Professional Documents
Culture Documents
Halil Dzubran - Prorok Prorokov VRT PDF
Halil Dzubran - Prorok Prorokov VRT PDF
Halil Dzubran - Prorok Prorokov VRT PDF
Halil Dubran
Prorok
etvrto popravljeno i
dopunjeno izdanje
Almustafa, izabrani i
ljubljeni, koji bijae osvit vlastitoga
dana, dvanaest godina u gradu
Orfaleseu ekae brod koji je trebalo
da se vrati i da ga odnese natrag na
rodni mu otok.
I dvanaeste godine,
sedmoga dana jelula, mjeseca etve,
on se uspne na brijeg izvan gradskih
zidina i pogleda na more; i spazi svoj
brod gdje plovi kroz maglu.
A on ree u sebi:
A sveenici i sveenice
rekoe mu:
Neka nas sad ne razdvoje
valovi morski, i neka godine koje
provede meu nama postanu
uspomena.
Meu nama si iao kao duh,
i sjena tvoja bila je svjetlost na naim
licima.
Mnogo smo te ljubili. Ali,
neizreciva bijae naa ljubav, i
koprenama bijae zastrta.
A sada glasno za tobom
vapije i stat e preda te otkrivena.
I oduvijek je bilo da ljubav
ne zna dubine svoje dok ne doe as
rastanka.
I on i narod krenue k
velikom trgu pred hramom.
A iz svetita izie ena kojoj
ime bijae Almitra. A bila je vidovita.
A on odgovori:
Orfaleani, o emu ja mogu govoriti
osim o onome to se i sad mie u
vaim duama?
A on odvrati govorei:
Rodiste se zajedno i uvijek ete biti
zajedno. Bit ete zajedno i onda kad
bijela krila smrti razmetnu vae dane.
Da, bit ete zajedno ak i u tihom
Bojem pamenju.
Ali, neka bude prostora u vaem
zajednitvu.
Neka nebeski vjetrovi pleu meu
vama.
Ljubite jedno drugo, ali ne pravite
spone od ljubavi:
Neka radije bude uzburkano more
meu obalama vaih dua.
Lijevajte au jedno drugome, ali ne
pijte iz iste ae.
Dajte jedno drugome od svoga kruha,
ali ne jedite od iste krike.
Pjevajte i pleite zajedno i radujte se,
ali neka svako od vas uzmogne biti i
samo,
Kao to su ice na lutnji same, premda
odzvanjaju istom glazbom.
Podajte svoja srca, ali ne jedno
drugom u posjed.
Jer samo ruka ivota moe obuhvatiti
vaa srca.
I stojte zajedno, ali ne preblizu;
Jer, stupovi hramski stoje odvojeno,
A hrast i empres ne rastu u sjeni
jedan drugome.
I on ree:
Vaa djeca nisu vaa djeca.
Ona su sinovi i keri enje ivota za
samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas,
I premda su s vama, ne pripadaju
vama.
Moete im dati svoju ljubav, ali ne i
svoje misli,
Jer, ona imaju vlastite misli.
Moete okuiti njihova tijela, ali ne
njihove due,
Jer, njihove due borave u kui od
sutra, koju vi ne moete posjetiti, ak
ni u svojim snima.
Moete se upinjati da budete kao oni,
ali ne traite od njih da budu poput
vas.
Jer, ivot ne ide unatrag niti ostaje na
prekjuer.
Vi ste lukovi s kojih su vaa djeca
odapeta kao ive strijele.
Strijelac vidi metu na putu
beskonanosti, i On vas napinje
svojom snagom da bi njegove strijele
poletjele brzo i daleko.
Neka vaa napetost u Strijelevoj ruci
bude za sreu;
Jer, kao to On ljubi strijelu koja leti,
isto tako ljubi i luk koji miruje.
A on odvrati:
Dajete samo mrviak ako dajete od
bogatstva svoga.
Kad od sebe dajete, istinski dajete.
Jer to je vae bogatstvo nego stvari
koje uvate i pazite iz straha da vam
sutra ne zatrebaju?
A sutra, to e sutra donijeti
preopreznome psu koji zakopava
kosti u neutrtu pijesku dok
hodoasnike prati do svetoga grada?
I to je strah od nude nego nuda
sama? Nije li e, koje se straite dok
vam se izvor prelijeva, neutaiva?
Ima ih koji daju mrviak od mnogoga
to imaju - i daju to da bi ih drugi
prepoznali, i njihova skrivena elja
obezvreuje njihove darove.
A ima ih koji imaju malo i sve daju.
To su vjernici ivota i dareljivosti
ivota, i njihova krinja nikad nije
prazna.
Ima ih koji daju s radou, i ta je
radost njima nagrada.
Ima ih koji daju s boli, i ta je bol
njihovo krtenje.
Ima ih koji daju ne upoznavi boli
davanja, niti trae radosti, niti daju
opominjui se vrline;
Oni daju kao to u dolini mra iri
miomiris u prostor.
Rukama takvih govori Bog, i na
njihove se oi smijei na zemlju.
Dobro je dati kad tko moli, ali je bolje
dati nezamoljen, razumijevanjem;
I ovjeku iroke ruke vea je radost
nai onoga tko e primiti nego samo
davanje.
A ima li ita to ete zadrati?
Sve to imate jednog e se dana
razdati;
Stoga, dajite sada, da doba davanja
pripadne vama, a ne vaim
batinicima.
