Metodiki pristupi i sustavi u nastavi hrvatskoga jezika

U nastavi hrvatskoga jezika supostoje razliiti metodiki pristupi i sustavi. Razliku

izmeu pristupa i sustava, obrazlaui interpretativni metodiki sustav, Dikli odreuje
ovako: Pristup razumijeva primjenu odreenih (pojedinanih) komponenata metodikog
sustava u interpretaciji. Meutim, metodiki sustav temelji se na cjelovitoj primjeni odrednica
sustava. On predstavlja cjelokupnu metodiku strategiju: cilj, izbor nastavnih metoda i
metodikih postupaka, organizacijske oblike, nastavna sredstva, aktivnost uenika i
nastavnika (Dikli, Z., 1990., 23). Odatle je mogue uspostaviti paralelizam odnosa izmeu
sustava i pristupa: interpretativni sustav interpretativni pristup, problemski sustav
problemski pristup (problemsko-stvaralaki, problemsko-recepcijski pristup), korelacijsko-
integracijski sustav - korelacijsko-integracijski pristup. Tome se moe dodati i
komunikacijsko-stvaralaki pristup koji se moe kombinirati s navedenim metodikim
pristupima. Metodiki su pristupi i sustavi i inae u komplementarnom odnosu: dopunjuju se,
supostoje, kombiniraju. Potvruju to i rijei Stjepka Teaka koji razliku izmeu sustava i
pristupa uspostavlja s obzirom na njihovu primjenu u nastavi: Svi se ti sustavi ne moraju
iskljuivo i dosljedno primjenjivati. Mogu se ispreplitati, izmjenjivati pa i kombinirati
(primjerice problemska i korelacijska nastava ili problemska i lingvistiko-komunikacijska
nastava). Ako se koncepcija kojega sustava primjenjuje samo pri obradi pojedine nastavne
jedinice ili nastavne teme, ne govorimo o sustavu, nego o pristupu (Teak, 1996., 120).
U nastavi hrvatskoga jezika u literaturi se navode sljedei metodiki sustavi:
- na cjelokupnu nastavu hrvatskoga jezika odnose se gramatiko-knjievni i integracijsko-
korelacijski sustav (Teak, S., 1996., 111);
- u nastavi knjievnosti uspostavljeni su dogmatsko-reproduktivni, reproduktivno-
eksplikativni, interpretativno-analitiki i problemsko-stvaralaki sustav (Rosandi, D.,
1986., 203).
- u nastavi jezika uspostavljeni su dogmatsko-reproduktivni, analitiko-eksplikativni,
problemsko-stvaralaki i lingvistiko-komunikacijski sustav (Teak, S., 1996., 111 120).
Samo naizgled u navedenoj podjeli moe izazvati nedoumicu to to se isti nazivi dvaju
sustava navode u nastavi knjievnosti i u nastavi jezika. Takva je podjela naime u skladu s tim
to se metodiki sustavi uspostavljaju ovisno o shvaanju temeljnog sadraja nastave, dakle iz
