Professional Documents
Culture Documents
Knjiga Pcelarstvo PDF
Knjiga Pcelarstvo PDF
dr Neboja Nedi
PRAKTIKUM IZ PELARSTVA
Godina osnivanja
1954
Urednik
Dr Sneana Trivunovi, vanredni profesor,
Direktor departmana za stoarstvo,
Poljoprivredni fakultet u Novom Sadu
Tehniki urednik
Ivan Spasojevi
Lektor
Milena Opai, profesor knjievnosti i srpskog jezika
Recenzenti
Dr Zlatko Pukadija, redovni profesor,
Sveuilite Josipa Jurja Strossmayera
Poljoprivredni fakultet u Osijeku
Izdava
Univerzitet u Novom Sadu, Poljoprivredni fakultet, Novi Sad
tampa:
Tira: 20
1.1. OPRAIVANJE
Opraivanje (polinacija) predstavlja prenoenje polenovih zrna iz antera
na ig tuka. Prema poreklu polenovih zrna koja se koriste u opraivanju
razlikuju se dva tipa opraivanja: samoopraivanje i stranoopraivanje
(Milatovi i sar., 2011).
Biljke se prema nainu opraivanja mogu podeliti na:
a) anemofilne (prenoenje polena obavlja se vetrom)
b) entomofilne (prenoenje polena obavljaju insekti, slepi mievi, ptice
(kolibri) i druge ivotinje).
Orah, leska i pitomi kesten su anemofilne vrste, skoro sve ostale vone
vrste su entomofilne (Velikovi, 2014). Najvei znaaj u opraivanju
jabuastih i kotiavih voaka ima medonosna pela (Cerovi i Mii, 1996).
Ako se u istom cvetu nalaze pranici i tuak, takav cvet naziva se
dvopolan ili hermafroditan. Ovakav cvet ima veina vonih vrsta: jabuaste,
kotiave ili jagodaste voke. Ukoliko cvetovi imaju samo pranike ili samo
tuak nazivaju se jednopolni (npr. orah, leska). Cvetovi koji nose pranike su
muki, a cvetovi koji nose tuak su enski.
Kod jednopolnih biljaka mogu se razlikovati dva sluaja:
a) ako se muki i enski cvetovi nalaze na istoj biljci onda se one nazivaju
jednodomim biljkama (npr leska ili orah);
b) ako se muki i enski cvetovi nalaze na razliitim biljkama onda se one
nazivaju dvodomim biljkama (npr. aktinidija)
Prema nainu opraivanja mogu se razlikovati:
a) Samoopraivanje, proces gde se biljke oprauju sopstvenim polenom
kada polen jednog cveta dospe na ig tuka istog cveta ili kada polen
jednog cveta dospe na ig tuka drugog cveta iste biljke ili iste sorte;
2
b) Unakrsno opraivanje (alopolinacija) je proces gde se polen sa jedne
biljke prenosi na ig tuka druge biljke ili sorte (Mii, 2004). Ovaj
proces se naziva jo i stranoopraivanje ili interpolinacija.
Uspeno opraivanje je uslov za oploenje. Kada jajna elija postane
potpuno razvijena i sposobna za oploenje ig tuka postaje spreman za prijem
polena (muke polne elije). Polenovo zrno koje u to vreme dospe na ig tuka
poinje da klija u polenovu cev koja raste i dospeva do embrionove kesice. U
trenutku kada vrh polenove cevi stigne do embrionove kesice iz nje izlaze dve
spermatine elije, od kojih se jedna spaja sa jajnom elijom. Spajanje
spermatine elije sa jajnom elijom naziva se oploenje. Da bi dolo do
oploenja neophodni su odgovarajui bioloki uslovi kao to su funkcionalna
sposobnost iga u vreme opraivanja, dobra klijavost polena, kompatibilnost -
podudarnost izmeu polena i tuka i funkcionalna sposobnost embrionove
kesice u momentu kada do nje dospe polenova cevica. Za uspenu oplodnju
voaka neophodni su i povoljni meteoroloki inioci, a medju njima najvei
znaaj imaju temperatura i vlanost vazduha. Za klijanje polena i uspeno
oploenje optimalna temperatura je u granicama od 21-25oC i relativna vlanost
vazduha od 60-80% (Stankovi i Jovanovi, 1990; Velikovi, 2014). Navedeni
ekoloki uslovi pogoduju opraivakoj aktivnosti medonosne pele.
Samoopraivanje obezbeuje oplodnju i rodnost kod samooplodnih
(autofertilnih) voaka. Ono ne obezbeuje oplodnju i rodnost kod
samobesplodnih (autosterilnih, autoinkompatibilnih) voaka. Pri
samoopraivanju kod samobesplodnih sorti voaka ne dolazi do samooploenja
i obrazovanja i razvoja ploda. Samobesplodne sorte voaka se ne mogu gajiti u
jednosortnim zasadima, ve im se moraju obezbediti sorte opraivai. Transfer
polena izmeu sorte opraivaa i sorte voaka za proizvodnju plodova obavlja
se putem posrednika insekata (entomofilija). Najvaniji insekt u ovom procesu
transfera polena je medonosna pela (Apis mellifera L.).
Unakrsno opraivanje obezbeuje oplodnju i rodnost u grupi meusobno
seksualno kompatibilnih-podudarnih (interfertilnih) sorti voaka (sve sorte jabuke
zahtevaju unakrsno opraivanje). Ova vrsta opraivanja ne obezbeuje oplodnju i
rodnost u grupi meusobno besplodnih (intersterilnih) sorti voaka. Pojava
intersterilnosti je karakteristina za brojne sorte trenje i kruke.
Samooplodne vone vrste su: veina sorti kajsije i breskve, ljive,
vinje, pojedine sorte trenje, jagode, maline, kupine, orah.
Stranooplodne su skoro sve sorte jabuke, kruke, badema i veina sorti
trenje.
Postoje i vrste ili sorte, kao to je to sluaj u voarstvu, koje mogu formirati
plodove bez oploenja. Tada se radi o jednom od dva osnovna naina razvoja
ploda bez oplodnje: partenokarpija ili apomiksis.
3
Slika 1. Uzduni presek cveta Slika 2. Medonosna pela
(modifikovano po Bulatoviu, 1979) na cvetu jabuke
1. pranik; 2. antera; 3. prani koni; 4. ig tuka; 5.
stubi; 6. plodnik; 7. tuak; 8. krunini listi; 9.
aini listi; 10. nektar.
4
sekundarna atraktantna svojstva. Sa druge strane pele su dobile siguran
izvor hrane. U primarne atraktante biljaka spadaju nektar i polen. U grupu
sekundarnih atraktanata mogu se ubrojiti oblik, veliina, boja i miris cveta.
Pored ovih faktora na posetu medonosne pele cvetovima gajenih biljaka
mogu uticati: duina cvetanja vrste ili sorte, udaljenost pelinjih drutava od
medonosne pae, jaina pelinjeg drutva, udaljenost vode, klimatski uslovi,
prisustvo samoniklih i medonosnih korovskih biljaka.
5
Slika 3. Pela na cvetu bele deteline Slika 4. Konica sa pelama u
zasadu jabuke
7
1.2.4. Optimalna udaljenost pelinjih drutava od
gajenog zasada
Mehanizam kojim pele odreuju udaljenost medonosne pae nije do
kraja razjanjen. Postoje razliita objanjenja, a hipoteze o potronji energije i
optika hipoteza se najee koriste da objasne odluku pela za sakupljanjem
hrane sa razliite udaljenosti.
Hipoteza o potronji energije se zasniva na izboru pela radilica da
sakupljaju hranu na razdaljini za koju se opredeljuju na osnovu odnosa energije
koja je potrebna za povratni let do biljaka i koliine energije sakupljene hrane.
Ako razdaljina do lokacije sa paom iznosi 1 km peli je potrebno 6,7 minuta za
povratni let i to bi je kotalo sakupljenog nektara iz 267 cvetova deteline. Ako
ima bolje isplativ izvor nektara (blii konici sa relativno istom energetskom
vrednou nektara) medonosna pela se odluuje za taj izvor hrane. Medonosna
pela ima jau sklonost da u potrazi za hranom poseuje biljke du reda u
zasadu nego da poseuje biljke izmeu redova.
Optika hipoteza razmatra pretpostavku da pela meri brzinu protoka
pokretne slike iz oka na putu do hrane i koristi je za proraunavanje razdaljine
do nje (von Frisch, 1967, Esch i Burns, 1996). Radilica medonosne pele moe
leteti i do 5983 m od konice. Prosena razdaljina do koje leti radilica podvrste
Apis mellifera carnica koja sakuplja nektar iznosi 1526,1 m, a polenarua
1743 m (Steffan-Dewenter i Kuhn, 2003). Na osnovu ovih podataka jedna
nektarua i polenarua mogu biti zastupljene na teritoriji ija povrina iznosi
187 ha i 238 ha, respektivno.
Raspored konica u polju moe biti razliit i esto je uslovljen
konfiguracijom terena, dozvolom da se konice sa pelama rasporede na
konkretnom terenu i neretko su u suprotnosti sa preporukama za odreenu vrstu
biljaka. Najbolje je da se konice sa pelama postave u malim grupama (3-5
konica) kroz zasad tako da pele izletom pokriju celu povrinu. Na primer ako
su pelinja drutva za opraivanje lubenice postavljena uz ivicu polja sa ovom
kulturom, pele e dva puta ee poseivati cvetove ove biljke u odnosu na
pele iz konica koje su udaljenije od parcele sa ovim povrem. Grupe konica
treba postavljati u cik-cak rasporedu na razdaljini od oko 160 m, to je znatno
bolje nego skoncentrisati konice sa pelama na jednom mestu. Izuzetak od
ovog pravila za raspored konica sa pelama se ini u sluaju da se radi o
Alberti nideri konicama koje su uobiajeno ugraene na vozila (uobiajeno
se radi o 48 konica po vozilu). Tada se pelinja drutva nalaze skoncentrisana
na jednom mestu i postavljaju dublje unutar zasada/parcele (slika 5). Ako
konice sa pelama ne mogu biti smetene unutar zasada/useva one bi trebale
biti postavljene niz vetar, tako da miris cvetova biljke dospe do pela. Lokacije
koje su osunane tokom jutra, ocedne (suve) i zatiene od jakog vetra trebaju
da podstaknu maksimalanu aktivnost pela radilica (slika 6).
8
Slika 5. Opraivanje vinje Slika 6. Medonosna pela na
medonosnom pelom uljanoj repici
10
1.2.6. Jaina pelinjeg drutva
11
1.2.8. Prisustvo samoniklih i korovskih biljaka
Sve biljke koje se nalaze u blizini ili su prisutne na samoj povrini sa
gajenim biljkama (npr. maslaak i dr.), bie u kompeticiji za posetu medonosnih
pela. Ako je identifikovano vee prisustvo nepoeljnih biljaka ija se faza
cvetanja preklapa sa cvetanjem biljaka u gajenom zasadu, za potrebe
opraivanja se mora angaovati vei broj pelinjih drutava. Da bi se izbegli
dodatni trokovi angaovanja veeg broja pelinjih zajednica od optimalnog,
preporuuje se koenje ili zaoravanje samoniklih i korovskih medonosnih
biljaka i usmeravanje posete medonosnih pela na opraivanje i iskoriavanje
gajenih biljaka.
12
Usni aparat pele prilagodjen je za grickanje i srkanje. Odmah nakon
to pela ubaci jezik u cvetnu aicu, dospevajui do nektara sa nektarija, dolazi
do njegovog usisavanja i transportovanja kroz usta i jednjak do mednog eluca.
Medonosna pela je prekrivena brojnim razgranatim hitinskim
dlaicama na kojima se zadravaju polenova zrna, a slue im i za prijem ulnih
nadraaja. Sposobnost da se na telu pele meu hitinskim dlaicama zadravaju
polenova zrna koristi se i pri vetakim nainima nanoenja polena na pele uz
pomo dispenzora.
Ekstremiteti medonosne pele prilagoeni su za sakupljanje polena i na
njima se kao i na telu pele nalaze hitinske dlaice. Na prvom paru nogu nalazi
se aparat za ienje antena koji se sastoji od zubolikog izrataja na golenjai
(tibia) i polukrunog i dlaicama obraslog udubljenja na stopalu (tarsus). Pela
povremeno provlai i isti antene ovim aparatom. Sa unutranje strane prednjih
nogu na golenjai se nalazi etkica za ienje, dok je na stopalu etka za
sakupljanje polena. Na prednjim nogama nalaze se mamuzasti izrataji koji
pelama slue za skidanje polenovih loptica iz polenovih korpica sa zadnjih
nogu (Stanimirovi, 2000).
Na srednjim nogama nalaze se ravne polenske etkice. Srednjim parom
nogu pela brzo skida polen sa glave, grudnog dela i prednjih nogu i prenosi ga
do polenskih korpica na zadnjim nogama.
Sa spoljanje strane golenjae zadnjih nogu nalazi se polukruno
udubljenje na ijim ivicama su ka unutra kruno povijene hitinske dlaice inei
polensku korpicu (corbicula). U ovim korpicama pela do konice transportuje
polen (u vidu polenskih loptica) i propolis. Na unutranjoj strani tarzusa zadnjih
nogu smetene su polenove etkice. One su graene od hitinskih dlaica
postavljenih u 9 redova pod uglom od 45o.. Njih pele koriste u ienju tela, a
posebno srednjih nogu u prenoenju polena do polenskih korpica. Na zadnjim
ekstremitetima smetena je i polenova presa koju izgrauje polenov ealj
(rastellum) i mamuza (arcus).
Krila medonosnoj peli omoguavaju da obie veliki broj cvetova i zato
ona predstavlja efikasnog insekta opraivaa. Sa evolutivnog aspekta postoje
nedoumice da li su se u prolosti krila u poetku razvila od delova nogu ili su
jednostavno izrasla na telu pele i pojavila se kao novi delovi tela. Tehnika
letenja pelama omoguuje da idu od cveta do cveta kratko se zadravajui
iznad njih i olfaktornim ulima ispitujui da li su vredni da se u njima trai
hrana.
Radilica koja sakuplja nektar (nektarua) je manje efikasan opraiva od
pela koje sakupljaju polen (polenarua). U grupi nektarua postoje dve
podgrupe pela. Prva podgrupa nektarua koje slete na cvet i sakupljaju nektar
sa vrha cveta su efikasniji opraivai. ansa da one dou u kontakt sa polenom
je vea u odnosu na drugu grupu pela koje nektar sakupljaju sa strane cveta.
Druga grupa nektarua slee na cvet i jezik gura izmeu kruninih listia u
podnoju pranika, zato ovakve pele nisu dobri opraivai.
13
Selekcijom medonosne pele moe se postii znaajan uspeh u
stvaranju linija pela za sakupljanje polena sa odreene vrste biljaka i time one
postaju i bolji opraivai iste biljne kulture u poreenju sa pelama koje nisu
selekcionisane za ovu namenu (Free, 1970).
Medonosna pela obezbeuje jednovremeno opraivanje i utie na
ravnomernije sazrevanje i berbu plodova ili etvu semena, bolji kvalitet i vei
prinos plodova ili semena po hektaru povrine.
