ARBITRAA Postupak se moe sastojati od pismenog i od usmenog dijela.
U arbitrai pismeni dio
Meunarodna arbitraa (izabrano sudovanje) je rjeavanje sporova izmeu drava i
drugih me. subjekata odlukom arbitara koje su strane izabrale i koji izriu obveznu i u
pravilu konanu presudu.
Neki pisci smatraju da je arbitraa uvijek suenje na temelju potivanja prava. Juraj
Andrassy, koji je u tom miljenju nastojao biti dosljedan, zbog toga je uveo pojam
izravnanje za sporove u kojima tijelo imenovano od strana u sporu izrie obveznu
presudu na izvanpravnoj osnovi, a kojom za njih propisuje novo pravno ureenje
njihovih buduih odnosa.
Arbitrana tijela
Moderno arbitrano rjeavanje sporva poinje od britansko-amerikog ugovora (Jay
Treaty) iz 1794. o rjeavanju sporova porizalih iz rata za ameriku neovisnost. Od
poetka 19. st. ulogu arbitra vre sljedea tijela i pojedinci:
1. Jedinstveni arbitri to su bili vladari treih drava
koje su imenovale strane.
2. Mjeovita vijea ta se vrsta arbitrae pojavila
krajem 18. st. i to u obliku paritetnih diplomatskih
vijea. svaka strana imenovala je po jednog
predstavnika, i oni su teili nagodbi prije nego
odluci zasnovanoj na pravu. Ako se nisu moguli
nagoditi, spor su upuivali arbitru pojedincu.
3. Arbitrani tribunali sastavljeni su od neovisnih i
nepristranih strunjaka te se redoviteo sastoje od
neparnog broja lanova, 3 ili 5, a rjee vie.
4. Pokuaji organizirane arbitrae; Stalni arbitrani
sud nije stalni sudbeni organ. Osnovan je
Hakom konvencijom o mirnom rjeavanju
sporova iz 1899. a danas djeluje po propisima
istoimene Hake konvencije iz 1907. Stalni ured
obavlja tehnike poslvoe a strane sastavljaju
arbitrani zbor za svaki spor posebno.
Arbitrana komisija Konferencije o bivoj Jugoslaviji ustanovljena je Deklaracijom o
Jugoslaviji koju su usvojili ministra vanjskih poslova EZ 1991. Njeno osnivanje i
nadlenost prihvatile su vlade jugoslavenske Federacije i svih republika bive
Jugoslavije, odazivajui se pozivu da sudjeluju u radu Konferecije, koja je poela u
Haagu u rujnu te godine. Njena se djelatnost svela na izricanje savjetodavnih miljenja
na zahtjev supresjedatelja ili Vijea ministara Europske zajednice. Izrekla je 15
miljenja o razliitim pitanjima proizalim iz raspada bive Jugoslavije. Dokidanjem
Me. konferecije o bivoj Jugoslaviji nakon sklapanja Daytonskog sprazuma krajem
1995., prestala je djelovati.
Osnova arbitrae
Meunarodna arbitraa zasniva se iskljuivo na dobrovoljnom pristanku strana na taj
nain rjeavanja spora. Pristanak uvijek podrazumijeva preuzimanje obveze na izvrenje
izreene presude u dobroj vjeri i u cijelosti.
Pristanak na arbitrau moe se dati za ve postojei spro (prigodna ili izolirana arbitraa)
ili glede sporova koji meu strankama ugovora mogu nastati u budunosti
(institucionalna arbitraa). Taj drugi oblik se moe stipulirati u posebnim dvostranim ili
mnogostranim ugovorima o rjeavanju buduih sporova, i pri tom ga, ovisno o vrsti
spora, kombinirati s nekim drugim oblicima rjeavanja. Mogue je predvidjeti i vie
uzastopnih postupaka rjeavanja za sve vrste sporova, npr. najprije pregovore, potom
mirenje, te arbitrau kao konano sredstvo. Pristanak se moe dati i u obliku tzv.
arbitrane klauzule u mnogostranim i dvostranim ugovorima o bilo kojem predmetu,
prema kojoj e se sporovi o primjeni ili tumaenju tih ugovora rjeavati putem arbitrae.
