Professional Documents
Culture Documents
Aleksandra Dejvid Nil - Mistici I Čarobnjaci Tibeta
Aleksandra Dejvid Nil - Mistici I Čarobnjaci Tibeta
Aleksandra Dejvid Nil - Mistici I Čarobnjaci Tibeta
Alexandra David-Nell
PREDGOVOR
Tibetanci, koje smatramo i koji sami sebe smatraju budistima, prihvatili su, to
emo videti u ovoj knjizi, mnoga verovamja d obiaje koji se potpuno
razlikuju od izvornog budizma. Ovo se odnosi na mnogobrojne obrede
preuzete iz religije starosedalaca Tibeta amana.
Aleksandra David-Nil
UVOD
Zatim sam se potrudila da grupiem izvestan broj uoljivih crta koje se tiu
okultnih ili mistinih teorija i obiaja koji su psihiki pokretai Tibeta-naca.
Svaki put kada bih se zagnjurila u veoma bogate dubine svog seeanja i tamo
pronala neku injenicu koja se na to odnosila, stavljala sam je na svoje mesto.
Ne radi se, dakle, o nekakvom putopisu, tema se nikako na to ne odnosi.
Tokom istraivanja koja sam preduzimala, podatak koji se dobije jednog dana
poprima, ponekad, svoj pravi znaaj tek nekoliko meseci ili nekoliko godina
kasnije. Tek kada se uoblii zbir informacija prikupljenih na razliitim
mestima, tek tada ovek moe da se pomada da moe da da pravi smisao
oblasti kojom se bavi.
Treba isto tako uoiti da sva slova g, ak kada se nalaze ispred slova i ostaju
tvrda. Tako se gelong izgovara kao gelong a ne kao elong.
PRVO POGLAVLJE
Poto sam jednog prohladnog jesenjeg jutra, dok su planinu obavijali ruiasti
oblaci, napustila Dardiling. nisam nikako mogla da predvidim izvanredan
razvoj mog poduhvata. Ispred mene je bilo tek kratko putovanje i zanimljiv
intervju, dok sam se u stvarnosti prepustila nizu putovanja koja e me zadrati
u Aziji vie od deset godina.
Na samom poetku tog dugog puta, dalaj-lama je u mom seanju ostao kao
neka vrsta domaina koji mu, kada primcti nekog putnika u podnoju zidina
koje okruuju njegov posed, pokazuje pravac kojim treba da ide da bi uao.
Dekor, etikecija i sjaj Potale bili su daleko! Oni koji su videli taj logor pored
puta u kome je vladar Tibeta ekao da mu njegovi podanici ponovo
osvoje presto, nisu mogli ni da naslute ta je u stvari dvor Lasa.
Dok jednim pokretom ruke papa blagosti ja mnotvo ljudi, Tibetanci koji
mnogo vie trae oekuju da svako od njih dobije poseban blagoslov. Kod
lamaista postoje tri naina blagosiljanja koja odgovaraju stepenu potovanja
koji lama koji bla-gosilja osea za onoga kome daje svoj blagoslov. Poloiti
obe ruke na neiju glavu je najutiviji nain blagosiljanja. Manje utiv nain je
kada se glava dodirne samo jednom rukom i u ovom sluaju postoje nijanse
kada se glava dodiruje samo sa dva ili ak jednim prstom. A zatim, na kraju,
dolazi blagosilja-nje koje se daje dodirivanjem glave sa nekom
vrstom peruke koja je sainjena od drka na kome su privezane svilene trake
razliitih boja.
Dok sam posmatrala ovaj prizor neto dalje sam primetila kako na zemlji sedi
jedna osoba ija je upava kosa bila obavijena turbanom, to je obiaj
pojedinih asketa iz Indije. Meutim, taj ovek nije uopte imao crte lica
Hindusa i nosio je prljavo i dronjavo manastirsko lamaistiko odelo.
Ovaj jadnik je spustio malu torbu pored sebe i posmatrao gomilu sa izrazom
lica koji mi se uinio podrugljivim.
Na tog sam asketu lutalicu mislila po odlasku princa i njegove pratnje. Imala
sam vremena, zato ne bih otila do GOMPE (manastira) u kome je boravio.
Moda u ga tamo sresti. Zato je izgledao kao da se ruga Velikom lami i
njegovom stadu? Moglo bi biti zanimljivo da se to sazna.
Poli smo na konju i uskoro stigli u GOMPU koja je, u stvari, bila samo velika
seoska kua.
U La kang-u (sala u kojoj su smetene statue boanstava) NALORPA je seeo
na jednom jas-tuetu preko puta niskog stola i privodio kraju svoj obrok.
Administrator hrama je nama doneo druge jastuke i ponudio nas ajem.
Traila sam neku reenicu kako bih zapoela razgovor kada se neobini ovek
nasmeja i izgovori nekoliko rei.
Onda, molim vas izvinite. .., on pita: ta ovde trai ova idiotkinja?
On se glasno nasmeja.
NALORPA me prekinu.
Staza za mazge kojom smo ili gubila se u Hi-malajima, toj svetoj zemlji
hinduske tradicije naseljenom mudracima, asketama arobnjacima i
boanstvima. Letnje postaje koje su sagradili stranci na njenoj ivici nisu jo
uvek uspele da vidno iskva-re njen izgled. Na nekoliko kilometara od
velikih hotela u kojima se uz zvuke deza igra. prauma se nastavlja.
Prekrivena lutajuom maglom, sablasna vojska drveta, obavijena dugakom
mahovinom -drozelene boje u njoj ocrtava uznemiravajue pokrete pri
prolasku putnika. Od dolina bujne dungle do vrhova prekrivenih venim
snegovima, itava se zemlja kupa u neizrecivoj atmosferi tajne.
Tokom puta spavala sam u Pakiongu a sutradan sam se pribliila Gangtoku, gde
me je na nekoliko kilometara od sela-prestonice saekala divna tuana oluja
koja se iznenada razbesnela.
Meteoroloke pojave su po verovanju Tibeta-naca delo demona ili vraa.
Tuana oluja je njihovo omiljeno oruje. Demoni se njime slue da
spree hodoasnike koji poseuju sveta mesta, a lame-a-robnjaci brane
pristup svojim sklonitima nameti jiv-cima i od njih udaljavaju budue uenike
mlaka srca.
Obred sahrane podrazumeva jednu ili dve dae koje porodica umrlog
prireuje za sve lanove manastira kojem je vernik pripadao. Stavie, darovi
u novcu ili naturi se poklanjaju kao neka vrsta nagrade TRAPAMA koji vre
slubu u kui umrlog. Dakle, svetemk-seljak ovih krajeva, ve sam to rekla, je
siromaan i redovno se slabo hrani. Ponekad ovi primitivci retko uspevaju da
sakriju radost kada uju za smrt nekog bogataa iz svog kraja jer im
ona obeava vie dana aenja.
Zreli ljudi uglavnom znaju da prikriju svoja oseanja u tim prilikama, ali
deaci-novajlije koji uvaju stada po umama su iskreni na nepatvoren nain.
Tog sam se dana vraala iz etnje po umi kada sam ula otar i kratak krik
koji nije bio slian nijednom kriku ivotinja koje sam poznavala. Nekoliko
trenutaka kasnije isti krik je bio ponovljen jo dva puta. Krenula sam polako u
pravcu odakle je on dolazio.
Taj krik objasnio mi je moj tuma je ritualni uzvik koji lama vritel
j obreda isputa pored onoga je upravo umro kako bi oslobodio
njegov duh i isterao ga iz tela kroz otvor koji taj magini slog proizvodi na
vrhu lobanje.
Lama, koji je smatran mrtvim doao je k sebi. Njegove rane nanete sabljom
bile su teke i starac je strano patio. Da bi zaboravio svoju muku odavao se
meditiranju.
Nekoliko dana posle zloina jedan drugi lamin uenik koji je doao da ga
poseti pronaao ga je kako lei nepomian, uvijen u pokriva. Miris koji
se irio iz ve zagaenih rana i iz pokrivaa natopljenog krvlju privukao je
njegovu panju: poeo je da ispituje svoga uitelja. Pustinjak mu je onda
ispriao ta se zbilo i, kako je ovek odmah hteo da ode da potrai lekara u
najbliem manastiru, on mu je to zabranio.
Ne boli me dok meditiram, ali im postanem svestan svoga tela bol koji
oseam je nepodnoljiv.
Mada se Davasandup divio ponaanju ovog svetog lame takvi moralni ciljevi
su mu se inili suvie nedostinim da bi se trudio da ih postigne. On je
to skrueno priznavao. Ono to ga je neodoljivo privlailo, zbog elje da
postigne natprirodne moi to sam ve rekla, bilo je druenje sa biima iz
okultnog sveta. Da vidi uda, da ih sam stvara, to je bio njegov san. Imao je
sve elje jednog arobnjaka ali nije posedovao znanje i neophodnu moralnu
snagu da ih ostvari.
Neto malo sam uticala na njega dok sam boravila u Kangtoku. Uspela sam da
mi obea da e razmisliti o potpunom odricanju od fermentiranog pia koje
gospodari svim budistima, ali je bila potrebna mnogo vea volja nego to ju je
imao moj vrsni tuma da bi se na tom putu istrajalo. Bilo mu je nemogue da
se odupre okolini koja je smatrala da opijati se i ostaviti pamet na dnu svog
pehara znai imati svojstva vemog uenika Padmasambave6.
Svuda kuda bi iao, ak i u najintimniji deo svog stana, nosio je neku knjigu i
uskoro poto bi sav bio obuzet njome pao bi u neku vrstu zanosa i zadugo
gubio svest o mestu na kome se nalazi.
Meutim doao je dan kada se Davasandup, lica ozbiljna kao Sudija umrlih,
pojavio pred njima, a tada su maliani drhtali celim telom iz iskustva znajui
ta se sprema.
Pre svega morali su da stanu u red ispred svog ispitivaa. Ovaj bi onda
postavljao pitanja jednom ili drugom ueniku koji su bili na kraju reda.
Ako je odgovor bio netaan ili ako uenik ne bi uopte odgovorio njegov drug
koji se nalazio pored njega mogao je da odgovori i ako bi odgovor zadovoljio
nareivano mu je da udari jak amar prvom ueniku i da stane na njegovo
mesto.
Tako bi nesreno derle. poto bi bilo oamare-no desetak puta, otupelo zbog
ovih neprestanih kazni. moglo da stigne do kraja reda.
Cesto se deavalo da vie uenika koji su stajali jedan pored drugog ne znaju
lekciju. U tom sluaju bi onaj iz grupe koji je najbolje znao delio amare, a
kada bi svi pokazali isto neznanje Dava-sandup bi na sebe preuzeo opte
kanjavanje.
Otkrila sam te udne scene kada sam dolazila u kdlu a da za to uenici nisu
znali, a kada su postali prisni sa mnom naugako i nairoko su mi o tome
priali.
Mnogo bih drugih pria mogla da ispriam koje bi se odnosile na mog hrabrog
tumaa, ak bi neke od njih bile smene kao to su to pripovedanja Bo-kaa.
On je imao mnogo drugih uloga pored uloge uitelja kole, okultiste i
obrazovanog oveka. Ali, mir njegovoj dui, neu da ga kleveem. Onakav
kakvog ga poznajem, poto je stekao znanje zahvaljujui jedino svom istrajnom
radu, Davasanup je bio zanimljiva i simpatina linost. Uvek sam bila
zadovoljna to sam ga srela i mnogo mu se zahvaljujem na onome to mu
dugujem.
Uskoro mi se pruila prilika da upoznam ova dva oveka koji su bili savreni
uenjaci.
Kuog Chbs-dzed bio je GELUP PA, u stvari lan obnovljene sekte koju je
osnovao Tseng Kapa (oko 1400), koju su izmeu sebe nazivali sektom utih
kapa.
Strani pisci koji su opisivali uenje i verske obrede crvenih kapa mogli bi
da uvide svoje zablude kada bi videli opata GELUPPA kako se nalazi na elu
svetenika crvene sekte i kako sa njima odrava siubu.
Ne znam da li se lama od Ene revnosno predavao meditiranju i da li mogu da
ga svrstam meu mistike, ali je kao naunik bio neobian. Njegovo pamenje
bilo je kao neka udna biblioteka ija je svaka knjiga spremna da se otvori na
obian znak. Bez napora je navodio po dvanaestinu tekstova. Ova injenica
nije nimalo udna za Tibet, ali ono to iznenauje je savreno razumevanje
najtananijih nijansi tekstova koje je imao Kuog Chbs-dzed.
Poto bi vie puta razgovarao sa mnom, lama, nepoverljiv kao svi Istoonjaci,
se dosetio zanimljivog lukavstva da bi se uverio u moje poznavanje budizma i
o stupnju mog razumevanja njegovog uenja.
Jednog dana, za vreme moje posete, on izvadi iz fioke list papira na kome je
bio ispisan dug niz pitanja i na najutiviji nain zamoli me da na njih odmah
odgovorim.
Volim da se seam ovih askanja tokom kojih sam poela da uklanjam veo koji
nam skriva pravi izgled Tibeta i njegovog religioznog sveta.
Dok je Bermiak Kuog. vest govornik i uenjak. govorio, tibetanski aj, boje
uvele rue. zainjen maslacem i solju, obilato nam je sluen. Bogati Tibetanci
uvek imaju punu zdelu aja na svom domaaju. Svakodnevna izreka u Tibetu da
bi se prikazali ljudi koji ive u izobilju je: Njihove usne su uvek natopljene
ajem ili pivom. Zbog mog potovanja za izvorni budizam jedino su aj
sluili na ovim skupovima.
Kako ,je prvi od ovih lama pripadao sekti utih kapa, a drugi sekti crvenih
kapa, uverila sam se dok sam ih sluala da su moja saznanja
upravo predstavljala opteprihvaeno miljenje a nikako odreeno uenje
prihvaeno od jedne a odbaeno od druge sekte.
O ovoj temi postoje mnoge iscrpne teorije; izgleda da su mistici Tibeta dublje
sagledali ovaj problem od veine drugih budista.
Nijedan od ovih ivota nije veit. Smrt postoji za sve. za bogove kao i za
nesreemke koji stenju u istilitu, a smrt prati ponovno roenje bilo u
istoj vrsti bia ili u nekoj razliitoj vrsti.
Sta je to TO to prati put poto je telo postalo le? Lamaisti razlikuju jednu od
mnogobrojnih svesti: to je svest o svome ja ili prema jednom drugom
znaenju elja za ivotom.
Dopustiu sebi da pod terminom duh oznaim putnika ije emo putovanje
pratiti s one strane. Mada ovaj termin loe odraava ideju koju obrazovani
Tibetanci izraavaju reju YID KY RNAM-PAR CHESPA, on ima tu prednost
da je dobro poznat Zapadnjacima i ja sam. uostalom, primorana da ga
upotrebim zbog nemogunosti da naem neki drugi odgovarajui u evropskim
jezicima.
Posveeni su, kao to sam rekla, sposobni da sauvaju lucidnost duha dok se
vri raspadanje njihove linosti i da preu iz ovog sveta u drugi svet potpuno
svesni onog to im se deava. Nije li im ba zbog toga nepotrebna iija pomo
u njihovom poslednjem asu kao i nije li izvoenje religioznih obreda potpuno
nepotrebno?
Prva briga lame koji bdi nad samrtnikom je da se trudi da ga sprei da zaspi,
da se onesvesti ili da padne u komu. On mu oznaava uzastopne odlaske raznih
svesti koje su inile njegova ula: svest ula vida, svest ula mirisa, svest
ukusa, svest oka, svest nosa, jezika, lela, uha. u stvari postupno gubljenje ula
vida, mirisa, ukusa, dodira, sluha. U sada bezoseajnom tclu misao je ta koja
treba da bude aktivna i da vodi rauna o pojavi koja se deava. Treba istisnuti
duh iz njegovog oklopa kroz vrh lobanje jer ako bi se oslobodio nekim drugim
putem, njegovo kasnije blagostanje moe da bude ozbiljno ugroeno.
Neki tvrde da odmah posle svog oslobaanja duh dobi ja svoju intuiciju, koja
je brza kao munja, o uzvienoj stvarnosti. Ako je sposoban da uhvati tu
svetlost, on je najzad osloboen zaaranog kruga reinkarnacija i stalnog
umiranja. Dosegao je stanje nirvane.
Obian pokojnik, koji je otiao na drugi svet dok je bio u nesvesti, ne shvata
odmah svoj poloaj kada ga postane svestan. Tokom vie dana on govori
osobama koje su delile sa njim njegovo staro prebivalite i udi se to mu niko
ne odgovara i ne primeuje njegovo prisustvo.
Ali, rei ete, kakav je to duh koji ima noge? To nikako nije duh koji je u
telu. ve eterino telo za koje je on jo uvek vezan.
To odvajanje tela i njegovog dvojnika se kod nekih osoba vri nerado, a oni
koji su se podvrgli vebi AD HOC mogu. kau Tibetanci. da to izvode po elji.
Odvajanje ipak nije potpuno, postoji veza koja povezuje dva oblika i odoleva
izvesno vreme posle smrti. Raspadanje lesa uglavnom povlai za sobom, ali
ne obavezno, raspadanje dvojnika, a u nekim sluajevima on moe da ga
nadivi.
U Tibetu se pria o ljudima, koji su za krai ili dui vremenski period bili u
stanju obamrlosti kako kasnije opisuju razliita mesta u kojima kau da su bili.
Neki su se zadovoljili time da posete zemlje u kojima borave ljudi, dok drugi
priaju o putovanjima u raj, 'istilite ili Bardo, u te prelazne krajeve u kojima
duh luta sa mrtvacem ekajui da se ovaploti.
Jedna ena koju sam srela u jednom selu Tsa-varonga i koja je nekoliko meseci
ranije beivotno leala itavih ncdelju dana priala je da je bila prijatno
iznenaena lakoom i pokreti jivou svoga novog tela koje se kretalo
strahovitom brzinom. Bilo je dovoljno da zaeli da se nae na nekom mestu pa
da se odmah tamo i stvori, mogla je da prelazi reke hodajui po vodi, da
prolazi kroz zidine itd. Jednu jedinu stvar nije mogla da uradi a to je
da presee vrpcu nainjenu od gotovo nevidljive materije koja ju je vezivala
za njeno staro telo koje je savreno dobro vi dola oprueno na lea ju. Ta
vrpca je bila beskrajno dugaka i smetala je njenoj pokretljivosti. Ona me je
sputavala, govorila je.
Jedan ovek, DELOG koga je moj usvojeni sin sreo dok je bio mlad opisivao
je to stanje na isto-vetan nain.
Kada ovek koji umire ispusti svoj poslednji dah odeven je u odelo okrenuto
naopako (prednja strana haljine privezana je za zadnju), zatim je zakaena
na nain kako to ine budisti, prekrtenih nogu ili pak savijenih kolena koja
dodiruju grudi. Zatim se. na selima, telo stavlja u kotao. Cim se le iz njega
izvadi, kotao zagaen tenou koja je posledica raspadanja, se valjano opere
i u njemu se sprema supa ili aj koji se slui onima koji su doli na pogreb.
Truljenje je sporo u Tibetu. Nadmorska visina centralnih i severnih krajeva
spreava raspadanje, ali u toplim dolinama u kojima je klima vlana leevi
koji se uvaju osam ili vie dana ire teak zadah.
Delo koje se zove Vodi duha umrlih s one strane9 kazuje o tome sledee:
1. Telo se prenosi na vrh jedne planine. Tamo se ruke i noge seku veoma
otrim noem. Utroba, srce. plua, izloeni su na zemlji. Ptice, vukovi i lisice
se hrane njima;
2. Telo se baca u neku svetu reku. Krv i sokovi se rastvaraju u plavoj vodi.
Ribe i vidre jedu meso i salo;
Porodice koje imaju sredstva da plate lame koji vre slubu ponavljaju
pogrebnu slubu svakog dana svakih est sati otprilike, poevi od sata kada je
pogreb obavljen. Zatim se pravi figura od drvenih tapia koja se odeva u
odeu koja je pripadala umrlom. Glava je nainjena od lista har-tije. Ponekad
je na njemu naslikan mrtvac, ali se najee ovi listovi papira ve odtampam
kupuju u manastiru. Ima ih dve vrste: na jednima je lik mukarca, na drugima
lik ene. Ispod slika je os-tavljeno prazno mesto da se na njemu napie
ime pokojnika ili pokojnice.
Zatim se ponovo obavlja jedna verska ceremonija a pri njenom kraju lama pali
list hartije koji predstavlja mrtvaca. Odea u koju je lutka odeve-na pripada
lami kao deo njegovog honorara.
Smatra se da su, posle ovog simbolinog paljenja, veze koje su jo uvek mogle
da vezuju umrlog za ive definitivno prekinute.
Dok se sve ove ceremonije obavljaju duh putuje 'kroz Bardo. S vremena na
vreme pred njima se pojavljuju sjajna bia uzviene lepote, kao i neka druga
odvratnih oblika, razliito obojeni putevi i gomila udnih privienja.
Dezorijentisan, duh mahnito luta meu svim ovim privienjima koja ga
i zastrauju. Ako uspe da uje uputstva koja mu lama koji vri slubu daje i da
ih sledi, on moe, kao upuena posveeenik, u svesnom delu s one strane, da
poe putem koji e ga dovesti dotle da se ponovo rodi meu bogovima. Ali
oni koji za ivota nisu nauili ta je to Bardo i koji u njega dospevaju obuzeti
aljenjem to naputaju ovaj ivot, ne mogu nikako da se okoriste sa vetima
koje dobijaju. Moda ih ak i ne uju.
U to vreme iveo je neki udan ovek. udotvorac i filozof stroga dranja, ije
je ponekad prostaki udno ponaanje u opisivanju ega su njegovi biografi
ba preterali podstaklo stvaranje mnogobrojnih pria rableovskog tipa koje
sa zadovoljstvom sluaju u Tibetu.
Dobra ena se zapanjila; ljudi iz kraja bili su ljudi od reda. ni na koga od njih
nisu mogli da posum-n.ja.ju. bednik mora da je bio neki tuinac. Ona je
zatraila od svoje keri da joj detaljno opie nasrl-ljivca.
Dok joj je ki opisivala napasnika majka je razmiljala. Prisetila se da je
tokom jednog hodoaa srela DUBTOB A,: Dugpu Kinlegsa, a opis koji je
dobila savreno je odgovarao opisu tog svetog o-veka i neshvaenog
ekscentrika.
Vie nije bilo mesta sumnji. Dugpa Kinlegs bio je taj koji je hteo da
zloupotrebi njenu ker.
Keri ree onda ona ovjek koga si srela je veliki Dugpa Kinlegs.
Sve ono sto on ini dobro je. Vrati se na potok, prostri se pred njim i pristani
na sve to on bude eleo.
Dete moje ree on ene ne pobuuju nikakvu elju u meni. Ali uj:
veliki lama iz sused-nog manastira umro je kao neznalica i vodio je nedostojan
ivot poto je zanemario sve prilike koje su mu bile pruene da se obrazuje.
Video sam njegov duh kako luta kroz Bardo privuen nedostojnim ponovnim
roenjem i eleo sam dia mu iz saaljenja omoguim ljudsko telo. Ali snaga
njegovih loih dela mi to nije dozvolila. Vi ste pobegli i dok str bili u seliu
onaj magarac i ona magarica koje vi vidite tamo na onoj livadi su se sparili.
Uskoro e se veliki lama roditi u obliku magarenceta.
Meutim, neki umrli nisu diskretni na isti nain. Oni se esto u snovima
javljaju svojim blinjima ili svojim prijateljima. Tako dolazi do sitnih
nezgoda u njihovom bivem boravitu. Po Tlibetancima ovi dogaaji pokazuju
da je pokojnik nesrean i da zove u pomo.
Ipak, veliki broj ljudi, naroito oni u pograninim krajevima, u tim situacijama
vraaju se ritualima koje propisuje stara vera tog kraja.
Oni misle da ba umrlog treba uti. U tom sluaju neophodno je da jedan medij
um mukarac ili ena (PAO ili PAMO) pozajmi svoje telo
duhu pokojnika i da govori umesto njega.
Dok ove seanse traju deava se da se razni bogovi ili razliiti duhovi doepaju
meijuma jedni za drugima. Ponekad se medijum. pod dejstvom nekog od njih.
neoekivano upuuje ka jednom od prisutnih i dobro ga izlema. Ova
neoekivana kazna se uvek podnosi bez i najmanjeg otpora. Tibetanci
smatraju da ona ima za ciij da iz onoga ko je podnese istera demona koji se u
njemu smestio bez njegovog znanja i koga je duh koji je zavladao medijumom
otkrio.
Umrli koji na drugom svetu pate uglavnom pri-po voda ju svoje nedae.
Dok sam putovao rekao je jedan od njih prisustvovao sam jednoj
seansi i upoznao jednog demona koji me je odvukao u svoje boravite.
Nainio je od mene svog roba, grubo se ponaa prema meni i tera me da bez
odmora radim. Imajte milosti! Oslobodite me da bih najzad mogao da doem
do Raja Velikog' Blaenstva.
Majka oveka koji je govorio, njegova ena i n'iegova deca gorko su plakali.
Porodice do kojih takve molbe dou ubudue misle jedino o tome kako da
oslobode jadnog pokojnika.
Meutim stvar nije jednostavna. Pre svega treba stupiti u vezu sa demonom i
pregovarati sa njim o kupovini njegovog zarobljenika.