********************************************
********************************************
****
esto kaete: Dao bih, ali samo
potrebitima.
Ali, voke u vaem vonjaku ne kau
tako, ni stada na vaem panjaku.
Daju da bi mogli ivjeti, jer zadravati
znai propadati.
Zacijelo, tko je vrijedan da primi svoje
dane i noi, vrijedan je svega to vi
imate.
I onaj koji je zasluio da pije iz oceana
ivota zasluuje da napuni au i iz
vaega potoia.
I koja zasIuga moe biti vea od one
to lei u hrabrosti i povjerenju,
dapae u milosru, primanja?
I tko ste vi da bi ljudi morali razderati
svoje grudi i razgolititi svoj ponos da
biste vi mogli vidjeti njihovu
vrijednost ogoljelu i njihov ponos
postien?
Prvo gledajte da sami zasluite da
budete davaoci, i orue davanja.
Jer, odista, ivot daje ivotu - dok ste
vi, koji se smatrate davaocima, samo
svjedoci.
********************************************
********************************************
****
I vi primaoci - a svi ste vi primaoci --
ne prihvaajte nikakva tereta
zahvalnosti, da ne biste podjarmili
sebe i onoga tko daje.
Radije se dignite zajedno s davaocem
na njegovim darovima kao na krilima;
Jer, previe se sjeati svojega duga jest
sumnjati u plemenitost onoga koji ima
prostodunu zemlju za majku, i Boga
za oca.
A on ree:
O kad biste mogli ivjeti o miomirisu
zemlje i poput biljke na zraku da vas
krijepi svjetlost.
Ali, jer morate ubijati da biste jeli, i
otkidati mladune od majina mlijeka
da biste utaili e, neka to bude in
tovanja,
I neka va stol bude rtvenik na kojem
se rtvuju ista i nevina stvorenja
ume i livade za neto to je istije i
jo nevinije u ovjeku.
Kad ubijate ivine, recite mu u srcu:
Ista sila koja tebe kolje i mene kolje; i
ja u biti pojeden.
Jer, zakon koji tebe preputa mojoj
ruci i mene e prepustiti jaoj ruci.
Tvoja i moja krv samo je sok koji hrani
nebesko drvo.
********************************************
********************************************
****
A on odvrati govorei:
Radite da biste ili ukorak sa
zemljom i duom zemljinom.
Razlijeniti se znai otuiti se od
godinjih doba, izii iz ophodnje
ivota koji stupa velianstveno i s
ponosnom poniznou put vjenosti.
Kad radite, vi ste frula kroz ije se srce
apat sati preobraa u glazbu.
Koji bi od vas da bude svirala, gluha i
nijema, kad sve drugo jednoglasno
pjeva?
Uvijek vam govorahu da je rad
prokletstvo, a trud nesrea.
Ali ja vam kaem da vi, radei,
ispunjate dio zemljina najdaljega sna,
koji vam je odreen kad je san taj bio
roen,
I drei se posla, istinski ljubite ivot,
A ljubiti ivot u radu znai biti prisan
s najskrovitijom tajnom ivota.
Ali ako, u boli svojoj, roenje
nesreom nazivate, a uzdravanje
tijela prokletstvom koje vam je na elu
ispisano, onda ja odgovaram da samo
znoj s ela vaega moe sprati ono to
na njemu pie.
Takoer vam govorahu da je ivot
mrak, a vi, u svojem umoru,
ponavljate ono to vam rekoe
umorni,
I ja kaem da je ivot mrak, osim kad
postoji ar,
A svaki je ar slijep, osim kad postoji
znanje. A svako je znanje uzaludno,
osim kad postoji rad,
A svaki je rad prazan ako nema
ljubavi;
A kad s ljubavlju radite, sa sobom se
spajate, i s drugim, i s Bogom.
********************************************
********************************************
****
A to je to raditi s ljubavlju?
To znai tkati ruho od vlakana iz
svoga srca, kao da vae ljubljeno treba
da nosi to ruho.
To znai graditi kuu s dragou, kao
da vae Ijubljeno treba da boravi u toj
kui.
To znai sijati sjeme s njenou i
dizati ljetinu s radou, kao da e vae
ljubljeno jesti plodove.
To znai ispuniti sve to tvorite
dahom duha svojega,
I znati da svi blagoslovljeni mrtvi
stoje oko vas i motre.
esto sam uo gdje velite, kao da u
snu govorite: Tko radi u mramoru, i
tko otkriva oblik vlastite due u
stijeni, plemenitiji je od onoga tko
plui zemlju.
I onaj tko lovi dugu da bi je na platno
metnuo u obliju ovjeem, vie je od
onoga tko pravi sandale za noge.
Ali, ja kaem; ne u snu nego u punoj
budnosti podneva, da vjetar ne govori
slae divovskome hrau nego
najmanjoj od svih vlati trave;
A samo je onaj velik tko glas vjetra
pretvara u pjesmu to ju je zasladio
vlastitom ljubavlju.
Rad je ljubav koja biva vidljiva.
Ali, ako ne moete raditi s ljubavlju,
nego samo s gaenjem, bolje je da se
ostavite rada i da sjednete uz hramska
vrata i da prosite milostinju od onih
to s radou rade.
Jer, ako kruh peete ravnoduno,
peete gori kruh, koji toli samo pola
ovjeje gladi.
Ako mrzite maenje groa, iz vaeg
e masta otei otrov u vino.