Pitanja:
14
2. ANATOMIJA MEDONOSNE PELE
15
Na glavi medonosne pele nalaze se i oi i to na eonom delu tri prosta
oka (ocelli), namenjena za gledanje u konici i ona uglavnom reaguju na
intenzitet osvetljenja. Sloene oi nalaze se sa strane glave i sastoje se od
velikog broja faceta ili omatidija (ommatidia). Sloene oi pela radilica sadre
od 4000 do 5000, matica od 3000 do 4000 i trutova od 7000 do 8000 omatidija.
Vidno polje svake omatidije je malo i predstavlja samo deli slike, koja
postaje jasna tek kada se sakupi informacija iz svih omatidija sloenog oka i
nastane mozaina slika. Pela je poludaltonista, jer razlikuje belu, plavu i deo
ute boje. Sve ostale boje vidi kao jednu od njih ili sivu, dok crvenu boju vidi
kao crnu. Takodje, pela dobro vidi u ultraljubiastom delu spektra, posebno
kada se reflektuje sa kruninih listia i tada pela nepogreivo prenosi ostalim
pelama informaciju o pravcu i daljini pae. Pela razlikuje oblike, pri emu
veu razliku pravi izmeu komplikovanijih oblika. Ova osobina pela se vrlo
esto upotrebljava i kombinuje sa bojenjem razliitih geometrijskih oblika koji
se stavljaju na prednju stranu konice, u cilju bolje orijentacije pripadajuih
pela i posebno mladih matica koje se vraaju sa svadbenog leta.
Usni aparat medonosne pele prilagoen je za srkanje i grickanje.
Sastoji se od gornje usne (labrum), gornje vilice (mandibula), donje vilice
16
(maxilla) i donje usne (labium). Gornje vilice pele koriste da sa njima raskidaju
pranike, hvataju predmete ili da popunjavaju pukotine propolisom i sl. Donje
vilice u vidu sare tite donju usnu. Donja usna sastoji se od brade (mentum),
podbratka (submentum), jezika (glossa) i para usnenih pipaka. Jezik je
valjkastog oblika i suava se prema kraju. Sastoji se od hitinskih prstenova i
obrastao je dlaicama. Na samom vrhu jezik je kaikasto proiren (labellum) to
medonosnoj peli omoguava uzimanje tene hrane.
Grudi medonosne pele (thorax) nastale su spajanjem tri grudna i
jednog trbunog segmenta, ali se granice izmeu njih ne mogu uoiti. Na
grudima se nalaze i tri para lankovitih nogu, pri emu je prvi par najkrai,
srednji par neto dui, a zadnji par nogu je najdui. Noge se sastoje iz pet
lanaka: kuk (coxa), butni valjak (trochanter), but (femur), golenjaa (tibia) i
stopala (tarsus). Meutim, samo stopalo (tarsus) takoe je graeno iz pet
lanaka od kojih je prvi basitarsus veoma dugaak i etiri manja koja ine
metatarsus. Poslednji lanak stopala noge zavrava se kandicom sa kojom
pela, pogotovo kod prvog para nogu, isti svoje antene. Na samom kraju
stopala nalaze se jastuii napunjeni vazduhom, a koji peli omoguavaju da se
kree po glatkim povrinama.
Prednji par nogu na sebi imaju poseban polukruni izrez obrastao
dlaicama i namenjen ienju antena. Na golenjai prednjih nogu sa unutranje
strane nalazi se i etkica koja pelama slui za ienje oiju, dok na stopalu
imaju etkicu za prikupljanje polena.
Srednji par nogu slian je po grai prvom paru, ali sa dodatkom ostrige
i slui za skidanje i prenoenje votanih ljuspica.
Zadnji par nogu veoma je vaan za sakupljanje polena i u tu svrhu su
golenjaa i prvi lanak stopala posebno graeni. Golenjaa (tibia) je u donjem
delu, sa zadnje strane, udubljena, po ijoj ivici su rasporeene hitinske dlaice i
predstavlja polenovu korpicu (corbicula). U ovim korpicama pele prenose
polenske loptice mase od 15 do 18 mg u konicu. Na gornjem delu prvog
lanka stopala nalazi se mamuza (arcus) kojom pela sakupljeni polen gura u
polenovu korpicu na golenjai.
Na drugom i treem segmentu grudi sa gornje strane, smetena su dva
para krila (prednja i zadnja), koja pelama radilicama omoguavaju da lete
brzinom do 30 km/h i trutovima do 50 km/h. Krila su potpuno spljotene kone
vreice i za vreme mirovanja priljubljena su uz telo pele. Prednja krila su vea
i polaze iz drugog grudnog segmenta, dok su zadnja krila manja i polaze iz
treeg grudnog segmenta. Krila pele su proeta hitinskim nervima i oni su
meusobno spojeni poprenim nervima (bice) i tako se obrazuju elije krila.
Na gornjoj strani zadnjih krila rasporeene su kukice koje se pri uzletanju pele
zakae za lebove donje ivice prednjih krila. Medonosna pela u letu u jednoj
sekundi naini krilima oko 200 pokreta.
Trbuh (abdomen) medonosne pele gradi 10 segmenata, ali je samo est
mogue identifikovati (od II do VII), jer je prvi segment srastao sa prvim
17
grudnim segmentom, a segmenti 8, 9 i 10 su uvueni u sedmi trbuni segment.
Svaki trbuni segment sagraen je iz lenog (tergit) i trbunog (sternit) dela.
Oni su spojeni tankim opnama (pleura), koje omoguavaju meusobno
uvlaenje i izvlaenje segmenata, tj. sakupljanje ili istezanje trbuha.
18
potiskuju kroz tanko crevo do debelog creva i anusa i u vidu fecesa izbacuju
napolje iz organizma. Debelo crevo je krukolikog oblika i popreno naborano.
Ima funkciju rezervoara nesvarene hrane i u zimskim mesecima, kada pela ne
izlee na proisne letove, moe zauzeti i do 2/3 zapremine trbuha. U zidu
prednjeg dela ovog creva nalaze se rektalne lezde koje lue sekret koji
spreava truljenje izmeta. U toku zime rektalne lezde imaju funkciju
izuzimanja (adsorpcije) vode iz izmeta, ime se zapremina izmeta smanjuje i
spreava prekomerno punjenje creva.
19
grudnim, a izdie na trbunim igovima. Velika traheja polazi od prvog grudnog
otvora (stigme) i prolazi u glavu pele gde se ire u tri velike vazdune kese. Od
prva tri para grudnih stigmi, traheje formiraju i vazdune kese snabdevajui deo
grudi vazduhom. Dve velike traheje ulaze u abdomen gde se ire u dve veoma
velike vazdune kese. Trbune kese meusobno su povezane poprenim
komisurama. Punjenjem vazdunih mehura pela smanjuje specifinu teinu i
lake leti, dok ih pri sletanju prazni i omoguuje lagano sletanje.
20
Krvotok pela je otvorenog tipa, jer krv iz aorte izlazi slobodno i
obliva sve organe. U kruenju krvi veliku ulogu imaju ledjna i trbuna
dijafragma. Krv pela (hemolimfa) je bezbojna ili slabo ukasta tenost koja
se sastoji od krvne plazme i nekoliko vrsta krvnih elija (hemociti), koje
plivaju u krvnoj plazmi. Za razliku od sisara, kod insekata kiseonik se ne
prenosi krvlju hemolimfom. Krajnji produkti metabolizma iz hemolimfe
putem Malpigijevih sudova dospevaju u tanko crevo i fecesom se izbacuju iz
organizma pele.
21
Slika 11. lezde pele radilice; 1 mandibularna lezda; 2 izvod pljuvane
lezde; 3 hipofaringealna lezda; 4 pljuvana leda u glavi; 5 pljuvana
lezda u grudima; 6 aorta; 7 mehurasti rezervoar; 8 meusegmentalne
membrane prstenova na leima; 9 dorzalna dijafragma; 10 Nasanova
lezda; 11 Koevnjikova lezda; 12 aoka; 13 jajovod; 14 spermateka;
15 alakalna otrovna lezda; 16 tarzalna lezda; 17 nervni nodusi;
18 voskovne lezde; 19 - otrovna lezda; 20 jajnik; (Gregorc, 2008)
23
Slika11a. aoni aparat pele radilice: 1 velika otrovna lezda; 2 mala
otrovna lezda, 3 aoni luk; 4 - duguljasta ploica; 5 - trouglasta ploica;
6 luk aonog leba; 7 aoni leb; 8 kvadratna ploica; 9 aoni pipci;
10 nazubljene lancete (Snodgrass, 1956)
Pitanja:
24
3. OPRAIVANJE GAJENIH BILJAKA
Slika 12. Pela na cvetu vinje Slika 13. Pele sa tovarima polena u
korbikulama
26
odnosu na nektarue koje posete 2,7 cvetova u minuti (Austin i sar., 1996).
Pelinja drutva se u zasad kajsije unose kada je otvoreno 5-10% cvetova
(Keogh i sar., 2010). Za postizanje velikih prinosa kod kajsije preporuuje se
korienje 3 6 jakih pelinjih drutava (sa 8 do 10 ramova sa pelama i 5
ramova sa leglom) po jednom hektaru zasada. Konice sa pelama treba
postavljati popreko u odnosu na redove jer e efekat opraivanja biti bolji
(Mladenovi i sar., 2013).
Breskva (Prunus persica) u ekolokim uslovima Srbije u proseku cveta
od druge polovine marta do prve dekade aprila. Cvetanje breskve traje 8-10
dana, a nekih godina moe biti 11-20 dana. Breskva je entomofilna biljka i
polinacija breskve obavlja se preko posrednika insekata. Za postizanje visokih
i stabilnih prinosa nije potrebno unositi konice sa pelama u zasad, jer su
dovoljni spontani insekti opraivai. Izuzetak ine samobesplodne sorte kod
kojih je potrebno obezbediti 2-3 pelinja drutva po jednom hektaru (Mratini,
2012).
Trenja (Prunus avium) u ekolokim uslovima nae zemlje cveta od
poetka aprila do polovine istog meseca. Cvetanje jedne sorte traje od 12 do15
dana. Razlika u vremenu cvetanja razliitih sorti proseno iznosi oko 7 dana.
Prema vremenu cvetanja sve sorte trenje razvrstavaju se u ranocvetne, srednje-
ranocvetne, srednje-poznocvetne i poznocvetne sorte. Cvetanje je najkritinija
fenofaza u godinjem ciklusu razvoja trenje i od nje zavisi rodnost ove voke.
Trenja je preteno samobesplodna voka (Milatovi i sar., 2013). Prenos
polena trenje obavlja se uz pomo insekata, od kojih je najzastupljenija
medonosna pela. Opraivanjem prvih 20% otvorenih cvetova dobie se
kvalitetniji plodovi nego opraivanjem ostalih 80% (Mayer i sar., 1988).
Pelinja drutva treba uneti u zasad kada je procvetalo do 10% cvetova (Mayer i
sar, 1986). Kod trenje i vinje efektivni period polinacije moe da traje 1-7
dana u zavisnosti od vremenskih uslova. Za postizanje visokih prinosa kod
trenje treba angaovati 2,5-5 pelinjih drutava po jednom hektaru.
Vinja (Prunus cerasus) u ekolokim uslovima nae zemlje u proseku
cveta od sredine-kraja aprila do poetka maja. Cvetanje prethodi opraivanju i
oploenju i od njegovog poetka, redosleda, toka, trajanja i obilnosti zavisi
rodnost vinje i smatra se jednim od najvanijih inioca rodnosti. Sve sorte se
po vremenu cvetanja grupiu u tri grupe: ranocvetne, srednje-ranocvetne i
poznocvetne. Sve sorte vinje mogu biti samooplodne, samobesplodne ili
delimino samooplodne. Polinacija vinje se obavlja uz pomo posrednika
insekata, tj. entomofilno (Mratini, 2002). Medonosna pela veoma rado
poseuje cvetove vinje u kojima biva nagraena nektarom i polenom. Konice
sa pelama unose se u zasad jedan dan nakon poetka cvetanja. Za adekvatno
opraivanje u zasadu vinje treba raunati sa 2,5 do 5 pelinjih drutava po
jednom hektaru zasada.
27
Cvetanje Evropske ljive (Prunus domestica) i njenih sorti deava se u
periodu od polovine aprila do kraja meseca. ljiva je entomofilna voka i za
transfer polena meu cvetovima najznaajniju ulogu ima medonosna pela.
Ovaj insekt ima pozitivan uticaj na oploenje cvetova i procenat zametanja
plodova, naroito ako su konice sa pelama postavljene u blizini stabala (Free,
1993; Jaimovi i sar., 2013). U zasad se pele unose nakon poetka cvetanja
kako bi se usmerile na posetu cvetovima ljive. Za adekvatno opraivanje
potrebno je obezbediti 2-3 pelinja drutva po jednom hektaru.
Jabuka (Malus sp.) u ekolokim uslovima Srbije cveta u periodu od
prve dekade aprila do kraja prve dekade maja. Prema poetku cvetanja sorte
jabuke se dele u etiri grupe: ranocvetne, srednje ranocvetne, srednje
poznocvetne i poznocvetne. Razlika u vremenu cvetanja izmeu ranocvetnih i
poznocvetnih sorti jabuke moe da iznosi proseno 8-10 dana. Cvetanje
razliitih sorti jabuke moe da traje 8-18 dana. Tok cvetanja jabuastih voaka,
posebno jabuke, znatno je sporiji nego kod kotiavih voaka. Kod jabuke se
cvetovi javljaju u cvastima, a cvetovi kotiavih voaka su pojedinani ili u
manjim grupama. Cvast jabuke gronja sastoji se od 5 do 6 cvetova. Centralni
cvet otvara se prvi i po pravilu od njega nastaje najvei i najbolji plod. Periferni
cvetovi (4-5) se otvaraju sukcesivno sa malim zakanjenjem u odnosu na
centralni cvet. Sorte jabuke se oprauju i oplode stranim polenom, a izuzetno se
mogu opraiti i oploditi sopstvenim polenom. Jabuka je entomofilna,
stranooplodna biljka. Njen najvaniji insekt prenosilac polena koji vri prenos
polena sa sorte opraivaa na cvetove glavne sorte je medonosna pela.
Medonosna pela obavi opraivanje vie od 90% cvetova jabuke. Poto
medonosna pela uglavnom oprauje biljke u redu i retko prelazi iz reda u red,
potrebno je da odreeni broj stabala sorte opraivaa budu u svakom redu
pomeana sa glavnom (vodeom) sortom. U opraivanju ove vrste voaka mogu
da uestvuju i drugi insekti kao to su bumbari, ose, solitarne pele i leptiri.
Pela u jednom minutu moe da poseti 10 cvetova jabuke (Mii, 1994). Kod
pojedinih sorti jabuke, npr. Crveni Delies, cvetovi imaju otvor blizu baze
pranika. Ovaj prostor pele koriste da dou do nektara sa strane ne dodirujui
antere i ig tuka. Ovaj nain uzimanja nektara je vrlo zgodan za pele ali
znaajno smanjuje efekte opraivanja pelama u jabunjaku.