posebnosti predmeta ili podruja toga predmeta. Pedagoki kontekst tih sustava je isti, ali su
sadraji razliiti: u dogmatsko-reproduktivnom sustavu u nastavi knjievnosti, primjerice,
piev ivotopis, te socijalni, povijesni i kulturni kontekst, u nastavi jezika pak formalna
gramatika pravila, definicije i paradigme; u problemsko-stvaralakom sustavu u nastavi
jezika i knjievnosti postavljaju se razliiti problemi pa e se istraivaki rad i stvaralatvo
uenika ostvarivati i iskazivati razliito s obzirom na ta nastavna podruja.
U literaturi se nailazi i na drukije imenovanje metodikih sustava. Tako Ante Been u
nastavi knjievnosti navodi reproduktivni, eksplikativni, interpretativni i problemski sustav
(to su istoznanice Rosandievih naziva) (Been, A., 2005., 37 38), a Rosandi u nastavi
jezika govori o komunikacijskom (istoznanica s lingvistiko-komunikacijskim sustavom) i
problemskom (istoznanica s problemsko-stvaralakim sustavom) (Rosandi, D., 2004., 50).
Od istoznanih naziva moemo zbog ekonominosti prihvatiti jednorjene, tim vie to oni
izraavaju temeljnu znaajku odnosnoga sustava: reprodukciju, eksplikaciju, interpretaciju i
problemsko postavljanje sadraja. Prednost nazivu komunikacijski pred nazivom lingvistiko-
komunikacijski sustav dali bismo zbog jo jednoga razloga, a to je to omoguuje
ukljuivanje i jezinoizraajnoga i lingvistiko-komunikacijskoga pristupa nastavi jezika.
Lingvistiko-komunikacijski pristup, naime, utemeljen je na sustavnom prouavanju bitnih
struktura standardnoga jezika i kao takav svojstven je srednjokolskom stupnju kolovanja,
dok je kod jezinoizraajnoga pristupa, primjenjivoga na osnovnokolskom stupnju uenja
rije o didaktikoj, a ne lingvistikoj sustavnosti. Naziv komunikacijski ujedno istie glavno
obiljeje toga sustava, a to je usmjerenost na jezine djelatnosti.
Navode se i otvoreni ili komunikacijski sustav (Been, A., 2005., 39) i otvoreni sustav
(Rosandi, D., 2004., 50). Evo i usporednoga prikaza naziva metodikih sustava:
nastava knjievnosti nastava jezika
dogmatsko-reproduktivni reproduktivni gramatiko-knjievni
reproduktivno- eksplikativni problemski dogmatsko-reproduktivni
eksplikativni interpretativni korelacijsko-integracijski analitiko-eksplikativni
interpretacijsko-analitiki problemski komunikacijski problemsko-stvaralaki
problemsko-stvaralaki korelacijsko-integracijski stvaralaki integracijsko-korelacijski
koralacijsko-integracijski otvoreni ili komunikacijski otvoreni lingvistiko-komunikacijski
(Rosandi, 1986.) (Been, 2005.) (Rosandi, 2004.) (Teak, 1996.)