Pa makar pjevali poput anela, ako ne
volite pjevanja, vi zaipate ljudske ui
na glasove dana i glasove noi.
A on odvrati:
Vaa je radost vaa raskrinkana alost.
I samo vrelo iz kojeg vam smijeh
izvire esto je bilo puno vaih suza.
A kako, dakle, to moe biti?
to alost vie raskopa vae bie, to u
nj moe vie radosti stati.
Nije li krag u kojem vino drite bio
peen u grnarevoj pei?
I nije li frula koja vam duh blai puko
drvo koje izbuie noevi?
Kad ste radosni, zavirite duboko u
svoje srce i otkrit ete da vam je
radost dalo ono to vam je dalo i
alost. Kad ste alosni, opet zavirite u
svoje srce, i vidjet ete da odista
plaete za onim to je bila vaa radost.
Neki od vas vele: Radost je vea od
alosti, a drugi kau: Ne, alost je
vea.
A ja vam kaem da su nerazdvojne.
Zajedno dolaze, i kad vam jedna sjedi
sama za stolom, zapamtite da vam je
druga zaspala na postelji.
Odista ste objeeni poput zdjelica
vage izmeu svoje alosti i svoje
radosti.
Samo kad ste prazni, smireni ste i
uravnoteeni.
Kad vas rizniar uzima da bi izmjerio
svoje zlato i srebro, vaa radost ili
vaa alost svakako se mora dizati ili
sputati.
A on odvrati i ree:
Sagradite od svojih matarija sjenicu u
pustinji radije nego da gradite kuu
meu gradskim zidinama. Jer, kao to
se vi kui vraate o sumraku, tako se
vraa lutalac u vama, vjeno dalek i
samotan. Vaa je kua vae vee tijelo.
Die se na suncu i spava u tiini noi;
i nije bez snova. Zar vaa kua ne
sanja? I, sanjajui, zar ne ostavlja grad
radi luga i breuljka?
O kad bih mogao skupiti vae true u
ruku i, poput sijaa, pobacati ih u
umu i na livadu.
A on odgovori:
Vaa odjea krije mnogo od vae
ljepote, iako ne skriva ono to nije
lijepo.
I premda u ruhu traite slobodu svoje
osobnosti, u njemu moete nai oklop
i lanac.
O kad biste mogli susretati sunce i
vjetar sa vie svoje koe, a sa manje
odjee.
Jer, dah je ivota u sunanom sjaju i
ruka ivota u vjetru.
Neki od vas vele: Sjeverac je odatkao
ruho koje nosimo.
A ja velim: Da, to jest bio sjeverac,
Ali sram je bio krosna njegova, a
mlitavost miica njegova nit.
A kad je posao dovrio, smijao se u
umi.
Ne zaboravite da je ednost zarad
zatite od neistih oiju.
A kad neistih vie ne bude, to e biti
ednost nego okov i prljavtina due?
I ne zaboravite da zemlja uiva u
tome da uti vae bose noge i da
vjetar ezne da se poigra vaom
kosom.
A on odvrati i ree:
Za vas zemlja raa plodove, i neete
oskudijevati ako samo znate kako da
ruke napunite,
U izmjeni darova zemljinih nai ete
obilje i biti zadovoljni.
Ipak, sve dok izmjene ne bude u
ljubavi i ugodnoj pravinosti, ona e
neke voditi oblapornosti, a druge
gladovanju.
Kad na sajmu, vi trudbenici mora,
polja i vinograda, sretnete tkalce,
grnare i skupljae mirodija
Zazovite tada gospodara duha zemlje,
da doe posred vas i da posveti vage i
raun koji odmjerava vrijednost
vrijednou,
I ne trpite da praznoruki sudjeluju u
vaim poslovima, koji bi za va trud
prodali svoje rijei.
Takvima recite:
Doite s nama u polje, ili otiite s
naom braom na more i mreu
bacajte;
Jer zemlja i more i vama e biti
dobrostivi kao to bijahu nama.
I ako vam dou pjevai, plesai i
frulai, i od njihovih darova kupite.
Jer, i oni su skupljai plodova i
miomirisa, a ono to donose, iako
nainjeno od snova, odjea je i hrana
vaoj dui.
I prije negoli odete sa sajma, pazite da
nitko ne otie praznoruk.
Jer, duh gospodar zemlje nee mirno
spavati na vjetru dok ne budu
zadovoljene potrebe i posljednjega
meu vama.
A on odvrati govorei:
Upravo kad duh va ide lutajui na
vjetru, vi, sami, i nepaeni, radite zlo
drugima i, stoga, sami sebi.
I zbog poinjenoga zla morate kucati i
ekati neko vrijeme nezapaeni na
dverima blaenika.
Poput oceana vae je boansko jastvo;
Zauvijek ostaje neokaljano.
I poput etera die se tek kad okrilati.
ak je poput sunca vae boansko
jastvo;
Ono ne zna putova krtiinih niti trai
rupa zmijinjih.
Ali, ne boravi boansko jastvo samo u
vaem biu.
Mnogo je toga u vama ve ovjek, a
mnogo toga jo nije ovjek,
Nego bezoblian patuljak koji, u snu,
ide kroz maglu traei vlastito
buenje.
A govorio bih vam sada o ovjeku u
vama.
Jer, on, a ne vae boansko jastvo, ni
patuljak u magli, zna zloin i kaznu za
zloin.
esto sam vas sluao gdje govorite o
onome koji ini zlo kao da on nije
jedan od vas nego tuinac meu
vama i uljez u vaem svijetu.
