Hasek Svejk

Jaroslav Haek
Doivljaji
dobroga vojaka vejka
za svjetskoga rata
s ekog preveo:
Boko Vraarevi
prijevod redigirao:
Zvonimir Bulaja
ilustracije:
Josef Lada
Jaroslav Haek: Doivljaji dobroga vojaka vejka
Sadraj
I. knjiga: U pozadini _____________________________________4

1. Kako je dobri vojak vejk doekao svjetski rat ______5
2. Dobri vojak vejk na policiji _____________________11
3. vejk pred sudskim lijenicima __________________ 17
4. vejka izbacuju iz ludnice _______________________21
5. vejk u redarstvenom povjerenitvu u
Salmovoj ulici ___________________________________24
6. Razbivi zaarani krug, vejk se opet vraa
kui ____________________________________________29
7. vejk odlazi u rat ______________________________36
8. vejk kao simulant _____________________________40
9. vejk u garnizonskom zatvoru ___________________ 50
10. vejk kao sluak kod feldkurata ________________ 62
I ___________________________________________62
II __________________________________________67
III __________________________________________73
IV __________________________________________76
11. vejk slui s feldkuratom misu _________________ 78
12. Vjerska debata ________________________________83
13. vejk ide na zadnju pomast ____________________88
14. vejk kao sluak kod natporunika Luka _______ 98
I ___________________________________________98
II _________________________________________101
III _________________________________________103
IV _________________________________________110
V _________________________________________114
VI _________________________________________119
15. Katastrofa___________________________________126
AUTOROV DODATAK ____________________________134
2
II. knjiga: Na fronti ____________________________________136

1. vejkove nezgode u eljeznikom vozu __________ 137
2. vejkova budjovika anabaza __________________ 150
3. vejkovi doivljaji u Kiraly-Hidu________________ 193
4. Nova stradanja _______________________________229
5. Iz Brucka u Sokal _____________________________244
III. knjiga: Slavno vojevanje _____________________________272

1. Preko Maarske ______________________________273
2. U Budimpeti ________________________________309
3. Od Hatvanja do galicijske granice _______________ 342
4. Marschiren! Marsch! __________________________372
IV. knjiga: Produenje slavnog vojevanja _________________ 403

1. vejk u transportu ruskih zarobljenika ___________ 404
2. Duhovna utjeha ______________________________420
3. vejk opet u svojoj markompaniji ______________ 426
4. Za neprijateljem ______________________________460
5. Vorwrts! Vorwrts!___________________________496
6. U opkopima __________________________________518
3
I. knjiga
U pozadini
4
1. Kako je dobri vojak vejk

doekao svjetski rat
I tako nam ubie Ferdinanda! saopi gazdarica gospodinu vejku, koji je prije nekoli-
ko godina otputen iz vojske, poto je komisija utvrdila da je slabouman, pa je sada ivio
trgujui psima.
Osim toga strano je patio od kostobolje i ba je trljao koljena opodeldokom.
Kojega Ferdinanda, gospoo Mller? zapita vejk, ne prekidajui trljanje. Ja po-
znajem dva Ferdinanda. Jednog to slui kao pomonik kod drogeriste Prue, koji je ne-
davno u zabuni popio bocu tinkture protiv opadanja kose, a poznajem jo i Ferdinanda
Kokoku, onoga, znate, to sakuplja psei izmet. Ali ni za jednoga nije teta!
Ali, gospodine, za ime Boga! Ja govorim o nadvojvodi Ferdinandu, onom nabonjaku,
to ivi u Konopitu.
Jezus i Marija! uskliknu vejk. Vidi, molim te! A gdje se to desilo gospodinu na-
dvojvodi?
Ucmekali ga u Sarajevu iz revolvera, ba kad se vozio sa svojom nadvojvotkinjom u
automobilu.
5
Pa naravno, to se i desilo zbog automobila, gospoo Mller. Otkuda to, molim vas
lijepo, da takav gospodin ne pomisli kako se moe svriti jedna nepromiljena vonja
automobilom? I to jo u Sarajevu; pa to je u Bosni, gospoo Mller. To su, svakako, ui-
nili Turci, gospoo Mller. A zar smo im trebali otimati Bosnu i Hercegovinu? Uostalom,
ta da se radi, gospoo Mller! Sada, dakle, nadvojvoda mirno poiva u krilu Abramo-
vu. A je li se dugo muio?
Nije. Gospodin nadvojvoda je odmah svrio. Pa i sami znate, gospodine, da revolver
nije nikakova igraka! Nedavno se tako kod nas u Nuslima jedan gospodin igrao s re-
volverom, pa poubijao cijelu porodicu zajedno s vratarom, koji je dotrao da vidi tko to
puca na treem katu.
A ja vam kaem, gospoo Mller, da po neki revolver nee da opali, pa da se stavite
na glavu. Ima, znate, takvih sistema. Ali, razumije se, za gospodina nadvojvodu kupi se
malo bolja stvarica i ja bih se smio kladiti, gospoo Mller, da se taj ovjek koji je pucao
i obukao bolje nego obino. No, dakako, ne puca se svaki dan u nadvojvodu. Nije to laka
stvar kao kad zvjerokradica puca na lugara. Stvar je u tome da mu se ovjek to vie pri-
blii, a da bi u tome uspio, ne smije biti u dronjcima. Ovakve stvari se, molim vas lijepo,
svravaju u cilindru, da vas ne pograbi kakvo cunjalo policajsko.
Kau da je bilo vie sauesnika.
Pa to se samo po sebi razumije, gospoo Mller, odgovori vejk zavravajui trlja-
nje. Kad bi se vi odluili da ubijete nadvojvodu ili samog cara, volio bih vidjeti da se
ne bi posavjetovali s prijateljima. Vie ljudi vie zna. Jedan savjetuje ovo, drugi ono, a
najvanije je doekati momenat kad takav gospodin proe pored vas. Eto, naprimjer, ne
znam sjeate li se vi Lucchenija, onog to je turpijom proburazio nau sirotu Jelisavu. Po-
ao je s njom, lijepo, u etnju. Pa vjerujte onda ljudima! Od toga doba ni jedna carica vie
ne ide u etnju. A takva sudbina eka jo mnoge i mnoge. Vidite, gospoo Mller, doi
e red i na ruskog cara i caricu, pa, sauvaj nas Boe od toga, i na naeg cara, samo kad
su poeli s njegovim sinovcem. Ho-ho, kaem ja vama, gospoo Mller, ima na stari
iica mnogo neprijatelja. Jo vie nego i Ferdinand. Da, da, gospoo Mller, to vam je
opet jedan gubitak za Austriju. Kad sam jo bio u vojsci, u naoj eti jedan je infanterist
ubio svoga komandanta. Napunio puku i doao u kancelariju. Tamo su mu rekli da on-
dje on nema nikakova posla, a on ostao pri svom da mora govoriti s gospodinom kape-
tanom. Nato izae kapetan i odmah mu odredi zatvor. Infanterist onda dohvati puku,
pa kapetana pravo u srce. Metak mu je iziao na lea i napravio itav nered u kancelariji:
razlupao, zamislite samo, i bocu s crnilom, pa se sva akta uprljala.
A ta je onda bilo s vojnikom? zapita gospoa Mller, dok se vejk oblaio.
Objesio se o remen, odgovori vejk, istei tvrdi svoj klobuk. Pa bar da je bio
njegov? Uzeo ga od profuza, tako da su jadniku cijelog dana padale hlae. Zar da eka
dok ga strijeljaju? Pa sami moete znati da se ovjeku zamuti u glavi u takvim situacija-
ma. Profuza liie ina i osudie na est mjeseci zatvora. Ali on nije to odsjedio, nego
pobjegao u vicarsku i postao propovjednik u nekoj crkvi. Malo je danas na svijetu pro-
muurnih ljudi, gospoo Muller! Ja sam uvjeren da se nadvojvoda u Sarajevu prevario u
ovjeku koji ga je ubio. Vidio je vjerojatno nekog gospodina i pomislio: Ovo je neki ured-
ni ovjek, koji mi klie: ivio. A kad tamo, onaj uredni ovjek potee revolver pa... Ko-
liko je rana imao?
Novine piu da je greni nadvojvoda bio isprobijan kao reeto. U tren oka ispalio je u
njega sve metke.
6
Dakako, sve se to odigrava dok bi udario dlanom o dlan, gospoo Mller. Ja bih u
takvom sluaju kupio sebi browning. Izgleda kao igraka, a za dva minuta moete pou-
bijati dvadeset nadvojvoda, i mravih i debelih. Ali, meu nama reeno, u debelog nad-
vojvodu je lake gaati nego u mravog. Sjeate li se kako su Portugalci ubili svoga kra-
lja? A i on je bio debeo. Uostalom, zato da kralj bude mrav?... Eh, sada idem u krmu
Kaleu, pa ako dou po psa ratlera, kojega sam primio u zalog, recite da je u psetar-
nici na selu i da sam mu nedavno obrezao ui, pa da ga ne mogu dovesti dok mu rana ne
zaraste. Klju dajte vratarici.
U krmi Kaleu sjedio je samo jedan gost. Bio je to civilni agent Bretschneider. Krmar
Palivec prao je ae, a Bretschneidler se trudio da ga navede na malo ozbiljniji razgovor.
Palivec je bio poznati prostak i svaka druga rije bila mu je zadnjica i drek. Pri tome
je bio naitan ovjek, koji je svakome savjetovao da ita, to je o ovoj stvari napisao Vic-
tor Hugo, kad je opisivao odgovor stare garde Napoleonove Englezima u bitki kod
Waterlooa.
Lijepo nam je otpoelo ljeto! pokua opet Bretschneider, da ga navede na razgovor.
Kojeta! odgovori Palivec namjetajui ae na polici.
Lijepu nam kau zakuhae oni u Sarajevu, poe opet Bretschneider.
U kakvom Sarajevu? zapita Palivec.
U bosanskom, gospodine krmaru! Tamo su nam ubili nadvojvodu Ferdinanda. ta
kaete vi na to?
Ne interesiraju me takve stvari. U dananje vrijeme, ako se ovjek plete u kojekakve
gluposti, nee se nanositi glave, prihvati Palivec i zapali lulu. Ja sam ovjek trgo-
vac, pa kad mi doe gost i narui piva, ja mu ga natoim. A ovakve ale: Sarajevo, politi-
ka, pokojni nadvojvoda to, oprostite, nisu stvari za mene. Iz svega toga moe se izlei
samo buvara.
Bretschneider zamukne i razoarano se osvrne po praznoj sobi.
Zar tamo nije prije visjela careva slika? upita on poslije male pauze. Tamo gdje
sada visi zrcalo?
Jest, imate pravo, odgovori Palivec. Visjela je, ali su je toliko zapljuvale muhe da
sam je morao odnijeti na tavan. Mogao bi jo netko opaziti, pa da imam neprilika. A zar
to meni treba?
A u tom Sarajevu mora da je bilo gadno, gospodine krmaru?
Na ovo lukavo pitanje Palivec odgovori neobino oprezno.
Da, u ovo doba je u Bosni i Hercegovini strana ega. Kad sam nekad tamo sluio,
morali smo naem poruniku stavljati vree s ledom na glavu.
A u kojoj ste pukovniji sluili?
Tko bi se sjeao takvih sitnica? Nisam se interesirao takvim glupostima, odgovori
Palivec, jer prevelika radoznalost kodi.
Civilni agent opet zamukne i oivi tek kad je uao vejk, koji odmah narui crnoga piva
rekavi:
U Beu je danas velika alost.
Bretschneiderove se oi zasvijetlie nadom, pa odmah doda znalaki:
Nad zamkom Konopitem vije se deset crnih zastava.
Trebalo ih je izvjesiti dvanaest, ree vejk potegavi dobro iz vra.
7
A zato ba dvanaest? zapita Bretschneider.

Pa da bude okrugao broj. Na tucete je, to valjda znate, lake raunati, a i sve je jeftini-
je, odgovori vejk.
Nastade tiina, koju prekide sam vejk:
I tako njega nema meu ivima. Bog mu dao slavu! Neka mu je laka crna zemlja! Nije
doekao ni da bude car. Kad sam sluio u vojsci, jednom prilikom neki general pade s
konja i ostade na mjestu mrtav. A ba je tih dana, zamislite samo, trebao da postane fel-
dmaral. Dogodilo se to na jednoj paradi. Takve parade nikada ne donose dobra. Eto, i u
Sarajevu je bila nekakva parada. Sjeam se kao danas: na mom munduru falilo je dvade-
set dugmeta, pa su mi otkrojili dvadeset dana ajncela.. Dva dana sam odleao u okovu
kao ubogi Lazar. U vojsci vam, znate, mora biti discipline. Na porunik Makovec uvijek
je tvrdio: Discipline, kae, mora biti ovdje, jeste li uli, vi glupani? Inae bi se verali po
drveu kao majmuni. Vojska e od vas, bitange jedne, napraviti estite ljude! A zar nije
tako? Zamislite, molim vas lijepo, jedno etalite, naprimjer Karlov trg, i na svakom dr-
vetu, recimo, da sjedi po jedan vojnik bez discipline! Od toga sam se uvijek najvie bojao.
Za ovo u Sarajevu, poe opet Bretschneider, mogu biti krivi jedino Srbi.
Varate se, ree vejk. To su zamijesili Turci zbog Bosne i Hercegovine.
I vejk odmah poe izlagati svoje miljenje o meunarodnoj politici Austrije na Balkanu.
Turci su izgubili god. 1912. rat sa Srbima, Bugarima i Grcima. Traili su od Austrije po-
mo, a kad je nisu dobili, ubili su Ferdinanda.
A ti voli Turke? obrnu se vejk Palivecu. Voli te pogane pse? Ne voli ih, a?
Gost je gost, odgovori Palivec, pa ma to bio i Turin. Za nas, ljude trgovce, nema
politike. Plati svoje pivo, pa onda brbljaj do mile volje. To je moje pravilo! Je li to s naim
Ferdinandom uinio Turin ili Srbin, katolik ili musliman, anarhist ili mladoeh, malo
me se tie.
Dobro, gospodine krmaru, ree Bretschneider, koji je opet izgubio svaku nadu da
e ljude navesti na tanak led. Ali ete ipak priznati da je to velik gubitak za Austriju.
Mjesto domaina odgovorio je vejk:
Istina: gubitak, o tome nema sumnje. Straan gubitak. Ne moe svaka budala zamije-
niti Ferdinanda. Samo bolje bi bilo da je bio deblji.
to hoete time da kaete? zapita Bretschneider.
to hou da kaem? odvrati veselo vejk. Evo to. Da je bio deblji, udarila bi ga
kap jo kad je vijao po Konopitu ene koje su u njegovoj umi kupile suvarke i peurke,
pa onda ne bi morao umrijeti ovako stranom smru. Kad ovjek samo pomisli: najblii
roak njegovog velianstva, pa ga ubili! Pa to je skandal. Sve novine piu samo o tome.
Kod nas u Budjovicama prije nekoliko godina, za vrijeme guve na sajmu, bocnuli malo
noem jednog marvenog trgovca, nekakvog Betislava Ludvika. Imao je sina Bohuslava i
kad je ovaj kasnije mjesto oca dolazio da prodaje svinje, nitko nije htio da kupi. To je, ka-
u, sin onoga to ga ovdje bocnue. A iver ne pada daleko od klade! Nije mu preostalo
nita drugo nego da skoi s mosta u rijeku. Morali su ga izvlaiti, cijediti iz njega vodu,
ali je ipak umro na rukama lijenika, dok mu je ovaj davao injekciju.
Kakva neobina usporeenja! znaajno promrmlja Bretschneider. Ponete s Fer-
dinandom, a zavrite s marvenim trgovcem.
Kako neobino? branio se vejk. Sauvaj me, Boe, od toga da pravim nekakva
usporeenja. Gospodin krmar me zna. Zar sam ja ikada ita usporeivao? Samo ja ne
8
bih elio da budem u koi udovice nadvojvotkinje. to da radi sada, jadnica? Djeca ostala
kao siroii, a Konopite bez domaina. Pa sad, to e? Da se uda opet za kakvog nad-
vojvodu? Kakova joj je korist od toga? Opet da ode s njim u Sarajevo i po drugi put da
ostane udovica!... Eto, prije nekoliko godina ivio je u Zlivu jedan lugar sa stranim pre-
zimenom Piner. I jednom prilikom njega ubie. Ostavio je iza sebe udovicu s dvoje
djece. Udovica se poslije godinu dana udala opet za lugara, za Pepiku evlovica iz
Mydlovara. I njega joj ubie, podlaci. Udala se ona i trei put, i opet za lugara, ravnajui
se po onoj staroj: Triput Bog pomae! Ako mi, kae, ni ovo ne bude blagoslovljeno,
onda ne znam, to u i kako u! Naravno ubie joj i treeg mua, tako da joj od tri mua
ostade estero djece. Nato je ona otila osobno u kancelariju samog kneza u Hlubokom,
da se potui na lugare. Tada joj, za promjenu, utrapie uvara jezera Jaroa. Pa ta velite:
ovoga joj ovjeka utopie u jezeru, a udovici i od njega ostade dvoje djece. Tada poe za
jednog kobasiara iz Vodnjana i, pomislite samo, ovoga netko klepnuo sjekirom po e-
lenci i sm se prijavio vlastima. A kad ga prema osudi suda u Pisku povedoe na vjeala,
on je jo prije izvrenja odgrizao sveeniku nos i izjavio da se ni najmanje ne kaje i jo se,
onako usput, strano izrazio o naem gospodinu caru.
A znate li to je rekao? s nadom u glasu upita Bretschneider.
Boga mi, to vam ne mogu rei, jer se dosad jo nitko nije odluio da ponovi njegove
rijei. Kau da je to bilo neto tako strano i uasno, da je jedan od lanova suda poludio,
pa ga jo i sada dre zatvorena, da ne bi djelo izilo na javnost. Vele da to nije bila obina
uvreda velianstva, koju ovjek izbrblja u pijanstvu.
A otkuda vi znate, kako se velianstvo vrijea u pijanstvu?
Gospodo, molim vas da okrenete razgovor! uplete se Palivec. Vi znate da ja to
ne volim. Brbljate kojeta, a ovjek onda da odgovara.
Htjeli bi da znate kako se vrijea u pijanstvu? ponovi vejk. Eto, vi se naprimjer
napijete, pa naredite da vam sviraju austrijsku himnu i ponete priati. Napriate toliko
runih stvari o njegovom velianstvu, da bi i polovina bilo dosta da ga obrukate za cijeli
ivot. Ali na stari to ne zasluuje. Prosudite i sami. Izgubio sina Rudolfa u naponu sna-
ge; enu mu, Jelisavetu, proburazie turpijom, ubie mu brata, cara meksikanskog, a sa-
da u starosti ubie mu i roenog sinovca. Pa treba tu imati ivce. Ali samo da znate, ako
se ne dao Bog! dogodi neto, idem ja u dobrovoljce, da sluim svome caru, pa ma-
kar me sasjekli na komade.
vejk potegne dobar gutljaj piva, pa nastavi:
I vi mislite da e car ostaviti stvar na tome? Onda ga vi ne poznajete. Rat s Turcima je
neizbjean. Ubiste mi sinovca evo vam po njuki! Rata e biti, to je gotova stvar, a
pomagat e nam i Srbija i Rusija. Ala emo se nalupati Turaka!
Njegovo proroansko lice ispade kao preporoeno! Smjekalo se kao mladi mjesec i sjalo
se u zanosu. Njemu je bilo sve tako jasno.
Moe se dogoditi, produi on s opisivanjem budunosti Austrije, da nas u slua-
ju rata s Turcima s lea napadnu Nijemci, jer Nijemci i Turci skupa rade. Ali mi moemo
zakljuiti savez i s Francuskom, koja rei na Njemaku jo od godine 1871. A da e biti
rata, to je kao dva puta dva etiri.
Bretschneider ustade i ree sveano:
Dalje ne morate pripovijedati. Izaite sa mnom na hodnik, da vam neto reknem.
vejk poe za agentom u hodnik, gdje ga je oekivalo malo iznenaenje kad mu je nje-
gov subesjednik pokazao svoj redarstveni znak, rekavi mu da je uhapen te da mora
9
odmah na policiju. vejk se trudio da ga uvjeri kako se on, vjerojatno, vara, jer je on,
vejk, potpuno nevin, te da nije rekao ni jedne rijei koja bi mogla koga uvrijediti.
Bretschneider mu odgovori da je izvrio itav niz kanjivih djela, meu kojima je naj-
glavnija veleizdaja.
Povratie se tada u dvoranu i vejk ree gospodinu Palivecu:
Imao sam pet piva i komad kruha s kobasicom. Sada mi dajte jo aicu ljivovice, pa
da idem uhapen sam.
Bretschneider pokaza Palivecu svoj znak i pogledavi ga, zapita:
Vi ste oenjeni?
Da.
A moe li vaa ena voditi radnju bez vas?
Moe.
Onda je sve u redu, veselo kliknu Bretschneider. Pozovite vau enu, predajte joj
kljueve, a naveer u doi i po vas.
Nemojte se uzrujavati, tjeio je krmara vejk. Pa i ja idem tamo samo zbog ne-
kakve veleizdaje.
Ali zato ja idem? zajada Palivec. A jo sam bio tako oprezan!
Bretschneider se nasmija i ree slavodobitno:
Zato, to ste rekli da su muhe zapljuvale (rekli ste runiju rije) naeg cara. Zapamtit
ete vi naega cara!
vejk napusti Kale u pratnji agenta, a kad su izili na ulicu, zapita ga s dobrodunim
smijekom na ustima:
Da li da siem s plonika?
Zato?
Pa ja mislim da sam uhapen, a onda se ne pristoji da hodam po carskom ploniku.
Kad dooe do vrata policajske uprave, vejk promrmlja:
Boe moj, kako nam je lijepo prolo vrijeme u ugodnom drutvu! Zalazite li vi esto
Kaleu?
A dok je vejk ulazio u kancelariju, Palivec je predavao radnju uplakanoj eni, tjeei je:
Ne plai, eno! Pa to moe da mi se desi zbog upljuvane careve slike?
I tako je sa svojim umiljatim znaajem uao dobri vojak vejk u mete svjetskog rata. Hi-
storiare e interesirati je li dobro prorekao budunost. Pa iako su se prilike razvile druk-
ije nego to je on to predviao u krmi Kaleu, ne treba zaboraviti da on nije imao
diplomatske pronicavosti.
10
2. Dobri vojak vejk na policiji
Zahvaljujui sarajevskom atentatu, policija se brzo napunila raznim subjektima. Dovodili

su jednog za drugim, tako da je stari inspektor rekao svojim dobroudnim glasom:
Da, da, zapamtit ete vi nadvojvodu Ferdinanda.
Kad su vejka odveli u jednu eliju na prvom katu, zatekao je tamo drutvo od est la-
nova. Petorica su sjedila oko stola, a u jednom uglu na klupi zgurio se ovjek srednjih
godina, kao da se htio potpuno odijeliti od ostalih.
vejk stade ispitivati jednog za drugim zato su ih zatvorili.
Od petorice koji su sjedili oko stola dobio je skoro isti odgovor:
Zbog Sarajeva!... Zbog Ferdinanda!... Zbog ubojstva nadvojvode!... Zato, to su gos-
podina nadvojvodu otpremili u Sarajevo.
esti, koji se drao po strani, izjavio je da on s njima nema niega zajednikog, kako ne bi
pala sumnja i na njega, jer je on ovamo dospio samo zbog pokuaja grabenog umorstva.
vejk sjede za stol u drutvo svojih drugova, koji su ve deseti put ispriali kako su zapa-
li u ovu nevolju.
Svi su, osim jednog jedinog, nastradali ili u krmi ili u kavani. Izuzetak je bio jedan neo-
bino gojazni gospodin s naoarima i uplakanim oima, koga su uhapsili u njegovom
11
roenom stanu zato to je dva dana prije atentata poastio u gostionici dva srpska stu-
denta tehniara. Ulovio ga je agent Brixi u Montmartreu, gdje ih je, kao to je i potvr-
dio vlastorunim potpisom na zapisniku, takoer astio.
Na sva pitanja u policiji on je odgovarao stereotipnom frazom:
Gospodo, ja imam papirnicu!
Nato su mu odgovarali isto takovom stereotipnom frazom:
Pa to nije nikakav dokaz za vau nevinost.
Omaleni gospodin bio je profesor, koga su uhvatili u krmi, gdje je objanjavao krmaru
historiju raznih atentata. Uhapsili su ga u asu kad je zavravao psiholoku analizu aten-
tata rijeima:
Ideja atentata je jasna kao Kolumbovo jaje!
Isto tako jasno kao i to da ste uhapeni, dodao je komesar koji je toga asa ulazio.
Trei zavjerenik bio je predsjednik dobrotvornog drutva Dobromil u Hodkovikama.
Ba toga dana kad je izvren atentat drutvo je priredilo izlet, poslije kojega je bio zaka-
zan koncert. Ali je tada doao andarmerijski narednik i naloio da se drutvo razie, jer
je Austrija objavila alost, nato je predsjednik Dobromila dobroduno rekao:
Priekajte samo jedan as, dok zavre s Hej, Slaveni.
Sada je sjedio ovdje pognute glave i jadikovao:
U augustu su kod nas novi izbori predsjednitva, pa ako dotle ne budem na slobodi,
moe se dogoditi da me i ne izaberu. A za predsjednika sam dosad biran ve deset puta.
Ne, ovu sramotu ne bih mogao preivjeti.
Runu alu nainio je pokojni Ferdinand s etvrtim uhapenikom, ovjekom dobre due i
neokaljane reputacije, uvao se potpuna dva dana da nita ne govori o Ferdinandu, pa bi
mu to i dalje polazilo za rukom da se nije istrao i u kavani, sjedei za partijom marijaa,
poklopivi tikvenog kralja adutskom sedmicom kliknuo:
Eto ti sedam taneta kao u Sarajevu!
Peti jadnik je nastradao, kako je sam rekao, zbog atentata na gospodina nadvojvodu
Ferdinanda u Sarajevu, a imao je jo i sada najeenu kosu i brkove, tako da je sliio na
nakostrijeenog pina.
U krmi gdje su ga uhapsili nije prozborio ni rijei, nije itao ni novine u kojima je bilo
govora o ubojstvu Ferdinandovu. Sjedio je sam za jednim stolom, nato mu je najedan-
put priao jedan gospodin, sjeo spram njega i zapitao ga u brzini:
No to je, jeste li uli?
Nisam.
A jeste li itali?
Nisam.
A znate li, u emu je stvar?
Ne znam, a i ne tie me se.
Ali trebalo bi da vas se tie.
Ne znam zato bi me se to ticalo! Uostalom, i zato da me se tie? Eto sjedim mirno,
puim svoju cigaru, pijem pivo i ne itam novine. Novine lau, a ja neu da se uzruja-
vam.
Dakle, vas ne interesira ubojstvo u Sarajevu?
12
Ne interesira mene nikakvo ubojstvo, pa bilo to u Pragu, Beu, Sarajevu ili Londonu.
Za to postoje ustanove kao to su policija i sud. A ako koga i ubiju, pa ma gdje to bilo,
onda mu tako i treba, kad je bio tako neoprezan i dao se ubiti.
To su mu bile zadnje rijei u tom dijalogu. Od toga doba on je skoro svakih pet minuta
glasno ponavljao:
Ja sam nevin! Ja sam nevin!
Te je rijei viknuo i na vratima policajne uprave, pa e ih ponoviti i pred sudbenim sto-
lom u Pragu, a s istim rijeima e ui i u tamniku eliju.
Sasluavi sve te uzbudljive prie, vejk je smatrao za svoju dunost da zatvorenicima
objasni svu bezizlaznost njihova poloaja.
Loe stoje stvari sa svima nama, poe ih tjeiti. Uostalom, zbog ega onda i pos-
toji policija, ako ne zato da nas kanjava za naa nedjela? Kad su ve nastala takva vre-
mena, da ubijaju nadvojvode, ne treba nitko da se udi ako ga odvuku u zatvor. Sve se to
radi samo zato da se Ferdinandu za pogreb napravi to bolja reklama. I to nas ovdje
bude vie, bit e nam svima bolje i veselije. Nekad, dok sam sluio, deavalo se da se u
zatvoru nalo pola kompanije. A koliko je ve nevinih ljudi bilo osueno, hoj-hoj! I to ne
samo u vojnim sudovima, nego i u graanskim. Sjeam se kao danas: osudili jedanput
jednu enu, koja je bila osumnjiena da je zadavila svoje novoroene dvojke. Uzalud se
ona zaklinjala da nije mogla zadaviti dvojke, jer je rodila samo jednu djevojicu, pa su je
ipak osudili za ubojstvo dvoje ljudi. A sjeam se i onog ciganina u Zabjeklicama, koji se
uoi nedjelje uvukao u jednu pekarnicu. Kleo se cigo svim svecima da se htio samo ogri-
jati, ali mu nisu vjerovali. Da, da, kad se sud neega prihvati, onda ne oekujte nikakva
dobra. Ali tako i mora biti. Uostalom, ljudi moda i nisu tako loi, kao to ih bije lo glas.
Ali kako da ovjek odvoji potenjaka od podlaca? Jedanput su kod nas, jo dok sam slu-
io u Budjovicama, u umi iza vjebalita ubili psa naeg komandanta. Kad je to ko-
mandant saznao, pozvao nas je sve, postrojio i naredio da istupi svaki deseti. Razumije
se da sam i ja morao biti deseti. Stojimo mi tako pred komandantom, ruke na avu, a
okom ne smije da trepne. Komandant obilazi oko nas i kae: Podlaci, nitkovi, vuciba-
tine, hijene, znajte da u vam zbog svoga psa kou oderati i isjei vas na rezance! Znajte
da vam nisam oprostio i da ete svi po deset dana u zatvor. Eto, vidite, razlika je samo
u tome to je onda rtva bio pas, a sada je nadvojvoda. Pa zato ljude i treba zastraiti, da
ga bolje ale.
Ja sam nevin, ja sam nevin! ponavljao je najeeni ovjek.
I Isus je bio nevin, pa su ga ipak raspeli, odgovori vejk. Maul halten und weiter
dienen!... Tako su nas uili u vojsci. A to je ba najljepe i najbolje.
vejk se nato mirno spusti na klupu i zaspi.
Meutim, u eliju uvedoe dvojicu novih. Jedan je bio nekakav Bosanac. etao je po eliji,
kripao zubima, a svaka druga rije bila mu je: Boga ti ljubim!
Drugi novajlija bio je glavom krmar Palivec, koji odmah razbudi vejka, uzviknuvi
tragino:
Evo i mene!
vejk mu srdano stegne ruku i ree:
To mi je uistinu milo. Znao sam ja da e onaj simpatini gospodin odrati svoje obe-
anje, pa e i vas dovesti za mnom. Dobra je stvar takva preciznost!
13
Palivec je pored svega toga tvrdio da je takva preciznost neugodna, pa tiho zapita vejka
da li u ovom potovanom drutvu nema lopova, jer bi mu to kao trgovcu moglo mnogo
nakoditi.
vejk mu saopi da svi ti ljudi, izuzimajui onog koji je doao zbog pokuanog grabe-
nog umorstva na jednom seljaku, sjede zbog Ferdinanda.
Palivec se skoro osjetio uvrijeen i izjavio da on ne sjedi ovdje zbog kojekakovih ugavih
nadvojvoda, nego po milosti njegovog cesarsko-kraljevskog velianstva. Kako je to zain-
teresiralo i ostale zatvorenike, pouri se on da im objasni kako su muhe opoganile gos-
podina cara.
Strano ga uredie prokletnice, zavravao je on svoju priu, i natovarie mi na
vrat kriminal. To im neu nikada zaboraviti, doda on namrgoen.
vejk se opet spremio na spavanje, ali mu to ne dozvolie, jer ga odvedoe na preslua-
vanje.
I tako je vejk, kad se penjao stepenicama na trei kat, ponio svoj krst na Golgotu i ne
spoznavi svoje muenitvo.
Opazivi natpis da je pljuvanje na pod zabranjeno, zamoli straara da moe pljunuti u
pljuvaonicu, a onda, sjajui se od raspoloenja, stupi u kancelariju s rijeima:
Dobar veer, gospodo, svima od reda!
Mjesto odgovora dobio je pesnicu u rebra, da je oteturao upravo do stola za kojim je sje-
dio gospodin s tupom inovnikom fizionomijom, s izrazom takve zvjerske strogosti,
kao da je toga asa ispao iz Lombrosove knjige: O zloinakim tipovima.
Gospodin pogleda vejka zvjerski i ree:
Ne ponaajte se kao idiot!
Pa to da radim, ozbiljno odgovori vejk, i iz vojske su me najurili zbog slabo-
umnosti. Naroita komisija je slubeno izjavila da sam idiot, pa mogu slobodno kazati da
sam, tako rei, dravni idiot.
Gospodin s lombrosovskom fizionomijom kripnu zubima:
Ali ono za to ste okrivljeni svjedoi da ste sasvim pri svijesti.
I on poe nabrajati vejku razne prestupke, poevi od veleizdaje i zavri s uvredom ve-
lianstva i lanova vladajue porodice. U toj zbirci prestupaka izdvajala se naroito ra-
dost zbog ubojstva nadvojvode Ferdinanda, iz koje su izvirala nova zloinstva, meu
kojima je bilo i zloinstvo bunjenja, jer se sve to dogodilo na javnom mjestu.
No, to na to kaete? trijumfalno zapita gospodin s izrazom zvjerske strogosti na
licu.
Tako mi Boga, ovo je previe, neduno odgovori vejk.
Vrlo dobro da i sami uviate.
Ja uvijek sve uviam. Discipline uvijek mora biti. Bez discipline nema ivota. Eto, vi-
dite, dok sam ja, naprimjer, sluio u vojsci...
Jezik za zube! dreknu inovnik. Odgovarajte samo na pitanja. Razumijete li?
Kako ne bih razumio? odgovori vejk. Pokorno javljam, da razumijem sve i da
se mogu orijentirati u svemu to govorite.
S kime se druite?
Pa druim se, kad ba elite znati, i sa svojom sluavkom.
A u ovdanjim politikim krugovima nemate poznanika?
14
Kako ne bih imao, vae blagoroe? Ja svaki dan kupujem podnevno izdanje Narodne
Politike....
Napolje! dreknu gospodin sa stranom fizionomijom.
Kad ga povedoe iz kancelarije, ree on:
elim vam laku no, vae blagoroe!
Vrativi se u svoju eliju, vejk saopi zatvorenicima da je njegovo sasluanje bilo pravo
uivanje. Najprije malo viu, a onda te izbace napolje i gotova stvar.
U stara vremena bilo je mnogo gore. itao sam jednu knjigu o tome kako su optueni-
ci morali gaziti po uarenom eljezu, piti rastopljeno olovo, da bi se doznalo jesu li zaista
nevini. Ako nisu htjeli odmah sve priznati, obuvali su im panjolske izme, ili pekli buk-
tinjama, kao to su radili sa svetim Janom Nepomukom. On se za sve vrijeme derao sve
dok ga u nepromoivoj vrei nisu bacili s mosta u rijeku. Takovih stvari bilo je mnogo, a
znali su ovjeka i na kolac nabijati i rastrgati mu tijelo na etiri polovine. A kad bi koga
osudili na gladnu kulu, taj se smatrao kao preporoen.
A danas doi u zatvor, to je pravo zadovoljstvo! oduevljeno nastavi vejk. Ni
nabijanja na kolac, ni panjolskih izama red, brate! Imamo klupe, stol, postelju; nije
potrebno da se guramo, orbom nas hrane, hljeba daju i voda stoji u zdjeli... pij, koliko ti
drago! Pa tu nam je pod samim nosom i nunik... Jednom rijei: na svakom polju vidi
se progres. Istina, na sasluanje se ide daleko, pree ovjek tri hodnika dok stigne na
drugi kat, ali zato su hodnici isti i ivahni, da je prava milina. Jednoga vode ovamo,
drugoga onamo: mlade, stare, muke, enske... Pa onda, zar to nije prijatno to ovjek ne
sjedi sam u eliji? Svi su zadovoljni, svi idu svojim putem, a ovjek se ne mora plaiti da
e mu u kancelariji rei: Poslije dugog savjetovanja odluili smo da vas sutra ili nabiju
na kolac ili na toak izvolite birati, to vam se vie mili. Da, da, danas je sve pobolj-
ano u nau korist.
Ba je on zavravao obranu u zatitu dananjega zatvorskog sistema, kad nadzornik ot-
vori vrata i viknu:
vejk, oblaite se, pa na presluavanje!
Pa obui u se; nemam nita proti tome, odgovori mu vejk. Ali se bojim da je to
zabuna, jer su me jedanput ve otjerali s presluavanja. Bojim se i zato da se ostala gos-
poda, koja sjede ovdje, ne nau uvrijeena to ja ve po drugi put idem, dok oni jo nije-
danput nisu bili tamo. Mogli bi na mene postati ljubomorni.
Izlazite i ne brbljajte budalatine! glasio je odgovor na gentlmensko protestiranje
vejkovo.
vejk se opet naao pred gospodinom sa zloinakim licem, koji ga je zapitao surovo gla-
som, koji ne trpi protivljenja:
Vi priznajete sve, zar ne?
vejk pogleda svojim dobrim plavim oima na neumoljivog gospodina i odgovori blago:
Pa ako vae blagoroe ba eli da priznam, ja u priznati. Ako mi kaete: vejk, ne
priznaj nita! ja u poricati dok me ne isijeku na komade.
Strogi gospodin zapie neto u zapisnik i, pruajui vejku pero, naloi mu da potpie.
vejk potpisa Bretschneiderov iskaz, kao i ovaj dodatak:
Sve gore navedeno proti meni odgovara istini.

Josef vejk.
15
Kad je potpisao, okrenu se strogom gospodinu.

Moda treba jo neto potpisati? Ili da doem sutra opet?
Sutra e vas odvesti pred sudbeni stol, glasio je odgovor.
U koliko sati, vae blagoroe? Pitam zbog toga da ne bih za ime Boga zaspao.
Napolje! grunu ve po drugi put toga dana s druge strane stola pred kojim je staja-
o.
Kad se vejk vratio u svoj reetkama ukraen novi dom, ree straaru koji ga je dopratio:
Pa ovdje sve ide kao po loju.
Tek to se vrata za njim zatvorila, drugovi ga zasue pitanjima, na koja vejk jasno i raz-
govijetno odgovori:
Ovoga sam asa priznao da sam ubio nadvojvodu Ferdinanda.
est ljudi se u strahu sakrie pod svoje iskrpljene pokrivae. Jedini je Bosanac rekao:
Dobro doli!
Namjetajui se na svome krevetu, vejk je mrmljao:
Kakva teta da nemamo budilnika!
Ujutro ga probudie i bez budilnika i tono u est sati odvezoe ga u tamnikom furgo-
nu, zvanom zeleni Anton, u sud.
Tko rano rani, dvije sree grabi, rekao je vejk, kad je zeleni Anton proao kroz
kapiju policajne uprave.
16
3. vejk pred sudskim lijenicima
iste i prijatne prostorije sudbenoga stola dojmile se vejka najprijatnije. Pobijeljeni zi-
dovi, crne reetke i debeli gospodin Demartini, vrhovni nadzornik istranog zatvora s
ljubiastim ovratnikom i obrubom na erarskoj kapici. Ljubiasta boja nije propisana samo
ovdje, nego i pri nabonim obredima na Pepelnicu i na Veliki Petak.
Slavna historija rimskog gospodstva nad Jeruzalemom ovdje se ponovila. Izveli su optu-
ene i postavili ih pred Pilate godine 1914. Istrani suci, mjesto da su prije suenja po-
teno oprali svoje ruke, naredili su da im se od Teisiga donesu nicle s paprikom i plzenj-
sko pivo, i tek tada poee da im na lea tovare paragrafe. Bili su to ongleri zakona, lju-
doderi i tigri austrijske dungle.
Izuzetak su inili samo njih nekoliko (kao i u policiji), koji zakon nisu shvaali tako oz-
biljno, ali se uvijek nae penice meu kukoljem.
Pred jednoga od ovih dovedoe i vejka. Bio je to dobroduan stari, koji je uvijek uve-
nom razbojniku Valeu, kad bi ga doveli na presluanje, rekao: Sjedite, molim vas lije-
po, gospodine Valeu. Evo ba je jedna stolica prazna.
Kad su doveli vejka, on mu s priroenom ljubeznou ponudi stolicu i promrmlja:
Dakle ste vi taj gospodin vejk?
17
Mislim da jesam, odgovori vejk. Morao bih biti vejk, jer mi je tata bio vejk, a
mama gospoa vejkova. A ja nemam razloga da ih vrijeam odriui se njihova imena.
Prijatan smijeak preleti preko lica istranoga suca.
No lijepu ste kau sebi skuhali. Toliko toga imate na svojoj savjesti.
Imam ja mnogo na svojoj savjesti, odgovori vejk smjekajui se jo ljubeznije nego
gospodin sudac. Na mojoj savjesti lei moda i vie nego na vaoj, vae blagoroe.
Da, da, pa to se vidi iz protokola koji ste sami potpisali, nastavi sudac jo ljubezni-
je. Nisu li vas moda muili na policiji?
Nipoto, vae blagoroe. Ja sam ih sam pitao treba li neto da potpiem, i kad su mi
rekli da treba, ja sam ih posluao. Valjda se neu prepirati s njima zbog jednog potpisa.
Time bih samo sebi nakodio. Mora biti reda, za ime Boga!
Osjeate li se vi potpuno zdravi, gospodin vejk?
Ne bih mogao rei da sam ba potpuno zdrav, gospodine sue. Patim od reumatizma,
i trljam se opodeldokom.
Stari se opet umiljato nasmijei.
A to bi vi rekli kad bismo vas poslali na pregled sudskim lijenicima?
Mislim da sa mnom nije tako zlo i da e gospoda uzalud gubiti vrijeme. U policiji me
je ve pregledao lijenik i pitao me da nemam sluajno kakvu veneriku bolest.
Znate to, gospodin vejk, bit e dobro da se malo posavjetujemo s naim sudskim
lijenicima. Lijepo da sastavimo, kako se to kae, komisiju, a vas dotle da zadrimo pod
istragom, pa da se lijepo odmorite. Dozvolite mi samo jo jedno pitanje: je li istina da ste,
kako stoji u zapisniku, irili vijesti da e skoro biti rata?
Tako je, vae blagoroe; rata mora biti i to vrlo brzo.
A nemate li vi, moda, s vremena na vrijeme, kakvih napada?
To, molim, nemam. Istina, jedanput me je prignjeio na Karlovom trgu automobil, ali
odonda je prolo ve nekoliko godina.
Ovim se presluavanje zavrilo. vejk prui ruku gospodinu istranom sucu i, kad se
vratio u eliju, ree svojim drugovima:
I tako e mene zbog Ferdinandova ubojstva pregledati lijenika komisija.
I mene je pregledala lijenika komisija, ree jedan mladi. Komisija je izjavila da
sam malouman. To mi je dobro dolo, jer mi sada ne mogu nita. Branitelj mi je juer re-
kao da se lijenikim nalazom o maloumnosti mogu koristiti cijelog ivota.
Ah, ne vjerujem ja tim sudskim lijenicima! uplete se jedan ovjek, po izgledu inte-
ligenat. Kad sam nedavno krivotvorio mjenicu, odmah sam poeo pohaati lekcije
doktora Heveroha i, kad su me uhapsili, poeo sam simulirati ludilo po svim pravilima
Heverohove nauke... Jednog lana lijenike komisije ak sam i za nogu ujeo, popio sam
crnilo i napokon sam se, oprostite za izraz, i olakao pred cijelom komisijom u uglu dvo-
rane. Ali zbog toga to sam jednog iz njihovog drutva ugrizao, proglasie me potpuno
zdravim i sud me je, dakako, pograbio.
Ne bojim se ja nita tih ljudi, izjavi vejk. Dok sam sluio u vojsci, pregledao me
je jedanput i jedan veterinar, pa se opet svrilo sve da ne moe biti bolje.
Svi sudski lijenici su blesani, izjavi jedan mali i grbavi ovjeuljak, Nedavno su
na mojoj livadi nali jedan kostur i sudski lijenik je utvrdio da je to kostur ovjeka ubi-
18
jenog tupim predmetom prije etrdeset godina. Meni je tek trideset i osam, ali su me ipak
zatvorili, iako imam i krtenicu i domovnicu.
ini mi se, ree vejk, da bismo mi na sve morali gledati s mnogo vie potova-
nja. Svatko moe i mora da se prevari, im malo vie o neemu razmilja. I sudski lijeni-
ci su ljudi, a svi ljudi imaju nedostataka. Sa mnom se dogodio ovaj sluaj u Nuslima. Je-
dnom prilikom, a bilo je to nou, kad sam se vraao kui od Banzeta, priao mi je jedan
gospodin i opalio me tapom po glavi. Kad sam pao na zemlju, on je posvijetlio i rekao:
Do avola, prevario sam se; to nije on. Zbog te zabune bio se toliko razljutio, da me je
opalio jo nekoliko puta po leima. to dakle da radimo, kad je priroda osudila ovjeka
da se do smrti vara. Ili kao onaj gospodin koji je naao na putu napola smrznuto pseto,
donio ga kui i stavio u postelju svoje ene. Pas je bio bijesan i kad se razgrijao, izujedao
je cijelu porodicu, a novoroene izvukao iz postelje i poderao ga. A mogu vam ispria-
ti i to kako se kod nas u kui prevario jedan strugar. Otkljuao on svojim kljuem podol-
sku crkvu, jer je uobrazio da je to njegov stan; svukao se u sakristiji, jer je mislio da je to
njegova kuhinja; pokrio se pokrivaima sa svetim napisima, gurnuo pod glavu evanelje
i druge svete knjige, da bi mu bilo vie pod glavom. U tom poloaju zatekao ga je sutra-
dan sakristijan. A on, kad se osvijestio, poe objanjavati sakristijanu da je sve to samo
mala zabuna. Lijepa je to zabuna, ree sakristijan, kad zbog vas moramo cije-
lu crkvu ponovo svetiti. Strugara je tada pregledala lijenika komisija i lijenici su izja-
vili da je on bio sasvim pri sebi i trijezan, jer, da je bio pijan, ne bi nikada mogao pogoditi
kljuem u bravu crkvenih vrata... I taj je strugar kasnije umro u zatvoru... A evo vam jo
jednog primjera, kako se u Kladnu prevario policijski pas, vujak, koji je bio vlasnitvo
ritmajstora Rottera. Rotter je dresirao svoga psa obino na skitnicama, koji su se poeli
klatariti u onom kraju. Jednog dana je naredio da mu andari moraju dovesti po svaku
cijenu jednog skitnicu. I dovedoe mu jednog pristojno odjevenog ovjeka, koga su pro-
nali u lanskoj umi, gdje sjedi na jednom panju. Otkinuli mu komadi kaputa i dali da
ga svi andarski psi omiriu. A tada su odveli ovjeka na jednu udaljenu ciglanu i te pse
pustili na njegov trag, koji su ga, zamislite samo, nali i doveli natrag. Napokon se doka-
zalo da je taj ovjek bio eki poslanik, radikal, koji je poao na izlet u umu, jer mu je
parlament bio dozlogrdio. Ovo vam priam da bih vas uvjerio kako je ljudima sueno da
se varaju, pa se oni zaista i varaju, bio to i najvei uenjak ili neobrazovana budala. Pa i
ministri se varaju! Ohoho... i te kako!
***
Komisija koja je trebala utvrditi kakvo je umno stanje vejkovo sastojala se od tri neobi-
no ozbiljna gospodina s utvrenim principima, tako da se uvjerenje svakoga pojedinog
razlikovalo od uvjerenja ostale dvojice.
Tu su bile zastupljene tri razliite naune kole i tri razliita psihijatrijska gledita.
Pa ako je u vejkovoj stvari meu tim opreno orijentiranim naunim taborima bila pos-
tignuta puna suglasnost, moe se zahvaliti jedino utisku koji je na njih ostavio vejk kad
je, ulazei u dvoranu gdje se trebao odrati pregledi i ugledavi na zidu carevu sliku,
uskliknuo:
Gospodo, da ivi car Frantiek Josef I.!
Stvar je bila potpuno jasna. Blagodarei vejkovoj spontanoj manifestaciji, otpao je itav
niz pitanja. Ostalo je tek nekoliko najvanijih, iz kojih bi se po metodama psihijatara Kel-
lersona, doktora Heveroha i Engleza Weikinga, stvorilo tono miljenje o vejku.
19
to je tee: radij ili olovo?

Ja ih, molim, jo nisam mjerio, odgovori vejk s umiljatim smijekom.
Vjerujete li vi u konac svijeta?
Najprije bih htio da taj konac vidim, ravnoduno odgovori vejk. Ali ga, po svoj
prilici, sutra neu doekati.
A da li biste mogli izmjeriti promjer zemlje?
Boga mi, to ne bih pogodio! odgovori vejk. Ali, dozvolite mi, gospodo, da i ja
vama postavim jedno pitanje: U gradu ima trokatna kua, na svakom katu po osam
prozora; na krovu su dva dimnjaka. Na svakom katu ima po dva stanara. Pita se sada:
koje je godine umrla domarova baba.
lanovi komisije se pogledae znaajno, a jedan zamoli vejka da mu jo odgovori na
jedno pitanje:
Znate li vi koja je najvea dubina Tihog Oceana?
To, molim, ne znam, odgovori vejk, ali mislim da je svakako dublji nego Vltava
pod Viegradskom stijenom.
Predsjednik komisije kratko odsijee: Dosta! ali drugi lan komisije zamoli da mu mo-
e postaviti jo jedno pitanje.
Koliko je 12.897 pomnoeno s 13.863?
729! ne trenuvi okom, odgovori vejk.
Mislim, da to sasvim dostaje, ree predsjednik. Moete optuenog odvesti na
staro mjesto.
Najljepa vam hvala, gospodo, s dubokim poklonom zahvali vejk, i meni ovo
sasvim dostaje.
Kad su ga odveli, komisija je jednoglasno utvrdila da je vejk notorni idiot prema svim
psihijatrijski utvrenim principima.
U izvjetaju istranom sucu komisija, izmeu ostalog, kae: Dolje potpisani lanovi
komisije, zakljuujui po umnoj poremeenosti i priroenom kretenizmu ovoj komisiji
predvedenog Josefa vejka, a pogotovo iz njegovih rijei: Da ivi car Frantiek Josef I.!,
koje ga prikazuju kao notornog idiota, miljenja su: 1. Istragu protiv Josefa vejka tre-
ba prekinuti. 2. Josefa vejka treba poslati u ludnicu na promatranje, i tamo utvrditi uko-
liko je njegovo duevno stanje opasno po okolinu.
Ba u vrijeme kad se sastavljao zapisnik, vejk je priao svojim drugovima:
O Ferdinandu nisu htjeli ni da uju. Razgovarali smo o samim glupostima. Napokon
zakljuismo da nam na razgovor potpuno dostaje i prijateljski se rastadosmo.
Ne vjerujem ja nikome, dodao je zgreni ovjek na ijoj su livadi sluajno iskopali
skelet. Sve su to zlikovci.
Pa i zlikovaca mora biti na svijetu, ree vejk, namjetajui se na svojoj postelji.
Kad bi svi ljudi mislili dobro drugima, davno bi se potukli jedni s drugima.
20
4. vejka izbacuju iz ludnice
Kad je vejk kasnije priao o svome boravku u ludnici, uvijek se topio od samih pohvala.
Ja, pravo da vam kaem, ne mogu razumjeti zato se te budale ljute kad ih tamo zadr-
avaju. Tamo se ovjek moe valjati, urlati kao akal, bjesniti, gristi... A molim vas, izvo-
lite napraviti tako neto negdje na etalitu svijet bi zinuo od uda, dok je to tamo sas-
vim razumljivo. Tamo vam je ona zlatna sloboda o kojoj ni socijalisti ne sanjaju. Moete
se tamo izdavati za Gospodina Boga, za Djevicu Mariju, rimskog papu, za engleskog kra-
lja ili svetog Vaclava. Jedan je, naprimjer, vikao da je nadbiskup. Drugi se opet izdavao
za svetog irila i Metoda, da bi dobio dvije porcije za objed. Trei je opet uobrazio da je
u blagoslovljenom stanju, pa je sve pozivao na krtenje. Bilo vam je tamo ahista, politi-
ara, skauta, filatelista, fotografa i slikara.
Jednoga su neprestano morali drati u luakoj koulji, da ne bi mogao izraunati kada
e nastati smak svijeta. A sastajao sam se i s nekolikim profesorima. Jedan me je slijedio i
neprestano mi dokazivao da je kolijevka ciganska u Krkonoama, dok se drugi trudio da
mi dokae, kako u utrobi zemlje ima jo jedna zemaljska kugla, i to jo vea nego to je
spoljanja.
Svaki je tamo mogao brbljati to god bi mu slina nanijela na jezik, kao da je u parlamen-
tu. Ponekad su si priali prie i konano bi se posvadili, ako princeza iz prie ne bi prola
onako kako su to oni eljeli. Najlui je bio jedan gospodin, koji se izdavao za 16. svesku
Ottova Naunoga Slovnika i molio svakoga da ga otvore i u njemu nau rije Karto-
21
nana ika, jer e inae umrijeti. Ne bi se prije umirio, dok mu ne navuku luaku ko-
ulju. A onda bi se veselio to je doao u knjigoveki stroj i molio da ga uvezu na mode-
ran nain. Uope, ivjelo se tamo kao u raju. Mogli ste tamo po cio dan vikati, pjevati,
blejati, stenjati, plesati, moliti se, pucati, penjati se po stijenama ili ii etveronoke. Si-
gurni ste da vam nitko nee rei: To ne smijete raditi, gospodine, vi ste obrazovan ov-
jek, pa biste se morali stidjeti! Istina, ima tamo i mirnih luaka. Bio je naprimjer jedan
obrazovan ovjek, pronalaza, i svaki as je govorio: Ba sam ovoga asa pronaao elek-
tricitet. Kao to vidite, bilo je tamo veoma prijatno, a ono nekoliko dana koje sam tamo
proveo, najsretniji su u mom ivotu.
I zaista, vejk je bio iznenaen prijemom u ludnici. Najprije su ga svukli do gola, dali mu
nekakav ogrta, a onda ga dva posluitelja prijateljski uzeli pod ruke, odveli u kupaoni-
cu, dok ga je jedan za cijelo vrijeme zabavljao anegdotama o idovima. Posadie ga u
kadu s toplom vodom, a kad su ga izvukli, postavie ga pod hladan tu. Ta se procedura
ponavljala triput, a onda su ga zapitali kako mu se to svia. vejk je sveano izjavio da je
tu mnogo bolje nego u kupalitu kraj Karlova mosta, i da se on vrlo rado kupa. Kad bi
me jo oiali i odsjekli mi nokte, bio bih najsretniji ovjek na svijetu, rekao je smjeka-
jui se ljubezno.
elja mu je bila ispunjena. Kad su ga dobro istrljali spuvom, sluitelji ga zavie u po-
njavu i odnesoe u prvo odjeljenje. Tamo su ga pokrili i zamolili da spava.
vejk se i sada s uivanjem sjeao toga.
Vjerujte mi, priao je on, nosili su me na rukama, i ja sam toga asa bio najsretni-
ji ovjek.
S tim osjeajem je i blaeno zaspao. Poslije su ga probudili i dali mu kupicu mlijeka sa
emikom. emika je bila ve izrezana na male komadie, i dok ga je jedan sluitelj dr-
ao za obje ruke, drugi je umkao komade u mlijeko i hranio ga kao malo dijete... Kad su
ga nahranili, uhvatili su ga opet za ruke, odveli u nunik i predloili mu da obavi veliku
i malu nudu.
Onda su ga opet doveli natrag, poloili ga u postelju i opet zamolili, da zaspi. Ali nije jo
uspio ni da se sasvim zaveze u san, probudili su ga ponovo i poveli na pregled, gdje se,
stojei pred lijenicima, potpuno gol, sjetio vremena kad su ga uzeli u vojsku. Nehotice
mu se otre s usana...
Tauglich!
to rekoste? zapita ga jedan lijenik. Napravite, molim vas, pet koraka naprijed i
pet natrag.
vejk napravi deset.
Rekoh vam, bunio se lijenik, da napravite samo pet koraka.
Vi valjda mislite da je meni ao za tih nekoliko koraka, odgovori vejk.
Nato ga zamolie da sjedne, a onda ga je jedan udario nekoliko puta po koljenima i rekao
drugome da su refleksi sasvim normalni. Drugi je potresao glavom i poeo ga takoer
udarati po koljenima, dok mu je prvi za to vrijeme prevrtao trepavice i pregledavao pu-
pilu. A onda su obojica otili k stolu i izmijenili nekoliko latinskih rijei.
Sluajte, umijete li vi pjevati? zapita jedan od njih vejka. Ne bi li nam mogli ot-
pjevati kakvu pjesmu?
Kako ne, gospodo! odgovori vejk. Istina, ja nemam ni glasa ni sluha, ali potru-
dit u se, ako vas to zabavlja.
22
I vejk razvue:
to to mladi fratar stiska

Desnom rukom svoje oi,
A dvije arke suze gorke
Niza blijedo lice toi?
Dalje ne znam, uzdahnu vejk. Nego, ako elite, mogu vam zapjevati drugu:
Kako mi je na dnu due teko!

U grud'ma mi bolno srce tue.
Kad mirno sjedim, u daljinu gledim,
I tamo enja mene mladog vue.
Ni ovu dalje ne znam, ree vejk. Sjeam se jo, ako ba toliko elite, prve strofe
himne Gde je domov moj ili onu o generalu Windischgrtzu, a konano, mogao bih i
koju narodnu eku, kao Zachovej nm, Hospodine ili koju drugu?
Lijenici se pogledae, a jedan ga zapita:
Je li gdjegod ve prije ispitivano vae umno stanje?
U vojsci, sveano i ponosno izjavi vejk. Lijenika komisija me je zvanino pro-
glasila notornim idiotom.
A meni se ini, da ste vi obini simulant! viknu na vejka drugi lijenik.
Nisam ja, gospodo, simulant, branio se vejk, nego pravi idiot. Ako hoete, mo-
ete se raspitati u Budjovicama ili u dopunidbenom bataljunu u Karlnu.
Stariji lijenik beznadno odmahnu rukom i, pokazujui rukom na vejka, ree sluitelju:
Vratite ovom ovjeku njegovu odjeu i odvedite ga u tree odjeljenje, prvi hodnik, a
jedan od vas neka doe po njegove dokumente, da ih odnese u kancelariju. Recite tamo
da ga to prije otprave i da nam ga skinu s vrata.
Lijenici bacie jo jedan unitavajui pogled na vejka, koji se natrake primicao vrati-
ma, klanjajui se duboko. Kad ga je posluitelj zapitao kakve to gluposti izvaa, on mu je
odgovorio:
Poto nisam odjeven, znai da sam gol, a ja ne bih htio da gospodi pokaem izvjesni
dio tijela, da ne pomisle da sam nepristojan ili prost ovjek.
Od asa, kad je pala odluka da se vejku vrati odjea, na njega vie nisu obraali nikakve
panje. Naredie mu da se odjene i odvedoe ga onda u tree odjeljenje, gdje je za neko-
liko dana, dok su se u kancelariji pisala akta za njegov otpust iz bolnice, imao prilike da
promatra potanko sve oko sebe. Prevareni lijenici napisali su mu svjedodbu da je Jo-
sef vejk simulant slaboga razuma, a poto su ga otpustili prije ruka, dolo je do male
scene.
vejk je izjavio: kad ve ovjeka tjeraju iz ludnice, bilo bi u redu da ga bar nahrane.
Scenu je zavrio policajac, koji je odveo vejka u redarstveno povjerenitvo u Salmovu
ulicu.
23
5. vejk u redarstvenom
povjerenitvu u Salmovoj ulici
Poslije ovih divnih i sunanih dana provedenih u duevnoj bolnici, nastupie dani puni
proganjanja. Nadzornik Braun doekao je vejka sa estinom rimskih krvnika iz doba
groznog cara Nerona. Okrutno, kao to su nekada govorili: Bacite toga kranskog
lumpa lavovima! rekao je i nadzornik Braun: U samicu s njim!
Ni rijei manje, ni vie. Samo to se oi gospodina nadzornika zasjae nekakvim perver-
znim blijeskom.
vejk se nakloni i izjavi:
Stojim vam na raspoloenju, gospodo. Ja mislim, da samica znai isto to i chambre
spare, a to ne moe biti nipoto zlo.
Samo to se kod nas ljudi ne mogu razmetati, odgovori mu straar, nato se vejk
odazove:
Pa ja sam skroman ovjek i zahvalan na sve to mi date.
24
U samici, na postelji, sjedio je zamiljen jedan mrani ovjek. Sjedio je apatiki i bez inte-
resa za sve to ga je okruivalo. Na njegovom licu moglo se vidjeti da ne vjeruje da e i
za njega kucnuti as slobode, kad ali zakripi klju u bravi.
Moj poklon, blagorodni gospodine! pozdravi ga vejk sjedajui kraj njega na poste-
lju. A molim vas lijepo, koliko moe biti sati?
Nemam sata, odgovori zamiljeni ovjek.
Pa ovdje i nije tako runo, nastavi vejk. Pogledajte samo: prina je od struga-
nog drveta.
Ozbiljni ovjek ne odgovori nita, nego samo ustade i poe koraati po uskom prostoru
izmeu postelje i vrata, kao da se uri nekome u pomo.
Za to vrijeme vejk je s interesom razgledao na zidu nadrljane natpise. Bio je jedan u
kome se nepoznati uhapenik zaklinje da e se s policijom boriti na ivot i smrt. Tekst je
glasio: Skuhat u vam poparu... ali drugi je naprosto konstatirao injenicu: Sjedio sam
ovdje do 5. jula 1913. i sa mnom su postupali dosta dobro. Josef Mareek, trgovac iz Vr-
ovica. Bio je jo jedan zapis, koji je naprosto dirao svojom dubljinom: Smiluj nam se,
Veliki Boe... a ispod toga: Poljubite me u... Pored toga je neka pjesnika dua napisa-
la ove stihove:
Goro, goro, visoka si,

Mila, draga, daleko si...
ovjek koji je jo uvijek trao od postelje do vrata, kao da je htio predstaviti maratonske
trke, zaustavi se, iznemogao se spusti na svoje mjesto i prodera se divljaki:
Ta putajte me ve jedanput!
Ne, oni me nee pustiti, poe dalje govoriti sam sa sobom. A sjedim ovdje ve od
est sati ujutru!
Najednom kao da se na neto odluio, pa se ispravio i zapitao vejka:
Imate li moda kakav remen, da svrim sa sobom?
Mogu vam time posluiti, odgovori vejk, skidajui svoj remen. Jo nikada ni-
sam vidio, kako se ljudi vjeaju u sparu. Samo je teta, nastavi on osvrui se, to
nigdje nema kakve kuke. Ona na prozoru nee vas odrati. Ali znate to: objesite se vi na
klupi u kleeem poloaju, kao to je to uinio jedan fratar u emauskom manastiru, koji
se objesio o raspelo zbog nekakve idovkinje. Ja neobino volim samoubojice, pa zato na
posao!
Mrani ovjek, kome je vejk dao svoj remen, pogledao ga je zaprepateno, i dohvativi
remen, bacio ga u jedan ugao, te briznuo u pla i razmazujui suze blatnim rukama re-
kao:
Imam djecu, a zatvorili su me zbog pijanstva i bludnog ivota. Jezus Marija, to e biti
s mojom enom i to e mi rei u uredu? Imam djecu, a zatvorili me zbog pijanstva i blu-
dnosti...
Napokon se ipak malo umirio, priao vratima i poeo u njih udarati pesnicama. Napolju
se zaue koraci i neiji glas povie:
ta hoete?
25
Pustite me ve jedanput! povie jadnik, kao da mu nije ostalo nikakve nade na i-

vot.
A kuda? zapita glas.
U svoj ured! odgovori nesretni otac, suprug, inovnik, pijanac i razvratnik.
Smijeh, pakleni smijeh u tiini hodnika... i koraci se opet udaljie.
ini mi se da vas ovaj gospodin mrzi, kad vam se ovako smije, ree vejk, kad je
oajni ovjek sjeo pokraj njega. Ovakvi straari, kad se razljute, na sve su spremni. Ali
ako ve neete da se vjeate, onda sjednite, utite i ekajte da vidite kako e se stvar raz-
vijati. U dravnoj ste slubi, oenjeni ste, imate djecu. Priznajem da je to strano. Vi ste
po svoj prilici uvjereni da e vas istjerati iz dravne slube?
Ne znam to da vam kaem, uzdahnu ovjek, jer se ni sm ne sjeam to sam sve
uradio. Sjeam se samo da su me od nekuda izvukli i da sam se opet htio vratiti natrag,
da zapalim cigaru. A stvar se zamrsila, onako, sama od sebe. ef naeg odjeljenja slavio
je svoj imendan i pozvao nas na pivo. Poosmo iz prve pivare u drugu, pa u treu, etvr-
tu, petu, estu, sedmu, osmu, devetu.
ekajte za ime Boga, da vam pomognem brojati! ree vejk. Znam ja kako je to,
jer sam i sm u jednoj noi promijenio po dvadeset lokala, ali svaka ast! uvijek je
sve zavreno u najboljem redu, jer nigdje nisam popio vie od tri vra piva.
Ukratko, produi nesretni gost svoga efa, koji je tako sveano slavio svoj imendan,
kad smo ostavili deseti lokal, opazismo da je ef ieznuo bez traga i glasa, iako smo
ga vezali jednom vrpcom i vodili kao psia. Vratismo se da ga potraimo u lokalima gdje
smo prije bili, dok se, najzad, nisu izgubili i ostali, a ja ostao sm u jednoj nonoj kavani
na Vinohradima, inae sasvim pristojnom lokalu, i poeo piti liker iz boce. to sam sve
tamo radio, ne sjeam se; znam samo da su straari koji su me doveli ovamo izjavili, da
sam bio mrtav-pijan i da sam se ponaao nepristojno, da sam izudarao jednu damu, no-
em sasjekao neiji eir, koji sam uzeo s vjealice, da sam rastjerao enski orkestar, raz-
bio mramorni stol za kojim sam sjedio, a naposljetku da sam pljunuo jednom gospodinu
u crnu kavu. No i tu je kraj, jer se ne sjeam da sam jo neto mogao uraditi. A vjerujte
mi, ja sam uredan i inteligentan ovjek, koji misli samo na svoju porodicu. to vi na
sve ovo kaete? Nisam ja nikakav nemirnjak.
Je li vas stalo mnogo truda da razlupate mramorni stol? mjesto odgovora zapita
vejk, ili ste ga smrvili jednim udarcem?
Jednim udarcem, odgovori inteligentni gospodin.
Onda ste propali, odgovori zamiljeni vejk. Na sudu e zakljuiti da ste se za
izvrenje djela spremali dugom trenaom... Je li kava u koju ste pljunuli bila s rumom ili
bez ruma?
I ne doekavi odgovor, on nastavi:
Ako je kava bila s rumom, utoliko za vas gore, jer je takva kava skuplja. Na sudu se,
znate, pazi na sve...
Na sudu? klonulo ponovi dobri otac porodice, a onda obori glavu, da je svakom
moralo biti jasno da ga grize savjest.
Znaju li vai da ste vi u zatvoru? zapita vejk. Ili e saznati iz novina?
Vi mislite da e novine pisati o tome? naivno zapita rtva imendana svoga efa.
Vie nego sigurno, odgovori vejk, koji nije obiavao ita kriti pred drugima. A
va e doivljaj neobino interesirati itaoce! Pa znate, i ja volim itati rubriku o pijani-
26
cama i njihovim doivljajima. Nedavno je tako jedan gost sjedio u krmi Kod Kalea, i
sve bi se svrilo da ne moe biti bolje, da nije, klipan, sm sebi aom razlupao glavu.
Bacio je au u vis i onda ju doekao na tjemenu. Odvezli su ga i ve smo u rano jutro
itali o tome u novinama. Jednom sam ja, pazite samo, prilijepio pljusku nekom gospo-
dinu u Bendlovcima, ali on ne budi lijen, nego mi vrati milo za drago. Da bi nas pomirili,
odveli su nas u policiju, a veernje novine ve se o tome raspriale. Jedanput je opet je-
dan gost razlupao dvije ae u restoranu ivi le, i ta mislite, da su ga potedili? Sut-
radan je ve bio u novinama. U najboljem sluaju moete iz zatvora u redakciju poslati
ispravak, da vi s tim gospodinom koji nosi isto prezime niste ni u kakvom srodstvu i da s
njim nemate nikakve veze, a kui napiete list u kome molite svoje da va ispravak sau-
vaju, kako bi ga mogli proitati kad izaete iz zatvora.
Nije li vama hladno? zapita ljubezno vejk, kad je opazio da inteligentni gospodin
cvokoe. Ljetos imamo dosta hladan konac ljeta.
Ja sam propao ovjek! jeknu vejkov drug. Izgubit u pravo na unapreenje.
Imate pravo! s najveom gotovou potvrdi vejk. Ako vas po izdranju kazne
ne prime natrag u slubu, ne znam, Boga mi, kako ete nai namjetenje, jer danas vam
svaka ua, pa bio to i ivinar, trai svjedodbu o moralnom vladanju. Da, da, znate kako
se kae: za jedan asak radosti hiljadu dana alosti! Ne isplati vam se to. A od ega e
vam ena ivjeti dok vi budete sjedili? Morat e u pronju, ili e morati uiti djecu koje-
kakvim porocima?
ulo se samo jecanje:
Ah, moja jadna ena, moja nesretna djeca!
A tada je besavjesni grenik skoio na noge i poeo pripovijedati o svojoj djeci. Imao ih je
petero, najstarijem je prolo dvanaest godina i tek se upisao u skaute. Pio je samo vodu i
trebao je da poslui kao primjer svome ocu.
U skaute? uskliknu vejk. Rado sluam o tim skautima. Jedanput su, a bilo je to
u Mydlovarima pod Slivom u budjovikom kotaru, kad je naa pukovnija god. 1891.
bila tamo na manevrima, seljaci priredili, da tako kaem, pravu hajku na skaute, koji su
se u tamonjoj opinskoj umi bili zakotili. Ulovili su trojicu. Najmlai, kad su ga vezali,
poeo se tako derati i cmizdriti, da ga ni mi, okorjeli vojaci, nismo mogli gledati, nego
smo okrenuli u stranu. Tada su ta tri skauta izujedali osam ljudi. Kasnije smo doznali da
nijedna livada u okolici nije ostala koju skauti nisu razgazili dok su se igrali na suncu.
Snopovi pokoenog ita izgorjeli su, dok su oni na ranju pekli srnu koju su ukrali u op-
inskoj umi i noevima je ubili. Na njihovim logoritima nali su seljaci preko pol metra
ogloanih kosti od pilia i umske zvjeradi, ogromno mnotvo kotica od treanja, na
stotine ogrizaka od nezrelih jabuka i svakojakih drugih lijepih stvari.
alosni otac jednog takvog skauta nije mogao da se umiri.
to sam uinio? to sam uinio! stenjao je on. Moj je ivot uniten!
Istina, potvrdi vejk s priroenom svojom iskrenou. Poslije svega to se dogo-
dilo, va je ivot uniten, jer tko god bude vaa nedjela itao u novinama, svaki e jo ne-
to dodati. To se tako uvijek radi, ali ne pripisujte tome mnogo vanosti. Takvih ljudi sa
sumnjivom reputacijom ima deset puta vie nego ljudi sa svijetlom reputacijom.
U hodniku se zaue koraci, kripnu brava, otvorie se vrata i straar prozva vejka po
imenu.
Oprostite, viteki odvrati vejk, ja sam ovdje tek od podne, a ovaj gospodin je
stigao jo jutros u est sati. Meni se ne uri.
27
Mjesto odgovora, snana ruka straara izvue vejka na hodnik i bez rijei ga uzvukla
uza stepenice na prvi kat.
U kancelariji je sjedio redarstveni komesar, debeli gospodin veseloga izgleda, koji zapita
vejka:
Vi ste dakle taj vejk?... Kako ste dospjeli ovamo?
Na vrlo jednostavan nain, odgovori vejk. Dospio sam ovamo u pratnji gospo-
dina straara iz ludnice, jer sam se uzrujavao to su me odande poslali bez ruka. Postu-
pili su sa mnom kao s najobinijom ulinom djevojurom.
Znate to, vejk, prijazno ree komesar, zato da se mi ovdje s vama nateemo?
Zar ne bi bilo bolje da vas poaljemo na policiju?
Vi ste, kako se ono kae, gospodar situacije mirno ree vejk, ovako predveer
proetati se do policije bilo bi vrlo prijatno.
No, eto, milo mi je da smo se sloili, izjavi veselo komesar. Najbolje je kad se
ljudi mirno porazgovore i sporazumiju. Nije li tako, vejku?
Ja se uvijek volim sporazumijevati, ree vejk. I vjerujte mi, gospodine komesa-
ru, da nikad neu zaboraviti vau dobrotu.
S poklonom, punim potovanja, oprosti se on s komesarom i poe s uvarom u straar-
nicu, i ve poslije pola asa mogao se vidjeti vejk na uglu Jene ulice i Karlova trga u
pratnji drugoga straara, koji je pod pazuhom drao debelu knjigu s njemakim natpi-
som Arrestantenbuch.
Na uglu Splen ulice, vejk i njegov pratilac naioe na gomilu koja se gurala oko izvje-
enog proglasa.
To je manifest njegovog apostolskog velianstva o navjetenju rata objasni vejku
policajac.
Pa ja sam to prorekao, ree vejk, ali u ludnici nisu htjeli o tome ni da uju, iako
su ove vijesti mogli imati iz prve ruke.
Kako to mislite? zapita vejka straar.
Htio sam rei da tamo ima toliko gospode oficira! objasni mu vejk, i doavi do
gomile koja se skupila oko manifesta, viknu:
Caru Frantieku Josefu: nazdar! Ovaj rat dobivamo mi!
Netko mu iz razdraene gomile nabi kapu preko uiju, i tako dobri vojak vejk stupi po-
novo na vrata policije pred gomilom ljudi.
Ovaj rat dobivamo mi, ponavljam to jo jedanput, gospodo!
I ovim rijeima oprostio se s gomilom, koja ga je neprestano pratila.
A negdje, na dalekim stranama historije, na Europu se sputala istina koja ve sutra mo-
e razbiti sve planove sadanjice.
28
6. Razbivi zaarani krug,

vejk se opet vraa kui
U svim prostorijama policije osjeala se nervoza vlasti, koja se trudila da razabere pravo
raspoloenje naroda, izazvano ratom. S malim izuzecima, ne tajei da su bili sinovi na-
roda koji su predstavljali gomilu birokratskih krvoloka, ije su se misli vrzle samo oko
tamnice i vjeala, da bi na taj nain sauvali ugled uvijenih paragrafa.
Svojim rtvama obraali su se s otrovnom ljubeznou, odmjeravajui svaku svoju rije.
Jako mi je ao rekao je jedan crnouti razbojnik kad su mu doveli vejka, jako mi
je ao to opet padate u nae ruke. Bili smo uvjereni da ste se popravili, ali, kako vidim,
prevarili smo se.
vejk je utei drmao glavom, i drao se tako nevino da ga je crno-uti razbojnik radoz-
nalo pogledao i rekao:
Ne drite se tako glupo!
Ali odmah nastavi ljubaznije:
Nama je, razumije se, vrlo neprijatno to vas drimo u zatvoru, i ja vjerujem da vaa
krivica nije tako velika, a s obzirom na vau slabu inteligenciju, ne moe biti sumnje da
29
ste rtva buntovnih elemenata. Recite mi, gospodin vejk, molim, tko vas je nagovorio
da inite takve gluposti?
vejk se nakalja i ree:
Molim, ja ne znam ni za kakve gluposti.
A zar to nije glupost, gospodin vejk, nastavi on umiljatim oinskim tonom, da
vi, tako bar stoji u zapisniku, izazivate skupljanje masa pred manifestom na uglu ulice,
uzrujavajui narod uzvicima: Nazdar Franzu Josefu!... Ovaj rat dobivamo mi!
Pa ja nisam mogao ostati ravnoduan, izjavi vejk, uporno gledajui inkvizitora
svojim dobrim oima. Strano me je uzrujalo kad sam vidio da ljudi itaju manifest o
ratu bez ikakova izraza radosti. Nijednog poklika, nijednog hura, uope nita, gospodine
savjetnie! Kao da ih se sve to nita ne tie. I onda ja, stari vojak 91. regimente, nisam
mogao vie izdrati, nego sam prasnuo. A uvjeren sam, da ste vi bili na mom mjestu, isto
bi uinili. Jedanput se u ivotu objavljuje rat, a kad se objavi, onda se mora i dobiti, pa,
sasvim razumljivo da se car onda mora pozdraviti. Ne, o tome ne moe me nitko razuv-
jeriti.
Crno-uti razbojnik nije mogao izdrati pogled nevinog janjeta, vejka. Samo je oborio
oi na spise koji su pred njim leali i rekao:
Potpuno razumijem va zanos, ali je on trebao izbiti u drugim prilikama. Vi i sami
znate da vas je vodio straar, pa su se prema tome vae patriotske izjave mogle i morale
initi vie ironike nego iskrene i ozbiljne.
Kad ovjeka vodi straar, odvrati vejk, znai da je to teak as njegovog ivota,
pa kad on ni u takvim asovima ne zaboravlja to treba initi kad se objavi rat, ja mislim
da to ne moe biti lo ovjek.
Crno-uti razbojnik neto promrmlja i jo jedanput pogleda vejku u oi.
vejk ga je obasuo nevinom, skromnom i umiljatom toplinom svoga pogleda.
Jedan as su se uporno gledali.
Da vas avo nosi, vejk! ree napokon inovnik. Ako jo jedanput doete ova-
mo, vie vas neu sasluavati, nego vas predati vojnom sudu na Hradanima. Jeste li ra-
zumjeli?
Nije jo ni dovrio, a vejk priskoi, poljubi ga u ruku i ree:
Neka vam gospodin Bog plati, i ako vam ikada zatreba kakvo istokrvno kue, izvoli-
te se samo obratiti na mene. Ja trgujem psima.
Tako se vejk naao opet na slobodi i na povratku kui.
Razmiljajui da li da svrne u krmu Kaleu, napokon se odlui i otvori ona ista vrata
na koja je iziao prije izvjesnog vremena u pratnji agenta Bretschneidera.
U lokalu je vladala grobna tiina. Za stolovima je sjedilo nekoliko gostiju, meu njima i
sakristijan crkve sv. Apolinarija. Svi su bili nekako zabrinuti. Za tezgom je sjedila gospo-
a Palivec i tupo gledala u pivske ae.
Evo me opet! veselo kliknu vejk. Dajte mi vr piva! A gdje je na gospodin Pa-
livec? Zar se jo nije vratio?
Mjesto da mu odgovori, gospoa Palivec brinu u pla i jecajui saopi mu:
Osudie ga... prolog... tjedna... na... deeeeset... godinaa...
No, pa to? ree vejk. Nedjelju dana je ve odleao.
A bio je tako oprezan, jecala je gospoa Palivec. I sm je to ovdje u sobi rekao.
30
Gosti su i dalje uporno utjeli, kao da meu njima lebdi duh gospodina Paliveca, opomi-
njui ih na opreznost.
Opreznost je mati mudrosti, promrmlja vejk, sjedajui k stolu i, uzimajui pivo
puno suza gospoe Palivec, koje su nakapale dok ga je toila. Danas su, znate, nastala
takva vremena da ovjek upravo mora biti oprezan.
A mi danas imali dva pogreba, pokua, razgovor prebaciti na drugu temu sakristi-
jan sv. Apolinarija.
Izgleda da ljudi umiru kao za opkladu, dobaci na to i drugi gost; trei odmah prih-
vati:
Je li pogreb bio s katafalkom?
Volio bih znati, zapita vejk, kako e sada, za vrijeme rata, sahranjivati vojnike
na fronti?
Gosti ustadoe kao na komandu, platie svaki svoje i razioe se. vejk ostade sam s go-
spoom Palivec.
Eh, to nisam oekivao, ree on, da ovjeka, ni kriva ni duna, osude na deset
godina! Da su nevine ljude ve osuivali na pet godina, to sam sluao, ali na deset... to je,
Boga mi, ipak malo previe.
Pa to su mogli, kad je moj stari sve priznao, ponovo zakuka gospoa Palivec.
Sve to je ovdje govorio o muhama i prokletoj slici ponovio je i na policiji i na sudu. Poz-
vali su i mene kao svjedoka, ali to sam znala kazati, kad su mi rekli da ne moram svje-
doiti poto sam s muem u srodstvu. Tako sam se uplaila tih rodbinskih veza, da sam
odustala od svjedoenja, a on me, jadnik, tako pogledao, da to neu zaboraviti dok sam
iva. A kad su ga poveli naprosto je siao s uma i poeo vikati: Da ivi slobodna misa-
o!
A dolazi li jo ovamo gospodin Bretschneider? zapita vejk.
Bio je ve nekoliko puta, odgovori gospoa krmarica, ispio nekoliko vreva pi-
va, pitao me tko sve dolazi ovamo, i sluao kako gosti razgovaraju o nogometu. Za cijelo
ovo vrijeme dopao mu je aka samo jedan tapetar iz Pine ulice.
Zar je taj tapetar bio tako glup?
Da, kao moj mu... Pitao ga je bi li htio pucati u Srbe. A tapetar mu je odgovorio da
pucati ne zna, pa da je na strelitu bio samo jedanput... i, pa zamislite, tom prilikom po-
godio u krunu... A onda smo svi uli kako je Bretschneider, izvlaei iz depa biljenicu,
rekao: Aha, opet mala veleizdaja!, a onda je otiao s tim tapetarom, koji se vie nije ni
vratio.
Da, da, mnogi se od njih ne vraaju! uzdahnu vejk. Dajte mi aicu ruma.
vejk se ba spremao naruiti i drugu au, kad u krmu ue civilni agent Bretschneider.
Osvrnuvi se po praznom lokalu, sjede pored vejka i narui piva, ekajui to e rei
vejk.
vejk dohvati s police nekakve novine i ree, prelistavajui oglase na zadnjoj strani:
Evo vidite: impera, onaj, znate, to ivi u Strakovu br. 5, zadnja pota Rainovo se-
lo, prodaje svoje imanje s trinaest jutara zemlje. U selu ima kola i eljeznika stanica.
Bretschneider nervozno zabubnja akom po stolu, okrenu se vejku i zapita ga:
Volio bih znati, zato vas interesira to imanje, gospodin vejk?
31
Gle, to ste vi? uskliknu vejk, pruajui mu ruku. Nisam vas ni prepoznao;
imam, znate, vrlo loe pamenje. Ako se ne varam, zadnji put smo se vidjeli u kancelariji
policijske uprave? to ste radili od toga doba? Dolazite ee ovamo?
Danas sam doao ba zbog vas, odgovori Bretschneider, jer su mi u policiji pri-
ali da vi trgujete s psima. A ba bih trebao jednog ratlera, pica ili neto slino.
Sve vam ja to mogu nabaviti, odgovori mu vejk. A hoete li vi od neke isto-
krvne pasmine, ili kakvog obinog pokuara?
Ja mislim da je pametnije uzeti neto bolje, ree Bretschneider.
A ne biste li htjeli kakvog policajskog psa? zapita vejk. Onako neto to odmah
nanjui i navede na pravi trag? Jedan mesar na Vrovicama ima takvog, koji mu vue
kolica.
Najvie bih volio kakvog pica, objasni mu Bretschneider s mirnom tvrdokornou,
koji ne grize.
To znai da biste htjeli jednog pica bez zubi? odazove se vejk. Znam za jednog
takvog kod jednog krmara u Depricima.
Ne, onda bolje jednog ratlera, zbunjeno se popravi Bretschneider, ije je kinoloko
znanje bilo vrlo slabo, pa da ga nisu malo pouili u policiji, ne bi o pseim vrstama znao
nita.
Ali naredba je bila jasna, kategorina i odluna: imao se poblie upoznati sa vejkom
na terenu njegovih trgovakih operacija s psima. Da bi to mogao izvriti, dobio je ovla-
tenje da si uzme pomonika, kao i izvjesnu svotu novaca.
Ratlera ima dvije vrste: veih i manjih, ree vejk. Ja znam za dva manja i tri ve-
a. Svih pet moete uzeti na koljena. Mogu vam ih najtoplije preporuiti.
No to bi bilo neto za mene. A kolika im je cijena? zapita Bretschneider.
To zavisi od veliine, odgovori vejk. Da, sve zavisi od veliine. Trebate znati da
ratler nije tele. Kod njih je obrnuto: to manji, to skuplji.
Meni treba vei, ree Bretschneider.
Lijepo! odgovori vejk. Velikog vam mogu dati za pedeset kruna komad, a jo
veeg za etrdeset i pet. Ali neto sam zaboravio: hoete li mlaeg ili starijeg, pa onda:
mujaka ili enku?
To mi je svejedno, odgovori Bretschneider, osjetivi se licem u lice s nepoznatim
problemima. Vi ih spremite, a sutra u sedam sati doi u po njih. Hoete li tako?
Hou, samo doite, suho promrmlja vejk, ali u tom sluaju morate poloiti tri-
deset kruna kapare.
Samo se po sebi razumije, ree Bretschneider vadei novac. A sada, hajde da ispi-
jemo svaki po etvrtinu vina na moj raun!
Kad su bili kod pete etvrtine, Bretschneider poe moliti vejka da ga se ne plai, i objas-
ni mu prijateljski da on danas nije u slubi, pa prema tome da se moe s njim govoriti i o
politici.
vejk mu odgovori da on u krmi nikada ne politizira, i da je politika, uope, samo za
malu djecu.
Bretschneider je, naprotiv, bio revolucionarnih nazora, pa je tvrdio da je svaka slaba dr-
ava osuena na propast, i pitao je vejka to on misli o tome.
32
vejk mu objasni da on s dravom nije imao nikakvog posla, osim to je jedanput uzeo
na obrazovanje jedno bernardinsko tene, a poto ga je hranio vojnikim dvopekom, lip-
salo je od toga.
Kada su ispijali i estu, Bretschneider prizna da je anarhist, i zapita vejka u koju organi-
zaciju da se upie.
vejk mu je tom prilikom ispriao kako je jedanput jedan anarhist kod njega kupio na
otplatu jednog leonberga za sto kruna i da mu zadnju ratu nije nikada isplatio.
Poslije sedme etvrtine Bretschneider stade govoriti o revoluciji i izjasni se protiv mobili-
zacije, nato mu vejk priapnu u uho:
Eto, ba je sada uao u gostionicu jedan gost. Pazite da vas ne uje, jer biste mogli ima-
ti neprijatnosti... Vidite, domaica ve plae.
Gospoa Palivec je zaista plakala, sjedei za tezgom.
Zato plaete, gazdarice? zapita je Bretschneider. Za tri mjeseca ui emo u rat, a
onda e biti proglaena amnestija, pa e se va mu vratiti, i onda emo se napiti kod vas
do mrtva... Ili, moda mislite da neemo pobijediti u tom ratu? okrenu se on vejku.
to da mlatimo praznu slamu? odgovori nato vejk. Rat se mora dobiti, pa bas-
ta...! Ali ja sada moram kui.
On plati svoj dio i poe svojoj staroj gazdarici Mller, koja se strano uplaila kad je vid-
jela da je ovjek koji je otkljuao vrata bio glavom vejk.
A ja sam, gospodine, mislila da ete se vratiti tek za nekoliko godina, pozdravi ga
ona svojom uroenom prostodunou. Pa zato sam uzela u stan vratara jednog no-
nog lokala, jer je kod nas bila ve triput premetaina, pa poto nisu mogli nita nai, rekli
su da ste vi propao ovjek.
vejk se odmah uvjerio da se nepoznati vratar namjestio da ne moe biti bolje. Spavao je
na vejkovoj postelji, i bio toliko skroman da se zadovoljio s polovinom postelje, jer je
drugu polovinu ustupio nekakvom dugokosom stvorenju, koje ga je iz blagodarnosti
zagrlilo. Oko postelje leali su razbacani razni komadi muke i enske toalete. Iz cijeloga
nereda mogao se ovjek uvjeriti da je vratar nonog lokala doao sa svojom damom kui
u dobrom raspoloenju.
Sluajte, dragi moj, promrmlja vejk, budei nezvanog gosta, pazite da ne zaka-
snite na objed. Bilo bi mi vrlo ao da me poslije krivite za to to sam vas istjerao u vrije-
me kad vie nigdje nita niste mogli dobiti za objed.
Vratar nonog lokala spavao je snom pravednika, i trebalo je mnogo vremena dok je
shvatio da se vratio domain i vlasnik postelje, koji ju je traio natrag.
Po obiaju svih vratara nonih lokala, ovaj je gospodin izjavio da e isprebijati na mrtvo
ime svakoga tko ga pokua buditi, a onda se okrenuo i nastavio spavati.
vejk je dotle skupio razbacane dijelove njegove odjee, poloio ih na postelju, pa ga on-
da energino prodrmao, rekavi mu:
Ako se ovog momenta ne obuete, izbacit u vas na ulicu takvog kakvi ste sada. Ja
mislim da bi za vas bilo mnogo bolje kad biste odavde izletjeli odjeveni.
A ja sam se spremao da odspavam do osam naveer, ree sanjivo vratar navlaei
hlae. Uostalom, za postelju ja plaam ovoj graanki dvije krune dnevno, pa imam
pravo da dovodim ovamo i djevojke iz lokala. Marenko, ustani!
Kad je zakopao ogrlicu i svezao kravatu, uspio je da toliko doe k sebi, da vejka uvjeri
kako je noni lokal Mimoza zaista jedan od najboljih lokala svoje vrste, kamo imaju
33
pristupa samo one djevojke kojima su policijske knjiice u najboljem redu: pozvao je
vejka da posjeti njihov lokal.
Naproti tome, njegova prijateljica nije nipoto bila zadovoljna sa vejkom, i to je nezado-
voljstvo izrazila s nekoliko fraza, od kojih su bile najdelikatnije:
Ti neotesana seljaina!
Kad se neeljeni gosti udaljie, vejk pokua obraunati s gospoom Mller, ali je ona
bila iezla bez traga i glasa. Naao je samo komadi papira, nadrljan rukom gospoe
Mller, na kome je ona prigodom neprijatnog sluaja sa vejkovom posteljom, izdanom
jednom vrataru nonog lokala, napisala:
Oprostite gospodine to vas vie neu vidjeti, jer u skoiti kroz prozor.
Lae! pomisli vejk, i odlui da poeka.
Poslije pola sata nesretna gospoa Mller tiho se uvue u kuhinju, dok se na njenom
oajnom licu moglo proitati da je od vejka oekivala rijei utjehe.
Ako ve hoete da skaete kroz prozor, ree joj vejk, onda idite u moju sobu,
gdje sam upravo ovaj as otvorio prozor. Skakanje s kuhinjskog prozora ne bih vam pre-
poruio, jer biste mogli pasti u vrt na bunove rue, pa ih polomiti i, sasvim razumljivo,
platiti. A ako skoite kroz prozor moje sobe, past ete lijepo na plonik, pa, ako budete
imali sree, slomit ete odmah vrat. Ako vam to ne bi uspjelo, polomit ete rebra, ruke i
noge, pa ete morati jo plaati za lijeenje u bolnici.
Gospoa Mller briznu u pla, poe polako u sobu, zatvori prozor i vrati se natrag s rije-
ima:
Tamo je propuh, gospodine, a to nije dobro za va reumatizam.
Tada uredi postelju i, vrativi se u kuhinju vejku, ree mu sa suzama u glasu.
Ona dva kueta, gospodine, to smo ih imali u dvoritu, lipsala su, a bernardinac nam
je pobjegao ba kad se vrila premetaina.
Milosrdni Boe! kliknu vejk. U kakve e se samo neprilike uvaliti taj grenik!
Valjda ga ve i policija trai.
Ugrizao je, znate, samog komesara, kad ga je izvlaio ispod postelje, nastavila je
gospoa Mller. Poelo se tako to je jedan od gospode izjavio da se pod posteljom
netko krije, nato je u ime zakona naredio bernardincu da izie. Poto ga pas nije poslu-
ao, poeo ga je izvlaiti. A on malo da ih nije iskidao, a onda kidnuo na vrata i iezao...
Mene su pitali, tko sve zalazi ovamo i da li dobivamo novaca iz inostranstva. Onda su mi
dali na znanje da sam glupaa, jer sam rekla da novce iz inostranstva dobivamo rijetko:
zadnji put od onoga direktora iz Brna sjeate li se, ezdeset kruna za angorsku maku,
za koju ste dali oglas u Narodnoj Politici i mjesto koje ste mu u vrei poslali slijepo ku-
e, foksterijera. Kasnije su sa mnom bili neobino ljubezni, i preporuili mi onog vratara
nonog lokala, da ne budem tako osamljena u stanu... da, da, ba onoga koga ste malo
prije izbacili.
Ja ba imam nesree s tim inovnicima. Vidjet ete, gospoo Mller, koliki e sada do-
laziti da kupuju pse! uzdahnu vejk.
Nije nam poznato jesu li zainteresirani, koji su poslije prevrata istraivali u policijskom
arhivu akta tajnog fonda u pijunskom odjeljenju, deifrirali ono, to je u njima pisalo: B
40 kruna, F 50 kruna, L 80 kruna i t. d, ali su se oni svakako prevarili, ako su
pomislili da su B, F i L poetna slova nekih graana koji su prodavali eki narod za 40,
50 ili 80 kruna crno-utom orlu.
34
B naprosto znai bernardinac, F foksterijer, a L leonberg. Sve ove pse odveo

je Bretschneider od vejka policajnoj upravi. Bili su to upravo pasji izrodi, koji nisu imali
niega zajednikoga sa psima za koje ih je vejk prodavao Bretschneideru.
Bernardinac je bio mjeavina pudla i obinog ulinog okla. Foksterijer je imao ui jazav-
eve, bio je velik kao doga: imao tako krive noge kao da je patio i on od reumatizma. Le-
onbergova glava je liila na volovsku: imao je dlakavu njuku i golu zadnjicu kao uveni
amerikanski psi bez dlake.
Doao je jedanput vejku zbog pasa i agent Kalous i vratio se s nekakvom fantastinom
nakazom, koja je liila na pjegavu hijenu s dugom dlakom etlandskog ovara, a u ras-
hodima tajnog fonda bilo je uvedeno: D 90 kruna.
To udovite vailo je kod njih kao doga...
Ali ni Kalousu nije uspjelo da od vejka neto izmami. S njim se dogodilo to i s
Bretschneiderom. I najdelikatnije politike razgovore vejk bi sveo na priu o novom na-
inu lijeenja raznih pasjih bolesti, te se svaka ova otroumna provokacija zavrila time
da je Bretschneider od vejka odveo po kakvog izroda.
Tako je sramno zavrena karijera poznatog agenta Bretschneidera. Kad je u svom stanu
skupio sedam udovita, zatvorio se s njima u zadnju odaju i nije ih hranio dotle dok se
nisu bacili na njega i poderali ga.
Bio je barem toliko poten da je dravi utedio rashode za svoj pogreb.
U njegov slubeni spisak, pod rubrikom slubeni podaci, bile su upisane ove tragine
rijei: Bio je pojeden od vlastitih pasa.
Kad je vejk kasnije uo za ovaj sluaj, uskliknuo je:
Htio bih samo znati u kakvom e obliku Bretschneider izai na strani sud?
35
7. vejk odlazi u rat
U vrijeme kad su ume na rijeci Rabu u Galiciji gledale bijeg austrijske vojske preko Ra-
ba, i kad su njihove divizije u Srbiji jedina za drugom bjeale s punim gaama, austrijsko
vojno ministarstvo sjetilo se da bi i vejk mogao uiniti neto sa svoje strane da se mo-
narhija izvue iz ove mune situacije.
Kad su vejka izvijestili da se za tjedan dana mora javiti komisiji na Steleck ostrov, le-
ao je u postelji, muen opet svojim reumatizmom.
Gospoa Mller je ba u kuhinji kuhala kavu.
Gospoo Mller, zau se iz sobe njegov slabi glas, gospoo Mller, doite na
jedan as.
Domaica prie k postelji, i vejk tihim glasom proiznese:
Sjednite, gospoo Mller.
U glasu mu je zvuala neka sveana tajanstvenost.
Gospoa Mller posluno sjede, a vejk, dignuvi se u postelji, ree:
Ja polazim u rat!
Panenko Marija! kliknu gospoa Mller. A to ete tamo raditi?
36
Boriti se, muklo odgovori vejk. S Austrijom stvari stoje loe! Na sjeveru nam
neprijatelj nastupa prema Krakovu, a s juga na Maarsku! Tuku nas i uzdu i poprijeko,
i zato mene pozivaju u pomo. Jo sam vam sino itao iz novina da se nad naom dra-
gom domovinom viju crni oblaci.
Ali vi se, zaboga, ne moete ni maknuti.
Nita zato, gospoo Mller; poi u onamo u kolicima. Vi znate slastiara na uglu,
koji ima takova kolica. Vozio je u njima prije nekoliko godina svog hromog djedaka na
isti zrak. U tim kolicima, eto, vi ete me, gospoo Mller, odvesti u rat.
Gospoa Mller briznu u pla.
Ne bih li trebala otrati po doktora, milostivi gospodine?
Nikuda neete trati, gospoo Mller, jer treba da znate da sam ja, ba zbog tih mojih
nogu, odlian kanonenfutter, a u ovo vrijeme, kad se Austrija drma iz temelja, svaki bo-
galj treba biti na svom mjestu. A sada samo mirno dalje kuhajte kavu!
I dok je gospoa Mller, uplakana, cijedila kavu, dobri vojak vejk je u svojoj postelji ot-
pjevao cijelu pjesmu o generalu Windischgrtzu.
Windischgrtz general sa vojnom gospodom

Prije ranog sunca otpoeo rat,
Hop, hop, hop!
Prije sunca on je zazvao u pomo
Kristus pana Boga, panenku Mariju,
Hop, hop, hop!
Pod utiskom ove strane ratnike pjesme, gospoa Mller je zaboravila na kavu, i drhu-
i na cijelom tijelu sluala kako dobri vojak vejk u postelji nastavlja:
Bila bitka strana ba kod Solferina

Prolih se krvi, krvi do koljena,
Hop, hop, hop!
Gospodine prestanite, za ime Boga! zauo se iz kuhinje alosni glas gospoe

Mller, ali je iz sobe jo odjekivalo zadnje: Hop, hop, hop!
Gospoa Mller istri na vrata i pojuri po lijenika. Vratila se tek za jedan sat, kad je
vejk ve bio zaspao.
Probudio ga nekakvi debeli gospodin, koji mu je poloio ruku na elo i rekao:
Ne bojte se nita; ja sam doktor Pvek s Vinohrada... pokaite mi ruku, a ovaj toplom-
jer stavite pod pazuho. Tako... a sada pokaite jezik... jo malo! Od ega su vam umrli
otac i mati?
I tako u vrijeme kad je Be elio da svi narodi Austro-Ugarske prinesu najvidnije dokaze
vjernosti i odanosti previnjem prijestolju, doktor Pvek je za vejkov patriotizam prepi-
sao poveu koliinu broma i preporuio lojalnom graaninu i vrijednome vojniku vejku
da ne misli na rat.
Leite samo mirno i ne uzrujavajte se, a ja u sutra opet doi.
37
Kad je sutra doao, ve je u kuhinji zapitao gospou Mller kako se pacijent osjea.
Gore mu je, gospodine doktore, odgovori ona u opravdanoj zabrinutosti. Noas,
kad mu je reumatizam popustio, poeo je, s oprotenjem, pjevati austrijsku himnu.
Doktor Pvek razabra da se na ovu novu provalu patriotizma mora reagirati veom do-
zom broma.
Trei dan saopila mu je da je vejku jo gore.
Popodne je imao napad i zatraio je kartu bojita, a noas je buncao da je Austrija do-
bila rat.
A prake je uzimao onako kako sam prepisao?
Nije ih ni pogledao, gospodine doktore.
Izgrdivi vejka, doktor Pvek je otiao s obeanjem da vie nikada nee lijeiti ovjeka
koji odbija njegovu lijeniku pomo.
Preostalo je jo dva dana do asa kad je vejk morao stupiti pred lijeniku komisiju.
Za ovaj sveani momenat vejk se naroito spremao. Naredio je gospoi Mller da mu
kupi vojniku kapu, a onda poslao slastiaru, da od njega zamoli kolica u kojima je ne-
kad vozio svog hromog djedaka na isti zrak. Uto se sjetio da su mu potrebne i take. Na
svu sreu imao je slastiar i take, koje je uvao kao porodinu relikviju. Trebala mu je jo
samo regrutska kitica cvijea. I tu je nabavila gospoa Mller, koja je tih dana strano
omravila, jer je lila suze na svakom koraku.
Toga dana se na ulicama Praga mogla vidjeti ova slika dirljive lojalnosti:
Neka starica gurala je pred sobom kolica u kojima je sjedio ovjek u vojnikoj kapi s div-
no oienom kokardom F. J. I. i mahao takama.
Taj ovjek, koji je neumorno mahao takama, vikao je iz svega grla:
Na Beograd! Na Beograd!
Za njim se gurala gomila besposliara, koja se bila skupila pred kuom iz koje je vejk
poao u rat.
vejk je morao konstatirati da mu straari koji stoje na raskrima, propisno i s potova-
njem salutiraju.
Na Vclavskom trgu gomila oko kolica sa vejkom poveala se na nekoliko stotina glava,
a na uglu Krakovske ulice izudarala je ta gomila jednog bura, koji je viknuo:
Heil! Nieder mit den Serben!
Na uglu Vodikove ulice umijeala se konjika policija i rastjerala gomilu.
Kad je vejk pokazao nadzorniku one gradske etvrti, crno na bijelo, da danas mora biti
pred vojnom komisijom, ovaj je bio malo zateen, pa da bi predusreo ekscese, naredio je
da vejkova kolica prate dva konjanika na Steleck ostrov.
O svemu ovome izaao je u slubenom organu Prakih novina ovaj lanak:
P a t r i o t i z a m j e d n o g b o g a l j a . Juer su prolaznici na prakim ulicama bili

svjedoci jedne dirljive scene, koja moe divno posvjedoiti, da u ovo strano vrijeme sinovi naeg
naroda daju oduevljene dokaze svoje vjernosti i odanosti prijestolju starog monarha. ini se kao
da se vratilo doba starih Grka i Rimljana, kada je Mucius Scaevola naredio da ga unesu u boj, ne
osvrui se na svoju spaljenu ruku. Najdublje osjeaje probudio je u nama jedan bogalj sa taka-
ma, koga je jedna starica vozila u bolesnikim kolicima. Ovaj sin ekog naroda htio je, ne obzirui
se na svoju nemo, dobrovoljno stupiti pred komisiju, kako bi mogao dati i ivot i imanje za svoga
38
cara! Pa kad je njegov poklik: Na Beograd! naiao na takav odziv u prakim ulicama, znai da
stanovnici grada Praga mogu posluiti kao najbolji primjer ljubavi prema domovini i habsbur-
kom domu..
U tome smislu pisao je i Prager Tagblatt, zavrivi svoj lanak rijeima, da je dobro-
voljca invalida pratila grupa Nijemaca, koji su ga titili svojim tijelima od opasnosti da
bude rastrgnut od ekih agenata.
Boemija, priajui o ovom sluaju, izrazila je elju da bi taj invalid patriot dobio kakvu
nagradu, s dodatkom da se prilozi njemakih graana primaju u redakciji.
Ako se moe vjerovati ovim novinama, cijela eka nije mogla roditi veeg patriotu, iako
su lanovi komisije bili protivnog miljenja.
Naroito stariji vojni lijenik Bautze. Bio je to neumoljiv ovjek, koji je u svemu vidio ve-
leizdaju ili pokuaj da se izbjegne vojska, fronta, iane ograde i rapneli. Poznata je nje-
gova reenica: Das ganze tschechische Volk ist eine Simulantenbande.
Za deset tjedana njegovog patriotskog rada bilo je od 11.000 graana odvojeno 10.999
simulanata. Ista sudbina snala bi i posljednjega, da toga sretnika nije, u asu kad mu je
Bautze viknuo: Kehrt euch!, udarila kap.
Odnesite toga simulanta! naredio je Bautze, utvrdivi da je ovjek mrtav.
A pred tim se ovjekom, toga historijskog dana, naao i vejk potpuno nag kao i ostali,
sakrivajui stidljivo svoju golotinju takama na koje se je upirao.
Das ist wirklich ein besonderes Feigenblatt! rekao je Bautze. Ovakovih smokvi-
nih listova u raju, svakako, nije bilo.
Otputen iz vojske zbog slaboumnosti, proitao je narednik, pogledavi u vej-
kov akt.
A to vam jo fali? zapita ga Bautze.
Pokorno javljam, da patim od reumatizma, ali hou sluiti njegovo velianstvo moga
cara i gospodara, dok me ne rastrgaju na komade, skromno odgovori vejk. Osim
toga imam i nateena koljena.
Bautze mrko pogleda dobrog vojaka vejka i riknu:
Sie sind ein Simulant! pa okrenuvi se naredniku, nastavi ledenim mirom: Den
Kerl sogleich einsperren!
Dva vojnika s bajunetama na puki odvedoe vejka u divizijski zatvor.
vejk se gegao na takama, opaajui s uasom da mu reumatizam postepeno nestaje.
Kad je gospoa Mller, koja je kod mosta ekala s kolicima, opazila vejka u sjeni dvaju
bajuneta, zajecala je, ostavila kola na milost i nemilost sudbini i otila kui.
A dobri vojak vejk se i dalje gegao u pratnji dvaju naoruanih uvara domovine.
Bajunete su se na suncu blistale. Na Maloj Strani, pred spomenikom Radeckog, vejk se
okrenu gomili koja ga je pratila i viknu:
Na Beograd! Na Beograd!
A feldmaral Radeck sa svoga spomenika zamiljeno je gledao za dobrim vojakom
vejkom, koji je odmicao s regrutskom kiticom cvijea na kaputu i gegajui se na starim
takama, ba kad je jedan poteni i lojalni graanin objanjavao prisutnima da to vode
nekakvog dezentera.
39
8. vejk kao simulant
U toj velikoj epohi vojni su lijenici upinjali sve sile da bi simulantima oduzeli mogu-
nost sabotae i povratili ih u krilo njihovih vojnih jedinica.
Simulanti, kao i kandidati za simulante, bili su podijeljeni u nekoliko kategorija, prema
njihovim bolestima: bilo je tuberkuloznih, reumatiara, kilavih, tifusnih, od lakih zapa-
ljenja, od eerne bolesti i t. d.
Prema tim kategorijama bio je sistematiziran i nain lijeenja. Tako je bilo:
1. Potpuna dijeta u toku od tri dana, s aom aja jutrom i veerom, a svima je, nezavisno
od toga na to su se tuili, davan jedan aspirin za znojenje.
2. Da ljudi ne bi pomislili kako u ratu tee med i mlijeko, hranili su ih kininima u praku
ili tabletama.
3. Dvaput na dan ispiranje eluca jednom litrom tople vode.
4. Klistir od mlake vode s glicerinom.
5. Omotavanje u ponjave, namoene u hladnoj vodi.
Bilo je tamo tako junakih ljudi, koji su herojski izdravali svih pet stupnjeva ovoga mu-
enja, dok ih nisu u prostim ljesovima odnijeli na vojniko groblje. Ali bilo je i malodu-
40
nih, koji su, kad bi doli do klistira, izjavljivali da im je bolje, pa da ne ele nita drugo
nego da s prvim odjeljenjem budu otpravljeni na bojni poloaj.
vejka su smjestili u bolesniku baraku ba pokraj ovakvih malodunih simulanata.
Ne, ja ne mogu vie, rekao je njegov susjed po postelji, koga su toga asa donijeli iz
dvorane za operacije, gdje su mu toga dana po drugi put ispirali eludac.
Taj je ovjek simulirao kratkovidnost.
Sutra idem u pukovniju, sloio se s njim i njegov susjed s lijeve strane, koji je tako-
er as prije dobio klistir, a simulirao je da je gluh kao top.
Na postelji kraj vrata umirao je jedan tuberkulozni momak, zavijen u ledenu mokru po-
njavu.
To je ve trei ovog tjedna, ree susjed s desna. A to tebe mui?
Reumatizam, odgovori vejk, nato se oko njega razlee grohotan smijeh cijelog
drutva. ak se nasmijao i onaj koji je umirao simulirajui tuberkulozu.
Ne, brate, s reumatizmom nee daleko dotjerati, ozbiljno mu ree nekakav debelj-
ko. Na reumatizam se ovdje gleda kao na neto slino kurjem oku. Ja sam, eto, malo-
krvan; izvaena mi je jedna polovina eluca i pet rebara, a nitko mi ne vjeruje. Bio je ov-
dje jedan gluhonijemi. Njega su takoer itava dva tjedna zavijali u mokre krpe, namo-
ene u studenoj vodi; svaki dan su ga klistirali i ispirali mu eludac. Ve su svi bolniari
mislili da e ovjek uspjeti i otii kui, kad mu lijenici najedanput prepisae neto za
bljuvanje. I taj je jadnik tako oajno bljuvao, da bi morao i duu izbljuvati. Tada, jadnik,
nije mogao izdrati, pa se odao. Ne mogu, veli, vie izigravati gluhonijemog, kad
mi se, eto, vratio i sluh i govor. Svi bolesnici su ga savjetovali da ne pada u zamku, ali
on je ostao pri tome da sada i vidi i uje kao i svi ostali. Tako se drao i jutros za vrijeme
lijenikog pregleda.
Da, drao se on dosta dugo, nastavi drugi, koji je simulirao da ima jednu nogu kra-
u za itavih deset centimetara. Ne kao onaj to je simulirao paralizu. Tome su dosta-
jala tri obroka kinina, jedan klistir i dan gladovanja. Odao se prije nego to su doli do
ispiranja eluca i o paralizi vie nije bilo ni spomena. Ali najdue je izdrao onaj koga je
ugrizao bijesan pas. I ujedao je taj, i zavijao je, a mora se priznati, divno je odigrao svoju
ulogu, samo to nikada nije imao pjene na usnama. Pomagali smo mu kako smo znali.
Nekoliko puta smo ga prije lijenikog pregleda golicali, dok ne bi od smijeha dobio gr-
eve ili pomodrio kao modri paradajz, ali pjeni ni spomena. Bilo je to neto strano. A
kad se jednog jutra odao na viziti, bilo nam ga je svima ao. Stao je kraj postelje, ispravio
se i pozdravio po vojniki i odraportirao: Pokorno javljam, gospodin obrazt, da pas koji
me je ugrizao po svoj prilici nije bio bijesan. Lijenik ga je pogledao tako stranim pog-
ledom, da je nesretnik zadrhtao i nastavio: Pokorno javljam, da mene uope nije ugrizao
nikakav pas, nego sam ja sm sebe ujeo za ruku. Poslije ovakvog priznanja, povedena je
protiv njega istraga to se htio sam osakatiti, pokuavi da sebi odgrize ruku i tako izbje-
gne front.
Sve ovakove bolesti, u kojima je potrebna pjena na usnama, teko je simulirati, re-
kao je debeli simulant. Uzmimo, naprimjer, padavicu. Ovdje je bio jedan padaviar,
koji je neprestano govorio da njega jedan nastup vie ili manje ne stoji mnogo, i ponekad
bi ih nareao po desetak na dan. Tresao se u grevima, stiskao pesnice, oi izbuljio, oti-
mao se iz ruku, oajno plazio jezik, dakle: divna, prvoklasna slika padaviara, savreno
prirodna. Najedanput mu iskoie guke, dvije na vratu, dvije na zadnjici, pa je tada bio
konac i grevima i padavici, jer nije mogao ni maknuti glavom, ni sjediti, a ni leati.
Osim toga, dobio je jo i temperaturu, tako da je u groznici sve izbrbljao. A namuio je i
41
nas, jer je tri dana dobivao poveane porcije ujutro kavu s kiflom, a naveer kau ili
orbu, a mi smo gladni s ispranim elucima, morali gledati kako taj klipan dere,
mljaska ustima, breke i tuca od sitosti.
Najlake je, uze rije jedan simulant, simulirati ludilo. Iz naeg uiteljskog zbora
u susjednoj sobi lee dvojica. Jedan se po itav dan i no neprestano dere: Lomaa Gi-
ordana Bruna jo uvijek se dimi! Obnovite Galilejev proces! Drugi laje, najprije triput
polako: vau, vau, vau, a onda pet puta brzo: vauvauvauvauvau, zatim opet polako i
tako to ide bez kraja i konca. Tako je izdrao vie od tri tjedna. Ja sam se na poetku htio
prikazati kao idiot ili religiozni luak, propovijedati o nepogreivosti rimskog pape, ali
sam onda dobio od jednog brice s Male Strane za petnaest kruna kolosalan rak u elu-
cu...
Ja znam jednog dimnjaara iz Bevnova, nastavio je drugi pacijent, koji e vam
za deset kruna napraviti takvu groznicu da ete morat kroz prozor skakati.
Sve to nije nita! odazva se neiji glas. Na Vrovicama ima jedna primalja, koja
e vam za dvadeset kruna tako iaiti nogu da ete ostati bogalj cijelog svog ivota.
Pa ja imam iaenu nogu za pet kruna, dobaci netko iz drutva koje je lealo kraj
prozora, za pet kruna i tri vra piva.
Mene moja bolest stoji vie od dvjesta kruna, prihvati njegov susjed, dug i suh kao
motka. Imenujte mi otrov koji hoete, a ja tvrdim da neete nai nijednoga kojega ja
nisam gutao. Ja sam vam ivo stovarite otrovnih preparata. Pio sam sublimat, udisao
ivinu paru, jeo arsenik, puio opijum, na kruh sipao morfija, gutao strihnin, a na koncu
sam uzimao smjesu fosfora, sumpora i sumporne kiseline. Unitio sam tako svoja plua,
bubrege, uni mjehur, mozak, srce i stomak. I sada eto, nitko ne zna od ega bolujem.
Najbolje je, javi se pacijent koji je leao kraj vrata, u ruku pod kou utrcati pet-
roleja. Mome bratu je to tako uspjelo, da su mu odsjekli ruku do lakta, pa je sada miran
za cijeloga rata.
Eto vidite, javi se vejk, to svaki od nas mora podnijeti, a sve u ast i u slavu
naega cesara. I to ispiranje eluca i taj klistir. Dok sam ja nekada sluio u vojsci, kod nas
je bilo jo gore. Onda su takvom bolesniku vezali prste desne ruke za koljeno lijeve noge
i tako ga ostavljali dok ne bi ozdravio. A tamo vam nije bilo postelj kao ovdje, a ni
pljuvaonic. Gole daske, dragi moji, i bolesnici su na njima leali. Jedanput se dogodilo
da je jedan bolovao od tifusa, a drugi pored njega od crnih boginja. Obojica su bili u
okovima, a pukovniki lijenik ih je jedanput dohvatio nogom u trbuh, jer su, ree, prok-
leti simulanti. A poslije, kad su obojica umrla, doznalo se za to i u parlamentu i pisalo se
po novinama. Odmah su nam zabranili itanje novina, a osim toga odredili pretraivanje
koveg, da vide tko ih je sakrio. Pa kako meni nikada ne ide kao ostalom svijetu, dogo-
dilo se da ih u cijeloj pukovniji nije imao nitko osim mene. No, to da vam kaem: zgra-
bie me, povedoe na regimentsraport, a na obrst Bog mu se dui smilovao! bio je
takav vol, da me je poeo ispitivati tko je onaj lanak napisao u novinama i zaprijetio mi
se da e mi polupati njuku i razbiti gubicu od uha do uha. Onda je doao pukovniki
lijenik gurnuo mi pesnicu pod nos i razderao se: Sie, verfluchter Hund, sie schbiges
Wesen, sie unglckliches Mistvieh! Ja mu gledam u oi, ne trepem, utim, desnom sa-
lutiram, a lijevu drim na avu, po propisu. Ofrkavali su se, Boe moj, oko mene, lajali
kao psi, a ja nita. utim i salutiram. Trajalo je to, valjda, pola sata, a onda mi priskoi
pukovnik i graknu: Jesi li ti idiot, ili nisi? Pokorno javljam, gospodine pukovnie,
kaem ja ja sam idiot. Dvadeset i jedan dan zatvora za idiotizam, kae
pukovnik, po dva dana posta u tjednu, mjesec dana vojarnog zatvora i etrdeset i
42
osam sati panj. S njim odmah u zatvor, ne dati mu da dere, svezati ga, pa neka vidi da
erar ne treba idiota. Izbit emo mi tebi iz te glavurde te novinske gluposti! Pa tako je i
bilo. Ali dok sam sjedio u zatvoru, u vojarni su se dogaala udesa. Na pukovnik je za-
branio vojnicima uope itanje, a u pukovnikoj kantini nisu smjeli u novine zamotavati
ni sir, ni kobasice. I ba od toga doba vojnici su poeli itati, te naa pukovnija za kratko
vrijeme postade najobrazovanija. Poeli smo itati sve novine, a u eti se pravili stihovi i
kupleti na raun naeg pukovnika, i im bi se u pukovniji neto dogodilo, meu ljudima
se uvijek naao kakav dobriina, koji je u novine poslao biljeku s molbom da se uvrsti u
rubriku pod naslovom: Barbarsko openje s vojnicima. Pa ni to nam nije bilo dosta.
Neki su pisali zastupnicima u Be, da se za nas zauzmu, a ovi poeli donositi interpelaci-
ju za interpelacijom o tome kako je na komandant neovjek, zvijer i t. d. Onda je neka-
kav ministar izaslao komisiju koja e stvar ispitati. I pronaoe nekog Franta Henla iz
Hluboke, koji je dobio dvije godine zatvora jer je on ono pisao zastupnicima u Be. Kad
je komisija otila, gospodin pukovnik je naredio da se cijela pukovnija postroji i poeo
nam pripovijedati da je vojnik vojnik, koji je duan da uti i slui, a ako mu se to ne svi-
a, onda je to ruenje discipline. Mislili ste, gadovi nijedni, veli gospodin pukovnik,
da e vam ova komisija pomoi. Pomogla vam je drek! A sada neka svaka eta pro-
defilira ispred mene i glasno ponovi to sam rekao. A mi, eta za etom, proosmo is-
pred njega i napravismo rehtsaut na onu stranu gdje je stajao pukovnik, s rukom na re-
menu i dreknusmo na njega): Mislili ste, vi gadovi nijedni, da e vam ova komisija po-
moi. Pomogla vam je drek! Gospodin pukovnik se smijao kao lud, sve dok nije dola
jedanaesta eta. Prolazi vam ona, a ni glasa ne daje od sebe... Gospodin pukovnik se za-
crvenio kao puran, povratio jedanaestu, da ponovi jo jedanput. Defilira ona i opet uti;
red za redom prolazi i drsko gleda gospodinu pukovniku u oi. Rut! nalae gospo-
din pukovnik, eta se po dvoritu tamo-amo lupkajui se korbaem po nogama, i jarosno
pijucka i najedanput riknu: Abtreten! Skoi na konja, pa trkom kroz kapiju. ekali smo
da vidimo to e biti s jedanaestom etom, a kad ono, nita. ekamo jedan dan, drugi
dan, tjedan dana nita. Gospodin pukovnik uope vie nije ni dolazio u vojarnu, emu
su se neobino radovali i vojnici, i podoficiri, i oficiri. Dobili smo onda novog komandan-
ta, a za starog se kasnije prialo da je u nekakvom sanatoriju, zato to je njegovom veli-
anstvu caru i gospodaru vlastoruno pisao pismo o tome kako se jedanaesta eta pobu-
nila.
Pribliilo se vrijeme veernjeg pregleda. Vojni lijenik dr. Grnstein iao je od postelje do
postelje, a za njim jedan sanitetski podoficir s aktima.
Macuna?
Hier!
Klistir i aspirin! Pokorn?
Hier!
Ispiranje eluca i kinin! Kovaik?
Hier!
Klistir i aspirin! Kotjtko?
Hier!
Ispiranje eluca i kinin!
I tako dalje, jedan za drugim, bez uzrujavanja, mehaniki, kratko.
vejk?
Hier!
43
Dr. Grnstein pogleda radoznalo novog pacijenta.

to vas boli?
Pokorno javljam, da patim od reumatizma.
Dr. Grnstein se za vrijeme svoje prakse naviknuo na ironiziranje, koje je, uostalom, dje-
lovalo uvijek bolje od deranja.
Aha, reumatizam? ree on vejku. Boga mi, ozbiljna bolest... Interesantno je sa-
mo to da ovjeka uhvati reumatizam ba sada, kad se poeo rat i kad se mora u vojsku.
Ja mislim da vas to mora strano ljutiti.
Pokorno javljam, gospodine doktore, da me to strano ljuti.
Zaista? Dakle ba vas ljuti? Lijepo je od vas, da ste nas sa svojim reumatizmom posje-
tili u pravi as! U mirno vrijeme ovjek s takvim reumatizmom tri kao kozle, ali im se
pone rat, reumatizam se pojaava, a koljena momentalno otkau slubu. Zar vas ne bole
koljena?
Pokorno javljam, da me bole koljena.
I spavati ne moete cijele noi, zar ne? Reumatizam je vrlo opasna i teka bolest. Mi
ovdje imamo s reumatizmom mnogo iskustva. Apsolutna dijeta, kao i sve ostale metode,
pokazale su se kao veoma pogodne. Ozdravit ete vi ovdje prije nego u Pianima i odju-
riti na front, da e se sve praiti za vama.
Obrnuvi se bolniaru, naredi lijenik:
Zapiite: vejk, potpuna dijeta, dva puta na dan ispiranje eluca, jedanput klistir, a to
emo dalje, vidjet emo kasnije. A sada ga odvedite u dvoranu za operacije, isperite mu
eludac i klistirajte ga, dok se ne onesvijesti i ne pone moliti svim ugodnicima bojim
da mu se reumatizam uplai i ostavi ga.
Tada se okrenu svima i odra govor, pun prekrasnih i duhovitih sentencija:
Nemojte misliti, rekao je, da pred sobom imate nekakvog vola, kome moete
kojeta brbljati. Ja znam da ste vi simulanti i da hoete da se izvuete iz vojske. Prema
tome, ja vas i lijeim. Kroz moje ruke su prole stotine takvih kao to ste vi. Na tim su
posteljama leali toliki ljudi bez truna vojnikog duha. I u vrijeme dok su se njihovi dru-
govi borili u rovovima, oni su mislili da se mogu valjati u posteljama, dobivati bolniku
hranu i ekati da se rat svri. Ali su se ljuto prevarili, kao to ete se i vi prevariti. Dvade-
set godina vikat ete u snu, kad budete sanjali, da ste kod mene pokuali simulirati.
ast mi je izvijestiti vas, gospodine doktore, zauo se tihi glas s jedne postelje kod
prozora, ja sam ozdravio; ve sam noas opazio da je moj zaguljivi kaalj proao.
Kako se zovete?
Kovaik. Pokorno javljam, da ste mi prepisali klistir.
Lijepo. Klistir ete jo dobiti, onako na put, odlui doktor Grnstein, da se ne bi
mogli potuiti kako vas ovdje nisu lijeili. Eto tako. A sada svi bolesnici koje sam proz-
vao, mar za podoficirom, da bi svaki dobio ono to mu po zasluzi pripada.
Svaki je dobio svoju porciju po doktorovom nareenju. Neki su htjeli utjecati na izvre-
nje doktorovih nareenja molbama, pa i prijetnjama, da e i oni jednom postati bolniari,
te da e njihovi muitelji moda pasti u njihove ruke, ali vejk se drao muki.
Goni, ne ali! junaio je on krvnika koji mu je davao klistir. Sjeti se svoje prisege!
Kad bi ovdje leao tvoj roeni otac ili brat, i njima zabij klistir, ne trepnuvi okom! Pomi-
sli na to da na klistirima stoji mo Austrije, i naa je pobjeda!
44
Sutradan, za vrijeme pregleda, doktor Grnstein zapita vejka kako mu se svia u vojnoj
bolnici.
vejk mu odgovori da je ovo divna i blagorodna ustanova. Za nagradu dobio je isto to i
juer, plus jedan praak aspirina i tri praka kinina, koje su stavili u au vode, da bi ih
odmah ispio.
Ni Sokrat nije ispio au otrova tako mirno kao vejk, na kome je dr. Grnstein htio ispi-
tati sve stupnjeve muenja.
Kad su vejka, u nazonosti lijenikovoj, zamotali u mokru ponjavu i kad su ga zapitali
kako mu se to svia, odgovorio je:
Tako mi Boga, gospodine doktore, ovo je kao u koli plivanja ili u morskom kupalitu.
A kako je s reumatizmom?
Valaj, gospodine doktore, reumatizam mi nikako ne poputa.
vejka nato podvrgoe novom nainu lijeenja.
U to vrijeme, udovi jednog pjeadijskog generala, barunici von Botzenheim, zadavalo je
mnogo briga kako e pronai toga vojnika o kome je Bohemia nedavno donijela jedan
lanak, a u kojemu je stajalo kako su toga invalida vozili na kolicima, a on vikao: Na
Beograd! tako da je ta patriotska manifestacija dala redakciji Bohemije povod da
otvori rubriku za priloge u korist toga lojalnog vojnika bogalja.
Napokon, raspitujui se na policiji, utvrdilo se da je to bio vejk, i dalji koraci nisu preds-
tavljali vie nikakovu tekou. Barunica von Botzenheim je uzela svoju drugaricu i lakaja
s velikom koarom i pola na Hradane.
Jadna barunica nije znala ta to znai kad ovjek lei u bolnici vojnog zatvora. Ali njena
posjetnica otvorila joj je vrata zatvora, a u kancelariji su bili prema njoj neobino predus-
retljivi, i ve za nekoliko asaka znala je da je der brave Soldat vejk, za koga je ona
pitala, smjeten u 3. baraci, postelja broj 17. Dr. Grnstein, zbunjen, sam ju je poveo ta-
mo.
vejk je ba sjedio poslije obine svakidanje procedure propisane od dr. Grnsteina
na postelji, opkoljen grupom gladnih simulanata, koji jo nisu poloili oruje, nego se
uporno borili s dr. Grnsteinom na terenu apsolutne dijete.
Kad bi ih netko sluao, doao bi do uvjerenja da je bio u drutvu najveih gastronoma ili
u kakvoj vioj kuharskoj koli.
Mogu se jesti i najobiniji varci od goveeg loja, priao je jedan bolesnik, koji je
leao ovdje zbog zastarjelog eludanog katara, samo ako nisu hladni. Kad govea
mast zakipi, dobro se iscijede, osole, i ja vam kaem: bolji su tada i od gujih.
Ostavite vi guje varke na miru, odgovori ovjek sa zastarjelim katarom u elucu,
nita bolje nema od gujih varaka, dok su vrui. Gdje su svinjski varci za njima!
Naravno, moraju malo da porumene, kako se to radi kod idova. Kod njih se mast skida
zajedno s koom i onda se topi.
Znate li vi da nemate pravo to se tie svinjskih varaka, javi se jedan vejkov sus-
jed. Razumije se samo po sebi da govorim o varcima prireenima u kui, dakle o ta-
kozvanim domaim varcima. Nisu oni ni tamni, a ni uti. Takav varak mora biti sre-
dina izmeu te dvije nijanse. varak ne smije biti ni previe tvrd, a ni previe mekan. Ne
smije pucati pod zubima, jer onda znai da je izgorio. Mora se u ustima topiti, ali ne tako
da izgleda kao da vam niz podbradak tee mast.
45
A tko je od vas kuao konjske varke? razlee se neiji glas, na koji nije nitko odgo-
vorio jer je u taj as uletio bolniki podoficir.
Mar u postelje! Ovoga e asa doi jedna vojvotkinja, pa zato da nitko ne pomoli is-
pod pokrivaa svoje prljave noge!
Ali ni prava vojvotkinja ne bi mogla ui s takvim pompom kako je ula barunica von
Botzenheim. Iza nje se gurala cijela svita, meu kojom se nalazio i sam ef bolnice, koji je
u svemu tome vidio neslubenu kontrolu, kojoj je bio cilj da ga izvue iz toplog mjesta-
ca, i da ga gurne, kao rtvu rapnela, nekuda u opkop, zagraen icom.
Bio je blijed, ali jo bljei bio je A. Grnstein. Zamutilo mu se u oima od male posjetnice
stare barunice s titulom udova generala, kao i od svega to je bilo s tim u vezi; razgrana-
to poznanstvo, protekcija, alba kod nadlenih, odlazak na frontu i druge strane stvari.
Ovo je ovdje vejk, rekao je, vodei barunicu vejkovoj postelji. Dri se vrlo
strpljivo.
Barunica von Botzenheim sjela je na stolicu kraj postelje i obratila se vejku na loem e-
kom jeziku.
eki soldat, topri soldat, infalid soldat, tapfer soldat. Ja frlo foljeti eki austrijanci.
Pogladivi vejka po neobrijanom obrazu, ona nastavi:
itala sve f nofini. Tonijela fam jesti, tuhan i slatkii. eki fojak, topri fojak. Johann,
kommen Sie her!
Lakaj, koji je zahvaljujui svojoj jeovskoj bradi sliio na poslanika Babinskog, privukao
je postelji ogromnu koaru u isto vrijeme kad je baruniina drugarica, visoko stvorenje s
uplakanim licem, sjela na vejkovu postelju, popravila mu slamaricu, s uvjerenjem da se
tako mora postupati s bolesnim herojima.
Meutim je barunica izvlaila iz koare svoje poklone. Pojavilo se najprije desetak pee-
nih kokoi, zamotanih u ruiasti papir, a zavezanih crno-utim svilenim vrpcama; dvije
boce nekakvog ratnog likera s etiketom: Gott strafe England! S druge strane bila je za-
lijepljena etiketa s Franjom Josipom i Wilhelmom, kako se dre za ruke, kao da se spre-
maju za nekakvu djeju igru.
Zatim je izvukla tri boce vina za rekonvalescente i dvije katulje cigareta. Sve je to
ukusno rasporedila na praznoj postelji kraj vejka, dodavi jo i knjigu u sjajnom pove-
zu: Dogoaji iz ivota naega cara, koju je napisao neobino zasluni urednik Prakih
Novina i koji je u starom Franji vidio sebe. A onda je stavila na postelju plou okolade
s napisom: Gott strafe England! i slikama austrijskog i njemakog cara. Ali na ovoj slici
se vie nisu drali za ruke, jer se svaki ve opredijelio i okrenuo jedan drugom lea. Vrlo
lijepa je bila zubna etka s devizom: Viribus unitis, kako bi se svatko tko bi prao zube
sjetio Austrije. Neobino elegantan poklon, zgodan za frontu i rovove, bio je kovei s
manikirom. Na poklopcu su bili naslikani: rapnel u momentu rasprskavanja i vojnik,
koji u kacigi ide s bodeom na juri. Pod sliicom je pisalo: Fr Gott, Kaiser und Vater-
land! Bez slike je bio paketi dvopeka, ali je zato na njemu bio natampan patriotski
stih:
sterreich, du edles Haus,

Steck deine Fahne aus,
Lass sie im Winde weh'n!
sterreich muss ewig steh'n!
46
Na drugoj strani bila je ta kitica prevedena na eki.

Posljednji dar bio je hijacint u zemljanom loncu.
Kad su darovi bili izvaeni i razreeni po postelji, barunica von Botzenheim nije vie
mogla zadrati suze. Nekolicini izgladnjelih simulanata potekla je slina na usta. Baruni-
ina pratilica drala je vejka, koji je htio da sjedi, i plakala u sav glas. Bilo je tiho kao u
crkvi, i vejk prvi narui tiinu, te sklopivi ruke, pone moliti:
Oe na, koji jesi na nebesima... sveti se ime Tvoje... doi Kraljevstvo Tvoje... To jest...
pardon... nisam to htio rei... Gospode Boe, oe nebeski, blagoslovi nam dare, kojima
emo se naslaivati po velikoj milosti Tvojoj. Amen!
Poslije ovih rijei, dohvati s postelje kokoku i naklopi se nad nju pred uplaenim pogle-
dima dr. Grnsteina.
Ah, kako mu to jadniku prija! uzbueno apnu doktoru stara barunica. On je
zacijelo ve potpuno zdrav, pa moe poi na frontu. Vrlo mi je milo to mu je sve ovo
dolo u pravi as.
Iza toga je obila sve postelje, darivajui bolesnike cigaretama i okoladnim pralinama, a
onda se vratila vejku, pogladila ga po kosi i s rijeima: Beht' euch Gott! izala sa svo-
jom pratnjom.
Prije nego se povratio dr. Grnstein, koji je ispratio barunicu, vejk je razdijelio kokoke,
koje pacijenti slistie s takvom brzinom da je dr. Grnstein naao samo gomilu kostiju
tako propisno oglodanih kao da su kokoke ive upale u gnijezdo jastreba, a kosti im bar
nekoliko mjeseci prilo sunce.
Ispranjene su bile i boce likera, kao i tri boce vina. Ploa okolade i dvopek takoer i-
ezoe u gladnim trbusima. Netko je ak ispio i boicu politure za nokte, koja je bila u
garnituri, i pojeo pastu za zube, priloenu zubnoj etki.
Kad se dr. Grnstein povratio, postavio se opet u ratobornu pozu i odrao veliki govor.
Kad je posjetiteljica otila, kao da mu se teret sa srca svalio. Gomila oglodanih kostiju
uvjerila ga je da su svi njegovi pacijenti nepopravljivi simulanti.
Vojnici! poe on. Da ste samo malo pametniji, vi bi sve to ostavili nedirnuto,
imajui u vidu da vam, ako sve poderete, gospodin oberarzt nee vjerovati da ste teki
bolesnici. Ovim ste dokazali da ne umijete cijeniti moju dobrotu. Ispiram vam eludac,
dajem vam klistir, trudim se da vas odrim u propisnoj dijeti, a vi se, prasci, prederete.
Hoete li da navuete eludani katar? Varate se, dragi moji. Uostalom, vai e eluci
svariti i to gore, a poslije toga ja u vam ih tako proistiti, da to neete zaboraviti do
smrti, nego ete priati i svojim unucima da ste se jedanput naderali kokoke i drugih
dobrih stvari, ali da se to u stomaku nije zadralo ni etvrt sata, jer su ga jo toplog ispra-
li. A sada, po redu za mnom, da vidite kako ja nisam vol kao vi, i da sam mnogo pa-
metniji od vas! Osim toga, javljam vam da u vas sutra poslati pred komisiju, jer se ovdje
valjate, a da vam nita ne fali, kako ste ovaj as to dokazali. A sada: jedan, dva mar!
Kad je doao red na vejka, dr. Grnstein ga pogleda i, sjetivi se dananjeg zagonetnog
posjeta, zapita ga:
Vi ste poznati s barunicom?
Ona je zapravo maeha, odgovori mirno vejk. Dok sam bio jo sasvim malen,
ona me je ostavila i eto, sada me opet nala...
Onda dajte vejku jo jedan klistir! kratko naredi dr. Grnstein.
47
Uveer je na posteljama bilo tuno. Jo prije nekoliko sati u elucima su im svima bile
tako dobre i ukusne stvari, a sada se mukao aj s komadiem kruha.
Hoete li mi vjerovati, brao, da je meni milija kuhana koko nego peena? zauo se
od prozora glas pacijenta No. 21.
Zaepite mu usta pokrivaem! promrmlja netko, ali su svi bili tako slabi od stra-
nog ispiranja, da nikome nije ni padalo na pamet da se s mjesta makne.
Dr. Grnstein je odrao rije. Jo prije podne dolo je nekoliko lijenika lanova zna-
menite komisije.
Vano su obilazili postelje i ulo se samo:
Pokaite jezik!
vejk je isplazio jezik, da mu se lice izvratilo u stranu grimasu, a oi se potpuno izgubi-
le:
Pokorno javljam, gospodin stabsarzt, da nemam dui jezik.
Iza toga se poveo interesantan razgovor izmeu vejka i komisije. vejk je tvrdio da je to
rekao zbog opreznosti, kako ne bi komisija mislila da on od njih skriva jezik.
U miljenju o vejku komisija se nije slagala.
Polovina je tvrdila da je vejk: Ein blder Kerl, a druga da je zlikovac koji od rata hoe
uiniti zabavu za sebe.
Do sto avola! zareza na vejka predsjednik komisije. Lijepa bi to bila stvar, da s
vama ne moemo izai na kraj!
vejk je promatrao komisiju boanskim mirom nevinog djeteceta.
Vrhovni lijenik pristupi blie vejku:
Htio bih znati, vi morska svinjo, o emu sada mislite?
Pokorno javljam, da uope ne mislim nita.
Himmeldonnerwetter! dreknu jedan iz komisije udarivi sabljom o pod. Nije
mogue da ne misli nita. A zato ne mislite, vi sijamski slone?
Pokorno javljam, da ne mislim zato jer je u vojsci to prostim vojnicima zabranjeno. Jo
kad sam sluio u 91. regimenti, zapovjednik nam je govorio: Vojnik ne smije misliti. Za
njega misle njegovi stariji. im vojnik pone misliti, on vie nije vojnik nego najprostiji
civil. Miljenje ne vodi niemu...
Jezik za zube! srdito ga prekine predsjednik komisije. Imamo mi podataka o
vama. Der Kerl meint: man wird glauben, er sei ein wirklicher Idiot... Ne, vejk, niste vi
idiot, nego podmukla lija, gad i vucibatina, razumijete?
Pokorno javljam, da razumijem.
Ve sam vam rekao da drite jezik za zubima, jeste li uli?
Pokorno javljam, da sam uo i da u drati jezik za zubima.
Himmelherrgott, jezik za zube, kad vam zapovijedam! Valjda znate da ne smijete ni
gubicu otvoriti!
Pokorno javljam, da znam da ne smijem gubicu otvoriti.
Gospoda oficiri se pogledae i pozvae narednika:
Ovog ovjeka, ree predsjednik komisije, pokazujui na vejka, odvedite u kan-
celariju i ekajte tamo dalje naredbe. Ovaj ovjek je zdrav kao bik, a samo simulira i pod-
48
smijeva se vlasti. On misli da je ovdje radi svog osobnog zadovoljstva i da je cijeli rat
glupost i zabava. U vojnom zatvoru, vejk, pokazat e vam se da rat nije nikakova ala.
vejk poe s narednikom u kancelariju, derui se cijelim putem:
Ja sam uvijek mislio,

Da je vojna pas,
Tjedan dana da e tu
Zadrati nas.
U kancelariji ga je doekao deurni oficir, i dok se on na njega derao, da takve gadove

kao to je vejk treba strijeljati, komisija je svravala sa simulantima. Od sedamdeset bo-
lesnika spasila se samo dvojica: jedan kome je granata otkinula nogu, a drugi s tuberku-
lozom u najveem stepenu.
Jedino ovoj dvojici nije reeno: tauglich, dok su svi ostali, pa ak i ona tri koja su umi-
rala od tuberkuloze, bili tauglich, i vrhovni lijenik nije se mogao suzdrati, a da ne
odri jedan govor.
Govor mu je bio isprepleten najrazlinijim pogrdama. Svi su oni gadovi, i samo ako se
budu junaki borili za svoga cara, moi e se povratiti u ljudsko drutvo i tek onda im se
moe oprostiti to su htjeli izmai vojnoj dunosti simuliranjem. Ali on sm u to ne vje-
ruje, nego misli da ih sve eka konopac.
Jedan mladi vojni lijenik, ista i jo nepokvarena duica, zamoli vrhovnog lijenika za
dozvolu da moe i on odrati jedan govor. Njegov govor razlikovao se od efovog time
to je bio pun optimizma i naivnosti. Govorio je njemaki.
Rekao je, da svaki koji ostavlja sada zidove ove bolnice i odlazi na frontu mora biti vitez i
heroj. On vjeruje da e se svi oni proslaviti na polju asti i da e ostati poteni u ivotu i
vojnikom i graanskom. Da e oivjeti slavu Radeckoga i princa Eugena Savojskog. Da
e svojom krvi obojiti nepregledna polja asti za carski dom i pobjedonosno izvriti svoj
historijski zadatak. Bezumno, hrabro, ne tedei svoje ivote, pohrlit e oni, pod sjenom
svojih, slavom ovjenanih i izreetanih pukovnikih zastava, novim pobjedama.
U hodniku je kasnije vrhovni lijenik rekao ovom naivnom mladiu:
Dragi kolega, ja vas uvjeravam da je sve to uzalud. Od ovih gadova ne bi napravio
vojnike ni sam Radeck, ni princ Eugen. Govorio s njima jezikom anela ili jezikom a-
vola svejedno je. Stoka ostaje stoka.
49
9. vejk u garnizonskom zatvoru
Zadnje utoite onih koji nisu htjeli u rat bio je garnizonski zatvor. Poznavao sam jednog
suplenta, profesora matematike, koji u artiljeriji nije htio pucati, pa je zato jednom poru-
niku ukrao sat, da bi otiao u zatvor. To je uinio potpuno svjesno. Rat mu nije imponi-
rao, niti ga oduevljavao. Pucati u neprijatelja i ubijati na protivnikoj strani iste takve
nesretne suplente matematike, bila je za njega glupost.
Ja neu da me mrze zbog moje surovosti, rekao je on sm sebi i spokojno ukrao sat.
Odmah su ispitali njegovo duevno stanje, ali kad je izjavio da je sat ukrao s namjerom
da se obogati, strpae ga u zatvor. Ljudi koji su, kao i on, sjedili za krau ili prevaru, bilo
je mnogo. Bilo je tamo idealista i neidealista. Ljudi, koji su u ratu gledali izvor bogaenja,
kako u pozadini tako i na fronti, sluei se raznim operacijama s furaom i hranom, pa
onda malih kradljivaca, hiljadu puta potenijih od onih koji su ih onamo poslali. Osim
toga, u zatvoru su sjedili vojnici, osueni za razne delikte isto vojne prirode kao: ruenje
discipline, pokuaj bune, dezerterstvo. Naroitu grupu inili su politiki krivci, od kojih
je osamdeset postotaka bilo nevino, a od kojih je opet devedeset i devet postotaka bilo
osueno.
Auditorski aparat funkcionirao je sjajno. Takav aparat ima svaka drava uoi sveopeg
politikog, ekonomskog i moralnog rasula. Blijesak nekadanje veliine i prole slave
odravaju onda sudovi, policija, andarmerija i gomila denuncijanata.
50
U svakoj vojnoj jedinici imala je Austrija svoje pijune, koji su prokazivali svoje drugove,
iako su s njima spavali na istoj postelji i dijelili s njima posljednju koru kruha.
Tajna policija je takoer snabdjevala zatvor materijalom, staranjem gospode Klima, Sla-
vika i Ko. Vojna cenzura je tamo slala autore korespondencije izmeu fronte i onih koji
su umirali od oaja kod svojih kua. andari su dovlaili iznemogle starce, koji su slali
pisma na frontu, a vojni sudovi su ih sudili na dvanaest godina zbog njihovih rijei utje-
he i opisivanja bijede i nevolje na domaem ognjitu.
Iz Hradanskog garnizonskog zatvora vodio je put kroz Bevnov na Motolsko vjebali-
te. Tim putem iao je u pratnji odreda vojnika jedan ovjek s okovima na rukama, a za
njim kola s mrtvakim lijesom. I na Motolskom vojnom vjebalitu odjeknu komanda:
An! Feuer! A u pukovnijama i bataljunima proitana je naredba da su toga i toga strije-
ljali zbog pokuaja bune, kad je zapovjednik udario nesretnikovu enu sabljom jer se nije
mogla rastaviti od mua kad je odjeljenje ulazilo u voz.
A u vojnom zatvoru trojica: tabni profuz Slavik, kapetan Linhart i narednik Repa, naz-
vani krvnik, shvatili su pravilno svoj zadatak. Kolike su ljude umlatili u samicama!
Lako je mogue da je kapetan Linhart na istoj dunosti i danas, u republici. Bilo bi u redu
da mu se priznadu godine slube u garnizonskom zatvoru. Slaviku i Klimi su priznali
sve, dok su otili u privatnu slubu. A moda je Klima ve i lan kakvog patriotskog ud-
ruenja u republici.
tabni profuz Slavik se kasnije odao zloinakim poslovima, i zato sjedi za reetkom. Ja-
dnik, nije mu valjda polo za rukom, kao drugoj vojnoj gospodi.
***
Sasvim je razumljivo da je profuz Slavik pogledao vejka pogledom punim prijekora.

Znai, ovjee, da si ti ovjek sumnjive prolosti, im si doao ovamo. Ali nita, mom-
e, uinit emo mi sve da tvoj boravak ovdje bude to prijatniji, kao i svima koji su pali u
nae ruke. Ali ipak znaj da nae ruke nisu nikakove enske ruice.
I da bi svojim rijeima dao to jasnijeg izraza, on gurnu vejku pod nos svoju ogromnu,
ilavu pesnicu i ree:
No, hajde pomirii, nitkovino!
vejk pomirie i ree:
Ne bih htio da me ona udari po njuki, smrdi na groblje.
Ovaj mirni odgovor svidio se gospodinu profuzu.
Ho-ho! ree on, gurnuvi vejka pesnicom u trbuh, ispravi se! to ima u depo-
vima? Ako ima cigarete, moe ih zadrati, a novce daj ovamo, da ti ih ne ukradu. I vie
nita? Zaista, vie nita? Dobro pogledaj i ne lai, jer e loe proi.
Kuda emo s njim? zapita narednik Repa.
U broj esnaest, odlui profuz. Zar ne vidite da je gospodin kapetan Linhart na-
pisao: Streng behten, beobachten! Da, da, obrnu se on sveano vejku, s neva-
ljancima mi govorimo, kao to im prilii. Ako se netko suvie opire, mi ga lijepo zatvo-
rimo u samicu, slomimo mu rebra i ostavljamo ga tamo dok ne lipe. Na to mi imamo
puno pravo. Eto, to smo, naprimjer, napravili s onim mesarom, sjea li se, Repa?
51
Da, da, ali taj nam je zadao posla, gospodine tabni profuze, veselo odgovori Repa.
To je bila ljudeskara! Udarao sam ga vie od pet minuta dok mu nisu zacvrala rebra i
krv prsnula iz gubice. ivio je jo deset dana. Nismo ga nikako mogli dotui.
Eto, vidi, gade, to se dogaa ovdje, ako se netko opire ili pokua pobjei, zavri
profuz sa svojim pedagokim govorom. To je, da tako kaem, isto kao da si izvrio
samoubojstvo, koje se kod nas kanjava. Ili, ne dao Bog da ti, kukinom sinu, padne na
pamet da se ali prigodom pregleda. Kad naie komisija i zapita: Imate li kakvu al-
bu? onda mora, kao to i prilii, stati haptak i odgovoriti: Ne, nemam nikakve albe;
potpuno sam zadovoljan. No hajde, kako bi ti to rekao? Ponovi!
Pokorno javljam, da nemam nikakve albe; potpuno sam zadovoljan, ponovi vejk
s tako smirenim izrazom na licu da je gospodin profuz bio uvjeren da je to najiskreniji
izliv potovanja.
A sada se skidaj sve do gaa, pa da idemo u broj esnaest! ljubezno ree on, ne upo-
trebljavajui vie rijei gad ili kukin sine, kao to je inae imao obiaj.
U broju esnaest zatekao je vejk dvadeset ljudi, koji su bili u gaama kao i on. Sve su to
bili krivci, kojima je na aktima stajala napomena: Streng behten, beobachten! i koje su
dobro uvali da ne pobjegnu.
Kad bi gae bile iste, a prozori bez reetaka, moglo bi se pomisliti da se ovjek nalazi u
garderobi kakvog kupalita.
Narednik Repa predade vejka Zimmerkommandantu, bradatom momku s razveza-
nom kouljom. Kad je zapisao njegovo ime na komadiu papira koji je visio na zidu, ree
on:
Sutra je kod nas teatar. Vodit e nas u kapelu na propovijed. Mi gaani stojimo pod
samom propovjedaonicom. Bit e veselo!
Kao u svim zatvorima, kuna kapela u vojnom zatvoru uivala je veliku popularnost.
Dakako da cilj pohaanja bogosluenja nije bio da se pitomci prisilnim posjeivanjem
crkve priblie Bogu ili da im se nakalame kruta pravila morala. O takvim stvarima nije
moglo biti ni rijei.
Bogosluje je bila lijepa razonoda u opoj dosadi i jednolinosti garnizonskog reima.
Ilo se tamo s nadom da e se na hodniku ili dvoritu nai otpaci cigareta ili cigara... Po-
misao na Boga bila je potisnuta kakvim malim otpatkom cigare, uprljanim u pljuvaonici
ili na pranom podu. I taj mali, smrdljivi predmet slavio je pobjedu nad Bogom i spase-
njem due.
A onda je slijedila propovijed, kao glavna atrakcija i razonoda. Feldkurat Otto Katz bio je
divan ovjek. Njegove propovijedi bile su neobino interesantne i zabavne i bile su zaista
naslada za zatvorenike, umorne od dosade. Umio je sjajno brbljati o bezgraninom bo-
jem milosru, tjeiti okorjele prestupnike i ljude od suda poniene. Umio je sjajno viknu-
ti kod oltara: Ite, missa est, tako originalno odsluiti slubu i kad je bio pijan, izmiljati
nove molitve, nove obrede, milina ga je bilo sluati.
A onda, kakvo veselje kad se dogaalo da bi se okliznuo i pao zajedno s kaleom i mis-
nom knjigom, te se oborio na ministranta, jednog zatvorenika, koji mu je podmetnuo no-
gu, pa mu odrapio pred samim svetotajstvom nekoliko dana ajncela i pange.
A taj bi se nesretnik radovao, jer je takva scena svakako spadala u program zabave
garnizonske crkve. Ministrant je igrao u toj predstavi glavnu ulogu i, dakako, odigrao ju
kolosalno.
52
Feldkurat Otto Katz, najsavreniji vojni sveenik, bio je idov. Uostalom, u tome nema
niega neobinog: nadbiskup Kohn bio je takoer idov, a pored toga jo i drug pjesnika
Machara...
Feldkurat Otto Katz imao je jo burniju prolost nego uveni nadbiskup Kohn.
Svrio je trgovaku akademiju i sluio kao jednogodinji dobrovoljac. Nauku o mjenica-
ma i mjeninom pravu izuio je tako dobro da je firmu Katz i Ko doveo do tako stra-
nog bankrotstva, da je stari gospodin Katz morao otii u Sjevernu Ameriku, a njegov
kompanjon u Argentinu.
Na taj nain mladi Otto Katz, obogativi Sjevernu i Junu Ameriku predstavnicima firme
Katz i Ko, naao se u poloaju ovjeka koji ne oekuje nikakovo nasljedstvo, pa je mo-
rao ostati u vojnoj slubi.
I tada je jednogodinji dobrovoljac Otto Katz izmislio slavnu stvar. Pokrstio se! Preao je
u kranstvo, da bi mu kranski Bog pomogao u bjesomunoj trci za karijerom. Priao je
k njemu s uvjerenjem da on i sin Boji sklapaju najobiniji trgovaki ugovor.
Sveani obred njegovog krtenja obavio se u Emauzu. U krstionicu ga je zamoio sm
pater Alban. Bila je to udna scena, kojoj su prisustvovali naboni major iste pukovnije u
kojoj je sluio Otto Katz, jedna stara djevica iz Plemikog Doma na Hradanima i neki
okretni predstavnik konzistorija, kao njegov krsni kum.
Ispit za oficirski in proao je dobro i novopeeni kranin Otto Katz ostade u vojsci. Is-
poetka mu je izgledalo da sve ide kao po loju, i on se poeo spremati za polazak tabnih
teajeva.
Ali se jednog dana napio, otiao u manastir, bacio sablju i obukao habitu. Poao je nadbi-
skupu na Hradane i bio primljen u seminar. Pred samo posveenje opio se na mrtvo
ime negdje na Vejvodovicama u jednom lokalu sa enskom poslugom i odmah poslije
orgije, pijanstva i razvrata poao na ceremoniju posveenja. Onda je otiao pomou pro-
tekcije u svoju pukovniju, a kad je bio imenovan pravim feldkuratom, kupio je konje,
vozio se po Pragu i rado uestvovao u svim pijankama i orgijama svojih pukovnijskih
prijatelja.
U hodniku kue u kojoj je stanovao esto se ula svaa nezadovoljenih vjerovnika. Do-
vodio je k sebi i uline ene ili je po njih slao svoga sluaka. Volio je karte i bilo je dosta
razloga da se posumnja u njegovo kartako potenje, ali ga nitko nije mogao uloviti u
asu kad je skrivao keca u irokom rukavu svoje vojno-pastirske odjee... U oficirskim
krugovima zvali su ga svetim ocem.
Za propovijed se nije nikad spremao, i time se je razlikovao od svoga prethodnika, koji je
sluio i u garnizonskom zatvoru. Bio je to ovjek s vrstim uvjerenjem da e s crkvene
propovjedaonice moralnim utjecajem popraviti zatvorenike. Taj je kapelan pobono ko-
lutao oima i tumaio zatvorenicima kako je potrebno reformirati pitanje prostitucije,
braniti neudate majke i obrazovati nezakonitu djecu. Propovijedi su mu imale apstraktni
karakter bez ikakve veze s momentalnim stanjem; ukratko, bile su dosadne.
Naprotiv, feldkurat Otto Katz drao je propovijedi koje su svi rado sluali.
Bio je to sveani momenat, kad su u crkvu uveli esnaestu u gaama, jer dozvola da se
zatvorenici odjenu bila je u vezi s opasnosti da koji pobjegne.
Tih dvadeset bijelih gaana i arhanela postavie pod propovjedaonicu. Nekoji, kojima
se srea osmjehnula, skrivali su u ustima otpatke cigareta naenih na putu, jer nisu imali
depova, a na drugom ih mjestu nisu mogli skriti.
53
Oko njih su stajali ostali zatvorenici i uivali, promatrajui gaane pod propovjedaoni-
com, na koju se, zveckajui ostrugama, penjao feldkurat.
Habtacht! viknu on. Na molitvu! Ponavljaj sve to ja govorim! A ti, gade, tamo u
zadnjem redu, ne imrkuj se u ruku, kad si u Bojem hramu, ili e odmah u karcer. No
hajde, da vidimo, vi pasji sinovi, jeste li zaboravili Oe na? No hajde... Dakako. Znao
sam da neete ni pisnuti. A otkuda i da znate Oe na? Poderati dvije porcije mesa s
pasuljem, izvaliti se na postelju, akati nos, ne misliti o Bogu to znate! Nemam li pra-
vo?
Pogledao je s propovjedaonice na dvadeset arhanela u bijelim gaama, koji su bili dob-
ro raspoloeni kao i drugi. Tamo pozadi netko se igrao nokanja.
Sjajno! apnu vejk svome susjedu, zatvorenom pod sumnjom da je za tri krune
sjekirom odrubio svome drugu sve prste, da bi ga oslobodio vojske.
Priekaj, sada tek dolazi ono pravo! glasio je odgovor. Danas se opet propisno
udesio i svakako e opet brbljati o trnovitoj stazi grijeha.
Feldkurat je toga dana bio upravo sjajno raspoloen. I sam ne znajui zato se svaki as
sagiba preko ograde propovjedaonice, jedanput umalo da nije izgubio ravnoteu i sruio
se dolje.
Pjevajte neto, djeco! viknu on zatvorenicima. Ili hoete da vam ja otpjevam no-
vu pjesmicu? Onda me pratite:
Jednu djevu samo imam,

Al ne idem do nje sm:
Mnogi momak tamo ide,
Da je makar samo vide,
A ta moja najmilija
To je Djeva Marija...
Da, da neete vi to nikada nauiti, tikvani boji, nastavio je feldkurat. Ja bih bio
za to da vas sve postrijeljaju, razumijete li? I ponavljam to s ovoga svetoga mjesta, vi ra-
zbojnici bogumrski. Jer Bog je neto to se vas dronjaka ne boji, i obraunat e s vama,
zato to vi neete da se povratite Kristu, jer vam je milije gaziti po trnovitoj stazi grijeha.
to sam kazao? Propisno je nakresan, radosno apnu vejku njegov susjed.
Trnovita staza grijeha, tikvani, to vam je borba s porocima. Ali se vi, bludni sinovi,
radije valjate u samici nego da se povratite k Ocu. to dublje zarinete svoje poglede u
nebeske daljine, u irine i visine, to ete prije pobijediti i mir e ui u vae due, vi ugav-
ci... Molim da se ne mrka, ej, ti, tamo pozadi! Nisi konj, a nisi ni u staji, nego u hramu
Gospodnjem. Na to vam skreem panju, dragi moji. I tako... gdje sam ono stao? Ja, ber
den Seelenfrieden, sehr gut. Da, pazite dobro, vi skotovi, ljudi, to li ste, vi morate vaim
pomuenim oima dobro pogledati na Boji svijet i znati da je ovdje sve prolazno, a sa-
mo je Bog vjean. Sehr gut, nicht wahr, meine Herren? Morao bih se i danju i nou moliti
za vas, glupani, da milostivi Bog izlije svoju svetu milost u vaa okorjela srca, da spere
vae grijehe svojom svetom milou, kako bi mu pripadali vjeno i on da vs, idioti, voli
uvijek. Ali ovdje ete se ljuto prevariti. Ja vas neu uvesti u raj ovdje feldkurat tucnu
ne, i opet ne; nita za vas neu uiniti, ne pada mi to ni na pamet, a sve zato to ste vi
nepopravljivi nitkovi... Na vaem putu vas ne vodi dobrota Boja, jer Gospod Bog ni u
snu ne misli na to da se zabavlja ovakovim podlacima. Sluate li, vi tamo, gaani?
54
Dvadeset gaana zabacie glave i u jedan glas odgovorie:

Pokorno javljamo, da sluamo!
Nije dosta samo sluati, nastavljao je feldkurat svoju propovijed, nego i u due
da vam ue, jer u mranom oblaku ivota Boji osmijeh vas nee osloboditi od tuge, idi-
oti nijedni, iako je milost Boja neiscrpna. A ti, magarino, da, ti tamo, ne pljuj, jer u te
dati vezati, dok ne pocrni. A i vi tamo dalje, ne mislite da ste doli u kakav duan. Bog
je milosrdan, ali samo prema urednim ljudima, a ne prema takvim ljudskim izrodima,
kao to ste vi, koji ne potuju ne samo njegove zakone, nego ni dienstreglaman. Eto, to
sam vam htio rei. Moliti ne znate, i mislite da je ii u crkvu zabava, kao da je ovdje tea-
tar ili kino. Ali ja u vam ve izbiti misao iz glave da ja ovamo dolazim zbog vae razo-
node ili da vam prireujem kakve radosti u ivotu. Pozatvarat u vas sve u samice, da,
to u uraditi, gadovi jedni! Samo gubim ovdje vrijeme, iako vidim da je sve to govorim
utaman. Pa kad bi ovamo doao sam feldmaral ili nadbiskup, ni onda se ne bi popravili,
ni povratili Bogu. Ali sjeat ete se vi nekada ovoga to sam vam govorio, elei vam do-
bra.
Meu gaanima zau se jecanje. To je vejk poeo plakati.
Feldkurat pogleda dolje. Tamo je stajao vejk i brisao oi pesnicama. Oko njega je vlada-
lo radosno uzbuenje.
Feldkurat nastavi, pokazujui na vejka.
Eto, uzmite za primjer onoga ovjeka. to on radi? Plae. Ne plai, kaem ti, ne plai!
Hoe, da se popravi? E, dragi moj, nije to ba tako lako. Sada plae, a kad se vrati u
eliju, bit e nitkov, koji si i prije bio. Mora ti jo mnogo i mnogo razmiljati o beskona-
nom milosru naeg Gospoda, mnogo uloiti truda da tvoja grena dua nae u ivotu
pravi put po kome mora ii. Danas vidimo ovdje ovjeka koji se raznjeio u suzama i
hoe da se vrati na pravi put. A to radite vi ostali? Nita! Eto, tamo netko vae, kao da
su mu roditelji bili preivai... A zar se vi tamo ne moete poeati kod kue, nego to os-
tavljate ba za momenat kad se poinje sluba Boja? Gospodine tabni profuze, vi se ni
za to ne brinete. Ta vi ste svi vojnici, a ne kojekakvi divlji civili. Pa se onda i ponaajte
kako to dolikuje vojnicima, pa ma to bilo i u crkvi. U crkvi se, da vas avo nosi, molite
Bogu, a ui trijebite kod kue... Ovim zavravam i traim od vas da se za vrijeme mise
drite dolino, a ne da se dogodi kao proli put, kad ste u zadnjim redovima mijenjali
kanjeniko rublje za hljeb, a koji ste derali ba za vrijeme podizanja.
Feldkurat sie s propovjedaonice i poe u sakristiju, a za njim i profuz. Za nekoliko a-
saka profuz se vratio i, obrnuvi se pravo vejku, izvukao ga iz grupe gaama i poveo u
sakristiju.
Feldkurat je udobno sjedio na stolcu i zavijao cigaretu.
Kad je vejk uao, feldkurat promrmlja.
Dakle ste tu? Promislio sam o svemu, pa drim da sam vas progledao kako treba. To
je prvi sluaj da mi je u crkvi netko zaplakao.
On ustade sa stolice i, prodrmavi vejka za ramena, razdera se na njega pod velikim,
mranim portretom svetog Frantieka Saleskog:
Priznaj, gade, da si plakao samo zbog svoga zadovoljstva?
Sveti Frantiek Saleski je iz svoga okvira promatrao vejka. Sa suprotne strane, s druge
slike, vejka je zbunjeno gledao nekakav muenik sa zabodenim zubima pile u zadnjici,
kojom su ga pilili strani rimski najamnici. Na licu muenika nije se odraavalo ni stra-
55
danje, ni zadovoljstvo, ni ekstaza. Izgleda da je bio samo zbunjen, ili kao da je htio rei:
Kako se to moglo sa mnom dogoditi? to to radite sa mnom, gospodo?
Pokorno javljam, gospodin feldkurat, ozbiljno odgovori vejk, stavljajui sve na
jednu kartu, kajem se pred svemoguim Bogom i pred vama, preasni oe, kao njego-
vim zamjenikom, i priznajem da sam plakao zaista zbog svoga zadovoljstva. Vidio sam
da za vau propovijed nema grenika koji se kaje i koga ste vi toliko traili. Htio sam vas
obradovati, kako ne bi pomislili da se ne moe nai nijedan pravedan ovjek, a i sebi sam
htio uiniti zadovoljstvo, da bi mi odlanulo na dui.
Feldkurat pogleda, ispitujui, prostoduno lice vejkovo. Sunani zrak je zatitrao na
mramornom portretu svetog Frantieka i oivio izraz zbunjenog muenika na suprot-
nom zidu.
Poinjete mi se sviati, ree feldkurat ponovo sjedajui na stolicu. Kojoj pukov-
niji pripadate? Ovdje poe sveenik tucati.
Pokorno javljam, gospodin feldkurat, pripadam 91. pukovniji, ali sada ne pripadam
nikojoj, jer uope ne znam to se sa mnom dogaa.
A zbog ega sjedite ovdje? pitao je feldkurat, ne prestajui tucati.
Iz crkve se uli zvuci harmonija, koji je zamjenjivao orgulje. Muzikant, jedan uitelj, zat-
voren zbog dezerterstva, izvlaio je iz harmonija najtunije crkvene melodije. Sa tuca-
njem i podrigavanjem feldkuratovim zvuci su se slivali u udnu glazbu.
Pokorno javljam, gospodin feldkurat, na asnu rije, ne znam zato ovdje sjedim, ali se
ja i ne alim to sam ovdje. Iako sam uvijek elio da sve bude lijepo, na kraju krajeva sve
se uvijek svrava po mene loe, kao s onim muenikom na slici.
Feldkurat pogleda sliku, nasmije se i ree:
Vi mi se sviate. Govorit u o vama s gospodinom auditorom, a sada se vie ne mogu
baviti s vama. Kehrt euch! Abtreten!
Kad se vejk vratio svojim gaanima pod propovjedaonicu i kad ga zapitae to je htio
feldkurat od njega, odgovori kratko i suho:
Pijan je kao zemlja.
Sluenje mise praeno je s velikom panjom i neskrivenim simpatijama. Jedan, koji je sta-
jao pod propovjedaonicom, kladio se da e feldkuratu ispasti monstranca iz ruku. Kladio
se za cijelu svoju porciju hljeba i izgubio.
Ono to je ispunjavalo due prisutnih za slube boje nije bio vjerski misticizam ili pobo-
nost pravih katolika. Bio je to osjeaj kao kad u teatru ne znamo sadraj komada, ne
znamo kako se rjeava zaplet i radoznalo ekamo svretak. Zadubili su se svi u promat-
ranje slike koja im se obilato pokazivala na oltaru u spodobi gospodina feldkurata.
Podali su se estetskom uivanju ornata koji je oblaio feldkurat, i sa zanimanjem su pra-
tili to se dogaa na oltaru.
Rii ministrant, dezerter iz sveenikih krugova, specijalist za sitne krae u 28. pukovni-
ji, trudio se da se sjeti reda, tehnike i teksta mise. On je bio ujedno i ministrant i sufler
feldkurata, koji je s nepatvorenom lakomiljenou izostavljao itave fraze i, ne snalazei
se u knjizi, mjesto obine poeo pjevajui itati sveanu misu na veliko zadovoljstvo pub-
like.
Nije imao ni glasa ni sluha i pod svodom crkve odjekivalo je piskanje i groktanje kao u
svinjcu.
56
Nalokao se danas! mirno i zadovoljno govorili su oni kraj oltara. Napio se zacije-
lo negdje kod enskih.
I ve se trei put s oltara ozvalo: Ite, missa est! kao bojni pokli indijanski, tako da su
se sva stakla zatresla.
Zatim je feldkurat pogledao jo jedanput u kale, da nije ostala u njemu koja kapljica vi-
na, napravio nezadovoljan gest i okrenuo se svome stadu:
Sada moete, gadovi, kui, ve je gotovo! Opazio sam da vi, uljivi avoli, niste dosta
poboni, kako bi trebali biti u asu kad ste u crkvi pred licem Gospoda Boga. I kad ste
licem u lice s Gospodom Bogom, ne stidite se, idioti jedni, nego se na glas smijete, kalje-
te, kiete, i to jo u mojoj nazonosti, u asu kad zastupam Djevicu Mariju, Isusa Krista i
Boga Oca. No ako se to ponovi jo jedanput, tako u vam zapapriti, da ete znati da ne
postoji pakao samo jedan, o kojemu sam vam govorio u svojoj propovijedi, nego i ovdje
na zemlji, pa ako bi vam sluajno i polo za rukom da se spasite od prvog, zemaljskom
neete umaknuti... Abtreten!
Feldkurat, koji je tako oduevljeno u praksi ispunjavao svoju dunost, otiao je u sakristi-
ju, svukao se, naredio da mu se naspe iz demiona vr misnoga vina, ispio ga, i pomou
ministranta uzjahao na svoga konja, koji je bio privezan na dvoritu; ali se onda sjetio
vejka, sjahao s konja i poao u kancelariju k auditoru Bernisu.
Istrani sudac Bernis bio je drutven ovjek, sjajan plesa i moralna propalica, koji se ov-
dje strano dosaivao i zapisivao njemake stihove za albume, da bi ih uvijek imao u re-
zervi. On je bio najvaniji dio cijelog vojnog aparata, jer je kod njega leala nevjerojatno
velika gomila nerijeenih i zamrenih predmeta, da je to ulijevalo respekt cijelom hrad-
anskom vojnom sudu. Kod njega nije to bilo nita novo da izgubi optuni materijal, pa
da onda mjesto toga izmisli ma kakav drugi. Zaboravljao je imena, gubio niti optube i
stvarao nove, kako mu je padalo na pamet. Dezertere je optuivao za krau, a kradljivce
za dezerterstvo. Dozvoljavao je sebi sve da optuenima dokae krivice o kojima ovi nisu
ni sanjali.
Servus! pozdravi ga feldkurat, pruajui mu ruku. No, pa to je novo?
Nita, odgovorio je istrani auditor Bernis. Natrpali su mi toliki materijal da se
tu ni sam avo ne moe snai. Juer sam poslao senatu optunicu jednog momka okriv-
ljenog zbog nepokornosti, a oni mi ga vratili natrag s napomenom da se taj ovjek ne op-
tuuje za nepokornost, nego za krau nekakvih konzervi. Ja sam namjerno stavio drugi
broj, pa sam avo zna kako su pronali stvar.
Auditor otpljunu.
A karta li? zapita ga feldkurat.
Ne, drue, sve sam proigrao; zadnji put sam igrao makao s onim elavim pukovni-
kom. Nego znam jednu prekrasnu curicu... A to mi ti radi, sveti oe?
Potreban mi je sluak, ree feldkurat. Posljednji mi je bio jedan stari knjigovoa
bez akademijskog obrazovanja, prvoklasno govedo. Cijelo vrijeme plakao je i molio se da
bi ga Bog ouvao, pa sam ga s marbataljunom poslao na frontu. Priaju da je taj bataljun
uniten do zadnjeg ovjeka. A onda su mi poslali nekakvog klipana, koji je uvijek sjedio
u lokalima i pio na moj raun. I sve to jo ne bi bilo tako strano, da mu se nisu toliko
znojile noge, pa sam i njega poslao s marbataljunom. Nego, danas sam za vrijeme pro-
povijedi opazio jednog subjekta, koji je iz zadovoljstva plakao. Taj je za mene kao naru-
en. Zove se vejk, i sjedi u broju esnaest. Volio bih da znam zato su ga zatvorili i bi li
se moglo to uiniti da se ovjek izvue odande?
57
Auditor poe traiti vejkov akt, ali ga, kao i obino, nije mogao pronai.
Zacijelo je kod kapetana Linharta, ree poslije dugog traenja. Vrag bi ga znao
kuda se to akta kod mene zameu! Vjerojatno sam ih poslao Linhartu. Odmah u ga tele-
fonom pitati Hal! Gospodin kapetan? Ovdje natporunik auditor Bernis... Mo-
lim, da li je kod vas akt nekoga vejka?... Njegov akt da mora biti kod mene?... To se za-
ista udim... On sjedi u broju esnaest... Ja znam, gospodine kapetane, da esnaesti broj
imam ja... Ali sam mislio da se njegov akt izgubio negdje kod vas... Kako? Da pazim to
govorim? Zar se kod vas ne moe nita zametnuti?... Halo! Halo!
Auditor Bernis sjede za stol i poe se tuiti na nered u voenju istraga. On i kapetan Lin-
hart odavno su bili na ratnoj nozi i tome su ostali uvijek dosljedni. Ako je akt od Linharta
dolazio Bernisu, izgubio bi ga Bernis. A isto se dogaalo i s aktima, koja su dolazila od
Bernisa Linhartu. Po principu uzajamnosti, oni su gubili i sve priloge. 1
E, onda je akt izgubljen kod mene, izjavi auditor Bernis. Morat u ga pozvati, pa
ako momak nita ne prizna, oslobodit u ga i poslati tebi, a ti uredi stvar u pukovniji.
(vejkov akt naen je u vojnom arhivu odmah po svretku rata s ovom napomenom:
Htio je da zbaci masku licemjerja i lino istupi protiv osobe naeg cara i nae uprave.
Akt je bio zaiven za drugi akt nekakvog Josefa Koudela. Na omotu je bio nacrtan mali
krst, a ispod toga: Rijeeno! i datum.)
Kad je feldkurat otiao, auditor je pozvao vejka, ostavivi ga da stoji kraj vrata, jer je ba
tada primao iz policije telefonogram. Za to vrijeme vejk se radoznalo osvrtao po audito-
rovoj kancelariji.
Ne moe se rei da je ona na njega napravila dobar utisak, premda su zidovi bili ukrae-
ni fotografijama. Bili su to snimci raznih egzekucija, izvrenih od austrijske vojske u Ga-
liciji i Srbiji. Umjetnike snimke, koje su predstavljale spaljene kolibe i izgorjela drva, ko-
jima su se grane savijale pod teretom objeenih ljudi. Neobino lijepa bila je jedna snim-
ka iz Srbije, na kojoj se vidjela cijela jedna objeena porodica: otac, mati i mali djeak. Po-
kraj drveta se ukoila dva straara s bajunetama, a pred njima, u pozi pobjeditelja sa za-
paljenom cigaretom, jedan oficir; pozadi, s druge strane, dimila se poljska kuhinja.
No, to je to s vama, vejk? zapita auditor Bernis, ostavljajui telefonogram na go-
milu drugih papira. ta ste to skrivili? Hoete li priznati ili ete ekati optunicu? Da-
lje to ovako ne ide. Ne mislite da stojite pred sucem koji e vam postavljati pitanja bez
broja i konca, kao to rade one civilske budale. Ovo je vojni sud, k. u. k. Militrgericht.
Ako sve priznate, moda ete se spasiti od teke, ali pravedne kazne.
Auditor Bernis je imao naroiti nain presluavanja, kad bi izgubio optuni materijal.
Kao to se vidi, nije tu bilo nieg naroito umnoga, i zato se i ne treba uditi to su rezul-
tati istrage u ovim sluajevima bili ravni nitici.
A Bernis je mislio da je neobino pronicav, jer je, bez optunog materijala i ne znajui za
to se ovjek okrivljuje i zato sjedi ovdje, sve iskombinirao prema dranju i spoljanjem
izgledu ljudi koje su mu dovodili na presluavanje.
Njegova pronicavost i poznavanje ljudi ila je tako daleko, da je jednom ciganinu, koji je
iz pukovnije doao u garnizonski zatvor za krau nekoliko komada rublja, natovario na
vrat neke politike grijehe, tvrdei da je taj ciganin u jednoj pivari s nekim vojnicima
1Trideset postotaka momaka u garnizonskom zatvoru odsjedilo je tamo cijeli rat, a da nijedan nije
ni presluavan. (Nap. autora)
58
pregovarao o stvaranju samostalne nacionalne drave, sastavljene od eke i Slovake

pod vladom slavenskoga kralja.
Imamo sve dokumente u rukama, govorio je nesretnom ciganinu. Ne preostaje
vam nita drugo nego da priznate u kojoj ste pivari govorili o tome, iz koje su pukovnije
bili vojnici, tko vas je sluao i kada je sve to bilo.
Nesretni ciganin je izmislio ak datum i mjesec, ime pivare i pukovnije kojoj su pripadali
njegovi drugovi, a kad se vraao s presluavanja, on lijepo strugnuo iz garnizona.
Znai da vi neete nita priznati? rekao je Bernis vejku, koji je utio kao zaliven.
Znai da vi ne elite rei zato ste ovdje i zato su vas uhapsili? Meni bi to, u svakom
sluaju, mogli rei, jer u inae ja vama rei. Skreem vam panju na to da biste mirne
due mogli priznati. Bit e bolje za vas, jer to olakava istragu i umanjuje kaznu.
Pokorno javljam, zauje se blagi glas vejkov, ja sam ovdje u garnizonskom zat-
voru kao nahod.
Kako to mislite?
Pokorno javljam, ja to mogu objasniti, jer je stvar vrlo jednostavna. U naoj ulici ivio
je jedan trgovac, koji je imao malog, dvogodinjeg sinia; i jedanput je taj mali doao
pjeke od Vinohrada do Libna, gdje ga je naao redar kako sjedi na ploniku. Odveo ga je
u komesarijat, gdje su lijepo njega, dvogodinjaka, zatvorili! Kao to vidite, mali je bio
potpuno neduan, pa da je umio govoriti i da su ga pitali zato tamo sjedi, on ne bi ni to
znao. Ista pria je i sa mnom. I ja sam nahod!
Pronicavi pogled auditorov preleti preko vejkove spodobe i razbije se o nju. Iz cijelog
toga bia koje je stajalo pred auditorom izbijalo je toliko nevinosti, da je Bernis poeo uz-
bueno hoditi po kancelariji gore-dolje, i da nije feldkuratu obeao vejka, vrag bi ga
znao kakva bi bila njegova sudbina.
Napokon se zaustavio kraj svoga stola.
Sluajte, ree on vejku, koji je i dalje ravnoduno gledao pred sebe, ako mi jo
samo jedanput padnete aka, stradat ete... Odvedite ga!
Kad su vejka opet odveli u broj esnaest, Bernis naredi da mu pozovu tabnoga profuza
Slavika.
Do daljnjeg nareenja, rekao je on kratko, vejk se stavlja na raspoloenje gos-
podinu feldkuratu Katzu. Napiite akt o njegovom osloboenju i sprovedite ga s dva
straara gospodinu feldkuratu!
Nareujete li da se odvede u okovima, gospodine natporunie?
Auditor udari pesnicom po stolu.
Vi, vole sv. Marka! Rekoh vam jasno: spremite akt o njegovom osloboenju.
I sve to se nakupilo tokom dana u auditorovoj dui, izlilo se sada kao nabujali potok
na gospodina profuza i zavrilo se rijeima:
A sada ete valjda razumjeti da ste okrunjeni vol!
Ovakva uvreda bila je za profuza ipak prevelika. Iziavi od auditora, on, da bi olakao
duu, udari nogom hapenika koji je istio hodnik.
to se tie vejka, gospodin profuz je dao sebi rije, da e ga u zatvoru zadrati bar jo
jednu no, kako bi mogao osjetiti jo nepoznate ari tamnike noi.
59
***
Zadnja no provedena u garnizonskom zatvoru ostala je vejku u najprijatnijoj uspome-

ni.
Pokraj esnaestog broja bila je samica, mrana jazbina, odakle je dopiralo stenjanje jed-
nog vojnika, kome je zbog ruenja discipline kapral Repa, po nareenju profuza Slavika,
lomio rebra.
Kad je prestalo stenjanje u broju esnaest zaulo se pucketanje ui, koje su pale u ruke
razjarenih zatvorenika lovaca.
Nad vratima, kroz otvor na zidu, bacala je blijedo svijetlo petrolejska svjetiljka, opletena
icom, koja se dimila i smrdila. Njen smrad se mijeao s isparivanjem neopranih ljudskih
tjelesa.
Loa hrana izazivala je lou probavu, tako da je veina patila od vjetrova, koji su narua-
vali ukoenu nonu tiinu neprestanom lomnjavom, praenom raznim dosjetkama i raz-
nim odgovarajuim signalima.
U hodniku su odjekivali odmjereni koraci straar; s vremena na vrijeme na vratima bi
se otvaralo prozore i u eliju bi zagldao straar.
Na srednjoj postelji netko je poluglasno priao:
Prije nego to sam pokuao pobjei i nego to su me preveli ovamo, sjedio sam u broju
dvanaest. Tamo su svi optueni za kojekakve neznatne gluposti. A jednog dana dovedo-
e nekog ovjeka iz provincije. Cepnue ga s dva tjedna, to je dozvoljavao da kod njega
noivaju vojnici. Ispoetka su mislili da je to kakva zavjera, ali se utvrdilo da ih je primao
za novce. Trebao je da odsjedi svoj rok meu lakima, ali poto je tamo bilo prepuno, do-
ao je k nama. to ti taj nije donio sa sobom od kue i to mu sve nisu slali, jer je on na
tajanstven nain dobio dozvolu da mu se donosi domaa hrana kao dopuna dravnoj.
Dozvolili su mu i puenje. Donio je on dvije unke, gomilu hljeba, jaja, masla, cigareta,
duhana, jednom rijei: to dua zaeljeti moe, pune dvije vree. I taj je klipan mislio
da sve to mora on sam poderati. Poeli smo moljakati, ali smo se brzo uvjerili da on i ne
misli dijeliti s nama, kao to su to radili drugi kad su neto dobili. I on je sveano izjavio
da on ne moe dati nikome nita, jer ovdje mora sjediti dva tjedna, pa da bi onda kupu-
som i gnjilim krumpirom, kojim su hranili nas, pokvario svoj stomai. Svoj obrok on e
nam ustupiti, toga mu nije ao, pa ga moemo podijeliti meu sobom. I ja vam kaem,
da je taj krmak bio tako veliki gospodin, da nije htio sjesti na kiblu, nego je ekao etnju,
da nudu svri u klozetu na dvoritu. Bio je toliko razmaen, da je imao ak i klozetnog
papira. Odgovorismo mu da pljujemo mi na njegov obrok i junaili smo se tako dan-dva.
A on je, krmak, derao unku, mazao maslo na kruh, trijebio jaja, ukratko, ivio je kao
bubreg u loju. Puio je cigarete i nikome nije dao ni dima. Dokazivao je da mi nemamo
prava na puenje, pa kad bi to vidio profuz, odletio bi u samicu. No, trpjeli smo mi to
neka tri dana. etvrtog na no uredili smo stvar. On se rano probudio. Zbilja, zaboravio
sam napomenuti da se on svaki dan, im se probudio, pa prije objeda i veere, prije nego
to je poeo nabijati svoju trbuinu, uvijek dugo molio Bogu. I tako, kad se pomolio, po-
eo je ispod postelje izvlaiti svoje vree. Jest, ako ti ne treba: vree su bile tamo, ali
splasnute i smeurane kao osuena ljiva... Udario je u dreku da smo ga pokrali i ostavili
mu samo klozetni papir. Nato se zamislio na pet minuta i zakljuio da smo se mi samo
naalili i njegovo derilo nekuda sakrili, pa veselo nastavio: Da, znam ja, lakrdijai jed-
ni, da ete mi vi sve vratiti, ali ste me ipak uplaili! Meu nama bio je jedan ovjek iz
60
Libea, koji mu je rekao: Znate to? Pokrijte se pokrivaem preko glave i brojte do de-
set, a onda pogledajte u vree. Tako je i uinio i poeo brojiti: Jedan, dva, tri... A Libe-
njak e opet: Ne smijete tako brzo; brojte lake! Tada je on ispod pokrivaa poeo broji-
ti oteui: jedaaan, dvaaa, triiii... Kad je doao do deset, siao je s postelje i dohvatio svoje
vree!... Jezus Marija, poeo se derati prazne su, kao to su i prije bile! Pri tome
ona idiotska fizionomija, da puknemo od smijeha. A onaj aljivdija iz Libea opet e
njemu: Hajde, pokuajte jo jedanput! I vi mi neete vjerovati: bio je toliko glup da je
pokuao jo jedanput, a kad je uvidio da tamo osim klozetnog papira nema nita, poeo
je udarati u vrata: Pokrali su me! Pokrali su me! Pomagajte, otvarajte za ime Boje, otva-
rajte! Dotrae straari i pozvae profuza i kaplara Rihu. Mi kao jedan objanjavamo
da je on poludio, da je sino derao do kasne noi, pa da je, razumije se, sve i poderao.
A on samo plae i ponavlja: Pa moraju negdje biti i mrvice. Nato su poeli traiti mrvi-
ce, ali ih nigdje nisu nali, jer ni mi nismo takvi glupani da bi igdje ostavili kakav trag.
to nismo mogli pojesti, poslali smo potom na konopcu onima na drugi kat. I tako nam
nisu mogli nita dokazati, premda je onaj kreten neprestano ponavljao: Pa morale su
negdje ostati i mrvice. Cijeli dan poslije toga nije nita derao nego je paljivo promat-
rao, ne jede li ili ne pui li tko od nas... Ni sutradan nije se ni dotakao objeda, ali naveer
se naklopio na kupus i truli krumpir, samo to se sada nije molio Bogu, kao kad bi se
prihvatio unke i jaja. Onda je jedan od naih dobio od nekuda neto duhanskog trunja, a
on onda prvi zatraio da mu damo samo jedan dim. Ali je dobio vraga, koji e ga odnije-
ti.
A ja sam se ve bio uplaio da ste mu dali jedan dim, ree vejk. To bi pokvarilo
cijelu pripovijest. Takve velikodunosti ima samo u romanima, a u garnizonskom zatvo-
ru, u ovakvim prilikama, bio bi to pravi idiotizam.
A jeste li mu dali deku? zapita neiji glas.
Gle, na to smo zaboravili.
Nato poee raspravljati je li potrebno da mu se povrh svega dade jo i deka. Veina je
bila za to.
Malo pomalo razgovor se utiavao. Hapenici su spavali, nervozno se eui pod pazu-
hom, po grudima i trbuhu, gdje se, kao to je poznato, najvie kupe ui. Zaspali su, sak-
rivi glave pod uljive pokrivae, da im ne bi smetala petrolejska svjetiljka.
Sutradan, oko osam sati, vejka pozvae u kancelariju.
S lijeve strane, pokraj vrata u kancelariji, stoji pljuvaonica, u koju bacaju otpatke od
cigareta, uio je vejka jedan hapenik. Na prvom katu proi e jo pokraj jedne.
Hodnik iste tek oko devet, tako da e tamo svakako neto nai.
Ali vejk nije opravdao njihove nade. Vie se nije ni vratio u broj esnaest. Devetnaest
gaana su pravili kombinacije i stvarali razne pretpostavke.
Jedan pjegavi vojnik, domobranac, ovjek bujne mate, razglasio je kako je vejk pucao
na svoga kapetana, pa su ga danas poveli da ga strijeljaju na motolskom vjebalitu.
61
10. vejk kao sluak kod feldkurata
Opet se poela njegova Odisejada u poasnoj pratnji dvaju vojnika s nataknutim bajune-
tama, koji su ga imali odvesti feldkuratu.
Pratioci su mu bili ljudi koji su potpuno dopunjavali jedan drugog. Jedan je bio visok i
suh, a drugi malen i debeo. Visoki je hramao u desnu nogu, a mali na lijevu. Obojica su
sluili u pozadini, jer su prije rata obojica bili potpuno osloboeni vojske.
Koraali su ozbiljno, a s vremena na vrijeme, pogledali bi na vejka, koji je iao meu
njima i salutirao na sve strane. Njegovo graansko odijelo zadrali su u skladitu vojnog
zatvora zajedno s njegovom vojnikom kapicom, s kojom je poao u rat. Kod osloboenja
dali su mu staru uniformu, koja je nekada pripadala ovjeku bar za glavu viem od vej-
ka.
U hlae mogla su stati jo tri takva vejka. Bezbrojne bore od nogu do grudi, dokle su
hlae dopirale, izazivale su smijeh kod besposliara. iroka bluza sa zakrpama na oba
62
lakta, blatna i prepuna masnih mrlja, letjela je oko vejka kao ogrta na vrtnom strailu.
Kapa, koju su mu u zatvoru takoer zamijenili, padala mu je preko uiju.
Na podsmijehe prolaznika vejk je odgovarao mekim, umiljatim smijekom i pitomim
pogledom svojih dobrih oiju.
Tako su ili sve do Karlna, gdje je stanovao feldkurat.
Prvi je vejka oslovio debeljko. Bili su ba na Maloj Strani.
Otkuda si ti? zapitao ga je debeljko.
Iz Praga.
A nee nam pobjei?
Tu se u razgovor umijeao i suhi. Nevjerojatna stvar, da su demekasti i odebeli obino
optimisti onda kad su dugi i mravi skeptici.
Zbog toga je dugaki rekao debeljku:
Kad bi mogao, pobjegao bi.
A zato da bjei? ozvao se debeljko. Pa i tako je na slobodi. Pustili su ga iz zat-
vora. Ja, evo, nosim i akt.
A to je u tom aktu za feldkurata? zapita dugaki.
Ne znam.
Pa ta onda brblja, kad ne zna?
utei, prooe Karlov most. U Karlovoj ulici debeljko se opet obrati vejku:
Zna li ti zato mi tebe vodimo feldkuratu?
Na ispovijest, ravnoduno odgovori vejk, jer e me sutra objesiti. Tako se to
uvijek radi i to se zove duhovna utjeha.
A zato e te, kako da kaem... oprezno upita dugaki, dok ga je debeljko promat-
rao saalno.
Obojica su bili seoski obrtnici, oevi porodice.
Ne znam, odgovori vejk smjekajui se dobroduno, ne znam nita. Valjda mi
je takva sudbina.
Rodio si se pod nesretnom zvijezdom, eto, to ti je, glasom ovjeka koji zna sve pro-
govori mali. Kod nas su u Jasenima kod Josefova jo za pruskog rata jednog objesili.
Doli, epali ga, nita mu nisu rekli, s njim u Josefovo i objesili ga.
Ja mislim, skeptiki ree dugonja, da nije u redu objesiti ovjeka ni za to. Uvijek
mora biti nekakav razlog, koji sve objanjava.
Kad nema rata, ree vejk, onda mora biti razloga, ali za vrijeme rata ne rauna
se s jednim ovjekom. Zar za njega nije svejedno hoe li ga ubiti u ratu ili objesiti kod ku-
e? Nije ija, nego vrat.
Sluaj: da nisi ti jedan od onih politikih? zapita dugaki. Po tonu toga pitanja mog-
lo se zakljuiti da je poeo osjeati simpatiju za vejka.
Dakako da jesam, nasmije se vejk.
Da nisi ti narodni socijalist?
Debeljko nauli ui i umijea se u razgovor.
A to se to nas tie? uskliknu on. Ovdje sada ima toliko ljudi i svi nas gledaju.
Bar da moemo negdje u kapiji skinuti ove bajunete, da ne izgleda tako strano. Valjda
63
nam nee utei? I sam zna da bi zbog toga imali neprijatnosti. Zar nije tako, Tonika?
okrenu se on dugakom, koji tiho odgovori:
Bajunete bi mogli skinuti. On je jedan od naih.
Nije vie bio skeptian i dua mu se napunila samilosti za vejka. Uli su u prvu kapiju,
skinuli bajunete, i debeljko dozvoli vejku da ide uporedo s njima.
A bi li ti puio, a? ree on. Daju li ti oni? Htio je rei: Daju li ti oni da pui,
prije nego te objese? ali nije dovrio reenicu, jer je osjetio da bi to bilo nedelikatno.
Zapalie sva trojica, i vejkovi pratioci poee priati o svojim porodicama u Krlovhra-
deckom okrugu: o svojim enama, o djeci, o komadiu zemlje, o kravi.
edan sam, izjavi vejk.
Dugonja i debeljko se zgledae.
Pa i mi bi rado negdje srknuli gutljaj piva, odgovori debeljko, osjetivi da dugaki
pristaje, ali samo na mjestu gdje to ne bi nikome udarilo u oi.
Hajdemo Kukliku, predloi vejk. Puke moete ostaviti u kuhinji, krmar
Serabona je Sokol, pa se nemate ega bojati.
Svira tamo violina i harmonika, nastavi vejk, a onamo dolaze i djevojke i razni
dobri ljudi za koje nema mjesta u parlamentu.
Dugonja i debeljko pogledae se jo jedanput, i dugonja tada ree:
Hajdemo, do Karlna je i tako jo daleko.
Putem im je vejk ispriao nekoliko anegdota, i oni uoe Kukliku u najboljem raspo-
loenju, uinivi sve kako im je vejk savjetovao. Puke ostavie u kuhinji, a onda se
smjestie u prvu sobu, gdje su odjekivali zvuci violine i harmonike uz pjevanje omiljele
pjesme: Na Pankrcu, na onom breuljku, ima lijepi drvored...
Nekakva djevojka, koja je sjedila na koljenima jednog mladia s iivljelim licem i propis-
no razdijeljenom kosom, pjevala je hrapavim glasom: Ml jsem holku namluvenou.
Za jednim stolom spavao je pijani trgovac sardinama. Budio se svaki as i lupao pesni-
com po stolu mumljajui: Ne ide, pa ne ide, a onda opet zaspao. Kod biljara, pod zrca-
lom, sjedile su tri druge djevojke i nagovarale eljeznikog konduktera da ih poasti
bermetom. Pokraj same muzike svaala su se dvojica zbog nekakve Maruke, koju je si-
no odvela patrola. Jedan je tvrdio da je to gledao svojim roenim oima, a drugi da je
otila s jednim vojnikom u hotel.
Kraj vrata je sjedio jedan vojnik u drutvu nekoliko civilista i priao im kako je bio ranjen
u Srbiji. Jedna ruka mu je bila u povezu, a depovi puni cigareta, koje je dobio od tih lju-
di. Govorio je da ne moe vie piti, ali jedan elavi stari neprestano ga je gonio: Pij-
te, pijte samo, dragi moj! Tko zna hoemo li se jo ikada vidjeti. Hoete li da vam neto
zasviraju? Volite li: Siroe sam?
Stvar je bila u tome to je to bila pjesma elavog iice. Za as su zakripale violine i zas-
tenjala harmonika, a stariu pooe suze na oi i on poe pjevati drhtavim glasom svoju
omiljenu pjesmu.
Od susjednog stola netko kriknu: Ne derite se, ujete li? Idite k vragu s tim vaim siro-
etom!
I neprijateljski raspoloeni stol poe za svoj raun pjevati jednu pjesmu.
Franto! pozvae oni ranjenog vojnika kad je pjesma bila otpjevana do kraja. Os-
tavi, do avola, to siroe, i doi k nama. Pljuni ti na njih. Poalji nam cigarete! Valjda ih
nee ti zabavljati.
64
vejk je bio utonuo u uspomene, jer je ovamo esto dolazio prije rata. Dolazio je ovamo i
policijski komesar Draner s patrolom, a prostitutke, koje su ga se strano bojale, spjevale
su za njega kuplet. Jedanput su u zboru pjevale taj kuplet, kad je upravo uao Draner sa
svojim ljudima, grozan i neumoljiv. Efekt je bio takav kao kad lovac opali na stado jare-
bica. Agenti su ih sve stjerali na gomilu. I on, vejk, bio je u toj gomili, jer je rekao kome-
saru Draneru, kad je od njega zatraio da se legitimira: A imate li vi naredbu od polici-
je? vejk se sjeao i jednog pjesnika, koji je obino sjedio ondje pod zrcalom i u toj hala-
buci i uz zvukove harmonike pisao stihove, a onda ih itao prostitutkama.
Pratioci vejkovi nisu imali slinih uspomena. Za njih je sve ovo bilo potpuno novo. Ali
ovo im se poelo sviati. Prvi, koji se ovdje poeo prijatno osjeati, bio je debeljko, a ljudi
te vrste, osim optimizma, imaju naroito epikurejskih sklonosti. Dugonja se neko vrijeme
borio sm sa sobom. Ali kao to je postepeno nestajalo njegovog skepticizma, nestajalo je
i njegove suzdrljivosti i zadnjih ostataka razuma.
Ja u malo zaplesati, rekao je on poslije petog vra piva, kad je vidio da poinju
plesati i ostali.
Debeljko se potpuno predao uivanju. Pokraj njega sjedila je djevojka, koja je priala ve-
oma zavodljive stvari. Oi su se debeljku svijetlile kao varnice.
vejk je pio. Dugonja, zavrivi ples, povratio se sa svojom damom k stolu. A onda su
pili, plesali, pili bez kraja i tipali svoje susjede. I u toj atmosferi ljubavi koja se prodaje, u
atmosferi nikotina i alkohola, dola je do potpunog izraaja stara lozinka: Poslije nas
makar doao i potop!
Poslije objeda pristupio je k njima nekakav vojnik i ponudio se da e im za peticu prodati
flegmona za trovanje krvi. Injekcioni aparat imao je kod sebe, i on e im ubrizgati u ruku
ili nogu petroleja, od ega e sigurno morati u bolnicu... S ovim se moglo odleati naj-
manje dva mjeseca, a ako se jo rana rastruje slinom, onda i godinu dana, pa se i potpuno
osloboditi vojske.
Dugonja, izgubivi svaku duevnu ravnoteu, poao je s tim vojnikom u drugu sobu, da
mu ubrizne u nogu petrolej.
Ve se smrkavalo, kad je vejk predloio da produe put do feldkurata. Debeljko, koji je
jedva micao jezikom, nagovarao ih je da jo malo priekaju. Dugonja je bio miljenja da
feldkurat nee od njih nikuda pobjei. Ali vejku je dosadilo sjedenje kod Kuklika, pa
im se zaprijetio da e poi sam.
I tako pooe, ali im je vejk morao obeati da e putem svrnuti jo negdje.
Na Florenci su svrnuli u jedan mali lokal, gdje je debeljko prodao svoj srebrni sat, jer vie
nisu novaca imali.
Odatle ih je vejk vodio pod pazuhom. Zadavalo mu je to vrlo mnogo truda. Noge su im
klecale, ali su ipak uporno zahtijevali da se svrne jo negdje. Debeljko je skoro izgubio
paket, adresiran na feldkurata, te je vejk morao ponijeti i paket.
vejk ih je morao opominjati kad im je u susret dolazio oficir. S nadovjeanskim napo-
rom i mukom uspjelo je napokon vejku da ih dovue do Kralovske ulice, gdje je stano-
vao feldkurat.
Sam je nataknuo bajunete na puke i jedva ih je, udarajui ih pesnicama pod rebra, nag-
nao da oni vode njega, a ne on njih.
U prvom katu im je vrata, na kojima je stajala posjetnica Otto Katz, feldkurat, otvorio
nekakav vojnik. Iz sobe se uli glasovi i zveket aa.
65
Wir... melden... gehorsam... Herr Feldkurat, jedva je mogao promrmljati dugonja,

salutirajui vojniku, ein Paket und ein Mann gebracht.
Uite, rekao je vojnik. A gdje ste se to tako udesili? Gospodin feldkurat je ovdje.
Vojnik otpljunu, nato ga nestade s paketom. Dugo su ekali u ekaonici, kad se jedva
jednom otvorie vrata i feldkurat nije uao, nego uletio u ekaonicu. Bio je bez kaputa, a
u ruci drao cigaru.
Dakle ste doli? obrnu se on vejku. Dopratili su vas. Eeee... a nemate li, moda,
ibice?
Pokorno javljam, gospodin feldkurat, da nemam ibica.
Eeee... a zato nemate? Svaki vojnik mora imati ibica, da bi mogao pripaliti... Vojnik,
koji nema ibica... to je takav vojnik?
Pokorno javljam, da je takav vojnik bez ibica, odraportira vejk.
Vrlo dobro! On je bez ibica i ne moe nikome pripaliti cigaru. No, da zavrimo s tim
pitanjem. Kaite mi sada: smrde li vam noge?
Pokorno javljam, da ne smrde.
To bi bilo drugo. A sada tree: Pijete li rakiju?
Pokorno javljam, da rakiju ne pijem, nego samo rum.
Izvrsno. Onda pogledajte ovog vojnika. Posudio sam ga za danas od natporunika
Feldhubera. On je kod njega sluak. Nita ne pije, jer je, no kako se ono kae... ab-ab-ab-
stinent, i zbog toga e s prvim marbataljunom na frontu. Ja takve ljude ne trebam. To
nije sluak, nego krava, koja pije samo vodu, a rie kao vol.
Ti si apstinent? okrenu se on sluaku. Kako te nije stid, idiote? Zasluio si par
uaka za to.
Tada feldkurat pogleda na vejkove pratioce, koji su se trudili da stoje pravo i ljuljali se,
jedva se opirui o svoje puke.
Vi ste... se... opppili! ree feldkurat. Opili ste se u slubi i zato u vas dati zatvo-
riti. vejk, oduzmite im puke, odvedite ih u kuhinju i uvajte ih dok ne doe po njih pa-
trola. Ja u odmah te-te-lefonirati u vojarnu.
I tako su se potvrdile Napoleonove rijei: U ratu se situacija mijenja svaki as.
Jo jutros vodila su ga ona dvojica pod bajunetama, i bojali se da im ne utekne, kasnije je
on njih doveo ovamo, a sada konano uva on njih.
Ispoetka kao da nisu sasvim shvatili ovu promjenu, i tek kad se naoe u kuhinji i vid-
jee da vejk stoji kod vrata s pukom, osvijestie se.
Neto bih pio! uzdahnu mali optimist, a dugonja, osjetivi opet priliv skepticizma,
rekao je da je sve to podla provokacija. Poeo je glasno kriviti vejka to ih je stavio u
takav poloaj, i prekoravao ga to nije drao svoje obeanje da e sutra biti objeen, te da
im je sada jasno kako je sve to bila samo komedija i s ispovijesti i s vjeanjem.
vejk se, utei, etao pred vratima.
Kakvi smo bili volovi! uskliknu dugonja.
Napokon, sasluavi sve njihove optube, ree vejk:
Sada vam je valjda jasno da rat nije nikakva igraka. Ja vrim svoju dunost. Upao
sam u ovu stvar, kao i vi, ali kako se ono kae na mene se boica Sree nasmijeila.
Pio bih neto! s oajanjem je ponavljao optimist.
66
Dugonja ustade i nesigurnim korakom poe prema vratima.