Slika 1. Usporedni prikaz naziva metodikih sustava

Osvrnut emo se na otvoreni i komunikacijski sustav zbog razliitog znaenja koje im
pridaju autori. Been ih povezuje na osnovi viesmjerne i raznosmjerne nastavne
komunikacije: Otvoreni ili komunikacijski sustav (komunikacija = davanje i primanje
informacija) u prvom planu ima komunikaciju tijekom nastavnog procesa u raznim
smjerovima: uitelj uenici pojedinano, uitelj parovi uenika, uitelj - uenike skupine,
uenik uenik, uenik ostali uenici, uenik uenika skupina, ueniki parovi ili
uenike skupine meusobno, itd.; komunikacija je verbalna i neverbalna i ukljuuje sve
jezine djelatnosti (sluanje, govorenje, itanje i pisanje) (Been, A., 2005., 39). S obzirom na
to da vie metodikih sustava ukljuuje raznosmjernu komunikaciju, te da je nain
komunikacije meu sudionicima odgojno-obrazovnog procesa odrednica svakoga metodikog
sustava, u ovome radu ne emo posebno isticati taj sustav u navedenom znaenju.
Bitne odrednice otvorenoga metodikog sustava po Rosandiu su samostalno uenje, te
naputanje tradicionalne organizacije nastave i odgojno-obrazovnoga procesa. Uenje se
organizira u slijedu: didaktika ponuda samostalan rad objavljivanje rezultata novi
zadatci. Organizacija nastavnoga sata ili serije (niza) nastavnih sati utemeljuje se na
didaktikoj ponudi, izboru didaktike ponude i preuzimanju odgovornosti za njezino
izvrenje (Rosandi, D., 2004., 52). Pri tom odluku o sadraju, metodama, sredstvima i
oblicima uenja donose uenici. Otvoreni metodiki sustav u skladu je sa suvremenim
pristupima nastavi: Tako pojmovi: humanistiki pristup, otvorena nastava, akcijska
nastava, iskustvena nastava i ueniku okrenuta nastava odreuju nastavu koja se oslanja
na iskustvo uenika, na kojem se temelji nastavom potaknuto njegovo djelovanje. To se
djelovanje oplouje novim spoznajama, novim uenikovim konstruiranim znanjem, to se u
konanici razumijeva kao integrativno uenje (Juri, V., 2004., 55). U didaktiku otvorene
nastave ukljuuje se i trodijelni sustav poticanja kritikoga miljenja (ERR sustav), koji se u
najnovije vrijeme primjenjuje i u nastavi hrvatskoga jezika pa se u tom smislu i o njemu moe
govoriti kao o metodikome sustavu.
Stvaralaki sustav ne mora se promatrati kao poseban metodiki sustav jer je suodrednica
drugih sustava i ukljuuje se u druge sustave. U metodici se primjerice govori o naelu
stvaralatva, o stvaralakoj metodi, o stvaralakom pristupu koji e dovesti do stvaralake
nastave pa emo se i mi zadrati u tim okvirima.
Slijedi prikaz glavnih znaajki metodikih sustava u nastavi hrvatskoga jezika.
METODIKI GLAVNE ZNAAJKE
SUSTAVI
REPRODUKTIVNI - neupitnost nastavnih sadraja
- poticaj iz didaktike - nastava prijenosa znanja
- receptivno uenje
- cijeni se injenino znanje
- razvija reproduktivne sposobnosti i pamenje
- dominantna uloga uitelja (uitelj usredotoen na vlastito izlaganje)
 - pasivan poloaj uenika (uenici disciplinirano sluaju i biljee)
- predavaka nastava
- elni oblik rada
- jednosmjerna komunikacija (od uitelja prema ueniku)
- nastava usmjerena na sadraje
EKSPLIKATIVNI - neupitnost nastavnih sadraja
- poticaj od francuske - nastava prijenosa znanja metodom eksplikacije
kolske eksplikacije - receptivno uenje s razumijevanjem
teksta - razvija reproduktivne i analitike sposobnosti
- dominantna uloga uitelja (uitelj usredotoen na to kako e to bolje objasniti
uenicima nastavne sadraje pa izlaganje povremeno prekida propitivanjem)
- pasivan poloaj uenika (uenici sluaju i biljee, te povremeno odgovaraju na
uiteljeva pitanja)
- predavaka nastava
- elni oblik rada
- preteito, ali ne iskljuivo jednosmjerna komunikacija
- nastava usmjerena na sadraje
INTEGRACIJSKO- - usredotoenost na mogunosti unutarpredmetnog i meupredmetnog proimanja i
KORELACIJSKI povezivanja sadraja
- poticaj iz didaktike - uenje otkrivanjem
- projektna metoda rada najprikladnija, ali u nastavi jo nije dovoljno iskoritena