Ali, ja kaem: kao to se svetac i
pravednik ne mogu dii iznad
najviega koje je u svakome od vas,
Tako zli i slabi ne moe pasti nie od
najniega, koje je, takoer, u vama.
I kao to ni jedan list ne pouti bez
tihoga znanja cijeloga drveta,
Tako zloinac ne moe initi zlo bez
skrivene volje svih vas.
Poput procesije idete zajedno prema
svojem boanskom jastvu.
Vi ste put i putnici.
I kad jedan od vas padne, on pada
zarad onih iza sebe, kao opomena na
kamen spoticanja.
Da, pada zarad onih pred sobom, koji
se, iako bri i vrega koraka, jo ne
odmakoe od kamena spoticanja.
A i ovo, iako ta rije teko lei na
vaim srcima:
Ubijeni nije neodgovoran za svoje
ubojstvo,
A opljakani nije nevin u tome to je
opljakan.
Pravednik nije neduan za djelo
zloga,
I neokaljani nije ist od djela
okrutnikovih.
Da, krivi je esto rtva oteenoga.
I jo ee osuenik nosi teret nekrivih
i nevinih.
Ne moete odijeliti pravednika od
nepravednika, ni dobrog od zloga;
Jer, oni stoje zajedno pred licem
sunca, kao to su crna i bijela nit
skupa otkane.
I kad crna nit pukne, tkalac e
pregledati cijelu tkaninu, a ispitat e i
krosnu.
Ako tko od vas dovede pred sud
nevjernu enu, neka takoer na tezulji
izmjeri srce njenoga mua, i neka
mjerama izmjeri duu njegovu.
I neka onaj koji biuje vrijeaoca
pogleda u duh uvrijeenoga.
I ako bi tko od vas kanjavao u ime
pravde i dizao sjekiru na zlu voku,
neka joj pogleda korijenje;
I odista e nai korijene dobra i zla,
plodne i neplodne, isprepletene
zajedno u tihome srcu zemlje.
I vi suci koji biste da budete pravedni,
Kakvu osudu izriete onome koji je,
premda poten u tijelu, tat u duhu?
Kako kanjavate onoga koji ubija u
tijelu, iako je i sam ubijen u duhu?
I kako gonite onoga koji je na djelu
varalica i tlaitelj,
Iako je, takoer, sam izmuen i
zlostavljan?
I kako ete kazniti one ije je kajanje
vee od njihovih nedjela?
Zar kajanje nije pravda kojom
upravlja isti taj zakon kojem biste
rado sluili?
Ipak, ne moete svaliti kajanje na
nevinoga niti ga dii sa srca kriveva.
Nepozvano, vikat e u noi da se ljudi
probude i pogledaju sami sebe.
I vi koji biste da razumijete pravdu,
kako ete dok ne gledate sva djela pri
punoj svjetlosti?
Samo ete tada znati da su ispravan i
pali jedan ovjek to stoji u sumraku
izmeu noi svojega patuljastog jastva
i dana svojega boanskog jastva,
I da kamen ugaoni u hramu nije vii
od najnie stijene u njegovu temelju.
A on odvrati:
Uivate u postavljanju zakona,
A jo vie uivate krei ih.
Poput djece to se uz ocean igraju,
uporno gradei pjeane kule, a onda
ih, uza smijeh, razaraju.
Ali, dok gradite pjeane kule, ocean
donosi jo pijeska na alo, A kad ih
razarate, ocean se smije s vama.
Odista, ocean se uvijek smije s
nevinima,
Ali, to s onima kojima ivot nije
ocean, a ljudski zakoni nisu pjeane
kule,
Nego za koje je ivot stijena, a zakon
dlijeto kojim bi ga usjekli na svoju
sliku i priliku?
to s bogaljem koji mrzi plesae?
to s volom koji voli svoj jaram i
smatra umskoga jelena i srndaa
zabludjelim i potucakim stvore-
njima?
to sa starom zmijom koja ne moe
svui svlaka, te sve druge naziva
golima i besramnicima?
to s onim koji podrani na pir i, kad se
prejede i zamori, odlazi govorei da
su svi pirovi nasilje i da su svi svatovi
kritelji zakona?
to bih rekao o njima, osim da stoje na
suncu, ali leima okrenuti suncu?
Oni vide samo svoje sjene, a njihove
su sjene njihovi zakoni.
I to je sunce njima nego baca sjena?
I to li je priznati zakone nego sagnuti
se i obiljeiti sjene na zemlji?
Ali, vas, koji idete s licem prema
suncu, kakve slike nacrtane na zemlji
mogu zadrati?
Vi koji putujete s vjetrom, kakva e
vjetrenica upravljati vaim smjerom?
Kakav vas ljudski zakon moe svezati
ako slomite jaram svoj, osim uz neija
zatvorska vrata?
Kakva se zakona morate bojati dok
pleete, osim posrtanja preko neijih
eljeznih lanaca?
I tko e vam to suditi ako strgate
odjeu svoju, osim ako je ne ostavite
na neijem putu?
Orfaleani, moete priguiti
bubnjanje, olabaviti ice na liri, ali tko
e evi zapovjediti da ne pjeva?
A on odvrati:
Pred gradskim dverima i uz ognjita
vaa gledah vas gdje padate niice i
oboavate svoju slobodu,
Kao to se robovi ponizuju pred
silnikom i slave ga, iako ih ubija.