Poto podnesu rtvu, Bon pada u neku vrstu zanosa. Njegov duh ili njegov
dvojnik odlazi u boravite demona.
Evo vra je dostigao cilj, uhvatio je duh i hoe da ga odvede. Demon je dobio
odgovarajuu otkupninu. ali je obino loe volje i pokuava da zadri svoga
roba. Bon se bori sa njim. uvija se. zadihano die, isputa krike.
Porodica i prijatelji umrlog uznemireno prate faze ove drame koja se odvija
pred njima i njihova radost .izbija kada iznureni vra izjavi da je uspeo i da je
odveo duh na neko prijatno mesto.
Stanovnici Tibeta u pravom smislu rei su se. pod U'ticajem budizma, odrekli
prinoenja na rtvu ivotinja ali je daleko od toga da je to sluaj i sa Ti-
betancima sa Himalaja koji su tek u neznatnoj meri lamaisti i u stvari su pravi
amanisti.
za koje se smatra da su sluge sudije umrlima. Njegov jo uvek mali sin je esto
bio pored njega dok je ovaj radio i zabavljao se dok je gledao ove
monstruozne oblike kako se pojavljuju na freskama. Dakle, dogodilo se da
deak umre i kada je uao u Bardo susreo je strana bia na iji se izgled
ve privikao. Daleko od toga da ih se uplai, poeo je da se smeje: Oh. rekao
je. sve vas poznajem, moj tata vas slika na zidovima. I on je hteo da se igra
sa njima.
Jednog sam dana upitala lamu od Enea kakve bi mogle da budu subjektivne
vizije POST MORTEM jednog materijaliste koji smrt smatra potpunim
unitenjem.
Neki manje obrazovan ovek, ije je verovanje u krajnje unitenje pre rezultat
ravnodunosti, mentalne lenosti nego rezonovanja. moda nee imati nikakva
privienja. To nikako nee spreiti energiju koju su stvorila njegova uinjena
dela da ide svojim tokom i da se manifestuje novim pojavama. Obinim
reima: to u svakom sluaju nee spreiti da se materijalist ponovo rodi.
Put koji sam izabrala je izvrstan put za mazge koji vodi iz Cangtoka u Kampa
Dzong i u Sigatce u Tibetu. Postepeno se uspinjui od Dikua koji je izgubljen
u tropskoj dungli, na obali Tite, penje se Uz pritoku ove reke sve do njenog
izvora i prolazi kroz divne predele. Na otprilike 80 kilometara od Gangtoka i
na nadmorskoj visini od 2400 metara, ovaj put prolazi kroz selo koje se zove
Laten. Ono e odigrati vanu ulogu u zbiru mojih iskustava koja se odnose na
lamaistiki misticizam.
Tamo sam svratila ve sutradan po svom dolasku. Povukla sam se posle krae
posete poto sam zakljuila da mi taj manastir ne moe pruiti nita zanimljivo
kada se jedna prilika provue kroz os-vetljen prostor irom otvorenih vrata i
jedan se lama pojavi na pragu.
Kazala sam lama. ali ovek koji je doao nije nosio manastirsku odeu mada
nije bio obuen ni na obian nain. Njegovo odelo sainjavala je bela suknja
koja je dosezala do glenjeva i jedan prsluk za-gasitocrvene boje skrojen na
kineski nain, iji su iroki otvori za ruke pokazivali prostrane rukave ute
koulje. Brojanice nainjene od loptica neke sivkaste materije13 izmeane sa
koralnim kuglicama visile su kao ogrlica na njegovim grudima; velike minue
od zlata, ukraene tirkizom bile su provuene kroz njegove ui, a njegova kosa.
skupljena u gustu pletenicu, dosezala je do peta.
Situacija je bila uzbudljiva i izazivala me je. Loe sam spavala, bila sam rtva
nepovezanih snova. Videla sam sebe okruenu slonovima ije su podignute
surle, upravljene na mene, isputale zvukove tebanske trube. Ovaj jednostavan
koncert me je probudio. Moja soba bila je obavijema dubokom tamom. Vie
nisam videla slonove ali sam jo uvek ula muzalku. Paljivo sam oslukivala
nekoliko trenutaka i razaznala sam melodije obreda: lame su svirale na tremu
hrama. Kome li je bila namenjena ova nona serenada? . . .
U sredini panoa kanjavan je blud. Jedan nag oovek, neobino mrav, sta jao je
preko puta ene bez odee. Lepotica je bila sva u stomaku i liila je
na uskrnja jaja na koja se stavljala lutkina glava i bile postavljene noge.
Razvratnik i demonska nimfa, ija je dunost bila da ga mui. pokazivali su
polne organe preteranih dimenzija. Nepopraviv bludnik, zaboravljen na mestu
do koga su ga njegove strasti dovele, privlaio je k sebi paklenu kreaturu a
ova ga je stezala u naruju, dok su plamenovi koji su izlazili iz njenih usana i
kroz jedan tajni otvor lizali jadnog ljubavnika.
Sto se tie ene grenice, raskreene, povaljene na trogao iji je iljak okrenut
dole. podnosila je milovanja koja joj je jedan zeleni avo dodeljivao svojim
majmunskim repom koji je bio oivien zup-cima pile, dok su se ostala
udovita iste vrste okupljala sa oiglednom namerom da zamene svog druga.
Napustila sam svoju nam eru i dugo vremena smo lama i ja sedeli i oboje
utali.
Put koji je dovde bio divan postao je aroban. Azaleje i rododenroni imali su
jo uvek svoj pro-leni izgled. Jedan svetlucavi potok kao da je preplavio
dolinu valjajui svoje purpurne, ljubiaste i bletavobele talase preko
susenih nagiba, a moji nosai ije su samo glave izvirivale iz busenja,
izdaleka su mi izgledali kao plivai u moru od cvea.
Kasnije sam prola kroz kraj koji se prua iza dalekih planina koji je tog dana
ograniavao moj vidokrug. Videla sam Lasu, igatce, pustinju od trave sa
jezerima velikim kao mora, Kam, kraj razbojnika-vitezova i udotvoraca,
neistraene ume Poa i arobne doline Tsaronga u kojima su zrili narovi, ali
nita nije moglo da umanji uspomenu na taj prvi susret sa Tibetom.
Posle nekoliko nedelja lepog vremena sneg je ponovo poeo da pada. Moje su
se zalihe iscrple. Nosai i posluga su se uznemirili i poeli da se svaaju;
jednog sam dana morala da korbaem razdvajam dva mukarca koji su se sa
noevima u rukama tukli za mesto pored vatre.
Ponovo sam prola kroz Laen, videla GOMENA i razgovarala sam sa njim
o njegovom obitava-litu za koje mi je rekao da se nalazi na dan hoda visoko u
brdima u kome je boravio sedamnaest godina. Moj deak je lako mogao da mi
prevede ove detalje o kojima mu je lama priao na lokalnom dijalektu. Nisam
se usuivala da napravim aluziju o demonima koje mu je narod, u tajnosti,
pripisivao za sluge. Znala sam da je moj mladi tuma u tolikoj meri sujeveran
da bi preveo slina pitanja i isto tako je bilo verovatno da, ak i da su mu bila
postavljena, lama ne bi odgovorio.
Poto sam mnogo pre njega stigla u kuu u kojoj je trebalo da stanuje, nala
sam u njoj plemenite osobe sa dvora u Si'kimu koji su bili veoma uzbueni.
Preuzeli su na sebe da pripreme privremeno boravite lame-kralja. ali kao i
obino na Istoku, neophodni predmeti doneti su sa zakanjenjem: na-metaj,
tepisi, tapeti, jo uvek nita nije bilo postavljeno, a dolazak eminentnog
putnika bio je siguran.
Sledee sam jeseni napustila Sikim, otila u Nepal, a zatim provela oko godinu
dana u Benaresu. Tamo sam podue boravila dok sam bila veoma mlada i,
veoma zadovoljna, tu sam se ponovo nala. Srdano primljena od lanova
Teozofskog drutva, prihvatila sam ponudu da stanujem u njihovom
lepom parku. Ovaj stan. asketske jednostavnosti, savreno se slagao sa
mistinom atmosferom svetog grada Sive i odgovarao je mom ukusu. Dala sam
se na marljivo prouavanje filozofije veda, ostavljajui po strani lamaizam
koji nisam imala mogunosti da vie produbim nogo to sam to ve uinila i
uopte nisam mislila da naputam Benares. kada me je neoekivani splet
okolnosti koje nikako nisam mogla da razjasnim, naterao da se jednog jutra
popnem u voz i uputim na Himalaje.
DRUGO POGLAVLJE
Kako sam traila neko mesto gde bih mogla da se smestim, a da ne naputam
Himalaje, princ iz Si-kima ne sumnjajui da izlazi u susret mojim eljama
ponudio mi je stan u manastiru Podangu koji se nadazio na oko 15
kilometara od Gangtoka meu umama koje su neprestano bile
obavijene gustim oblacima.
Smestila sam svoje knjige u jednom uglu prostorije na izbooini zida, rasklopila
sam svoj sto i stolicu. bila je to moja radna soba. U jednom drugom uglu
sam zakaila ator za grede i na njega sam smes-tila svoj poljski krevet; bila je
to moja spavaa soba. Srednji deo stana, koji je bio velikoduno pro-
vetravan, predstavljao je neku vrstu otvorenog mesta i tu sam primala
posetioce kada je bilo lepo vreme.
Melodija u molu bila je sjedinjena kao voda duboke reke bez prekida, bez
pukotina, bez odjeka strasti. Iz nje se izdvajao utisak neminovne tuge kao da se
itav bol bia koja se sele iz sveta u svet, od poetka ljudskog veka, izlio u
beskrajno umornu i oajnu jadikovku.
Pre svega TRAPE iznose na vazduh Mahakalu koji ostatak godine provodi
zatvoren u jednom ormaru sa rtvama i arolijama.
Naravno. TRAPE iz Podanga nisu nikako bili dorasli da sebi dozvole takvu
slobodu. Mahakala je u njima izazivao pravi uas.
Meu njima su se. kao i u drugim manastirima, susretala mrana uda. Cas je
krv curila kroz vrata ormara u kome je. smatralo se. ova strana spodoba bila
zatvorena, as se pri otvaranju ormara nailazilo na uasne otpatke: mozak ili
ljudsko srce, a njihovo prisustvo moglo je da se objasni jedino
okultnim radnjama.
Ali kako su na sreu vraa koji ive od njih avoli besmrtni. sledee godine
isti ritual treba da se ponovi.
Upoznala sam ovog izvrsnog oveka. mua dve-ju ena, uvek veselog, ikoji se
nije optereivao filozofijom i koji je umeo da ceni dobar francuski konjak Ikog
je pio vie flaa dnevno.
Novi opat koga su kratko nazivali: Gospodin iz Tibeta (Peu Kuog), zato to je
uglavnom boravio u ovoj zemlji, u svemu se razlikovao od svog brata.
Jedne veeri videla sam GOMCENA iz Laena odevenog u svoju odeu crnog
maga: estostrana kruna, ogrlica nainjena od kruia od lobanje, pregaa od
obraenih upljikavih ljudskih kostiju, magini bode zadenut za pojas.
Zbunjena, sluala sam ovaj glas bez zvuka. Moda je, pitala sam se. to bio
samo odjek mojih sumnji koje su se ticale predviene reforme, kada je
maharada odgovorio.
Duga kosa je u Tibetu, kada se ne radi o sve-tovnom licu. znak koji ukazuje na
askete-pusti-njake i kontemplativne mistike koje nazivaju NAL-ORPAMA.
Pih! lako izgovorio je postoje mnogi pu-tevi koji vode u Tibet. Sve
lame ne stanuju u Uu i T.sangu (centralne oblasti u kojima su Lasa d
Sigatce glavni gradovi). Ne mogu se nai od njih ueniji u mome kraju.
Misao da stignem u Tibet preko Kine nije mi nikad pala na pamet i ak ni tog
dana primedba GOMCENA nije imala nikakav odjek u mojim mislima. Moj
as, bez sumnje, jo uvek nije doao.
Drugi GOMEN koga sam upoznala nije bio tako komunikativan i njegova
hladnoa nalikovala je na utivo ponaanje na koje smo primorani. Iz istih
razloga kao i njegovog kolegu o kome sam govorila nazivali su ga Daling
gornen, poto je Daling ime mesta u kom je boravio.
Lama se svakog leta povlaio na vrh jedne umovite planine na kome je bila
napravljena koliba za njega.
Neto pre njegovog dolaska njegovi uenici i seljaci iz okolnih sela donosili
su u nju zalihe hrane za tri ili etiri mescca. Posle im je striktno bilo
zabranjeno da joj se pribliavaju. Verujem da gomenu nije bilo mnogo teko
da ljudi potuju njegovu samou. Ljudi iz tog kraja nisu sumnjali u to da se
on ne bavi stranim ritualima, tako to postavlja demonima zamku da bi ih
naterao da odustanu od svih loih namera protiv dobrih dela i onih koji su
ga potovali. Ta zatita im je ulivala poverenje ali su se, sa druge strane,
bojali da ee sluajno ne priblie GOMENOVOJ kolibi da ne bi sreli kakvog
zlog duha, a i misterija koja uvek obavija ponaanje i karakter pustinjaka
NALORPE teraju ih na opreznost.
Mada da gotovo nije eleo da odgovara na moja pitanja, elja koju je izrazio
princ kome je dugovao poloaj opata malog manastira Dalinga, primoravala ga
je da malo odstupi od svog rezervisanog stava.
Lama, koji kao i veina Tibetanaca nije bio vegetarijanac, izloio mi je teorije
koje u kasnije ponovo da ujem u Tibetu i kojima nije nedostajala
originalnost.
ovek koji nas je gledao nije bio lama iz Dalin-ga. ve neki drugi ovek koga
nismo poznavali. Micao je usnama sa naporom i rekao nekim udnim glasom:
Imala sam priliku da osmotrim dva pustinjaka posebne vrste kakvi se uopte ne
sreu u Tibetu mada ovo moe da izgleda udnovato u kome su
domoroci mnogo civilizovaniji od onih na Himalajima.
Retko sam imala priliku da vidim tako udne spodobe kao to su to bile ove
dve osobe. Bili su strano prljavi, jedva pokriveni sa nekoliko dimnjaka:
njihova duga upava kosa pokrivala im je lice, a njihove oi sijale su kao
eravice.
Dok su gledali oko sebe, nalik na divlje zveri koje su tek stavili u kavez, princ
je glasno naredio da donesu dve velike korpe od vrbovog prua napunjene
maslacem, ajem, mesom, jemom, branom i pirinem, a onda im je objasnio
da e im sve to dati. Ali. uprkos te prijatne perspektive, samotnjaci
nisu odustali od svoje divljake nemutosti.
NOTES
Domorodac iz Butana.
10
" Tize su polubogovi koji se mirisima hrane. Jedni se hrane slatkim mirisima,
dok drugi vie vole mirise za koje mi smatramo da su muni.
11
12
Kontemplativni pustinjak.
13
14
Vrhovi Kuru i Sepo: nadmorska visina 5000 metara.
Pronala sam u svojoj kosi malu amajliju koju sam pokazala ljudima oko
mene, a neto kasnije i nekolicini lama koji su bili strunjaci za maiju. Svi su
mi rekli da je amajlija daleko od toga da bude urok. ve mi je, naprotiv,
osiguravala prisustvo demona koji e uklanjati opasnosti sa moga puta i koji
e mi sluiti.
Tokom putovanja ulogorili smo se pored jednog lepog jezera u pustoj dolini
Lonaka. nedaleko od najvieg vrha sveta: vrh Dongson (7300 metara
nadmorske visine) na kome se dodiruju granice Tibeta. Nepala i Sikima. Zatim
smo nekoliko dana ostali na obali dinovskih morena iz kojih se izdiu
vrhovi pokriveni gleerima Kinininga. Zatim me je Sid-kcong tulku napustio
da bi se vratio u Gangtok.
Dolina Lonak bila je suvie blizu Tibetu, tako da nisam mogla da odolim elji
da preem jedan od planinskih vrhova koji tamo vodi. Najpristupaniji je bio
vrh Nago (5450 metara nadmorske visine). Izu-zev neto malo snega koji je
pao kada smo krenuli na put vreme je bilo lepo ali oblano. Pejza koji sam
ugledala sa vrha nije uopte bio slian onome koji sam posmatrala dve godine
ranije u njegovoj uzvienoj svetlosti.
Na takvom mestu legende i uda nisu nita neobino a orten Njima ih ima na
pretek. Pre svega njegov naziv: relikvijarijum sunce, dat mu je zbog toga to
se jedan orten koji sadri dragocene relikvije na udan nain preneo kroz
vazduh od Indije do ovog mesta.
Druge ene ive kao pustinjaci u peinama i tako se veliki broj hodoasnica
isa torbicom na leima seli sam. kroz ogroman Tibet.
Dok sam poseivala LAKHANGSE (-kue bogova u kojima se nalaze
njihove statue) koje jo uvek postoje meu sruenim graevinama manastira,
otkrila sam jednu koja sadri mnotvo malih statua od obojene zemlje koje
predstavljaju niz pojava oko duhova umrlih koji prolaze kroz Bardo. Iznad
njih. u poloaju Bude koji razmilja, seeo je Dori ang, nag, tela plave boje
koja simbolino predstavlja prostor, u stvari prema misticima Prazninu.
A ko je va lama?
Da li je on GOMEN?
Koja?
Moe da izazove ili sprei grad ili kiu po svojoj volji. On lei ili
izaziva bolest kod ljudi i ivotinja ak i izdaleka. A zatim, sasluajte, evo
ta je uinio pre nekoliko godina:
Poto sam predala jedan poklon opaticama a drugi dala da predaju lami iz
Tranglunga, odluila sam, dakle, da odustanem od ovog putovanja.
Dola je jesen, sneg je prekrio planine, noi provedene pod atorom bile su
mune. Ponovo sam prela granicu i nala se zadovoljna u jednoj kui pokraj
vatre koja je plamlela.
Pristala sam i sutradan sam bila u sedlu na jednoj maloj ivotinji crvene dlake
koja nije bila suvie runa.
Konji imaju vale i uzde, ali ih jakovi nemaju, a kada ih ovek uzjae ruke su
mu slobodne. Na to sam se tako bila navikla da sam. mislei o neem sasvim
drugom, stavila svoje rukavice, ne mislei na uzde koje je trebalo da drim jer
ne poznajem ud konja koga sam jahala. Njegova ud mora da je bila
neobina, jer je dok sam ja nastavljala da sanjam, ivotinja uspravila svoje
prednje noge i rit-nula se u pravcu oblaka. Dejstvo je bilo trenutno. Odbaena
iz sedla pala sam na zemlju sreom prekrivenu travom neto nie od
staze. Suvie jak ok delovalo je tako da sam izgubila svest.
Kada sam dola sebi osetila sam iak bol u bubrezima. Nikako nisam mogla da
se uspravim.
to se tie crvenog konja on se poto se ritnuo nije vie kretao; miran kao
ovca, glave okrenute u mom pravcu gledao je sa oiglednim
interesovanjem ljude koji su se trudili oko mene 1 odnosili me u moju sobu.
Videla sam kroz prozor jo uvek nepokretnu ivotinju, pravu sliku blagosti.
Njen gostodar joj se priblii, neto joj ree, uhvati uzde. uvue nogu u uzengiju
i vinu se ali ne u sedlo to mu je bila namera, ve u vazduh gde ga je odaslalo
novo ritanje konja. Manje sream od mene pao je na stene.
Uao je moj kuvar dok sam ja razmiljala o ovom udnom ponaanju ivotinje
za koju su tvrdili da je potpuno mirna.
Posluite veeru rano, a onda svi idemo na spavanje. Sutra emo razmisliti.
Dva dana kasnije GOMCEN, koji je bio oba-veten o mom nesrenom sluaju,
poslao mi je jednu crnu kobilu da bih dola kod njega.
Kako sam iz Thangua pola kasno, vee je palo gotovo odmah po mom dolasku
u samostan. Moji deaci su rasprostrli moje pokrivae na stenu i GOMCEN ih
je potom odveo da spavaju u jednoj kolibi od prua koja je bila. kako je
govorio, naslonjena na njegovu peinu.
Kada sam ostala sama izala sam iz svog stanita. No je bila bez meseine.
Od itavog predela uspela sam da razaznam jedino beliastu masu jednog
otrog gleera u zasenenom kraju doline i tamne vrhove koji su se uzdizali ka
zvezdanom nebu. Ispod mene pruala se tama bezdana iz kojeg se uo ubor
dalekog planinskog potoka. Nisam se usuivala da odem dalje u mrak; staza je
bila upravo toliko iroka da je na nju mogla da stane noga i da ispuni sav
prostor. Trebalo je za sutradan ostaviti ispitivanje okoline.
Vratila sam se i legla. Jedva da sam se uvila u svoje pokrivae kada je plamen
svetiljke zatrepe-rio i ugasio se. Posluga je zaboravila da posudu napuni
petrolejom. Nisam mogla da napipam ibicu rukom, a kako se jo uvek nisam
navikla na joblik svog praistorijskog prebivalita, nikako se nisam .usuivala
ni da se pokr enem kako se ne bih povre- na nekom stenovitom iljku.
Kada budem bio sposoban da umrem u ovoj peini, Biu zadovoljan sobom,
Pre svega, pustinjak je iveo u potpunoj usamljenosti; seljaci ili pastiri koji su
ga snabdevali hranom ostavljali su svoje ponude na njegovim vratima i
povlaili su se a da ga nisu videli. Mcsto je, uostalom, bilo nepristupano za
vreme tri ili etiri meseca svake godine zbog snegova to su prekrivali dolinu
kojom bi trebalo proi da bi se do njega dolo.
Ali, nije bila dovoljna samo moja volja, bilo je potrebno lamimo odobrenje.
Ako ga ne dobijem, nita mi nee koristiti da budem pored peine. On e se u
njoj zatvoriti, a ja u moi jedino da posmatram zid od stene iza koga se
neto zbiva. To nije bilo ono to sam elela.
Uputila sam. dakle, svoju molbu lami na nain koji je odgovarao orijentalnim
obiajima. Molila sam ga da me uputi u uenje koje je propovedao.
Nee Pogreiti ako me zbog mog nedovoljnog znanja i beskorisnosti uputi u
meni nepoznatu oblast mada sam ve imala priliku da dugo razgovaram sa
uenim lamama.
Bilo mi je teko da sama idem po vodu ili po drva kroz planinu i da dovlaim
taj teret do svog prebivalita. Jongden koji je nedavno izaao iz kole u kojoj
je i stanovao nije bio nita viniji tim poslovima od mene. Pomo nam je bila
neophodna da bismo bili slobodni, kao i mnoge druge potreptine: duga zima
zahtevala je da se obezbedi povea zaliha ivotnih namirnica, kao i njihovo
skladite.
Danas mi ove potekoe ne bi izgledale tolike, ali sam tada tek poinjala ivot
pustinjaka a moj sluga nije jo uvek zapoeo svoje uenje za istraivaa.
Najzad, poetkom aprila jedan od deaka je primetio jednu crnu taku koja se
kretala proplankom iznad koga smo se nalazili i poeo je da vie: Covek!
glasom kojim mora da su stari moreplovci uzvikivali: Zemlja! Do nas se
moglo doi, stigla su pisma koja su u Evropi bila napisana pre pet meseci.
I opet samoa, uvek samo samoa. Duh i ula se naviknu da vode taj
kontemplativni ivot paljivog posmatranja i stalnog razmiljanja. Postane
li ovek vizionar ili nije li on sve do sada bio lep?
Ono to sam na taj nain prouavala bio je sam Tibet, obiaji, nain miljenja
njego vili stanovnika. Dragoceno saznanje koje e kasnije toliko da mi koristi.
Nikada se nisam uljuljkivala nadom da je moj ivot pustinjaka za mene mogao
da bude krajnje opredeljenje.
Odgaala sam svoj odlazak u igatce sve do trenutka kada sam odluila da
napustim Himalaje, jer sam se bojala posledica do kojih bi to putovanje moglo
da dovede. Moja predvianja su se uostalom ostvarivala u potpunosti.
Iz svog samostana pre svega sam otputovala u erten Njimu. manastir u kome
sam prethodno boravila. Odavde sam otila u Sigatce, a pratili su me samo
Jongen i jedan svetenik koji je trebalo da nam poslui kao posluga. Sve troje
bili smo na konjima i nosili, kako je to obiaj u Tibetu, na ogromni prtljag u
velikim konim torbama sa svake strane sedla. Jednu mazgu natovarili smo sa
dva mala atora i namirnicama.
Put nije dugaak. Taj prostor prelazio se obino za etiri dana. ali sam se ja
trudila da putujemo veoma sporo, kako bih na putu bolje videla ono to bi
moglo da me zanima, a naroito da bih svim ulima i duhom upijala to je
mogue vie od tog Tibeta u iji u centar najzad da prodrem i koji, bez
sumnje, nikada vie neu videti.
Okolnosti su bile tu. Traglung nije bio na putu izmeu mog samostana i
Sigatcea, isto kao ni erten Njima, ali kao to sam ve rekla, bilo mi je stalo
da lutam, da koristim prilike za koje sam ve-rovala da ih jedina imam za to
bekstvo u nepoznatu zemlju.