Pristanak na arbitrau za ve postojei spor izraava se arbitranim kompromisom
(pristatnom pogodbom). Ali ni arbitrani kompromis nije nita drugo do meunarodni
ugovor koji se ravna po naelima iz Beke konvencije iz 1969. Njime strane odreuju
predmet spora i nain imenovanja arbitra ili arbitranog tribunala. Kompromis, nadalje,
moe sadravati osnovu na temelju koje e arbitar presuditi spor, pravila postupka, rok
za izricanje presude, jezik postupka i presude i dr.
Odredbe kompromisa i ugovora o arbitrai obvezuju arbitre. Njihove nejasnoe i
praznine arbitri popunjavaju posezanjem za opim naelima prava i obiajnim pravom
izgraenim u praksi.
Za pravovaljanost arbitrae odluujua je valjanost kompromisa ili ugovora o arbitrai
(npr. da nije protupravno nametnut jednoj ili obima stranama u sporu, ili da nije istekla
njegova vanost). Njegova nitavost ili prestanak vanosti moe uzrokovati nitavost
arbitrae. Ipak, ako stranke zajedniki ustanove tribunal i sudjeluju u postupku, to se
moe protumaiti da su dale svoj naknadni preutan pristanak na arbitrau (forum
prorogatum), ak ako je kompromis i prestao vrijediti.
Arbitar e se sam proglasiti nenadlenim ili e ograniiti svoju nadlenost kada za to
nae opravdanje. Zloupotrebe u tom pogledu imale bi za posljedicu prekoraenje
nadlenosti arbitra i nitavost abritrane presude.
Mjerodavna pravila za odluivanje u sporu
Kompromis moe propisati materijalna pravna pravila ad hoc, primjenom kojih e
arbitar presuditi spor. Do tog dolazi rijetko.
Kompromis moe uputiti arbitra na primjenu me. prava, to otklanja mogunost
praznina u pravu koje treba primjeniti.
Kompromis moe uputiti na naela pravinosti, naela pravinosti i prava, na apsolutnu
pravinost, ili na odluivanje ex aequo et bono. Arbitar e pri odluivanju potivati
imperativna pravila oeg me. prava (jus cogens) i steena prava treih drava, a ovisno
o tumaenju domaaja svoje vlasti odluiti e u kojoj e mjeri u izricanju pravde
odstupiti od subjektivnih steenih prava strana.
Kompromis moe zatraiti od tribunala da propie budue pravno ureenje za odnose
meu stranama (izravnanje). Tada e njegova vlast u sutitni biti ista kao kad odluuje
ex aequo et bono.
Ako kompromis ne predvia nikakve odredbe o osnovi odluivanja, to podrazumijeva
da su ga strane ovlastile da njihov spor rijei na temelju opeg me. prava.
Predmet spora
Predmet spora odreuje se kompromisom i arbitar ga ne smije prekoraiti. O svim
spornim tokama arbitar u presudi mora donijeti odluku.
Postupak
Ukoliko strane nisu propisale pravila postupka u kompromisu, one mogu arbitra uputiti
na takva ve pripremljena pravila.
Drei se propisa kompromisa ili ugovora o arbitrai, arbitar e sam nadopuniti sva
pravila postupka koja mu propiu strane, ili e ih po odluci strana sam propisati prije
poetka rasprave.
postupka je obvezan, a usmeni samo po sporazumu strana ili ako arbitar odlui o
njegovoj neophodnosti.
Svaka strana pred tribunalom je zastupljena sa agentom. Agent je slubeni predstavnik
svoje vlade i on prenosi poruke izmeu tribunala i vlade. Izjave agenta, ili po njegovu
odobrenju izjave savjetnika i odvjetnika, obvezuju njegovu dravu. Osim agenta, svaka
strana u sporu moe u postupku biti zastupljena s potrebnim brojem savjetnika i
odvjetnika.
U sluaju institucionalne arbitrae postupak se moe pokrenuti tubom koja se upuuje
tribunalu nakon to ga strane ustanove, te suprotnoj strani.
Strane u pismenom dijelu postupka dune su formulirati svoje zahtjeve i protuzahtjeve.
