov ejh-ul-islam (Seyhiilislam) muf-
tiji nove prijestonice, Hizr-begu elebiju, kojem je istodobno
dana vlast nad dva kazi-askera, iako nita ne ukazuje na to da
je muftija ve tada bio znaajna osobnost. Prema zborniku
Saqa'iq, taj Hizr-beg bio je samo carigradski kadija, dok je
Fahr ad-din al-Ademi bio muftija. Kasnije, meutim, ivo-
topisac ejh-ul-islama poinje sa ivotopisom muftije Muha-
meda (Mehmeda) emsedin Fenarija (u. 1430), ali to je samo
zato to slijedi ve uvrijeenu praksu. Tek se pod Selimom I
poeo oitovati utjecaj carigradskog muftije, koju je slubu
tokom 24 godine obavljao glasoviti Zembili Ali Demali-
-efendija. U njegovo doba (od 1501. do 1525) bila je vanija
funkcija dvaju kazi-askera, jer su oni prisustvovali carskom
Divanu, a muftija jo nije. Za vrijeme Sulejmanove vladavine,
carigradski muftija zadobio je neospornu vlast nad ulemom
Carstva, ukljuujui sve sudake razrede. Taj muftija bio je
ivi Zade Muhjidin-efendija; spomenimo i to da je on bio
prvi muftija kojem je sultan (godine 1541) oduzeo slubu.
Ugled carigradskog muftije u svakom sluaju rastao je
spontano i on ga nije dugovao elji sultana da ga povea
davanjem naslova ejh-ul-islam (taj naslov, uostalom, u to
doba nosile su mnoge muftije). Ovaj razvoj stvari ima vie
tumaenja. Gaudefroy-Demombynes vidi upadljivu slinost
izmeu poloaja carigradskog muftije i abasidskog halife na
mamelukom dvoru u doba koje prethodi turskom osvajanju
Egipta. S druge strane, tvrdi se da je na organizaciju uleme
Osmanskog Carstva s vjerskim poglavarom na elu imala
izvjestan utjecaj kranska hijerarhija carstva, s ekumenskim
patrijarhom na elu. U ustanovi ejh-ul-islamata treba, meu
tim, vidjeti ostatak stare mistike vjerske tradicije u osman-
skoj dravi, tradicije koja je, usporedo sa svjetovnom
,
---------
576

vlau, traila i vjersku vlast koja nee imati pravnih ovlate-
nja, ali e na neki nain predstavljati vjersku savjest naroda.
Ova posljednja pretpostavka lake objanjava upornost s
kojom je institucija ejh-ul-islama zadravala svoj poloaj
tokom narednih stoljea, unato mogunosti koju je sultan
imao (i kojom se esto sluio) da otpusti one koji su drali taj
naslov. Osman II (1618-1622) otiao je tako daleko da je liio
muftiju svih prerogativa moi, samo zato to je ovaj odbio
izdatifetvu kojom se ozakonjuje bratoubojstvo; meutim, sve
su te prerogative bile vraene za vrijeme njegovog nasljed-
nika. Murat IV je ak dao pogubiti muftiju Ahi Zade Huseina
(1632), a da dostojanstvo slube nije bilo ugroeno. esnaest
godina kasnije muftija Abdurahim-efendija potaknuo je svr-
gavanje s prijestolja i smaknue Ibrahima I, ali e ga to stajati
slube. Zadnji muftija, koji se zadrao na toj funkciji dugi niz
godina, bio je Ebusuud (1545-1574). Nakon njega, oni su
slijedili jedan za drugim u razmaku koji je prosjeno iznosio
tri do etiri godine. Od kraja 16. stoljea nadalje omogueno
je istoj osobi da postane muftija nekoliko puta. este prom-
jene muftija bile su u vezi s politikim spletkama velikih
vezira, carskog harema, janjiara; te spletke esto su teko
kompromitirale i same muftije, npr. znamenitog Kara elebi
Zade; ali veina njih bili su poteni ljudi, premda je njihova
politika samostalnost bila uglavnom tek iluzija.
Od poetka 16. stoljea muftije su potiecale iz osmanskih
zemalja i, kao i ulema, pripadali muslimanskim porodicama;
u tome su se razlikovale od visokih dravnih slubenika i
vojnih asnika, koji su esto bili sinovi krana unovaeni
devirmom. Kasnije muftije esto su pripadale raznim pokolje-
njima iste obitelji. Oni su obino postizali mayahat-i islami-
yye (turski se izgovara: meihat) nakon to bi proli kroz vie
sudske slube; tako je veina muftija prije te funkcije obav-
ljalo slubu kazi-askera. Taj je obiaj potakao meu ulemom i
njezinim poglavarima osjeaj pripadnosti vlastitoj slubi, koji
se esto oituje tokom povijesti. Za razliku od obiaja, koji je
vrijedio za visoke sudske slube, naslov ejh-ul-islam nije se
dodjeljivao onome tko se nije s tim suglasio (samo su dvije
iznimke toga pravila).
Vanost poloaja ejh-ul-islama u dravi nala je odraza u
ceremonijalu. Budui da se, prema kanunu o ceremonijalu,
on smatrao Abu Hanifom svoga vremena", samo je veliki
vezir bio vii od njega po rangu. Pored naslova ejh-ul-islam,
on je imao i druge naslove, od kojih se najvie koristio mufti
al-anam (Miiftilenam).
Politika uloga ejh-ul-islama formalno se svodila na dono-
enje fetve. U funkciji donoenja fetve na zahtjev pojedinaca
uskoro ga je zamijenio fetva emini, ali golemo znaenje
pridavalo se [etuama koje se odnose na pitanja politike i javne
discipline. Prvom tipu pripada, na primjer, fetva Alija De-
malija o ratu protiv Egipta (1516) kao i ona Ebusuuda o ratu
protiv Venecije (1570). Za vrijeme Osmana II, muftija Esad-
-efendija odbio je fetvom ozakoniti bratoubojstvo osmanskih
vladara. Fetve, koje su se odnosile na javnu disciplinu, bile
su, na primjer, ona Ebusuuda koja je odobrila pijenje kafe,
ona Abdulah-efendije o postavljanju tamparskog stroja
(1727), te ona Esad-efendije kojom je ozakonjen Nizam-i
Cedid Selima III. Muftije su sudjelovale u carskom zakono-
davstvu time to su svojim fetvama ozakonile razne kanun-
-name (npr. Kanune Sulejmana I potvrdio je Ebusuud). Pored
577
ejh-ul-islam
ovoga, postojao je obiaj da se ejh-ul-islam pita za savjet o
svim vanijim politikim problemima. U veini sluajeva,
muftije su povoljno utjecali na javne poslove, iako su zbog
osobnog posredovanja esto trpjele od sultanovih proizvolj-
nih postupaka.
Iako u Osmanskom Carstvu 19. i 20. stoljea ejh-ul-islam
nije vie igrao tako vanu politiku ulogu, ipak se povremeno
pitao za miljenje, onda kada su politike prilike to zahtije-
vale, kao na primjer prilikom svrgavanja Abdulhamida
1909. g., prilikom objavljivanja dihada 1914. g., te fetve
protivankarskih nacionalista 1920. g. Fetve iz 1914. godine
ne tiu se samo politike Osmanskog Carstva, ve su upuene
itavom islamskom svijetu. To odaje novi, iri, panislamski
koncept osmanskog ejh-ul-islamata. Taj koncept razvio se u
Turskoj u 19. stoljeu, vjerojatno u vezi s novim teorijama o
halifatu. I ba kao i ove teorije, ideju o sredinjoj vanosti
ejh-ul-islama za itav islamski svijet prvi put nalazimo
upravo kod evropskih pisaca. Ve ga putnici 16. stoljea
(npr. Ricaut) usporeuju s papom. Volney ga smatra pred-
stavnikom duhovne moi halife nad itavim islamskim svije-
tom. U pravnom smislu, dodue, fetva je upuena svakom
muslimanu koji hoe da je slijedi, ali tek se 1914. pokualo
iskoristiti veliki duhovni ugled, koji su u to doba ejh-ul-
-islamu u Carigradu pridavali, kako krani tako i muslimani.
Kao poglavar hijerarhije uleme, muftija je stekao pravo da
sultanu preporuuje osobe koje treba imenovati na vie sud-
ske funkcije. On sam vrlo je rijetko bio sudac.
Kada se krajem 18. stoljea poela modernizirati uprava
Osmanskog Carstva, postupno se oformio upravni odjel na
elu sa ejh-ul-islamom. Tada je ve bilo nekoliko osoba koje
su muftiji pomagale u obavljanju njegovih mnogobrojnih
dunosti, tako na primjer kethiida ili kahya (ehaja), koji su
mogli predstavljati muftiju, telhisci koji je bio njegov zastup-
nik u vladi, mektupcu ili glavni tajnik, te fetva emini, ija je
dunost bila da pripremi i objavifetvu koju je javnost traila.
Svi ovi slubenici imali su vlastite urede. U razdoblju Tanzi-
mata (nakon 1839) uvrena je ova podjela na odjele. ejh-
-ul-islam je dobio kao svoje slubeno sjedite nekadanju
rezidenciju janjiarskog age; u tom uredu nazvanom Seyhiil-
islam Kaptsi ili Bab-i Fetva nalazile su se slube njegovog
odjela sve do njihovog ukidanja. Odjel se bavio organizacijom
i rukovoenjem svih ustanova koje su zasnovane na vjerskoj
osnovi, izuzev upravljanje vakufima. Tako je ejh-ul-islam
postao kolega drugim glavarima ministarstvenih odjela, koji
su stvoreni tokom 19. stoljea. Postao je lan Ministarstva, pa
je i trajanje njegove slube ogranieno trajanjem mandata
kabineta, iji je bio lan. Zadravao je prednost pred ostalim
ministrima, to je nalo odraza i u 27. lanu Ustava Midhat-
-pae iz 1876. g., prema kojem sultan izravno postavlja veli-
kog vezira i ejh-ul-islama, dok ostale ministre postavlja veliki
vezir. Ve su u 18. stoljeu veliki vezir i ejh-ul-islam bili
jedini slubenici koji su postavljeni na dunost u prisutnosti
sultana.
Utjecaj ejh-ul-islama sve je vie opadao to su ustanove
Osmanskog Carstva postajale svjetovnijim. Utemeljenje
Dravnog vijea 1839. g. (Sura-YI Devlet) liilo ga je, uveliko,
utjecaja na unutranje poslove; osnivanje novih graanskih i
kaznenih sudova 1879. g., na elu s novim ministrom pravo-
sua (Adliye Nezareti), dovelo je do daljnjeg smanjenja njego-
ejtan
vih nadlenosti. Proveden je niz zakonodavnih mjera kojima
je odreen djelokrug pravosua u suglasnosti sa erijatskim i
dravnim (laikim) sudovima. Ove mjere znaajan su
sastavni dio mlado turskih vjerskih reformi, a logian zavre-
tak toga bio je kada je mlado turska vlada 1916. g. stavila
upravu nad erijatskim sudstvom u ruke Ministarstva pravo-
sua, a upravu nad medresa ma u ruke Ministarstva prosvjete.
Ovaj korak opravdavali su pozivajui se na suvremene
zakone. Cilj koji su postavili bio je izbjei pogreke uinjene
u doba Tanzimata i ograniiti mesihat-i islamiye na probleme
iskljuivo vjerske naravi. U tom je smislu 1917. g. u okviru
institucije ejh-ul-islama osnovan posebni propagandni odjel.
Nakon primirja u Mudrosu (2. novembra 1918), nova je
vlada opozvala mladoturske reforme. Ali tada se ve vrijeme
ejh-ul-islamata primicalo kraju; u novembru 1922., nakon
pobjede turskih nacionalista, ukinute su sve stare vladine
ustanove Osmanskog Carstva. Njihove funkcije preuzeli su
slubenici nove vlade u Ankari. Ta vlada nije vie ukljuivala
ejh-ui-islamat. Prilikom uspostavljanja nove vlade, osnovan
je, dodue, senat vekaleti, ali protuvjerski duh Velike
narodne skuptine nije dozvolio dug vijek ove imitacije insti-
tucije ejh-ul-islama; zakonom, koji je objavljen 3. marta
1924. (na dan ukinua osmanskog halifata), ustanova je
zamijenjena skromnijim uredom diyanet isleri reisligi.
v
EJ T A N (a. aytan), Sotona. U rjenicima nalazimo ovu
S definiciju: Svaki oholi i buntovni din, ovjek ili ivoti-
nja. Rije ejtan, kada se odnosi na duhove, ima dva razliita
znaenja, znaenje avla i znaenje nadljudskog bia, iako se
oba znaenja proimaju. U priama o Sulejmanu (Salomunu)
ejtan je din koji posjeduje vee znanje od ostalih dina. Ali
njegova je mo ipak ograniena. Usko povezana s ovim je
upotreba te rijei u smislu genija. Istom redu ideja pripada
vjerovanje da je pjesnik u posjedu ejtana koji je nadahnuo
njegove rijei. Kasniji pisci znaju imena ovih bliskih nam
duhova. Postoje dokazi da su arapski neznaboaki bogovi
kasnije bili svedeni na rang demona. At-Tabari (Tafszr) kae
da su ejtani oni koje su nevjernici sluali zanijekavi Boga.
Luk Kuzaha (Quza~) kasnije se nazivao ejtanoinm lukom,
a dva ejtanova roga naziv je za pojavu koja prati izlazak
sunca. Stara vjerovanja suoavana su i u predrasudi da ejtan
jede izmet i svako drugo smee, te da ivi na granici svjetla i
sjene.
Ta rije esta je u Kur'anu, ali se u surama prvog mekan-
skog razdoblja nalazi samo u neodreenom obliku jednine i
to samo jedanput. Tek u drugom razdoblju nalazimo odre-
eni oblik, to ukazuje na drugu zamisao. ejtana preutno
poistovjeuju s Iblisom. Tako je a-aytan voa zlih
duhova, a ejtan je duh, ali ne nuno zao duh. Ne postoji
utvrena predaja o odnosu ejtana sa ejtanima i drugim
dinima. Prema jednoj prii, on je njihov otac; prema dru-
goj, on snese jaja iz kojih se oni izlegu, a prema treoj je
Bog stvorio najprije njega, zatim njegovu enu, a iz njihove
veze nastala su tri jaja iz kojih su se izlegle razliite vrste di-
nova. Kur'an kae da je ejtan nainjen od vatre (VII,12;
XXXVIII,76); komentatori su to preciznije definirali, rekav-
i da su aneli nastali od svjetla, ejtan od vatre ili od dima
vatre. Nije jasno da li ejtani uope imaju tijelo ili je ono
napravljeno od vrlo tanane tvari. Kanjavanje ejtana zbog
578
opiranja Bogu odgoeno je do smaka svijeta, kada e oni za
kaznu gorjeti u Paklu. On nije gospodar Pakla; prema
Kur'anu, Malik je njegov gospodar. Njegov stalni epitet
ragzm po predaji potjee od Ibrahimovog kamenovanja avla
na Mini. Ostali nazivi za ejtana su Tagia i Gann (to
navodno znai otac dina). Zmija, koja je pomogla ejtanu da
zavede Adema, kanjena je tako to su joj oduzete noge, ali je
paun, takoer posrednik, proao nekanjen.
U vjerskom smislu, ejtan je ona sila koja se u ljudskom
srcu suprotstavlja Bogu. On u uho ape prijedloge pune
zamki, oblaei ih u zavodljivo ruho. Kur'an te ine pripisuje
sad jednom ejtanu, sad nekolicini njih. Kasnije se govorilo
da na svakog ovjeka spada po jedan ejtan tako da svatko
moe rei moj ejtan. To je pravilo beziznimno, tako da je
ak i Jahja ibn Zekeriia (Ivan Krstitelj) imao svoga ejtana,
iako je bio isuvie dobar, a da bi sluao njegovo zlobno
podmetanje. Veza ovjeka sa njegovim ejtanom vrsta je kao i
njegova veza s vlastitom krvlju. Ali ne radi se o dvojnosti, jer
ejtan zapravo nema moi nad ovjekom, ve svoje uspjehe
jedino duguje lukavosti. On ne moe iskoristiti te uspjehe, jer
se boji Boga, pa ostavlja ovjeka na cjedilu, im ga navede na
grijeh. Narod vjeruje da svakog ovjeka uva i aneo koji mu
savjetuje dobra djela i ejtan koji ga navodi na zlo. Navodno je
Hasan al-Basri rekao: Oni su dvije misli koje nasru na
ljudski duh". Tako je on duhove sveo na duevna stanja.
ejtani su oba spola i k tome odvratni. Mogu se pojaviti u
ljudskom obliku tako da nita udno ne odaje njihov identitet.
Mjesto stopala, oni imaju kopito. Mnogi su imali i ime.
Poznata su imena nekih od njih koji su pripadali pjesnicima.
Ferezdekov demon zvao se Amr. Meu najmonijima bili su
ejtan: Indije i Sirije; poznata su imena njihovih voa. Njihovo
su oruje bolesti, posebno kuga. Neki priaju da su ejtani za
vrijeme mjeseca ramazana svezani, a zatitu protiv njih pred-
stavlja pijetao.
Pokualo se svesti te ideje u neki sustav. Din koji ne
vjeruje - to je ejtan; onaj koji je tako snaan da pokree kue
i koji moe uti boanske planove je marul (buntovnik), a jo
je jai od njega 'ifris. Duhovi koji napadaju djeake zovu se
aruxih, Neki ljudi imali su mo nad raznim vrstama
duhova, ali ne nad svima. Tijelo mahduma trebalo bi biti
vrsti hram (haykal) za duhove, ako ih ovjek eli svladati.
v
E R H (a. arh), otvaranje, komentar. Saraha znai
S proiriti, otvoriti, a onda objasniti, komentirati.
l) ar~ je naslov s. XCIV, iji prvi stavak glasi: Zar
nismo tvoje grudi otvorili, proirili? Predanje, koje doslovno
shvaa taj stavak glasi: kada je Muhammed bio u naruju
svoje amme, dva su mu anela otvorila grudi, uzela srce i
oprala ga, a onda ponovo vratila unutra.
2) ar~ je, u raznim znanstvenim granama, komentar
nekog djela koje se izuava; uz to postoje i glose (haiya).
Brojne rasprave i glasovite pjesme arapske i perzijske knjiev-
nosti bile su komentirane, npr. komentari arapskih pjesama
zvanih Mu'allaqat, Mesnevije, glasovitog Rumijevog pjesni
kog djela na perzijskom, pravnog djela Muuxuia", grama-
tike Alfiyya, Haririjevih Makama, zvjezdoznanskih rasprava;
tu su, nadalje, Ibn Rudovi (Averroes) veliki, srednji i mali
komentar Aristotela. Komentari Kur'ana zovu se tafsir.

v _
E R I F (a. ari], mno. araf, urafii') , plernenit, uzvi-
S en, korijen koji izraava ideju uzdizanja i isticanja, a
znai prvenstveno slobodnog ovjeka, koji moe traiti
ugledni poloaj zato to potjee od glasovitih predaka.
Naravno, pretpostavljeno je da su hvalevrijedne kvalitete oca
prenesene na njegove potomke. Imati nekoliko glasovitih
predaka je traeni uvjet za araf (i hasab) dahm, solid-
no plemstvo. Ariif su bili glavari odlinih obitelji, kojima je
bilo povjereno upravljanje plemenskim poslovima ili savezom
gradova. erif znai osobu od vanosti nasuprot nekom od
nieg drutvenog stanja, a takvo drutveno razvrstavanje je
protiv islamskog uenja, koje je bilo protiv drutvene osnove
plemstva (Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najvie
boji, XLIX,13).
U Islamu, pod utjecajem iitskih pogleda i sve veeg
tovanja Poslanika, lanstvo Muhammedove kue postaje
znak posebne odlinosti. Izraz ahi al-bayt dolazi iz Kur'ana
(XXXIII,33), a iiti su to primijenili na Alija i Fatimu, i
njihove sinove, protumaivi to kroz dobro poznatu predaju
o ogrtau, koju usvaja i pravovjerna Predaja. Objanjenje
reenice kao da se odnosi na ene, koje ostaje vie u
kontekstu, a koje su izloili Ibn Abas i Ikrima, nalazi svoje
mjesto u nekim verzijama te predaje, u kojoj je Poslanik
priznao Um Selemu za lana svoje kue. Tekue pravovjerno
gledite poiva na usklaenom miljenju prema kome izraz
ahi al-bayt obuhvaa Poslanika, Alija, Fatimu, al-Hasana i al-
-Huseina, kao i ene Poslanikove. Ali se ak i Abasidi ubacuju
u ajet (stavak) o oienju, te postoji protutea hadisa o
ogrtau, koja ukljuuje al-A basa i njegove sinove u ahi al-bayt.
No, ovome izrazu dano je jo ire tumaenje u verziji tzv.
hadit ai-taqalayn, kojim se kljuna sintagma primje-
njuje na one koji ne mogu sudjelovati u sadaki. Rod Benu
Haim stavljen je u prvi plan od strane Poslanikovih ivotopi-
saca. A onda se titula erifa prenosi na dvije najvanije obitelji
Benu Haima: Talibide i Abaside, to dolazi do oitovanja kod
al-Maverdija. Iz literarne povijesti druge polovice 4/10. st."
zna se za dva brata a-erif ar-Radi i a-erif al-Murtada.
Prema as-Sujutiju ime a-erifkoristilo se u ranom razdoblju
(as-sadr al-awwal) za sve koji su pripadali ahi al-baytu, bilo
za Hasanide, Huseinide ili Alavite, tj. potomke Muhameda
ibn al-Hanefije, bilo za druge Alijeve sinove, ili za Daferide,
Akilide ili Abaside. Fatimidi su to ime ograniili na potomke
al-Hasana i al-Huseina, i to je u Egiptu bio obiaj za njihovog
doba. Moe se uzeti da je rije ai-erif u strogom smislu u to
doba primjenjivana samo na Hasanide i Huseinide. U zak-
ljuku je as-Sujuti naveo i to da je plemenita krv (araJ) bila u
Egiptu podijeljena na razliite klase.
Povjesniari su titulu erif po prvi put primijenili na
alijevce u razdoblju raspada Abasidskog Carstva, kada su se
oni posvuda pobunili i zadobili vlast u Tabaristanu i Arabiji.
Sluaj sayyida (xgospodara, gospodina) slian je onome
erifa. Sayyid (sejid) znai gospodar nasuprot robu. Uobia
jeno je ime za glavara plemena ili roda, iji je autoritet
poglavito zasnovan na osobnim kvalitetama. Izraz sejid
izgleda da se poeo koristiti kao titula, posebice za Alijevce i
Talibide oko istog vremena kada i erif Na taj razvoj, po svoj
prilici, nisu utjecale predaje, koje al-Hasana i al-Huseina, i
njihove roditelje, opisuju kao sejide. OO
U poetku, izraz sejid prvo se upotrijebio za one koji imaju
--------------- . -_.. ---------------------~--
erif
neki autoritet na svome podruju. Ad-Dahabi daje tu titulu
Dvanaestom imamu Aliju ibn Muhamedu. Ta rije se primje-
njivala i na sufijske autoritete, svete osobe i poznate teologe.
Izraz Sayyidi ili Sidi postaje vrlo popularan za osobe na
koje se gleda kao na svete, a i izraz je kojim su se robovi
obraali svome gospodaru. Kao i o-erif, i as-sejid se u
mnogim islamskim zemljama koristi samo za Hasanide i
Huseinide. U Hidazu, npr., obiaj je zvati erif samo one
Hasanide, iji su preci ivjeli u Meki, a naziv sejid dati samo
Huseinidima. Ali su Mekanci govorili o Velikom erifu kao o
sayyidana, a kasnije su lanovi njegove obitelji dobili titulu
sejid. Imena sayyid i mir (amir), koja se koriste u Perziji,
tekua su i u Turskoj i Indiji. Uz titulu sayyid, uobiajenu na
Malajskom arhipelagu, postoji u Aehu i poasna h.abib
(dragi,,), koja se koristi i u Arabiji.
U abasidskom razdoblju, ara], Abasidi i Talibidi, bili su,
obino, pod vlau naqiba, marala plemstva, kojeg su oni
birali. Po opoj teoriji, njegova je dunost, a morao je dobro
znati rodoslovlje, drati popis plemstva, unositi u njega
datume roenja i smrti, te ispitivati vrijednost ustvrenih
alijevskih rodoslovlja. On je bdio nad ponaanjem erifa
(eraf], opominjao i spreavao naruavanje njihovog ugleda.
Takoer je ubrzavao njihove zahtjeve, posebice one upuene
riznici, prijeio brakove sa niim slojevima i nadzirao da li se
dobro vode erifski vakufi.
Zeleni turban, koji je postao uobiajena oznaka eraja,
posebno u Egiptu, bio je rezultat odluke sultana al-Arafa
(Erefa) abana (1363-1376). Po jednom drugom vrelu, to
obiljeje je poteklo od odluke egipatskog pae as-Sejida
Muhameda a-erifa iz 1596 god; kada je htio pokazati kisvu
za Kabu, naredio je erafima da dou pred njega sa zelenim
turbanima. No to nije postalo obiaj za sav islamski svijet. U
Arabiji, rijetko se ovijao drugi do bijeli turban, a zeleni se
radije nosio u Perziji i u Indiji; an-Nebhani tvrdi da zeleni
turban u Carigradu nije znak plemenite krvi: nosili su ga i
studenti i uenjaci, pa i zanatlije. Zato su mnogi crafi, kae
se, izbjegavali nositi zelenu boju.
Poslanikova krv odlikovala se i na druge naine, prema
pravovjernim gleditima. Ona nije, npr., mogla sudjelovati
u sadaki. Fatimini sinovi imali su povlasticu da se zovu
sinovi Bojeg poslanika, te se tako izravno oznaavalo
njihovo potomstvo od Poslanika. Stoga im se esto obraalo
kao Ibn Rasul Alliih. Nitko od ahi al-bayta nee trpjeti
paklene kazne, a oni e prvi ui u Raj, uz Poslanika. Sinovi
Bojeg poslanika mogu biti sigurni u Boji oprost, te se
nepravda, koju oni nanesu, mora prihvatiti kao Boja pro-
vidnost. Ljubav prema ahi al-bay tu temelji se na Kur'anu
(XLII,23). Nadalje se naglaava da zavretak taahhuda
sadri molitvu za Muhammedovu obitelj. Potovanje prema
erafima mora se uvijek pokazati, posebice prema pobonim
i uenim meu njima.
Brojni sejidi i erifi postojali su diljem islamskog svijeta.
Neke erifske obitelji su zadobile i vlast za due ili krae
razdoblje, npr. u Tabaristanu, Dejlemu, zapadnoj Arabiji,
Jemenu i Maroku. Druge su imale lokalni utjecaj, ali veina
ih je ivjela i ivi u vrlo skromnim uvjetima.
I
I ,. Vidi napomenu na stranici 13.
579
erijat
v _
E R /J A T (a. ari'a, takoe i ar', prvobitno infinitiv),
S put ka pojilitu, openito jasan put koji se sliiedi, put
kojim trebaju ii vjernici, islamska religija, a kao tehniki
izraz vjerski zakon Islama, ukupnost Allahovih zapovijedi
(takoer kao oznaka pojedinane odredbe hukm, otuda
mnoina ara'i' = ahhm, to moe biti istoznano sa
ari'a); sinonim je i kasnije sasvim zastarjelo ir'a, to se
koristilo i za obiaj. ari' moe, kao tehniki izraz, oznaa
vati Poslanika kao navjestitelja erijata, ee jo Allaha kao
zakonodavca. Maril' je ono to je u erijatu odreeno. Neto
to pripada vjerskom zakonu ili neto to mu odgovara, ono
zakonito zove se ar'i . Tako je ar'] i suprotnost od hissi
(isto osjetilno); ono prvo oznaava izvanjski opaaj na
djela, koja su i pravne forme, a ovo drugo sva kod kojih to
nije sluaj, koja, dakle, u erijatu nemaju znaenja (ponuda i
prihvatanje su, npr., ar'] kod zakljuenja ugovora, a pod
drugim okolnostima hissi). Slino su ar' i hukm u
suprotnosti sa haqiqa, stvarnim prilikama, od kojih one
zakonom stvorene mogu odstupati.
Terminoloka upotreba polazi od nekih kur'anskih mjesta.
S. XLV,18 (iz zadnjeg mekanskog razdoblja): A tebi smo
poslije odredili jedan erijat u vjeri, zato ga slijedi i ne povodi
se za strastima onih koji ne znaju; XLII,13 (iz istog raz-
doblja): On vam je propisao religiju (ara'a), koja ... ;
XLVII,20: ... bogove koji im propisuju vjeru (ara'u), koju
Allah ne odobrava; V,48 (iz medinskog doba): ... svima
vama smo ir'a i minhag propisali. Ovdje izrazi ari'a i ir'a
jo nisu tehniki izrazi.
Stara definicija erijata navedena je od at-Tabarija uz
s. XLV,l?: erijat obuhvaa nasljedno pravo (far'id),
I;add-kazne, zapovijedi i zabrane. D kasnijem sustavu se
pod ari' i ar' razumijevalo Allahove propise koji se odnose
na ljudska djela, od kojih se oni koji pripadaju etici odvajaju
i, kao adab, saimaju. Fikh (pored znanosti tefsira i hadisa i
pomonih disciplina) jeste znanost o erijatu i moe se, pone-
kad, sinonimno s time upotrijebiti, kao to se usul al-fiqh
oznaavaju i kao usid a-ar', Po pravovjerju, erijat je
osnovica (mana') za prosudbu djela kao dobrih ili loih, koja,
prema tome, proizlazi samo od Allaha, dok je, po mutazili-
tima, potvruje samo prethodni sud razuma.
erijat kao vanjski forum ureuje samo izvanjske odnose
obavezivanja spram Allaha i drugih ljudi, te doputa da ono
unutranje u ovjeku, njegov stav pred unutranjim foru-
mom, poiva na samome sebi. ak inijet (namjera), koja
se, npr., trai kod mnogih religioznih ina, ne ukljuuje u
sebe nikakav unutranji pritisak u srcu. erijat zahtijeva i
uzima u obzir samo ispunjavanje propisanih formi. Tako se
erijat, na njemu utemeljene zakonske prosudbe djela
(huhm), i sudaka presuda (qad'), koja se treba drati
samo vanjskog injeninog stanja, nalaze u suprotnosti prema
savjesti i religioznom osjeaju odgovornosti (diyana, tanaz-
zuh) pojedinca i njegovom unutranjem odnosu spram Allaha
(ma baynahu wa bayna-tlldh}. Religiozni duhovi kao al-Gazali
okretali su se protiv precjenjivanja zakonskog, a i samifakihi
kau da se ne smije zadovoljiti samo ispunjavanjem propisa
erijata. S time je povezan poloaj erijata kod sufija. Zakon je
na putu sufije izlazini stupanj, tako on moe, s jedne strane,
vrijediti kao neminovna osnovica za dalji vjerski ivot, koji
treba ispuniti unutarnjim smislom potivanje zakona (ari'
= amr bi-iltizdm al-rubudiyya, uput za pridravanje pokor-
nosti, i haqiqa = muhadat ar-rububiyya, prornatranje
Boje sarnodivote, ine, tada, korelatski par), a, s druge
strane, samo kao znamenska parabola i alegorija, konano
ak i kao izlino i ak tetno formalno djelo, od kojeg se treba
potpuno odrei.
Poznavanje erijata prvotno se crpjelo neposredno iz
Kur' ana i Predaje (otuda fikhu pripadaju i znanosti tefsira i
Hadisa); ali za samostalno istraivanje tih vrela nitko se,
kasnije, kod sunita (sem meu nekim hanbalitima, vahabi-
tima i iitima) nije drao nadlenim. Poznavanje erijata
posredovano je kasnijima, na mjerodavan nain, putem vje-
rozakonskog sustava, koji je izraen do najmanjih pojedinos-
ti, iji autoritet, u krajnjoj instanciji, poiva na nepogreivoj
idmi; njemu ne moe vie izmai pravovjerni musliman, dok
je to, npr. uinio Mahdi Muhamed Ahmed, a ini to i
modernizam. Razvoj fikha donio je sobom to da nema kodifi-
kacije zakona u modernom smislu, a i ne moe biti. Ipak,
djela o fikhu, posebice ona koja su potekla iz kasnijeg doba i
priznata su mjerodavnim u irokim krugovima (putem
idme), stvarno su zakonodavne knjige: za pravovjerne
muslimane: u njima on nalazi Allahov erijat, razloen na za
njega obavezujui nain, i to prema uenju onog mezheba
kojem pripada, dok Kur' an i Hadis mogu za njega imati samo
vrijednost pobone pouke. Ali nije svatko u stanju s dostat-
nim poznavanjem stvari osobno zakljuivati iz knjiga o fikhu,
kao to bi odluio zakon u odreenim sluajevima; za to,
tovie, laici potrebuju pouavanje neke strune osobe. To se
dogaa putem fetve (struno miljenje) i uene osobe, koja je
izdaje, a koja se, po tome, nazvala muftija.
D Allahov zakon ne treba pronicati razumom, on je ta'ab-
budi, tj. ovjek ga treba primiti s njegovim nejasnoama i
nepojmljivim odredbama, bez kritike, kao mudrost za kojom
se ne traga. Ne moe mu se tragati za uzrocima u naem
smislu, za principima: on ima za temelj nikakvim principima
vezanu volju Allahovu; stoga se i zaobilaenja zakona uzi-
maju kao dozvoljena upotreba sredstava koja je sam Allah
stavio na raspolaganje. Islamski zakon, koji se historijski
ostvarivao sudjelovanjem mnogih faktora koji se teko svi
mogu tano ocijeniti, muslimanima uvijek znai zakonom
koji je uzvien iznad ljudske pameti: utoliko pravo, kao
ljudska logika ili sistematika, nije u njemu imala udjela. Ipak
je dozvoljeno smjerno istraivanje znaenja boanskog
zakona, utoliko ukoliko sam Allah pokazuje put za to. Tako
je esto oznaeno dublje znaenje i primjerenost (I;ikma)
neke odredbe. Ali se uvijek uva od toga da se takvim
teoretskim razmatranjima prida prevelika vrijednost.
Ve iz tog razloga erijat nije pravo u modernom smislu
rijei, a isto toliko i zbog svoga sadraja. Ono, kao nepogre-
ivo uenje o dunosti, obuhvaa cjelokupni vjerski, poli-
tiki, drutveni, kuni i osobni ivot u punom opsegu ispov-
iedatelja Islama. Obavezan je pridravati se obrednog zakona
(mukallaf) samo punoljetan (biilig), koji potpuno vlada svojim
duhovnim snagama ('aqil). Propisi erijata mogu se, prema
glavnom predmetu, saeti u dvije velike grupe: l) odredbe o
bogosluju i obredne obaveze, 2) propisi pravne i politike
naravi. Sva ta podruja su, za muslimanski nain miljenja,
potpuno jednovrsna (premda se, naravno, osjea da prva,
tzv. 'ibadat, imaju ue veze s Allahom), a isto vrijedi i za
580

brojne, svagdje po fikhovskim knjigama rasturene odredbe o
najraznovrsnijim stvarima, koje se jedva mogu smjestiti u one
dvije glavne grupe, npr. o doputenim i nedoputenim glaz-
benim instrumentima, o upotrebi zlatnog i srebrnog posua,
itd. Temeljno stremljenje erijata bilo je religiozno vrednova-
nje ivotnih prilika, a tek su u drugom planu dolazila prav-
nika gledita. Neka sustavna podjela erijata nikada se nije
izvela; suniti doputaju da ga se dijeli na 'ibdat (bogoslune
obaveze) mu'iimaliit (graansko-pravne odnose) i 'uqubt
(kazne), a da tome ne pridaju neku vanost; neto redovitije
javlja se kod dvanaestoimamskih iita jedna, isto tako izvanj-
ska i ak nedosljedno provedena, podjela na 'ibiidiit, 'uqud
(dvostrani pravni poslovi), zqii'iit (jednostrani pravni po-
slovi), ahkam (ostale zakonske odredbe).
Kod najstarijih islamskih generacija nije vladala jednodu-
nost o tome to su glavne dunosti muslimana. Sam Muham-
med polagao je posebnu vanost na salat (obredna molitva),
zahi (dobrotvornost) i $awm (post). Mnogi smatraju, osim
toga, i sudjelovanje u dihadu (vjerski rat) kao glavnu du-
nost, shvaanje koje i danas vrijedi kod haridita (i Mahdi
Muhamed Ahmed uzeo je dihad meu preureene glavne
dunosti). Kod iita, ispovijedanje imamata spada u glavne
dunosti. Ali prema miljenju, koje je prevladalo kod sunita,
Islam poiva na pet stubova: (arkiin, jedn. rukn): ahiida
(ispovijed vjere), salt, zahat, !Jagg (hodoaenje u Me-
ku), sauim (u mjesecu ramazanu). Ispovijed vjere ne obra-
uje se u djelima o fikhu: pitanja povezana s uenjem o vjeri
bila su tolika, da se uenje o prvom stubu: uskoro razvilo u
samostalnu studijsku granu, znanost kelama (kaliim). Ostala
etiri arkiina zovu se, zajedno sa tahdrom (obrednim oie
njem), pet 'ibiidata. Po uobiajenom rasporedu knjiga o
fikhu, koji je, u biti, u osnovi ve najstarijih ouvanih spisa, a
o ijem nastanku, koji mora biti stariji od stvaranja dananjih
mezheba i, svakako, pada u 2. st. po Hidri, nije nita poz-
nato, uvijek prvih pet poglavlja obrauje tih pet 'ibadata
(ibadeta), nakon ega, veinom, slijede jedni za drugim slije-
dei temati: ugovori - nasljedno pravo - brano i obiteljsko
pravo - kazneno pravo - rat protiv nevjernika i odnos spram
nevjernika openito - propisi o ishrani, rtvama i klanju
ivotinja - prisega i zavjet - procesno pravo i uenje o
dokazima - oslobaanje robova.
Sve odredbe erijata ne treba shvatiti kao apsolutne zapovi-
jedi ili zabrane. U mnogo sluajeva treba neto, gledano s
vjerskog gledita, uiniti ili propustiti samo kao poeljno ili
ono to se ne odobrava. Konano, zakon ureuje i djela, koja
on niti preporuuje niti odbacuje, nego ih oznaava neutral-
nim. Prema tome, razlikuje se slijedeih pet zakonskih
kategorija (al-ahkiim al-hamsa): l) dunost (fard, farz)
ili nuno: (wiigib, vadib), tj. obavezno propisana djela, ije
se vrenje nagrauje, a ije se proputanje kanjava; od
daljnje podjele farza (vadiba) najvanija podjela je na [ard
'ayn i [ard kifiiya, koja se, odgovarajue, ini i kod drugih
kategorija; 2) vrijedno preporuke (mandub, preporuen,
sunna, uobiajeno, mustahabb, poeljno, naft ili nafila,
dragovoljno zasluno djelo; obavljanje nekog od tih djela
zove se tataunou"; sunnu (sunet) u ovom smislu ne treba
brkati sa Sunom Poslanikovom, jednim od usul al-fiqha
premda su oba pojma srodna; 3) doputeno: ili neutralno:
(mubh; rijetko gii'iz), tj. djela, ije vrenje ili proputanje
erijat
zakon potpuno ostavlja na volju, te za koja ne treba oekivati
ni nagradu ni kaznu; 4) odbaciva. (makrith), tj. djela, koja,
dodue, nisu kanjiva, ali, sa zakonskog stajalita, moraju
biti neodobrena; kasniji afiiti poznaju jo, kao slabiji oblik
mahruha, hil] al-awlii, ono to se udaljava od oitog;
podudarno, postoji i awlii, oito, koje se nalazi izmeu
preporuke vrijednog i doputenog; 5) zabranjeno: (ha-
riim, a i maheiir), tj. pred Allahom kanjiva djela. Neto
po zakonu sasvim rado gledano zove se matliib: to moe biti
[ard, sunna ili awlii; ponekad se tako koriste izrazi za
doputeno: da obuhvaaju i odbacivo, dakle ono to nije
ba zabranjeno; za navedene kategorije postoji jo vie
pododjeljaka imeustupnjeva.
Osnovi koji odreuju da se djela uvrste u neku od ovih
kategorija, mogu biti najraznovrsniji, te je tu iroko podruje
za raznovrsnost miljenja (ihtilaf) meu znalcima Zakona.
Ono to neki dre bezuvjetno zabranjenim odnosno bezuvjet-
nom dunou, drugima vrijedi esto samo odbacivim
odnosno preporuke vrijednim, ak ravnodunim (neutral-
nim). Ali tu dolazi do izraaja i ekumensko stremljenje
Islama: tako se, npr., moe dogoditi da neto, prema jednom
mezhebu, vrijedi kao sunna samo zato to se on ne eli udaljiti
od shvaanja druge kole fikha, koja to isto smatra dunou.
Da isto djelo, ve prema prilikama, moe biti as zabranjeno,
as odbacivo, as doputeno, as preporuke vrijedno, as
dunost, openito se priznaje.
Osim toga, djela su, u odnosu na njihovo graansko
pravno znaenje, podijeljena na sahih, valjana, isprav-
na, suprotno su batil, nitavna, te fiisid, neispravna;
gii'iz, valiana, dopustiva (treba strogo odvajati od ranije
navedenog znaenja ga'iza; ipak su oba znaenja od istog
korijena, te je ono prvo izvornije), suprotno su gayr gii'iz,
nevaliana, nedopustiva; nfid, pravovaljana, suprotno
su gayr nafid; liizim, uxigib, obavezujua: (i kod wiigiba
valja razdvojiti dva znaenja; shvatljivo je da je ono ranije
navedeno prvotnije; a da li je starije i pri primjeni rijei kao
tehnikog izraza, nije izvjesno), suprotno su gayr liizim
odnosno gayr wiigib, podjele koje se, dijelom, poklapaju i iji
povijesni i pojmovni odnos jednih prema drugima i prema
pet kategorija trai dalja razjanjavanja.
U prvih trideset godina Islama, u sutini iste osobe znale
su vaee zakonske odredbe, a i mjerodavno utjecale na
voenje zajednice: Poslanikovi drugovi; tako je bilo malo
opasnosti od nekog prodiranja suvie nepraktinih shvaanja.
Ali od pojave Umajada, zastupnici religioznih i pravnih ideja
bili su potisnuti sa svoga vodeeg poloaja, a tako je, uz
iznimku, moda, prvih Abasida, ostalo i kasnije; sada su oni
uivali u tome, vie ne toliko kao ranije povezani sa stvar-
nou, da svoje uenje o dunosti sve dalje izgrauju u
idealnom smislu, no udaljavajui se od prakse. Prije svega su
se u dravnom pravu estili protiv zloraba osoba bez ugleda;
ali su dokazivali veliki smisao za dijalektiku u uvijek novim
izvoenjima i sluajevima. Tako je od savjetnika prvih halifa
nastala kola, ueno udruenje. Tek nakon mnogih bezusp-
jenih pokuaja da ponovo dou do vlasti, pobonjaci su se
prepustili sudbini i zakljuili neku vrstu primirja sa drav-
nom vlau, koje nigdje nije, dodue, zapisano, ali kojeg su se
obje strane drale pod prisilom okolnosti: oni su joj se
pokorili praktino i s punom slobodom da je teoretski kore,
-------
581
iiti
te se tako nalaze svagdje tube na sadanie doba: i opomene
vladarima ovog svijeta. A ovi su teoretski priznali Zakon,
nikada nisu za sebe traili pravo na zakonodavstvo na tlu
erijata, ali su ga, ukoliko im se to inilo dobrim, praktiki
stavljali izvan snage suprotnim propisima (qanun). To nije
prijeilo da su oni, kada su htjeli biti posebno poboni,
ponekad sprovodili ovu ili onu odredbu Zakona, posebice
kaznene odredbe. Openito se ne moe jasno predoiti granica
izmeu pravne kole i dravne vlasti. To se posebno pokazuje
kod dunosti kadije, vjerskog suca, koji je istodobno dravni
slubenik, no konano mu je ostao samo obred, brano,
obiteljsko i nasljedno pravo, zavjeti, djelomino i pobone
zaklade (waqf), sve podruja koja su u svijesti naroda manje-
-vie usko povezana s religijom i u kojima je erijat uvijek
vladao, ukoliko su to okolnosti doputale. Tako je praksa na
podruju trgovinskog prava nesmetano ila dalje. Dravno i
kazneno pravo, ratno i porezno pravo i sve znaajnije procese u
vezi s vlasnitvom u sve irem obujmu, privlaila je sebi
svjetovna vlast te je tu odluivala prema nekoj mjeavini
samovolje, zemaljskih obiaja ('ada, adet) i osjeaja pravinos
ti, a naposljetku i zakonima po evropskom uzoru. Tako je u
Islamu, neovisno o zapadnom utjecaju, nastalo dvojno pravo-
sue, koje se moe oznaiti kao religiozno i svjetovno. Istina, s
Osmanlijama nastaje novi val visokog tovanja erijata i u
praksi, to se dijelom oituje u slubi ejh-ul-islama i to je,
konano, dovelo do kodifikacije medela (mecelle); ali stvarnog
vaenja erijata ni tu nije bilo: prema erijatu ak su medele
nezakonite, a svjetovno pravosue i tu je odrano.
Sami fakihi, pritisnuti stvarnou bili su svjesni da se
potpuno sprovoenje erijata, pod vladajuim okolnostima,
ne moe ostvariti. Ve je i primirje sa svjetovnom vlau
poivalo na toj spoznaji. erijat je stvarno onemoavao ono-
liko koliko se praktino nije mogao sprovesti. Ukratko:
Zakon je, po uvjerenju samih fakiha, samo za idealno islam-
sko drutvo, tj. za prvo vrijeme Islama i za doba Mahdija;
bilo je to priznanje nemoi pobonih ljudi naspram prilika
vremena. Ipak je erijat, kroz uenja pravnih kola, kao ideal
vrio silnu odgojnu mo na ljude i uvijek se revno prouavao;
vjersko pravo je, usprkos al-Gazalijevim opomenama, vailo
u irokim krugovima Islama kao jedini predmet prave zna-
nosti. Ali zato to se visoko uzdizalo kao ideal i zato to
uenje o nepogreivosti idme, zajedno sa uvjerenjem o pres-
tanku idtihada, zabranjuje svako odstupanje od onog to je
ranije bilo uobiajeno, ono se moralo okameniti, pa znalci
Zakona i danas, npr., barataju odredbama koje su se odnosile
na staro drutvo, a danas nemaju nikakve praktine vanosti.
to se tie primjene erijata (neovisno o razvoju stanja u
dananjoj Turskoj), ona je meu zemljama i dobima pokazi-
vala razlike, te stroije ili slobodnije pridravanje propisa
erijata nema nikakve veze sa stupnjem (ne)snoljivosti u
drutvu. Istina, kod obreda i vjerskih dunosti u uem
smislu, koji muslimanima najvie znae, zna postojati nepoz-
navanje i nemarnost, ali, ipak, u cijelom islamskom svijetu
osjea se stremljenje da se bar glavne dunosti to je mogue
tanije potuju. Osobito se obiaja kojima se muslimani
razlikuju od inovieraca oni tano pridravaju i dre ih va-
nima. Kod branog, obiteljskog i nasljednog prava, kojeg se
takoer veinom to je mogue vie pridrava, dolazi do
ograniavanja putem adeta ili urfa Curf), obiajnog prava,
koje od davnine u razliitim islamskim zemljama postoji.
Ostali dijelovi Zakona nisu praktino sprovoeni, iako su
svagdje i svakad poboni ljudi nastojali, ak u trgovakim
poslovima, da se do nekog stupnja uzme u obzir uenje
erijata; tu svuda prevladava adet nad propisima erijata,
premda, prema knjigama fikha, lokalni obiaji imaju obave-
zujuu snagu samo u sluajevima, u kojima sam Zakon na
njih izriito upuuje. Dodue, da se adet tako malo cijeni nije
odgovaralo stanju koje je obiajno pravo imalo u povijesti
erijata: sam Muhammed je doputao postojanje arapskog
adeta, ukoliko se nije zahtijevalo neko jedinstveno reguliranje
ili adet nije bio u suprotnosti sa temeljnim naelima. Islam je,
zatim, arapski adet prenio u druge zemlje, a i tui adeti su,
poetno, djelomino bili priznati; kasnije se to uenje teoret-
ski napustilo, premda je adet zadrao uvijek svoj veliki
utjecaj, na koji su se fakihi i tuili; ak se i odbilo priznavanje
adeta kao petog od usul al-fiqha.
Slino kao adet, i kanun (dravni zakon) se nalazi naspram
erijata. Ova rije se koristi, ponekad, i u smislu adeta; ipak,
obino ona oznaava (dijelom takoer na adetu utemeljene)
odredbe islamskih vladara; prema tome, kanuni predstavljaju
suprotnost erijatu. Najpoznatije su kanunname osmanskih
sultana.
Znaajne su za pravnu obradu stvarne prakse prije svega
zbirke fetvi; iz pitanja onih koji trae fetve uvia se koji
dijelovi Zakona najvie zanimaju itelje zemlje, koja su se
tamo krivovjerja i zloupotrebe najvie javljali i koja su stanja
pobuivala sumnju laika u zakonitost. Osim toga, u obzir
dolazi jo i literatura o hiyal (pravnim doskoicama), koja
opisuje zaobilaenja zakonskih odredbi, te obilato uvaava
stvarnu praksu; konano, tu su vaan izvor i isprave, kako
originalne isprave (povelje) tako i zbirke formulara, zato to
se u njima praksa znatno vie uzimala u obzir nego inae.
v _
lITl (a. i'a), skupno ime za veliku grupu vrlo razliitih
S islamskih sekti, ije je polazite priznavanje Alija kao
legitimnog halife nakon Poslanikove smrti.
l) Rano doba. - Islam je religiozna i politika pojava, kao
to je njegov vo bio Poslanik i dravnik. Prema tome,
razvitak islamske zajednice je u pojedinim dijelovima odre-
en razliitim mogunostima prilika, u kojima su mogli
stajati jedno prema drugom religiozna vjera i politiko stanje.
Mogu se razlikovati tri glavna pravca. Suniti su se pridravali
srednje linije. U njihovom glavnom stavu, da irnamat pri-
pada Kureiitima, izraava se jednostavno priznavanje povi-
jesne injenice da su islamskim carstvom u prvim stoljeima
upravljale mekanske obitelji. Shvatljivi zahtjev da vladar,
koji je zastupao na religiji utemeljenu dravu, bude istinski
religiozna linost, vodio je zarana i kod sunita ka nehistorij-
skom slavljenju prve etvorice pobonih halifa, te im je,
uostalom, stavio u zadatak da pronau formule za to da je
pokornost i manjevrijednim halifama, i ak stranim sulta-
nima, religiozna dunost, ukoliko su pod njima zajameni
ispovijedanje vjere i odranje reda. Ali, koliko su takvi
stavovi malo potjecali iz duboke i jednodune suglasnosti,
najbolje pokazuju stalne opomene, ne samo iz pobonih
krugova, na oprez spram zemaljskih, ak i sunitskih vlastodr-
I aca. Ako, dakle, na sunitskoj strani postoji manje jasna
J o _
582

teorija, a vie pokuaj da se religiozni ideal i politika zbilja
izmire jedno s drugim, to se na oba boka Islama javljaju dvije
naelne teorije. Jedna trai briljivo odvajanje ustavnih pita-
nja od religioznih, a druga je oboje do kraja preplela. Ona
prva otvorenije se javlja, ranije ve pripravljena, u prvom
graanskom ratu, kod haridita, za iji spas due, onda,
pitanje o porijeklu halife postaje toliko beznaajno, da on po
njima moe biti ak i abesinijski rob. Na drugoj strani, iiti
daju pitanju o imamatu religioznu vanost, a njihove teoret-
ske knjige sadre posebno poglavlje koje je u znaku ideje
tradicionalnog stava: Tko umre, a da ne zna pravog imama
svoga doba, umire smru neviernika.
Politiki iizam, tanije i'at 'All, tj. Alijeva stranka,
nastaje najkasnije nakon Poslanikove smrti. Ako se dri do
iitskih izvjetaja, onda se prvotna i' sastojala od tri
ovjeka: Seirnana al-Farisija, Abu Dara (l)arr) i al-Mikdada
ibn al-Asveda al-Kindija. Oni su bili jedini - neki izvjetaji
navode jo nekoliko imena - koji su nakon Poslanikove smrti
nastupili za Alijevo nasljedstvo, dakle nisu otpali od vjere.
Ostalim Poslanikovim drugovima veina iita upisuje polaga-
nje prisege Abu Bekru kao riddu. Pa ipak su izvjetaji,
pogotovo oSelmanu al-Farisiju, ako su o njemu uope i
postojali, sasvim legendarni; s njegovim imenom povezan je
veliki broj kasnijih iitskih predaja i mnoga proroanstva o
buduoj sudbini alijevaca.
elja, da imarnat u Islamu bude pridran za alijevce kao
obitelj (Poslanikove) kue, ostala je neostvarena. Kratka
vladavina Alija (656-661. g.) bila je samo osporavani, djelo-
mini halifat, a njegov sin Hasan nije se ni mogao ozbiljno
uzeti u obzir kao halifa. Prvi samostalni alijevski (djelomini)
halifat utemeljio je u Maroku 789. god. Hasanid Idris I ibn
Abdalah. Njegova zemlja je, meutim, bila skroz sunitska,
tj. nije se radilo o nekoj iitsko j dravi, nego samo o alijevskoj
kneevini. Donedavno su postojale jo neke, uostalom sve
manje-vie evropskim silama podreene male drave s alijev-
skim vladarima, ali od kojih je stvarni iit (zejdit) bio samo
imam Sane u Jemenu.
Budui da je iitska energija na politikom planu nailazila
na suvie otpora da bi se mogla ostvariti, smjestila se ona na
plan religioznog. Pritome su joj jo pomogli njezini politiki
doivljaji u sasvim posebnom smislu. Muenika smrt jednog
alijevca nadovezivala se na smrt prethodnog. Jo vie nego
krv Alija, kojeg je umorio jedan haridit, bila je krv Huse-
inova, koji je skonao pod maevima vlastodrakih trupa,
sjeme iitske vjerske zajednice. Na taj nain, motiv mueni
tva je prodro u samo sredite religije iita, za koji slubeni
Islam nije znao od trenutka obrata koji je, nakon Hidre,
doveo Poslanikov ivot na visinu zemaljske sree, a koji se
zavrio mirnom smru, lienom svake tragike. Usredsree
nost na misao o muenitvu tako je potpuno sprovedena u
iizmu, da je uinila, u teko provjerljivom nastajanju
legende, da i ivoti takvih alijevaca koji su se jedva isticali,
skonaju u muenikoj smrti, ponajvie trovaniem na poticaj
halifa, kao u sluaju Hasana I, Dafera as-Sadika, Alija ar-
-Rize (Ride) i drugih.
Ta nastrojenost vezana uz muku, koja je po sebi mogla
ostati zemaljskom i koja je kod zejdita, najbliih sunitima, i
ostala snano zemaljskom, kod veine iita se potpunoma
preobratila u religiozno, tj. iitima je smrt jednog Huseina
583
iiti
postala utiranje puta u Raj, a pridruila se i druga religiozna
predodba koja se, prema religioznoj povijesti, esto pove-
zuje s motivom muenitva, naime predodba epifanije
boanskog u ljudskom, U Kur'anu je, recimo Isa (Isus)
riie od Boga- (III,40), ali se spasonosno posredovanje
izmeu Boga i ljudi ne smjeta u osobu, prije svega ne u
Muhammedovu osobu (XVIII,llO; XLI,5; XVII,95), nego u
Objavu, u Kur'an. S tog gledita promatrano, ono to obilje-
ava iizam moe se ovako formulirati: prvom lanu - vjeru-
jem u Boga, Jedinog, i drugom lanu - vjerujem u Objavu u
Kur'anu, koji je nestvoren, od vjenosti, slijedi trei lan -
vjerujem da je od Boga posebno odabrani Imam, kao nosilac
dijela boanskog bia, vodi ka blaenstvu. Ali ako je takvom
imarnu, u oima njegovih vjernika, na bilo koji nain svoj-
stveno neko svojstvo ili ponajvema neka supstancija boan-
skog porijekla, onda ih, suoene s njegovom smru, ne moe
umiriti tjeenje o njegovom daljnjem ivljenju u Raju, koji
mu je ipak samo, premda na viem stupnju, zajedniki sa
svim vjernicima, nego se smrt imama iskupljuje: predod-
bom o ragu, (privremenom) udaljenju od svijeta i ponovnom
pojavljivanju. Imam postaje Mahdi. Poneki rtvuju, dakako,
ono zemaljsko od imama, ali spasavaju, vjerovanjem u selje-
nje dua, ono njegovo boansko u narednom imarnu. Uza-
jamno interakcijske djelovanje misli o muci i epifaniji, koje se
meusobno snae, pokazuje da se oekivanje pojavljivanja
imama, koje proizlazi iz ovih misli, a koje po sebi, kao to
pokazuje primjer skrivenog Mahdija, Muhameda ibn al-
-Hanefije, moe nastati i neovisno od nekog muenitva,
ipak, prije svega, poveava muenitvom.
Stanje vrela ne doputa pouzdan uvid u povijesni tok
sustjecanja razliitih iitskih motiva. Tako, npr., ostaje otvo-
renim pitanje koliko su iitske ideje epifanije i posredovanja
Imama izravni nastavak onih slinih predodbi koje su,
prema Ibn Ishaku, ve neki pjevai ranog Islama povezivali s
Muhammedovom osobom; tj. pitanje je, koliko su te religi-
ozne ideje iizma unutar Islama starije od 632. godine. Ali
pod Alijem, one su ve istupile snano religiozno i dogma-
tiki. Ako je predaja o Abdalahu ibn Sabi jo jako mutna, to
se ipak vidi neto jasnije kod mnogih iitski nastrojenih
pjesnika. Abu-'l-Asvad ad-Duali, koji se borio na Alijevoj
strani kod Siffina, tuje ga ne samo ljudski-zaneseno: Kad
pogledah u lice Abu-'l-Huseina, ugledah puni Mjesec koji
promatraa ispunjava divljenjem punim strahopotovanja.
Sad znaju Kureiiti ma gdje bili, da si Ti od njih najplemeni-
tiji u zasluzi i vieri, Njegov stav prema Aliju ve je religi-
ozni. On ga naziva, prema u njegovo doba ve tekuim
predajama, na mauila i toasi. Izriaji kao: Traim Boga
i budue mjesto putem svoje ljubavi prema Aliiu, esto se
sreu. Kusejir (u. 723) oekuje povratak Muhameda ibn al-
-Hanefije; Kumeit (u. 743) pjeva o svjetlosti koja od Adema,
preko Muhammeda, izvire u Svetu obitelj. U doba Abasida
politiko razoarenje dalje poveava onu religioznu ljubav;
Sejid al-Himjari posveuje joj svoje pjesme. I kod Di'bila,
hvalospjevca Svete kue, grubi napadi na vladarsku kuu,
u kojoj jedan grijenik nasljeuje halifat od drugog, obja-
njavaju se njegovom vjerom u iskljuivo pravo Alija Ride na
imama t. U jednoj pjesmi o ve esto opjevanoj smrti Huse-
inovoi, on oekuje kaima. Ako ne bi bilo onoga emu se
danas ili sutra nadam, tad bi se moje srce raspuklo od bola:
iiti
podizanja Imama, koji e se bez sumnje podii, koji e se
pojaviti u ime Boje i sa svim blagoslovima.
Na politikom polju, alijevci najvema nisu drali vodstvo
u svojim rukama. Bili su nametani od svojih pristaa, kao
neko Husein i Zeid ibn Ali, ili korieni u politike svrhe,
kao Muhamed ibn al-Hanefija od al-Muhtara i kao Muhamed
ibn Tabataba i Muhamed ibn Muhamed ibn Zeid, od strane
Abu-'s-Seraje. Slino je bilo i na religioznom polju. Vjerski
fanatici okupljali su se oko svakog istaknutog Alida. Od onih
oko Alije, neka bude naveden njegov klijent Kanber, koji je
ve u svome gospodaru spoznao jezik Boje rijei. Da je
takvo to vrijedilo jo i kao blaga izjava, pokazuje legenda, u
kojoj upravo Kanber vai kao suzbijatelj pretjeru juih iita,
koji Aliju pripisuju rubiibiyya (boanstvo) i koje su, stoga, i
Ali i Kanber osuivali na plamen.
Oblik u kojem se taloila ranoiitska teorija bila je
naravno, prema islamskom obiaju, predaja. Nastanak njiho-
vih hadisa ne treba smjestiti suvie kasno, budui da se neki
posvjedouju ve putem Dualija. Najglasovitiji su: Ali je
Harun (Aron); Ali je uiasi, kojeg su unaprijed oznaili
Allah i Poslanik; on je mauilii; Sveta obitelj je Nuhova
(Nojeva) laa; Sveta obitelj i Kur'an su dva blaga zemlje;
Muhammed, Ali, Fatima, Hasan i Husein su pet drugova
ispod Ogrtaa, Takve stavove podrava, istodobno, njiho-
vo tumaenje Kur'ana, koje na mnotvo stavaka (npr.
XXXIII,33; LVII,26; XI,76; XXIV,35) gleda kao na
dokazna mjesta za iitske zahtjeve.
Posebna priroda iizma daje vjersko-teoretskoj spekulaciji
i religioznoj uobrazilji toliko poticaja, da se nikada nije moglo
doi, kao kod sunita, do nekog dalekosenog suglasja. Unu-
tar iizma mogu se razlikovati tri glavna vida: zejditi, koji su
najblii sunitima, sasvim racionalistiki ograniavaju epifa-
niju Boga u Imamu na puko boansko pravovoenje i
odbacuju udesno utjecanje dijela boanske svjetlosti u odre-
enog pojedinca alijevskog roda; muenika smrt imama ima
kod njih poglavito politiki uinak u uvijek novim pokua-
jima da se, konano, ljudskom sabljom i Bojom pomoi
postigne cilj - alijevska vladavina. Razliita hilijastika oeki
vanja Mahdija, koja su se javila i kod njih, oni su uspjeno
savladali. Na suprotnom krilu od toga, epifanija postaje
potpuno zaposjedanje, apsolutni hulul, ljudsko u Imamu je
sasvim apsorbirano, ostaje samo Bog. S velikom revnou su
zejditi i imamiti, zastupnici umjerenosti, suzbijali zastupnike
tog ekstremnog pravca pod zajednikim imenom guldt (jedn.
galt), kao ljude koji obezvreuju iizam i ispadaju iz Islama.
Za imamite, Imam ostaje ovjek, ali je u njemu, djelominim
hululom, ukljuena boanska svjetlosna supstancija. Smrt
Imama, koja je kod gulat, npr. Druza, puko udaljavanje
obogotvorenog (od svijeta), postaje za njih religiozna snaga za
radovanje smrti. Dobrovoljnost ovakvog izbora naroito se
intenzivno dogmatski naglaava. Huseinu je Bog u bici kod
Kerbele poslao anela pobjede. Ali on je izabrao odlazak
Bogu.
Tokom povijesti morao se, unutranjom nunou, svaki
od tri navedena pravca pocijepati u mnoge podgrupe. Tako
su, kao rezultat zejditskih napora, nastala mala kneevstva u
Tabaristanu i Dejlemu od 864. god. i u Jemenu od 901. god.,
koja ve zbog udaljenosti nisu mogla ostvariti politiko jedin-
stvo i odrati potpunu doktrinarnu ujednaenost;'a zejditi u
r- Iraku, koji se nisu dravno osamostalili, ali su se, zauzvrat,
znali esto obeteivati velikim utjecajem u halifskom car-
stvu, npr. prilagoavali su se prilikama pomou velikog
korienja taqiyye ili hitmana (hetmdna). Pravac gulata, koji je
otiao najdalje od Muhammedovog naslijea i tako pojedina
nim inicijativama pruio najvei prostor, naao je vrlo razno-
like izraze u karrnatskim grupama, ismailitima i Druzima, te
konano nusajritima i grupaciji Ali Ilahi. Tu se ve karakte-
ristino kidaju veze ak i sa linostima iz Svete obitelji. To
nalazi uzor ve u kejsanita, iji imam Muhamed ibn al-
-Hanefija nije Muhammedov potomak; to se izraava i u
jednoj predaji: Selman al-Farisi pripada obitelji Kuc. Ovo
je, npr. u 15. st. dovelo kod hurufija i do potiskivanja
alijevskih imama za raun boanstva koje je otjelovljeno u
Fadl Allahu al-Astarabadiju. Ali i samo osnovno naelo
imamita nosi u sebi klicu rascjepa. Doticaj izmeu Boga i
ovjenosti nije postavljen u jednom sjecitu, nego na liniji
koja se nastavlja dalje, ne na pojedinoj osobi, nego na nepre-
kinutom nizu imama, kod kojih, svaki puta, boanski nadah-
nuti otac postavlja sina ili - po drugima - boanski dio prelazi
neposredno na najstarijeg sina, ija mati takoer potjee iz
Svete obitelji. Ali religiozno prikljuenje uz nekog imama
moglo je postati tako usrdno da ga se ni nakon njegove smrti
ne moe napustiti, tj. nije se htjelo vjerovati u njegovu
istinsku smrt; ili, pak, nasljednika je mogla predstavljati
linost vrlo sumnjivog karaktera; mogao je biti malodobno
dijete; moglo ga je i ne biti. Tako su nastale podgrupe
waqifiyya i qittt'iyya ili qatiyya. Prvi se kolebaju. u pog-
ledu smrti Imama, ostaiu, stoga, pri njemu stajati, te
vide u njemu Mahdija; a drugi na smrt Imama gledaju kao na
konanu: i stoga, liniju vode dalje. Takvih vakifita ima cijeli
niz, kao daferiti sa Daferom as-Sadikom, musaviti, ridaviti;
u uem smislu, pod vakifitima se podrazumijevaju samo
daferiti. Ali se linija ni kod kitiita, iz navedenih razloga, ne
moe do u beskraj produavati. Vrlo je dvojbeno da li je
jedanaesti imam Hasan al-Halis u trenutku smrti, 873. god.,
uope ostavio dijete iza sebe; ali se kod imamita uspjela
uvrstiti vjera u postojanje, tajnovito ieznue imahdijevski
karakter sina: Muhameda Hudet Allaha (Hodatolah).
Tako su imamiti postali dvanaestoimamski. iiti, premda se
jo neko vrijeme sporilo o tome da li postoji i trinaesti.
Ako se, dakle kod brojnih iitskih grupa sagleda veoma
velika razuenost, onda se time, ipak, uvia samo jedan od
formativnih principa. iiti, naime, pripadaju Islamu, te su,
dakle, postavljeni pred sva ona pitanja koja pokreu cjelo-
kupni Islam. A on nije samo religiozni pogled na svijet, nego
ima i svoje kulturne, privredne, drutvene i, preko pitanja
halifata, politike probleme. Kada je o iitima rije, recimo
da se, na podruju vjersko-teoretskih zasada, meu njima
nalaze, uz mutazilite, i oni koji su za strogu predodreenost,
kao zeidit Sulejman ibn Derir, i antropomorfisti, kao ima-
mit Hiam ibn Salim al-Devaliki; a koliko je opeislamsko
sporenje o naravi Kur'ana bilo rastvarajua opasnost i za iite,
pokazuje tradicijski stav Dafera as-Sadika, koji podsjea na
privremenu formulu, a koji je prenio [unus ibn Abderah-
man: Kur'an nije ni onaj koji stvara ni ono to je stvoreno,
on je rije Onog koji stvara, U odnosu spram filozofije, i
privlanost i odbojnost bili su jai u jo znaajnijem stupnju
nego kod sunita. Jedno bi, naime, njezino bogato teoloko
584

razmiljanje potrebovalo u velikoj mjeri, za dogmatsko utvr-
ivanje, kategorije filozofije i njezine dijalektike, a s druge
strane je iizam upravo tu bio posebno osjetljiv, ak i ranjiv,
kao svaka vjerska zajednica koja, kao i iiti, sa svojom vjerom
u imamat, polazi od monih metafizikih postavki. Neovisno
o teoretsko-spoznajnim problemima koje je filozofija, poz-
vana u pomo, unosila u iizam, morao se ovaj u uenju o
principima, u$ill ad-din i u$ul al-fiqh, razraunati s pozna-
tim unutarislamskim spornim pitanjima, npr. o obvezujuoj
snazi konkretne Predaje ili o qtydsu, Suglasno tome, postoje
proturjeja u iitskom pravu, slina onima u sunizrnu, od
zahirita do hanefita. Na podruju obreda, kod svih grupa
bori se stremljenje, koje potrebu za odnosom spram boan-
stva hoe zadovoljiti tovanjem imama i mjestima milosti
njihovih muenikih grobova, s nastojanjem da se, ipak,
ostane u Islamu. Vrlo je vijugava i mnogostruko iskidana
linija na kojoj se presijecaju iizam i linije lokalne politike.
Nije to ba tako jednostavno to su se potlaeni narodi,
recimo Perzijanci, prikljuili iitskoj opoziciji. Najstarije
glavne voe pokreta bili su pravi Arapi, dodue u prvoj liniji
Juni Arapi. U krugu oko Rize (Rida), npr., bili su klijenti
[unus i Hiam al-Devaliki, te Dibil, rasno-ponositi Juni
Arap i borac protiv Sjevernih Arapa. Jo dva stoljea kasnije
hvalio se Mufid svojim junoarapskim porijeklom od Jak-
tana, prvog ovjeka koji je govorio arapski. Drutvena
sporna pitanja unio je u iizam ve Muhtar, kada je mobilizi-
rao klijente i robove.
S obzirom na elementarnu snagu, s kojom se iizam, ve u
sebi prepun pitanja, pojavio u svijetu Islama, lako je razum-
jeti da su linosti koje su vaile kao uene voe tadanje
iitske zajednice manje bili stvaraoci, a vie omeivai, ali je
razumljivo i to da se suglasnost svaki puta svodila na sve
manji i manji krug istomiljenika. Na podruju vjerskih
zasada, djelatnost razumnog ograniavanja imala je i te kako
znaajnog uspjeha: zejditi, kao i imamiti konano su se
prikljuili mutazilitima. To nije bilo sluajno, kao to poka-
zuje ve sam primjer Kur'ana: pored Imama, kao jamca prave
vjere, stav o nestvorenom Kur'anu nije se mogao trajno
odrati. Dosljedno je takoer i to da su imamiti Knjigu
objave, u svrhu podvoenja pod vjeru u imamat, podvrgli
alegorikom tumaenju, te da su je, u krajnjim sluajevima,
gulat pobijali, umetali u nju ili ak odricali dijelove teksta, pa
i sami tako postali batiniti. Mutazilizam je moda bio samo
prvi korak; a one posudbe od filozofije, koje su, u poetku,
bile sraunate iskljuivo na formalizaciju, prodrle su u taj
prostor upranjen vrhunaravnom vjerom u Objavu; tako je
teologija postala teozofija i gnosa.
2) Kasnije doba. - Uvrivanje pojedinih grupa zapoinje
u drugoj polovici 9. st. Najraniji obrisi mogu se sagledati kod
zejdita. AI-Kasim ibn Ibrahim ibn Tabataba ar-Rasi (u. 860)
odabrao je vjersko-zasadne i pravne osnove za vjersku
dravu, koju je njegov unuk Jahja ibn al-Husein ostvario u
Jemenu 901. god. Njegov ueni uzor doivio je odreenu
potvrdu i na podruju starije zejditske drave, koja je nastala
864. god. na Kaspijskom jezeru. God. 909. nastalo je u Africi
carstvo ismailitskih Fatimida, a u isto vrijeme su se skupile
grupe karrnata na arabijskom Sjeveroistoku i Jugu. Kada se
govori o iitima, obino se misli na njihov glavrii ogranak,
585
iiti
imarnite ili dvanaestoimarnske (duodecimalne) iite, pred- l
stavljene milijunima perzijskih pristaa, uz koje jo dolaze,
osim grupa u dijaspori, velike zajednice u Iraku i Indiji.
Njihova literatura, koja je od svih iitskih najdostupnija,
omoguava, upravo zbog sredinjeg mjesta imamita, najbolji
pristup iitskim problemima.
Ve stari alijevci, kao Dafer as-Sadik ili Ali ar-Riza
(Rida), nisu zapravo bili pravi voe. Poslanici i opunomoe
nici (safir i wakil, mno. sufara' i uruhala') djeluju u njihovo
ime. Dunost vekila postala je jo vanija kada se Imam
udaljio od svijeta. On je tvrdio da je jedini koji poznaje
Skrivenog. etvorici ljudi je od 873. god. polo za rukom da
za sebe ostvare ovaj zahtjev; kada je etvrti, Ali ibn Muha-
med as-Samuri umro 939. god., okonala se tzv. Mala
gayba, iza koje do danas traje Velika gayba (Velika
odsutnost), tokom koje bi, na primjer, molitva petkom,
vezana za inodejstvovanje imama, trebalo da bude privre-
meno obustavljena. Vodstvo preuzima duhovna aristokracija,
od koje se neki zastupnici, za oslon svojim uenjima, pozi-
vaju na udesne susrete sa skrivenim Gospodarom vre-
mena. Istina, dananji perzijski teolog moe jo biti mudte-
hid; ali u onom bitnom, ipak, on ostaje, slino kao kod
sunita, vezan onim to je ta klerikaina aristokracija vjerski-
-normativno priznala. Knjini uinak procesa ovog vjerskog
normiranja ogleda se u velikom broju kritikih rasprava o
vlastima i teolokim piscima. To Je neka vrsta vjerske cen-
zure, nastala dugo prije nego to su Safavidi postavili ejh-ul-
-islama, kao vrhovni vjerski autoritet u svojoj iitsko j dravi.
Politiki izgledi otvaraju se iitima pojavom trpeljivih,
premda ne iitskih Samanida, osobito od Ismailovog osvaja-
nja Horasana 903. god., kao i popustljivou Hamdanida iz
Mosula (od 929) i Alepa. Kada je iitski Bujid Ahmed Muiz
ad-daula 945. god. uao u Bagdad, zapoelo je veliko doba i
za iite prijestolnog grada, koji su tamo ve dugo zaposjedali,
npr., cijelu gradsku etvrt Karh. Vanjskom uvrenju odgo-
varalo je i unutranje. Nastale su priznate zbirke predaja, tzv.
etiri knjige: l) al-Kafi od Kuleinija (u. 929); od preko
16.000 hadisa u poglavljima usid i furi, priznali su docniji
autoriteti 5.072 za zdrave, 140 za dobre, 1.118 za osno-
vane, 302 za jake i 9.488 za slabe; omiljeni komentar je
a-afi od Halila ibn Gazija al-Kazvinija, iz. 1647. god.,
zapoet u Meki, a pod naslovom a$-$afi izdat od samog
autora i na perzijskom. Manji po obujmu je 2) Man la
yahduruhu al-faqili od Ibn Babuje Mlaeg (u. 991). Od
oko 6.000 hadisa, otprilike 4.000 ima neprekinuti isnad; jo u
najnovije vrijeme zbirku je komentirao Muhamed Taki al-
-Medlisi, u dvostrukom izdanju, arapskom: Razodat al-
-muttaqin i perzijskom: Lauiami'-i sahib-qirani, dok je
ostao nedovren komentar Man la yahduruhu an-nabili
1722. god. umrlog Abdalaha ibn Salih as-Semahidija; 3) al-
-Istibsdr fi ma uhtulifa min al-ahbar i opseni 4) Tah-
dib al-ahkam, potjeu oba, prvotno zamiljeni kao komen-
tar djela al-Muqni'a fi al-fiqh od Mufida (u. 1022), iz pera
poznatog pisca iitskog Fihrista, Abu Dafara Muhameda ibn
al-Hasana at-Tusija. U oba je napravljen pokuaj da se
dovede u red golema graa Predaje, naravno ne kritiki, nego
u suglasju s vladajuim uenjem. Samo rijetko biva velika
zbirka Ibn Babuje Madina: al-'ilm priznata kao peta
kniiga.
iiti
Od iitsko-imamitskih voa u 4. i 5. st. po Hidri treba
navesti Kulejnija Muhameda ibn Jakuba ar-Raziia. On se
slavi kao obnovitelj poetkom 4. st. po Hidri, kao to je
prvo stoljee obiljeio peti imam Muhamed Bakir, drugo
osmi imam ali ar-Riza (Rida), etvrto erif Murtaza (Mur-
tada), dok se za peto nije mogla pronai linost takvog
znaaja da se moe staviti uz bok al-Gazaliju, cijenjenom,
inae, i u iitskim krugovima. Kulejnijev ujak po majci,
Allan, pripadao je vodeim iitima u Reju- Teheranu. On sam
djelovao je u Bagdadu, gdje njegov grob uiva tovanje ravno
imamskom. Ibn Babuja Muhamed ibn Ali, zvan a-aj!J as-
-saduq, tvrdio je da je doao na svijet zauzimanjem Skrive-
nog, 12. imama u korist njegovog oca. Ovaj je bio eih iita u
Komu, koji je jo u 2. st. bio snano alijevski nastrojen, ali je
to i ostao do duboko u 4. st. po Hidri, kao iznimka u
ponajvema sunitskoj Perziji. Od njegovih spisa je Risala fl
a-ara'i', upuena njegovom sinu, a koriena od ovog u
Man la yahduruhu al-faqih, U Bagdadu je sin pristupio
Bujidu Rukn ad-dauli, koji je njegovo uenje o imamatu
mogao dobro upotrijebiti za politike svrhe. U mnoge ue
nike Ibn Babuja Mlaeg ubraja se i otac an-Nedaiia. Kao
mjesto smrti navodi se Rej, a ipak je u Teheranu sada tovani
grob tek 1821., navodno putem uda, otkriven od strane
dvorjana Fath Ali aha. Perzija je, zapravo, trebala grobova
svetih osoba, osim onih u Mehedu, Tusu i Komu, utoliko
vie to su se Nedef', Kerbela i veliko iitsko bagdadsko
groblje al-Kazimein tada nalazili unutar Turskog Carstva.
Grob oca Ibn Babuje Starijeg, u Komu, uz nadgrobni spome-
nik Fatime II, sestre osmog imama ar-Rize, bio je, naprotiv,
u staro vrijeme vrlo posjeivan. Od otprilike 300 sinovljevih
spisa, dobar dio je tampan, tako al-Hisl, o dobrim i
loim svojstvima, u Teheranu 1884/1885. god., dalje 'Ilal a-
-ara'i' i knjiga o skrivenosti Mahdija Kamal ad-din wa
tamam an-ni'ma (1883). Vrlo su omiljeni i njegovi Magalis i,
prije svega, 'Uyun ahbar ar-Rida (1899). Ako ve ovi spisi
sadre, pored teolokog, legendarnog i polemikog, i mnoga
pravna pitanja, tek je pravi opseni Fiqh ar-Rida sastavio
Mufid Muhamed ibn Muhamed ibn an-Numan ibn Abdese-
lam al-Ukbari al-Arabi. Njegova ponosna arapska svijest nije
ga sprijeila da zametne uske veze sa Bujidom Adud ad-
-daulom. Obred nad njegovim grobom drao je erif Murtaza
Alem al-Huda Abu-Il-Kasim Ali ibn al-Husein. S ovim
posljednjim je bagdadski iizam postigao svoj vrhunac.
Izravni potomak sedmog imama Musa al-Kazima, bio je kao
slubeni nakib priznati zastupnik alijevaca i obavljao je du-
nost vrhovnog slubenog zastupnika i vodia hadijske kara-
vane. Njegov autoritet dao je njegovim sjednicama, kao i
njegovom sudjelovanju na dvoru veliko teoloko i politiko
znaenje. iva prepiska povezivala ga je sa vjernicima u
Mosulu, Dejlemu, Durdanu, pa sve do Alepa i Tripolisa u
Siriji, a ovaj je zadnji grad, po svjedoanstvu savremenika
Nasir-i Husreva (Sofar-nama), bio sasvim iitski. Razgovori,
koje je sa svojim uenicima obavljao na postajama hodoaa
u Meku, Gurar al-far'id wa durar al-qal'id, tampani su u
Teheranu 1894. god., a veziru Amid ad-dinu posveeni
Intisar, 1897. god.; Amali u Kairu (1907). U iitskim
temeljnim pitanjima, obraunao se sa trojicom prvih halifa
u djelu a-aJI. Tokom 28 godina bio je u Bagdadu uz
Murtazu, koji je bio star preko 80 godina, at-Tusi Abu
Dafar Muhamed ibn Hasan, naprosto zvan ejh ili ejh
(iitskog) naroda (ay!J at-ui'ifa). Kada je Selduk
Tugril-beg 1055. god. uao u Bagdad, poloaj iita postao je
tei. To, i elja da bude pokopan u svetom Mehed Aliju,
ponukali su Tusija da se preseli u Nedef, gdje je umro
izmeu 1065. i 1067. godine.
Silno opseno iitsko spisatelj stvo 4. i 5. st. po Hidri, od
kojeg smo naveli samo neke pisce i knjige, ini se na prvi
pogled vrlo jednostranim. Iste se teme stalno opetuju: ima-
mat, teoloko-pravna ocjena najstarijih halifa, gayba i sve
vezano uz Skrivenog imama; nadalje, uz cjelokupni fikh,
posebna imamatska pitanja; osim potpunog objanjenja
Kur'ana, posebna tumaenja iitskih omiljenih mjesta, kao s.
XLII,22 i XXXIII,33 i, prije svega Sura o svjetlosti,
XXIV,34; konano, esto ponavljana polemika, pogotovo
protiv unutariitskih protivnika. Ali se odreeni razvoj ne
moe porei, kako to pogled na sredinji problem moe zorno
pokazati. Jo je Ibn Babuja Mlai doputao kod Poslanika i
imama mogunost sahwa (xnepanje) u sporednim stvarima,
tovie je suprotno shvaanje oznaavao upravo kao prvi
korak guluuxi (krivovjernog pretjerivanja). Protiv njega je,
meu ostalima, Mufid u posebnom spisu zastupao bezuv-
jetnu nepogreivost, 'isma, premda je i kasnije to pitanje
esto pretresano. A da, s druge strane, ni granice spram
krajnosti nisu odmah sasvim zatvorene, pokazuje jo dugo-
trajno tovanje glavnog ismailitskog djela, Da''im al-islam.
Pisac, Numan ibn Muhamed ibn Mansur Ibn Hajan (u. 974),
iitski Abu Hanifa, ne navodi, istina, mlaeg autoriteta do
estog imama Dafara as-Sadika. To to kasniji nedostaju,
moglo bi se pripisati navodnoj taqiyyi tog fatimidskog kadije
iz Kaira, budui da je izostavljen i posebni imam sedrnaa.
Pa ipak, Ibn ahraub al-Mazenderani (u. 1192) izjavljuje
kratko: on nije imamit, a u tome ga slijede i mlai, kao
Tefrii.
U narednom stoljeu nastaju, npr. veliki, u Teheranu
tampani kur'anski komentari Abu Alija al-Fazla at-Taber-
sija (u. izmeu 1153-1158), Magma' al-haydn i ami' al-
-gauximi", pored kojih je jo uvijek u upotrebi i odmjereni
Tafsir od Alija ibn Ibrahima ibn Haima al-Kumija (1301),
koji iitske posebnosti umjereno iznosi, potjee jo iz dana
Kulejnija. Al-Fazl (Fadl) koji sam vue porijeklo iz obitelji
bogate spisateljske tradicije, bio je u Tusu sredite uenog
iitskog kruga, kojem je, meu ostalima, pripadao Ibn ahra-
ub, kao i Abu-'l-Fazl azan ibn Dibril, pisac jednog od
mnogih iitskih K. al-fad'il wa al-manaqib. irenju i
uvrenju iizma u Perziji pridonio je al-Fazl svojim prese-
ljenjem u Sebzevar; pokopan je kod svetita imama Rize u
Tusu. Vodea osobnost narednog stoljea bio je Dafar ibn
al-Hasan ibn Jakub ibn Said al-Hili, zvani al-Muhaqqiq
(u. 1277). Njegov utjecaj u Bagdadu dosezao je do najblie
okoline zadnjeg Abasida al-Mustasima. Njegovom krugu
pribrajalo se vie lanova iz spisateljski vrlo ive sejidske
obitelji Benu Taus. To je ista kua, kojoj je pripadao tadanji
nakib Abu-T-Kasim Ali ibn Musa at-Tausi, pisac jo danas
omiljenih knjiica o molitvi, oplakivanju muenitva, hodo-
au i hamajlijama, kao al-Mugtani: min ad-du a' i al-Iqbal.
Al-Hiliju zahvaljuje i dananji iizam jedan od najkorienijih
prirunika, koji se uvijek iznova komentira na arapskom i
perzijskom, ara'i' al-islam. Ako je tako al-Hili svome djelu o
586

