Professional Documents
Culture Documents
Den Brown - Digitalna Tvrdjava PDF
Den Brown - Digitalna Tvrdjava PDF
DIGITALNA TVRAVA
Mojim roditeljima...
mojim mentorima i herojima
Dugujem zahvalnost: urednicima u izdavakoj kui Sent Martins Pres, Tomasu Danu
i izuzetno talentovanoj Melisi Dejkobs; agentima u Njujorku, Dordu Vizeru,
Olgi Vizer i Dzejku Elvelu. Svima onima koji su proitali ovaj rukopis i koji su
doprineli njegovom nastajanju. Posebno sam zahvalan supruzi Blajd, na njenom
entuzijazmu i strpljenju.
Takoe... bez izgovorene reci, upuujem zahvalnost dvoma neznanim bivim
kriptografima ija mi je pomo, upuena preko anonimne elektronske pote, bila
od neprocenjivog znaaja. Bez njih, ova knjiga ne bi bila napisana.
PROLOG
Plaa de Espana Sevilja, panija 11:00
Kau da u smrti sve postaje jasno; Ensei Tankado je sada znao da je to istina.
Dok je grevito stezao grudi i padao na zemlju, ophrvan bolom, shvatio je koliko
je uasna bila njegova greka.
Ljudi su se pojavljivali, nadnosili nad njim, pokuavajui da mu pomognu.
Meutim, Tankado nije eleo pomo - bilo je suvie kasno za to.
Drhtei, on podie levu ruku i isprui prste. Pogledajte mi ruku! Lica oko njega
su zurila, ali znao je da nisu shvatili.
Na ruci mu se nalazio zlatni prsten sa gravurom. Za trenutak, oznake na njemu
zasvetlucae na andaluzijskom suncu. Ensei Tankado je znao daje to poslednja
svetlost koju e ikada videti.
Devet hiljada metara iznad nepominog okeana, Dejvid Beker je sumorno zurio kroz
mali, ovalni prozor lirdeta 60. Reeno mu je daje telefon u avionu u kvaru, pa
nije ni imao prilike da se javi Suzan.
"Staja radim ovde?" pomisli. Odgovor je bio jednostavan - postojali su ljudi
kojima niste mogli da kaete "ne".
"Gospodine Beker", zapucketalo je iz zvunika. "Stii emo za pola sata." Beker
sumorno klimnu u pravcu nevidljivog glasa. Divno. Spustio je zastor i pokuao da
zaspi. Meutim, mogao je jedino da misli na nju.
Suzanin volvo sedan se zaustavio u senci nazupene ciklon kapije visoke tri
metra. Mladi straar je spustio ruku na krov kola.
"Identifikaciju, molim."
Suzan ga poslua i usledi uobiajeno poluminutno ekanje. Slubenik je provukao
njenu karticu kroz kompjuterizovani skener. Najzad podie pogled. "Hvala vam,
gospoice Fleer." Dao je neprimetni znak i kapija se otvori.
Nakon osamsto metara, Suzan je ponovila itavu proceduru ispred jednako
nametljive elektrificirane kapije. Dajte, momci... Prola sam ovuda milion puta.
Dok se pribliavala poslednjem mestu provere, zdepast uvar sa dva borbena psa i
mainkom pogleda njenu registarsku tablicu i mahnu joj da proe. Ila je
prilaznim putem jo nekih 230 metara, da bi se zaustavila na par-kingu C za
zaposlene. Da ne poveruje, mislila je. Dvadeset i est hiljada zaposlenih i
budet od dvanaest milijardi dolara; ovek bi pomislio da mogu da preive vikend
i bez mene. Suzan se zaputi ka svom rezervisanom mestu i ugasi motor.
Nakon to je prela preko ureene terase i ula u glavnu zgradu, prola je kroz
jo dva unutranja kontrolna mesta i stigla do tunela bez prozora koji je vodio
u novo krilo. Na putu joj je stajala kabina za proveru glasa.
AGENCIJA ZA NACIONALNU SIGURNOST NSA
KRIPTOGRAFSKO ODJELJENJE ULAZ DOZVOLJEN SAMO OVLAENIM RADNICIMA
Naoruani straar podie pogled. "Dobar dan, gospoice Fleer."
Suzan se umorno osmehnu. "Zdravo, Done."
"Nisam vas oekivao danas."
"Da, nisam ni ja." Nagnula se ka parabolinom mikrofonu. "Suzan Fleer", rekla
je razgovetno. Kompjuter istog trenutka potvrdi frekvenciju njenog glasa i
kapija se otvori. Ona proe kroz nju.
uvar se divio Suzan, koja se zaputila niz betonski prolaz. Primetio je clii
njene prodorne oi boje lenika danas izgledaju tako odsutne; meutim, obrazi su
joj imali nekakvu rumenu sveinu, a njena crvenkastosmea kosa do nimena
izgledala je svee isfenirano. Iza nje je ostao blagi miris Donsonovog bejbi
pudera. Pogled mu se sputao niz njeno vitko telo - do bele bluze ispod koje se
jedva nazirao grudnjak, do kaki suknje srednje duine, i napo-sletku do njenih
nogu... Do nogu Suzan Fleer.
Teko je zamisliti da one nose IQ 170, mislio je.
Dugo je zurio za njom. im nestade u daljini, on odmahnu glavom.
Kada je stigla do kraja tunela, kruna vrata sa ogromnim natpisom KRIPTOGRAFIJA,
nalik sefu, ispreie joj se na putu.
Uzdahnuvi, gurnula je raku u uvuenu niu sa tastaturom i ukucala pe-tocifreni
PIN broj. Nekoliko sekundi kasnije taj komad elika od dvanaest tona poe da se
okree. Pokuavala je da se skoncentrie, ali misli su joj se vraale ka njemu.
Dejvid Beker. Jedini ovek koga je ikada volela. Kao najmlai redovni profesor
na Univerzitetu Dordtaun i genijalni strunjak za strane jezike, bio je gotovo
slavna linost u akademskom svetu. Sa uroenim fotografskim pamenjem i
ljubavlju prema jezicima, savladao je est azijskih dijalekata, a pored toga i
panski, francuski i italijanski. Na predavanjima iz etimologije i lingvistike
koja je drao na univerzitetu bilo je mesta samo za stajanje, a uvek bi se
zadrao i posle predavanja da odgovori na bujicu pitanja. Predavao je sa
autoritetom i entuzijazmom, nesvestan, kako se inilo, pogleda ispunjenih
oboavanjem koje su mu upuivale omaijane studentkinje.
Beker je bio tamnokos, krepak tridesetpetogodinjak mladalakog izgleda, otrih
zelenih oiju i jednako otrog uma. Njegova snana vilica i jasne crte lica
podseale su Suzan na isklesan mermer. Budui visok preko metar i osamdeset,
Beker se kretao po terenu za skvo bre nego to je bilo ko od njegovih kolega
mogao da pojmi. Nakon to bi teko porazio svog protivnika, rashladio bi se tako
to bi zagnjurio glavu u fontanu i natopio svoju gustu, crnu kosu. Potom bi, dok
bi sa njega i dalje kapala voda, astio svog protivnika vonim ejkom i
evrekom.
Kao to je to bio sluaj sa svim mladim profesorima, i Dejvidova univerzitetska
primanja su bila skromna. S vremena na vreme, kada bi trebalo da obnovi svoju
lanarinu u skvo klubu ili promeni ice na svom starom danlopu, dopunjavao je
zaradu tako to bi prevodio za vladine agencije u Vaingtonu i okolini. Najednom
od tih poslova upoznao je Suzan.
Bilo je svee jutro za vreme jesenjeg raspusta kada se Beker vratio sa tranja u
svoj trosobni univerzitetski stan i video da dugme na telefonskoj sekretarici
trepe. edno je ispio litru soka od narande dok je presluavao snimak. Poruka
je bila nalik mnogima koje je primao - izvesnoj vladinoj agenciji su potrebne
njegove prevodilake usluge na nekoliko sati tog pre-podneva. Neobino je samo
to Beker nikada nije uo za tu organizaciju.
"Zovu se Agencija za nacionalnu SIGURNOST", rekao je Beker kada je pozvao
nekoliko svojih kolega da se raspita.
Odgovor je uvek bio isti. "Misli Savet za nacionalnu bezenost?"
NSA je odmah osetila posledice. ifre na koje su nailazili vie nisu bile
jednostavne ifre brojane supstitucije koje su se mogle resiti pomou olovke i
papira verovatnoe - sada su to bile kompjuterski generisane funkcije saetaka
koje su koristile teoriju haosa i vieznane simbolike abecede kako bi
ifrovale poruke u ono to je izgledalo kao beznadeni sluajni niz.
Isprva su kljuevi koji su se koristili bile dovoljno kratki da bi ih kompjuteri
Agencije za nacionalnu SIGURNOST mogli "pogoditi". Ukoliko je eljeni klju imao
deset cif ara, kompjuter je bio programiran da isproba svaku moguu kombinaciju
izmeu 0000000000 i 9999999999. Pre ili kasnije, kompjuter bi pogodio taan sled
cif ara. Ova metoda pokuaja i pogreaka bila je poznata pod nazivom "napad
grubom silom". Oduzimala je dosta vremena, ali je matematiki garantovano
radila.
Budui da je itav svet saznao za mogunost deifrovanja putem grube sile,
kljuevi su postajali sve dui i dui. Vreme koje je kompjuteru bilo potrebno da
"pogodi" taan klju poelo je da se meri nedeljama, potom mese-cima i
naposletku godinama.
Do devedesetih godina, kljuevi su bili preko pedeset karaktera dugi i koristili
su itavu ASCII abecedu od 256 karaktera, koja se sastojala od slova, brojeva i
simbola. Broj moguih kombinacija bio je oko 10 na 120 - jedan sa 120 nula iza.
Pogoditi taan klju bilo je matematiki nemogue kao i odabrati tano zrno
peska na plai dugoj pet kilometara. Procenjivalo se da bi za uspean napad
grubom silom na standardni ezdesetetvorobitni klju najbrem kompjuteru
Agencije za nacionalnu SIGURNOST - supertajnom Krej-Jo-sefsonu II - trebalo
preko devetnaest godina. Kada kompjuter bude pogodio klju i resio ifru,
sadraj poruke nee biti ni od kakvog znaaja.
Naavi se u pravom obavetajnom mraku, Agencija je izdala supertajnu direktivu
koju je podrao predsednik Sjedinjenih Drava. Potpomognuti federalnim
sredstvima i sa odreenim rukama da uine sve to je neophodno da bi se problem
resio, Agencija je krenula u izgradnju nemogueg: prve univerzalne maine za
deifrovanje na svetu.
Uprkos mijenju mnogih inenjera da je novopredloeni kompjuter za deifrovanje
nemogue napraviti, Agencija se drala svoje maksime: Sve je mogue. Za ono
"nemogue" samo treba vie vremena.
Pet godina, pola miliona radnih sati i 1,9 milijardi dolara kasnije, Agencija je
to jo jednom dokazala. Poslednji od tri miliona procesora veliine potanske
marke bio je runo zalemljen na svoje mesto, poslednje unutranje programiranje
bilo je zavreno, i keramiko kuite je zavareno. TRANSLTR je roen.
lako je tjno unutranje delovanje TRANSLTR-a bilo proizvod mnogih umova i iako
ga nijedan pojedinac nije mogao u potpunosti shvatiti, njegov osnovni princip
bio je jednostavan: Mnogo ruku olakava posao.
Stratmor je bio vitak ali nabijen ovek iji je blag izgled skrivao njegovu
tvrdokornu efikasnost i perfekcionizam. Njegove sive oi obino su zraile
poverenjem i smotrenou roenim iz iskustva; meutim, danas su izgledale
uznemireno i zabrinuto.
"Izgledate umorno", ree Suzan.
"Bio sam i bolje." Stratmor uzdahnu.
Ba tako, pomisli ona.
Stratmor je izgledao loije nego to ga je Suzan ikada videla. Njegova proreena
seda kosa bila je razbaruena, a elo mu je, i pored toga to je soba imala
osveavajui klima-ureaj, bilo oroeno znojem. Izgledao je kao daje spavao u
odelu. Sedeo je iza modernog radnog stola sa dve uvuene tastature i
kompjuterskim monitorom na jednom kraju. Sto zatrpan kompjuterskim ispisima
izgledao je poput nekakve vanzemaljske pilotske kabine postavljene posred
njegove kancelarije.
"Teka nedelja?" upitala je ona.
Stratmor slegnu ramenima. "Uobiajena. EFF me je ponovo napala zbog graanskog
prava na privatnost."
Suzan se nasmeja. EFF, ili Fondacija za elektronske granice je svetsko udruenje
korisnika kompjutera koji su osnovali monu koaliciju za zatitu graanske
slobode, a cilj joj je podravanje slobode govora na Internetu i in-formisanje
drugih o injenicama i opasnostima vezanim za ivljenje u elektronskom svetu.
Neprekidno su lobirali protiv onoga to nazivaju "orvelov-skim prislukivanjem
od strane vladinih agencija" - posebno Agencije za nacionalnu SIGURNOST. EFF je
bila stalno prisutan trn u Stratmorovom oku.
"zvui uobiajeno", ree ona. "Dakle, staje to toliko hitno da ste morali da me
ivuete iz kade?"
Nlialmor je za trenutak sedeo, odsutno se poigravajui Trackball miem ugraenim
u povrinu njegovog radnog stola. Nakon duge tiine, pogledao
je Suzan pravo u oi.
"Koje je najdue vreme koje je bilo potrebno TRANSLTR-u da otkrije klju a
deifrovanje teksta?"
Ovo pitanje zatee Suzan potpuno nespremnom. inilo se besmislenim.
............................ okleviilii je. "Naili smo na neto stoje KOMINT
presreo pre nekoliko mcscci, y,u Stu inu je bilo potrebno oko sat vremena, ali
taj dokument ji; imao besmisleno dugaak klju - deset hiljada bita ili tako
neto."
Stralmor zagunda. "Sat vremena, dakle? A staje sa nekom od onih graninih
provera koje smo izveli?"
Suzim slegnu rumenima, "Pa, ako ukljuite i dijagnosticiranje, to je onda
oigledno due,"
"Koliko due?"
Suzan nije mogla ni da pretpostavi na sta je Stratmor ciljao. "Pa, gospodine,
prolog marta sam testirala algoritam sa segmentiranim milion-bitskim kljuem -
nezakonite funkcije petlji, stanini automati - sve. TRANSLTR gaje ipak resio.
"Koliko dugo?"
"Tri sata."
Stratmor upitno izvi obrve. "Tri sata? Toliko dugo?"
Suzan se namrti, blago uvreena. Njen je posao, u poslednje tri godine, bio da
podesi najtajanstveniji kompjuter na svetu; veina programskih kodova
zahvaljujui kojima je TRANSLTR bio toliko brz bila je njeno delo. Milion-bitski
klju teko daje predstavljao mogui scenario.
"U redu", ree Stratmor. "Dakle, ak i u ekstremnim sluajevima, najdue to je
neka ifra ikada preivela u TRANSLTR-u iznosi oko tri sata?"
Suzan klimnu glavom. "Da. Vie ili manje."
Stratmor zastade kao da se plai da kae neto zbog ega bi mogao zaaliti.
Naposletku podie pogled. "TRANSLTR je naiao na neto..." On zastade.
Suzan je ekala. "Vie od tri sata?"
Stratmor klimnu glavom.
Suzan nije izgledala zabrinuto. "Nova dijagnostika? Neto iz odeljenja
SIGURNOSTi sistema?"
Stratmor odmahnu glavom. "U pitanju je spoljanji fajl."
Suzan je ekala na ono glavno, ali to se ne desi. "Spoljanji fajl? alite se,
zar ne?"
"Voleo bih daje tako. Ubacio sam ga sino oko pola dvanaest. Jo ga nije resio."
Suzan zinu. Pogledala je na sat, potom natrag u Stratmora. "Jo traje? Preko
petnaest sati?"
Stratmor se nagnu i okrenu svoj monitor ka njoj. Ekran je bio crn, sa izuzetkom
malog, utog prozora sa tekstom koji je treptao u sredini.
PROTEKLO VREME: 15:09:33
TRAENI KLJU:
Suzan je zapanjeno zurila u ekran. Izgledalo je da TRANSLTR radi na jednoj ifri
preko petaest sati. Znala je da procesori tog kompjutera pregledaju trideset
miliona kljueva u sekundi - stotinu milijardi na sat. Ako TRANSLTR i dalje
rauna, znai da klju mora da je ogroman - dugaak preko deset miliona cifara.
To je bila potpuna ludost.
"To je nemogue!" odluno je rekla. "Jeste li provirili izvetaje o gre-Skama?
Moda je TRANSLTR imao neku greSku i..."
"IzveSlaj je ist."
Digitalna tvrava
Stratmor prevue rukom preko svog oznojanog ela. "Ova ifra je rezultat jednog
potpuno novog kriptografskog algoritma - kakav nikada ranije nismo videli."
Suzan je postala jo sumnjiavija. Kriptografski algoritmi su bili samo
matematike formule, recepti za kodiranje teksta u ifrat. Matematiari i
programeri su svakog dana stvarali nove algoritme. Na stotine njih su se
nalazile na tritu - PGP, Difi-Helman, ZIP, IDEA, El Gamal. TRANSLTR je svakog
dana reavao sve njihove ifre, bez problema. Za TRANSLTR su sve ifre izgledale
jednako, bez obzira na to koji ih je algoritam napisao.
"Ne razumem", rekla je. "Ne govorimo ovde o reverznom inenjerstvu neke
kompleksne funkcije, govorimo o gruboj sili. PGP, Lucifer, DSA - nije vano.
Algoritam generie klju za koji misli da je bezbedan, a TRANSLTR isprobava
mogunosti sve dok ga ne otkrije."
U Stratmorovom odgovoru se naziralo kontrolisano strpljenje dobrog uitelja.
"Da, Suzan, TRANSLTR e uvek pronai klju - ak i ukoliko je on ogroman."
Zastao je. "Osim ako..."
Suzan je elela da neto kae, ali bilo je jasno da se Stratmor sprema da
ispusti svoju bombu. Osim ako ta?
"Osim ako kompjuter ne zna kada je resio ifru."
Suzan zamalo pade sa stolice. "Molim!"
"Osim ako kompjuter ne pogodi taan klju, ali samo nastavi dalje jer nije
shvatio daje pronaao pravi klju." Stratmor je izgledao smrknuto. "Mislim da
ovaj algoritam ima u svojoj osnovi rotirajuu poruku."
Suzan je ostala bez teksta.
Pojam rotirajue osnovne poruke se prvi put pojavio 1987. godine u ne sasvim
razumljivom radu maarskog matematiara, Jozefa Harnea. Budui da su kompjuteri
koji su radili na principu grube sile reavali ifre tako to bi pretraivali
osnovnu poruku u potrazi za obrascima reci koji su se mogli identifikovati,
Harne je predloio kriptografski algoritam koji je, pored toga to je vrio
ifrovanje, pomerao deifrovani osnovni tekst u odreenom vremenskom intervalu.
Teoretski, neprekidna mutacija bi obezbedila da kompjuter koji napada nikada ne
locira prepoznatljive obrasce reci i tako nikada ne zna kada je pronaao
odgovarajui klju. Taj je koncept bio poneto nalik ideji o naseljavanju Marsa
- zainisliv na intelektualnom nivou, ali, trenutno, izvan ljudskih mogunosti.
"Odakle ste dobili to?" pitala je.
Naelnikov odgovor je usledio nakon podue pauze. "Napisao ga je jedan programer
iz javnog sektora."
"Molim?" Suzan se srui na naslon stolice. "Mi dole imamo najbolje programere na
svetu! Ni kada bismo svi radili zajedno, ne bismo bili ni blizu da stvorimo
rotirajuu osnovnu poruku. Da li pokuavate du mi kaete daje neki klinac sa PC-
jem smislio kako to da uradi?"
i
Digitalna tvrava
Stratmor snizi glas u oiglednom nastojanju da je umiri. "Ne bih ovog momka
nazvao klincem."
Suzan ga nije sluala. Bila je ubeena da mora da postoji neko drugo
objanjenje: greka; virus; sve je bilo verovatnije od ifre koju nije bilo
mogue resiti.
Stratmor ju je ozbiljno posmatrao. "Ovaj algoritam je napisao jedan od
najgenijalnijih kriptografskih umova svih vremena."
Suzan je bila sumnjiavija nego ikad; najgenijalniji kriptografski umovi svih
vremena nalazili su se u njenom odeljenju, a ona bi sasvim sigurno ula za takav
algoritam.
"Ko?" pitala je.
"Sigiran sam da moete da pogodite", ree Stratmor. "Ne ljubi ba Agenciju za
nacionalnu SIGURNOST."
"Pa, to nam suava izbor!" prasnu ona sarkastino.
"Radio je na projektu izgradnje TRANSLTR-a. Prekrio je pravila. Umalo da
izazove obavetajnu nonu moru. Deportovao sam ga."
Izraz na Suzaninom licu samo na trenutak govorio je da ne shvata, a potom
preblede.
"Oh, moj boe..."
Stratmor klimnu glavom. "itave godine se hvalio kako radi na algoritmu koji e
biti otporan na grubu silu."
"A-ali..." Suzan je zamuckivala. "Mislila sam da blefira. Stvarno je to itveoT
"Jeste. Tvorac vrhunske nereive ifre."
Suzan je jedan dug trenutak utala. "Ali... to znai..."
Stratmor je pogleda ravno u oi. "Da. Zahvaljujui Enseiju Tankadu, TR ANSLTR je
upravo postao beskoristan."
I
ako Ensei Tankado nije iveo za vreme Dragog svetskog rata, paljivo je izuio
sve to je bilo u vezi sa njim - a naroito sve to je bilo u vezi sa njegovim
vrhuncem, eksplozijom u kojoj je 100.000 njegovih sunarodnika sprila atomska
bomba.
Hiroima, 8:15 ujutro, 6. avgust 1945. godine - odvratni in unitenja. Bezumna
parada moi zemlje koja je ve dobila rat. Tankado je sve to prihvatio. Meutim,
ono to nikada nije mogao da prihvati bilo je to to gaje ta bomba liila
prilike da ikada upozna svoju majku. Umrla je dok ga je raala - zbog
komplikacija koje su nastale usled radioaktivnog trovanja koje je osetila toliko
godina ranije.
Godine 1945, pre nego stoje Ensei roen, njegova majka je, poput mnogih svojih
prijatelja, otputovala u Hiroimu da volontira u centrima za pomo rtvama.
Upravo tamo je postala jedna od hihakusha - ozraenih ljudi. Devetnaest godina
kasnije, kada joj je bilo trideset i est godina, dok je leala u sali za
poroaje sa unutranjim krvarenjem, znala je da e konano umreti. Ono to nije
znala bilo je to da e je smrt potedeti vrhunskog uasa - njeno jedino dete
rodice se sa deformitetom.
Enseijev otac nikada ak nije ni video svog sina. Obeznanjen od bola zbog
gubitka supruge i osramoen roenjem, kako mu je medicinska sestra rekla,
defektnog deteta koje verovatno nee doiveti jutro, iezao je iz bolnice da se
nikada vie ne vrati. Ensei Tankado je dat na usvajanje.
Svake je noi mladi Tankado zurio u izobliene prste kojima je drao svoju
daruma lutku elja i kleo se da e se osvetiti - da e se osvetiti zemlji koja
mu je ukrala majku i koja je toliko posramila njegovog oca da ga ovaj napusti.
Meutim, nije znao da se sudbina spremala da se tu umea.
U februara njegove dvanaeste godine, jedan proizvoa kompjutera iz Tokija
pozvao je njegove usvojitelje sa pitanjem da li bi njihovo ubogaljeno dete
uestvovalo u eksperimentalnoj grupi koja je testirala novu tastatura namenjenu
hendikepiranoj deci. Njegova porodica je pristala.
Iako Ensei Tankado nikada nije video kompjuter, inilo se da instinktivno na
kako da ga koristi. Kompjuter mu je otvorio svetove za koje nikada nije ni
slutio da postoje. Nedugo potom, kompjuter je postao itav njegov ivot. Kud je
odrastao, drao je asove, zaraivao i naposletku dobio stipendiju za I
Iniverzitct PoKia. Uskoro su Hnseija Tankada Sirom Tokija znali kao fugusha
kisai genijalnog bogalja.
Digitalna tvrava
Tankado je naposletku doao i do tekstova o Perl Harbora i japanskim ratnim
zloinima. Mrnja koju je gajio prema Americi postepeno je izble-dela. Postao je
predani budista. Zaboravio je svoj detinji zavet osvete; opratanje je bilo
jedini put do prosvetljenja.
Kada mu je bilo dvadeset, Ensei Tankado je ve bio neto nalik kultnoj figuri
meu programerima. IBM mu je ponudio radnu vizu i posao u Teksa-su. Tankado je
ponudu oberuke prihvatio. Tri godine kasnije, napustio je IBM, nastanio se u
Njujorku i poeo samostalno da programira. Jahao je na novom talasu enkripcije
javnim kljuem. Pisao je algoritme i zaradio itavo bogatstvo.
Poput mnogih autora kriptografskih algoritama, Tankado je na sebe skrenuo panju
Agencije za nacionalnu SIGURNOST. Nije mu promakla ironija koja je u tome leala
- ironija to mu se pruila prilika da radi u srcu vlade zemlje koju se jednom
zakleo da e mrzeti. Odluio je da ode na razgovor za posao. Kakve god sumnje
daje imao, nestale su kada je upoznao naelnika Stratmora. Otvoreno su
razgovarali o Tankadovom poreklu, eventualnoj netrpeljivosti koju bi mogao
oseati prema Sjedinjenim Dravama, njegovim planovi ma. Tankado je podvrgnut
poligrafu i rigoroznom psiholokom po-smalrnnju u trajanju od pet nedelja. Sve
to je proao. Njegovu mrnju je za-mi"iiila predanost Budi. etiri meseca
kasnije, Ensei Tankado je poeo da radi u Kriptografskom odeljenju Agencije za
nacionalnu SIGURNOST.
I uprkos velikim primanjima, Tankado je na posao dolazio starim mopedom i nosio
sa sobom spakovan ruak koji je sam jeo za svojim radnim stolom, umesto da se
pridrui ostatku Odeljenja na rebarcima i krem orbi od krompira u kantini.
Ostali kriptografi su mu se divili. Bio je genijalan - naj-kulturniji programer
kojeg su ikada videli. Bio je ljubazan i poten, povuen i tih.sprtanske etike.
Moralni integritet je za njega bio od neprocenjivog zna-caja Upravo zbog toga su
njegovo otputanje iz Agencije i deportacija koja je usledila predstavljali
takav ok.
1 nit udu je, poput ostalih zaposlenih u Kriptografskom odeljenju, radio
na Itgtiulnje TRANSLTR-a znajui da e, ukoliko projekat bude
uspesan. maSina sluiti za deifrovanje elektronske pote samo u
svrhe odobrenim od strane Ministarstva pravde. Korienje
I " " i ti od Miline Agencije trebalo je da bude regulisano tako da funk-
i i"iM .. kilo postavljanje prislunih ureaja od strane Federalnog
istra-
nog biroa im je potreban nalog saveznog suda. TRANSLTR je trebalo
Irt hi i Miniran ako da li ai lozinke koje su bile pohranjene u Fede-
Ralnon istraznom birou i Ministarstvu pravde kako bi se deifrovao neki fajl. To
bi sprecilo Agenciju da bez, razlike prislukuje linu komunikaciju potenih
sirom sveta koji se pridravaju zakona.
Digitalna tvrava 43
gija eksponencijalno napreduje, i naposletku e sadanji kriptografski algoritmi
koji koriste javni klju prestati da budu bezbedni. Javie se potreba za boljim
algoritmima, kako bi se zadrala prednost nad kompjuterima sutranjice."
"A to je Digitalna tvrava?"
"Upravo tako. Algoritam koji odoleva gruboj sili nikada nee zastareti, bez
obzira na to koliko moni postanu kompjuteri za deifrovanje. To bi preko noi
mogao postati svetski standard."
Suzan duboko uzdahnu. "Neka nam je bog u pomoi", proaputala je. "Moemo li mi
da damo ponudu?"
Stratmor odmahnu glavom. "Tankado nam je pruio ansu. To mi je jasno stavio na
znanje. I ovako je suvie riskantno; ako nas uhvate, time u sutini priznajemo
da se plaimo njegovog algoritma. Na taj emo nain javno priznati ne samo da
imamo TRANSLTR, ve i daje Digitalna tvrava imuna mi njega."
"Koliko imamo vremena?"
Slratmor se namrti. "Tankado je nameravao da objavi ko je ponudio najvie sutra
u podne."
Suzan oseti kako joj se stomak prevre. "A potom?"
"Dogovor je bio da e pobedniku dati klju."
" KIJUr
"To je deo igre. Svi ve imaju algoritam, tako da Tankado na aukciji nudi klju
po kojem se taj algoritam reava."
Suzan zajea. "Naravno." Bilo je to savreno. isto i jednostavno. Tan-kiido je
kodirao Digitalnu tvravu, i samo on ima klju koji je otkljuava. Bilo joj je
teko da pojmi da tamo negde - verovatno navrljan na paretu pa-pira u
Tunkndovom depu - lei klju od ezdeset i etiri karaktera koji bi Ulovim
ZaUivek slaviti taku na prikupljanje informacija od strane obavetaj-nih
agencija u Americi.
, dok je zamiljala taj scenario, Suzan oseti da joj je loe. Tan-k tuli i Oe
svoj kljuc dati onome ko ponudi najvie - i ta e kompanija otklju-cati vrata
Digitalne Ivrdave. Potom e verovatno ubaciti algoritam u otporan 6lp 1 m ptM
godinu svaki kompjuter koji e biti proizveden unapred e biti opremljen
Digitalnom tvravom. Nijedan komercijalni proizvoa nikada Ht|t ni sluliii ilii
proizvede ip za kodiranje jer svi normalni algoritmi za ko-diranje itnpnulrlkii
zastarevaju. Ali Digitalna tvrava nikada nee zastareti; W hinkiljii
ioliiiiiici"g osnovnog teksta, nijedan napad grubom silom nikada neto otkriti
odgovarajui klju. Bio je to novi standard digitalnog kodiranja. Od smln pti
uuvrk, Svaku ifra nereiva. Bankari, brokeri, teroristi, pijuni. Jednom reci
jedna anarhija
Den Braun
"Koje su nam opcije?" usudi se da pita Suzan. Bila je veoma svesna da vremena
oaja zahtevaju oajnike mere, ak i u Agenciji.
"Ne moemo ga uklonili, ako na to mislite."
Upravo na to je Suzan mislila. Tokom godina koje je provela u Agenciji, Suzan je
ula glasine o njenim nezvaninim vezama sa najvetijim plaenim ubicama na
svetu - unajmljenicima koji su imali da obave prljave poslove obavetajne
organizacije.
Stratmor odmahnu glavom. "Tankado je suvie pametan da bi nam ostavio tu
mogunost."
Suzan oseti da joj je laknulo. "Zatien je?"
"Ne ba."
"Krije se?"
Stratmor slegnu ramenima. "Tankado je napustio Japan. Planirao je da ponude
proverava preko telefona. Ali mi znamo gde se nalazi."
"I ne nameravate da neto uinite?"
"Ne. Osigurao se. Tankado je dao kopiju kljua nepoznatom treem licu... za
sluaj da mu se neto desi."
Naravno, mislila je Suzan. Aneo uvar. "I pretpostavljam da e, ukoliko se
neto desi Tankadu, misteriozni ovek prodati klju?"
"Jo gore. Ako bilo ko napadne Tankada, njegov partner e objaviti klju."
Suzan je bila zbunjena. "Njegov partner e objaviti klju?"
Stratmor klimnu glavom. "Postavie ga na Internet, staviti u novine, na
bilborde. Zapravo, poklonice ga."
Suzanine oi se razrogaie. "Besplatno preuzimanje?"
"Upravo tako. Tankado je shvatio da mu, ako bude mrtav, novac nee ni trebati -
zato onda da svetu ne da mali oprotajni poklon?"
Nastade duga pauza. Suzan je duboko disala, kao da pokuava da upije uasnu
istinu. Ensei Tankado je stvorio nereivi algoritam. Dri nas kao taoce.
Iznenada ustade. Glas joj je bio odluan. "Moramo stupiti u kontakt sa njim!
Mora da postoji nain da ga ubedimo da klju ne pusti u prodaju! Moemo mu
ponuditi tri puta vie od najbolje ponude! Moemo sprati ljagu sa njegovog
imena! Bilo ta!"
"Suvie je kasno", ree Slraimor, Duboko je uzdahnuo. "Ensei Tankado je jutros
naen mrtav n Sevilji, u Spaniji."
tame
Lirdet 60 sa dva motora sleteo je na vrelu pistu koja je isijavala toplotu.
Napolju, ogoleli prizor panske donje Ekstremadure proletao je pored aviona u
vidu mrlje, da bi se potom usporio.
"Gospodine Beker?" zapucketao je glas. "Stigli smo."
Beker ustade i protegnu se. Nakon to je otvorio pregradu iznad sedita, setio
se da nema prtljag. Nije imao vremena da se spakuje. Nije ni bilo vano -
obeali su mu da e putovanje biti kratko - doleti i odleti.
Dok su se motori zaustavljali, avion skliznu sa sunca u prazan hangar naspram
glavnog terminala. Trenutak kasnije, pojavio se pilot i spustio stepenice. Beker
proguta ostatak soka od brusnica, spusti au na ank i iskopa sako.
Pilot izvue debeli koverat od manil-papira iz svoje letake uniforme. "Dobio
sam uputstva da vam predam ovo." Pruio ga je Bekeru. Na prednjoj strani,
napisane plavim penkalom, stajale su reci:
ZADRITE KUSUR
Beker je palcem preao po ivici debelog snopa crvenkastih novanica. "ta..."
"Lokalna moneta", glatko odsee pilot.
"Znam staje to", promuca Beker. "Ali to je... to je previe. Sve to mije
potrebno jeste novac za taksi." Beker je napamet raunao. "Ovo ovde vredi na
hiljade dolara!"
"Ja sam dobio svoja nareenja, gospodine." Pilot se okrenu i pope natrag u
kabinu. Vrata se zatvorie za njim.
Beker je zurio navie, u avion, a potom nanie, u novac koji je drao u ruci.
Nakon to je za trenutak stajao u praznom hangaru, on gurnu koverat u gornji
dep, ogrnu sako i zaputi se napolje, preko piste. Bio je to udan poetak.
Beker prestade da misli o tome. Uz malo sree, vratie se na vreme da spasi
neto od svog putovanja u Stoun Menor sa Suzan
Doleti i odleti, rekao je sam sebi. Doleti i odleti.
Nipoto nije mogao da zna.
Digitalna tvrava
artrukijan donese odluku. Zgrabio je telefon. Meutim, slualica nikada nije
stigla do njegovog uha. Ukopao se u mestu, pogleda prikovanog na monitor koji se
sada pojavio osvetljen pred njim. Kao u usporenom snimku, spustio je telefon i
otvorenih usta se, zapanjen, zagledao u prizor pred sobom.
Za osam meseci koliko je bio u SIGURNOSTi sistema, Fil artrukijan nikada nije
video da monitor TRANSLTR-a pokazuje ita osim dvostruke nule u polju koje je
oznaavalo sate. Danas je to video prvi put.
PROTEKLO VREME: 15:17:21
"Petnaest sati i sedamnaest minuta?" zagrcnuo se. "Nemogue!"
Resetovao je monitor, molei se da se nije osveio kako treba. Meutim, kada se
monitor ponovo ukljuio, izgledao je isto.
artrukijan oseti kako ga podilaze marci. Tehniari SIGURNOSTi sistema u
Kriptografskom odeljenju su imali samo jedan zadatak: da se pobrinu da TRANSLTR
bude "ist" - bez virusa.
artrukijan je znao da vreme od petnaest sati moe da znai samo jedno -
zaraenost virusom. Nekakav neisti fajl je dospeo u TRANSLTR i upravo je
unitavao programski kod. Istog trenutka na scenu stupi njegova obuka; vie nije
bilo vano to je laboratorija SIGURNOSTi sistema bila bez nadzora ili to su
monitori bili iskljueni. Usredsredio se na problem koji je bio pred njim -
TRANSLTR. Odmah je zatraio spisak svih fajlova koji su dospeli u TRANSLTR u
poslednjih 48 sati. Poeo je da prouava spisak.
Da U je neki zaraeni fajl uspeo da se provue? pitao se. Da li je mogue daje
sigurnosnim filterima neto promaklo?
Kao meru predostronosti, svaki fajl koji je ulazio u TRANSLTR je morao da proe
kroz ono to je bilo poznato pod nazivom Oklopna rukavica -niz monih
sigurnosnih kapija, paket filtera i antivirus programa koji su pretraivali
ulazne fajlove u potrazi za kompjuterskim virusima i potencijalno opasnim
subrutinama. Fajlovi koji sadre programe koji su bili "nepoznati" Oklopnoj
rukavici smesta su bili odbacivani. Morali su biti runo provereni. Povremeno bi
Oklopna rukavica odbacivala potpuno bezopasne fajlove ukoliko bi sadrali
programski kod koje filteri nikada ranije nisu videli. U tom sluaju, tehniari
SIGURNOSTi sistema su vrili detaljne rune provere, i tek tada bi, nakon to bi
dobili potvrdu da je fajl ist, zaobili filtere Oklopne rukavice i poslali fajl
u TRANSLTR.
Kompjuterski virusi su bili raznovrsni poput bakterijskih. Poput njihovih
fiziolokih srodnika, kompjuterski virusi su imali samo jedan cilj - da se
zakae za domainski sistem i umnoe. U ovom sluaju, domain je bio TRANSLTR.
artrukijan se divio Sto Agencija nije jo ranije imala problema sa virusima.
Oklopna rukavica je bila moan uvar, ali Anemija je ipak predstavljala prvi
nivo ulaa - mesto na koje su se slivalc ogromne koliini;, digitalnih in-
tavu 10
9 "Ensei Tankado je mrtav?" Suzan oseti kako je zahvata talas munine.
i "Ubili ste ga? Mislila sam da ste rekli..."
"Mi ga nismo ni pipnuli", razuveri je Stratmor. "Umro je od sranog udara.
KOMINT nas je nazvao rano jutros. Njihov kompjuter je primetio Tan-kadovo ime u
izvetajima seviljske policije preko Interpola."
"Od sranog udara?" Suzan nije delovala ubeeno. "Imao je trideset godina."
"Trideset i dve", ispravi je Stratmor. "Imao je uroenu sranu manu."
"Ja to nikada nisam ula."
"Otkrilo se pri lekarskom pregledu prilikom zapoljavanja u Agenciji. Nije to
bilo neto ime se hvalio."
Suzan je bilo teko da prihvati daje prst sudbine delovao ba sada. "Bolesno
srce gaje ubilo - samo tako?"
Stratmor slegnu ramenima. "Slabo srce... dodajte tome vruinu u paniji. Ubacite
i stres zbog ucenjivanja Agencije..."
Suzan je utala. ak i ukoliko uzme u obzir sve okolnosti, bilo joj je teko
zbog smrti jednog tako genijalnog kriptografa. Stratmorov promukli glas prekide
njene misli.
"Jedina svetla taka u itavoj ovoj katastrofi jeste to to je Tankado putovao
sam. Dobre su anse da njegov partner jo ne zna daje on mrtav. pan-ske vlasti
su obeale da e sauvati tu informaciju koliko god bude mogue. Mi smo primili
poziv samo zato to je KOMINT drao oi irom otvorene." Stratmor je pomno
posmatrao Suzan. "Moram da pronaem tog partnera pre nego to on sazna da je
Tankado mrtav. Zato sam vas pozvao. Potrebna mi je vaa pomo."
Suzan je bila zbunjena. Njoj se inilo daje Tankadova smrt dola u pravi as da
resi itav njihov problem. "Gospodine naelnice", upitala je, "ako vlasti kau
daje on umro od sranog udara, mi smo van opasnosti; njegov partner e znati da
Agencija nije odgovorna."