Usmeni postupak, vodi presjednik ili nadarbitar. Taj se postupak u naelu vodi uz
iskljuenje javnosti, osim ako tribunal uz pristanak strana ne odlui drukije. O tijeku
usmenog postupka vodi se zapisnik kojeg potpisuju predsjednik i tajnik tribunala.
U usmenom postupku agenti, savjetnici i odvjetnici obrazlau zahtjeve strana, a na
zahtjev lanova tribunala daju potrebna objanjenja. Obavlja se i sasluanje svjedoka i
vjetaka predloenih strana i onih koje je tribunal pozvao proprio motu. Izvode se i
dokazi.
Presuda
Presuda se donosi veinom glasova lanova tribunala. Potpisuju je predsjednik i svi
lanovi tribunala. Ako lanovi koji su glasovali protiv odbiju potpisati presudu, to se
konstatira u njenom tekstu, ali ne utjee na njenu valjanost. Presuda mora sadravati
obrazloenje na kojem je zasnovana.
Presuda se izrie na javnoj sjednici u prisutnosti strana. Ako se to ne uini, slubeno se
notificira stranama. Od trenutka izricanja ili notifikacije ona pravno obvezuje strane.
Arbitrana presuda rjeava spor konano, osim ukoliko se strane nisu unaprijed
dogovorile o mogunosti priziva nekom drugom tijelu, to se dogaa iznimno rijetko.
Strane su na temelju pristanka datog za arbitrao rjeavanje due presudu izvriti u
dobroj vjeri i u cijelosti. Presuda obvezju samo strane u sporu i za sluaj koji je rjeila
(sententia jus facit inter partes).
Sporedni (incidentni) postupci
U tijeku arbitranog postupka ili po njeogu okonanju, tribunal moe uz pristanak strana
doputati neke sporedne postupke.
Uz pristanak strana tribunal bi mogao dopustiti, iako to nije duan uiniti, intervenciju
treih drava u parnicu. U takvom sluaju presuda bi obvezivala i dravu interventa.
Strane mogu unaprijed predvidjeti mogunost revizije presude na temelju naknadno
utvrenih injenica koje strana koja se na njih poziva nije znala do izricanja presude, a
neznanje se ne moe pripisati njenom nemaru. Nove injenice moraju biti takve naravi
da bi utjecale na odluku tribunala. Takva strana duna je uputiti zahtjev za reviziju
presude istom tribunala im je doznala za te injenice.
MEUNARODNI SUD U HAAGU I OSTALI STALNI SUDSKI ORGANI
PREGLED STALNIH MEUNARODNIH SUDBENIH TIJELA
Sve meunarodne sudove, bive i sadanje, moemo svrstati u 2 iroke skupine.
1. sudovi osnovani za rjeavanje svih vrsta me. sporova koje drave
pred njih iznesu.
a) Prvi takav stalni sud u povijesti, Centralnoameriki sud, bio je regionalne naravi.
Osnovan je Konvencijom iz 1907. na rok od 10 godina, koji se treba produivati.
b) l. 14. Pakta Lige naroda predvidio je osnivanje Stalnog suda meunarodne pravde.
c) Meunarodni sud u Haagu osnovan je Poveljom UN-a, a Statut Suda sastavni je dio
Povelje.
2. Nakon II. svjet. rata me. ugovorima osnovano je vie stalnih me.
sudova sa specijaliziranom nadlenou. U pravilu, ta su sudbena tijela otvorena samo
dravama strankama tih ugovora ili fizikim i pravnim osobama iz tih drava stranaka.
a) Europski sud za ljudska prava sa sjeditem u Strasbourgu (Francuska), osnovan je
Europskom konvencijom za zatitu ljudskih sloboda i temeljnih sloboda iz 1950.
b) Meuameriki sud za ljudska prava sa sjeditem u San Joseu (Kalifornija), osnovan
je Amerikom konvencijom za ljudska prava iz 1969.
c) Sud Europskih zajednica, prvobitno je bio osnovan kao Sud Europske zajednice za
ugljen i elik 1951.. Sjedite mu je u Luxemburgu. To je glavno sudbeno tijelo dananje
EU. Ujedinjuje mnogobrojne sudbene funkcije u Uniji, a izmeu ostalih, moe rjeavati
i sporove izmeu drava lanica Unije.
d) Meunarodni tribunal za pravo mora sa sjeditem u Hamburgu predvien je
Konvencijom UN-a o pravu mora iz 1982., a utemeljen je 1996.