Doista, u dubravi oko hrama i u sjeni
tvravice gledah i najslobodnije meu
vama gdje slobodu vuku kao jaram i
negve.
I srce je krvarilo u meni; jer, vi moete
biti slobodni tek kad sama udnja za
traenjem slobode postane svagdanji
posao va, i kad prestanete govoriti o
slobodi kao o svrsi i ispunjenju.
Bit ete slobodni, doista, kad vai dani
ne budu bez briga ni vae noi bez
nevolje i boli.
Nego, prije, kad one opau va ivot,
a vi se, ipak, izdignete nad njih, goli i
nevezani.
A kako da se dignete nad svoje dane i
noi dok ne skrite lance koje ste, u
osvit svojega razumijevanja, privrstili
oko svojega podnevnog sata?
Uistinu, to slobodom zovete najtvri
je od tih lanaca, iako mu se karike
sjaje na suncu i zabljeuju vam oi.
I to biste, ako ne krhotine sebe samih,
odbacili kako biste bili slobodni?
Ako biste pak nepravedan zakon
eljeli ukinuti, taj ste zakon
vlastoruno napisali na svojem elu.
Ne moete ga izbrisati palei zakonike
svoje ni umivajui ela svojih sudaca,
pa makar i more izlili na njih.
A ako biste silnika da sruite s
prijestolja, prvo vidite je li srueno
njegovo prijestolje podignuto u vama.
Jer, kako tiranin moe vladati
slobodnima i ponosnima nego s
pomou tiranstva u vlastitoj im
slobodi i s pomou sramote u
vlastitom im ponosu?
A ako biste brigu da odbacite, tu ste
brigu sami izabrali, vie nego to vam
je nametnuta.
A ako biste strah da rasprite, sjedite
je toga straha u vaem srcu, ne u ruci
straiteljevoj.
Odista, sve se u vaem biu giba u
stalnom poluzagrljaju: to udite i
ega se bojite, gnusno i potovano, za
im idete i ono emu biste umakli.
Sve se to giba u vama, poput svjetala i
sjena u priljubljenim parovima.
I kad sjena iezne i vie je nema,
svjetlost koja ostane biva sjena drugoj
svjetlosti.
I tako, vaa sloboda, kad gubi okove,
biva sama okov veoj slobodi.
A sveenica progovori opet i ree:
Govori nam o Umu i Strasti.
A on odvrati govorei:
Vaa je dua esto bojite na kojem
va um i vaa rasudna mo ratuju
protiv vae strasti i vaega nagona.
O kad bih bio mirotvorac u vaoj dui,
da uzmognem preobraziti nesklad i
suparnitvo vaih poela u jedinstvo i
melodiju.
Ali kako, dok vi sami ne budete
mirotvorci, dakle ljubavnici svih
svojih poela?
Va um i vaa strast krmilo su i jedra
vae moreplovne due.
Ako se slomi bilo krmilo, bilo jedra,
moete se samo valjati tamo-amo i da
vas struja nosi, ili pak ostati
nepomini nasred mora.
Jer je um, dok upravlja sam,
ograniljiva sila; a strast, razularena,
jest oganj to gori do samounitenja.
Stoga, neka vaa dua uznosi va um
do visina strasti, da uzmogne pjevati;
I neka upravlja vaom strau s
umom, da strast vaa moe ivjeti iz
dana u dan uskrisujui, i da se poput
feniksa die iz vlastitoga pepela.
Htio bih da svoj razum i svoj nagon
gledate kao to biste gledali ljubljene
goste u svojoj kui.
Zacijelo, ne biste jednoga gosta astili
vie nego drugoga; jer tko je
privreniji jednome, gubi ljubav i po-
vjerenje obojice.
Meu bregovima, kad sjedite u
prohladnoj sjeni bijelih jablanova,
uivajui u spokoju i divoti dalekih
polja i livada - neka srce vae rekne u
tiini: Bog miruje u umu.
A kad okrene oluja, i snaan vjetar
zaljulja umu, a munje i gromovi
obznane velianstvo neba - neka srce
vae rekne sa strahopotovanjem:
Bog se giba u strasti.
I jer si dah u Bojem ozraju, i list u
Bojoj umi, i ti e otpoinuti u umu i
gibati se u strasti.
A on kaza:
Vaa je bol lomljenje ljuske koja
zatvara vae poimanje. Kao to se
ljuska ploda rnora slomiti da bi mu
jezgra izila na vidjelo, tako i vi
morate upoznati bol.
I ako vam se srce uzmogne diviti
svakidanjim udesima ivota, vaa
vam se bol nee initi nita manje u-
desnom od radosti;
I prihvatit ete doba svojega srca, kao
to uvijek prihvaate godinja doba
to prolaze nad vaim poljima. I
gledat ete spokojno kroza zime
svojega bola.
Mnogo ste svoga bola sami odabrali.
To je gorki napitak kojim lijenik u
vama vida vae bolesno jastvo.
Stoga, vjerujte lijeniku, i popijte
njegov lijek tiho i spokojno;
Jer, njegovu ruku, ako i jest teka i
tvrda, njeno vodi ruka Nevidljivoga,
I posuda koju donosi, ako vam i pee
usne, nainjena je od gline to ju je
Grnar ovlaio svojim svetim suzama.
A on odvrati govorei:
Vaa srca znaju u tiini tajne dana i
noi. Ali, vae ui eaju za glasom o
znanju vaega srca.
eljeli biste saznati u rijeima ono to
ste oduvijek znali u misli.
eljeli biste prstima opipati golo tijelo
svojih snova.