Vraa smo nati u njegovoj sobi za molitvu, ogromnoj prostoriji bez prozora,
nejasno osvetlje-noj preko krova. Porod njega se nalazilo nekoliko mukaraca
kojima je on dolio arolije. One su imale neobian oblik malih svinjskih glava
nainjenih od zemlje, obojenih u ruiastu boju i obavljene komadiima vune.
Seljaci su sa upornom panjom sluali beskrajan lamin govor o tome kako
treba upotrebljavati ove predmete.
Trei sin je remetio mir u kui. Mnogo mlai od dvojice starijih imao je
samo dvadeset i pet godina odbijao je da uestvuje u ispunjavanju branih
dunosti prema njihovoj zajednikoj supruzi. A na daminu nesreu ovaj
potovani trei mu bio je zanosniji od druge dvojice. Bio je zanosan ne po
svojoj fizikoj lepoti mada nije loe izgledao ve zbog svog drutvenog
poloaja, svog govornikog dara, svog umea i verovatno jo zbog i nekih
drugih kvaliteta koje ja tada jo uvek nisam otkrila.
Dok su dvojica starijih laminih sinova bili sve-tovna lica: bogati i uticajni
zakupci, ali bez elje za prestiom, koji se u Tibetu vezuje za sveten-stvo,
ovaj goropadni trei mu bio je lama. Jo i vie od toga. bio je NALORPA
upuen u okultne vetine i imao je frizuru tantristikih mistika i belu suknju
RESPA. koji su eksperti za TUMO i mogu da odravaju toplotu bez vatre i pri
najniim temperaturama.
I taj tako vaan suprug okrenuo se od nje. Zajednika supruga nije mogla ni da
ga se odrekne ni da podnosi njegov prezir, utoliko pre to se on udvarao jednoj
mladoj devojci iz sela i nameravao da se njome oeni.
Ovo je bilo mogue, ali prema zakonu koji je vladao u zemlji, ovo venanje
koje bi poremetilo jedinstvo porodice, znailo je za onoga ko ga remeti
gubitak prava na oevo nasledstvo. Dakle, trebalo bi da mladi stvori drugo
ognjite i da svoju porodicu sam izdrava. On je. izgledalo je, bio pripravan
na to. raunajui na svoj zanat vraa.
Natuknula sam da, poto je poligamija legalna u Tibetu, mladi lama moe da se
navede da ostane u porodici ako bi mu dopustili da u kuu dovede mladu
suprugu po svome izboru.
Imala sam sreu, jer je uzviena odea pustinjaka koju sam imala na sebi
zadrala enu sa vie mueva. Malo je falilo da se baci na mene.
Kada sam ustala ugledala sam najmlaeg sina porodice, deka od osamnaest
godina, supruga broj etiri. Dok je sedeo u mranom uglu gledao je
svoju suprugu sa polusmekom koji mi se uinio podrugljivim.
Lutali smo iz sela u selo i provodili veinu noi kod seljaka, umesto da
kampujemo. Nisam se trudila da skrivam svoj identitet, kao to sam to uinila
kasnije za vreme putovanja u Lasu. ali niko nije sumnjao da sam strankinja ili
barem nije obraao nikakvu panju na tu injenicu.
Prola sam pored manastira Patura koji mi je izgledao ogroman u poreenju sa
onim u Sikimu. Poto nas je jedan od njegovih velikodostojnika poz-vao
prisustvovali smo izvrsnom obedu u jednoj mranoj odaji u drutvu nekoliko
svetenika.
Nita tu nije bilo novo za mene, izuzev arhitekture masivnih zgrada na vie
spratova; ali sam shvatila da je sve ono to sam videla a odnosilo se na
lamaizam u Sikirnu samo njegova bleda slika. Nejasno sam zamil jala da je
kraj s one strane Himalaja potpuno divalj i poinjala sam da shvatam da
ovde susreemo savreno civilizovan narod.
Bilo je teko prei reku Ti u koju su kie i sneg koji se topio strano
uveali, uprkos pomoi tri domoroca koji su preveli ivotinje jednu za
drugom.
Namamljena opisima naeg sluge, oekivala sam da izvan Kume. pored toplih
izvora, naiem na kupatilo sa toplom vodom i na ugodan kamp na zagre-janom
zemljitu, ali nas je iznenadno nevreme na-teralo da na brzinu razapnemo nae
atore pre nego to smo dospeli u taj raj. Prvo je grad poeo da nas tue a
zatim je tako gust sneg poeo da pada da nam je uskoro dosezao do lanaka.
Zatim je oblinji potok preplavio na ator i tu no. za koju sam smatrala da u
je provesti u miru, gotovo da sam elu provela na nogama na majunom ostrvu
koje je jedino bilo suvo pored mog atora preplavljenog blatnjavom vodom.
Nekoliko dana kasnije, na zavoju puta. dok sam posmatrala jednog pijanca koji
se valjao u praini, odjednom sam pretrpela ok zbog neoekivane vizije. U
sjaju koji se ve gubio zbog veeri to se sputala. ogromni manastir
Trailumpo pokazivao je svoju belu masu na ijem se vrhu nalazio zlatni krov
koji su milovali poslednji zraci zalazeeg sunca.
Koji Pariz? Postoji mesto koje se zove Pari na jugu Lase. Objasnila sam da se
MOJ Pari (Pariz) nalazi na -.veoj udaljenosti i na zapadu, ali da se do njega
moe da doe a da se more ne pree, tako da ja nisam FILING (strankinja).
Mogla sam da se igram ovom rei jer u bukvalnom prevodu ona znai neko sa
drugog kontinenta, ili drugog ostrva. sa mesta odvojenog okeanom.
Ah. zato? ... Ta elja mi nije nedostajala ali sam znala da Trai-lama nije
dovoljno moan da tu obezbedi moj boravak. On mi je, meutim, predloio da
sama odaberem mesto stanovanja. Mogla sam da po svojoj volji stanujem sa
njegovom majkom u jednom manastiru za kaluerice, ili u jednom
samostanu koji bi za mene sagradili. Bilo bi mi dozvoljeno da za uitelje imam
najbolje gramatiare. najpoznatije obrazovane ljude i mogla bih da se
raspitujem kod pustinjaka o planinama.
Moda bih. da sam u tom trenutku bila osloboena veza koje sam stvorila
tokom mog putovanja u Lasu, mogla ako ne u Sigatceu, a ono bar na
nekom zabaenijem mestu. da iskoristim zatitu koju mi je ponudio, uli nikako
nisam predviela slinu ponudu. Moj prtljag. moje zabeleke, moje fotografije
zato li .su nam te stvari neophodne? ostale su delom kod mojih
prijatelja u Kalkuti. a delom u mom samostanu. Nisam bila dovoljno
osloboena da ih se odreknem; a zatim, postavilo se glupo pitanje novca. -
Ponela sam samo toliko novca koji mi je bio potreban za putovanje i izgledalo
mi je nemogue da u Tibetu dobijem novac koji sam ostavila u Indiji.
Polo sam napustila Sigatce i moj samostan, ponovo sam prela Himalaje i
poela da silazim u Indiju.
Sa aljenjem sam naputala taj zaarani kraj u kome sam vie godina vodila
divan zatoeniki ivot. Bilo je potrebno mnogo napora, to znam, da se od tog
predvorja Tibeta upije sve to drutvo mistika prostrane Zemlje snegova
skriva od neupuenih u uenje i upozna mnotvo udnih obiaja. Boravak u
Sigatceu otkrio mi je i sholastiki Tibet obrazovanih, njegove manastire-
univerzitete, njegove ogromne biblioteke. Koliko mi jo ostaje da nauim, a ja
odlazim, . .
Svakog jutra, neto pre tri sata, jedan od sve-tenika je obilazio zgradu
udarajui u jedan instrument od drveta da bi probudio svoju brau i svi su
dolazili u zajedniku odaju u kojoj bi sedeli lica okrenutih prema zidu da bi
meditirali tokom dva sata.
utanje nije bilo neophodno kao kod trapista, ali su svetenici retko kad
izmenjivali koju kratku reenicu. Nisu oseali potrebu za razgovorom, niti su
elili da troe svoju energiju na pokrete svoga tela. Njihove misli su se
odnosile na probleme line prirode i njihove oi, kao i oi Bude sa slika,
gledale su unutra.
Boravak u Pekingu, u kome sam bila smetena tako daleko od kvarta u kome su
stanovali stranci i trebalo je da preduzmem pravo putovanje da bili dola do
njega. Ponovo stanujem u manastiru: Pei--ling sseu, koji je nekad bio carska
palata.
Putovanje je bilo veoma zanimljivo. Moji su saputnici i sami bili bogat izvor
udnog ponaanja.
Sutradan po mom dolasku ovaj grad je bio op-sednut. Posmatrala sam jurie
pomou lestviea i videla kako opsednuti bacaju gomilu kamenja sa svojih
utvrenja. inilo mi se da sam deo veoma stare slike koja predstavlja
nekadanje ratove.
Pobegla sam jednog dana kad je bila strana oluja, dok je -vojska" bila u
sklonitu. Trka kroz no; stigla sam na obalu reke na ijoj drugoj obali bih bila
na sigurnom. Zvali smo amddju koji je trebalo da nas preveze, a kao
odgovor sa druge strane obale dolo je do pucnjave.
Koliko je ta kineska rasa udna i divna uprkos svih nedostataka koje joj
pripisuju!
POTOVANJE BUDI!
NA JEZIKU BOGOVA,
PROGLAAVAM UENJE!
Svetenici, poto izuju svoje izme od filca i ostave ih poredane napolju, brzo
se bacaju niice na prag velikih vrata ili na predvorje, ve prema tome da li su
poloili zavet ili su samo uenici i svi brzo zauzimaju svoja mesta.
Pri dnu velikog hola, iza vie redova oltarskih lampi neno svetlucaju
pozlaene statue velikih pokojnih lama Hi relikvijarijumi ukraeni zlatom
i srebrom u kojima se nalazi njihov pepeo ili njihove mumije.
Jednolino pevanje poinje niskim, dubokim tonom i ima veoma spor ritam.
Zvonca, GIALINGI tunog zvuka, ogromne i gromoglasne tebanske trube,
majuni i dinovski bubnjevi daju ritam horu i s vremena na vreme prate
pevanje.
Uenici-deca koji sede izvan klupa, pored vrata, jedva da diu. Oni znaju da je
EUTIMPA sa sto oiju sposoban da uje svaku re ili da vidi i najmanji
nestaan pokret, a bi koji visi na domaaju njegove ruke na stubu uz koji je
njegova stolica, izaziva strah.
Bio je to dinovski Kampa, tamne boje koe; dok je stajao na svom prestolu
liio je na statuu od bronze, Dostojanstveno je skinuo svoj bi, a onda se
strana pogleda i dranja, onako kako se zamilja aneo tamanitelj. uputio kroz
hol krupnim koracima.
^ Pauza koju prieljkuju svi svetenici prekida suvie dugu slubu: slue aj.
Doneli su ga vrelog, zainjenog maslacem i solju prema tibetanskom ukusu, u
drvenim kablovima. Opi koji su odreeni da ga slue prolaze vie puta izmeu
redova i pune inije koje im pruaju.
Kada se pridrui skupu svaki svetenik treba da ima svoju iniju koju stavlja
ispod sakoa sve do trenutka kada mu je potrebna.
Cinije od porculana ili srebra nisu doputene u skupu. Svetenici treba da piju
iz obinih posuda od drveta. U ovom pravilu se moe da sagleda davno
seanje na siromatvo koje je primitivni budizam pripisivao svetenicima. Ali
lukave lame veto izbegavaju pravila koja im nisu po volji.
lanovi manastira koji imaju veliki ugled esto pozivaju na proslave te vrste
koje prireuju bogati hodoasnici-svetovnjaci ili bogate lame.
Tako sam upoznala jedno mongolsko jelo koje je bilo spravljeno od ovijeg
mesa. pirina, kineskih urmi, maslaca, sira. kiselog mleka. utog
eera, umbira 'i raznovrsnih zaina, sve kuvano zajedno.
Tako se iz dana u dan, i u otrim zimskim zorama i u zorama toplog leta, tokom
itave godine, proslavljaju ova udna jutra u mnogobrojnim GOM-PAMA koje
se nalaze svuda na ogromnoj teritoriji iji je Tibet samo jedan mali deo7.
Svakog jutra su poluprobueni deaci pored svojih starijih, ispunjeni tom
udnom duhovnom atmosferom koja je pomeana sa misticizmom, krkanjem i
pohlepom za novcem.
Ovakvi poeci dana mogu da nam razjasne nain itavog lamaistikog ivota u
manastirima. To je mnotvo razliitih misli koje ovi jutarnji
skupovi omoguavaju da se osete: istanana filozofija, mer-kantilizam.
duhovnost najvie vrste, grevito traganje za obinim zadovoljstvima, a svi
ovi elementi su tako tesno povezani da se ovek uzalud trudi da ih potpuno
izdvoji.
Meutim, u nae vreme mistike i udotvorce treba traiti van manastira. Da bii
pobegli od ivota bremenitog materijalnim brigama otili su u udaljena mesta
do kojih se teko dolazi i zbog toga otkrivanje nekih samostana ponekad
stvara mnogo potekoa i zahteva pravo istraivanje.
Svi su pustinjaci, osim nekoliko izuzetaka, poeli svoj ivot kao uenici
redovnog svetenikog poziva.
Deake, kujima su roditelji odredili sveteniki poziv, odvode u manastir kada
imaju otprilike osam godjina i tu ih poveravaju sveteniku koji
pripada njihovoj porodici ili nekom oevom prijatelju. De-akov tutor
uglavnom je i njegov uitelj i esto se dogaa da mladi novajlija nema drugih
uitelja.
Deea iji su roditelji potpuno bez prihoda postaju GEJOGI25. u stvari oni
plaaju svoje asove radei kao posluga kod staraoca. Nije potrebno naglasiti
da su u ovim sluajevima asovi retki i kratki. Uitelj, koji je esto
neobrazovan ili neto malo zna. moe da poduava deake koji su pod
njegovim nadzorom tako da napamet ponavljaju delove iz liturgijskih lekcija
koje strano izopauju i iji smisao uopte ne shvataju.
Mnogi GEJOGI nita ne ue. To nije zbog toga to je najamniki posao teak i
zamarajui, ali ih ravnodunost svojstvena njihovom uzrastu spreava da trae
asove koje im uopte ne daju i oni provode beskrajne sate u igri sa svojim
drugovima istog poloaja.
Kada postane stariji, ako osea elju za uenjem, moe da zatrai da bude
piiimljen u jednu od etiri kole koje se nalaze pri svim velikim manastirima i
u kojima se odrava vii nivo uenja.
lanovi dve velike kole GIUDA koje se nalaze u Lasi imaju istu obavezu u
itavoj dravi i njenom vladaocu, dalaj-lami.
Lamaistiki manastiri pruaju utoite svim ljudima iji je cilj duhovni. Taj
cilj nije strogo odreen, niti jc nametnut, niti pak zajedniki svim stanovnicima
GOMPE. Tenje svakog svetenika, bilo da su skromne ili vie, su njegova
tajna i on je slobodan da tei da ih ostvari sredstvima koja mu najvie
odgovaraju.
Sto se tie obrednih ceremonija one se slave zbog udnih smrti vritelja
obreda. Tibetanci ak veruju da je za vritelje obreda nemogue da iz njih
izvuku neku linu korist i najsposobniji od GIUD PA je primoran da se obrati
svom kolegi kada eli da iz toga izvue neku korist.
Isto se tako nikakva milost ne trai od budi-nih slika, jer su bude prevazile
svet elja i nalaze se, u stvari, van svih svetova, ali su elje izreene, zahtevi
su izraeni, odluke su donete. Tako e, na primer, posetilac pomisliti: Da li u
ja u ovom i sledeim ivotima imati mogunosti da delirn milostinju i da
doprinesem srei drugih bia. Ili: Da li u biti sposoban da jasno razumem
Budino uenje i da prema njemu podesim svoje ponaanje.
Mnogo vei broj nego to se to moe zamisliti je broj onih iji se obredni gest
sastoji u prinoenju zapaljene lampe Budinoj statui i njihove elje za duhovnim
prosvetljenjem. Mada veina njih ne ini nikakav napor da ga dosegne,
mistini ideal spasenja kroz znanje je veoma upeatljiv u Tibe-tanaca.
Ipak, poziv koji najvie privlai veliki broj svetenika je trgovina. Najvei
broj uenika, kada ue u zrelo doba i ne zanima se ni za religiozne poslove niti
ima elju da ui. trai svoj ivotni put u trgovakim poslovima. Ako nemaju
nepohod-nu novanu sumu da sami zaponu posao, oni postaju sekretari, rade
za kasom, postaju posrednici ili su jednostavno sluge trgovaca.
Pre svega ovo drvo nije na svom liu imalo nikakvu oznaku, ali je njegovo
udnovato poreklo nainilo od njega predmet oboavanja. Jedan sve-tenik je
sagradio kolibu u njegovom susedstvu i to je, u stvari, bila polazna taka za
izgradnju sada-njeg prostranog i veoma bogatog manastira.
Hronike su isto tako kazivale da je udotvorno drvo i zimi i leti uvek bilo isto
i da je ibroj njegovog lia bio uvek isti.
Moda su P. P. Huk i Gabe govorili o jednom od ova dva drveta. Putnici koji
dolaze u Kum-Bum uglavnom ne znaju za priu, ak ni za postojanje drveta
koje je zatvoreno u relikvijarijumu.
Neobinu prirodu TULKUA pisci sa Zapada nisu nikada jasno odredili i moe
se poverovati da se oni nisu nikada zapitali ta je u stvari jedan TULKU.
U to vreme peti po redu veliki lama, pripadnik sekte GELUGPAA, koji se zvao
Lobsang Giatso, upravo je postao vladar Tibeta, a postavio ga je jedan
mongolski princ i priznao car Kine. Meutim, poto mu ovaj poloaj nije bio
dovoljan, ambiciozni lama je sam sebi odredio vii red. izdavajui se za
emanaciju ili TULKUA iz Cenreciga, vanu linost iz malajanistikog
Panteona. U isto vreme je pribavio uitelja koji ga je obrazovao i koji
je prema njemu gajio oinska oseanja, kao veliki lama iz manastira
Trailumpo, govorei da je on TULKU iz Eupameda, tajanstveni buda iji je
Cen-recig duhovni sin.
Prema narodnom verovanju TULKU je ili reinkarnacija nekog sveca ili nekog
preminulog uenjaka, ili reinkarnacija nekog drugog bia koje nije ovek:
boga, demona itd.
Poto TULKUA smatraju inkarnacijom nekog boga ili neke mistine linosti
koja supostoji sa njim, teorija o ja koje menja svoje odelo od koe, ne moe
vie da poslui da se objasni njegova priroda. Ali veliki broj Tibetanaca ne
ide tako daleko i u praksi sve TULKUE. ak i one koji su nadljudska bia,
smatraju reinkarnacijom njihovih prethodnika.
Predak jedne linije TULKUA zove se Kou Kong ma. Mada taj poloaj nije
strogo propisan, on uglavnom pripada svetenikom redu.
Postoje svetenici TULKU svetaca ili boginja. Povodom njih treba zabeleiti
jednu neobinost, one su uglavnom, izuzev kad ive kao pustinjaci, opatice
mukih a ne enskih manastira. Uostalom, jedina im je dunost da za vrenae
slubi i sveanosti povodom praznika sede na svojim opatskim pres-tolima.
ive u posebnim palatama sa svetovnjakom i svetenikom poslugom. Ma ko
da je nominalan g'ospodar, stvarnom administracijom manastira bave se
inovnici koje biraju svetenici.
Paljiv posmalra esto nalazi razlog za zabavu zbog naina kojim se sklad i
sveti propisi gube tokom brojnih reinkarnacija. Neretko se moe sresti neki
potpuno beznaajan ovek koji boravi na prestolu kao zamiljena reinkarnacija
poznatog mislioca ili neki epikurejski materijalist kao reinkarnacija nekog
mistika poznatog po svojoj strogosti.
Ipak, neke lame vide znaajnu razliku izmeu reinkarnacije obinih ljudi i
reinkarnacije ljudi koji su duhovno prosvetljeni.
Ljudi koji se nisu bavili nikakvom duhovnom vebom, koji ive bedno i
nesvesno se podaju svojim instinktima, mogu da se porede sa ovekom koji
besciljno luta, bez ikakvog odreenog smisla.
Na primer, takav ovek vidi na istoku neko jezero i, poto je oedneo, elja da
pije vodu gura ga da krene ka njemu. Kada mu se priblii, oset' miris dima13
koji u njemu izaziva misao na neku kuu ili neki kamp. Bilo bi prijatno, misli
on, popiti aj umesto vode i nai prenoite. On, dakle, naputa jezero pre
nego to je doao do obale i. poto miris dolazi sa severa, on se upuuje
tim pravcem. Dok krivuda putem, pre nego to je ugledao neku kuu ili neki
ator, pojavljuju mu se utvare koje prete. Zastraen, skitnica hitro bezi ka jugu.
Kada prosudi da je dovoljno daleko od udovita i da njih vie ne treba da se
boji, zaustavlja se. Onda druge skitnice njegove vrste prolaze. Oni hvale ari
neke blagoslovene zemlje, neku zemlju obilja i radosti u koju su se uputili.
Oduevljen, lutalica im se pridruuje i kree ka zapadu. I ponovo e ga na tom
putu druge okolnosti naterati da promeni pravac pre nego to je ak i video
zemlju u kojoj vlada srea.
Tako menjajui pravac itavog ivota, ovaj luak nee nikada postii nikakav
cilj.
Nasuprot, prosvetljen ovek poredi se sa putnikom koji jasno zna kuda eli da
ide i dobro jc obaveten o geografskom poloaju mesta koje je odabrao kao
svoj cilj, kao i o pulevima koji da njega vode. Duha potpuno usredsreenog na
svoj zadatak, lep i glu.v na privienja i iskuenja koja se javljaju na
njegovom putu. nita ne moe da ga odvrati sa njegovog puta. Ovaj ovek
upuuje jednim istim pravcem snage koje se stvaraju zbog njegove
usredsreenosti misli i njegove fizike aktivnosti. Smrt moe da na putu uniti
njegovo te-lo, ali psihika energija koju je telo u isto vreme stvorilo i bilo
njen instrument ostaje koherentna. I dok istrajno ide ka istom cilju ona se
snabdeva novim materijalnim instrumentom, novim oblikom, a taj oblik je
TULKU.
Meutim, mogu da dodam da bilo koja od teorija koje sam ovde izloila moe
da se uklopi u mnogobrojne stare tibetanske legende iji junaci odreuju inom
volje prirodu svog ponovnog roenja i pravac njihove budue reinkarnacije.
Uprkos svega to je reeno povodom uloge koju jedna svesna i istrajna namera
igra u stvaranju potomaka TULKUA, ne treba poverovati da se stvaranje nove
linosti vri sluajno. U Tibetanaca je vera u determinizam toliko duboko
ukorenjena, ak i u najprostijih pastira iz stepa, da je mogue da se takva
misao rodi.
Kao to sam ispripovedala u prvom odeljku ove knjige, 1912. godine kada je
dalaj-lama boravio na Himalajima, postavila sam mu razliita pitanja koja su
se odnosila na lamaistiko uenje. On mi je na njih prvo odgovorio usmeno.
Zatim je od mene, da bi izbegao nesporazume, zatraio da nainim listu novih
pitanja koja se tiu taaka koje mi jo uvek nisu jasne a dobila sam
pisane odgovore na njih. Ovo je odlomak iz tih pisanih odgovora.
Ono to je reeno o nainu na koji neki buda moe da stvara magine oblike,
moe da se prime-ni na bilo koje drugo ljudsko bie, pa bilo ono bo-ansko ili
demonsko. Postoji samo jedna razlika u stupnju meki, a ona zavisi jedino od
jaine koncentracije duha i kvaliteta samog duha.
TULKUOM. Njene pristalice su smatrale da Isus, koji je bio raspet, nije bio
stvarna linost, ve utvara koju je stvorilo duhovno bie da odigra tu ulogu.
Neki budisti su delili to isto miljene i o Budi. Po njima, Buda koji je stanovao
u raju Tuita, nije naputao svoje nebesko prebivalite, ve je stvorio utvaru
koja se pojavila u Indiji i koju je nazvao Gautama. istorijski Buda.
Obino se dve godine posle smrti lame-tulkua njegov glavni upravitelj i drugi
inovnici daju u potragu za njegovom reinkarnacijom.
Ako je pokojni lama o tome pripovedao ili dao obavetenja koja se tiu
buduih istraivanja, zadueni za to se ,po njima upravljaju.
U nedostatku podataka oni pitaju za savet nekog lamu vraa i astrologa koji
esto nejasnim recima oznaava zemlju u kojoj dete moe da se pronae, kao i
znakove koji e omoguiti da se ono prepozna. Ako se radi o TULKUU
visokog reda pita se za savet jedno od dravnih proroanstava i ovakvo
savetovanje je obavezno kada se radi o reinkarnacijama dalaj-lame i trai-
lame.
Ponekad se dete koje odgovara opisu vraa brzo pronae. Pokatkad godine
prou a da ne moe da se pronae nijedno odgovarajue dete. To je onda
ozbiljan razlog za sumnju laminih svetovnih vernika. Jo alosniji su svetenici
njegovog manastira, jer on kada ostane bez svog potovanog voe ne privlai
vie tako veliki broj pobonih dobroinitelja i gozbe i darovi koje oni
poklanjaju se pro-reuju. Meutim, dok se poboni ljudi i TRAPE ale,
prepreden upravitelj se moda potajno raduje, jer za vreme odsutnosti
legitimnog gospodara, on upravlja njegovim dobrima bez stvarne kontrole i ta
mu okolnost esto omoguava da se brzo obogati.