3. U okviru me. organizacija, ili za vie njih zajedno, djeluju
administrativni tribunali koji odluuju o radnopravnim sporovima izmeu organizacija
i njihovih djelatnika ili osoba s kojima su sklopile ugovore o radu. Najvaniji su
Administrativni tribunal UN-a, te Administrativni tribunal Meunarodne organizacije
rada koji opsluuje i neke druge specijalizirane ustanove UN-a.
4. Od nabrojenih treba izdvojiti 2 me. kaznena tribunala, osnovana
rezolucijom Vijea sigurnosti UN-a. Meunarodni kazneni tribunal za bivu
Jugoslaviju, osnovan je rezolucijom 827. iz 1993, a Meunarodni kazneni tribunal za
Ruandu rezolucijom
MEUNARODNI SUD U HAAGU
Sastav i funkcije Suda: To je glavni sudbeni organ UN-a. Sastoji se od 15 sudaca
izabranih na rok od 9 godina u sloenom postupku izbora paralelno u Opoj skuptini i
u Vijeu sigurnosti, s popisa kandidata.
Kandidati za suce moraju imati preduvjete koji se trae za imenovanje na najvie
sudake slube u zemlji koja ih predlae ili da uivaju ugled pravnika u polju
meunarodnog prava. Svake tree godine obnavlja se treina sudakog zbora od po 5
sudaca. Po isteku mandata od 9 godina ista osoba moe ponovo biti birana za suca.
Suci su do isteka njihova mandata nesmjenjivi, osim ako su po jednoglasnom miljenju
ostalih sudaca prestali ispunjavati traen uvjete. Suci mogu dati i ostavku na svoj poloaj
prije isteka mandata.
U vrenju svoje slube suci uivaju diplomatske povlastice i izuzea. Oni ne mogu vriti
nikakve politike, upravne ili sline funkcije, niti u bilo kojem sporu mogu djelovati kao
agenti, savjetnici ili odvjetnici.
Suci draljani svake od strana u sporu u kojem odluuje Sud zadravaju pravo
sudjelovanja u odluivanju. Ako u svom zboru Sud nema dravljane jedne ili obiju
strana u sporu, svaka takva drava moe imenovati suca ad hoc koji sudjeluje samo u
toj parnici.
Sud bira svog predsjednika i podpredsjednika izmeu svojih lanova na 3 godine. Oni
se mogu ponovo izabrati. Sud imenuje svog tajnika i moe se pobrinuti za imenovanje
drugih potrebnih djelatnika. U naelu Sud vri svoje djelatnosti u punom sastavu.
Kvorum od devetorice dostaje za sastav Suda.
Sud moe ustanovljavati vijea od najmanje 3 suca za rjeavanje odreenih vrsta
predmeta. Na zahtjev obiju strana, Sud moe ustanoviti vijee za rjeavanje odreenog
spora. Presuda koju je izreklo vijee vrijedi kao da ju je izrekao Sud.
Svake godine Sud sastavlja vijee od 5 sudaca za tzv. sumarni (brzi) postupak, kada
stranke to zahtijevaju. Do sada nije bilo takvih zahtjeva.
Sjedite Suda je u Haagu (Nizozemska), ali moe zasjedati i vriti svoju djelatnost
drugdje, kada to smatra poeljnim. Slubeni jezici Suda su francuski i engleski.
Sud obavlja 2 funkcije. U parnicama izmeu drava izrie presude koje su obvezujue
za strane. Izrie i savjetodavna miljenja o pravnim pitanjima koja mu moe postaviti
neki organ ili ustanova me. organizacije koji su Poveljom ili u skladu s njenim
propisima, ovlateni da ih trae.
Parnini postupak: Strane u parnicama mogu bit samo drave. Bez pristanka strana,
Sud nema nadlenost u sporovima izmeu drava stranaka njegova Statuta. S obzirom
da je statut Suda sastavni dio Povelje, sve drave lanice UN-a u isto vrijeme su i stranke
Statuta.