Ako pele borave neko vreme na istom jabunjaku one se naue
ovakvom ponaanju i znaajno se smanjuje opraivanje cvetova jabuke. Da bi se
ovaj problem reio treba poveati broj pelinjih drutava po hektaru sa prosenih
2,5 na 5. Pelinja drutva treba da su jaka sa 6 ramova legla pokrivenih pelama
radilicama. Bolji metod da se pobolja efekat opraivanja u ovakvom specifinom
sluaju je da se pelinja drutva u zasad jabuke unose sukcesivno u kombinaciji sa
maksimalnim poveanjem gustine pelinjih drutava po hektaru zasada. Ovaj
metod se zasniva na tome da se polovina drutava unosi u zasad kada je 10%
cvetova procvetalo (raunajui 2,5 drutava po jednom hektaru), a druga polovina
pelinjih drutava se unosi pri punom cvetanju (dodatno optereenje od 2,5
28
drutava/ha). Unoenjem druge polovine pelinjih drutava u zasad unose se nove
(naivne) pele koje se nisu nauile obliku ponaanja da nektar uzimaju sa strane
cveta (eng. sideworking). Od drugog unoenja pela u punom cvetanju do kraja
cvetanja znaajno se poveava i aktivnost pela u njihovom radu izmeu redova u
zasadu (Stern i sar., 2007).
Kruka (Pyrus communis) cveta u proseku od poetka do kraja aprila i
ono traje 12-18 dana. Cvetanje je razliito i unutar iste vrste kruke. Tako se sorte
po vremenu cvetanja razvrstavaju u 4 grupe: ranocvetne, srednje ranocvetne,
srednje poznocvetne i poznocvetne. Razlika u vremenu cvetanja izmeu
ranocvetnih i poznocvetnih sorti varira u opsegu od 9 do 14 dana. Sve sorte
kruke (sa retkim izuzecima) potpuno su ili praktino samobesplodne. Kod sorti
kruke entomofilija je odluujui inilac opraivanja. U prenosu polenovih zrna
pri polinaciji uestvuje veliki broj insekata, a glavnu ulogu ima medonosna pela.
U nektaru kruke sadrana je i izvesna koliina kaprilne kiseline, zbog ega
insekti u vreme cvetanja kruke radije poseuju druge biljne vrste (Mratini,
2000). Neatraktivan nektar u cvetu kruke kompenzuje se obilnom koliinom
polena po cvetu (1,2 mg/cvetu). Pelinja drutva se zbog neatraktivnosti nektara i
izbegavanja preorijentacije pela da poseuju cvetove drugih biljaka u zasad
kruke mogu unositi i kada je 25-50% cvetova procvetalo. Najbolje efekte
opraivanja daje kombinovani metod kada se pelinja drutva u zasad kruke
unose suksecivno u kombinaciji sa maksimalnim poveanjem gustine pelinjih
drutava po hektaru zasada. Prva grupa od 2,5 pelinjih drutava ha-1 pri 10%
otvorenih cvetova, a naredna grupa od 2,5 pelinjih drutava ha-1 pri sredini
cvetanja. Ukupna zastupljenost od sredine cvetanja treba da iznosi 5 pelinjih
drutava po hektaru (Stern i sar., 2007).
Dunja (Cydonia oblonga) u ekolokim uslovima nae zemlje u proseku
cveta od druge polovine aprila do poetka maja. Cvetanje traje u proseku 6
dana. Zbog razlike u cvetanju pojedinih sorti razvrstavaju se u etiri grupe:
ranocvetne, srednje ranocvetne, srednje cvetne i poznocvetne. Polinacija je
inilac rodnosti dunje, jer kod najveeg broja sorti oploenje zavisi od
opraivanja. Dunja je entomofilna biljka i medonosna pela je najznaajniji
prenosilac polenovih zrna. Za postizanje adekvatnog opraivanja potrebno je
jedno pelinje drutvo po hektaru kod samobesplodnih sorti, odnosno proseno
0,5 drutava po hektaru za samooplodne sorte (Mratini, 2010).
Jagoda (Fragaria x ananassa) u odnosu na druge umereno
kontinentalne voke cveta posle vinje i domae ljive, a pre jabuke i maline.
Cvetanje traje u proseku 20-30 dana. Prvi cvetaju primarni cvetovi iz kojih
nastaju najkrupniji i najkvalitetniji plodovi sa najvie semenki. Po vremenu
cvetanja sorte batenske jagode razvrstavaju se u etiri grupe: ranocvetne,
srednje ranocvetne, srednje poznocvetne i poznocvetne. U toplijim podrujima
Srbije jagoda poinje da cveta u prvoj dekadi aprila, a u hladnijim i vlanijim
podrujima krajem aprila ili poetkom maja. Jagoda je entomofilna voka.
Ukoliko izostane opraivanje insektima mnogi plodovi bie deformisani i prinos
29
smanjen (Nikoli i Milivojevi, 2010). Za opraivanje jagode treba angaovati
proseno 1,2 pelinja drutva po hektaru (Scott-Dupree i sar., 1995).
Malina (Rubus idaeus) u veini malinogorja u Srbiji poinje da cveta u
drugoj polovini maja, a cvetanje traje 20-25 dana. Prema vremenu cvetanja dele se
na ranocvetne, srednjecvetne i poznocvetne. Malina je entomofilna biljka, a
najvaniji insekt prenosilac polena je medonosna pela. Za razvoj zbirnog ploda
maline neophodno je da se oploenje obavi u svim ili skoro svim tukovima jednog
cveta u priblino isto vreme. Pele potpomau prenos polena na sve receptivne
igove tukova i pozitivno utiu na pravilan oblik i masu ploda. Za opraivanje
maline treba upotrebiti vie od 2,5 konice sa pelama po jednom hektaru.
Kupina (Rubus fruticosus) u zavisnosti od vrste, sorte i ekolokih
uslova cveta od maja do jula. Obino cvetanje pojedinane sorte kupine na
nekom lokalitetu traje do mesec dana. Privredno znaajne sorte kupine su
samooplodne u visokom stepenu. Zato mogu dobro da raaju i u istim
(jednosortnim) zasadima, ako su obezbeeni insekti prenosioci polena.
Najvaniji meu njima je medonosna pela koja utie na distribuciju polenovih
zrna do receptivnih igova tukova. Za opraivanje kupine treba upotrebiti vie
od 2,5 konice sa pelama po jednom hektaru.
30
Kod opraivanja cvetova dinje (Cucumis melo) preporuka je da se
medonosna pela dovozi i rasporeuje po polju 6 dana od otvaranja prvih
cvetova. Iako je samooplodna, unakrsno opraivanje u kome uestvuje pela kao
prenosilac polena utie na veu masu i slast ploda. Cvetovi dinje se otvaraju
rano izjutra i zatvaraju popodne. ig tuka prijemiv je za polen samo u
jutarnjim asovima. Za uspeno opraivanje preporuuju se 2,5-5 pelinjih
drutava po hektaru.
Opraivanje paprike (Capsicum annuum) medonosna pela radi
dominantno u uslovima kada se ovo povre gaji na otvorenom polju. Takav
sluaj je u Australiji gde se oko 80% paprike gaji u podruju Kvinslenda u
junoj Australiji (RIRDC, No 10/114). Transfer polena koji prenose insekti
opraivai na cvetove paprike utie na masu i veliinu ploda. to je poseta
medonosne pele cvetovima paprike ea to je vei broj semena u plodu
paprike. Preporuena gustina pelinjih drutava je 3/ha.
32
osmatranje u pravilnim vremenskim intervalima (Dafni i sar., 1988). Za brojanje
cvetova i pela u polju koriste se runi brojai (slika 14).
broj cvetova koje je posetila jedna pcela x ukupan broj pcela koje su posetile biljku
% posecenost cvetova =
ukupan broj otvorenih cvetova na biljci
33
3.5. UGOVOR O OPRAIVANJU BILJNIH
KULTURA
Uobiajeno je da se u nekim delovima sveta poput Sjedinjenih
Amerikih Drava, gde je usluga opraivanja medonosnom pelom vrlo isplativ
posao, ugovorno reguliu obaveze i prava vlasnika gajenih biljaka sa jedne i
pelara sa druge strane. Ugovor najee sadri informacije o fazi cvetanja u
kojoj se nalaze biljke u zasadu i potencijalno samoniklo bilje oko zasada,
prosean broj ramova sa pelama i leglom po pelinjem drutvu na poetku
davanja usluge opraivanja, iznos nadoknade po pelinjem drutvu za uslugu
opraivanja i datum isplate, potvrdu uzgajivaa bilja da za vreme prisustva pela
u svom zasadu nee koristiti pesticide koji mogu biti tetni po pele i da e u
sluaju da ih je neophodno primeniti obavestiti pelara 48 asova pre njihove
upotrebe, uzgajiva bilja se takoe obavezuje da e dodatno platiti uslugu
opraivanja pelaru ako bude dodatne selidbe pela za opraivanje bilja a nisu
bile predmet prvougovorenih obaveza sa pelarom, uzgajiva bilja se obavezuje
da e omoguiti lak pristup vozilima sa pelama za njihovo dovoenje i
odvoenje sa parcela i da u vremenu dok su pele rasporeene u zasadu nee
vriti bilo kakve radnje koje e onemoguiti oteano odvoenje pela sa polja.
Pelar se obavezuje da pregleda pelinja drutva dok su u funkciji opraivanja
na uzgajivaevom posedu i da e pelinja drutva odravati u dobroj kondiciji
neophodnoj za proces opraivanja. Pelar se obavezuje da e potovati zakonsku
regulativu vezanu za ovu oblast i da e konsultovati nadlene slube u vezi svog
boravka na privremenoj lokaciji.
Pitanja:
35
36
4. SASTAV CVETNOG (FLORALNOG)
NEKTARA I PROCENA PRINOSA MEDA
Nektar predstavlja glavni izvor energije za mnogobrojne insekte
opraivae, kao i za pele koje ga samostalno koriste ili ga meaju sa polenom i
koriste u ishrani. Za brz proleni razvoj pelinjeg drutva na poetku pelarske
sezone izuzetno je vano da pele imaju dobre izvore hrane, nektara i polena.
Nedostatak ugljenih hidrata u nektaru u prolee ograniava broj larvi pela koje
se uzgajaju, naroito ako su i zimske zalihe hrane u konici potroene
(Brodschneider and Crailsheim, 2010). Nektar je neophodan izvor energije
tokom ivota medonosne pele.
38
Slika 18. Pranike nektarije Slika 19. Plodnike nektarije
39
4.2. HEMIJSKI SASTAV NEKTARA
IZ CVETNIH NEKTARIJA
Nektar koji pele sakupljaju iz cvetova biljaka je uglavnom sastavljen
od eera i vode i u manjoj koliini prisutnih aminokiselina, proteina, lipida i
organskih kiselina. Nektar u malim koliinama sadri i sekundarne metabolite
kao to su fenolni i azotni alkaloidi koji mogu imati atraktantno ili repelentno
dejstvo na opraivae.
Sadraj eera u nektaru glavni je sastojak koji utie na posetu insekata
cvetovima biljaka (Baker and Baker, 1983; Adler 2000; Ogbemudia and
Thompson, 2014). Pele ne oseaju nektar slatkim ako je sadraj saharoze u
njemu manji od 4% ili je meavina glukoze i saharoze razblaena vie od 8-9%
(rsi, 1968). Prema Gulyas (1975) sadraj eera u nektaru moe da varira od
3 do 75%.
Pele, koje dolete na cvet, jezikom dospevaju do nektarija, usisavaju
nektar koji dolazi do usta gde se ulivaju pljuvane lezde i imaju ulogu
transformacije nektara u med. Dalje nektar preko drela dospeva do mednog
eluca u kome se prenosi do konice. Jedinjenja koja se nalaze u nektaru su
sastavni deo meda i utiu na njegov kvalitativni sastav.
Na osnovu sadraja saharoze (S) i njenog odnosa sa glukozom (G) i
fruktozom (F) izdvojila su se etiri tipa nektara sa:
) dominantnim prisustvom heksoze S/ (G+F) < 0.1,
) bogatim sadrajem heksoze S/ (G+F) = 0.1 0.49,
) bogatim sadrajem saharoze S/ (G+F) = 0.5 0.99,
) dominantnim prisustvom saharoze S/ (G+F) > 1.
Medonosna pela vie voli koncentrovaniji nektar sa veim sadrajem
saharoze (Nicolson, 2011; Harmen et al., 2014).
Slika 22. Pela na cvetu trenje Slika 23. Pela krade nektar na
cvetu movarne crnjue (Erica tetralix)
41
biva razreen, a koncentracija eera u njemu manja. Sua utie na smanjenje
veliine cveta i koliine izluenog nektara.
Suneva svetlost je neophodna za proces fotosinteze i od nje zavisi
luenje nektara. to je intenzitet osvetljenja slabiji to je manje energije za
otvaranje cvetova i luenje nektara. Luenje nektara karakterie se i
danononim ritmom. Nektar izluen preko noi moe sadrati vie vode.
Luenje nektara i sadraj eera u njemu moe biti razliit i u toku dana, s tim
da se maksimum najee postie u prepodnevnim asovima.
Vetar negativno utie na luenje nektara. Uobiajeno je da vetar
smanjuje luenje nektara i isuuje ga, a moe izazvati i potpuni prestanak
njegovog luenja.
Zemljite preko svojih osobina utie na rast i razvoj biljaka. Laka
zemljita su uglavnom ocedna, aerisana i topla. U sezoni sa pravilno
rasporeenim padavinama ovakva zemljita mogu da obezbede normalan razvoj
biljaka, a time i optimalno luenje nektara. Meutim, u sunim godinama luenje
nektara iz cvetova biljaka na ovom zemljitu je znaajno smanjeno. Teka, zbijena
i nedovoljno aerisana zemljita, u godinama sa dosta padavina, zadravaju vlagu i
bivaju hladnija, to su nepovoljni uslovi za rast biljaka i luenje nektara. Bolje
karakteristike zemljita utiu pozitivno na luenje nektara. Popravka zemljita
ubrenjem utie na procese u biljci a posredno i na sekreciju nektara iz cvetova.
Dodavanje velike koliine azota u zemljite smanjuje luenje nektara, a kalijum
pozitivno deluje na sekreciju nektara u cvetovima (kenderov i Ivanov, 1986).
Najbolje luenje nektara je iz biljaka koje rastu na dubokom, plodnom, oceditom i
rastresitom zemljitu bogatom humusom.
42
Slika 24. Izolacija cvetova vinje Slika 25. Efikasna izolacija za
kesama od tila insekte opraivae
43
Slika 26. Pribor za uzorkovanje Slika 27. Uzorkovanje nektara
nektara iz cveta
PYd= Vd x C x K
PYs= Vs x C x K
44
gde je: PYd- potencijalna koliina meda po danu (kg/ha), PYs-
potencijalna koliina meda po sezoni (kg/ha), C koncentracija eera u nektaru
(g/ml), K = 1,25 koeficijent za transformaciju eera u med (Ion i sar., 2007).