Tako se mnoge intrige pletu oko naslednika TULKUA i esto meu ratobornim
stanovnitvom Kama ili meu onim na severnoj granici, ova grozniava
rivalstva dovode do krvavih sukoba.
Mogla bih da ispriam gomilu takvih pria, ali vie volim da ispriam dve u
koje sam i ja bila umeana.
Pored palate lame TULKUA Pegie kod koga sam stanovala u KUM-BUMU
nalazio se stan jednog drugog TULKUA koji se zvao Agnai-Tsang31. Prolo je
sedam godina od smrti poslednjeg Agnai--Tsanga a da nisu mogli da pronau
njegovu reinkarnaciju. Na verujem da je njegovo odsustvo mnogo brinulo
upravitelja kue. On je upravljao laminim dobrima i njegova dobra su se
znaajno uveavala.
Nekoliko dana kasnije videla sam kako deaka uz velike poasti vode u
njegovo budue prebivalite. Bio je odeven u haljinu od utog brokata i jahao
je divnog crnog ponija iju je uzdu drao upravitelj.
Deak koji je sedeo na visokoj gomili jastuia pogleda zdelu od ada i tacnu
crvene boje i poklopac ukraen tirkizom koji je bio na stolu ispred njega.
Ve sam ula priu o burmutici : elela sam da izbliza vidim mog neobinog
malog suseda.
Poklonila sam mu. kako je to obiaj u Tibetu, jednu maramu od svile i nekoliko
drugih darova. On ih je uzeo uz ljubazan osmeh, ali su mu misli bile obuzete
zdelom.
Puteljci idu od Mongolije do Tibeta i prolaze u tom kraju dug put koji se prua
kroz itav kontinent od Pekinga do Rusije. Tako sam bila zbunjena ali ne i
zauena kada sam o zalasku sunca pronala krmu koju je zaposeo jedan
mongolski karavan.
Dok sam sa svojim slugom gledala kamilu koja je leala u dvoritu, vrata
jedne od soba su se otvorila i jedan visok mladi prijatnog lika i ode-ven u
siromanu tibetansku haljinu zaustavi se na pragu i upita nas da li smo
Tibctanci. Odgovorili smo potvrdno.
Meutim, kasnije pri kraju dana, poto su se o nama raspitali kod posluge,
Mongoli su nas pozvali da popijemo aj sa njima i tako sam ula itavu priu.
Dok je tako besciljno lutao, po svom obiaju, stigao je nekoliko sati pre nas do
krme u kojoj je karavan ve bio ulogoren. Opazio je kamilu u dvoritu, uao
ni sam ne znajui zato, naao se pred starim lamom. . . i onda je sa svetlou
munje, uspomena na davne dogaaje oivela njegovo seanje.
On je tog istog lamu video kao mladia, svog uenika, a sebe kao ve
ostarelog lamu. Obojica su putovali ovim istim putem, vraajui se sa dugog
hodoaa svetim mestima Tibeta i vratili se u manastir na breuljku u kome su
boravili.
Sve je ovo ispriao voi karavana sa najsitnijim detaljima o njihovom ivotu u
dalekom manastiru i mnogobrojnim drugim pojedinostima.
Sutradan sam videla karavan koji se vraao kako se polako udaljava na svojim
kamilama i nestaje na horizontu u prostranstvima Gobi ja. Novi TULKU je
iao sa njim ka svojoj udnoj sudbini.
ETVRTO POGLAVLJE
UDESAN LES SMRT KOJA IGRA KADA IZIGRAVAM VRAA I ZASTRAUJEM JEDNOG
NEVER-NOG LOPOVA
Najudniji meu njima je ritual koji se zove COD (odsei, ukinuti-') i vrsta
je jezovite misterije koju izvodi samo jedna osoba: vritelj obreda. Ona je
tako veto zamiljena da zastrai uenike koji joj se podvrgavaju da mnogi
meu njima polude ili iznenada umru tokom njenog izvoenja.
NOTES
Kolai od tesla kupastog obLika ili u obliku piramide kojim se slue tokom
mistinih ili magijskih rituala.
U to vreme kineski dolar imao je gotovo istu vred-nost kao dolar u zlatu
Sjedinjenih Amerikih Drava.
10
prev.).
11
12
13
Lama koji je ovo pripovedao govorio je: miris vatre. Tibetanci koji putuju
preko planina ili kroz travnate pustinje Severa su veoma vesti da otkriju, iz
velike daljine, miris koji se iri iz zapaljene vatre, ak i ako se dim ne vidi.
14
15
Ponekad se uenicima zapoveda da ostanu privezani tri dana i tri noi ili ak i
vie od toga i da poste borei se protiv sna. gladi i umora koji tako esto
izazivaju halucinacije.
Jedan stari lama iz Tsaronga je tokom mog tajnog putovanja u Lasu ispriao
tragian kraj jedne takve vebe. Naravno, dok je sedela u jednom uglu -
nemarna mama- koju sam onda izigravala nije dopustila da joj promakne
nijedna re ove prie.
Dok su bili mladi, ovaj lama i njegov mlai brat koji se zvao Lodeu, napustili
su manastir da bi se pridruili jednom asketi koji je bio nepoznat u tom kraju i
koji se za neko vreme nastanio kao pustinjak na jednoj planini koja je bila
poznata kao mesto hodoaa, nazvano Pagri, nedaleko od Dajula.
Tako, vezan kao rtva za kolac, ovek je trebalo da zamilja da je krava koju
su tu doveli kao rtvu pomirenja Tags-jangu. Da bi usresre-dio sve svoje
misli na tu ideju i dok s vremena na vreme mue, kako bi se to bolje zadubio
u svoju ulogu dostigao bi ako je njegova mo koncentracije dovoljno jaka
stanje transa u kome bi se, poto bi izgubio svest o svojoj linosti, oseao
kao krava kojoj preti opasnost da bude ra-strgnuta.
Veba treba da traje tri dana i tri noi bez prestanka.
Prolo je etiri dana a mladi uenik nije doao uitelju. Petog dana ujutru ovaj
ree mladiu koji je ostao sa njim:
Poto nisam mogao da pogodim razloge zbog kojih je lama bio prinuen da
pobegne, pretpostavljao sam da je kada je video da se njegov uenik ne vraa
posumnjao u nesrean sluaj slian onom koji se stvarno dogodio. Moda je
uistinu dobio jedno od svojih zagonetnih upozorenja koje ponekad alju snovi i
zbog toga se vesto uklonio od besa rtvinih roditelja.
Sto se tie smrti mladia ona je mogla da se objasni na logian nain. U tom
kraju ima mnogo pantera; leopardi tu takoe lutaju. Srela sam ih u umi
nekoliko dana pre nego to sam ula ovu priu. Jedan od njih je moda bio
privuen mu-kanjem mladog uenika i on je postao njegova rtva pre nego to
je imao vremena da se odvee i da pokua da se brani.
Ipak, miljenja svetenika koji je priao priu i ljudi koji su ga sluali, bila su
razliita. Po njima, demon-tigar se doepao rtve koja mu je bila neoprezno
ponuena. Mladi uenik, govorili su, vero-vatno nije znao rei i magine
pokrete koji bi ga zatitili. I u tome je njegov uitelj bio kriv: suoio ga je sa
demonom-tigrom a da mu nije dao uputstva i neophodnu inicijaciju.
Ko zna govorio je da taj udni lama nije bio i sam taj demon-tigar,
preobraen u oveka da bi privukao rtvu. Nije mogao da je se doepa u svom
ljudskom obliku, ali nou, dok sam spavao, poprimio je izgled tigra i
zadovoljio svoju krvolonost.
Zar ona nije bila uvek aktuelna? Zar Tags--jang i toliki slini njemu ne
nastavljaju da lutaju oko ljudi i ivotinja koji ne mogu da se od njih zatite?
Uenik mora da shvati da bogovi i demoni stvarno postoje za one koji u njih
veruju i da imaju mo da ine dobro ili zlo onima koji im se klanjaju ili koji ih
se veoma plae.
Veoma su retki oni koji postanu nevernici tokom prvog dela svojih duhovnih
vebi. Veina novajlija stvarno ima strana privienja.<-
A onda je nastavio:
I ravnoduno je zakljuio:
Kao i svaki glumac, onaj ko hoe da izvede GCOD treba pre svega da naui
napamet svoju ulogu. Zatim treba da naui da skladno igra tako da njegovi
koraci ocrtavaju geometrijske figure, zatim da se okree u mestu na jednoj
nozi, da udara petom u zemlju i da po taktu skae. Na kraju, on mora da zna i
da upotrebljava razne -redne instrumente, da svira u trubu nainjenu
od ljudske butne kosti i udara u bubanj.
U ovim uslovima ove probe- koje bi mogle da budu aljive postaju jezovite.
Danas plaam svoje dugove, nudei da se ovo telo koje sam toliko voleo i
brino uvao, uniti.
Dajem svoje meso onima koji su gladni, svoju krv dajem onima koji su edni,
kou dajem onima koji su goli da se pokriju, svoje kosti dajem kao gorivo
onima kojima je hladno.
Svoju sreu dajem nesreniku. a svoj ivotni dah da se oive oni koji umiru. .
.
Neka me bude stid ako uzmaknem pred ovom rtvom. Neka sve one koji se ne
usude da je prihvate bude stid.
Vizije avolske crvene gozbe nestaju, smeh i krici mora prestaju. Potpunu
samou u tmini i u-tanje zamenjuje mrana pijanka, a oduevljenje koje je
prouzrokovalo njegovo dramatino rtvovanje se malo-pomalo smiruje kod
slavljenika.
Ovaj ritual ima u sebi neto oaravajue to ne moe da se shvati pri itanju
kratkog i siromanog opisa i ako se ne poznaje sredina u kojoj je on nastao.
Kada sam prvi put krenula sama na jedno od ovih udnovatih putovanja,
zaustavila sam se pored jednog jezera prozirne vode, smetenog
izmeu kamenitih obala. Potpuno gola okolina odavala je sumornu
ravnodunost i iskljuivala svaki utisak straha ali i sigurnosti, radosti ili tuge.
ovjek je tu oseao kako se utapa u beskrajnu ravnodunost svega oko sebe.
Kakve li vizije mora da imaju ovi sinovi zaaranih osama, ovi uenici
poetnici uzgajani u su-jeverju, koje njihovi duhovni oci stvaraju u noi,
sukobljavajui ih licem u lice sa svojom prenadra-enom uobraziljom ovog
suludog rituala.
Koliko li puta mora da meu hukom uragana koji brie visoravan uju glasove
koji odgovaraju na njihove izazove i drhte od uasa, sami u svojim majunim
atorima, miljama udaljenim od svakog ljudskog bia?
Savreno sam razumela uas koji oseaju slavljenici GCODA. Meutim, ono
to se pripovedalo kao njihov ishod inilo mi se da je veoma uveliano i
skeptino sam se smejala na prie o traginim stradanjima koje Tibetanci
pripisuju nekima od njih.
Kako se moj boravak u Tibetu produio, saznala sam za neke dogaaje koji su
me naterali da promenim svoje miljenje. Ispriau jedan od njih.
Sto se tie njihovog uitelja koji se zvao Rabom Giatso, on nije naputao
peinu od svog dolaska tri meseca ranije.
Sledeeeg dana u zoru odluila sam da odem u njegovu peinu. Zelela .sam da u
nju stignem dok su TRAPE bile jo uvek u svom atoru zbog svoje jutarnje
molitve i nadala sam se da u. ako us-pem da izbegnem njihovoj pozornosti, da
zateknem lamu na delu.
DOKPE su mi opisale put kojim treba da idem: pronala sam lako peinu koja
se nalazila na pola puta do obronka koji je nadvisivao dolinu u kojoj je
uborio potok. Mali zid od kamena, grudvice trave i zemlje i zavesa od jakove
dlake zatvarali su preistorijsko lamino prebivalite i skrivali ga od pogleda
onih koji bi sluajno mogli da prou ovim krajem.
Moje lukavstvo nije uopte uspelo. Dok sam skakutala ka peini srela sam
jednu osobu mravu kao skelet, upave kose, odcvenu u dronjavu haljinu
pustinjaka koja mi je zakrila prolaz. Jedva sam ga ubedila da ide da zamoli
svoga uitelja da mi dozvoli da ga posetim. Odgovor je bio utiv, ali
negativan. Rabom Giatso je rekao da trenutno ne moe da me primi, ali da e
me rado videti ako budem dola kroz petnaestak dana.
Jedan od dvojice TRAPA je dva puta dnevno prolazio ispred mog atora dok
je iao da uzima mleko od DOKPA. Mladi boleljivog izgleda koji me je
onda zadrao privukao je moju panju i izazivao saaljenje. Mislila sam da
kad bih znala za njegovu muku da bi mi moda bilo mogue da je ublaim
nekim od lekova koje sam imala. Vrebala sam, dakle, na njegov prolazak :
poela da ga ispitujem.
Rekla sam svojim slugama da oni sa svoje strane ubede svog druga da
progovori ali on je spretno izbegao svaki odgovor. Veoma razliiti od veine
Tibetanaca koji su uglavnom brbljivi ova dva oveka bili su u ti j ivi na
udan nain. Posle mojih raspitivanja oni su otili DOKPAMA zaobilazei moj
logor u irokom krugu. Kako je bilo oigledno da nisu eleli da se bilo ko
mesa u njihove poslove, ak i u elji da im pomogne, vie se nisam brinula o
njima.
Prolo je sedam dana kako sam boravila u svom logoru kada je jedan .
iz druge grupe pastira koja se smestila na oko dva kilometra od TANGA3 umro
i to me je nateralo da odloim svoj dolazak kako bih prisustvovala seoskom
pogrebu. Dva jahaa su u velikoj urbi dola u jednu BANAG GOMPU4 koja
se nalazila na dva dana puta od njihovog logora da bi zamolili dva svete-nika
da obave slubu umrlima.
Ja sam se, da bih ubedila DOKPE, prema starom obiaju NALOR.PA iju
sam odeu nosila, kada je palo vee uvila u svoj ZEN (manastirska toga) i
uputila se na mesto na kome se nalazio le da bih tu meditirajui sama provela
no.
Ovaj zvuk mi je bio jasan. Neko se, bez ikakve sumnje jedan od Rabominih
uenika, prikrao pre mene i slavio je GOD pored ostataka lesa.
O mudrosti to si otila, otila; Otila s one strane, i s one sirane one strane:
svaha!. . .
Majuan, nainjen od tankog pamuka koji mora da je bio nekad beo, pod
meseevim zracima taj ator izgledao je sivkast. Slogovi AUM A
Sta da radim? Drugi deo rituala vri se pod atorom. Vie nisam mogla nita
da vidim; ula sam samo nerazgovetno mrmljanje jednolinog pe-vanja koje je
bilo prekidano neim to bi moglo da se smatra alosnim jecanjem. . . Bilo je
bolje da odem.
Dok sam se paljivo izvlaila iz zaklona ula sam muklo mumlanje i neka
ivotinja brzo proe pored mene. Bio je to vuk kome sam smetala. Buka koju
je pravio NALORPA drala ga je na odstojanju i sada kada je zavladala
tiina krenuo je da se priblii gozbi koja je tu ponuena onima koji pripadaju
njegovoj vrsti.
Evo plodnih polja, zelenih uma, rascvetalih vrtova, iste ili krvave hrane,
odee, Blagotvornih lekova. . . Uzmite, jedite5!
Sada sam shvatila la je GCOD za one koje taj ritual hipnotie. Bez ikakve
sumnje ovaj je ne-srenik oseao ujed demona koji su ga ivog pro-dirali.
Gledao je na razne strane i obraao se nevidljivim gledaocima kao da je bio
okruen etama bia sa drugih svetova i doivljavao je strane vizije.
Dok sam neodluno stajala ula sam vuka da ponovo mumla. On se zaustavio
iznad nas na vrhu breuljka i odatle je, skamenjen od straha uporno gledao ka
sruenom atoru kao da je i on video strane utvare.
Doi, o ti, izgladnela vikao je jedi moje meso, pij moju krv!. . .
Mislila sam da mi pod meseevom svetlou ZEN kojim sam bila obavijena
daje izgled utvare.
Dok sam razmiljala ta da uradim TRAPA je dok je hodao teturajui .se zapeo
o jedan koi atora, teko pao i ostao da nepomino lei kao da je
onesveen. Budno sam ga gledala da bih videla da li e se podii ali se vie
nisam usuivala da mu se pribliim iz straha da ga jo vie ne uplaim. Posle
nekog vremena on se pokrenuo i ja sam smatrala da je dobro da se povuem.
Zaobila sam ator u kome je njegov sluga verovatno spavao i brzo se popela
do peine.
On se tiho nasmejao.
Pria se da je dramski plan GCODA i njegov tekst izmislio neki lama, Padma
Rigdzin, poglavar sekte Veliki zavretak (Dzogen), koji je iveo pre oko
dve stotine godina.
1922. godine nala sam se pored njegovog nas-lednika, ili pre, prema
tibetanskom verovanju, u drutvu ovog istog Padme Rigdzina, koji je vie puta
umro i ponovo roen, koji je jo uvek na opat-skom prestolu Dzogen
GOMPE.
Ljubazni Padma Rigdzin koji je bio moj gost nije, meutim, izgledao kao da je
sklon melanholi-ji. U njemu su trgovaki poslovi ili ruku pod ruku sa gotovo
deijim eljama. On me je dugo ispitivao o Indokini i Burmi, raspitujui se o
proizvodima koje su ove zemlje uvozile i izvozile. Naroito je eleo da zna da
li moe da iz njih uveze paune koje je eleo da pridrui svojoj maloj
zoolokoj zbirci.
Meutim, seanje na njihovo uenje ili neki drugi razlozi za koje samo oni
znaju nagone ponekad neke GOMCENE da se okupe da bi zajedno izvodili
GCOD; ali u tom sluaju to izvoenje postaje neka vrsta praznika tokom koga
se mistik raduje svom duhovnom osloboenju.
Imala sam retku sreu da posmatram neke od ovih asketa, Kampe visokog
stasa, ivopisno ode-vene u tanke pamune suknje RESPA11, sa upletenom
kosom koja pada do struka, kako igraju pod zvezdanim nebom na vrhu nae
zemljine kugle a zatim, dok sede prekrtenih nogu, uspravnog tela. sputenih
oiju, potpuno nepomini, slini statuama od kamena, zapadaju u beskrajne
meditacije koje traju i poto svane.
Dok neke, veruju Tibetanci, od ovih avolskih linosti ive kao lutalice i uvek
vrebaju zgodu i sami oduzimaju dah ivih, postoje druge koje su se smestile
na izvesnim mestima i koje se zadovoljavaju time to im se donosi dah koji
isputaju oni to umiru. Neke osobe, mukarci ili ene. prihvataju taj zadatak,
ali toga nisu svesni jer to rade kada padnu u trans.
Poznata grupa ovih potroaa dahova ili pre njihovih potroaka, jer se
ovde radi o enskim demonima izabrala je boravite u poznatom manastiru
Samie koji se nalazi na jugu Lase, pored obale Bramaputre.
Posetila sam njihovu peinu posle svog boravka u Lasi. Putovanje je samo po
sebi zanimljivo i dobro zamiljeno da bi se duh pripremio da slua fantastine
prie.
Kraj je gotovo uvek isto izgledao, potresan i tajanstven, kao ovek u svom
poslednjem asu.
U Gobiju sam viala to nemo oajanje utisnuto na stvarima pre nego to
propadnu i oajan izgled cvetia ije se krunice ispunjavaju pogibeljnom
prainom; ali kao da su se oko Samie brojni okultni uticaji meali sa
jednostavnim prirodnim silama i tuga koju je stvarao melanholini kraj bojila
se tihom uznemirenou, gotovo uasom.
Dugo vremena je Samie bio sedite monih lama. Osnivanje sekte utih kapa
i odluujua uloga njenih lanova, kao i zvaninog svetenstva je postepeno
umanjila njegov znaaj. Meutim, drugi manastiri koji su kao i Samie pripadali
crvenim kapama bolje su odolevali svojim suparnicima i potpuno unitenje
uvenog Padmasanbavinog manastira objanjava se i nekim drugim razlozima.
Is-torija ovo delimino objanjava, ali neki u tome vide, kao i u stalnom
nagomilavanju peska u pre-delu koji ga okruuje, dejstvo okultnih sila. Bilo ta
da je uzrok, Samie je danas gotovo naputen, a broj svetenika ratrkanih meu
njegovim ogromnim zidinama jedva da dostie njih trideset.
Delo arobnjaka, Samie na sebi ima peat duha svog osnivaa. Mesto odie
mistinou u svojim najmanjim kutovima a u predveerje se nedune ivotinje
same vraaju u tale poprimivi i sama ne znam kakav udan izgled i zlobno se
porugu-jui avolskim preruenim linostima.
Ugs Kang znai: Kua ivotnog daha. Tibe-tanci ovako nazivaju stan u koji
je, veruju, uao ivotni dah bia koja su nedavno preminula. Neki tvrde da
dah svih umrlih na svetu stie u Samie dok oni skromniji ograniavaju ovu
fantastinu povorku na dah onih to umiru u tom kraju, porazumevajui i
Lasu.
Treba shvatiti da osoba vri ovaj prenos ne-svesno, dok spava, ili kad je u
transu, bez ikakvog uea njenog materijalnog tela i bez naputanja mesta
boravka. Isto tako, ona se uopte ne sea svojih putovanja.
Dodau, za one itaoce koji bi se zbog ovoga smejali Tibetancima, da i za
naih dana, u naoj zemlji postoje ljudi koji isto tako veruju da nekih noi
putuju u daleke zemlje i meutim koji, isto kao i prenosioci ivotnog daha ne
uspevaju da sauvaju seanje na svoje dogodovtine.
UGS KANG je stvario mnoge prie koje mogu da izazovu more. One opisuju
borbu zarobljenih i muenih dahova u UGS KANGU i pripo-vedaju o
stranim pokuajima bekstva tokom kojih dahovi koji bee izgubljeno tre
kroz taj kraj progonjeni od izgladnelih Sindogmoa.
Stanovnici Samie priaju da nou ponekad u UGS KANGU uju smeh, uzvike i
buku koju izaziva satara koja udara po panju. To ipak ne spre-ava hrabre
Tibetance, svetenike ili seljake da, uprkos ovog demonskog susedstva, mirno
spavaju u ovom udnom manastiru.
Jednog dana, pria se, u trenutku kada je lama Cekiong, poto je zamenio
obredne stvari, poao da sa svojim upraviteljem izae iz stana SING-
DONGMOA, ovaj poslednji je osetio kako je neko uhvatio njegov ZEN (togu)
kao da je eleo da ga zadri. KUCOG! KUCOG! povikao je, preplaen,
obraajui se lami, neko me vue za ZEN!
Srela sam jednog oveka koji je priao da je bio glavni uesnik jedne udne
prie o otrovu.
Kada je ostao sam putnik je sa uenjem pri-metio da pivo jako kljua u iniji
nainjenoj od drveta. Po Tibetancima to udnovato kljuanje znai da je u
pitanju otrov.
Na vatri se nalazio kotli sa vodom iz koga je ena uzela vodu kojom je prelila
zrnevlje. Ta voda i dalje je kljuala; ovek je u nju stavio veliku kutlau i njom
ispraznio sumnjiv sadraj. Istog je trenutka, iznad svoje glave, uo neiji
pad na patos. ena koja je trebalo da ga uslui pala je mrtva.
Neki tvrde da trovai kao svoje rtve vie vole lanove svetenstva poto im
smrt svetog lame njihov avolji gospodar smatra specijalnom zaslugom.
Oni vrebaju i najmanje pokrete jedne ene, dre je na odstojanju i esto ona i
sama poveruje u postojanje njenog otrova.
Smrt vlasnika otrova nije i kraj opasnosti. Ovaj neunitiv otrov se predaje i
posednik nema nikakvu mogunost da ga odbije. eleo to ili ne, on ga preuzima
i primoran je da i on sa svoje strane postane trova.
Ovde ponavljam da bilo kada ga daje ili dobija. posednik deluje nesvesno.
kao izvrilac tue volje.
Bode je bio veoma star, veoma zanimljiv i samo su veliki manastiri imali
PURBE ove vrste. Probudila se pohlepa u meni, elela sam ga, ali sam isto
tako znala da lame nizata na svetu nee eleti da ga prodaju. Trebalo je
razmisliti i nai neko reenje.
Moje rei nisu mogle da im bilo ta obeaju, ali privlanost dobre veere i
razgovora sa mojim ljudima koji e ih razgaliti, uinili su da se odlue.
Ha! Ha! Znai nisam bila jedina koju je bode privlaio. Meu onima koji su
eleli da ga se oslobode, nalazio se neko ko je bio manje naivan od svojih
drugova, a znao je za njegovu vrednost i eleo da ga tajno proda. Verovao je
da sam zaspala. Nisam mogla, mislio je, da primetim nita. Sutradan bi
nestanak bodea smatrali nekim okultnim spletom okolnosti i nova bi se pria
stvorila. Zaista je bila teta to jedan tako lep plan nije uspeo. Ali ja sam
uvala, to magino oruje, toliko sam ga slegla svojom stisnutom rukom, da su
mi nervi, ve razdraeni zbog onoga to se desilo i izazvani stiskom moje ruke
oko neravne drke od rezbarenog bakra, davali utisak da oseam kako se
polako pokree. . . A sada, lopov?. . . oko mene je ravnica prekrivena tamom
bila pusta. Razbojnik mora, mislila sam, da je pobegao kad sam se sagla da
izvuem bode iz zemlje.