Sud moe odluivati i u parnicama u kojima jedna ili obje drave nisu stranke Statuta.
Takva drava duna je kod tajnika Suda deponirati pismenu izjeavu kojom prihvaa
nedlenost Suda u skladu s Poveljom UN-a i pod uvjetima propisanima Statutom i
Poslovnikom Suda. Ona se obvezuje da e u dobroj vjeri izvriti odluke Suda i da
prihvaa sve obveze lana UN-a, te je duna snositi trokove parnice.
Statut predvia i jednostrano prihvaanje nadlenosti Suda za budue sporove sa
svakom drugom dravom koja je prihvatila istu obvezu. Rije je o tzv. fakultativnoj
klauzuli, temeljem koje su u prolosti rjeavani brojni sporovi pred Sudom ili pred
predratnim Stalnim sudom me. pravde.
Temeljni propisi o parninom postupku predvieni su u Statutu Suda. Detaljni propisi
sadrani su u Poslovniku kojeg donosi sam Sud. Posljedni Poslovnik koji je danas na
snazi, Sud je usvojio 1978.
Postupak pred Sudom moe se zapoeti notifikacijom Sudu kompromisa obiju strana
(kada se radi o ve postojeem sporu), ili tubom. U tubi se mora naznaiti tuitelj,
tuena strana, predmet spora, te koliko je mogue osnova nadlenosti Suda. Tajnik Suda
e tubu odmah proslijediti tuenoj dravi.
Svaka od strana mora imenovati svog agenta kojem Sud upuuje sve spise o sporu i koji
pred Sudom zastupa odnosnu dravu u toj parnici. Agentu mogu pomagati savjetnici ili
odvjetnici koje imenuje odnosna drava.
Ako Sud ne zasjeda, odluke o parninim radnjama donosi predsjednik ili osoba koja vri
tu dunost. Postupak se sastoji od pismenog i usmenog dijela.
Incidentni postupci prije ili u tijeku pismenog postupka: Stranke mogu na samom
poetku postupka postavljati neke zahtjeve Sudu u tzv. incidentnim postupcima.
Svaka strana moe pisanim putem od Suda zahtjevati izricanje privremenih mjera. Te
mjere mogu se traiti na samom poetku postupka, dok Sud jo nije utvrdio svoju
nadlenost, ali se prema Poslovniku Suda, mogu podnositi tijekom itavog postupka.
Ako Sud ne zasjeda, predsjednik Suda moe ga hitno sazvati ili ak sam predsjednik
moe naloiti privremene mjere koje smatra potrebnima. O zahtjevo o privremenim
mjerama u pravilu se saziva usmena rasprava.
Sud moe naloiti privremene mjere po slubenoj dunosti, a moe naloiti i mjere koje
odnosna strana nije zahtijevala. Sve do izricanja konane presude, svaka od strana moe
zahtijevati od Suda ukidanje ili izmjenu privremenih mjera, ukoliko su se okolnosti
izmijenile.
Svaka od strana u sporu moe Sudu izloiti prethodne prigovore kojima osporava
njegovu nadlenost ili opravdanost tube.Taj se postupak najprije afirmirao u praksi
Suda. Danas je ogranen, samo na osporavanje nadlenosti Suda ili opravdanosti tube.
U me. pravosuu taj je postupak je naroito vaan kako bi se sprijeilo da neka drava
bude protiv svoje volje uvuena u parnicu temeljem naela forum prorogatum, kada
prije toga nije prihvatila nadlenost Suda za spor u pitanju.
Podnoenjem prethodnih prigovora suspendira se postupak o predmetu (meritumu)
spora. Nakon to ih primi, Sud odreuje suprotnoj strani rok za podnoenje pismenih
opservacija. U pravilu se, potom zakazuje usmena rasprava samo o tim prigovorima. Na
koncu tog postupka Sud izrie presudu. Presudom Sud moe u cijelosti usovjiti
prethodne prigovore i proglasiti se nenadlenim. U tom sluaju okonava se postupak o
predmetu spora. Ako Sud u presudi odbaci sve ili neke prethodne prigovore, ili ako
zakljui da oni u svojoj biti nisu prethodnog karaktera, utvrdit e rokove za nastavak
pismenog postupka o meritumu spora.