Pusti nas kui, ree on vejku, pusti nas, pametni kolega!
Odstupi! odvrati mu vejk. Nareeno mi je da vas uvam. Vie se ne poznamo.
Na vratima se pojavi feldkurat.
Nikkako, ne... mogu da dozovem vojarnu. Odlazite kui i zapamtite da se u slubi
vojnik ne smije naderati. Kehrt euch! Mar!
Na ast gospodinu feldkuratu mora se priznati da on nije ni zvao vojarnu, jer kod kue
nije imao telefona, i sve je ispriao u stojeu lampu.
II
Za tri dana, otkako je vejk sluak kod feldkurata Ottona Katza, vidio ga je samo jedan-
put. Treeg dana doao je momak natporunika Helmicha s naredbom da vejk doe po
svoga gospodara.
Putem mu je ispriao da se feldkurat posvadio s natporunikom i polupao mu pijanino;
da je mrtav pijan i nee kui.
Porunik Helmich, takoer pijan, izbacio je feldkurata na hodnik, gdje je sjedio na zemlji
pred vratima i tucao.
Kad je vejk onamo stigao, prodrmao ga je, a kad je ovaj neto promrmljao i otvorio oi,
on mu je salutirao i odraportirao:
67
Pokorno prijavljujem svoj dolazak, gospodin feldkurat.

A to ete vi ovdje?
Nareeno mi je da vas odvedem, pokorno javljam, gospodin feldkurat.
Dakle vi ete me odvesti... A kuda idemo?
U va stan, gospodin feldkurat.
A zato da idem u svoj stan? Zar ja nisam u svom stanu?
Pokorno javljam, gospodin feldkurat, vi se nalazite u hodniku tue kue.
A... kako... sam... doao... ovamo?
Pokorno javljam, da ste bili u gostima.
Goooostima? Ni... isam... ja iao... u g... gos... te. Varaaate se.
vejk digne feldkurata i uspravi ga uza zid. Feldkurat se ljuljao i teturao od zida do zida,
a onda se naslonio na vejka i rekao:
Izgleda mi da padam! Padam! ponovio je jo jednom i glupo se nasmijao.
Napokon vejku poe za rukom da prisloni uza zid feldkurata, koji je odmah zadrijema-
o.
vejk ga probudi.
to elite? promrmlja feldkurat, trudei se uzalud da sklizne dolje i dohvati se zem-
lje. Tko ste vi, upravo?
Pokorno javljam, odgovori vejk, pritiskujui ga iz sve snage k zidu, ja sam va
sluak, gospodin feldkurat.
Ja nemam nikakvog sluaka, s tekom mukom proiznese feldkurat, pokuavi da
se opet svali na vejka, i nisam nikakav feldkurat. Ja sam svinja! prizna s iskreno-
u pijanog ovjeka. Ostavite me gospodine, ja vas ne poznam.
Mala borba zavrila se potpunom pobjedom vejkovom, koji ju je izvojtio na taj nain
da ga je po stepenicama vukao do izlaza, gdje se feldkurat opet poeo protiviti, da ne
bude izvuen na ulicu.
Ja vas ne poznam, gospodine, neprestano je ponavljao za to vrijeme gledajui vej-
ku u oi. Poznate li vi nekakvog Ottona Katza? To sam ja... Bio sam kod nadbiskupa,
vikao je on drei se za vrata. Cijeli Vatikan se interesira za mene, razumijete li vi
to?
vejk sada izostavi pokorno javljam i poe s feldkuratom govoriti sasvim intimnim
tonom.
Ostavi to do avola! razdera se on, jer u ti odmah dati po gubici. Sad idemo
kui i basta. Ni rijei vie da ne ujem!
Feldkurat pusti vrata i svali se na vejka.
Dobro, idemo kud bilo, ali nikako k uhu, jer sam tamo ostao duan.
vejk ga je putem gotovo vie nosio nego vukao plonikom.
Tko je taj gospodin? zapita ga netko od prolaznika.
Moj brat, odgovori vejk. Dobio je dopust, pa doao da me vidi i od radosti se
napio. Mislio je, znate, da sam ve odavno mrtav.
Feldkurat, koji je zvidao ariju iz nekakve nepoznate operete, uvi zadnje rijei, ispravi
se i zapita prolaznika:
68
Tko je od vas mrtav, neka se u roku od tri dana javi u zapovjednitvu za dozvolu da
se moe predati materi zemlji po kranskom obiaju.
Nato zamukne, i dok ga je vejk pod ruku vukao kui, trudio se da zabode nosom u plo-
nik.
Sagnuvi glavu, a pletui nogama, kao maka s prebijenom kimom, feldkurat je pjevao
poluglasno: Dominus vobiscum et cum spiritu tuo.
Kod fijakerske stanice vejk ga prisloni uza zid, i poe se dogovoriti s koijaem poto bi
ih odvezao kui.
Jedan koija izjavi da on toga gospodina dobro pozna, da ga je jedanput vozio, ali da to
vie ne bi nipoto inio.
Pobljuvao me je svega, bez ustruavanja izjavi koija, a nije mi ni platio za vo-
nju. Potpuna dva sata sam ga vozio, dok je naao ulicu u kojoj stanuje. I tek poslije tjedan
dana, poto sam ve trei put dolazio k njemu, dao mi je svega pet kruna.
Poslije dugih pregovora, jedan se koija ipak odlui da ih odveze kui.
vejk se povrati feldkuratu, kome je konano uspjelo da zaspi. eir mu je (jer je obino
iao u civilu) netko skinuo s glave i odnio ga.
vejk ga nekako s pomou koijaevom posadi u kola. I sada feldkurat zapadne u pot-
punu tupost, pa smatrajui vejka za pukovnika Justa, komandanta 75. pjeake pukov-
nije, nekoliko puta ponovi:
Ne srdi se, drue, to ti govorim ti, jer sam najobinija svinja.
Jedno vrijeme je izgledalo da je od drmanja kola doao k sebi. Sjeo je naime pravo i po-
eo pjevati odlomak jedne nepoznate pjesme. Moda je ta pjesma bila plod njegove vlas-
tite fantazije:
Vzpomnm se zlat asy,

Kdy mne houpal na kln,
Bydleli jsme toho asu
U Domalyc v Merkln.
Ali odmah poslije toga pao je opet u tupost i, okrenuvi se vejku, zapitao ga, namiguju-
i mu jednim okom:
No, kako se osjeate danas, gospoo?... Hoete li nekuda na ljetovanje? zapitao je
poslije kratke stanke, gledajui sve dvostruko i pokazujui prstom na vejka. Pa vi
imate ve odraslog sina?
Hoe li mirno sjediti? prodera se na njega vejk, kad je feldkurat htio stati na sje-
dite. Nemoj misliti da te ja neu nauiti redu.
Feldkurat umukne i stane gledati malim, praseim oima iz fijakera, ne shvaajui nika-
ko to se s njim dogaa.
Izgubivi potpuno mo rasuivanja, on se obrne vejku i zaplaeno mu ree:
Otvorite mi klozet prvog razreda, gospoo!
I uini pokret kao da misli spustiti hlae.
Odmah da si se zakopao, svinjo! ciknu na njega vejk. Ve te znaju svi koijai;
jednom si i sva kola pobljuvao, a sada hoe da ih potpuno uredi. Ali nemoj misliti da
e ostati duan, kao onoga puta.
69
Feldkurat melankolino nasloni glavu na dlanove i zapjeva: Nitko me ne voli vie... Ali
odmah prestade i promrmlja:
Entschuldigen Sie, lieber Kamerad, sie sind ein Trottel; ich kann singen, was ich will!
Htio je zvidati jednu melodiju, ali mu se iz usta ulo samo: prrr!, tako da su konji na-
jedanput stali.
Kad su poli dalje, feldkurat poe paliti ibice, da zapali cigaretu.
Ne gori, promrmlja on oajno, utroivi cijelu kutiju ibica. To mi vi gasite.
Onda opet izgubi nit razgovora i poe se smijati.
To je zgodno, pa mi smo sami u tramvaju, zar ne, kolega?
Nato poe preturati po depovima i najednom vikne:
Izgubio sam kartu. Zaustavite, moram nai svoju kartu.
A onda rezignirano odmahnu rukom.
Svejedno! Goni dalje!
Napokon poe brbljati bez ikakve veze.
U veini sluajeva... Da, sve je u redu... U svakom sluaju... Ne, vi se varate... Na dru-
gom katu... Vjerujte mi, gospoo, da se to odnosi na vas, a ne na mene... Konobaru, da
platim! Imam crnu kavu.
U polusnu poeo se prepirati s nekakvim umiljenim protivnikom, koji mu je, toboe,
branio da sjedi u krmi kraj prozora. A onda je kola u kojima se vozio, zamijenio s vla-
kom i, nagnuvi se kroz prozor, poeo vikati eki i njemaki: Nimburg, prelazna stani-
ca!
vejk ga povue nazad i feldkurat zaboravi odmah na vlak, te poe imitirati razliite i-
votinje. Najvie je volio pijetla, i njegovo kukuriku pobjedonosno je odjekivalo iz kola.
Na nekoliko asaka je potpuno oivio i pokuao skoiti iz kola, nazivajui prolaznike hu-
ljama. Onda je ispustio rubac i vikao da stanu, jer je izgubio prtljagu, a na kraju je poeo
priati:
Bio je u Budjovicama jedan bubnjar, koji se oenio... A za godinu dana je i umro...
Zar to nije divna anegdota?
I smijao se kao lud.
Za cijelo vrijeme vejk je prema feldkuratu bio strano surov. Kad je feldkurat htio isko-
iti iz kola, izjavivi da ne eli ii dalje, jer on zna da e mjesto u Budjovice stii u Brno,
vejk ga je za as utiao bubotkom pod rebra i natjerao ga da sjedne na staro mjesto.
Najnjenije to mu je rekao bilo je: Ne spavaj, marvo!
Feldkurat dobije opet napad melankolije i pone plakati, pitajui vejka je li imao mater.
Ja sam sm samcat na ovom svijetu, brao, vikao je s kola, alite me, brao!
Ne pravi mi skandala! govorio mu je vejk. Prestani, jer e inae ljudi rei da si
pijan.
Ali ja nisam nita ni okusio, drue, odgovori feldkurat, potpuno sam trijezan.
No najedanput ustade, salutira i ree:
Ich melde gehorsanst, Herr Oberst, ich bin besoffen. Pijan sam kao klada, ponavljao
je oajno, iskreno i beznadno.
I, okreui se vejku, poe ga moliti:
Skinite me s automobila! Zato me vodite sa sobom?
70
Onda je ponovo sjeo i promrljao:

Oko mjeseca stvaraju se koluti... Vjerujete li vi u besmrtnost due, gospodine kapeta-
ne?... Moe li konj doi u raj?
Poeo se najedanput luaki smijati, a onda se rastuio, postao apatian i, promatrajui
vejka, rekao:
Oprostite, gospodine, ali ja sam vas ve negdje vidio. Niste li vi to bili u Beu? Sjeam
vas se jo iz seminara.
Onda je poeo deklamirati latinske stihove; Aurora prima satast aetas, quae vindice
nullo.
Dalje ne znam, ree, i zato me skinite dolje. Ali, do avola, zato me ne pustite?
Neu si nita uiniti.
Htio bih da udarim nosom o zemlju, izjavi odlunim glasom.
Ah, dobri gospodine, poeo je umiljato moliti vejka, dragi drue, dajte mi u-
ku.
Jednu ili vie? zapita vejk. Dvije. Evo vam!
Feldkurat je brojao uke, pri emu se blaeno smijeio.
Ba divno! uskliknu on. To je dobro za stomak, jer pospjeuje varenje. Dajte mi,
molim vas, jo jednu po gubici.
Najljepe zahvaljujem! rekao je, kad mu je vejk ispunio molbu. Potpuno sam
zadovoljan. A sada vas molim da mi raskopate prsnik.
Iza toga se poee redati sve neobinije elje. Htio je, na primjer, da mu vejk otkine no-
gu, da ga zadavi, da mu obree nokte i iupa mu prednje zube.
elio je postati muenik i zahtijevao je da mu vejk odrubi glavu, pa da ju u vrei baci u
Vltavu.
Lijepo bi mi pristajao oko glave vijenac od zvjezdica, ree sa zanosom. Trebalo
bi mi oko desetak komada.
Onda poe govoriti o trkama, pa pree na balet, na kojemu se, uostalom, nije dugo zadr-
ao.
Pleete li arda? zapitao je vejka. A medvjei ples? Evo ovako...
Htio je poskoiti, ali se odmah svalio na vejka, koji ga je poastio bubotkama i napokon
ga smjestio na sjedite.
Neto bih htio, povie feldkurat, samo ne znam to! Zar vi ne znate to bih ja
htio? I obori rezignirano glavu. Uostalom, to me briga za to to ne znam to hou.
A ni vama nije nita do toga stalo. Ja vas ne poznam. Kako se usuujete tako me fiksirati.
Umijete li se vi maevati?
Postao je na as ratoboran i pokuao da vejka svue sa sjedita.
Kad ga je vejk umirio, dokazavi mu svoju fiziku premo, feldkurat ga zapita:
to je danas: ponedjeljak ili petak?
Htio je doznati je li sada mjesec decembar ili juni i, uope, pokazao je sposobnost da pos-
tavlja najrazliitija pitanja.
Jeste li vi oenjeni?... Volite li vicarski sir?... Jeste li imali kod kue stjenica?... Kako se
osjeate?... Je li va pas imao pasju bolest?
71
Postao je neobino razgovorljiv. Ispriao je, kako je za uzde, bi i sedlo ostao duan; kako
je prije nekoliko godina imao neku runu bolest, i da ju je lijeio hipermanganom.
Za neto drugo nije bilo ni vremena, a ni sredstava, kiui ree on. Moda vam
se to ini glupo? Ali recite i sami, to sam mogao uiniti? To mi morate dozvoliti. Termos
je, nastavio je, zaboravivi o emu je govorio sud u kojemu hrana ili pie moe sa-
uvati svoju prvobitnu temperaturu... A to vi mislite, kolega, koja je igra potenija: ferbl
ili ajnc? Govorio ti to ti je drago, ali sam te ja negdje viao! uzviknu on, pokuavajui
zagrliti vejka i poljubiti ga slinavim usnama. Po mom miljenju, zajedno smo ili u
kolu.
Ah, ti dobra duo! progovori najednom, njeno gledajui u svoju nogu. Kako si
narastao otkad se ne vidjesmo. Ali sada radost to te vidim tjera u zaborav sva moja
stradanja.
Nato se takne pjesnike ice i poe pjevati o arkoj ljubavi.
Zatim se spusti na koljena i poe moliti: Zdrava Marija, smijui se iz sveg glasa.
Kad su se zaustavili pred njegovim stanom, pokazalo se da je vrlo teko izvui ga iz kola.
Jo nismo stigli! vikao je on. Pomozite mi! Hoe da me uhvate! Ja moram dalje!
Upravo su ga izvukli iz kola, kao skuhanog pua iz njegove kuice. Izgledalo je kao da
e ga rastrgati na komade, jer se nogama uhvatio za sjedite. A onda se grohotom nasmi-
jao:
Rastrgnut ete me, gospodo!
Dovukli su ga u hodnik, a onda stepenicama gore u sobu, i bacili ga kao vreu na divan.
Izjavio je da za automobil nee platiti, jer ga on nije ni naruio, nato je vie od etvrt sata
trebalo dok su ga uvjerili da se vozio na obinom fijakeru.
Hoete da me nasamarite, rekao je, znaajno namigujui vejku i koijau. Pa mi
smo ili pjeke.
A onda je u nastupu velikodunosti bacio koijau svoju novarku.
Evo ti, uzmi sve. Ich kann bezahlen. Nije mi stalo do krajcare vie ili manje.
Bolje bi bilo da je rekao kako mu nije stalo do trideset i est krajcara, jer vie u novarci
nije ni bilo. Na sreu, koija se zadubao u pretraivanje novarke, priajui neprestano o
nekakvim ukama.
No, pa prilijepi mi jednu! promrmlja feldkurat. Zar misli da ju ne bih mogao
izdrati? Pet komada u izdrati, a da i ne trepnem okom.
U feldkuratovom prsniku naao je koija jednu peticu, nato je otiao, proklinjui i svoju
sudbinu i feldkurata, to ga je zadrao i nije mu dao da zaradi.
Feldkurat je s tekom mukom zaspao, jer je bio zaokupljen stvaranjem nekakvih planova.
Spremao se na najrazliitije podvige. Htio je svirati na glasoviru, ii u plesnu kolu i nau-
iti pei ribu.
Napokon je obeao vejku da e ga oeniti svojom sestrom, koje nije ni imao, i zamolio
ga da ga odnese u postelju. Napokon je zaspao sa eljom da ga uvrste u klasu ljudi koji
imaju istu vrijednost s prasetom.
72
III
Sutradan, kad je vejk uao u feldkuratovu sobu, naao ga je gdje lei na divanu i upor-
no razmilja kako se to moglo dogoditi da ga je netko polio tako gustom tekuinom da
su mu se hlae prilijepile za konu navlaku divana.
Pokorno javljam, gospodin feldkurat, ree vejk, da ste se vi noas...
U nekoliko rijei objasni mu vejk da se on vara, ako misli da ga je netko polio. Feldku-
rat, kome je glava buala od mamurnosti, bio je loe raspoloen.
Nikako se ne mogu sjetiti kako sam s postelje doao na divan.
Pa niste ni bili na postelji. im smo doli, poloio sam vas na divan, jer vie nisam
imao snage.
A to sam radio? Jesam li uope neto napravio? Moda sam bio pijan?
Propisno! ree vejk. ak ste bili u malom deliriju. Mislim da ne bi bilo loe ma-
lo se oprati i presvui.
Osjeam se tako kao da me je netko premlatio. A i edan sam. Recite, zar se juer ni-
sam prao?
Ne bi to jo ni bilo najgore, gospodin feldkurat. A vaa e je posljedica vae juera-
nje ei. Od toga se ovjek ne oporavlja tako lako. Znao sam ja jednog stolara, koji se pr-
vi put napio na Silvestrovo godine 1910., a na Novu Godinu bio je tako edan i tako se
loe osjeao, da je morao kupiti jednu haringu i opet se napio; i tako vam, eto, on radi ve
etiri godine i nitko ne moe da mu pomogne, jer si nakupuje haringe za cijeli tjedan jo
73
u subotu. Takvo je njegovo kolo sudbine, kako je govorio stari narednik u 91. pukovni-
ji.
Feldkurata je mamurnost strano muila, pa je potpuno klonuo duhom. Tko bi ga toga
asa sluao, bio bi uvjeren da on posjeuje predavanja dr. Aleksandra Batka pod imenom
Objavimo demonu alkoholizma, koji truje nae ljude, rat ne na ivot, nego na smrt, ili
da ita njegovu brouru: Sto tehnikih pravila.
Da sam barem pio, jadao se on, kakvo blagorodno pie, kao to su arak, maras-
kino ili konjak, ali sam se sino napio borovike. udim se da mogu lokati takve svinjari-
je. Pie s tako odurnim okusom! Da je bar bila vinjevaa! Nego ljudi izmisle kojekakove
svinjarije i lou ih kao vodu. Takva je borovika neukusna, nema ni prave boje, a pali gr-
lo. Pa da je to bar pravi destilat od borovice, kao to sam pio jedanput u Moravskoj. Ali
ova borovika je pravljena, da je avo nosi, od piritusa. Sluajte samo, kako kaljem!
Rakija je otrov! zakljui on odluno. Naravno, kad ju fabriciraju u tvornicama
kojekakvi idovi. Ista je pripovijetka i s rumom. Dobar rum je danas velika rijetkost.
Ah, da mi je sada aica prave orahovke! uzdahnu on poslije male pauze, samo
ona bi mi popravila stomak. Takve orahovke, kakvu je imao kapetan nabl u Brusci.
Poeo je prevrtati depove i zagledati u svoju novarku.
Imam svega samo 36 krajcara. Kako bi bilo da prodam divan? razmiljao je on.
to mislite. Bi li tko kupio divan? Stanodavcu u rei da sam ga posudio jednom kolegi,
ili da su nam ga ukrali. Ali, ne, neka divan ostane. Poslat u vas kapetanu nablu, da mi
pozajmi sto kruna. Dobio je neki dan na kartama. Ako tamo ne dobijete nita, poite na
Vrovice u vojarnu natporuniku Mahleru. Ako i tamo propadnete, otiite onda na
Hradane kapetanu Fieru. Njemu kaite da moram platiti za konja fura, jer sam novac
za konja propio. A ako i tamo ne uspijemo, zaloit emo glasovir, pa koliko dali, dali.
Napisat u svima par rijei. Ne dajte se odbiti. Recite im da sam i gol i bos kao Job. Uk-
ratko: izmislite to hoete, samo se ne vraajte s praznim rukama, jer u vas poslati na
frontu. Pitajte kapetana nabla gdje kupuje onu uvenu orahovku i kupite dvije boce.
vejk je sjajno izvrio svoj zadatak. Njegova prostodunost i poteno lice osigurali su mu
svuda potpuno povjerenje: vjerovali su da je istina sve to govori.
Bio je zakljuio da je bolje ne rei ni kapetanu nablu, ni kapetanu Fieru, ni natporuni-
ku Mahleru da je feldkuratu potreban novac za fura, nego je odluio da im ispria kako
feldkurat mora platiti alimentaciju. I svuda je dobio novaca.
Kad se, slavom ovjenan, vratio sa svoje ekspedicije i poloio na stol trista kruna, feldku-
rat koji se dotle bio umio i presvukao nije mogao dosta da se nadivi.
Uzeo sam sve najedanput, objasni mu vejk, da sutra ili preksutra ne bismo opet
morali traiti. Svuda je ilo dosta glatko, samo to sam pred kapetanom nablom morao
kleknuti na koljena! To vam je prava ivotinja! Ali kad sam mu rekao da moramo platiti
alimentaciju...
Alimentaciju? s uasom ponovi feldkurat.
No da, alimentaciju, gospodin feldkurat, odtetu koja se daje ostavljenim djevojkama.
Sami ste mi rekli da neto izmislim, a ja se opet nisam mogao nieg pametnijeg sjetiti.
Kod nas je tako jedan kroja plaao alimentacije za pet djevojaka, pa je u svom oaju
uzajmljivao od svakog prolaznika, i svi su mu vjerovali da je u groznom poloaju. Pitali
su me, kakva je ta vaa djevojka, a ja sam rekao da je vrlo lijepa i da ima tek petnaest go-
dina. Nato su svi zaiskali njenu adresu.
74
Lijepu ste mi kau skuhali, vejk! uzdahne feldkurat i poe se etati tamo-amo po
sobi, hvatajui se za glavu. Lijep e to biti skandal!.... Ah, kako me glava boli!
Dao sam im adresu jedne gluhe starice u naoj ulici, opravdavao se vejk. Htio
sam naime da svoj zadatak rijeim do kraja, jer naredba je naredba. Nisam se dao odbiti,
pa sam morao neto izmisliti... Da, zbilja, u predsoblju ekaju ljudi za taj glasovir. Doveo
sam ih da ga odnesu u zalagaonicu. Bit e nam i vie mjesta i koja kruna vie. I tako mo-
emo nekoliko dana u miru proivjeti... Ako stanodavac bude pitao to namjeravamo s
glasovirom, rei u mu da su popucale ice i da ga aljemo u tvornicu na popravak. Do-
maici sam ve rekao, da joj ne bude sumnjivo kad vidi da iznose i tovare glasovir. A
imam kupca i za divan. To je jedan moj poznanik, trgovac starim namjetajem. Doi e
poslije objeda. Danas se, Boga mi, za kone divane dobro plaa.
Dosta, ako Boga znate, vejk, oajno povie feldkurat uhvativi se za glavu.
Jo samo neto, gospodin feldkurat! Donio sam, pokorno javljam, takve orahovke ka-
kve kupuje kapetan nabl; i to ne dvije boce nego pet, da nam se nae u rezervi i da se
moe uvijek neto srknuti. Mogu li sada ii, da vidim to e biti s glasovirom, da nam ne
bi zatvorili zalagaonicu?
Feldkurat oajno odmahne rukom, i glasovir je nekoliko asaka kasnije bio ve natovaren
na jedna kola.
Kad se vejk vratio, zatekao je feldkurata pred otvorenom bocom orahovke, nezadovolj-
nog to su mu za objed poslali poluprijesnu niclu.
Feldkurat je opet bio pijan. Ali je obeao vejku da e od sutranjeg dana zapoeti drugi
ivot.
Lokati rakiju gnusni je materijalizam, a meni treba duevnog ivota!
Filozofirao je tako itavih pola sata. Kad je otvorio i treu bocu, doao je trgovac starim
namjetajem. Feldkurat mu je prodao divan u bescjenje, a onda mu predloio da sjedne s
njim za stol, i jako se uvrijedio kad je trgovac rekao da mora jo na jedno mjesto, da kupi
noni ormari.
ao mi je da ja nemam nikakvog, promrmljao je feldkurat sa alou. ovjek
nikada ne moe na sve misliti.
Kad je trgovac otiao, feldkurat se upustio sa vejkom u prijateljski razgovor i ispraznio
s njim jo jednu bocu. Razgovor je bio posveen odnosu feldkurata prema enama i kar-
tama.
Sjedili su dosta dugo. Veer ih je zatekla jo uvijek u prijateljskom razgovoru.
Ali u toku noi situacija se promijenila. Feldkurat je pao u jueranje stanje, zamijenio
vejka s nekim drugim i govorio mu:
Nipoto nemojte otii. Sjeate li se onog rieg kadeta od trena?
Idila je trajala sve dotle dok vejk nije svome gospodaru rekao:
No sada mi je ve dosta. Sada lezi u postelju i spavaj! Jesi li razumio?
Lei u, mili moj, lei u, kako ne bih legao? zapleui jezikom ponavljao je feldku-
rat. Sjea li se, dragi moj, kad smo zajedno ili u peti razred i kako sam ti ja izraivao
grke zadae? Vi ste imali vilu na Zbraslavi, a sjeam se kad ste se vozili parobrodom po
Vltavi. Znate li vi to je to Vltava?
vejk ga je prisilio da izuje izme i da se svue. Feldkurat se pokorio, izjavljujui nepres-
tano da protestira to oko sebe vidi sve nepoznata lica.
75
Eto vidite, gospodo, okrenuo se on prama stolu kako postupaju sa mnom moji
roaci?
Ali ja neu da znam za roake! odluno ree i svali se na postelju. Neu da znam
za njih, makar pokrenuo protiv sebe i nebo i zemlju!
Za as odjekne sobom feldkuratovo hrkanje.
IV
Tih dana vejk je poao u svoj stan, da posjeti svoju staru gazdaricu, gospou Mller. U
stanu je vejk zatekao sestrinu gospoe Mller, koja mu je kroz pla ispriala da je gos-
poa Mller zatvorena istog dana kada je njega vozila u vojsku. Staricu su predali voj-
nom sudu, i poto joj nisu mogli nita dokazati, odveli su je u koncentracioni tabor u
Steinhofu. Ve je dobila od nje i kartu.
vejk uze ovu domau relikviju i proita:
Draga Aninko! Mi ovdje ivimo vrlo lijepo i svi smo zdravi. Susjeda kraj moje postelje
ima tifus. Inae je sve u redu... Jela imamo dosta i kupimo krumpir... ula sam da je gos-
podin vejk ve... Doznaj, molim te, gdje je sahranjen, da bi poslije rata mogli na njego-
vom grobu posaditi cvijee. Zaboravila sam ti rei da je na tavanu ostao mali kovei sa
tenetom, ratlerom. Ve je prolo nekoliko tjedana otkako nije dobio nikakove hrane. Ja
mislim, od dana kad su mene odveli zbog... Mislim, da je sada ve prekasno i da je ku-
ence takoer na pravdi
A preko svega: Zensuriert. K. u. k. Konzentrazionslager, Steinhof.
76
I zaista, pas je bio mrtav, kroz pla je nastavljala sestrina, a neete ni svoj stan
prepoznati. Drim tamo nekakve krojaice, koje su od njega napravile damensalon. Na
zidovima su svuda pomodne slike, a na prozorima cvijee.
Sestrina je bila uznemirena.
Ne prestajui jecati i naricati, pitala je vejka, da nije sluajno dezertirao iz vojske, pa da
ne navue i njoj na vrat neprilike. Naposljetku je s njim poela tako razgovarati kao da
ima posla s okorjelim zloincem.
Stvar je doista vrlo komina, rekao je vejk. Znajte, dakle gospoo Kejova, da sam
se uistinu oslobodio. Ali prije toga morao sam ubiti petnaest vahmajstora i narednika.
Samo, za ime Boga, ne govorite o tome nikome ni rijei!
I vejk je ostavio svoj stan, koji je bio toliko negostoljubiv, s rijeima:
Gospoo Kejova, u praonici imam nekoliko pari ogrlica i maneta, pa vas molim,
budite ljubezni i sauvajte mi ih, da imam neto od civila kad se vratim iz rata. Pripazite
takoer da mi se u ormaru ne zalegu moljci. A gospoicama koje spavaju u mojoj poste-
lji, molim, izvolite izruiti moje duboko potovanje.
Poslije toga vejk ode u krmu Kaleu. Kad ga je gospoa Palivec ugledala, izjavila je
da mu nee dati ni kapi piva, jer je zacijelo vojni bjegunac.
Moj je mu, opet je poela ona staru priu bio tako oprezan, pa opet sjedi tamo,
jadnik, ni kriv ni duan. A kojekakvi tipovi glavinjaju po bijelom svijetu i bjee od voj-
ske. Vas su prolog tjedna opet traili.
Mi smo oprezniji od vas, zavrila je ona svoj mali govor, iako ivimo u bijedi. Ne
ide svakom kao vama.
Taj razgovor je sluao jedan stariji gospodin, bravar iz Smihova, koji najedanput prie
vejku i ree mu:
Molim vas, gospodine, da me vani priekate; htio bih s vama razgovarati.
Na ulici se dugo objanjavao sa vejkom, jer ga je na osnovi izjave gospoe Palivec smat-
rao za vojnog bjegunca.
Rekao mu je da i on ima sina vojnog bjegunca, i da se sada nalazi u Jasenu kod Josefova.
Ne osvrui se na to to mu je vejk dokazivao da nije bjegunac, neznanac mu je tutnuo
u ruku deseticu.
To vam je od mene prvi poklon, rekao je i povukao ga u jednu vinaru za uglom.
Ja vas potpuno razumijem, pa se ne morate bojati od mene.
vejk se vrati svome feldkuratu u kasnu no, ali ga nije naao u stanu.
Doao je u zoru, probudio vejka i rekao:
Sutra emo sluiti poljsku misu. Skuhajte mi crnu kavu s rumom. Ili jo bolje: jedan
dobar grog!
77
11. vejk slui s feldkuratom misu
vejk je priredio izvrstan grog, neusporedivo bolji od groga starih mornara. Takav grog
bi mirne due mogli piti i pirati osamnaestog stoljea i bili bi vrlo zadovoljni.
Feldkurat Otto Katz bio je oduevljen.
Gdje ste nauili prireivati ovakve finese? pitao ga je on.
U Bremenu, gdje sam se zadravao prije nekoliko godina, odgovori vejk, od
jednog skitnice, mornara, koji je dokazivao da grog mora biti tako jak, da bi ovjek, koji
padne u more, mogao preplivati La Manche. Stvar je u tome da ovjek poslije slabog
groga tone kao oravo tene.
Poslije ovakvog groga, vejk, misa mora ii kao namazana, rekao je feldkurat. Ja
mislim da bi najprije trebalo odrati jedan oprotajni govor. Ovakva propovijed nema
biti brbljarija, kao u garnizonskom zatvoru pred onim nevaljalcima. U tako vanom
momentu, kad vojska polazi u boj, mora ovjek da upne iz petnih ila. Imamo i poljski
oltar. Vrlo zgodan.
Jezus Marija, vejk! uhvati se on za glavu. Ala smo mi volovi! Znate li vi kuda
sam spremio taj zgodni oltar? U divan koji smo prodali.
78
Da, da, to je vrlo neprijatno, gospodin feldkurat, odgovori vejk. Istina, ja znam
toga staretinara, ali juer sam susreo njegovu enu (jer je on zatvoren zbog nekog ukra-
denog ormara) i saznao sam od nje da je na divan kod jednog uitelja na Vrovicama.
Bit e maler s tim poljskim oltarom. Najbolje bi bilo da ispijemo grog, pa da poemo u
potjeru za oltarom, jer mislim da se bez oltara ne moe sluiti misa.
Fali nam samo taj poljski oltar, tuno uzdahne feldkurat. Sve ostalo je spremlje-
no. Tesari su napravili i estradu. Monstrancu e nam poslati iz Bevnova. Kale imam ja,
ali gdje bi sada mogao biti, to sm sveti Bog zna...
On se zamisli.
Rei emo da sam ga izgubio, pa emo dobiti sportski pehar od natporunika
Witingera iz 75. pukovnije. Dobio ga je prije nekoliko godina na maratonskoj utrci, pri-
reenoj od urnala Sport-Favorit. Bio je to sjajan trka. Pretrao je etrdeset kilometara:
BeMdling za jedan sat i etrdeset i osam minuta, kako se sm svagdje hvali. Juer
sam se s njim dogovorio. Glupan sam ja, kad sve ostavljam za zadnji as. I zato nisam,
idiot, pogledao u divan?
Pod utjecajem groga, pripravljenog po receptu skitnice mornara, poeo se grditi i slikovi-
to izraavati o tome kamo bi sve trebao da ode.
Po mome miljenju, ipak bi morali potraiti taj poljski oltar, predloi vejk. Jo
imamo kada. Samo da obuem uniformu i popijem jo jedan grog.
Napokon pooe. Na putu do kue trgoveve ene feldkurat je ispriao vejku da je ju-
er na kartama dobio svu silu novaca i da e, ako se sve dobro svri, moi iskupiti glaso-
vir.
To je neto slino kao kad pogani obeaju idolu rtvu. Kod trgoveve ene saznali su za
adresu uitelja na Vrovicama, kome je divan sada pripadao. Feldkurat je s njom bio ne-
obino ljubezan. Utinuo ju je za obraz i pomilovao joj podbradak.
U Vrovice su ili pjeke, jer je feldkurat izjavio da mu je vrlo potrebna etnja po svjeem
zraku, da doe na nove ideje.
Na Vrovicama, u stanu uitelja, starog i pobonog gospodina, ekalo ih je nemilo razo-
aranje. Kad je, naime, uitelj naao u divanu poljski oltar, vidio je u tome prst boji i po-
klonio ga crkvi na Vrovicama, pod uvjetom da se na zadnjoj strani stavi natpis slijede-
eg sadraja: Poklonio u slavu Boju gospodin Kolaik, uitelj u miru, 1914. ljeta Go-
spodnjeg. A poto su ga zatekli u gaama, bilo je to u neku ruku razoaranje.
Iz daljnjih pregovora doznalo se da je uitelj svom pronalasku pridavao znaenje uda i
nekakav znak s neba. Po njegovim rijeima, kad je kupovao taj divan, nekakav unutarnji
glas mu je aptao: Pogledaj, to ima u ladici divana! Uvjeravao ih je da mu se u snu
javljao aneo i naredio mu: Izvuci ladicu divana! I on se pokorio.
A kad je vidio lijep minijaturni oltar s otvorom za tabernakulum, spustio se pred diva-
nom na koljena, dugo se i toplo molio, zahvaljujui Gospodu i vjerujui da je to prst s
neba i poziv da ukrasi njim crkvu na Vrovicama.
To se nas nita ne tie, rekao je feldkurat. Stvar koja nije pripadala vama morali
ste predati policiji, a ne poklanjati je nekakvoj nesretnoj sakristiji.
Zbog tog vaeg uda, dodao je vejk, moete doivjeti velikih neprijatnosti. Vi
ste kupili divan, a ne oltar, koji pripada vojnom eraru. Ovaj znak s neba moe vas stati i
te kako skupo. Niste trebali sluati, ta ja znam, neke anele. Tako je jedan ovjek u
Zhoi izorao na svom polju srebrni kale, koji je dospio onamo poslije krae u susjednoj
crkvi i bio ondje zakopan do boljih vremena, dok se stvar zaboravi. I on je gledao u tome
79
prst boji. Pa mjesto da je kale rastopio, poao je s njim k upniku i rekao je da ga misli
pokloniti crkvi. upnik je pomislio da se u tome ovjeku probudila grena savjest, pa
poslao po naelnika, naelnik po straare, pa vam toga ovjeka lijepo optuie zbog sve-
tokrae, jer je neprestano govorio o nekakvom udu. Htio je da se spasi i poeo priati o
anelima, pa umijeao ak i Djevu Mariju, te konano zaradio deset godina. Za vas bi
bilo najbolje da poete s nama ovdanjem upniku, te da poradite na tome da nam on
vrati erarsku imovinu. Jer poljski oltar nije ni maka ni obojak, da se moe poklanjati
kome god.
Starac je drhtao kao prut i poeo se oblaiti cvokoui zubima.
Nisam ja, na asnu rije, htio uiniti neto loe, uvjeravao je on. Mislio sam samo
da mogu Bogu zahvaliti na tom odlikovanju i doprinijeti neto ukraavanju nae siroma-
ne crkve na Vrovicama.
Na tetu vojnog erara, razumije se! otro i ljutito odgovori vejk. Da nas Bog
ouva od takvih bojih prstiju! Neki Pivoka iz Chotboa je isto tako smatrao za prst
boji kad mu je dlan zagolicao konopac tue krave.
Jadni starac bio je toliko zbunjen, da je prestao s opravdanjem i trudio se da se to prije
obue i likvidira cijelu stvar.
Vrovicki upnik jo je spavao i, probudivi se od buke, poeo psovati, jer je onako bu-
novan pomislio da ga pozivaju na zadnju pomast.
Mogli su ba priekati s tom zadnjom pomasti, mrmljao je srdito, navlaei odijelo.
Koga vraga umiru ba onda, kad ovjek najslae spava? Pa onda da ovjek bar pri
tome to zaslui!
Sastali su se u predsoblju. On, boji zastupnik meu Vrovickim katolikim civilistima, i
drugi boji zastupnik kod vojne vlasti.
Uostalom, bila je to rasprava izmeu civila i jednog vojnog lica.
Iako je vrovicki upnik tvrdio da poljskom oltaru nije mjesto u divanu, feldkurat je od-
govarao da mu je jo manje mjesto u sakristiji u crkvi, u koju je dospio samo zbog nespo-
razuma.
I vejk je od svoje strane stavljao primjedbe, da je lako, kae, ukraavati siromanu crkvu
na raun drave. Rije siromanu on je naroito podcrtavao. Na kraju krajeva poli su
u sakristiju, gdje je upnik izdao poljski oltar primivi ovu priznanicu:
Ovim potvrujem povrat poljskog oltara, koji je sluajno dospio u vrovicku crkvu.
Feldkurat Otto Katz.
uveni oltar bio je proizvod idovske firme Moritz Mahler iz Bea, koja izrabljuje sve
mogue crkvene potrebe i izrauje pobone predmete i slike svetaca i svetica bojih.
Sastojao se od tri dijela, premazana lanom pozlatom, kao i sve crkvene potrebe. Ni ov-
jek najbujnije mate ne bi mogao razabrati ta upravo su predstavljale slike, izraene na
ta tri dijela poljskog oltara. U svakom sluaju to je bio oltar kojim bi se lijepo mogli pos-
luiti i pogani na Zambeziju, kao i amani Burjat i Mongola.
Iaran nametljivim bojama, on je izdaleka sliio na arenu dasku koja kod eljezniara
slui za davanje signala.
Isticala se jedna jedina figura. Bio je to nekakav goli ovjek sa sjajnom aureolom oko gla-
ve s pomodrenim tijelom, kao zadnjica u guske koja se kvari i raspada.
Toga svetog ovjeka nitko nije dirao. Naprotiv, s obje strane stajala su dva krilata bia,
80
koja su trebala predstavljati anele. Ali u gledaoca se budilo uvstvo kao da se goli sve-
tac zgraa to su ga pomijeali u to drutvo. Uope, aneli su prije sliili na straila iz
prie, i bili su nekakva sredina izmeu krilate divlje make i udovita apokalipse.
Sjajna je bila i druga slika, koja je trebala predstavljati Sveto Trojstvo. Samo golub, izgle-
da, umjetniku nikako nije poao za rukom. On je to pitanje rijeio na taj nain to je nas-
likao nekakvu pticu, koja bi mogla biti isto tako golub, kao i jarebica.
Bog-otac bio je nalik na razbojnika s divljeg zapada u interpretaciji kakvog filmskog
glumca.
Naprotiv, Sin boji bio je veseo, mlad ovjek, s okruglim napetim trbuiem. Uope, sli-
io je jako na sportaa. Drao je krst u ruci s tolikom elegancijom kao da je to neki reket
za tenis.
Izdaleka sve je ostavljalo utisak kao da voz ulazi u stanicu.
to je predstavljala trea slika, bilo je nemogue odrediti. Vojnici su uvijek o tome ras-
pravljali i trudili se da rijee taj rebus. Neki su ak mislili da slika predstavlja Saharu.
Pod njom arenio se natpis: Heilige Maria, Mutter Gottes, erbarme Dich unser!
I eto taj poljski oltar vejk je stavio u fijaker, sjeo i sam do koijaa na kozli, dok se fel-
dkurat udobno zavalio u sjeditu, poloivi noge na svetu trojicu.
vejk je poeo raspravljati s koijaem o ratu.
Koija je bio nekakav rebelant, koji je pravio razne primjedbe o pobjedi austrijskog
oruja: Zapaprili su nam oni u Srbiji! i tome slino. Kad su stigli do straarnice, zapita-
e ih ta voze.
Svetu Trojicu s Djevom Marijom i feldkuratom!
Na vojnom vjebalitu nestrpljivo je ve ekao marbataljun. ekali su dosta dugo, jer
se moralo otii jo i natporuniku Witingeru po sportski pehar, onda u bevnovski ma-
nastir po monstrancu i ostale crkvene stvari, uraunavi ovamo i bocu misnoga vina. Iz
ovoga se vidi da ba nije tako jednostavna stvar odsluiti ispraajnu misu na otvorenom
polju.
Mi to izvravamo na kojekakav nain, rekao je vejk koijau.
I doista. Kad su doli na poljanu gdje je bila postavljena estrada s drvenom ogradom i
stolom, na koji je trebao biti postavljen poljski oltar, razabralo se, da je feldkurat zabora-
vio nai ministranta.
Dunost ministranta vrio je uvijek isti pjeak, koji se kasnije dao premjestiti u telefoniste
i poao na frontu.
Ne smeta nita, gospodin feldkurat, ree vejk, mogu to i ja izvriti.
Zar vi umijete ministrirati?
Dodue, jo nikad nisam ministrirao, odgovori vejk, ali se moe sve pokuati.
Pa sada je rat, a u ratu ljudi rade i ono o emu nisu nikad ni sanjali. Odgovarati et cum
spiritu tuo na vae dominus vobiscum, mislim da u pogoditi. A onda, ini mi se da
nije tako teko ii oko vas kao maka oko vrue kae, prati vam ruke i nalijevati vam vi-
no iz onih sudia.
Dobro, odgovori feldkurat, samo mi vodu ne nalijevajte. Pa za svaki sluaj, da se
ne bi prevarili, napunite i drugi sudi vinom. Uostalom, ja u vam uvijek davati znakove
kada treba da idete lijevo, a kada desno. Ako tiho zvinem jedanput, znai, da treba ii
desno, a dvaput lijevo. S misnom knjigom nemojte mnogo baratati. Nemate tremu?
Ja se niega ne bojim, pa se neu bojati ni ministriranja, gospodin feldkurat.
81
Feldkurat je imao pravo kad je rekao da je sve to ala.

Sve je naime ilo kao po loju.
Feldkuratov govor bio je vrlo kratak.
Vojnici! rekao je. Skupismo se ovdje prije polaska na polje asti, da obratimo
svoja srca prama Bogu, s molbom da nam daruje pobjedu i ouva nas u zdravlju. Neu
da vas dugo zadravam i neka vam je svima sretan put!
Rut! zapovjedi stari pukovnik na lijevom krilu.
Poljska sluba boja naziva se zbog toga poljskom, jer podlee istim zakonima kao i voj-
na taktika na otvorenom polju. Kod dugih manevara u tridesetogodinjem ratu i molitve
su obino trajale vrlo dugo. Ali poto se danas po principima suvremene taktike svi pok-
reti vre brzo, gotovo munjevito, i molitva onda mora biti odsluena munjevitom brzi-
nom.
Sve je trajalo jedva deset minuta, i svi koji su stajali u blizini udili su se zato feldkurat
za vrijeme mise neprestano zvidi.
vejk se tono povodio za signalima. Iao je sad na lijevu stranu, sad na desnu i nita nije
odgovarao nego: Et cum spiritu tuo!
Sve je to sliilo na ples Indijanaca oko rtvenika, ali je ipak ostavljalo dobar utisak, odgo-
nei dosadu zapraenog vojnog vjebalita s alejom trenjevih stabala odostraga i s latri-
nama.
Svi su bili raspoloeni. Oficiri, skupljeni oko pukovnika, priali su anegdote, i sve se svr-
ilo u najboljem redu. A iz redova vojnika moglo se uti: Ej, drue, daj da i ja malo srk-
nem!
I kao dim sa rtvenika, iz redova vojnika dizali se nebu gusti oblaci dima. Sve su are
puile, kad su opazile da je i pukovnik zapalio cigaru.
Napokon odjeknu: Zum Gebet! Podigao se itav stup praine i sivi etverokutnik
mundira pokleknuo je pred sportskim peharom natporunika Witingera, steenog u trci
BeMdling.
Pehar je bio prepun. I redovima, koji su pratili feldkuratove manipulacije, kao varnica
proao je apat: Istrusio ga je do dna!
Ovaj sveti in ponovio se dvaput. A onda jo jedanput: Na molitvu! nato glazba
zasvira: Sauvaj nas, Gospodine! i vojska ode.
Skupite sve ove sitnarije! naredi feldkurat vejku, pokazujui na poljski oltar, pa
moemo sve razdijeliti kamo to spada.
I tako se opet odvezoe fijakerom, te vratie sve, izuzevi bocu misnoga vina.
Kad su stigli u stan i poslali nesretnoga koijaa da za tu vonju primi plau u vojnom
zapovjednitvu, vejk ree feldkuratu:
Pokorno javljam, gospodin feldkurat, mora li ministrant pripadati istoj vjeroispovijesti
kojoj pripada i izvrilac bogosluenja?
Razumije se, odgovori feldkurat, jer inae misa ne bi imala djelotvornosti.
Onda se gospodin feldkurat zabadava trudio, rekao je vejk, jer ja, nesretnik, ne
pripadam nijednoj vjeri.
Feldkurat pogleda vejka, na as zamukne, a onda ga potapa po pleima i ree:
Moete ispiti preostalo misno vino i uobraziti si da ste opet stupili u krilo katolike
crkve.
82
12. Vjerska debata
Dogaalo se da vejk po cijele dane nije viao pastira vojnoga stada. Feldkurat je podije-
lio svoje vrijeme na vrenje dunosti i pijanke, pa je vrlo rijetko dolazio u stan, blatnjav,
neumiven kao februarski maak koji se etao po krovovima i podrumima.
Ako je u tom sluaju bio u mogunosti da progovori koju rije, priao bi vejku prije ne-
go to bi zaspao, o idealima, o nabonosti i o radosti razmiljanja.
Ponekad je govorio u stihovima i tada je citirao Heinea.
vejk je sa svojim feldkuratom jo jedanput nastupio kao ministrant u pionirskom bata-
ljunu, kamo je bio pozvan jo jedan feldkurat, bivi vjerouitelj, neobino poboan ov-
jek, koji je zaueno pogledao svoga kolegu kad mu je ponudio gutljaj konjaka iz uture,
koju je vejk uvijek nosio sobom za sluaj takvih religioznih obreda.
Lijepo je da ste i vi doli, rekao je feldkurat Katz. Napijte se i otiite, jer mogu i
ja sam sve posvravati. Osim toga, prijat e mi posao na svjeem zraku, jer me danas ne-
kako boli glava.
Poboni je feldkurat otiao klimajui glavom, dok je Katz, kao i uvijek, zduno izvrio
svoj zadatak.
83
U krv Gospodnju pretvorilo se ovog puta razblaeno vince, a propovijed je bila mnogo
dua, i u njoj je svaka trea rije bila: I tako dalje, doista.
Vi odlazite danas na frontu, vojnici, i tako dalje. Obratite svoje misli Bogu i tako dalje,
doista. Jer vi ne znate to se s vama moe dogoditi i tako dalje, doista.
I s oltara je neprestano grmilo i tako dalje, i doista, mijeajui se s imenom Boga i
svih svetaca.
U svojoj ekstazi feldkurat je meu svece uvrstio i princa Eugena Savojskog, koji e ih u-
vati, dok pioniri budu namjetali svoje mostove preko rijeke.
Misa je prola bez ikakvog incidenta, prijatno i veselo. Pioniri su se zabavljali vrlo lijepo.
Na povratku, feldkurata i vejka s njihovim oltarom nisu htjeli pustiti u tramvaj.
Ako te odalamim ovom svetinjom po njuki! zaprijeti se vejk kondukteru.
A kad su doli kui, opazili su da su putem izgubili tabernakulum.
Nita, ree vejk, i prvi krani su sluili misu bez tabernakula. Ako objavimo
da smo neto izgubili, onaj, koji ga bude naao mogao bi od nas zatraiti jo i nagradu. A
da smo mjesto tabernakula izgubili novce, zacijelo se ne bi naao nijedan poten nalaznik
koji bi nam ih vratio. U naoj pukovniji u Budjovicama bio je jedan vojnik takvo gove-
do. Naao on na ulici est stotina kruna i predao ih policiji. Pisali su o njemu u novinama
kao o potenom ovjeku, a on je od toga imao samo neugodnosti. Nitko s njim nije htio
vie razgovarati, a poneki bi mu rekao: Budala si ti, bratac! to si to napravio? To treba
da te grize do smrti, ako ima samo mrvicu savjesti! Imao je i vjerenicu, koja ga je iza
toga ostavila. A kad je dobio dopust i otiao u svoje selo, prijanji njegovi drugovi izlazili
su iz gostionice kad je on uao u nju. Poeo je razmiljati, venuti i konano se dao prega-
ziti od vlaka... A u naoj ulici je opet jedan kroja naao zlatan prsten. Dobri ljudi su ga
savjetovali da ga ne predaje policiji, ali ih on nije posluao. Primili su ga tamo neobino
ljubezno, i saopili mu da su ve izvijeteni o tom zlatnom prstenu s briljantom. Ali su
onda pogledali na briljant i rekli: Sluajte, ovjee boji, pa to je staklo, a ne briljant! Ko-
liko su vam platili za pravi? Poznamo mi takve potenjakovie. Napokon se utvrdilo da
je jo jedan ovjek izgubio zlatni prsten ali s lanim briljantom, porodinu uspomenu, ali
su krojaa ipak zadrali tri dana u zatvoru, jer je uvrijedio policijskog nadzornika. A kad
je dobio zakonsku nagradu u iznosu od jedne krune i dvadeset filira, jer je ona starudija
vrijedila svega dvadeset kruna, bacio je sve to u lice vlasniku. Ovaj ga tui za uvredu po-
tenja, pa je kroja morao platiti deset kruna globe. Kasnije je uvijek govorio da je svaki
onaj koji neto nae i preda policiji zasluio dvadeset i pet vruih, a njega samog da tre-
ba oderati kao ugavu kozu za opomenu cijelom narodu... Ja mislim da nam na taber-
nakulum nee povratiti, premda na poleini ima inicijale nae regimente, utoliko prije jer
nitko ne voli imati posla s vojskom. Prije e ga netko baciti u vodu, nego da ima neprili-
ka. Juer sam se u krmi Kod zlatnog vijenca razgovarao s jednim putnikom. Bio je to
ovjek od svojih ezdeset i pet godina, a iao je kotarskoj oblasti u Nove Pake, da se in-
formira zato su mu rekvirirali kola. Iz kotara su ga izbacili i on se na povratku zaustavio
da pogleda jedan transport trena, koji je upravo bio doao i stao na trgu. Jedan ga je
mladi ovjek zamolio da mu pripazi na konje, koji su vozili konzerve za vojsku, a onda
otiao i vie se nije vratio... I zamislite, ovoga su jadnika primorali da poe s trenom u
Ugarsku, gdje je on takoer doao na pametnu misao i zamolio jednog prolaznika da i
njemu pripazi na konje i na taj se nain spasio, jer bi ga inae odvukli u Srbiju. Vratio se
odande kao lud i zakleo se, da vie ne bi htio s vojskom imati nikakova posla.
Uveer im je doao poboni feldkurat, koji je toga jutra htio takoer itati misu pionir-
skom bataljunu. Bio je to ovjek fanatik, koji je htio svakoga pribliiti pravom Bogu. Dok
84
je bio kateheta, razvijao je kod djece nabonu ud ukama i s vremena na vrijeme u raz-
nim novinama javljale su se biljeke pod naslovom: Surovi vjerouitelj i Kateheta koji
uka. Taj je ovjek bio uvjeren, da se vjeronauk najbolje ucjepljuje sistemom ljeskovae.
Hramao je malo u jednu nogu od dana kad ga je posjetio otac jednog uenika, kojega je
vjerouitelj izbatinao jer se neuljudno izraavao o svetoj Trojici. Mali je dobio tri uke:
jednu za Boga Oca, druga za Boga Sina, a treu za Boga Duha Svetoga.
Danas je doao da svoga kolegu Katza izvede na pravi put i da probudi u njemu savjest,
pa se odmah dao na posao.
udim se, ree on, da nigdje ovdje ne vidim raspelo. Gdje vi molite brevijar?
Nijedne slike ne vidim na zidovima vae sobe? ta vam je ono nad posteljom?
Suzana u kupelji, nasmijei se Katz, a ona gola ena pod njom, jedna je moja
stara znanica. A tamo desno japanski akvarel koji predstavlja geju i starog samuraja.
Originalna stvarica, zar ne? Brevijar mi je u kuhinji. vejk, donesite ga ovamo i otvorite
na treoj strani.
vejk ode u kuhinju, otkuda se za as zaula tri pucnja epova iz tri vinske boce.
Naboni feldkurat zaprepasti se kad se na stolu pojavie tri boce vina.
Sasvim je to lako misno vino, dragi kolega, ree Katz. Vrlo dobra vrsta rizlinga.
Po ukusu podsjea na moselsko.
Ja neu piti, tvrdoglavo odgovori naboni feldkurat. Doao sam probuditi u
vama savjest.
Ali e vam se osuiti grlo, dragi kolega, odgovori Katz. Vi pijte, a ja u sluati.
Vrlo sam strpljiv ovjek, pa mogu sluati tua miljenja.
Poboni feldkurat srknu i raskolai oi.
avolski dobro vino, zar ne, kolega? zapita ga Katz.
Opaam da vi hulite, tvrdo ree fanatik.
To mi je loa navika, odgovori Katz. Ponekad i sm sebe ulovim u huljenju. Na-
lijte, vejk, gospodinu feldkuratu jo aicu. Mogu vas uvjeriti da se vrlo esto zabunim i
kaem: Himmelherrgott, krucifix i sakra. Mislim da ete se i vi na to naviknuti
dok budete tako dugo sluili kod vojske kao ja. Nije to ni tako teko. A dotle, da ispijemo
jednu, dragi kolega!
Bivi vjerouitelj makinalno srknu gutljaj. Bilo je jasno da je htio neto rei, samo nije
mogao. Skupljao je snagu.
Dragi kolega, nastavljao je Katz, glavu gore i ne pravite tako oajno lice, kao da
e vas za pet minuta objesiti. Priali su mi za vas da ste u petak u restoranu pojeli svinj-
ski kotlet mislei da je etvrtak, i da ste poslije toga gurnuli sebi prst u usta i povratili
sve, jer ste se bojali da e vas Bog kazniti. Ja se ne bojim na posni dan jesti meso, pa se ne
bojim ni pakla. Pardon, da se kucnemo... Tako, je li vam sada lake? Ili vi moda imate
moderne poglede na pakao i koraate uporedo s modom i reformistima? Znate, pakao je
mjesto s potpuno obinim kotlovima za sumpor, s kotlovima s visokom atmosferom za
grene duice. Grenici se tamo kuhaju na margarinu, a ranjevi se stavljaju u pogon
elektrikom; grenike milijunima godina dave valjcima; za kripanje zubi brinu se dentis-
ti, jauk i stenjanje primaju se gramofonskim ploama, koje se kasnije eksportiraju u raj na
uveseljenje pravednika. U raju se rasprava kolonjska voda, a orkestar Filharmonije svira
dotle Brahmsa, dok se ne zaelite opet pakla ili istilita. Aneli na stranjem dijelu tijela
85
imaju propelere, da ne zamaraju svoja krilaca... Gucnite, dragi kolega! vejk, nalijte mu
konjaka, jer mi se ini da mu je pozlilo.
Kada je naboni feldkurat doao k sebi, proaptao je:
Vjera je empirijski pojam. Tko ne vjeruje u egzistenciju svete Trojice...
vejk, prekide ga Katz, nalijte gospodinu feldkuratu jo konjaka, da se potpuno
dozove k svijesti! No, vejk, recite mu i vi koju!
U Vlaimu je bio, pokorno javljam, gospodin feldkurat, poe svoju priu vejk,
jedan dekan, koji je, kad mu je utekla stara gazdarica zajedno s djetetom i novcima, ostao
samo sa starom sluavkom. I taj dekan je u svojoj starosti poeo izuavati svetog Augus-
tina, onoga, znate, za koga priaju da se ubraja u red svetih otaca, i tamo je proitao da
onaj tko vjeruje u antipode zasluuje da bude proklet. Tada je pozvao pred sebe svoju
sluavku i rekao joj: Sluajte, vi ste mi govorili da je va sin mainist i da je otiao u Au-
straliju. On mora da je meu antipodima, a sveti Augustin nareuje da se svaki ovjek
koji vjeruje u antipode prokune. Preasni oe, odgovorila mu je ona, moj sin
mi iz Australije alje novaca, a i pie mi. Sve je to samo avolsko iskuavanje, ree
joj gospodin dekan, jer po nauci svetog Augustina ne postoji nikakva Australija; to
vam je sve Antikrist utuvio u pamet... U nedjelju ju je onda prokleo i neprestano vikao
da nema nikakve Australije, nato su ga odvezli iz crkve pravo u ludnicu. Pa i zasluio
je; trebalo bi jo mnoge i mnoge strpati onamo.
Nabonom feldkuratu se zamrailo pred oima, i doao je k svijesti tek poslije ponovne
aice konjaka, koja mu je udarila u glavu.
Meni se sve ini, ree on Katzu kihnuvi, da vi uope ne vjerujete u Boga, a ja
vjerujem u njega i samo njega volim i potujem. Pri tome udari pesnicom po stolu, da
su sve ae zazvonile.
Bog je neto uzvieno, nastavljao je, neto nadzemaljsko. On je poten u svim
svojim djelima. On je sunana i svijetla linost, i u tome nitko me ne moe razuvjeriti. I
svetog Josipa uvaavam i sve svece potujem, iskljuujui jedino svetog Serapiona. I sa-
mo njegovo ime ne zvui lijepo.
Zaista, trebao bi zamoliti da ga prekrste, ree vejk.
I svetu Ljudmilu volim, i svetog Bernardina, nastavljao je bivi vjerouitelj. Spa-
sio je on tolike patnike na Sv. Gotthardu. On nosi, znate, na vratu boicu konjaka, i trai
putnike zatrpane snijegom.
Iza toga razgovor dobije drugi pravac. Naboni feldkurat poe govoriti o svemu i sva-
emu bez ikakve veze:
Volim i nevinu djeicu, koja svetkuju svoj praznik dvadeset i osmog decembra. A Iru-
da mrzim. Znate kako se kae: kad kvoka spava, ne dobivaju se svjea jaja.
Nato se gromko nasmija i zapjeva: Sveti Boe, sveti, silni!...
Ali najedanput zastade, obrne se Katzu i otro ga zapita:
ini se da vi i ne znate da je 15. augusta praznik Djevice Marije?
Zabava je bila u najveem jeku. Na stolu se pojavile nove boce. Kao da se povratilo doba
progona iz vremena prvih krana. Bivi vjerouitelj pjevao je himnu muenika rimske
arene i vikao:
Ja vjerujem u Boga i ne odriem ga se!... Idi ti do avola, s tvojim vinom! Kao da ja ne
mogu i sam po njega poslati.
86
Napokon ga poloie u postelju. Prije nego to je zaspao, podigao je ruke kao da prisie
govorei:
Vjerujem u Boga Oca, Sina i Duha Svetoga! Donesite mi brevijar!
vejk mu tutne u ruke neku knjigu koja je leala na nonom stoliu i naboni feldkurat
za as zaspi s Boccacciovim Decameronom u rukama.
87
13. vejk ide na zadnju pomast
Feldkurat Otto Katz sjedio je zamiljeno nad cirkularom to su mu ga donijeli iz vojarne.

Bio je to cirkular Vojnog Ministarstva, a glasio je:
Ministarstvo Vojno za vrijeme rata mijenja sva dosadanja pravila i propise u pogledu
davanja zadnje pomasti kod vojnih slubenika i nareuje vojnim duhovnicima slijedee:
1. Na fronti se zadnja pomast ukida.
2. Teko bolesnim i ranjenim vojnicima ne dozvoljava se da zbog zadnje pomasti odla-
ze u pozadinu. Vojni sveenici su obavezni takve ljude predavati najblioj odgovornoj
vojnoj vlasti na dalji postupak.
3. U vojnim bolnicama u pozadini zadnja pomast moe se davati u grupi na osnovi za-
kljuka vojnih lijenika, ukoliko to ne ini tekoe vojnim ustanovama.
4. U izuzetnim sluajevima, efovi vojnih bolnica mogu dozvoliti pojedinano davanje
zadnje pomasti.
5. Vojni su sveenici duni, na poziv efova vojnih bolnica u pozadini, davati zadnju
pomast onim licima koja im oznae efovi bolnice.
Iza toga je feldkurat proitao raspis, u kome mu se nareuje da sutra mora u vojnoj bol-
nici na Karlovom trgu dati zadnju pomast nekolicini teko ranjenih ljudi.
88
ujte, vejk, klikne feldkurat, zar to nije svinjarija? Kao da sam ja jedini feldku-
rat u Pragu. Zato ne polju onamo onog nabonog feldkurata, koji je neki dan spavao
kod nas? alju mene na zadnju pomast na Karlov trg. Pa ja sam ve i zaboravio, kako se
to radi.
Lako je to. Kupit emo katekizam, gospodin feldkurat; tamo e se sve to nai, od-
govori vejk. Katekizam je Bedeker za duhovna lica. U Emauskom manastiru bio je
tako jedan vrtlarski pomonik, pa kad je htio da stupi kao laik u manastirsko bratstvo i
dobio mantiju, da ne dere svoju odjeu, kupio je katekizam i nauio: kako se krsti ovjek,
to je ista savjest i tome slino. Kasnije je poeo ispod ruke trgovati s manastirskim kras-
tavcima i sa sramotom izaao iz manastira. Kad sam se sastao s njim, rekao mi je: Kras-
tavce sam, uostalom, mogao prodavati i bez katekizma.
Kad je vejk kupio katekizam, feldkurat poe u njemu listati i ree:
Evo, to je! ini se, da posljednju pomast moe davati samo sveenik i to uljem, pos-
veenim od biskupa. To znai, da vi, vejk, nemate prava na izvravanje ove svete tajne.
A sada mi proitajte, kako se daje ta pomast.
vejk poe itati.
Daje se ovako: Sveenik mae bolesniku pojedine dijelove tijela uz molitvu: Snagom
svetog ulja i velikim milosrem svojim neka ti Gospod oprosti grijehe tvoje, koje si ui-
nio pogledom, sluhom, njuhom, rijeju, pipanjem ili hodom tvojim.
Volio bih znati, vejk, prekide ga feldkurat, kako se ovjek moe ogrijeiti pipa-
njem? Moete li mi to objasniti?
Vrlo lako, gospodin feldkurat. Naprimjer: neija ruka zaluta u tui dep, ili za vrijeme
plesa... no, valjda shvaate, to se sve tu moe dogoditi?
A hodom?
Naprimjer: netko pone epati da bi mu se ljudi smilovali.
A njuhom?
Ako se nekome ne svidi kakav smrad.
A ukusom, vejk?
Ako na nekoga baci grean pogled.
A rijeju?
To ide pod istu kapu sa sluhom, gospodin feldkurat. Kad jedan mnogo brblja, a drugi
ga slua.
Poslije ovih filozofskih primjedaba feldkurat za as zamukne, a onda rekne:
A gdje nam je ulje, posveeno od biskupa? Znate to: evo vam deset kruna. Kupite
jednu bocu. U vojnoj intendanturi po svoj prilici neemo nai takvog ulja.
I tako je vejk poao da potrai od biskupa posveenog ulja. Taj je posao bio tei, nego
traenje ive vode u priama Boene Njemcove.
Obiao je itav niz drogerija, ali im bi izrekao: Molim bocu od biskupa posveenog
ulja, negdje bi mu se nasmijali, a negdje bi se uplaeno skrivali pod tezgom. Ali se vejk
za cijelo vrijeme drao neobino vano.
Tada odlui, da pokua sreu u apotekama. U prvoj su mu se nasmijali i naloili laboran-
tu, da ga izgura napolje. U drugoj su htjeli, da telefonski pozovu policiju, dok su mu u
treoj rekli, da e u Dugoj ulici, u trgovini ulja i firnisa, kod firme Polak, svakako imati i
posveenog ulja.
89
Firma Polak u Dugoj ulici bila je zaista svake hvale dostojna firma. Iz te radnje nije jo
nitko izaao nezadovoljan. Ako je netko traio balzama, dali bi mu terpentina i stvar je
bila rijeena.
Kad je doao vejk i zatraio za deset kruna posveenog ulja, ef je rekao pomoniku:
Gospodin Tauchen, nalijte deset dekagrama konopljenog ulja broj 3.
A pomonik je, zavijajui bocu u papir, rekao vejku uvjerljivo:
Najbolja kvaliteta koja se uope moe nai. Ako vam bude trebalo laka ili firnisa izvo-
lite se samo obratiti na nas. Posluga solidna, brza i tona.
Meutim feldkurat je bubao iz katekizma ono, to se poslije seminara izvjetrilo iz njego-
ve glave. Naroito mu se svidjelo ovo nekoliko otroumnih fraza:
Posljednja pomast naziva se za to posljednjom, to je to obino zadnja milost, koju vjer-
nici dobivaju od crkve.
Ili: Pomast moe primiti svaki kranin katolike vjeroispovijesti, koji je pri zdravoj
pameti, a teko je obolio.
Bolesnik mora, po mogunosti, primiti pomast pri potpunoj svijesti.
U taj as doao je ordonans i donio akt, u kojemu se feldkurat izvjetava, da e sutra dije-
ljenju posljednje pomasti prisustvovati i Komitet gospoa za vjersko obrazovanje vojni-
ka.
Taj se komitet sastojao od histerinih baba, koje su po bolnicama i previjalitima dijelile
vojnicima broure o nekom vojniku, koji umire za Njegovo Apostolsko Velianstvo.
Omot na brouri bio je ukraen arenim slikama, koje su predstavljale bojite. Svuda su
se vidjeli leevi ljudski i konjski, prevrnuti kovezi za municiju i lafeti. Na horizontu se
puilo selo i praskali rapneli, dok je naprijed leao umirui vojnik s otkinutom nogom, a
nad njim aneo, pruajui mu vijenac s natpisom na traci: Danas e biti sa mnom u
raju. Umirui se blaeno smjekao, kao da su mu davali sladoled.
Proitavi akt, Otto Katz otpljune i pomisli: No, sutra u imati lijep dan!
Znao je on dobro tu bagau, kako ih je nazivao jo od onog doba, kad je u crkvi Sv.
Ignacija, prije nekoliko godina, drao vojnicima propovijedi. U to doba je on tim propo-
vijedima posveivao mnogo vie truda, a taj je Komitet sjedio obino odmah iza pu-
kovnika. Jedanput, poslije propovijedi, dooe mu dvije dugokrake stare ene u crnom
odijelu, koje su mu potpuna dva sata priale o religioznom obrazovanju vojnik, sve dok
on nije bijesno uskliknuo: Oprostite mi, gospoe, ali mene eka kapetan na partiju fer-
bla.
Tako smo, evo, doli do ulja! slavodobitno viknu vejk, kad se vratio od firme Po-
lak. Konopljeno ulje No. 3., najbolja kvaliteta, a ima ga toliko da njime moemo na-
mazati itav bataljun. To je solidna firma. Moe se tamo dobiti i firnis i lak. Ali znate, to
nam jo treba: zvonce.
A to e nam zvonce, vejk?
Moramo putem zvoniti, da ljudi pred nama skidaju eire, jer mi nosimo tijelo samog
Gospodina Boga, gospodin feldkurat. Tako se to uvijek radi i dosad je zbog toga mnogo
ljudi nastradalo, jer su mislili, da se njih to ne tie, pa nisu skidali eira. U ikovu je
sveenik izudarao jednog slijepca, jer ovaj nije skinuo kapu, pa su slijepog jadnika jo i
zatvorili i optuili, jer iako je bio slijep, nije bio gluh, pa je mogao uti zvono i sprijeiti
javnu sablazan, premda je sve to bilo nou. Kad ne bi imali zvono, ljudi se ne bi ni osvr-
nuli na nas, a ovako moraju pred nama skidati eire. Ako nita protiv toga nemate, do-
nijet u zvono odmah, gospodin feldkurat.
90
Dobivi dozvolu, vejk se za pola sata povratio sa zvoncetom.

Skinuo sam ga s vrata lokala Kod Krsta, rekao je on, i to me je stajalo pet mi-
nuta straha. Osim toga, morao sam ekati, jer su neprestano prolazili ljudi.
Dobro. A sada ja idem u kavanu, pa ako me netko bude traio, neka me prieka ovdje.
Otprilike poslije pola sata doao je jedan sijedi, strogoga izgleda, neobino ukoen gos-
podin.
Spoljanjost mu je izraavala gnjev. Izgledao je tako, kao da ga je netko poslao, da uniti
nau bijednu planetu, pa da joj ne ostane ni traga ni glasa u svemiru.
Ton mu je bio otar, suh i strog:
Je li kod kue? Ah, tako, otiao u kavanu? Da ga ekam? Lijepo, ekat u ga, ma i do
sutra? U kavanu moe da ide, a da dugove plaa, za to nema novaca. I to jo duhovno
lice, fujtajxl!
I on otpi junu na kuhinjski pod.
Molim, gospodine, da nam ovdje ne pljujete! ozove se vejk promatrajui radozna-
lo nepoznatog gospodina.
I jo u jedanput pljunuti, evo ovako, bjesnio je tvrdoglavi gospodin, pljunuvi po-
novo na pod. Kako ga samo nije stid? Vojni sveenik, sramota!
Ako ste obrazovan ovjek, ree mu vejk, oduite se pljuvanja po tuem stanu.
Ili vi, moda, mislite, da moete sebi sve dozvoliti zato, to je rat? Ponaajte se pristojno,
govorite uljudno, a ne kao kakav zvjerokradica u umi, vi civilist!
Bijesni gospodin skoi sa stolice, drhui od ljutine, i prodera se:
Kako se usuujete? Ako ja nisam pristojan ovjek, to sam onda, govorite!
Grubijan ste, eto, to ste! odsijee vejk, gledajui ga pravo u oi. Pljujete na pod,
kao da ste u tramvaju, u vlaku ili negdje na javnom mjestu. Uvijek sam se udio i pitao,
zato se vjeaju oni plakati, u kojima se zabranjuje pljuvanje na pod, a sad vidim, da je
sve to samo zbog vas. Po svoj prilici vas svi poznaju dobro.
Bijesni gospodin je mijenjao boje i trudio se, da u grenju ne ostane duan ni vejku, ni
feldkuratu.
Jeste li svrili? mirno zapita vejk (poto je uo zadnje: Vucibatine ste obojica: ka-
kav gazda takav i sluga!). Ili bi htjeli jo neto rei prije nego to vas bacim niz stepeni-
ce?
I poto se bijesni gospodin toliko zaduvao, da nije mogao pronai vie ni jednu teu rije,
zamuknuo je, a vejk se odluio, da nastavka ne treba ekati.
Otvorio, je vrata, obrnuo bijesnog gospodina s licem prama izlazu i odrapio mu takav
udarac nogom, na kojemu bi mu pozavidio i najbolji igra najboljeg meunarodnog no-
gometnog drutva.
Nato za bijesnim gospodinom poletjee vejkove rijei:
Kad drugi put doete pristojnim ljudima u posjet, ponaajte se uljudno!
Bijesni gospodin je dugo etao pod prozorima, oekujui feldkurata.
vejk je otvorio prozor i promatrao ga.
Napokon se vratio i feldkurat, posj etnika odmah odveo u sobu i ponudio ga, da sjedne.
vejk je bez rijei uzeo pljuvanicu i postavio je pred gosta.
to vi to radite, vejk?
91
Pokorno javljam, gospodin feldkurat, da sam s ovim gospodinom ve imao malu nep-
rijatnost zbog pljuvanja na pod.
Ostavite nas nasamo, vejk, imamo da raspravimo jednu stvar.
vejk propisno odsalutira.
Pokorno javljam, gospodin feldkurat, da u vas ostaviti nasamo.
Nato ode u kuhinju, dok se u sobi poveo veoma interesantan razgovor.
Vi ste, ako se ne varam, doli po novac za onu mjenicu? zapita feldkurat svoga gos-
ta.
Da, i nadam se... Feldkurat uzdahnu:
ovjek dolazi esto u takav poloaj, da mu preostaje jo samo nada. Kako je to lijepa
rije nada, kako krasno zvoni u trolistu: Vjera, ljubav i nada, izvodei ovjeka iz ka-
osa ivota.
Nadam se, gospodin feldkurat, da svota...
Naravno, potovani gospodine, prekide ga feldkurat, ja mogu samo ponoviti, da
rije nada prua ovjeku potrebne snage za borbu sa ivotnim nezgodama. Nemojte,
dakle, ni vi gubiti nade. Kako je to udno imati izvjestan ideal, a biti isto i nevino stvo-
renje, koje daje novac na mjenicu i imati nadu, da e ona biti tono plaena. Vi se morate
nadati, neprestano nadati, da u vam ja isplatiti dvanaest stotina kruna, poto nemam u
depu ni potpunih sto.
Znai, da vi... mucajui ree gost.
Da, znai, da ja... odgovori feldkurat.
Lice gosta dobije opet lo i bijesan izraz.
Gospodine, to je prevara! krikne tvrdoglavi gospodin. Vi ste zloupotrijebili moje
povjerenje.
Gospodine, vi bi morali malo na ist zrak. Ovdje je prilino zaguljivo. vejk! vikne
on prema kuhinji. Ovaj bi gospodin htio malo na svje zrak.
Razumijem, gospodin feldkurat, odazove se vejk iz kuhinje. Gospodina sam
ve jedanput izvodio na zrak.
Ponovite to! glasila je naredba, koja je izvrena brzo, tono i potpuno.
Vrlo dobro, gospodin feldkurat, rekao je vejk, poto se vratio iz predsoblja, da
smo s njim svrili, prije nego to nam je napravio kakav skandal. U Maleicama bio je
jedan krmar, nevjerojatno pismen ovjek, koji je na svaki sluaj u ivotu umio da primi-
jeni po koji citat iz Sv. Pisma, a kad bi nekoga opalio biem, govorio bi: Tko ali batinu,
taj mrzi svoga roenog sina, a tko ga voli, taj ga s vremena na vrijeme kazni... ekaj ma-
lo, pokazat u ja tebi, kako e praviti skandale u mojoj krmi!
Eto, vidite, vejk to se deava s ljudima, koji ne potuju duhovna lica, nasmija se
feldkurat. Sveti Ivan Zlatousti rekao je: Tko potuje sveenika, potuje Krista, a tko
vrijea sveenika, vrijea Isusa Krista, iji je on pravi zamjenik. Ali za sutra se mo-
ramo dobro spremiti. Napravite kajganu sa unkom, skuhajte pun od crvenog vina, a
onda emo se dati na duhovno razmiljanje, kao to kae veernja molitva: Gospode,
sai milou tvojom na porodicu moju i sauvaj je od ruke neprijatelja!
Ima na svijetu stoika, a takav je bio i dvaput izbaeni gospodin iz feldkuratovog stana.
Ba kad je bila gotova veera, odjeknu zvonce na vratima. vejk poe da otvori, vrati se i
ree:
92
Opet je doao, gospodin feldkurat. Zatvorio sam ga u kupalitu, da bismo mogli mir-
no veerati.
Niste dobro uradili, vejk, ree feldkurat. Gost u kui, Bog u kui, govori se
od starine. Dovedite ga, da nas malo zabavi!
Domala se vejk vrati zajedno s ovjekom stoikom, koji je mrano gledao pred sebe.
Sjednite, molim! ljubezno mu ree feldkurat. Upravo dovravamo s veerom.
Imali smo rake i ribu, a sad dolazi jo kajgana sa unkom. Da, ne ivimo tako zlo, dok
nam ljudi pozajmljuju novce.
Ja mislim, da nisam ovamo doao, da se alim, odgovori nato mrani ovjek.
Danas sam ovdje ve trei put. Nadam se, da e se sada konano sve razjasniti.
Pokorno javljam, gospodin feldkurat, ree vejk, da se ovoga ovjeka neemo
tako lako rijeiti. To je ista pripovijest kao s onim Bouekom iz Libea. Osamnaest puta
su ga izbacili iz Exnera, a on se uvijek vraao pod izgovorom, da je zaboravio svoju
lulu. Ulazio je i kroz prozor i kroz vrata, kroz kuhinju i preko ograde, kroz podrum i
zamislite samo, uao bi i kroz dimnjak, da ga vatrogasci nisu svukli s krova. Bio je to ta-
ko uporan tip, da bi mogao postati ministrom ili poslanikom.
Stoik kao da nije obraao panju na to, to se govorilo, pa ree:
Hou, da se sada sve razjasni i elim, da me sasluate.
Pa neka bude, kako elite, odgovori feldkurat. Govorite samo, potovani gospo-
dine, koliko god hoete, a mi emo dotle svriti s veerom. Nadam se, da vas to nee
smetati. vejk, donesite na stol!
Kao to vam je poznato, poe stoik, ovih dana ba najee hara svjetski rat. No-
vac sam vam dao jo prije rata, i da nije ovakva situacija, ja se ne bih urio s naplatom.
Ali ne ide mi posao, kako bi trebao.
Pri tom izvadi iz depa biljenicu i nastavi:
Ovdje je, evo, sve zapisano. Natporunik Janata bio mi je duan sedam stotina kruna,
a usudio se, da pogine na Drini. Porunik Praek zapao je u rusko ropstvo, a duguje mi
do dvije hiljade kruna. Kapetana Wichterlea, koji mi je dugovao isto toliko, ubie njegovi
vlastiti vojnici pod Ruskom Ravom. Natporunik Machek zarobljen je u Srbiji; duguje mi
hiljadu i pet stotina kruna. A takvih imam ovdje jo vrlo mnogo. Jedan poginuo u Karpa-
tima s neisplaenom mjenicom, drugog nestalo u Srbiji, trei zarobljen, jedan umire u
nekoj maarskoj bolnici i t. d. Mislim, da sada uviate, da e me ovaj rat potpuno upro-
pastiti, ako ne budem energian i neumoljiv. Vi mi, dodue, moete odgovoriti, da vama
neposredno ne prijeti nikakva opasnost. Ali pogledajte...
I on gurnu feldkuratu pod nos svoju biljenicu.
Vidite! Feldkurat Matia iz Brna umro je prije nekoliko dana u jednoj zaraznoj bolnici.
upao bih sam sebi kosu. Nije mi platio hiljadu i osam stotina kruna, a ide u kolerine
barake, da prua zadnju pomast kojekakvim ljudima, koji ga se ni najmanje ne tiu.
Pa to je bila njegova dunost, dragi gospodine, ree feldkurat, a sutra idem i ja
da dijelim zadnju pomast.
Osim toga, takoer u kolerinu baraku, nadoveza na to vejk. Mogli bi poi s
nama, da vidite, ta to znai rtvovati se za domovinu.
Gospodin feldkurat, ree stoik, vjerujte mi, da sam u oajnom poloaju. Zar se,
zaboga, zato vodi rat, da poginu svi moji dunici?
93
Pa i vas e pograbiti i poslati na frontu, opet se nasmijei, vejk. A tada emo

odsluiti misu, da vas, s dozvolom Gospodina Boga, prva granata raznese na komade.
Gospodine, ovo je velika stvar, okrene se stoik feldkuratu, i ja bih elio, da se
va sluak ne mijea u na razgovor, pa da to jedanput zavrimo.
Pokorno javljam, gospodin feldkurat, ozove se vejk, i ako mi zabranite, da se
mijeam u razgovor, ja u i onda tititi vae interese, kako i prilii svakom potenom i
estitom vojniku. Gospodin ima potpunu slobodu, da odavde ode svojevoljno. Ni ja ne
volim kojekakve scene, jer sam obrazovan ovjek.
vejk, ovo me ve poinje nervirati, rekao je feldkurat, ne obraajui panje na gos-
ta. Ja sam mislio, da e nas ovaj ovjek zabaviti i razveseliti, priajui nam razne nove
anegdote, a kad tamo, on trai, da vama naloim, da se ne pletete u na razgovor, iako
ste ve dvaput imali s njim posla. Uoi tako vanog dana, kad imam da izvrim tako ve-
lik religiozni obred i kad moram sve svoje misli da obratim Bogu, dolazi mi ovaj tip s
glupom historijom o piljivih hiljadu i dvjesta kruna, odvraa me u ispitivanju savjesti,
odaljuje me od Boga i goni me na to, da mu kaem, kako od mene nee dobiti nita. Neu
vie s njim da razgovaram, da ne pokvarim ovu posveenu veer. Recite mu vi, vejk:
Gospodin feldkurat vam ne da nita.
vejk ispuni naredbu, proderavi se gostu u samo uho.
Ali je stoik i dalje mirno sjedio.
vejk! promrmlja feldkurat, pitajte ga, kako se dugo misli ovdje zadravati?
Ne odlazim odavde, dok ne dobijem svoje novce! odluno izjavi stoik.
Feldkurat ustade, prie prozoru i ree:
U tom sluaju, ja ga predajem vama u ruke, vejk. Radite s njim, to hoete.
No onda hajdemo, gospodine! ree vejk, hvatajui nepozvanog gosta za rame.
Triput Bog pomae!
I on ponovi svoju manipulaciju brzo i elegantno, dok je feldkurat po prozoru rukom
udarao takt pogrebnog mara.
Veer, posveena duhovnom razmiljanju, donijela je jo nekoliko lijepih momenata.
Feldkurat se tako usrdno trudio da se priblii Bogu, da su se jo poslije ponoi iz njego-
vog stana uli zvuci pjesme:
A kada smo odlazili,

Sve su cure suze lile.
Zajedno s njim pjevao je i dobri vojak vejk.
***
U vojnoj bolnici posljednju pomast traila su dva ovjeka: jedan stari major i jedan rezer-
vni porunik, inae bankovni inovnik. Obojica su u Karpatima dobili po metak u trbuh,
a leali su ba jedan kraj drugog. Rezervni porunik smatrao je za svoju dunost, da
primi posljednju pomast, poto je to ve zaelio i njegov stariji drug. Ne primiti je zajed-
no s njim, znailo je, po njegovom miljenju, naruavati subordinaciju. Poboni major
radio je to iz rauna, jer je vjerovao, da molitva moe iscijeliti bolesnika. Ali su obojica u
94
noi, uoi primanja svete tajne, umrli, pa kad je feldkurat sa vejkom rano doao, leali
su s pocrnjelim licima, kao svi koji umiru od zaduenja.
Eto, gospodin feldkurat, koliko smo uloili truda, a oni nam pokvarie posao, uz-
rujavao se vejk, kad su im u kancelariji saopili, da ta dvojica vie ne trebaju njihove
usluge.
I zaista, uloili su mnogo truda. Vozili su se fijakerom, vejk je zvonio zvoncem, a fel-
dkurat u rukama drao bocu s uljem No. 3, omotanu ubrusom, i blagoslivljao prolaznike,
koji su skidali eire.
Istina, takvih nije bilo mnogo, iako se vejk trudio, da svojim zvonom napravi to veu
buku.
Za fijakerom je tralo nekoliko ulinih derana, i dok se jedan objesio za fijaker, drugi su
vikali unisono: Za kolima! Za kolima!
vejk je zvonio, a koija pokuavao, da biem dohvati onog derana. U Vodikovoj ulici
zaustavila ih je jedna ena, lanica kongregacije Sv. Marije, zamolila blagoslov, a onda se
prekrstila i pljunula: Jure, Boe oprosti, kao da ih svi avoli gone.
Zvonjenje je, izgleda, najvie uznemirilo fijakeristovu kobilu, jer ju je, vjerojatno, sjealo
njene mladosti, poto je neprestano pokuavala, da zaplee.
Eto, to je bio taj veliki trud, o kojemu je govorio vejk. Meutim, feldkurat je otiao u
kancelariju, da uredi financijsku stranu svete tajne, i tamo izraunao, da mu erar za pos-
veeno ulje i put duguje oko sto i pedeset kruna.
Rije po rije, pa se feldkurat i komandant bolnice porjekae tako, da je feldkurat neko-
liko puta udario bijesno pesnicom po stolu i rekao:
to vi mislite, gospodine kapetane, da se posljednja pomast dijeli badava? Kad dra-
gunskog oficira slubeno poalju u konjuarnu, plaaju mu dnevnice. Meni je ao, to
vai bolesnici nisu izdrali do posljednje pomasti. Onda bi bilo jo za pedeset kruna sku-
plje.
vejk je ekao feldkurata u straarnici, ne isputajui iz ruku bocu s posveenim uljem,
koje je kod vojnika izazivalo opravdani interes.
Netko se dosjeti, da bi se tim uljem sjajno istile puke i bajunete.
Jedan regrut iz ekomoravskih gora, koji je bio pun vjere, zamolio ih je, da ne govore
tako o svetinjama i ne raspravljaju o svetim tajnama. Moramo se vladati kao dobri
krani, rekao je on, i nadati se.
Jedan stari rezervist, pogledavi mladca, ree:
Divna je to stvar nadati se, da e ti rapnela otkinuti glavu. Jedanput je k nama dola-
zio jedan klerikalni poslanik i poeo govoriti o miru, koji vlada na cijeloj zemlji i kako
Bog ne eli rata, nego hoe, da sve na zemlji ivi u slozi i bratskoj ljubavi. I gledajte, mo-
lim vas, tu budalu! Otkako je buknuo rat, u svim crkvama mole Boga za pobjedu naeg
oruja, a o gospodinu Bogu govore kao o nekakvom naelniku glavnog generaltaba,
koji rukovodi operacijama. Vidio sam ja vrlo mnogo ljudi, koje su odvezli iz ove bolnice
odrezanih ruku i nogu.
Vojnike sahranjuju gole, nastavi drugi rezervist, a njihova odijela onda daju
drugima, i tako to ide redom.
Sve, dok ne dobijemo rat, doda vejk.
95
I ovaj bi jo neto da dobije! zau se iz ugla glas kaprala. Na frontu bi vas trebalo
poslati, u rovove, malo na juri preko ica i mina! A valjati se u pozadini, to moe svat-
ko, jer nitko ne voli da padne.
Ja mislim, da je pravo uivanje biti proboden bajunetom, ree vejk, a nije loe
dobiti ni metak u trbuh. Ipak je najljepe, kad ovjeka raznese granata, pa gleda, kako ti
noge i ruke lete po zraku... To mora da je tako smijeno, da ovjek umre od smijeha prije
nego to mu objasne, to se dogodilo.
Mladi vojnik duboko uzdahnu. Bilo mu je ao svoga mladog ivota; ao, to se rodio u
tako glupo vrijeme, kad ovjeka mogu odvesti u smrt kao kravu na klaonicu. I zato je
sve tako?...
A jedan vojnik je nastavio, kao da ita njegove misli:
Neki uenjaci objanjavaju rat kao posljedicu pjeg na suncu. Kad god se pojavi nova
pjega, dogodi se neto znaajno. Osvajanje Kartage
Ostavite vi tu svoju uenost za drugi put, prekinuo ga kapral, i bolje e biti, da
poete istiti hodnik, jer je danas va red. to se nas tiu sunane pjege? Neka ih bude i
dvadeset, od toga meni nita lake.
Te pjege imaju u samoj stvari veliko znaenje, umijea se i vejk u razgovor. Je-
danput se pojavila takva pjega i jo istog dana izvukao sam Kod Bonzeta u Nuslima
lijepu porciju batina. Od tog doba, kad god sam iao, zagledavao sam u novine, nije li se
pojavila kakva nova pjega na suncu. Pa ako se pojavila, na asnu rije, nisam pomolio ni
nosa iz kue i samo se na taj nain spasio od nezgoda. A sjeate li se, kad je vulkan Mont-
Pell unitio ostrvo Martinitz, nekakav profesor je pisao u Narodnoj Politici i dugo
upozoravao itaoce na novu pjegu, koja se pojavila na suncu. Samo teta, to je Narod-
na Politika kasno stigla na to ostrvo, pa su ljudi zbog neobavijetenosti propali.
Meutim, feldkurat se u kancelariji sastao s damom iz Komiteta gospoa za vjersko ob-
razovanje vojnika, koja je od ranog jutra ila po bolnici i vojnicima dijelila slike svetaca,
a ranjeni i bolesni vojnici ih bacali u pljuvanice. Svojim glupim razgovorima i savjetima,
da se ljudi pokaju i oiste od grijeha, te e im Bog poslije smrti podariti vjeni mir, uzru-
jala je sve vojnike.
Bila je blijeda kad je govorila s feldkuratom. Kako rat ne samo da nije ljude oplemenio,
nego ih pretvorio u prave zvijeri! Naprimjer: dolje su joj plazili jezik, rekli joj, da je ma-
kara i ugava koza. Das ist wirklich schrecklich, Herr Feldkurat, das Volk ist verdor-
ben.
I tada je poela vatreno priati, kako ona zamilja religiozno obrazovanje vojnika. Samo
tako, ako vojnik vjeruje u Boga i u njega bude razvijeno vjersko osjeanje, on e se odu-
evljeno boriti (za svoga cara i nee se bojati smrti, jer e znati, da ga u raju oekuje bla-
enstvo.
I ta je klepetua izgovorila jo nekoliko gluposti, po kojima se moglo zakljuiti, da ona i
ne misli prestati i ostaviti feldkurata, sve dok on nije dosta neutivo prekinuo razgovor.
vejk, hajdemo kui! viknuo je on u straarnicu.
Na povratku su se vozili bez ikakvih ceremonija.
Drugi put neka na zadnju pomast ide tko hoe! rekao je feldkurat. I to mi je po-
sao, kad ovjek mora da se pogaa za svaku duu, koju hoe da spasi.
Opazivi u vejkovim rukama bocu s posveenim uljem, on se namrgodi.
Najbolje e biti, vejk, ako nam tim uljem, meni i sebi, budete mazali izme.
96
Pokuat u da namaem bravu, ree vejk. Uvijek tako strano cvili, kad se vra-
ate kui.
Tako se zavrilo posljednje pomazanje, do kojega nije ni dolo.
97
14. vejk kao sluak kod

natporunika Luka
vejkova srea nije bila dugog vijeka. Neumoljiva sudbina uinila je kraj prijateljskim
odnosima izmeu vejka i feldkurata. Iako je feldkurat dotle bio simpatina linost, pos-
ljednje, to je uradio, zderalo je masku s njegova lica.
Feldkurat je prodao vejka natporuniku Luku ili jo bolje reeno: proigrao ga je na
kartama, kao to su nekad u Rusiji prodavali kmetove. Dogodilo se to neoekivano. Kod
natporunika Luka skupilo se veliko drutvo i igralo ajnc. Kad je feldkurat proigrao
sve, zapitao je:
Koliko ete mi posuditi za moga sluaka? Kolosalan idiot i interesantan tip, ukratko:
neto non plus ultra. Takvog sluaka jo nitko nije imao.
98
Posudit u ti sto kruna, predloi natporunik Luk, pa ako ih do preksutra ne

dobijem natrag, poslat e mi taj raritet. Moj sadanji sluak je i onako odvratan ovjek.
Neprestano uzdie, pie kui pisma, i pokraj toga krade sve, to mu doe pod ruke. Ve
sam ga i tukao, ali nita nije pomoglo. Izbio sam mu nekoliko prednjih zubi, ali nesretni-
ka nisam popravio.
Dakle pogoeno? lakomisleno usklikne feldkurat. Prekosutra ili sto kruna ili
vejka!
Proigrao je i tih sto kruna i tuno se odvukao kui. Znao je pouzdano, da do preksutra
nee namaknuti sto kruna, pa da je podlo i gnusno prodao svog vejka.
A mogao sam za njega dobiti i dvjesta kruna, pomisli srdito, kad je sjedao na tramvaj,
koji ga je najkraim putem trebao dovesti do stana. Spopala ga najedanput sentimental-
nost i on se poeo prekoravati.
Nije to lijepo od mene, pomisli, kada je pozvonio na vratima svoga stana. Kako u
pogledati u njegove glupe i dobre oi?
Dragi vejk, poe on, kad mu je momak otvorio vrata, danas mi se dogodilo ne-
to neobino. Karta mi je ila avolski loe. Igrao sam na banku imajui u rukama keca,
nato sam kupio i desetku, ali je i bankar imao dvadeset i jedan. Nekoliko puta sam igrao
na keca i desetku i uvijek sam bio na ravno s bankarom. I tako sam proigrao sve novce.
Zastao je na as, a onda produio:
A napokon sam proigrao i vas. Posudio sam na vas sto kruna, pa ako ih do preksutra
ne vratim, neete vie sluiti mene, nego natporunika Luka. Meni je, mogu vam rei,
vrlo ao...
Pa ja imam sto kruna, prihvati vejk, mogu vam ih pozajmiti.
Dajte ovamo, oivi feldkurat, da ih odmah odnesem Luku. Ne bih zaista htio,
da se rastajem s vama.
Luk je bio vrlo iznenaen, kad je opet ugledao feldkurata.
Doao sam, da ti vratim dug, ree feldkurat, gledajui pobjedonosno oko sebe.
Ili, znate to: dajte i meni kartu.
Hop na banku! povie feldkurat, kad je doao red na njega, a sada jednu bada-
va... Ah, izgubio sam!
Jo jedanput hop! rekao je, kad mu se drugi put dala karta. I blind!
Dvadeset vue, vikne bankir.
Samo devetnaest! uzdahne feldkurat, bacajui zadnjih etrdeset kruna od stotine,
koju mu je dao vejk, da se iskupi iz novoga ropstva.
Na povratku feldkurat doe do zakljuka, da je sada kraj, pa da vejka ne moe spasiti
vie nita, jer mu je sueno, da slui natporunika Luka.
Kad mu je vejk otvorio, feldkurat mu ree:
Sve je bilo uzalud, vejk. Od sudbine se ne moe pobjei. Proigrao sam vas zajedno s
vaih sto kruna. Uinio sam sve, to je bilo u mojoj moi, ali sudbina je bila jaa od mene.
Bacila vas je u pande natporunika Luka i mi se moramo rastati.
Je li banka bila velika? mirno zapita vejk. Strano je to kada ne ide karta. Na Zdera-
zu, vidite ivio vam je neki Vejvoda, limar po zanimanju, i on vam je svaki dan igrao
marijaa u krmi iza Stoljetne kavane. A jedanput mu avo nije dao mira. A zato,
kae on, i mi jedanput ne bi prevrnuli ajnc? No, ta da vam dugo pripovijedam?
Poeli su igrati ajnc s peticom u banki, koju je on drao. Svima je ilo, kako ne treba i u
99
banki se za as nakupilo deset kruna. Stari Vejvoda htio je, da i drugima neto ostane, pa
nije hazardirao. Ali ne moete zamisliti, kako mu je ila karta. Za tren oka u banki bilo
sto kruna. Nijedan igra nije imao toliko novaca, da udari na cijelu banku, a Vejvodu ob-
lio znoj, jer su oko njega ve poeli ukati da pakluje. Tada se jedan dimnjaar raspa-
lio i otrao kui po novce, jer je u banki bilo ve sto i pedeset kruna pa udri na cijelu
banku. Vejvoda je htio, da ga propusti i, kao to je poslije priao; mislio je, da nakupuje
trideset, samo da izgubi, a kad tamo, dobio dva keca. Pravio se kao da nije nita i rekao:
esnaest nosi, a dimnjaar imao samo petnaest. Zar to nije strano? Stari Vejvoda
poblijedi, a oko njega zaapu, da je lopov, iako je bio najpoteniji ovjek. Nakupilo se
ve pet stotina kruna. A onda ve ni sm krmar nije mogao vie izdrati. Uzeo je novce,
spremljene za obraun s pivovarom, i sjeo k igraima, odvojivi najprije dvije stotinarke.
Igrajmo s otvorenim kartama! predloi on. Stari Vejvoda dao bi sve na svijetu, samo da
izgubi. Kad je okrenuo kartu, zaudili se svi oko njega: bila je sedmica. Krmar se sa-
mo smjeka u bradu, jer je u ruci imao dvadeset i jedan. Vejvoda kupio i drugu sedmicu i
zadra je. Sada jedan kec ili desetka! podsmijeva se krmar. Hajde, da se kladimo,
gospodine Vejvoda, da ete izgubiti! Nastade ukoena tiina. Vejvoda obre kartu. I
zamislite, trea sedmica. Krmar pobijeli kao platno: bili su mu to zadnji novci. Na-
to mirno izae u kuhinju, a za nekoliko asaka dotri pikolo, koji je kod njega uio i kri-
kne na nas, da skinemo gazdu, koji visi na konopcu... Prerezali smo konopac, povratili
ovjeka i nastavili igru. Kad ljudi vie nisu imali novaca, obvezali su se, da e plaati pri-
znanicama. Trajalo je to nekoliko sati, a pred Vejvodom se nagomilale hiljade. Dimnjaar
je dugovao banki oko pola milijuna kruna,; a krmar osam stotina hiljada. Vejvoda je po-
kuavao na sve mogue naine, da izgubi. Odlazio je svaki as napolje, a banku preda-
vao drugome, ali kad se vratio, ovaj mu je predavao dobitak, jer je, kae, opet imao dva-
deset i jedan. Slali su i po nove karte, pa opet nita. Kad se Vejvoda zaustavljao na pet-
naest, drugi bi imali etrnaest. Svi su promatrali Vejvodu sa zaviu, a najvie se bunio
jedan, koji je proigrao svega osam kruna. Rekao je, da takav ovjek, kao to je Vejvoda,
ne treba da ivi na bijelom svijetu, nego da ga treba izudarati i utopiti u rijeci kao psa.
Moete li zamisliti, u kakvoj je situaciji bio stari Vejvoda? Napokon se dosjetio. Otii u
samo na as u zahod, rekao je najedanput dimnjaaru, a vi drite banku mjesto
mene. Istrao je na ulicu, pa pravo u Myslikovu ulicu po straara. Putem je susreo pat-
rolu i rekao im, da tamo i tamo igraju karte hazardno. Oni mu predloie, da poe napri-
jed, a oni da e odmah za njim. A kad se povratio, rekoe mu, da je jedan proigrao preko
dva, a drugi preko tri milijuna. Uskoro se pojavila i policija, a jedan od kartaa viknuo:
Spaavaj se, tko moe! Policija je zaplijenila kasu i sve odvela na redarstvenu upravu.
U banki je bilo priznanica oko pola milijarde, a gotovog novca oko hiljadu i pet stotina.
Nisam jo nikad vidio neto slino, rekao je policijski nadzornik, prebrojavajui ovu
basnoslovnu svotu. Pa ovo je gore nego u Monte Carlu! Sve su osim starog Vejvode
zadrali do jutra. Vejvodu su pustili kao tuitelja i obeali mu, da e dobiti zakonski
propisanu nagradu, t. j. treinu zaplijenjene svote. to bi iznosilo oko ezdeset milijuna
kruna. Skoro je poludio... Eto, to vam se zove srea u kartama.
Poslije ove prie vejk je skuhao grog i scena se zavrila time, to je feldkurat, koga je
vejk s tekom mukom svalio u postelju, poeo liti gorke suze i govoriti:
Prodao sam te, drue, podlo prodao... Prokuni me... udri me! Ni prstom neu maknu-
ti. Gurnuo sam te u kavez divljih zvijeri i sada ti vie ne mogu u oi pogledati. Raskini
me... ubij me! Nisam nita bolje ni zasluio... Zna li, to sam ja?
I feldkurat je, sakrivajui uplakano lice u jastuke, rekao njenim, gotovo tunim glasom:
Ja sam beskarakterna hulja.
100
Nato je zaspao kao zaklan.

Sutradan se feldkurat klonio, da vejku pogleda u oi; otiao je rano, i vratio se naveer s
nekakvim debelim infanteristom.
Pokaite mu, vejk, rekao je, ne gledajui mu u oi, gdje to stoji i nauite ga ku-
hati grog. Sutra ujutro morate se javiti na dunost kod natporunika Luka.
vejk i novi sluak proveli su no veoma prijatno, uei se kuhati grog. Pred zoru se de-
beli infanterist jedva drao na nogama i neprestano pjevuckao narodne pjesme, koje je
sve izmijeao i ispreturao.
Ne bojim se ja za tebe, rekao je vejk. S takvim sposobnostima zadrat e se
dugo kod feldkurata.
Sudbina je htjela, da je natporunik Luk toga jutra, tek to je otvorio oi, ugledao po-
teno, iskreno lice dobrog vojaka vejka, koji mu se predstavio:
Pokorno se javljam, gospodine natporunie! Ja sam vejk, koga je gospodin feldkurat
proigrao na kartama.
II
Institucija oficirskih sluaka poznata je jo iz starih vremena. Zna se, da je ve Aleksan-

dar Makedonski imao sluaka. Poznato je i to, da su za vrijeme feudalizma tu ulogu igra-
li najamnici raznih vitezova. to je, naprimjer, bio Sancho Panza Don Quijotu? Ja se uop-
e udim, da dosad nije napisana historija oficirskih sluaka. Doznalo bi se onda kako je
vojvoda Almavirski za vrijeme opsade Toleda pojeo svoga sluaka bez soli, o emu pria
101
i sam vojvoda u svojim memoarima, napominjui, da je njegov sluak imao njeno, me-
ko, nimalo ilavo meso i po ukusu da ga je podsjealo na neto izmeu piletine i maga-
reeg mesa. U jednoj staroj vapskoj knjizi o ratnoj vjetini nailazimo na podatke i o slu-
acima. Sluak starog vremena imao je biti poboan, istinoljubiv, skroman, hrabar, po-
ten i vrijedan, ukratko: imao je to biti uzor od ovjeka! Novije doba je taj tip iz osnova
promijenilo. Suvremeni sluak nije obino ni poboan, ni poten, ni pravdoljubiv. Suv-
remeni sluak lae svoga gospodara i pretvara njegov ivot u pravi pakao. To vam je lu-
kavac, koji izmilja najnemogunije trikove, da bi otrovao ivot svome gospodaru.
U novoj generaciji oficirskih sluaka ne moe se nai ljudi, koji bi sebe rtvovali i dozvo-
lili, da ih gospodar pojede bez soli, kao blagorodni Fernando, vojvoda od Almavire. Na
drugoj strani vidimo opet, da i gospodari, koji vode sa sluacima borbu na ivot i na
smrt, primjenjuju najrazliitije metode, da sauvaju svoj autoritet. I postiu to obino te-
rorom. Godine 1912., naprimjer, zavren je u tajerskom Grazu proces protiv jednog ka-
petana, koji je svoga sluaka izudarao na mrtvo ime. Oslobodili su ga, jer je to uinio tek
drugi put. Po miljenju te gospode, ivot sluaka nema nikakve vrijednosti. On je stvar,
ili u veini sluajeva ovjek, koga moe izlupati, koliko ti srce eli: rob, stvorenje sposo-
bno za svaki posao. Zato se ne treba uditi, to takva sluba iziskuje, da sluak bude i
okretan i spletkar. Poloaj sluaka na naoj planeti moe se usporediti samo sa strada-
njima pikol, koje su takoer priuili na uke i slina muenja.
Ali ima sluajeva, kad sluak postaje ljubimac i tada je on opasnost cijelog voda, ete, pa
ak i bataljuna. Svi inovi se trude, da ga potplate, jer on rjeava, koga treba pustiti na
dopust, a moe i udesiti stvar, da na raportu proe sve kao to treba.
Te su ljubimce za vrijeme rata obino odlikovali srebrnim velikim i malim medaljama za
hrabrost.
U 91. pukovniji znao sam nekoliko takvih ljudi. Jedan je dobio veliku srebrnu, jer je
izvrsno pekao guske, koje je, naravno ukrao. Drugi je dobio malu srebrnu, jer su mu od
kue slali bogate pakete, tako da je njegov gospodar u vrijeme najvee nestaice nabio
svoj elui, da se nije mogao kretati.
Predloivi ga za odlikovanje, njegov gospodar u svome raportu kae slijedee:
... za to, to, pokazujui neobinu hladnokrvnost u momentima opasnosti po svoj ivot
pod stranom vatrom neprijatelja, nije ostavljao svoga oficira.
A za to vrijeme heroj je pustoio po seljakim kokoinjcima. Rat je izmijenio odnos slu-
aka prema svom oficiru i nainio ga najomraenijim stvorenjem meu momadi. Sluak
je uvijek dobivao cijelu konzervu, kad je jedna bila dijeljena na petoricu. Njegova je utu-
ra bila uvijek napunjena rumom ili konjakom. Cijeli dan bi taj tip vakao okoladu ili
slatki oficirski dvopek, puio cigarete svoga oficira; svaki as je neto kuhao ili pekao, a
nosio je, naravno, ekstra-bluzu.
Sluak je obino najintimniji prijatelj ordonansa i dijeli s njim bogate ostatke s oficirskog
stola, kao i druge privilegije koje ima. Kao treeg primali bi u svoje drutvo etnog pisa-
ra. Taj trijumvirat je znao za sve operacije i planove, jer je bio u dobrim odnosima sa svo-
jim oficirima.
Vod, iji se kapral druio sa sluakom, najbolje je bio obavijeten, kada e biti posla.
Pa ako on kae: U dva sata i trideset i pet minuta mi se povlaimo bilo je sigurno,
da e u dva sata i trideset i pet minuta austrijska vojska poeti uzmicati.
Sluak je bio uvijek u dobrim odnosima i s poljskom kuhinjom. Rado je sjedao kraj kotla
i nareivao, kao da se nalazi u restoranu i naruuje objed po jelovniku.
102
Traio sam rebro, rekao bi kuharu, a juer si mi dao kravlji rep... Priloi mi u
juhu komadi jetra, jer slezena vie neu da jedem.
Ali najvelianstveniji bio je sluak u momentima panike. Kad bi se poela topnika palj-
ba na opkope, srce bi mu padalo u gae. Pa i ako je za to vrijeme s prtljagom svoga ofici-
ra bio na potpuno sigurnom mjestu, skrivao je glavu pod ebe, da ga ne bi, sluajno,
pronala koja zalutala granata i u tom asu nije imao vee elje, nego da mu gospodar
bude ranjen, jer bi se onda doepao toliko eljene daleke pozadine.
Nitko nije umio tako bjeati kao sluak. Tada bi zaboravljao, da mu pokraj uiju zuje
metci i rapneli i neumorno bi se povlaio i urio blie tabu, gdje je bio i tren. Vrlo je
volio austrijski tren, a naroito, kad bi se na njemu vozio. U sluaju nude posluio bi se
i bolnikim dvokolicama. Ali ako je morao ii pjeke, vukao se kao prebijen maak. U
tom sluaju ostavljao bi stvari svoga oficira u rovovima, a ponio samo svoje.
Ako se desilo, da se oficir bijegom spasi ropstva, a sluak ne, nije nikada zaboravljao, da
u ropstvo ponese i prtljagu svoga oficira. Prtljaga bi tada postala njegovo vlasnitvo, koje
je uvao kao oi u glavi.
Vidio sam jedanput jednog zarobljenog sluaka, koji je mjeseca aprila iao s partijom za-
robljenika prama Kijevu. Imao je osim svoje i prtljagu svoga oficira, koji se spasio bije-
gom: pet kovega razne veliine, dva pokrivaa i jedan jastuk pored zaveljaja, koji je
nosio na glavi. A alio se, da su mu Kozaci ukrali dva kovega.
Nikada neu zaboraviti toga ovjeka, kako se s tom prtljagom patio po cijeloj Ukrajini.
Bio je natovaren kao kakva pediterska kola i jo ni danas ne znam, kako je mogao tolike
stvari nositi na sebi tolike stotine kilometara, dovui se s tim do Takenta, tamo ih sakri-
ti, da bi poslije nekoliko mjeseci na tim kovezima umro u zarobljenikom taboru od ti-
fusa.
Danas su bivi sluaci rasijani po itavoj ehoslovakoj Republici, gdje nam priaju o
svojim podvizima, o juriima na Sokal, na Dubno, na Ni ili na Piavu. Svaki od njih je
barem Napoleon: Rekao sam naem pukovniku, neka telefonira u tab, da se moe
poeti.
Od vee esti bili su reakcionari i vojnici ih nisu mogli trpjeti. Neki su bili i denuncijanti i
neobino su uivali, da drugom napakoste.
Izdvojili su se u naroitu kastu. A njihov egoizam nije poznavao granica.
III
Natporunik Luk bio je tipini predstavnik aktivnog oficira trule austrijske monarhije.
Kadetska kola nainila je od njega nekakvog dvoivca. U drutvu je govorio njemaki,
pisao njemaki, a itao eke knjige, a kad bi se u koli jednogodinjih dobrovoljaca nam-
jerio na eha, povjerljivo bi mu rekao: Budimo esi, ali tako, da to nitko ne opazi. I ja
sam eh. Mislio je, da je eki narod nekakva tajna politika organizacija, od koje se
treba drati u pristojnoj daljini.
Inae je bio pristojan ovjek, koji se nije bojao svojih starijih i na manevrima se uvijek
brinuo za svoje ljude, kako treba. Smjestio bi ih uvijek u kakvu upu, a esto bi im od
svoje skromne plae kupio i burence piva.
103
Volio je, kad su vojnici na maru pjevali. Morali su pjevati i kad su ili na obuku ili s
obuke. Tada je iao kraj njih i pomagao im.
Vojnici su ga neobino voljeli, jer je bio pravedan i nije obiavao izdirati se na njih zbog
kojekakvih sitnica.
Podoficiri su ga se bojali, jer mu je polo za rukom, da od jednog surovog narednika za
mjesec dana naini pravo janje. Umio je, dodue, i da grdi, ali nikada nije vrijeao. Upot-
rebljavao je tada najbiranije izraze:
Vidite, govorio je, ja vas ne bih htio kanjavati, ali ta da radim, dragi moji, kad
od discipline zavisi sposobnost vojnika: njegova hrabrost. Vojska bez discipline list je na
vjetru. Ako niste odjeveni po propisu, jer vam na bluzi nedostaje koje dugme, ili je laba-
vo priiveno, odmah se moe zakljuiti, da ne mislite na svoje obaveze prema vojsci. Vi
bez sumnje, ne razumijete, ako vas zatvore za to, to juer na bluzi niste imali jedno du-
gme, malu, neznatnu stvaricu, na koju u civilu ne bi ni obraali panje. Ali, vidite, takva
nebriljivost vojnika prema svojoj spoljanjosti donosi sa sobom kaznu. A zato je to ta-
ko? Zato, jer nije vano, jeste li vi imali jedno dugme vie ili manje, nego da se nauite na
red. Jer do ega bi s vremenom dolo? Danas ne bi priili dugme, sutra bi vam bilo teko
oistiti oruje, preksutra bi negdje u kavani ostavili svoju bajunetu, i na kraju krajeva za-
spali bi na straarskom mjestu, a sve zato, jer ste zbog onog nesretnog dugmeta poeli
ivjeti kao uline dangube. Eto, vidite, dragi moji, kanjavam vas zato, da vas sauvam
od nedjel, koja bi mogli poiniti, kad bi polako, ali sigurno, poeli zaboravljati na svoju
dunost. A ovako vas kresnem s pet dana, pa o hljebu i vodi imate vremena, da se uvjeri-
te, kako kazna nije osveta, nego pedagoko sredstvo, koje treba da popravi kanjenog
vojnika.
Imao je ve davno da postane kapetan, ali mu nije pomoglo ni izbjegavanje diskusije o
nacionalnom pitanju, jer je pred starjeine istupao ravnoduno i nije znao za klanjanje i
laskanje u slubi.
104
U njegovom karakteru podsjealo je neto na seljaka s ekog juga, gdje se i rodio u ma-
lom seocetu, meu mranim umama i jezerima.
No premda je s vojnicima bio pravedan i nije ih muio, imao je u karakteru jednu neobi-
nu crtu: nije trpio sluaka, jer se uvijek dogaalo, da je dobivao najgore i najpodlije.
Udarao ih je po njuki i trudio se, da ih obrazuje rijeju i djelom. Borio se on s njima ve
toliko godina, neprestano ih mijenjao i neprestano uzdisao,: Opet sam dobio nekakvo
podlo govedo! I napokon je svoje sluake poeo smatrati za neto nie od ovjeka.
Neobino je volio ivotinje. Imao je kanarinca, angorsku maku i pina. Svi sluaci, koje
je do toga vremena imao, postupali su s tim ivotinjama nita gore, nego to je natporu-
nik Luk postupao s njima, kad su napravili kakvu podlost.
Kanarinca su muili glau, angorskoj maki jedan je izbio oko, a pina su lemali zato, to
je reao na svakom koraku. Konano ga je jedan vejkov prethodnik odveo na Pankrc
interu i dao ga ubiti, ne alei, da za to ubijanje plati iz svog depa deset kruna. Poslije
toga javio je natporuniku, da mu je pas pobjegao za vrijeme etnje, i ve sutradan taj je
sluak marirao s kumpanijom na vjebalite.
Kad se vejk prijavio Luku, da nastupa slubu, natporunik Luk ga je uveo u sobu i
rekao:
Gospodin feldkurat Katz vas je preporuio, pa bih ja volio, da tu preporuku i oprav-
date. Imao sam ve desetak sluaka, ali nijedan se nije kod mene dugo zadrao. Skreem
vam panju na to, da ja mnogo traim i estoko kanjavam svaku podlost i svaku la.
Hou, da uvijek govorite istinu i bez pogovora izvrujete sve moje naredbe. Ako vam
naredim, da se bacite u vatru, morate se baciti u vatru, iako vam to nije po volji... Kamo
to gledate?
vejk je s interesom promatrao zid, na kojemu je visila krletka s kanarincem i pogledavi
natporunika svojim dobrim oima, odgovorio je dobroduno i umiljato:
Pokorno javljam, gospodine natporunie, gledam onog lijepog kanarinca.
Prekinuvi tako natporunikov slijed misli, vejk je stajao po vojniki i gledao mu u oi
ne trepnuvi.
Natporunik je htio da odgovori otro, ali opazivi nevini izraz na vejkovom licu, ree:
Gospodin feldkurat mi je rekao, da ste straan idiot, a izgleda, da se nije ni prevario.
Tako je, gospodine natporunie; gospodin feldkurat se nije prevario. Dok sam jo ak-
tivno sluio, otputen sam kao slabouman u najveoj mjeri. Zbog slaboumnosti su tada
iz nae pukovnije otpustili dvojicu: mene i kapetana von Kaunitza. Taj je kapetan, s op-
rotenjem, kad je iao ulicom, eprkao po nosu s obadvije ruke: lijevom rukom lijevu no-
zdrvu, a desnom desnu. A kad smo ili na vjebalite, nareivao je, da kumpanija ispred
njega proe paradnim marem, pa je govorio,: Vojaci, e-e-e, zapamtite, da je danas sri-
jeda zato, to je, e-e-e, sutra etvrtak.
Natporunik Luk slee ramenima, kao ovjek, koji nema i ne nalazi rijei, da izrazi
izvjesnu misao.
Proao je ispred vejka od vrata k prozoru i onda natrag, dok je vejk, prema tome, gdje
se nalazio natporunik, pravio: rechtsschaut i linksschaut s tako nevinim izrazom
lica, da je natporunik oborio oi i zagledavi se u sag, rekao neto, to nije bilo ni u kak-
voj vezi sa vejkovom pripovijetkom o maloumnom kapetanu:
Osim toga, mora se u stanu odravati red, istoa i ne smije mi se lagati. Volim pote-
nje. La mrzim i kanjavam za to nemilosrdno. Jeste li me dobro razumjeli?
105
Pokorno javljam, gospodine natporunie, razumio sam. Nema nita gore, nego kad
ovjek lae. Kad pone zapletati, onda je svrio. Tako je u jednom selu bio neki uitelj,
zvao se Marek, i trkao za kerkom umara pera. per mu je dojavio da e mu u zadnji-
cu zatjerati metak od ekinje i soli, ako ga zatekne negdje u drutvu svoje keri. Uitelj je
odgovorio peru da ono to se pria nije istina, ali jednog lijepog dana, kad je bio ugovo-
rio s djevojkom sastanak, umar ga je uhvatio i htjeo da izvri svoju operaciju. Tada se
uo poeo izmotavati i uvjeravati ga, da je doao samo da ubere cvijea, a onda je preok-
renuo i izjavio, da skuplja nekakve insekte i zapletao se sve vie i vie, dok ga nije poeo
uvjeravati, da je doao postavljati zamke za zeeve. Nato ga je umar pograbio i odveo
na policiju, odakle su ga poslali na sud i nije mnogo trebalo, pa da uo odsjedi. A da je
rekao istinu, dobio bi po turu ekinju i sol, pa nikomu nita. Ja mislim, da je uvijek bolje
sve priznati i biti iskren, pa zato ja, kad neto skrivim, lijepo doem i kaem: tako i tako,
uinio sam to i to, A to se tie potenja, jo su nai stari govorili, da se samo pomou
njega moe neto uiniti. Kad se pone netko prenemagati, gotovo je, svrio je s karije-
rom. Tako se desilo i s mojim bratancem. Potenog ovjeka svuda cijene i uvauju, pa je i
sam sobom zadovoljan, osjeajui se kao novoroene. Takav ovjek, kad ide na spava-
nje, uvijek moe rei: Danas sam opet bio poten!
Natporunik Luk je sjedio na stolici i gledajui u vejkove izme mislio: Boe sveti, pa
i ja katkad govorim takve gluposti. Razlika je samo u formi.
Ali kako nije htio da gubi svoj autoritet, kad je vejk dovrio, ree:
Morate mi istiti izme, drati svoju uniformu u redu, uvijek imati sva dugmeta prii-
vena, ostavljati utisak vojnika, a ne da liite na kakvog civilnog odrapanca! Pravo je u-
do, da se nijedan sluak ne umije drati vojniki! Samo jedan od svih mojih liio je malo
na vojnika, ali mi je na kraju krajeva ipak ukrao mundir i prodao ga idovu.
Tu zastane, a onda nastavi objanjavajui vejku njegove dunosti, ne zaboravivi mu
rei, da u prvom redu mora biti vjeran i nikome ne priati o onom, to se dogaa u kui.
Dolaze ovamo i dame, ree mu natporunik, a deava se, da koja i prenoi ovdje,
ako sutradan nemam rano slube. U tom sluaju morate nam donijeti i kavu u postelju,
ali tek onda, kad vam zvonom dadem znak, razumijete li me?
Pokorno javljam, da razumijem, gospodine natporunie, jer ako bih iznenada uao,
mogao bih damu zatei u nezgodnoj situaciji. Jedanput sam i ja doveo u svoj stan jedinu
gospoicu, a moja gazdarica donijela nam kavu u postelju ba kad smo se najbolje za-
bavljali. Ona se, jadnica, tako uplaila, da mi je svu kavu istresla na lea, ali je ipak pris-
tojno rekla: Dobro jutro vam elim! Nemajte brige, znam ja, kako se treba ponaati
prema damama, koje spavaju u tuoj kui.
Dobro, vejk, dakle zapamtite, da se prema damama mora postupati vrlo taktino,
rekao je natporunik ve mnogo bolje raspoloen, jer je govorio o onome, to je ispunja-
valo njegov ivot i vrijeme, slobodno od vojarne, vjebalita i karata.
ene su bile dua njegovog stana. One su mu i stvorile ovo prijatno gnjezdace. A bilo ih
je kod njega nekoliko desetina i sve su smatrale za svoju dunost, da njegov stan ukrase
raznim sitnicama.
Jedna, naprimjer, ena kavanara, koja je kod njega proivjela itava dva tjedna, dok ju
mu nije naao, saila mu je krasan stolnjak, ukrasila mu sve rublje monogramima, a na-
pravila bi mu, moda, i zidnu prostirku, da mu, nije naruio tu idilu.
Druga dama, za kojom su njeni roditelji tragali tri tjedna, naumila je, da njegovu spavao-
nicu pretvori u enski budoir i razredila je po sobi razne sitnice i vazice, a nad posteljom
objesila sliku Anela uvara.
106
U svim uglovima i spavaonice i blagovaonice opaala se enska ruka, koja je zala ak i u

kuhinju, gdje se zaista moglo uivati u ljepoti kuhinjskog posua. Bio je to galantni dar
ene jednog fabrikanta, koja mu je pred noge, osim svoje ljubavi, stavila i aparat za sjec-
kanje povra i mesa, trenicu za trenje emiaka, tepsije, varjae i Bog bi znao ta jo.
Otila je od njega poslije nedjelju dana, jer se nije mogla pomiriti s milju da je on osim
nje imao jo najmanje dvadeset ljubavnica, to je, dakako, imalo utjecaja na izvjesne fun-
kcije blagorodnog samca u vojnoj uniformi.
Natporunik Luk imao je i razgranatu korespondenciju, kao i album svih bivih lju-
bavnica i kolekciju raznih ljubavnih relikvija, tako da se za posljednje dvije godine u
njemu poela buditi sklonost prema fetiizmu. Imao je nekoliko pari podvezica, etiri
para krasno saivenih enskih gaica, nekoliko providnih kouljica, dva-tri batistena ha-
ljetka, jedan steznik i nekoliko pari enskih arapa.
Danas imam slubu, rekao je on, i vratit u se kasno u noi. Pazite na sve i esti-
to spremite stan. Moj zadnji sluak je zbog svoje nemarnosti ba danas otiao s marbata-
ljunom na frontu.
Kad je izdao sve naredbe u pogledu kanarinca i angorske make, otiao je, ne zaboravlja-
jui, da s vrata kae jo koju o potenju i uzornom dranju reda.
Poto je otiao, vejk je briljivo uredio stan tako, da je natporuniku, kad se vratio, mo-
gao raportirati:
Pokorno javljam, gospodine natporunie, da je sve u najboljem redu. Samo se maka
usudila da podere kanarinca.
toooo? zagrmi natporunik.
Pokorno javljam, gospodine natporunie, pojela ga je. Evo, kako je to bilo. Znao sam,
da make ne vole kanarince i da ih vole otetiti. Zato sam htio, da ih meusobno upoz-
nam, a u sluaju, ako bi ta betija neto poduzela, tako bih joj ispraio kouh, da bi se ci-
jelog ivota sjeala, kako se treba ponaati s kanarincima, jer ja ivotinje neobino volim.
Imali smo mi u kui jednog eirdiju, koji je svoju maku tako dresirao, da mu je u pr-
vom poetku pojela dva kanarinca, a kasnije vie ni jednog, makar joj kanarinac i na gla-
vu sjedao. I ja sam htio, da maku na taj nain ponem privikavati, pa sam izvadio kana-
rinca iz krletke i dao, da ga maka pomirie, a ta gadura, zamislite samo, dok jo nisam
ni okom trenuo, hop i glava ode, kao da je nikad nije ni bilo. Pravo da vam kaem, tako-
ve podlosti od nje nisam oekivao. Da je to bio kakav obini vrabac, ne bih ni rijei rekao,
ali ovako lijep kanarinac!... I da ste je vidjeli, kako ga je halapljivo poderala, onako zaje-
dno s perjem, a pri tome jo i radosno mijaukala. Naravno, make nisu muzikalno obra-
zovane, pa ne podnose kanarinevo pjevanje. Grdio sam je, psovao, ali je se, oslobodi
Boe, nisam ni prstom taknuo, nego sam, eto, doekao vas, da odluite, to emo uraditi
s tom nemani.
Priajui ovo, vejk je tako prostoduno gledao natporuniku u oi, da je on, poavi na
vejka s vrstom namjerom, da ga izbije, odustao od toga i sjedajui na stolicu, zapitao:
Sluajte, vejk, jeste li vi zaista takvo boje govedo ili se samo pravite?
Pokorno javljam, gospodine natporunie, glasio je sveani odgovor, jesam. Od
malena prati me takva nesrea. Hou uvijek da napravim najbolje i da svima ugodim, ali
od toga nikad ne biva nita dobra, nego samo neprijatnosti i za mene i za druge oko me-
ne. Eto, htio sam zaista upoznati one dvije ivotinje, da se jedno na drugo priue, i vjeruj-
te mi, da ja nisam kriv, to je maka pojela kanarinca i tako svakom poznanstvu nastupio
kraj. Prije nekoliko godina, kod kue u tupartu, maka je pojela papagaja, jer joj se pod-
107
smijevao i draio ju. Ako naredite, da je ubijem, gospodine natporunie, vratima u je

zgnjeiti. Drugaije se te nesretnice neemo rijeiti.
I vejk je s nevinim izrazom na licu i milim i dobrodunim osmijehom objasnio natporu-
niku, kako se ubijaju make, sa svim pojedinostima, koje bi kakvog lana Drutva za
zatitu ivotinja nagnale u oaj.
Ali je tom prilikom pokazao toliko znanja, da je natporunik Luk zaboravio na svoj
gnjev i zapitao ga:
Zar vi umijete postupati sa ivotinjama? Imate smisla i ljubavi za ivotinje?
Najvolijem pse, odgovori vejk, jer to vam je unosan posao za ovjeka, koji umi-
je trgovati s njima. Posao je meni iao, da ne moe biti bolje, jer sam ja uvijek bio poten.
Dodue, ljudi su mi se tuili, da sam im prodao napola crknutu mrcinu mjesto istokrv-
nog i zdravog psa, kao da svi psi na globusu moraju biti istokrvni i zdravi. Svatko je
htio, da ima itavu genealogiju svakoga psa, tako da sam muku muio i kakvu god ku-
ku, koja je ugledala svijet na kakvoj ciglani, pretvarao u najistokrvnijeg psa iz bavarske
psetarnice Armina von Barheima. Ljudima se svialo, to im je polo za rukom, da kupe
istokrvnog psa, a ja sam doao u mogunost, da im vrovikog pica podmetnem za ja-
zavara, iako su se svi udom udili, da je ovako plemeniti pas, uvezen iz Njemake, u-
pav, a noge mu nisu krive. Tako se to radi i u svim psetarnicama i vi bi trebali da vidite,
gospodine natporunie, kakve tek lopovluke prave s genealogijom u velikim psetarni-
cama. Pasa, koji bi za sebe mogli rei: Ja sam od istokrvne pasmine, veoma je malo, jer
ili je netko iz familije pogrijeio s kakvim izrodom, ili su djeca imala nekoliko oeva, pa
su naslijedila od svakog po neto. Od jednog ui, od drugog njuku, pa ako je sluajno
takav primjerak imao deset otaca, moete pomisliti, gospodine natporunie, na to je to
udovite liilo. Jedanput sam kupio takvog psa, Balabana koji je po oevima takoer
bio izmet a bio je takav, da su mu se svi psi ugibali, ali sam ga ja kupio samo iz saa-
ljenja, jer je bio tako zaputen. Taj gad je neprestano sjedio u jednom uglu i tako skviao,
da sam ga morao prodati, ali kao pina. Najvie mi je zadavalo posla, dok sam ga prebo-
jio, da dobije boju papra i soli. Otiao je sa svojim gospodarom u Moravsku i od tog
vremena ga vie nisam vidio.
Natporunika je poelo uvelike interesirati ovo kinoloko predavanje, pa je vejk bez
prekida nastavljao):
Psi ne mogu sami sebi bojiti dlaku, kao to to ine dame i zato se mora uvijek pobri-
nuti onaj, koji hoe da ih proda. Kad je pas tako mator, da sav posijedi, a ovjek hoe da
ga proda kao jednogodinje tene, onda se uzme crna anilinska boja, pa se oboji, da iz-
gleda kao od majke roen. A da se ugoji, mora se hraniti arsenikom kao konj; zubi mu se
moraju istiti mirglom, kao to se iste zarali noevi. A prije nego to se povede kupcu,
ulije mu se u gubicu gutljaj ljivovice, da se malo opije, pa je tada veseo i raspoloen, ve-
selo laje i ponaa se kao pijani radnik. Ali to je najglavnije: ljudima se mora priati, gos-
podine natporunie, priati i priati, dok se kupcu ne smrkne pred oima. Ako netko
hoe da kupi ratlera, a vi kod kue imate samo lovako pseto, morate toga ovjeka nago-
voriti, da mjesto ratlera kupi lovako pseto; ili ako imate sluajno kakvog patuljastog
pina, a od vas trae njemaku dogu, morate kupca tako zaluditi, da u svom depu od-
nese toga patuljastoga pina mjesto njemake doge. Dok sam nekada trgovao ivotinja-
ma, dola mi je jedna dama, kojoj je papagaj odletio u tui vrt, a djeaci, koji su se tamo
igrali Indijanaca, uhvatili ga, pa mu iupali perje iz repa sebi za ukras, kao to nose nai
andari. I taj se papagaj od stida, to nije imao repa, razbolio i pomou jednog veterinara
i njegovih lijekova lipsao. Dama je htjela da kupi novog papagaja, ali ne sasvim obinog,
108
koji moe izgovoriti samo svoje ime. to sam znao da radim, kad ba u to doba nisam
imao nijednog papagaja, a nisam znao ni gdje da ga nabavim. Imao sam jednog ljutog i
potpuno slijepog buldoga. I ta mislite, gospodine porunie, morao sam toj dami govo-
riti od etiri sata poslije podne do sedam naveer, dok je nisam nagovorio, da mjesto pa-
pagaja kupi buldoga. Bilo je to tee nego rijeiti kakav diplomatski spor, a kad je povela
buldoga, ja sam joj rekao: No, da vidimo, hoe li njemu iupati rep! S tom se enom
vie nisam sastao. Morala se odseliti iz Praga, jer je buldog izujedao cijelu kuu. Vjerujte
mi, gospodine natporunie, jako je teko nai lijepog i dobrog psa.
Ja vrlo volim pse, rekao je natporunik. Neki od mojih drugova poveli su na
frontu i svoje pse, pa mi piu, da je velika utjeha ivjeti u drutvu tako vjernog i odanog
druga. A poto se vi razumijete u pse, ja se nadam, da bi vi dobro pazili na njega, kad bih
ga imao. Koja je pasmina po vaem miljenju najbolja? Mislim: koji bi pas bio najbolji kao
ovjeji drug. Ja sam nekada imao tako jednog pina, ali ne znam...
Ja mislim, da je pin vrlo umiljato pseto. Istina, on se ne svia svima, jer ima otru
dlaku, u koju mu je obrasla cijela njuka, kao u osloboenog robijaa. Tako je ruan, da
ga ovjek ali, pa ba zato i voli. A pametniji je od foksterijera. Znao sam jednog...
Natporunik Luk pogleda na sat i prekide vejkovo prianje:
Ve je kasno i meni se spava. Sutra imam opet slubu, pa moete cijeli dan posvetiti
traenju pina.
Luk ode spavati, a vejk legne u kuhinji na divan i jo proita novine, koje je natporu-
nik donio iz vojarne.
Vidi, molim te, pomisli vejk, sultan odlikovao cara Vilhelma velikom ratnom
kolajnom, a ja jo nisam dobio ni malu.
Onda se malo zamisli i najedanput skoi.
Do avola, umalo da nisam zaboravio!
Otie u sobu, gdje je ve vrsto spavao natporunik Luk i probudi ga.
Molim pokorno, gospodine natporunie, nemam jo nikakove naredbe, to da uinim
s makom?
Natporunik se prevrne na drugu stranu i pospano promrmlja:
Tri dana zatvora! nato opet zaspi. vejk izie iz sobe na prstima, izvue nesretnu
maku ispod divana i ree joj:
Primi na znanje, da ima tri dana zatvora, abtreten!
A angorska maka opet se zavue pod divan.
109
IV
vejk se ba spremao da poe traiti pina, kad je na vratima zazvonilo i ukazala se jed-
na mlada dama, koja je zapitala za natporunika Luka. Kraj nje su stajala dva velika
kovega, a vejk vidio na stepenicama jo kapu nosaa, koji je silazio.
Nije kod kue, suhoparno odgovori vejk, dok je dama ve ula u predsoblje i ka-
tegoriki naredila vejku:
Unesite kovege u sobu!
Bez dozvole gospodina natporunika to ne ide, odgovori vejk. Gospodin natporu-
nik je naredio, da ne smijem nita poduzimati bez njegova znanja.
Vi ste poludjeli! klikne mlada dama. Ja sam dola gospodinu natporuniku u
goste.
Nisam o tome izvijeten. Gospodin natporunik je u slubi i vratit e se kasno, a nare-
dio mi je, da mu donesem jednog pina. O kakvim kovezima ili gostima ne znam nita.
Sad hou da zakljuam vrata, pa bih vas najpokornije molio, da se izvolite udaljiti. Nije
mi nitko nita rekao, a ja ne mogu u stanu ostaviti nekoga, koga ne poznam. Tako su je-
dnom kod nas primili kod slastiara Bjelickog jednoga ovjeka, koji je otvorio ormar s
garderobom, pokupio sve i pobjegao.
Ne mislim time rei nita loe za vas, nastavi vejk, opazivi, da se dama sprema
na pla, ali da nikako ne moete ostati ovdje, to valjda i sami uviate, jer je meni pov-
jeren cijeli stan, pa ja odgovaram za svaku sitnicu. Zato vas jo jedanput najpokornije
molim, da se ne uzrujavate. Bez naredbe gospodina natporunika ne poznam ni roenog
110
brata. Jako mi je ao, to moram ovako govoriti s jednom damom, ali znate, kako je: u
vojsci mora biti discipline.
Dotle se mlada dama malo oporavila. Izvukla je iz torbice svoju posjetnicu, napisala na
njoj olovkom nekoliko rijei, stavila je u malen omot i snudeno rekla:
Odnesite to gospodinu natporuniku, a ja u vas ovdje priekati. Evo vam pet kruna
na put.
Od toga ne moe biti nita, odgovori joj vejk, zbunjen upornou neoekivane go-
e. Ostavite vi vaih pet kruna, ali ako elite, moemo zajedno poi do kasarne. Ta-
mo me moete priekati, dok ja odnesem pismo i donesem odgovor. Ali da ga ekate
ovdje, to nikako ne moe biti.
S tim rijeima izvue on kovege na hodnik, a onda zveckajui kljuevima, kao katelan
kakvog dvorca, znaajno ree:
Zakljuavamo!
Oajna dama izila je za njim na stepenice, a vejk zakljuao vrata i poao naprijed. Go-
a je trala za njim kao psetance i stigla ga je tek kad je zastao da u trafici sebi kupi
cigaret.
Koraala je pored njega, trudei se, da zapodjene razgovor.
Hoete li mu sigurno predati to pismo?
Dakako, kad sam rekao.
A hoete li nai tamo gospodina natporunika?
To ne znam.
Opet pooe neko vrijeme jedno kraj drugoga bez rijei, a onda vejkova pratilica iznova
poe govoriti.
Mislite li, da neete nai gosp. natporunika?
Ne mislim.
Time je taj razgovor bio zavren, ali ga je mlada dama obnovila pitanjem:
Da niste sluajno izgubili pismo!?
Do sada jo nisam.
Onda ete ga sigurno predati gospodinu natporuniku?
Da.
A hoete li ga nai?
Zar vam nisam ve rekao, da ne znam? odgovori nabusito vejk. udim se, da
ljudi mogu biti tako radoznali i pitati sto puta jedno isto. To je kao kad bih ja ovdje na
ulici pitao svakog drugog prolaznika, koji je danas dan.
Tako je pokuaj dame, da vejka uvue u razgovor, ostao bezuspjean. I cijeli put do vo-
jarne proao je tako u utnji. Tek tamo je vejk progovorio i rekao mladoj dami, da ga
saeka i upustio se sa straarom u beskrajnu diskusiju o ratu, usprkos velikom nezado-
voljstvu dame, koja je nervozno etala gore-dolje, pokazujui simptome dubokog oaja-
nja. vejk je nastavio svoja izlaganja s tako glupim licem, kakvo se moglo vidjeti jedino
na fotografiji u novinama pod rubrikom Kronika svjetskog rata s natpisom: Austrijski
nasljednik prijestolja razgovara s avijatiarima, koji su oborili ruski aeroplan.
vejk je sjeo na klupu i poeo izlagati, da je na karpatskoj fronti nadiranje austrijske voj-
ske zaustavljeno, ali da je zato na drugoj strani komandant Pemisla, general Kuzmanek,
111
poao do Kijeva; da smo u Srbiji napustili jedanaest operacionih toaka i da srpska voj-
ska nee dugo izdrati u mahnitoj trci za naim vojnicima.
A onda se zadubao u analizu bitke i slavodobitno zakljuio, da se jedinica, opkoljena sa
svih strana, mora predati.
Kad se ispriao, smatrao je za svoju dunost, da izie na ulicu i rekne dami, koja je ve
izgubila svaku nadu, da e natporunik odmah doi, da ga malo prieka. Nato je otiao u
kancelariju, gdje je naao natporunika Luka, kako jednom rezervnom poruniku obja-
njava sisteme rovova, dokazujui mu, kako on ne umije crtati i kako nema pojma o ge-
ometriji.
Evo, pogledajte, kako to treba raditi. Ako treba na zadanu ravnu liniju povui okomi-
cu, mora se povui tako, da ona sa zadanom ravnom ini pravi ugao. Razumijete li? Sa-
mo u tom sluaju bit e linija rovova pravilna i njihovu liniju neete odvesti protivniku.
Ostat ete est stotina metara od njega. A prema ovome, to ste nacrtali, vi bi nae pozici-
je otkrili neprijatelju i prili bi mu sa svojim rovom perpendikalno. To je bar sasvim jas-
no, zar ne?
A rezervni porunik, koji je prije rata bio blagajnik u banci, izgubio se u tim crteima bez
truna razumijevanja i odahnuo tek kad je doao vejk.
Pokorno javljam, gospodine natporunie, da vam neka dama alje ovo pismo i eka
odgovor, ree vejk i familijarno namigne.
Pismo kao da nije osobito obradovalo natporunika. Evo to je proitao:
Lieber Heinrich! Mein Mann verfolgt mich. Ich muss unbedingt bei Dir ein paar Tage
gastieren. Dein Bursch ist ein grosses Mistvieh. Ich bin unglcklich. Deine Katy.
Natporunik Luk uzdahne, odvede vejka u pokrajnu praznu kancelariju, zatvori vra-
ta i poe etati meu stolovima. Zaustavivi se napokon pred vejkom, ree:
Dama pie, da ste magarac. ta ste joj to uinili?
Nisam joj uinio nita, gospodine natporunie; ponaao sam se vrlo pristojno, ali po-
to je ona htjela, da se useli u na stan, a kako ja za to nisam imao nikakvog nareenja,
nisam je pustio. Dola je s dva kovega i ponaala se, kao da je kod svoje kue.
Natporunik je jo jedanput duboko uzdahnuo, nato vejk uzdahnu jo dublje.
tooo? grmnu natporunik.
Pokorno javljam, gospodine porunie, da je to vrlo nezgodna stvar. Prije dvije godine
u Vojtekoj ulici jednom tapetaru dola tako jedna gospoica, koju nije mogao izbaciti
napolje, pa je morao otrovati plinom i nju i sebe. Da, teko je izai na kraj s tim enama.
Ja ih u duu poznam.
Zaista nezgodna stvar! ponovi natporunik za vejkom i valjda jo nikada nije re-
kao neto blie istini. Dragi Heinrich je zaista bio u nezgodnoj situaciji. Dolazi mu, eto,
na nekoliko dana tua ena, koju progoni mu i to ba onda, kad treba da mu doe i go-
spoa Mickova iz Tebove, da bi na tri dana ponovila ono, to mu je poklanjala svaka tri
mjeseca, kad je dolazila u Prag. Osim toga, za preksutra je oekivao jednu gospoicu,
koja je, poslije razmiljanja od tjedan dana, konano obeala, da e mu doi, jer se tek po-
slije mjesec dana udaje za jednog ininira.
Porunik je sjeo za stol, oborio glavu i zamislio se, ali poto nije mogao nai nikakvog
izlaza, uzeo je papir i omot i napisao:
112
Draga Katy! U slubi sam do devet sati. Doi u u deset. Molim te, ekaj me u stanu kao
u svojoj kui. to se tie vejka, moga sluaka, naredio sam mu, da ti u svemu bude na
ruci. Tvoj Jindrich.
Ovo pismo, rekao je natporunik, predajte gospoi. Nareujem vam, da s njom
postupate s puno potovanja i da joj ispunite sve elje, koje za vas imaju biti zakon. Mo-
rate biti galantni. Evo vam sto kruna, o kojima ete mi naknadno poloiti raun, jer vas
moe poslati da joj tota donesete. Naruite za nju ruak i veeru i tako dalje. Osim to-
ga, kupite tri boce vina i kutiju cigareta Memfis. Tako. Sada moete ii, ali jo vam je-
danput stavljam na srce i opominjem vas, da joj morate ispuniti svaku elju, koju joj u
oima proitate.
Mlada dama je bila ve izgubila svaku nadu, da e doekati vejka i bila je izvan sebe,
kad je vidjela, da izlazi iz vojarne s pismom u ruci i da je poao prama njoj.
Salutirao je pred njom, predao joj pismo i rekao:
Prema naredbi gospodina natporunika moram prama vama biti faktian, sluiti vas s
potovanjem i ispunjavati vam svaku elju, koju vam iz oiju proitam. Moram vas nah-
raniti i kupiti vam sve, to zaelite. Zato sam od gospodina natporunika dobio sto kru-
na, koji mi je jo naredio, da kupim tri boce vina i kutiju Memfisa.
Kad je proitala pismo, vratila joj se preanja rezolutnost, koja se izrazila u tome to je
naruila fijaker i naredila vejku da sjedne kraj koijaa na kozli.
Poli su kui. Kad su uli u stan, za as se ona uivjela u ulogu domaice. vejk je kove-
ge morao prenijeti u spavaonicu, ispraivi sagove na dvoritu, dok ju je pauina na zrca-
lu strano razgnjevila.
Iz svega toga moglo se zakljuiti da se gospoa nije mislila skoro povui s ove bojne po-
zicije.
Sa vejka se lio znoj potokom. Kad je dovrio posao sa sagovima, sjetila se, da se moraju
ispraiti zavjese. Iza toga dobio je nalog, da opere prozore u sobi i u kuhinji. Poslije toga
rijeila je, da premjesti namjetaj, to je sve radila vrlo nervozno, a kad bi vejk odvukao
sve iz jednog ugla u drugi, njoj se to nije svidjelo, pa je izmiljala sve nove i nove kombi-
nacije.
Prevraala je po stanu sve, dok se njena energija, uloena u ureenje ljubavnog gnjezda-
ca, nije istroila i haranje prestalo.
Izvukla je istu posteljinu i sama izmijenila i plahte i jastunice. Moglo se opaziti, da sve
to radi samo iz ljubavi prema postelji, koja je kod nje izazivala nervozno podrhtavanje
nozdrva.
Onda je poslala vejka po objed i vino, a za to vrijeme obukla prozrani matine, u koje-
mu je izgledala veoma lijepo i bila neobino zamamna i zavodljiva.
Za objedom je ispila cijelu bocu vina, popuila gomilu cigareta, a onda legla u postelju,
dok je vejk vakao komisni kruh umaui ga u nekakvu sladunjavu tekuinu.
vejk! odjekne najedanput iz spavaonice. vejk!
vejk otvori vrata i ugleda mladu damu na postelji u vrlo zavodljivoj pozi.
Priite blie!
Priao je postelji, dok je njen pogled uz neobini smijeak kliznuo po njegovom snanom
tijelu i krepkim stegnima.
Razvrgnuvi na sebi prozirnu tkaninu, koja je skrivala sve, strogo je naredila:
Svucite izme i hlae!
113
I tako je dobri vojak vejk mogao, kad se natporunik Luk vratio iz vojarne, prijaviti:
Pokorno javljam, gospodine natporunie, da sam ispunio sve elje gospoine i pos-
luio je s potovanjem, kako ste mi naredili.
Hvala vam, vejk, rekao je natporunik. A je li mnogo traila od vas?
Pa, da vidite i nije. Samo est puta, odgovori vejk. Sada spava kao zaklana od
silne vonje. Ispunio sam joj sve, to sam joj proitao u oima.
U vrijeme kad su austrijsku vojsku unitavali topovi u Galiciji i kad je u Karpatima pro-
padala pod kiom granata i rapnela; kad se horizont na svim bojitima blistao od poara
zapaljenih sela i gradova, eto, u to vrijeme je natporunik Luk proivljavao neprija-
tnu idilu s damom koja je pobjegla od svoga mua i kod njega igrala ulogu domaice.
Kad je dama jedanput izila na etnju, natporunik Luk i vejk odrali su vojno vijee s
dnevnim redom: kako da se rijee goe.
Najbolje bi bilo, gospodine natporunie, predloio je vejk, kad bi mu, od ko-
ga je pobjegla i koji je trai, kao to i sami rekoste, i o emu je pisala i u pismu, koje sam
vam onda predao, kad bi, rekoh, taj mu doznao gdje mu se ena zadrava, pa doao po
nju. Najpametnije bi bilo, da mu se poalje telegram, u kome se izvjetava, da je ona ov-
dje i da ju moe ovdje podignuti. U Venorima se prole godine dogodilo neto slino u
jednoj vili. Samo je tada ta osoba sama poslala telegram svome muu, a kad je on doao,
iukao ih je propisno oboje. Ali su Obojica bili civilisti, pa se to moglo i razumjeti, no s
114
oficirom se to ne moe napraviti. Osim toga, vi niste kriv, jer niste nikoga zvali, a dama,
kad je pobjegla, uinila je to na svoju ruku. Vidite, taj e nam telegram uiniti dobru us-
lugu. Uostalom, ako ovjek bude morao i progutati koju uku...
On je vrlo inteligentan ovjek! prekinu ga natporunik Luk. Poznam ga, trguje
hmeljem na veliko. Svakako moram s njim govoriti. Poslat u mu telegram.
Telegram je bio lakonski i sasvim poslovan: Sadanja adresa vae ene..., a slijedila je
adresa natporunika Luka.
Moe se zamisliti, kako je Katy bila iznenaena, kad se na vratima pojavio trgovac hme-
ljem. Bio je ozbiljan i zabrinut, kad ih je Katy uzrujano predstavila jednoga drugome:
Moj mu gospodin natporunik Luk!
Niega se vie nije mogla sjetiti.
Izvolite sjesti, gospodin Wendler, ljubezno mu je ponudio stolicu natporunik
Luk, izvadivi iz depa kutiju s cigaretama. Da li je po volji?
Inteligentni trgovac hmeljem utivo je uzeo cigaretu i odbivi nekoliko dimova, rekao
ozbiljno:
Hoete li skoro na frontu, gospodine natporunie?
Molio sam da me premjeste u 91. budjoviku pukovniju, kamo u vjerojatno otii,
im svrim kolu s jednogodinjim dobrovoljcima. Trebamo mnogo oficira, ali se opaa,
da mladi ljudi, koji imaju pravo, da slue kao jednogodinji dobrovoljci i pohaaju ofi-
cirsku kolu, bjee od toga. Milije im je, da ostanu prosti infanteristi, nego da postanu
kadeti.
Rat je mnogo nakodio trgovini hmelja, ali ja mislim, da to sve nee dugo trajati,
rekao je trgovac, pogledavajui naizmjence as svoju enu, as natporunika.
Mi smo u odlinom poloaju, dodao je natporunik Luk, i nema sumnje, da e
se rat zavriti pobjedom centralnih vlasti. Francuska, Engleska i Rusija previe su slabe
prema austro-njemako-turskoj snazi. Istina, na nekojim frontama imali smo izvjesnih
gubitaka i neuspjeha, ali im probijemo rusku frontu, rat je dovren. Pa i Francuzima pri-
jeti gubitak cijele istone Francuske i ulazak njemake vojske u Pariz. To je kao dvaput
dva etiri. Osim toga nai strategijski planovi u Srbiji razvijaju se vrlo dobro, iako odstu-
panje nae vojske, koje u stvari znai samo grupiranje snaga, mnogi shvaaju drukije
nego to to zahtijeva u ratu potrebna hladnokrvnost. Uskoro emo se uvjeriti, da e na
taktiki manevar na junoj fronti donijeti eljenog ploda. Ako je po volji, da pogledate
Natporunik Luk uhvati trgovca hmeljem delikatno za rame i odvede ga karti bojita,
objanjavajui mu pojedina mjesta:
Istoni Beskidi su za nas prvoklasna operaciona baza. Na karpatskoj fronti imamo,
kako vidite, siguran oslonac. Moni nalet u tom pravcu, pa emo se zaustaviti tek u Mo-
skvi. Rat e se zavriti prije nego to se i nadamo.
A to je s Turskom? zapita trgovac hmeljem, razmiljajui, kako da pree na stvar,
radi koje je doao.
Turci se dre izvrsno! odgovori natporunik, vrativi se opet k stolu. Predsjed-
nici turskog parlamenta, Halil-bej i Ali-bej doli su u Be. Za vrhovnog komandanta tur-
ske vojske u Dardanelima odreen je feldmaral Liman von Sanders. Goltz-paa je iz Ca-
rigrada doao u Berlin, a Enver-pau, admirala Uzedom-pau i generala Devad-pau
115
odlikovao je na car najviim odlijima. Uope, za ovo kratko vrijeme podijeljeno je neo-
bino mnogo odlikovanja.
Tu sada nastupi dug as utnje. Napokon natporunik prekine mrtvu tiinu rijeima:
A kada ste vi doli u Prag, gospodin Wendler?
Jutros.
Neobino se radujem, to ste me zatekli kod kue, jer ja popodne obino odlazim u
vojarnu, gdje imam nonu slubu. Ba zbog toga, to mi stan stoji po cijeli dan prazan,
mogao sam predloiti vaoj eni, da se useli u nj. Mogu vas uvjeriti, da ju za vrijeme nje-
nog boravka u Pragu nije nitko uznemirivao. I zbog starog poznanstva
Trgovac hmeljem se nervozno nakalja i progovori:
Katy je uistinu neobina ena i zato vas, gospodine natporunie, molim, da vjerujete
u moju duboku zahvalnost, za sve, to ste joj uinili. Znam ja, zato je ona dola u Prag:
da lijei svoje bolesne nerve. Ja sam bio na putu i kad sam se povratio nikoga. Ptiica
odletjela.
Trudei se, da uini to prijatnije lice, on joj zaprijeti prstom i zapita je s usiljenim osmi-
jehom:
Ti si svakako pomislila, da moe otputovati, kad ja nisam kod kue? A nisi pomislila,
da
Natporunik Luk opazi, da razgovor poinje postajati sve opasniji i zbog toga je opet
poveo inteligentnog gosta k mapi bojita i pokazavi mu podcrtana mjesta, ree:
Sasvim sam zaboravio, da vam skrenem panju na jednu veoma interesantnu injeni-
cu. Na ovaj, prema jugozapadu okrenuti polukrug, gdje taj masiv prua poziciju neobi-
ne vanosti. Ovdje je odreeno nastupanje saveznika. Ako se presijee eljeznika linija,
koja vezuje masiv s glavnom linijom protivnike obrane, prekinut e se veza desnog krila
i sjeverne vojske na Visli. Je li vam to jasno?
Trgovac hmeljem odgovori, da mu je sve potpuno jasno, ali, kako se zbog svoje delikat-
nosti bojao, da bi njegove rijei mogle izgledati dvosmislene, on je, vraajui se na svoje
mjesto, rekao:
Trgovina hmelja je, zahvaljujui ratu, izgubila sva trita u inostranstvu. Francuska,
Engleska, Rusija i balkanske drave ne uvaaju vie na hmelj. Izvozimo hmelj jedino jo
u Italiju, ali ja se jako bojim, da bi se i Italija mogla umijeati u rat. I tada mi ne moemo
diktirati cijene sve dok se rat ne svri.
Italija e ostati potpuno neutralna, ree natporunik. To je
Dobro, pa to onda ne izjavi da je u savezu s Austro-Ugarskom i Njemakom? poe
se najedanput uzrujavati trgovac hmeljem, kome je odjedared sve udarilo u glavu: hmelj,
ena i rat. Ja sam neprestano ekao, da Italija istupi protiv Srbije. U tom sluaju rat bi ve
bio svren. Hmelj mi trune u skladitima; na naim tritima nema proe, eksport je jed-
nak nitici, a Italija se dri neutralnosti. Pa koga je vraga onda Italija obnovila s nama jo
godine 1912. trojni savez? Gdje je talijanski ministar inostranih djela, markiz di San Giu-
liano? to radi taj gospodin? Spava li on ili koji mu je avo? Znate li vi, koliki je bio moj
godinji obrt prije rata, a koliki je sada?
Molim vas, nemojte misliti, da ja ne pratim razvoj situacije, nastavio je on i zlobno
pogledao na natporunika, koji je mirno odbijao kolutove dima, koji su se razbijali jedan
o drugi. Zato su se Nijemci vratili na granicu, kad su bili ve pod samim Parizom?
Zato se vode strane artiljerijske bitke meu Mosom i Moselom? A znate li, da su u
116
Combresu i Woevru izgorjele tri pivovare, kojima smo mi slali po pet stotina vrea hme-
lja na godinu? U Vogezima je spaljena ogromna Hartmannsweilerska pivovara, a u Nie-
derauspachu, kod Muhlhausena, velika pivovara sravnjena je sa zemljom. Za moju firmu
to je gubitak od 1.200 vrea hmelja na godinu. U bitkama izmeu Nijemaca i Belgijaca,
ogromne pivovare u Klosterhoeku prelazile su iz ruke u ruku, a to za mene opet znai
gubitak od 350 vrea na godinu.
Od uzbuenja nije mogao dalje; priao je svojoj eni i rekao joj:
Katy, ti e sa mnom odmah kui. Oblai se!
Sve me to strano uzrujava, rekao je malo poslije, kao da se opravdava. Prije sam
bio neobino suzdrljiv.
A kad je ona otila da se spremi, rekao je tiho natporuniku:
Nije joj to prvi put. Prole godine otila je s jednim gimnazijskim profesorom i naao
sam je tek u Zagrebu. Pri tome sam sa zagrebakom pivovarom zakljuio posao od est
stotina vagona hmelja.
Eh, uope, jug je bio za nas zlatni rudnik. Na hmelj je iao sve do Carigrada. A sada
smo napola propali. Ako vlada jo ogranii proizvodnju piva, zadat e nam posljednji
udarac.
Zapalio je ponuenu cigaretu i s oajanjem nastavio:
Sama Varava je od mene uzimala po 2.370 vrea na godinu. Najvea pivovara tamo
je Augustinska. Njihov zastupnik mi je dolazio svake godine u goste. Jo je sva srea, to
nemam djece.
Ovaj logini izvod iz posjeta zastupnika Augustinske pivovare u Varavi izazvao je mali
osmijeh na natporunikovim usnama. Trgovac hmeljom je to opazio i odmah produio:
Maarske pivovare u opronju i Velikoj Kanii kupovale su od nas oko 1.000 vrea
hmelja za svoja eksportna piva, koja su izvozili ak do Aleksandrije. A sada zbog bloka-
de ne naruuju nita. Nudim hmelj za trideset posto jeftinije nego prije, ali oni ne naruu-
ju ni jedne vree... Ukratko: stagnacija, propast, a onda jo i domae neprijatnosti...
Trgovac hmeljem zamukne; tiinu je prekinuo ulazak njegove ene, koja je bila gotova.
A to e biti s mojim kovezima? zapita ona.
Poslat u po njih, skoro veselo odgovori njen mu, zadovoljan, to se sve zavrilo
bez skandala i neugodnih scena. Ali ako ti eli jo to kupiti, onda je krajnje vrijeme,
da poemo. Putujemo vozom u diva i dvadeset.
Oboje se prijateljski oprostie s natporunikom, a trgovac hmeljem bio je tako veseo, to
se stvar svrila tako lijepo, da je, opratajui se s Lukem u predsoblju, rekao:
Ako bi, ne dao Bog, bili ranjeni, doite k nama na oporavak. Njegovat emo vas kao
svoga.
Povrativi se u spavaonicu, gdje se je Katy odijevala za put, natporunik je na umivaoni-
ku naao etiri stotine kruna i pisamce s ovim sadrajem:
Gospodine natporunie! Niste se pravo zaloili za mene pred mojim muem, tim pr-
voklasnim idiotom i starim majmunom. Dozvolili ste, da me odvede kao kakvu stvar,
koju je zaboravio kod vas. Osim toga, izvoljeli ste napomenuti, da ste mi stavili svoj stan
na raspoloenje. Nadam se, da nisam bila razlogom previe velikih trokova, koji bi pre-
lazili svotu od etiri stotine kruna, koje vam prilaem i molim vas, da to podijelite sa
svojim sluakom.
117
Natporunik Luk je neko vrijeme stajao s tim pismom u rukama a onda ga polako po-
derao. Osmjehujui se, pogledao je na novce, koji su leali na umivaoniku i opazio, da je
zaboravila ealj, kad se pred zrcalom eljala, nato ga je uzeo i priloio svojoj kolekciji
fetia.
vejk se vratio popodne. Iao je, da za svoga gospodara potrai pina.
vejk, ree mu natporunik, imate sree. Dama, koja je bila ovdje, otila je. Od-
veo ju je njen mu. A za usluge, koje ste joj ukazali, ostavila vam je na umivaoniku etiri
stotine kruna. Morate joj lijepo zahvaliti, ili jo bolje njenom muu, jer su to bili njegovi
novci, koje mu je ona uzela, kad je polazila na put. Ja u vam diktirati.
I diktirao je:
Potovani gospodine! Molim vas, da svojoj eni izrazite najdublju zahvalnost za etiri
stotine kruna, koje mi je ostavila za usluge, uinjene joj za vrijeme njenog boravka u Pra-
gu. Sve to sam uinio za nju, uinio sam s najveim zadovoljstvom, pa zato ne mogu
primiti spomenutu svotu, koju joj vraam...
No, to vam je vejk, piite dalje! Gdje sam ono stao?
... koju joj vraam, odgovori vejk drhtavim i duboko traginim glasom.
Dobro dakle: koju joj vraam. Srdani pozdrav vaoj supruzi. Ljubim joj ruku. Primi-
te, potovani gospodine, uvjerenje o mom dubokom potovanju i neizmjernoj odanosti.
Josip vejk, sluak natporunika Luka!... Je li gotovo?
Pokorno javljam, gospodine natporunie, da jo treba datum.
Piite: 20. decembra 1914. A sada napiite adresu, pa uzmite tih etiri stotine kruna,
odnesite ih na potu i poaljite ih na oznaenu adresu.
I natporunik Luk poe veselo zvidati motiv iz operete: Razvedene ene.
Jo jedno pitanje, vejk, ree natporunik, kad je vejk poao na potu. Kako sto-
ji stvar s psom?
Imam jednog u vidu, gospodine natporunie, divan primjerak! Ali ga neemo tako
lako dobiti. No ja se ipak nadam, da u ga sutra dovesti. Samo grize.
118
VI
Zadnje rijei natporunik Luk nije ni uo, iako su bile najvanije. Uvijek grize taj gad
htio je ponoviti jo jedanput vejk, ali je onda pomislio: ta se to zapravo tie natpo-
runika? Hoe psa, pa e ga i dobiti!
Dakako, lako je rei: Dovedite mi psa. Ali vlasnici neobino paze na svoje pse, iako ni-
su od neke naroite pasmine. Pa ak i obinog pokuara, koji nije ni za to, nego da grije
noge kakvoj staroj baki, uvaju i ne dozvoljavaju, da mu se netko priblii.
Pas se, pogotovo ako je istokrvan, instinktivno boji, da ga ne ukradu od njegovog gos-
podara. On ivi u neprekidnom strahu, da e biti ukraden, da mora biti ukraden. Pas se,
naprimjer, na etnji udalji odi svoga gospodara i u prvi as je veseo.
Igra se s drugim psima, neudoredno ih onjukava ili oni njega, omirie svake stepenice
na svakom uglu, nad svakom koarom s krumpirom, koja stoji pred prodavaonicom, di-
e uvijek jednu istu nogu, ukratko: radostan je to ivi, svijet mu je tako lijep, kao mladi-
u poslije poloene mature.
Najedanput primjeujete da njegove veselosti nestaje: osjea da se izgubio. I onda zapada
u oaj. Uzbueno trkara ulicom, njuka zemlju, cii, zavija, podvija rep, klopi ui i juri u
najguu gomilu u susret neizvjesnosti.
Da moe govoriti, uskliknuo bi: Jezus Marija, netko e me ukrasti!
Jeste li bili kada u psetarnici i vidjeli takve uplaene pse? Svi su ukradeni. Veliki gradovi
su stvorili naroitu vrstu kradljivaca: kradijivaca, koji se bave iskljuivo kraom pasa.
Ima malih vrsta salonskih pasa, ne veih od kakve rukavice, koji se vrlo lako smjeste u
depu od kaputa ili u enskom mufu i tako ih nose. Pa te jadnike i odatle kradu. Bijesnu
119
njemaku dogu, koja uva kakvu vilu, kradu nou. Policijske pse ukradu agentu pred
nosom. Vodite, naprimjer, psa na vrpci, kradljivac je presijee i s psom iezne bez traga i
glasa, a vi neprestano, ne vjerujui svojim oima, gledate u komad vrpce, koja vam je os-
tala u ruci. Pedeset procenata pasa koje sreete na ulici mijenjalo je po nekoliko puta svo-
je gospodare, pa se esto dogaa da ovjek poslije nekoliko godina kupi svoga vlastitog
psa, koga su mu ukrali jo kao tene, kad je ilo etati. Najvea je opasnost za pse, da
mogu biti ukradeni za vrijeme, kad ih izvode, da posvravaju svoje tjelesne potrebe, ma-
le i velike. Najvie ih nestaje kod vrenja akta posljednje kategorije. Zbog toga se svaki
pas u tom asu oprezno ogledava oko sebe.
Postoji nekoliko naina krae pasa: ili po sistemu depara ili mamljenjem k sebi nesret-
nog stvorenja. Pas je vjerna ivotinja, ali samo u itanci ili prirodopisu. U stvarnosti dajte
kakvom vjernom psu, da omirie peenu kobasicu i vjernost ode... Zaboravlja svoga gos-
podara, koji ide pokraj njega i vraa se natrag k vama sa slinavom njukom i umiljato
mae repom; u oekivanju velikog uivanja, iri nozdrve, kao temperamentni drijebac,
koga vode kobili.
***
Na Maloj Strani, nedaleko od dvora: ima mala pivana. U polumraku zadnje sobe sjedila
su jednog prekrasnog dana dva ovjeka. Jedan vojnik i jedan civilist. Nagnuvi se jedan
prema drugom, tajanstveno su aptali. Liili su na zavjerenike iz doba mletake republi-
ke.
Svakog dana oko osam sati, aptao je civilist vojniku, sobarica izlazi s njim na
ugao Havliekova trga, blie parku. Ali ja ti kaem, taj gad grize avolski, tako da ga
ovjek ne moe ni pogladiti.
I naginjui se sve blie vojniku, on mu apnu na uho:
Ne jede ak ni kobasice.
Ni peene? pitao je vojnik.
Ni peene.
Obojica ljutito otpljunue.
Pa to onda dere taj gad?
To samo Bog sveti zna. Neki su ti psi razmaeni, da ih ni sm nadbiskup ne bi mogao
udovoljiti.
Vojnik i civilist se kucnue, a poslije toga civilist nastavi aptom:
Jedanput jedan crni pic, koga sam trebao za psetarnicu na Klamovci, nije htio da
proguta kobasicu. Tri dana sam obigravao oko njega i kad vie nisam mogao izdrati,
zapitao sam sobaricu, koja ga je vodila u etnju, ta on jede, kad je tako krasan. To joj je
polaskalo i tada mi je rekla, da su mu kotleti najmiliji. Onda sam mu kupio niclu, jer
sam se dosjetio, da je to jo ukusnije. I zamisli samo: ta stoka ni glave da osvrne, jer je
nicla bila telea, a on je nauio da dere svinjetinu. I morao sam ipak da kupim kotlet.
Dao sam mu, da ga omirie i poeo sam bjeati, a on za mnom. ena se derala kao luda:
Puntik! Puntik! ali dragi Puntik ni da bi se okrenuo. Pojurio je za kotletom za ugao,
gdje sam mu ja nataknuo na vrat lani i sutradan je ve sjedio u psetarnici na Klamovci.
Imao je na grudima bijelu pjegu, ali da ga ne bi poznali, obojili su ga tamo crno. Drugi
psi, opet a ja sam ih imao mnogo letjeli su kao ludi na peenu konjsku kobasicu. Ti
120
bi trebao da najprije zapita sobaricu ta pas najradije jede; vojnik si, pa e ti odmah rei.
Ja sam je ve pitao, ali ona me je samo pogledala, kao da me je htjela u duu progledati, i
rekla: to vas se tie? Djevojka ta, dodue, nije osobito lijepa, ali s vojnikom e ve raz-
govarati.
A je li to pravi pin? Natporunik drugog nee.
Pravi, pravcati pin, istokrvni, kao to si ti vejk, a ja Blahnik. Glavna je stvar, da do-
znam, to jede, a onda u mu to spremiti i dovesti ga tebi.
Prijatelji se ponovo kucnue. Jo prije rata, kad je vejk trgovao psima, dobavljao mu ih
je Blahnik. Bio je to iskusan ovjek, o kojemu su kolale prie, da je ispod ruke od ivinara
kupovao pse sumnjivog porekla i preprodavao ih. Imao je jedanput pseu bjesnou, pa je
u Pasteurovom zavodu u Beu bio kao kod kue. Sada je smatrao za svoju dunost, da
pomogne vojaku vejku. Znao je sve pse u Pragu i okolini, pa je aptao zato, da ne bude
sumnjiv gostioniaru, jer mu je prije pola godine iz gostionice ukrao malog jazavara, jo
tene, koga je napojio mlijekom, tako da je glupo tene mislilo, da mu je on mati i bilo je
sasvim mirno pod kaputom.
Krao je iz principa samo pse od rase i mogao bi na kakvoj izlobi biti izvrstan sudac. Do-
bavljao je pse za sve psetarnice, a kad bi iao ulicom, lajali su na njega psi, koje je nekada
ukrao, a kad bi stao pred koji izlog, neko osvetljivo pae diglo bi nogu i pokropilo bi
mu hlae.
***
Sutradan, oko osam sati, etao se dobri vojak vejk u parku na uglu Havlikovog trga.
ekao je sobaricu s pinom. Napokon se ona pojavila i pred vejka je potralo ekinjasto
pae s najeenom dlakom i razboritim oima. Bio je veseo kao i svi psi, koji su zadovolji-
li svoje tjelesne potrebe, i trkao za vrapcima.
Stigne i ona, koja je uvala pseto. Bila je to starija djevojka s vijencem spletene kose na
glavi. Zazvidala je psu i mahnula vrpcom i elegantnim korbaem.
vejk je oslovi:
Oprostite, gospoice, kojim se putem ide na ikov?
Zastala je, pogledala ga, da li se ne ali, ali dobroduno lice vejkovo govorilo joj je, da
on zaista mora ii na ikov! Izraz na licu postade joj meki i ona mu ljubezno pokaza
put na ikov.
Tek sam doao u Prag, ree vejk. Nisam odavde, nego sa sela. A ni vi niste iz
Praga?
Ja sam iz Vodnjana.
Pa onda smo skoro zemljaci, odgovori vejk. Ja sam iz Protivna.
Njegovo poznavanje ekog juga, s kojim se on upoznao na jednim manevrima, napunilo
je djevojinu duu nostalgijom.
Pa onda vi, svakako, znate u Protivnu mesara Pejchara?
Kako ga ne bih znao! To je moj bratanac. Tamo ga svi vole, priao je vejk. Po-
ten je to i usluan ovjek, a ima uvijek dobro meso i dobru mjeru.
Niste li vi od Jaroevih? zapita djevojka, osjetivi najedanput simpatiju prema ne-
poznatom vojniku.
121
Pogodili ste!
A od kojih Jaroa, onih iz Kra kod Protivna, ili onih iz Raica?
Iz Raica.
Da li on jo uvijek razvozi pivo?
Jo uvijek.
A mora da mu je ve preko ezdeset godina.
Navrio je ba proljetos ezdeset i osam, spremno odgovori vejk. A sada je ku-
pio jednog psa, pa samo uiva. Pas mu sjedi na kolima. Ba takav pas, kao onaj, to tri
za vrapcima. Lijepo pseto, neobino lijepo pseto.
To je nae pseto, izjavi mu nova poznanica. Ja sluim ovdje kod pukovnika. Vi
poznate naeg pukovnika?
Kako ne bih znao! Krasan i inteligentan ovjek, odgovori vejk. I mi smo u
Budjovicama imali takvog pukovnika.
Na gospodin je strog i kad su neki dan poeli pripovijedati, da su nas u Srbiji nemilo
natukli, doao je kui zlovoljan, u kuhinji polupao sve tanjure, pa htio i meni da otkae
slubu.
Dakle je to va pas? prekide je vejk.
ao mi je, to moj natporunik ne trpi pse, a ja ih tako volim.
Tu zamukne, a onda ispali kao iz topa:
Ali svaki pas ne jede sve ega se doepa.
Da, i na Lux je strano izbirljiv. Jedno vrijeme nije htio jesti meso, ali se predomislio i
sada opet jede.
A to najvoli?
Jetra, peena jetra!
Telea ili svinjska?
Svejedno mu je, nasmija se zemljakinja, shvativi posljednje pitanje kao alu.
Ili su neko vrijeme skupa, a pridruio im se i pin, koga su onda vodili na vrpci. Osjetilo
se odmah njegovo povjerenje prema vejku, jer mu je u isti as pokuao poderati hlae,
ali najedanput, kao da je osjetio, to vejk namjerava s njim, prestao je skakati, pogledao
vejka, kao da je htio rei:
Dakle i mene oekuje sudbina moje brae?
Sobarica mu je saopila, da ona izlazi na etnju i u est sati naveer, ali da ne vjeruje nije-
dnom mukarcu u Pragu. Jedanput je, veli, dala oglas u novine i na oglas se javio jedan
bravar, koji joj je obeao enidbu, izmamio joj osam stotina kruna na to obeanje, a onda
se netragom izgubio. Na selu su, kae, ljudi mnogo poteniji. Kad bi se udala, pola bi
samo za ovjeka sa sela, ali samo poslije rata. Ratni brakovi su za nju gluposti, jer te ene
obino ostaju udovice.
vejk joj je dao mnogo nade, kad je rekao, da e doi u est sati i poao da javi prijatelju
Blahniku, kako pseto jede svakovrsna jetra.
Pogostit u ga govedinom, odlui Blahnik. Govedinom sam primamio bernardinca
tvorniara Vydre, vrlo vjernog psa. Sutra u ti ga dovesti, kako Bog zapovijeda.
Blahnik je odrao rije. vejk je upravo bio zaposlen spremanjem stana, kad se napolju
zauo lave, a malo kasnije Blahnik uvukao pina, koji se opirao iz petnih ila i bio jo
122
vie naroguen, nego inae. Divlje je kolutao oima, i promatrao tako ljutito sve oko sebe,
da je liio na izgladnjelog tigra, pred ijim se kavezom u zoolokom vrtu zaustavio rado-
znali posjetnik. kripao je zubima, reao, kao da je htio rei: Raskidat u vas i podera-
ti.
Privezali su ga za kuhinjski stol, a Blahnik je ispriao, kako je stvar tekla.
Proao sam pokraj njega s peenim jetrima u papiru. Poeo je njukati i skakutati oko
mene. Nisam mu nita dao, nego poao dalje. A on za mnom. Iz parka zakrenuo sam u
Bredovsku ulicu i tamo mu dao prvi zalogaj. Pojeo ga je u hodu, da me ne izgubi iz vida.
Nato sam skrenuo u Jindikovsku, gdje sam mu dao drugu porciju, a kad sam ga nah-
ranio, nataknuo sam mu na vrat omu i povukao ga preko Vaclavskoga trga na Vinoh-
rade, a onda na Vrovice. Putem mi je prireivao strane scene. Kad sam prelazio tram-
vajske tranice, legao je i nikako da ga smjesta maknem. Htio je, valjda, da izvri samou-
bojstvo. Kupio sam u Fuchsovoj papirnici obrazac za genealogiju pseta, a ti e ju ispuni-
ti.
Da, ali tvojom rukom: Roen u Leipzigu, u psetarnici von Blowa. Otac, Arnheim
von Kahlsberg, mati Emma von Trautensdorf, po ocu Siegfried von Busenthal. Otac je
dobio prvu nagradu na izlobi pineva u Berlinu godine 1912. Mati nagraena zlatnom
kolajnom Nrnberkog drutva ljubitelja plemenitih pasa. to misli, koliko mu je go-
dina?
Sudei po zubima, bit e mu dvije.
Napii: starost, dvije godine i est mjeseci.
Loe je obrezan, vejk. Pogledaj mu ui.
Pa to se dade popraviti. Podrezat emo ih, kad se bude kod nas privikao. Sada bi bio
jo pakosniji.
Ukradeni pas zarei i poe se valjati po podu, nato se mirno isprui i isplazi jezik u pozi
oekivanja.
Malo pomalo potpuno se umirio i samo bi s vremena na vrijeme alosno zatulio.
vejk postavi pred njega ostatke peenke, koju mu je predao Blahnik. Ali pseto nije ni
glave okrenulo i samo prezirno pogledalo oba mukarca, kao da misli rei:
Neu, ve sam se jedanput prevario! derite sami.
Izgledalo je, kao da se pokorio svojoj sudbini i prenavljao se, kao da spava. Ali onda na-
jedanput kao da mu je mozgom sijevnula jedna misao, skoi, stade na zadnje noge, pa
pred njima poe moliti prednjim apama. Kapitulirao je.
Ali na vejka ova dirljiva scena nije pravila nikakav utisak.
Lezi! krikne on na bijednika, koji je opet legao, alosno tekui.
A kakvo ime da zapiem? zapita Blahnik. Zvali su ga Lux, a sada bismo morali
izmisliti neto slino, da bi razumio.
Pa nazovimo ga Max! Pogledaj, Blahnik, kako je naulio ui. No, ustani Max!
Nesretni pin, koga su liili i doma i imena, ustade oekujui daljnje naredbe.
Ja mislim, da bi ga trebalo odvezati, ree vejk. Da vidimo, to e raditi.
Kad su ga odvezali, pojurio je pas k vratima i triput kratko zatektao, uzdajui se, valjda,
na velikodunost tih ljudi. Ali kad je vidio, kako se njih malo tie njegova usrdna elja,
da se doepa slobode, nainio je kraj vrata malu baricu, mislei, da e ga zbog toga sva-
kako istjerati napolje, kao to su to inili, dok je bio jo mlad i pukovnik ga surovo, na
vojniku, uio, da bude Zimmerrein.
123
Vidi ti njega, kako je domiljat! Ali ti to, bratac, nee pomoi! uskliknu vejk, osine
ga remenom i gurne mu njuku u baru, da ju je jadnik, morao liznuti.
Pin se ljutito drekne na tu uvredu i poe trati po kuhinji, njukajui u strahu svoj vlasti-
ti trag, nato prie stolu, pojede na podu za njega ostavljena jetra, skupi se u klupko i
napokon, poslije tolike avanture, zaspi.
to sam ti duan? zapita vejk Blahnika, kad se ovaj poeo spremati na odlazak.
Ne govorimo o tome vejk! blago odgovori Blahnik. Za starog prijatelja ja bih
sve uinio, a pogotovo, ako je jo i vojnik. A sada, da si mi zdravo, mome, pa ga nemoj
voditi na Havliekov trg, jer e biti nesree! A ako ti opet zatreba kakvo psetance, ti zna,
gdje e me nai.
vejk ostavi Maxa, da se dobro ispava, a on za to vrijeme kupi etvrt kile jetara, ispee ih
i poeka, da se Max probudi, gurnuvi mu pod nos jedan komadi vrue peenke.
Max se poe u snu oblizavati, onda se protegne, omirie meso i za as ga podere. Poslije
toga prie opet vratima i ponovi svoj pokus, da se doepa slobode.
Max! prodera se vejk, ovamo!
Kad mu je pseto nerado prilo, vejk ga uze na koljena i poe ga gladiti, tako da je Max
prvi put prijateljski mahnuo repom, uhvatio mu zubima ruku i ne putajui je, pogledao
ga svojim razboritim oima, kao da e rei:
Ovdje se ne da nita uiniti, pa vidim, da je sa mnom svreno.
vejk ga je dalje gladio, a onda poeo umiljatim glasom priati:
Bio tako jedanput jedan pas, koga su zvali Lux, i ivio je on kod jednog pukovnika. A
jedanput sobarica pola s njim u etnju. Onda je pristupio jedan nepoznati ovjek i ukrao
Luxa. Tako je Lux dospio jednom natporuniku i dali mu tamo ime Max.
Max, daj apu! Tako!... Vidi, glupane, bit emo mi jo dobri drugovi, samo ako se bu-
de vladao, kako treba. Drugaije e imati posla s remenom!
Max skoi sa vejkova krila i poe veselo skakutati oko njega. A naveer, kad je doao
natporunik, vejk i Max bili su ve dobri prijatelji.
Gledajui na Maxa, vejk filozofski pomisli:
Boga mi, ako ovjek dobro promisli: svaki je vojnik takoer ukraden iz svoje kue, kao
i ovaj pas!
Natporunik je bio prijatno iznenaen, kad je vidio Maxa, koji se opet neobino obrado-
vao, to je opet ugledao ovjeka sa sabljom.
Kad ga je zapitao, otkud mu taj pas i koliko stoji, vejk mu je mirno odgovorio, da ga je
dobio na poklon od jednog druga, koji je upravo ajnrukovao.
Lijepo, vejk, ree porunik, igrajui se s Maxom, na prvog dobit ete od mene
za to pedeset kruna.
Ali ja to ne mogu primiti, gospodine natporunie.
vejk, strogo ree natporunik, kad ste doli k meni, rekao sam vam, da se mora-
te pokoravati. Kad vam kaem, da u vam dati pedeset kruna, morat ete ih primiti i za-
piti. to ete raditi s tih pedeset kruna, vejk?
Pokorno javljam, gospodine potporunie, da u ih prema nareenju zapiti.
A ako bih ja na to zaboravio, nareujem vam da me podsjetite na taj dug. Jeste li ra-
zumjeli?... A nema li ovaj pas buha? Okupajte ga za svaki sluaj i oeljajte ga eljem.
Sutra imam slubu, a prekosutra idem s njim u etnju.
124
A dok je vejk kupao Maxa, pukovnik, bivi vlasnik Luxov bio je izvan sebe, pa strano
vikao i prijetio se, da e onog, tko mu je ukrao pseto, predati vojnom sudu i narediti, da
se strijelja, da se objesi ili najmanje, da ga poalju na dvadeset godina robije.
Der Teufel soll den Kerl buserieren! odjekivalo je po pukovnikovom stanu, da su se
sve tresla okna. Mit solchen Meuchelmrdern werde ich bald fertig.
Nad vejkom i natporunikom lebdjela je u zraku katastrofa.
125
15. Katastrofa
Pukovnik Bedich Kraus, koji je nazvao sebe po nekakvom dobru u Salzburgu von Zil-
lergut, a koje su njegovi preci zapili jo u osamnaestom vijeku, bio je roeni idiot. Kad
je neto pripovijedao, obino je govorio sve same poznate stvari i pitao, da li sluaoci ra-
zumiju najobinije izraze:
Dakle prozor, gospodo! Vi znate, to je to prozor?
Ili:
Put, koji na obje strane ima jarke, zove se cesta. Da, gospodo. A znate li, to je to jarak?
Jarak je iskop u zemlji. Da! Zemlju kopaju lopatama. Znate li, to je to lopata?
Patio je od manije, da sve objanjava i predavao joj se takvim uivanjem, kao pronalaza,
koji pria o svome pronalasku.
Knjiga vam je, gospodo moja, skup izrezanih listova papira, razliitog formata, pokri-
venog slovima, uvezanog i slijepljenog gumiarabikom. Znate li vi to je to gumiarabika?
Gumiarabika je materija od gume.
Bio je tako idealno glup, da su ga oficiri izbjegavali, kako ne bi bili primorani sluati, da
plonik nije kaldrma, nego pokrivena ploama malo uzviena putanja pred proeljima
kua. Da se proeljima nazivaju oni dijelovi kue, koji se vide s ulice i plonika. Zadnju
126
stranu ovjek s plonika ne moe vidjeti, o emu se moe svatko uvjeriti ako sie s plo-
nika na cestu.
Bio je spreman, da tu svoju umnost svagdje i svakome demonstrira. Na svu sreu, prega-
zila su ga jednom prigodom kola. Od toga vremena sasvim je oglupavio. Na ulici je za-
ustavljao oficire i uputao se s njima u beskonane razgovore o omletima, o suncu, top-
lomjerima, o pokladnim krofnama i potanskim markama.
Bilo je nevjerojatno, da je taj notorni idiot mogao napraviti tako brzo karijeru, ali je on
imao za sobom ljude od utjecaja, kao to je bio jedan ugledni general, koji ga je, bez obzi-
ra na njegovu nesposobnost, proteirao.
Na manevrima je sa svojom pukovnijom pravio udesa. Na odreeno mjesto jo nikada
nije doao na vrijeme, vodio je pukovniju na mitraljeze u bojnim kolonama, a prije neko-
liko godina dogodilo se na manevrima u Junoj ekoj, da se je izgubio, otiavi sa svo-
jim ljudima ak na Moravu, gdje je nastavio lutanje jo nekoliko dana kasnije, poto se
ve sva vojska vratila u vojarne. I to mu je prolo bez ikakove kazne.
Zahvaljujui vezi s uglednim generalom i drugim ne manje glupim dostojanstvenicima
trule carevine, dobivao je ordene i odlija, kojima se ponosio, smatrajui sebe najboljim
vojnikom na svijetu i najboljim teoretikom u strategiji i ostalim vojnim naukama.
Na pukovnijskim smotrama uputao se s vojnicima u razgovor i pitao uvijek jedno isto:
Zato se puke, koje ima naa vojska, zovu manlihericama?
U pukovniji ga nisu drukije ni zvali nego manlichertrottel. Bio je strano osvetijiv,
gnjavio je podinjene oficire, ako mu se nisu sviali i na raportima s molbom za enidbu
davao nepovoljna miljenja.
Nije imao polovinu lijevog uha, koje mu je odsjekao na dvoboju jedan protivnik zbog
utvrenog fakta, da je Bedich Kraus von Zitlergut fenomenalni glupak.
No kad bi se ovjek zabavio potankom analizom njegovih umnih sposobnosti, doao bi
do uvjerenja da one nisu nita vee od sposobnosti plemenitog Habsburgovca Franza
Josefa, proglaenog za notornog idiota.
Na jednom ruku, kad se poelo govoriti o Schilleru, pukovnik Bedih Kraus von Ziller-
gut rekao je:
Zamislite, gospodo, ja sam juer vidio parni plug, to ga kree lokomotiva. Zamislite
samo, gospodo, lokomotivom i to ne jednom nego s dvije. Vidim lijepo dim, prilazim bli-
e, a kad ono, na jednoj strani jedna, a na drugoj druga lokomotiva. Recite gospodo, zar
to nije smijeno? Dvije lokomotive, kao da ne bi bila dosta i jedna.
Zamuknuo je, ali je za as opet produio:
A kad nestane benzina, motor mora da stane. I to sam juer vidio. Pa onda jo brbljaju
o izdrljivosti, gospodo. Ne ide, ni makac, nego stoji, jer nema benzina. Zar to nije smije-
no?
U svojoj tuposti bio je neobino poboan. U stanu je imao kuni oltar. Iao je esto na is-
povijest i priest, a od poetka rata neprestano se molio za pobjedu austrijskog i njema-
kog oruja. Pomijeao je kranstvo sa snovima o germanskoj hegemoniji. Bogu je bila
dunost, da pomogne pobrati bogatstvo i svojinu pobijeenih.
Strano se uzrujavao, kad je u novinama proitao, da su opet doveli zarobljenike.
to e nam ti zarobljenici? govorio je on. Treba to sve postrijeljati! Bez milosti!
Plesati na leevima! Sve civiliste u Srbiji spaliti, sve do posljednjeg ovjeka. A djecu iz-
bosti bajunetama.
127
Uostalom, nije bio nita gori od njemakog pjesnika Vierordta, koji je u jednoj pjesmi po-
zivao Nijemce, da bez milosti pokolju milijune francuskih avola:
Da se do neba uzdiu
Njihova tijela, puei se u krvi.
***
Svrivi pouku u koli jednogodinjih dobrovoljaca, natporunik Luk poe s Maxom u

etnju.
Slobodan sam vas upozoriti, gospodine natporunie, zabrinuto je rekao vejk,
da na pseto treba dobro paziti, da vam ne utekne. Moe se najedanput zaeljeti starog
doma i strugnuti, ako bude iao bez remena. I zato, ja bih vam savjetovao, da ne idete na
Havliekov trg, jer onuda obilazi jedan bijesan pas. im spazi u svom rejonu drugog,
tueg psa, baca se na njega, da mu tamo neto ne podere. Isto kao i onaj prosjak u crkvi
sv. Hatala.
Max je veselo skakutao, zapletao se potporuniku meu noge, umotao mu sablju u re-
men, jednom rijeju: bio neobino radostan, to ide na etnju.
Izaoe iz kue i natporunik se uputi na Pikope. Na uglu Kanske ulice imao je sastanak
s jednom damom. Koraao je, zaduben u slubeno razmiljanje. to e sutra govoriti u
koli jednogodinjih dobrovoljaca? O tome, kako se odreuje visina jedne planine? Zato
se ta visina oznaava s nadmorskom povrinom? Kako emo, ako znamo nadmorsku
visinu, odrediti stvarnu visinu planine, raunajui od njenog podnoja. Do avola, zato
ministarstvo vojno sastavlja takve glupe kolske programe? To je potrebno samo topni-
tvu. A onda: zato postoje karte generaltaba. Ako neprijatelj zauzme kotu 312, nema se
vremena raunati, kolika je njena nadmorska visina.
To razmiljanje bilo je prekinuto jednim stranim halt, ba kada je ulazio u Pansku uli-
cu. U isti mah pas mu se istrgao iz ruke zajedno s vrpcom i s radosnim skianjem poletio
prama ovjeku, koji je tako strano dreknuo halt!
Pred natporunikom Lukem stajao je pukovnik Kraus von Zillergut. Porunik ga pro-
pisno pozdravi i poe se opravdavati, da ga nije vidio.
Pukovnik Kraus bio je poznat zbog svoje navike da anhaltuje.
On je pozdravljanje smatrao neim tako vanim, kao da od toga zavisi uspjeh rata, ili na
emu se osnivala cijela vojna snaga.
U pozdravljenje starijih, vojnik mora uloiti svoju duu, esto je govorio. Bio je to
prekrasan kapralski misticizam.
Neumorno je pazio, da ga mlai pozdravljaju po svim pravilima propisa do najmanjih
sitnica.
Pazio je na sve, koji su prolazili pokraj njega od infanterista pa do potpukovnika. Infan-
teriste, koji bi ga nemarno pozdravljali, kao da bi htjeli rei: Da te avo! vodio je sam u
vojarnu i traio tamo kaznu.
Za njega nije postojalo: Oprostite, nisam vidio!
Vojnik, rekao bi tada, mora svoga starijega traiti u gomili i ne smije misliti ni o
emu, nego o tonom vrenju svoje dunosti, kako je propisano u dienstreglamanu. Pa
128
i kad bude umirao na bojitu, mora pred smrt salutirati. Tko ne umije salutirati ili se
pravi, da ne vidi i pozdravlja kojekako, taj je za mene betija od ovjeka.
Gospodine natporunie, stranim glasom ree pukovnik Kraus, prvo: nia ar-
a treba uvijek da odaje ast vioj. To je pravilo, koliko mi je poznato, jo uvijek na snazi.
A drugo: ne znam, otkad je ulo u modu, da gospoda oficiri etaju s ukradenim psima?
Da, s ukradenim psima! Jer pas, koji pripada drugom, ukraden je.
Ovo pseto, gospodine pukovnie... pokua da progovori natporunik Luk.
Pripada meni, gospodine natporunie, resko odgovori pukovnik. To je moj
Lux!
Lux ili Max, sjetio se svoga starog gospodara, a novoga je potpuno izbacio iz svoga pse-
eg srca, otkinuo se i htio pukovniku skoiti na prsa, radostan kao zaljubljeni estoko-
lac, kad mu njegov ideal vraa ljubav ljubavlju.
etati s ukradenim psima, nije nikako u skladu sa shvaanjem oficirske asti, gospo-
dine natporunie. Niste to znali? Oficir ne smije kupiti psa, dok se ne uvjeri, da od toga
nee imati nikakve neprijatnosti, nastavljao je pukovnik gledajui Luxa-Maxa, koji je u
svojoj pseoj podlosti poeo reati na natporunika, kesiti zube, kao da mu je pukovnik
rekao pokazujui na natporunika: Puci ga!
Gospodine natporunie, to mislite: moete li vi jahati na ukradenom konju? Zar nis-
te itali oglase u Tagblattu i Bohemiji, da je meni nestao pin? Niste itali oglas, to
ga je dao u novine va stariji?
Pukovnik zapucketa prstima.
Mora se doista priznati, da su krasni ovi mladi oficiri! Gdje je tu disciplina? Pukovnik
objavljuje u novinama, a natporunik se usuuje to ne itati!
Ah, kad bih ti mogao opaliti nekoliko vruih, ti stari idiote! pomisli u sebi natporu-
nik, promatrajui pukovnikove zaliske, koje su ga sjeale na orangutana.
Poite na as sa mnom, ree pukovnik. I oni pooe prijatno se razgovarajui.
Na fronti vam se ovako neto ne bi moglo dogoditi, gospodine natporunie. Narav-
no, etati u pozadini s ukradenim psima, prijatna je stvar. Da, da! I to s psom svoga star-
jeine. Pa jo u vrijeme, kad dnevno na bojitima gubimo stotine oficira! A na oglase ni
glave da okrene, makar ja oglaivao sto godina, da mi je nestalo psa. Dvjesta godina, tris-
ta godina!
Pukovnik glasno smrkne, to je kod njega uvijek znailo, da je strano ljut.
Sada moete nastaviti sa etnjom! rekao je pukovnik i poao dalje lupajui srdito
biem po polama svoga oficirskoga ogrtaa.
Natporunik Luk, tek to je preao na drugu stranu ulice, zauje opet: Halt! Pukov-
nik je bio upravo zaustavio nekog nesretnog priuvnog infanterista, koji je razmiljao o
jadnoj svojoj materi, ostavljenoj kod kue, i nije opazio njega.
Pukovnik ga je lino odveo u vojarnu i grdio ga uz to kao prase.
to da uradim s tim vejkom? pomisli natporunik. Polupat u mu njuku, ali je
to sve malo. Rezati remene s lea ne znai nita za takvog nitkova.
I bez obzira, to je imao sastanak s jednom damom, vrati se ljutit kui.
Ubit u ga kao pseto! rekao je u sebi, uavi u tramvaj.
129
***
Meutim se dobri vojak vejk razgovarao s ordonancom iz vojarne. Vojnik je donio nat-
poruniku na potpis nekakva akta i ekao ga.
vejk ga je poastio kavom i oni su pripovijedali, kako e Austrija propasti.
Govorili su o tome, kao da se to samo po sebi razumije. Bio je to beskrajni niz fraza, koje
bi na sudu definirali kao veleizdaju i obojicu odveli na vjeala.
Njegovo velianstvo car vjerojatno je od svega ovog ve oglupavio! rekao je vejk.
I tako nije bio od poroda bogzna kako razuman, a ovaj rat e ga potpuno dotui.
Da, on je kompletan idiot, s uvjerenjem izjavi vojnik. Potpuno je poblesavio. On
zapravo i ne zna da se vodi rat. Moda ih je bilo stid da mu to kau. A da je on svojeru-
no potpisao manifest svojim narodima, prijesna je la. Naprosto dali su to u tampu bez
njegova znanja, jer on i tako vie ne moe nita da misli.
Zavrio je ovjek karijeru! glasom znalca dopuni ga vejk. On ve i nudu obav-
lja pod sebe, a moraju ga hraniti kao malo dijete. Nedavno je netko u pivnici priao da
njegovo velianstvo ima dvije dojilje, koje ga doje triput na dan.
Ah, da se ve jedanput to svri, uzdahnu vojnik, i da se ta jadna Austrija upoko-
ji!
Nastavili su svoj prijateljski razgovor, dok vejk nije osudio Austriju rijeima:
Pa takva idiotska drava i ne treba da postoji.
A drugi, da bi ove rijei dopunio s praktine strane, dodao je:
im doem na frontu, predat u se.
Zatim su poeli izraavati miljenje ekog naroda o ratu i vojnik mu je saopio, to se
danas govori u Pragu: da se od Nachoda uje kanonada i ruski car da e skoro ui u
Krakov.
Bunili su se i zbog toga, to se iz eke izvozi penica u Njemaku i to njemaki vojnici
dobivaju cigarete i okoladu.
Sjetili su se doba starih ratova i vejk je poeo ozbiljno tumaiti, da ni u staro vrijeme,
kad su se na opsjednute tvrave bacale smrdljive bombe, nije bilo prijatno boriti se u tom
smradu. On je, veli, itao, kako su jednu tvravu opsjedali potpune tri godine i neprija-
telj nije nita drugo radio nego svaki dan bacao na opsjednute takve bombe.
Priao bi vjerojatno jo kojeta interesantno i pouno, da ih nije prekinuo povratak nat-
porunika Luka.
Pogledavi vejka uasnim, unitavajuim pogledom, potpisao je papire, a onda, otpus-
tivi vojnika, naloio, da vejk doe u njegovu sobu.
Iz natporunikovih oiju sijevale su munje. Sjeo je na stolicu i poeo razmiljati, kako da
pone s muenjem.
Najprije u mu dati dvije-tri po gubici, mislio je natporunik, a onda u mu po-
lupati nos, otkinuti ui, a poslije emo ve vidjeti.
A u njega su gledale dobrodune, nevine oi vejka, koji se usudio da prekine uasnu
tiinu pred buru:
130
Slobodan sam prijaviti vam, gospodine natporunie, da vie nemamo make. Pode-
rala je mast za izme i dozvolila sebi, da se uredi. Za kaznu zatvorio sam je u podrum,
samo u susjedov. Tako lijepe angorske make neete skoro nai.
to da radim s njim? projuri natporunikovom glavom. Kako samo moe imati
tako idiotski izraz lica?
A dobre i nevine oi nepokolebljivo su se svijetlile, pune mekoe i krotkosti, s izrazom
potpune duevne ravnotee, kao da je sve u najboljem redu i da se nije nita dogodilo, ili,
ako se ve neto dogodilo, onda je to tako moralo biti.
Natporunik je skoio, ali ipak nije udario vejka, kao to je namjeravao. Zamahnuo mu
je samo pesnicom pod samim nosom i grmnuo:
Vi ste ukrali psa, vejk!
Pokorno javljam, gospodine natporunie, da o tako neem u posljednje doba ne
znam nita. A onda, izvolite se sjetiti, gospodine natporunie, da ste s Maxom ili u et-
nju poslije podne, pa da ga, prema tome, nisam ni mogao ukrasti. Bilo mi je, istinu da
vam kaem, neobino, kad ste se vratili bez Maxa, i odmah sam pomislio, da se neto
moralo dogoditi. Eto, to vam se zove situacija. U Splenoj ulici ivio je jedan branar,
Kune se zvao, i taj vam nikada nije mogao izai nekuda s psom, a da ga ne izgubi. Obi-
no bi ga ostavljao u kojoj pivari ili bi mu ga netko ukrao, ili bi ga netko odveo na neko-
liko dana, a onda ga opet vratio.
vejk, ivotinjo jedna, zaveite jezik! Kud ste takav rafinirani razbojnik, tud ste jo i
magarac i strani idiot. Proeti ste samim priama, ali vam ja kaem, da se sa mnom ne
moete igrati. Otkuda ste doveli toga psa, recite! Od koga ste ga dobili? Znate li vi, da je
to pas naeg pukovnika, koji mi ga je oduzeo, kad smo se sluajno sukobili na ulici? Zna-
te li vi, da je to najstraniji skandal? No, govorite, jeste li ga ukrali ili niste?
Pokorno javljam, gospodine natporunie, da ga nisam ukrao.
A jeste li znali, da je ukraden?
Pokorno javljam, gospodine natporunie, da sam znao, da je ukraden.
Himmelherrgott, vejk, kunem vam se, da u vas ustrijeliti, vi ivotinjo, stoko, razboj-
nice, kreten nijedan! Recite mi, zar niste idiot?
Pokorno javljam, gospodine natporunie, da sam, zaista, idiot.
Zato ste mi doveli ukradenog psa i zato ste doveli u moj stan tu odvratnu ivotinju?
Da bih vas obradovao, gospodine natporunie.
vejkove oi dobrostivo i njeno se uperie u lice natporuniku, koji je sjeo i uzdahnuo:
Zato mi je Bog poslao ovakvog blesana?
U tihoj rezignaciji sjedio je natporunik na stolici osjeajui, da nema snage ni da opali
vejku pljusku, ni da zafre cigaretu. Ni sam nije znao, zato je poslao vejka po Bohe-
miju i Tagblatt, da vejk proita pukovnikove oglase o ukradenom psu.
vejk se vratio s novinama, otvorenima na strani oglasa. Lice mu se svijetlilo i on se vese-
lo javi:
Jest, gospodine natporunie, unutri je! A tako divno opisuju toga pina, da se ovje-
ku srce topi od miline. On obeava sto kruna onome, tko mu dovede psa. To je prilina
svotica. Obino se daje nagrade samo pedeset kruna. Neki Boetch iz Kosira samo je od
toga i ivio. Ukrade, naprimjer, psa, a onda trai po novinama, tko ga trai i odmah s
psetom onamo. Jedanput je ukrao divnog crnog pica, a poto se vlasnik nije javio, on je
sam dao u novine oglas. Potroio je tako itavu peticu na oglase, dok se konano nije ja-
131
vio jedan gospodin, koji je izjavio, da je pas, kojega je izgubio, njegov, ali je smatrao, da
bi ga uzalud traio. Sada uvia, veli, da na svijetu ima potenih ljudi i da se tome neobi-
no raduje, pa dri svojom dunosti, da nagradi ovako potene ljude i poklanja mu svoju
knjiicu o njezi kunih i vrtnih bilina. A na ti Boetch pograbi pica za stranje noge,
pa pljus njim gospodina po glavi, i od tada se zarekao, da nee vie davati oglase. Radije
e psa prodati u psetarnicu, ako se za nj nitko ne javi u oglasima.
Idite spavati, vejk! naredi mu natporunik, jer ste u stanju ovako blebetati do
sutra.
I natporunik poe u krevet. Snivao je, da je vejk ukrao prestolonasljednikovog konja i
doveo ga k njemu, a na jednoj paradi je nasljednik poznao svoga konja, kad je porunik
Luk jahao pred svojom satnijom.
Ujutro porunik se osjeao kao poslije divljake pijanke, na kojoj su ga iukali. Guila
ga je oajna duevna depresija. Pred zoru, iznemogao od stranih snova napokon je mir-
no zaspao. Najedanput ga je razbudila lupa na vratima. Pojavilo se dobroduno lice slu-
aka vejka, koji zapita, u koliko sati da probudi gospodina natporunika.
Napolje, budalo! Ovo je neizdrivo! zajada natporunik.
Kad se sasvim probudio i vejk mu donio doruak, gotovo ga je razljutio pitanjem:
Pokorno javljam, gospodine natporunie, hoete li narediti, da vam dovedem drugog
psa?
Tako mi Boga, vejk, mui me elja, da vas poaljem pred sud! uzdahne natporu-
nik. Ali to to vrijedi, kad bi vas opet oslobodili, jer ovakvog kolosalnog glupana nije
jo svijet vidio. Pogledajte se u ogledalu! Zar vam se ne gadi vae idiotsko lice? Recite mi
po dui: vi se sviate sami sebi, zar ne?
Nipoto, gospodine natporunie, jer u ovom zrcalu izgledam nekako iskrivljen. To
nije brueno zrcalo. Kitajac Stanjek je imao jedno, pa kad bi se ovjek u njemu pogledao,
da se pobljuje. Gubica rastegnuta, glava kao pljuvanica, a trbuh kao u pijana kanonika.
Proao jedanput onuda gospodin namjesnik i pogledao se, ali su odmah poslije toga mo-
rali zrcalo ukloniti.
Natporunik se okrenuo i teko uzdahnuo s uvjerenjem, da je bolje zabaviti se svojim
dorukom nego vejkom.
vejk je neto radio u kuhinji, a natporunik bi s vremena na vrijeme uo njegov glas,
koji je pjevao vojniku pjesmu:
Marirala, marirala...
Tako mi Boga, ovom idiotu je lijepo na svijetu, pomisli porunik i pijunu.