Trala sam do logora. Bilo je jednostavno, onaj ko nedostaje ili doe posle
mene, bie taj nevalja-lac. Nala sam ih sve kako bde i izgovaraju ver-ske
tekstove kako bi se zatitili od zlih sila. Pozvala sam Jongdena u svoj ator.
Govorili su svi u isto vreme sa oduevljenjem i u isto vreme bili zastraeni pri
pomisli da je njihov lama-arobnjak, koga su se jo vie plaili od kako je
pripadao drugom svetu, proao tako blizu njih i bili su oarani to e se
osloboditi zaaranog bodea.
Delila sam njihovu radost, ali iz drugog razloga: PURBA je bila moja.
Meutim, potenje mi nije davalo da iskoristim njihovu duhovnu zbrku i da ga
prisvojim.
Nita nisu eleli da uju. Lama je doao, ja sam ga videla, nije uspeo da uzme
PURBU i ja sam zbog svoje vie moi postala njen zakoniti vlasnik. . .
Priznajem da su me u to lako ubedili.
biti govora u delu kakvo je ovo. Meutim, izneu nekoliko dogaaja o kojima
su mi priali.
Cogs tsang bio je udan ovek i veoma veliki pijanac. Dugo je iveo pored
tibetanskog poglavara teritorije Taienlu koji je bio GIALPO (kralj).
Jednog dana dok su prisno razgovarali i pili rakiju, lama je zatraio za enu
sestru prinevog ! konjuara. Konjuar, koji je bio prisutan, odbio je da mu je
da. Cogs tsang je na to pobesneo, slomio je bacivi besno na zemlju solju od
ada u kojoj se nalazilo njegovo pie i prokleo je konjuara, izjavivi da e
svoje odbijanje da plati time to e umreti za dva dana.
Ova pria slina je onoj koju sam ispriala u prvom poglavlju o Dugspi
Kinlegsu. To je esta tema u Tibetu.
Dakle, jedne veeri, lama Gogs tsang pozvao je iznenada svog slugu.
Osedlaj dva konja rekao mu je odlazimo.
Obojica su krenula jaui na konjima kroz mrak doli su do jedne reke. Sili su
sa konja i uputili se ka obali.
Iako je no bila mrana, kao da je jedna tak. na vodi bila obasjana sunevim
zracima i po to; osvetljenoj povrini plovio je le u pravcu SUP ROTNOM od
toka reke. Posle nekoliko trenutaka doplovio je do Cogs tsanga i njegovog
druga.
Onda je dodao:
Imam prijatelja u Indija koji mi svake godim na ovaj dan alje obed.
Dodala bih ovoj oigledno fantastinoj prii detalje koje su mi oprezno izneli
neki pustinjaci sekte Dzogsen.
Jedan drugi jezoviti obred o kome govore vrai NGAGSPE nazvan je RO-
LANG (le koji ustaje). On je, govore stare hronike, redovno upranjavan od
strane .svetenika Bonpoa, tokom sahrana pre nego to je budizam uveden u
Tibet.
Nije li ova fanstastina borba suvie subjektivna? Nije li to dejstvo onih vizija
kojima su tibetanski mistici veoma podloni i koje oni neguju slobodno
priajui o tome? Sumnjala sam i zatraila da vidim jezik. 1 vra mi je
zaista pokazao neto crnkasto i stvrdnuto, neto to je nekad moglo da bude
jezik ali to nije bilo dovoljno da me na definitivan nain ubedi koje je poreklo
ove odvratne relikvije.
Moj mali karavan sainjavalo je est osoba: Jongden, tri sluge Tsering, Jee
Uandu, Seunam i jedan kineski vojnik musliman koji se vraao u svoju
zemlju sa svojom enom Tibetankom i njihovim siniem, koga ne ubrajam.
Nije trebalo mnogo da razmiljam da bih saznala sa kim imamo posla. Nijedan
Tibetanac u ovom kraju ne puta da putnik proe a da ga ne pozdravi utivo:
OGIE! OCJIE! i da mu ne postavi pitanje o zemlji iz koje dolazi i o onoj u koju
ide. Ove utljive prilike koje su se krile pored puta vrebale su priliku da nas
napadnu.
Da li ste ih videli?
Pravila sam se kao da me zanima jedna biljka koja raste na kamenu i pozvala
Jongdena kao da elim da mu je pokaem. Poela sam da ga ispitujem:
Ne.
Ja sam ubio zeca priznao je vojnik. Nemamo vie mesa. Moja ena
je slaba. . .
Prekinula sam objanjenje jednim pokretom ruke. Odseno sam svojim ljudima
zabranila da love, ali vojnik nije bio moj sluga. . . Prela sam na stvar.
Videli smo tri oveka rekla sam bez sumnje su lopovi. Noas treba
biti naroito obazriv. Moda ova trojica lopova imaju drugove u okolini. . .
Posmatrala sam ih pomou dvogleda. Bili su to upravo oni ljudi koje sam
videla pored puta. Gde li je trei? Da li je otiao da pokupi ostale nitkove
njegove vrste? Ljudi su nas posmalrali iz svoje osmatranice.
Caj je spreman; jedan od slugu stavlja kutlau u kolao, prska prostor na est
strana sveta'" i vie: O. bogovi, pijte! Zatim puni nae zdele od dr-veta,
i poto smo seli oko vatre, poeli smo da raspravljamo o metama koje treba da
preduzme-mo.
Ovaj ratni plan mi se uinio izvanrednim s obzirom na nau situaciju. Dala sam
svoj pristanak. Zatim smo privezali ivotinje to je mogue bolje, jer esto
tibetanski razbojnici kada nisu brojni i kada se plae da otvoreno napadnu neki
karavan, pucaju u mrak da bi zastraili ivotinje. Ako one uspeju da se
oslobode, oni ih gone i esto uhvate neku od njih, a onda ih odvode daleko i
prodaju.
Retko da sam imala ovako divnu no, kada smo svakog trenutka oekivali da
lopovi upadnu u na logor. Ali n.je napad bio laj koji je davao ar
mom bdenju.
Dok je sedeo na ulazu u ator i zdela aja mu bila na domaku ruke, Tsering je
pevao i davao ritam udarcima tapa u kotli od bronze. On je, bez sumnje,
ponavljao vekovne junake pesme o zemlji Kam. slavei ume, snegom
pokrivene planine i junaka dela nacionalnih heroja. Razbojnici su bili ti
junaci, kao i ovi ija nas je blizina naterala da bdimo, kao i sam peva koji je,
znala sam to, uestvovao u vie estokih okraja, a oni su svi takvi u ovoj
zemlji hrabrih primitivaca u kojoj se sranost ogleda u napadima na karavane.
Tsering je lepo pevao. glasom koji je u isto vreme bio muevan i blag, u kome
su se junaki tonovi slivali sa mistinim. Pesme su govorile i o likovima
boanstava, kao i o svetim lamama, a neke strofe zavravale su se arkom
tenjom ka duhovnom prosvetljenju koje je kraj patnje i straha: Douk med,
djigs med, Sangyais thob par chog14 15!
I sam se obian kotao stopio sa tom pesmom, metalni zvuk se spajao sa blagim
zvucima zvona.
Lopovi nas nisu napali, ali su ostali u naoj blizini. Dok smo zavravali
doruak videli smo kako se sva trojica pojavljuju vodei konje za uzde. Moje
sluge su skoile i pojurile na njih.
Zaista! U dobar as! Nedostaje nam mesa. Prodaete nam neto od onog to
ste ulovili. . .
Neto kasnije ugledala sam sa radou jezero Plavo, sveti Kuku-Nor, predmet
oboavanja miliona Mongola i Tibetanaca, koje sam obila nekoliko godina
ranije.
Jednog dana, dok sam se vraala sa jezera u kome sam se kupala, ugledala sam
Tseringa koji je uurbano izlazio iz Jongenovog atora izgledom kao da neto
krije u depu svoje haljine. Nije me video dok sam mu dolazila s lea i uputio
se u kuhinju. Iste veeri mladi lama mi je poverio da poto se udaljio iz atora
zbog nekog posla, a u meuvremenu je brojao novac i zaboravio svoju kesu u
atoru, po povratku je zakljuio da mu nedostaju tri rupije.
Dobro, rekla sam samoj sebi, znam ko je lopov. Upozorila sam mladia da
bude paljiviji i nisam nikom govorila o tom dogaaju.
Tri dana kasnije stavila sam vlati trave i pi-rina na sto, zapalila tamnjan i u
sredinu stavila zdelu sa vodom.
Saekala sam da sluge legnu, znajui da e tada svako od njih staviti svoju
kesu ispod predmeta koji e mu te noi posluiti kao jastuk.
Poela sam da udaram u bubanj i zvonila zvonom kojima su se lame sluile za
vreme verskih obreda, a onda sam pozvala Tseringa. Kada je stao pred mene
duvala sam u vodu, polako je meala granicom i izgovorila sam proroanskim
glasom:
Tseringu, nestale su tri rupije iz kese lame Jongdena, videla sam ih ispod
vae glave dok ste leali, idite po njih.
Kritiki duh je omekao i nije uspeo da progovori ni re. Postao je bled kao
krpa. triput je pao naice preda mnom, otiao do atora, uzeo ukraden novac i
doneo mi ga.
Potom sam sama u svom otvorenom atoru koji je gledao na utljivu pustinju
ponovo uzela bubanj i zvono kojima su se sluili tokom lamaistikih obreda i
poneta njihovom vekovnom pesmom meditirala o moi koju pradedovska
verovanja imaju nad ljudskim duhom, kao i ozbiljnoj strani komedije koju sam
upravo izvela.
Okolnosti pod kojima jedan uitelj-mistik prima uenika, prve godine njegovih
priprema, iskuenja kojima je izloen i uslovi u kojima dolazi do njegovog
duhovnog prosvetljenja su uglavnom materijal za jedan neobian roman.
Stotine ovih dogaaja, starih ili novijih po datumu, koje tradicija prenosi, koji
su ispisani u biografijama uvenih lama ili koje priaju ivi sve-doci krue
Tibetom. Prevedene na neki strani jezik, itane u zemljama tako razliitih
obiaja, i geografskog poloaja od onog u Tibetu, ne mogu da u takvim
uslovima prikau pravu privlanost te la-maistike zlatne legende. Ali dok
se pripoveda-ju, uz uzbudljiv izraz pripovedaa koji veruje, u polumraku neke
monake elije ili pod svodom stene peine-samostama, tibetanska dua se
oslobaa u svojoj krhkoj a snanoj samosvojnosti i tei ka onoj strani.
Tilopa sedi i prouava neko filozofsko delo, kada se jedna siromana starica
pojavljuje iza njega, ita ili se pravi da ita nekoliko redova preko njegovih
ramena i iznenada ga pita: Razume li ono to ita? Tilopa je zaprepaen.
Kako se jedna obina prosjakinja usuuje da mu postavi tako drsko pitanje?
Ali mu ena nije dozvolila da izrazi svoja oseanja, pljunula je pravo na
knjigu.
Ova re, koja je za Tilopu bila tek nerazgo-vetno sazvuje, iznenada je svojim
obinim dej-stvom stiala njegov bes. Obuzelo ga je strano ose-anje, sumnje
u njegovo znanje poele su da ga nagrizaju. Posle svega, moda da i ne razume
uenje o kome delo govori. . . ni ovo niti bilo koje drugo, a on je samo glupa
neznalica. . .
Tilopa je poao da trai staru neznanku. Posle dugih i napornih putovanja sreo
ju je jedne noi u pustoj umi (drugi kau na nekom groblju). Njene crvene
oi svetlelc su kao eravica u noi.
Treba shvatiti da je ena bila jedna Dakini. Ove vile igraju vanu ulogu u
lamaistikom misticizmu, kao uitelji tajnih znanja onih koji im se klanjaju ili
oni koji pomou maginih radnji znaju da ih nateraju da im ih otkriju. Cesto ih
nazivaju majkama. Cesto se pojavljuju kao starice i jedan od njihovih
osobenih znakova su zelene ili crvene oi.
Za vreme tog sastanka ena je Tilopi dala sa-vet da se vrati u zemlju Dakinia i
da tamo sretne kraljicu. Na putu koji je tamo vodio ekale su ga mnogobrojne
opasnosti: provalije, jake kie, divlje ivotinje, varljive fatamorgane, strana
privienja, izgladneli demoni. Ako ga strah nadvlada, ako se provue kroz
stazu koja je iroka kao nit i koja krivuda kroz taj strani kraj, udovita e ga
pojesti. Ako izmuen glau ili eu pije na bistrom izvoru ili jede voe koje
visi na njegovom domaaju na drveu koje je na ivici puta, ako popusti mladim
lepoticama koje ga zovu da se sa njima veseli po prijatnim lugovima, postae
glup i nesposoban da pronae put.
Neki veruju da je Tilopa zaista preduzeo ovo fantastino putovanje. Drugi koji
vie znaju o percepcijama i senzacijama koje mogu da prate neka ekstazna
stanja u ovome vide neku vrstu psihikog fenomena. I na kraju, neki itav opis
smatraju kao istu simboliku.
Bilo ta da je, Tilopa je, po prii, imao brojne strane ili divne vizije na koje
je bio upozoren. Borio se na stcnovitim ivicama i po penovitim bujicama.
Drhtao je na snegu i goreo od vruine u peskovitim i arkim pustinjama i
nikada nije odvojio svoje misli od maginih rei.
Ali on, koga njena lepota nije zbunila, popeo se stepenitem do prestola i
stalno ponavljajui maginu formulu, stre blistave ukrase sa vile, izgazi njene
vence od cvea. pocepa njene haljine od zlatnog brokata i kada je ostala gola
na svom opustoenom prestolu, silova je.
Pobeda nad jednom Cakini, bilo nasiljem ili pomou magije je esta tema u
lamaistikoj mistinoj literaturi. To jc alegorija koja ima za cilj osvajanje
istine i izvestan psihiki proces duhovnog razvoja.
Zatvorio se u jednu izolovanu zgradu i stvorio magini krug iji je cilj bio da
prouzrokuje prinevu smrt. Dok je spremao zaveru pojavila se jedna Dakini i
upitala ga da li je spreman da uputi duh pokojnika na sreno podruje ili pak
da ga ponovo vrati u telo koje je napustio i oivi ga. arobnjak je morao da
prizna da njegovo znanje nema toliku mo. Vila ga je tada strogo ukorila.
Dokazala mu je da se ne moe unititi ono to ne moe da se ponovo stvori i
izjavila je da e posle-dica njegovog gnusnog i nepromiljenog dela
biti ponovo roenje u jednom od istilita. Prestraen, Narota je pronaao
nain da izbegne toj stranoj sudbini. Savetovali su mu da ode i potrai
mudrog Tilopu i da ga moli da ga uputi u uenje Direktne staze koja
ponitava posledice loih dela pa bilo kakva da su one-oni osigurava
dostizanje Nirvane u jednom jedinom ivotu. Ako uspe da uhvati smisao
ovog uenja i ako se poistoveti sa njim, izbei e novo roenje i samim tim i
muke u istilitu.
Tipola je uivao veliki ugled kada je Narota poao da ga trai. Posle svoje
inicijacije, o ijim su posebnim okolnostima raspravljali, Narota je postao
neka vrsta askete AVADUTA, za koje se kae da nita ne vole, nita ne
mrze, niega se ne stide, ni od ega ne oekuju slavu, osloboeni su svega,
poto su prekinuli svaku veza sa porodicom, drutvom i verom. Narota je
pak, bio Hindus pravoslavac, poto je bio obrazovan ovek i lan uzviene
kaste bramana. pun sebe. Susret ova dva tako razliita oveka za nas moe da
bude nalik na zanimljivu komediju, ali za Narotu to mora da je bila strana
drama.
Njegov prvi susret sa osobom koja je trebalo da postane njegov duhovni voa
zbio se u dvoritu jednog budistikog manastira. Tilopa je gotovo nag sedeo na
zemlji, jeo prenu ribu i stavljao pored sebe njene kosti. Da ne bi uprljao
istotu svoje kaste, Narota je napravio irok krug kako bi obiao oveka koji
jede, a koga je jedan svetenik koji je izaao iz kuhinje oslovio i prebacio mu
nedostatak saaljenja prema biima (zbog toga to je jeo obrok koji je
ivotinje kotao ivota) u samom krugu budistikog manastira. Poto mu je ovo
rekao, naredio mu je da se gubi. Tilopa ga nije udostojio odgovora. On naini
pokret rukom, izgovori jednu MANTRU i kosti, poto su se prekrile mesom,
postale su ribe koje su se za trenutak podigle u vazduh, a onda su nestale. Od
zabranjenog obroka nije ostalo ni traga i Tilopa je otiao...
Narota je bio veoma zbunjen, ali iznenada mu je, brzo kao munja, sinula jedna
misao. Ovaj neobian udotvorac mora da je bio Tilopa koga je traio. Brzo se
o njemu raspitao i dobio odgovor koji se slagao sa njegovim predoseanjem.
Pourio je da stigne jogina ali nigde nije mogao da ga pronae.
Nekog drugog dana on nailazi na oveka koji vue za kosu uplakanu enu koja
zove u pomo. Grubijan kae putniku: To je moja ena, hou da je ubijem,
pomozi mi ili barem nastavi svojim putem. Ali Narota je ogoren, on napada
napasnika, gotovo ga onesveuje, oslobaa rtvu i.. . ponovo se nalazi sam
dok ga isti glas ismejava: To sam bio ja!
Jedne veeri stigao je na neko groblje: jedna sruena lomaa se ari u uglu, iz
nje s vremena na vreme izbija taman plamen a meu ugarcima se vide skvreni
i pocrneli ljudski ostaci. Narota je nejasno raspoznao jedan oblik koji je leao
na zemlji. Pogledao je . . . zlobno cerekanje bilo je odgovor na njegovo
zurenje. Shvatio je, pao niice na zemlju, uhvatio uiteljeve noge i stavio ih na
svoju glavu. Ovoga puta Tilopa nije iezao.
Narota je itavu svoju snagu koja mu je jo bila ostala u ovoj po njega jadnoj
situaciji upo-trebio da se usprotivi i objasni da daleko od toga da ali to je
poao za GURUOM kakav je Ti-lopa i da smatra da privilegija to je njegov
uenik ne moe da se plati dovoljno skupo, pa ak kad treba da se plati svojim
ivotom.
Drugi put, kad je prolazio pored jednog odvoda prljave vode, Tilopa je rekao
uenicima koji su ga pratili: Ko e od vas popiti od ove vode ako ja to
naredim?
Uitelj i uenici iveli su u jednoj kolibi na ivici ume. Jednog dana kada se
vratio iz sela Narota je video da je Tilopa za vreme njegovog odsustva isekao
izvestan broj dugakih igala od bambusa i osuio ih na vatri. Zauen, on je
poeo da se raspituje ta namerava da radi sa njima.
Prolo je vie dana pre nego to se okrutan GURU vratio. Pronaao je svog
uenika sklupa-nog u kolibi, sa iglama jo uvek zabodenim u njegovo meso.
Zatim se bacio sa krova, proao kroz vatru, i izvrio mnoge znaajne podvige
koji su vie puta doveli njegov ivot u opasnost.
Van svake sumnje je da je, mada mu nita nije reeno direktnim putem, Narota
za vreme svog uzbudljivog novicijata ipak shvatio brojne teorije koje je
propovedao njegov uitelj. Ipak, nain na koji je doao do prosvetljenja bio je
ovakav:
Sedeo je pored vatre, pod vedrim nebom sa svojim uiteljem, kad se ovaj bez
rei izuo i estoko ga lupio po licu. Narota je video sve svece i u isto vreme
je duboko znaenje Direktne staze prosvetlilo njegov duh.
Narota je imao brojne uenike koje je, prema predanju, potedeo iskuenja i
odbio da im nametne patnju za iju je okrutnost znao jer ju je sam iskusio.
Poto je bio sjajan kao filozof, posvetio je mnoge godine (dvanaest uzastopnih
godina, priaju) stalnim kontemplacijama i dostigao je savreno znanje18, u
stvari, poloaj bude.
On je u Tibetu posebno poznat kao Marpin GURU koji je i sam bio GURU
slavnog pesnika--askete Milarepe, ije su ime, ivot i verske pesme jo uvek
popularne meu Tibetancima.
Ako je Narota bio blag prema svojim uenicima, nije isti sluaj bio i sa
Marpom. On je tokom vie godina muio nesrenog Milarepu naredivi mu da
bez iije pomoi sazida kuu koju je on sam morao i da rui i ponovo pravi u
vie navrata.
Kua koju je Milarepa sagradio jo uvek postoji u kraju Lobrag (juni Tibet).
Tibetanci uopte ne sumnjaju da svi detalji ove vrste nisu sasvim autentini.
Ako ne moemo da verujemo kao oni. ipak ne treba da smatramo golim
izmiljotinama sve udne doivljaje NALOR-PINIH uenika-poetnika i da
poverujemo da su to stari obiaji koje je danas nemogue videti.
Mladi svetenik koji trai GURUA je i sam, ako ne obuzet verom i revnou
jednog Narote ili Milarepe koji su uvek bili izuzeci, barem spreman na mnoge
rtve i oekuje da se suoi sa mnogim udima, a ista pria ponavlja se svakog
dana na sve etiri strane Zemlje snegova.
Kandidat koji tei posveenju, poto je ve pod uticajem straha i tuge koji ga
obuzimaju dok donosi odluku ili tokom suvie dugih putovanja kroz usamljena
prostranstva, pored usamljenog uitelja koga je odabrao, upada u posebno
stanje duha. esto dtivalj ili turoban izgled 'kraja u kome se en nastanio, ugled
arobnjaka jo vie zadivljuju mladog oveka i ne moe se sumnjati da je on
naroito spreman da vidi uda svuda okolo sebe.
Od tog dana i za sve vreme dok traje njegovo mentalno i duhovno vebanjc
ivee u stalnoj fantazmagoriji. Okolo njega e nebo i zemlja igrati
najneobiniju sarabandu; bogovi i demoni pro-gonie ga prvo stranim, zatim
ironinim i obezo-ruavajuim vizijama, sve dok ne uspe da pobedi strah.
Izluujui sled nemoguih doivljaja trajae godinama: deset, moda dvadeset
godina. Oni e muiti uenika sve do smrti, izuzev ako se jednog dana, poto je
shvatio ono to je trebalo da shvati, ne probudi i ne doe da mirno padne
pred noge svog stranog uitelja i ne elei vie da ui ode od njega.
Putovanje nije suvie dugo trajalo: samo tri nedelje, to je malo za Tibet; ali je
staza koja je vodila u samostan prolazila kroz velika pusta prostranstva i
vrhove koji su bili vii od 5.000 metara. Jeez Giatso je krenuo naprtivi u
torbu od TSAMPE nekoliko knjiga i namirnice, komad maslaca i malo aja.
Bio je to drugi mesec godine, gust sneni pokriva pokrivao je vrhove i
hodoasnik je za sve vreme putovanja mogao da pos-matra zastraujue
zaleene predele visokih vrhova koji kao da su pripadali nekom drugom svetu.
Stigla sam ovde pred vee i mogla sam da ra-zumem oseanja koja na ovom
pustom mestu obuzimaju one koji tee okultnoj mudrosti.
Molbe upuene laminom boravitu, padanje ni-ice pred stenu, nita nije
pomoglo, Jees je morao da ode.
Jees je znao da je ovaj nain govora uobiajen za svakog uitelja koji eli da
odmeri koliko poverenja budui uenik ima u njega. A on je imao veru u njega.
Jedan drugi svetenik koga sam upoznala kada je doao kod nekog uitelja
mnogo manje je prihvatao filozofske razloge i ovde iznosim njegov sluaj jer
je on sasvim razliit od prethodnog, a i da bih pokazala drugu vrstu tibetanskog
mentaliteta.
Karma Dori bio je iz siromane porodice niskog porekla. Dok je bio dete on
je u manastiru u koji su ga njegovi roditelji smestili sluio za podsmeh drugim
sveteniiima koji su pripadali vioj klasi. Te su uvrede prestale kada je
postao stariji, ali su se mnoge njegove kolege trudile da, ak i dok su utale,
pokau da je niskog porekla. Karma Dori bio je ponosan i obdaren jakom
voljom. Priao mi je da je bio jo deai kada se zakleo da e se uzdii iznad
onih koji su ga po-niavali.
U ovim namerama, koje nisu bile nita manje pobone, otiao je kod svog
pretpostavljenog i zamolio ga da mu dopusti da se na dve godine povue u
umu da meditira. Zelja takve vrste nije nikada bila odbijena. Dori se uspeo
visoko na planinu, naao odgovarajue mesto pored jednog izvora i tu sagradio
kolibu. Odmah je. kako bi bio slian asketama koji su bili vesti da
razviju unutarnju toplotu. odbacio odeu i poeo da puta kosu. Retke osobe
koje su mu u dugim vremenskim intervalima donosile namirnice nalazile su ga
kako sedi, nepomian, nag ak i usred zime, udubljen u svoje kontemplacije.