"Nije odgovorna?" Stratmorove oi se razrogaie od neverice. "Neko ucenjuje
Agenciju i nekoliko dana kasnije zavri mrtav - i mi nismo odgo-vornil Kladim se
u debele pare da Tankadov misteriozni prijatelj to nee videti na taj nain. Sta
god da se desilo, mi izgledamo krivi kao sam vrag. Mogao je lako biti otrovan,
autopsija je mogla biti nametena, ili bilo ta drugo." Stralmor zastade. "Koja
je bila vaa prva reakcija kada sam vam rekao da je Tankado mrtav?"
50 h Den Braun
Ona se namrti. "Pomislila sam da ga je Agencija ubila."
"Upravo tako. Ako Agencija moe da postavi pet Riolit satelita u geo-sinhronu
orbitu iznad Bliskog istoka, mislim da se lako moe pretpostaviti da imamo
dovoljno sredstava da potplatimo nekoliko panskih policajaca." Naelnik je
dokazao sta je hteo.
Suzan uzdahnu. Ensei Tankado je mrtav. Agencija e biti okrivljena. "Moemo li
da na vreme pronaemo njegovog partnera?"
"Mislim da moemo. U dobroj smo prednosti. Tankado je mnogo puta javno objavio
da radi sa partnerom. Mislim da se nadao da e to obeshrabriti softverske
kompanije i odvratiti ih od pokuaja da mu nekako naude ili da ukradu njegov
klju. Pretio je da e, ukoliko bude bilo kakve nepotene igre, njegov partner
objaviti klju; ukoliko bi takav softver bio besplatan, sve firme bi se iznenada
nale u takmiarskom poloaju."
"Pametno." Potvrdi Suzan.
Stratmor nastavi. "Nekoliko puta je, u javnosti, Tankado pomenuo svog partnera
po imenu. Zvao ga je Nort Dakota2."
"Nort Dakota? Oigledno nekakav pseudonim."
"Da, ali kao meru predostronosti pokrenuo sam Internet pretraiva koristei
termin Nort Dakota kao parametar pretrage. Nisam mislio da u neto pronai, ali
otkrio sam nalog elektronske pote." Stratmor zastade. "Naravno da sam
pretpostavio da to nije taj Nort Dakota kojeg smo mi traili, ali prove-rio sam
nalog za svaki sluaj. Zamislite koliko sam bio zapanjen kada sam otkrio daje
nalog pun poruka od Ensei Tankada." Stratmor izvi obrve. "A u porukama se mnogo
puta pominju Digitalna tvrava i Tankadovi planovi da ueni Agenciju."
Suzan skeptino pogleda Stratmora. Bila je zapanjena to je naelnik dopustio da
ga tako lako zavaraju. "Gospodine naelnice", rekla je, "Tankado vrlo dobro zna
da Agencija moe da ita elektronsku potu na Internetu; nikada ne bi koristio
elektronsku potu za slanje tajnih informacija. To je zamka. Ensei Tankado vam
je dao Nort Dakotu. Znao je da ete pokrenuti pretraivanje. Kakve god
informacije daje slao, eleo je da ih naete - to je lani trag."
"Dobar instinkt", odvrati Stratmor, "ali postoji tu nekoliko stvari. Nisam mogao
da pronaem nita pod "Nort Dakota", tako da sam uneo varijacije u parametre
pretraivanja. Nalog koji sam pronaao bio je pod varijacijom -NDAKOTA."
Suzan odmahnu glavom. "Pokretanje permutacija je standardna procedura. Tankado
je znao da ete pokuavati sa varijacijama sve dok ne naletite MM neto. NDAKOTA
je suvie laka i.inena."
1 eng, Nuiili I iikoiii Novcnin I "akotu, Prini
Digitalna tvrava ? 51
"Moda", ree Stratmor, napisa nekoliko reci na pare papira i prui ga Suzan.
"Ali pogledajte ovo."
Suzan proita ono to je pisalo na papiru. Iznenada je shvatila na ta je
naelnik mislio. Na papiru se nalazila elektronska adresa Nort Dakote.
ND AKOT A@ ARA.AN0N.ORG
Suzaninu panju privukla su slova ARA u adresi. ARA je znailo American
Remailers Anonymous, poznati anonimni server.
Anonimni serveri su bili popularni meu korisnicima Interneta koji su eleli da
sauvaju tajnost svog identiteta. Uz novanu naknadu, ove kompanije su titile
privatnost svojih korisnika tako to su delovale kao posrednik u razmeni
elektronske pote. Bilo je to kao da imate potanski fah obeleen brojem -
korisnik je mogao slati i primati potu a da nikada ne otkrije svoju pravu
adresu ili ime. Kompanija je primala elektronsku potu naslovljenu na pseudonime
i potom ih prosleivala do pravih naloga svojih klijenata. Ovakve kompanije su
ugovorom bile obavezane da nikada ne otkriju identitet ili lokaciju svojih
pravih korisnika.
"To nije dokaz", ree Stratmor, "ali jeste prilino sumnjivo."
Suzan klimnu glavom, iznenada ubeenija. "Dakle, hoete da kaete da Tankado
nije mario da li e neko tragati za Nort Dakotom zato to njegov identitet i
lokaciju titi ARA."
"Tano."
Suzan je razmiljala za trenutak. "ARA opsluuje uglavnom amerike naloge.
Mislite li da bi Nort Dakota mogao biti ovde negde?"
Stratmor slegnu ramenima. "Mogue je. Uz pomo amerikog partnera, Tankado je
mogao da obezbedi geografsku razdvojenost dva kljua. To bi mogao biti pametan
potez."
Suzan razmisli o tome. Sumnjala je da bi Tankado podelio svoj klju sa bilo kim
osim sa veoma bliskim prijateljem, a koliko se ona seala, Ensei Tankado nije
imao mnogo prijatelja u Sjedinjenim Dravama.
"Nort Dakota", razmiljala je, dok je njen kriptografski um mozgao o moguim
znaenjima tog pseudonima. "Kako zvue njegove poruke upuene Tankadu?"
"Nemam pojma. KOMINT je uhvatio samo Tankadove izlazne poruke. Trenutno je sve
to znamo o Nort Dakoti jedna anonimna adresa."
Suzan je kratko razmiljala. "Ima li anse daje to mamac?"
Stratmor izvi obrvu. "Kako?"
"Mogue je daje Tankado slao lanu elektronsku potu na neki neaktivan nalog u
nadi da emo ga mi otkriti. Mi bismo mislili daje on zatien, u on nikada ne bi
morao da i i.ikuje da sa nekim podeli svoj klju. Mogue je da je radio sam."
52
Den Braun
Digitalna tvrava 4? 53
Suzan se zakikota. Stratmor je bio sjajan kriptografski programer, ali njegov
repertoar je bio ogranien prvenstveno na algoritme; praktini, osnovni elementi
manje uzvienog "svetovnog" programiranja esto su mu izmicali. tavie, Suzan
je napisala svoj program za traganje u novom, hibridnom programskom jeziku
zvanom LIMBO; bilo je razumljivo to je Stratmor naiao na probleme. "Postarau
se za to." Ona se nasmei, okrenuvi se da poe. "Biu za svojim terminalom."
"Imate li neku predstavu koliko bi to moglo da traje?"
Suzan zastade. "Pa... zavisi od toga koliko efikasno ARA prosleuje potu. Ako
je on ovde u Sjedinjenim Dravama i ako koristi neto poput AOL-a ili
Compuservea, pronai u njegovu kreditnu karticu i potansku adresu za sat
vremena. Ako je na nekom univerzitetu ili u nekoj kompaniji, potrajae malo
due." Kiselo se nasmeila. "Nakon toga, ostalo je sve na vama."
Suzan je znala da se to "ostalo" odnosi na interventnu ekipu Agencije,
iskljuenje struje u kui tog partnera, i upadanje kroz prozore sa elektrinim
pukama. Interventna ekipa e verovatno misliti da se radi o hapenju dilera.
Stratmor e bez sumnje lino proetati kroz kr na mestu hapenja i pronai
klju od ezdeset i etiri karaktera. Potom e ga unititi. Digitalna tvrava e
zauvek zakljuana tavoriti na Internetu.
"Paljivo poaljite "tragaa"", upozori je Stratmor. "Ako Nort Dakota vidi da
smo ga otkrili, uspaniie se i neu stii da tamo poaljem ekipu pre nego to
nestane zajedno sa kljuem."
"Udari i bei", uveri ga ona. "im ova stvarica pronae taj nalog, izbri-sae
se. Nee ni znati da smo bili tamo."
Naelnik umorno klimnu glavom. "Hvala vam."
Suzan mu se blago nasmei. Uvek se divila kako je, ak i kada je bio suoen sa
katastrofom, Stratmor uspevao da se sabere i bude miran. Bila je ube-ena daje
upravo ta osobina obeleila njegovu karijeru i uzdigla ga do najviih redova
moi.
Dok je ila ka vratima, bacila je dug pogled nanie, na TRANSLTR. Postojanje
nereivog algoritma bio je koncept koji se jo upinjala da pojmi. Molila se da
pronau Nort Dakotu na vreme.
"Pourite", doviknu joj Stratmor, "i do veeri ete biti u Smoki planinama."
Suzan se ukopa u mestu. Znala je da nikada nije pomenula svoje putovanje
Stratmoru. Okrenula se. Da li mi Agencija prislukuje telefon?
Stratmor se vragolasto osmehnu. "Dejvid mi je jutros rekao za vae putovanje.
Rekao je da ete biti prilino ljuti zbog odlaganja."
Suzan se izgubi. "Razgovarali ste sa Dejvidom jutros!"
"Naravno." Stratmora kao daje zbunila Suzanina reakcija. "Morao sam da ga
uputim."
"Da ga uputite?" ponovi ona. "U ta"
"U ovo putovanje. Ja sam poslao Dejvida u Spaniju."
Spanija. Ja sam poslao Dejvida u Spaniju. Naelnikove su reci bile poput uboda.
"Dejvid je u paniji?" Suzan nije mogla da veruje. "Vi ste ga poslali u
paniju?" Ton joj postade gnevan. "Zato?"
Stratmor je bio zapanjen. Oigledno nije bio navikao da neko na njega vie, pa
ak ni njegov glavni kriptograf. Zbunjeno ju je pogledao. Bila je napeta poput
tigrice koja brani svoje mlade.
"Suzan", ree on. "Razgovarali ste sa njim, zar ne? Dejvid vam je obja- snio?"
Bila je suvie okirana da bi progovorila. panija? Zbog toga je Dejvid odloio
nae putovanje u Stoun Menor?
"Poslao sam kola po njega jutros. Rekao je da e vas nazvati pre nego to krene.
ao mi je. Mislio sam..."
"Zato biste vi poslali Dejvida u Spaniju?"
Stratmor zastade i pogleda je kao da se to samo po sebi podrazumeva. "Da uzme
drugi klju."
"Kakav drugi klju?"
"Tankadov primerak."
Suzan je bila izgubljena. "O emu vi to priate?"
Stratmor uzdahnu. "Tankado je sigurno kod sebe imao svoj primerak kljua kada je
umro. Naravno da ne elim da taj primerak luta po seviljskoj mrtvanici."
"Pa ste poslali Dejvida Bekera?" Suzan je bila vie nego okirana. Nita nije
imalo smisla. "Ali Dejvid ak ni ne radi za vas!"
Stratmor je bio zapanjen. Niko nikada nije tako priao sa zamenikom direktora
Agencije za nacionalnu SIGURNOST. "Suzan", rekao je, zadravajui pribranost, "u
tome i jeste stvar. Bio mije potreban..."
Tigrica napade. "Imate dvadeset hiljada zaposlenih na raspolaganju! Odakle vam
pravo da poaljete mog verenika?"
"Bio mi je potreban civilni kurir, neko ko uopte nema veze sa vladom. Da sam
koristio redovne kanale i da je neko doznao za to..."
"A Dejvid Beker je jedini civil kojeg poznajete?"
"Ne! Dejvid Beker nije. jedini civil kojeg poznajem! Ali u est sati jutros,
stvari su se deavale brzo! Dejvid govori jezik, pametan je, imam poverenja n
njega i mislio sam da u mu uinili uslugu!"
"I lshi.",u?" jedva igovori Suzan to sto stoa poslali u Spaniju je usluga?"
Digitalna tvrava r 55
"Da! Plaam mu deset hiljada dolara za jedan dan posla. Preuzee Tan-kadove
stvari i doletee kui. To je usluga!"
Suzan je utala. Razumela je. Radilo se o novcu.
U mislima se vratila pet meseci unatrag, do one veeri kada je predsed-nik
Univerziteta Dordtaun ponudio Dejvidu unapreenje - mesto efa Katedre za
jezike. Predsednik ga je upozorio da e mu broj predavanja biti smanjen i da e
se poveati obim kancelarijskog posla, ali bila je tu i znatna poviica plate.
Suzan je elela da vikne: Dejvide, nemoj to da radi! Bie nesretan. Imamo
dovoljno novca - koga je briga ko od nas dvoje zarauje? Ali nije bilo na njoj
da presee. Najzad, podrala je njegovu odluku da prihvati unapreenje. Dok su
odlazili na poinak te veeri, Suzan se trudila da bude srena zbog njega, ali
neto joj je govorilo da e to biti prava propast. Bila je u pravu - ali nikada
nije raunala da e toliko biti u pravu.
"Platili ste mu deset hiljada dolara?" pitala je. "To je prljavi trik!"
Stratmor se sada puio. "Trik? Nije to bio nikakav prokleti trik! Nisam mu ak
ni rekao za novac. Zamolio sam ga za linu uslugu. Pristao je da ode."
"Naravno daje pristao! Vi ste moj ef! Vi ste zamenik direktora Agencije za
nacionalnu SIGURNOST! Nije mogao da vas odbije!"
"U pravu ste", odsee Stratmor. "Upravo zato sam ga i pozvao. Nisam mogao sebi
da dopustim taj luksuz da..."
"Da li direktor zna da ste poslali civila?"
"Suzan", ree Stratmor, oigledno gubei strpljenje, "direktor nije ume-an u
ovo. Ne zna nita o ovome."
Suzan je u neverici zurila u Stratmora. Oseala se kao da vie ne poznaje oveka
sa kojim je razgovarala. Poslao je njenog verenika - profesora -na zadatak u ime
Agencije, a potom nije obavestio direktora o najveoj krizi u istoriji
organizacije.
"Liland Fontejn nije obaveten?"
Stratmorovo strpljenje je dostiglo krajnje granice. Eksplodirao je. "Suzan, sada
me sluajte! Pozvao sam vas jer mi je potreban saveznik, a ne sudija! Imao sam
pakleno jutro. Sino sam preuzeo Tankadov fajl i satima sedeo ovde, pored
tampaa, molei se da e ga TRANSLTR deifrovati. U zoru sam progutao ponos i
pozvao direktora - i, da vam kaem, to je bio razgovor kojem sam se zaista
radovao. Dobro jutro, gospodine. Izvinjavam se to vas Inidim. Zato vas zovem?
Upravo sam otkrio da je TRANSLTR zastareo i nepotreban. I sve to zbog jednog
algoritma koji itava moja skupo plaena t-kipa kriptografa nije ni izbliza
mogla da napie!" Stratmor tresnu pesnicom o sto.
Suzan je stajala kao ukopana. Nije ni zvuk ispustila. Za deset godina, vi-ilrla
je Stratmora kako gubi prisebnost samo nekoliko puta - i to nikada nije imalo
veze sa njom.
56
Den Braun
Digitalna tvrava
4? 57
Dejvid Beker je i ranije viao mrtvace, ali bilo je neeg posebno neprijatnog u
vezi sa ovim. Nije to bilo besprekorno ureeno telo poloeno u svilom obloeni
koveg. Ovo telo je skinuto do gole koe i bez ikakvih ceremonija tresnuto na
aluminijumski sto. Oi jo ne behu poprimile onaj prazni, beivotni pogled.
Umesto toga, bile su okrenute ka tavanici u jezivom ukoenom izrazu uasa i
aljenja.
"Donde estan sus efectos?" upitao je Beker na tenom kastiljskom dijalektu. "Gde
su njegove stvari?"
"Alli", odgovorio je porunik utih zuba. Pokazao je na pult sa odeom i ostalim
linim predmetima.
"Es todo? Da li je to sve?"
"Si."
Beker je zatraio kartonsku kutiju. Porunik je pourio daje nae.
Bila je subota uvee i seviljska mrtvanica zvanino nije radila. Mladi porunik
je pustio Bekera da ue po direktnom nareenju efa seviljske Gvar-dije - inilo
se da Amerikanac koji je bio u poseti ima mone prijatelje.
Beker je posmatrao hrpu odee. Bili su tu paso, novanik i naoari gurnuti u
jednu od cipela. Takoe, bila je tu i mala putna torba koju je Gvardija uzela iz
ovekovog hotela. Nareenja koje je Beker dobio bila su jasna: Ne dirati nita.
Ne itati nita. Samo sve to doneti natrag. Sve. Da nita ne promakne.
Beker je pogledom pretraivao stvari. Potom se namrti. Zato bi Agenciji bilo
potrebno ovo smee ?
Porunik se vratio sa malom kutijom i Beker poe da stavlja stvari u nju.
Porunik taknu prstom nogu mrtvaca. "Quien es? Koje on?"
"Nemam pojma."
"Izgleda kao Kinez." ,
Japanac, pomislio je Beker.
"Jadnik. Srani udar, a?"
Beker odsutno klimnu glavom. "Tako su mi rekli."
Porunik uzdahnu i saoseajno zavrte glavom. "Seviljsko sunce ume da bude
okrutno. Budite paljivi stilra."
"Hvala", ree Beker, "ali ja idem kui."
Porunik je bio zapanjen. "Ali tek Sto ste stigli!"
"Znam, ali ovek koji mi je platio avionsku kartu eka ove stvari."
Digitalna tvrava 59
Porunik je izgledao uvreen onako kako samo Spanci to mogu biti. "Hoete da
kaete da neete probati Sevilju?"
"Bio sam ovde pre mnogo godina. Divan grad. Voleo bih da mogu da ostanem."
"Dakle, videli ste Giraldu?"
Beker klimnu glavom. Nikada se zapravo nije popeo na tu drevnu mavar-sku kulu,
ali video ju je.
"A Alkazar?"
Beker ponovo klimnu glavom, seajui se veeri kada je uo kako Pako de Lusija
svira gitaru u dvoritu - flamenko pod zvezdama na tvravi iz petnaestog veka.
alio je to tada nije poznavao Suzan.
"Naravno, tu je i Kristofor Kolumbo." Porunik ga pogleda. "On je sahranjen u
naoj katedrali."
Beker podie pogled. "Zaista? Mislio sam da je Kolumbo sahranjen u Dominikanskoj
republici."
"Vraga! Ko iri te glasine? Kolumbovo telo je ovde, u paniji! Mislio sam da ste
rekli da ste studirali."
Beker zastade. "Mora da tog dana nisam bio na predavanjima."
"panska crkva je veoma ponosna to poseduje njegove ostatke."
Spanska crkva. Beker je znao daje u paniji postojala samo jedna crkva -
Rimokatolika crkva. Katolianstvo je ovde bilo rasprostranjenije i vanije nego
u Vatikanu.
"Naravno, nemamo itavo njegovo telo", dodade porunik. "Solo el escroto."
Beker prestade sa pakovanjem i zagleda se u porunika. Solo el escroto? Sa
naporom ostade ozbiljan. "Samo njegove monice?"
Porunik ponosno klimnu glavom. "Da. Kada crkva doe do ostataka nekog velikog
oveka, proglase ga za sveca i rasporede njegove ostatke u razliite katedrale
kako bi svi mogli da uivaju u njihovoj velianstvenosti."
"I vi ste dobili..." Beker suspregnu smeh.
"Oye! To je prilino bitan deo!" branei se ree porunik. "Nije to isto kao da
smo dobili jedno rebro ili zglob, kao one crkve u Galiciji! Stvarno bi trebalo
da ostanete i da to vidite."
Beker iz pristojnosti klimnu glavom. "Moda u svratiti kada budem kretao iz
grada."
"Mala suerte." Porunik uzdahnu. "Loa srea. Katedrala je zatvorena do jutarnje
mise."
"U tom sluaju, neki drugi put." Beker se nasmei, podiui kutiju. "Trebalo bi
da krenem. eka me avion." Bacio je jo jedan pogled po prostoriji.
"elite li prevoz do aerodroma?" upita porunik. "Ispred mi je parkiran Moto
Guzzi."
60 !k Den Braun
"Ne, hvala. Uhvatiu taksi." Beker je vozio motorcikl jednom na fakultetu i
gotovo poginuo. Nije imao nameru da se ponovo popne na njega, bez obzira na to
ko vozi.
"Kako vi kaete", ree porunik, zaputivi se ka vratima. "Ja u ugasiti
svetla."
Beker stavi kutiju pod miku. Jesam li poneo sve? Bacio je poslednji pogled na
telo koje je lealo na stolu. Figura je bila sasvim naga, ispruena na leima
pod fluorescentnim svetlom, oigledno nita ne skrivajui. Beker otkri da mu
pogled ponovo privlae neobino deformisane ake. Za trenutak ih je posmatrao,
paljivije se zagledavi.
Porunik ugasi svetla i prostorija utonu u mrak.
"ekajte", ree Beker. "Upalite ih ponovo."
Svetla ponovo zatreperie.
Beker spusti kutiju na pod i prie lesu. Nagnuo se nad njega i zagledao u
njegovu levu ruku.
Porunik je pratio njegov pogled. "Prilino gadno?"
Ali deformitet nije bilo ono to je privuklo Bekerov pogled. Video je neto
drugo. Okrenuo se ka poruniku. "Sigurni ste daje sve u kutiji?"
Porunik klimnu glavom. "Da. To je to."
Beker je za trenutak stajao sa rukama na kukovima. Potom podie kutiju, odnese
je natrag do pulta i istrese sve iz nje. Paljivo, komad po komad, istresao je
odeu. Potom je ispraznio cipele i lupnuo ih kao da pokuava da istrese
kameni. Nakon to je po drugi put sve pregledao, zakoraio je unatrag i
namrtio se.
"Problem?" upitao je porunik.
"Da", rekao je Beker. "Neto nam nedostaje."
toni
Tokugen Numataka je stajao u svojoj luksuznoj kancelariji na posled-njem spratu
i posmatrao obrise Tokija. Njegovi zaposleni i konkurenti znali su ga kao akuta
same - smrtonosnu ajkulu. Tokom tri decenije je u procenama, aukcijama i
marketingu nadmaio svu konkurenciju u Japanu; sada je bio na ivici da postane
div i na svetskom tritu.
Spremao se da privede kraju najvei posao svog ivota - posao koji e njegovu
Numatek korporaciju pretvoriti u Majkrosoft budunosti. Krvotok mu je oiveo pod
sveim naletom adrenalina. Posao je bio rat - a rat je bio uzbudljiv.
Iako je Tokugen Numataka bio sumnjiav kada je primio taj poziv pre tri dana,
sada je znao istinu. Bio je blagosloven myouri - sreom. Bogovi su odabrali
njega.
"Imam primerak kljua za Digitalnu tvravu", rekao je glas sa amerikim
akcentom. "Da li biste eleli da ga kupite?"
Numataka se skoro naglas nasmejao. Znao je da je u pitanju nekakva igra. Numatek
korporacija je dala pozamanu ponudu za novi algoritam En-seija Tankada, a sada
se neko od njihovih suparnika poigravao, pokuavajui da sazna iznos ponude.
"Vi imate klju?" pretvarao se Numataka daje zainteresovan.
"Imam. Zovem se Nort Dakota."
Numataka se jedva uzdra od smeha. Svi su znali za Nort Dakotu. Tan-kado je
novinarima ispriao da ima tajnog partnera. Bio je to mudar potez; ak su i u
Japanu poslovni odnosi postali neasni. Ensei Tankado nije bio bezbedan. Bio je
dovoljan samo jedan potez neke preterano nestrpljive kompanije i klju bi bio
objavljen; svaka softverska kompanija na tritu bi ispatala zbog toga.
Numataka duboko udahnu dim svoje umami cigare i upusti se u bednu aradu koju je
zapoeo njegov sagovornik. "Dakle, vi prodajete va klju? Zanimljivo. ta Ensei
Tankado misli o tome?"
"Ja nisam ni u kakvoj obavezi prema gospodinu Tankadu. Gospodin Tankado je bio
lud to mi je verovao. Klju vredi na stotine puta vie od onoga koliko mi on
plaa da ga uvam za njega."
"ao mi je", rekao je Numataka. "Sam va klju za mene ne vredi nita. Kada
Tankado otkrije ta ste uinili, jednostavno e objaviti svoju kopiju i trite
e biti preplavljeno."
62
Den Braun
taUE 14
Beker je zurio u les. ak i satima nakon smrti, lice Azijata je zrailo
ruiastim sjajem nedavno zadobijenih opekotina od sunca. Ostatak njegovog tela
bio je svetlout - sa izuzetkom male povrine u vidu ljubiaste masnice ba
preko srca.
Verovatno od reanimacije, mislio je Beker. teta to nije uspelo. Vratio se
prouavanju mrtvaevih aka. Nisu bile nalik niemu to je Beker ranije video.
Na svakoj su se aci nalazila samo tri prsta, iskrivljena i izobliena. Meutim,
Beker nije gledao u tu izoblienost.
"Neka sam proklet." Zagunao je porunik na drugom kraju prostorije. "On je
Japanac, ne Kinez."
Beker podie pogled. Porunik je listao mrtvaev paso. "Voleo bih kada ne biste
to gledali", zahtevao je Beker. Ne dodiru] nita. Ne itaj nita.
"Ensei Tankado... Roen u januaru..."
"Molim vas", ljubazno je rekao Beker. "Vratite to."
Porunik je jo trenutak zurio u paso, a potom ga baci natrag na gomilu. "Ovaj
tip ima vizu tree klase. Mogao je ostati ovde godinama." ,
Beker penkalom bonu ruku rtve. "Moda je iveo ovde."
"Nije. Datum ulaska je prolonedeljni."
"Moda se selio ovamo", odseno ree Beker.
"Da, moda. Grozna prva nedelja. Sunanica i srani udar. Jadnik."
Beker se nije obazirao na porunika. I dalje je prouavao ruku. "Sigurni ste da
nije nosio nikakav nakit kada je umro?"
Porunik zapanjeno podie pogled. "Nakit?"
"Da. Pogledajte ovo."
Porunik mu prie.
Koa na Tankadovoj levoj ruci pokazivala je tragove opekotina od sunca, svuda
osim na uskom pojasu koe oko najmanjeg prsta.
Beker pokaza na pojas blede koe. "Vidite kako ovde nije izgoreo? Izgleda da je
nosio prsten."
Porunik je izgledao iznenaeno. "Prsten?" Glas mu je iznenada zvuao zabrinuto.
Prouavao je kou na prstu. Potom pocrvene od neprijatnosti. "Boe moj."
Zakikotao se. "Ta pria je bila istinita!"
Beker se iznenada oseti nelagodno. "Molim?"
Porunik je u neverici odmahivao glavom. "Pomenuo bih to ranije... ali mislio
sam daje ovek potpuno lud."
Beker se nije smejao. "Koji ovek?"
64 ? Den Braun
"ovek koji je prijavio nesrean sluaj. Neki kanadski turista. Stalno je priao
o prstenu. Brbljao je na najgorem prokletom panskom koji sam ikada uo."
"Rekao je daje gospodin Tankado nosio prsten ?"
Porunik klimnu glavom. Izvadio je dukado cigaretu, bacio pogled na znak koji je
govorio NO FUMAR, i svejedno je zapalio. "Pretpostavljam da je trebalo neto da
kaem, ali ovek je zvuao sasvim loco."
Beker se namrti. Stratmorove reci su mu odjekivale u uima. elim sve to je
Ensei Tankado imao kod sebe. Sve. Nita nemojte ostaviti. ak ni najsitniji
komadi papira.
"Gde je sada taj prsten?" upita Beker.
Porunik povue dim. "Duga pria."
Neto je Bekeru govorilo da e biti problema. "Ipak mije ispriajte."
toni 15
Suzan Fleer je sedela za svojim terminalom u voru 3. vor 3 je bila privatna
prostorija kriptografa, zvuno izolovana, smetena tik pored glavnog dela
prizemlja. Sloj izvijenog jednosmerno prozirnog stakla debelog pet centimetara
pruao je kriptografima pogled na prizemlje Kriptografskog odeljenja,
istovremeno spreavajui bilo koga da gleda unutra.
U stranjem delu prostrane prostorije vora 3, dvanaest terminala je bilo
poredano u pravilnom krugu. Kruni raspored je odabran sa namerom da se
podstakne intelektualna razmena meu kriptografima, da se podsete da su deo
veeg tima - bili su neto nalik deifrantima-vitezovima Okruglog stola.
Ironino, unutar vora 3 se na tajne gledalo sa prezirom.
U voru 3, koji je bio poznat pod nadimkom Ogradica, nije vladala ona sterilna
atmosfera prisutna u ostatku Kriptografskog odeljenja. vor 3 je bio zamiljen
tako da se u njemu ljudi oseaju kao kod kue - luksuzni tepisi, muziki ureaj
visoke tehnologije, napunjen friider, ajna kuhinja, ko za koarku. Kada je
Kritpografsko ODJELJENJE u pitanju, Agencija se rukovodila sledeom filozofijom:
nemojte utuci nekoliko milijardi dolara u kompjuter za deifrovanje a da ne
podstaknete najbolje od najboljih da budu tu i da ga koriste.
Suzan je izula svoje Salvatore Feragamo ravne cipele i uronila prste u svilenim
arapama u debeli mekani tepih. Dobro plaene vladine slubenike su esto
upuivali da se uzdre od preteranog isticanja linog bogatstva. To za Suzan
obino nije predstavljalo nikakav problem - bila je savreno zadovoljna svojim
skromnim dupleksom, volvo sedanom i konzervativnom garderobom. Meutim, cipele
su bile neto drugo. ak i kao student, kupovala je samo najbolje.
Ne moe skoiti do zvezda ako te stopala bole, jednom joj je rekla tetka. A
kada stigne kuda si se zaputila, bolje bi ti bilo da izgleda sjajno!
Suzan sebi dozvoli da se dobro protegne, a potom se usredsredi na posao.
Pronala je svog "tragaa" i spremila se da ga konfigurie. Bacila je pogled na
elektronsku adresu koju joj je dao Stratmor.
NDAKOTA@ARA.ANON.ORG
covek koji je sebe nazivao Nort Dakota imao je anonimni nalog, ali Su-Min je
znala da lo nee jo zadugo biti. "Traga" e proi kroz server, biti pro-
sledjen Nort Dakoti, a potom e poslati povratnu informaciju sa njegovom novom
Internet adresom.
66 fa Den Braun
Ako sve dobro proe, uskoro e otkriti gde se nalazi Nort Dakota i Strat-mor e
moi da zapleni klju. U tom sluaju, ostaje samo Dejvid. Kada on pronae
Tankadov klju, oba primerka mogu biti unitena; Tankadova mala tempirana bomba
e biti bezopasna, smrtonosni eksploziv bez detonatora.
Suzan jo jednom proveri adresu na papiru koji se nalazio ispred nje i unese
informaciju u odreeno polje. Zakikotala se kada se setila daje Strat-mor naiao
na potekoe pri pokuaju da sam poalje "tragaa". Kako se inilo, poslao ga je
dva puta, i oba puta je kao povratnu informaciju dobio Tan-kadovu adresu, umesto
adrese Nort Dakote. Bila je to jednostavna greka, mislila je Suzan; Stratmor je
verovatno zamenio polja za unos podataka, i "traga" je tragao za pogrenim
nalogom.
Suzan je zavrila sa konfigurisanjem "tragaa", spremivi ga za slanje. Potom je
pritisnula tipku. Kompjuter je zapitao jednom.
TRAGA POSLAT.
A sada je na redu bila igra ekanja.
Suzan uzdahnu. Oseala se krivom to je napala naelnika. Ako je iko bio
kvalifikovan da se sam uhvati u kotac sa ovom pretnjom, bio je to Trevor
Stratmor. Na neki neshvatljiv nain, on je umeo da porazi sve one koji su mu se
suprotstavljali.
Pre est meseci, kada je Fondacija za elekronske granice pustila priu da je
podmornica Agencije za nacionalnu SIGURNOST nadzirala podvodne telefonske
kablove, Stratmor je mirno lansirao suprotnu priu po kojoj je podmornica
zapravo nelegalno odlagala toksini otpad. Fondacija i drutva za zatitu okeana
su toliko vremena proveli svaajui se oko toga koja je verzija tana da su se
mediji umorili od itave prie i preli na druge teme.
Svaki Stratmorov potez bio je briljivo isplaniran. Kada je pravio i menjao
svoje planove, umnogome se oslanjao na svoj kompjuter. Poput mnogih zaposlenih u
Agenciji, Stratmor je koristio softver napravljen u samoj Agenciji, zvani
BrainStorm - to je bio bezbedan nain da se isprobaju "ta ako" scenariji a da
kompjuter ostane siguran.
BrainStorm je bio eksperiment sa vetakom inteligencijom koji su njegovi tvorci
opisali kao simulator uzroka i posledica. Prvobitno je bio name-njen za upotrebu
u politikim kampanjama kao nain da se stvore stvarni modeli datih "politikih
okruenja". Ako se u njega ubace ogromne koliine podataka, program stvara mreu
odnosa - hipotetiki model odnosa izmeu politikih varijabli, ukljuujui
trenutne istaknute figure, njihovo osoblje, njihove line meusobne veze,
osetljiva aktuelna pitanja, motivacije pojedinaca odreene varijablama poput
pola, etnike pripadnosti, novcu i moi. Korisnik bi potoni mogao uneti bilo
koji hipotetiki dogaaj i BrainStorm bi predvien pn.lidjco po "okruenje".
Digitalna tvrava 4 67
Naelnik Stratmor je predano radio na BrainStormu - ne u politike svrhe, nego
na BrainStormu kao na ureaju koji je omoguavao vremensko, nacrtno i
strategijsko planiranje. Bio je to softver koji je predstavljao mono sredstvo
za izradu nacrta sloenih strategija i predvianje slabih taaka. Suzan je
pretpostavljala da u Stratmorovom kompjuteru postoje skrivene eme koje e
jednog dana promeniti svet.
Da, mislila je Suzan, bila sam suvie otra prema njemu.
Misli joj je prekinulo zujanje vrata na voru 3.
Stratmor ulete unutra. "Suzan", rekao je, "Dejvid se upravo javio. Ne ide sve po
planu."
tolUEl6
9 prsten?" Suzan je bila sumnjiava. "Nedostaje Tankadov prsten?"
"Da. Imamo sree to je Dejvid to primetio. Bio je izuzetno paljiv."
"Ali vi traite klju, ne nakit."
"Znam", rekao je Stratmor, "ali mislim da bi to moglo biti isto."
Suzan je bila izgubljena.
"Duga je to pria."
Pokazala je na "traga" na ekranu. "Ja nikuda ne idem."
Stratmor duboko uzdahu i poe da seta prostorijom. "Navodno, bilo je svedoka
koji su videli kako Tankado umire. Kako je rekao porunik u mrtvanici, jedan
kanadski turista je nazvao Gvardiju jutros, u panici - rekao je da jedan Japanac
ima srani udar u parku. Kada je porunik stigao, zatekao je Tankada mrtvog i uz
njega Kanaanina, tako da je preko radija pozvao hitnu pomo. Dok je hitna pomo
odnosila Tankadovo telo u mrtvanicu, porunik je pokuao da navede Kanaanina
da mu ispria ta se dogodilo Starac je samo brbljao o nekakvom prstenu koji mu
je Tankado dao tik pie nego stoje umro."
Suzan gaje skeptino posmatrala. "Tankado je prsten dao
"Da. Navodno, gurnuo ga je starcu u lice - kao da ga preklinje da ga uzme. Zvui
kao da ga je starac dobro pogledao." Stratmor je zastaovio i okrenuo se. "Rekao
je da je prsten bio graviran - nekakvim slovima."
"Slovima?"
"Da, i prema njemu, to nije bio engleski." Stratmor izvi obrve u oeki vanju.
"Japanski?"
Stratmor odmahnu glavom. "To sam i ja prvo pomislio. Ali ujte ovo -Kanaanin se
alio da slova nisu nita ispisivala. Japanska slova niko ne bi mogao pomeati
sa naim, rimskim slovima. Rekao je daje ugravirani tekst izgledao kao daje neko
pustio maku da slobodno seta po pisaoj maini."
Suzan se nasmeja. "Gospodine naelnice, ne mislite valjda stvarno..."
Stratmor je prekide. "Suzan, kristalno je jasno. Tankado je ugravirao klju
Digitalne tvrave na svom prstenu. Zlato je izdrljivo. Bilo da spava, tuira se
ili jede - klju bi uvek bio uz njega, spreman da svakog trenutka bude
objavljen."
Suzan je bila sumnjiava. "Na prstu? Tako otvoreno?"
Digitalna tvrava
69
"Zato da ne? panija ba i nije svetski centar kodiranja. Niko ne bi imao pojma
ta ta slova predstavljaju. Osim toga, ako je u pitanju standardni ez-
desetetvorobitni klju - ak i usred bela dana niko ne bi mogao proitati i
zapamtiti svih ezdeset i etiri karaktera."
Suzan je izgledala zbunjeno. "I Tankado je taj prsten dao potpunom strancu
nekoliko trenutaka pre nego to je umro? Zato?"
Stratmorove oi se suzie do proreza. "ta mislite?"
Bio joj je potreban samo trenutak da shvati. Oi joj se razroguie.
Stratmor klimnu glavom. "Tankado je pokuavao da ga se otarasi. Mislio je da smo
ga mi ubili. Osetio je da umire i logino pretpostavio da je to naa krivica.
Bilo je suvie podudarnosti. Pomislio je da smo mu dali nekakav otrov ili neto
slino, to polako zaustavlja rad srca. Znao je da bismo se usudili da ga
ubijemo samo ako smo pronali Nort Dakotu."
Suzan oseti kako je podilaze marci. "Naravno", proaputala je. "Tankado je
pomislio da smo neutralisali njegovu polisu osiguranja kako bismo mogli i njega
da uklonimo."
Sad joj je sve postajalo jasno. Trenutak kada se desio srani udar toliko je
iao naruku Agenciji da je Tankado pomislio da je ona odgovorna za to. Poslednji
instinkt govorio mu je da treba da se osveti. Ensei je dao prsten u poslednjem
pokuaju da objavi svoj klju. Bilo je neverovatno, ali sada je nekakav kanadski
turista, koji nije nita sumnjao, posedovao klju najmonijeg kriptografskog
algortima u istoriji.
Suzan duboko udahnu i postavi neizbeno pitanje. "Dakle, gde je sada taj
Kanaanin?"
Stratmor se namrti. "U tome i jeste problem."
"Porunik ne zna gde je on?"
"Ne. Kanaaninova pria je bila toliko besmislena daje porunik mislio da je ili
u oku ili senilan. Stoga je ukrcao starca na svoj motorcikl da bi ga vratio u
hotel. Meutim, Kanaanin nije znao da treba da se dri; pao je pre nego to su
preli jedan metar - razbio je glavu i slomio lanak."
"Molim!" Suzan jedva prozbori.
"Porunik je hteo da ga odveze u bolnicu, ali Kanaanin je bio van sebe od gneva
- rekao je da e se radije vratiti peke u Kanadu nego to e se ponovo popeti
na taj motorcikl. Stoga je sve sto je porunik mogao da uradi bilo da ga peke
otprati do male javne klinike blizu parka. Ostavio ga je tamo da ga pregledaju."