I dobro je to je tako.
Skriveno vrelo vae due svakako
mora izbiti i potei, mrmorei, k
moru;
A blago vaih bezdanih dubina otkrilo
bi se vaim oima.
Ali, neka ne bude tezulje da izmjeri
vae neznano blago;
I ne traite dubine svojega znanja sa
tapom ili dubinomjerom.
Jer, jastvo je bezdano i neizmjerno
more.
********************************************
********************************************
****
I on odvrati govorei:
Va je prijatelj zadovoljenje vaih
potreba.
On je vae polje koje zasijavate s
ljubavlju, a anjete sa zahvalnou.
On je vaa trpeza i vae ognjite.
Jer, dolazite k njemu gladni, i itete od
njega spokoja.
Kad va prijatelj iznosi svoje miljenje,
ne bojite se rei ne, niti se
suzdravate od da.
I kad on uti, vae srce ne prestaje
oslukivati njegovo srce;
Jer, bez rijei, u prijateljstvu, sve se
misli, sve enje, sva iekivanja
raaju i dijele s radou koja se ne
izvikuje.
Kad se opratate s prijateljem, ne
alostite se;
Jer, to najvie volite u njemu, moe
biti razgovjetnije kad je odsutan, kao
to je planina planinaru razgovjetnija
iz doline.
I neka u prijateljstvu ne bude druge
svrhe osim produbljivanja duha.
Jer, ljubav koja trai ita drugo do
oitovanja vlastite tajne nije ljubav
nego baena mrea: hvata samo to je
beskorisno.
I neka vae najbolje bude za prijatelja.
I ako mora upoznati vau oseku, neka
upozna i vau plimu.
Jer, to vam je prijatelj da biste ga
traili da s vama ubija vrijeme?
Potraite ga uvijek da oivite vrijeme.
Jer, njegovo je da vam ispuni potrebu,
a ne prazninu;
I neka u slatkoi prijateljstva bude
smijeha, i diobe radosti.
Jer, u svjeini sitnica srce nalazi svoje
jutro i okrepljuje se.
A uenjak ree: Govori o Razgovoru.
I on odvrati govorei:
Razgovarate kad vie niste u miru sa
svojim mislima;
I kad vie ne moete izdrati u samoi
srca, ivite na svojim usnama, a
glasnost biva zabava i razbibriga. I u
mnogom vaem razgovoru miljenje je
napol ubijeno.
Jer, misao je ptica prostora, i u krletki
rijei moe doista rairiti krila, ali ne
moe letjeti.
Ima ih meu vama koji trae
razgovorljive, iz straha da ne budu
sami.
Tiina samotnosti otkriva njihovim
oima golo jastvo, i rado bi umakli.
A ima ih koji razgovaraju, te, ne
znajui i bez predumiljaja, otkrivaju
poneku istinu koju sami ne mogu
razumjeti.
A ima ih s istinom u sebi, ali je ne
izgovaraju rijeima.
U grudima takvih duh boravi u
ritmikoj tiini.
Kad prijatelja sretnete na putu ili na
sajmu, neka duh u vama pokrene vae
usne i upravlja vaim jezikom. Neka
glas u vaem glasu govori uhu u
njegovu uhu.
Jer, njegova e dua uvati istinu
vaega srca, kao to se pamti okus
vina, kad se i boja zaboravi, a ni
posude vie nema.
A on odvrati:
Vi biste mjerili vrijeme, koje je
neizmjerno i neizmjerljivo.
Vi biste da prilagodite svoje dranje i
ak da upravljate svojim duhom po
satima i godinjim dobima.
Od vremena biste da napravite potok
i da na njegovoj obali sjedite i motrite
mu tijek.
Ipak, bezvremeno u vama svjesno je
bezvremenosti ivota,
I zna da je juer samo dananje
sjeanje a sutra dananji san.
I da ono to pjeva i razmilja u vama
jo prebiva u granicama prvog
trenutka koji je razbacao zvijezde po
svemiru.
Tko meu vama ne osjea da je
bezgranina njegova mo ljubavi?
A, ipak, tko ne osjea da je sama
ljubav, premda bezgranina, sadrana
u jezgri njegova bia, i da se ne giba
od jedne ljubavne misli do druge, niti
od jednoga ljubavnog ina do drugog?
I nije li vrijeme, kao ljubav,
nepodjeljivo i neizmjerljivo?
Ali, ako u misli morate razdijeliti
vrijeme na godinja doba, neka svako
doba sadri sva druga,
I neka dananji dan obgrli prolost
sjeanjem i budunost enjom.
A on odvrati:
O dobru u vama mogu govoriti, ali ne
i o zlu. Jer, to je zlo nego dobro
izmueno vlastitom glau i eu?
Odista, kad je dobro gladno, ono trai
hrane ak i u mranim peinama; kad
ea, pije i u mrtvajama,
Dobri ste kad ste jedno sa sobom.
Ali, kad niste jedno sa sobom, niste
zli.
Jer, ni razdijeljena kua nije peina
razbojnika; samo je razdijeljena kua.
I brod bez krmila moe plutati
besciljno meu opasnim liticama, a ne
mora potonuti na dno. Dobri ste kad
teite da dadete od sebe.
Ipak, niste zli kad traite dobit za
sebe.