Njegovo lutanje bilo je mnogo udnije od lutanja Jeesa Giatsa, jer je on bar
znao kuda ide, dok je Karmi Doriju to bilo nepoznato.
Budui arobnjak nije vie nita pitao. O emu je mogao da se obavesti? Sve
je ve unapred znao; boanstva su ga uputila na uitelja koji mu je bio
potreban.
Idi i reci lami da su mu CE-KIONGI21 poslali uenika izgovorio je
zaneseno nag ovek.
Karma Dori, ovek visoka stasa, obavijen samo svojom dugom kosom
skupljenom u pletenicu koja mu je produena dlakama jaka udarala o pete,
mora da je udno odudarao od mravog i pre-finjenog uenjaka koga mi je
opisao.
Karma Dori je svakako osetio prijatnost kada je obukao topli ogrta od krzna
koji su mu dali, makako dronjav da je bio. Vatra i aj, obilato zainjen
maslacem, prijatno su ga okrepili posle nonog kupanja. Ali ovaj potpuno
fiziki oseaj ugodnosti bio je umanjen njegovom povreenom sujetom. S
obzirom da je on bio uenik koji je udom doao, lama ga nije doekao kako
bi trebalo. Meutim, poto se povratio, raunao je da e ubediti pustinjaka ko
je on i ta eli. Ali Tobsgies ga nije ponovo pozvao i izgledalo je da ga je
potpuno zaboravio. Bez sumnje, posluzi je o njemu izdao uputstva jer su ga
dobro hranili i njegovo mesto pored vatre ekalo ga je.
Karma Dori se sve vie stideo to sa njim postupaju kao sa psom ili sa
domaom makom, to se brinu o njemu i nita ne zahtevaju. U prvo vreme
svog boravka on je vie puta molio svoje drugove da podsete svog uitelja na
njega, ali su se oni uvek izvinjavali govorei da to sebi ne mogu da dozvole i
da bi ga Rimpoe'4 da eli da ga vidi pozvao. On se vie nije usuivao da
ponovi svoju elju. Njegova jedina uteha bila je da vreba lamu kada se pojavi
i ponekad sedi na malom balkonu ispred svoje sobe ili da naulji ui dok je
lama u dugim intervalima svojim uenicima ili nekom posetiocu objanjavao
jednu filozofsku knjigu. Pored tih retkih prijatnih trenutaka, asovi su za njega
bili dugi i prazni dok je jo uvek u svojim mislima oivljavao razliite
okolnosti koje su ga ovde dovele.
Karma Dori nije bio daleko od oajanja kada je pustinjaka posetio jedan od
njegovih nea- 23 ka. On je bio lama TULKU, opat jednog manastira i putovao
je sa brojnom pratnjom. Blistav u svojim haljinama od utog brokata, sa
sjajnom kapom od pozlaenog drveta koja je liila na iljat krov neke pogode,
lama se okruen svojim pratnjom zaustavio u ravnici, ispod samostana.
Podigli su divne atore i poto su se osveili ajem koji im je pustinjak poslao
u srebrnom ajniku, TULKU se popeo u kuicu svog roaka.
NOTES
Zamiljati (na tibetanskom migspa) znai jaku koncentraciju misli dok ne doe
do objektivizacije subjektivne slike onoga to se zamilja. To je vrsta transa
tokom koga se zamiljene injenice i mesta potpuno stavljaju na mesto onih
koja se opaaju u normalnom slanju.
3
Tang: iroko prostranstvo zemljita manje-vie nisko.
To su rei liturgije.
Potovana damo. Vrlo utiv izraz kojim se obraaju eni koja zauzima visok
poloaj u lamaistikom ver-skom redu.
Mistian Put.
10
11
12
Po predanju su budistiki svetenici koji su doli iz Indije sagradili manastir u
Tibetu oko 11. godine nae ere, ali za to ne postoji nikakav dokaz.
13
14
Kada bih mogao da dostignem stanje bude koji za patnju i strah ne zna.
15
16
183
17
18
19
,9 Jedanaesti vek
20
21
Zatitnici vere. Boanstva ili demoni koji su se prema lamaistima zakleli da
budistiko uenje brane od neprijatelja.
22
23
Poto je, najzad, naiao na nekoga ko se zanima za njega, budui vra je dobio
novu hrabrost. On eli, odgovorio je, da dostigne magine moi, da leti kroz
vazduh i izaziva zemlju da drhti; ali se briljivo uvao da otkrije razlog
zbog koga je eleo da izvodi ova uda.
TULKU se, bez sumnje, sve vie i vie zabavljao. On je ipak obeao da svom
ujaku govori o molitelju. Zatim, tokom dve nedelje koliko je trajala njegova
poseta, vie ga nije ni pogledao.
Poite za mnom.
Karma Dori je bio malo zbunjen. Nikada od njega nita nisu traili. Sta li je
lama eleo? atori i stvari koje su sluge zapakovale otili su jo rano ujutru sa
karavanom teretnih ivotinja. Izgledalo je da vie nema nikakvog posla.
Verovatno je trebalo odneti u samostan neki predmet koji je lama zaboravio da
preda svome ujaku.
TULKUOV manastir nije ni izdaleka bio veliki kao druge GOMPE u Tibetu,
ali onoliko mali kakav je bio bio je veoma udoban i njegova se unutranjost
slagala sa spoljnim izgledom.
Svake veeri, poto bi upalio malu lampu na oltaru, meditirao je ali vie nije
teio da upranja-va obrede naznaene u knjigama, da priziva boanstva u
njihovim razliitim oblicima. Kasno u no, a ponekad do zore, sedeo je
nepomino, ne oseajui nita, ne mislei nita, kao da se nalazio na nekoj
obali i da gleda kako se podie plima neopipljivog okeana sjajne beline,
spremna da ga preplavi.
Tako su prolazili meseci, a zatim da li jednog dana ili jedne noi, nije znao da
kae kada, Karma Dori je osetio kako se njegovo telo podie iznad jastueta
na kome je sedeo. Ne mcnjajui svoj poloaj u kome je meditirao, prekrtenih
nogu, proao je kroz vrata, leteo je kroz vazduh, prelazio prostor. Najzad je
stigao u svoj kraj, ispred svog manastira. Bilo je jutro, TRAPE su se vraale
sa skupa. Prepoznao je mnoge meu nj ima: dostojanstvenike, TULKUE, bive
uenike. Bili su umorni, ispunjeni tugom, posmatrao ih je sa udnom
radoznalou. Kako su mu izgledali mali sa visine na kojoj se nalazio! Kako e
biti zaueni, zastraeni, kada im se bude pokazao! I kako e svi pasti niice
pred njim, arobnjakom koji je dosegao nadnormalne moi!
A zatim se zbog tih misli saaljivo nasmeio; obuzimao ga je umor pri pogledu
na ove patuljke, oni ga vie nisu zanimali. Mislio je na blaenstvo koje osea
pri nadolaenju udnog okeana mirne svetlosti na kome nijedan talas ne remeti
povrinu. Nee im se pokazati. Sta ga se tie ta oni misle, nevano je i ta on
misli, o njihovom nekadanjem preziru i zadovoljstvu osvete . . .
Ovakve vizije nisu retke kod tibetanskih mistika. Ne treba ih nikako meati sa
snovima. Osoba uopte ne spava i esto, uprkos putovanjima koja poduzima,
uprkos onome to osea i to vidi, zadrava jasnu svest o mestu na kome se
stvarno nalazi. Isto tako, esto kada doe do vizija, kada se osoba koja se
nalazi u stanju transa na mestu na kome mogu da je uznemire, pokazuju zbog
toga strah i veoma svesno eli da niko ne doe, da joj niko ne govori, ne kuca
na vratima itd. Mada nekad nije u mogunosti da govori ili se kree, ona
shvata ta se oko nje zbiva. Buka, prolasci ljudi stvaraju joj muno senzacije i
odvajaju je od posebnog psihikog stanja u kome se nalazi i ako iz bilo kog
razloga ona iz tog stanja treba da se uz veliki napor izvue, psihiko
naprezanje koje tom stanju sledi joj uglavnom prouzrokuje bolni ok. a onda
nelagodnost koja traje dugo vremena.
Kod lanova sekte Zen u Japanu, gde svete-nici zajedno meditiraju u jednoj
sali, nadzornik koji je poduen da razaznaje simptome umora pomae onima
koji oseaju bol podstiui njihovu energiju tako to ih jako udara tapom o
jedno rame. Svi oni koji su ovo iskusili slau se u tome da se tada oseti
prijatno oputanje nerava.
Moj potovani ujak je s one strane2 patnje, ima vie od est meseei
rekao je.
Ako elite da odete u njegov RITE, dau vam konja nastavio je lama
to e biti moj oprotajni poklon gostu koji me naputa. U RITEU ete sresti
Rimpoeovog uenika koji sada tamo boravi.
Karma Dori se zahvalio i nita nije hteo da primi. Nekoliko dana kasnije
ponovo je video kuicu iz koje mu je izgledalo da se iri svetlost i da pada na
njegovu glavu. Uleteo je u sobu u koju je uao samo jedanput, na dan svoga
dolaska, dugo je kleao ispred sedita na kome je lama se-deo i proveo je no
u meditiranju.
Posle toga Karma Dori je vodio ivot lutalice, u neemu slian ivotu
slavnog askete Milarepe, koga je, uostalom, oboavao i duboko potovao.
Kada sam ga srela bio je ve u godinama, ali jo uvek nije mislio da nae neko
mesto na kome bi se skrasio.
PETO POGLAVLJE
Jahali smo lutajui tog kasnog popodneva kroz prostranu visoravan kada sam
opazila, sa nae le-ve strane, veoma daleko pred nama majunu crnu taku za
koju mi se kroz dvogled uinilo da je neki ovek. Bila sam veoma iznenaena.
Ljudi se u tom kraju retko sreu, ve deset dana kako nismo ugledali ljudsko
bie. S ta vie, ljudi sami i pe-ice ne idu tim ogromnim prostranstvima. Ko
li je taj putnik?
travi, nije prolo dugo vremena a i oni su prime-tili iznenaujuu brzinu kojom
se ta taka kretala. Dala sam im dvogled i jedan od njih, poto je posmatrao
nekoliko minuta, promrmlja: LAMA LUNG-GOM-PA CIG LA (u stvari lama
LUNG--GOM-PA).
Ali posle prvih rei koje sam povodom toga izgovorila, sluga koji je prvi
otkrio hod jednog LUNG-GOM-PAA povikao je:
Doao je vrlo blizu nas. Mogla sam jasno da razaznam njegovo ravnoduno
lice i njegove iroko otvorene oi koje kao da su posmatrale jednu taku negde
visoko u praznom prostoru. On uop-te nije trao. Izgledalo je kao da se
svakim svojim korakom izdie iznad zemlje i da ide napred poskakujui kao da
poseduje elastinost lopte. Bio je odeven u uobiajenu manastirsku haljinu i
togu koje su bile prilino iznoene. Njegova leva ruka bila je na naboru haljine
i bila napola prekrivena tkaninom. U desnoj ruci drao je PURBU. Dok je
hodao lako je pokretao desnu ruku, usklaujui svoj korak kao da je PURBA
iji je vrh bio dosta udaljen od zemlje, bila zaista u kontaktu sa njom i kao da
mu je sluila kao tap na koji se oslanja.
Moje sluge su sile sa konja i bacili su se ni-oice licem prema zemlji kada je
lama proao pored nas; ali on je nastavio svoj put kao da nas ne primeuje.
Nismo vie razaznavali njegovo lice, ali smo jo uvek mogli da pratimo
zauujuu ujednaenost njegovih elastinih koraka, odmerenih
kao otkucavanje asovnika. Tako smo ili za njim na rastojanju od oko tri
kilometra, zatim je LUNG--GOM-PA napustio put, preskoio strmu padinu
i nestao u prevojima planinskih lanaca koji su oivi-avali visoravan.
Konjanici nisu mogli da ga prate po tim nagibima, nae posmatranje se privelo
kraju i mi smo se vratili kako bi nastavili svojim putem.
Pitala sam se da li je lama bio svestan injenice da smo ga pratili. Mada smo
bili dosta daleko od njega, da se radilo o bilo kom stvorenju koje je u
normalnom stanju, ono bi ulo topot naih konja, ali ve sam rekla, LUNG-
GOM-PA izgleda da je bio u transu i zbog te okolnosti nisam mogla da
pogodim da li se samo pravio da nas ne vidi da bi izbegao nau radoznalost ili
stvarno nije znao da ga pratimo, a promenio je pravac zato to je to bio njegov
put.
etiri dana posle ovog susreta stigli smo tokom prepodneva na teritoriju
Tebgie, na kojoj je razastrto vie pastirskih logora. Nisam propustila
da Ispriam tim DOKPAMA kako sam kada smo doli do staze koja vodi do
njihovog panjaka sreli jednog LUNG-GOM-PA. Nekoliko ljudi ga
]e primetilo kada su sakupljali svoja stada pri zalasku sunca, uoi dana kada
smo ga mi sreli.
Ovo obavetenje mi je omoguilo da priblino izraunam. Vodei rauna o
broju sati koje smo proveli na putu pri uobiajenom kasu naih
konja, izraunavi vreme tokom koga smo logorovali, zakljuila sam da bi se
stiglo do mesta na kome smo se nali krajem popodneva, LUNG-GOM-PA,
poto je proao pored DOKPA, mora da je hodao bez zastoja itavu no i itav
sutranji dan i to onom brzinom kojom smo videli da se kree. Postojanost te
brzine bila je zadivljujua, jer samo dvadeset i etiri asa neprekidnog hoda
tibetanski planinci ne smatraju rekordom.
Poto sam naznaila manastire Tsang i njihov ugled kao centar uvebavanja
LUNG-GOM-PAA u brzini, moda bi bilo zanimljivo ukratko izneti okolnosti
kojima, prema starim predanjima, to uveba-vanje duguje svoje poreklo.
Junaci legende su dve poznate lame: Jungton Dori Pal i istoriar Buton.
Prvi, Jungton Dori Pal koji je roen 1284. godine smatran je sedmim
ponovnim roenjem
Kada je Buton ostao sam sa svojim prijateljem izjavio je da ako uspeh obreda
zaista zavisi od rtvovanja ljudskog ivota on je spreman da dobrovoljno ue u
ogromna usta koja je Sine drao otvorena.
Glasnika naizmenino biraju meu svetem-cima Niang tod kiid Juga i meu
svetenicima Sam-dinga.
Medu ovim vebama postoji jedna koja je prihvaena od strane velikog broja
takozvanih mistika, uglavnom osrednjih intelektualaca. Ne samo lanovi
verskog reda ve i ene i mukarci svetov-njaci predaju se dugim
povlaenjima da bi se tome posvetili. Evo u emu se ona sastoje:
Po Tibetancima, onaj ko marljivo istraje u toj vrsti vebi tokom vie godina,
sposoban je da sed-ne na klas a da se stabljika ne povije, ili da se-ne na vrh
gomile zrnevlja jema a da ne pomeri nijedno zrno. U stvari, cilj koji eli da
se postigne je lebdenje u vazduhu.
Izmislili su jedno udno ispitivanje. Onaj ko ga obavi sa uspehom smatra se
sposobnim da izvede neobine poduhvate o kojima sam upravo priala ili koji
su im vrlo slini. Za ovaj opit kopa se jama ija je visina jednaka visini
kandidata. Nad njom se pravi neka vrsta kupole na ijem se vrhu pravi uzan
otvor. Visina krova na gornjem delu jednaka je dubini jame. Tako ako je ovek
visok 1,70 m razdaljina izmeu dna jame i vrha kupole je 3,40 m. Kandidat
koji se nalazi na dnu tog groba u sedeem poloaju, prekrtenih nogu, treba
iz njega da jednim skokom iskoi kroz otvor na krovu.
ula sam od Tibetanaca iz Kama kako tvrde da su bili svedoci podviga ove
vrste u svom kraju, a ipak oni koje sam lino videla da skau nisu mi izgledali
sposobni za takav podvig.
Sto se tie buduih Bufala koji pozivaju, oba-vetenja koja sam dobila o
mestu na kome polau odluujui ispit su drukije vrste.
Posle njihovog povlaenja koje traje due od tri godine, oni svetenici koji
smatraju da su u stanju da se takmie dolaze u Salu (nedaleko od Si-gatcea).
Tamo ih zatvaraju u kapelice koje sam opisala. U Saluu je ipak otvor na jednoj
strani elije, a ne na njenom krovu. Kandidat isto tako ne skae van groba,
ostavljaju im neku vrstu stolice da bi mogli da se prebace van jame u kojoj
kandidat sedi sedam dana. On, zatim, treba da izae kroz otvor ije su
dimenzije izraunate prema razdaljini izmeu palca i srednjeg prsta kandidata
kada su oni iroko razmaknuti ili pak dvadeset centimetara u oba pravca. Onaj
ko u tome uspe postaje MAHEKETANG.
Sedeo je na jednoj steni i izgledao tako zadubljen u svoje misli da nas nije uo
kada smo se pribliili. Zaueni, zaustavili smo se, ali vero-vatno je ovoj
udnoj osobi neki znak ukazao na nae prisustvo. On okrenu glavu, opazi nas,
skoi i bri od divokoze projuri kroz cestar i nestade. Neko vreme uli smo
zveket lanaca koji se smanjivao, a zatim je nastala tiina.
Ovi ubogi peaci imaju obiaj da se prikljue bilo kom karavanu trgovaca ili
bilo kojoj grupi imunih putnika koje susreu na putevima i idu sa njima sve
dok ne stignu do cilja svog puta. Hodaju sa poslugom pored tovarne stoke i
ako ona lako natovarena kaska sa konjanicima, ovaj kuka-vac koji za njima
zaostaje ide u njihovom pravcu sve dok im se ne pridrui u njihovom
logoru spremljenom da prenoe. Ovo mu uglavnom ne pada teko. Kada
Tibetanci polaze na dug put, oni ga obavljaju u kratkim etapama, polaze na
put pri izlasku sunca i zaustavljaju se oko podneva da bi njihove ivotinje
mogle da pasu i odmaraju se itavo poslepodne.
Prema tom obiaju hodoasnik koga smo sreli pridruio nam se. Od njega sam
saznala da ivi u gompi u Pabongu u kraju Kam i da ide u provinciju Tsang.
Dug put, koji ako sc ide peke i zaustavlja da bi se prosilo po selima moe da
traje tri ili etiri meseca. Tako dugi putevi uopte ne uznemiravaju Tibetance.
Na saputnik je ve proveo nekoliko dana sa nama, kada smo mi, zbog
popravljanja samara, bili spremni da krenemo tek u podne.
Kada gospodar ide ispred prtljaga sluga koji ga prati uvek nosi uz sebe
kuhinjske sudove da bi mogao da pripravi aj i neke namirnice tako da putnik
moe da obeduje a da ne eka dolazak onih koji nose atore i torbe u kojima se
nalazi hrana. I moj sluga nije zaboravio taj koristan obiaj. Piem o ovom
detalju koji je naizgled beznaajan, jer je on bio uzrok koji je doveo do
otkrivanja jednog LUNG-GOM-PA.
Kada nas je opazio ovek je ostao neko vreme nepomian i uporno gledao
ispred sebe. Uopte nije bio zadihan ali jc izgledao polunesvestan i
nesposoban da govori ili da se mie. Meutim, malo-pomalo njegov zanos je
nestao i on se vratio u normalno stanje.
Poto je njegov uitelj napustio taj kraj eleo je da nastavi svoje uenje u
aluu.
Nije mi nita vie rekao i bio je tuan itave veeri. Sutradan je poverio
Jongdenu da je. ne hotei. iz 'najobinijeg razloga, upao u stanje transa.
Treeg dana posle trke kojoj smo neoekivano prisustvovali, kada smo po
svitanju ustali. AR-OPA nije vie bio u atoru mojih slugu. Pobegao je tokom
noi, poto je moda opet pribegavao praktikovanju LUNG-GOMA kako bi
bre iao, ali ovog puta zbog mnogo uzvienijeg cilja nego onog da pojede
dobar komad mesa.
Prvi korak je, kao i uvek, da se uenje pone usvajanjem inicijative. Posle
toga treba veba-ti vie godina, i to pod vodstvom upuenog uitelja,
mnogobrojne vebe disanja. Samo u sluaju kada uenik dovoljno brzo
napreduje dozvoljava mu se da sam izvodi trke.
Kada se dostigne stanje transa, mada se veliki deo svesti gasi. ona ipak ostaje
aktivna u toj mori da trka moe da izbegne prepreke koje mogu da mu se nau
na putu i da odrava pra-vac svog puta. Meutim, ovo se odvija
mehanikim putem i ne zahteva nikakvo razmiljanje osobe koja je u stanju
transa.
Cak i kada se tokom dana prede dug put i kada je osoba umorna, u trans se lako
upada pri zalasku sunca. Onda umor prestaje i putnik moe da prevali velike
razdaljine.
Prvi jutarnji asovi su isto tako povoljni, ali u manjoj meri.
Drugi, pak, ne uoavaju njen nestanak jer kad im zvezda nestane iz vidika oni
su ve stvorili njenu subjektivnu sliku i ona ispred njih uporno sjaji.
Neki ljudi koji su posveeni u tajna uenja tvrde da posle dugih godina prakse
dolazi do toga da noge LUNG-GOM-PA. kada preu odreenu razdaljinu,
prestaju da dodiruju zemljite i da klize kroz prostor udnovatom brzinom.
Ovo izgleda tako zbog toga to su neki dostigli veliki stepen lakoe koja je
rezultat vebi dok su bili optereeni lancima.
Ako ostavimo po strani ono to bi moglo da izgleda kao preterivanje, iz mog
vrlo skromnog iskustva a i iz onog to sam ula od lama dostojnih poverenja,
proizilazi da se tada dolazi do stupnja kada se vie ne osea svoje telo. Isto
tako, neka vrsta anestezije umrtvljuje oseanja bola prilikom udaraca o
kamenje i o druge prepreke na koje moe da se naie i tako se satima hoda
neuobiajenom brzinom dok se osea prijatna opijenost tako poznata
automobilistima koji brzo voze.
Ona u vreme kia prelazi nabujale potoke, gazei vodu sve do pojasa. Nita ne
osea i potpuno je nesvesna. Put je uglavnom vodi u oevu kuu.
Onda ona dolazi sebi, shvata ta joj se jo jedanput desilo i plae obuzeta
stranom tugom.
Ljudi iz tog kraja veruju da ovako opsednuti ljudi umiru kada im silom ne
dozvoljavaju da upadnu u stanje transa onda kada osete potrebu za hodanjem.
Jednog dana dok je Buda putovao sa nekim svojim uenicima sreo je jednog
krajnje mravog jogina, samog u jednoj kolibi usred ume.
Provesti zimu u peini koja se esto nalazi na visini od 4.000 do 5.000 metara,
obuen u tanku haljinu ili ak nag i ne smrznuti se veliki je problem.
Mnogobrojni tibetanski pustinjaci su ga, meutim, razreili i njihova
izdrljivost se objanjava injenicom da oni poznaju nain stimulisanja
unutarnje toplote koja se naziva TUMO.
Mistini TUMO koji je samo u neemu blizak znaenju toplote, jer znai da
se njome na ovom svetu postiu rajska blaenstva.
U tajnom uenju TUMO isto tako znai tihu vatru koja zagreva stvaralaki
fluid i poveava prikrivenu energiju koja je u njemu du tankih kanala TSA sve
do vrha glave, stvarajui ume-sto putenog zadovoljstva duhovna i
intelektualna zadovoljstva.
Kasnije sam bila podvrgnuta drugom kupanju, ali ovog puta ne po svojoj elji,
kada sam izgubila tle pod nogama na Mekongu koji sam pregazila, nedaleko od
Rakia, na severu Tibeta. Kada sam se nala na obali moje odelo se za
nekoliko trenutaka zamrzio. . . Nisam imala ime da ga zamenim.
Poto se neko vreme uvebavaju pod budnim okom svog uitelja, uenici
odlaze na neko udaljeno. potpuno usamljeno i visoko mesto. U Tibetu se naziv
visok upotrebljava samo za mesta koja se nalaze iznad 4.000 metara
nadmorske visine.
Razne vebe disanja slue kao uvod. Njihov cilj je da oslobode prolaz
vazduha kroz nozdrve.
Cim se Dori Nalorma zamisli kako izlazi iz sloga MA, treba se poistovetiti
sa njom. Zatim se posmatra slovo A umesto pupka, a slovo HA6 ume-sto vrha
glave.
Laka i duboka nadahnua deluju kao dah i stvaraju vatru koja je bila zapretana
pepelom. Ona postoji u A koji je u obliku majune lopte7. Svako nadahnue
stvara oseanje vazdunog uzdaha koji prodire u stomak na mesto gde se nalazi
pupak i aktivira vatru.
Misao i dalje sledi stvaranje vatre koja se penje u venu UMA koja prolazi
sredinom tela.
Tibetanci su preuzeli od Hindusa tri mistine vene koje imaju veliku ulogu u
psihikim veba-ma jogina. Ove takozvane vene, uostalom, uop-te nisu
prave vene koje sadre krv, ve su veoma tanani nervi koji slue kao
provodnici strujama energije. Pored tri glavne vene koje nazivaju ROMA,
UMA i KIANGMA postoje i mnoge druge.
Veba podrazumeva deset delova ili etapa koje jedna drugu prate bez prekida.