Suzan se namrti. "Pretpostavljam da nema potrebe da pitam kuda se zaputio."
rkflVLIE 17
Dejvid Beker je stupio na vreli poploani trg Plaa de Espana. Pred njim se El
Avuntamienlo - skuptinski dom drevnog grada - izdizao nad drveem, smeten na
tri ara plavih i belih azulejo ploa. Njegovi arapski tornjevi i isklesana
fasada stvarali su utisak da je zgrada zamiljena pre kao palata nego kao javna
ustanova. Uprkos njenoj istoriji ispunjenoj vojnim puevima, poarima i javnim
veanjima, veina turista je dolazila jer se u lokalnim brourama pominjala kao
engleski vojni tab iz filma Lorens od Arabije. Za Kolumbiju pikers je bilo
daleko jeftinije da snima u Spaniji nego u Egiptu, a mavarski uticaj na
arhitekturu Sevilje bio je dovoljan da ubedi gledaoce filma da gledaju Kairo.
Beker podesi svoj Seiko sat na lokalno vreme: 9:10 poslepodne - po lokalnim
merilima, jo uvek poslepodne; pravi Spanac nikada nije veerao pre zalaska
sunca, a lenjo andaluijsko sunce se retko odricalo neba pre deset.
ak i po ranoveemjoj vruini, Beker je koraao preko parka otrim, brzim
korakom. Stratmor je ovog puta zvuao zabrinutije nego jutros. Nova nareenja
koja je dobio nisu ostavljala nedoumice: trebalo je pronai Kanaanina i uzeti
prsten. Uradili ta god je potrebno, samo da se doe do prstena.
Beker se pitao sta je to moglo biti tako vano u vezi s prstenom sa ugraviranim
slovima. Stratmor nije rekao, a Beker nije pitao. Agencija za nacionalnu
SIGURNOST, mislio je. Nikad nita ne govori.
Na drugoj strani Avenida Isabela Catolica, jasno se videla klinika - univerzalni
simbol crvenog kista u belom krugu bio je naslikan na krovu. Porunik Gvardije
je tu ostavio Kanaanina pre nekoliko sati. Slomljeni zglob, udarac u glavu -
nije bilo sumnje da je pacijent zbrinut i otputen do sada. Beker se samo nadao
da klinika poseduje informacije o otputanju - naziv lokalnog hotela ili broj
telefona na kojem se mogao pronai taj ovek. Beker je mislio da e uz malo
sree pronai Kanaanina, uzeti prsten i biti na putu kui bez daljih
komplikacija.
Stratmor mu je rekao: "Iskoristite onih deset hiljada da kupite taj prsten, ako
budete morali. Ja u vam to nadoknaditi."
"To nije neophodno", odgovorio je Beker. Ionako je nameravao da vrati taj novac.
Nije otiao u Spaniju zbog novca, otiao je zbog Suzan. Naelnik Trevor Stratmor
je bio njen mentor i zatitnik. Suzan mu je mnogo toga dugovala; jednodnevna
usluga je bila najmanje to je on mogao da uini.
poglaVLJE 18
Stojei ispred ogromnog prozora od debelog stakla u svom tokijskom neboderu,
Numataka povue dobar dim iz svoje cigare i nasmei se za sebe. Jedva daje mogao
da poveruje u svoju sreu. Ponovo je razgovarao sa Amerikancem i, ukoliko je sve
teklo po planu, Ensei Tankado je do sada ve eliminisan, a njegov primerak
kljua zaplenjen.
Bilo je ironino, mislio je Numataka, to e ba njemu pripasti klju En-seija
Tankada. Tokngen Numataka je sreo Tankada jednom, pre mnogo godina. Mladi
programer je doao u Numatek korporaciju pravo sa fakulteta, u potrazi za
poslom. Numaiaka gaje odbio. Nije bilo sumnje daje Tankado genijalan - meutim,
u to su vreme bile bitne neke druge stvari. Iako se Japan menjao, Numataka je
bio ak stare generacije; iveo je po menboko kodeksu - ast i obraz.
Nesavrenost nije trebalo tolerisati. Ako bi zaposlio bogalja, navukao bi sram
na svoju kompaniju. Odbacio je Tankadovu biografiju a daje nije ni pogledao.
Numataka ponovo pogleda na sat. Onaj Amerikanac, Nort Dakota, trebalo je ve da
nazove. Numaiaka oseti kako ga obuzima nervoza. Nadao se da nita nije polo po
zlu.
Ako su kljuevi bili valjani, kao to mu je obeano, otkljuae najtraeniji
proizvod kompjuterskog doba - sasvim neranjivi algoritam za digitalno kodiranje.
Numataka je algoritam mogao umetnuti u otporne, zatiene VSLI ipove i masovno
opskrbili proizvoae kompjutera, vlade, industrije, a moda ak i mranija
nila... crno trite svetskih terorista.
Numataka se nasmei. inilo se, kao i obino, daje bio miljenik shiehi-gosanu -
sedam boanstava sree. Numatek korporacija se spremala da preuzme kontrolu nad
jedinim primerkom Digitalne tvrave koji e ikada postojati. Dvadeset miliona
dolara je bilo mnogo novca - ali, s obzirom na proizvod, bila je to kraa veku.
tolUE"19
"A ta ako jo neko trai taj prsten?" upita Suzan, iznenada uznemire-
na. "Da li bi Dejvid mogao biti u opasnosti?"
Stratmor odmahnu glavom. "Niko drugi ne zna da prsten posloji. Upravo .zato sam
i poslao Dejvida. eleo sam da tako i ostane. Radonuli pijuni obino ne prate
nastavnike panskog."
"On je profesor", ispravi ga Suzan, istog trenutka zaalivi zbog tog
razjanjavanja. S vremena na vreme bi Suzan obuzeo oseaj da Dejvid nije bio
dovoljno dobar za naelnika, da je on mislio da bi ona nekako mogla da pronae i
boljeg nego to je bio jedan nastavnik.
"Gospodine naelnice", ree ona, promenivi temu, "ako ste Dejvida jutros
uputili u zadatak preko telefona u kolima, neko je mogao da prislukuje..."
"ansa za to je jedan prema milion", prekide je Stratmor, razuveravaju-eg tona.
"Svako ko bi prislukivao morao je biti u neposrednoj blizini i ta-no znati ta
oekuje da uje." Poloio joj je ruku na rame. "Nikada ne bih poslao Dejvida da
sam mislio daje opasno." Nasmeio se. "Verujte mi. Na bilo koji znak nevolje,
poslau profesionalce."
Stratmorove reci su se slile sa iznenadnim zvukom neijeg kucanja na staklo
vora 3. Suzan i Stratmor se okrenue.
Tehniar SIGURNOSTi sistema Fil artrukijan je stajao lica vrsto priljubljenog
uz okno, mahnito lupajui, upinjui se da vidi unutranjost prostorije. ta god
daje tako uzbueno govorio, nisu mogli da ga uju kroz staklo sa zvunom
izolacijom. Izgledao je kao daje video duha.
"ta, do avola, artrukijan radi ovde?" zareza Stratmor. "Danas nije na
dunosti."
"Izgleda da je u nevolji", ree Suzan. "Verovatno je video vreme rada TRANSLTR-a
na monitoru."
"Bestraga!" prosikta naelnik. "Lino sam sino pozvao tehniara SIGURNOSTi
sistema koji je trebalo da bude na dunosti i rekao mu da ne dolazi!"
Suzan nije bila iznenaena. Otkazati dolazak tehniara SIGURNOSTi sistema jeste
bilo neregularno, ali Stratmor je bez sumnje eleo privatnost u svojoj kupoli.
Poslednja stvar koja mu je bila potrebna je da nekakav paranoini tehniar
SIGURNOSTi sistema otkrije Digitalnu tvravu.
"Bolje da prekinemo rad TRANSLTR-a", rekla je Suzan. "Moemo rese-tovati monitor
i rei Filu da mu se uinilo."
Digitalna tvrava
"" 75
talUE 20
La Clinica de Salud Piiblica zapravo je bila preureena osnovna kola i uopte
nije liila na bolnicu. Bila je to dugaka, jednospratna zgrada od cigala sa
ogromnim prozorima i zaralom ljuljakom u stranjem dvoritu. Beker se zaputi
uz stepenice koje su se uruavale.
Unutra je bilo mrano i buno. ekaonica se sastojala od niza metalnih stolica
na rasklapanje koje su se pruale itavom duinom dugog uskog hodnika. Natpis na
kartonu okaenom o stalak za rezanje drva glasio je OFICINA, a uzana strelica je
pokazivala niz hodnik.
Beker se zaputio slabo osvetljenim hodnikom. Sve ga je podsealo na nekakvu
jezivu scenu postavljenu za holivudski horor film. U vazduhu se oseao zadah
urina. Svetla na udaljenom kraju hodnika su bila ugaena, i u poslednjih
petnaestak metara nije video nita osim priguenih obrisa. ena koja krvari...
mladi par koji je plakao... mala devojica koja se molila... Beker stie do
kraja mranog hodnika. Vrata sa njegove leve strane su bila otkri-nuta i on ih
otvori. Prostorija bi bila sasvim prazna da na bolnikom krevetu nije leala
stara, smeurana naga ena, koja se muila sa nonom posudom.
Divno. Beker zagunda. Zatvorio je vrata. Gde lije, do avola, kancelarija?
Iza malog skretanja u hodniku Beker je uo glasove. Poao je za zvukom i naao
se pred providnim staklenim vratima. Zvualo je kao da se iza njih odvija una
svaa. Oklevajui, Beker otvori vrata. Kancelarija. Pokolj. Ba kao to se
pribojavao.
U redu je stajalo desetak ljudi, gurajui se i viui. panija nije bila poznata
po efikasnosti, i Beker je znao da bi tu mogao provesti itavu no, ekajui na
informacije o otputanju Kanaanina iz bolnice. Iza radnog stola je sedela samo
jedna slubenica, zauzeta borbom sa razgnevljenim pacijentima. Beker za trenutak
zastade na pragu, razmiljajui ta da ini.
"Con permiso!" povikao je medicinski tehniar. Bolniki krevet brzo projedri
pored njega.
Beker se brzo skloni s puta i povika za tehniarem: "Donde esta el telefono?"
Ne zaustavljajui se, ovek pokaza na dvostruka vrata i nestade iza ugla. Beker
poe ka vratima.
Prostorija u kojoj se naao bila je ogromna - stara sala za fiziko. Pod je bio
bledozelen i kao daje plutao pod umom koji su isputala fluorescentna svetla.
Na zidu je jedan ko mlitavo visio sa table na koju je bio prikaen. Po pou je
bilo razbacano nekoliko pacijenata, smetenih na niskim krevetima.
78 ti?
Den Braun
MfltJE Zl
Amerikanac koji je nazvao Tokugena Numataku preko njegove privatne telefonske
linije zvuao je zabrinuto.
"Gospodine Numataka - imam samo minut."
"U redu. Verujem da imate oba kljua."
"Doi e do malog odlaganja", odgovorio je Amerikanac.
"Neprihvatljivo", prosiktao je Nukamata. "Rekli ste da u ih dobiti do kraja
dana!"
"Postoji jedan nereen problem."
"Da li je Tankado mrtav?"
"Da", odgovorio je ovek. "Moj ovek je ubio gospodina Tankada, ali nije uspeo
da uzme klju. Tankado ga je nekome dao pre nego to je umro. Jednom turisti."
"Neuveno!" zaurlao je Numataka. "Kako onda moete da mi obeate da u imati
ekskluzivna prava..."
"Opustite se", umirivao gaje Amerikanac. "Imaete ekskluzivna prava. To vam
garantujem. im nestali klju bude pronaen, Digitalna tvrava e biti vaa."
"Ali klju e moda biti umnoen!"
"Svako ko je video klju bie uklonjen."
Nastala je duga pauza. Naposletku Numataka progovori. "Gde je klju sada?"
"Sve to je potrebno da znate jeste da e biti pronaen."
"Kako moete biti tako sigurni?"
"Jer nisam jedini koji ga trai. Amerika obavetajna sluba je saznala za klju
koji je nestao. Iz oiglednih razloga, elee da spree objavljivanje Digitalne
tvrave. Poslali su oveka da pronae klju. Zove se Dejvid Beker."
"Kako znate to?"
"Nije vano."
Numataka je utao. "A ako gospodin Beker pronae klju?"
"Moj ovek e ga uzeti od njega."
"A posle toga?"
"Ne treba da brinete", hladno ree Amerikanac. "Kada gospodin Beker pronae
klju, bie adekvatno nagraen."
Digitalna tvrava 4? 81
"ujte, znam ja zato ste vi ovde", starac se upirao da se uspravi. "Nee-me
zaplaiti! Rekao sam vam sto puta - Pjer Kluar pie o svetu onako iko ga
doivljava. Neki vai drutveni turistiki vodii bi ovo mogli zaba-riti za
jednu besplatnu no u gradu, ali Montreal Tajms nije na prodaju!
LL
odbijam!"
D
. ... "Izvinjavam se, gospodine. Mislim da me niste..."
Dejvid Beker prie i zagleda se u starijeg oveka koji je spavao u bolnici
"Merde aiorsi Razumeo sam vas ja savreno!" Koatim prstom je bolnikom
krevetu. Zglob mu je bio pokriven gipsom. Imao je izmeu Seetio Bekeru a glas mu
je odzvanjao kroz dvoranu. "Niste vi prvi! Istu stvar
deset i sedamdeset godinji. Snenobela kosa mu je uredno zaeljana, u str"1
pokusali u Mulen Ruu, Braunovoj palati i Golfinju u Lagosu! Ali staje
nu, a na sredini ela je imao tamnomodru masnicu koja mu se sputala ntiglo u
novine? Istina! Najgori Velington biftek koji sam ikada jeo! Najprlja-
. sam ikada video, j najkamenitija plaa na koju sam ikada bio
Mah udarac? pomislio je Dejvid, seajui se poranikovih rei. Moji itaoci ne
oekuju nita manje od mene!"
je pogledom preko ovekovih prstiju. Nigde nije bilo zlatnog prstena. Ik-kn
Pacijenti na okolnim krevetima su poeli da se uspravljaju ne bi li videli
se nagnu i dotae mu rame. "Gospodine?" Lagano gaje zadrmusao. "Izvi se dogaa.
Beker se nervozno osvrtao da vidi dolazi li neka od medicin- ih sestara
Pos|ednje to mu je trebalo bilo je da ga izbace.
Covek se nije pomerao. Kluar . besneo -Taj bedni izgovor za policajca koji
radi za va grad!
Beker pokua ponovo, malo glasnije. "Gospodine?" on me je natera0 da se
popnem na njegov motorcikl! Pogledajte!" Pokuao
Covek se promekolji. "Qu"est ce... quelle heure est..." Polako je otvori"
podigne lanak. "Ko e sada pisati moju kolumnu?"
oi i zagledao se u Bekera. Namrtio se to ga uznemiravaju. "Qu"est-ce-c|in-
"Gospodine ja "
vous voulez?" "Nikada mi,"za etrdeset i tri godine putovanja, nije bilo
toliko neudobno!
Da, pomisli Beker, Kanaanin francuskog porekla! Beker mu se osmehnu gledajte
ovo mesto! Znate, moja kolumna se pretampava u preko..."
"Mogu li da porazgovaram sa vama za trenutak?" "Gospodine!" Beker podie obe
ruke u vis, panino pokazujui da se pre-daje
Premda je Beker savreno govorio francuski, priao je onim jezikom u "Ne
zanjma me vaa kolumna; ja sam iz kanadskog konzulata. Ovde koji se nadao da ga
ovek slabije zna - engleskim. Ubediti potpunog w im dabih se uverio da ste
dobro!"
znanca da vam da zlatni prsten moglo bi se pokazati kao pomalo nezgodno,
iznenada nastade mrtva tiina u sali. Starac podie pogled sa kreveta i
Beker je smatrao da ima pravo na svaku prednost koju je mogao stei.
sumnjiavo osmotri uzurpatora.
Nastade duga pauza tokom koje je ovek pokuavao da se pribere, Beker se usudi
da nastavi, gotovo apatom: "Ovde sam da vidim da li mogu ao je pogledom oko
sebe i podigao dugaak prst da zagladi svoje opuStm. ,kako da pomOgnem." Kao,
naprimer, da vam donesem dva valijuma! bele brkove. Naposletku progovori. "ta
elite?" Govorio je engleski sa akcentom " Nakon duge stanke, Kanaanin
progovori. "Iz konzulata?" Ton mu je
bim, latno smeksao.
Gospodine , ree Beker, izgovarajui reci preterano glasno Beker klimnu glavom,
kao da razgovara sa gluvom osobom. "Moram da vam postavim pitanje "Dakle niste
ovde zbog moje kolumne?"
Pita?ja-"T A." , , . "Ne, gospodine."
Lovek podie pogled ka njemu, udnog izraza na licu. "Sa vama ncin Za Pjera
Kluara je to predstavljalo ogromno razoaranje. Polako se spu-
stio natrag na svQju gomi,u jastuka. izgiedao je kao da mu je srce slomljeno.
Beker se namrti; engleski mu je bio besprekoran. Istog trenutka odustu sViQ sam
da ste iz grada... da pokuavate da me nagovorite da..." Glas mu
de od snishodljivog tona. "Izvinjavam se to vas uznemiravam, ali ela li str
ihnu potom podie pogled. "Ako niste ovde zbog moje kolumne, onda
vi, kojim sluajem, danas bili na Plaa de Esparia?" ,
Stareve oi se suzie. "Vi ste iz gradske skuptine?" Bilo je to dobro
pitanje, pomislio je Beker, zamiljajui Smoki planine.
"Ne, ja sam, zapravo,..." Samo ma]a neformaina diplomatska ljubaznost",
slagao je.
turistiki biro?" ovck izgleda0 iznenaeno. "Diplomatska ljubaznost?"
"Ne, ja sam..."
4 83
sakoa, ste mi sti." a citi-
ino sa
|o srus
radi. |mu je
konj |u mu
Poti-tao je
?"
vao u pria
pra-linom
talno h za-
POGUVUE II
Dejvid Beker prie i zagleda se u starijeg oveka koji je spavao u bolnikom
krevetu. Zglob mu je bio pokriven gipsom. Imao je izmeu ezdeset i sedamdeset
godina. Snenobela kosa mu je uredno zaeljana u stranu, a na sredini ela je
imao tamnomodru masnicu koja mu se sputala na desno oko.
Mali udarac? pomislio je Dejvid, seajui se porunikovih reci. Preao je
pogledom preko ovekovih prstiju. Nigde nije bilo zlatnog prstena. Beker se
nagnu i dotae mu rame. "Gospodine?" Lagano ga je zadrmusao. "Izvinite...
gospodine?"
Covek se nije pomerao.
Beker pokua ponovo, malo glasnije. "Gospodine?"
ovek se promekolji. "Qu"est ce... quelle heure est..." Polako je otvorio oi i
zagledao se u Bokora. Namrtio se to ga uznemiravaju. "Qu"est-ce-que vous
voulez?"
Da, pomisli Beker, Kanaanin francuskog porekla! Beker mu se osmeh-nu. "Mogu li
da pora.go varam sa vama za trenutak?"
Premda je Beker savreno govorio francuski, priao je onim jezikom za koji se
nadao da ga ovek slabije zna - engleskim. Ubediti potpunog neznanca da vam da
zlatni prsten moglo bi se pokazati kao pomalo nezgodno; Beker je smatrao da ima
pravo na svaku prednost koju je mogao stei.
Nastade duga pauza tokom koje je ovek pokuavao da se pribere. Preao je
pogledom oko sebe i podigao dugaak prst da zagladi svoje oputene bele brkove.
Naposletku progovori. "Sta elite?" Govorio je engleski sa slabim, nazalnim
akcentom.
"Gospodine", ree Beker, izgovarajui reci preterano glasno i razgovetno, kao da
razgovara sa gluvom osobom. "Moram da vam postavim nekoliko pitanja."
Covek podie pogled ka njemu, udnog izraza na licu. "Sa vama neto nije u
redu?"
Beker se namrti; engleski mu je bio besprekoran. Istog trenutka odusta-
de od snishodljivog tona. "lzvinjavam se to vas uznemiravam, ali da li ste
:"!",
vi, kojim sluajem, danas bili na Plaa de Espana?" fi
Stareve oi se suzie. "Vi ste iz gradske skuptine?"
"Ne, ja sam, zapravo,..."
"Turistiki biro?"
"No, ja sam..."
Digitalna tvrava 85
ne obraajui panju na bol, nastavi. "Taj ovek je prava zver - najmanje 135
kilograma. Drao se te sirotice kao da e mu pobei - mada joj ne bih zamerio
zbog toga. Zaista! Nije skidao ruke sa nje. Hvalio se da je njegova preko
itavog vikenda za tri stotine dolara! On je trebalo da padne mrtav, a ne onaj
siroti Azijat." Kluar zastade da uhvati vazduh i Beker se ubaci.
"Jeste li uli kako se zove?"
Kluar razmisli za trenutak, potom odmahnu glavom. "Nemam pojma." Ponovo je
ustuknuo od bola i polako ponovo utonu u jastuke.
Beker uzdahnu. Prsten mu je upravo ispario pred oima. Naelnik Strat-mor nee
biti zadovoljan.
Kluar obrisa znoj sa ela. Napad entuzijazma je uzeo svoj danak. Odjednom je
izgledao bolesno.
Beker pokua iz drugog ugla. "Gospodine Kluar, eleo bih da uzmem i izjave tog
Nemca i njegove pratilje. Imate li ikakvu predstavu o tome gde su odseli?"
Kluar zaklopi oi, dok gaje snaga naputala. Uzdasi mu postadoe plitki.
"Bilo ta?" insistirao je Beker. "Ime pratilje?"
Nastade duga pauza.
Kluar je trljao desnu slepoonicu. Odjednom je bio bled. "Pa... ah... ne. Ne
verujem..." Glas mu je podrhtavao.
Beker se nagnuo ka njemu. "Jeste li dobro?"
Kluar slabano klimnu glavom. "Da, dobro sam... samo malo... moda od
uzbuenja..." Glas mu zamre.
"Razmislite, gospodine Kluar", tiho ga je podsticao Beker. "Vano je."
Kluar se lecnu. "Ne znam... ta ena... ovek ju je zvao..." Zatvorio je oi i
zastenjao.
"Kako se zvala?"
"Stvarno se ne seam..." Kluar je brzo gubio snagu.
"Razmislite", podsticao ga je Beker. "Vano je da konzularni dosije bude Sto je
mogue potpuniji. Morau da potkrepim vau priu izjavama ostalih svedoka. Bilo
kakva informacija koju mi moete dati da bih mogao da ih pronaem..."
Ali Kluar ga nije sluao. aravom je otirao znoj sa ela. "ao mi je... moda
sutra..." inilo se da mu je muka.
"Gospodine Kluar, vano je da se toga setite sada." Beker odjednom postade
svestan da govori suvie glasno. Ljudi na okolnim krevetima su i ilnlje sedeli
uspravljeni, posmatrajui ta se deava. Na drugom kraju prostorije jedna
medicinska sestra se pojavi na dvokrilnim vratima i otrim korakom se zaputi ka
njima.
"Bilo ta", oajniki je navaljivao Beker.
"Taj Nemac je enu zvao..."
Mckcr lagano protrese KluSara, pokuavajui da ga prizove k svesti.
86
Den Braun
MiNUE U
Suzan je sedela, sama, u luksuznom okruenju vora 3. Srkutala je biljni aj sa
limunom i oekivala povratak "tragaa".
Kao vii kriptograf, Suzan je imala pravo na terminal sa najboljim pogledom.
Nalazio se na zadnjoj strani kruga kompjutera, naspram prizemlja krip-tografskog
odeljenja. Suzan je sa tog mesta mogla da nadgleda itav vor 3. Takoe je mogla
da vidi, sa druge strane zatamnjenog stakla, TRANSLTR-koji je stajao u samom
sreditu prizemlja Kriptografskog odeljenja.
Suzan pogleda na sat. ekala je ve skoro sat vremena. ARA se oito nije urila
sa prosleivanjem pote Nort Dakoti. Duboko je uzdahnula. Uprkos naporima da
zaboravi razgovor koji je tog jutra vodila sa Dejvidom, reci su se iznova i
iznova ponavljale u njenoj glavi. Znala je daje bila otra prema njemu. Molila
se daje dobro, tamo u paniji.
Misli joj prekide glasno zujanje staklenih vrata. Podigla je pogled i zaje-ala.
Kriptograf Greg Hejl je stajao na vratima.
Greg Hejl je bio visok i miiav, guste plave kose i rascepljene brade. Bio je
glasan, nabijen i u svako doba preterano elegantno odeven. Kolege kripto-grafi
su ga zvali "Halit" - po mineralu. Hejl je uvek mislio da se to odnosilo na
nekakav redak dragi kamen - koji je odgovarao njegovom nenadmanom intelektu i
telu vrstom poput stene. Da mu je ego dozvolio da pogleda u enciklopediju,
otkrio bi da se ne radi ni o emu drugom do o slanom ostatku koji se dobija
nakon isuivanja okeana.
Poput svih kriptografa Agencije za nacionalnu SIGURNOST, Hejl je dobro
zaraivao. Meutim, bilo mu je teko da to zadri za sebe. Vozio je beli lotus
sa prozirnim krovom i zagluujuim sabvufer-sistemom. Bio je zaluenik kada je
tehnika u pitanju, a kola su mu bila primerak za izlobu; u njih je ugradio
kompjuterski sistem za globalno pozicioniranje, brave koje se aktiviraju na
glas, ometa radara i mobilni telefon sa telefaksom, kako bi stalno bio u
kontaktu sa servisnim centrima za poruke. Na tablici - olienju sujete - pisalo
je MEGABAJT; bila je uokvirena ljubiastim neonom.
Grega Hejla je od detinjstva provedenog u bavljenju sitnim kriminalom spasila
mornarica Sjedinjenih Drava. Tamo je nauio da radi na kompjuteru. Bio je jedan
od najboljih programera koje je mornarica ikada videla, na dobrom putu da stvori
sebi uglednu vojnu karijeru. Ali dva dana pre okonanja treeg turnusa dunosti,
budunost mu se iznenada promenila. Hejl je nesrenim sluajem ubio kolegu
marinca u pijanoj arki. Korejska vetina
Digitalna tvrava
4 89
92 ""
Den Braun
Beker je mogao da uje kako proverava u knjigama. Nee biti nijednog Klausa na
spisku, ali Beker je pretpostavljao da klijenti retko koriste prava imena.
"Hmmm, ao mi je", izvinjavala se devojka. "Ne vidim ga ovde. Kako se zvala
devojka sa kojom je bio va brat?"
"Imala crvenu kosu", ree Beker, izbegavajui da odgovori na pitanje.
"Crvenu kosu?" ponovi ona. Nastade stanka. "Ovo je Servicio Social de Sevilla.
Jeste li sigurni da va brat dolazi ovde?"
"Siguran, da."
"Senor, mi nemamo crvenokose devojke. Imamo samo iste andaluzijske lepotice."
"Crvena kosa", ponovi Beker, oseajui se glupo.
"ao mije, uopte nemamo crvenokose, ali ako..."
"Ime Kap rose", ree Beker, oseajui se jo gluplje.
To besmisleno ime dcvojci oigledno nita nije znailo. Izvinila se, rekla da ih
je Beker verovatno pomeao sa nekom drugom agencijom, i spustila slualicu.
Jedna manje.
Beker se namrti i okrete sledei broj. Odmah je dobio vezu.
"Buenas noches, Mujeres Espana. Izvolite?"
Beker se drao ile prie, o nemakom turisti koji je bio spreman dobro da plati
za crvenokosu devojku koja je tog dana izala sa njegovim bratom.
Ovog puta je odgovor bio na ljubaznom nemakom, ali ponovo nije bilo
crvenokosih. "Keine Rolkopfe, ao mije." ena je spustila slualicu.
Jo jedna manje.
Beker spusti pogled na imenik. Ostao je jo samo jedan broj. Ve je stigao do
kraja.
On ga okrenu.
"Escortes Belen", javio se ovek veoma uglaenim glasom.
Beker ponovi svoju priu.
"Si, si, senor. Zovem se Senor Roldan. Bie mi drago da vam pomognem. Imamo dve
crvenokose. Divne devojke."
Bekerovo srce poskoi. "Veoma lepe?" ponovio je sa nemakim akcentom. "Crvena
kosa?"
"Da, kako se zove va brat? Rei u vam koja je bila njegova pratilja danas, i
moemo vam je poslati sutra."
"Klaus mit." Beker izbaci prvo ime kojeg se setio iz starog udbenika.
Naslade duga pauza. "Dakle, gospodine... Ne vidim Klausa Smita u naim podacima,
ali moda je va brat eleo da bude diskretan moda ima suprugu kod kue?"
Kiselo se nasmejao.
"Da, Klaus oenjen. Ali on jako debeo. Njegova ena nee legne sa njim." Beker
prevrnu oima na sopstveni odraz u kabini. Kad bi Suzan sad mogla da me uje,
pomislio je. "I ja debeo i usamljen. Ja elim da legnem sa njom. Plaam mnogo
novca."
Bekerove predstava je bila upeatljiva, ali je preterao. Prostitucija je u
paniji bila nelegalna, a Senor Roldan je bio oprezan ovek. Ve je bio nasa-
maren od strane policajaca Gvardije koji su se pretvarali da su raspoloeni
turisti. Ja elim da legnem sa njom. Roldan je znao daje u pitanju zamka. Ako bi
odgovorio potvrdno, platio bi veliku kaznu i, kao i uvek, bio bi prisiljen da
jednu od svojih najtalentovanijih devojaka stavi na raspolaganje policijskom
komesaru, besplatno, tokom itavog vikenda.
Kada je Roldan progovorio, glas mu nije bio onako prijateljski. "Gospodine, ovo
je Escortes Belen. Mogu li da pitam ko zove?"
"Aah... Zigmund mit", neuverljivo izmisli Beker.
"Odakle vam na broj?"
"La Guia Telefonica - oglasi."
"Da, gospodine, to je zato to smo mi agencija za poslovnu pratnju."
"Da. Meni treba pratnja." Beker je oseao da neto nije u redu.
"Gospodine, Escortes Belen je firma koja prua usluge poslovne pratnje poslovnim
ljudima za vreme poslovnih rukova ili veera. Zato se i nalazimo u imeniku. Ono
ime se mi bavimo je legalno. Ono to vi traite je prostitutka." Ta re mu
kliznu sa jezika poput opake bolesti.
"Ali moj brat..."
"Gospodine, ako je va brat proveo dan ljubei neku devojku u parku, to nije
bila neka od naih devojaka. Mi imamo otre propise o kontaktu izmeu naih
pratilja i klijenata."
"Ali..."
"Pomeali ste nas sa nekim drugim. Mi imamo samo dve crvenokose de-vojke -
Inmakulada i Rosio, i nijedna od njih ne bi dozvolila sebi sa spava sa klijentom
za novac. To se zove prostitucija, i u paniji je zabranjena. Laku no,
gospodine."
"Ali..."
KLIK.
Beker opsova sebi u bradu i spusti slualicu. Jo jedna manje. Bio je siguran
daje Kluar rekao daje Nemac unajmio devojku na itav vikend.
Beker izae iz govornice na uglu Calle Salado i Avenida Asuncion. Upr-kos
saobraaju, sladak miris seviljskih narandi lebdeo je svuda oko njega. Mio je
sumrak - najromantinije doba dana. Pomislio je na Suzan. Stratmo-inve reci su
mu okupirale misli: Pronaite prsten. Beker sumorno klonu na klupu da razmisli o
svom sledeem potezu.
ta je slcilee?
POSUNUEII
U
Clinica de Salud Publica vreme za posete bilo je prolo. Svetla u gimnastikoj
sali su pogaena. Pjer Kluar je spavao vrstim snom. Nije video priliku koja se
nagnula nad njim. Igla ukradenog prica zasjala je u mraku. Potom je nestala u
intravenoznoj cevici tik iznad Kluarovog zgloba. Injekcija je sadrala 30
kuhnih centimetara tenosti za ienje ukradene sa kolica spremaice. Uz veliki
napor, snaan palac pritisnu klip prica nadole i istisnu plaviastu tenost u
starevu venu.
Kluar je bio budan svega nekoliko sekundi. Moda bi i vrisnuo od bola da mu
snana ruka nije vrsto slegnuta preko usta. Leao je zarobljen na svom
bolnikom krevetu, prikljeten ispod, kako se inilo, nepominog tereta. Oseao
je kako vatrena tonost pri put pred sobom, kreui se uz njegovu ruku.
Neverovatan bol putovao mu je kroz pazuhe, grudni ko, a potom mu, poput milion
delia razbijenog stakla, pogodi mozak. Kluar ugleda blistavu munju
svetlosti... a potom nita vie.
Posetilac oslobodi stisak i u mraku pokua da razazna ime napisano na
medicinskom kartonu, potom se tiho iskrade napolje.
Na ulici je ovek sa naoarima sa icanim okvirom posegao za majunim ureajem
koji mu je bio prikopan za pojas. Pravougaoni predmet je bio priblino veliine
kreditne kartice. Bio je to prototip novog Monokl kompjutera. Minijaturni
kompjuter, koji je napravljen u amerikoj mornarici kako bi pomogao tehniarima
da izmere napon u akumulatorima u skuenom prostoru podmornica, raspolagao je
beinim reimom rada i najnovijim dostignuima mikrotehnologije. Njegov monitor
je imao ekran od providnog tenog kristala, smeten u levom staklu naoara.
Monokl je predstavljao itavo jedno novo doba personalnih kompjutera; korisnik
je sada mogao da gleda kroz svoje podatke i da i dalje komunicira sa svetom.
Meutim, najvee dostignue Monokla nije bio njegov minijaturni ekran, nego
sistem za unos podataka. Korisnik je unosio informacije preko siunih kontakata
prikaenih za vrhove prstiju; kada bi spajao kontakte jedan za drugim, bilo je
to poput stenografi je sline onoj koja se koristila u sudu. Kompjuter bi potom
prevodio tu stenografiju na engleski jezik.
Ubica pritisnu majuni prekida i naoari mu zatreperie i oivee. Ruku
neupadljivo oputenih uz telo, poeo je da spaja vrhove razliitih prstiju u
brzom nizu, jedan za drugim. Poruka mu se pojavi picd oima.
PREDMET: I". KLUAR - uklonjen
Digitalna tvrava
95
Sedei na klupi preko puta javne klinike, Beker se pitao ta li bi sada trebalo
da radi. Pozivi koje je uputio agencijama za poslovnu pratnju nisu mu nita
otkrili. Naelnik je, plaei se komunikacije preko riskantnih javnih telefona,
rekao Dejvidu da ne zove ponovo sve dok ne bude imao prsten. Beker je razmiljao
o tome da se obrati lokalnoj policiji za pomo - moda su oni imali podatke o
crvenokosoj prostitutki - ali Stratmorova naredba je i po tom pitanju bila
izriita. Vi ste nevidljivi. Niko ne treba da zna da prsten postoji.
Beker se pitao da li je trebalo da luta kroz problematinu oblast Trijane u
potrazi za tom tajanstvenom enom. Ili je moda trebalo da pretrai sve
restorane u potrazi za debelim Nemcem. Sve mu se inilo kao gubljenje vremena.
Stratmorove reci su mu se neprestano vraale: To je pitanje nacionalne
SIGURNOSTi... morate, pronai taj prsten.
Neki unutranji glas mu je govorio da mu je neto promaklo - neto od vrhunske
vanosti - ali ni za ta na svetu nije mogao da smisli ta bi to moglo biti. Ja
sam nastavnik, ne prokleti tajni agent! Poinjao je da se pita zato Stratmor
nije poslao nekog profesionalca.
Beker ustade i besciljno se zaputi niz Calle Delicias, pretresajui mogunosti
koje su stajale pred njim. Kaldrmisani trotoar mu se zamagljivao pred pogledom.
No se brzo sputala.
Kap rose.
U tom besmislenom imenu bilo je neeg to mu je kljucalo u mozgu. Kap rose.
Uglaeni glas Senora Roldana u Escortes Belen vrteo mu se u glavi. "Imamo samo
dve crvenokose... Dve crvenokose devojke, Inmakuladu i Ro-sio... Rosio...
Rosio..."
Beker se ukopa u mostu. Odjednom mu je postalo jasno. I ja sebe nazivam
strunjakom za jezike? Nije mogao da veruje da mu je to promaklo.
Rosio je bilo jedno od najpopularnijih enskih imena u paniji. Nosilo je sve
ispravne implikacije jedne mlade katolkinje - istota, nevinost, prirodna
lepota. Konotacije istote su poticale od bukvalnog znaenja imena -kap rose!
Glas starog Kanaanina odzvanjao mu je u uima. Kap rose. Rosio je prevela svoje
ime na jedini jezik koji je njoj i njenom klijentu bio zajedniki - engleski.
Uzbuen, Beker pojuri da pronae telefon.
Na drugoj strani ulice, ovek sa naoarima sa icanim okvirom sledio ga je na
dovoljnoj razdaljini da ne bude primeen.
U prizemlju Kriptografskog odeljenja, senke su postajale sve due i ble-e. Na
tavanici je, u znak odgovora, automatsko osvetljenje postajalo sve jae. Suzan
je i dalje bila za svojim terminalom, nemo ekajui vesti od "tragaa". Trajalo
je due nego stoje oekivala.
Misli su joj lutale - Dejvid joj je nedostajao, i elela je da Greg Hejl ode
kui. Iako se Hejl nije micao iz vora 3, na sreu je utao, ime god da je bio
zaokupljen za svojim terminalom. Suzan nije zanimalo ime se to Hejl bavi, dokle
god nije pristupao monitoru TRANSLTR-a. Oigledno da se to nije desilo - vreme
od esnaest sati bi izazvalo sasvim ujan uzvik neverice.
Suzan je pijuckala treu solju aja kada se ono to je oekivala naposletku
dogodilo - njen terminal se oglasio. Puls joj se ubrzao. Trepua ikonica
koverte pojavila se na njenom ekranu, obavetavajui je da joj je prispela
elektronska pota. Suzan baci jedan brz pogled na Hejla. Bio je zaokupljen
svojim poslom. Zadrala je dah i dva puta kliknula na kovertu.
"Nort Dakota", proaputala je za sebe. "Hajde da vidimo ko si."
Kada se poruka otvorila, videla je da sadri samo jedan red. Suzan ga proita. A
potom ga proita ponovo.
VEERA KOD ALFREDA? U 8?
Na drugoj strani prostorije, Hejl se trudio da sakrije osmeh. Suzan pogleda
zaglavlje poruke.
OD: GHEJL@KRIPTO.NSA.GOV
Suzan oseti kako kipti od besa, ali se potrudi da se savlada. Obrisala je
poruku. "Veoma zrelo, Greg."
"Prave sjajan karpao." Hejl se nasmei. "Sta kae? Posle bismo mogli..."
"Zaboravi."
"Snobe." Hejl uzdahnu i okrenu se natrag ka svom terminalu. To mu je bio
osamdeset i prvi pokuaj kod Suzan Fleer. Ta genijalna kriptografkinja bila je
stalni izvor frustracije za njega. Hejl je esto matao da vodi ljubav sa njom -
prikljetio bi je uz zakrivljeno kuite TRANSLTR-a i uzeo bi je baS tamo, na
toplim crnim ploicama. Ali Suzan nije htela da ima nita sa njim. Hejlu su se
stvari inile beznadenim jer je znao da je zaljubljena u nekakvog
univerzitetskog profesoru koji je dan i no radio za siu. Bilo bi teta AII nju
da ravotlni svoj genetski potencijal meanjem sa nekakvim treberom
98 4f Den Braun
- naroito budui da je mogla da ima Grega. Imali bismo savrenu decu, mislio
je.
"Na emu radi?" upitao je Hejl, pokuavajui sa drugaijim pristupom.
Suzan mu ne odgovori.
"Kakav si ti to timski igra? Jesi li sigurna da ne smem da virnem?" Hejl ustade
i zaputi se ka njoj, zaobilazei krug terminala.
Suzan je osetila da bi Hejlova radoznalost danas mogla dovesti do ozbiljnih
problema. Donela je brzu odluku. "U pitanju je dijagnostika", rekla je,
posluivi se naelnikovom lai.