Na vratima se pokaza vejkova glava.
Pokorno javljam, gospodine natporunie, javi se vejk, doli su po vas iz vojar-
ne s nareenjem, da se odmah javite gospodinu pukovniku:
I familijarno nastavi:
Valjda zbog onog kueta.
Ve sam uo, rekao je Luk, kad je ordonanc htio, da mu raportira.
Rekao je to stisnutim glasom i otiao, pogledavi vejka stranim pogledom.
132
Nije to bio raport, nego neto mnogo gore. Pukovnik je, namrgoen i bijesan, sjedio u
stolici, kad je natporunik uao u njegov kabinet.
Prije dvije godine, gospodine natporunie, rekao je pukovnik, zaeljeli ste, da
budete premjeteni u Budjovice, u 91. pukovniju. A vi znate, gdje su Budjovice: Na
Vltavi, na utoku Ohre ili negdje tome slinom. Grad je velik i tako gotovo prijatan, a ako
se ne varam, ima i obreje. Znate li, to znai obreje. Nasip nad vodom. Da. Bili smo
tamo na manevrima.
Pukovnik zamukne, zagleda se u mastionicu i brzo pree na drugu temu.
Pseto je kod vas pokvarilo eludac. Nee nita da jede. Ah, gle u mastionici je muha.
udnovato, zar i zimi u mastionicu padaju muhe? To nije red!
Hajde, ne otei, stari majmune! mislio je natporunik.
Pukovnik ustane i nekoliko puta pree po kancelariji.
Dugo sam mislio, gospodine natporunie, to da uradim s vama, da se takve stvari
ne bi vie ponavljale, pa sam se sjetio, da ste htjeli premjetaj u Budjovice. Iz glavnoga
taba ve su nam davno saopili, da se u pukovnijama osjea nedostatak oficira, jer su im
Srbi sve pobili. Dajem vam rije, da ete najdalje za tri dana biti u 91. pukovniji u
Budjovicama, gdje se ba formira marbataljun. Molim vas, da mi ne zahvaljujete. Voj-
ska treba oficira, koji
I kako nije znao to bi jo rekao, pogledao je na sat i rekao:
Ve je deset i pol: vrijeme je za pukovnijski raport.
Time je razgovor bio zavren i natporuniku je odlanulo, kad je iziao iz kancelarije i po-
ao u kolu jednogodinjih dobrovoljaca, gdje je objavio, da za koji dan ide na frontu i da
zato prireuje veeru u Nekazancu.
Doavi kui, znaajno je zapitao vejka:
Znate li vi, to je to marbataljun, vejk?
Pokorno javljam, gospodine natporunie, da znam.
Eh, onda, vejk, sveano izjavi natporunik, stavljam vam do znanja, da ete sa
mnom zajedno u marbataljun. Samo nemojte misliti, da ete i na fronti praviti takve
gluposti kao ovdje. Radujete li se?
Pokorno javljam, gospodine natporunie, radujem se! odgovori dobri vojak vejk.
Bit e to velianstveno, kad obojica budemo pali na polju asti, za nae apostolsko ve-
lianstvo, cara i njegov previnji dom.
133
AUTOROV DODATAK
Zavrivi prvu knjigu Doivljaja dobrog vojaka vejka, objavljujem da e ubrzo izai jo dva
dijela Na fronti i Na putu. I u tim knjigama e vojnici i graanstvo raditi i govoriti onako
kako to rade i u svakidanjem ivotu.
Tono je bilo jedanput reeno, da dobro odgojen ovjek moe sve itati. Nad onim to je prirodno
zgrozit e se samo svinjari i rafinirani prostaci.
Prije nekoliko godina itao sam jednu kritiku, u kojoj se kritiar uzrujavao to je autor napisao:
Umrknuo se i obrisao nos. To se naime protivi svemu estetskom i uzvienom to treba narodu
da prui literatura.
Ljudi, koji se zadravaju na jaem izrazu kukavice su, jer ih goli ivot iznenauje, a takvi slabii
su tek pravi ruioci kulture i karaktera. Oni se otvoreno uzrujavaju, ali sa znaajnim osmijehom
odlaze u javne nunike, da proitaju nemoralne natpise na zidovima.
Od gostioniara Paliveca ne moemo oekivati, da govori tako otmjeno kao gospoa Laudova, dr.
Guth, gospoa Olga Fastrova i itav niz drugih, koji bi najradije iz cijele ehoslovake Republike
napravili veliki salon s parketima, po kojima bi se hodalo u frakovima i rukavicama, govorilo odab-
ranim rijeima, njegovao se otmjeni ton salonski, pod ijim bi se okriljem salonski lavovi odavali
najgorim prljavtinama i ekscentrinostima.
Ovom prilikom hou napomenuti da gostioniar Palivec jo i danas ivi. Preivio je rat, koji je
presjedio u zatvoru, i ostao isti onakav kakav je bio kad je imao onu aferu sa slikom cara Frantie-
ka Josefa.
Kad je proitao da je opisan u ovoj mojoj knjizi, doao je da me posjeti i kupio je preko dvadeset
svezaka te knjige, koje je razdijelio svojim poznanicima, i tako i sm doprinio irenju knjige.
Neobino se radovao to sam o njemu onako pisao i predstavio ga kao poznatog prostaka.
Nitko me vie ne moe obrazovati, rekao mi je on, ja sam itavog ivota govorio prosto,
onako kako sam mislio, pa u tako govoriti i ubudue. Neu da sebi zbog kojekoga stavljam ubrus
na usta. Ja sam, eto, danas slavan.
Njegovo samopouzdanje potpuno je opravdano. Njegova slava se zasniva na nekoliko snanih iz-
raza. Njemu to pravi zadovoljstvo, a da sam ga htio opomenuti, ne reproducirajui njegove rijei
vjerno i tono, da se tako ne govori, neobino bi uvrijedio toga dobrog ovjeka.
Neeljenim izrazima, prosto i poteno, izbio je otpor ekog ovjeka protiv bizantinizma, da sm
nije ni znao. To mu je bilo u krvi, to nepotovanje cara i pristojnih izraza.
I Otto Katz je jo iv. Poslije prevrata objesio je mantiju na klin, raspopio se, i danas radi kao pro-
kurist u jednoj tvornici bronze i boje u sjevernoj ekoj.
Pisao mi je dugo pismo, u kojemu se prijeti da e se sa mnom obraunati. Jedan njemaki list je,
naime, donio prijevod jednog poglavlja, u kojemu je on opisan onako kako uistinu izgleda. Posjetio
sam ga i sve se svrilo dobro. U dva sata poslije ponoi nije mogao stajati na nogama, ali je ipak
vikao: Ja sam Otto Katz, feldkurat!
Ljudi tipa pokojnog Bretschneidera, dravnog detektiva stare Austrije, povlae se jo i danas po
Republici. Neobino ih interesira ta tko govori.
134
Ne znam je li mi uspjelo da ovom knjigom postignem ono to sam htio. Ve ta injenica da sam
uo kako jedan ovjek govori drugom: Ti si idiot kao vejk! ne dokazuje to. Postane li ipak rije
vejk nova kletva u cvjetnom vijencu psovki, moram se zadovoljiti tom novom tekovinom e-
kog jezika.
Jaroslav Haek.
Konac I. knjige
135
II. knjiga
Na fronti
136
1. vejkove nezgode
u eljeznikom vozu
U jednom kupeu drugog razreda brzog voza Prageke Budjovice bilo je svega tri
putnika: natporunik Luk, jedan stari, potpuno elavi gospodin, i vejk, koji je skrom-
no stajao kraj vrata kupea i spremao se da primi na sebe novu provalu gnjeva natporu-
nika Luka, koji je, bez obzira na elavog civila, cijelog puta grmio i praskao na vejka,
nazivajui ga idiotom i tome slinim.
A radilo se o jednoj sitnici: o broju kovega i ostale prtljage za koju se morao brinuti
vejk.
Ukrali su nam jedan koveg rekao je ljutito natporunik vejku, gadovi!
Pokorno javljam, gospodine natporunie, mirno odgovori vejk, koveg je zais-
ta ukraden. Na stanici se uvijek povlai mnogo kojekakve bagae i lopova i ja mislim, da
se jednom od njih dopao va koveg, pa je iskoristio momenat, kad sam ja ostavio prtlja-
gu i poao, da vam javim, kako je s naom prtljagom, Bogu dragom hvala, sve u najbo-
ljem redu. A koveg su mogli ukrasti samo u zgodan trenutak. To oni samo i ekaju. Prije
dvije godine na sjeverozapadnoj stanici jednoj eni su ukrali kolica s djetetom, dojene-
tom, i bili su tako poteni, da su dijete odnijeli u policiju u naoj ulici, kao da su ga, tobo-
137
e, nali ostavljeno u jednoj kapiji. A novine se raspisale, kao da je mati to dijete zaista
izgubila.
vejk produi uvjerljivo:
Na stanicama se uvijek kralo i uvijek e se krasti. Drukije ne moe ni da bude.
Ja sam uvjeren, vejk, prekine ga natporunik Luk, da ete vi loe svriti. Jo
ni danas ne znam, pravite li vi od sebe vola ili ste se kao vol rodili. A ta je sve bilo u
kovegu?
Skoro nita, gospodine natporunie, odgovori vejk, ne sputajui oka s civilistove
elave lubanje, koji je sjedio naspram natporunika, itao Neue Freie Presse i inio se,
kao da ne obraa nikakve panje na njihov razgovor. U cijelom kovegu bilo je samo
zrcalo iz vae spavaonice, eljezna vjealica za eire iz predsoblja tako, da mi stvarno
nismo ni imali kakve tete, jer su i zrcalo i vjealica bili vlasnitvo naeg biveg stano-
davca.
Opazivi stranu grimasu na natporunikovom licu, vejk nastavi umiljato:
Pokorno javljam, gospodine natporunie, ja prije nisam imao ni pojma, da e koveg
biti ukraden, a to se tie toga zrcala i vjealice, rekao sam stanodavcu, da emo mu sve u
redu povratiti, kad se vratimo iz rata. U neprijateljskim zemljama valjda e se nai kakvo
zrcalo ili vjealica, pa u tom sluaju sa stanodavcem neemo imati nikakve neprilike.
im doemo u kakav gradi, ja
Ku! rikne natporunik, jer u vas jedanput predati vojnom sudu. Razmislite
dobro o tome niste li vi ipak najstraniji idiot pod kapom nebeskom. Nijedan ovjek, pa
da ivi hiljadu godina, ne bi mogao napraviti toliko svinjarija, koliko ste vi napravili za
nekoliko nedjelja. Nadam se, da ste to i sami uvidjeli?
Pokorno javljam, gospodine natporunie, da sam to ve davno uvidio. Ja imam, tako
da kaem, neobino razvijenu mo opaanja, ali tek poto se neto dogodi i kad je svaka
pomo potpuno iskljuena. Meni ide sve ukrivo, kao onom Nehljebi iz Nekazanke, koji je
redovno dolazio u gostionicu Pseoj gubici i odluivao, da e se popraviti, govorei, da
e od prve naredne subote poeti nov ivot, a sutradan bi priao: I tako vam ja, brao
moja, u ranu zoru opazih, da leim na daski u buvari. To mu se uvijek deavalo, kad je
odluivao, da rano ode kui kao i svi poteni ljudi, a onda se dogodilo ili da je negdje
oborio kakvu tuu ogradu, ili je fijakeristi ispregnuo konje, ili je htio oistiti lulu perom
iz perjanice kakvoga andara. Zbog toga je bio sav oajan, ali najvie mu je bilo krivo, to
je taj zlosretni udes pratio njegovu porodicu s koljena na koljeno. Njegov djed poao, ta-
ko jedanput u vandrovku
Ostavite me jedanput na miru sa svojim pripovijestima, jeste li uli, vejk?
Pokorno javljam, gospodine natporunie, da je sve ovo, to vam priam, sveta istina.
Njegov djed, kao to rekoh, poao u vandr...
vejk, uzruja se natporunik, nareujem vam jo jedanput, da mi nita ne pria-
te; ni rijei neu vie da ujem. A kad doemo u Budjovice, onda emo se obraunati.
Znate li vi, vejk, da u vas strpati u zatvor?
Ne znam, gospodine natporunie, uvjeravam vas, ljubezno odgovori vejk, nis-
te mi o tom jo nikada nita spominjali.
Natporunik i nehotice zakripi zubima, uzdahne, izvadi iz kabanice Bohemiju i poe
itati izvjetaje o velikom junatvu i podvizima njemake podmornice K na Sredozem-
nom moru, a kad je doao do lanka o novom njemakom izumu, kojim se mogu dignuti
138
u zrak itavi gradovi pomou naroitih bombi, baenih s aeroplana, prekinuo ga je vej-
kov glas, koji je zapitao elavog gospodina:
Oprostite mi, potovani gospodine, to u vas uznemiriti, ali bih vas htio zapitati, jeste
li vi gospodin Purkrabek, zastupnik banke Slavije?
Poto elavi gospodin nije nita odgovorio, vejk se obrnu natporuniku:
Pokorno javljam, gospodine natporunie, ja sam jedanput itao u novinama, da nor-
malno razvijen ovjek mora imati oko ezdeset ili sedamdeset hiljada strukova kose i da
je crna kosa mnogo rjea, kao to se moemo uvjeriti u mnogim sluajevima.
A onda neumoljivo nastavi:
Jedan medicinar mi je priao u kavani pirk, da ispadanje kose znai duevnu po-
remeenost majke u poroaju.
Ali u taj mah se dogodi neto strano. elavi gospodin skoi i vikne na vejka: Marsch
heraus, Sie Schweinkerl! izgura ga na hodnik, vrati se u kupe i predstavivi se, pri-
redi natporuniku nemalo iznenaenje. Bio je to naime mali nesporazum. elavi subjekt
nije bio gospodin Purkrabek, zastupnik banke Slavije, nego generalmajor von
Schwarzburg. Generalmajor je inkognito obilazio garnizone i ba je putovao u
Budjovice, da iznenadi zapovjednitvo.
Bio je to najstraniji generalni nadzornik, koji se rodio od postanka svijeta do danas, a
kad bi naiao na kakav nered, ovako bi razgovarao sa zapovjednikom:
Imate li vi revolver?
Imam.
Dobro. Da sam na vaem mjestu, ja bih znao, ta da uinim s njim, jer ovo, to sam
vidio, nije garnizon nego svinjac.
Zaista, poslije svake njegove inspekcije obino bi se netko ubio, a generalmajor bi sa za-
dovoljstvom konstatirao:
Pa tako je i moralo biti. To je bio pravi vojnik.
Znalo se, da ne voli, ako mu inspekcija openito proe na miru. Patio je od bolesti, da
oficire premjeta na najgora mjesta. Dovoljna je bila i najmanja pogreka pa da se oficir
oprosti sa svojom pukovnijom i odleti na crnogorsku granicu ili u kakav pijani, zaborav-
ljeni garnizoni u blatnom galicijskom gradiu.
Gospodine natporunie, pitao je on, koju ste vi kadetsku kolu svrili?
Praku.
No vi, iako ste svrili kadetsku kolu, ne znate, da oficir odgovara za svoje mlae. Li-
jepa stvar. Drugo, vi razgovarate sa svojim sluakom, kao s najboljim prijateljem. Dozvo-
ljavate mu, da brblja i onda, kad ga nitko nita ne pita. To je jo ljepe. Tree, dozvoljava-
te mu, da vrijea svoje pretpostavljene, to je, svakako, najljepe. Ja u ve izvui iz toga
potrebne zakljuke. Kako se zovete, gospodine natporunie?
Luk.
U kojoj pukovniji sluite?
Bio sam...
Hvala, ne tie me se, gdje ste bili, nego gdje ste sada...
U 91. pjeakoj pukovniji, gospodine generalmajore. Premjestili su me...
Ah, dakle, premjestili su vas? To su pametno uradili. Vama e neobino koristiti, ako s
91. pukovnijom to prije poete na koje bojite.
139
To je ve odlueno, gospodine generalmajore.

Generalmajor mu sada poe itati lekciju o tome, kako opaa, da gospoda oficiri zadnjih
godina postupaju sa svojim mlaima veoma familijarno, u emu on vidi opasnost irenja
nepoudnih demokratskih principa. Vojnik se mora drati deset koraaja dalje i mora
drhtati pred svojim starjeinama, bojati ga se. Oficiri mu ne smiju dozvoljavati, da razmi-
lja samostalno ili Boe, oslobodi! da stvara kakve zakljuke. U ovim pojavama i
lei tragini kaos zadnjih godina. Nekada su se vojnici bojali oficira kao ive vatre, a da-
nas...
Generalmajor beznadno odmahnu rukom.
A danas se veina oficira naprosto slae s vojnikom. Eto, to sam vam htio kazati!
Generalmajor opet uze svoje novine i zaroni u itanje. Natporunik Luk izie na hod-
nik, blijed kao smrt, da se obrauna sa vejkom.
Naao ga je kako stoji kraj prozora s tako blaenim i sretnim izrazom na licu, koji se mo-
e vidjeti jedino kod dojeneta, koje se dobro nasisalo, pa slatko zaspalo.
Natporunik stade i dade znak vejku da doe u jedan prazan kupe, nato ue za vej-
kom i zakljua vrata.
vejk, poe on sveano, napokon je doao taj momenat, kada ete dobiti od me-
ne nekoliko tako vruih pljusaka, kakvih svijet jo nije vidio. Koga ste vraga dirali u
onog elavog gospodina? Znate li vi, da je to generalmajor von Schwarzburg?
Pokorno javljam, gospodine natporunie, odgovori vejk mueniki, ja nikada
u ivotu nisam imao nikakove namjere, da vrijeam ljude, niti sam imao pojma, da je on
generalmajor. Lii na gospodina Purkrabeka, zastupnika banke Slavije, kao jaje jajetu.
On je dolazio u nau kavanu, a jedanput, kad je za stolom zaspao, neki dobriina mu je
na leima napisao mastiljavom olovkom: ast nam je uljudno predloiti vam na osnovi
priloene tarife, paragraf 3, c) da osigurate miraz vaoj keri osiguranjem u naem dru-
tvu. Onda su svi, dakako, otili, a ja ostao sm i, kako me uvijek prat; srea, kad se on
probudio i pogledao u zrcalo, razljutio se, jer je pomislio, da sam ja napravio s njim tu
alu i htio, da mi pod svaku cijenu opali nekoliko pljusaka.
Rije nekoliko vejk je izgovorio s toliko topline, da je natporunikova ruka klonula.
A vejk nastavi:
Zbog takve sitnice taj se gospodin generalmajor nije trebao uzrujavati. Pa on je zaista
trebao da ima ezdeset ili sedamdeset hiljada strukova kose, kao to je i pisalo u onom
paragrafu, gdje se nabrajalo, ta sve treba da ima normalno razvijen ovjek. Ni u snu ni-
sam mislio, da ima na svijetu elavih generala. To vam je, kako se ono kae tragina pog-
reka, koja se moe dogoditi svakome, ako ovjek neto rekne, a drugi se odmah zakai
za to. Jedanput nam je prije nekoliko godina, priao kroja Hyvi, to je doivio, kad je iz
mjesta u tajerskoj, gdje je on radio, putovao u Prag preko Leobena i nosio unku, koju je
kupio u Mariboru. Putuje on tako i misli, da je on jedini eh meu putnicima. A kad je,
nekako oko S. Moritza, poeo rezati unku, gospodin, koji je sjedio naspram njega, zalju-
bljeno je gledao unku, a malo kasnije poela mu i slina curiti na usta. Kad je to kroja
Hyvl vidio rekao je glasno eki: unke ti se jede, ivotinjo, a? A gospodin mu odgo-
vori, takoer eki: Dakako, da bih jeo, kad bi mi ti dao. I tako su unku pojeli zajedno
prije nego to su doli do Budjovica. Taj se gospodin zvao Vojtjeh Rous.
Natporunik pogleda vejka i izae iz kupea. A kad je sjeo na svoje mjesto, na vratima se
ukaza poteno vejkovo oblije.
140
Pokorno javljam, gospodine natporunie, da za pet minuta stiemo u Tabor. Stojimo

tamo u svemu pet minuta. elite li, da vam donesen neto za jelo? Nekada su tu imali
dobrih...
Natporunik, izvan sebe od bijesa skoi, pa na hodniku ree vejku:
Jo jedanput vas upozoravam, da bih bio najsretniji, kad bih vas to manje vidio. A
najmilije bi mi bilo, kad vas uope ne bih vidio, a moete biti uvjereni, da u se za to i
pobrinuti. Potrudite se, da mi ne izlazite na oi. Gubite mi se s oiju, vi blesane!
Razumijem, gospodine natporunie.
vejk pozdravi, poe vojnikim korakom do kraja hodnika, sjedne na kondukterovo sje-
dite i poe razgovor s nekim eljeznikim namjetenikom.
Smijem li vas, molim, neto zapitati? eljezniar, kojemu kao da nije bilo do razgovo-
ra, apatiki klimne glavom.
K meni je dolazio, poe vejk, jedan simpatini ovjek neki Hofmann, koji je ne-
prestano tvrdio, da svi ti signali za uzbunu ne vrijede ni pet helera, jer ako, naprimjer,
ovjek povue za ovu ruku, ona naprosto ne funkcionira. Ja se, iskreno da kaem, nika-
da nisam zanimao za takve stvari, ali kad mi je ve takav signalni aparat pri ruci, volio
bih da znam na emu sam, ako mi jedanput doe prilika da ga upotrijebim.
vejk ustane i sa eljezniarom prie konici: U opasnosti!
eljezniar je smatrao za svoju dunost, da vejku objasni mehanizam aparata za uzbu-
nu.
Va poznanik je dobro rekao, da se mora povui za ruku, ali slagao vam je, da aparat
ne funkcionira. Voz e se na svaki nain zaustaviti, jer aparat vezuje sve vagone s loko-
motivom. Aparat za uzbunu mora uvijek funkcionirati.
Za sve ovo vrijeme oni su neprestano drmali rukom konice tako, da jo ni danas nije
razjanjeno, kako se dogodilo, da su je povukli i voz se zaustavio.
Ali nikako se nisu mogli sporazumjeti, tko je upravo od njih dvojice to uinio i povukao
signal.
vejk je tvrdio da on to nije mogao biti, jer nije dijete.
I ja sam se pitao, dobroduno je govorio on kondukteru, to se to dogodilo, da je
voz najedanput stao. Iao, iao i odjedared stoj, pa ni makac. Mene to vie jedi, nego vas.
Jedan neobino ozbiljni gospodin stao je na stranu eljezniara, tvrdei, da je uo, kako je
vojnik prvi poeo govoriti o aparatu za uzbunu.
Naproti tome, vejk ih je neumorno uvjeravao u svoje potenje i dokazivao im, da on
nema rauna, ako voz ima zakanjenja, jer on ide u rat.
Dobro, ef stanice e ve razjasniti svu stvar, ree kondukter. To e vas stajati
dvadeset kruna.
Meutim, moglo se vidjeti, kako putnici izlaze iz vagona, a vlakovoa daje signale, dok
nekakva gospoa s kovegom u ruci bjei s pruge u polje.
Zar ta ala zaista stoji samo dvadeset kruna? prostoduno i mirno ree vejk. Pa
to je nevjerojatno jeftino! A vidite, jedanput, kad je njegovo velianstvo bilo na prolazu
kroz ikov, neki Franta nor zaustavio je njegova kola, kleknuvi na cesti. Policijski
komesar toga okruga pitao je kasnije kroz pla gospodina nor a, zato je to uinio ba u
njegovom rejonu, a ne u jednoj ulici dalje, koja spada pod nadzor gospodina Krausa, jer
je, kae, i tamo mogao izraziti svoje podanike osjeaje. I gospodina nora strpae u zat-
vor.
141
Kad se oko vlakovoe poveao broj slualaca, vejk se gordo osvrne oko sebe.
Bilo bi vrijeme, da poemo, rekao je, jer je neprijatna stvar, kad voz zakasni. Da
se to jo dogodi u mirno doba, hajde i Boe pomozi, ali za vrijeme rata, svatko mora zna-
ti, da u ovakvim vozovima putuju vojne osobe: generalmajori, natporunici i sluaci. I
najmanje zakanjenje moe imati nedogledne posljedice. Vidite, Napoleon je kod
Waterlooa zakasnio samo za pet minuta i sva mu slava ode k vragu.
Dotle se, kroz gomilu slualaca, progurao i natporunik Luk. Bio je strano blijed i jed-
va je promucao:
vejk!
vejk ga pozdravi i odraportira:
Pokorno javljam, gospodine natporunie, na mene, evo, svalili, da sam zaustavio
voz. A ja tvrdim, da je ministarstvo saobraaja postavilo neobine plombe na svoje ko-
nice. Ne smije ovjek ni da im se priblii, jer moe nastradati i doi u tu situaciju, da od
njega trae dvadeset kruna kao, naprimjer, od mene.
Vlakovoa je ve bio iziao, dao signal i voz poao.
Sluaoci se razioe u svoje kupee, a natporunik Luk, ne progovorivi ni rijei, vrati
se na svoje sjedite.
Sa vejkom je ostao jo kondukter i onaj eljezniki namjetenik. Kondukter je izvukao
biljenicu i sastavio izvjetaj o dogoaju. eljezniki namjetenik je promatrao pogle-
dom, punim mrnje vejka, koji ga je zapitao:
Jeste li vi dugo u ovoj slubi?
Poto je namjetenik utio, vejk se pouri, da mu objasni, kako je on poznavao nekak-
vog Frantieka Mliku iz Praga, koji je takoer jedanput povukao za konicu i tako se
uplaio, da je izgubio dar govora, koji mu se povratio tek kad je doao u goste Vanjeku,
vrtlaru u Hostivaru, tamo se pomijeao u nekakvu tunjavu, a oni mu na leima izlomili
pozamanu drenovau.
Bilo je to, ako se ne varam, u maju godine 1912., doda vejk.
eljezniki namjetenik otvori vrata od klozeta i tamo se zakljua.
Ostao je jo samo vejk i kondukter, koji je traio dvadeset kruna odreene kazne, re-
kavi mu da e u protivnom sluaju biti primoran, da ga u Taboru preda efu stanice.
Pa dobro, prihvati vejk, ja se vrlo volim razgovarati s obrazovanim ljudima, i
radovat u se, to mi se pruila prilika, da se upoznam sa efom stanice Tabor.
vejk izvue iz bluze svoju lulu, zapali je i odbivi otar dim vojnikog duhana, nastavi:
Prije nekoliko godina bio je ef stanice u Svitavi gospodin Wagner. Bio vam je on pra-
va prznica; gonio je ljude, gdje je samo mogao, a najvie se bio okomio na skretniara
Jungwirtha, koji se je, jadnik, zamislite samo, morao utopiti. Ali prije nego to je to uini-
o, napisao je efu stanice pismo, u kojemu mu obeava, da e se povampiriti i dolaziti
mu nou. Nemojte misliti, da vam laem: on je doista odrao rije. Sjedi vam nou
krasni ef stanice kod telegrafskog aparata najedanput zvono i on primi telegram.
Kako ivi, konju boji? Jungwirth... Trajalo je to tako cijeli tjedan i gospodin ef je po-
eo na sve strane slati slubene telegrame, kao odgovor onom vampiru: Oprosti mi,
Jungwirthe. A jedne noi aparat mu iskuca ovaj odgovor: Objesi se o semafor kraj mos-
ta! Jungwirth. I gospodin ef ga je posluao. Sutradan su zbog toga zatvorili jednog te-
legrafista s jedne stanice pred Svitavom... Vidite, molim vas lijepo, da se meu nebom i
zemljom dogaaju stvari, o kojima mi nemamo ni pojma.
142
Voz je ulazio u stanicu Tabor i vejk se prije nego to ga je kondukter odveo, propisno
prijavio natporuniku Luku, kao to i prilii dobrom vojaku:
Pokorno javljam, gospodine natporunie, da me vode efu stanice.
Natporunik Luk nije nita odgovorio. Zahvatilo ga je oajno neraspoloenje i apatija
prema svemu na svijetu. Kao munja sijevnula mu je glavom misao, da je najbolje pljunuti
na sve. Kako na vejka, tako i na generalmajora; da mirno ostane na svom mjestu, sie u
Budjovicama, prijavi se u vojarni, a onda da s prvim transportom ode na frontu. Na
fronti se moe dati ubiti i tako se rijeiti toga gnjusnog svijeta, po kojemu hodaju gadovi,
kao to je vejk.
Kad je voz poao, natporunik pogleda kroz prozor i na peronu ugleda vejka u razgo-
voru sa efom stanice. Bio je opkoljen gomilom ljudi, u kojoj se moglo vidjeti i nekoliko
eljeznikih uniformi.
Natporunik Luk uzdahne. Ali to nije bio uzdah saaljenja. Kad je vidio, da vejk osta-
je na stanici, osjeti on, da mu sa srca pada neki teret. Sada mu ni elavi generalmajor nije
vie bio tako nesimpatian...
Voz je ve davno jurio put Budjovica, a ljudi, okupljeni oko vejka na staninom pero-
nu, jo se nisu razilazili.
vejk je dokazivao svoju nekrivnju i uvjerio gomilu tako, da je jedna ena izjavila:
I opet sekiraju jednog vojnika.
Gomila se pridruila tome miljenju, a jedan gospodin izjavi efu stanice, da e on platiti
tih dvadeset kruna kazne za vejka. On je, kae, uvjeren, da vojnik to nije uradio.
Pogledajte ga samo, ree on pokazujui na nevinu njuku vejka, koji je, okrenuvi
se gomili, rekao:
Tako mi Boga, brao, nit sam luk jeo, niti mirisao...
U taj se as pojavi jedan andarmerijski narednik, koji dograbi iz gomile jednog graani-
na, uhapsi ga u ime zakona, povede ga i ree:
Vi ete mi odgovarati za sve ovo. Pokazat u ja vama, kako se buni narod. Ako se
ovako postupa s vojnicima, onda se ne moe ni traiti, da Austrija dobije rat.
Nesretni graanin se izmotavao, dokazujui, da je on mesar, da je sluio u gardi i da nije
tako mislio.
Meutim je onaj dobri gospodin, koji je vjerovao u vejkovu nevinost, platio za njega
kaznu i odveo ga u restoran treeg razreda, gdje ga je poastio pivom, a kad je doznao,
da su njegovi dokumenti i putna karta ostali kod natporunika Luka, gospodin mu je
velikoduno dao pet kruna za kartu i druge potrebe.
Odlazei, rekao mu je povjerljivo:
Eh, dragi moj, onda tako, kako vam rekoh. Ako kada zapadnete u rusko ropstvo, po-
zdravite mi pivara Zemana iz Zdolbunova. Jeste li zapisali kako se zove? I pazite, ta ra-
dite, da ne ostanete na fronti itavu vjenost.
Nemajte brige, odgovori vejk. Pa simpatina je stvar mukte proputovati tue
krajeve.
vejk ostade za svojim stolom sam, i kad je bio na najboljem putu da propije poklonjenu
mu peticu, meu publikom, koja nije prisustvovala vejkovoj raspravi sa efom stanice,
nego je iz daleka vidjela gomilu ljudi, rodila se pripovijest, da je ovog asa uhvaen jedan
pijun, koji je fotografirao stanicu, ali je ove izmiljotine energino demantirala jedna
dama, koja je tvrdila, da se tu ne radi ni o kakvom pijunu, nego da je ula, kako je jedan
143
vojnik, u enskom klozetu, izudarao jednog oficiri, jer je ovaj htio da ue unutra sa svo-
jom ljubaznicom, koja ga je dopratila.
Kraj ovim dobrodunim pretpostavkama, tako karakteristinim za nervozu ratnog doba,
uinila je stanina policija, koja je za as ispraznila peron. A vejk je i dalje pio, kao da se
nije nita ni dogodilo, mislei na svoga natporunika. ta e, jadnik, raditi, kad stigne u
Budjovice i u cijelom vozu ne nae svoga vjernog sluaka?
Neto malo prije dolaska putnikog voza restoran treeg razreda napuni se vojnicima i
civilima. Ali vie je bilo vojnika iz raznih pukovnija, svih moguih nacija, koje je ratni
vihor razasuo po bolnicama i koji su se sada vraali na frontu po nove rane, muke i bo-
lesti, ili su ili da zaslue nad svojim grobom obian hrastov krst, na kome e se jo godi-
nama u surim planinama istone Galicije, na vjetru i kii, povlaiti olinjala austrijska voj-
nika kapa sa zaralim Franclom i na koji e svaki as sjesti tuna i crna vrana, sjeajui
se sretnih prolih vremena, kad je ovdje za nju bio vjeno prostrt bogat stol, ukraen le-
evima konjskim i ljudskim, i kad je ba pod ovakvom kapom, na kojoj sada sjedi, naila-
zila na najslai zalogaj ljudske oi.
Jedan od tih kandidata smrti, otputen iz bolnice poslije operacije, u blatnjavoj bluzi s
tragovima ljudske krvi i blata, sjeo je kraj vejka. Izvoran, mrav, tuan. Stavio je na stol
mali zaveljaj, izvukao iz depa poderanu novarku i poeo prebrojavati novce. Nato je
pogledao na vejka i zapitao ga:
Magyarl?
Ne, ja sam eh, drue, odgovori vejk. Ne bi li i ti malo gucnuo sa mnom?
Nem tudom, baratom.
Ne smeta to nita, drue, dokazivao je vejk, nudei svoju punu au tunom voj-
niku. Srkni, drue!
Vojnik je razumio, napio se i rekao: Kszenem szpen i nastavio, da prekopava po svo-
joj novarci, a naposljetku je ustao i teko uzdahnuo. vejk je pomislio, da bi Maar rado
pio piva, ali nema dosta novaca, pa je naruio au i za njega, na to je Maar opet zah-
valio i poeo mu prstima neto tumaiti, pokazujui mu svoju prostrijeljenu ruku, trude-
i se, da mu neto dokae nekakvim meunarodnim jezikom: Pif, paf, puc!
vejk je s razumijevanjem klimnuo glavom, a ranjeni vojnik, pokazujui rukom pola me-
tra od zemlje, podignuo je onda tri prsta, kao da eli kazati, da ima troje djece.
Nincz hm, nincz hm! nastavio je on s namjerom, da mu dokae, kako mu djeca
nemaju ta jesti i obrisao suzne oi blatnjavim rukavom svoje vojnike kabanice, na kojoj
je jo zjapila rupa od metka, koji ga je ubogaljio u slavu maarskog kralja.
Ne treba se uditi, to u takvom razgovoru vejku od poklonjene petice nije ostalo ni
groa, i to je on polako, ali sigurno gubio vezu s Budjovicama, jer je sa svakom aom
piva, koju je naruivao za sebe i ranjenog Maara, bilo sve manje izgleda, da e moi ku-
piti voznu kartu.
Otiao je jo jedan voz prama Budjovicama, a vejk jo neprestano sjedio kod stola i slu-
ao, kako Maar ponavlja svoje beskonano: Pif, paf, puc! Hrom gyermek, nincz ham,
ljen!
Zadnju rije je izgovarao, kad se sa vejkom kucao.
Samo ti pij, Maarino! Vi ns ne bi ovako gostili.
144
Za susjednim stolom jedan je vojnik priao, kako su ih Maari, kada je 28. pukovnija do-
la u Segedin, ismijavali, diui ruke gore, kao da e se esi u ratu predavati neprijate-
ljima.
To su, dodue, pogodili, ali ovoga vojnika je to, ini se, strano vrijealo, iako je kasnije
predavanje ulo u obiaj svih ekih pukovnija, a to su kasnije i Maari poeli praktici-
rati, kad im je dosadilo umiranje u korist maarskog kralja.
A onda je i taj vojnik priao vejkovom stolu i ispriao mu, kako su oni u Segedinu izlu-
pali Maare i kako su ih izbacili iz nekoliko gostionica. Ali morao je znalaki priznati, da
se i Maari umiju boriti i da je on sm jedanput u takvoj guvi dobio jednu ranu u lea,
pa su ga zato morali poslati u pozadinu na lijeenje.
Ali sada, kad se vrati, zapovjednik e ga svakako strpati u aps zato, to je za ranu Maa-
ru ostao duan i to se nije naplatio, kako se to dolikuje, i na taj nain spasio ast svoje
pukovnije.
Ihre Dokumenten, vai tokument? zapita ga na pokvarenom ekom jeziku nared-
nik, voa patrole, koji je doao u pratnji etiri vojnika s bajunetom na puki. Ja fidio sje-
di, nicht fahren, sjedi, furt pije, pije...
Nemam ja dokumenata, dragoviu, odgovori mu vejk. Natporunik Luk od
91. pjeake pukovnije odnio ih je sobom, a ja, eto, ostao ovdje na stanici.
Was ist das Wort: dragoviu? zapita narednik jednog od svojih vojnika, starog
domobranca, koji je, kako je izgledalo, svaku naredbu svoga starjeine izvrio naopako.
On mu je mirno odgovorio:
Dragoviu, to je isto, to i: Herr Feldwebel.
I narednik nastavi svoj razgovor sa vejkom:
Tokumenti moralo ima svaki fojak. Bes tokumenti vodi se Bahnhofs-Militrkomman-
do, den lausigen Burschen, wie einen tollen Hund!
Nato su vejka odveli u staninu komandu, gdje su u straarnici sjedili vojnici, jako slini
starome domobrancu, koji je tako lijepo preveo na njemaki rije dragoviu svome
zakletom neprijatelju naredniku.
Straarnica je bila ukraena litografijama, koje je ratno ministarstvo slalo svim kancelari-
jama, kroz koje su prolazili vojnici, kao i kolama i vojarnama.
vejka je neobino zainteresirala slika, na kojoj je bio ovjekovjeen momenat, kad vodnik
Frantiek Hammel i narednici Paulhart i Bauchmayer iz k. u. k. 21. streljake pukovnije
hrabre svoju etu, da izdri do zadnjeg asa... Na drugom zidu visila je slika, na kojoj je
pisalo: Jan Danko od 5. honvedske husarske pukovnije izvia poloaj neprijateljske ba-
terije.
Na desnoj strani neto nie, visio je plakat:
Rijetki primjeri vojnike hrabrosti.
Takvim plakatima, s izmiljenim tekstom, koje su u ratnom ministarstvu pisali urnalisti

sumnjive vrijednosti, pozvani u vojsku, mislila je trula Austrija da oduevi svoje vojnike,
koji nikada nisu ni itali te plakate, a kad su im takve primjere hrabrosti slali na frontu
kao broire, vojnici su od njih pravili cigarete ili ih upotrijebili jo zgodnije, kako su i zas-
luivale te izmiljotine i junaka djela austrijske vojske.
Dok je narednik otiao, da potrai jednog oficira, vejk je proitao na plakatu:
145
Vozar Josef Bong.

Vojaci-bolniari jo su prenosili teke ranjenike u kola, koja su bila spremna na zatienom mjes-
tu. Kad su kola bila puna, odlazila su na previ jal ite. Rusi su to opazili i osuli na njih paljbu.
Jedan komad granate ubio je konja Josefa Bonga, vozar a k. u. k. 3. vozarskog eskadrona. Jadni
moj Gnjedko, skoro je zaplakao Bong, i tebi, eto, doe kraj! U taj as osjeti on, da je i
sam ranjen od jednog komada granate. Ne osvrui se na svoju ranu, ispregnuo je konja i sam
odvukao kola do previjalita. A onda se vratio po hamove svoga ubijenog konja. Rusi su, meutim,
neprestano pucali. Pucajte, podlaci, ali ja hamove ipak neu ostaviti! ree on i poe skidati ha-
move. Konano je bio gotov i nekako se dokoturao do svojih kola. Ovdje je morao sasluati strane
ukore zdravih vojnika, to je tako dugo izbivao. Nisam htio ostaviti hamove. Sasvim su novi. Bilo
bi teta, da ostanu, pomislio sam ja. Nemamo na bacanje ovako lijepe stvari, opravdavao se
ovaj savjesni vojnik, polazei na previjalite, gdje se prijavio, da je i sm ranjen.
Njegov kapetan mu je kasnije ukrasio prsi srebrnom kolajnom za hrabrost.
Kad je vejk proitao plakat do kraja, a narednik se jo nije vratio, ree on vojnicima, koji
su sjedili u straarnici:
Vidite, brao, ovo je kolosalan primjer vojnike hrabrosti. Na taj nain naa vojska e
imati uvijek samo nove hamove; ali kad sam ja bio u Pragu, proitao sam u slubenom
Prakom Vjesniku jedan jo ljepi sluaj s jednogodinjim dobrovoljcem doktorom Jo-
sefom Vojnovim. Bio vam je on u Galiciji sa svojom pukovnijom, i kad je jednog dana
dolo do juria na no, dobije on metak u glavu. Kad su ga htjeli odnijeti na previjalite,
strano se uzrujavao i izjavio, da on nee ii tamo zbog neznatnih nekoliko kapi krvi.
Htio je da sa svojim vdom poe naprijed, a u tom asu mu komad granate otkine stopa-
lo. Opet su ga htjeli odvesti, ali on je epajui na takama poao u vatru i od neprijatelja
se branio takama sve dok nije doletio drugi metak i otkinuo mu ruku, u kojoj je drao
taku. Uzeo je tada taku u drugu ruku i povikao, da im on to nikada ne moe oprostiti, i
sam Bog sveti zna, ta bi se sve dogodilo, da ga jedna granata nije potpuno dotukla. Sva-
kako bi i on, da ga granata nije razmrskala, dobio kolajnu za hrabrost. Ali poto mu je
granata otkinula glavu, uspio je jo da padajui krikne: Junaki, djeco! Smrt neprijate-
ljima!
ta ti sve ne piu u tim novinama, Bogo dragi! ree jedan iz drutva. A da koji
od tih novinara poe onamo, za jedan sat bi ga skrasili.
Domobranac ljutito otpljunu.
Kod nas u aslavi, poe on, bio je jedan novinar iz Bea, razumije se, Nijemac.
Sluio je kao zastavnik. S nama nije nikada htio govoriti eki, ali kad su ga odredili u
marbataljun, u kojemu su bili jedini esi, govorio je eki bolje nego pravi eh.
Na vratima se ukaza narednik i razdera se od bjesnila:
Wenn man nur drei Minuten weg ist, da hrt man nichts anderes als: eki, esi.
Kad je odlazio, vjerojatno u restoran, naredio je domobranskom kaplaru, da onog ulji-
vog gada odvede poruniku, im ovaj doe.
To znai, da se gospodin porunik opet zabavlja s onom telegrafisticom na stanici,
rekao je kaplar, kad je narednik otiao. Leti za njom ve etrnaest dana, a uvijek se
vraa bijesan kao ris i onda se obino prodere: Das ist aber eine Hurre; sie will nicht mit
mir schlafen!
146
I ovoga puta, kad se malo kasnije vratio, bio je bijesan, jer se ulo, kako razbacuje po sto-
lu nekakve knjige!
Nema druge, mome, mora ii k njemu, samilosno ree kaplar vejku. Prolo je
kroz njegove ruke toliko vojnika i starih i mladih.
I on povede vejka u kancelariju, gdje je za stolom, na kojemu su u neredu bili razbacani
razni papiri, sjedio mladi porunik, oevidno neim strano uzbuen.
Kad je vidio vejka u pratnji kaplara, samo je znaajno promrmljao: Aha! a onda saslu-
ao kaplarov raport:
Pokorno javljam, gospodine porunie, da je ovaj vojnik zateen na stanici bez doku-
menata.
Porunik klimne glavom, kao da je htio rei, da je on jo prije toliko godina znao, da e
nesretnog vejka ba toga dana i sata zatei na stanici bez dokumenata. A kad bi netko
pogledao na vejka, otiao bi s utiskom, da je, uope, nemogue, da stvorenje s takvom
njukom i takvom spoljanjosti, moe imati ikakve dokumente... vejk je toga momenta
izgledao kao da je pao s kakve planete i s uenjem gleda na neki novi svijet, gdje od
njega trae njemu dosada nepoznate gluposti kao to su, naprimjer, dokumenti.
Porunik opet klimne glavom, kao da je time htio izraziti elju, da eli neto kazati ili
pitati.
Napokon zapita:
to ste radili na eljeznikoj stanici?
Pokorno javljam, gospodine porunie, ekao sam voz za eke Budjovice, da stig-
nem svoju 91. pukovniju, gdje sluim kao sluak kod gospodina natporunika Luka,
koga sam morao ostaviti, jer su me skinuli s voza, da efu stanice platim kaznu zato, to
sam zaustavio voz pomou signala za opasnost.
To je, da ovjek poludi! vikne porunik. Ispriajte mi to malo suvislije, krae i
jezgrovitije, a ne lupetajte kojeta.
Pokorno javljam, gospodine porunie, da nam je sve polo naopako jo od asa, kad
smo sjeli u voz, koji nas je brzo trebao odvesti u eke Budjovice, u nau k. u. k. 91. pje-
aku pukovniju. Prvo i prvo su nam ukrali jedan koveg, a drugo i drugo, nekakav gos-
podin generalmajor, potpuno elav...
Himmel Herrgott! uzdahne porunik.
A onda, pokorno javljam, gospodine porunie, sve to treba izvui iz mene kao iz u-
pave deke, da bi se stvorila slika svega onoga, to se dogodilo, kako bi to rekao pokojni
izmar Petrlik, kad je naredio svom sinu, prije nego ga je opalio remenom, da svue gae.
Porunik samo uzdahne, a vejk nastavi:
Tako se ja, pokorno javljam, nisam, ne znam ni sam zato, dopao tome elavom gos-
podinu generalmajoru i zbog toga me je gospodin natporunik Luk, kod koga sluim
kao sluak, poslao na hodnik. A na hodniku su me poeli okrivljavati kao da sam ja ui-
nio ono, o emu sam vam ve priao. I tako jo prije nego to je ta stvar likvidirana, ja
sam ostao sam na peronu. Voz je otiao, a s njim i gospodin natporunik Luk sa svim
dokumentima i kovezima, a ja ostao ovdje bez dokumenata kao kakvo siroe.
vejk tako umiljato pogleda poruniku u oi, da je ovome bilo jasno, da je sve, to je ovaj
subjekt, koji ostavlja utisak roenog idiota, ispriao, prava istina.
Porunik poe nabrajati vejku sve vozove, koji su otili u Budjovice poslije brzog i za-
pita ga, zato je propustio sve te vozove.
147
Pokorno javljam, gospodine porunie, smjekajui se i dobroduno odgovori

vejk, da mi se desila ta nesrea te sam, ekajui prvi voz, pio jedno pivo za drugim.
Ovakvog vola jo nisam vidio, pomisli gospodin porunik, pa on sve priznaje!
Koliko god sam ih imao ovdje, svi su se trudili, da se nekako izvuku, a ovaj spokojno ka-
e: Zato sam izgubio vozove, to sam pio jednu au piva za drugom.
I porunik sve misli na jednu smisli i ree vejku:
Sluajte, pa vi ste potpuni degenerik. Znate li vi, to to znai, kad se za nekoga kae,
da je degenerik?
Kod nas je na uglu Katarinske ulice, pokorno javljam, gospodine porunie, ivio je-
dan degenerik. Otac mu je bio nekakav poljski grof, a mati primalja. Bio je ista ulica, ali
svi su ga morali oslovljavati s gospodine grofe.
Porunik pomisli, da bi bilo vrijeme zavriti s ovim glupostima, pa odluno ree:
Sluajte, to u vam rei, vi blesane! Smjesta idite na blagajnu, pa kupite kartu i putuj-
te u Budjovice. Ako vas jo ovdje budem vidio, proglasit u vas za vojnog bjegunca. Ab-
treten!
No poto se vejk nije micao s mjesta, nego neprestano drao ruku na zasloncu od kape,
porunik se razdera:
Marsch hinaus, zar niste uli, abtreten! Kaplar Palanek, odvedite ovog glupana do
blagajne i kupite mu kartu do ekih Budjovica.
(Malo kasnije kaplar Palanek opet se pojavi u kancelariji. Kroz poluotvorena vrata provi-
rivala je iza njega dobroduna njuka vejkova.
No, ta je opet? zapita porunik.
Pokorno javljam, gospodine porunie, tajanstveno proapta kaplar Palanek, on
nema novaca za put, a nemam ni ja. Besplatno se on ne moe voziti, jer nema nikakvih
dokumenata i svjedodaba, da ide u svoju pukovniju.
148
Porunik nije dugo ekao sa solomonskim rjeenjem tekog pitanja.

E, pa onda neka ide pjeke, odmahne on rukom, a onda neka ga strpaju u zatvor
zato, to je zakasnio. Valjda se neu ja ovdje s njim natezati?
Nije upalilo, drue, rekao je kaplar Palanek, kad je iziao iz kancelarije. Mora,
jadnice, pjeice db Budjovica. U straarnici imamo komad kruha, pa emo ti to dati na
put.
Pola sata kasnije, poto su vejka napojili crnom kavom i dali mu pored komisnog hljeba
i paketi vojnikog duhana, na je junak u kasnu no ostavljao Tabor pjevajui staru e-
ku vojniku pjesmu:
Kdy jsme thli k Jaromi,

at' si nm to kdo chce vi...
I vrag neka zna, kako se to moglo desiti, da je dobri vojak vejk mjesto na jug u
Budjovice, bez predomiljanja okrenuo na zapad.
Iao je po snijegu, dobro se zavivi u kabanicu, kao zadnji grenadir slavne Napoleonove
vojske, vraajui se s pohoda na Moskvu, s tom razlikom, to je vejk pjevao:
J jsem si vyel na pacir

do haje (gaja) zelenho.
I kroz zavijanu umu u nonoj tiini gromko je odjekivala pjesma, da su u selu zalajali
psi.
A kad mu je dosadila pjesma, sjeo je na gomilu tucanoga kamenja i zapalio lulu. Kad se
odmorio, poao je dalje u susret novim doivljajima.
149
2. vejkova budjovika anabaza
Starovjeni bojovnik Ksenofon proao je svu malu Aziju i bio Bog te pita gdje, sve bez
geografske karte. I stari Goti kretali su se u gomilama bez ikakova topografskog znanja.
Ovakovo kretanje i napredovanje naziva se anabazom. Prodirati u nepoznate krajeve,
biti opkoljavan neprijateljima, koji ekaju prvu priliku, da ti zavrnu ijom eto to vam
je anabaza. Ali ako ima dobru glavu, kakvu je imao Ksenofon i sva ona lupeka pleme-
na, koja su dola u Evropu negdje od Kaspijskog ili Azovskog mora, onda moe na tak-
vim putovanjima doivjeti svakakovih udesa.
Tamo negdje na sjeveru, kod Galskog mora, do kojega su bez mape dolazili i rimski legi-
oni Julija Cezara, bili su ti legioni naumili, da se vrate u Rim, ali da bi se vie kojeega
nauivali, ili su drugom cestom. To im je i polo za rukom. I od toga vremena govori se
openito, da svi putevi vode u Rim.
I dobri vojak vejk je vjerovao, da svi putevi vode u Budjovice, kad je mjesto Budjo-
vica, ugledao jedno seoce milevskog kotara.
Ali on je dalje iao naprijed mislei, da kojekakva mjesta, kao to je bilo to Milevsko, ne
mogu sprijeiti dolazak u Budjovice dobrom vojniku, kao to je on.
150
I tako se vejk pojavio zapadno od Milevskog, u Kvjetovu, pa iako je ispjevao ve sve

vojnike pjesme, koje je znao o mariranju vojnika jo iz vremena, kad je bio regrut, pred
Kvjetovom je opet zapjevao:
A kada smo odlazili,

Za nama su suze lili...
Jedna starica, koja je ila iz crkve po cesti izmeu Kvjetova i Vraa, nabasala je na vejka,
koji je neumorno napredovao prema zapadu i pozdravila ga je ljubezno po starom kr-
anskom obiaju:
Dobar dan, vojnie! Daleko putuje?
U Budjovice, u svoju pukovniju, mamice, odgovori vejk, a onda na bojite.
Pa ti si zalutao, sinko, uplaeno odgovori starica. Ovim putem nee nikada stii
onamo, jer ako bude iao preko Vraa, doi e u Klatovo.
Pa ja mislim, da se u Budjovice moe doi i preko Klatova, prekinu je vejk.
Istina, to ba nije lijepa etnja, kad se ovjek uri u pukovniju, i da jo za tu svoju dobru
volju ne bi imao neprilika.
Da, i kod nas je bio tako jedan takav nesretnik. Trebao je, da se javi u Plznju kod do-
mobranaca, zvao se Toniek Maku, uzdahne starica, a bio je nekakva svojta moje
neake. No, ta da ti priam, ve poslije tjedan dana traila ga je kod kue policija, jer se,
kau, nije prijavio pukovniji. A ve nekoliko dana kasnije vratio se on u civilu, jer je, ka-
e, dobio dopust. A seoski starjeina lijepo otiao u policiju, pa je momku dopust prisjeo.
Pisao je s fronte, da je ranjen: otkinulo mu nogu.
Starica saalno pogleda vejka.
Priekaj me, sinko, eno tamo, u umici, donijet u ti malo krumpira, da se ugrije. Na-
a je kua tu, nedaleko, odmah iza ume, malo nadesno. Ali kroz Vra nemoj ii, jer tamo
andari ree kao psi. Bolje obii umom, pa pravo na Malin. Ali uvaj se, sinko; obii
iovo. Opasni su tamo andari i strano love bjegunce. Idi kroz umu preko Sedleca u
Horadovic. Tamo su andari dobri i proputaju sve... Ima li kakve dokumente?
Nemam, mamice!
Onda ne idi tuda, nego na Radomilj, ali udesi tako, da tamo stigne pred veer, jer
onda svi andari sjede po krmama. Tamo e u Dolnjoj ulici, iza Florijanke, nai sivo
obojenu kuicu, pa ui i zapitaj za gazdu Melicharka. To je moj brat. Pozdravi ga od me-
ne, a on neka ti kae, kako e stii do Budjovica.
U umi je vejk ekao staricu pola sata, a kad se ugrijao juhom od krumpira, koju mu je
ona donijela u posudi, omotanoj jastukom, da se ne ohladi, starica je izvadila komad
hljeba i slanine, gurnula sve to vejku u depove, prekrstila ga i rekla, da i ona ima tamo
dva unuka.
A onda mu je jo jedanput objasnila, kroz koja sela da ide, a koja da obie. Naposljetku je
izvukla iz depa jednu krunu i pruila mu, da si moe u Malinu kupiti rakije na put, jer
je daleko do Radomilja.
Od iova vejk je, po stariinoj uputi, skrenuo na istok prema Radomilju, jo uvijek s
uvjerenjem, da se u Budjovice moe doi s koje bilo strane.
151
U Malinu mu se pridruio jedan stari harmonika, koga je naao u krmi, gdje je kupo-
vao rakiju za daleki put u Radomilj.
Harmonika je mislio, da je vejk bjegunac i savjetovao mu, da poe s njim do Horado-
vica, gdje on ima udatu ker, kojoj je mu takoer bjegunac. Harmonika je u Malinu
oevidno prosio.
Njen mu je ve dva mjeseca skriven u staji, nagovarao je on vejka. Ona e i
tebe tamo sakriti, pa ete ondje prosjediti do kraja rata. A kad budete dvojica, nee vam
biti dosadno.
Uljudni otkaz vejkov strano ga je rasrdio i on se uputio lijevo poljem, grozei se vej-
ku, da e otii andarima u iov i prokazati ga.
Naveer je vejk u Dolnjoj ulici, iza Florijanke, u Radomilju pronaao kuu gazde Me-
licharka. Kad mu je izruio pozdrav od sestre iz Vraa, nije to na gazdu uinilo nikakvog
utiska.
Energino je zahtijevao od vejka dokumente. Bio je to ovjek staroga kova i neprestano
je govorio o razbojnicima, skitnicama i zlikovcima, kojih se strano namnoilo u pise-
kom okrugu.
Pobjegne ti to iz vojske, jer ne voli da slui, pa luta i skita se po okolini kradui sve,
to mu pod ruku doe, rekao je on vejku u lice. A svaki se od njih prenavlja, kao
da ne zna ni do pet izbrojiti.
Da, tako vam je to! Ljudi se najvie boje istine, doda on, poto je vejk ustao, da
poe. A kad ovjek ima istu savjest, onda mirno sjedi i ne plai se da pokae svoje
dokumente. Ali ako nema dokumenata...
Eh, pa u zdravlju, djedae!
S Bogom, a drugi put, potrai glupljeg od mene.
Kad je vejk iziao u mrak, starac je jo dugo neto mrmljao:
Ide ti to u Budjovice svojoj pukovniji! Iz Tabora. Ovaj je, valjda, poao na put oko
svijeta?
vejk je opet proetao skoro cijelu no, sve dok nije negdje oko Putima u polju naiao na
usamljeni stog sijena. Kad je poeo namjetati sijeno, zauo je kraj sebe glas:
Iz koji si pukovnije? I kamo si naumio?
Iz devedesetiprve. Idem u Budjovice.
A to e tamo?
Imam tamo svoga natporunika.
uo je, kako se kraj njega smije ne jedan, nego trojica. Poto se smijeh utiao, vejk ih za-
pita, iz koje su regimente oni. Dvojica su bila iz tridesetipete, a jedan od artiljerije u
Budjovicama.
Iz tridesetipetog puka pobjegli su ti ljudi jo prije mjesec dana, od marbataljuna, a arti-
ljerist je bjegunac jo od mobilizacije. Rekao je, da je iz Putima i da je ovaj stog njegov.
Svake noi spava u stogu. Juer je naao ovu dvojicu u umi i uzeo ih k sebi na stog.
Svi su se tjeili, da e se rat zavriti za dva-tri mjeseca. Uobraavali su, da su Rusi ve u
blizini Budimpete. Tako se prialo po cijelom Putimu. Ujutro, prije zore, donijet e mu
ena jelo, a onda e bjegunci iz tridesetipete otii prema Strakonicu, jer je jedan tamo
imao tetku, a ona opet ima nekog znanca u gorama za Suicom, koji ima pilanu i tamo e
biti dobro skriveni.
152
A ti od devedesetiprve, ako hoe, moe s nama, okrenue se oni vejku. Pljuni

ti na svoga natporunika.
Eh, brao, ne ide to tako lako, odgovori im vejk, i zarije se dublje u sijeno.
Ujutro, kad se probudio, pored njega nije bilo nikoga. Netko mu je, valjda artiljerist, os-
tavio komad kruha na put...
vejk poe umom i kod tkna naie na jednog starog vandrokaa, koji ga je pozdravio,
kao starog poznanika, gutljajem rakije.
Ovuda ne moe ii, uio je on vejka, jer bi ti se uniforma mogla avolski osve-
titi. Ovdje je prepuno andara, a prositi se u tom odijelu ne moe. Na nas skitnice anda-
ri ne obraaju nikakve panje, jer paze samo na vas.
Da, da, na vas paze, ponovi on tako uvjerljivo, da je vejk odluio, da mu nita ne
pria o 91. pukovniji. Neka ga dri za bjegunca. Zato da rui iluziju dobroj staroj bitan-
gi?
A kamo si namjerio? zapita ga malo kasnije skitnica, poto su zapalili lule i polako
obilazili oko sela.
U Budjovice.
Za ime Boga! uplai se skitnica. Pa tamo e te pograbiti za as. Ni zgrijati se ne-
e. Mora se obui u civil i poderan mora biti, epati i izigravati invalida... Uostalom,
ne boj se. Poi emo sada u Strakonice, Volin, Dub i tamo neka ja ne budem ja, ako te
ne preruim u kakvog izderanog civila. Tamo u Strakonicama ima jo budala i potenih
ljudi, koji ostavljaju preko noi sve otvoreno, a ni danju se ne zakljuavaju. Sada, u zim-
sko doba, idu oni susjedima na razgovor, pa ovjek za as dolazi do civilnoga odijela. A
tebi i ne treba mnogo. izme ima, samo neto preko sebe. Kabanica ti je stara?
Stara.
Nju mora zadrati. U njoj e obilaziti po selima. Trebaju ti samo hlae i kaput. A kad
nabavimo civil, prodat emo tvoje vojniko odijelo idovu Hermanu u Vodnjanima. On
kupuje sve dravne stvari, pa ih kasnije preprodaje po selima.
Danas emo u Strakonice, razvijao je on dalje svoj plan. etiri sata hoda odavde
stara je varcenberka ovarna. Imam tamo znanca pastira, starog djedicu, kod koga e-
mo prenoiti, a zorom nastaviti prema Strakonicama i potruditi se, da te tamo nekako
pretvorimo u civila.
U ovarni je vejk naiao na prijatnog staria, koji se jo sjeao, kako mu je njegov djed
priao o francuskim ratovima. Bio je za dvadeset godina stariji od starog skitnice, pa je
zato nazivao svoga prijatelja i vejka djecom.
Vidite, djeco, poe on, kad su sjedili oko ognjita, na kome je stajao kotao s krumpi-
rom, u to doba moj je djed bio vojni bjegunac ba kao taj tvoj vojnik. Ali doepae ga
se u Vodnjanima i tako ga izudarae po zadnjici, da su sve varnice sijevale. No on se jo
mogao nazivati sretnim. Ali ta se desilo sinu Jaroevom, djedu starog Jarea, iz Raica
kod Protivna: dobio je prah i olovo u Pisku... A prije nego to su ga strijeljali u pisekim
anevima, morao je protrati kroz stroj vojnika i primiti est stotina batina, tako da je
smrt bila za njega iskupljenje. A kad si ti pobjegao? obrati se starac s uplakanim oima
na vejka.
Odmah poslije mobilizacije, kad su nas doveli u vojarnu, odgovori vejk, shvativi,
da njegova uniforma nee promijeniti uvjerenje starog ovara.
153
Jesi li i ti mugnuo preko zida? ljubopitljivo je zapitao starac jo pod utiskom pria
svoga djeda, koji je takoer utekao preko zida vojarne.
Drukije nije se moglo, stari.
A je li bilo mnogo straara i jesu li pucali?
Hoj-hoj, i te kako!
A kamo si se sada uputio?
ini se, da mu nedostaje jedna daska u glavi, odgovori mjesto vejka skitnica.
Hoe po to po to u Budjovice. Zna, kako je: mlado, pa ludo, sm e uletjeti u zamku.
Eh, moram ga ja uzeti u kolu. Skinut emo nekakvog civila, a onda e ii sve u redu. Do
proljea nekako emo se progurati, a onda emo seljacima u nadnicu. U ljeto e se osjetiti
velika nestaica radnika, a pria se, da e na ljeto sve skitnice poslati na prisilni poljski
rad. Pa zato i mislim, da je bolje poi dobrovoljno Ljudi e biti malo. Pobit e ih.
Zar misli, sinko, da se to ljetos nee svriti. Ali ima pravo, dijete. Ratova je uvijek
bilo. Bio je napoleonski rat, a onda, to znam iz pria, vedski rat, pa sedmogodinji. No
ljudi su i zasluili rat. Vidite, djeco, ve im i ovetina ne valja, ni nju vie nee da deru.
Nekad su gomilama dolazili ovamo, da im prodam ovna ispod ruke, a zadnjih godina bi
derali samo svinjetinu i pilie i sve da je na salu ili masti vareno. I Gospod se razljutio
zbog njihovog bjesnila, ali doi e oni k sebi i ponovo poeti kuhati lobodu, kako se to
radilo za napoleonskih ratova. Pa i naa vlast kao da ne zna, ta radi. Eto, moj stari gaz-
da, knez Schwarzenberg, uvijek se vozio na obinoj koiji, a balavi knez ve sav smrdi od
samog automobila. Ali nita, Bog e mu ve namazati njuku benzinom.
Voda na krumpirima, koji su se kuhali na ognjitu, poela je vriti i stari pastir je poslije
male pauze progovorio proroki:
Ali ovaj rat, valaj, nee dobiti na car. Kod naroda nema oduevljenja za rat, jer se car
kako kae uitelj iz Strakonica nije krunisao ekom krunom. Moe on sada obea-
vati med i mlijeko. Kad si, stara drtino, obeao, da e se krunisati, trebao si rije i odra-
ti.
Pa moda e to sada uiniti? primijeti skitnica.
Sada e mu, sinko, svatko da pljune na to, razdraeno odgovori pastir. Trebao bi
uti, ta priaju dolje susjedi u Skoicama. Svatko od njih ima po nekoga na bojitu, pa
da vidi, to kau! Da e poslije ovog rata doi sloboda, da vie nee biti ni gospode, ni
careva, ni kneeva i da e im se sve oduzeti. Zbog ovakvih pria andari su odveli neka-
kvog Koinka zato, to buni narodi. Da, danas, sinko, andari imaju veliku mo.
No, pa imali su je i prije, odgovori na to skitnica. Sjeam vam se ja kao danas,
kad je u Kladnju andarmerijski kapetan bio neki gospodin Rotter. On je poeo od je-
danput hraniti one, no kako se zovu, policijske pse, vujake, koji mogu sve nanjukati,
samo ako se lijepo naue. A imao ih je taj gospodin kapetan u Kladnju itavu gomilu.
Napravio je za njih posebnu kuicu, gdje su psi ivjeli kao grofovi. A jedanput mu palo
na um, da isproba svoje pse na nama, ubogim skitnicama. Naredio je andarima, da
skupe skitnice iz cijelog kladanjskog okruga i dovedu k njemu. Idem ja tako jedanput iz
Lana, i provlaim se duboko kroz umu, ali nisam dospio, kamo sam naumio, jer su me
uhvatili i poveli gospodinu kapetanu. I vi ne moete zamisliti, to sam sve doivio kod
toga kapetana s tim prokletim psima. Prvo i prvo, dao je da me onjue, a onda naredio,
da se popnem na ljestvice i kad sam se popeo do gore, on pusti za mnom takvu betiju
na ljestvice, koja me je svukla na zemlju, kleknula na mene, iscerila zube i pakosno zare-
ala. Onda su tu betiju odveli i naredili meni, da se negdje sakrijem, a da mogu ii, ka-
154
mo mi srce zaeli. Ja pooh u Kaavsku dolinu, da se sakrijem u umi negdje u ipragu,

a poslije pola sata bila su kod mene dva vujaka, svalili me, i dok me je jedan vrsto dr-
ao za grlo, drugi je otpirio u Kladanj i poslije jednog sata pojavio se sa svojim ljudima i
sam gospodin kapetan, pozvao pse, poklonio meni pet kruna i dozvolio mi, da smijem u
Kladnju dva dana prositi. Ali nije nego: ja sam pobjegao u Berounsko, kao da mi gori
pod nogama i vie se nisam pojavio u Kladnju. Sve skitnice su obilazile onaj kraj, jer je
gospodin kapetan na svima vjebao svoje pse. A volio ih je, valjda, vie nego samog sebe.
Po andarmerijskim stanicama su priali, da on, kad bi doao na inspekciju i vidio tamo
vujaka, nije uope nita ni pregledavao, nego je s narednikom po itave dane pijanevao
od radosti.
Dok je pastir odlijevao vodu s krumpira i nalijevao u zdjelu kiselog ovijeg mlijeka, skit-
nica je nastavio sa svojim uspomenama na andarmerijsku mo.
U Lipnici je bio jedan narednik, dolje pod gradom. Stanovao je u andarmerijskoj sta-
nici, a ja sam, stara budala, uvijek mislio, da stanica mora biti negdje na vidnom mjestu,
naprimjer na glavnom trgu ili tome slinom, a ne negdje u nekakvoj zabaenoj ulici.
Uputio se ja tako po zabitnijim ulicama i ne obraam panje na natpise. Idem ja tako iz
kue u kuu i napokon doem do nekakve kue, popnem se na prvi kat, otvorim vrata i
zabugarim: Udijelite ubogom siromaku! Ali, Gospode Boe, noge mi se ukoile. Pog-
ledam, a ono andarmerijska stanica. Po zidovima oruje, na stolu raspelo, na policama
zakoni, a iznad stola na mene se izbeio na car. Nisam uspio da nastavim, jer je nared-
nik priskoio i opalio mi takvu zaunicu, da sam strmoglavce izletio preko drvenih ste-
penica i zaustavio se tek u Kejlicama. Eto, kakvu mo imaju andari!
Poeli su jesti, a poslije veere odmah pooe spavati u toploj sobi, na klupama.
Nou se vejk tiho obukao i iziao napolje. Na istoku je ba izlazio mjesec i u pratnji nje-
govog diskretnog sjaja on poe brzo na istok, ponavljajui:
Nije mogue, da se neu doepati tih Budjovica.
Kad je iziao iz ume, na desnoj strani se ukaza nekakav grad. Zbog toga je vejk svrnuo
prvo na zapad, a onda na jug, gdje je opet ugledao grad. (Bili su to Vodnjani.) Obiao ga
je brzo i prvi zraci jutarnjeg sunca nali su ga na zavijanim poljima kod Protivna.
Naprijed, naprijed! ponavljao je u sebi dobri vojak vejk. Dunost zove. Moram
se dovui po to po to do Budjovica!
Ali od Protivna, na njegovu nesreu, poao je vejk, mjesto na jug prema Budjovicama,
na sjever prema Piseku.
Oko podne ugleda vejk nekakvo selo. Sputajui se s omalenog breuljka, vejk je po-
mislio: Ovako se dalje ne moe; moram pitati koga, kako se ide u Budjovice.
Ulazei u selo, bio je iznenaen, kad je na stubu kod prve kue ugledao tablu s natpisom:
Opina Putim.
Za ime boje! uzdahnu vejk. To znai, da sam opet u Putimu, gdje sam spavao
na stogu.
Ali, as kasnije, nije bio vie nita iznenaen, kad se iz bijele kuice, na kojoj je visjela
Kvoka (kako su obino zvali austrijskog orla), iziao andar, kao pauk, koji je pokidao
svoju pauinu.
andar poe pravo na vejka i zapita ga samo:
Kuda?
U Budjovice, u moju pukovniju.
155
Narednik se sarkastino nasmija:

Vi idete prije iz Budjovice. Budjovice su vam ostale iza lea, i povue vejka za
sobom u andarmerijsku stanicu.
Putimski ef stanice bio je poznat po cijeloj okolici, da vodi istragu lukavo i brzo. On se
nikada nije podsmijevao ili vikao na uhapenike, ali ih je zato podvrgavao takvom una-
krsnom nainu ispitivanja, da je i nevin ovjek morao priznati sve, to se od njega trailo.
Dva andara na stanici u svemu su se povodili za efom, i ispitivanje se obino vrilo u
veselom smijehu sveg slubenog personala.
Kriminalistika poiva na lukavosti i uljudnosti, obiavao je govoriti narednik svo-
jim podinjenima. Derati se na ljude ne znai nita. S delikventima i raznim sumnji-
vim tipovima mora se postupati utivo i raditi na tome, da se utope u moru pitanja.
E, pa dobro nam doli, vojnie! obrati se narednik vejku. Sjednite lijepo, jer ste
svakako umorni od puta i priajte nam, kamo ste naumili.
vejk ponovi da ide u eke Budjovice u svoju pukovniju.
Pa onda ste zalutali, podsmjeljivo ree narednik, jer vi idete iz Budjovica, o

emu vas ja mogu odmah uvjeriti. Evo nad vaom glavom visi karta eke. Pogledajte je,
vojnie. Na jugu od vas je Protivn. Od Protivna na jugu je Gluboko, a jo junije
Budjovice. Dakle vidite da ne idete u Budjovice, nego iz Budjovica.
Narednik ga umiljato pogleda, ali je vejk odgovorio mirno i dostojanstveno:
A ipak idem u Budjovice.
Bilo je to vie nego Galilejevo: A ipak se okree! jer je Galilej vjerojatno izgovorio ove
rijei u velikom gnjevu.
156
Znate li to, vojnie? nastavi narednik umiljato kao i as prije. Pokuat u, da vas
uvjerim i vi ete najzad uvidjeti, da bi svako opiranje samo otealo situaciju.
Imate potpuno pravo, odgovori vejk. Svako opiranje oteava situaciju i obrat-
no.
Eto vidite: vi i sami to uviate, vojnie. Eh, pa kad je ve tako, onda mi bar recite is-
kreno, otkuda idete i kojim ste putem ili u te vae Budjovice. Ja namjerno kaem va-
e, jer izgleda, da postoje jo jedne Budjovice, koje lee sjeverno od Putima i nisu ozna-
ene ni na jednoj mapi.
Iao sam iz Tabora.
A to ste radili u Taboru?
ekao sam voz za Budjovice.
Pa zato onda niste vozom otili u Budjovice?
Zato, to nisam imao putne karte.
A zato vam kao vojniku nisu dali vojniku kartu besplatno?
Zato, to nisam imao nikakvih dokumenata.
Eto, to je! pobjedonosno usklikne narednik i okrene se jednom andaru. Nije on
tako glup, kao to izgleda i poinje se polako zapletati.
Nato narednik poe od poetka, kao da je preuo zadnji odgovor o dokumentima.
Dakle ste vi poli iz Tabora? A kuda ste ili?
U eke Budjovice.
Izraz na narednikovu licu postade stroiji i pogled mu opet pade na kartu.
A moete li vi nama na karti pokazati, kojim ste putem ili u Budjovice?
Ne sjeam se svih mjesta, kuda sam prolazio. Znam samo, da sam ve jedanput bio u
Putimu.
Personal stanice samo se zbunjeno pogleda, a narednik nastavi:
U Taboru ste bili na stanici, ne? Imate li neto kod sebe? Dajte ovamo.
Kad su vejka dobro pretraili i nali samo lulu i nekoliko ibica, narednik ga zapita:
Recite mi, zato vi, uope, nemate nita kod sebe, ama ba nita?
Zato, to mi nita i ne treba.
Ah, Boe! uzdahne narednik. Muka je to gnjaviti se s vama. Rekoste malo prije,
da ste ve jedanput bili u Putimu. to ste onda radili ovdje?
Iao sam preko Putima u Budjovice.
Vidite i sami, kakve gluposti govorite! Cijelo vrijeme priate, da idete u Budjovice,
premda smo vam dokazali, da idete iz Budjovica.
Pa sigurno sam morao napraviti mali krug, i to je sve.
Narednik opet sa svojim podinjenima izmijeni znaajan pogled.
Taj va krug mi lii na skitanje po okolici. A moete li mi rei, zato ste se skitali ba
ovuda? Recite, jeste li dugo bili na taborskoj stanici?
Do odlaska zadnjeg voza u Budjovice.
A to ste radili tamo?
Razgovarao sam se s vojnicima.
Opet jedan znaajan pogled narednikov, izmijenjen s personalom.
157
No, a o emu ste se, naprimjer, razgovarali s vojnicima i to ste ih pitali?

Pitao sam ih, iz koje su pukovnije i kuda idu?
Izvrsno. A niste ih, moda, pitali, koliko ima koja pukovnija momadi i kako se dijeli?
Nisam ih to pitao, jer to ve odavno znam i sm napamet.
Dakle ste potpuno upueni u formaciju nae vojske?
Dakako, gospodine narednie.
Nato udari narednik svoj zadnji adut pobjedonosno pogledavi andare:
Govorite li vi ruski?
Ne govorim.
Narednik pozove podnarednika i kad su oba uli u susjednu sobu, on, oduevljen svo-
jom sigurnom pobjedom, ree tarui ruke:
Jeste li uli? On ne govori ruski! Bio vam je taj i na situ i na reetu. Priznao je sve, sa-
mo najglavnije nije. Sutra emo ga odvesti okrunoj komandi u Piseku. Kriminalistika
poiva na lukavosti i utivosti. Vidjeli ste, kako sam ga poplavio pitanjima. Tko bi to
mogao od njega oekivati? Izgleda tako glup i blesav, ali s ovakvima ovjek tek mora biti
oprezan. Sada ga negdje zatvorite, a ja idem da sastavim zapisnik.
I od podne do veeri narednik je, s veselim osmijehom, sastavljao zapisnik, u kojemu je u
svakom redu bila rije Spionageverdchtig.
Za vrijeme, dok je andarmerijski narednik Flanderka pisao na svom kurioznom nje-
makom jeziku, situacija mu je postajala sve jasnija, a kad je zavrio frazom: So melde
ich gehorsam, wird der feindliche Offizier heutigen Tages, nach Bezirksgendarmerie-
komando Pisek, berliefert, zadovoljno se osmjehnuo i viknuo podnaredniku:
Jeste li dali neprijateljskom oficiru neto jesti?
Prema vaem nareenju, gospodine narednie, kod nas dobivaju hranu samo oni, koji
su dopraeni i sasluani do dvanaest sati prije podne.
Ali ovo je veliki izuzetak, dostojanstveno odgovori narednik. Stvar je u tome, to
je to vii oficir, a moda ak i iz generaltaba. I sami znate, da Rusi nee poslati u piju-
nau kakvog kaplara. Naruite za njega ruak u gostionici Kod maka. Ako se tamo
nita ne nae, onda neka se neto priredi! Zatim neka skuhaju aj s rumom i neka sve
poalju ovamo! Samo nikome ni rijei, za koga je sve to. Uope, ne govorite nikome, tko
je kod nas. To je vojnika tajna. A to sada radi?
Traio je malo duhana; sjedi u straarnici i pretvara se, da je tako miran, kao da je kod
svoje kue. Toplo je, veli, kod vas, a pe vam se ne pui? Meni se ovdje neobino svi-
a. No ako se pe pone puiti, onda oistite dimnjak. Ali samo prije podne, kad je sunce
nad dimnjakom.
Ala je to neki lisac! ree narednik ushieno. Pravi se, kao da ga se nita ne tie. A
dobro zna, da e biti strijeljan. Takvoga ovjeka moramo potovati, iako je na neprijatelj.
Jer on ide u sigurnu smrt. Ne znam, da li bismo mogli mi to napraviti. Moda bi se poko-
lebali i klonuli duhom. A on sjedi mirno i veli: Toplo je kod vas, a pe se ne dimi? Ka-
rakter je to, podnarednie. Zato su potrebni konjski nervi, veliko portvovanje, vrstina
duha i oduevljenje... Kad bi u Austriji bilo takvog entuzijazma!... Ali to ja to govorim? I
kod nas ima entuzijasta. Jeste li itali u Narodnoj politici o onom poruniku Bergeru,
koji se popeo na visoku jelu i tamo napravio za sebe motrilite? Kad su nai uzmicali, on
se nije mogao spustiti, i poto bi svakako pao u ropstvo, odluio je, da lijepo prieka, dok
nai ne odbiju neprijatelja, a trajalo je to itavih etrnaest dana, dok je to doekao. Pros-
158
jedio vam je on etrnaest dana gore na drvetu, a da ne bi umro od gladi, oglodao je grane
i pojeo sve iarke. A kad su nai doli, toliko je bio oslabio, da se nije mogao drati na
drvetu, nego je pao dolje i ostao na mjestu mrtav. Poslije smrti odlikovan je zlatnom
kolajnom za hrabrost.
Narednik je zatim ozbiljno dodao:
Da, dragi moj podnarednie, to je istinsko samoportvovanje; to je herojstvo! Vidi,
molim te, kako smo se opet zabrbljali! No, pourite se i naruite objed, a onda poaljite
uhapenika k meni!
Podnarednik dovede vejka i narednik mu ljubezno klimne glavom, da sjedne, pa ga za-
pita, ima li roditelje.
Nemam.
Narednik se u sebi odmah s tim sloio, da je to svakako bolje, jer se bar za takvim nesre-
tnikom nee nitko zaviti u crno... Zagledao se u dobroudno lice vejkovo, a onda ga je u
nastupu dobrodunosti, potapkao po ramenu, sagnuo se k njemu i oinski ga zapitao:
No, a kako vam se svia u ekoj?
Meni se svuda u ekoj svia, odgovori vejk. Uz put sam nailazio na vrlo sim-
patine ljude.
Narednik je, odobravajui, klimnuo glavom i potvrdio:
Da. Kod nas su ljudi vrlo estiti i dobri. Ponekad se desi kakva kraa i tunjava, ali to
nije vrijedno ni spomena. Eto, ja sam ovdje, naprimjer, petnaest godina, ali ako se sabere
sve, onda otprilike na godinu dolazi oko tri etvrtine jednoga ubojstva.
Htjeli ste rei: nepotpuno ubojstvo? zapita vejk.
Ne, ne, nisam tako mislio. Za petnaest godina otkrili smo svega jedanaest ubojstava.
Pet je bilo iz koristoljublja, a ostalih est onako, obinih, sluajnih.
Narednik zamukne, a onda opet pree na svoj istrani sistem.
A to ste htjeli u Budjovicama?
Da sluim u 91. pukovniji.
Narednik zamoli vejka, da se vrati u straarnicu, pa brzo, da ne bi zaboravio, da svom
raportu okrunoj andarmerijskoj oblasti doda: Poto savreno vlada ekim jezikom,
htio je, da stupi u budjoviku 91. pjeaku pukovniju.
Narednik radosno stade trljati ruke, veselei se nad bogato skupljenim materijalom i to-
nim rezultatima svoga sistema u voenju istrage. Sjetio se tom prilikom i svoga prethod-
nika Brgera, koji s uhapenicima uope nije ni razgovarao, nita ih nije pitao, nego ih je
odmah slao sudu s kratkom popratnicom: Uhapen, prema podnarednikovoj prijavi,
zbog skitanja i prosjaenja. Pa je li to onda neko presluavanje?
I prelistavajui svoj raport, narednik se zadovoljno osmjehivao, izvadio iz svoga stola
povjerljivi cirkular andarmerijske komande u Pragu s oznakom: Strogo povjerljivo,
pa ga jo jedanput proitao:
Svima andarmerijskim stanicama strogo se nareuje, da s pojaanom panjom proma-
traju lica, koja prolaze njihovim rejonima. Pregrupiranje nae vojske u Istonoj Galiciji
dalo je mogunosti nekim ruskim odredima, koji su proli Karpate, da zauzmu neke po-
zicije na teritoriju nae carevine, poradi ega je fronta pomaknuta neto na zapad mo-
narhije. Ta nova situacija, imajui u vidu pokretljivost fronte, dala je mogunosti ruskim
pijunima, da zau u pozadinu nae monarhije, naroito u lesku i Moravsku, otkuda se,
prema povjerljivim izvjetajima, prokralo mnogo uhoda u eku. Utvreno je da se me-
159
u njima nalazi mnogo ruskih eha, obrazovanih u ruskim visokim vojnim kolama, koji
su, poto savreno vladaju ekim jezikom, naroito opasni, pa mogu, a to sigurno i rade,
da meu ekim stanovnitvom razviju izdajniku propagandu. S obzirom na izloeno,
zemaljska andarmerijska komanda nareuje, da se zadre svi sumnjivi elementi i da se
naroito obrati panja na mjesta, u kojima su garnizoni, vojniki centri i eljeznike sta-
nice, kojima prolaze vojniki vozovi. Zadrane valja odmah podvrgnuti istrazi i preslu-
anju, te otpraviti ih viim instancijama.
andarmerijski narednik Flanderka se opet zadovoljno osmjehnu i ostavi povjerljivi cir-
kular Sekretreservat, meu ostala akta s natpisom Povjerljive naredbe.
Bilo ih je mnogo, a sve je izradilo ministarstvo unutranjih poslova u zajednici s minis-
tarstvom zemaljske obrane, kojemu je pripadala i andarmerija.
U andarmerijskoj komandi u Pragu nisu ve mogli da umnoe i razaalju ta akta na oz-
naenu adresu.
Bilo je tu:
Nareenje o motrenju politike orijentacije mjetana.
Uputa kako da se postupa u razgovoru s mjetanima, ako dobivaju izvjetaje s bojita s
obzirom na politiku orijentaciju.
Anketa o raspoloenju mjetana prema vojnom zajmu i prilozima.
Anketa o raspoloenju kod onih, koji su bili i koji e ii na vojni pregled.
Anketa o raspoloenju mjesne uprave i inteligencije.
Naredba, da se hitno podnese izvjetaj o tome, kojim politikim strankama pripadaju
mjetani i koliko su jake pojedine stranke.
Naredba, da se pazi na aktivnost voa mjesnih politikih stranaka, koje imaju kod mje-
tana pristalica.
Anketa, kakve novine, asopisi i broure dolaze u rejon andarmerijske stanice.
Instrukcija o tome, kako da se postupa s licima, na koja se sumnja, da su nelojalna, s kim
se drue i kako ta nelojalnost dolazi do izraza.
Instrukcija, kako da se verbuju mjesne plaene uhode i informatori, koji su na slubi kod
andarmerijske stanice.
Svaki dan dolazile su nove instrukcije, direktive, ankete i nareenja. Poplavljen gomilom
nareenja austrijskog ministarstva unutranjih poslova, narednik Flanderka je imao uvi-
jek cijelu gomilu zaostataka, a na sva ponovna pitanja on je stereotipno odgovarao, da je
kod njega sve u najboljem redu i da se lojalnost kod stanovnitva moe obiljeiti s I-a.
Austrijsko ministarstvo unutranjih poslova je za odreenje lojalnosti i privrenosti mo-
narhiji raspisalo ove stepene: Ia, Ib, Ic, IIa, IIb, IIc, IIIa, IIIb, IIIc, IVa, IVb, IVc.
Rimska etvorka sa slovom a oznaivala je veleizdaju i vjeala; sa slovom b interni-
ranje, s c policijski nadzor i zatvor.
U pisaem stolu andarmerijskog narednika uvala su se sva mogua akta i registri.
Vlast je htjela tono znati, to o njoj misli svaki pojedini graanin.
Narednik Flanderka je esto lomio ruke od oajanja nad tim nareenjima, koja su stizala
svakom potom. Svaki put, kad bi ugledao omot s oznakom: Portofrei dienstlich,
dobio bi lupanje srca, a nou, kad je o svemu razmiljao, dolazio je do uvjerenja, da nee
doekati svretak rata, jer e ga komanda liiti i posljednjeg zrnca zdravog razuma, pa da
se nee moi radovati pobjedi austrijskog oruja, jer e tada imati u glavi ili jednu dasku
manje ili jednu vie... A komanda ga je svaki dan obasipala pitanjima, zato nije odgovo-
160
rio na pitanje pod brojem 7245/121 adf, zato nije izvrena instrukcija pod brojem
88992/822 gfeh, kakav je rezultat instrukcije pod brojem 123456/1922 b.t.r, i t. d.
Najvie ga je zabrinjavala instrukcija, kako da nae plaene uhode iz kruga mjetana i na
kraju krajeva, poto mu se uinilo nemoguim, da to bude netko iz mjesta, gdje su se
mjetani odlikovali gordou, doao je na misao, da u slubu uzme opinskog pastira,
koga su zvali Pepko Hop. Bio je to kreten, koji je uvijek skoio na taj poziv. Jadnik, vri-
jean i od ljudi i od prirode, bogalj, koji je za nekoliko forinti uvao opinsku marvu.
Toga ovjeka je pozvao narednik k sebi i rekao mu:
Zna li ti, Pepko, tko je stari Prohaska?
Me-e-e-e!
Nemoj mi tu mekati, nego zapamti, da tako zovu naeg cara. Ti zna, to je to na
car?
Pa to je gospodin cal!
Dobro, Pepko! Ali zapamti, ako sluajno ide iz kue u kuu i uje, da je na stari car
vol ili tome slino, ti odmah doi k meni, da mi kae. Dobit e peticu, kad uje, da se
pria, kako neemo izvojevati pobjedu i doe k meni, da mi kae, tko je to rekao, za to
e opet dobiti peticu. Ali ako doznam, da si neto sakrio od mene, nee se dobro pro-
vesti. Zatvorit u te i poslati u Pisek. A sada hop!
Kad je Pepko skoio, dao mu je narednik dva petaka i odmah mirno napisao komandi
izvjetaj, da je naao uhodu.
161
Sutradan mu je doao sveenik i saopio mu tajanstveno, da je jutros iza sela sastao op-
inskog pastira Pepka Hopa i da mu je on priao, kako je narednik rekao, da je na car
vol i da mi neemo pobijediti. Meee! Hop!
Poslije dugih objanjenja i razgovora sa sveenikom, gospodin narednik je naredio, da se
opinski pastir zatvori, pa je jadnik kasnije, u Hradanima, dobio dvanaest godina robije
za veleizdaju, za poticaj na ustanak, uvredu velianstva i itav niz zloina i drugih pres-
tupaka.
Pepko Hop se drao na sudu kao na pai ili meu svojim seljacima. Na sve upite on je
samo blejao kao koza, a poslije itanja presude on je viknuo: Meee, hop! i skoio.
Zato je disciplinski kanjen tvrdim leajem, samicom i s tri dana posta.
Ali od tog doba andarmerijski narednik nije imao dounika, nego se morao zadovoljiti
time, da je jednoga izmislio, s fingiranim imenom, i tako svoje prihode poveao s pedeset
kruna mjeseno, koje bi obino propio u gostionici kod Crnoga maka. Poslije desete
ae obino je postajao sluben: pivo bi mu bilo gorko, a od susjeda bi obino sluao uvi-
jek samo jednu istu frazu: Danas je na gospodin narednik neto tuan kao da neto nije
u redu. Tada bi odlazio kui, ali im bi iziao, netko bi rekao: Nai u Srbiji opet imaju
pun tur, kad je gospodin narednik objesio nos.
A narednik je opet mogao ispuniti jedan cirkular: Raspoloenje meu stanovnitvom: I-
a.
Deavalo se, da gospodin narednik po itave noi nije mogao spavati. Vjeno je oekivao
nekakvu reviziju, istragu. Snivao je konopac, kako ga vode na vjeala i kako ga je pod
vjealima sam gospodin ministar narodne obrane zapitao: Wachtmeister, wo ist die
Antwort des Cirkulars No 178678/3792 X. Y. Z.?
Gospodin narednik je esto vidio u duhu i druge lijepe slike, koje su iznikle u jednoj pori
njegovog savreno birokratskog mozga: odlikovanja, proizvodstvo u vii in, priznanje
njegovih kriminalnih sposobnosti, koje su mu otvarale put u sjajnu karijeru.
Dozvao je podnarednika i zapitao ga:
No jeste li dobili objed?
Donijeli su mi telee grudi s kiselim kupusom i knedlama. Juhe vie nije bilo. Ispio je
aj i trai jo.
No, dajte mu jo, velikoduno je rijeio narednik. A kad ga ispije, dovedite ga k
meni!
No, kako je? Je li vam prijalo? zapitao je narednik vejka, kad ga je podnarednik
poslije pola sata doveo sitog i zadovoljnog kao uvijek.
Bilo je svega na pretek, gospodine narednie, samo je kupusa bilo malo. Ali, to da se
radi? Ja znam, da vi niste raunali sa mnom. Isjeckano meso je bilo lijepo peeno. aj s
rumom mi je izvrsno prijao.
Narednik pogleda vejka i ree;:
Je li istina, da u Rusiji mnogo piju aj? A ima li i tamo ruma?
Ruma ima u cijelom svijetu, gospodine narednie.
Ne izmotavaj se, pomisli narednik u sebi, trebao si prije paziti, to govori.
I naginjui se povjerljivo vejku, zapita ga prijateljski:
A ima li lijepih djevojaka u Rusiji?
Lijepih djevojaka ima svugdje, gospodine narednie.
162
Ih, ti ivotinjo! opet pomisli narednik. Ti bi se htio iz ovoga nekako izvui!

A onda je najedanput izvalio svoj top najteega kalibra:
Recite, to ste vi htjeli u 91. pukovniji?
Htio sam s njom na frontu.
Narednik zadovoljno pogleda na vejka i ree:
Izvrsno! Tako se ovjek najlake dohvati Rusije.
Tako mi Boga, izvrsno smiljeno, razmiljao je narednik ekajui, kako e djelovati
njegove rijei na vejka. Ali nije mogao u njegovim oima primijetiti nita, osim potpu-
nog mira. Pa taj ovjek ni okom da trepne, uasavao se za sebe narednik, to
je njihov vojniki odgoj. A da sam ja na njegovom mjestu, pa da mi ovako neto kae,
noge bi mi se podsjekle.
Sutra ujutro odvest emo vas u Pisek, ree napokon kao sluajno. Jeste li bili
kadgod u Piseku?
Da, godine 1910., na manevrima.
Narednikov osmijeh poslije toga odgovora bio je jo prijatniji i pobjedonosniji. Bio je uv-
jeren, da je svojim sistemom voenja istrage natkrilio samog sebe.
A jeste li proli cijele manevre?
O, da, gospodine narednie, i to kao infanterist pjeake pukovnije.
vejk je i sada, kao i prije, spokojno pogledao, narednika, koji se sjao od sree i jedva e-
kao, da te podatke brzo i unese u svoj raport. Dozvao je podnarednika, da odvede vejka
natrag, a svoj raport je dopunio ovim rijeima:
Plan mu je bio ovakav: Uvukavi se u redove 91. pukovnije, naumio je, da s njom ode
na frontu, pa onda prvom prilikom, da pree u Rusiju, jer se uvjerio, da drugim putem,
zbog panje austrijskih vlasti, ne moe otii. Da bi u 91. pukovniji uspjeno djelovao, sa-
svim je razumljivo, jer je, poslije dugog unakrsnog ispitivanja, priznao, da je jo godine
1910. uestvovao na velikim manevrima u okolini Piseka kao infanterist pjeake pukov-
nije. Iz ovoga se moe zakljuiti, da se on u svoj posao dobro razumije. Dodajem, da su
gore navedeni podatci rezultat moga sistema unakrsnog ispitivanja.
Na vratima se ukaza podnarednik.
Gospodine narednie, on bi htio da poe u zahod.
Bajonett auf! komandirao je narednik. Ili ne, dovedite ga ovamo.
Vi bi htjeli na zahod? umiljato zapita narednik vejka. A nije li tu u stvari moda
neto drugo po sredi?
Pri tome uporno pogleda vejku u oi.
U stvari je samo velika nudla, gospodine narednie, odgovori vejk.
Pazite, da ne ispadne to drugo, znaajno ree narednik, pripasujui o pojas slu-
beni revolver. Ja idem s vama.
Vrlo je dobar ovaj revolver, rekao je usput vejku. Sedam metaka, a ne promai
nijedan.
Ali prije nego to su izili u dvorite, pozvao je podnarednika i rekao mu tajanstveno:
Nataknite bajunet na puku i stojte iza zahoda, dok on bude ondje sjedio, da nam ne
pobjegne, jer bi mogao prokopati jamu...
163
Zahod je bio obina mala drvena kuica, koja je stajala usamljena nasred dvorita. Ta je
kuica bila stari veteran, koji je sluio mnogim pokoljenjima za njihove tjelesne potrebe.
A sada je u njoj sjedio vejk, drei se jednom rukom za konopac na vratima, dok ga je sa
zadnje strane kroz prozor promatrao podnarednik, da ne pobjegne.
Orlovske oi andarmerijskog narednika bile su cijelo vrijeme uperene na vrata. Razmi-
ljao je: u koju nogu da rani vejka, ako bi pokuao da pobjegne.
Ali vrata su se mirno otvorila i na pragu se pojavio vejk, koji je rekao naredniku:
A ja ba zasjeo? Moda sam vas predugo zadrao?
O ne, nipoto! odgovori mu narednik, razmiljajui: Boe moj, kako su obrazo-
vani i uljudni ljudi ti Rusi! Zna, to ga eka, i svaka mu ast. Do zadnjeg asa dri se, ka-
ko treba. A kako bi se jedan od naih pokazao, da je na njegovom mjestu?
Narednik sjedne u straarnici kraj vejka na praznu postelju andara Rampe, koji je bio
u slubi obilazei sela, a koji je u to doba mirno sjedio u krmi kod Crnoga konja u
Protivnu i kartao se s obuarskim majstorima, objanjavajui u pauzama, kako Austrija
mora pobijediti.
Narednik je zapalio lulu i dok je vejk nabijao svoju, podnarednik je nagurao u pe ug-
ljena tako, da se andarmerijska stanica pretvorila u najprijatniji kuti na kruglji zemalj-
skoj: tiho utoite, toplo gnjezdace u rani zimski sumrak.
utjeli su. Narednik se bio zadubao u velike misli, a napokon rekao, obraajui se podna-
redniku:
Po mome miljenju, pijune ne bi trebalo vjeati. Ljude, koji se, tako rei, rtvuju za
svoju domovinu, morali bi kazniti na dostojniji nain: trebalo bi ih strijeljati. to vi misli-
te o tome, podnarednie?
164
Pa, naravno, da bi ih trebalo strijeljati, sloio se s njim podnarednik. Kad bi, re-
cimo, nas pozvali i rekli nam: Morate doznati, koliko mitraljeza imaju Rusi u
Maschinengewehrabteilungu, morali bismo se preobui i poi. Pa zar da me zato objese
kao kakvog razbojnika?
Podnarednik se tako uzrujao, da je ustao i uskliknuo:
Ja traim, da me strijeljaju i sahrane sa svim vojnim poastima.
Ima tu ipak malih prepreka, progovori vejk. Stvar je u ovome: ako ovjek nije
glup, ne mogu mu nita dokazati.
Boga mi, mogu, uvjerljivo ree narednik, ako su i oni lukavi, a imaju s v o j u
m e t o d u . No vi ete se i sami uvjeriti.
I sami ete se uvjeriti, ponavljao je on mirno uz ljubezan smijeak. Kod nas se
nitko ne moe dosjetkama izvui, zar nije tako, podnarednie?
Podnarednik potvrdi glavom i ree, da neki ljudi proigraju svoju stvar ve u poetku, pa
ih kasnije ne moe spasiti ni maska potpunog mira, jer to ovjek izgleda mirniji, utoliko
gore po njega.
Vi ste potpuno usvojili moj sistem, podnarednie, ponosno ree narednik. Mir je
mjehur od sapunice; izvjetaeni mir je corpus delicti.
Nato je narednik prekinuo izlaganje svoje teorije i najedanput zapitao:
A to emo danas veerati?
Zar vi neete veeras ii u gostionicu, gospodine narednie?
Tim pitanjem postavio je pred narednika jedan problem, koji se morao svakako rijeiti.
A ako ovaj ovdje, iskoristivi njegovo odsutstvo, pobjegne? Podnarednik je dodue ozbi-
ljan i oprezan ovjek, ali ipak su mu dosad pobjegle dvije skitnice. U samoj stvari bilo je
to tako, da se podnarednik nije htio muiti po velikom snijegu u Pisek i sam je pustio ob-
je skitnice niz polje blizu Raica i samo je pro forma ispalio dva hitca u zrak.
Poslat emo nau baku u krmu po veeru, a pivo nam moe donijeti u vru, rijeio
je narednik teko pitanje, neka se baka malo proeta!
Starica Pejzlerka, koja je kod njih sluila, zaista se i proetala.
Poslije veere, na putu izmeu andarmerijske stanice i gostionice Kod maka bilo je
neobino ivo. Vrlo mnogo tragova velikih izama babe Pejzlerke na toj komunikacionoj
liniji svjedoilo je, da narednik eli naknaditi sve, to je izgubio radi svoga odsutstva u
gostionici Kod maka.
A kad je baba Pejzlerka dola u gostionicu i rekla, da gospodin narednik moli i eli, da
mu poalju bocu kontuovke, gostioniar nije mogao vie izdrati od radoznalosti.
Htjeli biste znati, tko je to kod nas? zapitala je baba Pejzlerka. Nekakav sumnjivi
tip. Prije nego to sam otila, obojica su ga grlila, a gospodin narednik ga je gladio po
glavi i tepao mu: Ah, ti moj zlatni fakiniu slavenski, moj mali pijuniu!
A mnogo kasnije, poslije pola noi, podnarednik je zaspao na postelji onako, kako je bio
u uniformi i odmah zahrkao.
Spram njega jo je sjedio narednik, drei rukom bocu s ostatkom vina, obgrlivi vejka;
suze su mu tekle niz pocrnjele obraze, brci bili slijepljeni od kontuovke i jedva je govo-
rio:
Priznaj i sm, da oni tamo u Rusiji nemaju ovako dobre kontuovke. Priznaj, da mogu
mirno spavati. Priznaj to muki i otvoreno.
165
Nemaju.
Narednik se prevali preko vejka.
No, obradovao si me time, to si priznao. Pa tako i mora biti na sasluanju. Ako si
kriv, nato kriti?
Ustao je i teturajui s praznom bocom, poao je u svoju sobu. A prije nego to se svalio,
onako obuen, na postelju, izvukao je iz pisaeg stola svoj raport i pokuao da ga dopuni
ovim materijalom:
Ich muss noch dazu beizufgen, dass die russische Kontuschowka, na osnovu 56....
Napravio je mrlju, polizao je, nasmijao se glupo, svalio se na postelju i zaspao kao klada.
Pred zoru podnarednik, koji je spavao na postelji kod drugog zida, poeo je tako hrkati,
poprativi to pitanjem kroz nos, da se vejk probudio. Ustao je, prodrmao podnaredni-
ka i ponovo legao.
Ve su pijetli bili propjevali i sunce izilo, kad je baba Pejzlerka, koja je takoer slatko
spavala poslije one trke, dola da naloi pe i nala vrata otvorena... Unutri su svi spavali
kao zaklani. U straarnici se jo puila petrolejska svjetiljka. Baba Pejzlerka napravila je
uzbunu i svukla s postelje i vejka i podnarednika. Podnaredniku je rekla: Kako se ne
stidi, da spava odjeven kao kakva skotina, a vejku je kazala, da bi bilo u redu, da za-
kopa hlae, kad vidi enu.
Nato je energino zatraila, da podnarednik probudi gospodina narednika, jer nije red,
da se tako dugo crkava.
U dobre ste ruke upali, svadljivo ree baba vejku, kad je podnarednik poao da
budi narednika. Sve same pijanice, jedan gori od drugoga. Propili bi ti i svoj roeni
nos, samo kad bi mogli. Meni su duni plau ve treu godinu, a kad ih na to sjetim, na-
rednik obino odgovori: uti, bako, jer u te dati zatvoriti; ja dobro znam, da je tvoj sin
zvjerokradica, koji odnosi drva iz vlastelinske ume. I tako se s njima muim evo ve
etvrtu godinu. Baba uzdahne i nastavi s kuhanjem: Dobro se uvajte narednika;
tako je prijatan i umiljat, ali vam je to ivotinja prvog reda. Ako samo moe da napakosti
ovjeku, nee propustiti priliku.
Narednika je bilo teko probuditi. Podnarednik je muio muku, dok mu je dokazao, da je
ve kasno.
Napokon se probudi, protrlja oi i poe se nejasno sjeati, to se sino dogodilo. Mozgom
mu je sinula strana misao, koju je izrekao, gledajui bojaljivo podnarednika:
Pobjegao?
Kojeta! To je poten ovjek.
Podnarednik se poe etati po sobi, a onda pogleda kroz prozor, vrati se, otkine komadi
novina, koje su leale na stolu i poe ga vrtiti meu prstima. Bilo je jasno, da je htio neto
kazati.
Narednik ga plaljivo pogleda, a onda, elei imati jasnu sliku onoga, to je slutio, ree:
Ja u vam pomoi, podnarednie. Vjerojatno sam juer opet nainio mnogo gluposti,
a?
Podnarednik prekorno pogleda svoga efa:
Da samo znate, to ste sve napriali i to ste mu sve rekli!
I prignuvi se naredniku, proapta:
Da smo mi esi i Rusi jedna ista slavenska krv i da e idueg tjedna Nikolaj Nikolaje-
vi biti ve u Perovu. Rekli ste, da Austrija nee izdrati, a on, uhoda, kad ga budu pita-
166
li, neka samo sve porie, da nekako dogura do dana, dok ga ne oslobode Kozaci, jer e se
Austrija vrlo brzo raspasti, pa e nastati vrijeme, kao za husitskih ratova, da e seljaci s
toljagama poi na Be. Da je na car nemoni starac, koji e danas-sutra otegnuti papke, a
da je kajzer Vilhelm zvijer. Da ete mu u tamnicu slati novaca za poboljanje hrane i jo
mnogo takvih stvari.
Podnarednik je odmaknuo od narednika.
Svega se ja toga sjeam, jer na poetku nisam bio sasvim pijan. Ali onda sam se naljo-
skao i dalje se vie niega ne sjeam.
Narednik pogleda podnarednika i ree:
Ali se dobro sjeam da ste vi priali o tome da je Rusija blizu, a onda ste pred naom
babom viknuli: Neka ivi Rusija!
Podnarednik je nervozno etao po sobi.
Vikali ste kao bik, doda narednik. A onda ste se svalili na postelju i zahrkali.
Podnarednik se zaustavio kod prozora i lupkajui prstima po staklu, rekao:
Ali ni vi ba niste pred babom drali ubrus na ustima, gospodine narednie, jer se sje-
am, da ste rekli: Zapamti, babo, da svaki car misli samo na svoj dep, pa zato i ratuje,
iako ih ima i starih, kao naprimjer na Prohaska, koga vie ne putaju iz kue, da ne za-
gadi cijeli Schnbrunn.
Zar sam zaista to rekao?
Da, gospodine narednie, to ste rekli, a prije nego ste izili na dvorite da bljujete, jo
ste viknuli: Ej, babo, gurni mi prst u grlo!
O, i vi ste se divno izraavali, prekinuo ga je narednik. Otkuda ste vi doli na
takvu glupost, da e Nikolaj Nikolajevi biti eki kralj?
Toga se ne sjeam, plaljivo odgovori podnarednik.
Kako bi se mogli sjeati! Bili ste pijani kao ep. Oi su vam se smanjile kao u svinje, a
kad ste htjeli napolje, mjesto na vrata, naili ste na pe.
Obojica zamukoe, dok narednik napokon nije prekinuo dugu utnju:
Toliko sam puta govorio da je alkohol propast. Ne podnaate ni kapi, a loete. to bi
bilo da je na uhapenik zaista pobjegao? Kako bi to opravdali? Meni bui u glavi kao u
konici.
Pa zato i kaem, podnarednie, nastavio je narednik, da je taj tip ba zato, to
nije pobjegao, opasan i lukav ovjek. Kad ga budu sasluavali, on e rei, da su vrata cije-
lu no bila otvorena, da smo obojica bili pijani i da je mogao hiljadu puta pobjei, kad bi
se osjeao kriv. Sva je srea, to se takvom ovjeku mnogo ne vjeruje, pa ako mi priseg-
nemo da je sve to on govori izmiljotina i la, nee mu pomoi ni sam Gospod Bog i ti-
me e samo navui na vrat jedan paragraf vie. Uostalom, to u njegovoj stvari ne igra ni-
kakvu ulogu... Ah, samo da mi tako ne bui u glavi!
utnja. Malo kasnije narednik ree:
Pozovite tu nau babu.
Sluaj, babo, okrenuo se narednik Pejzlerki, gledajui joj otro u oi. Pronaite
negdje raspelo i donesite ga ovamo.
I na zaueni pogled babin, narednik vikne:
No, brzo! Kad mislim, da si tamo, treba da ve bude ovdje!
167
Narednik izvue iz depa dvije svijee, na kojima su se vidjeli tragovi peatnog voska,
kojim se peate paketi, a kad se starica napokon dovukla s raspelom, narednik je posta-
vio krst izmeu obje svijee na kraj stola, zapalio ih, i ozbiljno rekao:
Sada sjedni, bako!
Zbunjena Pejzlerka spustila se na divan, gledajui uplaeno as u narednika, as u svije-
e, a as na raspelo. Bila je ukoena od straha, a vidjelo se, kako joj drhu noge i ruke,
koje je drala pod pregaom.
Narednik se vano proee okolo i zaustavivi se drugi put pred njom, ree ozbiljno:
Sino ste bili svjedok velikog dogaaja. Moda vaa ograniena glava to ne shvaa.
Vojnik, koga ste vidjeli, uhoda je, bako.
Jezus Marija! uskliknu Pejzlerka. Sveta Marijo Skoicka, pomozi!
Tie, bako! Da bi od njega ispipali ono, to nam treba, brbljali smo kojekakve gluposti.
Vi ste uli, to smo brbljali?
ula sam, drhtavim glasom odgovori Pejzlerka.
Sve to govorilo se samo zato, da on prizna i da mi steknemo njegovo povjerenje. I to
nam je uspjelo. Izvukli smo iz njega sve. Progutao je udicu.
Narednik na as zastane, da bi na svijeama popravio stijenj, a zatim nastavi ozbiljno,
strogo promatrajui babu.
Vi ste sluajno bili tu, pa ste upueni u nau tajnu. Po je slubena tajna. Vi je ne smije-
te odati ni na samrtnom odru, jer vas u protivnom sluaju nee moi sahraniti na groblju.
Jezu Marija i Jozef! zakuka Pejzlerka. to sam ja jadna Bogu zgrijeila, da sam
ovaj prag prekoraila?
Ne kukajte, bako, nego ustanite, priite k raspelu i dignite gore dva prsta desne ruke.
Vi ete se zakleti. Govorite za mnom.
Pejzlerka, ne prestajui kukati, dotetura do stola.
Preista Marijo Skoicka, zato su me noge nanijele ovamo?
Sa raspela ju je promatrao izmueni lik Kristov, svijee su se puile, a sve je to Pejzlerki
izgledalo neobino tajanstveno i nadzemaljski. Nije vie vladala sobom: koljena su joj
klecala, a ruke joj se tresle.
Podigla je dva prsta, nato je andarmerijski narednik poeo znaajno i sveano: Kunem
se pred Bogom Svemoguim i pred vama, gospodine narednie, da o onom, to sam ov-
dje ula i vidjela, do svoje smrti neu nikome rei ni rijei, ako me bude netko i pitao. Ta-
ko mi Bog pomogao!
A sada, bako, poljubi raspelo! naredi narednik, poto je Pejzlerka, tiranski nagnana,
izgovorila prisegu i pobono se prekrstila.
Tako! A sada odnesite raspelo, otkud ste ga i donijeli, i kaite tamo, da mi je trebalo za
sasluanje.
Uplaena Pejzlerka izie s raspelom na vrcima prstiju iz sobe i kroz prozor se moglo
vidjeti, kako se cijelo vrijeme osvre na andarmerijsku stanicu, kao da se eli uvjeriti, da
li je to bio san i da li je ona prije nekoliko asaka zaista preivjela najstraniji as svoga
ivota.
Meutim je narednik prepisivao svoj raport, koji je noas dopunio mrljama, a onda ih
razlizao po rukopisu, kao da je na papiru bila marmelada.
168
Sada ga je potpuno preradio i najedanput se sjetio, da nije rijeio jo jedno pitanje. Zato je
naredio, da mu dovedu vejka, koga je zapitao:
Umijete li vi fotografirati?
Umijem.
Pa zato onda ne nosite fotografski aparat?
Zato, to uope nemam aparata, glasio je kratak i jasan odgovor.
A da imate aparat, da li bi snimali? pitao je narednik.
Pa, razumije se, prostoduno odgovori vejk i mirno izdra zaueni pogled nare-
dnika, kome je toga momenta tako zabrujalo u glavi, da se nije mogao sjetiti nieg pame-
tnijeg, nego da zapitaj:
A da li bi vam bilo teko snimiti, naprimjer, stanicu?
Lake nego ita drugo, odgovori vejk, jer se ona ne mie, nego stoji na jednom
mjestu i ovjek je ne mora moliti, da napravi ljubezno lice.
Narednik nato dopuni svoj raport: Zu dem Bericht No. 2172 melde ich
I narednik se raspisao: Izmeu ostalog, u toku moga unakrsnog ispitivanja priznao je,
da umije fotografirati i to najradije stanice. Fotografski aparat kod njega nije naen, ali
sam ja toga miljenja, da ga negdje skriva i ne nosi ga samo zato, da bi od sebe odvratio
panju, to dokazuje i njegova izjava, da bi fotografirao, kad bi imao aparat.
Narednik, kome je od jueranjeg pijanstva glava bila teka kao vodenini kamen, zaple-
tao se sve vie u temu o fotografiranju, pa je nastavio: Utvreno je, da samo zato, to
nije imao aparata, kao to i sam priznaje, nije mogao snimati stanice i uope toke od ve-
eg strategijskog znaenja i nema nikakve sumnje, da bi svoju zamisao i ostvario, samo
da je imao kod sebe aparat, koji je negdje skrio. I moe se zahvaliti samo tome faktu, da
nije imao pri ruci aparat, to kod njega nisu pronaeni fotografski snimci.
Ovo je ve neto, ree narednik i potpisa se.
Narednik je bio ponosan na svoj raport i ponosno ga je proitao podnaredniku.
Prilino, zar ne? zapitao je podnarednika. Vidite sada, kako se piu raporti. U
njemu mora biti spomenuto sve. Presluavanje, dragi moj, nije sitnica, i glavna je stvar,
da se dobro sastavi izvjetaj, kako bi se oni gore zabezeknuli. No, sada ga dovedite, pa
da jedanput s tim svrimo!
A sada e vas, dragi moj, podnarednik odvesti u Pisek u Bezirksgendarmeriekom-
mando, strogo ree narednik vejku. Po propisu morao bih vam nataknuti okove.
Ali meni se ini, da ste vi estit ovjek, pa u vas poslati bez okova. Uvjeren sam, da ne-
ete pokuavati, da bjeite.
Narednik je, oigledno dirnut dobrodunim izgledom vejkova lica, nastavio:
Pa ne sjeajte me se po zlu!... A ovaj raport ponesite vi sobom, podnarednie.
Zbogom ostajte! meko ree vejk. Hvala vam, gospodine narednie, na svemu,
to ste za mene uinili, pa ako mi se ukae prilika, pisat u vam, a kad me opet put nane-
se ovamo, svakako u vas posjetiti.
vejk izie s podnarednikom na ulicu i svatko, tko bi ih pogledao, kako koraaju jedan
kraj drugoga, zadubeni u razgovor, mislio bi, da su to stari prijatelji, koji su se uputili
zajedno u grad, recimo, u crkvu.
Tako mi Boga, nikada nisam mislio, da je putovanje u Budjovice skopano s tolikim
tekoama. To me sjea na sluaj s mesarom Chaurom iz Kobvlisa. Doao on jedne noi
169
db Palackova spomenika i do same zore etao se oko njega, jer mu se uinilo, da je ogra-
da bez kraja i konca. Bio je sav oajan, a pred zoru, kad je ve iznemdgao, poeo je vikati:
Patrola! a kada su policaji doli, pitao ih je, kako e doi do Kobvlisa, jer, veli, on ve
pet sati ide oko ove ograde, a kraja joj nema, pa nema. Tada su ga odveli, a on im je u
samici sve porazbijao.
Podnarednik nije odgovorio ni rijei, nego samo pomislio:
ta ti to meni pria! Opet si poeo sa svojim romanima o Budjovicama!
Prolazei kraj jednog ribnjaka, vejk je htio, da dozna od podnarednika, ima li u njiho-
vom kraju ribokradica.
Ovdje je sve sm kradljivac, odgovori podnarednik. Preanjeg podnarednika
malo da nisu utopili. Straar im, istina, ispali u tur po metak same, ali to ne pomae, jer
oni od najnovijeg vremena nose pod hlaama komad lima.
Podnarednik povede razgovor o progresu i o tome, kako se ljudi svega dosjete, i jedan se
trudi da pretekne drugog, razvio je sasvim novu teoriju, da je svjetski rat prava srea za
ovjeanstvo, jer e tako biti poubijani zajedno s estitim ljudima i razbojnici i lopovi.
Uope na svijetu ima previe ljudi, rekao je podnarednik. Jedan gazi preko dru-
gog i ljudi se strano namnoie.
Pribliavali su se jednoj krmi uz cestu.
Do sto avola, ala to danas duva, ree podnarednik. Ja mislim, da nam tamprl
nee koditi. Samo nemojte nikome govoriti, da idemo u Pisek. To je dravna tajna.
Podnaredniku se cijelo vrijeme po glavi vrzla misao na naredbu o sumnjivim i povjerenja
nedostojnim licima, o dunosti svake andarmerijske stanice: Takve tipove valja izolira-
ti od openja s mjetanima kao i strogo paziti, da se prilikom sprovoenja viim instanci-
jama ne razgovaraju s prolaznicima.
Ne smije se znati, tko ste vi, doda podnarednik. Nikoga se ne tie, to ste vi ura-
dili. Ne smije se iriti panika.
Panika je za vrijeme rata opasna stvar, nastavi on. Progovori rije, a ona se rai-
ri na sve strane kao lavina. Razumijete li?
Dobro, neu iriti paniku, odgovori vejk i odra rije, jer je rekao gostioniaru, kad
se upustio s njime u razgovor:
Kae mi brat, da emo u jedan sat biti u Piseku.
A to je va brat bio na dopustu? zapita gostioniar radoznalo podnarednika, koji je,
ne trenuvi oima, odgovorio:
Da, a danas mu se dopust zavrava.
Nasamarili smo ga! okrene se on uz smijeh vejku, kad je gostioniar iziao nekuda
poslom. Samo ne irite panike. Ratno je doba.
Kad je podnarednik prije ulaska u gostionicu rekao, da misli, kako jedan tamprl nee
koditi, bio je optimist, jer nije mislio u mnoini, ali kad ih je ispio dvanaest, odluno je
tvrdio, da ef okrune andarmerije ostaje na objedu db tri sata, pa da zato ne bi ni vrije-
dilo, da budu tamo, to prije, to je poeo snijeg padati. Ako stignu do etiri sata u Pisek,
dobro je. A i do est imaju vremena. A uope je svejedno: hoe li poi sada ili malo kasni-
je. Pisek im ne moe utei.
Budimo sretni, to sjedimo u toplom! bila mu je zadnja rije. Tamo u rovovima
se od nevremena strada vie nego mi ovdje kraj pei.
170
Velika i stara kaljeva pe usijala se od topline i podnarednik je pronaao, da se spoljanja

toplota moe vrlo lako dopuniti unutranjom pomou slatkih i opojnih rakija, kako se
kae u Galiciji.
Gostioniar je, iako u ovoj pustinji, imao nekih osam vrsta, pa je od dosade poeo piti s
njima zajedno.
Podnarednik ga je neprestano gonio, da budu najednako i prigovarao mu, da malo pije,
to je bila oigledna nepravda, jer se gostioniar jedva drao na nogama, ali je svakako
htio da se karta ferbla i tvrdio, da je noas uo s istoka stranu kanonadu, ali ga je nato
podnarednik poeo moliti:
Samo ne to! Samo ne panike. Pa nato su onda in-strukcije?
I poeo im je objanjavati, da su instrukcije nenapisana nareenja. Gostioniar od toga

svega nije razumio ba nita tvrdei, da se samim instrukcijama ne moe dobiti rat.
Spustio se skoro mrak, kad je podnarednik rijeio, da sa vejkom poe dalje u Pisek.
Udarila je takva meava, da se nije vidjelo prsta pred nosom, a podnarednik je neprekid-
no govorio:
Samo naprijed za nosom sve do Piseka!
Kad je to ponovio trei put, njegov se glas raznio odnekud odozdo, kamo se okliznuo i
skotrljao u snijeg. Opirui se o puku, jedva se dovukao do ceste. vejk je uo, kako se
prigueno smije i govori: Kakva je klizavica! Ali za as ga je opet nestalo s ceste, jer se
kliznuo niz strminu i pri tome se tako proderao, da je nadvikao vjetar:
Ja padam! Panika!
Podnarednik se pretvorio u ustroga mrava, koji, jedva to padne, ve se bre-bolje penje
opet gore.
171
Pet puta je podnarednik ponavljao lijet po strmini i, kad se nekako dovukao do vejka,
uzviknuo je beznadno i oajno:
Ja bih vas uope mogao izgubiti.
Ne bojte se, podnarednie. Najbolje e biti, da se sveemo. Onda se ne moemo izgu-
biti. Imate li lanac?
Svaki andar mora uvijek nositi uz sebe lanac, vano odgovori podnarednik tetura-
jui oko vejka, to je na nasuni hljeb.
No, pa da se sveemo! predloi vejk. Moemo pokuati.
Podnarednik je spretno nabacio vejku lanac na ruku, dok je drugi kraj privrstio sebi za
lanak desne ruke. I tako su bili svezani, kao siamski blizanci. Posrtali su na sve strane,
ali rastaviti se nisu mogli. Podnarednik je vejka povukao na gomilu tucanika, a kad je
pao, povukao je i vejka sa sobom. Lanac im se urezao u ruku i podnarednik je izjavio,
da se ovako dalje ne moe i da se lanac mora skinuti. Poslije dugih i neplodnih pokuaja
da sebe i vejka oslobodi od lanca, podnarednik je uzdahnuo:
Sada smo sjedinjeni za sve vijeke vijekova.
Amen! doda vejk i poe dalje.
Podnarednik je zapao u stranu apatiju i kad su poslije dugih muka u kasnu veer stigli
u Pisek u okrunu komandu, on je na stepenicama skrueno rekao:
Ovo je neto strano. Mi se ne moemo razdvojiti.
I zaista bilo je to strano, kad je tamonji narednik poslao po upravitelja stanice, kapeta-
na Koniga.
Prva rije kapetanova bila je:
No, duhnite mi u usta.
Sada razumijem sve, rekao je kapetan, koji je pomou svoga izotrenog njuha od-
mah shvatio situaciju. Rum, kontuovka, vinjevaa, orahovka, ljivovica, krukovaa
i t. d.
Gospodine narednie, okrenuo se on svome podinjenom, evo vam primjera, na
kojemu se moete uvjeriti, kakav andar ne smije da bude. O tome e raspravljati vojni
sud. Svezati se lancem s uhapenikom, doi oderan, total besoffen. Doi skoro etvero-
noke kao ivotinja. Skinite im lanac.
No, to je? okrene se on podnaredniku, koji je osloboenom rukom salutirao.
Pokorno javljam, gospodine kapetane, donosim raport.
I za vas e otii sudu jedan raport, odreza kratko kapetan. Gospodine narednie,
zatvorite ih obojicu, a ujutru ih dovedite na sasluanje. Raport iz Putima prouite i poa-
ljite mi ga u stan.
Kapetan piseke andarmerije bio je uredan ovjek, poznat zbog svojih birokratskih na-
zora.
U andarmerijskim stanicama njegovog okruga nikad nisu mogli rei, da je prola opas-
nost. Ona je bila tu u svakom papiru, potpisanom od kapetana, koji je cijeli dan po okru-
gu slao prigovore, opomene i prijetnje.
S poetkom rata nadvili su se crni oblaci nad andarmerijskim stanicama u pisekom
okrugu. Gromovi birokratizma grmjeli su neprestano i unitavali narednike, podnared-
nike, kaplare i infanteriste. Za svaku glupost vodio je kapetan disciplinarnu istragu.
172
Ako hoemo da dobijemo rat, govorio je on prilikom pregleda andarmerijskih

stanica, svako a mora biti a, a svako b mora ostati b, sve toke na i moraju
biti na svome mjestu.
Oko sebe uvijek je nasluivao izdaju i bio je uvjeren, da je svaki andar u njegovom ok-
rugu napravio ma kakvu pogreku, pa da je svaki zasluio disciplinsku kaznu.
A odozgor su ga bombardirali dopisima, u kojima je ministarstvo zemaljske obrane kon-
statiralo, da su vojnici iz pisekog okruga prelazili na stranu neprijatelja.
Gonili su ga, da podigne lojalnost u svom okrugu, a ispadalo je sve obratno. ene su pra-
tile svoje mueve u rat i on je znao, da su im ti muevi tvrdo obeavali, da se nee dati
ubiti u slavu njegovog apostolskog velianstva.
Crno-uti horizonti bili su pokriveni mranim oblacima revolucije. U Srbiji i Karpatima
prelazili su neprijatelju itavi bataljuni. Dvadesetiosma pukovnija, jedanaesta pukovnija.
U zadnjem su bili vojnici iz pisekog okruga. U to predrevolucionarno, zaguljivo doba
iz Vodnjana su poli regruti s crnim znakama u rat. Kroz piseku stanicu prolazili su
ealoni iz Praga, a vojnici su bacali cigarete i okoladu, koje su im pruale u marvene va-
gone dame iz vieg pisekog drutva.
A kad je proao jedan marbataljun i nekoliko pisakih idova viknulo: Heil, nieder mit
den Serben! od vojnika su dobili nekoliko tako vruih uaka, da se tjedan dana nisu
mogli pokazati na ulici.
Meutim, dok su se odigravale ove epizode, koje su dokazivale, da je himna Boe, ivi,
uvaj, Boe! koju su pjevali u crkvama, bila samo lana glazura i ope licemerjerje; iz
andarmerijskih stanica dolazili su odgovori la Putim, da je sve u najboljem redu, da se
agitacija protiv rata ne vodi i da se patriotizam stanovnitva moe obiljeiti rimskom je-
dinicom A, a entuzijazam rimskom jedinicom ab.
Niste vi andari, nego obini policajci, govorio je kapetan kod pregleda. Mjesto
da izotrite svoju panju za hiljadu postotaka, vi se pretvarate u kokoke.
Napravivi ovakvo zooloko otkrie, on je dodavao: Mit dem ganzen Krieg kann man
uns am Arsch lecken!
A onda je slijedilo ispitivanje dunosti nesretnih andara: lekcije o tekuem momentu, o
tome kako se stvari moraju uzeti u ruke ozbiljnije, ako se eli, da se sve razvija uistinu
onako, kako to i mora da bude. Poslije opisa divne slike idealnog andara, koji svjesno
radi na podizanju austrijske monarhije, slijedile su prijetnje, disciplinske istrage i prem-
jetanja.
Kapetan je bio vrsto uvjeren, da je on ovdje na mrtvoj strai, da neto uva, a svi anda-
ri iz podinjenih mu stanica, da su gadovi, egoisti, podlaci i nitkovi, koje nita ne intere-
sira osim rakije, vina i piva. A poto im plaa nije dostajala za pijanevanje, primali su
mito i gurali Austriju u propast. Jedini ovjek, kome je on donekle vjerovao, bio je njegov
narednik u okrunoj komandi, koji je uvijek govorio u gostionici: Tako sam i danas
imao okapanja s naim starim blesanom.
Kapetan se zadubao u raport andarmerijskog narednika iz Putima, koji se odnosio na
vejka. Pred njim je stajao njegov narednik Matejka, koji je mislio, da bi kapetan sa svim
njegovim raportima mogao da ide do sto avola, jer su ga dolje u Otavi davno ekali
na partiju napsla.
Zadnji put sam vam rekao, poeo je kapetan, da je najvei idiot, koga sam sreo u
ivotu, andarmerijski narednik iz Protivna, ali s ovim raportom ga je nadmaio nared-
nik iz Putima. Jasno je kao dan, da ovaj vojnik, koga je dovela ona vucibatina, ona pijani-
173
ca podnarednik, s kojim je bio vezan kao pas, uope nije uhoda. To je najobiniji bjegu-
nac. A on ovdje pie takove gluposti, da i malom djetetu mora biti jasno, da je taj klipan,
kad je pisao ovaj izvjetaj, bio pijan kao kakav prelat.
Dovedite mi toga vojnika, ali odmah! rekao je on proitavi izvjetaj do kraja.
Nikada u ivotu nisam vidio toliku gomilu gluposti, a osim toga on, s ovako sumnjivim
subjektom, alje takvog glupaka kao to je taj podnarednik. Oni me jo ne poznaju, ali ja
mogu postati opasan. Sve dok im se od straha triput dnevno ne napune gae, vjerovat e,
da mogu na meni i drva cijepati.
Kapetan se raspriao kako andarmerija ne vodi rauna o naredbama i uputama, jer kad
sastavljaju izvjetaj, moe se opaziti da svaki narednik radi to kao od nevolje, samo da
stvar to vie zamrsi. Kad se odozgor obavijesti, da postoji mogunost za akciju uhoda,
narednici ih onda fabriciraju naveliko, pa ako rat bude jo malo trajao, sve e se pretvori-
ti u veliku ludnicu. Neka se iz kancelarije putimskom naredniku poalje brzojavka s na-
redbom, da se sutra javi u Piseku. On e ve izbiti iz glave tome idiotu ogromnu opas-
nost, koja je prijetila i o kojoj on govori na poetku svoga raporta.
Iz koje ste pukovnije pobjegli? doeka kapetan vejka.
Ni iz jedne.
Kapetan pogleda vejka i kad je opazio na njegovom licu potpuno bezbrian izraz, on ga
zapita:
A otkud vam ta uniforma?
Pa svaki vojnik dobiva uniformu, kad stupi u vojsku, odgovori vejk s ljubeznim
smijekom. Ja sluim u devedesetiprvoj pukovniji i nisam iz nje pobjegao nego o b -
ratno.
Rije obratno on je tako naglasio, da se kapetan zbunio i zapitao:
Kako to obratno?
Pa to je jednostavna stvar, odgovori vejk, ja idem u svoju pukovniju, naime
traim je, a ne da iz nje bjeim. Ja nita drugo i ne elim, nego to prije da se dokopam
svoje pukovnije... U zadnje vrijeme sam postao strano nervozan, jer se, izgleda, sve vie
udaljujem od ekih Budjovica. Kad samo pomislim, da me tamo eka cijela pukovnija!
Gospodin narednik iz Putima pokazao mi je na zemljopisnoj karti, da se eke
Budjovice nalaze na jugu, a sm me je uputio na sjever.
Kapetan odmahne rukom, kao da je htio rei: Napravi on jo i gorih stvari, dragi moj!
Znai, da vi ne moete nai svoju pukovniju? zapita ga on. A traili ste je?
vejk mu je objasnio stvar. Spomenuo je Tabor, kao i sva mjesta, koja je proao na svom
putu prama Budjovicama: Milevsko Kvtov Vr Malin iovu Sedlec
Horadovice Radomilj Putim tkno Strakonice Voly Dub Vod-
njane Protivn, i onda opet Putim.
S velikim zanosom opisao je vejk svoju borbu sa zlom sudbinom; kako se od svega srca,
bez obzira na prepone, trudio, da to prije doe u svoju pukovniju u Budjovice i kako je
sav njegov napor ostao uzaludan.
Govorio je vatreno, dok je kapetan za to vrijeme na komadiu papira mehaniki olovkom
crtao krugove, u kojima se nikako nije mogao ugledati dobri vojak vejk, kako se uri u
svoju pukovniju.
Bio je to herkulski napor, rekao je konano, sasluavi sa zadovoljstvom vejka,
koji ga je uvjeravao, da mu je strano neprijatno, to nikako ne moe da se dovue do
174
svoje pukovnije. To je moralo biti neobino interesantno, kad ste neprestano kruili
oko Putima.
Stvar bi se jo onda objasnila, doda vejk, samo da nisam nabasao na gospodina
narednika u tom nesretnom gnijezdu. Nije me uope pitao ni kako se zovem, ni iz koje
sam pukovnije i sve mu se priinilo strano sumnjivo. Trebao me je otpraviti u
Budjovice, pa bi mu u vojarni odmah rekli, jesam li ja uistinu vejk, koji trai svoju pu-
kovniju, ili kakav sumnjivi subjekt. I tako bih se ja ve drugi dan nalazio u svojoj pukov-
niji i oduivao dug domovini.
A zato u Putimu niste rekli, da se radi o nesporazumu?
Zato, to sam odmah vidio, da s njim ne vrijedi razgovarati. To mi je jo stari gostioni-
ar Rampa na Vinohradima, kad mu je netko htio ostati duan, govorio, da ima mome-
nata u ivotu, kad ovjek otupi i ne tie ga se upravo nita.
Kapetan nije dugo razmiljao i napokon zakljuio, da je takvo lutanje ovjeka, koji trai
svoju pukovniju, simptom potpune degeneracije i naredio je, da se u kancelariji na pisa-
em stroju, prema svim pravilima slubenog stila, otkuca ovaj akt:
Komandantu c. i kr. 91. pjeake pukovnije

u Budjovicama.
U prilogu predvodi se Josef vejk, po njegovoj izjavi, infanterist povjerene vam pukovnije, koji je,
prema iskazu andarmerijske stanice u Putimu, zadran od patrole pod sumnjom, da je vojni bje-
gunac. On je pak tvrdio, da ide u svoju gore oznaenu pukovniju. Sprovedeni je niskog stasa, dob-
ro razvijen, lica i nosa pravilna, oiju plavih, a osobitih znakova nema. U prilogu pod br. 1 alje se
raun za izdravanje istoga, s molbom, da se poalje ministarstvu zemaljske obrane. ast nam je
zamoliti vas, da nam potvrdite prijam pomenutog. U prilogu pod C 1 dostavlja vam se popis dr-
avnih stvari, koje je pomenuti imao na sebi, kad je zadran.
Putovanje eljeznicom iz Piseka u Budjovice bilo je za vejka kao san. Pratilac mu je bio
jedan mladi andar, novajlija, koji nije skidao oiju sa vejka, neprestano u strahu, da mu
ne pobjegne. Cijelog puta muio je mladca jedan teki problem: ta u samo raditi, ako
budem morao ii na malu ili veliku nudu? Konano je odluio, da ga u tom sluaju
vejk mora pratiti i praviti mu drutvo.
Putem od stanice do Marijanske vojarne on je grevito gledao vejka i na svakom uglu i
raskrsnici priao mu, koliko svaki andar dobiva otrih naboja, kada prati eskort, na to
mu je vejk odgovarao, da nijedan andar nee pucati na ulici, jer bi mogao koga nedu-
nog ubiti.
andar je tvrdio protivno i tako su doli do vojarne.
Slubu je u vojarni ve drugi dan imao ba natporunik Luk. Sjedio je u kancelariji, ne
slutei nita, kad mu dovedoe vejka s aktima.
Pokorno javljam, gospodine natporunie, da sam opet ovdje, sveano izjavi vejk i
salutira.
Ovoj sceni prisustvovao je porunik Kotjatko, koji je kasnije priao, da je natporunik
Luk, ugledavi vejka, skoio, uhvatio se za glavu i skoro pao na njega, Kotjatka, a kad
su ga povratili, vejk je neprestano pozdravljajui ponovio: Pokorno javljam, gospodine
natporunie, da sam opet ovdje! Tada je natporunik Luk, blijed kao krpa, drhtavim
rukama uzeo vejkova akta, potpisao ih i zamolio sve, da iziu iz sobe. andarima je
rekao, da je sve u redu, nato se zakljuao sa vejkom u kancelariji.
175
Tako se zavrila vejkova budjovika anabaza. Nema sumnje, kad bi vejku bila ostav-
ljena potpuna sloboda kretanja, on bi i sam stigao u Budjovice. I kad bi se vlasti hvalile,
da su one dopremile vejka u mjesto opredjeljenja, moglo bi se rei, da je to obina misti-
fikacija. Pored njegove energije i vatrene ratnike udi upletanje vlasti u ovom sluaju
moglo bi se objasniti samo kao podmetanje nogu ovom dobrom i odanom vojniku.
***
vejk i natporunik Luk uporno su gledali jedan drugom pravo u oi.

U natporunikovim oima zrcalio se uas, strah i oajanje, dok je vek natporunika
promatrao pogledom, punim osjeaja, kao na kakvu izgubljenu i opet naenu ljubavni-
cu.
U kancelariji je vladala tiina kao u crkvi. Iz hodnika se ulo, kako netko koraa. Neka-
kav savjesni jednogodinji dobrovoljac, koji je ostao u vojarni zbog kijavice, to se uosta-
lom vidjelo i po njegovom glasu, kad je mrmljao bubajui napamet: Kako se primaju u
tvravi lanovi carske porodice. ulo se jasno: Sobald die hchste Herrschaft in der
Nhe der Festung anlangt, ist das Geschtz auf allen Bastionen und Werken abzufeuern,
der Platzmajor empfngt dieselbe mit dem Degen in der Hand zu Pferde und reitet so-
dann vor.
Jezik za zube, vi tamo! viknuo je natporunik na hodnik. Idite do sto avola!
Ako imate groznicu, lezite u postelju, pa se ispavajte!
ulo se, kako marljivi dobrovoljac odlazi, i samo se kao daleki odjek ulo s drugog kraja
hodnika, kako mrmlja kroz nos: In dem Augenblicke als der Kommandant salutiert, ist
das Abfeuern des Geschtzes zu wiederholen, welches bei dem Absteigen der hchsten
Herrschaft zum drittenmale zu geschehen hat.
Natporunik i vejk i dalje su se utei promatrali, sve dok natporunik s jetkom ironi-
jom nije progovorio:
Dobro nam doli u Budjovice, vejk! Kome je suen konopac, taj se nee utopiti. Pot-
jernica za vama ve je izdana i sutra se morate javiti na raport komandantu pukovnije. S
vama neu da se vie jedim. Imao sam s vama dosta neprilika, tako da je i mom strplje-
nju doao kraj. Ne mogu da vjerujem, kako sam mogao tako dugo ivjeti s takvim idio-
tom, kao to ste vi...
Nato se poeo etati po kancelariji.
Pa to je uasno! Ja se samo udim, kako vas nisam dosad ve ubio. ta bi mi se dogo-
dilo? Nita. A bar bih vas se oslobodio. Razumijete li?
Pokorno javljam, gospodine natporunie, da sve razumijem.
No, ne poinjite opet sa svojim glupostima, vejk, jer e, na asnu rije, biti zlo po vas.
Konano emo vam stati na rep. Vi ste svojim idiotizmom dotjerali dotle, da je katastrofa
bila neizbjena.
Natporunik Luk protrlja ruke.
Sada je s vama, vejk, amen.
Vratio se k pisaem stolu, napisao nekoliko rijei na komadiu papira, pozvao vojnika
koji je stajao pred vratima, naredio mu, da vejka odvede profuzu i da mu preda onaj
papiri.
176
vejka su proveli kroz dvorite i natporunik je s nepritajenom radou promatrao, kako

profuz otvara vrata s crnoutom tablom: Regimentsarrest, kako vejka nestaje iza tih
vrata i kako se, as kasnije, sam profuz vraa iz zatvora.
Hvala Bogu! pomisli glasno natporunik. Sada je konano tamo!
U mranim prostorijama zatvora Marijanske vojarne pozdravio je vejka veselo debeli
jednogodinji dobrovoljac, koji se bio izvalio na slamnjau kao pravi gospodin. Bio je u
cijeloj pukovniji jedini uhapenik i ve se drugi dan strano dosaivao. Na vejkovo pi-
tanje: zato sjedi ovdje, odgovorio mu je, da je nastradao zbog kojekakvih gluposti. Jedne
noi, kad se vraao potpuno pijan, na trgu je opalio zaunicu jednom artiljerijskom poru-
niku. Upravo i nije to bila prava zaunica, nego mu je samo zbacio kapu s glave. Evo,
kako se to odigralo: porunik je na trgu ekao sigurno kakvu prostitutku. Bio mu je ok-
renut leima, pa je jednogodinji dobrovoljac pomislio, da je to neki poznati dobrovoljac
Frantiek Materna.
Moj drug je bio isto takva budala, priao je on dalje vejku. Ja sam mu se prikrao
iza led ja, sruio mu kapu s glave i viknuo: Servus, Franci! A taj idiot, ni pet ni est,
nego pozove patrolu, koja me je odvela.
Moda je u toj guvi palo nekoliko zaunica, nastavio je dobrovoljac, ali ja mis-
lim, da je to sporedno, jer se stvar oigledno dogodila u nesporazumu. I porunik je po-
tvrdio, da sam ja rekao: Servus, Franci!, a on se zove Anton. Pa to je onda jasno. Sada
mi moe smetati jedino to, to sam pobjegao iz bolnice, i ona afera s krankenbuchom.
Kad sam naime ajnrukovao, odmah sam unajmio jednu sobu u gradu i potrudio se,
da to prije dobijem reumatizam. Triput sam se opio kao svinja, nato sam legao bosonog
u jednu jamu na kii. I nita mi nije bilo. Tada sam se zimi kupao nou u Mali tjedan
dana, ali bez ikakvih rezultata. Da, dragi prijatelju, ja sam se tako istrenirao, da sam cije-
lu no mogao proleati u snijegu na dvoritu kue, u kojoj sam stanovao, a ujutro, kad bi
me stanari probudili, noge su mi bile tople kao da sam imao na nogama debele papue.
177
Pa bar da sam dobio kakvu anginu, nego nita, ama ba nita! Htio sam, da uhvatim ka-
kvu veneriku bolest, ali mi ni to nije polazilo za rukom, drue, nikako. Napokon sam se
Kod rue upoznao s jednim invalidom iz Glubokog. I on me je pozvao, da jedanput, u
nedjelju, doem k njemu, pa e mi sutradan noge biti kao u slona. Imao je on naime kod
kue nekakvu iglu, kojom mi je neku tekuinu utrcavao pod kou, pa sam zaista jedva
dovukao noge do kue. Ta me zlatna duica nije prevarila. I tako sam ipak dobio toliko
ueni reumatizam. Otpravili su me u bolnicu, a bolest kao rukom odneena. Ali sre-
a mi se opet osmjehnula. U Budjovice su premjestili moga svaka, doktora Masaka iz
ikova i samo njemu mogu zahvaliti, to sam se toliko zadrao u bolnici. Poslao bi me
on i na komisiju, ali ja sam pokvario sve s tim nesretnim krankenbuchom. Ideja sama
po sebi nije bila loa. Nabavio sam naime jednu debelu knjigu, prilijepio na nju komad
papira i na njemu napisao: Krankenbuch des 91. Reg.. Rubrike kao i sve ostalo bilo je u
najboljem redu. Upisao sam u nju izmiljena imena, bolest, temperaturu, pa sam svaki
dan, poslije lijenikog pregleda, s knjigom pod pazuhom odlazio u grad. Na vratima su
stoj ali domobranci, pa mi tako s te strane nije prijetila nikakva opasnost. Ja im pokaem
knjigu, a oni me jo propisno pozdrave. Iao sam obino jednom prijatelju, inovniku
poreznog ureda, gdje sam se oblaio u civil, nato smo obino ili u kakav simpatini lo-
kali, gdje smo vodili, u pravom smislu rijei, veleizdajnike razgovore. Naposljetku
sam se tako obezobrazio, da se vie nisam ni presvlaio, nego sam u lokale i po gradu
iao onako u uniformi. U bolnicu sam se vraao obino pred zoru i kad bi me zaustavila
patrola, ja bih im pokazao svoju knjigu i dalje me ne bi nita vie pitali. Na bolnikoj ka-
piji opet sam utke pokazivao knjigu i uvijek sam se nekako dovukao do postelje. Moja
drskost je ve dotle dola, da sam mislio i vjerovao, kako mi nitko nita ne moe, sve dok
se nije odigrala ona glupost na trgu, koja je dokazala, da ui nikad ne narastu do neba.
Da, drue, prije suz uvijek dolazi smijeh. Srea je krhka kao staklo. Pa i Ikar si je opalio
krila. ovjek bi htio da bude Titan, a u stvari je drek, drue. Ne treba nikad vjerovati slu-
ajnostima i svaki dan se i jutrom i veerom mora lupati po tikvi, da se ne zaboravi, kako
je opreznost majka svih vrlina i to lake ide, dalje e stii. Poslije bakanalija i orgija
uvijek nastupa duevna klonulost. To je prirodni zakon, dragi prijatelju. Kad samo po-
mislim, da sam sam sebi osujetio superarbitraciju, gdje sam mogao biti
felddienstunfhig... Takva ogromna protekcija! Mogao sam se izlekavati u kakvoj kan-
celariji u pozadini, a moja neopreznost mi je sve pokvarila.
Jednogodinji dobrovoljac zavri svoju pripovijest ovim sveanim rijeima:
Razruena je Kartaga i Ninivu su pretvorili u ruevine, ali glavu ne treba gubiti, dragi
drue. Ne treba odmah misliti, da u, ako me poalju na bojite, ispaliti i jedan metak.
Regimentsraport! Iskljuenje iz kole jednogodinjih dobrovoljaca! Neka ivi k. u. k. kre-
tenizam! Ja da im sjedim u koli i polaem ispite? Kadet, fhnrich, lajtnant, obrlajtnant.
Pljujem ja na sve to. Offiziersschule. Behandlung jener Schler derselben, welche einen
Jahrgang repetieren mssen! Vojna paraliza! Nosi li se puka na desnom ili lijevom ra-
menu? Koliko ima kaplar zvjezdica? Ewidenzhaltung der Militrreservemnner!...
Himmelherrgott, nemamo nita, da puimo, drue. Ako hoete, mogu vas nauiti, kako
se pljuje na strop? Gledajte, ovako. Samo morate neto toga momenta zaeljeti i elja e
vam biti ispunjena. Ako volite piti pivo, mogu vam preporuiti izvrsnu vodu, eno tamo
u kablu. Ako ste gladni i htjeli bi da neto pojedete, mogu vam preporuiti Gradsku Be-
sedu. Mogao bih vam preporuiti, da iz dosade piete i pjesme. Ja sam ve spjevao jednu:
Gdje je profuz? Spava, debeo, bez vlasi,

U mjestu, gdje vojske sjedite je glavno.
178
Ali kad iz Bea stignu loi glasi,

Da smo na bojitu nastradali slavno,
On e na strah vragam, u velikom jadu,
Da od prini skuje barikadu.
Tada e od brige on izgubit glavu:
Kako da se na rep stane tome vragu,
Da Habzburgu starom on sauva slavu,
Koji na prinama zasniva svu snagu?
Vidite, drue, nastavio je debeli jednogodinji dobrovoljac, pa neka kae netko,

da u narodu nestaje osjeaja prema naoj miloj dravi. Nesretni uhapenik, koji nema ni
duhana i koji oekuje raport kod komandanta pukovnije, pokazuje divni primjer odanos-
ti prijestolju. U svojim stihovima on pjeva velikoj, sa svih strana izudaranoj domovini.
On je lien slobode, ali iz srca mu izviru stihovi, prepuni nepokolebljive odanosti. Mori-
turi te salutant, caesar! Oni, koji umiru, pozdravljaju te, care, ali profuz je ipak podlac.
Dobre sluge ima, ne moe se prigovoriti. Prije neki dan dao sam mu pet kruna, da mi
kupi cigareta, a taj mi gad danas kae, da je ovdje zabranjeno puenje, da bi zbog toga
mogao imati neprilike i da e mi pet kruna dati, kad dobije plau. Da, drue, sada ja vie
ne vjerujem nikome. Najvii ideali srueni su u blato. A taj gad jo pjeva okolo po cijeli
dan: Wo man singt, da leg' dich sicher nieder, bose Leute haben keine Lieder! Gad, i-
votinja, izdajnik!
Napokon je jednogodinji dobrovoljac zapitao vejka, ta je on skrivio.
ta? uskliknuo je. Traili ste svoju pukovniju! A bila je to lijepa etnja: Tabor,
Milevsko, Kvtov, Vra, Malin, iova, Sedlec, Horadovice, Radomilj, Putim, Stkno,
Strakonice, Volinj, Dub, Vodnjani, Protivn, Putim, Pisek, Budjovice. Trnovita cesta. Da-
kle, i vi ete sutra na raport pred komandanta pukovnije? Brate, ne plai, sastat emo se
opet na sudu. Ala e se obradovati na dobri pukovnik Schrder! Vi ne moete zamisliti,
kako on voli pukovnijske afere. Tri onda po dvoritu s isplaenim jezikom kao matora
kobila. A jo da ujete njegove rijei i kako mu pri tom curi slina, kao bijesnom psetu.
Pria bez kraja i konca i ini vam se, kao da e se sad na sruiti cijela vojarna. Ja ga znam
dobro, jer sam ve bio na takvom raportu. Prijavio sam se na slubu u visokim izmama
i cilinderu, poto mi kroja blagovremeno nije donio uniformu, pa sam poao na vjeba-
lite sa kolom jednogodinjih dobrovoljaca. U izmama i cilinderu i marirao sam na
lijevom krilu. Pukovnik Schrder na konju poletio je na mene i skoro me oborio na zem-
lju. Donnerwetter! viknuo je tako, da se vjerojatno ulo u samom Pragu, was
machen sie hier, sie Zivilist? Odgovorio sam mu, da sam jednogodinji dobrovoljac i da
vjebam kao i ostali. Sad ste trebali vidjeti! Grmio je valjda pola sata i tek tada je primije-
tio, da mu salutiram s rukom na cilinderu... Tada je naredio, da mu se sutra javim na ra-
port i onda od bjesnila odjurio nekuda kao divlji jaha. Malo kasnije vratio se, opet poeo
vikati, udarati se u prsa, nato je naredio, da me odstrane s vjebalita i odmah odvedu u
vojarnu. Kad sam sutradan otiao na raport, odrapio mi je etrnaest dana zatvora, nare-
dio, da mi navuku nekakvo nemogue odijelo iz skladita i zaprijetio mi, da e mi skinuti
jednogodinje znake.
Jednogodinji dobrovoljac, poeo je taj grozni pukovnijski idiot u sav glas, vie
je bie, embrion slave, izbranik sudbine, heroj! Jednogodinji dobrovoljac Wohltat, kad je
poloio ispit, proizveden je za kaplara i otiao dobrovoljno na bojite, pa zarobio petnae-
st Kozaka, a kad ih je vodio, bio je rastrgnut od granate. Za pet minuta stigla je ve na-
179
redba, da je jednogodinji dobrovoljac Wohltat proizveden za kadeta. I vas bi ekala tak-

va sjajna budunost, karijera, odlija, i vae bi ime bilo zapisano zlatnim slovima u pu-
kovnijskim analima!
Jednogodinji dobrovoljac srdito otpljune:
Vidite li, drue, kakvi se idioti sve raaju pod ovom kapom nebeskom. Pljujem ja nji-
ma na njihove dobrovoljake znake i ostale privilegije... Vi, jednogodinji dobrovoljac,
vi ste jedan idiot! Zar ne, da: Vi ste idiot ljepe zvui nego grubo: Ti si idiot! A pos-
lije smrti moe ovjek dobiti i signum laudis, ili veliku srebrnu medalju. K. u. k. liferant
leeva sa zvjezdicama i bez zvjezdica. Pa ljepe ivi svaki vol! Njega naprosto ubijaju u
klaonici i ne vuku ga najprije na vjebalite i na feldschiessen.
Debeli dobrovoljac se nato prevrne na drugu stranu svoje slamnjae i nastavi:
Jasna je stvar, da to mora jedanput prasnuti kao bomba i da ne moe trajati vjeno.
Kad bih ja iao na bojite, napisao bih na vagon:
U tuinskoj zemlji nai e svoj stan:

Acht Pferde oder achtundvierzig Mann.
Uto se otvore vrata, a na njima se ukae profuz, koji je donio etvrt obroka hljeba za obo-
jicu i vr vode.
Ne ustajui sa slamnjae, jednogodinji dobrovoljac mu se obrati s ovim rijeima:
Kako je to uzvieno i lijepo posjeivati zatvorenike, o sveta Agnezo devedesetiprve
pukovnije! Budi pozdravljen, anele dobrote, ije je srce prepuno samilosti! Optereen
tolikim jelom i pilom, da bi utolio na glad. Nikada ti neemo zaboraviti tvoja dobroin-
stva. Ti svijetla pojavo u mraku naega zatvora!
Boga mi, sutra na raportu vam nee biti do ale, promrmlja profuz.
Ne brini se ti za to, odgovori mu jednogodinji dobrovoljac, nego nam bolje reci,
ta bi radio, kad bi morao zatvoriti, naprimjer, deset jednogodinjih dobrovoljaca. Ne
gledaj me tako glupo, ti, anele Marijanske vojarne. Vidi, da sam vojni ministar, ja bih
te uzeo sebi na slubu. Zna li ti ono pravilo, da je ulazni ugao jednak izlaznom? Jo te
samo ovo molim: pokai mi otpornu toku u svemiru i ja u podii vasionu zajedno s
tobom, ti naduto nitavilo.
Profuz iskolai oi, strese se i zalupi vrata.
Prema paragrafu esnaestom Drutva za uzajamno potpomaganje i odstranjivanje
profuza, rekao je jednogodinji dobrovoljac, dijelei pravedno obrok hljeba na dva
dijela, uhapenici u vojarni sve do osude moraju dobivati vojniku hranu, ali ovdje
caruje zakon prerije i uhapenik e i drvo poderati!
Sjeli su na daske i poeli griskati hljeb.
Na profuzima se najbolje vidi, nastavio je s izlaganjem svojih utisaka jednogodinji
dobrovoljac, kako rat utjee tetno na ljude. Svakako je i na profuz, dok nije stupio u
vojsku, bio idealan mladac, plavokos kerubin, nezlobni zatitnik slabih, za koje se on
uvijek zalagao u tuama zbog kakve cure u svom selu. Neosporno je, da su ga svi poto-
vali, a sada?... Boe moj, kako bih mu rado razlupao gubicu, izudarao mu glavu o ove
daske ili ga naglavce bacio u zahod.
A onda je zapjevao:
180
Plaila se nije vraga,

Kad se srela s kanonirom...
Dragi drue, razvijao je on dalje svoje misli, ako dobro pogledamo po ovoj naoj
irokoj i oboavanoj monarhiji, doi emo bezuslovno do zakljuka, da s njom stoji isto
kao ono s Pukinovim stricem, o kome je Pukin napisao:
Uzdisati i mislit za sebe,

Kad e avo da odnese tebe!...
Opet su zazveckali kljuevi u bravi i zaulo se, kako profuz pali na hodniku petrolejsku
svjetiljku.
Traak svijetla u tami! viknu jednogodinji dobrovoljac. Svijetlo prodire u voj-
sku. Laku vam no, gospodine profuze, pa pozdravite sve are i elim vam, da sanjate
neto lijepo! Naprimjer, da ste mi vratili mojih pet kruna, koje sam vam dao, da mi kupi-
te cigarete i koje ste vi propili u moje zdravlje. Prijatno spavanje, morska nemani!
ulo se, kako profuz neto mrmlja o sutranjem raportu kod zapovjednika pukovnije.
I opet smo sami! rekao je jednogodinji dobrovoljac. Vrijeme prije spavanja ja
obino posveujem pitanju, kako je u toku dana napredovalo zooloko znanje podoficira
i oficira: da bi se stvorio novi ratni ivi materijal s vojnikom spremom i da bi on zais-
ta postao takozvana topovska hrana, potrebna je sistematska studija prirodopisa ili
knjige: Izvori gospodarskog blagostanja, gdje se na svakoj strani sretaju rijei ivoti-
nja, svinja, prase. Zadnjih dana vidimo, da nai vodei vojni krugovi uvode nove
nazive za regrute. U jedanaestoj eti kaplar Althof upotrebljava naziv: engadinska ko-
za. Frajter Mller, bivi njemaki uitelj iz Kaperskih Gora, naziva regrute ekim
smrdljivcima, narednik Sondernummer abama i jorkirskim svinjama. On to radi
s takvim znanjem, kao da je cijeli ivot proveo samo sa ivotinjama. Vojna vlast se, dakle,
trudi, da ljubav prema domovini podigne na jedan sebi svojstven nain, naprimjer tra-
njem i tapkanjem oko regruta, deranjem, koje podsjea na afrikog divljaka, koji se
sprema da podere pitomu divokozu ili da ispee komadi misionara, odreenog za jelo.
Ali to se ne tie Nijemaca. Kad narednik Sondernummer rekne Saubande, doda od-
mah die tschechische, da se Nijemci ne bi nali uvrijeeni i primili to na sebe. Pri tom
svi podoficiri jedanaeste ete tako kolutaju oima kao nesretno pseto, koje je od gladi po-
kualo, da proguta u maslo namoenu spuvu, pa se s njom gui. Jedanput sam sluao
razgovor izmeu frajtera Mllera i kaplara Althofa o postupanju na vjebalitu s domob-
rancima. U tom razgovoru svaki as su se ule rijei: Paar Ohrfeigen. Ispoetka sam
mislio, da se radi o nekoj svai, ali se ispostavilo, da sam se strano prevario. Razgovor
se ticao vojnika.
Ako se takva eka svinja, pouavao je mudro kaplar Althof, i poslije tridesetog
nieder ne naui da stoji uspravno kao svijea, onda mu treba dati nekoliko po gubici.
Udri ga jednom rukom u trbuh, drugom mu natuci kapu na oi i komandiraj: Kehrt eu-
ch! A kad se okrene, daj mu nogom u zadnjicu, pa e vidjeti, da e sve biti u redu i ka-
ko e se porunik Dauerling smijati.
181
A sad u vam, drue, ispriati jo kojeta o tome poruniku Dauerlingu, nastavio je

jednogodinji dobrovoljac. O njemu regruti jedanaeste ete priaju, kako bi mogla sa-
mo kakva naputena ena na kakvoj pustoj farmi u blizini meksikanske granice priati o
kakvom uvenom meksikanskom razbojniku. Dauerling uiva reputaciju ljudodera,
antropofaga iz australske dungle, koji deru druge, ako im padnu ak. Sjajna je histori-
ja njegovog ivota. Odmah nekako poslije roenja, dadilja ga je jednom prilikom ispusti-
la iz ruku i mali je Konrad Dauerling tako povrijedio glavu, da se na njoj jo i danas vidi
nekakvo udubljenje, slino onome, kad bi se kakva kometa sudarila sa sjevernim polom.
Sumnjali su, da e od njega ita biti, ak i ako preivi ovaj potres mozga; samo njegov
otac, pukovnik, nije gubio nade, tvrdei, da mu to ni u kojem sluaju ne moe smetati, jer
e se, to se samo po sebi razumije, mali Dauerling, kad odraste, posvetiti vojnoj karijeri.
Poslije strane borbe s nastavnim planom svrio je kod kue etiri razreda realke, za koje
vrijeme je jedan njegov kuni uitelj prije vremena osijedio i pobenavio, a drugi je iz oa-
janja pokuao da skoi s tornja sv. Stjepana u Beu, mladi je stupio u hainburku kolu.
U kadetskoj koli nikada nisu obraali panju na opu spremu, jer ona u veini sluajeva
nije ni potrebna austrijskim aktivnim oficirima. Obrazovanje, koje blagodarno utjee na
duu, oficiru nije potrebno. to grublji ovjek, toliko bolji oficir... U kadetskoj koli Dau-
erling nije svladao ni one predmete, koje vie-manje svlada svaki uenik. U kadetskoj
koli se moglo zakljuiti, da je mladi Dauerling u mladosti pozlijedio glavu... Njegovi
odgovori na ispitima jasno su svjedoili o toj nesrei i odlikovali su se takvom glupou,
da su smatrani za klasine, a profesori ga nisu ni zvali drukije nego: unser braver Trot-
tel. Njegova tupost je bila oigledna i bila najvea nada, da e za deset-dvadeset godina
doprijeti bar do terezijanske vojne akademije, ako ne u ministarstvo vojno. Kad se poeo
rat i kad su svi kadeti unapreeni za zastavnike, meu njima se nalazio i Konrad Dauer-
ling, koji je na taj nain dospio u devedesetiprvu pukovniju.
Jednogodinji dobrovoljac uzdahnu, pa onda nastavi:
U nakladi vojnog ministarstva izila je knjiga: Drill oder Erziehung, u kojoj je Dau-
erling proitao, da se na vojnika mora utjecati strahom. Prema koliini straha moe se
odrediti i uspjeh obuke kod vojnika. Na tom polju je sebi osvjetlao obraz. Da ne sluaju
njegovo vikanje, vojnici su se u gomilama javljali za lijeniku pomo, to meutim nije
imalo nikakvog rezultata. Svaki, tko se javio za lijeniku pomo, bio je kanjen s tri dana
verschrft. Uostalom, znate li vi, to je to verschrft? To je, kad vas cijeli dan ganjaju
na vjebalitu, a nou vas zatvore. Blagodarei tome, u Dauerlingovoj eti nije bilo bole-
snika. Kompaniemarodi su sjedili u zatvoru. Dauerling je na vjebalitu revno odra-
vao kasarnski ton, koji se poinje s majkom, a zavrava s kakvim zoolokim izrazom,
kao naprimjer: kukin sine. Ali mu se mora priznati, da je bio liberalan. Dao je vojni-
cima pravo izbora. Pitao ih je, naprimjer: to vie voli, slone, da ti dam nekoliko po
gubici, ili tri dana verschrft? A ako netko izabere verschrft, dobije jo dvije po gu-
bici, to je Dauerling ovako motivirao: Boji se, klipane, za svoju gubicu, a ta e raditi,
kad pone djelovati teka artiljerija?
Jedanput, kad umalo jednom regrutu nije izbio oi, rekao je: Pah, was fr Geschichten
mit einem Kerl, er muss so wie so krepieren! Uostalom, tako je govorio i Konrad von
Htzendorf: Die Soldaten mssen so wie so krepieren!
Dauerling je neobino volio, da sve vojnike ehe skupi na predavanje, u kojem bi bilo
rijei o vojnim planovima Austrije s obzirom na ope principe vojnikog obrazovanja,
poevi od panga, pa sve do vjeanja i strijeljanja. Zimus, prije nego to sam otiao u
bolnicu, jedanput smo vjebali ba kraj jedanaeste ete i za vrijeme odmora Dauerling je
svojim ekim regrutima odrao ovaj govor:
182
Ja znam, poe on, da ste vi glupani i da vam ovjek mora pesnicom izbiti glu-
post iz glave. S vaim ekim jezikom neete stii dalje od vjeala. Na vrhovni koman-
dant je takoer Nijemac. Sluate li? Himmellaudon, nieder!
Svi napravie nieder, i dok oni lee na zemlji, kraj njih se ee Dauerling i govori:
Nieder, nieder, bando, bar da propadnete u tom blatu. Komanda nieder postojala je
jo u starom Rimu; u to doba su u vojsku ili svi ljudi od sedamnaest do ezdeset godina,
sluili su onda trideset godina u stroju, a nisu se valjali po vojarnama kao svinje. Jo u
ono doba postojao je u vojsci jedinstveni jezik i jedinstvena komanda. Rimski oficiri bi ih
lijepo pozdravili, da su njihovi vojnici poeli govoriti etrurski. Pa i ja hou, da mi svi od-
govarate njemaki, a ne na tom pseem jeziku... No kako vam se svia leati u blatu? A
sada pomislite, da se nekome ne svia leati, pa da ustane. ta bih ja uradio? Razderao
bih mu gubicu do uiju, jer je to ruenje discipline, buna, protivljenje vlasti, neizvrava-
nje dunosti potenog vojnika, ruenje postojeeg poretka, iz ega se moe zakljuiti, da
za takvim gadom odavno plae konopac i da ga eka Verwirkung des Anspruches auf
die Achtung der Standes-genossen.
Jednogodinji dobrovoljac je na as zautio, a onda nastavio, iskoristivi pauzu, da raz-
radi temu o uslovima kasarnskog ivota:
Bilo je to za vrijeme etnog zapovjednika kapetana Adamika, ovjeka potpuno apati-
nog. Kad je sjedio u kancelariji, obino je gledao u prostor tako glupo i s takvim izra-
zom, kao da bi htio rei: No, poderite me, muhe! Kod bataljunskog raporta mislio je,
sm Bog zna ta. Jedanput se javio na raport jedan vojnik iz jedanaeste ete sa albom da
ga je porunik Dauerling na ulici nazvao ekom svinjom. Taj je vojnik bio u civilu knji-
ar i osvjedoeni nacionalni radnik.
Dakle tako stoje stvari, progovorio je tiho kapetan Adamika, a on je uvijek govorio
skoro apatom, on vam je to rekao na ulici? Moramo vidjeti, jeste li imali dozvolu za
izlazak u grad. Abtreten!
Poslije nekog vremena, naredio je kapetan Adamika da mu doe vojnik, koji se alio.
Ispostavilo se, rekao je tiho, da ste toga dana imali dozvolu za izlazak do deset
naveer. I zato neete biti kanjeni. Abtreten!
Priali su za toga kapetana, da je neobino pravedan i zato su ga, dragi drue, poslali na
frontu, a na njegovo mjesto doao je major Wenzl. Bio vam je to pravi kukin sin u naci-
onalnom pitanju, i on je zabio klin zastavniku Dauerlingu. Major Wenzl je i sam oenjen
ehinjom, ali se strano boji nacionalnih pitanja. Kad je prije nekoliko godina sluio kao
kapetan u Kutnoj Hori, nazvao je natkonobara u pijanom stanju ekim gadom. Moram
napomenuti, da je major Wenzl govorio izvrsno eki, kako u drutvu, tako i kod kue i
da su mu sinovi pohaali eke univerzitete. Rije je pala, o tome su pisale mjesne novi-
ne, a jedan zastupnik je u bekom parlamentu podnio interpelaciju o sluaju majora
Wenzla u hotelu. Wenzl je zbog toga imao stranih neprilika, jer se to dogodilo ba kad
su izglasavani krediti za naoruanje, pa im je pijani major Wenzl doao kao naruen.
Major Wenzl je kasnije saznao, da mu je sve to nadrobio nekakav kadetstellvertreter,
jednogodinji dobrovoljac Zitko. On je stvar dao u novine, jer je bio u neprijateljstvu s
majorom Wenzlom od onog vremena, kada je Zitko u jednom drutvu, u prisustvu ma-
jora Wenzla, rekao, da je dovoljno baciti pogled na prirodu, pogledati, kako oblaci sakri-
vaju horizonte, kako se na horizontu crne gromade planina, kako u umama ubore vo-
dopadi i pjevaju ptice, pa da se shvati kako malo znai jedan major kad se usporedi s pri-
rodom.
183
Treba se zamisliti samo, ta znai, rekao je kadetstellvertreter Zitko, jedan major,

kad se usporedi s prirodom? On je takva nula, kao i svaki kadetstellvertreter.
Poto su svi oficiri bili pijani, major Wenzl je htio da nesretnog filozofa izudara kao vola
u kupus; neprijateljstvo se ooelo, i major Wenzl je gnjavio Zitka, gdje je samo mogao,
utoliko vie, to su rijei Zitkove postale poslovine:
ta je major Wenzl prema prirodi? govorilo se po cijeloj Kutnoj Hori.
Do samoubojstva u dovesti toga gada, vikao je major Wenzl, ali je Zitko otiao u
civil i nastavio sa studijem filozofije. Od toga doba poinje se neprijateljstvo majora
Wenzla prema mladim oficirima. Ni natporunik nije siguran od njegovih savjeta i bije-
sa. O porunicima i kadetima, da i ne govorim.
Udavit u ga kao stjenicu, vikao je major Wenzl i teko tome zastavniku, koji je
zbog kakve bilo sitnice doao na bataljunski raport. Za majora Wenzla bila je najstranija
i najvea pogreka, kad je straar kod barutane zaspao, ili kada netko napravi jo neto
gore, naprimjer, kad vojnik nou, prelazei zid Marijanske vojarne, tamo zaspi ili kad ga
zaustave patrole domobranske ili artiljerijske pukovnije, ukratko kad napravi neto
tako strano, da to osramoti cijelu pukovniju.
Sluao sam, kako je jedanput vikao na hodniku: Za ime Boga, pa toga je domobranska
patrola zadrala ve po trei put. Odmah u tamnicu s tom ivotinjom, a onda ga valja
premjestiti nekuda u tren, da vozi ubre. Neka mazge vodi!... I on se nije s njima pobio!?
Pa to nije vojnik, nego kokoar. Dati mu, da dere tek preksutra i odmah mu oduzeti
slamnjau i ebe, a drati ga u samici.
Sada moete pomisliti, drue, ta se dogodilo, kad mu je taj idiot, zastavnik Dauerling,
odmah po svom dolasku u pukovniju, poslao na raport jednog vojnika zato, to ga nam-
jerno nije pozdravio, kad se Dauerling jedne nedjelje vozio u kolima s nekakvom damom
u etnju. Kako su poslije priali podoficiri, taj raport je liio na strani sud. Narednik je
pobjegao u hodnik, a major Wenzl se derao na nesretnog Dauerlinga:
Ja to neu da trpim, himmeldonnerwetter! Ja to ne dozvoljavam. Znate li vi, gospo-
dine zastavnice, to je to bataljunski raport? Bataljunski raport nije nikakav schweinfest!
Kako vas je mogao vidjeti, ako ste se vozili trgom? Zar niste uili, kako se odaje poast u
sluaju susreta sa starjeinom? Ali to ne znai, da se vojnik mora vrtiti okolo i beiti oi,
da bi ugledao gospodina zastavnika, koji se izvoljeva etati po trgu! Molim vas, utite!
Bataljunski raport je vrlo ozbiljna stvar. Ako vam je vojnik objasnio, da vas nije vidio za-
to, to je pozdravljao mene, razumijete li, mene, majora Wenzla i da nije u isto vrijeme
mogao gledati na kola, u kojima ste se vi vozili, ja mislim, da mu se moe vjerovati. I mo-
lim vas, da me u budue ne uznemirivate s kojekakvim glupostima. Od toga doba
Dauerling se potpuno izmijenio.
Jednogodinji dobrovoljac zijevnu:
Moramo se ispavati pred sutranji pukovnijski raport. Htio sam vam samo uglavnom
ocrtati prilike u naoj pukovniji. Pukovnik Schrder ne voli majora Wenzla, jer je to ku-
riozan tip. Kapetan Sgner, komandant kole jednogodinjih dobrovoljaca, vidi u pu-
kovniku Schrderu idealnog vojnika, premda se pukovnik niega ne boji tako, kao od-
laska na bojite. Sgner je betija kao i Schrder i ne voli rezervne oficire. Naziva ih civil-
skim smrdljivcima. Jednogodinji dobrovoljci su za njega divlja, od kojih treba nainiti
automate, priiti im zvijezde, poslati ih na bojite, da ih tamo ubiju mjesto blagorodnih
aktivnih oficira, koje treba sauvati na diku i ponos nacije. Uope, zavravao je jedno-
godinji dobrovoljac zavijajui se u ebe, u austrijskoj vojsci sve smrdi na trule. Go-
mila, koja je sila s uma. S izbuljenim oima od straha daju se sjeckati i kasapiti na rezan-
184
ce, a kad netko dobije metak, on ape: Majko moja... Nema tu heroja, nego samo meso
kao topovska hrana, i mesari u generaltabu. Ali na kraju krajeva, svi e se pobuniti i
onda e biti uda. Neka ivi vojska! Laku no!
Zamuknuo je, a onda je, nemirno se prevrui pod svojim pokrivaem, zapitao:
Spavate li, drue?
Ne, odgovori vejk sa svoje postelje. Razmiljam.
O emu razmiljate, drue?
O tome, kako je jedan stolar iz Vavrove ulice s Vinohrada dobio srebrnu medalju za
hrabrost zato, to je na poetku rata bio prvi u svojoj pukovniji, kome je metak otkinuo
nogu. Zvao se Mliko. Dali su mu protezu i on se hvalio svojom medaljom, jer je, kae,
prvi ratni invalid u pukovniji. Jedanput je doao u Apolo na Vinohradima i posvadio
se s nekim u drutvu tako, da su mu oni istrgnuli vjetaku nogu i opalili ga njom po
glavi. A onaj, koji mu je istrgnuo nogu, nije znao, da je vjetaka, pa je skoro umro od
straha. Tome Mliku su na policiji opet namjestili nogu, ali on je od to doba omrznuo
svoju srebrnu medalju za hrabrost, pa je zato otiao jedanput u zalagaonicu, da je zaloi,
ali tamo ga lijepo zadrae zajedno s medaljom. Imao je zbog toga strane neprilike, jer
mu je sudio nekakav asni sud za ratne invalide, koji ga je osudio, da mu se oduzme
medalja zajedno s vjetakom nogom...
Kako to?
Pa, tako. Jednog lijepog dana dola je nekakva komisija, rekla mu, da je nedostojan
ove proteze, skinula mu je i odnijela sobom.
A vrlo je zabavno, nastavio je vejk, kad su roaci jednog vojnika, koji je pogi-
nuo za domovinu, dobili takvu medalju s dopisom, da je istaknu na vidnom mjestu. U
Boetehovoj ulici je jedan pobjenjeli otac, koji je pomislio, da se s njim ale, objesio tu
medalju u zahodu, a jedan policaj, koji je takoer imao prava na upotrebu toga zahoda,
optui ga za veleizdaju, tako da je taj jadnik propao, da ne zna ni sam zato.
Iz toga se moe zakljuiti, ree jednogodinji dobrovoljac, da je slava samo tra-
va. U Beu je nedavno izila knjiga pod naslovom: Dnevnik jednogodinjeg dobrovolj-
ca, u kojoj su, naprimjer i ovi divni stihovi:
Dobrovoljac jedan htio junak biti,

Pa je za svog cara na bojitu pao,
I svima je tako dobar primjer dao,
Kako za svog cara treba krvcu liti.
Kad na lafet hladni postavie tijelo,
Na prsima zlatni orden mu se sjao.
Molitve se mole, slui se opijelo,
Nad herojem, to je za svog cara pao.
Izgleda mi, rekao je poslije male pauze jednogodinji dobrovoljac, da kod nas
poinje opadati vojniki duh i za to vam, dragi drue, predlaem, da u nonoj tami, u
tiini ove sobe otpjevamo pjesmu o topniku Jabureku. To e podii vojniki duh u nama.
Ali mi se moramo tako derati, da se uje u cijeloj vojarni. Za to predlaem, da stupimo
blie vratima.
185
I odmah poslije toga, iz zatvora odjeknu tako divlja rika, da su se u hodniku zatresli svi
prozori:
Stajao je kao rob

I punio gvozden top.
Tresnu bomba, eto muke,
Otkinu mu obje ruke:
On i dalje kao rob
Punio je gvozden top!
Na hodniku se zaue koraci i neiji glas.