[uru' osigurao trajno znaenje, to njegov zemljak Hasan ibn
Jusuf Ibn al-Mutahar al-Hili, zvan kratko al-iAllama, vai
kao veliki uenjak usiila. Kao takav je jo i njegov otac, u
prisuu Dafera, bio predstavljen filozofu, matematiaru,
zvjezdoznancu i gorljivom iitu, Nasir ad-dinu at-Tusiju (u.
1173). Sam Nasir ad-din, )}Jjwaga, nije glasovit prven-
stveno zbog svojih teolokih spisa, iako se ti, uostalom ne
lako shvatljivi, jo i danas izuavaju meu iitima. Ali je on
jedna od blistavih pojava iitske politike. On je pomogao da u
ruke mongolskog hana dopa dnu tvrave Asasina, Alarnut i
Majmundiz, kretao u njegovoj vojsci u osvajanje Bagdada i
poticao ove neznaboce da ubiju zadnjeg halifu. I danas on u
oima iita ima neprolaznu zaslugu to je unitio dvojicu od
najgorih neprijatelja: Gulat i zloinake Abaside, izdajnike
Svete obitelji. Svoju pozitivnu praktinu brigu za iizam
prenio je na Ibn al-Mutahara, koji je njegovim posredstvom
doao u doticaj sa hanovom obitelji, te se kasnije, kao iitski
voa, prikljuio hanu Uldajituu. Pred njegovim oima, on
se rijeju, a i spisima borio protivaarita, sofista i sunitskih
pravnih kola, te samog hana, koji je neko, kao princ, bio
krten, a kasnije e postati hanbalit, potom i afiit, preobra-
en u iizam. Neka od dvadeset njegovih djela jo su i sada u
upotrebi, tako Nahg al-mustaridin o teolokim principima, s
komentarom filozofski kolovanog al-Mikdada ibn Abdalaha
as-Sujurija; Kaf al-faioa'id je komentar djela Qawa'id al-
-'aqa'id od at-Tusiia, koji mu je postao uitelj. Za unutranje
razumijevanje tog umjerenog iizma, vrlo je korisno njegovo
djelo Muhtalaf a-i'a u dva sveska.
Ibn al-Mutahar nije bio ni prvi ni zadnji koji je uenje o
osnovnim principima stavio u prvi plan. Ono openito igra
kod iita bitniju ulogu, nego kod sunita, jer za prve vrata
idztihada nisu zatvorena. Ueni fakih u Perziji istie pravo
na titulu mudtehida, koji na sadrajnoj osnovi Kur'ana i
Sune, pomou formalnih imbenika slinosti, nastojanja da
se stvari korisno povezuju, te usvojenih stavova ranije porni-
njane duhovne aristokraciie, izdaje fetve i oblikuje linije
svoga uenja. Tako u svim dobima ostaje neki oivljujui
nemir u, inae, po svojoj grai formalizmu sklonoj imamit-
skoj teologiji i pravnoj znanosti. Ibn al-Mutahar iskovao je
svoje formulacije u borbi, posebice protiv unuka starog ejha
at-Tusija, Muhameda ibn Ahmeda Ibn Idrisa al-Hilija al-
-Idlija, koji, kako mu se inilo, odbacujui itavu Sunu,
idtihad izopauje u samovolju. Ve u 17. st. dola je reakcija
suprotne strane, zaslugom sve do danas vrlo kontroverznog
mule Muhameda Emina al-Astarabadiia (u. 1623-1624).
Budui da on, pored Kur'ana, doputa samo iitsku Sunu kao
vrelo zakona, a kako je radio i na komentaru etiriju
kniiga, to su on i njegove pristae dovrili metod tzv.
ahbarista nasuprot usulistima (xosulistima), koji su
skloni idtihadu. U svojoj borbi, koju je on, dijelom, vodio iz
Meke, bio je vrlo otar. On je idmu ocijenio jednako vrijed-
nom idova, krana ili filozofa. Njegova pojava je ne manje
oivjela rasprave i o qiyasu, istihsanu, istishabu i pravnoj
valjanosti pojedinih predaja, kao to su svojevremeno uinili
kod suni ta napadi jednog Ibn Hanbala ili Dauda az-Zahirija.
Naravno, sadraj raspravljanih principa kod iita se sustavno
prilagoavao njihovom uenju.
U iizmu je misao o muenitvu stalno ostala, iva. Od
bezbroj iitskih uenjaka, prema tome, posebnu ast uivao
587
iiti
je onaj koji je slavu spisatelja povezao sa onom muenika.~
etiri muenika su naroito poznata. Prvi ehid je Muhamed
ibn Meki al-Arnili al-Dizini (Dazini), pisac knjige o fikhu
al-Luma' ad-Dimaqiyya. Bio je izdan i zatvoren u Damasku i ,
po fetvi afiitskog, a posebice i malikitskog kadije, pogubljen
sabljom, nabijen na kolac i spaljen, prema veini izvjetaja,
1384. god. Drugi ehid je Zein ad-din ibn Ali ibn Ahmed ibn
Taki al-Arnili a-arni. Nakon plodne djelatnosti u Damas-
ku, Baalbeku i Alepu, kao i mnogih putovanja, bio je ubijen
oko 1557. u Carigradu ili na putu onamo zbog toga to je
obznanio jedno iitsko pravno miljenje. Osim pravnih, esha-
tolokih i pounih spisa, tampan je njegov komentar Luma'
u dva sveska.
Za treeg velikog ehida smatra se veinom Sejid Nur
Allah ci Nur ad-din) ibn erif ad-din al-Marai a-utari.
Koban je za njega bio spis Ihqaq al-Haqq, zbog polemike
sa ili, tanije, odbrane od nekih sunitskih napada. Ogoreni
car Dahangir dao ga je 1610. godine bievati do smrti. ast
etvrtog ehida upisuje se Muhamedu Mahdiju ibn Hidajet
Allahu al-Isfahaniju, koji je znaajem nadmaen od svoga
uenika, Sejida Dildara Alija ibn Muin an-Nas(i)rabadija (u.
1819), koji je izloio svoju teologiju u 'Imad al-islam. U jo
nedavnije vrijeme zadobio je ast muenika mula Muhamed
Taki al-Kazvini, pobija ejha Ahmeda al-Ahsaiia i babita, iz
ijih redova je potekao njegov ubojica (1847).
Prava dvojica ehida bili su Sirijci, a trei je ivio u Indiji,
ali je sredite iizma, pod Safavidima, postala Perzija (od
1502. god.). Na tome nita nije promijenilo prolazno proga-
njanje pod afganskim ahovima od 1722-1729, kao i pod
Nadirom od 1736-1747. god. Jedan ovjek, ija je obitelj
imala istu domovinu i istu sufijsku sklonost kao i predak
nove vladarske kue, Husein ibn Abdelhak al-Ard abili al-
-Ilahi, istodobno je pod Ismailom I priao perzijanstvu, time
to je svoje rasprave i komentare poeo pisati perzijski. U
tada jo veinom sunitskoj zemlji, on je morao esto voditi
ivot muhadira (iseljenika) izmeu Tabriza, iraza, Herata
itd. Ali potrebna ivotna krv dobavljena je perzijskom iizmu
izvana. Radi se osobito o iitima iz junosirijskog gorja
Amila. Ve je posljednji serbedar Ali Muejed od Sebzevara
bio pruio utoite jednom Amilijcu, pravom ehidu. Pored
njih su nastupili i iiti iz Bahreina. Zato se tako esto u
nisbama perzijskih iita susreu oblici Amili i Bahrani.
Samo se malo imena moe navesti iz tog kasnijeg doba.
Muhamed ibn al-Hasan al-Hur al-Amili al-Magari imao je sa
svojim prvim djelom al-Gauxihir as-saniyya veliki uspjeh, jer
je on tu, navodno, prvi sakupio iitski hodi; qudsi
(izvankur'anske Boje rijei). Kasnije je, zbog neumjereno
brzog i mnogog pisanja, otro kritiziran ak i od teolokih
pisaca koji su bili naviknuti na masovnu proizvodnju;
dakako, njegov 1671. god. dovreni rad u est svezaka Taf-
~!l ioaa'il a-i'a ila mas'il a-ari:a, s posebnim kaza-
lom Man la yahduruhu al-Imam ostaje vrlo dragocjen zbog
prerade goleme grae predaje i navoda pisaca. Iselio se tek u
40. godini i poslije mnogo lutanja, naselio u Tusu i Isfahanu.
Meu domaim Perzijancima je u to doba bila vodeom
obitelj Medlisi (Madlisi). Njezin najznaajniji zastupnik
Muhamed Bakir ibn Muhamed Taki (u. 1698. ili 1670) bio je
od aha Sulejmana I imenovan za ejh-ul-islama. Otprilike
polovica njegovih spisa bila je na perzijskom; tako je preveo i
irk
arapske poune spise at-Tausija. Njegovo najvee djelo je
Bi/pir al-anwar, velika enciklopedija teologije i prava u 25
svezaka.
Neprijateljski se, naravno, odnosilo spram onih sufija koji
nisu trebali Imama kao posrednika i ije je duhovno sjedinje-
nje s Bogom, dostupno svakom vjerujuem liubavniku bilo
na sasvim suprotnom polu od pronalaenja boanskog
dijela u odabranim imamima, kao to je, prema tome,
razliito, i po ishoditu i po cilju, bilo i tovanje svetaca kod
pripadnika ovih dvaju pravaca. Najznamenitiji sudar je
aktivno sudjelovanje imamita Abu Sehla an-Naubahtija
(u. 923) u pogubljenju al-Halada, koji je iite, dakako, teko
povrijedio izjavom da je wakil Skrivenog gospodara vre-
mena. U najmanju ruku je dvojben i odnos spram filozofa,
budui da oni, kao to to imamitima opominjue pokazuje
primjer gulata, mogu potkopati skolastiku. Ali postoje, ipak,
neka presijecanja, mistici i filozofi, koji su nastupali kao
svjesni iiti i koji se ne mogu jednostavno, uobiajenom
polemikom otpraviti u krivovjerje. Prema tome, sva stoljea
pokazuju, pored primjera naelnog odbijanja, i sluajeve
uzajamnog privlaenja ovih duhovnih tokova. Huuiga Nasir
ad-din, sam pisac umjereno iitskog spisa AW$ii/ al-araf, je
tovalac al-Halada, usprkos osudi Ibn Babuje, Mufida, eiha
Tusija i Ibn al-Mutahara. Redeb ibn Muhamed al-Hafiz al-
-Bursi bio je, dodue, kuen, budui da je svoj sustav gradio
na ultraiitskim pretjerivanjima, pa ipak je njegove knjige,
kao Mariq al-anwar, napisanu oko 1397. god., koristio,
premda s oprezom, ak i takav neprijatelj sufija kao to je bio
Medlisi. I Mula Sadri, tj. Muhamedu ibn Ibrahimu a-
-iraziju (u. izmeu 1630. i 1641), priznaju mirni uenjaci da
se u "Objanjenju ajeta o prijestolu (s. II,256) nije preputao
sufijskim uznoenjima; koristi se i njegov komentar Kulejni-
jeveg Usui al-kaji, a tolerie se ak i njegovo izlaganje o
etverostrukom usponu do Boga u al-Asfiir al-arba' ili al-
-Hikma al-muta'oliya; uvijek mu se, meutim, zamjera da je
u komentaru Hihmat al-iriiqa mistika Suhravardija ispoljio
suvie od mistikog osjeanja i jezika. Njegov uenik Muha-
med ibn Murtaza al-Kai, zvan Muhsin-! Fayd, pisac
iitskog komentara Kur'ana as-Safi, branio se otro od
slinih prigovora u Insaf JI haydn tariq al-'ilm li-asrr ad-
-dIn, a dogodilo mu se da, ni manje ni vie, bude citiran
protiv sufija od svoga uenika, Sejida Nimet Allaha al-
-Dezairija. vre je zasnovana pravovjernost oba uitelja
Mula Sadre, dvojice prijatelja na dvoru Abasa I, Muhameda
ibn Huseina Beha ad-dina ili al-Behaija al-Amilija (u. 1621) i
Muhameda Bakira al-Astarabadija (u. 1631), zvanog Mir
Damad kao sina zeta. Alija ibn Abdelalija al-Kerekija, dakle
takoer jednog Amilijca i jednog od mnogih komentatora
djela ara'l' al-islam. Omiljeni prirunik, na domaem nar-
jeju, za sva poglavlja prava je Behaijev Gam-! 'Abbiisi, Mir
Damad se pokazao, premda je tovao al-Halada, kao do-
bar iit u ar-Raioaih as-samawiyya JI arh al-ahadi; al-
-imamiyya, kao to je i svoju filozofiju u al-Qabasat doveo u
sklad sa pravovjernou, putem zastupanja Boje pra poet
nosti i vjenosti i vremenosti svijeta. Filozofska raspravljanja
su oivljavana i time da su ih i dalje proimala teoloka. Tako
je meu skolastikim teolozima bilo kako usulista tako i
ahbarista. Glavni voditelj u sporu bio je eih Ahmed ibn Zein
ad-din al-Ahsai, dakle jedan Bahreinac. Teolog, pjesnik,
588
zvjezdoznanac, matematiar i okultist, on se borio protiv
sufija, filozofa i, posebice, za idtihad i idmu, protiv ahbaris-
ta. Suvie filozofsko uenje o vaskrsenju, koje se ortodoks-
nim teolozima inilo pogreno zasnovano, donijelo je njemu i
njegovoj koli, ejhitima, prigovor zbog sektaenja, a i, kao
kasnije Redebu, predbacivanje odgovornosti za krivovjerje
babizrna.
Narodski izraz nala je iitska vjera u legendama o mueni
cima, maqtil, i igrama (pasijama) koje prikazuju mueni
tvo, ta'iziyat.
v
/ R K (a. irk, takoer i irak), povezivanje, naroito zdru-
S ivanie nekoga s Bogom, tj. oboavanje jo nekoga pored
Boga, mnogobotvo. Pojam irk i murihun ne javljaju se u
najstarijim surama, onima iz prvog mekanskog razdoblja. U
kasnijim dijelovima Kur'ana esto se spominju, a isto tako su
i esti sporovi s murikunima; naroito im se stalno prijeti
Posljednjim sudom, kada e oni biti kanjeni (XXVIII,62 i
dalje). Oni misle da e se njihovi idoli za njih zauzeti kod
Allaha, ali oni nemaju tu mo (VI,94; X,18; XXX,13;
XXXIX,3 i 38); naprotiv, oni e tog Posljednjeg dana optu-
iti one koji su ih oboavali (XIX,81 i dalje; X,28 i dalje).
M urikiin nisu Bogu zahvalni to ih je spasio opasnosti mora
(XXIX,65). Vjernici se moraju drati daleko od njih i ne
eniti se enama od njih (II,221), ali ne smiju psovati nevjer-
nike, ve ih moraju podnositi sve dok oni ne napadnu Allaha
(VI,108). Konano 9. godine po Hidri se odbacuju murihun
(IX,3); murikun su neisti (IX,28). Vjernici ne smiju moliti
za njih, ak i ako su im najbliji roaci (IX,I13 i dalje). Ve je
ranije izriito proglaen irk grijehom za koji nema oprosta
(VI,51,1l6; XXXI,13) i odbaen kao apsurdan (XXI,22).
Razvoj znaenja je vrlo slian onom kod pojma ka].ira, koji
nalazimo u Kur'anu. Kafir je uobiajeni termin za nevjernike,
a ukljuuje kako murihun tako i Ljude knjige. Tako u s.
XeVIII,6 nalazimo: Oni koji ne vjeruju, i sljedbenici
Knjige i mnogoboci, bie, sigurno, u vatri dehennem-
skoj ... . Komentatori se razlikuju u tumaenju ovog
odlomka. Neki smatraju da Ljude knjige valja ukljuiti
meu murihun, te da je ovdje najprije upotrijebljena rije
najueg znaenja, a zatim ona sveobuhvatnija. Drugi komen-
tatori razlikuju Ljude knjige: od mnogoboaca u uem
smislu - i taj je smisao kasnije prevladao. Ali svugdje se u
Kur'anu irk koristi kao suprotnost ispovijedanju jednog
Boga, a to je najsnanije izraeno u suri eXII. (Surai at-
-Taw!Jld ili Surat al-Ihlasi: prema nekim, pomalo nateg-
nutim tumaenjima, svaki pojedini stavak ove sure nijee
mogunost tanog odreivanja znaenja rijei irk.
U knjievnosti Hadisa irk ima obino isto znaenje kao i
izvanjsko zatamnjenje vjerovanja ujednou Boga. Muri-
kim su - kao u gorespomenutom odlomku Kur'ana - neza-
hvalni Bogu te govore, isprazno se hvastajui, kad ne bismo
imali svojih bogova bili bismo pokradeni, i sline stvari.
Neprijateljski stav prema muricima u doba velikih osvajanja
odraava se i u ostaloj hadiskoj knjievnosti. Prije bitke
muricima se upuivao zahtjev da prigrle Islam; jednom prili-
kom Muhammed ak moli Boga da ih uputi na pravi put;
drugom ih prilikom proklinje i zaziva oganj na njihove kue i
grobove, i potrese i pukotine u zemlji. Prema jednom hadisu,
vjernici vrlo rijetko zapadaju u irk, te Poslanik s punim

povjerenjem kae: Tee je u mojoj zajednici nai irk nego
crno sjeme na tvrdom kamenu u mrkloj noi - ili govori Abu
Bekru: Rei u ti rije koja e te zatititi od irka: 0 Boe,
utjeem se Tebi, ako sam Ti namjerno pridruio druga, a
preklinjem Te za oprost ako sam to nehotice napravio.
U pravnim knjigama, murik je pravi termin za nevjernika,
premda se esto nalazi i kafir. Za nevjernike se, prema fikhu,
smatra da su izvan zakona i da malo vrijede. Nevjernike,
osobito ako su neprijateljski raspoloeni, moe se ubijati
nekanjeno, a nipoto se ne smije dogoditi da zbog nevjernika
smrtno strada vjernik. Nevjernicima je negdje doputeno da
sklapaju pravne sporazume izmeu sebe, na primjer na
podruju branog prava; nevjernici mogu organizirati bra-
kove svoje djece po vlastitoj volji; mogu biti svjedoci pri
sklapanju brakova izmeu vjernika; brak nevjernika mora se
razrijeiti, ako jedan od suprunika prigrli Islam. Nasljedno
pravo: ostavtina jednog nevjernika drugome, ak ako su ovi
pripadnici razliitih vjera, punovrijedna je ba kao i u sluaju
da je oporuitelj ili batinik musliman; ali se nipoto ne moe
nita oporuno ostaviti nevjerniku, ako je on neprijatelj.
Kadija mora sprijeiti da se nevjernik imenuje izvriteljem
oporuke.
irenje muslimanskog horizonta kroz osvajake ratove
ubrzo je ove dovelo do spoznaje da svi murikun nisu isti, te
da ne valja s njima postupati na isti nain. U knjigama omilal
we nihal nalazi se prilino podroban opis stranih vjerskih
sustava, ukljuujui filozofe, oboavatelj e zvijezda i ateiste,
dok se u apologetskoj knjievnosti povremeno nailazi na
sustavno izlaganje raznih stranih religija. Postoje ak i poku-
aji da se, sa psiholokog stajalita, objasni porijeklo idolo-
poklonstva. Rezultat toga je postojanje mnogih varijanata
pojma irk. Ova su istraivanja imala, meutim, praktiko
pravno znaenje, jer su putem njih formulirane prisege koje
su morali polagati lanovi stranih vjera, kako bi se obavezali
(u prvom redu) na priznavanje vlasti muslimanske drave.
Al-Kalkaandi u SuM al-a'a daje zanimljivu zbirku tak-
vih formula prisege.
Tokom razvoja temeljnih islamskih stavova, pojam irka
znatno se proirio, zahvaljujui injenici da pripadnici mno-
gobrojnih sekti nisu prezali od toga da islamskim protivni-
cima predbace taj grijeh, im bi uoili i najmanji trag odstu-
panja od jednobotva, ak i ako se radilo o posebnoj pojedi-
nosti koju su oni izdvojili i naglasili; a u kasnijim sustavnim
teolokim djelima koja se, po pravilu u vezi sa tauihi dom,
bave njemu suprotnim irkom, moe se gotovo u svakoj
reenici uoiti na koje sektako gledite se ona odnose (ili
koja pobijaju), te zacrtati put kojim se dolo do sadanje
formulacije. Tako irk nije vie tek izraz za nevjerovanje
izvan Islama, ve prijekor koji jedan musliman baca u lice
drugom muslimanskom vjerniku.
Mutaziliti su, na primjer, svoje protivnike zvali murikun,
zato to su, usvojivi vjena svojstva Boanstva, postavili da
ona postoje kao vjena bia uz Boga od kojega se ne razlikuju,
pa izrazi Bog je sveznaiui, Bog je moan, Bog ivi
naprosto znae Bog jest.
U istom smislu su Almohadi, iji je posebni program bio
taw/:tzd, optuivali svoje protivnike za irk, jer su zastupali
uenje o nestvorenosti Kur'ana, pa njihov taw/:tzd uklju-
uje zahtjev da se prizna njegova nestvorenost; jedino je na
irk
taj nain mogue sprijeiti da Kur'an bude drugo vjeno bie
pored Boga. Murihun su, za njih, antropomorfisti koji Bogu
pridaju fizike osobine ljudi, ime dovode u pitanje njegovu
u.altdaniyyu, Oni ozbiljno vjeruju da samo oni ispovijedaju
jedinog Boga (muuiahhidun) u pravom smislu rijei, dok
je sav ostali islamski svijet murihun, a krani su ahi al-hufr.
(Ismailiti su takoer sebe rado nazivali muioahhidun, ali to
nije bilo njihovo razlikovno obiljeje; za njih je svaki onaj koji
nekoga pridruuje Imamu neist, kao i svaki onaj koji nekoga
pridruuje Bogu ili Poslaniku.)
Vahabitska teorija irka ide u krajnost. Neprijateljski se
odnose prema irku koji je, po tom miljenju, zarazio cijeli
pravovjerni Islam kultom poslanika, svetaca i grobova. Pored
toga, u pravovjerju i izvan njega nikad nije nedostajalo onih
koji osuuju kult svetaca sa stajalita tauihida; taj kult se
zapravo trpi samo kao ustupak narodu, u ijem krilu se
proirio. Vahabiti se takoer smatraju jedinim muuiahhi-
dun, dok su svi drugi muslimani murikun - i jedino su oni
pozvani u ihyii' as-sunna. Stara sunna, kao i Poslanikova
osobnost, krivotvoreni su zbog oboavanja svetaca. Stoga,
oni napadaju najsvetije take sunitskog i iitskog Islama, jer
su one, po njihovom miljenju, stvarna uporita idolopoklon-
stva.
Prema vahabitskim teoretiarima, oni se suprotstavljaju
sljedeem: l) irk al-'ilm: poslanici i sveci nemaju 'ilm al-
-gayb, osim kada im ga Bog sam otkrije, jer On ga jedini
posjeduje. irk je pripisati ovima to znanje kao i gataima
-astrolozima i tumaima snova; 2) irk at-tasarruf; pret-
postavka da bilo tko osim Boga posjeduje mo. Za taj grijeh
kriv je svatko tko smatra da je svetac posrednik kod Boga,
ak i ako je svrha tome da ga priblii Bogu. Na osnovu s.
XXXIX,44, odbacuje se, stoga, svako posredovanje. Posla-
nik e od Boga dobiti doputenje da posreduje na Sudnji dan,
ali ne prije toga; 3) irk al-iibada: tovanje bilo koje stvorene
stvari (kao Poslanikovog groba ili grobova svetaca) padanjem
niice, obilaskom, davanjem novca, postom, hodoaem,
spominjanjem imena sveca, moljenjem na njegovom grobu,
ljubljenjem nekog kamena, itd; 4) irk al-tada: praznovjerni
obiaji kao to je istihara, vjerovanje u znamenja, u
povoljne i nepovoljne dane, itd., u vlastita imena kao 'Abd
an-Nabi, u savjete gatalica, itd; 5) irk Jz al-adab: kleti se
imenom Poslanikovim, Alijevim, imenima imama ili pira.
irk zauzima zasebno mjesto u islamskoj etici, posebno u
al-Gazalijevoj. Za prefinjenu etiku savjest, irk je svako
tovanje Boga u kojem nalazimo i trunku primisli o vlastitom
intcresu. Tako licemjerno obavljanje vjerskog obreda, koje
ima na umu nagradu (tj. pobuivanje divljenja ili odobrava-
nja), je irk, jer povezuje tovanje ljudi s milju na Boga. irk
su isto tako drskost i sebinost. Razlikuju se, dalje, brojni
stupnjevi ovakvog irka, koji se zove jo i irk sagzr ili irk
asgar, da bi se razlikovao od oitog mnogobotva (irk
'azim); etika vrijednost neke radnje cijeni se po broju
primjesa ili propusta, koji zasjenjuju istu namjeru (ihlas).
Kako izraz ihlas za sufije sada znai iskljuiva odanost
Bogu, tako je irk za njih zadobio znaenje neim sprijeiti
iskljuivu odanost Bogu. ak i puka iluzija due da u sebi
sadri neto dobro i izvjesnu vrijednost (irk !Jajz), potajna
je idolatrija. Isto vrijedi i za tvrdnju: priznajem Boga, jer
samo njom priznajemo dvojnost subjekta koji znade i objekta
589
tuk
znanja. Za sufiju, koji udi za jedinstvom s Bogom, razlika u
obredima i vjerovanju gubi svako znaenje, a to ne iskljuuje
Islam; slijedea smjela tvrdnja pripisuje se at-Tilimsaniju,
ueniku Ibn Arabija: Kur'an je apsolutni irk; jedino se u
naim (sufijskim) rijeima ispovijeda iedinstvo.
v nalaze se mala, jedno do drugog poredana, udubljenja u
TUK. Islamska umjetnost od tuka (gipsanog maza) raz-
S vila se, naravno, najprije tamo, gdje, kao u Srednjoj Aziji,
postoje alabastrit-rasjekline i gdje se mogu pripraviti tzv.
gang-sedreni maz. Palaa Varaha/Farahi kod Buhare podig-
nuta je, po historiaru Nerahiju (u. 959), u eposi turske
vladarske kue Kara urin Bajgu (moda u 6. st.), te kasnije,
restaurirana pod Buhr Hudiu (ili Buhara Hudah), koji su
primili Islam 674. god. Palaa Varaha pokazuje bogati dekor
od tuka. U srednjoazijskoj tradiciji postojalo je, pored broj-
nih statua izlivenih od sedre ija se povrina glaala i bojila, i
zidova prevuenih dekorom od gend-sedrenog maza, dijelom
obojenog. Dekor se rezbario pomou noa ili kakvim drugim
otrim oruem. Motivi odraavaju elektiku kulturu Srednje
Azije: pored domaih spirala, zareza i taaka, nalaze se
budistiki lotosovi cvjetovi i listovi djeteline, akra (kolo),
kineski tai-i (kozmoloki ornament, krug razdvojen svije-
nom crtom), te helenistiki biljkoviti dekor. Osim toga, na
ornamentiranu osnovu potpuno plastikih statua nalijepljena
su pomou drvenih klinova ljudska lica, kao i slike prizora iz
lova i borbe. Unutar dekora, povrh toga, smjestile su se
vodene ptice, jarebice i ivotinje iz bajki, kao zmajevi i lavovi
ptije glave. Vjerojatno postoji povezanost izmeu obojenih
statua od tuka u palai Varaha i odgovarajuih zidova od
upljikavog tuka u umajadskom dvorcu-utvrdi Hirbat
Mafdar. Prozori Mafdara takoer su izraeni u nekoj vrsti
tukirane mreaste tehnike. Ako se opet vrati zapadnom
Turkestanu, pokazuje se, na primjeru dvorca-utvrde Afrasi-
jab (samanidski ikarahanidski) - zidovi, stubovi, mihrabi -
kako se nastavlja tradicija obojenog i pozlaenog dekora od
tuka. Motivi dekora od tuka tu se razvijaju usporedno s
istodobnim drvenim radovima u dolini Zarafana. I tu pro-
590
diru, uz geometrijske i biljkovite elemente, dijelovi koji su
izvedeni iz oblika ivotinjskih likova. Taj stil dekora naziva
se u Turkestanu Zarafan, a u Turskoj Rumi. U Afrasi-
jabu se moe ukazati na to da kosi rez, koji odlikuje tukane
zidove Samare, potjee iz Srednje Azije. Na zidovima Samare
istom stilu i tehnici kao tzv. Tisuu Buda. U zadnjem
odjeljku radova od tuka u Samari korieni su i drveni
uzorci,
Stil tukanog dekora iz Samare javlja se i na dekoru
damije Ibn Tuluna, porijeklom Turkmenca, u Kairu.
Makrizi (pisac povijesti Egipta iz doba Mameluka) prenosi da
su se u tulunidskom dvorcu-utvrdi nalazile tukane statue. Iz
Egipta se irila tradicija radova od tuka po Magribu i
Andaluziji, gdje je u Alhambri u 13. i 14. st. dostigla svoj
vrhunac. Samanidski stil razvija se u damiji Nuh-gunbaza iz
9. st. (kod Balha), zatim u Niapuru i u damiji Naina (kod
[ezda), U Turkestanu nalaze se tukana polja u obliku pro-
zora zajedno s kufskim pismom na mauzoleju Izkenda
(clzkend) i aha Fadila (F azila) iz ll. i 12. st. u Fergani .
tukano kube turbeta, koje je podigao Karahanid Tiga Tigin
(1090-1095) za Hakima at-Tirmizija, ukraeno je pozlae
nom mreom. Dvorac-utvrda Tirmiza u junom Uzbekistanu
vai sa svojim dekorom od tuka za remek-djelo tog stila
(12. st.), Suprotno samanidskom razdoblju, Karahanidi su,
na najzreliji nain, oivjeli na zidovima od tuka motive
ivotinjskih likova. U seldukoi umjetnosti se onda stvaraju
tukane statue i prizori iz lova, koji se mogu shvatiti kao
prisjeanja na Varahu i Gaznu, npr. Alaedinov kok u Konji.
Kao to pokazuje mihrab (iz 1310. g.) u damiji za molitvu
petkom u Isfahanu, radovi od tuka iz mongolskog doba
odlikuju se prevashodno potpuno plastinim cvjetovima.
Osmanlije, obrnuto, vie vole ravno tukano polje. U osman-
skoj umjetnosti od tuka su izraivani i udubljenja i areni
okviri prozorskog stakla. Najjuniju djela srednjoazijske tu-
kane umjetnosti nalaze se na zidovima indijskih mogulskih
dvoraca-utvrda, gdje su ukraeni obojenim kamenom.

LEKSIKON
ISLAMA
ABARI (a. Abu Ga'[ar Muhammad ibn Garir at-
-Tabarl), arapski povjesniar, roen vjerojatno 839.
(krajem 224. ili poetkom 225. g. po Hidri) u Amulu
u pokrajini Tabaristan. Ve u najranijoj dobi posvetio se
uenju, pa se pria da je sa sedam godina ve znao Kur'an
napamet. Prvu poduku dobio je u rodnom gradu, a onda mu
je otac, koji je bio bogat, omoguio da posjeti sredita
islamskog obrazovanja. Tako je posjetio Rej i okolicu, zatim
Bagdad, gdje je tada poduavao Ahmed ibn Hanbal, koji je
umro malo prije njegovog dolaska na studije. Nakon kraeg
boravka u Basri i Kufi, vratio se u Bagdad, gdje je neko
vrijeme i ostao. Krenuo je zatim u Egipat, ali se zaustavio u
sirijskim gradovima, da tu prouava Hadis. Kad je stigao u
Egipat bio je ve slavna linost. Odatle se vratio u Bagdad,
gdje je - s iznimkom dvaju putovanja u Tabaristan (drugo od
ovih godine 902-903) - ostao sve do svoje smrti 310/923.
god.*
Tabari je po naravi bio sklon uenju, a uz to i snana
linost. U ranom razdoblju svoga ivota posvetio je sve snage
sakupljanju grae arapskih i islamskih predaja; kasnije se
posvetio pouavanju i pisanju. Iako je imao skroman doho-
dak, odbijao je sve materijalne prednosti i dobro plaene
slubene poloaje koje su mu nudili. Tako se mogao posvetiti
vrlo plodnoj i raznovrsnoj knjievnoj djelatnosti. Pored glav-
nih sredita zanimanja koja su predstavljali povijest, fikh,
uenje (kazivanje) i tumaenje Kur'ana, on se posveivao i
pjesnitvu, jezikoslovIju, gramatici, etici, pa ak i matematici
i medicini. Nakon povratka iz Egipta, deset je godina slijedio
afiitski mezheb, a zatim je osnovao vlastitu kolu, iji sljed-
benici sebe nazivaju deririti po imenu njegovog oca. Ova se
kola razlikovala od afiitske manje u naelu nego u praksi,
pa je relativno brzo i zaboravljena. Korjenitiji je, meutim,
njegov raskid s Ahmedom ibn Hanbalom. Ovoga je prizna-
vao kao autoritet samo za Hadis, ali ne i za fikh. Tako je na
sebe navukao mrnju Hanbalita. Pria se da je pobudio
najjae neprijateljstvo napavi njihovo tumaenje s. XVII,81.
Tabarijeva djela nisu ni izdaleka u potpunosti sauvana do
naih dana. Sasvim su izgubljeni, na primjer, oni spisi u
kojima je zacrtao principe svoje nove pravne kole. Ali
sauvao se njegov opseni komentar Kur'ana (Gami' al-bayan
fl tafslr al-Qur'an ili kratko Tafsir). U tom djelu, Tabari je
po prvi put sakupio bogatu grau tradicionalnog tumaenja
Kur'ana i tako stvorio temeljno djelo, na koje e se oslanjati
591
Taklid
kasniji komentatori; to je i danas pravi rudnik obavijesti za
povijesno i kritiko istraivanje koje provode uenjaci.
Tabarijevo stajalite prema predajama koje je sam skupio
odreeno je lingvistikim (leksikografskim i gramatikim)
mjerilima. Ali bavi se isto tako principijelne-teoretskim i
pravnim izvoenjima, koja se mogu postii iz Kur'ana, a
katkada sebi dozvoljava i spontano izraeno gledite koje
nema nikakve osnove u povijesnoj grai.
Tabarijevo najznaajnije djelo je povijest svijeta (Ta'rllJ
ar-rusulwa al-muluk). Znamenito lajdensko izdanje daje samo
skraenu verziju golemog teksta koji je navodno bio deset puta
dui; ali i ovako on ispunjava 12,5 svezaka. Ni ovaj sinopsis
nije sav izvoran, ve ga je trebalo nadopuniti iz djela kasnijih
pisaca koji su koristili Tabarijevu Povijest svijeta.
Nakon uvoda, djelo zapoinje povijeu poslanika, vjero-
vjesnika i vladara najranijeg razdoblja (1, l). Zatim dolazi po-
vijest sasanidskog razdoblja (1, 2) i razdoblja Muhammeda i
etiriju prvih halifa (1,3-6); konano zavrava povijeu Aba-
sida (3, 1-4). Od poetka islamske ere, graa je rasporeena
prema godinama Hidre. Prestaje smuharemom 303/julom
915. god.*
Tabarijev Ta'nlJ ar-rigiil daje samo najnunije podatke o
linostima koje je koristio kao autoritete za Hadis. Djelo se
izvorno smatralo dodatkom Tabarijevim Analima. Skraeno
izdanje toga djela tiskano je u Lajdenu kao zavrni dio izdanja
Tabarijeve povijesti.
TAKLID (a. taqlid) , obiesiti neto o vrat ili o rarne, a
1 koristi se kao tehniki izraz sa tri znaenja.
I) Taklid je naziv za arapski obiaj koji se sauvao u staroj
islamskoj praksi i u fikhu, a znai vjeati neke predmete
oko vrata ivotinjama koje e se rtvovati na svetoj zemlji
Meke. Cilj tog obreda bio je (kao i obiljeavanje zarezivanjem
koe dotine ivotinje) oznaavanje da je ivotinja namije-
njena rtvovanju u haremu, te davanje neke vrste ihrama,
slinog onom to se daje hodoasniku, U razvijenom stadiju
fikha nema mjesta ovom ihramu, tako da se vjeruje da je ve
vrlo rano zanemaren.
2) Taklid znai i preuzimanje vojne slube to se simboli-
zira opasivanjem sablje; takoer znai primanje u bilo koju
upravnu slubu, ukljuujui i dunost kadije.
* Vidi napomenu na stranici 13.
Tanzimat
3) Taklid, konano, znai pokrivanje autoritetorn u
vjerskim stvarima: usvajanje izreka ili djelovanja nekog dru-
gog, vjerujui da su ispravne, bez zadiranja u razloge. U tom
smislu, taklid je suprotan idtihadu. Povijesno, poetak
taklida podudara se s utemeljenjem mezheba (vjersko-pravnih
kola), do kojega je dolo i kroz pristajanje uz glasovite
pravnike. A-afii koristi tu rije u smislu vrlo bliskom
kasnijem tehnikom znaenju, ali at-Tahavi je dalje primje-
njuje na priznavanje predaja i njihovo koritenje, da bi se iz
njih izveli pravni propisi. Nakon to su oformljene kona
ne predstave o mudtehidu, tj. osobi koja je kvalificirana
neovisno izvoditi iz izvora pravne propise, te kad je, nakon
treeg stoljea po Hidri stvoreno uvjerenje o prestanku
neogranienog idtihada (a kasnije i drugih vrsta idtihada),
svi su kasniji uenjaci i laici morali priznati taklid, s obzirom
na ranije autoritete. Prema opem pravovjernom gleditu,
svakoga, sada i ve stoljeima, obavezuje ono to su autorita-
tivno zacrtali prethodnici, te se nitko ne smije smatrati
kvalificiranim donijeti presudu na podruju fikha, presudu
koja ne bi ovisila o nekom ranijem mudtehidu. Svi se ljudi
nakon njih zovu muqallid, tj. oni koji moraju provoditi taklid.
Kao potkrepa tog stava navodi se da su fakihi jedino u ranim
stoljeima Islama posjedovali dovoljnu otroumnost i znanje
da izvode pravne propise iz vrela, te da o njima stvore osobno
miljenje; ovo je u skladu s gledanjem pravovjernog Islama
na vlastiti razvoj. Taklid je pridonio da se odre razlike meu
pojedinim mezhebima, ali ga ne treba kriviti za oduzimanje
poticaja daljem razvoju fikha.
Iako je miljenje da se laici kao i uenjaci moraju drati
taklida, povremeno se od uenih ljudi trai da budu svjesni
ispravnosti idtihada svoga mudtehida. Ukoliko postoji vie
mudtehida, muqallid moe slijediti onoga kojeg eli (jasno,
ako ovaj ostaje u granici idme, tj. da ne izabere takvog
mudtehida, ije uenje idma vie ne priznaje, budui da se i
obaveza taklida zasniva na idmi); prema Ahmedu ibn Han-
balu, on mora odluiti kojem e dati prednost i kojeg slijediti
(to odstupanje miljenja svodi se uglavnom na terminolo-
giju). U teoriji, muqallid moe birati novog mudtehida kod
svakog pitanja koje sebi postavi, ali u praksi on bira jednom
zauvijek mezheb jednog od etiri priznata mudtehida. Postoji
prilian broj onih koji su preli od jednog ka drugom
mezhebu; miljenja se razilaze da li je takvo prelaenje dozvo-
ljeno u teoriji. ee se dogaa da se slijedi miljenje nekog
drugog mezheba, koji bolje odgovara, kada se radi o odree
nom pitanju; u pravnim knjigama povremeno se dade naslu-
titi mogunosti ovog taklida, ali u takvom sluaju postavlja se
zahtjev da se pitanje do kraja rijei prema pravilima mezheba
koji je jednom za tu svrhu odabran.
Toliko to se tie taklida u pravnim pitanjima. A to se tie
'aqliyyata, temeljnih pitanja vjerovanja (npr. postojanje
Allaha) postoji - pored miljenja da je taklid obavezan ili da je
dopustiv - i miljenje da on nije dopustiv, budui da se
zahtijeva znanje o onim pitanjima na koja se ne moe odgovo-
riti samo taklidom. Ovo, u stvari mutazilitsko gledite proi-
rila je aaritska kola po itavom Islamu.
ak i naelo taklida na podruju prava nije u pravovjer-
nom Islamu prolo bez opiranja. I u kasnijim generacijama
bilo je uenjaka koji su smatrali da uvijek mora biti mudte-
hida, kao to su to bili Ibn Dakik al-Id ili as-Sujuti, ili onih
koji su skloni da za sebe trae neogranieni idtihad kao
-Duvejni i, opet, as-Suiuti. Ali bilo je i drugih prosvjedova-
rija protiv taklida s raznih strana, i to iz naelnih razloga. To,
dodue, nije bio sluaj s al-Gazalijem, koji se borio jedino
protiv taklida batinita (ismailita), kod kojih je on bio jo
izrazitiji nego kod iitskih duodecimalaca; po njemu, njihovo
priznavanje jedne osobe, a to je imam, i njezine nepogreivos-
ti, u suprotnosti je s izborom pouzdanog voe, kako to ine
suniti. (Ismailiti, meutim, smatraju da imam izrie nedvos-
mislenu tvrdnju, nass, te da poslunost ovome ini taklid
suvinim.) To je sluaj s Davudom ibn Alijem, Ibn Hazmom
i drugim zahiritskim autoritetima, koji su osudili taklid i
zasnovali obavezu (koja vai i za kasnije uene ljude) da se
provodi idtihad. Zbog tog razloga, zahiritski mezheb ubraja
meu svoje simpatizere ne mali broj znamenitih mistika, ija
je odbojnost prema taklidu posljedica stava (zajednikog
mnogim sufijama) prema erijatu uope. Neki kasniji Hanba-
liti, kao Ibn Tajrniju i Ibn Kajim al-Dauziju, dosljedno
upravljanje prema autoritetima dobrih starih vremena (as-
-salaf as-salin} navelo je da odbace brojne elemente koje
je uveo kasniji fikh, te da osude taklid u njegovom tradici-
onalnom obliku. Vahabiti, iji su stavovi bliski tim hanbali-
tima (poevi od njihovog osnivaa Abdelvehaba), isto tako
odbacuju taklid, pa problem idtihada i taklida predstavlja
glavnu spornu taku izmeu njih i njihovih protivnika. Isto
vrijedi i za reformistiki pokret Salafiyya. Modernisti
Islama, kao i njihovi najei protivnici vahabiti (koji su im,
ipak, na neki nain utrli put), osuuju taklid i provode novi
tip idtihada, koji po slobodi premauje i najliberalniju
praksu ranog razdoblja prava. S druge strane, novo egipatsko
zakonodavstvo, izravno mijenjajui erijat, nastoji koliko je
mogue (unato prividne modernosti), zasnivati se na stavo-
vima starih autoriteta; ovaj postupak uveliko se razlikuje od
tradicionalnog koritenja taklida. Ibaditi takoer odbacuju
taklid i to iz slinih razloga iz kojih i vahabiti i odluke koje
donose njihovi mudtehidi zajednikim vijeanjem smatraju
se posveene idmom. Konano, recimo da se i iiti razlikuju
od pravovjernog uenja o taklidu. Prema uenju dvanaesto-
imamskih iita, za vrijeme skrivenosti imama postoje mudte-
hidi koji moraju voditi vjernike u njegovo ime; kako vjernici
imaju ivueg uitelja, koji ih upuuje u vjerske stvari,
zabranjen je taklid prema mrtvima; pojedinosti tog problema
ivo se raspravljaju sve do najnovijih vremena.
TANZ/MAT, zapravo taneimat-i hayriye (blagotvorne
1 uredbe), naziv za mjere, koje su od 1839. god. uvedene u
Osmansko Carstvo i, u irem smislu, u vremenu do objave
ustava 1876. god. Sultanu Mahmutu II (1808-1839) polo je
za rukom 1826. god. osloboditi se janjiara i sprovesti
reforme u vojnom sustavu i upravi. Nacrt Ukaza o reformi
(hau-i hiimdyun), iz Gulhane, objavljenog 3. ll. 1839. god.,
dao je Mustafa Reid-paa; on je obeavao, uz sigurnost
ivota, asti i posjeda, ukidanje zakupa poreza, novo reguli-
ranje pozivanja u vojsku i pravosua i jednakost svih graana
pred zakonom. Prve mjere (kazneno zakonodavstvo, trgo-
vaki sud, utemeljenje Osmanske banke, upravne reforme)
morale su se 1841-1845. djelomino povui; potom, ipak,
zapoinje se sa moderniziranjem nastave, stvaranjem mjeo-
vitog graanskog i kaznenog suda (1847) i objavom trgova-
592

kog zakona (1850). Nakon kratkog obrta, vraa se tokom
Krimskog rata, s Ali-paom i Fuad-paom, na vlast nova
generacija reformatora, te ukaz o reformi od 18.2. 1856. god.
potvruje i proiruje principe iz 1839. god. Zakonske
reforme i dalje su se provodile, a uprava pokrajina od 1864.
god. nanovo je ureena od strane Midhat-pae. Sultan Abdu-
laziz (1861-1876) pokazao se uskoro protivnikom novina;
smrt vodeeg reformatora i rasipnost dvora znaili su zastoj i
financijsku krizu. Revolucija iz 1876. god., objava ustava i
despotska vladavina Abdulhamida II (1876-1909) za mnoge
predstavlja novu epohu.
TARIKA (a. tariqa, mno. turuq), kod jugoslovenskih
1 muslimana: tarikat. Ova arapska rije, koja znai put,
staza, kod islamskih mistika zadobila je dva meusobno
povezana znaenja.
l) U devetom i desetom stoljeu n.e. bila je to metoda
moralne psihologije u svrhu praktikog upuivanja osoba
koje su osjeale mistiku vokaciju.
2) N akon ll. stoljea, to postaje itav sustav obreda za
duhovno uzdizanje zajednice u raznim vjerskim (mistikim,
dervikim) redovima, ije je utemeljivanje u to doba zapo-
elo.
U prvom smislu (u tekstovima Duneida, Halada,
Serada, Kuajrija, Hudvirija), rije tarika je jo neodreena
i znai izvjesnu teorijsku i idealnu metodu (ri'aya, sulUk su
jai izrazi) voenja onoga koji je osjetio da je pozvan, ozna-
avanjem duevnog puta k Bogu, koji vodi kroz razliite psi-
holoke stadije (maqami, ahiol), poevi od doslovne
primjene objavljenog zakona (ari'a) do boanske zbilje
(haqiqa). Kako je ovaj smjeli zahtjev izazvao kritiku, pa
ak i progone od strane pravovjernika, uitelji misticizma
posvetili su se da odrede i ogranie svoje djelatnosti na
pravovjernijim osnovama, te su sastavljali takva pravila koja
e otkloniti od njih sumnju (adab a$-$iiJiyya); to se radilo
od Sulemija i Mekija do Ibn Tahira Makdisija i Gazalija. U
praksi, imajui i dalje za cilj izravan pristup (fath) zbilji, oni
su postupno napustili slobodu glazbenih skupova (sama') koji
su poticali ne samo uznos, ve i nepoeljne teopatske izjave, a
poeli prakticirati redovito recitiranje izreka zasnovanih na
Kur'anu (4ikr, zikr): tako su pristau pripremali za stanje
duhovne koncentracije (tajakkur) preko kojeg e, u smirenoj
osami, nastojati doivjeti stanje, u kojem e uzastopno opaa-
nje razliitih svjetlosti u boji (anwar) postupno ogoliti iasno-
u (recitiranog) od pokrova rijei i uiniti od nje zbilju u na-
em srcu; on e tada sudjelovati u boanskoj biti svoje molitve
(4ikr ad-dat bi-tagauihur niir ad-dihr Ji al-qalb, kae
Suhravardi.
Tako je tarika, na kraju, poela znaiti zajedniki ivot
(mu'aara), zasnovan na nizu posebnih pravila, pored uobia
jenih pravila pridravanja Islama: da bi bio prihvaen kao
sljedbenik (faqir, perz. darwi) , poetnik (murid, gandiiz)
se uvodi (bay'a, talqin, add) pred hijerarhijom svjedoka
(ay!J as-saggada = p. pir = t. baba; murid, muqaddam,
naqib, halifa, targumdn, p. rind, rahbar, itd.); ak i ako
pripada redu koji doputa lutajui ivot (siyaha), on se
mora povremeno povlaiti ('uzla, halu:, arba'iniyya = p.
ihil) s njima u stanite, tekiju (ribiu, zaunya =: p. hanqah
= t. tekkiye, tekke), dotinog reda, koja se izdrava pokajni-
Tarika
kom milostinjom (hadya) i obino gradi u blizini groba
znamenitog sveca, ija se godinjica (mawlid, 'urs) slavi i
se blagoslov (ziyara, baraka) zaziva.
Unutranjost tekije i svakodnevni ivot brae (i!Jwan = t.
dhiler, anadolijski termin od 12. stoljea; u 13. i 14. stoljeu
bilo je u Egiptu i Siriji pokuaja da se osnuju enska stanita)
istodobno se obiljeava hvalevrijednim bavljenjima, bdije-
njima (sahr), postom ($iyam), zazivanjem (wird; npr. ya
latif, ponovljeno 100 do 1.000 puta), mistikom molitvom
(dihr, hizh ), osobito kod nekih svetkovina (neka vrsta
slube za bdijenje, bara'a, raga'ib, qadr), zatim i dispenzaci-
jama (ruhas), kao to je skupljanje milostinje (qasama,
skuplja se u kahul), te privatnim okupljanjem (hadra,
usazifa, zarda), pri emu je uz zikr, dozvoljeno i aliti se
(mizah), ak i lakrdijati, plesati (raq$) i trgati odjeu
(tamziq), kao i platonski pogledavati na ljepotu (nazar ila
al-murd).
Nakon obrednog upuivanja, dobija se diploma (igaza) - a
taj obiaj potjee jo iz 1227. god. - koja reproducira isnad
tradicionista, kako bi poetniku dala dvostruku vezu pripad-
nosti (silsila, aiiara). Istodobno mu se daje i dvostruka odjea
(hirqat al-wird, hirqat at-tabarruk) kako bi se pokazao
njegov dvokratni zavjet, dvostruko usvojeno rodoslovlje,
poduka (usmeno prenoenje propisa) i nadahnue (individu-
alno prosvjetljenje), na to mu daje pravo njegov zavjet
pokornosti.
Pravovjerni pravnici (fuqaha') bez prestanka su napadali
novotarije koje je irila tarika: izvanredne duhovne vjebe i
doputenja uz njih, njihovu karakteristinu odjeu (posebne
frizure s obojenim vrpcama, kulah, tag, itd.), koritenje
sredstava za poticanje (kafe, haia, opija), njihove maioni
arske vjetine, vjerovanje u nadnaravnu mo talqina i
barake (slijepe potinjenosti pojedinanom i anarhinom
prosvjetljenju neodgovornog voe). Oni su posvetili posebnu
panju kritikom povijesnom razmatranju isnada, ukazujui
na praznine i nevjerojatnosti njihovih lanaca, a okomili su se
na isnad ilhami (duhovni isruid) koji zasniva prednost odre-
enoga reda na pojavi svetog bia, tajnovitog i besmrtnog, al-
-Hadira, (Hdir, Hulr), kojeg tuju svi redovi kao gos-
podara puta (tariqa); budui da je bio Musin voa
(Kur'an, XVIII, 65-82), on je vii od Zakona (ari'a) i
poslanika, pa je sposoban voditi duu mistika do vrhovne
zbilje (liaqiqa).
Turska vlada esto je progonila redove zbog njihove veze
sa iizmom. Nakon kraeg primirja, tokom kojeg ih je
Abdulhamid u svom panislamskom nastojanju pokuao
upotrijebiti za svoje ciljeve, oni su napokon, zbog reakci-
onarne urote, 1925. godine rasputeni. U drugim islam-
skim zemljama, unato pokuajima provedbe reforme, koji
su zanimljivi s moralnog (Indija) ili intelektualnog (Alir)
stajalita, oni su u izrazitom propadanju. Veina je izazvala
neprijateljstvo i prezir elite suvremenog islamskog svijeta
moralnom korupcijom velikog broja svojih uitelja, kao i
akrobacijama i maioniarstvom nekih pripadnika niih
slojeva.
Ipak, tarikati se ne mogu potpuno zanemariti: iako je
njihova prosjena moralna razina daleko nia od one prvih
sufija, znaajna uloga, koju nisu nikada prestali igrati u
svakodnevnom ivotu islamske zajednice, njena skromno~
593
Tarika
I
I
ali i dubina,obeavaju vrijedne rezultate onima koji bi na se-
be preuzeli da temeljito proue njihove propise i pisana djela.
Uvod u popis islamskih tarikata (dervikih redova).
Kako bismo podatke iz popisa svrstali u taan povijesni
I
okvir, spomenimo da su izolirani pokuaji zajednikog ivota
u krilu Islama osigurali njihovim pristaama jedinstveni
naziv, naziv sufija (~iifiyya), tek 814. god. (Aleksandrija,
Kufa). Poslije 857. god., to se ime poelo pridavati, ali
neobavezno, svima onima koji su u Iraku osjetili mistiki zov
(tu su i neka vra jezgra, zvana salimije, haladije); tom
imenu tokom gotovo dvaju stoljea suprotstavlja se naziv
melametije (maliimatiyya), koji se pridijevao stroijem tipu
mistika Horasana; oni su zagovarali ravnodunost prema
kritici, a sufijama su prigovarali zbog njihovog estetikog
kvijetizma i ljubavi prema ritualu sama'.
Popis daje tek anakronistika imena ovog prvotnog raz-
doblja, koja su od 13. stoljea nadalje islamski pisci hagiogra-
fija umjetno ponovo oivjeli, zajedno s imenima pravih dok-
trinarnih kola (one su krivo opisane kao vjerski redovi) i
nazivima pojedinih krivovjerja, kako su ih zamiljali imamit-
ski teolozi.
Nakon 12. stoljea, naprotiv, popis prilino tano navodi
osnivanje raznih redova, iji se poetni historijat moe
ukratko saeti na slijedei nain: roen iz krila sufija-hafifija
izvedenog sekundarnog reda, kazerunija (1034), a iz krila
veeg reda sufija-dunejdija, kojim su upravljali predstojnici
kao to su bili Durdani, Farmadi, Nesad, Ahmed Gazali,
ovaj se. red, konano, u 13. stoljeu podijelio na tri ogranka:
l;wiigagiin (Jusuf Hemadani, u. 1140), kubravije (Kubra, u.
1221) i kadirije (iako je njihov utemeljitelj umro 1166. god.,
oni su se organizirali tek pola stoljea kasnije). Ovim dvama
posljednjima Ahmed Ibn al-Kadi dodaje: rifaije, medenije
(budue azilije) i itije, koji svi zajedno tvore skupinu od
pet prvobitnih hirqa.
Uskoro e biti pridodane i druge grane: u 13. stoljeu
kalenderije, ahmedije, mevlevije; u 14. stoljeu bektaije, naki-
bendije, safavije, halvetije sa svojim brojnim ograncima; u
15. stoljeu u Magribu je Dezuli proveo reformu redova, a u
Indiji i na Sumatri razvili su se atarije; konano u 19. stoljeu
u Magribu je dolo do reformiranja kadirija i azilija, a
utemeljeni su tidanije, derkave i senusije.
Jedini su od velikih redova, koji su dan-danas centralizi-
rani, senusije i mevlevije; spona koja povezuje pripadnike
nekog reda nije ni trajna ni iskljuiva, pa zato esto postaje
vrlo labava. Po pravilu, broj ljudi udruenih u neko bratstvo
u bilo kojoj islamskoj zemlji ne prelazi 3 % naroda; najraire-
niji su danas ovi redovi: kadirije (Irak, Turska, Indija, Tur-
kestan, Kina, Nubija, Sudan, Magrib); nakibendije (Turkes-
tan, Kina, Turska, Indija, Malajsko otoje); azilije (Magrib,
Sirija); bektaije (Turska, Albanija); tidanije (Magrib,
Zapadna Afrika, ad); senusije (Sahara, Hidaz); atarije
(Indija, Malajsko otoje).
U hamidijskom razdoblju napravljeno je vie pokuaja da
se organizira udruenje raznih bratstva, a to se ostvarilo u
obliku zanimljive sinkretistike hijerarhije koja ukljuuje
stalno tijelo sastavljeno od etiri univerzalna posrednika:
Rifaija (predsjednik), Dilanija, Bedevija i Desukija, te
abdiila i qutba ovoga vremena.
594
Kako se islamski redovi ne obrauju posebice, u popisu su
dani nazivi glavnih tarikata uz kratku biljeku o njihovom
porijeklu i ograncima, geografskom poloaju i datumu smrti
njihovih utemeljitelja. Uz redove, koji i danas djeluju, stav-
ljena je zvjezdica, a najznaajniji redovi uneseni su velikim
slovima.
Adhamije (Edhernije) - vjetaki tursko-sirijski isniid iz
15. stoljea, koji upuuje na jednog sveca (u. 776).
AHMEDIJE - egipatski red (Tanta-Bedevi, u. 1276). Brojni
su njegovi ogranci.
Ajderusije - jemenski ogranak Kubravija (15. stoljee).
Akbarije = Hatimije.
Alavije ('Alawiyya) - umjetni isniid koji je vezan za 4. halifu.
* Alavije ('Allawiyya) - alirski ogranak Derkava (Mostaga-
nem - Ben Aliua, od 1919. god.).
* Amariie - alirsko-tuniski ogranak Kadirija (19. stoljee).
* Amirganije - nubijski ogranak Idrisija (u. 1853).
* Arusije - tripolitanski ogranak Kadirija (Zliten, 19. SL).
Aikiie - krivovjerni red.
* Avamirije - tuniski ogranak Isavija (19. SL).
* Azuzije - mali tuniski red (19. SL).
Babaije - turski red (Jedrene - u. 1465).
* Bajramije - turski ogranak Safavija (Ankara) - (u. 1471).
Daljnja podjela: Hamzavije (Hamzevije), ejhije, Hoda-
-Himetije.
Bedevije = Ahmedije.
Bejumije (Bayyiimiyya) - usp. Ahmedije.
* Bekaije - sudanski ogranak Kadirija (u. 1505). Ogranci
(Kunta): Fazlije (Fadliyya}, AI Sidije.
Bekrije - usp. Sidikije.
Bekrije - ime koje se katkada daje pripadnicima filijacije Bayt
al-Bahri (uyiil; as-sufiyya u Kairu od 16. stoljea
nadalje).
Bekrije - sirijsko-egipatski ogranak azilija (u. 1503).
Bekrije - egipatske reformirane Halvetije (u. 1709).
* BEKTAIJE - anadolijski (od prije 1336) i balkanski red
(albanski ogranak je samostalan od 1922; sredite mu je Ake
Hisar).
* Benava (Baniiwa) - ogranak Kadirija u Dekanu (19. SL).
* Biberije - mali red u junoj Turskoj (u. 1924).
Bistamije - umjetni turski isniid, 15. stoljee (usp. Tajfurije).
* Bualije - alirsko-egipatski ogranak Kadirija (19. SL).
* Bunuhije (= BiiniYln) - mali red u junom Maroku.
* BURHANIJE (ili Burhamije) - egipatski red (Ibr.
Desuki, u. 1277). Ogranci: ehavije, eranibe.
* itije - indijsko-afganistanski red: sredite Admir (u.
1236)
Dardirije - egipatski ogranak Halvetija (u. 1786).
* DERKAVA - alirsko-marokanski ogranak Dezulija -
(u. 1823). Razni ogranci: Buzidije, Kitanije, Harakije, Ala-
vije.
Desukije - Burhanije.
Dehrije - jemenski red (15. SL).
* Dehrije - redovi koji doputaju zikr u javnosti, u Kini i
Turkestanu (Kadirije); usp. Hafije - (19. SL).
* Delalije-Buhariie - hinduski ogranak Suhravardija
(Mal;diim-i-gahiinlyiin, u. 1383).

I DELVETIJE _ turski ogranak Safavija (Brusa, Pir Dftade~avatirije- hidaski red Medenija (Ibn Arak, u 1556.).
u. 1580). Ogranci: Hairnije, Revanije, Fenaije, Hudaije.
Demalije - perzijski ogranak Suhravardija (Ardistani, u.
15. st.).
Demalije - turski red - Carigrad (u. 1750).
* Derahije - turski ogranak Halvetija (u. 1733).
DEZULIJE - marokanske reformirane azilije (u. 1465).
Ogranci su: Derkava, Hamadia, Isavije, arkava, Taibije.
Dibavije = Sadije.
Di1a1e - marokanski naziv za Kadirije.
Duneidije - doktrinarna bagdadska kola (u. 909), koja se u
ll. stoljeu razvila u sufijski red - iz nje su nastali Hodagan
(l]wiigagiin), Kubravije iKadirije - taj je naziv oivio u 16.
stoljeu, a upotrijebljen je za umjetni isniid nekog zikra.
Erefije - turski ogranak Kadirija (Iznik) - (u. 1493)
Vahidije.
Firdavsije - indijsko ime za Kubravije.
* Gavsije (Gawliyya) - indijski ogranak atarija (Gavs, u.
1562. u Gvalioru).
Gazalije - doktrinarna Gazalijeva kola (u. 1111).
* Gazije - ogranak azilija u junom Maroku (u. 1526).
* Gilenije (Giilscniye) = Revanije.
* Gurzmar - indijski ogranak Kadirija.
* Habibije - ogranak azilija u Tafileltu (u. 1752).
Hafifije - doktrinarna kola Ibn Hafifa (u. 982), ime oiv-
ljeno u 14. st. za neki umjetni isniid.
* Hafije - naziv Nakibendija u Kini i Turkestanu (19. st.);
usp or. Dehrije.
* Hafnevije - egipatski ogranak Halvetija (u. 1749).
Hajdarije - perzijski ogranak Kalenderija (12. st.).
* Hajdarije = Haksar - perzijsko zanatsko bratstvo
(19. st.).
Hakirnije - doktrinarna kola Hakima Tirmizija (Tirmidi)
(u. 898).
Haladije - doktrinarna kola Huseina ibn Mansura Halada
(u. 922); to je ime ponovo koriteno u 13. st. kao naziv za
umjetni isniid jednog zikra.
* Halilije - mali tuniski red (19. st.).
* HALVETIJE - ogranak Suhravardija koji je nastao u
Horasanu (Zahir ad-din, u. 1397), a proirio se po Turskoj.
Ima brojne ogranke, u Anadoliji: Derahije, Igitbaije, Ua-
kije, Nijazije, Sunbulije, emsije, Guleniie i udaije; u
Egiptu: Zajfije (I)aYfiyya), Hafnavije, Sebaije, Savije-Der-
dirije, Magazije; u Nubiji, Hidazu i Somaliji: Salihije; u
Kabiliji: Rahmanije.
Hamadanije - kamirski ogranak Kubravija (Ali Hamadani,
u. 1385).
* Hamadia - marokanski ogranak Dezulija u Zerhunu
(18. st.), koji se dalje grana.
* Hamusije - tuniski red (19. st.).
Hamzavije (Hamzevije) - mjeavina Bajrarnija iMelamija.
* Hansalije - mali oransko-marokanski red (u. 1702).
Hansalije - berberski ogranak Nasirija (19. st.).
Harazije - doktrinarna kola Abu Saida Haraza (u. 899); a
onda umjetni turski isniid 15. st.
Haririje - hauranski ogranak Rifaija (u. 1247).
Hatirnije - doktrinarna kola Ibn Arabija (u. 1240).
Tarika
Hazirije (= Hizrije) - marokanski red (Ibn ad-Debag, u.
1717), odakle su proizale Amirganije, Idrisije i Senusije.
* Hedava (Haddiiwa) -lutajui marokanski red: u Tagzirtu
(19. st.).
Hudaije = Delvetije.
Hulmanije = hululitska sekta 10. stoljea.
Hululije - krivovjerni red.
Hurufije - krivovjerni red.
Husigagan (Hadegan, Hodagan) - perzijski red koji je
potekao iz kole Duneidija i proirio se Turkestanom (=
Jesevije). - (Jusuf Hamadani, u. 1140).
Ibahije - krivovjerni red.
* Idrisije - ogranak Hazirija koji se naselio u Asiru (19. st.).
= Igit-Baije - turski ogranak Halvetija (u. 1544).
Igtiaije - horasanski ogranak Kubravija (Ishak Hatalani, u
15. st.)
* ISAVIJE - marokanski ogranak Dezulija u Meknesu (u.
1524).
* Ismailije - nubijski red u Kurdufanu (19. SL).
Irakije - doktrinarna kola Suhravardija Halebija (u. 1191).
Itihadije - krivovjerni red.
[eseviie - ogranak Hadegana u Turkestanu (Jesevi, u.
1167).
junusije - lutajui sirijski red (ejbani, u. 1222).
* [usufiie - magribski ogranak azilija uMilijani (16. st.).
* KADIRIJE - bagdadski red koji se razvio iz kole Dune-
idija (Abdelkadir Dilani, u. 1166). Ima mnogo ogranaka, u
Jemenu i Somaliji: [afiije (14. st.), Muariije, Urabije; u
Indiji: Benava i Gurzmar; u Anadoliji: Erefije, Hindije,
Hulusije, Nabulusije, Rumije, i VasIatije; u Egiptu: Faridije
iKasimije (19. st.); uMagribu: Amarije, Arusije, Bualije i
Dilale; u zapadnom Sudanu: Bekaije.
KALENDERIJE - putujui red osnovan u Perziji (Savidi,
u. 1218), proirio se po Siriji i Indiji (14. st. - 16. st.), ali sada
vie ne postoji.
Kasarije - doktrinarna kola 9. st. = Melametije.
Kazerunije - perzijski red koji je potekao iz doktrinarne
kole Hafifija u irazu (u. 1034).
* Keraije - mali tuniski red (19. st.).
* Kerzazije - ogranak azilija u Tafileltu (19. st.).
KUBRAVIJE - horasanski red koji je proizaao iz kole
Duneidiia (Nedm Kubra, u. 1221). Ogranci: Ajderusije,
Hemadanije, Igtiaije, Nurbahije, Nurije, Ruknije.
Kunijavije - doktrinarna kola Sadra Rurnija (u. 1273),
proizala iz Hatirnija.
Kuajrije - umjetni isniid (16. st.) povezana s Kuajrijem (u.
1074).
MADARIJE - lutajui indijski red (ah Madar, u. 1438. u
Makanpuru).
Magribije - moda ih treba povezati s uenicima perzijskog
pjesnika Magribija (u. 1406).
Marazika - ogranak Ahmedija (14. st.).
Medenije - prvo ime za azilije.
* Medenije - tripolitanski ogranak Derkava u Misurati (u.
1823).
595
Tarika
Melametije - doktrinarna kola Horasana (9. - ll. st.),
suprotstavlja se irakom sufizrnu; to je ime ponovo oivjelo u
16. st. za jedan umjetni isnad.
Melamije - (= Hamzavije) - ogranak Bajramija iz Turske (u.
1553).
Mensurije (Mansurije) = Haladije.
Meiiie (Maiije) - uenici marokanskog sveca Ibn Meia
(u. 1226), u poetku zdrueni sa azilijama, a od 16. st.
odvojeni.
* Metbulije - mali egipatski red (u. 1475).
* MEVLEVIJE - anadolski red (Delal ad-din Rumi, u.
1273 u Konji). Ogranci: Postniinije, Iradije.
Misrije = Nijazije.
Muhammedije - poboni umjetni isnd koji se poziva na
Poslanika, bez posredovanja: u 16. st. korien od Alija
Havasa i aranija; spominje se i u vezi s recitiranjem Dezuli-
jevog Dala'ila.
Muhasibije - doktrinarna kola Harisa Muhasibija (u. 859).
Muradije - turski red u Carigradu (u. 1719).
Muariije - jemenski ogranak Kadirija (15. st.).
Mutavija = Ahmedije.
* NAK(I)BENDIJE - red u Turkestanu koji tvrdi da
potjee od kole Tajfurija. Ogranci mu se nalaze u Kini,
Turkestanu, Kazanu, Turskoj, Indiji i na Javi - (Beha ad-
-din, u. 1388).
NAK(I)BENDIJE = Halidije - reformirani turski (19. st.).
* Nasirije - juno-marokanski ogranak azilija u Tamgrutu
(17. st.) stuniskim podogrankom (abije).
Nijazije - turski ogranak Halvetija (u. 1693).
* NIMETULLAHIJE - jedini ogranak perzijskog iizma u
Kirmanu: vode porijeklo od Kadirija - [afiija - (u. 1430).
Nubuvije - zanatsko bratstvo u Siriji (12. st.).
Nur ad-dinije (Nurudinije) = Derahije.
Nurbahije - horas anski ogranak Kubravija (Muhamed Nur-
bah, u. 1465).
Nurije - doktrinarna kola Nurija (u. 907).
Nurije - otpadniki ogranak Ruknija (14. st.).
Nurije - krivovjerna sekta.
Pir-Hadat - afganistanski red koji sebe povezuje sa Ansari-
jem Herevijem (u. 1088).
* Rahalije - red marokanskih maioniara (16. st.).
* RAHMANIJE - ogranak Halvetija u Kabiliji (1793).
* Ravanije - afganistanski ogranak Suhravardija (Bajazid
Ansari, u. krajem 16. st.).
* Resulahije - indijski red Gudarata (19. st.).
* Reidije - mali alirski red stvoren otpadnitvom od [usu-
fija (19. st.).
Revanije - ogranak Halvetija u Turskoj i u Kairu - (Gulani,
u. 1533).
* RIFAIJE - juno-iraki red - (u. 1175) - proirio se iz
svog sredita u Basri do Damaska i Carigrada. Egipatski
ogranci: Bazije, Malikije i Habibije; - sirijski: Haririje,
Sadije, Sejadije (19. st.)
Ruknije - bagdadski ogranak Kubravija (Ala ad-daula Sim-
nani, u. 1336).
Rumije = Erefije.
* Sadije - sirijski ogranak Rifaija (Sad ad-din Dibavi, u.
1335). Ogranci: Abdeselamije, Abulvefaije.
Safavije - azerijski ogranak Suhravardija u Erdebilu - (u.
1334). Iz njihovog krila potekla su Kizilbaije (sekta), te
perzijska dinastija Safavida, kao i nekoliko turskih redova.
Sakatije - turski umjetni isnd 16. st. (Sakati, u. 867).
Salimije = Sehlije (u smislu kao dolje).
Sasanije - zanatsko bratstvo u Siriji iAnadoliji (12. - 16. st.).
Sebinije - doktrinarna kola i lutajui red Ibn Sebina (Ibn
Sab'in, u. 1268).
Sehlije - doktrinarna kola (Sehl Tusteri, u. 896); to je ime
oivljeno u 16. st. za jedan umjetni isnad.
Sejarije - doktrinarna kola 10. st.
Selamije = Arusiie. .. '
* Semanije - egipatski ogranak azilija (19. st.).
* Senanije - mali red (19. st.).
* SENUSIJE - vojni red, potekao od Hadirija, u Deg-
bubu, a onda Kufri, u istonoj Sahari - (u. 1859).
Sidikije - umjetni isnd koji se povezuje s prvim halifom (Ibn
Atalah u 13. st.).
Sinan-Umije - turski red - (u. 1668).
Suhejlije - alirski ogranak azilija (19. st.).
* SUHRAVARDIJE (Suhreverdije) - bagdadski red koji su
utemeljili Abdelkahir Suhravardi (u. 1I67) i Umar Suhra-
vardi (u. 1234); nazivali su se i Sidikije - potomci prvog
halife; nalaze se u Afganistanu i Indiji. Ogranci: Delalije,
Demalije, Halvetije, Revanije, Safavije i Zejnije.
* Sultanije - turkestanski red (19. st.).
* Sunbulije - turski ogranak Halvetija - (u. 1529).
* abanije - turski ogranak Halvetija u Kastamuniju - (u.
1569).
ahrnadarije = Malang = Madarije.
* arkava - marokanski ogranak Dezulija (1599).
arkavije - egipatski red Halvetija (18. st.).
* AT ARIJE - hinduski, sumatranski i javanski red (Abda-
lah atar, u. 1415 ili 1428). Ogranci: Gavsije, Uajkije.
* AZILIJE - red koji su utemeljili Ebu Medjean (Madyan)
iz Tlemsena (u. 1197) i Ali azili (iid/i/l1) iz Tunisa (u.
1256). Ogranci uMagribu: Gazije, Habibije, Kerzazije,
Nasirije, ejhije, Suhejlije, [usufije, Zerukije, Zijanije; u
Egiptu: Bekrije, Havatirije, Vefaije, Devherije, Mekije,
Hairnije, Semanije, Afifije, Kasimije, Arusije, Henduije,
Kavukdije; postoje ogranci u Carigradu, Rumunjskoj,
Nubiji i na Komarima.
* ejhije - ime koje je dato azilijama Ulad Sidi ejh od
Oranije (19. st.).
emsije - turski ogranak Halvetija - (u. 1601) = Nurije-
-Sivasije.
uzije (ildiyya) - lutajui red 12. st. koji se temelji na
Sebinijama.
Tajfurije - doktrinarna kola Dasitanija i Hurkanija (11. st.),
a vodi porijeklo od Abu Jezida Tajfura Bistarnija (u. 877).
* Tajibije - marokanski ogranak Dezulija u Uezanu (u.
1727).
* Talibije - mali marokanski red uSaleu (19. st.).
* Tebaije - tuniski red (19. st).
Telkinije - krivovjerje.
596