Hejl zastade na mestu. "Dijagnostika?" Nije zvuao kao da je ubeen. "Provodi
subotu radei na dijagnostici umesto da se zabavlja sa profom?"
"Zove se Dejvid."
"Kako god."
Suzan ga pogleda. "Zar nema pametnija posla?"
"Pokuava li ti to da me se oslobodi?" Hejl napui usne.
"Zapravo, da."
"Zaboga, Sju, pogoen sam."
Suzan Fleer se namrti. Mrzela je daje zovu Sju. Nije imala nita protiv tog
nadimka, ali jedino ju je Hejl tako zvao.
"Zato ti ja ne bih pomogao?" ponudio se Hejl. Odjednom je ponovo koraao ka
njoj. "Sjajno mi ide dijagnostika. Uz to, umirem od elje da vidim koja to
dijagnostika moe da natera svemonu Suzan Fleer da doe na posao subotom."
Suzan oseti nalet adrenalina. Bacila je pogled na "traga" na svom monitoru.
Znala je da nije smela da dozvoli da ga Hejl vidi - postavilo bi se suvie mnogo
pitanja. "Sve je pod kontrolom, Greg", rekla je.
Ali Hejl se i dalje pribliavao. Dok je iao u krug ka njenom terminalu, Suzan
je znala da mora brzo da reaguje. Hejl je bio svega nekoliko metara udaljen kada
se pokrenula. Ustala je da se suoi sa njegovom visokom prilikom, skrivajui
ekran. Zapahnuo ju je miris kolonjske vode.
Pogledala gaje pravo u oi. "Rekla sam "ne"."
Hejl nakrivi glavu, oigledno zainteresovan njenim neobinim tajanstvenim
ponaanjem. aljivo je koraknuo ka njoj. Greg Hejl nije bio spreman za ono to
se potom desilo.
Nepokolebljivo i pribrano, Suzan je prislonila kaiprst na njegove kao kamen
vrste grudi, zaustavljajui njegov korak unapred.
Hejl stade i okirano zakorai unatrag. Suzan Fleer je oigledno bila ozbiljna;
ranije ga nikada nije dotakla. Nije to ba bilo onako kako je Hejl zamiljao
njihov prvi dodir, ali to je poetak. Uputio joj je dug, zbunjeni pogled, a
potom se polako vratio do svog terminala. Dok je sedao, jedno mu je postalo
savreno jasno: prekrasna Suzan Fleer je radila na neemu vanom a to sasvim
sigurno nije bila nikakva dijagnostika.
PofiUUE
Senor Roldan je sedeo za svojim radnim stolom u Escortes Belen i estitao sam
sebi na tome to je vesto osujetio najnoviji patetini pokuaj pripadnika
Gvardije da ga ulove. To to je policajac odglumio nemaki akcenat i traio
devojku za jednu no - bila je zamka; ega li e se sledeeg doseliti?
Telefon na njegovom stolu glasno zazuja. Senor Roldan podie slualicu sigurnim
pokretom. "Buenas noches", rekao je muki glas na neverovalno brzom panskom.
Zvuao je nazalno, kao daje malo prehlaen. "Da li je to hotel?"
"Ne, gospodine. Koji broj traite?" Senor Roldan te veeri nije namera-ao da
nasedne ni na jedan trik.
"34-62-10", rekao je glas.
Roldan se namrti. Glas mu je zvuao neodreeno poznato. Pokuavao je da odredi
akcenat - Burgos, moda? "Okrenuli ste taj broj", ree oprezno Roldan, "ali ovo
je agencija za poslovnu pratnju."
Na drugoj strani niko nije progovarao. "Oh... shvatam. Izvinjavam se. Nekoje
zapisao ovaj broj; mislio sam daje hotel. Doao sam ovde u posetu, iz Burgosa.
Izvinjavam se to vas uznemiravam. Laku..."
"Espere! ekajte!" Senor Roldan nije mogao da odoli; u srcu je bio trgovac. Da
lije to bila preporuka? Novi klijent sa severa? Nije imao nameru da dopusti da
mu mali nastup paranoje upropasti potencijalnu trgovinu.
"Prijatelju moj", zaguguta Roldan u slualicu. "I mislio sam da sam prepoznao
slabani burgoski akcenat. Ja sam iz Valensije. ta vas dovodi u Sevilju?"
"Prodajem nakit. Bisere sa Majorke."
"Bisere sa Majorke, stvaaaaarno! Mora da dosta putujete."
Glas se bolesniki nakalja. "Pa, da, dosta."
"U Sevilji ste poslovno?" pitao je dalje Roldan. Ovaj momak ni u kom sluaju
nije mogao biti iz Gvardije; bila je to muterija, i to muterija sa velikim M.
"Da pogodim - neki prijatelj vam je dao na broj? Rekao vam je da nas nazovete.
Jesam li u pravu?"
oveku je bilo oigledno neprijatno. "Pa, ne, zapravo, uopte nije tako."
"Ne budite stidljivi, senor. Mi smo agencija za poslovnu pratnju, nema tu
|nicega ega bi se trebalo stideti. Prelepe devojke, veere, to je sve. Ko vam
Je dao na broj? Moda nam je lo redovna muterija. Mogu vam dati pose-|ban
popust."
glas je zvuao zbunjeno. "Ah... niko mi zapravo nije dao ovaj broj. Pro- sam ga,
zajedno sa pasoSem. Pokuavam da pronaem vlasnika."
Digitalna tvrava
101
I dalje uznemirena nakon dogaaja sa Hejlom, Suzan je gledala kroz staklo vora
3. Kriptografsko ODJELJENJE bilo je prazno. Hejl je ponovo utao, zaokupljen
poslom. elela je da ode.
Pitala se da li bi trebalo da pozove Stratmora; naelnik je mogao jednostavno da
izbaci Hejla - naposletku, jeste bila subota. Meutim, Suzan je znala da e
Hejl, ako ga izbace, odmah neto posumnjati. im bi otiao odatle, verovatno bi
poeo da zove ostale kriptografe, raspitujui se o tome ta oni misle da se
deava. Suzan je odluila da je bolje jednostavno ga ostaviti na miru. Uskoro e
sam otii.
Algoritam koji se ne moe resiti. Uzdahnula je, a misli su joj se vratile
Digitalnoj tvravi. udilo ju je stoje stvarno mogue napisati jedan takav
algoritam - a ipak, dokaz je bio upravo tu, pred njom; inilo se daje TRANSLTR
beskoristan u borbi protiv njega.
Suzan pomisli na Stratmora, koji je dostojanstveno nosio teret ove muke na
svojim pleima, inei ono to je bilo neophodno, ostajui pribran pred moguom
katastrofom.
Suzan je ponekad u Stratmoru videla Dejvida. Imali su mnogo zajednikih osobina
- upornost, predanost, inteligenciju. Ponekad je mislila da bi Stra-tmor bio
izgubljen bez nje; inilo se da je istota njene ljubavi prema kripto-grafiji
bila ono to je dralo Stratmora, ono to gaje izvlailo iz uzburkanih mora
politike i podsealo na dane kada je poinjao kao kriptograf.
Suzan se takoe oslanjala na Stratmora; on je bio njen branilac u svetu ljudi
koji su bili edni moi, brinuo je o njenoj karijeri, titio je i, kako se esto
alio, inio da joj se ostvare svi snovi. Bilo je neke istine u tome, mislila
je. Koliko god to bilo nenamerno, naelnik je bio taj koji je nazvao Dejvida
Bekera i doveo ga onog sudbonosnog poslepodneva u Agenciju. Misli joj se vratie
na Dejvida i pogled joj instinktivno pade na pominu plou pored tastature. Tamo
je bila zalepl jena mala poruka poslata faksom.
Poruka je stajala tamo nekoliko meseci. Bila je to jedina ifra koju Suzan jo
nije resila - Dejvidova. Proitala gaje po petstoti put.
MOLIM TE PRIMI VAJ SKROMNI FAKS MOJA LJUBAV PRI .MA TEBI JE BEZ VOSKA.
Poslao ju joj je nakon male arke. Mesecima ga je molila da joj kae Stu je la
poruka ,n;u il.i, uh ni|c hk-o. Hc; voska. Miluje to Dejvidova
104
Den Braun
Digitalna tvrava
105
toUE 30
Alfonso XIII je bio mali hotel sa etiri zvezdice uvuen u odnosu na Pu-erta de
Jerez i okruen debelom ogradom od kovanog gvoa i ljiljanima. Dejvid se popeo
uz mermerne stepenice. Dok je pruao ruku ka vratima, ona se kao nekakvom
arolijom otvorie i nosa ga uvede unutra.
"Prtljag, senor? Mogu li da vam pomognem?"
"Ne, hvala. elim da vidim glavnog vratara."
Nosa je izgledao povreeno, kao da neto u njihovom susretu od svega dve
sekunde nije bilo po njegovom ukusu. "Por aqui, senor." Uveo je Beke-ra u
predvorje hotela, pokazao u pravcu glavnog vratara i urno se udaljio.
Predvorje je bilo upeatljivo, malo i elegantno ureeno. Zlatno doba pa-nije
odavno je prolo, ali jedno vreme, sredinom sedamnaestog veka, ova mala nacija
je vladala svetom. Ova prostorija je ponosno podseala na to doba - grbovi,
bakrorezi sa ratnom tematikom i vitrina puna zlatnih ingota iz Novog sveta.
Iza pulta sa oznakom CONSERJE motao se ist i uredan ovek, toliko
predusretljivo se osmehujui da se inilo daje itavog ivota ekao da bude
nekome na usluzi. "En que puedo servirle, senor? Kako vam mogu biti na usluzi?"
Govorio je uz afektirano ukanje, odmerivi Bekera od glave do pete.
Beker odgovori na panskom. "elim da razgovaram sa Manuelom."
Osmeh na licu pocrnelom od sunca postade jo iri. "Si, si, Senor. Ja sam
Manuel. Izvolite?"
"Senor Roldan iz Escortes Belen mi je rekao da ete vi..."
Pokretom ruke glavni vratar uutka Bekera i uznemireno se obazre po predvorju.
"Zato ne biste prili ovamo?" Poveo je Bekera do kraja pulta. "A sada",
nastavio je, bukvalno apatom, "kako vam mogu biti na usluzi?"
Beker poe ponovo, snizivi glas. "Moram da razgovaram sa jednom od njegovih
devojaka, za koju verujem daje na veeri ovde. Zove se Rosio."
Concierge duboko uzdahnu, kao daje oaran. "Aaah, Rosio - prekrasno stvorenje."
"Moram odmah daje vidim."
"Ali, senor, ona je sa klijentom."
Beker klimnu glavom, izvinjavajui se. "Vano je." Pitanje nacionalne
SIGURNOSTi.
Concierge odmahnu glavom. "Nemogue. Moda da ostavite..."
"Treba mi samo na trenutak. Da li je u trpezariji?"
Digitalna tvrava
107
Concierge odmahnu glavom. "Naa trpezarija se zatvorila pre pola sata. Plaim se
da su se Rosio i njen gost povukli za veeras. Ako biste ostavili poruku, mogu
joj je predati ujutro." Pokazao je na niz pregrada za poruke, obeleenih
brojevima.
"Ako biste mogli da pozovete njenu sobi i..."
"ao mi je", ree glavni vratar. Ljubaznost mu je bila na izdisaju. "Hotel
Alfonso XIII se dri strogih pravila kada je u pitanju privatnost klijenata."
Beker nije imao nameru da eka deset sati da nekakav debeli ovek i prostitutka
sidu na doruak.
"Shvatam", ree Beker. "Izvinjavam se to sam vas uznemiravao." Okrenuo se i
zaputio natrag u predvorje. Priao je pravo stolu od trenjinog drveta koji mu
je zapao za oko dok je ulazio. Na njemu se nalazila pozamana zaliha hotelskih
dopisnica i papira za pisanje, kao i penkala i koverata. Stavio je prazan list
papira u jednu kovertu i na njoj napisao jednu re.
ROSIO.
Potom se vratio do glavnog vratara.
"Izvinjavam se to vas ponovo uznemiravam", rekao je kada se pokunjeno
pribliio. "Znam da se ponaam budalasto, nadao sam se da u lino njoj rei
koliko sam uivao u vremenu koje smo zajedno proveli pre neki dan. Ali odlazim
iz grada veeras. Moda je ipak bolje da joj ostavim poruku." Spustio je kovertu
na pult.
Concierge spusti pogled na kovertu i tuno coknu u sebi. Jo jedan zaljubljeni
heteroseksualac, pomislio je. Kakva teta. Podigao je pogled i nasme-io se.
"Ali, naravno, gospodine...?"
"Buisan", ree Beker. "Miguel Buisan."
"Naravno. Postarau se da Rosio dobije poruku ujutro."
"Hvala vam." Beker se nasmei i okrenu da poe.
Nakon to je diskretno odmerio Bekera s lea, glavni vratar podie kovertu sa
pulta i okrenu se ka pregradama obeleenim brojevima na zidu iza njega. Ba dok
je ubacivao kovertu u jednu od pregrada, Beker se okrenu uz poslednje pitanje.
"Odakle mogu pozvati taksi?"
Concierge se okrenu od zida sa pregradama i odgovori mu. Meutim, Heker nije uo
odgovor. Savreno je procenio vreme. Conciergova ruka se upravo povlaila iz
pregratka obeleenog oznakom Apartman 301.
Beker zahvali glavnom vrataru i polako se udalji, pogledom traei lift.
Doleti i odleti, ponovio je u sebi.
Digitalna tvrava
109
"Neko smo se vreme dopisivali", nastavi Hejl leerno. "Tankado i ja. Jesi li to
znala?"
Suzan podie pogled, pokuavajui da sakrije svoje zaprepaenje. "Stvarno?"
"Da. Nakon to sam razotkrio algoritam Skipjack, on mi je pisao - rekao je da
smo braa u globalnoj borbi za digitalnu privatnost."
Suzan jedva da je uspevala da ne pokae svoju nevericu. Hejl lino poznaje
Tankada! Davala je sve od sebe da izgleda nezainteresovano.
Hejl je nastavio. "estitao mi je to sam dokazao da Skipjack ima skriveni kod -
nazvao je to dobijenom bitkom za prava na privatnost graana irom sveta. Mora
da prizna, Suzan, skriveni kod u tom algoritmu je bio prljavi potez. itanje
elektronske pote itavog sveta? Ako mene pita, Stratmor je zasluio da ga
uhvate."
"Greg", planu Suzan, suzdravajui gnev, "taj skriveni kod je sluio Agenciji za
dekodiranje elektronske pote koja je predstavljala pretnju bez-bednosti ovog
naroda."
"Oh, zaista?" uzdahnu Hejl. "A pijuniranje obinih graana je samo uzgredna
neizbena posledica?"
"Mi ne pijuniramo obine graane, i to ti dobro zna. FBI moe da ozvui
telefone, ali to ne znai da prislukuju svaki telefonski poziv."
"Radili bi to kad bi imali dovoljno ljudi."
Suzan se nije obazirala na ovu primedbu. "Vlade bi trebalo da imaju pravo da
prikupljaju informacije koje prete optem dobru."
"Isuse Hriste", uzdahnuo je Hejl, "zvui kao da ti je Stratmor isprao mozak.
Prokleto dobro zna da FBI ne moe da prislukuje nekoga kad god lo poeli -
moraju da dobiju nalog. Ako bi se uneo skriveni programski kod n standard
kodiranja, to bi znailo da Agencija moe da prislukuje svakoju, u svako doba,
na svakom mestu."
"U pravu si - kao to bi i trebalo da moemo!" Glas joj iznenada postade oSlar.
"Da nisi razotkrio skriveni kod u Skipjacku, imali bismo pristup svakom kodu
koji treba da deifrujemo, umesto to moemo da pristupimo samo "mome to
TRANSLTR moe da resi."
"Da nisam pronaao skriveni kod", rekao je Hejl, "pronaao bi ga neko drugi. Ja
sam vas spasao time to sam ga tada otkrio. Moe li da zamisli kakva bi zbrka
nastala da se to desilo kada je Skipjack ve bio u opticaju?"
"U svakom sluaju", odbrusi mu Suzan, "sada imamo paranoinu Fondaciju i
elektronske granice koja misli da stavljamo skrivene kodove u sve
no
Deri Braun
"Hej", ree on, povlaei se, "ta rasprava je sada ionako bespredmetna.
Napravili ste TRANSLTR. Imate svoj instant izvor informacija. Moete da itate
ta god elite, kad god elite - bez ikakvih problema. Pobedili ste."
"A ne "pobedili smo"? Koliko ja znam, ti radi za Agenciju."
"Ne zadugo", odvrati Hejl.
"Nemoj mi davati nadu."
"Ozbiljan sam. Jednog dana u otii odavde."
"Slomie mi srce."
Tog trenutka, Suzan otkri da eli da prokune Hejla zbog svega to nije ilo kako
treba. elela je da ga prokune zbog Digitalne tvrave, zbog problema koje je
imala sa Dejvidom, zbog injenice da nije bila u planinama - ali ni za ta od
toga on nije bio kriv. Njegova jedina krivica je to je nepodnoljiv. Trebalo je
da bude bolja osoba. Njena dunost, kao glavnog kriptografa, bila je da ouva
mir, da podui druge. Hejl je bio mlad i naivan.
Suzan ga pogleda. Ono to ju je nerviralo, mislila je, bilo je to to je Hejl
imao talenta zbog kojeg je bio potreban Kriptografskom odeljenju, ali i dalje
nije shvatao vanost onoga to je Agencija radila.
"Greg", rekla je smirenim i tihim glasom, "danas sam pod velikim pritiskom.
Jednostavno me iznervira kada pria o Agenciji kao da smo mi nekakav radoznali
Toma sa visokotehnolokom opremom. Ova organizacija je osnovana sa jednim ciljem
- da zatiti SIGURNOST ovog naroda. Moda to ukljuuje i akciju kojom s vremena
na vreme moramo da protresemo nekoliko stabala i potraimo trule jabuke. Mislim
da bi se veina graana rado odrekla malo privatnosti da zlikovci ne bi mogli da
rade ta god ele, bez kontrole."
Hejl nije odgovarao.
"Pre ili kasnije", nastavila je, "ljudi e morati da poklone svoje povere-nje
nekome. Tamo napolju se deavaju mnoge lepe stvari - ali, takoe, ima i mnogo
zla izmeanog sa dobrim. Neko mora imati pristupa svemu tome, kako bi mogao da
odvoji dobro od zla. To je na zadatak. To je naa dunost. Svialo se to nama
ili ne, veoma krhka kapija razdvaja demokratiju od anarhije. Agencija uva tu
kapiju."
Hejl zamiljeno klimnu glavom. "Quis custodiet ipsos custodes?"
Suzan je bila zbunjena.
"To je latinski", ree Hejl. "Iz Juvenalovih Satira. Znai "Ko e uvati
uvare?""
"Ne shvatam", ree Suzan. ""Ko e uvati uvare?""
"Da. Ako smo mi uvari drutva, ko e nadzirati nas i paziti da mi ne postanemo
opasnost?"
Suzan klimnu glavom, ne znajui kako da odgovori.
Hejl se nnsmei. "Tako je Tnnkao potpisivao sva pisma koja mi je pisao. To
miije bila omiljena ireku,"
MlMJE 3Z
Dejvid Beker je stajao u hodniku ispred apartmana 301. Znao je da se negde iza
tih kitnjasto izrezbarenih vrata nalazi prsten. Stvar nacionalne SIGURNOSTi.
Beker je mogao da uje da se neko kree u sobi. Prigueni glasovi. Pokucao je.
Odgovorio mu je glas sa snanim nemakim akcentom.
"Ja?" , Beker je utao.
"Ja?"
Vrata se otkrinue i okruglo germansko lice pogleda nanie, u njega.
Beker se ljubazno nasmeio. Nije znao kako se ovek zove. "Deutscher, jfl?"
upitao je. "Nemac, zar ne?" , ovek nesigurno klimnu glavom.
Beker nastavi na savrenom nemakom. "Mogu li za trenutak da razgovaram sa
vama?"
ovek nije bio siguran. "Was wollen Sie? ta elite?"
Beker je shvatio da je trebalo o ovome da razmisli pre nego to je iznebuha
zakucao na vrata nepoznatog oveka. Tragao je za pravim recima. "Vi imate neto
to mi je potrebno."
To oigledno nisu bile prave reci. Oi Nemca se zaiskrie.
"Ein ring", rekao je Beker. "Du hast einen Ring. Imate jedan prsten."
"Odlazite", zareza Nemac. Poeo je da zatvara vrata. Beker gurnu nogu u otvor i
zaglavi vrata. Istog trenutka je poalio zbog toga.
Nemac razrogai oi. "Was tust du?" pitao je. "ta to radite?"
Beker je znao da se zaglibio preko glave. Uznemireno je bacio pogled po hodniku.
Ve su ga izbacili iz klinike; nije imao nameru da mu se to i ovde desi.
"Nimm deinen FuB weg!" urlao je Nemac. "Sklanjajte nogu!"
Beker je gledao ovekove kratke, debele prste, traei prsten. Nita. Tako sam
blizu, mislio je. "Ein ring!" ponovio je Beker dok su se vrata sa treskom
zatvarala pred njim.
Dejvid je za trenutak stajao u lepo ureenom hodniku. Kopija slike Salva-dora
Dalija visila je u blizini. "Prikladno", zagunao je Beker. Nadrealizam. "Miocen
sam u besmislenom snu. Tog jutra se probudio u svom krevetu, ali nekako je
zavrio u paniji, gde je provaljivao u sobu potpunog neznanca, u potrazi za
nekakvim arobnim prstenom.
112tfc" DenBraun
Stratmorov otar glas vratio gaje u realnost: Morate pronai taj prsten.
Beker duboko uzdahnu i zatomi reci koje su mu se javile. Zeleo je da ide kui.
Ponovo pogleda u vrata sa brojem 301. Njegova karta za put kui nalazila se sa
druge strane tih vrata - zlatni prsten. Trebalo je samo da ga uzme.
Odluno je uzdahnuo; potom se zaputi natrag ka apartmanu 301 i glasno zalupa na
vrata. Bilo je vreme da se zaigra otro.
Nemac grubo otvori vrata. Taman se spremao da se pobuni, kada ga Beker presee.
Mahnuo je svojom lanskom kartom skvo kluba u Merilendu i zareao: "Polizei!"
Potom se progura u sobu i upali svetla.
Okreui se, Nemac zatrepta od oka. "Was machst..."
"Tiina!" Beker se prebacio na engleski. "Imate li prostitutku u ovoj sobi?"
Beker je gledao oko sebe. Soba je bila luksuznija od bilo koje hotelske sobe
koju je do tada video. Rue, ampanjac, ogroman krevet sa baldahinom. Ni-gde
nije video Rosfo. Vrata kupatila su bila zatvorena.
"Prostituiert?" Nemac usplahireno baci pogled ka zatvorenim vratima kupatila.
Bio je krupniji nego to je Beker zamiljao. Dlakave grudi su mu poinjale tik
ispod trostrukog podbratka i sputale se do ogromnog stomaka. Pojas njegovog
belog frotirskog bade-mantila sa oznakom hotela Alfonso XIII jedva da mu je
sezao oko struka.
Beker je zurio u diva zastraujuim pogledom. "Kako se zovete?"
Izraz panike minu Nemevim debelim licem. "Was willst du? ta elite?"
"Ja sam iz odeljenja za odnose sa turistima panske Gvardije ovde u Se-vilji. Da
li se u ovoj sobi nalazi prostitutka?"
Nemac nervozno pogleda ga vratima kupatila. Oklevao je. "Ja", napo-sletku je
priznao.
"Znate li da je to u paniji protivzakonito?"
"Nein", slagao je Nemac. "Nisam znao. Poslau je kui istog trenutka."
"Plaim se da je malo kasno za to", ree autoritativno Beker. Leerno je etkao
po sobi. "Imam za vas jedan predlog."
"Ein Vorschlag?" upita Nemac. "Predlog?"
"Da. Mogu odmah da vas odvedem u stanicu..." Beker napravi dramski stanku i
krenu zglobovima ruku.
"Ili ta?" upita Nemac, oiju razrogaenih od straha.
"Ili emo se nagoditi."
"Kako emo se nagodili?" Nemac je uo prie o korumpiranosti u pan-skoj
Gvardiji.
"Vi imate neto to ja elim", ree Beker.
"Da, naravno!" pouri da kac Nemac, izvetaeno se osmehnuvi. Istog trenutka se
zaputi ka novaniku koji se nalazio na toaletnom sioiu. "Koliko?"
Beker .inu, glumei zgroenost. "Pokuavate li vi to da podmitite policajcu?"
rekao je.
EOGUNUE 34
Suzan je sedela sama u voru 3, ekajui povratak "tragaa". Hejl je odluio da
izae napolje, da udahne malo sveeg vazduha - na tome mu je bila zahvalna.
Meutim, usamljenost u voru 3 zaudo nije pruala utoite. Suzan uhvati sebe
da se mui da shvati novu vezu izmeu Tankada i Hejla.
"Ko e uvati uvare?" ponovila je za sebe. Quis custodiet ipsos custodes. Te
reci su joj se vrtele po glavi. Prisilila se da ih potisne.
Misli joj se vratie Dejvidu i nadi daje dobro. I dalje nije mogla da po-veruje
da je bio u paniji. to pre pronau taj klju i okonaju sve ovo, to bolje.
Suzan je izgubila pojam o vremenu - nije znala koliko je dugo tako sedela,
ekajui na povratak "tragaa". Dva sata? Tri? Pogledala je kroz staklo, ka
naputenom odeljenju Kriptografije, i zaelela da se terminal oglasi. Ali
vladala je tiina. Poznoletnje sunce bese zalo. Automatsko fluorescentno svetlo
na tavanici se ukljuilo. Suzan je oseala da vreme istie.
Spustila je pogled ka "tragau" i namrtila se. "Hajde", promrmljala je. "Imao
si dovoljno vremena." Uzela je mia i kliknula da ue u prozor koji je pokazivao
status "tragaa". "Uostalom, koliko dugo ve trai?"
Suzan je otvorila prozor koji je pokazivao status - digitalni sat veoma nalik
onom na TRANSLTR-u; pokazivao je sate i minute rada njenog "tragaa". Suzan je
pogledala u ekran, oekujui da vidi oitavanje u satima i minutima. Meutim,
ugledala je neto sasvim drugo. Ono stoje videla zaustavilo joj je krv u venama.
"TRAGA" OBUSTAVLJEN
""Traga" obustavljen!" uspela je da izusti. "Zato?"
U iznenadnom naletu panike, Suzan je mahnito pregledala podatke, pretraujui
programski kod u potrazi za bilo kakvim komandama koje su mogle zaustaviti
njenog "tragaa". Meutim, pretraivanje je bilo uzalud. inilo se da je
"traga" stao sam od sebe. Suzan je znala da to moe da znai samo jednu stvar -
u njenom "tragau" se pojavio bag.
Suzan su najvie izluivali bagovi u programiranju. Budui da su kompjuteri
sledili izuzetno precizan sled operacija, i najsitnija greka u programira nju
eslo je imala strane posledice. Jednostavne sintaktike greke - kao kada, na
primer", programer sluajno unese .apelu umesto take - mogle su
Beker je zapanjeno zurio u Rosio. "Prodali ste prsten?" ena potvrdi klimanjem
glave, a svilenkasta crvena kosa joj se rasu po ramenima.
Beker se nadao da to nije istina. "Pero... ali..."
Ona slegnu ramenima i odgovori na panskom, "Jednoj devojci u blizini parka."
Beker oseti kako ga noge ne dre. Nije mogue!
Rosio se pokunjeno nasmei i pokaza na Nemca. "El querfa que lo guar-dara. On je
eleo da ga zadri, ali ja mu nisam dala. Ja imam ciganske krvi; mi Cigani smo,
pored toga to imamo crvenu kosu, veoma sujeverni. Prsten koji vam pokloni ovek
na samrti nije dobar znak."
"Jeste li poznavali tu devojku?" upita Beker.
Rosio izvi obrve. "Vaya. Zaista elite taj prsten, zar ne?"
Beker ozbiljno klimnu glavom. "Kome ste ga prodali?"
Ogromni Nemac je zbunjeno sedeo na krevetu. Romantino vee mu je bilo uniteno,
a on oito nije imao predstavu zato. "Was passiert?" nervozno je pitao. "ta se
dogaa?"
Beker se nije obazirao na njega.
"Nisam ga ba prodala", ree Rosio. "Pokuala sam, ali ona je bila samo dete i
nije imala novca. Na kraju sam joj ga poklonila. Da sam znala da e doi do vae
velikodune ponude, sauvala bih ga za vas."
"Zato ste otili iz parka?" pitao je Beker. "Neko je umro. Zato niste saekali
policiju? I zato niste njima dali prsten?"
"Ja volim mnogo toga, gospodine Beker, ali ne i probleme. Pored toga, inilo se
da onaj starac dri stvari pod kontrolom."
"Kanaanin?"
"Da, on je pozvao hitnu pomo. Mi smo odluili da odemo. Nisam vide-la nijedan
razlog zato bih sebe ili svog klijenta umela u neto to se tie policije."
Beker odsutno klimnu glavom. Jo je pokuavao da se pomiri sa ovim okrutnim
poigravanjem sudbine. Poklonila je taj prokleti prsten!
"Pokuala sam da pomognem oveku koji je umirao", objasnila je Rosio. "Ali
izgledalo je da on to ne eli. Skinuo je prsten - stalno nam ga je gurao pod
nos. Ona njegova tri ubogaljena prsta podizala su se navie. Stalno je gurao
ruku prema nama - kao daje trebalo da uzmemo prsten. Ja nisam e-lela, ali ovaj
prijatelj je to uinio. Potom je ovek umro."
Den Braun
"I vi ste pokuali reanimaciju?" pretpostavio je Beker.
"Ne. Mi ga nismo ni pipnuli. Moj prijatelj se preplaio. On je krupan, ali je
slabi." Zavodniki se osmehnula Bekeru. "Ne brinite - ne zna ni re pan-skog."
Beker se namrti. Ponovo je razmiljao o modricama na Tankadovim grudima. "Dali
je hitna pomo pokuala sa reanimacijom?"
"Nemam pojma. Kao to sam vam rekla, otili smo pre nego to su oni stigli."
"Mislite, nakon to ste ukrali prsten." Beker se pretei namrti.
Rosio ga pogleda. "Nismo ukrali prsten. Taj ovek je umirao. Njegove namere su
bile jasne. Ispunili smo mu poslednju elju."
Beker smeka. Rosio je bila u pravu; i on bi verovatno uradio istu stvar. "A
potom ste prsten dali nekoj devojci?"
"Rekla sam vam. Taj moje prsten inio nervoznom. Ta devojka je imala mnogo
nakita na sebi. Mislila sam da bi joj se mogao svideti."
"I ona nije mislila da je to udno? To to ste joj samo tako poklonili prsten?"
"Ne. Rekla sam joj da sam ga pronala u parku. Mislila sam da e moda ponuditi
neto za njega, ali nije. Nije me bilo briga. Samo sam elela da ga se resim."
"Kada ste joj ga dali?"
Rosio slegnu ramenima. "Danas poslepodne. Otprilike sat vremena nakon to sam ga
dobila."
Beker pogleda na sat: I 1:48 uvee. Trag je bio star osam asova. Sta ja, do
avola, radim ovde? Trebalo je da budem u planinama. Uzdahnuo je i postavio
jedino pitanje koje je mogao da smisli. "Kako je ta devojka izgledala?"
"Era un punqui", odgovori Rosio.
Beker zbunjeno podie pogled. "Un punqui?"
"Si. Punqui."
"Pankerka?"
"Da, pankerka", ree ona na grubom engleskom, a potom se odmah prebaci na
panski. "Mucha joveria. Mnogo nakita. S nekom udnom viseom minuom u jednom
uhu. Lobanja, mislim."
"U Sevilji postoje pankeri?"
Rosio se nasmei. "Todo bajo el sol. Sve pod suncem." Bio je to slogan
seviljskog turistikog biroa.
"Da li vam je rekla kako se zove?"
"Nije."
"Da li je rekla kuda ide?"
"Ne. Loe je govorila panski."
"Nije bila panjolka?" upila Reker.
Digitalna tvrava
Pitanja na koja nije znala odgovor kao da su se mnoila u njenoj glavi. "Prvo
ono sto je najvanije", rekla je naglas. Za koji trenutak e se pozabaviti
Hejlom. Usredsreujui se na problem pred sobom, Suzan ponovo pokrenu "tragaa"
i pritisnu tipku ENTER. Terminal se oglasio.
"TRAGA" POSLAT
Suzan je znala da e "tragau" biti potrebni itavi sati da poalje povratnu
informaciju. Proklela je Hejla, pitajui se kako je, zaboga, uspeo da sazna
njenu linu lozinku, i pitajui se zato ga je zanimao njen "traga".
Suzan ustade i istog trenutka se zaputi ka Hejlovom terminalu. Ekran je bio
zatamnjen, ali znala je da nije bio zakljuan - monitor je slabano svetleo oko
ivica. Kriptografi su retko zakljuavali svoje terminale, osim kada bi preko
noi odlazili iz vora 3. Umesto toga, jednostavno bi priguili svetio na svojim
monitorima - to je bio univerzalni znak, u skladu sa kodeksom asti, koji je
govorio da niko ne treba da prilazi terminalu.
Suzan prionu na Hejlov terminal. "Do avola i kodeks asti", rekla je. "ta li
si to, do vraga, naumio?"
Bacivi brz pogled ka naputenom prizemlju Kriptografskog odeljenja, Suzan
ukljui osvetljenje na Hejlovom monitoru. Ekran se pojavio, ali je bio potpuno
prazan. Suzan se namrti. Ne znajui ta dalje da uradi, Suzan pokrenu
pretraiva i ukuca:
TRAI: ""TRAGA""
Bilo je to malo verovatno, ali ako se u Hejlovom kompjuteru nalazio bar pomen o
Suzaninom "tragau", pronai e ga. To bi moglo baciti malo svetla na pitanje
zastoje Hejl runo obustavio njen program. Nekoliko sekundi kasnije ekran se
osveio.
NijE PRONAEN NIJEDAN PODATAK
Suzan je za trenutak samo sedela, ak ne znajui ni ta trai. Potom je pokuala
ponovo.
TRAI: "ZAKLJUAVANJE EKRANA"
Hkran se osveio i ponudio joj pregrt bezazlenih referenci - nije bilo ni
migovelaja o tome da je Hejl na svom kompjuteru imao kopiju Suzanine privatne
lozinke.
Den Braun
Digitalna tvrava
U prizemlju hotela Alfonso XIII Beker je umornim korakom uetao u bar. Barmen
koji je liio na patuljka poloio je salvetu ispred njega. "Que bebe usted? ta
pijete?"
"Nita, hvala", odgovorio je Beker. "Da li moete da mi kaete da li u gradu
postoje neki klubovi za pankere?"
Barmen gaje sumnjiavo odmeravao. "Klubovi? Za pankere?"
"Da. Postoji li neko mesto gde se oni okupljaju?"
"No lo se, senor. Ne znam. Ali to sasvim sigurno nije ovde!" Nasmeio se. "ta
kaete na jedno pie?"
Beker poele da zgrabi i pretrese tog tipa. Nita nije ilo onako kako je
planirao.
"Quiere Vd. algo?" ponovio je barmen. "Fino? Jerez?"
Slabani zvui klasine muzike dopirali su sa sprata. Brandenburki koncerti,
pomislio je Beker. Koncert broj etiri. On i Suzan su prolog meseca sluali
kako Akademija svetog Martina na Univerzitetu izvodi Brandenbur-ke koncerte.
Iznenada poele daje pored njega. Strujanje vazduha koje je dopiralo iz otvora
za ventilaciju podseti Bekera na vruinu. Zamislio je kako hoda znojavim,
sumnjivim ulicama Trijane traei nekakvu pankerku u majici sa britanskom
zastavom. Ponovo je pomislio na Suzan. "Zumo de arandano", uo je sebe kako
izgovara. "Sok od brusnica."
Barmen gaje zbunjeno gledao. "Solo?" Sok od brusnica je u paniji popularno
pie, ali je neuveno piti ga samog.
"Si", ree Beker. "Solo."
"Echo un poco de Smirnoff?" nije ga ostavljao na miru barmen. "Malo votke?"
"No, gracias."
"Gratis?" nagovarao gaje. "Kua asti."
Kroz bubnjanje u glavi, Beker je zamiljao prljave ulice Trijane, zaguljivu
vruinu i dugu no pred sobom. Neka ide ivot. On klimnu glavom. "Si, echame un
poco de vodka."
Sankeru kao daje laknulo, i on pouri da spremi pie.
Beker je pogledom prelazio po kitnjasto ukraenom bara, pitajui se da li sanja.
Sve mu je delovalo besmisleno. Ja sam univerzitetski profesor, mislio je, na
tajnom zadatku.
Sanker se trijumfalno vratio sa Bekerovim piem. "A su gusto, sefior. Sok od
brusnica sa malo votke."
Beker mu zahvali. Uzeo je gutljaj i zagrcnuo se. Jos je malo?
Hejl je zastao na pola puta do ostave vora 3 i zagledao se u Suzan. "ta nije u
redu, Sju? Izgleda uasno."
Suzan se borila sa strahom koji je postajao sve snaniji. Na tri metra od nje,
Hejlov monitor je bljetao. "Ja... dobro sam", uspela je da prozbori, a srce joj
je tuklo kao ludo.
Hejl ju je posmatrao sa zbunjenim izrazom na licu. "Hoe vode?"
Suzan nije mogla da odgovori. Proklinjala je samu sebe. Kako sam mogla da
zaboravim da zatamnim prokleti monitor? Suzan je znala da e Hejl, onog trenutka
kada posumnja da mu je prekopavala po terminalu, posumnjati da ona zna njegov
pravi identitet - identitet Nort Dakote. Plaila se da bi Hejl uinio bilo ta
da ta informacija ne napusti vor 3.
Suzan se pitala da li bi uspela da jurne ka vratima. Meutim, nije ni dobila
ansu za to. Iznenada se zaulo lupanje po staklenom zidu. Suzan i Hejl se
trgoe. Bio je to artrukijan. Ponovo je lupao znojavim pesnicama po staklu.
Izgledao je kao daje ugledao smak sveta.
Hejl se namrti na pomahnitalog tehniara SIGURNOSTi sistema sa druge strane
stakla, a potom se okrenu natrag ka Suzan. "Odmah se vraam. Uzmi neto za pie.
Bleda si." Okrenuo se i poao napolje.
Suzan se umiri i brzo ode do Hejlovog terminala. Sagnula se i podesila
osvetljenje monitora. Monitor se zatamneo.
Srce joj je tuklo. Okrenula se i poela da posmatra razgovor koji se vodio u
Kriptografskom odeljenju. artrukijan oigledno ipak nije otiao kui. Mladi
tehniar SIGURNOSTi sistema sada je u panici brbljao sve to je znao. Suzan je
bilo jasno da to nije vano - Hejl je ve znao sve.
Moram da doprem do Stratmora, pomislila je. to brzo.
Soba 301. Roio Eva Granada stajala je naga ispred ogledala u kupatilu. itavog
dana se uasavala onog to je upravo trebalo da usledi. Nemac je leao na
krevetu, ekajui je. Najkrupnija muterija koju je ikada imala.
Mrzovoljno, ona uze kockicu leda iz kofe sa vodom i pree njome preko bradavica.
One odmah otvrdnue. To je bio njen dar - da uini da se mukarci oseaju
eljenima. Zbog toga su joj se stalno vraali. Prela je rukama preko svog
gipkog, pocrnelog tela i ponadala se da e izdrati jo etiri ili pet godina,
dok ne bude zaradila dovoljno da se povue. Seiior Roldan je uzimao najvei deo
njene zarade, ali i to je bolje nego da sa ostalim prostitutkama skuplja pijance
po Trijani. Ovi ljudi su barem imali novaca. Nikada je nisu tukli i lako ih je
zadovoljavala. Navukla je ve, duboko uzdahnula i otvorila vrata kupatila.