- uitelj organizator i partner
- aktivan poloaj uenika
- individualni, skupinski, timski rad, rad u paru, elni rad
- dvosmjerna i viesmjerna nastavna komunikacija
INTERPRETATIVNI - sadraj je knjievno djelo kao umjetnika tvorevina
- poticaj od zagrebake - razvija sposobnost doivljavanja, kritikog promiljanja i prosuivanja djela
knjievnokritike kole - uitelj je organizator nastavnoga procesa (on motivira, razgovara s uenicima)
- uenik je estetski subjekt (uenici iznose svoj doivljaj djela, te vlastita zapaanja
i sudove o djelu)
- nastavna je komunikacija dvosmjerna i viesmjerna
PROBLEMSKI - nastavni sadraji pred uenika se postavljaju kao problem
- poticaj iz didaktike - istraivaka metoda
- uenje otkrivanjem
- posebno razvija intelektualne sposobnosti, te kritiko i stvaralako miljenje
- uitelj je organizator nastavnog procesa i poticatelj uenika (inicira problemsku
situaciju ili potie uenike na to, dogovara se s uenicima o nainu i metodama
rada)
- aktivan poloaj uenika, uenici najee samostalno istrauju problem, te
raspravljaju o suprotstavljenim stajalitima i rezultatima istraivanja
- dominantan individualni rad
- dvosmjerna i viesmjerna nastavna komunikacija
KOMUNIKACIJSKI - odnosi se na nastavu jezika
- poticaj od teorije - razvija sve jezine djelatnosti
jezine komunikacije - komunikacijska kompetencija prethodi lingvistikoj kompetenciji
- potie uenje otkrivanjem i suradniko uenje
- uitelj organizator i poticatelj (potie uenike na raznovrsne aktivnosti)
- aktivan poloaj uenika
- podjednaka zastupljenost individualnog rada te skupinskog, rada u paru i timskog
rada
- dvosmjerna i viesmjerna nastavna komunikacija
TRODIJELNI - razvija kritiko i stvaralako miljenje
SUSTAV POTICANJA - potie suradniko uenje i uenje otkrivanjem
KRITIKOGA - uitelj partner, poticatelj, promatra, pomaga, sugovornik (on je usredotoen na
MILJENJA pronalaenje metoda i oblika rada kojima e omoguiti uenicima da vlastitom
- poticaj iz didaktike aktivnou dolaze do spoznaja)
- aktivan poloaj uenika (amor u uionici poeljan ako je pokazatelj radne
atmosfere - suraujui, uenici se slobodno dogovaraju i razmjenjuju zamisli)
- interaktivna nastava (vanost meuljudskih odnosa)
Slika 2. Glavne znaajke metodikih sustava
 Svim sustavima uspostavljenima u otklonu od reproduktivne nastave i nastave prijenosa
znanja, to je u metodici hrvatskoga jezika naznaeno pojavom interpretativnoga sustava,
zajedniko je isticanje vanosti aktivnoga poloaja uenika u nastavi, te potrebe razvijanja
kritikoga miljenja i uenikih stvaralakih mogunosti. tovie, moe se rei da suvremena
nastava nije ni zamisliva bez poticanja uenikoga stvaralatva, a u skladu s tim ni bez
poticanja kritikoga i stvaralakoga miljenja. Razlozi tome nalaze se i u irem drutvenom
kontekstu i poloaju ovjeka u suvremenome svijetu. Moe se rei da se danas u podruju
pristupa ljudskim znanjima radi o prijelazu kvantitete u kvalitetu. Znanja su se umnoila do te
mjere da pojedinac vie ne moe njima ovladati, l`uomo universale 20. ili 21. stoljea nije
pomiljiv, i stoga se mora promijeniti nae shvaanje znanja i odnos prema njemu.
Zapamivanje i reprodukcija slijepa je ulica koja vodi u osjeaj nemoi, a kreativno i kritiko
miljenje daje ono to bezmjerje injenica vie ne moe dati - mono orue kojim moemo
pristupiti svijetu i produbljivati svoje spoznaje o njemu. Oznauje to i raskid s mnogim
tradicionalno uvrijeenim shvaanjima: da znanje postoji objektivno, samo po sebi, bez onoga
koji spoznaje, da je ono nepromjenjivo i nedodirljivo, te da njegova vrijednost lei u njemu
samome, da je znanstvena spoznaja objektivna, da se istraiva, znanstvenik, potpuno moe
distancirati od predmeta prouavanja. Znanje se danas, to aktualizira Piagetovo miljenje,
sve vie promatra kao proces, a ne kao stanje. Naglasak je na njegovu dinaminom karakteru,
to u pedagokim promiljanjima dovodi do pomicanja teita na procese oblikovanja i
produkcije znanja.