* Tidanije - alirsko-marokanski red - (u. 1815). Od
Temasina iAin Mahdija proirio se preko istonog i zapad-
nog Sudana.
Tuhamije = Tajibije.
Ulvanije - turski umjetni isnad 16. st. koji se odnosi na nekog
sveca 8. st. iz Dide.
Umi-Sinanije - turski red - (u. 1552).
Urabije - ogranak Kadirija (16. st.),
Uajkije - indijski ogranak atarija (Abu Jezid Iki, u.
IS. st.).
* Uakije - turski ogranak Halvetija - (u. 1592).
Uvejsije - turski umjetni isndd 16. st. koji se vezuje za jednog
od Ashaba.
Vahdetije - krivovjerje = Vududije = Hatimije.
* Varis (Waril) Aliahije - indijski red (kraj 19. st.), ute-
meljen u Udu.
*Vefaije - reformirane sirijsko-egipatske azilije - (u.
1358).
Vusulije - krivovjerje.
Zejnije - turski ogranak Suhravardija u Brusi (Hafi, u. 1435).
Zerukije (Zarukije) - ogranak azilija u Fesu (u. 1493).
* Zijanije - magribski ogranak azilija (19. st.).
TASAVUF (a. tasaunoufi, sufizam, (islamska) mi-
l stika.
l) Porijeklo rijei. - Ma~dar V glagolske osnove koji je
izveden iz rijei $iif (xvuna), a za oznaku obiaja obui
vunenu odieu (labs as-suf), dakle posvetiti se mistikom
ivotu i postati ono to se u Islamu zove $iifl (sufija,
mistik).
Druge etimologije rijei ~Ufl, koje su se predlagale,
moraju se odbaciti, npr.: ahl as-suf]a (poboni koji su u
Poslanikovo doba u Medini sjedili na povienom miestu,
klupi: damije), saf] awwal (prvi red vjernika pri molitvi),
Banu Sufa (jedno beduinsko pleme), satxfiina (neka vrsta
povra), saufa: al-qifa (uvojci na zatiljku), ~ufiya (pasiv
III vrste od korijena safa, biti oien; taj pasiv ve je vrlo
rano, od 8. st. nae ere, sluio za igre s rijeju ~Ufl, u vunu
(kostrijet) obueni mistik).
Osobno ime as-SUfl javlja se u povijesti u drugoj
polovici 8. st., i to s Dabirom Ibn Hajanom, iitskim alke-
miarom iz Kufe, koji je takoer promicao vlastito asketsko
uenje, te s poznatim mistikom Abu Haimom iz Kufe. to
se tie mnoine ~ufiyya, koja se javlja 814. god. prigodom
nekog malog ustanka u Aleksandriji, to ona oznaava u isto
vrijeme, prema Muhasibiju i Dahizu, polu iitsku kolu
islamske mistike, koja je nastala u Kufi i iji je zadnji uitelj,
Abdak as-Sufi, umro oko 825. god. u Bagdadu. Rije ~Ufl
bila je, dakle, u poetku sasvim ograniena na Kufu.
Toj rijei bila je odreena izvanredna sudbina; jo nije
prolo ni SO godina otada, a oznaavala je sve mistike Iraka (u
suprotnosti spram melametija, te mistika Horasana), a dva
stoljea potom rijeju $iifiyya oznaavalo se sve islamske
mistike, jednako tako kao to jo i danas izrazi sufija i sufizam
imaju to znaenje u islamologiji. U meuvremenu je noenje
sufa ili dugog kaputa od bijele, grube vune, to je oko
719. god. jo vailo za tui i prijekora dostojni obiaj kran-
Tasavuf
skog porijekla (kao takav je bio prigovoren Ferkadu Seba-
hiju, ueniku Hasana Basrija), postalo to to je otada i ostalo:
potpuno pravovjerni obiaj; brojni hadisi (koje je irio Da-
ubij ari i koji su, po svoj prilici, izmiljeni) napravili su od
suf odjeu za vjernika, kojoj je i sam Muhammed davao
prednost.
2) Poeci. - Posigurno su relativno kasniji i, samim tim,
nepouzdani mistiki kur'anski tefsiri i hadisi o Muhammedo-
vom unutranjem ivotu, o kojem se, u stvari, tako malo zna.
Ali sklonosti ka mistikom ivotu, koja se oituje u svim
zemljama i rasama, nije nedostajalo ni u Islamu u prva dva
njegova stoljea; Dahiz i Ibn al-Dauzi prenijeli su imena
vie od etrdeset vjerodostojnih asketa iz tog doba, kod kojih
pounutranjivanie: obrednih obiaja pokazuje iste crte
mistikog ivota. Uostalom, danas se ne moe vie tvrditi da
je Muhammed a priori iskljuivao mistike iz islamske zajed-
nice; jer je dokazano da je nevjerodostojan poznati hadis: La
rahbaniyyata fi-rl-islam (Nema redovnitva u Islamu); mora
da je ovaj hadis bio stvoren najranije u 3. st. po Hidri, da bi
pripomogao i osnaio novo, negativno i zabranjivako tuma-
enje glasovitog kur'anskog stavka (s. LVII,27), u kojem se
spominje rahbaniyya (= ivot osamljenika, zavjet istoe i
ivota u posebnom stanitu): stavak, koji su tumai prva tri
stoljea po Hidri, kao Mudahid i Abu Imama Bahili, kao i
najueniji od starih mistika, slono tumaili u pohvainom i
stvaralakom smislu, prije nego to se proirilo suprotno
tumaenje, kojem je Zamahari pripomogao da pobijedi.
Islamska mistika moe se meu Ashabima pozivati na
dvojicu istinski vjerodostojnih pretea, Abu Dara (l)arr) i
Hudajfu (Hudayfa), dok su sluajevi Uvajsa i Suhejba
slabo zasnovani. Nakon njih dolaze askete (nussah, zuhhad),
plakavci: (bakka'un) i narodni propovjednici (qussds).
Ponajprije pojedinani, stremili su uskoro potom skupiti se,
kao i drugi islamski uenjaci, u dvije kole, koje su svoja
sredita imala na mezopotamijskim granicama arapske pusti-
nje, u Basri i u Kufi.
Arapska kolonija u Basri, iz temimskog plemena, s reali-
stikim i kritikim temperamentom, obuzeta logikom u gra-
matici, realizmom u pjesnitvu, kriticizmom u Hadisu,
sunizmom sa mutazilitskim i kadaritskim sklonostima u
teolokim stavovima, imala je uitelje i u mistici: Hasan al-
-Basri (u. 728), Malik ibn Dinar, Fadl ar-Rakai, Rebah ibn
Amr Kajsi, Salih al-Muri i Abdelvahid ibn Zeid (u. 793),
utemeljitelj glasovite cenobitske grupe u Abadanu.
Arapska kolonija u Kufi, od jemenskog plemena, s idealis-
tikim i tradicionalistikim temperamentom, zaljubljena u
atoadd (anomalije) u gramatici, platonizam u pjesnitvu,
zahirizam u hadisu, te sa iitskim i murditskim sklonostima
u uenju o vjerskim zasadama, imala je ove uitelje u mistici:
Rebi ibn Hajsam (u. 686), Abu Israil Mulai (u. 757), Dabir
ibn Hajan, Kuleib as-Sajdavi, Mansur ibn Amar, Abu-'l-
-Atahija i Abdak. Tri zadnja zavrila su svoj ivot u glavnom
gradu carstva, Bagdadu, koji je nakon 864. god. postao
sredite islamskog mistikog pokreta; te godine su u dami-
jama otvorene prve prostorije za pobona predavanja i
duhovnu glazbu (halqa), kao i prvi javni teajevi o mistici.
To je, isto tako, doba, u kojem izbijaju prvi javni sukobi
izmeu mistika i teologa: procesi Zu-n-Nunu Misriju (854),
Nuriju i Abu Hamzi (izmeu 875. i 882) i al-Haladu pred
597
Tasavuf
i
bagdadskim kadijom.
3) Uloga sufizma. ~ Prvi islamski mistici nisu ni slutili da
e se sukobiti s upravnim vlastima islamske zajednice. Ako
su oni ivjeli prilino povueno u dragovoljnom siromatvu
(faqr), onda se to dogaalo zbog toga da bi bolje mogli
I razmiljati o Kur'anu (taqarra'a je stari sinonim za tasaui-
. wafa), time to su u molitvi teili pribliiti se Bogu. Opredje-
ljenje za mistiku nastaje, obino, iz unutranje pobune savjes-
ti protiv drutvenih nepravdi, ne samo nepravdi drugih, nego
najprije i prije svega vlastitih nedostataka, povezane sa stras-
nim zahtjevom ka unutranjem oienju, da bi se pronalo
Boga po svaku cijenu; to ve jasno proizlazi iz ivota, primje-
ra i izlaganja Hasana al-Basrija, a nalazi svoj klasini izraz
u dirljivim autobiografijama dva velika mistika, al-
-Muhasibija i al-Gazalija. To neposredno ne ugroava uspos-
tavljeni poredak, ma kako nezakonito moglo biti ponaanje
vladara. Ali su teolozi i pravnici od poziva (muiahallimiin i
[uqahii") bili u najveoj mjeri nezadovoljni time da se vidi
ljude, koji su zagovarali traganje po savjesti, te osuivanje
ovog ili onog pred unutranjim forumom, dok kur'anski
Zakon dozvoljava da vrijedi samo izvanjski forum, te kanjava
samo opepoznate, javne grijehove i nema pravog oruja
protiv vjerskog licemjerja (nifiiq); oni su nastojali dokazati da
su krajnje posljedice ivota, kojeg su vodili mistici, krivov-
jerne, budui da su oni, ak, tvrdili da vie vrijede nakane
nego djelo, da praktini primjer (sunna) ima prednost pred
slovom obavezujueg zakona (jard) i da je pokornost iznad
potovanja propisanih obrednih pravila.
Meu islamskim kolama, prvo su hariditi pokazali svoje
neprijateljstvo prema sufizrnu, i to prema Hasanu al-Basriju;
onda su imamiti (zejditi, dvanaestoimamski iiti i guliu) od
3. st. po H idri osudili svaku sklonost ka mistikom ivotu, jer
ovaj uvodi meu vjernike kako neobini nain ivota ($uj,
hanqa), koji se iskazuje u teenju ka stanju blaenstva i
milosti (rida'), a koji, onda, oslobaa od tovanja dvanaest
imama, tako i uenje suprotno njihovom obiaju taqiyye.
Suniti su bili oprezni u svome oitovanju i nikada nisu
jednoglasno osudili mistiku. Napadi na mistiku kod njih
dolaze s dvije strane, iz konzervativnih krugova (~awiyya):
Ibn Hanbal im prigovara da razvijaju meditaciju na raun
usmene molitve, zahtijevaju za duu trajno stanje bliskosti s
Bogom (hulla) i onda se oslobaaju od tovanja zakona
(ibaha); njegovi neposredni uenici Hai i Abu Zur'a
svrstavaju mistike u posebni pododjeljak (riihaniyya} u
okviru krivovjerja zanadiqa (zoroastrijanaca). S druge strane,
mutaziliti (i zahiriti) proglaavaju besmislenom ideju sveope
ljubavi ('iq), koja sjedinjava Tvorca s njegovim stvorovima;
jer ona sadri u teoriji antropomorfizam (tabih), a u praksi
doticaj i uzajamno proimanje (mulmasa i ~ulUl).
U osnovi, umjereni sufizam nikada nije bio osuen od
sunitskog Islama; u svim vremenima je on iz sufizrna preuzi-
mao njegov praktini moral i njegov ivot u molitvi, poev od
narodskih spisa Ibn Abi-'d-Dunje (u. 894), pa do remek-
-djela, kao to su Qut al-quliib od Abu Taliba Mekija (u. 996) i,
prije svega, Ihya' od al-Gazalija; sunitski uenjaci, koji su se
neprijateljski stavljali protiv mistike, kao Ibn al-Dauzi, Ibn
Taimiia i Ibn al-Kajim, priklonili su se pred al-Gazalijevim
visokim moralnim ugledom, te su bili samo protiv monizma
uenika Ibn Arabija (uostalom, bez velikog uspjeha), kojima
598
su upuivane brojne kletve kasnijih sunitskih pravnika. Ute-
meljitelj vahabizma, ma koliko bio obuzet protivljenjem
mistici, sam je komentirao Wa$iyyu sufije akika za Hatima
al-Asama.
4) Razvoj shvaanja mistikog sjedinjenja. - Prvotni
sufizam temelji se na dvije slijedee postavke: a) pobono
vrenje obreda proizvodi u dui milosti (fawa'id), duhovne,
nadosietilne realnosti (ovu postavku odbijala je haunyya);
b) znanje srca ('ilm al-qulub ) stvara dui mudrost (ma'rifa)
koja se temelji na iskustvu, a ta mudrost ukljuuje u sebe
pristanak volje na primljenu milost (to odbacuju mutaziliti,
koji se zadovoljavaju teoretskom psihologijom). Sufije pripi-
suju znanju srca dinamiki karakter, ono im oznaava put
(safar) k Bogu i taj put obiljeava pomou tuceta stupnjeva i
postaja (maqdmdt) i stadija ili stanja (ahsoal), pomou stee
nih vrlina i primljenih milosti; popis tih stupnjeva i stadija
razliit je od pisca do pisca (npr. Serad, Kuajri, Gazali), ali
sadri gotovo uvijek poznate izraze: tawba, sabr, tawakkul,
rida. Ako se suvie ne zadrava na tim osobnim razlikama
mistikog puta, onda treba rei da sufije, prije svega, vrsto
dre do definicije konanog cilja, kada dua, pobjeujui svoje
tjelesne sklonosti, pronalazi pravog Boga, kojem je ona stre-
mila, ono Istinsko (al-Jfaqq).
Ozbiljan i krupan korak su uinili mistici, kada su, poev
od tog vremena, pribjegli teolokom jezinom blagu svoga
doba; oni su iz njega preuzeli tu i tamo tehnike izraze, iji
smisao su neto savili, ne odreujui im, meutim, strogo
novo terminoloko znaenje; akik, tako, uvodi tawakkul,
Misri i Ibn Keram ma'rifa, Misri iBistami [ana', Haraz 'ayn
al-gam'; Tirmizi uiiliiya, itd. Pri tome se poetna islamska
mistika zamrsila u petlje metafizike prvih mutakallimima, u
atomistiku, materijalistiku i okazionalistiku metafiziku,
koja je poricala duhovnost (i ak besmrtnost) due i pobrkala
ontoloko jedinstvo s aritrnetikim; a upravo to pokuaje
objanjavanja prvih mistikih kola nuno svrstava u krivo-
vjerje hululista. Ako se radi o keramitima, koji su htjeli
podvui stvarni interes Boga za due, onda su im aariti
prigovarali da umeu akcidencije u bit Vjenog; ako se radi
o salimitima, koji su htjeli dokazati da pobone due mogu
biti sposobne da se stope uz boansko prisue, onda hanbaliti
izjavljuju da oni uvode Boga u jezik onih koji ue (recitiraju)
Kur' an; konano, ako haladiti, iz usmenog razgovora u
dvoje, iz stalne izmjene osoba koja se zbiva u dnu due,
zakljuuju da je Bog od svetih osoba uinio svoje ive svje-
doke (auuihid), onda taj nazor vai za, spram Boga grijenu,
nemogunost za nezakonito zaposjedanje boanstvenosti od
ljudskosti prolaznog tijela, budui da dvije supstancije ne
mogu istodobno zauzimati isto mjesto.
Od 4. st. po Hidri, prodor heleni stike filozofije, koja se
od prvih karrnatskih gnostika i lijenika ar-Razija pa sve do
Ibn Sine neprestano razvija, pribavio je odreeniji metafi-
ziki rjenik, koji podrazumijeva netjelesnost duha (ru~) i
due, razmatranje opih misli, niz sekundarnih uzroka itd.
Ali je sve to pomijeano sa Aristotelovom Pseudoteologijom s
platonskim idealizmom i plotinskim uenjem oemanaciji,
koji su na kasniji razvitak sufizrna izvrili ozbiljan utjecaj.
Znanstveno obrazovani mistici tog drugog razdoblja kolebali
su se izmeu tri filozofska objanjenja mistikog sjedinjenja:
a) iuihiidiyya od Ibn Masare i Ihtoim as-Sefa do Fara-

bija i Ibn Kasjija; oni su to sjedinjenje objanjavali kao
stvaranje predodbi pomou utjecaja aktivnog uma, pomou
boanske emanacije (istovjetne sa nur muhammadi karrnata
i salimita) na pasivnu duu; b) iraqiyya, od Suhravardija iz
Alepa i Dildekija do Davanija i Sadr ad-dina irazija; oni su
uili supstancijaliziranje (tagawhur) due, boanske iskre
koja, pod nadahnuima aktivnog uma, ponovo oivljava;
c) wU$uliyya, od Ibn Sine do Ibn Tufeila i Ibn Sebina; oni se
ograniavaju na to da istaknu da dua dopire do Boga, da
ona, iza toga, dobija svijest o potpuno nediferenciranom
postojanju, u kojem ona nema ni neki broj ni ma kakvo drugo
sredstvo za razlikovanje. Moe se uzgrad napomenuti da je
Gazali pobijao tezu iuihadiyya, tezu koju Ibn Sina u svome
Nagatu prihvaa, ali u Iriu odbacuje; nadalje, zapaa se da
Ibn Sebin, uvjereni hilemorfist, u Bogu vidi samo oblik
(sura) ili princip individuacije (anniyya) svih stvorenih bia.
Tree i zadnje razdoblje uenja sufizrna zapoinje u 13. st.
Vladajua kola (mistike) toga doba s punim pravom je od
protivnika dobila ime waMatiyye (ili wugudiyya), budui da
se opredijelila za uenje o egzistencijalnom monizrnu
(ioahdat al-uiugiui), Ueni sustav wugudiyye trai za sebe
dugo porijeklo: kur'anske stavke (II,109; XXVIII,88; Lvl S),
prvotni aaritski helam, koji svaki duhovni dogaaj dri za
neposredni Boji in, te zaneseni jezik prvih mistika, kao to
su Bistami i Halad (u izriajima, koje je Ain al-Kudat al-
-Hamadani sakupio u svome djelu Tamhidaty; tamo rije
wugud, koja je, uostalom, izvedena od wagd (zanos), znai
jo uvijek osposobljenost stvorenja putem Boga, u suprotnos-
ti spram kawn, njegovog isto prostornog uvoenja u postoja-
nje. Ali, u stvari, uenje vududita imalo je svoj osnov u
poistovjeivanju, - koje je predloeno od 3. st. po Hidri -
pojma niir muhammadi islamske gnostike i aktivnog uma
helenistikog uenja o emanaciji (ak ni Ibn Rud nije od
toga slobodan, budui da u Tahafutu uvjerava da je boansko
preznanje vii stupanj postojanja stvari i da se due u njemu
moraju sjediniti kao pojedinani pasivni um s aktivnim
umom). Ibn Arabi (u. 1240) prvi je formulirao uenje o
egzistencijalnom monizmu; za njega, u osnovi, postojanje
stvorenih stvari nije nita drugo do bit (esencija) postojanja
Tvorca" (wugud al-mahliiqiit 'ayn wugud al-Hliq, kao to
s pravom primjeuje Ibn Tajrnija). On, zaista, ui da stvari u
pet talasa emaniraju iz boanskog preznanja, u kome one
ve unaprijed postoje (tubiu) kao ideje, te da due, logiki
konstruiranim obratnim postupkom, ponovo uspostavljaju
jedinstvo sa boanskom biti. Fergani i Dili pridonijeli su
manja poboljanja toj glavnoj teoriji, koja je do danas ostala
teorija svih islamskih mistika. Perzijski pjesnici su je u
pojednostavljenom obliku stalno iznova slavili u pjesmi, kako
to Kunijavi, sreujui Atareve misli, kae: Bog je postojanje
u onoj mjeri u kojoj je ono ope i bezuvjetno; on struji, kao
more pod valovima, kroz prolazne sjene pojedinanih bia.
Na kraju 17. st. nove ere, Kavrani i Nabulusi su digli na
uzbunu pravovjerne sunite svojim zakljukom da je taj pante-
istiki monizam jedini pravi smisao koji treba dati jednobo-
akom islamskom vjeroispovijedanju; za njih, ehada,
kojom Islam potvruje istu transcendenciju jedinog Boga,
znai zapravo apsolutnu Boju imanenciju u Njegovom stva-
ranju, drugim rijeima - da su sva bia u svim svojim djelima
dostojna oboavanja. Taj kvijetizam, koji utemeljuje pred-
599
Tatari
nost boanske zapovijedi pred zakonskim propisom, vodio j f
sufije, konano, u razne paradokse - npr. u rehabilitaciju
Iblisa (to je ustvrdio Dili) i Faraona (poznata Ibn Arabijeva
teza). i
5) Daljnje karakteristike. - Daljnje su osobitosti sufijskog
uenja, koje jo treba navesti:
a) Isnad ili duhovno rodoslovlje, koje je stvoreno da bi se,
kao u Hadisu, lanac uitelja u mistici doveo nazad do nepos-
redne Poslanikove pouke. Najstariji poznati isnad je Huldijev
(u. 959); taj je putem slijedeih lanova doveden do Posla-
nika: Duneid (7), Sakati (6), Maruf al-Karhi (5), Ferkad
(4), Hasan al-Basri (3) i Enes ibn Malik (2). Dvadeset godina
kasnije, Dakak (u. 1014) se vraa istim imenima, s tim to on
prije al-Karhija navodi Davuda at-Taija (4). Konano, kla-
sini isnad, koji se utvrdio poevi od 13. st. i otada je
prihvaen od svih velikih mistikih redova, imenuje, nakon
Duneida (7), Rudbarija (8), Abu Alija Katiba ili Zedadija
(9), Magribija (10) i Gurganija (ll) i - unazad od Davuda at-
-Taija (4), Habiba Ademija (3), Hasana al-Basrija (2) i Alija
(1). Ibn al-Dauzi i ad-Dahabi su pokazali da su etiri
najstarija lana ovog lanca lani, budui da je rije o linos
tima koje se nikad nisu (meusobno) srele.
b) Nevidljiva hijerarhija vjernikih dua na ovom svijetu
(riga l al-gayb): svijet zahvaljuje svoje postojanje i opstoj anje
brizi neke skrivene hijerarhije svetih zatitnika, kojih je
odreeni broj i koji, neposredno nakon smrti, bivaju zamije-
njeni: to su 300 nuqaba', 40 abdel, 7 umana', 4 'amud i njihov
qutb (mistiki pol ili mistiki axis mundi = gawl).
c) Povlastice i dispenzacije (ruhas), na kojima se
temelji zajedniki ivot sufija (tariqat. Sufije recitiraju na
svojim skupovima posebne poeme; ova vrlo karakteristina
islamska knjievna grana svugdje se razvila u najveem
bogatstvu i openito nije mogla izbjei jednolinost. Ta
knjievnost, kojoj je namjena to da sluatelje, na estetski
nain, dovede u silno duevno uzbuenje, da bi se izazvala
neka vrsta ekstaze, hvali, na mistiki nain, vino (hamri,
koje Zakon zabranjuje za ovaj svijet, a u Raju se zadrava za
izabrane, pehar ljubavi (ka's al-mahabbai, kojeg peharnik
(saqi = ammas ad-dayr = tersabee) daje da obilazi u krug.
Od tih pjesama najuvenije su, na arapskom, pjesme Ibn al-
-Farida i uterija; na perzijskom, rubaije (katreni) Abu
Saida, duge Atarove i Rumijeve mesnevije, Hafizovi gazeli i
razne pjesme Damija; na turskom, djela Nesimija iNijazija.
Taj literarni rod odomaio se ak na urduskom i malajskom
jeziku, gdje i dalje ivi, dok je na Prednjem Orijentu uglav-
nom utrnuo.
TATARI, ime naroda. Dvije tatarske plemenske zajednice,
1 trideset Tatara i devet Tatara, spominju se ve u
turskom orh onskom natpisu iz 8. st. nae ere; dri se da su se,
tada, tim imenom oznaavali Mongoli ili njihov dio, a ipak ne
turski narod; ti Tatari su obitavali jugozapadno od Bajkala
otprilike sve do Kerulena. S utemeljenjem carstva Kitaja bilo
je povezano potiskivanje Turaka iz dananje Mongolije i
prodiranje mongolskih plemena. Predjel Utiihiin, koji se na
orhonskim natpisima stalno spominje kao stanite Turaka,
nalazio se u to doba (druga polovica 5111. st. *) u tatarskoj
* Vidi napomenu na stranici 13.
Tatari
r zemlji. Da se tatarski jezik razlikuje od turskog, znaju ve i
raniji autori. Neki tatarski odjeljci zdruili su se s turskim
narodima i pokrenuli se dalje na zapad. D anonimnom spisu
Hudud al-talamu, Tatari su oznaeni kao dio Tuguzguza, te
kao dio Kimaka na Irtiu. D Mugmil at-tauxirihu (oko 1126)
navodi se u spisu vladarskih titula inae nigdje spomenuti
tatarski vladar Simun buyuy (ili blwl?) gayar. D izvjetajima o
vojnom pohodu sultana Muhameda b. Takaa protiv Kipaka
spominje se sultanov pohod 1218-1219. god. protiv Kadir-
-hana, sina Tatara Jusufa.
D izvjetajima o mongolskim osvajanjima u 7/13. st.*,
osvajai su svugdje (kako u Kini tako u islamskom svijetu, u
Rusiji i zapadnoj Evropi) nazvani Tatarima; s istim imenom su
oznaeni kod Ibn al-Asira, i kao pretee ingiz-hana, Najrnani
pod Kulukom; po njemu, bili su to prvi Tatari (at-Tatar al-
-ula). Raid ad-din (Raidudin), koji oito nije nita znao o
upotrebi i irenju rijei Tatar prije mongolskog doba, govori o
Tatarima kao o posebnom, od Mongola razliitom narodu, iji
se glavni predjel nalazio u Buir Noru (jugoistono od Keru-
lena). Od osvajanja ingiz-hana, mnogi pokoreni narodi
preuzeli su ime Mogul (Mongol); ranije su Tatari bili
jednako tako moni; mnogo naroda se tako nazivalo; zato se
jo i u novije doba u Hitaju, Hindustanu, inu, Mainu, kod
Kirgiza, u Kelaru (Poljska), Bakirdu (Maarska), u stepi
(dat) Kipaka, u sjevernim zemljama, kod beduina, u Siriji,
Egiptu i Magribu, svi turski narodi zovu Tatari.
Oevidno su se narodi mongolskog porijekla i jezika sami
uvijek nazivali Tatarima. Nakon ingiz-hana, ta rije je bila
potpuno potisnuta od njega slubeno uvedenom rijeju Mon-
gol (u islamskim rukopisima Moguk ili Mogol, a i u
narodnim govorima kod potomaka Mongola u Afganistanu,
koji su do danas ouvali svoj jezik, Mogol). D najzapadnijim
dijelovima mongolskog carstva nije mogla prodrijeti rije
Mongol, premda je tamo bila takoer slubeno uvedena.
Stanovnitvo carstva Zlatne horde, kao i kasnije manjih
carstva u istom predjelu, uvijek se nazivalo Tatar, Brojni
dokumenti u javnim knjinicama u Lenjingradu dokazuju da
su turkofonsko stanovnitvo Krima Tatarima zvali ne samo
Osmanlije (kao i Rusi), nego i da se ono samo tako nazivalo.
Jedan mongolski vojni odjel bio je u doba osvajanja pomje-
ren ka Maloj Aziji; njihovi (svakako takoer turcizirani)
potomci zvali su se tamo crni Tatari- (Kara-Tatar); u doba
Timurovog vojnog pohoda, oni su vodili nomadski ivot u
predjelu izmeu Amasje i Kaiserija, a njihov broj je iznosio
30-40.000 obitelji. Timur ih je dao odvesti ka Srednjoj Aziji,
prema Ibn Arabahu - na savjet sultana Bajazita; tamo su
upueni na stanita u Kagaru na (sada vie nepostojeem)
otoku u jezeru Isik-Kul i u Hvarizmu (Horezmu); jednom
dijelu njih polo je za rukom umai u carstvo Zlatne horde. Po
Timurovoj smrti, crni Tatari su se vratili u Malu Aziju;
l4l9.god. bili su (ili dio njih) premjeteni ka Balkanskom
poluotoku i naseljeni zapadno od Filiba (Plovdiv); po njima je
grad Tatar-Pazardik dobio svoje ime.
Kasnije se, kako u Rusiji tako i u zapadnoj Evropi, esto
imenom Tatar: oznaavalo sve turske narode, osim Osman-
lija. Po primjeru Kineza, to se ime proirilo i na Mongole, a
posebice na Mandu (uspor. tatarski grad u Pekingu). Kao
posebno i zvanino narodno ime, rije Tatari. koristi se samo
za stanovnitvo predjela Volge (od Kazana do Astrahana),
600
Krima i dijela Sibira, koje govori turski; zato je popis iz 1927.
god. u SSSR-u naveo kao posebne narodnosti Tatare na
Krimu, Tatare na Volgi, Tatare Kasimova i Tatare Tobolska,
a osim toga jo bjeloruske Tatare, iji su preci odvedeni kao
ratni zarobljenici s Krima u Poljsku; oni su preuzeli bjeloruski
jezik, ali su, ipak, ostali vjerni Islamu.
Stanovnitvo Krima danas ne prihvaa imeTatar; stanov-
nitvo Astrahana, koje govori turski, pripada, po najnovijim
istraivanjima, narodu Nogaja. I na srednjem toku Volge,
kranski sunarodnici, tzv. Kriiai. (od rus. kreenij, kr-
ten) nazivaju ih Tatarima; oni se sami, radije, nazivaju Mu-
slimani, nego Tatari, jer ovo ime je pripadalo i njihovim
neznaboakim precima, kao to se ni Osmanlije dugo vreme-
na nisu htjeli zvati Turci. Jo u zadnjim godinama pred
Revoluciju, kada je princip nacionalnosti ve zadobio preva-
gu, sporilo se o tome da li bi se oni trebali zvati Turci. ili
Tatari; danas je ime Tatari: posve prodrlo; od 1920. god.
postoji autonomna Tatarska Socijalistika Sovjetska Repub-
lika, s glavnim gradom Kazanom, a imala je 1979. godine
3.436.000 dua, od ega su otprilike polovinu (1.641.600)
inili T atari.
Krimski Tatari.
Turciziranje poluotoka Krima zapoinje ve oko 560. god.
n.e. Taj proces nastavlja se putem predtatarskih turskih
naroda, kao to su Hazari, Peenezi i Kumani, sve dok ovi
zadnji sa svojim saveznicima, Rusima, nisu podlegli mongol-
skoj navali. Prije Bage Saraja, kojeg je 1252. god. utemeljio
Drang Timur, Batuov sestri, islamsko sredite bijae Solgat.
Nakon Toktamiove smrti, Zlatna horda je doivjela krizu,
kojom se okoristila dinastija Giraj. Hadi Giraj dokopao se
tokom te smutnje Krima. Ali kada su se u borbu umijeali
Denovljani, zamole Tatari pomo od osmanskog sultana
Mehmeda II, na to osmanska flota 1475. god. zauzme eno v-
ljanske posjede i Mengli Giraj bude postavljen za vazalnog hana
krimskih Tatara. Sve do prikljuenja Krima Rusiji (1783),
poluotok je bio tri stoljea osmanska vazalna drava pod
Girajima, te je time izbjegao sudbinu druge dvije tatarske
drave, Kazana i Astrahana. Kulturno su na krimske Tatare
snano utjecali osmanski Turci, posebice njihova dvorska
knjievnost. Zadnji han Krima, Mengli Giraj II, pjevao jelijepe
gazele. Meu hanovima bilo je i povijesnih pisaca - tako je
Mehmed Giraj napisao osmansku kroniku za 1684-1703. god.
Nakon ruskog osvajanja zapoeo je, zbog razvlaivanja
zemlje i njezine podjele plemenitaima, val iseljavanja. Tome
su slijedila preseljavanja, tako da je krajem 19. st. samo jo
oko 100.000 Tatara preostalo na poluotoku. Pokuaji rusifici-
ranja izazvali su kulturnu revoluciju meu Tatarima. Naj-
poznatija linost tog pokreta je Ismail Gaspirali (Gasprin-
ski, 1851-1914). Nakon revolucije iz 1917. god., pa sve do
prvog svjetskog rata, pokuavali su krimski Tatari, podrani
od Turske, postii svoju kulturnu i politiku neovisnost. Ali
nakon poraza sila osovine izostala je podrka od turske
strane. Njemaki upad u drugom svjetskom ratu bio je povod
za nove nade. Ali su Nijemci za krimske Tatare i druge
turske narode pokazali interesa tek onda kada je njihovo
pobjedonosno napredovanje zapelo; oni su tada stvorili
" Vidi napomenu na stranici 13.

dodatne jedinice od turskih naroda. God. 1946. Krimska
SSR bila je odlukom Vrhovnog sovjeta SSSR, zbog suradnje
s Nijemcima tokom rata, ukinuta, a Krimska oblast priklju-
ena Ukrajinskoj SSR.
TAVRAT (a. Taiorat, hebr. Tora), u Kur'anu je ime svete
1 knjige iz medinskog razdoblja koja je objavljena nakon
doba Ibrahima (Abraham - III,65) i Israila (Jakoba - III,93),
te poslije potvrena od Ise (Isusa - III,50; V,46; LXI,6), koja
sadri hukm Allah (V,46). Dok pokoravanje njoj donosi
nagradu u Raju ljudima Knjige (V,65), oni koji nisu pre-
uzeli na sebe Tavrat spram kojeg su obavezni, slini su
magarcu koji knjige nosi" (LXII,5). Tavrat sadri i proro-
tvo o dolasku NabI al-ummi-ja tj. islamskog Poslanika
(VII,157), te je u njemu obean Raj vjerniku koji se bori na
Bojem putu (IX, II l). U Hadisu, Tavrat se esto spominjao
i u nekim odlomcima naveden je Musa kao onaj koji ga je
potovao.
to se tie razlika u pojedinim epizodama, Poslanik je, s
njemu svojstvenom irinom, dao sugestiju u izjavi, koju
Buhari vie puta navodi; ahi al-Kitab su obiavali objanja-
vati muslimanima na arapskom hebrejski tekst Taorata, zbog
ega je Poslanik naredio muslimanima: Ne ocjenjujte
postavke ahi al-Kuab-a ni istinitim ni pogrenim, nego
recite: .Vieruiemo u Allaha i ono to je On objavio'.
Poblie poznavanje teksta nekih dijelova Tore pokazuje se
nekim kronolokim ili rodoslovnim iskazima o biblijskom
razdoblju, takvima kao to je dao Ibn Ishak (u. 767) u svome
djelu MagazI, dok Ibn Hiam (u. 828) u Kuab at-tigmu,
navodei Vahba ibn Munebiha (u. 728), daje neka biblijska
imena ne samo u njihovom hebrejskom, nego i sirijskom
obliku. Da je on ispitao iskaze islamske predaje putem
biblijskog teksta, zabiljeio je Ibn Kutejba (u. 889) u svome
djelu Kitah al-ma'iirif, koji daje, rije po rije, navode iz
Postanja; biblijski navodi u drugim njegovim djelima ne
odgovaraju uvijek tano izvorniku, a i u navodima u Dahiza,
ar-Radd 'ala an-Nasra. S druge strane, u Ibn Kutejbinog
suvremenika, koji je preao na Islam, Ali ibn Reben at-
-Tabarija nalaze se mnogi doslovni navodi iz svih dijelova
Starog zavjeta u njegovoj Knjizi o vjeri i carstvu, koja je
napisana oko 854-855; neki se mogu nai i u Risali Abdel-
mesiha ibn Ishaka al-Kindija. Dok je tekst Biblije bio bez
tekoa dostupan preobraenicima, kao to je Ali ibn Reben,
biblijski navodi u autora, muslimana po roenju, bili su ili
usmeno naueni od idova i krana ili iz nekih arapskih
prijevoda Biblije. Ahmed ibn Abdalah ibn Selam al-Indili,
reeno je, napravio je jedan takav, znaajan prijevod Tavrata, i
to, prema Fihristu, za vladavine Harun ar-Raida. AI-
-Masudi spominje tri daljnja prijevoda: nestorijanca Huneina
ibn Ishaka (u. 873-874), zasnovan na Sedmoknjiju, te dva
uenih idova Abu Kesira (u. izmeu 933. i 941) i Saida ibn
Jusufa al-Fajumija (u. 943), sa izvornog hebrejskog. Od svih
tih prijevoda sauvao se samo onaj od Saadjaje Gaona (u. 943)
i, kao jedini drugi iz tog perioda, jedan uraen u panjolskoj
946. god. sa latinskog.
Sura VII,155,vrsto uvjerava vjernike da Tavrat sadri
prorotvo o dolasku Muhammedovom. Pokuaji da se to
dokae seu unazad u najstarije islamsko razdoblje, ali sve do
sredine 3. st. nisu se navodili odreeni stihovi Petoknjija i
601
Tedvid
drugih knjiga Starog zavjeta u doslovnom prijevodu, ni
tumaila prorotva o Muhammedovoj pojavi. Iz neimenovane
knjige Ibn Kutejbe, Ibn al-Dauzi u svojoj Kitab al-wafa'
navodi neke odlomke te vrste, a mnoge druge, oko istog
vremena, dao je Ali ibn Reben at-Tabari; oni se stalno
opetuju, ne uvijek cjelovito preneeni, u polemikama u nared-
nim stoljeima.
Isto tako se u Kur'anu nalazi da se idovima prigovara to
izvru smisao riiei (IV,46; V,l3,4l), te je dan primjer u
s. IV,46; dalje ih se tereti da su zanemarili ili zatajili dio onog
to im je bilo objavljeno (V,l3; III,69; VI,91). U Hadisu se
navodi jedan takav primjer: idovi su eljeli preutjeti
Muhammedu stih iz Tavrata koji propisuje kanjavanje kame-
novanjem za preljub. Prigovor izrnjene rijei preciznije je
odredio Buhari koji kae da su Ijudi Knjige preinaili
Allahovu knjigu svojim vlastitim rukama, te su rekli da je ona
Allahova. Ipak, svi islamski apologeti ne idu tako daleko da
tvrde hotimino krivotvorenje teksta; umjerena kola pripi-
suje idovima samo iskrivljavanja smisla. Najistaknutiji pred-
stavnik stroijeg gledanja je Ibn Hazm (u. 1064), koji stavlja
prigovore na ne manje nego 57 odlomaka Tavrata i sakuplja
nemogunosti i proturjeja koja je u njima naao.
TEDVID (a. ta/1Wld), umijee recitiranja (uenja)
1 Kur'ana, tako da svaki suglasnik postie svoju punu zvu
nost, a da se istodobno izgovara bez napora ili pretjerivanja:
snaga, slabost, zvunost, njenost, naglaavanje, jednostav-
nost. Tri su vrste tedvida: l. tartil, polagano recitiranje;
2. hadr, brzo recitiranje; 3. tadunr, odmjereno recitira-
nje. Tedvid, ukraenost uenja, ima za cilj sprijeiti bilo
kakvu omaku prilikom recitiranja boanske knjige. Pored
prouavanja artikulacije suglasnika, on se bavi poznavanjem
zakona koji odreuju stanku, imalu ili prijevoj glasa a u glas i,
te kontrahovanje. Suglasnici spadaju u dvije skupine:
1. musta'liya, povieni, koji se tako zovu, jer se prilikom
njihovog izgovaranja jezik izdie prema nepcu, te su svi
naglaeni; u ovu grupu spadaju: b, s, 4, l, e, g i q;
najemfatiniji meu njima su s, 4, l i ?
2. mustafila ili snieni, nazvani su tako, jer je jezik ispod
nepca pri njihovom izgovoru. Zovu se i jednostavnima, jer
nisu naglaeni, izuzev r(a') i l(am) u slijedeim sluajevima:
r( a') je naglaeno kad je vokalizirano sa u (damma) ili a
(fatha]. Nije naglaeno ako je vokalizirano izvornim ili
akcidentalnim i (kasra), te u sluaju da r(a') i i pripadaju istoj
rijei u kojoj iza r(a' )ne slijedi povieni suglasnik. L(am) je
naglaeno jedino u rijeima Allah i Allahumma, kada im
prethodi suglasnik koji je pod utjecajem [athe ili damme:
qala 'llah, qla 'lldhumma, yaqiilu 'llh, yaqulu 'llahumma. Na
kraju rijei niun) i tanuiin (>>ilunacija) zadravaju prirodan
izgovor, ako iza njih slijedi jedan od est grlenih glasova: ~,
b, ',g, h i '.
Muklo niun) i tanunn asimiliraiu se s glasom koji iza njih
slijedi ako je to y, r, l, w, n. Uz asimilaciju dolazi i do
nazalizacije, osim kada se radi o glasu r. Kad rije, na koju
oni djeluju, zavrava drugim suglasnikom, niun) i tamoin
nemaju svoj prirodan izgovor; asimiliraju se, ali ne u potpu-
nosti. Isti je sluaj s muklim miim) koje se saima s
m(lmom) koje mu slijedi. Mijenja se kada mu slijedi vokalizi-
rano b(a'). Inae, zadrava svoj uobiajeni izgovor.
Tefsir
Postoje dvije vrste kontrahiranja:
1. veliko, kada su oba suglasnika vokalizirana kao ma
salakakum, s. LXXIV, 42, tako da se izgovara ma salakkum;
2. malo, kada se prvi suglasnik muklo izgovara, a drugi se
vokalizira .
Ne treba zaboraviti da se liam) u lanu asimilira jedino ako je
slijedei suglasnik tzv. sunev; zvuk treba biti produen, ako
rije sadri alif, w( aw) iliy( a') ispred kojega je samoglasnik iste
vrste. Ako ispred w(aw) i yea') dolazi fatha (a), oni djeluju
umekavajue. Hamza se moe zadrati ili ukinuti; u posljed-
njem sluaju, njen samoglasnik povezuje se s prethodnim
muklim suglasnikom. Ako je hamza mukla (ne po apokopi),
moe postati glas za produavanje, i to iste naravi kao i njen
nosilac. Izgovor hamze nije u potpunosti umekan, ako mu ne
prethodi vokalizirana inemukla hamza; tada samoglasnik
druge hamze nalikuje na suhiin, w(aw) kada hamzi prethodi
damma (u), y(a') kada joj prethodi kasra (i), alif kada joj
prethodi [atha. Druga hamza otpada u sluaju da na dve
hamze djeluje isti samoglasnik, a da one pripadaju rijeima
koje im slijede.
Kur'anske stavke ne valja itati sa stankom na kraju, ak ni
ako su odijeljeni znakom. Stanku treba napraviti jedino ako je
smisao stavka ili stavaka potpun i tvori istovrsnu cjelinu. U
dobrim primjercima Kur'ana po pravilu su oznaena mjesta
gdje stanka nije doputena (znakom Ia=bez stanke). Ako se
pravi stanka iza rijei kao to su 'amma, mimma, hunna, onda
treba dodati muklo h (zvano i tiho h). Neki itai ponovo
uvode odbaeno krajnjey u sredini sekvenci kao uiaqin, hiidin
itd.; drugi odbacuju sukiin i samoglasnik, pa kau uuiq, had
itd ... Kad rije zavrava hamzom, kojoj prethodi yea') ili
w( aw), hamza biva asimilirana glasu koji prethodi, pa se kae
bariyy umjesto bari', pogotovo nakon hamze. Akuzativno - an
mijenja se u alif (a). Zavrno mociono t jednine imenica
enskog roda mijenja se u muklo h. Vokalizirani zavrni
suglasnik gubi svoj samoglasnik; taj samoglasnik nekad je
samo oslabljen (rawmom) ili se izgovara kao finalno francuski e
(imam). Ovaj nain izgovora nije, meutim, doputen u
rijeima koje zavravaju sa i (kasra); neki pak kau da rawm i
imam utjeu samo na u (dammu).
TEFSIR (a. tafsir, mno. tafasir), tumaenje, ko-
1 mentar, rije koja se odnosi na komentare znanstvenih i
filozofskih djela, kao alternativa erhu (npr. grki i arapski
komentari Aristotela).
U Islamu ta rije posebno znai komentare Kur'ana i
znanost o tumaenju Svete knjige. Ova grana uenosti, nazi-
vana 'ilm al-Qur'an wa at-tafsir, posebna je i vrlo znaajna
grana islamske znanosti i pouava se na medresama i sveuili
tima. Pod naslovom tafslr sabrano je nekoliko openitih
djela o Kur'anu, ali veina njih su kontinuirani komentari, u
kojima se tekst Svete knjige tumai reenicu po reenicu,
katkad i rije po rije. Meu mnogim takvim komentarima
najpoznatiji su Tabarijev, Zamaharijev, (Fahr ad-din) ar-
-Razijev i Bejdavijev.
Znanost tafsira poinje odmah s Islamom. Ibn Abas (u.
688) se, na primjer, proslavio kao autoritet za to pitanje, pa se
i njemu pripisuje takvo djelo. Noviji kritiari potakli su
pitanje stvarne vrijednosti predaja sadranih u ovim vrlo
opsenim kompilacijama. Odgovor nije ba naroito pozi ti-
van, barem do sada ne; ini se da mnoge predaje nisu
vjerodostojne, te da su postavljene bilo da se rijei neko
pravno pitanje ili zbog neke teoloke svrhe, ili naprosto da bi
se objasnila neka aluzija iz teksta. Kritiari smatraju da ne
postoji mnogo nade da bi se u ovim komentarima moglo nai
mnogo tanih obavijesti o prilikama u kojima je sastavljen i
objelodanjen Kur'an; oni su, ipak, znaajni za prouavanje
detalja islamskog prava i teologije, legendi i filozofije. U
novije vrijeme, poevi od eiha Muhameda Abduha, napisan
je prilian broj novih komentara, kako bi se potpomogle
razne tenje ka modernizaciji i reformama.
U poetku je termin ta'wII bio sinonim terminu tefsir;
tokom vremena, on je postao tehniki izraz za sadrajno
tumaenje Kur'ana, dok se tefsir poeo koristiti za izvanjsko,
jezikoslovno tumaenje. Nekoliko manje pravovjernih kola,
kao to su Ihuxin as-Sefa, te sufije i iiti, u ta'unlu su
gledali sredstvo pomou kojeg e tekst kur'anske objave
uskladiti sa svojim vlastitim stajalitima. Usporedo s tumae
njem smisla teksta rasla je i potreba za tendencioznim alego-
rijskim tumaenjem, koje je u izvorni tekst prokrijumarilo
mnogo nategnutih shvaanja.
TEJEMUM (a. tayammum), preporuka ili dozvola da se
1 obredno pranje, u nekim sluajevima, obavi pijeskom
umjesto vodom, a temelji se na dva stavka iz Kur'ana (IV,43 i
V,6). afiiti dre da Kur'an trai da u ruci bude neto pijeska, a
hanefiti smatraju da je obred valjan, ak ako je ruka samo
dotakla glatku stijenu. U svome djelu Mlzan al-hubra a-
-arani navodi 14 taaka u kojima se razlikuju pravne kole:
materijal (zemlja, pijesak itd.), obaveza ogledati se za vodom;
pitanje dokle lice i ruke dotai i pod koju od pravnih kategorija
potpada to doticanje; pitanje to da ini onaj koji je naao vodu
nakon to je ve zapoeo molitvu; pitanje da li jedan tejemum
dostaje za dva farz-obreda; pitanje da li onaj koji je obavio
tejemum prije molitve moe biti imam za osobe koje su to obavile
vodom; pitanje da li je tejemum dozvoljen prije bajramske
molitve i za umrlog, ako netko nije na putu; pitanje da li onaj
koji ne putuje, a ima tekoe u pribavljanju vode za molitvu u
njeno zakonsko vrijeme, koje tek to nije isteklo, treba ponoviti
molitvu obavljenu nakon tejemuma, ukoliko pronae vodu;
pitanje da li je dozvoljeno koristiti malo vode za djelomino
pranje, a tejemum za ostatak; pitanje, to da se radi u sluaju
ozljede; pitanje, da li molitvu treba ponoviti u etiri sluaja, u
kojima je bila obavljena nakon tejemuma.
Postoji suglasnost pravnih kola o tome da se tejemum
obavlja za lice ili ruke, a da je sve ostalo nevano.
Iz raznih predaja je oevidno da su Abdalah ibn Mesud i
Omar sumnjali u tvrdnju da molitva vrijedi nakon tejemuma u
sluajevima denabe (velike neistoe), S druge strane, Abu
Dar, koji je bio poput sveca, a koji je imao sline sumnje, rekao
je da ga je Poslanik rijeio njih odgovorivi: Fini pijesak je
sredstvo oienja kada se ne moe nai voda, ak ako bi za
njom tragao deset godina.
TEKBIR (a. takblr) , izgovaranje formule Allahu akbar,
1 Allah je najvei! Tako ve u Kur'anu (npr. s. LXXIV,3;
XVII,I11).
Formula, kao najkrai izraz za apsolutnu nadmo jedinog
Boga, koristi se u islamskim zemljama u raznim prilikama, u
602

1:0jima ima potrebe za milju o Allahu, ~jegovoj veliini
vodstvu. Kada je Muhammed saznao za smrt Nedaiia iz
Abesinije, saopio je vijest svojoj okolini, stao u red na
musalli i dao da se etiri puta razlegnu tekbiri. I inae je
Muhammed izvikivao tekbire nad mrtvakom nosiljkom,
etiri ili pet puta. Tekbir etiri puta, u svakom sluaju, ostao
je uobiajen pri molitvi za mrtvog. Jednako tako se i ezan
zapoinje s etiri tekbira.
Vrlo esto je Poslanik, tokom hada, davao da se razli-
jegnu tekbiri: na poetku, tokom i na kraju puta, pri pogledu
na Kabu, kod Crnog kamena, izmedu Mine i Arefata i na Safi
iMervi.
Zakonski je tekbir propisan poetkom salata (tzv. tahbi-
rat al-ihramv; tokom salata ponavlja se on jo pet puta.
rp EKS TIL. Islamski tekstili su svila, platno, vunena i
1 pamuna tkanina ili mjeovito tkanje. Materijal i tehnike
izrade, djelomino i uzorak, irina tkanja, obojenost i natpisi
(sadrajno, te u jezinom i epigrafskom obliku) mogu pomoi
da se tkanina odredi po dobu i porijeklu.
Starije tradicije utjecale su jako na islamsko tekstilno
umijee. Dijelovi Bizantskog Carstva, sa znaajnim radioni-
cama u Siriji i Egiptu, postali su islamski. Proizvodnja je,
najprije, ostala u istim rukama kao dotada (npr. koptske u
Egiptu); izvoz u kranske zemlje ostao je znaajan. Sasanid-
ski utjecaji pokazuju se, prije svega, u repertoaru motiva.
Oni su djelovali kako izravno, tako i preko Bizanta. Utjecaj
Kine, koja je stoljeima izvozila na Zapad, ope poznat je u
srednjem vijeku, prije svega u bogatstvu motiva. Polazei od
sicilijanskih radionica, koje su pod fatimidskim utjecajem
(njihov najglasovitiji proizvod - ogrta za krunisanje nalazi se
u Bekoj riznici), rascvala se od 13. st. talijanska industrija
svile, te se stoljeima nalazila u stalnom uzajamnom odnosu
sa islamskim svijetom. Drugaije, te u promjenljivim kombi-
nacijama, pokazuje proizvodnja panjolske usku povezanost
islamske sa bizantskom i zapadnom tradicijom.
Nae poznavanje islamskog tekstila je neujednaeno, te
odreeno sluajnim okolnostima. Najvanija vrela su nalazi
iz egipatskih grobova, te crkvene riznice Evrope. Iz onih
prvih potjeu domae tkanine, te pojedinano iz Perzije
izvoena roba u Irak i Jemen. A ove druge uvaju prije svega
svilene tkanine, koje su od prekrcalita Bliskog Istoka preko
Sredozemnog mora, odnosno Balkana ili Rusije, dolazile u
Zapadnu Evropu. U svjetske riznice dospijevale su luksuzne
tkanine kao pokloni orijentalnih poslanstava ili kao ratni
plijen. Pismene obavijesti o proizvodnji, vrstama tkanine,
trgovini i korienju tkanina proirile su sliku materijalne
kulture u cijelini, a da se ponajvie nisu mogle izravno
odnositi na ouvano.
Najraniji datirani primjerci spominju umajadskog halifu
MervanaII (druga etvrtina 8. SL). Jedan potjee, prema
natpisu, iz sjeverne Afrike, a tehnika obiljeja drugog uka-
zuju na Perziju; oba posvjedouju visoku tehniku i umjet-
niku razinu islamskog ranog doba. Putem natpisa na tkanini
poznate su ponekoje dravne i privatne (tj. halifske) radi-
onice (riraz) u raznim dijelovima Egipta. Ovdje se od
abasidskog doba tkalo platno ponajvie sa vezenim svilenim
natpisom, tzv. (iraz-trake, kao jedinim ukrasom; srednjo-
vjekovne minijature pokazuju ih esto kao trake poput
Tepisi
i rukava. Na njima su formule, esto ime vladara, a i godina
izrade. Ponekad biva imenovan upravnik dvorske radionice,
koji je, meu ostalim, odgovarao za pripravljenost poasne
odjee (!Jil'a), koja se, najprije, darovala istaknutim oso-
bama, a kasnije iz godine u godinu hiljadama slubenika.
Osim toga, postojalo je, dalje, viebojnih izraevina u raz-
nom materijalu, s ponajvie sitno rasporeenim ukrasnim
motivima poredanim u trake. Pod Ejubidima i Mamelucima
poraslo je znaenje svilenih tkanina, dijelom proivenih zlat-
nim nitima. U najranije perzijske tkanine ubraja se komad
tkanine sa slonom u Luvru, koji spominje jednog samanid-
skog vojskovou (10. st.). Grupa nalaza poznata kao bujid-
ska svila, tkanina naena navodno u blizini Reja, do danas je
predmet spora. Iz kasnog srednjeg vijeka postoji perzijskih
svilenih tkanina u veem broju; njihovo reanje sredinjih
glavnih motiva razvija, zapravo, starije uzorke. Brojni su
zlatni i srebreni brokati. Meu tkaninama iz doba Safavida
istiu se kadifeni brokati s figuralnim prikazima, koji daju,
dijelom, prizore s mnogo pojedinosti, a dijelom pojedinane
figure koje djeluju velianstveno. Oita je veza sa minijatur-
nim slikarstvom, iji su majstori stvarali predloke. Druge
tkanine pokazuju usku povezanost sa ilimarskim umijeem;
k tome spadaju svileni brokati s viticama ili rasutim njeno-
-obojenim cvjetovima. Te tkanine utjecale su na proizvodnju
u Indiji za Mogule. Vlastiti razvoj doivjelo je tekstilno
umijee pod Osmanlijama. Prevladavaju zakrivljene, cvjeto-
vima opskrbljene vitice i zaotreni ovali ili povijeni repovi
lista i nizovi velikih cvjetova u jakoj, prije svega dominantno
crvenoj obojenosti. esti su kadifeni brokati. Program
motiva slii onome sa istodobne keramike.
Trgovina tekstilom, a prije svega svilom, uvijek je bila od
velikog privrednog znaenja. Sirova svila dobijala se u perzij-
skom rubnom podruju uz Kaspijsko jezero, a kasnije i u
drugim dijelovima islamskog svijeta. Na glavnim trgovi-
tima, evropske sile su imale svoje zastupnike; tu se trgovalo
sa sirovom svilom i gotovim izradevinama, prema tanim
propisima i pod dravnim nadzorom. U 16. i 17. st. dolo je,
zbog perzijskog pokuaja da dosegne evropska trita zaobila-
zei Tursku, do ratova izmedu Osmanskog Carstva i Safa-
vida. Rastua konkurencija evropskih proizvoda dovela je do
opadanja islamske tekstilne proizvodnje, koje ni pokuaji
novog oivljavanja u 19. st. nisu mogli zaustaviti.
EPIS I
T l. Tepisi na uzlove. Tehniki, tepih na uzlove sastoji se
iz pleta s lancem i redom, u koji su niti uzlovito uplitane. Po
svoj prilici su ga izmislili nomadi kao nadomjestak koi.
Razlikuje se po vorovima, koji su oplitani oko dvije lanane
niti, a u sredini vise vani (turski), vorova koji vise vani
pored svake od dvije paralelne lanane niti (perzijski), te
takvih koji su opleteni samo oko jedne lanane niti (panjol-
ski). Vuna je, pored vrstog pamuka, najradiji materijal, svila
je rijetka, javlja se najprije u tkivu, a onda i kao vorovi. Sa
zlatnom i srebrenom folijom omotane niti nalaze se rijetko i
samo u pletu. Najstariji poznati tepih na uzlove pronaen je u
jednom grobu (kurgan) u Paziriku (Srednja Azija). Komad
od 183 x 200 cm sa 36 vorova na l crrr' je izvanredno fin. Taj
tepih je vjerojatno uvezen iz ahemenidskog carstva i naprav-
ljen je u 5. st.pr.n.e. izmeu Sarda i Suse. Vremenski
603
Tepisi
naredni fragmenti iz Turkestana su oko 500 godina kasniji, te
su, sa 5 vorova na l cm", razmjerno grubi. Pored nomadske
proizvodnje, postoje ve u rano doba gradske i dvorske
radionice. S propau antikih velikih carstava propadaju i
ahemenidski centri tkanja. Tek u mameluko, osmansko i
safavidsko vrijeme ponovo je dostignuta nekadanja visina.
Najraniji islamski tepisi prikazani su krajem 13. st. na evrop-
skim slikama. Svrstavanje ouvanih komada po zemljama
relativno je sigurno, a po proizvodnim sreditima unutar
zemalja teko i, dijelom, sporno. Nazivi po gradovima
(Izmir, Herat itd.) govore samo da je tamo postojao punkt za
izvoz tepiha.
Turska: u Alaedinovoj damiji u Konji pronaena su tri
gotovo netaknuta tepiha i pet fragmenata, koji potjeu iz
13. st. Uzorci su geometrijski i u odnosu na polje sitno
podijeljeni. Na gajtanima su snana, ornamentalno primije-
njena kufska slova. U 14. st. naslikali su Talijani tzv. tepihe
sa ivotinjama. Dva originala su ouvana. U nanizanim osme-
rokutima prikazano je drvee, sueljene ivotinje ili borba
zmajeva-feniksa. U 15. st. iezava ova grupa u korist tepiha
Holbein i Lotto: (nalazili su se na slikama ovih slikara).
Polje pokazuje, kod prve grupe, sitno dijeljenu promjenu
pomjereno nanizanih osmerokuta i rombova. Druga grupa
ima jednostavni, veliki kvadrat u koji su ucrtani osmerokuti.
Uzorak se ini da je posuen sa kairskih tepiha i nastavlja
trajati do u 19. st. na tepisima iz Bergame. Od boja prevla-
dava snana crvena, uta i plava. Rani gajtani imaju kufske, a
kasnije vitice i visoke vrpce. Lottoc-tepisi spadaju u 16. i
17. st. ute, jako stilizirane vitice lee na crvenoj osnovi.
Kasniji komadi su mali, pa ipak jedinice uzorka ostaju
postojane. Proizvodnja uak-tepiha zapoinje u 16. st. Veliki
medaljoni ili zvjezdani oblici odreuju veinom cigla-crveno
polje, ispunjeno s rijetkim, plavim vitiastim ukrasima.
Takvi tepisi kopirani su u Engleskoj i Flandriji. Pored tih su
pravljeni i tepisi sa bijelom osnovom, tzv. tepisi sa pticama,
te takvi sa intamanie-uzorkorn. Ladik, docnije Kirehir, je
od 17. st. postao glasovit po svojim molitvenim tepisima.
Tepisi iz Erdelja, koji bojom i materijalom odstupaju od
turskih tepiha, napravljeni su na osmanskom Balkanu.
Egipat: prema fragmentima, pronaenim u Fustatu, neki
tepisi vode porijeklo iz fatimidskog doba, ali ne doputaju
zakljuke u vezi s proizvodnjom 10-12. st. U mameluko
doba, dokumentarno potvreno ve od 1474. god., u Kairu
su se uzlovito pravili tepisi sa geometrijskim uzorcima, kalei-
doskopski proarani zatitnim i kopljastim liem. Odreene
boje su topla vinjastocrvena, svijetloplava i jasnozelena.
Kairskoj skupini pripadaju bojom slini, ali materijalom
odstupajui tepisi Damasl ili oni poput ahovske ploe iz
16. i 17. st., za ije se lokaliziranje uzima juna Turska. Pod
osmanskom vladavinom (nakon 1517. god.) zapoinje stilska
promjena. Tzv. osmanski tepisi su u materijalu i boji slini
kairskim. Skala boja obogaena je s bijelim (npr. pamukom).
Uzorci od S-vitica s velikim kopljastim liem, bourima,
karanfilima i lalama, mogu biti dodatno ralanjeni medaljo-
nima. God. 1581. odredio je sultan Murat III da majstori za
kairske tepihe sa vunenim materijalom dou u Carigrad,
istina samo na privremeni rad, budui da tamo, kako se ini,
nije bilo radionica. Moe se pretpostaviti da su one nastale u
svilarskom sreditu, Brusi, poto se esto u tkiv~ nalazi svila.
-I Polje i gajtan osmanskih tepiha bojom i uzorkom su isti. U
18. st. se prekida s proizvodnjom.
Iran: od 14. st. tepisi su esto prikazani na minijaturama.
Njihovi uzori su sitno-djeljivo geometrijski, a poneki slie
prvoj grupi Holbeinc-tepiha. Samo su kufski gajtani na
minijaturama elegantniji nego kod turskih originala - osnov
da se pretpostavi da se moda tepiha irila od Istoka ka
Zapadu. U drugoj polovici 15. st. povlae se geometrijski
uzori na minijaturama u korist vitica, cvjetova i arabesknih
listova. Sredina polja naglaena je medaljonom. Iz tog vre-
mena potjeu najraniji originali. Iz klasinog doba cvjetanja u
16. i 17. st. ouvali su se samo tepisi gradskih i dvorskih
radionica, a ne nomadski tepisi. Dvorske radionice postojale
su u glavnim gradovima Safavida, koji su se smjenjivali
(Tabriz od 1523, Kazvin od 1549, Isfahan od 1599). Kartoni
za one koji zauzlavaju sada su skicirani od strane slikara. ah
Tahmasp sam je crtao uzorke za tepihe. Kao i kod uveza
knjiga i ukraavanja strana, prevladava medaljon u sredini.
(Ovaj princip rairio se po Turskoj, no tamo je bio shvaen
kao beskrajni odnos uzoraka.) Lokaliziranje perzijskih tepiha
samo se rijetko moe odrediti. Ostaje ikonografsko klasifici-
ranje. Cvjetanje proizvodnje tepiha-medaljona, izraenih
svakako na iranskom sjeverozapadu, pada u prvu polovicu
16. st. Vitice, koje ispunjavaju polje, strogo su poredane oko
sredinje osi tepiha i dalje teku pod medaljonom. Uzorci su,
dakle, dvoslojni i vieslojni. Tepisi s individualnim karakte-
rom bivaju uzlovito pravljeni, ne vie u tucetima, nego jo
samo u parovima. Od para tepiha iz Erdebila, koji potjeu iz
1539-1540. god., nalazi se jedan, bolje ouvani, u Victoria
and Albert Museum-u u Londonu, a drugi u Los Anelesu.
Tepih s mjerama II ,50 x 5,30 m ima na tamnoplavoj osnovi
dva sustava vitica i vunenih vrpci. ute osnovice su gajtani,
srednji i kutni medaljoni. Medaljonski tepisi sa ivotinjama i
prizorima iz lova lokaliziraju se ka Srednjoj Perziji, kao i
svileni "beki tepih: u Muzeju za primijenjenu umjetnost, na
kojem na utom polju svjetlucavi jahai love ivotinje, a na
gajtanima se rasprostiru aneli, slukinje u raju, pie i voe.
Vrsta malih, svega nekoliko poznatih svilenih tepiha iz
Kaana, imaju, pored ralanjenosti na medaljone i vitice,
slikovite scene sa ivotinjama. Izraz Poliski tepih: obuhvaa
tehniki, ali ne i uzorski slinu grupu tepiha od iste svile i
broiranih. Od 1575. god. pravljeni su oni u Kaanu, a od
1600. god. u Isfahanu kao komadi za reprezentaciju na
dvoru. Uzorci su vitice, arabeske, medaljoni i kartui, a
nikada ivotinje. esto se u osnovi izmjenjuju pasteIne boje.
Isfahan: su veliki tepisi sa cvjetastim viticama, ponekad i
ivotinjama na vinjastocrvenoj osnovi, sa irokim cvjetasto-
-vitiastim gajtanima. Njihovo lokaliziranje ide od Isfahana,
preko Herata, sve do Indije. Portugalski. tepisi iz 17. st.
imaju renjaste, viebojne obrisne sredinje grbove, a u
kutovima prizore mora, s jednim ili dva broda, te veinom jo
jednim golim plivaem. Prikaz evropski obuenih mornara
navodi na pomisao da su nastali u portugalskoj Goi, te otuda i
njihovo ime, a jednako se moe zamisliti i da su u pitanju
ruski brodovi na Kaspijskom jezeru. Pored tepiha sa sredi-
njim dekorom, nastaju krajem 16. st. jednostrano usmjereni
uzorci, tepisi-vaze. Dvije vitice, koje se presijecaju, te koje su
prekrivene cvjetovima, rastu na ponekad bojom promjenlji-
voj osnovi iz vaze. Kasniji komadi pokazuju pomjereno
604

nanizane strukove ili drveta. Slini su kartu-tepisi, Srodni
su do 9 m dugaki tepisi-vrtovi iz 18. st., koji iz ptije
perspektive prikazuju park sa irokim srednjim kanalom po
uzdunoj osnovi, postranine kanale, ribnjake ili mostove,
livadu sa cvijeem i drveem.
Kavkaz: od Sredinje Azije do Kavkaza pravili su se do
danas uzlovito razliiti provincijski tepisi. Od 15. st. su na
Kavkazu odomaeni kompaktni romboidni uzorci. Tepisi sa
zmajevima imaju veinom na tamnoj osnovi dva romboidna
sustava iz kopljastih listia sa cvijeem, koji se nalaze jedan
ponad drugog. Uzorak biva zamijenjen istim cvjetastim
rombovima. Kavkaski tepisi su jakih boja i strogo stilizirani.
U 19. st. podlegli su perzijskim utjecajima.
panjolska: arapski pisci spominju od 12. st. tepihe iz
panjolske. Iz Alkarasa potjeu najranije ouvani tepisi
(15. st.), koji kopiraju turske uzorke. U 16. st. osmerokuti
postaju vijenci, grbovi ralanjuju polje, a renesansna graa
je uzorak. Za razliku od orijentalnog tepiha, vorovi panjol-
skih tepiha opleteni su samo oko jedne lanane niti.
Indija: pri mogulskom dvoru nastaju u 16. i 17. st. radi-
onice, u kojima na uzorke tepiha utjeu perzijski obrasci,
vrlo fino uzlovani s viticama, cvjetovima, ivotinjama i sliko-
vitim prikazima. Tipini su velika praznina osnove i sjene
nje boja. S opadanjem velikih islamskih sila u 18. st. zatva-
raju se radionice, a ostaju gradska i nomadska proizvodna
sredita. U drugoj polovici 19. st. podlijeu veinom evrop-
skim utjecajima, jeftine anilinske boje proiruju poetkom
20. st. skalu boja. Pokuaji da se umjetno oive stari uzorci
nisu vodili stvarnom uspjehu. Moderni tepisi su tehniki
besprijekorni, ali estetiki opori i kruti. U novije vrijeme,
osim toga, postoje na Orijentu i tvornice tepiha.
2. Tkani tepisi (p. gilim, t. kilim, ilim, u Evropi
gobelin). Tkanje je prastara i na cijelom svijetu poznata
tehnika. Orijentalni tkani proizvodi koriteni su kao pre-
krivka tla, zidni ilimi, zavjese u atorima, za pokrivae,
jastuke, vree, za sedlo i bisage. Materijal je vuna, rijetko
pomijeana sa pamukom, ponekad su dijelovi broirani. Teh-
niki, tkani tepisi sastoje se od lananih niti, u koje se upliu
arene umetnute niti, iglom ili kalemom. Izraivani su od
strane nomada, ali i u gradskim radionicama, za lokalnu
upotrebu. Dvorske radionice bile su iznimka. Kao narodno
umijee tkani tepisi nisu bili izvoeni, te su stoga do 19. st.
Evropi ostali nepoznati. Nazivaju se po mjestima izrade,
odnosno sreditima, i po nomadskim plemenima. Uzorci su
okasto geometrijski, pruge postoje, a motivi se kopiraju.
Na turkestanskim tepisima dijelovi se esto prave na uzao.
Broastocrveno, plavo i bijelo su uobiajene boje. Na Kav-
kazu su se sauvali uzorci zmajeva iz 17. st. (nanizani S-oblici
i Z-oblici). Pod nazivom palas razumiju se kavkaski i turk-
menski tanano-nitni pokrivai, kod kojih je prednja i zadnja
strana ista. Kavkaz je zaviaj jedne druge vrste tkanja,
sumaks (po gradu Semaha). U njemu umetnute niti na zadnjoj
strani niti se odrezuju niti zaivaiu, nego vise van do 10 cm i
ine tako tkivo guim i toplijim. Kao i kod tepiha, uzorak
polja biva uokviren vieprugastim gajtanima, to kod normal-
nog ilima esto nije sluaj. Nanizani osmerokuti ili meda-
ljoni u toplim, snanim bojama su veoma omiljeni. Iz Turske
se ouvalo malo osmanskih egzemplara, meu ostalima jedna
skupina tepiha za molitvu, koji bojom i uzorkom slie na
---"-------_._---
605
Teravih
tepihe iz Kirehira (l8. st). U Bosni, Srbiji i Bugarskoj
izraivani su ilimi sa anadolskim i kavkaskim uzorcima, u
neto odstupajuim, blagim tonovima boja. Pored normalne
proizvodnje u Perziji, koja se i danas nastavlja, izraivani su
u dvorskim radionicama Kaana i Isfahana svileni i broirani
tkani tepisi, najglasovitiji iz cijele ove grupe, a od kojih
postoji jo oko 30 u evropskim i amerikim zbirkama. Oni su
stilistiki i tehniki povezani sa istodobnim safavidskim
Poljskim tepisima. Slikarsko-figuralni prikazi, kao to je
borba zmajeva-feniksa na medaljonu u sredini, na berlin-
skom padiah-tepihu s kraja 16. st., ili prizori iz raja i lova
na tkanim tepisima Minhenskog Rezidencijalnog muzeja,
svjedoe o finoi, rafiniranosti, ali i dekadenciji te vrste.
3. Tepisi od pusta. Pust spada u najstarije proizvode
nomadske tekstilne proizvodnje, ali se istodobno najlake
troi. Tkalaki stan nije potreban za izradu. Vuna se upa u
pahuljice, iri na hasuri, vlai vruom vodom, a onda udara i
valja ili se hasurama, koje se smotaju, vie sati vue po stepi
(npr. u istonom Turkestanu). Uzorci se I) uvaljaju s druga-
ije obojenom vunom; 2) naljepljuju sa arenim pustom,
koom ili korom, pri emu se rubovi dodatno opivaju
obojenim nitima; 3) mogu se uzorci areno ui vati cik-cak ili
spiralno, to osigurava pust u svakom pravcu od kidanja.
Najraniji nalazi iz 6-3. st. prije nove ere potjeu iz kurgana
(grobova) Pazirika i Baadara na altajskom podruju. Uzorci
pokazuju najrazliitije motive, od Kine preko Srednje Azije,
pa sve do ahemenidskog podruja. ivotinje iz bajki, jahai i
oni koji sjede na prijestolu nalaze se uz geometrijske i cvjetas-
te ornamente. Rano, u 1. st. n. e. slijede nalazi iz kurgana
Noin Ula. Meu ostalim, na ukastoj osnovici u prirodnoj
boji nalijepljeni su u gajtanima prizori borbe ivotinja, a na
polju uivene spirale koje djeluju kineski. Ponekad su rubovi
optoeni svilom iz perioda Han. Oko 800 godina kasnije
pokazuju freske Turfana i manji pusteni komadi, koji se po
uzorcima izravno nadovezuju na proizvode iz Noin Ule,
neprekidnost tradicije pustenih tepiha. etiri grupe se uoa
vaju: (I) velike spiralne vitice pored (2) gusto zbijenih malih
spirala, (3) vitica i (4) vodenih uzoraka. Srednje-azijski
pusteni tepisi irili su se ka istoku i zapadu. U Turkestanu se
do poetka 20. st. izrauju pusteni tepisi sa strogim, dijelom
recipronim uzorcima u stilu Samare (muzej Alma Ate).
Budui da pusteni tepisi nisu bili predmet sakupljanja, nji-
hova zaliha je mala i neprekidni razvitak do danas nije
dokazan. U Konji se, pored Sahib Atine damije, nalazi
radionica za izradu pustenih tepiha koja je, vjerojatno, radila
ve u 13. st. Plijen otet od Turaka, pograninog grofa Vil-
helma fon Badena (Zemaljski muzej - Karlsruhe) sadri
molitveni ilim iz 17. st. od poput pusta iupane crvene,
plave, zelene i smee vunene ohe, iji su fragmenti na
mozaiki nain uivani i izvezeni. U Perziji, Afganistanu i
Indiji jo uvijek se izrauju areni, takoer izvezeni pusteni
tepisi.
T ERA VIH (a. tarauxh, mno. rijetke jednine tarwi-
1 ha), salati koji se vre u noima ramazana, teravija
kod jugoslovenskih muslimana. Predaja kae da je Muham-
rned cijenio te molitve ali istodobno i upozoravao da one ne
smiju postati obaveznima. Smatra se da je Omar prvi sakupio
iza jednog karije (qari') one to su pojedinano ili u skupi-
Tespih
nama molili u medinskoj damiji; pria se takoer da je davao
prednost prvom dijelu noi za ove svete ine.
Islamsko pravo propisuje izvoenje tarawl~a odmah
nakon saldt at-iiia' (jacija). On se sastoji od deset taslima,
od kojih svaki ima dva rekata; nakon svaka etiri rekata
nastupa stanka; otuda naziv stanke, tardunh, U malikit-
skom obredu, one se sastoje od 36 rekata. Pripadaju Jala-
tima koji su sunna, a popularni su kao i svi obredi koji se
vezuju uz ramazan. iitsko pravo istie vrijednost izvoenja
hiljadu izvanrednih rekata tokom mjeseca ramazana.
U Meki se ljudi sakupljaju u grupice od 10 do 150 osoba za
imamom, koji u ovom sluaju neslubeno djeluje, iako je po
funkciji slubenik. Recitiranje Kur'ana ima u ovim salatima
istaknuto mjesto. Iako zaposleni ljudi smiju skraivati ove
molitve onoliko koliko im je to potrebno, ostale skupine
ostaju za imamom i recitiraju Kur'an jednom ili vie puta u
toku ramazanskih noi. Mnogi poboni ljudi ostaju i nakon
teraviha u molitvi.
U Ainu se svake noi skupljaju mase ljudi radi obavljanja
teraviha. Ali obino samo tonku aktivno sudjeluje u njemu, a
ostali se ograniavaju na to da glasno izgovore amin i poh-
valu Poslaniku. Tonku dobiva zakat al-fur kao nagradu za
svoj trud.
TESPIH (t. tespih, tesbih, od. a. tasbih; na arapskom
1 se u ovom znaenju upotrebljava oblik subha, sabha),
brojanica, koju danas upotrebljavaju skoro sve klase musli-
mana, osim vahabita, koji je smatraju neprihvatljivom bid'om
(novotarijom). Postoje dokazi da se tespih najprije koristio
u sufijskim krugovima i meu niim slojevima; glasovi protiv
njega uli su se jo u 15. stoljeu, kada mu je as-Sujuti
sastavio obranu. Dan-danas ga obino nose hodoasnici i
dervii.
Tespih se sastoji od tri skupine zrnaca napravljenih od
drveta, kosti, sedefa i sl. Skupine su podijeljene dvama
poprenim zrnima veih dimenzija (imam), dok jo vei
komad slui za dranje (yad). Broj zrna u svakoj skupini je
razliit (npr. 33 + 33 + 34 ili 33 + 33 + 31); u posljednjem slu-
aju, imami i yad ubrajaju se u zbir zrna. Ukupan je broj
stotina, to je u skladu sa: Allah i Njegovih 99 najljepih
imena. Tespih slui za nabrajanje ovih imena; ali koristi se i za
brojanje pohvala, zikra i formula na koncu salata. Lejn
spominje sabhu, koja se sastojala od hiljadu zrna, a koristila
se kod pogrebnih obreda za trostruko ponavljanje po hiljadu
puta opetovane formule La ilaha illa-tllh.
Masabil: (mn. od misbahus spominje se ve u 8. stoljeu
n.e.; Goldziher smatra za sigurno da je sabha dola iz Indije
ili Zapadne Azije. Ali sam je ukazao na predaje u kojima se
spominju kamenii, kotice datulje, itd. za brojenje pohvala
kao to su takbir, tahlil, tasbih.
Iz ovih predaja moemo navesti slijedee: oslanjajui se
na ugled Sada ibn Abi Vakasa ... da je pratio Allahovog
Poslanika u posjet nekoj eni koja je molitve brojala pomou
kotica ili kamenia koji su leali pred njom. On joj ree:
Da li da ti kaem to je lake i korisnije? Hvaljen Allah!,
prema broju onoga to je stvorio na Zemlji; Hvaljen Allah!,
prema broju onoga to je stvorio na Nebu; Hvaljen Allah!,
prema broju stvari koje lee izmeu tih; Hvaljen Allah!,
prema broju stvari koje e jo stvor_i_ti_._N_a_i_st_i_n_a__in_A_I_la_-h_u_Lravn~ Bogu. Ta'wll, alegorijsko i racionalno tumaenje
606
akbar!, al-hamdu li-llahi! i, najzad, nema moin~ sile osim I
Allahove!.
Namjeru ove predaje rasvjetljava slijedea: Safija ree: I
Poslanik Allahov ue, a preda mnom bijae etiri hiljade !
kotica koje sam koristila pri uenju (recitiranju) pohvala.
Rekoh: Koristim ih pri uenju (recitiranju) pohvala. On
odgovori: Nauit u te jo veem broju. Reci: Hvaljen Allah!,
prema broju onoga to je stvorio.
Na razliitu praksu ukazuje predaja po kojoj je Poslanik
Allahov brojao tasbih. Tu se upotrebljava glagol 'aqada;
njegov prijevod sa brojati: temelji se na injenici da rjenici,
pored ostalih, daju i to znaenje. A to se opet zasniva na
predajama, kao to je ona upravo spomenuta, a i slijedea:
Poslanik Allahov nam ree (nama, enama medinskim):
Provodite tasbih, ta~lll i taqdis, i te pohvale brojte na
prste, jer oni e morati da poloe o tome raun. Goldziher
smatra da se u tim predajama brojanje na prste suprotstavlja
brojanju pomou kamenia. Postoji, meutim, predaja koja
dovodi u sumnju da li glagol 'aqada u spomenutom kontekstu
uvijek znai brojati, a ne (ono to mu je inae temeljni
smisao) - vezati. To je predaja koju je sauvao Ibn Sad, a
prema kojoj je Fatima bint Husein znala izgovarati pohvale
koristei se koncem koji je vezivala u vorove (bi-huyiu
ma'qud jlha).
Rije subha ne javlja se u klasinim predajama u smislu
brojanice; esto se koristi u smislu izvanrednog salata, npr.
subhat ad-duha. An-Navavi je subha tumaio rijeju
nafila. Ibn al-Asir se u djelu Nihaya pita, kako to da se
pojmovi nafila i subha podudaraju. Slijedi odgovor: subha
su (iz)vanredni dodaci obaveznom salatu. Tako se i (iz)van-
redni salat poeo nazivati subha.
Ako je miljenje Ibn al-Asira tano, semantiki razvoj
pojma subha kretao se u dva smjera:
pohvala (Allaha)
I
I I
(iz)vanredne pohvale pohvale koje se broje
u salatu
.I I
(iz)vanredni salat sredstvo brojanja pohvala.
TEBIH (a. tabih), usporeivanje, upodobljenje
1 (Boga ovjeku), antropomorfizam, i ta'til, ispranji-
vanie, liavanje (Boga njegovih odlika, atributa, svoj-
stava), oznaavaju dva suprotna shvaanja u uenju o Bogu, a
oba su ocijenjena kao teko ogreenje o vjerske temeljne
zasade, te stoga krivovjerna. Otra borba oko tih pojmova,
koja je utjecala i na dogmu o Kur'anu, objanjava se sredi-
njim mjestom uenja o Bogu u Islamu. Formalni uzrok je
pronaen u Kur'anu, koji snano naglaava apsolutnu jedin-
stvenost Boga, a istodobno ga otvoreno opisuje jezikom
antropomorfizma. Komentari, kao recimo, at-Tabarijev uz s.
II,2SS, biljee najraznolikija tumaenja, koja se kreu od
vrstog podvlaenja doslovnog teksta do nedohvatljivih ale-
gorija. Umjesto vrlo rano uobiajene rijei tabih, koja ne
znai samo oznaavanje dvosmislenim, inae za ljude uobia-
jenim izrazima, koristio se i izraz tamtil, nadovezivanjem
na s. XLII,9, gdje se iskljuuje mogunost da bilo ta bude

antropomorfnog doslovnog teksta, javlja se, dodue, i kao
sredstvo i prvi stupanj ispranjivanja, iako korijen '-w-l u
Kur'anu nema cenzorski smisao. Suna i ovdje ima dvojnu
ulogu. Postoje hadisi koji su posveeni pitanju i to ne samo
isto tendenciozni stavovi, koji su izrasli u toku spora i bili
kovani radi njega, nego i oni koji su, prvotno, bili slobodni
od predrasuda o vjerskim zasadama, kao to je, na primjer, u
nekim sufijskim krugovima enjiva potreba mistikog obo-
avanja rnladosti- mogla nai izraz u snanim antropomorf-
nim vizijama Boga kao mladog ljepotana. A opet su drugi
hadisi, na temelju njihovog mimogrednijeg teksta, navoeni
kao argumenti u ovoj raspravi, npr. onaj o nonom sputanju
Bojem na zemlju, u kojem je teite na uslianju molitve.
Pristupiti problemu je krajnje oteano, budui da se od
islamskih teologa nijedan ne izjanjava za jedno od dvaju
spornih gledita o Bogu, ve svaki radije tvrdi da o Bogu
zastupa tanzih, isti stav, naspram tabiha, a naspram
ta'tila, da je za tatbit, tj. pozitivno opredjeljivanje na
osnovu tanzila, za priznavanje objavljenog teksta. Ali se
utoliko vie uzajamno okrivljuju za jedan ili, ak, oba pres-
tupa. Uz punu relativnu upotrebu tih pojmova dolazi isto
tako relativno grupiranje njihovih tobonjih zastupnika.
Odreene sekte mu' attila i muabbiha ne postoje; tovie,
razlike u uenju o Bojoj naravi i svojstvima ne teku para-
lelno sa drugim stavovima o Bogu, a jo manje koincidiraju sa
drugim vjersko-zasadnim i religiozno-politikim razlikama i
neslaganjima. Malo je poznat navodno najstariji muauil
Dad ibn Dirhem, kojeg jo Ibn Tajmija u al-Furqanu ini
odgovornim za pad posljednjeg Umajada, kojeg su izriito
oznaavali kao dadita, te ga, suprotno tome, istodobno
okrivljuje i za batinitstvo Asasina i rafiditstvo u Siriji. Najvie
spominjanog mu'attila, neto mlaeg Dehma ibn Safvana
ar-Rasibija, koji je ubijen 745. god., iit Ibn ar-Ravendi
oznaava kao mutazilitskog uniiata: (mu' ahhid), a muta-
zilit Abu-'l-Husein al-Hajat, u Kitab al-Intisar, istjeruje iz
mutazilizma upravo kao vou (imama) muabbiha, te ga
stavlja u vezu sa krajnjim iitom Ibn al-Hakamom, ejhorn
antropomorfizma, zbog, navodno, zajednikog stava o tome
da Boje saznanje o stvarima nastaje tek u trenutku njihovog
stvaranja. Ibn Hazm grupira, u Fisalu Dehma meu
murdite, zajedno sa Aarijem; ahrastani i ibadit Abu Sita
Muhamed al-Kasbi ulanjuju ga meu dabarite, zastupnike
predodreenja. Premda se ini da je Dehm openito ozna-
en kao mu'attil, ipak se pisce o krivovjerju (hereziografe)
moe koristiti kao vrelo samo s najveim oprezom. Dok
Hai an-Nisai (u. 867) oznaava Dehmovo uenje o vjer-
skim zasadama kao tahmim (ienje od svih atributa
stvorenog bia), a al-Aari i Bagdadi samo istiu da Dehm,
iz opreza spram tabiha, nije uio da je Bog neto, dotle
Ibn Hazm navodi i negativno odricanje: ljali ni Ne-
-Neto, iz koje progovara jednaka bojazan od ta'tila ili
njegovog ekstremnog vida, ibtala, ponitavanja, ukidanja,
nihilizma. Od brojnih polemikih spisa protiv Dehma
postoji onaj Ahmeda ibn Hanbala u ar-Radd 'ala az-Zanadiqa
wa al-Gahmiyya. Dodue, Ibn Hanbal ne navodi ba mnogo
Dehma i njegove stavove, pa ipak se predmet borbe i
dokazivanja moe spoznati iz Kur'ana i Sune. Dehm je,
navodno, osporavao da e sretni u Raju gledati Boga, da je
On govorio s Musom, da sjedi na prijestolu. Pri tome je Ibn
607
Tebih
Hanbal Dehmov oprez spram Bojeg vezivanja za odreeno
mjesto shvaao tako krajnje antropomorfistiki da dehmi-
tima podmee i zakljuivanje da je Bog, po njihovom shvaa
nju, u njihovim tijelima, svinjskim trbusima itd. Ali je sam
morao, onda, Boje prisue sa ljudima u s. LVIIl,8;
XX,48;IX,40 itd. objasniti kao slikoviti ta'wil, to pokazuje
kako je teko povui jasnu granicu: s jedne strane suniti sa
egzegezom izreenog teksta, a s one mutaziliti sa ta'icilom!
Ahmed ibn Hanbal je postao veliki pravovjerni autoritet
protiv tabiha i ta'tila. Na njega se poziva al-Aari za svoje
vjeroispovijedanje. U mnogim posebnim spisima, a osobito o
promatranju Boga, izloio je on poziciju u odnosu na temu.
Da je on s jednostavnim priznavanjem Bojih ruku, lica,
sjedenja na odreenom mjestu, itd., bez pitanja kako- (bi-la
kay!) naao pravu sredinu, to su njegove pristae stalno
iznova dokazivale; ali mu je to isto, kao ulaenje u uenje
antropomorfista, spoitavao Ibn Hazm, koji se, inae, tako-
er s uvaavanjem poziva na Ibn Hanbala, te koji se opet, sa
svoje strane, bori sa mutazilitskim razblaavanjem koncep-
cije sa isto tako blijedim ta'wilom. Da su ibaditi aaritsko
uenje o naravi Bojoj ocjenjivali uvijek kao tabih, pokazuje
jo nedavno al-Kasim ibn Said a-emahi. Njegov pravorijek
nije blai od onog Almohada Ibn Turnerta o tabihu Almora-
vida.
U nastojanju da ostanu to je mogue blie Ibn Hanbalu,
ali da odbiju sumnju u tabih, podvlae maturiditi vie
negativno odreenje: Bog nije ogranien, brojiv, djeljiv,
sloen: tako npr. Abu Hafs an-Nesefi. To je donijelo prigo-
vor o ispranjujuern ta'ioilu, kako ve njihovom pretei
Biru al-Marisiju od strane Osmana ibn Saida ad-Darimija,
tako i njima i al-Gazaliju, od strane strogih hanbalita, kao, na
primjer, Ibn Taimije. Ali ni hanbalitska teoloka kola nije
ostala skroz jedinstvena. Ibn al-Dauzi se bori protiv tri
hanbalitska sadruga zbog njihove nedovoljne pojmovne jas-
noe. Ali upravo Ibn Tajrnija, veliki uitelj Ibn al-Dauzija,
vai, uz ljude kao Abu Amir Muhamed ibn Sadun al-Kurei,
kao isti antropomorfist; po mnogo navoenoj biljeci Ibn
Batute, on je uio da je Bog siao, kao to ja sada silazirn (s
katedre), Ozbiljnije od neobine biljeke Husam ad-dina uz
ovo, koju navodi Ibn al-Dauzi, moe se uzeti napad, u
njegovim vlastitim spisima, na formulu: pogled kao moj
pogled, ruka kao moja ruka!; tu je, nadalje, njegovo tumae
nje Bojeg prisua sa ljudima, koje se s pravom moe nazvati
racionalistiki ta'icil; onda, stalan pokuaj da se antropo-
morfne izraze za Boga prenese u svojevrsnu sferu sui generis,
a, prije svega, ocjenjivanje svih grubomaterijalnih hadisa o
Bojem silasku kao svjesnih podmetanja zindika, izmiljeno
zato da se suniti uine smijenim; u cjelini, njegovi ponav-
ljani izriaji protiv tabiha i ta'tila bar obiljeavaju nje-
gova subjektivna nastojanja i osobno uvjerenje.
Gore stoji stvar sa Abu Muhamedom Hiamom ibn al-
-Hakamom (u. oko 814), budui da ne postoje njegovi spisi.
AI-Aari u Maqalat, ipak, uvia nesuglasje sakupljenih oba-
vijesti o njemu. Meu njima se nalazi i konano svjedoan
stvo da je taj Hiam bio slobodan od stvarnog tebiha, te
nadalje saeti pozitivni nagovjetaj zastupanog miljenja,
naime o srodnosti i primjerenosti, koje, prije svega, omogu-
uje Boji odnos spram onog to je stvoreno i njegovo znanje
putem njegovog, jedino tako shvatljivog emanirajueg prodi-
Tevbe
ranja u materijalno. Ako, onda, al-Aari zapoinje svoj odsjek
o onima koji zastupaju slienje Boga ovjeku, s tim da su
hiamiti oni koji za predmet svoga oboavanja uzimaju
tijelo, jasno je da se nalazimo na ishoditu onog nemarnog
etiketiranja koje je postalo tako obino u kasnijim povijes-
tima krivovjerja.
Proturjeni su i opirni i posebni prikazi samih iita. Kod
njih se javlja jedan drugi Hiam, Ibn Salim al-Devaliki, kao
najgrublji, jer je on, na temelju hadisa: Bog je stvorio
ovjeka po svojoj slici, u kojem on ovo svojoj dovodi u
vezu s Bogom, govorio o Bojoj kosi i bokovima. Hiam ibn
al-Hakam s druge strane, je ipak, pri svoj brizi za ubu i pri
svem strahu od ibtala, koji je uinio da, osim rasplinutog
izraza Neto (ay'), odabere i tijelo (gism), jako nastojao
ouvati odstojanje od antropomorfizma. Openito se tagszm,
tj. otjelovliavanje Boga, ne smije, bez daljnjeg, postaviti uz
tebih, kao njegov najgrublji oblik, budui da se izriito
dodaje: ne jednako naem tijelu, a tako je i kod Hiama ibn
al-Hakama. Ipak, usprkos nastojanju kasnijih iita da sa
svojih predaka zbriu mrlju krivovjerja, jo al-Astarabadi zna
za lo sud o njemu kao ueniku Dajsanita Abu akira.
Moda najsugestivnija primjedba je ona al-Aarija, da je
Hiam ibn al-Hakam u jednoj godini oitovao pet miljenja o
naravi Boga. To je skroz mogue kod te, i prema iitskim
vrelima, uveliko nervozne linosti iz najblie okoline imama
Dafera as-Sadika, u jedno doba, kada je jo uveliko kljualo
u pogledu vjerskih zasada, kao to pokazuju mnoge polemike
kruga koji je ukljuivao i obojicu Hiama, jednog protiv
drugog. Sami iiti se tada nisu nikako slagali. Nusajriti pod
Ibn Hamdanom al-Hasibijem bili su od strane svojih protiv-
nika, zbog uenja o boanskoj emanaciji, svrstani meu
muabbihe. Batiniti, npr. Nasir-i Husrev, striktno odvajaju
drugi, stvaralaki (tvoraki) svijet, od ovog, stvorenog svi-
jeta. Tvorac (sami' ili bdn ), fina supstancija (gawharz
latif), je Univerzalna dua, ali moe biti nazvan i drugim
imenom; on je nie od Univerzalnog uma ('aql-i kuli) i
izmeu njega i tjelesnog svijeta postoji srodnost i bliskost.
Ali Bog (Ijudiiy) je u odnosu na svaku stvar odvie uzvien
da bi ma ta moglo biti podobno ili slino (muiikil u muganis)
Njernu.
Revna je borba dvanaestoimamskih iita protiv ta'tila i
tabiha, s naglaavanjem itbiita, ali s posebnom mutazilit-
skom sumnjom u ponizujui tebih.
Opasnosti, koje je Hiam ibn al-Hakam tako promjenljivo
nastojao otklonuti, pokazuju imanentnu principijelno-teolo-
ku tekou koja se osjea izmeu dvije granice (hadd).
Problem nije tako jednostavan da bi se u opim izrazima
mogao isto razluiti u dvostranu borbu, borbu za priznanje
Boga kao isto duhovnog bitka, s jedne, i za njegovu na neki
nain osobnu stvarnost s druge strane. Ta gdje bi se tu,
recimo, smjestio al-Aari? Sigurno je, na osnovu iskustva
povijesti islamskih vjerskih zasada, samo to da bi svaki aarit
prigovorio ukljuivanju njegovog uitelja u neku od dviju
tako odvojenih klasa. Tebiha se bojalo kao prijelaza ka
idolopoklonstvu i mnogobotvu, a ta'tila kao predstupnja
ateizma i panteizma, a oba su se osjeala unutranje srodnim.
Zato to je Dehm Boje govorenje zamiljao kao da dolazi iz
trbuha, s jezika i usana, dakle antropomorfno, on je, prema
Ibn Hanbalu, zapao u svoje liavajue tumaenje dotinih
kur'anskih mjesta; antropomorfizirajui liavateli (mu' at-
til mumattil) zvao ga je Ibn Tajrnija.
TEVBE (a. tawba), kajanje, izvorno znaenje vraa
1 nje, je glagolska imenica izvedena od taba; glagol se esto
koristi u Kur'anu (IV,17,18; IX,104; XLII,2S), bilo apso-
lutno ili sa prijedlogom ilii, o nekom tko se vraa Bogu s
kajanjem, a i sa u, o Bogu koji se vraa s oprostom
pokajniku, budui da je On tawwiib rahim, vrlo blag i
samilostan (s. II,37 i dalje). Vrijednost tevbe ovisi o tri
stvari: l) uvjerenja o grijehu, 2) grinje savjesti i 3) vrste
odluke da se ubudue uzdri od grijeha. Ako su ti uvjeti
ispunjeni, Bog uvijek prihvaa kajanje, ne zbog obaveze
(wagiib) kako su drali mutaziliti, nego na temelju Svoje
vjene volje; s druge strane, kajanje na smrtnoj postelji ne
vrijedi (IV,18). Budui da je grijeh uvreda Boga, tevbe je
neophodna za spas, iako Ahmed ibn Hanbal i drugi to
poriu.
Sufije, nadilazeizakonski pojam grijeha, pridaju tevbi
odgovarajue vie znaenje. Meu njima, izraz oznaava
duhovnu promjenu, koja je nuno polazite za one koji
stupaju na Put (tariqa), a koja predstavlja in boanske mi-
losti. U svome najdubljem smislu, tevbe nije toliko priznanje i
odbacivanje grijeha koliko nova usmjerenost cijele linosti,
tako da je pokajnik u cijelosti okrenut prema Bogu. Pogreno
je ma kakvo sjeanje na grijeh; jer sjeati se grijeha znai
zanemariti Boga, a samosvijest je najvei grijeh od svih; stoga
je Poslanik, prema dobropoznatoj predaji, traio oprost od
Boga sedamdeset puta na dan.
T EVHID (a. tawMd), monoteizam; infinitiv 2. gla-
1 golske vrste od u-h-d, a doslovno znai ujedinjavanje
ili potvrivanje jednosti. Prema tome, koristi se teoloki za
jednost (wa~diiniyya, tauiahhud) Allahovu u svim njezi-
nim znaenjima. Rije se nailazi u Kur'anu, u kojem nema
glagol skog oblika od tog korijena ni od srodnog '<h-d, ali u
Lisiinu postoji izraeni jezikoslovni iskaz o upotrebama razli-
itih oblika od tih korijena kako su primijenjeni na Allaha i
ljude.
Tehniki, znanost o tevhidu i svojstvima ('ilm at-taiohid
wa as-sifiu) je sinonim za znanost o kelamu, te je osnova
svih temeljnih komponenti islamskog vjerovanja. U toj defi-
niciji, mutaziliti su htjeli iskljuiti svojstva i zasnovati samo
tevhid. Ali jedinstvo je daleko od toga da je jednostavna ideja;
ono moe biti unutranje i izvanjsko; ono moe znaiti da ne
postoji drugi bog osim Allaha, koji nema druga (ank); ono
moe znaiti da je Allah jednoa u samom Sebi; ono moe
znaiti da je On jedini bitak s realnim ili apsolutnim postoja-
njem (al-haqq), a da sva druga bia imaju samo sluajno
postojanje; ono moe biti ak razvijeno u panteistiku tvrd-
nju da je Allah Sve. A opet, znanje o tom jedinstvu moe se
obogatiti metodama sustavne teologije ('ilm) ili vjerskim iskus-
tvom (ma'rifa, muiihada); a ovo zadnje, opet, moe biti ista
kontemplacija ili filozofsko razmiljanje. Prema tome, taw-
Md moe znaiti jednostavno: Nema boga do Allaha, a u
njemu se moe kriti i panteistiki stav.
608