Kada je kroila u sobu, Nemac iskolai oi. Nosila je crni neglie. Koa boje
kestena sijala je pod priguenim osvetljenjem, a bradavice su stajale na gotovs
pod ipkanom tkaninom.
"Kom doch hierher", rekao je nestrpljivo, odbacujui ogrta i prevrui se na
lea.
Roio se na silu osmehnu i prie krevetu. Pogledala je nanie u ogromnog Nemca i
zakikotala se sa olakanjem. Organ meu njegovim nogama bio je siuan.
Zgrabio ju je i nestrpljivo joj strgnuo neglie. Njegovi debeli prsti ispipavali
su svaki centimetar njenog tela. Pala je na njega i zastenjala, uvijajui se u
lanoj ekstazi. Kada ju je prevrnuo i popeo se na nju, pomislila je da e je
zdrobiti. Borila se za dah prikljetena njegovim debelim vratom. Molila se da
bude brz.
"Si! Si!" dahtala je izmeu njegovih naleta. Zarila je nokte u njegova lea kako
bi ga podstakla.
Nepovezane misli su joj prolazile kroz glavu - lica bezbrojnih mukaraca koje je
zadovoljila, tavanice u koje je zurila satima u mraku, snovi o tome da ima
decu...
Odjednom, bez upozorenja, Nemac se izvi, ukruti i gotovo istog trenuka srui
povrh nje. To je sve? pomislila je, iznenaeno i sa olakenjam.
Pokuala je da se izvue ispod njega. "Dragi", proaptala je hrapavim glasom.
"Pusti mene gore." Ali ovek se nije pomerao.
Pokuala je da odgurne njegova ogromna ramena. "Dragi, ja... ni- mogu da diem!"
Oseala je nesvesticu i pucketanje u rebrima. "Despiertatc!" Prsti joj
instinktivno poupae njegovu kosu. Probudi se!
Digitalna tvrava
129
41
T T ostavi za posteljinu hotela Alfonso XIII na podu je bez svesti leala vJ
sobarica. ovek sa naoarima sa icanim okvirom vraao je hotelski glavni klju
u njen dep. Nije uo vrisak kada ju je udario, ali nije ni mogao - bio je gluv
od svoje dvanaeste godine.
Posegnuo je za paketom sa baterijama za pojasom sa izvesnom vrstom potovanja;
taj ureaj, poklon klijenta, podario mu je nov ivot. Sada je mogao da prima
poslove bilo gde u svetu. Komunikacija je bila trenutna, i to bez mogunosti
praenja.
Nestrpljivo je pritiskao prekida. Naoari mu zatreperie i oivee. Ponovo
njegovi prsti krenue kroz vazduh i poe da ih pritiska jedan o dragi. Kao i
uvek, uneo je imena svojih rtava - bilo je jednostavno potraiti novanik ili
tanu. Kontakti na njegovim prstima se spojie i slova se pojavie U soivu
naoara poput duhova u vazduhu.
PREDMET: ROIO EVA GRANADA - UKLONJENA PREDMET: HANS HUBER - UKLONJEN
Tri sprata nie, Dejvid Beker je platio raun i zaputio se kroz predvorje, sa
napola popijenim piem u ruci, ka otvorenoj terasi hotela. Udahnu sve vazduh.
Doleti i odleti, mislio je. Stvari nisu ispale onako kako je oekivao. Morao je
da donese odluku. Da li je trebalo da odustane i vrati se na aerodrom? Pitanje
nacionalne SIGURNOSTi. Opsovao je sebi u bradu. Zato su onda poslali
nastavnika?
Beker se skloni iz barmenovog vidokruga i prosu ostatak pia u saksiju sa
Jasminom. Od votke mu se malo vrtelo u glavi. Najjeftinija pijanica u istoriji,
esto mu je govorila Suzan. Nakon to je napunio teku kristalnu au vodom iz
fontane, Beker otpi veliki gutljaj.
Proteglio se nekoliko puta, pokuavajui da se oslobodi blage izmaglice. I "i
"tom je spustio au i preao preko predvorja.
I dok je prolazio pored lifta, vrata se otvorie. Unutra se nalazio jedan ovek.
Sve sto je Beker uspeo da vidi bile su naoari sa icanim okvirom. ovek je
podigao maramicu da obrie nos. Beker se ljubazno nasmei i poe dalje... u
sparnu seviljsku no.
Unutar vora 3, Suzan uhvati sebe kako ustro koraa gore-dole po prostoriji.
Kajala se to nije razotkrila Hejla kada je za to imala priliku.
Hejl je sedeo za svojim terinalom. "Stres ubija, Sju. eli li da olaka duu?"
Suzan se prisili da sedne. Mislila je da e Stratmor brzo zavriti i vratiti se
da razgovara sa njom, ali ga nije bilo. Suzan je pokuavala da ostane pribrana.
Bacila je pogled na kompjuterski ekran. "Traga" je i dalje radio - po drugi
put. Sada to nije bilo vano. Suzan je znala iju e adresu dobiti kao povratnu
informaciju: GHEJL@kripto.nsa.gov.
Podigla je pogled ka Stratmorovoj radnoj stanici; znala je da ne moe vie da
eka. Bilo je vreme da prekine naelnikov telefonski razgovor. Ustala je i
zaputila se ka vratima.
Hejlu kao daje odjednom bilo nelagodno - oigledno je primetio Suzanino neobino
ponaanje. Pretrao je prostoriju i stigao pre nje do vrata. Prekrstio je ruke
na grudima, ispreivi joj se na putu.
"Reci mi ta se deava", zahtevao je. "Neto se danas ovde deava. ta?"
"Pusti me da izaem", rekla je Suzan to je mirnije mogla, oseajui opasnost.
"Hajde", insistirao je Hejl. "Stratmor skoro da je otpustio artrukijana zbog
toga to je radio svoj posao. ta se deava sa TRANSLTR-om? Mi nemamo nikakvu
dijagnostiku koja traje osamnaest asova. To je glupost, i ti to zna. Reci mi
ta se deava."
Suzanine oi se suzie. Zna ti prokleto dobro ta se deava! "Skloni se, Greg",
rekla je. "Moram u toalet."
Hejl se osmehnu. Saekao je trenutak, a potom se sklonio u stranu. "Izvini, Sju.
Samo flertujem."
Suzan izae iz vora 3. Dok je prolazila pored staklenog zida, oseala je kako
se u nju urezuje Hejlov pogled.
Zabrinuto se zaputila ka toaletima. Morae da ide zaobilaznim putem da bi stigla
do naelnika. Greg Hejl nije smeo nita da posumnja.
ivahan etrdesetpetogodinjak, ed Brinkerhof je bio ispeglan, lepo ode-ven i
dobro informisan. Letnje odelo, poput njegove osunane koe, de-lovalo je uredno
i novo. Kosa mu je bila gusta, plava i - to je najvanije - potpuno prirodna.
Prodorno plave oi bljetale su ispod kontaktnih soiva.
Posmatrao je kancelariju obloenu lamperijom, znajui daje dospeo najvie to je
mogao u okviru Agencije za nacionalnu SIGURNOST. Bio je na devetom spratu -
Mahagonijev niz. Kancelarija 9A197. Direktorsko ODJELJENJE.
Subotom uvee, Mahagonijev niz je sasvim naputen, budui da visoki funkcioneri
uivaju u razbibrigama. Premda je Brinkerhof oduvek matao o "pravom" nametenju
u Agenciji, zavrio je kao "lini asistent", stoje zvani-na lepa ulica
politike trke pacova. injenica da je radio rame uz rame sa najuticajnijim
ovekom u amerikoj obavetajnoj slubi bila mu je slaba uleha. Brinkerhof je
diplomirao kao jedan od najboljih u klasi na fakultetu Andover i Vilijams, a
ipak, eto ga tu - sredovean, bez ikakve stvarne moi bez ikakvog stvarnog
rizika. Provodio je dane brinui o tuim obavezama.
Bilo je oiglednih prednosti u poloaju direktorovog linog asistenta -
liiinkerhof je imao luksuznu kancelariju u direktorskom odeljenju, neogranien
pristup svim odeljenjima Agencije, izvestan stepen potovanja. Obavljao je
poslove za najvie ealone moi. Duboko u sebi, Brinkerhof je znao da je roen
da bude lini asistent - bio je dovoljno pametan da hvata beleke, dovoljno lep
da dri konferencije za tampu, i dovoljno lenj da time bude zadovoljan.
Lepljivo-slatko otkucavanje njegovog sata na kaminu oznailo je kraj jo jednog
dana njegovog bednog ivota. Sranje, pomislio je. Pet sati, subota. sta ja, do
avola, radim ovde ?
"ed?" Na njegovim vratima se pojavila ena.
Brinkerhof podie pogled. Bila je to Mid Milken, Fontejnova analitiar-kii
unutranje SIGURNOSTi. Imala je ezdeset godina ali, stoje Brinkerhofa prilino
zbunjivalo, delovala je privlano. Kao vrhunska koketa, tri puta raz-vedena,
Mid se unjala direktorskim ODJELJENJEm od est kancelarija sa drskim
mitnrili"forn. Pametna, intuitivna, radila je mnogo i znala je vie o
unutranjim bivanjima u Agenciji od samog Boga.
Prokletstvo, pomisli Brinkerhof, prelazei pogledom preko njene sive kuftmirskr
haljine. Ili ja starim, ili ona izgleda mlae.
Digitalna tvrava
L 139
140
Den Braun
Dejvid Beker je besciljno lutao niz Avenida del Cid, pokuavajui da sredi
misli. Priguene senke plesale su po kaldrmi ispod njegovih nogu. Votka gaje i
dalje drala. Nita u vezi sa njegovim ivotom mu se trenutno nije inilo
jasnim. Misli mu odlutae ka Suzan - pitao se da li je ula njegovu telefonsku
poruku.
Ispred njega, seviljski tranzitni autobus se uz kripu konica zaustavio na
stanici. Beker je podigao pogled. Vrata autobusa su se zatresla i otvorila, ali
niko nije silazio. Dizel motor ponovo zagrme, ali ba dok je autobus polazio,
troje tinejdera se pojavie iz jednog bara i potrae za njim, viui i maui.
Motor se ponovo utia, i klinci pojurie da stignu autobus.
Tridesetak metara iza njih, Beker je zurio u krajnjoj neverici. Vid mu se
odjednom razbistrio, ali znao je da ono to vidi ne moe biti mogue. Bila je to
ansa od jedan prema milion.
Haluciniram.
Meutim, kad su se vrata autobusa otvorila, klinci se nagurae oko njih da se
ukrcaju. Beker je ponovo ugleda. Ovog puta je bio siguran. Ugledao ju je, jasno
osvetljenu maglovitim svetlom svetiljke na uglu.
Putnici su se popeli u autobus, i motor ponovo zabrunda. Beker iznenada potra
punom brzinom, a neobina pojava mu se ureza u svesti - crni ru, bljetava
senka na kapcima i ta kosa... zailjena navie, u tri odvojena iljka. Crvena,
bela i plava.
Dok je autobus polazio, Beker je jurio ulicom, zapahnut tragom ugljen--monoksida
koji je ostajao za vozilom.
"Espera!" povikao je, trei za autobusom.
Bekerove kordovske mokasine letele su ulicom. Meutim, nije ga krasila njegova
uobiajena spretnost igraa skvoa; oseao je da gubi ravnoteu. Mozak je teko
drao korak sa nogama. Proklinjao je barmena i umor zbog vremenske razlike.
Autobus je bio jedan od najstarijih dizelaa u Sevilji, i na sreu po Bekera, II
prvoj brzini je radio dugo i naporno. Beker je oseao kako mu vreme istie.
Morao je da stigne autobus pre nego to promeni brzinu.
Dvocevni auspuh je izbacio oblak gustog, crnog dima dok se voza spremno da
prebaci u drugu brzinu. Beker se trudio da tri bre. Kada je doao u ravan sa
stranjim branikom, pomeri se udesno. Trao je iza autobusa. Mogao je da vidi
zadnja vrata - kao na svim autobusima u Sevilji, bila su Sirom otvorena: jeftini
klima ureaj.
to je traila i poela da prelee pogledom preko brojki. "U pravu si, ed.
TRANSLTR radi punom parom. Utroak struje je ak i malo prevelik; preko pola
miliona kilovat-asova od jue u pono." 1 "Dakle, ta nam to govori?"
Mid je bila zbunjena. "Nisam sigurna. udno je." """ "eli li da jo jednom
proveri podatke?"
Pogledala ga je sa neodobravanjem. Postojale su dve stvari koje se kod Mid
Milken nikada nisu dovodile u pitanje. Jedna od njih su bili njeni podaci.
Brinkerhof je ekao dok je ona prouavala brojke.
"Uh", naposletku je zagunala. "Jueranja statistika izgleda dobro: 237 ifara
reeno. SSD, 874 dolara. Proseno vreme po ifri, neto preko est minuta.
Utroak struje, proseno. Poslednja ifra koja je ula u TRANSLTR..." Ona
zastade.
"Staje bilo?"
"udno", rekla je. "Poslednji fajl na jueranjem registru uao je u TRANSLTR u
11:37."
"Pa?"
"Pa, TRANSLTR reava ifre na otprilike svakih est minuta. Poslednji fajl za
odreeni dan obino ide blie ponoi. Sasvim sigurno se ne ini da je..." Mid
odjednom zastade i zinu.
Brinkerhof skoi. "Staje!"
Mid je u neverici zurila u izvetaj. "Taj fajl? Taj koji je sino uao u
TRANSLTR?"
"Da?"
"Jo ga nije resio. Njegovo vreme ulaska je bilo 23:37:08 - ali nema vremena
deifrovanja." Mid je prevrtala listove. "M jue ni danas!"
Brinkerhof slegnu ramenima. "Moda momci sprovode neku teku dijagnostiku."
Mid odmahnu glavom. "Teku osamnaest sati?" Zastala je. "Malo verovatno. Pored
toga, podaci o ulazu kau daje u pitanju spoljanji fajl. Tre-halo bi da
pozovemo Stratmora."
"Kui?" Brinkerhof proguta knedlu. "U subotu uvee?"
"Ne", ree Mid. "Koliko ja poznajem Stratmora, on se ve bavi ovim. Kladim se u
ta god hoe daje ovde. Samo predoseaj." Midini predose-uji su bili ona
druga stvar u koju nije trebalo sumnjati. "Hajde", ree ona, listajui. "Idemo
da vidimo da li sam u pravu."
Hi inkerhof je poao za Mid u njenu kancelariju. Ona sede i poe da ba-rata
tipkama Velikog brata poput virtuoza na orguljama.
Hiinkerhof podie pogled ka nizu monitora na zidu, na ijim ekranima |sijao grb
Agencije. "Spijunirae Kriptografsko ODJELJENJE?" nervozno je rekao.
"Ne", odgovorila je. "Volela bih da mogu, ali to je zabranjeno. Bez video--
nadzora. Bez zvuka. Bez bilo ega. Stratmorova nareenja. Sve to imam jesu
lista dolazaka i osnovne stvari u vezi sa TRANSLTR-om. Sreni smo to smo i
toliko dobili. Stratmor je eleo potpunu izolaciju, ali Fontejn je insistirao na
osnovnim merama."
Brinkerhof je bio zbunjen. "Nemate video-snimke Kriptografskog ode-ljenja?"
"Zato?" upitala je, ne okreui se od monitora. "Ti i Karmen traite malo vie
privatnosti?"
Brinkerhof proguna neto nerazumljivo.
Mid je pritisnula jo nekoliko tipki. "Traim podatke o kretanju Strat-morovog
lifta." Za trenutak je prouavala monitor, a potom zadobova prstima po stolu.
"On je ovde", rekla je kao da se to podrazumeva. "Sada je na Kriptografskom
odeljenju. Pogledaj ovo. Kad ve priamo o dugom radnom vremenu - uao je jue
rano ujutro, i lift mu se od onda nije ni pomerio. Ne vidi se daje upotrebljavao
svoju identifikacionu karticu na glavnim vratima. Dakle, definitivno je ovde."
Brinkerhof odahnu sa olakanjem. "Dakle, ako je Stratmor tamo, sve je u redu,
zar ne?"
Mid je za trenutak razmiljala. "Moda", naposletku je odluila.
"Moda?"
"Trebalo bi da ga pozovemo i proverimo."
Brinkerhof zajea. "Mid, on je zamenik direktora. Siguran sam da sve dri pod
kontrolom. Hajde da ne dovodimo u pitanje..."
"Ma daj, ed - ne budi dete. Samo radimo svoj posao. Neto neoekivano se
pojavilo u podacima i mi samo proveravamo. Pored toga", dodala je, "elela bih
da podsetirn Stratmora da ga Veliki brat posmatra. Da dobro razmisli pre nego
to ponovo ishitreno isplanira da spase svet." Mid podie slualicu i poe da
okree broj.
Brinkerhof nije izgledao ubeeno. "Stvarno misli da treba da ga uzne-mirava?"
"Ne uznemiravam gaja", ree Mid, dobacivi mu slualicu. "Nego ti."
Molim?" Promucala je Mid sa nevericom. "Stratmor tvrdi da nai
XVJLpodaci nisu ispravni?" ;i, Brinkerhof klimnu glavom i spusti slualicu.
"Stratmor je porekao daje TRANSLTR zaglavljen najednom fajlu ve osamnaest
sati?"
"Bio je sasvim prijatan po pitanju itave stvari." Brinkerhof je blistao,
zadovoljan to je preiveo taj telefonski razgovor. "Uveravao me je da TRANSLTR
radi sasvim dobro. Rekao je da reava ifre na svakih est minuta, i to upravo
sada. Zahvalio mi je to proveravam kako je."
"Lae", brecnu se Mid. "Vodim ovu statistiku podataka iz Kriptograf-skog
odeljenja ve dve godine. Podaci nikada nisu bili pogreni."
"Uvek postoji prvi put", leerno ree on.
Prostrelila ga je prekornim pogledom. "Ja sve podatke proveravam dva puta."
"Pa... zna ta kau za kompjutere. Kada neto zeznu, bar su dosledni u tome."
Mid se okrenu i pogleda ga. "Ovo nije smeno, ed! Zamenik direktora je upravo
drsko slagao nekoga iz direktorove kancelarije. Ja elim da znam zato!"
Brinkerhof iznenada poele da je nije pozvao da se vrati. Razgovor sa StratmoFom
ju je samo izazvao. Jo od afere Skipjack, kad god bi osetila da se neto
sumnjivo deava, prolazila je kroz jezivu transformaciju od kokete do demona.
Nije bilo niega to bi je moglo zaustaviti sve dok ne resi stvar.
"Mid, jeste mogue da nai podaci nisu ispravni", odluno ree Brinkerhof.
"Hou da kaem, razmisli o tome - fajl koji je zakoio TRANSLTR osamnaest sati?
To je neuveno. Idi kui. Kasno je."
Prezrivo ga je pogledala i bacila izvetaj na pult. "Ja verujem podacima.
Instinkt mi govori da su tani."
Brinkerhof se namrti. ak ni direktor vie nije dovodio u sumnju instinkte Mid
Milken - imala je tu neshvatljivu naviku da uvek bude u pravu.
"Neto se deava", rekla je. "I ja nameravam da saznam ta."
31
Daba se promuklo nasmeja. "Mid... sasluaj me. Skipjack je bio lo. Stratmor
je uprskao. Ali idemo dalje - to je gotovo." Sa druge strane je usle-dila podua
pauza, i Daba shvati daje preterao. "Izvini, Mid. Znam da si ti nastradala
zbog itavog tog cirkusa. Stratmor je pogresio. Znam ta misli o njemu."
"Ovo nema nikakve veze sa Skipjackom", odluno je rekla.
Kako da ne, pomislio je Daba. "uj, Mid, ja ne marim za Stratmora kako god
okrene. Hou da kaem, ovek je kriptograf. Svi su oni u osnovi sebini upci.
Podaci su im potrebni za jue. Svaki prokleti fajl je upravo onaj koji bi mogao
da spase svet."
"ta eli da kae?"
Daba uzdahnu. "elim da kaem da je Stratmor luak kao i svi ostali. Ali takoe
elim da kaem da voli TRANSLTR-a vie nego tu svoju prokletu enu. Da postoji
nekakav problem, pozvao bi me."
Mid je dugo utala. Naposletku uzdahnu. "Dakle, kae da su moji podaci
pogreni?"
Daba se zacereka. "Postoji li tamo nekakav eho?"
Ona se nasmeja.
"Vidi, Mid. Poalji mi radni nalog. Doi u u ponedeljak da proverim tvoju
mainu. U meuvremenu, gubi se dovraga odavde. Subota je uvee. Idi se valjaj po
krevetu sa nekim, ili neto slino."
Ona uzdahnu. "Pokuavam, Daba. Veruj mi, pokuavam."
jena da nije mogao da vidi kako su obuena. Nigde nije video ni nagovestaj
britanske zastave. Bilo je oigledno da nikako nee moi da ue u gomilu a da ga
ne izgaze. Neko u njegovoj blizini poe da povraa.
Divno. Beker je zagunao. Krenuo je dalje sprejom iscrtanim hodnikom.
Prostorija se suavala u uski tunel prekriven ogledalima, koji je izlazio na
spoljanji plato sa razbacanim stolovima i stolicama. Plato je bio pretrpan
pankerima, ali za Bekera je to bio izlaz koji je vodio ka savrenom blaenstvu -
letnje nebo se otvaralo nad njim a muzika se gubila u daljini.
Ne obazirui se na radoznale poglede, Beker je uao u masu. Olabavio je kravatu
i sruio se u stolicu za najbliim slobodnim stolom. inilo mu se daje itava
venost prola otkako gaje tog jutra pozvao Stratmor.
Nakon stoje sklonio prazne pivske flae sa stola, Beker zagnjuri glavu u ake.
Samo nekoliko minuta, pomislio je.
Osam kilometara odatle, ovek sa naoarima sa icanim okvirom sedeo je na
stranjem seditu taksi vozila fijat, koje je nekontrolisanom brzinom jurilo
prigradskim putem.
"Embrujo", progunao je, podseajui vozaa na odredite.
Voza klimnu glavom, posmatrajui u retrovizoru svoju udnu muteriju.
"Embrujo", promrmljao je za sebe. "Svake veeri sve lua gomila."
Panker je urlao na Bekera. "Megan pripada mom prijatelju Eduardu! Kloni je se!"
"Gde je ona?" Bekerovo srce je udaralo kao ludo.
"Jebi se!"
"U pitanju je hitan sluaj!" Beker se brecnuo. Zgrabio je klinca za rukav. "Kod
nje je prsten koji mi pripada. Platiu joj za njega! I to mnogo!"
Dvobojni se ukopa na mestu i prsnu u histerian smeh. "Hoe da kae daje ono
runo, zlatno smee tvoje?"
Beker razrogai oi. "Video si ga?"
Dvobojni prepredeno klimnu glavom.
"Gde je?" pitao je Beker.
"Nemam pojma." Dvobojni se cerekao. "Megan je bila ovde, pokuavajui da ga
utopi."
"Pokuavala je da ga proda
"Ne brini, matori, nije imala sree. Ima odvratan ukus za nakit."
"Jesi li siguran da ga niko nije kupio?"
"Je 1" me ti to zeza? Za etiri stotke? Rekao sam joj da u joj dati pedeset,
ali ona je htela vie. Pokuavala je da kupi avionsku kartu - bez rezervacije."
Beker je oseao kako mu je sva krv nestala iz lica. "Za gde?"
"Jebeni Konektikat", brecnu se Dvobojni. "Edi je odlepio."
"Konektikat?"
"Sranje, da. Vraa se kod mamice i tatice u predgrae. Mrzi pansku porodicu u
koju je smetena. Tri brata Spanca su je stalno muvala. Nije bilo jebene tople
vode."
Beker je oseao kako mu se stee grlo. "Kada polazi?"
Dvobojni podie pogled. "Kada?" Nasmejao se. "Do sada je ve davno otila.
Otila je na aerodrom jo pre nekoliko sati. Najbolje mesto da utopi prsten -
bogati turisti i ta sranja. im dobije lovu, odlee."
Tupi oseaj munine razlio se Bekerovim stomakom. Ovo je nekakva bolesna ala,
zar ne? Za trenutak je stajao nepomino. "Kako se preziva?"
Dvobojni je razmiljao, potom slegnu ramenima.
"Koji je njen let?"
"Pomenula je Ganda-liniju."
"Ganda-liniju?"
168
Den Braun
Den Braun
176
Den Braun
Suzan je stajala sama u slabo osvetljenoj tiini vora 3. Zadatak koji je imala
pred sobom bio je jednostavan: pristupiti Hejlovom terminalu, pronai njegov
primerak kljua, a potom obrisati sve tragove njegove komunikacije sa Tankadom.
Nigde nije smelo da bude ni pomena o Digitalnoj tvravi.
Prvobitni strah koji je oseala pri pomisli da e sauvati klju i otkljuati
Digitalnu tvravu ponovo ju je muio. Nije elela da izaziva sudbinu; do sada su
imali sree. Nort Dakota se kao nekim udom pojavio ba njima ispred nosa i sada
je bio zatvoren. Jedino je bilo nejasno staje uradio Dejvid; morao je da pronae
drugi klju. Suzan se nadala da napreduje.
Dok je zalazila dublje u unutranjost vora 3, pokuavala je da razbistri misli.
Bilo je udno to se oseala toliko nelagodno na tako poznatom me-stu. Sve u
voru 3 joj se u mraku inilo nepoznatim. Meutim, bilo je tu jo neega. Suzan
je za trenutak oklevala, bacivi pogled na neispravna vrata. Nije bilo izlaza.
Dvadeset minuta, pomislila je.
Dok se okretala ka Hejlovom terminalu, osetila je neobian miris nalik mousu -
miris koji sasvim sigurno nije pripadao voru 3. Pitala se da li je mogue da se
dejonizator pokvario. Miris joj je na neki neodreen nain bio poznat, i bio je
praen uznemirujuim trncima. Zamislila je Hejla, zakljuanog ispod, u svojoj
ogromnoj eliji koja se pui. Da lije neto zapalio? Podigla je pogled ka
ventilacionim otvorima i udahnula. Meutim, inilo se da miris dolazi iz
neposredne blizine.
Suzan baci pogled ka pregradnim vratima ajne kuhinje. Istog trenutka je
prepoznala miris. Bila je to kolonjska voda... i miris znoja.
Nagonski je ustuknula, nepripremljena na ono to je ugledala. Iza letvica vrata
ajne kuhinje dva oka su zurila u nju. Bio je potreban samo trenutak da uasna
istina dopre do nje. Greg Hejl nije bio zakljuan u podnivoima bio je u voru 3!
Iskrao se uz merdevine pre nego to je Stratmor zatvorio vrata u podu. Bio je
dovoljno snaan da sam otvori vrata.
Suzan je jednom ula da isti uas moe da paralie - sada je znala da je to
samo pria. One iste sekunde kada je njen mozak shvatio ta se deava, bila je u
pokretu - posrtala je natrag kroz mrak sa samo jednom milju u gla vi: pobei.
Zvuk lomljave iza nje usledio je istog trenutka. Hejl je bez reci sedeo na
tednjaku, a potom je ispruio noge poput dva borbena ovna. Vrata izleteSc i,
aiki. Hejl se bacio ti prostoriju i sigurnim koracima pojurio a njom.
dao, video je da nije onako uglaena kao to je isprva pomislio. Oi su joj bile
oteene i krvave, a leva podlaktica oteena. Ispod crvenkaste mrlje na ruci meso
je bilo plavo. , Isuse, pomislio je Beker. Intravenozne droge. Ko bi rekao?
"Izlazi!" povikala je. "Samo izai!"
Beker je istog trenutka zaboravio na prsten, Agenciju, sve. Saoseao je sa
devojkom. Roditelji su je verovatno poslali ovamo na nekakvu pripremnu nastavu
pre upisa na fakultet, opremivi je VISA karticom - a ona je zavrila sasvim
sama u toaletu usred noi, drogirajui se.
"Jesi li dobro?" upitao je, povlaei se ka vratima.
"Dobro sam." Govorila je sa visine. "Moe sada da ode!"
Beker se okrenuo da poe. Bacio je poslednji pogled, ispunjen tugom, na njenu
podlakticu. Nita ne moe da uradi, Dejvide. Ostavi je na miru.
"Odmah!" zaurlala je.
Beker klimnu glavom. Dok je izlazio, tuno joj se osmehnuo. "Pazi na sebe."
" 9r Xar to nije bilo lako?" rekla je Mid uz prezriv osmeh kad joj je Brin-
-Jkerhof pruio klju od Fontejnove kancelarije.
Brinkerhof je delovao poraeno.
"Obrisau snimak pre nego to poem", obeala je Mid. "Osim ako ga ti i tvoja
ena elite za svoju privatnu kolekciju."
"Samo uzmi prokletu listu", odvratio je ljutito. "A zatim se gubi odatle!"
"Si, sefior", zagugutala je sa snanim portorikanskim akcentom. Nami-gnula mu je
i zaputila se kroz salon ka Fontejnovim dvokrilnim vratima.
Privatna kancelarija Lilenda Fontejna nimalo nije liila na ostatak direktorskih
prostorija. Nije bilo slika, preterano mekih fotelja, fikusa, antikvitet-nih
satova. Njegov lini prostor je bio u slubi efikasnosti. Njegov radni sto sa
povrinom prekrivenom staklom i crna kona fotelja nalazili su se ispred
ogromnog prozora koji se protezao preko itavog zida. Tri arhivna ormaria
stajala su u uglu, pored malog stola sa aparatom za kafu. Mesec se popeo visoko
na nebu iznad Fort Mida, a blaga svetlost koja je dopirala kroz prozor
potcrtavala je oskudnost nametaja.
Sta ja to, kog avola, radim? pitao se Brinkerhof.
Mid je otila do tampaa i zgrabila listu fajlova. Naprezala se da vidi u
mraku. "Ne mogu da proitam podatke", poalila se. "Upali svetio."
"itae ih napolju. A sada doi."
Meutim, Mid se oigledno izvrsno zabavljala. Poigravala se sa Brin-kerhofom -
prila je prozoru i nakrivila listu kako bi mogla bolje da vidi.
"Mid..."
I dalje je itala.
Brinkerhof se nervozno premetao sa noge na nogu na pragu. "Mid... hajde. Ovo
su direktorove privatne odaje."
"Ovde je negde", mrmljala je, prouavajui listu. "Stratmor je zaobiao Oklopnu
rukavicu, sigurna sam u to." Prila je blie prozoru.
Brinkerhof se preznojavao. Mid je i dalje itala.
Nakon nekoliko trenutaka, zinula je od uzbuenja. "Znala sam! Stratmor je to
uradio! Zaista jeste! Idiot!" Podigla je papir i zamahala njime. "Zaobiao je
Oklopnu rukavicu! Pogledaj!"
Brinkerhof je preneraeno zurio za trenutak, a potom potra preko direktorove
kancelarije. Priljubio se uz Mid, ispred prozora. Pokazivala je na kraj liste.
Brinkerhof je sa nevericom itao. "Staje..."
-
Beker je koraao preko aerodromske glavne sale ka nizu javnih
govornica. Zastao je i okrenuo se. Iza njega je ila devojka koju je upravo
iznenadio u toaletu. Mahnula mu je daje saeka. "Gospodine, stanite!"
Staje sada? gunao je u sebi. Hoe da me tui zbog naruavanja privatnosti?
Devojka je vukla svoju torbu i ila ka njemu. Kada je stigla do njega, na licu
je imala irok osmeh. "Izvinjavam se to sam tamo vikala na vas. Samo ste me
prepali."
"Nije problem", uveri je Beker, pomalo zbunjen. "Bio sam na pogrenom mestu."
"Ovo e vam zvuati suludo", rekla je, zatreptavi krvlju podlivenim oima, "ali
da ne biste sluajno mogli da mi pozajmite neto novca?"
Beker je zurio u nju u neverici. "Novca za ta?" pitao je. Nemam name-ru da
sponzoriem tvoje drogiranje, ako si to htela.
"Pokuavam da se vratim kui", rekla je plavua. "Moete li da mi pomognete?"
"Zakasnila si na avion?"
Klimnula je glavom. "Izgubila sam kartu. Nisu hteli da me puste da se ukrcam.
Ljudi iz avio-kompanija umeju da budu pravi kreteni. Nemam gotovine da kupim
novu kartu."
"Gde su ti roditelji?" pitao je Beker.
"U Sjedinjenim Dravama."
"Moe li da ih nazove?"
"Ne. Ve sam probala. Mislim da provode vikend na neijoj jahti."
Beker je odmeravao devojinu skupu garderobu. "Nema kreditnu karticu?"
"Imala sam, ali ju je moj tata otkazao. Misli da se drogiram."
"Da li se drogira?" pitao je Beker, bezizraajnog lica, posmatrajui njenu
oteenu podlakticu.
Devojka ga prostreli uvreenim pogledom. "Ne, naravno!" Neduno c uzdahnula, i
Beker je istog trenutka stekao utisak da ga lae.
"Hajde", rekla je, "izgledate kao bogat ovek. Zar ne moete da mi po zajmite
neto novca da stignem kui? Mogla bih vam ga kasnije poslati."
Beker je mislio da e sva gotovina koju bude dao ovoj devojci zavrili u rukama
nekog dilera droge u Trijani. "Kao prvo", rekao je, "nisam bogat
ovek -ja sam predava. Ali evo ta u uraditi..." Prihvatiu tvoju igru, eto
ta u uraditi. "ta kae na to da ti platim kartu kreditnom karticom?"
Plavua je zurila u njega, krajnje zapanjena. "Uinili biste to?" promucala je,
oiju razrogaenih u nadi. "Kupili biste mi kartu do kue? Oh, Boe, hvala vam!"
Beker je ostao bez reci. Oigledno nije dobro procenio situaciju.
Devojka mu se baci oko vrata. "Imala sam grozno leto", guila se od osea-nja,
gotovo grunuvi u pla. "Oh, hvala vam! Moram da odem odavde!"
Beker joj je mlitavo uzvratio zagrljaj. Devojka ga pusti, i on ponovo baci
pogled na njenu podlakticu.
Uhvatila je njegov pogled. "Grozno, zar ne?"
Beker klimnu glavom. "Mislio sam da si rekla da se ne drogira."
Devojka se nasmeja. "To je nalepnica sa tetovaom! Ogulila sam pola koe
pokuavajui daje skinem. Mastilo se razmazalo."
Beker pogleda paljivije. Pod fluorescentnim svetlom, zamrljane ispod crvenkaste
otekline na njenoj ruci, mogao je da vidi slabane obrise nekakvog natpisa -
reci nakrabane na koi.
"Ali... ali tvoje oi", rekao je Beker, oseajui se glupo. "Skroz su crvene."
Nasmejala se. "Plakala sam. Rekla sam vam, propustila sam let."
Beker ponovo pogleda reci napisane na njenoj ruci.
Namrtila se. Bilo joj je neprijatno. "Uh, i dalje moete da proitate, zar ne?"
Beker se nagnu blie. Mogao je da ih proita. Poruka je bila kristalno jasna.
Dok je itao etiri izbledele reci, proteklih dvanaest sati mu sevnu pred oima.
Dejvid Beker se ponovo naao i sobi hotela Alfonso XIII. Debeli Nemac je
pokazivao na sopstvenu podlakticu i govorio na nepravilnom engleskom: Fock off
und die.
"Jeste li dobro?" pitala je devojka, posmatrajui zapanjenog Bekera.
Nije podizao pogled sa njene ruke. Vrtelo mu se u glavi. Te etiri reci
nimrljane preko njene koe nosile su veoma jednostavnu poruku: ODJEBI I UMRI.
Plavua osramoeno spusti pogled na rei. "Jedan moj prijatelj ih je napisao...
prilino glupo, arne?"
Beker nije mogao da progovori. Fock off und die. Nije mogao da pove-nijo. Nemac
ga nije vreao - pokuavao je da mu pomogne. Beker podie po-jtli"d na devojino
lice. Pod fluorescentnim svetlom aerodromske hale mogao ji" tla vidi slabane
tragove crvene i plave boje u devojinoj svetloj kosi.
"T-ti..." mucao je Beker, .urei u njene neprobuene ui. "Da ne nosi Nluajno
minue?"
I Vvojka ga je udno pogledala. 11 depu je pronala mali predmet i izvadila ga
Beker je zurio u piivcak u oMiku lobanje koji joj se klatio u ruci.
"Mindua na klip?" piomm JIO |i
"Pa da", odgovorila je devojka. "Uasno se plaim ij".ala."
II
Nije odgovarala.
Zaalio je to je nepotrebno skoio na nju. Nervi su mu bili oslabljeni. Sa
suvie toga je morao da se nosi. Na umu su mu bile mnoge stvari - stvari za koje
Suzan Fleer nije znala - stvari koje joj nije rekao i za koje se molio da
nikada nee morati da joj kae.
"ao mi je", neno je rekao. "Recite mi ta se dogodilo."
Okrenula se. "Nije vano. Krv nije moja. Samo me odvedite odavde."
"Jeste li povreeni?" Stratmor joj spusti ruku na rame. Suzan ustuknu. On spusti
ruku i odvrati pogled. Kada ju je ponovo pogledao, inilo se da ona zuri preko
njegovog ramena u neto na zidu.
Tamo, u mraku, mala tastatura je sijala svom snagom. Stratmor poe za njenim
pogledom i namrti se. Nadao se da Suzan nee primetiti bljetavu komandnu
tablu. Osvetljena tastatura kontrolisala je njegov privatni lift. Stratmor i
njegovi uticajni gosti su ga koristili da bi dolazili u Kriptografsko ODJELJENJE
i odlazili iz njega a da ostalo osoblje o tome nema pojma. Taj lini lift se
sputao petnaest metara ispod kupole Kriptografskog odeljenja, a polom se
postrance kretao duinom od 100 metara kroz ojaani podzemni tunel do podnivoa
glavnog kompleksa Agencije za nacionalnu SIGURNOST. Lift koji je povezivao
Kriptografsko ODJELJENJE sa Agencijom imao je napajanje u glavnom kompleksu;
radio je uprkos nestanku struje u Kriptografskom odeljenju.
Stratmor je sve vreme znao da lift radi, ali to nije pomenuo ak ni kada je
Suzan poela da lupa na glavni izlaz u prizemlju. Nije smeo da dozvoli da Suzan
izae napolje - ne jo. Pitao se koliko e toga morati da joj kae kako ne bi
napustila ODJELJENJE.
Suzan se progura pored Stratmora i pritra stranjem zidu. Ljutito je pri-
tiskala osvetljene tipke.
"Molim vas", molila gaje. Ali vrata se nisu otvarala.
"Suzan", tiho je rekao Stratmor. "Potrebna je lozinka."
"Lozinka?" ljutito je ponovila. Netremice je gledala u komande. Ispod glavne
tastature nalazila se jo jedna tastatura - manja, sa siunim tipkama. Svaka
tipka je bila oznaena po jednim slovom abecede. Suzan se okrenu ka njemu. "Koja
je lozinka!" viknula je.
Suzan za trenutak razmisli, potom teko uzdahnu. "Suzan, sedite."
Suzan je izgledala kao da ne moe da poveruje svojim uima.
"Sedite", ponovio je naelnik odlunim glasom.
"Pustite me napolje!" Suzan baci nesiguran pogled ka otvorenim vratima
naelnikove kancelarije.
Stratmor je posmatrao uspanienu Suzan Fleer. Mirno se zaputio ka vra-tima
kancelarije. Iskoraio je na oinorite i zagledao se u tamu. Nigde nije mnpao
tla vidi Hejla. Slratmoi ponovo zakorai u kancelariju i zatvori vrata, nasloni
stolicu na njih kako hi ostala zatvorena, vrati se do svog rad-
nog stola i izvadi neto iz fioke. Pod bledim svetlom monitora Suzan je vi-dela
ta dri u ruci. Prebledela je. Bio je to pitolj.