Subjektivne vizije i senzacije koje ih prate nadovezuju se nizom postepenih
modifikacija. Nadahnua, zadravanje daha i izdisanje se ritmiki nastavljaju i
bez prestanka se ponavlja mistina formula.
Duh mora da bude savreno koncentrisan na viziju vatre i na oseaj toplote
koji ona prua, iskljuujui svaku drugu misao ili mentalnu sliku.
4. Ispunjava itavo telo ili je sada telo pre neka vrsta cevi koja sadri jaki
oganj;
10. Nestaje. Vatra se vie ne osea, isto kao i bilo koji drugi oblici i slike.
Isto tako i misli koje se odnose na bilo ta iezavaju. Duh se zagnjuru-je u
Veliku prazninu u kojoj dvojbenost onoga ko opaa i opaanog predmeta
vie ne postoji.
Ovaj trans je manje-vie dug prema stepenu duhovnog i psihikog razvoja koji
NALORPA postie.
Ova veba, sa ili bez pet poslednjih etapa, moe da se ponavlja vie puta u
toku dana ili u bilo kom trenutku kada nam je hladno, ali veba u pravom
smislu rei obavlja se u jutarnjim asovima.
noi.
Krupne pahulje bile su guste kao vunene niti Silazile su letei kao ptice.
do vrhova.
Sneg, zimski uragan sa jedne i moja laka odea sa druge strane, borili su se
na planini beloj Sneg koji je padao topio se na meni i u potok
pretvarao.
A poto sam odneo pobedu, dao sam pustinjacima Primer koji pokazuje
veliku mo TU MA.
Milarepa opisuje svoje utiske kao pesnik, ali oni nisu nita izuzetno. Ali sa
tom razlikom svakako znaajnom - da se on naao ne hotei u sne-govima
bez dovoljno namirnica i na loe zatienom mestu a mnogi tibetanski
pustinjaci provode zime u slinim okolnostima koje on u stihovima opisuje.
Nisam toliko uobraena da bih mogla da upo-redim svoje zimske odmore na
planinama Tibeta sa strogim ivotom asketa i Milarepinim kaljenjem,
meutim prizor koji opisuje jako mi je blizak. Cesto i ne daleko od tog
istog Lai Kan-ga mogla sam da ga posmatram iz nekog samostana. Mada
mi ivotne namirnice nisu nedostajale i mada sam imala dovoljno goriva da
zapalim vatru kada sam to htela, mogu da shvatim surovost tog neobinog
ivota. Ali se Lsto tako seam divne samoe, neizrecivog mira kojim je bila
oba-vijena moja peina i verujem da ne treba saalje-vati one koji provode
ivot na takav nain. Mislim da im treba zavideti.
Pored vebe koju sam opisala postoje i neke druge koje isto tako mogu da
izazovu TUMO. Sve su manje-vie sline. Proces se uvek sastoji u tome da se
kombinuju produeno zadravanje daha i ob-jektivizacija zamiljene vatre koji
proistiu iz uve-bavanja autosugestije.
est tajnih uenja kojima je pouavao Na-rota sadravala su jedan deo koji
se odnosi na TUMO.
1. Okretati stomak tri puta sa desne na levu stranu i tri puta sa leve na desnu.
Ove tri vebe treba da se ponove tri puta i da se zavre velikim poskokom,
NALORPA treba da skoi to vie moe.
Mada postoji izvesna slinost izmeu objektivnih slika u oba sistema vebi
koje sam ukratko opisala, razlika izmeu njih je ipak velika, jer dok druga
veba podrazumeva veliki broj skokova i pokreta, prva zahteva potpunu
nepominost.
U ovim dvema metodama, kao i u svim drugim u kojima treba postii isti cilj,
udisanje vaz-duha. njegovo zadravanje i izdisanje se vre mehaniki, po redu
propisanom od onih koji su dugo usavravali vebanje TUMA. Oni uopte ne
prekidaju koncentraciju misli na iluziju o vatri, kao ni usredsreeno
ponavljanje mistine formule koje prati kontemplaciju. Bez naprezanja mate
da bi se videlo kako raste jaina vatre, vizija se sama odvija i kao cilj vebe
prijatno oseanje toplote iri se malo-pomalo kroz itavo telo.
Valja rei, postoje askete koje su veoma upuene u TUMO i koji su nad
RESPAMA po tome to se odriu svojih pamunih tkanina i ive potpuno nagi
na usamljenim planinama i to ine bilo u vremenskim razmacima, bilo itavog
ivota.
Tibetanski mistici su utljivi ljudi; oni meu njima koji prihvate da poduavaju
slue se metodama u kojima se mnogo ne govori. Opis ovih udnovatih metoda
nije predmet ove knjige. Dovoljno je rei da uenici pustinjaka
kontemplativaca viaju svog uitelja retko, u razmacima ija duina zavisi od
stepenovanja napredovanja uenika ili od njegovih duhovnih potreba, o kojima
jedino uitelj odluuje. Ponekad proe vie meseci ili vie godina izmeu
njihovog vienja. Meutim, pored te razdvojenosti, uitelj i uenik, naroito
oni koji su psihiki najsposobniji, imaju specifian nain
komuniciranja izmeu sebe kada to okolnosti zahtevaju.
Na ovu stvar drugi gledaju drukije. Oni tvrde da sposobnosti koje se stiu
pomou duhovnih vebi omoguavaju da se telepatija i druga okultna umea
praktikuju: ali oni dodaju da oni koji su nesposobni da dosegnu visok stepen
mistine staze ili koji njoj uopte ne tee, mogu opravdano da se trude da
u.speju u bilo kojoj manje znaajnoj oblasti.
U Tibetu misle da su upueni mistici kadri da itaju tue misli kad god to
zaele. Uitelju, za koga se smatra da poseduje takvu mo, normalno je da
uenici ne mogu da sc vebaju i na taj nain da mu alju telepatske poruke. On
bi znao za njihove namere ak pre nego to bi oni naumili da se priberu kako
bi zapoeli svoj opit.
Bilo da je miljenje koje imaju o lami tano ili neistinito ono primorava lamu
na naziv DUB-EN (ili mudri arobnjak) i on mora da se ponaa kao da
stvarno poseduje mo koju mu pripisuju. Iz tog razloga njegovi uenici poinju
vebu time to samo izmeu sebe izmenjuju telepatske poruke.
Dvojica ili vie novajlija se udruuju da bi ve-bali ovu vebu pod nadzorom
njihovog lame i ona je umnogome slina onoj koja je upravo opisana.
Oni isto tako pokuavaju da nametnu misli i dela osobama sa kojima nikada
nisu vebali. Neki se trude da nametnu ivotinjama odreeno ponaanje.
Ovim vebama posveuju se itave godine a postoje i druge koje tee istom
cilju. Nemogue je zakljuiti koliko njih koji upranjavaju ove teke vebe
postiu stvarne rezultate. Bila bi, uostalom, greka da se ovaj sistem okultnih
vebi zamilja kao neka kola koju poseuju mnogobrojni uenici, kao to su
koledi velikih manastira. Ovo nikako nije to. U nekoj usamljenoj dolini moe
da se sretne pet ili est uenika koji su se trenutno okupili oko boravita
jednog pustinjaka, to se ret-ko deava. Neto dalje, u drugoj planinskoj
dolini, mogu se sresti trojica ili etvorica novajlija ije se primitivne kolibe
nalaze na kilometar ili dva od samostana njihovog uitelja. Kroz ovo se moe
shvatiti da razne psihike vebe obavlja mali broj osoba i svi oni se nikako ne
nalaze na istom mestu.
Moda treba da se uzmu u obzir izvesni fiziki uticaji velike nadmorske visine
zemljita. Moda isto tako i velika tiina koja obavija itavu zemlju: ta
izvanredna tiina o kojoj bih rekla ako mogu da upotrebim ovaj udan
izraz da se UJE iznad najbunijih brzaka. Isto je tako mogue da je pojava
psihikih sila, podstaknuta odsustvom velikih ljudskih naselja, iji stanovnici
stvaraju mnogobrojne vrtloge psihike energije koji razaraju tanane talase
kojima se verovatno duguju fenomeni.
Jedan se dogodio u dolini reke enin, za vreme mog putovanja u Lasu. Lama,
tvorac onoga to mi je izgledalo da moe da se svrsta u telepatski fenomen
posebne vrste, pripadao je manastiru Ceu dzongu.
Jedan od mladih TRAPA sipao je ostatak aja u nae zdele, stavio je malu
vreu TSAMPE pored nas i otiao da pomogne svojim drugovima da osedlaju
i natovare ivotinje za polazak. Tada se jedan od konja iznenada uznemiri i
pobegao. To je obian dogaaj: jedan od svetenika uzeo je ue i poao u
potragu za ivotinjom.
Lama uopte nije bio priljiv, pratio je pogledom. bez rei, konja koji je
poskakivao kroz ogo-lela polja. Mi smo utke nastavili da jedemo. Dok sam
gledala oko sebe opazila sam drvenu iniju u kojoj se nalazilo kiselo mleko.
Smatrala sam da ga je lama dobio na imanju koje se nalazilo nedaleko od puta.
apnula sam Jongdenu na uvo:
Konj nije odjurio daleko ali izgledalo je kao da eli da se igra. TRAPA mu se
s mukom pribliio. Na kraju, konj je dopustio da mu namaknu ue oko vrata i
krotko poao za mladim svete-nikom.
Kada se naao pored nas to neto bila je drvena inija puna kiselog mleka.
On je nije stavio ispred svog uitelja, ve ju je drao u ruci ispitujui lamu
pogledom kao da je eleo da kae: Da li je ovo to to ste traili? Sta da sad
uradim sa ovom inijom?
Na ivici ogromne ume koja se prua izmeu Tangana i prevoja Kunka, est
putnika prikljuilo se mojoj maloj grupi. Ovaj predeo poznat je po drskim
tibetanskim lopovima i oni koji treba da ga preu trae priliku da stvore to je
mogue brojniju i naoruaniju grupu.
Pet novih putnika bili su kineski trgovci, a esti je bio NGAGSPA BONPO:
pravi din ija je duga kosa, obavijena crvenom tkaninom, sainjavala
ogroman turban.
Poto smo preli preko prevoja, uli smo u pre-deo kojim je pasla stoka. Na
ovim prostranim visoravnima, koje nisu pruale nikakvu mogunost za busiju,
vie nismo morali da se toliko plaimo razbojnika.
Kineski trgovci koji, dok smo bili u umi, ni danju ni nou nisu naputali moje
ljude ni za pedalj, ohrabrili su se i poeli da se udaljavaju gonei svoje
mazge. Jo uvek sam nameravala da idem za NGAGSPOM koji se udaljio sa
druma kada pet-est konjanika izbi iz jedne udoline i krenu svom brzinom ka
nama.
Biti uporan, nije vodilo niemu. Ako bi, upr-kos dokaza koji mi je uenik dao
o njegovim tako retkim sposobnostima, jo uvek sumnjala da je okultna mo
njegovog uitelja dovoljna da me spre-i da stignem do njega, nisam mogla da
zanemarim postojanje snanih naoruanih brana koji su me okruivali.
Pokazali su se puni potovanja i svakako da nisu imali nikakvo neprijateljsko
oseanje prema meni. ali je njihovo ponaanje moglo da se promeni ako bi
moja tvrdoglavost mogla da ugrozi uspeh obreda koji se ticao itavog njihovog
plemena.
Dakle, dala sam .jedan KADAG i neto novca NGAGSPI kao poklon
njegovom uitelju. estitala sam Tibetandma na srenoj okolnosti to se
medu njima nalazi arobnjak prvoga reda i onda smo se prijateljski oprostili.
Meutim, i za naih dana postoje ljudi koji tvrde da su imali vizije koje su
prenoene nekom vrstom telepatskog procesa.
Nekoliko nedelja kasnije stigao je isti taj mladi koga je poslao GIUD lama i
izrazio elju da ga njegov prijatelj poui raznim astrolokim proraunima.
ESTO POGLAVLJE
Uopte uzevi tibetanski svet vernika deli se na dve velike grupe. Prva se
sastoji od onih koji bavljenje moralnim principima i manastirskim
pravilima smatraju nainom spasa: druga obuhvata sve one koji vie vole
intelektualnu metodu, oslobaajui onoga ko je sledi svih zakonu, ma kakvi oni
bili.
Iz ovoga sledi da neprobojni zid odvaja pripadnike ova dva sistema. Retki su
svetenici koji pripadaju prvom sistemu koji ne priznaju da ivot pun vrlina i
potovanje manastirskih pravila, koja su u velikom broju sluajeva izvanredna
i neophodna onakva kakva su, je u stvari samo jednostavna priprema za
uzvieniji put. Sto se tie pristalica drugog sistema oni svi. bez izuzetka
potpuno veruju u blagotvorna dejstva strogog potovanja moralnih zakona, kao
i onih koje su propisali lanovi svetenikog reda. Stavie, svi se slau u
izjavama da je prva od ove dve metode preporuljivima za veinu. Cistota u
vladanju, dobra dela a naroito milosre nepridavanje vanosti
materijalnim dobrima, duhovni mir ka kome manastirski ivot tei da usmeri
svetenika. treba da ga polako ali sigurno vode ka prosvetljenju koje je spas.
Druga metoda, ona koju nazivaju direktan put, smatra se retkom i na viem
nivou. To je kao kada bi. kau uitelji koji je pouavaju, ume.sto da
se ide stazom koja krui oko planine i polako se penje ka njenom vrhu, teili
da dostignemo taj vrh idui pravom linijom, jedva preskaui stene i prelazei
preko provalija na zategnutom konopcu iznad njih. Samo akrobala van
kategorije, obdaren izuzetnom snagom i otporan na vrtoglavice, moe da se
nada da izvri ovaj sportski podvig. I oni najsposobniji mogu da podlegnu
iznenadnoj slabosti i onda je to pad, strano stropotavanje u kome nabeeni
planinar lomi kosti. Pod tom slikom Tibe-tanci podrazumevaju straan duhovni
pad koji vodi do najgorih vrsta perverzije i lutanja i koji bie vodi u demonsku
sudbinu.
to se tie Sakia-pa, koji su se prvi put pojavili nekako u isto vreme, bili su od
samog poetka mudraci i okultne nauke bile su naroito negovane u njihovim
manastirima. One su to jo uvek, ali im je za sada veliki konkurent
filozofija meu svetenikom elitom.
Motivi koji podstiu ove ljude koji se posveuju ovoj poznatoj opasnoj stazi
su razliiti:
Svi ovi koji tee ciljevima koji su esto neodreeni su, veinom, pripadnici
svetenikog reda. Ovo svojstvo, meutim, nije neophodno. Manastirski in
malo ili nita ne znai kod pripadnika mistinog uenja: za njih jedino
inicijacije imaju vrednost.
Postoji znaajna razlika izmeu obinog svetenika i onoga koji tei inicijaciji.
Prvi, koga u manastir dovode roditelji kada -napuni osam ili deset godina, u
njemu esto ostaje pre iz navike nego iz stvarne elje. Drugi je ve preao
dvadesetu godinu i ide za svojim linim oseanjem, nezadovoljan obinim
manastirskim ivotom, on trai da bude primljen kao uenik nekog uitelja
mistinog puta. Ovi razliiti poeci ostavljaju vidljiv trag na ponaanja ova
dva tipa tibetanskih svetenika.
Izbor duhovnog voe. GURUA kako kau Hindusi, je veoma ozbiljna stvar jer
od tog izbora zavisi pravac koji e poprimiti ivot mladog oveka koji tei
tajnom uenju. Neki su. zato to su zaku-cali na vrata koja je trebalo da
zaobiu, bili uvueni u doivljaje o kojima nisu ni sanjali.
Ako se mladi svetenik zadovolji time da krene duhovnim pulem nekog lame
koji stanuje u manastiru ili ivi u nekom malo udaljenom boravitu, a koji nije
ni pustinjak niti ekstremni pripadnik direktnog puta-, njegov novicijat vero-
vatno da uople nee biti tragian.
TOGS. razumeti.
Kako u religioznom ivotu Tibetanaca ova ve-ba ima vanu ulogu, neophodno
je navesti nekoliko detalja. Pre svega treba naznaiti da mnogi ljudi
pribegavaju ovakvoj vrsti povlaenja iz razloga koji su mnogo manje
intelektualne prirode od onih koje sam gore navela. O tome e moi da se
izvede zakljuak posle ovoga to sledi:
Postoje razliite vrste TSAMA, a svaka od njih sadri izvestan broj nijansi.
Poevi od najblaeg stupnja udaljavanja od svetu ka najstroijem, moemo
naii na sledee oblike:
Neki lama, ili ak i neki poboan svetovni ovek, zatvara se u svoju sobu ili u
svoj privatni stan. On uopte ne izlazi ili izlazi jedino da obavi neki religiozni
in na primer da jedanput ili vie puta obie neku zgradu za molitvu.
Ili, pak, on srne da via samo osobe koje mu slue i kada primi posetioca ovaj
je van odaje u kojoj se nalazi TSAM-PA i sa njim razgovara kroz zavesu, bez
mogunosti da ga vidi i da bude vien.
Svi RITE-PAI ni iz daleka nisu pristalice direktnog puta ali su gotovo svi na
nekom stupnju mistici ili okultisti. Meutim, meu njima se mogu sresti neki
obrazovani ljudi koji su se povukli u samou da itaju, ue ili piu knjigu.
ula sam od jednog obrazovanog lame kako podrava smele teorije koje se
tiu potpune inlelektualne slobode i oslobaanja od ma kakvih pravila koje
propovedaju najupuenije pristalico direktnog puta a one su tek ublaeni
odjek uenja koje je postojalo za davnih vremena u centralnoj i se-vernoj
Aziji. Ovaj lama duboko je verovao da se uenje kome su poduavali tokom
iniciranja visokog stepena najekstremnije pristalice direktnog puta
savreno slae sa Budinim uenjem i da ga je on jasno potvrdio u izvesnim
odlomcima svojih beseda. Ipak, dodao je, Buda je shvatio da veina ljudi
postupa dobro time to se pridrava datih pravila kako bi umanjila loa
dejstva svog neznanja i da bi poli putevima na kojima se ne treba bojati
nikakve moralne katastrofe. Iz tog razloga on je propisao pravila ponaanja
kojih treba da se pridravaju svetovni ljudi i veina svetenika.
O, ivi, oevi 'i majke (preci), koji lutate kroz krug ponovnih, uzastopnih
raanja i poprimate razliite oblike est vrsta ivih bia.
(znanju).
Vrlo poznat oblik TS AMA sastoji se u tome da se ovek zatvori u bilo kakvoj
kolibi, ili ak u sopst-venoj sobi, da bi ove rei ponavljao sto hiljada puta i
izvrio isti broj padanja niice.
Tibetanci ih imaju dve vrste. Prva koja se zove CAGS TSAL po neemu je
slina kineskom KOTU, sa tom razlikom to pre nego to se padne na kolena
podiu se ruke iznad glave spojenih aka na hinduski nain, a zatim se sputaju
u visini struka i tada se tri puta zaustave oznaavajui tako da to ima
simbolino znaenje. Pokret je uglavnom brz i ne dozvoljava da se primete ovi
zastoji. Na ovaj nain pozdravljaju se uvek po tri puta statue u
hramovima, velike lame, svete knjige i zdanja.
Druga vrsta, koja se zove KIANG CAGS, vri se na indijski nain, telo je
potpuno oprueno na zemlji. Ona je rezervisana za neka visoko pobona dela.
Taj KIANG CAGS treba obavljati uz izgovaranje gore naznaene formule.
Kako obred zah-teva da se elom udari patos ili gola zemlja ve
esto TSAM-PAI vebaju potpuno nagi i oblik koji stomak poprimi prilikom
zadravanja daha omoguava da se sudi o stepenu vetine koju je uenik
postigao.
Vebama disanja, koje ponavlja vie puta dnevno, usamljenik esto dodaje
meditacijukontemplaciju pomou KIILKHORA (krugova).
KIILKHOR je neka vrsta dijagrama koji je nacrtan na hartiji ili nekoj tkanini
ili je ugraviran u metalu, kamenu ili drvetu. Neki KIILKHORI su napravljeni
pomou majunih zastava, lampi, od tapia tamjana, od TORMI, od sudova u
kojima se nalaze razne stvari itd., a sainjavaju svet u minijaturi. I pored
ovoga, linosti koje tu figuriraju i pribor koji se nalazi oko njih, uglavnom nisu
realni. Boanstva ili lame predstavljeni su malom piramidom od testa koja se
zove TORMA.
K1ILKHORI se, isto tako, crtaju na daskama ili na zemljitu pomou praha u
boji.
Jedna od etiri kole koja iri uenje na viem stupnju u velikim manastirima
(kola Giuci) ui svetenike umetnosti ocrtavanja KIILKHORA koji su veoma
raznovrsni. Viala sam ih kod SaMa-pa takve koji su imali najmanje tri metra
u preni-ku. Bili su nacrtani prahom u boji, ograeni tankim tapiima koji su
omoguavali da se sakupe u naslage razliite veliine i tako su stvarali
crte koji je podseao na reljefne karte. Ovi ogromni krugovi bili su okrueni
zidinama nainjenim od drveta ili obojenog kartona koji su
predstavljali bedeme snabdevene vratima. Oltarske lampe i zastavice bile su
smetene na propisanim mestima.
Uenik mora jasno da odredi te razliite slike. Najpre e sebi pomoi opisima
koje je proitao u knjizi o izgledu boanstva, njegovoj odei, njegovom
dranju, izgledu njegovog boravita, kraju u kome se ono nalazi itd. Zatim,
malo-pomalo i slika e se sama stvoriti kada TSAM-PA bude seo preko puta
KIILKHORA, a nee imati potrebu da se prisea ovih detalja.
Istrajan uenik e sad oiveti ovaj KIILKHOR koji je do tada bio samo
nepokretna stvar, jedan obian podsetnik.
Kada se ova razliita boanstva veoma jasno pojave i okrue centralnu linost,
ona se malo-po-malo jedno za drugim upijaju u nju. Ona ponovo | ostaje sama,
a zatim poinje da nestaje. Noge iezavaju prve a zatim polako i postepeno
itavo telo i na kraju nestaje i glava tako da od itave arolije ostane samo
jedna taka. Ona moe da bude tamna, obojena ili svetla i uitelji mistici u
ovoj neobinosti pronalaze znak koji pokazuje stepen duhovnog napretka
svojih uenika. Najzad, ova se taka pribliava ueniku koji meditira i on je
upija. Ovdje je vano zapaziti kroz koji je deo tela ona ula.
Taka koja je jedanput odaslala udaljie se, postae glavna, zatim itavo telo
iz koga e se pojaviti druge linosti koje e se ponovo upiti u njega i
fantazmagorija e se odvijati kao to je ve opisano da bi se zapoinjala
onoliko puta koliko mistik smatra da je to korisno.
Mnogo njih koji tee mistinim vrhovima nalaze zadovoljstvo u ovoj etapi i u
njoj ostaju i zabavljaju se svojim vizijama umesto da nastave svoj put. Ove
vizije, koje sam opisala bez neke naroite mate mogu da se ine smenima, ali
one na kraju postaju prava igra koja privlai nepredvidljivom raznolikou
kombinacija koje one omoguavaju posle rzvesnog vremena uvebavanja.
NOTES
1
Lamine sluge su i sami svetenici. Svetovnim licima zabranjeno je da borave u
manastirima.
Nya-nien les des song: izraz pun potovanja koji znai da je neki sveti lama
umro i da je dostigao NIRVANU.
Onaj ko se odeva u pamune stvari: ras. Tako se zovu i oni koji su postali
eksperti za TUMO.
Odlomak iz Tchos drud bsdus pahi zin bris, Rasprava o est uenja koja se
pripisuje Naroti.
Grad Gaja u Indiji, pored koga se nalazi mesto na kome je Buda doiveo
prosvetljenje. To je mesto koje poseuju budisti iz svih zemalja.
10
11
Ista re HLUNG koja se izgovara LUNG znai u isto vreme vetur i vazduh
a ponekad ak i dah. Tako esto KLUNG GI TENG LA moe da znai
noen va/.duhom. kroz vazduh itd.
12
Stranac, uglavnom, ali Tibetanci tim imenom nazivaju naroito Engleze, jedine
belce koje poznaju izuzev Rusa koje zovu UROSO.
13
14
15
16
17
Prva, koja je brojnija, obuhvata sve one koji bi eleli da potine mona bia,
boanstva ili demone i da ih nateraju da ih sluaju. Ovi vrai-po-etniici,
naravno, veruju da se bia sa drugog sveta, iju mo oni ele da podvrgnu
svojim eljama, potpuno razlikuju od njihove.
Prosti TSAM-PAI koji nas ovde zanimaju ret-ko se uputaju suvie duboko put
magije. Njihova ambicija se obino zaustavlja na tome da postanu lama koji
izaziva ili po svojoj volji zaustavlja kiu i grad. Ovaj poziv donosi dobre
godinie prihode koje seljaci plaaju radi zatite njihove etve. Zbog ovoga
mnogi o tome sanjaju, uveba-vaju se i bave se time. Meutim, samo mali
broj svetenika uspeva da postane zaista poznat i da svojim delovanjem
postignu savren uspeh8.
arobnjaci ove vrste nikako ne poriu nesre-ne sluajeve ije rtve ponekad
su njihove manje prosvetljene kolege i daju za to gotovo nauno objanjenje.