Metodiki pristupi (sustavi) u nastavi knjievnosti

Interpretativni pristup (sustav)
U interpretativnom (interpretativno-analitikom) sustavu, nastalom ezdesetih godina
prologa stoljea u plodnom susretu knjievnoteorijske i metodike misli, nastava
knjievnosti usredotouje se na knjievno djelo (i kao estetsku i kao knjievnopovijesnu
danost) i interpretaciju djela kao dominantan oblik rada. Usporedo s razvojem zagrebake
knjievnokritike kole,1 koja se oitovala u lingvostilistikom i interpetacijskom smjeru,
stasao je i narataj znanstvenika koji je nove pristupe knjievnoumjetnikom djelu poeo
uvoditi i u kolsku nastavu iz ega se sedamdesetih godina prologa stoljea postupno
oblikovao sustav kolske interpretacije knjievnoga djela, odnosno interpretativno-analitiki
ili interpretativni metodiki sustav. 2
Polazite interpretacije je doivljaj, koji se pobuuje interpretativnim itanjem, a
produbljuje i proiruje analitikim postupkom. Kako bi se uenik pripremio za komunikaciju
s knjievnim djelom, taj je sustav uspostavio doivljajno-spoznajnu motivaciju, u kojoj se
uenik otvara prema svijetu djela, aktivira svoje emocionalno, intelektualno, moralno i
spoznajno iskustvo koje e integrirati u svijet djela, odnosno konfrontirati s njim (Rosandi,
D., 1986., 204). Uenik je u ulozi estetskoga subjekta koji sudjeluje u otkrivanju svijeta
umjetnikoga djela, te izraava svoja zapaanja i sudove o djelu. Time se razvijaju
sposobnosti doivljavanja, racionalnog spoznavanja i prosuivanja djela, knjievna
senzibilnost, aktivan odnos prema knjievnom djelu, kritiki stav i interes za itanje.
Nastavnik postaje organizator nastavnog procesa u kojem dominantna metoda interpretacije
ukljuuje dijaloke metode, osobito metodu heuristikog razgovora, metodiki postupak rada
na tekstu, metodu pokazivanja i druge aktivne metode pa je, prema tome, i komunikacija
meu sudionicima odgojno-obrazovnog procesa dvosmjerna i viesmjerna. Taj je sustav
uspostavio i faze nastavnoga sata (motivacija, najava cilja, interpretativno itanje,

1
Najistaknuti predstavnici meu knjievnim teoretiarima te kole su Zdenko kreb, Ivo Frange, Miroslav
icel, Aleksandar Flaker i Ante Sama.
2
Kako navodi A. Been, zaslugom Dragutina Rosandia stvorena je tada i zagrebaka knjievnometodika
kola. Najistaknutiji njezini predstavnici su Ante Been, Rasima Kaji, Mira Kermek, Manja Kovaevi,
Veronika Bana, Zdenka Gudelj-Velaga, Gabrijela abi (Been, A., 1989., 108), a dodali bismo i Vlado
Pandi, Zvonimir Dikli, Neda Bendelja i dr.
emocionalna stanka, objavljivanje doivljaja, interpretacija u uem smislu ili knjievna
analiza, sinteza - uopavanje i zadatci za samostalan/stvaralaki rad uenika) koje slijede
doivljajno-spoznajni proces.
Polazite u interpretaciji moe biti svaki element knjievnoga teksta koji se
najimpresivnije namee, koji zaokuplja doivljajni i spoznajni svijet primaoev. Element koji
se prvi namee itateljevoj (primaoevoj) panji moe biti vezan uz tematsko-idejno
ustrojstvo djela, uz njegovu kompoziciju, uz likove i jezik. () Bez obzira koje se polazite
uzima, ono se promatra kao sastavni dio cjelovita djela, tj. u kontekstu djela (Rosandi, D.
1976., 132). Ili, kako zapaa Dikli, na svakom knjievnom djelu ne mogu se interpretirati
uvijek isti problemi, tj. kolska interpretacija ne poklanja podjednaku panju svim elementima
djela, nego onim koji su karakteristini za odreeni knjievnoumjetniki tekst i koji su
dostupni doivljajnospoznajnim mogunostima uenika. U jednom e to biti likovi, u
drugom lirski trenuci prozne strukture, u treem struktura fabule itd. (Dikli, Z., 1974., 89
90).
Prema tome, interpretacija ovisi o predmetu o tome pristupamo li primjerice
interpretaciji lirske pjesme ili bajke, romana ili dramskoga djela, i o doivljajno-spoznajnim
mogunostima uenika. U skladu s tim traimo odgovore na pitanja kako moemo pristupiti
knjievnoumjetnikom tekstu a da ne iznevjerimo njegovo umjetniko bie i da taj pristup
dovede do razumijevanja, do konstruiranja smisla.