Stratmor povue dve stolice i postavi ih u sredinu prostorije. Okrenuo ih je ka
zatvorenim vratima. Potom je seo. Podigao je beretu poluautomatik koja je
blistala pod slabim svetlom i sigurnom rukom naciljao u otrkinuta vrata.
Trenutak kasnije spustio je pitolj u krilo.
Progovorio je sveanim glasom. "Suzan, ovde smo bezbedni. Moramo da razgovaramo.
Ako Greg Hejl proe kroz ta vrata..." Nije zavrio reenicu.
Suzan je bila bez reci.
Stratmor joj uputi pogled kroz prigueno svetio u svojoj kancelariji. Rukom je
potapao stolicu pored svoje. "Suzan, sedite. Moram neto da vam kaem." Nije se
ni pomerila. "Kada zavrim", rekao je, "rei u vam lozinku za pokretanje lifta.
Moi ete da odluite da li elite da odete ili ne."
Nastade duga pauza. U magnovenju, Suzan se pokrenu i sede pored Strat-mora.
"Suzan", poeo je, "nisam bio sasvim iskren prema vama."
73
D
"Gospodine?"
Beker je prepoznao glas. Bila je to ona devojka. Stajala je na drugom ulazu,
malo dalje u dvorani, stegnuvi svoju torbu u naruju. Sada je izgledala
preplaenija nego ranije.
"Gospodine?" upitala je drhtavim glasom. "Nikada vam nisam rekla kako se zovem.
Kako to da znate moje ime?"
EOGUUE 74
Direktor Liland Fontejn je bio planina od oveka - ezdesettrogodinjak, kratko
podian u vojnikom stilu i krutog dranja. Mastilo-crne oi nalikovale su
ugljevlju kada se iznervira, to se esto deavalo. Uspinjao se le-stvicom
inova unutar Agencije zahvaljujui napornom radu, vestom planiranju i
zasluenom potovanju koje je stekao kod svojih prethodnika. Bio je prvi
Amerikanac afrikog porekla koji je postao direktor Agencije za nacionalnu
SIGURNOST, ali niko nikada nije pominjao tu injenicu; Fontejnova politika je
bila dosledno lepa kada je boja koe u pitanju, a osoblje je mudro sledilo
njegov primer.
Fontejn je ostavio Mid i Brinkerhofa da stoje dok je prolazio kroz nemi ritual
pripremanja olje gvatemalske kafe. Potom je seo za svoj radni sto, ostavio ih
da i dalje stoje, i poeo da ih ispituje kao decu u kancelariji direktora kole.
Mid je bila zaduena za priu - za objanjavanje neobinog sleda dogaaja koji
ih je naveo da zadru u svetost Fontejnove kancelarije.
"Virus?" hladno je upitao direktor. "Vas dvoje mislite da imamo virus?"
Brinkerhof je oklevao.
"Da, gospodine", hitro je odgovorila Mid.
"Zato to je Stratmor zaobiao Oklopnu rukavicu?" Fontejn je posma-trao listu
koja je bila pred njim.
"Da", rekla je ona. "A tu je i fajl koji nije deifrovan ve preko dvadeset
sati!"
Fontejn se namrti. "Ili bar tako kau vai podaci."
Mid se spremala da se pobuni, ali zadra jezik za zubima. Opredelila se za
drugaiji pristup. "Kriptografsko ODJELJENJE je zamraeno."
Fontejn podie pogled, oigledno iznenaen.
Mid potvrdi kratkim klimanjem glave. "Sva struja je iskljuena. Daba je mislio
da bi moglo biti..."
"Pozvali ste Dabu?"
"Da, gospodine, ja..."
"Dabu?" Fontejn ljutito ustade. "Zato, do avola, niste pozvali Strat-mora?"
"Jesmo!" branila se Mid. "kekao je daje sve u redu."
Fontejn je ustajao, ;i grudi su mu se nadimale. "U tom sluaju, nemamo nikakvog
razloga da sumnjamo," Njegov ton je govorio daje razgovor zavren. Otpio je
gutljaj kafe. "A sada e te me izviniti, moram da radim."
"Suzan", poeo je, "nije trebalo da doe do ovoga." Provukao je ruku kroz kosu.
"Postoje neke stvari koje vam nisam rekao. Ponekad ovek na mom poloaju..."
Stratmoru zadrhta glas, kao daje iznosio bolnu ispovest. "Ponekad je ovek na
mom poloaju primoran da lae ljude koje voli. Danas je bio jedan od takvih
dana." Tuno ju je posmatrao. "Ono to se spremam da vam kaem, nikada nisam
planirao da kaem... ni vama... niti bilo kome."
Suzan oseti marce. Stratmorovo liceje bilo smrtno ozbiljno. Oigledno je
postojao neki aspekt njegovog posla sa kojim nije bila upoznata. Suzan sede.
Nastade duga stanka za vreme koje je Stratmor zurio u tavanicu, prikupljajui
misli. "Suzan", naposletku je rekao drhtavi glasom, "ja nemam porodicu." Vratio
je pogled na nju. "Nemam brak koji bi bio vredan pomena. itav moj ivot je moja
ljubav prema ovoj zemlji. Moj ivot je bio moj posao ovde u Agenciji."
Suzan gaje bez reci sluala.
"Kao to ste moda pogodili", nastavio je, "planirao sam da se uskoro povuem.
Meutim, eleo sam da se povuem dostojanstveno. eleo sam da se povuem znajui
da sam zaista uinio neto vredno."
"Ali " jeste uinili neto vredno", Suzan u sebe kako govori. "Napravili ste
TRANSLTR."
inilo se da je Stratmor ne uje. "U toku poslednjih nekoliko godina, na posao
ovde u Agenciji postajao je sve tei i tei. Suoili smo se sa neprijateljima za
koje nikada nisam ni mogao da pretpostavim da e nam se suprotstaviti. Govorim o
naim dravljanima. Advokatima, fanatinim pristalicama ljudskih prava,
Fondaciji za elektronske granice - svi su oni odigrali svoju ulogu, ali u
pitanju je i neto vie od toga. Radi se o narodu. Ljudi su izgubili veru.
Postali su paranoini. Odjednom vide nas kao neprijatelje. Ljudi poput vas ili
mene, ljudi koji zaista ele sve najbolje svojoj naciji - takvi ljudi odjednom
moraju da se bore za pravo da slue svojoj zemlji. Mi vie nismo uvari mira.
Sada smo prislukivai, voajeri, oni koji ugroavaju ljudska prava." Stratmor
duboko uzdahnu. "Naalost, na svetu ima naivnih ljudi, ljudi koji ne mogu da
zamisle uas sa kojim bi morali da se suoe da se mi nismo umeali. Iskreno
verujem da je na nama da ih spasimo od njihovog sopstvenog neznanja."
Suzan je ekala da uje poentu njegove prie.
Stratmor je umorno zurio u pod. Potom podie pogled. "Suzan, sasluajte me",
rekao je, neno joj se osmehnuvi. "Zeleete da me zaustavite, ali me
sasluajte. Ve dva meseca dekodiram Tankadovu elektronsku potu. Kao to moete
da pretpostavile, bio sam zapanjen kada sam prvi put proitao njegove poruke
Nort Dakoli u kojima govori o nereivom algoritmu po imenu Digitalna tvrdava.
Nisam verovao daje to mogue. Meutim, svaki put kada bih naiao na novu poruku,
Tankado je zvuao sve uverljivije.
Stratmor se nasmeja. "Jednostavno. Kod nas procuri informacija. itav svet sazna
za postojanje TRANSLTR-a."
Suzan zinu od uda.
"Jednostavno reeno, Suzan, pustimo da istina dospe na ulice. Kaimo itavom
svetu da Agencija ima kompjuter koji moe da resi svaki algoritam izuzev
Digitalne tvrave."
Suzan je bila zapanjena. "Dakle, svi e pohrliti da se prebace na Digitalnu
tvravu... ne znajui da mi moemo da je resimo!"
Stratmor klimnu glavom. "Upravo tako." Nastade duga stanka. "Zao mi je to sam
vas slagao. Pokuaj da se izmeni Digitalna tvrava je prilino krupna stvar i
nisam eleo da budete umeani."
"Ja... razumem", polako je odgovorila, jo se oporavljajui od genijalnosti
itave zamisli. "Ne ide vam loe laganje."
Stratmor se zacereka. "Godine iskustva. Laganje je bio jedini nain da vas drim
podalje od te zavrzlame."
Suzan klimnu glavom. "A koliko je tano velika ta zavrzlama?"
"Gledate u nju."
Suzan se nasmei po prvi put za poslednjih sat vremena. "I plaila sam se da
ete to rei."
On slegnu ramenima. "Kada Digitalna tvrava bude tamo gde treba, oba-vestiu
direktora."
Suzan je bila zadivljena. Stratmorov plan je bio prava revolucija u globalnoj
obavetajnoj praksi ija se veliina nikada ranije nije mogla ni zamisliti. I
pokuavao je da ga ostvari bez iije pomoi. Uz to je i izgledalo da bi mu moglo
uspeti. Klju je bio u prizemlju. Tankado je mrtav. Tankadovog partnera su
otkrili.
Suzan zastade.
Tankado je mrtav. To se inilo veoma zgodnim. Pomislila je na sve lai koje joj
je Stratmor rekao i iznenada osetila kako je podilaze marci. Zbunjeno je
pogledala u naelnika. "Da li ste vi ubili Enesia Tankada?"
Stratmor je iznenaeno pogleda. Odmahnuo je glavom. "Naravno da nisam. Nije bilo
potrebe da se Tankado ubije. Zapravo, vie bi mi odgovaralo daje iv. Njegova
smrt bi mogla baciti sumnju na Digitalnu tvravu. eleo sam da ova zamena proe
onoliko glatko i neupadljivo koliko je to mogue. Prvobitni plan je bio da
izvedem zamenu i pustim Tankada da proda svoj klju."
Suzan je morala da prizna da je to imalo smisla. Tankado ne bi imao razloga da
posumnja da algoritam na Internetu nije original. Niko mu nije inugao prii
izuzev njega i Norl Dakote. Tankado nikada ne bi znao za po-stojanje izmene,
osim ako hi se vnilio algoritmu i prouio programski kod nakon objavljivanja
Digitalni ivnlnve. Dovoljno je dugo robovski radio na
ljavali od SIGURNOSTi stepenica, Suzan se setila igara koje je kao dete igrala
kasno uvee - odlazila je iz sigurnog, bila je na otvorenom. Bila je ranjiva.
TRANSLTR je bio jedino ostrvo u prostranom crnom moru. Posle svakih nekoliko
koraka Stratmor bi zastao, spremnog pitolja, i oslunuo. Jedini zvuk koji se
uo bilo je prigueno brujanje koje je dolazilo iz dubine. Suzan je elela da ga
povue natrag, na bezbedno. inilo joj se daje vrebaju lica svuda okolo.
Na pola puta do TRANSLTR-a tiina Kriptografskog odeljenja bi poremeena. Negde
u tami, naizgled ba iznad njih, pitavi zvuk se probio kroz no. Stratmor se
okrenu i Suzan ga izgubi. Ispunjena strahom, Suzan isprui ruku, pipajui u
potrazi za njim. Ali naelnik je nestao. Zateturala se unapred, u nitavilo.
Piskutavi zvuk se i dalje uo. Bio je blizu. Suzan se okrenu u mraku. Zaulo se
utanje odee i iznenada pitanje prestade. Suzan se ukopa u mestu. Trenutak
kasnije, kao u nekoj od njenih najgorih nonih mora iz detinjstva, pojavi se
nekakvo oblije. Lice se materijalizovalo tik ispred nje. Bilo je jezivo i
zeleno. Bilo je to lice demona, otre senke koje su jurnule navie, preko
izoblienih crta. Odskoila je. Okrenula se da potri, ali ju je neto zgrabilo
za ruku.
"Ne mrdajte!" naredilo je.
Za trenutak je pomislila daje u ta dva uarena oka videla Hejla. Ali glas nije
bio njegov. I dodir je bio suvie nean. Bio je to Stratmor. Osvetljavao ga je
predmet koji je upravo izvukao iz depa. Telo joj se opusti sa olakanjem.
Osetila je kako ponovo poinje da die. Predmet u Stratmorovoj ruci je imao
nekakav elektronski LED displej koji je sijao zelenkastom svetlou.
"Prokletstvo", opsovao je Stratmor sebi u bradu. "Moj novi pejder." Sa prezirom
je zurio u novi SkyPager koji je drao na dlanu. Zaboravio je da ukljui
vibraciju i iskljui zvono. Ironija je u tome stoje otiao u lokalnu pro-
clavnicu elektronike da bi kupio taj ureaj. Platio je gotovinom kako bi ostao
anoniman; niko nije znao bolje od njega koliko je paljivo Agencija nadzirala
sopstvene ljude - a digitalne poruke koje je slao i primao preko tog pej-dera
bile su neto stoje Stratmor definitivno eleo da sauva samo za sebe.
Suzan se nelagodno obazre oko sebe. Ako Hejl i nije znao da dolaze, nada zna.
Stratmor pritisnu nekoliko tipki i proita poruku. Tiho je zagunao. Loe vesti
iz panije - ne od Dejvida Bekera, nego od druge osobe koju je poslao u evilju.
Skoro pet hiljada kilometara odatle, kombi za mobilno osmatranje jurio je
mranim ulicama Sevilje. U tajnosti gaje naruila Agencija od vojne baze n Roli.
Dvojica ljudi u njemu bili su napeti. Nije to prvi put da dobijaju hi-
212"
tna nareenja iz Fort Mida, ali ona obino nisu dolazila sa tako visokog
poloaja.
Agent za volanom viknu preko ramena. "Ima li traga naem oveku?" Njegov partner
nije skidao pogled sa slike koja se videla na irokougao-nom video-monitoru na
krovu. "Ne. Vozi dalje."
Hejl vrsto stegnu Suzan oko vrata i zaurla u tamu. "Naelnice, drim vau
dragu. elim da izaem odavde!"
Tiina je bila jedini odgovor na njegove zahteve.
Hejlov stisak se pojaa. "Slomiu joj vrat!"
Zvuk natezanja pitolja se zauo tik iza njih. Stratmorov glas je bio smiren i
pribran. "Pustite je."
Suzan zadrhta od bola. "Naelnice!"
Hejl okrenu Suzan ka smeru iz kog je dopirao glas. "Ako pucate, pogo-diete vau
dragocenu Suzan. Jeste li spremni na taj rizik?"
Stratmorov glas im se priblii. "Pustite je."
"Nema anse. Ubiete me."
"Nikoga ja neu ubiti."
"Oh, stvarno? Recite to artrukijanu!"
Stratmor se priblii jo vie. "Cartrukijan je mrtav."
"Ma stvarno. Vi ste ga ubili. Video sam!"
"Prekinite s tim, Greg", mirno je rekao Stratmor.
Hejl jae stegnu Suzan i proaputa joj u uho: "Stratmor je gurnuo ar-trukijana
- kunem se!"
"Ona nee nasesti na tu "zavadi pa vladaj" strategiju", ree Stratmor,
pribliavajui se. "Pustite je."
Hejl prosikta u tamu: "Cartrukijan je bio samo klinac, za ime Boga! Zato ste to
uradili? Da biste zatitili svoju malu tajnu?"
Stratmor je ostao pribran. "Kakvu malu tajnu?"
"Znate vi prokleto jebeno dobro kakvu tajnu! Digitalnu tvravu!"
"Opa", mrmljao je Stratmor prezrivo, glasa poput sante leda. "Dakle znate za
Digitalnu tvravu. Ve sam poeo da mislim da ete i to poricati."
"Jebite se."
"Dovitljiva odbrana."
"Vi ste budala", proitao je Hejl. "Za vau informaciju, TRANSLTR se pregreva."
"Zaista?" zakikota se Stratmor. "Da pogodim - trebalo bi da otvorim vrata i
pozovem Sistemsku SIGURNOST?"
"Tano", odvrati Hejl. "Bili biste idiot da to ne uinite."
Ovog puta se Slralmor glasno nasmeja. "To je ta vaa velika ideja? TRANSLTR se
pregreva, dakle otvorite vrata i pustite nas napolje?"
"To je istina, do avola! Bio sam u podnivoima! Pomono napajanje ne dovodi
dovoljno freona!"
"Hvala na savetu", ree Stratmor. "Ali TRANSLTR ima automatsko gaenje; ako se
pregreje, Digitalna tvrava e se sama od sebe zaustaviti."
Hejl se podrugljivo naceri. "Vi ste ludi. ta mene, koji moj, briga da li e
TRANSLTR eksplodirati? Prokletu mainu bi svakako trebalo zakonom zabraniti."
Stratmor uzdahnu. "Deja filozofija radi samo kada su deca u pitanju, Greg.
Pustite je."
"Pa da moete da me ubijete?"
"Neu vas ubiti. Samo elim klju."
"Kakav klju?"
Stratmor ponovo uzdahnu. "Onaj koji vam je poslao Tankado."
"Nemam pojma o emu govorite."
. "Laljive!" uspe da procedi Suzan. "Videla sam Tankadove poruke na tvom
nalogu!"
Hejl se ukoi. Okrenu Suzan prema sebi. "Bila si na mom nalogu?"
"A ti si prekinuo rad "tragaa"", brecnu se ona.
Hejl oseti kako mu pritisak raste do neba. Mislio je da e uspeti da zataka
tragove; nije imao pojma da je Suzan znala ta je uradio. Nije ni bilo udo to
nije poverovala ni u jednu re koju je rekao. Hejl je oseao kako zidovi poinju
da se obruavaju na njega. Znao je da nikada nee uspeti da se priom izvue iz
ovoga - ne na vreme. U oajanju joj proaputa: "Suzan... Stratmor je ubio
artrukijana!"
"Pustite je", ree Stratmor ravnodunim glasom. "Ne veruje vam."
"A i zato bi?" odvrati Hejl kao iz topa. "Laljivi skote! Isprali ste joj
mozak! Govorite joj samo ono to odgovara vaim namerama! Da li ona zna ta
zaista planirate da uradite sa Digitalnom tvravom?"
"A ta bi to bilo?" izazivao gaje Stratmor.
Hejl je znao da e ono to se spremao da kae biti ili karta koja e ga dovesti
do slobode ili osuda na smrt. Duboko je uzdahnuo i krenuo na sve ili nita.
"Planirate da ubacite izmenu u Digitalnu tvravu."
Njegove reci su naile na tiinu koja je odavala zapanjenost. Hejl je znao daje
pogodio pravo u metu.
inilo se da je Stratmorova nepokolebljiva pribranost stavljena pred iskuenje.
"Ko vam je to rekao?" pitao je glasom u kojem se mogla osetiti napetost.
"Proitao sam", ree samozadovoljno Hejl, pokuavajui da trenutak preokrene u
svoju korist. "U jednom od vaih planova."
"Nemogue. Ja nikada ne tampam moje planove."
"Znam. Proitao sam ga direktno na vaem kompjuteru."
Stratmor mu nije verovao. "Uli ste u moju kancelariju?"
"Ne. pijunirao sam vas iz vora 3." Hejl se na silu samopouzdano za-kikota.
Znao je da e mu biti potrebne sve pregovarake vetine koje je nauio u
marincima da se iz Kriptografskog odeljenja izvue iv.
Stratmor se priblii, sa beretom uperenom u njega u mraku. "Kako znate za
izmenu?"
"Rekao sam vam, pijunirao sam va nalog."
"Nemogue."
Hejl se na silu drsko naceri. "To je jedan od problema koje imate kada zaposlite
najbolje, naelnice - ponekad su bolji i od vas."
"Mladiu", siktao je Stratmor, "ne znam odakle vam ta informacija, ali uvalili
ste se preko glave. Odmah ete pustiti gospoicu Fleer ili u pozvati
obezbedenje i narediti da vas doivotno ostave u zatvoru."
"Neeto to uraditi", ree jednostavno Hejl. "Ako pozovete obezbedenje, to e vam
pokvariti planove. Sve u im ispriati." Hejl zastade. "Ali ako me lepo pustite
da odem, nikada neu rei ni re o Digitalnoj tvravi."
"Nema pogodbe", odvrati brzo Stratmor. "elim klju."
"Nemam nikakav jebeni klju!"
"Dosta s laima!" zaurlao je Stratmor. "Gde je?"
Hejl jae stegnu Suzanin vrat. "Pustite me da odem, ili e ona umreti!"
Trevor Stratmor je u svom ivotu esto bio u situaciji da mnogo toga rizikuje, i
znao je daje Hejl u veoma opasnom stanju uma. Mladi kriptograf je sam sebe
saterao u oak, a protivnik koji je sateran u oak je uvek najopasniji -
oajan i nepredvidiv. Stratmor je znao da e njegov sledei potez biti kljuan.
Suzanin ivot je zavisio od toga - a takoe i budunost Digitalne tvrave.
Stratmor je znao da prvo mora da umanji napetost situacije. Nakon podue pauze
uzdahu. "U redu, Greg. Pobedili ste. ta elite da uradim?"
Muk. inilo se da Hejl nije siguran kako da odgovori na naelnikov pomirljiv
ton. Malo je popustio pritisak na Suzanin vrat.
"P-pa", promucao je, a glas mu je odjednom zadrhtao. "Prvo ete mi predati svoj
pitolj. Oboje polazite sa mnom."
"Taoci?" Stratmor se hladno nasmeja. "Greg, moraete da smislite neto bolje.
Odavde do parkinga emo naii barem na desetinu naoruanih uvara."
"Nisam budala", brecnu se Hejl. "Idemo vaim liftom. Suzan polazi sa mnom! Vi
ostajete!"
"Mrsko mi je to moram ovo da vam kaem", odgovori Stratmor, "ali u liftu nema
struje."
"Gluposti!" planu Hejl. "Lift pokree struja iz glavne zgrade! Video sam nacrt!"
"Ve smo ga probali", promuca Suzan, pokuavajui da pomogne. "Ne rudi."
"Polako", proaputao je. "uli ste kako sam bacio svoje cipele gore na
odmorite."
Suzan poe da plae i da se smeje u isto vreme. Naelnik Stratmor joj je upravo
spasao ivot. Dok je stajala tako u tami, Suzan oseti kako je obliva oseaj
olakanja. Meutim, nije bila liena oseanja krivice; dolazilo je obez-beenje.
Budalasto je dozvolila daje Hejl uhvati, i daje upotrebi protiv Stratmo-ra.
Suzan je znala daje naelnik platio visoku cenu daje spase. "ao mije", rekla
je.
"Zbog ega?"
"Zbog vaih planova vezanih za Digitalnu tvravu... Propali su."
Stratmor odmahnu glavom. "Ni najmanje."
"Ali... ali ta je sa obezbeenjem? Bie ovde svakog trenutka. Neemo imati
vremena da..."
"Obezbeenje ne dolazi, Suzan. Imamo sve vreme ovog sveta."
Suzan nita nije shvatala. Ne dolaze? "Ali telefonirali ste..."
Stratmor se zacereka. "Najstariji trik na svetu. Odglumio sam poziv."
tanje
Bekerova vespa je bez sumnje bila najmanje prevozno sredstvo koje je ikada
jurilo seviljskom pistom. Zujanje koje je moglo da postigne maksimalnu brzinu od
80 kilometara na as liilo je vie na motornu testeru nego na motorcikl i na
nesreu je bilo daleko ispod potrebne sile za poletanje.
U bonom retrovizoru Beker je video kako se taksi zaljuljao iza ugla i izleteo
na neosvetljenu pistu, oko tristo pedeset metara iza njega. Odmah je poeo da ga
sustie. Beker usmeri pogled napred. U daljini, na oko pola kilometra, obrisi
avionskih hangara su se ocrtavali na nonom nebu. Pitao se da li e ga taksi
sustii na toj razdaljini. Znao je da bi Suzan za dve sekunde mogla da prorauna
koliko je anse imao. Iznenada je osetio strah kakav jo nije bio upoznao.
Spustio je glavu i okrenuo ruicu najvie to je mogao. Vespa je bila na granici
mogunosti. Pretpostavljao je da taksi iza njega ide gotovo devedeset, dva puta
bre od njega. Usredsredio je pogled na tri zgrade koje su se vi-dele u daljini.
Ona srednja. Famo je lirdet. Odjeknuo je pucanj.
Metak se zario u pistu, na nekoliko metara iza njega. Beker se osvrnu. Ubica je
bio nagnut kroz prozor i ciljao. Beker naglo skrenu i boni retrovizor mu se
razlete u kii stakla. Kroz korman je oseao silinu udara metka. Svom teinom je
legao na njega. Neka mi je Bog na pomoi. Neu uspeti!
Pista pred Bekerovom vespom ]e postajala sve osvetljenija. Taksi se pribliavao,
a njegova svetla su bacala jezive senke niz pistu. Zauo se pucanj. Metak se
odbio o asiju motora.
Beker se trudio da ne skrene s puta. Moram da stignem do hangara! Pitao se da li
pilot lirdeta moe da vidi da se pribliavaju. Ima li on oruje? Hoe li na
vreme otvoriti vrata aviona ? Meutim, dok se pribliavao osvet-Ijenom
prostranstvu otvorenih hangara, shvatio je daje pitanje besmisleno. Nigde se
nije video lirdet. kiljio je kroz maglu koja mu je prekrivala oi i molio se
da mu se samo privida. Nije mu se privialo. Hangar je bio pust. Oh, Boe! Gdeje
avion!
Dok su dva vozila uletala u prazan hangar, Beker je oajniki tragao za iJazom.
Nije ga bilo. Na stranjem zidu zgrade, prostranom sloju ljebastog metala, nije
bilo ni vrata ni prozora. Taksi je tutnjao iza njega i Beker pogledu ulevo.
Hulohot je podizao pitolj.
Rcagovao je instinktivno. Nagazio je na konice. Jedva da je usporio. Pod
hiinaia je bio klizav od lrii,hin. Vespa se klizala napred.
Pored njega se zaula zagluujua kripa - konice taksija su se blokirale i
prilino elave gume poletee po klizavoj podlozi. Kola se okrenue u oblaku
dima i zapaljene gume na svega desetak centimetara od Bekerove vespe koja je
klizila.
Jedno pored drugog, dva vozila su se nekontrolisano kretala ka stranjem delu
hangara, pretei da se sa njim sudare. Beker je oajniki pritiskao konicu, ali
nije bilo trenja; kao da vozi po ledu. Ispred ga je ekao metalni zid.
Pribliavao se brzo. Dok se taksi pored njega mahnito kretao u spirali, Beker se
okrenu ka zidu i pripremi za udar.
Zauo se straan sudar elika i ljebastog metala. Ali nije bilo bola. Beker se
iznenada nae na otvorenom, i dalje na motoru koji je odskakivao preko travnatog
polja. Kao da je zadnji zid hangara nestao pred njim. Taksi je jo bio iza
njega, krivudajui preko polja. Ogroman komad ljebastog metala sa stranje
strane hangara polete sa haube taksija i prelete mu preko glave.
Dok mu je srce luaki tuklo, Beker pritisnu gas do kraja i odjuri u no.
Nacrte? Suzan nije odgovarala. Stratmor je bez sumnje zapisivao svoje ideje u
vezi sa Digitalnom tvravom pomou svog BrainStorm softvera. Ako je neko
pijunirao naelnikov nalog, to je znailo da su sve informacije bile na
raspolaganju...
"Unoenje izmena u Digitalnu tvravu je bolesno!" urlao je Hejl. "Prokleto dobro
zna ta to podrazumeva - potpuni pristup od strane Agencije!" Sirene zaurlae i
uguie njegove reci, ali Hejl je bio kao opsednut. "Misli li da smo spremni za
takvu odgovornost? Misli li daje bilo ko spreman za to? To je jebeno
kratkovido! Kae da naa vlada misli o dobrobiti naroda? Sjajno! Ali ta e se
desiti kada neka budua vlada ne bude mislila na nau dobrobit! Ova tehnologija
je zauvekl"
Suzan jedva daje mogla da ga uje. Buka u Kriptografskom odeljenju je bila
zagluujua.
Hejl se upirao da se oslobodi. Pogledao je Suzan pravo u oi i nastavio da vie.
"Kako, do avola, mogu civili da se brane protiv policijske drave kada onaj ko
se nalazi na samom vrhu ima pristup svim njihovim vidovima komunikacije? Kako da
isplaniraju pobunu?"
Suzan je ula ovaj argument ve mnogo puta. Argument u kojem se po-minje nekakva
budua vlada je bio stalni argument Fondacije za elektronske granice.
"Nekoje morao da zaustavi Stratmora!" Hejl je vritao dok su sirene zavijale.
"Zakleo sam se da u ja to uraditi. Eto ta sam radio ovde itav dan - nadgledao
njegov nalog, ekao da krene u akciju kako bih mogao da snimim zamenu dok se ona
odigrava. Bio mi je potreban dokaz - dokaz da je uneo izmene. To je bio dokaz
daje nadgledao Digitalnu tvravu. Nameravao sam da se obratim novinarima sa tim
informacijama."
Suzanino srce poskoi. Da li gaje dobro ula? Odjednom je to zaista liilo na
Grega Hejla. Da lije mogue? Ako je Hejl znao za Stratmorov plan da pusti u
opticaj izmenjenu verziju Digitalne tvrave, mogao je da saeka da itav svet
pone daje koristi i potom baci svoju bombu - i to sa dokazom!
Suzan je mogla da zamisli novinske naslove: KRJPTOGRAF GREG HEJL OTKRIVA TAJNI
AMERIKI PLAN ZA KONTROLU GLOBALNIH INFORMACIJA!
Da li se Skipjack ponavljao? Ako bi po drugi put otkrio skriveni programski kod,
to bi moglo Grega Hejla uiniti slavnijim nego to je i u najluim snovima mogao
da zamisli. To bi takoe unitilo Agenciju. Odjednom je poela da se pita da li
je mogue da Hejl govori istinu. Ne! odluila je. Naravno da ne!
Hejl je i dalje govorio: "Obustavio sam tvoj "traga" jer sam mislio da trai
mene Mislio sam da si posumnjala da neko pijunira Stratmora! Ni sam eleo da
otkrije gde cure informacije i da to dovede u vezu sa mnom!"
Bilo je to mogue, ali malo verovatno. "Zato si onda ubio artrukijana?" napade
ga Suzan.
"Nisam!" povikao je Hejl, pokuavajui da nadglasa buku. "Stratmor ga je gurnuo!
Sve sam video od dole! artrukijan se spremao da pozove sistemsku SIGURNOST i
uniti Stratmorove planove da unese izmene!"
Dobar je, pomislila je Suzan. Ima objanjenje za sve.
"Pusti me!" molio ju je Hejl. "Nita nisam uradio!"
"Nita nisi uradiol" povikala je Suzan, pitajui se zato Stratmoru treba toliko
vremena. "Ti i Tankado ste itavu Agenciju drali kao taoca. Barem dok ga ti
nisi prevario. Reci mi", insistirala je, "da li je Tankado zaista umro od
sranog udara, ili gaje neki od tvojih drugara smaknuo?"
"Tako si lepa!" urlao je Hejl. "Zar ne vidi da ja nisam umean u to? Odvei
me! Pre nego to stigne obezbeenje!"
"Obezbeenje ne dolazi", odsee ona.
Hejl je prebledeo. "Molim?"
"Stratmor je odglumio telefonski poziv."
Hejl je razrogaio oi. Izgledalo je da se istog trenutka paralisao. Potom poe
mahnito da se koprca na podu. "Stratmor e me ubiti! Znam da hoe! Suvie toga
znam!"
"Polako, Greg."
Sirene su tretee zavijale dok je Hejl urlao: "Ali ja sam neduan!"
"Lae! I ja imam dokaz za to!" Suzan obie terminale postavljene ukrug. "Sea
li se onog "tragaa" kojeg si obustavio?" upitala gaje, dolazei do svog
terminala. "Ponovo sam ga poslala! Da vidimo da li se vratio?"
Na ekranu joj je stajala trepua ikonica, obavetavajui je da se "traga"
vratio. Uzela je mia i otvorila poruku. Ovi podaci e zapeatiti Hejlovu
sudbinu, pomislila je. Hejl je Nort Dakota. Prozor sa podacima se otvorio. Hejl
je...
Suzan zastade. "Traga" se otvorio i Suzan je stajala, zapanjena, u tiini. Mora
daje to bila nekakva greka; "traga" je pronaao nekog drugog - naj-
neverovatniju moguu osobu.
Suzan se osloni na terminal i ponovo proita podatke pred sobom. Bila je to ista
ona informacija koju je Stratmor rekao daje dobio kada je on poslao "tragaa"!
Suzan je mislila daje Stratmor negde pogreio, ali znala je daje ona sama
savreno konfigurisala "traga".
Ipak, informacija na ekranu je bila nezamisliva:
ND AKOT AET@ DOSHISHA.EDU
"ET?" upitala je Suzan, dok joj se vrtelo u glavi. "Ensei Tankado je Nort
Dakota?"
Trevor Stratmor je sedeo pogrbljen za svojim radnim stolom kada je Suzan, bez
daha, stigla do njegovih vrata. Glava mu je bila pognuta, a oz-nojano elo mu se
presijavalo pod svetlou monitora. Sirene u podnivoima su tretale.
Suzan pritra stolu. "Naelnice?"
Stratmor se nije ni pomerio.
"Naelnice! Moramo da iskljuimo TRANSLTR! Imamo..."
"Sredio nas je", ree Stratmor ne podiui pogled. "Tankado nas je sve
prevario..."
Po tonu njegovog glasa znala je daje shvatio. Sve Tankadove lai o ne-reivom
algoritmu... prodaja kljua na aukciji - sve je to bila predstava, a-rada.
Tankado je prevario Agenciju i naveo je da pijunira njegovu potu, naveo ih je
da poveruju da ima partnera, i naveo ih je da preuzmu izuzetno opasan fajl.
"Mutacioni stringovi..." Stratmora izdade glas.
"Znam."
Stratmor polako podie pogled. "Fajl koji sam preuzeo sa Interneta... to je
bio..."
Suzan je pokuavala da ostane pribrana. Svi delii slagalice su se sloili.
Nikada nije ni postojao nereivi algoritam - nikada nije postojala nikakva
Digitalna tvrava. Fajl koji je Tankado postavio na Internet bio je kodirani
virus, verovatno zapeaen nekakvim generikim, iroko upotrebljavanim
kriptografskim algoritmom, dovoljno snanim da svakog dri podalje od tete -
sve osim Agencije. TRANSLTR je skinuo zatitni peat i oslobodio virus.
"Mutacioni stringovi", guio se naelnik. "Tankado je rekao da su oni samo deo
algoritma."
Stratmor se ponovo srui na sto.
Suzan je shvatala naelnikov bol. Bio je u potpunosti prevaren. Tankado nikada
nije ni nameravao da do.voli da neka kompjuterska kompanija kupi njegov
algoritam. Nije postojao nikakav algoritam. itava stvar je bila ara-da.
Digitalna tvrava je bila duh, farsa, mamac stvoren kako bi privukao Agenciju.
Pri svakom potezu koji je Stratmor nainio, Tankado je bio iza scene i vukao
konce.
"Zaobiao sam Oklopnu niknvicii." Stratmor je jeao.
"Nisle znali."
Stratmor tresnu pesnicom o sto. "Trebalo je da znam! Njegovo ime, za ime Boga!
NDAKOTA! Pogledajte ga!"
"Kako to mislite?"
"Smeje nam se! To je prokleti anagram!"
Suzan je za trenutak bila zbunjena. NDAKOTA je anagram ? Zamislila je slova i
poela da ih premeta u glavi. Ndakota... kado-tan... Oktadan... Tan-doka...
Kolena joj zaklecae. Stratmor je bio u pravu. Bilo je jasno kao dan. Kako im je
to moglo promai? Nort Dakota se uopte nije odnosilo na dravu u Sjedinjenim
Dravama - bio je to Tankado koji im je trljao so na ranu! ak je poslao
Agenciji upozorenje, oigledan znak daje on sam bio NDAKOTA. Slova su ispisivala
re TANKADO. Ali najboljim kriptografima na svetu je to promaklo, ba kao to je
i planirao.
"Tankado nam se rugao", rekao je Stratmor.
"Moramo da zaustavimo TRANSLTR", rekla je Suzan.
Stratmor je tupo zurio u zid.
"Naelnice. Ugasite ga! Sam Bog zna ta se tamo unutra deava!"
"Pokuao sam", proaputao je Stratmor, najslabanije to gaje ona ikada ula.
"Kako to mislite, pokuali ste?"
Stratmor okrenu svoj ekran ka njoj. Monitor mu se zatamneo do udne nijanse
kestenjastomrke boje. Pri dnu je dijalog-prozor prikazivao brojne pokuaje da se
ugasi TRANSLTR. Svi su bili praeni istim odgovorom.
AO MI JE. NEMOGUE PREKINUTI. AO MI JE. NEMOGUE PREKINUTI. AO MI JE.
NEMOGUE PREKINUTI.
Suzan obli hladan znoj. Nemogue prekinuti? Ali zato? Plaila se da joj je
odgovor ve poznat. Dakle, ovo je Tankadova osveta ? Unitavanje TRANS-LTR-a!
Godinama je Ensei Tankado eleo da svet sazna za postojanje TRANSLTR-a, ali niko
mu nije verovao. Zato je odluio da sam uniti tu veliku zver. Do smrti se borio
za ono u ta je verovao - pravo pojedinaca na privatnost.
Sirene su zavijale.
"Moramo da iskljuimo svu struju", rekla je otro Suzan. "Odmah!"
Suzan je znala da, ako poure, mogu da spasu veliku mainu sa paralelnim
procesiranjem. Na svakom kompjuteru na svetu - od najjednostavnijih PC raunara
do sistema kontrole satelita koje je koristila NASA - postojala je bezbednosna
meni za situacije poput ove. Nije to bila glamurozna ideja, ali uvek je radila.
Bila je poznala pod nazivom "izvlaenje epa".
Ako bi iskljuili i preostalo napajanje u Kriptografskom odeljenju, mogli su tu
naU-raju TRANSI .TU da se ugasi. Kasnije bi mogli da otklone virus.
nom postala bra. Avenija Luis Montoto kao da je jurila pod njegovim gumama.
Fudbalski stadion projuri pored njega sa leve strane. Bio je na sigurnom.
Upravo tada je zauo poznati zvuk struganja metala po asfaltu. Podigao je
pogled. Na oko stotinu metara ispred njega taksi je brujei prolazio kroz
izlaznu rampu. Skrenuo je na Aveniju Luis Montoto i poeo da ubrzava pravo ka
njemu.
Beker je znao da je trebalo da oseti nalet panike. Meutim, nije ga ose-tio.
Znao je tano kuda ide. Skrenuo je levo na Menendez Pelavo i dao pun gas. Motor
je jurnuo preko malog parka i izleteo na prolaz Mateusa Gaga, prekriven kaldrmom
- usku jednosmernu ulicu koja je vodila do ulaza u etvrt Santa Kruz.
Samo jo malo, pomislio je.
Taksi je jurio za njim, tutnjei sve blie. Pratio ga je kroz prolaz Santa Kruz,
izgubivi boni retrovizor u uskom prolazu. Beker je znao daje pobe-dio. Santa
Kruz je bio najstariji deo Sevilje. Nije bilo ulica meu zgradama - postojao je
samo lavirint uskih prolaza izgraen u rimsko doba. Prolazi su bili jedva
dovoljno iroki za peake i poneki moped. Beker je jednom sate proveo izgubljen
u uskim prolazima.
Dok je ubrzavao niz poslednji deo prolaza Mateus Gago, seviljska gotska
katedrala iz jedanaestog veka izdigla se pred njim poput planine. Tik pored nje,
kula Giralda uzdizala se 127 metara u nebo dok je zora rudela. To je bio Santa
Kruz, sedite druge po veliini katedrale na svetu, kao i dom najstarije,
najpobonije katolike porodice u Sevilji.
Beker je jurio preko kamenom poploanog trga. Zauo se jedan jedini pucanj, ali
bilo je ve kasno. Beker i njegov motorcikl nestadoe kroz uski prolaz - Callita
de la Virgen.