To je profuz, ree jednogodinji dobrovoljac, as njim je svakako i porunik Peli-
kan, koji je danas ovdje u slubi. On je rezervni oficir i moj poznanik iz eke Besede;
u civilu je blagajnik kod jednog osiguravajueg drutva. Od njega emo dobiti cigareta.
Nastavimo samo!
I opet odjekne: Stajao je kao rob...
Kad su se vrata otvorila, profuz, oevidno ohrabren nazonou oficira, rekao je otro:
Ovo nije zvjerinjak!
Pardon, rekao je jednogodinji dobrovoljac, ovdje je filiala Rudolfinuma, koja
daje koncerte u korist zatvorenih. Prva toka: Ratna simfonija ovoga asa je zavrena.
Ostavite se ale, rekao je, toboe, ljutito porunik Pelikan. Ja mislim, da bi vi tre-
bali znati, da u devet sati morate spavati, a ne derati se. Vaa koncertna toka uje se ak
na trgu.
186
Pokorno javljam, gospodine porunie, rekao je jednogodinji dobrovoljac, mi se

jo nismo upjevali, pa zato ako i ima malo disharmonije...
To on radi svaku veer, usudi se i profuz da rekne koju protiv svoga neprijatelja.
Uope on se ne ponaa kao inteligentan ovjek.
Molim vas, gospodine porunie, da progovorim s vama nekoliko rijei nasamo. Pro-
fuz neka prieka napolju!.
Kad mu je elja bila ispunjena, on se familijarno obratio oficiru:
Sluaj, Franto, daj nam cigareta. ta, Sport? Zar gospodin porunik nema nita bo-
lje? Ali hvala ti i na tome. A sada jo ibice!
Sport, rekao je on prezirno, kad je oficir iziao i u nevolji ovjek treba da se dri
na visini. No, puite, drue, bolje ete spavati. Sutra nas eka strani sud.
Prije nego to je zaspao, jednogodinji dobrovoljac nije zaboravio da otpjeva svoju omi-
ljenu pjesmu: Zbogom gore, zbogom ume!
***
Kad je jednogodinji dobrovoljac opisao pukovnika Schrdera kao udovite, nije imao
pravo, jer je pukovnik Schrder ipak bio koliko-toliko pravedan, to se vidjelo ba tih
dana, kad je pukovnik bio neobino zadovoljan drutvom, u kojemu je bio prije nekoliko
dana. Ali kad je bio nezadovoljan...
Dok je jednogodinji dobrovoljac kritizirao poredak u vojarni, pukovnik Schder je sje-
dio u hotelu u drutvu oficira i sluao natporunika Kretschmanna, koji je, tek to se vra-
tio iz Srbije s bolesnom nogom (ubola ga je krava), priao, kako je iz taba, kod kojega je
bio dodijeljen, promatrao juri na srpske pozicije.
Dakle, iskau oni iz rovova, opisivao je heroj. Na cijeloj duini od dva kilometra
oni prolaze kroz prepone od ica i bacaju se na neprijatelja. Rune granate za pojasom,
maske, puke na ramenu, spremne za pucanje. Zuje metci. Jedan vojnik pada u asu, kad
iskae iz opkopa, drugi pada na grudobranu, trei pada poslije nekoliko koraaja, ali se
ipak ide neustraivo naprijed s hura, naprijed, samo naprijed u prainu i dim. Neprija-
telj puca iz rovova i zasipa nas vatrom iz brzometaka. Vojnici padaju i ginu. Jedan odred
hoe, da se doepa neprijateljske strojne puke. Padaju svi. Ide se naprijed. Hura! Pada
jedan oficir. Puana paljba skoro se vie i ne uje: sprema se neto uasno. Opet pada
jedan cijeli odred i uju se neprijateljske strojne puke: ratatatatata... Padne... Ja, oprostite
mi, ne mogu dalje, pijan sam...
Oficir s bolesnom nogom umuknuo je i sjedei na stolici tupo gledao u jednu toku. A
pukovnik Schrder se milostivo smjeka i slua, kako kapetan Spiro lupa pesnicom o
stol, kao da se s nekim svaa i ponavlja neto besmisleno, to nitko ne razumije.
Pazite dobro, molim vas lijepo: pod orujem su domobranski ulani, domobranska pje-
adija, bosanski strijelci, austrijski strijelci, austrijska pjeadija, maarska pjeadija, bo-
sanska pjeadija, maarske domobranske pjeake pukovnije, maarski husari, domob-
ranski husari, draguni, artiljeristi, tren, ininjerija, bolniari, mornari. Razumijete li vi to?
A u Belgiji? Prvi i drugi poziv su operaciona vojska, a trei poziv vrit e slubu u poza-
dini.
Kapetan Spiro opet lupi pesnicom o stol.
Domobranci za vrijeme mira vre slubu u zemlji.
187
U isto vrijeme je jedan mladi oficir, koji je htio da pukovnika uvjeri u svoju vojniku tvr-
dokornost, govorio naroito glasno svome susjedui:
Tuberkulozne bi takoer trebalo slati na bojite, jer bi to za njih bilo vanredno korisno,
a osim toga, bolje bi bilo, da se Ubijaju bolesni, nego zdravi.
Pukovnik se nasmijei, a onda se najedanput namrgodi i obrati majoru Wenzlu.
Ja se udim, zato natporunik Luk izbjegava nae drutvo, jer, otkako je premje-
ten, jo nikada nije bio ovdje meu nama.
Pie stihove, podsmjeljivo ree kapetan Sgner. Nije se jo ni udomio, a ve se
zaljubio u enu ininjera Schreitera, s kojom se upoznao u teatru.
Pukovnik je mrko gledao pred sebe:
Kau, da on neobino lijepo pjeva kuplete?
Jo nas je u kadetskoj koli zabavljao svojim kupletima, odgovori kapetan Sgner.
A koliko tek znade anegdota! Ne znam, zato ne dolazi ovamo.
Pukovnik tuno zaklima glavom:
Naalost, u naem krugu nema vie onog preanjeg drugarstva. Sjeam se, kako je
bilo nekada, kad se svaki oficir trudio, da zabavi drutvo u kasini. Sjeam se, naprimjer,
kad se natporunik Dankl potpuno gol legao na pod, gurnuo sebi u zadnji dio tijela so-
ljenicu i predstavljao nam Najadu. Drugi opet, porunik Schleisner, umio je da strie
uima, da re kao drijebac, da maue kao maka, ili da imitira zujanje bumbara. Sjeam
se kapetana Skodayha. Svaki put, kad bismo zaeljeli, doveo bi u kasinu djevojke; bile su
to tri sestre, koje je on izdresirao kao pse. Postavio bi ih na stol i one bi se pred nama
mirno razodijevale po taktu. Imao je malu kapelniku palicu i svaka ast, bio je izvrstan
kapelnik. A ta je s njima tek radio na divanu!... Jedanput je naredio, da se u dvoranu
donese kda, puna tople vode, i tada smo se jedan za drugim morali kupati s djevojka-
ma, a on nas je fotografirao.
Kod ovih uspomena pukovnik se blaeno osmjehivao.
A ta smo sve radili u kdi! nastavio je on, mljaskajui usnama i nemirno se vrtei
na stolici. A danas? Zar je to zabava? ak se ni taj kupletist ne pojavljuje. Ni piti ne
znaju danas mladi oficiri. Ne bude jo ni pono, a pet ih je ve za stolom pijanih kao kla-
de. Deavalo se, da smo po dva dana sjedili i to smo vie pili, bili smo sve trezniji, a ne-
prekidno smo lokali pivo, vino i liker. Da, nema vie onog pravog vojnikog duha, kao
nekada. Djavo ga znao, zato. Ni jedne anegdote, sve samo te duge govorancije. Sluajte,
kako tamo dolje netko pria o Americi.
S druge se strane uo neiji glas:
Amerika se ne moe umijeati u rat. Odnosi izmeu Amerike i Engleske napeti su do
krajnjih granica. Amerika nije spremna za rat.
Oh, ve mi je dosta brbljanja tih rezervista, uzdahnu pukovnik. I koji avo, da ih
ba ovamo nanese. Jo juer je taj tip amio nad knjigama u kakvoj banci, pravio vreice,
prodavao korenje, cimet i mast za cipele, ili priao djeci u koli, kako glad istjera i vuka
iz ume, a danas bi se htio mjeriti s aktivnim oficirom i svuda gurati svoj nos. Kad dobi-
jemo jednog oficira, kao to je natporunik Luk, onda taj gospodin nee u nae dru-
tvo.
Pukovnik Schrder ode kui potpuno neraspoloen, a kad se probudio, njegovo se ras-
poloenje pogoralo, jer je u novinama, koje je obino itao u postelji, nekoliko puta nai-
ao u izvjetajima s bojita na frazu, da je naa vojska povuena na prije spremljene po-
188
zicije. Bili su to slavni dani austrijske vojske, koji su liili neobino na udne dane kod
apca.
I pod tim utiscima, u deset sati prije podne, pristupio je pukovnik Schrder vrenju slu-
benih dunosti, koje je jednogodinji dobrovoljac s pravom nazvao stranim sudom.
***
vejk i jednogodinji dobrovoljac ekali su pukovnika na dvoritu. Vlast, u licu deurnog

oficira, pukovnijskog autanta i narednika pukovnijske kancelarije s aktima okrivljenih,
koje je ekala sjekira pravde pukovnijski raport, ve je bila na svom mjestu.
Napokon se pojavio pukovnik, namrgoen, u pratnji kapetana Sgnera, komandanta
kole jednogodinjih dobrovoljaca, koji je nervozno lupkao biem po sarama svojih viso-
kih izama.
Primajui raport u grobnoj tiini, proao je nekoliko puta ispred vejka i jednogodinjeg
dobrovoljca, koji su pravili rechtsschaut ili linksschaut, prema tome, na kojemu se
krilu nalazio pukovnik. Radili su to od svega srca, tako da su mogli polomiti vratove, jer
je etnja trajala dosta dugo.
Napokon se pukovnik zaustavi pred jednogodinjim dobrovoljcem, koji poe:
Jednogodinji dobrovoljac i t. d.
Znam, odsijee pukovnik, sramota jednogodinjih dobrovoljaca! ta ste vi bili
prije rata? Student klasine filologije? Dakle pijani inteligenat...
Gospodine kapetane, obrnu se on Sgneru, dovedite ovamo cijelu kolu jedno-
godinjih dobrovoljaca.
Naravno, nastavio je dalje da pria jednogodinjem dobrovoljcu, to je i previe
veliki gospodin, taj gospodin student klasine filologije, o kojega se mi moramo prljati.
Kehrt euch! To sam znao. Nabori na kabanici u neredu. Kao da je ovog asa iziao od
cure iz bordela. Nauit u vas ja pameti, momiu.
kola jednogodinjih dobrovoljaca stigla je dotle u dvorite.
U kar! komandirao je pukovnik, nato dobrovoljci opkolie okrivljene i pukovnika
uskim kvadratom.
Pogledajte ovog ovjeka, ree pukovnik pokazujui korbaem na jednogodinjeg
dobrovoljca, on je proigrao ast jednogodinjih dobrovoljaca, kojima se popunjava
kader aktivnih oficira i koji su duni, da svoje ljude povedu slavi na bojitu. A kuda bi
poveo svoje ljude ovaj pijanac? Iz krme u krmu. Popio bi sav fasovani vojniki rum...
Moete li neto rei u svoje opravdanje? Ne moete. No, pogledajte ga samo. On ne umi-
je i ne moe da se opravda, a studira klasinu filologiju! Zaista klasian sluaj.
Pukovnik je zadnje rijei izgovorio znaajno, nato je otpljunuo:
Krasan je to klasini filolog, koji nou rui kape s glave gospodi oficirima. Sva srea,
to je to bio neki artiljerijski oficir.
U zadnjim rijeima ogledala se sva mrnja 91. pukovnije prema artiljercima u
Budjovicama. Teko artiljeristu, koji bi nou pao u ruke pjeake patrole, ili obratno.
Mrnja ova bijae divlja, neukrotiva, kao krvna osveta, koja se predaje s koljena na kolje-
no i koja se na obje strane podrava pripovijestima, kako su pjeaci bacili jednog artilje-
rista u Vltavu i obratno: kako su zametali kavgu u Port-Arturu, Kod rue i u ita-
vom nizu slinih lokala prijestolnice june eke.
189
Samo se po sebi razumije, nastavio je pukovnik, da se takav postupak mora i

kazniti prema zasluzi. Ovaj subjekt mora biti iskljuen iz kole jednogodinjih dobrovo-
ljaca i moralno uniten. Takvih inteligenata imamo ve dosta u vojsci. Regimentskanzlei!
Narednik pukovnijske kancelarije istupi vano naprijed, oboruan olovkom i papirom.
Nastupi tiina kao u sudnici kad sude kakvom ubojici, a predsjednik suda izrie rijei:
Sasluajte presudu!
Ba istim takvim glasom izrekao je i pukovnik presudu: Jednogodinji dobrovoljac Ma-
rek kanjava se s dvadeset i jedan dan verschrft, a po izdranju kazne u kuhinju, da lju-
ti krumpir.
Nato se okrene prama koli jednogodinjih dobrovoljaca i naredi razlaz. ulo se, kako se
svi postrojie u kolonu dvojnih redova i odoe, dok je pukovnik prigovarao kapetanu
Sgneru, to komanda nije izvrena, kako treba, pa da poslije objeda po dvoritu ima
vjebati korak.
To treba da sve grmi, gospodine kapetane, kao da se zemlja trese. Da, zbilja, skoro
sam zaboravio. Recite im, da cijelu kolu kanjavam s pet dana kasernaresta, da nikada
ne zaborave na svoga biveg kolegu, ovoga lumpa Mareka.
Marek je stajao kraj vejka i davao utisak potpuno mirnog ovjeka. Nita bolje nije ni
oekivao. Svakako je bolje ljutiti krumpir u kuhinji ili istiti rebra, nego s punim hlaa-
ma, posipan strailom neprijateljskom vatrom komandirati: Einzelnabfallen! Bajonett
auf!
Kada se pukovnik okrenuo od kapetana Sgnera, zaustavio se pred vejkom i ljubopitlji-
vo ga pogledao od glave do pete. vejkovu figuru reprezentiralo je toga momenta okrug-
lo, nasmijano lice, zakieno velikim uima, koja su trcala ispod kape, nabijene na oi.
Izgledao je kao nevino jagnjece, koje nema pojma o kakvoj krivici. Oi njegove kao da
su pitale: Jesam li ja neto skrivio, molim vas lijepo? Oi njegove, kao da su govorile:
ime mogu sluiti, molim lijepo?
I pukovnik je formulirao svoje opaanje u ovom pitanju, koje je upravio naredniku pu-
kovnijske kancelarije:
Glup?
U taj as pukovnik ugleda, kako se pred njim otvoraju usta na dobrodunom vejkovom
licu:
Pokorno javljam, gospodine pukovnie, glup kao no, odgovori vejk mjesto nare-
dnika.
Pukovnik je dao znak autantu i poao s njim na stranu. A onda su pozvali i narednika i
poeli razgledavati vejkov akt.
Ah, rekao je pukovnik Schrder, pa to je onaj sluak natporunika Luka, koji
se, prema njegovom raportu, izgubio u Taboru. ini mi se, da bi gospoda oficiri morali
sami obrazovati svoje sluake. Ako je natporunik Luk izabrao sebi za sluaka takvog
idiota, onda neka s njim sam i mui muku. Zato ima dosta vremena, jer i onako ne zalazi
nikuda. Jeste li ga vidjeli kadgod u naem drutvu? Eto, vidite. Znai, da ima zaista dos-
ta vremena, da obrazuje svoga momka.
Pukovnik prie vejku i pogledavi na njegovu prostodunu fizionomiju, ree:
Glupane glupi... tri dana strogog, a kad izdrite kaznu, javite se natporuniku Luku
na dunost.
190
I tako se vejk opet naao u pukovnijskom zatvoru zajedno s jednogodinjim dobrovolj-

cem, a natporunik Luk se morao strano obradovati, kad ga je pozvao pukovnik i sa-
opio mu:
Gospodine natporunie. Tjedan dana po vaem dolasku u pukovniju podnijeli ste mi
raport, da vam odredim slugu, jer se va izgubio na stanici u Taboru. A poto se taj mo-
mak povratio...
Gospodine pukovnie, molei progovorio je natporunik Luk.
Rijeio sam nastavi pukovnik povienim glasom, da ga strpaju tri dana u zatvor,
a onda da se javi vama na dunost.
Natporunik Luk je pokunjen oteturao iz pukovnikove kancelarije.
***
Tri dana koje je vejk proveo u drutvu jednogodinjeg dobrovoljca Mareka prola su u
prijatnoj zabavi. Svake veeri su na prinama manifestirali svoje domovinske osjea-
je.
Pred veer bi iz zatvora odjeknulo: Boe ivi, uvaj, Boe! i Prinz Eugen, der edle Rit-
ter! Otpjevali su itav niz vojnikih pjesama, a kad bi se pojavio profuz, u njegovu ast
bi odjeknulo:
Na zemljici ovoj grenoj

Nitko nema takve moi
K na profuz, koji eka,
Kad e avo po njeg doi.
191
O, ne boj se, stari vrae,

Doi e, jo samo malo,
Da u paklu, na vatrici
On rastopi tvoje salo!
Nad posteljom je jednogodinji dobrovoljac nacrtao profuza, a nad slikom napisao:
Kad sam po kobase io u Prag ravno,

Na cesti sam sreo tog profuza vraga.
Da pobjego nisam, poj bi me slavno:
Na svijetu me ne bi bilo ve odavno.
I dok su oni tako draili profuza, kao to se u Sevilji drai bik crvenim rupcem, natporu-
nik Luk je sa strahom oekivao momenat, kad e se pojaviti vejk i raportirati, da se
opet javlja na slubu.
192
3. vejkovi doivljaji u Kiraly-Hidu
Devedesetiprva pjeaka pukovnija premjetena je u Kiraly-Hid.

Ba kad je vejk poslije trodnevnog zatvora oekivao, da za tri sata bude osloboen, od-
veli su ga zajedno s jednogodinjim dobrovoljcem u straarnicu, a odande s odredom
vojnika sproveli ih na eljezniku stanicu.
Ve se davno pria, rekao je putem jednogodinji dobrovoljac vejku, da e nas
prebaciti u Maarsku. Tamo e se formirati marbataljuni, vojnici se vjebati u otrom
pucanju, tui se s Maarima, a onda veselo poi na Karpate. Ovamo u Budjovice dolazi
maarska garnizona, jer se plemena moraju mijeati. Postoji, znate, teorija, da je silovanje
djevojaka koje pripadaju drugoj rasi najbolje sredstvo protiv degeneracije. To su radili i
veani i panjolci za vrijeme tridesetogodinjeg rata, Francuzi za vrijeme Napoleona, a
sada e to raditi i Maari u budjovikom okrugu, ali to nee vaiti kao silovanje. To e
vaiti kao obina zamjena. Vojnik eh spavat e s Maaricom, a nesretna ehinja pustit
e k sebi maarskog honveda i poslije nekoliko stoljea antropolozi e imati da rijee in-
teresantan zadatak: kako su se na obalama Male pojavili ljudi s neobino razvijenom
mongolskom jagodinom kosti.
Prilikom takvog ukrtavanja dogaaju se interesantne stvari, rekao je vejk. U
Pragu ima jedan konobar, crnac, po imenu Kristijan, iji je otac bio abisinski kralj i koji se
pokazivao u Pragu na tvanici u jednom cirkusu. U toga konobara zaljubila se jedna ui-
193
teljica koja je pisala u Ladi stihove o pastirima i umskim potocima i pola s njim u ho-
tel, a tamo, kako se to kae u svetom Pismu: uinila preljub s njim. Kasnije se strano
zaudila kad je rodila sasvim bijelo dijete. Ali poslije dva tjedna djeak je poeo tamniti.
Bio je sve tamniji i tamniji i mjesec dana kasnije poeo je potpuno crniti. Poslije pola go-
dine bio je crn kao njegov djed, abisinski kralj. Ila je s njim na kliniku za kone bolesti,
da bi ga tamo nekako pobijelili, ali oni joj rekoe da je to prava crnaka koa i da se tu ne
da nita uiniti. Od toga je naprosto poremetila umom i u asopisima poela pisati protiv
crnaca, dok je nisu poslali u ludnicu, a crnia u sirotite. Bio je on kasnije konobar i par-
ketni igra u nonim lokalima. Danas on raa eke mulate, iako ne tako tamne kao on.
Jedan medicinar, koji je zalazio u krmu Kaleu, objasnio nam je da to nije tako jednos-
tavna stvar. Takav mulat opet raa mulate, koje je ve tee razlikovati od bijelih ljudi. Ali
najedanput, u Bog zna kojoj generaciji, opet se pojavljuje crnac. Zamislite vi samo takvu
tragediju. Oenite se vi, naprimjer, kakvom gospoicom. Ona bijela, da ne moe biti bje-
lja, a najedanput vam rodi crnca. Pa ako je ona prije devet mjeseci sama ila u cirkus na
atletske produkcije, gdje nastupa kakav crnac, stvar e vam postati malo sumnjiva.
Sluaj s vaim crncem Kristijanom, prihvati rije jednogodinji dobrovoljac, mo-
e se promatrati i s ratnog stajalita. Pretpostavimo, da toga crnca pozovu u vojsku. On
je praanin i prema tome pripada dvadesetiosmoj pukovniji. Svakako ste sluali, da je
cijela dvadesetiosma prela Rusima. Sad zamislite, kako bi se Rusi udili, kad bi meu
zarobljenima ugledali i jednog crnca Kristijana. Ruske novine poele bi pisati o tome,
kako Austrija goni u rat i svoju kolonijalnu vojsku, koje i nema, i da je poela s crnakim
rezervama.
Priaju, meutim, da Austrija ipak ima kolonije, odgovori vejk, i da negdje na
sjeveru ima zemlja cara Frantieka Josefa.
Ne brbljajte kojeta, momci! ree jedan vojnik iz pratnje. U dananje vrijeme vrlo
je neoprezno priati o nekakvim zemljama Frantieka Josefa. Bolje je utjeti...
Izvolite pogledati na zemljopisnu kartu! prekine ga jednogodinji dobrovoljac,
pa ete vidjeti, da postoji zemlja s imenom naeg premilostivog vladara cara Frantieka
Josefa. Prema statistikim podatcima tamo je sm led, koji se izvozi i mnogo troi u e-
kim ledenicama. Ta trgovina ledom neobino se cijeni i u inostranstvu, jer je to veoma
unosan, iako opasan posao. Najvea je opasnost kod dovaanja leda prilikom prelaska
polarnog kruga. Moete li vi to zamisliti?
Vojnik promrmlja neto nerazumljivo, a kaplar, koji je pratio odred, prie blie, da uje
izlaganja jednogodinjeg dobrovoljca, koji je neobino ozbiljno nastavljao:
Ta jedina austrijska kolonija moe opskrbiti ledom cijelu Evropu, pa je znaajan eko-
nomski faktor. Kolonizacija se razvija vrlo slabo, jer ili se kolonisti ne javljaju ili se tamo
smrznu. Ali mnogo se oekuje i vjeruje, da e pomou klimatskih prilika, u emu su
mnogo zainteresovana ministarstva trgovine i inostranih djela, uspjeti s iskoriavanjem
ogromnih prostora, pokrivenih ledom. Graenjem nekoliko hotela misle se tamo privui
turisti. Ali najvea su prepreka Eskimi, koji mjesnim organima oteavaju posao.
Ti razbojnici nee da naue njemaki, nastavi nakon kratke pauze jednogodinji
dobrovoljac, dok je sluao s interesom kaplar, koji je bio aktivni vojnik, a u graanstvu
nadniar, ovjek neobino glup i strano grub; vjeno je psovao, a ideal mu je bio, da slu-
i za supu.
Da, da, gospodine kaplare, ministarstvo narodne prosvjete ne tedi ni novaca ni rta-
va i tamo se zamrzio pet arhitekata...
194
Ali zidari su se spasili, prekinu ga vejk, zato, to su neprestano puili lule i tako
se grijali.
Ali ne svi, usprotivi se jednogodinji dobrovoljac. Dvojici se dogodila nesrea,
da su zaboravili vui dimove, pa su im se lule ugasile i tako su ih morali sahraniti u vje-
nom ledu. Ali bilo kako mu drago, ipak je kola sazidana od ledene mase i armiranog
betona, to je neobino dobar graevni materijal, ali Eskimi su okolo zapaliti vatru od
komada drva trgovakih laa, zamrzlih u ledu i radili su, ta su htjeli. Led, od kojega je
sagraena kola, poeo se topiti, tako da se zgrada, zajedno s uiteljem i vladinim zastu-
pnikom, koji je sutradan trebao da prisustvuje sveanom otvaranju, survala u more. ulo
se jo, kako je vladin zastupnik, kad je bio do grla u vodi, viknuo: Gott strafe England!
Sada e svakako tamo poslati vojsku, koja e umiriti pobunjene Eskime. Samo se po sebi
razumije, da s njima nije lako ratovati. Naoj vojsci najvie e koditi bijeli medvjedi...
Jo bi samo to trebali! promrmlja za sebe kaplar. I bez toga je dosta tih ratnih
pronalazaka. Uzmimo, naprimjer, maske proti trovanju plinom. Natakne masku na gla-
vu, i stvar je u redu, kako su nam objasnili u podoficirskoj koli.
To su vas samo plaili, ree vejk, a vojnik se ne smije niega plaiti. Kad bi voj-
nik u bitki pao ak i u zahod, ima samo da se oblie i poe dalje, a na otrovne plinove
svaki je naviknuo ve u vojarni, dok je derao hljeb i grah. Ali sam ja uo, da su Rusi
pronali neto proti arama.
To su svakako nekakve elektrine zrake, pouri se da objasni jednogodinji dobro-
voljac. Nastaje spoj sa zvjezdicama na okovratniku i od toga zvjezdice otpadaju, jer su
od celuloida. To je opet nova katastrofa.
Iako je kaplar u graanstvu imao posla samo sa ivotinjama, ipak je shvatio, da se s njim
podruguju i otiao je dalje na elo sprovoda.
Pribliavali su se ve stanici, gdje su se sakupili stanovnici Budjovica, da isprate svoju
pukovniju. Ispraaj nije bio slubeni, ali cijeli prostor pred stanicom bio je pun naroda,
koji je oekivao vojnike.
vejk je s interesom promatrao palir graana. I kao to to uvijek biva, tako je bilo i sada,
da su redovne ete ile odostrag, a uhapenici pod bajunetama naprijed. Vojska e biti
kasnije utovarena u marvene vagone, a vejk s jednogodinjim dobrovoljcem u naroiti
hapeniki vagon, koji se uvijek prikopava za vojni voz, odmah iza tabnog vagona. A u
takvom arestantskom vozu ima mjesta na pretek.
vejk se nije mogao uzdrati, da ne mahne kapom i vikne publici, koja se postrojila u
palir: Nazdar! To je bilo tako sugestivno, da je gomila odgovorila i Nazdar se irilo
sve dalje, ak do stanice, gdje su poeli vikati: Idu, idu!
Kaplar se potpuno zbunio i viknuo vejku, da svee gubicu. Ali poklici su se irili kao
lavina. andari su pokuali, da odstrane narod i prokre put odredu, dok je masa nepre-
stano vikala: Nazdar! i mahala eirima.
Bila je to prava manifestacija. Iz hotela, koji je bio naspram stanice, dame su mahale rup-
cima i vikale: Heil! S nazdar se mijealo heil i jednom entuzijastu, koji je htio da
iskoristi priliku i vikne Nieder mit den Serben! podmetnue nogu i u opoj guvi ga
svega izgazie.
I kao elektrina varnica irilo se dalje: Idu, idu!
I dok su ili dalje, vejk je gomili ispod bajuneta ljubezno mahao rukom, a jednogodinji
dobrovoljac je pozdravljao neobino ozbiljno.
195
Tako su doli do stanice i uli u ve spremljeni voz. Na stanici postrojena muzika, kojoj je
kapelnik bio strano uzrujan neoekivanim manifestacijama, umalo da nije poela svirati
himnu Boe ivi, uvaj Boe! Na sreu, pojavio se u tvrdom crnom klobuku vii vojni
sveenik pater Lacina, od 7. konjike divizije i poeo ih umirivati.
Historija paterova dolaska bila je prosta. Doao je u Budjovice jo sino, on, strah i tre-
pet svih oficirskih menaa, vjeita gladnica, i tu je sluajno prisustvovao malom opro-
tajnom banketu, koji su priredili oficiri, Jeo je i pio za desetoricu i u vjeno gladnom sta-
nju otiao je u kuhinju, da od kuhara zatrai kakve ostatke. Ispraznivi jo nekoliko ta-
njura knedli sa sosom i oglodavi kosti kao pas, on je u kuhinji naao bocu ruma. Kad
se nalokao i najeo toliko, da je poeo tucati, vratio se u dvoranu, gdje se proslavio no-
vim apetitom. Imao je on na tom polju golemo iskustvo i oficiri 7. konjike divizije uvijek
su za njega morali doplaivati. I sada, u rano jutro, sjetio se, da odrava red prilikom od-
laska pukovnije i zato je i teturao oko palira i ponaao se tako, da su se oficiri, koji su
upravljali ukrcavanjem, morali sakriti u kancelariju efa stanice.
Pojavio se na stanici u pravi momenat i istrgao kapelniku palicu iz ruku, ba kad je htio
da zasvira himnu.
Halt! viknu on, jo ne! Svirat ete, kad ja dadem znak. A sada rut, dok se ja ne
vratim!
I nestade ga u staninoj zgradi, nato je poletio za odredom i zaustavio ga gromkim:
Halt!
Kuda? zapita kaplara, koji nije mogao da se snae u toj situaciji.
Mjesto njega dobroduno odgovori vejk:
Vode nas u Bruck, gospodin oberfeldkurat, pa ako je po volji, moete i vi s nama.
To u i uiniti, odgovori on i obrnuvi se odredu, zapita: Tko kae da ja ne mogu
ii? Vorwrts! Marsch!
im je pater Lacina uao u hapeniki vagon, izvalio se na klupu. Dobroduni vejk je
odmah svukao sa sebe kabanicu i gurnuo ju pateru pod glavu, nato je jednogodinji do-
brovoljac rekao uzrujanom kaplaru: uva gospodina oberfeldkurata.
Kad se pater Lacina dobro namjestio, poeo je priati:
Ragout od gljiva je to bolji, gospodo, to u njemu ima vie gljiva, ali gljive treba izmi-
jeati s lukom, pa dodati malo lovorova lia i onda taj luk...
Pa luk ste izvoljeli pomijeati ve na poetku, ljubezno primijeti jednogodinji dob-
rovoljac, praen oajnikim pogledom kaplara, koji je u pateru Lacini gledao starjeinu,
iako je bio pijan.
Uistinu: kaplar je bio u stranoj situaciji.
Pa naravno, poe vejk, gospodin oberfeldkurat ima potpuno pravo. to vie
luka, to bolje. U Pakomjericama bio je jedan pivar, koji je i u pivo stavljao luka zato to
luk izaziva eu. Luk je uope neobino korisna stvar. Peeni luk stavljaju i na uljeve.
Meutim je pater Lacina poeo da govori neto poluglasno, kao u snu:
Sva tajna lei u zainu, to jest: koliko se zaina stavi u koje jelo. Nita se ne smije pre-
soliti ili previe zapapriti.
Govorio je, to dalje, sve tie:
Ili pre-vi-e o-kise-li-ti, ili...
Nije dovrio, nego je zaspao poevi naizmjenino da hre i piti na nos.
196
Kaplar ga je promatrao uplaeno, dok su se vojnici na svojim mjestima podrugljivo smje-

kali.
Taj se skoro nee probuditi, rekao je vejk. Propisno je pijan.
Uostalom, nastavi vejk, premda mu je kaplar bojaljivo davao znak, da uti, ta
da se radi? Tu se ne da nita popraviti. Nalokao se po zakonu. On je u rangu kapetana. A
svi ti vojni sveenici, vii ili nii, imaju kolosalnu sposobnost, da se u svakoj prilici pro-
pisno naderu. Ja sam sluio kod vojnog sveenika Katza. Taj bi vam propio i nos meu
oima. To, to radi ovaj, nije nita prema onom, to je radio onaj. Mi smo propili mon-
strancu, a propili bi i samog Gospoda Boga, da nam je netko dao kredita na njega.
vejk prie pateru Lacini, obrne ga k zidu i znalaki ree:
Crkavat e taj do Brucka.
A onda se vrati na svoje mjesto, praen oajnikim pogledima nesretnog kaplara, koji je
rekao:
Kako bi bilo, da poem i prijavim ovaj sluaj?
Kojeta! odgovori mu jednogodinji dobrovoljac. Pa vi ste eskortenkomandant.
Vi nemate prava, da nas ostavljate. A po propisima vi ne smijete ni vojnike slati, da to
prijave, dok vam ne doe izmjena. Kao to vidite, stvar nije ba tako laka. Dati signal je-
dnim pucnjem u zrak, takoer ne ide. Nije se dogodilo nita neobino. S druge strane
opet, po propisu, u vagonu osim hapenika i sprovodnika ne smije biti nikoga. Nezapos-
lenima je ulaz strogo zabranjen. A kad biste htjeli sakriti tragove vaeg prestupka na taj
nain, to bi vrhovnog feldukarata izbacili iz vagona, kad je voz u pokretu, to ne moete,
jer ovdje ima svjedoka, koji su vidjeli, kad ste ga pustili u vagon, gdje mu nije mjesto. Sve
to strano nagovijeta vau degradaciju, gospodine kaplare.
Kaplar je zbunjeno odgovorio, da on vojnog sveenika nije pustio u vagon, nego je sam
uao, a on je ipak njegov pretpostavljeni.
Ovdje ste vi najstariji, energino odgovori jednogodinji dobrovoljac. Kad bi i
sam car htio, da ud je ovamo, vi ga ne biste smjeli pustiti. To vam je isto, kao kad bi na
straarskom mjestu regrutu doao slubujui oficir i zamolio ga, da mu kupi cigarete, a
on, klipan, jo da ga pita koju vrstu eli. Za ovakve krivice ide se u tvravni zatvor.
Kaplar bojaljivo primijeti, da je vejk prvi rekao vojnom sveeniku, da moe ii s njima.
Ja to mogu sebi dozvoliti, gospodine kaplare, odgovori vejk, jer sam ja idiot, ali
od vas to ne bi nitko oekivao.
Otkada ste Vi u aktivnoj slubi? zapita kaplara nehajno jednogodinji dobrovoljac.
Ve tri godine. Skoro treba da postanem podnarednik.
Lijepo. A sada na to moete postaviti krst, ciniki ree jednogodinji dobrovoljac.
Kao to sam vam rekao, sve to nekako nasluuje degradaciju.
Uostalom, sasvim je svejedno, ree vejk, poginuti kao podoficir ili kao infante-
rist, samo to degradirani vojnici imaju prvenstvo.
Vojni sveenik neto promumlja.
Crkava kao zaklan, ree vejk, kad se uvjerio, da je sa sveenikom sve u redu.
Sada svakako sniva o nekakvom deranju. Samo se bojim, da nam se ne bi ovdje uredio.
Moj gospodin Katz, kad bi se napio, svrio bi sve u snu. Jedanput je...
I vejk poe priati svoje doivljaje s gospodinom feldkuratom Katzom, tako potanko i
interesantno, da nisu ni opazili, kad je voz poao.
197
Tek je divlji krik iz stranjeg vagona prekinuo vejkovo prianje. Dvanaesta eta, u kojoj
su bili samo Nijemci iz Krumlova i Kaperskih Gora, pjevala je:
Wann ich kumm, wann ich kumm,

Wann ich wieda, wieda kumm!
A iz drugog vagona nekakav oajnik urlao je prema Budjovicama, od kojih su sve dalje
odmicali:
Und du, mein Schatz,

Bleibst hier.
Holarjo, holarjo, holo!
Bilo je to tako uasno deranje i urlanje, da su ga drugovi morali odvui od otvorenih vra-
ta marvenog vagona.
udim se samo, rekao je jednogodinji dobrovoljac kaplaru, da nas nije jo po-
hodila nikakva inspekcija. Po pravilu, vi ste bili duni, da nas jo na stanici predate ko-
mandantu voza, a ne da se vozite s kojekakvim pijanim feldkuratima.
Nesretni kaplar uporno je utio i blesavo promatrao telegrafske stubove, koji su prolazili
kraj njih.
Kad samo pomislim, da nismo nikome prijavljeni, ree lukavi jednogodinji dobro-
voljac, i da e na najblioj stanici ui ovamo komandant voza, u meni zakipi moja voj-
nika krv. Mi smo kao nekakvi...
Cigani, doda vejk, ili skitnice. Meni se ini, kao da ne smijemo gledati ovo svi-
jetlo boije i da se ne smijemo nigdje prijaviti, jer e nas odmah zatvoriti.
Osim toga, nastavi jednogodinji dobrovoljac, prilikom prevoza vojnih uhape-
nika eljeznikim prugama, prema nareenju od 21. novembra godine 1879., mora se
imati na umu slijedee. Prvo: hapeniki vagon mora biti osiguran reetkama. To je jasno
kao sunce i u ovom sluaju izvreno je potpuno. Mi sjedimo za reetkom. Znai: sve je u
redu. Drugo: prema nareenju od 21. novembra godine 1879. u hapenikom vagonu
mora biti zahod. Ako toga nema, onda vagon mora biti snabdjeven kakvom posudom, u
koju e hapenici i vojnici iz pratnje vriti veliku i malu nudu. U naem sluaju ne moe
biti ni govora o nekakvom hapenikom vagonu, koji bi imao zahod. Mi se nalazimo na-
prosto u jednom pregraenom kupeu, izolirani od cijelog svijeta. Ali ovdje nema nikak-
ve posude...
Pa to moete svriti i kroz prozor, oajno ree kaplar.
Ali vi zaboravljate, da hapenici nemaju prava prilaziti prozoru, doda vejk.
I konano tree, nastavi dalje jednogodinji dobrovoljac, ovdje bi morala biti ne-
kakva posuda s vodom za pie. Ali o tome se vi niste izvoljeli pobrinuti. propos! Znate
li vi, na kojoj e se stanici davati menaa? Ne znate? Pa ja sam i mislio, da ne znate.
Kao to vidite, gospodine kaplare, umijea se vejk, nije ba tako jednostavna
stvar sprovoditi hapenike. Za nas se moraju brinuti. Mi nismo kakvi prosti vojnici, koji
se moraju sami za sebe brinuti. Nama se mora sve lijepo donijeti i podnijeti, jer to kau
paragrafi i pravila, kojih se mora drati svatko, jer inae ne bi bilo nikakvog reda. Zat-
198
voren ovjek je isto to i dijete u kolijevci! govorio je jedan moj poznanik, skitnica. S
njim se mora lijepo postupati, da se ne prehladi, da se ne uzrujava, da bude potpuno za-
dovoljan svojom sudbinom i da ga, jadnika, ne vrijeaju.
Uostalom, nastavi nakon kratke pauze vejk, kad bude jedanaest sati
Kaplar pitajui pogleda vejka.
Vi ste me sigurno htjeli upitati, zato elim znati, to e biti, kad bude jedanaest sati,
gosp. kaplare? Stvar je u tom, to u jedanaest sati meni vie ovdje nije mjesto, gospodine
kaplare, ree odreito vejk i nastavi sveano: Na pukovnijskom raportu bio sam osu-
en na tri dana zatvora. Kaznu sam poeo izdravati u jedanaest sati ujutro, pa prema
tome danas u jedanaest sati moram biti osloboen. Od jedanaest sati ja ovdje vie ne-
mam nikakva posla. Nijedan vojnik ne moe biti u zatvoru dulje, nego to mu odreuje
kazna, jer u vojsci, gospodine kaplare, prije svega mora biti reda i discipline.
Nesretni kaplar se poslije toga jo dugo nije mogao oporaviti, a naposljetku ree, da nije
dobio nikakvo nareenje.
Dragi moj gospodine kaplare, ljubezno se obrnu prama njemu jednogodinji dob-
rovoljac, nareenje ne dolazi smo od sebe provodiu odreda. Kad brijeg nee k Mu-
hamedu, Muhamed mora k brijegu, i komandant mora sam ii po nareenje. Pomislite
samo, u kakvoj ste vi situaciji. S jedne strane, prema utvrenim pravilima, nitko ne smije
ostaviti hapeniki vagon. Boga mi, ja ne znam, kako ete se vi izvui iz ove kae. A to
dalje, sve gore. Ve je deset i po.
Jednogodinji dobrovoljac stavi sat u dep.
Ja bih volio znati, to ete vi uraditi poslije pola sata.
199
Za pola sata ja moram biti u marvenom vagonu, snatrei ree vejk, nato mu zbu-
njeni i uniteni kaplar ree:
Ako nemate nita protiv toga, ja mislim, da e vam ovdje biti mnogo bolje nego u
marvenom vagonu. Meni se ini...
Prekinuo ga je pokli vrhovnog feldkurata, koji se u snu proderao:
Vie sosa!
Spavaj, spavaj! dobroduno ree vejk, gurajui mu pod glavu okrajak kabanice,
koji se spustio na pod. Spavaj i dalje sanjaj o deranju.
A jednogodinji dobrovoljac poe pjevati:
Paji, buji, zlato moje,

Gospod Bog e s tobom spati,
Aneli te ljuljukat!...
Nesretni kaplar nije vie reagirao. Tupo je gledao u prozor i tako dao maha desorganiza-
ciji u hapenikom vagonu. Iza pregrade vojnici su se kartali, a kad je on tamo pogledao,
pred oima mu se ukazala izazivaki namjetena zadnjica jednog pjeaka. Kaplar uzdah-
ne i okrene se opet prozoru.
Jednogodinji dobrovoljac se malo zamisli, nato se obrne klonulom kaplaru s pitanjem:
Poznate li vi asopis Svijet ivotinja?
Na taj asopis, odgovori kaplar, vidno obradovan, to je razgovor preao na drugu
temu, bio je u naem selu pretplaen gostioniar, jer je strano volio angorske koze,
koje su mu uvijek crkale, a on onda pitao taj asopis za savjet.
Dragi drue, ovo to u vama sada rei, poe jednogodinji dobrovoljac, uvjerit
e vas potpuno, da nitko nije bez grijeha. Ja sam uvjeren, gospodo, da ete i vi, tamo iza
ograde, prestati s kartanjem, jer ovo, to u vam ispriati, neobino je interesantno, iako
vi mnoge izraze neete razumjeti. Ispriat u vam jednu priu iz Svijeta ivotinja, da bi
malo zaboravili na nae svakidanje vojnike brige.
Na koji sam upravo nain u svoje vrijeme postao urednikom Svijeta ivotinja, toga
neobino interesantnog asopisa, bila je za mene dosta sloena zagonetka, sve dok se ni-
sam uvjerio, da se to moglo dogoditi samo u momentu neuraunljivosti, te da sam ba
tada bio nagovoren prijateljskim umiljavanjem starog druga Hajeka, koji je dotle urei-
vao taj ugledni asopis, ali se zaljubio u ker izdavaa Fuchsa, koji ga je izjurio napolje s
napomenom, da mu nae pristojnog urednika.
Kao to vidite, situacija je bila neobino povoljna. Drug Hajek me je predstavio izdava-
u, koji me je primio neobino ljubezno, upitao me, da li uope znam neto o ivotinjama
i bio potpuno zadovoljan mojim odgovorom, da vrlo volim ivotinje, jer je to prelazno
stanje prema ovjeku i da sam, polazei sa stajalita zatite ivotinja, uvijek uvaavao
njihove elje i albe. Ni jedna ivotinja, prije nego to bude pojedena, ne eli nita drugo,
nego da bude ubijena po mogunosti bez bola. aran, od dana roenja, ivi u uvjerenju,
da je od kuharice neobino grubo, kad mu ivom para eludac. Protiv toga, da se koko-
kama ivima zavre glava, energino je ustalo Drutvo za zatitu ivotinja, traei, da
domau ivad kolju iskusni ljudi. A puran...
Tu me je prekinuo i zapitao, poznajem li ja ptiarstvo, psetarstvo, kuniarstvo, pelar-
stvo i razne crtice iz ivotinjskog svijeta; umijem li iz stranih asopisa izrezivati slike za
200
reprodukciju u Svijetu ivotinja, provoditi iz inostranih asopisa lanke o ivotinjama;

mogu li se snai u Brehmu; umijem li pisati uvodnike iz ivotinjskog svijeta s obzirom na
katolike svece, o promjeni godinjih doba, o utrkama, o lovu, o obrazovanju policijskih
pasa; narodnim i crkvenim praznicima, ukratko: uvijek imati situacioni novinarski preg-
led i izloiti ga u opsenom uvodniku.
Odgovorio sam mu, da sam ja dugo mislio o ureivanju takvog asopisa, kao to je
Svijet ivotinja i da u se snai u svim rubrikama, jer sam specijalist u toj oblasti. Svu
snagu uloit u, da asopis podignem na nesluenu visinu i organizirat u ga, kako u
pogledu sadraja, tako i u pogledu njegove vrijednosti. Veseli kuti ivotinja, ivoti-
nje o ivotinjama, sve s obzirom na politiku situaciju. Pruat u itaocima iznenaenje
za iznenaenjem, tako da se od njih nee moi osvijestiti. Rubriku o ivotinjama prilago-
dit u Novom programu o rjeenju ivotinjskog pitanja i Pokretu meu ivotinjama.
On me je opet prekinuo, rekavi, da ovo potpuno dostaje, pa ako mi uspije samo polo-
vinu toga da izvrim, da e mi pokloniti par malih golubova, koji su na zadnjoj berlin-
skoj izlobi ptica dobili prvu nagradu, a njihov vlasnik kolajnu zbog odlinog parenja.
Mogu rei da sam se trudio da ispunim svoje obeanje i obeani program izvedem, uko-
liko mi moje sposobnosti budu dozvoljavale, tako te sam otkrio, da moji lanci daleko
nadmauju moje sposobnosti.
Poto sam htio publici pruiti uvijek po nekakvo iznenaenje, poeo sam izmiljati i-
votinje. Polazio sam s principa da su, naprimjer: slon, tigar, lav, majmun i t. d., ve dav-
no poznati svima itaocima Svijeta ivotinja. Mislio sam, da itaoce treba upoznavati s
novim otkriima u toj oblasti, pa sam izmislio kiselotrbunog kita. Ta nova vrsta kito-
va bila je veliine delfina, snabdjevena mjehurom, punim mravlje kiseline, i naroitim
kanalom, kojim je kiselotrbuni kit putao zvuno tu omamljujuu kiselinu na male ribe,
koje je htio pojesti, a nju je jedan engleski uenjak ne sjeam se, kako sam ga ja krstio,
nazvao kitovskom kiselinom. Riblje ulje bilo je svima poznato, ali nova kiselina po-
budila je panju nekih pretplatnika, pa su pitali, koja firma proizvaa tu kiselinu. Uope,
ja vas uvjeravam, da su itaoci Svijeta ivotinja bili strano znatieljni.
Malo poslije toga kiselotrbunog kita, otkrio sam itav niz novih ivotinja. Spomenut u
vam samo: morskog jelena sisara iz roda kenguara, divljeg bika, koji je praotac nae do-
mae krave. Svakim danom zbirka novih, nepoznatih ivotinja se poveavala. Bio sam
poraen svojim uspjesima na tom polju. Nikada nisam mislio, da ivotinjski svijet treba
toliko dopunjavati, niti da je Brehm mogao u svojoj knjizi ivotinjski svijet ispustiti
toliko ivotinja... Zar je Brehm i svi, koji su poli njegovim stopama, znao za mog is-
landskog netopira ili za moju maku s vrhova Kilimandara, koja je poznata pod ime-
nom divlja, antilopska maka?
Zar su prirodnjaci imali pojma o nekakvoj buhi inenjera Kuhna, koju sam naao u jan-
taru i koja je bila potpuno slijepa, jer je ivjela na prethistorijskoj podzemnoj krtici, koja
je takoer bila slijepa, jer se njena prababa, kako sam ja objasnio stvar, sparila s nekak-
vom ivotinjom, koja je ivjela u Postojnskoj pilji, a koja je u to doba sezala do sadanjeg
Baltikog mora.
Zbog ovoga dogaaja dolo je do itave polemike izmeu liberalnih ekih novina
as i klerikalnih eh zato, to je eh u jednom feljtonu, spominjui moju buhu,
rekao: Sve to je stvoreno od Boga, stvoreno je mudro! Ali as, orijentiran realistiki,
razbio je u prah i pepeo moju buhu zajedno s potovanim ehom i od toga doba me je
moja sretna zvijezda pronalazaa nepoznatih ivotinja izdala i potpuno ostavila. Pretpla-
tnici asopisa poeli su se buniti. Povod zato bile su moje razne sitne vijesti o pelarstvu i
201
peradarstvu, u kojima sam izlagao potpuno novu teoriju, koja je izazvala itavu paniku.
Blagodarei mojim savjetima, poznati pelar Pazourka strano je nastradao, a pelarstvo
na umavi i Potkrkonoama skoro je izumrlo. Na ptice je naiao pomor i sve je pocrkalo.
Pretplatnici su nam poeli pisati prijetea pisma i otkazivati list.
Ja sam onda prenio svoju djelatnost na ptice, koje ive u slobodi, pa se jo i danas sje-
am afere s urednikom Seoskog obzora, klerikalnim poslanikom Josefom M. Kadla-
kom. Stvar se poela tako, da sam ja iz engleskog asopisa Country Life izrezao sliku
jedne ptice, koja je sjedila na orahu. Nazvao sam je orahovkom, kao to se ni u kom
sluaju ne bih ustruavao napisati, da se ptica, koja sjedi na zovi zove zovka, odnosno
zovar.
I to je iz toga ispalo? Na obinoj otvorenoj dopisnici napao me je gospodin Kadlak i
rekao, da je ta ptica, po njegovom miljenju, sojka, a nikako orahovka, i da je to prevod
rijei Eichelhher. Odgovorio sam mu pismom i izloio moju teoriju o orahovki, ispu-
nivi pismo najpogrdnijim izrazima i izmiljenim citatima iz Brehma. Poslani Kadlak je
odgovorio uvodnim lankom u Seoskom obzoru.
Moj ef, gospodin Fuchs, sjedio je kao i obino u kavani i itao provincijalne novine, jer
je u zadnje vrijeme traio ocjene mojih privlaivih lanaka u Svijetu ivotinja, a kad
sam ja naiao, pokazao mi je Seoski obzor, koji je leao na stolu, gledajui me oima,
prepunima tuge; taj tuni izraz u zadnje vrijeme neprestano mu je ostajao u oima.
itao sam glasno pred svom kavanskom publikom:
Potovana redakcijo!
Ja sam ve imao prilike, da vas podsjetim na to, kako va asopis upotrebljava dosta ne-
obinu terminologiju, koja se ne moe nazvati istim ekim jezikom, i kako izmilja ra-
zne ivotinje. Za primjer uzimam sluaj, kad je va urednik, mjesto starog i poznatog
imena sojka, upotrebio potpuno novi naziv orahovka, to je upravo prevod njemakog
naziva Eichelhoher.
Sojka, sojka! ponovio je za mnom izdava.
itao sam mirno dalje: Kao odgovor na moje pismo dobio sam od urednika Svijeta
ivotinja neobino grubo osobno i prostako pismo, u kojemu me autor naziva ignoran-
tom i glupakom, protiv ega ja najenerginije protestujem. Utivi ljudi tako ne odgovara-
ju na objektivne nauenjake primjedbe. Volio bih da znam, tko je od nas dvojice vei
glupak. Istina, nisam trebao initi primjedbe na otvorenoj dopisnici, nego napisati pismo,
no kako sam optereen poslom, nisam obraao panje na takve sitnice, ali poslije onako
prostog napadaja, hou da vaeg urednika Svijeta ivotinja postavim na sramni stub.
Va se urednik jako vara, ako misli, da sam ja neobrazovana budala, koji nema pojma o
tome, kako se zove ova ili ona ptica. Ve dui niz godina zanimam se ornitologijom i to
ne iz knjiga, nego prouavanjem prirode, a u krletkama imam vie ptica, nego to ih je u
cijelom svom ivotu vidio va urednik, ovjek, potpuno odomaen u prakim birtijama i
krmama.
Uostalom, to ne bi bilo tako vano, iako vaem uredniku nije nita smetalo, da se uvjeri,
koga naziva glupakom, prije nego to upotrebi taj izraz, pa da se to ticalo i zadnjeg kre-
tena tamo negdje u Mistku u Moravskoj, gdje je, uostalom, va asopis prije toga lanka
imao pretplatnika. Ovdje nije rije o linoj polemici s tim poludjelim subjektom, nego o
jednoj neobino vanoj stvari i zato ja opet ponavljam, da je nedoputeno izmiljati nova
imena, kad imamo sveope poznati naziv sojka.
Da, sojka, ponovio je moj ef jo oajnije.
202
itao sam mirno dalje, ne dajui se prekidati: Po mome miljenju, ta je podlost u toliko
vea, to to sebi dozvoljava ovjek, koji je neznalica i prostak. Tko je jo, molim vas lije-
po, zvao sojku orahovkom? U knjizi Nae ptice, na strani etrdesetiosmoj, ima latin-
ski naziv: Ganulus glandarius B. A., i to je sojka.
Urednik vaeg asopisa svakako e priznati, da ja znam bolje ptice nego ikoji ovjek,
koji nije specijalist. Orahovka se po profesoru dr. Bayeru naziva mucifraga carycatectes
B., a to B. nije, kako to tvrdi va urednik, poetno slovo rijei budala. eki ornitolozi
znaju samo za sojku obinu a ne za tu orahovku, koju je izmislio taj gospodin, na koga se
po njegovoj teoriji moe primijeniti slovo B. S njegove strane to je bio lini napad, koji na
stvari nee nita izmijeniti Sojka e uvijek ostati sojkom i to e za urednika Svijeta ivo-
tinja ostati dokaz njegovog glupog i lakomislenog pisanja, premda se on malo grubo
pozvao na Brehma, Taj prostak tvrdi, da sojka po Brehmu dolazi u porodicu krokodila,
str. 452., gdje se govori o Lanius minor L. A onda se taj ignorant, ako smijem njegov na-
dimak ublaiti, poziva opet na Brehma, da sojka spada u porodicu petnaest, iako Brehm
gavranove ubraja u porodicu sedamnaest i tako je prost, da je i mene nazvao vranom i
sve dovodi u vezu s rodom kobac, modrih vrana, premda se na toj strani govori o sojki i
arenom kopcu.
Sojka, uzdahne moj izdava, hvatajui se za glavu, dajte to ovamo, da proitam
do kraja!
Uplaio sam se, to je njegov glas, kad je poeo itati, bio potpuno promukao: Kolibri
ili crni drozd, ostat e i u prevodu kolibri i crni drozd, dok je svijeta i vijeka, kao to i
umski drozd ostaje umski drozd.
umski drozd bi se upravo morao zvati boroviar, jer se hrani samo borovicama, gos-
podine efe, rekao sam ja, ali gospodin ef je samo lupio novinama po stolu i pao pod
biljar, ponavljajui zadnje rijei, koje je proitao:
Drozd, kolibri!
Pazite, ja nisam sojka nego orahovka, grizeeeeem, viknuo je ispod biljara.
Konano su ga izvukli i on je trei dan umro u krugu svoje porodice od zapaljenja moz-
ga. Zadnje rijei u posljednjem svijetlom asu bile su mu: Ovdje nije rije o mom linom
interesu, nego o sutini samog pitanja. S te toke gledanja vi me morate sasluati, jer...
i tu je izdahnuo.
Jednogodinji dobrovoljac zamukne i otro ree kaplaru:
Ovim sam samo htio rei, da svaki ovjek moe doi u nezgodnu situaciju i pogrijeiti.
Iz cijele prie kaplar je razumio samo to, da je pogrijeio, pa se zato opet okrene k prozo-
ru i poe tmurno promatrati cestu, koja je odmicala ispred njega.
Neto vei interes izazvalo je prianje vejkovo. Vojnici su tupo gledali i sluali.
Treba zapamtiti, poeo je vejk, da se na svijetu ne moe nita sakriti. Sve izie
na vidjelo, ma kada to bilo, pa ak i to, to se malo prije ulo, da nekakva piljiva sojka
nije orahovka. To je, Boga mi, interesantno, kako se ljudi samo uputaju u takve stvari.
Izmiljati ivotinje je teka stvar, ali pokazati ih, to je jo tee. Prije nekoliko godina
ivio je u Pragu jedan ovjek, zvao se Mestek, koji je rekao, da ima morsku vilu i poka-
zivao ju je na Havlikovom trgu na Vinohradima iza pregrade. Na pregradi je bio jedan
otvor i svaki je mogao da vidi, kako se u polumraku na sasvim obinom divanu, valja
jedna ena sa ikova. Noge su joj bile zavijene u zeleni gaz, to je trebalo da predstavi
riblji rep; kosa joj je bila obojena zeleno; na rukama je imala rukavice, a na njima od papi-
ra napravljenu kou za plivanje. Na leima joj je bilo privreno neto slino krmi. Ma-
203
loljetnima, do esnaest godina, bio je ulaz zabranjen, a svi iznad esnaest i koji su platili
ulaznicu, mogli su je pogledati i poslije potvrditi, kako ta vila ima neobino veliku zad-
njicu, na kojoj je bilo napisano: Do vienja! A to se tie grudi, stvar je stajala vrlo loe.
Bile su joj se otegle skoro do pupka, kao u kakve stare sokakue. U osam sati Mestek je
zatvorio svoju panoramu i rekao: Morska vilo, moete ii kui, a u deset mogli ste je
sresti u Taborskoj ulici, gdje svakome mukarcu, koji joj je dolazio u susret, ape: Mali,
hajde k meni. A poto nije imala knjiice, redarstveni komesar Draner odveo ju je s os-
talim, njoj slinim ljepoticama i tako je Mestekovo poduzee propalo.
U taj mah je vrhovni feldkurat pao s klupe i nastavio spavanje na podu. Kaplar je nato
glupo ustao i u grobnoj tiini, bez iije pomoi digao ga i poloio opet na klupu. Bilo je
jasno, da je pater Lacina izgubio svaki autoritet, jer nijedan se vojnik nije maknuo, kad je
on slabim glasom rekao:
Mogli bi mi pomoi, momci.
Trebali ste ga ostaviti da spava tamo, gdje je, rekao je kaplaru vejk. I ja sam ta-
ko radio sa svojim kuratom. Jedanput sam ga ostavio da spava na zahodu, drugi put
opet u ormaru i po tuim kuama i sam Bog zna, gdje ga nije bilo.
Kaplar najedanput osjeti priliv energije i poto je htio da pokae hapenicima, kako je on
gospodar situacije, uzviknuo je:
Zaepite gubicu, i ne brbljajte vie! Jo mi samo to treba, da mi svaki putzflek pravi
svoje primjedbe. Stjenica jedna!
Onda ste vi Bog, gospodine kaplare! odgovori vejk s ravnodunou filozofa, koji
bi htio, da na cijelom svijetu uspostavi mir, ali se pri tom uputa u strane polemike.
Vi ste kao neka uvrijeena svetica boja.
Gospodine Boe! sloivi ruke na molitvu, uskliknu jednogodinji dobrovoljac.
Napuni naa srca krotkou i ljubavi prema starjeinama naim, da ne okrenemo od njih
lice svoje s odvratnou. Blagoslovi nas u ovom zatvoru na kotaima!
Kaplar pocrveni kao rak i skoi.
Molim vas, da ne pravite primjedbe, vi jednogodinjae!
Eto opet on! blagoglagoljivo nastavi jednogodinji dobrovoljac. Priroda je mno-
gim ivim biima otkazala tu ast, da im udijeli neto inteligencije, i vi ste svakako slua-
li o ljudskoj gluposti? Zar ne bi bilo za vas bolje, da ste se rodili kao kakav sisavac, nego
da nosite taj idiotski naziv ovjek i kaplar? Vi ste u zabludi, ako mislite, da ste naj-
savrenije i najrazvijenije bie pod kapom nebeskom. Pokuajte samo skinuti te zvjezdi-
ce, pa ete vidjeti, da ste nula, koja se bez diskusije daje ubijati u svim rovovima i na
svim bojitima. A kad bi vam dali jo jednu zvijezdu i napravili od vas ivotinju, koju u
vojsci nazivaju supa, ni onda ne bi bilo Bog zna to. Vai duevni horizonti e se jo
vie suziti, pa ako i ostavite na kojem bojitu svoju kulturno nerazvijenu glavu, nitko, u
cijelog Evropi, za vama nee zaplakati.
Strpat u vas u aps! vikao je uzbueni kaplar.
Vi bi me sigurno htjeli strpati u aps, nasmijao se jednogodinji dobrovoljac, zato,
to sam vas uvrijedio. Ako bi to rekli, lagali bi, jer vaa duevna nitica ne moe nikako
biti objekt vrijeanja, a osim toga, smio bih se kladiti, da vi od naeg razgovora niste ra-
zumjeli ni jedne rijei. Kad bih vam ja, naprimjer, rekao, da ste embrion, vi bi to zabora-
vili prije nego to bi stigli na prvu stanicu, ili jo prije nego to bi kraj nas proletio prvi
telegrafski stub. Vi ste savreni degenerik. Ne mogu da zamislim, da biste mogli ispriati
logino samo jedan dio od onoga, to sam ja govorio. Uostalom, vi moete pitati koga
204
god hoete, je li u mojim rijeima bila ma i najmanja namjera, da aludiram na va duev-

ni ivot, ili da vas vrijeam ime bilo.
Naravno, nitko vam nije rekao ni rijei koju biste mogli loe shvatiti, potvrdi vejk.
I ja vam kaem, da onaj uvijek proe zlo, tko se lako vrijea. Jedanput sam tako ja
sjedio u nonoj kavani Tunel, gdje smo razgovarali, o orangutanima. Sjedio je s nama i
jedan mornar, koji je tvrdio, da se orangutan ne razlikuje od kakvog bradatog graanina,
jer i orangutan ima podbradak, obrastao dlakama, kao... kao, veli on, naprimjer, eno onaj
gospodin za susjednim stolom. Mi smo se, naravno okrenuli prema tome gospodinu, koji
je ustao, priao naem stolu, pa mornara pljus po fizionomiji, samo to ovaj nije bio lijen,
nego ga je zvrknuo pivskom aom po glavi, da se odmah skotrljao na pod i tamo ostao,
a mi smo se onda oprostili s mornarom, koji je otiao, jer je mislio, da ga je ubio. Mi smo
onog gospodina opet priveli k svijesti, premda bi bilo bolje, da to nismo uinili, jer je on,
im se osvijestio, pozvao redarstvo, pa su nas sve, koji s itavom stvari nismo imali nika-
kve veze, poveli na komesarijat. Tamo je on neprestano priao, kako smo govorili, da je
on orangutan, pa da mi ni o emu drugom nismo ni govorili, nego c njemu, i tako dalje i
tako dalje. Mi opet, da nije istina i da on nije orangutan. A on, da jest, da je to sasvim
dobro uo. Tada sam ja zamolio komesara, da mu stvar objasni i komesar mu je sve lije-
po razloio, ali gospodin ni to nije razumio, nego je rekao, da on to ne shvaa i da je gos-
podin komesar s nama u dogovoru. Nato ga je gospodin komesar strpao u aps, a mi,
mjesto da se povratimo u Tunel, imali smo ast, da takoer odemo u aps. Eto vidite,
gospodine kaplare, kako iz malog i neznatnog nesporazuma, o kojem ne vrijedi ni govo-
riti, moe izii i krupna stvar. U Okruhlicima je opet bio jedan ovjek, koji se uvrijedio,
to su mu u Njemakom Brodu rekli, da je guja prisojkinja. Ima mnogo takovih rijei, ko-
je nisu nikakova uvreda. Kad bi vam mi rekli, da ste pacov, zar bi se vi mogli na to rasr-
diti?
Kaplar je skoro siktao od bijesa. Ne bi se moglo rei, da je vikao. Dosada, bijes, oajanje,
sve se to slilo u niz siktavih zvukova, a svu je tu koncertnu toku pratilo zvidanje, koje
je proizvodio u snu vrhovni feldkurat.
A poslije uzrujavanja je nastupila opet depresija. Kaplar je sjeo na klupu i njegove se svi-
jetloplave, bezizraajne oi ukoie, promatrajui daleke ume i planine.
Gospodine kaplare, rekao mu je jednogodinji dobrovoljac, u ovoj pozi, kad
promatrate visoke planine i mirisne ume, vi me podsjeate na Dantea. To plemenito e-
lo, kao u pjesnika, ovjeka lijepe due i uzvienog uma. Ostanite, molim vas u toj pozi,
ona vam tako pristaje. Kako prirodno, bez uvijanja promatrate prirodu! Svakako mislite,
kako e biti lijepo, kad se na proljee ovuda mjesto ove pustinje bude prostirao areni sag
poljskog cvijea...
Po kojemu e protjecati veseli potoi, dodao je vejk, a gospodin kaplar e onda
izvui olovku, sjesti na kakav panj i pisati stihove za Malog itaoca.
Kaplar zapade u stranu apatiju, dok je jednogodinji dobrovoljac tvrdio, da je na jednoj
kiparskoj izlobi vidio izvajanu kaplarovu glavu.
Dozvolite mi, da vas zapitam, gospodine kaplare, jeste li vi bili model kiparu tursu?
Kaplar ga pogleda i tuno odgovori:
Nisam.
Jednogodinji dobrovoljac zamukne i isprui se na klupi.
205
Vojnici se poee sa vejkom kartati, a kaplar, priavi im u oajanju, poe promatrati

igru i ree, da je vejk izigrao zelenog keca, to je, veli, pogreka. Nije, veli, smio adutira-
ti, jer bi mu onda ostala sedmica za posljednji tih.
U gostionicama je prije bilo napisanih pravila za kibice, rekao je vejk. Sjeam se
jednog: Oj, kibicu, ti ne brbljaj mnogo, jer bi po gubici lako dobit mogo.
Voz ue u stanicu, gdje je trebala da doe inspekcija. Voz stade.
Eh, tako e konano doi inspekcija, poe opet jednogodinji dobrovoljac, gledajui
znaajno na kaplara.
U vagon ue inspekcija.
***
Za komandanta voza bio je odreen rezervni oficir doktor Mraz.

Na ovakve glupe dunosti uvijek su se odreivali rezervni oficiri. Doktora Mraza to je
dovodilo gotovo do ludila. Nikada nije mogao da prebroji jedan vagon, iako je u civilu
bio profesor matematike na realnoj gimnaziji. Osim toga, izvjetaj o stanju ljudstva s pos-
ljednje stanice nikako mu se nije slagao sa stanjem, koje je imao poslije zavrnog ukrca-
vanja ljudstva na budjovikoj starici. Kad je pogledao u akta, ispalo je, sam Bog zna, ka-
ko, da je imao dvije poljske kuhinje vie. Neprijatno iznenaenje bila je konstatacija, da
se, na nerazumljiv nain, poveao i broj konja, tako, da mu se koa najeila, kad je to
opazio. Prema popisu oficira nije mogao pronai dva porunika, koji su mu nedostajali.
U pukovnijskoj kancelariji, u prednjem vagonu, neprestano su traili pisai stroj. Od toga
kaosa strano ga je boljela glava, pa je, popivi tri aspirina, pregledao voz s bolesnim iz-
razom na licu.
Kad je sa svojim pomonikom uao u hapeniki vagon, pogledao je u akta i primivi
raport od rastresenog kaplara, koji je prijavio, da ima dva hapenika i toliko i toliko ljudi,
jo jedanput je u spisku pregledao ispravnost tih brojeva, a onda pogledao po vagonu.
A koga to jo vodite? zapitao je strogo, pokazivi na vojnog sveenika, koji je mirno
spavao na trbuhu, dok mu je zadnjica bila izazivaki okrenuta prema inspekciji.
Pokorno javljam, gospodine porunie, mucao je kaplar, da mi, to jest, ja...
ta motate tu? grmne doktor Mraz. Govorite jasnije!
Pokorno javljam, gospodine porunie, odgovori mjesto kaplara vejk. Ovaj go-
spodin, koji tu spava na trbuhu, nekakav je pijani oberfeldkurat. Iao je s nama, pa za
nama uao i u vagon, a poto je on na pretpostavljeni, nismo ga mogli izbaciti napolje,
jer bi to bilo ruenje superordinacije. On je svakako zamijenio hapeniki vagon sa tab-
nim.
Doktor Mraz uzdahne i pogleda u svoje spise. O vojnom sveeniku, koji je trebao s vo-
zom da se odveze u Bruck, nije imao pojma. Nije znao, ta da radi, nego je naredio kapla-
ru, da ovog ovjeka, koji je spavao na trbuhu, obrne na drugu stranu, jer se s ove strane
nije mogao utvrditi njegov identitet.
Tekom mukom uspjelo je konano kaplaru, da vojnog sveenika obrne na drugu stranu.
Za to vrijeme ovaj se probudio i opazivi pred sobom oficira, rekao je:
Servus, Fredy, was gibt's neues? Abendessen schon fertig? A onda je opet zaklopio
oi i okrenuo se k zidu.
206
Doktor Mraz je tada vidio, da je to onaj dera za jueranjeg banketa, poznati izjelica svih
oficirskih menaa, i tiho je uzdahnuo.
Zbog ovoga ete na raport, rekao je kaplaru.
Htio je otii, ali ga je vejk zaustavio.
Pokorno javljam, gospodine porunie, rekao je vejk, ni meni vie nije ovdje
mjesto. U zatvoru sam imao ostati do deset i po, jer mi danas istjee kazna. Imao sam tri
dana zatvora i ve bih davno trebao da sam s ostalima u marvenom vagonu. A poto je
sada ve jedanaest sati prolo, najpokornije vas molim, gospodine porunie, da me pre-
dvedete ili u marveni vagon, gdje mi je mjesto, ili natporuniku Luku.
Kako se zovete? zapita ga doktor Mraz i opet pogleda u svoje papire.
Josef vejk, pokorno javljam, gospodine porunie.
Dakle, vi ste taj uveni vejk? ree doktor Mraz. Istina, kazna vam istjee u deset
i po. Ali gospodin natporunik Luk me je naroito molio, da vas pustim tek u Brucku,
jer je, veli, tako sigurnije, da na putu neete napraviti nikakova uda.
Kad je inspekcija otila, kaplar se nije mogao uzdrati od zajedljive primjedbe:
Eto, vidite, vejk, da vam nije nita pomoglo, to ste se obratili na viu instanciju. I
kad bih htio, mogao bih vam obojici jo dobro zasoliti.
Gospodine kaplare, poe jednogodinji dobrovoljac, do sto avola, to nije nika-
kva argumentacija i inteligentan ovjek ne treba da upotrebljava takve rijei, kad je uzru-
jan. Osim toga je smijena ta vaa prijetnja, da bi nam mogli zasoliti. Pa zato, do sto
avola, niste to uinili, kad ste imali prilike? U tome se, bez sumnje, ogledava vaa du-
evnost i delikatnost.
No sada je dosta, planu kaplar, ja vas mogu tuiti.
A na osnovu ega, golube? nevino zapita jednogodinji dobrovoljac.
To je moja stvar! odgovori kaplar.
Pa svakako je vaa, smjekajui se, odgovori jednogodinji dobrovoljac, ali je
ujedno i naa. Znate, kako je to u kartama: Svatko ima svoje adute. Izgleda mi, da ste
strano rastrojeni zbog toga, to morate na raport, pa zato i zapinjete za nas, iako na to
nemate prava.
Prostaci ste vi! pokua kaplar jo jedanput, da ih utjera u strah.
Sluajte, to u vam rei, gospodine kaplare, ree vejk, ja sam stari vojak i slu-
io sam jo prije rata, pa vam mogu dokazati, da se psovanjem ne dolazi daleko. U ono
vrijeme, kad sam ja sluio, bio je u naoj eti nekakav supa, ako se ne varam, zvao se
Schreiter. Sluio je, kako se kae, za supu; mogao je davno otii kui kao kaplar, ali mu
jo nije bilo dosta vojske. I uzjaio je taj ovjek na nas vojnike, upio nam se pod kou kao
krpelj, pa mu as ovo nije bilo recht, a as opet ono mu je bilo protiv vorschrifta;
gnjavio nas je, gdje je samo mogao i esto nam je govorio: Niste vi vojnici, nego noob-
dije! Dosadilo to meni jednoga dana i ja ti lijepo pa na raport. ta je novo? pita kape-
tan: Pokorno javljam, gospodine kapetane, kaem ja, hou, da se alim na
naeg gospodina narednika Schreitera: mi smo prije svega carski vojnici, a ne kao to on
kae, noobdije.
Da si mi se vukao ispred oiju, gade, da te ne vidim! graknu na mene kapetan. A ja
na to pokorno zamolim, da me predvede na bataljunski raport.
Na bataljunskom raportu, kad sam potpukovniku rekao, da smo mi carski vojnici, a ne
noobdije, odrapio mi je dva dana zatvora, a ja sam onda traio, da idem na pukovnijski
207
raport. Na pukovnijskom raportu pukovnik se izderao na mene, da sam idiot i da se no-

sim do sto avola. A ja njemu ni pet ni est, nego: Pokorno javljam, gospodine pukovni-
e, da me predvedete na raport komandantu brigade. On se uplai, naredi, da pozovu
supaa Schreitera u kancelariju i tamo je on morao pred svima oficirima, da me zamoli
za oprotenje zbog svoje rijei noobdije. Iza toga me je istjerao na dvorite i rekao mi,
da me od danas vie nee grditi, ali da me mora strpati u zatvor. Od toga dana sam na
sebe dobro pazio, ali se nisam mogao opuvati. Bio sam jedanput na strai kod magazi-
na, gdje je na zidu svaki straar po neto napisao. Ili su nacrtali neto bezobrazno ili su
napisali kakve stihove. Nisam se mogao niega sjetiti, pa sam iz dosade napisao: Supa
Schreiter je gad! A taj gad, Schreiter se odmah stvorio kod mene, jer me je uhodio kao
posljednji pas. Na moju nesreu, iznad toga je bilo napisano: Mi sad u rat ne idemo; ne-
emo da za nj ujemo. Bilo je to napisano jo godine 1912., kad smo trebali ii na Srbiju
zbog onog konzula Prochazke. Mene poslali u Terezinu pred vojni sud. Petnaest puta su,
valjda, gospoda vojni sudci fotografirali zid na magacinu s onim natpisima; deset puta
su mi davali, da u njihovoj nazonosti napiem: Mi sad u rat ne idemo, neemo da za nj
ujemo! da bi poznali moj rukopis; petnaest puta sam pred njima morao napisati:
Supa Schreiter je gad! a naposljetku je doao jedan grafolog i naredio mi, da napiem:
Bilo je to 29. juna 1897. godine, kad je Kraljev dvor na Labi osjetio strahotu Labine pop-
lave. Napokon su cijeli materijal poslali u Be i ondje utvrdili, da to se tie ovog natpi-
sa, ruka nije moja, a onaj, za koji sam rekao, da je moj, da je zaista moj, i zato sam bio
osuen na est tjedana, jer sam pisao, kad sam bio na straarskom mjestu, pa da za vri-
jeme, dok sam pisao, nisam mogao vriti straarsku slubu...
Iz ovoga se moe zakljuiti, ree kaplar, da to nije moglo ostati bez kazne i da ste
vi pravi kriminalni tip. Da sam ja bio na mjestu vojnog sudca, ja bih vas osudio na est
godina, a ne na est tjedana.
Ta nemojte biti tako nemilosrdni, progovori jednogodinji dobrovoljac, nego
pomislite na svoju duu. Pa maloas vam je saopeno, da ete na raport. Za ovako ozbilj-
nu stvar vi bi se morali dobro spremiti i razmisliti o posljednjim danima jednog kaplara.
ta ste vi prema svemiru, kad se zna, da je od ovog vojnog voza najblia zvijezda udalje-
na 275.000 puta vie nego sunce. Kad bi vi u svemiru postojali kao nepomina zvijezda,
vi bi bili tako neznatni, da vas ovjek ne bi mogao ugledati ni pomou najboljih astro-
nomskih instrumenata. Vaem nitavilu nema u svemiru slinog primjera. Za pola godi-
ne napravili bi jedan neznatni put, za godinu dana opisali bi malu elipsu, koju ovjek
uope ne bi mogao izraziti nikakvim brojem, jer bi bila tako mala. Vaa paralaksa se ni u
kom sluaju ne bi mogla izmjeriti.
U tom sluaju, ree vejk, gospodin kaplar bi se mogao ponositi, to je takav, da
ga nitko ne moe izmjeriti, i, da se stvar nije svrila s raportom, on bi mogao biti miran i
ne uzrujavati se, jer svako uzrujavanje kodi zdravlju, a u dananje ratno vrijeme svaki
ovjek treba da se uva, jer ratne tekoe zahtijevaju od ovjeka mnogo izdrljivosti.
Pa i ako vas zatvore, s ljubeznim smijekom nastavio je vejk, ili vas uope budu
ogoravali, ne smijete gubiti glavu, jer ako su drugi prisebni, morate i vi biti prisebni.
Znao sam ja jednog vrtlara, koji je sa mnom na poetku rata bio zatvoren na redarstvu u
Pragu, a zvao se Frantiek vor i bio je okrivljen za veleizdaju, a kasnije je moda bio i
objeen zbog kakve pragmatike sankcije. Taj je ovjek, kad su ga poslije sasluanja zapi-
tali, ima li to da primijeti na zapisnik, odgovorio:
Ako je bilo, kao to je bilo, znai, da je bilo, Ali ako nije bilo, nije mogue, da je bilo.
Zbog ovoga odgovora strpali su ga u samicu i dva dana mu nisu davali ni jesti ni piti,
208
nato su ga opet pozvali na presluavanje, ali on je ostao pri svome. Moda je s tim oti-
ao i na vjeala, kad su ga predali vojnom sudu.
Kako ujem, sada mnogo vjeaju i strijeljaju, rekao je jedan vojnik. Nedavno su
nam na vjebalitu proitali, da je u Motolu strijeljan rezervist Kudrna zato, to je kape-
tan udario njegovog sina sabljom, kad se njegova ena htjela oprostiti s njim na stanici u
Beneovu, a on se malo uzrujao. A politiari, ti tek stradaju. U Moravskoj su strijeljali i
jednog urednika. Na kapetan je rekao, da e skoro doi red i na druge.
Sve ima svoje vrijeme, dvosmisleno ree jednogodinji dobrovoljac.
Imate pravo, ree kaplar. Tim urednicima tako i treba. Samo bune narod. Pret-
prole godine, kad sam ja jo bio frajter, kod mene je sluio jedan urednik, koji me je
zvao ir na vojnikom tijelu, a kad sam ga poeo uiti klenksbung, znojio se kao
vrag i govorio mi: Molim vas, da u meni potujete ovjeka. Ali ja sam mu pokazao
ovjeka, jer sam ga natjerao, da pravi nieder, kad je u dvoritu bilo najvie bara. Dove-
dem ja njega do bare, a on se morao u njoj ispruiti, da su letjeli mlazovi kao u koli pli-
vanja. A poslije objeda na njemu se moralo sve blistati, mundir se morao sjati kao staklo.
istio je i mrmljao, ali sutradan bi opet bio kao svinja, koja se valjala u kakvom blatu, a ja
bih stajao nad njim i govorio mu: No, gospodine urednice, ta je jae: ir na vojnikom
tijelu ili va ovjek? A to je bio inteligentan gospodin.
Kaplar pobjedonosno pogleda na jednogodinjeg dobrovoljca, nato nastavi:
On je ba zbog svoje inteligencije i izgubio znake jednogodinjeg dobrovoljca, jer je u
novinama pisao, kako se zlo postupa s vojnicima. A kako da se s njim postupa, kad takav
inteligentan ovjek ne umije razlikovati na puki verschlus, makar mu ga deset puta
pokazao, ili kad mu se komandira linksaut, a on namjerno okrene glavu na desnu
stranu i gleda u mene kao buljina, a kod vjebe s pukom ne zna, ta najprije da dohvati,
remen ili patrontaku i gleda u vas kao tele u arena vrata, kad mu objanjavate, kako
ruka treba da klizne niz remen. On nije znao, na kojemu se ramenu nosi puka, a poz-
dravljao je kao majmun. ta je tek bilo, kad je u maru uio korak, ah, sveti Boe! Kad se
trebao okrenuti, nikada nije znao, kojom nogom treba da pone.
Kaplar otpljunu.
Namjerno su mu dali zaralu puku, da se naui istiti oruje. Trljao je, trljao, ali kad
bi kupio i dvije kile kudelje, ni onda ne bi nita napravio. to je vie istio, to je ona vie
rala, a na smotri je ila od ruke do ruke i svi su se udili, kako je puka mogla toliko za-
hrati. Na zapovjednik mu je neprestano govorio, da od njega nikad nee biti vojnik;
bolje je, veli, da ode i da se objesi, nego to uzalud jede dravni kruh. Za njega je bio pra-
znik, kad je imao verschrft ili kasernarest. U te dane on je obino i pisao svoje lanke
o stranom postupanju s vojnicima, sve dok mu nisu pretresli koveg. Koliko je knjiga
imao taj ovjek, ljudi boji! A sve o nekakvom razoruanju i o miru meu svima naro-
dima. Zbog toga je morao da odsjedi u apsu i tako smo imali od njega mira, dok se nije
opet pojavio kod nas u kancelariji, gdje je prepisivao akta, da se ljudi s njim ne gnjave.
Takav je bio konac toga inteligenta. Mogao je napraviti drugaiju karijeru, da ga zbog
njegovih gluposti nisu liili prava jednogodinjeg dobrovoljca. Mogao je biti ve poru-
nik. Kaplar duboko uzdahnu.
ak ni bore na kabanici nije umio da sloi, kao to treba, a za ienje dugmeta naru-
ivao je sve mogue masti i tekuine iz Praga, iako su mu dugmeta bila uvijek zarala.
Ali u brbljanju je bio majstor, pa kad je bio u kancelariji, nije nita drugo ni radio, nego
samo filozofirao. To je strano volio. Vjeito je traio, kako sam rekao, ovjeja prava. Je-
danput, kad se zamislio pred barom, u koju je trebao da legne, ja sam mu rekao: Kad
209
smo ve toliko priali o ovjeku i o blatu, zaboravio sam vam rei, da je i ovjek stvoren
od blata, pa mu zato u njemu mora biti neobino prijatno.
Kad se kaplar ispriao, vidjelo se, da je sam sa sobom zadovoljan i da eka, ta e na to
rei jednogodinji dobrovoljac. Ali mjesto njega javio se vejk:
Eto, ba zbog takvih stvari i takvog muenja, prije nekoliko godina, neki Koniek iz
tridesetipete pukovnije zaklao je naprije kaplara, a onda sebe. Pisalo se o tome u Kuri-
ru. Kaplar je imao na tijelu oko trideset rana, od kojih su dvanaest bile smrtonosne. A
vojnik je onda sjeo na mrtvog kaplara i zaklao se tako, sjedei na njemu. Drugi sluaj
odigrao se nedavno u Dalmaciji, gdje je jednog kaplara netko zaklao, ali se ni do danas
nije saznalo, tko je to uradio. Ostalo je sve u tajnosti, a zna se samo, da se kaplar zvao
Fiala i da je bio iz Drabovne kod Turnova. A znam jo za jednog kaplara: Reimana iz se-
damdesetipete pukovnije.
Prianje je bilo prekinuto stranim stenjanjem, koje je dolazilo s klupe, na kojoj je spavao
pater Lacina.
To se pater probudio u svoj svojoj ljepoti i dostojanstvu. Njegovo buenje bilo je popra-
eno istim zvucima, kao i buenje mladog junaka Gargantue, o kome je pisao veseli star-
i Rabelais.
Vojni sveenik je rigao i stenjao na klupi, a onda je zijevao na sva usta. Napokon sjede i
zapita:
Kruci laudon, pa gdje sam ja to?
Kaplar, opazivi, da se vlast probudila, odgovori neobino pokorno:
Ponizno javljam, da se nalazite u hapenikom vagonu.
Licem vojnog sveenika preleti izraz uenja. Jedan as je sjedio mirno i napregnuto
premiljao. Uzalud. Izmeu onoga, to je proivio od sino i jutros, pa do ovog buenja
u vagonu, kojemu su prozori bili pokriveni reetkama, bilo je mnogo nejasnog.
Napokon je zapitao kaplara, koji je jo uvijek pred njim stajao u ukoenom stavu:
Po ijem sam ja nareenju...
Pokorno javljam, vi ste ovdje bez nareenja.
Pater ustade, poe se etati meu klupama, neprestano mrmljajui, da on to nikako ne
moe shvatiti. Onda opet sjede i zapita:
A kuda, uostalom, idemo?
Pokorno javljam, da idemo u Bruck.
A to emo u Brucku?
Pokorno javljam, tamo je premjetena cijela naa pukovnija.
Pater opet poe duboko razmiljati, to se to zapravo s njim dogodilo i na koji je nain
dospio u taj vagon; zato ide u Bruck ba s devedesetiprvom pukovnijom, i to jo pod
straom?
Istrijeznio se toliko, da je mogao raspoznati jednogodinjeg dobrovoljca, kojemu se obra-
tio pitanjem:
No vi mi bar kao inteligentan ovjek moete bez zavijanja rei, kako sam ja doao
ovamo?
S najveim zadovoljstvom, prijateljski odgovori jednogodinji dobrovoljac. Vi
ste jutros s nama doli na stanicu, jer ste imali malo vie u glavi.
Kaplar ga strogo pogleda.
210
Uli ste u vagon, nastavio je jednogodinji dobrovoljac bez uzrujavanja, i gotova

stvar. Legli ste na klupu, a vejk vam je stavio pod glavu svoju kabanicu. Prilikom in-
spekcije na zadnjoj stanici upisani ste u spisak oficira ovog ealona. Bili ste, tako da ka-
em, uredno identificirani i na kaplar e zbog svega toga na raport.
Dakle tako? uzdahnu pater. To znai, da se na prvoj stanici moram premjestiti u
tabni vagon. Je li objed ve proao?
Objed e biti tek u Beu, ree kaplar.
Dakle vi ste mi stavili pod glavu svoju kabanicu, okrene se pater vejku. Zahva-
ljujem vam za to.
Nemate na emu, odgovori vejk. Ja sam uinio samo ono, to bi uinio svaki
ovjek, kad vidi, da njegov pretpostavljeni nema nita pod glavom. Svaki vojnik mora
potovati svoga pretpostavljenog, pa makar on bio i u drugom stanju... Ja imam iskustva
s vojnim sveenicima, jer sam bio sluga kod feldkurata gospodina Otona Katza. Veseo je
to svijet i dobroduan.
Gospodin oberfeldkurat najedanput postade demokratski raspoloen zbog jueranjeg
pijanstva, pa izvadi iz depa cigaretu, prui je vejku i ree:
Pui!
Dakle, okrenu se on kaplaru, ti e zbog mene na raport? Ali ne plai se, ja u te
ve izvui iz neprilike; nita ti nee biti.
A tebe, obrnu se on vejku, uzet u sa sobom. ivjet e kod mene kao bubreg u
loju.
Zahvatio ga je nastup velikodunosti, pa je poeo uvjeravati, da e on svima uiniti neto
prijatno. Jednogodinjem dobrovoljcu e kupiti okolade, vojnicima ruma, kaplara e
predloiti, da ga prevedu u fotografski odio kod taba sedme konjike divizije; sve e on
osloboditi i nikoga nee zaboraviti.
Izvadio je iz depa cigarete i poeo dijeliti svima redom; rekao je, da hapenicima dozvo-
ljava da pue i tako olakaju kaznu, pa da se opet povrate normalnom vojnikom ivotu.
Ja neu, rekao je on, da me se po zlu sjeate. Imam ja veze, koje e vam dobro
doi. Uope, vi na mene ostavljate utisak estitih ljudi, koje Bog voli i uva. Pa ako ste i
grijeili, vi za to i trpite, i mirno podnosite sve, to vam je Gospod dosudio.
Zato su vas kaznili? zapita on vejka.
Bog me je kaznio, pobono odgovori vejk, na pukovnijskom raportu zato, to
sam svojom krivicom zakasnio i nisam se na vrijeme javio u pukovniju.
Bog je milosrdan i pravedan, sveano ree vojni sveenik. On zna, koga treba
kazniti, jer na taj nain on pokazuje svoju mo. A zato ste vi kazneni, jednogodinji dob-
rovoljce?
Zato, to je vjeni Bog poslao na mene reumatizam, a ja sam onda pobjesnio, odgo-
vori jednogodinji dobrovoljac. I sada me za kaznu alju u kuhinju.
Nepoznati su putevi Gospodnji, ree nato uzbueno pater, kad je uo za kuhinju.
I u kuhinji estit ovjek moe napraviti karijeru. Po mom miljenju, inteligentni ljudi
bi i trebali, da idu u kuhinju zbog raznih kombinacija, jer nije samo dosta skuhati, nego je
vano s koliko ljubavi spravlja ovjek jela. Uzmite, naprimjer, sosove. Kad inteligentan
ovjek pravi sos od luka, mora uzeti i zelenja svih vrsta, svariti sve to na masti, pa onda
staviti zaina, paprike, lovorova lia, malo mukata, dok obini, prosti kuhar svari luk,
nabaca unutra goveih varaka i gotova stvar. Ja bih volio, da vas vidim u kakvoj oficir-
211
skoj menai. Ako ovjek nije inteligentan, on sebi moe kojekako stvoriti poziciju u kojoj
bilo profesiji, ali u kuharskoj to je jako teko. Juer naveer, u oficirskoj kasini u
Budjovicama, izmeu ostalog, dali su nam i bubrege la Madeira. Onome, tko ih je
spravljao, neka vjeni Bozi oproste sve grijehe, jer je to bio inteligentan ovjek, a bio je to,
kako ujem, jedan uitelj iz Skute. Takve bubrege la Madeira jeo sam u oficirskoj me-
nai ezdesetetvrte domobranske pukovnije. A znate, tko je kuhao, i ta je bio taj kuhar
u civilu? Nadniar na jednom veleposjedu.
Vojni sveenik zamukne, a onda poe govoriti o kuharskoj vjetini u starom i novom
zavjetu, jer su u ono doba obraali veliku panju na spravljanje ukusnih jela prilikom
crkvenih sveanosti. Iza toga je vojnicima predloio, da neto zapjevaju, nato je vejk,
spreman kao i uvijek, zapjevao:
Ila Mara iz Hodonjina,

Za njom popa s bocom vina...
Ali pater se nije naao uvrijeen.

Kad bi imali malo ruma, ne bi ni trebala ta boca vina, rekao je on, ljubezno se smje-
kajui.
A moglo bi se nekako i bez te Mare, jer djevojke samo na grijeh navode.
Kaplar je oprezno gurnuo ruku u dep, iz kojega je izvukao bocu s rumom.
Pokorno javljam, gospodine oberfeldkurate, rekao je tako tiho, da se moglo vidjeti,
koliko ga je muke to stajalo, ja ovdje imam, ako vam nije ispod asti...
Ja, sinko, nisam od onih, koji se vrijeaju, veselo prihvati pater. Popit u gutljaj
za na sretan put.
Jezus Marija! uzdahnu kaplar za sebe, kad je vidio, da se boca poslije toga gutljaja
ispraznila skoro do polovine.
ta? ree vojni sveenik, smjekajui se znaajno na jednogodinjeg dobrovoljca.
Vi, kaplare, kunete? Za to vas Bog mora kazniti.
Pater jo jedanput potegne iz boce, a onda je prui vejku i naredi mu:
Ispij do dna!
Rat je rat! dobroduno ree vejk, pruajui praznu bocu kaplaru, koji ga je pogle-
dao kao da je siao s uma.
A sada do Bea da jo malo prospavam, rekao je pater, pa vas molim, da me kod
Bea probudite.
A vi, okrenu se on vejku, idite u oficirsku kuhinju, uzmite tamo pribor, pa mi
donesite objed. Kaite samo, da je to za patera Lacinu. Gledajte, da dobijete dvostruku
porciju. Ako budu knedle, ne uzimajte gornje, jer obino nisu dobre. Osim toga donesite
mi iz kuhinje bocu vina, a sa sobom ponesite vr, da bi vam mogli naliti ruma.
Pater Lacina poe neto traiti po depovima.
Sluajte! ree on kaplaru, ja nemam sitnia, pa vas molim, posudite mi jednu
forintu... No, evo vam. Kako se zovete?
vejk.
212
Evo vam forinta na put. vejk. Kaplare, dajte mi jo jednu forintu. Drugu forintu dobit
ete, ako izvrite sve, kao to treba... Da, skoro sam zaboravio, neka vam dadu cigare i
cigarete, za mene. Ako budu davali okolade, uzmite dvostruko, a ako naiete na kon-
zervu, gledajte, da dobijete jezik ili guija jetra. Ako bude ementalskog sira, pazite, da
vam ne odreu s kraja. Ako bude i salame, okrajci mi ne trebaju, hou sredinu, koja je
sonija.
Poslije ovoga govora, vojni se sveenik isprui na klupi i uskoro zaspi.

Ja mislim, rekao je jednogodinji dobrovoljac kaplaru, kad je pater zahrkao, da s
naim paterom moete biti potpuno zadovoljni. To je divan ovjek.
Boga mi, ree vejk, pitom je, kaplare. Jeste li samo vidjeli, kako sisa iz boce?
Kaplar se jedan as borio sam sa sobom, a onda je bez ikakvog potovanja rekao suho:
Da, on je neobino pitom.
S ovim njegovim sitniom nabacio je vejk, kojega nema, on me sjea na ne-
kog Mliku, zidara iz Dejvica, koji tako isto nikada nije imao sitnia, pa je zapao u dug
kao vrag i na kraju krajeva su ga zatvorili zbog prevare. Krupno je uvijek propio, a sitni-
a mu se nikada nije trefilo u depu.
U sedamdesetiprvoj pukovniji, rekao je jedan vojnik, prije rata, jedan kapetan je
propio cijelu pukovnijsku blagajnu, pa je zbog toga morao podnijeti ostavku, ali sada je
opet zapovjednik ete, a jedan narednik opet, koji je pokrao dravi sukna, bilo je uk-
radeno oko dvadeset bala, sada je tabni narednik; ali u Srbiji su za to nedavno strije-
ljali jednog vojnika, to je pojeo cijeli hljeb, koji mu je bio odreen za tri dana.
Nije rije o tome, ree kaplar, ali da od jadnog kaplara ovjek izmami dvije fo-
rinte...
213
Evo vam vae forinte! ukliknu vejk, ja neu, da se bogatim s vaih lea. A kad
mi on bude dao i drugu forintu, dat u vam i nju, da ne kukate. Pravo da vam kaem,
vama bi trebalo, da je milo, kad vai pretpostavljeni uzimaju od vas novac na zajam. No
vi ste straan egoist. Ovdje se radi o dvije bijedne forinte, ali ja bih vas volio vidjeti, ta bi
vi radili, kad bi za svoga pretpostavljenog morali rtvovati ivot: kad bi on leao ranjen
negdje u blizini neprijateljskih opkopa, a vi ga morali iznijeti odande na rukama, dok bi
nad vama zujale prapnele i tome slino.
Vi bi sigurno imali pun tur, podsmjehne se kaplar, vi pucer jedan!
U svakom boju se dogodi, da po nekoliko njih, napune tur, dodao je jedan voj-
nik, koji se umijeao u razgovor. Nedavno mi je priao jedan ranjeni drug u
Budjovicama, da se tri puta uredio, kad su poli na juri. Prvi put, kad su izali iz opko-
pa i legli pred ice, drugi put, kad su poeli rezati ice, a trei put, kad su Rusi riknuli
hura i poletjeli na njih s bajunetama. Nai su onda opet pobjegli natrag u opkope i bilo
ih je vrlo malo, koji se nisu propisno uredili. Jedan, koga su ubili i koji je leao na grudo-
branu s nogama, obrnutima dolje i kome je rapnel odnio pola lubanje, kao da mu je no-
em odrezana. Pod nogama mu je leala druga polovina glave s mozgom. Nikada ovjek
ne zna, to ga eka.
Ponekad ovjeku, ree vejk, u boju bude zlo i neto mu se zgadi. U Pragu, u
jednoj krmi na Pogoelci, priao mi je jedan rekonvalescent iz Pemisla, kako je dolo do
sukoba na no nekako pod jednom utvrdom, a pred njim se pojavio jedan Rus, snaan
kao gora, oborio se on na njega s bajunetom, a navrh nosa mu jedna kaplja. I kad je moj
poznanik pogledao na tu kaplju, tako mu se zgadilo, da mu se odmah smuilo i morao se
ovjek lijepo povui u pozadinu, gdje su konstatirali koleru. Onda su ga poslali u Petu u
kolerino odjeljenje, gdje je tek dobio pravu koleru.
A ta je bio on, infaterist ili kaplar? zapita jednogodinji dobrovoljac.
Kaplar, mirno odgovori vejk.
To bi se moglo dogoditi i svakom jednogodinjem dobrovoljcu, rekao je glupo kap-
lar i pobjedonosno pogledao jednogodinjeg dobrovoljca, kao da je htio rei: Sad sam ti
dao, pa da ujem, to e mi odgovoriti!
Ali on je utio i mirno legao na klupu.
Pribliavali su se Beu. Oni, koji nisu spavali, gledali su iane prepreke i utvrenja oko
Bea, to je u cijelom vlaku izazvalo neku potitenost. Pod prijatnim utiskom, koji su iza-
zvala ova utvrenja oko Bea, utiala se i divlja dreka seljaka s Kaperskih Gora: Wann
ich kumm, wann ich kumm, wann ich wieda wieda kumm!
Sve je u redu, ree vejk promatrajui opkope, sve je u najboljem redu, samo to
Beani vrlo lako mogu na ovim icama poderati hlae. Mora ovjek biti oprezan.
Be je vrlo vano mjesto, nastavio je on. Kad samo ovjek pomisli, koliko ivoti-
nja ima u schonbrunnskom zvjerinjaku! Kad sam prije nekoliko godina bio ovdje, najra-
dije sam gledao majmune, ali kad je nekakvo visoko lice izlazilo iz Schnbrunna, nikoga
nisu putali kroz kordon. Sa mnom je bio jedan kroja iz desetog kotara, koga su uhapsi-
li, to je neprestano htio da gleda majmune.
A jeste li bili u samom dvorcu? zapita ga kaplar.
Tamo je krasno, odgovori vejk, ja tamo nisam bio, ali mi je priao jedan ovjek,
koji je bio tamo. Najljepe je pogledati Burgwache. Svaki vojnik, tako priaju, mora biti
najmanje dva metra visok, a po odsluenju roka, jo dobije trafiku. A princez tamo, ka-
u, ima kao gljiv poslije kie.
214
Proli su kraj jedne stanice, gdje su odjekivali zvuci austrijske himne, koju je svirao orke-
star, poslan valjda onamo zabunom, jer se voz tek poslije dosta dugog vremena zausta-
vio na drugoj stanici, gdje su dobili objed i gdje je bio prireen sveani doek.
Ali ve nije bilo kao na poetku rata, kad su vojnici, koji su ili na bojite, dobivali jelo na
svakoj stanici, gdje su ih doekivale djevojke, obuene u idiotsko bijelo odijelo s jo idio-
tskijim fizionomijama s nevjerojatno glupim buketima cvijea i jo glupljim pozdravnim
govorima gospoa, kojima mu sada igra ulogu uvjerenog patriota i republikanca.
Kod doeka u Beu prisustvovala su tri lana Crvenog Krsta, tri lana nekakvog vojnog
drutva bekih gospoa i gospoica, jedan predstavnik beke opine i jedan predstavnik
vojske.
Na licima svih ovih ljudi opaao se straan umor. Vojni vozovi su prolazili i danju i no-
u, vozovi s ranjenicima su prolazili svakog sata, svaki as su premjetali vagone sa za-
robljenicima s jedne pruge na drugu i uvijek su morali tu biti prisutni predstavnici raz-
nih drutava i ustanova. Ilo je to tako s dana na dan i prvobitni zanos skoro se pretvorio
u dosadu. Mijenjali su se u toj dunosti, ali na svim licima, koja bi dola na doek, ogle-
dala se strana dosada ba kao i pri doeku naeg budjovikog voza.
Iz marvenih vagona vojnici su gledali oajno, kao ljudi osueni na vjeala.
Prilazile su im dame i dijelile medene kolae s natpisima: Sieg und Rache!, Gott strafe
England!, Der Oesterreicher hat ein Vaterland; Er liebt's und hat auch Ursache fr's
Vaterland zu kmpfen!
Moglo se vidjeti, kako se vojnici s Kaperskih Gora gue medenjacima, ali su i dalje gle-
dali oajno oko sebe.
A onda je izdano nareenje, da se poe poljskim kuhinjama, postrojenima na peronu,
gdje e se primiti objed.
Tamo je bila i oficirska kuhinja, kamo je vejk poao, da izvri nareenje vojnog sveeni-
ka, dok je jednogodinji dobrovoljac nestrpljivo ekao, da ga nahrane, jer su vojnici otili
po hranu za cijeli hapeniki vagon.
vejk je sjajno izvrio dobiveno nareenje. Vraajui se prema kolosjeku, ugledao je nat-
porunika Luka, koji se etao gore-dolje, ekajui da dobije svoj dio iz oficirskog kotla.
Bio je u nezgodnom poloaju, jer je imao zajednikog slugu s natporunikom Kirschne-
rom. Taj se idiot brinuo samo za svoga gospodara, dok je natporunika Luka sabotirao.
Kome to nosite, vejk? zapita ga nesretni natporunik, kad je vejk poloio na zem-
lju cijelu gomilu raznih stvari, koje je dobio za vojnog sveenika i zamotao ih u svoju ka-
banicu.
vejk se u prvi mah uplaio, ali se odmah povratio, i kad je odgovorio, na licu mu se vid-
jela radost i duevni mir.
Pokorno javljam, gospodine natporunie, ovo je za vas. Samo ne znam, gdje je va
kupe, i ne znam, to e rei komandant voza, ako budem iao s vama. ini mi se, da je to
velika svinja.
Natporunik pogleda vejka zaueno, a on nastavi istim dobrodunim tonom:
Tako mi Boga, gospodine natporunie, on je svinja. Kad je bio na inspekciji u hape-
nikom vagonu, ja sam mu rekao, da je davno prolo jedanaest sati, da sam kaznu izdr-
ao, te da sam trebao biti preveden ili u marveni vagon ili k vama, a on mi leerno od-
govara, da ja samo ostanem u vagonu, da vas opet ne bih osramotio.
I nastavi mueniki:
215
Kao da sam ja vas uope ikada osramotio!

Natporunik Luk samo uzdahne.
Skandala vam ja nikada nisam pravio, nastavi vejk, pa ako je nekada neto i
bilo, dogodilo se to samo sluajno. Boja volja, kako bi to rekao stari Vaniek iz
Pelhimova. Tako mi Boga, gospodine natporunie, nikada nita nisam ja napravio
namjerno, nego sam uvijek htio, da sve bude bolje i ljepe, a ja nisam kriv, to mi od toga
nismo imali koristi, ve samo muke i neprijatnosti.
No, no, ne plaite, vejk, ree ljubezno natporunik, poto su poli do tabnog va-
gona. Uredit u ja tu stvar, da vi opet ostanete kod mene.
Ne, gospodine natporunie, ne plaem ja. Meni je samo krivo, to smo nas dvojica
najnesretniji ljudi u cijelom ratu i uope na kruglji zemaljskoj, premda nismo nita niko-
me skrivili. Takva je moja sudbina, i kada samo pomislim, da sam ja uvijek...
No, no umirite se, vejk!
Pokorno javljam, gospodine natporunie, kad to ne bi bilo protiv discipline, rekao
bih, da se uope ne mogu umiriti, ali ovako moram rei, da sam se prema vaem naree-
nju potpuno umirio.
Ulazite u vagon, vejk!
Pokorno javljam, gospodine natporunie, ja ve ulazim.
***
Nad vojnim logorom u Brucku vladala je nona tiina. U barakama su vojnici drhtali od
hladnoe, dok su u oficirskim barakama otvarali prozore, jer je bilo pretopio.
Od magazina, gdje su bile postavljene strae, uli su se jednolini koraci straara, koji su
se bojali, da ne zaspe.
Dolje u gradu blistali su se prozori k. u. k. fabrike mesnih konzervi, gdje se radilo bez
prestanka dan i no, i uredno se preraivali razni otpatci. Kako je vjetar duvao s te stra-
ne, u aleji logora osjeao se smrad ila, kopita, rogova i kostiju, od kojih su preraivali
vojnike konzerve.
Od naputenog paviljona, gdje je nekada, u mirno vrijeme, nekakav fotograf slikao voj-
nike, koji su tratili svoju mladost na vjebama, vidjelo se dolje, u dolini Litave crveno
elektrino svijetlo javne kue Kod kukuruznog klasa, koju je prilikom velikih maneva-
ra u opronju 1913. godine poastio svojom posjetom sam nadvojvoda Stjepan i gdje se
svaki dan skupljalo oficirsko drutvo.
To je bila najelitnija ustanova te vrste, kamo jednogodinji dobrovoljci i prosti vojnici ni-
su imali pristupa. Oni su odlazili u Crvenu Kuu, kojoj se zeleno svijetlo takoer vidje-
lo od naputenog paviljona.
Sve je bilo podijeljeno po klasama, kao i kasnije na bojitu, kad monarhija svojim ljudima
nije mogla pomoi na drugi nain, nego leteim bordelima, u tabu brigada takozva-
nima pufima.
Postojali su: K. u. K. Offizierspuff, K. u. K. Unteroffizierspuff, i K. u. K. Mannschaftspuff.
Bruck na Litavi svijetlio se isto kao to se na drugoj strani svijetlio Kiraly Hid, Cislajtanija
i Translajtanija. U oba grada i u austrijskom i u maarskom svirali su maarski orkestri,
blistale se u moru svijetla kavane i restorani, a ljudi pili i pjevali. Graani i inovnici do-
216
vodili su u ta svratita svoje ene i odrasle keri, i Bruck an der Leitha, kao i Kiraly Hid
nisu bili nita drugo, nego jedan veliki bordel.
U jednoj oficirskoj baraci sjedio je vejk i ekao natporunika Luka, koji je otiao u
grad u teater i jo se nije vratio. vejk je sjedio na spremljenoj postelji svoga gospodina, a
preko od njega sluak majora Wenzla.
Major se opet vratio u svoju pukovniju, poto je u Srbiji, na Drini, utvrena njegova pot-
puna nesposobnost. Prialo se, da je dao unititi pontonski most jo dok mu je polovina
bataljuna bila na drugoj strani rijeke. Sada je bio poslan u Kiraly Hid na poloaj koman-
danta, ali je vodio i intendanturu. U oficirskim krugovima se prialo, da e sada major
Wenzl opet popraviti svoje finansije. Baraka Wenzla i Luka stajala je u istom redu.
Sluga majora Wenzla, Mikulaek, mali, boginjavi momi, mahao je nogama i priao:
udim se, da mog starog ovna jo nema. Volio bih znati, kuda se moj iica vue po
cijelu no? Bar da mi ostavi klju od sobe, mogao bih gucnuti, a i prospavati. Ima tamo
vina, koliko hoe.
Priaju, da on krade vino, prekine ga vejk, palei mirno cigaretu svoga gospodina,
jer mu je gospodin zabranio, da zasmrauje njegovu sobu svojom lulom. Pa ti svaka-
ko zna, otkuda vam vino.
ta me se tie, ja radim ono, to mi se naredi, odgovori tankim glasom Mikulaek.
Ja dobijem od njega cedulju, pa idem na fasovanje za bolnicu, a onda sve nosim kui.
A kad bi ti naredio, zapita ga vejk, da ukrade pukovnijsku blagajnu, ti bi i to
uradio? Za leima mu se podsmijeva, a pred njim dre kao list na vjetru.
Mikulaek namignu svojim malim, oicama:
O tome bih jo morao razmiljati.
Nema ta da razmilja, ti oznojeni balonja! viknu na njega vejk, ali namah i za-
mukne, jer je u sobu uao natporunik Luk. Moglo se odmah vidjeti, da je asnik dobro
raspoloen, jer mu je zaslonac od kape bio na potiljku.
Mikulaek se tako uplaio, da je zaboravio ustati. Salutirao mu je sjedeki, zaboravivi
jo da i nema kape na glavi.
Pokorno javljam, gospodine natporunie, sve je u najboljem redu, prijavi vejk,
ukoivi se po svim propisima, ali s cigaretom u zubima.
Natporunik Luk to nije ni primijetio, nego je poao pravo Mikulaeku, koji je izbulje-
nih oiju i dalje sjedio s rukom podignutom na pozdrav i pratio svaki pokret natporu-
nikov.
Ja sam natporunik Luk, rekao je Luk prilazei nesigurno Mikulaeku, a ka-
ko se vi zovete?
Mikulaek je utio. Luk privue jednu stolicu blizu Mikulaeka, sjedne, pogleda vojni-
ka od glave do pete, a onda ree:
vejk, donesite mi iz kovega moj slubeni revolver!
Dok je vejk prevrtao po kovegu, Mikulaek, koji se skamenio od straha, utio je kao
zaliven i s uasom promatrao natporunika. Da je toga asa bio svijestan o tome, da sjedi
na stolici, bio bi jo oajniji, jer su mu se noge doticale natporunikovih koljena, koji je
sjedio pred njim.
ujete li vi, ovjee, kako se zovete? ponavljao je svoje pitanje natporunik.
217
Ali je Mikulaek uporno utio. On je kako je kasnije objanjavao, kod iznenadnog

ulaska natporunikovog dobio napad ukoenosti. Htio je skoiti sa stolice, a nije mogao;
htio je prestati salutirati, a ni to nije mogao...
Pokorno javljam, gospodine natporunie, revolver nije napunjen.
Pa vi ga napunite, vejk.
To je nemogue, gospodine natporunie, jer nemamo patrona, a toga klipana i onako
ne bi skinuli sa stolice jednim metkom. ast mi je predstaviti vam, gospodine natporu-
nie, Mikulaeka, sluaka majora Wenzla. Njemu se uvijek ukoi jezik, kad sretne koga
od gospode oficira. Osim toga, on uope malo govori. To vam je, kako da kaem, balav-
ko, utokljunac. Gospodin major Wenzl odu u grad, njega ostave ovdje, a on se skita po
barakama kod susjednih sluaka. Kad bi se to udovite bar imalo ega plaiti, a kad
ono, nije nita ni bilo.
vejk pljune, a po njegovom glasu, dok je govorio o Mikulaeku u srednjem rodu, moglo
se zakljuiti, s kakvim je prezirom mislio o kukaviluku i nevojnikom ponaanju sluge
majora Wenzla.
Dozvolite, gospodine natporunie, da ga omiriem, nastavi vejk.
vejk ga svue sa stolice, postavi ga na noge, i dok je Mikulaek blesavo, kao idiot, i dalje
zurio u natporunika, vejk mu je mirisao hlae.
Nema jo nita, objavi on, ali sada poinje. Zapovijedate li, da ga izbacim napo-
lje?
Izbacite ga, vejk!
vejk izvede drhueg Mikulaeka napolje, zatvori za sobom vrata i na hodniku mu rek-
ne:
I tako sam ti, idiote, spasio ivot. Ali zato, kada se vrati major Wenzl, mora mi doni-
jeti bocu vina. alu na stranu! Ozbiljno, ja sam ti spasio ivot. Kad je moj natporunik
pijan, onda s njim nema ale. Jedino ja mogu onda s njim da izaem na kraj i vie nitko...
Ja sam...
Drek si ti, ree mu nehajno vejk. Sjedi tu na pragu i ekaj, da se vrati tvoj major
Wenzl.
Hvala Bogu, da ste doli, ree natporunik vejku. Hou da govorim s vama.
Samo nemojte vjeito stajati tako idiotski u tom ukoenom stavu. Sjednite, vejk, i odba-
cite jedanput to pokorno javljam. Dobro sluajte! Znate li vi, gdje je u Kiraly Hidu
Sopronyi utcza? Ostavite, kad vam kaem, to vae pokorno javljam, gospodine natpo-
runie, ne znam. Ako ne znate, recite: ne znam, i kraj. Onda zapiite: Sopronyi utcza
16. U toj kui je jedna eljeznarska trgovina. Vi znate, to je to eljeznara? Herrgott, ne
gnjavite me s tim pokorno javljam. Recite: znam ili ne znam. Dakle, vi znate to je to
eljeznara? Dobro, znate. To je trgovina jednog Maara, a zove se Kakonyi. Vi znate, to
je to Maar? Himmelherrgott, znate li, ili ne znate? Znate? Izvrsno! Nad trgovinom je
prvi kat, u kojemu on stanuje. Znate li? Ako ne znate, krucifix, sada znate, jer zato vam i
priam, da on tamo stanuje. Je li vam to dosta? Dosta! Divno. Da vam to nije dosta, ja bih
vas odmah zatvorio. A jeste li mislili, zato se taj tip zove Kakonyi? Divno. Dakle sutra
ujutro, oko deset sati, poi ete u grad, otii ete u kuu, popet ete se na prvi kat i predat
ete gospoi Kakonyi ovo pismo.
Natporunik Luk otvori prsni dep i preda zijevajui vejku jedan omot bez adrese.
218
To je, vejk, vrlo vana stvar, nastavi on. Opreznost nikada ne kodi, pa zato,
vidite, i nema adrese. Ja se uzdam u vas i mislim, da ete pismo predati na oznaenu
vam adresu! Zapamtite jo, da tu damu zovu Etelka. Onda zapiite: Gospoa Etelka
Kakonyi. Jo vam jedanput napominjem, da pismo morate predati osobno u ruke ozna-
ene i ekati odgovor. Napisao sam i u pismu, da ete ekati odgovor. No ta vam jo
treba?
A ta u raditi, ako mi ne budu dali odgovor, gospodine natporunie?
Morate joj rei, da ja po to po to moram imati odgovor, rekao je natporunik, zije-
vajui na sva usta. A sada idem spavati, jer sam se danas poteno umorio. ta sve ni-
sam polokao!... Ja mislim, da bi svaki bio umoran poslije takve veeri i noi.
Natporunik Luk nije mislio, da e se tako kasno vratiti kui. Pred veer je otiao u
grad, da sat-dva posjedi u maarskom teatru u Kiraly Hidu, gdje se davala neka maar-
ska opereta, s debeljkastim idovskim artistkinjama. One su se odlikovale time, da su
kod igranja dizale neobino visoko noge, a nisu imale ni trikota ni gaica. Istina, galerija
u tome nije mogla uivati, ali su zato vie uivali artiljerijski oficiri, koji su sjedili u pr-
vim redovima partera i koji su radi boljega uitka ponijeli svoje precizne artiljerijske
durbine.
Ali natporunika Luka ova pikantna svinjarija nije zanimala, jer binokl, koji je uzeo u
najam, nije bio ahromatian, pa je mjesto djevojakih bedara vidio samo nekakve ljubi-
aste plohe.
Ali zato je u pauzi njegovu panju privukla jedna dama, koju je pratio gospodin srednjih
godina, a koja ga je vukla prema garderobi i neprestano ponavljala, da ide kui, jer nee
da gleda takve svinjarije. To je govorila glasno njemaki, dok joj je gospodin odgovarao
maarski:
Da, da, duice, idemo, idemo. Ja se slaem s tobom. To je zaista nepristojna stvar.
219
Es ist ekelhaft! uzrujano je ponavljala dama, dok joj je gospodin oblaio kazalini
ogrta. Oi su joj se svijetlile od ljutine: velike crne oi, koje su tako dobro pristajale nje-
noj raskonoj spodobi. Pogledala je natporunika Luka i jo jedanput ponovila: Ekel-
haft, wirklich ekelhaft!
Sve je to trebalo, da se zapone jedan mali roman.
Od garderoberke je Luk dobio informacije, da su to supruzi Kakonyi, a mu da ima
eljeznaru u Sopronyi utcza 16.
Stanuje sa svojom suprugom Etelkom na prvom katu, nastavila je garderoberka s
tonou stare svodnice. Ona je Njemica iz opronja, a on Maar; ovdje je naime sve
izmijeano.
Natporunik Luk takoer uze svoju kabanicu i poe u grad, gdje je u restoranu Nad-
vojvoda Albrecht imao sastanak s oficirima iz devedesetiprve pukovnije.
Malo je govorio, ali je zato vie pio, neprestano razmiljajui, ta bi napisao onoj moral-
noj ljepotici, koja ga je privlaila vie nego sve one majmunice na pozornici zajedno, ka-
ko su govorili gospoda oficiri.
Iza toga je u najljepem raspoloenju otiao u jednu malu kavanu Krstu Sv. Stjepana,
uao u chambre spare, istjerao odande jednu Rumunjku, koja je htjela, da se pred njim
svue do gola i da radi s njom, to mu padne na pamet, zatraio je pero i tintu i poslije
dugog razmiljanja napisao ovo pismo, koje mu se uinilo najljepe pismo u ivotu:
Milostiva gospoo!
Sino sam bio u teatru na predstavi, koja je vas tako uzrujala. Promatrao sam vas i vaeg mua za
vrijeme cijelog prvog ina. Kad sam opazio...
No, ta da ga alim? pomisli natporunik Luk u sebi, otkuda tome subjektu

pravo da ima tako lijepu enu?
A onda je pisao dalje:
... da va gospodin mu sa zanosom gleda svinjarije koje su se odigravale na pozornici, a koje su

na vaem licu, milostiva gospoo, izazvale izraz gad jenja, jer to nije bila umjetnost, nego atentat
na najintimnije ovjekove osjeaje.
Ova ena ima boanske grudi! sjeti se natporunik. Ali samo hrabro naprijed!
Oprostite mi, gospoo, to, iako vas ne poznam, dozvoljavam sebi malu iskrenost. U svome ivotu
vidio sam mnogo ena, ali nijedna nije na mene ostavila takav utisak kao vi, valjda zato, to se
vai ivotni nazori potpuno slau s mojima. Ja sam uvjeren, da je va mu isti egoist, koji vas
silom vue za sobom.
Ne, ovo ne ide, rekao je u sebi Luk, precrtao rijei silom vue i mjesto toga na-
pisao:
220
... koji vas iz svoga vlastitog interesa vodi na predstave, koje se samo njemu svia ju. Ja volim is-
krenost i ne elim se mijeati u va ivot, ali bih toplo elio, da se mogu s vama nasamo porazgo-
voriti o istoj umjetnosti...
To nee ii ovdje u kakvom hotelu, ali ja u s njom otii u Be, mislio je dalje natpo-
runik, Morat u zamoliti dopust.
Zato se, milostiva gospoo, usuujem zamoliti vas, da mi odredite mjesto i sat, kad bi se mogli
koliko-toliko upoznati, to vi svakako neete odbiti ovjeku, koga u najblioj budunosti oekuju
ratni napori i koji e u sluaju vaeg ljubeznog pristanka usred bojne vreve sauvati uspomenu na
jednu osjetljivu duu, koja ga je razumjela, ba kao i on nju. Va odgovor e biti odluni momenat
u mom ivotu!
Potpisao je svoje ime, ispio konjak, naruio jo jednu bocu i lijevajui u sebe au za a-
om, skoro zaplakao itajui zadnje retke svoje umotvorine.
Bilo je oko devet sati izjutra, kad je vejk probudio svoga natporunika.
Pokorno javljam, gospodine natporunie, vi ste prespavali poetak slube, a ja mo-
ram ii u Kiraly Hid. Budio sam vas u sedam sati, a onda u sedam i po, pa u osam, kad je
poela sluba, ali vi ste se samo okrenuli na drugu stranu. Gospodine natporunie, slu-
ajte me, gospodine natporunie! Halo, gospodine natporunie!
Natporunik Luk, mrmljajui neto, opet se htio okrenuti na drugu stranu, ali mu to
nije polo za rukom, jer ga je vejk nemilosrdno drmao i vikao mu u uho:
Gospodine natporunie, ja idem s pismom u Kiraly Hid.
221
S kakvim pismom? zijevne natporunik. Ah, da, s onim!... To je pismo diskrecija,

tajna, meu nama. Abtreten!...
Natporunik se opet zamota u pokriva, koji je s njega svukao vejk i produio sa spa-
vanjem, a vejk se uputio u Kiraly Hid.
Nai ulicu Sopronyi i u njoj broj esnaest, ne bi bilo tako teko, da vejk nije naiao na
svoga starog prijatelja, sapera Vodiku, koji je bio prekomandiran tajercima i ija je vo-
jarna bila nedaleko od logora. Vodika je prije nekoliko godina stanovao u Pragu na Boji-
ti, pa je bilo samo po sebi razumljivo, da su svrnuli u krmu K crnom ovnu, u Brucku,
gdje ih je sluila jedna primamljiva konobarica, Ruenka, ehinja, kojoj su ostajali duni
svi eki jednogodinji dobrovoljci, koji su bili u logoru.
U zadnje vrijeme, njen najvatreniji oboavalac bio je ova stara protuha, saper Vodika,
koji je pazio na sve marbataljune i na vrijeme prijavljivao Ruenki sve jednogodinje
dobrovoljce dunike, ne dozvoljavajui, da se nijedan ne izgubi u ratnoj vrevi, dok ne
plati raun do posljednjeg helera.
Uostalom, kuda si namjerio? zapita ga Vodika, kad su ispraznili prvu au dobro-
ga vina.
To je tajna, dragi moj, odgovori mu vejk. Ali tebi, kao starom drugu, rei u.
Ispriao mu je sve do najmanjih sitnica, nato je Vodika izjavio, da ga on, kao stari saper
i ratni drug, ne moe pustiti samog, i da e zajedno predati pismo.
ivo su priali o dobrim, starim vremenima, pa kad su, oko podne, izali iz krme K
crnom ovnu, sve im je bilo lijepo i prijatno.
Osim toga, vjerovali su nepokolebljivo, da se oni ne boje nikoga. Vodika je cijelim pu-
tem do Sopronyi utcze 16 priao, kako strano mrzi Maare i hvalio se, da se s njima ne-
prekidno tue, kada se i gdje se tukao s njima zadnji put i ta mu je sve smetalo, da se s
njima jo vie i ee ne potue.
Jedanput u Pausdorfu, kamo smo mi saperi otili na vino, priao je on, ve smo
bili spopali za grkljan jednog maarskog gada i ja sam htio u mraku, jer smo mi, im je
poela tua, svjetiljku razbili bocom, da ga opatrnem ibervunkom, kad al najedanput
on drekne: Stoj, da vas avo nosi, ja sam Purkrabek od esnaeste domobranske!
I tako umalo da se nije dogodila velika pogreka. Ali smo se zato mi naplatili na tim
maarskim nesretnicima na Niiderskom jezeru, kad smo ili, da ga pogledamo prije tri
tjedna. Kod jednog sela, nedaleko od jezera, stoji odjeljenje strojnih puaka jedne hon-
vedske pukovnije, a s njima smo se bili sastali u jednoj krmi, gdje su oni igrali svoj ar-
da kao bijesni i derali se na sva usta: Lnyok, lnyok, lnyok a faluba, ili Uram,
uram, bir uram! Mi smo odmah sjeli preko od njih; samo smo opasae stavili kraj nas i
mislimo: Gadovi nijedni, pokazat emo mi vama lanyok! A jedan od naih, neki
Majstfik, koji ima pesnice kao Bila Hora, odmah predloi, da on ode meu plesae i otme
jednom Maaru njegovu djevojku. A djevojke su bile avolski lijepe. Sve nekako debelo-
noge, kukate, okate, a kada su ih ti Maarii pritiskali, moglo se opaziti, da sve ove ima-
ju grudi tvrde kao lopte i da se svaka razumije u ljubav. I tada ti na ido, Majstfik, skoi
meu njih i poe, da jednom honvedu uzme najljepu curu. A kad se ovaj poeo buniti,
Majstfik mu odmah zapui usta tako, da je smjesta pao, a mi svi pograbili svoje opasae,
omotali ih oko ruke, da nam ne ispadnu bajunete, skoili meu njih, i jedva sam uspio da
viknem: Kriv ili ne kriv, udri, gdje dohvati! i ve je sve ilo kao po loju. Kroz prozor
smo ih lovili za noge i vukli ih natrag u sobu, jer su poeli bjeati kroz prozore. Tko nije
bio na, taj se lijepo proveo. Umijeao se tamo i seoski starjeina i andar, ali su i oni iz-
vukli svoje. Gazdu smo takoer izlupali, jer je poeo vikati na nas njemaki, da mu ne
222
pravimo nered u gostionici. A onda smo poli u selo, da potraimo one, koji su uspjeli,
da se tamo skriju. Jednoga podnarednika nali smo zatrpanog u sijenu na tavanu jednog
salaa. Izdala ga je njegova djevojka, jer je plesao s drugom. A onda je pograbila naeg
Majstika i pola s njim prema Kiraly Hidu cestom, gdje pod umom stoje sunice sa si-
jenom. Odvukla ga je u jednu sunicu, a poslije toga zatraila od njega pet kruna, ali on
joj je dao po gubici. Onda nas je stigao skoro kod samog logora i priao nam, kako je mis-
lio, da su Maarice bolje cure, jer da je ona krava leala kao klada i cijelo vrijeme neto
brbljala.
Ukratko: Maari su bagaa, zavri svoju priu saper Vodika, nato je vejk rekao:
Pa Maar nije kriv, to je Maar.
A to znai: nije kriv? uzrujavao se Vodika. To je glupost, jer svatko odgovara
za sebe. Volio bih vidjeti tebe, da upadne u takvu nepriliku, kao ja, kad sam prvi dan
doao ovamo na vjebu. Prvo jutro su nas kao ovce sagnali u kolu, a jedan klipan od-
mah poeo crtati i objanjavati, to je to blinda, kako se prave temelji i kako se mjeri, a
onda je rekao, da e svaki onaj, koji ne bude imao nacrtano to, to je on objanjavao, biti
zatvoren i vezan. Krucifix! mislim ja za sebe. Jesam li ja zato, do sto avola, doao
ovamo: da strugnem s fronte ili da posjeujem ovaj kurs i svaku veer crtam olovkom u
nekakvu biljenicu kao kakvo ae? I ja sam se tada tako naljutio, da sam jedva sjedio
na svom mjestu i gledao toga klipana, koji nam je to objanjavao. Najradije bih sve nalu-
pao, tako sam bio bijesan. Nisam ni kavu doekao, nego sam odmah iz barake poao u
Kiraly Hid, a usput sam od bijesa neprestano mislio, gdje u i kako u nai kakvo tiho
pristanite, gdje bih se napio, napravio kakav kraval, dao nekome po njuki i mirno oti-
ao kui. Ali ovjek snuje, a Bog odreuje. Negdje na obali naiao sam na utoite, tiho
kao u crkvi, kao stvoreno za svinjarije. Bilo je tamo svega dva posjetioca, koji su govorili
maarski, to je mene jo vie uzrujalo, pa kako sam bio pijan vie nego to sam i mislio,
nisam ni opazio, da kraj nas ima jo jedna soba, u koju je, za vrijeme, dok sam se ja ude-
avao, ulo osam husara, pa kad sam ja ona dva posjetioca opalio po njuki, dohvatie
me oni u svoje ake. Ti husarski nitkovi, tako su me izudarali i gonili po vrtovima, da do
samog jutra nisam pogodio u logor, a onda sam otiao u bolnicu i slagao, da sam pao u
jamu na nekoj ciglani. Cijelog tjedna zavijali su me u mokru ponjavu, da mi lea ne na-
teknu. Tako mi Boga, vie ne bih htio, da im padnem aka. To nisu ljudi, nego marva.
Tko trai, taj i nae, ree vejk. Zar je kakvo udo, to su bili bijesni, kad su ljudi
morali ostaviti svoje vino na stolu i juriti za tobom po mranim vrtovima? Njima bi bilo
zgodnije, da su s tobom obraunali tamo na mjestu, a onda te lijepo izbacili napolje. Za
njih bi to bilo bolje, a za tebe lake, jer bi onda bar s tobom svrili jo za stolom. Pozna-
vao sam ja jednog krmara u Libeu, koji se zvao Paroubek. Jedanput se kod njega opio
jedan drotar i poeo prigovarati, da je rakija slaba, da krmar u nju lijeva vode i da on,
drotar, kad bi radio jo sto godina, za svu zaradu bi kupio rakije, pa je ispio najedanput, i
onda bi jo, tvrdio je on, mogao lijepo etati, a njega Paroubeka nositi na rukama. A malo
kasnije rekao je Paroubeku, da je huncut i glupa betija. Nato ga je Paroubek dohvatio,
iukao ga, a konano ga izbacio napolje i na ulici ga jo premlatio motkom. I kako je
bio podivljao, gonio ga je ak do ikova, odatle do Maleia, a kad je na njemu slomio
motku, morao se vratiti u Libe. Ali on jadnik, onako bijesan, nije ni mislio, da je u gosti-
onici ostalo mnogo publike i da e ti gadovi lijepo gazdovati bez njega. Kad se vratio,
imao je ta i vidjeti. Zastori na prozorima bili su sputeni, a na vratima straarila dva pi-
jana redara, koja su u lokalu pravila red. Sve rezerve bile su do polovine popijene, a na
ulici prazna bava od ruma. Pod tezgom je Paroubek naao dva mrtvo pijana subjekta,
koje policajci nisu vidjeli, i koji su mu htjeli platiti svaki po dvije krajcare, jer vele, nisu
223
vie ni popili. Tako, eto, prolaze brzopleti ljudi... A toga ima i u ratu. Najprije opazimo
neprijatelja, a onda mu poletimo za petama, dok se naposljetku ne moemo ni sami nig-
dje zaustaviti.
Znam ja dobro te razbojnike, odgovori Vodika, i kad bi mi samo jedan pao a-
ka, mi bi se izravnali. S nama saperima, kad se razbjesnimo, nema ale. Kad smo bili pod
Pemislom, bio je komandir ete kapetan Jetzbacher, svinja, kojoj nije bilo ravne pod
suncem. Taj nam je tako umio piti krv, da se jedan vojnik iz nae ete, Nijemac Bitterlich,
inae ispravan ovjek, zbog njega ustrijelio. Onda smo se mi dogovorili, da kapetanu
Jetzbacheru nema ivota, samo dok zazuje ruske kugle. Rusi jo nisu estito ni otvorili
paljbu, a mi smo ga ve ucmekali s pet metaka. Ali je on bio ilav kao maka, pa smo ga
morali dotui s jo dva metka, da djelo ne izae na vidjelo.
Vodika se nasmija.
Pa toga na fronti ima svaki dan. Jedan drug, koji je sada u naoj pukovniji, priao mi
je, da je njihova eta, kad su ili s pjeakom pukovnijom na Beograd, ubila za vrijeme
bitke svoga natporunika, isto takvog psa, koji je sam na maru ubio dva vojnika, jer nisu
mogli od umora dalje. A on, kad je izdisao, sjetio se, da dade zasvirati signal za uzmak...
Na kraju ovog veselog i pounog razgovora vejk i Vodika su nali eljeznarsku trgovi-
nu gospodina Kakonyija u Sopronyi utcza 16.
Ja mislim, da bi bilo bolje, da ti ovdje prieka rekao je vejk Vodiki, kad su bili
pred vratima. Ja u skoiti na prvi kat, predati pismo, saekati odgovor i odmah sii
dolje.
ta, da te ostavim? zaueno zapita Vodika. Ti ne zna te Maare; kaem to jo
jedanput. Ovdje moramo biti oprezni.
Sluaj, Vodika, ozbiljno ree vejk, ovdje se ne radi o nekakvom Maaru, nego
o njegovoj eni. Jesam li ti rekao, kad smo sjedili s onom ehinjom konobaricom, da joj
nosim pismo od moga natporunika i da je to apsolutna tajna. Moj natporunik me je
zaklinjao, da o tome ne smije znati ni iva dua, a i tvoja konobarica je, uostalom, rekla,
da je to tajna i diskretna stvar. Jer nitko ne mora znati, da gospodin natporunik pie pi-
sma udatoj eni. Ti si sam to hvalio i odobravajui klimao glavom. Ja sam vam rastuma-
io po redu i zakonu, da ja moram u potpunosti izvriti naredbu moga gospodara, a ti
sada hoe da ide sa mnom.
vejk, ti mene jo ne zna! ponovi isto tako ozbiljno stari saper Vodika. Ako
sam ve rekao, da u te pratiti, onda zapamti, da moja rije vrijedi vie nego stotinu dru-
gih. Kad idu dvojica, uvijek je sigurnije.
ekaj, Vodika, odmah u ti neto rei. Ti zna, gdje je na Viehradu Neklanova ulica?
U toj je ulici bravar Vobornik imao radionicu. Bio je to duevan ovjek, a jedanput, kad je
doao kui s pijanke, doveo je sa sobom jo nekakvog pijanca na noite. Poslije toga od-
leao je on nekoliko dana, a svaki put, kad bi mu ena vezivala razbijenu glavu, ona bi
mu rekla: Vidi, mili moj Tonika, da niste doli dvojica, ne bi dobio vagom po glavi.
Ima pravo, mamice, drugi put, kad budem kuda iao, neu nikoga voditi sa sobom.
Jo bi samo to trebalo, srdio se Vodika, da nas taj Maari udari neim po gla-
vi. Boga mi, to ne! Uhvatit u ga za grlo i baciti s prvog kata, da e odletjeti kao rapnela.
S tom maarskom bagrom mora se postupati otro. S njima se ne treba igrati mile-lale.
Vodika, pa ti nisi toliko pio. Ja sam popio dvije litre vie od tebe. Ti samo misli na to,
da ne smijemo praviti skandala. Zato bih ja morao odgovarati. Ovdje se radi o enskom
spolu.
224
Pa i ensku u ja, ako treba, vejk; meni je to svejedno. Ti jo ne poznaje starog Vo-
diku. Jedanput na Zabjehlicama, jedna takva makara nije htjela sa mnom plesati, jer mi
je gubica bila nateena. Gubica mi je uistinu bila nateena, jer sam dolazio pravo s jedne
zabave u Hostivau, ali moe i sm misliti, da ja nisam htio otrpjeti uvredu od ma kak-
ve klatarue. Znate to, velecijenjena gospoice: iz kolegijalnosti treba i vi, da imate ta-
kvu gubicu! Pa kad sam je opalio po fizionomiji, prevrnula je cijeli stol s bocama, za ko-
jim je sjedila s tatom, mamom i s dva brata. Ali se ja nisam plaio cijelog lokala. Imao
sam tamo poznatih s Vrovica, koji su mi i pomogli. Izlupali smo pet-est porodica zaje-
dno s djecom. Pa poto su oni meni pomogli, i ja volim pomoi svome drugu, ako to zat-
reba. Zato te neu ostaviti ni za kakve novce. Ne zna ti, bratac, te Maare... Valjda me
nee tako uvrijediti, da me odgurne od sebe iza tolikih godina, otkad se nismo vidjeli i
u ovakvim prilikama?
No, pa neka bude po tvom! pristane vejk. Ali moramo biti oprezni, da ne bude
nikakve neprijatnosti.
Ne boj se ti nita, drue! tiho promrmlja Vodika, dok su se penjali stepenicama.
Ja u ga drati na uzdi.
A onda nastavi jo tie:
Vidjet e, da e taj Maari biti miran kao janje.
I da je netko na hodniku znao eki, uo bi sa stepenica Vodikinu glasno izgovorenu
lozinku: Ne zna ti jo te Maare! lozinku, do koje je Vodika doao u mirnom loka-
lu na rijeci Litavi u znamenitom, gorama opasanom Kiraly Hidu, koga e se s mrnjom
sjeati svi vojnici, kad budu mislili na vjebe, kako prije rata, tako i za vrijeme rata,
vjebe, u kojima su se oni pouavali za praktino ubijanje i klanje.
***
vejk i Vodika zaustavie se pred vratima stana gospodina Kakonyija. Ali prije nego to
je vejk pozvonio, pokuao je da opomene svoga prijatelja:
Ti si svakako sluao, Vodiko, da je opreznost mati mudrosti?
To se mene malo tie, odgovori on, znam samo, da nee ni pisnuti, a ja u ve...
Pa ja i nemam s kim da pregovaram, Vodiko.
vejk zazvoni, a Vodika ree glasno:
Jedan, dva, tri i on e poletjeti niz stepenice kao munja.
Vrata se otvorie. Sobarica, koja se pojavila na vratima, zapitala ih je maarski, ta ele.
Nem tudom! prezirno odgovori Vodika.
A mogla bi ti, ljepotice, ba i eki da naui.
Verschtehen sie deutsch? zapita ju vejk.
A pischen.
Also, sagen sie der Frau, ich will die Frau sprechen; sagen sie, dass ein Brief ist von
einem Herr, draussen in Kong.
Ja ti se udim, rekao je Vodika, ulazei za vejkom u predsoblje, da uope raz-
govara s ovakvim smradom.
Uoe u predsoblje, zatvorie za sobom vrata, a vejk ree:
225
Izgleda, da oni sasvim lijepo ive. I dva kiobrana vise na vjealici, a ni ona sliica u
okviru nije na odmet.
Iz jedne sobe, gdje se uo zveket lica i tanjura, opet izie sluavka i ree vejku:
Frau ist gesagt, dass sie hat ka Zeit, wenn was ist, dass mir geben und sagen.
Also, sveano ree vejk, der Frau ein Brief, aber halten Kuschen.
On izvue pismo natporunikovo.
Ich, nastavi on, pokazujui na sebe palcem, Antwort warten hier in die Vorzimr.
Zato ne sjedne? zapita ga Vodika, koji je odmah sjeo na stolicu, smjetenu uza
zid. Ima i za tebe stolica. Nemoj tu stajati kao prosjak. Ne poniavaj se pred tim Ma-
ariima! Samo e vidjeti, da e biti s njim i povuci i potegni, ali u mu ja zapapriti.
Sluaj, nastavi on malo kasnije, gdje si ti nauio tako dobro njemaki?
Sam od sebe! odgovori vejk.
utjeli su jedan as. A onda najedanput iz sobe, u koju je sobarica odnijela pismo, zau se
amor i krik. Netko je lupio o zemlju nekakvim tekim predmetom i moglo se odmah
razabrati, da tamo lete na pod ae i tanjuri. U taj se zvuk mijeale psovke: Baszam az
anyad, Baszam az Istenet! Baszam a Krisztus Marjat! Baszam a villagot!
Vrata se otvorie, a na njima se pojavi ovjek srednjih godina s vezanim ubrusom oko
vrata, koji se bijesno razmahivao pismom.
Blie vratima sjedio je saper Vodika, pa se bijesni gospodin oborio najprije na njega.
Wass soll das heissen? Wo ist der verfluchter Kerl, welcher dieses Brief gebracht hat?
Lake, prijatelju, promrmlja Vodika, ustajui sa stolice. Nemoj se derati, ako ne
eli, da izleti odavde, a ako eli znati, tko je donio pismo, pitaj onda moga druga. Sa-
mo razgovaraj s njim utivo, jer e se inae za tren oka nai pred vratima.
226
Sada je doao red na vejka, da se uvjeri o bogatom rjeniku gospodina s ubrusom oko
vrata, koji se strano ljutio jo i zbog toga, to su, veli, ba sada sjedili za objedom.
Nismo znali da objedujete, rekao je vejk loim njemakim jezikom, nato je nasta-
vio eki): i mogli smo misliti, da vas ne bi trebalo buniti za vrijeme objeda.
Ne poniavaj se! opomenu ga Vodika.
Uzrujani gospodin, kome je ubrus od vatrene gestikulacije visio samo jednim krajem,
nastavio je s vikanjem, kako je on u prvi mah mislio, da se radi o vojnom preuzimanju
kue, koja pripada njegovoj eni.
O, ovdje bi se moglo smjestiti mnogo ljudi, rekao je vejk, ali kao to ste mogli
vidjeti, ne radi se o tome.
Bijesni gospodin se uhvati za glavu i nastavi s vikanjem, da je on rezervni porunik i da
bi i on radb sluio u vojsci, ali pati od bubrega. U njegovo vrijeme oficiri nisu bili tako
rasputeni, da su se usuivali remetiti iji brani mir. Rekao je jo, da e pismo dostaviti
pukovnijskom zapovjedniku, vojnom ministarstvu i objaviti ga u novinama.
Potovani gospodine, dostojanstveno ree vejk, to sam pismo napisao ja. Ich
geschrieben, kein Oberlajtnant. Potpis je laan. Unterschrift, Name, falsch. Meni se neo-
bino svia vaa ena. Ich liebe ihre Frau. Ja volim vau enu. Zaljubljen sam u vau e-
nu preko uiju, kako je to rekao Vrchlick. Kapitales Frau!
Razjareni gospodin, htio se baciti na vejka, koji je pred njim stajao potpuno miran i za-
dovoljan, ali stari saper Vodika, koji je pazio na svaki njegov pokret, podmetnuo mu je
nogu, istrgnuo mu pismo iz ruku i stavio ga sebi u dep, a kad se gospodin Kakonvi po-
digao, Vodika ga je zgrabio, odvukao do vrata, otvorio ih jednom rukom, i malo kasnije
moglo se uti, kako se neto kotrlja niza stepenice.
Sve se to odigralo tako brzo, kao kad avo doe po ovjeju duu.
Od razjarenog gospodina ostao je samo ubrus. vejk ga podigne, utivo zakuca na vrata,
otkuda je malo prije iziao gospodin Kakonyi, a otkuda se sada ulo ensko plakanje.
Donosim vam va ubrus, rekao je vejk mekano dami, koja je leala izvaljena na
divanu. teta, da se isprlja. Moje potovanje!
Lupio je potpeticama, propisno salutirao i iziao na hodnik. Na stepenicama se nisu
primjeivali nikakvi tragovi borbe, jer se sve, kako je Vodika i predviao, odigralo, da
ne moe biti bolje. Tek kod vrata naiao je vejk na komad tirkane ogrlice. Oevidno je,
da se tu odigrao zadinji in tragedije, kad se gospodin Kakonvi oajno hvatao za vrata,
da ne bude izbaen napolje.
Ali na ulici je bilo neobino ivo. Gospodina Kakonyija su prenijeli u kuu preko puta,
gdje su ga odmah polili hladnom vodom, dok je na sredini ulice stajao Vodika kao raz-
jareni lav protiv nekoliko husara i honveda, koji su branili svoga zemljaka. Ali ni on nije
bio sam. S njim zajedno borilo se nekoliko ekih vojnika iz raznih pukovnija, koji su
prolazili ulicom.
Kako je kasnije priao vejk, on ni sam nije znao, kako je upao u tu guvu i kako mu je
dola do ruku batina jednog uzrujanog promatraa, poto nije imao bajunete.
Trajalo je to dosta dugo, ali kako sve u ivotu ima svoj zavretak, tako se zavrila i ova
bitka. Naila je patrola i sve odvela.
vejk je iao pred Vodikom s batinom, koja je za vou patrole bila corpus delicti.
Iao je tiho i mirno s batinom na ramenu mjesto puke.
227
Saper Vodika je cijelog puta utio. I tek kad su doli u straarnicu, on je rekao vejku
melankolino:
Jesam li ti rekao, da ti ne poznaje te Maare?
228
4. Nova stradanja
Pukovnik Schrder je s uivanjem promatrao blijedo lice natporunika Luka s ogrom-

nim kolobarima ispod oiju, kako uzbueno gleda u pukovnika, a katkad je, kao da ne-
to izuava, bacio pogled na dislokacionu kartu vojske u logoru, koja je bila jedini ukras
pukovnikove kancelarije.
Na stolu pred pukovnikom bilo je nekoliko novina, s lancima oznaenim plavom olov-
kom, koje je pukovnik jo jedanput letimice proitao, a onda, pogledavi paljivo natpo-
runika Luka, rekao:
Bit e vam svakako poznato da je va sluak vejk zatvoren i da e vjerojatno biti pre-
dan divizijskom sudu?
Poznato mi je, gospodine pukovnie.
Ali time, nastavio je pukovnik, naglaujui rijei i zlorado promatrajui blijedo lice
natporunikovo, stvar nije svrena. Nema sumnje, da je graanstvo strano uzbueno
zbog incidenta s vaim slugom vejkom, ali u ovoj aferi igra izvjesnu ulogu i vae ime,
gospodine natporunie. Iz taba divizije dobili smo opsean materijal, a osim toga, ne-
koliko novina neprestano pie o tome. Molim vas, proitajte mi to glasno.
229
Pri tome prui natporuniku Luku novine s oznaenim lancima, a natporunik poe
itati monotono, kao dijete, koje u poetnici itaj: Med je mnogo slai i zdraviji nego
eer.
"Gdje je garancija nae budunosti?"
Je li to Pester Lloyd? zapita pukovnik.

Jest, gospodine pukovnie, odgovori natporunik i nastavi s itanjem: Voenje
rata iziskuje suradnju svih slojeva graanstva austrougarske monarhije. Ako elimo da
obezbijedimo sigurnost drave, svi narodi moraju jedan drugom biti oslonac, a garancija
za bolju budunost lei ba u tom odnosu potovanja jednog naroda prema drugom. Go-
leme rtve naih hrabrih vojnika, koji neprestano prodiru naprijed, bile bi nemogue,
kad pozadina, ta ivotna i politika arterija nae vojske, ne bi bila suglasna i slona, kad
bi se u pozadini pojavili elementi, koji bi htjeli razruiti cjelinu nae drave, ili svojom
razornom agitacijom oboriti autoritet dravne cjeline i posijati razdor u zadruni ivot
naroda, koji sainjavaju nau monarhiju. Zato u ovim historijskim momentima ne mo-
emo ostati ravnoduni prema gomilici ljudi, koja bi htjela, zbog nacionalne tjesnogrud-
nosti, paralizirati jednodunu borbu svih narodnosti nae drave, povedenu, da bi se
pravedno kaznili gnusni razbojnici, koji bez ikakvog razloga napadoe nau dravu, da
je lie svih blaga kulture i civilizacije. Mi ne moemo preutjeti pokuaj bolesnih indivi-
dua, kojima je cilj, da razbiju slogu i mir, ukorijenjen u srca naih naroda. Mi snio toliko
puta pisali na stranicama naeg lista, da vojne vlasti moraju bez milosra kanjavati
ovakve subjekte iz ekih pukovnija, koji ne misle na tradicije svojih pukovnija, nego siju
svojim runim ispadima u naim maarskim gradovima mrnju prema cijelom ekom
narodu, koji kao cjelina nije kriv, jer energino uva interese monarhije, o emu svjedoi
itav niz sjajnih komandanata eha, od kojih emo spomenuti samo svijetlu spodobu
feldmarala Radeckoga i drugih branilaca austro-ugarske monarhije. Od ovih sjajnih
imena odvajaju se neki gadovi, proizali s dna ekog naroda, koji su iskoristili svjetski
rat i stupili kao dobrovoljci u vojsku, da bi u redove naroda, koji nastava nau monarhi-
ju, unijeli razdor i svau, zadovoljavajui svoje vojnike instinkte... Ve smo pisali o ne-
dostojnim postupcima jedne pjeake pukovnije u Debrecinu, iji ekscesi bijahu predmet
interpelacije u petanskom parlamentu i pukovnijska zastava, koja je kasnije na bojitu...
(zaplijenjeno)... Na ijoj savjesti lei taj grijeh? (zaplijenjeno)... Tko je poticao eke
vojnike (zaplijenjeno)... A ta sebi sve dozvoljavaju ti tuinci u naoj maarskoj do-
movini, svjedoi sluaj u maarskoj tvravi Kiralv Hid na Litavi. Kojoj narodnosti pri-
padaju vojnici iz oblinjeg vojnog logora, koji su izvrili napadi na tamonjeg trgovca
gospodina Gyulu Kakonyija? Mjesne vlasti su dune u ovom sluaju energino povesti
istragu i zapitati vojnu vlast kakvu ulogu u ovom besprimjernom sluaju maarskog
podanika igra natporunik Luk, ije se ime u gradu spominje u vezi s dogaajima pos-
ljednjih dana, o emu nas izvjetava na dopisnik, koji je povodom ovoga sluaja sakupio
ogroman materijal o itavoj aferi, koja se u ovo vano doba neobino istie. itaoci Pes-
ter Lloyda svakako e paljivo pratiti istragu i mi obeavamo, da emo ih uvijek na vri-
jeme obavjetavati o ovog sluaju, koji ima golemo znaenje po dalji razvoj prilika. U
svoje vrijeme mi emo traiti slubena saopenja o Kiraly-hidskom zloinstvu, izvre-
nom na maarskom narodu, kako bi se jedanput utvrdilo, da eki vojnici, koji prolaze
maarskim zemljama na bojite, ne smiju gledati na krunu sv. Stjepana, kao da su je uze-
li pod arendu. A ako nekoja lica, koja pripadaju toj narodnosti i koji su u Kiraly Hidu
tako lijepo reprezentirali srodniku vezu meu narodima monarhije, jo ni danas ne
230
shvaaju politiku situaciju, neka se ne uzrujavaju, jer e ih u ratu tane, konopac i baju-
neta nauiti kako treba zastupati interese nae zajednike domovine.
Tko je potpisao lanak, gospodine natporunie?
Bela Baraba, urednik i narodni zastupnik, gospodine pukovnie.
A to je poznata betija, gospodine natporunie. Ali prije nego to je to izilo u Pester
Lloydu, slini lanci su se javili i u Pesti Hirlapu, a sada mi proitajte slubeni prevod
maarskog lanka u Sopronyi Napl.
Natporunik Luk proita lanak, u kojemu se urednik trudio, da sastavi vijenac kras-
nih fraza kao:
Nareenje dravnog razuma, dravni poredak, osjeaj ovjeanskog dostojanstva,
horda nasilnika-janjiara, provala zakulisnih intriga. I tako je dalje ilo, kao da su
Maari u svojoj domovini bili elemenat, koji se najvie progoni. Ili kao da su eki vojnici
gospodina urednika povalili na pod i poeli ga cokulama gaziti po trbuhu, dok su steno-
grafi hvatali svaki njegov krik.
O nekojim vanijim stvarima, tuio se dnevnik Sopronyi Napl, namjerno se
uti i ne pie se ni rijei. Svatko zna, to je eki vojnik u Maarskoj i na bojitu. Mi svi
znamo, kakve stvari prave esi, tko je tome kriv i na to sve to mirie. Istina, panju
vlasti privlae i drugi vani poslovi, koji su ipak u tijesnoj vezi s opom situacijom, da se
vie ne dogaaju takve stvari kao u Kiraly Hidu. Na jueranji lanak bio je od cenzure
brisan na petnaest mjesta. Zato nam ne preostaje nita drugo, nego da izjavimo da ni da-
nas zbog tehnikih razloga ne moemo pretresti u tanine incident u Kiraly Hidu. Od
nas izaslani dopisnik javlja, da su vlasti jako zainteresirane ovom aferom i da istraga br-
zo napreduje. Samo se udimo, da su jo nekoji uesnici i danas na slobodi. Ovo se naro-
ito odnosi na jednog gospodina, koji se jo i danas bezbrino eta po vojnom logoru i
nosi svoj papagajski mundir, a ije je ime spominjano prije neki dan u Pester Lloydu i
Pesti Naplu. To je poznati eki ovinist Luk, o ijim e protuzakonitim postupcima
poslanik Gza Savanyi, koji zastupa Kiralyhidski okrug, podnijeti interpelaciju u parla-
mentu.
Jako ljubezno pie o vama i Kiralyhidski tjednik, gospodine natporunie, rekao
je pukovnik Schrder, a nita bolje ne piu ni presburke novine. Ali to vas, valjda,
nee interesirati, jer su svi lanci skoro jednaki. S politike toke gledita to se moe obja-
sniti tako, da smo mi Austrijanci, bilo Nijemci, bilo esi, protiv Maara... Vi me razumi-
jete, gospodine natporunie? U svakom sluaju tendencija je jasna. Moda bi vas vie
zanimao lanak u Komoranskim Veernjim Novinama, gdje se tvrdi, da ste vi pokuali
silovati gospou Kakonyi u blagovaonici za vrijeme objeda, pred oima njenog mua,
kome ste vi, zaprijetivi se sabljom, naredili, da ubrusom zaepi svojoj eni usta, da ne bi
vikala. To su zadnje vijesti, koje krue o vama, gospodine natporunie.
Pukovnik se nasmija i nastavi:
Vlasti nisu ispunile svoje dunosti. Cenzura ovdanjih novina je u rukama Maara.
Oni rade s nama, to ih je volja. Nai oficiri nisu, zaista, zatieni od napadaja takvog ci-
vilnog maarskog urednikog krmka i samo zahvaljujui energinom protestu, izrae-
nom u telegramu divizijskog suda, uinjeni su u Peti koraci, da se pohapse neka lica iz
pomenutih redakcija. Najvie e odsjediti urednik Komoranskih Veernjih Novina,
koji nee zaboraviti svojih lanaka, dok je iv. Divizijski sud naredio mi je kao vaem
starjeini, da vas presluam i ujedno mi je poslao cijeli akt, koji se odnosi na vas. I mogu
vam rei, da bi se sve svrilo dobro, samo da nema toga nesretnog vejka. Zajedno s njim
zadran je i nekakav saper, Vodika, kod kojega su poslije tue, kad su ga doveli u stra-
231
arnicu, nali pismo, koje ste vi pisali gospoi Kakonyi. vejk je na sasluanju izjavio, da
to nije vae pismo, nego da ga je pisao on, a kad su mu dali, da ga prepie, kako bi se us-
poredio rukopis, on ga je progutao! Poslije toga divizijski sud je zatraio od pukovnije da
se poalju vai raporti, da se oni usporede sa vejkovim rukopisom i evo vam ovdje re-
zultat istrage.
Pukovnik prelista spise i pokaza natporuniku ovaj napis: Okrivljeni vejk je odbio da
napie diktiranu mu frazu, motivirajui to time, da je preko noi zaboravio pisati.
Gospodine natporunie, nastavi pukovnik, ja ne pridajem nikakove vanosti
izjavama vejka, ni toga sapera. Obojica su tvrdili, da je to bila samo ala, pa da su Oni
bili napadnuti od strane civila i da su se branili, da bi sauvali ast uniforme. Tokom is-
trage ispostavilo se, da je taj va vejk udan tip. Tako, naprimjer, na pitanje, zato nee
da prizna, on je prema protokolu odgovorio,: Ja sam u istoj situaciji, kao i sluga akade-
mijskog slikara Panuke u sluaju jedne slike Djevice Marije. On je naime, kad su ga pri-
tijesnili zbog nekakvih slika, koje je htio ukrasti, odgovorio: Hoete li da propljujem
krv? Naravno, ja sam se u ime pukovnije postarao, da divizijski sud dementira sve gnu-
sne lanke u ovdanjim novinama. Danas e to biti razaslano i ja se nadam, da je s moje
strane uinjeno sve, da se isprave pakosti tih maarskih novinarskih civilnih ui. Mislim,
da sam dobro stilizirao ovako:
Sud divizije N i komandant pukovnije utvruje, da svi lanci, tampani u ovdanjim
novinama, koji se odnose na ekscese momadi ove pukovnije, ne odgovaraju stvarnosti i
da su izmiljeni od poetka do kraja, pa e sve redakcije zbog klevete podnijeti najstroije
kazne.
Divizijski sud nastavio je pukovnik, u svom dopisu komandi pukovnije, zaklju-
uje, da cijela ova stvar nije nita drugo nego organizirani bojkot vojske, koja je dola iz
Cislajtanije u Translajtaniju. Ali treba usporediti koliko je otilo na bojite naih, a koliko
maarskih jedinica. I ja vam iskreno kaem, da mi je miliji eki vojnik, nego sva maar-
ska bagra. Kad se samo sjetim, da su Maari pod Beogradom otvorili vatru na na drugi
marbataljun, koji nije znao, da to na njih pucaju Maari, pa su poeli pucati na deu-
tschmeistere, a ovi se opet toliko zbunili, da su otvorili vatru na Bosance, koji su bili kraj
njih. To je bila situacija! Ja sam ba bio na objedu u tabu brigade. Dan prije morali smo
se zadovoljiti unkom i juhom od konzervi, a toga dana su nam dali ivinsku juhu, filet s
riom i puding. Uoi toga dana objesili su u varoici jednog srpskog vinarskog trgovca, a
vojnici su u njegovom podrumu nali vino staro trideset godina. Moete misliti, kako
smo se radovali tome objedu. Ba smo pojeli juhu i prihvatili se kokoke, kad al se naje-
danput osu ta paljba i pucanje, a naa artiljerija, ne imajui pojma, da se to naa vojska
unitava, poela pucati po naim linijama i jedna granata se rasprsla ba kod taba bri-
gade. Srbi, vjerojatno mislei, da je kod nas mete, poee nas napadati sa svih strana i
prelaziti rijeku. Komandanta brigade pozvae na telefon i komandant divizije skoro ga je
rastrgnuo zbog toga, to se dogodilo na sektoru njegove brigade, i to ba u vrijeme, kad
je dola naredba, da se mora nastupati u 2 sata i 35 minuta nou na lijevo krilo srpske
vojske, mi da smo rezerva, te da se vatra odmah obustavi. Ali tko e u takvoj situaciji na-
rediti: Feuer einstellen! Centralna brigadna stanica javlja, da ne moe ni s kim da dobi-
je veze i samo tab 75. pukovnije javlja: Ausharren!, a inae da je s naom divizijom veza
izgubljena i da su Srbi zauzeli kote 212, 226, 327 i da je neophodno potreban jedan bata-
ljun pjeadije za uspostavljanje veze s divizijom. Mi smo odmah pokuali, da se stavimo
u vezu s divizijom, ali to nismo mogli uiniti, jer su Srbi, meutim, na oba krila zali u
nau pozadinu i pritisnuli na centar, u kojemu je bilo sve: pjeake pukovnije, artiljerija,
tren s cijelom autokolonom, stovarita i previjalita. Dva dana nisam silazio s konja, a
232
komandant divizije s komandantom brigade bio je zarobljen. I sve su to skrivili Maari

zato, to su otvorili paljbu na na drugi marbataljun. Samo se po sebi razumije, da su
oni kasnije svu krivnju svalili na nau pukovniju.
Pukovnik srdito otpljunu.
I sada vidite, gospodine natporunie, kako su oni iskoristili vae doivljaje u Kiraly
Hidu.
Natporunik Luk se zbunjeno nakalje.
Gospodine natporunie, obrati mu se prijateljski pukovnik, recite mi po dui,
koliko ste puta spavali s gospoom Kakonyi?
Pukovnik Schrder bio je danas prekrasno raspoloen.
Nemojte ni pokuavati, gospodine natporunie, da me uvjerite da ste samo pokuali
da se s njom dopisujete. Kad sam bio u vaim godinama, bio sam rasporeen na topog-
rafski kurs u Jagru tri tjedna, i trebali ste vidjeti, kako se tri tjedna nije nita drugo radilo,
nego samo spavalo s Maaricama. Svaki dan s drugom. S mladima, neudatima, udatima,
starijima! Jedva sam se vratio u pukovniju. ena jednog advokata mi je od strasti skoro
odgrizla nos, a cijele noi nije mi dala ni oka sklopiti.
Tek sam se poeo dopisivati... znamo mi tu pripovijetku familijarno ga pukovnik
potapa po pleima. Nemojte mi nita priati: meni je jasna cijela stvar. Imali ste s
njom odnoaj, mu vas je zatekao, a taj idiot vejk...
No znate, gospodine natporunie, da je taj vejk karakter, kad je mogao napraviti
ono s pismom. teta je toga ovjeka. Ja vam kaem, da je to rijetko obrazovanje. To mi se
neobino svia. U svakom sluaju istraga u tom pravcu bit e prekinuta. Vas su, gospo-
dine natporunie, kompromitirali u ovdanjoj tampi. Mislim, da je va dalji boravak
ovdje suvian. U toku tjedna odlazi jedan marbataljun. Vi ste najstariji oficir u 11. eti,
pa ete biti odreeni za komandanta i poi ete s njim na bojite. U tabu brigade sve je
ve ureeno. Recite naredniku, da vam odredi drugog sluaka namjesto vejka.
Natporunik pogleda pukovnika blagodarno, a ovaj nastavi:
vejka u odrediti kod vas za etnog ordonanca.
Pukovnik ustane i pruivi ruku poblijedjelom natporuniku, ree:
Prema tome, sve je u redu. elim vam svaku sreu. Odlikujte se na istonoj fronti, pa
ako se jo kada sastanemo, doite u nae drutvo i nemojte nas izbjegavati kao u
Budjovicama.
Na povratku je natporunik Luk neprestano razmiljao:
Kompanie-komandant, kompanie-ordonanz!
Pred oima mu je jasno lebdila vejkova figura.
Narednik je Vanjek, kada ga je natporunik Luk zamolio, da mu odredi drugog slua-
ka, rekao:
A ja sam mislio, da ste vi sa vejkom zadovoljni.
Ali kad! je uo, da je vejk odreen za kompanijskog ordonanca, uskliknuo je:
Neka nam Gospod Bog bude u pomoi!
233
***
U zatvoru divizijskog suda ustajalo se prema propisu u sedam sati ujutru. Poslije toga su
se ureivale postelje, koje su bile prostrte na zemlji. Klupa nije bilo. Nabijene slamnjae i
propisno sloeni pokrivai morali su se iznositi u jednu dosta veliku sobu, a koji su s tim
poslom bili gotovi, sjeli bi na klupe kraj zida, pa ili traili ui (oni, koji su doli s fronte)
ili su priali razne doivljaje.
Nedaleko od vrata sjedio je vejk i stari saper Vodika s nekoliko vojnika raznih rodova
oruja i pukovnija.
Pogledajte, djeco, samo na onu maarsku njuku, kraj prozora! rekao je Vodika.
Kako se moli, da mu bog bude u pomoi. Zar vas ne obuzima elja, da mu razderete gu-
bicu od uha do uha?
Ali je to poten ovjek! rekao je vejk. I on je ovdje zato, to nije htio ajnrukova-
ti. On je protiv rata, nekakav sekta i zatvorili su ga, jer nee prema bojim zapovijesti-
ma, da ubija ljude, ali e mu ve vojska pokazati te zapovijesti. Jo prije rata bio je jedan
takav sluaj u Moravskoj s nekakvim gospodinom Nemravom, koji nipoto nije htio da
primi puku, kad su ga pozvali u vojsku. I neprestano im je Objanjavao, da je noenje
puke protiv njegovog uvjerenja. Tada su ga zatvorili, a kad su ga kasnije poveli na zak-
letvu, on je i to odbio i rekao, da je i zakletva protiv njegovog uvjerenja i pri tom je ostao.
Budala! dobaci saper Vodika. Zar se nije mogao zakleti, a kasnije pljunuti na
sve zajedno sa zakletvom.
Ja sam se tri puta zaklinjao, ree jedan pjeak, i triput sam ovdje zbog bjeanja,
pa da nemam lijeniku svjedodbu, da sam prije petnaest godina u ludilu ubio svoju
tetku mislim, da bi me ve tri puta dosad strijeljali. A ovako me moja sirota pokojna tetka
uvijek izvue iz neprilike i tako u na kraju krajeva ipak doi kui nepovrijeen.
A zbog ega si je ubio, drue? zapita ga radoznalo vejk.
A zbog ega se ljudi ubijaju? odgovori ovaj simpatini ovjek. Pa svatko e se
odmah dosjetiti: zbog novaca. Imala je baba pet ulonih knjiica i ba su joj poslali inte-
res, kad sam ja, poderan kao adrapovac, doao k njoj u goste. Osim nje nisam imao na
svijetu ni ive due. Doao sam k njoj, da je zamolim za pomo, a ona mi, kuka, odgo-
vara, da idem, veli, raditi, jer sam zdrav i snaan kao bik. No tako rije po rije, i ja je li-
jepo pomilujem nekoliko puta vatraljem po glavi i tako ju uredim, da kasnije nisam mo-
gao poznati, je li to moja tetka ili nije. Tako me susjedi naoe, gdje sjedim kraj nje i go-
vorim: Je li to tetia, ili to nije tetica? Poslali su me u ludnicu u Slupe, a kad su nas pos-
lije objave rata komisijski pregledali, mene su proglasili za zdravog i odmah me strpali u
vojsku, da nadoknadim ono, to sam izgubio.
Ispred njih proe kotunjav i visok vojnik s izmorenim licem i metlom u ruci.
To je jedan uitelj iz posljednjeg marbataljuna, klimnu glavom na onu stranu sus-
jed vejkov. Sada ide, da pod sobom poisti sve. To ti je veliki istunac. Voljeli smo ga
zbog njegovih stihova.
Ej, gospodin uitelj, doi ovamo! viknuo je on ovjeku s metlom, koji je priao neo-
bino ozbiljno. Hajde, raspali onu o uima!
Vojnik s metlom se najprije nakaljao, a onda poeo:
234
Sve je uljivo, i svi grebu ruke,

Jer gomila ui po tijelu nam puzi.
Na general stari trpi strane muke:
Neprestano trai on ui po bluzi.
U vojsci je ui lijepo k u raju:
Oficirsko drutvo njoj je sjajna hrana,
A pruska u u cijelom svome sjaju
Pari se sa vacem austrijanskih strana.
Mravi vojnik, bivi uitelj, sjedne k njima i teko uzdahne:

Eto, to je sve. Ali zbog ovih stihova ve me je etvrti put sasluao gospodin vojni su-
dac.
O tome zaista ne vrijedi ni govoriti, mudro ree vejk. Cijela stvar je u tome, to
e se na sudu vidjeti u tom vacu austrijanskih strana. Dobro je, to ste spomenuli pa-
renje, kao neko vezanje pruske i austrijske drave. To e ih smutiti, pa e konano oglu-
paviti. A vi im objasnite da je vaac samac, momak a u je djevojka i da u brani jaram
moe stupiti samo vaac s ui. Inae se neete izvui. Niste to pisali s namjerom, da ne-
koga vrijeate. Pa tako i recite vojnom sudcu, da ste stihove pisali za svoje zadovoljstvo,
pa kao to se muka svinja zove bravac, tako se i muka u svuda naziva vaac.
Uitelj uzdahne:
ta da radim kad vojni sudac ne zna dobro eki? Ja sam mu slino objanjavao, ali on
se na mene izderao: Femininum, Sie gebildeter Kerl, ist taj faac, also masculinum ist
ta fa. Wir kennen unsere Pappenheimer.
Ukratko, rekao je vejk, vaa stvar ne stoji najbolje. Ali ne smijete gubiti nade
kako bi to rekao ciganin Janeek iz Plznja, kad su mu god. 1870. za dvostruko grabeno
umorstvo naticali konopac na vrat, jer sve se moe obrnuti na bolje. On je zaista pogo-
dio, jer su ga u zadnjem asu odveli ispod vjeala, poto se nije smio objesiti na dan care-
vog roenja, koji je pao ba na dan, odreen za Janeekovo vjeanje. Objesili su ga drugi
dan, poto je roendan proao... I tome je ovjeku ilo sve kao po loju, jer je trei dan
poslije izvrenja kazne bio pomilovan, a proces se morao ponoviti, jer se ispostavilo, da
je ta dva ovjeka ubio jedan sasvim drugi Janeek... Morali su ga onda kopati iz groblja
za kanjenike i potpuno ga rehabilitirati na katolikom graanskom plzenjskom groblju,
a tek poslije sahrane doznalo se, da je on bio evangelik, tako da su ga morali opet kopati i
sahraniti ga na evangelikom groblju, a onda
A onda e ti dobiti po njuki, prekine ga stari Vodika. ta ti taj sve ne izmisli!
ovjek ima posla s divizijskim sudom, a ovaj klipan, kad su nas juer vodili na saslua-
nje, objanjavao mi je, to je to jerihonska rua.
Ali to nisu bile moje rijei, poe se opravdavati vejk. To je govorio Matej, pos-
luitelj slikara Panuke, jednoj starici, koja ga je pitala, ta je to jerihonska rua. A on
joj je rekao: Uzmite suhe kravlje balege, polijte je vodom i to e se pretvoriti u divni ze-
leni cvijet. Eto, to je jerihonska rua. Ja takvu glupost ne bih mogao izmisliti, a osim to-
ga, mora ovjek o neem razgovarati, kad ide na presluavanje. Ja sam htio da te utjeim,
Vodika.
Ti da nekoga utjei? prezirno odgovori Vodika. ovjeku se vrti glava od silnih
planova, kako da se izvue iz ove neprilike i da se to prije oslobodi pa da se obrauna s
tim maarskim gadovima, a on hoe, da me tjei nekom kravljom balegom! A kako se ja
235
mogu obraunati s tom maarskom balegom, kad me dre zatvorena, a osim toga ovjek
se mora pretvarati da ne osjea nikakve mrnje prema Maarima. Na asnu rije, to je
pasji ivot. Ali samo da mi padne takav skot u ake, udavio bih ga kao tene; pokazao
bih mu ja njihovo Isten almeg a Magvar. Obraunat u se ja s njima, da e me se dugo
sjeati.
Ne boj se, poe opet vejk sve e se jo svriti dobro; glavno je, da se na sudu
nikada ne rekne istina. Koji se ovjek dade navesti, pa prizna, taj je svrio. Od toga nikad
nita. Kad sam ja jedanput radio u Moravskoj Ostravi dogodio se tamo ovaj sluaj: jedan
rudar izudarao inenjera u etiri oka, tako da to nitko nije vidio. Njegov advokat mu je
neprestano priao, da mu nee biti nita, samo ako ne prizna, a predsjednik suda tvrdio
je, da e bolje proi, ako prizna, jer je priznanje olakavna okolnost, ali on je tvrdio da on
nema ta da prizna, pa su ga oslobodili, jer je dokazao svoj alibi. Toga dana naime bio je
ba u Brnu.
Gospodine Boe! ljutio se Vodika, ovo je nepodnosivo. Ne mogu da razumijem,
zato on to pria. Bio je sino s nama isti takav tip. Kad ga je sudac istraitelj pitao, ime
se bavio u civilu, on je odgovorio: Pravio sam vjetar kod Kria. I trebalo je pola sata, dok
se utvrdilo, da je duvao u mjehove kod kovaa Kria.
Na hodniku se zaue koraci i glasovi straara: Zuwachs!
Aha! obradova se vejk. Bit e nas vie. Eh, da samo jo imamo ikov od
cigaret!
Vrata se otvorie i na njima se ukaza jednogodinji dobrovoljac koji je sa vejkom bio u
budjovikom zatvoru, a kasnije bio odreen za kuhara jednog marbataljuna.
Hvaljen budi Jezu Kristu! ree on na ulasku, nato mu vejk odgovori za sve:
Na vijek vjekova, amen!
Jednogodinji dobrovoljac mirno pogleda vejka i ostale, poloi pokriva na zemlju, sje-
dne na pod u drutvo Ceha, razvije tada gamae, izvue vjeto sakrivene cigarete, koje je
odmah razdijelio, izvadi iz izama fosforom namazanu stranu kutije od ibica, i nekoliko
ibica vjeto prerezanih na polovinu.
Upalio je ibicu, zapalio cigaretu, dao svima, da pripale i ravnoduno rekao:
Optuuju me za bunu.
To je glupost, ree vejk, kojoj se ovjek moe samo nasmijati.
Pa to se razumije, rekao je i jednogodinji dobrovoljac, pogotovo ako elimo, da
dobijemo rat, a ovamo nas poteu po sudovima. No kad ba hoe, da mi sude pod svaku
cijenu, neka sude! Uostalom, sudski procesi nee ni za dlaku izmijeniti ratnu situaciju.
A kako si se ti to bunio? zapita ga saper Vodika, gledajui saalno na jednogodi-
njeg dobrovoljca.
Nisam htio da istim zahode, odgovori on pa su me odveli pukovniku. No to je
tek svinja u pravom smislu rijei! Poeo je na mene vikati da sam zatvoren na osnovu
pukovnijskog raporta i da sam obini hapenik, pa se samo udi, kako me zemlja uope
jo nosi na sebi i snebivao se od sramote, to u vojsci ima ovjek s pravima jednogodi-
njeg dobrovoljca, koji moe postati oficir, a koji svojim postupcima kod starjeina izaziva
samo gaenje i odvratnost. Ja sam mu odgovorio, da se obrtanje zemaljske kruglje ne
moe zaustaviti s pronalaskom jednog jednogodinjeg dobrovoljca, kao to sam ja, jer su
zakoni prirode jai od znake jednogodinjeg dobrovoljca i da bih ja volio znati tko me
moe natjerati, da istim zahode, koje ja nisam uprljao, iako sam na to imao pravo poslije
onako svinjskog deranja trulog kupusa i smrdljive ovetine iz pukovnijske kuhinje. Re-
236
kao sam jo pukovniku, da je njegova primjedba, kako me zemlja jo nosi, malo netona,
jer se zbog mene ne moe dogoditi zemljotres. Pukovnik za vrijeme moga govora nije
nita drugo radio, nego samo kripao zubima kao kobila, koja vae smrznutu repu, a
onda je riknuo: No, ta je? Hoete li istiti zahode ili neete?
Pokorno javljam, da neu istiti zahode.
Vi ete ih istiti, sie Einjhriger!
Pokorno javljam, da ja neu istiti nikakova zahoda.
Krucitrken, vi ete istiti ne jedan nego stotinu.
Pokorno javljam, da neu istiti ni jedan, ni stotinu.
I tako je to ilo: Hoete li istiti? Neu istiti i zahodi su se spominjali kao da su to
kakvi djeji stihovi od Pavla Moudroga. Pukovnik je jurio po kancelariji kao pobjenjeli
bik, nato je sjeo i rekao: Dobro razmislite o ovoj stvari jer u vas predati sudu za zlo-
instvo bune. Ne uobraavajte sebi, da ste vi prvi jednogodinji dobrovoljac, koji bi bio
strijeljan u ovom svjetskom ratu. U Srbiji smo objesili dvojicu jednogodinjih dobrovolja-
ca iz desete ete, a jednog iz devete smo strijeljali kao psa. A zato? Zbog njihovog nepo-
koravanja. Ona dvojica, koja su bila objeena, odbili su, da ubiju enu i dijete jednog ko-
mite pod apcem, a trei iz devete ete strijeljan je zato, to nije htio dalje da ide, jer se
izgovarao, da su mu otekle noge i da, uope, ima plattfus. Dakle hoete li istiti ili ne-
ete?
Pokorno javljam, da neu.
Onda me je pukovnik pogledao i zapitao:
Sluajte, da vi niste slavjanofil?
Pokorno javljam, da nisam.
A onda su me odveli i saopili mi, da sam optuen zbog bune.
Najbolje e proi, savjetovao ga je vejk ako se bude izdavao za ludu. Kad sam
ja bio u garnizonskom zatvoru, sa mnom je bio jedan veoma obrazovan ovjek, profesor
trgovake akademije. Dezertirao je s fronte i to je trebao da bude veliki proces, kako bi ga
za primjer drugima osudili i objesili, ali on se iz svega toga vrlo vjeto izvukao. Poeo je
igrati degenerika, a kad ga je lijenik pregledao, rekao mu je, da on nije dezertirao, nego
da od djetinjstva voli putovanje i da ga je uvijek neto vuklo u nepoznate daljine. Jedan-
put da se stvorio u Hamburgu, a drugi put u Londonu, a da nije znao ni zato ni kako je
tamo doao. Po njegovom prianju, otac mu je bio alkoholik, koji je zavrio samouboj-
stvom, a mati mu je bila prostitutka, koja je umrla u delirijumu. Mlaa sestra se utopila,
a starija se bacila pod eljezniki voz, brat je skoio sa eljeznikog mosta na Viehradu u
rijeku, djed zaklao svoju enu, a sam se polio petroleumom i zapalio se. Druga baba s
materine strane, pola je s ciganima u skitanje, a konano se otrovala u zatvoru fosfornim
ibicama. Jedan roak mu je bio nekoliko puta osuivan za paljevinu a na kraju krajeva
prerezao si je ilu na vratu komadiem stakla; jedna sestra po ocu bacila se u Beu sa es-
toga kata, a on sam nije uivao nikakvog obrazovanja i do desete godine nije mogao go-
voriti zato, to su ga, kad je imao est mjeseci, povili u pelene, ostavili tako na stolu i ne-
kuda otili, a maka ga svukla sa stola pa je tom prilikom pao i povrijedio glavu. I sada,
veli, s vremena na vrijeme osjea boli u glavi i u takvim momentima ne zna, to radi, pa
je zacijelo u takvom momentu i otiao s fronte u Prag, a osvijestio se tek, kad su ga an-
dari uhvatili kod Fleka. I da samo znate, djeco, s kakvim su ga zadovoljstvom poslali
kui kao nesposobnog! A pet vojnika, koji su s njim bili u sobi za svaki sluaj su pribilje-
ili sebi na papiri, da im se nae, zlu ne trebalo:
237
Otac alkoholik. Mati prostitutka.