Komunikacijsko-stvaralaki pristup
Komunikacijsko-stvaralaki pristup primjenjiv je u svim nastavnim podrujima
hrvatskoga jezika. U nastavi knjievnosti taj pristup naglasak stavlja na komunikaciju uenika
s knjievnim djelom. To ne iskljuuje interpretativne pristupe, tovie, oni dobivaju novu
kvalitetu koja se oituje u veem posveivanju pozornosti uenikovu odnosu prema
knjievnom djelu i davanju irega prostora stvaralatvu. Parafrazirat emo naslov knjige
Dozivi i odzivi lirske pjesme 3 radi isticanja odnosa prema stvaralatvu uenika. Ve se u
pripremi susreta s knjievnim djelom, u njegovu dozivu, uenik poziva na stvaralaku
komunikaciju koja se nastavlja odzivima djela u uenikom stvaralakom izrazu.
Problemsko-stvaralaki pristup (sustav)
Iz glavne znaajke problemskoga pristupa problematiziranja nastavnih sadraja
proizlazi i njegova primjenjivost u razliitim predmetima pa tako i u predmetu hrvatski jezik,
gdje se oituje u dva vida: kao problemsko-stvaralaki pristup primjenjiv u cjelokupnoj
nastavi hrvatskoga jezika i kao problemsko-recepcijski pristup razraen u nastavi
knjievnosti.
Izrastao iz sustava problemske nastave, problemsko-stvaralaki pristup primjenjiv je i u
drugim nastavnim sustavima gdje se oituje u problemskom postavljanju sadraja, u ponudi
problemskih zadataka ili u upuivanju uenika u samostalni istraivaki rad.
Problemsko-stvaralaki pristup u nastavi knjievnosti ukljuuje elemente interpretativnih
pristupa: rije je zapravo o interpretaciji (analizi) knjievnoga djela koja se otvara
izdvajanjem temeljnih problema i provodi samostalnim istraivakim radom uenika:
Problemski pristup knjievnom djelu zapoinje problemskim itanjem, nastavlja se
problemskom analizom, a zavrava kontekstualizacijom i aktualizacijom odreenog literarnog
problema (Kaji, R., 1981., 38). Kontekstualizaciju i aktualizaciju ukljuuju i interpretativni
pristupi: u razumijevanju djela vanu ulogu ima kontekst (lokalizacija teksta) i dovoenje u
vezu s osobnim iskustvom uenika (aktualizacija). Ukljueni su i elementi komunikacijskoga
pristupa: () problemski pristup literarnom djelu omoguuje ueniku kretanje kroz djelo i

3
Dikli Rosandi - abi i dr.: Dozivi i odzivi lirske pjesme, Pedagoko-knjievni zbor, Zavod za
unapreivanje odgoja i obrazovanja Hrvatske, Zagreb, 1990.
kroz kontekst knjievnog djela, ukljuujui i ona podruja koja mu omoguuju uspjenu
komunikaciju, odnosno dekodiranje `poruke` (Kaji, R., 1981., 34).
Problemsko ili usmjereno istraivako itanje i kritiko je i stvaralako: Pri
problemskom itanju dominiraju uenikove intuitivne i analitike aktivnosti koje utjeu na
njegovu komunikaciju s knjievnim tekstom i odreuju je (Kaji, R., 1981., 36). Kritiko
miljenje uenika potie i problemska analiza, te rasprave meu uenicima koje se vode o
izdvojenim literarnim problemima.
Struktura nastavnoga sata u problemskom sustavu slijedi proces rjeavanja problema,
te se ostvaruje u sljedeim fazama: stvaranje problemske situacije, definiranje problema i
metode, samostalan istraivaki rad uenika, analiza i korekcija rezultata, zadavanje novih
zadataka, to pretpostavlja dvosmjernu i viesmjernu komunikaciju uenika i uitelja.
Za problemsku nastavu knjievnosti osim istraivake metode karakteristine su i metode
problemskog i stvaralakog itanja, problemskog izlaganja, heuristikog razgovora, te metoda
problemsko-stvaralakih zadataka.