TEVIL (a. ta'wll), znai, prvotno, sasvim openito: tu-
l maenje. Kasnije se upotreba rijei sve vie ograniava na
posebno podruje i oznaava, po tome, tumaenje Kur'ana, u
poetku jednako po znaenju s ta/sirom. Ali se ini da se, s
vremenom, pojam jo suzio, ako ne i postao jednoznaan:
tehniki izraz za tumaenje Kur'ana polazei od njegovog
sadraja. U tom smislu je tevil predstavljao dragocjenu i nunu
dopunu vie izvanjskoj , jezikoslovnoj egzegezi Kur'ana, koja
se, nadalje, naziva te/sir. Dok nije doao u protuslovlje sa
jasnim doslovnim slovom Kur'ana i Predajom, pravovjerna
teologija nije imala razloga da mu ne prizna pravo na postoja-
nje. Ipak je sve postalo drugaije, kada tevil vie nije ispunja-
vao tu pretpostavku. Sufije, Ihuuin as-Sefa, iiti, uope
svi pravci koji, ne elei napustiti Islam, ipak katkad odlutaju
od pravovjerja, vidjeli su u tevilu pogodno sredstvo da svoja
shvaanja usklauju s doslovnim tekstom Kur'ana, pa ak i da
ih iz njega izvode. Uz smisleno objanjavanje teksta, tu se
javlja tendenciozno alegoriko tumaenje, koje i najudaljenije
misli udomljuje u doslovni tekst. Kod ekstremnih pravaca, to
preinaenie izvaniskog teksta putem tumaenja predstavlja
jedini nain promatranja Kur' ana, tako da se povijesno uteme-
ljeno tumaenje sasvim ne uvaava, pa se ak vjerozakonski
propisi Kur'ana proglaavaju za nemjerodavne.
T IMAR (t. timar),tursko vojno imanje, nadarbina ili, ta
l nije, jedna vrsta lena, iji posjed je povlaio za sobom, za
njegovog nosioca, obavezu na konju ii u rat (se/ere esmek) i
spremiti vojnike (ili mornare) srazmjerno prihodima na
osnovu svog doivotnog ugovora (dirlik).
Nosilac lena ili timarlija, timarnik, zove se timar sa-
hibi ili ehl-i timar ili timar eri ili timar sipahisi ili, jednostavno,
sipahi (spahija), ranije i siivari, tj. vitez; odatle i narodski
naziv sipahilik (xspahiluk) za timar.
Po svome znaenju postoje tri vrste vojnih lena:
l) has(s) (mno. has(s)-lar ili havas) ili, tanije, veina
hasova pokrajinskih upravljaa;
2) ziamet ili zeamet s godinjim prihodom (hastl} od najma-
nje 20.000 aki;
3) timar s prihodom od najvie 19.999 aki.
Nadalje e se, ponekad, koristiti rije timar za obje ove
zadnje, pa ak i za sve tri vrste.
Rije timar ima, osim toga, smisao niegovanie bolesnika,
luaka, ranjenika ili teretne ivotinje (timarenje); veziva-
nje, eanje (konja); odatle itimarci, bolniar. Nadalje, ona
znai: briga za oporavak sluga ili robova na svjeem zraku,
te obrada komada zemlje, njive, vinograda.
1) Etimoloke hipoteze su razliite, poev od grke rijei
timarion (honorarium), bizantske pr6noia (pronija), arapske
timar, mno. od tamar, plod, do perzijske timar, bri-
ga, staranje, gajenje, njegovanje. Iako se ova etimolo-
gija moe prihvatiti, postoji i ograda: rije timar na perzij-
skom nikada nije oznaavala vojno leno.
Na ustanovu timara gleda se, u veini, kao na prilagodbu
islamskom feudalnorn- sustavu. Premda povjesniar Sade-
din koristi ovaj izraz za zemlje koje su se dijelile miisellemima
Turske, ipak je, ini se, teko vidjeti porijeklo turskog timara
u arapskom iqra'. Ono to je, ponajvie, bilo specifino
islamsko u turskom zemljinom zakonodavstvu"to je pravno
i politiko razlikovanje izmeu zemalja 'uriyya i l.Jaragiyya,
Timar
-"1--------
tj. izmeu zemalja desetine koje su silom osvojene i, uz
plaanje desetine, podijeljene meu pobjednike i zemalja
danka, koje su osvojene na osnovu predaje i, uz naplatu
danka, preputene zimijama ili nemuslimanima. Sad se
vojno leno moglo stvoriti od svakih zemljita, te su ih neki
pravnici uspijevali tek vrlo smionim tumaenjem izjednaa
vati sa zemljama harada, koje se kao vakuf utemeljuju za
vojne svrhe. Pravnici prilino kasnog doba Sulejmana Veli-
anstvenog imali su odreene tekoe da tano definiraju
prave krunske zemlje.
Danas su se iskristalizirala dva glavna tumaenja porijekla
rijei timar: po jednom, radi se o prirodnom preuzimanju od
strane Turaka zateene bizantske ustanove, dok drugo prih-
vaa perzijski utjecaj, kojem se pripisuje stvaranje i bizant-
skog i turskog vojnog lena.
2) O upravnoj djelatnosti prvih begova (bey) ili osmanskih
vladara slabe su obavijesti. Osmanu, utemeljitelju dinastije,
pripisuju se ove rijei: Koga sam ja darovao lenom, ne smije
ga se liiti bez pravosnanog razloga; ako on umre, sljeduje ga
njegov sin; ako je jo suvie mlad, moraju ga njegove sluge
zastupati u ratu dok se ne osposobi nositi oruje.
Pod Orhanom, utemeljio je Alaedin konjiko tijelo, koje se
zvalo miisellem, od poreza slobodni; ti su u mirno doba
dobijali od poreza slobodne zemlje. ini se da su ova davanja,
dijelom, prerasla u timarsku organizaciju.
Murat I, podran od Timurta-pae, beglerbega Rumelije,
izdao je god. 1375. kanun, koji je ustanovio razliku izmeu
malog timara i zeameta.
Mehmed II naredio je 1476-1477. god. bolje voenje regis-
tra (de/ter) vojnih lena. Srazmjerno malo se govori o tim
vojnim dobrima u njegovoj Kanun-nami. Upravni aparat za
vojna dobra javlja se u njoj ve kao potpuno izgraeno tijelo u
pokrajinama. To su timar defterdari, koji su proizali iz ulufeli
miiteferrike za jednostavne timare, a iz de/ter kethiidasi za
zeamete. I jedni i drugi podvrgnuti su asniku de/ter emini,
koji je, sa svoje strane, podvrgnut defterdaru carstva.
Timarska organizacija se pripisuje Sulejmanu Velianstve
nom; ali je vjerojatno da je on dao ozakoniti samo ve
postojee propise. On je, u svakom sluaju, zabranio pokra-
jinskim upravljaima da raspolau srazmjerno znaajnim
timarima, tzv. tezkereli. Od ovog vladara javljaju se vrlo
brojne zakonske zbirke (kanun-name) ili zakonske knjige,
koje su izradili niandije (rjee defterdar i de/ter emini), uz sve
jae sudjelovanje ejh-ul-islama. Iz tih zakona proizlazi isto
agrarni karakter timara. Miri-zemlje (mirijske ili krunske),
od kojih su se sastojali, bijahu polja koja su leala oko sela,
dok su gradske kue bile vlasnitvo (mulk) privatnih osoba.
Bolje reeno, svaka zemlja pod plugom, ak u vrtu ili vino-
gradu, koja je pripadala nekom rajetinu, postala je krunski
posjed i plaala je sipahiju (spahiji) dae.
3) Zna se da su Turci, prije zapadnih sila, raspolagali
dobro organiziranom vojskom. Poetkom 19. st., tj. kratko
pred iezavanje timara, sastojala se ona od slijedeih dije-
lova:
- stajaa i raspoloiva vojska dobijala je stalnu plau
(ulufe) iz dravne riznice. Zvala se kapu(kapz)-kulu, sluge
Porte (sultana), a obuhvaala je janjiare, topnike (toNu),
bombardere. (kumbaracz), minere (lagima), inenjerske
trupe (mehendis, miihendis), poarnike (tulumbaci), trupe za
609
Timar
streljivo (cebeci), konjanike (sipahi, koje ne treba mijeati sa
timarnicima) iavue;
- toprakli - konjica ili lenske trupe;
- seratkulu (serhad(d)-kulu) ili granine trupe. One su
zvane na mahove, prije svega u trenutku neke ozbiljne
opasnosti i plaane su, a obuhvaale su, kao konjanike,
gonulije (goniillii), dragovolice: ili teku konjicu na ratnom
popritu, belije (besli) ili konjicu vojnih posada i delije (delil)
ili gusare, te, kao pjeadiju, azabe (azap) ili glavninu vojnih
posada, seymene ili dragovoljne seljake-vojnike, koji su se
borili pjeke i na konju i koji su korieni za uvanje prtljage
kod konjice, te miiselleme ili pionire;
- yerli kulu ili rnjesne trupe. pae, sandakbega i ajana.
Naelno su dizane po posebnom odobrenju Porte; esto su
zlorabee dizane, te su omoguavale ponekom astohlepnom
pai da se pobuni (npr. Ali od Tebelena, Dezar, Mustafa
Bajraktar). S pravom ili ne, ponekad ih se brka s naprijed
spomenutim.
U drugu vrstu, toprakli ili teritorijalne trupe, raunali su
se lenski ljudi, nosioci nekog timara.
Izmeu ovih vojnih rodova nije postojala vrsta granica.
Janjiari su mogli dobiti timar. S druge strane, bilo je timar-
nika u graninim pokrajinama, a jedno od sredstava - za onog
koji nije bio sin sipahija (spahije) ili debelija, jedino zakonski
dopustivo sredstvo - sastojalo se u tome da se ide kao
dragovoljac: (gimiillu) na granicu: da se tamo istakne.
Serdar ili vrhovni zapovjednik imao je ovlast podijeliti ak na
bojnom polju timare, koji su uslijed gubitka vojske bili
upranieni.
Obino se kae da je najglavnija vojna obaveza timarnika
bila u tome da osobno ide u rat sa minimumom od jedne kzlzf
(sablja) ili, ako to nije bilo mogue, da poalje zamjenika, a
da bolje darovani daju jednog ili vie debelija. No stvari nisu
bile tako jednostavne. Timarnik je morao sam sebi pribaviti
naoruanje. Bio je i debelija i to je bio sluaj kod manje
bogatih (1.000 aki, prema kanunu). Svi drugi su morali
dovesti sobom i svoje gulame (oruare) i jedan ator. Osim
toga, bolje darovani morali su dovesti sobom jednog ili vie
debelija i bogatije atore. Ta konjica, kae se, bolje je
disciplinirana nego prave spahije, premda su spahije vjetije i
snanije; ta se bori samo u etama s najstarijim konjanicima
na elu, dok su zaimi i timarnici podijeljeni na pukovnije i,
pod komandom pae, zapovijedaju im pukovnici.
4) Postoji, u stvari, prilino uska veza izmeu upravne
organizacije pokrajina i lenskih ljudi. Lenski posjednici prve
vrste (nosioci hassa) poklapaju se ak sa pokrajinskim uprav-
ljaima.
Ali iz toga se ne smije zakljuiti da su u svim pokrajinama
postojali timari i zeameti. U posjedima s posredovanom upra-
vom, kao Krim, dunavske kneevine, namjesnitva sjeverne
Afrike, timar je bio nepoznat; isto tako, u nekim pokrajinama
na periferiji, kao u Egiptu, Bagdadu, Kreti, Cipru, Varadu,
Kefi.
Osmanski pisci razlikuju, u tom pogledu, izmeu pokra-
jina kojima se upravlja kao slyane (perzijski: godinje) i
has(s)-pokrajina. Prve su bile u posjedu upravljaa, bilo kao
puno vlasnitvo (miilkiyet, ocaklzk ili yurtluk), kao to su to
bile gore pomenute pokrajine ili 5 kurdskih sandaka od 19
sandaka vilajeta Dijarbekira, bilo uz godinju zakupninu
(iltizam ile ili senevi iltiziim te odatle rije slyne). Po tom
sustavu, plaa pokrajinskog upravljaa predujmljuje se iz
prihoda pokrajinskih blagajni, ili iz irsliye, poiljke, koja
se stvarala od hasine (turski: hazna, riznica), koja je
nakon odbitka beriva i plaa za trupe, namijenjena za Cari-
grad, a da beglerbegovi (beylerbeyi, potkraljevi) ni najmanje
nisu mogli utierivati od ljudi; u zamjenu za to to su uprav-
ljai, kao nosioci has(s)a, na tim lenima utjerivali su desetinu
(uur).
To razlikovanje ne smije se doslovno uzeti. Neki salyane-
-upravljai posjedovali su, u stvari, has(s), a svi has(s)ovi nisu
bili vojna lena. Krimski han, npr., dobijao je, na temelju
has(s)a, 1,2 milijuna aki od carina Kefe. S druge strane,
postojali su u istim pokrajinama raznovrsni sandaci; jedni su
bili salyne, a drugi has(s); npr. u pokrajinama Bagdad, Cipar
(ve nazivan has(s)-pokrajinom), Damask, Alep, ildir, a da
se ne rauna ejalet velikog admirala. Razlikovanje izmeu
salyane i has(s)-pokrajina je, dakle, ispravnije, kada se radi o
sandacima, a ne o ejaletima u cjelini.
Pojam has(s) ne podudara se s pojmom vojnog lena. On,
dakle, odstupa od toga osobito utoliko, ukoliko je has(s)
povezan ne s osobom, nego sa slubom (pokrajinskog uprav-
ljaa). Takav je on bar bio, otkako, pod Muratom III, san-
dakbegovi nisu vie bili nesmjenjivi. Sultan je takoer imao
svoj redoviti privatni hases), hass-i hicnuiyiin,
S tom ogradom, lens ke uivaoce prve vrste zastupale su
dvije grupe viih slubenika, beglerbegovi isandakbegovi,
koji su, svi, bili nosioci has(s)a. Beglerbegovi su imali has(s),
iji su godinji prihodi bili izmeu 650.000 aki (Moreja) i
1.200.700 (kapudan-paa), a bili su prilagoeni rangu pokra-
jine (tj. naelno prema starosti njihovog osvajanja). Has(s),
iji su prihodi dostizali jedan milijun ili premaivali ga, bili su
Rumelija, Anadolija, Damask, Erzerum, Dijarbekir, Van,
ehrizur, krimski hanat, Bagdad, Basra, Habe, Egipat, a
oko 100 aki ispod: Rodos, Cipar, Alir, Tunis, Tripolis u
Berberskoj (vjerojatno su neki od tih has(s)ova postojali samo
na papiru). Svaki beglerbeg morao je za svakih 5.000 aki
svoga prihoda pribaviti jednog miikemmel (potpuno opremlje-
nog) debelija. Neki dijelovi tih prihoda bili su osloboeni od
vojne obaveze. Beglerbegovi su mogli izdati ak berate i
podariti male timare (tezkeresiz). Kada neki beglerbeg umre,
drava daje timare jedanaestorici onih koji su ga sluili.
Sandakbegovi, naelno, imaju has(s) od najmanje 200.000
aki godinje. Stvarno se u spiskovima kod Ajn-i Alija nalaze
sandaci sa manjim prihodima. Kada je novi nosilac bio
dvorski asnik, bila je najmanja stavka via i rangu primje-
rena. Za janjiarskog agu bila je najvia, naime 500.000 aki,
Dodatak ili terakki za leno sandakbega bijae tako stupnje-
van da je, na svakih 1.000 aki prihoda, dolazilo 100 aki (tj.
10%). Kada je upranjeno leno preneseno sandakbegu, koji
jo nije imao pravo na sve prihode tog lena, padao je suviak
u mevkuf (od drave je zadravan) i doznaivan janjiarima,
koji su imali pravo na timar. Kasnije je, onda, has(s) mogao u
punoj svojoj visini biti ponovo uspostavljen u korist istog
nosioca, a timarnici, koji su na taj nain razvlaeni, dobijali
su odtete. Taj sustav izbjegavao je komadanje dobara. San-
dakbegovi su svrstavani po vrijednosti njihovog has(s)a, ali
su raniji veliki veziri imali uvijek prednost pred drugima.
Sandakbegovi su, takoer, na svakih 5.000 aki opremali po
610

jednog miikemel debelija. Kada umre sandakbeg, drava
daje timare estorici onih koji su ga sluili. Nije potrebno biti
sandakbeg da bi se dobio has(s).
Koja je bila donja granica za neki has(s)? Turski povjesni-
ari piu da je has(s) dobro od najmanje 100.000 aki, koje se
podjeljivalo emirima (sinonim bega). ini se da je taj iznos
utvren kasnije, jer se u spiskovima nalaze i manji has(s)ovi
(za defterdare vilajeta). Ako se sudi po visini kalemiye-dava-
nja, koja su plaana za has(s), minimum prihoda s jednog
has(s)a iznosio je, prvotno, 60.000 aki,
to se tie zeameta, svakako takvo leno imalo je, najmanje,
20.000 aki prihoda, minimum, koji se, pri prijelazu na
nasljednika ili drugog nosioca, nije mogao ograniavati i
komadati. Taj minimum se zvao kilu; zeamet. Suviak, ma
kako mogao biti znatan, zvao se hisse, ili udio, Svaki zeamet,
koji se u registru navodio kao nesvodiv, zvao se stoga, icmalli
nasuprot hisseli (na dijelove rastavljiv). Lenski uivaoci
zeameta zvali su se zaim, mno. ziiama, voa. Zaim je morao
osobno ii u rat i na svakih 5.000 aki, koje bi prekoraile
20.000 kilu; zeameta, pribavljati jednog debelija. Zaim, koji je
imao stanite u glavnom gradu okruja, bio je, obino, su-basi.
Maksimum za zeamet, po medernim turskim piscima, iznosio
je 99.999 aki; drugi navode i zeamete s viim iznosima, dok
neki utvruju nie mjerilo (50.000). Vjerojatno je, sudei po
davanjima, prvotno to iznosilo 59.999 aki.
to se tie timara, postoje dvije vrste:
- tezkereli, prenesen putem berat-i sultani (sultanskog
berata) po uvidu u uvjerenje (tezkere), koje je izdao beg-
lerbeg;
- tezkeresiz; mogao se putem jednostavnog berata nekog
beglerbega, tj. bez uvjerenja, prenijeti nosiocu, koji je ve
posjedovao ili je bio posjedovao timar; odobrenje za prvi timar
moralo je uvijek uslijediti carskim beratom ili, bar, biti potvr-
eno. vrste nesmanjive minimalne stavke (kzllf) obe vrste
timara mijenjale su se prema pokrajinama, ali stavka jednog
tezkereli timara bila je uvijek via od one tezkeresiz timara. Ona
je iznosila 6.000 odnosno 3.000 aki u beglerbeglucima
Rumelije, Budima, Bosne i Temivara, a 5.000 (ili 3.000 ili
6.000) odnosno 2.000 aki drugdje. Timarnik je, za svoj k1lzf'
bio obavezan na osobnu slubu i morao je za odreenu
prekobrojnu sumu pribaviti jednog debelija. Po Ajn-i Aliji,
timarnik u Rumeliji morao ga je pribaviti na svakih 3.000
aki, to odgovara lulicu; ali se davala, kako se ini, slobodna
temeljna suma od 10.000 aki. Slino tome, za ostale dijelove
Carstva se prihvatilo da ga se oprema na svakih 2.000 aki.
Izrazom eshun (ili es-kin ili e~-kin-ci) timar, vojni timar,
oznaavalo se leno, koje je, u sluaju mobilizacije, obavezi-
valo na neposrednu, osobnu slubu. Nasuprot njima, s jedne
strane, stavljaju se benevbet (benobet) timari, kojima pripada
vie osoba koje su, po redu, obavezne na slubu, te, s druge
strane, mustahfiz timari, (manje brojna) lena, koja su odob-
rena neborcima, kao imamu ili mujezinu neke damije u
graninim gradovima, ili pak osobama kojima je povjereno da
se staraju na dvoru za lovake ptice ili za zalihe hrane.
Mjesto je da se odredi odnos izmeu ovih timara i gedikli
(qediiklii) ili povlatenih lena (zeamet ili timar); njihovi
nosioci su bili obavezni na slubu samo tada, kada se na elu
vojske nalazio osobno veliki vezir. Prije nego to bi se
raspolagalo supranjenim timarom, moralo se uvjeriti da nije
611
Timar
uveden u posebni registar gedikli timara. Ogranieni krug
osoba, koje su, po pravilu, dobijale gedikli ziamet, bili su
mladi plemenitai, aui, tajnici Divana i tajnici protokola.
Oni su dobijali i plau malog ruznamcecije. U cvjetno doba su
nosioci lena opremali vie ljudi nego to su bili obavezni, a
timarnici su imali ambiciju da postanu zaimi, time to su,
npr., zarobljavali petnaest zarobljenika ili donosili isto toliko
neprijateljskih glava.
Naelno su timari podjeljivani samo muslimanima, ali je, u
doba osvajanja, bilo iznimki; kranski len ski gospodari
ostavljeni su u posjedu svojih dobara (Srbija, Moreja).
5) Glavno zapovjednitvo nad lenskim gospodarima imao
je pokrajinski upravlja (i sam veliki nosilac lena), te je tako
morala titula mir-liua (druga titula, uz onu sandakbega)
postati titula brigadnog generala. Pod njim su se nalazili
oficiri, kojima je bila povjerena mobilizacija i, vjerojatno,
zapovijedanje lenskim obveznicima, i to:
- alaj-beg (alay-beyi), otprilike pukovnik, koji je biran od
lenskih gospodara jednog sandaka. Imao je pravo na bubanj
i zastavu (bayrakdar ili nosilac zastave odgovarao je, otpri-
like, poruniku, a caous majoru);
- ceri-basi i su-basi. ini se da obje ove rijei oznaavaju
iste oficire. Za svaki okrug postojao je jedan; su-basi je u miru
redarstveni oficir.
Turci su esto brkali subau i vojvodu (ekvivalent iste
rijei, koja je slavenska posuenica), ali su razlikovali subau
fiska od subae timara. Od feri siiriiciileri (od glagola siirmek,
stado ili etu pred sobom tjerati) krivo je izvoditi analogiju
sa zapovjednikom desetine, desetarom; radi se ne o oficiru
neke trupe, nego o vojnim asnicima, koje su, poput andara
u Evropi, neposlune vraali u vojsku.
U sluaju mobilizacije, sultan je slao ferman dotinim
beglerbegovima, u kojem im je naloio podizanje zaima i
sipahija (spahija).
6) Ve je neto reeno o upravnim slubenicima, koji su
nadgledali raspodjelu vojnih lena. Pisari, koji su se zvali i
vilayet muharrirleri (pokrajinski pisari), vodili su registar,
tzv. icmal, saeti statistiki popis lena, i mufassal, opirni
popis lena. U jednu drugu knjigu, ruznamce (dnevnik),
unoeni su svi berati ili lens ka postavljenja. Zapovjednici su
nosili sobom te spiskove (vjerojatno drugi primjerak) da bi
mogli na bojnom polju, po potrebi, podijeliti timare.
Berati za lena bijahu podvrgnuti uredskoj ili pisarskoj taksi
(kalemiye), koju je ubirao kdgu emini. Iznosila je 4% : 120
aki za nosioce timara od 3.000, 800 aki za zaima, 15.000
aki za has(s). Berati su se, po opem obiaju, godinje
obnavljali, a svake godine se morala plaati ista taksa.
Bilo bi suvie posla prikazati odredbe donesene da bi se
osiguralo naslijeivanje timara osobama koje su pogodne za
vojnu slubu, a koje, prvenstveno, moraju biti sinovi ili
potomci lenskih gospodara ili neki prokuani debelija. Nji-
hovo porijeklo mora biti dokazano svjedoenjem desetorice
timarnika.
Ako se neki timarnik nije odazvao pozivu vojne slube, on
biva smijenjen, tj. privremeno (na godinu ili dvije) ili mu se
konano oduzima njegov timar. Svaki timar koji je upranjen
zbog otsua nasljednika ili neispunjavanja obaveze, pripada
kao zadran (mevkuf) slubeniku zvanom meokufatci, koji
ubire prihode do novog podjeljivanja.
Timar
Sipahi (spahije) su zadravani da stanuju na svojim
dobrima. Za nadgledanje sjetve ostavljao se kod kue,
obino, jedan od deset straara (kurucu). Kada se rat
odugovlaio, spahije svakog sandaka slale su nazad otprilike
petnaest svojih ljudi; ti tzv. harclikci bili su ovlateni da
svojim drugovima u ratu namaknu opskrbu.
Raja ili muslimanski seljaci mogli su postati timarnici
samo onda kada su svoju vojnu sposobnost dokazali ratnim
djelima; to je bilo mogue samo ako seljak krene kao dobro-
voljac na granicu.
7) Usprkos svim tim mjerama opreza i usprkos pokua-
jima reforme, koji su predlagani 1632. god., te, kasnije,
1657, 1777. i 1792. god., primjeivalo se sve vie propadanje
lena. N aelno su za im i timarnik trebali ii u rat ak i pri
bolesti, sa svojom malom djecom; ali se uvijek nalo naina i
sredstava da se ponovo vrati kui. Postojale su razne naredbe
koje su vraale neposlune timarnike koji su se skrivali po
svojim iftlicima. Moglo se osloboditi uz plaanje odreene
sume, te je to postalo za neke ministre znatno vrelo prihoda.
ak su i strani poslanici mogli dobiti timare za svoje tienike.
Kod baruna fon Tota (Memaires) izvjetava se da je krimski
han bio vrlo nezadovoljan s uinkom 10.000 spahija, te pria
da je imao priliku uvjeriti se u to da ih je mnogo bilo krana,
koji su radi timara- hinili svoj prijelaz na Islam.
Ukidanje janjiara i konjikog korpusa, ili plaenih sipa-
hija, pod Mahmudom II povuklo je za sobom ukidanje
feudalne milicije. Da bi zatitio steena prava, taj sultan je od
elite lenskih gospodara, koji su 1831. god. razvlaeni, stvo-
rio etiri uzorita eskadrona, koji su kasnije dali osnovu za
novo redovito konjanitvo. Drugi nosioci ranijih lena, koji su
otada ukljueni u dravu, dobivali su budetom predvienu
rentu. Ukupni iznos tih renti, koji je, u poetku, bio 120.000
burzi ili 60 milijuna pjastera, opao je oko 1850. god. na
otprilike 15 milijuna, neovisno o priblino 10 milijuna koji su
se plaali kao odteta zakupnicima krunskih zemalja. God.
1864., te su rente podvrgnute preispitivanju, koje je njihov
broj, zbog nedostatka nekih formalnosti, jo vie smanjilo.
Od vojne organizacije lena nije ostalo vie nita, sem to je
drava jo zadravala tapu (tapiju), koju, ubudue, koristi za
vlastite potrebe, a brojni preostaci starog sustava nalaze se jo
u zemljinom zakonodavstvu.
8) Kao naknadu za svoje dunosti, spahije su imale pravo
da sa zemalja lena sasvim ili djelomino ubiru hukuk-i ser'iye,
od boanskog zakona propisana davania, kao i ri1sum-i
orfiye, od vladara odreene narnete. On je vrio neku vrstu
zemljino-gospodarske jurisdikcije nad rajom, musliman-
skim ili kranskim seljacima. Ako su seljaci zemlju, koji su
obraivali, ovu posjedovali samo kao tasarruf (posjed koji ne
ukljuuje u sebe pravo vlasnitva), mogli su je, pri smrti,
ostaviti u nasljedstvo samo svojoj djeci; svi drugi nasljednici
mogli su posjed stei samo ako su mjesnom spahiji platili
unaprijed plativu zemljinu dau, tapu; pri potpunom odsuu
nasljednika, zemlja se dosuivala, takoer pomou tapu i pod
odreenim uvjetima, novom nasljednom zakupniku.
Dakle, za naknadu za svoje vojne obaveze uivao je timar-
nik feudalne povlastice. Naspram vlasnika zemlje, on je bio
gospodar; ali to vlasniko pravo: nije bilo optereeno samo
vojnom slubom, ono je bilo i nesigurno i opozivo.
Seljak (ra'iyet; mnoina koja se koristila i kao jednina:
612
reaya ili raya), musliman ili kranin - jer zapadna jezina
upotreba samo u svrhu zloupotrebe oznaava ovom rijeju
iskljuivo krane - bio je vezan za komad zemlje i s njim
unoen u zemljinu knjigu. On je spahiji plaao razliita
davanja i pristojbe, koje su se poneto mijenjale ve prema
kraju; dosta ih je ovdje navesti poneke: ispence ili pencik
(petina); bennak ili penak; resm-i fift; miicerred (pristojba
na neoenjene); arusane (xudana ker); duhan ili tiuiin
(novac na vatru: osoba koje nisu pripadala timaru); salariye;
asyab ili degirmen (mlin); otlak (paa); yaylak (ljetno
doba; ljetnina), ktslal: (zimsko doba; zimnina), eelb-
-kesan (xovan); murde pah alan (>>naknada za uzdravanje
mrtvog sokola); bedava ili bad-ii-hama (izvanredni na-
meti); kavan (konica pela); kile (mjera ita),
Zapadni pisci navode kao najvanije zemljino davanje
desetinu, ali stari osmanski pravni uenjaci razlikuju:
- davanje po vjerskom pravu (ser'iye), koje se, opet, raz-
bija na:
a) harae-i muvazzaf, vrsti zemljini porez; to je bio
praktiki (ili moda, u umjetnom izjednaenju) fift akcesi i
ispence ili glavarina: krana (poistovjeivana sa dizjam po
boanskom zakonu, gawall ili gawall u Egiptu, a, ponekad,
od naroda naprosto zvana harad, hara);
b) hara e-i mukaseme, srazrnjerni zemljini porez: ili porez
od proizvoda, to je bila desetina ili iisur (uur), koja se,
usprkos svome imenu, kretala izmeu 1/8 i 1/2;
- obiajno-pravna davanja (orjiye): to su bila, posebice,
caba bennak, koji je izmirivala raja, oenjeni muslimani bez
zemlje.
Ta dioba, koja izgleda prilino proizvoljna, ne uvaava
razlikovanje izmeu realnih i osobnih davanja.
Tako je bilo bar s upravom zemalja (parcela) koje su bile
podvrgnute pod tapu; jer je bilo i zemljinih komada koji su
spahiji bili vie u vlastitom posjedu, i zato se zvali has(s)a.
Budui da su se ovi takoer zvali kilu; yeri, zemlie sablie, i
nisu se mogle dati uz tapu, mora se iz toga zakljuiti da se tu
radi o nesmanjivom dijelu timara, koji se zvao hslu; U stvari
se ne treba uditi da se sam hilic, naspram tapu, smatrao
neotuivim.
Usprkos optubama, koje su sadrane u narodskim pri-
ama (npr. kod Nasrudin-hode) protiv vitezova. (sipah i,
atlt), ini se da poloaj seljaka nije bio lo, te se dogaalo, na
primjer, da su maarski seljaci palili svoja zakupna seoska
dobra i bjeali na osmansko podruje. J. de Saint-Denis pri-
pisuje takvo stanje osmanskog seljaka injenici da posjednik
lena nije imao zakonsku i sudbenu vlastelinsku vlast nad
osobama koje su obitavale na lenu. Ali, u svakom sluaju,
imao je on brojna fiskalna prava. Odnosi izmeu spahije i raje
bili su, ak, vrlo zamreni: oni zauzimaju vano mjesto u
osmanskom zemljinom zakonodavstvu. Mnogi takvi propisi
su - uz ogradu da je sada drava zauzela mjesto spahije -
preneseni u noviji zemljini zakon ili Erdzi hanunu, gdje su se
usko smijeali sa posudbama iz Napoleonovog zakonika.
9) Usporedi li se timar sa zapadnim lenom, timar je vie
upravno-tehnika, nego drutvena ustanova. On je nastao na
poticaj drave; ta nikada nije ukinula svoje pravo nadzora ili
ak svoje neposredno pravo uplitanja u odnosu na timar.
Timari su, nasljedni samo stoga jer su kao takvi bili korisni za
dravu; ali je ona bdjela nad tim da se u pokrajinama ne

stvore feudalne dinastije. Leno jest i ostaje, usprkos nekim
zloupotrebama, usko povezano s obavezom vojne slube i
gubi se pri najmanjem ogrijeenju ili neposluhu. Posjed lena
bio je toliko nesiguran da su se neki timari sve do osam puta,
tokom istog vojnog pohoda, mogli vraati dravi. Zemljino
dobro, koje nema isto drutveno znaenje kao na Zapadu, ne
obezbjeuje posjedniku ni ime ni plemstvo. Postoji ak
prividno nenadana odredba po kojoj je neki rajetin mogao
dobiti timar, a da time ne prestaje biti raja. On izlazi iz svoga
stalea raje samo tada kada je berat pri prijenosu lena izriito
odredio da se time nagrauje njegov yoldaslih, njegova
vjerna ratna sluba kao slobodnog druga po oruju, Lenstvo
ostavlja otisak, dakle, u materijalnim dobrima, iji je integri-
tet jamilo samo za nesmanjivi dio (klize), koji obavezuje na
vojnu slubu. Suviak se, tako rei, drijebao u malim dijelo-
vima, koji su sluili za to da se odobre redoviti dodaci, kao da
se radilo o slubeniku. Govorilo se ak, ne timar od toliko i
toliko aki, nego od toliko i toliko aki timar (Ju kadar akce
timar). Veliki nosioci lena su bili u isto doba slubenici, a ako
je drava od njih strahovala, onda to nije bilo od njihovog
svojstva kao feudalnih gospodara, nego od njihovog svojstva
kao potkraljeva velikih pokrajina.
Nije postojala vazalnost. Svaki nosilac lena duguje svoje
leno neposredno sultanu (s iznimkom sasvim malih koje je
podjeljivao beglerbeg). On je samo u sluaju mobilizacije
stajao pod zapovjednitvom monijih lenskih gospodara.
Nad rajom je ostvarivao samo fiskalna prava.
TIMUR LENG, osvaja Azije, roen je 1336. god. u
1 blizini Kea (Kaa) u Transoksaniji kao sin emira Taragaja
(ili Turgaja), upravljaa Kea i okoline ispred Hadi Barlasa,
i Tekine Hatun. Njegova obitelj vraa se svojom lozom na
ingiz-hana, Ogoreni ogovara, Ibn Arabah, tvrdi da je
Timur, sin pastira, najprije ivio od otimaine, te da mu se
njegov nadimak Leng (Lang), epavac, pridaje zbog jednog
ranjavanja, koje je zadobio pri nekoj krai ovnova. Timur je,
nadalje, nosio nadimke Kurahan, zet Hakanov, Emir
(AmIr), al-Amir al-habir, veliki ernir, Sahib Qiran,
gospodar sretnih sazvjea. God. 1388. dobio je, napokon,
titulu Sultan, a nakon smrti titulu Gannat Makan, iteli
Raja.
Isticao se u vrlo ranim godinama pameu, otroumljem i
hrabrou. Bio je u poetku u slubi lokalnog kneza, emira
Kazgana, onda je pratio Hadi Barlasa na njegovom bijegu
pred upadom Tuglak Timur-hana, ali se uskoro vratio da
zastupa pred pobjednikom stvar svojih pokorenih zemljaka.
To je uinio s takvom rjeitou i smionou da su osvajai
eljeli vrsto vezati takvog protivnika za sebe, te su mu
prenijeli upravu njegove domovine. Narednih godina (1361)
imenuje osvaja svoga sina Ilijasa za upravljaa Samarkanda i
da mu za savjetnika Timura; ovaj, osjeajui se povrijeen
grubou okoline, prikljui se uskoro svome urjaku Emiru
Huseinu, koji se spremao za otpor osvajaima.
Tuglak Timur i Ilijas, koji su bili pobijeeni, poginu u
boju. Timur se, sad, okrene protiv svoga saveznika, potue
Emira Huseina, da ga, nakon prividne pomirbe, ubiti i uspne
se na prijestol kao gospodar Balha 1370. god., s titulom:
nasljednik agataja i potomak ingiza. Ipak je njegovo
vladanje, u stvari, zapoelo tek nakon osvajanja Dete i
Timur Leng
Hvarizma (Horezma), koje su borbe zahtijevale vie od defet
godina (1369-1380) i devet vojni. Timur je, kao slubeni
zatitnik Islama, potpomagao sveenstvo i novi red nakiben-
dija te je vodio sa sobom na vojne pohode brojnu pratnju od
dervia, uenjaka, knjievnika i umjetnika. I
Pri podjeli Kipaka 1375. god., Timur je pristao uz I
stranku Tuktamia, krimskog hana, kojeg je pobijedio Urus, '
vladar Bijele horde. God. 1380-1381. poalje ga on protiv
Rusa, te Moskva bude zauzeta i opljakana. etiri godine
kasnije, pobuni se Tuktami protiv svoga dobroinitelja; u
poetku pobjedonosan, a poslije tuen, htio je borbu nasta-
viti, premda mu je Timur ponudio pomilovanje. God. 1388.
upao je on u Transoksaniju, pobijedio Omera eiha, Timuro-
vog sina, te ugrozio Samarkand. Timur je morao doi da
spasava situaciju. God. 1390-1391. ponovi on upad: tog puta
se Omer ejh osveti; pobunjeniki han je pobjegao prema
Gruziji i svoja dobra ostavio na cjedilu, da bi etiri godine
kasnije ponovo poduzeo napad.
Osvajanje Perzije zapoelo je upadom u Horasan, koji je
ubrzo pokoren (1380-1381). Na povratku s nekog poduhvata
protiv neznaboakih Mongola 1383. god., na brzinu su
osvojeni Gurgan, Mazenderan i Sistan. Naredne godine dolo
je do ustanka u Heratu radi odstranjenja kurdske dinastije.
God. 1384-1385. smijenjen je Vali, kralj Mazenderana. God.
1386-1387. ispunjene su osvajanjem pokrajina Fars, Irak,
Luristan i Azerbejdan. Pobijeen je sultan Ahmed Delair i
natjeran u bjegstvo. Timur je proveo zimu u Tabrizu i
nametnuo Isfahanu visoki namet; grad se pobuni, te je
kanjen ubijanjem 70.000 itelja, a njihove lubanje su nasla-
gane u kulu.
God. 1392. krene Timur u tzv. petogodinji rat, ije su
glavne epizode bile ubijanje krivovjernika u kaspijskim
pokrajinama, unitenje dinastije Muzaferida u Farsu (1393) i
pohod na Mezopotamiju. Ahmed Delair, koji se, najprije,
pokuao pomiriti sa svojim suparnikom, odbjegne u Siriju
pod zatitu sultana Egipta, Barkuka. Kako ga je ovaj odbio
izruiti, upadne Timur u Malu Aziju, te zauzme i opljaka
Edesu, Takrit, gdje takoer podigne kulu od lubanja, Mar-
din i Amid. Omer ejh je na tom pohodu bio ubijen. Timur,
koji je prisiljen odbiti novi Tuktamiov napad, prodre u
Kipak (1395), zaposjedne Moskvu na godinu dana,
poduzme pohod na Gruziju i suzbije vie ustanaka u Perziji.
Po eref ad-dinu, Timur je smatrao da su islamski vladari
u Indiji suvie trpeljivi; po njemu, morali su Islam nametnuti
svojim podanicima. God. 1398. krene on ka njihovoj zemlji,
te krajem naredne godine zauzme Delhi. Usprkos divljenju,
koje mu je ulijevao taj grad, dao ga je orobiti i razoriti, pri
emu je posjekao 80.000 itelja. Pobijeeni sultan Mah-
mud III povukao se na drugu stranu Ganga. Timur je morao
iznenada krenuti da bi se suoio s novim tekoama. U Siriji
je, naime, izbio ustanak, a Ahmed Delair, ponovni gospodar
Bagdada, upao je u Azerbejdan, iji je upravlja Miranah,
Timurov sin, svojom razuzdanou sve stavio na kocku.
Suparnitvo Timura i Bajezita I tada je zapoinjalo, a novi
sultan Egipta, Fered (Fara/D, odbio je izruiti nekog Timu-
rovog srodnika.
Nakon to je Timur protiv Miranaha poduzeo nune
mjere, opljakao je Gruziju i krenuo god. 1400. u Mal~ I
Aziju. U Sivasu je muslimanska posada bila poteena, ali~
613
Timuridi
~oo kranskih vojnika bili ivi zakopani; Malatja je
I ;~~orena. Timur prodre u Siriju, zauzme Alep i da tri
dana za pljakanje. Jedni za drugima, pali su Hama, Homs
(Hirns) i Baalbek, a sultan Fered je bio potuen; Damask
se predao, a Timur oduzme gradu njegova bogatstva,
odvede njegovo stanovnitvo u ropstvo i zatrai od uleme
feu:u za odobrenje njegovog postupka. God. 1401. zaskoi
on Bagdad i napravi tu veliko krvoprolie da osveti svoje
vojne asnike, koji su pali pri opsadi; 20.000 itelja je izgi-
nulo.
Bajazit, koji se zauzimao za postavljenje Abasida u Egiptu
i napao grkog cara, Timurovog prijatelja, napravio je nepri-
like njegovim saveznicima, knezovima Male Azije. Nakon
povratka s nove vojne na Gruziju, doe do sukoba dva
suparnika; njihova sudbina se odlui u bici kod Angore
(Ankare) 1402. god. Bajazit, koji je napravio lo borbeni
raspored, bio je potuen nakon ogorene bitke, usprkos
hrabrosti svojih trupa. Na bijegu zbog pada konja, bio je
uhvaen; Timur je obzirno postupao s njim i pokazao je ivo
aljenje, kada je Bajazit 1403. god. umro u Akehiru.
Pri zauzeu Bruse i Izmira dolo je do novih okrutnosti. Za
vrijeme boravka u Maloj Aziji izgubio je Timur svoga unuka i
nasljednika Muhameda Sultana i primio izaslanstvo egipat-
skog sultana, koji je priznao njegovo vrhovnitvo, te od
bizantskog cara Jovana VIII. Nakon to je Gruziji nametnut
porez, vrati se Timur 1404. god. uSamarkand.
Novi vojni pohod planira on, ovog puta, protiv Kine, iji
len ski vladar Timur vie nije htio ostati. QunZtiiY (Veliko
vijee), koji se sakupio u Samarkandu, suglasi se s objavom
rata. God. 1404. krene Timur, prijee zamrznuti Oksus i
zajami u Otraru oprost Tuktamiu. No 1405. god. oboli.
Budui da je osjeao da mu se blii kraj, odredi sve to je
trebalo i umre te godine, u starosti od 71 godine, nakon 36
godina vladanja. Njegovo tijelo bude preneseno u Samar-
kand, gdje se odre sjajne pokopne svetkovine; jo i sada se
tamo vidi raskono zdanje, Gur-i Mir, koje mu slui za
grobnicu.
Timur je oenio dvije kineske princeze, a, osim njih, i ker
emira Muse, upravljaa Nahaba, te Delban, enu rijetke
ljepote, koju je, zbog navodnog posrtaja, dao pogubiti; imao
je i veliki broj sulonica. Imao je etiri sina i jednu ker.
Budui da je uvidio da njegovo carstvo nee biti duga vijeka,
te budui da je elio izbjei svae, razdijelio ga je meu
sinove i unuke na jednake dijelove; ipak je Muhamed Sultan,
sin prvog sina Gijas ad-dina, a, nakon njegove smrti, njegov
brat Pir Muhamed Dihangir imao neku prednost.
Timur, ozbiljan i sumoran, nije cijenio oitovanja radosti i
traio je bezuvjetnu iskrenost, ak ako bi ga i vrijeala. Hvali
se njegova pravinost; u stvari je spram zloinaca bio neumo-
ljiv. Kako je sam imao dobro pamenje, a malo je uio,
poticao je i nagraivao intelektualce; za njegove vladavine su
se razvili poeci tzv. timuridske umjetnosti. Obogatio je
Samarkand raskonim zgradama i uinio ga meunarodnim
trgovitern, koje je, bar za njegovog doba, zamijenilo Tabriz i
Bagdad; umjetnike i obrtnike je preseljavao s osvojenih
podruja u svoj grad. Budui da je potpomagao trgovinu i
radinost, otvorio je svojim osvajanjima nove kopnene puteve
trgovini izmeu Indije i istone Perzije. On je dao izvoditi
velike javne radove u cijelom svom carstvu, organizirao je
614
upravu i vojsku na racionalnoj osnovi i radio je aktiv~
irenju Islama. 10 na I
TIMURIDI. Timur (od t. temiir, eljezo) osvojio je u
1 razdoblju 1363-1415. god. ogromna prostranstva od
Transoksanije do Male Azije i Sirije, kao i podruje sjeverne
Indije, daleko preko granica ranijeg mongolskog carstva. To
se, dodue, zbilo pod znamenjem stroijeg izvravanja sunit-
ske vjere, pa ipak je njegova dinovska mongolsko-turska
vojska prouzroila silna razaranja, koja su, u vezi sa kratko-
trajnou osnovanog carstva, dala u predaji povoda za Timu-
rovu osudu. Po svoj prilici, on je teio za uspostavljanjem
jednog jedinstvenog mongolskog svjetskog carstva - on se
izdavao (bez osnove) za potomka ingiz-hana, ali je ipak, za
razliku od njega, bio musliman. Glavni grad Samarkand
postao je, pridolaenjem umjetnika i uenjaka, blistavo sredi-
te. Premda je Timur podravao sunitske teologe, nije mogao
slomiti utjecaj dervia u Srednjoj Aziji i u Iranu.
Na vladarskom podruju, koje je on podijelio, uspjele su
nastati samo dvije dinastije na Istoku: u istonom Iranu
drali su se nasljednici njegovog sina ah-Ruha sa sreditem
Heratom (do 1507), a Ulug-beg i drugi potomci, koji su
obitavali u Samarkandu, sve do 1500. (oba sjedita ostala su
najvaniji centri istonoislamske kulture i umjetnosti - u
Heratu, na primjer, pjesnici Ali ir Nevai i Dami). Ostali
dijelovi carstva pripali su, pak, nakon Timurove smrti lokal-
nim dinastiiama, s iznimkom Indije, gdje je od 1525. god.
Timurid Babur uspostavio Moguisko Carstvo.
TRGOVINA. Vodei slojevi predislamske Meke zahvaliu-
1 ju svoje blagostanje ivoj karavanskoj trgovini robom iz
june Arabije, koju su prenosili dalje ka Palestini i Siriji. Sam
Muhammed bio je potomak te trgovake aristokracije, pri
emu se ne moe razjasniti da li je Poslanik osobno sudjelo-
vao u velikim poduhvatima trgovine na daljinu. U Kur'anu se
nalaze brojna uporita za to da su mu trgovake kategorije
bile bliske, te ih je Muhammed koristio pri tumaenju
Kur'ana: musliman daje Bogu posudbu, unaprijed mu plaa
za Raj, prodaje mu svoju duu, to je posao bogat prihodom,
kada se na Sudnjem danu bude pravio obraun i slino.
Trgovina se, naravno, ne smije staviti iznad Boga (IX,24), pa
ipak je dozvoljeno hodoae povezivati s trgovakim poslo-
vanjem (II,198). Za vrijeme molitve petkom trgovaki
posao ima mirovati (LXII,9). Hadis sadri brojna mjesta, na
kojima se poziv trgovca istie ispred drugih, a njegov ugled
beskrajno je vii nego u srednjovjekovnom Kranstvu. Na
drugoj strani, mnoge predaje okreu se protiv krivotvoritelja
mjera i utega, protiv pekulanata i zelenaa. Islamsko trgo-
vako pravo preuzelo je niz staroarapskih instituta. Naspram
drugih pravnih materija, ono je relativno bogato izgraeno i
utjecalo je i na osobno pravo (npr. ugovor o braku). U praksi,
dakako, potiskivala su mjesna obiajna prava utjecaj erijata,
te su se razvili posebni dravni, odnosno gradski, organi za
njegovu provedbu.
Za islamske pisce u srednjem vijeku (npr. al-Gazalija i Ibn
Halduna) sama je po sebi razumljiva jednakost osoba proiz-
voaa i prodavaa (uostalom, i arapski jezik ne razlikuje, pri
oznaavanju poziva, izmeu izraivaa i rasparivaa robe).
Sustjecaj obje funkcije tipino obiljeava onog koji se bavi

poslom u bazaru (radionica = duan). Uz povezivanje obrta s
trgovinom, postoji i seljak koji proizvodi za trite, a koji
svoje proizvode prodaje na sedminim tritima (pijacama) ili
kao izvikiva po stambenim etvrtima. Vanu ulogu igra
meetar koji radi po nalogu nekog treeg i zakljuuje ugo-
vore. Klasini trgovac je, ipak, trgovac na veliko i na daljinu,
koji, u danim prilikama, ulae i svoj kapital u proizvodnju. O
njemu e ubudue biti iskljuivo rije. esto se trgovci
skupljaju u trgovaka drutva, a cehove nisu stvarali u sred-
njem vijeku. Opasnosti kopnenog i pomorskog prometa uma-
njuju se zajednikim putovanjima. U stranim gradovima i
lukama trgovci koji rade na velikim razdaljinama daju da ih
zastupaju neki domai ugledni drugovi po pozivu, koji za
njih rjeavaju carinske stvari i plaanja obavljaju prema
pismenim uputama. Trgovaki prirunici srednjevjekovnog
Islama prenose visokorazvijenu komercijalnu tehniku (com-
menda-partnerstva, kreditni sustav, platni promet itd.) i svje-
doe o vrlo racionalnom privrednom duhu.
Miroljubivo irenje Islama u Africi i junoj Aziji najveim
dijelom je djelo muslimanskih trgovakih kolonija. Ipak, u
svim vremenima sudjelovale su nemuslimanske grupe u ori-
jentalnoj trgovini. U carstvu Abasida, koje se sastojalo od
mnogih naroda, Grci su razmjenjivali s Bizantom. Od 16. st.
ojaao je utjecaj Armenaca u istonim zemljama islamskog
svijeta. Ali prije svega su idovi igrali vanu ulogu: u abasid-
skoj dravi bijahu to tzv. Radaniti (Radaniyya); pod Mame-
lucima predstavljali su Karimiti od kraja 13. do poetka
15. st. najveu financijsku silu u dravi (kontrola trgovine s
Indijom, istonom Azijom i Afrikom); naroito velikog utje-
caja bijahu u Osmanskom Carstvu Nasije (monopol vina od
1554. god). Sve do dananjih dana mogu se i indijski trgovci
(od Afganistana do istone Afrike) i kransko-libanonski
trgovci (u zapadnoj Africi) smatrati povlatenom klasom. U
Srednjem vijeku vrijedilo je pravilo da kopnenu trgovinu
vode muslimani i nemuslimani iz islamskih zemalja. S talijan-
skim gradovima-lukama (ponajprije Amalfi i Piza) postojala
je podjela posla, utoliko to im se posve prepustio pomorski
prijevoz po Sredozemnom moru. U Osmanskom Carstvu,
trgovci iz Dubrovnika (Ragusa) imali su povlasticu trgovine
po unutranjosti zemlje.
Sve do epohe velikih otkria, Orijent je bio najvanije
prolazno podruje za meunarodnu trgovinu. Velika prekr-
calita: Kairo/Aleksandrija, Basra/Bagdad i sirijski gradovi i
luke predstavljali su spojna mjesta izmeu indijskog i sredo-
zemnog robnog prometa. Pri tome su dvorovi iteljima boga-
tih metropola Abasida, Fatimida i kasnije Osmanlija kupci
luksuznih dobara iz najudaljenijih predjela svijeta. U indij-
skoj trgovini robne liste su navodile zaine, mirisne tvari,
boje i ljekovito bilje. Osim toga, uvozili su se eljezo i elik,
olovo, posue od mjedi i bronce, tekstil (svila, pamuk) i
robovi. U Indiju je ila gotova roba, dakako ne u istom
opsegu, tako da je nastao znatan deficit u bilanci plaanja
(otjecanje plemenite kovine) u korist Orijenta. Epohu ive
robne razmjene u kasnom srednjem vijeku obiljeava uspos-
tava evropskih trgovakih naseobina na Levantu i na
podruju Crnog mora. Osvajanja Mongola otvorila su nova
trita i nove puteve. Mjereno po trgovini s Indijom i isto
nom Azijom, uvozna dobra iz Afrike (plemenite kovine,
eljezo, slonovaa) i sjeverne Evrope (robovi, vosak, med,
Trubadurska pjesnitvo
dabrovina, kala j) igrala su koliinom manju ulogu, iako su,
pojedinano, bila neophodna.
U novo doba trgovina Istok-Zapad mijenja poloaj: 1501.
god. prispio je u Antverpen prvi brodski tovar indijskih
zaina, koji je oplovio Rt Dobre nade. Kopneni prijevoz od
Perzije na Sredozemno more, koji je jo uvijek bio unosan
(svila u Brusu i odatle u Italiju), bio je osjetno zaprijeen
ratovima Osmanlija sa Safavidima. Neko vrijeme je Engleska
pokuala prevoziti perzijsku robu preko Rusije. Od 17. st.
preuzele su Engleska i Nizozemska izravne trgovake kon-
takte s Perzijom i Indijom. Osmansko Carstvo i Venecija, iji
su interesi, kao zemalja posrednika azijske trgovine, bili
objektivno isti, pravili su tome zapreke. U prvoj polovici
17. st. dobijala je Turska biber iz Engleske, a u 18. st. kafu iz
Francuske! Izgradnja tekstilnih manufaktura u svezi sa ogra-
niavajuom uvoznom politikom stvorila je pretpostavku za
industriializiranje zapadne Evrope. Ako je osmanski tekstilni
obrt (konac, sukno iz Tesalije, Sirije itd.) jo oko 1800. god.
izvozio na evropska trita, uskoro se ograniio na trite u
unutranjosti Carstva, da bi, konano, i ovo izgubio, zbog
neodoljive konkurencije inozemnih industrijskih proizvoda.
TRUBADURSKa PJESNITVO. Provansalsko sred-
i njovjekovno ljubavno pjesnitvo nastaje sa pjesmama
Gijoma IX od Poatjea (1071-1126) s takvom dovrenou
oblika, koja pretpostavlja ili dugo doba pripravljanja te
umjetnosti ili, pak, poticaje koji su doli izvana. Njegovo
doba cvjetanja zavrava se ve sredinom 13. st.; dalje raspros-
tiranje i nastavak postojanja ne zanima nas ovdje, jer strani
utjecaj, ako je uope djelovao, onda je to moralo biti u tom
razdoblju izgradnje. Premda se ve oko kraja 18. st. glasaju
prvi glasovi koji su govorili o panjolsko-arapskom pjesnitvu
kao jednom od korijena. trubadurskog pjevanja, tek u
20. st. zapoinje ozbiljno istraivanje - ako se ne uzme u
obzir znalako djelo Pjesnitvo i umjetnost Arapa u panjolskoj
i na Siciliji (tutgart, 1877) grofa aka (Schack). Neovisno o
arapskoj tezi, koja se oslanja na slinosti, odnosno zajedni-
tvo motiva i oblika (L. Ecker), romanistika upuuje na
mogue utjecaje narodske lirike, srednjolatinskog pjevanja,
te takvog u antici, ili na kransko tovanje Marije. Otprilike
krajem tridesetih godina postignuta je ravnotea, budui da
se nije inilo moguim donijeti zaista odlune dokaze.
Ali ve 1912. god. ustvrdio je panjolski arabist H. Ribera
(to je, meutim, nailo na nevjerovanje i odbijanje) da su
dva oblika strofike pjesme, koji su nastali u arapskoj pa-
njolskoj - jedan rod, koji je, inae, stran arapskoj knjievnos-
ti, naime muuiaali (veinom pet strofa na klasinom
arapskom) i zagal (potencijalno trai mnogo strofa na panjol-
sko-arapskom dijalektu) - oponaanja ve ranije postojee
romanske lirike, koja se, dodue, ne moe dokazati, ali iji se
povratni uinak vidio na gradnji strofa zedela. Razni radovi
R. Menendesa Pidala donijeli su kasnije odluni dokaz da oko
1111. god. napisana chanson br. XI grofa od Poatjea - tro stih
s jednom rimom i sa zakljunim refrenom - pokazuje struk-
turu koja se prije toga ne moe nigdje nai u Romaniji, ali
koja sasvim odgovara zedelskoj strofi (aaaz bbbz cccz, itd.).
Ta struktura obuhvaa, meutim, sedam varijanti koje jedna
J' drugoj uvijek tano odgovaraju, a sve su ranije i ee
_ njegovane kod Arapa. S tim zraenjem zedela ide usporedo i
615
Tug
ono drugih knjievnih proizvoda muslimanske panjolske.
Od 1948. god. postali su poznati najprije hebrejski, a onda i
arapski muuiaahat, ije su zavrne strofe (harga) sastav-
ljene u otroj opreci spram biranog knjievnog jezika pjesme
na starinskom romanskom narjeju Mozarapa (kranska
manjina rimsko-zapadno gotikog porijekla, koja je ivjela na
panjolskom podruju, to su ga osvojili Arapi i koja je bila
pod orijentalnim kulturnim utjecajima); time se dokazivalo
da je ranije postojala romanska lirika na narodnom jeziku. (K
tome se mora dobaviti da se u arapskoj panjolskoj u svim
krugovima puanstva govorio i romanski.) Pjesmice, koje su
ovdje bile ispjevane u formi !J arga, pokazuju se blisko
srodnima sa mlaim galicijsko-portugalskim cantigas de
amigo i preteama narodske kastiljanske lirike (villancicos),
koja i danas postoji. Za gotovo sve romanske harge, koje su
otkrivene u muuiaaluitu, mogu se u onima nai tani
ritmiki pandani. Danas se moe rei da se na tlu klasino
arapskog pjesnitva i, svakako, iz njega, razvila pjesma u
strofama, koja se u arapskoj panjolskoj povezala sa ve
ranije postojeim romanskim narodskim pjesnitvom (iji je
dokaz !J arga), uslijed ega je nastao muuiaah, Tenja da
se bude pristupaan narodu, koja se, kao i slogovna, a ne
kvantitativna metrika muuiaaha i zagala, svakako treba
staviti na raun romanskog puanstva, vodila je do nastanka
zedel pjesnitva, koje je polo na gore navedeni put kroz
Romaniju. Da se nastanak romanske lirike na narodnom
jeziku ostvari u jednoj zemlji, u kojoj latinski kao knjievni
jezik sa svojim silnim prestiom nije zatvorio put, teko bi
mogao biti sluaj.
TUG (t. tug) , rep od jaka (quis), kasnije zamijenjen
1 repom konja, a uvren je na drci kojoj je, esto, na vrhu
polumjesec, te je tako sluio kao stijeg, kao znamen za
ponovno skupljanje vojske. Koristio se u Osmanskom Car-
stvu i kao obiljeje vojnog ranga: mir-liva i sandak-beg su
imali jedan, begler-beg - dva, vezir - tri, veliki vezir - pet, a
sultan, u sluaju rata - sedam ili devet. Kada je paa bio
smijenjen, oduzimao mu se taj znamen. Sultan Mahmud II ga
je ukinuo, zajedno s drugim oznakama janjiara. U sredinjoj
Aziji, nosioci tog stijega zovu se tlg-begi.
TUGRA (t. tugra). Predoblici tugre kod Selduka su vjero-
1 jatni, ali pravi oblik razvio se kod Osmanlija, te bio
oponaan kod anadolijskih malih dinastija, krimskih hanova i
Afgana. Tugra se sastoji od tri okomita koplja, iznad kojih se,
lijevo zapoinjui, vuku dvije petlje ispupavajui ih nagore,
iji se krajevi prema desno iroko oslobaaju. Podnoje
kopalja zavravaju u korijenju, koje, itajui se odozdo prema
gore, sadri tekst tugre: od Orhana do Murata I slijedi on tip
Orhan bin Osman, od Bajazita I dobija otac uz to i titulu
hana, od Murata II prikljuuje se eulogija muzaffer daima
(uvijek pobjedonosni); Selim I dodao je svome imenu titulu
aha, Sulejman I i imenu oca, a naredni sultani koristili su
dalje titulu aha. Od Mahmuda I titula hana ila je uz vladaju- 1 rebljavani oblik dragoman potjee od arapskog, odnosno
eg sultana.
Tugra je sultanskoj naredbi u Osmanskom Carstvu davala
pravnu snagu, a niandija, kasnije tugrake, ju je unosio u stranim narodima tumai su vrlo rano igrali vanu ulogu. Oni
dokument. Pored tu gre sultana, od Orhana pa nadalje, zna se
za gotovo tuce tugri prineva-namjesnika. Veziri su~pristanitima,-kOj~_SU dostupna vanjskoj trgovini, trgovaki
pisma opskrbljivali slinim znakom, pence. U ranom i kas-
nom dobu Carstva, tugre se javljaju i na novcu; rado su u
19. st. nanoene na zgrade, spremu, potanske marke. Oblik
se napokon osamostalio, pa je sluio kaligrafskim prikazima
molitve; i danas se tugra rado koristi, recimo kao zatitni
znak tvrtke.
TULIPAN (p. -t. lale). Tulipan igra istaknutu ulogu u
1 perzijsko-turskoj umjetnosti i knjievnosti. Njihovo gaje-
nje u Carigradu zabiljeeno je od ranog 16. st. Poslanik
Busbecq uinio ga je poznatim u Evropi 1555. god., gdje je
poetkom 17. st. izazvao pravu tulipomaniju u Nizozem-
skoj, Francuskoj i drugdje. Kod Osmanlija, motiv tulipana
iri se u keramici i tekstilnom umijeu posebice u 15. i 16st.,
dok se tzv. doba tulipana (lale devri) podudara sa velikim
vezira tom Ibrahim-pae Nevehirlija (1718-1730), epohom,
u kojoj su se dvorski krugovi nastojali nadmetati u nabavlja-
nju sjemena i lukovice, te u odgajanju i davanju imena
stotinama vrsta tulipana. Rije lale prvotno je oznaavala,
suprotno rijei gol (gul, giil), cvijet koji je divlje rastao, esto
divlji mak ili anemonu, simbol neiskupljene ineiskupljive
ljudske udnje za Bogom. Anagramatike slike, kao Allah ili
hilal (xrnlaak), ine ga u oima i poimanju mistika boan-
skom parabolom, to je tulipanu, kao ukrasu, pribavilo
pristup u damije i na nadgrobna obiljeja. Jo je otvoreno
pitanje da li je (ua) oznaka tulbent (xturban) ldlesi nastala u
Evropi ili Turskoj.
TULUNIDI (868-905. god. u Egiptu, a od 878. god. i u
1 Siriji). Utemeljitelj dinastije Ahmed ibn Tulun (u. 884)
iskoristio je, kao vojni zapovjednik, kojeg je postavio halifa,
razdoblje abasidske slabosti, da uspostavi u Egiptu i Siriji
vlastitu vladavinu. Putem ugovora i relativno malih poreskih
davanja, njegovo podruje bilo je samo labavo vezano za
Bagdad, dok su on i njegov sin Humaravajh, poslije mnogo
natezanja, prigrabili prava abasidskih upravitelja u financij-
skoj oblasti i u potanskim poslovima, priznajui dodue
halifat kao pravovjerni sunitski muslimani, ali uz izvjesne
tekoe s vjerskim vlastima. Pod njihovim nasljednicima
dolo je do brzog gubljenja vlasti, sve dok konano, u ime
halife, nije osvojena prijestolnica al-Fustat (kod dananjeg
Kaira). Tulunidska vladavina temeljila se na trupama koje su
se sastojale od robova (Turaka, Grka, Sudanaca), a, svakako,
i vojnika koji su bili vezani zakletvom odanosti. Najprije je
putem provoenja ureenog poreskog sistema, kao i mjerama
za bri opticaj novca (veliki graevinski planovi, arhitektura,
dravna privreda) nastalo spomena vrijedno blagostanje i
trgovaki promet. Na kulturna obiljeja tog razdoblja utjecali
su Iran i Irak.
Problemi plaanja trupa doveli su, ipak, do odrnetanja
pojedinih generala i do ponovnog jaanja vlasti namjesnika.
TUMA. Talijanizirani, u evropskim vrelima esto upot-
turskog naziva za tumaa-prevodioca targum/in / terciiman. U
trgovini, kao i diplomatskom saobraanju islamskih drava sa
su prisustvovali kod zakljuivanja ugovora, a u morskim
616