Prednje svetio Bekerove vespe bacalo je otre senke na zidove uskog prolaza.
Pomuio se da promeni brzinu, tutnjei izmeu okreenih zgrada, budei
stanovnike Santa Kruza pre vremena tog nedeljnog jutra.
Prolo je manje od trideset minuta kako je Beker pobegao sa aerodroma. Sve od
tada je beao, dok mu se um borio sa pitanjima kojima nije bilo kraja: Ko
pokuava da me ubije? Zato je ovaj prsten toliko poseban? Gde je avion
Agencije? Mislio je na Megan, koja je leala mrtva u kabini toaleta. Oseaj
munine mu se vratio.
Nadao se da e prei pravo kroz staru etvrt i izai na drugoj strani, ali Santa
Kruz je bio neverovatni lavirint uskih prolaza. Bio je ispresecan lanim
poecima ulica i orsokacima. Beker je brzo izgubio pojam o prostoru. Podigao je
pogled tragajui za kulom Giralda kako bi video gde se nalazi, ali zidovi koji
su ga okruivali bili su toliko visoki da nije mogao da vidi nita osim uskog
proreza zore koja je svanjivala nad njim.
Pitao se gde se nalazio ovek sa naoarima sa icanim okvirom; nije se ni nadao
da je njegov napada tek tako odustao. Ubica se verovatno dao u poteru za njim
peice. Beker se muio u pokuajima da upravlja vespom pri otrim skretanjima.
Brujanje maine je odjekivalo svuda po prolazima. Znao je da je laka meta u
tiini Santa Kruza. U tom trenutku, mogla je spasiti jedino brzina. Moram da
stignem na drugu stranu!
Nakon dugog niza skretanja i ulica koje nisu krivudale, Beker se uz kripanje
guma zaustavi na ukrtanju tri puta, oznaenom kao Esquina de los Reyes. Znao je
da je u nevolji - ve je proao tuda. Dok je stajao jednom nogom oslonjen na put
a drugom na motor koji je radio, pokuavajui da odlui na koju stranu da
skrene, motor se zakalja i zaustavi. Kazaljka na merau goriva pokazivala je
VACIO. Kao po komandi, jedna senka se pojavi u uliici sa njegove leve strane.
Ljudski umje najbri kompjuter. U sledeem deliu sekunde, Bekerov um je zapazio
oblik ovekovih naoara, pretraio seanje u potrazi za neim to je ve video,
pronaao to to je traio, spoznao opasnost i doneo odluku. Bacio je beskorisni
motor i potrao punom brzinom.
Na nesreu po Bekera, Hulohot je sada bio na vrstom tlu, umesto u taksiju koji
juri. Mirno je podigao oruje i opalio.
Metak je pogodio Bekera u bok ba dok je, teturajui se, zamicao za ugao,
IM-oi van dometa pitolja. Napravio je pet ili est koraka pre nego stoje po-
stao svestan Sta se dogodilo. Isprva mu je delovalo kao daje istegao mii,
ba iznad kuka. Potom se oseaj pretvorio u toplo peckanje. Kada je ugledao krv,
bilo mu je jasno. Nije bilo bola, uopte nije bilo bola - samo jurnjava pravo
kroz krivudavi lavirint Santa Kruza.
Hulohot je jurnuo za svojim plenom. Bio je u iskuenju da puca Bekeru u glavu,
ali on je profesionalac; proraunao je anse. Beker je meta u pokretu, i ukoliko
bi ciljao u sredinji deo njegovog tela imao je najvie prostora da pogodi, kako
vertikalno tako i horizontalno. Proraun se pokazao tanim. Beker se u
poslednjem trenutku pomakao sa niana i umesto da promai njegovu glavu, Hulohot
gaje pogodio u deo boka. Premda je Hulohot znao da je metak jedva okrznuo Bekera
i da mu nee naneti nikakvu trajnu povredu, metak je posluio svojoj svrsi.
Uspostavljen je kontakt. Smrt je dotakla lovinu. Sada je to bila sasvim nova
igra.
Beker je naslepo trao. Skretao je. Krivudao je. uvao se podalje od pravih
ulica. Koraci koje je uo iza sebe inili su mu se neumornim. Um mu je bio
prazan. U potpunosti prazan - nije znao gde se nalazi, ko ga juri - sve to mu
je preostalo bio je instinkt, nagon samoodranja, bez bola, samo sa strahom i
sirovom energijom.
Metak se odbi o azulejo ploicu iza njega. Krhotine stakla mu se razlete-e po
vratu. Teturajui se, skrenuo je levo, u jo jednu uliicu. uo je sebe kako
doziva pomo, ali osim zvuka koraka i tekog disanja, jutarnji vazduh je i dalje
bio smrtno miran.
Bok mu je sada goreo. Plaio se da ostavlja grimizni trag po belo okre-enim
plonicima. Svuda je tragao za otvorenim vratima, otvorenom kapijom, bilo kakvim
izlazom iz visokih zidina koje su ga guile. Nita. Prolaz se suavao.
"Socorro!" Glas jedva da mu se uo. "Upomo!"
Zidovi su se sa obe strane pribliavali. Prolaz je krivudao. Beker je tragao za
raskrsnicom, ulivanjem u iru ulicu, bilo kakvim izlazom. Prolaz se jo vie
suzio. Zakljuana vrata. Suavanje. Zakljuane kapije. Koraci koji se
pribliavaju. Bio je u ravnoj ulici, i odjednom uliica poe da se penje.
Strmije. Beker je oseao kako mu se miii napinju. Usporavao je.
I tada se naao tamo.
Poput autoputa za koji vie nije bilo sredstava, uliica se jednostavno
zaustavila. Naiao je na visok zid, drvenu klupu, i nita vie. Nije bilo
izlaza. Beker podie pogled tri sprata nagore, ka vrhu zgrade, a potom se okrenu
i pojuri natrag, niz dugu ulicu. Meutim, napravio je svega nekoliko koraka pre
nego to se ukopao u mestu.
U podnoju strme prave ulice pojavila se neka prilika. ovek se kretao ka Bekeru
sa odmerenom odlunoSu. U ruci mu ji- pitolj zasvetlucao n;i ranojutarnjem
suncu.
Suzan se spustila niz stepenice, u pklnivoe. Gusta para se sada skupljala oko
kuita TRANSLTR-a. MostoVi su bili vlani zbog kondenzacije. Gotovo da je pala
- njene ravne cipele u lako klizile po podlozi. Pitala se koliko e jo TRANSLTR
izdrati. Sirenesu i dalje upozoravajue zavijale u intervalima. Svetla za
opasnost su se palila i rotirala u intervalima od dve sekunde. Tri sprata nie,
pomoni generatori su se tresli, mueniki jeei. Suzan je znala da se negde na
dnu, u maglovitoj tami, nalazi prekida za obustavljanje napajanja. Oseala je
da vreme istie.
Gore na spratu, Stratmor je u ruci drao beretu. Jo jednom je proitao poruku
koju je napisao i poloio je na pod prostorije u kojoj je stajao. Ono to se
spremao da uini bio je kukaviki in - u to nije bilo sumnje. Ja sam borac,
proe mu kroz glavu. Pomislio je na virus u bazi podataka, pomislio je na
Dejvida Bekera u paniji, pomislio je na svoje planove za unoenje izmene u
Digitalnu tvravu. Izrekao je toliko mnogo lai. Bio je kriv za toliko mnogo
toga. Znao je daje ovo bio jedini nain da izbegne odgovornost... jedini nain
da izbegne sramotu. Paljivo je uperio pitolj. Potom je sklopio oi i povukao
obara.
Suzan se spustila samo est spratova kada je ula prigueni pucanj. Bio je
daleko, jedva ujan od brujanja generatora. Osim na televiziji nikada nije ula
pucanj, ali je znala daje to to.
Ukopala se u mestu dok joj je zvuk odzvanjao u uima. U naletu straha uplaila
se najgoreg. Zamislila je naelnikov san - skriveni programski kod u Digitalnoj
tvravi - kakav bi to nevien poduhvat bio. Zamislila je virus u bazi podataka,
njegov brak koji se raspadao, ono njegovo jezivo klimanje glavom koje joj je
uputio. Zaljuljalo joj se tlo pod nogama. Okrenula se na odmoritu, grabei
ogradu. Naelnice! Ne!
Za trenutak je stajala kao zaleena, prazne glave. inilo se ila eho pucnja
zagluuje haos oko nje. Um joj je govorio da nastavi dalje, ali noge je nisu
sluale. Naelnice! Sekund kasnije, posrtala je uz stepenice, u potpunosti
zaboravljajui opasnost koja ju je okruivala.
Trala je naslepo, klizei po glatkom metalu. Iznad nje, vlaga je bila poput
kie. Kada je stigla do merdevina i poela da se penje, oselila je kako je
ogroman nalet pare podie i bukvalno izbacuje kroz vratu u podu. Skotrljala
priee.
JL Hulohot je odmah spazio Bekera. Nije bilo mogue ne primetiti kaki sako -
naroito sa malom krvavom mrljom sa strane. Sako se kretao sredinjim prolazom,
u moru crne boje. Mora da ne zna da sam ovde. Hulohot se nasmeio. Mrtav je.
Zamahnuo je siunim metalnim kontaktima na vrhovima prstiju, nestrpljivo
oekujui trenutak kada e svom amerikom partneru saoptiti dobre vesti.
Uskoro, pomislio je, uskoro.
Poput grabljive zveri koja se kree niz vetar, Hulohot je iao ka stranjem delu
crkve. Potom je poeo da se prikrada - pravo du sredinjeg prolaza. Nije bio
raspoloen da prati Bekera kroz gomilu koja e naputati crkvu. Njegova lovina
je bila u zamci, zahvaljujui srenom spletu okolnosti. Hulohot je samo traio
nain da ga tiho ukloni. Njegov priguiva, najbolji koji se mogao kupiti,
zvuao je poput slabanog kaljucanja. To e biti u redu.
Dok se pribliavao kaki sakou, nije primeivao tiho mrmljanje onih pored kojih
je prolazio. Skupina vernika je mogla da razume da je ovaj ovek nestrpljiv da
primi Boji blagoslov, ali ipak - postojala su stroga pravila protokola: jedna
kolona od po dvoje u svakom redu.
Hulohot se i dalje pribliavao. Brzo je smanjivao razdaljinu. Zgrabio je pitolj
koji je drao u depu sakoa. Doao je taj trenutak. Dejvid Beker je do sada imao
neverovatno mnogo sree; nije bilo potrebe da se dalje izaziva sudbina.
Kaki sako je bio svega deset ljudi ispred njega, okrenut napred, pognute glave.
Hulohot je u mislima prolazio kroz korake ubistva. Prizor koji je imao pred
sobom bio je jasan - pribliie se Bekera s lea, drei pitolj pored sebe,
skriven od pogleda, ispalie dva metka u njegova lea, Beker e se sruiti,
Hulohot e ga uhvatiti i pomoi mu da se spusti u klupu, poput zabrinutog
prijatelja. Potom e brzo otii ka stranjem delu crkve, kao da ide da pozove
pomo. U optoj zbrci e nestati pre nego to bilo ko shvati ta se dogodilo.
Jo petoro ljudi. etvoro. Troje.
Hulohot je stezao pitolj u depu, drei ga okrenutog nadole. Ispalie hitac u
nivou kuka, navie u Bckcrovu kimu. Tako e metak pogoditi ili kimu ili plua
pre nego io pronae srce. ak i ako metak promai srce, Beker e umreti.
Pogodak u plua je smrtonosan - moda ne u medicinski naprednijim delovima
sveta, ;ili u paniji - svakako.
Dvoje ljudi... jedan ovek. I Hulohot stie. Poput plesaa koji izvodi dobro
uveban pokret, okrenuo se nadesno. Spustio je ruku na rame u kaki sakou,
nanianio i... opalio. Dva priguena pljuckajua zvuka.
Telo se istog trenutka ukoilo. Zatim poe da pada. Hulohot uhvati rtvu ispod
pazuha. Jednim jedinim potezom zanjihao je telo i spustio ga na klupu pre nego
to se i jedna jedina kap krvi proirila preko lea. Ljudi u blizini se
okrenue. Hulohot nije obraao panju - za koji sekund e nestati.
Pipao je ovekove beivotne prste u potrazi za prstenom. Nita. Ponovo ih
pregleda. Prsti su bili goli. Hulohot ljutito okrenu oveka ka sebi. Uas je
usledio istog trenutka. Lice nije pripadalo Dejvidu Bekeru.
Rafael de la Maza, bankar iz predgraa Sevilje, umro je gotovo odmah. I dalje je
u ruci stiskao 50.000 pezeta, koliko mu je onaj udni Amerikanac platio za
jeftini crni sako.
Mid Milken je stajala, puei se od gneva, pored aparata za vodu blizu ulaza u
salu za sastanke. ta to, kog avola, Fontejn radi ? Zguvala je papirnu au i
snano je zavitlala u kantu za otpatke. Neto se dogaa u Kripto grafskom
odeljenju! Oseam to! Mid je znala da postoji samo jedan nain da dokae daje u
pravu. Sama e otii da obie Kriptografsko odelje-nje - pronai e Dabu, ako
bude morala. Okrenula se na peti i zaputila ka vratima.
Brinkerhof se pojavio niotkuda, ispreivi joj se na putu. "Kuda si pola?"
"Kui!" slagala je Mid.
Brinkerhof je nije putao da proe.
Mid ga ljutito pogleda. "Fontejn ti je rekao da me ne puta napolje, zar ne?"
Brinkerhof odvrati pogled.
"ed, lepo ti kaem, neto se deava u Kriptografskom odeljenju - neto veliko.
Ne znam zato se Fontejn pravi lud, ali TRANSLTR je u opasnosti. Veeras tamo
dole neto nije u redu!"
"Mid", umirivao ju je, koraajui pored nje ka zastrtim prozorima sale za
sastanke, "pustimo direktora da se time pozabavi."
Midin pogled postade otriji. "Ima li ti ikakvu predstavu o tome ta e se
dogoditi sa TRANSLTR-om ako sistem rashlaivanja zataji?"
Brinkerhof slegnu ramenima i prie prozoru. "Struja je do sada verova-tno
dola." Razmaknuo je zavese i pogledao.
"I dalje je mrak?" upitala je Mid.
Meutim, Brinkerhof nije odgovarao. Bio je kao zaaran. Prizor koji se video
ispod, u kupoli Kripotgrafskog odeljenja, bio je nezamisliv. itava staklena
kupola bila je ispunjena svetlima koja su se okretala, sevanjem stro-boskopa i
kovitlacima pare. Brinkerhof je stajao kao ukopan, zanjihavi se u naletu
vrtoglavice i naslonivi se na staklo. Potom, u naletu panike, izjuri iz
prostorije. "Direktore! Direktore!"
graf podie moleiv pogled, i potom - pucanj. Hejl je umro za svoju zemlju... za
ast. Agencija nije sebi smela da dozvoli jo jedan skandal. Stratmoru je bio
potreban rtveni jarac. Pored toga, Greg Hejl je predstavljao katastrofu koja je
mogla da se desi svakog asa.
Stratmorove misli prekide zvono mobilnog telefona. Jedva da je mogao da ga uje
kroz zavijanje sirena i utanje pare. Strgnuo ga je sa pojasa ne zastajui u
hodu.
"Kaite."
"Gde je moj klju?" upitao je poznati glas.
"Ko je to?" zaurlao je Stratmor kroz jeku.
"Numataka!" odvratio mu je ljutiti glas. "Obeali ste mi klju!"
Stratmor je i dalje koraao.
"elim Digitalnu tvravu!" siktao je Numataka.
"Ne postoji Digitalna tvrava!" odvratio mu je Stratmor.
"Molim?"
"Ne postoji nereivi algoritam!"
"Naravno da postoji! Video sam ga na Internetu! Moji ljudi ve danima pokuavaju
da ga otkljuaju!"
"To je kodirani virus, budalo - i imate prokleto mnogo sree to ne moete da ga
otvorite!"
"Ali..."
"Dogovor otpada!" povikao je Stratmor. "Ja nisam Nort Dakota. Ne postoji Nort
Dakota! Zaboravite da sam ikada bilo ta pomenuo!" Zalupi telefon, iskljui
zvono i ljutito ga vrati za pojas. Vie ga niko nee prekidati.
Dvadeset hiljada kilometara odatle, Tokugen Numataka je zapanjeno stajao pored
prozora od debelog stakla. Umami cigara mu je mlitavo visila meu usnama. Posao
njegovog ivota mu se upravo rasprio pred oima.
Stratmor je i dalje silazio. Dogovor otpada. Numatek korporacija nikada nee
dobiti nereivi algoritam... a Agencija za nacionalnu SIGURNOST nikada nee
dobiti svoj skriveni programski kod.
Stratmor je dugo planirao svoj ivotni san - paljivo je odabrao Numatek.
Numatek je bila bogata kompanija, koja je imala najbolje anse da po-bedi na
aukciji za klju Digitalne tvrave. Niko ne bi posumnjao ako bi oni dobili
klju. Na sreu, nije postojala kompanija u koju bi manje posumnjali da sarauje
sa vladom Sjedinjenih Drava. Tokugen Numataka je pripadao starovremenskom
Japanu - pre bi umro nego to bi se osramotio. Mrzeo je Amerikance. Mrzeo je
njihovu hranu, mrzeo je njihove obiaje i, sto je najvanije od svega, mrzeo je
prevlast koju su imali na svetskom tritu softvera.
Stratmorova zamisao je bila hrabra - svetski standard enkripcije sa skrivenim
programskim kodom za potrebe Agencije. udeo je da podeli svoj san sa Suzan, da
ga sprovede u delo sa njom pored sebe, ali znao je da ne moe. Iako bi smrt
Enseija Tankada u budunosti spasla na hiljade ivota, Suzan se sa tim nikada ne
bi sloila; bila je pacifista. I ja sam pacifista, pomislio je Stratmor, samo
to ne mogu sebi da dozvolim luksuz da se tako i ponaam.
Naelnik ni za trenutak nije posumnjao u to ko e ubiti Tankada. Tanka-do je bio
u paniji - a panija je bio Hulohot. etrdesetdvogodinji portugalski plaenik
je bio jedan od naelnikovih omiljenih profesionalaca. Godinama je ve radio za
Agenciju. Roen i odrastao u Lisabonu, Hulohot je obavljao poslove za Agenciju
po itavoj Evropi. Jo nikada ubistva koja je poinio nisu dovedena u vezu sa
Fort Midom. Jedino problematino bilo je to to je Hulohot gluv; telefonska
komunikacija nije bila mogua. Nedavno se Stratmor pobrinuo da Hulohot dobije
najnoviju igraku Agencije, kompjuter Monokl. Sebi je kupio SkyPager i podesio
ga na istu frekvenciju. Od tog trenutka, njegova komunikacija sa Hulohotom ne
samo da se odvijala brzo, nego se nije mogla prislukivati.
Prva poruka koju je Stratmor postao Hulohotu nije mogla biti pogreno shvaena.
Ve su o tome razgovarali. Ubij Enseija Tankada. Uzmi klju.
Stratmor nikada nije pitab kako je Hulohot izvodio svoju magiju, ali nekako je
ponovo uspeo. Ensei Tankado je mrtav, i vlasti su bile ubeene da se radilo o
sranom napadu. kolski primer ubistva - osim u jednoj stvari. Hulohot je
pogreno procenio lokaciju. Kako se inilo, neizostavni deo same iluzije bio je
da Tankado umre na javnom mestu. Meutim, neoekivano, javnost se pojavila
suvie rano. Hulohot je morao da pobegne i sakrije se pre nego to je stigao da
pretrai telo i pronae klju. Kada se praina slegla, Tankadovo telo se
nalazilo u rukama seviljskog islednika.
Stratmor je bio izvan sebe od gneva. Hulohot je po prvi put upropastio misiju -
i jo je odabrao krajnje nepovoljan trenutak da to uini. Od presudne je
vanosti bilo da se od Tankada uzme klju, ali Stratmor je znao da je slanje
gluvog ubice u seviljsku mrtvanicu ravno samoubistvu. Razmatrao c ostale
mogunosti. U glavi je poela da mu se raa druga ideja. Odjednom je uvideo
priliku da ubije dve muve jednim udarcem - ansu da ostvari dva sna umesto
jednog. U est i trideset tog jutra pozvao je Dej vida Bekera.
97
Silovito jurnuvi, Hulohot potra gore. Platforma izroni pred njim. U le-vom
uglu nije bilo nikoga. Kao to je i uvebao u mislima, Hulohot se pomeri ka
unutranjem delu stepenita i ulete kroz otvor, okrenut udesno. Opalio je u
ugao. Metak se odbi o goli zid i za dlaku ga promai. Hulohot se munjevito
okrenu oko sebe i ispusti priguen uzvik. Nikoga nije bilo. Dejvid Beker je
iezao.
Tri sprata nie, na 100 metara iznad Jardin de los Naranjos, Dejvid Beker je
visio sa spoljanje strane Giralde poput oveka koji radi gibove na prozorskoj
dasci. Dok je Hulohot trao uz stepenice, Beker je siao tri sprata nie i
spustio se kroz jedan od otvora. Izmakao je iz vida taman na vre-me. Ubica je
protrao pored njega. Suvie je urio da bi primelio bele zglobove koji se se
drali za prozorski ispust.
Dok je visio sa spoljanje strane prozora, Dejvid Beker je zahvaljivao Bogu to
je njegova svakodnevna rutina igranja skvoa podrazumevala i dvadeset minuta
vebanja miia, kako bi razvio bicepse za jai gornji servis. Na nesreu,
uprkos snanim rukama, Beker je sada imao potekoe da se uvue unutra. Ramena
su mu gorela. Bok kao da mu se cepao. Nije mogao ba dobro da se uhvati za grubo
isklesani kameni ispust prozora, koji mu se usecao u prste poput razbijenog
stakla.
Beker je znao da e se za svega nekoliko sekundi njegov napada sjuriti prema
njemu. Kada bude iznad mesta na kojem se on nalazio, bez sumnje e primetiti
Bekerove prste na prozorskoj ivici.
Beker sklopi oi i povue se nagore. Znao je da e mu biti potrebno udo da bi
izbegao v smrt. Prsti su mu gubili oslonac. bacio pogled nadole, pored nogu koje
su mu se klatile. Visina pada do slahala naniiuli je bila jednaka duini
fudbalskog stadiona. To se nije moglo prozi veti. bol u boku je postajao sve
jai. Koraci su sada tutnjali negde iznad njega - glasni, trei koraci koji su
se strmoglavljivali niz stepenice. Beker sklopi oi. Milo je sad ili nikad.
Zakrgutao je zubima i povukao se navie.
Kamen rftu je gulio kou na zglobovima dok se povlaio nagore. Koraci su se brzo
pribliavali. Beker je naslepo pipao u potrazi za unutranjom stranom otvora,
pokuavajui da se vre uhvati. Tr.nuo je nogom. Telo mu je bilo poput
olova,kao da mu je neko za noge zavezao konopac i povlaio nanie. Borio se da
povrati snagu. Izdigao se na laktove. Sada se jasno vi sa glavom napola uvuenom
u prozor, poput oveka na giljotini. Mrdao nogama pokuavajui da se otisne na
prozor. Bio je na pola pula Telo mu je je sada visilo iznad stepenica. Koraci su
bili blizu. Mckrr se uh val i za ivice otvora i jednim pokretom se prebaci preko
ivice prozoru. Sa reskom je pao na stepenice.
Hulohot oseti da je Bekerovo telo palo na pod ba ispod njegu. Jurnuo je uapivd,
podignutog piStolja. Ugledao je prozor. Evo ga! Ilulohot : pomori
ka spoljanjem zidu i nacilja niz stepenice. Beker jurnu i izmae iz vida, za-
maknuvi za ugao. Hulohot ljutito opali. Metak se odbi o stepenite.
Dok je jurio niz stepenice za svojom rtvom, drao se spoljanjeg zida kako bi
imao najiri vidik. Stepenice su se kretale ukrug pred njim; inilo mu se da je
Beker uvek za 180 stepeni ispred njega, da mu je upravo izmakao iz vida. Beker
je trao unutranjom stranom stepenica, naglo skreui za uglove i preskaui po
etiri ili pet stepenika. Hulohot ga je u stopu pratio. Bie mu potreban samo
jedan pucanj. Hulohot ga je stizao. Znao je da, ak i ako Beker stigne do
podnoja stepenica, nema gde da pobegne; mogao gaje pogoditi u lea dok bude
prelazio preko otvorenog platoa. Oajnika trka se spiralno kretala nanie.
Hulohot se pomeri ka unutranjoj strani stepenica kako bi bre silazio. Oseao
je da ga stie. Mogao je da vidi Bekerovu senku svaki put kada bi proli pored
otvora u zidu. Dole. Dole. Ukrug. inilo mu se daje Beker uvek tik iza ugla.
Hulohot je jednim okom posmatrao njegovu senku, a drugim stepenice.
Iznenada mu se uini da se Bekerova senka zateturala. Posrnula je ulevo i potom
kao da se zavrtela u vazduhu, poletevi ka sreditu stepenica. Hulohot jurnu
napred. Imam ga!
Na stepenicama ispred Hulohota sevnuo je elik. Pojavio se iza ugla i jurnuo
kroz vazduh. Bio je izbaen poput maa, u visini glenjeva. Hulohot je pokuao
da se pomeri ulevo, ali bilo je suvie kasno. Predmet mu se naao meu
glenjevima. Dok je povlaio drugo stopalo napred snano udari o ipku i ona mu
tresnu o potkolenicu prve noge. Ispruio je ruke u potrazi za osloncem, ali
pronaao je samo vazduh. Iznenada se naao u vazduhu, prevrui se na bok. Dok
je leteo napred, preleteo je preko Dejvida Bekera, ispruenog na stomaku,
ispruenih ruku. ipka svenjaka koju je drao u rukama sada je bila izmeu
Hulohotovih nogu, dok je leteo nanie.
Hulohot se odbio o spoljanji zid pre nego to je pao na stepenice. Kada je
konano stigao do poda, poeo je da se kotrlja. Pitolj mu uz tresak ispade.
Telo mu se i dalje kretalo; prevrtao se preko glave. Nainio je pet punih
krugova od 360 stepeni, pre nego to se zaustavio. Jo dvanaest koraka, i is-
kotrljao bi se na plato.
Dejvid Beker nikada ranije nije drao pitolj. Hulohotovo telo je lealo
iskrivljeno i izubijano u tami stepenita kule Giralda. Beker je prislonio cev
pitolja uz slepoonicu svog napadaa i oprezno se spustio na kolena. Ako se
samo mrdne, pucae. Ali nije se mrdnuo. Hulohot je bio mrtav.
Beker ispusti pitolj i srui se na stepenice. Po prvi put u mnogo godina osetio
je kako mu naviru suze. Borio se da ih zaustavi. Znao je da e kasnije biti
vremena za oseanja; sada je vreme da se poe kui. Pokuao je da ustane, ali
bio je suvie umoran da se pomeri. Dugo je tako sedeo, iscrpljen, na kamenim
stepenicama.
Odsutno je posmatrao iskrivljeno telo koje je lealo pred njim. Oi ubice
postale su staklaste; gledale su u prazno. Naoare su mu, zaudo, bile
netaknute. Bile su to udne naoare, pomislio je Beker - nekakva ica je virila
iza dela koji je iao iza uha i vodila do paketa to mu je visio o pojasu. Bio
je suvie iscrpljen da bi ga to zanimalo.
Dok je sedeo na stepenicama i sabirao misli, spustio je pogled na prsten koji mu
je bio na prstu. Vid mu se donekle razbistrio, i konano je mogao da proita
urezana slova. Kao to je i pretpostavljao, natpis nije bio na engleskom. Dugo
je zurio u slova, a potom se namrti. Zbog ovoga je vredelo ubiti?
Jutarnje sunce zaslepljujue je sijalo kada je Beker konano izaao iz Giralde i
zakoraio na plato. Bol koji je oseao u boku se smanjio, a vid mu se povratio.
Za trenutak je zastao, omamljen, uivajui u mirisu narandinog cveta. Potom se
polako zaputio preko platoa.
Dok se udaljavao od kule, jedan kombi se zaustavio u njegovoj blizini.
Dvojica ljudi iskoie iz njega. Bili su mladi, odeveni u vojnike uniforme.
Zaputili s| se ka Bekeru sa ukoenom odlunou dobro natelovanih ma
ina.
"Dejvid Beker?" upitao je jedan od njih.
Beker se ukopaoijnestu, zapanjen to su mu znali ime. "Ko... ko ste vi?"
"Poite sa nama, molim vas. Odmah."
Bilo je neeg nestvarnog u tom susretu - neeg zbog ega su Dejvidovi nervni
zavreci ponovo poeli da se jee. Nesvesno je ustuknuo.
Nii mladi gaje ledeno pogledao. "Ovuda, gospodine Beker. Odmah."
Beker se okrenuo u nameri da potri. Meutim, uspeo je da napravi samo jedan
korak. Jedan od mladia izvue pitolj. Zauo se pucanj.
Naelnik Stratmor se popeo kroz vrata u podu poput Lazara iz sveta mrtvih.
Uprkos natopljenoj odei, korak mu je bio lak. Zaputio se ka voru 3 - ka Suzan.
Ka svojoj budunosti.
Prizemlje Odeljenja kriptografije ponovo je bilo okupano svetlou. Fre-on je
tekao nanie, kroz TRANSLTR koji se puio, poput oksidirane krvi. Stratmor je
znao da e protei nekoliko minuta pre nego to rashladni gas stigne do podnoja
kuita i sprei zapaljenje najniih procesora, ali bio je siguran daje na vreme
delovao. Pobedniki je uzdahnuo, ne slutei ni za trenutak istinu - da je ve
suvie kasno.
Ja sam onaj koji opstaje, pomislio je. Ne obazirui se na zjapeu rupu u zidu
vora 3, priao je elektronskim vratima. Zujei su se otvorila. Zakoraio je
unutra.
Suzan je stajala pred njim, mokra i razbaruena u njegovom sakou. Izgledala je
poput brucokinje koju je iznenadila kia. On se oseao poput studenta diplomca
koji joj je pozajmio svoj demper sa grbom fudbalskog univerzitetskog tima. Po
prvi put u mnogo godina, osetio se mladim. San mu se ostvarivao.
Meutim, kada se pribliio, osetio je da gleda u oi enu koju nije prepoznavao.
Pogled joj je bio poput leda. Nenost i blagost behu nestale. Suzan Fleer je
stajala ukoeno, poput nepomine statue. Jedino kretanje koje se moglo videti
bile su suze koje su joj navirale na oi.
"Suzan?"
Jedna suza joj se skotrlja niz obraz koji je podrhtavao.
"Sta je bilo?" upitao ju je.
Bara krvi ispod Hejlovog tela proirila se po tepihu poput naftne mrlje.
Stratmor sa nelagodom pogleda le, potom vrati pogled na Suzan. Da U je mogue
da zna? To nikako nije moglo biti mogue. Stratmor je znao daje zametnuo svaki
trag.
"Suzan?" rekao je, koraknuvi ka njoj. "Sta je bilo?"
Suzan se nije pomerala.
"Jeste li zabrinuti zbog Dejvida?"
Gornja usna joj lako zadrhta.
Stratmor joj prie blie. Zeleo je da isprui ruku ka njoj, ali je oklevao.
Pomen Dejvidovog imena je oito razbio branu tuge. Isprva polako - drhtaj, pa
drhtanje. A potom gromoviti talas tuge kao daje potekao njenim vena-
ma. Jedva u stanju da kontrolie usne koje su podrhtavale, Suzan zausti da neto
kae. Nita se nije ulo.
Ne skidajui ledeni pogled sa Stratmora, izvukla je ruku iz depa njegovog
sakoa. U ruci joj se nalazio nekakav predmet. Ispruila je ruku, drhtei.
Stratmor kao daje napola oekivao da spusti pogled i ugleda beretu uperenu u
svoj stomak. Meutim, pitolj je i dalje bio na podu, bezbedno sme-ten u
Hejlovu ruku. Ono to je Suzan drala bilo je manje. Stratmor spusti pogled i
trenutak kasnije shvati.
Dok je zurio u nju, stvarnost se izvitoperila, a vreme usporilo tako da je sad
mililo. Mogao je da uje otkucaje sopstvenog srca. ovek koji je toliko godina
pobeivao divove sada je pobeen u trenutku. Poraen ljubavlju -sopstvenom
ludou. U jednostavnom nastupu vitetva, dao je Suzani svoj sako. I zajedno sa
njim, svoj pejder.
Sada je Stratmor bio taj koji se ukrutio. Suzanina ruka se tresla. Pejder pade
blizu Hejlovih nogu. Sa izrazom zapanjenosti i oseanja izdaje, koji Stratmor
nikada nee zaboraviti, Suzan Fleer urno projuri pored njega i izae iz vora
3.
Naelnik ju je pustio da ode. Usporenim pokretom se sagnuo i dohvatio pejder.
Nije bilo novih poruka - Suzan ih je sve proitala. Stratmor je oajniki itao
listu.
PREDMET: ENSEITANKADO - UKLONJEN PREDMET: PJER KLU AR - UKLONJEN PREDMET: HANS
HUBER - UKLONJEN PREDMET: ROSIO EVA GRANADA - UKLONJENA...
Spisak"se nastavljao. Stratmor oseti kako ga preplavljuje talas uasa. Mogu da
joj objasnim! Ona e razumeti! ast! Drava! Ali postojala je jo jedna poruka,
poruka koju jo nije bio video -jedna poruka koju nikada ne bi mogao da objasni.
Drhtei, doao je do nje.
PREDMET: DEJVID BEKER - UKLONJEN Stratmor pognu glavu. Njegov san je bio
zavren.
I
je bio potpuno nov - udaljeno, zlosutno pitanje koje kao da je poput zmije
raslo u dubinama silosa. Freon, kako se inilo, nije na vreme stigao do cilja.
Stratmor pusti Suzan i okrenu se ka kompjuteru vrednom dva milijarde dolara. Oi
mu se razrogaie od uasa. "Ne!" Uhvatio se za glavu. "Ne!"
Raketa od est spratova poela je da podrhtava. Stratmor se zatetura nesigurnim
korakom ka grmeoj konstrukciji. Potom pade na kolena, poput grenika pred
razgnevljenim bogom. Nije vredelo. U podnoju silosa, titani-jumsko-
stroncijumski procesori TRANSLTR-a su se upravo zapalili.
Vatrena lopta koja je jurila navie, kroz tri miliona silikonskih ipova,
isputala je jedinstven zvuk. Pucketanje logorske vatre, zavijanje tornada,
kuljanje gejzira praeno parom... sve to je bilo zatoeno unutar ljuture koja
je odzvanjala. Bio je to avolji dah koji je jurio kroz zatvorenu peinu,
tragajui za izlazom. Stratmor je kleao, prikovan na mestu uasnom bukom koja
se dizala ka njima. Najskuplji kompjuter na svetu samo to nije postao
osmospratni pakao.
Usporenim pokretima, Stratmor se okrenuo ka Suzan. Stajala je kao para-lisana
pored vrata Odeljenja kriptografije. Stratmor je zurio u njeno suzama obliveno
lice. inilo se da svetluca pod fluorescentnim svetlom. Ona je aneo, pomislio
je. Pokuavao je da uhvati njen pogled, nadajui se raju -ali sve to je video
bila je smrt. Bila je to smrt poverenja. Ljubav i ast su iezle. Fantazija
koja gaje odravala svih tih godina bila je mrtva. Nikada nee imati Suzan
Fleer. Nikada. Iznenadni oseaj praznine koji ga je epao bio je jai od
njega.
Suzan je neodreeno gledala u pravcu TRANSLTR-a. Znala je daje vatrena lopta,
zatoena u svojoj keramikoj ljusci, jurila ka njima. Oseala je kako se penje
sve bre, hranei se kiseonikom koji su oslobaali zapaljeni ipovi. Za koji
trenutak, ODJELJENJE kriptografije e se pretvoriti u pakao.
Razum joj je govorio da bei, ali teret Dejvidove smrti pritiskao je sve oko
nje. Uinilo joj se da uje njegov glas kako je doziva, kako joj govori da
pobegne, ali nije imala kuda. ODJELJENJE kriptografije je bila zatvorena
grobnica. Nije vano; pomisao na smrt je nije plaila. Smrt e zaustaviti bol.
Bie sa Dejvidom.
Prizemlje Odeljenja kriptografije poe da podrhtava, kao da se ispod njega
ljutito morsko udovite izdizalo iz dubina. inilo joj se daje Dejvi-dov glas
doziva. Bei, Suzan! Bei!
Stratmor se sada kretao ka njoj, a lice mu je bilo poput nekakvog udaljenog
seanja. U njegovim hladnim sivim oima nije bilo ivota. Patriota koji je u
njenim oima iveo kao heroj sada je bio mrtav - sada je bio ubica. Iznenada je
osetila njegove ruke ponovo na sebi, kako je oajniki steu. Poljubio ju je u
obraze. "Oprosti mi", molio ju je. Pokuala je da ga odgurne, ali Stratmor ju je
drao.
TRANSLTR poe da se trese poput projektila koji se sprema za poleta-nje.
Prizemlje Odeljenja kriptografije takoe se treslo. Stratmor ju je drao jo
vre. "Zagrli me, Suzan. Potrebna si mi."
Mahniti nalet gneva proirio joj se udovima. Dejvidov glas joj se ponovo
obraao. Volim te! Bei! Pod iznenadnim naletom energije, Suzan se otrgla. Rika
TRANSLTR-a je postala zagluujua. Vatra je bila na vrhu silosa. TRANSLTR je
jeao, napinjui se po avovima.
Dejvidov glas kao da je podigao Suzan, kao da ju je vodio. Jurnula je preko
prizemlja Odeljenja i poela da se penje Stratmorovim stepenicama. Iza nje,
TRANSLTR je isputao zagluujui krik.
Dok se poslednji od silikonskih ipova raspadao, straan nalet vreline probio se
kroz gornji poklopac silosa; delii keramike razletee se deset metara u vazduh.
Istog trenutka, vazduhom ispunjen kiseonik u Odeljenju kriptografije jurnuo je
unutra, ispunjavajui ogroman vakuum.
Suzan je stigla do gornjeg odmorita i vrsto se uhvatila za ogradu kada je
ogroman nalet vetra zahvatio njeno telo. Okrenuo ju je na vreme da vidi kako
zamenik direktora operative, daleko ispod, zuri u nju, stojei pored TRANSLTR-a.
Svuda oko njega besnela je oluja, a ipak je u njegovim oima videla mir. Usne mu
se razdvojie, i ona na njima proita njegovu po-slednju re. "Suzan."
Vazduh koji je jurnuo u TRANSLTR se zapalio. U jednom sjajnom bljesku svetlosti,
naelnik Stratmor se pretvorio iz oveka u siluetu, u legendu.
Kada je eksplozija stigla do Suzan, odbacila ju je oko pet metara unazad, u
Stratmorovu kancelariju. Sve ega se seala bila je vrelina koja je prila.
Suzan nije imala predstavu koliko je vremena proteklo. Grlo joj je gore-lo, i to
ju je prizvalo k svesti. Dezorijentisano je gledala oko sebe. Leala je na
tepihu iza radnog stola. Jedino svetio u prostoriji bilo je neobino narandasto
treperenje. Vazduh je mirisao na spaljenu plastiku. Prostorija u kojoj se
nalazila bila je tek ogoljena ljuska. Zavese su gorele, a zidovi od pleksiglasa
su tinjali.
Potom se setila svega.
Dejvid.
U naletu panike, podigla se na noge. Vazduh ju je peckao u duniku. Teturajui,
zaputila se ka pragu, traei izlaz. Dok je prelazila preko praga, noga joj se
zaljuljala iznad ambisa; u poslednji as se uhvatila za dovratak. Most je
nestao. Petnaest metara ispod nje nalazila se izuvijana ruevina metala koji se
puio. Suzan je uasnuto prelazila pogledom preko prizemlja Odeljenja
kriptografije. Bilo je to more vatre. Istopljeni ostaci tri miliona silikonskih
ipova izletali su iz TRANSLTR-a poput lave. Gust, otar dim kuljao je navie.