Integracijsko-korelacijski pristup
Taj se pristup odnosi na sva podruja hrvatskoga jezika i na povezivanje s drugim
predmetima. Temelji se na naelu integracije i korelacije. Naelo integracije (lat. integratio
sjedinjavanje, integer itav, sav) sjedinjuje, vrsto povezuje sadraje odnosno dijelove
sadraja (razliite elemente) u logiku, organsku cjelinu u jedinstvenu programsku
strukturu. Ono se temelji na organiziranju (sustavnom sreivanju) i vrstom povezivanju
srodnih ili raznolikih sadraja iz umjetnosti i znanosti s namjerom da uenik stjee iri i
cjelovitiji pogled na svijet umjetnosti, svijet znanosti i uope svijet te integrativno doivljava i
spoznaje te svjetove i pojavnosti u njima (Dikli, Z., 1979., 342). Naelo korelacije (lat.
correlatio, co s, sa, su i relatio veza, odnos) oznauje uzajamnu povezanost
(uvjetovanost), suodnos srodnih ili razliitih sadraja, njihovih elemenata. Ona se (korelacija;
moja napomena) temelji na funkcionalnom povezivanju pojedinih sadraja (pojmova)
razliitih predmeta, tj. na povezanosti dvaju ili vie srodnih ili razliitih sadraja u logiku
cjelinu radi cjelovitosti doivljaja i spoznaje svijeta te oblikovanja jedinstvenog, cjelovitog
nazora na svijet (isto, 342). Integracijsko-korelacijski pristup, prema tome, odnosi se
prvenstveno na proimanje i povezivanje programskih sadraja. Afirmiran je 80-ih godina
prologa stoljea nastavnim programima za osnovnu kolu i usmjereno obrazovanje (1983. i
1984.), kada je i predmet hrvatski jezik uvrten u jezino-umjetniko odgojno-obrazovno
podruje. U skladu je i s naelom meuovisnosti nastavnih podruja: Nastavni predmet
hrvatski jezik obuhvaa u razliitom opsegu vie razliitih podruja: gramatiku, pravopis,
pravogovor, rjenik, stilistiku, knjievnost, film, kazalite i dr. (Teak, S., 1996., 98) i sa
spoznajama psihologije o cjelovitosti ovjekova doivljavanja i spoznavanja svijeta.
Integracijsko-korelacijski pristup naglaava i stvaralatvo nastavnika koje se oituje u
inventivnom pronalaenju unutarpredmetnih i meupredmetnih veza i mogunosti proimanja
nastavnih sadraja. Taj pristup, iz kojega je izrastao i integracijsko-korelacijski sustav, ima
iroke mogunosti primjene u svim metodikim sustavima temeljenima na suvremenim
koncepcijama nastave.

Trodijelni sustav poticanja kritikoga miljenja

Trodijelni sustav poticanja kritikoga miljenja (ERR sustav)4 okvirni je sustav za
pouavanje, takoer preuzet iz didaktike, koji se odnosi na cjelokupnu nastavu pa je