Jer, kad teite dobiti, samo ste korijen
koji se probija u zemlju i sie na
njezinim grudima.
Zacijelo, plod ne moe rei korijenu:
Budi kao ja, zreo i pun, i uvijek daji
od svojega obilja.
Jer, plodu je davanje nuda, kao to je
primanje nuda korijenu.
Dobri ste kad ste sasvim budni u
svome govoru.
Ipak, niste zli kad spavate dok vam
jezik klepee bez svrhe.
ak i mucav govor moe ojaati
slabaan jezik.
Dobri ste kad cilju svome idete
pouzdano i vrsta koraka.
Ni oni koji hramlju ne idu natrake.
Ipak, niste zli kad onamo idete
hramljui.
Ali, vi koji ste jaki i brzi, gledajte da
ne hramljete pred kljastima, mislei da
tako valja.
Vi ste dobri na bezbroj naina, a1i
niste zli kad niste dobri,
Samo ste tumarala i tromi.
teta to jeleni ne mogu pouiti brzini
kornjae.
U vaoj enji za divovskim jastvom
lei vaa dobrota: a to je enja u
svima vama.
Ali, u nekima je od vas ta enja
bujica koja se mono rui u more,
nosei tajne urvina i pjesme uma.
A u drugima to je miran potok koji se
gubi u zavojima, okukama i zastojima
prije nego to stigne do ala.
Ali, neka onaj tko mnogo ezne ne
kae onome koji ezne malo: Zato si
spor i emu oklijeva?
Jer, istinski dobar ne pita golaa:
Gdje ti je odjea? ni beskunika:
Gdje ti je dom?
A on odvrati govorei:
Molite u bijedi i nevolji; o kad biste
mogli moliti i u punoi svoje sree i u
danima preobilja.
Jer, to je molitva ako ne irenje vas
samih u ivi eter?
I ako vam donosi utjehu to lijevate
svoj mrak u prostor, usreuje vas, isto
tako, i kad izlijevate osvite svoga srca.
I ako moete samo plakati kad vas
dua poziva da molite, ona e vas
poticati opet i opet, iako plaui, sve
dok se ne nasmijete.
Kad molite, diete se da susretnete u
zraku one koji mole u isti sat, i koje,
osim u molitvi, ne moete sresti.
Stoga neka va posjet tom
nevidljivome hramu bude samo zarad
zanosa i svetoga zajednitva.
Jer, ako uete u hram samo zato da
prosite, neete primiti;
A ako uete da biste se ponizili,
neete se uzvisiti;
Ili ak ako uete da molite za dobro
drugih, nee vas uti.
Dosta je da uete u nevidljivi hram.
Ne mogu vas uiti kako da se molite
rijeima.
Bog ne slua vaih rijei, osim kad ih
sam izgovara na vaa usta.
I ne mogu vas pouiti molitvi more,
uma i planina.
Ali, vi koji se rodiste iz planina i uma
i mora moete nai njihovu molitvu u
svome srcu,
I ako samo sluate u muku noi, ut
ete ih gdje govore u tiini:
Boe na, koji si krilato nae ja, tvoja
volja naa je volja.
Tvoja enja u nama ezne.
U nama je tvoj ar, to e pretvoriti
nae noi, koje su tvoje, u dane, koji
su, takoer, tvoji.
Ne moemo iskati nita od tebe, jer ti
zna nae potrebe prije nego to se i
rode u nama;
Ti si naa potreba; i dajui nam vie
sama sebe, ti nam sve daje.
A on odvrati govorei:
Uitak je hvalospjev slobodi,
Ali nije sloboda.
On je cvjetanje vaih enja,
Ali nije njihov plod.
On je dubina to zove u visinu,
Ali nije ni dubina ni visina.
On je zatoenik to uzima krila,
Ali nije prostor to ga obujima.
Da, odista, uitak je hvalospjev
slobodi.
I rado bih da ga pjevate iz puna srca;
ipak, ne bih da izgubite srca svoja
pjevajui.
A on odvrati:
Gdje ete nai ljepotu, i kako ete je
nai ako ona sama nije va put i vaa
vodilja?
I kako ete govoriti o njoj ako ona ne
bude tkalja vaega govora?
alosni i povrijeeni vele: Ljepota je
ugodna i njena.
Poput mlade majke, napol bojaljiva
zbog vlastite slave, ide ona meu
nama.
A strasnici e rei: Ne, ljepota je
mona i strana,
Poput oluje trese zemlju pod nama i
nebo nad nama.
Umorni i iscrpljeni vele: Ljepota je
od tihih apata. Ona govori u naem
duhu.
Njezin glas ulazi u nau tiinu poput
slabana svjetla to dre straei se
sjene.
Nemirni veli: uli smo gdje vriti
meu planinama,
I s njenim kricima doe topot kopita, i
lepet krila, i rika lavova.
Obno noobdije vele: Ljepota e se
dii sa zorom na istoku.
A o podne radnici i putnici vele:
Vidjesmo je gdje se naginje nad
zemljom s prozora zapada.
Zimi vele snijegom zameteni: Doi e
s proljeem skaui preko bregova.
A za ljetne ege eteoci vele:
Vidjesmo je gdje plee s jesenskim
liem, i ugledasmo snjeni nanos u
njezinoj kosi.
Sve to govoraste o ljepoti,
Iako, odista, ne govoraste o njoj nego
o nezadovoljenim potrebama.
A ljepota nije potreba nego zanos.
