Professional Documents
Culture Documents
Vjekoslav Klaić - Crtice o Vukovarskoj Županiji I Đakovu U Srednjem Vijeku
Vjekoslav Klaić - Crtice o Vukovarskoj Županiji I Đakovu U Srednjem Vijeku
vijeku.
A k o izuzme iztoni dio Srijema od Mitrovice do Zemuna, ne znamo
o dananjoj Slavoniji za prvih stoljea srednjega vijeka gotovo nita.
Tek s XIII. stoljeem sviu prve zrake historijskoga svjetla za te kra
jeve. Namah na poetku toga stoljea javlja se tu Vitkovska upanija
(comitatus de Vulko, de Walkou) kao izhodite za bojeve s Patarenima
u Bosni, poto su iz te upanije vodili putovi dolinama rijeke Bosne i
Drine u oblasti Usoru i Soli, a onda u pravu Bosnu sve do grada V r h
bosne (dananjega Sarajeva).
Vukovska upanija spominje se prvi put godine 1220., kad joj je
bio upanom neki Toma. Nema sumnje, da je prozvana od utvrdjenoga
mjesta na utoku rijeke Vuke u Dunav, koje se u latinskim spisima pie
Castrum W l c o , Wolko, W o l k o w , W a l k o w , Valkow", te se je j a m a n o
hrvatski zvalo Vukovo, doim je danas pretegao magjarski oblik V u
kovar.
Vukovska u p a n i j a bila je prilino prostrana. N a sjeveru je do
1
1
O Vukovskoj upaniji pisali su doslije: Pesty Fr., A z eltnt rgi v r m e g y k ,
Budapest 1880. I., str, 254368; Csnki Dezs dr., M a g y a r o r s z g trtenelmi fldrajza
a Hunyadiak k o r b a n , Budapest 1894. IL, p. 262384. Z a crkvenu povjest Vukovske
upanije spominjemo razprave : Csnki Dezs dr., Boszniai p s p k s e g M a g y a r o r s z g o n
(Szzadok, 1893., pag. 467477.); Pavi M., K a p t o l i bosanski i srijemski u srednjem
vijeku (Glasnik biskupija bosanske i srijemske od godine 1893., p. 155., 163., 172., 194.,
201.); Pavi M., Arcidjakonati biskupije djakovacke u srednjem vijeku (Glasnik od g.
1895., p. 57., 65.); Pavi M., u p e i crkve ( d a n a n j e ) biskupije bosansko-srijemske u
srednjem vijeku (Glasnik od g. 1898., pag. 180., 189., 197., 204., 211.).
99
dijeli Andrijin sin Koloman, koji se zove sad dux Croatiae Dalmati-
1
Fejer, C o d . dipl. III. 1., p. 286. Izvornik u zem. arkivu.
io
aeque", a sad opet dux totius Sclavoniae", gostima kraj grada Vukova
(hospitibus iuxta castrum W a l k o w ) razliite povlastice; on to ini kao
herceg slavonski i l i hrvatski u nazonosti svojih slubenika (iobagio-
nibus) : bana Jule, upana zaladskoga Nikole, simekoga Opoja, vukov-
skoga Petra i baranjskoga Jurja. Iz jedne izprave peuvskoga biskupa
1
brat njegov, ugarsko-hrvatski kralj Bela III. (IV.) nakon srene vojne
s bosanskim banom Matijom Ninoslavom bosanskoj biskupiji sve da
rovnice Kolomanove, a medju njima i onu za Djakovo i Bleznu. U toj
povelji kae kralj uz ino, da nijedan ban ni Vukovski upan ne smije
vriti vlasti svoje na reenim posjedima" (quod nullus banus vel comes
de Vulko, aut quicumque alius aliquam iurisdictionem possit exercere
in terris supradictis Dyaco et Blezna ) nego samo biskup i l i slu
benik njegov; zatim da se sve dae, koje se zovu Ban Elyssi",* pla
aju odsad od tih zemalja jedino biskupu. Godine 1276. izdaje kralj5
1
Kukuljevi, Jura, I., p. 5657.
2
Kukuljevi, Jura, I., p. 60.
3
Theiner, M o n . Hung. I. 172.
4
Ban E l y s s i " magjarski b n l i s e " == victualia bani.
5
Theiner, M o n . Slav. merid. I. 297298.
6
Fejer, C o d . dipl. V . 2., p. 339.
101
1
Corpus iuris Hungarici, Budapest 1889. I., p. 174.
2
U Vinodolu plaali su podanici Frankapanifna sui, sulj ili suljevinu" kao d a u
za p a u svoga blaga, Lopai, Hrvatski urbari, p. 86. i dr.
103
et de Diaco".*
U veljai 1355. boravio je u Djakovu mladi, nedavno namjeteni
bosanski ban Stjepan Tvrtko, sinovac bana Stjepana Kotromania. U z
bana bilo je vie bosanske vlastele, kao knez Vukoslav Nahojevi,
Mastanj Bubani, Stepoje Hrvatini, i Stepa, sin Stjepana Druica. Z a
toga svoga boravka u Djakovu izdao je ban Tvrtko 13. veljae pismo
na dubrovakoga kneza Nikolu Barbadiga, kojim je potvrdio, da su
dubrovaki gradjani Klime Dri i Biste Buni za njegova strica, po
kojnoga bana Stjepana drali trgove u Neretvi i u Ostrunici, i da su
sve namirili, pak da nijesu nita duni ostali. Tvrtko u pismu naroito
kae, da ga je izdao ,u Djakovu blizu stolne crkve" (actum et datum
}
1
Nagy, Cod. Andegav. I. 212.