Sto se njih lino tie, njihovo poznavanje sutine vraanja nije dovoljno, veru
ju oni, da ih zatiti u pravom smislu te reci.
Ponekad se suva grana sadi pored zida TSAM--KANGA iza koga se neki
svetenik zatvara za itav svoj ivot.
*
2. Meu svim uenjima koja smo ispitali odabrati jedno a napustiti ostala
isto tako kao to orao bira svoj plen meu itavim stadom.
4. Biti ravnoduan na sve. Raditi kao pas ili svinja koji jedu ono to im je
ato. Nita ne odabirati medu stvarima koje nam se daju. Ne naprezati se da bi
se neto dobilo ili izbeglo; uzeti ono to doe, bogatstvo ili siromatvo,
pohvala ili prezir. Prestati sa razluivanjem vrline od mane, slave od stida,
dobra od zla. Uopte se ne alostiti, ne kajati se, ne aliti pa bilo ta da smo
uinili, a sa druge strane sebi ne estitati ni na emu, ne uznositi se ni zbog
ega;
5. Posmatrati bez uzbuenja, bistra duha, sukob miljenja i druge razne
ljudske aktivnosti. Misliti: Takva je priroda stvari, nain da svi budu posebne
jedinke. Gledati na svet kao to ovek koji se nalazi na najvioj planini gleda
ispod sebe doline i vrhove koji su manje uzdignuti od njegovog;
Treba se odluiti u haosu koji je, jednom rei, samo posledica mnotva
razliitih tenji i posebnih prirodnih sklonosti pristalica Direktnog puta koji
odbijaju da se dresiraju i da svi, silom, uu u isti ko. Sloboda duha je deviza
na vrhovima Zemlje snegova, ali zbog jednog obinog paradoksa, novajlije
se u njoj poduavaju, najstroije se pokc-ravajui njihovim duhovnim voama.
Ipak. potpuna poslunost zahteva se samo kada se radi o ve-bama i nainu da
se ivi pod zapovednitvom uitelja. Nikakvo uenje nije nametnuto, duh
uenika je uvek slobodan da veruje. da porie, da istrauje. On mora da natera
svog uenika da se oslobodi verovanja, ideja, steenih navika i uroenih
tenji, svega u ta je verovao na osnovu iskustva a iji se poetak gubi u tmini
minulih vekova.
Jedna se sastoji u tome da se paljivo posmat-ra stalno lutanje duha, bez elje
da se on zauzda. Druga je da se. naprotiv, zaustavi njegovo lutanje, da se on
fiksira kako bi se posmatrala misao usred-srcena na samo jedan predmet.
Jedna dobro poznata anegdota u Tibetu ras-vetljava ovaj sluaj. Neki mladi
zamolio je jednog pustinjaka da mu bude voa na duhovnom putu. Ovaj je
eleo da se on najpre uvebava u koncentraciji duha. Cime se obino bavite
pitao je budueg NALORPU. uvam jakove odgovorio je ovaj.
Dobro rekao je GOMEN meditirajte o jaku. Novajlija se smestio u
jednoj peini koju je donekle preuredio u stan, kakvih je mnogo u Tibetu u
krajevima kojima prolaze pastiri i poeo je sa vebanjem. Posle izvesnog
vremena uitelj je doao na mesto na kome je ostavio uenika da meditira i
pozvao ga da mu se pridrui. Njegov uenik ga je uo, ustao je i eleo da izae
iz svog zaklona. Ali njegovo meditiranje postiglo je eljeni cilj: on se
poistovetio sa ivotinjom na koju je upravio svoje misli i u tolikoj meri se
poistovetio da je izgubio svest o svojoj sopstvenoj linosti i odgovorio,
batrgajui se u otvoru svoje peine kao da ga neto spreava: Ne mogu da
izaem, ROGOVI me u tome spreavaju. Oseaio se kao jak.
Stvorene su mnoge metode koje dovode do ovih posebnih stanja duha. Ova
stanja su ponekad rezultat kontemplacije u kojoj je rezonovanje elimi-nisano,
dok se ponekad one stvaraju itavom serijom briljivih samoposmatranja ili
pak istraivanjem i refleksijama koje se odnose na spoljanji svet. Najzad,
kau Tibetanci, postoje ljudi koji ovo iznenada uspevaju, bez ikakve pripreme,
dok se nalaze na bilo kom mestu i dok se bave bilo ime.
Ova veba se obavlja u unutranjosti, pomou neke statuice, tapa koji se zove
GOM ING (drvo za meditaciju) ili pomou tapia tamnjana. Ovaj tapi,
zapaljen u potpunom mraku, ili u veoma j mranoj odaji, slui i prilikom
pripreme za medi-j tiranje. Ova priprema naziva se NIAM PAR JAG I PA. Ona
se sastoji u tome da se duh dovede do savrenog mira i kontemplacija majune
take u vatri koju je stvorio tapi tamnjana pomae da se ovaj mir postigne.
Ova veba je meu budistima odavno poznata. Budagoa u jednom svom delu
koje se zove Mano-rata Purani govori o svetenici Utpalavarni
koja uvruje svoj duh u kontemplaciji lampe i sluei se tom
kontemplacijom kao odskonom daskom dostie savrenu spoznaju.
Druga veba, koja se isto tako retko prakti-kuje, sastoji se u tome da se svest
premesti u samom telu. Ona je objanjena na sledei nain:
Oseamo svest u srcu. Ruke nam izgledaju kao delovi dodani telu; mislimo na
stopala kao da su udaljeni- deo nas, jednom rei kao da su objekata
subjekta koji se nalazi na drugom mestu.
Kakav je cilj ove neobine gimnastike? Odgovor koji sam najee dobijala
sigurno da ne bi nikog zadovoljio, meutim izgleda da je jedino on taan.
Lame su mi rekle: Ovaj cilj se uopte ne moe objasniti, jer onaj ko nije
ponjeo plod iz ovih vebi, nee nita razumeti od datih objanjenja. Pomou
ove vebe se uspeva da se eksperimenti-e razliitim psihikim stanjima nego
to je to nae uobiajeno psihiko stanje, uspeva se da se izae iz vetakih
ogranienja koja pripisujemo naem , i da iz toga, normalno, zakljuimo da
ja ne postoji. Jedan od njih je iskoristio primedbu koju sam uinila u korist
svojih ideja. Dok je govorio da je srce centar misli i duha uzgred sam
napomenula da Zapadnjaci smatraju da je to upravo mozak. Moj sagovornik je
odmah odgovorio: Mogli ste da se uverite da se duh moe osetiti na raznim
mestima. Poto ti ljudi imaju oseaj ,da
U stvari, ove i mnoge druge vebe koje izgledaju jo udnije, imaju naroito za
cilj da naine tabulu rau obinih i rutinskih pojmova, da nas nateraju da
shvatimo da oni mogu biti zamenjeni drugima i da nema niega istinitog u
idejama koje mi stvaramo prema oseanjima koje je mogue za-meniti drugim.
Evo kako se oblak praine uzdie sa okeana i kako se na zemlji uje udaranje
talasa.
Da li je ovaj nain miljenja dospeo u Tibet preko Indije ili preko Kine? Bilo
bi bolje da se mi uzdrimo od odgovora, ali u preneti odgovor jednog lame iz
Kama: Bonpoi su o ovome poduavali pre nego to je Padmasambava doao
u Tibet. Tvrenja ove vrste navode nas na pretpostavku da je u Tibetu
postojalo filozofsko uenje pre nego to je uveden budizam; ali u kojoj meri im
verovati?
Prilino je teko kontrolisati o emu se stvarno radi, jer i sama pomisao o bilo
kakvoj proveri prekinula bi koncentraciju i vratila duh u njegovo uobiajeno
boravite, i tako poremetila uzrok toplote. Sa druge strane, kontrolisati neku
drugu osobu nije mogue. Pustinjaci i njihovi uenici nemaju nita zajedniko
sa MEDIJUMIMA koji u zapadnim zemljama prireuju seanse bez unosnog
honorara i doputaju da drugi kritiki posmatraju pojave do kojih dolazi
njihovim posredovanjem.
I najbeznaajniji od GOMENOVIH uenika bi se veoma iznenadio ako bi mu
se neto slino predloilo. Kao da ujem njegov odgovor: Uopte me nije
briga da li vi verujete ili ne u ove pojave rekao bi i uopte nemam elju
da vas ubeujem. ongleri mogu da se javno prikazuju, ja ne dajem pozorine
predstave.
Lampa lako stoji na glavi dok je osoba potpuno nepokretna ali pada pri
najmanjem pokretu. Kako do potpunog mirovanja dolazi usled savrene
koncentracije, njeno nepostojanje dokazuje se padom lampe.
Ona je, verujem, poznata na itavom Istoku i povodom nje Hindusi imaju
nekoliko lepih pria. Evo jedne od njih:
Tibetanski mistici uitelji koji pripadaju sekti koja se zove Dzongs-en (veliko
ispunjenje) imaju gotovo monopol na vebe koje se odnose na KOR-LOE.
Mada priznaju izvesnu korist od gore navedenih vebi, kao i mnogih drugih,
prosvetljene pristalice direktnog puta su daleko od toga da im priznaju
znaaj koju im daje hinduska jogi veba.
Cesto se osei-a, prilikom itanja dela koja se na ovo odnose ili dok sluaju
usmena objanjenja koja se povodom ovoga daju. neka vrsta nestrpljenja kod
uitelja ko.ji nas o ovome obavetava. Lama kao da kae: Da. sve ovo moe
nekome da bude korisno, veini uenika, verovatno, ali samo kao pripremna
gimnastika: cilj je u neem drugom, pourimo da zavrimo sa vebama.
Jedna duhovna veba koja je, da tako kaemo, klasina meu tibetanskim
misticima izgleda ovako:
Ovaj prekida svoju meditaciju jedino za vre-me obeda koji su veoma oskudni
(uglavnom samo jedan obed na dan) i za vreme veoma kratkog spavanja.
TSAM-PA esto uopte ne lee.
I budui NALORPA je tog miljenja i dalje ulae svoj trud. Prolazi jo jedan
dug vremenski period. A onda je JIDAM uhvaen, ako mogu ovako da se
izrazim. On stanuje u TSAM-KANGU i mladi svetenik ga stalno posmatra u
svom KIILK-HORU.
Ranije etape vebe se relativno lako postiu, ali ove su teke. Samo mali deo
njih u ovome uspeva.
Onda se meu uenicima vri novi izbor. JIDAM veine njih odbija da izae
sa njima. On ostaje uuren u senei TSANG-KANGA ili nestaje, a ponekad
se ljuti i sveti se za nepristojna zadirkivanja kojima ga podvrgavaju. Nekim
uenicima dogaaju se udni dogaaji, a drugi trijum-fuju i uspevaju da zadre
svog potovanog pratioca koji ih svuda sledi.
Postigli ste eljeni cilj, govori uitelj NAL-DORPI koji je sren-o postigao
svoj cilj. Nema vi-e niemu da vas nauim. Sada imate zatitu monijeg
nadzornika od mene.
Ima ih koji na ovome zahvaljuju i vraaju '-j zadovoljni i ponosni u manastir ili
pak odlaze u neki samostan i do kraja ivota igraju se sa svojom utvarom.
Drugi, pak, drhte i puni zebnje padaju niice pred lamom i priznaju stranu
pogreku. . . Pojavile su im se sumnje koje uprkos naporima nisu uspeli da
potisnu. ak i u prisustvu JIDAMA, dok im je govorio A dok su ga dodirivali,
dolazila im je misao da posmatraju golu fantazmagoriju koju su sami stvorili.
Uitelj kao da se rast uu je na ovu izjavu. Ako je tako, uenik treba da se vrati
u svoj TSAM--KANG i da ponovo zapone sa vebanjem da bi zbrisao
nepoverenje koje ne odgovara posebnoj naklonosti koju mu je JIDAM ukazao.
SEDMO POGLAVLJE
Tibet prua ovu priliku. On ima sve karakteristike zemlje uda opisane u
bajkama. Mislim da ne preterujem kada kaem da ovi pejzai u
svakom pogledu prevazilaze onaj procvat duha arhitekata fantasta koji stvaraju
sveiove za bogove ili za demone.
Meutim, uprkos svom tako dobro branjenom prirodnom poloaju, Tibet nije
nepristupaan. Mogu o tpmc da govorim kao poznavalac stvari. Prila sam
vie puta tim junim visoravnima, raznim -vojima Himalaja, putovala
godinama tim istonjakim provincijama i travnatim pustinjama na seve-ru i za
vreme svog poslednjeg putovanja prela sam itavu zemlju, od njenog kraja do
severoistoka, sve do Lase. Bilo koji odvaan putnik bi mogao da uini isto to
da nije u pitanju politika koja zatvara ovu zemlju strancima.
Poto tvorac ili tvorci fenomena deluju nesve-sno, samo se po sebi razume da
taj fenomen nije unapred namenjen odreenom cilju.
Ova osoba moe da bude ovek ili pak da pripada jednoj od est vrsta bia za
koje Tibetanci tvrde da postoje u vasioni. Bilo ko da je njegov tvorac,
fenomen se stvara pomou istog postupka. Nema lu nikakvog uda.
Tako, dok budem govorila o koncentraciji misli, bilo bi neophodno setiti se da,
prema sistemu koji prouavamo, ona nije spontana i da fenomen iji je ona
direktan uzrok ima iza sebe u zadnjem planu mnogo beznaajnih uzroka koji su,
isto tako, neophodni.
Slinim nainom slue se, pria se, NGAGSI PA1 kada ele da naude drugima.
an pokret u ruci onoga ko ga dri i ubija ili ranjava osobu za koju je bio
pripreman. Sve to de-luje prirodno: kao nespretnost ili elja za samo-
ubistvom.
Tvrde da oruje, kada se jednom oivi, postaje opasno i za samog vraa koji,
ako mu ponestane znanja i neophodne vetine da se uva, moe da postane
rtva.
Ne treba se uditi to vra tokom veoma dugog obreda koji zahteva ovaj nain
sam na sebe vri sugestiju i to se to ponekad zavrava nesre-nim sluajem.
Po Tibetancima, ako se i sve prie sa demonima izuzmu, do toga moe da doe
onda kada je arobnjak stvorio utvaru i kada se ona osamostali od svog tvorca.
Mada NGAGS-PA, objanjavali su, eli jedino da oivi bode, misao a osobi
povodom koje se obred obavlja i prizor njegove smrti uvek su prisutni u
njegovom duhu. Dakle, kako ta rtva moe da bude prijemnik koji je
sposoban da prima psihike talase koje vra stvara, dok nepomini bode to ne
moe, u stvari sama rtva trpi uticaj NGAGS--PAA.
Iz ovoga proizilazi da kada ovek ija se smrt eli doe u dodir sa bodeom
koji je vra pripremio, sugestija koja je ula u njega se bez njegovog znanja
pokree i on posluno zabija sebi no.
Isto tako, ona moe da prodre u odreeni cilj i moe da u njemu izlije posebnu
snagu.
Ovaj proces ne tei uvek tome da obogati predmet na koji je talas upuen.
Pokatkad, nasuprot, poto ga je dodirnuo, vraa se mestu sa koga je odaslat.
Ali, dolazei u dodir sa svojim ciljem, on mu izvlai deo ili elu energiju i
tako ispunjen vraa se na polaznu taku da bi se upio u stvaraoca fenomena.
Neki trgovac putovao je sa svojim karavanom jednog dana kada je duvao jak
vetar. Snani vihor odneo mu je eir koji se otkotrljao u grmlje.
Tibetanci veruju da podii kapu koja je pala tokom putovanja donosi nesreu.
Verujui u ovu praznovernu misao, trgovac je ostavio svoj eir.
Nekoliko nedelja kasnije, kada je pala no jedan ovek koji je tuda proao
primetio je neodreen oblik koji kao da se uurio u ipraju. Poto nije bio
hrabar, on je pourio i udaljio se. Sutradan je u prvom selu u kome se
zaustavio ispriao da je video neto udno u grmlju nedaleko od puta.
I tako redom, i drugi su videli nevinu kapu i na nju obratili panju ljudi iz tog
kraja.
Sto su vie ljudi gledali ovu staru kapu to su vie o njoj govorili i itav kraj je
dolazio da razgovara sa demonom skrivenim u jednom kraju ume.
Tako se jednog dana desilo da su putnici videli prnju kako se pokree, drugog
dana je ona teila da se oslobodi iz isprepletenog tmja i na kraju je pola za
prolaznicima koji su se, ludi od straha, razbeaii to su bre mogli.
Ova pria, za koju tvrde da je istinita, data je kao primer moi koncentracije
misli ak i kada ona deluje nesvesno i ne tei odreenom cilju.
Stara Tibetanka bila je tuna i idue godine, kada je karavan njenog sina
ponovo krenuo na put za Indiju, ona ga je ponovo naterala da joj obea da e
joj doneti relikviju.
Po onome kako sam ja ovo shvatila, inicirani u psihike vebe ovaj fenomen
ne posmatraju na isti naan kao i obini ljudi. Kada ih ovek slua, izgleda da
se uopte ne radi o tome da se neto zabauri, mada obini ljudi zamiljaju
udo ba na ovakav nain. Ono to je potrebno to je da se ne izazove nikakva
senzacija kada se prie ivim biima. Na taj nain se neopaeno prolazi i kada
je fenomen i u najmanjoj meri usavren ljudi oveka jedva da vide kada
prolazi pored njih, o njemu se uopte ne razmilja i njega se uopte ne se-aju.
Poto mi se ova teorija uinila sumnjivom, nabacila sam da, uprkos svemu,
materijalno telo mora da se vidi. Odgovor je bio: mi svakog trenutka
GLEDAMO veliki broj predmeta, ali iako nam se oni nalaze pred oima mi
ZAPAAMO tek mali njihov broj. Ostali ne izazivaju uopte nau panju;
nikakva spoznaj a-svest ne prati vizuelni kontakt; i ne seamo se da je do tog
kontakta dolo." U stvari, ti su predmeti bili nevidljivi za nas.
Ovde u opisati neke od ovih fenomena iji sam bila svedok istovremeno sa
drugim osobama.
1. Jedan mladi koji je bio u mojoj slubi otiao je da poseti svoje roditelje.
Dala sam mu tri nedelje odsustva, posle ega je trebalo da mi kupi namirnice i
da nae nosae da prenesu opremu preko planine.
Deak, kome se dopalo meu svojima, produio je svoj boravak. Prolo je oko
dva meseca a on se nije pojavljivao. Poverovala sam da me je sasvim
napustio.
Jedne sam ga noi sanjala. Bio je odeven drukije nego obino i imao je na
glavi eir evropskog oblika. Nikada ga nije nosio.
Sutradan ujutru dotrao je jedan od mojih slugu: Uangdu stie, rekao je,
ovog sam ga trenutka opazio. Sluajnost u vezi sa snom mi se uinila
udnom. Izala sam da vidim dolazak putnika.
Mesto na kome sam se nalazila nadvisivalo je dolinu. Veoma sam jasno videla
Uangdua koji je bio odeven kao u mom snu. Bio je sam i penjao se putem
krivudajui po planinskom prevoju.
Primetila sam da ne nosi nikakav prtljag i sluga koji je stajao pored mene
rekao je: Uangu mora da je ispred nosaa.
Na tom mestu nije bilo ni drvea, ni kua, ni nagiba, nieg izuzev tog
usamljenog CORTENA. Naj-pre smo moj sluga i ja pretpostavili da je
Uangdu seo u senci malog spomenika. Zatim, kada sam videla da vreme
prolazi a da on ne nastavlja put, ispitala sam okolinu dvogledom. Nikoga
nisam videla.
Nekoliko sedmica posle ovog dogaaja imala sam priliku da proverim tanost
njihovih izjava u selima u kojima su smenili nosae. Dokazalo se da su ljudi
rekli istinu i itav deo puta preli sa Uang-duom.
Iza njega, primetila sam neto nejasno, oblije neke udnovate linosti koju je
esto predstavljao na platnima.
Izali smo i kada smo se pribliili mom atoru ije su zavese bile podignute,
oboje smo videli vieg lamu tog ritea kako sedi na stolici na rasklapanje pored
moga stola. To nas nije iznenadilo, jer me je ovaj lama esto poseivao. Kuvar
mi je rekao: Rimpoe je doao, treba da se vratim da skuvam aj za njega,
uzeu namirnice kasnije.
Sluga je otiao, ja sam nastavila put. Kada sam stigla na nekoliko koraka od
atora uiniio mi se da se zastor guste magle, koji je bio ispred njega, lagano
udaljava. Lama je nestao.
Kako utvara titi svog tvorca? Tako to se pojavljuje umesto njega. Ovo je
uobiajeno. Svakog jutra, lama koji je u ovo upuen poprima lik svog boga
zatitnika (moe da odene nekog drugog boga ako to hoe) i onda se
pretpostavlja da zlona-merna bia, umesto da ga vide kao oveka, vide ga kao
boanstvo stranog izgleda i to ih tera da bee.
Potrebno je mnogo da svi oni koji ozbiljno svakog jutra praktikuju obred koji
se sastoji u tome da poprime oblik njihovog JIDAMA budu kadri da ga
prikau. Ne znam da li uspevaju da nadmudre demone, ali je sigurno da ljudi
nemaju nikakvu iluziju o njima. Meutim, ula sam da priaju da su se lame
iznenada pojavljivale u oblicima nekih likova lamaistikog Panteona.
to se tie arobnjaka, oni u stvaranju nekog TULPE (utvare) vide samo nain
da se doepaju nekog instrumenta koji e ispunjavati njihovu volju. I u ovom
sluaju utvara nije neophodno bog zatitnik, ve bilo koje bie ili bilo koji
neivi predmet koji moe da slui njihovim namerama.
Kada se jednom stvori, ova utvara tei, kau okultisti, da se oslobodi tutorstva
arobnjaka. Deava se da ona postane buntovnik i pria se da izmeu
svetenika i njegove tvorevine dolazi do borbe, koja ponekad moe da bude
pogubna za vraa.
Isto tako, navode se sluajevi kada se utvara, poslata da obavi neki posao,
uopte ne vraa i nastavlja svoje lutanje kao polumislea,
polusvesna marioneta. Ponekad, njeno unitavanje dovodi do drama.
arobnjak se trudi da uniti svoje delo, a utvara se ogoreno bori da sauva
ivot koji su joj udahnuli.
Zar sve ove dramatine prie o materijaliza-cijama koje se bune nisu samo
gola matarija?
Tako oni uglavnom misle da upueni mistici ne umiru uvek obinom smru, ve
da mogu, uvek kada to zaele, da unite svoje telo na takav nain da od njega
ne ostane nikakav trag.
Ipak nam ovi dogaaji, iji su junaci iveli pre mnogo vekova, lie na prave
legende. Sledei dogaaj koji se odigrao relativno nedavno je zanimljiviji za
nas, utoliko pre to se udo, umesto da se odigra u samostanu, desilo, pria se,
usred belog dana pred stotinama svedoka.
Treba odmah da Kaem da se nisam nalazila meu njima i moe da se zamisli
koliko mi je zbog toga ao. Podatke su mi dali ljudi koji su tvrdili da su videli
ovaj fenomen. Jedina veza koju imam sa ovim udom je ta to sam upoznala
oveka koji je bio glavni uesnik.
Trai-lama je, priali su mi, zamolio pustinjaka da odgodi svoju smrt kako bi
mogao da posveti hram i statuu.
Zatim, otprilike godinu dana posle mog odlaska iz igatcea, poto su hram i
statua bili zavreni, bio je odreen datum za sveanost njihovog posveenja.
Kada je doao taj dan Trai-lama je poslao divnu nosiljku i oruanu pratnju
Kiongbuu rimpoeu da ga dovedu u Trailumpo.
Ili je, pak, lama bio kadar da izazove kolektivnu halucinaciju u gomili koja je
bila okupljena daleko od njega.
Neki su mislila da je Kiongbu ve bio mrtav kada se udo zbilo, ali je posle
sebe ostavio TUL-PA (utvaru), svoju tvorevinu, da doe u Trai-lumpo.
Opis samo jednog istraivaa moe da bude veoma nepotpun, naroito u tekim
uslovima u kojima se ova istraivanja obavljaju u ovoj zemlji.
Bila bih srena ako ova knjiga moe da pod-stakne elju nekih naunika koji su
mnogo upueniji od mene u ovaj posao, da preduzmu ozbiljna ispitivanja
povodom fenomena koje sam ukratko opisala.
Prouavanje psihikih fenomena treba, ini mi se, da nadahne isti duh kao bilo
koje drugo nauno istraivanje. Ono to moe da se otkrije na ovom polju ne
treba da predstavlja nikakvo udo, nita to bi moglo da opravdava
praznoverna verovanja d zastranjivanja kojima su se neki prepustili.
Ba nasuprot, ova istraivanja imaju zia cilj da iznesu na videlo mehanizam
nerasvetlj-enih uda, a objanjeno udo vie i nije udo.
Aleksandra Davi-Nil
Korice
VOJA MILlC
Korektor
BRANKA JOVETIC
Izdava
Za tampariju:
MURIS D2AMPO
(CIP)
294.321
-11 ,
133.2
K: a. .
OopabeHo ,
NOTES
2
Bolje poznata pod imenom ZEN-CHOU kako je zovu u Japanu u kome ima
veliki broj pripadnika meu intelektualnom elitom. Njeno ime znai sekta za
meditaciju.