Ona nije edna usta ni prazna
pruena ruka,
Nego, prije, zapaljeno srce i zaarana
dua.
Ona nije slika koju ete vidjeti ni
pjesma koju ete uti,
Nego, prije, slika koju vidite iako su
vam oi sklopljene i pjesma koju
ujete iako su vam zaepljene ui.
Ona nije sok na ispucaloj kori drveta
ni krilo privreno za kande,
Nego, prije, vrt zauvijek u cvatu i jato
anela zauvijek u letu.
Orfaleani, ljepota je ivot kad ivot
skine koprenu sa svoga svetog lica.
Ali, vi ste taj ivat i vi ste ta koprena.
Ljepota je vjenost to se gleda u
zrcalu.
AIi, vi ste ta vjenost i vi ste to zrcalo.
A on odvrati:
Zar sam danas o emu drugom
govorio?
Nije li vjera sve stvari i svaka misao,
A i ono to nije stvar ni misao, nego
uenje i iznenaenje, koje uvijek nie
u dui, ak dok ruke teu kamen ili
napinju krosnu?
Tko moe odvojiti svoju vjeru od
svojih ina, ili svoje vjerovanje od
onoga to ga zanima?
Tko moe rasprostrijeti svoje sate
preda se i rei: Ovo je za Boga, a ovo
za mene; Ovo mi je za duu, a ovo za
tijelo?
Svi su vai sati krila to lepeu kroz
prostor od bia do bia.
Tko nosi svoju udorednost drukije
nego kao najbolju odjeu, bolje da
bude gol.
Vjetar i sunce nee mu razdrijeti kou.
A tko odreuje svoj smjer pomou
udorea, zatvara svoju duu-pticu u
krletku.
Najslobodnija pjesma ne dolazi kroz
zasune i ice.
A komu je oboavanje prozor, da ga
otvori ili zatvori, jo nije posjetio kuu
svoje due, iji su prozori od zore do
zore.
Svagdanji je va ivot va hram i
vaa vjera.
Kad god u nj ulazite, ponesite sve sa
sobom.
Ponesite plug, viganj, eki i lutnju,
Ono to izradiste za nevolju ili za
radost.
Jer, u sanjarenju se ne moete dii
iznad svojih postignua ni pasti ispod
svojih propusta.
I povedite sa sobom sve ljude:
Jer, u slavlju ne moete poletjeti iznad
njihovih nada niti se poniziti ispod
njihova oaja.
I ako biste da upoznate Boga, ne
budite zato odgoneta zagonetaka.
Radije gledajte oko sebe i vidjet ete
ga gdje se igra s vaom djecom.
I pogledajte u prostor: vidjet ete ga
gdje hodi po oblaku, pruajui ruke s
munjama i sputajui ih s kiom.
Vidjet ete ga gdje se smijei u cvijeu,
a onda podie i njie svoje ruke s
drveem.
A on ree:
Vi biste da doznate tajnu smrti.
Ali, kako ete je nai ako je ne
potraite u srcu ivota?
Sova, ije su none oi slijepe za dan,
ne moe svui koprene s tajne
svjetlosti.
Ako doista elite pojmiti duh smrti,
otvorite srce iroko u tijelo ivota.
Jer, ivot i smrt jedno su, kao to su
jedno rijeka i ocean.
U dubini vaih nada i enja lei vae
znanje o onostranom.
I kao sjeme to sanja pod snijegom,
vae srce sanja o proljeu.
Vjerujte snima jer su u njima skrivene
dveri vjenosti.
Va strah od smrti samo je drhtanje
pastira to stoji pred kraljem, koji je
ruke poloio na nj, u znak asti.
Zar pastir nije sretan, ispod svoga
drhtanja, to treba da nosi kraljev
znak?
Ipak, nije li paljiviji zbog svoga
drhtanja?
Jer, to je umrijeti nego razgolititi se
na vjetru ili okopnjeti na suncu?
I to je prestati disati ako ne osloboditi
dah iz nemirnih plima i oseka, da se
moe uzdii i potraiti Boga
neoptereen?
Samo kad pijete iz rijeke tiine moete
odista pjevati.
I kad stignete brdu do vrha, tek ete
se onda poeti penjati.
I kad zemlja zatrai vae udove, tek
ete onda odistinski proplesati.
Tvoj i
moj Libanon
More
U gluho doba noi,
Dok ovjek drijema pod pokrivaima,
uma objavljuje:
Ja sam snaga
Koju sunce izvue
Iz srca zemlje.
More ostaje tiho, govorei samo sebi:
Ja sam snaga.
Litica veli:
Vjekovi me podigoe da budem kao
spomenik
Do sudnjega dana.
More ostaje mirno, govorei samo
sebi:
Ja sam spomenik.
Vjetar zavija:
Ja sam snaan,
Ja dijelim nebo i zemlju.
More ostaje mirno, govorei samo
sebi:
Vjetar je moj.
Rijeka veli:
Ja sam bistra voda
Koja tai eu zemlje.
More ostaje mirno govorei samo sebi:
Rijeka je moja.
Pregrt
pijeska sa ala
Izreke potoka
Sedam ukora
Ukorih srce svoje sedam puta!
Jedne godine
nezabiljeene u povijesti
Zaboga,
srce moje
Crvenda
Vee more
soteriologija religiozno
nauavanje o spasenju ljudi od vjene
propasti, od pakla (kod idova i
krana takvo spasenje ima donijeti
Mesija)
Marko
Gri