poslovi su se odvijali uz njihovo posredovanje. Ponajvie su
podreeni kao inovnici dotinim mjesnim vlastodrcima.
U Osmanskom Carstvu znatno se poveala nadlenost i
zadaa tumaa (prevodioca) zbog osvajanja irokih pod-
ruja, sa stanovnitvom koje nije govorilo turski, kao i sa
proirenim diplomatskim i trgovakim odnosima. U osvoje-
nim provincijama stajao je svakom upravljau na raspolaga-
nju jedan ili vie tumaa, a osim toga postojali su jo
posebni mjesni sudski tumai. U arapskim zemljama drali
su ta mjesta veinom Turci, a u evropskim provincijama
krani, ali i muslimani, tako npr. esto u Maarskoj. Od
18. st. bili su potrebni tumai za strane tehnike ili vojne
savjetnike ili instruktore, koji su pozvani u Carstvo.
Najvanija mjesta tumaa bila su, ipak, mjesto Portinog
tumaa, pri turskoj vladi, kao i mjesto pri stranim misi-
jama koje su od 16. st. stalno zastupale u Carigradu. Sve
do kraja 18. st., znanje evropskih jezika meu Turcima
bilo je sasvim neznatno raireno, te je sluba Portinog
tumaa postajala sve vie sluba utjecajnog posrednika u
vanjskoj politici, posebice nakon to je od kasnog 17. st.
postala privilegirana domena starosjedilakih grkih obitelji
iz Carigrada. Nakon izvrenja svoje dunosti, ti tumai su,
po pravilu, imenovani od sultana za knezove jedne od
dunavskih kneevina. Do 1821. god. zadrali su grki
tumai veliki utjecaj u meunarodnoj politici Osmanskog
Carstva. U vezi sa grkim oslobodilakim borbama bio je
zadnji grki tuma smijenjen i pogubljen, te je otada to
mjesto drao musliman. Stranim diplomatskim zastup-
stvima bilo je dozvoljeno zaposliti do etiri tumaa, koje su
mogli slobodno imenovati. Tim - veinom takoer mjes-
nim kranima - bila je zajamena zatita dotine strane
drave. Tako je njihova djelatnost prema ugovoru izmakla
osmanskom nadzoru. Kada je zato sredinom 19. st. turska
vlada ograniila namjetanje domaih tumaa pri stranim
poslanstvima, doli su na njihovo mjesto Evropljani koji su
znali turski jezik, te koji su vodili pregovore. Sa kapitulaci-
jama je 1914. god. ukinuto i zvanje dragoman (tereiiman) za
strane tumae.
TUNIS sa 7,4 mil. itelja (1987. god.), a puanstvo je, ako
l se ne uzmu u obzir evropska i idovska manjina (4 %),
muslimansko (98%) i ispovijeda, osim otprilike 40.000 iba-
dita na Derbi, malikitski obred. Islam je dravna vjera, a
predsjednik mora biti musliman. Od 1957. god. postoji samo
pravo koje vai za graane svih vjera, a u isto doba su ukinuti
vjerski sudovi. Obiteljsko i nasljedno pravo modernizirani
su, uz formalno potivanje eriiata (ukidanje mnogoenstva,
poboljanje prava na rastavu i naslijee za ene). ene su
dobile ope izborno pravo. Pobone zaklade (hubus, mno.
ahbs) povukla je dravi sebi, uspostava privatnih i mjeo-
vitih ahbas ubudue je zabranjena, a javni ahbs moraju
biti odobreni. kolstvo je jedinstveno od trenutka podravlje-
nia kola za prouavanje Kur'ana (1956). Damija Zejtuna
postala je teoloki fakultet dravnog sveuilita. Dunost
imama ponovo je uvedena 1966. god. Njezini nosioci
(wu"a?) su dravni inovnici. Dervika bratstva (kadirije i
rahmanije, kao i isavije, tidanije i arusije) uveliko su izgubila
na utjecaju i vae kao slubeno neodobrena. Jedinstvena
stranka, Socijalistika partija Destur nije protiv vjere, pa
617
Turban
ipak, u svrhu moderniziranja zemlje tumai Islam vrlo SlObO-l
doumno.
TURANIZAM je ideoloki pojam s razliitim znaenjima,
l koja jedna od drugih ne odstupaju suvie mnogo. esto se
misli da je turanizam ideologija ujedinjenja svih turanskih, tj.
uralsko-altajskih narodnih skupina. U tom smislu koristili su
ga Maari. Danas on u Turskoj znai stremljenje ka politi
kom ujedinjenju svih turskih naroda na Zemlji (= panturani-
zam). Turanizam je nastao u 19. st. u Turskoj i meu Tur-
cima Rusije. Misao o zajednikoj povijesti i kulturi igrala je,
pri tome, veliku ulogu. Krimski Tatar, Gaspirali Ismail-beg
objavio je brojna djela pod naelom: ujedinjenje u jeziku, u
miljenju i u djelu, pri emu je nastojao jezik Turaka u
Rusiji podesiti onome Turaka u Turskoj. Ali Suavi i Sulej-
man-paa nastojali su isto stremljenje u Turskoj sagledati sa
stajalita povijesnih znanosti. Mehmed Emin slavio je ideolo-
giju politikog ujedinjenja u svojim pjesmama. Zija Gekalp
(Gokalp) sistematizirao je turanizam pod imenom turkizam
(Tiirkc;iilUk). Danas turanizam znai zahtjev za skupljanje
svih Turaka i ima za cilj politiki ujediniti Turke SSSR,
Kine, Irana, Afganistana, Iraka, Grke, Bugarske i Cipra.
Turanizam ili panturkizam, premda u novije vrijeme neto
oslabio, moe se u Turskoj jo uvijek osloniti na mnoge
pristae, koji svoju ideologiju propagiraju u raznim izdanjima
i udruenjima.
T URBAN, pokrivalo glave mukarca na islamskom Isto-
l ku, a sastoji se od kapice s dugim platnom koje je oko nje
omotano. Ime turban, u tom obliku, postoji samo u evrop-
skim jezicima, a obino se korijenom vezuje za perzijski
dulbdnd, od kojeg se kae da je izvedena i rije tulipan.
Treba imati u vidu, ipak, da dulband nije jako rairen na
Istoku, kao to bi se to oekivalo od ope upotrebe rijei
turban u Evropi, nego se ograniava na podruje perzijskog (i
donekle turskog). Najobinija sinonimna rije na arapskom
je 'imama, koja zapravo znai samo platno omotano okolo
kapice, te se, onda, koristila za cijelo pokrivalo glave, a na
turskom je sarik uobiajeno ime za turban.
Porijeklo tog oblika glave treba traiti, po svoj prilici, na
starinskom Istoku; neto njemu slino postoji na nekim
staroegipatskim i asirskim spomenicima. Upredislamskoj
Arabiji, kae se, beduini su omotavali turbane, te se pretpos-
tavlja da je visoka kapica perzijski element, a platno omotano
oko nje arapski.
U Islamu je turban, tokom vremena, razvio trojako znae
nje: narodno za Arape, vjersko za muslimane, te profesi-
onalno za civilna zanimanja.
O Poslanikovom turbanu se svata govorilo, no nema
pouzdanih podataka. Za kasnije doba, turban, kako kratko
kazuje jedan hadis, znai dostojanstvo za vjernika i snagu za
Arapa, a Poslanik je vlasnik turbana u pravom smislu
(sahib al-iimdma). Izraivai turbana u Turskoj (diilbent-
c;iyan) stvarno su uzimali Poslanika za svoga svetog zatit -
nika, poto je on, kae se, trgovao s turbanima u Siriji prije
svoga poslanstva. Postoji i hadis koji zabranjuje noenje
turbana. No on je u opreci s drugima koji idu u prilog
noenju. Adem (Adam) je nosio turban, koji mu je omotao i
oko glave Debrail (Gabrijel) kada je odlazio iz Raja; pr~
Turci
toga je nosio vijenac, odnosno krunu (tag). Naredni je bio
Iskender (Aleksandar Veliki) Zu-'l-Karnein, koji je omota-
vao turban da sakrije svoje rogove. Mnogo navoeni hadis
istie: turbani su vijenci Arapa", to se tumailo ili da su bili
rijetki meu Arapima, kao vijenci meu drugim narodima, ili
da su Arapi omotavali turbane kao Perzijanci vijence.
No brojniji su oni koji ga opisuju kao obiljeje muslimana
kojim se on razlikuje od nemuslimana: turban je znak Islama.
Posebno se pridavala vanost turbanu pri molitvi i odlasku u
damiju, te se kae da su dva rekata (ili jedan ili salat) s
turbanom bolji nego sedamdeset bez njega; nije pristojno
stupiti pred Gospodara nepokrivene glave. Ili: Bog i aneli
blagosiljaju onoga tko omota turban petkom. Poslije molitve,
pri velikoj vruini ili kod kue ili za vrijeme pranja, turban se
moe skinuti, a, po pravilu, Arapi su ga nosili do uspona
Plejada, tj. do poetka velike vruine.
Nije uvijek bilo pravilo da samo muslimani nose turbane.
Kasnije se to trailo, a od nemuslimana da nose samo kapicu
(qalansuwa). No u ranija vremena, ovi su nosili turbane, ali
samo druge boje ili s nekim znakom za raspoznavanje. Vla-
dari, koji nisu bili dobro rasploeni prema lanovima drugih
vjera, uvijek su se odlikovali strogim uredbama o odjei.
Omar II je prvi zabranio kranima omotavati turbane ili
nositi odjeu slinu muslimanskoj. Turska je takoer imala
niz uredbi o odijevanju: najraniju je nametnuo Alaedin-paa
(u. 1331) u doba Orhana. On je uveo unjastu kapicu od
bijelog pusta, ali samo za slubenike u sultanovoj slubi;
drugi su imali slobodu izbora. Za Mehmeda Osvajaa
(1451-1481) doneseni su novi zakoni o rangu, titulama i
odjei asnika. Sulejman Zakonodavac (Velianstveni) bri-
ljivo je to razradio u svojim zakonima, a uredio je i noenje
turbana, te donio odredbe o trgovini njima. Nemuslimanu je
doputen crveni, uti i crni, dok je bijeli rezerviran za
Osmanlije.
I u drugim zemljama takoer, boja turbana nije bila ista, te
se za svaku boju oslanjalo na autoritet odgovarajuih hadisa.
Najobinija boja turbana bila je bijela, za koju se dralo da ju
je volio Poslanik i da je boja Raja. Za crnu boju (a i za nju se
reklo da je pripadala Poslaniku, npr. kada je ulazio u Meku)
dralo se da je izraavala vrhovnu vlast, a bila je omiljeni
simbol Abasida. Tako se govorilo da je turban od crne svile
(haze) Poslanik najprije dozvolio, a onda zabranio; tzv.
!Jarqaniyya-turbani su bili crni turbani; ove su nosile mnoge
istaknute linosti, kao Hasan al-Basri, Ibn az-Zuheir,
Muavija, itd., a al-Sujuti je napisao knjigu o njemu; kasniji
pisci esto su tvrdili da je crni turban posebno pokrivalo za
glavu hatiba i imama. Kae se da se Poslaniku svidio plavi
turban, ali da ga je zabranio, jer su ga omotavali nevjernici.
Za crveni se reklo da su ga nosili aneli na Uhudu.
U povijesti vjere je vaan zeleni turban, kao dobropoznato
obiljeje Muhammedovih potomaka. On je, porijeklom, iz
doba nakon Poslanika (govorilo se da mu je ta boja omiljena):
al-Memun je ramazana 816. god., kae se, odjenuo u zeleno
osmog iitskog imama Alija ar-Rizu (Rida), kada ga je
oznaio nasljednikom; no on je umro prije, te su se Abasidi
vratili crnoj boji. Ipak, izgleda da se, bar za neko razdoblje,
nosio komad zelenog platna na turbanu kao posebno obiljeje
(aifa). God. 773. po Hidri (1371), mameluki sultan Eref
aban naredio je da turbanska platna alijevaca moraju biti
618
zelena i od 1595. god. cijeli njihov turban je postao zelen, po
naredbi osmanskog upravljaa Egiptom as-Sejida Muhameda
a-erifa. Taj obrazac se iz Egipta proirio diljem islamskog
svijeta, a najprije se gledao kao novina i ponekad osporavao,
no onda je openito prihvaen.
Postoje razraena podrobna pravila, o uzrastu kada se
poinje nositi turban, o nainu omotavanja, o ukrasima itd.
Turban je zadobio znatno vjersko znaenje kao simbol
postavljenja. I to se vezuje za Poslanika, koji je turban stavio
na Alijevu glavu na jezeru Hum i opet kada ga je 10. god. po
Hidri imenovao za upravljaa Jemena, kao to je radio i sa
drugim upravljaima. Onda su taj primjer slijedili kasniji
halife u odnosu na svoje asnike. Turban je bitno obiljeje
poasne odjee (!Jil'a), koju su islamski vladari obiavali
darovati svojim vezirima i emirima, te je tu porijeklo razlika
u turbanima razliitih klasa, koje je bilo takvo da se odmah
po turbanu moglo znati zanimanje. Openito se moe rei da
su najvei turbani pripadali najviim i najpotovanijim polo-
ajima, posebice sveenikom pozivu, a razlike u veliini
turbana su, prema nekim, vanije od razlike u boji.
Turban je, openito govorei, postao obiljeje graanskih
zvanja. Nosilac turbana je sinonim za civila. Da bi se razliko-
vali razni asnici, u osmanskoj Turskoj su oni imali razne
oznake na turbanima, kitu perja i cvijea, a vojnici su stavljali
ukrase dodijeljene za hrabrost (sorguc i celenk). Tajnici i
uenjaci su nosili visoke turbane s mnogo ovoja, trgovci i
obrtnici nehajno i iroko, a robovi vrlo male. U tom pogledu
bilo je razlika prema pojedinim zemljama, a posebice izmeu
Istoka (Sirija, Irak, Egipat, Perzija) i Zapad (panjolska,
Sjeverna Afrika).
U moderno doba javio se pokret protiv turbana gotovo na
cijelom Istoku. S tim u vezi se naputa i staromuslimanski stil
u pogledu ureenja kose i brade. Iako se konzervativni
krugovi opiru i vide u tome novinu koja je za osudu, moderni
razvitak, ipak, teko se moe zaustaviti, te je u Turskoj
turban, prije stotinu i vie godina bio slubeno zamijenjen
fesom, a ovaj je, onda, ustupio 1925. god. mjesto modernom
pokrivalu za glavu (eiru), ba kao to je u Perziji turban bio
istisnut od kulha.
T VRel. Pradomovina Turaka je podruje Altaja, a moda
1 i podruje izmeu Isik Kula i Aralskog jezera. Rano
odomaivanje konja omoguilo im je ve upredislamsko
doba stvaranje prostranog carstva. Hunska zajednica naroda
morala je sadravati turske plemenske elemente. Pa ipak, ime
Tiirk javlja se po prvi put sa Kokturcima (Kokturh, Goktiirk)
u 6. st. Kineska i perzijska vrela, ak arapski spjevovi,
izvjetavaju da Sredinjom Azijom vladaju Kokturci. Izmeu
552. i 745. god. postoje tri velika turska carstva: u Aziji dva
gokturska hanata, te na Zapadu hanat Hazara, koji se prosti-
rao preko dananje ukrajinske stepe. Prvi spomenici turskog
jezika potjeu od Kokturaka. Uzrok njihovog propadanja
bile su, prije svega, prirodne katastrofe.
Protiv Kkturaka podiu se plemena Karluk, Basrnil i
Tokuz Oguz, a ovi zadnji nastupaju kao njihovi nasljednici.
Svome drugom kaganu/hakanu, Bajunuru, podigli su oni
spomenik na kokturskom runskom pismu, na kojem oni sebe
nazivaju Tokuz Oguz-On Ujgur. Njihov najpoznatiji vladar,
Bogu Kagan, uveo je, usprkos izvjesnom protivljenju njego-

vih begova, maniheizam kao dravnu vjeru. Kirgiski ustanak
iz 840. god. uzdrmao je carstvo. Tokuz Oguz-On Ujgur
povlae se sad u Dsungaraj da bi ivjeli u tamo utemeljenim
gradovima. Uz te manihejske Turke postojali su i takvi koji
su ispovijedali budistiku vjeru. To je zlatno doba lijepih
umjetnosti (840-940).
S pojavom Islama u zapadnom dijelu podruja naseljenog
Turcima, Karahanidi potiskuju Ujgure. Izmeu Karahanida
i Gaznevida kreu se Oguzi, as kao saveznici, a as kao
neprijatelji, sve dok oko 1040. god. selduka drava, koja je
nastala u Horasanu, nije ovladala scenom. Selduci su se
kretali ka Zapadu i postavili su, nakon bitke kod Mancikerta
(1071), kamen-temeljac dananje Turske. Iz drava, koje su
ih naslijedile, maloazijskih begluka, proizala je kasnija naj-
znaajnija tvorba moi, carstvo Osmanlija.
Nakon propasti vladavine Mongola ingiz-hana, Turci
Srednje Azije (Turkestan) su pod Timurom ponovo sjedi-
njeni. Danas ive azijski Turci, prije svega, u SSSR, Tur-
skoj, u Kini, Iranu, Afganistanu i Iraku. Turske grupacije u
Evropi nalaze se u Bugarskoj, Rumunjskoj, Grkoj i Jugosla-
viji.
TURSKA (t. Tiirkiye Cumhuriyeti), parlamentarna demo-
1 kracija sa jednodomnirn sustavom (bila privremeno, do
1982, suspendirana vojnim udarom od 1980). Dravni pogla-
var s sedrnogodinjim dunosnim staom je u tom sistemu
predsjednik drave, a vladom rukovodi ministar-predsjed-
nik. Glavni grad je Ankara. Zemlja je imala 50.664.458 itelja
(popis 1985. god.), te vie od I mil. onih koji ive u inozem-
stvu. Stanovnitvo se kree u industrijskom trokutu Istan-
bul-Kodaeli-Bursa, te ka Izmiru i Ankari. 98 % puanstva
su muslimani, suniti. Heterodoksno-iitska vjerska zajednica
alevita ivi na veinom seoskim podrujima Anadolije i
Rumelije; 0,8% su krani, a 0,2% idovi. Manjine na jugo-
-istoku zemlje su behaiti ijeziditi.
Nakon ukidanja halifata 1924. god., dolazi do preinake na
evropsko zakonodavstvo, te ukidanja Islama kao dravne
vjere, erijat je ogranien na obred. Laicizam je postavljen u
osnov ustava 1937. god. i naglaen u ustavu od 1961. god.; l.
19. proglaava slobodu vjere, savjesti i ispovijedanja vjerova-
nja ili pogleda na svijet, te zabranjuje zloupotrebu vjere u
politike i osobne svrhe; l. 153. proglaava Ataturkove
reformne zakone nepovredivim. Religioznim zakladama
(evkaf) upravlja opa direkcija za vjerske zaklade (vakufe)
koja se nalazila pod ministrom-predsjednikom i dravnim
ministrom. Vjerska pitanja ureuje 1924. god. stvoreno
Predsjednitvo (sluba) za duhovne poslove, koje je podre-
eno ministru-predsjedniku. Ono od 1950. god. saziva
duhovne osobe i slubenike damije (multi, vaiz, imam-hatip,
miieezin, kayyum). Svaka pokrajina (il) ima muftiju koji je
izravno podreen slubi, a kojem su podreene okrune
muftije. Oni nadziru rad vjerskih ustanova. Vaiz, kojeg
; postavlja sluba ili mjesni muftija, ima za zadau vjersko
izlaganje u damiji. Muftija i vaiz trebaju imati visoko teolo-
ko obrazovanje, bar zavrenu kolu za imam-hatiba; postav-
ljeni predvodnik molitve/izlaga petkom u damiji - da posje-
duje bar neki stupanj te iste kole; mujezin - osnovnu kolu i
kur'anski teaj, a seoski sveenik - osnovnu kolu i vjerska
znanja. }}Vjerska svetkovina (dini merasim) dozvoljena je
619
Turski jezici
jedino, kada se vaee zakljuenje braka prethodno obavil-~
pred nadlenim inovnicima. Mnogoenstvo je zabranjeno.
Sluba za duhovne poslove objavljuje Kur' an s turskim krat-
kim sadrajem (1961), uzdrava knjinice, utvruje vrijeme
molitve, odrava teajeve daljnjeg obrazovanja, nadzire
kur'anske teajeve i stara se za turske muslimane u inozem-
stvu. Slubi je podreeno 43.744 damija u Turskoj, a od
toga 36.510 u selima. Poziv na molitvu ponovo se od 1950.
god. obavlja na arapskom, nakon pokuaja da ga se izvodi na
turskom jeziku (1931-1932, 1941). Vjerska nastava i teoloko
obrazovanje podreeni su od 1924. god. Ministarstvu odgoja;
njegova Opa direkcija za vjerski odgoj ponovo je uvela 1952.
god. u osnovne, 1956. god. u srednje i 1967. god. na vie
kole vjersku nastavu, koja je bila ukinuta u poetnim godi-
nama Republike. kole za imame-hatibe, koje su 1933. god.
bile zatvorene, ali su otada u razliitom obliku ponovo oiv-
ljavane, obrazuju duhovne osobe, a isto tako visoki islamski
instituti od 1959. god. u Istanbulu i kasnije Konji, Izmiru,
Kajseriju i Erzurumu, kao i teoloki fakulteti sveuilita u
Ankari (1949) i Erzurumu.
Kur'anske teajeve nadgleda Sluba za duhovne poslove
zajedno sa Ministarstvom za odgoj, pa ipak se odravaju
brojni kur'anski teajevi koji nisu odobreni. Derviki redovi
(tarihatcilik) su zabranjeni od 1925. god., pa ipak su turbeta
od historijskog znaenja ponovo otvorena od 1950. god.; s
ministarstvenim odobrenjem dre se mnogoposjeena mis-
tika spomen-slavljenja kao to su ona mevlevija u Konji i
bektaija u Hadi Bektau. Od 1960. god. zaotrili su se
razrauni izmeu islamista i kemalista. Neke nakbindijske
grupe vae kao aktivno protukemalistike; nakbindijski
ogranak halidije, povezan je sa nurdulukom (nurculuk), od
1952. god. snano razvijenim radikalnim fundamentalisti
kim pokretom oko Saida Nursija (oko 1873-1960), i sulej-
mandijama (suleymancilari, pristaama ejha Sulejmana Hil-
mija Tunahana (1888-1959), u svrhu odravanja kur'anskih
teajeva po cijeloj Anadoliji. Usporeen s djelatnou tih
grupa, ranije ivi tidanijski pokret pod Kemalom Pilavog-
luom, koji je svojedobno ruio Ataturkove spomenike, postao
je miran.
Stranka nacionalnog poretka, koja je naslijedila bojevnu
islamsku Nacionalnu stranku spasa, osnovanu 1970. god. od
Erbakana, a 1971. god. rasturenu kao protivnu Ustavu,
izvojevala je 48 mandata na izborima za Narodnu skuptinu
1973. god. Od 1961. god. najjaa, Stranka pravde, uvaava,
kao i njezina prethodnica, 1950. god. utemeljena i 1960. god.
rasturena Demokratska stranka, povezanost turske nacije sa
Islamom. Ona je 1973. god. dobila 149 mandata, dok je
Republikanska stranka, koja se dri principa laicizrna, postig-
la 185 mandata.
Danas se turska zvanina politika oglaava kao vjerna
naelima kemalizma.alije primjetno da nabujali razvoj
islamskog raspoloenja u Turskoj nije u stanju zaustaviti.
UR S K I JEZICI. Oni, sa mongol skim i mandursko-
T -tunguskim jezicima, ine altajsku jezinu grupu, ija se
srodnost i danas u nauci osporava. Turski jezici danas su
rasprostranjeni preko velikog zemljopisnog podruja.
Na temelju jezino-historijski utemeljene pripadnosti
razlikuje se, unutar turskih jezika, etiri jezine grupe i tri
Tursko-osmanska knjievnost
izolirana jezika. Prvoj, jugoistonoj grupi, pripadaju uzbeki
i novoujgurski; drugoj, jugozapadnoj grupi - turski Turske
(zvan i osmansko-turski), azerbejdanski, turkmenski i gaga-
uski; treoj, sjeverozapadnoj grupi - karaimski, kumiki,
karaajsko-balkarski, tatarski, bakirski, kazaki, karakal-
paki, kirgiski i nogajski; etvrtoj, sjeveroistonoj grupi -
hakaki, altajski i tuvinski. Tri izolirana jezika su jakutski,
uvaki i haladki. Jezici prve grupe govore se u SSSR, Kini i
Afganistanu, druge grupe - u Turskoj, balkanskim zem-
ljama, na Cipru i u arapskim zemljama, u SSSR, Iranu i
Afganistanu, tree grupe - preteno u SSSR, a uz to i u
Mongoliji, Kini i Afganistanu, etvrte grupe - gotovo isklju-
ivo u SSSR, te haladki (bez vlastitog knjievnog jezika) u
Iranu. Sporazumijevanje je mogue unutar pojedinih pod-
grupa, no nailazi na velike potekoe izmeu pojedinih
grupa, a praktino je nemogue s onima koji govore tri
izolirana jezika.
Broj onih koji govore turske jezike iznosi oko 100 mili-
juna. Turski Turske govori preko 50 milijuna ljudi u Turskoj
(pored toga u balkanskim zemljama oko milijun i na Cipru
preko 100.000 ljudi). Drugih devetnaest knjievnih jezika
turskih naroda zastupani su sa oko 37 milijuna u SSSR, sa
oko 7 u Kini, sa oko 5 u Iranu, sa oko 1,5 u Afganistanu.
Glasovni sustav turskih jezika karakterizira jednostavnost,
a od toga bogatstvo samoglasnika, siromatvo u spojevima
suglasnika i samoglasniki sklad (vokalska harmonija. - u
pojedinim rijeima mogu se pojaviti samo odreeni suglas-
nici). Turski jezici su aglutinativni: tvorenje rijei, slaganje i
sprezanje vre se pomou dodavanja nastavaka na osnovu.
Osnova moe primiti nastavke u velikom broju, ali u redu
povezivanja djeluju stroga pravila. U tim jezicima nedostaju
kategorije lanova, gramatikog roda, prijedloga, itd. Ali su
bogati glagolskim imenicama i pridjevima, koji u gradnji
reenice, kojoj je sloeno zavisno podreivanje gotovo strano,
igraju vanu ulogu.
Pretpostavlja se da je pradomovina turskih naroda leala
izmeu gorja Altaja i ingaja. irenje tih nomadskih naroda
ka Zapadu znatno je promijenilo etniku i jezinu kartu
Sredinje Azije, ponajvie u korist indoevropskih naroda.
Prvi jezini spomenici turskih jezika su runski natpisi:
orhonskih Turaka (Kokturci) u Sredinjoj Aziji (8. st.). Spo-
menici, koje su iza sebe ostavili Ujguri, preteno su proizvodi
znaajne manihejske i budistike knjievnosti, koja je nastala
u bazenu Tarima (9-14. st.). Knjievni spomenici Karaha-
nida nastali su ve pod utjecajem Islama (ll. st.). Kasniji
knjievni jezici Sredinje Azije (hvarizmij ski/horezmij ski
13-14. st. i agatajski 15-19. st.) razvili su se u tom islam-
skom okviru. Knjievno spisatelj stvo Turaka, koji su doli u
Anadoliju, nastalo je u 13. st. - s oslonom na raniju sredinjo-
azijsku knjievnu tradiciju - isto tako u znaku Islama. To
spisatelj stvo, proizvodi knjievnosti kasnijih stoljea, i dana-
nji turski jezik Turske, pokazuju jasan jezini kontinuitet.
Knjievni proizvodi turskih naroda u junoruskim stepama i
Mameluka, slinog porijekla, u Egiptu, potjeu iz 13-17. st.
Armenci, koji govore turski, ostavili su u Ukrajini u
16-17. st. znaajne knjievne spise. Stari knjievni jezici
turskih naroda mogu se samo u nekim sluajevima promat-
rati kao organske pretee dananjih knjievnih jezika. Vei
nom se moe utvrditi samo da pripadaju jednoj jezinoj
620
grupi. Aktivnom historijskom ulogom turskih naroda, koja je
dovela do dodira sa brojnim civilizacijama, doli su njihovi
jezici - od Kine preko Sibira, Sredinje Azije, Irana, Kav-
kaza, podruja Crnog mora i Volge, Mediterana i Balkana - u
doticaj s mnogim jezicima, te su istodobno na njih imali
trajan utjecaj. Tokom tih doticaja pokazalo je jezino blago
turskih naroda veliku prijemljivost. irenje Islama meu
veinom turskih naroda prokrilo je put prodoru arapsko-
-perzijskih posuenica u turske jezike. Taj proces vodio je u
knjievnim jezicima njihovom postupnom otuivanju od
narodnog jezika, koje je u 20. st. uinilo nunim da se drava
uplete u cilju moderniziranja, odnosno stvaranja novih knji-
evnih jezika. Danas se u turskom jeziku Turske primjeuje
snaan utjecaj zapadnih jezika, a u knjievnim jezicima tur-
skih naroda u SSSR slian uinak od strane ruskog jezika.
U samostalnim politikim formacijama turskih naroda,
koje su nastale nakon prvog svjetskog rata, jezina politika
postala je bitan element dravne djelatnosti. Usporedo sa
reformama pisma u SSSR, koje su, namjesto arapskog pisma,
uvele najprije latiniko, a kasnije iriliko pismo, novi knji-
evni jezici utemeljuju se na osnovu nacionalnih jezika.
Mnogi turski jezici u SSSR mogli su se prvi put pojaviti u
vlastitim pismenim i knjievnim proizvodima. U Turskoj su
reforma pisma, ukidanje arapskog pisma putem latinikog, te
reforma jezika, koja je znaila prije svega obnovu autentinog
nacionalnog jezinog blaga, koju je inteligencija desetljeima
zahtijevala, predstavljale bitni dio reformnog djela Kemala
Ataturka. U znaku tih nastojanja nastao je, u biti, novi
knjievni jezik na temelju svakidanjeg govora.
Prema jezinim spomenicima, koji stoje na raspolaganju,
oznaavaju se turski jezici iz 8-10. st. kao staroturski, oni iz
ll-IS. st. kao srednjeturski, a oni iz 16-20. st. kao novotur-
ski. Govori se obino i o najnovijem (modernom) razdoblju
turskih jezika. Ali to periodiziranje: poiva prije na faktima
izvanjske nego unutranje povijesti tih jezika, te daje samo
praktini kronoloki pregled.
TURSKO-OSMANSKA KNJIEVNOST. Knjiev-
1 nost, koja se dosada openito nazivala osmanskom, u
stvari je knjievnost oguskih Turaka, koji su se u doba
Selduka naselili u Malu Aziju, a onda pod Osmanlijama i u
Rumeliju, da bi tamo zasnovali mono carstvo. Ta knjiev-
nost, koja se od doba Selduka stalno razvijala, temelji se na
knjievnosti jo starijih turskih dijalekata. S drugim dijalek-
tima ostala je u doticaju u svim fazama svoga razvitka. Ona
je, osobito od 16. st., postala najsnanija i najbogatija grana
svih turskih knjievnosti, te je utjecala na knjievnost drugih
dijalekata.
Osmanska knjievnost dijeli se na tri velika odsjeka koji
odgovaraju opem razvitku turske povijesti:
l) islamska knjievnost od 13. pa do sredine 19. st., tj. do
doba Tanzimata;
2) evropska: tj. evropeizirana knjievnost, od doba Tan-
zimata pa do razvitka nacionalistikog pokreta;
3) nacionalna knjievnost, koja je povezana s razvojem
nacionalistikog pokreta.
l) Tursko-islamska knjievnost.
Nakon to su u ll. st. Selduci zaposjeli Anadoliju, zemlja
je postupno bila islamizirana i turcizirana. Pa ipak su Grci i
I
~ J

Armenci jo u 13. st. inili u gradovima i selima Male Azije
prilian dio stanovnitva. Turci, koji su se naselili u Malu
Aziju, pripadali su raznim granama turskog naroda. Budui
da su Oguzi inili veinu, njihov dijalekt je postao osnova
knjievnog dijalekta koji se izgradio u Maloj Aziji. Dijalekt
Oguza, koji se ve pred 10. st. otcijepio od drugih turskih
dijalekata, i ranije je imao bogatu narodnu knjievnost; zna
se za oguske pjesme iz doba Gaznevida.
Oguzi, koji su se naselili u Malu Aziju, donijeli su sobom
sve te knjievne tradicije. Osim toga, tamo su dospjeli,
raznim putevima, i knjievni proizvodi drugih turskih dijale-
kata.
Rezultat svih tih utjecaja bio je taj da je u Maloj Aziji
postupno nastala, uz narodnu knjievnost, knjievnost
pisana na turskom jeziku. Ne zna se odreeno da li je ta
pisana knjievnost zapoela ve prije 13. st. Zna se da je
islamska kultura ve u doba maloazijskih Selduka u 12. st.
postala snanijom u velikim sreditima. Kada su onda Sel-
duci protjerali Danimendide i oslobodili se kriara, doivio
je znanstveni i knjievni ivot Male Azije znaajan polet.
Rezultati tog razvitka bili su napisani dijelom na arapskom,
ali veinom na perzijskom jeziku. Nema sumnje, stoga, da se
anadol ski turski jezik morao dugo boriti protiv arapskog i
perzijskog, da bi postao knjievni jezik. U medresi je jasno
prevladavao arapski, kao religiozni i znanstveni jezik. On je
bio slubeni jezik u prepisci sultana sa abasidskim halifama,
ejubidskim vladarima i Mamelucima, kao i na natpisima i
vakufskim ispravama tog stoljea i ak narednog. Jo je jae
prevladavao perzijski jezik. Zna se da se govorio u okolini
sultana, kao i da se vie uenjaka i knezova sluilo perzij-
skim, te da su se stalno itale perzijske pjesme. Jednako se
susreu u nekim vakufskim ispravama iz mongolskog doba,
premda samo rijetko, reenice iz mongolskog jezika, ali na
ujgurskom pismu. Jezik, koji je prevladavao u slubenim
ugovorima i dravnim ispravama, bio je, ipak, arapski.
Upotreba turskog jezika ograniavala se, vjerojatno, na
openje s narodom. Kada je 1277. god. Karamanoglu Meh-
med-beg zaposjeo Konju, dao je zapovijed da se u dravnom
uredu mora upotrebljavati samo turski. Iako je prevlast
arapskog i perzijskog nedvojbena, ipak je injenica da je
turski jezik zapoeo u dravnim ispravama dobijati na znae
nju od kraja 13. st. U tom stoljeu sluilo se u uredu Selduka
pismom sijakat i jednim, uredima svojstvenim, tipom pisma.
Uslijed svega toga se u Maloj Aziji javljaju u toku 13. st.
djela turske knjievnosti, a odrao se samo mali broj. Djela,
kojih vie nema, a o ijem postojanju se zna iz povijesnih
izvjea su: pria o ejhu San'anu u stihu, od nepoznatog
autora; Salsal-name, u stihu i prozi, od pjesnika po imenu
ejad Isa, gdje se opisuju borbe Alija s demonom Salsalom;
Dnismend-ndme, iz 1245. god. od Ibni Ale, pisara seldu
kog sultana, sastavljena po nalogu jednog kneza. Vjerojatno
su i prie oSejidu Batalu, o kojima se zna da su nastale u
Egiptu ve u 12. st., prevedene u 13. st. na turski. Battal-
-nme i Danimend-name, djelo oMeliku Danimendu
Ahmedu Gaziju, turskom junaku, koji je u doba prvih sel-
dukih osvajanja doao u Malu Aziju i utemeljio dinastiju,
odrazi su borbi izmeu muslimana i Bizanta u Maloj Aziji.
Politiki i privredni poloaj Anadolije u 13. st., a posebice
621
Tursko-osmanska knjievnost
materijalna i moralna kriza, koju su izazvali prvi mongolski
napadi, ojaali su irenje mistike u tim krajevima. Dervii
jesevije i hajdarije, koji su doli s Istoka, donijeli su na
turskom napisane mistike pjesme Ahmeda Jesevija i njego-
vih uenika. Isto tako su se morali turski mistici, koji su bili
pod utjecajem arapsko-perzijske mistike, sluiti turskim kao
narodnim jezikom, da bi okupili oko sebe to je mogue vei
krug. Radi toga je Delaludin Rumi napisao neke, dodue
vrlo malobrojne, turske stihove, a Sultan Veled izvjestan broj
turskih pjesama. Te pjesme bile su do u nae doba jedini
poznati proizvodi knjievnosti seldukog doba. Osim toga,
navodi se Ahmed Fakih iz Konje, koji je ivio na poetku tog
stoljea, kao pisac prilino duge mistike mesnevije, te, neto
kasnije, ejad Hamza, za kojeg se dri da je bio uenik
prethodnog. Ti pjesnici napisali su svoja djela u kvantitativ-
nom metru (aruzu) i oponaali su perzijske mistike. Mistiki
pokret Male Azije stvorio je i novi pjesniki rod, koji je bio
skroz turski i izvoran, i to na jednostavnom jeziku naroda.
jesevi i njegovi uenici uveliko su utjecali na nastanak tog
pjesnitva. Istaknuti zastupnik tog roda bio je, svakako,
[unus Emre, koji je ivio poetkom 14. st. Njegova umjet-
nost je bitno narodska, tj. turska; ona sadri islamsko-
-novoplatonski element, koji se nikako ne razlikuje od
mistike filozofije, recimo, jednoga Rumija, te narodski ele-
ment, koji je odluujui za njegov jezik, stil, oblik i ritmiki
metar. Zahvaljujui mistikim stihovima Junusa, izgradila se
tradicija pisanja pjesama na narodnom jeziku i unarodskom
metru, zasnovanom na brojanju slogova; ta tradicija nije
izgubila na snazi ni u razdobljima kada je perzijski utjecaj bio
na vrhuncu. Mistici raznih pravovjernih i krivovjernih sekti,
koje su potekle u Maloj Aziji tokom narednih stoljea, sastav-
ljali su narodske pjesme po Junusovom nainu, da bi zadobili
utjecaj na masu naroda. Posebice su s najveim uspjehom
junusa oponaali bektaijski, hurufijski i kizilbaijski pies-
nier.
Pod utjecajem perzijske knjievnosti zapoinje svjetovno
pjesnitvo u 13. st. u Anadoliji. Ono je unaprijeeno rasip-
nim, raskonim i u punom smislu slobodnim ivotom viih
klasa. Taj pokret bio je jo snaniji pod vlau Mongola. U
seldukim palaama rodilo se svjetovno pjesnitvo, kojem je
sasvim strano asketsko i pouno stremljenje i koje je nadah-
nuto perzijskom knjievnou. Kao njegov prvi zastupnik sa
iskljuivo umjetnikim ciljem bio je pjesnik Hoda Dehani.
Vjerojatno je ovaj pjesniki rod, koji se kod istonih Turaka
razvio ve od 12. st., imao u Anadoliji ve prije njega svoga
predstavnika; jer su njegova pjesnika djela napisana u savr-
enom stilu i ukazuju na veliku tehniku savrenost. Dehani
je jo i u doba Alaedina III, na nalog vladara, napisao sel-
duku ahnamu na perzijskom. Pripadao je Turkmenima iz
Horasana. Njegov jezik ukazuje sasvim na osebujnosti ana-
dolskog oguskog dijalekta.
Naravno, u to doba u Anadoliji narod i nomadska plemena
- kao i u prethodnim stoljeima - imali su narodnu knjiev-
nost, te su postojali narodu pripadajui, putujui pjesnici,
koje su stari Ogu zi zvali ozan. Ti su se, sa instrumentom
<;ogiir u ruci, kretali tamo i ovamo, kod nomada i po selima.
Oni su postojali jo i u seldukim vojskama. Kazivali su,
pjevajui, dijelove iz starih oguskih epova, kao to su prie
Dede Korkuta. Ti proizvodi narodne knjievnosti obino su
Tursko-osmanska knjievnost
iskazivani u narodskom ritmu i vrlo starim tradicionalnim
oblicima. Narodni pjesnici sluili su se veinom starim tur-
skim glazbenim istrumentom, koji se zvao kobuz.
Knjievni razvoj, koji je zapoeo u 13. st., odvijao se u
14. st. u istom pravcu. Usprkos politikom cijepanju u Maloj
Aziji, proces islamiziranja i turciziranja je napredovao i dalje
na tetu Armenaca i Bizantinaca. Kneevina Osmana i njego-
vih potomaka, koja se zasnovala na krajnjem zapadu, dosegla
je obale Mramornog mora. Krajem stoljea, oni su potpuno
podredili veliki dio Anadolije i ponovo uspostavili tursko
jedinstvo. Osim toga, pobjedama nad Bizantom, Srbima,
Bugarima i, konano, zdruenim snagama Evrope kod Niko-
polja, nastalo je veliko i mono carstvo.
Budui da jedan broj begova u Maloj Aziji nije imao
arapsku i perzijsku kulturu, narodnom jeziku je pridato vee
znaenje; napisana su turska djela, a jedan dio arapskih i
perzijskih djela preveden je na turski. Kod Ibn Batute se
nalaze panje vrijedne obavijesti o znaenju turskog jezika u
palaama turkmenskih begova i o turskim pjesnicima.
Znano je da su u 14. st. u vie sredita napisana turska
djela, kao u Konji, Nigdeu, Ladiku, Kastamuniju, Sinopu,
Sivasu, Kirehiru, Bursi itd. Mnoga od tih starih djela su
propala. Slijedea djela, vezana za pojedine kneevske dvore,
mogu se navesti, prema imenima lokalnih dinastija.
l) Inanoglu, u kraju Denizli i Ladik (1277?-1368).
Te/sir Fatihe od nepoznatog pisca i te/sir za suru al-
-Ihlas vrlo vjerojatno od istog pisca, napisani na nalog
Murata Arslan-bega Ibn Inana (u. prije 1362). Ta dinastija
imala je veze s mevlevijama, te pisac govori s velikim tova-
njem o Rumiju. Zna se za jo jednog pjesnika, Muarifa
Ladikija, koji je u Ladiku ivio u tom stoljeu, dok Nakibog-
lu, pisac prie Hasan ile Hiiseyin u stihovima, vjerojatno
potjee iz istog grada.
2) Ajdinoglu (1307-1403).
U biblioteci u Bursi nalazi se Kisas-i Evliyii, iji poetak
nedostaje. Nedavno je pronaen cijeli rukopis, te se zna da je
knjiga za Ajdinoglu Mehmed-bega (1307/1308 - 1333/1334)
prevedena s arapskog, a pisac je nepoznat. Drugo djelo je
Kelile ve Dimne, koju je neki Mesud preveo za Umur-bega,
sina Mehmed-bega. To djelo potjee iz doba prije 1333-1334.
god.
3) Menteeoglu (1300-1425).
Zahvaljujui Hameru, zna se za Bazndme, koju je Mah-
mud ibn Mehmed iz Bardina preveo s perzijskog za Meh-
med-bega (sredina 14. st.), Hadi Halifa ukazuje na to da je
Mehmed ibn Mahmud irvani sastavio za Ilijasa (Ilyiis) ibn
Mehmed-bega jedno djelo na arapskom pod naslovom Il-
yiisiyya, a koje je on, kasnije, na nalog Ilijas-bega preveo na
turski; on pridodaje da je jezik bio grub.
4) Germijanoglu (1300-1428).
Saopeno je da su Kabus-name i Merziiban-name prevedeni
na turski za Sulejman aha ibn Mehmed-bega, koji je pripa-
dao toj dinastiji (136811369-1388); o tome govori samo ejh-
oglu u uvodu svoje velike mesnevije, Hurid-niime.
5) Hamidoglu (1300-1391).
U ankarskoj biblioteci se nalazi rukopis, iji se pisac ne
zna, a sadri te/sir za suru al-Mulk, napisan po nalogu
nekog anadolskog emira po imenu Hizr ibn Gel-beg (GOl
Beyi).
622
6) Osmanoglu (drava Osmanlija). :
Pisac zvan Mustafa ibn Mehmed iz Ankare sastavio je te/sir
z~ suru )~al-Mulk za. SUlej~an-p~.u~ na!st~rijeg Orhanov~g
smao Moze se tome djelu pndodat! JOS Dnimend-nme, kOJU
je god. 1361. Arif Ali, zapovjednik tvrave u Tokatu, nanovo
sastavio po nalogu Murata I, te prijevod u stihovima Kellle ve
Dimne, koji je od nepoznatog autora takoer posveen Mu-
ratu L
Osim tih spomenutih djela, postoje i druga djela, koja su u
raznim krajevima Male Azije napisana u tom stoljeu. Tako,
prijevod at-Tabarija iz 1310; Destiin-iMaktal-i Hiiseyin, koji je
sastavio pjesnik po imenu adi ili ajad, god. 1361-1362. u
Kastamuniju; pjesma Tavus od Izedinoglua; Alijev H azret-i
Omer Destni; mesneviia Mihr il Ve/ii, napisana 1359. od
nepoznatog pisca; Milnacat od Hodaoglua; zbirka dobrih
savjeta, u stihovima, od SinanogIua; mesnevija od Meazoglu
Hasana iz Bej Pazara o Gaeauat-i Ali i druga mesnevija o Aliju
pod naslovom Feth-i Kala-i Selasil, i mnoga druga. U zbirci
pjesama, Mecmeu 'n-Nezir, koju je sastavio god. 1436-1437.
neki pjesnik po imenu Omer ibn Mezid, zatim u Cdmiu 'n-
Nazair, koju je sastavio god. 1512-1513. Hadi Kemal iz
Egridira, te u nekim drugim manje vanim zbirkama nalaze se
imena velikog broja pjesnika i djela, koja su spadala u to
stoljee.
Time da na mjesto seldukih sultana, na koje je suvie
utjecala perzijska kultura, dolaze jednostavni turkmenski
begovi, koji su znali samo maternji jezik, stupa sve vie u prvi
plan turski jezik, kao jezik znanosti i umjetnosti. Da bi
pridobili sklonost ovih begova i vodeih ljudi njihovih knee-
vina - koji su i sami bili jednostavni ljudi - mnogi uenjaci,
ejhovi i pjesnici nastojali su pisati djela ili arapska i perzijska
prevodili na turski jezik. Sami knezovi su nalagali prijevode
religioznih ili knjievnih djela, za koje su imali interesa.
Zapoelo se prevoditi te/sire, teoloka i mistika djela, legende
o svetim osobama, medicinske knjige, knjige o lovu, povijesti
Islama i openito poglavito pouna djela, koja su umedresama
bila poznata i cijenjena. Kao posljedica mevlevijskog pokreta,
posebice njegove mistike, koja je u palaama i na dvorovima
knezova bila vrlo uplivna, oituje se u svim tim djelima utjecaj
Mevlane, a dijelom i Sultana Veleda. ak se moe rei da je u
pjesnikim djelima prevladavao taj utjecaj i da su mnogi
pjesnici tog razdoblja i sami bili mevlevije.
Proza se, u tom razdoblju, sastojala poglavito od pounih
djela. U isti mah, pjesnika knjievnost je dobila izvanredni
polet. Pisane su sve vrste djela, od narodnih pria s vjersko-
-epskim karakterom, pa do takvih, koji idu za isto umjetni
kim ciljem. Vjersko-epska pripovijedanja upuuju na znatan
polet u tom razdoblju; piu se narodske knjige o osvajanjima i
udima Poslanikovim, a posebice o Alijevim junakim dje-
lima. Knjige su napisane u obliku mesnevija i u vrlo jedno-
stavnom stilu; pri tome su historijske linosti junaka veinom
legendarno date. Nadnaravni dogaaji, demoni, dinni, baja-
nje i uda daju djelima sasvim fantastini karakter. Neke od
tih epskih pria, u kojima vlada islamski pogled na svijet,
grupiraju se oko Hamzine osobe. Trei ciklus legendi je oko
Abu Muslima.
Meu brojnim djelima tog stoljea, koja su skroz proeta
islamskim duhom, treba navesti i siyar, biografsko-hagiograf-
ske ivotopise, koji govore o Fatimi, Hasanu i Huseinu i

dogaajima kod Kerbele, kao i mevlude. Djela, koja govore o
Poslaniku i svetoj obitelji, bila su u tim islamskim krugovima
vrlo popularna. U mamelukim i emirskim palaama u
Egiptu postojali su ljudi, kojima je bilo stavljeno u dunost
da se bave izlaganjem takvih (siyar) knjiga. Jedan od njih je
bio Zarir (parIr) iz Erzuruma, koji je u drugoj polovici
14. st. preveo al-Vakidijevu istoriju Futiin a-a'm i napisao
knjigu siyara na turskom, u stihu i prozi. Njegov jezik
pripadao je prvom razdoblju dijalekta azeri - kada se taj
istoni oguski dijalekt jo nije sasvim odijelio od zapadnog
oguskog dijalekta; jezik mu je bio jednostavan i stoga ga je
narod razumio i volio.
Od 14. st. mnoe se pjesnici, koji idu za isto umjetnikim
ciljem i kojima je uzor perzijska klasina knjievnost. Meu
njima na prvo mjesto dolazi ejh Ahmed Gulehri (Gulsehri)
iz Kirehira, kako vremenski tako i po vrijednosti.
Preveo je na turski Attarovu mistiku mesneviju Mantiq
at-Tayr i proirio ga malim povijestima iz raznih vrela,
posebice iz Rumijeve Mesnevije, kao i mnotvom razmatranja
koja se odnose na njegovo doba; a posjeduje se i vie njegovih
malih pjesama. Premda je bio mistik, ipak je iao za isto
umjetnikom svrhom. Slava tog velikog pjesnika potrajala je
jo sve do poetka 16. st., ali se njegov glas kao velikog
pjesnika izgubio ve nakon 14. st. Grad Kirehir, iz kojeg su
potekli i drugi pjesnici, izgleda da je bio znaajan kulturni
centar. On je rodni grad i poznatom pjesniku i mistiku Aik-
-pai (u. 1336-1337). Njegova Garib-ndme imala je od
poetka veliko znaenje u Maloj Aziji i irila se u brojnim
rukopisima. U kronikama se on dri za velikog mistika, ali
kao pjesnik samo je oponaao Mevlanu i Sultana Veleda.
Postoje od njega jo i jedan broj pojedinanih ilahija u
slogovnom metru, ali su po umjetnikoj vrijednosti ispod
majstorstva jednog [unusa Emrea.
Utjecaj ovog zadnjeg nije se ograniio samo na mistike
pjesme Aik-pae. Mnogi dervii su sastavljali ilahije na
narodnom jeziku i slogovnom metru. Najglasovitiji su bili
Said Emre i Kajgusuz Abdal. Prvi je bio uenik glasovitog
Hadim Sultana, jednog od halifa (zamjenika) Hadi Bektaa
Velija, a ivio je poetkom 14. st.; bio je, dakle, junusov
suvremenik. Said Emreova pjesma u metru aruz je jedna
nazira na arhnamu Ahmeda Fakiha. Kajgusuz Abdal, halifa
(zamjenik) bektaijskog dervia Abdal Muse, razvijao je u
svome djelu pravu liriku, duboku iskrenost i istou i jo
slobodniji, neoptereeniji jezik nego Junus. On je izvrio
veliki utjecaj na razvoj velike bektaijske poezije narednih
stoljea.
U drugoj polovici tog stoljea postiglo je klasino mistiko
pjesnitvo veliku savrenost s Nesimijem, koji je bio glasovit i
na istoku i na zapadu Anadolije. Bio je jedan od glavnih halifa
(zamjenika) Fazla Hurufija, utemeljitelja sekte hurufija.
Rije je o velikom pjesniku, ija se mistika lirika snano
doima. Njegov stil je jednostavan, ali pun snage i milozvu
nosti. Malo se pjesnika moe usporediti s njim po istinitom i
strasnom izrazu mistike ljubavi. A ipak je potovao sva
pravila pjesnikog stila i uspjeno se sluio klasinim obli-
cima. U njegovom Divanu nalazi se tuyug, jedan oblik svoj-
stven turskoj poeziji, koji perzijska knjievnost ne poznaje.
U 14. st. uzimala se graa za prie i bajke i iz perzijske
knjievnosti, kao to je, primjerice, Mesudov prijevod u
623
Tursko-osmanska knjievnost
prozi Kelile ioe Dimne, koji je ponegdje isprepleten stiho~
vima, kao i za Murata I prireeni prijevod istog djela u
stihovima. Pria Siiheyl ii Nevbahar ipak, koju su sastavili
Mesud ibn Ahmed i njegov neak Izudin u stihovima, ima
veu knjievnu vrijednost. Ta mesnevija, prijevod sasvim
nepoznatog djela, nije jednostavno prijevod, nego, radije,
slobodna obrada.
Nakon Hode Mesuda, ejhoglu Mustafa (u. 1340-1341)
stekao je najvei glas kao romantiki pjesnik. On je Mesudov
uenik i dovrio je njegovu Hurid-namu 1387. god. Pripadao
je utjecajnoj obitelji iz Germijana i bio je, najprije, u slubi
germijanskog bega, Sulejman-aha, kao niandija i defter-
dar, a tada se pribliio okolini Bajazita Jildirima (Yildinmi,
kojem je posvetio drugu redakciju svoje Hurid-name. Ne
posjeduje se neki njegov potpuni divan, ali u starim medmu-
ama nalaze se mnoge njegove pjesme. Ostalo je od njega i
prozno djelo pod naslovom Kenzu 'l-Kiibera; dovrio ga je
1400-1401. god. i posvetio Paa Agi ibn Hoda-pai, utjecaj-
noj linosti onoga vremena. U njemu se tu i tamo nau
stihovi, a sadri i odlomke drugih pjesnika. To je neka vrsta
Siyaset-name i zato je zanimljiva za poznavanje drutvenog
ivota tog doba.
Najveim pjesnikom tog doba - uz iznimku Nesimija -
mora se smatrati Ahmed, pisac Ishender-nme. To djelo,
dovreno 1390. god., bilo je uvijek vrlo cijenjeno i irilo se u
brojnim rukopisima. Ahmedi je predmet svoga djela (jedna
tema koja je vrlo rairena na Istoku i Zapadu) crpio iz
perzijskih vrela, ali je pridodao opsean dio, koji se odnosio
na povijest Male Azije i posebno osmanskih vladara. Iz tog
razloga se moe smatrati piscem prve turske kronike koja je
napisana u stihovima. Kao umjetniko djelo, Ahmedijev
Divan je, bez sumnje, zanimljiviji. Od tih pjesama, neke
imaju lokalni interes zbog opisa grada Burse i napadaja na
njegove itelje. U djelima 15. i 16. st. nalaze se dokazi za
njegov glas, a mnogi pjesnici tih stoljea pisali su nazire za
njegove stihove. Poznato je da se Iskender-name u to doba
itala i u Azerbejdanu, Horasanu i Transoksaniji i da jo; se
divilo i da ju je vrlo cijenio ak i pjesnik ejbani-han,
utemeljitelj dinastije ejbanida.
Za dopunu cjelokupne slike 15. st. neka se navede jo
kadija Burhanedin, premda njegova djela pokazuju osobitosti
dijalekta azeri. On je pripadao plemenu Salur i bio je sultan
Sivasa. Osim znaajnih arapskih djela o pravnoj znanosti, kao
i arapskih i perzijskih pjesama, taj vladar je ostavio turski
Divan, koji sadri gazele, rubaije i tujuge. Premda mu je jezik
malo grub i nije sasvim besprijekoran, njegova pjesnika
djela, ipak, krasi osebujan, pravi i strasni stil.
Iz svega navedenog nadaje se da se turska knjievnost u
14. st. mono razvijala i da je turski jezik vodio uspjenu
borbu s arapskim, vjerskim jezikom, i perzijskim, knjiev-
nim jezikom. Time to se slijedio perzijski uzor poloena je
solidna osnova za tursku klasinu knjievnost. Taj razvitak
nije bio okonan: za slubene spise koristio se jo uveliko
perzijski. Na natpisima, zakonitim ugovorima, vakufskim
ispravama koristio se arapski. Pravnike i teoloke knjige
pisale su se jo arapski, a knjige o mistici perzijski i arapski.
Jednako se moe zamijetiti da turski dobija na znaenju u
slubenom openju, kao to je to slua; i u nekim ukazima
Murata 1. Premda mnogi pisci i pjesnici kau da turski jo
Tursko-osmanska knjievnost
nije dovoljno briljivo izraen, osjeaju ipak, pod utjecajem
opeg kretanja, potrebu da na njemu piu ili, ak, na njega
prevode. Oni oponaaju i prevode perzijske pjesnike, a sve
vie prodiru u jezik arapski i perzijski elementi; preuzimaju
se neka gramatika pravila iz oba ova jezika, a iz perzijskog
prozodija i metri. Ali se jo slui turskim rijeima u izobilju,
te se vladavina arapskog i perzijskog, koja je obiljeavala
naredna stoljea, jo nije osjeala.
Timurova navala u prvim godinama 15. st. samo malo je
zaustavila razvitak osmanske drave u Maloj Aziji. S druge
strane, turska kultura u Rumeliji se uvrstila, jer su se u to
doba i doselili mnogi prosvijeeni muslimani.
Islamiziranje i turciziranje tokom 15. st. snano se una-
prijedilo primjenom devirme. Taj napredak se najvie osje-
tio u Rumeliji. Najstarije je djelo, koje se tu napisalo, spjev
o Fatiminoj smrti iz 1400. god., koji je napisao Halil, imam
damije Kara Bulut u [edrenu, a koji se ne razlikuje od
slinih popularnih pria tog stoljea.
U isto doba dobija turski na znaenju kao knjievni i
slubeni jezik. Vakufski natpis Germijanoglu Jakuba II iz
1411. god. prvi je turski natpis te vrste. Navode se jo
turski nadgrobni natpis u stihovima iz 1439. god. u Ankari i
jedan drugi rimovani u Bursi, od pjesnika Demalija iz
1463. god. Sve slubene isprave iz prvog razdoblja vladavine
Mehmedall su turske, pa ak i neki ukazi (fermani) iz tog
stoljea, od kojih najstariji potjee iz 1455. god. Iz jednog
rada Devletoglu Jusufa iz 828/1425. god. * saznaje se da se
turskim sluilo i u medresama. Samo u slubenoj prepisci s
drugim islamskim ili kranskim dravama, i na podrujima
koja nisu bila naseljena Turcima, koristili su se i dalje drugi
jezici. Povjesniar Kritovul spominje jednog grkog pisara
Mehmeda I!.
U prvoj polovici 15. st. postojala su tri velika kneevska
dvora, koji su potpomagali uenjake i pjesnike: dvor Kara-
manoglua u Konji, onaj Dandaroglua u Kastamuniju
(Kastamonu) i onaj osmanskih vladara u jedrenu i Brusi.
Krugu prvoga pripadali su u tom stoljeu: Fahar, Hoda
Fakih Karamani, Halimi i Nizami. U okolici Dandaroglua
nalazili su se: Miimin ibn Miikbil ibn Sinan Sinubi
(Sinopi), pisac medicinskog djela Mifta~ an-Niir wa-
-Haza'in as-Surur, i nepoznati pisac jednog kur'anskog
komentara pod naslovom Ceoiihirii 'l-Asdaf. Ismail-beg, lan
te dinastije, koji je vladao od 1443-1457. god., napisao je na
turskom vjersko djelo Huhnyt-i sultani. On je takoer
uinio da neki Umar ibn Ahmed napie na turskom knjigu
tedvida pod naslovom Risle-i Miinciye; dao je takoer zgo-
toviti prijevod Kimiya-yi Sa'adeta. Pjesnici na ovom dvoru
su Mehmed Sinubi i dervi Turabi od Kastamunija. Hamdi,
Haki, Senai i Dai su pjesnici na dvoru Ismail-bega (oba
zadnja kasnije su pripadali Osmanskom dvoru). Postoji jo i
Huldsatu 't-Tib na turskom, koji je posveen Kasim-begu
ibn Isfendijaru iz iste dinastije. Njegov sin Rustem-beg
napisao je jedan divan. U 16. st. pripadaju istoj dinastiji
pjesnici emsi-paa iEmiri.
Ali najsnaniji knjievni razvitak ostvario se kod Osman-
lija. Pjesnici kao Ahmedi i Ahmet Dai sastavili su kaside za
emira Sulejmana. Istom knezu bila je posveena Kaos-name
od nekog Mehmeda eiha Mustafe, kao i mesnevija pod
naslovom Tuhfe-name ili Ish-name, koju je zapoeo pjesnik
624
Mehmed 1396. god. Zna se i za Ceoahiru 'l-Meni, teoloko
djelo napisano 1406. god. od strane Hizra ibn Jakuba.
Nadalje, tom razdoblju pripadaju: mesnevija pod naslovom
Semsiye, dovrena 1408. god. od Jazidi Salahadina; pjes-
niki prijevod Makalat-! Haci Bektas Veli iz 1409. god. od
Hatiboglua, te Mukkadime od Kutbudina Iznikija (u. 1418).
Murat II je, prije svega, potpomagao razvitak turskog
jezika i knjievnosti. Njegov dvor bio je sredite uenjaka,
pjesnika i glazbenika. Tako je on uinio da neki Hizr ibn
Abdulah napie raspravu o glazbi. Drugi autor, koji je napi-
sao dva djela o glazbi, bio je Ahmetoglu ukrulah ($iikrul-
ldh). Pjesnici tog doba, sa ejhijem na elu, su: Rumi,
Husami, emsi, Hassan, Safi, Ezheri, Nudumi (Niicumi),
Nedirni, Ulvi, Zaifi; a postoje i mnogi drugi pjesnici, spisa-
telji i prevoditelji, ija su djela i ouvana. Za povijest pjesni-
tva tog doba, meutim, najvanije je djelo Mecmuatii 'n-
-Nazair, koje je napisao Omer ibn Mezid 1436-1437. god. i
u kojem je on sabrao pjesme 83 pjesnika od 13-15. st.
Revno je unapreivao tursku knjievnost i Umur-beg, sin
Timur Ta-pae, jednog visokog asnika Murata II. Veliki
broj djela bio mu je posveen, kao npr. Cevher-name iz 1428.
god. od Mehmeda ibn Mahmuda irvanija i prijevod Iksir
as-Sa'iidata; prevoditelj tog djela izriito kae da se potrudio
koristiti toliko turskih rijei koliko je to mogue, da bi
udovoljio elji Umur-bega. Rukopis djela Anfas al-Gauxihir u
Bursi sadri na poetku popis knjiga, koje je Umur-beg
uvakufio, a meu njima je veliki broj turskih. Proizlazi,
dakle, da je turski jezik u prvoj polovici 15. st. bio ve jezik
umjetnosti i znanosti i proizveo knjievnost koja je obuhva-
ala sve knjievne rodove tog doba.
I u ovom stoljeu nije se ograniilo na prevoenje klasinih
islamskih djela. Od narodne knjievnosti spomenimo, kao
najljepu, knjigu o siri (ivotopis Muhammedov), spjev Sulej-
man elebija iz Burse iz 1409. god. Njegov Mevlud je narod
itao stoljeima i u svakom stoljeu su pisali brojne nazire na
taj spjev, koji pokazuje sve kvalitete majstorskog djela turske
knjievnosti. Mistika knjievnost razvijala se s nastankom
novih mistikih redova. Uz prijevode klasinih djela mistike
(Gulan-i Raz, Mir$ad al-'Ibad, Fa$l al-llitab, Tad-
kira-i Awliya'), javlja se vie djela o mistikom moralu i
pravilima reda, u prozi i stihu. U tu vrstu knjievnosti
spadaju, meu ostalima, mesnevije Miinacat-name, Fiuiizet-
-name, Ibret-name, l'v1.a'zeret-name, Elest-name i H ayret-name
od ejha Erefa ibn Ahmeda, prilino neuglaena djela, koja
su napisana poetkom tog stoljea, a jednako i prijevod
Vilayet-niime Hadi Bektaa, koji je u stihovima priredio
Hatiboglu. Osim toga, vie sufija tog doba pisalo je pjesme na
nain junusa Emrea. U te spada i poznati Emir Sultan, koji je
ilahije pisao u slogovnom metru. Ovaj, kao i Hadi Bajram
Veli od Ankare, utemeljitelj reda melamija-bairamiia, podi-
gao je cijelu kolu pjesnika te vrste. Jedan od njih je i
spomenuti Mehmed, sin jazidi Salahadina. Glasovit je pos-
tao osobito djelom Muhammediye, koje je dovrio 1449. god.;
naredne godine doao je na Krimu, a ak i kod Turaka
Kazana i Bakirda, na glas zbog svoje velike svetosti. Taj
veliki spjev je napisan u raznim metrima, na poneto nez-
grapnom jeziku; predmet je uzet iz knjiga tipa siyar; osim
* Vidi napomenu na stranici 13.

I toga, odaje ono mistike utjecaje, pn ce~u se pridrava
potpune pravovjerne postavljenosti. To djelo izvrilo je
golemi knjievni utjecaj.
Jedan od najznaajnijih mistikih pjesnika tog doba je
Kemal Urni (Kemal Ummi ). On je bio halvetijski dervi, a u
svojim djelima se pokazuje pravim pjesnikom. Njegov utjecaj
dopirao je sve do Turaka Kazana, Bakirda i do Uzbeka.
Jednako je glasovit postao Abdulah ibn Eref ibn Mehmed
(u. 1470), utemeljitelj erefijskog odvojka bajramijskog reda;
poznat je pod nadimkom Erefoglu. On je napisao djelo:
Muzki 'n-Nufus i jedan divan. Pojava velikih mistika i uteme-
ljenje novih redova oivjela je tursku hagiografsku knjiev-
nost, zbirke legendi o svetim osobama, o Emir Sultanu,
Erefogluu, a kasnije Hadi Bektau Veliju, Kajgusuzu i
Osman Babi.
S Nesimijem zapoeta hurufijska knjievnost nastavljena
je od njegovog uenika Refiija, koji je 1409. god. napisao
svoju Besaret-name, zatim od Feriteoglua (u. 1459), pisca
jedne Isk-name, te od Virani Babe. Propaganda Hurufija
prodrla je ak do dvora Mehmeda II, a pod Bajazitom II ovi
krivovjerci bili su estoko proganjani. Usprkos tome, postoje
u 15. i 16. st. brojni hurufijski pjesnici: Temennayi iz Kajse-
rija, Hasan Rumi iz Kara Ferje, Husejni, Usuli iz [enide-i
Vardara, Nebati, Tarzi iz Bagdada, Vahdeti iz Bosne, Penahi
iz Tebriza i Muhiti. Na podruju dijalekta azeri nailazi se iz
te sekte na aha Ismaila Safavija, Lakarija, Tiflija i Habi-
bija, koji je kasnije doao u Carigrad.
Od religiozne knjievnosti moe se navesti kao najstariji
zastupnik Ahmet Dai, pjesnik koji je ivio na dvoru Germija-
noglua i Osmanlija. Osim nekih prijevoda, posjedujemo od
njega arapsko-perzijsko-turski rjenik, 'Uqud al-gauiahir.
Kao pjesnik, uspjeno je podraavao perzijske pjesnike, kao
to su Selman Savedi i Kemal Hudandi. Pa ipak, nije
izvrio neki spomena vrijedni utjecaj na pjesnitvo svog doba.
ejhi je najznaajniji pjesnik tog doba, sasvim uz Ahme-
dija i Nesimija. On je pisao kasi de i bio je u volji kod sultana
Mehmeda I i Murata II. Uistinu se zvao Sinan Gerrnijani, ali
su podaci o njemu, dijelom, proturjeni. Umro je, po svoj
prilici, nakon 1429. god., a treba da je pokopan u Dumlu
Pinaru kod Kutahiie. Na ejhija se gleda kao na velikog
pjesnika. Njegov prijevod Nizamijevog djela Husrev i irin
vie je od obinog prijevoda. Har-niime, koju je posvetio
Muratu II, je remek-djelo satire. Taj pjesnik je sve do 16. st.
vrio znaajan utjecaj na knjievnost. Pjesnici, kao Nedati i
Hajali, navode ga sa strahopotovanjem, tako da je zasluio
naslov "ay!J a-u'arii. I u mistikim krugovima uivao je
veliki ugled, pa ak i kod egipatskih Turaka.
Nakon ejhija, moe se navesti Atai iz Burse, iji Divan
posjedujemo. Njegovo pravo ime je Ahi elebi, a nadgrobni
spomenik u Bursi nosi datum 1437-1438. Bio je oevidno
pod eihiievim utjecajem, ali u njegovim pjesmama prevla-
dava pesimistiki ton. On je prvi uveo upotrebu poslovica u
gazel. Druga znaajna osobnost tog doba je slikar Safi iz
Burse. Njegov Divan sadri kaside, koje su posveene Mura-
tu II, veziru Halil-pai i drugim visokim asnicima.
Drugi pjesnici tog doba su: Ulvi iz Burse, Humami (Hum-
miimi) iz Iznika, zatim Ahmed Rumi iz Galipolja, Baba
Nedirni, Daifi (Zaifi) iz Galipolja. Mora se navesti i Demali,
koji je 1446. god. napisao mesneviju Giilsen-i Ussak za Mura-
Tursko-osmanska knjievnost
ta II i drugu, H uma u H iimdyun za Mehmeda II, kao i treu,
Miftiihu 'l-Ferec. Postoji jo i drugi spjev o knjievnim umije-
ima pod naslovom ar-Risiila al-'agiba fi as-San'i' wa-
-'l-Badii'i'. Latifi je hvalio ovog pjesnika. Konano, od njega
potjee vie rimovanih natpisa na zgradama Burse.
Epoha Fatih Mehmeda II i Bajazita II, koji su i sami bili
pjesnici, znai veliki razvitak za turski jezik i knjievnost.
Nakon to su turkmenske dinastije u Maloj Aziji iezle, bio
je osmanski dvor i njegova okolina jedino utoite pjesnika i
uenjaka. Osim toga, velika osvajanja imala su za posljedicu
da se osmanski utjecaj proirio sve do Krima i otoka Egejskog
mora, te da je islamiziranje i turciziranje dobilo na jaini.
Istodobno je privredno blagostanje Carstva doseglo znatnu
visinu, dok se zakonodavstvo Mehmeda II prilagoavalo
potrebama vremena. Medrese i tekije i, prije svega, mistiki
redovi, kao to su Bektaije, pridonijeli su mnogo islamizira-
nju. Drava je, sa svoje strane, osigurala politiko jedinstvo
Carstva, nastavljenim naseljavanjem grupa stanovnitva.
Mehmed II i njegov veliki vezir Mahmud-paa odredili su
znatne potpore za uenjake i pjesnike. Pjesnici i glazbenici,
kao Nedmi, Fenaji, Nuri, Iki, Hafi, Dai, Duaji, Kudsi,
Katibi, Nahifi, Vahidi i dr., dobijali su za svoja djela visoke
nagrade. Mehdi, Melihi, Bursali Ahmed-paa i dr. stalno su
bili u pratnji Mehmeda I!. Mahmud-paa je posebno potpo-
magao Hajatija, Sarida Kemala i Enverija. Okolini princa
Dema pripadali su: ahidi, Sehaji, Lali, Hajdar, Kandi,
Sadi i Turabi, odgojitelj princa Baiazita II, a njegovi sinovi
nastavili su tu tradiciju. Pod Bajazitom II, vie od trideset
pjesnika dobijalo je novac iz dravne blagajne.
Najvei pjesnik iz doba Mehmeda II je Ahmed-paa iz
Burse. Premda je bio pod utjecajem Nijazija, ejhija, Ataija i
njegovog uitelja Melihija, nadmaio je, ipak, svoje suvreme-
nike u gazelu i, prije svega, u kasidama. Sasvim uz ejhija, on
se moe smatrati najveim turskim pjesnikom. Njegov utje-
caj na pjesnike tog doba je oevidan, tako na Resmija,
Haririja, Kandija, Visalija, Nizamija iz Konje, Safija i Sul-
tana Dema. Taj utjecaj osjeao se i kod Nedatija, Bakija i
sve do u 16. st. Kao i drugi pjesnici, bio je pod utjecajem
perzijske poezije, to mu se, bezrazlono, prigovaralo. S
druge strane, krivo je iroko raireno gledanje da je Ahmed-
-paa zapoeo svoju pjesniku karijeru time to je na neke
Nevaijeve pjesme zgotovio nazire. On je svoj Divan napisao
na nalog Bajazita II. U njemu se nalaze satire, kite (ku'a) i,
prije svega, vrlo lijepe pjesme u formi murabba',
Nakon njega je Nedati najvei pjesnik 15. st., poznat,
prije svega, zbog svojih mersija (tubalica) i gazela. On svoj
ugled duguje, meu ostalim, estoj upotrebi poslovica u
svojim pjesmama. Njegov glas je iao ak preko granica
Carstva. Nedatijev utjecaj osjea se kod Sun'ija, Taliija,
evkija, Rizaija, Zarija iz Ushiiba (Skoplje), Sakija iz Filibe,
Sehija, Kurbija, Vasfija, Verdija i avera, pjesnika 15. i
16. st., te kod pjesnika njegove okoline, kao Mihrija. Mnogi
pjesnici su sastavljali nazire na njegova djela, a neki su ga, kao
Valihi iz Tokata, upravo tovali na religiozni nain.
Uz njega se mora spomenuti i njegov suvremenik Mesihi iz
Pritine, koji je glasovit po svome Divanu i Sehr-engizu.
Njegovo djelo odraava manje ili vie lokalni ivot.
Mesnevija, koja se zapoela pisati u 14. st., pokazuje se
plodnom i u ovoj epohi. Od mistikih djela navode se:
625
Tursko-osmanska knjievnost
~ ~ .... ~ ~~~ ..
Giilzar-i manevi od Ibrahim Tanurija (u. 1482); Vahdet-name
od Abdurahima iz Kara Hisara (napisana 1460); mesnevija
Ruenija iz Ajdina, slavnog halvetijskog ejha (u. 1487);
Firkat-name, napisana 1471. god. u Izniku od Halilija iz
Dijarbekira. Romantiki sadraj tog spjeva uzet je iz perzij-
ske knjievnosti. Najpoznatija su Yusuf u Ziileyha od Ak
emsedin Zade Hamdija, Husrev u Slrln od Ahija, Isret-
-name od Revanija i, prije svega, Heves-name, napisana 1493.
god. od Dafera elebija. To zadnje djelo je sasvim izvorno
stvaranje; pisac se pokazuje kao tanani pjesnik, kod kojeg je
mata jaa od osjeaja. Krajem tog stoljea dobile su i teme
hamse veliku popularnost; Nizamijeva Hamsa prevoena je
vie puta.
Ovom dobu pripada i jedan broj kronika u stihu. Postoji
jedna mesnevija sa 11.000 bejtoua o junakim djelima Kemala
Reisa; napisao ju je Safai iz Sinopa, koji je ivio u svojoj tekiji
na Galati; zatim, mesnevija sa 15.000 bejtoua od Sabaija iz
Jedrena, o osvajanjima Koda Davud-pae u Bosni; rimovana
kronika, koju je Bajazitu II posvetio Sari Kemal, pod naslo-
vom Sela tin-name; Destur-name, koju je Enveri 1466. god.
napisao za Mahmud-pau; konano, kronika sa 15.000 distiha
o osvajanjima Mihaloglua Ali-bega, od Suzija iz Prizrena.
Spomenimo jo i Kutb-name, koju je Uzun Firdevsi posvetio
Bajazitu II, a opisuje osvajanje otoka; ovaj pjesnik poznat je i
po drugim djelima, kao Silahsiir-name i Suleyman-name.
Proza je u ovoj eposi pokazala znatan razvoj. Njezin
najsjajniji predstavnik je Sinan-paa, pisac Tezarru'-name,
kao i Risale-i Ahlak i jedne Tezkire-i Evliya. Prvo djelo je
protkano pjesmama, a svjedoi o snanom vjerskom osjeaju.
Stil mu je isti kao u poznatoj raspravi Abdalaha Ansarija, tj.
umjetno izraen, a ipak prirodan i istinski. Glavni predstav-
nici umjetnike proze su jo Sari Kemal, koji je preveo
Ta'rlb-i mu'gam; Ahi, koji je Hiisn u Dil od Fetahija
Niaburija preradio na turski; Mesihi, pisac djela Gul-i Sad-
berg, i Dafer elebi. Znaajni stilisti su, osim toga, veliki
vezir Mahmud-paa (Adni), niandija Mehmed-paa (Ni-
ani) i Tursun-beg (Jazidi).
Pisanje povijesti u prozi takoer se sada zapoinje javljati
umjesto arapski i perzijski pisanih djela. U doba Bajazita II
pomalja se mnogo primjeraka anonimnog Tevarlh-i Al-i
Osman, kroz iju prozu su rasute pjesme uzete iz Ahmedijeve
Iskender-name. Iz toga se vidi da su ve u 15. st. u narodu, a
osobito u vojnikim krugovima, postojale kronike, koje su
gotovo imale karakter epova. Povijesno djelo Dervi Ahmeda
Aikija, poznatog pod imenom Aikpaazade, i Urud-bega
ne razlikuju se stilistiki od tih anonimnih kronika. Kronike
Katiba evkija, Bihitija i Nerija spadaju u to doba. Obr-
nuto, djela kao Tarih Ebii-l-Feth. od Tursun-bega i Cam-i
Cem-i aYln od Bajatija napisana su za gornje drutvene klase,
te su od onih kronika potpuno razliite. jazidi Ali napisao je
u doba Muratall jednu Seleuk-name, a ovo djelo moe se
smatrati uzorom tog naina pisanja povijesti. Vie tih historij-
skih djela, kao ono Tursun-bega i Istanbul Feth-namesi od
Dafera elebija, vie je napisano u namjeri da pokae
umjetniki stil i iroko knjievno znanje, to je utjecalo na dio
prozne knjievnosti. Lijep primjer neizvjetaene proze iz
tog doba je rasprava Deli Lutfija, jedno od najstarijih humo-
ristikih djela na turskom jeziku.
Iz tog doba su poznata i neka djela na anadol skom turskom
~ ~ .~ ~
jeziku, koja su pisana u Egiptu i Siriji. U Egiptu su erkeski
Mameluci odravali tursku kulturu i jezik.
I Iz svega pregledanog proizlazi da je znatno porastao perzij-
! ski utjecaj na tursku poeziju i prozu i da je postao moda.
Mehmed II je ak dopustio anadol skom pjesniku ehdiju da
napie na perzijskom jednu ah-namu (Sehname), a i Baja-
zit II povijesno djelo Idrisa Bitlisija. Uenjaci i pjesnici iz
Mezopotamije, Azerbejdana, Perzije i Horasana posjeivali
su osmanski dvor, uivali veliko potovanje idobijali
poklone, na to su se ak tuili turski pjesnici. Panje dos-
tojna osobnost meu njima je Hamidi (u. 1430) iji Divan
sadri turske i perzijske pjesme. On sam bio je turskog
porijekla; ivio je najprije na dvoru u Kastamuniju, te je
nakon 1459. god. doao u volju Mehrnedu II.
Dvor Mehmeda II i Bajazita II bili su, uostalom, u vrlo
srdanim odnosima s dvorom u Heratu i drugim orijentalnim
dvorovima, a jo uvijek je Osmansko Carstvo bilo usko
povezano sa islamskim zemljama na Istoku, i to osobito
turskim zemljama, putem kulturnih i knjievnih veza.
U 15. st. postojala je jednako i dalje narodna knjievnost,
iji su nosioci bili ozani. Bila je jo omiljena na dvorovima,
premda su ozani, kraj velikih klasinih pjesnika, postali
siromani glazbenici. Ali u narodu su i dalje bili vrlo cije-
njeni. Oni su govorili stare muslimanske epove i zapoinjali
svoju grau uzimati iz svakodnevnog ivota i mjesnih prilika.
To im je omoguavalo iznositi i grublje stvari, ime su se jo
vie udaljili od klasine poezije. Po svoj prilici se i kazalite
sjenki Karagoz proirilo u ovom stoljeu.
U narednom, 16. st. Osmansko Carstvo je pod Selimom I i
Sulejmanom Velianstvenim (Turci ga zovu Kanuni,
Zakonodavac) na vrhuncu svoje moi. To se i na podruju
jezika i knjievnosti pokazuje u velikim kulturnim sredi-
tima, gdje dolazi do podizanja kola, tekija i medresa. Budui
da je vlast svoju brigu posvetila osobito Rumeliji (Maloj
Aziji), to se tu pomaljaju mnogi pjesnici. U to doba dolo je
do meusobnog snanog utjecanja turskog, grkog i slaven-
skih jezika. Osvajanjima na Istoku, gdje je vladao dijalekt
azeri, zapoeli su se pjesnici tog podruja sluiti osmanskim
dijalektom. I Krim je doao pomalo u ozraje osmanskog
knjievnog jezika. On poinje davati osmanske pjesnike,
meu kojima je i nekoliko hanova. Istom utjecaju podlijeu i
dere-begovi u Kurdistanu. Intelektualni krugovi neturskog
puanstva morali su uiti turski, a s druge strane je Carigrad
privlaio uenjake i pjesnike, koji su potjecali iz drugih
turskih i muslimanskih zemalja.
Svi sultani i prinevi osmanske dinastije unapreuju
umjetnost i znanost, a taj primjer slijede i njihovi dravnici.
SelimI je, osim svoga perzijskog Divana, pisao pjesme na
turskom i ak na agatajskom jeziku. Sultan Sulejman je
pisao pjesme pod nadimkom Muhibbi, a od poetka je
imao razumijevanja za izvanrednu nadarenost Bakija. Veliki
vezir Ibrahim-paa, i sam pjesnik, potpomagao je, prije
svega, Hajalija, Lamiija i Rahmija. Pod Selimom II, Mura-
tom III i Mehmedom III prevladavale su iste struje, tako da
je anadolski turski postao znaajan jezik umjetnosti i zna-
nosti.
U 16. st. se vrlo jasno osjeao utjecaj Damija i istonotur-
skog pjesnika Nevaija, a mnoga njegova djela prevedena su
na osmansko-turski. S druge strane, postalo je modom pisati
626