Potencijalna koliina meda po danu ili sezoni na bazi procenta
poseenih cvetova izraunava se na osnovu sledeih formula:
PYdv= PYd x Nv
PYsv= PYs x Nv
gde je: PYdv- potencijalna koliina meda po danu samo na bazi procenta
poseenih cvetova (kg/ha), PYsv - potencijalna koliina meda po sezoni samo na
bazi procenta poseenih cvetova (kg/ha), Nv- broj poseenih cvetova u odnosu
na otvorene cvetove.
Pitanja:
45
46
5. ODREIVANJE GLUKOZE, FRUKTOZE
I SAHAROZE U UZORCIMA NEKTARA
I MEDA
47
5.1. ODREIVANJE GLUKOZE FRUKTOZE I
SAHAROZE U UZORCIMA NEKTARA I
MEDA
5.1.1. Oprema
C dobijena razblaenje
C dobijena =
V
Cuzorka-koncentracija u uzorku
49
Tabela 1. Koncentracija glukoze, fruktoze i saharoze u nektarima bagrema, lipe,
uljane repice i suncokreta kao i meda koji potie od navedenih biljnih vrsta
(Univerzitet u Beogradu, Hemijski fakultet Beograd)
Vrsta Glukoza (%) Fruktoza (%) Saharoza (%)
Nektar 23.91 39.63 36.08
Bagrem
Med 43.53 45.62 4.0
Nektar 34.86 34.43 29.01
Lipa
Med 47.83 49.87 0.93
Nektar 46.78 48.36 0.80
Uljana repica
Med 41.61 49.33 0.47
Nektar 43.81 55.84 0.50
Suncokret
Med 45.32 49.26 0.05
50
Pitanja:
51
52
6. PELINJA PAA
Leska (Corylus avellana) je razgranat bun ili nisko drvo, cvetovi su u vidu
resa, listovi su sa kratkom drkom okruglasti ili ovalni, po obodu otro testerasti i sa
donje strane dlakavi. Moe se gajiti i kao ukrasni bun ili u plantanim zasadima za
proizvodnju jezgra. Muki cvetovi su rese (jedna resa moe imati 4 miliona polenovih
zrna). enski cvetovi su odvojeni od mukih i razvijaju se u obliku tamnocrvene
cvasti. Cveta u februaru pre listanja, ponekad i u januaru. Cvetanje jednog buna traje
oko 7 dana. Daje samo polenov prah koga pele sakupljaju prilikom vraanja sa
proisnih letova. On je pelama neophodan u ovom periodu za ishranu legla u
razvoju. Polen je dobrog kvaliteta (i do 30% proteina). Jedan bun leske srednje
veliine daje 50-60 g polena i to je prvi polen koji pele unesu u konicu.
Bela vrba (Salix alba) je drvo sa svetlom i irokom kronjom, moe biti i
bun i polubun. Vrbe su dvodome biljke, tako se na jednom stablu nalaze muki
cvetovi, a na drugom enski cvetovi. Cvast je u obliku mace. Listovi su beliasti
53
na naliju. Javlja se obino pored reka ili u poplavljenim i movarnim predelima.
Poto postoji veliki broj vrsta, podvrsta i njihovih hibrida, cvetanje vrbe se protee
prilino dugo. Cveta od marta do aprila i kasnije. Neke vrbe cvetaju pre listanja, a
druge posle listanja. Daje obilje nektara i cvetnog praha, medi gotovo svake
godine. esto produkcija nektara nije problem ve snaga pelinjag drutva da bi
se iskoristila ova rana paa. Medonosna paa vrbe je od velike vanosti u
krajevima gde je voarstvo slabo razvijeno i gde nema listopadnih uma. Jedan
cvet izlui male koliine nektara, sa sadrajem eera koji varira od 30-70 % u
zavisnosti od relativne vlanosti vazduha. Dnevni prinos meda na bogatoj pai
bele vrbe moe biti 1-2 kg po drutvu (Farkas i Zajacz, 2007).
54
Danarika (Prunus cerasifera) je iroko rasprostranjena po parkovima i
batama bez obzira na podruje. Cveta vrlo bogato, neposredno posle kajsije u
treoj dekadi marta ili poetkom aprila. Cvetovi su sitni bele boje, sabrani u kitice.
Cvetovi danarike privlae pele svojim intenzivnim i prijatnim mirisom. Pele je
vrlo rado poseuju. Izluuje nektar i na niim temperaturama, a sa jednog hektara
pele mogu sakupiti oko 40 kg meda.
A B C
D E F
G H I
57
6.3. POZNA PROLENA PAA
Bagrem (Robinia pseudoacacia) je drvo iz porodice leptirnjaa
(Fabaceae). Raste visoko 20 i vie metara, cveta belim cvetovima, sakupljenim
u grozdaste cvasti koje se pojavljuju na jednogodinjim izbojcima u pazuhu lista
(slika 29E). iroko je rasprostranjen kao monokultura ili u sastavu hrastovih,
grabovih i borovih uma po celoj teritoriji Srbije. Najvie ga ima na podruju
Pomoravlja (okolina Stalaa, Aleksinca, Nia), u istonoj Srbiji (agubica,
Kobinica, Kalna), umadije (okolina Kragujevca, Gornjeg Milanovca),
Subotikoj i Deliblatskoj peari, u Sremu i drugde. U ekolokim uslovima
Srbije poinje da cveta poetkom maja (obino do 7. maja), a fenofaza cvetanja
traje 7 do 10 dana, zavisno od varijeteta, klimatskih uslova i nadmorske visine
na kojoj raste. Pored reka bagrem poinje da cveta ranije. Sa poveanjem
nadmorske visine kasni sa cvetanjem, pa se selidbom najee mogu iskoristiti
dve pae na bagremu. U izuzetnim sluajevima ostvaruje se i trea bagremova
paa. Usamljena stabla posaena na meama (bagrem mea) su veoma
medonosna i pojedinano mogu da daju do 30 kg nektara. U Maarskoj je
vrena selekcija razliitih genotipova ove biljke. Na taj nain je sadnjom
selekcija bagrema sa razliitim vremenom u poetku cvetanja produena
medonosna paa. Optimalna temperatura za luenje nektara je 25oC, pri
relativnoj vlanosti vazduha od 60-80%. Najbolje medi kada raste na plodnom
zemljitu, koje je prethodne godine i u prolee tekue godine primilo dovoljno
padavina. Bagrem je najmedonosniji od sedme do petnaeste godine, a nakon
trideste godine starosti medi kao u petoj. Cvet bagrema izluuje obilje nektara i
vrlo malo polena. Za 24 h jedan cvet izlui do 2 mg nektara, sa sadrajem eera
koji moe da varira od 36% do 55%. Prosean dnevni unos po drutvu iznosi
oko 5 - 6 kg. Med je ekstra kvaliteta, prijatne arome i ukusa, proziran, svetle
uto-zelene boje. Bagremov med veoma sporo kristalie i u tenom stanju ostaje
i tri godine. Tome doprinosi odnos fruktoze i glukoze (F/G) koji u bagremovom
medu moe da varira od 1,4 do 1,5. Ovaj med je po ukusu veoma blage i
prijatne arome. Slai je u poredjenju sa drugim vrstama meda. Na tritu je
veoma traen i postie najveu cenu.
Pitanja:
63
64
7. DRESIRANJE PELA
66
Nakon razreenja smea se stavlja u polenski raspriva (insert) na poletaljku
ispred leta konice. Pele prilikom izlaska iz konice bivaju napraene ovom
smeom i raznose polenov prah na cvetove irom zasada.
67
Slika 32. Raspriva polena Slika 33. Modifikovani raspriva
BEE BOOSTER polena po Firmanu
(izvor: Scott Beddard) (izvor: Sharma K. Harish)
Pitanja:
69
70
8. TIPOVI KONICA
8.1.3. Dubine
uplja stabla naseljena pelama koje je ovek odsekao i preneo na
okunicu zovu se konice dubine. Prilikom vaenja meda iz dubine, pele se ne
ubijaju ve se dimom oteraju iz medita i zagrejanim noem se skida sae sa
medom.
73
delova, jednostavnost i lakou manipulacije i zatitu pelinjeg drutva pri tome;
spreavanje ulaska neprijatelja pela; odvajanje plodita i medita radi
preduzimanja razliitih tehnolokih postupaka i intervencija, tako da se moe
raditi samo sa delom u kome se intervenie (leenje, prihrana). (Svatok i
Daljevi, 2004). U svetu su se najbolje pokazala dva tipa konica za gajenje
pela i to Dadant Blat (DB) i Langstrot Rut (LR) konica. U Srbiji je najvie
zastupljena DB konica (44,4%) i LR konica (38,8%), sledi Alberti nideri
(A) sa 7,3% i konica poloka (3,4%), svi ostali tipovi konica zastupljeni su
sa ukupno 5,8% (izvor: elektronska baza podataka Saveza pelarskih
organizacija Srbije, 2013).
Plodite ini jedno telo, dok se medini prostor sastoji iz dva polumedita.
Podnjaa ima iste funkcije kao i kod LR konice. Iznad nje se nalazi letvica sa
urezom (leto). Plodite se sastoji iz jednog nastavka u kome se izvodi potomstvo i
skladiti hrana za ishranu lanova pelinje zajednice. U ploditu se nalazi 12
okvira, dimenzija 42 x 27 cm. Postoji varijanta ove konice sa 10 okvira. U
ploditu se moe nai i pregradna daska, kojom se plodite po potrebi suava ili
proiruje. Dva polunastavka ine medini prostor u koji se stavlja po 12
poluokvira dimenzija 42 x 11,5 cm. Polumedita su sezonski delovi konice i
slue da pele u njima odlau viak meda koji se centrifugira. Plodite DB
76
konice ima zapreminu od priblino 64 dm3 a dva polunastavka medita su
pojedinane zapremine 32 dm3. Ukupna zapremina ove konice priblino iznosi
128 dm3 (Daljevi i Svatok, 2004). Ova konica moe imati dasku prekriva ili
poklopnu dasku. Ona se postavlja iznad plodita u toku zimovanja ili iznad
medita u toku aktivne sezone. Na njoj se razlikuju zimska i letnja strana. Zimska
strana ima vee udubnjenje u koje se stavlja eerno testo ili pogaa.
Zbeg za mranu ventilaciju je stalni deo konice sa istim funkcijama
kao kod LR konica. Krov ima iste funkcije kao i kod LR konice.
Prednosti Dadant Blatove konice su: u polunastavcima matica po
pravilu ne lee jaja, ve se skladiti samo med, sazrevanje meda je brzo, mogue
je vadjenje sortno istog meda na tihim paama i sa ovom konicom se mogu
primeniti savremeni metodi pelarenja.
8.2.4. Poloka
Osnovna karakteristika konice poloke je da se plodite nalazi u sredini
konice, a medite levo i desno od plodita (slika 40). Jedinica rada je okvir
(ram), kojim se vri proirivanje ili suavanje gnezda u horizontalnom smeru.
77
U poloku staje 20 okvira dimenzija kao u ploditu DB konice.
Podnjaa je fiksirana za telo. Krov je arkama vezan za telo konice i moe se
podizati ili preklapati pomou arki. Iz ovih razloga ova konica bila je dugo
pogodna za selidbu.
Pitanja:
79
80
9. PELARSKI PRIBOR I OPREMA
Za redovno obavljanje poslova na pelinjaku u cilju pregleda pela,
preduzimanja tehnolokih postupaka u gajenju pela i ostvarivanju dobrih
prinosa pelinjih proizvoda neophodno je posedovati odgovarajui pelarski
pribor i opremu.
84
ramovi sa starim saem i kod kojih nije neophodno isecati sae iz ramova. U
njih staje 20 i vie ramova.
U specijalizovanim pogonima za pretapanje voska koriste se veliki
autoklavi za sterilizaciju voska i na taj nain unitavaju spore amerike kuge. U
ovim pogonima vosak se nakon sterilizacije izliva u satne osnove korienjem
posebnih linija za tu namenu.
Prvu satnu osnovu izumeo je nemac Johannes Mehring 1857. godine.
Meutim, ta satna osnova bila je loa, jer je imala samo dno elije. Amerikanac
Samuel Wagner je 1861. godine osim dna elija dodao i zaetke zidova elija.
Prve rune prese za proizvodnju satnih osnova bile su od drveta, a kasnije od
metala. Prva maina kojom su izraivane satne osnove bila je izum amerikanca
E. B. Weed 1985. godine. Ovom mainom se izraivala traka voska u rolnama.
Rune prese za proizvodnju satnih osnova rade na principu presa za
pravljenje keksa. Koliina od 120 do 130 g rastopljenog voska ulije se u presu,
poklopi i pri hlaenju zidova prese vodom vosak ovrsne i formira se satna
osnova.
Savremene maine za proizvodnju satnih osnova (prese) rade po
principu da se pripremljeni vosak ubaci u prijemne kazane gde se otapa, prolazi
kroz filtere i oslobaa mehanikih neistoa (slika 46). Vosak dalje curi na
valjke gde se hladi i gde mu se ugraviraju osnove radilikih elija. Oformljena
traka voska se na kraju prenosi do elektrinog noa i see na eljenu dimenziju.
Od 1 kg voska moe se dobiti oko 12 osnova LR dimenzija.
Oiavanje ramova i umetanje satnih osnova je redovna aktivnost u
pelarstvu. Dodavanjem satnih osnova pele se usmeravaju na izgradnju novog
voska i pravilnih radilinih elija, a procenat trutovskih se smanjuje na
minimum. Da bi se satna osnova ubacila u okvir, on se prethodno oii
pocinkovanom ili prohromskom icom debljine 0,4 do 0,5 mm. Orim
obuarskim ilom ili runom builicom bui se bona letvica okvira. Prva rupa
se bui na 3 cm ispod satonoe, druga na 5 do 6 cm ispod prve, trea 5 do 6
ispod druge, a u zavisnosti od visine rama i etvrta na 5 do 6 cm ispod tree.
Kada je okvir izbuen i ica provuena pristupa se zatezanju ice. Od alata za
jednostavno i brzo oiavanje moe se koristi sto za armiranje satnih osnova.
Oiavanje moe biti horizontalno, vertikalno, paralelno i koso.
Kada je ram oien, pristupa se umetanju satne osnove u oieni okvir.
Jedan od naina je korienje runog vrka, provlaenjem i pritiskom du ica
na ramu. Najbolje je satnu osnovu po duini i irini skratiti tako da je kraa za
0,5 cm od bone letvice kao i 1,5 cm od donje letvice. vrk se sastoji od drke,
nosaa i mamuzastog tokia. Ivice mamuzastog tokia su koso oborene ka
unutra. Oieni ram se postavi da ice naleu na satnu osnovu, a potom se
mamuzastim tokiem vrka prolazi du njih ime se utiskuju u vosak. Dobro je
da se pre utiskivanja ice mamuzasti toki navlai vodom. Bolja i bra metoda
je korienje elektrinog vrka koji je u osnovi elektrini transformator. Ovaj
ureaj struju napona od 220 V transformie u struju napona 12 V. Satna osnova
85
se postavi preko zategnutih ica na ramu. Elektrini vrk se ukljui u struju.