Intervencija u postupku: Statu Me. suda predvia intervenciju treih drava u
nekoj parnici po dvjema razliitm osnovama:
a) Ako koja drava smatra da je u toj parnici za nju u pitanju interes pravne
naravi, moe uputiti Sudu zahtjev za intervenciju. O tom zahtjevu
odluuje sud. Tu se dakle, ne radi o nikakvom pravu na intervenciju,
nego tek o mogunosti da je se zatrai. U sluaju da se takav zahtjev
usvoji, pitanje je u kojoj e mjeri i hoe li izreena presua obvezivati i
interventa. Sud je, meutim, do sada odbijao sve zahtjeve za
intervencijom po toj osnovi kojima su se obje parnine strane
suprostavljale, a nije bilo druge osnove zajednike nadlenosti Suda.
b) Kad god se radi o tumaenju ugovora kojeg su stranke i druge drave
osim parninih strana, svaka od njih u parnici ima pravo
intervenirati.Ukoliko se poslui tim pravom, tumaenje ugovora
sadrano u presudi jednako je i za nju obvezatno.U ovom sluaju radi se,
dakle, o pravu na intervenciju u parnici.
Pismeni postupak: Taj dio postupka obuhvaa priopenje spomenice, odgovora, i
prema potrebi, protuodgovora (replike i duplike), kao i svih dokaznih spisa i isprava
Sudu i strankama. Sva priopenja dostavljaju se putem tajnika Suda suprotnoj strani.
Svojim zakljucima Sud utvruje rokove za podnoenje svakog parninog pisma.
U svakom trenutku Sud moe odluiti da spoji dvije ili vie parnica u jednu. To se
dogaa kada dvije drave tue treu, a predmet spora je u biti isti. tada se vodi
jedinstvena rasprava, a parnica se okonava jedinstvenom presudom. Tada oba tuitelja
imenuju zajednikog suca ad hoc.
Spomenica obuhvaa: izlaganje relevantnih injenica, izlaganje o primjenljivom pravu,
te zakljuke. Odgovor na spomenicu obuhvaa: priznanje ili osporavanje inejnica
izloenih u spomenici i u sluaju potrebe, izlaganje dopunskih injenica, opservacije na
prikaz primjenljivog prava, te zakljuke. Ako ih Sud odobri, replika i duplika trebaju
obrazloiti toke o kojima se strane jo nisu sloile.
Usmeni postupak: U usmenom postupku Sud sasluava svjedoke i vjetake, te
agente, savjetnike i odvjetnike strana. Raspravu vodi predsjednik ili ako je on sprijeen,
potpredsjednik ili najstariji prisutni sudac. Za razliku od arbitranog postupka, rasprave
su javne osim ako Sud odlui drukije ili obje strane zahtijevaju da se javnost iskljui.
O svakoj se raspravi vodi zapisnik koji potpisuju tajnik i predsjednik.
Sud moe ak i prije poetka usmene rasprave traiti od agenata strana da preloe svaku
ispravu i da daju svako objanjenje. Svako odbijanje ustanovljuje se zapisniki.
Prije otvaranja raprave svaka od strana priopuje tajniku Suda dokazna sredstva koja e
predloiti Sudu, sa spiskom svjedoka i vjetaka. Kopija tog priopenja dostavlja se
suprotnoj strani. Su moe svakog asa povjeriti istragu ili vjetaenje svakoj osobi,
zboru, uredu ili komisiji ili tijelu po svom izboru. Pozvanim svjedocima i vjetacima
pitanja mogu postavljati suci i zastupnici svake od strana.
Sve do okonanja usmenog postupka strane izlau svoje teze. Na kraju posljednjeg
izlaganja agent svake od strana izlae zakljuke svih izlaganja bez ponavljanja
argumenata. U tijeku itave rasprave Sud moe naznaivati toke ili pitanja koja valja
posebno razmotriti.
Presuda: Po okonanju usmene rasprave Sud se povlai na tajno vijeanje da bi
usvojio presudu.
Presuda se donosi veinom glasova sudaca koji su sudjelovali u parnici. U sluaju
podjele glasova odluuje glas predsjednika ili onog koji ga zamjenjuje. Presuda mora
biti obrazloena.