I. sestra (utopila se).
II. sestra (pod voz).
Brat (s mosta).
Djed (ubio enu, petrolej, zapalio).
II. baba (cigani, ibice i t. d.)
I kad je jedan od njih poeo lijeniku priati tu historiju, lijenik, kome je to bio ve trei
sluaj prekinuo ga je rijeima: Znam, znam, tvoja sestra skoila je u Beu s treeg kata, ti
sam uope nisi uivao nikakvog obrazovanja, ali to e sve urediti zatvor, prijatelju. Od-
veli su ga u samicu i svezali ga, a preko noi kao da je sve bilo rukom odneseno: nestalo
je i zanemarenog obrazovanja, i oca pijanice, i majke prostitutke, a on dobrovoljno otiao
na frontu.
Danas u vojsci, primijeti jednogodinji dobrovoljac, nitko vie ne vjeruje u mo-
gunost degeneracije, jer bi inae morali sve lanove generaltaba zatvoriti u ludnicu.
U okovanim vratima zazvea klju i u eliju ue profuz.
Infanterist vejk i saper Vodika, gopodinu auditoru!
Oni ustadoe, a Vodika ree vejku:
Vidi li ti, kakvi su to zvekani: svaki dan presluavanje, pa opet nikakva rezultata! Da
nas ve jedanput, himelhergot, osude i ostave na miru! I dok se mi po cijeli dan valjamo
po eliji, oni maarski nitkovi lijepo se etaju.
Na putu do divizijskog suda, koji se nalazio na drugom kraju u drugoj baraci, saper Vo-
dika i vejk zadubli se u razmiljanje o tome, kada e biti izvedeni pred redovni sud.
Presluanja i samo presluanja! bunio se Vodika. Da bar ovjek vidi od toga
kakve koristi. Potroili su ve itave vozove papira, a ovjek nije jo ni vidio suda. Istru-
nut emo tamo u zatvoru. Reci po dui: moe li ovjek jesti onu supu, koju nam daju? A
ono zelje sa smrznutim krumpirom? Ubio me Bog, ako sam ja kada vidio ili uo za ovako
idiotski svjetski rat! Ja sam to sasvim drukije zamiljao.
A vidi, ja sam zadovoljan, odgovorio mu je vejk, jo prije nekoliko godina, kad
sam aktivno sluio, nas supa Solpera uvijek je priao, da svaki vojnik mora dobro znati
svoja prava i dunosti i tako bi te pomilovao po njuki, da to zaista nisi nikada mogao
zaboraviti. Ili, naprimjer, pokojni natporunik Kvajser nam je uvijek na smotri drao
predavanje o tome, kako svaki vojnik mora u svakoj prigodi pokazivati vrstinu duha,
jer su vojnici dravne ivotinje, koje drava uredno nahrani, napoji kavom, podijeli im
duhana, pa zato vojnik mora izdirati kao vol.
Saper Vodika se zamislio i rekao:
Kad bude kod auditora, pazi da govori kao i na posljednjem presluanju, da me ne
bi upleo u novu nepriliku. Prvo: ti si vidio, kako su me napala tri maarska nitkova.
Mi smo to poduzeli na zajedniki raun.
Ne boj se, Vodika, umirivao ga je vejk. Samo malo vie hladnokrvnosti i ne
uzrujavaj se. Ili ti misli, da je to neto naroito odgovarati pred takvim vojnim sudom?
Trebao si vidjeti, kako su nekada radili vojni sudovi! U naoj je pukovniji sluio neki ui-
telj Heral, koji nam je jedanput priao, kad smo svi imali pritvor, da u prakom muzeju
ima jedna knjiga o vojnim sudovima iz vremena Marije Terezije. Svaka pukovnija je ima-
la svoga krvnika, koji je kanjavao vojnike i dobivao je po talir od komada. Takvi krvnici,
kako se to moglo vidjeti iz knjige, zaraivali su po pet talira dnevno, pa i vie.
238
Pa to se razumije, nastavio je ozbiljno vejk, kad se zna, da je u to vrijeme bilo u

pukovnijama mnogo vie ljudi nego danas, a jo su ih stalno popunjavali.
Kad sam ja bio u Srbiji poe svoju priu Vodika, oni, koji su se prijavili dobro-
voljno, vjeali su komite za cigarete. Tko objesi ovjeka, dobije deset Sporta, a za enu
ili dijete davali su samo po pet komada. A na kraju krajeva su poeli tedjeti i strijeljati ih
u gomilama. Sluio je sa mnom jedan ciganin, i mi na poetku nismo na njega obraali
nikakvu panju. Samo nam je bilo sumnjivo, to su ga nou pozivali u kancelariju. Bili
smo ba na Drini. A jedne noi, kad su ga pozvali, mi nismo bili lijeni, nego smo mu pre-
traili stvari i gad je u ruksaku imao tri kutije cigareta po sto komada. Pred zoru se vra-
tio u nau upu, a mi smo s njim napravili kratak proces: svalili smo ga na zemlju i
neki Bjeloun ga je remenom udavio. A bio je ilav kao maka.
Stari saper Vodika otpljunu sebi pod noge.
Jedva smo ga udavili; ve je i oi izbuljio, a jo iv kao nedoklani pijetao. Tada smo ga
rastrgali kao maku. Dva za noge, dva za glavu i zavrnusmo mu iju. Nato smo mu na-
taknuli njegov ruksak na glavu zajedno s cigaretama i bacili ga u Drinu. Tko bi jo takve
cigarete puio? A rano ujutro ga poeli traiti...
Trebali ste prijaviti, da je dezertirao, mudro dobaci vejk, da se on na to davno
spremao i da je svaki dan govorio, da e pobjei.
Tko bi doao na tu misao! uskliknu Vodika. Mi smo svoje uinili, a na drugo
nismo mislili. Tamo je bilo tako lako. Svaki dan bi po netko nestao, a iz Drine ga vie ni-
su mogli izvui. Nabrekli komita mirno je plivao s naim isprebijanim domobrancem po
Drini sve do Dunava. Nekoji od nas, nenaviknuti na to, dobili su malu groznicu.
Trebali ste uzeti kinin, ree vejk.
239
S tim rijeima uoe u baraku, u kojoj je bila kancelarija divizijskog suda, a straar ih je
odmah odveo u sobu broj 8, gdje je za dugim stolom, pretrpanim papirima, sjedio audi-
tor Ruller.
Pred njim je stajala itava hrpa zakon, a na njima neispijena aa aja. Na desnoj strani
je stajalo raspelo s pranjavim Kristom, koji je u oajanju gledao na podnoje svoga ras-
pela, gdje se dizala gomila otpadaka od cigareta.
Auditor Ruller je na nezadovoljstvo raspetoga Boga, ba stresao pepeo na podnoje krs-
ta, a drugom rukom podigao au s ajem, prilijepljenu za zakone.
Izvukavi au iz zagrljaja svemonog zakona, on je prelistavao knjigu, koju je uzeo iz
biblioteke oficirske kasine.
Bila je to knjiga Fr. S. Krausea pod naslovom: Forschungen zur Entwicklungsgeschichte
der geschlechtlichen Moral.
Sa zadovoljstvom je promatrao naivne crtee seksualnog pribora ljudi i ena s odgovara-
juim stihovima, koje je naao nauenjak Fr. Krause na zidovima zahoda berlinskih
stanica, pa zato nije ni pogledao doljake.
Iz toga zanosa on se trgnuo tek kad se Vodika nakaljao.
Was geht los? zapitao je on, produavajui listanje knjige i traei dalje divne crtee
i reprodukcije.
Pokorno javljam, gospodine auditore rekao je vejk, drug Vodika je malo preh-
laen, pa kalje.
Sada je tek auditor Ruller pogledao vejka i Vodiku, trudei se, da svome licu dade to
stroiji izraz.
Dakle, konano ste me ipak udostojali svojim posjetom, rekao je on prevrui po
hrpi spisa na stolu. Ja sam vas pozvao za deset, a sad je skoro jedanaest sati.
Kako to stoji, ti vole? viknuo je na Vodiku, koji je mislio, da je lake stajati rut.
Skupi kopita, dok ti ne komandiram rut!
Pokorno javljam gospodine auditore, on ima reumatizam, opet se umijea vejk.
A ti tu jezik za zube! okrenu se onda k njemu auditor, i odgovaraj samo na pita-
nja. Triput si bio kod mene na presluavanju i uvijek sam morao iz tebe rijei klijetima
izvlaiti. Koliko se ovjek mora muiti s takvim gadovima, kao to ste vi! Samo nemojte
misliti, da moete sud vui za nos!
Pogledajte ovamo, gadovi! ree, poto je napokon u hrpi papira pronaao akt s nat-
pisom:
Schwejk & Woditschka.
Ne mislite, da ete se zbog nekakve glupe tue jo dugo valjati po zatvoru divizijskog
suda i izbjei frontu. Ja sam ve govorio o vama s armijskim sudom.
Pri tome uzdahne.
Ne pravi se tako vaan, vejk! nastavi auditor. Na fronti e te proi volja, da se
bije s honvedima. Istraga se proti vama obustavlja i obojica se upuujete u svoje jedini-
ce, gdje ete biti kanjeni disciplinarno. A onda emo vas s prvim marbataljunom posla-
ti na frontu. A ako mi jo jedanput padnete aka ja u vas tako urediti, da ete me se du-
240
go sjeati. Evo, ovdje je rjeenje i odsada se vladajte malo ljepe i uljudnije. Odvedite ih u
broj 2.
Pokorno javljam, gospodine auditore, rekao je vejk, da su nam se vae rijei
urezale duboko u srca i da smo vam zahvalni za vau dobrotu. Da se sve ovo dogaa u
civilu, ja bih rekao, da ste vi zlatan ovjek. A ujedno vas moramo moliti za oprotenje,
to ste se zbog nas toliko uznemirivali. Mi to, zaista, nismo zasluili.
Da vas avo nosi! riknuo je auditor na vejka. Da se za vas nije zauzeo gospodin
pukovnik Schrder, ja ne znam, kako bi se to svrilo.
Vodika se osjetio preanjim Vodikom tek kad se naao na hodniku sa straarom, koji
ih je pratio u sobu broj 2.
Sprovodnik se uplaio, da e zakasniti na objed, pa im je rekao:
No, hajde, maknite se malo; vuete se kao prebijene make.
Vodika izjavi, neka hvali Boga, to je eh. Da je Maar, on bi ga rastrgao kao haringu.
Ali kako su u kancelariji svi pisari otili po objed, straar ih je morao odvesti natrag u
divizijski sud, to se opet nije svrilo bez psovaka i kletava, upuenih na adresu svih
vojnih pisara ovoga svijeta.
Drugovi, opet e mi pokupiti svu mast sa supe, jadikovao je on, a mjesto mesa
dobit u same kosti i ile. Juer sam isto ovako pratio dvojicu u logor, a za to vrijeme
netko mi je poderao polovinu moga hljeba.
Pa vi tu kod divizijskog suda i ne mislite na nita drugo, nego samo na deranje!
rugao se Vodika, koji se opet sabrao.
Kad su jednogodinjem dobrovoljcu rekli, da je njihova stvar zavrena, on je kliknuo:
Dakle u marbataljun, drugovi! To vam je kao u asopisu ekih turista Dobri vjetar.
Za put je sve spremno, jer se za to pobrinula i postarala via vojna vlast. Dakle i vas su
animirali za veseli izlet u Galiciju? Poite na taj put radosni i veselog srca. Ponesite u
krajeve, koji e vas upoznati s rovovima vau toplu ljubav. U dalekoj domovini osjeajte
se kao kod kue, kao u davno poznatom kraju, kao u svojoj domaji. Tamo je divno, inte-
resantno! S uzvienim osjeajima u dui stupite u zemlju, za koju je Humboldt rekao: U
cijelom svijetu nisam vidio nita ljepe od te glupe Galicije! Bogato i dragocjeno iskus-
tvo, koje je stekla naa slavna vojska prilikom odstupanja iz Galicije, bit e naim novim
ratnim ekspedicijama izvrstan vodi u sastavljanju programa. Glavno je: odmah za no-
som, pravo u Rusiju. Ali od velike radosti pucajte samo u zrak!
Kad su se vejk i Vodika spremali, da poslije objeda pou u kancelariju, pristupio im je
onaj nesretni uitelj, koji je skovao stihove o uima, odveo ih malo na stranu i tajanstveno
im rekao:
Pazite, da ne zaboravite rei Rusima, kad budete na njihovoj strani: Zdravo, brao,
Rusi! Mi smo vaa braa esi, a nikakvi Austrijanci!
Kad su ostavljali baraku, Vodika, koji je htio da izrazi svoju mrnju prema Maarima i
pokae, kako zatvor nije pokolebao njegovo uvjerenje, da ga to sve nije slomilo, oepio je
dumanski jednog Maara, koji nije htio sluiti vojsku, i riknuo na njega:
Obuj se, kljakave!
Samo, da mi je neto rekao! okrenuo se poslije Vodika vejku. Samo da je pro-
govorio jednu rije, razderao bih mu onu maarsku gubicu od uha do uha. A on gnjida
jedna, dozvoljava, da ga drugi epaju... Herrgott, vejk, mene strano ljuti, to nas nisu
osudili. A samo si ti kriv zato, to sada izgleda kao da se mi ne znamo ni potui, kako
241
treba. A borili smo se kao lavovi. ta oni, u samoj stvari, misle o nama? Pa to je bar bila
bitka kao nikad.
Dragi moj prihvati dobroduno vejk rije, ja ne znam, zato tebi to smeta, da
nas je divizijski sud priznao potenim ljudima, protiv kojih on nema nita. Istina, ja sam
na presluavanju govorio kojeta, ali tako to i mora biti, lagati se mora, kako je govorio
svojim klijentima advokat Bass. Kad me je auditor zapitao, zato smo ili u stan gospo-
dina Kakonyija, ja sam mu rekao: Pa zato, jer sam mislio, da emo se lake upoznati s
gospodinom Kakonyijem, ako mu doemo u posjete. I poslije toga auditor me nije vie
nita ni pitao, jer je, izgleda, bio neobino zadovoljan...
To zapamti, nastavljao je vejk svoje izlaganje, da se na vojnom sudu ne smije
nita priznati. Kad sam ja bio u garnizonskom zatvoru, jedan vojnik u susjednoj eliji
priznao je sve, a kad su ostali to saznali, prisilili su ga, da sve ponovo porekne.
Da sam napravio neto nepoteno, ja ne bih priznao odgovorio je saper Vodika, ali
taj prokleti auditor zapitao me je otvoreno: Jeste li se tukli? a ja sam mu onda odgovo-
rio: Jest, tukao sam se. A jeste li koga izudarali? Jesam, gospodine auditore.
A jeste li koga osakatili? Jesam, gospodine auditore. Neka zapamti, s kim se je
razgovarao. A sada je sramota, to su nas oslobodili. ini mi se, da nije htio vjerovati,
da sam o tu maarsku bagru iskidao cijeli opasa i da sam na njima napravio voruge i
modrice. Ti si bio pokraj mene, kad sam protiv sebe imao tri maarska gada i kako se za
tren oka sve valjalo po zemlji, a ja odozgor udarao. A onda poslije svega toga, nekakav
mrkavi auditor obustavlja istragu!... Kao kad bi mi rekao: I vi ste mi momak za tunja-
vu! Ali ekaj, prestat e i rat i ja u biti opet civil, pa u gada negdje nai i pokazati mu,
kako se bije. Doi u onda u Kiraly Hid i napravit u ovdje takvo udo, kakvog svijet jo
nije vidio, da e se ljudi skrivati po podrumima, kad doznadu, da sam ja naroito doao
u Kiraly Hid, da maarske nitkove nauim pameti.
***
U kancelariji su stvar zavrili neobino brzo. Neki narednik s jo masnom gubicom od

ruka, ali neobino ozbiljan predao je vejku njihove papire i nije se mogao suzdrati, da
im ne odri govor o njihovim vojnikim dunostima. A poto je bio Poljak, on je u svoj
govor upleo krasne izraze svoga dijalekta, tako da su vejk i Vodika iz cijelog govora
razumjeli samo to, da su blatnjave svinje i dat u ja vama po tim vaim mesnatim
gzihtima.
Kad su se prijatelji opratali, jer su ih vodili na razliite strane, vejk je rekao:
Sluaj, drue! Kad se dovri rat, doi mi u goste. Nai e me svaki dan oko est sati u
krmi Kod kalea.
Samo se po sebi razumije, da u doi, odgovori Vodika. A je li ondje veselo?
Svaki dan e se tamo nai neto za tebe, osmjehnu se vejk. Ali ako bude dosad-
no, uvijek se moe neto zamijesiti.
Rastali su se, a kad su bili nekoliko koracaja jedan od drugog, saper Vodika doviknu za
vejkom.
Dakle pobrini se da bude zabavno kad ja doem.
Ne brini se, odazva se vejk, samo ti doi sigurno, kad se rat svri.
242
Udaljili su se jo vie jedan od drugog, ali as kasnije zauo se iza drugog reda baraka
Vodikin glas:
vejk, oj, vejk! Kakvo je pivo u tom tvom Kaleu?
Kao jeka odjekne vejkov odgovor:
Velikopopovicko!
A ja sam mislio smihovsko! viknu saper Vodika.
Ali ima i djevojaka! odgovori vejk.
Dakle, poslije rata u est sati naveer!
Bit e bolje, ako doe oko est i po, jer moe biti, da u se negdje zadrati!
I sasvim izdaleka dopre Vodikin glas:
Znai, da ne moe doi u est?
No dobro, kad ba hoe, doi u u est! jedva je mogao razabrati Vodika glas
svoga prijatelja.
Tako su se rastali dobri vojak vejk i stari saper Vodika. Wenn die Leute auseinander
gehen, da sagen sie: auf Wiedersehen!
243
5. Iz Brucka u Sokal
Natporunik Luk se uzrujano etao po kancelariji jedanaeste ete. Bila je to mrana pi-
lja u etnoj baraci, odijeljena od hodnika daanom pregradom. Cijeli namjetaj bio je:
stol, dlvije stolice, petrolejska svjetiljka i drvena klupa.
Pred njim je stajao narednik Vanjek, koji je ovdje sastavljao platne spiske, vodio brigu o
opskrbi vojnika i tako bio, u neku ruku, etni ministar finansija. Cijele dane bi presjedio
u kancelariji, u kojoj je i spavao.
Kod vrata je stajao debeli pjeak s bradom. Bio je to Baloun, novi sluak natporunika
Luka, koji je prije rata bio mlinar negdje oko ekog Krumlova.
Boga mi, izabrali ste mi divnog sluaka, okrenu se natporunik naredniku. Veli-
ka vam hvala za to iznenaenje. Prvi dan sam ga poslao u oficirski dom po objed, a on
polovinu sm poderao.
Nisam poderao, nego prolio, ree debeli gorostas.
Lijepo, prolio si ga. Ali proliti si mogao samo supu i sos, ali ne i peenje. Donio si mi
toliko, da je bilo na vrh nokta. A to si uradio s kolaima?
Kolae sam
Ne izmotavaj se, nego reci, da si ih poderao.
244
Natporunik Luk je zadnje rijei izgovorio tako vano i strogo, da je Baloun odstupio
na dva koraka.
Ja sam se naroito informirao u kuhinji, to smo imali danas za objed. Bila je supa s
knedlima od digerice. ta si uradio s knedlima? Putem si ih izvadio iz supe i poderao.
Onda je bila govedina s krastavcima. to si s tim uradio? I to si poderao. Dva komada
peenja. A ti si mi donio samo jedan zalogaj. Dva komada kolaa. Gdje je to? Nabio si
sebi tu svoju trbuinu, svinjo ogavna! Govori, to si uradio sa trudlom? Pala je u blato?
A moe li mi pokazati to mjesto, gdje je trudla pala u blato? Lae, gade. Aha! Dotrao
pas kao naruen i pojeo sve. Grom i pakao, tako u ti nauljiti njuku, da e ti glava iz-
gledati kao kibla. I on, kukin sin, jo porie. A zna, tko te je vidio? Narednik Vanjek.
On je doao i rekao mi: Pokorno javljam, gospodine natporunie, onaj gad va Baloun
dere va objeds vidio sam kroz prozor kako se gui, kao da nije ve nedjelju dana nita
okusio. Sluajte, narednie, zar mi niste mogli izabrati nikoga drugog, nego ba toga
blesana?
Pokorno javljam, gospodine natporunie, da mi se u cijeloj eti Baloun uinio naj-
zgodniji ovjek. On je takav glupan, da ne moe zapamtiti nijedan kvergrif, a da mu
ovjek prui puku, mogao bi njom, ne dao Bog, jo uda poiniti. Na zadnjem strijelja-
nju sa slijepim metcima, umalo da nije svome drugu izbio oi. I zato sam mislio, da bi on
mogao biti najzgodniji za sluaka.
Pa da podere cijeli objed svoga gospodara, promrmlja natporunik, kao da mu
nije dosta njegov. Jesi li tako izgladnio, ili koji ti je avo?
Pokorno javljam, gospodine natporunie, da sam uvijek gladan. Ako nekome ostane
hljeba, ja se mijenjam s njim za duhan, ali i to mi je malo. Od toga patim jo od roenja.
Uvijek mislim, da sam ve sit, ali ni govora o tome. Za as e mi poeti kruliti u stomaku,
kao da nisam nita jeo. Ponekad mi se uini, kao da sam se zaista najeo i da u mene ne
moe ui vie ni zalogaj, ali se ljuto prevarim. Treba samo da vidim, kako netko jede ili
da samo osjetim miris jela, i u mom stomaku osjeti se praznina, kao da ga je netko kefom
iistio. eludac pone traiti svoja prava, pa bih onda mogao jesti kamenje. Pokorno
javljam, gospodine natporunie, ja sam ve traio, da mi daju dvostruku mjeru za objed,
bio sam zbog toga ak i kod pukovnijskog lijenika u Budjovicama, ali on me je mjesto
toga posjao tri dana u bolnicu i prepisao mi samo po zdjelicu iste supe. Dat u ja tebi,
gade, deranje. Doi samo jo jedanput ovamo, pa e odavde izai tanak kao daska.
Ne moram ja, gospodine natporunie, gledati samo fine stvari, jer mi i najobinije drae
i izazivaju slinu u ustima. Pokorno vas molim, gospodine natporunie, da mi dozvolite,
da dobijem dvije porcije. Ako nema mesa, dobro e doi i krumpir, knedle i sos, jer i
onako uvijek ostane...
Dosta sam se nasluao tvojih blezgarija, Baloune, prekinu ga Luk. Jeste li ika-
da uli, narednie, da je koji vojnik bio tako drzak kao ovaj nesretnjakovi? Prvo podere
moj objed, a onda hoe, da mu se daju dvije porcije. Ali ja u tebi ve pokazati.
Narednie, okrene se on Vanjeku, odvedite ga kaplaru Weidenhoferu, pa neka
ga on vee pred kuhinju dva sata, sve dok ne budu dijelili gula. Ali neka ga vee malo
povie, da stoji na vrhovima prstiju, kako bi mogao gledati, kad se kuha gula. Udesite
to tako, da bude vezan sve dok se gula ne podijeli, pa neka mu curi slina kao gladnoj
kuji, koja obilazi oko vrele kobasice. A kuharu recite, neka njegovu porciju podijeli dru-
gom.
Razumijem, gospodine natporunie. Hajdemo, Baloune!
245
Kad su izlazili, natporunik ih zaustavi na vratima i pogledavi u preplaeno lice Balou-

novo, trijumfalno uzviknu:
Tu si kau sam sebi skuhao, Baloune. elim ti prijatan apetit! A ako samo jo jedanput
napravi na moj raun slinu alu, bez milosti u te predati sudu.
Kad se Vanjek vratio i prijavio, da Baloun ve visi, natporunik ree:
Vi me poznate, Vanjek, i znate, da ja nerado pribjegavam ovim mjerama, ali ovdje nije
bilo druge pomoi. Prije svega, vi znate, da i pas zarei, ako mu se otme kost. A osim to-
ga Balounovo vjeanje imat e velik moralni i psiholoki utjecaj na svu momad. Ljudi od
toga doba, kako su saznali, da su odreeni u marbataljun, znaju, da e danas-sutra na
front, pa su postali rasputeni i rade, to ih je volja.
Natporunik Luk je izgledao neobino izmuen, pa je nastavio tiho.
Preksino, kad smo odravali none vjebe, imali smo zadatak, da izvrimo napad na
einjhrigfreiwilligen Schule, koja je bila postavljena kod tvornice eera. Prvi vod, koji je
predstavljao predstrau, jo je kojekako i proao, jer sam ga ja vodio, ali drugi, koji je tre-
bao da svrne nalijevo i poalje izvidnicu do tvornice eera, nastupao je kao da ide na
izlet. Pjevali su i tako lupali nogama, da se to moralo uti ak u logoru. A na desnom kri-
lu trei vod, koji je iao da izvia umu, bio je od nas udaljen dobrih deset minuta hoda,
pa se s te udaljenosti moglo vidjeti, kako ti nesretnici pue, jer su se u tami vidjele iskre...
etvrti vod, sam Bog zna, kako se stvorio pred naom izvidnicom, i poto su ga drali za
neprijatelja, ja sam morao odstupati i pred vlastitim trupama, koje su nastupale protiv
mene. Eto, kakva je jedanaesta eta, koju sam dobio. to da napravim od njih? Kako e se
oni onda drati u pravoj bitki?
Natporunik Luk skrueno je skrstio ruke i liio na muenika, dok mu se nos strano
produio.
Nemojte se zato uzrujavati, gospodine natporunie, poe ga tjeiti narednik, i
lupati glavu. Ja sam bio ve u tri markompanije, koje su se rasprile s cijelim batalju-
nom, tako da smo se morali nanovo formirati. Sve su markompanije iste i nijedna nije
bolja od vae, gospodine natporunie. Najgora je bila deveta. Ona se dala zarobiti zaje-
dno sa svim podoficirina i komandantom. Ja sam se sluajno spasio, jer sam iao u pu-
kovnijski tren, da primim za vojnike rum i vino, tako da su oni to udo napravili bez
mene... A vi ne znate, gospodine natporunie, da je za vrijeme te none vjebe, o kojoj
ste izvoljeli priati, kola jednogodinjih dobrovoljaca, koja nas je te noi, trebala obii,
dola ak do Neiderskog jezera? Ila je do same zore, a njene izvidnice malo da nisu po-
tonule u blatu. Vodio ih je sm kapetan Sgner, pa da nije svanulo, oni bi doli do samog
opronja, govorio je tajanstveno narednik, koji je vrlo rado priao dogaaje ove vrste.
A znate li vi, gospodine natporunie, namigne on familijarno na natporunika,
da e kapetan Sgner biti odreen za komandanta naeg marbataljuna? Ispoetka su
mislili, kako mi je priao narednik Hegner, da za komandanta odrede vas, jer ste vi kod
nas najstariji oficir, ali iz taba divizije dola je naredba, da se odredi kapetan Sgner.
Natporunik Luk obori oi i zapali cigaretu. Znao je on sve to i bio je duboko uvrije-
en. Kapetan Sgner ga je ve dvaput obiao kod unapreenja, ali je samo rekao:
No pa ta? Kapetan Sgner
Meni se to nikako ne svia, povjerljivo ree narednik. Narednik Hegner mi je
priao, da se kapetan Sgner jo na poetku rata htio istai negdje u Srbiji ili u Crnoj Go-
ri, pa je nagonio etu za etom iz svoga bataljuna pod metke srpskih pozicija, premda to
nije donijelo nikakove koristi i pjeadija nije tamo mogla nita uiniti, jer je sa stijena onih
246
pozicija Srbe mogla istjerati samo artiljerija. Od cijele pukovnije, kako se pria, ostalo je
samo osamdeset ljudi, a sam kapetan Sgner bio je ranjen u ruku, a u bolnici je jo dobio
i disenteriju. Kasnije se opet pojavio u Budjovicama u istoj pukovniji, i ba sino je pri-
ao, kako bi opet htio na frontu, pa e rtvovati cijeli bataljun ili e se odlikovati i dobiti
signum laudis (za Srbiju je dobio ipak), ili e propasti s cijelim bataljunom, ili e biti
proizveden za potpukovnika, i da e bataljun stradati. Meni se ini, da se to i nae koe
tie, gospodine natporunie. Narednik Hegner mi je priao, da se vi ba ne slaete s ka-
petanom Sgnerom, pa e on na najopasnija mjesta slati ba jedanaestu etu.
Narednik uzdahnu.
Meni se ini, da se u ratu kao to je ovaj, kad ima toliko vojske i ovako duga fronta,
prije moe neto uiniti razboritim manevriranjem nego kojekakvim oajnikim pothva-
tima. Ja sam to vidio pod Duklom, kad sam bio u desetoj markompaniji. Tada se to svr-
ilo sretno; dola je naredba, nicht schiessen, pa se i nije pucalo, nego se ekalo, da se
Rusi priblie sasvim nama. Zarobili bi ih tada bez jednog metka, samo da nismo na lije-
vom krilu imali eljezne muhe i ti glupi domobranci tako su se preplaili od Rusa, da
su se niz strminu poeli sputati po smrznutom snijegu kao na sklizalitu, a nismo dobili
naredbu, poto su Rusi probili lijevo krilo, da mi to prije odstupimo prema naem cen-
tru. Ja sam ba tada bio u tabu brigade, da potvrdim Kompanieverpflegungsbuch, jer
nisam mogao pronai na pukovnijski tren i ba u to vrijeme su poeli stizati prvi bje-
gunci iz desete ete. Do mraka ih se nakupilo oko sto i dvadeset, a ostali, koliko ih je bilo,
poto su pri odstupanju zalutali, odsanjkali su se pravo u ruske pozicije kao na sanjka-
ma. Bilo je tamo strano, gospodine natporuniei: Rusi su u Karpatima imali pozicije i
gore i dolje. A onda, gospodine natporunie, gospodin kapetan Sgner...
Ostavite me na miru s tim gospodinom kapetanom Sgnerom! odmahne rukom
natporunik Luk. Sve ja to znam. I molim vas, da ne mislite, ako opet bude negdje
bitke, da ete i tada biti u pukovnijskom trenu za rum i vino. Meni su ve govorili, da ste
vi oajna pijanica i ako netko pogleda na va crveni nos, mora mu odmah biti jasno, s
kim ima posla.
To je sve zbog Karpata, gospodine natporunie. Nije moglo drukije ni biti, jer su
nam hranu davali potpuno hladnu, a rovovi su bili iskopani u snijegu; vatre paliti nismo
smjeli, tako da smo se odravali jedino rumom. I da nije bilo mene, dogaalo bi se kao u
drugim etama, gdje nije bilo ruma, da su se ljudi smrzavali. Pa, razumije se, da smo od
ruma dobili svi crvene nosove, ali to nije bilo dobro, jer je dola naredba, da se na strau
alju samo oni ljudi, koji imaju crvene nosove.
Lijepo, ali sada je zima prola, rekao je znaajno natporunik.
Rum je u ratu, gospodine natporunie, neophodna stvar u svako doba godine, ba
kao i vino. On stvara, ako se tako moe rei, lijepo raspoloenje. Za pola litre vina i etvrt
litre ruma vai ljudi e se tui s kim god hoete... Koji to magarac opet kuca? Zar ne mo-
e proitati, da je na vratima napisano: Nicht klopfen! Herein!
Natporunik Luk se obrnuo na stolici i opazio, kako su se vrata otvorila, gotovo neuj-
no i da je u kancelariju jedanaeste ete isto tako neujno uao dobri vojak vejk, koji je
propisno pozdravljao, a to je svakako inio jo i dok je kucao na vratima i itao: Nicht
klopfen!
Njegovo salutiranje je potpuno harmoniziralo s njegovim neiskazano zadovoljnim i bez-
brinim licem. U otrcanoj uniformi austrijskog pjeaka liio je na starodrevnog grkog
boga razbojnika.
247
Natporunik Luk na as zatvori oi pred pogledom dobrog vojaka vejka, koji ga je

tim pogledom grlio i ljubio.
Tako je gledao na svoga oca izgubljeni i opet naeni bludni sin, dok je u njegovu ast
otac vrtio ovna na ranju.
Pokorno javljam, gospodine natporunie, da sam se vratio, odraportira vejk s
praga tako dobroduno, da se je natporunik odmah sabrao. Od onoga asa, kadi mu je
pukovnik Schrder saopio, da je vejk opet odreen kod njega na slubu, on je u duhu
odgaao to vienje, koliko je mogao, i svako jutro se tjeio: Nee se on ni danas javiti,
jer je valjda opet neto zamijesio, pa su ga zadrali jo za neko vrijeme.
Ali sve te snove rasprio je vejk svojom tako milom i priprostom pojavom.
Nato se vejk okrenuo naredniku Vanjeku i s ljubeznim smijekom pruio mu svoja akta,
koja je izvukao iz depa svoje kabanice.
Pokorno javljam, gospodine narednie, ovo su akta, koja su mi dali u pukovnijskoj
kancelariji s napomenom, da ih predam vama zbog lehnunga i verpflegunga.
vejk se u kancelariji jedanaeste ete drao tako slobodno, kao da je bio davnanji prija-
telj Vanjekov. Naredniku nije nita drugo preostajalo, nego da mu rekne:
Dobro, poloite ih na stol.
Uinili biste vrlo dobro, narednie, da me ostavite nasamo sa vejkom, rekao je
natporunik s uzdahom.
Vanjek odmah izie i stade kod vrata, da uje, kakve to tajne imaju ova dvojica.
Ispoetka nije uo nita, jer su i vejk i natporunik utjeli. Gledali su se dugim pogledi-
ma, kao da prouavaju jedan drugoga. Natporunik gledao je vejka kao da ga misli hi-
pnotizirati, ili kao pijetao, koji je odabrao sebi kokoku i sprema se da skoi na nju. A
vejk je, kao i uvijek, gledao natporunika vlanim i umiljatim pogledom, kao da mu je
248
htio rei: Opet smo zajedno, duice, ali sada nas nitko na svijetu nee vie razdvojiti,
golube moj gaasti!
I poto natporunik tako dugo nije nita govorio, vejkove oi bile su prepune uvrijee-
ne molbe: Reci, zlatni moj, ma jednu rije i olakaj si duu svoju!
Natporunik Luk napokon prekide ovu neugodnu utnju rijeima, u koje je htio da
uloi to vie ironije:
Dobro mi doli, vejk! Zahvaljujem vam, to ste me posjetili! Vi ste mi neobino mio
gost!
Ali vie se nije mogao savladati. Ljutnja, koja ga je guila zadnjih dana, izbila je napolje.
Jarosno je udario pesnicom po stolu, da je tintarnica odskoila visoko i prevrnula se na
lehnungslistu.
Natporunik Luk skoi, doleti do vejka i riknu:
Idiote nijedan!
A onda se poeo uzrujano etati po uskom prostoru, pri emu je, svaki put, kad bi proao
ispred vejka, otpljunuo.
Pokorno javljam, gospodine natporunie, rekao je vejk, kad je vidio, da natporu-
nik ne prestaje trati i bacati u ugao zguvane komade papira, koje je svaki as uzimao
sa stola, ja sam pismo uredno predao. Sretno sam naao gospou Kakonvi i mogu re-
i, da je to vrlo lijepa ena. Istina, vidio sam je svu zaplakanu...
Natporunik Luk sjedne na narednikovu postelju i promuklim glasom ree:
Kada e se to ve jedanput svriti, vejk?
A onda, nastavljao je vejk, kao da nije ni uo asnikove rijei, tamo mi se dogo-
dila mala neprijatnost, ali sam ja sve primio na sebe. Ispoetka mi nisu htjeli vjerovati, da
se ja dopisujem s tom damom, te sam na presluavanju uzeo pismo i progutao ga, da
unitim svaki trag. Kasnije sam se, sasvim sluajno, jer inae ne mogu to sebi objasniti,
pomijeao u nekakvu malu i beznaajnu tunjavu. Iz te afere sam se izvukao, pa su me
oslobodili, istragu u divizijskom sudu obustavili i naredili, da se javim na raport zapov-
jedniku pukovnije. Ve sam bio u pukovnijskoj kancelariji i ekao, da doe gospodin pu-
kovnik, a gospodin pukovnik me je samo malo izgrdio i naredio mi, da se odmah javim
vama, gospodine natporunie, kao ordonanc i naredio mi je, da vas zamolim, da odmah
odete k njemu zbog markompanije. A sada je prolo vie od pola sata, jer gospodin pu-
kovnik nije znao, da e me voditi u pukovnijsku kancelariju, i da u tamo izgubiti dva-
deset minuta, jer mi je za cijelo vrijeme zadravan lenung, a morao sam ga dobiti ne u
etnoj nego u pukovnijskoj kancelariji, poto sam se vodio kao pukovnijski uhapenik.
Uope, tamo je takva zbrka i nered, da bi ovjek mogao poludjeti.
Kad je natporunik Luk uo da je ve prije pola sata trebao biti kod pukovnika
Schrdera, rekao je, oblaei se nervozno:
Hvala vam, vejk. Opet ste mi neto zamijesili.
To je rekao tako oajno, glasom sasvim beznadnim, da ga je vejk pokuao utjeiti s ne-
koliko ljubeznih rijei, koje je izgovorio, kad je ve porunik poletio na vrata:
Pa gospodin e pukovnik poekati, jer i tako nema nikakova posla.
Kad je natporunik otiao u kancelariju, ue narednik Van jek.
vejk je sjedio na stolici kraj male eljezne pei i bacao u nju kroz otvorena vrataca ko-
made uglja. Pe se dimila i smrdjela, ali vejk je nastavio svoj posao, ne obraajui panje
249
na narednika Vanjeka, koji ga je otro odmjerio, nogom zatvorio pe i naredio mu, da se

isti odande.
Gospodin rechnungsfeldwebl, rekao je dostojanstveno vejk, ast mi je izvijestiti
vas, da va nalog ne mogu izvriti ni pored najbolje volje i otii odavde, jer sam ja ovdje
po viem nareenju.
Ja sam sada ovdje ordonanc, ree ponosno vejk. Gospodin pukovnik Schrder
odredio me je u jedanaestu etu natporuniku Luku, kod koga sam prije bio sluga, ali
sam zbog svoje priroene inteligencije proizveden na ast ordonanca. Ja i gospodin nat-
porunik smo stari poznanici. A ta ste vi bili u civilu, gospodin rechnungsfedwebl?
Narednik ostade zapanjen ovim familijarnim i prijateljskim tonom dobrog vojaka vejka,
da je, zaboravivi na svoj in, koji je on volio isticati pred vojnicima svoje ete, odgovorio
kao da je bio podinjen vejkui:
Ja sam drogerist Vanjek iz Kralupa.
I ja sam bio naunik kod jednog drogerista odgovori vejk, kod gospodina Ko-
koke u Pragu. To je bio veliki udak, pa kad sam jedanput sluajno zapalio jedan sud s
benzinom, on me je izbacio napolje, tako da me vie nisu nigdje htjeli primiti u slubu i
ja, vidite, zbog jedne nesretne boce benzina nisam dovrio nauk... A proizvodite li vi i
travu za krave?
Vanjek odmahne glavom.
A vidite, mi smo prodavali tu travu u paketima sa svetakim slikama. Na ef, gospo-
din Kokoka, bio je neobino poboan ovjek, pa je negdje proitao, da je sveti Pelegrin
lijeio krave od nabreklosti. Zato je na Smihovu u jednoj tampariji dao odtampati slike
svetog Pelegrina, a onda ih je za dvjesta kruna dao blagosloviti u Emauskom samostanu,
pa smo te slike stavljali na pakete s travama. Te trave su mijeali s vodom, pa kad su
krave pojili, itali su nad njima kratku molitvu svetog Pelegrina, koju je sloio gospodin
Tauhen, na pomonik. Stvar je u ovom: kad su slike sa svetim Pelegrinom bile odtam-
pane, morala se na drugu stranu tampati i mala molitva. Na ef, gospodin Kokoka,
jedne je veeri pozvao gospodina Tauhena i naredio mu, da dto sutra napie nekakvu
kratku molitvu za toga sveca i nae trave i da do deset sati, kad on doe u duan, bude
sve spremno za tampu, jer krave ve odavno ekaju. Ili, ili! Ako molitva bude dobra,
dobit e jednu forintu, a ako ne bude valjala, poslije dvije nedjelje moe ii, kud ga oi
vode! Gospodin Tauhen se znojio cijelu no, a ujutro, kad je neispavan doao, da otvori
duan, zamislite: nije imao nita napisano. Bio je ak zaboravio, kako se zvao taj svetac,
koji lijei krave. Ali iz neprilike ga je izvukao na sluga Ferdinand. Znao je taj svakog
vraga. Kad smo suili aj, on je dolazio tamo i svlaio je izme i uio nas, kako se lijei
znojenje nogu. Hvatao je na tavanu golubove, znao je otvarati efov stol s novcima i nau-
io nas mnogo kojekakvih lopovtina. Ja sam, kao mali deko, onda imao itavu svoju
apoteku, koju sam prenio iz duana, da takve nisu imali ni kod Milosrdne Brae. I taj
je sluga pomogao gospodinu Tauhenu. Rekao je: Dajte ovamo, gospodin Tauhen, da
vidimo, u emu je stvar, nato me je gospodin Tauhen poslao, da za njega donesem a-
u piva. Ja nisam bio jo ni donio pivo, a Ferdinand je ve bio do polovine gotov i itao
nam svoj umotvor:
S nebesa ja dolazim,
Blagu vijest vam donosim:
Krava, tele, bik i vol,
Nee znati, to je bol;
250
Kokokin kad piju lijek,

Proivjet e dugi vijek.
A kad je ispio pivo, ilo je kao po loju i on je za as napravio divan svretak:
Sveti Pelegrin je uvijek stvaro uda,

Koja za dvije krune dobivate svuda.
Sveti Pelegrine, sauvaj nam stado,
Koje tvoju travu uvijek pije rado.
Sveti Pelegrine, branitelju krava,
Tebi nek je hvala i vjeita slava!
A kad je doao gospodin Kokoka, gospodin Tauhen je poao s njim u kancelariju, a

kad se vratio, pokazao nam je, ne jednu, kako mu je bilo obeano, nego dvije forinte i
htio to podijeliti s gospodinom Ferdinandom. Ali se u Ferdinanda, kad je ugledao dvije
forinte, probudio najednom marnom Htio je ili sve ili nita. Gospodin Tauhen mu nije
dao nita, nego je te dvije forinte zadrao za sebe, a mene pozvao u magazin, prilijepio
mi tamo jednu vruu uku i rekao mi, da u dobiti jo stotinu takvih zaunica, ako se
usudim da ikome priam, kako te stihove nije spjevao on, pa ako bi Ferdinand poao, da
se ali naem gazdi, moram rei, da Ferdinand lae. I morao sam mu se na to zakleti
pred bocom estragonova ulja. Sluga Ferdinand se poeo svetiti na toj travi za krave sa
slikom svetog Pelegrina. Mi smo, naime, travu suili na ardaku u velikim kovezima, a
on, kad god je mogao, skupljao je mijeg izmeta i pomijeao ga s travom. Ili je pokupio
na ulici konjski izmet, osuio ga, sitno istucao i spakovao u pakete sa slikom svetog Pe-
legrina. Ali mu ni to nije bilo dosta, nego se jo i
Uto zazvoni telefon. Narednik priskoi slualici, ali je odmah srdito odbaci i ree:
Zovu me u pukovnijsku kancelariju. To mi se nikako ne svia.
vejk opet ostade sam.
Malo kasnije zazvoni opet telefon.
vejk se poe objanjavati:
Koga, Van jeka? On je otiao u pukovnijsku kancelariju. Hoete da znate, tko je kod
telefona? Ordonanc jedanaeste markompanije. A tko tamo? Ordonanc dvanaeste mar-
kompanije? Servus, kolega! Kako se zovem? vejk. A ti? Braun? Sluaj, jesi li ti roak
onog Brauna, koji ima klobuarsku trgovinu na Karlnu?... ta? I ne pozna ga? Pa ni ja
ga ne poznam. Ne, ja sam se samo jedanput vozio u tramvaju, pa mi je ta firma udarila u
oi. ta ima novo? Ja ne znam nita. Kada idemo? Nisam jo ni s kim govorio o odlasku.
Kuda idemo?
Ih, glupane! Pa svakako na frontu.
Nisam nita sluao o tome.
No, lijep si mi ti ordonanc. Ti ne zna, je li tvoj porunik...
Moj je natporunik.
Pa to je svejedno. Je li tvoj porunik otiao pukovniku na beprehung?
Znam, da ga je zvao.
251
No, eto, vidi. Na je takoer poao, a otiao je i onaj iz trinaeste. Malo prije sam go-
vorio telefonski s njihovim ordonancom. Ne svia mi se takva urba. A ne zna, da li se
kod muzike pakuje?
Ne znam nita.
to se pravi lud! Je li va narednik dobio ve kakvo nareenje: Koliko imate manaf-
ta?
Ne znam.
Idiot! (ulo se, kako onaj na telefonu govori nekom drugom: Uzmi drugu slualicu,
Franto, da uje, kakav je idiot ovaj ordonanc jedanaeste ete,). Halo, haloooo! ta
uje? Spava li ti tamo? No, onda odgovaraj, kad te kolega pita. Izgleda, da ti jo nita
ne zna? Nije vam va narednik govorio, da ete fasovati konzerve? to? Nisi s njim go-
vorio o takvim stvarima? Glupan jedan! Ne tie te se to? (uje se smijeh.) No, dobro, kad
neto dozna, pozvoni nam u dvanaestu, ti budalo jedna! A otkada si?
Iz Praga.
Onda bi trebalo, da si pametniji... ekaj, jo neto! Kada je va rechnungsfeldwebl oti-
ao u kancelariju?
Malo prije su ga pozvali.
A nisi mi to mogao i prije kazati? I na je malo prije otiao. Neto se kuha. Nisi govo-
rio s trenom?
Nisam.
Jezu Marija! Pa ti jo govori, da si iz Praga? Ti se, ovjee, ni za to ne brine. ta on-
da radi cijeli bogovetni dan?
Prije jedan sat sam doao iz divizijskog suda!
A, to je onda druga stvar. Sluaj, kolega, doi u jo danas, da malo proaskamo... Od-
zvoni dvaput.
vejk je upravo htio zapaliti lulu, ali je telefon opet zazvonio. Poljubite me u... s tim va-
im telefonom! pomisli vejk. Zar mislite, da u ja tu s vama do sutra razgovara-
ti?
Ali je telefon nemilosrdno zvonio, tako, da je vejk napokon izgubio strpljenje, dohvatio
slualicu i proderao se iz svega glasa:
Halooo, tko je tamo? Ovdje vejk, ordonanc jedanaeste markompanije.
Po glasu je poznao svog natporunika Luka.
ta radite tamo, da vas sve skupa avo odnese! Gdje je Vanjek? Pozovite ga odmah na
telefon.
Pokorno javljam gospodine natporunie, da su as prije zvonili...
Sluajte, vejk, ja nemam vremena, da s vama razgovaram. Telefonski razgovor u voj-
sci nije isto kao kad bi vas netko telefonom pozvao na objed. Telefonski razgovor u vojsci
mora biti jasan i kratak. Kod telefonskog razgovora otpada, pokorno javljam i tome
slino. I sada vas pitam, vejk, je li vam pri ruci Vanjek? Ako je tu, neka odmah doe na
telefon!
Pokorno javljam, gospodine natporunie, da Vanjeka nemam pri ruci; malo prije po-
zvali su ga u pukovnijsku kancelariju.
252
ekajte samo, dok se vratim, pokazat u ja vama. Sluajte dobro, to u vam sada rei.
Pazite, da sve lijepo razumijete i da mi se poslije ne izgovarate, da je u telefonu neto u-
talo i cvililo. Odmah, im objesite slualicu...
Pauza. Opet luako zvonjenje. A kad je vejk prihvatio slualicu, na njega se prosue
strane psovke i kletve:
Skote gade, ivotinjo! ta radite? Zato ste prekinuli razgovor?
Pa vi ste izvoljeli narediti, da objesim slualicu.
ekajte samo, vejk, dok se vratim za jedan sat, zapamtit ete me... A sada smjesta
poite u baraku i potraite jednog podoficira, makar i vodnika Fuchsa, i recite mu, neka
uzme deset ljudi, pa neka ode u magazin, da primi konzerve. Ponovite, to ima da uradi.
Da uzme deset ljudi, pa da ode u magazin po konzerve.

Hvala Bogu, da ste jedanput shvatili. Ja u meutim pozvoniti u pukovnijsku kance-
lariju Vanjeku i narediti mu, da i on poe u magazin i preuzme konzerve. Ako bi on prije
doao u svoju kancelariju, neka sve ostavi i otri u magazin. A sada moete objesiti slu-
alicu.
vejk je dugo traio ne samo podoficira Fuchsa, nego i sve podoficire u eti. Svi su bili u
kuhinji, gdje su sakupljali ostatke s oficirskog stola i uivali promatrajui objeenog Ba-
louna, koji je, istina, stajao na nogama, jer su mu se smilovali, a bio je neobino zabavan.
Jedan kuhar donio je napola oglodanu kost i turio mu je u usta, a privezani gorostas Ba-
loun je, kako se nije mogao pomoi rukama, oprezno prevrtao oglodanu kost u svojim
ogromnim ustima, pratei tu radnju oajnim grimasama.
Tko je tu vodnik Fuchs? zapita vejk, kad ih je napokon naao.
253
Fuchs nije naao za potrebno da odgovori, kad je vidio, da ga zove nekakav infanterist.
No, promumlja vejk, dokle u ja pitati, gdje je vodnik Fuchs?
Fuchs istupi naprijed i dostojanstveno poe objanjavati na sve mogue naine, da on
nije nikakav vodnik Fuchs, nego gospodin vodnik Fuchs i da se ne kae: Gdje je
vodnik, nego: Pokorno javljam, gdje je gospodin vodnik? U njegovom vodu tko ne
kae: Ich melde gehorsam, dobiva odmah po gubici.
Lake, lake! mirno odgovori vejk. Smjesta da ode u baraku, uzme tamo de-
set momaka i u laufritu da ode u magazin po konzerve!
Vodnik Fuchs je bio tako zapanjen, da je jedva mogao promucati:
taaa?
Nikakav taaa, odgovori vejk, ja sam ordonanc jedanaeste ete, pa sam malo
prije govorio telefonski s gospodinom natporunikom Lukem. On mi je rekao: U lauf-
ritu s deset momaka u magazin! Pa ako smjesta ne poete, gospodine vodnie Fuchs,
vraam se odmah na telefon. Gospodin natporunik eli da ba vi poete. Uope nema
smisla gubiti vrijeme i o tome govoriti. Telefonski razgovor, rekao je gospodin nat-
porunik, mora biti kratak i jasan. Pa kad se kae, da ima ii vodnik Fuchs, on e i
ii. Takvo nareenje nije ma kakvo brbljanje na telefonu kao da vas pozivaju na objed.
U vojsci, a naroito u ratu, svako otezanje je zloinstvo. I gospodin natporunik mi je jo
rekao, ako vodnik Fuchs ne poe odmah, vi mi to smjesta telefonirajte, a ja u se s njim
ve objasniti, pa od vodnika Fuchsa nee ostati ni kamen na kamenu. Da, dragi moj, ne
znate vi jo gospodina natporunika.
vejk pogleda pobjedonosno podoficire, koji su zbog njegovog istupa bili ogoreni i dep-
rimirani.
Vodnik Fuchs promrmlja sebi neto pod nos i brzim korakom poe u baraku, dok je
vejk vikao za njim:
Mogu li javiti gospodinu natporuniku, da je sve u redu?
Smjesta idem s deset ljudi u magazin! odgovori iz barake Fuchs, a vejk ode od
grupe podoficira, koji su bili poklopljeni kao i Fuchs.
Dakle se poinje! rekao je mali kaplar Blaek, pakovat emo.
***
Kad se vratio u kancelariju jedanaeste markompanije, vejku nikako nije uspjelo, da za-
pali lulu, jer je opet zazvonio telefon. Opet je bio natporunik Luk.
Kuda se skitate, vejk? Zvonim ve trei put i nitko mi ne odgovara.
Iao sam po momke, gospodine natporunie.
No pa ta je, jesu li poli?
Razumije se, da su poli, samo ne znam da li su doli. Da vidim jo jedanput?
Dakle ste nali vodnika Fuchsa?
Naao sam, gospodine natporunie. Prvo mi je rekao: ta? a kad sam mu objasnio,
da telefonski razgovor mora biti kratak i jasan...
Ne brbljajte, vejk... Vanjek se jo nije vratio?
Nije se vratio, gospodine natporunie.
254
Koga se vraga toliko derete u slualicu? A ne znate, gdje bi taj nesretni Vanjek mogao
biti?
Ne znam, gospodine natporunie, gdje bi taj nesretni Vanjek mogao biti.
Bio je u pukovnijskoj kancelariji, a onda je nekuda otiao. ini mi se, da on sjedi neg-
dje u kantini. Potraite ga i recite mu, da odmah poe u magazin. A onda jo neto! Pot-
raite kaplara Blaeka i recite mu, da odvee Balouna, pa neka Baloun odmah doe k
meni! Objesite slualicu.
vejk se odmah pobrinuo, da izvri sve, to mu je nareeno. Naao je kaplara Blaeka i
isporuio mu natporunikovo nareenje, to se tie Balounova osloboenja. Blaek je
samo promrmljao:
Tako je to uvijek, kad im voda doe do grla; onda se uspetljaju.
vejk je gledao, kako su odvezivali Balouna, a onda poao s njim zajedno, jer su morali
proi kraj kantine, gdje je vejk htio da potrai narednika Vanjeka.
Baloun je gledao u vejku svoga spasitelja i obeao mu, da e s njim dijeliti svaku poilj-
ku, koju dobije od kue.
Sada e kod nas skoro klati svinje, poe on melankolino. Voli li vie krvavice
ili obine kobasice? Samo reci, jer u jo veeras pisati kui. Moje svinje imat e oko sto i
pedeset kila. Ima glavu kao buldog, a te su svinje najbolje. Od takovih svinja mora biti
dobar hranjenik. Divna pasmina, koja moe izdrati svaku konkurenciju. Imat e slanine
debele osam prstiju. Dok sam bio kod kue, uvijek sam pravio kobasice sm, i tako bih se
najeo, da sam esto mislio, da u prsnuti. Prole godine imao sam svinje teko sto i ez-
deset kila.
Ali je to i bilo svinje! govorio je oduevljeno stiskajui vejku ruku. A hranio
sam ga, tako rei, samo krumpirom i udio se, kako mu prija. unke sam usolio i takav
jedan peeni zalogaji iz salamure s knedlama od krumpira, posutima varcima, s ku-
pusom, to ti je delikatesa, dragi moj! Zatim se pije pivce. Tako se ivi. I sve je to odnio
rat...
Bradati Baloun jo jedanput uzdahnu i uputi se u pukovnijsku kancelariju, dok je vejk
poao alejom visokih lipa prema baraci, u kojoj je bila kantina.
Narednik Vanjek je mirno sjedio u kantini i priao jednom poznatom naredniku, koliko
se prije rata zaraivalo na emajlovoj boji i cementu.
Narednik je ve bio pijan. Toga jutra bio je doao jedan ekonom iz Pardubica, iji je sin
sluio pod njegovom komandom, pa ga je ovaj dobro podmitio, a osim toga cijeli dan ga
je astio u gradu.
Sada je narednik sjedio sav oajan, to mu vie nita ne prija, ne shvaajui vie, o emu
se govori i ne odgovarajui na pitanja o emajlu i cementu.
Bio je zauzet vlastitim mislima i jedva prevrui jezikom, brbljao je o nekakvom lokal-
nom vozu od Tebone do Poltimova i natrag.
Kad je uao vejk, Vanjek je ve po trei put pokuao, da naredniku tonim brojkama
objasni, koliko se zaraivalo na jednom kilogramu cementa, ali narednik je odgovorio,
mislei na neto sasvim drugo:
Ne, ne, on je umro na povratku i ostavio samo nekoliko pisama.
Opazivi vejka, zamijenio ga je sigurno s nekakvim, njemu nesimpatinim ovjekom i
strano ga stao grditi.
255
vejk pristupi Vanjeku, koji takoer nije bio najtrezniji, ali se ipak drao pristojno i umi-
ljato.
Gospodine rechnungsfeldwebl, rekao mu je vejk, nareeno vam je, da odmah
odete u magazin, gdje vas eka vodnik Fuchs s vojnicima, da preuzmete konzerve. Mo-
rate tamo poi u laufritu. Gospodin natporunik Luk je ve dvaput telefonirao:
Vanjek se nasmija:
Bio bih budala, kad bih to uradio, dragi moj. Morao bih sam sebe za to izgrditi. Ima
jo dosta vremena za sve; ne gori, dragi moj. Kad gospodin natporunik Luk bude to-
liko markompanija opremio, koliko sam ih opremio ja, onda moe nareivati, ali nee
nekoga zabadava tjerati u laufritu. Ja sam u pukovnijskoj kancelariji dobio nareenje,
da sutra doem za pakovanje, a danas da se samo prima provijant na put. A ta sam ja
uradio: doao sam lijepo ovamo, da popijem kao ovjek etvrt litre vina. Ovdje je lijepo,
zavjetrina i nemam zato, da se uzrujavam. Konzerve e ipak ostati konzerve, a hljeb e i
dalje ostati hljeb. Poznam ja magazin bolje od gospodina natporunika i znam, ta se go-
vori na sastanku oficira kod gospodina pukovnika. To gospodin pukovnik samo sebi
uobraava, da u naem magazinu ima konzervi. Na magazin nikada nije imao rezer-
vnih konzervi, nego ih je uvijek s vremena na vrijeme dobivao od brigade ili ih je prema
potrebi uzimao od drugih pukovnija, s kojima bi doao u dodir. Beneovskoj pukovniji
duni smo preko tri stotine konzervi. Hehe! Neka oni na sjednicama priaju, to hoe, a
magaziner e ve rei, kad nai momci dou, da su s uma sili. Jo ni jedna markompa-
nija nije dobila na put konzerve.
Zar ne govorim dobro, stari majmune? okrene se on naredniku. Ali on ili je ve
davno zaspao ili je dobio delirijum i zato je odgovorio:
Kad je ila, imala je otvoren kiobran.
Najbolje e biti, nastavi narednik Vanjek, ako vi lijepo na sve odmahnete rukom.
Ako su u pukovnijskoj kancelariji rekli, da emo sutra na put, u to ne mora vjerovati ni
malo dijete. Zar mi moemo putovati bez vagona? Telefonirali su na stanicu. Ali se ispo-
stavilo, da nema nijednog praznog vagona. S prolim transportom bila je ista neprilika.
Stajali smo dva dana na stanici i ekali, da nam se netko smiluje i postavi voz. A nismo
znali, kuda idemo... Ni sm pukovnik nije znao i ve smo bili proli itavu Maarsku, a
nitko nije znao, idemo li u Srbiju ili u Rusiju. Na svakoj stanici se govorilo sa tabom di-
vizije. A mi smo bili samo jedna zakrpa. Konano su nas istresli pod Duklom, gdje su nas
neprijatelji rasprili i onda smo se morali iznova formirati. Sve se za as lijepo objasni i
zato nikada ne treba uriti. Tko polako ide, daleko stigne!... Jawohl, nochamol!
Danas im je izvrsno vino, nastavio je Vanjek, i ne sluajui, kako narednik mrmlja
sebi neto u brkove:
Glauben sie mir, ich habe bisher wenig von meinem Leben gehabt. Ich wundere mich
ber diese Frage.
Zato, nastavljao je Vanjek, da se ja preko mjere uzrujavam zbog odlaska mar-
bataljuna. Eto, kod prve markompanije, s kojom sam iao, bilo je sve u redu za dva sa-
ta. A u drugim markompanijama ljudi su se spremali itava dva dana. Na je zapovjed-
nik bio porunik Penosil, velik fifiri, koji nam je uvijek govorio: Ne urite se, mom-
ci! i kod nas je sve ilo kao po loju. Poeli smo se spremati tek dva sata prije polaska, pa
ete i vi uraditi dobro, ako sjednete...
Ne mogu, rekao je sa stranim samopregorom dobri vojak vejk. Moram u kan-
celariju, ako bi tko telefonirao.
256
Eh, onda idite, dragi moj, ali dobro zapamtite, da to od vas ruje lijepo i da pravi ordo-
nanc nikada ne treba da je tamo, gdje ga trae. Nije potrebno biti tako revnostan u slubi.
Nema nita gore od bojaljivog ordonanca, koji bi htio da podere cijeli rat, duice moja.
Ali vejk je ve bio napolju i urio se prema kancelariji svoje markompanije.
Vanjek je ostao sam, jer se nikako nije moglo rei, da mu narednik pravi drutvo.
On se potpuno oljoljao i mrmljao bez veze divne stvari, gladei vinsku bocu i mijeajui
njemake i eke rijei.
Koliko puta sam ve prolazio ovim selom, a nisam ni slutio, da ono postoji na svijetu.
In einem halben Jahre habe ich meine Staatsprfung hinter mir und meinen Doktor ge-
macht. Ja sam stari magarac... hvala vam Lucija. Erscheinen sie in schn ausgestatteten
Bnden, moda ima nekoga ovdje, tko e to zadrati u pameti.
Vanjek je od dosade poeo bubnjati takt nekoga mara, ali se nije morao dugo dosaiva-
ti, jer su se vrata otvorila i uao kuhar iz oficirske menae, Jurajda, i sjeo na jednu stolicu.
Danas su nam naredili, da primimo konjak za put, promrmljao je on. Poto nam
boce ve od ruma nisu bile prazne, morali smo ih isprazniti. Kuhare je to dotuklo. Ja sam
se zabrojao kod dijeljenja porcija, pa kako je gospodin pukovnik doao kasnije, za njega
nije ostalo nita. Sada mu tamo prireuju omlet. To vam je bilo veselje!
Boga mi divno veselje! doda Vanjek, koji je uz vino vrlo volio ovakve razgovore.
Kuhar Jurajda je poeo filozofirati, to je, uostalom, i odgovaralo njegovom preanjem
zvanju. Prije rata je izdavao biblioteku: Zagonetke ivota i smrti, i ureivao jedan
okultistiki asopis. U vojsci se nekako dovukao do pukovnijske oficirske kuhinje i dea-
valo mu se vrlo esto, da neko peenje pregori, kada bi se zadubao u itanje staro-
indijskih knjiga Praga Paramita (Otkrivena nauka).
Pukovnik Schrder ga je cijenio kao rijetkost u pukovniji, jer koja se kuhinja mogla poh-
valiti, da ima kuhara okultista, koji rjeava tajne ivota i smrti, a koji je iznenadio sve
spremanjem divnog peenja ili ragouta, da je pod Komarovom smrtno ranjeni porunik
Dufek na samrti traio Jurajdu.
Da, rekao je iznenada Jurajda, koji se jedva drao na stolici, a iz koga je udarao rum
kao iz bave. Da. Kad gospodin pukovnik nije dobio nita i kad je vidio samo neto
peenih krumpira, pao je u stanje gaki. Znate li vi, to je to gaki? To je stanje, u ko-
jemu se nalaze gladni duhovi. Ja sam ga zapitao: Jeste li u stanju, da podnesete udar
sudbine, jer za vas nije ostalo ni truna teleih bubrega? Zakonom karmi je odreeno,
da vi danas za uinu dobijete, kao naknadu, divan omlet s isjeckanim peenim teleim
jetrima.
Mili prijatelju, rekao je tiho poslije male pauze kuhar-okultist naredniku, napraviv-
i nehotice pokret rukom i prevrnuvi sve ae, koje su bile postavljene pred njim na sto-
lu.
Sve su pojave, tijela i predmeti, bestjelesne. Materija je bestjelesna, a ono to je bestje-
lesno, to je materija. Bestjelesnost se ne razlikuje od materije, a materija se ne razlikuje od
bestjelesnog. to je bestjelesno, to je materija, a to je materija to je bestjelesno.
Kuhar-okultist zamukne, nasloni glavu na ruke i zagleda se u stol, poliven vinom.
Narednik je poeo mumljati neto, to nije imalo ni glave ni repa.
ita je nestalo s polja, nestalo!... In dieser Stimmung erhielt er Einladung und ging zu
ihr... Duhovi padaju u ljeto...
257
Narednik je dalje bubnjao prstima po stolu i pio, a s vremena na vrijeme bi se sjetio, da

ga deset ljudi s podoficirom ekaju u magazinu.
Kad god bi se toga sjetio, nasmijao bi se i odmahnuo rukom.
Kad je konano, dosta kasno, doao u kancelariju jedanaeste ete, zatekao je vejka kod
telefona.
Materija je bestjelesna, a ono to je bestjelesno, to je materija, promrmljao je on, pao
onako odjeven na postelju i odmah zaspao.
vejk je i dalje sjedio kod telefona, jer je prije dva sata s njim govorio natporunik Luk,
rekavi mu, da je jo kod pukovnika, ali mu je zaboravio rei, da moe otii od telefona.
Kasnije je govorio s njim vodnik Fuchs, koji je s deset vojnika jo uvijek ekao narednika,
ali je doekao samo to, da se magazin zatvorio.
Napokon je i sam nekuda otiao, a vojnici se jedan za drugim vratili u barake.
S vremena na vrijeme, vejk se zabavljao na taj nain to je uzimao slualicu i sluao. Bio
je to telefon novog sistema, nedavno uveden u vojsci, a imao je tu odliku, da su se jasno i
razgovijetno uli razgovori s cijele linije.
Tren se svaao s artiljerijom, a saperi se grozili vojnoj poti...
A vejk je neprestano sjedio kod telefona.
Sjednica kod pukovnika se otegla. Pukovnik Schrder je pred svojim oficirima razvijao
najnoviju teoriju ratne slube, dajui veliku vanost minama.
Priao je o svemu i svaemu: o tome, kako je bilo na istonoj fronti prije dva mjeseca, o
potrebi veze meu pojedinim odjeljenjima, o zaguljivim plinovima, o ruenju neprija-
teljskih aeroplana, a napokon preao na unutranje odnose u vojsci.
Poeo je priati o odnosu oficira prema vojnicima i o odnosu vojnika prema svojim stare-
inama, o predavanju vojnika neprijatelju, o tome kako je pedeset postotaka ekih voj-
nika politisch verdchtig.
Jawohl, meine Herren, der Kramarsch, Schreiner und Klofatsch sind politisch ver-
dchtig.
Veina oficira je mislila: kada e ve jedanput djedica prestati s brbljanjem, ali pukovnik
Schrder je i dalje gnjavio o novim zadatcima novih marbataljuna, o poginulim oficiri-
ma pukovnije, o Zepelinima, o konjanicima, o zakletvi...
Kod tih rijei natporunik Luk se sjeti, da dobri vojak vejk nije poloio zakletvu, kad
se zaklinjao cijeli bataljun, jer je onda bio u zatvoru.
I nije se mogao suzdrati od smijeha. Bio je to histerini smijeh, koji je zarazio sve oficire,
meu kojima je sjedio i privukao pukovnikovu panju, koji je ba doao do iskustva, ste-
enog prilikom odstupa njemake vojske u Ardenima. A on je onda zavrio rijeima:
Gospodo, pa tu nema nita smijeno!
Zatim su svi otili u kasino, jer su pukovnika pozvali na telefon iz brigade.
vejk je drijemao kod telefona, kad ga probudi zvonjenje.
Haloo! uo je. Ovdje je pukovnijska kancelarija.
Halo! odgovorio je on. Ovdje kancelarija jedanaeste ete.
Ne zadravaj, nastavio je glas na telefonu, nego uzmi olovku i pii. Primi telefo-
nogram!
Jedanaestoj markompaniji...
258
A onda se prosue fraze u stranom kaosu, jer je, osim dvanaeste, bila spojena i trinaesta
markompanija, koja je cijelo vrijeme prekidala razgovor i telefonogram se potpuno iz-
gubio u tom moru zvukova. vejk nije mogao razabrati ni rijei. Konano se ipak sve uti-
alo i vejk je mogao razumjeti:
Halo, halo! Sada mi proitajte sve.
A to da proitam?
ta da ita, vole? Pa telefonogram!
Kakav telefonogram?
Krucihimmel, idiote! Pa telefonogram, koji sam ti diktirao!
Ni rijei nisam razumio. Netko nam je neprestano smetao.
Ah, ti majmune jedan, ta ti misli, da u se ja sada s tobom zabavljati? Govori, hoe
li primiti telefonogram ili nee? Ima li olovku i papira? Nema? I ja da ekam, dok ti to
sve nae? I vi ste mi neki vojnici! Dakle, hoemo li ili neemo? Jesi li gotov? Sluaj sada:
Jedanaestoj markompaniji. Ponovi to!
Jedanaestoj markompaniji.
Kompaniekomandant, no jesi li to zapisao. Ponovi.
Kompaniekomandant!
Zur Besprechung morgen... Jesi li gotov? Ponovi.
Zur Besprechung morgen...
Um neun Uhr... Unterschrift. Zna li, majmune, to je to Unterschrift? To je potpis.
Ponovi?
Um neun Uhr... Unterschrift. Zna li, majmune, to je to Unterschrift? To je potpis.
Ponovi.
Ti glupane! onda potpis: Oberst Schrder, majmune. Ima li? Ponovi.
Oberst Schrder, majmune.
Dobro, vole. Tko je primio telefonogram?
Ja.
Himmelherrgott, tko je taj ja?
Pa vejk, prijatelju. Zar je to teko pogoditi?
Hvala Bogu, da je gotovo. Ali ja mislim, da bi bilo bolje, kad se ti ne bi zvao vejk, ne-
go Vol. No, dobro je. ta ima novo kod vas?
Nita, sve je po starom.
A danas su kod vas nekoga vezali.
Vezali? Da, sluaka gospodina natporunika zato, to je poderao cijeli njegov objed...
A ne zna li, kuda se ide?
Otkuda bih ja to znao, klipane? Pa to ne zna ni na stari. A sada laku no... Ima li kod
vas mnogo buha?
vejk objesi slualicu i poe buditi narednika Vanjeka, koji se branio iz sve snage, a kad
ga je vejk poeo drmati, udario ga je po nosu, pa se okrenuo na trbuh i poeo lupati no-
gama po postelji.
Ipak je vejku polo za rukom, da probudi Vanjeka, nato je ovaj protrljao oi, okrenuo
se na lea i zapitao ga uzrujano, ta se dogodilo.
259
Nita osobito, odgovori vejk, samo bih se htio s vama posavjetovati. Ovoga a-
sa primio sam telefonogram, da se gospodin natporunik Luk sutra u devet sati javi
gospodinu pukovniku na savjetovanje. Pa sada ne znam, ta da radim. Da li da idem, pa
da mu to javim odmah, ili da to uinim sutra? Dugo sam se skanjivao, hou li vas probu-
diti, jer ste tako slatko spavali, ak ste i hrkali, ali onda sam pomislio: ta znam drugo,
bolje je posavjetovati se.
Pustite me, da spavam, ako Boga znate, protenje Vanjek zijevajui na sva usta.
Uradite to sutra rano, a mene ne budite.
Onda se okrenuo na drugu stranu i opet zaspao. vejk ode telefonu i poe drijemati, ali
ga je probudilo zvonjenje.
Halo! Je li to jedanaesta markompanija?
Da, jedanaesta. Tko je tamo?
Trinaesta markompanija. Halo, halo! Koliko je sati? Ne mogu da dozvonim centrali.
Nekako mi se ini dugo da mi nema izmjene.
Na sat stoji.
Dakle isto kao i kod nas. Ne zna, kada polazimo? Nisi govorio s pukovnijskom
momadi?
Drek znaju tamo, kao i mi.
Ah, gospojice, molim vas ne budite prosti. Jeste li dobili konzerve? Iz nae ete su ili,
ali nisu nita dobili. Magazin je bio zatvoren.
I nai su se vratili praznih aka.
To je uope luda kua. ta misli, na koju emo stranu?
U Rusiju.
A ja opet mislim, da emo prije u Srbiju. To emo znati, kad budemo u Peti. Ako oda-
tle poemo desno, znai idemo u Srbiju, ako pak poemo lijevo, onda u Rusiju. Imate li
brotsake? A igra li ti frischeviere? Onda doi sutra. Mi to radimo svaku veer. Koliko
vas je na telefonu? Sam. Onda ti pljuni na to, pa idi spavati. Tu je kod vas divan red. Taj
ti posao prilii kao magarcu zvono. Evo, doao mi je ablezung. Prijatno spavanje!
I vejk je zaista prijatno zaspao kod telefona, zaboravivi objesiti slualicu tako, da vie
nitko nije mogao buniti njegov san, a telefonist pukovnijske kancelarije psovao je kao
bijesan, to ne moe dozvati jedanaestu, da joj preda novi telefonogram, da se sutra do
jedanaest sati dostavi popis onih, koji nisu cijepljeni protiv tifusa.
Meutim je natporunik Luk sjedio u kasini s vojnim lijenikom anclerom, koji je ob-
jaio stolicu i lupajui u jednakim razmacima o pod palicom od biljara, priao:
Saracenski sultan Salah-Edin prvi je priznao neutralnost sanitetskih odreda.
Za ranjene moraju se brinuti obadvije strane. Moraju im se platiti lijekovi i njega. Mora
se dozvoliti prilaz lijenika i njihovih pomonika s propusnicom generalovom.
Zarobljeni ranjenici moraju biti poslani natrag pod okriljem i garancijom generalovom,
ili se zamjenjuju. Ali oni mogu sluiti i dalje.
Bolesni vojnici na obadvije zaraene strane ne smiju se zarobiti, niti ubiti, nego ih preni-
jeti u pozadinu u bolnicu s propusnicom generalovom. Ovo pravilo vrijedi i za sveeni-
ke, lijenike, kirurge, apotekare, bolniare i ostala lica, koja su odreena za poslugu bole-
snika i koja takoer ne mogu biti zarobljena, nego se na isti nain moraju poslati natrag.
260
Doktor ancler je slomio ve drugu palicu, ali jo nije zavrio svoje krasno izlaganje o
postupanju s ranjenicima u ratu, spominjujui cijelo vrijeme nekakve generalske propu-
snice.
Natporunik Luk ispio je crnu kavu i poao kui, gdje je naao bradatog orijaa Balou-
na, kako pee na njegovom aparatu za piritus u loniu nekakvu kobasicu.
Pokorno javljam, zamuca Baloun, ja sam se usudio...
Natporunik Luk ga pogleda. Baloun mu se u tom momentu uini kao veliko dijete i
natporuniku postade ao, to ga je dao vezati zbog njegove halapljivosti.
Samo produi! Baloune! rekao je Luk skidajui sablju, od sutra u narediti, da
dobiva dvostruki obrok hljeba.
Natporunik sjedne za stol u raspoloenju, da pie tetki jedno sentimentalno pismo. I
napisao je ovo:
Draga tetice!
Upravo sam dobio nareenje, da se sa svojom etom spremim za put na frontu. Moda je ovo pos-
ljednje pismo, koje ti piem, jer se na sve strane biju estoki bojevi i nai su gubitci ogromni. Zato
mi je neobino teko zavriti ovo pismo s rijeima: Do vienja! Mnogo e bolje biti, ako ti poa-
ljem posljednje: Zbogom!
Ostalo u napisati sutra, pomisli natporunik i poe spavati.

Kad je Baloun vidio, da natporunik vrsto spava, poeo je opet gazdovati i traiti po
stanu, kao buba vabe u noi. Otvorio je koveg svoga gospodara i odgrizao komad o-
261
kolade, ali se strano uplaio, kad se natporunik u snu maknuo. Ostavio je nagrizenu
okoladu natrag u koveg i umirio se.
Iza toga pogleda, to je napisao natporunik.
Proitao je i bio neobino dirnut naroito rijeima posljednje zbogom.
Spustivi se na svoju slamnjau kraj vrata, razmiljao je o kui i klanju svinja.
Nije se mogao osloboditi predstave, kako probada kobasice i puta iz njih zrak, jer bi
inae pukle na masti.
A kad se sjetio, kako je kod susjeda jedanput pukla kobasica i sasvim se raskuhala, mirno
je zaspao.
Sanjao je, kao da je najmio jednog nespretnog kobasiara, kome su pri nabijanju kobasica
crijeva neprestano pucala. A onda, da je kobasiar zaboravio napraviti krvavice, te da je
nestalo slanine za njih, kao i za kobasice. Sanjao je, da su ga izveli pred sud, to je iz kotla
ukrao komad mesa. A na kraju krajeva vidio je samog sebe, kako visi na staroj lipi u aleji
vojnog logora u Brucku.
***
Kad se vejk pred zoru, koja je ula u sobu s mirisom kave iz poljskih kuhinja, probudio,
mehaniki je, kao da zavrava jedan razgovor, objesio slualicu i preduzeo po maloj kan-
celariji jutarnju etnju, pjevajui pjesmicu.
Poeo je od sredine, kako se jedan vojnik preobukao u ensko i poao svojoj dragoj u
mlin, gdje ga je mlinar poloio u postelju pored keri, ali je prije toga rekao mlinarici:
Draga majko, daj veeru,

Da se cura naveera.
Mlinarica nahrani ovog beara. A onda dolazi porodina tragedija:
Kada mlinar sutra usta,

u vojnika, kako pjeva:
Ki vam vie nije djeva!
vejk je u svretak ove pjesme uloio toliko glasa i osjeaja, da je u kancelariji sve oivje-
lo, a probudio se i narednik Vanjek i zapitao, koliko je sati.
Malo prije su odsvirali budnicu.
Ja u ustati tek poslije kave, rijeio je Vanjek, koji je uvijek imao za sve dosta vre-
mena. I onako e nas dosta sekirati kojekakvim glupostima kao juer onim konzerva-
ma.
Pri tome Vanjek zijevne i zapita iz daleka, je li mnogo priao, kad je doao kui.
Pa tako, malo, odgovorio je vejk. Cijelo vrijeme ste govorili, da tijelo nije tijelo,
a ono, to nije tijelo, da je tijelo, a to tijelo opet nije tijelo. Ali to vas je tako umorilo, da ste
zahrkali, kao da netko pilom pili.
262
vejk se proeta do vrata, onda opet do narednikove postelje, zastade pred njim i ree:
to se mene osobno tie, gospodine narednie, kad sam uo priu o tim tijelima, sjetio
sam se nekoga Zatka, koji je radio u tvornici plina na Letni i bavio se paljenjem i gae-
njem plinskih svjetiljaka. Bio je to prosvijeen ovjek i obilazio je sve krme na Letni, jer
je izmeu paljenja i gaenja svjetiljka imao dosta vremena. Pred zoru bi u plinari poeo
da pria kojeta, ba kao i vi. Ja sam to sluao na vlastite ui, kad me je jedan pijani redar
zbog prljanja ulica odveo, mjesto u policiju, u tvornicu plina.
Ali, nastavio je tiho vejk, s tim se Zatkom loe svrilo. Stupio je u Marijansku
kongregaciju i odlazio s nebeskim djevicama na propovijedi patra Jemelke u crkvu sve-
tog Ignacija na Karlovom trgu, a jedanput, kad su na Karlaku u crkvi sv. Ignacija bili ne-
kakvi misionari, zaboravio je u svom rejonu pogasiti svjetiljke, tako da su na ulicama
svjetiljke gorjele tri dana bez prestanka.
Uope, nastavio je vejk, nije dobro, kad ovjek pone filozofirati, jer to uvijek
mirie na delirium tremens. Prije nekoliko godina k nama u sedamdesetpeti puk premje-
stili su nekakvog majora Blchera. Taj je major volio, da nas jedanput mjeseno postroji u
kare i tumai, ta je to vojna vlast. A nije pio nita drugo osim ljivovice. Svaki oficir,
djeco, objanjavao nam je on na dvoritu u vojarni, sam po sebi je najsavrenije
bie, koje zna vie nego svi vi zajedno. Vi, djeco, ne moete zamisliti nita savrenije od
oficira, pa da o tome razmiljate upravo cijelog svog ivota. Svaki je oficir vanredno pot-
rebno bie, dok ste vi samo sluajni element: vi moete postojati, ali ne morate. Kad bi
dolo do rata i kad bi morali poginuti za naeg cara i gospodara, situacija se ne bi nimalo
promijenila. Ali kad bi prvi poginuo oficir, vi bi vidjeli, koliko ste zavisili od njega i koli-
ka je to teta. Oficir mora postojati, a vaa se egzistencija zasniva samo na oficiru. Vi za-
visite od njih, pa ne moete postojati bez njih; vi bez vojne vlasti niste u stanju ni vjetar
pustiti... Oficir je za vas, vojnike, prirodni zakon, bez obzira na to, da li ga vi razumijete
ili ne. A kako svaki zakon mora imati svoga zakonodavca, a taj je oficir, kome ste vi za
sve obvezani, morate biti obvezani i osjeati potrebu, da izvrite i najmanje nareenje,
makar vam se ono i ne svialo.
A jedanput, kad je zavrio s pripovijetkom o vojnoj vlasti, obiao je cijeli kar i pitao
jednog za drugim:
to osjea, kad zakasni u vojarnu?
Vojnici su mu odgovarali gluposti, kao da oni nikada ne zakanjavaju ili, da im se posli-
je svakog zakanjenja smui u stomaku, a jedan je rekao, da mu je to gore, nego da osta-
ne bez dopusta. Sve ih je major odijelio, da poslije podne rade klenksbunge zato, to
nisu znali da kau, to osjeaju. A ja sam, prije nego je doao red na mene, mislio o
onom, to nam je govorio i kad me je zapitao, mirno sam odgovorio: Pokorno jav-
ljam, gospodine majore, kad god zakasnim, ja uvijek osjeam nekakav nemir, strah i gri-
zu savjesti. A kad mi preostane vremena, da se u vojarnu vratim na vrijeme, osjeam ne-
kakvo blaenstvo i nekakvo unutarnje zadovoljstvo mili kroz mene.
Svi su se na ove rijei grohotom nasmijali, a major Blticher je dreknuo:
Po tebi mile stjenke, kad crkava na postelji, majmune nijedan! Vidi samo gada prok-
letog, to je smislio!
I dao mi onda takve pange, da je bila prava milina.
Pa u ratu ne moe ni biti drugaije, rekao je narednik proteui se na svojoj postelji.
To je ve tako ureeno, da se nad ovjekom uvijek, bio on miran kao janje i nijem kao
riba, viju oblaci i prijeti opasnost, da prasne grom. Bez toga ne moe ni biti discipline.
263
Zaista divno reeno uskliknuo je vejk. Ja, naprimjer, nikada neu zaboraviti,
kad su kod nas zatvorili regruta Pecha. Porunik u eti bio je neki Moc, koji je skupio re-
grute i pitao ih, otkud je koji.
Da, da, vi zeleni regruti, morate se nauiti odgovarati kao iz puke, govorio im je
on. No, hajde da ponemo! Otkuda ste vi, Pech? Pech je bio inteligentan ovjek, pa
je odgovorio: Iz Donjeg Bousova, Unter Bautzen, dvjesta i ezdeset kua, hiljadu i devet
stotina trideset i est ekih stanovnika, Jiinski srez, okrug Sobotka, u ekoj; ima staru
crkvu svete Katarine iz etrnaestog vijeka, koju je restaurirao grof Vaclav Vratislav
Netolick; kola, pota, telegraf, tvornica eera, pilana, godinje est sajmova. Ali mu je
u taj as porunik Moc ve priskoio i priio mu nekoliko po njuki i rekao: Evo ti za pr-
vi, za drugi, trei, etvrti, peti, esti sajam! A Pech, premda je bio regrut, ipak se alio. U
kancelariji su sjedili nekakvi gadovi, koji su napisali, da se ali zbog sajma u Donjem Bo-
usovu. Komandant bataljuna bio je onda major Rohell. Also, was giebt's? zapitao ga je
on. Pokorno javljam, gospodine majore, poeo je Pech, u Donjem Bousovu ima
est sajmova! Ali major Rohell udari nogama, razdera se i naredi, da ga odvedu u ner-
vno odjeljenje vojne bolnice. Od toga doba od Pecha je postao najgori vojnik, koji je vje-
no bio kanjavan.
Da, teko je s vojnicima, odgovori narednik, zijevajui. Vojnik, koji nije bio ka-
njen, uope nije vojnik. Moda se prije rata to isplatilo, jer je vojnik, koji nije bio kanjen,
imao neku prednost prigodom traenja kakve slube u graanstvu. A danas su ba ti
najgori vojnici, koji za vrijeme mira nisu izlazili iz zatvora, najbolji vojnici. Sjeam se, u
osmoj eti bio je neki regrut Sylvanus. Dobivao je kaznu za kaznom, i jo kakve kazne!
Nije se skanjivao, da svome drugu ukrade zadnji gro, ali kad je doao na frontu, prvi je
prerezao neprijateljske ice, zarobio tri ovjeka, od kojih je jednoga putem ubio, jer nije
kako je kasnije priao imao u njega povjerenja. Odlikovali su ga velikom srebrnom
kolajnom, priili mu dvije zvjezdice i da ga kasnije nisu pod Duklom objesili, bio bi sada
bez sumnje podnarednik. Ali morali su ga objesiti, jer kad je poslije jedne bitke iao na
rekognoscirung, nekakva druga patrola, od druge pukovnije, zatekla ga je, gdje pretra-
uje ljeeve. Nali su kod njega osam sati i mnotvo prstenja. Nato su ga objesili u tabu
brigade.
Iz toga se vidi, dodao je mudro vejk, da svaki vojnik mora izvojevati svoju po-
ziciju.
Zazvonio je telefon. Priao je narednik i mogao se uti glas natporunika Luka, kako
pita, to je s konzervama. Nato se zaue nekakvi ukori.
Dajem vam asnu rije gospodine, da konzervi nema, vikao je Vanjek na telefonu.
A otkud bi ih i bilo, kad je to samo fantazija onih u magazinu. Bilo je i nepotrebno sla-
ti ljude. Ja sam to htio telefonirati... Da sam bio u kantini? Tko vam je to rekao? Ah, dakle
onaj okultist kuhar iz oficirske menae? Da, ja sam na as svrnuo... Znate li, kako je taj
okultist nazvao onu uzbunu s konzervama: Guva neviena. Ne, ne, ja sam potpuno
trijezan, gospodine natporunie. to radi vejk? Ovdje je. Da ga zovnem?
vejk na telefon! okrenu mu se narednik i apnu: ako vas pita, u kakvom sam se
stanju vratio, recite, da je sve bilo u najboljem redu.
vejk prie telefonu.
Pokorno javljam, gospodine natporunie, ovdje vejk.
Sluajte, kakva je to komedija s tim konzervama? Je li to u redu?
Nije, gospodine natporunie; konzervama nema ni traga ni glasa.
264
Ja bih elio, da mi se vi svako jutro javljate, dok smo u logoru. Kad budemo na putu,
vi ete uvijek biti uz mene. ta ste radili cijelu no?
Presjedio kod telefona.
Je li bilo to novo?
Bilo je, gospodine natporunie.
Ne poinite opet s vaim glupostima, vejk. Je li dolo otkud kakvo vano nareenje?
Je li me tko zvao?
Jest, gospodine natporunie, ali tek za devet sati.
Zato mi to niste prije javili?
Nisam vas htio uznemirivati, gospodine natporunie.
Do avola, hoete li mi ve rei, ta bi to moglo biti tako vano u devet sati?
Telefonogram, gospodine natporunie!
Ja vas ne razumijem, vejk.
Imam ja sve to zapisano, gospodine natporunie. Evo: Primite telefonogram. Tko je
na telefonu? Zapisano? Ponovite to, i tome slino.
Tako mi Boga, vejk, s vama je muka raditi. Recite mi sadraj ili u skoiti na vas i pri-
lijepiti vam zaunicu. No, ta je?
Nekakav razgovor, gospodine natporunie. U devet sati kod gospodina pukovnika.
Htio sam vas probuditi noas, ali sam se predomislio.
Samo da ste se usudili, da me probudite nou zbog kojekakvih gluposti, kao da nema
dosta vremena i ujutro. Wieder eine Besprechung, der Teufel soli das alles buserieren!...
Ne vjeajte slualicu, nego pozovite Vanjeka.
Telefonu prie narednik Vanjek.
Rechnungsfeldwebl Vanjek, Herr Oberleutnant!
Vanjek, naite mi odmah drugog sluaka. Onaj gad Baloun poderao mi je noas cije-
lu okoladu. Vezati? Ne. Predat emo ga bolniarima. To je ljudeskara, pa neka vue ra-
njenike. Odmah u ga poslati k vama. Uredite to u pukovnijskoj kancelariji, pa se odmah
vratite u etnu... ta mislite: hoemo li skoro?
A to da se urimo, gospodine natporunie? Kad je odlazila deveta markompanija,
etiri dana su nas vukli za nos. S osmom je bila ista stvar. S desetom je ve bilo bolje. Tu
smo bili felddienstfleck; za objedom smo dobili naredbu, a naveer smo poli, ali zato su
nas gonili po cijeloj Maarskoj, ne znajui, na kojoj fronti da s nama zapue rupu.
Otkako je natporunik Luk odreen za komandanta jedanaeste ete, zapao je u stanje,
koje se zove sinkretizam; filozofirajui, on se trudio, da idejne konflikte ublai pomou
kompromisa i tako stvori zbrku pojmova.
Zato je i odgovorio:
ta da radimo, kad drukije nije? Dakle, vi mislite, da danas neemo krenuti? Za deset
sati smo pozvani kod gospodina pukovnika... propos, znate li, da ste vi dienstfuhren-
der? Ja to kaem samo onako, uzgred. Dakle napravite mi... ekajte samo, ta bi mi mog-
li... Ah, da nainite mi spisak komandujueg osoblja, s naznaenjem, od kada je tko u
vojsci. Pa onda etnu rezervu. Narodnost? Da, da, naznaite i nju. Ali najglavnije je, da
mi poaljete novog sluaka. ta radi danas fenrih Pleschner? Vorbereitungen zum Ab-
marsch. to? Rauni? Doi u, da potpiem. U grad nikoga ne putajte. U logorsku kan-
tinu? Poslije objeda na jedan sat. Pozovite mi vejka.
265
vejk, vi ete ostati na telefonu.

Pokorno javljam, gospodine natporunie, da jo nisam pio kavu.
Onda donesite kavu i ostanite u kancelariji na telefonu, dok vas ne pozovem. Znate li
vi, ta je to ordonanc?
To je trkalo, gospodine natporunie.
Morate biti na mjestu, kad vas pozovem. Recite Vanjeku, da mi ne zaboravi poslati
drugog sluaka. Halo, vejk, halo, sluate li? Gdje ste?
Ovdje sam, gospodine natporunie, upravo su mi donijeli kavu.
vejk, halo, halo!
Sluam, gospodine natporunie, ali kava je potpuno hladna.
Vi znate, vejk, kakav mora biti sluak. Dobro ga pogledajte, pa ete mi onda rei, ka-
kav je to ovjek. A sada moete objesiti slualicu.
Vanjek, srui kavu, u koju je ulio konjaka iz boce s natpisom Tinte (da mu ne bi drugi
popili), okrenuo se vejku i rekao:
Na natporunik se strano dere na telefonu. Razumio sam svaku rije. Vi, vejk, mo-
ra da ste dobro poznati s gospodinom natporunikom?
Mi smo kao dvije ruke, odgovori vejk, jedna ruka drugu ruku mije. Mnogo smo
muka podnijeli zajedno. Koliko su puta htjeli, da nas rastave, ali smo se uvijek ponovo
nali. Uvijek se on oslanja na mene, tako da se i sam esto ne mogu dosta nauditi. Eto i
sada ste uli: moram vam jo jedanput napomenuti, da naete drugog sluaka, kojega ja
moram dobro pogledati i dati o njemu svoj sud. Stvar je u tome, to gospodinu natporu-
niku ne moe svaki sluak ugoditi.
Kad je pukovnik Schrder pozvao sve oficire na konferenciju, uinio je to s velikim za-
dovoljstvom, da bi se mogao ispripovijedati. Osim toga, morala se donijeti neka odluka o
jednogodinjem dobrovoljcu Mareku, koji nikako nije htio da isti zahode i koga je pu-
kovnik kao buntovnika predao sudu.
Iz divizijskog suda su ga prole noi poslali na hauptwachu, gdje su ga uvali pod
straom. U isti mah u pukovnijsku kancelariju doao je iz divizijskog suda akt, u kojemu
se govorilo, da u ovom sluaju ne postoji zloin bune, jer jednogodinji dobrovoljci nisu
obvezani, da iste zahode, ali da u svakom sluaju postoji Subordinationsverletzung,
koji mu delikt moe biti oproten samo u sluaju odlinog dranja na fronti. Na osnovi
ovoga, jednogodinji dobrovoljac se vraa u pukovniju. Istraga o krivici ruenja discipli-
ne odgaa se do svretka rata, ali moe biti obnovljena prigodom prvog prestupa, koji
naini jednogodinji dobrovoljac Marek.
A bio je jo jedan neprijatan sluaj. Zajedno s jednogodinjim dobrovoljcem Marekom
doveli su iz divizijskog suda samozvanog podnarednika Tevelesa, koji se nedavno poja-
vio u pukovniji, doavi iz jedne bolnice u Zagrebu. Imao je veliku srebrnu kolajnu,
znake jednogodinjeg dobrovoljca i tri zvjezdice. Priao je o herojskim podvizima este
markompanije u Srbiji, iz koje se on, po njegovim rijeima, jedini spasio. Istragom se
utvrdilo, da je na poetku rata sa estom markompanijom zaista otiao nekakav Teveles,
ali taj nije bio jednogodinji dobrovoljac. Traeno je obavjetenje od brigade, u ijem je
sastavu bila esta eta, kad je 2. decembra 1914. bjeala iz Beograda i pokazalo se, da
meu predloenima za unapreenje i za veliku srebrnu kolajnu nije bilo nikakvog Teve-
lesa. Na pitanje, da li je infanterist Teveles za vrijeme beogradske epizode proizveden za
podoficira, nije se mogao dobiti odreen odgovor, jer su cijelu estu etu sa svim ko-
mandujuim osobljem utamanili Srbi kod crkve svetog Save u Beogradu. U divizijskom
266
sudu Teveles se branio, da mu je srebrna kolajna bila obeana, pa da ju je zato kupio u

bolnici od jednog Bosanca. to se tie znake jednogodinjeg dobrovoljca, on ju je priio
u pijanom stanju, a nosio ju je uvijek, jer je neprestano bio pijan, poto mu je organizam
rastrovala disenterija.
Otvarajui konferenciju, pukovnik Schrder, prije nego to bi preao na rjeavanje ovih
delikatnih pitanja, naao je za potrebno, da kae, kako se jo prije odlaska moraju to vie
sastajati, jer odlazak nije daleko. Iz brigade je dobio obavijest, da se svakog asa oekuje
nareenje iz divizije. Zato momad mora biti spremna, a zapovjednici imaju obratiti ve-
liku panju, da svi budu na licu mjesta. Onda je pukovnik ukratko ponovio ono, to je
ispriao juer. Opisao je situaciju na bojitima, izrazivi svoje uvjerenje, da nita na svije-
tu ne moe poruiti vojniko oduevljenje i ratnu poduzetnost.
Pred njim na stolu je stajala ratna karta, na kojoj je fronta bila oznaena iodama sa zas-
tavicama, ali iode su bile strano ispremjetane, a fronta pomaknuta. Istrgnute iode sa
zastavicama leale su pod stolom.
itavo bojite je preko noi strano zamrljao maak, koga su pisari uvali u pukovnijskoj
kancelariji, koji je, kad se te noi propisno uredio na austro-ugarsko bojite, htio da sakri-
je tragove svoga nedjela, pa ispremetao iode, razmazao svoje olakanje po svim pozici-
jama, uprskao itavu frontu i zagadio sve vojnike jedinice.
Pukovnik Schrder je bio jako kratkovidan.
Oficiri marbataljuna s interesom su promatrali, kako se prst pukovnika Schrdera prib-
liuje majim gomilicama.
A odavde, gospodo, prema Sokolu na Bugu! proroki je uskliknuo pukovnik i po-
vukao napamet prstom liniju prema Karpatima, utaknuvi prst u jednu gomilu, koju je
maak u tenji, da ratnoj karti dade vie reljefnosti, ostavio na tom mjestu.
267
Wahrscheinlich, Katzendreck, Herr Oberst, rekao je veoma udvorno za sve kapetan

Sgner.
Pukovnik Schrder je, kao iz puke izbaen, izletio u pokrajnu kancelariju, otkud su se
zaule strane psovke i deranje s prijetnjom, da e pisari jezikom polizati ovu svinjariju.
Istraga je bila kratka. Utvrdilo se, da je maka prije dva tjedna u kancelariju donio naj-
mlai pisar Zwiebelfisch. Poslije konstatacije ovoga fakta nesretni Zwiebelfisch je poku-
pio svih pet ljiva i jedan pisar ga je odveo na hauptwachu, gdje e ekati dalja nare-
enja gospodina pukovnika.
S tim incidentom se konferencija zapravo i zavrila. Kad se pukovnik Schrder vratio s
pomodrelim od bijesa licem, najedanput je zaboravio, to je htio da govori o sudbini jed-
nogodinjeg dobrovoljca Mareka i famoznog podoficira Tevelesa, pa je samo kratko re-
kao:
Molim vas, gospodo, da budete spremni i ekate dalja nareenja i instrukcije.
Tako su jednogodinji dobrovoljac Marek i Teveles i dalje ostali pod straom, a kad im je
malo kasnije doao i Zwiebelfisch, mogli su se igrati marijaa, a poslije toga dosaivati
straarima s molbom, da im oiste slamnjae od buha.
Malo kasnije poslali su im i frajtera Peroutku od trinaeste markompanije, koga je nesta-
lo juer, kad se pronijela vijest, da se ide na frontu, a uhvatila ga je patrola kod Bijele
Rue u Brucku. Izgovarao se, da je jo prije odlaska htio pogledati znameniti dvor grofa
Harracha pod Bruckom, pa je na povratku zalutao i tek pred zoru iznemogao doao u
Bijelu Ruu. (A onda je spavao s Ruenkom iz Bijele Rue).
***
Situacija je bila jo nejasna. Ide li se ili ne ide? vejk se na telefonu u kancelariji jedanaes-
te markompanije nasluao o tome najrazliitijih miljenja, kako pesimistikih, tako i op-
timistikih. Iz dvanaeste markompanije saopili su mu, da je netko sluao u pukovnij-
skoj kancelariji, da e se ekati streljaka obuka s pokretnim figurama i da se ide tek pos-
lije feldmassigschiessubunga. Ali trinaesta markompanija nije zastupala to optimistiko
miljenje, rekavi, da se iz grada malo prije vratio kaplar Havlik, koji je razgovarao s jed-
nim eljeznikim namjetenikom, od koga je uo, da vagoni stoje spremni na stanici.
Vanjek je bijesno istrgnuo slualicu iz ruku blagoglagoljivog vejka i proderao se, da e-
ljezniki namjetenici ne znaju nita i da je sam malo as doao iz pukovnijske kancelari-
je.
vejk je s aneoskim strpljenjem sjedio kod telefona i na sva pitanja, ta ima novo, odgo-
varao, da se ne zna nita pozitivno.
Takav odgovor dao je i natporuniku Luku.
ta ima novo?
Nita se pozitivno ne zna, gospodine natporunie, odgovorio je vejk stereotipno.
Vi vole, objesite slualicu.
Zatim je doao itav niz telefonograma, koje je vejk primio. Prvo one, koji mu nisu mog-
li biti saopeni nou, jer je slualica bila skinuta, poto je on spavao, a koji su se odnosili
na cijepljene i necijepljene protiv tifusa.
Onda je doao zaostali telefonogram u stvari konzervi, koja je jo juer objanjena.
Napokon je doao telefonogram, adresiran na sve bataljune, ete i ostale vojne jedinice.
268
Kopija telefonograma brigade broj 75692. Naredbe brigade broj 172. Pri sastavljanju
iskaza o potrebama poljske kuhinje vai ovaj red kod nabrajanja potreba: 1. meso, 2.
konzerve, 3. zelen, 4. zrnata hrana, 5. ria, 6. makaroni, 7. krupa i krupica, 8. krumpir.
Kad je vejk to proitao naredniku, ovaj je sveano izjavio, da se takvi telefonogrami
prosto bacaju u zahod.
To je izmislio kakav glupak tamo u tabu i odmah misli, da je to neophodno potrebno
razaslati svim divizijama, brigadama i pukovnijama.
Malo kasnije vejk je primio jedan telefonogram, koji je bio tako brzo diktiran, da je mo-
gao zapisati samo nekoliko rijei, pa je liilo na kakvu ifru:
In der Folge genauer erlaubt gewesen oder das selbst einem hingegen immerhin einge-
holt werden.
Sve je to kojeta! rekao je narednik, kad se vejk poeo uditi nad tekstom, koji je
on triput proitao glasno. Same gluposti, iako, avo da ih nosi, moe biti kakva ifra,
ali to se nas u eti nita ne tie. I to se moe baciti.
I ja tako mislim, sloio se s njim vejk, jer kad bih ja gospodinu natporuniku
javio, da in der Folge genauer erlaubt gewesen oder das selbst einem hingegen immer-
hin eingeholt werden, jo bi se razljutio.
Svi su tako uvredljivi, da je to strano, nastavio je vejk zamislivi se u uspomene.
Jedanput sam, sjeam se, iao tramvajem s Visoana u Prag i u Libnu je sjeo nekakav
gospodin Novotn. Kad sam ga opazio, priao sam mu na peronu i poeo s njim razgo-
varati, da smo obojica iz Draova. Ali on se okosio na mene, da ga ostavim na miru, jer
me on ne pozna. Tada sam mu poeo objanjavati, da bi se sjetio, kako sam ja jo kao ma-
li deko dolazio k njima s majkom, koja se zvala Antonija, da se moj otac zvao Prokop i
da je bio arendator. Ali ni onda nije htio priznati, da se poznajemo. Ja sam mu nato po-
tanko izloio, da su na Draovu bila dva Novotnija: Tonda i Josef. O njemu a on je bio
taj Josef da su mi priali, kako je ubio svoju enu, koja ga je vjeito grdila zbog njego-
vog pijanevanja. Na tom mjestu se gospodin razmahnuo, ali ja se izmakoh, a on pljus,
pa po velikom prozoru. Razumije se, da su nas obojicu istovarili, odveli na redarstvo,
tako utvrdili, da uvrijeeni gospodin nije bio Josef Novotn, nego Eduard Doubrava iz
Montgomerija u Americi, a ovamo je doao samo da posjeti svoje roake.
Telefon prekide njegovu priu, i promukli glas iz mitraljeske ete zapita, putuje li se da-
nas.
Na vratima se ukaza blijedi kadet Biegler, najvei idiot u eti, koji se jo kao jednogodi-
nji dobrovoljac htio isticati svojim znanjem. Dao je znak Vanjeku, da izae za njim na
hodnik, gdje se upustio s njim u diskusiju.
Kad se Vanjek vratio u sobu, samo se prezirno osmjehnuo.
Ovo ti je volina! rekao je on vejku. Divne egzemplare imamo u naoj eti! Iz-
gleda, da je i on bio na konferenciji, a kad su se svi razili, gospodin natporunik je nare-
dio, da svi vodnici izvre smotru oruja, ali da budu strogi. On je doao, da me pita, hoe
li vezati labka zato, to je svoju puku oistio petroleumom.
Vanjek se poe uzrujavati.
Pita me za takove gluposti kao da ne zna, da se ide na frontu. I gospodin je natporu-
nik juer dobro promislio, dok se odluio, da vee svoga sluaka. Ja sam tome poletarcu
rekao, da dobro razmisli, ta radi i da ne ljuti svoje ljude.
Zbilja kad ve govorite o sluaku, sjetio se vejk, jeste li nali novog slugu za
gospodina natporunika?
269
Samo se ne uzrujavajte, odgovori Vanjek, za sve ima vremena. Uostalom, ja mis-

lim, da e se gospodin natporunik priviknuti na Balouna; s vremena na vrijeme on e,
dodue, neto poderati, ali kad doemo na frontu, on e se odviknuti. Tamo vrlo esto
nee ni jedan ni drugi imati ta da jedu. I kad kaem, da e Baloun ostati, gdje je, onda e
tako i biti. To je moja stvar i gospodin natporunik ne treba tu nita da se uplee. Kud
mu se uri?
Vanjek se opet isprui na postelji i ree:
vejk, ispriajte mi kakvu anegdotu iz vojnikog ivota.
S najveim zadovoljstvom, odgovori ori, samo se bojim, da e opet netko zvoni-
ti.
Onda ili otkopajte, ili prereite icu, ili spustite slualicu.
Dobro, rekao je vejk, sputajui slualicu, ispriat u vam jedan sluaj, koji je
istinit, samo to onda nije bio rat nego manevri, ali to vam je bila takva zbrka ba kao i
danas, jer nismo znali, kad emo izii iz vojarne. Sa mnom je sluio i nekakav ic, dobar
ovjek, poboan i plaljiv. On je zamiljao, da su manevri neto strano, da se na manev-
rima ljudi prevru, a bolniari ih sakupljaju kao padaviare. Zato je pio, a kad smo izali
iz vojarne i doli u Mniku, rekao je: Ej, drugovi, kae, ja to neu izdrati; samo Gospo-
din Bog moe me spasiti! Stigli smo u Hoovice i tamo imali dva dana odmora, jer se
sve zamrsilo, poto smo mi tako brzo poli naprijed, da bi s ostalim pukovnijama, koje su
bile na naim krilima, mogli zarobiti cijeli neprijateljski tab, a to bi bila bruka, jer je ta
grupa trebala da razjuri na korpus i izvojuje pobjedu. Na toj je strani bio i nekakav nad-
vojvoda. I tu je ic odigrao svoju alu. Kad smo se mi smjestili u logoru, on je otiao u
jedno selo kod Hoovica, da neto kupi, a poslije podne vraao se u logor. Bila je nepod-
nosiva vruina, a on je bio propisno naderan. Na putu je ugledao stub, na kojemu je bio
kovei, a u kovegu mala figura svetog Jana Nepomuka. Poeo se on moliti svetom
Janu: Vjerojatno, da je i tebi vruina, drue, a bar da ima neto da gucne, nego stoji tu
i znoji se kao na smrt osuen! Promukao je bocu, nategnuo iz nje, a onda nastavio:
Ali, ostavio sam ti gutljaj, sveti Jane Nepomue! No onda se uplaio svoje smjelosti, pa
je popio i ostatak, tako da za svetog Jana nije preostalo nita. Jezu Marija i sveti Josef!
uskliknuo je on. Oprosti mi, ako Boga zna, sveti Jane, poastit u te drugi put.
Uzet u te u logor i tako u te napojiti, da nee moi na nogama stajati. I tada je iz sa-
milosti prema svetom Janu Nepomuku razlupao staklo, izvukao sveevu figuru, stavio
ju sebi pod bluzu i donio u logor. I sveti Jan je spavao s njim na slami; uvijek ga je nosio
sa sobom, pa je zato imao sreu u kartama. Gdje god bi se zaustavili, dobivao je i dobi-
vao, sve dok ne doosmo u Prachensko, gdje je izgubio sve do zadnje krajcare. A kad
smo ujutro odlazili, na jednoj kruki njihao se objeen sveti Jan Nepomuk... Eto vam
anegdote a sada mogu objesiti slualicu.
Telefon opet poe prenositi znakove nervoznog ivota, poto je stare harmonije i mira
nestalo iz logora.
Meutim, natporunik Luk je u svojoj sobi prouavao ifriranu naredbu, koju je dobio
iz taba pukovnije zajedno s uputom za rjeavanje ifre, kao i ifriranu tajnu naredbu o
pravcu, kojim e marbataljun poi na galicijsku granicu (prva etapa):
7217 1238 475 2121 35 = Moon.
8922 375 7282 == Rab.
4432 1238 7217 35 8922 35 = Komoran.
7282 9299 310 375 7881 298 475 7979 Budapest.
270
Kad je rijeio ovu zagonetku, natporunik Luk teko je uzdahnuo:

Der Teufel soll das buserieren!
Konac II. knjige.
271
III. knjiga
Slavno vojevanje
272
1. Preko Maarske
Konano doekae i taj as, da ih strpaju u vagone za etrdeset ljudi ili est konja.
Mora se priznati, da je konjima bilo udobnije, nego ljudima, jer konji spavaju stojeki,
ali tko bi o tome vodio rauna? Vojniki voz je opet povezao u Galiciju novu skupinu
ljudi, odreenih za klaonicu.
U cjelini tim ljudima je ipak bilo lake; kad je voz poao iz stanice, bilo je to bar neto od-
reeno, jer se dotle samo ekalo neto nepoznato: ide li se danas, sutra ili preksutra. Ne-
koji su se osjeali kao osuenici na smrt, koji sa strahom oekuju, kada e doi po njih
krvnik. Onda e nastati mir, jer se konano ipak jedanput mora svriti. Zbog toga jedan
vojnik zaurla iz vagona kao lud:
Idemo, idemo!
Narednik Vanjek je imao potpuno pravo, kad je rekao vejku, da se ne treba uriti.
Prolo je nekoliko dana, dok je doao taj as, da se tovare u vagone, pa poto se cijelo vri-
jeme govorilo o konzervama, neraspoloeni raunarski narednik Vanjek ree, da su to
samo bolesne fantazije. Kakve konzerve, do avola! A onda jo ispraajna misa, dakako,
jer se tako radilo i kod prole markompanije. Kad ima konzervi, onda misa otpada. U
protivnom sluaju misa naknauje konzerve.
273
I tako se dogodilo, da se mjesto gulanih konzervi pojavio vrhovni felkurat Ibl, koji je
jednim udarcem pogodio tri muhe. U isto vrijeme odsluio je misu za tri marbataljuna,
blagosivajui dva za pobjedu nad Srbima, a jedan nad Rusima.
Tom prilikom odrao je Ibl jedan vatren govor, za koji je to je bilo jasno crpao ma-
terijal iz vojnog kalendara. Taj je govor bio tako dirljiv, da ga se vejk, koji je s naredni-
kom bio u improviziranoj vagonskoj kancelariji, sjetio i rekao naredniku:
Ah, to e to biti fino, kako je pripovijedao taj felkurat, kad se dan bude sklanjao za-
padu, sunce zadnje zrake bude bacalo za goru, a na polju asti umirui budu izdisali za-
dnje izdisaje, ranjeni stenjali, konji hroptali, a stanovnici jaukali, dok im budu nad gla-
vama gorjele kolibe. Ah, ja strano uivam, kad ljudi blebeu budalatine na kvadrat.
Vanjek, odobravajui, klimnu glavom.
Boga mi, bio je to avolski dirljiv govor.
Da, da, krasan i pouan govor, nastavi vejk. Ja sam ga dobro zapamtio i kad se
vratim iz rata, reproducirat u ga kod Kalea. Gospodin kurat je uhvatio tako divnu
pozu, da sam se ja bojao, da ne sklizne i srui se na oltar, razbivi glavurdu o monstran-
cu. Priao nam je on tako divne primjere iz povijesti nae vojske, kad je jo Radeck slu-
io u njoj, kako se s veernjim rumenilom mijeao crveni ar upaljenih sjenika, kao da je
to on sa svojim oima gledao.
A vrhovni feldkurat Ibl bio je istoga toga dana u Beu i tamo drugom marbataljunu
odrao isti dirljivi govor, o kojemu je sada govorio vejk i koji mu se tako svidio, da ga je
okrstio budalatinom na kvadrat.
Dragi vojnici, rekao je Ibl, zamislite, da ivite u godini etrdeset i osmoj i da se
bitka kod Custozze zavrila s pobjedom, kad je poslije borbe od deset sati kralj Albert bio
primoran, da krvavo bojite prepusti pobjedniku, naem ocu maralu Radeckom, koji je
u etrdeset osmoj godini svoga ivota odrao tako sjajnu pobjedu.
Vidite li, dragi vojnici! Na breuljku, pred zauzetom Custozzom, stajao je Radeck.
Kraj njega sve vojskovoe. Ozbiljnost trenutka odraavala se na licu prisutnih, jer se ne-
daleko od marala jedan njegov vojnik borio sa smru. Leei na polju asti s razdroblje-
nim udovima, ranjeni kadet Hrt osjetio je, da ga maral Radeck promatra. Vjerni, ranje-
ni kadet je stiskao u zgrenoj desnici svoju medalju za hrabrost. Kad je ugledao oboa-
vanog marala, u njemu je zakucalo napola ugaeno srce; njegovim ukoenim tijelom je
prola drhtavica i umirui, s nadovjenim naporom, pokuao je da dopuzi do marala.
Umiri se, moj dobri vojnie! kliknuo je maral, skoio s konja i pruio mu ruku.
Ne mogu vam pruiti ruku, gospodine marale, rekao je umirui, jer su mi oba-
dvije ruke otkinute. Ali vas molim, da mi ispunite jo samo jednu elju. Recite mi pravu
istinu: je li pobjeda doista naa?
Jest, naa je pobjeda, dragi moj, rekao je blago maral, a vjena je teta, to je
tvoje veselje pomueno tvojom ranom!
Ja znam, gospodine marale, da neu dugo ivjeti, rekao je muklo umirui heroj s
ljubeznim smijekom na usnama.
Jesi li edan? zapitao ga je maral. Dan je bio sparan, gospodine marale, imali
smo preko trideset stupnjeva topline. Nato je Radeck uzeo od jednog autanta uturu
i pruio ju umiruem. Napio se u jednom monom gutljaju. Neka vam Bog plati!
uzdahnuo je ranjenik, trudei se, da poljubi ruku oboavanom vojskovoi. Koliko si
godina sluio? zapitao ga je maral. Vie od etrdeset godina, gospodine marale.
Kod Asperna sam dobio zlatnu kolajnu. Bio sam i kod Leipziga, pa i odande imam zlat-
274
nu medalju. Pet puta sam bio teko ranjen, ali sada mi je doao kraj. No da znate, kako
sam sretan i miran, to sam doivio dananji dan. Ne alim umrijeti, kad smo slavno po-
bijedili, a na car svoje zemlje opet povratio!
U tom momentu, dragi vojnici, iz logora odjeknue zvuci narodne himne: Boe ivi, u-
vaj Boe! i ponovno se prosue poljem pobjede. Umirui vojnik, na rastanku sa ivotom,
pokuao je jo jedanput da se malo pridigne.
Da ivi Austrija! viknuo je oduevljeno.
Da ivi Austrija! Pjevajte, pjevajte nau divnu himnu! Neka ivi na oboavani car, neka
ivi vojska!
Umirui se jo jedanput priklonio maralovoj ruci, poljubio je, klonuo na zemlju i poslje-
dnji tihi uzdah izvio se iz njegovih plemenitih grudi. Vojskovoa skinu kapu pred svo-
jim najhrabrijim vojnikom. Ova junaka smrt zasluuje, da joj se zavidi! ree maral
uzbueno, te sae glavu u skrtene ruke na molitvu.
Dragi vojnici, rekao je. Ja vam svima elim, da umrete ovako junaki.
Sjeajui se ovoga govora gospodina Ibla, vejk nije nita pretjerivao, pa je feldkurata
mirne due mogao nazvati idiotom, kakvog zemlja jo nije na sebi nosila.
Iza toga je vejk poeo govoriti o znamenitim naredbama, koje su im proitane prije uto-
varivanja u vagone. Jednu naredbu je potpisao Frantiek Josef, druga je bila naredba na-
dvojvode Josefa Ferdinanda, a obadvije su se odnosile na sluaj kod Duklinske visoine
od 3. aprila 1915. godine, kad su se dva bataljuna dvadeset i osme pukovnije predala Ru-
sima.
Obje naredbe proitane su drhtavim glasom i glasile su u prevodu ovako:
NAREDBA OD 17. APRILA GODINE 1915.
S osjeajem velikoga bola nareujem da se k. u. k. dvadesetiosma pukovnija iskljui iz

sastava Moje vojske zbog kukaviluka i veleizdaje. Zastava nedostojnoj pukovniji da se
oduzme i preda u vojni muzej. Dananjim danom prestaje postojati pukovnija koja je po-
la na bojite s otrovanim osjeajem svoje dunosti.
Frantiek Josef.
NAREDBA NADVOJVODE JOSEFA FERDINANDA.
eke trupe za vrijeme zadnjih bojeva nisu bile pouzdane. Naroito su nas razoarale
prilikom obrane prekrasnih pozicija, koje su drale dugo vremena u opkopima. U rovov-
skoj vojni neprijatelju je vrlo esto uspjelo, da se stavi u vezu s kojekakvim elementima
tih trupa.
Uz suradnju tih izdajica, neprijatelj je svoje napadaje uvijek uperio na dijelove fronte,
koje su zauzimale te nepouzdane jedinice.
Neprijatelju je esto polazilo za rukom, da te dijelove fronte zauzme skoro bez ikakvog
otpora, kao i da zarobi veliki dio momadi.
Hiljadu puta neka je sram i stid te bezone izdajnike, koji naputaju svoga gospodara i
domovinu, vrijeaju pobjedonosne zastave nae slavne i hrabre vojske, a time i ast ita-
vog naroda, kome pripadaju.
275
Prije ili kasnije, njih e dostii zrno ili krvnikov konopac.

Dunost je svakog pojedinog ekog vojnika, kod koga je jo budan osjeaj asti i pote-
nja, da prijavi svojim starjeinama sve ove sramne provokatore i izdajnike.
Tko to ne uini, i sam je podlac i izdajica.
Ovu naredbu valja proitati momadi ekih pukovnija.
K. u. k. dvadesetiosma pukovnija nareenjem naega cara brie se iz spiskova nae voj-
ske.
Nadvojvoda Josef Ferdinand.
Prilino kasno su nam to proitali, ree vejk Vanjeku, samo ne znam, zato su
tu naredbu proitali tek sada, kad je car tu naredbu izdao jo 17. aprila. To izgleda, kao
da nam iz izvjesnih razloga nisu prije mogli proitati. Da sam ja car, ne bih dozvoljavao,
da me na takav nain izigravaju. Kad sam izdao naredbu 17. aprila, onda se ona mora
proitati 17. aprila, pa makar sjekire padale iz neba.
Na drugoj strani vagona, preko od Vanjeka, sjedio je kuhar-okultist iz oficirske kuhinje i
neto pisao. Iza njega je sjedio sluak natporunika Luka, bradati orija Baloun i, jeda-
naestoj eti prikomandovani telefonist Chodounsk. Baloun je vakao komad profunte i
uzrujano tumaio Chodounskom, da on nije kriv, to u onoj gunguli, prilikom utovari-
vanja, nije pronaao vagon svoga natporunika.
Chodounsk ga je plaio, da je to runa ala i da se za to dobiva tane u elo.
Ah, samo da se svri jedanput to muenje! jadao se Baloun. Jedanput sam doi-
vio neto slino na manevrima u Voticu. Bili smo na maru bez jela i pia, a kad je doao
bataljunski autant, ja se proderah: Dajte nam hljeba i vode! On je priao i rekao mi: da
se to dogodilo za vrijeme rata, on bi naredio, da istupim naprijed, pa bi me dao strijeljati,
ali poto se to dogodilo za vrijeme manevra, naredio je, da me zatvore. Ali sam ja imao
sree, jer kad je on poao u tab, na cesti mu se konj uplaio, a on pao i, hvala Bogu, slo-
mio vrat.
Baloun teko uzdahnu i skoro se zagui zalogajem hljeba, koji mu zasjede u grlu, a kad je
malo doao k sebi, umiljato je pogledao na dvije vreice natporunika Luka, koje su
mu bile povjerene na uvanje.
Gospoda oficiri su, ree on turobno, fasovali konzerve i maarsku salamu. Da
mi je samo zalogaj!
On je tako umiljato pogledao na vreice svoga natporunika, kao naputeno pseto, koje
je gladno kao vuk i sjedi pred vratima kobasiarnice, iz koje mirie svjea kobasica.
Ne bi bilo loe, rekao je i Chodounsk, kad bi nas negdje doekali s kakvim dob-
rim objedom. Kad smo mi na poetku rata ili u Srbiju, na svakoj stanici su nas gostili,
tako da smo se skoro prederali. Iz guijih batakova rezali smo najljepe komade mesa,
pa bi se na platama okolade igrali ovinca. U Osijeku, u Hrvatskoj, dva veterana su
nam donijela itav kotao peene zeevine, ali mi vie nismo mogli podnijeti, pa smo im
sve istresli na glavu. itavog puta nismo nita radili, nego samo bljuvali kroz vagonske
prozore. Kaplar Matejka se tako naderao, da smo mu na trbuh morali postaviti dasku,
pa po njoj skakati kao kad se gazi kupus, a kad mu je olakalo i kad je pustio vjetrove,
poteklo mu je i sprijeda i straga... Dok smo putovali kroz Maarsku, kroz prozore su
nam bacali peene pilie, od kojih smo jeli samo mozak. U Kaposfalvy Maari su dovuk-
li itave gomile peenih prasia, a poto je jednom vojniku pala u dio samo neka glavur-
da, poeo je vijati darodavca opasaem preko tri kolosjeka... Ali smo zato u Bosni jedva
276
dobivali i vode. No do Bosne iako je bilo zabranjeno mjesto vode davali su nam
rakije, koliko ti srce eli, a vina je bilo na potoke. Sjeam se, na jednoj stanici su nas ne-
kakve gospoice ponudile pivom, ali smo ih mi polili tim pivom, da su se ratrkale na
sve strane.
Cijelog puta smo bili mamurni. Ja nisam mogao razlikovati ni makovog keca, a nismo jo
bili ni dovrili partiju, kad al najedanput doe naredba i nas izbacie iz vagona. Jedan
kaplar, ne sjeam se vie, kako se zvao, vikao je na svoje ljude, da pjevaju: Und die Ser-
ben mssen sehen, dass wir Oesterreicher Sieger, Sieger sind! Ali netko mu je vjeto
podmetnuo nogu i on se opruio po tranicama. Onda je poeo vikati, da puke sloimo
u piramide, nato se voz okrenuo i vratio prazan. Ali, kao to obino biva u paniki, odnio
je sa sobom na verpflegung za dva dana. Na nas su, u daljini kao od nas do onog drve-
ta, poeli padati rapneli. Onda se s druge strane pojavio komandant bataljuna i pozvao
sve na vojni savjet. Malo kasnije pojavio se na natporunik Macek, eh, ljudeskara, hvat
od zemlje. Govorio je samo njemaki, a bio blijed kao smrt, te rekao, da se dalje ne moe,
da su tranice razruene, a Srbi preli rijeku i obili nae lijevo krilo. Ali to je jo daleko
od nas. Mi emo, veli, dobiti pojaanja, pa emo ih sasjei na rezance. Da se nitko ne pre-
daje, ako bi do neeg dolo! Srbi zarobljenicima reu ui i nosove, ili im kopaju oi. Da se
mi ne uzrujavamo, to se u naoj blizini rasprskavaju rapneli. To se, veli, vjeba naa
artiljerija. Ali se najedanput iza brda zau tatatata. To, veli, pucaju nae mitraljeze. Onda
s lijeva zausmo kanonadu i odmah polijegasmo, dok su preko nas letjeli rapneli i zapa-
lili stanicu. S desne strane, preko nas, zazvidae zrna. Natporunik Macek naredi da se
puke uzmu s piramida i napune. Tada mu je priao dienstfuhrender i rekao, da je to
nemogue, jer nemamo nikakove municije, koju smo imali dobiti tek na drugoj etapnoj
stanici, pred samim poloajem. Voz s municijom, veli, da je iao pred naim i da je sigur-
no pao Srbima u ruke. Natporunik Macek se ukoio kao da je od drveta i komandirao:
Bajonett auf! premda ni sam nije znao zato, naprosto iz oajanja, tek da se neto
radi. Tako smo neko vrijeme stajali spremni za napad, a onda polijegali na tranice, jer se
pojavio jedan aeroplan, a are poele vikati: Alles decken, decken! Konano se objas-
nilo, da je to bio na aeroplan i da je naa artiljerija pogreno pucala na njega... Onda mi
poustajasmo, iako nije pala komanda rut. S jedne strane doleti nekakvi konjanik. Vikao
je jo iz daleka: Wo ist das Batallionskomando? Komandant izie pred njega, a konja-
nik mu prui nekakav papir i odmah odjuri, desno. Komandant je papir proitao jo
onako u hodu i najedanput, kao da je siao s uma, izvukao sablju i poletio k nama. Alles
zurck, alles zurck! prodera se na oficire. Direktion Mulde, einzeln abfallen! I
onda se poelo. Sa svih strana, kao da su na to ekali, poee na nas pucati. S lijeve strane
stajao je nekakav kukuruz i odande poeo na nas rigati pravi pakao. etveronoke smo
puzali u dolinu, ostavivi ruksake na eljeznikim pragovima. Natporunika Maceka
kvrcnula kuglica nekako sa strane, pa ba u glavu tako, da nije ni pisnuo. Dok smo bjea-
li u dolinu, bilo nas je itavo udo ubijenih i ranjenih. Ostavili smo ih tamo i bjeali do
same veeri. Sav kraj bio je od naih kao pometen. Vidjeli smo samo razgrabljeni tren.
Dovukosmo se tako nekako do stanice, gdje saekasmo dalju naredbu: da sjednemo u
voz i krenemo nazad u tab. Ali ni to nismo mogli uiniti, jer je cijeli tab jo dan prije bio
zarobljen, to smo saznali tek sutradan... Ostali smo tako kao kakvi sirotani; nismo znali,
na koju bi stranu, a onda su nas prikomandirali sedamdesetitreoj pukovniji, da s njom
odstupamo, emu se mi, moete misliti, jako obradovasmo, ali prije toga smo morali
ljapati nekoliko dana po blatu, dok smo pronali sedamdesetitreu pukovniju, nato
smo...
277
Nitko ga vie nije sluao, jer su vejk i Vanjek igrali marijaa, kuhar-okultist dalje pisao
eni, koja je za vrijeme njegovog odsutstva poela izdavati novi teozofski asopis. Balo-
un je bio zadrijemao na klupi, tako da telefonistu Chodounskom nije preostalo nita
drugo, nego da jo doda samo: Da, to neu nikada zaboraviti.
Nato je ustao i poeo kibicirati.
Kad i onako nita ne radi, ree vejk prijateljski Chodounskom, mogao bi mi
barem napuniti lulu. Marija je vanija stvar nego cijeli rat, ili ti vai glupi doivljaji na
srpskoj granici... Eh, ba sam ja neka budala. Pravim takve gluposti, da bih sam sebi pri-
lijepio uku. Da sam malo s tim kraljem priekao, a ovako mi propada kec. Ba sam vol
boji!
Kuhar-okultist meutim je zavrio pismo i itao ga jo jedanput, oevidno zadovoljan,
to ga je tako dobro sastavio, da e ugoditi vojnoj cenzuri.
Draga eno!
Kad dobije ovo pismo, ja u biti ve nekoliko dana u eljeznikom vozu, jer idemo na
frontu. Tome se ba mnogo ne radujem, jer sjedim besposlen u vozu i ne mogu da bu-
dem od koristi, poto se za oficire ne kuha, a jelo se dobiva na stanicama. Htio sam, za
vrijeme putovanja kroz Maarsku, da za nau gospodu oficire skuham segedinski gula,
ali naalost od toga nije bilo nita. Moda e mi, kad doemo u Galiciju, uspjeti da nap-
ravim pravo galicijsko jelo t. j. gusku s riom ili kaom. Vjeruj mi, draga Helenko, da se
ja trudim, koliko god mogu, da naim oficirima olakam njihove muke i brige. Premjesti-
li su me iz pukovnije u marbataljun, jer je to bila moja najvea elja, da uinim neto za
oficirsku kuhinju na fronti, koliko mi to dozvoljavaju moje skromne sile. Sjea li se ti,
draga Helenko, kako si u ono vrijeme, kad su mene pozvali u vojsku, eljela da dobijem
dobre starjeine? Tvoja se elja ispunila i ja se ne mogu aliti, naprotiv, svi oficiri su nai
278
pravi drugovi i dobrotvori, a prema meni se ponaaju kao roditelji. Kad budem mogao,
javit u ti broj nae bojne pote.
To je pismo bilo izazvano prilikama, jer je kuhar-okultist pao u nemilost kod pukovnika
Schrdera, premda mu je ovaj ispoetka bio sklon. Izgubio je njegovu milost onog dana,
kad je na oprotajnoj veeri pukovnik ostao bez peenja, pa je poslao nesretnog kuhara
na frontu, povjerivi oficirsku kuhinju nekakom nesretnom uitelju iz Invalidskog zavo-
da na Klarovu.
Okultist jo jedanput pregleda, to je napisao i pismo mu se uini neobino diplomats-
kim, da bi se zadrao to dalje od fronte, jer ako tko u pismu napie sve, kako je uistinu,
moglo bi mu se to grdno osvetiti na fronti.
Istina, dok je u civilu bio urednik i izdava okultistikqg asopisa, napisao je veliki la-
nak o tome, kako se ne treba plaiti smrti i jedan lanak o selenju due. Ali to je sasvim
druga stvar.
Priao je sada, da kibicira vejku i Vanjeku. Mediju igraima u tome momentu nije bilo
nikakve razlike u inu. Nisu vie igrali u dvoje, nego marija u troje s Chodounskim.
Ordonanc vejk grdio je najprostijim rijeima raunarskog narednika Vanjeka:
udim vam se, da moete igrati tako idiotski. Pa valjda vidite, da on igra betl. Ja ne-
mam bundeve, a vi igrate kao kakvo govedo.
Ne treba dizati toliku buku zbog jednog izgubljenog betla, zau se uljudini odgo-
vor raunarskog narednika. Pa i vi igrate kao idiot. Zar da ja iz prstiju isisam bundevu
osmicu, kad uope nemam bundeva? Imao sam samo visoke zelene i makove, vi budalo
jedna!
Onda ste trebali igrati bez aduta, pametnjakoviu, odgovori mu vejk smjekajui
se. Ovo je ba kao ono u krmi kod Vale, gdje je bio jedan udak, koji je, kao i vi,
imao u rukama igru s adutom, a nije bacao, nego pustio druge na betl. A da ste vidjeli,
kakve je imao karte! U svima bojama najvee. Kao to sada ja ne bih imao nita, da ste
igrali bez aduta, tako ni onda nisam imao nita. Samo sam mu rekao: Gospodine He-
rolde, nemojte se izmotavati, nego igrajte bez aduta! A on poe na mene vikati, da on
moe igrati, kako hoe, a ja neka drim jezik za zubima, jer je on svrio univerzitet! Ali to
ga je skupo stalo. Krmar je bio moj poznanik, a i kelnerica je bila s nama, i mi lijepo uv-
jerismo policiju, da je kod nas sve u redu. S njegove strane da je podlost zvati patrolu i
remetiti opi mir zbog toga, to se on negdje pred krmom okliznuo na poledici i polu-
pao nos. Drugo, da ga mi nismo ni prstom dirnuli, iako je varao na marijau, a kada se to
otkrilo, njega je brzo nestalo, i valjda je sluajno pokliznuo na pragu. Krmar i kelnerica
su potvrdili, da smo mi s njim postupali pristojno i vrlo dentlemenski, pa on da nije ni
zasluio nita bolje, jer je prosjedio od sedam sati naveer do pola noi s jednom aom
piva i bocom sode, a pravio se vaan jer je, veli, univerzitetski profesor, iako se u prefe-
rance razumijevao kao magarac na kantar... Tko dijeli?
Igrajmo cvika! predloio je kuhar-okultist.
Bit e bolje, da nam ispriate neto o selenju due, ree raunarski narednik, kao
to ste pripovijedali onoj kelnerici iz kantine, kad ste si polupali njuku.
Sluao sam ja ve o tom selenju due, odazva se vejk. Prije nekoliko godina na-
umio sam, s oprotenjem govorei, da sam sebe obrazujem, da ne zaostajem za drugima,
pa sam iao u itaonicu Obrtnikog Zbora u Pragu, ali poto sam bio poderan i na turu
mi virile rupe, nisam se mogao obrazovati, jer me tamo nisu pustili, nego su me, napro-
279
tiv, izveli napolje, poto su mislili, da sam doao da kradem zimske kapute. Tada sam
obukao blagdansko odijelo i poao u jednu biblioteku, uzeo sa svojim kamaradom knjigu
o selenju due i tamo je proitao, kako se jedan indijski car poslije smrti pretvorio u svi-
nju, a kad su svinju zaklali, pretvorio se u majmuna, iza majmuna u psa, a poslije toga u
ministra. A onda, kad sam doao u vojsku, zakljuio sam, da tu mora neto biti na stvari,
jer je svatko, tko je imao ma i jednu zvjezdicu, nazivao vojnike svinjama ili drugim sli-
nim imenom, iz ega se moglo zakljuiti, da su vojnici prije, recimo, hiljadu godina bili
znameniti vojskovoe. Ali u ratu je to selenje due glupa stvar. avo ga znao, koliko je
promjena doivio ovjek, dok je postao naprimjer telefonist, kuhar ili infanterist: naje-
danput ga rastrgne granata i dua mu se preseli u nekakvog artiljerijskog konja, a u bate-
riji, kad ide naprimjer, na kakvu kotu, prasne nova granata i ubije konja, u kojega se pre-
selio pokojnik i tako se jadna duica opet mora preseliti, recimo, u kakvu kravu kod tre-
na, iz koje e za dan-dva postati gula za nau etu, a dua se onda preseli, recimo u tele-
fonista, iz telefonista u
Ja ne znam, zato ba ja moram biti objekt glupih viceva, prekinu ga uvrijeeni te-
lefonist.
Recite mi, je li onaj Chodounsk onaj, znate, to ima privatni detektivski biro, va ro-
ak? neduno zapita vejk. Ja neobino volim privatne, detektive. Prije nekoliko
godina sluio sam s jednim privatnim detektivom, s nekim Stendlerom. Taj je tip imao
strano uglastu glavu, tako da je na narednik esto puta govorio, da je on za dvanaest
godina vidio mnogo okastih vojnih glava, ali takve tikve da jo nije vidio Sluajte
Stendler, govorio bi mu on, kad ne bi bilo manevara, vaa glavurda ne bi bila ni
za to, ali ovako se moe upotrebiti za artiljeriju, kad topdije ne budu imali zgodnije
toke za orijentaciju osim vae tikve... Strano je, jadnik, patio od njega. Deavalo se, da
280
ga na maru poalje pet stotina koraka naprijed, a onda drugima komandira: Direktion,
okasta tikva! Uope, taj gospodin Stendiler, ni kao privatni detektiv, nije imao sree.
esto nam je priao u kantini, kako se morao strano muiti u ivotu. Naprimjer: dobio
bi zadatak, da izvidi, kurva li se ena kakvog njegovog klijenta s kim, pa ako se kurva,
onda s kim se kurva, gdje i kako se kurva. Ili, obratno. Neka ljubomorna ena hoe da
zna, za kim se vue njen mu, pa mu onda priredi kod kue itav skandal. Sam on je bio
jako obrazovan ovjek, i uvijek je o pitanju supruanske vjernosti govorio neobino deli-
katno, a skoro bi plakao, kad nam je priao, kako su ti ljudi traili od njega, da njega ili
nju zatekne in flagranti. Netko bi se, moda, neobino veselio, kad bi jedan par zate-
kao in flagranti, kako se to kae, i gledao bi, dok mu oi ne iscure, ali to je gospodina
Stendlera, tako nam je priao, samo uzrujavalo. Dokazivao nam je neobino inteligentno,
da on ne moe gledati takve bezobrazluke. A nama bi toliko puta tekla slina s usta, kao
kad psu pred njukom mae komadom unke; a i kako ne bi, kad je tako lijepo opisivao
situacije, u kojima je zatjecao pojedine parove. Kad smo imali pritvor, on nam je uvijek
risao slike. Eto u toj pozituri sam, veli, vidio gospou tu i tu s gospodinom tim i tim. I
adrese bi nam rekao. A sm je cijelo vrijeme bio tuan. Nemate pojma, kakve sam uke
izvukao od obje strane. Ali to me nije toliko muilo, kao napojnica... Na jedan takav slu-
aj neu zaboraviti do smrti. Zamislite samo: on gol, ona gola, kao od majke roeni. U
hotelu, a nisu se, budale, zakljuali. Na postelji se nisu mogli smjestiti, jer su oboje bili
debeli, pa su se vozili po sagu kao maii. A ilim je bio izguvan, praan, prepun otpa-
daka od cigareta. Kad sam ja uao, oni skoie: on stade pred mene, drei ruku kao
smokvin list. Dama mi je okrenula lea, a na koi joj se vidio otisak crtea na ilimu s
jednim zalijepljenim cikom... Dozvolite, gospodin Zemek, rekoh ja, ja sam pri-
vatni detektiv Stendler iz ureda gospodina Chodounskog i po slubenoj dunosti mo-
ram, prema dostavi vae ene, da vas zateknem in flagranti. Ta dama, s kojom vi odra-
vate nezakonite veze, gospoa je Grotova. Nikada u ivotu nisam naiao na tako hlad-
nokrvnog ovjeka. Pardon, ree on, kao da se radi o najobinijoj stvari, dok se
za as odjenem. Za sve ovo kriva je moja ena, koja me je svojom ljubomorom nagnala,
da stupim na tu stazu, jer me progoni sumnjienjem i nepovjerenjem. Nema nikakve
sumnje, da ova bruka vie ne moe ostati u tajnosti... Gdje su moje gae? zapita
nato sasvim mirno. Na postelji. Navlaei gae, nastavljao je sa svojim objanjenji-
ma: Ako sramota ne moe ostati u tajnosti, onda dolazi razvod. Ali imajte u vidu, da se
sramota time nee umanjiti. A znate, razvod je prilino neprijatna stvar, i najbolje je, kad
se ena naorua strpljenjem i ne daje povoda za skandale. Uostalom, radite, to vas je
volja, a ja vas ostavljam s ovom damom nasamo... Meutim se gospoa Grotova zavuk-
la u postelju, a gospodin Zemek mi je pruio ruku i otiao. Vie se ne sjeam, ta nam je
priao gospodin Stendler, samo znam, da se vrlo inteligentno razgovarao s damom u
postelji, naprimjer: da brak nije stvoren za to, da prua sreu cijelom svijetu, i da je du-
nost svakoga, da svoju udnju i uope tjelesne prohtjeve proisti i oplemeni. Za to vri-
jeme, priao nam je gospodin Stendler, ja sam se poeo polako svlaiti i kad sam
se skoro sasvim svukao, raspalio i podivljao kao maak u februaru, u sobu stupi moj po-
znanik Stach, takoer privatni detektiv iz ureda naeg konkurenta gospodina Sterna, na
kojega se obratio gospodin Grot, da bi osramotio svoju enu, koja se, prema njegovim
podatcima, s nekim vucarala. Stach hladnokrvno ree: Aha, gospodin Stendler je in fla-
granti s gospoom Grot, estitam!! nato je tiho zatvorio vrata i otiao. No sada je
ve svejedno, ne morate se tako brzo odijevati, ree gospoa Grotova a pokraj
mene ima dovoljno mjesta! Da, da, pa meni i ne treba mnogo mjesta, gospoo,
odgovorio sam ja, a vie se i ne sjeam, to sam dalje govorio. Sjeam se samo, da sam
priao: ako u braku nema sloge, onda od toga pati najvie obrazovanje djece. Iza
281
toga nam je jo priao, da se brzo obukao i poletio, da o svemu izvijesti svoga efa gos-
podina Chodounskog, ali poto je htio, da se najprije negdje okrijepi, doao je u ured,
gdje se znala ve itava pripovijest. Da je tamo bio nesretni Stach s nareenjem gospodi-
na Sterna, da Chodounskom ispria, kakve ima namjetenike, a ovaj nije izmislio nita
pametnije, nego da poalje po njegovu, Stendlerovu enu, da se ona s njim objasni zbog
toga, to je on iao slubeno, a dozvolio, da ga ulovi in flagranti detektiv od konkurenci-
je. Od toga doba, priao nam je gospodin Stendler, glava mi je jo vie postala
okasta...
No ta je, igramo li po pet ili po deset helera?
I poee igrati.
Voz se zaustavi na stanici Moon. Bio je ve sumrak i nikoga nisu putali iz vagona.
Kad je voz poao, iz jednog vagona zagrmi nekakva glasina, kao da misli nadvikati tro-
pot i kripanje kotaa. Jedan vojnik iz Kaperskih Gora poeo je u pobonom veernjem
raspoloenju groznom glasinom opjevavati no, koja se poela sputati nad maarskom
ravnicom:
Gute Nacht! Gute Nacht!

Allen Mden sei gebracht.
Neigt der Tag stille zu Ende,
Ruhen alle fleissigen Hnde,
Bis der Morgen ist erwacht.
Gute Nacht! Gute Nacht!
Halt's Maul, du Elender! viknu netko na sentimentalnog pjevaa, koji odmah umu-
knu.
Odvukli su ga s prozora.
A vrijedne ruke nisu prestajale s poslom do same zore. Kao skoro u cijelom vozu uz svi-
jetlo svijea, tako se i ovdje uz svijetlo male petrolejske svjetiljke, objeene na zidu, karta-
lo, a vejk je uvijek, kada bi netko izgubio, izjavio, da je to najpravednija igra, jer svatko
moe izmijeniti toliko karata, koliko mu treba.
Hajde da se neto popije! predloi Vanjek uz ope odobravanje.
Crvena sedmica, objavi vejk, uzimajui kartu. Svi ovamo s pet helera!
Sva su lica bila tako zadovoljna, kao da uope nije bio rat i kao da ljudi nisu putovali vo-
zom, koji ih nosi na frontu, u krvave bitke, nego kao da su sjedili za kartakim stolovima
u kakvoj prakoj kavani.
Nisam oekivao, ree vejk poslije jedne partije, da u, kad nemam nita i mije-
njam sve etiri, dobiti jo i keca. ta ste htjeli od mene s tim vaim kraljem? Odmah u ga
ubiti, evo ga, na?
A u to vrijeme, dok su ovdje kraljeve ubijali kecevima, na fronti su carevi tukli jedan
drugog svojim podanicima.
282
***
U vagonu, u kojemu su sjedili oficiri marbataljuna, vladala je mrtva tiina. Veina se

zadubla u itanje male, uvezane knjige s naslovom: Die Snden der Vter; Novelle von
Ludwig Ganghofer, i svi su se zadubli u izuavanje strane 161. Komandant bataljuna,
kapetan Sgner, stajao je kod prozora i drao jednu knjiicu, takoer otvorenu na strani
161.
Promatrao je polja, koja su prolazila ispred njega, i razmiljao, kako bi drugima najbolje
objasnio, ta da rade s tom knjigom. A bila je to neobino povjerljiva stvar.
Oficiri su razmiljali, nije li pukovnik Schrder potpuno poludio. Istina, on je ve odavna
bio malo aknut, ali se nije moglo nikako objasniti, ta se to s njim dogodilo, tako napre-
ac. Pred polazak on ih je pozvao na zadnji besprechung, gdje im je saopio, da je za
svakog oficira spremljen po jedan primjerak knjige Die Snden der Vter, od Ludwiga
Ganghofera i da je naredio, da se knjige dostave u kancelariju bataljuna.
Gospodo, ree on tajanstveno, nikada nemojte zaboraviti na stranu 161.
Zadubavi se u stranu 161. oficiri ipak nisu mogli nita razumjeti. Na toj je strani nekak-
va Marta prilazila pisaem stolu, izvukla odande nekakvu ulogu i molila, da publika ima
samilosti prema junaku. Na istoj stranici se jo javljao nekakav Albert, koji se trudio, da
bude aljiv, ali je njegova komika, bez veze s preanjim tekstom, bila tako glupa, da je
natporunik Luk od bjesnila pregrizao svoj cigarluk.
Stari je poludio, mislili su svi. S njim se nee dobro svriti. Sada e ga svakako
premjestiti u vojno ministarstvo.
Kapetan Sgner ode od prozora, kad je konano sastavio osnovu. Nije on imao nimalo
smisla za pedagogiju, pa se zato i muio, dok je u glavi sastavio govor, kojim e objasniti
znaaj 161. strane.
Meine Herren, oslovio ih je, kao to je to radio i djedak pukovnik, premda im je pri-
je nego to su se ukrcali u voz, govorio: Kameraden.
Also, meine Herren, poe objanjavati, kako je sino od pukovnika dobio upute za
objanjenje 161. strane Ganghoferova romana Die Snden der Vter.
Also, meine Herren, nastavljao je sveano. Moram vas upoznati s informacijama,
koje se tiu novog naina ifriranja depea u ratu.
Kadet Biegler odmah izvue biljenicu i olovku i ree neobino slubeno:
Ja sam spreman, gospodine kapetane.
Svi pogledae ovog glupaka, ija je revnost jo u koli jednogodinjih dobrovoljaca gra-
niila s kretenizmom. Doao je u vojsku kao dobrovoljac, i prvom prilikom, kad se ko-
mandant kole upoznavao s imenima, smatrao je za potrebno, da objasni, kako su se nje-
govi prcdci pisali Bgler von Leuthold, a u grbu da su imali rodino krilo i ribin rep.
Od tog doba su ga, prema njegovom grbu, zvali roda s ribljim repom. Strano su ga
gnjavili, a bio je svima nesimpatian, jer se njegovo dranje nikako nije moglo dovesti u
sklad sa zejim i lisijim koama, koje je prodavao njegov otac. Premda se romantiki
zanesenjak trudio, da usie sve vojniko znanje, izdvajao se on ne samo marljivou i
znanjem svega, to se uilo na kursu, nego se, sve vie i vie, uputao u studiju vojnike
vjetine i ratne historije, o kojoj je neprestano govorio, dok ga ne bi uutkali. U oficirskim
krugovima smatrao je sm sebe ravnim s viim oficirima.
283
Sie Kadet, odbrusi mu kapetan Sgner, dok vam ne dozvolim, da govorite, izvo-
lite utjeti, jer vas nitko nita nije pitao. Vi ste, uostalom, strano ustar vojnik. Ja hou,
da vam saopim tajne instrukcije, a vi se urite, da ih pribiljeite u biljenicu. Znate li vi,
da vas eka vojni sud, ako izgubite tu biljenicu?
Kadet Biegler je imao lou naviku, da uvjerava svakoga, kako on ima uvijek najljepe
namjere.
Pokorno javljam, gospodine kapetane, odgovorio je, nitko ne bi mogao razabra-
ti, to sam zapisao u biljenicu, kad bih je ba i izgubio, jer ja sve stenografiram i nitko
nije u stanju, da razazna moje kratice. Ja upotrebljavam engleski nain stenografiranja.
Pogledae ga svi s prezirom, a kapetan Sgner samo odmahnu rukom i nastavi sa svojim
predavanjem.
Spomenuo sam ve novi nain ifriranja depea na bojitu, i bilo bi vam, moe biti,
udno, zato sam vam skrenuo panju ba na stranu 161. romana Ludwiga Ganghofera
Die Snden der Vter, ali ta je strana klju nove metode ifriranja, utvrene naredbom
taba vojske, u ijem smo sastavu. Kako vam je poznato, postoji nekoliko naina ifrira-
nja vanih nareenja. Najnoviji, kojim emo se mi koristiti, zasniva se na metodi dopu-
njavanja brojeva.
Erzherzogs Albertsystem, promrmlja sebi pod nos vrijedni kadet Biegler, 8922
= R, pozajmljeno iz Gronfeldove metode.
Ova je metoda neobino jednostavna, odjeknu vagonom kapetanov glas. Lino
od gospodina pukovnika dobio sam drugu knjigu romana s instrukcijama. Dobili smo,
naprimjer, ovu naredbu: Auf der Kote zweihundert achtundzwanzig, Maschinenge-
wehrfeuer links richten, ta depea, gospodo, glasila bi ovako:
Sache-mit-uns-das-wir-aufsehen-in die-versprachen-die-Martha-dich-das-ngstlich-
dann-wir-Martha-wir-den-wir-Dank-wohl-regiekollegium-ende-wir-versprachen-wir-
gebesser-versprachen-wirklich-denke-idee-ganz-herrscht-Stimme-letzten.
Kao to vidite, sve je to neobino jednostavno i bez izlinih kombinacija. Iz taba tele-
fonom u bataljun, iz bataljuna telefonom u etu. Kad etni zapovjednik dobije ovako if-
riranu depeu, deifrira je na ovaj nain. Uzme Die Snden der Vter, otvori stoezde-
setprvu stranu i pone od gore na protivnoj strani traiti stoezdeseto slovo Sache.
Molim, gospodo. Prije svega rije Sache na strani stoezdesetoj nalazi se u pedesetid-
rugom redu, dakle mora se traiti na slijedeoj stoezdesetiprvoj strani pedesetdrugo
slovo odozgor. Vidjet ete, da je to slovo A. Slijedea rije u depei je mit. Na strani
stoezdesetoj sedma rije, koja odgovara na strani stoezdesetprvoj sedmom slovu u.
Onda dolazi uns, t. j. molim vas, gospodo, da napregnete svu vau panju osamde-
setiosma rije, koja odgovara osamdesetiosmom slovu na protivnoj stoezdesetprvoj
strani, a to je f, i na taj nain imamo deifriranu rije Auf. I tako se nastavlja, dok se
ne deifrira sve do kraja. Zar ne, gospodo, da je ovo neobino otroumno i jednostavno i
nita se ne moe deifrirati bez kljua: Stoezdesetprva strana, Ludwig Ganghofer: Die
Snden der Vter.
Svi se utke zadubie u kobnu stranicu, a nekoji se duboko nad tim zamislie. Jedan as
vladala je mrtva tiina, nato je kadet Biegler zabrinuto viknuo:
Herr Hauptmann, ich melde gehorsamst: Jesus Maria! Es stimmt nicht!
I zaista bila je stvar veoma zagonetna. Mogli su se naprezati, koliko su htjeli, ipak nitko
od gospode oficira, osim kapetana Sgnera, nije mogao pronai na 161. strani rijei, koje
bi na strani 161. imale odgovarajua slova, potrebna za deifriranje depee.
284
Meine Herren! zbunjeno ree kapetan Sgner, uvjerivi se, da je oajniki krik ka-
deta Bieglera bio na svom mjestu. Kako to moe biti? U mojoj knjizi Die Snden der
Vter ta se slova nalaze, a zar da ih u vaoj nema?
Dozvolite, gospodine kapetane, javio se opet kadet Biegler da vas podsjetim, da
roman Ludvika Ganghofera ima dva dijela. Izvolite se, molim lijepo, sami uvjeriti, na
omotu: Roman in 2 Bnden. Mi imamo p r v i d i o , a vi, svakako, imate d r u g i
d i o , nastavljao je vrijedni kadet Biegler, pa je onda jasno, zato se nae 160. i 161.
strane ne slau s vaima. Kod nas su sasvim druge rijei. Prva rije deifrirane depee po
vama bi morala biti Auf, a kod nas je izilo Heu!
I svima je najedanput postalo jasno kao dan, da Biegler nije tako glup kao to izgleda.
Ja sam dobio drugi dio iz taba brigade, ree kapetan Sgner. Ovdje je zacijelo
neki nesporazum. Gospodin pukovnik je za vas naruio prvi dio i sada je stvar jasna,
nastavio je on, kao da je doista sve potpuno jasno, a on da je sve znao jo prije nego to je
poeo svoje predavanje o novim iframa. Pomeli su se ve u tabu brigade. Pukovnija
nije izvijetena, da treba naruiti drugi dio, i u tome je sva neprilika.
Kadet Biegler slavodobitno je gledao oko sebe, a porunik Dub priapnu natporuniku
Luku, da je roda s ribljim repom dobro zapaprila kapetanu Sgneru.
Neobino je to, gospodo, poe opet kapetan Sgner u namjeri, da produi razgo-
vor, jer je tiina, koja je vladala oko njega, postajala neprijatna. Ali i u brigadi ima bu-
dala.
Dozvolite mi da primijetim, javi se opet neumorni kadet Biegler, koji se htjede po-
hvaliti svojim znanjem, da instrukcije ovako povjerljive prirode, po mom miljenju, ne
bi trebale da prolaze kroz kancelariju brigade. Povjerljiva saopenja, koja se odnose na
najhitnija pitanja vojske, trebalo bi dostavljati povjerljivim cirkularom samo komandan-
tima divizije i brigade ili pukovnije. Ja znam jednu ifru, koja se upotrebljavala za vrije-
me rata u Sardiniji i Savoji, u anglo-francuskoj vojsci u Sebastopolu, za vrijeme bokser-
skog ustanka u Kitaju i u zadnjem rusko-japanskom ratu. Po tom sistemu...
A to se nas tie va sistem? prezirno i neljubezno ree kapetan Sgner. U sva-
kom sluaju je sistem, o kojemu sam vam govorio, ne samo jedan od najboljih, tako rei,
nedostiziv. Sva neprijateljska odjeljenja za protiv-pionau mogu ii do avola. Nee
moi proitati nau ifru, makar se raspukli od muke. To je neto sasvim novo.
Kadet Biegler se znaajno nakalja.
Slobodan sam, ree on, skrenuti vam panju, gospodine kapetane, na knjigu Ke-
rickhoffovu o iframa u ratu. Tu knjigu moe svatko naruiti u nakladi Vojnog naunog
rjenika. U njoj je tono opisana metoda, o kojoj ste nam govorili, gospodine kapetane.
Pronalaza je pukovnik Kircher, koji je sluio u saskoj armiji Napoleona I. Knjiga se zove
Kircherovo ifriranje depea. Svaka rije depee objanjava se po kljuu, koji se nalazi
na protivnoj strani. Ovaj sistem je usavrio porunik Fleissner u knjizi Handbuch der
militrischen Kryptographie, koju svatko moe kupiti u izdanju Vojne Akademije u
Bekom Novom Mjestu. Pokuajte, gospodine kapetane. Kadet Biegler prekopa po
svom runom kovegu, dohvati knjigu, o kojoj je govorio, i nastavi:
Fleissner navodi isti primjer. Izvolite se uvjeriti. Isti primjer, koji smo malo prije slua-
li:
Depea: Auf der Kote 228. Maschinengewehrfeuer links richten.
285
Klju: Ludwig Ganghofer Die Snden der Vter Zweiter Band. A sluajte samo dalje!
ifra: Sache mit uns das wir aufsehen in die versprachen die Martha... i tako dalje. Sve,
to smo i malo prije sluali.
Protiv ovoga se nije moglo nita uiniti. Ovaj mrkavac, ova roda s ribljim repom ima-
la je potpuno pravo.
U tabu je netko od gospode generala htio da olaka sebi posao. Otvorio je naprosto Flei-
ssnerovu knjigu o iframa i stvar je bila gotova.
Za cijelo ovo vrijeme moglo se opaziti, da natporunik Luk preivljava jaku duevnu
borbu. Grizao je usne, htio neto da kae, ali bi uvijek poeo govoriti o neem drugom.
Ne vrijedi se zbog toga uzrujavati, ree on sav usplahiren. Jo, dok smo bili u
Brucku, izmijenili su nekoliko sistema u ifriranju depea. A dok stignemo do fronte, iz-
mislit e jo nekoliko, samo ja mislim, da za vrijeme bitke nee biti ni vremena ni raspo-
loenja, da se deifriraju sve te tajne. Prije nego to bi nekome polo za rukom, da se
upozna s takovom ifriranom naredbom, odletjela bi do sto avola ne samo eta ili bata-
ljun, nego i itava brigada. Sve to nema nikakvog praktinog znaenja.
U praksi, nerado odgovori kapetan Sgner, koliko sam ja mogao da vidim na
srpskom ratitu, nitko nema vremena, da se bavi deifriranjem depea. Ne tvrdim, da
ifra nema znaaja u rovovskoj vojni, kad se zakopamo i ekamo. A da se ifre nepresta-
no mijenjaju, to je istina.
Kapetan Sgner odstupao je na cijeloj liniji.
Veliki dio krivice, to se nai tabovi na fronti ne slue iframa, treba traiti u faktu,
da su nai telefoni nesavreni, a naroito za vrijeme kanonade nejasno predaju znakove.
Ukratko, na njima se ne uje nita, a stvara se samo izlian kaos. A kaos je neto najgore,
to se u ratu moe dogoditi, zavri on proroki.
Skoro emo, nastavi on nakon kratke pauze, stii u Rab. Meine Herren! Momci
e ovdje dobiti po petnaest deka maarske salame. Stojimo pola sata.
Pogleda na marrutu:
Odlazimo u etiri i dvanaest. Svi moraju biti u vagonima u tri i pedeset i osam asaka.
Istovarivanje po etama. Jedanaesta i tako dalje. Zugsweise, Direktion Verpflegsmaga-
zin, broj est. Kontrolor kod izdavanja: kadet Biegler.
Svi pogledaju na kadeta Bieglera, kao da su htjeli rei: Bit e ti dosta rata, goludrave!
Ali marljivi kadet izvue iz kovega list papira i ravnalo, izlinira papir i zapita koman-
danta, koliko tko ima momaka u svojim jedinicama. Nitko nije znao toan broj i svi reko-
e onako od prilike broj, to ga je koji imao sluajno zapisanog u svojoj biljenici.
Kapetan Sgner iz oajanja poe itati nesretnu knjigu Grijesi otaca, a kad je voz stao
na stanici u Rabu, zatvorio je knjigu i rekao:
Ne pie lo3 ovaj Ludwig Ganghofer.
Natporunik Luk prvi iskoi iz vagona i poe prama vagonu, u kojemu se vozio vejk.
***
vejk i drugovi ve su davno prestali s kartanjem, a sluak natporunika Luka Baloun

bio je tako ogladnio, da se poeo buniti protiv svojih starjeina i uzeo priati, da on vrlo
dobro zna, kako gospoda oficiri nabijaju svoje trbuine. To je gore, veli, nego za vrijeme
ropstva. Prije u vojsci toga nije bilo, nego su, kako mu je priao njegov djed, oficiri u ratu
286
ezdesetete godine s vojnicima dijelili i hljeb i duhan. Njegovom jadikovanju ne bi bilo

ni kraja ni konca, da nije vejk, napokon, poeo hvaliti vojni reim u ovom ratu.
Tvoj djedica mora da je vrlo mlad, ree on ljubezno, kad su se pribliavali Rabu,
ako se sjea rata od ezdeseteste godine. Poznam ja nekog Ronovskog, a on je imao dje-
da, koji je s Napoleonom I. bio u Italiji, a koji je tamo sluio dvanaest godina i povratio se
kao kaplar. A kako nije mogao nigdje da nae zaslube, uzeo ga je njegov sin u nadnicu.
Ili oni jedanput tako na posao, da voze drva, a tamo je bila jedna tako velika klada
kako je priao taj djed, koji je sluio kod svoga sina, da se nije mogla maknuti s mjesta.
Starac je nato rekao: Neka ostane ovdje, tko e to odvesti? A umar, koji je to uo, poeo
se uzrujavati i vikati, pa izmahnuo batinom, zahtijevajui, da se na kola natovari i ta kla-
da. A djedica toga Ronovskog mu lijepo odgovori: Ti si mlado pae, a ja stari, islueni
vojak! Nedjelju dana kasnije dobije djed poziv, da opet poe u Italiju. Otiao je, i tamo
ostao jo deset godina, a kui je pisao, da e onog umara, kad se kui vrati, sjekirom po
tikvi. I sva je srea umarova, da je do toga vremena umro.
Na vratima vagona pojavi se natporunik Luk.
vejk, hodite ovamo! ree on. Ostavite te gluposti, pa mi radije objasnite jednu
stvar.
Smjesta, pokorno javljam, gospodine natporunie.
Natporunik Luk poe za vejkom, ali pogled, kojim ga je gledao, bio je strano ne-
povjerljiv.
Natporunik Luk se za vrijeme predavanja kapetana Sgnera, koje se zavrilo onakvim
porazom na svima linijama, bavio jednom detektivskom kombinacijom, za koju, uosta-
lom, nije ni trebalo naroite sposobnosti, jer mu je jo prije odlaska vejk prijavio: U ba-
taljunu su nekakve knjige za gospodu oficire. Donio sam ih iz pukovnijske kancelarije.
Zato natporunik, kad su preli drugi kolosjek i kad su zali za jednu lokomotivu, koja je
ve jedan tjedan ekala nekakav voz s municijom, zapita.
No, vejk, sad mi kaite, ta je to bilo s tim knjigama?
Pokorno javljam, gospodine natporunie, to je veoma duga pripovijest, a vi se uvijek
uzrujavate, ako vam potanko priam. Kao onda, naprimjer, kad ste mi htjeli razbiti gla-
vu, to sam poderao spisak za ratni zajam, a ja vam poeo tumaiti, kako su nekada za
vrijeme ratova ljudi morali plaati... za svako okno na prozoru po dvadeset groa, i za
svaku gusku isto toliko...
Na taj nain vi neete nikada zavriti, vejk, rekao je natporunik, odluivi da ne
spominje nita razgovor s kapetanom Sgnerom, da glupi vejk opet ne zamijesi kakvu
komediju. Poznajete li vi Ganghofera?
A tko bi to imao biti? zapita vejk s interesom.
Jedan njemaki knjievnik, magare! odgovori natporunik Luk.
Na moju duu, ree vejk s izrazom muenika, ja ne poznajem nijednog njema-
kog knjievnika. Znao sam samo jednog ekog knjievnika, nekog Ladislava Hajeka iz
Domalica. Bio je urednik asopisa Svijet ivotinja, a ja sam mu jedanput prodao u-
gavca mjesto istokrvnog pica. Bio je to neobino veseo i prijatan gospodin. Uvijek je
dolazio u krmu i tamo obino itao na glas svoje prie, tako tune, da su se svi smijali, a
on plakao i plaao za sve, koji su bili u krmi, i onda smo mu morali pjevati:
287
Domalicka vrata
Zlatom okovata,
Tko ta vrata okovao,
Taj je curu milovao.
Niste u teatru, vejk, da se derete kao kakav operni pjeva, uplai se natporunik
Luk, kad je vejk otpjevao zadnji stih. Nisam vas to pitao. Htio sam, da znam, jesu li
knjige, o kojima ste mi sami priali, bile od Ganghofera. to je dakle s tim knjigama?
zapita asnik ljutito.
S onima, to sam ih iz pukovnijske kancelarije odnio u bataljun? zapita vejk.

Tako je, gospodine natporunie; knjigu je napisao ba taj gospodin, za koga ste me pita-
li, da li ga poznam. Dobio sam telefonsku naredbu ravno iz pukovnijske kancelarije.
Htjeli su te knjige poslati u bataljunsku kancelariju, ali tamo nije bilo nikoga, ak je i di-
enstfuhrender otiao, jer su ljudi htjeli, da posjede u kantini, poto su znali, da polaze na
frontu, pa Bog zna, hoe li jo ikada vidjeti kakvu kantinu. Dakle, svi su bili tamo i pili su
sve u esnaest, a u ostalim etama nije se nitko odazivao, a poto ste mi zapovijedili, da
kao ordonanc moram cijeli dan sjediti kraj telefona, dok nam nisu prikomandovali tele-
fonista Chodounskog, sjedio sam, dok nije i na mene doao red. U pukovnijskoj kancela-
riji su se ljutili, to ne mogu nikoga dozvati. Ima, vele, naredba, da bataljunska kancelari-
ja primi iz pukovnijske kancelarije nekakve knjige, koje su dole za svu gospodu oficire
iz marbataljuna. A poto znam, gospodine natporunie, da se u ratu mora raditi brzo,
rekoh im, da u ja sam doi po te knjige i odnijeti ih u bataljunsku kancelariju. Natovari-
e mi, dakle, takvu gomilu knjiga, da sam ih jedva dovukao u nau etnu kancelariju, a
onda sam ih pregledao. Ali sam odmah pomislio, da u tome mora biti neto vanredno.
288
Regimentsrechnungsfeldwebel u pukovnijskoj kancelariji mi ree, da e, sudei po tele-

fonogramu iz pukovnije, oni u bataljunu ve znati, koju knjigu treba uzeti, a naroito koji
dio. Jer ta knjiga ima dva dijela. Nikada se u ivotu nisam tako smijao, jer ja sam ve
mnogo knjiga proitao, ali nikada nisam poeo od drugoga dijela. A on mi onda ree jo
jedanput: Evo vam i prvi i drugi dio. A koji dio moraju proitati gospoda oficiri, to oni
ve znaju. Tada sam pomislio, da je on malo naderan, jer se knjiga mora itati od poet-
ka, a naroito roman Snden der Vater, koji sam ja donio. Ja znam njemaki, pa znam i
to, da se knjiga mora poeti itati od prvog dijela, jer mi nismo Kinezi da itamo odzada.
I zato sam ja, gospodine natporunie, kad ste se vi povratili iz kasine, i raportirao o tim
knjigama, a pitao sam vas i na telefonu: da nisu u vojsci uveli novu modu, da se knjige
poinju itati od kraja, najprije drugi dio, pa onda prvi. A vi mi odgovoriste, da sam ja
pijani krmak, kad ne znam, da se najprije kae Oe na, a tek na kraju Amen. Da
vam nije zlo, gospodine natporunie? zapita brino vejk, kad se, kao krpa blijedi
natporunik, naslonio na lokomotivu. Na njegovom blijedom licu nije bilo gnjeva. Vidje-
lo se samo duboko i beznadno oajanje.
Samo nastavite, nastavite, vejk, ve mi je dobro... ve je dobro...
I ja sam bio, kao to rekoh, odjeknu kolosjekom mekani glas vejkov, toga mi-
ljenja. Jedanput sam kupio jedan strani roman o Roi andoru iz Bakonjske ume, ali
nisam imao prvoga dijela, pa sam morao izmisliti poetak, jer se kod tih gluposti ne mo-
e nita bez poetka. Bilo mi je jasno, da nema smisla, ako gospoda oficiri itaju najprije
drugi, a onda prvi dio, i kako bi to bilo glupo, kad bih ja u bataljunu rekao ono, to su
priali u pukovnijskoj kancelariji: kako gospoda oficiri ve znaju, koji dio treba itati.
Uope, gospodine natporunie, itava ta historija s knjigama uinila mi se strano glupa
i zagonetna. Ja znam, da gospoda oficiri malo itaju, a u ratno doba
Ne mlatite praznu slamu, vejk, protenje natporunik Luk.
Pitao sam vas telefonski, gospodine natporunie, elite li vi, da imate obadva dijela, a
vi ste mi odgovorili, kao i sada, da ne mlatim praznu slamu, jer kome jo pada na pamet,
da se gnjavi s knjiurinama? I ja sam vjerovao, da se i ostala gospoda oficiri, kad je to va-
e miljenje, slau s vama. Pitao sam i naeg Vanjeka, jer on ima iskustva s fronte. On mi
je objasnio, da su na poetku rata svi oficiri mislili, da je taj rat igraka, pa su sa sobom
vukli itave biblioteke, kao da putuju na ljetovanje. Dobivali su od nadvojvotkinja na
poklon skupljena djela raznih pisaca, a sluaci su se pod tim knjigama savijali i prokli-
njali dan svoga roenja. Vanjek je priao, da se te knjige nisu mogle upotrebiti ni za zavi-
janje cigareta, jer su bile tampane na debeloj skupocjenoj hartiji, a na zahodu bi se ov-
jek tim papirom, s oprotenjem, sav ogulio... itati se nije moglo, jer se cijelo vrijeme sa-
mo odstupalo, pa su ih sve pobacali do vraga, a onda je postao obiaj, da sluak, im se
zauje kanonada, pobaca sve zabavne knjige. Poslije svega dakle, to sam uo, htjedoh
jo jedanput da sasluam vae miljenje, gospodine natporunie, a kad sam vas zapitao,
ta da se radi s tim knjigama, odgovoriste mi, da ja ne poputam od neega, to se
zavue u moju glupu glavu, dok ne dobijem po gubici. I tako sam u bataljun odnio sa-
mo prvi dio, a drugi sam ostavio u naoj kancelariji. Mislio sam, da e biti ljepe, ako se
gospodi oficirima poslije prvog dijela dade i drugi, ba kao u biblioteci, ali je najedanput
dola ona naredba za odlazak, pa da se sve izline i nepotrebne stvari ostave u pukovnij-
skom skladitu. Onda sam pitao gospodina narednika Vanjeka, da li se drugi dio toga
romana smatra za izlinu stvar, a on mi je odgovorio, da se poslije iskustva, steenog u
Srbiji, Galiciji i Maarskoj, na frontu vie ne nose nikakve zabavne knjige. Jedinu korist,
rekao je, donose one krabice, objeene po gradovima, u koje se bacaju novine za
vojnike, jer se novinskim papirom dade vrlo dobro frkati cigarete od duhana ili sijena,
289
to ga vojnici pue u rovovima... Prvi je dio ove knjige bio ve razdijeljen u bataljunu, a
drugi smo mi odnijeli u pukovnijsko skladite. vejk zamukne, a onda doda:
A tamo u skladitu ima strano mnogo lijepih stvari, gospodine natporunie: Ima
naprimjer i cilinder budjovikog kantora, koji je s tim cilinderom ajnrukovao u vojsku
i...
Sluajte, to u vam rei, vejk, duboko uzdahnuvi ree natporunik Luk. Vi
apsolutno niste svjesni o onom, to inite. A meni je ve dosadilo, da vas nazivam idio-
tom. Za vae gluposti nema imena, a kad vas nazovem idiotom, ja mislim, da je to jo
ljubezno od mene. Ovo je neto tako strano, da je sve, to ste uinili za vrijeme, otkad
vas poznam, prema ovome ista aneoska pjesma. Ah, vejk, da samo znate, to ste ui-
nili!... Ali to neete nikada saznati. Ako se kadgod bude govorilo o tim knjigama, neka
vas Bog sauva od toga, da kaete, kako sam vam ja telefonski naredio, da se taj drugi
dio... Ako se bude govorilo o prvom ili drugom dijelu, vi, naprosto, ne sluajte. Vi nita
ne vidite, nita ne znate, niega se ne sjeate. U protivnom sluaju zaplest ete me u
Natporunik Luk je govorio, kao da ga je tresla groznica, a vejk, iskoristivi momenat,
kad je asnik zavrio, zapita ga bezazleno:
A zato, pokorno molim, gospodine natporunie, nikada neu doznati, to sam ui-
nio? Pitam, gospodine natporunie, samo zato, da bi u budue izbjegao takve neprilike i
da bih potvrdio, kako se ovjek ui na svojim pogrekama, kao to se to dogodilo gospo-
dinu Adamecu iz Dankovke, kad je u zabuni ispio solnu kiselinu.
Nije zavrio, jer je natporunik Luk njegov primjer iz ivota prekinuo rijeima:
Vi ste blesan!... Nita vam neu objanjavati. Gubite se natrag u vagon i recite Balou-
nu, da mi jo prije Pete donese onu patetu, koja je zavijena u staniol na dnu moga kov-
ega. Osim toga recite Vanjeku, da je magarac. Triput sam od njega traio, da mi poalje
brojno stanje momadi, a kad sam ga danas naao, vidio sam, da je to staro brojno stanje,
od prologa tjedna.
Zum Befehl, Herr Obrlajtnant! drekne vejk i polako poe prema svome vagonu.
Natporunik Luk je, hodajui gore-dolje, pomislio:
Mjesto da sam tome gadu dao nekoliko po labrdi, ja sam s njim govorio kao sa svojim
drugom.
vejk je uao u vagon neobino vano. Bio je zadovoljan sam sa sobom, jer ovjek ne mo-
e svaki dan napraviti takvu strahotu, da nikada ne moe saznati, to je zapravo napra-
vio.
***
Gospodin rechnungsfeldwebl, ree vejk sjedajui opet na svoje mjesto, gospo-

din natporunik Luk je danas izvrsno raspoloen. Rekao mi je, da vam saopim, da ste
magarac, jer je ve triput traio od vas brojno stanje momadi.
Herrgott, plane Vanjek, ja u ve pokazati tim cuksfirerima! Nisam ja kriv, to
svaka cuksfirerska vucibatina radi, to hoe i ne alje mi brojno stanje svoga voda. Zar ja
mogu brojno stanje iz prsta isisati? Eto, takav vam je red u naoj eti. To se moe doivje-
ti samo u jedanaestoj eti! Ali ja sam to davno slutio, ja sam to znao. Ni jednog minuta
nisam sumnjao, da e kod nas biti nereda. Jedan dan u kuhinji ostaju etiri, a drugi dan
tri suvine porcije. Kad bi me ti gadovi izvijestili, koliko je ljudi u bolnici! Eto, prolog
290
mjeseca vodio sam u spiskovima nekakvog Nikodema, i tek kad sam izdavao plau, saz-
nao sam, da je on umro od tuberkuloze u budjovikoj bolnici. A cijelo vrijeme za njega
je netko uzimao kruh. I mundir je za njega fasovan, a sam Bog sveti zna, to je s njim. I
sada mi gospodin natporunik jo poruuje, da sam magarac, premda ni sam ne moe da
odri red u eti.
Narednik Vanjek stade uzrujano etati po vagonu.
Da sam ja zapovjednik ete! Ilo bi sve kao po loju. Znao bih za svakog ovjeka, gdje
je i ta je. Podoficiri bi mi morali dvaput na dan raportirati o stanju u eti. A ta da radi,
kad are ne vrijede ni p lule duhana! A najgori je onaj cuksfirer Zyka. Neprestano pri-
a anegdote, a kad mu kaem, da je Kolaik iz njegovog voda preveden u tren, on mi su-
tradan raportira isto brojno stanje, kao da se Kolaik jo vodi u naoj eti i u njegovom
vodu. Pa iako se to dogaa s dana na dan, meni se jo poruuje, da sam magarac... Na taj
nain gospodin natporunik nee stei prijatelja. Rechnungsfeldwebl nije kakavgod fraj-
ter, s kojim svatko moe brisati
Baloun, koji je sve sluao otvorenih usta, dopunio je narednikov govor jednom rijei, ko-
ju Vanjek nije smio izgovoriti i tako se umijeao u razgovor.
Vi tamo kuujte! srdito viknu narednik.
Sluaj, Baloune! okrenu mu se vejk. Gospodin natporunik je naredio, da mu
jo prije Pete odnese patetu, koja je u njegovom kovegu zavijena u papir od staniola.
Gorostas Baloun u oajanju spusti svoje duge majmunske ruke, poguri se i u toj se pozi-
ciji ukoi.
Nemam je vie! ree on tiho i oajno. Ja... sam mislio... odmotao sam je prije od-
laska i... samo sam je malo liznuo, da vidim, nije li se pokvarila, ree Baloun glasom, u
kome je bilo toliko oajanja, da je svima sve odjedanput postalo jasno.
Dabome, poderali ste je zajedno sa staniolom! ree narednik Vanjek i stade pred
Balounom veselei se, to ima prilike da dokae, kako nije on sam magarac, kako tvrdi
natporunik, i da su razlozi nereda i kaosa mnogo dublji. Razgovor se vrtio oko Balouna
i posljedica njegove tragine prodrljivosti. Vanjek htjede da Balounu odri moralnu
propovijed, ali ga je prekinuo kuhar-okultist Jurajda, koji je ostavio svoju omiljenu knji-
gu, prevod staroindijskog Pragna Paramita i okrenuo se prestraenom Balounu, koji se
jo vie pogrbio pod stranim udarcima sudbine.
Vi bi, Baloune, morali paziti na sebe, da ne izgubite povjerenje prema samom sebi i
prema sudbini. Nemojte pripisivati sebi ono, to je zasluga drugih. I kad god stojite pred
takvim problemom, kad ste neto poderali, uvijek zapitajte sebe: U kakvom je odnosu
pateta prema meni?
vejk je smatrao za potrebno, da sve to dopuni jednim praktinim primjerom.
Ti si mi nedavno, Baloune, priao, da e se kod vas skoro klati svinje i da e, im sti-
gnemo na mjesto, poslati kui broj bojne pote, da ti poalju malo unke. I zamisli sada,
da taj paket poalju s feldpote u nau etu, pa da ja i gospodin narednik odreemo po
komad; unka nam se, recimo, dopada; mi odreemo jo po jedan komad, sve dok se sa
unkom ne dogodi isto, to i s jednim mojim poznanikom pismonoom, nekim Kozlem.
Imao je kostobolju i prvo su mu odrezali nogu do zglavka, onda do koljena, a na kraju do
gore i da nije umro, lijenici bi ga isjekli kao kakvu olovku. Zamisli, dakle, Baloune, da
mi poderemo tvoju unku, kao to si ti pojeo patetu gospodina natporunika.
Baloun pogleda oko sebe oirtia, prepunima tuge.
291
Zahvaljujui samo mome zauzimanju, ree raunarski narednik Balounu, ostali

ste sluak kod gospodina natporunika. Htjeli su vas premjestiti u bolniare, pa bi
onda morali vui ranjenike. Pod Duklom su nai bolniari tri puta ili po jednog fenriha,
koji je bio ranjen u trbuh pred samim icanim preprekama i svi su popadali tamo s pros-
trijeljenim glavama. Tek etvrti par ga je iznio, ali tek to su doli do previjalita, a fenrih
izdahnuo.
Baloun vie nije mogao izdrati, nego glasno zajeca.
Kako te nije stid, prezirno ree vejk, i ti si mi neki vojnik!
Pa ta da radim, zakukurie Baloun, kad nisam stvoren za rat? Ali, tako mi Bo-
ga, ja se nikada ne mogu potpuno najesti, jer su me otrgnuli od svakidanjeg ivota. To je
kod nas familijarno. Moj pokojni otac se okladio u jednoj krmi u Protivnu, da e pojesti
pedeset kobasica i dva hljeba i dobio je okladu. I ja sam jedanput za okladu pojeo etiri
guske i dvije zdjele knedli sa zeljem. Deavalo se, da kod kue poslije objeda zaelim, da
jo neto prigrizem. Odem u komoru, odreem komad mesa, poaljem po aicu piva i
pojedem, ne znam ni sm kako, dvije kile mesa. Imao sam kod kue starog nadniara
Vomela, koji me je uvijek podsjeao, da ne derem toliko, jer se on sjea, kako mu je pri-
ao njegov djed o takvom jednom deri. A poslije, iza nekoga rata, da je osam godina
bila nerodica, pa da su hljeb pekli od slame i onoga to je preostalo od lanenog sjemena;
a za onoga je bio praznik, tko je mogao pronai negdje mlijeka i nadrobiti malo sira, jer
hljeba uope nije bilo. A taj seljak, kad je nastala glad, umro je za tjedan dana, jer njegov
eludac nije bio navikao na gladovanje.
Baloun podie svoje namrgoeno lice:
Ali ja mislim da Gospodin Bog, iako kanjava ljude, ipak ih ne ostavlja.
Bog je stvorio gladnice, pa e se Bog za njih i pobrinuti, ree vejk, jedanput si
ve bio vezan, a sada si zasluio, da te poalju na frontu. Kad sam ja bio sluak kod gos-
podina natporunika, on se mogao potpuno osloniti na mene, pa mu nije ni na pamet
padalo, da u ja pojesti njegovu rezervu. Kad je dobio neto naroito, obino bi rekao:
Uzmite to, vejk! ili: To mi ne prija naroito, dajte mi zalogaj, a s ostalim radite, to
znate. A kada smo bili u Pragu i on me slao u restoran po objed i kad sam mislio, da je
porcija mala, ja bih za svoje posljednje novce kupio jo jednu porciju, samo da gospodin
natporunik bude sit i ne misli o meni nita loe. Ali on je to opazio. Uvijek sam mu mo-
rao donositi jelovnik, pa je naruivao po njemu. Jednoga dana je naruio goluba u sosu.
Kad su mi dali polovinu goluba, uplaio sam se, da e gospodin natporunik pomisliti,
da sam ja pojeo drugu polovinu i tako za svoje novce kupih jo jednu porciju i donesoh
kui tako obilnu porciju, da se najeo i gospodin natporunik eba, koji je toga dana do-
ao u posjetu mome gospodinu nekako pred podne. A kad se najeo, rekao je mome nat-
poruniku: Nemoj me uvjeravati, da je to bila jedna porcija. U cijelom svijetu nee do-
biti za objed cijeloga goluba u sosu. Kad danas primim novac, poslat u i ja u taj tvoj res-
toran po objed. Bolje kai, da je to bila dvostruka porcija. Tada je gospodin natporunik
naredio, da u njegovom prisustvu potvrdim, kako mi je on dao novaca samo za jednu
porciju, jer nije znao, da e imati gosta. Ja sam potvrdio, da mi je dao novaca samo za
jednu porciju. Eto vidi! ree moj natporunik, je li ti sada dosta?... Prije, neki
dan, donio mi je vejk za objed dva guja stegna i zamisli samo: supa s rezancima, go-
vee meso s pikantnim sosom, dva guja stegna, knedle, zelja do stropa i palainke!
Ts, tsss, sakra! mljaskao je ustima Baloun.
To je bio kamen spoticanja, nastavi vejk. Gospodin natporunik eba drugi je
dan zaista poslao svoga sluaka po objed u na restoran, ali mu je on donio tako malu
292
porcijicu pileeg pilava, kao da se dijete od est mjeseci pokakilo u pelene. Tako na dvije
lice. A gospodin natporunik eba riknu na njega, da je polovinu pojeo. On mu odgova-
ra, da je nevin. Gospodin natporunik eba ga onda osine po lalokama i stavi mu mene
za primjer. Ono su porcije, veli, to natporuniku Luku donosi njegov sluak.
Onda se ovaj nevini vojnik, kad je sutradan poao po objed, raspita kod mene o svemu,
prijavi to svome gospodinu, a ovaj opet ispria mome natporuniku. I sjedim ti ja tako
jedne veeri s novinama u ruci i itam neprijateljske izvjetaje s bojita, kad najedanput
ulazi moj natporunik, blijed kao smrt, pa ti pravo na mene, da mu kaem, koliko sam
takvih dvostrukih porcija platio u restoran, da on, veli, zna sve, i da mi ne pomae nika-
kvo poricanje, da je davno znao, da sam ja idiot, ali da sam potpuno lud, na to, veli, nije
ni pomiljao. Napravio sam mu toliko neprilika, da bi najradije htio ubiti najprije mene, a
onda sebe. Gospodine natporunie, kaem ja njemu, kad ste me uzeli, prvi dan
ste govorili, kako je svaki sluak razbojnik i lopov. Kad se u restoranu dobivaju zaista
tako male porcije, vi bi svakako pomislili, da sam i ja jedan od te lopovske bande, pa da
sam ja to pojeo...
Boe na nebu! uzdahnu Baloun, uze koveg natporunika Luka i poe na stranu.
A onda je natporunik Luk nastavi vejk, poeo prevrtati po svima depovi-
ma, ali poto su bili prazni, iz prsnoga je depa izvadio svoj srebrni sat i pruio ga meni.
Toliko je bio zbunjen! Kad dobijem plau, vejk, veli on, vi mi napiite i srau-
najte, koliko sam vam duan... A sat uzmite, na poklon... A drugi put nemojte biti tako
ludi!... Ali jedanput je kod nas nastupilo tako kritino stanje, da sam sat morao zaloiti.
ta radite tamo, Baloune? zapita ga raunarski narednik Vanjek.
Mjesto odgovora Baloun se samo nakalja. Nesretnik je otvorio koveg natporunika
Luka i derao zadnju emiku...
293
***
Stanicom, ne zaustavljajui se, proao je drugi vojni voz, nabijen Njemcima, koje su slali
na srpsku frontu. Jo se nisu bili osvijestili od oduevljenog rastanka u Beu i od Bea su
se neprestano derali:
Prinz Eugenius, der edle Ritter,

Wolt dem Kaiser wiedrum kriegen,
Stadt und Festung Belegrad.
Er lies schlagen einen Brucken,
Dam' man kunnt' hinberrucken
Mit der Armee wohl fr die Stadt.
Nekakav kaplar s gore zafitiljenim brcima, opirui se laktovima na vojnike, koji su sjedili
na vratima vagona s objeenim nogama, davao je takt i derao se iz svega grla:
Als der Brucken war geschlagen,

Dass man kunnt' mit Stuck und Wagen
Frei passier'n den Donaufluss,
Bei Semlin schlug man das Lager.
Alle Serben zu ver jagen...
Onda je najedanput izgubio ravnoteu, izletio iz vagona i nataknuo se trbuhom na mot-

ku od skretnice, na kojoj je ostao visei. A kad je voz stao odmicati, iz zadnjeg vagona se
opet zau pjesma:
Graf Radetzky, edler Degen,

Schwur's des Kaisers Feind zu fegen
Aus der falschen Lombardei.
In Verona langes Hoffen,
Als mehr Truppen eingetroffen,
Fhlt und rhrt der Held sich frei...
Ratoborni kaplar, naboden na onu skretnicu, bio je ve mrtav, a nije prolo dugo, kad se
u svojstvu straara, s bajunetom na puki, pojavio jedan mladi vojnik iz stanine ko-
mande, koji je neobino ozbiljno shvatio svoju dunost. Stajao je ukoen pored skretnice
s tako ponosnim licem, kao da je kaplarova smrt bila njegovo djelo.
Bio je Maar i kad su ljudi iz devedesetiprve pukovnike prili da pogledaju mrtvaca, vi-
knuo je on iz svega glasa:
Nem szabat! Nem szabat! Komission militar nem szabat!
Ovaj se bar vie nee patiti, ree dobri vojak vejk, koji se takoer naao meu ra-
doznalima, ali to ima i svoje dobre strane, jer kad ovjek dobije porciju eljeza u trbuh,
294
onda e se bar znati, gdje je sahranjen. Dobro je, da se to dogodilo na pruzi, jer se ovako
njegov grob nee morati traiti po svima bojitima.
Propisno se nataknuo, ree vejk znalaki, poto je pogledao kaplara i s druge stra-
ne. Crijeva su mu u gaama.
Nem szabat, nem szabat! vikao je mladi maarski vojnik, komission militar ba-
hnhof, nem szabat!
Iza vejkovih lea zau se jedan glas.
ta radite tu?
Pred vejkom stajao je kadet Biegler. vejk ga pozdravi salutiranjem.
Gledamo pokojnika, pokorno javljam, gospodin kadet.
A kakvu agitaciju vodite ovdje? Kakvog posla imate ovdje?
Pokorno javljam, gospodin kadet, s dostojanstvenim mirom odgovori vejk, ja
ne vodim nikakvu agitaciju.
Pozadi se nekoliko vojnika nasmijalo, a pred kadeta stupi raunarski narednik Vanjek.
Gospodin kadet, ree on, gospodin natporunik Luk poslao je ovamo ordo-
nanca vejka, da vidi, ta se ovdje dogodilo. Ovaj as bio sam u tabnom vagonu i uo,
da vas bataljunski ordonanc Matui trai s nareenjem komandanta bataljuna. Morate
odmah poi gospodinu kapetanu Sgneru.
Kad je malo kasnije odjeknuo signal za ukrcavanje, svi se povratie u svoje vagone.
Kad se negdje sastane nekoliko vojnika, onda se ostavite svoga filozofiranja! ree u
hodu narednik Vanjek vejku. Mogli bi doivjeti razne neprijatnosti. [Kaplar je bio Nije-
mac, pa su se vae rijei mogle razumjeti tako, kao da se radujete njegovoj smrti. Ovaj
Biegler je straan ehoder.
Pa ja nita nisam rekao, odgovori vejk tonom, koji iskljuuje svaku sumnju,
osim toga da se kaplar propisno nataknuo i da su mu crijeva ostala u gaama. Mogao je...
Ne govorite vie o tome, vejk! ree narednik Vanjek i otpljunu.
Pa to je svejedno, doda vejk, jesu li mu iscurila crijeva u slavu cara Frantieka
Josefa ovdje, ili tamo. Ovako ili onako, tek on je ispunio svoju dunost. A mogao je...
Pogledajte, vejk, prekide ga Vanjek, kako bataljunski ordonanc ponosno koraa
prema tabnom vagonu. udim se, da se nije spotaknuo o tranice.
Malo kasnije se meu revnim kadetom Bieglerom i kapetanom Sgnerom zapoenuo
veoma neprijatan razgovor.
Ja vam se udim, kadet Biegler, govorio je kapetan Sgner, zato mi niste odmah
prijavili, da nije fasovano petnaest deka maarske salame. Morao sam ii sam, da se ras-
pitam, zato vojnici iz magazina izlaze praznih ruku. A isto i gospoda oficiri, kao da na-
reenje nije nareenje. Rekao sam: U magazin zugsweise po satnijama! To je znailo:
kad se u skladitu nije nita dobilo, onda se zugsweise po satnijama mora ii i u vagone.
Vama, kadet Biegler, naredio sam, da pazite na red, ali vi niste ispunili moju naredbu.
Bili ste sretni, da se ne morate gnjaviti prebrojavanjem porcija salame, i poli ste, kao to
sam se uvjerio, mirno pogledati onog proburaenog kaplara od dajmajstera. A kad sam
naredio, da vas pozovu, ne dosjetiste se niem pametnijem, nego da u svojoj kadetskoj
fantaziji brbljate, kako ste ili da se uvjerite, ne vodi li se oko nabodenog kaplara kakva
agitacija...
Pokorno javljam, da je ordonanc jedanaeste ete, vejk
295
Ostavite me na miru s tim vejkom! viknu kapetan Sgner. Nemojte misliti, go-
spodin kadet, da ete bez kazne intrigirati protiv natporunika Luka. Mi smo poslali
onamo vejka... ta me gledate, kao da mislite, da vas sekiram. Ako ne znate potovati
svoje starjeine, nego pokuavate da ih ogovarate, ja u vas nauiti pameti, kadet Biegler,
da ete se sjeati stanice Rab. Kad se treba hvalisati svojim znanjem, onda ste prvi... e-
kajte, dok budemo na fronti! Poslat u vas u oficirsku patrolu pred same ice... Va ra-
port? Niste mi ni raportirali, kad ste doli! To li je ta vaa slavna teorija, kadet Biegler?
Pokorno javljam, gospodine kapetane, da je ljudima mjesto petnaest deka maarske
salame izdana po jedna razglednica. Molim vas, gospodine kapetane...
Kadet Biegler prui komandantu bataljuna dvije razglednice iz serije izdanja vojnog rat-
nog arhiva u Beu, iji je ef bio pjeadijski general Vojnowich. Na jednoj razglednici bila
je karikatura ruskog vojnika, u obliku bradatog muika, koga grli jedan skelet. Pod kari-
katurom je bio tekst:
Der Tag, an dem das perfide Russland krepieren wird, wird ein Tag der Erlsung fr die ganze
unsere Monarchie sein.
Druga razglednica je bila njemakog porekla. Bio je to poklon njemakog vojnika austro-
ugarskom ratniku. Gore je pisalo: Viribus unitis, pod slikom, kao na vjealima, visi Sir
Edward Grey, a pod njim veselo salutira jedan njemaki i jedan austrijski vojnik. Stih na
toj razglednici bio je uzet iz Greinzove knjige eljezna pesnica. Bila je to knjiga pamfle-
ta protiv naih neprijatelja, o kojoj su njemake novine pisale, da Greinzovi stihovi dje-
luju kao udar biem, da su puni neiskazanog humora i blistavog otroumlja.
Tekst pod vjealima u prijevodu glasi:
Grey.
Na vjealima povjetarac laki

Njie Edward Greya, kao tanki klas,
I zato sada mora znati svaki,
Da je to njegov najvii as.
Hrast nijedan nije dao grane,
Da na njemu ovaj teret visi,
Na drvetu ipak visi lijepi rod
Iz francuskog vrta to je bogat plod.
Kapetan Sgner jo nije ni zavrio itanje tih stihova, punih neiskazanog humora i o-
troumnosti, kad je u vagon kao iz puke uletio bataljunski ordonanc Matui.
Poslao ga je kapetan Sgner na telegraf, da vidi, je li dolo kakvo nareenje i donio jedan
telegram od brigade. ifra nije bila potrebna. Telegram je bio neifriran i glasio je: Rasch
abkochen, dann Vormarsch nach Sokal.
Kapetan Sgner zbunjeno klimnu glavom.
Pokorno javljam, nastavi Matui, komandant stanice vas moli, da doete do
njega. Doao je jo jedan telegram.
Izmeu komandanta stanice i kapetana Sgnera poveo se veoma povjerljiv razgovor.
296
Telegram je morao biti predan, iako je bio neobinog sadraja, poto se bataljun nalazio
na stanici Rab. ta je to moglo da znai? Ljude odmah nahraniti i krenuti dalje za So-
kal. Adresiran je na marbataljun devedesetiprve pukovnije, a kopija marbataljunu se-
damdesetipete pukovnije, koji je dolazio za ovim. Potpis je bio ispravan: Komandant
brigade, Ritter von Herbert.
Neto vrlo povjerljivo, gospodine kapetane, ree tajanstveno komandant stanice.
Doao je tajni telegram iz vae divizije. Komandant vae brigade poludio je. Poslali su ga
u Be, kad je ve na sve strane razaslao sline telegrame. U Budimpeti ete svakako nai
jo jedan telegram. Samo se po sebi razumije, da svaki njegov telegram treba ponititi,
iako mi nismo dobili u tom pogledu nikakve naredbe. Imam, kao to rekoh, nareenje iz
divizije, da se ne obazirem na neifrirane telegrame. Uruiti ga moram, jer u tom pogle-
du nisam od svojih pretpostavljenih dobio odgovor.
Ja sam doda on bivi aktivni oficir i uestvovao sam na postavljanju nae strate-
gijske eljeznike mree u Galiciji.
Gospodine kapetane, ree on nakon kratke pauze, ja mislim, da bi na frontu tre-
balo slati ovakve starie, kao to sam ja i koji su vukli od poetka. A mjesto toga na pru-
gama slue privatni inenjeri s ispitom jednogodinjih dobrovoljaca. Uostalom, za etvrt
sata morate poi... Sjeam se, vidite, kako sam vam pomagao na satu gimnastike u ka-
detskoj koli u Pragu kao uenik starijeg godita. Obojica smo imali pritvor. Tada ste se
propisno tukli s njemakim sauenicima. Bio je s vama i Luk. Bili ste najbolji prijatelji.
Kada sam dobio telegram sa spiskom oficira marbataljuna, koji mora proi kroz ovu
stanicu, sjetio sam se... Kadet Luk bio je tada veoma simpatian.
Kapetanu Sgneru ovaj razgovor nije bio prijatan. Vrlo dobro je poznavao ovog oficira, s
kojim je razgovarao i koji je onda vodio opoziciju protiv Austrijanaca, a s kojim se on ka-
snije raziao zbog karijere. Bilo mu je neprijatno sjeanje na natporunika Luka, koji je
iz nepoznatih razloga bio uvijek zapostavljen.
Natporunik Luk je sjajan oficir, ree on uvjerljivo. Kada polazi voz?
Komandant pogleda na sat.
Za est asaka.
Eh, onda idem, ree Sgner.
Mislio sam da ete mi neto rei, Sgner.
Also: Na zdar! odgovori Sgner i poe iz komandanture.
***
Kad se kapetan Sgner pred sam polazak voza vratio u tabni vagon, naao je oficire na
svojim mjestima. Sjedili su po skupinama i igrali frische viere, samo se kadet Biegler
nije kartao. Mladi je prevrtao gomilu rukopisa o ratu, jer on nije samo htio, da se odliku-
je na fronti, nego da se istakne i kao literarni fenomen, piui razne epizode o ratu. Uk-
ratko roda s ribljim repom snovala je o tome, da postane slavan vojni pisac. Njegovi
literarni pokuaji odlikovahu se naslovima, koji su mnogo obeavali i u kojima se ogle-
dao militarizam epohe, ali su bili nerazraeni, jer su na papiru trcali samo naslovi
poglavlj, koja su se tek imala napisati.
Biografije uesnika svjetskog rata. Tko je poeo rat? Politika Austro-Ugarske i po-
etak svjetskog rata. Ratni zapisi. Austro-Ugarska i svjetski rat. Nekoliko rijei o
297
uzrocima rata. Slavni dan za Austro-Ugarsku. Iskustvo iz rata. Popularne pretpos-

tavke o poetku rata. Slavni dani Austro-Ugarske. Slavenski imperijalizam i svjets-
ki rat. Dokumenti svjetskog rata. Materijal za historiju svjetskog rata. Dnevnik
svjetskog rata. Prvi svjetski rat. Naa dinastija u svjetskom ratu. Narodi Austro-
Ugarske i svjetski rat. Kako ratuju neprijatelji Austro-Ugarske? ija je pobjeda?
Nai oficiri i vojnici. Iz doba velikoga rata. U ratnom meteu. Sjajni podvizi mo-
jih vojnika. Uspomeni austro-ugarskih heroja. eljezna brigada. Pisma s fronte.
Heroji naeg marbataljuna. Priruna knjiga za vojnike u ratu. Dani borbe i dani
pobjede. ta sam vidio i nauio u ratu. U opkopima. Naprijed, sinovi Austro-
Ugarske! Neprijateljski aeroplani i naa pjeadija. Poslije bitke. Naa artiljerija.
Kad bi i cijeli svijet bio protiv nas! Krv i eljezo. Pobjeda ili smrt. Nai heroji u
ropstvu.
Kad je kapetan Sgner priao kadetu Biegleru i opazio cijelu gomilu papira pred njim,
zapita ga, zato je to pisao i ta hoe time da postigne.
Kadet Biegler je odgovorio s iskrenim entuzijazmom, da su to naslovi knjiga, koje e on
napisati. Koliko naslova, toliko i knjiga.
Htio bih, da poslije mene neto ostane, ako mi bude sueno, da poginem na bojitu,
gospodine kapetane. Moj uzor je njemaki profesor Udo Kraft. Rodio se god. 1870., pri-
javio se kao dobrovoljac i poginuo na francuskoj fronti 22. augusta 1914. u Anloyu. Prije
smrti objavio je knjigu pod naslovom: Kako da umremo za svoga kajzera. 2 Kapetan
Sgner odvede kadeta prozoru:
Pokaite mi, ta jo imate, kadet Biegler; mene neobino interesira va rad, ironino
ree kapetan Sgner. A ta ste to gurnuli u dep?
Gluposti, gospodine kapetane, pocrvenivi ree kadet Biegler; uostalom, izvolite
pogledati.
Biljenica je nosila natpis:
Shema slavnih bitaka austro-ugarske vojske, koju je sastavio K. u. K. oficir Adolf Biegler za histo-
rijski studij. Biljekama objasnio K. u. K. oficir Adolf Biegler.
Shema je bila neobino jednostavna.

Od bitke kod Nrdlingena 6. septembra god. 1634. preao je odmah na bitku kod Sente
11. septembra god. 1697., pa na bitku kod Caldiera 31. oktobra 1805., kod Asperna 22.
maja 1809., na bitku naroda kod Leipziga 1813., na bitku kod Sv. Lucije u maju 1848., kod
Trutnova 27. juna 1886. godine, a zavrio je s bitkom kod Sarajeva 19. augusta 1887. Ka-
det Biegler je svuda nacrtao pravougaonike, koji su na jednoj strani bili bijeli, a na drugoj
ispunjeni, to je oznaivalo neprijatelja. Na toj drugoj strani bilo je lijevo krilo, centar i
desno krilo. Iza linija sa strelicama oznaavano je kretanje priuva. Bitka kod
Nrdlingena bila je slina bitci kod Sarajeva, kao dvije kapi vode, a sve zajedno liilo je
na raspored igraa na kakvom nogometnom matchu, dok strelice kao da su oznaavale,
na koju stranu treba navaljivati.
Kapetan Sgner to odmah opazi i zapita:
Vi, svakako, igrate nogomet, kadet Biegler?
2Udo Kraft: "Selbsterziehung zum Tod fr den Kaiser" C. F. Amelang's Verlag. Leipzig. (Nap.
autora)
298
Biegler jo vie pocrveni i nervozno zatrepta oima, kao da je s mukom zadravao suze.
Kapetan Sgner je sa smijekom na licu dalje listao po biljenici i zaustavio se kod sheme
bitke kod Trutnova za vrijeme prusko-austrijskog rata.
Kadet Biegler je tu bio napisao:
Ulaziti u bitku kod Trutnova nije trebalo, jer je brdoviti kraj prijeio slobodne pokrete
vojske generala Mazzuchellija, kome su prijetile silne kolone Prusa, to su bile raspore-
ene na visini i opkoljavale lijevo krilo austrijske vojske.
Po vaem miljenju, bitka kod Trutnova mogla se odrati samo u tom sluaju, kad bi
Trutnov bio u ravnici, ree sa smijekom kapetan Sgner vraajui biljenicu Biegleru.
Zar ne, vi budjoviki Napoleone? Uostalom, vrlo je lijepo od vas, da ste se potrudili i
za ovo kratko vrijeme svoga boravka u vojsci proniknuli u sve dubine strategije, samo
to je to kod vas ispalo kao kad se djeca igraju vojnika i dijele titule generala. Vi ste sebe
tako brzo proizveli, a da je to prava milina. K. u. K. oficir Adolf Biegler! Neemo jo biti
ni u Peti, a vi ete postati feldmaral. Do prije neki dan vi ste sa svojim taticom prevrtali
kravlje koe. K. u. K. Lieutenant Adolf Biegler!... Mladiu moj, izvolite shvatiti, da vi jo
niste nita! Tek ste kadet! Vi visite u zraku izmeu fenriha i podoficira: ardak ni na ne-
bu ni na zemlji! Jo ste tako daleko od toga, da postanete oficir, kao kad u kakvoj krmi
pijani frajter sanja, da je gospodin tabni narednik.
Sluaj, Luk, okrenu se on natporuniku Luku, kadet Biegler je u tvojoj satni-
ji, pa te molim, da se njim malo pozabavi i da ga pritegne. Potpisuje se kao oficir, kao
da je to zvanje zasluio u boju. Kad bude trommelfeuer i ponemo juriati, poslat emo
ga naprijed s njegovim vodom, da ree iane prepreke, der gute Junge. propos! Poz-
dravio te je Zykan, koji je sada komandant stanice u Rabu.
299
Kadet Biegler, osjetivi, da je razgovor s njim dovren, pozdravi i, crven kao rak, proe
vagonom i ode u najdalji dio hodnika.
Kao mjesear, otvori on vrata klozeta i proitavi natpis na njemakom i maarskom:
Upotreba klozeta je dozvoljena samo za vrijeme kretanja voza, zakljua vrata i tiho za-
plaka. Spustio je gae i otpoeo posao, briui suze. Onda se latio biljenice s natpisom
Shema najslavnijih bitaka i t. d. koja je onako uvrijeena nestajala u otvoru sjedi-
ta i padajui meu kotae nestajala pod jureim vozom...
Kadet Biegler nato opra u klozetu svoje, od suza zacrvenjelo lice i izie na hodnik, zak-
levi se, da e biti tvrd, sakramentski tvrd. Jo od jutros ga je boljela glava i stomak.
Iao je kraj zadnjeg kupea, u kojemu je bataljunski ordonanc Matui igrao napsla s Bat-
zerom, slugom bataljunskog komandanta.
Pogledavi kroz otvorena vrata, nakalja se. Kartai se okrenue i mirno nastavie igru.
Zar vi ne znate, to je red? zapita ih kadet Biegler.
Nisam mogla, odgovori sluga kapetana Sgnera uasnom nijemtinom s Kaper-
skih Gora, mi' is' d' Trump ausganga.
Trebao sam baciti bundevu, nastavi on, visoku bundevu, a onda zelenog kralja...
To sam trebao uraditi.
Kadet Biegler ne ree vie ni rijei, nego se povue u svoj kut. Kad mu je priao fenrih
Pleschner i ponudio ga, da malo gucne konjaka iz boce, koju je toga asa dobio na kar-
tama, on se zadivio, kad je vidio, kako kadet Biegler marljivo izuava knjigu Uda Krafta
Kako treba da umremo za svoga kajzera.
Jo prije Pete kadet Biegler se tako nakresao, da se jedva drao na prozoru, derui se iz
svega glasa: Frisch drauf! In Gottes Namen, frisch drauf!
Onda ga je po nareenju kapetana Sgnera ordonanc Matui odvukao u kupe i poloio
ga s Batzerom na klupu, gdje je Biegler usnio ovaj san:
Imao je signum laudis, bio je major i poao na inspekciju povjerene mu brigade. Istina,
nije mu bilo jasno, zato je bio jo uvijek major, iako zapovijeda cijelom brigadom. Zak-
ljui, da je ve davno trebao postati generalmajor, samo se ono general izgubilo u kao-
su bojne pote.
Morao se u duhu nasmijati tome kako se kapetan Sgner u vagonu, kad su ili na frontu,
prijetio da e ga poslati pred iane prepreke. Uostalom, kapetan Sgner, zajedno s nat-
porunikom Lukem, premjeten je na njegovo traenje u drugu pukovniju, dru-
gu diviziju i drugi armijski korpus.
Netko mu je pripovijedao, da su obojica sramno zaglavili za vrijeme jednog bjeanja u
nekakvom blatu.
Kad je prolazio automobilom pozicijama na inspekciju brigade, bilo mu je sve jasno.
Njega su, sigurno, poslali iz generalnog taba...
Pored njega su prolazili vojnici i pjevali pjesmu, koju je on itao nekada u nekakvom
zborniku vojnikih pjesama:
Halt Euch brav, Ihr tapf'ren Brder,

werft den Feind nur herzhaft nieder,
lasst des Kaisers Fahne weh'n...
300
Konac je bio isti, kao i na slikama Wiener Illustrierte Zeitung.