Vrhovima kablova koji izlaze iz vrka dotaknu se ice na suprotnim krajevima
rama. Na taj nain zatvori se strujno kolo i ica se greje, dok se satna osnova
utapa pod sopstvenom teinom. Za bre oiavanje satnih osnova koristi se
radni sto za oiavanje (slika 47).
9.7. GLOSOMETAR
Glosometar je sprava za merenje duine jezika pela. Sastoji se iz
mikrometarskog zavrtnja i tubusa. Za merenje se koristi serija graduisanih
staklenih cevica, unutranjeg prenika 2,2 mm. Po tri cevice se postavljaju u
drveno postolje, a ono se premesti na poletaljku ispred leta konice. Cevice se
pune razblaenim obojenim medom. Kada pele izlete iz konice one se hrane
razblaenim medom. Nakon toga se cevice postavljaju u glosometar i
direktnim oitavanjem u nivou preostale tenosti iz cevice merimo duinu
jezika. Duina jezika kod pela radilica kree se od 5 do 7,2 mm. Duina jezika
matica je 5,4 mm; truta 4,4 mm. Glosometar se moe koristiti za odabir pela,
jer u odreenoj meri produktivnost moe da zavisi od duine jezika.
Pitanja:
91
92
10. PREGLED PELINJIH DRUTAVA
94
10.3. PROLENI PREGLEDI PELINJEG
DRUTVA
Nakon perioda zimskog mirovanja neophodno je obaviti pregled
pelinjih drutava, a zateeno stanje evidentirati. Postupci koji se preduzimaju
od ranog prolea trebaju da omogue maksimalan razvoj pela, kako bi bile u
stanju da iskoriste najznaajniju glavnu medonosnu pau bagrema.
Za pregled pelinjaka pelar treba da pripremi adekvatnu odeu,
pelarski kombinezon ili pelarsku bluzu, bele boje. Pelarska kapa moe biti
sastavni deo kombinezona/bluze, ali postoje izuzeci kada se pelarska kapa
koristi odvojeno. Poeljno je da se za rad na pelinjaku nabave i koriste bele
duboke izme. Ovo je naroito vano ako na terenu gde se nalazi pelinjak ima
zmija. Ako se koristi plitka obua prostor oko zglobova na nogama ostaje
nezatien i moe doi do napada i uboda pela. Pelarski no treba oistiti od
prethodnog korienja. Spremiti materijal za zadimljavanje, sa untranje strane
konusnog zatvaraa na dimilici oistiti rupe koje se od smole i garei mogu
nakupiti i smanjuti ili spreiti prolazak dima. U toku pregleda pelinjih drutava
ne smeju se praviti nagli pokreti, a sa pelama se mora raditi paljivo, bez
njihovog neopreznog gnjeenja i ubijanja.
Prvi delimian pregled pela, bez otvaranja konica, obavlja se
uglavnom na poetku marta kada su dnevne temperature vie od 12oC,
(Mladenovi i Svatok, 2004). Ovaj pregled ima za cilj da se indirektnim putem
utvrdi prisustvo matice u konici sa pelama i obnovi utopljavajui materijal.
Izvodi se po lepom danu, prie se konici, kucne se u stranicu plodita, prisloni
uvo sa te strane i oslune ponaanje pela. Kod drutava u kojima su matice
prisutne, pele jako zabruje na poetku, ali se brzo smiruju. Kod obezmatienih
zajednica brujanje pela traje dugo i ne stiava se tako brzo. Bezmatke treba
evidentirati i im klimatske prilike dozvole treba ih sanirati spajanjem sa jaim
pelinjim drutvima. Ako ima izleta pela posmatra se ponaanje pela. Ako se
pele pri izlasku iz konice zadravaju na poletaljci, lutajui po njoj, a pri
povratku ponavljaju ovo ponaanje, takvu konicu sa pelama treba zabeleiti i
im klimatski uslovi dozvole pregledati. Lo predznak stanja u konici su mrtve
pele na letu, poletaljci i ispred konice. Pregledati utopljavajui materijal u
zbegu konice i ako je vlaan zameniti ga novim.
Kada zapone cvetanje kajsije i danarike, po lepom i sunanom
vremenu obavlja se glavni proleni pregled. Ovaj pregled ima za cilj
utvrivanje prisustva matice, legla, rezerve hrane, jaine drutva, zdravstveno
stanje i ienje podnjae (slika 56). Nakon izvrene pripreme konici na
pelinjaku treba prii sa zadnje ili bone strane. Pre otvaranja konice kroz leto
se dimilicom ubaci 2 do 3 dima. Pri razdvajanju nastavaka ubaciti jo 2-3 dima
u konicu kako bi se pele udaljile. Pregled treba raditi brzo da se pelinje leglo
ne bi prehladilo. Matica se ne trai ve se na osnovu legla u sau konstatuje
95
njeno prisustvo u konici. Ako je radilino leglo u svim fazama razvoja znak je
da se matica nalazi u konici. Pojava ratrkanog trutovskog legla moe ukazati
na lou maticu ili lane matice. Takva drutva se saniraju spajanjem sa jaim
drutvima preko novinske hartije.
Koliina hrane meda u ovom periodu treba da je od 8 do 10 kg i da je u
mednim vencima rasporeena na 6 do 8 okvira. Ako hrana nedostaje pelinjem
drutvu dodati ram sa medom do poslednjeg okvira sa leglom. Ako ramova sa
rezervnim medom nema, dodaje se eerna pogaa iznad ramova sa leglom.
Jaina pelinjeg drutva procenjuje se na osnovu ulica izmeu ramova
zaposednutih sa pelama. Slaba drutva imaju 3-4 ulice pela, srednja 5-7, a
jaka preko tog broja.
Iz konice se izbacuju ramovi sa starim (crnim), plesnivim ili oteenim
saem (slika 57). Umesto njih se dodaju ramovi sa pravilno izgraenim
radilikim saem iz rezerve.
Slika 56. Leglo ukazuje na stanje u Slika 57. Staro sae izbaciti iz konica
konici
Slika 58. Proirivanje legla u prolee Slika 59. Radi stimulacije ogrebati
dodavanjem satnih osnova ramove sa medom
97
Kada u gornjem nastavku LR konice bude 7-8 ramova sa leglom, znak
je da se drutvo dobro razvilo i da moe odravati konstantnu temperaturu. Tada
se gornji plodini nastavak spusti na podnjau, na njega se postavi matina
reetka (slika 60), a na vrh se postavi dotadanji prazan donji nastavak. U
njega se stavlja po ram sa zatvorenim leglom i medom koji se izvade iz donjeg
plodinog nastavka. Izvuena dva rama, sa leglom i medom, utiu da pele bre
preu u gornji nastavak. Matina reetka, koja je postavljena izmeu nastavaka,
ostaje u konici sve do kraja poslednje pae u sezoni. Kod DB konice se u
vremenu kada dostignu 8 ramova sa leglom (oko 20. aprila) postavljaju matine
reetke, a do 1. maja se zavri i sa dodavanjem polumedita.
98
konice, nije potrebno angaovati dodatnu radnu snagu za utovar i istovar
konica i selidba se bre izvodi.
99
U veernjim satima nastavci sa ispranjenim saem od meda vraaju se
na konice u pelinjaku. Narednog dana mogu se suziti leta na konicama zbog
prevencije grabei na pelinjaku.
Sav pribor i oprema koji se koriste za otklapanje saa i centrifugiranje
meda moraju biti isti na poetku rada, a nakon zavretka oieni i odloeni u
adekvatan prostor.
Slika 62. Dopuna nedostajue hrane Slika 63. Pelinjak u zimskom periodu
Pitanja:
102
11. ROJENJE PELA
Starije matice lue manje feromona, ali legu i manje jaja ime se
smanjuje koliina legla u konici. U tom sluaju pele mogu izgraditi
matinjake tihe zamene u koje matica polae jaja. Tada ne mora neophodno
doi do rojenja. Zato je neophodno u pelinjem drutvu drati mladu i vitalnu
maticu, pri emu maticu treba redovno menjati (svake druge ili tree godine).
110
razdaljina izmeu dve nove konice sa pelama. Nakon minimum 6 sati od
razrojavanja, u konicu sa pelama bez matice dodaje se nova mlada sparena
matica u kavezu ili 1-2 zrela matinjaka. Roj se u narednih nekoliko dana u
veernjim satima prihranjuje sa po 1 litar eernog sirupa.
111
Slika 73. Formirani rojevi u
trodelnom nukleusu
Pitanja:
112
12. ODGAJIVANJE PELINJIH MATICA
113
zahtevaju sloena organizaciona reenja u toku proizvodnje na pelinjaku.
Uglavnom se svode na odabir pelinjeg (matinog) drutva koje daje larve od
kojih e se proizvesti nove matice i drutva odgajivaa u kojima se hrane
prenete larve i proizvode matinjaci (Stanimirovi i sar., 2000).
Slika 74. Oblik traka kod Milerovog Slika 75. Isecanje traka kod Alejevog
metoda proizvodnje matica metoda proizvodnje matica
115
12.2.1. Dulitlov metod odgajivanja matica
Ovaj metod odgajivanja matica zahteva odreene pripreme koje se
sastoje u: odabiru rekordnog drutva u kome se nalazi matica majka i iz kog se
uzimaju larve za presaivanje, odabiru grupe odgajivakih drutava koja imaju
funkciju negovanja larvica i matinjaka, formiranju nukleusa u kojima e se
izvesti matica i gde e zapoeti sa polaganjem jaja, pripremi prostora u kome e
se vriti presaivanje, pripremi pribora tj. igala za presaivanje, odgajivakog
rama sa letvicama, izolatora, lampe sa led osvetljenjem, grejnog tela i
ovlaivaa vazduha, kalupa za izradu votanih aurica i njihovoj izradi.
116
izbegavati svetlo sae, jer ono oteava sam in presaivanja i vidljivost larvice.
Izabrani ram se stavlja u izolator (slika 77), a zatim i matica majka. Ova
operacija se izvodi u rano prepodne. Nakon 24 h matica majka se vadi iz
izolatora. Ram sa larvicama vadi se iz konice etvrtog dana popodne raunajui
da je najbolji prihvat larvi starosti 6 do 12 h. Neophodno je voditi rauna kada
se matica majka stavlja i oslobaa iz rama izolatora, jer se pri ovim postupcima
vrlo lako moe povrediti.
117
a
Potpuna
pregrada
Slika 82. Votane osnove matinjaka Slika 83. Odgajivaki ram sa votanim
(aurice) osnovama matinjaka
121
Slika 90. Sakupljanje matica Slika 91. Dodavanje zrelih
matinjaka
Pitanja:
122
13. PELINJI PROIZVODI
Pelinji proizvodi su: med, polen, matina mle, propolis, pelinji otrov
i vosak. Svi ovi proizvodi imaju lekovita svojstva. Iskustva od davnih vremena
do dananjih dana, kao i brojna savremena istraivanja, svedoe o izuzetno
blagotvornom uticaju pelinjih proizvoda na ljudski organizam. Njihovo
redovno konzumiranje u ishrani donosi zdravlje i spreava razvoj bolesti, a to
je najvanije produuje ljudski vek i donosi kvalitetniji ivot bez hroninih
bolesti koje neminovno prate starost i ubrzani tempo 21. veka.
13.1. MED
Med je slatka, gusta, sirupasta, aromatina materija koju
proizvodemedonosne pele (Apis mellifera) iz nektara cvetova medonosnih biljaka
ili slatkih izluevina (medne rose) nekih insekata. Ove sokove (nectar) pele u
konicu donose u mednoj voljci, obogauju sekretom iz svoga tela, skladite u elije
saa i zatvaraju votanim poklopiima kao rezervnu hranu do konanog zrenja.
Pretvaranje nektara u med je sloen hemijski, fiziki i fizioloki proces.
Kada se pela izletnica vrati u konicu sa napunjenom mednom voljkom nektara,
ona iroko otvara gornju vilicu i izvlai kapljicu nektara na prednji deo svoga
jezika. Pela primalac (kuna pela) svojim jezikom prima nektar i poinje da ga
pretvara u med. Ova obrada meda se vri putem viekratnog izvlaenja kapljice
nektara izmeu usana i ponovnog vraanja u periodu od 20 minuta. Pri ovom
postupku nektar gubi vei deo sadraja vode i obogauje se enzimima
(invertazom, amilazom, i dr.) koji se lue iz pljuvanih lezda pela, a koji vre
invertovanje saharoze do glukoze i fruktoze. Nakon zgunjavanja nektara pele ga
prenose i skladite u druge elije gde zavrava sazrevanje i pretvara se u zreo
med. Tek tako zreo med pele zapeauju votanim poklopiima. Da bi pele
sakupile 1 kg meda one moraju obraditi 3 kg nektara (Mladenov i sar., 1997).
Svaka vrsta medonosnog bilja ima specifian nectar, to uslovljava da
se i medovi razlikuju meu sobom. Med proizveden od nektara naziva se cvetni
med, a med proizveden od medljike (medne rose) naziva se medljikovac.
Kada se vri duzimanje satova/satnih osnova sa medom uvaavajui
injenicu da se uveavanjem zaliha meda u pelinjem gnezdu, znaajno smanjuje
instikt sakupljanja nektara, vri se oduzimanje meda iz konice kako bi se
pojaala letnja aktivnost pela na sakupljanju i preradi nektara. Zbog toga treba
pratiti brzinu popunjavanja nastavaka medom kontrolom dnevnog/nedeljnog
123
unosa putem pelarskih vaga postavljenih na odreenom broju pelinjih drutava.
Povremeno se pregledaju medini nastavci i odreuje stepen njihove
popunjenosti medom, a na osnovu njihove popunjenosti odreuje se vreme
vaenja meda iz konice. Smatra se da se satne osnove popunjene medom mogu
vaditi iz konice ako je 2/3 elija saa zatvoreno votanim poklopcima i ako su
nezatvorene elije donjeg dela saa do vrha zalivene medom. To garantuje
potpunu zrelost meda i njegovu vlanost manju od 20%. Ne treba oduzimati
nezreo med (vie od 22% vlage) iz konice zbog toga to takav med uskisne,
poinje da previre i postaje sredina u kojoj se razvijaju mikroorganizmi. Satne
osnove koje na sebi imaju legla ne treba izdvajati za centrifugiranje.