Suzan je prepoznala taj miris. Silikonski dim. Smrtonosan otrov.
Povlaei se u ono to je ostalo od Stratmorove kancelarije, poela je da osea
slabost. Grlo joj je gorelo. itavo mesto je bilo ispunjeno svetlou vatre.
Kriptografsko ODJELJENJE je umiralo. I ja u umreti, pomislila je.
Za trenutak joj je na pamet pao jedini mogui izlaz - Stratmorov lift. Ali znala
je da nema koristi od toga; nije bilo anse da je elektronika preivela
eksploziju.
Meutim, dok se probijala kroz sve gui dim, setila se Hejlovih reci: Lift
pokree struja iz glavne zgrade! Video sam nacrt! Suzan je znala da je to tano.
Takoe je znala daje itav tunel obloen ojaanim betonom.
Dim se u kovitlacima podizao svuda oko nje. Posrtala je ka vratima lifta.
Meutim, kada je stigla tamo, videla je da dugme za pozivanje lifta nije svetle-
lo. Uzaludno je udarala po beivotnoj tabli; potom pade na kolena i zalupa po
vratima.
Zaustavila se gotovo istog trenutka. Neto je zujalo iza zatvorenih vrata. Ona
preplaeno podie pogled. Zvualo je kao da njen provo, stie! Suzan ponovo poe
da pritiska dugme. Ponovo se ulo zujanje ia vrata.
Odjednom je videla.
Dugme za pozivanje liftu uople nije neispravno samo je prekriveno crnim
pepelom. Sada je slabano sijalo ispod njenih umrljanih prstiju.
Ima struje!
U naletu nade, ona ponovo pritisnu dugme. Iza vrata se neto iznova i iznova
ulo. Mogla je da uje kako radi ventilator u kabini lifta. Lift je ovde! Zato
se prokleta vrata ne otvaraju? Kroz dim je uspela da nazre malu sekundarnu
komandnu tablu - tipke obeleene slovima, od A do Z. Suzan se seti i preplavi je
oajanje. Lozinka.
Dim je poinjao da se provlai izmeu istopljenih okvira prozora. Ona ponovo
zalupa po vratima. Nisu htela da se otvore. Lozinka! mislila je. Stratmor mi
nikada nije rekao lozinku! Silikonski dim je sada ispunjavao kancelariju. Guei
se, Suzan klonu na vrata lifta. Bila je poraena. Ventilator je radio na svega
metar od nje. Leala je tamo, omamljena, borei se da udahne vazduh.
Sklopila je oi, ali ponovo ju je probudio Dejvidov glas. Bei, Suzan! Otvori
vrata! Bei! Otvorila je oi oekujui da ugleda njegovo lice, te uarene zelene
oi, taj nestani osmeh. Ali ugledala je slova od A do Z. Lozinka...
Zurila je u slova na komandnoj tabli. Jedva daje mogla da se usredsredi na njih.
Na LED ekranu ispod tastature pet praznih mesta ekalo je da se u njih unese
lozinka. Lozinka od pet slova, pomislila je. Istog trenutka je izra-unala
verovatnou: dvadeset i est na peti stepen; 11.881.376 moguih varijanti. Ako
bi svaki unos trajao po jednu sekundu, trebalo bi joj devetnaest nedelja...
Dok je leala, guei se, na podu ispod komandne table, javio joj se na-elnikov
moleivi glas. Ponovo ju je dozivao. Volim te, Suzan! Uvek sam te voleo! Suzan!
Suzan! Suzan...
Znala je daje mrtav, a ipak je njegov glas bio neumoran. Iznova i iznova je ula
svoje ime.
Suzan... Suzan...
Potom, u jednom trenutku jasne, jezive vizije, ona shvati.
Slabano podrhtavajui, pruila je ruku ka tastaturi i ukucala lozinku.
S... U... Z... A... N
Sekund kasnije, vrata se otvorie.
Stratmorov lift se brzo sputao. U kabini, Suzan je duboko uvlaila sve vazduh
u plua. Omamljena, oslonila se na zid kabine dok se lift zaustavljao. Trenutak
kasnije, zaulo se prebacivanje nekakvih menjaa i prenosnik ponovo poe da se
kree, ovog puta horizontalno. Suzan je oseala kako lift ubrzava, tutnjei ka
glavnom kompleksu Agencije. Naposletku se uz zujanje zaustavi i vrata se
otvorie.
Zakaljavi se, Suzan Fleer teturajui izae u mrani betonski hodnik. Nala se
u tunelu - uskom tunelu sa niskom tavanicom. Dvostruka uta linija protezala se
ispred nje. Nestajala je u praznoj, mranoj upljini.
Podzemni autoput...
Nesigurnim korakom se zaputila ka tunelu, pridravajui se za zid. Iza nje,
vrata lifta se zatvorie. Suzan Fleer je ponovo bila gurnuta u mrak.
Muk.
Niega osim tihog brujanja u zidovima.
Brujanja koje je postajalo sve glasnije.
Odjednom, kao daje poelo da svie. Tama se pretvorila u sivu izmaglicu. Zidovi
tunela poee da poprimaju oblik. Iznenada, neko malo vozilo izjuri iza ugla;
farovi je zaslepee. Posrnula je ka zidu, zaklonivi oi. Osetila je nalet
vazduha i vozilo prozuja pored nje.
Trenutak kasnije, zaula se zagluujua kripa guma po betonu. Zujanje joj se
ponovo pribliavalo, ovog puta u rikverc. Nekoliko sekundi kasnije vozilo se
zaustavilo pored nje.
"Gospoice Fleer!" uzviknuo je zapanjeni glas.
Suzan pogleda odnekud poznatu priliku na vozakom seditu elektrinih kolica za
golf.
"Isuse." Covek je bio bez daha. "Jeste li dobro? Mislili smo da ste mrtvi!"
Suzan je tupo zurila.
"ed Brinkerhof", promucao je, zurei u zapanjenu kriplogial"kiiiju. "Lini
asistent direktora."
Jedino to je Suzan uspela da izusti bio je omamljeni jecaj. "TRANS-LTR..."
Brinkerhof klimnu glavom. "Zaboravite na lo. Upadajte""
Snop farova kolica za golf bacao je svetlosl po ziu limcla, "Imamo virus u
glavnoj bazi podataka", rekao ji- Unuki-ihol, "Znam", Suzan u sebe kako apue.
"Morate da nam pomognete." Suzan je potiskivala suze. "Stratmor... on je..."
"Znamo", rekao je Brinkerhof. "Zaobiao je Oklopnu rukavicu." "Da... i..." Reci
joj zapee u grlu. Ubio je Dejvida! Brinkerhof joj spusti ruku na rame. "Skoro
smo stigli, gospoice Fleer. Samo se drite."
Brza golf kolica zavise iza ugla i zaustavie se. Pored njih se pod pravim uglom
u odnosu na tunel pruao hodnik, mutno osvetljen crvenim podnim osvetljenjem.
"Hajdete", rekao je Brinkerhof, pomaui joj da izae.
Poveo ju je u hodnik. Suzan je lebdela iza njega u magli. Poploani prolaz se
strmo sputao. Suzan se uhvatila za rukohvat i poela da se sputa za
Brinkerhofom. Vazduh je postajao hladniji. Nastavili su da se sputaju.
Kada su se spustili dublje u zemlju, tunel je postao ui. Odnekud iza njih zauo
se eho koraka - snaan, odluan hod. Koraci postadoe glasniji. I Brinkerhof i
Suzan se zaustavie i okrenue.
Ka njima je iao ogroman crni mukarac. Suzan ga nikada ranije ne bese videla.
Dok im je prilazio, posmatrao ju je prodornim pogledom.
"Ko je to?" upitao je.
"Suzan Fleer", odgovorio je Brinkerhof.
Ogromni ovek upitno izvi obrve. ak i tako aava i mokra, Suzan Fleer je bila
lepa nego to je zamiljao. "A naelnik?" upitao je.
Brinkerhof odmahnu glavom.
ovek ne ree nita. Za trenutak je odvratio pogled. Potom se ponovo okrenu ka
Suzan. "Liland Fontejn", rekao je, pruajui joj ruku. "Drago mi je da ste
dobro."
Suzan je zurila u njega. Uvek je znala da e jednog dana upoznati direktora, ali
ovo nije bilo upoznavanje kakvo je zamiljala.
"Hajdete, gospoice Fleer", rekao je Fontejn, polazei ispred njih. "Bie nam
potrebna sva mogua pomo."
U crvenkastoj izmaglici u dnu tunela pojavio se elini zid koji im se is-preio
na putu. Fontejn mu prie i ukuca ulaznu lozinku u uvuenu kutiju sa tastaturom.
Potom poloi desnu ruku na malu staklenu tablu. Bljesnuo je snop svetlosti.
Trenutak kasnije, ogroman zid se tutnjei pomeri ulevo.
Postojala se samo jedna prostorija u Agenciji koje je bila svetija od Ode-ljenja
kriptografije, i Suzan Fleer je oseala da e upravo ui u nju.
Daba je tupo zurio u ispis koji mu je Soi upravo pruila. Prebledevi, obrisao
je rukavom elo. "Direktore, nemamo izbora. Moramo da iskljuimo napajanje baze
podataka."
"Neprihvatljivo", odgovorio je Fontejn. "Posledice bi bile uasne."
Daba je znao daje direktor u pravu. Preko tri hiljade ISDN linija iz itavog
sveta bilo je povezano sa bazom podataka Agencije. Svakog dana su vojni
zapovednici pristupali najnovijim satelitskim snimcima suparnikih pokreta.
Inenjeri su preuzimali njima dostupne nacrte novog naoruanja. Terenski
operativci pristupali su najnovijim podacima o misijama. Baza podataka Agencije
pruala je osnovu hiljadama amerikih vladinih operacija. Ako bije bez
upozorenja iskljuili, izazvali bi obavetajni mrak od kojeg bi zavisili ivoti
irom planete.
"Svestan sam ta to znai, gospodine", rekao je Daba, "ali nemamo izbora."
"Objasnite", naredio je Fontejn. Bacio je brz pogled na Suzan koja je stajala
pored njega, na podijumu. inilo se daje kilometrima daleko.
Daba duboko uzdahnu i ponovo obrisa elo. Samo jedan pogled na njegovo lice
govorio je grupi okupljenoj na podijumu da im se nee dopasti to to je imao da
im kae.
"Ovaj crv", poeo je Daba. "Ovaj crv ne predstavlja obian degenera-tivni
ciklus. To je selektivni ciklus. Drugim recima, to je crv sa razvijenim ukusom."
Brinkerhof zausti da neto kae, ali Fontejn mu dade znak da uti.
"Najdestruktivnije aplikacije sasvim izbriu bazu podataka", nastavio je Daba,
"ali ova aplikacija je sloenija. Ona brie samo one fajlove koji potpadaju pod
izvesne parametre."
"Hoete da kaete da nee napasti itavu bazu podataka?" pun nade upita
Brinkerhof. "To je dobro, zar ne?"
"Nije!" provalilo je iz Dabe. "To je loe! To je veoma loe!"
"Smirite se!" naredio je Fontejn. "Kakve to parametre ovaj crv trai? Vojne?
Tajne operacije?"
Daba je odmahivao glavom. Pogledao je Suzan, koja je i dalje bila odsutna, a
potom mu se pogled susrete sa direktorovim. "Gospodine, kao to znate, svako ko
spolja eli da se povee sa ovom bazom podataka mora da proe kroz niz
sigurnosnih kapija pre nego to mu pristup bude dozvoljen."
Den Braun
Dejvid Beker je zurio u monitor. Nije znao gde se nalazi i vrtelo mu se u glavi.
Prizor koji se video na ekranu prikazivao je nekakvu sobu - sobu u kojoj je
vladao haos. Suzan je bila tamo. Stajala je na otvorenom prostoru poda i gledala
u njega.
Plakala je i smejala se. "Dejvide. Hvala Bogu! Mislila sam da sam te izgubila!"
Protrljao je slepoonice. Pomerio se ka ekranu i privukao mikrofon. "Suzan?"
Suzan zaueno podie pogled. Krupni plan koji je prikazivao Dejvida sada je
ispunjavao itav zid ispred nje. Glas mu je odzvanjao.
"Suzan, moram da te pitam neto." Glasno odjekivanje Dejvidovog glasa kao da je
na trenutak zaustavilo svo kretanje u bazi podataka. Svi se za-ustavie u mestu
i okrenue ka ekranu.
"Suzan Fleer", odjekivao je glas, "hoe li da se uda za mene?"
Muk preplavi prostoriju. Jedna podloga za pisanje uz zveket pade na pod, zajedno
sa oljom punom olovaka. Niko se nije sagnuo da ih pokupi. ulo se jedino
slabano brujanje ventilatora terminala i zvuk Dejvidovog postojanog disanja u
mikrofon.
"D-Dejvide...", mucala je Suzan, nesvesna da je trideset i sedam ljudi stajalo
kao ukopano iza nje. "To si me ve pitao, sea se? Pre pet meseci. Rekla sam da
hou."
"Znam." Nasmeio se. "Ali ovog puta" - ispruio je levu ruku ka kameri i pokazao
zlatni prsten na svom etvrtom prstu..."ovog puta imam prsten."
Smit je bio u pravu. Video se bljesak svetlosti odnekud iza drvea, sa leve
strane ekrana. Sekund kasnije, Tankado se uhvatio za grudi. Istog trenutka se
zateturao. Kamera gaje snimala u krupnom planu; bila je nestabilna -gubila je
fokus.
Dok se snimak vrteo velikom brzinom, Smit hladno nastavi sa pripove-danjem. "Kao
to vidite, istog trenutka je dobio srani napad."
Suzan oseti da e joj pozliti. Tankado se, sa zbunjenim izrazom uasa na licu,
osakaenim rukama uhvatio za grudi.
"Primetiete", dodao je Smit, "da mu je pogled oboren nadole. Nijednom nije
pogledao oko sebe."
"A to je vano?" Daba je napola konstatovao, napola upitao.
"Veoma", rekao je Smit. "Daje Tankado ijednog trenutka posumnjao na nekakvu
zaveru, instinktivno bi pogledom pretraio okolinu. Ali, kao to vidite, nije."
Na ekranu, Tankado je pao na kolena, i dalje se grevito drei za grudi. Ni
jednom nije podigao pogled. Ensei Tankado je bio usamljen ovek, koji je sam
umirao svojom privatnom, prirodnom smru.
"To je udno", rekla je zbunjeno Suzan. "Traumatski meci obino ne ubijaju
ovoliko brzo. Ponekad, ako je meta dovoljno velika, ne ubijaju uopte."
"Slabo srce", odsee Fontejn.
Smit zadivljeno izvi obrve. "U tom sluaju, dobar izbor oruja."
Suzan je posmatrala kako se Tankado skotrljao sa kolena na bok, i napo-sletku na
lea. Leao je tako, zurei navie, steui grudi. Odjednom se kamera odmaknu od
njega, vrativi se na drvee. Pojavio se neki ovek. Nosio je naoari sa icanim
okvirom i veliku akten-tanu. Dok je prilazio sreditu parka i Tankadu koji se
uvijao, prsti poee da mu dobuju u tihom, neobinom plesu po mehanizmu koji mu
je bio privren za ruku.
"Radi na Monoklu", obznanio je Smit. "alje poruku daje Tankado uklonjen." Smit
se okrenu ka Bekeru i zakikota se. "Izgleda daje Hulohot imao lou naviku da
objavi izvrenje ubistva pre nego to njegova rtva zaista umre."
Kolijander jo malo ubrza film; kamera je sada pratila Hulohota koji se kretao
ka svojoj rtvi. Iznenada neki stariji ovek istra iz oblinjeg dvorita,
pritra Tankadu i kleknu pored njega. Hulohot uspori. Trenutak kasnije, jo
dvoje ljudi se pojavilo iz dvorita - neki debeli ovek i crvenokosa ena. I oni
prioe Tankadu.
"Nesrean izbor mesta ubistva", ree Smit. "Hulohot je mislio da je izo-lovao
svoju rtvu."
Na ekranu, Hulohot je za trenutak posmatrao prizor, a potom se povue meu
drvee, oigledno sa namerom da saeka.
"Sada ide predaja prstena", objanjavao je Smit. "Prvi put to nismo pri-metili."
Suzan podie pogled ka prizoru od kojeg joj je bilo muka. Tankado se borio za
dah, oigledno pokuavajui da neto kae Samarianima koji su kleali oko
njega. Potom, u oajanju, isprui levu ruku iznad sebe, gotovo pogodivi
starijeg oveka u lice. Drao je svoj ubogaljeni deo tela ispruen pred
starevim oima. Kamera se zadra na Tankadova tri deformisana prsta; najednom
od njih, jasno sijajui na panskom suncu, nalazio se zlatni prsten. Tankado
ponovo isprui ruku. Starac ustuknu. Tankado se okrenu ka eni. Drao je svoja
tri deformisana prsta tik ispred njenog lica, kao daje moli da razume. Prsten je
blistao na suncu. ena odvrati pogled. Tankado, sada se ve guei, ne mogavi
da izusti ni zvuka, okrenu se debelom oveku i pokua po poslednji put.
Stariji ovek iznenada ustade i odjuri, verovatno da pozove pomo. inilo se da
Tankado gubi snagu, ali i dalje je drao prsten, gurajui ga debelom oveku u
lice. Debeli ovek prui svoju ruku i uhvati zglob umirueg oveka,
pridravajui ga. Tankado kao da je podigao pogled do sopstvenih prstiju, ka
prstenu, a potom ka ovekovim oima. Kao u znak poslednje molbe pre smrti, Ensei
Tankado gotovo neprimetno klimnu glavom oveku, kao da eli da kae da.
Potom klonu.
"Isuse", jeknuo je Daba.
Kamera se iznenada okrenu ka mestu na kojem se krio Hulohot. Ubica bese nestao.
Policijski motorcikl se pojavio, tutnjei uz Avenida Firelli. Kamera se vrati na
mesto na kojem je leao Tankado. ena koja je kleala pored njega oito je ula
policijske sirene; nervozno se obazrela oko sebe a potom poe da vue svog
debelog pratioca, molei ga da pou. Njih dvoje se urno udaljie.
Kamera se usredsredi na Tankada, ruku prekrtenih preko beivotnih grudi.
Prstena na njegovoj ruci vie nije bilo.
"T Tbrzava se!" povikala je Soi iz zadnjeg dela prostorije. "ifra je po-J
grena!"
Svi su uasnuto stajali, bez reci. Na ekranu ispred njih nalazila se poruka o
greci:
POGREAN UNOS. DOZVOLJEN UNOS SAMO BROJEVA
"Prokletstvo!" vritao je Daba. "Samo numeriko polje! Traimo prokleti broj!
Sjebani smo! Ovaj prstenje sranje!"
"Crv radi dvostrukom brzinom!" viknula je Soi. "Kaznena runda!"
Na sredinjem delu ekrana, tik ispod poruke o greci, VR je prikazivao
zastraujuu sliku. Dok je trei odbrambeni zid nestajao, nekolicina crnih
linija koje su predstavljale hakere-napadae jurila je napred, nemilosrdno se
pribliavajui samom sreditu. Svakog trenutka se pojavljivala po jedna nova
linija. Potom jo jedna.
"Naviru u roju!" vikala je Soi.
"Potvreno povezivanje iz inostranstva!" povikao je drugi tehniar. "Proulo
se!"
Suzan odvrati pogled od prizora zatitnih zidova koji se rue i okrenu se ka
bonom delu ekrana. Snimak ubistva Enseija Tankada vrteo se u beskonanoj
petlji. Svaki put isto - Tankado se hvata za grudi, pada, i sa izrazom oajnike
panike na licu gura svoj prsten ka grupi turista koja nita ne sumnja. Nema
nikakvog smisla, mislila je. Ako nije znao da smo ga mi ubili... Nita joj nije
bilo jasno. Bilo je suvie kasno. Neto nam je promaklo.
Na VR-u, broj hakera koji su navirali na vrata baze podataka se u posled-njih
nekoliko minuta udvostruio. Od sada pa nadalje, broj e rasti geometrijskom
progresijom. Hakeri su, poput hijena, bili jedna velika porodica, uvek spremna
da proiri vest o novom plenu.
Liland Fontejn je video dovoljno. "Iskljui", rekao je. "Iskljui prokletu
itvar."
Daba je zurio pravo ispred sebe, kao kapetan broda koji tone. "Suvie je kasno,
gospodine. Gotovi smo."
Suzan je za trenutak oklevala, a potom dade znak Soi. Soi brzo izbrisa sve
razmake. Rezultat nije delovao nita bolje od prethodnog.
PZENVSOGRLAOMAOIUTRRISSKEANTMATALOIUIKAIEDH HIIRZMGZINJAMEOARAU
Daba planu. "DOSTA! Igranje je zavreno! Ova stvar radi dvostrukom brzinom!
Imamo jo oko osam minuta! Traimo broj, a ne gomilu besmislenih slova!"
"etiri puta esnaest", mirno ree Dejvid. "Izraunaj, Suzan".
Suzan je zurila u Dejvida na ekranu. Izraunaj? Njemu uasno ide matematika!
Znala je da je bio u stanju da zapamti glagolske konjugacije i re-nik poput
maine za fotokopiranje, ali matematika?...
"Tablica mnoenja", rekao je Beker.
Tablica mnoenja? Suzan nije shvatala. O emu on to govori?
"etiri puta esnaest", ponovio je profesor. "Morao sam da nauim napamet
tablicu mnoenja u etvrtom razredu."
Suzan se seti standardne tablice mnoenja iz osnovne kole. etiri puta
esnaest. "ezdeset i etiri", tupo je odgovorila. "Pa ta?"
Dejvid se nagnuo ka kameri. Lice mu je ispunjavalo itav ekran. "ezdeset i
etiri slova..."
Suzan klimnu glavom. "Da, ali ona su..." Zastala je u pola reenice.
"ezdeset i etiri slova", ponovio je Dejvid.
Suzan je ostala bez daha. "Oh, Boe! Dejvide, ti si genije!"
" " Redaru minuta!" viknuo je tehniar,
kD "Osam redova od po osam slova!" uzbueno je vikala Suzan.
Soi je kucala. Fontejn je bez reci posmatrao. Pretposlednji tit je bio sve
blei.
"ezdeset i etiri slova!" Suzan je vladala situacijom. "To je savreni
kvadrat!"
"Savreni kvadrat?" upitno je ponovio Daba. "I ta s tim?"
Deset sekundi kasnije Soi je preraspodelila naizgled nasumina slova na ekranu.
Sada su stajala u osam redova od po osam slova. Daba je pogledao slova, a potom
u oajanju podigao ruke u vazduh. Novi raspored mu nije govorio nita vie nego
prvobitni.
PZENVSOG RLAOMA OIUTRRIS SKEANTMA T A L O I U I K A I E D H H 11 RZMGZINJ
AMEOARAU
"Jebeno jasnije", progunao je Daba.
"Gospoice Fleer", poeo je Fontejn, "objasnite ta radite." Sve oi su bile
uprte u Suzan.
Suzan je zurila navie, u kvadrat teksta. Postepeno poe da klima glavom, a
potom prsnu u mahniti smeh. "Dejvide, tako mi svega!"
Ljudi na podijumu razmenie zbunjene poglede.
Dejvid namignu siunoj prilici Suzan Fleer na ekranu ispred njega. "ezdeset i
etiri slova. Julije Cezar ponovo napada."
Mid je izgledala izgubljeno. "O emu vi to govorite?"
"Cezarova kutija." Suzan se ozareno smeila. "itajte od vrha ka dnu. Tankado
nam alje poruku."
sest minuta!" viknuo je tehniar.
Suzan je uzvikivala nareenja. "Prekucajte od vrha ka dnu! itajte vertikalno,
ne horizontalno!"
Soi se ustro kretala po kolonama, prekucavajui tekst.
"Julije Cezar je na ovaj nain slao ifrovane poruke!" Na brzinu je objanjavala
Suzan. "Broj slova u njegovim porukama je uvek bio savren kvadrat!"
"Gotovo!" viknula je Soi.
Svi podigoe pogled ka presloenom tekstu, koji je sada stajao u jednom redu na
video-bimu.
"I dalje glupost", prezrivo frknu Daba. "Pogledajte samo. Potpuno na-sumini
delovi..." Reci mu zastadoe u grlu. Oi mu se razrogaie. "Oh... oh, Boe..."
I Fontejn je video. Oigledno zadivljen, izvio je obrve.
Mid i Brinkerhof tiho rekoe uglas: "Do avola."
ezdeset i etiri slova su sada glasila ovako:
PROSTARAZLIKAIZMEUELEMENATAODGOVORNIHZASMRT UHIROIMIINAGASAKIJU
"Ubacite razmake", naredila je Suzan. "Moramo da resimo zagonetku."
Tehniar bled kao krpa pritrao je podijumu. "Blokada tunela samo to nije
nestala!"
Daba se okrenu ka VR na ekranu. Napadai su prodirali napred, tek za dlaku
udaljeni od napada na peti i poslednji tit. Bazi podataka je ponestaja-, lo
vremena.
Suzan je iskljuila haos koji je vladao oko nje. Iznova i iznova je itala
Tankadovu udnu poruku:
PROSTA RAZLIKA IZMEU ELEMENATA ODGOVORNIH ZA SMRT U HIROIMII NAGASAKIJU
"To ak nije ni pitanje!" zavapio je Brinkerhof. "Kako onda moe da ima
odgovor?"
"Potreban nam je broj", podsetio ih je Daba. "ifra za obustavu je numerika
ifra."
"Tiina", mirno je rekao Fontejn. Okrenuo se ka Suzan. "Gospoice Fle-er,
doveli ste nas dovde. elim da pogodite najbolje to moete."
Suzan duboko uzdahnu. "Ulazno polje obustavne ifre prihvata samo brojeve. Ja
bih rekla daje ovo neka vrsta nagovetaja koji e nas dovesti do tanog broja. U
tekstu se pominju Hiroima i Nagasaki - dva grada na koja su baene atomske
bombe. Moda se obustavni klju odnosi na broj rtava, visinu procenjene tete u
dolarima..." Za trenutak je zastala i ponovo proitala tekst. "ini se daje re
"razlika" ovde vana. Prosta razlika izmeu Hiroime i Nagasakija. ini se daje
Tankado smatrao da se ova dva dogaaja na neki nain razlikuju."
Izraz na Fontejnovom licu se nije menjao. Ipak, nada se brzo gasila. inilo se
daje politiku pozadinu koja se nalazila iza ove dve eksplozije sa najveim
posledicama u istoriji trebalo analizirati, uporediti i prevesti u nekakav
magini broj... i sve to u narednih pet minuta.
1 Hiroima
2 Nagasaki
3 Nuspojave atomskih detonacija
4 Zone udara
"Drugi odeljak!" povika Suzan. "Uranijum i plutonijum! Otvori!"
Svi su ekali dok Soi nije pronala odgovarajui odeljak. "Evo ga", rekla je.
"Samo malo." Brzo je prelazila preko podataka. "Ovde ima mnogo informacija.
itava tabela. Kako da znamo koju razliku traimo? Jedan element se pojavljuje
prirodno, drugi delovanjem oveka. Plutonijum je otkrio..."
"Broj", ponovio je Daba. "Treba nam broj."
Suzan ponovo proita Tankadovu poruku. Prosta razlika izmeu elemenata...
razlika izmeu... potreban nam je broj... "ekajte!" rekla je. "Re "razlika"
ima viestruka znaenja. Potreban nam je broj - dakle govorimo o matematici. To
je jo jedna od Tankadovih igara recima - re "razlika" znai oduzimanje."
"Da!" sloio se Beker sa ekrana na zidu. "Moda ti elementi imaju razliite
brojeve protona ili tako neto? Ako oduzmete..."
"U pravu je!" ree Daba, okreui se ka Soi. "Zar nema nikakvih brojeva u toj
tabeli? Broj protona? Vreme poluraspada? Bilo ta to moemo da oduzmemo?"
"Tri minuta!" viknuo je tehniar.
"A ta je sa kritinom masom?" predloila je Soi. "Pie da je kritina masa
plutonijuma 16 kilograma."
"Da!" ree Daba. "Proveri uranijum! Koja je kritina masa uranijuma?"
Soi je pretraivala podatke. "Ovaj... 50 kilograma."
"Sto deset?" inilo se daje Daba odjednom pun nade. "Koliko je 110 minus 35,2?"
"Sedamdeset i etiri zapeta osam", odvrati Suzan kao iz topa. "Ali ne veru je
m..."
"Sklanjajte se s puta", naredi Daba, bacajui se ka tastaturi. "Mora da je to
obustavna ifra! Razlika izmeu njihovih kritinih masa! Sedamdeset i etiri
zapeta osam!"
"ekajte", ree Suzan, provirujui preko Soinog ramena. "Ovde ima jo toga.
Atomska masa. Broj neutrona. Tehnike ekstrakcije." Prelazila je pogledom preko
tabele. "Uranijum se razlae na barijum i kripton; plutoni-j 111 ii radi neto
drugo. Uranijum ima V2 protona i 146 neutrona, ali..."
"Potrebna nam je najoiglednija razlika", ubacila se Mid. "Poruka kae "glavna
ruzlika izmeu elemenata.""
"Isuse Hriste!" viknu Daba. "Kako mi da znamo staje Tankado smatrao za glavnu
razliku?"
Dejvid se ubaci: "U stvari, u poruci pie prosta, a ne glavna."
Ta re pogodi Suzan pravo u lice. "Prosta!" uzviknula je. "Prosta!" Okrenula se
ka Dabi. "Obustavna ifra je prost broj! Razmislite o tome! Savreno se
uklapa!"
Daba je istog trenutka znao da je Suzan u pravu. Ensei Tankado je itavu svoju
karijeru izgradio na prostim brojevima. Prosti brojevi su bili osnovna graa
svih kriptografskih algoritama - univerzalne vrednosti koje se nisu mogle
podeliti ni sa jednim drugim brojem osim sa jedan i sa samima sobom. Prosti
brojevi su dobro funkcionisali u kodiranju jer nije bilo mogue da ih kompjuteri
pogode pomou uobiajenog faktorisanja brojev-nog stabla.
Soi se ubaci. "Da! To je savreno! Prosti brojevi su osnova japanske kulture!
Haiku poezija se slui prostim brojevima. Tri stiha i broj slogova koji iznosi
pet, sedam, pet. Sami prosti brojevi. Svi hramovi Kjota imaju..."
"Dosta!" uzviknu Daba. "ak i ako obustavna ifra jeste neki prost broj, pa ta
s tim! Postoje beskonane mogunosti!"
Suzan je znala da je Daba u pravu. Budui da je niz brojeva beskonaan, uvek se
moglo traiti dalje i pronai jo jedan prost broj. Izmeu nula i milion,
postojalo je preko 70.000 mogunosti. Sve je zavisilo do toga koliko veliki
prost broj je Tankado odluio da upotrebi. to je bio vei, to gaje tee bilo
pogoditi.
"Sigurno je ogroman", progunao je Daba. "Koji god broj daje Tankado odabrao,
mora daje prava grdosija."
Zauo se povik iz stranjeg dela prostorije. "Upozorenje: dva minuta!"
Daba poraeno podie pogled ka VR-u. Poslednji tit je poinjao da se raspada.
Tehniari su jurcali okolo.
Suzan je neto govorilo da su blizu. "Moemo da uspemo!" rekla je, preuzimajui
kontrolu. "Od svih razlika izmeu uranijuma i plutonijuma, kladim se da samo
jedna moe biti predstavljena kao prost broj! To nam je poslednji putokaz. Broj
koji traimo je prost!"
Daba je posmatrao tabelu sa karakteristikama uranijuma i plutonijuma na
monitoru; potom podie ruke u vazduh. "Ovde mora da ima stotinu podataka! Nema
anse da ih sve oduzmemo jedne od drugih i pronaemo proste brojeve."
"Mnogo tih podataka nije numerike prirode", ohrabrivala ih je Suzan. "Njih
moemo zanemariti. Uranijum je prirodan, plutonijum je delo oveka. Uranijum ima
iglini detonator, plutonijum imploziju. To nisu brojevi, dakle nisu bitni!"
"Uinite tako", naredio je Fontejn. Na VR-u, poslednji zid je bio tanak popni
ljuske jajeta.
Daba je brisao elo. "U redu, odoe nevani podaci. Ponite sa oduzimanjem. Ja
u uzeti gornju etvrtinu. Suzan, vama ide sredina. Svi ostali, podelite
ostatak. Traimo prost broj."
Za nekoliko sekundi je postalo jasno da nee uspeti. Brojevi su bili ogromni, a
u mnogim sluajevima vrednosti nisu bile izraene istim jedinicama.
"To su babe i proklete abe", ree Daba. "Imamo gama zrake naspram
elektromagnetnih talasa. Fisiju naspram nefisije. Neto su eli brojevi. Neto
procenti. Prava zbrka!"
"Mora da je tu", odluno ree Suzan. "Moramo da razmislimo. Postoji neka razlika
izmeu uranijuma i plutonijuma koja nam je promakla! Neto jednostavno!"
"Ovaj... narode?" ree Soi. Otvorila je drugi prozor u kojem je prolazila kroz
ostatak dokumenta.
"ta je bilo?" upitao je Fontejn. "Otkrili ste neto?"
"Ovaj, recimo." Zvuala je kao da joj je neprijatno. "Seate se da sam rekla
daje bomba koja je baena na Nagasaki bila plutonijumska?"
"Da", odgovorie svi ujedan glas.
"E pa..." Soi duboko uzdahnu. "Izgleda da sam pogreila."
"Molim!" ree bez daha Daba. "Sve vreme traimo pogrenu stvar?"
Soi pokaza na ekran. Zgurali su se oko kompjutera i proitali sledei tekst:
...esta zabluda jeste to daje bomba baena na Nagasaki bila plutonijumska.
Zapravo, sadrala je uranijum, ba kao i bomba baena na Hiro-imu.
"Ali..." zaustila je Suzan. "Ako su oba elementa uranijum, kako onda da
pronaemo razliku izmeu njih?"
"Moda je Tankado pogreio", natuknu Fontejn. "Moda nije znao da su bombe bile
iste."
"Ne." Suzan uzdahnu. "Postao je bogalj upravo zbog te dve bombe. Savreno je
poznavao injenice."
"jedan minut!"
J Daba pogleda VR. "PEM autorizacija brzo nestaje. Poslednja linija odbrane. A
pred vratima se skupila gomila."
"Usredsredimo se!" naredio je Fontejn.
Soi je sedela ispred kompjutera sa pretraivaem i naglas itala:
"...Bomba baena na Nagasaki nije sadrala plutonijum, nego vetaki napravljen
izotop uranijuma 238, neutron - zasien neutronima."
"Prokletstvo!" opsovao je Brinkerhof. "Obe bombe su sadrale uranijum. Elementi
odgovorni za Hiroimu i Nagasaki su u oba sluaja predstavljali uranijum. Nema
nikakve razlike!"
"Gotovi smo", zajeca Mid.
"ekajte", ree Suzan. "Proitaj ponovo poslednji deo!"
Soi ponovi tekst, "...vetaki napravljen izotop uranijuma 238, zasien
neutronima."
"238?" uzviknu Suzan. "Zar nismo upravo videli neto o tome kako je bomba baena
na Hiroimu sadrala neki drugi izotop uranijuma?"
Zbunjeno su se pogledali. Soi mahnito poe da se vraa do mesta koje su
traili. "Da! Ovde pie da je bomba baena na Hiroimu sadrala drugaiji izotop
uranijuma!"
Mid zinu od zaprepaenja. "Obe sadre uranijum - ali razliite vrste!"
"Obe su uranijumske?" Daba se progura i zagleda u terminal. "Babe i babe?
Divno!"
"Kako se razlikuju ta dva izotopa?" upita Fontejn. "Mora biti neto
elementarno."
Soi je pretraivala dokument. "ekajte... traim... u redu..."
"etrdeset i pet sekundi!" viknuo je glas.
Suzan podie pogled. Poslednji tit je bio gotovo nevidljiv.
"Evo ga!" uzviknu Soi.
"itaj!" Daba se preznojavao. "U emu je razlika! Mora da postoji nekakva
razlika izmeu njih!"
"Da!" Soi pokaza na monitor. "Gledajte!"
Svi su itali tekst:
...dve bombe su sadrale razliito punjenje... potpuno istih hemijskih
karakteristika. Uobiajenom hemijskom ekstrakcijom se ne mogu razdvojiti ta dva
izotopa. Oni su, izuzev najsitnijih razlika u teini, potpuno identini.
"Atomska masa!" uzbueno je uzviknuo Daba. "To je! Jedina razlika je u njihovim
masamal To je klju! Dajte mi njihove mase! Izraunaemo razliku!"
"ekajte", rekla je Soi, pretraujui dokument. "Skoro sam tu! Da!" Svi su
prelazili pogledom preko teksta.
...razlika u masi izuzetno mala...
...difuzija gasova pri njihovom razdvajanju...
...10,032498xl0A134 naspram 19,39484xl0A23.
"Evo ih!" uzviknuo je Daba. "To je to! To su mase!"
"Trideset sekundi!"
"Hajde", proaputao je Fontejn. "Oduztnite ih. Brzo."
Daba zgrabi digitron i poe da ukucava brojeve.
"ta znai asterisk?" upita Suzan. "Iza brojeva stoji asterisk!"
Daba se nije obazirao na nju. Ve je mahnito udarao po tipkama digi-trona.
"Paljivo!" upozorila gaje Soi. "Potreban nam je taan broj."
"Asterisk", ponovi Suzan. "Tu je fusnota."
Soi je kliknula na fusnotu obeleenu asteriskom. Prebledela je. "Oh... blagi
Boe."
Daba podie pogled. "Staje?"
Svi se nagnue ka monitoru i poraeno uzdahnue. Sitna fusnota je glasila:
12 otklon greke. Objavljeni iznosi variraju od laboratorije do laboratorije.
"Dejvide?"
"Zdravo, lepotice." Nasmeio se.
"Vrati se kui", rekla je. "Vrati se kui, i to odmah."
"Vidimo se u Stoun Menoru?" upitao je.
Ona klimnu glavom dok su joj suze navirale na oi. "Dogovoreno."
"Agente Smit?" pozvao ga je Fontejn.
Smit se pojavio na ekranu, iza Bekera. "Da, gospodine?"
"Izgleda da gospodin Beker ima sastanak. Moete li da se postarate da odmah
stigne kui?"
Smit klimnu glavom. "Na mlanjak je u Malagi." Potapao je Bekera po leima.
"eka vas prava poslastica, profesore. Jeste li nekada leteli lirde-tom 60V
Beker se zacereka. "Od jue nisam."
328
Den Braun
EPILOG
Kau da u smrti sve stvari postaju jasne. Tokugen Numataka je sada znao da je to
istina. Dok je stajao nad kovegom u carinskoj kancelariji u Osaki, osetio je
gorku jasnou koju nikada ranije ne bese spoznao. Njegova vera je govorila o
krugovima, o meupovezanosti ivota, ali Numataka nikada nije imao vremena za
religiju.
Carinski slubenici su mu dali kovertu sa dokumentima o roenju i usvo-jenju.
"Vi ste jedini ivi srodnik ovog mladia", rekli su. "Namuili smo se da vas
pronaemo."
Misli mu se vratie trideset i dve godine unazad, do one kiom natopljene noi,
do bolnikog odeljenja na kojem je napustio svoje deformisano dete i suprugu na
umoru. Uinio je to u ime menboku - asti - sada samo prazne senke.
Uz papire je bio priloen i zlatni prsten. Na njemu su bile ugravirane reci koje
Numataka nije razumeo. Nije ni bilo vano; rei ionako vie nisu imale nikakvog
znaaja za njega. Odrekao se jedinog sina. A sada ih je najsurovija od svih
sudbina ponovo spojila.
Kraj.