S desne strane kraj nekakvog hambara stajala je jedna baterija, koja je drala pod vatrom
neprijateljske rovove kraj ceste, kojom je prolazio automobil. S lijeve strane nalazila se
kua, iz koje su odjekivali pucnji, jer se neprijatelj trudio, da pukama provali vrata. Kraj
ceste je dogorijevao neprijateljski aeroplan. Na horizontu se vidjela konjica i gorea sela;
rovovi marbataljuna i mala uzvisica, s koje je neprijatelj pucao iz strojne puke. Malo
dalje protezali su se neprijateljski rovovi. A ofer ga vozi upravo na njih.
Vie on na ofera kroz slualicu:
Zar ne vidi, kuda idemo? Pa tamo je neprijatelj.
A ofer mirno odgovara:
Gospodine generale, ovo je jedini dobar put. Cesta je u dobrom stanju. Na drugoj cesti
ne bi gume izdrale.
to se vie pribliavahu neprijateljskim pozicijama, vatra je bila sve jaa. Na obadvije
strane ceste, ukraene ljivama, praskaju granate.
A ofer mirno odgovara:
To je divna cesta, gospodine generale, po kojoj se ide kao po loju. Da pokuamo po
polju, vidjeli bi, kako e gume otii do sto avola.
Pogledajte, gospodine generale, vie ofer kroz slualicu, ova je cesta tako divno
graena, da nam ni topovi od trideset i pet centimetara ne mogu nita. Put je gladak kao
parket, a po kamenitim putevima ne bi nam nikako izdrale gume. Vratiti se natrag nije
mogue, gospodine generale.
Bzzz-dum! uje Biegler i vidi, kako automobil pravi ogroman skok.
Zar vam nisam rekao gospodine generale, da je to avolski dobar put? vie ofer
kroz slualicu. Jeste li vidjeli, kako se ba pred nama rasprsnuo metak iz topa od tri-
deset i pet centimetara? Nigdje nikakve rupice: put je kao zrcalo. A da svrnem u polje,
gume bi davno otile do avola. Sada na nas pucaju iz daljine od etiri kilometra.
Kuda idemo?
To emo tek vidjeti, odgovara ofer. Dokle god je put ovakav, ja za sve odgova-
ram.
Skok, ogroman skok i automobil se zaustavlja.
Gospodine generale, vie ofer, imate li vi ratnu kartu?
General Biegler pali elektrinu svjetiljku i vidi, da mu karta lei na koljenima. Ali je to
nekakva karta helgolandske obale iz godine 1864. za vrijeme prusko-austrijskog rata s
Danskom za lesvig.
Ovdje je raskrsnica, kae ofer, i oba puta vode prema neprijatelju. Za mene je
vano, da je cesta dobra i da ne pucaju gume, gospodine generale. Ja naime odgovaram
za dravni automobil.
I najedanput tresak, straan tresak i prosue se zvijezde, velike kao kota. Mlijeni put je
gust kao magla...
Biegler lebdi u svemiru, sjedei pored ofera. Automobil je iza sjedita kao karama pre-
rezan na polovinu i od njega je ostao samo prednji dio.
Jo je sva srea, da ste mi pokazali kartu od straga, veli ofer. Preletjeli ste k me-
ni, a ostalo je propalo. Bio je metak iz topa od etrdeset i dva centimetra... Ja sam znao:
im ovjek doe na raskrsnicu, put ne vrijedi ni vraga. A poslije tridesetiosam centimeta-
301
ra jedino mogu doi etrdesetidva centimetra. Ovdje nema veih kalibra, gospodine ge-
nerale.
Kuda sada idemo?
Letimo na nebo, gospodine generale i moramo obilaziti komete, koje su gore od etr-
deset i dva centimetra.
Pogledajte samo, ovo pod nama je Mars, ree malo kasnije ofer.
Biegler se opet umiri.
Znate li vi historiju bitke naroda kod Leipziga? zapita on, kad je feldmaral,
knez varcenberg 14. oktobra god. 1813. poao na Liebertkovice i kako se 16. oktobra po-
eo boj kod Lindenaua? Znate li vi, kako se morao boriti general Merweldt, kako se aus-
trijska vojska borila kod Wachaua i kako je 19. oktobra pao Leipzig?
Gospodine generale, sveano izjavi ofer, ovoga asa stigosmo do rajskih vrata.
Izlazite, gospodine generale! Ne moemo dalje, jer je ovdje strana gurnjava. Sama voj-
ska!
Biegler skoi iz automobila i razdera se:
Achtung, Sie Schweinbande! Ovo je zbilja marva! Vide generala, a ne mogu napraviti
rechts schaut.
Nije to laka stvar, gospodine generale, htjede ofer, da ga umiri, vidite i sami, da
veina nema glave.
General Biegler tek sada opazi, da se to pred rajskim vratima guraju sami bogalji, koji su
u ratu izgubili pojedine dijelove tijela, a svaki je svoj izgubljeni dio nosio u ruksaku. Gla-
ve, ruke, noge. Jedan artiljerac s poderanom kabanicom, koji se gurao naprijed, uredno je
u svoju kabanicu sloio svoju utrobu sa svim dolnjim ekstremitetima. Iz zaveljaja jed-
nog potenog domobranca smijala se na generala Bieglera zadnjica, koju je domobranac
izgubio pod Lavovom.
To je, znate, samo reda radi, veli ofer i gura se kroz redove invalida. Oevidno
moraju proi nebesku komisiju.
Kroz rajska vrata putali su samo s geslom: Fr Gott uhd Kaiser. Na svu sreu, general
Biegler tu devizu nije zaboravio.
Automobil ue u raj.
Gospodine generale, ree mu jedan krilati nebeski aneo-oficir, kad su prolazili
ispred kasarne s anelima-regrutima, morate se javiti glavnoj komandi.
Proli su pored nekoga vjebalita koje je bilo krcato anelima-regrutima koje su uili, da
u jedan glas viu: Aleluja!
Prooe potom grupu, gdje je nekakvi rii kaplar-aneo psovao jednog anela-regruta,
udarao ga pesnicom u trbuh i derao se:
Razvali malo bolje tu gubicu, ti svinjo betlehemska! Zar se tako klie Aleluja? Ima
li knedlu u grlu, ta li? Volio bih znati, kakav je vol, magare, tebe pustio u raj? Pokuaj
samo jo jedanput viknuti... Hlahlehluja!... ta, betijo jedna, zar e i u raju mrkati? No,
ponovi jo jedanput, cedre libanonski!
Povezoe se dalje, ali se jo uvijek ulo, kako se aneo-regrut mrkajui nosom, dere:
Hlahlehlujaaa! a kaplar-aneo dere se na njega: Ne tako, ti kravo jordanska! Ale-
lu-ja!... Razumije li?
302
Nato Biegler ugleda golemo svijetlo jednog reflektora nad jednom zgradom tako veli-
kom, kao Marijanska vojarna u Budjovicama, a nad njom dva aeroplana, jedan s lijeve,
drugi s desne strane, dok se meu njima rastegnula velika platnena krpa, na kojoj je pi-
salo ogromnim slovima:
K. u. K. Gottes Hauptquartier.
Dva arhanela u andarskoj uniformi izvukoe generala Bieglera iz automobila, dohva-

tie ga za jaku i odvedoe na prvi Kat.
Ponaajte se pristojno pred Gospodinom Bogom! rekoe mu pred vratima i gurnu-
e ga unutra.
Na sredini dvorane, kojoj su zidovima visile slike Frantieka Josefa i Vilhelma, nadvoj-
vode Karla, ubijenog Franje Ferdinanda, nadvojvode Fridriha, generala Viktora Dankla i
efa generaltaba Konrada von Htzendorfa, stajao je sam Gospod Bog.
Kadet Biegler, ree strogo Gospod Bog, vi me ne poznajete? Ja sam va bivi ka-
petan Sgner iz jedanaeste markompanije.
Biegler se skameni od straha.
Kadet Biegler, nastavi dalje Gospodin Bog povienim glasom, s kojim pravom
ste vi prisvojili titulu general-majora? S kakvim pravom ste prolazili na dravnom auto-
mobilu izmeu neprijateljskih pozicija?
Pokorno javljam...
Dr'te jezik za zubima, kad s vama govori Gospod Bog!
Pokorno javljam, pokua jo jedanput kadet Biegler.
303
Dakle neete utjeti? razdera se Gospod Bog, otvori vrata i viknu napolje: Ej, ti
tamo! Daj ovamo dva arhanela!
Uoe dva arhanela s pukama, objeenima na lijevo krilo. Biegler u njima prepoznade
Matuia i Batzera.
A iz usta Gospoda Boga odjekne:
Vodite ga u zahod!
I kadet Biegler propade nekuda u strani smrad.
***
Pokraj zaspalog kadeta Bieglera sjedili su Matui i sluga kapetana Sgnera, igrajui se
napsla.
Stinkt awer d' Kerl wie a' Stockfisch! primijeti Batzer promatrajui, kako se Biegler
prevre u snu... Muss' d' Hosen voll ha'n.
Pa to se moe svakome dogoditi, filozofski odgovori Matui! Ostavi ga na mi-
ru, nee ga ti presvlaiti. Radije dijeli karte!
Nad Petom se vidjelo svijetlo, a Dunavom su na sve strane klizile zrake reflektora.
Kadet Biegler mora da je opet sanjao neto drugo, jer je u snu mrmljao:
Sagen Sie meiner tapferen Armee, dass sie sich in meinem Herzen ein unvergngli-
ches Denkmal der Liebe und Dankbarkeit errichtet hat.
Kako se kod tih rijei poeo nemirno prevrtati, zasmrdjelo je Batzeru pod nos tako stra-
no, da je pljunuo:
Stinkt wie a' Haizlputza, wie a' bescheissena' Haizlputza.
A kadet Biegler se vrtio sve nemirnije, jer je njegov novi san bio neobino fantastian.
Sanjao je, da brani Linz u ratu za austrijsko nasljedstvo. Vidio je rovove i utvrenja, koja
su se pruala oko grada. Njegov tab se pretvorio u pravu bolnicu. Svuda su se valjali
bolesnici, koji su se drali za trbuh. Ispod palisada grada Linza prolazili su draguni Na-
poleona I.
A on, komandant mjesta, stajao je iznad sviju i drei se takoer za trbuh, vikao francus-
kom parlamentaru:
Recite vaem caru, da se ja ne predajem.
Onda mu se najedanput priini, da su se bolovi u trbuhu utiali, pa se on baci sa svojim
bataljunom iz utvrenja u susret slavi i pobjedi; vidje, kako natporunik Luk svojim
grudima prima udarac sablje jednog francuskog draguna, koji je bio namijenjen njemu,
Biegleru, slavnom braniocu opsjednutog Linza.
Natporunik Luk umire pred njegovim nogama s rijeima:
Ein Mann wie Sie, Herr Oberst, ist ntiger als ein nichtsnutziger Oberleutenant!
Branilac Linza, tronut do suza, okree se od njega, nato doleti rapnel i pogaa ga u
najplemenitiji dio tijela.
Biegler se mehaniki uhvati za hlae i osjetivi kako mu se neto toplo i mokro mae po
rukama, viknu: Sanitt! Sanitt! i pade s konja.
Batzer i Matui podigoe kadeta Bieglera s poda, kamo se sruio s klupe i poloie ga na
staro mjesto.
304
Nato Matui ode kapetanu Sgneru i prijavi mu, da se s kadetom Bieglerom deavaju
vrlo neprijatne stvari.
Ja mislim, da to nije od onog konjaka, rekao je on, i mogla bi biti jedino kolera.
Kadet Biegler je na svim stanicama pio vodu. U Moonju sam ga vidio, da se
Ne ide to tako brzo s kolerom, Matuiu; uostalom, recite lijeniku, neka ga pregleda.
Bataljunu je bio dodijeljen kao ratni lijenik, stari bur i medicinar Welfer. Umio je piti
i tui se, a medicinu je imao u malom prstu. Proao je skoro sve medicinske fakultete u
Austro-Ugarskoj, a radio je kao pripravnik u svim bolnicama, ali ispita nije imao iz jed-
nostavnog razloga, to je njegov djed u testamentu ostavio nalog, da njegovi nasljednici
imaju isplaivati godinju stipendiju studentu medicine Fridrihu Welferu sve dok mladi
ne dobije lijeniku diplomu.
Uostalom, ta je stipendija bila etiri puta vea od plae bijednog asistenta u bolnici, pa se
MUC Fridrih Welfer iz svih sila trudio, da svoje imenovanje lijenikom cjelokupne me-
dicine, odgodi na neodreeno vrijeme. Nasljednici su bjesnili. Htjeli ga proglasiti slabo-
umnim i nagnati ga da se oeni, mislei da e ga na taj nain skinuti s vrata. Ali se MUC
Fridrih Welfer, lan dvanaest studentskih drutava, nije uzrujavao, nego je izdao nekoli-
ko zbirki prilinih stihova u Beu, Leipzigu i Berlinu. Bio je suradnik Simplicissimusa,
ali je i dalje mirno studirao.
No doe rat, koji MUC Fridrihu Welferu nije bio nimalo po udi.
Autor knjiga: Lachende Lieder, Krug und Wissenschaft, Mrchen und Parabeln,
morao je kao i svi drugi smrtnici poi u vojsku, a jedan nasljednik djedaka-udaka pot-
rudio se u vojnom ministarstvu, da Fridrih Welfer napravi ratni doktorat. Ispit je bio
pismeni. Dobio je itav niz pitanja, na koja je on stereotipno odgovarao: Lecken sie mich
im Arsch! Poslije tri dana mu je pukovnik, predsjednik komisije, saopio, da je dobio
titulu doktora cjelokupne medicine, pa kako je za doktorat bio davno zreo, odredili su ga
na slubu u rezervnu bolnicu. Rekao mu je, da je dodue poznata stvar, kako je on u raz-
nim mjestima imao dvoboje s oficirima, ali da se to u ratno vrijeme moe i zaboraviti i da
njegova dalja karijera zavisi samo od njegovog dranja i t. d.
Autor knjige Krug und Wissenschaft stisnu usne i poe sluiti.
Kad se poslije nekoliko sluajeva utvrdilo, da on vojnicima vrlo rado produuje boravak
u bolnici, iako je vailo pravilo: Hoe li se vojnici valjati po bolnicama ili crkavati u ro-
vu? doktora Welfera lijepo otpravie s prvim marbataljunom na frontu.
Aktivni oficiri bataljuna strano su ga podcjenjivali. Ni rezervni oficiri nisu obraali na
njega naroite panje, niti se s njim druili, samo da jaz izmeu njih i aktivnih oficira ne
bi postao jo dublji.
Kapetan Sgner se smatrao za mnogo vie bie od biveg MUC, koji je za toliko godina
skitanja po svim moguim univerzitetima sasjekao toliko oficira. Kad je doktor Welfer,
ratni doktor, proao pored njega, on ga nije ni pogledao, nego nastavio svoj razgovor s
natporunikom Lukem o beznaajnim glupostima. Natporunik Luk mu je priao,
kako je kao uenik tree godine kadetske kole iao s nekoliko drugova u civilu u Slo-
vaku i kako su doli jednom evangelikom popu, Slovaku. On ih je pogostio sa svinjeti-
nom i peenom bundevom, a onda im nalio vina s rijeima:
Bundeva i svinja
Hoe piti vina,
305
a on se, nato strano uvrijedio. 3

Od Pete ba neemo mnogo vidjeti, ree kapetan Sgner, jer smo samo na pro-
lazu. Prema marruti voz stoji na stanici samo dva sata.
Ja mislim, da e biti prekopavanje vagona, odgovori natporunik Luk, i da e
nas odvesti na Transport Militr-Bahnhof.
Pored njih proe ratni doktor Welfer.
Budale! ree on sa smijekom. Ljudima, koji sanjaju, da vremenom postanu ofi-
ciri i hvale se svojim strategijskim i historijskim znanjem, trebalo bi objasniti, da je opas-
no najedanput pojesti cijeli paket slatkia, koje im mamica poalje na frontu. Kadet Bieg-
ler, koji je, kako mi je sam priznao, od polaska iz Brucka, pojeo trideset komada nekakve
kremrole i na svima stanicama pio vode, sjea me, gospodine kapetane, na jedan stih
iz Schillera: Wer sagt von...
Sluajte, doktore, prekinu ga kapetan Sgner, ovdje se ne radi o Schilleru. ta je
upravo s kadetom Bieglerom?
Ratni doktor Welfer nasmijei se.
Aspirant za in oficira, va Biegler, samo je napunio hlae... Nije to ni kolera, ni disen-
terija, nego je ovjek naprosto napunio tur. Pio je malo vie konjaka, pa se uredio kao
malo dijete. Uostalom, ja mislim, da bi se to dogodilo i bez konjaka. Pojeo je sve kolae,
koje su mu poslali od kukue. Pravo dijete!... U kasini je, koliko se sjeam, pio samo li-
munadu. Apstinent!
Doktor Welfer otpljunu.
Dakle nita ozbiljno! promrmlja kapetan Sgner, ali ako se to dozna u kompani-
ji...
Natporunik Luk ustade i ree kapetanu Sgneru:
Najljepe zahvaljujem na takvom cugskomandantu.
Dao sam mu neke kapljice i stavio ga na noge, nastavi Welfer, koga ne ostavljae
smijeak, a komandant bataljuna e izdati dalja nareenja. To jest, da preda kadeta
Bieglera u ovdanju bolnicu. Izdat u mu svjedodbu, da boluje od disenterije. Teki slu-
aj disenterije. Potrebna mu je izolacija. Kadet Biegler e doi u desinfekcionu baraku. To
je, uostalom, mnogo bolje, nego da bude nazvan osramoenim kadetom.
Kapetan Sgner se nato slubeno okrenu svome prijatelju Ltikau:
Gospodine natporunie, kadet Biegler, koji je dodijeljen vaoj kompaniji, obolio je od
disenterije i ostat e na lijeenju u Peti.
Kapetanu Sgneru se uini, da se ratni doktor smjeka strano izazivaki, ali kad ga je
bolje pogledao, osvjedoio se, da je doktor potpuno ravnoduan.
I tako se dogodilo, da je hrabri kadet Biegler bio otpremljen u desinfekcionu bolnicu u Uj
Buda.
Njegove uprljane gae izgubie se u meteu svjetskog rata.
Snovi kadeta Bieglera o velikim pobjedama bili su zatvoreni u jednu sobu desinfekcione
barake.
3 Razgovor izmeu kapetana Sgnera i natporunika Luka vodio se na ekom jeziku. (Nap.
autora)
306
Kad je doznao, da ima disenteriju, poeo se uzrujavati.

A zar nije svejedno: pasti na bojitu, ili se razboljeti na slubi za cara Frantieka Josefa?
Ali je doivio malu nepriliku. Poto su sva mjesta u odjeljenju za disenteriju bila zapos-
jednuta, smjestile ga u kolerinu baraku.
Lijenik, nekakav Maar, kad su Biegleru gurnuli pod pazuho toplomjer i ustanovili, da
je temperatura 37 stupnjeva, sumnjivo zaklima glavom. Kod kolere je najsigurniji sim-
ptom naglo sniavanje temperature. Bolesnik pada u apatiju.
Ali kadet Biegler se nije uzrujavao. Bio je potpuno miran, tjeei se, da strada za Njegovo
apostolsko Velianstvo.
Lijenik naredi, da se kadetu Biegleru utakne toplomjer u zadnjicu.
Posljednji stadij kolere, mislio je lijenik, simptomi agonije, krajnja slabost; bole-
snik gubi smisao za okolinu, svijest mu se pomuuje. Smjeka se u predsmrtnim grevi-
ma.
Kadet Biegler je zaista, za vrijeme ove manipulacije, kad su mu u zadnjicu ugurali top-
lomjer, glumio junaka, i mueniki se smjekao. Ali se nije ni maknuo.
Predznaci, mislio je u sebi tabni lijenik, koji sigurno predskazuju pasivnost i
smrt.
Zapitao je bolnikog podoficira, Maara, je li kadet Biegler u kadi imao napad bljuvanja
ili proliv.
Dobivi negativni odgovor, zagleda se lijenik u Bieglera. Kad kod kolere nestaje bljuva-
nja i proliva, onda su to sigurni znakovi i vjerna slika onoga, to se razvija kod kolere u
zadnjim asovima ivota.
Kadet Biegler, potpuno gol, prenesen toga asa iz tople kade u postelju, osjeti zimu i za-
cvokota zubima. Koa mu se najeila kao u guske.
Vidite, ree tabni lijenik maarski, drhtavica. To je kraj.
Naginjui se bolesniku, zapita ga njemaki:
Also, wie geht's?
S-s-s-ehr gu-uttt, zacvokota Biegler zubima. Ei-ne De-deck-ke!
Stanje polusvjesno, ree maarski lijenik, tijelo jako slabo, samo usne i nokti
morali bi pocrniti. To je ve trei sluaj, da su mi ljudi umrli od kolere bez crnih noktiju i
usana.
Nagnu se onda opet nad kadeta i nastavi maarski:
Kucanje srca slabo.
Ei-ei-ne-ne De-de-decke! zajeca opet Biegler.
Ovo su njegove zadnje rijei, ree tabni lijenik maarski bolnikom podoficiru,
sutra emo ga sahraniti s majorom Kochom. Za as e izgubiti svijest. Njegovi dokumen-
ti su u kancelariji?
Bit e tamo, odgovori mirno bolniki podoficir.
Ei-eine Deckcke-keee! jecao je za odlazeima kadet Biegler.
U cijeloj sobi od esnaest postelja bilo je svega pet ljudi. Jedan je ve bio pokojni. Umro je
prije dva sata, bio je pokriven plahtom, a zvao se kao i pronalaza kolerinog bacila. Bio
je to major Koch, o kome je govorio lijenik, da e biti sahranjen s kadetom Bieglerom.
307
Kadet Biegler, ispravivi se na postelji, najprije je vidio, kako se umire za cara i gospoda-
ra od kolere, jer su od preostala etiri bolesnika umirala jo dvojica, guila se i modrila i
pri tom neto govorila za sebe, samo se nije moglo razabrati, to i na kojem jeziku govo-
re; bilo je to ve hroptanje.
Druga dvojica, s neobino burnom reakcijom onih, koji ozdravljaju, podsjeali su na lju-
de, zahvaene tifoznom groznicom. Vikali su nerazumljivo i gurali ispod pokrivaa omr-
avljele noge. Nad njima je stajao bradati bolniar i umirivao ih tajerskim narjejem (ka-
ko je to utvrdio kadet Biegler):
I ja sam imao koleru, dragi moji, ali se nisam bacakao ispod pokrivaa kao vi. Ali sada
je ve sve dobro. Dobit ete otpust...
Ne bacaj se toliko! viknu na jednog, koji je toliko odbacio pokriva, da mu je pao na
glavu. To se kod nas ne radi. Budi sretan, da ima groznicu i da te ne ispraaju odav-
de s muzikom.
Pogleda oko sebe.
Tamo su dvojica ve mrtvi. To smo i oekivali, ree dobroduno, budite sretni,
da ste se izvukli iz te bijede. A sada moram ii po plahte.
Za as se povrati. Pokri plahtama pokojnike s potpuno crnim usnama, skrsti im ruke s
crnim noktima, koje su od posljednje agonije bile zgrene. Izmuio se, da im ugura ispla-
ene jezike u usta, a onda je kleknuo pored postelje i izmolio: Heilige Marie, Mutter
Gottes!... Stari bolniar iz tajerske pogleda na svoje ozdravljele pacijente, kojima je
groznica znaila povrat novom ivotu.
Heilige Marie, Mutter Gottes, nastavljao je on, kad ga nekakvi goli ovjek, potapa
po ramenu.
Bio je to kadet Biegler.
Sluajte, ree on. Jaaa... sam se... ku-kupao... Oni su me kupali... Htio bih pokri-
va... Zima... mi je.
Ovo je osobiti sluaj, govorio je pola sata kasnije isti onaj lijenik kadetu Biegleru,
koji se odmarao pod pokrivaem. Vi te rekonvalescent, gospodin kadet. Sutra u vas
poslati u rezervnu bolnicu u Tarnov. Vi ste nosilac kolerinih bacila... Doli smo tako da-
leko, da to ve davno znamo. Vi ste iz 91. pukovnije.
Trinaesti marbataljun, odgovori bolniki podoficir mjesto kadeta Bieglera, je-
danaesta eta.
Piite, ree tabni lijenik: Kadet Biegler iz trinaestog marbataljuna, jedanaesta
eta, devedesetprva pukovnija, na promatranje u kolerinu baraku u Tarnov. Nosilac
kolerinih bacila.
I tako od kadeta Bieglera, oduevljenog ratnika, postade nosilac kolerinih bacila.
308
2. U Budimpeti
Na vojnoj stanici u Budimpeti Matui je donio kapetanu Sgneru jedan telegram, upu-
en od nesretnog komandanta brigade, poslanog u sanatorium. Bio je slian onome sa
zadnje stanice, istog sadraja, neifriran: Brzo skuhati menau, a onda u Sokal. A tome
je bilo dodano: Vozni park uvrstiti u istonu grupu. Obavjetajna sluba otpada. Trina-
esti marbataljun postavlja most preko rijeke Buga. Poblie u novinama.
Kapetan Sgner odmah poe u komandu stanice. Primio ga je mali, debeli oficir, s ljube-
znim smijekom.
Napriao se taj va brigadni general, ree on, smijui se na sva usta, morali smo
vam dostaviti tu glupost, jer nismo jo dobili nareenje od divizije, da njegove telegrame
ne dostavljamo adresatima. Juer je, naprimjer, proao ovuda etrnaesti marbataljun
sedamdesetpete pukovnije i komandant bataljuna je imao ovdje telegram s nareenjem,
da se momadi izda po est kruna, kao naroita nagrada za Pemisl i uputa da svaki voj-
nik ovdje u kancelariji poloi po dvije krune za ratni zajam... Prema povjerljivim podat-
cima, va komandant brigade ima paralizu.
Gospodine majore, odgovori kapetan Sgner komandantu stanice, po nareenju
pukovnije, kao i po marruti, mi idemo u Gdl. Momci ovdje imaju dobiti petnaest
deka ementalskog sira. Na zadnjoj stanici su trebali dobiti petnaest deka maarske sala-
me, ali nisu dobili nita.
309
Po svoj prilici, i ovdje od toga nee biti nita, odgovori major, smijui se ljubezno,
ne poznam takva nareenja, koja bi se odnosila na e k e p u k o v n i j e ... Uosta-
lom, to nije moja stvar, izvolite se obratiti na provijant-magazin.
A kada polazimo, gospodine majore?
Pred vama stoji voz s tekom artiljerijom za Galiciju. Pustit emo ga za sat, gospodine
kapetane. Na treem kolosjeku stoji bolniki voz. Odlazi dvadeset i pet minuta poslije
teke artiljerije. Na dvanaestom kolosjeku je voz s municijom. Odlazi deset minuta posli-
je bolnikog, a dvadeset minuta poslije njega odlazi va voz.
Ako dotle ne bude kakve promjene, doda on smjekajui se opet, a kapetan Sgner
energino se usprotivi.
Dozvolite, gospodine majore, ree kapetan Sgner, moete li mi objasniti, kako
to, da ne znate za naredbu za petnaest deka sira vojnicima e k i h p u k o v n i j a ?
To je tajna, odgovori komandant vojne stanice kapetanu Sgneru, jo uvijek s lju-
beznim smijekom.
Osramotio sam se, mislio je kapetan Sgner u sebi, izlazei iz komande stanice.
Zato sam, do sto avola, rekao natporuniku Luku, da skupi sve komandante i s
momadi poe u provijant-magazin po petnaest deka ementalskog sira po vojniku?
Prije nego to je zapovjednik jedanaeste ete, natporunik Luk, prema nareenju kape-
tana Sgnera izdao naredbu o polasku vojnika u skladite po petnaest deka sira za sva-
kog vojnika, pojavi se pred njim vejk s nesretnim Balounom.
Baloun je sav drhtao.
Pokorno javljam, gospodine natporunie, ree s obiajnom dosjetljivou vejk,
stvar, o kojoj e biti rijei, neobino je vana. Molio bih vas, gospodine natporunie, da s
tom vanosti svrimo negdje na strani, kako je govorio moj drug patina iz Zhofe, kad
je bio kum u svatovima, pa iznenada morao da potrai zahod!
Dakle to je, vejk? prekinu ga natporunik Luk, koga ve poe hvatati strah od
vejka, kao i vejka od natporunika Luka. Hajdemo dakle, malo dalje.
Baloun ih je slijedio, ne prestajui drhtati. Ovaj ogromni ovjek potpuno je izgubio du-
evnu ravnoteu i mahao je rukama u stranom, beznadnom oajanju.
No dakle, ta je, vejk? zapita natporunik Luk kad su poli dalje.
Pokorno javljam, gospodine natporunie, ree vejk, uvijek je bolje neto priz-
nati prije, nego to se to na drugi nain dozna. Vi ste, gospodine natporunie, izdali
strogu naredbu, da vam Baloun, kad doemo u Petu, donese patetu od gujih jetara i
emiku.
Jesi li dobio tu naredbu ili nisi? zapita vejk Balouna.
Baloun poe jo vie mahati rukama, kao da se brani od neprijatelja, koji navaljuje.
Ovo nareenje, ree vejk, naalost, nije moglo biti izvreno, gospodine natpo-
runie. Ja sam vau patetu pojeo...
Da, ja sam je pojeo, nastavi vejk gurkajui uplaenog Balouna, jer sam mislio,
znate, da se pateta moe pokvariti. Nekoliko puta sam itao u novinama, da su se cijele
porodice trovale gujim patetama. Jedna u Zderazu, jedna u Berounu, jedna u Taboru,
jedna u Mladoj Boleslavi, jedna u Pibramu. I svi su podlegli otrovu. Ovakva pateta je
najgori otrov...
Baloun, koji je drhtao kao prut, izmaknuo je u stranu, pa gurnu prst u grlo i poeo rigati
u kratkim razmacima.
310
to je vama, Baloune?
Blju-bljuuuu-jem, go-gospoooo-dine natporunie, iskoristivi pauzu protenja ne-
sretni Baloun, jaaa-jaaa-sam po-jeo... ja, eeee!
Iz gubice nesretnog Balouna ispadali su i komadi papira od staniola, kojim je bila pateta
omotana. (Pogledaj sliku na elu poglavlja.)
Kao to vidite, gospodine natporunie, ree vejk, ne gubei nita od svoje duev-
ne ravnotee, svaka pojedena pateta izie iz ovjeka napolje kao ulje iz vode. Htio
sam to uzeti na sebe, a on se, budala, sm izdaje. Inae je to estit ovjek, samo da ga a-
vo nosi, podere sve, to mu ovjek povjeri. Znao sam jednog takvog ovjeka. Bio je pos-
luitelj u jednoj banci. Tome ste mogli povjeriti hiljade. Jedanput je podigao novce u
drugoj banci, a oni mu dali hiljadu kruna vie, i on je, zamislite, sve odmah vratio natrag,
ali kad bi ga poslali, da donese za petnaest krajcara kobasice, polovinu bi putem pojeo.
Bio je tako prodrljiv, da je, ako bi ga inovnici slali po jetrenjae, vrlo esto rezrezao ko-
basicu depnim noiem, a rupe onda zalijepio englipflasterom, koji ga je za pet kobasi-
ca kotao vie, nego cijela jedna jetrenjaa.
Natporunik Luk uzdahnu i poe.
Nemate nikakvih nareenja, gospodine natporunie? viknu za njim vejk, dok je
nesretni Baloun jo uvijek gurao prst u grlo.
Natporunik Luk odmahnu rukom i poe u provijant-magazin, a putem mu u glavi
sinu udna misao, da Austrija, dokle god vojnici svojim oficirima jedu guje patete, ne
moe dobiti rat.
Za to vrijeme je vejk odveo Balouna na drugu stranu pruge. Putem ga je tjeio, da e
zajedno otii u grad i za gospodina natporunika kupiti debrecinske kobasice, jer se ovaj
pojam kobasiarskog specijaliteta kod vejka slio zajedno s pojmom glavnog grada ma-
arskog kraljevstva.
Ali mogao bi nam otii voz, jadao se Baloun, koji je svoju prodrljivost spojio sa
stranom krtosti.
Kada se ide na frontu, odgovori vejk, nikada se ne zakasni, jer svaki voz, koji
ide na frontu, dobro se razmisli, da na zadnju stanicu ne bi doveo samo polovinu ealo-
na. Uostalom, ja te dobro razumijem, Baloune. krtac si, brate, pa to ti je.
Nisu ili nikuda, jer se u taj as zauo signal za ulaenje u voz. Momci iz pojedinih eta
vraali se opet praznih aka iz provijant-magazina. Mjesto petnaest deka ementalskog
sira, koji je ovdje trebao biti podijeljen, dobio je svaki po katulju ibica i jednu razgled-
nicu, koje je izdalo drutvo za ratne grobove u Austriji (Be, XIX./4, Caniziusgasse).
Mjesto petnaest dekagrama ementalskog sira, drao je svaki u ruci sliku zapadnogalicij-
skog vojnikog groblja u Sedlisku, sa spomenikom nesretnim domobrancima, izraenom
po nacrtu narednika kipara, jednogodinjeg dobrovoljca Scholza.
Kod tabnog vagona je takoer vladalo neobino uzbuenje. Oficiri marbataljuna skupi-
li se oko kapetana Sgnera, koji im je neto vatreno objanjavao. Ba se vratio iz stanine
komande i drao u ruci, zaista, veoma povjerljivi telegram iz brigade, veoma opiran, s
instrukcijama i uputama kako se treba drati u novoj situaciji u kojoj se nala Austrija
dvadesetitreeg maja devet stotina i petnaeste.
Brigada je telegrafirala, da je Italija objavila Austro-Ugarskoj rat.
Jo u Brucku, u oficirskom domu, prialo se veoma esto za objedom ili veerom s punim
ustima o udnovatom dranju Italije, ali zbog toga nitko nije oekivao, da e se ispuniti
311
rijei onog idiota, kadeta Bieglera, koji je jedne veeri, odgurnuvi tanjur s makaronima,
rekao: Najest u se ja toga pod zidinama Verone!
Kad je kapetan Sgner prouio instrukciju, koju je as prije dobio iz brigade, naredi, da
se zatrubi alarm.
Kad se momad marbataljuna skupila, postrojie ih u kare, a kapetan Sgner im neobi-
no povienim glasom proita telegrafski dostavljenu naredbu:
Besprimjernom izdajom i lakomou, talijanski kralj je zaboravio na bratske veze, koji-
ma je bio vezan s nama kao saveznik nae monarhije. Od poetka rata, kad je trebao da
stane uz bok nae junake vojske, igrao je talijanski izdajniki kralj ulogu maskiranog
razbojnika, drei se dvosmisleno i odravajui pri tom tajne veze s naim neprijateljima.
Njegova je izdaja izbila na javu u noi izmeu dvadesetidrugog i dvadesetitreeg maja,
objavom rata naoj monarhiji. Na vrhovni komandant vjeruje, da e naa hrabra i slavna
vojska odgovoriti na sramnu izdaju nevjernoga saveznika takvim odgovorom, da e on
osjetiti, kako je, otpoevi izdajniki i sramno ovaj rat, sam sebi potpisao smrtnu osudu.
U to tvrdo vjerujemo, da e, s pomou bojom, brzo doi dan, kad e vitezovi od Santa
Lucie, Vicenze, Novarre, Gustozze ugledati talijanske ravnice. Mi hoemo, da pobijedi-
mo, mi moramo pobijediti i pobijedit emo!
Iza toga je slijedilo obiajno Dreimal hoch! i vojska je ula u vagone malo zbunjena...
Mjesto petnaest deka ementalskog sira natovarie ima na vrat rat s Italijom.
***
U vagonu, u kojemu je sjedio vejk s narednikom Vanjekom, telefonistom Chodounskim,

Balounom i kuharom Jurajdom, razvio se zanimljiv razgovor o stupanju Italije u rat.
U Taborskoj ulici, u Pragu, dogodio se jedan slian dogaaj, poe prvi vejk.
Tamo je ivio neki trgovac Hoeji; malo dalje od njega imao je svoju trgovinu trgovac
Pomourn, a meu njima je bio sitniar Havlasa. I tako ti se jedanput trgovac Hoeji
dosjeti, da se udrui sa sitniarom Havlasom protiv trgovca Pomournog. I poe s njim
pregovarati, kako bi obadvije radnje spojili u jednu pod firmom: Horeji i Havlasa. Ali
taj je sitniar Havlasa otiao odmah trgovcu Pomournom i napriao mu, kako mu
Hoeji daje za njegovu sitniariju dvanaest stotina, pa da ako hoe moe s njim u
kumpaniju. Ali ako mu on, Pomourn, dade osamnaest stotina, on e radije s njim u
kumpaniju protiv Hoejeg. Nekako se pogodie, a Havlasa je neko vrijeme trkao oko
onog Hoejega, koga je izdao i pravio se, kao da mu je najbolji prijatelj, a kad je bilo go-
vora o tome, kada e se udruiti, rekao bi: Ah, pa i to e biti skoro. ekam samo, da se
ljudi vrate s ljetovanja. A kad su se ljudi povratili, on je zaista bio spreman, kao to je
uvijek obeavao Hoejemu. Ali jednog jutra, kad je otvorio radnju, ugleda nad duanom
svoga konkurenta veliku firmu: Pomourn i Havlasa.
(I kod nas je, uplete se glupi Baloun, bio jedan takav sluaj: ja sam htio u susjed-
nom selu da kupim tele, ali me je pratio peh, pa mi je voticki mesar oteo tele ispred nosa.
Poto dakle, sada imamo jo jedan rat, nastavi vejk, pa imamo jednog neprijate-
lja vie i jednu frontu vie, moramo tediti s municijom. to vie djece u porodici, toliko
vie treba trskovaa, govorio je stari Chovanec u Motolu.
Ja se samo bojim, ree Baloun, da e zbog te Italije biti i porcije manje.
Raunarski narednik Vanjek zamisli se i ree ozbiljno:
To sve moe biti, jer je sada pobjeda za jedan korak dalje od nas.
312
Sad bi trebali jednog Radeckog, ree vejk, jer bi on, poto poznaje one krajeve,
brzo napipao slabu stranu Talijana i na to treba juriati i s koje strane. Nije laka stvar
prodrijeti nekamo. To bi jo i znao svatko, ali izvui se odande, to je prava vojnika vje-
tina. Kad ovjek nekamo upadne, mora znati, ta se oko njega dogaa, da se ne nae u
kai, koja se zove katastrofa. Tako su jedanput kod nas, jo u staroj kui, na tavanu uhva-
tili lopova, koji je tek kad je uao na tavan opazio, da zidari ondje neto popravlja-
ju, ali im je ipak pobjegao, ubio je domaicu, spustio se po zidarskoj skeli dolje, a onda
jadnik nije mogao dalje. Ali na je djedica Radeck znao svaku cestu, tako, da ga nisu
mogli uloviti. U jednoj knjiici o tom generalu opisano je, kako je on bjeao od Santa Lu-
cie, a kako su i Talijani bjeali, a on sutradan saznao, da je zapravo on pobjednik, jer Tali-
jane nije mogao dogledati ni dalekozorom. Nato se vratio, zauzeo naputenu Santa Luciu
i bio imenovan maralom.
Pa ta, Italija je lijepa zemlja, izjavi kuhar Jurajda. Bio sam ja jedanput u Veneciji i
znam, da Talijani sve nazivaju svinjama. im se razljuti, svi su mu porco maladeto. I
papa je kod njega porco, i madonna mia e porco, papa e porco.
No narednik Vanjek jako se simpatino izjavio o Italiji. Imao je on u svojoj drogeriji u
Kralupima limunove kiseline, koju je pravio od gnjilih limunova, a najjeftinije i najtrulije
limunove dobivao je iz Italije. Sada je kraj trgovini s limunovima izmeu Italije i
Kralup. Nema sumnje, rat s Italijom donijet e raznih iznenaenja, jer e Austrija htjeti,
da se osveti.
Lako je rei, nasmija se vejk, da se osveti. Netko misli, da se sveti, a na kraju
krajeva strada onaj, koga je takav ovjek izabrao za cilj svoje osvete. Dok sam ja prije ne-
koliko godina stanovao na Vinohradima, kod nas u parteru stanovao je domar, a kod
njega bio na stanu jedan mali inovnik iz nekakve banke, koji je stalno odlazio u jednu
krmu u Kramerovoj ulici i tamo se jedanput posvaao s jednim gospodinom, koji je na
Vinohradima imao laboratorij za analizu mokrae. Taj gospodin uope nije nita drugo
mislio, ni ita drugo govorio, nego uvijek nosio boice s mokraom, svakome ih gurao
pod nos, da se odmah umokri i dade mu svoju mokrau na analizu, jer od takove analize
govorio je zavisi srea ovjeka i njegove porodice, a stoji samo est kruna. Svi, koji
su dolazili u ovu krmu, pa i krmar i krmarica, dadoe, da im se mokraa analizira,
samo se taj inovnii opirao, premda je ovaj gospodin iao za njim i u pissoir, govorei
mu brino: Ja ne znam, veli, gospodine Skorkovsk, ali vaa mi se mokraa nikako ne
svia; umokrite se vi lijepo u ovu bocu, dok jo nije kasno. Napokon ga je nagovorio.
Stajalo je to inovnika est kruna, a gospodin mu je analizu propisno falsificirao, kao to
je radio svima u krmi, ne izuzimajui ni krmara ni krmarice, kojima je time samo kva-
rio zanat, jer je svaku analizu propratio izjavama, da je to veoma ozbiljan sluaj, te da se
ne smije piti nita osim vode, ne smije se puiti, a jesti se moe samo zelje... Onaj je i-
novnii bio na njega strano ljut, pa je domara izabrao za orue svoje osvete. Jedanput
on pria tome gospodinu, koji se bavio analizom mokrae, kako se domar od nekog
vremena ne osjea zdrav, pa ga moli, da sutra rano, oko sedam sati, doe k njemu po
mokrau radi analize. On je, razumije se, otiao. Domar je jo spavao, a gospodin ga pro-
budio i prijateljski mu rekao: Moje potovanje, gospodin Malek, dobro jutro vam elim!
Evo vam boice, izvolite se u nju pomokriti, a ja od vas imam, da dobijem est kruna.
Da ste samo vidjeli taj cirkus, kad je domar u gaama iskoio iz postelje, dohvatio gos-
podina za guu i tresnuo ga o ormar tako, da se odmah za njega prilijepio... Kad ga je
otkinuo od ormara, dohvatio je batinu, pojurio za njim u gaama elakovskom ulicom, a
on se derao kao pas, kome je netko stao na rep, a na Havlikovom trgu skoio u tramvaj.
Domara je uhvatio straar, pohrvao se s njim, pa poto je domar bio samo u gaama, od-
313
vedoe ga kolima u policiju. On se iz kola derao kao vol: Pokazat u ja vama, gadovi,
kako cete vi meni analizirati mokrau! Odsjedio je est mjeseci zbog javnog nasilja i uv-
rede straara u slubenoj dunosti, a poslije proglaenja osude poinio je uvredu vlada-
jueg doma, pa sigurno sjedi tamo jo i danas. Zato ja i kaem: ako hoe nekome da se
osveti, moe esto da strada i nevim ovjek.
Baloun je meutim uporno o neemu razmiljao, i napokon plaljivo zapita Vanjeka:

Molim vas, gospodine raunarski narednie, hoe li se zbog ovog rata s Italijom sma-
njiti porcije?
Pa to se samo od sebe razumije, odgovori narednik.
Jezu Marija! uskliknu Baloun, spusti glavu meu dlanove, i tiho sjede u ugao.
Time se u ovom vagonu definitivno zavrila debata o Italiji.
***
U tabnom se vagonu poveo razgovor o stupanju Italije u rat i o novo stvorenoj ratnoj
situaciji u odsustvu slavnog vojnog teoretiara kadeta Bieglera. Taj bi razgovor sigurno
bio neobino dosadan, da Bieglera nije odmah naknadio porunik Dub iz tree kompani-
je.
Porunik Dub je u civilu bio profesor ekog jezika i ve je u to vrijeme pokazivao neobi-
nu sklonost, da svuda, gdje mu je samo bilo mogue, dade izraza svojoj lojalnosti. Za
pismene zadae davao je svojim uenicima uvijek temu iz historije Habsburkog doma.
U mlaim razredima plaio je uenike car Maksimilijan, koji se bio popeo na stijenu, pa
nikako nije mogao dolje, onda Josip II. kao ora i Ferdinand Dobri. U viim razredima
314
ove su teme bile mnogo zamrenije, kao naprimjer tema za sedmi razred: Car Frantiek
Josef I. kao pokrovitelj nauke i umjetnosti. Ta je zadaa donijela jednom ueniku sed-
mog razreda iskljuenje iz svih srednjih kola u austro-ugarskoj monarhiji, jer je napisao,
da je najljepe djelo ovog monarha osnivanje mosta cara Frantieka Josefa I. u Pragu. Na-
roito je uvijek pazio, da svi njegovi uenici na dan careva roenja ili na slian carski
praznik, oduevljeno pjevaju austrijsku himnu. U drutvu nije bio ljubljen, jer se za njega
tvrdilo, da je denuncijant meu svojim kolegama. U gradu, gdje je sluio, bio je lan tro-
lista, sastavljenog od najveih budala i mazgova, a u kome je osim njega bio jo kotarski
predstojnik i direktor gimnazije. U tom malom krugu nauio se Dub politizirati u okviru
austrijskih uvjerenja. Sada je poeo izlagati svoje poglede glasom i akcentom sitniavog
profesora:
U cjelini mene nije iznenadio postupak Italije. Oekivao sam ja to jo prije tri mjeseca.
Poznato je, da je Italija u zadnje vrijeme jako digla nos zbog uspjenog rata s Turskom za
Tripolis. Osim toga, ona se jako oslanja na svoju flotu, kao i na raspoloenje stanovnitva
u naim primorskim krajevima i Junom Tirolu. Jo prije rata razgovarao sam o tome s
naim kotarskim predstojnikom, kako naa vlada ne treba da podcjenjuje iridentistiku
akciju na jugu. On mi je potpuno odobravao, jer svaki razuman ovjek, kome na srcu lei
sudbina monarhije, moe zamisliti, kamo bi doli, ako bi dozvolili toliku akciju tome
stanovnitvu. Sjeam se dobro, jo prije dvije godine u razgovoru s gospodinom kotar-
skim predstojnikom rekao sam, da Italija bilo je to za vrijeme balkanskog rata i afere
naeg konzula Prohazke eka prvu priliku, pa da nas podmuklo napadne.
I sada to imamo! viknu on takvim glasom, kao da se s kim svaa, iako su svi prisu-
tni aktivni oficiri pomislili, da bi taj brbljavi civilist mogao mirne due otii u najpleme-
nitiji dio tijela.
Istina, nastavi on mnogo mirnije, u veini sluajeva, pa ak i u kolskim zada-
ama zaboravljalo se na na bivi odnos prema Italiji, na one velike dane pobjeda naih
slavnih armija iz godine 1866., o kojima se govori i danas u naredbama brigade. Ja sam
ipak izvrio svoju dunost, pa sam jo prije svretka kolske godine, ba pred sam rat,
dao svojim uenicima ovakav zadatak: Unsere Helden in Italien von Vicenza bis zur
Custozza, oder...
Priglupi porunik Dub doda sveano:
Blut und Leben fr Habsburg! Fr ein Oesterreich, ganz, einig, gross!
Zamuknuo je ekajui strpljivo, da i ostali iz tabnog vagona reknu koju rije o novostvo-
renoj situaciji, a on e im jo jednom dokazati, kako je jo prije pet godina predskazao, da
e se Italija ovako ponijeti prema svome savezniku. Prevario se, jer kapetan Sgner, ko-
me je bataljunski ordonanc Matui pruio veernje izdanje Pester Lloyda, ree pogle-
davi novine:
Dakle ta Weinrova, koju smo vidjeli na gostovanju u Brucku, nastupa veeras u Ma-
lom Teatru.
Tako se i u tabnom vagonu zavrila debata o Italiji.
315
***
Bataljunski ordonanc Matui i sluak kapetana Sgnera, Batzer, gledali su na rat s Itali-
jom s jednog isto praktinog stajalita, jer su obojica, dok su prije nekoliko godina sluili
aktivno, sudjelovali na nekim manevrima u junom Tirolu.
Loe emo se provesti na onim planinama, ree Batzer. Kapetan Sgner ima i-
tav niz kovega. I ja sam iz planina, ali to je neto sasvim drugo, kad ovjek uzme pod
kaput puku i poe da potrai kakvog zeca na imanju kneza vercenberga.
Ako nas bace dolje na Italiju! Ni meni se ne bi svialo, da se s naredbama verem po
stijenju i gleerima. A za deranje tamo dolje dobiva samo palentu i ulje, ree tuno
Matui.
Zato ba nas da poalju u te planine? ljutio se Batzer. Naa pukovnija je bila u
Srbiji, Karpatima, ve sam se povlaio po brdima s kovezima gospodina kapetana, a
dvaput sam ih izgubio; jedanput u Srbiji, drugi put u Karpatima, ali u takvom meteu
moda me to eka po trei put i na talijanskoj fronti a to se tie derila tamo dolje...
otpi june i primakne se povjerljivo Matuiu:
Zna, kod nas u Kaperskim Gorama prave se tako male knedle iz testa od sirovih
krumpira, to se skuha, uvije se u jaja, pospe se dobro prezlama, pa se onda peku na istoj
masti.
Zadnju rije izree tajanstveno sveanim glasom.
Ali su knedle najbolje s kiselim kupusom, doda melankolino. S time se maka-
roni ne dadu ni izdaleka usporediti.
Tako se i ovdje zavrio razgovor o Italiji
U ostalim vagonima, poto je voz stajao na stanici preko dva sata, pronio se glas, da e se
voz vratiti i poi prema Italiji.
Vjerovalo se u to, jer su se s ealonom dogaale udnovate stvari. Ljude istjerae iz
vagon, nato je bolnika inspekcija s desinfekcionim odredom pokropila dobro sve va-
gone lisolom, to je bilo primljeno s velikim negodovanjem u vagonima, gdje je stajala
rezerva hljeba.
Ali naredba je naredba, a sanitetska komisija je naredila, da se desinficiraju svi vagoni
ealona 728, pa su zato sasvim mirno potrcali lisolom gomile vojnikog kruha i vree s
riom.
Po tome se moglo zakljuiti, da se dogaa neto neobino.
Iza toga su sve natjerali u vagone, a pola sata kasnije opet su ih istjerali napolje, jer je ne-
ki stari general doao, da pregleda ealon. vejku se odmah uinilo prirodnim, da starom
gospodinu nadjene osobito ime. Stojei iza fronte, ree on naredniku Vanjeku:
Ovo ti je nekakva crkotina.
Stari general je u pratnji kapetana Sgnera obiao frontu, zaustavio se pred jednim mla-
dim vojnikom, pa da bi oduevio momad, zapita ga, otkud je, koliko je star, i ima li sat.
Vojnik je imao sat, ali poto je mislio, da e od starog gospodina dobiti jo jedan, ree, da
ga nema, nato mu djedica general, s idiotskim osmijehom, kako je to radio car Frantiek
Josef I., kad je u kakvom gradu oslovljavao naelnika grada, odgovori:
Vrlo dobro, vrlo dobro!
316
A onda milostivo zapita kaplara pokraj njega, je li mu zdrava ena.

Pokorno javljam, graknu kaplar, ja nisam oenjen, nato general opet sa svo-
jim dobrostivim osmijehom ree:
Vrlo dobro, vrlo dobro!
A kad je general, koji je od starosti poetinjio, zamolio kapetana Sgnera, da mu pokae,
kako se vojnici sami prebrojavaju za skakanje u dvoredove, odjeknu:
Prvi drugi, prvi drugi, prvi drugi! To se starom generalu neobino svidjelo.
Imao je on kod kue dva sluaka, koje bi postrojio pred sebe, pa su se onda morali sami
razbrajati: Prvi drugi, prvi drugi.
Takvih divnih generala imala je Austrija na pretek...
Kad je smotra bila sretno dovrena i kako general pred kapetanom Sgnerom nije krta-
rio s pohvalama, dozvoljeno je momadi, da se proetaju u krugu stanice, jer je dola
obavijest, da se putuje tek za tri sata. Vojnici su se etali okolo, a pojedinci bi tu i tamo
isprosjaili cigaretu, jer je na stanici bilo mnogo publike.
Vidjelo se, da je ono prvobitno oduevljenje, koje se pokazivalo u velianstvenim doe-
cima ealona na stanicama, palo duboko i spustilo se na niticu.
Kapetanu Sgneru doe deputacija Drutva za pozdravljanje heroja, koja se sastojala
od dvije strano izmuene dame, koje su predale za bataljun odreeni poklon: dvadeset
katulja smrdljivih pastila za usta, reklamu jedne petanske fabrike bonbona. katulje
smrdljivih pastila za usta bile su od lima, a na poklopcu bio naslikan maarski honved,
kako prua ruku austrijskom domobrancu, dok se nad njima sjala svetostjepanska kru-
na... Okolo je bio njemaki i maarski natpis: Fr Kaiser, Gott und Vaterland!
Tvornica bonbona je bila tako lojalna, da je cara pretpostavila Bogu.
317
U svakoj katulji je bilo osamdeset pastila, tako da je uglavnom na tri ovjeka dolazilo
pet pastila. Osim toga, od briga unitene i iznurene dame, donijele su jo veliki sveanj
tampanih molitava, koje je napisao budimpetanski nadbiskup Geza von Szatmr-
Budafalu. tampane su na njemakom i maarskom jeziku, i bile su najstranije prokli-
njanje svih neprijatelja monarhije. Molitve su bile pisane tako vatreno, da je negdje na
kraju bilo natampano: Baszom a Kristusmarjt!
Po molitvama potovanog nadbiskupa, dobri Bog je trebao Ruse, Engleze, Srbe, Francu-
ze i Japance, da raskomada na rezance i na gula. Dobri Bog se trebao kupati u neprija-
teljskoj krvi, sve ih poubijati, kao to je uinio surovi Herod s djecom.
Potovani petanski nadbiskup bio je u svojim molitvama, naprimjer, upotrebio i ovakve
rijei: Bog e blagosloviti vae bajunete, da se to dublje zariju u utrobu vaih neprijate-
lja... Neka pravedni Gospod upravi artiljerijsku vatru na neprijateljski tab. Neka milo-
srdni Bog uini, da se svi neprijatelji utope u krvi svojih rana, koje im vi nanesete.
Zbog toga se mora jo jedanput napomenuti, da tim molitvama na kraju nije nita bolje
ni pristajalo, negoi: Baszom a Kristusmarjt!
Kad su dame predale poklone, izrazile su kapetanu Sgneru svoju toplu elju, da prisus-
tvuju dijeljenju darova. Jedna je ak imala toliko smjelosti, da rekne, kako bi ovom prili-
kom mogla rei i koju rije vojnicima, koje je nazivala Unsere braven Feldgrauen.
Obje su bile strano uvrijeene, kad im je kapetan Sgner odbio tu molbu. Iza toga su
pokloni odneseni u vagon, gdje je bilo skladite. Obadvije uvaene dame prole su tada
kroz redove vojnika, a jedna nije zaboravila, da jednog bradatog vojnika pomiluje po ob-
razu. Bio je to neki imek iz Budjovica, koji, ne znajui kakvu uzvienu misiju vre da-
me, ree svojim drugovima, kad su dame ve otile:
Ba su bezobrazne ove drolje. Bar da lie na ene, nego su ti, brate, kao aplje: ovjek i
ne vidi nita drugo nego one motke od nogu; izgledaju, Boe mi oprosti, tako istroene,
da ne znam, kako se samo usuuju, da neto zapoinju s vojnicima.
Na stanici je bilo neobino ivo. Istup Italije prouzroio je ondje itavu paniku, jer su bila
zadrana dva ealona s artiljerijom i poslana u tajersku. Stajao je tu i jedan ealon Bosa-
naca, koji su tamo ekali ve dva dana, ne znajui ni sami ta, i bili potpuno zaboravljeni
i izgubljeni. Bosanci nisu ve dva dana primili hranu, pa za to pooe da po Novoj Peti
prose hljeba. Nije se moglo uti nita osim uzrujanog govora izgubljenih Bosanaca, koji
su neumorno govorili pratei rijei ivim gestama: Boga im , Duu im , Majku
im njihovu !
Nato su marbataljun devedesetprve pukovnije opet sakupili na gomilu i utovarili u va-
gone. A malo kasnije bataljunski ordonanc Matui, vrativi se iz stanine komande, sa-
opi, da se putuje tek za tri sata. Zbog toga su vojnici opet puteni iz vagona. Ba pred
sam odlazak voza doao je kapetanu Sgneru porunik Dub, sav uzrujan, i zatraio, da
smjesta zatvori vejka. Porunik Dub, poznati stari denuncijant, jo iz doba, kad je sluio
kao profesor, rado se uputao s vojnicima u razgovor, pipajui po njihovim uvjerenjima,
a uvijek bi iskoristio priliku, da im objasni zato i za koga ratuju.
Na svojoj etnji iza stanice opazio je vejka, gdje stoji kod jedne svjetiljke i s interesom
razgledava plakat nekakve dobrotvorne vojne lutrije. Plakat je predstavljao, kako austrij-
ski vojnik pribada bajunetom uza zid jednog bradatog kozaka.
Porunik Dub kucne vejka po ramenu i zapita ga, kako mu se to svia.
Pokorno javljam, gospodine porunie, odgovori vejk, to je budalatina. Vidio
sam do sada dosta glupih plakata, ali ovakve gluposti, Boga mi, jo nikad.
318
A to vam se na njemu ne svia? zapita porunik Dub.

Ne svia mi se, gospodine porunie, to taj vojnik ne uva povjereno mu oruje. Ba-
juneta e se slomiti o zid, a to nema smisla, jer Rus dri ruke gore i predaje se. On je za-
robljen, a sa zarobljenicima se mora lijepo postupati, jer iako ovjek od njih nema nika-
kove koristi, ipak su to ljudi.
Porunik Dub nastavi da prekopava po vejkovoj savjesti, i zapita ga:
Dakle, vama je toga Rusa ao?
ao mi je obojice, gospodine porunie: Rusa zbog toga, to je proboden, a toga vojni-
ka zbog toga, to bi bio zbog toga zatvoren. Prvo, on bi bajunetu morao slomiti, gospo-
dine porunie, to sigurno, jer je zid od kamena, a elik je krhak. Imali smo mi, gospodi-
ne porunie, jo prije rata, kad smo sluili aktivno u kompaniji, jednog gospodina poru-
nika. I vjerujte mi, da se ni stari supa nije znao tako razgnjeviti, kao on. Na vjebali-
tu obino bi rekao: Kad je habtacht, mora izbuljiti oi kao maak, kada pravi rezance!
Ali inae bio je to zgodan ovjek. Jedanput, na Boi, kupio je za cijelu kompaniju koko-
sovih oraha i od tog doba znam, kako su bajunete krhke. Pola kompanije o te je orahe
polomilo svoje bajunete, a na potpukovnik onda je zatvorio itavu kompaniju, pa tri
mjeseca nismo smjeli iz vojarne, dok je gospodin porunik dobio kuni pritvor.
Porunik Dub pogleda bijesno u bezbrinu njuku dobrog vojaka vejka i ljutito ga zapi-
ta:
Poznajete li vi mene?
Kako vas ne bih poznavao, gospodine porunie?
Porunik zakoluta oima i viknu:
Ali ja vam kaem, da me jo ne znate.
vejk mu opet odgovori s istim bezbrinim izrazom na licu kao da raportira:
Znam vas, pokorno javljam, gospodine porunie, vi ste od naeg marbataljuna.
Vi me jo ne znate, viknu ponovo porunik Dub, vi me, moda poznajete samo s
dobre strane, ali ne i s one druge. Ja sam strog, ja svakome natjeram suze na oi. Dakle
znate li me ili me ne znate?
Znam, gospodine porunie.
Zadnji put vam kaem, da me ne znate, vi magare. Imate li brae?
Pokorno javljam, gospodine porunie, da imam jednog.
Kad je porunik Dub pogledao na mirno i bezbrino lice vejkovo, tako se razljuti, da se
razdera ne vladajui vie sobom:
Onda je va brat sigurno takav idiot, kao i vi. ta je bio?
Profesor, gospodine porunie. Bio je u ratu i poloio je oficirski ispit.
Porunik Dub pogleda vejka, kao da ga misli proburaziti. vejk dostojanstveno izdra
pakosni njegov pogled, a onda se cijeli razgovor izmeu njega i porunika zavri s Ab-
treten!
Svaki od njih poe svojim putem, svaki mislei svoje.
Porunik Dub mislio je, kako e zamoliti gospodina kapetana, da vejka zatvori, a vejk
opet, da je u ivotu vidio mnogo glupih oficira, ali da su ovako glupi, kao to je porunik
Dub, ipak rijetki u pukovniji.
319
Porunik Dub, koji je bio odluio, da ba danas mora obrazovati vojnike, naao je za sta-
nicom nove rtve. Bila su to dva vojnika iz pukovnije, ali iz druge kompanije, koji su na
loem njemakom jeziku pregovarali s dvije sokakue, kojih je oko stanice bilo na tucete.
vejk je iz daljine uo otri glas porunika:
Znate li me?
Ali ja vam kaem, da me ne znate!
Poznat ete me!
Vi me znate samo s dobre strane...
Ali ja vam kaem, da ete me poznati i s one druge, loe strane...
Natjerat u vam ja suze na oi, magarci nijedni!
Imate li brae?
Onda su oni sigurno takvi idioti, kao i vi!... ta su bili?... Kod trena?... No, dobro...
Pamtite, da ste vojnici... Jeste li esi?... Znate li vi, da je Palack rekao: kad ne bi bilo Aus-
trije, trebalo bi ju stvoriti... Abtreten!
etnja porunika Duba uglavnom nije imala nikakvih praktinih rezultata. Zadrao je jo
tri grupe vojnika, ali je njegov obrazovni sistem, da e im natjerati suze na oi, pretrpio
potpun neuspjeh. Bio je to materijal, koji se vozio na frontu, i porunik Dub je proitao u
oima svakog pojedinca, da nijedan ne misli o njemu naroito lijepo. Samoljublje mu je
bilo dirnuto, pa je zbog toga prije odlaska voza zamolio kapetana Sgnera, da zatvori
vejka. Obrazlaui potrebu, da se dobri vojak vejk izolira, priao je o bezobraznom i
drskom istupu njegovom, nazvavi iskreni odgovor vejkov na njegovo zadnje pitanje
bezobraznim ismjehivanjem. Kad bi to ilo tako dalje, oficirski zbor bi pred vojnicima
izgubio svaki ugled, u to, svakako, od gospode oficira nitko ne sumnja. Jo prije rata
govorio je on s gospodinom kotarskim predstojnikom o tome, kako svaki starjeina mora
gledati, da sauva neki autoritet pred svojim podinjenima. I gospodin kotarski preds-
tojnik bio je istoga miljenja. A osobito sada u ratu, to se ovjek vie pribliuje neprijate-
lju, treba s vojnikom stroije postupati. Zato moli, da vejk bude disciplinarno kanjen.
Kapetan Sgner, koji je kao aktivni oficir mrzio sve rezervne asnike s raznim zanima-
njem u civilu, upozorio je porunika Duba, da se ovakve molbe moraju dostaviti samo u
obliku raporta, a ne na ovako piljarski nain, kao da se pogaa za vreu krumpira. to se
tie jadnika vejka, prva instancija, koja je za njega nadlena, bio bi gospodin natporu-
nik Luk. Ovakve stvari reavaju se jedino raportom. Od kompanije takva stvar ide ba-
taljunu, to gospodin porunik, svakako, znade. Ako je vejk neto zgrijeio, doi e na
kompanijski raport, a ako se bude alio, onda na bataljunski. Ako gospodin natporunik
Luk hoe pripovijesti gospodina porunika Duba da primi kao slubeni raport, on ne-
ma nita protiv toga, da se vejk odmah dovede i saslua.
Natporunik Luk takoer nije imao nita protiv ovakvog rjeenja, ali je napomenuo, da
iz prianja vejkova znade vrlo dobro, kako je vejkov brat bio zaista profesor i rezervni
oficir.
Porunik Dub, zbunivi se, ree, da on trai kaznu samo u irem smislu, jer moe biti, da
se pomenuti vejk nije umio izraziti, pa su tako njegovi odgovori ostavili utisak drzovi-
tosti, bezobrazluka i nepotovanja prama pretpostavljenima. Uostalom, iz itavog pona-
anja toga vejka moe se zakljuiti, da je slabouman.
Tako je zapravo itava bura prola preko vejkove glave, a da nije opalio ni jedan grom.
320
U vagonu, gdje je bila kancelarija i skladite bataljuna, bataljunski narednik, Bautanzel

milostivo je dao dvojici kancelarijskih pisara po punu aku pastila iz katulja, koje su se
trebale podijeliti cijelom bataljunu. To je, meutim, bila svakidanja pojava, i sve, to je
bilo odreeno za vojnike, moralo je u bataljunskom skladitu pretrpjeti istu manipulaciju
kao i ove pastile.
U ratu je to bilo neto tako obino, da je takav narednik, ako bi se prilikom kakve inspek-
cije utvrdilo, da se ne krade, u svim moguim kancelarijama bio pod sumnjom, da pre-
korauje budet ili se pomae na tajanstven nain, samo da sve bude u redu.
A kad su se svi nakljukali ovim pastilama, da bi se nauivali te svinjarije, kad ve nije
bilo nieg drugog, to bi se moglo ukrasti, Bautanzel poe priati o tekim uslovima, pod
kojima se putuje:
Opremio sam ve dva marbataljuna, ali ovako bijedno, kao sada, jo nismo putovali.
Gospode, jo ne bi doli ni do Preova, a ve bin nadobivali itave gomile poklona, kakve
samo ovjek zamisliti moe. Imao sam sakrivenih deset hiljada memfisa, dva kotaa
ementalskog sira, trista konzervi, i kad se polo na Bardjejov u opkope, a Rusi nam od
Muine presjekli vezu s Preovom, onda se trgovalo... Od svega sam samo deseti dio od-
vajao za marbataljun, kao da sam toboe utedio, a sve ostalo prodao sam trenu. Bio je
kod nas neki major Sojka, a bio vam je to gad, da se gori ne moe ni zamisliti. Nije to bio
nikakav junaina i najvie se volio skrivati kod nas u trenu, jer su naprijed zvidale kugle
i rapneli. A uvijek bi doao pod izgovorom, da se mora osvjedoiti, kuha li se uredno za
momad u bataljunu. Pojavio se obino, kad bi doao izvjetaj, da Rusi neto pripremaju;
drui kao u groznici, morao bi tada ispiti dobru porciju ruma, a onda bi odrao smotru
u svim poljskim kuhinjama oko trena, jer se gore do opkopa nije moglo, i menaa se gore
nosila nou. Bili smo tada u takvoj situaciji, da o nekakvoj oficirskoj kuhinji nije moglo
biti ni govora. Jedini put, koji je bio slobodan, bili su zaposjeli Nijemci, i oni bi zadrali i
poderali sve, togod su ljepe nama poslali iz pozadine, tako da za nas nikada nije do-
teklo. Ukratko: mi smo u trenu bili svi bez oficirske menae. Za itavo to vrijeme nije mi
uspjelo, da neto odvojim za nas u kancelariji, osim jednog praseta, koje smo dali osuiti,
a da se major Sojka ne bi dosjetio, uvali smo ga jedan sat hoda od nas, u artiljeriji, gdje
sam ja imao jednog poznatog fajerverkera. Kad god bi doao k nama, major je u kuhinji
kuao juhu. Istina, mesa se nije moglo kuhati mnogo; dobivali smo tek po koje svinje ili
mravu kravu, koju bi nali u okolini. Osim toga, Prusi su nam strano konkurirali, jer su
kod rekvizicije davali za marvu dvaput vie nego mi. Za itavo to vrijeme, dok smo sta-
jali pod Bardjejovim, nisam mogao nikako zatedjeti vie od dvanaest stotina kruna, iako
smo ponajvie mjesto novca davali bonove s bataljunskim peatom, a naroito u zadnje
vrijeme, kad smo vidjeli, da su Rusi na istoku u Radvanju, a na zapadu u Podolinu. Ali
teko je raditi s narodom, kao to je onaj tamo, koji ne umije ni pisati, a potpisuje se s tri
krsta, to je naa intendantura dobro znala, tako da kad smo slali u intendanturu po nov-
ce, ja nisam mogao priloiti lane namire, da sam im novac isplatio. To se moe raditi
tamo, gdje je narod obrazovan i gdje se umije bar potpisati. A onda, kao to rekoh: Prusi
su plaali vie i to u gotovom, pa kada smo nekuda doli, gledali su nas kao kakve raz-
bojnike, a intendantura je osim toga izdala naredbu, da se namire, potpisane krstovima,
moraju predavati na vojno-poljsku kontrolu. A tih se gadova nakotilo, da te Bog sauva.
Doao k nama jedan takav gad, naderao se i napio, a onda otiao i prokazao nas. A ma-
jor Sojka je neprestano iao po kuhinjama, i na asnu rije, vjerujte mi, jedanput je iz kot-
la izvukao meso, odreeno za itavu etvrtu satniju. Poeo je sa svinjskom glavom, za
koju je rekao, da nije dokuhana, pa je naredio, da se jo malo kuha. Istina, tada se nije
mesa mnogo kuhalo; na cijelu satniju dolo je tek dvanaest starih dobrih porcija mesa, ali
321
on je sve poderao, a zatim kuao juhu i stao se derati, da je kao voda: Kakav je to red,
da juha bude bez mesa? Naredio je tada, da se zapri, bacio u nju moje zadnje makaro-
ne, koje sam jedva utedio za to vrijeme. Ali jo vie me je naljutilo, kad je u tu juhu sru-
io dva kilograma ajnog masla, koje mi je ostalo jo iz doba, kad je postojala oficirska
kuhinja. uvao sam je na stelai nad posteljom, a on se na mene izderao: otkuda mi to
maslo? Rekoh mu, da po budetu za opskrbu vojnika, izdanom u zadnjoj divizijskoj na-
redbi, na jednog vojnika dolazi petnaest grama masla ili dvadeset i jedan gram masti, a
poto vlada nestaica, moraju se zalihe masla uvati sve dotle, dok se momadi ne budu
mogli davati puni obroci. Major Sojka se strano razljutio i poeo vikati, da sigurno e-
kam Ruse, koji e nam odnijeti zadnje dvije kile masla i da se to odmah mora staviti u
juhu, kad je ve juha bez mesa. Tako sam ja ostao bez rezerve i, vjerujte, da mi je taj ma-
jor donosio samo nesreu. Postepeno je tako izotrio svoj njuh, da je uvijek pronaao sve
moje zalihe... Jedanput sam odvojio govea jetra i ba ih htjedosmo prirediti, a on se za-
vukao pod postelju i pronaao ih. Rekoh mu, kad je poeo vikati, da su se ta jetra trebala
zakopati, jer nam je to savjetovao jedan potkiva iz artiljerije, koji je svrio veterinarski
teaj. Major je na to pozvao jednog vojnika iz trena, dao ta jetra odvui gore, pod brdo i u
kotliu tamo skuhati, ali ga je to stajalo glave. Rusi opazie vatru, pa ti lijepo tresnue u
majora i kotli jednu granatu od osamnaest... Ili smo tamo da gledamo i ovjek nije mo-
gao razaznati, da li se po kamenju vuku govea jetra ili jetra gospodina majora.
A tada stie obavijest, da se polazi tek za etiri sata. Pruga gore prema Hatvanju, da je
zakrena vozom s ranjenicima. Osim toga, po stanici se prialo, da se kod Jagra sudario
jedan voz s ranjenicima i bolesnicima, s vozom, koji je vozio artiljeriju. Iz Pete su ot-
premljeni pomoni vozovi.
Za jedan as raspalila se fantazija itavog bataljuna. Prialo se o dvije stotine mrtvih i ra-
njenih, te da je taj sudar udeen namjerno, da se ne otkriju zloupotrebe kod ishrane bole-
snika.
To je bio povod za otru kritiku nedovoljne ishrane bataljuna i kradljivaca u kancelariji i
skladitu.
Veina je bila toga miljenja, da raunarski narednik bataljuna Bautanzel, dijeli s oficiri-
ma sve na polovinu.
U tabnom vagonu kapetan Sgner je priao, da su prema marruti trebali biti ve na ga-
licijskoj granici. U Jagru, da su trebali primiti za tri dana kruha i konzervi. Do Jagra ima
jo deset sati puta. U Jagru da je, upravo, toliko vozova s ranjenima u ofenzivi pod La-
vovom, da prema izvjetaju, u itavom Jagru nema sada ni komada kruha ili konzerve.
Dobio je naredbu, da mjesto kruha i konzervi isplati po est kruna i sedamdeset filira na
ovjeka, a to da se mora isplatiti prilikom izdavanja plae, za deset dana, ako dotle dobi-
je novac iz brigade. U blagajnici ima sada neto oko dvanaest hiljada kruna.
To je svinjarija od pukovnije, ree natporunik Luk, da nas putaju u svijet kao
prosjake.
A fenrih Wolf i natporunik Kola poee aptati, da je pukovnik Schrder za posljednja
tri tjedna poslao u Beku banku na svoj konto esnaest hiljada kruna.
Natporunik Kola je objasnio, kako se to dogaa. Ukrade se u pukovniji est hiljada,
gurne se lijepo u dep, a onda se, sasvim naravno, izda naredba, da se u kuhinji odredi
vojniku po tri grama graha manje... Za mjesec dana iznosi to po devedeset grama po ov-
jeku, a u kuhinji kod svake satnije mora biti uteeno najmanje trideset kilograma graha.
Natporunik Kola i fenrih Wolf priali su samo o sluajevima, koje su sami opazili.
322
Ali sa sigurnou se moglo rei, da je u vojsci ovakvih sluajeva bilo na pretek. Poelo je
s obinim raunarskim narednikom kod neke bijedne satnije, a zavrilo se s hrkovima u
generalskoj uniformi, koji su skupljali rezervu za zimu.
Rat je traio smjelosti i u lopovluku.
Intendanti su jedan drugog gledali ljubezno kao da bi htjeli rei: Mi smo jedno tijelo i
jedna dua. Mi krademo, drue, mi varamo, prijatelju, ali to da se radi: protiv struje je
teko plivati... Ako ti ne uzme, uzet e drugi, a za tebe e rei da ne krade samo zato jer
si se ve dosta nakrao.
U vagon ue gospodin s crvenim i zlatnim lampasima. Bio je to opet jedan general od
inspekcije, koji su putovali po svima prugama.
Sjednite, gospodo, ree on ljubezno, veseo to je opet iznenadio jedan vagon, za
koji nije ni mislio, da e tu stajati.
Kad mu kapetan Sgner htjede raportirati, on odmahnu rukom:
Va vagon nije u redu. Va vagon ne spava. Va vagon je ve trebao spavati. U vago-
nima se mora spavati, kad stoji na stanici, kao u vojarni u devet sati.
Govorio je odsjeeno:
Prije devete izvede se momad na zahod iza stanice, a onda se ide spavati. Inae
momad nou zagadi prugu. Razumijete li, gospodine kapetane? Ponovite mi to. Ili ne,
nemojte mi ponavljati, nego izvrite to kao to je propisano. Zatrubite uzbunu, pognajte
sve na zahod, odsvirajte poveerje i kontrolirajte, da se vidi, tko ne spava. Kazniti! Da!
Veeru podijeliti u est sati.
Govorio je sada o neem iz prolosti, to se nije ni dogodilo i to je bilo kao u nekom
drugom svijetu. Stajao je kao prikaza iz etvrte dimenzije.
Veeru podijeliti u est sati! nastavi on gledajui na sat, koji je pokazivao jedanaest
sati noi. Um halb neune Alarm, Latrinenscheissen, dann schlafen gehen. Za veeru u
est sati mjesto petnaest deka ementalskog sira gula s krumpirom!
Onda pade naredba, da se izvri pokus. Kapetan Sgner naredi, da se odsvira uzbuna, a
general, gledajui na bataljun, postrojen u bojni poredak, etao se s oficirima i neprestano
govorio, kao da su svi bili neki idioti, koji nisu mogli odmah razumjeti situaciju, pri e-
mu je neumorno pokazivao na kazaljke svoga sata.
Also sehen Sie. Um halb neune scheissen, und nach einer halben Stunde schlafen. Das
gengt vollkommen. U ovo neredovno doba ima vojnitvo i bez toga rijetku stolicu.
Glavno je, da preostane vremena za spavanje. To je jaanje za dalji put. Dok je momad u
vagonima, mora se odmoriti. Ako u vagonima nema dosta mjesta, neka momad spava
partienweise. Jedna treina vojnika legne u vagonu komotno i spava od devet do dva-
naest, a ostali stoje i gledaju na njih. Kad se prvi ispavaju, naprave mjesta drugoj treini,
koja spava od dvanaest do tri sata ujutro. Trea partija spava od tri do est, onda je usta-
janje i umivanje! Za vrijeme vonje iz vagona nikako ne ska-ka-ti! Postaviti patrole, da
momad nikako ne ska-e! Slomi li vojnik nogu, onda neprijatelj
General se kod ovih rijei udari po nogama:
To je stvar hvale vrijedna, ali osakatiti se nepotrebnim skakanjem iz vagona u pokre-
tu, stvar je kanjiva.
Dakle to je va bataljun? zapita kapetana Sgnera, promatrajui pospano dranje
vojnik, od kojih se mnogi nisu mogli uzdrati, pa su zijevali na svjeem nonom zraku.
323
Pa to je zijevajui bataljun, gospodine kapetane. Momad mora u devet sati poi na

spavanje.
General se zaustavi pred jedanaestom kompanijom, gdje je, na lijevom krilu, stajao vejk,
koji je zijevao na sva usta i drao mirno ruku na ustima, ali ispod ruke ulo se takvo bu-
enje, da se natporunik Luk stresao od straha, da general to ne opazi. Uinilo mu se,
da vejk zijeva namjerno.
General, kao da je to znao, uputi se i stade kod vejka:
Bhm oder Deutscher?
Bhm, melde gehorsamst, Herr Generalmajor.
Dobrze, ree general, koji je bio Poljak i znao slabo eki, ti re kao krava na
sijeno. Dri usne, dri njuku, ne larmaj. Jesi li bio na zahodu?
Nisam bio, pokorno javljam, gospodine generalmajore.
A zato nisi iao s ostalima?
Pokorno javljam, gospodine generalmajore, na manevrima u Pisku gospodin pukov-
nik Wachtl nam je uvijek govorio, kad bi se vojnici za vrijeme odmora razili po itu, da
vojnik ne smije neprestano misliti na ajseraj, nego i na ratovanje. Uostalom, pokorno
javljam, to bi radili tamo na zahodu? Po marruti trebali smo ve na nekoliko stanica
dobiti veere, ali nismo dobili nita A s praznim stomakom ne ide se na zahod.
vejk, objasnivi gospodinu generalu tako prostim rijeima sveopu situaciju, pogleda ga
tako povjerljivo, da je general osjetio potrebu, da im svima pomogne. Kad ve postoji
naredba, da vojnici na maru moraju ii na zahod, onda ta naredba mora iznutra biti ne-
im potkrijepljena.
Poaljite ih opet sve u vagone, ree general kapetanu Sgneru. Kako to, da nisu
podijeljene veere? Svi transporti, koji prolaze ovom stanicom, moraju dobiti veeru. To
nikako nije mogue. Postoji jasan plan.
General je to rekao s takvom sigurnou, iz koje se moglo zakljuiti, da se sada, poto je
ve jedanaest sati noi, a veera se po njegovim rijeima morala podijeliti u est naveer,
ne moe nita drugo uraditi, nego zadrati ovdje voz cijelu no i dan do est sati naveer,
da bi vojnici dobili gula s krumpirom.
Nema nita gore, ree on neobino vano, nego za vrijeme rata prilikom otpre-
me vojske zaboravljati na njihovu opskrbu. Moja je dunost, da se otkrije istina: kako to,
zapravo, izgleda u staninoj komandi. Jer negdje krivica poiva samo na komandantu
transporta. Kod pregleda stanice Subotite na junoj bosanskoj pruzi ustanovio sam, da
est transporta nije dobilo veeru samo zato, to su komandanti transporta zaboravili
traiti veeru. est puta se na stanici kuhao gula s krumpirom, ali ga nitko nije traio.
Izlijevali su ga na gomilu. Bio je to, gospodo, pravi grijeh prema gulau s krumpirom, a
tri stanice dalje, vojnici s transporta, koji su u Subotitu prolazili kraj gomila i breuljaka
toga gulaa, prosili su na stanici komad kruha. Tu, kao to vidite, nije bila kriva vojna
vlast.
Mahnu strogo rukom:
Komandanti transporta nisu mislili na svoju dunost. Hajdemo u kancelariju!
Poli su za njim, razmiljajui, zato su svi generali glupavi.
U komandi se ispostavilo, da o gulau nema nitko ni pojma. Istina, gula se trebao kuhati
danas za sve transporte, koji ovuda prolaze, ali dola je naredba, da svaki vojnik, mjesto
324
toga, dobije po sedamdeset i dva filira, koje e primiti od svoje intendanture prilikom
prvog izdavanja plae. to se tie kruha, u Watiani e momad dobiti po polovinu hljeba.
Zapovjednik transporta nije se uplaio. Rekao je generalu u oi, da se naredbe mijenjaju
svakog sata. Ponekad se obiaje za transporte spremati menaa. Doe bolniki voz, po-
kae viu naredbu i stvar je svrena: transport se nae pred problemom praznih kot-
lova.
General, odobravajui, klimnu glavom i ree, da se situacija vidno poboljava, jer je na
poetku rata bilo mnogo gore. Ne ide sve najedanput: za sve treba neobino mnogo isku-
stva i prakse. Teorija, zapravo, koi praksu. to due traje rat, utoliko e se sve vie usav-
ravati.
Mogu vam ispriati praktini primjer, ree on sa zadovoljstvom, to se sjetio neeg
znaajnog. Prije dva dana transporti, koji su prolazili stanicama Hayvan, nisu dobili
hljeba, a vi ete ga sutra tamo dobiti. Hajdemo sada do staninog restorana!
U staninom restoranu gospodin general poe opet priati o zahodu, kako je to nezgod-
no, kad se svuda na pruzi nalaze kaktusi. Jeo je uz to beafsteak i svima se inilo, da mu
se takvi kaktusi valjaju po gubici.
Toliko je zapinjao o zahode, kao da je od njih zavisila pobjeda monarhije.
S obzirom na novostvorenu situaciju nastupom Italije, rekao je, da ba u zahodima nae
vojske poiva ogromna prednost pred talijanskom kampanjom.
Pobjeda Austrije dolazila je iz zahoda.
Za gospodina generala bilo je sve tako jednostavno. Put prema ratnoj slavi odreen je po
receptu: u est sati naveer dobivaju vojnici gula s krumpirom, u pola devet vojnici
se na zahodu dobro isprazne, a u devet sati se ide spavati. Pred takvom vojskom neprija-
telj se od straha mora raspriti.
General se zamisli, zapali jednu operas, i zagleda se u strop dugo, dugo. Pitao se, to
bi jo mogao rei, kad je ve tu, da neim poui oficire transporta.
Jezgra vaeg bataljuna je zdrava, ree on brzo, kad su svi oekivali, da e on i dalje
gledati u strop i utjeti. I kod vas je sve u potpunom redu. Onaj ovjek, s kojim sam
razgovarao, svojom iskrenosti i vojnikim dranjem prua najljepe nade za bataljun i
uvjerenje, da e se boriti do zadnje kapi krvi.
Zamukne, pogleda opet u strop, naslonivi se o naslon stolice, a onda nastavi u toj pozi-
ciji, pri emu je samo porunik Dub s instinktom svoje ropske due gledao s njim
zajedno u strop:
Va bataljun treba mnogo ega, da njegova djela ne padnu u zaborav. Bataljuni vae
brigade imaju ve svoju historiju, a va bataljun mora prednjaiti. Vama nedostaje ov-
jek, koji bi sve tono zapisivao i biljeio junatva bataljuna. On mora sve znati, to je koja
kompanija doprinijela za slavu bataljuna. Mora to biti inteligentan ovjek, a ne kakav
magarac ili vol. Gospodine kapetane, vi morate imenovati u bataljunu batalionsgesc-
hichtsschreibera.
Onda pogleda na zidni sat, ije su kazaljke podsjeale pospano drutvo, da je vrijeme za
razlaz.
General je imao na kolosjeku svoj inspekcioni voz, pa je gospodu zamolio, da ga otprate
do njegovog spavaeg vagona.
Komandant stanice uzdahnu. General se nije sjetio, da treba platiti beafsteak i bocu vina.
Morat e to sada platiti komandant. A deava se to po nekoliko puta na dan. Zato su pla-
325
tila dva voza sa sijenom, koja je komandant odvukao na slijepi kolosjek i prodao ga firmi
Lowenstein, vojnom liferantu sijena. Drava je od njega ponovo kupila ta dva vagona, ali
ih je komandant, za svaku sigurnost, ostavio, da tamo i dalje stoje. Sada e ih morati jo
jedanput prodati firmi Lowenstein.
Zato su sve inspekcije, koje su prolazile glavnom stanicom u Peti, priale, da se kod to-
ga komandanta stanice dobro jede i pije.
***
Rano ujutro transport je jo stajao na stanici; ustajanje je odsvirano, vojnici su se umivali

pred bunarima iz limenih posuda, general sa svojim vozom jo nije otputovao, nego je
poao da pregleda zahode, kamo su ili vojnici prema zapovijesti kapetana Sgnera,
schwarmweise unter Kommando der Schwarmkommandanten, da bi se gospodin ge-
neralmajor radovao. A da bi obradovao i porunika Duba, odredio ga je kapetan Sgner,
da vri danas inspekciju.
Dakle i porunik Dub je nadgledao zahode.
Dugaki zahodi, u dva reda, primili su dvije desetine jedne kompanije.
Vojnici su lijepo uali jedan do drugoga nad iskopanim jamama kao lastavice na teleg-
rafskim icama, kad se spremaju na zimovanje u Africi.
Svakome su virila koljena iz sputenih hlaa, svaki je imao remen oko vrata, kao da se
svaki mislio objesiti i samo eka na komandu.
U svemu tome ogledala se eljezna vojnika disciplina i organizacija.
Na lijevom krilu uao je vejk i s interesom itao, komad papira, otkinutog iz Bog zna
kakvog romana Ruene Jesenske:
... ovdanjem pensionatu, naalost, dame

... neizvjesno, sigurno, moda jo vie
... veinom u sebi skriveni gubitak
... u svoje sobe, ili svoje razne zabave
... a kad bi izgubila
... iao je samo ovjek i ez
... poboljala se, kad nije htjela tako uspjeno
... sati, kako bi sami eljeli.
... nita to nije bilo za malog Kika.
Kad je skinuo oi s ovog komadia papira i pogledao prema izlazu zahoda, zaudio se.
Stajao je tamo u punoj paradi gospodin generalmajor sa svojim autantom, a kraj njih
porunik Dub, koji je neto vatreno objanjavao.
vejk se osvrnu oko sebe. Sve je i dalje mirno ualo na zahodu, jedino are bile su uko-
ene i bez pokreta.
vejk je shvatio vanost momenta.
Skoi onako, kako je bio, sa sputenim gaama i s remenom oko vrata, upotrebivi jo u
zadnji momenat otrgnuti komad papira i viknu: Einstellen! Auf! Habtacht! Rechtsscha-
ut! Salutirao je. Dva voda sa sputenim gaama ukoie se nad latrinom.
326
Generalmajor se osmjehnu ljubezno i ree: Ruht, weiter machen! Kapral Malek prvi
dade primjer svojoj desetini, da moe nastaviti posao. Samo je vejk stajao i dalje saluti-
rao, jer mu se s jedne strane pribliavao prijetei porunik Dub, a s druge generalmajor
sa smijekom.
Vidio sam vas noas, ree generalmajor, ne osvrui se na divnu pozituru vejko-
vu. Razljueni porunik Dub se obrnu generalmajoru:
Ich melde gehorsamst, Herr Generalmajor, der Mann ist bldsinnig und als Idiot be-
kannt, fabelhafter Dummkopf.
Was sagen Sie, Herr Leutnant? dreknu najedanput generalmajor na porunika Du-
ba, pa se obori na njega tvrdei, da je upravo obrnuto. ovjek, koji zna, to se pristoji,
kad naie pretpostavljeni! To je kao u boju. Obini vojnik u momentu opasnosti preuzi-
ma komandu. A zapravo je gospodin porunik Dub trebao dati komandu, koju je dao
ovaj vojnik: Einstellen! Auf! Habt-acht! Rechtsschaut!
Jesi li obrisao zadnjicu? zapita generalmajor vejka.
Pokorno javljam, gospodine generalmajore, da je sve u redu.
Wiecej sra nie bdziesz?
Pokorno javljam, gospodine generalmajore, da sam fertig.
Podigni te hlae gore, pa onda opet stani habtacht.
Kako je posljednju rije generalmajor rekao malo glasnije, najblii se poee uspravljati
nad latrinom.
Generalmajor im prijateljski mahnu rukom i oinski ree:
Aber nein, ruht, ruht, nur weiter machen!
vejk je sada stajao pred generalmajorom u punoj paradi, nato generalmajor izgovori
itav njemaki govor:
327
Potovanje pretpostavljenih, poznavanje dienstreglamana, veliko prisustvo duha zna-

i u ratu sve. Kad se tome doda jo i hrabrost, onda nema neprijatelja, koga bi se trebali
bojati.
Obraajui se poruniku Dubu, ree gurkajui vejka prstom u trbuh (pogledaj sliku):
Zapamtite: ovoga momka odmah po dolasku na frontu ili kad se prui prva prilika,
predloiti za bronanu medalju zbog tonog vrenja slube i znanja... Wissen Sie doch,
was ich schon meine... Abtreten!
Generalmajor ode od zahoda, nato porunik Dub poe komandirati glasno, da bi uo
generalmajor:
Erster Schwarm auf! Doppelreihen... Zweiter Schwarm...
vejk je tada izaao napolje, a kad je prolazio kraj porunika Duba, salutirao je, kako to
propisuje zakon, ali porunik Dub ipak viknu Herstellt, pa mu vejk morade salutirati
jo jedanput, a onda je opet uo: Zna li me? Ne zna me? Ti me pozna samo s te dobre
strane, ali upoznat e ti mene jo i s druge: natjerat u ja tebi suze na oi!
vejk poe napokon prama svome vagonu i pomisli:
Bio je tako u Karlnu, kad smo jo stajali u vojarni, lajtnant Chudav, samo to je zavi-
kao drukije, kad bi se razljutio: Djeco, kad me vidite, znajte da sam ja svinja prema
vama i takva svinja u ostati sve dok vi budete u kompaniji.
Kad je vejk prolazio pored tabnog vagona, viknu mu natporunik Luk, neka opo-
mene Balouna, da se pouri s tom kavom i mlijenom konzervom, pa da ju opet lijepo
zatvori, da se ne pokvari. Baloun je ba tada u vagonu raunarskog narednika Vanjeka
kuhao na piritusu kavu za natporunika Luka. Kad je doao vejk s porukom, opazi
on, da je za vrijeme njegovog odsustva cijeli vagon pio kavu.
Mlijena konzerva natporunika Luka bila je prazna, a Baloun, srui kavu iz svoje po-
sude, mijeao je liicom po mlijeku, da mu bude bolje.
Kuhar-okultist Jurajda i raunarski narednik Vanjek dogovorie se, da e, im fasuju ka-
vu i mlijenu konzervu, vratiti natporuniku Luku, to su njegovu konzervu popili.
vejku takoer ponudie kave, ali on to dostojanstveno odbi, a onda ree Balounu:
Ba je sada dola naredba, da se za dvadeset i etiri sata ima objesiti svaki sluak, koji
svome oficiru popije mlijenu ili kavenu konzervu. Osim toga gospodin natporunik ti
javlja, da bi htio to prije dobiti tu kavu.
Uplaeni Baloun istre telegrafisti Chodounskom porciju kave, koju mu je malo prije
sam dao, malo je zagrije, naspe konzerviranog mlijeka i pojuri u tabni vagon.
Izbuljenih oiju prui on kavu natporuniku Luku, a glavom mu sijevnu misao, da
natporunik Luk moe iz njegovih oiju proitati, kako je on gazdovao s njegovim
konzervama.
Zadrao sam se, zamuca on, nisam ih mogao otvoriti.
I sigurno si prolio mlijenu konzervu, a? zapita natporunik Luk pijui kavu,
ili si je derao licom kao supu? Zna li, to tebe eka?
Baloun uzdahnu i zakuka:
Imam troje djece, pokorno javljam, gospodine natporunie.
Pazi, Baloune, zadnji put te opominjem, da se okani te prodrljivosti. Nije ti nita re-
kao vejk?
328
Da bi za dvadeset i etiri sata mogao biti objeen, tuno ree Baloun, drhui cije-
lim tijelom.
Ne drhi toliko, glupane! ree sa smijekom natporunik Luk, ispravi se! Za-
boravi jedanput na to deranje i reci vejku, da potrai na stanici ili u okolini neto dob-
ro za jelo. Daj mu deseticu. Tebe ne mogu poslati, jer e se vratiti tek kad se nadere
toliko, da pukne. Zar mi nisi pojeo onu kutiju sardina? Veli, da je nisi pojeo. No onda
mi je donesi!
Baloun saopi vejku, da mu gospodin natporunik Luk alje deseticu, pa neka mu
negdje na stanici nae neto dobro za jelo, a s dubokim uzdahom izvue iz natporuni-
kova kovega kutiju sardina i stisnutog srca poe, da je odnese natporuniku na pregled.
Tako se bio radovao jadnik, da je natporunik Luk na te sardine zaboravio, a sada je
kraj svim Balounovim snovima! Natporunik e ih sigurno zadrati kod sebe u vagonu i
sakriti ih od njega. Baloun se osjeao okradenim...
Ovdje su, pokorno javljam, gospodine natporunie, vae sardine, ree on ponosno,
pruajui kutiju njenom vlasniku. elite li, da ih otvorim?
Dobro, Baloune. Ne otvaraj nita, nego ih odnesi na mjesto gdje su i bile. Htio sam se
samo uvjeriti, da nisi i tu umijeao svoje prste. Kad si donio kavu, uinilo mi se, da ti je
gubica masna kao od ulja. Je li vejk ve otiao?
Otiao je, pokorno javljam, gospodine natporunie, laka srca uzdahnu Baloun.
Rekao je, da gospodin natporunik moe biti miran i da e svi gospodinu natporuniku
zavidjeti. Otiao je nekamo van stanice i rekao, da ovdje on poznaje sve do Rako-Palote.
Kad bi, sluajno, voz otiao bez njega, prikljuio bi se automobilskoj koloni i stigao nas
na prvoj stanici automobilom. Da budemo bez brige za njega, jer on zna, to je njegova
dunost, pa da bi doao za transportom ak i kad bi morao na svoj raun uzeti fijaker i
goniti nas do Galicije. Moe mu se to odraunati od plae. Ne brinite se ni najmanje za
njega, gospodine natporunie.
Odlazi, umorno promrmlja natporunik Luk.
Iz kancelarije komandanta donesoe obavijest, da se putuje poslije podne u dva sata pre-
ko Gdl-Aova i da se za oficire fasuje na stanici po dvije litre crvenog vina i boca
konjaka. Govorilo se, da je to nekakva izgubljena poiljka za Crveni Kri. Bilo kako mu
drago, to vino doe kao da je palo s neba i u tabnom vagonu je bilo veselo. Konjak je
imao tri zvijezdice, a vino marke Gumpoldskirchen.
Jedini je natporunik Luk bio cijelo vrijeme nekako neraspoloen. Sati su prolazili, a
vejka nikako natrag. Proe jo pola sata, a onda se tabnom vagonu pribliavala divna
grupa vojnika, koja je izila iz kancelarije stanine komande.
Naprijed je iao vejk ozbiljno i dostojanstveno, kao prvi kranski muenici, kad su ih
vukli u arenu. (Pogledaj sliku.)
S obadvije strane ili su mu maarski honvedi s nataknutim bajunetama. Na lijevom kri-
lu cugsfirer iz stanine komande, a za njima nekakva ena u crvenoj suknji, nosei ivu,
uplaenu kokoku, koja se strano derala. Uz nju je iao njezin mu u izmama s natee-
nim okom.
Svi uoe u tabni vagon, a cugsfirer viknu maarski na enu s kokokom i njenog mu-
a, da ostanu dolje.
Ugledavi natporunika Luka, vejk poe znaajno namigivati.
Cugsfirer htjede govoriti s komandantom jedanaeste markompanije. Natporunik
Luk preuze od njega akt stanine komande, koji proita uasnut:
329
Komandantu jedanaeste kompanije 91. pjeake pukovnije na daljnji postupak.

Predvodi se pjeak Josef vejk, prema njegovoj izjavi, ordonanc jedanaeste markom-
panije, 91. pjeake pukovnije, zbog zloina krae, izvrenog nad supruzima Itvan iz
Iatara u rejonu ove stanine komande.
R a z l o z i : Pjeak Josef vejk, ukravi kokoku, koja je trala u rejonu stanine ko-
mande, za kuom supruga Itvan iz Iatara, koja pripada supruzima Itvan (u originalu
se ponosito koila novoskovana njemaka rije: Istvangatten), bio je zadran od vlas-
nika, koji mu je htio kokoku oduzeti, ali se on odupro, udarivi vlasnika Itvana po de-
snom oku, zbog ega je zadran od na vrijeme dole patrole, te je otpravljen u svoju je-
dinicu, a kokoka njenom vlasniku.
Potpis slubujuega asnika.
Kad je natporunik Luk potpisivao potvrdu o primitku vejka, zatresoe mu se kolje-

na.
vejk je stajao tako blizu, da je vidio, kako je natporunik zaboravio napisati datum.
Pokorno javljam, gospodine natporunie, ree vejk, danas je dvadesetietvrti.

Juer je bio dvadesetitrei, kad nam je Italija objavila rat. Poto sam bio napolju, o nie-
mu se drugom nije ni govorilo.
Honvedi i cugsfirer su otili, dok su pred vagonom jo neprestano stajali supruzi Itvan,
koji su htjeli po to po to, da uu u vagon.
Kad bi imali jo jednu peticu, gospodine natporunie, mogli bismo kupiti ovu koko-
ku. Onaj gad tamo trai za nju petnaest forinti, ali on je tu uraunao deset forinti za na-
teeno oko. Ja mislim, gospodine natporunie, da je deset forinti za takvo nevrijedno
330
oko previe. U gostionici Kod Stare Gospoe izbili su drvodelji Matju za dvadeset
forinti ciglom skoro cijelu vilicu sa est zubi, a u ono doba je novac znaio vie nego da-
nas. Sm Wolschlager vjea za etiri forinta.
Hodi ovamo, klimnu on glavom ovjeku s nateenim okom, a ti, babo, ostani,
gdje si!
ovjek ue u vagon.
Znade on neto njemaki, ree vejk, zna svemogue kletve, a zna sasvim pris-
tojno i njemaki psovati.
Also zehn Gulden, obrnu se on ovjeku, fnf Gulden Henne, fnf Auge. t fo-
rint, vidi kikiriki, t forint kukuk igen? Ovo je tabni vagon, zlikovce! Daj ovamo koko-
ku!
I vejk gurne deseticu u ruke iznenaenom ovjeku, uze mu kokoku, zavrnu joj vrat,
izgura ovjeka iz vagona, pruivi mu prijateljski ruku, koju onaj junaki prodrma:
J napot, bartom, adieu, idi, pa spavaj sa svojom babom. Ili u te sada strovaliti na-
polje.
Eto, vidite, gospodine natporunie, da se sve moe lijepo izravnati, ree vejk
natporuniku Luku, najljepe je, kad se sve svri bez skandala i velikih ceremonija.
Sada u ja s Balounom skuhati takvu pileu supu, da e mirisati sve do Sedmogradske.
Natporunik Luk nije vie mogao izdrati, nego istre vejku nesretnu kokicu iz ruke i
viknu:
Znate li vi, vejk, to zasluuje vojnik, koji za vrijeme rata napastuje mirno stanovni-
tvo?
asnu smrt prahom i olovom, sveano odgovori vejk.
Vi ste u svakom sluaju zasluili konopac, vejk, jer ste prvi poeli krasti. Vi ste, kli-
pane jedan, ve ne znam, kako bih vas nazvao, zaboravili na svoju zakletvu. Puknut e
mi glava.
vejk pogleda upitno natporunika Luka i brzo ree:
Pokorno javljam, gospodine natporunie, ja nisam zaboravio na zakletvu, koju mora
svaki vojnik poloiti. Pokorno javljam, gospodine natporunie, ja sam se zakleo svome
najpremilostivijem caru i gospodaru Frantieku Josefu prvom, da u biti vjeran genera-
lima Njegovog Velianstva, uope sve svoje pretpostavljene i starjeine, da u sluati,
potovati ih i braniti, njihova slubena nareenja i zapovijesti uvijek izvriti, sa svakim
neprijateljem, bio tko bio, kad god to zahtijeva volja Njegovog carskog Velianstva, u
vodi, na suhu, na kopnu, u zraku, po danu i noi, u bitkama, u nastupanju i odstupanju,
u svakoj drugoj prilici, svuda i na svakom mjestu...
vejk uze sa zemlje kokoku i nastavi u stavu, mirno gledajui u oi natporuniku
Luku:
... junaki i muki ratovati, svoju vojsku, zastave ne naputati, s neprijateljem nikada u
dogovor ne stupati, uvijek se ponaati, kako to vojniki zakoni nalau, kako se to dob-
rom vojaku pristoji i na taj nain poteno ivjeti i umrijeti, tako mi Bog pomogao!
Amen!... A ovu kokoku, pokorno javljam, nisam ukrao ni oteo, nego sam se ponaao
pristojno, sjeajui se uvijek svoje zakletve.
Pusti tu kokoku, nesretnice! viknu na njega natporunik Luk udarivi ga spisi-
ma po ruci, u kojoj je drao pokojnicu. Pogledaj samo na ova akta. Vidi, ovdje stoji
crno na bijelo: Predvodi se pjeak Josef vejk, prema njegovoj izjavi, ordonanc pomenu-
331
te markompanije... radi zloina krae. A sada mi reci ti, maroderu, ti hijeno ne, ja u
te jedanput ubiti, u b i t i , razumije li?... Reci mi, idiote kradljivi, kako si se tako mo-
gao zaboraviti.
Pokorno javljam, ree vejk ljubezno, cijeli vic je samo u nesporazumu. Kad sam
dobio vau naredbu, da se pobrinem i kupim neto dobro za jelo, poeh razmiljati, to
bi bilo najljepe. Na stanici nije bilo nita osim konjske salame i suenog magareeg me-
sa. Ja sam, pokorno javljam, gospodine natporunie, dobro razmislio. U ovom vremenu
su potrebne veoma hranjive stvari, da bi se lake mogli izdrati ratni napori. I ja odluih,
da vas obradujem. Htio sam vam, gospodine natporunie, skuhati pileu juhu.
Pileu juhu, ponovi za njim natporunik, hvatajui se za glavu.
Tako je, pokorno javljam, gospodine natporunie: pileu juhu. Ve sam kupio i luka i
pet deka rezanaca. Evo, sve je to ovdje, molim lijepo. Ovdje, u ovom depu su rezanci, a
ovdje je luk. Soli imamo u kancelariji, a, ini mi se, ima i bibera. Preostalo je jo samo, da
se kupi kokoka. I ja pooh tada izvan stanice u Ia-Taru. Zapravo, to vam je selo, a ni-
kakva varo, iako je u prvoj ulici napisano Ia-Tara vro. Prooh jednu ulicu s vrto-
vima, drugu, treu, etvrtu, petu, estu, sedmu, osmu, devetu, desetu, jedanaestu, dva-
naestu, i tek na samom kraju trinaeste ulice, gdje su se iza jedne kue ve poinjali pa-
njaci, paslo je i etalo hrpa kokoi. Priao sam k njima i izabrao najveu, najteu, izvolite
samo pogledati, gospodine natporunie, to vam je samo salo, ne mora je ovjek ni pip-
nuti, pa ve na prvi pogled vidi, da su je morali dobro kljukati zrnom. Uzeh je onda, dak-
le javno, u prisustvu graanstva, koje je na mene vikalo neto maarski, uzeh je za nogu
i zapitah nekolicinu ljudi eki i njemaki, tko je vlasnik ove kokoke, da bih je mogao od
njega kupiti, kad najedanput iz te kue na kraju izleti jedan ovjek sa enom, pa me poe
psovati najprije maarski, a onda njemaki, da sam ukrao kokoku. Rekoh mu lijepo, da
ne vie na mene, da sam ja poslan, da je kupim i objasnih mu, kako stoji stvar. A koko-
ka, kako sam je drao za nogu, poe mahati krilima i htjede odletjeti, a poto sam je ja
drao u ruci, ona mi povue ruku i posadi se svome gazdi na vrh nosa. A on ti onda poe
vikati, da sam ga kokokom udario po nosu. ena je njegova neprestano neto vikala na
kokoku: puta, puta; puta! Meutim, nekakve budale, koje nisu odmah shvatile, u e-
mu je stvar, pozvae patralu, nato im ja lijepo predloiti, da s mnom pou u Banhofko-
mando, gdje e moja nedunost izbiti na povrinu, kao ulje na vodi. Ali s onim gospodi-
nom lajtnantom, koji je ba bio u slubi, nije bilo mogue govoriti, iako mu rekoh da vs
zapita je li istina da ste me poslali da vam kupim neto dobro za jelo. Jo se na mene iz-
derao, da pazim na jezik, jer mi se iz oiju vidi, da za mnom kuka dobra grana s dobrim
konopcem. Sigurno nije bio dobro raspoloen, kad mi je rekao, da tako bezobrazno moe
da izgleda samo vojnik, koji otima i krade. Rekao je, da je na stanicu stiglo ve nekoliko
tubi, jer je prekjue nekome isto tako nestao jedan puran, a kad sam mu rekao, da smo
prekjuer bili jo u Rabu, odgovorio mi je, da takvi izgovori za njega ne znae nita. I ta-
ko me poslae vama, a jedan frajter se jo izderao na mene: zar, veli, ne znam, koga
imam pred sobom. Odgovorio sam mu, da je on samo frajter, a da slui kod Maara,
zvao bi se samo patrolfhrer, a kod artiljerije oberkanonier.
vejk, ree nakon male pauze natporunik Luk, vi ste doivjeli toliko neprilika
i nezgoda, toliko, kako vi to nazivljete, nesporazuma i pogreaka, da vam u tim va-
im nesreama moe pomoi samo dobar konopac oko vrata, sa svim vojnim poastima
u kareu. Razumijete li?
Tako je, pokorno javljam, gospodine natporunie, kare ili takozvani geschlossenes
batalion sastoji e od etiri, izuzetno od tri ili pet satnija... Nareujete li, gospodine nat-
porunie, da u supu stavim vie rezanaca, da bude gua?
332
vejk, nareujem vam, da mi se gubite s oiju zajedno s tom kokokom, jer u vam je
olupati o glavu, blesane jedan!
Razumijem, gospodine natporunie, ali celera, pokorno javljam, nisam naao, a ni
mrkve. Stavit u krom...
vejk nije dospio da izgovori pir, jer je izletio zajedno s kokokom pred tabni vagon,
nato natporunik Luk jednim gutljajem ispi au konjaka.
vejk propisno salutira pred vagonskim prozorom i ode dalje.
***
Baloun se ba spremao poslije sretno zavrene duevne borbe, da otvori kutiju sardina
svoga natporunika, kad se na vratima pojavio vejk s kokokom, to je izazvalo razum-
ljivo uzbuenje kod svih prisutnih, koji su ga gledali, kao da bi htjeli rei: Gdje si to uk-
rao?
Kupio sam je za gospodina natporunika; odgovori vejk, izvlaei iz depova luk
i rezance. Htio sam mu skuhati pileu juhu, ali on nee, pa ju je poklonio meni.
Nije bila crknuta? nepovjerljivo zapita narednik Vanjek.
Ja sam joj zavrnuo iju, odgovori vejk izvlaei iz depa no.
Baloun zahvalno i s izrazom potovanja na licu pogleda vejka i utke poe spremati
natporunikov aparat za pirit. A onda uze posude i poe po vodu.
vejku pristupi telegrafist Chodounsk i ponudivi se, da mu pomogne upati kokoku,
priapnu mu povjerljivo:
Je li to daleko odavde? Mora li se preskakivati preko plotova, ili su na slobodi?
Ja sam je kupio.
333
Ne brbljaj kojeta! I ti si mi drug. Kao da te nismo vidjeli, kad su te vodili.

Nato se vejk dade na upanje kokoke. Ovom velikom i sveanom spremanju pridrui
se i kuharokultist Jurajda, koji je rezao za juhu krumpir i luk.
Perje, izletjelo iz vagona, skrenulo je panju porunika Duba, koji je obilazio vagone.
Viknu unutra, da izie onaj, koji upa kokoku, a na vratima se ukaza zadovoljno lice
vejkovo.
to je to? viknu porunik Dub diui sa zemlje otkinutu kokoju glavu.
To je, pokorno javljam, odgovori vejk, glava crne talijanske kokoke. Obilno
nesu jaja, gospodine porunie. Snesu na godinu oko dvjesta i ezdeset jaja. Pogledajte
samo, gospodine porunie, kako je imala bogat jajnik. Pri tome vejk podnese poru-
niku Dubu pod nos crijeva i svu utrobu kokokinu. (Pogledaj sliku;)
Porunik Dub otpljunu, ode, a za as se opet vrati:
Za koga e biti ta kokoka?
Za nas, pokorno javljam, gospodine porunie. Pogledajte, koliko samo ima sala!
Porunik Dub poe mrmljajui:
Nai emo se kod Filipa!
ta je rekao? zapita vejka Jurajda.
Zakazali smo sastanak negdje kod Filipa.
Jesi li osolio? zapita vejk Balouna, koji je iskoristivi sveopi interes za vejkovo
prianje, htio da neto skrije u svoj ruksak, pokai, ta radi?
Baloune, ree vejk vano, ta e s tim pileim batakom? Pogledajte samo. Uk-
rao nam je pilei batak, da bi ga kasnije sam skuhao. Zna li ti, Baloune, to si uradio?
Zna li ti, kako se kanjava u ratu onaj, tko okrade druga? Priveu ga pred topovsko grlo
i raznesu ga karteom. Sada je kasno uzdisati. Kad negdje na fronti naiemo na artiljeri-
ju, odmah se prijavi prvom oberfeuerwerkeru. Dotle se za kaznu mora vjebati. Izlazi iz
vagona.
Nesretni Baloun izae napolje, a vejk je, sjedei na vratima vagona, komandirao:
Habtacht! Ruht! Habtacht! Rechts schaut! Habtacht! A sada opet gledaj pravo! Ruht!
A sada e praviti slobodne pokrete tijela na mjestu. Rechtsum! ovjee! Ti si vol.
Tvoji rogovi se moraju obrnuti tamo, gdje ti je prije bilo desno rame. Herstellt! Rechts
um! Links um! Halbrechts! Ne tako, vole! Herstellt! Halbrechts! No vidi, mazgo, da to
ide. Halblinks! Links um! Linksfront! Front, marvo! Ne zna, to je to front? Gradaus!
Kehrt euch! Kniet! Nieder! Setzen! Auf! Setzen! Nieder! Auf! Setzen! Auf! Ruht! Auf!
Ruht!
Tako; vidi, Baloune, to je zdravo za probavu!
Oko njih se poee vojnici skupljati u gomilama i kliktati od veselja.
Dajte mjesta, molim lijepo! Vikao je vejk. Sad e marirati. A ti, Baloune, pazi,
da te ne moram vraati. Ne volim, da zabadava muim ljude. Dakle:
Direktion Bahnhof! Pazi, kamo pokazujem. Marschiren, marsch! Glied halt! Stoj, do
avola, ili u te zatvoriti. Glied halt! Jesi li se, napokon, zaustavio, magare! Kurzer
Schritt! Ne zna, to je kurzer Schritt? Pokazat u ti ja, da e ti pjena na usta udariti! Vol-
ler Schritt! Wechselt Schritt! Ohne Schritt! Bivole jedan! Kad kaem ohne Schritt, tada
tapkaj nogama na mjestu.
334
Okolo njih skupile su se ve dvije kompanije. Baloun se znojio, da nije znao za sebe, a
vejk je dalje komandirao:
Gleicher Schritt! Glied, rckwrts marsch!
Glied halt!
Laufschritt!
Glied, marsch!
Schritt!
Glied, halt!
Ruht!
Habtacht! Direktion Bahnhof! Laufschritt, marsch! Halt! Kehrt euch! Direktion Wa-
gon! Laufschritt, marsch! Kurzer Schritt! Glied, halt! Ruht! Odmori se malo. A onda e-
mo ispoetka. S malo dobre volje, sve se moe.
ta je to ovdje? zau se glas porunika Duba, koji se urio uznemiren.
Pokorno Javljam, gospodine porunie, ree vejk, malo se vjebamo, da ne za-
boravimo na vjebe i da ne gubimo uludo dragocjeno vrijeme.
Izlazite iz vagona! zapovjedi porunik Dub. Ve mi je svega dosta. Predvest u
vas gospodinu komandantu bataljuna.
Kad je vejk uao u tabni vagon, natporunik Luk je na druga vrata iziao i otiao na
peron.
Kad je porunik Dub ispriao kapetanu Sgneru o divnoj zabavi dobrog vojaka vejka,
kako je to sm okrstio, on se vrlo raspoloio, jer je Gumpoldskirchner zaista bio sjajan.
Dakle vi neete da uludo gubite dragocjeno vrijeme? osmjehnu se on znaajno.
Matui, doite ovamo!
Bataljunski ordonanc primi nareenje, da pozove narednika dvanaeste kompanije, Na-
sakla, koji je bio poznat kao najvei tiranin, a vejku da pribavi odnekale puku.
Ovo je taj ovjek, ree kapetan Sgner naredniku Nasaklu, koji nee da uludo
gubi dragocjeno vrijeme. Odvedite ga iza vagona i jedan sat vjebajte s pukom. Ali bez
milosti, bez odmora!
Vidite, vejk, da se neete dosaivati, ree mu kapetan na odlasku.
Malo kasnije zau se iza vagona hrapava komanda, koja je veselo odjekivala po peronu.
Narednik Nasakl, koji je as prije igrao ajnca i drao banku, derao se u sav glas:
Beim Fuss!... Schultert!... Beim Fuss!... Schultert!
A kad bi se za as sve utialo, zauo bi se vejkov glas miran i dostojanstven:
To sam ja sve uio jo kao aktivni vojnik prije nekoliko godina. Kad je Beim Fuss,
onda puka stoji prislonjena uz desni bok. Vrh kundaka je u pravoj liniji s vrhom noge.
Desna ruka je prirodno ispruena i dri puku tako, da palac obuhvata lauf, a ostali
prsti moraju pokriti prednji dio. Kad je Schultert, onda je puka slobodno na ramenu, a
laufmndung je gore, a lauf nazad
Dosta je toga vakanja! zau se opet zapovjedniki glas narednika Nasakla.
Habt-acht! Rechts schaut! Herrgott, kako to radite...
Sada je schultert, a na rechtsschaut moja desna ruka ide po remenu dolje, obuh-
vati vrat kundaka, glava se obrne na desno. Na habtacht desna ruka ide po remenu
gore, a glava mi gleda pred sebe, na vas.
335
A onda odjeknu narednikov glas:

In die Balanz! Beim Fuss! In die Balanz! Schul... tert! Bajonett auf! Fllt das Bajonett!
Zum Gebet! Vom Gebet! Kniet nieder zum Gebet! Laden! Schiessen! Schiessen halb-
rechts! Ziel Stabswagon! Distanz zweihundert Schritt!... Fertig! An! Feuer! Setzt ab! An!
Feuer! An! Feuer! Setzt ab! Aufsatz normal! Patronen versorgen! Ruht! Narednik poe
zavijati cigaretu.
vejk je meutim s interesom razgledao broj puke i napokon ree:
4268! Taj je broj nosila i jedna lokomotiva u Pekama na esnaestom kolosjeku. Trebali
su je odvui u Lysy na Labi radi popravka, ali to nije bilo tako lako, jer strojovoa, gos-
podine narednie, koji je trebao, da je otpremi onamo, nije mogao da pamti brojeve. ef
toga rejona pozvao ga je k sebi i rekao mu: Na esnaestom kolosjeku stoji lokomotiva
broj 4268. Ja znam, da vi ne moete pamtiti brojeve, a kad vam se jedan broj napie na
papir, vi papir, naravno, izgubite. Dakle pazite dobro, kad ste tako slabi na brojevima,
sad u vam dokazati, da je to veoma laka stvar, zapamtiti jedan broj. Lokomotiva, koju
treba da otpremite na popravak u Lysy na Labi, nosi broj 4268. A sada pazite. Prvi broj je
etvorka, a drugi dvojka. Dakle treba da zapamtite broj 42 t. j. dvaput dva je etiri i tako
imate prvu cifru etiri, a podijeljeno s dva jeste dva i tako imate ve cifre etiri i dva. Da-
lje ide lako. Koliko je dvaput etiri, osam, zar ne? Dakle, zabijte u glavu, da je osmica u
brojci 4268 posljednja po redu. Preostaje jo, poto ste ve zapamtili, da je prva cifra eti-
ri, druga dva, a etvrta osam, da nekako brzo zapamtite tu esticu, koja stoji pred osmi-
com. Pa to je vrlo lako. Prva cifra je etiri, druga dva, etiri i dva su est. Sada ste s tim
naisto, da je druga cifra od kraja estica, pa prema tome ovaj red brojki vi ne moete
sada nikako zaboraviti. Imate u glavi duboko zasjeen broj etiri hiljade dvije stotine e-
zdeset i osam. Ali do toga rezultata moete doi jo i na jednostavniji nain...
Narednik prestade puiti, izbulji na vejka oi i viknu:
Kappe ab!
vejk nastavi ozbiljno:
On mu je tada poeo objanjavati taj jo jednostavniji nain, pomou kojega bi zapam-
tio broj lokomotive 4268. Osam manje dva je est. Tako ve zna ezdeset i osam; est ma-
nje dva je etiri; sada zna etiri ezdeset osam, ako izmeu ta dva broja postavi dva,
onda ima etiri, dva, est, osam... Ali se to moe dobiti i drukije, vrlo lako, pomou
mnoenja i dijeljenja. Dobiva se isti rezultat. Zapamtite, nastavljao je ef, da je dva-
put etrdeset i dva osamdeset i etiri, ostaje vam sedamdeset i dva, od toga jo dvanaest
mjeseci, ostaje vam ezdeset, i tako imamo ve jednu esticu, kad nulu briemo. Tada
imamo etrdeset i dva, ezdeset osam, etiri. Kad smo ve brisali nulu, briimo jo i tu
etvorku na kraju i onda dobivamo, molim vas, lijepo, etiri hiljade, dvije stotine, ezde-
set i osam dakle broj lokomotive, koja treba da se otpremi na popravak u Lysy na La-
bi. Prema tome, kao to rekoh, s tim dijeljenjem je vrlo lako. Izraunamo koeficient po
carinskoj tarifi... Da vam nije zlo, gospodine narednie? Ako elite, poet u s General
de charge! Fertig! Hoch an! Feuer! Uostalom, gospodin kapetan nas ba nije morao pos-
lati na sunce. Moram po nosila.
Kad je doao lijenik, konstatirao je, da je narednika Nasakla udarila sunanica, ili da je
dobio akutno zapaljenje modane opne.
Kad je narednik doao k svijesti, vejk stane do njega i ree:
Da vam ispriam ono do kraja! Mislite, gospodine narednie, da je to onaj strojovoa
zapamtio? Sve je on izmijeao i pomnoio sve s tri, jer se ba tada sjetio svete trojice bo-
je, ali lokomotivu nije naao, i ona svakako jo i sada stoji tamo na esnaestom kolosjeku.
336
Narednik opet zatvori oi.

Kad se vejk vratio do svoga vagona, na pitanje, gdje je bio tako dugo, on je odgovorio:
Tko drugog ui laufrit, sm napravi stotinu puta schultert.
U jednom kutu vagona Baloun se tresao od straha. Poderao je, za vrijeme vejkova od-
sustva, kad je kokoka ve bila skoro kuhana, polovinu vejkove porcije.
Prije odlaska vlaka doao je jo jedan vojni vlak s raznim rodovima oruja. Bilo je tu i
onih, koji su zakasnili, i vojnika iz bolnice, koji su traili svoje jedinice, raznih sumnjivih
individua iz zatvora i tome slinih.
Iz toga vlaka iziao je jednogodinji dobrovoljac Marek, koji je bio optuen za bunu, to
nije htio istiti zahod, ali divizijski sud ga je oslobodio, istraga je nad njim bila obustav-
ljena i Marek se pojavio u tabnom vagonu, da se prijavi komandantu bataljuna. Jedno-
godinji dobrovoljac Marek, tako rei, dosad nije pripadao nijednoj jedinici, jer je iao iz
zatvora u zatvor.
Kad je kapetan Sgner ugledao Mareka i primio od njega spise s veoma povjerljivom
primjedbom: Politisch verdchtig! Vorsicht! nije bio nimalo obradovan, ali se na sreu
sjeti na Latrinengenerala, koji mu je tako vatreno preporuio, da bataljun popuni jed-
nim batalionsgeschichtsschreiberom.
Vi ste vrlo straan ovjek, jednogodinji dobrovoljce, ree mu on. Jo u koli jed-
nogodinjih dobrovoljaca bili ste prava pokora boja, mjesto da ste se isticali i teili za
viim inom, to bi dolikovalo vaoj inteligenciji, povlaili ste se iz zatvora u zatvor. Pu-
kovnija se zbog vas mora sramotiti, jednogodinji dobrovolje! Ali vi moete popraviti
svoju pogreku ako, zahvaljujui tonom vrenju svojih dunosti, stupite opet u red es-
titih vojnika. Posvetite s ljubavlju svoje znanje bataljunu. Pokuat u s vama ispoetka.
Vi ste inteligentan mlad ovjek i svakako imate sposobnosti za pisanje i stil. Povjerit u
vam neto. Svaki bataljun u ratu treba ovjeka, koji bi vodio kronoloki pregled svih rat-
nih dogaaja, koji se u prvom redu odnose na djela bataljuna u ratu. Potrebno je, dakle,
zapisati sve pobjedonosne pohode, sve znaajne i slavne momente, u kojima je uestvo-
vao bataljun i igrao bilo glavnu ili sporednu ulogu, i tako postepeno spremati materijal
za historiju nae vojske. Razumijete li me?
Pokorno javljam, da razumijem, gospodine kapetane; radi se o epizodama iz ivota
svih dijelova vojske. Bataljun ima svoju historiju. Pukovnija na osnovu historije svih ba-
taljuna sastavlja historiju pukovnije. Pukovnije stvaraju historiju brigade, historije briga-
de historiju divizije i t. d. Nastojat u iz petnih ila, gospodine kapetane.
Jednogodinji dobrovoljac Marek stavi ruku na srce.
Ispriat u s istinitom ljubavlju slavne dane naeg bataljuna, naroito danas, kad je
ofenziva u svom naponu i kad je tako blizu odluni momenat, kad e na bataljun da po-
krije bojno polje svojim junakim sinovima. Savjesno u ispriati sve dogaaje, koji se
moraju odigrati, da bi stranice historije naeg bataljuna bile ispunjene lovorom.
Bit ete pridijeljeni tabu bataljuna, jednogodinji dobrovoljce; pazit ete, tko je pred-
loen za odlikovanje, opisat ete naravno, prema naem nareenju pohode, koji bi
u potpunosti posvjedoili neobinu borbenost i eljeznu disciplinu naeg bataljuna. Nije
to tako lako, jednogodinji dobrovoljce, ali ja vjerujem, da vi imate toliko promatrakog
talenta, da biste, primajui od mene direktivu, mogli na bataljun uzdii iznad ostalih
jedinica. Poslat u telegram pukovniji s izvjetajem, da sam vas postavio za batalion-
sgeschichtsschreibera. Javite se naredniku Vanjeku iz jedanaeste kompanije, da vas
337
smjesti u vagonu. Tamo ima najvie mjesta i recite mu, neka doe odmah k meni. Vodit
ete se, naravno, u tabu bataljuna. To e se objaviti bataljunskom naredbom.
Kuhar-okultist je spavao. Baloun je neprestano drhtao, jer je ve otvorio i natporuniko-
ve sardine. Narednik Vanjek je otiao kapetanu Sgneru. Chodounsk je negdje na stani-
ci nabavio bocu borovike, pa je u taj as bio u sentimentalnom raspoloenju i zato je
pjevao:
Mislio sam: sve je vjerno,

Dok sam mlaan momi bio;
Grudi bjehu pune vjere,
A u srcu mir se svio.
Kad sam sazn, da je zemlja
Izdajnika, runa tako,
Nesta vjere i ljubavi
I prvi put tad sam plako.
Onda ustade, poe stolu narednika Vanjeka i napisa na komadu papira velikim pisme-
nima:
Ovim najpokornije molim, da bih bio imenovan za bataljunskog trubaa.

Chodounsk, telegrafist.
***
Kapetan Sgner nije dugo razgovarao s narednikom Vanjekom. Upozorio ga je na to, da

e batalionsgeschichtsschreiber, jednogodinji dobrovoljac Marek, biti provizorno smje-
ten u istom vagonu sa vejkom.
Mogu vam rei samo toliko, da je taj Marek, ako se tako moe rei, sumnjiv. Politisch
verdchtig, Boe moj! U dananje vrijeme nije to nita neobino. Za koga se to ne ka-
e? Znate, kako je, ima raznih miljenja. Vi me dobro razumijete. Skreem vam panju,
da ga, kad pone neto govoriti... no vi razumijete... odmah uutkate, da ne bih jo i ja
imao kakve neugodnosti. Recite mu naprosto, da ostavi te govorancije za drugi put i
stvar je u redu. Ali ne kaem, da odmah trebate juriti k meni. Uredite to s njim prijatelj-
ski, jer takav dogovor je uvijek bolji, nego ne znam kakve gluposti. Ukratko, ja ne elim
uti ni rijei, jer... Razumijete? Ovakve stvari bacaju loe svijetlo na cijeli bataljun.
Kad se Vanjek vratio, odmah pozva jednogodinjeg dobrovoljca na stranu i ree mu:
ovjee, vi ste sumnjiv, ali to ne znai nita. Jedino nemojte govoriti kojeta pred tele-
grafistom Chodounskim.
Nije ove rijei ni izgovorio, a Chodounsk dotetura i srui se naredniku u naruje, tuca-
jui pijano i mrmljajui neto, to je trebalo da bude pjesma:
U as, kad me sve napusti,

Bolni gr me muit uze,
A ja na tvom istom srcu
338
Prolih prve svoje suze.

Tvoje oko ognjem sijevnu
Ko arobna zvijezda mala,
A rumena usna apnu:
Srce sam ti zavijek dala!
Dao sam vam srce i mi se nikada neemo rastati, derao se Chodounsk, to bu-
dem uo na telefonu, odmah u vam dostaviti. Pljujem ja na zakletvu.
U uglu Baloun se poeo u strahu krstiti i glasno moliti: Majko Boja, primi moju veliku
molbu, uslii me u milosti svojoj, utjei me ljubavi svojom, pomozi meni bijednome, koji
Ti se obraam sa ivom vjerom, vrstom nadom i goruom ljubavi u suznoj dolini ovoj.
O, kraljice nebeska, uini zagovorom svojim, da u milosti bojoj i pod Tvojim okriljem
proivim cijeli ivot svoj...
I Blaena Djevica Marija se zaista za njega zauzela, jer je jednogodinji dobrovoljac iz
svoga sirotinjskog teleaka izvadio nekoliko kutija sardina i pruio svakome po jednu.
Baloun energino otvori koveg natporunika Luka i poloi onamo ove sardine, koje
su poslane s neba.
Kad svi otvorie kutije i naklopie se na njih, ni Baloun, nije mogao da odoli iskuenju,
nego opet otvori koveg i lakomo proguta sardine.
I u taj as se najblaenija i najmilostivija Djevica Marija od njega odvratila, jer ba kad je
iz kutije ispijao ulje, na vratima se pojavi bataljunski ordonanc Matui viui:
Baloune, nosi gospodinu natporuniku sardine!
uke, uke! ree raunarski narednik Vanjek.
Praznih aka ne idi onamo! savjetova ga vejk. Uzmi makar pet praznih kutija.
to si to skrivio Bogu, da te tako kanjava? poe jednogodinji dobrovoljac, vi
mora da na dui nosite nekakav veliki grijeh. Moda ste orobili crkvu, ili ste svome sve-
eniku ukrali unku iz dimnjaka? Ili ste mu ispili iz podruma misno vino? Moda ste kao
djeak preskakivali u sveenikov vrt, da kradete kruke?
Baloun odmahnu rukom s oajnim izrazom na licu. Njegova cijela izmuena figura go-
vorila je: Kada e ve biti kraj ovom muenju?
To je zbog toga, ree jednogodinji dobrovoljac, koji je uo rijei nesretnog Balouna,
to ste vi, dragi prijatelju, izgubili vezu s Gospodinom Bogom. Vi se ne molite dosta
iskreno, da bi vas Bog to prije maknuo sa svijeta.
A vejk nastavi:
Baloun se ne smije rijeiti, da svoj vojniki ivot, svoje vojniko miljenje, rijei, djela
i svoju vojniku smrt preporui oinskoj brizi svemogueg Gospodina Boga, kako je
govorio moj feldkurat Katz, kad je poeo buncati i kad bi nabasao na ulici na kakvog
vojnika.
Baloun se jadao, da je izgubio vjeru u Boga, jer se toliko puta uzalud molio, da mu Bog
dade toliko snage, da nekako savlada svoj stomak.
Nije se to poelo tek u ovom ratu, jadikovao je on, stara je bolest ta moja prodr-
ljivost. Zbog nje je moja ena s djecom hodoastila u Klokote.
Znam, ree vejk, to je kod Tabora, a tamo ima bogata Djevica Marija s lanim
briljantima, koju je jedan crkvenjak iz Slovake htio pokrasti. Veoma poboan ovjek.
339
Doao tamo i pomislio, da e mu stvar bolje poi za rukom, ako se najprije oisti od svo-
jih starih grijeha, pa se ispovjedio, da e sutra pokrasti Majku Boju. Nije uspio ni da iz-
moli ono tri stotine Oenaa, koje mu je zadao sveenik, jer ga crkvenjaci odvedoe ravno
na policiju.
Kuhar-okultist poe s telegrafistom Chodounskim raspravljati, je li to do neba vapijua
povreda tajne ispovijesti, ili o tome ne vrijedi govoriti, kad su briljanti lani. Napokon je
ipak dokazao Chodounskom, da je to bila karma, t. j. predodreena sudbina iz daleke,
nepoznate prolosti, kad je taj crkvenjak moda bio antipod na kojoj drugoj planeti, a
moda je sudbina, jo kad je taj pater iz Klokota bio bodljikavo svinje ili kakav davno
izumrli sisar, odredila da mora obesvetiti tajnu ispovijesti, iako se s pravnog stajalita, s
Obzirom na kanonsko pravo, i onda oprata, kad je rije o samostanskom imanju.
Tome je vejk dodao ovu jednostavnu primjedbu:
Nijedan ovjek ne zna, to e napraviti za nekoliko milijuna godina i zato ne smije ni-
ta ni poricati. Natporunik Kvasnika, kad smo jo sluili u Karlnu u ergencungsko-
mandi, uvijek bi govorio u koli: Ne mislite, vi uljivci, da e se ovo ratovanje s vama
svriti na ovom svijetu. Sastat emo se mi i poslije smrti, kad e od vas postati jeleni, vi
svinjska bandp!
Meutim, jadni Baloun, koji je u oajanju mislio, da se sve, to se pred njim govorilo, od-
nosi na njega, nastavi svoju iskrenu ispovijest:
No Klokoti nisu pomogli mojoj prodrljivosti. Dola ena s puta i poela brojati koko-
i. Jedna ili dvije nestale, kao da su u zemlju propale... Ali ja tu nisam mogao pomoi:
znao sam, da su kokoi potrebne u kuanstvu zbog jaja, ali ta da radim, nego poem da
ih obiem, a u stomaku najedanput osjetim oajnu prazninu i za jedan sat je ve sve bilo
gotovo: kokica je bila na svome mjestu.... Drugi put, kad mi je ena opet otila u Klokote,
da se moli za mene, da tatica nita kod kue ne podere i napravi novu tetu, hodam ja
po dvoritu, a za oko mi zape jedan puran. Ali to sam mogao platiti ivotom. Zastala mi
u grlu kost od bataka i da nije bilo moga radnika, koji mi je kost izvadio, ne bih danas s
vama ovdje sjedio, niti ovaj svjetski rat doekao. Da, da. A taj radnik bio vam je osobit
ovjek: malen, demekast, mastan...
vejk pristupi Balounu:
Pokai jezik!
Baloun isplazi vejku jezik, na to se vejk okrenu svima, koji su bili u vagonu:
Znao sam: poderao si tog demekastog ovjeka... Priznaj, da si ga poderao. Reci,
kada su tvoji opet ili u Klokote, a?
Baloun oajno sklopi ruke i viknu:
Ne, zaboga, brao! Pored svega jo i to da doekam od svojih drugova!
Mi vas zato ne osuujemo, ree jednogodinji dobrovoljac, naprotiv, jasno je, da
e od vas biti dobar vojnik. Kad su Francuzi za vrijeme Napoleonskih ratova opsjedali
Madrid, panjolski je komandant, da ne bi zbog gladi morao predati tvravu, pojeo svo-
ga autanta bez soli.
A to je jo vee junatvo, jer je osoljeni autant mnogo ukusniji... Zbilja, kako se zove,
gospodine narednie, autant naeg bataljuna?... Ziegler? To vam je tako mrava zvijer-
ka, da ne bi dostojao ni za jednu markompaniju.
Gledajte, Baloun dri krunicu, ree narednik Vanjek.
340
I doista, Baloun je u velikom svom oajanju traio utjehe u sitnim kuglicama, proizvodu
firme Moritz Lwenstein u Beu.
I ova krunica je takoer iz Klokota, ree tuno Baloun. Prije nego to su mi je
donijeli, stradale su dvije guske, ali, ja vam kaem, to nije bilo meso, nego delikatesa.
Domala je po itavom vozu objavljena naredba, da se putuje za etvrt sata. Poto u to
nitko nije htio vjerovati, dogodilo se, da se, pored sve opreznosti, mnogi izgubie. Kad je
voz poao, falilo je osamnaest momaka, a meu njima i narednik Nasakl iz dvanaeste
kompanije, koji se, kad je voz ve davno zaiao za Iataru, pogaao u uvali jednog ma-
log vrta za stanicom s jednom curom, koja je traila od njega pet kruna, dok joj je on nu-
dio za njenu uslugu jednu krunu ili nekoliko uaka, pa je napokon poravnanje ispalo u
tako otroj formi, da su se na njenu dreku poeli skupljati ljudi sa stanice.
341
3. Od Hatvanja do galicijske granice
Za vrijeme cijelog putovanja do Laborca u istonoj Galiciji, otkuda je trebalo nastaviti put
pjeice do fronte, gdje ih je ekala ratna slava, u vagonu, gdje su bili jednogodinji dob-
rovoljac i vejk, vodili su se divni razgovori manje-vie veleizdajnikog karaktera. Uosta-
lom, moe se rei openito, da se tako govorilo i u ostalim vagonima, a ak je i u tabnom
vagonu vladala nekakva uznemirenost, jer u Fzes Abonyi stie od pukovnije nareenje,
da se oficirima obrok vina smanji na jednu osminu litre. Naravno, da u ovom sluaju ni-
su zaboravili ni vojnike, kojima se obrok saga smanjio na jedan dekagram po ovjeku,
to je bilo utoliko zagonetnije, jer otkako je rat, nitko nije ni vidio taj sago.
Ipak je to trebalo javiti raunarskom naredniku Baumtnzlu, koji se time osjetio strano
povrijeen i okraden, pa je rekao, da je sago danas veoma vana stvar, pa da bi za kilog-
ram dobio najmanje osam kruna.
U Fzes Abonyi utvrdilo se, da je jedna markompanija izgubila svoju poljsku kuhinju,
jer se na toj stanici morao kuhati jedanput gula s krumpirom, na to je jo latrinenge-
neral polagao veliku vanost. U toku istrage utvrdilo se, da ta poljska kuhinja nije ni
pola iz; B ruka, te da i dandanas stoji za barakom 186. naputena i hladna.
342
Kuharski personal, koji je pripadao toj poljskoj kuhinji, bio je ba dan prije zatvoren na
hauptwache zbog pravljenja nereda u gradu i mora im se priznati, da su to napravili ta-
ko spretno, da su sjedili tamo, dok je njihova markompanija ve prela Maarsku.
eta bez kuhinje bila je pridijeljena drugoj poljskoj kuhinji, to nije prolo bez svaanja
te se ljudi, pridijeljeni iz obadvije ete na ienje krumpira, skoro pobie, jer su jedni
drugima tvrdili, kako nisu takve budale, da rintaju za druge. Napokon se ispostavilo, da
je taj gula s krumpirom samo manevar, da se vojnici naue na to, da se ako se na
fronti bude kuhao gula, a najedanput doe naredba Alles zuruck gula prolije, a
da ga nitko i ne lizne.
Pa i ovo je bilo pripremanje po posljedicama ne toliko tragino, koliko pouno. Kad se
ve gula trebao skoro podijeliti, dola je naredba u vagone, da se poe u Mikovec.
Ali gula se ni tamo nije dobio, jer je na pruzi stajao voz s ruskim zarobljenicama, pa se
zbog toga vojnici nisu ni putali iz vagona, i tako se ostavilo vojnicima slobodno polje za
matanje, da e se gula dobiti, kad se u Galiciji izie iz voza, ali e se konstatirati, da nije
za jelo, pa e se onda morati proliti.
Vozili su gula dalje na Tisa-Lac, Zambor i kad ve izgubie nadu, da e se gula uope
podijeliti, zastade voz u Novom Mjestu blizu iatoronta, gdje se pod kotlovima raspirio
oganj, gula se podgrijao i konano razdijelio.
Stanica je bila prepuna. Prvo su morala poi dva voza s municijom, za njim dva transpor-
ta artiljerije i voz s pontonskim odjeljenjem. Uope, moglo se rei, da su se ovdje skupili
vozovi sa svim moguim rodovima oruja.
Iza stanice su se honvedski husari natezali s dva poljska idova, od kojih su izmamili
bocu rakije, a onda ih, mjesto plae, u dobrom raspoloenju ispljuskali. To su radili slo-
bodno, jer nedaleko od njih stajao je njihov kapetan i veselo se nasmijao promatrajui
scenu, dok su za skladitem nekoliko honvedskih husara pokuavali, da se zavuku pod
suknje crnookim kerima izbijenih idova.
Bio je ovdje i voz s odjeljenjem aeroplanskim. Na drugim kolosjecima leali su po vago-
nima razlupani aeroplani i topovi. Bijahu to prokuani aeroplani i polomljene haubice.
Pa dok je s jedne strane ilo sve svjee i novo, s druge su ostatci slave putovali u unutra-
njost na popravak i rekonstrukciju.
Porunik Dub je vojnicima, koji su se skupili oko razbijenih aeroplana i topova objanja-
vao, da je to ratni plijen i odmah je opazio, da neto dalje u jednoj gomili stoji vejk i ne-
to objanjava. Prikui se zato k njima i zau dobroduni glas vejkov:
Kako bilo da bilo, ipak je to ratni plijen. Ono, istina, na prvi pogled je malo neobino,
kad netko proita na lafeti K. u. K. Artilleriedivision. Ali mogue je i to, da je taj top
bio u ruskim rukama, pa smo ga mi morali opet oteti natrag, a takav ratni plijen je jo
vaniji, jer
Jer, nastavi sveano, kad je ugledao porunika Duba, neprijatelju se ne smije os-
taviti nita u rukama. To vam je isto kao i s Pemyslom, ili s onim vojnikom, kome je ne-
prijatelj kod juria oteo iz ruku feldflau. Bilo je to jo za vrijeme napoleonskih ratova, ali
taj vojnik se lijepo nou privukao do neprijateljskih pozicija i donio feldflau natrag, i od
toga je imao samo koristi, jer je neprijatelj te noi fasovao rakiju.
Potrudite se, da vas nestane odavde, vejk, i da vas ne vidim ovdje jo jedanput!
ree porunik Dub.
Po nareenju, gospodine porunie.
343
vejk poe drugoj skupini vagona, ali da ga je porunik Dub uo, to je dodao, sigurno
bi iskoio iz uniforme, iako su to bili samo najobiniji citati iz biblije,
Jedan as, i vidjet ete me, a jo jedan as i neete me vidjeti.
Kad je vejk otiao, porunik Dub je bio toliko glup, da je vojnike upozorio na jedan pro-
bueni austrijski aeroplan, na ijim je metalnim dijelovima bilo jasno oznaeno: Wiener
Neustadt.
Ovaj aeroplan smo sruili Rusima kod Lavova, rekao je porunik Dub. Ove rijei
uo je i natporunik Luk, koji se pribliio, a Dub glasno nastavio:
Obadva ruska avijatiara izgorjela su iva.
utei otiao je Luk dalje i pomislio, kako je porunik Dub strana budala.
Kod drugih vagona sukobi se natporunik sa vejkom i pokua, da mu se ukloni, jer se
na vejkovom licu, kad je pogledao na natporunika, moglo vidjeti, da taj ovjek ima
mnogo na srcu, to bi htio da izlije.
vejk poe prema njemu:
Ich melde gehorsamst, kompanieordonanc vejk moli za dalja nareenja. Pokorno jav-
ljam, gospodine natporunie, da sam vas ve traio u tabnom vagonu.
Sluajte, vejk, ree natporunik Luk neprijateljskim tonom. Znate li vi, kako
se zovete? Zar ste zaboravili, kako sam vas nazvao?
Pokorno javljam, gospodine natporunie, da ja to nisam zaboravio, jer ja nisam jed-
nogodinji dobrovoljac elezn. Tada smo bili, davno prije rata, u Karlnskim vojarna-
ma, a imali smo nekog pukovnika Fliedera, ili tome slino.
Natporunik Luk se i nehotice nasmijei na to tome slino, a vejk produi dalje:
Pokorno javljam, gospodine natporunie, da je taj na pukovnik bio za polovinu ma-
nji od vas, a nosio je bradu kao knez Lobkovic, pa je, tako mi Boga, liio na majmuna, a
kad bi se razljutio, skakao bi za dvije svoje visine, pa smo ga zato prozvali iica od ka-
uuka. Bio je tada neki prvi maj, slubujueg davala je naa kompanija; on nam je uoi
toga dana odrao veliki govor, kako sutra ne smijemo izlaziti iz vojarne i ne udaljavati se
iz nje, da bi u sluaju potrebe, na najviu zapovijest, mogli svu socijalistiku bandu pou-
bijati. Ako, veli, jedan vojnik ima dopust i ne vrati se u vojarnu do sutra, on je veleizdaj-
nik, jer kad doe do salve, taj pijani gad nee pogoditi nijednog ovjeka, nego e pucati u
zrak. Tada se taj jednogodinji dobrovoljac vratio u sobu i priao, kako je na iica od
kauuka imao napad. I zbilja, bilo je tono: sutra nikoga ne putaju iz vojarne, pa je zato
bilo bolje i ne vratiti se i on je to, gospodine natporunie, i uinio i te kako. Ali taj pu-
kovnik Flieder bijae takova betija neka mu je laka crna zemlja! da je sutradan e-
tao po Pragu, da vidi, tko se iz nae vojarne usudio izai. Negdje je naiao na nesretnog
eleznog i odmah se oborio na njega: Pokazat u ja tebi, da e ine zapamtiti! Rekao
mu je jo kojeta i poveo ga sa sobom u vojarnu, a cijelim putem je mrmljao nekakve pri-
jetnje i pitao ga, kako se zove. elesny, elesny, platit e ti to; meni je milo, da u te po-
kasat den ersten Mai. elesny, elesny, ti si moja, ja tebe satvori, fajn satvori! A ele-
znom je to bilo svejedno. A kad su ili preko Poia, oko Rozvaila on strugnu u kapiju,
izgubi se kroz prolaz i tako osujeti iici od kauuka tu radost, da ga spravi u zatvor. Pu-
kovnika je tako razljutilo, to mu je elezn pobjegao, da je od bijesa zaboravio, kako se
zove taj delikvent, a kad je doao u bataljun, poeo je skakati do stropa. Slubujui se a-
snik udom udio, to to iica bunca i vie na ekom: Pakarnog satvori, Pakarnog ne
satvori, Olofnog satvori, Plehanog satvori! Tako se stari muio s dana na dan i nepres-
tano pitao, jesu li zatvorili Bakarnog, Olovnog i Plehanog, a jednog dana naredi, da se
344
postroji cijela pukovnija, ali su eleznog, iju su nesreu svi znali, poslali u marodci-
mer, jer je bio zubni tehniar. A onda se jednom vojniku iz nae pukovnije dogodila ne-
srea, da je proburazio jednog draguna u gostionici u Brucku zato, to je trao za njego-
vom curom, pa nas postrojie u kare; morali su izii svi, pa ak i oni iz marodcimera, a
tko je bio teko bolestan, toga su dvojica drali. Nije bilo druge, morao je i elezny izii
na dvorite i tamo nam proitae pukovnijsku zapovijest o tome, kako su draguni tako-
er vojnici, pa je zato zabranjeno, da se probadaju, jer su nam to kriegskamaradi. Jedan
jednogodinjak je to preveo, a na pukovnik se raspalio kao tigar. Najprije se proetao
pred frontom, onda je proao pozadi, obiao je kare i najedanput opazio eleznog, koji je
bio kao gora, a to je, gospodine natporunie, bilo strano smijeno, kad ga je dovukao u
sredinu karea. Jednogodinjak prestade prevoditi, a na pukovnik poe skakutati pred
eleznim, kao kad pas skakue oko kobile, i vikati: Ti mi ne pobjeglo, nikuda ne pobjeg-
lo, sada rekla, da si ti Selesni, a ja neprestano govori Pakarni, Olofni, Kvosdeni, Pakarni,
ti Mistvieh, du Schwein, du elesni! I udari mu mjesec dana zatvora, ali poslije etrnaest
dana zaboljee ga zubi, a on se sjeti, da je elezn zubni tehniar, pa naredi, da se
elezn dovede iz zatvora u marodcimer, jer je htio, da mu on izvadi taj zub. elezni ga
je mrcvario vie od pola sata, tako da su starog dvaput morali polijevati vodom, ali mu je
ipak oprostio drugih etrnaest dana. Tako je to, gospodine natporunie, kad pretpostav-
ljeni zaboravi na ime svoga podinjenog, ali podinjeni na ime svoga pretpostavljenog ne
smije nikada zaboraviti, kako nam je uvijek propovijedao taj gospodin pukovnik, te da
nikada ne zaboravimo, da smo nekada imali jednog gospodina pukovnika Fliedera!...
Boga mi, ova se moja pripovijest produila, gospodine natporunie.
Znate li vi, vejk, odgovori mu natporunik Luk, to vas vie sluam, sve vie
poinjem vjerovati, da vi ne potujete svoje pretpostavljene. Vojnik mora o svom starje-
ini i poslije mnogo i mnogo godina govoriti samo lijepo i dobro.
345
Bilo je jasno, da se natporunik Luk poeo zabavljati.

Pokorno javljam, gospodine natporunie, prekide ga vejk opravdavajui se,
gospodin pukovnik Flieder je davno mrtav, ali ako vi elite, gospodine natporunie, ja
mogu i o njemu govoriti samo s hvalom. Bio je on, gospodine natporunie, za vojnike
pravi aneo. Bio je dobar kao sveti Martin, koji je dijelio s prosjacima i ubogima martin-
ske guske. Dijelio je on svoj objed iz oficirske menae s prvim vojnikom, koga bi sastao
na dvoritu, a kad su nam se knedle dojele, naredio je, da se kuha grenadirmar sa svinj-
skim mesom... Na manevrima se naroito odlikovao svojom dobrotom. Kad smo doli do
Dolnjih Kralovica, naredio je, da se na njegov raun ispije cijela dolnjokralovika pivova-
ra, a kad je imao roendan, naredio bi, da se za itavu pukovniju skuha zeevina s kaj-
makom i knedlima. Bio je on jako dobar za vojnike, a jedanput, gospodine natporunie
Natporunik Luk prijateljski udari vejka po vratu i ree ljubezno:

Hajde, nosi se, nesretnice, da te ne vidim!
Zum Befehl, Herr Oberlajtnant!
vejk poe prama svome vagonu, ba kad se pred vagonom, gdje su bili smjeteni tele-
fonski aparati, odigravala ova scena: Stajao je tamo straar, jer je po nareenju kape-
tana Sgnera, moralo biti sve po propisu. Straari su se postavljali s obadvije strane, a iz
bataljunske kancelarije dobivali su feldruf i losung.
Taj dan feldruf bio je: Kappe, a losung: Hatvanv. Straar, koji je trebao to da zapam-
ti, bio je nekakav Poljak iz Kolomije, koji je na neobjanjiv nain dospio u devedesetiprvu
pukovniju.
Nije imao pojma, to je to kappe i zapamtio je samo, da se ta rije poinje sa k, pa je
poruniku Dubu, koji je toga dana bio u slubi, na njegovo pitanje ponosno odgovorio:
Kaffe. Bilo je to uostalom, prirodno, jer se Poljak iz Kolomije neprestano sjeao na ju-
tarnju i veernju kavu iz tabora u Brucku.
Ali kad se jo jedanput proderao Kaffe, a porunik Dub se jo uvijek pribliavao, onda,
sjetivi se zakletve i toga, da je na strai, strahovito viknu: Halt! a kad je porunik Dub
koraknuo prema njemu jo dva koraka, uperi Poljak na njega puku, a kako nije znao
dobro njemaki, posluio se mjeavinom poljskog i njemakog jezika viui: Bendze
ajsn, bendze ajsn! (Ja u schiessen).
Porunik Dub poe uzmicati i vikati: Wachkommandant! Wachkommandant!
Pojavi se kaplar Jelinek, koji je Poljaka izmijenio i pitao ga za lozinku, a na to pitanje
oajni Poljak iz Kolomije odgovori vikanjem, koje se razlijegalo po itavoj stanici: Kaffe,
Kaffe! Iz svih vagoraa poee iskakivati vojnici s posudama i nastade strahovita panika,
koja se zavrila time, da su ovog estitog vojnika odveli u hapeniki vagon.
Ali u poruniku Dubu rodila se oita sumnja prema vejku, koga je ugledao, kad je sa
svojom posudom prvi iskoio iz vagona i dao bi glavu, da je vejk viknuo: Izlazi po ka-
vu, izlazi po kavu!
Poslije pola noi voz je poao u Ladovce i Trebiov, gdje ga je u rano jutro doekalo na
stanici drutvo veterana, jer su ovaj marbataljun zamijenili s marbataljunom etrnaeste
honvedske pukovnije, koja je prola tokom noi. Bilo je jasno, da su se veterani nasamari-
li, i da su svojim deranjem: Isten lmeg a kirlyk probudili cijeli transport. Nekolicina
najznatieljnijih, provirivi iz vagona, odgovorie im:
Poljubite nas u mranu stranu! Eljen!
A veterani odgovorie, da su se zatresli stanini prozori:
346
Eljen! Eljen a tizennegyedik regimente! (etrnaesta pukovnija).

Poslije pet minuta voz krene prema Humenu. Ovdje su se jasno vidjeli tragovi borbe,
kad su Rusi bili u dolini Tise. Sa strane su se vukli primitivni opkopi, dok su uokolo tr-
cali popaljeni krovovi, oko kojih su, na brzu ruku slupane kolibe, svjedoile, da su seljaci
doli natrag.
Kad oko podne stigoe na stanicu, gdje su se takoer vidjeli tragovi boja, i kad se poeo
spremati objed, vojnici su se mogli uvjeriti, kako vlasti poslije povlaenja Rusa postupaju
sa stanovnitvom, koji su bili i po vjeri i po jeziku Rusi.
Na peronu je, opkoljena maarskim andarima, stajala gomila pohapenih Rusina. Bilo
je tu i nekoliko popova i uitelja, kao i seljaka iz blie i dalje okoline. Svi su bili vezani
konopcima, dva po dva. Veina je imala polupane nosove, a na glavi otekline, jer su od-
mah poslije hapenja okusili andarsku batinu.
Malo dalje, jedan maarski vojnik bio je zabavljen jednim popom. Vezao ga je konopcem
oko lijeve ruke i gonio biem, da igra arda, a kad bi povukao konopac, pao bi pop na
nos, a kako su mu ruke bile vezane na leima, nije mogao ustati, nego je oajno pokua-
vao, da se okrene na lea i digne sa zemlje. andar se tome slatko smijao, a kad bi se pop
podigao, konopac ga je povukao natrag i on se opet naao s nosom na zemlji.
Tome uini kraj andarmerijski oficir, koji naredi, da pohapene prije nego to doe voz,
odvedu za stanicu u praznu upu i da ih tamo izlupaju, ali da nitko ne vidi.
O toj epizodi se raspravljalo i u tabnom vagonu i, moe se rei, da je veina stvar osui-
vala.
Fenrih Kraus je mislio: ako su ovo sve sami veleizdajnici, treba ih objesiti, bez muenja.
Porunik Dub se s ovim postupkom potpuno slagao, primijenivi sve na sarajevski aten-
tat i objanjavajui time, da se maarski andari svete za smrt nadvojvode Frantieka
Ferdinanda i njegove supruge. Da bi svojim rijeima dao jo jau vanost, ree, da je do-
bivao asopis (imakov tylstek) i da je prije rata u julskom broju pisalo, da besprim-
jerni sarajevski zloin ostavlja u ljudskim srcima neizljeivu ranu, utoliko vie, to zloin
ne samo da je unitio ivot predstavnika izvrne dravne vlasti, nego i ivot njegove
vjerne i ljubljene supruge, te da je ovim zloinom uniten i jedan sretni i sreeni porodi-
ni ivot, a od svih ljubljenu djecu uinio sirotanima.
Natporunik Luk je promrmljao, da su sigurno i andari u Humenu bili pretplatnici
ovog asopisa s ovako uzbudljivim lancima. Uope, sve mu se gadilo i on je osjeao pot-
rebu, da se opije i da zaboravi na sve, to ga je muilo. Poao je iz vagona, da nae vej-
ka.
Sluajte, vejk, ree mu on, ne znate li vi, gdje bi se mogla dobiti jedna boca ko-
njaka? Nije mi sasvim dobro.
To je sve, pokorno javljam, gospodine natporunie, zbog promjene zraka. A kad do-
emo na bojite, moda e vam biti jo i gore. to se ovjek vie udaljuje od svoje prvobi-
tne vojnike baze, postaje sve meki. Stranicki vrtlar, neki Josef Kalenda, udaljio se je-
danput od kue, poao iz Stranica na Vinohrade i zasjeo u jednoj gostionici; tu je jo sve
bilo u redu, ali tek to je doao do ulice Koruni, do vodovodne stanice i poeo po svoj
Korunovoj ulici, onoj to se protee iza crkve svete Ludmile, ulaziti iz lokala u lokal, os-
jetio je iznemoglost. Nije se dao time zastraiti zato, jer se uoi toga veera na Stranica-
ma u lokalu posvaao s jednim elektriarom i okladio se, da e proputovati svijet za tri
tjedna. Udaljavao se on sve vie od svoje domaje, a onda upao u Crnu pivovaru na
Karlovom Trgu, odakle je otiao na Malu Stranu u pivovaru K sv. Tomau, a odatle
kroz restoran Montag u lokal Kod kralja brabantskog, Kod lijepog izgleda, odatle
347
u pivovaru Strahovskog manastira. Ovdje mu ni promjena zraka nije vie koristila. Do-
ao je ve i na Loretanski trg i osjetio toliku enju za kuom, da se bacio na zemlju, po-
eo se valjati i vikati Ne idem dalje, brao. Ja se odriem puta oko svijeta! Ali ako vi,
gospodine natporunie, elite, ja u vam konjak donijeti, samo se bojim, da me ovdje ne
ostavite.
Natporunik Luk ga poe uvjeravati, da se odavde polazi tek za dva sata, a konjak se u
bocama prodaje potajice iza stanice, pa je kapetan Sgner ve poslao onamo Matuia, a
on donio za petnaest kruna bocu sasvim dobrog konjaka. Evo mu petnaest kruna, pa ne-
ka ide, samo neka nikome ne kae, da je to za natporunika Luka i da ga on alje, jer je
to zabranjeno.
Budite bez brige, gospodine natporunie, ree vejk, sve e biti, kako Bog za-
povijeda. Ja neobino uivam u zabranjenim stvarima, pa sam se uvijek i sam naao u
zabranjenoj situaciji, iako ni pojma o tome nisam imao. Jedanput nam u Karlnskim vo-
jarnama zabranie
Kehrt euch marschiren marsch! prekide ga natporunik Luk.
vejk poe za stanicu, ponavljajui sve vane momente svoje ekspedicije: konjak mora
biti dobar i zato ga mora prije kuati... da je to stvar zabranjena, i zato mora biti oprezan.
I ba, kad je obilazio peronom, sukobio se opet s porunikom Dubom.
ta se povlai ovuda? zapita on vejka.
Pozna li me?
Pokorno javljam, odgovori vejk salutirajui, da vas ne elim poznati s vae
druge, zle strane.
Porunik Dub se zapanji, ali je vejk stajao mirno, drei neprestano ruku na titu kape, i
nastavio:
Pokorno javljam, gospodine porunie, ja bih htio, da vas poznam samo s vae dobre
strane, kako ste mi zadnji put rekli.
Poruniku Dubu se zavrti glava od tolike drskosti, pa mu je ostalo jo samo toliko snage,
da je mogao bijesno viknuti:
Vuci mi se s oiju, gade, ali emo se jo razgovarati!
vejk poe za peron, a porunik Dub osvijestivi se, krene za njim. Iza stanice, odmah na
ulici, bile su postavljene prevrnute koare, na njima pletene posude, a u njima razne pos-
lastice, koje izgledahu tako neduno, kao da su bile spremljene za izlet kolske djece. Bi-
lo je tu bonbona, okolade, a po negdje komadi crnog hljeba s komadiem salame, zacije-
lo konjskog porekla. Ali pod koarama je bio smjeten alkohol: boce s rumom, konjakom
i razni drugi likeri i rakije.
Malo podalje stajala je jedna daara, gdje se obino ta trgovina sa zabranjenim piima
zavravala.
Vojnici bi najprije kupovali kod koara, a dugokosi idov bi ispod koare izvadio bocu
nedunog izgleda, odnio je pod kaftanom u drvenu kuicu, gdje bi je vojnik sakrio u hla-
e ili pod bluzu.
Ovamo je naumio i vejk u asu, kad ga je porunik Dub pratio svojim detektivskim
okom.
vejk poe pravo prvoj koari. Najprije je izabrao bonbone, koje je odmah platio i gur-
nuo u dep, a dugokosi mu apnu:
Schnaps hab' ich auch, gndiger Herr Soldat!
348
Pregovaranje je bilo vrlo brzo zavreno. vejk poe u kuicu, ali mu nije dao novac sve
dok mu idov nije otvorio bocu, da je vejk okua. Bio je s konjakom zadovoljan i vraao
se na stanicu, skrivajui bocu pod bluzom.
Gdje si bio, mizerijo? preprijei mu put porunik Dub.
Pokorno javljam, gospodine porunie, iao sam, da kupim bonbon. vejk gurnu
ruku u dep i izvue odande nekoliko prljavih i zapraenih bonbona. Ako gospodinu
poruniku nije ispod asti... Ja sam ih ve kuao, nisu loi. Imaju tako prijatan, neobian
okus, kao pekmez od ljiva, gospodine porunie.
Pod bluzom mu se ocrtavale okrugle konture boce.
Porunik Dub potapa vejka po bluzi:
to to nosi, mizerijo? Izvuci to napolje!
vejk izvue bocu, sa utom tekuinom, na kojoj se jasno vidjela etiketa: Cognac.
Pokorno javljam, gospodine porunie, odgovori vejk slobodno, iao sam s
praznom bocom od konjaka po pitku, vodu. Strano sam edan jo od onoga jueranjeg
gulaa. Ali na toj pumpi je voda, kao to vidite, uta; mora da u njoj ima eljeza. Takve
vode su neobino zdrave i korisne.
Kad si ve tako edan, vejk, ree porunik Dub s avolskim osmijehom u namjeri,
da to vie produi ovu scenu, u kojoj e se vejk dobro provesti, napij se, ali propis-
no. Ispij to sve najedanput.
Porunik Dub je unapred iskombinirao, kako e vejk ispiti nekoliko gutljaja, pa dalje
nee moi i kako e on, porunik Dub, izvojevati slavnu pobjedu i rei: Daj mi tu bocu,
da se ja napijem i ja sam edan. Kako e se vucibatina vejk u tom, za njega stranom
momentu, pretvarati, kako e ga poslati na raport i tako dalje.
vejk otvori bocu, prisloni je na usta i gutljaj za gutljajem nestajao je u njegovom grlu.
Porunik Dub se skamenio. vejk je pred njegovim oima ispio cijelu bocu, a da nije ni
trepnuo; praznu bocu bacio je onda u jednu baru preko ulice, otpljunuo i rekao, kao da je
ispio bocu mineralne vode:
Pokorno javljam, gospodine porunie, da ova voda zaista mirie po eljezu. U
Kamyku nad Vltavom jedan gostioniar je prireivao za svoje ljetne goste eljeznu vodu
na taj nain, to je u bunar bacao stare potkove.
Dat u ja tebi stare potkove! Hajde da mi pokae taj bunar, otkud si uzeo tu vodu.
To je nedaleko odavde, gospodine porunie; odmah tu iza te drvene kuice.
Hajde naprijed, gade, da vidim, kako dri.
avo ga odnio! mislio je porunik Dub u sebi, na tom nesretniku ne vidi se ni-
ta, da je ispio toliki alkohol.
vejk je koraao naprijed predajui se sudbini, ali mu je neto neprestano govorilo, da
tamo negdje mora biti bunar, pa se nije ni najmanje zaudio, kad je ugledao bunar. Bila je
to pumpa i kad je vejk zapumpao, iz njega potee uta voda, nato vejk slavodobitno
ree:
Vidite, da je to eljezna voda, gospodine porunie.
U taj as im se priblii jedan uplaen ovjek s zolufima, a vejk mu ree, da donese a-
u, jer gospodin porunik hoe da pije.
Porunik Dub se od svega toliko zbunio, da je ispio punu au vode, poslije koje mu je u
ustima ostao okus konjske mokrae i ubrita, pa, ne znajui ta radi, pruio je idovu
peticu za tu au vode, a onda se okrenuo vejku i rekao:
349
ta eka, gubi se!

Za pet minuta pojavio se vejk u tabnom vagonu kod natporunika Luka, tajanstveno
ga pozvao napolje i rekao mu:
Pokorno javljam, gospodine natporunie, da u za pet, najdalje za deset minuta biti
potpuno pijan, ali u lei u svoj vagon i zato vas molim, gospodine natporunie, da me
barem tri sata ne zovete i ne dajete mi nikakva nareenja, dok se dobro ne ispavam. Ina-
e sve bi bilo u redu, da me nije uhvatio gospodin porunik Dub, a kad mu rekoh, da je
to voda, morao sam pred njim ispiti cijelu bocu konjaka, samo da mu dokaem, da je zai-
sta voda. Sve je u redu, nita nisam izdao, kako ste mi naredili, a i oprezan sam bio, a
sada, gospodine natporunie, osjeam, da mi noge nekako poinju drhtati. Uope, gos-
podine natporunie, ja sam naviknuo na pie, jer sam s gospodinom feldkuratom... Kat-
zom...
Vuci se, betijo! viknu natporunik Luk bez ikakvog gnjeva, ali mu je zato poru-
nik Dub od toga momenta bio jo nesimpatiniji.
vejk se oprezno dovukao do svoga vagona i spustivi se na svoju kabanicu i stavivi
pod glavu teleak, ree naredniku i ostalima:
Jedanput se jedan ovjek opio i moli, da ga ne budite...
S tim rijeima se okrenuo na bok i poeo hrkati.
Zadah, koji je s hrkanjem izlazio iz njega, ispunio je cijeli prostor, tako da je kuhar-
okultist Jurajda, udiui ove mirise, rekao:
Do avola, kako ovdje zaudara na konjak!
Kod pokretnog stola sjedio je jednogodinji dobrovoljac Marek, koji se napokon poslije
svih muka dovukao do batalionsgeschichtsschreibera.
Sada je za rezerviste opisivao junatva svoga bataljuna, i moglo se vidjeti, da mu to gle-
danje u budunost ini velikih potekoa.
350
Narednik Vanjek je s interesom gledao, kako jednogodinji dobrovoljac marljivo pie i

smije se na sva usta. Zbog toga je ustao i nadnio se nad jednogodinjeg dobrovoljca, koji
mu je poeo objanjavati:
Pravi je to idiotizam za rezerviste opisivati junatva bataljuna. Ali je glavna stvar, da
se to radi sistematski. Svuda mora biti sistema.
Sistematski sistem! ree narednik Vanjek s neto prezirnim smijekom.
Tako je, ree nehajno jednogodinji dobrovoljac, sistematizirani sistematski sis-
tem u opisivanju bataljunskih junatva. Pa ne moemo odmah istupiti naprijed s kakvom
velikom pobjedom. Sve to mora ii polako i po izvjesnom planu. Ne moe na bataljun
izvojevati svjetski rat. Nihil nisi bene. Za potenog historiara, kao to sam ja, glavna je
stvar, da napravi plan naih pobjeda. Ovdje sam se, evo, raspriao o tome, kako na bata-
ljun a to moe biti tek za dva mjeseca prelazi rusku granicu, koju uvaju najbolje
neprijateljske sile, recimo donski kozaci, a onda, kako nekoliko neprijateljskih divizija
zailazi u nau pozadinu. Na prvi pogled izgleda, da je na bataljun izgubljen, da e nas
sasjei na rezance, ali u tom momentu na kapetan Sgner izdaje bataljunu naredbu, po-
to Bog nee da mi izginemo, pa zato bjeimo! Na bataljun potprai pete, a neprijatelj-
ska divizija, koja nas je obila, misli, da mi trimo za njima, pone zbunjeno bjeati i bez
jednog pucnja padne u ake naim rezervama. Time se, zapravo, poinje historija naeg
bataljuna. Iz neznatnog incidenta, govorei visokim stilom, gospodin Vanjek, razvijaju se
stvari od velikog znaenja. Na bataljun ide od pobjede do pobjede. Interesantno e biti,
kako na bataljun napada usnulog neprijatelja, za to je u svakom sluaju potreban stil
Ilustriranog ratnog albuma, koji je za vrijeme rusko-japanskog rata izlazio kod Vilime-
ka. Na bataljun napada na logor zaspalog neprijatelja. Svaki na vojnik izabere po jed-
nog neprijatelja i svom snagom mu zabada bajunet u prsa. Dobro naotreni bajunet ulazi
kao u maslo, samo tu i tamo zacvri rebro, a zaspali neprijatelj trza se cijelim tijelom, je-
dan as izbulji zauene oi, koje nita ne vide, grca, a onda se protegne mrtav... zaspa-
lom neprijatelju se na ustima pojavljuje krvava pjena: time je stvar zavrena i pobjeda je
na strani naeg bataljuna... Ili jo ljepe e biti, kad, otprilike za tri mjeseca, na bataljun
bude zarobio ruskog cara. Ali o tome emo, gospodin Vanjek, razgovarati drugi put, a
meutim u spremiti nekoliko epizoda, koje e posvjedoiti nae besprimjerno junatvo.
Morat u izmisliti potpuno nove ratne termine. Jedan sam ve izmislio: pisat u o po-
rtvovnoj odlunosti naih vojnika, izbuenih komadima granata. Prilikom eksplozije
neprijateljske mine jednom od naih cuksfirera, recimo iz dvanaeste ili trinaeste ete, ot-
kida se glava.
propos, ree jednogodinji dobrovoljac, uhvativi se za glavu, skoro sam za-
boravio, gospodine narednie, ili graanskim jezikom reeno: gospodin Vanjek, morate
mi spremiti spisak svih ara. Dajte mi ime kakvog podoficira iz dvanaeste ete. Hou-
ska? Dobro, dakle tome Houskt mina otkida glavu: glava odleti, tijelo napravi jo nekoli-
ko koraka, naniani i pogodi neprijateljski aeroplan. To se samo po sebi razumije, da se
ovo junatvo u budunosti mora slaviti u porodinom krugu Schnbrunna. Austrija ima
veoma mnogo bataljuna, ali samo se na bataljun tako odlikovao, pa se samo u njegovu
poast prireuje mala intimna sveanost u krugu carske porodice. Kao to vidite, u mo-
jim biljekama ja to zamiljam tako, da porodica nadvojvotkinje Marije Valerije zbog toga
dolazi iz Wallseea u Schnbrunn. Sveanost je sasvim intimna, a odrava se u dvorani
pokraj spavaonice naeg monarha, koja je osvijetljena bijelim votanicama, jer, kao to je
poznato, u dvoru ne vole elektrine arulje zbog kratkog spoja. U est sati naveer poi-
nje se ova sveanost u ast i slavu naeg bataljuna. Toga momenta u dvoranu, koja stvar-
no pripada apartmanu pokojne carice, ulaze unuci Njegovog Velianstva. Sad je veliko
351
pitanje, tko e prisustvovati zabavi osim carske porodice. Mora biti i bit e prvi autant
carev, grof Paar. Poto prilikom takvih intimnih porodinih proslava svaki as nekome
pozli, iako ja ne mislim, da e se grof Paar za to pobljuvati, prisustvovat e i lini dvorski
lijenik dr. Kerzl. Da se odri red i da dvorski lakaji ne dozvole sebi kakve intimnosti
prema dvorskim damama, koje e prisustvovati objedu, pozvani su dvorski maral ba-
run Lederer, komornik grof Bellegarde i prva dvorska dama grofica Bombelles. Kad se
uzvieno drutvo skupi, obavjetava se car, koji se pojavljuje u pratnji svojih unuka, sje-
da za stol i die zdravicu u ast naeg bataljuna. Poslije njega ustaje nadvojvotkinja Mari-
ja Valerija, koja neobino pohvalno govori o vama, gospodine narednie. Dakako, prema
mojim biljekama, na bataljun je pretrpio teke i nenadoknadive gubitke, jer bataljun
bez mrtvih nije nikakav bataljun. Morat e se jo dopisati posebni lanak o naim mrtvi-
ma. Podvizi bataljuna ne smiju se pisati jedino po suhim faktima, koja dobivamo ve
dvadeset i etiri sata unapred. Vi, naprimjer, gospodin Vanjek, padate u malu rjeicu, a
Baloun, koji tako divno bleji u nas, umire na osobit nain: ni od kugle, ni od rapnela ili
granate. Bit e udavljen lasom, koji je baen s neprijateljskog aeroplana u asu, kad hala-
pljivo guta objed svoga natporunika Luka.
Baloun se odmaknu, oajno mahnu rukama i ree umorno:
ta da radim, kad patim od toga? Jo kad sam sluio u aktivi, po tri puta sam se jav-
ljao u kuhinji za menau, sve dok me nisu zatvorili. Jedanput sam za objed dobio triput
rebra, a zato sam odsjedio mjesec dana. Neka se vri volja boja!
Ne bojte se, Baloune, tjeio ga je jednogodinji dobrovoljac, u junatvima bata-
ljuna nee biti ni rijei o tome, da ste poginuli prilikom deranja menae od kuhinje do
opkopa. Spomenut u vas zajedno s ostalim ljudima bataljuna, koji poginue za ast i
slavu nae monarhije, naprimjer zajedno s narednikom Vanjekom.
A kakvu ste meni odredili smrt, Marek?
Ne urite se, gospodine narednie; ne ide to tako brzo.
Jednogodinji dobrovoljac se malo zamisli:
Vi ste iz Kralupa, zar ne, dakle piite kui u Kralup, da ste nestali bez traga i glasa;
samo piite oprezno. Ili vam se vie svia, da teko ranjeni leite kod icanih prepreka?
Leite, recimo, tamo s prelomljenom nogom itav dan. Nou, neprijatelj osvjetlava nae
pozicije reflektorom i ugleda vas i misli, da ste vi izvia i pone vas zasipati granatama
i rapnelima. Vi ste time zaduili nau vojsku, jer neprijatelj na vas utroi toliko municije,
koliko bi trebao za cijeli bataljun, a dijelovi vaeg tijela poslije svih eksplozija slobodno
plove prostorom, reu ga svojim okretanjem i pjevaju himnu pobjedi... Ukratko: na sve
e doi red; odlikovat e se svaki ovjek, tako da e stranice nae historije biti ispunjene
samo pobjedama iako ih ja nerado ispunjavam, ali ja tu ne mogu pomoi, sve se mora
napraviti onako, kako Bog zapovijeda, da poslije nas ostane uspomena, jer, recimo, u
septembru od naeg bataljuna nee ostati nita osim tih slavnih historijskih stranica, koje
e govoriti u srca svih Austrijanaca, da su se ljudi, koji vie nee vidjeti svoje domaje, bo-
rili srano i hrabro. Ve sam sastavio i svretak ovih nekrologa, gospodin Vanjek:
Neka je laka zemlja palima! Njihova ljubav prema monarhiji je najsvjetlija, jer ih je od-
vela u smrt! Njihova imena neka se izgovaraju s potovanjem, kao naprimjer: vae, go-
spodin Vanjek. A oni, koje je gubitak hranitelja dirnuo najvie, neka utru suze, jer su po-
kojnici bili junaci bataljuna.
Telefonist Chodounsk i kuhar Jurajda sa strahom su sluali izlaganje jednogodinjeg
dobrovoljca o sastavljanju historije bataljuna.
352
Doite blie, gospodo, ree jednogodinji dobrovoljac, listajui po svojim biljeka-

ma, strana 15.: Telefonist Chodounsk poginuo 3. septembra zajedno s bataljunskim
kuharom Jurajdom. Sluajte dalje moje biljeke: Besprimjerno junatvo. Prvi, s opasno-
u ivota uva telefon u svom rejonu tri dana bez izmjene... Drugi, opazivi, da prijeti
opasnost, jer nam je neprijatelj zaao u bok, baca se s kotlom uskipjele juhe na neprijate-
lja, sijui u njegovim redovima paniku i opekline... Divna smrt obojice. Prvi, raznesen od
mine, drugi uguen zaguljivim plinom, koji mu pustie pod nos, kad se vie nije imao
ime braniti. Obojica ginu s usklikom: Es lebe unser Batallionskommandant! Vrhovna
komanda ne moe uiniti vie nego da nam svaki dan alje svoju blagodarnost u vidu
nareenja, kako bi i ostale jedinice nae vojske saznale za nae junatvo i uzimale nas za
primjer. Mogu vam proitati izvadak iz nareenja, koji e se itati u svim vojnikim jedi-
nicama i koji neobino lii na ono nareenje nadvojvode Karla, kad je sa svojom vojskom
godine 1805. stajao pred Padovom, a sutradan dobio po turu. Sluajte samo, to e se i-
tati o naem bataljunu, kao o najboljoj i najhrabrijoj jedinici nae vojske: Uvjeren sam,
da e itava vojska uzeti za primjer gore spomenuti bataljun, a naroito da e usvojiti
onaj osjeaj samopouzdanja i hrabrosti, onu nepokolebljivost u momentima opasnosti,
ono neuveno junatvo, ljubav i povjerenje u svoje pretpostavljene, sva potovanja dos-
tojna svojstva, kojima se bataljun odlikovao i koja su ga vodila pobjedama i slavi nae
monarhije. Svi za njegovim stopama!
S mjesta, gdje je spavao vejk, zau se zijevanje i rijei, koje je vejk izgovarao kroz san:
Imate potpuno pravo, gospoo Mller, da su ljudi jedan kao drugi. U Kralupima je
gradio bunare nekakav gospodin Jaro, koji je liio na urara Lejhanza iz Pardubica, kao
da mu je iz oka ispao, a ovaj je opet nevjerojatno bio slian gospodinu Piskoru iz Jiina, a
sva etiri zajedno na nekog nepoznatog samoubojicu, koga naoe objeena u raspada-
nju na jednom prudu kod Jindihova Hradca, ba kod pruge, gdje se sigurno bacio pod
voz. Zau se opet zijevanje, a onda nastavak: Svi bijahu osueni na veliku kaznu, a
sutra mi, gospoo Mller, skuhajte rezance. vejk se prevrnu na drugu stranu i zahr-
ka dalje, a izmeu kuhara i okultiste Jurajde razvi se debata o budunosti.
Okultist Jurajda je mislio, da iako na prvi pogled izgleda, da je besmisleno u ali pisati o
budunosti, ali s druge strane esto puta u takvoj ali ima proroke istine, kad duevni
pogled ovjeka pod uticajem tajanstvenih sila ponire u budunost. Od toga momenta u
svakoj drugoj rijei Jurajdinoj pojavljivala se nekakva zavjesa budunosti, dok nije naj-
zad preao na regeneraciju, t. j. obnavljanje ljudskog tijela. Rekao je, da infusorije posje-
duju mo obnavljanja dijelova svoga tijela, a na to je zavrio tvrenjem, da svaki ovjek
moe otrgnuti guteru rep, pa e on opet izrasti.
Telefonist Chodounsk ree, da bi ljudi uivali, kad bi mogli praviti takve ale kao gu-
ter sa svojim repom. Eto, recimo u ratu, nekome metak otkine glavu ili koji drugi dio tije-
la; za vojsku bi to bilo kao narueno, jer ne bi bilo invalida. Takav austrijski vojnik, kome
bi neprestano rasle noge, ruke i glava, vrijedio bi vie nego itava brigada.
Jednogodinji dobrovoljac ree, kako se danas, zahvaljujui neobino razvijenoj ratnoj
tehnici, moe s uspjehom neprijatelj raskomadati na tri dijela, ako je samo potrebno. Pos-
toji zakon o obnavljanju tijela ivotinja: svaki odvojeni dio obnavlja se, dobiva nove or-
gane i raste dalje samostalno. Analogno tome, austrijska vojska bi se poslije svake bitke,
u kojoj bi uestvovala, potrostruila i podeseterostruila: na svaku nogu narastao bi novi
infanterist.
teta, da se ne uje o tome i vejkovo miljenje, ree narednik Vanjek, on bi nam
svakako ispriao kakav primjer iz ivota.
353
vejk uvi, da se spominje njegovo ime, zamumlja:

Hier!
Nato opet zahre, dokazavi time svoju vojnu disciplinu.
U otvorenim vratima vagona pojavi se glava porunika Duba.
Je li ovdje vejk? upita on.
Spava, pokorno javljam, gospodine porunie, odgovori jednogodinji dobrovoljac.
Kad ja pitam za njega, vi jednogodinji dobrovoljce, morate odmah skoiti i pozvati
ga.
To ne ide, gospodine porunie; on spava.
Probudite ga. udim se, jednogodinji dobrovoljce, da to ve niste uinili? Trebalo bi,
da ste usluniji pred svojim pretpostavljenim! Vi me jo ne znate. Ali ete me poznati!
Jednogodinji dobrovoljac poe buditi vejka.
vejk, vatra, ustaj!
Kad su jednom prilikom gorjeli Odkolkovi mlinovi, promrmlja vejk, okreui se
na drugu stranu, doli su vatrogasci s Visoana...
Izvolite se sami uvjeriti, ree uljudno jednogodinji dobrovoljac, nita tu ne po-
mae.
Porunik Dub se razljuti.
Kako se zovete, jednogodinji dobrovoljce... Marek? Aha, vi ste taj jednogodinji dob-
rovoljac Marek, koji sjedi neprestano u zatvoru, zar ne?
Tako je, gospodine porunie. Proveo sam jednogodinji teaj tako da kaem u
kriminalu i bio sam degradiran, to jest, poto me je divizijski sud oslobodio, utvrdivi
potpunu moju nevinost, imenovan sam za batalionsgeschichtsschreibera sa svim pravi-
ma jednogodinjeg dobrovoljca.
Ali ih neete dugo zadrati! viknu porunik Dub, crven u licu i mijenjajui boje ta-
ko kao da su ga neprestano pljuskali po licu, za to u se ve ja pobrinuti.
Molim, gospodine porunie, da budem izveden na raport, ree ozbiljno jednogo-
dinji dobrovoljac.
Ne igrajte se sa mnom, ree porunik Dub. Dat u ja vama raport. Mi emo se jo
sastati, ali to e vas skupo stati, jer ete me poznati, ako me dosad niste poznali!
Porunik Dub izae iz vagona ljut kao ris, zaboravivi u bjesnilu na vejka, iako je prije
nekoliko trenutaka imao najljepu namjeru, da pozove vejka pred sebe i da mu kae:
Duhni mi u usta! i tako poduzme zadnji korak, pomou koga e se ustanoviti vejkov
nedozvoljeni alkoholizam. Ali bilo je ve kasno, jer kad se poslije pola sata opet vratio
vagonu, vojnici su primili crnu kavu s rumom, i vejk, koji je bio budan, na poziv poru-
nika Duba skoi iz vagona kao srna.
Duhni mi u usta! razdera se na njega porunik Dub.
vejk ga poli itavom rezervom svojih plua, kao da je topli vjetar donio sva isparenja
tvornice pirita.
to to smrdi iz tebe, marvo?
Pokorno javljam, gospodine porunie, iz mene smrdi rum.
Tako vidi, pobjedonosno ree porunik Dub. Dakle sam ti ipak stao na rep!
354
Tako je, gospodine porunie, ree vejk bez ijednog znaka nemira. Ovoga asa
dobili smo rum za kavu, i ja prvo popih rum. Ali ako ima kakvo novo nareenje, gospo-
dine porunie, koje kae, da se mora ispiti najprije kava, pa tek onda rum, molim za op-
roten je: drugi put to neu initi.
A zato si hrkao, kad sam prije pola sata bio u vagonu? Nitko te nije mogao probuditi.
Nisam itavu no spavao, gospodine porunie, jer sam budan sanjao o onom dobu,
kad smo bili na manevrima u Vesprimu. Tada je prvi i drugi armijski korpus iao kroz
tajersku i opkolio na etvrti korpus, koji je bio utaboren kod Bea i okolice, gdje smo
mi imali svuda utvrenja i ve doli na sam most, koji su preko Dunava pravili nai pio-
niri. Mi smo morali poduzeti ofenzivu, a u pomo ham je trebala doi vojska sa sjevera i
s juga od Voseka. Proitae nam u zapovijesti, da nam u pomo ide trei armijski korpus
i da nas ne razbiju izmeu Blatnog jezera i Pressburga, da moramo nastupati protiv tre-
eg armijskog korpusa. Ali to se nije isplatilo, jer kad smo htjeli poi naprijed, zatrubie
odstup i pobjeda je bila na strani bijelih.
Porunik Dub ne ree ni rijei, nego se, vrtei glavom od neprilike, udalji, ali se odmah
opet povrati i ree vejku:
Zapamtite dobro svi, da e doi as, kad ete svi stenjati preda mnom!
Nije smogao vie ni rijei, nego poao tabnom vagonu, gdje je kapetan Sgner ba saslu-
avao jednog nesretnika iz 12. kompanije, koga je predveo narednik Strnad zato, to se
ova junaina ve sad poela brinuti za svoju sigurnost u opkopima, pa je odnekud iza
stanice dovukao jedna vrata sa svinjca, optoena limom. Stajao je sada preneraen s izbu-
ljenim oima, izgovarajui se, da je to htio uzeti sa sobom u opkope zbog rapnela i da se
htio osigurati.
To je porunik Dub iskoristio, da odri veliki govor o tome, kako se vojnik mora ponaa-
ti: kakve su njegove dunosti prema domovini i monarhu, koji je najvii vojskovoa i
vrhovni vojvoda. Ako u bataljunu ima takvih elemenata, treba ih kazniti i zatvoriti... To
je trabunjanje bilo tako neukusno, da kapetan lupnu okrivljenog vojnika po ramenu i re-
e:
Premda ste dobro mislili, nemojte to vie raditi; to je glupo od vas: ta vrata odnesite
natrag, otkuda ste ih uzeli i nosite se onda do sto avola!
Porunik Dub ugrize se za usnu i pomisli, kako Od njega jedinog zavisi uvanje discipli-
ne, koje se inae poelo gubiti. Zbog toga je obiao jo jedanput cijeli stanini prostor i
kod jednog skladita, gdje je stajao veliki maarsko-njemaki natpis, koji je zabranjivao
tamo puenje, naiao na jednog vojnika, koji je ondje sjedio i itao novine, kojima je bio
tako zaklonjen, da mu se nisu vidjele parole. Viknu na njega: Habtacht! a onda tek
razbra, da je to vojnik iz maarske pukovnije, koja je u Humenu stajala u rezervi.
Porunik Dub ga prodrma, maarski vojnik ustade i ne naavi za potrebno da salutira,
gurnu novine u dep i poe mirno ulicom. Porunik Dub je iao za njim kao kroz maglu,
ali maarski vojnik ubrza korak, a onda se najedanput okrenu i smijeno podie ruke u
vis, tako da porunik Dub nije ni za as sumnjao u to, da je vojnik tim htio dokazati po-
runikovu pripadnost jednoj od ekih pukovnija. Nato se Maar pouri i napokon ga
nestade meu kuicama u ulici.
Porunik Dub, da bi dokazao, kako on s ovom scenom nema niega zajednikog, ponos-
no ue u jedan duani, zbunjeno pokaza na sveanj crnog konca i turivi ga u dep,
plati i vrati se u tabni vagon, gdje je bataljunskom ordonancu naredio, da mu pozove
njegovog sluaka Kunerta, kome ree, pruajui mu niti:
355
Za sve se moram ja brinuti, znam, da ste zaboravili ponijeti konca.