Postupak oduzimanja meda- pri oduzimanju okvira sa medom, prethodno
je potrebno da se odstrane pele koje su na njima. Iz konica popunjene satne
osnove se vade pojedinano, pele se stresu, a ostatak pela se oetka i u sanduku
za prenoenje okvira odnose se u prostoriju u kojoj se vrca med. Postoji vie
naina udaljavanja pela sa okvira/satnih osnova koje elimo da vrcamo i to
stresanjem (prethodno objanjeno), putem bealice i putem stresaa pela. Da bi
se med koji je poklopljen poklopcem istresao iz elija saa, mora se prethodno
otklopiti. To se obavlja pomou pelarske viljuke ili pomou noa (runi ili
elektrini) za otklapanje mednih poklopaca. Okviri sa skinutim poklopcima
stavljaju se u centrifugu (vrcaljku) za istresanje meda. Postoji vie vrsta vrcaljki
(rune, elektrine), a zavisno od veliine mogu biti sa 4 i vie ramova. Za vrcanje
velike koliine meda koriste se i automatske vrcaljke koje same okreu ramove,
to znaajno ubrzava proces ekstrakcije meda. Kad se med istrese iz okvira, okviri
se vade iz vrcaljke, odlau u nastavke i ponovno vraaju u konicu od koje su
oduzeti, kako bi ih pele oistile i popravile oteene elije saa. Med iz vrcaljke
izlazi kroz slavinu i prolazi kroz sito kako bi se odstranile neistoe (delovi voska,
delovi pela i dr.) i pakuje u higijensku ambalau (najbolje od rostfraja ili
medicinske plastike). Posle zavrenog vrcanja potrebno je sav pribor koji je
koriten detaljno oprati toplom vodom i suiti.
Da bi sauvali med i zatitili njegov kvalitet, pelari odnosno
proizvoai meda, moraju da zadovolje potrebe standarda koje vae u naoj
zemlji i koje su regulisane Pravilnikom o kvalitetu i drugim zahtevima za med,
druge pelinje proizvode, preparate na bazi meda i drugih pelinjih proizvoda
"Slubeni list Srbije i Crne Gore" broj 45/2003.
Ovim pravilnikom se odreuje da med koji se stavlja u promet mora
ispunjavati sledee uslove:
- prirodni cvetni med mora da sadri najmanje 65% fruktoze i glukoze
- ne vie od 5% saharoze (med od vresa, tilovine, drae, kadulje i
ruzmarina do 8%, a med od bagrema, lavande i medljikovac do 10%
saharoze),
- do 20% vode (med od vresa i deteline do 23% vode),
- 0,5% mineralnih materija (med od medljike do 1,2% mineralnih
materija).
124
- specifina teina ne sme biti manja od 1,390 (na 20 0C),
- aktivnost oitane diastaze posle meanja ne nia od 8,
- sadraj HMF ne sme biti vei od 40 mg/kg.
Med mora biti zreo, bez znakova vrenja i prisustva pene. Mora imati
ukus, miris i boju svojstvenu odreenoj vrsti meda, bez ikakvih stranih primesa.
Deklaracija na pakovanju mora imati oznaku vrste meda i oznaku kvaliteta.
Da bi se ouvala organoleptika svojstva i visok kvalitet meda moraju
se obezbediti uslovi za njegovo uvanje. uvanje meda u neadekvatnim
uslovima kao to su visoka temperatura i poviena vlanost izaziva znaajne
promene u njegovom sastavu. Zato je bitno da optimalna vlanost prostorije
bude 60% do 80% i temperatura ne via od 100C. Isto tako se preporuuje
uvanje meda u staklenim, plastinim i emajliranim posudama, hermetiki
zatvorenim. Veoma je bitno da se med ne uva sa prizvodima jakih mirisa koje
on veoma lako vezuje i time umanjuju svoj kvalitet.
Upotreba meda- sastav hranljivih materija u medu zavisi od vrste meda
(monoflorni-bagremov, lipov med, suncokretov med i poliflorni-livadski med).
Tamnije vrste meda (umski med) sadre mnogo minerala i antioksidanasa i
preporuuju se za jaanje organizma slabijih ljudi, za uklanjanje problema sa
pluima-kaalj, prehlade i slino. Bagremov med je najblai, pa se preporuuje
kod dece i osetljivih osoba. Specifian ukus ima i lipov med, koji je posebno
preporuljiv kod respiratornih oboljenja i snienja telesne temperature. Med
poseduje antibakterijska, antivirusna, antimikotitina i antiparazitska svojstva.
Istraivanja su pokazala da redovna upotreba 1 supene kaike meda dnevno
(15g), produuje godinu dana ivota, jer med sadri antioksidanse koji
spreavaju stvaranje krvnih ugruaka, odnosno uvaju epitel krvnih sudova
(Kap, 2013). Preporuka je da se med konzumira drvenom kaikom, 1 do 2g po
kilogramu telesne teine dnevno.
13.2. POLEN
Polen (pelinji prah) pele skupljaju sa procvetalih biljaka, obrauju
sopstvenim izluevinama i skladite u votanim elijama saa kao nezamenjivu
hranu za razvoj pelinjeg drutva. Polenov prah su u stvari muke polne elije
biljaka cvetnica, koje se nalaze u pranicima. Polenovo zrno je svojstveno po
obliku i veliini svakoj biljnoj vrsti.
Pele izletnice po dolasku sa pae, prolaze kroz skuplja polena (slika
92) koji skida 40-70% donetog polena, koji zatim pada u koritance na dnu (slika
93). U praksi postoje tri tipa skupljaa polena:
- spoljanji (ispred leta)- pokriva spolja donje i gornje leto;
- podni - postavlja se ispod nastavka sa gnezdom
- i magacinski - koji je iznad gnezda ispod poklopca konice.
125
Slika 92. Hvata polena Slika 93 . Ladica sa polenom
13.3. PERGA
Perga je produkt koji pele pripremaju od cvetnog praha i meda uz
dodatak sekreta svojih lezda. Polen donose u konicu i skladite u sae, zatim
ga druge pele paljivo meaju uz dodatak sekreta iz lezda. Pod uticajem
fermenata meda i sekreta pelinjih lezda, dolazi do mleno kiselinske
fermentacije i polen se pretvara u pergu. Sama fermentacija traje 15 dana i za to
vreme raste sadraj mlene kiseline u pergi. Perga u sau je mikrobioloki
sterilna zbog visoke koncentracije mlene kiseline. Hemijski sastav perge je
127
slian polenu, s tim da je kod perge sastav veoma stabilan jer su pele odradile
konzervaciju. Perga za razliku od polena sadri vie eera, udeo masnoe je za
9% vei, a proteina za 20 %. Kvalitet perge se sastoji u tome da sadri sve
nezamenljive aminokiseline u odgovarajuem odnosu.
Perga je bogata belanevinama, ugljenim hidratima, vitaminima,
masnim kiselinama, zbog ega je nala veoma iroku primenu u industriji hrane,
kozmetici i medicini. Koristi se u leenju hroninih zapaljenja, poboljava
imunoloki sistem, povoljno deluje kod nervnih i psihinih oboljenja.
Vaenje i prerada perge se radi na poetku glavne pae ili u jesen prilikom
formiranja gnezda za zimu. Satovi sa pergom izdvojeni za preradu se prvenstveno
oslobaaju meda, zatim se pomou pela iste vikovi zaostalog meda.
Izvlaenje perge iz saa obavlja se na razne naine. Mogu se sei
komadi saa sa pergom i na taj nain koristiti u ishrani. Razraena je i
tehnologija mehanizovanog izvlaenja perge iz elija saa. Sam postupak se
sastoji u suenju sirovine do 14 do 15% vlanosti na temperaturi od 40oC u
trajanju od 8 do 10 sati ili procesom skarifikacije. Isuena sirovina se prosejava
i uz vazdunu struju brzine 8 m/s produvava, na ovaj nain se odvaja vosak od
perge. Dobijena perga se dezinfikuje gama zracima. Perga se uva u staklenim
teglama, polietarskim vreama na temperaturi 0 do 15oC pri vlanosti od 75%.
128
Slika 95. Matina mle
130
Slika 96. aoka
Slika 97. Votane elije radilice Slika 98. Pretapanje starog saa
132
Vosak je ute, utosive ili utomrke boje, tvrd, zrnastog preloma i
prijatnog mirisa. U vodi je nerastvorljiv, u alkoholu vrlo malo, dok je potpuno
rastvorljiv u etru, benzinu, terpentinu, toluolu, hloroformu i toplim masnim i
etarskim uljima. Specifina teina mu je: 0,964 do 0,970, a taka topljenja 62
do 640C. Po svom sastavu vosak pripada lipidima i sadri oko 300 komponenti.
Osnovne komponente su: 1,2% slobodni alkoholi, 2% voda, do 6% propolis,
12% ugljeni hidrati, 14% su kiseline, 49% monoestri i 15,8% drugi estri.
Prema najnovijim istraivanjima API-AR-a (2000) vosak je ponovo
zauzeo svoje mesto kao uspean medikament. Vosak se koristi u leenju
artritisa, upale nosnih upljina, dermatoza, bronhijalne astme, a potvreno je i
antibiotsko dejstvo protiv odreenih bakterija (Salmonella). Savremena
kozmetologija je najvei potroa pelinjeg voska. Od njega se prave kreme za
kou, antirid kreme, mleka za uklanjanje minke, a sve ovo zahvaljujui
njegovoj savitljivosti, elastinosti, topljivosti na relativno niskim temperaturama
(62 do 640C). Do danas nije pronaen sintetiki proizvod koji bi mogao da
objedini sva ta svojstva.
Vosak ima izvanredno veliki znaaj i kao sirovina za niz privrednih
grana. Nalazi iroku primenu kao sredstvo za impregnaciju kablova, tkanina,
koe i drveta, u proizvodnji voskovih boja, lakova i preparata za ienje
parketa, u livnicama za vajarske i galvanske odlivke, za graviranje stakla, u
hemijskoj, optikoj, brodograditeljskoj, grafikoj i automobilskoj industriji i u
drugim granama delatnosti.
13.7. PROPOLIS
Propolis (pelinji lem) je pelinji proizvod koji pele skupljaju sa
smolastih izluevina pupoljaka razliitog drvea dodajui mu sekrete pljuvanih
lezda. On ima sloen hemijski sastav koji jo uvek nije do kraja analiziran. Do
sada je opisano najmanje 180 sastojaka koji se nalaze u propolisu. Najnovija
istraivanja ukazuju da je to prirodni proizvod koji sadri vie od 300 razliitih
farmakolokih supstanci.
Detaljnom analizom ustanovljeno je da propolis sadri oko 55% biljnih
smola i balzama, 30% voska, 10% etarskih i aromatinih ulja, 5% cvetnog praha,
mehanikih primesa i dr.(Erski-Bilji, Dobri, 2003; Bankova, 2003). Pele unose
propolis u konicu i direktno ga primenjuju za premazivanje unutranjih zidova,
elija saa, zatvaranje pukotina i mumificiranje uginulih "uljeza" to ukazuje na to
da propolis zaista igra vanu ulogu u ivotu pelinjeg drutva.
Iz konice propolis se skuplja tokom leta (do jeseni), proseno po 100
do 150g iz svake konice. Organoleptika i fizika svojstva, (miris i boja) i
hemijski sastav propolisa zavise uglavnom od vrste biljaka od kojih se on
sakuplja u radijusu letenja pela iz pelinjaka. Do danas je identifikovano
najmanje 67 vrsta biljaka sa kojih pele sakupljaju propolisni materijal.
133
Najvaniji izvori su: cvet breze, topole, jove, kestena, jasena, vrbe i mnoge
druge (Erski-Bilji i Dobri, 2003). Sezonske varijacije imaju znaajnu ulogu u
hemijskom sastavu propolisa. U uzorcima skupljenim u jesen dominirali su
diterpeni, dok u uzorcima sakupljenim u zimskom i prolenom periodu
uglavnom su dominirali fenoli (Bankova i sar., 1998). Sam propolis ima
specifinu teinu izmeu 1,112 i 1,136, nema odreene take topljenja, ali se
najee topi izmeu 800C i 1050C. Slabo se rastvara u hladnoj vodi, a u vruoj
izmeu 7 do 10%. U etru zagrejanom na 1230C rastvara se do 66%, u etil
alkoholu se rastvara 50 do 75%, a u acetonu samo 20 do 40%.
Propolis poseduje antibakterijska, antivirusna, antimikotitina i
antiparazitska svojstva (El Deen et all., 2013). Ima osobinu da pomae u leenju
rana pri emu snano utie na obnavljanje epitela pa se uspeno primenjuje u
dermatologiji (opekotine II. stepena, ekcemi, osipi). Poto ubrzava zarastanje rana
primetni su dobri efekti u leenju hemoroida. Propolis deluje na mikroorganizme
slabije od antibiotika, ali je manje toksian od njih, ne stvara rezistentnost prema
bakterijama, a kod unutranje primene ne oteuje normalnu crevnu floru. Ima
antiinflamatorni efekat i mo detoksikacije, pa se koristi i za zatitu od tetnih
zraenja. Veoma je efikasan kod akutne i hronine upale grla, kod svih rana u
usnoj duplji, ira na elucu, hepatitisa, gripa, proliva, kod poremeaja u radu
plua. Preporuuje se kod akutne upale uva i upale bubne opne. Flavonoid
akacetin poveava izdrljivost kapilara, kvarcetin poveava sposobnost
gamaglobulina u krvi da vezuju histamin, te na taj nain potiskuje njegovo dejstvo
kod upale (Ozturk i sar.,1998). Kontinuiranim inhalacijama umanjuje broj i jainu
napada astme. Stimulie odbrambenu sposobnost organizma i ne izaziva
rezistetnost bakterija. Dobar je i kao inhibitor tumorskih elija u organizmu,
posebno kod tumora jetre, materice, dojke i leukemije (API-AR, 2001).
Propolis se najee konzumira u obliku tinktura, tableta, sirupa,
aerosola, vodenih ekstrakata i masti. Umerena doza propolisa je 1 g dnevno.
Pitanja:
135
14.2. BAKTERIJSKE BOLESTI
Slika 101. Rastegljiva uginula larva Slika 102. Sasuena larva na dnu elije
137
Dijagnoza i terapija: pregledom drutava, na osnovu klinike slike se
postavlja sumnja na obolenje. Mikrobioloka determinacija uzronika se vri
nativnim preparatom bojenim po Giemsa i kultivisanjem na podlogama kao i
molekularnom dijagnostikom PCR metodom.
Za pregled se uzima sae sa poklopljenim leglom veliine 10 x10cm.
Uzorak se pakuje u papir i zatim stavlja u kartonsku kutiju. Za slanje uzorka na
analizu neophodan je uput RVI ili ordinirajuceg veterinara i slanje to hitnije u
najblizu veterinarsku dijagnostiku ustanovu. Uzronik se moe nai u medu
tako da se i on po potrebi dostavlja na pregled (Stojanov i sar., 2000).
Terapija ne postoji. Leenje je zabranjeno. Kada se ustanovi obolenje,
moraju se potovati mere koje propisuju Pravilnici, prvo se humano ugue
pele pomou sumpora, a zatim se vri spaljivanje pela zajedno sa ramovima i
voskom i svim otpatcima iz konice. Oprema i konice se dobro mehaniki
oiste, rigorozno dezinfikuju po propisanim merama (Pavlovi i sar., 1997;
Plava i sar., 2002).
Bolest je obavezna za prijavljivanje. Pelaru sleduje nadoknada za
sanirana drutva, samo ukoliko se obolenje prijavi na vreme. (proces u starosti
do dva meseca, starost procesa se utvruje pri postavljanju konane dijagnoze u
laboratoriji).