Presuda se izrie u javnoj sjednici, nakon to su agenti strana propisno obavjeteni.
Potpisuju je predsjednik i tajnik Suda. Presuda je konana i bez priziva, ali je obvezatna
samo za strane spora i za sluaj koji je rijeila.
Svaki se lan UN-a, Poveljom povezao da e prihvatiti odluku Me. suda u svakom
sporu u kojem je strana.
Incidentni postupci nakon izricanja presude:
a) Tumaenje presude u sluaju spora o znaenju i domaaju presude,
Sudu pripada pravo da je tumai na zahtjev svake od strana. Zahtjev sudu
moe uputiti svaka strana jednostrano, ili ga obje mogu podnijeti putem
kompromisa.
b) Revizija presude moe se zahtijevati samo na temelju naknadnog
otkria neke injenica takve naravi da bi odluno djelovala u odluivanju
Suda, a koji je prije izricanja presude bila nepozanta Sudu i stranci koja
trai reviziju, a da pri tom ona to neznanje nije skrivila.
Zahtjev mora sadravati pojedinosti o navedenim uvjetima na temelju
kojih se trai revizija. Uz njega se po potrebi prilau dokumenti.
Suprotna strana ima pravo izloiti svoj pisani komentar na taj zahtjev.
Zahtjev za reviziju treba postaviti najkasnije u roku od 6 mjeseci nakon
otkria nove injenice. Meutim, nikakav zahtjev se ne moe postaviti
po isteku roka od 10 godina od izricanja presude.
Ako Sud prihvati zahtjev za reviziju, odreuje rokove za dalji pismeni i
usmeni postupak koga smatra potrebnim prije donoenja konane
presude o reviziji prijanje presude.
Savjetodavni postupak: Druga funkcija Me. suda je izricanje savjetodavnih
miljenja. Ta miljena od Suda ne mogu traiti drave. Mogu ih zatraiti Opa skuptina
i Vijee sigurnosti o svakom pravnom pitanju, te drugi organi ili specijalizirane ustanove
UN-a koje Opa skuptina na to ovlasti, i to o pravnim pitanjima koja se pojave u okviru
njihovih djelatnosti.
Pisani podnesak mora precizirati pravno pitanje koje se postavlja Sudu. Upuuje se
putem glavnog tajnika UN-a ili najvieg dunosnika u ustanovi koja ga je ovlatena
uputiti.
Tajnik Suda smjesta priopuje taj podnesak svim dravama koje imaju pravo pojaviti se
pred Sudom kao strane, kao i svim me. organizacijama koje po miljenju Suda mogu
dati obavjetenja o pitanju.
U vrenju svoje savjetodavne funkcije Sud se vodi i propisima Statutua i njegova
Poslovnika koji se primjenjuju u parnicama, u mjeri u kojoj Sud to smatra umjesnom.
Sud pazi je li savjetodavno miljenje zatraeno glede nekog pravnog pitanja koje je
predmet nerijeenog spora izmeu dviju ili vie drava. U takvom sluaju te drave
moe na njihov zahtjev ovlastiti da imenuju suce ad hoc, kao kad se radi o parninom
postupku.
Nakon pismenog postupka Sud odluuje o umjesnosti usmene rasprave. Ako je zakae,
predstavnici drava i organizacija koje su podnijele pisane podneske, mogu na njoj
obrazloiti svoje stavove.
Savjetodavna miljenja usvajaju se u tajnom vijeanju jednako kao i presude. Uz njih
suci mogu prilagati svoja posebna i odvojena miljenja ili deklaracije.
Kontroverzno je pitanje pravnog domaaja savjetodavnih miljenja koja izrie Sud i to
samo na pravna pitanja. I dok bi strane u nekoj parnici mogle ovlastiti Sud da izrekne
presudu ex aequo et bono, ne postoji mogunost da Sud izrie savjetodavna miljenja
na pitanja koja nisu pravne naravi, ili da na njih daje izvanpravne odgovore. Sud ak
moe odbiti dati miljenje na pitanja za koja on ocijeni da nisu pravne naravi ili da nisu
u djelatnosti organa ili ustanove koja ga je zatraila. Ali takvu odluku mora obrazloiti
pravnim argumentima.