1- pjesme na agatajskom. Pjesnici, koji su doli s Istoka, kao
I Demili, pridonijeli su irenju Nevaijeve slave. Mnogi pjes-
nici na azeriju traili su takoer utoite na dvoru osman-
skih sultana. Najglasovitiji je bio ahi, koji se udaljio s
dvora aha Ismaila, i Habibi, koji je, najprije, pripadao
okolini Jakuba, vladara Ak Kojunlua, a onda Safavida
Ismaila. Uostalom, mnogi dokazi govore za to da su posto-
jale prilino uske kulturne veze izmeu osmanskog dvora i
dvorova Safavida, ejbanida i, ak, Velikih Mogula.
Knjievni ivot cvjetao je ne samo u Carigradu, nego i u
Bagdadu, Dijarbekiru, Konji, Kastamuniju, Bursi, Jed-
renu, [enide-i Vardaru i Skoplju (Usktib). U Carigradu se
nailazilo na pjesnike na raznim mjestima, npr. u malim
duanima, gdje su se neki pjesnici bavili trgovinom, u
vrtovima (Bahi u Beiktau), u glasovitim gostionicama
(meyhane) Galate, tekijama (tekke Dafer-abad u kraju Siid-
Iiice) i stanitima (konak) bogatih ljudi. Nakon otvaranja
kafana, postale su i kahve-hane vana sastajalita, iji su
posjetitelji pripadali svim drutvenim slojevima. Taj knji-
evni ivot odvijao se usporedo s razvitkom arhitekture,
ornamentike, kaligrafije, glazbe i raznih znanosti. Pomou
genija velikih pjesnika, kao to su Rahmi, Zati i Haiali, a
prije svega Baki i Fuzuli, nastao je turski klasicizam, koji
nije bio manji od perzijskog, mada mu je ovaj sluio
uzorom.
U 16. st. knjievni jezik jo uzima iz arapskog i perzij-
skog. Uenjaci kao Sururi, Sudi, Ibn Kemal i Rijazi stva-
raju jezikoslovne komentare, kao i leksikografska i grama-
tika djela. Mnoga djela su prevedena s arapskog i perzij-
skog na turski jezik. Posuenice su omoguile turskim
pjesnicima da usavre prozodiju i stil svojih pjesama prema
ukusu svoga doba. Rezultat je bio lijep, ali izvjetaen
jezik, u kojem su nestale mnoge prirodne osebujnosti tur-
skog.
U kasidi i gazelu su najistaknutiji stvaraoci 16. st. po
kronolokom redu: Zati, Hajali, Fuzuli i Baki.
Zati je, osim kasida i gazela, zapisao i veliki broj poet-
skih i proznih djela, ali koja ve odavno nisu od neke
vrijednosti. Njegova mata i njegova neobina osjeajnost
uinili su ga vrlo popularnim, te je imao mnoge uenike. U
poetskom razvitku nalazi se izmeu Nedatija i Bakija.
Hajali je zapoeo svoju pjesniku karijeru, kada je Zati
bio na vrhuncu svoje slave. Ali, kao pjesnik, nadmaio ga
je, a i mnoge druge, te ga nazivaju Hafiz Ruma. Njegov
Divan sadri sveukupno njegovo djelo i kasnije je prireen
od nekog Alija elebija, premda on sam kae, u jednoj
kasidi, posveenoj sultanu Sulejmanu, da je sredio Divan.
U mladosti je bio pod mistikim utjecajem, koji je potjecao
od Usulija. Pa ipak, mistike pjesme u njegovom ukupnom
djelu ine samo mali dio. Najizvorniji su mu gazeli.
Kao velikog pjesnika turske knjievnosti treba drati
Fuzulija, premda je roen u bagdadskom kraju i sluio se u
svojim pjesmama dijalektom azeri. Bio je turskog porijekla iz
plemena Baiat. Njegov Divan i njegova mesnevija Leyld ve
Mecnun osigurali su mu mjesto u knjievnosti. Uslijed njego-
t vog mistikog opredjeljenja, ljubav u njegovim djelima
I nikada nema isto svjetovni karakter. Ali kada j, preao n,
kaside, zapao je u bezvrijednu izvjetaenost. Njegova Leyld
ve Mecnun vie je izvorno, nego oponaajue djelo. Nakon
- --- --- --- - - - - ---- - - -
627
Tursko-osmanska knjievnost
Nesimija i Nevaija, nijedan drugi pjesnik u cijelom turskom
svijetu nije postigao takav glas kao on. Njegov utjecaj prote-
zao se ak i na putujue pjevae.
U Carigradu je, po Hajalijevoj smrti, najvei pjesnik bio,
bez sumnje, Baki. U kratkom vremenu se njegov glas proi-
rio po cijelom Carstvu i prodro ak do Indije. Svi kasniji
pjesnici sve do 19. st. slavili su ga kao uzor. Njegove kaside,
mersije i gazeli dostigli su veliku savrenost. Iako su na njega
utjecali neki raniji pjesnici, ipak je on ouvao cijelu svoju
osobnost. U oitovanju osjeaja, Baki je ispod Fuzulija, ali su
mu glazbena dra i plastini uinak njegovih pjesama donijeli
slavu majstora klasicizma koji se ne da oponaati.
esnaesto stoljee dalo je jo mnotvo drugih pjesnika, koji
su dali znaajan prilog u kasidama i gazelima. Mogu se navesti
Hajreti, vrlo izvoran pjesnik, koji opisuje gradove Rumelije i
svoje ljubavne doivljaje; nadalje, Ishak elebi; Rahmi iz
Burse, koji je poznat po svome prijevodu Hilalijevog tih u
Denoia i lijepim gazelima; Figani; Makali; Duri-zade Ulvi
iz Carigrada. U drugoj polovici su ivjeli Emri, Ubejdi,
Muezin Hudaji i Nev'i, majstor gazela, a bio je, istodobno,
veliki uenjak i stilist; moe se dodati jo Ruhi iz Bagdada;
konano, Fevri, Denani iz Burse i Seliki, koji je postao
poznat svojim pjesmama u formama muhammes i miiseddes;
Suni i glasoviti Kara Fazli, koji piu rubaije na nain Omara
Hajama; Saati, uhreti, Rijazi i Ata koji su istaknuti u satiri
(luciu); drugi kao Sagiri, Sani i Gazali stvorili su aljive
pjesme; u to doba su omiljeni zagonetka (muamma) i krono-
gram (tarih}, u emu se osobito isticao Emri.
U mesneviji se, uz brojne prijevode i oponaanja perzijskih
djela, zapaaju i izvornije tvorevine, koje imaju lokalan pred-
met, kao ehr-engiz, mistike pjesme i rimovane kronike.
Tema Jusuf i Zulejha je bila vrlo popularna, posebice putem
Hamdijevog djela. Mnogi pjesnici piu djela pod naslovom
Leyla ii Mecnun, ali ih zasjenjuje Fuzuli. Drugi predmeti su
bili Mihr ii Miisteri, koju je Miri preveo s perzijskog, Ebhar-i
Efktir i Behram ii Ziihre, oboje napisano od Fikrija, i jo
druge. Najpoznatiji pisci mesnevije su Kara Fazli iz Cari-
grada, tvorac spjeva Gul ii Bulbul, Jahja-beg iz Talide i
Lamii, no koji je manje poznat. Mnogi pjesnici su, oslanja-
jui se na Damija i Nevaija, napisali Had!s-i erbain. U tu
grupu je spadalo i Hakanijevo glasovito djelo Hilye i njegov
prijevod Had!s-i erbaina. Potaknuti glasovitou Mevluda
Sulejmana elebija, zapoeo je istu temu obraivati veliki
broj pjesnika, ali ipak nije dostigao jednaku popularnost.
Budui da mistiki pokret u ovom stoljeu jo ojaava i da
se svugdje otvaraju nove tekije, nije udno da pjesnici raznih
redova piu pouna djela, mistike pjesme i zbirke legendi o
svetim ljudima, kao i da zgotovljavaju prijevode arapskih i
perzijskih mistikih djela. Moe se rei da je svaka tarika
imala svoju vlastitu knjievnost. Meu njima su najznaajnije
heterodoksne grupe. Tako knjievnost bektaija, koja je u
15. st. zapoela s Nedimijem, zastupaju [etimi, Askeri i
drugi.
Konano je i vie historijskih djela tog doba koristilo oblik
mesnevije. S iznimkom Hadidijeve osmanske povijesti, koja je
napisana 1531. god., sva ona obrauju gotovo uvijek pojedi-
nane dogaaje (osvajanje Budima, Derbe, Jemena itd.) ili
sultanove pobjede (posebice Sulejmana) ili, pak, vojskovo-
ine (kao Hajrudina Barbarose i dr.).
Tursko-osmanska knjievnost
I
I
Proza je u ovom stoljeu nezgrapna i izvietaena. Nadma-
uje se perzijski uzor i izraavaju najjednostavnije misli
putem najsloenijih slika, ime se predmet samo zamagljuje.
Od takve zablude u ukusu nisu slobodni ni najvei stilisti:
Lamii, Kemalpaazade, Delalzade, Feridun-beg, Azmi,
prevoditelj Humayun-name, Ali ele bi, Kinalizade Ali e
lebi, Hoda Sadedin i dr. Tom sklonou ka izvjetaenom
proza je izvrila vrlo nezdrav utjecaj na pjesnitvo. Intelektu-
alni krugovi su prezirali djela koja su bila napisana jednostav-
nim jezikom. Ipak se primjeuje da je u vrlo dugim djelima
samo predgovor napisan u tom tekom i pretjeranom stilu.
Mnoge vjerske, knjievne, historijske i moralizirajue knjige
tog doba su, uostalom, napisane jednostavnijim jezikom. To
je bio sluaj i u unutranjem openju drave i drugim slube-
nim dokumentima.
Zapoinje se s historijskim djelima, koja su se zamjetno
razvila, i to uglavnom zato to su intelektualni krugovi izlazili
svojim interesom u susret vojnim uspjesima Carstva. Uz
rimovane kronike, to je nastavak selduke tradicije, javljaju
se od Bajazita II i Selima I i povijesna djela u prozi. Slubenu
osmansku povijest, koju je Idris Bitlisi napisao na perzij-
skom, preveo je njegov sin na turski. Druga opa povijesna
djela su od Ibn Kemala, Delalzade Mustafe elebija (Taba-
katu 'l-Memalik), Muhjidin Demalija, Lutfi-pae, Hoda
Sadedina i Alija. Osim toga, postoji jo mnotvo posebnih
povijesnih djela, koja obrauju ili ograniena razdoblja ili
pojedinane dogaaje (feth-name), te biografska djela (kao
Ceoahiru 'l-Menakib o Mehrnedu Sokoloviu). Istodobno
postoji na dvoru, sada kao i ranije, sluba sehnameci. U
Sulejmanovo doba ju je obavljao Fethulah Arif elebi, iji su
nasljednici, meu ostalima, Eflatun irvani, Seiid Lukman i
Talikizade. Dok su se djela, kao Sadedinovo Tacii 't-Teoarih,
smatrala uzorom stila, to su Tarih Lutfi-pae, iji se stil
oslanja na stare kronike, a prije svega njegova Asaf-name
mnogo vaniji izvori za drutvenu povijest ovog doba. I Tarih
Selanikli Mustafa-efendije pokazuje takoe do kojeg se stup-
nja korumpirala dravna uprava krajem stoljea. Najveim
povjesniaremmora se smatrati Ali, koji se i u svojim drugim
djelima pokazuje kao uenjak sa skoro enciklopedijskim
znanjem. Ne samo Kunhii 'l-Ahbar, nego i Nasihaiu 's-
-Selatin, Kauidii 'l-Meciilis i Menakib-i Hiinerueran, doka-
zuju da je pisac ozbiljan kritiar, koji dobro poznaje ivotne
prilike svoga doba. Stil njegovih povijesnih djela je relativno
jednostavan.
U ovom stoljeu su napisana i zemljopisna djela i izvjetaji
s puta. U 15. st. zna se samo za prijevode i izvatke iz
Kazvinija i Ibn al-Vardija, kao i prijevod Ptolemeja sa gr
kog. U 16. st. oba ova djela su ponovo prevedena, a i djela
Abu-I-Fide (od Sipahizadea) i Istahrija (od erif-efendije),
kao i djela Alija Kudija o matematikoj geografiji i geograf-
skim opisima Egipta. Glasovito djelo Bahriye, koje je god.
1529. napisao Piri Reis, plod je pomorske politike carstva; to
djelo oslanja se, dijelom, na starije kartografe, kao to je
Safai, i na talijanske karte. Kao plod Sulejmanovih kopnenih
pohoda javlja se djelo Mitraki Nasuha, koje je prepuno slika
i nacrta. Sejidi Ali Reis pie svoj Muhit kao rezultat svoga
nesretnog poduhvata na Indijskom oceanu; dodue, djelo se
oslanja sasvim na ranija arapska djela. Mir'atu 'l-Memalik od
istog pisca je, prije, izvorno djelo. Poslije njega dolazi u stihu
628
napisana Seyahat-name trgovca Ahmeda ibn Ibrahima, koji
opisuje svoje putovanje u Indiju. Vrlo je vano djelo Mena-
zirii 'l-Avalim od Mehmeda Aika iz Trapezunta; zasnivajui
se na staroj islamskoj geografiji, donosi ono vane nove
obavijesti o osmanskim dravama. Konano, treba navesti
Tarlh-i Hind-i Garblootkriu Novog svijeta, koje je 1582.
god. preveo s nekog evropskog jezika Mehmed Jusuf al-
-Herevi.
Uz turski klasicizam, umnoavaju se i djela narodne knji-
evnosti, koja su irili kazivai i pripovjedai (kissa-h(v)an,
meddali i karagozci) u kafanama i janjiarskim kasarnama. S
druge strane, mnogi klasini pjesnici pisali su turkije (turku),
koje su namijenjene za narod, a sastavljene su u metru aruz i
u obliku murabba'; kasnije su se zvale sarh: (arkija, pjes-
ma). Ta pjesnika djela nadovezivala su se na najstarije
oblike turske poezije. Pa ipak su proizvodi neobrazovanih
pjesnika, kao to su Enveri, Sijabi, Raji, Rahiki i dr. koji su
pisali oponaajui klasine pjesnike, vie odgovarili ukusu
naroda. U narodnim krugovima oduevljavalo se jo za teme
kao Abu M uslim, H amza-name, Baual Gazi itd. Sultan Sulej-
man dao je Salih-efendiji, prevoditelju Gami' al-Hihyiua,
da prevede na turski priu Firuz-aha u osam svezaka. ak se
u palaama sultana susretalo pripovjedaa iz naroda. Uz
stariju islamsku grau, javljaju se i zbirke pria iz svakida-
njeg ivota. U tom pravcu je pisao Mustafa Dinani iz Burse
u neukraenom stilu.
Za 16. st. postoje bolje obavijesti o djelatnosti ozana,
premda se oni danas openito zovu a!k ili ogurcu. Ti putu-
jui pjesnici susreu se na svim mjestima, gdje se narod
sakupljao; te su onda recitirali razne oblike pjesama. Tako se,
s poetka stoljea, zna za dio Bahijevog epa o egipatskom
pohodu Selima I, s kraja stoljea za imena Kul Mehmeda
(u. 1605), Oksuz Dedea, Hajalija i Koroglua, a u garnizo-
nima Magriba za jo neke druge. Uzajamno utjecanje klasa
pridonijelo je da se, ponekad, metar zasnovan na brojanju
slogova koristio od obrazovanih, a i metar aruz u narodnoj
poeziji. Mistiki pjesnici slijedili su tradiciju [unusa Emrea i
pisali ilahije u slogovnom metru. Treba navesti: Urni Sinana
(u. 1551), Ahmeda Sarbana (u. 1545), Idrisa Muhtefija (u.
1615) i Sejid Sejfulaha Halvetija (u. 1601). Ali najznaajniji
nasljednici [unusa i Kajgusuza nalazili su se meu bektai-
jama i kizilbaima, kao to je Kul Himet i, prije svega, njegov
uenik Pir Sultan Abdal, koji je potjecao iz kraja Sivasa i koji
je oko 1600. god. umoren po nalogu Hizir-pae.
U narednom stoljeu (l7. st.), premda je Carstvo zapoelo
politiki opadati, kulturni i knjievni ivot normalno se
nastavlja. Poznavanje osmanskog knjievnog jezika iri se, s
jedne strane, u narodnim krugovima i, s druge, u krajevima,
ije stanovnitvo nije bilo tursko ili je govorilo drugi dijalekt,
kao u istonoj Anadoliji (podruje azerija) i na Krimu. Krim
je zapoeo davati mnoge osmanske pjesnike, meu njima i
same hanove. Utjecaj turske kulture pokazuje se ve u 16. st.
u tome da su maarski i junoslavenski muslimani koristili
arapsko pismo. Postoji i tursko-hrvatskosrpski rjenik u
stihovima, tzv. Potur ahidiye, koji je sastavio Hevaji kao i
neki rimovani tursko-grki vokabulari.
Carigrad je uvijek bio sredite, gdje su se nalazili uenjaci
sa svih krajeva Carstva i s one strane granica. S iznimkom
Murata IV, nijedan sultan se nije zanimao za lijepu knjiev-

nost, a meu dravnicima bilo ih je srazmjerno malo, koji su je
potpomagali. Usprkos tome, te bez obzira na propadanje
medresa, u ovom stoljeu je bilo uenjaka od ranga, kao to su
Sari Abdulah, Ismail Ankarevi, Ishak Hodasi Ahmed-efendi
i dr. Ipak vjerske znanosti i arapsko jezikoslovlje nemaju
glasovite zastupnike, a sukob izmeu medresa i tekija, poznat
kao Kadi-zadeova bitka, pokazuje kako je bilo ogranieno
duhovno stanje medresantskih i ulemanskih krugova. Progon
mistikih redova, koji je ak, ponekad, bio u slubi politike,
nije mogao sprijeiti njihovo cvjetanje u carstvu.
Turska klasina poezija 17. st. ne zaostaje nikako iza
perzijskog uzora. Umjesto da se bace na oponaanja i prevo-
enja, turski pjesnici obrauju samostalne teme. S druge
strane se, dodue, jo osjea utjecaj suvremenih perzijskih i
perzijsko-indijskih pjesnika: Nefi je pod utjecajem Urfija,
Nabi - Saiba, a kod Naili-i Kadima se zamjeuje evketov
utjecaj.
Zbog svoje snane mate, bogatog jezika i skladnog stila,
Nefi se, svakako, moe smatrati najveim turskim pjesni-
kom kasida. Obrnuto, njegovi gazeli i satirine pjesme su
manje uspjeni. Njegov utjecaj na kasnije pjesnike je ostao
uvijek velik, premda je za njegovog doba bilo mnogo istaknu-
tih kasideci-ja, kao to su Nev'i-zade Ataii, Kaf-zade Faizi,
Rijazi i Sabri. Najvaniji zastupnik gazela je ejh-ul-islam
Jahja, koji se moe smatrati Bakijevim nasljednikom, zbog
svog snanog i dojmljivog izraavanja osjeaja. Stoga je nje-
gova glasovitost prela i u naredno stoljee. Drugi predstav-
nici kole Baki-Jahja su ejh-ul-islam Bahaji i Veddi.
Suprotno njima, Fehim, Naili-i Kadim, ehri i, ak, veliki
Nabi stoje pod utjecajem suvremene im perzijske poezije.
Nabi, kod kojeg se osjea Saibov utjecaj, postao je glasovit
poglavito svojom Mesnevt Hayriye i svojim gazelima. Karak-
teristino za njegove pjesme je prevladavanje razumskih kon-
cepcija; no to njegovoj slavi nije kodilo. U mnogim svojim
pjesmama opisuje i kritizira drutveni ivot. Od majstora
gazela u 17. st. treba jo navesti imena: Niati Mevlevi,
Devri i Rami Mehmed-paa.
Azmi-zade Haleti isticao se u svim pjesnikim rodovima i
poglavito je poznat po svojim rubaijama. Lag (lugaz) i
muamma postali su vrlo popularni, kao i kronogram (tarih).
Htcn: i mezah, koji su pisani u raznim oblicima, ponukali su
najuglednije pjesnike da napiu povrne stvari. Ipak neki
proizvodi te vrste zasluuju da se pomenu, kao Guftijeva
Tezkire u obliku mesnevije, u kojoj pisac duhovito opisuje
pjesnike svoga doba.
Neke mesnevije iz prve polovice 17. st. ukazuju na zapa-
ajnu savrenost. Teme starih hemsi pomalo su zamijenjene
aktualnijim. Najznaajniji zastupnik tog roda je Nev'i-zade
Ataji, koji je postao glasovit po svojim hemsama, ije je
predmete uzimao iz ivota doba. Nakon njega, kao pisci
mesnevije mogu se navesti: Kaf-zade Faizi, Gani-zade Nadiri i
Rijazi. Posebice je tada postalo modom, oponaajui perzij-
skog pjesnika Zuhurija, pisati saki-name (peharnikova
kniiga), Od ovih, spomenimo one Atajija, Rijazija i Haletija,
a svi su bili mistiki obojeni. Ukratko, mesnevija je posluila
za sve mogue predmete, koji su bili uzeti i iz svakodnevnog
ivota, prie, opise, razmiljanja itd.
Veliki je, u ovom stoljeu, broj vjersko-mistikih djela,
legendi o svetim osobama, pounih djela, koji se rasporeuju
629
Tursko-osmanska knjievnost
na razliite tarike, a, pri tom, koristi se esto pjesniki oblik.
Uveliko je poznato djelo Mi'raciye od Nadirija. Postoje jo i
spjevovi u slavu i hvalu Poslanika (na't), rimovani prijevodi
hadis-i erbaina, mevluda, itd. Neki mistiki pjesnici sluili su
se slogovnim metrom. Spomenimo, prije svega, Nijazi-i
Misrija, utemeljitelja misrijskog ogranka halvetijskog reda
ije su pjesme dugo ostale popularne. Zna se i za veliki broj
povijesnih djela u stihovima, kao, npr., Nadirijeva ah-nama
iz doba Osmana II i dr. U ovo doba zainje se i obiaj pisati
kratke osmanske povijesne knjige u stihovima. Jo postoje od
Talibija (napisana 1608), od Nasirija (u. 1664), koja je napi-
sana za MehmedaiV, te Fihrist-i !jahan, koju je Solak-zade
Hemdemi posvetio istom vladaru. Ta vrsta djela nema ni
osobitu knjievnu ni povijesnu vrijednost.
Pjesnika proza nastavlja istu crtu iz prethodnog stoljea.
Veliki stilisti, kao Vejsi, Nergisi, Oku-zade i drugi, tjeraju i
dalje cifranje u pisanom jeziku. Dobar primjer za to su
slubeni akti, upueni na perzijski dvor, koje su pisali stilisti,
kao, na primjer, Hukmi; a taj neukusni stil tjerao se ponekad
i u privatnoj prepisci. Upravo djela, koja, po ukusu doba,
nisu imala neku knjievnu vrijednost, danas se najvie cijene,
kao ona Koi-beja, Katib elebija, Evlije elebija i Naime. U
prozi i ovog stoljea, povijesna djela su na prvom mjestu.
Poneka imaju karakter poluslubenih kronika, kao Sehname
od Taskopru-zadea za Osmana II. Murat IV ak imenuje
Kabilija za vak'a-niivisa (hroniara) pri pohodu na Jerivan.
Konano, 1664. god. je niandija Abdurahman-paa zadu-
en od Murata IV da biljei dogaaje, a i Mehmed Halife od
Mustafe II; tek je kasnije Naima imenovan za vak' a-niivisa.
Historijski radovi, tada, su prijevodi i izvorna djela o opoj
povijesti Islama, kao i opi i specijalni radovi o osmanskoj
povijesti. S historijskog stajalita su najvaniji Gami' ad-
-duwal, kojeg je Munedim Bai napisao na arapskom,
Fezleke od Katib elebija, Ta'rth od Peevija i, prije svega,
Naimina Historija. Veliki enciklopedista Katib elebi poka-
zuje se kao pronicljivi povjesniar. Peevi, koji je crpio i iz
kranskih vrela, isto tako je vrlo znaajan kako zbog svoga
dobrog suda, tako i zbog svoje nepristranosti. Naima, koji
odlino zna opisati, daje ive psiholoke analize historijskih
linosti. Koi-bej istrauje u svome poznatom djelu Risale
uzroke propadanja Carstva. Kara elebi-zade je prije stilist
nego historiar. Kroniari su i Vedihi, Hasan-bej Zade i
Solak-zade kao i Zeyl (xnastavak, dodatak) djelu Sohaihu
'n-Nu'maniye od Nev'i-zade Atajija i nastavak toga posla od
Uaki-zadea.
Tezkire ovog stoljea daleko su iza onih 16. st. Panju
najvie zasluuje ona od Rijazija iz 1609. god. Riyiizu 'J-
-Suara od Kaf-zade Faizija iz 1621. god. sadri i uzorke iz
djela navedenih pjesnika. Zatim je tu jo zeyi tom djelu od
Mehmeda Asima (u. 1675), te saeta Tezkire od Rize i od
spomenutog Guftija.
Na podruju zemljopisa najznaajnija djela su ona Katib
elebija i Abu Bekra Dimakija, a crpjela su iz islamskih kao
i evropskih djela. Seyahat-name od Evlije elebija znaajna je
za sve grane kulturne povijesti. Usprkos svojim nedostacima,
ovo djelo je bez poredbe u turskoj knjievnosti. U ovom
stoljeu se javljaju i prve sefdret-ruime. Velika popularnost
sehnameci-ja, meddaha i karagozci-ja u svim krugovima sta-
novnitva i dalje postoji.
Tursko-osmanska knjievnost
I~PutUjUi pjeva~ (sae sairleri) u velikom su porastu u 17. st.
Oni se susreu meu janjiarima, spahijama (sipahi), leven-
dima, delalijama i u vjerskim grupama kao to su kizilbai i
bektaije. Oni su prisutni i pri velikim vojnikim povorkama.
Panju najvie zasluuju Gevheri i Aik Omer. Utjecaj te
narodne knjievnosti dopirao je ak i u gornje klase. On se da
sagledati u pjesmama krimskog hana Mehmeda Giraja, koji je
pisao pod nadimkom Kamil, kao i u jednoj mersiji Atife,
jedne od miljenica Mehmeda IV.
U 18. SL, knjievni i kulturni razvitak odvijao se u istom
pravcu, kao i ranije. Nastalo je prekomjerno mnogo pjesni
kih i proznih djela, a i dalje traje kulturna povezanost s
Perzijom i Transoksanijom. Perzijski pjesnici, prije svega
evket i Saib, odluujue utjeu na tursko pjesnitvo. Ali,
usprkos tome, razvitak ide svojim karakteristinim pute-
vima, to se, prije svega, pokazuje u pokuaju da se jezik
jednostavnije oblikuje. Da se klasina turska poezija sasvim
oslobodila od tadanje perzijske, poglavito je zasluga velikih
pjesnika s kraja 18. st.
Doba Damad Ibrahim-pae je od velikog znaenja. Mnoga
djela su napisana ili prevedena na njegov nalog ili na nalog
sultana Ahmeda III, a stvorene su i komisije u cilju ubrzanog
prevoenja nekih vanijih djela. Od pjesnika tog doba nave-
dimo Osman-zade Taiba, kojeg su drali kraljem pjesnika,
Sejida Vehbija, Samija, Raida, Neilija, Selima, Kamija iz
Jedrena, Durija, Sakiba, Arifa, Salima, elebi-zade Asima i
Izet Ali-pau. Prije svega je Nedim postigao veliku slavu u
drugoj polovici ovog stoljea i kasnije. Svojim gazelima i
arkijama uvodi on epohu Sadabada, a samostalnim temama,
bogatom matom i skladnim jezikom nadmauje on svoje
prethodnike i suvremenike. U arkiji je dostigao visinu kakvu
nisu dosegli ni Nazim prije njega, a ni Fazil Enderuni poslije
njega. Zahvaljujui podrci Damad Ibrahim-pae, mogao je
Ibrahim Muteferika uvesti tampanje knjiga u Turskoj. Ali
zbog raznih prilika, ono je ostalo tokom cijelog stoljea
svedeno na sasvim usko podruje, te na duhovni i umjetniki
ivot nije moglo izvriti spomena vrijedni utjecaj.
Od velikih pjesnika ovog stoljea valja navesti jo poseb-
no Koda Ragib-pau, najznaajnijeg zastupnika Nabijeve
kole, i ejha Galiba, zadnjeg velikog pjesnika klasinog
doba. U kasidi i dalje traje Nefijev utjecaj, dok se u gazelu
takmie Nedimovi i Samijevi uenici, s jedne, i oni koji se
dive Nabiju, s druge strane. Ali oko kraja 18. stoljea zapaa
se u obje kole znatno opadanje. Pjesnici, kao Fazil Enderuni
i Sunbulzade Vehbi, samo su epigoni. Pjesnici ovog stoljea
bave se svim pjesnikim rodovima. Posebno znaenje pripi-
suje se tipinim rodovima epohe koja je u opadanju, kakvi su
hICLV, hezel, zagonetka (muamma) i kronogram (tarih), dok su
u pjesnitvu u porastu razuzdanost i neobuzdanost. Na dru-
goj strani i dalje traje pravo vjersko oduevljenje, koje poka-
zuju Nazirnovi munacat i na't, mi'raciye pjesnika kao to su
Naji Osman Dede, Nahifi i Arif Sulejman-bej, kao i Nahifi-
jev metriki prijevod Mevlanine Mesnevije. Iz tog doba pot-
jeu brojne mesnevije, ali su male knjievne vrijednosti. Ne
mari se za stare teme hemse, osim u velebnom spjevu Hiisn u
!k od ejha Gaiiba, zadnjem remek-djelu te vrste. Konano,
i historijska rimovana djela, kao i mistiki spjevovi lanova
raznih redova sada su samo od manjeg znaenja,
Proza pokazuje stremljenje da postane jednostavna, mada
--_ .... _ - - - - - -
: jo naie na oponaanjastila jed:og Nergisija iOki-zad~
Poznati stilist, kao Osman-zade Taib, oitovao se otvore~~ I
protiv pretjerane izvjetaenosti u prozi. Historijska djela i
zauzimaju prvo mjesto. Meu autorima, koji vre dunost
oale'u-niunsa, navedimo Raida, elebi-zade Asima iVasifa,
ali se nijedan ne moe mjeriti sa prethodnicima, kao to je
Naima, premda su u velikom broju nastala historijska i
biografska djela. Politiko i vojno opadanje Carstva ponukalo
je na sastavljanje cijelog niza Uspomena: (layiha), u kojima
se traga za uzrocima. Vrijedno je spomenuti memoarsko djelo
Kode Segban-bae. Za zemljopis su spomena vrijedne broj-
ne sejiiret-name, meu kojima je tipian primjer Fransa Seja-
ret-namesi od jirmisekiz ele bi Mehmed-efendija. Ponekad,
iako rijetko, ta su djela bila napisana u stihovima. I sur-mime,
koje su bile napisane za velianje luksuznih svetkovina koje
su prireivali sultani, vana su drutveno-povijesna vrela;
najpoznatije su one Sejida Vehbija i Hameta. Zbirke pjesni
kih ivotopisa su jo brojnije u ovom stoljeu, nego u pret-
hodnom; navode se tezkere (tezkire) od Safajija, Salima i
Beliga. Tezkire Esrar Dedea posveena je posebno mevlevij-
skim pjesnicima. Ovom stoljeu pripada i Vakayiu 'l-Fuzald
od ejhiia, zadnji nastavak (zeyl) Sahaika. Konano, Tuhfe-i
Hatuitin od Mustakim-zadea - koji se dri najveim enciklo-
pedistom tog stoljea - najznaajnije je vrelo za muslimanske
i turske kaligrafe (hatuit), Na podruju zemljopisa za-
paaju se samo prijevodi i izvaci iz evropskih djela.
Medddh, karagozcii, orta oyuncu uivaju i dalje u svim
narodnim krugovima veliku popularnost. I djela putujuih
pjevaa svugdje su bila rairena. Spominjemo Kimetija,
Nurija, Levnija, Kaba Sakal Mehmeda i Fasihija, ali velika
popularnost Gevherija i Aika Omera i nadalje traje. Najbolji
primjer za to, da je knjievni ukus naroda prodro u vie
klase, injenica je da je veliki pjesnik Nedim napisao i jednu
turku u narodnom metru. Ta tendencija se jo vie zaotrava
krajem ovog stoljea.
Poetkom 19. st. pokazuje osmanska knjievnost duboko
opadanje, koje se odrava do doba Tanzirnata. Samo Vasif
Enderuni i Izet Mola pokazuju neku izvornost. Vasif se
pribliava narodnom ukusu i odaje Nedirnov i Enderunijev
utjecaj. Izet Mola, na kojeg su utjecali Nedim i ejh Galib,
ipak je mnogo vei pjesnik od Vasifa, osobito istoom jezika
i pjesnikom tehnikom. Osim kasida i gazela, pisao je panje
dostojne mesnevije. On je zadnji maistor klasinog pjesni-
tva pred Tanzimat. Ali i nakon Tanzimata mnogi su
pjesnici pisali kaside i gazele u starom stilu, meu njima
najvei unapreditelji knjievne obnove, kao Namik Kemal i
Zija-paa. Osim toga, ovom razdoblju pripadaju Galib-bej iz
Leskofe (Leskovac), Avni-bej i Arif Hikmet-bej, koji su
oponaali Nailija i Fehim-i Kadima. Samo oni nemaju vie
nikakvog utjecaja na tok knjievnog razvitka. Naravno, sva
knjievna tradicija nije mogla odjedno nestati, inasi i nje-
gova kola morali su voditi dugu i otru borbu protiv starih.
Proza doba pred Tanzimat nema vie veliku vrijednost,
mada je isto tako mnogo napisano kao i u prethodnim
stoljeima. Za pisanje povijesti, panje je vrijedan Ta'rlh od
Muterdim Asima, po svome stilu i svojoj kritici. On se
koristi jo jednostavnijim jezikom u svome prijevodu rjenika
Burhan-i qati' i Qamusa. Vak' a-nictns Esad-efendi, prevodi-
telj Musuurafa i pisac poznatog djela Uss-u Zajer o ukidanju
630

janjiara, daleko je iza Asima po svome neukusnom jeziku i
svome smuenom stilu. On je bio izdava prvog turskog lista
(od 1831), Takvim-i vakayi, a sultan Mahmut II ak mu je
predbacio zbog loeg jezika, kada je opisivao neko njegovo
putovanje. S druge strane, on sam preporuuje u svome
prijevodu upotrebu turskih rijei umjesto arapskih i perzijskih,
te pojednostavljenje knjievnog stila, iz ega se vidi koji je
napredak ve napravio pokret za pojednostavljenje jezika.
Konano, ne smije se zaboraviti spomenuti ni glasovitog
pjesnika istilistu Akif-pau, koji se, usprkos nekim pjesmama
napisanim u narodnom metru i djelima napisanim jednostav-
nom prozom, jo ne moe smatrati prvim pobornikom knji-
evne obnove. Akif-pai je ostala potpuno strana evropska
kultura, te je on jedan od zadnjih zastupnika stare knjievnosti.
Meu zastupnicima narodne knjievnosti, postoje obavijes-
ti o imenima ovih meddaha: Pi Emin, Kiz (KIZ) Ahmed,
Hadi Miiezin, or (Kor) Hafiz i dr., kao i o nekim glum-
cima sa sjenama (hayalci), kao to su erbeti Emin, Hafiz iz
Kasim-pae, Musahib Said-efendija; tek krajem 19. st. kida
Katib Salih sa starom tradicijom i zapoinje oponaati
moderno kazalite. Najpoznatiji putujui pjevai ovog sto-
ljea su Dertli, Zihni iz Bajburta i Emrah iz Erzuruma, koji
su kako u Carigradu tako i u Maloj Aziji postigli vrlo
zasluenu popularnost u svim drutvenim slojevima. Sve do
kraja vladavine Abdelaziza sastajali su se ovi aici u jednoj
kafani na Tavuk Pazaru. Imali su svoju organizaciju s pogla-
varom (reis) na elu, kojeg je dravna uprava priznavala. Ta
organizacija je kasnije rasturena, ali jo u 20. st. susretalo se
te putujue pjevae po Maloj Aziji.
Klasina turska knjievnost gotovo sasvim je izgubila
svoju snagu i izvornost u doba poetka Tanzimata. Kla-
sina pjesnika umjetnost nije bila vie u stanju stvoriti neto
novo u svome uskom okviru, te su pjesnici mogli samo
oponaati (nazire) velike majstore od juer ili su, pri traenju
neke originalnosti, zapadali u izvjetaenost i plitkou, Time
to su se uvijek iste predodbe ponavljale jednako ogranie
nim izraajnim sredstvima, cijela ivotna snaga turske poezije
takorei se unitila. ak veliki umjetnici, kao Nedim i ejh
Galib, nisu se mogli izbaviti od strogih pravila starih uzora.
Na drugoj su strani vodili u obinost i plitkou pokuaji da se
crpi iz jezika i knjievnosti naroda i da se priblii narodnom
ukusu i jeziku, to se zapaa kod Enderunija i Vasifa. Uspr-
kos politikim i privrednim vezama s Evropom, koje su
trajale stoljeima, drutvena struktura osmanskog naroda
ostajala je u srednjevjekovnim okvirima. Dodue, stalni vojni
porazi i postupno privredno propadanje doveli su do svijesti
turskih intelektualaca materijalnu i tehniku nadmo Ev-
rope; doista, zapoelo se ve u 18. st. uiti od Evrope radi
reorganizacije vojske i flote, ali je mnogo tee bilo uvaiti
evropska mjerila i vrijednosti na podruju duhovne kulture.
Moderna znanost nala je samo pristupa u institute, koji su
stvoreni za potrebe vojske, kao Inenjerska kola i Medicin-
ska kola. Sultani, kao Selim III i, prije svega, Mahmut II,
osjetili su nove potrebe. Od kraja 18. st. javljali su se i
moderno obrazovani intelektualci u Turskoj. Stoga, sve vie
jaa i evropski utjecaj na sva podruja ivota.
2) Evropska: turska knjievnost. Razdoblje Tanzi-
mata i nove knjievnosti.
Veliki industrijski i kapitalistiki razvitak Evrope, kao i
631
Tursko-osmanska knjievnost
politiko irenje i suparnitvo velikih imperijalistikih sila
nije dugo moglo zanemarivati tako bogato i iroko privredno
podruje kao to je Turska. Istodobno su srednjovjekovne
ustanove Carstva izgubile svoju otpornu snagu, a revoluci-
onarno kretanje u Francuskoj proirilo je nacionalni princip
meu nemuslimanskim stanovnitvom. Sve je to uinilo
imperativnim da se spozna nunost reformiranja drutvenih i
upravnih ustanova Carstva. Te reforme morale su ne samo
kod naroda naii na znaajan otpor, nego i kod intelektu-
alaca, koji su, najveim dijelom, svoje obrazovanje dobili u
medresama. Zahvaljujui Reid-pai i njegovoj maloj grupi
pristaa, te reforme su pomalo sprovedene u zemlji. One su
poznate pod imenom Tanzimat,
Te reforme nisu se ograniile samo na upravu, pravni i
financijski sustav. Da bi se postigao napredak u obrazovanju
kod tursko-muslimanskih krugova, zapoelo se pomalo otva-
rati osnovne i srednje kole, te pripremati osnutak sveuili
ta. Zatim su otvarane vie kole za ene, a 1862. god.
zapoinju sveuilini teajevi. God. 1867. radila je Medicin-
ska kola, a naredne godine osnovan je Licej Galata Seraj.
Otvaranje sveuilita (Daridfiinun) zbilo se 1869. god., ali je
ono zatvoreno pod pritiskom konzervativnih krugova ve
dvije godine kasnije. God. 1870. otvara se Pravna kola, a
1877. god. kola za znanosti o dravi. Tako je nastajala
intelektualna klasa, koja se obrazovala izvan vjerskih kola. A
usporedo s tim postupno je napredovala i dnevna tampa. To
je vano i zbog toga to se pomou nje mogao javnosti
obraati inasi, utemeljitelj nove knjievne kole, i njegov
uenik Namik Kemal. Mnoga znanstvena i knjievna djela
prevedena su s evropskih jezika, posebice s francuskog, a
turski jezik zapoeo je bivati jednostavan, iako se, u toku,
obogatio mnotvom znanstvenih izraza.
Tri velika lika nove knjievnosti su inasi, koji se obrazo-
vao u Francuskoj, njegov veliki uenik Namik Kemal i Zija-
-paa, koji su kao prognanici ivjeli u Francuskoj. Zbog toga
je nova kola bila zanesena francuskom knjievnou 18. i
19. st., kao i naelima koje je Francuska proglasila tokom
politikih prevrata. Tako su novatori htjeli iskorijeniti staru
feudalnu knjievnost i proglasili su ideje domovine (vatan),
slobode (hurriyet), demokracije (halhcilik) i ustavnosti
(merutiyet). Oni su nastojali stvoriti graansku knjiev-
nost. S time zapoinje u turskoj knjievnosti urnalizam,
politika i knjievna kritika, kazalite, prijevod zapadnih
knjievnih djela, roman i filozofski i socijalni ogledi. inasi
nije bio ni sjajan stilist ni veliki pjesnik, ali je imao odreeni
program; on se htio osloboditi od starog, nerazumljivog
jezika. Ako mu nije uspjelo ostvariti cijeli taj program, to su,
ipak, njegove teorije izvrile utjecaj na njegovu okolinu. Zija-
-paa podravao je najjae taj pokret prevodei Rusoa i Moli-
jera, te svojim politikim i knjievnim kritikama. On je bio
uveliko upuen u klasinu knjievnost, ali je iao tako daleko
da je tvrdio da ta knjievnost nema nikakve veze s turskim
karakterom. On je branio tezu da se mora slijediti prirodu, tj.
posuivati iz narodnog jezika i knjievnosti, mada nije imao
hrabrosti to sprovoditi.
Nesumnjivo je Namik Kemal pripomogao da nova kola
konano pobijedi. On je bio snaan umjetnik, vatren borac,
plodan pisac i veliki rodoljub. Umjetnost mu je bila sredstvo
--------~~ - - - -
Tursko-osmanska knjievnost
da probudi zemlju. Tako je on silno pridonio kulturnoj i
politikoj revoluciji u Turskoj, kako svojim politikim lan
cima tako i kazalinim komadima, romanima, rodoljubnim
pjesmama, historijskim radovima, kritikim ogledima i ak
privatnim pismima. Izvedba njegovog komada Vatan bila je
krupan politiki dogaaj u zemlji. On je napao staru knjiev-
nost jo ee nego Zija-paa i drao je da je tursku poeziju
nemogue pisati u metru aruz. Ipak se sam Kemal, a jednako
i njegovi prijatelji nisu mogli potpuno osloboditi starih tradi-
cija. Stoga je Sadulah-paa mogao 1880. god. napisati u
anonimnom lanku da se uenicima mora zapravo dati u ruke
samo prijevode zapadnih djela, jer Novi, u stvari, nisu u
stanju nita zbiljski novo stvoriti.
Abdulhak Hamid, Kemalov uenik, izazvao je veliki pre-
obrat u pjesnitvu, koje se dotle nije moglo osloboditi starih
oblika. Taj izvanredno plodni pisac uveo je u turski jezik
lirsko i dramsko pjesnitvo, za to su mu djela Dantea,
Rasina, Korneja i ekspira pribavila uzore. ak je Kemal
priznavao da je nova turska poezija zapoela s Hamidom.
Druge znaajne osobnosti bile su Redaizade Ekrem (u.
1914) i Sami-paazade Sezai, ali, u mjeri u kojoj je apsoluti-
zam jaao, ova druga generacija Tanzimata slijedila je isto
umjetnike ciljeve.
I mnogi drugi mislioci i pisci unaprijedili su kulturni
razvitak zemlje. Navodimo poznatog povjesniara Ahmeda
Devdet-pau, Ahmeda Vefik-pau, Sulejman-pau i velikog
pisca i enciklopedistu Ahmed Midhat-efendija, kao i leksiko-
grafa emsedina Sami-beja. Devdet-paa, dobro upuen u
orijentalne znanosti i pisac turske gramatike, pisao je,
zajedno s Fuad-paom, lijepu istu tursku prozu. Ahmet
Vefik, koji se nadahnuo zapadnim predodbama, htio je
ponovno oivjeti nacionalnu kulturu, time to je obznanio da
su anadol ski Turci jedna grupa velike turske nacije. On je
sastavio prvi rjenik anadolsko-turskog, sakupljao poslovice i
preveo Secere-i Turk od Ebu-l-Gaziia. Igrao je veliku ulogu u
turskom teatru oponaajui Molijerove komade. Sulejman-
-paa, reorganizator vojnih kola, bio je veliki rodoljub. On je
navodio da se mora govoriti o turskoj, a ne osmanskoj
knjievnosti. U svome Ta'rzh-i Alem posvetio je starim
Turcima posebno poglavlje. Ahmed Midhat (Mithat),
konano, pisao je i prevodio mnotvo knjiga za narod, te mu
je uzdizanje kulturne razine naroda bio jedini cilj. Sami-bej je
svojim Kamusu 'l-A'lam i Kamus-i turki bio dostojan nasljed-
nik Vefik-pae.
Krajem 19. st. istie se Mualim Nadi, koji je, pod zati-
tom Ahmeda Midhata, postigao veliku glasovitost. Bio je
upuen u orijentalnu kulturu i sastavljao gazele na klasini
nain, uz lijepe pjesme u novom stilu. Pristae stare kole
gotovo da su oekivali od njega ponovno buenje klasicizma,
premda on nipoto nije bio njihov pristaa, to dokazuje
njegova lijepa jednostavna proza. U to isto doba javlja se
Nabi-zade Nazim, iji roman Zehra dolazi na prvo mjesto u
knjievnoj povijesti.
Ali je najznaajniji bio, krajem 19. st., knjievni pokret
grupe mladih knjievnika, koji su se, na poticaj Redaizade
Ekrema, okupili oko asopisa Servet-i Fiiniin. Taj pokret
predstavlja drugu i zadnju etapu u evropeiziranju turske
knjievnosti. U njemu su glavnu rije vodili ljudi kao Tevfik
Fikret i Halid Zija, a bio je snano pod utjecajem knjievnih
... - .. - - .... _ . .~
kretanja u Francuskoj krajem 19. st. Taj pokret je nastao u
doba pretjeranog apsolutizma i potrajao je samo kratko, pet
do est godina; djela, koja je proizveo, proeta su bolesnom i '
pesimistikom sentimentalnou; njegovo geslo je bilo:
Umietnost radi umjetnosti. S iznimkom Denaba ehabe-
tina, koji je, nakon revolucije, stekao glas velikog prozaiara,
Sulejmana Nazifa, koji se moe smatrati samostalnijim
Kemalovim uenikom, Faika Alije, koji je oponaao Abdul-
haka Hamida, te neovisnog Ismaila Safe, koji je svoje pred-
mete uzimao iz lokalnog ivota, svi pjesnici, koji su pisali u
Servet-i Fununu, oponaali su Tevfika Fikreta. Halid Zija,
koji je pisao vrlo usiljenim stilom, pravi je zaetnik romana u
Turskoj. Njegovi romani kreu se obino u gornjim drutve-
nim krugovima, ali neke njegove male novele opisuju i
narodni ivot. U novelama su uspjeniji Ahmed Hikmet i
Husejin Dahid; pisali su jednostavnijim jezikom. Mehmed
Reuf je pjesnik romana, a daje dobre psiholoke analize, no u
jeziku nije besprijekoran. Na podruju znanosti, filozofije i
kritike, suradnici asopisa samo su prevodili. Ali budui da je
cenzura bila stroga, te djelovanje ovog kruga kratkotrajno,
oni nisu imali mogunosti pokazati vie ivotne snage.
Dok je kola Tevfika Fikreta i Halida Zije odraavala samo
ivot viih klasa, Husejin Rahmi je u svojim romanima
opisivao narodni ivot u njegovim razliitim stranama. Isto-
dobno, istim predmetom bavio se panje dostojni publicist
Ahmed Rasim. Od pjesnika tog doba, navedimo jo Rizu
Tevfika, koji je pisao najljepu liriku na nain aika i bekta-
ijskih pjesnika, ali u slogovnom metru, nadalje pjesnikinju
Nigar Hanum i, konano, Mehmeda Emin-beja, koji je u
tursko-grkom ratu nenadano postao glasovit svojim Turkce
Siirler. Mehmed Emin sluio se vrlo jednostavnim jezikom u
slogovnom metru, a htio se izravno obraati narodu, premda
mu je potpuno nepoznata bila postojea narodna knjievnost,
s njezinim mentalitetom, pravcem ukusa i naslijeenim obli-
cima. Kao knjievnik, pripadao je sasvim Fikretovoj koli.
Samo to on nije bio individualist kao njegovi suvremenici,
nego proet demokratskim osjeajem. To je bilo prvi put da
se neki turski pjesnik spustio do naroda. Moda mu se s
pravom moe prigovoriti zbog nedostatka lirizrna, ali to ne
prijei da ga se smatra zanimljivom pojavom u knjievnoj
povijesti. Istodobno je napredovao pokret za pojednostavlje-
nje jezika i ak je nastalo neko krajnje istunstvo. Prevodei
evropska djela, proirilo se poznavanje stare kulture i povijes-
ti Turaka, dok je urnalistika djelatnost Mladoturaka u
tuini zapoela promatrati turski nacionalizam s politikog
gledita.
Budui da je revolucija od 1908. god. ukinula cenzuru,
nastala je iroka knjievna djelatnost. Rodoljubni Kemalovi i
Hamidovi komadi ponovo se prikazuju na sceni, a veliki broj
sociolokih, filozofskih i povijesnih djela prevodi se na turs-
ki. Istodobno je nastava doivjela znaajno poboljanje, te se
odnosi spram Evrope uzdiu na kulturnu razinu koja dotada
nikada nije dosegnuta.
3) Nacionalna knjievnost.
Nakon revolucije 1908. god., ideja osmanizma (osmanhlik)
ispunila je vladajue klase. Ali brzo jedni druge sustiui
politiki dogaaji dokazuju uskoro, dranjem muslimana,
kao i krana, da je taj ideal bio utvara. Turski elemenat, koji
632

je prevladavao u Carstvu, trebao je, dakle, novi ideal. Bio je
to nacionalni ideal, koji se pojavio ve u doba Tanzimata i
postojao u kulturnom obliku u hamidovsko doba. I nakon
revolucije, ovaj pokret je uzeo ponajprije kulturni izgled.
Krajem 1908. god. utemeljeno je drutvo Turk Dernegi, iji je
cilj bio izuavati prolost i sadanjost turskih naroda, pojed-
nostaviti turski jezik i napraviti od njega znanstveni jezik. To
drutvo nije pokazalo veliku snagu, ali se krajem 1911. god.
pojavio asopis Turk Yurdu, a 1912. god. utemeljilo Turk
Ocagi. Taj pokret nije se ograniio na turske rodoljube; u
njemu su sudjelovali i neki turski intelektualci iz inozemstva,
koji su pred tlaenjem ruskog carizrna pobjegli u Tursku, kao
Agaoglu Ahmed, Husejin-zade Ali i Ak oraoglu Jusuf.
Protiv tog pokreta djelovali su, s jedne strane, pristae krivo
shvaenog zapadnjatva (garbcilik) i, s druge, pobornici pan-
islamizma (iitihad-i Islam). U to isto vrijeme iznova zapoinje
u Solunu asopis Genc Kalemler, pod vrlo pretencioznim
imenom; zahtijeva ienje jezika, a Zija Gekalp (Gokalp),
lan Odbora [edinstvo i napredak, svoju djelatnost. Prem-
ietaniem glavnog sredita u Carigrad spajaju se Zija Gekalp i
Turk Yurdu. Nakon nesretnog zavretka balkanskog rata, i
mlada generacija se prikljuila nacionalnom pokretu. Trenu-
tak je, dakle, bio vrlo pogodan za uspjeh nacionalnog ideala.
Potreban je bio samo ovjek, koji bi bio sposoban dati vrst
pravac nacionalnoj ideji, te stvoriti program i filozofsku
osnovu. Taj zadatak je rijeio Zija Gekalp. On je izvrio veliki
utjecaj na mlade putem svojih sveuilinih predavanja, jav-
nih izlaganja, te lancima i pjesmama. Tokom cijelog njego-
vog ivota, od doba balkanskog rata do primirja, kada je bio
prognan na Maltu, a onda tokom svoga boravka u Dijarbe-
kiru i Ankari, razvijao je neprekidnu djelatnost. Sr njegovog
uenja nalazi se u knjizi Turkciiliigiin Esaslari.
Kao i na ostalim podrujima ivota, nacionalni pokret
Istakao se i u knjievnosti. Metar zasnovan na brojanju
slogova zadobio je vodee mjesto u poeziji; jezik je postao
jednostavan; nije vie vrijedilo geslo umjetnost radi umjet-
nosti, nego umjetnost radi ivota; crpjelo se iz narodne
knjievnosti i njezinih tradicionalnih oblika. Knjievnost
zapoinje odraavati ivot i osebujnosti svih drutvenih slo-
jeva. Zapoelo se baviti jezikoslovnim i povijesnim izuava
njima poezije putujuih pjevaa, narodne knjievnosti,
narodne glazbe, ukratko utemeljena je znanost turkologije.
Od pjesnika tog pokreta, treba navesti na prvom mjestu
Faruka Nafiza, koji u svojim zadnjim pjesmama opisuje
anadolske krajolike, nadalje Orhana Sejfija, Enisa Behida,
Jusufa Ziju, Halida Fahrija, Nediba Fazila. Svi oni odaju,
prije, utjecaj Zije Gekalpa i [ahie Kemala, nego Mehmeda
Emina. U prozi je napredak jo izraeniji, a pisci pokazuju
jo vie snage. Najznaajniji lik doba je Halide Edip Hanum;
nakon romana o ljubavi i strasti, koji su karakteristini za
njezino prvo razdoblje, slijedila su djela na nain Ate~ten
Gomlek, u kojima se opisuje borba Anadolije za neovisnost.
Ranoumrli Omer Sejfetin dao je vrlo lijepe kratke prie, od
kojih su neke, kao Bomba, prava remek-djela nacionalne
knjievnosti. Refik Halid, koji je, moda, pisao najljepim
jednostavnim turskim jezikom, opisuje u svome Memleket
Hikayeleri realistike prizore iz anadolskog ivota, koji su
dotada nepoznati u knjievnosti. Njegov nepristrani sarka-
Tursko-osmanska knjievnost
r zam samo je izraz njegovog realizma. Jakub Kadri je
I ak u
!! svojim romanima, prije umjetnik stila i mistiki pjesnik,
nego pisac romana. Panje dostojne linosti nove proze su jo
Falih Rifki, koji u svome Ate~ ve Giines opisuje epizode iz rata
u Palestini, i Ruen Eref.
Od etvorice najznaajnijih pisaca ovog razdoblja, dvojica
prozaista su nastavila prethodnu nacionalistiku orijentaciju,
posvetivi se prvenstveno aktualnim problemima, dok su se
druga dvojica, pjesnici, pokazali slobodnijima u inspiraciji i
bliima osmanskoj tradiciji, prvi po oblicima, drugi po duhu.
O njima je potrebno, ak i u ovako kratkom pregledu, neto
vie rei.
Zapoet emo s ovom posljednjom dvojicom. Prvi je pjes-
nik Ahmed Haim, iz kole Fecr-i ati, koji se istie poseb-
nom obdarenou i umjetnikom profinjenou. Ahmed
Haim je roden u Bagdadu 1885, a umro u Carigradu 1933.
godine, iz plemike je arapske obitelji, ali Turin po obrazo-
vanju, budui da se kolovao u liceju Galatasaraj i u koli
drutvenih znanosti u Carigradu.
U francuski je simbolizam uao preko napisa Efraima
Mikaela, ostavi vjeran Mercure de France, kojem je uputio
lanak o suvremenoj turskoj knjievnosti. Tako je doznao da
je pjesnitvo posredniki jezik izmeu jednostavne rijei i
glazbe, ali blii ovoj drugoi; sveti bezimeni izvor, sakriven
u noi tajne i nepoznatoga: tek odrazi njegovih bljetavih
voda dosiu, s vremena na vrijeme, horizont osjetila.
Haimovi najvii trenuci sluajno se podudaraju s poet
kom i krajem dviju malih zbirki stihova: s osobenom svjetlu-
cavou jezerskih sliica na poetku GOI saatleri i profinjenom
njenou pjesama o Mjesecu i majci, kojom zavrava zbirka
Piyale (1926).
Krae pjesme iz ciklusa GOI saatleri, koji nadopunjuju GOI
kuslan, doista su draesne minijature to u magian prsten
zatvaraju mali biserni pejza.
Pjesme o Mjesecu, koje evociraju lik pjesnikove majke, koja
je umrla jo mlada, predstavljaju pravu pravcatu pjesniku
poemu. Mjeseeva je svjetlost ovdje onaj terneljni muziki
ton koji sve oblikuje i istie, koji sjedinjuje najraznovrsnije
dojmove, sjeanja, misli, koje spontano izviru, u uzvienu
skladnu simfoniiu. Haim se sjea nonih etnji u Iraku:
Blietav poput karavane zvjezdanih duhova - Tigris je
brazdao u tmini dugi, turobni put.
Sjea se jo nevjetog djeaka koji se plai sjena noi, te
mlade ene koja se, pogleda uprtog u zvijezde, zaustavlja na
predznacima alosti. Nakon prie posljednjih dana, na kraju,
Mjeseev i majin lik se stapaju.
Ovdje jo uvijek susreemo preobilje svjetala, sjena, boju
glasova: orkestar to as intonira svoju glazbu zanesenom
kontemplacijom, as prati sentimentalna raspoloenja u
potrazi za efektivnim tonovima. To je pretjerana, mistina
senzibilnost koja ponekad izbija u paninim eljama.
Haimova poezija ivi u razrijeene] atmosferi; pejzai i
osobnosti su oblici koji se rasplinjuju, osjeaji i strasti su vie
sjeanja nego odjeci stvarnog ivota. Ona se, u biti, oslanja na
ar glazbe. A nju se postie proiavanjem zvukova: rit-
mom, tembrom i kvantitetom, znalakim metrikim varijaci-
jama. Haim profiniuie i prenosi upotrebu turskog slobodnog
stiha koji je uveo Fikret; u jednoj se odi slui ak s dvanaest
razliitih metara.
633
Tursko-osmanska knjievnost
Zanimljiviji je od evropskog utjecaja posebni vid turskog
simbolizma: sugestije ansonierskog pjesnitva, naroito
postklasinog, koje smo nazvali neoperzijskim. Tim sugesti-
jama se duguje, velikim dijelom, preobilna upotreba pri-
djeva, koja se pokorava aluzivnoj tehnici kontrapunkta, sklo-
nost ka sloenim pridjevima, upotreba genitiva u uspored-
bama, definicijama, interpretacijama to stoje izmeu meta-
fore i simbola, dakle karakteristina sredstva kienog govora.
Poneki je tanani element otvoreno preuzet iz repertoara
ansoniera: simboliki argon ae, rue i slavuja, votanice
i nonog leptira, Lejle i Mednuna; ali to je obina navada.
Razliiti lanci, napisani za listove i asopise, sakupljeni su
u dvije zbirke eseja: Sklonite roda (1928) i Po naem miljenju
(1928). To su portreti, skice, kritike crtice, pojedinana
raznovrsna razmiljanja, dopisi iz Pariza. U tonu briljantne i
ironine konverzacije, zainjene paradoksima, s estim navo-
enjem francuskih autora i razmetanjem raznovrsnom evrop-
skom kulturom. Opisni lirizam dotie ponekad simbolizam
poezije, ali gotovo se uvijek ublaava u nekom prozaistikom
detalju, moda da bi ostao vjeran dogmi da je poezija rezervi-
rana za stihove.
Duhovit i uglaen jezik ini neke eseje ugodnima, osobito
esej to daje naslov prvoj zbirci i koji nam predoava lik
osamljenika, starog francuskog konzula, zanesenog osman-
skom primijenjenom umjetnou, koji se povukao u Brusu
da bi ivio i umro meu ruama i majolikama, u vili iji vrt,
ostavljen neobraen, odaje prijatan dojam turskih grobalja,
ukraen vrbama, empresima i pinijama, slinim mevlevij-
skim derviima to krue pleui u ekstazi uz slavujevu
pjesmu,
Najvei je turski pjesnik posljednjih vremena Jahja Kemal
Bejatli (pravo mu je ime Mehmed Agah), roen u Skoplju, u
Makedoniji, u drevnoj i bogatoj turskoj obitelji 1885. godine,
a obrazovan u Parizu, gdje je u mladosti dugo boravio. Bio je
jedan od najinteligentnijih, najotvorenijih, najsvjesnijih
duhova nove Turske; u kulturnim je sredinama smatran
uiteljem i postao je predmetom opeg potovanja. Umro je
1958. godine.
Mali broj i sporadinost njegovih djela, sve u svemu
pedesetak sastava, neki vrlo kratki, to su se tu i tamo
pojavljivali, pokazuju profinjenost umjetnikovih zahtjeva.
Njegov se svijet sastoji u prvom redu od sjeanja, zamaglje-
nih osjeta, priguenih strasti, evokacija.
Njemu se duhom srodan otvara svijet povijesti i to naroito
one njegovom srcu najblie povijesti, turske. Nju poima u
funkciji nacionalnog ponosa, ali osjea potrebu i za konkret-
nou pa zazire od apstraktnih mitova. U strasnom prouava
nju sazrijeva osjeaj, koji nalazi svoj izraz u ritmu romanti
nih balada.
Jahja zna udesno pogoditi etos turskog osmanskog
svijeta. On zapaa ne samo herojski duh, zapaljen vjerom,
kakav susreemo u historiografiji i koji poneki manje nada-
reni moderni nacionalista vidi samo kao ratniki duh, ve i
druge vidove, kao to je veseli ivahni epikurejizam, rafini-
ranu estetinost, sugestivnu intuiciju ivota i smrti, svoj-
stvenu mistinoj duhovnosti. Minijature, posveene Eri
tulipana, najdragocjenije su to je mogla stvoriti moderna
turska lirika.
Nostalgina vezanost za osmansku tradiciju, 'shvaenu ne
samo kao ostatak carske slave, ve kao izraz duhovnosti,
navodi jahiu Kemala da se i u jeziku napaja na tom izvoru.
On se formirao, dodue, na koli francuskih simbolista; od
Malarmea je preuzeo koncepciju poezije kao glazbe koja je
postala rije; ali ta je glazba za njega ritam to vibrira u
pjesnitvu starih majstora, proizvod profinjene umjetnosti
koju su sami Turci razradili i koju se ne moe, dakle,
istrgnuti iz njihove batine. On, dakle, modernom senzibil-
nou primjenjuje sheme kvantitativne metrike dajui im
nova suzvuja, pa u lirici Ere tulipana umije konvencional-
nom, odavno ve iscrpljenom jeziku dati nove, birane vibra-
cije.
Za razliku od onog to se dogaa kod Haima, jedinstvo
izmeu drevnog orijentalnog i novog evropskog kod [ahje
Kemala oituje se ne samo u oblicima, ve je to izvorno
sintetino iskustvo koje se moe nazvati neoklasicizrnom,
budui da crpi inspiraciju iz klasinog osmanskog svijeta.
Za tursku enu su bili iznimni ivot i politika strast
Halide Edib (Edip). Roena u Carigradu 1883. godine,
odgojena je u amerikom koledu u prijestolnici. Svoja prva
politika oduevljenja izrazila je u romanu Yeni Turan, objav-
ljenom u nastavcima 1912. godine, satkanom, kao to i sam
naslov kae, na motivima panturanistike propagande.
iroku joj je slavu pribavio roman Handan (1912). Ona je
nala naina da u protagonistkinju, po kojoj i knjiga dobiva
naslov, pretoi sebe samu, sa svojim mladenakim zanosom
za ideje slobode (radnja se dogaa u vrijeme Abdulhamida II)
i uzdizanje naroda. Duhovna energija kojom zrai junakinja
u kojoj se izmjenjuje senzualnost i racionalnost, ljubavni ar i
graanska strast, te nervozni jezik proaran anakolutima,
elipsama, ponavljanjima, stvorili su odmah dojam snane i
izvorne umjetnike individualnosti.
Svjetski rat i borba za neovisnost dali su spisateljici
mogunost za provoenje u djelo ideja mladosti. Osnivala je
kole i upravljala bolnicama u Siriji, nakon primirja; u
Carigradu je uzimala rije na zborovima; zatim je prela u
Anadoliju, suraujui za tampu i propagandu s Vrhovnom
komandom; neko je vrijeme bila na frontu, s inom nared-
nika.
Niz romana i novela odraava dogaaje tog vremena.
Meu ostalima, i roman Ateten gomleh, u kojem se jasno
zapaa prenoenje stvarnosti na idealni i fantastini plan, gdje
spisateljica daje oduka svom vatrenom temperamentu.
Na poetku nalazimo rekonstrukciju (prikaz) turskog
ambijenta odmah nakon poraza. Veliko se mnotvo naroda
pojavljuje u crnini na zboru pred Damijom sultana Ahmeda.
Nakon ove evokacije u koju su utkani siloviti oduci ogore
nosti protiv nedjela okupatora, autor uvodi simbol vatrene
koulje, Ova turska osobitost odreuje mukotrpnu strast
dvojice turskih oficira prema Aii, izbjeglici iz Izmira koji su
okupirali Grci, te, istovremeno, i vatreni iredentizam turske
mladei. Dobar dio knjige zauzima prikazivanje pomamne,
gotovo psihopatske ljubavi koju dvojica suparnika gaje prema
mladoj eni. Stvarnost ostaje u pozadini: ulomci ogoljelog
anadolskog pejzaa, utljive sjenke vojnika u pokretu, otre i
suhoparne zapovijedi koje dopiru iz nekog maginog centra.
Na kraju dugi prizor bitke.
Halide Edib se kasnije, raziavi se s kemalistikim rei-
mom, preselila u inozemstvo. ivjela je u Engleskoj, Ame-
634

nCI, Indiji. Vodila je sveuiline teajeve, pisala na engles-
kom politike eseje i memoare, povijesno i kulturoloki vrlo
l Najglasovitije njegovo djelo je roman Nur Baba (l922)l
zanimljive. Nakon Ataturkove smrti vratila se u domovinu,
gdje je na Carigradskom sveuilitu pouavala englesku
knjievnost.
Kad je ve njezino ranije djelo izgubilo ar politike
aktualnosti, Halide Edib je 1936. godine objavila novi
roman, Sinekli Bakkal (ime jedne etvrti u Carigradu),
kojem je prethodila engleska redakcija pod naslovom The
clown and his daughter. Prvi je dojam da se stari buntovniki
zanos smirio. Zapoinje smirenim opisnim potezom anglo-
saksonske knjievnosti. Glavna tema je suprotstavljanje ori-
jentalnog, jednostavnog i statikog duha zapadnom, sloe-
nom i dinamikom duhu. Tu antitezu otkriva jasno muzika:
tipino melodijska orijentalna, a simfonijska zapadnjaka. I
zbog toga su dvoje protagonista umjetnici. Rabija, udesna
interpretatorka muslimanskih svetih pjesama i neki bivi
redovnik, Pelegrini, pijanist panjolskog plemikog porijek-
la, koji je dugo ivio u Italiji i koji za ljubav Rabije prihvaa
Islam. Dvoje se uzimaju, ive sretno, unato razlici karak-
tera i imaju dijete: ovdje pria zavrava i ne znamo da li se u
potomstvu izmiruju dva svijeta roditelja. Najvea je panja
posveena, po obiaju autora, junakinji. Rabija utjelovljuje
tursku enu iz naroda, ustrajno vezanu uz svoju etvrt, uz
opi moral, uz vjeru, koja se sastoji vie od odanosti nego od
ara, fatalizma, preziranja bogatstva i ispraznosti. Njezine
su sklonosti instinktivne i postojane, rijetki su sentimentalni
izljevi. Kao to je nedostatak ambicija ini pomalo skue
nom, tako pomalo zaprepauje njezino tvrdoglavo zlopam-
enje prema majci i djedu (imam iz Sinekli Bakkala),
krivih to su je odgojili na sebini i opor nain.
Drugi je motiv romana povijesni: kriza despotskog
reima, njegovi posljednji progoni, netrpeljivost intelektu-
alne mladei, latentno neprijateljstvo naroda. Ali taj svijet
to propada ne promatra se ovdje s tako estokim neprija-
teljstvom kao u Handanu i kao da se on iskupljuje obrae
njem ministra policije.
Unutar takvih okvira komea se itava gomila likova:
glumac pukog kazalita, odaliska, ciganka, mevlevijski der-
vi, dama iz aristokracije, ef mafije iz etvrti i tako dalje.
Dopadljiv je opi osjeaj simpatije, ljubavi, s kojim spisate-
ljica gleda na taj svoj svijet, od kojeg je toliko godina bila
odijeljena.
Promatrali smo u nekim karakteristinim trenucima
umjetnost ove sjajne umjetnice (umrla je 9. januara 1963),
ije je vrlo plodno stvaranje u posljednje vrijeme bilo usmje-
reno prema satirikom romanu. Tehnika umjenost,
tipino enska psiholoka intuicija, politika strast, pribavili
su joj veliki ugled, tako da je ona meu turskim piscima
dosada najvie poznata i prevoena u Evropi. Pripovjedaki
primat tokom prvog posljeratnog razdoblja s Halidom Edib
dijeli [akub Kadri Karaosmanoglu (rodio se u Kairu 1888.
godine, a u Carigrad je doao 1908.). Njegovo javljanje u
literaturi datira od 1912. godine, kad je objavio zbirku
novela koje ve jasno pokazuju njegovu nadarenost. Zatim
se posvetio umjetnikoj prozi, stekavi glas nedostinog sti-
liste, s mistino-filozofskom podlogom, te vrlo muzikalnim
ali pretencioznim jezikom.
635
Tursko-osmanska knjievnost
koje je opilo cijeli Carigrad (Ahmed Haim). To je tipian I
ambijentalni roman, to se bavi prikazivanjem ivota dervi- i
kog bratstva bektaija, s jasnom tezom da prikae opadanje i
ustanova koje e kemalovska vlada 1925. godine ukinuti,
smatrajui ih klicama reakcije.
Protagonista, nazvan Nur Baba, Otac Svietlost, pogla-
var bektaijskog stanita, dervi je bolesne senzualnosti.
Uznemirujua ljepota koja kao da odolijeva naletu godina,
atmosfera sumnjive mistine duhovnosti koja zrai oko
njega, lako zavode ene. On poput vampira sie njihovu
mladost, a zatim ih, uvenule, naputa da bi se obratio
novom plijenu. U romanu prisustvujemo jednom takvom
sluaju, inu zavoenja Nur Babe, sad opreznog i strpljivog,
sad obuzetog ivotinjskim porivima, te sporom, ali fatalnom
padu plemkinje, Nigfir Hanum, koja je dola u stanite iz
iste znatielje. Leptir to je sprio krila ostaje uz Nur
Babu, unitava se prisustvujui novim dervievim ljuba-
vima, pada sve nie, dok je upotreba opija ne svede na
bijedni ostatak.
ivot bektaijske zajednice zahvaen je u karakteristinim
trenucima: gozbe to se proteu kroz cijelu no, ostavljajui
ujutro uzvanike unitenim i iscrpljenim; obredno recitiranje,
koje za trenutak oivljava umorne due; susret dvaju spolova
u poticanom a nezadovoljenom erotizmu.
Polemiki autorov stav ini da on ironikim okom promat-
ra te djetinjaste manifestacije, i s gaenjem zapaa gnjusobu,
vulgarnosti i sramotnosti to izbija iz tog neobinog skupa
mukaraca i ena. Ali on vjeruje u plamiak to tinja pod
praznovjerjem i senzualnou i koji predstavlja najvii zalog
duhovnosti muslimanskog Istoka: platonsku ljubav, potpuno
predavanje. Junakinja Nigar dostie tu uzvienu sferu i kae
sama sebi: Ljubiti, uvijek ljubiti! Ljubiti, uvijek ljubiti, ne
oekujui naknadu, dajui sve od sebe, bez kajanja i bez
prekoravanja, uvijek ljubiti! I stoga ima snage podnositi
dervievu nevjeru i ostati uz njega, ne obazirui se na svoje
propadanje. Katarza protagonistkinje kroz ljubav prema
neasnom ovjeku, dah duhovnosti koji se, ipak, i oko
mutnih djela ouvao, problemi su koji piscu najvie lee na
srcu.
Meu brojnim djelima Jakuba Kadrija, u kojima je ope
nito naglaen nacionalistiki interes, znaajan je roman
Yaban. Knjiga je nadahnuta socijalnom polemikom, koja e
postati naroito iva nakon ovog rata.
Pisac je, susrevi je za vrijeme rata za neovisnost protiv
Grka u Anadoliji, izjavio Halidi Edib namjeru da napie
roman iz anadolske sredine, s naslovom Austen giimleh, Poz-
nata spisateljica preuzela je ideju i, kao to smo vidjeli brzo je
ostvarila. Knjiga Jakuba Kadrija pojavila se, naprotiv, kas-
nije, 1939. godine, pod naslovom Yaban.
Protagonist je oficir osakaene ruke koji se iz prijestolnice
povlai ivjeti na selu, gdje susree nepovjerenje i neprijatelj-
stvo. Ljudi i pejzai u cijeloj knjizi prikazani su najmranijim
bojama. Runa i osorna je priroda sa svojim golim prostran-
stvima ukaste zemlje, stanovnici su nezgrapni u tijelu i
duhu, ogrubjeli od siromatva. Ljubav stranca prema bijed-
noj seoskoj djevojci Emini jedva da oivljava oporu grau.
[akub Kadri, u predgovoru drugom izdanju, brani se od
optube da je ocrnio narod Anadolije, pripisujui odgovor-
Tusi
nost za uvjete toga kraja vladajuoj graanskoj klasi, koja ga
je uvijek zapostavljala i iskoritavala; zakljuuje da je to
njegov bolni krik vapijueg u pustinji.
rUSI (a. Muhammad ibn al-Hasan ibn 'AI[ Abu c.
ljar at-Tus[) , roen je ramazana 995. god. u Tusu.
Nakon poetne obuke u rodnom mjestu, doao je 1017. god.
u Bagdad i studirao kod eiha al-Mufida (Muhamed ibn
Muhamed an-Numan al-Bagdadi, u. 1022. god.). Kada je
ovaj umro, sastao se sa as-Sejidom al-Murtadom (Abu-'l-
-Kasim Ali ibn al-Husein, koji je umro 1044. god.) i bio
otprilike 23 godine njegov drug i uenik. Nakon njegove
smrti, ostao je jo 12 godina u Bagdadu i inio sve da iri
uenja iita. Njegovi neprijatelji su ga optuili kod halife al-
-Kaima (1031-1075) za njegovu mrnju protiv prve trojice
halifa i poduprli su tubu navodima iz njegovog Kitiib al-
-Misbah, U prisuu halife je on, ipak, objasnio dotina
mjesta tako da je halifa bio zadovoljan, budui da nije bilo
namjere da se ne uvaava sunitsko uenje, te nita nije bilo
poduzeto protiv njega. Ali je javna uznemirenost silno naras-
la, konano, protiv njega, te je 1056. god. bio zapaljen
njegov stan. Iste godine je napustio Bagdad i doao u Nedef,
gdje je proveo ostatak ivota. On je najvei iitski uenjak i
openito je nazivan aylJ at-ta'ifa ili, jednostavno, a-
-aylJ. Po veini biografa, umro je 1067. god., a po nekima
1065. Dva njegova djela, Tahcj.[b al-Ahkam i al-Istibsar,
broje se u etiri vjerski-priznate, kanonske knjige, koje ui-
vaju najvee tovanje kod iita. Pisac je brojnih knjiga, koje
on sam nabraja u svome djelu Fihrist Kutub a-Si'u,
Djela od veeg znaenja su ova:
636
I
l) Kitiib Tahcj.[b al-Ahkiim, djelo o Hadisu prema iit- I
skom uenju.
2) Kuab al-Istibsar [i-rna uhtuli]a J[hi min al-A hbar,
druga knjiga o Hadisu. Dok je prva knjiga opsenija, te
obuhvaa sve hadise, druga se bavi samo predajama koje,
kako se ini, proturjee.
3) Kitab al-Mabsiu, nacrt islamskog Zakona po iitskom
uenju.
4) An-Nihiiya J[ al-Fiqh, kompendij islamskog Zakona
po iitskom uenju.
5) Fihrist Kutub a-['a, bibliografija iitskih djela.
6) Du'ii' al-Gaican al-kab[r, knjiga o molitvama, pripi-
sana imamu Aliji Zein al-Abidinu (u. 712-713), od kojeg je
prenesena autoru.
7) Du'a' al-Gawan as-sagir, druga knjiga o molit-
vama pripisana imamu Musi Kazimu (u. 799), od kojeg je
autoru prenesena.
8) Kitiib al-Fu~ul J[ al-U~l, rasprava o temeljnim
uenjima iizma.
9) Misbd; al-Mutahaggid al-kebir, knjiga o pobonim
obredima i molitvama za cijelu godinu.
10) Kitab al-ljali wa al-'Iqd, knjiga o vjerskim dunos-
tima, osobito o molitvi.
ll) Kitab Asmii' ar-Rigal, biografije iitskih izuavatelja
Hadisa.
12) Kitiib at-Tibyiin J[ TaJs[r al-Qur'iin, opseni kur'an-
ski komentar u dvadeset svezaka.
13) 'Uddat al-Usui, djelo o osnovama fikha.
14) Al-Amiili fl al-Al;iidh djelo o predajama (hadi-
sima).