139
Putevi infekcije i irenja
Razvoj Nosema spp. se odvija unutar elija epitela srednjeg creva
odraslih pela. Pele pojedu spore i one za kratko vreme dospevaju u srednje
crevo preko voljke gde isklijavaju. Kako bolest napreduje veliki broj elija
srednjeg creva budu zaraene, a kada je infekcija na vrhuncu u crevu pela
nalazi se oko 30-50 miliona spora (Plava i sar.2009). One zatim dospevaju u
rektum i bivaju izbaene izmetom u spoljnu sredinu. N. apis ne inficira pelinje
larve. Novoizale pele nikad nisu zaraene. Spore se ire izmetom odraslih
pela, tako to ih mlade jedinke pojedu prilikom ienja zaraenog saa.
Kada su pele u mogunosti da slobodno lete i da defeciraju izvan
drutva, saa postaju istija, a anse da pele dospeju u kontakt sa sporama se
smanjuju. Tada inficirane pele uginjavaju, a da pri tom ne ire infekciju, koja
takoe jenjava. Iz istog razloga spore Nosema spp. se retko nau u medu ili
polenu koje pele sakupe iz prirodnih izvora.
Matice ne iste sae tako da se one retko inficiraju u prirodnim
uslovima. Trutovi se inficiraju kada ih hrane radilice koje su takoe angaovane
i u ienju saa.
Postoji statistiki znaajna pozitivna korelacija izmeu hladnih,
maglovitih, kinih leta i infekcije drutva nozemom sledeeg prolea, mada bi
uzrok tome delimino mogao biti i usporeniji rast drutava tokom kinijih
godina, kao i nepotpunije ienje saa.
Simptomi obolenja
Inficirane pele ne ispoljavaju simptome bolesti, ali doive samo
polovinu ivota nezaraenih jedinki u drutvima u prolee ili leto. Do dizenterije
uglavnom dolazi usled nakupljanja vode, poto je ukupni sadraj vode kod
zaraenih pela vii nego obino.
Pod prirodnim uslovima retko dolazi do uginua ili ozbiljnijeg
nanoenja tete drutvima. Meutim, postoje podaci o znaajnoj negativnoj
korelaciji izmeu prinosa meda i stepena infekcije. Deava se da inficirane
matice prestaju da polau jaja i uginjavaju u toku nekoliko nedelja posle
infekcije. Inficirana drutva zimi gube oko 1.500 pela vie nego neinficirana
drutva iste veliine, ne uzimajui pritom u obzir njihovu apsolutnu veliinu
(to je manje drutvo relativno je vei gubitak pela usled infekcije).
Dijagnoza i terapija
Za pregled se uzimaju leevi pela sakupljenih sa poda konice i ive
bolesne pele koje ne mogu da polete ili koje puze ispred konice. Uzorak za
pregled iz jedne konice predstavlja najmanje 60 pela.
U sluaju subklinike infekcije za pregled se uzimaju ive pele
izletnice sa poletaljke, uginule pele ispred konica, dok se u akutnom obliku,
koje je najee u rano prolee, za pregled moe uzeti i sastrugani izmet pela
sa ramova. Izmet se uzima pomou mikroskopske ploice koja se stavi blizu
ulaza u konicu, a isti se od matica uzima kada se one dre iznad ploice
pokrivena staklenom aom.
140
Preventiva nozemoze:
Prevenirenje nozematoze izazvane bilo kojim od dva uzronika postie se :
1. Drajem jakih pelinjih zajednica sa povoljnom strukturom svih kasta
kunih pela, to je tim pre znaajno, jer podrazumeva i prisustvo sanitarnih
pela koje su sa izraenim higijenskim ponaanjem i sposobne su da prepoznaju
i otklone uzronike bolesti.
2. Uzgojem drutava sa mladom i zdravom maticom proverenih
performansi.
3. Opskrbom pelinje zajednice sa dovoljnom koliinom kvalitetne i zdrave
hrane, t.j perge i meda (perge dva rama po LR nastavku i ne manje od 20 kg
meda po zazimljenoj zajednici).
4. Izbegavanjem preterane upotrebe eera.
5. Obezbeivanjem dobrih higijensko sanitarnih uslova na pelinjaku.
6. Obezbeivanjem dovoljne koliine iste i protone vode za napajanje
pela tokom cele godine (najbolje izvorska voda ili protono higijensko pojilo).
7. Oduzimanjem medljike iz konice pre zazimljavanja pela i njenom
zamenom sa kvalitetnim medom.
8. U jesenjoj prihrani primenom biljnih preparata (KAS-81, Ceranon).
145
14.5.4. Hronina paraliza pela
Uzronik obolenja je RNK virus
Rasprostranjenost: bolest je prisutna pirom sveta.
Razmnoavanje i irenje unutar drutava
Obolele pele virus izluuju iz svojih lezdi u tenost koja ulazi u
medne kesice tako da ovde nalazimo najveu koncentraciju virusa koji potom
inficira prikupljeni polen. Infekcije nastaju tokom ishrane inficiranim polenom.
Bolest se javlja u prolee i leto a prestaje u jesen.
Simptomi bolesti
Bolest se javlja u dva oblika kao drhtanje krila i abdomena i kao
pojava crnih pela.
Prvi oblik karakterie podrhtavanje rairenih krila, nogu, antena i
abdomena koji je povean usled proirenog mednog mehura. Pele ne mogu da
polete i obino se skupljaju u gornjem delu konice iznad saa. Ako izlete
padaju ispred konice gde uginjavaju.
Drugi oblik karakterie pojava crnih masnosjajnih pela izrazito
smanjenog abdomena. Par dana po infekciji i kod njih se javlja drhtanje, gube
mo letenja i uginjavaju.
Dijagnoza i terapija
Pregledom drutava, na osnovu klinike slike se postavlja sumnja na
obolenje. Obe vrste paralize dijagnostikuju se histolokim i virusolokim
pregledom obolelih pela. Specifina terapija ne postoji. Od profilaktikih mera
treba primeniti nadraajno prihranjivanje sa eernim sirupom uz dodatak
vitamina, nikotinske kiseline, oligoelemenata i proteina i svakako maksimalnu
redukciju krpelja Varroe destructor u pelinjoj zajednici.
Pitanja:
1. Abrol D.P. (2006): Diversity of pollinating insects visiting litchi flowers (Litchi
chinensis Sonn.) and path analysis of environmental factors influencing
foraging behaviour of four honeybee species. Journal of Apicultural Research
Vol. 45 (4): 180 187.
2. Abrol D.P. (2007). Honeybees rapeseed pollinator plant interaction. Advances
in botanical research 45: 337-369.
3. Austin P.T., Hewett E., Noiton D.A., Plummer J.A. (1996): Cross-pollination
of Sundrop apricot (Prunus armeniaca L.) by honeybees. New Zealand
Journal of Ceop and Horticultural Sciences 24: 287-294.
4. Ball BV. 1985. Acute paralysis virus isolates from honeybee colonies infested
with Varroa jacobsoni. J. Apic. Res. 24: 115-119
5. Bankova V. (2003): Propolis: Quality and Standards. Apimondia, Ljubljana
(CD).
6. Bankova V., Boudourova-Krasteva G., Popov S. (1998): Seasonal variations of
the chemical composition of Brasylian propolis. Apidologie, 29 (4).
7. Berthud, H; Imdorf, A; Haueter, M; Radloff, S; Neumann, P. (2010). Virus
infections and winter losses of honey bee colonies (Apis mellifera). Journal of
Apicultural Research 49(1): 60-65. DOI: 10.3896/IBRA.1.49.1.08
8. Bilu A., Dag A., Elad Y., Shafir S. (2004): Honey bee dispersal of biocontrol
agents: an evaluation of dispensing devices. Biocontrol Science and
Technology 6: 607-617.
9. Boelt B. (2002): Legume seed production & research in Europe. In Forage
seed, winter: 33-34.
10. Bogdanov S. (2004): Quality and standards of pollen and beeswax. Apiacta,
38, 334341.
11. Bogdanov, S. (2012): Royal jolly, bee- brood: composition, health, medicine: a
review. Bee product science (www.bee-hexagon.net)
12. Bogdanov, S. (2012): Bee venom: composition, health, medicine: a review.
Bee product science. Peptides I (www.bee-hexagon.net)
13. Borneck R., Merle B. (1989): Essaie dune evaluation de lincidence
economique de labeille pollinisatrice dans lagriculture eurpeenne. Apiacta 24:
33-38.
14. Bradbear N. (2009): Bees and their role in forest livelihoods. Food and
Agriculture Organisation of the United Nations, Rome: 1-194.
15. Bulatovi M. (1979): Savremeno voarstvo. Nolit: 1-544.
147
16. Carreck, N L; Ball, B V; Martin, S J (2010a) The epidemiology of cloudy
wing virus infections in honey bee colonies in the UK. Journal of Apicultural
Research 49(1): 66-71.DOI: 10.3896/IBRA.1.49.1.09
17. Carreck, N L; Ball, B V; Martin, S J (2010b) Honey bee colony collapse and
changes in viral prevalence associated with Varroa destructor. Journal of
Apicultural Research 49(1): 93-94. DOI: 10.3896/IBRA.1.49.1.13
18. Cerovi R., Mii N. (1996): Opraivanje i oplodnja jabuastih i kotiavih
voaka. Jugoslovensko voarstvo 30 (1-2): 73-98.
19. Connor L.J. (1969): Honey bee pollination requirements of hybrid cucumbers
Cucumis sativus L. MS thesis, Michigan State University.
20. Dafni H., Lensky Y., Fahn A. (1988): Flower and nectar characteristics of nine
species of labiatae and their influence on honeybee visits. Journal of
Apicultural Research 27(2): 103-114.
21. Delaplane S.K., van der Steen J., Guzman-Novoa E. (2013): Standard methods
for estimating strenght parameters of Apis mellifera colonies. Journal of
Apicultural Research 52(1): 1-10.
22. Duani N., Mikli V., kori D. (2005): Suncokret kao pelinja paa. Zbornik
rezimea radova Treeg Kongresa SPOS-a, 17-18. decembar, Beograd: 20.
23. Economic Research Service, USDA, FTS-357SA (2014): 1-6.
24. El-Deen N., Al M. Zaki, Shalaby Si Nasr S. (2013): Propolis, with reference of
chemical composition, antiparasitic, antimycotic, antibacterial and antiviral
activities: a review. Life Sci. J. 10 (2): 1778-1782.
25. Erski-Bilji M., Dobri . (2003): Propolis prirodni antibiotik. Grafos,
Beograd: 29-303.
26. Farkas A., Zajacz E. (2007): Nectar production for the Hungarian honey
industry. The European Journal of Plant Science and Biotechnology 2: 125-
151.
27. Fefferman H. N., Starks T. P. (2006): A modeling approach to swarming in
honey bees (Apis mellifera). Insectes Sociaux 1: 37-45.
28. Free J. B. (1970): Insect pollination of crops. Academic press, London and
New York: 1-506.
29. Free J. B. (1993): Insect pollination of crops. 2rd ed., Academic press, London:
1-684.
30. Gregorc A. (2008): Anatomija in fiziologija ebele. Iz Slovensko ebelarstvo v
tretje tisoletje. ebelarska zveza Slovenije, Lukovica: 37-111.
31. Gyor T. (2005): A zselici hars. Meheszet 53 (3): 12.
32. Halmagyi L. (1991): Erdei es diszfak, cserjek. In: Halmagyi L, Keresztesi B
(Eds) A Mehlegelo. Akademiai Kiado, Budapest: 130-186.
33. Hegazi AG. (2012):Medical importance of bee products. Uludag Bee
Journal,12:136146.
34. James R.R., Pits-Singer L.T. (2008): Bee pollination in agricultural
ecosystems. Oxford University Press Inc.: 1-232.
148
35. Jaimovi V., Nedi N., Radovi M., Boovi . (2013): Znaaj pela u
opraivanju i poveanju prinosa starih sorti ljive i jabuke. Agroznanje 14 (2):
185-193.
36. Jankovi A. (1979): Pelinji proizvodi hrana i lek. Beograd: 112-158.
37. Jankovi A. (1984): Leenje medom i drugim pelinjim proizvodima. Beograd,
9 - 117.
38. Jevti G. (2001): Uticaj medonosne pele i ostalih opraivaa na prinos semena
lucerke. Magistarska teza, Poljoprivredni fakultet Univerziteta u Beogradu: 1-
80.
39. Jevti G., Anelkovi B., Lugi J., Dini B. (2012): Heritability of production
characteristics of regional populations of honey bees from Serbia. Genetika 1:
47-54.
40. Jevti G., Mladenovi M., Nedi N., Stanisavljevi Lj. (2006): Uloga
medonosne pele (Apis mellifera) u opraivanju ratarskih kultura. Zbornik
plenarnih i naunih radova XIV Savetovanje sa meunarodnim
ueemZatita i proizvodnja domae pele i meda, Univerzitet u Beogradu,
Poljoprivredni fakultet, 11-12. februar, 2006, Beograd: 103-109.
41. Jojri N.P. (1977): Pele i medicina. Beograd: 151-158.
42. Hepburn R., Radlof E.S. (2011): Honeybees of Asia. Springer-Verlag Berlin
Heidelberg: 1-669.
43. Kap P. (2013): Leenje pelinjim proizvodima-Apiterapija.Printera d.o.o.
Sveta Nedelja, Novo Mesto: 59-194.
44. Keserovi Z., Magazin N. (2014): Voarstvo Srbije stanje i perspektive.
Zavrna konferencija Primena podataka popisa poljoprivrede 2012. u analizi
stanja poljoprivrede i u planiranju agrarne politike u Republici Srbiji, 28-30.
maja 2014., Subotica, Republiki zavod za statistiku, Zbornik radova: 192-211.
45. Keogh R., Mullins I., Robinson A. (2010): Pollination aware case study:
Apricot. Rural industries research and development corporation, Australian
Government: 1-8.
46. Kim M., Chistopher H. (1997): Bee informed. Journal of the American
Apiterapy Society, 107-111.
47. Kluser S., Neumann P., Chauzat P.M., Pettis S.J. (2010): UNEP - UNEP
Emerging Issues: Global Honey Bee Colony Disorder and Other Threats to
Insect Pollinators.
48. Konarska A. (2013): Preliminary studies on the structure of sepals and
trichomatous nectaries in flowers of Tilia cordata Mill.. Acta Scientarium
Polonorum 2: 63-74.
49. Krivcov N. I., Lebedev V.I. (2000): Tehnologija proizvodnje pelinjih
proizvoda. Savez pelarskih organizacija Srbije, Beograd: 95 99.
50. Levin M.D. (1986): Using honey bees to pollinate crops. US Department of
Agriculture, Leaflet 549.
149
51. Maukanovi-Joci M. (2005): Morfofizioloke karakteristike cveta odabranih
usnatica u funkciji atraktivnosti za medonosnu pelu. Doktorska disertacija,
Univerzitet u Beogradu, Poljoprivredni fakultet: 1-143.