Pokorno javljam, gospodine porunie, imamo ga cijelo tuce.
E, onda ga pokaite, ali da odmah budete ovdje s njima. Mislite, da vam vjerujem?
Kad se Kunert povratio s cijelom katuljom kalema, bijelih i crnih, porunik Dub ree:
Vidi, magare, pogledaj dobro ovaj konac, koji si ti donio, i ovaj moj veliki kalem! Vi-
di, kako je tvoj konac tanak, kako se lako kida, a pogledaj moj: ne moe ovjek, da ga
prekine. U ratu ne vrijede kojekakvi otpadci; u ratu sve mora biti estito. Sada uzmi taj
konac i ekaj dalja nareenja; osim toga zapamti, da u budue ne poduzima nita samo-
stalno, iz svoje glave, nego kad neto kupuje, doi najprije, da mene zapita. Ne bih e-
lio, da me upozna, jer ti me jo ne zna s one zle strane.
Kad je Kunert otiao, porunik Dub se okrene natporuniku Luku:
Moj sluak je neobino inteligentan ovjek. Tu i tamo napravi po koju glupost, inae je
dobar deko. A najljepe je kod njega apsolutno potenje. U Brucku sam dobio poiljku
sa sela od svoga urjaka: nekoliko peenih mladih gusaka, i vjerujte, nije ih ni pogledao,
a kako ih ja nisam mogao brzo pojesti, on je vie volio, da se pokvare, nego da on od njih
jede. A to je samo disciplina. Oficir mora odgojiti vojnika.
Natporunik Luk, da pokae, kako ne slua ovog glupaka, okrenu se prozoru i ree:
Ah, da, danas je srijeda!
Porunik Dub, koji je osjeao potrebu, da neto govori, okrenu se kapetanu Sgneru i re-
e mu povjerljivim, drugarskim tonom:
Sluajte, kapetan Sgner, to mislite...
Pardon na moment! ree kapetan Sgner i izie iz vagona.
Meutim je vejk s Kunertom raspravljao o njegovom gospodaru.
356
Gdje si bio cijelo vrijeme, da te ovjek nije mogao vidjeti? zapita ga vejk.
Ah, ostavi me, ree Kunert. Uvijek imam nekakvog natezanja s onom svojom
starom budalom. Svaki as me zove k sebi i pita za stvari, koje se mene nita ne tiu. Pi-
tao me je, jesam li tvoj drug, a ja sam mu odgovorio, da se vrlo rijetko viamo.
To je veoma lijepo od njega, da se raspituje za mene. Ja neobino volim tvoga gospo-
dina porunika. On je tako dobar i tankoutan, a s vojnicima postupa kao da im je roeni
otac, ree vejk ozbiljno.
To ti misli, bunio se Kunert, ali je on prava pravcata svinja, a osim toga glup je
kao no. Meni je ve dosadio, jer me neprestano sekira.
ta to govori? udio se vejk, a ja sam mislio, da je on zaista jedan osobito zgo-
dan, ovjek. Nego, ti udno govori o svom poruniku, ali tako rade, uostalom, svi slua-
ci. Uzmi, naprimjer, sluaka majora Wenzla: on o svom gospodaru, nikad drukije ne
govori, nego da je komad neobine budale, a sluak pukovnika Schrodera, ako je go-
vorio o svom gospodinu, uvijek ga je nazivao ivotinjom i smrdljivim smradom. Ali
to je zbog toga, to se sluak naui takve stvari od svoga gospodara. Kad gospodin ne bi
tako psovao, sluak ne bi iste stvari ponavljao. U Budjovicama je bio, jo za aktive, po-
runik Prochazka, koji je psovao kao lud i govorio svome sluaku: Ti blagorodna kra-
vo! Drugu psovku taj sluak, neki Hibman, nije ni uo. I Hibman se na to tako nauio,
da bi i kod kue, tatici, mamici i sestrama odbrusio: Ti blagorodna kravo! A kad je to
rekao i svojoj eni, ona se uvrijedila, razila se s njim i tuila ga sudu za uvredu potenja,
jer je on to rekao njoj, tati i mami na nekakvoj zabavi, javno. Nikako mu nije htjela opros-
titi i pred sudom je rekla: da ju je nazvao kravom nasamo, jo bi mu nekako i oprostila,
ali ovako je to sramota pred itavom Evropom. Meu nama reeno, Kunert, ja to ne bih
nikada mislio o tvom poruniku. Ostavio je on na mene tako simpatian utisak jo kad
sam s njim prvi put govorio, izgledao mi je kao kobasica, jedva izvuena iz sunice, a
kad sam s njim govorio drugi put, pomislio sam da je neobino naitan i nekako due-
van... Zapravo, otkuda si ti? Ba iz Budjovica? Ja to jako volim, kad je netko ba odat-
le i odatle... A gdje stanuje? U ljetnikovcu? To je dobro, tamo je bar hladovina preko lje-
ta. Ima li porodicu?... enu i troje djece?... Pa ti si sretan, drue, bar e imati koga, da te
oplakuje, kako bi Tekao u svojoj propovijedi moj feldkurat Katz, to je, uostalom, istina,
jer sam jedanput uo iste rijei i u Brutku od jednog pukovnika, koji je govorio rezervis-
tima, upuenima u Srbiju: ako koji vojnik ostavi kod kue porodicu i padne na bojitu,
onda on prekine sve porodine veze, ali on je to rekao ovako: Kad ono postane mrt-
vo, mrtvo, mrtvo sa familija, prekinulo sveza s familija, jer ono svoja ivota hat geopfert
za veti familija, za Vaterland! Stanuje na etvrtom katu?.... U prizemlju?.... Ima pravo;
sad sam se sjetio, da na budjovikom trgu nema ni jedne etverokatne kue.... Aha, vidi,
tvoj gospodin asnik stoji pred tabnim vagonom i gleda ovamo. Ako te sada zapita, je-
sam li b njemu govorio, ti mu odmah reci, da jesam i ne zaboravi mu napomenuti, kako
sam lijepo govorio o njemu, da su rijetki ovakvi oficiri, koji bi s nama tako prijateljski i
oinski postupali kao on. Ne zaboravi mu rei, da mi on izgleda neobino naitan, a reci
mu i da je jako inteligentan. Reci mu, kako sam te savjetovao, da se ponaa uljudno i
ispunjava sve, to mu u oku proita. Hoe li to zapamtiti?
vejk ue u vagon, a Kunert se s koncem uputi na svoj leaj.
Za etvrt sata putovalo se dalje prama Novoj abini pokraj popaljenih sela: Brestova i
Velikog Radvanja. Vidjelo se, da je ovdje dolo do gustog.
Karpatski breuljci i padine bile su razrivene opkopima, koji su se vukli iz doline u doli-
nu, kraj eljeznike pruge s novim pragovima, a s obje strane ceste zijahu duboke jame
357
od granata. Nad potokom, koji je tekao prema Laborcu, uz iji je brdoviti tok vodila pru-
ga, vidjeli su se novi mostovi i izgorjeli stubovi starih mostova.
Cijela dolina prema Mecze Laborcu bila je prekopana i izrivena, kao da je ovdje radila
svoj posao gomila krtica. Put kraj rijeke bio je raskopan, a kraj njega su se vidjele nabije-
ne plohe, gdje se izleavala vojska.
Po rubovima jarak, iskopanima od granata, povlaile su se po kii i vjetru austrijske
uniforme.
Iza Nove Cabine visjela je na jednoj staroj, opaljenoj jeli izma nekog austrijskog pjeaka
s komadom koljena.
Svuda, gdje je harala artiljerijska vatra, viahu se ume bez lia, bez jedne zelene iglice:
drvee bez krune, prava pusto.
Voz se polako vukao po svjee nasutom putu, tako da je cijeli bataljun mogao lijepo pro-
uavati i predosjeati ratne krasote, promatrajui vojnike grobove s bijelim krievima,
koji su se bijelili na planinama i opustoenim padinama i polako, ali sigurno, spremati se
za polje slave, koje se svrava zablaenom austrijskom kapicom na bijelom kriu...
Nijemci s Kaperskih Gora, koji su sjedili ui zadnjim vagonima i jo u Milovicama se de-
rali: Wann ich kum, wann ich kum, wann ich wieda, wieda kum, od Humena su za-
muknuli mkom, jer su nasluivali, da su mnogi od onih, ije se kape koe na krievima,
pjevali, kako e to biti lijepo, kad se vrate natrag i ostanu kod svoje drage.
U Meczi Laborcu zaustavie se u poruenoj i popaljenoj stanici, kojoj su iz aavih zido-
va, trcale iskrivljene traverze.
Nova, dugaka baraka, u brzini sagraena mjesto izgorjele stanice, bila je pokrivena pla-
katima s natpisima: Upisujte austrijski ratni zajam!
Iz druge dugake barake, u kojoj je bila stanica Crvenog Kria, izioe s debelim vojni-
kim lijenikom dvije milosrdne sestre, koje su se na sva usta smijale debelom vojnom li-
jeniku, koji je na? njihovo razveseljivanje oponaao glasove raznih ivotinja i vrlo neu-
kusno groktao.
Pod eljeznikim nasipom, u dolini potoka, lezala je razbijena poljska kuhinja. Pokazuju-
i na nju, vejk ree Balounu:
Pogledajte, Baloune, to nas eka za najkrae vrijeme. Recimo: dijeli se menaa, a dole-
ti granata i od kuhinje ostanu samo komadi.
To je strano, uzdahnu Baloun, nikad nisam pomislio, da me eka ovako neto,
ali tome je kriva samo moja lakomislenost, jer sam, budala, prole zime kupio u
Budjovicama kone rukavice. Nije mi bilo dosta, da na svojim seljakim apama nosim
pletene stare rukavice, kao to je nosio i moj pokojni otac, nego sam neprestano kukao
ba za konim, varokim... Otac je jeo pasulj, a ja pasulj nisam mogao ni vidjeti; gospodi-
nu se htjelo samo ivadi. Ni obina svinjetina nije mi osobito prijala; moja majka morala
mi ju je ubio me Bog, kuhati na pivu.
Baloun, sav oajan, poe izlagati svoju generalnu ispovijed:
U gostionici na Mali ruio sam sve svece i svetice boje, a u Dolnjem Zahaju izbio
sam gospodina kapelana. U Boga jo i vjerujem, to ne poriem, ali u svetoga Josefa sam
posumnjao. Slike ostalih bojih ugodnika trpio sam u svojoj kui, a sveti Josef je morao
napolje, pa me sada Gospodin Bog kanjava za sve moje grijehe i rasputenosti. Koliko
sam samo grijeio u mlinu, kad sam se esto svaao s ocem, zagoravao mu ivot, a svo-
ju enu sekirao.
358
vejk se zamisli.
Vi ste mlinar, zar ne? Onda ste mogli vidjeti, da boji mlinovi melju polako, ali isto i
da je zbog vas doao svjetski rat.
Jednogodinji dobrovoljac se umijea u razgovor.
Vaim bogohuljenjem i nepriznavanjem svetaca vi ste sebi mnogo nakodili, jer ste
morali znati, da je naa austrijska vojska od davnine isto katolika vojska, kojoj je naj-
svjetliji primjer njezin vrhovni voa. Kako ste se mogli usuditi, da stupite u vojsku s o
jecajem mrnje u srcu prema nekojim svecima, kad je i samo vojno ministarstvo u garni-
zonskim komandama uvelo jezuitske vjebe za gospodu oficire i kad smo i sami svjedoci
vojnog duhovnog preporoda. Razumijete li me dobro, Baloune? Shvaate li, da ste zgrije-
ili prema slavnom duhu nae dine vojske?... Kao i s tim svetim Josefom, o kome ste
priali, da ga niste trpjeli u svojoj kui. A on je, Baloune, u punom smislu rijei, zatitnik
svih, koji ele da se povrate iz rata. On je bio tesar, a vi znate poslovicu: Gledajmo, gdje
je tesar ostavio rupu. Koliko je ljudi s tom devizom palo u ropstvo, kad su, opkoljeni sa
svih strana i nemajui drugog izlaza, htjeli da spase sebe, ne iz linog egoizma, nego se-
be, kao lana narodne vojske, da bi kasnije, kad se povrate iz ropstva, mogli rei caru i
gospodaru: Mi smo ovdje i ekamo dalje naredbe! Razumijete li me, Baloune?
Ne razumijem, uzdahnu Baloun, uope ja imam tvrdu tikvu. Sve mi se mora
ponoviti deset puta.
Zaista? zapita vejk, onda u ti objasniti jo jedanput. uo si, da se mora ravna-
ti prema tome, kakav duh vlada u vojsci, pa da, prema tome, mora vjerovati i u svetog
Josefa, a kad bude opkoljen sa svih strana, da mora gledati, gdje je tesar ostavio rupu,
da bi sauvao sebe za cara i gospodara, za novi rat. Sad si, valjda, shvatio, a najbolje bi
uradio, kad bi se pred nama iskreno pokajao za sve gadosti, koje si poinio u svom mli-
nu, samo nemoj priati kao ona djevojka u prii, koja je pola na ispovijest svome svee-
niku, a najedanput, kad je ve ispovjedila mnogo grijeha, zastidjela se i rekla, da je svake
noi provodila blud. Samo se po sebi razumije, da je gospodinu popu, kad je to uo, po-
ela curiti slina iz usta, pa joj je rekao: Ne stidi se, mila keri, ja ovdje stojim na mjestu
bojem, pa mi moe priati potanko o svim tvojim bludovima. A ona ti onda poe
plakati, da se stidi, da je to tako strana stvar, ali on je nato upozori, da je on duhovni
otac. Napokon, poslije dugog skanjivanja, ona se svukla i legla u postelju. Ali nije iz nje
mogao izvui ni rijei, jer se djevojka jo vie rastuila. A on opet poe s tim, kako ne tre-
ba da se stidi, jer je ovjek greno stvorenje, a milost boja je golema. Napokon se odlui-
la i ispriala: Kad sam lijegala u postelju, uvijek sam eprkala meu nonim prsti-
ma. To je bio cijeli njezin nemoral i blud... Ali se ja nadam, Baloune, da ti to u svom
mlinu nisi radio, nego da e nam priati neto interesantnije: nekakvu pravu svinjariju.
Utvrdilo se, da je Baloun, prema svojoj ispovijesti, grijeio u mlinu sa seljankama, a blud
se sastojao u tome, to im je zamjenjivao brano, pa je to u svojoj duevnoj prostoti nazi-
vao nemoralom. Najvie je bio razoaran telegrafist Chodounsk, koji ga je zapitao,
zar nita nije imao sa seljankama na vreama brana, a Baloun nato, mlatajui rukama,
odgovori:
Za to sam bio i suvie glup.
Vojnicima saopie, da e objed dobiti iza Palote u Lubovskoj uvali. A nato bataljunski
narednik s kuharima i porunikom Cajthamlom, koji je vodio brigu za ishranu vojnika,
poe u Meczi Laborce. Dodijelie im etiri vojnika kao patrolu.
359
Povratie se poslije pola sata s tri praseta, vezana za zadnje noge. Groktali su, valjda za
porodicom maarskog Rusa, od koga su prasii bili rekvirirani, i debelim vojnim lijeni-
kom iz baraka Crvenoga Kria, koji je neto vatreno objanjavao poruniku Cajthamelu.
Pred tabnim vagonom rasprava je bila u naponu, jer je lijenik tvrdio pred kapetanom
Sgnerom, da su prasii bili odreeni za bolnicu Crvenoga Kria, o emu seljak nije htio
ni da uje, nego je traio, da mu prasie povrate natrag, jer je to njegovo posljednje dobro
i da ih nikako ne moe dati za cijenu, koju mu oni plaaju.
Gurao je novac, koji je dobio za prasie, u ruke kapetanu Sgneru, koga je za drugu ruku
drala seljakinja i ljubila mu ruke s poniznou, kojom se ovaj kraj uvijek odlikovao.
Kapetan Sgner je bio od svega toga potpuno zbunjen i trebalo je nekoliko asaka, dok se
oslobodio stare seljakinje. Ali to nije pomoglo, jer tada nastupie mlade porodine sile,
koje mu poee iznova ljubiti ruke.
Porunik Cajthamel ree:
Ima on jo dvanaest prasia, a cijena im je odreena prema zadnjoj divizijskoj naredbi
broj 12.420, gospodarstveni odio. Prema toj naredbi, paragraf esnaesti, za svinje u seli-
ma, koja nisu postradala od rata, ne plaa se vie od dvije krune i esnaest filira za kilog-
ram ive vage; u selima, postradalima od rata, na jedan kilogram ive vage dodaje se tri-
deset filira, dakle za jedan kilogram plaa se dvije krune pedeset i dva filira. Primjedba:
Ako se utvrdi, da je u mjestu, postradalom od rata, sauvano svinjogojstvo, te se mo-
e iskoristiti za ishranu prolazeih ealona, za oduzete svinje plaa se kao i u mjestima
nepostradalima u ratu, s naroitim dodatkom od dvanaest filira po kilogramu ive vage.
Ako situacija nije potpuno jasna, odmah valja sastaviti komisiju od zainteresiranih lica,
komandanta ealona i oficira ili narednika, kome je povjereno staranje za opskrbu vojni-
ka.
Sve je to proitao porunik Cajthamel iz kopije divizijske naredbe, koju je uvijek nosio sa
sobom i znao ju napamet, da se na fronti za kilogram mrkve plaa petnaest filira, a za
Offiziersmenage-kchenabteilung karfijol se kupuje po cijeni od jedne krune sedam-
deset i pet filira.
Oni koji su to u Beu izradili, mislili su da je fronta zemlja koja ne zna ta e sa silnom
mrkvom i karfiolom.
Porunik Cajthamel proita to razbjenjelom seljaku njemaki, nato ga zapita, je li ra-
zumio, a kad je seljak zavrtio glavom, on se razdera na njega:
Hoe li onda komisiju?
Razumio je rije komisija i odobravajui klimnuo glavom, a poto su prasii davno bili
odneseni u kuhinju, da se zakolju, opkolie ga u komisiju odreeni vojnici s bijunetama i
komisija se uputi njegovoj kui, da se utvrdi, hoe li dobiti dvije krune pedeset i dva fili-
ra za jedan kilogram, ili dvije krune i dvadeset i osam filira.
Nisu jo doli na cestu, koja vodi njegovoj kui, kad iz poljske kuhinje odjeknu trostruki
smrtni krik prasia.
Seljak shvati, da je svemu kraj i oajniki viknu:
Dajte mi za svako prase po dvije forinte!
etiri vojnika ga jae opkolie, a cijela porodica preprijei put kapetanu Sgneru i poru-
niku Cajthamelu, kleknuvi u prainu na cesti.
Mati s dvije keri grlila je obojici koljena, nazivajui ih svojim dobroiniteljima, nato se-
ljak viknu dialektom maarskih Rusa, da ustanu, neka vojnici poderu prasie, a Bog e
360
dati, da e svi lipsati od njih... Tako komisija nije uredovala, jer seljak, koji se najedanput
razbjesnio i poeo prijetiti pesnicama, dobi od jednog vojnika kundakom i cijela porodi-
ca, prekrstivi se, poe na elu s ocem bjeati kao mahnita.
Poslije deset minuta bataljunski narednik se s bataljunskim ordonancom Matuiem sla-
dio u svom vagonu praseim mozgom i nabijajui svoju trbuinu pakosno ree pisarima:
To bi derali, a? Ali to je samo za are, djeice. Kuharima bubrezi i jetra, mozgi i
komadi mesa gospodinu rechnungsfeldweblu, a pisarima samo dvostruka porcija mesa,
odreenog za vojnike.
Kapetan Sgner ve je dao naredbu za oficirsku kuhinju: Prasetinu na kimu, izabrati
najljepe meso, ali da ne bude suvie masno!
Tako se dogodilo, da su vojnici kod svih kotlova u svoju porciju dobili po dva mala ko-
madia svinjetine, a onaj, koji se rodio na goroj planeti, dobio je samo komadi koe.
U kuhinji je vladao vojniki nepotizam, a iskoristili su ga oni, koji su stajali blizu vlada-
jue klike. Sluaci se pojavie u Lubkovskoj uvali s masnim gubicama. Svaki ordonanc je
imao trbuh, tvrd kao kamen. Pravile su se do neba vapijue nepravde.
Jednogodinji dobrovoljac Marek napravio je u kuhinji skandal, jer je htio biti pravedan i
kad mu je kuhar s primjedbom: Ovo je za naeg geschichtsschreibera, bacio u porciju
pristojan komad mesa, odgovorio mu je Marek, da su u ratu svi vojnici jednaki, to je
izazvalo sveope odobravanje i posluilo kao razlog, da se psuju kuhari.
Jednogodinji dobrovoljac baci svoj komad mesa natrag tvrdei, da on ne eli nikakove
protekcije. U kuhinji to nisu razumjeli, nego su mislili, da je batalionsgeschichtsschreiber
nezadovoljan, pa mu kuhar apnu, da doe kasnije, kad se podijeli menaa, pa e mu
dati komad noge.
Pisarima se takoer sjaje gubice, bolniari su upravo stenjali od sitosti, a oko svega toga
stajale su neuklonjene uspomene zadnjih bojeva. Svuda se valjale aure, prazne limene
katulje od konzervi, komadi ruskih, austrijskih i njemakih uniformi, dijelovi razbijenih
kola i okrvavljene duge niti gaza i vate.
Kraj starog bora kod bive stanice, od koje su ostale samo ruevine, leao je nerasprsnut
jedan rapnel. Svuda su se vidjeli komadi granata, a negdje i u neposrednoj blizini, gdje
su vojniki leevi bili loe zakopani, zaudaralo je strano po truleu.
Poto je ovuda prolazila vojska i zadravala se u itavoj okolici, na sve strane mogle su
se vidjeti gomilice ljudskog izmeta meunarodnog porekla, zaostalog od svih naroda
Austrije, Njemake i Rusije. Vojniki izmet svih narodnosti i vjeroispovijesti leao je je-
dan pored drugog bez znakova ikakove netrpeljivosti.
Polurazlupana cisterna, drvena kuica eljeznikog straara i uope sve, to je imalo ne-
ke zidove, bilo je izreetano puanim metcima kao reeto.
Da bi se dopunio utisak vojnike radosti, iza nedalekog brda dizao se dim, kao da je u
plamenu buktilo itavo selo, koje bijae sredite velikih vojnikih operacija. Tamo su spa-
ljivali kolerine i disenterine barake na veliku radost gospode, zaposlene na ureenju
tih baraka pod pokroviteljstvom nadvojvotkinje Marije, koji su krali i nabijali depove,
opravdavajui to raunima kolerinih i disenterinih baraka, koje nisu ni postojale.
A sada je jedna skupina baraka rtvovana za sve ostale i u smradu goreih slamnjaa di-
zahu se u nebo sva razbojnitva pod protektoratom nadvojvotkinje.
Na stijeni iza stanice Nijemci iz Reicha su ve uspjeli, da podignu spomenik palim bran-
denburkim sugraanima s natpisom: Den Helden von Lubkapass, s velikim njema-
kim orlom, izlivenim iz bronze, dok se na podnoju stavljalo do znanja, da je ovaj spo-
361
menik napravljen od ruskih topova, koje su njemake pukovnije otele Rusima u borbi za
osloboenje Karpata.
U toj udnoj i dosad nenaviknutoj atmosferi odmarao se bataljun poslije objeda u vago-
nima, a kapetan Sgner i bataljunski autant se nikako nisu mogli objasniti pomou ifri-
ranih telegrama s brigadom o daljem nastupanju bataljuna. Obavjetenja su bila tako ne-
jasna, da je izgledalo, kao da nisu trebali ni doi do Lubkovske uvale, nego poi sasvim
drugim pravcem od Novog Mjesta pod atorom, jer se u telegramu govorilo o mjestima:
Cap-Ungvr, Kis-Berezna-Uok.
Za deset minuta se utvruje da je oficir, tamo, u tabu brigade, mamlaz, jer dolazi ifri-
rani telegram s pitanjem, je li primalac osmi marbataljun sedamdesetpete pukovnije
(vojna ifra G 3). Mamlaz u brigadi iznenaen je odgovorom, da se radi o sedmom mar-
bataljunu devedesetprve pukovnije, pa se pita, tko je dao naredbu, da se putuje na Mu-
kaevo, kad marruta nareuje, da se putuje na Lubkovsku uvalu i na Sanok u Galiciji.
Mamlaz se strano udi, to se telegrafira iz Lubkovske uvale i alje ifru Marruta nep-
romijenjena, na Lubkovsku uvalu, a onda ekati dalje naredbe.
Poslije povratka kapetana Sgnera razvija se debata o apsolutnoj bezglavosti i padaju
primjedbe, da bi istona vojska bila kao bez glave, kad ne bi tamo bilo Nijemaca.
Porunik Dub pokuava da opravda bezglavost austrijskog taba i brblja neto o tome,
da je cijeli kraj opustoen nedavnim bitkama i cesta se nije nikako mogla dovesti u prija-
nje stanje.
Svi oficiri ga gledaju samilosno, kao da bi htjeli rei: pa nije taj ovjek kriv, to je tako
glup... Ne naavi oslonca, porunik Dub poe brbljati o snanom utisku, to ga je na
njega ostavljao opustoeni kraj, koji svjedoi, kako je mona pesnica naeg vojnika. Nitko
mu ne odgovara, na to on ponavlja:
Da, da, Rusi su ovdje odstupali u opoj panici.
Kapetan Sgner odluuje, da prvom prilikom porunika Duba poalje u oficirsku patro-
lu, kad situacija u opkopima bude opasna, i to na iane prepreke u izvianje neprijatelj-
skih pozicija, pa ape natporuniku Luku, s kojim je naslonjen na prozor vagona:
avo nam je poslao ove civiliste. to vei inteligent, to vei magarac.
inilo se, da porunik Dub uope nije mislio prestati s brbljanjem. Objanjavao je dalje
svim oficirima, to je itao u novinama o karpatskim bojevima u periodu austrijsko-
njemake ofenzive na Sani.
Priao je o tome tako, kao da je sm sudjelovao u bitkama ili u najmanju ruku upravljao
tim operacijama.
Naroito su glupo zvuale fraze:
Onda idemo na Bukovsko, da bi sauvati sigurnu vezu na liniji Bukovsko-Dynov,
odravajui vezu s bardjejovskom skupinom u Velikoj Polanki, gdje smo razbili neprija-
teljsku samarsku diviziju.
Natporunik Luk, koji nije vie mogao izdrati, ree poruniku Dubu:
O emu si ti, vjerojatno, jo prije rata govorio s kotarskim predstojnikom.
Porunik Dub pogleda neprijateljski natporunika Luka i poe iz vagona.
Vojni vlak je stajao na nasipu, a dolje, nekoliko metara pod njim, leahu razni predmeti,
ostavljeni od ruskih vojnika, koji, svakako, odstupahu ovom udolinom. Mogli su se ov-
dje vidjeti zarali ajnici, nekakvi lonci i patrontai. Osim toga i ovdje, pored najrazliiti-
jih predmeta i bodljikavih ica opaale su se krvave pruge gaznih zavoja i vate. Nad jed-
362
nim jarkom stajae skupina vojnika i porunik Dub odmah opazi, da je meu njima i
vejk, koji je neto objanjavao:
Poe odmah onamo.
Sto se to dogodilo? zau se strogi glas porunika Duba, koji stade upravo pred
vejka.
Pokorno javljam, gospodine porunie, odgovori vejk za sve, gledamo.
A to gledate? razdera se porunik Dub.
Pokorno javljam, gospodine porunie, da gledamo dolje u jarak.
A tko vam je dao za to dozvolu?
Pokorno javljam, gospodine porunie, to je elja naeg gospodina pukovnika Schro-
dera, koji je ostao u Brucku. Kad se s nama rastajao prilikom polaska na bojite, rekao je,
da svi, kad budemo prolazili naputenim bojitima, dobro pogledamo, kako se ratovalo,
jer bi nam to moglo trebati. U ovoj jami, gospodine porunie, mi vidimo, ta sve vojnik
mora odbaciti na svom bijegu. Mi ovdje vidimo, pokorno javljam, gospodine porunie,
kako je to glupo, kad vojnik vue sa sobom razne nepotrebne gluposti. On je njima samo
suvino optereen, te se time samo umara, a kad sa sobom nosi toliku teinu, on ne moe
lako ratovati.
Porunik Dub poe se nadati, da e ipak dovesti vejka pred ratni sud zbog antimilitaris-
tike i veleizdajnike propagande, pa ga brzo zapita:
Vi, valjda, mislite, da vojnik mora odbaciti patrone, koje se onda valjaju u blatu ili pu-
ku, kao to tamo vidim.
O nipoto, pokorno javljam, gospodine porunie, odgovori vejk s ljubeznim smi-
jekom, izvolite samo pogledati dolje na onu ostavljenu nonu posudu.
Zaista, pod nasipom se izazivaki valjao noni sud s polupanim emajlom, izjeden rom,
meu komadima lonaca; te je predmete, svakako, izbacio naelnik stanice, kao materijal
pogodan za studij arheologa buduih vijekova, koji e biti oduevljeni pronalaskom no-
vog ljudskog obitavalita, a u koli e djecu uiti o vijeku emajliranih nokira.
Porunik Dub se zagleda u taj predmet, ali je mogao utvrditi jedino to, da je to invalid,
koji je svoju mladost proveo pod posteljom.
Na sve je to ostavilo dubok utisak, a poto je porunik Dub utio, oglasi se vejk:
Pokorno javljam, gospodine porunie, da se s ovakvim nokirom odigrala jedna ala
u kupalitu Podbradima. Prialo se o tome u gostionici kod nas na Vinohradima. Ba su
tada poeli u Podbradima izdavati asopis Nezavisnost, a podbradski apotekar je
bio u tom poslu glavno lice; urednik je bio neki Ladislav Hajek Domalick. A taj poto-
vani apotekar bio je udak, koji je sabirao stare lonce i drugi stare, da mu je kua liila
na muzej. Jedanput je taj Hajek Domalick pozvao u goste u podbradsko kupalite je-
dnog prijatelja, koji je takoer pisao u novine i tom su se prilikom napili skupa, jer se ni-
su vidjeli vie od tjedan dana; on mu je onda obeao, da e mu za tu gozbu napisati felj-
ton za Nezavisnost, asopis, od kojega je on sm bio zavisan. I taj prijatelj napisa felj-
ton o jednom takvom skupljau, koji je u pijesku na obali Labe naao jedan stari limeni
nokir i pomislio, da je to ljem svetog Vaclava i napravio takvu galamu, da je onamo
doao i biskup Brynych iz Hradca s procesijom i zastavama. Podbradski je apotekar
pomislio, da je on to skrivio i tako se obojica razioe u neprijateljstvu.
Porunik Dub bi najradije vejka gurnuo tamo dolje, ali se suzdra i viknu na sve:
363
Ja vam kaem, da se nosite odavde i ne gubite vrijeme! Vi me jo ne znate, ali ete me

poznati!
Vi ostanite, vejk! ree stranim glasom, kad je vejk htio s ostalima da poe prama
vagonima.
Njih dva ostadoe sami, gledajui se okom u oko, dok je porunik Dub razmiljao, to bi
mogao strano rei.
vejk ga ipak pretee:
Pokorno javljam, gospodine porunie, da bi bilo vrlo dobro, kad bi vrijeme ostalo
ovakovo, kakvo je danas. Dani nisu suvie topli, a noi su prijatne, tako da se ne moe
zamisliti bolje vrijeme za ratovanje.
Porunik Dub izvue revolver i zapita:
Zna li, to je ovo?
Pokorno javljam, gospodine porunie, znam. Gospodin natporunik Luk ima sli-
an.
Onda zapamti, prijatelju! ozbiljno i dostojanstveno ree porunik Dub, ostavljajui
opet revolver, da bi te mogla snai velika neprijatnost, ako nastavi tom tvojom pro-
pagandom.
Porunik Dub se udalji ponavljajui:

Sad sam mu rekao: propagandom, da, propagandom!...
Prije nego to je vejk stupio u svoj vagon, jo se malo etao pred njim, mrmljajui sam u
sebi:
Kamo bih ga uvrstio?
to dalje, sve jasnije se uobliavala vejkova terminologija.
364
Poluprdonja!
U vojnikom rjeniku rije prdonja bila je ve davno upotrebljavana s velikom ljubavi,
a uglavnom, ovako su nazivani pukovnici ili stariji kapetani i majori, a bilo je to za ste-
pen vie od naziva stara kanta. Laskavi epitet za starog pukovnika ili majora, koji umi-
je dobro grditi, ali ipak voli svoje vojnike, titi ih od napadaja drugih pukovnija, kad se,
naprimjer, radilo o patroli, koja bi izvlaila vojnike njegove pukovnije iz lokala ili kad bi
njegovi momci prekoraili dopust. Stari se brinuo za vojnike i menaa je morala biti uvi-
jek dobra, ali je imao uvijek nekog steckenpferda, na kojemu je jaio, i zato se zvao
stari.
Ali ako je stari uzaludno gnjavio vojnike i podoficire, izmiljao none vjebe i sline stva-
ri, onda je bio stara kanta.
Iza stare kante kao vii stepen gluposti i sekature, dolazio je prdonja. Ta rije je oz-
naavala sve, ali je ipak bila velika razlika izmeu prdonje u civilu i prdonje u vojsci.
Prvi, civilni, bio je takoer pretpostavljeni i tako ga nazivaju u uredu svi posluitelji i
mlai inovnici. To je filistar-birokrat, koji prigovara, to koncept nije dobro osuen bu-
gaicom i tome slino. To je uope idiotski ograniena pojava u ljudskom drutvu, koji
pravi svemogue gluposti, hoe sve da razumije, sve bi htio da objasni i sve osuuje.
Tko je bio u vojsci, razumjet e razliku izmeu prdonje u civilu i prdonje u uniformi.
Ovdje ta rije predstavlja starog ovjekomrsca, koji na sve vie i zaustavlja se pred sva-
kom zaprekom, vojnike ne voli, s njima se svaa, nije kadar, da sebi pribavi ikakav auto-
ritet, koji uiva stari ili stara kanta.
U nekojim garnizonama, kao naprimjer u Tridentu, mjesto prdonja veli se: Na stari
klozet. U svakom sluaju radilo se o starijima, pa kad je vejk u duhu nazvao porunika
Duba poluprdonjom, zakljuio je logiki, da poruniku Dubu do potpunog prdonje i
po starosti i po inu, a i po ostalim svojstvima, nedostaje pedeset procenata.
Vraajui se s tim mislima u vagon, naie vejk na sluaka Kunerta, koji je imao oteklu
gubicu, a mrmljao je nerazumljivo, kako se maloas susreo sa svojim gospodinom, poru-
nikom Dubom, koji ga je iz ista mira iukao, jer je, veli, imao dokaza, da se drui sa
vejkom.
U tom sluaju, ree mirno vejk, hajdemo na raport. Austrijski vojnik se moe
dati ukati samo u izvjesnim sluajevima. No tvoj gospodin prekorauje granice, ali
zna, kako je rekao stari Eugen Savojski: O tom po tom! Ti mora ii sam na raport, a
ako ne poe, i ja u te iukati, da bar zapamti, to je to disciplina u vojsci. U
Karlnskim vojarnama bio je neki porunik Hausner, koji je svoga sluaka takoer u-
kao i gnjavio. Jedanput je taj sluak bio tako iukan, da je gotovo sasvim pobenavio, a
onda se prijavio na raport i tamo rekao, da ga je porunik iukao, a njegov gospodin se
odmah potrudio, da dokae, kako ga toga dana nije ukao, nego samo izgrdio, i onog
jadnika bacie na tri tjedna u zatvor za lanu dostavu.
Ali to ne mijenja nita na stvari, nastavi vejk, jer to je svejedno, kako je uvijek
tumaio na medicinar Houbika, da u patolokom institutu ovjeka reu bez obzira, je li
se otrovao ili objesio. Ali i ja idem s tobom. Nekoliko uaka u ratu, velika je stvar.
Kunert je bio potpuno pobenavio i pustio, da ga vejk vodi tabnom vagonu.
Porunik Dub viknu provirujui kroz prozor:
to traite ovdje?
Dri se, kako dolikuje vojniku! opominjao je vejk Kunerta, gurajui ga u vagon.
U hodniku se pojavi natporunik Luk, a za njim i kapetan Sgner.
365
Natporunik Luk, koji je svaki as imao nekakvih doivljaja sa vejkom, plaljivo ga

pogleda i zaudi se, jer vejk sada nije izgledao dobroduno ozbiljno: na njegovom licu
nije bilo onog dobroudnog izraza, to je bio znak novih neprijatnosti.
Pokorno javljam, gospodine natporunie, ree vejk, radi se o raportu.
Ne brbljaj vjeito gluposti, vejk, dosta mi je toga.
Molim vas lijepo, ree vejk, ja sam ordonanc vae ete, a vi, molim lijepo, izvo-
lijevate biti kompaniekomandant jedanaeste. Ja znadem, da to izgleda malo udnovato,
ali znadem i to, da je gospodin porunik Dub va podinjeni.
Vi ste, vejk, sasvim poludjeli, upade mu u rije natporunik Luk, vi ste pijani
i najbolje ete uiniti ako se udaljite! Razumije li, idiote?
Pokorno javljam, gospodine natporunie, ree vejk gurajui pred sobom Kunerta,
to ispada na isto, kao kad su u Pragu pravili pokuse s pojasevima protiv nesretnih
sluajeva od tramvaja. Gospodin pronalaza se kod pokusa upropastio, a grad je onda
morao njegovoj udovi plaati penziju.
Kapetan Sgner, ne znajui to da kae, klimao je odobravajui glavom, dok je natporu-
nik Luk stajao kao oajnik.
Sve mora ii na raport, pokorno javljam, gospodine natporunie, nastavi vejk ne-
umoljivo, jo dok smo bili u Brucku, rekoste mi, da kao ordonanc, osim prenaanja
nareenja, imam i drugih dunosti. Moram biti informiran o svemu, to se dogaa u
kompaniji. Na osnovi toga nareenja slobodan sam vas izvijestiti, gospodine natporuni-
e, da je gospodin porunik Dub iukao mirniks-dirniks svoga sluaka. Ja to sm, gos-
podine natporunie, ne bih dozvolio. A kao to vidim, gospodin porunik Dub je pod
vaom komandom i ja pomislih, da mora ii na raport.
To je divna stvar, ree kapetan Sgner, ali zato gurate toga Kunerta, vejk?
Pokorno javljam, gospodine batalionskomandante, sve se mora objasniti na raportu.
On je idiot, jer ga je gospodin porunik Dub iukao, a on se ne moe odluiti, da poe
na raport. Pokorno javljam, gospodine kapetane, izvolite ga samo pogledati: jo mu se
tresu koljena; premr'o je od straha, to mora da ide na ovaj raport. Da nije bilo mene, ne
bi uope doao na raport kao Kudela iz Bytuchova, koji je, kad je jo aktivno sluio, dotle
iao na raport, dok ga nisu preveli u marinu, gdje je postao kornet, a onda je ivio na ne-
kakvom ostrvu u Tihom Oceanu i konano bio proglaen za vojnog bjegunca. On se ta-
mo i oenio, a kad je razgovarao sa svjetskim putnikom Havlasom, nije mogao poznati,
da mu je to zemljak... Istina, to je strano dosadno, kad netko mora zbog nekoliko idiots-
kih uaka, da ide na raport. On uope nije htio ii sam, a meni je izjavio, da nee ii. On
vam je takav iukani sluak, koji nema pojma, o emu se radi. Uope, ne bi ovamo ni
doao, i dozvolio bi, da ga ukaju, koliko im drago. Pokorno javljam, gospodine kape-
tane, pogledajte ga samo: stoji tu kao lipov svetac. Nije se mogao odluiti na raport, jer je
mislio, da je ljepe kao to je napisao jedan pjesnik biti skromna ljubiica. On je slu-
ak kod gospodina porunika Duba.
Gurajui Kunerta pred sebe, vejk mu ree:
Ne drhi tu kao list na vjetru.
Kapetan Sgner upita Kunerta, kako se to dogodilo.
Kunert odgovori, drhui cijelim tijelom, da mogu pitati gospodina porunika Duba, pa
e se uvjeriti, da ga nije ukao.
Juda Kunert, neprestano drhui, ree, da je vejk stvar izmislio.
366
Ovoj neprijatnoj situaciji uini kraj porunik Dub, koji se najedanput pojavio i izderao se
na Kunerta:
Hoe li da dobije jo nekoliko uaka?
Stvar je bila potpuno jasna i kapetan Sgner ree poruniku Dubu:
Kunert se od danas dodjeljuje bataljunskoj kuhinji, a vi, ako vam treba novi sluak,
izvolite se obratiti na rechnungsfeldwebla Vanjeka.
Porunik Dub odsalutira i odlazei ree vejku:
Kladim se da ete ipak jedanput visjeti.
Kad je otiao, okrenu se vejk natporuniku Luku s utivim, prijateljskim tonom:
U Mnihovoj Hraditi bio je isto tako jedan gospodin, koji se razgovarao s drugim gos-
podinom, a ovaj mu rekao:
Sastat emo se na stratitu.
vejk, ree natporunik Luk, vi ste idiot, ali ne smijete mi rei kao to to obi-
no radite: Pokorno javljam, gospodine natporunie, ja sam idiot!
Frapant, zau se glas kapetana Sgnera koji se nagnuo kroz prozor. Htio je otii da-
lje, ali nije mogao, jer je dola nova nesrea: porunik Dub bio je pod prozorom.
Porunik Dub poe s time, kako mu je neobino ao, to je kapetan Sgner otiao i nije
uo njegovo izlaganje o ofenzivi na istonoj fronti.
Ako hoemo da shvatimo ovu grandioznu ofenzivu, vikao je porunik Dub prema
prozoru, moramo znati, kako se razvijala ofenziva krajem aprila. Morali smo probiti
frontu i za to rijeismo, da je najzgodnije mjesto za to fronta izmeu Karpata i Visle.
Pa ja se ne elim o tom s tobom prepirati, odgovori kapetan Sgner suho i ode s
prozora.
367
Kad je za pola sata voz nastavio put prema Sanoku, kapetan Sgner se ispruio na sjedi-
tu prenavljajui se kao da spava, samo da porunik Dub ne nastavi sa svojim otrcanim
izlaganjem o ofenzivi.
U vejkovom vagonu nije bilo Balouna. Izmolio je dozvolu, da kruhom olie kotao od
gulaa. Nalazio se sada u vagonu u neprijatnoj situaciji, jer je, kad se voz krenuo, naglav-
ce upao u ogromni kotao i samo mu noge virile preko ruba kotla. Konano se prilagodio
toj poziciji te se iz kotla ulo mljaskanje kao kad je lovi ohare, a malo kasnije odjeknu
njegov molei glas:
Dobacite mi, po bogu brao, komad kruha, jer ovdje ima jo toliko umoka!
Ova idila trajala je sve do slijedee stanice, kamo stigoe s tako izlizanim kotlom jedana-
este kompanije, da se blistao kao staklo.
Neka vam Bog plati za to, brao! zahvaljivao je Baloun srdano. Otkako sam u
ratu, prvi put mi se sada srea nasmjehnula.
I zaista, moglo se tako rei. U Lubkovskoj uvali dobio je Baloun dvije porcije gulaa, a
natporunik Luk, iznenaen to mu je Baloun iz oficirske menae donio netaknuti ob-
jed, ostavio mu je dobru polovinu porcije. Baloun je bio sretan i klimao je nogama, koje je
pustio iz voza.
Cijeli rat mu najedanput postade neto toplo i blisko. (Pogledaj sliku.)
Kuhar se poe s njim aliti, da e se, kad stignu u Sanok, kuhati veera i jo jedan objed,
jer im ta veera i objed pripadaju za dane, kad nisu dobili nita. Baloun je, odobravajui,
klimao glavom i aputao:
Eto, vidite, brao, da nas Gospodin Bog nee ostaviti.
Svi se tome od srca nasmijae, a kuhar, sjedei na poljskoj kuhinji, zapjeva:
Jupajdija, hop, hop, hop,

Sa nama je Gospod Bog,
U blato nas gurne sm,
Da nas onda vue van.
Jupajdija hop, hop, hop,
Sa nama je Gospod Bog!
Iza stanice avno ukazae se u dolini nova vojnika groblja. Pod avnim se mogao vid-
jeti kameni kri s bezglavim Kristom, koji je izgubio glavu prigodom pucanja na prugu.
Voz poe bre urei se u dolinu prama Sanoku; horizonti postadoe iri, pa se zato e-
e s obadvije strane ceste ukazivanu razruena sela.
Kod Kulane vidio se u rijeci vlak Crvenog Kria, koji se, razbijen, survao sa eljeznikog
nasipa u rijeku.
Baloun je irom razrogaio oi, udei se razbacanim dijelovima lokomotive. Dimnjak je
bio zariven u nasip i strio je iz njega kao top od 20 centimetara.
Ovo je privuklo panju svih u vejkovom vagonu. Najvie se uzrujavao kuhar Jurajda:
to, zar se smije pucati u vagone Crvenoga Kria?
Ne smije, ali se moe, ree vejk, bio je to dobar us, a dakako, sada se svi iz-
govaraju, da se to dogodilo nou, pa se Crveni Kri na vlaku nije vidio. Uope, na svijetu
ima mnogo stvari, koje se ne smiju raditi, ali se ipak mogu provesti. Za vrijeme carskih
368
manevara, naprimjer, u Pisku, dola je naredba, da se vojnici na pohodu ne smiju veziva-

ti. Ali je na kapetan rijeio, da se to moe, jer je takva naredba strano smijena, poto
svatko moe razumjeti, da vezani vojnik ne moe marirati. Ne moe se rei, da naredbu
nije izvrio; jednostavno je naredao, da se vezani vojnici prenesu na kola trena, pa se s
njima mariralo dalje. Ili ovakav primjer, koji se dogodio u naoj ulici prije pet-est godi-
na. Na prvom katu stanovao je neki gospodin Karlik, a nad njim jedan neobino zgodan
ovjek, neki konzervatorist Mike. Ovaj je vrlo volio ene, pa je polako poeo da oblijee
i oko keri toga gospodina Karlika, koji je imao peditersku i slastiarsku firmu, a negdje
na Moravi drao je, pod tuim imenom, i nekakvu knjiaru. Kad je taj gospodin Karlik
opazio, da onaj konzervatorist oblijee oko njegove keri, posjeti ga u njegovom stanu i
ree: Vi se ne moete eniti mojom keri, vi golotura protuho. Ja vam je ne dam!
Dobro, odgovori mu gospodin Mike, kad je ne mogu uzeti, ta treba da radim,
zar da se rasprsnem? Nije prolo ni dva mjeseca, a gospodin Karlik doe opet k njemu
sa svojom enom, pa mu oboje rekoe u jedan glas: Vi ste obeastili nau ker, razboj-
nice! Tako je, odgovori im koservatorist na to, pomogao sam joj, da se pro-
kurva, milostiva gospoo. A gospodin Karlik poe vikati, da mu je ve rekao, da se ne
moe eniti njegovom kerkom, jer mu je ne da, a konzervatorist mu je lijepo odgovorio,
da je onda nee ni uzeti, ali o tome nije bilo ni rijei, to on moe s njom da radi. O tome
se nije govorilo, konzervatorist dri rije, neka budu bez brige; on je nee uzeti, jer je ka-
rakter, a ne kao list na vjetru, pa kad neto obea, to je onda kao sveto. Ako se bude zbog
toga vodila istraga, njemu je to svejedno, jer mu je savjest ista, a njegova pokojna mami-
ca na smrtnoj postelji ga je zaklela, da nikad u ivotu ne lae, pa je u koli iz vladanja
imao uvijek najljepu ocjenu. Dakle vidite, da se sve ne smije, ali moe: putevi mogu biti
razliiti, ali volja mora biti jedna.
Dragi prijatelju, ree jednogodinji dobrovoljac, koji je brzo zapisivao neke biljeke,
svaka loa stvar ima i svoju dobru stranu. Ovaj, kao olujom baeni, poluspaljeni i s
nasipa srueni bolniki voz Crvenoga Kria obogauje historiju naeg bataljuna novim
junatvom u budunosti. Zamislite, esnaestog septembra, kako sam ovdje pribiljeio, od
svake kompanije naeg bataljuna javlja se po nekoliko vojnika pod vodstvom jednog ka-
plara, da unite oklopljeni voz, koji nas zasipa vatrom i spreava na prelaz preko rijeke.
asno izvrie svoj zadatak preobueni u seljako odijelo.
ta to vidim, viknu jednogodinji dobrovoljac, gledajui u svoje biljeke. Kako je
ovamo dospio gospodin Vanjek?
Sluajte samo, gospodine narednie, okrenu se on Vanjeku, kako e divan lani o
vama ui u historiju bataljuna! ini mi se, da sam o vama ve pisao, ali ovo e biti jo
ljepe i efektnije.
Jednogodinji dobrovoljac proita povienim glasom:
Junaka smrt raunarskog narednika Vanjeka.
Za opasno poduzee da se neprijateljski oklopljeni voz baci u zrak, javio se i narednik

Vanjek, preobuen u seljako odijelo kao i ostali. Leao je onesvijeten eksplozijom, a kad
se osvijestio, opazi, da je opkoljen neprijateljem, koji ga odmah odvede u tab neprijatelj-
ske divizije, gdje, izlaui se smrtnoj opasnosti, nije htio da kae ni rijei o rasporedu i
snazi nae vojske. Poto je uhvaen preobuen, osudie ga kao pijuna na smrt vjea-
njem, ali ta mu je kazna, s obzirom na njegov visoki in, bila zamijenjena u kaznu smrti
strijeljanjem. Kazna se morala odmah izvriti kod grobljanskoga zida, ali hrabri narednik
369
Vanjek molio je, da mu ne vezuju oi. Na pitanje, ima li kakvu elju, odgovorio je: Poa-
ljite, po parlamentaru, mome bataljunu posljednji pozdrav s izjavom, da umirem s uvje-
renjem, da e na bataljun i dalje koraati putem slave. Osim toga javite gospodinu kape-
tanu Sgneru, da se, prema zadnjoj naredbi brigade, porcija konzerve povisuje na dvije i
pol konzerve dnevno od glave. Tako je umro na narednik Vanjek nagnavi svojim za-
dnjim rijeima u paniki strah neprijatelja, koji je mislio, da e nas, spreavajui na pre-
laz preko rijeke, odrezati od nae opskrbne baze, muei nas tako gladi, pa prema tome
izazvati i demoralizaciju u naim redovima. O njegovom miru, kojim je gledao smrti u
oi, svjedoi i ova injenica, da je prije izvrenja kazne igrao s neprijateljskim tabnim
narednicima cvika. Novac, dobiven na kartama, molim da se preda ruskom Crvenom
Krstu, rekao je stojei pred puanim cijevima. Ova plemenita velikodunost nagnala
je prisutnima suze u oi.
Oprostite, gospodin Vanjek, nastavi jednogodinji dobrovoljac, to sam sebi do-
zvolio, da raspolaem s vaim novcima, koje ste dobili na kartama. Razmiljao sam, ne bi
li bilo bolje predati ih austrijskom Crvenom Kriu, i napokon sam zakljuio, da je to,
promatrajui stvar sa stajalita ovjenosti, svejedno, glavno je, da se daje humanoj insti-
tuciji.
Mogao ih je na pokojnik, ree vejk, pokloniti i dobrotvornoj kuhinji grada
Praga, ali ovako je to jo ljepe, jer bi inae gospodin naelnik za te novce kupio sebi za
doruak par kobasica.
Iha, svuda se krade, ree telefonist Chodounsk.
A najvie se krade kod Crvenog Kria, zlobno dobaci kuhar Jurajda. Imao sam u
Brucku poznatog kuhara, koji je kuhao za asne sestre u baraci i on mi je priao, kako
najstarija sestra i ekonomka alju kui itave sanduke malage i okolade. Ali to prilike
donose same sa sobom. Svaki ovjek u svom beskonanom ivotu prolazi itav niz
promjena, pa se mora jedanput na ovom svijetu pojaviti i kao razbojnik u izvjesnom pe-
riodu svoje aktivnosti. I ja sam proao jedanput takav period.
Kuhar Jurajda izvue iz svog teleaka bocu konjaka.
Ovdje je, vidite, ree on otvarajui bocu, nepobitni dokaz moga tvrenja. Uzeo
sam je prije odlaska iz oficirske menae. Konjak najljepe marke, a bio je odreen samo
za eernu prevlaku lincentorte. Bio je unapred odreen za to, da ga netko ukrade, ba
kao to sam i ja bio odreen, da postanem lopov.
Ja mislim, da ne bi bilo loe, ree vejk, kad bi bilo odreeno da i mi budemo
vai suuesnici.
Ova elja se ispunila. Boca je ila od ruke do ruke bez obzira na protest narednika Vanje-
ka, koji je tvrdio, da se konjak mora piti u porcijama i pravedno podijeliti, jer ih na tu bo-
cu ima petorica, pa se zbog neparnog broja moe dogoditi, da netko popije gutljaj vie na
tetu drugih, nato vejk ree:
Istina, ali ako gospodin Vanjek silom hoe parni broj, neka istupi iz drutva, pa onda
nee biti nikakve zabune.
Vanjek je na to opozvao svoj predlog, ali je na dnevni red stavio drugi velikoduniji, da
se darodavac Jurajda postavi na mjesto, na kome e se moi napiti dvaput, to izazva bu-
ru protesta, jer se on ve napio, kad je otvarao bocu.
Napokon je bio primljen predlog jednogodinjeg dobrovoljca, da se pije po alfabeti, jer je
i to unapred odreeno, kako se tko zove.
370
Bocu pograbi Chodounsk, prvi po alfabeti, gledajui stranim pogledom Vanjeka, koji je
zahtijevao, da dobije jedan gutljaj vie, jer je zadnji po alfabeti, to je bila gruba matema-
tika greka, jer je bio dvadeset i jedan gutljaj.
Iza toga se poee kartati; ispostavilo se, da jednogodinji dobrovoljac svaki tih prati
kakvim citatom iz svetog Pisma; tako kad je dobio damu, viknu:
Boe sveti, ostavi mi je i ovog ljeta, da je okopam i naubrim, da mi donese ploda.
Kad ga zapitae, kako se usudio, da ide na osmicu, on uzvikne velikim glasom:
I ena neka, koja imaae deset groa, izgubi li jedan gro, ne upali svijeu i trai ga,
dok ga ne nae. A kad ga nae, pozove susjede i prijateljice govorei: Narode, raduj se
sa mnom, jer sam uz osmicu dobio jo kralja i keca! Tako, dajte sad karte, svi ste popa-
dali.
Jednogodinji dobrovoljac Marek zaista je imao veliku sreu u kartama. Poto su njegovi
drugovi ubijali jedan drugoga adutima, on ih je tukao jo veim adutima, tako da su pa-
dali jedan za drugim, a on je nosio tih za tihom i govorio pobijeenima:
I zemljotresi nastat e veliki, glad, pomor i uda nebeska.
To im je dosadilo i oni prestadoe s kartanjem, kad je telefonist Chodounsk proigrao
svoju plau za pola mjeseca unapred. Bio je time utuen, a jednogodinji dobrovoljac je
traio od njega pismeno, da prilikom isplaivanja plae narednik Vanjek plau Cho-
dounskoga isplati njemu.
Ne boj se, Chodounsk, tjeio ga je vejk. Ako bude imao sree, past e u pr-
vom boju, pa Marek nee dobiti tvoje plae, a sada mu samo potpii!
Sjeanje na tom, da moe poginuti, ini se, da Chodounskom nije bilo prijatno, pa zato
ree odluno:
Ja ne mogu poginuti, jer sam telefonist, a telefonisti su uvijek u blindai; ice se raza-
pinju i pogreke popravljaju poslije bitke.
Jednogodinji dobrovoljac ree, da su telefonisti, naprativ, izloeni velikoj opasnosti i da
telefoniste u prvom redu gaa neprijateljska artiljerija. Nijedan telefonist nije siguran u
svojoj blindai. Kad bi bio deset metara pod zemljom, i tamo bi ga napipala neprijatelj-
ska artiljerija. Telefonisti padaju kao pokoena trava, emu je dokaz, to su u Brucku, kad
su odlazili, otvorili dvadesetiosmi kurs za telefoniste.
Chodounsk je gledao izmueno pred sebe, to je nagnalo vejka, da mu progovori rije-
dvije prijateljski:
Jednom rijeju: to je, brate, svinjarija.
A Chodounsk mu odgovori uljudno:
Ku, klepetuo!
Pogledat u u svoje biljeke u historiji bataljuna pod slovo Ch... Chodounsk...
Chodounsk, hm, aha, ovdje je: Telefonist, Chodounsk, zatrpan zemljom prigodom ek-
splozije mine. Iz svoga groba telefonira u tab: Umirem, i estitam svome bataljunu na
junatvu!
To je o tebi dosta, ree vejk, ili bi moda htio jo neto dodati? Sjea li se onog
telefonista s Tkanica, koji je, kad je brod ve tonuo, neprestano telefonirao u kuhinju i
pitao, kad e biti objed?
Meni je svejedno, ree jednogodinji dobrovoljac, eventualno se njegov pred-
smrtni krik moe dopuniti time, da na izdisanju vikne: Pozdravite mi nau eljeznu
Brigadu!
371
4. Marschiren! Marsch!
Kad su stigli u Sanok, ispostavilo se, da su u vagonu s poljskom kuhinjom jedanaeste

kompanije, gdje je odisao presiti Baloun, imali potpuno pravo, da su rekli, da e se dijeli-
ti veera, a osim veere i neki kruh za sve one dane, to bataljun nije dobio nita. Kad su
izlazili iz vagona, saznali su, da je u Sanoku i tab eljezne Brigade, kome je po svom
krsnom listu pripadao i bataljun devedesetprve pukovnije. Iako eljeznika veza s Lavo-
vom i sjeverno do same granice nije bila prekinuta, svima je bilo zagonetno, zato je tab
istone vojske naredio, da tab eljezne Brigade sakupi svoje bataljune sto i pedeset
kilometara iza fronte, kad se fronta u to doba protezala od Broda do Buga i du rijeke
sjeverno do Sokala.
Ovo veoma zanimljivo strategijsko pitanje bilo je rijeeno na vrlo jednostavan nain, kad
je kapetan Sgner u Sanoku poao u tab brigade, da prijavi dolazak bataljuna.
Ordonanc-oficir bio je autant kapetan Tayrle.
udim se, ree kapetan Tayrle, da niste dobili tonu naredbu. Marruta je jasna.
Pravac vaega kretanja trebali ste nam prije dostaviti. Prema dispoziciji vrhovne koman-
de doli ste dva dana ranije.
Kapetan Sgner pocrveni, ali ni na pamet mu nije padalo; da ponovi sve ifrirane teleg-
rame, koje je dobivao na putu.
372
Ja vam se udim, ree opet kapetan Tayrle.

ini mi se, odgovori kapetan Sgner, da mi oficiri jedan drugom obino govo-
rima ti.
Neka bude, ree kapetan Tayrle, reci mi samo, jesi li ti aktivni ili rezervni? Ak-
tivni? To je onda ve neto drugo... ovjek se ne razaznaje odmah. Koliko je prolo ovu-
da takovih idiota rezervnih lajtnanta! Kad smo odstupali od Limanova i Krasnika, svi
ti kojekakvi lajtnanti izgubie glavu, ugledavi kozake patrole. Mi, u tabu, ne volimo
takve dronjke. Glupak s oznakama inteligenta na kraju krajeva se aktivira, ili jo u civilu
poloi oficirski ispit, i, u sluaju rata, od njega ne ispadne lajtnant, nego srolo!
Kapetan Tayrle otpljunu i prijateljski potapa kapetana Sgnera.
Ostanite dva dana ovdje. Ja u vas provesti: pozabavit emo se. Imamo ovdje zgodne
curice: Engelhuren. Imamo i jednu generalsku ker, koja se prije bavila lezbijskom lju-
bavi. Svi emo se preobui u enska odijela, pa da vidi onda, ta ti ta znade. To ti je tak-
va svinja, da ne moe ni zamisliti. Ali razumije svoj posao, drue. Uh, to ti je kuka
uostalom, vidjet e.
Pardon, prekinu se on, moram se izbljuvati, ve trei put danas.
Kad se vratio natrag, trudio se, da dokae kapetanu Sgneru, kako je ondje veselo i kako
je njegovo bljuvanje posljedica sinonje gozbe, na kojoj su sudjelovali i pionirski oficiri.
S komandantom toga odreda, koji je bio u inu kapetana, upoznao se kapetan Sgner
veoma brzo. U kancelariju upade uniformirani dugonja s tri zlatne zvjezdice i kao u bu-
nilu, ne opaajui prisutnost kapetana Sgnera, oslovi Tavrla:
ta radi, svinjo? Boga mi, lijepo si uredio sino nau groficu.
Onda sjede na stolicu i lupkajui se tankim korbaem po nogama, smijae se na sva usta:
Kad se samo sjetim, kako si je pobljuvao!
Da, da, ree Tayrle, veselo je bilo sino.
Zatim Tayrle upozna kapetana Sgnera i oficira s korbaem, nato izioe iz kancelarije
administrativnog odjeljenja brigade i pooe u kavanu, koja je iznenada iznikla u prosto-
rijama bive pivnice.
Prolazei kroz kancelariju, kapetan Tayrle uze od komandanta pionirskog odjeljenja
korba i udari po dugom stolu, oko koga se kao na komandu postrojie u frontu dvanae-
st vojnih pisara. Bijahu to ljubetelji mirnog i bezopasnog posla u pozadini, s velikim
utovljenim trbuinama i ekstra uniformama.
Toj dvanaestorici apostola ljenarenja ree kapetan Tayrle u namjeri, da se pokae pred
kapetanom Sgnerom i drugim kapetanom:
Ne mislite, da vas ovdje drim samo da se tovite. Prasii! Manje derati i lokati, a vie
raditi.
A sad u vam pokazati jo neto, ree kapetan Tayrle svojim prijateljima.
Onda opet udari korbaem po stolu i zapita onu dvanaestoricu:
Kad ete se raspuknuti, gadovi?
Svih dvanaest odgovori unisono:
Kad god naredite, gospodine kapetane.
Smijui se vlastitoj gluposti, iziao je kapetan Tayrle iz kancelarije.
Kad sva trojica sjedoe u kavani, kapetan Tayrle narui bocu rakije jerabinke i naredi,
da se pozove nekoliko gospoica, koje su slobodne. Ispostavilo se, da ova kavana nije
373
nita drugo, nego javna kua, a poto nijedna gospoica nije bila slobodna, kapetan
Tayrle se razljuti, u predsoblju izgrdi mamicu, i zapita, tko je sada kod gospoice Elle.
Kad su mu odgovorili, da je s njom jedan porunik, razbjesnio se jo vie.
Kod gospoice Elle bio je porunik Dub, koji je, kad je bataljun ve bio smjeten u gim-
naziji, sakupio svoj vod i odrao mu govor o tome, kako su Rusi prigodom odstupanja
ostavili sve bordele s bolesnim personalom, da tim trikom to vie nakode austrijskoj
vojsci. Opominje, dakle, vojnike, da ne posjeuju sline lokale. On e se sam osvjedoiti u
tim lokalima, da li se njegove naredbe izvruju, jer se bataljun nalazi ve u ratnoj zoni, pa
svatko, tko bude uhvaen, bit e stavljen pred vojni sud.
Porunik Dub je dakle poao, da se osobno uvjeri, dre li se vojnici njegove naredbe, i
zato je za promatraicu izabrao divan u sobi gospoice Elle na prvom katu t. zv. Grads-
ke kavane, na kojemu se izvrsno zabavljao...
Dotle je kapetan Sgner otiao svome bataljunu. Tako se drutvo kapetana Tayrla raspa-
lo. Kapetana Tayrla pozvae u brigadu, gdje je komandant brigade vie od pola sata tra-
io svoga autanta.
Stigle su nove naredbe iz divizije, a morala se konano utvrditi i marruta za pridolu
devedesetprvu pukovniju, jer njenom marrutom prema novim dispozicijama ima
ii i zastava druge pukovnije.
Sve je to bilo neobino zamreno. Rusi su odstupali na sjeveroistonom kraju Galicije ve-
oma brzo, tako da su se nekoje austrijske jedinice potpuno izmijeale, a dijelovi njemake
vojske dolazili su meu njih kao klinovi. Ovaj kaos jo je povean stizanjem novih mar-
bataljuna i drugih vojnih jedinica. To se deavalo i u drugim sektorima, koji su bili
smjeteni jo dublje u pozadini, kao i ovdje u Sanoku, kamo najedanput stigoe rezerve
njemake hanoveranske divizije pod komandom jednog pukovnika, s tako neprijatnim
pogledom, da je komandant brigade bio potpuno smeten. Pukovnik od rezerve hanove-
ranske divizije zahtijevao je, prema dispoziciji svoga taba, da njegovi vojnici budu smje-
teni u gimnaziji, gdje su stanovali vojnici devedesetprve. Za smjetaj svoga taba traio
je, da se isprazni zgrada krakovske banke, u kojoj je bio tab brigade.
Komandant brigade odmah se spojio s divizijom i tono izloio stanje stvari, a onda je s
divizijom govorio bijesni Hanoveranac, na osnovi ega u brigadu stie ovakva naredba:
Brigada naputa mjesto u est sati naveer u pravcu Turowo-Volsko-Liskowiec-
Starosol-Sambor, gdje e ekati dalje naredbe. S njom polazi i marbataljun devedesetpr-
ve pukovnije, koja e biti zatitnica po ovom planu, koji je izraen u brigadi: prethod-
nica polazi u pola est prema Turowu izmeu june i sjeverne krilne zatitnice, razmak
tri i p kilometra. Zatitnica polazi u est i etvrt.
U gimnaziji poslije toga nasta strana guva, a od oficira bataljuna na oficirskoj konfe-
renciji nije bio jedina porunik Dub, i vejku je nareeno, da ga potrai.
Nadam se, ree natporunik Luk vejku, da ete ga nai vrlo lako, jer nepres-
tano imate neto meu sobom.
Pokorno javljam, gospodine natporunie, i molim vas, da mi izdate pismenu nared-
bu od kompanije. Ovo traim ba zato, to nas dvojica neprestano imamo neto meu
sobom.
Poto je natporunik Luk na komadu papira, otkinutom iz njegove biljenice, napisao,
da porunik Dub ima odmah doi u gimnaziju na konferenciju, vejk nastavi:
Pokorno javljam, gospodine natporunie, moete biti, kao i uvijek, potpuno bez bri-
ge. Nai u ga, jer je vojnicima zabranjeno ii u javne kue, a on je zacijelo u jednoj, da se
374
osvjedoi, tko iz njegovog voda eli odgovarati pred vojnim sudom, kojim se on obino
prijeti. Rekao je pred vojnicima svog voda, da e obii sve bordele, a onda ima da doe
velika nesrea, jer e ga poznati i s one druge, loe strane. U ostalom, ja znadem, gdje
je. Eno, tamo preko u onoj kavani, jer su svi momci poli za njim, da vide, kuda je namje-
rio.
Zdruena javna kua i Gradska kavana, poduzee o kome je govorio vejk, bilo je raz-
dijeljeno na dva dijela. Tko nije htio ii kroz kavanu, ulazio je na zadnji ulaz, gdje se vje-
ito grijala na suncu neka starica, koja je govorila njemaki, poljski i maarski, i to uvijek
jedno isto: Haj'te, vojae, imamo divnih curica...
Kad je vojak uao, vodila ga je starica hodnikom do nekakvog predsoblja i viknula jednu
gospoicu, koja bi dotrala u koulji i odmah traila novce, cijeli iznos odmah na mjestu,
ali poto je vojnik ve poeo otpasivati bajunet inkasirala bi mamica.
Oficiri su prolazili kroz kavanu. Put gospode oficira bio je mnogo tei, jer se moralo ii u
sobe odostrag, gdje je bio vei izbor enskih, odreenih za gospodu oficire i gdje su ko-
ulje bile opivene ipkama, a pilo se vino i likeri. Mamica ovdje nije doputala nita pro-
tiv propisa; sve se moralo zavriti gore, u spavaonici, gdje se u jednom takvom raju, na
divanu, punom stjenica, valjao u gaama porunik Dub, poto mu je gospoica Ella is-
priala izmiljenu, kao to to obino biva u ovakvim sluajevima tragediju svoga ivota,
da joj je otac bio fabrikant, a ona profesorica na liceju u Peti i da je pala na ove grane
samo zbog nesretne ljubavi...
Iza porunika Duba na dohvat ruke stajala je na malom stoliu boca rakije i ae. Poto je
ta boca bila poluprazna, a Ella i porunik Dub ve zapletahu jezikom, bilo je jasno, da
porunik nije podnosio mnogo. Iz njegovih rijei mogao se ovjek uvjeriti, da mu se u
glavi sve smijealo i da gospoicu Ellu smatra za svoga sluaka Kunerta; tako ju je i os-
lovljavao neprestano viui:
Kunerte, Kunerte, ivotinjo prokleta, poznat e me ti ve i s one druge, loe strane...
vejka htjedoe podvrgnuti istoj proceduri kao i ostale vojnike, koji su prolazili zadnjim
ulazom, ali on se uljudno otre iz ruku nekakve goludrave enske, na iji vrisak istra
mamica, koja poe bezobrazno vikati, da ovdje nema nikakvog porunika.
Molim vas, da se ne derete na mene, gospoo, ree vejk s uljudnim i ljubeznim
smijekom, jer bi mogli dobiti po gubici. Kod nas u Platnerskoj ulici izmlatili su je-
danput jednu mamicu tako, da nije znala za sebe. Jedan sin, znate, traio tamo svog oca,
nekakvog Vondraka, koji je trgovac s pneumaticima. Ta se dama zvala Krovanova, a
kad su je u stanici za spaavanje pitali, kako se zove, rekla, da se poinje sa Ch. A kako
je vae asno ime?
Kad ju je vejk poslije tih rijei odgurnuo u stranu i poeo se drvenim stepenicama pe-
njati na prvi kat, asna matrona nadade paklenu dreku.
Dolje se pojavio i sam vlasnik lokala, jedan propali poljski plemi, koji poleti uza stepe-
nice za vejkom i poe ga navlaiti za bluzu, viui na njega njemaki, da tamo gore voj-
nici nemaju pristupa, da je gornji kat za gospodu oficire, a za vojnike prizemlje.
vejk mu napomenu, da ovamo dolazi u interesu cijele vojske, jer trai jednog gospodina
porunika, bez kojega vojska ne moe na bojite, a poto je Poljak postajao sve ratoborni-
ji, vejk ga gurnu sa stepenica i nastavi s pretraivanjem lokala. Osvjedoio se, da su sve
sobe prazne i tek na kraju hodnika, kad je zakucao i odkrinuo vrata, zau se kretavi
glas gospoice Elle: Besetzt a odmah zatim duboki glas porunika Duba, koji je mis-
lio, da je jo u svojoj sobi u logoru: Herein!
375
vejk ue, pristupi divanu i pruajui poruniku Dubu otkinuti komad papira, ree,
pogledavi na razbacane komade uniforme:
Pokorno javljam, gospodine porunie, da se izvolite obui i odmah, prema toj nared-
bi, koju sam vam dao, prijaviti se u nau kasarnu u gimnaziji, gdje imamo veliko vojno
savjetovanje. (Pogledaj sliku na elu poglavlja.)
Porunik Dub izbei na njega oi s malim zjenicama i pomisli, da nije toliko pijan, te ne
bi mogao prepoznati vejka. Uinilo mu se, da su mu vejka poslali na raport i ree:
Odmah emo se obraunati, vejk. Vidjet e... ta... e bi... ti s... tobom...
Kunerte, viknu on na Ellu, nalij mi jo jednu!
Ispivi au, on podera naredbu i nasmija se:
Je li to... izgovor? Kod... nas... ne... vae... nikakvi... izgovori... Mi smo... u... ratu... a
ne... u koli. Dakle... uhvatili... su... te u javnoj kui? Pri-ii... k... meni... vejk... da ti...
dam... nekoliko uaka! Koje je godine... Filip... Macedonski... pobijedio... Rimljane, to ne
zna... stoko, je li?
Pokorno javljam, gospodine porunie, nastavi vejk neumoljivo, ovo je najvia
naredba iz brigade, da se gospoda oficiri obuku i odmah dou na bataljunski beprec-
hunk, jer mi polazimo, pa se moramo posavjetovati, koja e kompanija biti forhut, koja
saithut i nahhut. O tome e se rjeavati, a ja mislim, gospodine porunie, da i vi treba da
reknete o tome koju rije.
Ovaj diplomatski razgovor osvijesti malo porunika Duba, koji se poeo uvjeravati, da
nije u vojarni, ali ipak iz opreznosti zapita:
Gdje sam to ja?
Vi izvolijevate biti u kupleraju, gospodine porunie. Putevi boji su nepoznati.
Porunik Dub teko uzdahnu, sie s divana i poe oblaiti svoju uniformu uz pomo
vejkovu, a kad se naposljetku obukao, obojica iziu napolje, nato vejk za tren oka otr-
a natrag i ne obraajui na Ellu nikakve panje, iako je ona njegovom povratku pridava-
la sasvim drugo znaenje i od nesretne ljubavi legla opet u postelju, ispi brzo ostatak ra-
kije i potra za porunikom.
Na ulici poruniku Dubu udari rakija u glavu, jer je bilo jako toplo. Priao je vejku raz-
ne gluposti bez ikakve veze. Priao je, da kod kue ima potansku marku s Helgolanda i,
da su odmah poslije dovrene mature ili da igraju biljar i ne pozdravivi svoga biveg
razrednika. A svaka druga rije mu bila:
Nadam se, da me dobro razumijete?
Kako vas ne bih razumio? odgovarao je vejk. Vi govorite kao limar Pokorn u
Budjovicama. On je, kad su ga ljudi pitali: No, jeste li se kupali ljetos u Mali? od-
govorio: Ne, kupao se nisam, ali zato e ovog ljeta dobro roditi ljive! Ili kad su ga pi-
tali: Jeste li ljetos jeli gljiva? on bi odgovarao: Nisam, ali taj novi marokanski sultan
mora da je veoma zgodan ovjek!
Porunik Dub zastade i ree sam za sebe:
Marokanski sultan? To je poznata veliina.
Obrisao je znoj s ela i gledajui zamagljenim oima u vejka, nastavi:
Ovako se ni zimus nisam znojio. Slaete li se s tim? Razumijete li me?
Kako ne, gospodine porunie! U krmu Kod kalea dolazio je jedan stari gospodin,
penzionirani inovnik okrune uprave, i on je to isto tvrdio. Uvijek je govorio, da se udi
376
tome, kakva je razlika u temperaturi ljeti i zimi. To mu je, veli, neobino udnovato, da
ljudi nisu doli na to.
Na vratima gimnazije vejk ostavi porunika Duba, koji se teturajui penjao stepenicama
prema dvorani, u kojoj se odravala konferencija i odmah raportirao kapetanu Sgneru,
da je pijan kao ep. Za vrijeme konferencije sjedio je sputene glave, a kad bi se razvila
debata, trgnuo bi se i viknuo:
Vi imate potpuno pravo, gospodo, ali ja sam pijan kao ep.
Kad su sve dispozicije bile obraene i kompanija natporunika Luka bila odreena za
prethodnicu, porunik Dub se najedanput trgnuo, ustao i rekao:
Sjetio sam se, gospodo, svoga razrednika u prvom razredu. Slava mu, slava mu, slava!
Natporunik Luk pomisli, da e biti najbolje, ako naredi sluaku porunika Duba, da
svoga gospodara smjesti u fizikalni kabinet, gdje je pred vratima stajala straa, da ne po-
kradu inae polurazgrabljenu zbirku minerala. Na to su svim ealonima neprestano skre-
tali panju iz brigade.
Ova opreznost poela se onda, kad je jedan honvedski bataljun, koji je bio nastanjen u
gimnaziji, poeo da pljaka kabinet. Naroito se honvedima svidjela zbirka arenih kris-
tala, koje pogurae u svoje teleake.
Na vojnikom groblju stoji jedan bijeli krst s natpisom: Laszlo Gargany. Tu vjeni sa-
nak sniva jedan honved, koji je kod ove pljake ispio denaturirani pirit iz posuda, u ko-
jima su se uvali razni gmizavci.
Svjetski rat je unitavao ljudsko pokoljenje ak i piritom iz fizikalnih kabineta.
Kad su se svi razili, natporunik Luk pozva Kunerta, sluaka porunika Duba, koji je
svoga gospodara odveo i poloio na divan.
377
Porunik Dub se ponaao kao malo dijete: uzeo je ruku sluaka Kunerta, gledao mu u
dlan i priao, kako po dlanu moe pogoditi ime njegove budue ene.
Kako se vi zovete? Izvucite mi iz prsnog depa biljenicu i olovku. Dakle, vi se zovete
Kunert; tako, a sada doite za etvrt sata, pa u vam onda dati papir s imenom vae e-
ne.
Tek to je to rekao, poeo je hrkati, ali se brzo probudio i poeo neto drljati po svojoj bi-
ljenici; to bi napisao, istrgnuo bi, bacio na pod i tajanstveno postavivi prst na usta, re-
kao:
Ne, jo ne, za etvrt sata. Najljepe e biti, ako budete traili papir sa zavezanim oi-
ma.
Kunert je bio takva budala, da je doao za etvrt sata, a kad je razvio papir, proitao je
kuke i verige porunika Duba: Vaa budua ena zvat e se: gospoa Kunert.
Kad je taj papir kasnije pokazao vejku, ree mu ovaj, da taj papiri dobro uva, jer takvi
dokumenti, koji potjeu od vojne gospode imaju veliku vrijednost; u staro, aktivno vri-
jeme, nije se dogaalo, da bi se oficir dopisivao sa svojim sluakom i nazivao ga gospo-
dinom.
***
Kad je, prema dobivenim dispozicijama, sve bilo spremno za polazak, brigadni general,
koga je hanoveranski pukovnik dao tako lijepo izbaciti, naredi, da se cijeli bataljun pos-
troji u kare i odra mu govor. Priao je vrlo rado, mljeo je kao prazna vodenica, a kad ve
nije znao to da govori, spomenuo je bojne pote:
Vojnici, grmio je on prema kareu, pribliavamo se neprijateljskoj fronti, od koje
nas dijeli samo nekoliko dana hoda. Dosad na svom maru, vojnici, niste imali prilike, da
svojim milim i dragima, koje ste ostavili, poaljete svoje adrese, i tako ih obavijestite, gdje
ste, kamo treba da vam piu, da bi se mogli obradovati pismima svojih ostavljenih dra-
gih.
Od toga se nije mogao odvojiti i neprestano je ponavljao: Udaljeni mili... dragi roaci...
mili ostavljeni i t. d., dok se napokon nije istrgnuo iz toga zaaranog kruga gromkim
uzvikom:
Zato imamo na fronti bojne pote!
Njegov govor je ostavljao utisak, kao da je dunost tih ljudi u svim uniformama, da po-
ginu samo zato, to na fronti postoji bojna pota, pa ako nekome granata otkine obadvije
noge, mora da pomisli, kako je divno umrijeti u saznanju, da njegova bojna pota ima
broj sedamdeset i dva, gdje ga moda eka pismo od njegovih udaljenih milih, ili paket s
komadom mesa, slanine i domaeg dvopeka.
Kad je poslije toga govora brigadna muzika zasvirala dravnu himnu i odana poast ca-
ru, uputie se skupine tog ljudskog stada, odreenog za pokolj tamo negdje za Bugom,
jedna za drugom po utvrenom planu.
Jedanaesta kompanija pola je u pol est prema Turowu-Wolsku. vejk se vukao na zae-
lju kompanije sa tabom i bolniarima, dok je natporunik Luk obilazio kolonu i svaki
as pogledavao na zaelje kolone, gdje se pod bolnikim plahtama vozio porunik Dub u
susret novim junatvima nepoznate budunosti, a da bi izbjegao razgovor sa vejkom,
378
koji je strpljivo nosio svoj teleak i puku, razgovarao je s narednikom Vanjekon o tome,
kako se prolih godina na manevrima kod Velikog Mezeria lijepo mariralo.
Bio je nekako isti ovakav kraj, samo to onda nismo ili ovako feldmassig, jer tada
nismo imali ni pojma, to su to rezervne konzerve, a kad smo kakvu konzervu i fasovali,
poderali bi je na prvom odmoru, a mjesto nje bi u teleak stavljali ciglu. U nekakvom
selu dola je inspekcija, izvadila nam sve cigle iz teleaka, a bilo ih je toliko, da je jedan
ovjek od toga sagradio kuu.
Malo kasnije vejk je koraao pored natporunikova konja i priao o bojnoj poti:
Divan je to govor bio, a svakome je milo, kad u ratu dobije pisamce od svojih milih. A
ja, dok sam prije sluio u Budjovicama, za itavo vrijeme dobio sam svega jedno pismo i
sauvao ga sve do danas.
vejk izvue iz prljave kone torbe zamateni papir i stade ga itati, odravajui korak s
natporunikovim konjem, koji je poeo polako kasati.
Ti kukavni razbojnice, ti gade i budalo! Gospodin kaplar Ki je doao u Prag na dopust
i ja sam s njim igrala Kod Kocana. On mi je priao, da ti u Budjovicama Kod zelene
abe plee s nekakvom glupom flundrom i da si me ve davno zaboravio. Zapamti:
ovo pismo piem na zahodu i da je meu nama sve svreno. Tvoja biva Boena... Da ne
zaboravim: ovaj kaplar to umije, i neprestano e te gnjaviti, jer sam ga za to molila. I jo
da ne zaboravim: Kad doe na dopust, nee me zatei meu ivima.
No, razumije se, nastavi vejk mirno kaskajui, kad sam doao na dopust, zate-
kao sam je meu ivima. Naao sam je u krmi Kod Kocana, gdje su je dva vojnika od
tue pukovnije potezali svaki na svoju stranu, a jedan je bio tako vatren, da ju je javno
hvatao kojekuda, kao da je, pokorno javljam, gospodine natporunie, htio odande izvu-
i cvijet njene nevinosti, kako to veli Vjenceslava Luick, ili kako je plaui rekla jedan-
put jedna esnaestogodinja djevojica jednom gimnazistu, kad ju je utinuo za rame: Vi
ste, gospodine, upropastili cvijet moje nevinosti! Samo se po sebi razumije, da su se svi
smijali, a njena mamica, koja ju je uvala, odvela je u hodnik Besede i tamo nauila
pameti tu svoju budalu. Ja sam, gospodine natporunie, doao do toga uvjerenja, da su
seljake djevojke mnogo iskrenije od onih gradskih gadura, koje idu na nekakve lekcije
plesanja. Kad smo prije nekoliko godina logorovali u Mniku, iao sam plesati kod sta-
rog Knina i tamo sam se upoznao s jednom gospoicom, nekom Karlom Veklovom, ali
ona mi se nije naroito sviala. Jedne nedjelje odpratih je do jezera i tamo sjedosmo na
nasip, a kad je zalazilo sunce, ja je zapitah, da li me voli. Pokorno javljam, gospodine
natporunie, zrak je bio tako vlaan, ptice su pjevale, a ona mi je odgovorila sa smije-
kom: Volim te kao oi papriku, idiote boji!... Ja sam bio tako glup, tako strano glup,
da sam prije toga s njom iao izmeu visokog klasja, gdje nigdje nikog nije bilo, pa nismo
ni sjeli, a ja sam njoj, seoskoj djevojci, pokazivao boju prirodu i objanjavao joj, ta je
ito, ta je ra, a ta je ovas.
I da bi ta pria o ovsu bila jo gluplja zaue se glasovi vojnika, koji su pjevali nastavak
pjesme, s kojom su eke pukovnije ile, da za Austriju ginu kod Solferina:
Kad je bilo pola noi

Ra iz vree sva iskoi,
Jupajdija, jupajda,
Svaka cura e da d.
379
A drugi bi nastavili:
Dat e, dat e, kako ne,

Zato ne bi dala,
Dat e cjelov jedan-dva,
Na obraza obadva.
Jupajdija, jupajda,
Svaka cura e da d!
Dat e, dat e, zato ne,
Zato ne bi dala?...
Nato Nijemci poee istu pjesmu pjevati njemaki.

To je jedna stara vojnika pjesma, koju je soldateska pjevala jo za Napoleonova vremena
na svima jezicima. Sad je ona odjekivala pranim putem Turowo-Wolskim, galicijskom
ravnicom, koja je s obje strane ceste sve do zelenih humova, bila izgaena i unitena
konjskim kopitima i petama hiljade hiljada vojnikih tekih cokula.
Tako smo jedanput, poe vejk, razgledajui se oko sebe, sve unitili, kad smo
bili na manevrima u Pisku. Bio je s nama i jedan gospodin nadvojvoda, ali to je bio tako
pravedan gospodin, da je uvijek, im bi sa svojim tabom morao projahati poljem iz stra-
tegijskih razloga, slao svoga autanta, koji je odmah morao procijeniti tetu. A neki se-
ljak Picha nije naroito uivao u toj posjeti i nije htio da primi od drave osamnaest kru-
na naknade za pet hektara oranice, nego se htio, gospodine natporunie, suditi i dobio
je za to osamnaest mjeseci.
Ja mislim, gospodine natporunie, da je trebao uivati, to je netko od carske kue
poastio posjetom njegovu oranicu. Drugi seljak, malo pametniji, obukao bi svoje djevoj-
ke u bijelo kao za priest, s cvijeem u ruci, koje bi razbacao po polju i svaka bi morala
pozdraviti visokog gospodina, kao to sam itao za Indiju, gdje su se podanici jednog
rade morali bacati slonu pod noge.
to to govorite, vejk? zapita ga s konja natporunik Luk.
Pokorno javljam, gospodine natporunie, ja mislim onog slona, koji na svojim leima
nosi onog radu, o kome sam itao.
Kako vi to samo znate sve lijepo objasniti, vejk! ree natporunik Luk i odjaha
naprijed.
Red na elu kolone poeo se naruavati. Vojnici, nenaviknuti na hodanje s potpunom
opremom poslije tolikog odmaranja, poeli se tuiti na bol u ramenima, pa su se poma-
gali, kako su znali. Premjetali su puke s jednog ramena na drugo, ili ih nisu ni nosili na
remenu, nego prebaene na ramena kao grablje ili vile. Nekoji su mislili, da je udobnije
ii po jarcima ili po ivicama, gdje je bilo pod nogama meke, nego na zapraenom putu.
Veina je koraala s oborenom glavom, a osim toga, svi su bili edni, jer, iako je sunce
zalo, bijae sparno i zaguljivo kao u podne, a nitko nije imao ni kapi vode. Bio je to prvi
dan mara, a ta neobina situacija, koja je bila poetak sve veih i veih napora, muila je
ljude i umarala. Prestali su pjevati i samo su nagaali, koliko ima do Turowa-Wolskog,
gdje su mislili, da e biti noite. Nekoji su posjedali u jarke, a da to ne bi udarilo u oi,
skinuli bi cipele, i ostavljali utisak ljudi, koji su loe sloili obojke, pa ih popravljaju, da
ih ne mue na maru. Drugi su opet skraivali ili produivali remen na puki ili razvezi-
vali teleak i namjetali stvari, uvjeravajui sami sebe, da to rade samo zbog pravilnog
380
rasporeda tereta i da remeni od teleaka ne preteu na jedno rame. Kad im se pribliavao

natporunik Luk, ustajali su i raportirali, da im neto smeta, ako ih ve kadeti i vodni-
ci, opazivi iz daleka kobilu natporunika Luka, nisu potjerali naprijed.
Jaui oko njih, natporunik Luk ih je ljubezno nagovarao, da ustanu, jer do Turowa-
Wolskog po njegovim rijeima, nije dalje od tri kilometra, a tamo e biti odmor.
Meutim se porunik Dub zbog stranog treskanja na bolnikim dvokolicama osvijestio.
Upravo, nije se ni osvijestio potpuno, ali se ipak mogao pridii i nagnuti iz dvokolica,
viknuti na ljude iz etnog taba, koji se slobodno kretahu okolo, jer su svi, poevi od
Balouna pa sve do Chodounskog, svoje teleake ostavili u dvokolicama. Jedini je vejk
junaki koraao naprijed s teleakom i pukom, objeenom dragunski preko prsiju, puio
na lulu i pjevao:
Kdy jsme thli k Jaromi,

at' si nm to kdo chce vi,
pili jsme tam asi prv k veei...
Na pet stotina koraaja pred porunikom Dubom vitlahu se cestom oblaci praine, iz ko-
jih izvirahu spodobe vojnika, i porunik Dub, kojemu se opet povratilo oduevljenje, is-
prui glavu iz kola i poe vikati u prainu:
Vojnici, va uzvieni zadatak je teak; pred vama su teki marevi, najrazliitije osku-
dice i razni drugi napori. Ali ja s povjerenjem gledam na vau izdrljivost i vau snanu
volju.
Vole sv. Marka promrmlja vejk.
Porunik Dub nastavi:
Za vas, vojnici, nema takve prepreke, koju vi ne bi prebrodili! Jo jednom ponavljam,
vojnici! Ja vas ne vodim lakoj pobjedi. Bit e to za vas tvrd orah, ali ete ga vi skriti. Vas
e slaviti historija!
Gurni prst u grlo, promrmlja opet vejk.
I porunik, kao da ga je posluao i poto je imao glavu izvan dvokolica, poe bljuvati po
pranoj cesti, a kad se izbljuvao, viknu jo jedanput: Naprijed, vojnici! i klonu na tele-
ak telegrafista Chodounskog, na kojemu je spavao sve do Turowa-Wolskog, gdje ga na-
pokon izvukoe iz kola i postavie na noge po nareenju natporunika Luka, koji je s
njim imao veoma dug i vatren razgovor, dok se pijanac toliko osvijestio, da je mogao re-
i:
Logino rasuujui, napravio sam veliku glupost, koju u popraviti pred neprijate-
ljem!
Nije ipak potpuno doao k sebi, jer je odlazei svome vodu, rekao natporuniku Luku:
Vi me jo ne znate, ali ete me poznati!
Moete se raspitati kod vejka, to ste sve radili.
Porunik Dub, prije nego to je poao svome vodu, uputi se vejku, kojega zatee u dru-
tvu s Balounom i narednikom Vanjekom.
Baloun je ba priao, kako je u svom mlinu uvijek u ledu imao bocu piva. Pivo je bilo ta-
ko hladno, da su od njega trnuli zubi. Na drugim mlinovima pivo se pilo poslije sira, ali
on je u svojoj prodrljivosti, za koju ga je Bog kaznio, poslije sira uvijek spirio jo i ko-
381
mad mesa. Sad ga je boja pravda kaznila i mora da guta toplu i smrdljivu vodu iz kla-
denca u Turowu-Wolskom, u koje se mora, zbog kolere, sipati limunova kiselina, koju su
ba sad dijelili, kad se fasovala voda iz bunara. Baloun nato izjavi, da se limunova kiseli-
na dijeli samo zato, da bi ljudi to jae osjetili glad. Istina, da se u Sanoku dobro najeo i
da mu je natporunik Luk dao polovinu svoje porcije teletine, koju su mu donijeli iz
brigade, da je to strano i da je mislio, da e, kad dou ovamo i kad bude odmor, neto
kuhati. Povjerovao je u to, kad je vidio, da kuhari sipaju u kotao vodu. Otiao je zato
odmah u kuhinju i raspitao se, ta je i kako je, a oni su mu odgovorili, da je dola nared-
ba, da se voda nalije, ali za as moe doi druga naredba, da se ta voda izlije.
Na to je doao porunik Dub i poto nije bio potpuno siguran u sebe, zapita:
Zabavljate se?
Zabavljamo se, gospodine porunie, odgovori vejk za sve, kod nas je zabava u
punom jeku. Najljepa stvar je lijepo se pozabaviti. Ba sad priamo o limunovoj kiselini.
Bez zabave ne moe biti nijedan vojnik, jer se onda lake zaboravljaju trapaci.
Porunik Dub ga pozva, da poe malo s njim, jer bi htio, da ga neto pita. Kad se malo
udaljie, zapita on vejka nesigurno:
Niste nita priali o meni?
Boe oslobodi, gospodine porunie; priali smo samo o limunovoj kiselini i o mesu.
Priao mi je natporunik Luk, da sam pravio kojekakve gluposti, a vi da to sve zna-
te, vejk.
vejk odgovori ozbiljno i uvjerljivo:
Pa nita strano niste uradili, gospodine porunie, osim to ste bili u jednoj razvika-
noj kui. Ali to je, po svoj prilici bila pogreka. Limara Pimpru s Kozjeg trga uvijek su
traili, kad je iao u grad, da kupi lim, a nali su ga redovno u slinom lokalu ili kod
Suha, ili kod Dvoraka, kao to sam i ja vas naao. Dolje je bila kavana, a gore, kao i u
naem sluaju, djevojke. Vi ste, gospodine porunie, pogrijeili i niste znali, gdje ste, jer
je bilo toplo, a kad ovjek nije navikao na pie, onda se po vruini opije i od najobinijeg
ruma, kao vi od jerabinke, gospodine porunie. Ja sam imao nareenje, da vam prije,
nego to poemo, dostavim poziv na beprechunk i tako vas naoh kod one djevojke
gore; zbog vruine i jerabinke niste me ni prepoznali i leali ste razodjeveni na divanu.
Nita niste radili, ak niste rekli ni: Vi me jo ne poznate! ali to se moe dogoditi
svakome, kad je vruina. Neki ljudi mnogo trpe od toga. Da ste samo znali starog polira
Vejvodu s Vrovica; on je, naime, izjavio, da nee piti nikakova opojna pia. Ispio je jo
aicu, onako na put i poao da trai bezalkoholna pia. Zastao je najprije u gostionici
Odmor, naruio etvrt vermuta i poeo oprezno ispitivati gostioniara, to piju ti aps-
tinenti. Mislio je, da voda mora biti i za apstinente nemilo pie. Gostioniar mu tada ob-
jasni, da apstinenti piju sodu, limunadu, mlijeko, bezalkoholno vino, sirupe i slina pia.
Od svega se starom Vejvodi najvie svidjela bezalkoholna vina. Zapitao je, postoje li i
bezalkoholne rakije, pa ispio jo jednu etvrtinu i razgovarao se s gostioniarom o tome,
kako je to grijeh napiti se svaki as, nato mu gostioniar odgovori, da on sve na svijetu
moe podnijeti, samo ne pijanog ovjeka, koji se napio na drugom mjestu i doao k nje-
mu, da se istrijezni bocom sode i povrh toga napravi kraval. Napij se kod mene, veli
gostioniar, onda si moj ovjek, ali drukije te ne poznam! Stari Vejvoda je ispio i
poao dalje. Doao je, zamislite, gospodine porunie, na Karlov trg do jedne trgovine
vina, kamo je otprije zalazio i zapitao ih, imaju li bezalkoholnog vina. Bezalkoholnih
vina nemamo, gospodine Vejvodo, odgovorie mu, ali vermuta ili serija moete
dobiti, koliko vam srce eli. Starog Vejvodu je bilo stid da odbije, pa je i tamo ispio e-
382
tvrtinu vermuta i etvrtinu serija i tako sjedei uz aicu, upozna se s jednim apstinen-
tom. Rije po rije i oni popie jo po etvrtinu i napokon se ispostavi, da taj gospodin
znade, gdje ima bezalkoholnog vina. Naime u Bolznovoj ulici; ide se po stepenicama
dolje, a imaju i gramofon. Zbog ovako prijatnog saopenja Vejvoda narui na stol itavu
bocu vermuta, a potom se obojica uputie u Bolznovu ulicu, gdje se ide dolje po stepe-
nicama i gdje imaju gramofon. I zaista, tamo su se prodavala nekakva vona vina, ne
potpuno bezalkoholna, ali ipak bez ijednog alkohola. Najprije svaki narui pol litre vina
od jagoda, pa pol litre vina od ribizla, a kad ispie jo pol litre bezalkoholnog vina od
jagoda, noge im od silnog vermuta i serija otkazae poslunost i oni poee vikati, neka
im donesu urednu potvrdu, da je to, to su pili, bezalkoholno vino. Oni su apstinenti, pa
ako im to odmah ne donesu, da e razlupati cijeli lokal zajedno s gramofonom. Redari su
ih morali po stepenicama vui gore u Bolznovu ulicu i odvesti ih u samicu i obojica su
bili osueni za pijanstvo kao apstinenti.
Zato vi to meni priate? drekne porunik Dub, koji se od tog govora potpuno istri-
jeznio.
Pokorno javljam, gospodine porunie, tome, istina, nije mjesto ovdje, ali sam ja mis-
lio: kad ve razgovaramo...
Poruniku Dubu priini se u tom momentu, da ga je vejk opet uvrijedio i poto je sada
bio potpuno trijezan, viknu na njega:
Ti me jo ne pozna! Kako to stoji?
Pokorno javljam, da ne stojim propisno; zaboravio sam da skupim pete. Odmah u to
uiniti.
vejk se za as ukoi u najljepem haptaku.
383
Porunik Dub je premiljao ta bi jo mogao rei, i napokon ree:

uvaj me se, da ti to ne moram neprestano ponavljati. Ti me ne zna, ali ja tebe znam,
dodao je on svoju staru uzreicu.
Kad je porunik Dub odlazio od vejka, pomislio je, onako mamuran, da bi bilo mnogo
bolje, kad bi mu rekao: Ja te, gade, poznam davno i to s tvoje loe strane!
Nato Dub pozva sluaka Kunerta i zapovjedi mu, da mu donese vode.
Neka je uzgred reeno, da je Kunert dugo traio po Turowu-Wolskom taj vr vode.
Napokon mu je polo za rukom, da vr ukrade gospodinu upniku, a u vr da nalije vo-
du iz jednog, daskama zatvorenog kladenca. Morao je otkinuti i nekoliko dasaka, jer je
kladenac bio zatvoren pod sumnjom, da je voda tifusna.
Porunik Dub je ispio vr bez istraivanja i time potvrdio poslovicu: Dobro prase sve
podnese!
***
Ljuto se prevarie svi, kad su raunali, da e u Turowu-Wolskom biti prenoite.

Natporunik Luk pozva telefonista Chodounskog, narednika Vanjeka, kompanijskog
kurira vejka i Balouna. Naredba je bila jednostavna. Sprema se ostavlja bolniarima i svi
stranputicom polaze odmah na Maly Polanec, a onda uz potok jugoistonim pravcem na
Liskowiec.
vejk, Vanjek i Chodounsk bili su kvartirmajstori. Moraju spremiti noite za svoju
kompaniju, koja ih stie za jedan sat, najvie za sat i pol. Baloun, meutim, mora na
mjestu, gdje e noiti natporunik Luk, dati da se ispee guska, a ostali moraju paziti
na Balouna, da ne pojede polovinu. Osim toga, Vanjek sa vejkom mora za kompaniju
kupiti svinje, prema tome, koliko po propisu na nju pripada mesa. U toku noi skuhat
e se gula. Noite za ljude mora biti pristojno: izbjegavati zagaene kue, da se mom-
ad moe dobro odmoriti, jer kompanija iz Liskowca ve u pol sedam polazi preko Kros-
cienka u Starasol.
Bataljun sada nije vie bio siromah. Brigadna intendantura u Sanoku isplatila je batalju-
nu avans na predstojeu bitku. U kompanijskoj blagajni lealo je preko sto hiljada kruna,
a narednik Vanjek je dobio naredbu, da im stignu na mjesto, a to je znailo u opkopima,
i prije nego to se poe u smrt, isplati vojnicima novac, koji im je pripadao za neprimljeni
hljeb i menau.
Kad su sva etvorica bila na putu, u kompaniju je doao gospodin mjesni pleban i podije-
lio vojnicima, prema njihovoj narodnosti, izvatke iz Lurdske pjesme na svim jezicima.
Imao je itavu gomilu tih pjesama, koje mu je ostavio neki visoki vojni crkveni dostojan-
stvenik, da ih podijeli vojnicima, koji budu ovuda prolazili, i koji je opustoenom Galici-
jom prolazio na automobilu s nekakvim djevojkama.
Tamo, gdje se svrava strmog brda pad,

aneoskih zvona zvuk odjekuje sad.
Ave, ave, ave Maria! Ave, ave, ave Maria!
A Bernardu, djevojku, nebeski duh

vodi na obalu u zeleni lug. Ave!
384
Na stijeni je spazila neki udni sjaj

i figuru arobnu, to ju posla raj. Ave!
Njoj arobna haljina ukraava stas,

a oblaak svijetli obvija joj ps. Ave!
Na rukama brojanice nosi ena ta,

ta Gospoa i Kraljica premilostiva. Ave!
Gle, kako se Bernardi mijenja lice, vaj,

gle, kako joj lice krasi nadzemaljski sjaj. Ave!
Gle, ve klei i moli se sad boanstvu tom,

A Kraljica rije nebesku progovara s njom. Ave!
Bez grijeha sam zaela, dobro pamti to,

Ja sam uvar nemonih i proganjam zlo. Ave!
Nek ovamo slazi svijet na poboni pir,

Da odadu meni potu i nad ju svoj mir. Ave!
Ti dokai ljudima, da tu grade hram,

Da na ovom mjestu svoj stanak ja imam. Ave!
O, slava ti, dolino, ti si zemni raj,

Ti si stanak nae Majke, ti si sveti kraj. Ave!
Blagoslov nam sveti posla, sveta Majice,

Ti zemaljski raj nam dade, Vjena Kraljice. Ave!
Ispuni se ipak jednom taj daleki san;

Potovanja i molitve sad nastupi dan. Ave!
Htjela si, da ima ovdje svoj bijeli hram,

Kamo ovjek na molitvu eljno hoda sam. Ave!
Zv'jezdo sjajna, zv'jezdo Spasa, ti pred nama hodi

I prijestolju Boijem Ti nas vjerne vodi. Ave!
385
O presveta Gospo Ti, zavoli na kraj,

Materinsku milost Ti svojoj djeci daj. Ave!
Kaplar Nachtigal s Kaperaskih Gora izmamio je od jednog preplaenog idova bocu

rakije, skupio nekoliko drugova, pa su onda svi poeli pjevati njemaki tekst Lurdske
pjesme bez refrena Ave i to na melodiju pjesme Princ Eugen.
Bio je to avolski teak put, kad se smrailo, a ona etvorica, koja su trebala spremiti no-
ite za jedanaestu etu, upala je u umu nad potokom, koji je morao voditi prema
Liskowiecu.
Baloun, koji se prvi snaao u situaciji, da ide nekamo u nepoznato, i kome je sve: mrak,
fakat da idu naprijed traiti stan, i sve bilo tako neobino i tajanstveno, poeo je vjerova-
ti, da stvar nije tako jednostavna.
Brao, ree on tiho spotiui se na stazi iznad potoka, oni su nas rtvovali.
Kojeta! viknu na njega vejk.
Brao, ne viimo toliko, molio je tiho Baloun, ja osjeam, da e nas neprijatelj uti
i poeti pucati. Ja to znadem. Poslali su nas naprijed, da izvidimo, je li tamo neprijatelj, a
kad uju paljbu, znat e, da se dalje ne smije. Mi smo, brao, prethodnica, kako me je
uio kaplar Tema.
Goni samo naprijed! ree vejk. Mi emo lijepo za tobom, da nas uva tvojim
tijelom, kad si ve takav orija. Ako te pogode, ti nam reci, da moemo za vremena nap-
raviti nieder. I to mi je vojnik, koji se plai, da e na njega pucati. U tome treba svaki voj-
nik da uiva, svaki vojnik mora znati, da to neprijatelj vie puca na njega, ima sve manje
municije. Sa svakim metkom, koji neprijateljski vojnik ispali na tebe, smanjuje se njegova
bojna sposobnost. A f njemu je milo, to moe na tebe pucati, jer ne mora onda nositi to-
liko municije, pa lake bjei.
Baloun teko uzdahnu:
Ali ja imam kod kue gospodarstvo.
Pljuni ti na svoje gospodarstvo, odgovori mu vejk. Bolje pogini za cara i gos-
podara! Zar te nisu tome uili u vojsci?
Spominjali su nam i o tome, ree glupi Baloun. Jedanput su me vodili na vjeba-
lite, a onda vie o tome nisam sluao, jer sam postao sluak... A bar, da nas car lijepo
hrani...
Ti si pokvarena, nezasitna svinja. Vojnika prije bitke uope ne treba hraniti, to nam je
jo prije nekoliko godina objanjavao u koli kapetan Untrgriz. Uvijek nam je govorio:
Sluajte, prokleti gadovi, ako bi dolo do rata, a vi budete morali ii u boj, da se niste
prije toga prederali! Tko se predere i bude ranjen u trbuh, taj je gotov, jer sva supa i
kruh izae iz crijeva i taj vojnik odmah dobije zapaljenje. Ali ako nema u elucu nita,
onda je takva rana za njega nita, kao kad ugrize pela, milina jedna!
Ja brzo varim, ree Baloun, u mom elucu nikad nema nita previe. Ako je pot-
rebno, drue, poderat u itavu zdjelu knedli sa svinjskim mesom i kupusom i za pola
sata nee izai iz mene ni tri liice tenosti, ostalo se sve izgubi u meni. Netko, naprim-
jer, veli: kada jede gljive, izlaze iz njega onako, kakve su i bile, samo da ih ovjek opere i
opet nanovo skuha, a kod mene je obratno. Naderem se gljiva, da bi se drugi raspuknu-
386
o, a kad odem na zahod, ispadne ti neto ute kae kao kod djeteta, a ostalo se rastvori u
meni!
U meni se, dragi drue, okrenu se Baloun vejku, svare riblje kosti i kotice od
ljiva. Jedanput sam tono brojao. Pojeo sam sedamdeset knedli od ljiva zajedno s koti-
cama i kad je dolo moje vrijeme, otiao sam na gumno, odvojio sam kotice na stranu i p
rebro jao ih. Od sedamdeset kotica svarilo se u meni vie od polovine. Iz Balounovih
usta ote se tih i dubok uzdah:
Moja je stara pravila knedle sa ljivama od tijesta s krumpirom, a dodavala malo sira,
da budu izdanije. Ali voljela je vie knedle s makom nego sa sirom, a ja obratno i tako
sam je jedanput iukao... Nisam znao potovati svoju porodinu sreu.
Baloun zastade, mljasnu ustima, obliznu se i ree tuno i meko:
Vidi, drue, kad sve to nemam, onda mi se ini, da je moja ena imala pravo i da su
one s makom bolje. Onda bi se dogaalo da mi mak zae za zube, a sad mislim: kamo
sree da sada hoe da zae! Imala je moja ena sa mnom esto velike muke. Koliko se
puta isplakala, kad sam joj govorio, da u kobasice jetrenjae mee vie majorana i pri tom
je uvijek izvukla svoje. Jedanput sam jadnicu tako isprebijao, da je leala dva dana zbog
toga, to mi za veeru nije htjela zaklati purana, jer je mislila, da e mi biti dosta i jedna
kokica.
Da, drue, rasplaka se Baloun, a gdje su sada kobasice bez majorana i kokice?...
Voli li ti sos od kopra? Vidi, zbog toga je kod mene uvijek bilo kravala, a danas bih ga
pio kao kavu.
Baloun je pomalo zaboravljao na blisku opasnost u nonoj tiini, kad su se ve sputali
dolje prema Liskowiecu, a on neprestano objanjavao vejku, to prije nije volio, a to bi
sada jeo, tako, da bi mu pucali zaunjaci.
Za njim je iao telefonist Chodounsk s narednikom Van jekom.
Chodounsk je objanjavao Vanjeku, da je svjetski rat po njegovom miljenju glupost.
Najgore je u itavoj stvari to, da ovjek mora i po noi ii popravljati prekinute telefonske
vodove. Lako je bilo nekad ratovati, kad neprijatelj nije ni znao za reflektore. Ali sad, kad
ovjek popravlja te proklete ice, neprijatelj te napipa reflektorom i pusti na tebe itavu
artiljeriju.
Dolje u selu, gdje su trebali spremiti noite za kompaniju, bio je mrak, psi se razlajali,
to je ekspediciju nagnalo, da zastane i posavjetuje se, to da rade s tim prokletim ivoti-
njama.
Zar ne bi bilo bolje, da se vratimo? proapta Baloun.
Baloune, Baloune, kad bi to uinio, strijeljali bi te zbog kukaviluka, odgovori mu
vejk.
Psi su lajali, to dalje to vie, a malo kasnije pridruie se njima i psi iz Krostienca i neko-
liko drugih sela, jer je vejk vikao u nonu tiinu: Ne laj, ku, ne laj! ba kao i onda,
kad je jo trgovao s njima.
Psi se razlajae jo vie, a narednik Vanjek ree vejku:
Nemojte toliko lajati, vejk, jer ete nam razlajati itavu Galiciju.
Neto slino, odgovori mu vejk, dogodilo se nama u manevrima u taborskom
kraju. Dovukli se mi nou do jednog sela, a psi nadali dreku. Kraj je bio gusto naseljen,
tako da je taj lave iao od sela do sela, neprestano sve dalje i dalje, a kad su psi u selu,
gdje smo mi logorovali, umukli, zauli bi lave ak nekud od Pelhimova, nato bi opet
387
poeli ispoetka, tako da je za kratko vrijeme lajalo: Taborsko, Pelhimovsko, Budjo-

viko, Humpolecko, Tebosko i Jihlavsko. Na kapetan je bio nekako nervozan ovjek i
nije mogao da podnese lave pasa, pa taj ovjek nije spavao itavu no i neprestano je
pitao strau: Tko laje, to laje? Vojnici su pokorno javljali, da laju psi, a njega je to tako
razljutilo, da su oni, koji su bili na strai, kad smo se vratili s manevara, bili zatvoreni.
Poslije toga je uvijek odreivao pseu komandu i slao je naprijed. Imala je zadatak, da
objasni seljacima, da u selu, gdje smo noivali, nijedan pas ne smije zalajati, jer e biti
ubijen. I ja sam bio u takvoj komandi, a kad smo doli u jedno selo kod Milevskog, ja
sam pogrijeio i rekao seoskom starjeini, da e svaki vlasnik psa, koji u toku noi lane,
biti strijeljan iz strategijskih razloga. Starjeina se uplaio, pa odmah jurnuo u glavni
tab, da moli milost za cijelo selo. Tamo ga uope nisu pustili i umalo ga straa nije uc-
mekala, a on se vratio kui i prije nego to smo mi uli u selo, svi su seljaci svojim psima,
po njegovom savjetu, vezali krpe oko njuke, tako da su tri komada pobjesnila.
Uoe u selo, poto su sasluali vejkovo objanjenje, da se psi u noi plae iskara sa za-
paljene cigarete. Na nesreu, nijedan od njih nije puio cigarete, tako da vejkov savjet
nije imao praktinih posljedica. Ali se dokazalo, da psi laju od radosti, jer su se s ljubav-
lju sjeali vojske, koja im je uvijek ostavljala po neto za jelo.
Osjetili su iz daleka, da se pribliavaju stvorenja, koja iza sebe ostavljaju kosti i konjske
leine. Najedanput se oko vejka okupie etiri doge, koje su s podignutim repovima po-
ele skakati oko njega.
vejk ih je gladio i tapkao po njima, govorei s njima kao s malom djecom.
Da, da, mi smo ovdje; doli smo kod vas pajkiti i papiti; dat emo mi vama kostiju, a
rano zorom idemo opet dalje na neprijatelja.
388
U selu, po svim kuama, poee se paliti svijee, a kad su zakucali na vratima prve kue,
da saznadu, gdje ivi starjeina, zau se piskavi i jecavi glas enski, koji je poljski i ukra-
jinski objanjavao, da ona ne moe u rat, jer ve u ratu ima mua; da joj djeca lee u ospi-
cama, da su Moskalji odnijeli sve i da joj je mu prije nego to je poao u rat, naredio,
da nou nikome ne otvara. I tek kad su napravili juri na vrata s objanjenjem, da su oni
kvartirmajstori, neka nevidljiva ruka otvorila je napokon vrata, a kad su uli unutra, saz-
nali su, da starjeina stanuje ba ovdje. On poe uvjeravati vejka, da onaj piskavi glas
nije bio njegov. Izgovarao se, da je spavao na sijenu, a njegova ena, kad je netko naglo
probudi, ne zna, ta govori. O noitu za cijelu kompaniju nema ni govora, jer je selo ta-
ko maleno, da se u njemu ne moe smjestiti ni jedan vojnik. Uope nema mjesta za spa-
vanje. A ni za prodaju nema nita, jer su Moskalji odnijeli sve.
Ako se milostiva gospoda s tim slau, odveo bi ih on do Krosienke; tamo su posjedi vei,
a to je odavde na tri etvrti sata hoda; tamo ima mjesta u izobilju: svaki vojnik e se moi
pokriti jednim ovjim kouhom, a imaju toliko krava, da e svaki vojnik dobiti po zdjelu
mlijeka. Voda je, veli, izvrsna, a gospoda oficiri mogu spavati u dvorcu, dok je ovdje, u
Liskowcu bijeda, svrab i ui. On sam je imao pet krava, ali mu sve odnesoe Moskalji, te i
on, kad mu zatreba mlijeka za bolesnu djecu, mora da ide u Krosienku.
Za potvrdu zause iz staje mukanje krave i piskavi glas, koji je kleo kravu i vikao, da ju
kolera odnese.
Starjeinu to nije smetalo i on nastavi, oblaei visoke izme:
Jedinu kravu ima ovdje susjed Vojciek, i nju ste to sada uli, milostiva gospodo. Ali to
je bolesna, izmuena krava. Moskalji su joj odnijeli tele. Od tog doba ne daje mlijeka, ali
gazdi je ao da je zakolje, jer misli, da e Majka Boja enstohovska opet sve dovesti u
red.
S tim rijeima navue on na sebe kantu.
Hajdemo, milostiva gospodo, u Krosienku; ni tri etvrti sata nema odavde. Ih, ta pri-
am, budala nijedna, ni pola sata nema. Poznam put preko potoka, a onda kroz brezovu
umicu oko hrasta... Veliko je to selo. Hajdemo, milostiva gospodo! Nato otezanje? Go-
spoda vojnici vae pukovnije treba da se estito i udobno odmore. Gospodinu carskom i
kraljevskom vojniku, koji se bije s Moskaljima, treba uredan i ist leaj, udoban leaj... A
kod nas?... Ui, svrab, ospice i kolera! Juer su u ovom prokletom selu tri deka od kolere
umrla... Najmilostiviji Bog je prokleo Liskowiec...
Uto vejk majestetino mahnu rukom:
Milostiva gospodo! poe on, oponaajui glas seoskog starjeine. itao sam u
jednoj knjiici o vedskom ratu, da se u ovakovom sluaju, ako postoji naredba, da se
vojska nastani u tom i tom selu, seoski starjeina, koji se neprestano izgovara i nee, da
im poe na ruku, vjea na prvo drvo. Osim toga priao mi je u Sanoku jedan poljski kap-
lar, da starjeina, kad mu dou kvartirmaheri, mora sazvati odbor, onda zaci s njima po
selu i rei: Ovamo dolaze tri, ovamo etiri, kod popa e biti gospoda oficiri i sve mora
za pola sata biti gotovo.
Milostivi gospodine, okrenu se ozbiljno vejk seoskom starjeini, gdje je ovdje
prvo drvo?
Starosta nije razumio, ta je to drvo, pa mu je onda vejk objasnio, da to moe biti breza,
kruuka, jablan, hrast, ukratko: sve, to ima grane. Starosta opet nije shvatio, a kad je u-
o, da spominju nekakve voke, uplaio se, jer su trenje ba dozrijevale, i ree, da o tome
nema pojma, ali da pred kuom ima jedan hrasti.
389
Dobro, rekao je vejk, napravivi rukom meunarodni znak vjeanja, objesit

emo te pred tvojom kuom, jer ti mora zapamtiti, da je rat i da mi imamo naredbu, da
prenoimo ovdje, a ne u nekakvom Krosiencu. Ti nam, gade, nee mijenjati nae strate-
gijske planove, nego e se ljuljati na vjetru, kako je to napisano u knjizi o vedskom ra-
tu... Bio vam je, brao, isti sluaj na manevrima kod Velikog Meziria...
vejka prekine narednik Vanjek:
Kasnije ete nam to priati, vejk i okreui se starjeini, nastavi: A sada uzbunu
i razmjetanje!
Starjeina poe drhtati kao list na vjetru i mrmljati kako je on s milostivom gospodom
mislio najljepe, ali kad ve nije druge, onda e se i u selu neto pronai, samo da milos-
tiva gospoda budu zadovoljna, a on e odmah donijeti fenjer.
Kad je iziao iz sobe, koju je jedva osvjetljavala mala petrolejska svjetiljka ispod slike ne-
kakvog sveca, koji je na slici liio na najjadnijeg bogalja, najedanput viknu Chodounsk:
A kuda nam se izgubio Baloun?
Nisu imali vremena ni da se osvrnu, kad se iza pei tiho otvorie jedna vrata, koja su vo-
dila nekamo napolje i u njima se ukaza Baloun, koji se ogledao oko sebe, i kad se uvjerio,
da nema starjeine, progovori kao da je imao kijavicu u najveem stepenu:
Bhio sham u klijeti; neto sham pronahao i thime she prehderao, a shad mi she shve
tho lijepi u hustima. Nhije nhi shlano, nhi shlatko, neto khao od thijesta.
Narednik Vanjek posvijetli elektrinom svjetiljkom i svi su mogli potvrditi, da u ivotu
nisu vidjeli zamazanijeg vojnika. A onda se zapanjie, jer opazie, da se Balounova bluza
tako napela kao da je bio u najveem stepenu trudnoe.
ta je to s tobom, Baloune, zaboga? upita ga samilosno vejk, gurkajui ga u nadu-
veni trbuh.
To su krastavci, grcao je Baloun, guei se tijestom, koje nije ilo ni gore ni dolje,
sigurno su to slani krastavci. Pojeo sam u klijeti tri, a ostalo sam donio vama.
Baloun poe iz njedara vaditi krastavac za krastavcem i pruati ih oko sebe.
Na pragu se na to pojavio starjeina s fenjerom, a kad je opazio onu scenu, prekrsti se i
viknu:
Moskalji su krali, pa i nai kradu!
Pooe u selo, sprovoeni gomilom pasa, koji se tiskahu oko Balouna, skaui mu oko
depova od hlaa, gdje je Baloun imao komad slanine, takoer pronaene u klijeti, i koju
je iz halapljivosti sakrio od drugova.
Zato ti psi idu za tobom? zapita vejk Balouna. Baloun mu poslije kratkog razmi-
ljanja odgovori:
Oni u meni osjeaju dobrog ovjeka.
Ali nije rekao, da ruku dri u depu na slanini i da mu jedan pas hvata ruku zubima...
Kad su obili kue, uvjerie se, da je Liskowiec veliko selo, ali i zaista prilino opustoe-
no ratom. Nije, istina, pretrpjelo poara, jer ga kao nekim udom nijedna ratna strana
nije uvukla u sferu svojih strategijskih operacija, ali je tu bilo naseljeno stanovnitvo ob-
linjih unitenih sela Chyrova, Grabowa i Holubly. U pojedinim kuama stanovalo je po
osam porodica u najveoj bijedi poslije svih muka, koje preivjee u ratu.
Kompanija se morala smjestiti u maloj, opustoenoj tvornici pirita na drugom kraju sela,
gdje se u podrumima moglo smjestiti pola ete. Ostale, sve po desetoricu, smjestie u ne-
390
koliko kua, u koje bogate domaice nisu htjele pustiti k sebi siromanu golotinju orob-
ljenih beskunika.
etni tab sa svim oficirima, narednikom Vanjekom, oficirskim sluacima, telefonistima,
bolniarima, kuharima i vejkom, smjestie se kod gospodina plebana u upnom dvo-
ru, koji takoer nije htio primiti nijedne unitene porodice iz okoline, tako da je mjesta
bilo u obilju.
Bio je to visok i mrav stari gospodin u izblijedjeloj i zamatenoj odjei, koji od silne kr-
tosti nije skoro nita ni jeo. Otac ga je odgojio u velikoj mrnji prema Rusima, ali te je
mrnje najedanput nestalo, kad su Rusi odstupili i dola austrijska vojska, koja mu je po-
jela sve guske i kokoi, koje mu Rusi ostavie na miru, iako je kod njega stanovalo neko-
liko bradatih zabajkalskih kozaka.
Austrijsku vojsku omrznuo je jo vie, kad u selo dooe Maari i odvukoe mu sav med
iz konica. S velikom mrnjom gledao je ove none neeljene goste i bio vrlo zadovoljan,
to se mogao etati oko njih, slijegati ramenima i ponavljati:
Nita nemam, jer sam puki siromah; neete nai, gospodo, kod mene ni komadia
hljeba.
Najtuniji je bio Baloun, koji je skoro rasplakao nad tolikom sirotinjom. Pred oima mu je
lebdjela predstava o nekakvom prasetu, kojemu je koica bila rumena kao bakar, a puc-
kala i mirisala... Baloun je, rastuen, sjedio u kuhinji gospodina plebana, kamo je svaki
as ulazio neki dugonja, koji je kod gospodina plebana sluio kao sluga i kuhar i koji je
dobio strogo nareenje, da bude svuda i pazi, da se ne krade.
Baloun u kuhinji nije nita naao osim malo u papir zavijenog kima, koji je gurnuo u usta
i koji je svojim mirisom jo vie izazivao halucinaciju o prasetu.
U dvoritu male tvornice pirita planue ognjevi pod kotlovima poljskih kuhinja, u koji-
ma se kuhala voda, iako u vodi nije bilo nita.
Narednik je s kuharima iao po cijelom selu traei kakvo svinje, ali bez uspjeha. Svuda
su dobili odgovor, da su Moskalji odnijeli i pojeli sve.
Probudie u krmi i idova, koji se poeo aliti, da gospodu vojnike ne moe niim pos-
luiti, a napokon im ponudi, da kupe jednu staru, stoljetnu kravu, koja je bila sama kost i
koa. Traio je za nju basnoslovnu svotu, upao si kosu i kleo se, da takvu kravu nee
nai u itavoj Galiciji, u itavoj Austriji i Njemakoj, u itavoj Evropi i na cijelom svijetu;
pri tom je plakao, kukao, kleo se, da je to najdeblja krava, koja je po volji Jehovinoj dola
na svijet. Zaklinjao se svim praocima da su ak iz Woloiska dolazili da gledaju tu kravu
i da se o njoj govori u itavom kraju kao o udu, pa da to i nije krava nego pravi bivol.
Napokon je kleknuo i grlei im koljena, vikao:
Bolje, da ubijete ubogog idova, nego da odete bez krave.
Tako je zbunio ljude svojom kuknjavom, da su napokon tu mrcinu, od koje bi pobjegao i
svaki ivoder, odveli do poljske kuhinje. Ali jo dugo iza toga, kad je idov ve imao i
novac u depu, neprestanu je kukao i naricao, kako su ga upropastili, unitili, kako se
sam unitio, poto im je takvu kravu prodao tako jeftino. Molio ih je, da ga zato objese,
jer je pod starost napravio takvu glupost, zbog koje se njegovi oci moraju mrtvi u grobu
prevrtati.
Poto se jo jedanput bacio pred njih u prainu, nestalo je zabrinutosti s njegovog lica,
otiao je kui i u sobici rekao svojoj eni:
Elsalebn, vojnici su glupi, a tvoj Nathan je vrlo uman.
391
S kravom su vojnici imali mnogo posla. Kao da se uope nije mogla oderati. Kad su je
derali, koa se nekoliko puta kidala, a pod njom se pojavile ile, tvrde kao laarski ko-
nopci.
Nato su odnekud dovukli vreu krumpira i bez ikakve nade, da e ikad biti gotovo, po-
eli kuhati te ile i kosti, dok je u manjoj kuhinji kuhar, sav oajan, htio, da od te strvine
skuha neto i za oficire.
Ta je nesretna krava ako se uope ova igra prirode moe nazvati kravom ostala
svima u ivoj uspomeni, pa kad su kasnije, u boju kod Sokala, oficiri spomenuli kravu iz
Liskoweca, jedanaesta kompanija bi sa stranim krikom i bijesom poletjela s bajunetom
na neprijatelja...
Krava je bila takva strvina, da se od nje nikako nije mogla skuhati juha. to se meso dalje
kuhalo, ono se sve vre drilo na kostima, stvarajui s njima jegnu cjelinu, kao birokrat,
koji se pola vijeka hranio u kancelarijskim jazbinama i derao samo akta.
vejk, koji je kao kurir odravao stalnu vezu izmeu taba i kuhinje, da bi mogao objavi-
ti, kad jelo bude gotovo, napokon je prijavio natporuniku Luku:
Gospodine natporunie, od nae je krave skoro postao porculan... Meso je tako tvrdo,
da se njime moe rezati staklo. Kuhar Pavliek je, kuajui meso, polomio prednji zub, a
Baloun zadnji kutnjak.
Baloun ozbiljno stupi pred natporunika i prui mu svoj polomljeni zub, zamotan u
lurdsku pjesmu.
Pokorno javljam, gospodine natporunie, ja sam uradio, to sam mogao. Zub je po-
lomljen u oficirskoj menai, kad smo kuali, moe li se od onog mesa napraviti biftek.
Poslije ovih rijei, iz naslonjaa kraj prozora, die se jedna alostiva spodoba. Bio je to
porunik Dub, kojega dovezoe bolniari u dvokolicama kao potpuno propalog ovjeka.
392
Molim lijepo, rekao je on oajnim glasom, meni je zlo.

Sjeo je opet u naslonjau, na kojemu je u svakom naboru vrvilo hiljadu stjenica.
Umoran sam, rekao je tragino, bolestan sam i iznemogao, pa molim, da se pre-
da mnom ne govori o polomljenim zubima. Moja adresa je: Smchov, Kralovska 18. Ne
doekam li jutra, molim, da moja porodica bude oprezno obavijetena i da se ne zaboravi
na mom grobu napisati, da sam prije rata bio c. kr. gimnazijski profesor.
Poeo je tiho stenjati, pa nije ni uo kako je vejk zapjevao stih za pokojnike:
Mariji si grijeh oprostio,

Razbojniku u raj dao doi,
Spasit e i mene svojom moi!
Nato je narednik Vanjek ustanovio, da se uvena krava mora kuhati bar jo dva sata, a u
oficirskoj kuhinji da ne moe biti ni govora o kakvom bifteku, nego se mjesto bifteka ku-
ha gula.
Bilo je odlueno, da vojnici prije nego to zatrubi za menau, legnu spavati, jer e veera
biti gotova tek pred zoru.
Narednik Vanjek donese sveanj sijena, prostre ga za sebe u upnikovoj blagovaonici, te
nervozno frui brkove, ree tiho natporuniku Luku, koji je leao iznad njega na jed-
nom starom divanu:
Vjerujte mi, gospodine natporunie, da takve krave nisam jeo za vrijeme cijelog rata.
U kuhinji je pred upaljenim komadom crkvene svijee sjedio telefonist Chodounsk i
pisao kui pismo, da se ne bi time zamarao onda, kad konano budu imali toan broj
bojne pote. Pisao je:
Mila i draga moja Boenko!

No je, a ja neprestano mislim na tebe, zlato moje, i vidim te, kako i ti misli na mene,
kad pogleda na praznu postelju kraj sebe. Mora mi oprostiti, ako u tom sluaju mislim
na kojekakve gluposti. Zna dobro, da sam jo od poetka rata u vojsci i da sam sluao
kojeta od ljudi, koji su bili ranjeni i s radou pomiljali na povratak k eni. No kad su
doli kui, vie bi voljeli, da su pod zemljom, nego da budu svjedoci prizora, gdje im se
nekakva bitanga voda sa enom. Meni je neprijatno, da ti o tome piem, draga Boenko,
pa ti ne bih o tome ni pisao, ali e se sjeati vrlo dobro, da si mi nekad izjavila, kako ja
nisam prvi, koji se s tobom intimnije upoznao, i da te je prije mene imao gospodin Kraus
iz Mikulake ulice. Pa kad se u ovoj noi sjetim, da bi ti taj gad u mojoj odsutnosti mogao
predlagati opet kakve svinjarije, onda mislim, draga Boenko, da bih ga na mjestu smr-
vio. Dugo sam to skrivao u sebi, ali kad pomislim da se on moda vue za tobom, srce
mi se stiska, pa te upozoravam samo na jedno: da neu trpjeti kraj sebe enu koja bi se sa
svakim kurvala i sramotila moje poteno ime. Oprosti mi, Boenko, ove otre rijei, ali
dobro pazi da o tebi nita loe ne ujem. Inae bih bio primoran da vas oboje satarem, jer
sam ja spreman na sve, makar me to stajalo i ivota... Ljubim te hiljadu puta. Pozdravi
tatu i mamu.
Tvoj Tonou.
393
P. S. Ne zaboravi, da sam ti dao svoje ime!
Nastavio je s pisanjem pisama, koja imaju ostati u priuvi.
Moja najmilija Boenko!

Kad bude itala ove retke, znaj, da smo zapleteni u velike bitke i da se srea okrenula
nama. Izmeu ostalog, oborili smo oko deset neprijateljskih aeroplana i jednog generala
s velikom bradavicom na nosu. U najeem boju, kad su nad nama prskali rapneli, mi-
slio sam na tebe, draga Boenko: ta radi, kako ivi i ta je novo kod kue? Uvijek se
sjeam, kad smo bili u krmi Kod Tomaa, kako si me vodila kui i kako te je drugi
dan boljela ruka od velikog naprezanja. Sada idemo opet naprijed, tako da mi ne preos-
taje vie ni asa za pisanje. Nadam se, da si mi ostala vjerna, jer zna dobro, da u tom
pogledu sa mnom nema ale. Evo, vrijeme je za polazak! Ljubim te hiljadu puta, draga
Boenko, i nadaj se, da e se sve dobro svriti.
Tvoj vjerni Tonou.
Telefonist Chodounsk poe drijemati i konano zaspi nad stolom.

upnik, koji nije spavao, nego neprestano obilazio po kui, otvori vrata od kuhinje i, iz
opreznosti, dunu u onaj komadi svijee pred Chodounskim.
U blagovaonici nije nitko spavao osim porunika Duba. Narednik Vanjek, koji je u bri-
gadnoj kancelariji u Sanoku dobio novu naredbu o snabdjevanju vojnika, studirao ju je
briljivo i uvjeravao se, da se vojnicima, to su blie fronti, sve vie smanjuju obroci. Na-
pokon se morao nasmijati nad jednim paragrafom u naredbi, u kome se zabranjuje, da se
za juhu upotrebljava afran i umbir. U naredbi je bila i napomena, da se kod poljskih
kuhinja kosti moraju skupljati i slati u pozadinu divizijskim skladitima. Bilo je to malo
nejasno, jer se nije znalo, o kakvim se kostima govori, da li o ljudskim ili ivotinjskim.
Sluajte, vejk, ree natporunik Luk, zijevajui od dosade, dok ne dobijemo
jelo, mogli bi mi ispriati koju vau glupost.
Hoj-hoj! prihvati vejk. Dok ne doe jelo na stol, mogao bih vam ispriati cijelu
historiju ekog naroda. Ali znam ja jednu kratku priu o nekoj potarici iz Sedlenska,
koja je poslije smrti svoga mua bila odreena za potaricu na istoj poti. Sjetio sam se
toga, kad sam sluao, kako se pria o bojnoj poti, iako ovo u samoj stvari nema niega
zajednikog s feldpotama.
vejk! odazva se s divana natporunik Luk. Vi mi opet mislite priati kojekak-
ve svoje budalatine.
Zaista, pokorno javljam, gospodine natporunie, to je uistinu strano glupa historija.
Ne znam ni sam, kako mi je moglo pasti na pamet neto tako glupo. Ili je to zbog priro-
ene moje gluposti ili su uspomene iz mladosti. Razni su karakteri, gospodine natporu-
nie, na zemaljskoj kruglji, a kuhar Jurajda je imao potpuno pravo, kad je ono jedanput u
Brucku bio pijan i pao u zahod, pa nije htio izai napolje, nego je neprestano vikao:
ovjek je odreen i pozvan da upozna istinu, da bi, zahvaljujui svome razumu, vladao
harmomjom svemira: da bi se uvijek dizao i usavravao i postupno uao u vie sfere in-
teligencije i ljubeznijeg svijeta. Kad smo ga htjeli odande izvui, bacao se i grizao kao
pas: mislio je, da je kod kue i tek kad smo opet doli onamo, zamolio nas je, da ga izvu-
emo.
394
A ta je s onom potarkom? viknu oajno natporunik Luk.

Bila vam je to neobino zgodna enska, gospodine natporunie i na poti vrila je to-
no sve svoje dunosti, ali je imala jednu pogreku: mislila je, naime, da je uvijek netko
prati, da svi na nju imaju, kako se to kae, pik. Pola ti ona tako jedanput u umu po glji-
ve i kad je prolazila pored kole, opazila je, da je gospodin uitelj ustao, da ju je pozdra-
vio i zapitao, kamo ide tako rano. Odgovorila mu je, da ide po gljive, a on obea, da e
doi za njom. Iz svega je toga ona zakljuila, da je on s njom, starom babom, imao neka-
kve loe namjere, a kad je opazila, da on zaista izlazi iz bunova, uplaila se, pobjegla i
napisala odmah prijavu mjesnom kolskom odboru, da ju je htio silovati. Uitelja stavie
pod disciplinarnu istragu, ali da se iz toga ne bi izrodio javni skandal, istragu je vodio
sam kolski nadzornik, koji se obratio na andarskog narednika s molbom, da mu dosta-
vi svoje miljenje o tome, je li taj uitelj sposoban da izvri takvo djelo. andarmerijski
narednik pogleda u akt i ree, da to nije mogue, jer je uitelja okrivljavao i upnik, da se
povlai s njegovom gazdaricom, ali uitelj je od kotarskog lijenika dobio svjedodbu, da
je ve est godina impotentan, otkad je s rairenim nogama pao s krova na rudu od kola.
Tada se ta stara kuka alila na andarmerijskog narednika, kotarskog lijenika i kol-
skog nadzornika, da su potplaeni od toga uitelja. Tuili su je za klevetu, a kad je bila
osuena, izgovarala se, da je bila neuraunljiva. Odmah je bila pregledana od sudskih
lijenika, koji joj dadoe svjedodbu, da je suluda, ali da je ipak sposobna za vrenje dr-
avne slube.
Natporunik Luk se razdera:
Jezus i Marija! Ja bih vam neto rekao vejk, ali ne bih htio da pokvarim veeru,
nato je vejk nadovezao:
Pa ja sam vam rekao, gospodine natporunie, da u vam priati neto strano glupo.
Natporunik Luk samo odmahnu rukom i ree:
Pa od vas ovjek nita pametno ne moe ni oekivati.
Ne moe svatko biti pametan, gospodine natporunie, odgovori uvjerljivo vejk,
mora biti i glupana, jer kad bi svaki ovjek bio pametan, na svijetu bi bilo toliko pame-
ti, da bi od toga svaki drugi ovjek pobudalio. Kad bi, naprimjer, pokorno javljam, gos-
podine natporunie, svatko poznavao prirodne zakone ili znao izraunati nebeske raz-
make, on bi samo uzrujavao svohi okolinu, kao onaj gospodin apek, koji je dolazio re-
dovno u krmu Kod kalea, a nou izlazio napolje, pogledao po zvjezdanom nebu, i
kad bi se vratio, poao bi od stola do stola i govorio: Danas Jupiter svijetli neobino lije-
po, a ti, neznalico, i ne zna, ta ima nad glavom. To su takove daljine, da bi letio mili-
june godina, kad bi te ispalili iz jednog topa pa makar iao brzinom puanog zrna! Po-
stajao je onda obino grub i uvijek je izletio iz lokala srednjom brzinom elektrinog
tramvaja, otprilike, deset kilometara na sat, gospodine natporunie... Ili ako uzmemo
naprimjer mrave...
Natporunik Luk se pridigne na divanu i sklopi ruke:
Ja se moram diviti sam sebi, kad pomislim, da se ja jo uvijek bavim s vama, vejk,
iako vas dobro poznam.
vejk kimne odobravajui glavom:
To je stvar navike, gospodine natporunie, a svakako i zbog toga, to se odavno
znamo i to smo mnogo tota proivjeli. Mnogo smo mi zajedniki pretrpjeli, a uvijek
smo naili na nesreu kao muica na svijetlo. To je sudbina, pokorno javljam, gospodine
395
natporunie. to car radi, dobro radi; on nas je spojio i ja nita drugo ne elim, nego da
vam kadgod budem koristan. Niste gladni, gospodine natporunie?
Natporunik Luk, koji se nato opet isprui na divanu, odgovori, da je posljednje pita-
nje vejkovo najljepi zavretak ovog oajnog razgovora, pa neka se raspita, da li je vee-
ra gotova. Bit e od vejka vrlo lijepo, ako se za izvjesno vrijeme udalji i ostavi ga nasa-
mu, jer su ga ove gluposti, koje je uo od njega, umorile vie nego cijeli put od Sanoka.
Htio bi da malo spava, ali ne moe.
To je zbog stjenica, gospodine natporunie. Od starine postoji vjerovanje, da stjenice
raaju upnici. Nigdje neete nai toliko stjenica kao kod popova. U upnom dvoru u
Hornim Stodulkama upnik Zamastil je napisao o stjenicama itavu knjigu, a one su pu-
zale po njemu i za vrijeme bogosluenja.
Dakle, kao to rekoh, vejk. Idete li u kuhinju ili ne idete?
vejk poe, a za njim kao sjena kliznu iz svoga ugla i Baloun.
Kad su u rano jutro polazili iz Liskowca prema Starasolu i Samboru, ponijeli su sa sobom
u poljskim kuhinjama i nesretnu kravu, koja se jo nije skuhala. Bilo je odlueno, da e se
kuhati putem, a pojesti za vrijeme odmora na polovini puta izmeu Liskowca i Staraso-
la.
Na put vojnicima dadoe crnu kavu.
Porunika Duba su i dalje vukli na bolnikim dvokolicama, jer mu je bilo sve gore. Naj-
vie se s njim namuio njegov sluak, koji je morao neprestano trati pokraj dvokolica,
dok je porunik Dub neprestano vikao, da se za njega juer uope nije brinuo, i kad stig-
nu na mjesto, on e se s njim objasniti. Svaki as je zahtijevao, da mu se dade vode, ali
kad bi je popio, odmah bi je i povratio.
Kome... emu se smijete? vikao je s dvokolica. Ja u vas nauiti pameti; ne igrajte
se sa mnom, jer me ne poznate!
Natporunik Luk jaio je i uivao u drutvu vejka, koji je brzo i otro koraao napri-
jed kao da ne moe doekati asa, kad e se sukobiti s neprijateljem. Priao je:
Jeste li opazili, gospodine natporunie, da su nekoji nai ljudi kao muhe? Nemaju ni
trideset kilograma na leima, pa ne mogu ni to izdrati. Trebalo bi, da im se dre preda-
vanja, kao to je to radio pokojni gospodin natporunik Buchanek, koji se ubio zbog kau-
cije, koju je uzeo za enidbu od svoga budueg tasta, pa ju spiskao s dvije sokakue. On-
da je uzeo i drugu kauciju od drugog budueg tasta i nju je proerdao, ali razboritije: iz-
gubio je sve na kartama, a s djevojkama vie nije imao posla... Ali to nije dugo trajalo, pa
je morao potraiti kauciju kod treeg budueg tasta. Od te tree kaucije kupio je konja,
arapskog polukrvnog drepca...
Natporunik Luk skoi s konja.
vejk, ree on stranim glasom, ako budete govorili i o etvrtoj kauciji, strmog-
lavit u vas u jarak.
Skoio je opet na konja, a vejk nastavio ozbiljno:
O etvrtoj kauciji, pokorno javljam, gospodine natporunie, ne moe biti ni govora,
jer se Buchanek poslije tree kaucije ubio.
Hvaga Bogu, uzdahnu natporunik Luk.
Da ne zaboravimo, o emu smo priali, govorio je dalje vejk, takva predavanja,
kakva nam je uvijek drao natporunik Buchanek, kad su vojnici na maru skoro padali
od umora, takva eto, predavanja morala bi se drati, po mom skromnom uvjerenju, svi-
396
ma vojnicima, kako je to on radio. Dao bi rast, sakupio bi nas sve oko sebe kao kvoka
svoje pilie, a onda bi poeo objanjavati: Vucibatine jedne, vi uope niste svjesni o to-
me, da gazite po zemaljskoj kruglji, jer ste takva neznalaka banda, da se ovjeku smui,
kad samo na vas pogleda. Trebalo bi vas nagnati, da marirate po suncu, gdje ovjek,
koji na naoj bijednoj planeti ima sedamdeset kila, vae preko hiljadu i sedam stotina!
Htio bih, da vidim, ta bi radili, kad bi u teleaku imali preko dvjesta i osamdeset kilog-
rama, a puka bila teka preko dvije meterske cente. Dahtali bi i isplazili jezike kao pre-
morena paad... Bio je meu nama jedan nesretni uitelj, koji se usudio primijetiti...
Dozvolite mi, da ispravim, gospodine natporunie: na mjesecu ovjek od ezdeset ki-
lograma vae svega trinaest kilograma, pa bi se na mjesecu lako mariralo, jer bi nai te-
leaci bili teki samo etiri kilograma. Na mjesecu bi, tako da kaem, plivali, a ne mari-
rali. To je strano, odvrati na to pokojni natporunik Buchanek, ti gade, zas-
luuje pljusku, i budi sretan, to u ti dati samo jednu najobiniju zemaljsku uku, jer
kad bih ti opalio onakvu s mjeseca, odletio bi nekamo na Alpe i razmrskao se o njih. A
kad bih ti opalio teku sunanu, od tvoga mundira postala bi kaa, a glava bi ti odletjela
nekamo u Afriku. Dao mu je nato zaista jednu obinu, zemaljsku uku, a na aljivdi-
ja zaplakao, pa smo tako poli dalje. Cijelim putem, gospodine natporunie, mrmljao je
o nekakvom ljudskom dostojanstvu, kako se s njim postupa, kao s kakvom mrtvom stva-
ri... Nato ga je gospodin natporunik poslao na raport, a tamo ga zatvorili na etrnaest
dana. Imao je da odslui jo est nedjelja, ali nije odsluio, jer je imao bruh, a oni ga
gonili, da trkara na vjebalitu, pa to nije izdrao, nego umro kao simulant u bolnici...
To je zaista interesantno, vejk, ree natporunik Luk, da vi volite, kao to sam
ve toliko puta opazio, poniavati oficirski zbor.
Nije tako, iskreno odgovori vejk. Ja sam vam samo htio ispriati, kako u vojsci
ljudi sami sebi navuku nesreu na glavu. Taj je ovjek mislio, da je pametniji od gospo-
dina natporunika: htio ga onim mjesecom poniziti pred vojnicima, a kad je dobio jednu
vruu zemaljsku, svi su odahnuli i nitko se nije ljutio, naprotiv, svi smo bili veseli, to je
gospodin natporunik napravio vic s onom zemaljskom ukom; to se naziva spasiti
situaciju. Treba samo da se ovjek dosjeti i sve je u redu. Preko puta od Karmelitanaca u
Pragu imao je, gospodine natporunie, prije nekoliko godina radnju s kanarincima gos-
podin Jenom. On se upoznao s kerkom knjiara Bileka. Gospodinu Bileku se to poznan-
stvo nije svialo, pa je u krmi izjavio, da e, ako gospodin Jenom doe da prosi ruku
njegove keri, ovoga baciti niza stepenice, da e sve pucati. Poslije toga, gospodin Jenom
se napio i jedanput poao gospodinu Bileku, koji ga je u predsoblju doekao s velikim
noem, kojim se obrezuju uvezi, a izgledao je kao strailo. Razderao se na njega, ta trai
ovdje, a potovani gospodin Jenom je na te rijei tako pustio vjetrove, da su se zidovi za-
tresli... Gospodin Bilek se na to poeo smijati i odmah mu pruio ruku: Izvolite, veli,
samo gospodin Jenom izvolite sjesti sva srea, da vam se nije jo i to gore dogodi-
lo; pa ja nisam tako lo ovjek; istina, htio sam vas izbaciti napolje, ali sada vidim, da ste
vi odista prijatan ovjek, u pravom smislu rijei originalan momak. Ja sam knjiar i pro-
itao sam mnogo romana i pripovijesti, ali ni u jednoj knjizi nisam proitao, da bi se
mladoenja tako iskazao. Toliko se smijao, da se drao za trbuh i s vidnom radosti je
ispriao, kako mu se raduje, kao da su roena braa, i pruio mu odmah cigaru, poslao
po pivo, pozvao svoju enu, predstavio joj gospodina Jenoma sa svim detaljima njego-
vog pristupa. Ona je otpljunula i otila. Pozvao je ker i rekao joj: Ovaj gospodin doao
je da zatrai tvoju ruku s takvim i takvim incidencijama. Kerka je poela plakati, velei,
da ga ne pozna i da nee ni da ga vidi, tako, da nije bilo druge, nego da ispiju ono pivo i
da se raziu. Poslije toga gospodin Jenom je doivio jo jednu nepriliku u krmi, u koju
397
je zalazio i gospodin Bilek, tako da ga nisu drukije zvali nego: Srolo Jenom! i svuda
su priali, kako je htio da spasi situaciju... ivot ljudski, pokorno javljam, gospodina nat-
porunie, tako je sloen, da je pojedini ovjeji ivot prema tome nita. U krmu Kod
kalea na Bojiti dolazio je jo prije rata jedan policijski nadstraar, neki gospodin Hu-
bika, jedan redaktor, koji je skupljao slomljene noge, zadavljene ljude i sve to trpao u
novine. Bio je to tako veseo ovjek, da je bio vie u policijskoj straarnici, nego u svojoj
redakciji. Jedanput je tako opio toga nadstraara Hubiku, da su izmijenili odijelo u ku-
hinji, te je nadstraar bio u civilu, a od gospodina redaktora postao je policijski nadstra-
ar, samo to je sakrio broj svoga revolvera i poao po Pragu u patrolu. U Reslovoj ulici
iza Svetovaclavske kaznionice naie on na starijeg gospodina u cilinderu i bundi, koji je
iao pod ruku s jednom starijom damom u krznu. Oboje su se urili kui i nisu progovo-
rili ni rijei. On poe prema njima i viknu tome gospodinu na uho: Ne derite se toliko,
jer u vas inae zatvoriti! Zamislite samo, gospodine natporunie, njihov strah. Uzalud
su mu objanjavali, da to mora biti nekakva zabuna, jer oboje idu iz posjeta od gospodi-
na naelnika. Kolima su doli do Narodnog Divadla, a onda su htjeli da se malo osvjee.
Stanovali su nedaleko, na Morani; on je bio gradski vijenik s gospoom. Neete me
vui za nos, razdera se na njega preobueni redaktor, morali bi se, u ostalom, sti-
diti, kad se vi, nekakav gradski vijenik, ponaate kao kakav uliar. Ja vas pratim ve
dosta dugo i vidio sam, kako ste lupali po metalnim vratima na izlozima, na koje ste nai-
li putem, a pomagala vam je i vaa, kako velite, supruga. Pa ja i nemam tapa; to je
morao biti netko pred nama. Ali ste ga imali, nastavi preobueni redaktor i
slomili ste ga, kako sam vidio, tamo za uglom na jednoj babi, koja po krmama prodaje
peene krumpire i kestenje... Ona gospoa nije vie mogla ni plakati, a gospodin grads-
ki vijenik tako se razljutio, da je poeo govoriti kojeta o prostatvu, ali je bio prekinut i
predveden najblioj patroli u rejonu komesarijata u Salmovoj ulici, kojoj je preobueni
redaktor rekao, da taj par ima odvesti u komesarijat, jer je on iz rejona Jindrihove ulice,
pa je po slubenom poslu doao na Vinohrade i uhvatio ovo dvoje ljudi prilikom naru-
avanja nonog mira; osim toga e oni veli, odgovarati i zbog vrijeanja strae. On e
urediti svoju stvar u komesarijatu u Jindihovoj ulici, pa e za jedan sat doi u komesari-
jat u Salmovu ulicu. Patrola ih je odvela, pa su tamo sjedili do zore i ekali toga nadstra-
ara, koji se okolnim putem povratio u krmu Kod kalea, tamo probudio nadstraara
Hubiku i oprezno mu ispriao, ta se dogodilo i kakve e biti posljedice, ako ne bude
utio.
Natporunik Luk se ve osjeao umoran od toga razgovora, ali prije nego to je natje-
rao konja u kas, da prestigne kolonu, rekao je vejku:
Kad bi govorili do veeri, bilo bi sve gluplje i gluplje.
Gospodine natporunie! vikao je vejk za natporunikom. Zar ne biste htjeli
znati, kako se stvar svrila.
Natporunik Luk pusti konja u galop.
Stanje porunika Duba tako se poboljalo, da je iziao iz bolnikih dvokolica, skupio oko
sebe cijeli etni tab i kao u snu poeo ih uiti. Odrao im je dug govor, koji je vojnicima
padao tee nego municija i puka.
Bila je to smjesa svega i svaega.
Poeo je:
Ljubav vojnika prema gospodi oficirima ini moguima i najnemogunije rtve, ali
nije stvar u tome, nego obratno, ako ta ljubav nije priroena, onda se mora iznuditi. U
graanstvu iznuena ljubav jednog ovjeka prema drugom, recimo, sluitelja prema
398
profesorskom zboru, postoji tako dugo, dok postoji spoljana sila, koja ju nasilno izaziva,
ali u vojsci vidimo, da je obrnuto, jer oficir ne smije dozvoliti kod vojnika ni najmanje
malaksavanje te ljubavi, koja vee vojnika s njegovim stareinom. Ta ljubav nije, da tako
kaem, obina ljubav, nego je to potovanje, strah i disciplina.
vejk je za itavo vrijeme iao s lijeve strane i kad je porunik Dub govorio, bio je nepres-
tano u stavu rechtsschaut.
Porunik Dub ispoetka nije to opazio, pa produi:
Ta disciplina i dunost pokoravanja, dunost ljubavi vojnika prema oficiru mora biti
vrsta, jer je odnos izmeu vojnika i oficira vrlo jednostavan: jedan slua, drugi zapovi-
jeda. Ve smo davno itali u knjigama o vojnoj vjetini, da su vojniki lakonizam i voj-
nika jednostavnost svojstva, za kojima treba da tei svaki vojnik, koji voli, htio ili ne
htio, svoga starjeinu, koji u njegovim oima mora biti neto najuzvienije, da tako ka-
em: kristalizirani ideal vrste i odreene volje.
Tek je sada opazio vejkov rechtsschaut... Bilo mu je to strano neprijatno, jer je osje-
ao, da se sve vie i vie zaplee i da se ne moe maknuti dalje od te ljubavi vojnika pre-
ma oficiru i zato se razdera na vejka:
to bulji u mene kao tele u arena vrata?
Razumijem, gospodine porunie; no vi ste me izvoljeli jedanput opomenuti, da, kad
vi govorite, moram svojim pogledom slijediti vaa usta. A poto svaki vojnik mora ispu-
niti naredbu svoga pretpostavljenog i zapamtiti to i za budunost, nisam mogao drukije
da postupim.
Gledaj, viknu porunik Dub, na drugu stranu; samo mene ne gledaj, gade, jer
zna, da te ne volim i ne podnosim...
vejk je, okrenuvi glavu nalijevo, dalje koraao pokraj porunika Duba tako, da je Dub
viknuo:
Kamo gleda, kad s tobom govorim?
Pokorno javljam, gospodine porunie, da po vaem nareenju gledam na lijevu stra-
nu.
Ah, uzdahnu porunik, muka je s tobom. Gledaj pred sebe i misli o sebi: Ja sam
takva budala, da ne vrijedim ni pol lule duhana. Je si li zapamtio?
vejk je gledao pred sebe i rekao:
Pokorno javljam, gospodine porunie, mogu li na to odgovoriti?
ta, ti se usuuje? viknu na njega porunik Dub. Kako to sa mnom govori... ta
ti to misli?
Pokorno javljam, gospodine porunie, sjetio sam se vae naredbe na jednoj stanici,
gdje ste me grdili i rekli, da uope ne govorim, kad vi jedanput zavrite.
Boji li se ti mene? upita ga radosno porunik Dub. Ali ti me jo ne pozna. Pre-
da mnom su drhtali drukiji ljudi, zapamti to. Ukrotio sam ja drugaije ptiice, pa zato
ne brbljaj i ostani pozadi, da te ne vidim.
vejk je tada ostao na zaelju kolone kod bolniara i vozio se udobno na dvokolicama
sve do mjesta, gdje je bio odreen odmor i gdje se napokon podijelila juha od one nesre-
tne krave.
Ovu kravu je trebalo ostaviti da etrnaest dana lei u octu, ili ako ne tu kravu, onda
svakako onog ovjeka, koji ju je kupio, rekao je vejk.
399
Od brigade doao je kurir na konju s novom naredbom za jedanaestu kompaniju: da se

marruta mijenja prema Feltynu, Woraliu, a Sambor da se ostavi po strani zato, to je
tamo nemogue smjestiti kompaniju, jer su tamo dvije poznanjske pukovnije.
Natporunik Luk odmah izda dolina nareenja. Narednik Vanjek i vejk, da se od-
mah upute i spreme za kompaniju noite u Feltynu!
Nemojte da neto poinite na putu, vejk, opomenuo ga je natporunik Luk.
Glavno je, da budete pristojni prema stanovnitvu.
Pokorno javljam, gospodine natporunie, trudit u se! Sanjao sam lijep san, kad sam
pred zoru malo zadrijemao. Sanjao sam korito s vodom, koje je cijelu no curilo na hod-
niku kue, u kojoj sam stanovao, tako da je promoila strop vlasniku kue, koji mi je uju-
tro otkazao stan. Takav sluaj dogodio se zaista, gospodine natporunie, u Karlnu od-
mah iza viadukta...
Ostavite nas na miru, vejk, sa svojim glupostima. Bolje e biti, da pogledate s Vanje-
kom na mapi put, kojim morate ii. Evo, vidite ovdje ovo selo. Od toga sela poi ete de-
sno prema rjeici, a odande, gdje se u nju ulijeva prvi potok, koji e vam biti s desne
strane, poi ete putem gore na sjever i ne moete zalutati, morate doi u Feltyn. Jeste li
zapamtili?
vejk je odmah poao s narednikom Vanjekom po odreenoj marruti.
Bilo je podne; zemlja je teko disala, a loe zatrpane jame s pokopanim vojnicima strano
su zaudarale. Doli su do kraja, gdje su voeni bojevi za vrijeme nastupanja na Pemysl i
gdje su strojnim pukama bili pokoeni itavi bataljuni. U maloj umici pokraj rjeice os-
tali su tragovi artiljerije. Na velikim ravninama i padinama trcali su, mjesto drvea, pa-
njevi, a ova pustinja bila je izrivena opkopima.
Da, ovdje stvar izgleda drukije nego u Pragu, ree vejk, da bi prekinuo utnju.
Kod nas se ve poela etva, ree narednik Vanjek. U Kralupu poinju prije svih
drugih.
Ovdje e poslije rata biti dobrog roda, ree nakon male pauze vejk. Nee morati
kupovati gnojiva i za seljaka je to kao narueno, ako na njegovoj njivi istrune cijela pu-
kovnija. Jednog se samo bojim: da te seljake netko ne nagovori, pa da vojnike kosti u
bescjenje prodadu kakvoj tvornici eera... Bio je u Karlnskim vojarnama neki natporu-
nik Holub, a bio je tako uen, da su ga u cijeloj kompaniji drali za idiota, jer se on zbog
svoje uenosti nije nauio da psuje vojnike, nego je sve promatrao s naune toke gledi-
ta. Jedanput su mu vojnici saopili, da se fasovani hljeb ne moe jesti. Drugi oficir bi se
razjario, alt on je ostao miran, nije nikome rekao ni da je prase, ni da je svinja, a nikoga
nije ni opalio po gubici. Jedina je sazvao sve svoje vojnike i poeo im govoriti onim svo-
jim ugodnim glasom. Prije svega morate se uvjeriti, vojnici, da vojarna nije delikatesna
radnja, da tamo moete birati sardine i sline stvari. Svaki vojnik mora biti tako inteli-
gentan, da podere bez hroptanja sve, to fasuje; mora u sebi imati toliko discipline, da
se ne zgraava nad onim, to mu je odreeno za deranje. Pomislite, vojnici, da nastane
rat. Zemlja, u koju e vas pokopati poslije boja, sasvim je ravnoduna prema tome, kakav
ste hljeb pojeli pred svoju smrt. Majica zemlja e vas rastvoriti na sastavne dijelove i s
cipelama. U svijetu se nita ne moe izgubiti, a iz vas e, vojnici, izrasti nova penica za
vojniki hljeb, za vojnike, koji e moda kao i vi biti nezadovoljni, pa e poi, kao i vi, da
se ale i naii e na nekoga, koji e ih zatvoriti, da e ga zapamtiti, jer na to ima pravo.
Sad sam vam, vojnici, sve lijepo objasnio i nadam se, da vas vie neu morati opominjati:
da onaj, tko naumi, da se ali, nee skoro ugledati svijetla bojega... Da nas je bar izgr-
dio! govorili bi poslije vojnici meu sobom, koje je finoa u ponaanju gospodina nat-
400
porunika strano uzrujavala. I tako mene jedanput izabrae za svoga predstavnika, koji
e rei natporuniku, kako ga svi ljube i da nije ono nikakva vojska, u kojoj se ne psuje.
Otiao sam u njegov stan i zamolio ga, da odbaci tu finou, da vojska mora biti kao re-
men; vojnici su navikli na to, da im se svaki dan napominje, kako su prasii i svinje, ina-
e nestaje potovanja prema njihovim starjeinama. On se branio, govorio neto o inteli-
genciji i kako se danas vie ne smije sluiti s batinom u ruci, ali napokon se dao nagovo-
riti, pa me je iukao, izbacio na vrata, da bi ga uvaavali i dalje. Kad sam drugovima
ispriao posljedice moje misije, oni su bili veseli, ali on im je sutradan sve pokvario. Pri-
ao je k meni i rekao mi pred svima: vejk, ja sam se juer prenaglio; evo vam dukat, pa
se napijte u moje zdravlje! S vojnicima se mora znati ponaati.
vejk se okrenu oko sebe.
ini mi se, ree, da smo zalutali. Gospodin natporunik vam je to dobro objas-
nio. Mbramo ii gore, pa dolje, onda lijevo a mi neprestano idemo pravo. To smo za-
boravili u razgovoru pogledati. Ja vidim dva puta prema tom Feltvnu. Predlaem, da se
drimo puta nalijevo.
Narednik Vanjek, kao i uvijek, kad se dvojica nau na raskrsnici, tvrdio je, da se mora ii
desno.
Moj put, ree vejk, zgodniji je nego va. Ja idem pokraj potoka, gdje raste neza-
boravak, a vi ete se pei na suncu. Ja se drim toga, to nam je rekao gospodin natporu-
nik, da uope ne moemo zalutati, a kad ne moemo zalutati, zato da se muim; bolje
da idem po livadi, zataknem za kapu cvijetak i naberem cijelu kiticu za gospodina nat-
porunika. Uostalom, moemo se osvjedoiti, tko od nas ima pravo. Nadam se, da emo
se rastati kao dobri drugovi. Ovo je kraj, gdje svi putevi moraju: voditi u Feltyn.
Ne brbljajte, vejk, ree Vanjek, ba po mapi, kao to rekoh, moramo ii nades-
no.
401
Mapa moe i da prevari, odgovori vejk sputajui se u dolinu kraj potoka. Jedan-
put je kobasiar Kfenek s Vinohrada iao po planu grada Praga iz krme Montag na
Maloj Strani kui na Vinohrade, a ujutro se naao kod Rozdelova kod Kladna, gdje su ga
pronali uplaenog u itu, kamo je pao od umora. Kad vam se ne moe dokazati, gospo-
dine narednie, i kad imate svoju glavu, onda se moramo razii i nai emo se u
Feltynu. Pogledajte samo na sat, da utvrdimo, tko e doi prije. A ako vam bude prijeti-
la kakova opasnost, onda ispalite metak u zrak, da bih znao gdje ste.
Oko podne doao je vejk do maloga jezera, gdje se sastao s odbjeglim ruskim zaroblje-
nikom, koji se tu kupao, a kad je opazio vejka, nagnuo je, onako gol, u bijeg.
vejk je htio da vidi, kako mu stoji ruska uniforma, koja je leala pod vrbama. Svukao je
svoju, obukao rusku uniformu onog zarobljenika, koji je pobjegao od transporta, smje-
tenog u selu iza ume. vejk je htio da se dobro ogleda u vodi, pa je iao tako dugo po
obali jezera, dok ga nije nala patrola poljske andarmerije, koja je traila ruskog bjegun-
ca. Bili su to Maari, koji ga usprkos njegova protesta odvukoe u komandu u Chyrowu,
gdje ga uvrstie u transport ruskih zarobljenika, koji su bili odreeni da popravljaju pru-
gu prema Pemyslu.
Sve se to odigralo tako brzo, da je vejk tek sutradan shvatio situaciju, pa je komadom
ugljena napisao na bijeli zid kolske sobe, gdje je bio smjeten jedan dio zarobljenika.
Ovdje je spavao Josef vejk iz Praga, kompanieordonanc 11. markompanije, 91. pukovnije, koji
je kao kvartirmajstor pao u austrijsko ropstvo pod Feltvnom.
Konac III. knjige.
402
IV. knjiga
Produenje
slavnog vojevanja
403
1. vejk u transportu ruskih

zarobljenika
Kad je vejk, koga su zahvaljujui njegovoj ruskoj uniformi i kapi smatrali za rus-
kog zarobljenika, pobjeglog iz zarobljenikog transporta u selu pred Feltynom, napisao
svoj oajni krik ugljenom na stijeni, nitko nije ni glave okrenuo na to, a kad je htio u
Chyrowu, da objasni nesporazum jednom oficiru, koji je prolazio pokraj njega, (kad su
im dijelili komade suhog kukuruznog kruha), jedan maarski vojnik dohvatio ga je kun-
dakom po pleima s rijeima: Baszom az let, stani u red, ruska svinjo! Postupao je s
njim tako, kako su uope postupali maarski vojnici s ruskim zarobljenicima, iji jezik
nisu razumijevali.
vejk se vratio u red i obratio se najbliem zarobljeniku:
Taj ovjek vri samo svoju dunost, ali se ujedno sm izlae opasnosti. ta bi bilo, kad
bi kojom sreom frlus bio otvoren? Moglo bi mu se dogoditi, da u isti mah, kad ovjeka
udari kundakom u rame, a lauf ima obrnut prema sebi, puka opali, metak da mu se sru-
i u usta i da umre vrei svoju dunost... Na umavi u jednom kamenolomu, radnici su
krali dinamitne patrone, da bi imali rezerve za zimu, kad rue drva. Straaru u kameno-
lomu naredili su, da svakog radnika, kad poe s posla, dobro pretrai, a on je to radio s
404
takvom ljubavlju, da je dohvatio prvog radnika i poeo mu tako neoprezno preturati po

depovima, da su radniku dinamitne patrone u depu eksplodirale i obojica su odletjeli
u zrak; izgledalo je kao da su se u posljednjem momentu zagrlili.
Ruski zarobljenik, kome je vejk priao ovu priu, promatrao ga je s razumijevanjem,
iako od svega njegova govora nije shvatio ni jedne rijei.
Ne ponymat, ja krymsky Tataryn, Allah achper!
Tatarin je sjeo, prekrstio pod sobom noge i sloivi ruke na grudi, poeo se moliti:
Allach achper... Allach achper... bezmila... arachman... arachim, malinkin mustafir!
Dakle si ti Tatarin, ree vejk, kao da ga ali. Pa kad si Tatarin, morao bi razum-
jeti i ti mene, kao i ja tebe. Hm pozna li ti Jaroslava iz ternberga? Ne pozna to ime,
ti prase tatarsko? Taj vam je ispraio tur pod Hostynom. Bjeali ste od nas, vi tatarski
prasci, kao ludi iz Moravske. Valjda vas u vaim itankama ne ue tako, kako su nas ui-
li. A pozna li ti, dragi moj, Presvetu Djevicu Hostynsku? Dakako, ne pozna i ona je
bila tamo, ali ovdje e vas, bando tatarska, pokrstiti u ropstvu.
vejk se okrenu drugom zarobljeniku:
A jesi li i ti Tatarin?
Oslovljeni je razumio samo rije Tatarin i odmahnuo glavom:
Tatarin njet, erkez, rodneja erkez, golovy reu!
vejk je, eto, imao sreu, da se nae u drutvu pripadnika raznih istonih naroda. Bilo je
u tom transportu Tatara, Gruzina, Osjetinaca, erkeza, Mordvina i Kalmuka.
Tako se vejk, na sreu, ni sa jednim nije mogao sporazumjeti, kad su ga s ostalim potje-
rali u Dobromil, gdje se trebala popravljati pruga preko Pemysla u Niankovice.
U dobromilskoj etapnoj kancelariji zapisivali su jednog po jednog. Ilo je to vrlo teko, jer
od svih trista zarobljenika, nijedan nije mogao da razumije ruski jezik narednika, koji je
sjedio za stolom, jer se prijavio da znade ruski i fungirao je u Istonoj Galiciji kao tuma.
Prije tri tjedna, dodue, naruio je on njemako-ruski rjenik i konverzaciju, ali knjiga
dosad nije stigla, pa je mjesto ruski govorio pokvarenim slovakim dijalektom, to ga je
nekako nauio u Slovakoj, kad je kao zastupnik beke firme, prodavao slike sv. Stjepa-
na, kropionice i krunice.
Bio je zapanjen promatrajui te ljude, s kojima se nikako nije mogao sporazumjeti. Iziao
je zato napolje i dreknuo na gomilu zarobljenika:
Wer kann deutsch sprechen?
Iz gomile se izdvoji vejk i s radosnim licem poe prema naredniku, koji mu ree, da
poe s njim u kancelariju.
Narednik sjede za stol s gomilom blanketa za zapisivanje imena, mjesta roenja i narod-
nosti zarobljenika i sada se zapoe zabavni njemaki razgovor:
Ti si idov, a? zapita narednik vejka. vejk zavrti glavom.
Pa ne mora poricati, nastavi srdano narednik-tuma, svaki od vas zarobljeni-
ka, koji je razumio njemaki, bio je idov, pa basta. Kako se zove? vejch? Eto, vidi, da
ti ne vrijedi poricanje, jer ima pravo idovsko ime! Kod nas se ne mora bojati, da to
prizna. Kod nas u Austriji idovi se ne progone. Otkuda si? Aha, Praga, znam, kako ne
405
bih znao, to je u Varavi. 4 Imao sam ovdje prije nekoliko dana dva idova iz Prage u
Varavi, a koji broj ima tvoja pukovnija? Devedeset i jedan?
Narednik dohvati ematizam i prelista po njemu.
Devedesetprva pukovnija je erivanska, Kavkaz, kader joj je u Tiflisu. Vidi, kakve
stvari mi sve znamo?
vejk ga je zaista gledao izbezumljeno, a narednik nastavi vano, pruajui vejku svoju
do pola ispuenu cigaretu:
Ovo je drugaiji duhan, a ne kao vaa mahorka. Ja sam ti ovdje, ido, mali bog. Kad ja
neto reknem svi moraju drhtati od straha. Kod nas u vojsci je malo drukija disciplina,
nego kod vas. Va car je ksindl, a na car je pametna glava. Sad u ti neto pokazati, da se
uvjeri kakva je kod nas disciplina.
Otvorio je vrata susjedne sobe i viknuo:
Hans Lfler!
Netko odgovori: Hier! i unutra stupi guavi vojnik, tajerac s kretenskim izrazom na
licu. Bio je on ovdje metla, koja je sve istila.
Hans Lfler, zapovjedi narednik, uzmi tamo onu lulu, gurni je u gubicu kao kad
pas aportira i tri oko stola sve dotle, dok ne viknem halt. Uz to mora lajati, ali da ti lula
ne ispadne iz usta!
Guavi tajerac poe trati etveronoke po sobi.
Narednik pogleda vejka pobjedonosno:
Nisam li ti rekao, ido, da je kod nas disciplina?
Narednik je s uivanjem gledao na onu nijemu vojniku spodobu s nekakvog alpinskog
panjaka.
Halt! ree konano, a sada aportiraj lulu!... Dobro, sada malo jodlaj.
U sobi odjeknu: Holarijo, hplarjo.
Kad se predstava zavrila, narednik izvue iz ladice etiri sport cigarete i velikoduno
ih pokloni Hansu. U taj as vejk poe nemoguim njemakim jezikom priati naredni-
ku, kako je u jednoj pukovniji jedan oficir imao tako poslunog sluaka, da je ovaj izvrio
sve, to bi njegov gospodin zaelio, a kad su ga jednom prilikom zapitali, da li bi progu-
tao i licu, kad bi mu zapovjedio njegov gospodar, odgovorio je: Kad bi to moj gospo-
din zaelio, izvrio bih sve po naredbi, samo ne bih na njoj smio naii na dlaku, jer bi mi
se moglo smuiti.
Narednik se nasmija:
Vi idovi imate vrlo uspjele anegdote, ali ja bih se ipak mogao kladiti, da kod vas u
vojsci nije nikad tako strogo kao kod nas. Ali da preemo na posao: ja ti povjeravam ovaj
transport. Do veeri mi ispisi imena svih zarobljenika! Primat e za njih i menau i bri-
nut e se zato, da nitko ne pobjegne! Ali ako netko pobjegne, znaj, da u te ustrijeliti.
Htio bih s vama da se porazgovorim o jednoj stvari, gospodine narednie, ree
vejk.
Samo nemoj da se razbrblja, odgovori narednik, ja to ne volim, ja u te poslati u
lager. Boga mi, ti si se kod nas u Austriji jako brzo aklimatizirao. Htio bi da sa mnom
4 Praga je predgrae varavsko. Prev.
406
privatno govori! to je ovjek s vama zarobljenicima bolji, to je sve gore... No hajde, eno
ti tamo papir i olovka, pa pii popis! ta bi jo htio?
Ich melde gehorsamst, Herr Feldwebel...
Ne gubimo vremena! Vidi koliko imam posla!
Narednikovo lice najedanput dobi izraz prezaposlenog ovjeka.
vejk odsalutira i poe zarobljenicima, pomislivi da e muka i patnja za cara i gospoda-
ra ipak jedanput donijeti ploda.
Sastavljanje popisa bila je stvar vrlo teka, jer su zarobljenici teko razumijevali, da mora-
ju rei svoje ime. vejk je proivio mnogo u ivotu, ali ova tatarska, gruzinska i morvin-
ska imena nikako mu nisu ila u glavu.
Nitko mi nee vjerovati, pomisli vejk, da se iv ovjek moe zvati: Muhlahalej
Abdrahmanov... Bejmurat Allahali... Derede erdede... Davlatbalej Nurdagalejev,
kao ovi Tatari. Kod nas su mnogo ljepa imena. Naprimjer: upnik u idohouti zove se
Vobejda (vagabund).
Neprestano je iao kroz redove zarobljenika, koji su jedan za drugim vikali svoja imena i
prezimena: Dindralej Hanemalej... Babamulej Mirzahali, i t. d.
Pazi da ne pregrize jezik, rekao bi vejk svakome s dobrodunim smijekom.
Zar nije ljepe, kad se netko kod nas zove Bohuslav Stpanek, Jaroslav Matouek ili Ru-
eva Svobodova?
Kad je vejk napokon poslije mnogo napora popisao sve te Babule Halleje i Hudi Mu-
di, odlui, da pokua jo jedanput objasniti naredniku, kako je on rtva nesporazuma,
pozivajui se na pravdu, kao i nekoliko puta na putu, kad su ga gonili meu zarobljeni-
cima.
Narednik-tuma, koji ve i prije toga nije bio sasvim trijezan, potpuno je izgubio mo
rasuivanja.
Drao je pred sobom oglasnu stranu nekakvih njemakih novina i pjevao oglase na me-
lodiju Radeckoga mara: Mijenjam gramofon za djeija kolica... Kupujem polupano bije-
lo i zeleno staklo! Raunati i bilance praviti nauit e svatko, ako svri kurs, i t. d.
Nekoji oglasi se nisu mogli pjevati na melodiju mara, ali narednik se nije dao zbuniti,
nego je hrabro udarao takt pesnicom po stolu i nogama po podu. Obadva brka, ulijeplje-
na kontuovkom, trcala su s obje strane nosa, kao da su mu zalijepili keficu, zamoenu
u gumirabiku... Raskolaio je na vejka svoje od pijanstva natekle oi, i poto na sve to
nije uslijedila nikakva reakcija, prestao je lupati pesnicama i nogama. Poeo je na melodi-
ju. Ich weiss nicht, wass soll es bedeuten pjevati novi oglas: Karolina Dreger, ispitana
primalja, preporuuje se cijenjenim damama u svakoj prilici.
Pjevao je to sve tie i tie, dok nije napokon sasvim umuknuo, tupo gledajui na veliku
plohu oglasa i tako dao prilike vejku, da ispria svoju nezgodu, iako su u tom prianju
na nemoguoj nijemtini, falile mnoge rijei.
vejk je poeo s tim, da je imao pravo, kad je tvrdio, da se u Feltyn mora ii pokraj po-
toka, ali on nije kriv, ako jedan nepoznati ruski vojnik pobjegne iz ropstva i ode, da se
kupa ba u onom jezeru, pokraj kojega je on, vejk, morao da proe, jer je to bila njegova
dunost, da najkraim putem doe u Feltyn kao kvartirmajstor. Rus, kad ga je ugledao,
pobjegao je glavom bez obzira i ostavio svoju uniformu. Poto je on, vejk, sluao, da se
na fronti uniforma palog neprijatelja uvijek mora iskoristiti, obukao je ostavljenu uni-
formu, da se osvjedoi, kako bi se u takvom sluaju osjeao u tuoj uniformi.
407
Objasnivi tu svoju nepriliku, vejk opazi, da je govorio uzalud, jer je narednik zaspao
jo prije nego to je on stigao do jezera. vejk se polako primakao k njemu, dotaknuo se
njegova ramena, to je dostajalo, da se narednik srui sa stolice na pod, gdje je spavao i
dalje kao da se nije nita dogodilo.
Oprostite mi, gospodine narednie, rekao je vejk, odsalutirao i otiao iz kancelari-
je.
Meutim je komanda izmijenila svoj plan i odluila, da se ona grupa zarobljenika, u ko-
joj je bio vejk, otpremi u Pemysl, da popravlja prugu PemyslLubaczow.
Ostalo je dakle sve pri starom, i vejk je nastavio dalje svoju Odiseju meu ruskim za-
robljenicima. Maarski straari su ih gonili brzim tempom naprijed.
U jednom selu, gdje je bio odmor, sukobie se na seoskom trgu s trenom. Pred grupom
kola stajao je jedan oficir i gledao zarobljenike. vejk iskoi iz reda, postavi se pred ofici-
ra i viknu: Herr lajtnant, ich melde gehorsamst! Nije dospio da izgovori, jer maarski
vojnici priskoie i pesnicama u lea odgurae ga u redove zarobljenika.
Oficir baci za njim otpadak od cigarete, koji drugi zarobljenik brzo dohvati i poe slatko
puiti. Oficir je kasnije objasnio kaplaru, koji je stajao pokraj njega, da u Rusiji ima nje-
makih kolonista, koji takoer moraju ratovati.
Poslije ovoga sluaja, a za vrijeme cijelog puta do Pemysla, vejku se nije pruila prilika,
da ikome objasni, kako je on zaista ordonanc jedanaeste markompanije devedesetprve
pukovnije. Sve do Pemysla, kamo su ih naveer dotjerali i smjestili u jednu poruenu
utvrdu u unutranjem pojasu, gdje su bile staje za konje tvravske artiljerije.
Tamo je bila prostrta neka uljiva slama i po slamnim stablima puzale su ui kao da nisu
bile ui nego mravi, koji vuku materijal za gradnju svoga doma.
Tamo im podijelie nekakvu mutnu vodu od same cikorije i komad suhog kukuruznog
kruha.
408
Primio ih je major Wolf, koji je u to doba bio zapovjednik svih zarobljenika, koji su radili
na popravljanju tvrave Pemysla i okoline. Bio je to razuman ovjek. Imao je pored sebe
itav tab tumaa, koji su izmeu zarobljenika birali specijaliste za gradnju, prema njiho-
vim sposobnostima i preanjem zanimanju.
Major Wolf je ivio u uvjerenju, da ruski zarobljenici namjerno kriju svoje sposobnosti,
jer se deavalo, da je na svoje pitanje: Umije li graditi eljeznice? dobivao stereotipan
odgovor: Nita ne znam, o niem slinom nisam sluao; samo sam ivio asno i pote-
no.
Kad su bili postrojeni pred majorom Wolfom i cijelim njegovim tabom, major je zapitao
zarobljenike njemaki, tko od njih znade njemaki.
vejk odluno istupi, postavi se pred majora, odsalutira i prijavi, da znade njemaki.
Major Wolf, vidno obradovan, odmah zapita vejka, da nije moda inenjer.
Pokorno javljam, gospodine majore, odgovori vejk, nisam inenjer, nego ordo-
nanc jedanaeste markompanije devedesetprve pukovnije. Pao sam u nae ropstvo. Da
vam ispriam, kako se to dogodilo, pokorno javljam, gospodine majore...
ta? riknu major Wolf.
Pokorno javljam, gospodine majore, to se dogodilo
Vi ste eh, vikao je dalje major Wolf. I preobukli ste se u rusku uniformu.
Pokorno javljam, gospodine majore, da je doista tako. Upravo uivam, to je gospodin
major shvatio situaciju, u kojoj se nalazim. Mogue, da se nai ve negdje bore, a ja bih
ovdje upropastio sebi cijeli rat. Dozvolite mi, da vam jo jedanput objasnim.
Dosta! rekao je major Wolf, dozvao dva vojnika s naredbom, da ovoga momka
odmah odvedu na hauptvahe, nato je poao s jednim oficirom za vejkom objanjava-
jui mu neto rukama. Svaki as ulo se neto o ekim psima... Iz majorovih rijei drugi
oficir je mogao proitati veliku majorovu radost, to je, zahvaljujui svojoj pronicavosti,
ulovio jednu od onih ptiica, o ijoj su veleizdajnikoj akciji ve prije nekoliko mjeseci
dobivali komandanti tajne rezervate, u kojima je utvreno, da nekoji bjegunci iz ekih
pukovnija zaboravljaju na svoju zakletvu, stupaju u redove ruske vojske, slue neprijate-
lju i ine mu velike usluge u pijunskoj slubi.
Austrijsko ministarstvo unutranjih djela jo uvijek je tapkalo u tami, kad se radilo o ot-
krivanju nekakve zavjere vojnika, koji su bjeali na rusku stranu. Nije se znalo jo nita
pozitivno o revolucionarnim organizacijama u tuini i ba u augustu, na liniji Sokal
MilijatinBubnovo, dobivali su bataljunski komandanti povjerljive rezervate s objanje-
njem, da je bivi austrijski profesor Masaryk pobjegao u inostranstvo, gdje sada vodi
propagandu protiv Austrije.
A nekakva glupaina dopunila je ovaj rezervat rijeima: U sluaju, da se pronae, od-
mah ga valja dovesti tabu divizije.
Ovo ja javljam gospodinu predsjedniku, da sazna, kakvi su ga progoni i zamke ekale na
liniji SokalMilijatinBubnovo.
Major Wolf nije imao pojma o tome, ta zapravo spremaju austrijski bjegunci, koji su,
sretajui se kasnije u Kijevu i drugim mjestima, na pitanje:
ta radi? veselo odgovarali: Izdajem gospodina cara!
Major je znao iz rezervata samo bjegunce-pijune, iz kojega je drutva i ovaj, to ga sada
vode na hauptvahe, a koji mu je iznenada pao u ake. Major Wolf je bio ovjek malo as-
409
toljubiv i zamiljao je, kako e ga via vlast pohvaliti i odlikovati ga za njegovu vredno-
u, umjenost i opreznost.
Prije nego to su stigli do hauptvahe, sugerirao je major sebi, da je pitanje: Tko znade
njemaki? postavio samo zato, to mu se prigodom pregledavanja zarobljenika ovaj
momak uinio sumnjiv.
Oficir, koji ga je pratio, klimao je odobravajui glavom i rekao, da odmah treba izvijestiti
komandu i zamoliti za dalje instrukcije radi predvedenja okrivljenog viem vojnom su-
du, jer nije dovoljno, da se izdajnik saslua na hauptvahi, a poslije toga, da se odmah ob-
jesi. On e biti objeen, ali pravim i zakonitim putem osuen od vojnog suda. Tko zna,
ta se jo moe izlei od toga?
Major Wolf, dobivi najedanput napad nepristupanosti i njemu samom nepoznate krvo-
lonosti, ree, da e ovog bjegunca-pijuna objesiti odmah poslije sasluanja, primajui
odgovornost na sebe. On to, valjda, sebi moe dozvoliti, jer ima velike veze, tako da je
ovo za njega jedna sitnica. Ovdje je kao i na fronti. Da su ovog ovjeka ulovili odmah iza
opkopa, sasluali bi ga, i odmah objesili, a ne bi pravili s njim nikakve parade. Uostalom,
gospodin kapetan valjda znade, da svaki komandant odijeljene jedinice, ako je u inu
iznad kapetana, ima pravo da vjea sumnjive tipove.
Major Wolf se malo zatrao, kad je govorio o pravu vjeanja.
U Istonoj Galiciji, to je bilo blie fronti, to je pravo pripadalo sve niim i niim inovi-
ma, tako da se dogodio sluaj, da je kaplar naredio vjeanje dvanaestogodinjeg djeaka,
koji mu je bio sumnjiv, jer je u razruenom i popaljenom selu kuhao sebi olupine od
krumpira.
Rasprava izmeu kapetana i majora postajala je sve ea.
Nemate na to prava! vikao je bijesno kapetan. On e biti objeen na osnovi pre-
sude vojnog suda.
Bit e objeen bez presude! tvrdio je major.
vejk, koga su vodili naprijed, kad je uo ovaj zanimljivi razgovor, rekao je svojim prati-
ocima:
Jedanput smo mi u krmi Kod zalagaonice u Libnu raspravljali, hoemo li nekog
klobuara Vaaka, koji je uvijek pravio skandale, izbaciti napolje odmah, kad se pojavi
na vratima ili da ga izbacimo, kad narui pivo, plati i lijepo ga ispije, ili ga udariti no-
gom, kad odigra prvo kolo. Gostioniar je predlagao, da ga izbacimo, kad se ve bude
zabavljao, da bar ima nekakve koristi. Dakako, najprije ga valja natjerati da plati, a onda
napolje s njim! A znate li vi, ta nam je taj gad napravio? Nije uope doao... ta velite na
to?
Obadva vojnika, koji su bili iz Tirola, odgovorie u jedan glas:
Nix bhmisch.
Verstehen Sie deutsch? zapita ih vejk mirno.
Jawohl, odgovorie obadva i vejk nato ree:
To je dobro, bar se neete meu svojima izgubiti.
Za vrijeme toga prijateljskog razgovora stigoe svi na hauptvahe, gdje je major Wolf nas-
tavio s kapetanom debatu o vejkovoj osudi, dok je vejk skromno sjedio na klupi.
Major Wolf se napokon ipak sloio s kapetanovim miljenjem, da taj ovjek moe visiti
tek poslije izvjesnih procedura, koje se obino nazivaju: sudbeni postupak.
Kad bi zapitali vejka, ta on misli o tome pitanju, on bi rekao:
410
Mieni je strano neprijatno, gospodine majore, to ste vi vii po inu od gospodina

kapetana, ali gospodin kapetan ima pravo. Svaka nesmotrenost kodi. Tako je kod sud-
benog stola u Pragu poludio jedan sudac. Nije se na njemu dugo vremena nita opaalo
sve dok ludilo nije izbilo na jednoj raspravi za uvredu asti. Neki Znamenaek rekao je
kapetanu Hortyku, da ga je jednoga dana susreo na ulici, a koji je pod satom vjeronauka
iukao njegova deka: Ti vole, ti crni avole, ti poboni idiote, ti crno prase, ti popov-
ska kozo, ti hulitelju Kristove nauke, arlatane u mantiji! A taj ludi sudac bio je neobi-
no poboan ovjek, imao je tri sestre i sve tri su bile popovske kuharice, a njihovoj djeci
je on bio krsni kum, i to ga je toliko razbjesnilo, da je izgubio razum i viknuo na optue-
noga: U ime Njegovog Velianstva cara i kralja osuujete se na smrt vjeanjem. Protiv
osude nema albe! Gospodin Horaek! viknuo je pristavu, odvedite ovog
gospodina i objesite ga tamo na motki, na kojoj se lupaju ilimi, a onda doite, da dobije-
te napojnicu. Razumije se, da su i gospodin Znamenaek i sudbeni pristav stajali kao
ukopani, ali sudac lupi nogama i viknu: Hoete li sluati ili ne? Sudbeni pristav se tako
uplaio, da je odvukao dolje gospodina Znamenaeka, i da nije bilo nadzornika, koji se
za njega zauzeo i pozvao stanicu za spaavanje, ne znam, Boga mi, ta bi bilo s gospodi-
nom Znamenaekom. Gospodin sudac je, kad su kapelana ve vukli u kola stanice za
spaavanje vikao neprestano: Ako ne naete konopac, objesite ga o ponjavu! To emo
ve obraunati o polugoditu!
Kad je bio potpisan protokol, sastavljen od majora Wolfa, da je vejk kao vojnik austrij-
ske vojske svjesno i bez opravdanog razloga obukao rusku uniformu i da je iza linije
fronte bio zadran od poljske andarmerije, kad su ve Rusi odstupali, vejka pod
straom poslae u garnizonsku komandu.
To je sve bila sveta istina i vejk, kao poten ovjek, nije mogao protiv toga protestirati.
Kad je pri sastavljanju protokola htio da ga dopuni s nekoliko rijei, koje bi mogle bolje
objasniti situaciju, odjeknuo je strahoviti krik majora:
Jezik za zube, kad vas ne pitam! Stvar je potpuno jasna!
vejk bi nato uvijek stavio ruku na kapu i rekao:
Pokorno javljam, jezik je ve za zubima i, stvar je potpuno jasna.
Kad su doli u komandu garnizona, odvedoe vejka u nekakvu rupu, koja je sluila pri-
je kao skladite i rasadnik mieva; mievi se nisu plaili vejka, pa su veselo trali okolo
kupei zrnca vejk je morao potraiti slamnjau, a kad ju je u tami napipao, ustanovio je,
da se u njegovu slamnjau seli itava vojska mieva. Nije bilo nikakove sumnje, da su
htjeli napraviti novo gnijezdo na ostatcima slave istrulih austrijskih slamnjaa. vejk po-
e lupati na vrata. I doao je nekakav kaplar, Poljak, koga vejk zamoli da ga prevede u
druge prostorije, jer bi mogao alei mieve u svojoj slamnjai i tako nanijeti tetu dravi,
jer sve, to je u vojnikim magazinima, sve je dravni imetak.
Poljak je razumio vejka samo napola, zaprijetio mu pesnicom pred zatvorenim vratima
i mrmljajui neke sramotne rijei, kao da ga je vejk bogzna kako uvrijedio.
No je vejk proveo mirno, jer mievi nisu pravili juri na njega, poto su imali svoj no-
ni program, koji su izvodili u susjednom skladitu vojnikih kabanica i kap, koje su
progrizali s velikom sigurnosti i bez ikakve opasnosti, jer se intendatura tek poslije godi-
ne dana sjetila, da u vojna skladita poalje dravne make bez prava na penziju. U in-
tendaturi make su bile zavedene pod rubrikom: K. u. K. Militarmagazinkatzen.
Ovom prilikom bila je obnovljena ova maja titula, koja je ukinuta u ratu ezdesetieste
godine.
411
Za Marije Terezije, u ratno doba, dovodili su te make u vojna skladita, ako su gospoda
intendanti htjeli, da sve krae svale na potpuno nevine mieve.
K. u. K. make vrlo esto nisu dobro shvaale svoju dunost, pa se dogodilo, da je jed-
nom, jo za vrijeme cara Leopolda, u vojnom skladitu na Pohoelci, na osnovi presude
vojnog suda, est maaka, dodijeljenih vojnom skladitu, bilo objeeno. A mogao bih se
zakleti, da su se tome ispod brka smijali svi, koji su bili zaposleni u vojnim skladitima.
***
Zajedno s jutarnjom kavom u vejkovu rupu gurnue nekakvog ovjeka u ruskoj kapi i
ruskom vojnikom injelu.
Taj je ovjek govorio eki s poljskim naglaskom. Bio je to jedan od onih, koji su sluili u
kontrapijunai vojske, kojoj se komanda nalazila u Pemyslu. Bio je to lan vojne tajne
policije i nije ni pokuao da ispituje vejka na kakav rafinirani nain. Poeo je jednostav-
no:
Uvalio sam se u ovu glupost samo zbog svoje neopreznosti. Sluio sam u 28. pukovni-
ji, stupio u rusku slubu, pa sam se sada dao ovako glupo uloviti! Prijavio sam se Rusi-
ma, da elim poi u izvidnicu... Sluio sam u estoj kijevskoj diviziji. A u kojoj si ruskoj
pukovniji sluio ti, drue? ini mi se, da smo se negdje u Rusiji vidjeli. Ja sam u Kijevu
znao mnogo eha, koji su s nama ili na frontu, kad smo preli u rusku vojsku, ali njiho-
vih imena se ne mogu sjetiti. Moda e se ti sjetiti nekoga, s kim si se sastajao; volio bih,
da znam, tko je tamo od nae dvadesetosme.
Mjesto odgovora vejk se brino dotae njegovog ela, opipa mu bilo, a napokon ga od-
vede malom prozoru i predloi mu, da pokae jezik. Ovaj se nije opirao i za vrijeme cije-
le procedure mislio je, da su to ugovoreni znaci meu zavjerenicima. Nato je vejk poeo
lupati u vrata, a kad je straar doao, da ga zapita, zato die buku, zamolio ga je eki i
njemaki, da odmah pozovu doktora, jer je ovaj ovjek, kojega su s njim zatvorili, polu-
dio.
Ali to nije pomoglo i po ovog ovjeka nije nitko doao. Ostao je i dalje na mjestu mirno
sjedei i poeo da pria kojeta o Kijevu, kako je vejka nesumnjivo tamo vidio, da mar-
ira meu ruskim vojnicima.
Vi ste se, prijatelju, sigurno negdje napili lude vodice, rekao je vejk, kao onaj
mladi Tynekej kod nas, ovjek inae razuman, koji se uputio cestom, a kad se osvijestio,
a on u Italiji. On nije ni o emu drugom govorio nego o Italiji, kako su tamo same mova-
re, a niega nema pametnoga. Da je od te vode dobio groznice. Hvatalo ga je to etiri pu-
ta na godinu. Na Sesvete, na sv. Josefa, na Petra i Pavla i na uzaae Djevice Marije. Kad
ga je to hvatalo, on je onda sve ljude, inae tue i nepoznate, poznavao ba kao i vi. Obi-
no bi u tramvaju koga oslovio, kako ga poznaje i da su se vidjeli na bekoj stanici. Sa
svima ljudima, na koje bi naiao na ulici, vidio se ili na stanici u Milanu ili u tajerskom
Grazu, u radnikom podrumu pri ai vina. Ako je za vrijeme te njegove groznice sjedio
u gostionici, poznavao je onda sve goste, sve je vidio na parobrodu, kojim se vozio u Ve-
neciju. Protiv toga nije bilo drugog lijeka, nego kao to je uinio jedan straar u Katefin-
kama. Dobio je na uvanje jednog bolesnika, koji cijeli boji dan nije nita drugo radio,
nego sjedio u uglu i brojao: Jedan, dva, tri, etiri, pet, est. Bio je to neki profesor. A stra-
ar je htio iz koe da iskoi od bijesa, kad je vidio, da bolesnik ne moe da se makne dalje
od est. Htio ga je najprije na lijep nain nagovoriti, da nastavi i dalje: sedam, osam, de-
vet, deset. Ali on ni makac! Sjedi u kutu i broji: Jedan, dva, tri, etiri, pet, est, a onda
412
opet: Jedan, dva, tri, etiri, pet, est! A straar se razljutio, skoio na svoga pacijenta i
kad je rekao est, on ga opali po licu: Evo ti sedam, veli, a evo i devet i deset.
Za svaki broj po jednu uku. Bolesnik se uhvati za glavu i zapita, gdje se on to nalazi.
Kad mu je straar rekao, da je u ludnici, sjetio se, da je tu zbog neke komete, za koju je on
izraunao, da e se pojaviti idue godine osamnaestog juna u est sati ujutro, dok su mu
drugi dokazivali, da je kometa izgorila jo prije nekoliko godina. Znao sam toga straara.
Kad se profesor potpuno opametio i iziao napolje, uzeo je toga straara sebi za slugu.
Nije imao drugog posla, nego da svako jutro opali svome gospodinu po etiri uke, to
je on uvijek od svega srca i savjesno ispunjavao.
Ja znam sve vae poznanike iz Kijeva, nepokolebljivo je nastavljao agent kontrapi-
junae. Zar nije bio s vama jedan debeli i jedan mravi? Nikako ne mogu da se sjetim,
kako su se zvali i od koje su pukovnije bili.
Neuzrujavajte se zbog toga, tjeio ga je vejk, to se moe dogoditi svakome, da
ne zapamti, kako se zovu svi debeli i mravi ljudi na svijetu. Mrave ljude je pogotovo
teko zapamtiti, jer ih ima vie na broju. Oni, kako se obino kae, sainjavaju veinu.
Drue, odazva se alosno provokator, ti mi ne vjeruje, a i onako nas eka ista
sudbina.
Zato smo vojnici, rekao je vejk bezbrino, zato su nas rodile nae mamice, da
nas isijeku na rezance, kad nas obuku u uniformu. Ali mi to rado inimo, jer smo uvjere-
ni, da nae kosti nee trunuti uludo. Poginut emo za cara i gospodara i za njegov preja-
sni dom, za koji smo izvojevali i Hercegovinu. Iz naih kostiju pravit e se spodium za
tvornice eera; to nam je jo prije nekoliko godina priao gospodin lajtnant Zimmer. Vi
svinjska bando, govorio je, vi, neobrazovani krmci, vi nepotrebni, indolentni
majmuni, zapleete tim nourdama kao da one nemaju svoju vrijednost. Kad bi jedanput
poginuli u ratu, od svake vae nourde napravit e se pol kilograma spodiuma, od cije-
log ovjeka s rukama i nogama preko dvije kile, a onda e kroz vas, vi idioti, filtrirati e-
er. Vi i ne znate kako ete i poslije smrti biti korisni svojim potomcima. Vai unuci e
piti kavu, oslaenu eerom, koji je iao kroz vae kosti, vi marvo... Ja se onda zamislio,
a on ti na mene: o emu premiljam. Pokorno javljam, velim ja, mislim na to,
kako spodium od gospode oficira mora biti mnogo skuplji nego onaj od prostih vojnika.
Dobio sam za to tri dana ajncela.
vejkov drug poe lupati u vrata i doaptavati se sa straarom, koji viknu neto u kance-
lariju.
Malo kasnije doao je neki tabni narednik, koji je odveo vekova druga i vejk opet os-
tade sam.
Na odlasku rekao je glasno naredniku, pokazujui na vejka:
To je moj stari drug iz Kijeva.
Puna dvadeset i etiri sata bio je vejk sam, izuzimajui vrijeme, kad su mu donosili hra-
nu.
U toku noi je zakljuio, da je ruski injel topliji i vei od austrijskog i da nije nipoto ne-
prijatno, kad mi uka oko uha zaspalog ovjeka. vejku se to inilo kao umiljati apat,
koji su prekinuli ujutro, kad su doli po njega.
vejku jo ni danas nije jasno, kakav je bio taj sud, pred koji ga odvukoe u rano jutro. Da
je bio vojni sud, o tome nije moglo biti nikakove sumnje. Zasjcdavali su: general, pukov-
nik, major, natporunik, porunik, narednik i pjeak, koji stvarno nije nita drugo radio,
nego ostalima palio cigarete.
413
Nisu ga dugo ispitivali.