LEKSIKON
ISLAMA
ENJE O LIJEKOVIMA. Osnovu islamskog uenja
o lijekovima inili su Materia medica Dioskorida i
farmakoloki spisi Galena, dopunjeni djelima kasnijih
grkih lijenika, koji su prevedeni na sirijski i dalje na
arapski. O perzijskom utjecaju svjedoe mnoga imena ljeka-
rija. Indijska medicina nala je, meu ostalim, mjesta u
zadnjem poglavlju Raja mudrosti Alija ibn Rebena at- Tabarija
(850) i u Knjizi o ljekarijama al-Birunija. Po grkom uzoru,
odvojeno su u literaturi obraivani jednostavni i sloeni
lijekovi. Jednostavni lijekovi od biljaka, minerala i ivotinja
su zapisani, esto alfabetski i, ponekad, u obliku tabela, s
navodom njihovih imena - ponekad na vie jezika, uz arapski
i grki, sirijski, perzijski, berberski - njihovog porijekla,
svojstava (toplo, hladno, suho, vlano), njihovog stupnja
djelovanja i njihovog naina djelovanja (rastvorno, steue,
proiavajue, tjerajue na mokrenje, itd.), medicinskih
indikacija i nadomjesnih ljekarija. Ljekarije se mogu nabro-
jati i prema dijelovima tijela i njihovim boletinama protiv
kojih se koriste. Prepoznavanje ljekarija olakano je popisom
simptoma i slikama biljaka. Od ljekarija se prave sloeni
lijekovi, koji su opisani u apotekarskim knjigama prema
dijelovima tijela ili po njihovom izvanjskom obliku (pilule,
praak, napici, epii za stolicu, masti, linimenti, obloge,
itd.) - oboje kao kod Galena.
Veliki lijenici hvalili su se i znanjem lijekova. Ar-Razijev
Continens sadri podroban dio o ljekarijama, poglavito po
Dioskoridu i Galenu, a i po vlastitom iskustvu, dok su sloeni
lijekovi predmet posebnog djela. Ali ibn al-Abas al-Madusi
posveuje ljekarijama jedan odjeljak u svojoj Kraljevskoj
knjizi. Ibn Sina (Avicenna) obrauje ljekarije u knjizi 2 svoga
Kanuna, a u knjizi 5 sloene lijekove. Jedan od najstarijih
novoperzijskih tekstova je Knjiga o ljekarijama Muvafaka al-
-Heravija (oko 970). Poznati polihistor al-Biruni napisao je,
kao zadnje, djelo o medicinskom poznavanju ljekarija, koje je
- nedovreno i malo proireno - ostalo sadrajem znaajno.
Ono navodi imena ljekarija iz najrazliitijih jezika i sadri
mnoge citate iz starijih djela. U panjolskoj su Ibn Vafid (u.
1068) i al-Gafiki sastavili knjige o ljekarijama. Dotada sakup-
ljeno znanje sabrao je Ibn al-Bajtar (u. 1248) u veliku knjigu
o ljekarijama, koja, meu ostalim, sadri cijelu Materia
medica Dioskorida.
Putem prevoditelja u Salernu i Toledu morala su djela, kao
to su ar-Razijeva, al-Abasova, Ibn Sinina i Ibn Vafidova,
637
Ulema
koja su najprije bila u rukupisu, a onda od kraja 15. st.
tampana, posebice trajno utjecati na evropsku farmakolo-
giju. Dijelovi latinskog prijevoda knjige o ljekarijama Ibn al-
-Bajtara tampani su jo sredinom 18. st., a Mesue iSerapion
(Pseudo-Ibn Msawayh, ll. st. i Pseudo-Ibn Sarbiyun,
13. st. - arapski izvornici tih djela su izgubljeni) imali su jo u
prvoj polovici 19. st. pristupa u evropske apotekarske knjige.
Islamska farmacija prenijela je grki Materia medica (jedan
primjer mora biti dovoljan: pompholyx, perz. - arap.tutiya, u
16. st. nihil album, a danas cinkov oksid) i obogatila mnogim
novim lijekovima (tamarinda, doslovce indiiska datulja, list
sene, ravedov ekstrakt - sve troje jo i danas koriena
sredstva za ienje - mirobalani, takoer iz indijske lije
nike riznice, kamfor, itd.). Mnoga imena ljekarija odrala su
se u njihovom arapskom obiku, posebice u panjolskoj.
Kao i bolnica u Gundepuru, imale su i arapske bolnice
svoje apoteke. Privatni apotekari i drogeristi postojali su u
bazarima, kao i danas jo u Damasku. Vrlo glasovita bila je i
etvrt drogerista, u al-Fustatu/Kairu. Posao su ureivali
apotekarski prirunici, s njihovim propisima o receptima i
upute bazarskog nadzornika, s propisima o mjeri i teini,
kontroli higijenskog odravanja i mjerama protiv krivotvore-
nja. Mnogi recepti ouvani na papirusu dopunjuju sliku
trgovanja ljekarijama.
T TLEMA je, strogo uzevi, mnoina od 'alim, onaj koji
Uposjeduje 'ilm, tj. znanje, uenost u najirem smislu i u
visokom stupnju. Mnoina 'ulama' nalazi se u Kur'anu samo
dva puta, i to u pogledu ljudi (XXVI,197; XXXV,2S).
Mnoina 'limicn nalazi se etiri puta, dva puta u odnosu na
Allaha (XXI,s2,81) i dva puta u odnosu na ljude (XII,44;
XXIX, 42).
Kao to je 'ilm u prvo vrijeme znaio poznavanje predaja i
iz toga proisteklog vjerskog prava i teologije, 'ulema', kao
posebni uvari te Predaje, bili su pravnici i teolozi. Oni su
otjelovljivali suglasnost islamske zajednice, a ona je bila u
temeljima Islama. Zbog toga je 'ulama' (uobiajeno je rije
upotrebljivati u jednini-kolektivu), na neki neodreeni i
nejasni nain, imala zadnju odluku o svim pitanjima drave,
prava i teologije. Kakva god da je bila stvarna vladavina, ona
joj je bila ogranienje, kao preostali izraz suglasnosti i prava
islamske zajednice da sama sobom upravlja. Razne vladavine
su pokuavale da je nadziru, time to su joj davale slubene
Uma
dunosti i plae, te im je to, u nekom smislu, i uspijevalo.
Kada je uspjeh bio suvie velik, narod bi reagirao prezira-
njem uleme, te svoje tovanje ukazivao privatnim uenjacima,
koji su odbijali tutorstvo nad sobom. Ulema, stoga, mogu biti
slubenici neke vlade, koja je nadzire ili joj namee odreeno
ustruavanje, ili neki privatni i neovisni uenjaci vjerskog ! Mekancima s jedne strane, a Zidovi Medine zapoeli potajnu :
prava i teologije.
'Alim se danas primjenjuje u svome doslovnom znaenju
i na sve one koji su uenjaci u suvremenom smislu rijei.
T TMA (a. umma), kur'anska rije za narod, (vjersku)
U zajednicu, te spada u specifinu islamsku terminologiju.
Kur'anska mjesta, na kojima se nalazi rije umma (mno.
umam), toliko su raznolika da se njezino znaenje ne moe
jasno razgraniiti. Ipak, ini se, bar, da je toliko sigurno da se njezinom svetitu, Kabi (uspor. u vezi s tim II,1l9 i dalje,
i pri tome svugdje radi o nekim narodnim, jezinim ili vjero-
ispovjednim zajednicama, koje su predmet boanskog plana
spasa. I na mjestima kao to je s. VII,164 i XXVIII,22, gdje
se umma koristi prilino neodreeno, ini da se to znaenje
moe sagledati. Izuzetno se samo pojam proiruje na dine (s.
VII,36; XLI,24; XLVI,l7), ak na iva bia openito (s.
VI,38), ali ba pod pretpostavkom da ta stvorenja treba uvui
u boanski plan spasa i podvri sudu. Iznimno je umma
jednom upotrijebljena na pojedinanog ovjeka, na Ibrahima
(Abraham), u s. XVI,121. A tu je onda u osnovi znaenje
imam (po arapskim leksikografima) ili, pak, Ibrahim nosi taj
naziv u svome svojstvu glavara od njega osnovane zajednice,
te je, dakle, na njega primijenjeno pravilo: dio za cjelinu.
Inae se uvijek umma odnosi na cijele grupe ili bar dijelove
grupa veih zajednica.
Bog je poslao svakoj umi jednog poslanika (VI,42; X,48;
itd.) i opominjaa (XXXV,22,40) da je vodi po pravom putu.
Ali kao i Muhammed, tako su i ti Boji glasnici esto
ogovarani i za lace proglaavani (XXIII,46; XXIX,l7;
XL,5). Oni e, stoga, na Sudnjem danu nastupiti kao svje-
doci protiv ogovaraa (IV,45; XVI,86,9l; itd.). Svaka uma
bit e podvrgnuta sudu (VI,108; VII,32; X,50 itd.). Ali u
suprotnosti prema nepreobrativima, neki krugovi unutar
pojedinih uma slijede poziv Bojeg glasnika i dolaze, tako, na
pravi put (XVI,38). To vrijedi, prije svega, za ahi al-Kitab.
Mnotvo pravovodeih unutar ove grupe nazivalo se, sa svoje
strane, ume (III,100 i dalje; V,70; VII,159 itd.). Oni su,
donekle, male vjerske opine unutar veih zajednica.
ee se objanjavalo pitanje, zato se ovjeanstvo sastoji Muavija (II) ibn Jezid .
od mnotva uma, a nije jedinstveno. Zadnji razlog za to je u
Bojoj nedokuivoj odluci (X,19; uspor. V,53; XI,120 itd.).
Dijelom se to svodi izravno i na zlu volju ljudi (II,209;
XXI,92 i dalje; XXIII,54 i dalje).
to se, posebno, tie Muhammedove ume, pogled je olak-
an donekle, jer se radi o povijesnoj pojavi. U prvo vrijeme,
svi su Arapi, odnosno Mekanci, jedna zatvorena uma. Kako
su raniji poslanici bili poslani umama ranog doba, Muham-
medov zadatak je predati boansko poslanstvo dosada zane-
marenoj arapskoj umi da bi se i njoj pokazao put spasa. Kao i
ranije poslanike, i njega su ogovarali i proglaavali lacem.
Nakon to je raskinuo sa neznabocima Meke i iselio se sa
svojim pristaama u Medinu, tamo se stvorila zajednica. Pri
tome je iao dalje preko muslimanskog kruga i pridobio u
politiku skupnost i one grupe stanovnitva koje nisu slijedile
638
njegov poziv. Odredba o zajednici Medine, u kojoj je t ;
skupnost pismeno zabiljeena, izriito utvruje da, nadalje,
itelji grada ukljuujui i Zidove, ine umu. Ipak je preteno
politiki karakter te nove ume bio proizvod nude. im je
islamska zajednica osnailavte se i uspjeno suprotstavila I
borbu protiv Poslanika, stupajui i u savez sa Mekancima, s
druge strane, dolo je do izluivanja iz vjersko-politike
zajednice neznaboakih Medinaca i, prije svega, idovskih
plemena. Sada je uma, postepeno sve vie, vaila samo jo za
pravne islamske pristae. Otada i Kur'an (III, 100,106) ozna-
ava muslimane kao umu i naglaava njihove vjerske i
moralne kvalitete. Daljnji korak u izdvajanju od ahi al-Kuab
donijelo je to da se islamska zajednica okree ka Meki i
posebno 122 i XXII,34,67). Sada se ponovo, ali samo pri-
vidno, zahvaa prvotni idealopearapske ume, jer je konani
rezultat, u stvari, temeljno razliit od polazne take. Tek je
Muhammed stvorio arapsku umu, koju je, prvotno, pretpos-
tavljao kao postojeu, ilavo radei na njezinoj izgradnji.
Bitna je bila vjerska osnova, na kojoj je ona poivala. Uma
Arapa pretvorila se u umu muslimana. Nije, zato, udo da se
ona, ve brzo po njegovoj smrti, proirila daleko preko
pravih arapskih podruja i tokom vremena okupila razno-
vrsne narode i plemena u vie jedinstvo.
U suvremenoj politikoj terminologiji arapskog svijeta,
rije umma koristi se i kao ekvivalent za oznake pojma
nacije.
UMAJADI, OMAJADI, OMEJADI (a. Banu Umayya).
l) Dinastija halifa (41-132/661-750)*. - Ime je dobila po
tome to je njezin utemeljitelj, Muavija ibn Abi Sufjan,
pripadao slavnoj grani obitelji Benu Umaja, ak i nakon
iskljuenja te grane iz halifata, nakon smrti Muavije II, dinas-
tija je zadrala to ime, premda je halifat preao na vou druge
grane, Mervana ibn al-Hakam ibn Abi-'l-Asa. Za orijentaciju
su ovdje nevedena imena umajadskih halifa, s datumom
nastupanja na vlast:
Muavija ibn Abi Sufjan 411661.*
Jezid ibn Muavija .. 60/680.*
64/683.*
Mervan ibn al-Hakam . 641684. *
Abdelmelik ibn Mervan 65/685.*
al-Valid ibn Abdelmelik 861705.*
Sulejman ibn Abdelmelik 96/715.*
Omar (II) ibn Abdelaziz ibn Mervan . 99/717.*
Jezid (II) ibn Abdelmelik 1011720. *
Hiam ibn Abdelmelik 105/724.*
al-Valid (II) ibn Jezid (II) 125/743.*
Jezid (III) ibn al-Valid ibn Abdelmelik 126/744.*
Ibrahim ibn al-Valid ibn Abdelmelik 1261744. *
Mervan (II) ibn Muhamed ibn Mervan 1271744.*
Uobiajeno je predstaviti dravniku orijentaciju Umajada
Vidi napomenu na stranici 13.

kao politiku, ija je bitni cilj bio stvaranje arapskog Carstva,
a da je tu religija igrala sporednu ulogu. Pa ipak, iako
potomci ove mekanske aristokratske obitelji nisu uope imali
neke mistike ili pobonjake sklonosti, te iako se u njima jo
i ogledao preostatak duha iz doba Dahilije, kao i starih
trgovaca Meke, vrlo se udaljuje od povijesne istine, ako se ne
vodi rauna o tome da se neuveni uspjeh arapstva ostvario
pod zastavom Islama, te da se nijedan mentalitet, ak ni
najmoderniji, nije mogao izmai tom utjecaju. Umajadski
halife morali su, kao ljudi svoga doba, s velikom savjeu
vjerovati da je irenje Islama i rast njihove svjetovne vlasti
jedna te ista stvar; uostalom, ne moe se zaboraviti da se
Islam, upravo za vrijeme njihove vladavine, a dijelom i na
njihov poticaj, pojavio kao svjetska religija.
Pijetistika tradicija, koja je pod Abasidima oblikovala
pisanje povijesti Islama, ne predbacuje Umajadima samo to
da su zanemarili vjerske dunosti, nego i da su ak izdali duh
dravnog ustrojstva, kako ga je stvorio Muhammed, te halifat
zamijenili mulkom. U stvari, ak ni vladavina Abu Bekra i
Omara nije odgovarala slici dravnog sustava, kakav su kas-
nije, idealno, izgradile kole fakiha. Tek se pod Osmanom,
ija vladavina znai oitu pobjedu umajadske stranke na
raun prvih vjernika, pokazalo da su protivnici doivjeli novi
dravni oblik kao povredu svete vjere, izdaju Bojih prava,
ime se porie i rui Poslanikovo djelo. Moe se zamisliti
kako su novo dravno stanje teko doivjeli poboni junaci
ranog Islama i kako su se, s druge strane, pozitivno povezali
oni koji su traili prednost za obitelj Muhammedovu. Religi-
ozni i politiki legitimizam naao je u Aliju svoga opeg
zastupnika. Ali je mogao prvi uspjeh slaviti pri svome uzdiza-
nju na ast halife u Medini; potom zauzee Kufe, pobjeda
kod Basre nad savezom Talhe, Zubeira i Aie, te uspjeh
njegovih pristaa u Egiptu, inili su da je ovladavanje car-
stvom drao injenicom. U sukobu sa Muavijom, Ali je
stvarno otielovljivao opu stvar naspram ogranienog i
sasvim dahilijskog shvaanja o krvnoj osveti, koju su
Muavija i Umajadi traili za umorstvo svoga srodnika. Ali
sam poloaj, na koji se, s gledita islamskog morala, gleda
kao na sasvim ist, a u kojem se naao Ali zbog svoje nagodbe
s Osmanovim ubojicama, spretno je iskoritavao Muavija u
politike svrhe. To se uskoro i obznanilo i dovelo je rano do
podjele protuumajadske stranke na njezina dva glavna dijela:
s jedne strane, religiozni radikalizam, koji se do najvieg
stupnja oitovao u stavu haridita, i, s druge strane, dinas-
tiki legitimizam iita. To cijepanje bilo je prava srea za
Umajade, koji su, naoigled vjeitog ratovanja koje je pusto-
ilo Irak, jamili red i blagostanje, te ispunjavali preduvjete
za osvajanja.
to se tie datuma Muavijinog kandidiranja, prilino je
nejasno u Predaji: ili je on postavio svoju kandidaturu na
poetku borbe s Aliiem (37. god. po Hidri) ili se ona
prebacuje do smrti Alijeve (40. god.). No ma kako da je, ona
je otvorila novi i krajnje delikatni ustavni problem: preuzi-
manje najvie vlasti nad vjernicima putem nekog tko se nije
raunao u najstarije Poslanikove drugove. Negodovanje
fakiha, koji ne polaze od historije kao najvieg naela, sa
stajalita uenja je potpuno opravdano; Muavijin halifat
otvara savreno novo razdoblje u ustavnoj povijesti Islama;
halifa vie nije bio pravornonik ili nastavlja Muhammedove
639
Umajadi
Sune, kako je bilo u poetku. Odsada je on neto drugo:
istaknuta linost arapskog svijeta, prvi meu plemenskim
voama svojom vojnom moi, obiteljskim vezama, osobnim
ugledom; on je kralj stvarno, premda ne i po slubenoj
tituli. Taj dvostruki pojam ostao je na snazi cijelo stoljee, tj.
dok je postojala umajadska dinastija, te je bio osnova iitske
propagande, koja se okonala pobjedom legitimistike ideje i
ruenjem arapskog carstva.
Izvanredno je teko ocijeniti koliko je Muavija bio svjestan
teine svoga poloaja. Ako se promotri cjelina njegove poli-
tike i njezini razvojni pravci, tada se ini da on nije uviao
svo znaenje koje zauzima religiozni faktor. Istina je da je on
nastojao pomiriti se sa sinovima svoga nesretnog rivala - to
mu je sasvim uspjelo kod al-Hasana, ali je bio manje sree
kod al-Huseina - te da je svoj Muhammedovoj obitelji,
alijevcima kao i Abasidima, ukazivao svo potovanje, a jed-
nako i Ansarima, koji su bili ponosni na svoju titulu -
pomagai: Poslanika. Ali on nije odustajao od toga da
sumnjivim elementima nametne poslunost, omrznuta mjera,
koja se pojavljuje kao predigra abasidske mihne i koja je
Umajadima donijela vie ope mrnje nego stvarne koristi.
Nadalje je poinio nepravdu - dao je u Iraku slobodne ruke
nemilosrdnoj tlai teljskoj politici Zijada ibn Abihija, premda
je ta politika bila tako razliita od one koju je on sam
provodio. Znakovito je da se Muavija, za vrijeme 20 godina
svoje vladavine, nikada nije pojavio u Iraku, da bi tamo
stekao simpatije. Puanstvo Iraka bilo je, dakle, ojaano u
uvjerenju da je umajadski halifat, u stvarnosti, vrhovnika
vlast Sirije nad ostalim islamskim zemljama.
Muavija je, uostalom, u Siriji bio zaokupljen drugim,
golemim problemima, koje je nametala organizacija carstva.
Prvi je bio u odnosima vladara spram vlastite obitelji i
plemena. Muavija nije propustio da svoje srodnike obilato
ukljui u sreu koja mu se zbila; ali se uvao da poini istu
greku kao Osman i time postane zatoenik svoga roda.
Karakteristino je da su najvanije pokrajine prenesene na
neumajadske upravljae; srodnost sa, u Iraku svemonim,
Zijadom bila je samo prividna, dok u Egiptu, gdje je on,
nakon smrti Amra ibn al-Asa, postavio svoga brata Utbu,
nakon njegove smrti, koja je uslijedila jedva godinu kasnije,
nije vie imenovan neki drugi Umajad. Sav svoj talent poka-
zao je Muavija u odnosu spram plemenskih voa. Ti su bili
malo skloni priznavati autoritet Kurejitima, kao i religiozni
ugled amir al-mu'minina. Dugi i strpljivi rad, kojim je
Muavija utjecaj plemena, koje on nije mogao suzbiti, nastojao
okrenuti sebi u korist, imao je za cilj uvrenje njegove
vlasti, a, osim toga, ispunjenje konanog cilja njegovog
ivota, naime zakletvu odanosti (bay'a) plemenskih voa
njegovom sinu jezidu, to mu je polo za rukom jo za ivota
i ime je halifat dobio karakter dinas tikog reda nasljeiva
nja. U tome treba vidjeti najvei uspjeh Muavijine politike i
toj injenici duguje umajadski halifat svoje stogodinje traja-
nje, usprkos potresima nakon jezidove smrti. Ali koliko je
nesiguran bio i ostao poloaj ak i nakon sveanog priznanja
dinastikog principa! On je bio ostvaren osobnim Muaviji-
nim utjecajem, to se vidi iz toga da je al-Husein, odmah po
njegovoj smrti, drao da je doao trenutak da postavi svoje
legitimistike zahtjeve, kao i da je Abdalah ibn az-Zubeir
nastupio u ime zanemarene Arabije i u ime sjeanja na stare
Umajadi
Poslanikove drugove. Tragini al-Huseinov kraj na Kerbeli
je muenitvo koje se kasnije iskoristilo protiv Umaiada. Da
je Jezid ivio due ili da nije imao jo malog sina, moda bi se
poloaj Umajada uvrstio. Ako on i nije ba tako razuzdan i
nevjeran, kako ga prikazuje pravovjerna Predaja, sigurno je
da nije imao velike sposobnosti svoga oca, te njegovo djelo
nije ni mogao nastaviti.
Jurini nain, na koji se iz prvih osvajanja stvorilo carstvo,
te nedostajanje sustavne metode upravljanja tako proirenim
prostorom (Omarove mjere su samo jezgra kasnije financijske
i graanske organizacije drave) stvorili su niz problema,
kojima je Muavija sa svojim realistikim duhom morao prii.
Nema mnogo podataka o njegovoj aktivnosti kao upravljaa.
Osvajanja su se usporila: uzrok je bio ozbiljan otpor, koji su
arapskom napredovanju suprotstavili Bizantinci, ugroeni u
Maloj Aziji i Evropi. Pohodi u Malu Aziju (koji su musliman-
sku vojsku doveli do pred vrata Carigrada) i poduhvati u
Egejskom moru, pa sve do obala Sicilije, bili su samo lokalni
uspjesi, koji nisu doveli do nekog konanog rezultata, dok su
napadaji bizantske note na obali Sirije, podrani ustankom u
Libanonu, naveli Muaviju da potpie primirje, koje je arap-
sku ambiciju malo zadovoljilo (676-677). Sjajniji su bili
uspjesi na Istoku, gdje se prodiranje ravnicama istonog
Irana odluno nastavljalo, a isto tako u Afriku, gdje je Egipat
i dalje bio sredite pohoda na zapad i jug; ali ni tu nisu sva
osvajanja bila trajna. Ratni pohodi bili su preputeni teretu
pokrajinskih namjesnika i noeni su snagama plemena, koja
su se tamo uslijed prvih osvajanja naseljavala (muhagirun).
Osobna vojska halife, koja se sastojala od Sirijaca, bila je
namijenjena poduhvatima protiv Bizantinaca, kao i zatiti
halife od neke mogu e unutranje pobune. Postojanje tih
trupa, koje su ostale vjerne Umajadima, osiguralo im je
pobjedu u graanskom ratu 64/683-684. god. *
U unutranjem upravljanju koristio se Muavija, jo vie
nego njegovi prethodnici, iskustvom krana, s kojima je on
u Siriji imao uske odnose od doba njegovog namjesnitva pod
Omarom i Osmanom, a ije je znanje i iskustvo u dravnim
poslovima nauio cijeniti. U to doba zapoinju idoticaji
kranske aramejsko-bizantske kulture s arapskim svijetom.
Prerana [ezidova smrt dala je priliku pokretu Ibn az-
-Zubeira da se proiri po cijelom Iraku, gdje je u poetku iao
pod ruku sa iitskom opozicijom. Kao i uvijek u dobima
velikih kriza, sve tekoe, koje su se pod Muavijom bile samo
smirile, ponovo su se opasno pojavile: tako nepokornost i
partikularizam plemena, odnosi pokorenih naroda spram
osvajaa, suparnitvo interesa i raspoloenja izmeu Sirije,
Iraka i Arabije. A to sve je jo jae zapalio vjerski rat.
Podrka velikog sirijskog plemena Kelb, koju je Muavija
enidbom postigao, bila je i dalje osigurana za bonu liniju
Umajada, za onu al-Hakama ibn Abi-T-Asa ibn Umaje, koja
je zamijenila Sufjanide u voenju roda (on je, uostalom,
uinio slabi pokuaj da spasi dalje trajanje dinastije time to
bi se Halid, mlai sin Jezidov, uzdigao za halifu). Mervan al-
-Hakam bio je ve star, kada je doao na vlast. Tokom svoga
dugog ivota upoznao je on meusobne svae plemena isto
tako dobro kao i suparnitva i spletke mnogih, ak i Dru-
gova, koji su bili ljubomorni na Poslanikovu batinu. Pob-
jeda kod Merd Rahita (683-684) nad kajsitskim snagama,
koje je Ibn az-Zubeir pridobio za svoju stvar, osigurala mu je
640
posjedovanje Sirije; i Egipat, gdje se s uspjehom odravala
protuumajadska stranka, uskoro mu je pripao; ali njegova
skora smrt prepustila je njegovom sinu Abdelmeliku golemi
zadatak - pokoriti Arabiju i Irak. Gotovo nenadano do
halifata dospjeli vladar pokuao je nanovo urediti dinastiki
red nasljeivanja; u punoj suprotnosti spram arapskog obi-
aja bio je Muavijin program, koji je na vlast gledao kao na
dio batine cijele obitelji. Sam Abdelmelik, i gotovo svi
njegovi nasljednici, imali su za glavni cilj svoje dinastike
politike: osigurati red nasljeivanja, uz iskljuenje pobonih
linija, svojim izravnim potomcima.
U meteu borbi izmeu halife i protuhalife, izmeu ovog
zadnjeg i iitskih i hariditskih pobunjenika, u onim bor-
bama koje su se protezale do najudaljenijih krajeva Farsa i
Horasana, gdje su se rascjepkani interesi plemena razvili do
kraja, Abdelmelik je imao sreu da je naao dva ovjeka
prvog reda, koji su mu osigurali uspjeh; bio je to, najprije, al-
-Muheleb, nekadanji pristaa Ibn az-Zubeira, koji se prik-
ljuio stranci pobjednika, a onda al-Hadad, koji je imao
vie talenta i odanosti, a koji je svoju energiju posvetio zadai
da ugled drave ponovo uvrsti iznad svake rascjepkanosti
plemena i stranaka. AI-Hadad, ija se duhovna narav, u
poredbi s arapskim karakterom, inila skoro stranom, pojav-
ljuje se kao pretea vezira abasidskog doba, koji zna samo za
svoga gospodara i koji mu je odluio svim sredstvima sluiti.
Cijeli Abdelmelikov halifat zapravo je, pod al-Hadadovim
utjecajem, pokuaj da se dospije do apsolutne monarhije.
Ono to za Muavije nije bilo jo zrelo (premda je Zijad bio
pretea al-Hadada), ini se Abdelmeliku moguim, uz niz
mjera koje sve vode tome cilju. Prije svega, smanjivanje vlasti
pokrajinskih upravljaa i njihovih veza s plemenima; osobito
u istonim pokrajinama, koje su bile najdalje od sredita
halifata, te gdje su borbe protiv Iranaca i Turaka odravale
ratniki duh plemena, ta se politika provodila najuspjenije.
Time to je al-Hadad zaprijeio stremljenja Muhelebida i
Ibn al-A'asa ka neovisnosti, uvrstio je on politiko jedin-
stvo drave i potrudio se namjesnike pretvoriti u obine
inovnike. Egipat, koji je od vremena Amra ibn al-Asa
zadrao poluneovisni poloaj naspram sredinje vlasti, nije se
zadugo mogao potisnuti u takvu ovisnost; s druge strane,
njegovo znaenje za sigurnost Sirije tako je bitno da je halifa
vjerovao da moe spasiti princip jedinstva carstva, uz puno
ouvanje egipatske samostalnosti, time to je tamo pustio
svoga brata Abdelaziza da vlada bez kontrole. A ovaj je, pak,
svoje potkraljevstvo shvatio kao stupanj na putu ka halifatu.
Jednako su druge Abdelmelikove mjere teile ka ujedinjava-
nju drave: popis stanovnitva, koji je poduzet radi razreza
poreza, a koji se, najprije, ticao ahl ad-dimma, ali se, na
kraju, proirio i na muslimane; uvoenje arapskog kao slu-
benog jezika; reforma novca; radovi na graenju i popravlja-
nju, koji su se djelotvorno izvodili posebice u Iraku, ali i u
Egiptu i Arabiji. U svome dvadesetgodinjem dobu vladanja
uspio je Abdelmelik dati arapskom carstvu izgled koji je bio
sve vie blizak monarhistikoj dravi. U tom razvojnom
pravcu nalazi se i pokuaj da njegova braa odstupe od svojih
nasljednih zahtjeva u korist sinova halife. Smrt al-Aziza
pomogla mu je i osigurala prijestolje za al-Valida; ali se
Vidi napomenu na stranici 13.

pitanje ponovo postavljalo kod svake promjene halife i nije
nikada rijeeno, ak ni pod Abasidima.
U biti, moe se rei da su halifat Abdelmelika, kao i ope
prilike, dozvoljavali da se arapsko carstvo uvrsti. Haridi-
zam, koji je ujedinio protest krajnje drutveno i religiozno
usmjerenih protiv postojeeg poretka i u kojem su sve vrste
nezadovoljnih i tlaenih obznanile svoju ogorenost ak u
pretjeranim oblicima anarhije i haranja, bio je potpomognut
cijepanjem stranaka u doba Ibn az-Zubeira i al-A'asa (A'aI)
koje su stremile halifatu; sad pri jednom uspostavljenom
dravnom jedinstvu bilo je ono, ako ne ba iskorijenjeno, a ono
ipak, zbog bezobzirnih progona al-Hadada, bar osueno na
privremenu nemo. U otvorenoj borbi potpuno potueni iiti
povukli su se u tajnu propagandu, iji su plodovi mogli tek
mnogo kasnije sazreti, te su tokom tog podzemnog ivota
preuzeli mnotvo raznorodnih elemenata, to je kasnijem
razvitku politike i religije dalo potpuno osobeni peat. Ali je to
bilo pitanje budunosti; za trenutak je u unutranjosti osigu-
rani red dozvoljavao da se poradi na snanijoj politici raspros-
tiranja carstva, koju je, na Istoku i Zapadu, Abdelmelik
ponovo poduzeo i koja je pod njegovim neposrednim nasljed-
nicima pokazala najsjajnije uspjehe. Uguen je veliki berber-
ski ustanak koji su organizirali Kusejla i, kasnije, Kahina, a
arapska vladavina uvrstila se trajno u Sjevernoj Africi, gdje su
istrijebljeni zadnji ostaci Bizantskog Carstva i gdje je zapoelo
osvajanje panjolske. Premda su na Istoku velika osvajanja
Kuteibe ibn Muslima zapoela tek poetkom vladavine al-
-Valida, 205. god., ve se pod Abdelmelikom zamjeuje
ponovno poduzimanje tog prodora prema Sredinjoj Aziji,
koji je kao najveliajniji rezultat trebalo imati islamiziranje
Turaka, gospodara budunosti. Borbe s Bizantincima nisu
promijenile svoj karakter; usprkos uspjesima u Armeniji, gdje
su domaa kraljevstva pokorena, Arapi se nisu mogli ukorije-
niti u Maloj Aziji. ak su pljakaki pohodi bizantske flote na
sirijsku obalu davali i dalje dojam halifama da je zakleti
dumanin jo u stanju ugroavati ak i sredite Islama. Ali
irenje Islama bilo je sve vee; ono je uvlailo narode i rase u
novu civilizaciju koja se stvarala, a koji se nisu vie putali, kao
mirni aramejski ili koptski seljaci, arabizirati bez otpora, ili
koji nisu produili ivjeti kao uboge vjerske manjine, nego su,
kao Berberi i Turci, bili voljni primiti Islam kao neukrotivi
ratnici i vatreni branitelji svoga narodnog osjeaja, a ne
arapstva. Tim dvjema rasama, na oba krajnja dijela arapskog
carstva, trebao je Islam zahvaliti najvei dio svojih buduih
uspjeha, ali i temeljnu promjenu svoje kulture.
AI-Validov halifat vidio je kako nie usjev dugog Abdelme-
likovog rada. Mona al-Hadadova linost vlada i dalje;
Umajad Meslema ibn Abdelmelik, opsjedatelj Carigrada,
Musa ibn Nusair, osvaja panjolske, i Kutejba ibn Muslim,
pribavljaju muslimanskim vojskama upadljive pobjede. Da-
mija u Damasku, kao i druge veliajne graevine, svjedoi o
moi Umajada. Ali pitanje reda nasljeivanja obnavlja krizu;
ovaj put pobjeuje arapski princip, koji halifinog sina
iskljuuje u korist njegovog brata Sulejmana; borba izmeu
halife, koji nastoji vlast odrati u svojoj liniji, i njegove brae,
koji je ele odstraniti, ponavlja se sve do kraja Umajada sve
iznova i iznova, s konanim rezultatom da je dinastiki ugled
oslabljen. Posljedice politike Abdelmelika i al-Valida, koja je
voljela rasko, zapoele su teko optereivati njihove nasljed-
641
Umajadi
nike; privredna kriza i problem novih preobraenika primjei
vali su se. Omar II, kojeg je pravovjerna Predaja izuzimala u
svome principijelnom proklinjanju bezbonih Umajada,
vjerovao je da mora krenuti politikom uvrivanja, ako eli
sprijeiti stranu katastrofu, koja bi se s umajadskom kuom
proirila na cijeli Islam. Omarovo djelo, usprkos trajanja od
samo 20 godina, ostavilo je duboki trag u povijesti; to pokazuje
da je taj halifa imao istaknuta svojstva i snaan smisao za
stvarnost; istodobno iznenauje da se ve u tom dobu oblikuje
i uspostavlja izraen sustav principa i vjerskih propisa, koji se
oblikovao kroz jedva dvije generacije. Pijetistiki i urei
vaki doktrinarni sustav Islama ve se krajem prvog stoljea
po Hidri izgradio u onom obliku u kojem e se zadrati kroz
sva naredna stoljea. To ureivanje bilo je u svome razvoj-
nom toku potpomognuto injenicom da se oblikovalo u
krugovima opozicije, daleko od vrenja vlasti i bez poznavanja
stvarnog politikog stanja; istodobno su autoritet tako uree
nog sustava, zahvaljujui ugledu onih koji zagovaraju urei
vanie priznali isti oni vladajui krugovi, protiv kojih su se
upravljali prigovori. Dri se da je pred nama gotovo sva
moderna pojava parlamentarne vladavine, kada opozicija
neosjetno izvri utjecaj na smjernice vladajue stranke. Taj
paradoks je, uostalom, samo posljedica onih stanja, koja su
postojala pri stvaranju umajadske vladavine; taj sistem uprav-
ljanja je zapravo nastavak i konani trijumf Muhammedovog
uenja. Omar II pokuao je, kao pretea Abasida, moda s
veom iskrenou nego oni, izmiriti politike i financijske
zahtjeve drave i tovanje vjerske predaje. Premda se njegov
pokuaj u pogledu sudbine dinastije mora gledati kao neuspio,
otvorila je, ipak, njegova poreska reforma put izjednaivanju
Arapa inearapa (mawall) i pridonijela je, vie nego sve drugo,
spajanju potomaka pobjednika i pobijeenih. Nedvojbeno se
tree sjajno razdoblje Umajadskog halifata pod Hiamom
duguje spasonosnoj Omarovoj djelatnosti. Tokom njegove
dvadesetogodinje vladavine ponovo su svoje goleme razmjere
zadobila osvajanja na Zapadu (usprkos velikom berberskom
ustanku 740-741. god.), kao i na Istoku: Arapi prodiru do u
srce Galije; Sredozemlje zapoinje bivati arapsko more;
Turci, koji su se, nakon svrgnua i smrti Kutejbe, pokuali
izvui ispod arapskog jarma, pokoreni su po trei put.
U trenutku Hiamove smrti, umajadski halifat nalazio se
na vrhuncu svoje moi. Jedva se moe vjerovati da e par
mjeseci kasnije ta ista drava, koja se ini da vrsto poiva na
halifinom autoritetu, zapasti u puni mete anarhije. Predaja
je, dijelom, sigurno u pravu, kada poronom nainu ivota
al-Valida II, koji je pio i bio pohotan, pridaje znaajnu ulogu
pri slomu postojeeg poretka. Ali za to, naravno, nije dovo-
ljan nedostatak pojedinca. Uzroci se, kao i obino, moraju
potraiti upravo u elementima koji Hiamovom halifatu daju
privid napredovanja. Ovaj je poresku reformu Omara II iscr-
pio do kraja, a svoje muslimanske podanike, kao i zimije
totalno izrabio. Bijeda, koja obino vodi krajnjim izgredima,
ponovo je podigla haridite i oni su ak - neuvena pojava -
prodrli u Siriju; osim toga su Sirijci, na koje se oslanjala vojna
mo Umajada, otkazali posluh, budui da im je omrznulo sve
jasnije stremljenje ka apsolutnoj monarhiji. iitski pokret se
ponovo zapoeo otvoreno pokazivati u Iraku, kao to, uosta-
lom, dokazuje jadno propali pokuaj Zeida ibn Alija ibn al-
-Huseina 740-741. god. Sve vee osvajako irenje izmicalo je,
Umajadi
konano, najudaljenije pokrajine ispod kontrole sredinje
vlasti. Plemenske zadjevice, koje su se pridruivale vjerskim
suprotnostima, ponovo su se javile s obnovljenom estinom,
dok je u udaljenom Horasanu, usprkos odlunom postupku
Nasra ibn Sejara, tajna iitska propaganda slavila uspjeh za
uspjehom. Moe se lako shvatiti kako je negodovanje zbog
sablanjivog vladanja al-Valida II nalo pogodno tlo da otvo-
reno izbije, a pogotovo su astoljubiva nastojanja raznih
Abdelmelikovih potomaka bila ozlojeena al-Validovom obja-
vom, u kojoj je on, odmah po svome ustolienju, odredio oboje
svoje djece za nasljednike. Pobuna sirijskih trupa u Palestini i
Jordanu dovela je [ezida Hl na vlast, a al-Valid je bio ubijen.
Ali ni Jezid, a ni njegov brat Ibrahim, koji ga je malo mjeseci
kasnije slijedio, nisu mogli sprijeiti anarhiju koja se proirila
po cijelom carstvu. Hariditi pod ad-Dahakom ibn Kaisom a-
-eibanijem dokopali su se Kufe. Nekoliko godina imao se
privid kao da bi spas mogao doi od udaljenog lana vladajue
linije, naime Mervana ibn Muhameda, unuka velikog Mer-
vana, upravljaa Armenije, koji je izgradio odanu vojsku u
dugim godinama uspjenih borbi protiv Bizantinaca. On je
doao u Siriju da bi pruio podrku pravima djece al-Valida II.
Naao ih je, meutim, umorene od strane otimaa vlasti, pa je
samoga sebe proglasio za halifu; uspio je, za samo nekoliko
mjeseci, razbiti pobunjenike u Siriji i iskorijeniti lanove
umajadske kue koji su drugaije mislili; onda se dokopao
Egipta i Iraka. Djelatnost koju je on razvio u tri godine svoga
halifata moe se usporediti s onom njegovog djeda, ije je ime
nosio, i njegovog ujaka Abdelmelika. Prilike su za njega bile
nepovoljne, kao i za pomenutu dvojicu; razbijeno je obiteljsko
jedinstvo Umajada, a njihove snage iscrpljene. Meutim, rasla
je vjera protivnika u uspjeh. Umjesto da se tue s na brzinu
prikupljenom vojskom Ibn az-Zubeira, i s oajnim etama
iita, koji su izmakli nesrei na Kerbeli, Mervan se morao
mjeriti s trupama koje su bile obuene u ratovima s Turcima,
kao i sa perzijskom vojskom Horasana, koju je organizirao
Abu Muslim, dok su u pozadini Abasidi pripremali svoj
nastup. Otvorena borba tzv. iita zapoinje 747-748. god.:
Horasan i Fars su brzo osvojeni, a naredne godine zaposjeli su
upadai Irak, gdje su se iznenada pojavili Abasidi i u Kufi
proglasili Abu-'l-Abasa Abdalaha za halifu. Nakon to je ovaj
potukao Mervana na Zabu, naredio je svojim vojskovoama
da ga gone po al-Deziri i Siriji, dok ga ponovo nije tukao u
Egiptu, gdje je zadnji umajadski halifa ubijen 7. jula 750. god.
Umorstvo lanova umajadske obitelji, uzaludni pokuaji u
korist Abu Muhameda as-Sufjanija u Siriji i bijeg Abderah-
mana ibn Muavije ibn Hiama iz Medine u Afriku i panjol-
sku, ine epilog tragedije koja je okrunila slom dinastije
Muavije iMervana.
Sigurno se pretjeruje, ako se kraj arap stva i slom Umajada
prikazuju kao podudarnost, a Abasidima pripisuje odreeno
iraniziranje islamskog svijeta. U stvari je arapskom ostala ne
samo halifska dinastija, nego su i pokrajinski namjesnici i voe
trupa potjecali otprilike jo itavo stoljee iz redova Arapa. S
druge strane je istina da je internacionaliziranje Islama, u
smislu da Arapi nisu vie bili jedini aktivni element u organiza-
ciji drave i u razvoju civilizacije, zapoelo, bar kao teoretska
mogunost, ve s razdobljem, kada je Omar II reformom
izjednaio Arape i mevle. Uostalom, prihvaanje Islama omo-
guilo je tim raznorodnim elementima da sudjeluju u jednoj
642
...- --- -, ..
_
kad su njezini glavni imbeniciveinom
civilizaciji koju je opravdano i dalje smatrati arapskom, ak i
postali strani. Uistinu I
je ne samo arapski jezik toj civilizaciji dao istovrsnu vanjtinu, '
nego je i sve njezine raznolike elemente u neku ruku obliko-
valo arapstvo. Zasluga, da se postigla arapska obojenost te
arolike civilizacije, pripada bez sumnje Umajadima. Ono to
u arapskoj civilizaciji umajadskog doba pada u oi, istodobno
je postojanje dva svijeta, starog i novog, koji i dalje koegzisti-
raju, kao to je to sluaj u svakom prijelaznom dobu: obiaji i
predodbeni svijet beduina, pjesnitvo jednog Ferezdeka,
Derira i Ahtala, jo su ivi, kada se Islam ve susreo sa
heleni sti ko-kranskom kulturom, kada su se tradicionisti,
povjesniari i jezikoslovci zapoeli baviti literarnim proizvo-
dima beduinskog duha. ak je i upravni sustav Abasida u
svojim glavnim crtama sutinski jo takav, kakvim su ga
izgradili Umajadi po bizantskoj i sasanidskoj tradiciji. Ono to
je bilo potrebno Umajadima, naime da dinovsko arapsko
carstvo preobrate u istovrstan organizam, nedostajalo je jed-
nako i Abasidima; ono to su oni zgotovili, intelektualno i
moralno ujedinjavanje islamskog svijeta, bilo je ve u punom
toku pod Umajadima.
2) Umajadi u panjolskoj. - Banii Umayya ili Banu
Marwan, po arapskim povjesniarima, izravni su potomci
sirijskih Umajada i vladali su od 8. do ll. st. islamskim
carstvom koje se utemeljilo na Iberijskom poluotoku, s Kor-
dovo m kao glavnim gradom.
Ponovna uspostava, na dalekom Zapadu islamskog svijeta,
umajadske vladavine, koju su na Istoku sruili Abasidi, jedan
je od najudnijih dogaaja arapske povijesti visokog srednjeg
vijeka. Ta dinastija je potpomogla odvajanje islamske panjol-
ske od ostalog arapskog svijeta i ostvarila njezino politiko
ujedinjenje; ona je i ve vrlo karakteristikom drutvenom
obiljeju te zemlje dala jak peat sirijske tradicije. Zahvalju-
jui energiji njezinih vladara, dinastija se znala sjajno suprot-
staviti planovima Abasida i Fatimida. Iscrpljena graanskim
ratom, konano je podlegla samo zato to je dopustila da se
pored nje razvije nasljedna diktatura i to nije znala pravovre-
meno obustaviti presizanja svojih stranih vojnika.
Povijest panjolskih Umajada moe se podijeliti na tri
glavne epohe: 1) neovisni emirat Kordove; 2) halifat; 3) pro-
past dinastije i njezin slom. Ovdje se daje kronoloki pregled
panjolskih Umajada:
l) Abderahman I, ad-Dabil ( 138-1721756-788)*
2) HiamI . . . . (172-180/788-796)*
3) al-HakamI .. ( 180-206/796-822)*
4) Abderahman II (206-238/822-852)*
5) MuharnedI (238-273/852-886)*
6) al-Munzir . . . (273-2751886-888)*
7) Abdalah . . . . (275-300/888-912)*
8) Abderahman III, an-Nasir li-
-dzni-'l/ah . (300-350/912-961)*
9) al-Hakam II, al-Mustansir bi-'l/ah (350-366/961-976)*
10) Hiam II, al-M u' ayyad bi-Ilan . (366-399/976-1009
400-403/1010-10 13)*
ll) Muhamed II, al-Mahdt . . . (399-400/1009-1010)*
12) Sulejman, al-Musta'in bi-l/ah (399-407/1009-1016)*
* Vidi napomenu na stranici 13.

~
3) ~bderahman IV, al-Murtada . . (408-40911017-1019)*
14) Abderahman V, al-Mustazhir
bi-'lliih (414/1023)*
15) M~hamed III, al-Mustakfi bi-'lliih (414-416/1023-1025)*
, 16) Hiam Ill, al-Mu'tadd bl-'lliih .. (418-422/1027-1031)*
A) Veina arapskih povjesniara iznose 756. god. kao
datum utemeljenja neovisnog emirata Umajada iz Kordove od
strane Abderahmana ('Abd ar-Rahman) I s nadimkom ad-
-Diibil (Doseljenik, seljenik), sina Muavije ibn Hiama. Pri
progonu njegove obitelji od strane Abasida polo je za rukom
jo sasvim mladom Abderahmanu - roen je 731. god. -
potajice doi u Palestinu, odakle je, u pratnji svoga osloboe
nog roba Bedra, krenuo najprije u Egipat, a onda u Ifrikiju.
Uskoro je morao bjeati iz Kajravana, gdje je bio izloen
progonima upravljaa Abderahmana Ibn Habiba, te se otputio
ka Magribu. Neko vrijeme se zadrao u Tahertu na dvoru
malog rustemidskog kneza, a onda je uivao gostoprimstvo
razliitih berberskih plemena, meu ostalima Mikniisa i
Nafza. Od dolaska na afriko tlo, podravan od Bedra,
pokazivao je Abderahman politike sklonosti, ali nije nailazio
na odziv. Zato je pogled usmjerio na panjolsku.
Vrlo umjeno i s velikim politikim otroumljem znao je
on iskoristiti za sebe suparnitva, koja su na Poluotoku otro
dijelila Kajsite i [ernenite. S druge strane, mogao je, bez
tekoa, pribaviti suradnju umajadskih pristaa, koji su neto
ranije doli u panjolsku i razvrstali se - otprilike po 500 ljudi
- na vojna okruja Elvire i Haena na panjolskom jugoistoku.
Upravlja Poluotoka bio je tada Jusuf ibn Abderahman al-
-Fihri, koji je svoj ugled dugovao poglavito voi panjolskih
Kajsita, as-Sumeilu al-Kilabiju. Budui da je drao da je
doao trenutak za pristajanje na andaluzijsko tlo da bi nastu-
pio kao pretendent, napustio je Abderahman Magrib i doao
u Almunekar u septembru 755. god. Prijem, koji mu je
prireen, premaio je njegova oekivanja; on je poduzeo
borbu protiv al-Fihrija i, nakon vie bitaka i pregovora, bio je
konano priznat za emira u Kordovi, dotadanjem obitavali-
tu arapskih upravljaa.
Utemeljitelj umajadskog emirata vladao je vie od 33
godine. Najprije se pozabavio time da u samom glavnom
gradu uvrsti svoj poloaj. Glas o njegovom uspjehu irio se
cijelim Istokom, uskoro su brojne pristae Umajada pristigli u
panjolsku i ponudili obnovljenoj dinastiji svoje usluge i
pomo. Ali je novi emir uskoro naiao na nebrojene politike
tekoe. Ponajprije je trebalo baciti na koljena al-Fihrija, koji
se nije mogao privii na svoje svrgnue, te je okupio oko sebe
prilino veliki broj pristaa i pokuavao ponovo osvojiti
Kordovu; on je 758. god. bio potuen i naredne godine na
podruju Toleda ubijen. Pobune su svugdje u panjolskoj
vrile i dalje, kao i ranije u doba upravljaa. Stalno su izazivale
nemire ne samo bune Muveleda (muwalladiin), tj. novomusli-
mana, panjolaca koji su preli na Islam, nego i Berbera i
Arapa, koji su se neprijateljski odnosili zbog svojih plemen-
skih svaa. Tako je novi emir morao uguiti, jednu za drugom,
bunu Jemenita i Fihrita, dalje pokret Berbera ekja u 769.
god. U drugom dijelu njegove vladavine dolo je do udruiva-
nja arapskih plemenskih voa na istoku Poluotoka, koji su u
pomo pozvali Karla Velikog. Ovaj je preao Pireneje i opsjeo
Saragosu 778. god., ali se, zbog poziva, morao brzo vratiti. Na
. _----'----
643
Umajadi
povratku u Francusku, pretrpio je u klancu Ronsevo, gdje su
mu Baski postavili zasjedu, glasoviti poraz, s kojim je pove-
zano sjeanje na Rolanda. Abderahman je iskoristio povlae
nje Franaka da sam opsjedne Saragosu, koju je on, za kratko
vrijeme, zauzeo 780. god. Pohod protiv Baska bio je takoer
uspjean. Kada je Abderahman umro 788. god., kordovska
drava je to ve bila politiki, kao i teritorijalno, s trajnom
organizacijom i vrlo znatnim vojnim snagama. Uspjeh progo-
njenika iz Sirije i vrlo neobian nain i put na koji je znao
stvoriti vlastitu dravu, izazivali su uenje kod svih arapskih
povjesniara, koji su mu dali laskavi nadimak Soko Kureia
(Saqr Quray).
Osigurati mir u novoj dravi bilo je glavno stremljenje svih
nasljednika AbderahmanaI. Kada je umro, vlast je pala na
njegovog sina Hiama I, koji je vladao samo neto vie od 7
godina, jer je umro sasvim mlad, 796. god. On se najprije
morao boriti s braom koji su htjeli vlast; kasnije je morao
dva puta (793. i 795) poslati trupe, protiv Narbone i protiv
Galicije. Povjesniari govore o njemu kao estitom vladaru,
punom dobrih svojstava, i ale da je kratko vladao.
Njegov sin al-Hakam I slijedio ga je s vladavinom od 26
godina. Ne zna se tano da li je on ili njegov otac uveo u
panjolsku malikitski obred, koji je zamijenio dotadanji al-
-Avzaijev. U svakom sluaju, pri njegovom ustolienju je
drutvena klasa pravnika (fuqahii') zadobila preveliko znae
nje, tako da su vladari odreivali gotovo sve odluke. Sup-
rotno svome ocu, al-Hakam I nije imao posebne simpatije za
te ljude; on je odmah zauzeo stav spram njih i pokazao im da
nee trpjeti njihova presizanja. Ali su se fakihi, koji su se
odluili oprijeti, udruili za zajedniku stvar s drugom neza-
dovoljnom strankom, novopreobraenicimaili Muveledima, i
izdavali se za pobornike panjolskog nacionalizma. Pri tako
energinom i odlunom vladaru, kao to je bio al-Hakam I,
posljedica je bila niz surovih kazni, koje su, najveim dijelom
njegove vladavine, nareivane i okrutno izvravane. Prva
pobuna dogodila se u samoj Kordovi 805. god. Od fakiha
potaknuti urotnici iz aristokracije pokuali su al-Hakama I
potjerati s prijestola; ali je urota sprijeena i vladar je postu-
pio krajnje strogo s buntovnicima. Naredne godine osvojio je
on Meridu i krvavo uguio novi kordovski ustanak. God.
807. dogodio se u Toledu glasoviti Dan jarka: (Waq'at al-
-Hufra). itelji tog grada bili su od uspostave umajadske
vladavine gotovo stalno u neposluhu. Al-Hakam I imenovao
je za njegovog upravljaa jednog mu sasvim odanog preobra-
enika, Amrusa, koji je, u dogovoru sa svojim gospodarom,
postavio zasjedu uglednicima Toleda, iz koje nitko nije prei-
vio. Posebice dogaaj u predgrau pokazuje nepomirljivi
karakter tog vladara. U namjeri da potpuno iskorijeni
moguu klicu bune, on se okruio sa gardom, sastavljenom
od stranih vojnika, koji su u Kordovi provodili strahovladu.
Neraspoloenje je bilo ope, te je 817. god. izbila u junom
predgrau Kordove velika pobuna. Narodna masa, voena
od fakiha, s [ahjom ibn [ahjom na elu, pokuala je na juri
zauzeti palau, ali je uskoro opkoljena i posjeena od al-
-Hakamovih trupa. Tada je on odluio da smjesta svi itelji
predgraa, koji su izbjegli pokolj, budu prognani iz panjol; I
ske. Vie od 20.000 obitelji moralo je napustiti Poluotok, od
--- -
x VIdI napomenu na stranici 13 .
Umajadi
ega je otprilike dvije treine dospjelo u Egipat i kasnije na
Kretu; ostatak se naselio u Fs (Fes) u etvrti koja se jo i
I vodio je borbu protiv sredinje vlasti i uskoro su ga sVil
danas zove Breina Andaluana ('Idwat al-Andalus). Pred-
grae je bilo sravnjeno sa zemljom i nitko se ubudue nije
smio tamo naseliti. To nasilno uguenje imalo je veliki odjek
u islamskom svijetu, da su povjesniari al-Hakama I esto
oznaavali nadimkom ar-Rabadi (ovjek predgraa).
Cijela njegova vladavina bila je tako ispunjena guenjem
unutranjih nemira, koji su potiecali od nezadovoljnih preob-
raenika, te napokon od pravnika. Njegova energija dala mu
je, dodue, da bude pobjednik; ali budui da se neprekidno
bavio unutranjim problemima drave, nije mogao uvijek
dostatno osigurati obranu graninih podruja. Za razdoblja
njegove vladavine dolo je do napredovanja kraljevstva Astu-
rije i Galicije ka jugu; a i Barcelona je bila oduzeta od
muslimana (801. god.) i pripala je vojvodi od Akvitanije.
Sin i nasljednik al-Hakama I, Abderahman II, gotovo
uope nije sliio svome ocu, te je bio noen dogaajima. S
pravom se kae da se, tokom cijele svoje vladavine, dao voditi
od jednog fakiha, jednog glazbenika, jedne ene i jednog
evnuha. Prvi je bio Jahja ibn Jahja, koji je uspio spasiti glavu
u ustanku; onda pjeva Zirjab, koji je tek doao u panjolsku
i tamo uveo profinjeni nain ivota abasidskog dvora; te
miljenica Tarub i njezin evnuh Nasr, diktirali su svome
gospodaru veinu politikih odluka. Stoga je vladavina ovog
mlakog vladara morala, nakon strahovlade njegovog oca,
pogodovati ponovnom jaanju nacionalnog pokreta. Upravo
u to doba osjeali su se Mozarapi (Mozcirabes), koji su
zadrali kransku vjeru, toliko jaki da se podignu na poticaj
Eulogija i Alvara. A onda je panjolsku i poglavito Kordovu,
zbog ponaanja islamske vlade, preplavio izmeu 850-852.
val dobrovoljnih muenika; koncil, kojeg je sazvao umajadski
emir, potrudio se protudjelovati. Osim opozicije kranskih
zajednica, za vladavinu Abderahmana II karakteristian je
niz novih nemira Muveleda; stoga su Merida i Toledo morali
silom biti ponovo osvojeni. Pod vladom tog vladara pojavili
su se prvi put u panjolskoj Norrnani (od muslimana zvani
al-Magi1s). God. 844. dokopale su se normanske ete Sevilje;
naposljetku je bilo sklopljeno primirje s njima.
Kada je Abderahman II umro, naslijedio ga je sin Muha-
med 1. I za njegovu vladavinu bio je karakteristian niz
unutranjih metea, koji su, unato okrutnosti vladara,
samo rasli. Od njegovog ustolienja oivio je ponovo usta-
nak Mozarapa, ali su odmah zapoeli krvavi progoni kran
skih zajednica. Na poziv krana iz Toleda, kralj Le6na
Ordonjo I poslao im je vojsku, koja je muslimanske trupe
(840. god.) natjerala u bijeg. Spletke krana okonane su
tek 849. god., ali se politika slabost emirata poveavala, te
su se malo-pomalo javili separatistiki pokreti u svim Kor-
dovi nominalno podvrgnutim pokrajinama, koje su openito
vodili preobraenici kao neovisne voe i nacionalni pobor-
nici. S tim ponaanjem aristokratskih Muveleda i sa zahtje-
vima velikih arapskih obitelji bavili su se emiri neprekidno
sve do poetka 4/10 st*.
Pod vladom Muhameda I zapoela je dugotrajna buna
neovisnog voe Umara Ibn Hafsuna na jugozapadu Polu-
otoka. Uskoro je on neogranieno vladao cijelim planinskim
krajem izmeu Ronde i Malage, a uspostavio je svoj glavni
stan u neosvojivoj tvravi Bobastro. Sa sve kraim prekidima
644
nezadovoljnici zemlje priznali za neospornog vou. I
Nasljednik vladara, sin mu al-Munzir (al-Mundir), vladao '
je vrlo kratko (886-888). Svo svoje vrijeme posvetio je borbi
protiv Ibn Hafsuna, iji je utjecaj stalno rastao, kao i opsadi
Bobastra, koja bi se posreila, da vladar nije iznenada umro,
po svoj prilici otrovan od svoga brata i nasljednika, Abdalaha.
S pravom se kae da je doba vladavine emira Abdalaha
(888-912), premda ga je potom zasjenilo doba njegovog
glasovitog unuka i nasljednika, Abderahmana III an-Nasira,
oznailo znatan napredak u smirivanju drave. Nije sasvim
tano vidjeti u njemu samo krvolonog nasilnika. Sigurno je
on, kao i svi vladari njegovog doba, neumoljivo iao protiv
svih koji su ga htjeli sruiti, ak i kad su to bila njegova braa.
Ali se on posebice morao suprotstaviti brojnim opasnostima,
morao se boriti protiv pokreta s kojima su ve njegove
pretee imale posla, a koji, otada, nisu postali manji. Samo
Ibn Hafsunova buna ispunila bi cijelo njegovo vladanje. S
druge strane, inilo se da se podruje Sevilje, premda je bilo
razmjerno blie Kordovi, hoe izmai ispod umajadske vla-
davine; panjolska i arapska stranka stalno su tamo potkopa-
vale ugled upravljaa koje je slala Kordova i prigodno su
priputale u grad berberske klanove koji su se nalazili u
susjednim brdima. Neprijateljstvo velikih arapskih obitelji,
Benu Hadad i Benu Haldun, bivalo je sve vie uznemiru-
jue. Glavni zastupnici tih obitelji bili su veleposjednici i
imali su veliko mnotvo odanih robova, koje su, u prilikama,
mogli opremiti i naoruati. Kureib ibn Haldun, vo prve
obitelji, huckao je, kratko po ustolienju vladara, cijelo
podruje Alharafe (a.: a-ara!J i uspio je za svoju stvar
pridobiti vou Benu Hadada. A onda je s emirom sklopio
primirje i zajedno s njim napao preobraenike Sevilje, koji su
potueni 891. god. Njegova je podlonost, meutim, bila
samo prolazna. God. 899. posvaali su se voi obje velike
obitelji Sevilje, te Ibrahim ibn Hadad zakljui, nakon to se
rijeio svoga suparnika Kureiba, savez s voom ustanka na
Jugoistoku, Ibn Hafsunom. Kada ga je Abdalah, napos-
ljetku, pokorio, dodijelio mu je, ipak, tolike povlastice, da je
on i dalje u Sevilji zapovijedao kao neovisni voo Uostalom,
rastui utjecaj manje ili vie nominalno ovisnih vazala u to
doba pridonio je bitno iezavaniu autoriteta emira. Najzna-
ajniji od tih feudalnih gospodara (sahib) bili su oni od
Saragose, Uklesa, Ueske i, na Jugozapadu, Oskonobe. Ibn
Hafsun, koji je poetkom Abdalahove vladavine, pokazao da
je privremeno podloan, zapoeo je ponovo borbu protiv
umajadske vlasti. Pomou krana Kordove i njihovog voe,
grofa Servanda, proirio je on svoj utjecaj na Sjever toliko da
je uskoro bio ugroen i glavni grad. Emir je morao brzo
poduzeti protumjere. God. 891. krenuo je on protiv tvrave
Pole j (danas Agilar), gdje je Ibn Hafsun upravo imao tabor, i
prisilio buntovnika da pobjegne u svoju utvrdu Bobastro.
Njegov uspjeh ojaao mu je ugled i pribavio, dodue
zakratko, poslunost okruja Esije, Aridone, Elvire i Haena.
Sve do zadnje godine Abdalaha potrajalo je, s promjenljivim
rezultatima, djelo smirivanja, ali je energija vladara, koji nije
nikada na miru ostavljao svoje protivnike, pridonijela pomalo
djelotvornom uvrenju njegovog autoriteta i raskidu u
8 Vidi napomenu na stranici 13.

,-----
protustranci. Stoga je, kada je umro 912. god., poloaj
postao ve jasniji; bio je utiratelj puta i jedan od naiener-
ginijih stvaralaca smirenja panjolske, koje je njegov unuk
ostvario u prvoj polovici svoje duge vladavine.
B) Njegov nasljednik, Abderahman III ibn Muhamed
imao je tek 23 godine, kada je stupio na prijesto, pa ipak je
njegov izbor, zbog sposobnosti, bio opravdan. U islamskoj
povijesti panjolske nije, u stvari, bilo sjajnije i slavnije
vladavine. Njezina dugotrajnost - pola stoljea - jamila je
stalnost u politici i omoguila vladaru da ugui za vie
desetljea sva ognjita otpora, koja su tinjala od dolaska
muslimana u panjolsku. Vladavina Abderahmana III ini, s
onom njegovog nasljednika al-Hakarna II i donekle s dobom
kada su oba prva amiridska diktatora, al-Mansur i al-Muzafer,
preuzeli vlast, vrhunac u islamskom zaposjedanju panjolske.
Nikada panjolska nije kasnije, naspram kranskog i islam-
skog svijeta, mogla dosei onu politiku veliinu i civilizacij-
sku visinu, koju je zauzimala u doba tih velikih umajadskih
vladara, niti je mogla na Zapadu, bilo u Evropi bilo u Africi,
igrati slinu vodeu ulogu.
Ovdje se, naravno, slijede samo osnovne linije te vladavine,
koja obuhvaa dva razliita razdoblja: razdoblje unutranjeg
smirivanja, iji je rezultat ostvarenje politikog jedinstva
kordovske drave, i jedno due razdoblje, koje posebice
obiljeavaju vanjskopolitika nastojanja, u kojem planovi
vladara smjeraju na kranska kraljevstva na sjeveru, kao i na
Sjevernu Afriku, koja je vie-manje podlona Fatimidima.
Smjesta se, pri stupanju na vlast, Abderahman III dao na
posao i utvrdio program: okonati pobune koje su kidale
panjolsku od osnutka dinastije, uiniti nekodljivom monu
stranku arapske aristokracije, kao i odrati stanje musliman-
skih granica na sjeveru. Korak po korak on je to i ostvarivao.
Ve u prvim godinama svoje vladavine zauzeo je Esiju i razorio
tamonje utvrde; jedan vojni pohod okonao se zauzee m
tvrave Monteleon i smirenjem okruja Haen i Elvira. Sve do
917. god. produilo se smirivanje juga Poluotoka; Sevilja, a
onda iKarmona, poko rene su; konano je umro stari voa
ustanka, Umar ibn Hafsun. Njegovi sinovi, dakako, pokuali
su borbu nastaviti, ali bez velikog povjerenja u uspjeh; rezultat
je bilo zauzee Bobastra, i to od strane samog Abderahmana
III, poetkom 928. godine. Pet godina kasnije, palo je i zadnje
ognjite otpora, Toledo, kojem su prethodnici morali dodije-
liti neku vrstu politike neovisnosti; nakon tvrdokorne blo-
kade morao se grad, konano, predati 932. god.
Istodobno je vladar pomno pazio na nastojanja kranskih
drava na Sjeveru, posebice na plan teritorijalnog proirenja
kraljevstva Leon, gdje je vladao energian i astohlepan
vladar, Ordonjo II. Taj se dokopao tvrave Alanhe, juno od
Meride i, uskoro potom, uz pomo kralja Sana od Navare
krenuo na pohod na podruje Tudela i Valt jere. Ipak je
leonsko napredovanje zaustavio Abderahman III, koji je 920.
god., zauzeem tvrava Osma, San Estavan de Gormaz,
Clunja, Carcar, Calaora i Muesa, kao i pobjedom kod Valde-
hunkere, postigao niz uspjeha. Nakon nove ofenzive
Leonaea, ponovo je umajadski vladar, etiri godine kasnije,
putem pobjedonosnog pohoda uspostavio stanje sebi u korist
i iz metea na kranskom tlu u povodu nasljeivanja Ordo-
nja II izvukao korist.
645
Umajadi
Za svo to vrijeme, Abderahman III paljivo je pratio
dogaaje u Africi i pripremao se, obrambenom gradnjom na
obali i stvaranjem mone flote, za eventualno pristajanje
Fatimida, s kojima se on sad nalazio u stanju otvorenog
neprijateljstva. Da bi to jasnije pokazao, uzeo je 929. god.
visoku titulu halife i vladara vjernika (amir al-mu'minin),
dok su se njegovi prethodnici i on sam dosada zadovoljavali
jednostavnom oznakom emir (amir). Mala kordovska drava
postala je odjednom veliko islamsko carstvo, a ponovna
uspostava umajadskog halifata iz Damaska bila je dovrena
u panjolskoj. Istodobno je on uzeo poasno ime (laqab) an-
-Nasir li-dini-' llah.
Kratko vrijeme potom, 931. god., halifa je sa svojim
trupama zaposjeo afriki grad Seutu, imenovao upravljaa i
tamo postavio garnizon; to je bio poetak umajadskog zapos-
jedanja zapadnog Magriba. Ve neku godinu prije su mali
knezovi drave Nukur traili umajadsku lensku suverenost i
dobili je. An-Nasir nije ostao na tome; on je znao sebi
podrediti male lokalne dinastije, koje su pokuavale opirati se
fatimidskim prodorima. Zahvaljujui savezu sa Berberima
Megrava, uzmogao je on uskoro cijeli sredinji Magrib, uz
iznimku podruja Taherta, ukljuiti u svoje carstvo.
Drugi dio vladavine Abderahmana III ini da se osobna
djelatnost halife pokazuje u neto nepovoliniiem svjetlu;
istodobno se stvaraju stranke u srcu ujedinjenog i smirenog
kordovskog carstva, koje su u poetku, nesumnjivo, bez
mnogo moi, ali su kasnije pripravile halifi najvee tekoe;
rije je, naime, o strankama Slavena i Berbera. Slaveni
(arap. Saqalibai, zarobljenici, koji su doli ne samo iz
istone Evrope, nego i iz Italije i sjeverne panjolske, inili
su, uskoro, u kord ovskom drutvu vrlo jak elemenat; pod
vladom Abderahmana III zauzeli su, po prvi put, visoke
graanske poloaje u dravi i ak vojna zapovjednika mjes-
ta. Po svoj prilici, vladar se, poetno, posluio tim njemu
vrlo odanim robovima da bi ograniio utjecaj onih eleme-
nata, ili ga ak sasvim unitio, koji su pripadali nekadanjoj
arapskoj aristokraciji. Tako je ve 939. god. prenio na Sla-
vena Nedda vrhovno zapovjednitvo u vezi sa jednim va-
nim poduhvatom; ali se morao pokajati. Ba su tada islam-
ske trupe pretrpjele prvi neuspjeh i bile su potuene od
sjevernih krana. Otada se politika vladara, koji je i dalje
bio vrlo oprezan spram krana ograniila, posebice, na to
da dogaaje iskoristi za sebe. Na sjeveru panjolske bio je
izbio graanski rat zbog neprijateljstva izmeu Ramira II i
grofa od Kastilje Fernana Gonsalesa. Po smrti kralja Leona,
951. god., svaali su se njegovi sinovi oko krune; prvi je,
zato, ponudio Abderahmanu III probitaan mir i obavezao
mu se plaati redoviti danak. Kada je on umro, 955. god.,
slijedio ga je brat Sano; kako ga plemii nisu trpjeli, a bio
je potuen od halifine vojske, morao je bjeati u Navaru; on
se obrati halifi da bi ponovo zadobio kraljevstvo koje je
prelo u ruke Ordonja IV. Zapodjeli su se pogovori, te
Sano doe u Kordovu da halifu moli za pomo. To je bio
dogaaj koji se jo nije vidio u islamskoj panjolskoj. Sano
je morao halifi predati deset tvrava, a za uzvrat je dobio
njegovu vojsku, koja mu je pomogla pri zauzeu Samore
959. god. i Ovjeda naredne godine.
S druge strane, fatimidsko ugroavanje Poluotoka jo nije
sasvim prestalo. God. 954. poslao je fatimidski halifa al-Muiz
Umajadi
svoga upravljaa Sicilije da se iskrca na jednom mjestu
panjolske obale. On je opustoio podruje Almerije i vratio
se sa robljem i velikim plijenom na Siciliju. Kao proturnjeru,
prenio je halifa na generala Galiba, svoga najvjernijeg kli-
jenta, vrhovno zapovjednitvo nad flotom od 70 brodova,
koja zapali luku Marsa al-Haraz u blizini La Kalje na sjever-
noafrikoj obali.
Abderahman III an-Nasir umro je 15. oktobra 961. god. u
dobi od 73 godine. Njegovo djelo je nastavio njegov sin i
nasljednik al-Hakam II al-Mustansir bi-'lliih, koji je na pri-
jesto doao sa gotovo 50 godina. Bio je poboan i obrazovan
vladar; uz njegovo ime se vezuje, posebice, sjeanje na Veliku
damiju u Kordovi, koju je on poveao i poljepao i za koju je
dao znatne sume, te dao dovesti ak iz Bizanta dragocjeni
materijal i graditelje. Ve je njegov otac podizao opekorisne
i strateke objekte, te je kao svoje obitavalite izgradio sjajni
grad Madlnat az-Zahrii', pet kilometara na sjeverozapad od
Kordove.
Ljubav za znanjem i ve poodmakla starost odredili su da je
al-Hakam bio za miroljubive poslove. Ali on je morao odrati
stanje koje je stvorio njegov otac i bdjeti nad normalnim tokom
halifskih poslova vladanja. Ostao je, tano kao i njegov
prethodnik, iji je program dalje razvio, ne samo mirni
promatra dogaaja na Sjeveru i u Africi. On je primio u
Kordovi s velikom raskoi Sanovog brata, Ordonja Zlog, i
postao je malo-pomalo lenski gospodar svih kranskih vla-
dara na Sjeveru. Njegovi pomonici u politici bili su hadib al-
-Mushafi i slavenski asnici, kojima je on, naalost, poklonio
veliko povjerenje. Na afrikoj obali razvijala je umajadska
vlada i dalje veliku aktivnost. Fatimidska opasnost ini se da je
bila odstranjena odlaskom al-Muiza u Egipat; ali njegovi
zastupnici, Berberi Sanhada, poduzeli su borbu protiv uma-
jadskih vazala u Sjevernoj Africi. S druge strane, mali idrisid-
ski knezovi na podruju Tangera i Arsile ostali su odani
podanici Fatimida. Otpor Hasana Ibn Genuna trajao je pri-
lino dugo, ali je on, konano, bio uhvaen i zatoen u
Kordovi. Al-Hakam II doivio je i novi pokuaj Normana da
se iskrcaju (966).
Vladar je uskoro osjetio da je ostario. Njegova glavna briga
bila je, sad, osiguranje dinas tikog reda na prijestolu u pravoj
liniji. Imao je samo jo mladog sina Hiama, kojeg je on
priznao za svoga nasljednika na prijestolu (wall al-'ahd), a
onda je, kratko potom, umro 976. god.
Za vladavine HiamaII al-Mu'ayyad bi-'lliih, treeg uma-
jadskog halife panjolske, pada uspostava nasljedne dikta-
ture Amirida i njihovo preuzimanje graanske i vojne vlasti;
sam vladar je ogranien na svoju palau i lien svake politike
inicijative. Prilike, u kojima se po smrti al-Hakama II ostvari-
valo to novo i nenadano stanje stvari, vrlo su zamrene, ali
prilino dobro poznate. Ovdje je dovoljan naputak da je
glasoviti hadib al-Mansur, ija ambicija, dodue, ne zna za
granice, prepustio nominalno mladom halifi vrenje vladar-
ske vlasti i nikada ga stvarno nije mislio liiti prijestola. Sva
slubena djela zbivala su se u ime Hiama II, koji sam nikada
nije pokuao neto energino poduzeti protivamiridskog
zapovijedanja njegovom dravom. U stvari, tek je po smrti al-
-Mansura zapoelo propadanje umajadskog halifata.
Al-Mansur je nastavio, u ime i uz isto formalnu odgovor-
nost Hiama II, politiku Abderahmana III i al-Hakama II, ali
646
uz peat svoje vrlo snane osobnosti; ipak, tokom cijele al-
-Mansurove diktature trajalo je u punom sjaju mirno i slavno
doba koje je zapoeo Abderahman III. Utjecaj arapske aristok-
racije i slavenske stranke uskoro biva potpuno odstranjen.
Vojska se reorganizira uz pomo stranih vojnika, koji su se
vrbovali, izvan islamske panjolske, u Sjevernoj A.frici i
kranskim kraljevstvima na sjeveru Poluotoka. U zapadnom
berberskom dijelu zaveo je al-Mansur neku vrstu umajad-
skog zatitnitva, da time izdaci za Afriku ne optereuju tako
jako dravnu ekonomiju. Ali, prije svega, hadib je bio sretan
vojskovoa, najtei protivnik kranskih drava, protiv kojih
je on poduzimao gotovo svake godine pohod, da bi odrao
osobni ugled. Meu ovim pohodima, moe se navesti onaj
koji je vodio 985. god. protiv Katalonije; grof Borel je bio
pobijeen, a Barselona zauzeta. Tri godine kasnije okrenuo
se on protiv kraljevstva Leon i njegovog vladara Bermuda II,
koji je povrijedio s Kordovom sklopljen ugovor; Koimbra,
Leon i Samora bili su osvojeni. Slavom se ovjenao i svojim
glasovitim pohodom na Galiciju, na kojem se 997. god.
dokopao Sant jaga de Kompostela. Godine 1002. vodio je on
svoje trupe na Kastilju, zauzeo Kanales i San Miljan de la
Kogolja. Po povratku s tog pobjedonosnog pohoda, umro je
iste godine u mjestu Medinaseli.
C) Po smrti al-Mansura doao je za hadiba njegov sin
Abdelmelik, koji je ve neke godine ranije pokazao svoje
sposobnosti u Africi, te ga je halifa Hiam II potvrdio. Za
vrijeme njegove estogodinje uprave, do 1008. god., napre-
dovala je islamska panjolska i dalje u unutranjem miru. On
je ojaao vojsku novim trupama, koje je dovukao posebice iz
Afrike, i poduzeo je vie pohoda protiv kraljevstava Sjevera;
1003. god. vodio je niz pohoda radi plijena protiv Katalonije,
1005. protiv Galicije, 1006. protiv Pamplone, 1007. protiv
Kastilianaca, koje je potukao kod Klunje. Na temelju tog
zadnjeg uspjeha, Hiam II mu je dodijelio poasno ime al-
-Muzaffar bi-'lliih. Usprkos tajnom opiranju vlasti Ami-
rida, koje se u Kordovi osjealo, te usprkos nekim urotama,
koje su brzo osujeene, osigurao je Abdelmelik umaiadskom
halifatu da postoji jo par godina, koje su, dodue, bile
nenormalne, ali slobodne od ozbiljnih unutranjih ili izvan]-
skih zamraja. Ali on je brzo umro, otrovan, kae se, na
poticaj njegovog brata Abderahmana, koji ga je naslijedio na
dunosti, opet uz privolu halife Hiama II.
On je bio sin al-Man sura i neke kranske princeze, keri
kralja Sana od Navare. Stoga je novi hadib bio poznat pod
imenom Sanchuelo, mali Sano. Nakon to je nastupio na
dunost, uinio je da ga uskoro silno zamrze itelji Kordove,
poto je prekoraio granice suzdranosti, unutar kojih su se
njegov otac i brat mudro zadravali. S povjerenjem u svoje
berberske trupe, dao je maha svome astoljublju i namjera-
vao je nita manje do naslijediti Hiama II. Vladar je bio
odvie zastraen da ne bi povoljno primio zahtjev hadiba,
koji je, prema ispravi od 1008. god., bio imenovan nasljedni-
kom kordovskog prijestola. To je openito razdrailo zlovolju
zemlje protiv Amirida, te je znatno narasla stranka nezado-
voljnika, sa umajadskim prinevima na elu, inae iskljue
nim iz nasljedstva, iskoristila odlazak hadiba na neki pohod i
podigla glavni grad na ustanak; dokopali su se palae i
prisilili vladara na odreknue od vlasti u korist Muhameda

ibn Hiama ibn Abdeldebara, koji se dao proglasiti za halifu
1008. god., pod poasnim imenom al-Mahdt. Novi vladar je
dao rastrijebiti amiridsko obitavalite al-Madina: az-Zahira i
iz temelja ga razoriti. Neko vrijeme kasnije Sanchuelo, koji se
i hitro vraao u Kordovu, sa svojim vjernim saveznikom,
grofom od Cariona, bio je zaustavljen i pogubljen.
Od tog trenutka pa do ne vie tako dalekog sloma halifata
Kordovom i Carstvom su zavladali graanski i stranaki
ratovi. Berberski elementi, koji su ojaali amiridskim dovo-
enjem trupa iz Ifrikije, igrali su s vremenom u tim nemirima
sve zlokobniju ulogu. Umjesto da ih pridobije, al-Mah di je
brzo otuio od sebe voe tih stranih vojnika, i to svojim
osornim nastupom i prezirom, a posebice otpustom velikog
broja Afrikanaca iz vojnog divana. Ovi uskoro zadobiju, u
savezu sa stalno nezadovoljnima iz Kordove, pobjedu, i
proglase za halifu drugog princa, Sulejmana ibn al-Hakama
ibn Sulejmana ibn Abderahmana an-Nasira, koji uzme titulu
al-Musta'in bi-'lliih. Pod novim halifom, Berberi su osvojili
Kalatravu i Gvadalaharu; u Medinaseliju su uzalud pokua-
vali generala Vadiha (Wii4i~) uvui u svoj pokret; nakon
to su se, sad, uspjeno okrenuli protiv Kastiljanaca i od ovih
se opskrbili i ojaali, napredovali su ka Kordovi. Al-Mahdi
im se nije mogao suprotstaviti, te je Sulejman al-Mustain,
kada je glavni grad pao, od berberskog voe uveden u
halifsku palau.
Al-Mahdi se nije smatrao potuenim. Uz pomo generala
Vadiha i grofova Rajmunda od Barselone i Ermengola od
Urhela napao je on Sulejmana i njegove berberske pristae,
. natjerao ih u bijeg i ponovo uao kao pobjednik u glavni grad,
koji je Kataloneima preputen na pljaku. Ali su se Berberi
opet sakupili, pokorili cijelu zemlju izmeu Sredozemnog
mora i doline Gvadalkivira i ugroavali Kordovu i njezinu
okolicu. Uslijed tog poloaja, itelji su uskoro okrivili svoga
vladara, ija se nesposobnost sve vie pokazivala, za zlo koje
ih je pritiskalo. Jedna urota se zasnovala, al-Mahdi je ubijen,
a Hiam II ponovo posaen na prijestol (lOlO).
Nakon to je po drugi put stupio na prijestol, Hiam II je
smatrao glavnom brigom da generala Vadiha postavi za prvog
ministra i da Berberima ponudi mir. Ovi ga, ipak, odbiju i
opkole jo vie Kordovu. Taj poloaj vukao se sve do 1013.
god. Konano su se itelji Kordove morali predati, aBerberi
su ih prisilili da se ponovo zakunu na vjernost Sulejmanu al-
-Mustainu.
Novi vladar je dunost hadiba i vezira prenio na Berbere.
Zadnji osloboeni amiridski Slaveni prikljuili su se svojim
drugovima na istoku Poluotoka. itelji Kordove se, sad,
sporazume da svoju sudbinu povjere astoljubivom alijevcu,
nekadanjem upravljau Seute, Aliju ibn Hamudu; ovaj isko-
risti rasutost berberskih snaga al-Mustaina, krene ka Kor-
dovi, zauzme je i tamo se 1016. god. proglasi vladarem. Al-
-Mustain bude ubijen, a ista sudbina dostigne uskoro potom i
samog Alija ibn Hamuda.
Naredne godine bile su jednako nemirne. Hamudidski
pretendenti: Kasim ibn Hamud i njegov neak Jahja ibn Ali,
te umajadski pretendenti: Abderahman IV ibn Muhamed al-
-Murtada, Abderahrnan V al-Mustazhir, Muhamed III al-
-Mustekfi i Hiam III al-Mu'tad dijelili su do 1030. god. vlast
koja je postajala sve nesigurnija. Cijela panjolska bila je,
uostalom, umorna od te stalne promjene na vlasti i itelji
647
Umra
Kordove su se odluili sasvim ukinuti halifat. Hiam II je
iezao. Moda je pri pljaki palae bio ubijen ili je, kako se
ponekad kazuje, pobjegao i napustio panjolsku da skriven na
Istoku dokraji svoje dane. Teko je rei kakav mu je, u stvari,
bio kraj. U svakom sluaju, poetkom ll. st. raspada se
politiko jedinstvo umajadskog carstva; uskoro je svako
podruje muslimanske panjolske proglasilo svoju neovisnost
pod nekim andaluzijskim, slavenskim ili berberskim voom;
stvorile su se brojne male drave, muliik ai-tama'if, Kor-
dova je postala mala republika, koja se uskoro, pod Dehveri-
dima, pretvorila u kneevinu. Bilo je dovoljno nekoliko
desetljea da se rastrese i zauvijek srui tako snano zdanje,
koje su podigli veliki umajadski vladari, meu kojima se u
povijesti Islama istie krupna figura Abderahmana III, jednog
od najveih vladara srednjeg vijeka i islamskog svijeta uope.
T TMRA (a. 'umra), malo hodoae, Kao i had, moe se
U jedino obaviti u stanju obredne istoe (ihriim). Uzevi
ihram, hodoasnik (mu'tamir) mora u dui zakljuiti, da li da
ide obaviti samu umru ili povezanu s hadom, te izraziti svoju
namjeru u odgovarajuem nijetu. U drugom sluaju, on moe
uzeti ihram za oba hodoaa odjedno; inae, ihram mora biti
posebno uzet za umru na neposveenom podruju (hill)
izvan harema Meke; a to vai i za roene Mekance. Tri
mjesta su predviena za preuzimanje ihrama za umru: Di-
rana, Hudajbija i, posebno, Tenim (Tan'tm), koji je, zato, i
poznat kao al-Umra. Sa izricanjem formule labbayka, zapoi
nje stvarni obred hodoaa. Mu'tamir ide ka Meki da bi prije
svega obilazio Kabu. On ulazi u damiju kroz sjeverna vrata
na sjeveroistonoj strani, ide ispod ulaza Benu ejbe ka
Crnom kamenu ugraenom u zidu Kabe i, vrativi se desno,
zapoinje sedam obilazaka Kabe, izgovarajui molitve za svo
vrijeme. Prva tri obilaska se obavljaju brzim korakom (ramal)
a etiri preostala obinim. Nakon to to uradi, da bi zadobio
posebni blagoslov, uri prema dijelu zida Kabe koji se nalazi
izmeu Crnog kamena i vrata Kabe. Na kraju on obavlja dva
rekata iza Makam Ibrahima, pije gutljaj svete vode Zemzem i
dotie jo jednom za rastanak Crni kamen (to se ne smatra
apsolutno nunim).
On sada naputa damiju kroz velika vrata as-Safa u
namjeri da obavi drugi bitni dio umre, tranje izmeu as-Safe
i al-Merve; on ide k breuljku as-Safa i izgovara tu neke
molitve, a onda ka breuljku al-Merva, udaljenom preko
350 m, dalje na sjever, prolazei sjeveroistonom stranom
damije. Kratku nisku dionicu kod istonog kuta damije
prevaljuje se brim korakom (harwal ili habab), Dosegavi
al-Mervu, mu'tamir ponovo izgovara molitvu. Onda se vraa
istim putem u obratnom pravcu i tako sve dok rastojanje nije
prevalio sedam puta, te zavrava na al-Mervi. Na taj nain je
upotpunio obred umre, te ima jo samo odrezati kosu ili je
obrijati. Ako je obred povezao sa hadom, on e samo malo
podrezati kosu, a pravo odsijecanje bit e obavljeno 10.
zulhide, krajem hada.
U Muhammedovo doba, prvotno, predislamsko znaenje
umre izgleda da je bilo praktiki zaboravljeno. to se tie
islamske umre, ona je izraz pobonosti, poglavito osobne
naravi, posebice ako je poduzeta odvojena, ne sa hadom, a
islamska zajednica slavi obred godinje u isto vrijeme. Moda
je ovaj osobni karakter rezultat injenice da je vremenom
Urdu
izgubio svoju neovisnost, te, toliko koliko nije povezan sa
hadom, predstavlja djelo preko zahtjeva obavezne dunosti.
Prije Islama, umra je, po svoj prilici, imala kolektivni ka-
rakter.
T TRDU, jezik koji je, iz brojnih razloga, postao u novije
U doba u Indiji lingua franca, a danas slubeni i narodni
jezik Pakistana, ima mjeovito porijeklo. Leksiki i grama-
tiki izrastao na lingvistikom i kulturnom indoarijskom i
perzijskom temelju, on je neizbrisivo obiljeje mijeanja
dvaju naroda, njihovih vjera i kultura: Hindusa i muslimana.
S pojavom muslimanskih osvajaa sa sjeverozapada
postavljena je prva osnova urduskog jezika u Indiji. Za
vladavine Mahmuda od Gazne i njegovog sina Mesuda mnogi
su Hindusi imali vrlo odgovorne poloaje na dvoru. I tamo je
bila stacionirana jedna hinduska vojska, iji je vo, za vri-
jeme Mahmuda, bio Hindus, po imenu Svendra Rao. Zadnji
vladar Gaznevida napustio je Gaznu i preselio se u Pendab,
gdje je ivio do kraja. Tako su u Gazni i Lahoreu Hindusi i
muslimani doli u uski dodir. Taj svakodnevni doticaj imao
je dalekoseni utjecaj na jezik, kojim su govorile obje zajed-
ruce.
Urdu je rije turskog podrijetla, a znai voini tabor ili
vojska. Budui da su Turci, Perzijanci i Hindusi ivjeli
zajedno u kraljevskom taboru, njihov jezik, koji je bio mjea-
vina ta tri jezika, zvao se jezik ahl-i urdu, tj. liudi tabora: ili,
jednostavno, jezik urdu, vojnog tabora; nakon nekog vre-
mena se onda i sam jezik nazvao urdu. Za islamskih vladara
Indije sluilo se perzijskim kao dvorskim jezikom, a ostao je
uobiajeni jezik zemlje hindi (hindski), koji se preko prakrta
odvojio od sanskrta. Na to narjeje obinih ljudi nalegao je
perzijski jezik, to je donijelo novi jezik, urdu. Perzijski je
izvrio vrlo jaki utjecaj i to ne samo posuujui rijei; cijelo
pjesnitvo na urduskom, njegova prozodija, teme, stil, slike,
simboli, gramatika i osobine gradnje, pa ak i njegova proza
proeti su perzijskim jezikom.
Prvi veliki perzijski pjesnik i pisac Indije, koji je u svojim
djelima koristio i indijske rijei, bio je Emir Husrev (Husro)
(1255-1325). Openito se vjeruje da je on na hindskom jeziku
napisao mnoga djela. Ali se, na nesreu, ta nisu odrala,
premda se jo uvijek esto navode jedan ili dva gazela, kod
kojih je jedan polu stih napisan na perzijskom, a drugi na
hindiju, a jednako i neke rimovane zagonetke itd.
Obiaj da se pie mjeovite pjesme odrao se jo dugo
nakon Husrevovog doba; zbog toga se to pjesnitvo zvalo
rhta. Nakon to je Emir Husrev postigao uspjeh s tom
novom povezanou perzijskih i hinduskih rima, rije rehta
koristila se i u glazbi. Jo kasnije se svaka vrsta urdu-poezije
tako zvala, a konano ak i sam jezik, to je dalji dokaz
mjeovitog karaktera urdu-jezika.
Dugo vremena se taj novi jezik zvao hindi. ili hindwi..
Postupno je bio poznat kao rehta i, nakon nekog vremena,
nazvan je urdu. To ime postaje najpopularnije i danas je
uobiajeno. U doba Istono-indijske kompanije zvao se
urdu hindustani (tj. indijski jezik), ime se stvarno prizna-
valo da od brojnih jezika Indije jedino ovaj zasluuje da se
smatra kao indijska lingua franca.
Premda urdu ima svoje porijeklo u Doabu (zemlja izmeu
rijeka Ganga i Damne) ili, tanije, u Delhiju i okolici, stekao
648
je knjievni oblik najprije u Dekanu. Prvi pokrovitelji i
korisnici urdua bili su, veinom, ueni dervii, koji se mogu
smatrati pravim zatitnicima tog jezika, koji su, s pravom,
drali da se narod moe pridobiti samo na njegovom jeziku, a
ne na arapskom i perzijskom koji su bili jezici obrazovanih
ljudi. Neki od njih, npr. Saiid Muhamed Banda Navaz (koji
je doao 1398. god. u Dekan), pisao je stihove i knjige na tom
jeziku, a njegov primjer slijedili su i njegovi uenici. Osim
njega, i mnogi drugi sufiie su koristili urdu za svoju prozu i
pjesnika djela. I u Gudaratu se populariziranje urdua vraa
na sufije. ah Ali Muhamed Dan (u. 1565-1566) bio je
veliki sufijski pjesnik, ija je zbirka pjesama, Gawahir al-
-Asrar, veoma poznata.
U Dekanu su postojala tri velika sredita urdua, naime
Golkonda, glavni grad kraljevstva Kutb-ahova, Bidapur,
glavni grad kraljevstva Adil-ahova, te Ahmedabad (Guda-
rat). Dok su gotovo svi vladari iz kue Kutb-ahova jako
unapreivali umjetnost i znanost, sultan Muhamed Kuli
Kutb-ah (1580-1611), iji je Kulliyyat opseno djelo, bio je i
osobno umjean i nadaren pjesnik, a i njegovi nasljednici, kao
i zadnji vladar te dinastije, Tana-ah (1672-1687), bili su
dobri pjesnici. Drugi glasoviti pjesnici tog doba su: Vadhi,
koji u svojoj mesneviji iz 1609-1610. god. pria ljubavnu
priu vladara; ihabudin Kureii; eih Ahmad arif, autor
mesnevije o medicini; Gavasi; Ibn Niati; Razi Kutb; Tab'i;
Valah; Faiz; ahi i Mirza, obojica pjesnici elegije; Nuri od
Hajderabada i drugi.
I kraljevi dinastije Adil-ahova takoer su bili veliki pokro-
vitelji umjetnosti i znanosti. Za Muhameda Adil-aha
(1626-1656) pisala su etiri velika pjesnika: Hasan auki,
pisac Path-nama-i Nieam-ah (opisuje bitku kod Talikote)
i Miebani-i 'Adi/-ah; Mukirni (Mirza Mukim Han), pisac
Fathnama-i Yahhen (izvjetaj o pobjedi Adil-aha) i jedne
ljubavne pjesme; Rustami (Kemal Han), pisac opsene mes-
nevije Hauiarname (izvjetaj o ratovima halife Alija), napi-
sane 1649. god.; Malik Hunud, pisac Gannat Singr (Behra-
move povijesti), iz 1645. god. Dok je Ibrahim Adil-ah II
(1580-1626), koji je bio udesno glazben i napisao glasovitu
knjigu Nauras o hindskoj glazbi, umjesto perzijskog uinio
dekanski urdu dvorskim jezikom, Ali Adil-ah (1656-1673)
zanimao se posebice jezikoslovno za urdu. Pisci na tom jeziku
u njegovo doba bili su: Mula Nusreti, glasoviti autor Gulan-i
'Lq i 'Aliname; Ajagi (Muh. Emin), pisac Nagamdme i
Sama'ilname; Sajid Bulaki, pisac Mi'ragname. Za vladavine
Sikender Adil-aha nalaze se ovi pjesnici: ah Aminudin A'la;
Abdulmumin od Bidapura, pisac 'Lqname; Haimi, pisac
Jusufa i Zulejhe, najpoznatiji i najvei pjesnik tog doba.
Prva prozna djela na urduu napisana su na dekanskom
narjeju. Pored izreka svetih osoba, odrale su se i neke
kratke rasprave o mistici, koje su ove osobe sastavile, ali bez
neke velike knjievne vrijednosti. Ali su napisana i druga
vea i vanija djela o knjievnosti i teologiji, kao npr., Sorh
-i Tamhi.d, koji je prijevod perzijskog djela kadije Ajn al-
-Kudat (Ajnulkuzat) Hamadanija na urdu.
Spomenuti pjesnik Vadhi bio je pisac djela u prozi Sa b-
-Ras ili Husn u Dil, koje ima veliku knjievnu vrijednost. To
je neka vrsta alegorije i opisuje sukob izmeu ljepote i
ljubavnih osjeaja srca. Cijela knjiga je 1635. god. napisana u
rimovanoj prozi. Drugo veliko djelo u prozi pod naslovom