52. Manning A. (1956): Bees and flowers. New. Biol. 21:56-73.
53. Martin, S J; Ball, B V; Carreck, N L (2010) Prevalence and persistence of
deformed wing virus (DWV) in untreated or acaricidetreated Varroa destructor
infested honey bee (Apis mellifera) colonies. Journal of Apicultural Research
49(1): 72-79.
54. Mather K. (1947): Species crosses in Antirrhinum. I. Genetic isolation of the
species majus, glutinosum and orontium. Heredity 1:175-186.
55. Mayer D. F., Johansen A.C., Michael Burgett D. (1986): Bee pollination of tree
fruits. A pacific north west extension publication Washington-Oregon-Idaho:
1-10.
56. Mayer D. F., Lunden J.D., Rathbone L. (1988): New ideas in cherry
pollination. Preceedings of the Washington State Horticultural Association 83:
228-229.
57. Mayer D. F. (2013): Factors affecting bee pollination of tree fruits. Washington
State University, Department of entomology, Tree Fruit Research & Extension
Center.
58. Mikli V., Duani N., kori D. (2005): Nektarnost kod suncokreta kao
primarni faktor atraktivnosti prema pelama. Zbornik plenarnih i naunih
radova, XIV Nauno savetovanje sa meunarodnim ueem Zatita i
proizvodnja domae pele i meda, Poljoprivredni fakultet; Univerzitet u
Beogradu, 11-12. februar Beograd: 97-102.
59. Milatovi D., Nikoli M., Mileti N. (2011): Trenja i vinja. Monografija,
Nauno voarsko drutvo Srbije, aak: 1-500.
60. Milatovi D., urovi D., orevi B., Vuli T., Zec G. (2013): Pomoloke
osobine novijih sorti trenje na podlozi colt. Journal of Agricultural Sciences
58 (1): 61-72.
61. Miloevi N. (2013): Stepen oploenja i bioloke osobine novih sorti ljive
(Prunus domestica L.). Doktorska disertacija, Univerzitet u Beogradu,
Poljoprivredni fakultet: 1-153.
62. Mii P. (1994): Jabuka. Nolit, Beograd: 1-643.
63. Mladenov S., Radosavljevi M. (1997): Leenje pelinjim proizvodima
Apiterapija i osnovi pelarstva. Izdava: IKOM-INTELEKT: 25-190.
64. Mladenovi M., Milosavljevi S., Stanisavljevi Lj., Maukanovi-Joci M.,
Rai S. (2013): Problemi i preporuke u opraivanju kajsije. Zbornik radova IV
savetovanja Inovacije u voarstvu, Beograd: 261-274.
65. Mladenovi M., Stevanovi G. (2003): Uzgajanje visokokvalitetnih
matica. Kultura, Beograd: 1 112.
66. Mladenovi M., Svatok T. (2004): Tehnologija pelarenja. Iz Pelarenje
vikendom u funkciji zdravlja tehnologija rada i ekoloke mere. Tiro-Erc,
Beograd: 1-222.
150
67. Mratini E. (2000): Kruka. Veselin Maslea, Beograd: 1-437.
68. Mratini E. (2002): Vinja. Vizartis, Beograd: 1-171.
69. Mratini E. (2012): Breskva. Partenon, M.A.M. Sistem, Beograd: 1-655.
70. Nabhan G.P., Buchmann S. (1997): In world resources 2000-2001-The fraying
web of life (UNDP, UNEP, WB, WRI): 136-138.
71. Nagy Z. (2002): Egyre nepszerubb novenyunk a facelia III. Meheszet 50 (4):
22.
72. Naumovski M., Krlevska H. (1994): Praktikum po pelarstvo. IP AKI,
Skopje: 1-60.
73. Nedi N., Maukanovi-Joci M., Rani D., Rrslett B., otari I., Daji
Stevanovi Z., Mladenovi M. (2013): Melliferous potential of Brassica napus
L. subsp. napus (Cruciferae). Arthropod-Plant Interactions Vol 7 (3): 323-333.
74. Neumann P., Carreck L.N. (2010): Honey bee colony losses. Journal of
Apicultural Research (1): 1-6.
75. Nikoli D., Keserovi Z., Magazin N., Paunovi S., Mileti R., Nikoli M.,
Milivojevi J. (2012): Stanje i perspektive razvoja voartsva u Srbiji. 14.
Kongres voara i vinogradara Srbije sa meunarodnim ueem. Zbornik
radova i apstrakata, Vrnjaka Banja 9-12.10.2012., Srbija: 3-22.
76. Nikoli M., Milivojevi J. (2010): Jagodaste voke, Tehnologija gajenja.
Nauno voarsko drutvo Srbije, aak: 1-592.
77. Novakovi A., Mladenovi M., Nedi N.(2003): Pelinji proizvodi u
apiterapiji. Zbornik plenarnih i naunih radova-Kvalitet pelinjih proizvoda i
selekcija medonosne pele. Beograd: 13-22.
78. Oertel E. (1961): Honeybees in production of white clover seed in the southern
States. American Bee Journal 101: 96-99.
79. OToole C., Raw A. (1991): Bees of the World. Blandford, London.
80. Ozturk F., Kurt E., Inan U. (1998): The effects of acetyilholina and propolis
extract on corneal epithelia wound healing in rats. Conea 18: 466-471
81. Pankiw T., Birmingham L.A., Lafontaine P. J., Avelino N., Borden H. J.
(2011): Stabilized synthetic brood pheromone delivered in a slow-release
device enhances foraging and population size of honey bee, Apis mellifera,
colonies. Journal of Apicultural Research 4: 257-264.
82. Pavlovi I., Mlaan V., Erski-Bilji M., Romani S. (1997) Dezinfekcija
konica kao mera pri suzbijanju amerike kuge pelinjeg legla. Zbornik radova
VIII Savetovanja DDDDD u zatiti ivotne sredine sa meunarodnim ueem,
Subotica, 9-10.
83. Pavlovi I., Kulii Z., Dugali-Vrndi Nada (2009) Vanije bolesti pela.
NIVS Srbije, Beograd.
84. Plava N. (2004): Ispitivanje primene oksitetraciklina u suzbijanju amerike
kuge pelinjeg legla i njihov nalaz u medu. Doktorska disertacija, Fakultet
veterinarske medicine Univerzitetata u Beogradu,17 - 79.
85. Plava N., urii B., Mladenovi M., Jovanovi V., Polaek V.(2002):
Amerika kuga pelinjeg legla: mere preventive i zatite (American fowl brood
151
- preventive and protective measures). Zbornik radova Drugog kongresa
pelara Jugoslavije, Aleksinac, Str.83-86, ISBN 86-903621-0.
86. Plava N., Nedi N., Milanov D., Stojanovi D. (2009): Nosema Disease - a
Silent Bee Killer in Winter Time = Nozemoza - tihi ubica peelinjih drutva
posebno u toku zimovanja.Proceedings, 6th International Symposium on
Biocides in Public Health and Environment, October 06-07.2009, Belgrade,
editor Veselin B.Radonji, Beograd, Institute for Disifection and Vector
Control, 2009, Str.144-146, ISBN 987-86-903269-3-8, M33 1,0 nd
Environment, October 06-07.2009, Belgrade, editor Veselin B.Radonji,
Beograd, Institute for Disifection and Vector Control, Str.144-146.
87. Plava N. (2006): Varoza pela. XXIV savetovanje pelara, Novi Sad, str.47-
54.
88. Plava N., Balti M., Nedi N. , (2006): Analiza kritinih kontrolnih taaka u
pelarskoj. Zbornik plenarnih i naunih radova, XIV nauno savetovanje sa
meunarodnim ueem Zatita i proizvodnja domae pele i meda, Beograd,
Poljoprivredni fakultet: 31-35.
89. Plava N., Stojanov I., Koari S., urii B. (2007): Rasirenost amerike
kuge i spora p.larvae na podruju junobakog i sremskog okruga u toku
2006.godine.Zbornik plenarnih i naunih radova, XV nauno savetovanje sa
meunarodnim ueem proizvodnja i promocija meda i pela, Beograd,
Poljoprivredni fakultet, str.41-46.
90. RIRDC Publication: Pollination aware Capsicum No. 10/114.
91. Rosenkranz, P., Aumeier, P., Ziegelmann,B. (2010): Biology and control of
Varroa destructor. J Invertebr. Pathol. 103: 96-119.
92. Santra Violeta (2013): Dokazivanje prisustva virusnih infekcija u zajednicama
Apis mellfera primjenom molekularno-biolokih metoda. Doktorska
disertacija, Poljoprivredni fakultet, Novi Sad, 67-69.
93. Scott-Dupree C., Winston M., Hergert G., Jay S.C., Nelson D., Gates J.,
Termeer B., Otis G. (1995): Aguide to managing bees for crop pollination.
Canadian Association of Professional Agriculturists: 1-35.
94. Sharma K.H., Dev K., Rana S.B., Katna S. (2014): Evaluation of modified
pollen dispenser and storage of dehisced pollen for effective pollination in
apple. International Journal of Farm Sciences 2: 185-191.
95. Sivaram V., Jayaramappa V.K., Menon A., Ceballos M.R. (2013): Use of bee-
attractants in increasing crop productivity in Niger (Guizotia abyssinica L.).
Brazilian archives of biology and technology 3: 365-370.
96. Standing Commision of Apitherapy of Apimondia: CD-ROM Apiterapy, API-
AR International Ltd, Brussels, Belgium, 2000, (API-AR, 2000).
97. Standing Commision of Apitherapy of Apimondia: CD-ROM Apiterapy, API-
AR International Ltd, Brussels, Belgium, 2001, (API-AR, 2001).
98. Stanimirovi Z., Soldatovi B., Vuini M. (2000): Biologija pela.
Medonosna pela. Fakultet veterinarske medicine, Medicinska knjiga-
Medicinske komunikacije, Beograd: 1-375.
152
99. Stanisavljevi Lj., Nedi N. (2008): Uloga pela (hymenoptera: apoidea) u
opraivanju voaka. Zbornik naunih radova Instituta PKB Agroekonomik,
Vol. 14 br. 5: 89-96.
100. Steffan-Dewenter I., Kuhn A. (2003): Honeybee foraging in differentially
structured landscapes. Proceedings of the Royal Society B270: 569-575.
101. Stern A.R., Sapir G., Shafir S., Dag A., Goldway M. (2007): The appropriate
management of honey bee colonies for pollination of Rosaceae fruit in warm
climates. Middle Eastern and Russian Journal of Plant Science and
Biotechnology 1 (1):13-19.
102. Stojanov I., Plava N., Petrovi J. (2000): Mogunost otkrivanja spora u medu i
izolacija Paenibacillus larvae (Bacillus larvae White) Zbornik radova i kratkih
sadraja,12.Savetovanje veterinara Srbije, Vrnjaka Banja, 12.09-15.09.
Beograd, Srpsko veterinarsko drutvo, str.241.
103. Svatok T., Daljevi M. (2004): Pelarenje vikendom u funkciji zdravlja
tehnologija rada i ekoloke mere, Tiro Erc, Beograd: 1-222.
104. Terzi S., Mikli V., Atlagi J., Joci S., Marjanovi J.A. (2010): Faktori koji
utiu na posetu opraivaa suncokretu i uljanoj repici. 28. Savetovanje pelara,
3. mart 2010., Novi Sad: 43-51.
105. Todd F.E., McGregor S.E. (1960): The use of honey bees in the production of
crops. Annual Review of Entomology 5: 265-278.
106. Todorovi V., Todorovi D. (1983): Praktino pelarstvo. Nolit, Beograd: 1-
420.
107. Vaissiere E.B., Freitas M.B., Gemmill-Herren B. (2010): Protocol to detect and
assess pollination deficits in crops. FAO/IFAD Project Development of tools
and methods for conservation and management of pollination services for
sustainable agriculture, June 20, 2010: 1-30.
108. Viik E. (2012): The impact of spring oilseed rape fertilization and pesticide
application on bees (Apoidea). Estonian University of Life Sciences, PhD
thesis: 1 156.
109. von Frisch K. (1967): The dance Language and orientation of bees. Cambridge,
MA, Harvard Univ. Press: 1-566.
110. Umelji V. (1999): U svetu cvea i pela, atlas medonosnog bilja. Kolor Pres,
Lapovo: 1-736.
111. Zajacz E., Szalai T., Szalai-Matray E. (2006): Apicultural value of sunflower
hybrids in Hungary. Proceedings of the Second European Conference of
Apidology EurBee. Prague: 140.
112. www.beyondpesticides.org/pollinators, Economic Value of Commercial
Beekeeping
113. www.whitehouse.gov/the-press-office/2014/06/20/fact-sheet-economic-
challenge-posed-declining-pollinator-populations, 2014.
153
Izvodi iz recenzija
Recenzent 1:
Autori, dr. Nada Plava i dr. Neboja Nedi, navedenu su grau u
rukopisu obradili izuzetno detaljno, struno, jasno i razumljivo u skladu s
Pravilnikom o udbenicima i programom predmeta Pelarstvo koji se slua na
studijskom programu Stoarstvo kao izborni predmet na Poljoprivrednom
fakultetu u Novom Sadu, a predstavljae i pomoni udbenik za studente
Poljoprivrednog fakulteta u Zemunu-Beogradu kao i studente drugih
Poljoprivrednih fakulteta u Srbiji.
Analiziranjem svih poglavlja ove publikacije moe se zakljuiti da je
ovo djelo struno veoma dobro koncipirano, stilski i jeziki veoma korektno i da
predstavlja dobru osnovu za poznavanje problemtike pelarstva, od znaaja
pelarstva za okoli i opraivanje, preko tehnologije pelarenja i proizvodnje
pelinjih proizvoda sve do bolesti pela. Na osnovu uvida u djelo i njegove
strune analize smatram da rukopis dr. Nade Plave i dr. Neboje Nedia,
predstavlja izuzetno vredan prilog kako strunoj tako i znanstvenoj literaturi iz
oblasti pelarstva. Radi svega navedenog predlaem Veu da donese odluku da
se rukopis tiska kao osnovni udbenik za studente Poljoprivrednog fakulteta u
Novom Sadu.
Recenzent 2:
U pomonom udbeniku su objedinjena domaa i strana iskustva u
gajenju pela, te pelarima, studentima, naunicima i svima koji su
zainteresovani za ovaj vid proizvodnje, prua adekvatan uvid u mogunosti koje
pelarstvo prua, kao i tehnologijama koje se u ovoj oblasti primenjuju. Sa
druge strane obavetava potroae o kvalitetu i nainu dobijanja pelinjih
proizvoda te ih u neku ruku podstie da u veoj meri koriste ove proizvode.
Pomoni udbenik "Praktikum iz pelarstva" autora prof. dr Nade
Plave i Doc. dr Neboje Nedia, predstavlja delo koje se bavi problematikom
gajenja pela koje prati plan i program predmeta Pelarstvo a takoe moe
dobro koristiti svakom koga ova problematika zanima. Iz svega napred
navedenog sa zadovoljstvom preporuujem da se pripremljeni rukopis tampa
kao nastavno sredstvo za obrazovanje kadrova tako i za razvoj i unpareenje
pelarstva.
O autorima