4
Kratica ERR oznaava tri faze u stjecanju i konstruiranju znanja: evokacija razumijevanje znaenja
refleksija. U radovima koji promiu taj sustav on se naziva prema kratici ERR sustav. S obzirom na to da
takvi nazivi nisu u skladu s hrvatskim jezikom, predlaemo naziv trodijelni sustav poticanja kritikoga
miljenja, koji upuuje na tri faze stjecanja znanja i na projekt iz kojega je taj sustav izrastao. Nae li se kakav
krai, a time za komunikaciju praktiniji naziv, rado emo ga prihvatiti.
primjenjiv i na sva podruja hrvatskoga jezika. Taj model pouavanja i uenja opisali su
Vaughn i Estes (1986.), Ogle (1986.), Temple i Gillet (1996.), te Tierney, Readence i Dishner
(1985.). U prvoj fazi toga sustava - evokaciji uenici se navode da preispitaju svoje
dotadanje znanje i ponu razmiljati o temi koju e obraivati. Vano je potaknuti osobno
znanje na koje e se novo znanje nadograditi. U drugoj fazi - razumijevanju znaenja obrauje
se novo gradivo, a u treoj fazi - refleksiji restrukturiraju se sheme da bi se uklopili novi
pojmovi, odnosno staro se znanje povezuje s novim (Steele, J. L., Meredith. K. S., Temple,
Ch., 1998., (I), 16 - 22). Faze slijede proces uenja pa ni tom sustavu, koji se ukljuuje u
otvorene didaktike sustave, ne odgovara organizacija nastave s 45-minutnim trajanjem
kolskoga sata.
Trodijelni sustav poticanja kritikoga miljenja nastao je u sklopu projekta itanje i
pisanje za kritiko miljenje (Reading and Writing for Critical Thinking Project - RWCT
projekt). To je zajedniki projekt Meunarodne udruge za itanje (International Reading
Association) i Sveuilita u Sjevernoj Iowi (Univerity of Northern Iowa) nastao sa svrhom
uvoenja u nastavu metoda pouavanja koje promiu kritiko miljenje meu uenicima svih
dobnih skupina i u svim predmetima, a u koji su ukljueni prosvjetni djelatnici iz cijeloga
svijeta (isto, 1 - 4). Nositelj projekta u Hrvatskoj je nevladina udruga Forum za slobodu
odgoja. Osobita je praktina vrijednost trodijelnoga sustava poticanja kritikoga miljenja u
primjenjivosti brojnih strategija, naina i interaktivnih metoda to ih taj sustav nudi za aktivno
i suradniko uenje.
Interakcija se moe odrediti kao aktualan odnos izmeu dvije ili vie jedinki pri kojem
jedna utjee na ponaanje drugih (Rot, N., 1982., 15). Nastava sadri dva osnovna obiljeja
komunikacije: osnovne strukturalne elemente komunikacije (izvor informacija, odailjatelja,
kanal i primatelja, poruku) koja se ostvaruje putem interakcije dviju ili vie osoba te obuhvaa
i dvosmjernost toga procesa (Peko Pintari, 1999., 18). Interaktivnost nastave, prema tome,
oznaava usmjerenost na meuljudski odnos jer se u nastavnoj komunikaciji ne izmjenjuju
samo sadraji, ve ona sadri dimenzije cjelokupnih odnosa (isto, 19) meu sudionicima
nastave. U trodijelnome sustavu poticanja kritikoga miljenja posebna se pozornost
posveuje takvim metodama koje promiu kvalitetnu interakciju u nastavnoj komunikaciji.
Za nastavu hrvatskoga jezika moe biti veoma poticajno i to to se velika pozornost u
tome sustavu posveuje dubinskomu itanju i procesnomu pisanju. Tako je primjerice za
kritiko itanje teksta prikladan nain itanja s voenjem dvostrukoga dnevnika,5 za dublje
razumijevanje teksta itanje teksta sustavom oznaivanja, 6 za poticanje kritikoga i
stvaralakoga miljenja itanje s predvianjem7 i voeno itanje8 i dr.

(Prema knjizi Jadranka Nemeth-Jaji, Udbenici hrvatskoga jezika u razrednoj nastavi, Split:
Redak, 2007., str. 22-27)

5
Prazni list papira podijeli se okomitom crtom: s lijeve strane zapisuje se dio teksa koji je privukao najvie
pozornosti itatelja, a desne strane vlastiti komentar (zbog ega upravo taj citat, na to je podsjetio itatelja ili
koja pitanja ima o njemu).
6
itanje teksta sustavom oznaivanja (insert tehnika, kratica od Interactive Notating System for Effective
Reading and Thinking) nain je aktivnoga itanja teksta pri em se tekst obiljeava oznakama koje
omoguuju samopraenje razumijevanja ( znam; - proturjei onome to znam; + novo; ?
udi me ili elim znati vie o tome).
7
Na temelju kljunih rijei uenici sastavljaju vlastite kratke prie, usporeuju svoje prie s priom koja im se
otkriva u ulomcima tako da nakon svakog ulomka predviaju to e se dalje dogoditi.
8
Primjer voenoga itanja (inaica itanja s predvianjem), pokazuje Silvana Bampa-Liste u lanku: Voeno
itanje u kolskoj interpretaciji knjievnog djela, u Zbornik radova 3. dana osnovne kole Splitsko-
dalmatinske upanije Prema kvalitetnoj koli, HPKZ Ogranak Split, 2003., str. 137 142.