Targama-i ama'il al-Atqiya je prijevod perzijske knjige
Rukn Imad ad-dina (Imadudina), a dovrio ga je Mira [akub
oko 1670. god. Mnoga prozna djela napisana su kratko nakon
toga.
Upravo tako kao to se doputalo slobodno mijeanje
arapskih i perzijskih rijei sa hindi-rijeima u tom ranom
jeziku, tako su i pisci nesputano sudjelovali u hinduskim i
islamskim legendama kao predmetu obradbe. Dok su neke
od tih pjesnikih tvorevina prijevodi sa perzijskog, drugu
grau su pisci dobijali iz narodskih legendi na sanskrtu i
hindiju, kao i iz hindskog folklora, npr. Nal Daman ili
Nusratijeva glasovita mesnevija Gulan-i 'Iq ili ljubavna
povijest Madmaltija i Manohare, ili povijest Kam-rup
Kmta. U sufijskim knjigama koriste se neusiljeno rijei iz
sva tri jezika: arapskog, perzijskog i urdua. I pjesnici su iz ta
tri jezika uzimali svoje poredbe i metafore.
Prava osnova za urdu-jezik, ipak, bila je poloena onda,
kada se zapoelo pisati ta djela perzijskim (arapskim) slovima
i kada se preuzeo sustav perzijske (ili arapske) prozodije.
lako je djelo Padmaoat Malika Muhameda od Daisa (1540)
napisano na savrenom hinduskom onog vremena, te samo tu
i tamo ima arapske i perzijske rijei, bilo je, uza sve to, pisano
perzijskim pismom. Prozna djela i pjesme na ranom dekan-
skom urduu su isto tako pisani, a veina pjesama ima perzij-
ski metar. Malik Muhamed, koji je pisao isti hindi-jezik
svoga doba perzijskim pismom, predstavlja stapanje hindus-
ke i islamske kulture. Pisci poslije njega idu korak dalje;
poto piu na mjeavini ta tri jezika, oni su tu povezanost
uinili jo vrom. I preuzimanje perzijske (tj. arapske)
metrike pripomoglo je tome da se trajno stvore osnove novog
jezika. To treba pripisati utjecaju tada prevladajue perzijske
kulture. Neposredno za tuom prozodijom slijedila je tua
glazba. Oboje je dalo biu urdu-poezije potpuno novo obo-
jenje.
Poeci tzv. moderne poezije na urduu nalaze se u doba
Muhameda aha (1719-1748). Tako je Vali (1688-1744) iz
Aurangabada uio od uitelja koji su tada bili u Delhiju i
njima se nadahnuo. On nastoji u svojim pjesmama izabrati
jezino blago i ugladiti ga, te upotrijebiti samo najelegantnije
rijei i izraze. Odnos izmeu hinduskih i perzijskih eleme-
nata u njegovim stihovima gotovo je isti, kako u pogledu
stila, tako i predmeta. Njegov suvremenik Sirad je takoer
dobar pjesnik i koristi ii jezik od Velija.
Klasino razdoblje pjesnitva na urduu zapoinje sa Mir
Takijem (1725-1799). Mirovo pjevanje odraava njegov vlas-
titi ivot. Budui da je bio sin pobonog dervia, koji se sam
strogo udaljio od svega svjetovnog, proveo je godine, kada je
bio najvie podloan utjecajima, u drutvu svetih dervia. U
jedanaestoj godini je izgubio oca. Napustio je rodnu Agru i
doao u Delhi, da zaradi za uzdravanje. Tada je propadalo
veliko mogulsko carstvo, napadano izvana brojnim upadima
stranih osvajaa i otimaa. Sve je to ostavilo duboki dojam na
Mira i objanjava njegov pesimizam i njeni zanos njegovog
pjesnitva. Njegovi stihovi su lirski i na najjednostavnijem
jeziku, to je rijetkost kod drugih pjesnika. Njegovi gazeli i
mesnevije su, bez daljnjeg, ono najbolje u knjievnosti na
urduu.
iSauda (1713-1781), Mirov suvremenik, bio je takoer
IIdobar pjesnik. Pa ipak, nije mogao podnijeti kritiku, nije
649
Urdu
vladao svojim temperamentom i pisao je duge satire, ali, uza
sve to, rauna se u majstore. ista i ljupka poezija Mir Darda
(1721-1784) odraava mistiku religiju njegovog doba. Realis-
ta Mir Hasan (u. 1786), pristaa Mir Darda, opisuje u svojoj
poeziji obiaje i navade tadanjeg drutva. Njegova glasovita
mesnevija Sihru 'l-Bayan, u kojem sasvim prirodno opisuje
ljudske strasti i prirodne dogaaje, najbolja je i najpopular-
nija mesnevija na urduskom.
Sada treba navesti Rangina i Inu (u. 1817), koji su,
obojica, iselila uLaknau, (Lahnaui, eng. Lucknow) iz Del-
hija, gdje vie nitko nije mario za pjesnike. Taj grad je tada
bio sjedite ludosti i mode i sredite profinjenog drutva.
Openito, Rangin se smatrao pravim utemeljiteljem reb-
tija, pjesnikog roda, u kojem se pisalo samo o enama i to
na njihovom jeziku i s jezinim posebnostima. Rado je
koristio rijei iz hindskog, ali se openito nalazi na niem
stupnju i njegovi stihovi su puni erotikih nagovjetaja i
drugih bestidnosti. Ina, s druge strane, nije osietilan, nego
radostan. Bio je pravi pjesnik, ali roen u doba propadanja,
kada je ast bila potisnuta od ulagivanja. Na ivot je gledao
kao na veselje; a budui da su u njegovim pjesmama boje
obino bile gusto nanoene, osjeaj je esto krivotvoren. Ali
treba pomisliti na to da je on majstor tehnike i da je njegovo
majstorisanje, dodue, pokvarilo knjievnost na urduu, ali,
ipak, i unijelo u nju profinjenost i svjeinu. Njegova knjiga
Darya-i latafat daje rjeit dokaz za njegovo majstorstvo na
urdu-jeziku.
Nazir (u. 1830) stoji kao osamljena pojava u povijesti
knjievnosti na urduskom. Premda je on jedan od najvie
zanemarenih urdu-pjesnika i ak mu neki biografi uskrauju
titulu pjesnika, ipak je on indijski pjesnik u najistinskijem
smislu rijei. ak kada tu i tamo biva obuzet osjetilnim
zadovoljstvom, ipak ostaje savreni umjetnik. U njegovim
najboljim pjesmama, u kojima radosno opijeva svoj zaviaj ili
svakodnevne stvari, obraa se jednako mladom i starom,
siromanom i bogatom. Kao i priroda u Indiji, i njegova
uobrazilja je bogata i plodonosna. Razne njegove pjesme o
pticama i ivotinjama neizravna su kritika drutvenih obiaja
i navada njegovog doba. Njegov stil je, ipak, ponekad neha-
jan, njegovi stihovi manjkavi i nema osjeaj za izbor rijei.
On je narodni pjesnik.
Zauk (u. 1855) je pristaa brojnih perzijskih pjesnika, koji
su knjievno dodvoravanje pretvorili u birano umijee. Nje-
gove kaside (veinom napisane u pohvalu zadnjeg mogulskog
vladara) glasovite su u knjievnosti na urduskom. No to nije
sluaj s njegovim gazelima, kojima njegova priroena sklo-
nost uope nije bila bliska.
U tom stadiju ini se da je u povijesti urdu-knjievnosti
pjesnitvo dolo u zastoj. Pjesnika djela tog doba su, vei
nom, oponaanje, neumjetnika i bez zanosa; ona ponavljaju
dosadnom jednolinou stare ideje i predmete, pa ak i
rijei, koje su raniji pjesnici koristili. U tom trenutku izne-
nada se pojavio Galib kao novi planet na knjievnom nebu.
Galib (1787-1869) potjee iz vojnike obitelji; ak se u
njegovom pjesnitvu pokazuje vatrena turska krv, koja je
kolala u njegovim ilama. Ve je kao ak zapoeo pisati
pjesme; ali se njegovo pravo pjesniko znaenje objelodanilo
tek nakon indijskog ustanka 1857. god. Ta revolucija je
unitila mnogo toga to nije trebalo propasti. Potpuno razara-
Urdu
nje nekih korisnih ustanova i unitavanje velike moguiske
dinastije duboko su pokrenuli Galiba i njegovo pjesnitvo
ispunili patosom, pa je postalo toliko ogoreno. Kao i svi
veliki ljudi, bio je znatno ispred svoga doba, te ga, zato,
njegovi suvremenici nisu razumjeli. Bio je onaj koji probija
novi put modernom kretanju u urduskom pjesnitvu. Na
cijelom podruju urdu-knjievnosti ne postoji netko tko ga
nadmauje u izvornosti, snazi zamisli ili zamahu mate. On
je prvi uveo filozofske pojmove u pjesnitvo, a rezultat je
da je njegovo djelo bilo vrsto povezivanje filozofije,
mistike i nadahnua. Imao je kien, dojmljiv i ugodan stil.
Najglasovitija perzijska elegija o Huseinovoj muenikoj
smrti, Haft Band od Muhtaema Kaija, posluila je indij-
skim elegijskim pjesnicima kao uzor. Ali Anis (1802-1874) i
Dabir (1803-1875) daleko su nadmaili perzijski uzor, samo
to njihov bol uope nije muevan. Vjerska revnost i knji-
evna valjanost njihovih pjesama dala im je vrlo visoko
mjesto u urdu-knjievnosti. Anis je tako zoran u opisu
prizora bitke i tako realistian u opisu muenika Kerbele, da
se ini da cijelo prianje ivi. Stih je tean i velianstven, a
djelomice tako jednostavan, kao da je prilagoen svakod-
nevnom razgovoru. Ali nad svim pjesmama lei veo sjete.
Razdoblje opadanja Lahnaua je doba zastoja i reakcije u
povijesti urdu-knjievnosti. Veina pjesama nema vie izvor-
nost, a ni motiv ni stil. Ati i Nasih su veliki majstori tehnike,
ali ne zasluuju da stanu u red s drugim velikim urduskim
pjesnicima. Oko tog doba napisana mesnevija Daje ankara
Nasima (1811-1843) dobar je primjer izvrsnog pjesnikog
umijea i bio bi dobro pjesniko djelo, kad ne bi bio pretje-
rano slikovit i iskien. Brojne aukove mesnevije su samo
oslikavanje rijeima iskvarenih i slobodnih obiaja tadanjeg
drutva; pri njihovom pisanju, pisac je bio pod utjecajem
veselog i raskonog dvora Vadid Ali-aha. Ali da ga se
pravedno ocijeni, treba rei da su kod njega naporedo pri-
sutne rasputena veselost i ljupka umjetnost. Pjesnik je svoju
umjetnost rtvovao ispraznosti.
Nakon Daga (1831-1905) i Amira (1828-1900), moe se
mirno rei, raspadali su se osnovi koje je poloila Mirova
klasina poezija. Pjesnika djela ove dvojice pokazuju izo-
paenost. Obojica nastavljaju onu istroenu tradiciju i
primjenjuju svu svoju snagu na nesvrhovite, ali ponekad
kiene igre rijeima. Ipak je Dag majstor izraza; on je,
svakako, obogatio jezik, time to je svakodnevno jezino
bl.go i poneke posebne tanane izraze preuzeo u svoje pjes-
nitvo.
Upravo tada, u opadanju, kada je knjievnost na urdus-
kom postala puka farsa, zapoeo se osjeati utjecaj Zapada
u intelektualnom ivotu zemlje. Stare tradicije su se mije-
njale, a moderne znanosti zamijenile su subjektivni ego-
izam objektivnom umjetnou. Sada se, umjesto iskienog i
rimovanog jezika, javlja jednostavniji i prirodni stil izraa-
vanja. Ukratko, zapoeo je preporod knjievnosti na
urduu.
Muhamed Husein Azad (u. 1910) bio je karakteristini
zastupnik tog doba. Bio je prvi pjesnik, koji je duboko
crpio iz vrela Zapada. Bio je jezikoslovac i majstor rimo-
vane proze, ali nije bio veliki pjesnik. Njegov suvremenik
Hali bio je sasvim drugaiji. Rodio se 1837, a umro 1914.
god. Mladost je proveo u Delhiju, kada je ve umiralo
650
moguisko carstvo, a na dnevnom redu bili drutveni i poli-
tiki preobrati. Sve to je doivio ostavilo je snaan dojam
na njegovu osjetljivu duu.
Njegova prva pjesnika djela iskazuju tada opi tip. Ali
uskoro se javljaju moderna stremljenja i dovode ga, konano,
do naturalizma i tanog izuavanja drutva oko njega. Porijek-
lo njegovog pounog pjesnitva nalazi se u modernistikom
pokretu iz Aligarha. Nastojanjem Sajida Ahmeda Kana za
Indiju zapoinje era novog humanizma i novi duh ispunjava
kulturni ivot indijskih muslimana. Hali je trebao opjevati taj
novi pokret. U svojoj poeziji je ne samo oivio mrtvu pro-
lost, nego i opisao, sa zaudnim pojedinostima, narodni ivot
indijskih muslimana. Iako njegovo pjesnitvo poiva na
dubokom pesimizmu, ipak je bio ispunjen strasnim zahtje-
vom za istinom i nadahnut plamenom eljom da izgrauje i
vaspostavlja. Bio je ne samo veliki pjesnik, nego je indijskom
svijetu pribliio englesku knjievnost. Ali je bio realista i
nikada ga plima zapadnih ideja nije mogla odbaciti od njego-
vog stajalita.
Protiv te plime, koja je preplavila sve staro i dobro,
podigao je svoj glas Akbar Husein (1846-1921) za obranu
onoga to mu je orijentalna kultura znaila. ak ni moderni-
zam Aligarha nije mogao izmai njegovoj zloestoj jetkosti.
On je sagledao pogibeljnu propast Islama u nabujaloj plimi
zapadnog materijalizma i stavio za cilj svoga pjesnitva da
odvrati tu katastrofu. Moderne ideje je snano kritizirao i
imao je samo prezir za one kratkovidne Indijce, koji su
slijepo oponaali Evropljane. Njegov stil je, u najboljim
pjesmama, zaokruen i humoristian, premda su one iskva-
rene suvie revnim nastojanjem da se igrom rijei i rimom
postigne uinak.
U modernom pjesnitvu na urduskom istiu se tri znaajne
linosti: Galib, Hali i Ikbal. Galibova poletna mata i filozof-
ske ideje probile su ljuturu batinjene poezije, ali je on
proet najdubljim pesimizmom. Hali stoji sam pod skrenim
razvalinama nekadanje veliine i oplakuje ih, ali u njemu jo
gori elja da ponovo podigne opadajue i omogui novi ivot.
Ikbal nema ni poletnu Galibovu matu ni duboki Halijev
zanos, ali ima njemu svojstvenu snagu, oduevljenje i stvara-
laku mo. Premda nije jako zatvoren spram zapadnjatva,
on je vie nego ma koji drugi pjesnik iskoristio zapadne ideje,
koje su mu proirile vidike. U poetku mu je pjesnitvo
narodsko i rodoljubno, ali je kasnije snano panislamski
osjeao.
On poziva muslimane da religiju uine temeljnim princi-
pom koji ih sjedinjuje i da razviju karakteristina svojstva
ranijih vjernika; on vidi da nije daleko onaj dan na koji e
Islam dokazati da je ne samo spas za Aziju, nego i za cijeli
svijet.
U vezi s poecima proze, moe se rei da su i prva prozna
djela na ovom jeziku napisana takoer u Dekanu; veina
raspravlja o religiji i slinim pitanjima, ali nijedno, osim Sab-
-Ras (1635), napisanog u rimovanoj prozi, ne moe pretendi-
rati na knjievno znaenje. U sjevernoj Indiji pisale su se, ak
jo nakon indijskog ustanka, knjige na perzijskom jeziku i
koristio se perzijski u prepisci. ah Rafi ad-din (Rafijudin) od
Delhija (1750-1818) i ah Abdulkadir (1754-1815) preveli su
Kur'an na urdu, ali doslovno. Osnove moderne proze polo-
ene su u Kalkuti na Koledu Fort William, gdje se perzi]-

skom i hindustaniju, ili urduu, poklanjala velika panja.
Mir Aman, pisac djela Bag u Bahar (1801-1802) i Mir er Ali
Afsos, pisac djela Ara'i-i Mahfil (1805), zasluuju da se
posebno spomenu. Obje knjige su po stilu i opisu divljenja
dostojne, posebice Bag u Bahar (Vrt i proliee), koji ostaje
trajno vrelo knjievnog uitka. Sada pisci razvijaju jednosta-
van jezik, a naputaju stari metriki. No veina knjiga bile su
prie u nekom obliku. Ostalo je velikom Sajidu Ahmedu
Kanu (1817-1898) da svoju generaciju ui umijeu da pie
ozbiljne i znanstvene stvari na jednostavnom i tenom jeziku.
Njegov asopis Tahdlb al-Ahlaq sasvim je preoblikovao
urdu-knjievnost. Tako su majstori moderne proze na urduu
postali oni koji su doli pod izravni Sajidov utjecaj ili inae
nekako stupili u vezu sa delhijskim Koledom; jer se tu
predavalo na urduu, premda se nije pouavao kao jezik, i tu
su se knjige pisale i prevodile na urdu.
Najvaniji moderni pisci na urduu su:
- Muhamed Husein Azad iz Delhija, koji pie istu prozu;
njegove knjige su, premda ne liene izvjetaenosti, pisane na
jednostavnom jeziku i imaju prirodnu dra. Njegov Ab-i
Hayat, biografija urdu-pjesnika, uvijek e ivjeti u knjiev-
nosti.
- Altaf Husein Hali (1837-1914) bio je majstor, kako u
poeziji tako i u prozi. Njegov stil je ne samo ozbiljan i snaan,
nego i tean; on ima tanani knjievni ukus. On se moe
smatrati utemeljiteljem knjievne kritike i biografije na urdu-
-jeziku. Njegov Hayat-i Sa'd], Ydgar-i Calib i Muqad-
dama-i i'r u a'irl su epohalne knjige knjievne kritike, a
njegov Hayat-i Gawld (ivot Sajid Ahmeda Kana) je najbo-
lje od svekolike urdu-proze.
- Nazir Ahmed (1831-1912) bio je snaan pisac i govornik
koji je udesno vladao jezikom. Usprkos estoj upotrebi
arapskih rijei i fraza, njegov jezik prodire u srca njegovih
itatelja; njegove romane, kao Mir'at al-Arus, Tawbat an-
-Nasuh, Fasana-i Mubtila, uvijek su ljubitelji urdua
itali s interesom. Njegov prijevod Kur'ana je dosada, bez
sumnje, najbolji.
- ibli (1857-1914) bio je profesor u Aligarhu i unaprije-
dio je smisao za povijest kod publike koja je itala na urduu.
Osim opisa ivota islamskih heroja, napisao je mnoge
rasprave o islamskim pitanjima i bio je izvrstan knjievni
kritiar.
Pisanje novela na urduu datira tek od doba Ratan Nath
Sarara (1847-1902), pisca romana Fasona-i Azad. To djelo
poneto je zamreno, pa ipak je bilo vrlo poznato u njegovo
doba zbog opisa nekih karakteristinih stanja drutva u
Laknauu. Novele Abdulhalima arara (1860-1926) veinom
su povijesne, ali slabe u karakterizaciji. injenica je da, s
iznimkom nekih povijesti Nazira Ahmeda, u to vrijeme prava
novela jo nije bila napisana na urduskom.
S dolaskom Britanaca u Indiju zapoelo se njegovati i
dramu. To je, naravno, ponukalo pojedine dramske pisce da
napiu neke jednostavne komade, ali dugo nije bilo prave
drame dostojne pominjanja na ovom jeziku.
T TSUL (a. u$ul), korijeni, temelii, mno. od asl.
U Meu raznolikim terminolokim izrazima te rijei istiu
se tri, kao oznake za islamske znanosti: usul ad-din, usul
al-~adh i usul al-fiqh. Prvi je jednakog znaenja sa ke-
651
Usui
lamom; pod drugim se razumije obrada terminOlOgije~
metode znanosti o Predaji; konano je trei, ee zvan
jednostavno usid (tj. znanost o u~ulu), uenje o ternelinim
principima islamske pravne znanosti, fikha.
Unutar uobiajenog sustava islamskih znanosti, usul al-
-fiqh obino se odreuje kao uenje o metodama islamske
pravne znanosti, kao znanosti o dokazima koji vode utvriva
nju zakonskih normi openito. Njihovo postojanje utemeljuje
se rasuivanjem da je ovjek stvoren ne bez svrhe (s.
XXIII,1l7) i ne ostavlja se bez svrhe (s. LXXV,36), nego su
svi njegovi postupci ureeni zakonskim normama; budui da
za svaki pojedinani sluaj ne moe postojati posebna norma,
napuuje se na njihovo izvoenje putem dokaza. Ti su,
prema pogledu koji je, konano, prevladao, etverovrsni:
Kur'an, Suna, idma i kijas (qiyds). Dakle, kod usid al-fiqha
se ne radi toliko o materijalnim vrelima islamskog Zakona,
koliko o formalnom utemeljivanju pojedinanih propisa.
Tako, unutar etiri usula, pored oba materijalna vrela:
Kur'ana i Sune, koji se promatraju ne po svome sadraju,
nego po svojoj zakonskoj dokaznoj sili, nalaze se opi uvjet
idme i metoda kijasa, dok se ne priznaju druga, historijski ne
manje znaajna vrela islamskog prava.
Logiki prvo i, po rangu, najvie stojee pravno vrelo u
Islamu bio je i jest, naravno, Kur'an; o njegovom konanom
autoritetu i nepogreivosti ne bi moglo biti dvojbe. S tim u
suprotnosti nije injenica da je sam Kur'an oznaio neke svoje
dijelove ukinutim putem kasnijih objava (mansuh; a ukida-
jue se naziva nasiti, s. II,106; XVI,lOl i dalje). Cilj
Kur'ana nikako nije bio stvaranje nekog sustava, koji bi
trebao urediti cjelokupni ivot islamskih pristaa. Stoga u
Islamu, samo po sebi razumljivo, postoji i staro arapsko obi-
ajno pravo, sa varijacijama koje su uvjetovane mjestom i
kulturom (beduini, trgovaki grad Meka, poljoprivredni
grad Medina). Sama zakonodavna Muhammedova aktivnost
ograniavala se na to da korigira pojedinana pitanja, religi-
ozno ih procjenjujui - jer su religiozno utemeljene i socijalne
odredbe - od sluaja do sluaja, ponajvie potaknut izvanj-
skim dogaajima. Usporedi li se s Kur'anom, onda, ukljuu
jui obredno-bogoslune i vojno-politike propise, broj sta-
vaka koji ovamo spadaju, tzv. al-ayat a-ar'iyya, iznosi samo
otprilike 500-600; a ipak su bitni dijelovi obrednog zakono-
davstva, kao npr. obred salata, ureeni ne putem kur'an-
skih propisa, nego jednostavno po uzoru i uputstvu Posla-
nika, kao i niz ostalih odredbi koje su, svakako, veinom
manje vane i ne openito vaee, ali koje su ipak potekle od
Poslanikovog autoriteta i ne nalaze se u Kur'anu. Od poetka
je njegov autoritet u Islamu, ak i napose s obzirom na
kur'anska prenoenja, bio prevladavajui; ali se, istodobno,
njegov isto ljudski nain djelovanja, ak i u vjerskim stva-
rima, nije drao za nepogreiv i on je bio kritiziran u svojim
postupcima; u tom pravcu ukazuje i ukidanje u prvo vrijeme
nakon njegove smrti nekih obiaja koje je on doputao ili
upranjavao. Pa i sam Poslanik nije uope postavljao zahtjev
na svoju nepogreivost; Kur'an izriito kae (npr. s.
XVIII,llO; XLI,5) da je on, dodue, prenositelj objave, a u
ostalome ovjek iednak drugima, te ak kori pokatkad
njegov postupak (npr. s. XLI,l).
S Muhammedovom smru okonala se zakonodavna dje-
latnost, kako putem kur'anske objave, tako i putem poslani-
Usul
kog autoriteta. Bilo je samo po sebi razumljivo da su prve
halife nastojale, u sporazumu s najuglednijim Drugovima,
voditi islamsku zajednicu u duhu Poslanikovom. Kao upori-
te za to vrijedio je Kur'an i izvankur'anske autoritativne
Poslanikove odluke. Nastojanje, da se proiri ta relativno
skuena osnovica, vodilo je ubrzo njihovom tumaenju koje
je prelazilo prvotni smisao, a ve, svakako, i nastanku novih
predaja. Osim toga, halife se, kao vodii islamske drave i
namjesnici Poslanikovi, nisu ustezali da preuzmu ulogu zako-
nodavca, pa katkad ak i da mijenjaju pojedine Poslanikove
odluke. Historijski je da se, po predaji, i u tom pogledu Ebu
Bekr pojavljuje kao onaj koji se vie nego savjesno pridravao
Poslanikovog uzora, dok je Omar pokazivao vie sklonosti da
se umijea i vri promjene. Odnos spram obiajnog prava
ostao je jednak, pa i nakon to je ovaj, velikim osvajanjima u
Iraku, Siriji i Egiptu, jae nego ikada bio izloen stranim
utjecajima.
S dolaskom Umajada i prernjetajem prijestolnice u Da-
mask, gube poboni krugovi dotadanjeg sredita, Medine,
svaki stvarni utjecaj na poslove vladanja. S utoliko veom
revnou posvetili su se oni tome da, suprotno stvarnoj
praksi, ocrtaju idealnu sliku stanja kakvo je trebalo biti. Dok
je, u stvari, obiajno pravo u raznim pokrajinama Carstva
nesmetano i dalje opstojalo i dalje se razvijalo, svakako
zajedno sa sudskom praksom - jer umajadski halife, sve do
Omara II, openito su malo bili skloni mijeati se tu i re-
ligiozno normirati - nastali su, najprije u Medini, a kasnije
u Iraku i Siriji, osnovi islamskog prava. Cilj tih pobonih
ljudi, koji su ponajprije jo radili bez teoretske i metodike
osvijetenosti, bio je korigirajue proimanje postojee
pravne grae s islamsko-vjerskim principima i njezino siste-
matiziranje. Religiozna gledita uzimali su iz Kur'ana i iz
predajne grae koju su priznavali obavezujuom; i izriaji i
postupci drugova Poslanikovih, iji su oni, kolektivno uzev,
bili nastavljai, imali su kod njih visoki autoritet. Posebno
jamstvo predstavljalo je to, kada su Drugovi u veini postu-
pali suglasno, te je taj princip veine bitno doprinosio
postupnom pribliavanju pojedinih gledanja. Rezultati tih
razmiljanja formulirani su veim dijelom u predajama, a i
dijelom pripisani samom Poslaniku; to snano nabujavanje
predajne grae, koje se takoer vraa i na druga vrela,
dobavilo je islamskom pravu jo mnogo drugih novih eleme-
nata. Iz te aktivnosti nastale su, jednom i za sve, odreene
karakteristine osobine islamskog zakona: njegov karakter
kao tumaenja i razvijanja propisa koje je Allah dao putem
Svoga poslanika; bar u zametku, nijekanje zakonodavne
djelatnosti nakon Poslanikove smrti, priznavanje Poslaniko-
vog injenja koje je zapisano u Predaji, Sunnat an-Nabi,
drugom glavnom normom, koja stoji iza Kur'ana. Upravo
zato to se uenje vrlo velikim dijelom oslanjalo na Muham-
medovu Sunu, smatrala se ona nepogreivim uzorom za
islamsku zajednicu, shvaanje koje se, s nategom, nalazilo u
Kur'anu (npr. s. III,32; IV,59; XVI,44; XXXIII,21; LIII,3),
ali koje je Predaja jasno iskazala. Proturjeja, koja su se
pojavila unutar Predaje, trebala su se odstraniti usuglaiva-
njem putem tumaenja, a osim toga i kritikom isnada, iza
koje se veinom krila sadrajna kritika. Vie ili manje snano
islami zirano obiajno pravo priznavalo se i sada kao osnova za
pravniku djelatnost, posebice tamo, gdje ono nije davalo, s
652
vjerskog gledita, nikakvog povoda za sumnju. Kao njegov
islamski predstavnik, dobija katkada suna pobonih liudi
poseban autoritet.
Prvo teoretsko osvjeivanje javilo se krajem tog razdoblja,
u poetku 2/8 st. *, nastankom posebne znanosti o hadisu, uz
fihh. Njezini sugovornici predbacivali su pravnicima. da je
njihovom razumskom djelatnou u zakon prodro ljudski
element, a da on treba, prije svega, poivati na Kur'anu i
Hadisu, ozvanienoj kodifikaciji Poslanikove Sune; na to su
protivnici odvraali da je vlastiti uvid rej (ra'y) neizbjean za
izvoenje zakonskih propisa, te su obje stranke navodile
predaje u korist svoga shvaanja. Spor se, od poetka, ticao
vie oblika nego biti stvari, te je esto bio ne vie do spor oko
rijei; njegov ishod bilo je ope principijelno priznavanje
opravdanosti ra'ya u fikhu, a nasuprot tome su razliiti pravci
doputali da se Hadis razliito snano istakne; u svakom
sluaju, postignuti rezultati su svugdje unius generis. Ve u
prvoj polovici 2/8. st. * u tri sredita: Hidazu, Iraku i Siriji,
trojako se sienio fikh, emu su bitno pridonijele zemljopisne
prilike, s jedne strane jedinstvenim oblikovanjem ivota i
uenja na zatvorenim podrujima, a s druge strane razlikama
u pravnoj grai, koja je bila u osnovu, rasporeena prema
pojedinanim podrujima; to su pretee kasnijih vjersko-
-pravnih kola (madahib) Malika, Abu Hanife i al-Avzaija;
hidaski pravac jae je isticao Predaju, a iraki - rej. Pod tim
okolnostima zadobili su posebnu teinu pogledi, koje je
zastupala veina uenjaka u Medini (ili Meki iMedini),
odnosno u Kufi i Basri. Iz - priblino - sredine 2/8 st. *
dobijeni su prvi opirniji spisi znaajnih zastupnika ta tri
pravca, osobito hidaskog i irakog, koji su omoguavali da
od njih primijenjeni nain miljenja bude priznat u pojedinos-
tima. Malik polae veliku brigu na utvrivanje idme medin-
skih uenjaka; taj pojam, koji je, prvotno, oznaavao jednos-
tavno veinu, pribliio se tu ve kvalificiranoj veini, to je
blisko suglasju (konsenzusu). Istodobno, Malik priznaje
Sunu, tj. pravnu obiainost Medine, za autoritativnu, koja jo
nije sasvim istovjetna sa Poslanikovom Sunom. Idma i Suna
Medine nalaze se, po njemu, u uskoj meusobnoj povezanos-
ti; njegovo djelo predstavlja i konano islamiziranje obiajnog
prava, koje je postignuto u njegovo doba u Medini. Neto
odgovarajue bili su za Irak, bez sumnje, veliki a-
-ejbanijevi spisi.
U linosti a-afiija (u. 820) javlja se utemeljitelj islamske
pravne znanosti. Njegovo veliko djelo je u tome da je u njemu
pravno miljenje postalo svjesno samo sebe i time postalo
znanost, da on argumentira ne samo prigodno i zbog rezul-
tata, nego potpuno i naelno, te, preko toga, istrauje polazi-
ta i metode pravno-znanstvene argumentacije. Najvaniji
napredak, koji je on, oslanjajui se na rezultate dotadanjeg
razvitka, donio Usul al-fiqhu su slijedei: On konano
ustanovljuje pojam Sune kao pravnog vrela zasnovanog na
Poslanikovom nainu djelovanja, kao to je to, prije njega,
ve inio iraki pravac. Nadalje, definira idmu kao miljenje
veine muslimana, te je koristi kao drugotnu dopunu za
pitanja, o kojima se iz Kur'ana i Sune Poslanikove ne mogu
dobiti odluke; on opravdava njezinu dokaznu silu opim
rasuivanjem i predajama koje trae ugledanje na zajednicu
'" Vidi napomenu na stranici 13.

muslimana, ali jo ne poznaje kasnije mnogo korieni Hadis: I idme nalazi
Moja zajednica nee se nikada sloiti na greci". Nakon to . vjerno uenje; samo malikiti odreuju idmu kao suglasje,
je islamiziranje prava u bitnom bilo zakljueno ve prije
Malika, a-afii je znaajno unaprijedio njegovo sistematizi-
ranje. Za postignue tog cilja, on je, dijelom, napustio put
preciznog definiranja pravnih pojmova, za koji su ve prije
njega bili poloeni temelji, te, ako nije ba pronaao instru-
ment kijasa (analogije), svakako ga je kao princip razvio i
obilato primjenjivao. To je, u biti, stara metoda reja, koju on
preuzima pod tim manje suspektnim imenom, u kojem se,
istodobno, moe prepoznati i odreeno ograniavanje nje-
gove primjene (kod starih zastupnika irakog pravca, izgleda
da je kijas sluio za izluivanje izoliranih, nenormalnih pre-
daja). Preko toga se a-afii trudio postaviti vrste norme za
njegovo korienje; ali to mu je samo malo polo za rukom, te
i kasnije jo kijas, usprkos nekim metodikim ogranienjima,
nije prevladao neodreenost, koja mu oduzima osvjedou-
juu dokaznu silu. Kod a-afiija se on javlja jo uvijek kao
sinoniman s idtihadom u starom smislu, u kojem je on, kao
sinonim reja, oznaavao razumsku djelatnost pravnika. Kod
zastupnika irakog pravca, ali i hidaskog, uobiajena podvr-
sta reja bio je tzv. istihsan. On se sastojao u tome da bi se
odstupalo od rezultata koji se zapravo trebao oekivati prema
slinosti (kijas), i to na temelju razmatranja pravinosti,
uzimanja u obzir prakse itd. A-afii je taj postupak vatreno
pobijao kao isto subjektivni i samo je kijas doputao. Tako je
on proveo svjesno islamiziranje Usula.
Razvitak nakon a-afiija donio je principijelno prihvata-
nje u vladajuem uenju Kur'ana, Sune, idme i kijasa, kao
etiri usul al-fiqh, koji se mogu razumjeti samo iz vlastite
povijesti, te daljnjeg razvitka u pojedinostima. Tome pripada
i prosudba uzajamnog odnosa Kur'ana i Sune: dok je a-afii
uio da odredbe Kur'ana, dodue, poblie precizirane Sunom,
ali da Kur'an moe biti ukinut samo Kur'anom, a Suna samo
Sunom, priznata je, dijelom ve prije njega, a poslije njega
generalno, mogunost ukidanja kur'anskih mjesta putem
Sune, koja je time s Kur'anom izjednaena, pa ak i vrijed-
nosno uzdignuta; ali rezultati pravnike prakse jedva da su
bili dotaknuti tim teoretskim razilaenjima.
Za idmu se, kasnije, zadovoljavalo, ne s veinom svih
muslimana, nego se zahtijevalo ope suglasje uenjaka koji su
ivjeli istodobno u jednom vremenu; njihov sud trebalo bi da
obevazuje za svu budunost, no nikada se nije iziskivalo
potpuno suglasje (konsenzus) u doslovnom smislu. Idma u
tom pogledu ostaje i naspram Kur'ana i naspram Sune ne kao
drugotna dopuna, nego se smatra upravo njihovim potvriva-
njem na temelju uvjerenja o njezinoj nepogreivosti, koja se
razvijala iz ope prosudbe, a nala je izraza u gore navedenom
hadisu o nepogreivosti zajednice (a uzimala su se za uteme-
ljenje i druga kur'anska mjesta kao s. III,98; IV,8s, l l S);
konano joj se priznala ak sposobnost da ukine propise
Kur'ana i Sune, kao to je stvarno bio sluaj, npr., u odnosu
na tovanje svetih osoba i uenje o nepogreivosti Poslanika.
Vani dijelovi islamskog zakona poivaju u sustavu jedino na
toj idmi, npr. halifat, priznanje Sune Poslanikove kao obave-
zujue norme, opravdanost kijasa itd.; u krajnjoj liniji, cijeli i nom, no nastoje uz maksimalno ogranienje razumske
islamski Zakon, po tom miljenju, duguje svo.j autoritet
nepogreivoj idmi, koja zajamuje svoju ispravnost i suglasje
s pravim smislom boanskih vrela. U bitnome se to shvaanje
--- ---- - --
UsuI
ve ope
kod at-Tabarija (u. 923). To je pravo- l
I
najprije, drugova Poslanikovih, a onda obje generacije koje ih
slijede (tzv. nasljednici i nasljednici nasljednika), te
potom kao Sunu Medine, kao utoite prave Sune, ali toj
idmi priznaju isti autoritet kao i drugima. Samo neki han ba-
liti i vahabiti, kao i zahiriti, koje odmah treba spomenuti,
ograniavaju idmu na suglasje Poslanikovih drugova, to ima
za posljedicu znaajne razlike u uenju. Hariditi (ibaditi) su
priznavali samo idmu unutar svoje vlastite zajednice, a tu su,
tovie, traili puno suglasje. Osim toga, u staro doba posto-
jali su jo i razliiti drugi posebni pogledi na idmu.
Kijasu se, ak i nakon a-afiija, estoko odupirao Davud
az-Zahiri (u. 883) i njegova kola; oni su odbacivali svaki
kijas i rej, te su, pri tumaenju Kur'ana i Sune, prednost
iskljuivo davali ravnanju po izvanjskom smislu (?iihir) tih
vrela; pa ipak, ni oni nisu mogli bez izvoenja zakljuaka
(dedukeijom), ali su ih nastojali postaviti kao da su ve
uraunata unaprijed (ma/hum) u rijeima samog teksta. Ali
trajniji utjecaj nije bio dosuen tom pravcu, koji je postojao
do u 9115 st. * I inae se jo nalaze pojedinani protivnici
kijasa i reja, ak meu afiitima, npr. al-Buhari (u. 870) i al-
-Gazali (u. 1111), koji ga - bar u svome mistikom razdoblju
- primjenjuje, ali mu teoretski ne dodjeljuje jednako vaenje
sa tradicionalnim vrelima; ipak kijas, konano, prodire tako
da ga priznaju i hanbaliti i vahabiti, a i hariditi (ibaditi).
afiiti i, s nekim ogranienjem, i hanefiti koriste u vidu
istishba jo jednu posebnu, metodiki sigurniju podvrstu
opeg kijasa, koja se, osobito kod afiita, rauna kao samo-
stalni asl, Hanefiti se prikljuuju drugim kolama u preuzi-
manju termina kijas za stari rej, ali, suprotno a-afiiju,
zadravaju istihsan. I malikiti ga, kao i ranije, priznaju, ali
openito radije koriste postupak ili, prije, ime istislah,
varijantu kijasa u korist opeg dobra. Taj istisla}: nalazi se
i kod afiita, koji istihsan estoko odbacuju, nadovezujui se
na svoga uitelja. U stvari su oba postupka gotovo istovjetna.
Zbog samovolje, kojom se na taj nain esto rezultati kijasa
jednostavno odstranjuju tamo gdje se dri za nuno ili samo
za poeljno odstupati od strogih zahtjeva teorije, mnogi su
poricali obje ove metode i one nikada nisu bile openito
prihvaene meu usul al-fiqh.
Dvanaestoimamski iiti (imamiti) dijele sunitsko priznava-
nje Kur'ana i Sune kao usii! al-fiqh; kod njih vrijedi kao
mjerodavna ne samo Suna Poslanikova, nego i ona boanski
voenih dvanaest imama, iji nepogreivi autoritet zajamuje
ispravnost Zakona, slino kao idma u sunitskom sustavu. Za
dokumentiranje Sune, iiti imaju vlastita djela predaje, koja
od sunitskih zamano sadrajno odstupaju; posebno se odba-
cuju sve predaje i odluke koje se vraaju na autoritet trojice
prvih halifa prije Alija ili u kojima se Ali javlja kao njihov
namjesnik ili nasljednik. Pod vodstvom imama priteuju se
daljnji usul; ali, tokom razdoblja skrivenosti zadnjeg imama
vrijede jo i dva druga metoda, koji odgovaraju objema
zadnjim sunitskim. Dodue, pravac A1Jbiirl ahbaristi
smatra ak i u to doba Sunu, uz Kur'an, jedino mjerodav-
J
dedukcije 'vc odluke svesti M predaje imam" te zahtijevaju
_
", Vidi napomenu na stranici 13.
. ._--_. - - ---
653
Ur
ak za objanjenje svakog pojedinog kur'anskog stavka pre-
daju koja se na njega odnosi. Pravac U$ull (xusulisti)
obrnuto, koji se visoko cijeni kao ire rasprostranjen, priz-
naje um ('aql) kao trei meu usulima, no porie kijas.
etvrti meu usiilima za njih je suglasnost veine prav-
nika, od nastupanja skrivenosti zadnjeg imama. Dok suna
moe ukinuti neku drugu sunu ili kur'ansko mjesto, idma
moe otkloniti samo one predaje, ije se ispravno prenoenje
osporava. Osim toga, iiti poznaju, kao drugotn e usul,
istishab, zatim sline mu postupke zakljuivanja, bara' a i
itigal, kao i, konano, izbor suca izmeu vie moguih
stavova.
Premda idma ima jak korijen u obiajnom pravu i
stvarno je vane elemente same prakse, naspram Kur'ana i
Predaje, dovela do slubenog priznanja, ne smije se precje-
njivati njezina podobnost za daljnji razvitak islamskog
Zakona, izluenje starih odredbi i usvajanje novih eleme-
nata, budui da je ona, utemeljena u vladajuoj teoriji,
inovacije u stanju bar jednako toliko i zaprijeiti, koliko i
unaprijediti; strani elementi, koji se nalaze u islamskom
pravu, u veini su prodrli prije njezinog ovladavanja cijelim
fikhom. S druge strane, istihsan i istislah nudili su
mogunosti za uzimanje u obzir obiajnog prava, to se
tokom vremena sve manje i manje inilo. ak se mjestimice
pokualo 'ur], openiti usus, postaviti kao peti asl fikha, uz
etiri opepriznata, i to ak jo u 5/11. st."; openito se ovo
dri zaslunim za to da se ne dopusti da se iz Kur'ana i Sune
izvedene zakonske odredbe suprotstavljaju sa stvarnom
praksom, te da se ova to je mogue vie ozakonjuje, da bi
se izbjegla opasnost grijeenia; do opeg, izravnog prizna-
nja 'urfa kao asla, ak i u podreenom poloaju, putem
fikha nikada nije dolo. Rasprave koje sreemo, o 'urf amm
t hotimino, liio je desetinu svake veze sa bogoslujem, te
(opi obiaj) i 'urf l.Ja$$ (mjesno ili vremenski ograni-
eni obiai), te o njihovom odnosu spram idme i pravnom
vaenju, isto su teoretske; u sluajevima u kojima sam
erijat upuuje na 'urf ili 'ada (obiaj), ne radi se gotovo
nikada o zakonskoj praksi; teorija nije priznala obavezuju-
im obiajno pravo ak ni za sluajeve, za koje fikh ne prua
pravilo. Ni kasniji malikitski pravnici, prije svega u Sjever-
noj Africi, koji su se nastojali posebice blisko prilagoditi
stvarnoj praksi, ne ine iznimku u tom principijelnom pita-
nju. Koliko je znaajan i samorazumljiv, dakle, bio utjecaj
obiajnog prava i openito stranih pravnih elemenata u rano
doba islamskog prava, toliko je postalo teko njihovo daljnje
prodiranje, prije svega od momenta teoretskog priznavanja
usula u njihovom konanom obliku.
Budui da se fikh u svemu bitnom izgradio prije teoret-
skog utvrivanja usula, nisu se mogli svi elementi, koji su
doveli do njegovog nastanka, historijski tano sagledati kroz
analizu usula. Ali, ak i sa islamsko-sustavnog stajalita,
naspram pozitivnog fikha usui ve dugo zauzimaju isto
teoretski relevantnu poziciju. Naime, za primjenu, tj. za
samostalno izvoenje zakonskih odredbi iz usula, ovlaen
je samo mudtehid; kako je, prema pravovjernoj idmi, idti-
had odavno ugaen, svi pravnici obavezani su na najnii
stupanj taklida.Mnogi pravnici se stoga zadovoljavaju, bez
dubljeg pronicanja u poznavanje usula, prigodnim kratkim
napomenama o njima, koje veina knjiga o [ikhu obiava
pridodati raspravi o raznim propisima. Pa ipak, postoje o
------------------~--------
~ulu i brojni specijalizovani spisi i oni su predmet jedne~
tradicionalnih islamskih znanosti. Sunitska djela o usulu
obrauju openito, prema gleditu pisca, Kur'an, Sunu i
idmu, prema njihovom respektivnom vaenju za svrhe
fikha, zatim pravila - veinom vrlo opirno saopena - za
njihovo tumaenje s obzirom na formalnu i pravno-sadr-
ajnu stranu, nadalje tzv. zakonske kategorije, ujednaava
nje proturjeja koja se jave meu izvorima, putem usklai
vanja ili prihvaanja ukidanja pojedinih stavova, primjenu
kijasa, ublaenja (izuzea) i slino, te konano, veina, idti-
had i taklid. Prvi takav spis, koji se, meutim, ne uklapa u
naznaenu shemu, je Risala od a-afiija. Posebice ugledna i
mnogo komentirana djela iz kasnijeg vremena su: Imam al-
-Haramein al-Duvejni (u. 1085): al-Waraqat fl Usul al-
-Fiqh; al-Pazdavi (u. 1089): Kanz al-Wu$ul ila Ma'rifat al-
-Usul; Sadr a-erija as-Sani (u. 1346): ai-Tanqili i at-
-Tauxlih; as-Subki (u. 1369): Cam' al-Gauximi': Mola
Husrev (u. 1480): Mirqat al-Wu$ul i Mir'at al-Usui.
R (a. 'ur), uur, desetina davanja za javnu pomo,
U estose koristila u smislu sadake i zekata, te se, zaista, ne
moe povui otra crta u erijatskim knjigama izmeu zekata
i ura. Izraz 'ur ne postoji u Kur'anu, ali s. VI,141 uzima se
da se odnosi na desetinu ili pola desetine.
Ispitivanje znaenja desetine kao dabine meu susjednim
narodima baca svjetlo na arapske uvjete. Plinije je zabiljeio
za Junu Arabiju da su deseti dio prihoda sakupljali sveenici
za boga Sina, iz kojeg su se namirivali javni rashodi i uzdra-
vanje gostiju. Prema s. IV,138, neznaboaki Arapi, ak i
Kureii, nudili su poklon od svojih plodova s polja i ivotinje
Allahu ili drugim bogovima. Muhammed, po svoj prilici
moda slino s junoarapskim obiajem, uinio je vrstom
dabine.
Meka, Medina, Hidaz, Jemen i arabijski teritorij, tako,
smatrali su se kao zemlja ura, od kojih se uzimala samo
desetina, i one su bile odvojene od zemlje haraa, od koje se
dizala zemljina dabina. S postupnim irenjem islamskog
carstva, teritorija ura se znatno poveala. Na primjer, pri
osvojenju ar-Rake (l8. god. po Hidri) , zemlje, koje nisu
koristili zatieni ljudi (ahi ad-dimma), dane su muslima-
nima uz plaanje desetine. Zemlje, koje su steene mirovnim
ugovorom, na kojima se nije ubirala zemljina dabina,
postale su zemlja ura, ukoliko su pripadale novim preobrae
nicima. Nadalje, sva zemlja, na kojoj se nije ubirala zemljina
dabina, postala je zemlja ura po preobraanju njezinog
vlasnika, ako obraiva iskopa vrelo ili kanal za navodnja-
vanje.
Znatan porast zemlje ura nastao je i od prijenosa zemlje
putem prodaje ili poklona. Ako, npr., musliman kupi zemlju
od plemena Benu Taglib, on plaa desetinu, a, prema dru-
gima, dvostruku sadaku; isto obuhvaa svakog lana tog
plemena ili krana openito, koji se preobrati na Islam,
poto zemlja time postaje zemlja ura. Zemlja na podrujima
koja su steena mirovnim ugovorom postaje zemlja ura,
ukoliko su je muslimani stekli kupnjom, ak i ako je plaanje
"mljin, dabine bilo izriito navedeno u ugovoru, POlO jc
x Vid, napomenu na stranici 13.
654

takav razvoj nanio tete riznici, to je Omar II propisao da, u
sluaju prodaje zemlje haraa muslimanu, zemljina dabina
pada na novog vlasnika, koji je plaao i desetinu ili pola
desetine na proizvode i poljoprivrednu zemlju. To je protu-
rjeilo principu (prema Ikrimi) da se hara i ur ne mogu
istodobno ubirati, ne manje nego ur sa zekatom ili dizjom, te
je Omar I ve bio zabranio utjerivanje desetine od muslimana
ili saveznika koji je plaao hara. Koliko se stvarno potovala
ta ograda, teko je rei. Kako je, mnogo, praksa bila neujed-
naena, jasno je iz al-Maverdija, prema kojem saveznik, koji
je posjedovao zemlju ura, ne plaa ni ur ni hara (prema
afiitima), samo hara (prema hanefitima), sadaku (prema
drugima). Nadalje je slobodno Imamu - u praksi, financij-
skom upravljau provincije i mainerije ubiranja - da zemlju
haraa pretvori u zemlju ura, tako da se u zadnja doba
propisom, na koju se zemlju plaa jedan, a na koju drugi
porez, postupalo sasvim proizvoljno, te se uglavnom pridra-
valo obiaja. Pri davanju u zakup zemlje, propis je, po svoj
prilici, bio da obraiva zemlje ura plaa desetinu ili dvanaes-
tinu prihoda, prema vrsti zemlje. Ako musliman preuzme
zemlju nekog saveznika da je obrauje, plaa desetinu pri-
hoda, a zimija zemljinu dabinu; ako je zakupio neobraenu
zemlju izvan zemlje haraa, zemljovlasnik plaa hara, ali
obraiva ne plaa desetinu. Ako je neobraena zemlja 'urt,
obraiva treba platiti 1110 ili 1120 prihoda kao zekat. Ako je
655
Ur
musliman zakup:: 'uri--:obra:~:-:-e~~::o:~:a--:se-l
tinu, dok zemljovlasnik ne plaa nita. Musliman plaa i '
iznajmljuje zemlju haraa (to je afiitska praksa), dok, po
hanefitima, zemljovlasnik plaa desetinu. Ista stvar se odre-
uje, ako su vlasnik i posjednik ista osoba. Prema al-Maver-
diju, meutim, muslimanski posjednik, ukoliko je ugovorio
da obrauje komad zemlje haraa, treba platiti desetinu i
hara (afiiti), samo hara (hanefiti).
Prema Abu Jusufu, desetina se plaa samo na stalne
proizvode zemlje, ali ne na zelen, stonu hranu ili gorivo, a
prema Jahji ibn Ademu - na palme, penicu, jeam, groe,
groice, dok je odreeno da se desetina ubire kao zekat na
sve to zemlja proizvede. Ovo zadnje je prema Jahji ibn
Ademu, zajedno sa orasima, bademima i svim voem, a samo
podlono desetini u obliku zekata, ako vrijedi preko 200
dirhema. Kao vrsta trgovinske dabine, ur se ubirao od
trgovaca koji su dolazili na islamski teritorij, a saveznik je
plaao 1120, no 1110 na vino i svinje. Maloljetan musliman
bio je, prema nekim pravnicima, osloboen od desetine, a,
prema drugima, ne.
Prihod od desetine moe se upotrijebiti samo za dobrot-
vorne svrhe. Tako, npr., upravlja pokrajinskih dohodaka u
Egiptu, Ubajdalah ibn al-Habhab, dao je plemenu Kaisa,
koje se tu bilo naselilo, novac da kupi tegleu stoku od
desetine.
Vahabiti
I
,
~-
LEKSIKON
ISLAMA
I~IAHABITI (a. zcahhabiyya), islamska zajednica, koju
je utemeljio Muhamed ibn Abdelvehab (1703-1787).
Ime su joj dali njezini protivnici jo za osnivaevog
ivota, a koriste ga i Evropljani; ono nije u uporabi kod
njezinih pripadnika u Arabiji, koji sebe nazivaju Muwal:t-
hidun, [ednitelji, a svoj sustav (tariqa) muhamedov-
skim; dre se sunitima, a slijede kolu Ibn Hanbala, kako ju
je tumaio Ibn Tajmije, koji je napao kult svetaca, posebice u
djelu Risala, osuujui posjete grobovima.
Utemeljitelj je bio iz plemena Benu Sinan, grane Temima,
a rodio se u Ujajni, Uio je u Medini. Mnoge godine je
putovao; tokom tih putovanja se bavio studijama, pa je u
Isfahanu izuio aristotelsku filozofiju, suhravardijevski su-
stav i sufijsko uenje. Vrativi se u rodno mjesto, povukao se
osam mjeseci, a onda javno zagovarao svoja uenja, kako su
izloena u Kiuib at-unohid. Doivio je neugodnosti, a bio i
izgnan iz rodnog mjesta. Odselio se uDeriju (Dar'iyya, tada
selo od 70 kua), gdje je primljen i gdje je poglavar Muhamed
ibn Saud usvojio njegovo uenje, te su zajedno poradili na
njegovom irenju.
to se tie samog njegovog uenja, glavni cilj mu je bio
maknuti sve novine (bid'a), koje su kasnije od 3. st. po
Hidri; tako, zajednica je u stanju priznati etiri suni tske
pravne kole, te est knjiga predaja. Ponajvie je polemiku
posvetio kultu svetaca, kako se ovaj iskazivao u gradnji
mauzoleja, njihovom korienju kao damija, te njihovom
posjeivanju. Evo temeljnih stavova:
l) svi predmeti bogotovlja osim Allaha su lani, a svi oni
koji takvo bogotovlje provode zasluuju smrt;
2) masa ljudi nije jednoboaka, jer nastoji zadobiti
Boju naklonost posjeivanjem grobova svetih osoba; to
obavljanje slii onome to ga spominje Kur'an u odnosu na
munkun;
3) mnogobotvo (irk) je unositi u molitvu ime Poslanika,
svete osobe ili anela;
4) mnogobotvo je traiti posredovanje od nekog drugog
osim Allaha;
5) mnogobotvo je zavjetovati se nekom drugom biu;
6) spada u nevjerovanje (kufr) pouavati znanje koje nije
zasnovano na Kur'anu, Sunni ili nunom uplitanju razuma;
7) spada u nevjerovanje i krivovjerje (ilhad) poricati
qadar u svemu to se dogaa;
8) spada u nevjerovanje tumaiti Kur'an putem ta'wlla.
656
Ovaj sustav, reeno je, polazio je od onog Ibn Hanbalovog
u slijedeimpitanjima:
l) prisue pri javnoj molitvi je obavezno;
2) puenje duhana je zabranjeno i kanjava se bievanjem;
3) milostinja (zekat) se plaa i na tajne dobiti, kao to su
one od trgovine;
4) samo izjavljivanje islamskog vjerovanja nije dovoljno da
ovjeka uini vjernikom, te treba istraivati i njegov karak-
ter. Na to se, prema nekima, dodaje jo zabrana tasbiha
(brojanice) i nabrajanje imena Bojih. Brojna manja pitanja
obreda, u vezi sa kojima oni trae ukidanje novina, nabrojana
su u djelu al-Hadiyya as-sunniyya.
to se tie povijesti pokreta, ona je zapoela s boravkom
al-Vahaba u mjestancu Derija, gdje je pridobio sve itelje,
osim etvorice koji su mjesto napustili; on je nastavio graditi
damiju sa tlom od nepokrivenog pijeska (openito su ih
vahabiti gradili s najveom jednostavnou, bez minareta i
ukrasa). No on je dao i upute o upotrebi vatrenog oruja, jer
je nova sekta bila uskoro uvuena u rat sa ejhom Rijada.
Tokom tog vremena, Ibn Saud i njegov sin Abdelaziz, koji
se pokazao sposobnim generalom, stalno su zadobijali zem-
lju; oni su, kada osvoje neko mjesto, gradili tvravu odvo-
jenu od prvotne tvrave, s jarkom oko nje. Te tvrave
dobijale su posadu koja se zvala umana', a bila je dobro
plaena. U veim mjestima su postavljali kadiju i muftiju, a
u manjim samo kadiju. God. 1765. je umro Ibn Saud, a
naslijedio ga je Abdelaziz koji je zadrao al-Vahaba kao
svoga vjerskog voditelja. Naredne godine je poslano izaslan-
stvo u Meku, koje je s teolozima raspravljalo o tome da li je
uenje vahabita u skladu sa Ibn Hanbalovim sustavom.
God. 1773. najuporniji protivnik sekte, ejh Rijada, morao
je pobjei iz mjesta, koje je zauzeo Abdelaziz, sada ve
gospodar cijelog Nedda. U meuvremenu, odnosi su
postali napeti sa novim erifom Meke, Sururom, koji je
zabranio vahabitima dolazak u grad na hodoae; ali zbog
tekoa koje su nastale sa hodoasnicima iz Iraka i Perzije,
ta zabrana je povuena 1785. god.
God. 1792. umre Abdelvahab u starosti od 89 godina; u
narednim godinama (1792-1795), vahabiti su napredovali
prema istoku, pokoravajui pleme Benu Halid u Hasi; no ak
prije 1790. god. oni su prigodno upadali na panjake Munte-
fika i drugih plemena na rubu Iraka; kada je Porta bila
obavijetena u novoj opasnosti, naredila je bagdadskom pai

da se njome pozabavi. God. 1797. htio ih je napasti glavar
Muntefika i bio je sakupio znatne snage, ali ga je ubio neki
rob, te se vojska rasturi. Novi erif Meke Galib, nakon
pokuaja nagodbe, napao je vahabite sa zapada, ali s malo
uspjeha. God. 1798. je organiziran nov pohod iz Bagdada, ali
je on propao, te je naredne godine sklopljen ugovor meu
protivnicima. Imao je malo uinka, jer su vahabiti nastavili
upadati, te su 1802. god. upali u Kerbelu i opljakali je, a
itelje pobili. God. 1803. je erif morao napustiti Meku, u
koju je uao Saud, koji je dao oistiti grad od svega to je, po
vahabitima, podsjealo na idolopoklonstvo, te pogubiti osobe
za koje se dvojilo da se time bave. Njegov pokuaj napada na
Didu i Medinu je propao, a iste godine je on napustio
Hidaz, a posada koju je postavio u Meki bila je pobijena od
itelja. U Deriji je ubijen vahabitski voa Abdelaziz I od
jednog iita iz Kerbele, koji je doao u glavni grad da bi se
toboe preobratio na uenje nove sekte. Saud, njegov sin,
naslijedio ga je bez otpora, a svoga sina Abdalaha postavio je
za zapovjednika vojske. Novi napad iz Bagdada se rasplinuo,
te je, tako, Saud imao slobodne ruke da ponovi svoju navalu
na Hidaz, gdje se Medina predala 1804. god., Meka 1806., a
Dida neto kasnije. Naredne godine se upadalo preko gra-
nica Arabije, napadajui Nedef i Damask, koji su se us-
pjeno odupirali. Vahabitsko carstvo prostiralo se 1811. god.
od Alepa, na sjeveru, do Indijskog oceana i od Perzijskog
zaljeva i Iraka, na istoku, do Crvenog mora. Uzbuna kod
Osmanlija bila je sada tako ozbiljna da je Muhamed Ali-paa,
vladar Egipta, bio ovlaen da se njima pozabavi. On je to
uinio sa svojstvenom mu energinou i, premda je njegova
vojska, koju je vodio njegov sin Tusun, pretrpjela poetni
poraz, nakon dobijenog pojaanja je zauzela Medinu 1812.
god., a zadobila je Meku naredne godine. Sam Muhamed Ali
preuzeo je zapovjednitvo krajem 1813. god., ali je pretrpio
ozbiljan poraz; Saudova smrt 1814. god. bila je udarac za
stvar vahabita, jer je Abdalah, koji ga je naslijedio, bio
nesposoban. Tusun, kojeg je Muhamed Ali ostavio ratovati,
sklopio je ugovor s Abdalahom, koji je priznao vrhovnitvo
osmanskog sultana, dok su Egipani napustili N edd. Ali je
taj ugovor odbacio Muhamed Ali, koji 1816. god. organizira
novi pohod, pod zapovjednitvom sposobnog Ibrahim-pae.
Ovaj se borio s promjenljivom sreom, ali je poetkom 1818.
god. dosegao do Derije, a krajem godine zauzeo taj glavni
grad. Sam Abdalah se predao i bio je odaslan u Carigrad, gdje
je pogubljen.
Dok je Hidaz, nakon osvajanja, bio osiguran posadama
turskih trupa, manje vanosti se pridavalo Neddu, gdje je
organizirana pobuna, a vodio ju je Turki, Saudov roak, koji
je izabrao Rijad za glavni grad oivljene zajednice, te se sam
ustoliio 1812. god. God. 1833. ve je sva obala Perzijskog
zaljeva priznavala vahabitsku vladavinu i plaala porez, a
neke od unutranjih pokrajina, koje je ranije drao Saud,
ponovo su osvojene. Tokom odsua Turkijevog sina Fejsala
(Fajsala) na elu vojske, onaj prvi je bio ubijen 1834. god. od
pretendenta iz kraljevske obitelji, koji je malo potom doivio
istu sudbinu od Fejsalove ruke.
Abdalah ibn Reid, sposoban vladar, uspio je odravati
prijateljske odnose i sa egipatskim vrhovnim gospodarom i sa
i vahabitskim vladarom u Rijadu sve do svoje smrti 1847.
I god., kada ga je naslijedio sin Tala!. Njegova vojnika spret-
657
Vahabiti
nost pokazala se pri osvajanju Daufa, Hajbara i Tejme,
mjesta koja su pripadala vrhovnoj vlasti Rijada; a koraci su
poduzeti da se umire beduinski upadai na svim stranama.
Talal je, nadalje, podrao prisue trgovaca u Hailu, nudei
liberalne uvjete i sigurnost raznim vjerskim zajednicama.
God 1868. je skonao, a naslijedio ga je brat Mitab, kojeg su,
kratko potom, ubili Talalovi sinovi Bedr i Bender, od kojih je
zavladao ovaj drugi; on je uskoro ubijen od strane drugog
Talalovog brata Muhameda. Oko istog doba umre Fejsal u
Rijadu (kraj 1869), a naslijedi ga njegov sin Abdalah, koji se
okrene protiv svoga brata Sauda. Ovaj zadobije saveznike i
svrgne brata 1870. god.; njegova vladavina obiljeena je
gubitkom Hase i drugih krajeva na zapadu u korist Turaka.
Po njegovoj smrti, 1877. god., Abdalah se vrati u Rijad kao
vladar, kae se - putem utjecaja Muhameda ibn Reida.
Odnosi meu njima postanu uskoro napeti, te doe 1883.
god. i do borbe, u kojoj Ibn Reid zadobije punu pobjedu,
mir bude sklopljen, ali pobuna Saudovih sinova 1884. god.
dala je Ibn Reidu priliku da osvoji Rijad, otpravi Abdalaha u
Hail, te postavi svoga upravljaa u Riiadu. God. 1891. stvori
se jak savez protiv suvie monog emira Haila; snage na obje
strane broiale su 30.000; u borbi, koja je potrajala cijeli
mjesec dana, poetni uspjesi su bili na strani saveznika; onda,
krajem marta, Ibn Reid polui uspjeh masovnim napadom
20.000 deva, koje unesu potpunu paniku meu protivniku
pjeadiju. Rijadom je u doba te guve upravljao drugi Fejsa-
lov sin, Abderahman, koji, nakon poraza, potrai utoite na
raznim stranama i konano ga dobije u Kuvajtu. Muhamed
ibn Reid bio je vladar pustinjske Arabije sve do svoje smrti
1897. god.
Naslijedio ga je njegov brati Abdelaziz, a naskoro je taj
vladar bio uvuen u borbu sa ejhom Kuvajta, koji je dao
utoite Abderahmanu ibn Saudu i njegovoj obitelji. God.
1901. Abdelaziz, sin Abderahmana, na elu malih snaga
uspije ui u Rijad i ponovo uspostaviti staru dinastiju, nakon
razdoblja od jedanaest godina provedenog u izgnanstvu.
Naredne godine je proveo u ponovnom osvajanju pokrajina
koje su pripadale starom vahabitskom carstvu, te je 1904.
god. on gospodar svega ime je vladao njegov djed u Neddu.
Borbe, koje je narednih godina vodio protiv Ibn Reida,
Turaka, nezadovoljnih plemena, pretendenata u svojoj obite-
lji, te konano vladara Hidaza, bile su brojne, ali nisu
osobito znaajne. God. 1921. Ibn Saud je zaposjeo Hail i
okonao dinastiju Reidida. Krajem 1924. njegove snage su
zauzele Meku, a 1925. god. Medinu i Didu. Tako je cijeli
Hidaz bio prikljuen njegovom kraljevstvu. God. 1926.
uzeo je Asir pod svoju zatitu, usprkos prijetnji imama od
Jemena, s kojim je zaratio 1934. god., oduzeo mu posjed
Hudejde (Hodejde), ali i nanovo ustupio nakon ugovora u
Taifu.
God. 1912. Ibn Saud je zapoeo s osnivanjem poljopriv-
rednih kolonija, iji su stanovnici bili fanatini vjernici, a
uzeli su ime ihioan, braa, ukazujui da je vjerska veza
iznad plemenske. Prva od tih kolonija bila je Irtavija, a itelji
su bili porijeklom iz plemena Mutair. Snani su dobili oruje
da ga koriste u dihadu, ali im je bilo nareeno i da obrauju
zemlju. Bile su izgraene kolibe da beduinima slue mjesto
atora, a bilo im je nareeno da prodaju deve. Za deset
godina je poniklo sedamdeset tih kolonija, svaka sa 2.000 do
Vahj
10.000 itelja. Ovi su se sastojali od tri klase: beduini koji su
postali poljoprivrednici, misionari i trgovci; ali, u vojne
svrhe, podjela je bila na one koji su u svako doba spremni ii
u dihad, na priuve, koje su, u doba mira, pastiri i nadni-
ari, te na one koji ostaju u kolonijama da vode poslove.
Vahabitsko uenje prodrlo je u Indiju preko Sajida
Ahmeda, roenog 1786; poto je ve prihvatio istunske
poglede, tokom svoga hodoaa u Meku, 1822-1823. god. je
navukao neprijateljstvo vlasti zbog slinosti svojih uenja s
onima vahabita, te je bio protjeran iz svetog grada, postavi
pristaa vahabitskog sustava. On je ve bio zadobio mnoge
pristae u Indiji, te je uspostavio stalno sredite u Patni, gdje
je imenovao etvoricu halifa (zamjenika) i imama; posjete
Bombaju i Kalkuti ojaale su broj pristaa, te je on 1824. god.
na elu vojske na peavarskoj granici, zagovarajui dihad
protiv gradova Sikha u Pendabu; premda su Sikhi pruili
estoki otpor, Sajid Ahmedova vojska zauzela je Peavar
krajem 1830. god. On je nastavio u istom smjeru, te uzeo
titulu halife i kovao novac sa svojim imenom. Njegovo kra-
ljevstvo bilo je prolazno, jer su ga naredne godine ubili Sikhi.
Meutim, njegove pristae su se sklonile u brda s one strane
Hinda, gdje su se okupljali oni muslimani koji nisu htjeli
ivjeti pod nemuslimanskom vladavinom, a dvojica od njego-
vih halifa od Patne su irili uenje da on nije umro, nego se
samo skrio s namjerom da se pojavi u pogodno vrijeme. Oni
su proirili dihad na Engleze i Hinduse, te su zapoeli s
pobunom u nizinskom Bengalu, koja je, uz neke uspjehe,
propala. Usprkos tom porazu, halife su nastavili s energi
nom propagandom meu muslimanima Indije, a, budui da
su podravali istunska uenja vahabita, usredotoili su se na
dunost dihada. Vahabitski pokret je, tako, postao stalno
vrelo nemira u Indiji. Nakon tih nemira i prolivanja krvi, te
niza sudskih procesa koji su pokazali razgranatost urote,
stare zajednice, iiti i suniti, su 1870. i 1871. god. javno
izjavili da se odvajaju od vahabitskog uenja o dihadu. To je
sektu oslabilo, a jedan dio se kasnije i odrekao dihada.
Vahabiti su se jo javljali u Turkestanu; 1871. god. izvren
je napad na rusku postaju Karasu, a vodio ju je uenik
vahabitskog propagatora, Sufije Bedela. Bili su, meutim,
odvie slabi da ostvare neto od trajnijeg znaaja. Prisue te
zajednice u Afganistanu povezano je s njezinim ciljem u
Indiji.
to se tie literature, prije nego to je Ibn Saud osvojio
Hidaz, nije bilo tamparije na vahabitskom teritoriju; djela
Muhameda ibn Abdelvehaba su kruila u rukopisu. S druge
strane, vahabiti u Indiji su znatno tampali; navodi se 13
djela na arapskom, perzijskom i urdu od vahabitskih pisaca
ove zemlje, a krai izvaci vahabitskih rasprava u prozi i stihu
o dunosti ratovanja protiv Engleza ispunili bi svezak. Dje-
lo Muhameda Ismaila, bratia Sajida Ahmeda, as-Sirci
al-mustaqim, kau da je bilo sveta knjiga indijskih vaha-
bita.
T !AH] (a. wa~y), objava otkrovenie. U ranom pasa-
V u s. XCIX,5, Zemlja je predmet boanske Objave: toga
dana e ona svoje vijesti kazivati, jer e je Gospodar nadah-
nuti. Us. XXVIII,7, predmet Objave je Musina (Mojsijeva)
mati; tu al-Bejdavi objanjava izraz nadahnuem ili privie
njem, da bi ga razlikovao od pravog uiahya. Slino u s.
658
XIX,l1 subjekt glagola aioh je Zekerija (Zaharije), a
predmet njegov narod; u tom sluaju je izraz objanjen
pomou awma'a. Na poseban nain je on upotrijebljen u s.
VI,1l2.
Tehniki izraz za demonsko nadahnue je wiswiis. Sred-
stvo openja izmeu Boga i ovjeka je uiah, bilo izravno ili
neizravno posredstvom anela: nijednom ovjeku nije dano
da mu se Allah obraa osim nadahnuem, iza zastora ili
poslanika koji, Njegovom voljom, objavljuje ono to On eli
(s. XLII,51 i dalje). Allahovo openje s anelima takoer se
zove wa~y (s. VIII,12).
U mnogim odlomcima, wa~y i glagol auih: odnose se
na poslanike prije Muhammeda: Nuh (XXIII,27), Musa
(XX,13 itd.; XXI,7; VII,160), Jusuf (XII,15), itd.
Objava u Kur'anu odnosi se na Muhammeda. Tako s.
XIII,30: 1 tako smo te poslali narodu prije kojeg su bili i
nestali drugi narodi, da im kazuje ono to ti objavlju-
jemo ... . Boanski karakter Muhammedovih objava nagla-
en je u s. LIII,4: On ne govori po hiru svome - to je samo
Objava koja mu se obznaniuie, a jednako i na mnogim
drugim mjestima. I Muhammedovo slijeenje Ibrahimove
(Abraham) vjere proistjee iz boanskog nadahnua
(XVI,123); slina njegova obavijest u pogledu dina koji slua
uenje (recitiranje) Kur'ana (LXXII,l), kao i u pogledu
rasprava anela o stvaranju ovjeka (XXXVIII,69 i dalje).
Svrha objave Kur'ana navedena je u s. VI,19: A meni se ovaj
Kur' an objavljuje da njime vas i one do kojih on dopre
opominjern. Razni izrazi koriste se u Kur'anu da bi oznaili
sadraje Objave: Knjiga, sama istina (V,48, uz koje uspor.
XXXIX,2,41; XXXII,3; XXXIII,73; XVII,105 itd.), pot-
vrda ranije objavljenih knjiga (uspor. VI,92); u s. XXXI,l i
dalje je ona mudra knjiga, uputa i milost onima koji budu
dobro inili, ideja koja se varira i na drugim mjestima.
Nadalje se sadraji Objave zovu znanje ('ilm, s. III,61;
II,120,145), mudrost (XVII,39), uputa (XLV,ll; VII,52
itd.), lijek (XLI,44), svjetlost (IV,174; XLII,52).
to se tie oblike Objave, zabiljeenih od Muhammedovih
ivotopisaca, govori se, za poetak Objave, a i za kasnije, da
se zbila u snu koji je predskazao stvarne dogaaje. Prva
objava zbila se na brdu Hiri, gdje se anel Debrail (Gabrijel)
obratio Muhammedu, a prvi objavljeni dio Kur'ana je sura
XCVI; u njemu aneo zahtijeva da Muhammed proita, a
kada on izjavljuje da ne zna, slijedi ponovna odluna
naredba, te na kraju aneo izgovara ajete (stavke) koje je
Muhammed zapamtio. Onda slijedi stanka (fatra) u objavlji-
vanju, koja je okonana objavom sure LXXIV ili XCIII.
Donekle se i Muhammedov uspon i nono putovanje moe
raunati kao objavljivanja (LIII,3 i dalje). O tom vienju
govori se i u s. LXXXI,19 i dalje: on ga je na obzorju
jasnom vidio. Meutim, u drugim surama Objava se dobila
preko sluha. Ne izgovaraj Kur'an jezikom svojim da bi ga
to prije zapamtio, Mi smo duni da ga saberemo da bi ga ti
itao. A kada ga itamo, ti prati itanje njegovo, a poslije, Mi
smo duni da ga objasnimo (LXXV,16 i dalje). Uostalom
cijeli oblik Kur'ana, s esto opetovanim qull (xui, itaj),
pretpostavlja objavljivanje koje je ilo putem sluanja.
U islamskoj literaturi ideja objave nije izazvala znaajne
rasprave. Al-Idi i njegov komentator al-Durdani opovrga-
vaju gledita filozofa, prema kojima je to posebna milost koja

je dana poslanicima, da vide anele u njihovim tjelesnim
oblicima i uju njihov govor pomou objave; ne treba odba-
citi da su u budnom stanju vidjeli ono to obini ljudi vide u
snu, tj. da su vidjeli osobe koje su im govorile pjesnike
rijei, koje ukazuju na ideje koje odgovaraju onome to se
stvarno zbivalo, poto je njihova dua slobodna od tjelesnih
zaokupljenosti i moe lako doi u doticaj s boanskim svije-
tom. esto ta posebnost postaje u njima ustaljena sposobnost
koja se lako pokree. Ta teorija objave, prema al-Idiiu,
zavarava, a nije u suglasju sa pogledima samih filozofa,
prema kojima aneli ne mogu biti vieni, budui da su samo
psihika bia koja ne mogu ujno govoriti, to posebno
pripada tjelesnim biima. Tako filozofska teorija objanjava
Objavu kao izmiljanje onog to nema osnove u zbilji, kao
pomalo neto to dolazi s usana bolesnog i umobolnog svijeta.
Ipak, ako bi ma tko od nas zapovijedao i zabranjivao po
svome autoritetu ono to je spasonosno i razborito, on nee
zbog toga biti poslanik. Koliko e tek malo, onda, biti
poslaniko izraavanje ono to je zasnovano na izmiljanju,
to nema osnova i to je, esto, suprotno razumu.
T TAKUF (a. waqf ili habs) je, zapravo, arapski masdar
V (glagolska imenica) u znaenju sprijeiti, zadrati, U
islamskoj pravnoj terminologiji, on znai, prvenstveno, zati-
titi stvar, sprijeiti je da postane vlasnitvo tree osobe
(tamlik). Time se misli na l) dravnu zemlju, koja, kada je
osvojena, prelazi islamskoj zajednici bilo silom ili ugovorom i
ostaje u posjedu ranijih vlasnika uz plaanje haraa, i ne moe
se ni prodati ni zaloiti od njih, te 2) na openito pobonu
zakladu, zadubinu koja se u erijatu razliito odreuje, ve
prema kolama. Pratei ta odreenja, moe se rei da se pod
waqfom (mno. awqiif) razumije stvar, koja, dok zadrava
svoju supstanciju, donosi prihod i od koje se vlasnik odrekao
svoga prava raspolaganja, ugovorivi da se prihod koristi za
dozvolienje dobre i korisne svrhe. Waqf stvarno znai, meu
tim, zakonski proces kojim se stvara takvo darovanje (sinoni-
man sa tahbis, tasbil ili tahrim), a u narodnom govoru se
prenosi na samo uvakufljeno dobro, koje se, zapravo, zove
Vakuf
se uvakufe robovi). ivene namirnice, novac (zabrana zelena-
enja) itd. openito nisu doputeni; oni mogu biti samo
predmet sadake. Prema malikitima se moe uvakufiti i dobit,
tj. prihodi zemljinog dijela koji je izdan na zakupno raz-
doblje.
Svrha darovanja mora biti djelo koje je Bogu ugodno (qurba),
iako to nije uvijek izvana vidljivo. Dvije vrste se razlikuju: waqf
hayri, darovanja odreene vjerske ili javne naravi (damije,
medrese, bolnice, mostovi, vodovodi), te waqf ahll ili durri,
obiteljska darovanja, npr. za djecu ili unuad ili druge roake,
ili za druge osobe; zadnja svrha takvog utemeljenja, ipak, mora
biti qurba, za siromane na primjer. Darovanje za samog sebe ne
vrijedi (osim u Abu Jusufa). afiiti doputaju izliku (hila) da
se izbjegne taj uvjet: stvar, koja treba biti predmet darovanja,
poklanja se ili prodaje po niskoj cijeni treoj osobi, a ova je onda
moe uvakufiti u korist prvotnog vlasnika.
Forma ne mora biti pismena, iako je to obino sluaj.
Utemeljitelj mora jasno izraziti svoje elje bilo putem izjave
ioaqaftu, habbastu, sabbaltu ili, ako koristi neku drugu
formulu, putem dodatka da ne smije biti prodano ni otueno
ni oporuno ostavljeno- (inae bi to bilo samo sadaka). On,
nadalje, mora tano opisati predmet i utvrditi za koju svrhu i u
iju korist ga uvakufljuje.
Za ispunjenje valjanog waqfa potrebni su, nadalje, ovi
uvjeti:
a) mora se uiniti zauvijek, to se, u sluaju utemeljenja za
osobe, provodi time to se, nakon njihove smrti, dodjeljuju
dohoci siromanima. On je, prema tome, neotuiv;
b) on mora stupiti na snagu odmah i tu ne smije biti uvjeta
za odgodu, osim smrti utemeljitelja; no u tom sluaju, kao i u
sluaju oporuke, utemeljitelj moe uvakufiti samo 1/3 svoga
vlasnitva;
c) on je neopoziva pravna radnja; ali, po Abu Hanifi (ne,
ipak, njegovim uenicima i kasnijim hanefitima), utemeljenje
se moe opozvati, osim kad je povezano sa smru utemeljitelja.
Hanefitski utemeljitelj, stoga, uvijek podie formalnu tubu
protiv upravljaa za obnovu svoje svojine; sudac, koji, onda,
ima izbor izmeu uenja Abu Hanife i onog Abu Jusu