2
Theiner, M o n . Hung. I. 445., 458.
3
Jireek K . Spomenici srbski, Beograd 1892. str. 3132.
4
Nagy, Codex Andegav. I. 486., 534., 599.; II. 2., 85., 87., 156., 236., 333., 431,
447.; III. 585.; IV. 21., 413., 585.; V . 143., 352., 545., 571.; V I . 252., 402., 466. i 607.
105
jednoj povelji, koju je ban Tvrtko na dan vjenanja svoga izdao bis
kupu Petru, kae sam ban, da je vjenanje obavljeno na posjedu re
ene (bosansko-djakovake) biskupije, koji puk zove Zenthilie, pae
i kod same stolice" biskupske (solempnitates nostrarum nuptiarum in
possessione dicte ecclesie, que vulgariter Zenthilie nuncupatur, ymo vero
apud eandem sedem solempniter celebrate extiterunt).* A k o to mjesto
dobro shvaamo, slavila se svatba bana T v r t k a najprije u stolici ta
danjega biskupa bosanskoga, dakle u samom Djakovu, a onda na po
sjedu biskupovu, koji je puk tada zvao Zenthilie" ili in uilla seu
loco Elye", gdje je onda ban izdao iz zahvalnosti pomenutomu biskupu
povelju, kojom je njegovoj biskupiji darovao svoj posjed Jelsauicha"
tik do biskupskoga posjeda, zvanoga Dubnica". No gdje je to mjesto
Zenthilie" ili villa E l y e " ? U jednoj povelji od godine 1355. itamo
in villa Zenthylya . . . , villa Munustur . . . in comitatu de Valkov" ; 5
losti kralja Ljudevita. Dne 19. lipnja 1358. oekuju u Dubrovniku kao poslanika kra
ljeva episcopum Dyacoue", kojega inae z o v u Petrus dei et apostolice sedis gracia
episcopus Bosnensis". L i b r i re formation um, II., p. 229230. Godine 1422. spominje se
neki posjed Jalsawyk (Jalsawycza) nobilium de Grabarya, nepotum condam Bor y eh
bani" na zapadu Djakova, a blizu Levanjske v a r o i (Newna) i Pake (Paka regalis). Sta
rine jug. akad. V . , p. i l i . Nije l i Jelsauicha" ili J a l s a w y k " dananji Jeevik u obini
Trnjani? Nije l i po tom i ban T v r t k o bio potomak (nepos) bana Boria?
2
Horvati, de Horwathy", dobili su pridjevak od posjeda H o r w a t h y " (Urvati,
Croac), koji je godine 1244. pripadao vitekomu redu sv. Ivana, a poslije ovoj porodici.
Posjed H o r w a t h y " sterao se je na iztoku Djakova, valjda k o d dananjih Starih Mika-
novaca. Godine 1376. dozvolio je papa m a v a n s k o m u banu Ivanu Horvatu, da na svomu
posjedu osnuje samostan franjevaca. Theiner, M o n . Slav. Mer. I. p. 308. Nakon r z s u l a
107
V. Klai.
1
Fejer, X . 8., p. 565.
2
Fejer, X . 7., p. 255.
3
Fermendin, A c t a Bosnae, p. 162.
4
Godine 1455. oppidum Dyako capituli Boznensis"; godine 1507. capitulum
ecclesie de D y a k o " . Csnki, M a g y a r o r s z g fldrajza, II. 281.
6
Mesi, H r v a t i nakon bana Berislavia do M u h a k e bitke. (Rad jugoslavenske
akademije XVIII., p. 114.).
6
Za povjest D j a k o v a i Vukovske upanije u vrijeme turskoga vladanja vidi ove
izvore i zbornike: F e r m e n d i n E . , A c t a Bosnae, Zagrabiae 1882., p. 309. i dalje; Fer
mendin, Chronicon observantis provinciae Bosnae Argentinae, (Starine jugoslavenske aka
demije X X I I . , p. 2667.); Raki F r . dr., Opis bosanskoga paalika iz X V I I . vieka (Sta
rine X I V . , p. 175191.); Batini M . N . , Nekoliko priloga k bosanskoj crkvenoj povijesti
(Starine XVII., p. 77150.); Smiiklas T . , Spomenici o Slavoniji u X V U . vijeku (1640.
do 1702.). U Zagrebu 1891. kao drugi dio djela: Dvijesto-godinjica oslobodjenja Sla
vonije. O povijesti d j a k o v a k e biskupije nakon izgona T u r a k a vidi r a z p r a v u : Ho-
dinka A. dr., T a n u l m n y o k a b o s n y k - d j a k o v r i p s p k s e g trtenetebl (Prilozi k po-
vjesti b o s a n s k o - d j a k o v a k e biskupije). Budapest 1898. (izdanje ugarske akademije zna
nosti).