Najvei interes za njega imao je major, koji je govorio eki.
Vi ste izdali prejasnog cara! viknu on na vejka.
Jezus i Marija, a kada, molim? viknu i vejk. Ja da sam izdao cara, naeg prejas-
nog monarha, za koga sam toliko podnosio?
Ostavite te gluposti, dreknuo je major.

Pokorno javljam, gospodine majore, kad netko izda premilostivog vladara, nije nika-
kova glupost. Mi, vojnici, zakleli smo se caru na vjernost i toj zakletvi, kako se veli u tea-
tru, ostali smo vjerni.
Evo, vidite, ree major pokazujui na veliki sveanj papira, ovo su dokazi vae
krivice.
ovjek, koga su zatvorili sa vejkom, dao je glavni materijal.
Dakle neete priznati? zapita ga major. Ali ste prije priznali, da ste se dobrovolj-
no preobukli u rusku uniformu, kao pripadnik austrijske vojske. Pitam vas jo jedanput:
ta vas je navelo na to?
Uinio sam to dobrovoljno.
Dobrovoljno?
Dobrovoljno.
Bez nagovaranja?
Bez nagovaranja.
A znate li, da ste izgubljeni?
414
Znam, u devedeset i prvoj pukovniji sigurno me ve trae, ali, dozvolite mi, gospodi-
ne majore, da vam objasnim, kako se ljudi preoblae u tua odijela. Godine 1908., bilo je
to nekako u julu, kupao se knjiar Boetch iz Pine ulice u Pragu na Zbraslavi, starom
rukavu rijeke Berouna. Odijelo je ostavio u vrbaku i bio vrlo zadovoljan, kad je kasnije u
vodu uao jo jedan gospodin. Rije po rije i oni se lijepo upoznae; prskali su se i za-
bavljali sve do veera. A onda je taj nepoznati gospodin iziao napolje prvi, jer, veli, mo-
ra na veeru. Gospodin Boetch je ostao jo malo u vodi, a onda poao i on u vrbak po
odijelo, ali tamo je mjesto svoga odijela naao nekakvo vandrokako s komadom papira,
na kojemu je bilo zapisano: Dugo sam razmiljao: hou l' neu l', kad smo se ve tako
lijepo zabavljali u vodi; najzad sam poeo kidati s cvijea listie i zadnji listi bio je: hou.
Zato sam se s vama zamijenio. Nemojte se plaiti, da obuete moje. Oieno je od ui
prole nedjelje u Dobii. Drugi put bolje pazite, s kim se kupate. U vodi je svaki goli
ovjek kao narodni poslanik, ali on moe biti i ubojica. Vi niste znali, s kim ste se kupali.
Mislili ste samo na kupanje i kako je voda uveer najljepa. Otiite tamo jo jedanput, da
se bar sjetite ove zgode... Gospodinu Boetchu nije nita drugo preostalo, nego da pri-
eka dok se smrai, a onda se obukao u ono vandrokako odijelo i poao u Prag. Obilazio
je drumove i traio polja i staze i tako naiao na andarmerijsku patrolu iz Chuchle, koja
je skitnicu ulovila i sutradan ga odvela kotarskom sudu u Zbraslav, jer je svaki ovjek
mogao rei, da je Josef Beetch knjiar iz Pine ulice u Pragu, broj esnaest.
Sekretar vojnog suda, koji je malo razumijevao eki, pomislio je, da optueni navodi
tonu adresu svoga uesnika i zapita jo jedanput:
Ist das genau: Prag, Numero, sechzen, Josef Beetch?
Stanuje li jo i danas tamo, to ne znam, odgovori vejk. Ali god. 1908. je svakako
stanovao. Uvezivao je knjige lijepo, ali i dugo, jer je svaku knjigu morao prvo proitati,
pa je uvez pravio prema sadraju. Ako je knjigu uvezao u crno, nitko je vie nije morao
itati. Odmah se znalo, da se roman alosno svrava. elite li jo kakve pojedinosti? Do-
bro, da nisam zaboravio: svaki dan je sjedio kod Flecka i priao sadraj knjiga, koje je
dobio na uvez.
Major prie sekretaru i poe s njim aptati, nato je sekretar u svom spisu precrtao adre-
su zavjerenika Boetcha.
Iza toga je taj udnovati sud nastavio da radi kao prijeki sud, to ga je sastavio pred-
sjednik general Fink von Falkenstein.
Kao to neki ljudi imaju strast da skupljaju kutije od ibica, tako je strast toga gospodina
bila, da organizira vojne sudove, premda je to u veini sluajeva bilo protiv pravila voj-
nog sudstva.
Taj je general govorio, da on ne treba nikakvih auditora, jer e ih on sm odrediti, pa e
svaki zlikovac za tri sata visjeti. Dok je bio na fronti, nikada nije oskudjevao na prijekim
sudovima.
Kao to netko svaki dan mora da odigra svoju partiju aha, kuglanja ili kartanja, tako je
ovaj znameniti general svaki dan sastavljao vojne sudove, predsjedavao im i s velikim
uivanjem davao optuenome ah-mat.
Kad bi ovjek htio biti sentimentalan, napisao bi, da taj ovjek ima na svojoj savjesti sko-
ro jedno tuce ljudi, a naroito na istoku, gdje se, kako je sam priao, borio s velikoruskom
propagandom meu Ukrajincima. Ali s njegova stajalita uope se ne moe govoriti o
tome, da bi on imao neto na svojoj savjesti.
To kod njega nije postojalo. Kad je dao objesiti kakvog uitelja, uiteljicu, popa ili cijelu
porodicu, na osnovi rjeenja svoga prijekog suda, vratio bi se mirno u svoj stan, kao kad
415
se strasni igra vraa iz gostionice s partije marijaa i premilja o tome, kako su mu dali
contra, a on im odvratio sa re i kako je onda dobio igru. Smatrao je vjeanje za neto
obino, prosto i prirodno, neto to je potrebno kao nasuni hljeb, zaboravljajui vrlo es-
to na svoga premilostivog gospodara tako da nije rekao: U ime Njegovog Velianstva
osuuje se na smrt vjeanjem, nego bi naprosto rekao: Osuujem vas.
Ponekad bi u vjeanju pronaao i kominu stranu, o emu je jedanput pisao svojoj sup-
ruzi u Be: Ili, na primjer, moja draga, ti ne moe ni zamisliti, kako sam se slatko nas-
mijao, kad sam prolog tjedna osudio jednog uitelja zbog veleizdaje. Imam izvjebanog
ovjeka, koji se bavi vjeanjem, a ima u tom poslu veliko iskustvo: to je jedan narednik,
koji se bavi ovim poslom iz porta. Bio sam u svom stanu, kad je narednik doao k meni
po presudu i zapitao me, gdje e objesiti toga uitelja. Rekoh mu, o prvi hrast i sada
zamisli tu kominu situaciju. Bili smo usred stepe i dok je oko moglo dogledati, vidjela
se samo trava, a na putu ni jednog grma... Naredba je naredba, pa je zato narednik uzeo
uitelja i pod straom ga poveo, da trae hrast. Vratio se naveer zajedno s uiteljem, na-
to narednik opet doe k meni i zapita me: O to u objesiti onog zlikovca? Izgrdio
sam ga, jer je moja naredba bila jasna: o najblii hrast. Rekao je, da e ga do sutra potrai-
ti, a ujutro doao sav blijed, javljajui mi, da je uitelj prije zore pobjegao... Bilo mi je to
tako smijeno, da sam onima, koji su ga uvali, oprostio, a jo sam napravio vic i rekao,
da je uitelj, po svoj prilici, otiao, da sam potrai kakav hrast... Dakle vidi, draga eno,
da se mi ovdje ne dosaujemo, pa reci malom Vilimu, da ga tatica ljubi i da e mu brzo
poslati ivog Rusa, na kojemu e Vilim jahati kao na konjiku... Sad sam se sjetio, draga
eno, na jo jedan smijeni primjer. Objesili smo jednog idova zbog veleizdaje. Naao
nam se na cesti, iako tamo nije imao nikakvog posla, izgovarajui se, da prodaje cigarete.
Visio je, ali samo nekoliko sekundi, jer se konopac prekinuo, a on pao dolje, odmah se
osvijestio i viknuo mi: Gospodine generale, ja idem kui, jer ste me jedanput objesili, a
po zakonu za jednu stvar ne mogu biti dvaput objeen. Nasmijao sam se i idova sam
pustio. Veselo je kod nas, moja draga, vrlo veselo.
Kad je general Fink postao komandant garnizona tvrave Pemysl, nije vie imao prilike
da prireuje ovakove cirkuse, pa se zato s velikom radosti prihvatio vejkova sluaja.
vejk je dakle stajao pred tim tigrom, koji je, sjedei naprijed, puio cigaretu za cigare-
tom, naredivi, da mu se prevode vejkove izjave, pri emu je, odobravajui, klimao gla-
vom.
Major je predloio, da se telegrafski zapita brigada i tako utvrdi, gdje se sada nalazi je-
danaesta eta devedesetprve pukovnije, kojoj, prema svojim izjavama, pripada optueni.
General se protiv toga bunio i rekao, da se time usporava rad i rui smisao ove ustanove.
Pokoji iskreno priznanje optuenog, da se preobukao u rusku uniformu, osim toga jedna
vana potvrda, da je bio u Kijevu. Predlae, da se povuku na savjetovanje, da bi mogla
biti donesena presuda, koja e se odmah i izvriti.
Major je ostajao pri svome, da se mora utvrditi identitet optuenog, jer je cijeli sluaj po-
litiki neobino vaan. Odreivanjem njegovog identiteta mogla bi se vrlo lako utvrditi i
veza optuenog s njegovim bivim drugovima iz jedinice, kojoj je pripadao.
Major je bio romantiar i sanjalica. Govorio je i o tome, kako treba pohvatati sve konce i
da nije dosta osuditi samo jednog ovjeka. Osuda je jedino rezultat opsene istrage, koja
u sebi sadrava niti, a niti opet... Nikako se nije mogao iz tih niti ispetljati, ali svi su ga
ipak razumjeli i odobravajui klimali glavom, pa napokon i sam gospodin general, kome
su se te niti tako svidjele, da je zamiljao, kako na majorovim nitima vise nova zasje-
416
danja prijekog suda. Zato se vie nije protivio, da se zapita brigada: pripada li vejk zais-
ta devedesetprvoj pukovniji, kada je i za vrijeme kojih operacija preao Rusima.
vejk je za vrijeme debate stajao u hodniku pod bajunetama, a onda bio doveden pred
sud i jo jedanput zapitan: kojoj pukovniji stvarno pripada. Iza toga otpravie ga u gar-
nizonski zatvor.
Kad se general Fink poslije bezuspjenog zasjedanja vratio kui, legao je na divan i poeo
razmiljati, na koji bi nain ubrzao cijeli proces.
Bio je tvrdo uvjeren, da e odgovor brzo stii, ali to ipak ne moe biti ona brzina, kojom
su se odlikovali njegovi prijeki sudovi, jer poslije toga dolazi jo na red i procedura ispo-
vijesti, koja e izvrenje kazne zadrati za itava dva sata.
Svejedno, mislio je general Fink, moemo mu mi ispovijest ponuditi i prije izri-
canja presude, jo prije nego to doe obavjetenje iz brigade. Jer visjet e svakako.
General Fink naredi, da se pozove feldkurat Martinec.
Bio je to nekakvi nesretni katihet i kapelan iz Moravske, koji je imao za upnika takovu
ivotinju, da je volio poi u vojnu slubu, negoli ostati kod njega. Bio je to zaista ovjek
pobonih nazora, koji se s tugom u srcu sjeao svoga upnika, koji je polako, ali sigurno,
iao u susret propasti. Sjeao se, kako je njegov upnik pio ljivovicu kao duga i kako mu
je jedne noi dovukao u postelju nekakvu cigansku skitnicu, koju je naao u selu, kad se
vraao iz krme.
Feldkurat Martinec je mislio, da e kao duhovni utjeitelj ranjenih i umiruih na bojitu
moi iskupiti i grijehove svoga zaputenog upnika, koji ga je nou, kad se vraao kui,
toliko puta probudio objanjavajui mu:
Jeniku, Jenikuf Podebela cura to je itav moj ivot!
Martinecove nade se ne ispunie. Bacali su ga po garnizonama, gdje uope nije imao ni-
kakvog posla, osim to bi u garnizonskoj crkvi svakih etrnaest dana prije mise odrao
vojnicima propovijed i borio se s iskuenjem, koje je dolazilo iz oficirske kasine, gdje su
se mogle uti takve rijei, prema kojima su podebele cure njegovog upnika bile nevi-
ne molitve anelu uvaru.
Od generala Finka obino je dobivao pozive za vrijeme velikih operacija na bojitu, kad
se trebala proslaviti kakva pobjeda austrijske vojske; tada je general s istim oduevlje-
njem, s kojim je sastavljao prijeke sudove, organizirao i ove sveane mise.
Zloinac Fink bio je tako oduevljeni austrijski patriot, da se za austrijsko-njemake ili
turske pobjede nije ni molio. Ako su Nijemci pobijedili Francuze i Engleze, oltar je osta-
jao nedirnut.
Neznatno arkanje austrijske patrole s ruskom izvidnicom, koje je tab naduvao u strani
poraz itave ruske vojske, dalo je mogunosti generalu Finku, da odslui sveanu misu,
te je nesretni feldkurat Martinec mislio, da je general Fink lijedno i glava katolike crkve
u Pemyslu.
General Fink je razmiljao o tome, kakav ceremonijal je potreban prilikom ovako sveane
mise, a najradije bi izveo neto slino proslavi Tjelova.
Imao je obiaj, kad je kod mise bilo dovreno podizanje, da s vjebalita trkom dojai do
oltara i vikne triput: Hura-hura-hura!
Feldkurat Martinec, pobona i pravedna duica, jedan od malobrojnih, koji su doista vje-
rovali u Boga, nije rado iao generalu Finku. Poslije izdavanja zapovijesti obiavao je ge-
417
neral dodavati neto masnije i da mu pria najnovije anegdote, koje su za vojsku bile
tampane u Lustige Bltter.
Imao je itavu biblioteku takvih knjiica s idiotskim naslovima, kao: Humor u tornistvu
za oi i ui, Hindenburgove anegdote, Hindenburg u ogledalu humora, Dragi tor-
nister, pun humora, napunjen od Felixa lempera ili tome sline svinjarije; Pod dvog-
lavim orlom, Beki odrezak iz K. u. K. poljske knjige podgrijao Artur Lokesch. Gdje-
kada bi mu pjevao neto iz zbirke veselih vojnikih pjesama: Wir mssen siegen, nali-
jevajui u ae neko otro pie i nagonei feldkurata Martineca, da s njim pije i bui. Pos-
lije toga bi poeo priati svinjarije, da se feldkurat Martinec s grom u srcu sjeao svoga
upnika, koji nije ustupao generalu Finku, to se ticalo ovakvih masnih pikanterija.
Feldkurat Martinec je sa strahom opaao, da to vie odlazi generalu Finku, sve dublje
pada moralno.
Nesretniku se poee sviati likeri, koje je pio kod generala; poeo je upotrebljavati i ge-
neralov rjenik, poeo je sanjati o kontuovki, orahovki i pauini na bocama starog vina,
koje mu je davao general; zaboravljao je na Gospodina Boga, a izmeu redaka breviara,
po slovima, igrale su nekakve cure iz generalovih pripovijesti. Odvratnosti prema posje-
tama i generalu pomalo je nestajalo.
General je volio Martineca, koji mu se na poetku inio kao sveti Ignac iz Loyole, koji se
polako navikavao na svoju okolinu.
Jedanput je pozvao general dvije pomone sestre iz poljske bolnice, koje zapravo nisu
tamo ni sluile, nego su samo bile na isplatnom spisku, poveavajui svoje prihode pros-
titucijom, kako je to bio obiaj u te teke dane. Pozvao je feldkurata Martineca, koji je u to
doba bio ve tako nisko pao, da se ve za pola sata prikuio objema damama.. Kasnije se
dugo kajao zbog svoga sladostraa, koje nije mogao iskupiti te noi ni time, to je, na
povratku kui, pao na koljena pred spomenikom gradskog naelnika gospodina Grabov-
skog, koji je imao velike zasluge za Pemysl osamdesetih godina.
Tek straarski koraci prekinue njegove vatrene rijei:
Ne osudi roba svojega, Gospode, jer nijedan ovjek nije pravedan pred licem tvojim,
ako mu ne da oprotenje svih grijeha njegovih; molim ti se, da ne bude teka pokora
tvoja. Pomo tvoju ekam i u tvoje ruke polaem duh svoj.
Od toga doba je Martinec pokuavao, da se uvijek, kad ga je general Fink pozivao, odri-
cao svih zemaljskih uitaka, izgovarajui se na pokvaren eludac; smatrao je ovu la za
potrebnu, samo da mu dua ne osjeti paklene muke, jer je mislio, da vojnika disciplina
nareuje, kad general rekne feldkuratu: Pij, drue, da ispije, makar iz puke utivosti i
potovanja prema svome pretpostavljenom.
Istina, to mu nije uvijek polazilo za rukom, pogotovo kad je general poslije sveanih bo-
gosluenja prireivao sve bogatije pijanke na raun garnizonske blagajne, gdje su u kan-
celariji pravili raune tako, da i oni tamo neto uiare; a Martinec je poslije toga uvijek
mislio kako je moralno pokopan pred licem Gospodnjim.
Hodio je kao u bunilu i ne gubei u tom kaosu vjeru u Boga, poeo je ozbiljno premiljati
o tome, da se svaki dan biuje...
U takvom raspoloenju primio je i danas generalov poziv.
General Fink mu izie u susret, sav crven od radosti.
Jeste li ve uli, vikao je trijumfalno prema njemu, o mom prijekom sudu? Vjeat
emo jednog vaeg zemljaka.
418
Kod rijei zemljaka feldkurat prekorno pogleda generala. Ve je toliko puta odbijao od
sebe insinuaciju, da je eh; toliko je puta objanjavao, da su njihovoj upi pripadale dvije
opine: jedna eka i jedna njemaka, i da je on toliko puta morao jedne nedjelje drati
propovijedi za ehe, a druge za Nijemce, a poto u ekoj opini nema eke kole, nego
samo njemaka, moralo se u obadvije opine uiti samo njemaki i zato on nikako nije
eh. Taj logini zakljuak dao je povoda jednom majoru, da kae, kako je taj feldkurat
patriotski duan s mjeovitom robom...
Pardon, ree general, zaboravio am, da to nije va zemljak. To je eh, bjegunac,
izdajica; sluio je Rusima i zato e visjeti. Sada, onako pro forma, utvrujemo njegov
identitet, ali to je svejedno, jer e visjeti u svakom sluaju, im doe telegrafski odgovor.
Smjetajui feldkurata kraj sebe na divan, general nastavi veselo:
Kad je kod mene prijeki sud, sve mora da odgovara brzini toga suda: to je moj prin-
cip. Dok sam bio jo u Lavovu, na poetku rata, jedanput mi je uspjelo, da zlikovca obje-
simo tri minute poslije proglaenja osude. Bio je to idov, ali smo jednog Rusina objesili
pet minuta poslije zavretka savjetovanja.
General se dobroduno nasmija:
Obojica sluajno nisu traili duhovnu utjehu. idov je bio rabin, a Rusin pop. Ali ov-
dje je drugi sluaj: ovdje se radi o tom, da se vjea jedan katolik. Doao sam na jednu
sjajnu ideju: da se stvar ne bi zadravala, podijelite mu duhovnu utjehu ranije, da se, kao
to rekoh, stvar ne bi zadravala.
General zazvoni i zapovjedi sluzi:
Donesi dvije iz jueranje baterije.
I kad je as kasnije punio feldkurat au vinom, rekao mu je ljubezno:
Utjeite se malo prije duhovne utjehe!...
Iza okovanog prozora, gdje je na postelji sjedio vejk, u taj strani as odjekivala je nje-
gova pjesma:
Mi vojnici, mi smo sile,

Nas miluju djeve mile,
Novca svaki ima dost,
Svud je zato mio gost...
Carara... Eins, zwei...
419
2. Duhovna utjeha
Feldkurat Martinec nije uao vejku, nego je u punom smislu rijei uletio kao balerina na
scenu. Nebeska tuga i boca starog Gumpoldskirchnera uinila je, da je bio lak kao perce.
inilo mu se, da se u taj vani i sveti as, pribliavajui se vejku, pribliava samom Bo-
gu.
Kad su za njim zatvorili vrata i ostavili ih u samoi, on oduevljeno ree vejku, koji je
sjedio na postelji:
Ljubezni sine moj, ja sam feldkurat Martinec.
Cijelim putem inilo mu se, da je ovakav poetak razgovora najzgodniji i oinski uzbud-
ljiv.
vejk ustade sa svoga leaja, vrsto prodrma feldkuratoru ruku i rekne:
Neobino mi je milo; ja sam vejk, ordonanc jedanaeste markompanije devedesetipr-
ve pukovnije. Nedavno su na kader premjestili iz Brucka nad Litvom; pa izvolite sjesti
kraj mene, gospodin feldkurat, i lijepo mi ispriajte, zato ste zatvoreni. Vi ste u rangu
oficira, pa vam pripada oficirski zatvor, a i ta bi vi ovdje, kad je postelja uljiva? Nekad
se deava, da netko ne zna, u kojem zatvoru mu je upravo mjesto, ali se to zabune jo u
kancelariji ili se desi sluajno. Jedanput sam vam ja, gospodin feldkurat, sjedio u pukov-
420
nijskom zatvoru u Budjovicama, i tamo su mi poslali u drutvo jo jednog kadettelfer-

tretera. Takav kadet telfertreter je neto slino feldkuratu: nije on nikakva svinja ili pra-
se, vie na vojnike kao i oficir, a kad neto skrivi, onda ga zatvaraju meu proste vojni-
ke... Bili su to, gospodin feldkurat, pravi bastardi: u podoficirsku menau ih nisu prima-
li, na vojniku menau nisu imali pravo zato, to su vii, a oficirska menaa im takoer
nije pripadala. Imali smo ih na poetku petoricu, a hranili su se sirom iz kantine, jer me-
nau nigdje nisu dobivali, dok nije jednog dana doao natporunik Wurm, pa im i to za-
branio, jer ne odgovara njihovom dostojanstvu, da odlaze u vojniku kantinu. Ali ta su
znali da rade, kad ih u oficirsku nisu putali? Visili su tako u zraku, ni na nebu, ni na
zemlji, i za nekoliko dana proli su takvu stazu patnje, da je jedan od njih skoio u Mal-
u, drugi je pobjegao iz pukovnije, a poslije dva mjeseca napisao im je pismo, da je u Ma-
roku postao vojni ministar... Ostalo ih je etvorica: onoga iz Male izvukli su ivog, jer
kad je skakao u vodu, u svom oajanju bio je zaboravio, da znade plivati i da je s odli-
nim uspjehom poloio ispite u koli plivanja. Otpravili su ga u bolnicu, a tamo opet nisu
znali, to e s njim: treba li ga pokriti oficirskim ebetom ili obinim vojnikim. Ali brzo
su se dosjetili nisu mu dali nikakvo ebe, nego su ga zavili u mokru ponjavu, tako da je
iza pola sata molio, da ga poalju natrag u vojarnu i to je bio ba taj, koga su zatvorili
kod mene sasvim mokrog. Sjedio je tamo skoro etiri dana i uivao, jer je sada dobivao
bar menau, istina, hapeniku, ali ipak nekakvu menau. Petog dana dooe po njega, a
kad se poslije pola sata vratio po kapu, plakao je od radosti. Priao mi je: Dolo je dakle
nae rjeenje. Od danas emo mi kadettelfertreteri biti zatvarani na hauptvahi meu
oficirima; menau emo dobivati iz oficirske kuhinje; kad se gospoda oficiri najedu, osta-
tak je na, spavat emo s vojnicima, a kavu emo dobivati iz vojnikog kotla, a duhan
zajedno s manaftom.
Tek sada se feldkurat Martinec toliko osvijestio, da je mogao prekinuti vejka frazom,
koja nikako nije pristajala u preanji razgovor.
Da, da, ljubezni sine moj! Ima stvari izmeu zemlje i neba, o kojima treba misliti s
vruim srcem i punom vjerom u beskonano milosre boje. Doao sam, ljubezni sine
moj, da ti pruim duhovnu utjehu.
Zamuknuo je, jer mu se sve to nije svialo. Jo na putu bio je smislio plan govora, kojim
bi nesretnika naveo, da se zamisli nad svojim ivotom.
Sada je premiljao, kako bi nastavio, ali ga vejk prekide pitanjem, ima li koju cigaretu.
Feldkurat Martinec nije do toga vremena znao puiti; to neznanje bilo je jedino, to je sa-
uvao od prijanjeg ivota. Ponekad je kod generala Finka, kad je imao malo vie u glavi,
pokuavao da popui koju britaniku, ali je sve izalo napolje; u tom momentu je pomi-
ljao, da ga njegov aneo uvar golica prstom po vratu.
Ne puim, mili sine, odgovori on vejku neobino dostojanstveno.
udim se, ree vejk. Poznavao sam mnogo feldkurata koji su puili kao tvor-
niki dimnjaci. Ja uope ne mogu zamisliti feldkurata koji ne pui i ne pije, i jednog jedi-
nog sam znao koji nije puio, ali je mjesto toga vakao duhan i kod propovijedi bi pop-
ljuvao cijelu propovjedaonicu. A otkuda ste vi, gospodine feldkurate?
Iz Novog Jiina, snienim glasom odgovori k. u. k. feldkurat Martinec.
Onda ste svakako poznavali, gospodine feldkurate, neku Ruenu Gaudrsovu, koja je
prole godine bila zaposlena u vinari u Platneskoj ulici u Pragu koja je optuila osam-
naest ljudi za oinstvo, jer je rodila dvojke. Prvo je imalo jedno oko plavo, a drugo sme-
e, drugo jedno sivo, a drugo crno, pa je mislila, da su tu bila angairana etiri mukarca
sa slinim oima, koji su zalazili u vinaru i imali s njom posla. Osim toga jedno od dvo-
421
jaka hramalo je u jednu nogu, ba kao i opinski odbornik, koji je onamo dolazio; drugo
je imalo na nozi est prstiju, upravo kao onaj narodni zastupnik, koji je ondje bio svaki-
danji gost. I sada zamislite, gospodine feldkurate, da je tamo dolazilo osamnaest takvih
gosti i da su dvojci imali neko obiljeje od svih osamnaest, s kojima je ona odlazila bilo u
privatan stan, bilo u hotel. Napokon je sud rijeio, da je u takvom sluaju otac nepoznat,
a ona je onda svalila sve na svoga gazdu vinara i tuila ga, ali on je dokazao, da je bio
impotentan jo prije dvadeset godina zbog jedne operacije na doljnjem dijelu tijela. Onda
su je otjerali k vama u Novi Jiin, iz ega se moe izvui moral, da onaj, koji hoe da sjedi
na dvije stolice, sjedne na zemlju. Trebala se drati jednoga, a ne tvrditi na sudu, da je
jedan dvojak od gospodina narodnog zastupnika, drugi od gospodina gradskog odbor-
nika ili od toga i toga. Za svako novoroeno dijete moe se lijepo izraunati. Toga i toga
bila sam s njim u hotelu, a toga i toga sam rodila. Dakako, kad je normalni poroaj, gos-
podine feldkurate. A onda se uvijek za peticu moe nai svjedok, recimo vratar ili soba-
rica u tom hotelu, koji e se zakleti, da su zaista te i te noi tamo bili i jo da mu je ona
rekla, kad su prolazili hodnikom: A ta, ako se iz toga neto izlegne? a gospodin da
joj je odgovorio: Ne boj se, makice, za dijete u se ve ja postarati!
Feldkurat se zamisli i cijela duhovna utjeha uini mu se neobino tekim zadatkom,
premda je jo prije dolaska imao izraen plan o tome, ta e govoriti s milim sinom. O
najviem milosru na dan stranog suda, kad iz svojih grobova ustanu svi vojni zloinci
s konopcima na vratu, i ako se budu pokajali, bit e primljeni u milost boju ba kao onaj
razbojnik iz Novog Zavjeta.
Imao je spremnu jednu od najboljih duhovnih utjeha, koja se sastojala od tri dijela. Prvo
je htio priati o tome, kako je smrt vjeanjem laka, kad je ovjek izmiren s Bogom. Vojni
zakoni strogo kanjavaju izdaju svoga cara, koji je otac svih vojnika, tako da se i najmanji
prestup prema njemu ima smatrati kao oceubojstvo. Onda je htio, da i dalje razvija svoju
teoriju o tome, kako car vlada po milosti bojoj, da je on Bogom postavljen, da upravlja
svjetskim djelima, kao to je papa postavljen, da upravlja duhovnim stvarima. Izdaja
svoga vladaoca je izdaja, poinjena prema samom Gospodu Bogu. Prema tome, njega
eka osim zamke i vjena kazna na drugom svijetu. Iako ljudsko pravosue, s obzirom
na vojniku disciplinu, ne moe ponititi presudu, nego mora objesiti zloinca, nije jo
sve izgubljeno, u koliko se tie one kazne na drugom svijetu. ovjek tu moe parirati
svojim kajanjem.
Feldkurat je zamiljao dirljivu scenu, koja e i za njega samog tamo gore biti nekakvo
iskupljenje njegovih grijeha, a osobito za ono, to se deavalo u stanu generala Finka u
Pemyslu.
Zamiljao je, kako e viknuti na njega:
Kaj se, sine! Kleknimo zajedno! Ponavljaj za mnom, sine!
Kako e se odmah zatim smrdljivom i uljivom elijom uzvinuti molitva: O, Boe, koji si
utjelovljena milost i pratanje, toplo te molim za duu ovog vojnika, kojemu si naredio,
da na osnovi presude vojnog suda u Pemyslu ostavi ovaj svijet. Uini, da ovaj infante-
rist, koji se iskreno i potpuno pokajao, ne osjeti muke paklene, nego samo vjene radosti i
rajsko blaenstvo.
Oprostite, gospodine feldkurate, ve pet minuta sjedite ovdje kao da ste osueni na
smrt; kao da se ovaj razgovor ne tie vas nita. Na vama se odmah vidi, da ste prvi put u
zatvoru.
Doao sam, ree ozbiljno feldkurat, zbog duhovne utjehe.
422
udnovato mi je, da vam je toliko stalo do te duhovne utjehe. Ali se ja, gospodine fel-
dkurate, ne osjeam toliko jak, da bih vam mogao pruiti ikakvu duhovnu utjehu. Pa vi,
gospodine feldkurate, niste ni prvi ni zadnji, koji ste dopali zatvora. Uostalom, da vam
kaem istinu, gospodine feldkurate, ja nisam tako krasnorjeiv, da mogu nekome u te-
kim momentima pruiti duhovnu utjehu. Jedanput sam to pokuao, ali nije ispalo ba
najbolje; vi samo sjedite tu kraj mene, a ja u vam sve po redu ispriati. Dok sam stano-
vao u Opatovikog ulici, imao sam tamo jednog druga, Faustina, vratara u hotelu. Bio je
to vrlo zgodan ovjek, pravedan i poten. Znao je sve uline djevojke, i mogli ste k nje-
mu, gospodine feldkurate, doi u koje bilo doba noi i rei mu: Gospodine Faustine,
treba mi jedna cura, a on e vas odmah zapitati, elite li brinetu, blondinku, manju, ve-
u, tanku ili demekastu, Njemicu, ehinju ili idovku, slobodnu, razvedenu ili udatu
enu, inteligentnu ili bez inteligencije.
vejk se povjerljivo primaknu feldkuratu i ovijajui mu ruku oko pasa nastavi.
Recimo, gospodine feldkurate, vi bi kazali: elim blondinku, debelkastu, udovicu,
bez inteligencije i za deset minuta imali biste je u postelji zajedno s krsnim listom.
Feldkuratu je poelo postajati toplo, a vejk je govorio dalje, grlei materinski gospodina
feldkurata:
Vi nemate pojma, kako je taj gospodin Faustin imao smisla za moral i potenje. Od tih
ena, koje je zvao i smjetao u sobe, nije primao ni groa za nagradu, a kad se koja od
njih zaboravila i htjela da ga malo podmae, trebali ste vidjeti, kako se razljutio i poeo
na nju vikati: Ti, svinjo jedna, prodaje svoje tijelo i ini tako smrtni grijeh, a misli, da
mene taj tvoj petak moe pomoi. Nisam ja nikakav kupler, bestidna eno. Ja to radim
samo iz saaljenja prema tebi, tia bar, kad si ve toliko pala, ne mora svoju sramotu jav-
no pokazivati, nudei se prolaznicima, pa da te ulovi policija i da tri dana mora sjediti u
buhari. Ovako si u toplom i nitko ne zna, kako si nisko pala. On je sebe naplatio od gos-
tiju, poto nije htio novac uzimati kao kupler. Imao je svoju taksu: modre oi stajale su
sekser, crne petnaest krajcara, to bi sve lijepo ispisao na papiru kao raun i dao gostu.
Bile su to sasvim pristojne cijene za posredovanje. Za ensku bez inteligencije bila je tak-
sa sekser, jer je Faustin polazio sa stajalita, da jedna takva ena ovjeka bolje zabavi, ne-
go inteligentna dama. Jedne veeri doao k meni gospodin Faustin u Opatoviku ulicu
bijesan kao ris, kao da su ga as prije izvukli ispod tramvaja i tom prilikom ukrali mu
sat. Nije rekao ni rijei, nego samo izvukao iz depa bocu ruma, napio se, pruio je meni
i rekao: Pij! Nismo govorili ni rijei, a kad smo bocu ispili, on se najedanput raspriao:
Drue, veli, budi tako dobar i uini mi neto po volji. Otvori prozor; ja u na nj sjesti, a
ti me uhvati za noge i baci dolje s treeg kata. Ja od ivota ne traim nita; imam tu pos-
ljednju utjehu, da se naao dobar drug, koji e me maknuti sa svijeta. Vie ivjeti ne mo-
gu, jer sam ja, poten ovjek, optuen za kuplerstvo. Na hotel je prvoklasni, sve tri soba-
rice i moja ena imaju svoje knjiice u redu i nisu dune lijeniku za vizitu ni krajcare.
Ako me jo malo voli, baci me s treeg kata i prui mi tu zadnju utjehu... Rekao sam
mu, da sjedne na prozor, a onda sam ga gurnuo na ulicu... Ne plaite se, gospodine fel-
dkurate!
vejk se pridigne na prinama, vukui za sobom i feldkurata:
Evo, gospodine feldkurate, ovako sam ga, evo ovako: up, pa s njim dolje.
vejk podie feldkurata sa zemlje, tresne ga o pod, pa mirno nastavi dalje, dok se prepla-
eni feldkurat dizao s poda:
Dakle vidite, gospodine feldkurate, da vam se nita nije dogodilo. I gospodin Faustin
je ostao nepovrijeen, premda je tamo bilo triput vie. Gospodin Faustin je bio pijan, pa
423
je zaboravio, da ja stanujem u parteru, a ne na treem katu, kao godinu dana prije, kad
sam stanovao u Kfemencovoj ulici, a on mi dolazio u posjete.
Gospodin feldkurat, jo uvijek sjedei na podu, pogleda zaplaeno na vejka, koji je sta-
jao nad njim i mahao rukama.
Feldkurat pomisli, da je pred sobom imao ludaka i ree mrmljajui: Ne, ne sine, nije
to bilo triput tako visoko, prikuivi se vratima, na koja, onda, poe lupati i strano
vikati, da mu odmah otvore.
vejk je kroz okovani prozor vidio, kako feldkurat u pratnji uzrujano koraa dvoritem
gestikulirajui ivo rukama.
Zacijelo ga vode u ludnicu, pomisli vejk, skoi s prine i koraajui vojnikim ko-
rakom, zapjeva:
A taj prsten, to mi dade,

Ja ga neu nositi,
Kad se vratim regimenti,
Na cijev u ga nabiti.
Feldkurata su, nekoliko minuta kasnije, prijavljivali kod generala Finka.
***
Kod generala je bilo veliko drutvo, u kojemu su glavnu ulogu igrale dvije dame, vino i
likeri.
Od oficira bili su tamo skoro svi lanovi prijekog suda, osim infanterista, koji je jutros
svima palio cigarete.
Feldkurat je kao sablast uao u sobu. Bio je blijed i uzbuen kao ovjek, koji je uvjeren,
da je bio nevino iukan.
General Fink, koji je u zadnje vrijeme bio vrlo intiman s feldkuratpm, povue ga sebi na
divan i zapita ga pijanim glasom:
ta je to s tobom, duhovna utjeho?
Nato jedna dama baci na feldkurata memfis-cigaretu.
Pijte, duhovna utjeho, ree general Fink, nalijevajui feldkuratu vino u veliki, zele-
ni pehar, Poto nije htio da pije, general ga poe vlastoruno napajati i da feldkurat nije
lokao, cijelog bi ga polio.
Tek tada ga zapitae, kako se osuenik drao na ispovijedi, Feldkurat je ustao i rekao
traginim glasom:
Poludio je!
To je onda morala biti sjajna duhovna utjeha, nasmija se general, nato svi prasnue
u grohotan smijeh, a obje dame poee na feldkurata bacati memfise.
Na kraju stola ljuljao se na stolici major, koji je polako dolazio k svijesti, a sada se potpu-
no razbudio iz svoje apatije, napunio brzo dvije vinske ae nekakvim likerima, prokrio
sebi put kroz stolice i natjerao slugu bojeg, da s njim pije bratimstvo... Iza toga se opet
svalio na svoje mjesto i mirno spavao dalje.
424
Poslije toga bratimstva feldkurat je konano zapao u mree avola, koji je pruao prema
njemu svoje nokte iz svih boca na stolu; vidio je u pogledu i osmijehu veselih dama, koje
su mu pred nosom poloile noge na stol i Belzebub se avolski smijeio na njega iz ipa-
ka.
Do zadnjeg trenutka bio je feldkurat osvjedoen, da se ovdje ozbiljno radi o njegovoj du-
i i da je on muenik.
Izjavio je to dvojici generalovih sluaka, koji ga odnesoe u susjednu sobu na divan:
Tuna, ali uzviena perspektiva prua vam se pred oima, kad s istim srcem pomisli-
te na tolike proslavljene paenike, koji su se rtvovali za vjeru, a poznati su pod imenom
muenika. Na meni vidite, kako se ovjek i pored svih muka osjea uzvien, kad je u nje-
govom srcu pravda i potenje, koje mu daje mogunosti za slavnu pobjedu nad najstra-
nijim iskuenjima.
Obrnue ga licem prama stijeni i on odmah zaspi.
Muili su ga nemirni snovi.
Sanjao je, da po danu vri dunost feldkurata, a naveer da je vratar u hotelu na mjestu
vratara Faustina, koga je vejk bacio s treeg kata... Sa svih strana dolaze na njega albe,
da je mjesto blondinke doveo gostu brinetu; mjesto razvedene dame s inteligencijom, da
je doveo udovicu bez inteligencije.
Probudio se rano mokar kao mi; u stomaku mu se prevrtalo kao na moru za vrijeme
najvee oluje, a onaj upnik u Moravskoj izgledao je prema njemu kao aneo.
425
3. vejk opet u svojoj

markompaniji
Major, koji je na jueranjem prijepodnevnom suenju vrio dunost auditora, bio je ona
figura, koja je s feldkuratom pila bratimstvo i dalje se klimao na stolici.
Nitko nije vidio, kada i kako je major te noi otiao od generala. Svi su bili u takvom sta-
nju, da nitko nije opazio njegovo odsustvo, a general je bio toliko pijan, da nije znao, tko
u drutvu govori. Majora ve dva sata nije bilo u drutvu, a general je neprestano frkao
brkove i govorio: Dobro ste to rekli, gospodine majore!
Sutradan majora nisu mogli nigdje pronai. Njegova kabanica visila je u predsoblju, sab-
lja mu bila objeena na vjealici, jedino njegove oficirske kape nije bilo. Mislili su, da je
zaspao negdje na zahodu u kui, pa su pregledali sve zahode, ali ga nigdje nisu nali.
Mjesto njega, na drugom katu, nali su jednog zaspalog natporunika iz generalova dru-
tva, koji je spavao u kleeem stavu, drei glavu u rupi, kako ga je san uhvatio, dok je
povraao.
Major kao da je u vodu propao.
Da je netko pogledao kroz okovani prozor, iza koga je bio zatvoren vejk, vidio bi, da
pod vejkovim ruskim injelom spavaju dvije osobe na jednoj postelji i kako ispod injela
vire dva para cokula.
426
One s ostrugama bile su majorove, a druge, bez ostruga, vejkove.

Obojica su leali priljubljeni jedan uz drugog kao dvije make. vejk je gurnuo svoju a-
pu majoru pod glavu, a major obuhvatio vejka oko struka, pribijajui se uz njega kao
tene uz kuju.
Nije tu bilo nieg zagonetnog. Bilo je to visoko shvaanje svoje dunosti od strane gos-
podina majora.
Jeste li doivjeli, da s nekim sjedite i pijete cijelu no, sve do sutradan u podne, a va se
subesjednik najedanput uhvati za glavu, skoi i vikne: Jezus Marija, trebao sam biti u
kancelariji ve u osam sati! To je takozvani napadaj slubene revnosti, koji se javlja kao
produkt grinje savjesti. Takvog ovjeka, koji dobije ovakav napadaj, ne moe vie nita
odvratiti od uvjerenja, da u kancelariji mora naknaditi ono, to je izgubio. To su tipovi
bez eira, koje vratari u kancelarijama love i polau ih u svojoj eliji na divan, da se is-
pavaju.
Slian napadaj dobio je i major.
Kad se probudio na stolici, najedanput se sjetio, da mora sasluati vejka. Taj napadaj
vrenja slubene dunosti pojavio se tako brzo i bio je proveden isto tako hitro i odluno,
da uope nitko nije opazio majorov nestanak.
U toliko su vie osjeali majorovu prisutnost u straamici vojnikog zatvora. Upao je
onamo, kao da je iz topa izbaen.
Slubujui narednik je spavao na stolu, dok je oko njega cijela posada hrkala u najrazlii-
tijim pozama.
Major s naherenom kapom nadao je takvu dreku, da je svima prekinuo zijevanje, pa su
na majora oajno, kao karikature, gledali ne vojnici nego gomila iscerenih majmuna.
Major je lupao pesnicom po stolu i vikao na narednika:
Vi indolentni derane! Sto puta sam vam ve govorio, da su vai ljudi svinjska ban-
da!
Onda se okrenuo vojnicima i viknuo: Vojnici! I kad spavate, iz oiju vam viri glupost,
a kad ste budni, onda liite na ljude, koji su poderali vagon dinamita.
Nato je slijedila duga i pouna propovijed o dunosti vojnika u straarnici i naredba, da
mu se odmah otvori zatvor u kome je sjedio vejk, jer delikventa hoe jo jedanput da
preslua.
Tako je major te noi dospio do vejka.
Doao je tamo u stanju, kad je sve u njemu poelo da sazrijeva. Zadnja njegova elja bila
je, da mu se kljuevi od zatvora stave na raspoloenje.
Narednik je u zadnjem, oajnom sjeanju na svoje dunosti odbio, da mu ispuni tu elju,
to je na majora iznenada nastavilo najljepi utisak.
Vi, musava svinjska bando, viknuo je na dvorite, kad bi ste mi samo dali klju-
eve u ruke, ja bih vam ve pokazao.
Pokorno javljam, odgovorio je narednik, prisiljen sam, da vas zatvorim i radi
vae sigurnosti, da kod vas postavim strau. A kad budete htjeli otii, vi samo udarite na
vrata, gospodine majore.
Klipane, ree major, slone, pavijane jedan! Zar ti misli, da se ja plaim kakvog
zatvorenika, da mi tamo postavlja strau, dok ga budem presluavao. Krucihiml don-
nerveter, zatvorite me i da vas vie ne vidim!
427
U otvoru nad vratima, okovana metalnim icama, bacala je petrolejska svjetiljka slabo
svijetlo, koje je jedva bilo dovoljno, da major pronae probuenog vejka, koji je strpljivo
ekao, stojei u vojnikom stavu kraj svoga leaja, da vidi, to e se izlei iz ovoga posje-
ta.
vejk zakljui, da e najbolje biti, ako preda gospodinu majoru raport, pa zato viknu
energino:
Pokorno javljam, gospodine majore, jedan zatvoreni momak, a inae se nije nita do-
godilo.
Major se nikako nije mogao sjetiti, zato je zapravo doao ovamo i zato ree:
Rut! A gdje ti je taj zatvorenik?
To sam ja, pokorno javljam, gospodine majore, ree ponosno vejk.
Major nije ni primijetio ovaj odgovor, jer su mu generalova vina i likeri poeli izazivati u
glavi zadnju alkoholnu reakciju. Zijevnuo je tako strano, da bi svaki civilist iaio e-
ljust. Ali kod majora je ovo zijevanje premjestilo misao u onu modanu brazdu, gdje je
kod ljudi smjeten dar za pjevanje. Spustio se na vejkov leaj na prinama i poeo pje-
vati glasom, koji je liio na rikanje svinjeta, koga kolju:
Oh! Tannenbaum! Oh! Tannenbaum,

Wie grn sind deine Bltter!
Ponavljao je to nekoliko puta, mijeajui s pjesmom nekakve nerazumljive krikove. (Pog-

ledaj sliku na elu poglavlja).
Onda se prevrnuo na lea, kao mali medvjed, skupio se u kotur i ubrzo zahrkao.
Gospodine majore, budio ga je vejk, pokorno javljam, dobit ete vai.
To nije pomoglo. Major je spavao kao zaklan.
vejk ga nato pogleda njeno i ree:
Kad nije druge, onda crkavaj, pijandurof i pokri ga injelom. Malo kasnije legao je i
on pored njega i tako su ih priljubljene nali u rano jutro.
Oko devet sati, kad su potrage za majorom dostigle svoj vrhunac, vejk je skoio s poste-
lje i pomislio, da je potrebno probuditi majora. Prodrmao ga je nekoliko puta iz sve sna-
ge, skinuo s njega ruski injel i major napokon sjedne na postelji, gledajui tupo u vejka
i traei od njega, da mu objasni, ta se to s njim dogodilo.
Pokorno javljam, gospodine majore, ree vejk, ovamo su nekoliko puta dolazili
iz straarnice, da se uvjere, jeste li jo ivi. Zato sam se usudio, da vas probudim, jer ne
znam, koliko vi spavate, pa da ne bi to prespavali. U pivovari u Uhinjevsi bio je jedan
bavar. On je spavao uvijek do est sati ujutro, pa ako je sluajno prespavao samo etvrt
preko est, spavao bi onda do podne i to je radio sve dotle, dok ga nisu izbacili iz posla, a
on je onda od bijesa poinio uvredu crkve i jednog lana vladalake kue.
Ti kao da si malo udaren mokrim obojkom po glavi, a? rekao je major skoro oajno,
jer je od sino imao glavu kao bure, a nikako nije mogao dobiti odgovora na pitanje, za-
to ovdje sjedi, zato su ga traili iz straarnice i zato ovaj klipan, koji stoji pred njim,
brblja takve gluposti, koje nemaju ni glave ni repa. Sve mu je to bilo neobino i udno.
Sjeao se, kao kroz san, da je ovdje ve bio nou, ali zato?
A ta sam ovdje radio noas? zapita on prilino nesigurno.
428
Po nareenju, gospodine majore, odgovori vejk, kako sam razumio iz rijei go-
spodina majora, gospodin major me je, pokorno javljam, doao da preslua.
Tek se sada razbistrilo u majorovoj glavi i on pogleda najprije na sebe, a onda se osvrnu,
kao da neto razgledava.
Izvolite samo ostati mirni, gospodine majore, ree vejk. Probudili ste se isti
onakav, kakvi ste i doli. Doli ste ovamo bez kabanice i sablje i samo s kapom. Kapa je
tamo, morao sam je uzeti, jer ste je htjeli staviti pod glavu. A paradna oficirska kapa je
kao cilinder. Spavati na cilinderu mogao je samo gospodin Karderaz u Loenici. Opru-
io se on u gostionici po klupi i gurnuo cilinder pod glavu; on je, znate, pjevao na pogre-
bima i na svakom pogrebu je imao cilinder na glavi. Stavio on dakle i cilinder pod glavu
i odluio, da ga ne polomi, pa se nije htio na njega osloniti sa svom teinom tijela, tako
da to cilinderu uope nije nakodilo, nego mu je samo jo i koristilo, jer ga je uvijek, kad
se okretao na drugu stranu, gladio kosom, pa ga tako sjajno ugladao.
Major, koji je ve shvatio, u emu je stvar, neprestano je gledao tupo na vejka i nepres-
tano ponavljao:
Ti si malo luckast? Ja sam dakle ovdje i sad hou da odem.
Ustao je, priao vratima i poeo lupati. No prije nego to su mu otvorili, rekao je vejku:
No ako ne doe telegram, da si ti, ti, ipak e, dragi moj, biti vjean.
Najljepa vam hvala, rekao je vejk, ja znam, gospodine majore, da se vi za me-
ne brinete, ali ako ste sada na postelji, gospodine majore, neto ulovili, t. j. ako se ne nae
takva ivotinja, siva s crvenkastom prugom na zadnjici, onda je dobro, budite uvjereni,
da je onda to samac, ali ako se nae jo i druga s crvenkastim prugama na trbuhu, onda
je to par, a te se gadure strano mnoe, jo vie nego kunii.
Lassen Sie das! ree umorno major vejku, kad su mu otvorili vrata.
U straarnici major vie nije pravio nikakvih izgreda, samo je ozbiljno naredio, da poa-
lju po kola i dok su se kola treskala po jadnoj cesti Pemysla, mislio je kako je delikvent
idiot prvog reda, ali kako izgleda, sasvim nevina zvijerka, a to se tie njega, majora, da
mu ne preostaje nita drugo nego da se odmah, kad stigne kui ubije, ili da poalje gene-
ralu po kabanicu i sablju, pa da se okupa u gradskom kupalitu, a poslije kupanja da se
okrijepi u vinari kod Vollgrubera, a naveer da telefonski narui jednu kartu za gradski
teater.
No prije nego to je doao u svoj stan, odluio se za drugo.
U stanu ga je ekalo nemalo iznenaenje. Doao je ba u pravi as.
Na hodniku u njegovom stanu stajao je general Fink, drei njegovog sluaka za okovra-
tnik, drmajui ga i viui:
Gdje ti je major, stoko? Govori, ivotinjo!
ivotinja ipak nije odgovarala, jer je pomodrila od generalovog stezanja.
Major je jo na ulazu opazio, da je nesretni sluak vrsto stiskao pod pazuhom njegovu
kabanicu i sablju, koje je sigurno donio iz generalova predsoblja.
Ova scena poela je majora zabavljati, pa je zastao kraj otvorenih vrata, promatrajui
muenje svoga vjernog sluge, koji se odlikovao tim svojstvom, da mu je davno leao u
elucu zbog svojih lopovluka.
General na as pusti pomodrelog sluaka, ali, samo zato, da bi izvukao iz depa teleg-
ram, kojim je onda poeo da tue majorova momka po licu i ustima, derui se:
Gdje ti je major, stoko, gdje ti je majorauditor, stoko, da mu preda slubeni telegram?
429
Ovdje sam, viknu major Derwota u vratima, kome je kombinacija rijei major-
auditor i telegram oivila osjeaj slubene dunosti.
Ah! viknu general Fink, dakle si se vratio? U generalovu glasu bilo je toliko
zagriljivosti, da major nije odgovorio stojei neodluno.
General mu ree, da poe s njim u sobu i kad su sjeli za stol, baci pred njega izguvani
telegram i ree traginim glasom:
itaj, to se tie tebe.
Dok je major itao telegram, general je ustao sa stolice i trei po sobi sruio stolicu i ta-
buret i viknuo:
Ali emo ga ipak objesiti! (Pogledaj sliku).

Telegram je glasio:
Pjeak Jozef vejk, ordonanc jedanaeste ete, izgubio se 16. o. mj. na putu Chyrow-
Feltyn na slubenom putovanju, kao kvartirmajstor. Pjeaka vejka odmah uputiti u
komandu brigade u Wojalycze!
Major otvori stol, izvue mapu i zamisli se nad njom: vidio je, da Feltyn lei etrdeset
kilometara jugoistono od Pemysla i tako se pojavila zagonetka, kako je pjeak vejk
doao do ruske uniforme sto i pedeset kilometara od fronte, kad se fronta vue u liniji
Sokal-Turze-Kozlow.
Kad je major to saopio generalu i pokazao mu na mapi mjesto, gdje se vejk, po teleg-
ramu, izgubio, general je zariknuo kao bik, jer je osjeao, da su se svi njegovi snovi o pri-
jekom sudu rasplinuli u nita. Poao je telefonu, spojio se sa straarnicom i dao nalog, da
u majorov stan odmah dovedu uapenika vejka.
430
Prije nego to je ova naredba bila izvrena, general je nekoliko puta izrazio svoje neza-
dovoljstvo zbog toga, to ga nije dao na svoju odgovornost objesiti bez ikakve istrage.
Major se bunio i govorio neto o tome, da pravo i pravda pruaju jedno drugom ruke i
priao je sjajnim, biranim frazama o pravednom sudu, o sudbenim pogrekama i uope o
svemu, to mu je samo dolo na jezik, jer je od sino bio mamuran i osjeao potrebu, da
se izgovori.
Kad su vejka doveli, major je od njega zatraio objanjenje, kako je to bilo u tom
Feltynu i ta je zapravo s tom uniformom.
vejk je sve potanko objasnio, ilustrirajui svoju priu s nekoliko primjera iz svoje riznice
ljudskih muka. Kad ga je na to major upitao, zato to nije rekao na presluavanju pred
sudom, vejk je odgovorio, da ga nitko nije ni pitao, kako je doao do ruske uniforme i
da su jedino padala ovakva pitanja: Priznajte, da ste dobrovoljno i bez ikakve presije
obukli neprijateljsku uniformu. Poto je to bilo istina, nije mogao govoriti drukije nego:
Da... tako je zaista... bez sumnje. Ali je ipak s ogorenjem odbio sumnju, kojom ga ta-
mo osumnjiie, da je izdao svoga cara.
Ovaj je ovjek naprosto idiot, ree general majoru. Preobui se na obali jezera u
rusku uniformu, koju je tamo, sm Bog sveti zna, tko zaboravio, dozvoliti, da ga uvrste u
partiju zarobljenika, to moe uiniti samo jedan idiot.
Pokorno javljam, zau se vejk, i ja sm za sebe ponekad mislim, da sam malo-
uman, a naroito pred veer...
Ku, vole! naloi mu major i okrenu se generalu s pitanjem, ta e sada biti sa vej-
kom.
Neka ga objese u njegovoj brigadi! odlui general.
Za jedan sat povela je jedna patrola vejka na stanicu, da ga odvede u tab brigade u
Wojalycze.
U zatvoru je vejk iza sebe ostavio malu uspomenu, nacrtavi komadiem drvceta na
stijeni popis svih supa, sosova i variva, koje je jeo u graanstvu. Bio je to svoje vrste pro-
test protiv toga, to mu za dvadeset i etiri sata nisu dali ni zalogaja da okusi.
Zajedno sa vejkom upuen je u brigadu ovaj akt:
Na osnovi telegrama broj 469 upuuje se Josef vejk, odbjegli pjeak jedanaeste mar-
kompanije, na daljnje izvianje tabu brigade.
Patrola se sastojala od etiri momka i bila je smjesa narodnosti. Bio je tu po jedan Poljak,
Maar, Nijemac i eh, koji je patrolu vodio, a bio u inu frajtera i na sve mogue naine
davao svome zemljaku uapeniku na znanje, da je on njegov pretpostavljeni. Kad je
vejk na stanici izrazio elju, da bi htio da mokri, rekao mu je frajter grubo, da e mokri-
ti, kad doe u brigadu.
Dobro, ree vejk, morate mi to dati pismeno, da se zna, tko je kriv, kad mi pu-
kne mokrani mjehur. To je zakon, gospodine frajteru.
Frajter, bivi volar, uplaio se toga mokranog mjehura tako, da je na stanici cijela patro-
la sveano povela vejka na zahod. Frajter je uope za vrijeme cijelog puta ostavljao uti-
sak surovog ovjeka i izgledao je tako naduven, kao da e sutra u najmanju ruku postati
komandant korpusa.
Kad su ve sjedili u vozu na pruzi Pemysl-Chyrow, ree mu vejk:
Gospodine frajteru, kad vas gledam, sjetim se uvijek nekog frajtera Bozbe, koji je slu-
io u Tridentu. Kad su ga imenovali za frajtera, poeo se strano razbacivati. Obrazi mu
431
poeli otjecati, a trbuh mu se tako naduo, da mu ve sutradan dravne hlae nisu prista-
jale. A to je bilo najgore, ui su mu poele da rastu u beskonanost. Poslali su ga u ma-
rodcimer; pukovnijski lijenik rekao je, da se to dogaa svima frajterima. Na poetku da
se napiju i kod nekojih to brzo proe, ali ovo je, veli, jedan neobino teak sluaj: ovaj bi
se ovjek mogao raspuknuti, jer ovo otjecanje od zvjezdica prelazi na trbuh. I da bi ga
sauvali, morali su mu zvjezdicu skinuti i onda je ovjek odjedared splasnuo.
Od toga momenta vejk se trudio, da nastavi razgovor s frajterom i da mu objasni prija-
teljski, zato se uvijek kae, da je frajter nesrea kompanije.
Frajter je, ne odgovorivi, promrmljao nekoliko nejasnih prijetnja, da ne zna, tko e se od
njih dvojice smijati, kad dou u tab brigade: Frajter se uope drao visoko iznad vejka,
a kad ga je ovaj zapitao, od kuda je, odgovorio je, da se to njega ne tie.
vejk se na sve mogue naine trudio, da nastavi razgovor. Ispriao mu je, da to nije prvi
put, to ga vode pod straom, ali da se uvijek dobro zabavljao sa svojim sprovodnicima.
Frajter je i dalje utio, a vejk produavao:
ini mi se, gospodine frajteru, da je vas u ivotu pratila nesrea, da ste izgubili mo
govora. Znao sam ja mnogo tunih frajtera, ali ovakve boje pokore, kao to ste vi, gos-
podine frajteru, oprostite mi i ne zamjerite, jo nisam vidio. Povjerite mi to, to vas mui,
pa u vam moda pomoi, jer vojnik, koga prate pod straom, ima vie iskustva, nego
oni, koji ga prate. Ili znate to, gospodine frajteru, da nam ne bude dosadno, ispriajte
nam neto, na primjer: kakva je kod vas okolina, ima li tamo jezera, ili diu li se kakve
stare ruevine i kakvo je predanje vezano za te ruevine.
No sada mi je ve dosta! prodera se frajter.
Vi ste, boga mi, sretan ovjek, odgovori mu vejk; drugim ljudima nikad nije
dosta.
Oni e ti u brigadi ve namjestiti rebra, a ja se neu s tobom natezati, rekao je frajter
i zamuknuo kao riba.
Uope, za cijeloga putovanja nije bilo zabavno. Maar se zabavljao s Nijemcem na neobi-
an nain, jer je od njemakog jezika znao samo: Jawohl i was? Kad mu je Nijemac
neto objanjavao, Maar je klimao glavom i govorio: Jawohl, a kad bi Nijemac umuk-
nuo, Maar bi rekao: Was? a Nijemac bi poeo ispoetka. Poljak se drao aristokratski:
ni na koga nije obraao panje i zabavljao se sm useknjivanjem na pod, koristei se pri
tom vrlo spretno prstom desne ruke; kasnije bi zamiljeno razmazivao to kundakom svo-
je puke i briljivo brisao kundak o hlae, mrmljajui sebi pod nos: Svata panno!
Ti ba nisi ispekao svoj zanat, rekao mu je vejk. Na Bojiti u jednom podrum-
skom stanu stanovao je jedan ulini ista, Machaek, koji se useknjivao na prozor i raz-
mazivao bala tako spretno, da je od toga postala slika, kako Libua prorie Pragu veliku
slavu. Za svaku takvu sliku dobio je od ene takvu stipendiju, da mu je gubica bila kao
vrea, ali on svoje vjetine nije zaputao, nego se neprestano u tom usavravao. To mu je
bila jedina zabava.
Poljak mu na to nije odgovorio i za as je cijela patrola bila pogruena u duboku utnju,
kao da putuje na pogreb i s pietetom razmilja o pokojniku.
Tako su se pribliili i tabu brigade u Wojalyczu.
***
432
Meutim u tabu je dolo do velikih i korenitih promjena.

Za naelnika taba brigade bio je odreen pukovnik Gerbich. Bio je to ovjek s velikim
vojnikim sposobnostima, koje su mu se srozale u noge u obliku podagre. U vojnom mi-
nistarstvu imao je on osobitih veza, koje su uinile, da nije otiao u penziju, nego se pov-
laio po tabovima velikih vojnih jedinica, primao poveanu platu i najrazliitije ratne
doplatke, a na mjestu bi ostao tako dugo, dok ga napad podagre ne bi nagnao, da napra-
vi kakvu glupost. Onda su ga premjetali na drugo mjesto, obino s unapreenjem. S ofi-
cirima za stolom nije nita drugo govorio, nego o svome oteenom palcu na nozi, koji bi
ponekad natekao do golemih razmjera, te je pukovnik zbog toga morao nositi naroite
velike cipele.
Za vrijeme jela bila mu je najljepa zabava, da pria, kako mu se palac neprestano znoji,
tako da ga mora zavijati u vatu, a ti eksudati da miriu kao prokisla govea juha.
Zato se oficirski zbor s njim opratao s velikom radosti, kad je bio premjeten na drugo
mjesto. Inae bio je to osobito jovialan gospodin i prema niima ponaao se vrlo prijazno
i priao im, ta je sve pojeo i popio, dok ga nije spopala ta glupa podagra.
Kad su vejka dopremili u brigadu i prema naredbi slubujueg oficira odveli s aktima
pukovniku Gerbichu, u njegovoj kancelariji sjedio je porunik Dub.
Za tih nekoliko dana, na putu Sanok-Sambor, porunik Dub je opet doivio jednu pusto-
lovinu. Iza Feltyna naila je jedanaesta pukovnija na partiju konja, koji su pripadali dra-
gunskoj pukovniji u Sadowom Wiszniem.
Porunik Dub, ni sam zapravo nije znao, kako se to dogodilo: doao je na ideju, da nat-
poruniku Luku pokae svoju jahau vjetinu. Skoio je na jednog konja, koji je poletio
s njim prema potoku, gdje su malo kasnije nali porunika Duba propisno zavaljenog u
jednoj bari kao cvijet, kojega tako ne bi mogao zasaditi ni najvjetiji vrtlar. Kad su ga ne-
kako izvukli napolje, Dub se nije tuio, nego je samo stenjao, kao da e smjesta napuniti
tur. Odnijeli su ga onda u tab brigade i ostavili ga u maloj bolnici.
433
Za dva dana se bio toliko oporavio, da mu je lijenik rekao, da e mu jo dva-triput na-

mazati zadnjicu i trbuh jodom, a onda moe u svoju jedinicu.
Sjedio je sada kod pukovnika Gerbicha i priao s njim o razliitim bolestima.
Kad je ugledao vejka, viknuo je iz sveg grla, jer mu je bila poznata najnovija historija sa
vejkom kod Feltyna.
Dakle te opet imamo! Zlikovci odlaze, a kao zloinci se vraaju!
Radi potpunosti mora se napomenuti, da je porunik Dub prigodom svoje pustolovine s
konjem pretrpio mali potres mozga, pa se zato ne treba uditi to je, pribliivi se vejku,
u stihovima pozivao Boga u pomo za borbu sa vejkom:
Svemogui Boe, ja se molim tebi, pod topovskom paljbom i pucanjem puke, ja te
molim, Oe, pobjedu nam prui nad klipanom ovim... Gdje si bio tako dugo, ivotinjo?
Kakvu to uniformu ima na sebi?
Mora se dodati, da je pukovnik, muen podagrom, svoju kancelariju uredio sasvim de-
mokratski, kad nije imao napada. Mijenjali su se kod njega svi mogui inovi, da saslua-
ju njegovo miljenje o oteklom palcu sa zadahom prokisle juhe.
U ono vrijeme, kad pukovnik nije imao napada, u njegovoj kancelariji bilo je uvijek puno
najrazliitijih inova, jer je u takvim izvanrednim sluajevima on bio jako veseo i razgo-
voran; volio je, da ima oko sebe publike, kojoj bi mogao priati svinjske anegdote, to mu
je inilo veliko zadovoljstvo, jer su se svi silom smijali starim priama, koje su se priale
jo za vrijeme generala Laudona.
Sluiti s pukovnikom u te dane bilo je vrlo lako: svi su radili, to su htjeli i kad se u kak-
vom tabu pojavio pukovnik Gerbich, znalo se sigurno, da se tu krade i prave raznovrs-
ne gadarije.
Tako su i sada za vejkom u kancelariju nagrnule are, ekajui da vide, ta e biti, dok
je pukovnik studirao akt, adresiran na tab brigade, to ga je bio sastavio major u
Pemyslu.
Porunik Dub je meutim nastavio razgovor sa vejkom na svoj poznati nain:
Ti me jo ne zna, ali e me upoznati tako, da e drhtati od straha.
Pukovnik nije mnogo razumio iz majorova akta, jer ga je major diktirao u mamurluku.
Pukovnik Gerbich je bio izvrsno raspoloen: ni juer ni danas nije osjetio neprijatnost
svoje bolesti, a i palac mu je bio miran kao janje.
Dakle, to ste to uradili? zapita on vejka tako ljubezno, da je poruniku Dubu pro-
lo neto kroz srce i natjeralo ga, da odgovori za vejka:
Ovaj ovjek, gospodine pukovnie, pokazivao je na vejka, pravi od sebe idiota,
da bi tim idiotizmom maskirao svoja nedjela. Istina, nije mi poznata sadrina toga spisa,
ali sam uvjeren, da je ovaj lump opet neto napravio, ali svakako u veim razmjerima.
Ako mi dozvolite, gospodine pukovnie, da proitam taj akt, ja bih vam eventualno mo-
gao dati direktivu, kako da s njim postupite. Nato se okrene vejku i ree mu eki:
Ti mi ispija krv na pamuk!
Ispijam, odgovori dostojanstveno vejk.
Zamislite, samo gospodine pukovnie, nastavio je porunik Dub njemaki. Ne
moete ga nita pitati, nita se s njim razgovarati. Ali jednom mora kosa o kamen, i sada
ga treba dobro kazniti. Dozvolite, gospodine pukovnie...
Porunik Dub se zadubi u akt, to ga je sastavio major u Pemyslu, a kad je proitao, vi-
knuo je pobjedonosno:
434
Sad je s tobom amen, vejk? Govori, ta si uradio s erarskom uniformom?

Ostavio sam je na obali jezera, kad sam probao ove krpe, da vidim, kako se u njima
osjeaju ruski vojnici, odgovori vejk. Sve je to zapravo samo mala pogreka.
vejk poe priati poruniku Dubu, ta je sve pretrpio zbog te pogreke, a kad je zavrio,
porunik Dub se izdera na njega:
Sada e me tek upoznati. Zna li ti, ta to znai u ratu izgubiti uniformu?
Pokorno javljam, gospodine porunie, odgovori vejk, kad vojnik izgubi staru
uniformu, mora onda fasovati novu.
Jezus i Maria! viknu porunik Dub. Ti, vole, ti ivotinjo jedna, zar se misli sa
mnom poigravati dotle, dok poslije rata ne bude morao naknadno sluiti sto godina u
vojsci?
Pukovnik Gerbich, koji je dosad sjedio za stolom mirno i pristojno, strahovito se namr-
godi, jer se njegov palac na nozi od mirnog janjeta obratio u krvoednog tigra, u elektri-
ni vod sa 600 volti, u dio tijela, koji pod udarcem kladivca kao da se raspadao na koma-
de. Pukovnik Gerbich odmahnu jednom rukom i viknu stranim glasom ovjeka, koga
poinju vrtiti na ranju:
Svi napolje! Dajte mi revolver!
Ovo su ve svi poznavali i zato poletie na vrat na nos napolje zajedno sa vejkom, koga
straa odvue na hodnik! Ostao je jedini porunik Dub, koji se htio oboriti na vejka, jer
mu se ovaj momenat uinio neobino pogodan.
Dozvolite mi, gospodine pukovnie, primijetiti, da je taj ovjek
Pukovnik ciknu i baci se na porunika mastionicom, nato iznenaeni porunik pozdravi
rekavi: Razumijem, gospodine pukovnie i nestade ga iza vrata.
Jo su se dugo iz pukovnikove kancelarije uli jauci i deranje, dok napokon bolni jauci ne
umuknue. Pukovnikov palac se opet obratio u mirno janjece, pa pukovnik zazvoni i
naredi, da mu opet dovedu vejka.
Dakle, ta je to zapravo s tobom? zapita pukovnik vejka, kao da nita nije ni bilo,
jer mu je sada bilo tako lijepo i lako, kao da se valjao na morskom pijesku.
vejk, smjekajui se prijateljski na pukovnika, ispria mu svoju odiseju: kako je on or-
donanc jedanaeste markompanije, pa ne zna, ta e oni tamo bez njega poeti.
Pukovnik se takoer smijeio, a onda izdao ovu naredbu: Spremite vejku vojni list
preko Lavova do stanice Zoltance, gdje e sutra biti njegova jedanaesta kompanija. Izdaj-
te mu iz skladita novi vojniki mundir i 6 kruna i 82 filira mjesto menae na put.
Kad je vejk u novoj austrijskoj uniformi ostavljao tab brigade, da poe na put, u tabu
je sjedio porunik Dub i bio strano iznenaen, kad mu se vejk vojniki javio, pokazao
mu dokumente i zapitao ga usluno, ima li ta da porui natporuniku Luku.
Porunik Dub nije smogao drugih rijei osim: Abtreten; a kad je pogledao za vej-
kom, koji se mirno udaljavao, mrmljao je za sebe: Ti e me jo upoznati sto mu gro-
mova! ti e me jo upoznati.
U stanici Zoltance bio je skupljen cijeli bataljun kapetana Sgnera osim zatitnice, etrna-
este kompanije, koja se negdje izgubila, kad su obilazili Lavov.
Na ulasku u mjesto vejk se osjetio u potpuno novoj situaciji, jer se iz sveope zbrke mo-
glo zakljuiti, da fronta nije daleko i da se tamo biju. Svuda je stajala artiljerija i tren, a iz
svake kue izlazili su vojnici svih moguih pukovnija, a meu njima, kao elita, etali se
Nijemci, koji su iz svojih bogatih rezervi aristokratski vadili cigare i pruali ih svojim
435
austrijskim saveznicima. Pored njemakih kuhinja na trgu stajala je i bava s pivom, gdje
se vojnicima toilo pie za objed i veeru, a oko toga vukli su se, kao naputene make,
zanemareni austrijski vojnici s trbusima, nateklima od prljave tekuine i zaslaene ciko-
rije.
Gomila dugokosih idova u dugim kaftanima pokazivahu jedan drugom na zapadu ob-
lake dima i mlatahu rukama. Vikalo se na sve strane, da to gori na rijeci Bugu: Uciszkow,
Busk i Derewiany.
ula se jasno kanonada. Ve su vikali, da Rusi bombardiraju iz Grabowa Kamionku
Strumilowu, da se bije boj uz itav Bug i vojnici da zadravaju bjegunce, koji su htjeli, da
se vrate iza Buga svojim kuama.
Svuda je vladala zbrka, nitko nije znao nita odreeno: jesu li Rusi opet preli u napad i
da li su prestali s neprekidnim odstupanjem na cijeloj fronti.
U komandi mjesta patrole poljskih andara svaki as su dovodili po koju preplaenu i-
dovsku duicu zbog irenja netonih i uzbudljivih vijesti. Tamo su nesretne idove izu-
darali do krvi i pustili ih kuama s rascijepljenim zadnjicama.
U taj kaos doao je vejk i poeo po gradu traiti svoju markompaniju. Ve na stanici
skoro da je dolo do sukoba izmeu njega i etapnog komandanta. Kad je priao k stolu,
gdje su se davale informacije vojnicima, koji su traili svoje jedinice, neki kaplar izderao
se na njega: eli li moda, da mu on trai njegovu markompaniju? vejk mu odgovori,
da eli znati, gdje je u gradu smjetena jedanaesta markompanija devedesetprve pu-
kovnije toga i toga marbataljuna.
Za mene je vrlo vano, da doznam, gdje je jedanaesta kompanija, tvrdokorno je na-
stavljao vejk, jer sam ja njezin ordonanc.
Na nesreu, kod susjednog stola sjedio je neki tabni narednik, koji je skoio kao tigar i
razderao se na vejka:
Prase boje! Kakav si mi ti avolji ordonanc, kad ne zna ni gdje ti je kompanija?
Prije nego to je vejk uspio da odgovori, otiao je narednik iz kancelarije i doveo jednog
natporunika, koji je izgledao tako solidno, kao da je u najmanju ruku vlasnik jedne veli-
ke kobasiarne.
Etapna komanda je sluila kao utoite za vojnike skitnice, koji su za vrijeme cijelog rata
traili svoje jedinice i povlaili se po etapama, te s najveim uivanjem stajali kod stolova
u etapnim komandama, gdje je stajao napis: Menagegeld.
Kad je debeli natporunik uao, narednik je viknuo:
Habtacht!
Gdje su ti dokumenti? zapita natporunik vejka.
Kad mu ih je vejk pokazao i natporunik se osjedoio o ispravnosti njegove marrute od
taba brigade do Zoltanca u njegovu etu, vratio je sve vejku i rekao kaplaru, koji je sje-
dio kod stola: Dajte mu informacije, nato je opet otiao iz kancelarije.
Kad se za njim zatvorie vrata, dohvati tabni narednik vejka za ramena i gurajui ga
vratima, dade mu ovu informaciju:
Gledaj, smete, da se izgubi odavde!
Tako se vejk opet naao u preanjem kaosu i tragao dalje sa eljom, da nadje ma kakav
trag svoga bataljuna. Hodio je dugo ulicama, dok se nije odluio, da sve postavi na jednu
kartu.
436
Zaustavio je jednog pukovnika i u izlomljenom njemakom jeziku, zamolio ga, da mu

kae, gdje je sada njegov bataljun i njegova markompanija.
Sa mnom moe govoriti eki, rekao je pukovnik, i ja sam eh. Tvoj bataljun je
smjeten iza eljeznike pruge u selu Klimontowu, ali u grad ih ne putaju, jer su odmah
po dolasku na trgu poeli zametati kavgu.
vejk se na to uputi u Klimontowo. Pukovnik ga pozva natrag, segne rukom u dep i
prui vejku pet kruna, da si kupi cigareta.
Boe moj, kako je to simpatian vojak!
vejk je koraao cestom prema selu i razmiljajui o tom pukovniku, doao do zakljuka,
da je prije dvanaest godina u Tridentu bio neki pukovnik Habermaier, koji je takoer bio
ljubezan s vojnicima, a na koncu se ispostavilo, da je homoseksualac.
S tako mranim mislima doao je vejk skoro do sela i nije trebalo dugo, da nae tab
bataljuna, jer iako je selo bilo veoma dugo, bila je tamo ipak samo jedna pristojna zgrada:
velika seoska kola, koju je sagradila galicijska zemaljska uprava s namjerom, da to bo-
lje kolonizira to selo. Ta je kola u ratu prola nekolika faza. Svaki as su ovdje bili smje-
tani ruski i austrijski tabovi, a za vrijeme velikih bitaka oko Lavova, gimnastika dvora-
na je pretvorena u operacionu dvoranu, gdje su rezali noge i ruke i trepanirali razbijene
lubanje.
Iza kole, u velikom kolskom vrtu, bila je jedna ogromna jama, koju je iskopala granata
velikog kalibra. U uglu stajala je velika kruka, a na jednoj grani vidio se komad prekinu-
tog konopca, na kome je nedavno visio mjesni grko-katoliki sveenik, objeen na de-
nuncijaciju mjesnog uitelja Poljaka: da je bio lan velikoruske organizacije i da je za vri-
jeme ruske okupacije itao u crkvi slubu za pobjedu oruja pravoslavnog cara. Nije to
bilo istina, jer optueni uope u to vrijeme nije bio u selu, nego na lijeenju eludanog
kamenca u malom kupalitu Bochnie Zamurowane, koje nije bilo dotaknuto ratom.
Kod vjeanja vanu ulogu igrale su ove injenice: narodnost, vjersko pitanje i jedna ko-
ko. Nesretni sveenik neposredno je pred rat ubio u svom vrtu jednu koko toga uite-
lja, jer mu je pojela posijana zrna dinja...
Iza pokojnog sveenika ostala je parohijska kua prazna i moe se rei, da je svatko od-
nosio po neto iz nje za uspomenu za gospodina popa.
Jedan poljski seljak odnio je ak i stari glasovir, od kojega je poklopac upotrebio za vrata
svoga svinjca. Dio namjetaja iscijepali su vojnici, kao to se to obiavalo, a sretnim slua-
jem ostao je samo veliki tednjak, jer se grkokatoliki paroh nije razlikovao od svojih ka-
tolikih ultra-kolega, pa je rado jeo i volio, da vidi na tednjaku mnogo lonaca i drugih
zdjela.
To je postala tradicija, da su sve jedinice, koje su ovuda prolazile, ovdje kuhale za oficire.
Gore, u velikoj sobi, bila je improvizirana nekakva oficirska kasina. Stolove i stolice uzi-
mali su od stanovnika.
Ba toga dana oficiri bataljuna prireivali su sveanu veeru; sloili su se, kupili jednu
svinju, a kuhar Jurajda pravio je za oficire svinjsku dau, opkoljen raznim oficirskim slu-
acima, meu kojima je glavnu ulogu igrao narednik, koji je savjetovao Jurajdi, kako da
ree glavu, da i za njega ostane komad njuke.
Ali najgladnije oi imao je dero Baloun.
Tako lakomo i poudno gledaju ljudoderi, kad s misionara, koji se pee na ranju, curi
mast, pa cvri na vatri i zavodljivo mirie... Baloun se osjeao kao mljekarski pas, koji
vue kolica, a pokraj njega kobasiarski momak na glavi nosi iz radionice koaru s koba-
437
sicama, a jedna kobasica proviruje iz koare. Pas bi skoio i zgrabio kobasicu, da nije bilo
onog prokletog remena, kojim je bio zapregnut i da nije imao brnjicu na gubici.
A kobasice, koje preivljavaju tek prve asove svoga roenja u obliku kobasiarskog em-
briona, nagomilanog na dasci, miriu na biber, mast i meso.
Jurajda je sa zasukanim rukavima bio tako ozbiljan, da je mogao posluiti kao model za
sliku, kako Bog iz kaosa modelira zemaljsku kruglju.
Baloun nije mogao izdrati, pa snano kihnu. Njegovo kihanje je prelazilo u tiho jecanje.
ta stenje kao bik? zapita ga kuhar Jurajda.
Sjetio sam se kue, odgovori jecajui Baloun, sjetio sam se, kako sam bio tamo u
ovakvim prilikama i kako nikada svojim susjedima nisam htio poslati ni komadia, jer
sam htio sve sam da poderem, pa sam i poderao. Jedanput sam se tako nadrokao ko-
basica, da su svi mislili, da u puknuti i gonili me tada biem po dvoritu kao kravu kad
se prejede djeteline.
Gospodin Jurajda, dozvolite mi, da okusim samo malo, a kasnije neka me veu, jer ja
ove muke vie ne mogu podnijeti.
Baloun se podie i teturajui kao pijan poe k stolu i prui njuku prema mesu, odree-
nom za kobasice.
Razvi se velika borba. Jedva su ga prisutni sprijeili, da ne poleti na meso. Kad su ga ba-
cali iz kuhinje, nisu ga mogli sprijeiti, da u oajanju ne dohvati lonac s crijevima za ko-
basice.
Kuhar Jurajda je bio tako bijesan, da je za odbjeglim Balounom bacio itav svjeanj crije-
va i viknuo:
Naderi se crijeva, ivotinjo!
Za to vrijeme bili su u gornjoj sobi ve sakupljeni oficiri bataljuna i dok su ekali, ta e
se roditi dolje u kuhinji, u nedostatku drugog alkohola pili su najobiniju rakiju, za koju
je idovski trgovac tvrdio, da je najljepi i najbolji francuski konjak, to ga je naslijedio od
svog oca, a on opet od svoga djeda.
Sluaj, prijatelju, rekao mu je tom prilikom kapetan Sgner, ako jo jedanput re-
kne, da je tvoj pradjed ovo kupio od Francuza, kad su bjeali iz Moskve, zatvorit u te, i
zadrati u zatvoru, dok najmlai lan tvoje porodice ne postane najstariji.
I dok su oni poslije svakog gutljaja proklinjali prepredenog idova, vejk je sjedio u kan-
celariji bataljuna, gdje nije bilo nikoga osim jednogodinjeg dobrovoljca Mareka, koji je
kao historiar iskoristio boravak bataljuna u Zoltancu, da za rezervu zapie nekoje pob-
jedonosne bojeve, koji e se svakako dogoditi u budunosti. Ba je nabacivao momente i
kad je vejk uao, imao je Marek napisano: Kad se pred naim duhovnim oima pojave
svi ti heroji, koji su uestvovali u boju kod sela N., gdje je pored naeg bataljuna sudjelo-
vao i jedan bataljun pukovnije N., i drugi bataljun pukovnije N., vidimo, da je na N-ski
bataljun pokazao najsjajnije strategijske sposobnosti i mnogo uinio za pobjedu N-ske
divizije, koja je imala zadatak da definitivno utvrdi nae pozicije na sektoru N.
Napokon, rekao je vejk jednogodinjem dobrovoljcu, evo i mene.
Dozvoli, da te omiriem, ree obradovan jednogodinji dobrovoljac, tako mi Bo-
ga, zaudara na kriminal!
Kao i obino, odgovori vejk, bio je to samo mali nesporazum; a ta mi ti radi?
Kao to vidi, odgovori Mlarek, bacam na papir junatva hrabrih uvara Austri-
je, ali nikako mi ne ide od ruke. Podcrtavam slovo N, koje ima neobinu vanost i u
438
sadanjosti i u budunosti. Osim mojih poznatih sposobnosti, kapetan Sgner je u meni

otkrio neobini matematiki talenat. Moram kontrolirati raune bataljuna i dosad sam
zakljuio jedino, da je bataljun strahovito pasivan, pa eka da se nekako izravna sa svo-
jim ruskim kreditorima, jer se poslije pobjede, kao i poslije poraza, najvie krade. Uosta-
lom, to je svejedno. Pa iako nas pobiju sve do zadnjeg ovjeka, ovdje su svjedoanstva
naeg junatva, jer sam kao batalionsgeschichtsschreiber dozvolio sebi da napiem: Po-
novo se bacio na neprijatelja, koji je ve mislio, da je pobjeda u njegovim rukama. Ispad
naih vojnika i juri na bajunete bio je posao momenta. Neprijatelj se u oajanju raspada,
juri u svoje opkope, bodemo ga bez milosti, tako da on u neredu ostavlja svoje vlastite
opkope i ostavlja nam u njima ranjene i neranjene zarobljenike. To je jedan od najslavni-
jih momenata. Tko ga je priivio, pie na karti svojoj eni: Dobili po turu, draga eno!
Ja sam zdrav! Jesi li othranila naeg malog? Nemoj ga uiti, da tuim ljudima govori ta-
ta, jer bi to za mene bilo neprijatno. Cenzura podcrtava frazu dobili po turu, jer ne
zna, o kome je rije i jer se mogu zamisliti razne kombinacije, poto se autor nije jasno
izrazio.
Glavno je, da se jasno govori, prekide ga vejk. Kad su god. 1912. bili misionari
u crkvi sv. Ignacija, bio je tamo jedan propovjednik, koji je s propovjedaonice propovije-
dao, kako on, vjerojatno, od svih ovih ljudi nee ni jednog sresti u raju. Na tu propovijed
doao je i neki limar Kuliek, koji je o tome kasnije pripovijedao u gostionici, da je taj mi-
sionar malo pretjerao, kad je rekao na propovijedi, da nikoga nee sresti u raju, pa zato
takve ljude putaju na propovjedaonicu? Uvijek se mora govoriti jasno i razgovijetno, a
ne u nekakvim zagonetkama... U Brejku je bio jedan bavar, koji je imao naviku, da se
na povratku s posla, ako je bio bijesan, povlai po nonim lokalima, pa da tamo pije s
nepoznatim ljudima i neprestano govori: Mi se na vas, a vi se na nas... Zato je od jed-
nog vrlo uglednog gospodina iz Jvhlave dobio takvu uku, da je krmar, istei ujutro
zube, pozvao svoju ker, keja je ila u peti razred puke kole i zapitao je, koliko ovjek
ima zubi. Poto ona to nije znala, izbio joj je dva zuba, a poslije dan-dva dobio je od tog
bavara pismo, u kojemu se on izvinjava za sve neugodnosti, koje je imao s njim i kako
on nije htio da kae nita prosto, ali da ga drutvo nije shvatilo, jer je htio da kae: Mi se
na vas, a vi se na nas srdite! Tko govori dvomisleno, mora sve dobro razmisliti. Ako
iskren ovjek govori sve, to mu doe na jezik, razumije se, da nee uvijek dobiti po nju-
ki. Ali ako mu se to dogodi nekoliko puta, on e se u budue uvati i vie utjeti u dru-
tvu. Istina je, da o takvom ovjeku svatko misli, da nema sve daske u glavi, da je bogzna
kakav, pa ga esto izdevetaju. On mora zapamtiti, da je on sam i da protiv sebe ima
mnogo ljudi, koji se osjeaju uvrijeenima; kad bi se sa svima svadio, dobio bi dvaput
toliko. Takav ovjek mora biti skroman i strpljiv. U Nuslima ivi neki gospodin Hauber,
koga su jedne nedjelje na ulici na Kundraticima nehotice bocnuli noem, kad se vraao s
izleta od Bartunkova mlina. On je s tim noem u zadnjici doao kui, ena mu svukla
kaput, oprezno mu no izvukla iz zadnjice, a oko podne je ve s tim noem rezala meso
za gula, jer je bio od istog solingenelika, dobro naotren, a oni su kod kue imali sve
samo tupe noeve. Ona je naumila, da za kuu sakupi cijelu garnituru takvih noeva, pa
ga je svake nedjelje slala u Kundratice na izlet, ali on je bio tako skroman, da je iao samo
do Banzeta u Nusle, gdje je dobro znao, da e ga gazda Banzet izbaciti prije nego to ga
netko moe dotaknuti.
Ti se ni malo nisi promijenio, rekao mu je nato jednogodinji dobrovoljac.
ta ti pada na um? odgovori mu vejk. Za to nije bilo vremena. Htjeli su me stri-
jeljati, ali to jo ne bi bilo najgore, nego ja nisam jo od dvanaestog dobio lenunk, dragi
moj!
439
Ni kod nas ga nee dobiti, jer idemo na Sokal i lenunk e se isplaivati tek poslije bit-
ke; moramo tedjeti. Po mom raunu ako se to svri tamo za etrnaest dana, onda se na
svakom poginulom vojniku utedi s dodatkom dvadeset i etiri krune i sedamdeset i dva
filira.
A ta je inae novo kod vas?
Prije svega, izgubili smo zatitnicu, a onda gospoda oficiri u upnikovu domu prire-
uju svinjsku dau; vojnici su se razili po selu i prave najstranije svinjarije sa seoskim
enama. Prije podne vezali su jednog vojnika iz vae kompanije, to su ga uhvatili na
tavanu s babom od sedamdeset godina. Taj je ovjek nevin, jer u dnevnoj zapovijesti nije
naznaeno od koliko je godina dozvoljeno.
I meni se takoer ini ree vejk, da je taj ovjek nevin, jer kad se takva baba pe-
nje po lotrama na tavan, ovjek je ne vidi u lice. Bio je takav sluaj na manevrima kod
Tabora. Jedan od naih vodova stanovao je u gostionici; jedna ena je prala u predsoblju
pod, a neki Chramosta primakao se k njoj i potapao je, kako da ti kaem? po suk-
nji... Suknje su joj bile jako uzdignute, on ju potape, a ona nita, potape je i drugi put,
potape i trei put, ona opet nita, kao da se nje sve to nita ne tie. Tada je on preao na
stvar, a ona i dalje mirno prala svoj pod, i tek na kraju okrenula mu se licem i rekla:
Ipak sam vas upecala, dragi moj! Baba je naime imala preko sedamdeset godina i hva-
lila se time po cijelom selu... A sada dozvoli, da te zapitam, jesi li i ti za vrijeme moga
odsustva bio zatvoren?
Nije bilo za to prilike, opravdavajui se, ree Marek, ali to se tebe tie, moram ti
saopiti, da je bataljun za tobom izdao potjernicu.
Pa nita za to, odgovori vejk, to su pametno uradili; bataljun je morao za mnom
raspisati potjernicu, jer je to bila njegova dunost, poto se tako dugo nije nita ulo o
meni. Bataljun se tu nije prenaglio. Ti si mi rekao, da su svi oficiri u upnom domu na
svinjskoj dai? Onda moram onamo, da se prijavim, jer bi se gospodin natporunik
Luk mogao jako zabrinuti za mene.
vejk poe prama upnom domu vrstim vojnikim korakom, pjevajui:
Pogledaj me, curice,

Moje sunce jarko,
Gospodin sam postao
I ljubim te arko...
S tom pjesmom uao je vejk u upni dom, iz kojega je uo oficirske glasove. Govorilo se
o svim moguim glupostima, a toga momenta na dnevnom redu bila je brigada: kakvi su
neredi tamo u tabu. ak se i autant bacio kamenom na brigadu i rekao:
Telegrafirali smo tamo zbog tog vejka, vejk...
Hier! viknu na otvorenim vratima vejk i stupivi iza toga unutra, ree:
Hier! Melde gehorsamst, Infanterist vejk, Kompanienordonanz elfter Marschkompa-
nie!
Ugledavi izoblieno lice kapetana Sgnera i natporunika Luka, u ijim se oima zrca-
lilo oajanje, nije saekao pitanje, nego je nastavio:
Pokorno javljam, da su me htjeli strijeljati, jer vele, da sam izdao gospodina cara.
Za ime boje, ta to govorite, vejk? viknu poblijedjeli natporunik Luk.
440
Pokorno javljam, to je bilo ovako, gospodine natporunie...

I vejk poeo potanko objanjavati, kako je sve bilo u redu i po zakonu.
Gledali su ga izbuljenih oiju, a on priao sve do u najmanje tanine, pa ak nije zabora-
vio spomenuti, kako je na obali jezera, gdje mu se dogodila ta nesrea, cvjetao spomenak.
Kad je kasnije poeo nabrajati tatarska imena, koja je nauio na svom putu, kao to je na
primjer, Hallimulabalibej, kome je dodao jo itav niz imena skovavi ih sam, kao Vali-
volavalivej, Malimulamalinej, natporunik Luk se nije mogao uzdrati da ne kae:
Odalamit u vas, blesane nijedan! Priajte kratko, ali razgovijetno!
vejk produi dalje sa svojom poznatom opirnou, a kad je doao do prijekog suda, do
generala i majora, sjetio se, da je general migao na lijevo oko, a major, da je imao plave
oi.
Koje na me koi, dodao je na to u stihu.
Zapovjednik dvanaeste kompanije Zimmermann bacio je na vejka bocu, iz koje je pio
rakiju, kupljenu od idova.
Ali vejk je nastavio mirno, kako je kasnije dolo do zadnje utjehe i kako je major spavao
do zore u njegovom naruju. Iza toga je poeo da hvali brigadu, kamo su ga poslali, kad
ga je bataljun traio kao izgubljenog. Stavio je dokumente pred kapetana Sgnera, obja-
njavajui mu, da je, kao to se iz dokumenata moe vidjeti, od obje visoke instancije bio
rijeen svake sumnje, a onda je dodao:
Dozvolite mi, da pokorno prijavim, da je gospodin porunik Dub u brigadi s potre-
som mozga i da vas sve pozdravlja. A sada molim, da mi se izda moj lenunk.
Kapetan Sgner i natporunik Luk izmijenie meusobno pitajui pogled, ali u tom se
otvorie vrata i u sobu unesoe u velikom kotlu toplu juhu, koja se puila.
To je bio poetak svih raskoi, koje su eljno oekivali.
441
Vi, prokleti derane! rekao je nato kapetan Sgner raspoloivi se pred oekivanim
uivanjem, vas je spasila samo svinjska daa.
vejk, prihvati rije natporunik Luk, ako vam se jo jedanput dogodi neto
slino, zlo ete svriti.
Pokorno javljam, da se sa mnom i mora zlo svriti, salutirao je vejk, kad je ov-
jek u ratu, mora biti spreman, da...
Izdirite! viknu na njega kapetan Sgner.
vejk se izgubi i poe dolje u kuhinju. Tamo je bio i tuni Baloun, koji je ekao, da za sto-
lom posluuje natporunika Luka.
vejk je doao ba za vrijeme polemike izmeu kuhara Jurajde i Balouna.
Jurajda se sluio prilino otrim izrazima.
Ti si nezasitan gad, govorio je Balounu, derao bi, dok te znoj ne oblije, a kad
bih ti dao da gore nosi kobasice, te bi polovicu na stepenicama pojeo.
Kuhinja je sada imala sasvim drugi izgled. Narednici, etni i bataljunski, lizali su ostatke
po stareinstvu i spisku, koji je izradio kuhar Jurajda. Bataljunski pisari i etni telefonisti
i jo nekoliko ari pohlepno su srkali iz zaralog umivaonika supu, razrijeenu gorkom
vodom, samo da bi poslije nje jo neto ugrabili.
Nazdar! rekao je narednik Vanjek vejku, glodajui jednu kost. Maloas je ovdje
bio jednogodinjak Marek i saopio nam, da ste opet ovdje i da imate novi mundur. Vi
ste mi zakuhali lijepu poparu. Marek me je uplaio, jer veli, va mundur neemo moi
opravdati kod brigade. Va mundur je naen na obali jezera i to je bilo saopeno slube-
nim putem preko bataljunske kancelarije brigadi. Ja vas vodim u spisku kao utopljenika,
pa se niste trebali vraati i praviti nam neprilike s dva mundura. Vi jo i ne znate, ta ste
napravili bataljunu? Imajte na pameti, da se i kod mene u Spisku vodi svaki dio vaeg
mundura. Sada u kompaniji ima jedan mundur vie. O tome sam izvijestio bataljun. Iz
brigade emo dobiti izvjetaj, da ste tamo dobili jedan mundur vie. A kad bataljun u
iskazima o stanju izvijesti, da ima jedan mundur vie... poznam ja te stvari; iz toga se
moe izlei revizija. Kad se radi o kakvoj malenkosti, onda nam iz intendanture dolaze
jedan za drugim. A kad se izgubi dvije hiljade pari cipela, onda o tome nitke ne vodi ra-
una.
Ali kod nas je propao taj va mundur, tragino ree Vanjek, iajui mozak iz kosti,
koja mu pade aka i vadei ostatak ibicom, kojom je istio zube, jer nije imao akalice,
i zbog takve gluposti sigurno e doi inspekcija. Kad sam bio u Karpatima, dola je
jedanput inspekcija zato, to se nije postupilo po nareenju, da se smrznutim vojnicima
skidaju cipele s nogu bez povrede ovih posljednjih. Skidale su se, skidale. Dva para su
popucala, a na jednom su ve bile poderane. I gotova nesrea. Doao jedan pukovnik iz
intendanture i da nije odmah nekako po dolasku dobio od Rusa tane u glavu, ne znam,
kako bi se svrilo.
Jeste li i njemu skinuli cipele? zapitao je vejk s interesom.
To se razumije, rekao je zamiljeno Vanjek, samo to se nije znalo, tko je to ura-
dio, pa pukovnikove cipele takoer nismo mogli opravdati.
Kad se kuhar Jurajda vratio odozgor, prvi je pogled bacio na oajnog Balouna, koji je sav
uniten sjedio na klupi pokraj pei i sa alou gledao na svoj splasnuli trbuh.
Ti si trebao da pripada sekti hesihasta, rekao je sa saueem ueni kuhar Jurajda.
Oni su takoer cijeli dan gledali na svoj pupak sve dok im se ne bi uinilo, da im je
442
oko pupka zasvjetlucalo neto svijetlo. Onda su vjerovali, da su dostigli trei stepen sav-
renstva.
Jurajda poe do dimnjaka i otrgne odande jednu kobasicu.
deri, Baloune! rekao je ljubezno, deri, dok ne pukne; udavi se, dero boja!
Balounu pooe suze na oi:
Kad smo kod kue klali svinje, onda sam uvijek najprije pojeo malo kobasice, pa onda
komadi mesa, pa malo njuke, srca, malo uha, pa onda komadi jetara, digerice, i sle-
zene, a napokon komadi unkice, priao je Baloun jedui malu kobasicu, a onda nas-
tavio tiho kao da pria kakvu bajku: Onda bi dole na red digernjae, est do deset
komada, pa krvavice s kaom ili krumpirom; bila je prava milina, kad ovjek ne zna, ko-
ju bi prije uzeo: onu s kaom ili s krumpirom. Sve se topi na jeziku, mirie, a ovjek samo
dere i dere...
Sada vjerujem, jadikovao je dalje Baloun, da e me zrno potediti, ali e me glad
pokositi i ja vie nikada neu vidjeti na gomili onoliko kobasica kao kod kue. Hladetinu
nisam naroito volio, jer samo drhti, a u ustima ne ostavlja nikakove radosti... ena, ta se
mogla udaviti u hladetini, a ja joj nikada nisam u njoj ostavio ni komada uha, jer sam
uvijek htio sm da pojedem ono, to mi se svialo. Nisam znao cijeniti ono izobilje, a tas-
ta sam nasamario s jednom svinjom: zaklao sam je, pojeo i vjerujte, bilo mi je ao, da po-
aljem onoj staroj budali i jedan jedini zalogaj. On mi je kasnije proricao, da u, kad bilo
da bilo, lipsati od gldi.
alosno, ali ta da se radi? rekao je vejk, kome su danas tekli iz usta sami srokovi.
Kuhara Jurajdu je ve proao napad saaljenja za Balouna, jer se Baloun privukao nekako
tednjaku, izvukao iz depa komad kruha i htio da umoi u mast. U velikoj zdjeli cvrao
je veliki komad svinjetine.
Jurajda ga udari po ruci, i Balounov komad kruha pade u mast, kao kad pliva s mosta
skae u rijeku.
Nije mu dao prilike, da komad izvue iz zdjele, jer ga je spopao i izbacio napolje.
Oajni Baloun gledao je kroz prozor, kako Jurajda izvlai vilicom njegov komad kruha,
koji je u masti bio porumenio, pa kako ga prua vejku s komadom mesa, stavijenim na
kruh i govori:
Jedite, skromni drue!
Djevice Marijo! zakukao je Baloun kroz prozor. Ode moj kruh do avola!
Mlatajui dugim rukama, poao je da trai u selu neto za jelo.
vejk je gutao gospodski dar Jurajdin i govorio punim ustima:
Neobino mi je milo, da sam opet meu svojima. Bilo bi mi jako ao, da ne mogu vie
kompaniji pruati svoje usluge.
Briui s brade kaplje masti, koje su mu curile s kruha, nastavljao je:
Neznam, doista, to biste poeli bez mene, da su me tamo zadrali, a rat se produio
nekoliko godina.
Narednik Vanjek zapita ga s interesom:
ta mislite, vejk, koliko e trajati rat?
Petnaest godina, odgovori vejk. To je razumljivo, jer ako je nekad bio trideset-
godinji rat, sada, kad smo za polovicu pametniji nego onda, moramo tridesetgodinji rat
podijeliti s dva, a to daje petnaest.
443
Sluak naeg kapetana, zau se Jurajda, priao je, da je sluao, veli, im zauz-
memo granice Galicije, da dalje neemo ii, jer e Rusi onda zapoeti mirovne pregovore.
Pa zato se ne bi isplatilo ni ratovati, uvjerljivo odgovori vejk. Kad je rat, neka
bude rat! Ja neu prije govoriti o nekakvom miru, dok ne budemo u Moskvi ili Petrogra-
du. ta bi to znailo za svjetski rat, da se motamo samo oko granice. Uzmimo, na primjer,
veane za vrijeme tridesetgodinjeg rata. Otkuda su oni pa su doli ak do Njema-
kog Broda i Lipnice, gdje su napravili takvu gungulu, da se jo i danas u gostionicama
poslije ponoi govori vedski, kad jedan drugog vie ne prepoznaju. Ili Prusi, oni nam
takoer nisu bili susjedi, pa su doli ak do Jedouchova i Amerike i natrag.
Uostalom, ree Jurajda, koga je svinjska daa danas istjerala iz ravnotee i potpuno ga
zbunila, svi su ljudi postali od arana. Uzmimo, drugovi, Darwinovu teoriju...
Njegovo prianje bilo je prekinuto upadom jednogodinjaka Mareka.
Spaavaj se, tko moe! viknu Marek. Maloas stigao je automobilom u tab bata-
ljuna porunik Dub s kadetom Bieglerom.
Strano ga je bilo pogledati, nastavio je Marek sa svojom informacijom, kad je izi-
ao iz automobila i upao u kancelariju. Znade dobro, da sam htio malo prodrijemati, kad
sam otiao odavde. Ispruio sam se malo na klupu i ba poeo sanjati, kad ti on skoi na
mene. Kadet Biegler viknuo jer Habtacht! porunik Dub me postavio na noge, a on-
da rekao: udite se, to sam vas ulovio u kancelariji, gdje niste vrili svoju dunost?...
Spava jo poslije trube! nato Biegler doda: Toka esnaesta, paragraf deveti ka-
sarnskog reda. Porunik Dub je nato udario pesnicom po stolu i razderao se: Htjeli ste,
da me se u bataljunu oslobodite, ali nemojte misliti, da je to kod mene bio potres mozga;
izdri moja tikva mnogo. Kadet Biegler je neto listao na stolu i proitao na glas iz jedne
listine: Divizijska naredba broj dvjesta i osam. Porunik Dub pomisli, da se kadet s
njim podruguje zbog rijei, da njegova tikva izdri mnogo, i poe mi priati o njego-
vom drskom i nekorektnom ponaanju prema starijim oficirima, pa da e ga odvesti ka-
petanu i aliti se na njega.
Za as dooe Dub i Biegler u kuhinju, kojom se moralo proi, kad se ilo gore u sobu,
gdje je sjedio cijeli oficirski zbor i gdje je demekasti kadet Mal poslije svinjske dae
pjevao ariju iz Traviate, podrigujui se poslije zelja i masnog jela.
Kad je porunik Dub uao, vejk riknu:
Habtacht! Svi da ste ustali!
Porunik Dub prie vejku, licem u lice, i viknu:
Sad si tu i sad je s tobom amen! Ispunit u te slamom za uspomenu devedesetiprvoj
pukovniji.
Zum befehl, gospodine porunie, salutirao je vejk, jedanput sam, pokorno jav-
ljam, itao o jednoj velikoj bitki, u kojoj je poginuo jedan vedski kralj zajedno sa svojim
konjem; obadvoje su otpremili u vedsku i sada leine stoje ispunjene u tokholmskom
muzeju.
Otkuda tebi to znanje, zlikovce? vikao je dalje porunik Dub. (Pogledaj sliku!)
Od svoga brata, profesora, pokorno javljam, gospodine porunie.
Porunik Dub se udaljio, otpljunuo i poveo kadeta prema blagovaonici. Ipak se nije mo-
gao uzdrati, da se na vratima ne osvrne na vejka i s neumoljivom strogou rimskog
cesara, koji rjeava sudbinu gladiotora u cirkusu, napravi odgovarajui znak rukom i vi-
kne: Palac dolje!
444
Pokorno javljam, vikao je za njim vejk, ve ga okreem dolje.
***
Kadet Biegler je bio kao muha. Za ovo vrijeme proao je nekoliko kolerinih stanica i po-
slije svih manipulacija imao je, kao sumnjivi raznosa kolerinih bacila, potpuno pravo,
da svaki as puta u gae. Napokon je dopao aka jednom specijalisti, koji nije pronaao
u njegovom izmetu kolerine bacile, ojaao mu crijeva taninom, kao postolar poderane
izme tutkalom i poslao u najbliu etapnu komandu, pronaavi da je kadet, koji je bio
kao para nad loncem, frontdiensttauglich. Bio je to mio ovjek.
Kad ga je kadet Biegler upozorio, da se osjea strano slab, ree mu on sa smijekom:

Ali, zlatnu medalju za hrabrost jo moete ponijeti na sebi. Ta prijavili ste se dobro-
voljno u vojsku.
I tako je kadet Biegler poao da zaslui zlatnu medalju za hrabrost...
Istina, njegova izmuena crijeva nisu vie izluivala u gae rijetku tenost, ali ostadoe
ipak esti naponi, tako da je put od zadnje etapne stanice do taba brigade, gdje se sastao
s porunikom Dubom, bio trijumfalni pohod na sve mogue zahode. Nekoliko je puta
zakanjavao na voz, jer je na staninim zahodima sjedio tako dugo, dok voz nije otiao.
Nekoliko puta nije promijenio voz, jer je opet sjedio na zahodu.
Ali, ne obazirui se na sve zahode, koji su mu se na putu ukrtavali, kadet Biegler se ipak
pribliavao tabu brigade.
Porunik Dub je trebao ostati jo nekoliko dana u brigadi na njezi, ali onog dana, kad je
vejk otiao u bataljun, tabni lijenik je s porunikom Dubom drukije rijeio, jer je doz-
445
nao, da toga dana polazi jedan bolniki automobil onamo, gdje je bio bataljun devede-
setprve pukovnije.
Bilo mu je milo, to se mogao rijeiti porunika Duba, koji je sve razgovore zavravao
rijeima: O tome sam ba nekako pred rat razgovarao s gospodinom kotarskim preds-
tojnikom.
Mit deinen Bezirkshauptmann kannst du mich am Arsch lecken! pomislio je tabni
lijenik, koji je hvalio Bogu, to je taj automobil iao na Kamionku Strumilowu preko
Zoltanca.
vejk u brigadi nije vidio kadeta Bieglera, jer je on preko dva sata presjedio na engles-
kom zahodu, odreenom za oficire brigade.
Moe se rei, da kadet Biegler na onakvim mjestima nije nikada uludo gubio vrijeme, jer
je ponavljao sve slavne bitke pobjedonosne austrijske vojske, poinjui s bitkom kod
Nrdlingena 6. septembra 1634. i zavrivi sa Sarajevom 19. kolovoza 1878.
Povlaei tako bezbroj puta lani englekog klozeta, sluao je, kako voda s hukom leti u
rupu i zatvorivi oi, zamiljao je, da slua huk bitke i artiljerijsku pucnjavu.
Susret kadeta Bieglera s porunikom Dubom nije bio naroito prijateljski i svakako je ka-
snije bio razlog nerazumijevanja u slubi i van slube.
Kad je porunik Dub ve etvrti put pokuavao da ue u zahod, uzrujano je uzviknuo:
Tko je tamo?
Kadet Biegler, jedanaesta markompanija, bataljun N devedesetprve pukovnije,
glasio je odgovor.
Ovdje, predstavio se konkurent pred vratima, porunik Dub od iste ete.
Odmah u biti gotov, gospodine porunie.
ekam.
Porunik Dub je nestrpljivo gledao na sat. Nitko ne bi vjerovao, koliko energije i stoiciz-
ma treba, da se u takvoj situaciji moe ekati pred vratima zahoda petnaest minuta, onda
jo pet, pa opet daljih pet, te na kucanje, lupanje i vikanje dobiti uvijek isti odgovor:
Odmah u biti gotov, gospodine porunie!
Porunika Duba poe tresti groznica, a stanje mu se jo pogora, kad je nakon utjenog
utanja papira prolo jo sedam minuta, a vrata se nikako nisu otvarala.
Kadet Biegler bio je jo toliko faktian, da nije putao vodu iz kabla nad glavom.
Porunik Dub u groznici pomisli, ne bi li bilo bolje, da sluaj prijavi komandantu briga-
de, koji e, moda, dati naredbu, da se razbiju vrata i da se odande iznese kadet Biegler...
Izgledalo mu je to kao ruenje subordinacije.
Porunik Dub opazi poslije pet minuta, da on zapravo vie nema posla pred onim vrati-
ma, jer je opasnost prola. Ali je straario pred vratima iz principa, lupajui neprestano u
vrata, iza kojih se ulo uvijek isto: In einer Minute fertig, Herr Leutnant.
Napokon se razabra, kako kadet Biegler puta vodu iz kablice i za as naoe se obojica
licem u lice.
Kadet Biegler, zagrmi na njega porunik Dub, nemojte misliti, da sam ja ovamo
doao iz istih razloga kao i vi. Doao sam ovamo, jer mi se po dolasku u tab brigade nis-
te javili. Ne znate propisa? Znate li vi, kome ste dali prednost?
Kadet Biegler je preturao po svojoj pameti, nije li uradio neto, to se protivi disciplini i
nareenjima, koja se odnose na susret mlaih i starijih oficira.
446
U njegovoj svijesti u tom pravcu vladao ie mrak.

U koli ih nitko nije uio, kako se u tom sluaju mora mladi oficir ponaati prema stari-
jemu; moda je trebalo izletjeti iz zahoda, pa jednom rukom pridrati hlae, a drugom
salutirati...
No, odgovarajte, kadet Biegler! izazovno je vikao porunik Dub.
Tada se kadet Biegler sjetio sasvim prostog odgovora, koji je sve razjasnio:
Gospodine porunie, po svom dolasku u tab brigade nisam imao ni pojma, da ste i
vi ovdje, a kad sam izvrio sve formalnosti u tabu, poao sam u zahod, gdje sam bio sve
do vaeg dolaska.
A onda je dodao sveano:
Kadet Biegler prijavljuje se gospodinu poruniku Dubu.
Vidite, da to nije malenkost, oporo odgovori porunik Dub. Po mome miljenju
odmah po dolasku trebali ste otii u kancelariju i zapitati, da nije tu na prolazu koji oficir
iz vaeg bataljuna i vae kompanije. O vaem ponaanju razgovarat emo se u bataljunu.
Povest u se onamo automobilom, a vi ete sa mnom... Nikakvo ali!
Kadet Biegler primijeti, da su mu u tabu brigade izdali marrutu za eljeznicu, jer ovaj
nain putovanja bio bi mnogo zgodniji s obzirom na njegovu bolest. I malo dijete znade,
da automobil nije za ovakve stvari. Ne proe ni sto kilometara, a hlae pune.
Vrag neka zna, ta je to bilo, da treskanje automobila iz poetka nije naroito djelovalo na
Bieglera.
Porunik Dub je bio oajan, to mu nije uspjelo da se osveti. Kad su polazili, porunik
Dub je mislio: ekaj samo, kadet Biegler, kad te zavije u stomaku, ne misli, da u nare-
diti, da se zaustavimo!
S tom nakanom je dakle, u koliko je to dozvoljavala brzina, kojom su prolazili kilometre,
govorio, kako vojniki automobili imaju odreen put, moraju tediti benzin i ne smiju se
zaustavljati.
Kadet Biegler se protiv toga s pravom bunio. Automobil, kad neto eka, uope ne troi
benzin, jer ofer ugasi motor.
Ali ako se mora doi u odreeno vrijeme na izvjesno mjesto, nastavljao je neumo-
ljivo porunik Dub, ne smije se nigdje zaustavljati.
Kadet Biegler nije nita odgovorio.
Rezali su tako zrak jo etvrt sata, kad porunik Dub najedanput osjeti, da je samom
njemu stomak nekako naduven i da bi bilo zgodno zaustaviti automobil, izai napolje,
sai u jarak, spustiti hlae i pokuati, da se olaka.
Drao se junaki jo sto dvadeset i est kilometara, kad najedanput pograbi ofera za ka-
put i razdera se:
Stoj!
Kadet Biegler, rekao je porunik Dub milostivo, skaui brzo s automobila u jarak,
iskoristite priliku!
Hvala, odgovorio je kadet Biegler, neu da uzalud zadravam automobil.
Kadet Biegler, kome je takoer bila dola dua u podgrlac, odluio je, da e se prije ure-
diti, nego da propusti divnu priliku, da blamira porunika Duba.
Prije nego to dooe do Zoltanca, porunik Dub je jo dva puta zaustavljao automobil, a
kod zadnjeg zastanka rekao je oporo Biegleru:
447
Imao sam za objed poljski biko. Iz bataljuna u se aliti brigadi. Stari, kiseli kupus i
za probavu teka svinjetina. Drskost kuhara prelazi sve granice. Tko me jo nije znao,
upoznat e me.
Feldmaral Nostiz-Rhieneck, elita rezervne kavalerije, odgovorio je nato kadet Bie-
gler, izdao je knjigu: Was schadet dem Mann im Knege, u kojoj ne preporuuje
svinjsko meso za vrijeme ratnih napora. Svaka neumjerenost na maru kodi.
Porunik Dub nije na to odgovorio ni rijei, nego samo pomislio: Pokazat u ja tebi tvo-
ju uenost.
Malo je razmiljao i onda se obratio kadetu Biegleru sa strano glupim pitanjem:
Vi, dakle mislite, kadet Biegler, da oficir, kome ste vi podreeni, moe biti neumjeren?
Svakako ste htjeli rei, kadet Biegler, da sam se ja prederao? Zahvaljujem vam na tu
prostotu. Budite uvjereni, da u se ja ve s vama obraunati, vi me jo ne znate, ali ete
me poznati i do groba zapamtiti porunika Duba.
Kod zadnjih rijei umalo da nije pregrizao jezik, jer su preletjeli nekakvu jamu.
Kadet Biegler nije odgovorio nita, to je nagnalo porunika Duba, da opet zapita grubo:
Sluajte, kadet Biegler, ja mislim, da ste vi uili, kako se na pitanje pretpostavljenog
mora odgovoriti.
Dakako, odgovori kadet Biegler, takovo pravilo postoji. Ali prije toga mora se raz-
jasniti na uzajamni odnos. Koliko je meni poznato, ja nikako nisam pridijeljen direktno
vama, gospodine porunie, pa prema tome ne moe biti ni rijei o tome, da sam va
podinjeni. Postoji pravilo, da se na pitanje starijih u oficirskim krugovima mora odgo-
varati samo na slubena pitanja. Ako nas dvojica sjedimo u automobilu, mi ne predstav-
ljamo nikakvu vojnu jedinicu u smislu ratne manipulacije. Meu nama nema nikakvog
slubenog odnosa. Obojica idemo svojim jedinicama, pa nije nikakav slubeni razgovor,
kad odgovaram na pitanje: jesam li htio rei, da ste se prederali.
Jeste li zavrili? riknu na njega porunik Dub, vi jedan...
Nemojte zaboraviti, hrabro odgovori kadet Biegler, da spor meu nama moe
rijeiti oficirski asni sud.
Porunik Dub gotovo da pobjesni. Posjedovao je to svojstvo, da je u ljutini govorio jo
vee gluposti i idiotizme, nego kad je bio miran.
Zato je promrmljao:
O vama e rjeavati vojni sud.
Kadet Biegler iskoristi ovu priliku, da ga dotue potpuno i zato ree prijateljski:
Ti se ali, dragi moj!
Porunik Dub viknu na ofera da stane.
Jedan od nas dvojice mora dalje pjeke, prosike on.
Ja u se, kamarade, voziti, odgovori mirno kadet Biegler, a ti radi, ta zna.
Vozite dalje! huknuo je porunik Dub kao u deliriju, te potpuno zamukne, kao Juli-
je Caesar, kad su mu se pribliavali zavjerenici, da ga prohodu maevima.
Tako su doli do Zoltanca, gdje su naili na trag svoga bataljuna.
Dok su se porunik Dub i kadet Biegler jo na stepenicama prepirali, da li kadet ima
prava na kobasice u onoj koliini, koja pripada oficirima, dolje u kuhinji ve su svi bili
siti i ispruili su se po irokim klupama, razgovarajui o svim moguim stvarima.
448
Danas sam pronaao veliku stvar, rekao je kuhar Jurajda, i mislim, da e to napra-
viti revoluciju u kuharskoj vjetini. Ti zna, Vanjek, da u toj prokletoj selendri nisam ni-
kako mogao pronai majorana za kobasice.
Herba majoranae, rekao je narednik Vanjek, sjeajui se, da je drogerist.
Jurajda je nastavio:
Interesantno je to, kako se ovjeji duh u nudi pomae najrazliitijim sredstvima; ka-
ko se pred njim otkrivaju novi horizonti, kako poinje izmiljati sve mogue stvari, o ko-
jima ljudi nisu ni sanjali... U svim kuama traio sam majoran, trim, traim, pokuavam,
da im objasnim, zato mi treba i kako izgleda...
Trebao si im opisati miris, ozove se s klupe vejk, trebao si rei, da majoran mi-
rise kao kad pomirie boicu tinte u aleji rascvjetalih akacija. Kod nas u Pragu...
Sluaj, vejk, prekide ga molei jednogodinji dobrovoljac Marek, pusti Jurajdu
da zavri.
U nekoj kolibi, nastavio je Jurajda, naiao sam na jednog starog isluenog vojni-
ka iz doba okupacije Bosne i Hercegovine, koji je svoje odsluio u Pardubicama kod ula-
na i do dananjeg dana nije zaboravio eki. Poeo se sa mnom prepirati, da se u ekoj
u kobasice ne stavlja majoran, nego kamilica. Nisam znao, to da radim, jer svaki razu-
man ovjek mora priznati, da je majoran kralj zaina, koji se mijeaju u kobasice. Moralo
se neto pronai, to bi dodalo onaj karakteristini okus. I u jednoj kuici, pod slikom je-
dnog sveca, ugledam ja svadbeni mirtov vijenac. Bili su u toj kui nekakvi mladenci, jer
granice mirte na vijencu bijahu jo dosta svjee. Pomijeao sam dakle mirtu u kobasice,
ali sam prije toga morao vijenac triput pariti u vodi, da listii omekaju i izgube onaj
opori zadah i okus. To se razumije, da je bilo mnogo plaa, kad sam im uzeo onaj vijenac
za kobasice. Rastadoe se sa mnom u uvjerenju, da e me zbog tog svetogra, jer je vije-
nac bio posveen, prvo tane pogoditi. Vi ste jeli onaj sok od kobasice i nitko nije opazio,
da mjesto majorana mirie mirta.
U Jindihovom Hradcu, ozove se vejk, ivio je prije nekoliko godina jedan ko-
basiar imenom Josef Linek, koji je na polici imao dvije kutije. U jednoj je drao smjesu
svih zaina, koje je mijeao u kobasice i krvavice. U drugoj je drao praak za insekte, jer
se kobasiar nekoliko puta uvjerio, da su njegove muterije u njima nalazile stjenice i o-
hare. On je uvijek govorio: to se tie stjenic, one po ukusu lie na gorke bademe, koji se
mijeaju u kolae, ali ohar u kobasicama mirie kao stara uplesnivljela biblija... Zato se
on trudio, da u svojoj radionici odri istou, pa je razasipao svuda ovaj praak za stjeni-
ce. Jednog dana pravi on, tako, kobasice, a imao je kijavicu. Pograbi ti on onu kutiju s
prakom za insekte i pomijea to s mesom za kobasice i od toga dana svi su u
Jindihovom Hradcu kupovali kobasice samo kod Lineka. Ljudi su ili u njegov duan
kao muice na svijetlo. Kobasiar je bio tako pametan, te se brzo uvjerio, da sve to ini
onaj praak za insekte i odmah je poeo naruivati pouzeem itave sanduke s tim pra-
kom, ali je firmu upozorio, da na sanduk napie: Indijski zaini! To je bila njegova taj-
na; s njom je otiao i u grob, a najinteresantnije je to, da je u svim kuama, koje su kod
njega kupovale kobasice, nestalo i ohara i stjenica. Od tog se vremena Jindihov Hradec
smatra za najistije mjesto u ekoj.
Jesi li zavrio? zapita ga jednogodinji dobrovoljac Marek, koji se svakako htio up-
lesti u razgovor.
S ovim bih bio gotov, odgovori vejk, ali znam jedan slian sluaj u Bezdykama,
no o tome u vam priati, kad budemo u gefehtu.
449
Kuharska vjetina najbolje se moe izuiti u ratu, a naroito na fronti, raspriao se

jednogodinji dobrovoljac Marek. Dozvolit u sebi, da napravim malu usporedbu. Za
vrijeme mira itali smo i sluali o t. zv. ledenim juhama, t. j. juhama, u koje se stavlja
led, a koje su neobino omiljele u sjevernoj Njemakoj, Danskoj i vedskoj. Ali vidite, do-
ao je rat, i vojnici su u Karpatima imali toliko ledene juhe, da je nisu ni okusili, iako je to
bio neki specijalitet.
Smrznuti gula se jo i moe jesti, dobaci narednik Vanjek, ali ne dugo, najvie
tjedan dana. Zato je naa deveta kompanija i napustila opkope.
Jo za vrijeme mira, rekao je vejk neobino ozbiljno, cijela vojna sluba vrtila se
oko kuhinje i oko najrazliitijih jela. Imali smo mi u Budjovicama natporunika Zakrej-
sa, koji se neprestano motao oko kuhinje i im bi koji vojnik neto zgrijeio, postavio bi
ga haptak i poeo: Ti, gade, ako se to jo jedanput ponovi, napravit u od tvoje njuke
divan rostbratn, tebe u pretvoriti u kau od krumpira i sve e to morati poderati. Iz-
gledat e kao pikovani zec na zdjeli. Dakle, nema druge, nego da se popravi, ako ne
eli, da ljudi misle, da sam od tebe napravio fairanu peenku s kupusom.
Dalje izlaganje i zanimljivi razgovor o iskoritavanju jelovnika za obrazovanje vojnika
pred rat bio je prekinut stranim krikom, koji je dolazio odozgor, gdje se zavravala ve-
era.
Iz kaotine smjese glasova isticao se glas kadeta Bieglera:
Vojnik jo za vrijeme mira mora znati, ta ga eka u ratu, a u ratu ne smije zaboraviti
ono, to je nauio na vjebalitu.
Po tom se zaulo itanje porunika Duba:
Molim izvolite konstatirati, da sam ve trei put uvrijeen.
Gore su se odigravale vane stvari.
450
Porunik Dub, kao to je poznato, htio je, da tui komandantu bataljuna kadeta Bieglera,
ali kad je ulazio, bio je od oficirskog zbora pozdravljen urnebesnim deranjem. Na sve je
djelovala idovska rakija.
Govorili su jedan za drugim ciljajui na jahaku vjetinu porunika Duba:
Bez talmajstora to ne ide.
Poplaeni drijebac!
Kako si dugo, kamarade, meu kaubojima na zapadu?
Ljepota od jahaa!
Kapetan Sgner mu je brzo ulio u au proklete rakije i uvrijeeni porunik Dub sjedne
za stol, privukavi jednu staru stolicu natporuniku Luku, koji ga je pozdravio prija-
teljskim rijeima:
Sve smo ve pojeli, kamarade!
Tuna spodoba kadeta Bieglera kao da nije u prvi mah bila opaena, jer je on odmah, po
propisu, poao oko stola, da se javi kapetanu Sgneru i ostalim oficirima, ponavljajui
jedno isto, kao da ga oni nisu znali i vidjeli:
Kadet Biegler pokorno se javlja u bataljun.
Biegler je uzeo onda punu au, sjeo skromno kraj prozora i ekao pogodan trenutak, da
bljesne svojim znanjem iz udbenika.
Porunik Dub, kome je ona strana rakija ula u glavu, ustao je i s aom u ruci poeo
govoriti pred kapetanom Sgnerom:
Uvijek sam govorio s gospodinom kotarskim predstojnikom: Patriotizam, odanost
svojoj dunosti i samoportvovanje, to je pravo oruje u ratu. Sjeam se toga ba danas,
kad e naa vojska domala da pree granicu. 5
***
Prei granice velike drave, zau se od prozora glas kadeta Bieglera, uvijek je
vana operacija. Prouavao sam mapu, dok sam bio u posljednjoj kolerinoj baraci i
utvrdio sam, da protiv sebe na tom sektoru, koji emo sigurno brzo zauzeti, imamo tro-
kut od tvrav: Luck, Dubno, Rovno. Neemo protiv sebe imati samo pjeadiju u opko-
pima, nekoliko poljskih topova od osamnaest ili dvanaest centimetara. Morat emo juri-
ati na tvrave, na opkope od betona; tui nas iz tvravskih topova. A to je neto drugo,
nego poljska vojna. Glavnu rije imat e artiljerija; ona e napraviti na tvravama rupe,
kroz koje emo mi ulaziti kao skakavci. A onda na bajunete: Hurra, hurra!
Kadet Biegler bio je pijan i nita mu se nije inilo lake nego zauzimati ruske tvrave.
Nato je porunik Dub odgovorio tupo i oajno, jer mu je piritus ve pomutio mozak i
misli prevlaio maglom:
Tako je; ali artiljerija e napraviti samo prilaze; jurie i opsadu vrit e pjeadija; ona
mora biti odvana, junana; pjeadija, koja se niega ne plai. Pjeadiju mora voditi ideja,
5 Ovdje se zavrava rukopis Jaroslava Haena, koji je umro 3. juna 1923., u etrdesetoj godini ivo-
ta. "vejka" nije dovrio. Smrt mu je zatvorila usta i nitko nikada nee znati kako bi se roman nas-
tavio. Veliki humoristini roman ostao je torzo. Ovo to dalazi dalje napisao je poslije Haekove
smrti Karel Vank, kao i itavu petu knjigu pod naslovom "vejk u ruskom zarobljenitvu". (Nap.
prevoditelja)
451
ideja i opet samo ideja. A ta ideja je patriotizam, ljubav prema caru, elja, da monarhija
napreduje. Naa vojska sve to ve posjeduje i zato emo pobijediti. Rat dobiva ideja i
opet samo ideja. Jo prije rata tako je govorio gospodin kotarski predstojnik. Gospodo,
kolege i prijatelji: shvaate li vi, kako je to velika rije: Ii u rat s idejom! Jer za rat je pot-
rebna samo ideja!
Porunik Dub pogleda na oficire pijano i izazovno, ekajui odobravanje. inio se sam
sebi kao Eugen Savojski, koji je rekao: Za rat su potrebni novci, novci i opet samo nov-
ci, a nije ni mislio na to, da je njegov program tee izvesti nego geslo grbavog francus-
kog princa.
Kapetan Sgner je pospano gledao nekuda u kut, a natporunik Luk noem istio nok-
te.
Dub poe iznova:
Najveu ulogu u odravanju vojnikog duha igra kod vojnika njegovo obrazovanje;
ono se dobiva u koli, a dajemo ga mi nastavnici, odgojitelji i profesori; mi polaemo os-
nove vojnikom duhu, kakav je potreban za rat. Uostalom, moete se uvjeriti, da je od-
nos obrazovanih ljudi, inteligencije, prema ratu drukiji, nego odnos prostih vojnika; za
ove rat nije nita drugo, nego djevojke, karte i pijanevanje. Zar nije tako?
I Dub istrese u sebe punu au jake rakije, koja je mirisala na denaturirani pirit.
Kadet Biegler je stajao kod prozora i glupo se smijao; kapetan Sgner je neto promrm-
ljao i iziao napolje; nekoliko oficira spustili su glavu na stol i slatko spavali, putajui
otre zvuke, dok je Dub, potpuno pijan, ne vladajui vie svojim jezikom, mrmljao:
Sve za cara! Sve za djecu! Najvia stvar na svijetu je srea drave! Neka ivi vojska!
Sve za djecu!
Tako je pod stropom galicijske kole geslo starog cara, koje je trebalo da bude plemenito i
ovjeansko, odjekivalo prema oficirima carske vojske, ali nijedan od njih nije bio u sta-
nju da pomisli, a jo manje da shvati, da je to geslo u praksi moralo imati iste posljedice,
kao i briga seljanke za prasie, kad im u valov daje mlijeko: samo da to prije doe do
klanja, da imaju sono i dobro meso, da se to vie ugoje i da pod mesarskim noem vra-
te dug sa sto na sto kamata.
Dub, kojim je delirium potpuno ovladao, viknu:
Ideja, ideja, ideja! Kad Austrije ne bi bilo, morali bi je stvoriti! Neka ivi pokojni
Palack!
Nato se svali sa stolice pod stol...
Kapetan Sgner se vrati, a odmah za njim u sobu uleti kuhar Jurajda zajapuren i bijesan;
skupio je pete, salutirao, zaboravljajui, da na glavi nema kape:
Pokorno javljam, on je sve poderao! Gospodine kapetane, pokorno javljam, ja nisam
kriv; naisto je pojeo! Poderao sve zajedno sa pagatom. Ja sam je ostavio napolju, da se
ohladi, a on poderao! Tako divna kobasica! Imala je najmanje dvije kile! Ah, da sam ja
samo znao, da joj je to sudbina!
Vi, kuhar, recite jasnije, ta se dogodilo? Zato ste doli ovamo? Zar je sada raport?
Himlhergot, dolazite oficirima kao u krmu! razdera se kapetan Sgner na uplaenog
kuhara.
Kuhar poe iznova:
Pokorno javljam, gospodine kapetane, vi ste mi naredili, da napravim pekvurt; tako
sam i uradio. Ostavio sam kobasicu u podrumu, da se ohladi; pod njom daska, nad njom
452
daska, a sve pritisnuto s dva velika kamena, da se presuje; tako mora biti. Ali sluak Ba-
loun je vidio, kad sam je nosio, otiao kasnije onamo i pojeo je; nije ekao ni da se ohladi.
Pokorno javljam, gospodine kapetane, da pekvurt neete dobiti, jer ga je sluak gospo-
dina natporunika Luka pojeo. Tako. Ja zato nisam kriv.
Kapetan, koji je ve od Luka uo za prodrljivost njegovog sluaka, prodrma zaspalog
natporunika, jedva zadravajui smijeh:
Ti, Luk, hajde da uspostavi red; tvoj Baloun poderao nam je kobasicu, zna, kako
si se spremao, da e je jesti s octom i lukom. Kamarade, primi moje duboko sauee!
Kad se Luk probudio, poeo je psovati, a onda, opasavi sablju, pojuri za kuharom niz
stepenice. Dolje na dvoritu sjedio je na gomili drva Baloun, a nad njim, s lulom u zubi-
ma, stajao je vejk:
Vidi ti, prase, dokle te je dovela tvoja strast? Pojeo si oficirima kobasicu. Da si pojeo
to gospodinu natporuniku, ne bih se ni udio, on je zgodan ovjek! Klipane jedan, si-
gurno e te sada strijeljati, ivotinjo glupa. Jezus Marija, a ta e biti, ako nije bila dobro
kuhana, pa je u njoj sluajno ostalo trihina? Dobit e gliste, prijatelju!
Natporunik se prodera najprije na vejka:
Ne brbljajte, lajave, jer u vas dati vezati, da ete sav poplaviti! A ti, svinjo jedna, Ba-
loune, ta si uradio s kobasicom? Krucilaudon, marvo, ustani, kad s tobom govorim!
vejk izvadi lulu iz usta:
Pokorno javljam, da on ne moe ustati. Potpuno je shrvan. Kobasica je vagala preko
dvije kile. U Nuslima je tako bio jedan kuevlasnik, kojemu su morali za objed uvijek sto-
lu privlaiti postelju; uvijek se tako najeo, da nije mogao doi do nje. Ljudi, pokorno jav-
ljam, gospodine natporunie, pate od raznih slabosti: u Jinocicima je ivjela jedna kroja-
ica, vrlo pristala enska, koja je
Jezik za zube, vejk, jer u vas na mjestu probosti! prodera se natporunik. Vi
nemate tu ta da govorite. A ti, dero, kravo, pseto prodrljivo, ustani! viknu on na
Balouna. Krucinal, vejk, nastavi on opazivi, da vejk neprestano stoji haptak,
ako se samo makne, nastradat e.
Htio sam samo rei, nasmija se blaeno vejk, da bi, pokorno javljam, takva smrt
za mene bila divna. Kau, da je smrt od ruke svoga gospodina slatka. Ja sam vam, gos-
podine natporunie, jedanput u kancelariji itao jednu pripovijetku; bila je vrlo lijepa i
uzbudljiva. Bio je to jedan markiz u Francuskoj, koji je imao starog slugu, sobara, a kad je
nastala revolucija i seljaci trali harati po zamkovima, markiz je sluajno ubio svoga so-
bara. Kad je sobar ve izdisao, a markiz htio poslati po lijenika, rekao mu je sobar: Ne
treba slati, vaa milosti; umrijet u rado. Zato i ne bih? Pa zar niste, vaa milosti, kad ste
pucali i ja riknuo, tekli: Mon Dieu! To si ti, Jos? Pardon!... To mi dostaje! On je umro,
potpuno umro. I vi mene, gospodine natporunie, moete slobodno probosti.
vejk otkopa dva dugmeta na bluzi i odstupi jedan korak od Luka deklamujui uzvi-
enim glasom:
Zabijte hladni elik u raspaljenu grud moju! Neka ono ohladi ar krvi moje!
vejk, vole nijedan, pa zar ja zbog vas zaista moram s uma sii? Jezus Marija, pa ja se
zbog vaih idiotskih postupaka moram ubiti! jauknu natporunik, hvatajui se za gla-
vu. Moji nervi, moji nervi!
vejk zakopa dugmeta na bluzi:
453
Nemojte to raditi, bila bi to glupost, pokorno javljam, gospodine natporunie; ako

vas ubiju Rusi, bit e to za Austriju jeftinije; a ovako bi to morao platiti erar; patrona i
revolver ipak neto vrijede. A ono o hladnom eliku, gospodine natporunie, i ras-
paljenim grudima, znam iz teatra na Vinohradima; tamo daju takve komade.
Ondje ljudi paljivo gledaju i sudjeluju u igri: jedanput su tamo davali komad Kralj Va-
clav i njegov krvnik. Kralj je, pokorno javljam, sjedio u kundratickoj blagovaonici, pio
tamo vino i neprestano vikao: Boji gromovi, boji gromovi! Jedart od one gospode
usuo mu je u au otrova samo da ga se rijee; kralj htjede ispiti, pa dohvati pehar:
Gromovi boji! a neka baka s galerije uplaeno viknu: Mladi gospodine, ne pij, to
je otrovano! A jedanput...
Natporunik Luk zapui ui, pogleda bijesno vejka kolutajui oima tako, da su mu
se nalile krvlju, gurnu nogom ponitenog Balouna i okrenu se naredniku Van jeku:
Balouna vezati tri dana po dva sata; recite to cuksfireru. Je li istina, da je on pojeo ko-
basicu? i ne ekajui odgovor izleti napolje kao tane iz puke; za njim je dugo gledao
vejk svojim plavim oima. Kad se na stepenicama vie nije ulo zveckanje sablje, on se
okrenu Balounu:
Vidi, idiote, ta si sebi nadrobio; nisi bio daleko od vjeala. Ve sam ti, eto, drugi put
sauvao ivot, ali to vie neu raditi, na potenu rije neu. Zar estiti vojnik dere koba-
sice svoga oficira? Kad bi za to doznalo Njegovo Apostolsko Velianstvo, na prejasni
car, to bi o nama, o meni i tebi, mislio?
Opazivi, da vjeno gladni orija jeca briui rukavom suze, skinu mu kapu i pogladi ga
po kosi:
No, no, ne cmizdri i ne slini tu kao stara kurva; valjda nee zbog takvog dreka kao
to je to vezivanje, jo i plakati? ekaju nas, prijatelju, mnogo gore stvari. U Radlicama je
bila jedna ugljenarka, koja je obiavala govoriti: Gospod Bog jo nikad nije napravio ne-
to tako strano, da ne bi mogao napraviti jo i gore.
Dotle je doao cuksfirer s konopcima i dva vojnika s nataknutim bajunetama, koji su od-
veli Balouna i vezali ga u &oli za mladu lipu. S prozora je na njih vikao porunik Dub:
Samo dobro sveite tog krmka, neka vidi sve zvijezde pred oima! Neka stoji na vr-
cima prstiju, kao balerina! Cuksfirer, ako to ubre ne bude dobro vezano, vezat u ja vas,
i to vlastoruno! Vi me jo ne znate; krucifiks, ja vam kaem, da me ne znate!
I cuksfirer zategne konopac tako, da se Balounu zarezao u meso.
Pljuni ti na njega! huao je vejk. Idiot jedan; jedan takav uitelji, jedna takva
deveta rupa na svirali!
Kraj vezanog Balouna stajao je straar i pazio, da se delikvent ne onesvijesti; a zasieni
Baloun, dobivi napad ekog radikalizma, obrati se vejku:
Kad poslije rata zatrube abgeblasen, otii u njemu, da mu kaem: Poljubi ti mene u
mranu stranu; ja imam svoj mlin, dok si ti boja gladnica: gladni inteligent.
Bilo je vee, sunce je zalazilo, umivajui vezanog gorostasa krvavim zracima; vojnici su u
selo gonili krdo marve, koje su pasli preko dana na livadama i u umama. Mukanje kra-
va i pucanje bieva podsjetilo je Balouna na kuu, na sueno meso i domai hljeb; i oi
mu se opet napunie suzama. Gledao je na sunce, koje je zalazilo tamo, gdje je stajao nje-
gov mlin i pla mu zatrese golemo tijelo:
Zato me, Boe, nisi stvorio onakvim govedom? Bar onda ne bih bio gladan! Kako bih
se mogao napasti na tolikoj zemlji, koju smo dosada preli!
454
Cuksfirer doe, da odvee Balouna, kad je ve pao mrak. Baloun je promatrao modre
pruge na oguljenim svojim zglavcima, trljao ruke i teturao kao pijan. vejk ga je tjeio:
Ne tari ti glave zbog toga; ovdje se kazne nigdje ne zapisuju. A strogosti, za kojekakve
jadnike, mora biti u vojsci; dokle bi inae doli, kad bi se ljudima sve dozvoljavalo? Ja
sam, vidi, prijatelju, kad sam bio zarobljen u austrijskoj vojsci, vidio veliki komad fronte
i svuda je vladala krajnja strogost i disciplina. I kod dajmajstera su vojnici vezivani, kod
strijelaca su vojnici vezivani, kod trideseteste se vezivaju, a kod honveda dobivaju, lije-
po, pange. Svijet, vojska i Austrija poiva na redu i strogosti; kazne mora biti, jer i Bog,
koji je najmilosrdniji, kanjava, pa nemoj misliti, da bi te on pogladio i pomilovao, kad bi
mu pojeo dvije kile kobasica. Hajde na veeru, sauvali smo ti je; ali zapamti: strogosti
prema loim ljudima mora biti, pa ma sve otilo do avola!
***
U jednom kutu na klupi leao je kadet Biegler, uplaen, blijed i ut; na stolici, preko od
njega, sjedio je natporunik Luk, a kod glave mu stajao kapetan Sgner i ljutito govori-
o:
Dakle vi, kadet Biegler, opet u bolnicu? Divno! Ali moda je to i dobro. Jeste li bili na
marodviziti? Niste. Prema tome vi ne znate, to je to? Je li bar bila lijepa? Koliko vas je to
stajalo? Proklete djevojke! Luk, ti si jo zdrav? I ja; ne dao Bog, da neto naie! Kadet,
poslat u ovamo doktora; ti, Luk, pozovi ovamo vejka, da poslui, ako bi kadet neto
zaelio. No, servus!
Pozdravi nehajno i ironino izae napolje.
Natporunik Luk zapita:
455
Dakle si to dobio za uspomenu od one milosrdne sestre? Od one blondinke, Poljaki-

nje? Veli, da je prava von? Baronesa? Tako mi boga, sada bar ima neto nobl! Poslat
u ti vejka, s njim ti nee biti dosadno. Servus!
Iziao je i on veselo, dok je kadet beznadno klimao glavom.
Kadeta Bieglera je na tu klupu poloilo (koliko se sjeao) drutvo milosrdnica, ba na
dan, kad je Baloun bio zadnji put vezan; otiao je u susjedno selo, gdje je bila bolnica i
sestre, a jedna se odmah u njega zaljubila. Odgovorivi joj na osjeaje, prui joj pedeset
kruna i prsten, koji mu je u Beu na rastanku natakla na prst vjerenica: Da me ne zabo-
ravi! rekla je plaui, pa se jadnica gotovo udavila u suzama; a ona sestra, opazivi to-
liku kadetovu dareljivost, odvela ga je naveer k sebi i dozvolila mu, da ju zavede.
Kadet se sjeao te sestre s kletvama na usnama:
Gottes Willen! Ako me poalju u Be, a Mitzi doe, da me posjeti? Grom ubio tu prok-
letu kurvu!
Pokorno javljam, postavi se pred njega vejk, gospodin kadet, alje me gospodin
natporunik, da vam budem na slubi. Vele, da ste marod; gospodin natporunik kae,
da trebate utjehe. Za sve u se ja pobrinuti, gospodin kadet.
vejk, zakuka kadet, pomozite mi, da ustanem; odvedite me u zahod.
vejk ga prihvati pod pazuho:
Po naredbi, gospodin kadet! Pokorno molim: na malu ili na veliku? Da bih vam mo-
gao raskopati hlae. Tako, polako. Eins, zwei! I povede ga u zahod.
Biegler je mokrio kripei zubima od boli, dok mu se elo orosilo znojem: Herrgott, ta
bol! a vejk ga zapita:
Pee li vas jako, gospodin kadet? Proi e tb; to je samo neko vrijeme tako, oko tri ned-
jelje. To uope nije nikakova bolest; samo mala neprijatnost. A sada izvolite lei; morate
paziti na sebe.
Stavio mu je pod glavu bluzu, pokrio ga kabanicom i zapitao ga znatieljno:
Imate li dugo tog vraga, gospodin kadet? Ne bojte se, nije to nita. Poslat e vas u bol-
nicu i davati vam santalove kapsle, ispirati hipermanganom i za nekoliko mjeseci bit ete
zdravi kao ribica. Takve gluposti, istina, mogu ponekad biti nezgodne i to vrlo esto. Na
Smchovu je bio neki gospodin Regl, koji je dobio neto slino od jedne gospoice u
Belgiji. Tu su curu zvali Silva, ali joj to nije bilo pravo ime: na krtenju su je nazvali Ka-
tarina, a bila je iz Dubravica; poznavao sam joj oca: bio je to zlikovac i jedanput je ubio
umara. umar je naime proganjao takve ptice kao hrt, a pamtio je svakog zeca. Vukao se
tako taj gospodin Regl sa Silvom i dopisivao se s njom; ali s njom se dopisivao i jedan
tenor iz smchovske operete. Kad je gospodin Regl sebe propisno uredio, otiao je do go-
spodina Mudra Wirtha i lijepo mu ispriao, kako se u snu uplaio, pa da mu se dogo-
dilo to i to. A gospodin doktor se raspalio i rekao mu: ovjee, zato mi radije ne kae-
te, da ste to uhvatili od propuha? Zato da mi malo ne slaete? Jer ja nisam doktor nego
princeza, koja voli bajke! i poslao ga u bolnicu. Ovaj gospodin doktor bio je inae ne-
obino strpljiv ovjek, ali su ga esto izvodili iz njegova mira. Tako doe k njemu, na
primjer, ena jednog zidara, kojoj je mu itavu zimu preleao u reumatizmu, da joj lije-
nik neto prepie. Doktor joj prepie i zapita: No, kako je starom? Zlo, uvijek zlo,
gospodine, kuka baka, samo lei, a posla nema. Pije li prakove koje sam
mu ja dao? pita doktor i pie neto na stolu. Pije. E, pa onda ga pozdravite,
majice; Ali baka ne odlazi, nego pita doktora: Zar ne bi bilo dobro, da ga nama-
em? Pa namaite ga, majice! A da mu skuham lipov aj? Kuhajte mu,
456
to hoete, majice! Susjeda mi je priala, da e mu biti lake, ako ne bude pio one
prakove. ta mislite vi o tome, gospodine? Doktor vie nije izdrao; udario je perom
o zemlju: Sluajte, majice, ja sam dvadeset godina uio, dvadeset godina sam lije-
nik, no vi posluajte ipak onu babu, a moju diplomu bacite u zahod! I tako, pokorno
javljam, gospodin kadet, taj gospodin Regl nije sluao lijenika i nije otiao u bolnicu,
dok ga tamo nisu na kolima odvezli; dobio je zapaljenje monic i bogzna ta jo. Kad je
iziao iz bolnice, bio je sama kost i koa. Onda je dobio jo i tuberkulozu, te mu oba jajeta
izvadie. Na poetku je i njega strano peklo, ali ta bolest nije nita i ne moe se ovjeku
nita dogoditi... Pee li vas jo, gospodin kadet, ili vam je malo bolje?
vejk, ako ne znate pripovijedati nita veselije, onda bolje utite, zakuka kadet,
utuen divnom perspektivom, koju mu je ocrtavao etni ordonanc.
A vejk, nabivi lulu, nastavi poslije prvog dima:
Znate, gospodin kadet, ja bih vam mjesto kapavca prije zaelio sifilis; vi, gospodin
kadet, niste glup ovjek i s tim bi napravili karijeru. Od sifilisa se dobiva umekanje mo-
zga, paraliza i ta ja znam, kako se to zove; pa to ima skoro svaki general. Vi ste jo mla-
di, gospodin kadet, i mogli bi tako vrlo brzo postati general. Znam, da bi se va tatica i
mamica jako radovali. Ali ako hoete, da dobijete paralizu, morate se vrlo razborito lije-
iti. Bio je kod nas u Viehradu jedan kelner, koji je dobio sifilis od sobarice; ali to nije
htio nikome rei: bojao se lijenika kao ive vatre i uvijek je govorio, da babe vraare
znaju vie nego obadva medicinska fakulteta zajedno, i eki i njemaki. Ali zacijelo, po-
korno javljam, gospodin kadet, u prostom narodu ima mnogo ljudi, koji poznaju bolesti;
znaju oni bolesti, o kojima lijenici nemaju ni pojma. Kad sam iao u logor u ern Kos-
telec, bila je tamo neka baba Medicka. Ila je po barakama i trgovala kruhom i kavom,
kruh za dvije, a kava za tri krajcare. Ona je sada sigurno ve pokojna. Bog neka joj dade
dui rajsko naselje, ali kava joj je, kuka nijedna, bila uvijek loa i kuhala ju je od same
cikorije. I ta je Medicka, znate, gospodin kadet, imala sve mogue trave: umjela je ona
odgoniti i suicu. Da vas Bog oslobodi od te bolesti, gospodin kadet! Jednoga dana poe-
la jedna djevojka blijediti, a stari udarili u kuknjavu, da im je ki dobila suicu, pa polet-
jeli po babu Medicku. Dok smo bili tamo u logoru, gospodin kadet, djevojke su ondje
veoma esto blijedile. Baba je naredila djevojci, da klekne i izmoli Zdravu Mariju, a
dotle je ona pazila na nju, da li se trese; ako se trese;, onda je sigurno suica. A u to doba
su se djevojke, pokorno javljam, gospodin kadet, tamo mnogo tresle i molile se vrlo
usrdno, a nikako nisu nauile, da napisu pod Marijinu sliku na Svetoj Gori: Majko, koja
si bezgreno zaela, uini, da ja grijeim prije nego to zanesem! Baba je bajala koncima,
namoenima u svetoj vodi, pravila oko nje krug kredom, tukla ju granicom jorgovana i
najedanput viknula: Majko Boja, ona ima suicu! Mi smo spavali kod jednog lonara,
koji je imao vrlo zgodnu ker, s kojom je iao u jagode jedan cuksfirer iz nae pukovnije.
Najedanput i ta djevojka poblijedi, a Medicha je pola k njoj, da goni iz nje tu suicu, a
kad smo ve skoro na to i zaboravili, cuksfirer jednog dana primi od djevojke pismo, da
je dobila dvojke, pa da je uzme za enu. Njen otac je dodao ispod toga: Gospodin cuks-
firer, uinite svoju dunost, kad ste nam ve ker upropastili! Znam, da je tu bolest dobi-
la od vas, jer ste se valjda zajedno prehladili... Nije vam dosadno, gospodin kadet, to
vam priam ovako duge pripovijesti?
vejk, vi ste iva kronika, ree kadet zainteresiran, ali zaboravili ste rei, ta je
bilo s onim kelnerom.
Mislite, s onim kelnerom s Viehrada? zapita vejk, obradovan, to je kadet prvi,
koji ga slua bez hroptanja, bez prekidanja i psovaka:
457
Nita; toga je kelnera lijeio stari Ludvig iz Smchova; uvijek mu je kupovao u droge-
riji federvajsa, da zasipa time irove, nato je konobaru poelo otpadati meso s kosti, dok
se nije jednog dana kod crkve u Chuchli objesio. To je za njega bio spas, jer je on ipak bio
samo civilist i nikad ga ne bi proizveli za generala, pa da je upravo imao pet paraliza i
omekanja mozga. Znate li, gospodin kadet, da sada ima mnogo tih bolesti, pa oni vojni-
ci, koji nemaju snage da shvate, kako je to divno umrijeti za Njegovo Apostolsko Veli-
anstvo, trude se, da ih dobiju na umjetni nain. Takav mamlaz, kad ulazi u vagon, ne
vie: S Bogom, Praho! nego: Do vienja za tjedan dana! Imam ve i kartu za povra-
tak! Kupio sam je za tri krune kod Napoleona.
Habtacht! razdera se najedanput vejk skupljajui pete.
Na vratima se pojavio kapetan Sgner i doktor Stein; doktor se odmah obratio na kadeta:
Skinite se! a onda ga je poeo pregledati, gurajui Biegleru glavu meu koljena, jer
je bio jako kratkovid. vejk je radoznalo pratio lijenikovo razlaganje.
Nita nee biti, ree nato doktor, najobiniji mokrani zastoj. Kadet, jeste li pili
rakije? Poaljite nekoga k meni po prakove i sutra e biti sve u redu! No, servus, imam
mnogo posla.
Lijenik izae u pratnji kapetana.
Pokorno javljam, ja idem po te prakove, javi se vejk. Ali mi je jako ao, to
imate mokrani zastoj, a ne sifilis; mogli ste tako brzo postati general i utjeiti svoje stare
roditelje. Vidite, gospodin kadet
Nije dovrio; kadetova izma poletjela mu je u lice i odbila se od nosa tako, da se viks
obrisao o lice, a pred oima vejkovim zaigrae svjetlaci. Kadet je ustao, kao da ga vie
nije nita boljelo i derao se, pokazujui na vrata:
Mar, Mar! Ti morsko prase, kako se to ponaa? Dat u te pod vojni sud ili u te ubi-
ti kao pseto.
Kad je vejk siao dolje, pitao ga je jednogodinjak Marek, ta je radio gore i kod koga je
to bio lijenik, a vejk, pljujui u maramicu, da pljuvakom opere mrlje s lijevog obraza,
koje je ugledao u razbijenom ogledalu, bezazleno je odgovorio:
Gospodin kadet Biegler nikako nije mogao mokriti; bio sam kod njega i njegovao ga;
zabavili smo se vrlo lijepo i prijatno...
Sva srea! uskliknu Marek. Ja njega trebam, da umre junakom smrti, a ne da se
valja po bolnicama. Dao sam mu, da izvri takve zadatke, da e zato dobiti bronanu
fr Tapferkeit, malu srebrnu, veliku srebrnu, malu zlatnu, veliku zlatnu, signum lau-
dis i pohvalu od pape. On die u zrak neprijateljsko skladite baruta. Poslao sam ga, da
zapali Petrograd i dao mu, da sam zarobi ruski generalni tab. Imat e u povijesti naeg
bataljuna takvo mjesto, da e kadetu Biegleru poslije pjevati Te Deum.
vejk je paljivo sluao, nato primijeti?
Napriali ste, ini mi se, puna kola gluposti.
S tim rijeima izvadio je paketi komisnog duhana i sjeckajui ga sitno, kleknuo pored
klupe i poeo pjevati:
U Brnu kod Modre Nudle, holariholaho,

Igrale su dvije mudle, holariholaho.
Ja sam jednom tamo bio, holariholaho,
Pa sam jednu oslovio, holariholaho,
458
Dva petaka njoj sam dao, holariholaho,

I cijelu no milovao, holariholaho!
Kad sutradan divna slika, holariholaho,
Kod mene je sva muzika, holariholaho!
Doktor me je tad zapito, holariholaho:
A gdje si se, Franto, skito? holariholaho!
Traio sam lijepe mudle, holariholaho,
U Brnu kod Plave Nudle, holariholaho!
ehoslovaki nauno-vojni institut skuplja sada sve vojnike pjesme, koje su iznikle u
svjetskom ratu; stavljam mu, eto, besplatno na raspoloenje sve pjesme i stihove dobrog
vojaka vejka.
459
4. Za neprijateljem
Kod svakog posla trai se izvjesno iskustvo i prave se pokusi, prema kojima se moe to-
no odrediti razvoj stvari u budunosti. Stari ovari e vam rei, kakvo e biti vrijeme,
bolje nego meteoroloka stanica u Petinu; cure na Barutanskim Vratima na prvi pogled
znaju, isplati li se poi i zaiskati cigaretu od ozbiljnog gospodina, koji razgledava zgradu
ivnobanke; lijenici e vam unapred rei, imate li tuberkulozu, a ako nemate novaca, da
ete od nje dosta brzo umrijeti; u prakoj policiji ima jedan savjetnik, koji znade po tome,
kad optueni zaite au vode, da e toga asa sve priznati.
Prema tome, kad su vojnici marbataljuna devedesetprve pukovnije u Zoltancu dobili
zapovijest, da kopaju nove i velike zahode, rekli su veoma ozbiljno:
Nije to, brao, uzalud; sutra, najdalje preksutra polazimo sigurno dalje; nastaju ozbilj-
ni dani.
Nitko na svijetu ne moe objasniti odnos izmu zahoda i austrijske vojske; taj je odnos
liio na vezu izmeu pjeg na suncu i vulkanske erupcije; nitko i nikada u selima, gdje je
logorovala vojska, nije se brinuo za to, gdje e se tko olakati, ali otkako su dole neke
naredbe o kretanju, dobili su vojnici lopate, motike, sjekire i strogu naredbu, da se isko-
paju veliki i prostrani zahodi. Izgledalo je, kao da se plae, da e ih jedinice, koje e ih
izmijeniti, ogovarati.
460
U Zoltancu su vojnici kopali zahode naveer, a sutradan ujutro bio je alarm. U tab pu-
kovnije dola su dva oficira iz generalnog taba. Doli su na zablaenom automobilu, a
vojnici, koji su se nali na mjestu, pozdravie ih radosnim primjedbama:
Grom ih ubio da Bog da! Kad se samo pojave ovi djetii u muzikantskim kapicama,
znaj, da e se iz toga izlei mar. Sam Bog zna, zato su ti Rusi tako glupi, da neprestano
bjee, kao da je za nas neko uivanje goniti ih.
Onda se poelo: ete se postrojie na seoskom trgu, na to je doao tren i poelo se faso-
vati. Dvjesta metaka, dvije i pol vekne hljeba, na pet dana puta, dvije konzerve, malo e-
era, vreicu kavene konzerve; bio je to tovar za malog konja, a ne za ovjeka, koji mora
prevaljivati etrdeset kilometara dnevno. Ali to je bio austrijski ratni sistem, jer se nikada
nije znalo, gdje e se poeti bjeati ili gdje e se na pohodu izgubiti tren.
Vojnici su s tihim uzdasima slagali konzerve i hljeb u svoje teleake, a patrone u patron-
tae. A iza kompanije vejk je objanjavao Balounu:
Tako! Sad emo ih potjerati u bijeg. Ali ti, glupae, nemoj misliti, da je to, to si faso-
vao, samo za danas; to ti je za cijeli tjedan. Kuhinju nee vidjeti prije nego to neprijate-
lja ne pobijedimo i razbijemo; tek e onda biti odmor i onda emo tek dobiti menau.
Mogue, da e se fasovati i rum.
Majko Boja Klokotska! jauknu Baloun. Ovo su moji posljednji asovi; znam, da
u sve pojesti prije nego to gospodin kapetan vikne: Mar!
Ne budi vol, ree mu sveano vejk, sjeaj se svoje zakletve i vojnike asti! Bio
je u aslavi kod dvanaeste landverske jedan vojnik, neki Starek, dobar ovjek, ali nesret-
na budala; bio je to pravi idiot. Kad je ajnrukovao i doao pod komandu kaplara Endlera,
ovaj mu je govorio: Vi ste idiot, da vam na svijetu nema para. I ne mogu se nauditi
onom doktoru, koji vas je pregledavao, da nije opazio, da ste idiot! Taj Starek je bio de-
ronja ba kao i ti. Kad se fasovao hljeb, uzeo je sve sebi pod ebe i poeo jesti, a da ga nije
ni rezao, pa do pola noi nije vie imao ni zalogaja. Ali onda je uvijek tako smrdio, da su
njegovi susjedi sutradan morali ii na marodvizitu i doktor im je uvijek davao liegend,
jer su, veli, otrovani, ali su se ipak dosjetili, pa su od tog doba Stareka preko noi istjerali
napolje, te je spavao na tavanu, da ga nitko ne nae. Time je kod momaka izgubio po-
tovanje i nitko ga nije smatrao za vojnika. Svi su se na njega izdirali, a kapetan ga je na
vjebi uvijek nekamo poslao, jer ga, veli, ne moe gledati. Morali su ga poslati kui, jer
su vojnici dvanaeste pa i dvadesetiprve morali kupiti za njega ostatke dravnog hljeba.
Dolo je to i u novine, pa ga istjerae iz vojske. Doao k nama iz aslave jedan narednik,
pa nam ispriao to kao bjelodani primjer, ta znai to, kad vojnik ne moe da savlada
svoje nagone i strasti. Taj narednik je po kazni bio premjeten k nama, jer je u aslavi
krao u skladitu i sve nosio konobarici Kod Dusa; imao je s njom odnoaj i kupio joj je
svilenu haljinu.
Kad se zavrila oficirska konferencija, otpoe slavni mar preko galicijskih movara i pi-
jeska.
Bio je to takav mar, da su ljudima bili od teleaka ramena izranjavljena do krvi, a na no-
gama su svi imali mjehure, velike kao golublje jaje. Tri dana se mariralo kroz popaljena
sela i spavalo se na polju; vojnici su zaspali prije nego to bi postavili puke u piramide.
Ljudi su bili izmueni kao stoka, da ni meu sobom nisu razgovarali; iz jutra bi jo netko
i pokuao s pjesmom, smijehom ili alom, ali svaki pokuaj, da se izazove raspoloenje,
bio je uzaludan. Patrone se nisu mogle pobacati, jer je triput na dan odravan pregled;
bacali su zato hljeb i rublje. Kad se trei dan naveer bataljun utaborio na kraju niske
umice, bila je to gomila hromih i osakaenih, pa su se jo u kasnu no vukli po taboru
461
zaostali, da popadaju jedan kraj drugog kao posjeeni dubovi. Ve rano ujutro oni, koji
su neto prodrijemali, bili su probueni grmljavinom topova; pred njima, nalijevo i des-
no, svuda su bili topovi: Bum, bum, bum!
Neprekidna grmljavina probudila je i vejka: gomilica vojnika ve je ustala i prepirala se,
gdje i tko puca:
To pucaju nai. Kojeta, Rusi; zar ne uje da je to sasvim drugi zvuk? Nijem-
ci su to, dragi moj! Nije to daleko, krucifix; i sami emo jo danas biti tamo.
Natporunik Luk je proveo lou no, jer je imao oderane noge od sedla. Kad je vejk
doao na potok, koji je protjecao nekoliko koraka od umice, naao je tamo natporunika,
kako svuen, sjedi na obali i poliva se vodom, vejk ga pozdravi.
Pokorno javljam, da vam elim dobro jutro, gospodine natporunie. Hoe li biti da-
nas kave? Hoe li doi kuhinja?
Dobro jutro, vejk! odvrati natporunik familijarno. ta veli na ovo, dragi moj?
Moebiti, da emo ve danas zagaziti u boj. Ne znam jo sigurno. A ne znam ni hoe li
doi kuhinja. Moda e danas biti odmor, ali ne znam ni to sigurno. Znate li, vejk, ta je
najinteresantnije u ovom ratu? Da nitko nita ne zna; svaki ti je, brate, kao Sokrat... Znate
li, vejk, tko je bio Sokrat? Grki mudrac. A bio je mudrac zato, to je rekao: Ja znam, da
nita ne znam! Kako vam je bilo na maru, vejk?
Pokorno javljam, da se uzdam u Boga, da e mi dati snage, da podnesem za Njegovo
Velianstvo sve dobro i zlo, smireno odgovori vejk. Nemate li, moda, kap ljivovice,
pokorno molim? Nije mi dobro, osjeam se nekako slab.
Ali samo jedan gutljaj, vejk; nemojte mi sve ispiti! ree natporunik Luk, kad je
opazio, da vejkova ruka see za bocom.
Samo u liznuti, da otjeram iz usta ovaj lo okus. Tako. Ba je bilo dobro. Zahvaljujem,
pokorno! zamljaska vejk ustima, briui ih dlanom. Nato sjedne na drugu obalu i s
ueem stade promatrati natporunikove miiave noge i dlakava stegna.
Pa vi imate tako lijepo i isto tijelo, kao kakva enska, gospodine natporunie; lijepa
fein koica. Kod Zvona je dolazila na ples neka Maena Mrazkova, koja je bila isto tako
bijela. Jako je voljela momke, a kad su ju nou pratili do Bevnova, svata je s njima radi-
la samo nije nikome dozvolila, da je pogladi po koljenu, a jo manje iznad koljena. Mom-
ci se jedanput dogovorili, da ju jednog dana prate njih vie, pa da se uvjere, zato im ona
to zabranjuje. A kad ono: imala je kou hrapavu kao oupana guska. Na moju potenu
rije, gospodine natporunie, imala je zadnjicu kao strugalo.
A jesi li je i ti opipao, vejk? zapita ga Luk oblaei gae. vejk, koliko si ti
djevojaka u ivotu upropastio?
Ja sam bio strano poten, gospodine natporunie, ali sam imao jednog kamarada,
koji mi je to pripovijedao. Taj je ovjek bio veliki enskar; o djevojkama, koje je imao, vo-
dio je knjigu kao tvorniar Schicht: koliko su mu duni za sapun. Nosio je u depu ka-
lendar, u kome je svaki dan zapisao ime djevojke, s kojom je bio, koliko ga je to stajalo, i
gdje se dogodilo. Na novu godinu uvijek je pravio inventar: bilancu i statistiku. Bio je
bankovni inovnik i razumijevao se u tom poslu. Koliko puta je samo priao: Najjeftini-
je cure su sluavke, jer s njima ovjek moe otii u Cesarski lug ili u nedjelju na izlet u
Zatie; dvadeset procenata su skuplje krojaice, jer one ve ele, da ih vodite u bioskop;
jo za deset procenata skuplje su komptoariskinje, modiskinje i odgojiteljice: ove mora
voditi u teater, a poslije jo negdje i na veeru. A onda dolaze na red djevojke od teatra i
baleta; ove ti trae haljine, veeru u restoranu, ali zato imaju vlastiti stan. Za nas je to
462
luksus, ali moe se jo izdrati; no ako se ovjek namjeri na curu iz dobre porodice, koja
nita ne radi, onda si propao i mora pokrasti itavu banku. Takva djevojka hoe i bios-
kop, i teater, i veere, cvijee, izlete, haljine, i svakog avola; najvie voli hotelsku sobu.
No moj kamarad imao je veliko iskustvo; znao je, ta jedu blondinke, a ta brinete, ta
vole mrave, a ta debele, ta treba rei Maenkama, a ta Tonikama i Aninkama; sve je
on to isprobao.
Valjda je imao svoju posebnu metodu i nauni nain promatranja, primijeti natpo-
runik, koga je zabavljalo prianje vejkovo, otkrivajui mu nove perspektive i novu to-
ku gledita. A vejk je umiljato bacao poglede na bocu sa ljivovicom, i kad je vidio, da
Luk ne brani, ako se napije, uinio je tako i nastavio mirno:
Mogao bih vam ispriati neto o toj metodi. Bio vam je tako na Smchovu trgovac Vor-
liek, koji je imao svoju metodu u primanju sluinadi; kad je traio pomonika, obino
je dao oglas u Politiku: Trai se mlai, poten i vrijedan pomonik za praku veliku
radnju, koji ne gleda samo na plau, nego i na ovjeansko postupanje. Mora znati nje-
maki, priti kavu i kiseliti krastavce. A kad bi mu takav pomonik bez posla poslao
ponudu i milostivo molio, da ga primi na to mjesto, uvjeravajui ga, da e opravdati nje-
govo povjerenje, onda ga je gospodin Vorliek pozvao u duan: Hajde, dragi moj, obii-
te oko tezge! Pomonik obie oprezno, a ef mu na to vrati ponudu s rijeima: Dragi
moj, ne mogu vas trebati, idete odvie polako! Dugo je traio pomonika, dok se nije
namjerio na jednoga, koji je oko pulta skakutao kao vjeverica. efu zasvijetlie oi: Svi-
ate mi se i ja vas uzimam, veli, ali zapamtite: imao sam jednog pomonika, koji
mi je pio tintu, no to se pozna, jer poslije toga ostaju usne crne. Nemojte se usuditi, mla-
diu, da to ukradete, jer bih ja to poznao, kao da pijete tintu. Imam ja za to svoju meto-
du. Ja sam majstor metode! Nato je poslao toga pomonika u svoju filialu u Koiite, jer
je s njim bio veoma zadovoljan, a taj pomonik mu je tu filialu za vrijeme boinih praz-
nika prodao i s jednom djevojkom pobjegao u Italiju. Vidite, gospodine natporunie, da
svaka metoda nije sigurna; i s najboljom moete nastradati... No pogledajte samo, gos-
podine natporunie: Baloun vas trai, sigurno vam je skuhao kavu.
vejk poe meu vojnike uporedo s natporunikom, a kad je vidio, da Luk zaista pri-
ma od Balouna zdjelicu kave, odsalutira:
Pokorno javljam, gospodine natporunie, da vam elim dobar apetit!
Zahvaljujem ti, odgovori mu Luk preko zdjele.
Sluajte, vejk, pitao ga je malo kasnije dobrovoljac Marek, zato vi gospodinu
natporuniku kaete vi, a on vama ti?
vejk na ovo pitanje odgovori iskreno:
Htio bi on, da mu i ja kaem ti; kod onoga potoka pili smo bratimstvo sa ljivovi-
com. On je zgodan ovjek, pa pone govoriti ti, im zauje topove, a kad zaujemo pu-
canje puaka, govorit emo ti i gospodinu pukovniku. To je ve tako uvedeno, da kad
se oficiri osjeaju pritijenjeni, onda su im vojnici braa.
Naokolo je gorjelo nekoliko vatrica, na kojima se iz stotine posuda puila voda, u kojoj se
kavena konzerva pretvarala u gustu, crnu, smrdljivu i sladunjavu tekuinu; sirovo drvo
se puilo, a vojnici duvali u vatru nabreklih obraza i mahali kapama, dok im niz lice ne
potekoe suze. Onda se pojavio kapetan Sgner i potvrdio pred vojnicima, da je rast; ta
je vijest bila primljena s velikim zadovoljstvom. Jo vee raspoloenje izazvala je vijest,
da dolazi kuhinja. To se udo dogodilo oko dvanaest sati; u kuhinji je bilo i skuhane ju-
he; odmah su je i razdijelili. Bila je to dobra juha i vejk se strano zaudio, sluajui jed-
nog vojnika, gdje pripovijeda:
463
Kad bi takve supe bilo u gostionici, mogli bi mirne due na jelovnik napisati latinski:
Juha = aqua font, ili jo krae: H20.
vejk je potraio Vanjeka i rekao mu, ta priaju vojnici. Vanjek se rastuio.
To je mogao rei samo jedan prokleti dera: mora se tedjeti; ne mogu ja sve tamo
dati. Osim toga, kuhari su, gadovi, derali za vrijeme cijelog puta. To, to je rekao taj idi-
ot, to je latinski naziv, kemijska formula vode. ta ti sve ne dozvoljava sebi takav jedan
uljivac! Ali e se, vejk, danas fasovati i vino!
Fasovanje vina, okolade i ostalih poslastica za poboljanje hrane, bio je takoer specijali-
tet austrijske vojske, o kojemu su vojnici obiavali govoriti: To je lopovluk. Na kompa-
niju se fasovalo vedro vina; tome vedru priao bi tabni narednik i zagrabio punu posu-
du; doao bi raunarski narednik i poveo se za njegovim primjerom; dovlaili bi se kuha-
ri, oficirski sluaci i svaki bi zagrabio pomalo; a ono, to je preostalo, bilo je odreeno za
kompaniju... Deavalo se obino, da je kaplar, doavi svojoj desetini i viknuvi: Dijeli
se vino! nosio u posudi jedva nekoliko lica nekakve crvene tekuine, a vojnici bi na to
rekli: Popijte to sami, gospodine kaplaru! Ne bi se isplatilo za to kvasiti brkove! Zato je
vejk na Vanjekove rijei o dijeljenju vina rekao:
To je blef, jer e to vino piti gospoda oficiri, a nama e dati samo, da ga omiriemo,
kako se ne bi reklo, da ne dobivamo ono, to nam po pravilu pripada. Kad se bjealo od
Krasnika, ne znam vie tono, u kojoj pukovniji, bio je jedan vojnik, uitelj; on je zausta-
vio korpskomandanta i rekao mu, da tjedan dana nisu dobili ni menae, ni hljeba, iako
na to imaju prava. A general ga je na to potapao po ramenu: No, no, no, ja, ja, ja, das ist
gut, das ist sehr gut; imate na to prava, ali ta da radimo kad nema kruha? To je bar jas-
no, zar ne, nicht wahr? Onda je taj uitelj doao u Pragu u ludnicu i neprestano je hodao
po sobi i govorio: Dajte ljudima ono, to im pripada. Pravde nema, a ljudi na nju imaju
puno pravo. Je li po volji, gospodine generale, gebhra s majonezom?
Za ime boje, vejk, zaudi se narednik, ta vi to priate? Rat je rat, u ratu mora
biti zlo; zapamtite jedanput, da i u litanijama pie: Ouvaj nas, Boe, od gladi, kuge i
rata. Pogledajte, tamo ve nose vino. Idite, pa pogledajte, od koje su kompanije!
vejk poe. Od potoka je prilazio nekakvi vojnik i nosio u platnenom vedru vode; ali je
prema njemu, najedanput poao porunik Dub.
ta to nosi? ta e ti ta voda?
Pokorno javljam, voda je za konje. Za konje iz kuhinje.
Gdje si je uzeo? U potoku? Himllaudon, tko ti je dozvolio, da uzima vode iz potoka?
Vojnik je utio i gledao porunika; vidjelo se, kako pokuava da rijei zagonetku: Tko je
lud od nas dvojice, ja ili on?
Donerweter, kakva je to disciplina? derao se porunik Dub, cuksfirer, zato s
njim niste poslali are? Zar vi ne znate, da vojnik, kad ide po vodu za dravne konje,
mora imati pokraj sebe aru? Zato niste s njim poslali frajtera?
Na to je, mjesto narednika, odgovorio vejk:
Pokorno javljam, da je ta voda potpuno zdrava: u njoj je gospodin natporunik Luk
oprao noge i od nje je skuhao sebi kavu. On nije nita sipao u vodu, gospodine poruni-
e, a konjima sada ne daju strihnin, da ne bjesne. U Radeovicama, gospodine porunie,
ivoder je govorio
Govorio je, da u vas dati vezati, te e te pocrnjeti, kao mumija egipatskog kralja,
vikao je Dub. Vi, marvine, ne pravite od mene budalu! Jer, tako mi Boga, kad ne bis-
464
mo stajali pred neprijateljem, ja ne znam, ta bih uradio, samo da vas se oslobodim, vi

sramoto bataljuna! Abtreten!
Ovaj se dere kao bik, ree jedan vojnik, kad je Dub otiao. Dok sam ja bio u aslavi,
bio je tamo kod landvera stari Cibulka; i on je tako vikao. Odravao je uvijek raport na
konju i moralo se vikati na sva usta, a on najvie: Vi, prljava regruino, govorite glasno,
ili u vam rascopati njuku, da bi lake govorili. ta mislite, da moete aptati kao stara
kurva, kad ide na ispovijest? Himl, pomislite, da je pred vama va kapetan i da on ne
mora zbog vas blesana naprezati svoje ui. Taj se kapetan tako derao, da su iz Vrda pos-
lali pukovniku ensku deputaciju, s molbom, da mu to zabrani, jer im budi djecu i da je
nekoliko djece od straha dobilo frasove.
Poslije podne cijeli tabor se pretvorio u stado golih majmuna; svaki je drao u rukama
koulju ili gae i po avovima i naborima traio ui, kao astronom, koji promatra novu
planetu i trai svojim dalekozorom po nebu. Nekoji su izvukli kutije s nekakvom sivom
masti i mazali se po nogama i zadnjici, budei zavist ostalih, koji su zaboravili ponijeti
sredstvo proti uima i meu njima se poela debata:
Kau, da je proti uima najbolje ulje od kopra, rekao je jedan bradonja, koji nije ui
ubijao, nego ih pritiskom nokta zabijao u kamen. Treba samo par kapljica, pa pocrkaju
do jedne. Ali ja ih imam mnogo; meni bi trebala litra ulja.
Bolje je namazati se petrolejem, umijea se drugi, to je izvrsno sredstvo proti

uima, kako kod prasadi, tako i kod ljudi.
Ui uope ne zalaze u svileno rublje, dobaci trei. Pisalo je u Politici, da tko
nosi svileno rublje, ne moe dobiti nikad ui.
vejk mu na to odgovori:
465
To je istina, samo ne moemo svi biti u svili. Ui se najvie kote u debelim trikotima;
za par dana imate ih, koliko vam srce zaeli. Najbolje bi bilo, da se puste da pocrkaju od
starosti; ali ta da radimo, kad vojniku dozvoljavaju, da ga pojedu ui. Vojnik mora um-
rijeti za Njegovo Apostolsko Velianstvo; on ne ivi za to, da se njime nahrane nekoliko
glupih ui.
Bio je ugodan i lijep dan, pa su vojnici oprali svoje rublje, isprali ozlijeene noge i poeli
se kartati; na istoku su grmili topovi, a ovdje lupale karte i moglo se uti: Re, contra, bez
aduta, idiote! a sve se to mijealo s pucketanjem u pod vojnikim noktima. Ako ovi
insekti mogu imati historije, onda e u njihovoj historiji godina 1914. biti zapisana zlat-
nim slovima i tamo e se moi proitati: I razmnoi Bog potomke nae kao pijesak u
moru i zvijezde na nebu.
vejk, koji se kartao do samog mraka, poao je da legne u kuhinju; tamo su ve pod ka-
banicama leali Baloun, Vanjek i jednogodinjak Marek, promatrajui divno, tamno-
modro nebo, na kojemu su se iskrile zvijezde kao zlatne pjegice na crnom barunu, dok
je kuhar Jurajda objanjavao:
Svaka ona zvijezda jedan je svijet, astralni svijet. Pa kad ovjek pomisli, da ovih nepo-
kretnih zvjezdica ima oko dvadeset milijuna; kad ovjek zamisli, da svijetlo ide do nas
pet stotina trideset i sedam godina; kad znamo, da je sunce za jedan i pol milijuna puta
vee od nae zemlje ta sam onda ja prema tome sa svojom kuhinjom? to je prema
tome par kilometara, koje smo premarirali? Svemir je ogroman i u njemu ima bezbroj
tajni, o kojima mi nemamo ni pojma, ne znamo, tko je tamo i kakvi stvorovi tamo stanu-
ju.
Ja bih htio znati, ima li i tamo takvih idiota, koji vole ratovati, zijevnu jednogodi-
njak Marek.
Pa to nitko ne zna; moda su tamo ljudi, a moda ivotinje, u koje ulaze due umrlih
prije nego to se opet vrati na na svijet; itao sam o tome u Flammarionu.
Ama u tome ima neto istine, oglasi se i vejk, ne drmajte glavom, gospodine
narednie! Da ste poznavali gospou Maralkovu na ikovu, ona bi vam to isto posvje-
doila. Stvar je u tome, da je ona bila vidovita: gledala je u karte i tako je uvijek mogla
pogoditi, ta e se dogoditi. Stanovala je u Cimburkovoj ulici, ali su joj dolazili ljudi iz
cijelog Praga. Izvrsno je gatala i svakome je predskazivala jedno isto. Umjela je i duhove
izazivati.
vejk, zapita znatieljno Jurajda, jeste li vi bili kadgod tamo na spiritistikoj se-
ansi? ta je govorio medij?
Ne idem ja ni na kakve seanse, odvrati vejk, ali sam sluao o tome od jednog
medicinara, koji je kod nje stanovao. Ta je medicinar htio to da ispita i da promotri stvar
s naunog stajalita i zato je iznajmio stan kod gospoe Maralkove, jer, veli, hoe, da joj
bude medij. Kad je dolazio Kod kalea volio je o tome govoriti. Poeli su raditi napola
s vrataricom i kad je poeo rat, a ono pred njihovim vratima stoji itav niz ena. Ali je
gospoa Maralkova odluila, da ne govori svim enama jedno isto: da e im se muevi
vratiti s bojita i da e s njima jo mnogo i mnogo godina ivjeti u sretnom braku, ali je
nekojima rekla ako su joj malo platili da im je mu ve poginuo, ili da je ostao bez
noge, bez glave, ili da je na bilo kakav nain osakaen. A te proklete babe poele grditi
rat i proklinjati prejasnog cara, da im je oduzeo hranioce, tako da ih je policija sve pohva-
tala, a one na sasluanju, ni pet ni est, te ovo, te ono, da im je gatala gospoa Maralko-
va, da su im muevi ve upokojeni. Onda su policajci doli po gospou Maralkovu, od-
veli je takoer na direkciju i tamo ju najprije htjeli objesiti za veleizdaju, ali su je ipak pu-
466
stili i rekli joj, da moe od ljudi traiti sve to hoe, ali im mora proricati samo dobre
stvari. Ona se, jadnica, tako uplaila, da vie nije s tim htjela imati nikakva posla i samo
je pomagala medicinaru.
Dola tamo jedanput ena jednog advokata, ena vrlo obrazovana, i veli, da joj se usnilo,
kako joj je mu, koji je sudio u Hradanima delikventima za bjeanje iz vojske i za uvre-
du velianstva, umro, ili pao u boju i da se njegova dua, za kaznu, morala preseliti u
konja. To bi mu, uostalom, i dolikovalo, jer je bio pravi pravcati krvnik; jedna baba, na
primjer, iz Chuchle, kad je kupila pletene zimske cipele od jednog idova, koji ju je pro-
pisno ogulio, rekla mu je: Oh, da su ovdje ve jedanput ti Rusi! Dobila je zato osamna-
est mjeseci. Dola tako ta njegova gospoa i pruila gospoi Maralkovoj peticu, da joj
sve lijepo objasni, ali ona ni da uje. Gospoa nudi deseticu, a gospoa Maralkova poe
da probudi medicinara, da doe, jer je trebalo da bude medij. Medicinar je bio mamuran
jo od jueranjice i neobino loe raspoloen; on je odmah zaspao i gospoa Maralkova
ga je morala udarati pod rebra, kad je trebalo da odgovara. A taj je duh zaista, kad su ga
izazvali, rekao, da joj je mu u konju i to za kaznu. Gospoa je pala u nesvijest, a onda
zapitala, kako dugo mora ostati u konju. Gospoa Maralkova gurnula je opet medicina-
ra, a on ti odgovori: Tako dugo, dok ne prisvoji sve konjske osobine. A ima li, sr-
ce, jo dugo da se ui? uzdahnula je dama, koja je od straha bila skoro van sebe. Jo
malo; ve znadem jesti zob, piti iz vedra, vakati sijeno i spavati stojeki deklamovao
je medicinar, a kad nauim u trku putati vjetrove, onda e moja dua biti slobod-
na... Nato gospou Maralkovu i njenog medicinara lijepo zatvorie.
Narednik se nasmijao, kao kad tigar rei u dungli; jednogodinji dobrovoljac, napola
spavaju, zajeca, a razljueni Jurajda lupi vejka nogom u zadnjicu.
vejk, vi ne samo da ste idiot, nego ste osim toga i svinja. Izvodite tu kojeta i podsmi-
javate se najtajanstvenijoj nauci. Bog e vas za to kazniti. Da se niste usudili prii kuhinji
i sabirati kosti!
Ima mnogo tota meu nebom i zemljom, odgovori vejk, to predstavlja nera-
zrjeivu tajnu. Evo, na primjer, ove ui, moete li mi rei, gospodine Jurajdo, zato su one
na svijetu? I to ba danas, kad sam ja obukao isto rublje, umio se i kad bih tako rado le-
ao na lijepom perjanom jastuku. Imao sam ve, gospodine Jurajdo, na nogama itava
brda blata, na koljenima mi se ve uzele stvarati kraste, a izmeu prstiju se poeo praviti
liptavski sir. Gospodine Jurajdo, da li se vama tako znoje noge?
Kuhar je uporno utio, narednik hrkao, a dobrovoljac govorio u snu:
Prte granate, plamti bitka, grme topovi, ali na junak, Vodnik devedesetiprve pu-
kovnije, Antonin Vychodil iz Vejereka kod ekog Broda, nije se dao zbuniti; iao je
neprestano naprijed za granicom pobjede. Iza toga je promrmljao neto nerazumlji-
vo, okrenuo se na drugu stranu i proaptao: Hladna galicijska zemlja krije to junako
srce, na kojem poiva velika srebrna kolajna, kojom je vrhovni komandant odlikovao
njegovu hrabrost. Ostala je iza njega udovica s tuberkulozom i petero neopskrbljene dje-
ce...
Batalionsgeschichtschreibera je i nou progonilo veliko osjeanje dunosti, da izmilja
budalatine u slavu austrijske vojske i da brblja takve stvari, koje su ga lako mogle do-
vesti u zatvor. Iz oficirskih stanova, koji su bili zajedno, dopirali su odjeci nekakve ras-
prave i nervozni smijeh, a vejk, kome se nikako nije spavalo, promatrao je nebo i razmi-
ljao o tome, da li mjesec svijetli u isti mah i nad Pragom i poto ga nisu grizle ui, bilo
mu je tako prijatno, da je poeo poluglasno pjevati:
467
U umu su onda poli

heroji i borci nai,
U hlad lijepo oni sjeli
i poeli trait vai.
I polako Hodoninu
Vuku vi svoju karu;
Na boku mu jedna sjedi
I pui cigaru.
A kad je opazio, da ni Jurajda ne spava, nego uzdie, okrenuo se k njemu:

Jeste li sluali ono o gospodinu profesoru i uima, gospodine Jurajdo? Bio je na realci
u Mladoj Boleslavi jedan profesor prirodopisa, koji se strano ljutio, to u kolskoj zbirci
insekata nema ui. Buh je imao dosta, s njima ga je snabdjevala direktorica enske kole;
ali ui nije nikako mogao dobiti. A kad su poeli raditi na regulaciji Jezerskog kanala,
dooe tamo nekakvi poderanci i on se dosjeti, da oni svakako moraju imati ui. Poao je
zato jedne nedjelje k njima i ponio jednu boicu za ui. Vidi on na obali jednog poderan-
ca, kako upa ispod pazuha ui i baca ih ribama u vodu. Ribe idu na ui, gospodine Ju-
rajdo, kao lude. Govori gospodin profesor tome ovjeku, da treba nekoliko ui za kol-
sku zbirku i moli ga, da mu nekoliko ljubezno odstupi. Nato taj poderanko gurnu ruku
pod pazuh, i izvue pet komada, velikih kao jemeno zrno, stavi ih na profesorov dlan i
kae: Pet komada po dvadeset filira, to je, gospodine profesore, upravo kruna. Na sun-
ce s njom! Ali je profesor bio krtac, nikako mu se nije htjelo platiti, pa zato ree pode-
rancu: Pa valjda neete traiti novaca i za ui? A na prijatelj onda stavi svoje ui na
staro mjesto i odrapi: Onda ih odgajaj sam! Taj poderanac bio je jedan docent filozofije,
sociologije i narodnog gospodarstva, koji se, kad je njegova ena dobila s drugim dijete,
468
tako zapustio i shvatio sasvim dobro, da ovjek, ako nee, da sam odgaja ui, koje su mu
potrebne, mora za njih platiti. Je li to ispravno, gospodine Jurajdo, ili nije?
A Jurajda, koji se nije znao dugo ljutiti, odgovori pomirljivo:
Ima, gospodin vejk, sluajeva, nad kojima se ovjek mora zamisliti i u kojima nema
nita smijeno. ene su, na primjer, upropastile toliko naroda, da to ne moe popraviti
cijeli sunani sistem. Da, gospodin vejk. Jurajda je bio ushien, to naziva vejka go-
spodinom. I ja se trudim da rijeim tu zagonetku: misli li moja ena na prisegu ko-
jom mi se prisegla, ili se moda ne vue s drugim. Ve samo tako dugo vremena daleko
jedno od drugoga, a ona je lijepa, ima crne, vatrene oi. Prije, kad su riteri ili u rat, pra-
vili su i stavljali enama pojase, pa je nevjerstvo bilo iskljueno. Sluali ste o tome, zar
ne?... Sutra e, gospodin vejk, za objed biti gula s konzervom i krumpirom. Spremit u
i za vas malo; samo da Bog da, da me ena ne prevari!...
Sluao sam o tome, a i itao sam, pouri se vejk s odgovorom, zauvi ono o gula-
u.
To je bilo za vrijeme kriarskih ratova, kad su riteri ili da tuku one nevjernike pse,
Turke, da im otmu svetu zemlju. Ima takvih pojaseva, gospodine Jurajdo, u muzeju
Cluny u Parizu; pisao je o tome gospodin Horki, onaj, znate, koji je u Pragu izdavao
Trag. Gospodin Horki je to jako hvalio i priao, da se tamo mogu sluati najpikantnije,
prave parike anegdote. U Parizu, veli on, ima tri stvari, koje vrijedi pogledati: komora
za mrtvace, kamo strpaju pokojnika, koji umre bez adrese i gdje lei mjesec dana na le-
du, dok ne doe policiji odgovor na pitanje i na sliku u Kuriru: Tko ga pozna? Tko ta
zna? Drugo valja pogledati na Montmartresu Moulin rouge, gdje se sastaju kurve i
napokon tree: muzej, gdje se uvaju ti pojasevi potenja, koje su riteri stavljali svojim
vjernim enkama, da im sprijee nevjerstvo. Znate li, gospodine Jurajdo, da mi je jako
ao, to nismo poli na francusku frontu! Kad bi zauzeli Pariz, na moju duu, ja bih po-
ao da pogledam te pojaseve.
A ta bi nam to vrijedilo? uzdahnu Jurajda, kad bismo mi bili u Francuskoj, a
nae ene kod kue. Takav pojas, gospodin vejk, veoma je fina i umjetnika stvar i mora
se napraviti po mjeri. A ovako ena moe hotimice poslati krivu mjeru.
U dananje vrijeme, napomenu vejk, ne pomae ni dobra mjera. Cijeli svijet je
sada prosti vindl. Taj se pojas, gospodine Jurajdo, zakljuavao, a klju je pod prijetnjom
kazne smrti napravio bravar samo u jednom primjerku; taj klju je ponio sobom riter i
nosio ga na srcu. A kad bi se zavrio rat i kad bi se junak naubijao mnogo onih saracen-
skih pasa, ili pao u ropstvo, ljubio je taj klju i molio se Djevici Mariji, da mu uva ono
sklonite, od kojega on ima klju. Ali danas, gospodine Jurajdo, kljueve prave kod Hof-
fmanna u Horvicama na hiljade, a kod Rotta na Malom trgu moete ih kupiti, koliko
vam drago. U dananje vrijeme ljudi razlupaju i Wertheimove kase, a tu su bar nekakve
brave na glasu. Ali i te riterske gospe bile su drukije, iako su prepatile mnogo: sjetite se,
ako ste vidjeli stare slike, kako je svaka bila blijeda kao smrt; ali one su se usrdno molile
za svoje mueve i strpljivo ekale, da se vrate s kljuem. A kad bi mu u boju pao, onda
bi njegovu enu s onim pojasom odnijeli i u grob. Po tome emo ih poznati i na stranom
sudu. Ja neu da diram u vau enu, jer je i ne poznam, ali poneka ena je takva kuja, da
bi, ako je mu kojim sluajem naruio pojas, potrala bravaru, da joj napravi rezervni
klju ili bar perhak.
Da, da, teka je to stvar biti oenjen, uzdahnu Jurajda, a onda zamuknu.
Oko njih je sve spavalo i ulo se samo ritmino disanje, itanje i hrkanje; onda je proao
frajter, koji je razvodio strae. Cijeli kraj je odisao mirom, koji je bio naruen samo s etiri
469
topovska pucnja, ispaljena negdje u daljini. vejk je htio da spava, ali ga je ipak palila
misao, da bi na francuskoj fronti bilo ljepe, kad bi zauzeli Pariz s onim muzejem, u ko-
me se uvaju pojasevi potenja. Ukrao bih jedan i odnio ga kao ratni plijen gospoi
Mller, pomislio je kroz san. Dobrovoljac Marek se prevrtao mrmljajui: Pioniri su
pod rapnelskom vatrom postavljali most... Izdrati, i pobjeda je naa. Jurajda je bio
jedini, na koga je djelovao taj mir. Uoi bitke vojnik misli na mnoge stvari i oficielni ro-
manopisci i historiografi rata mnogo piu o tome, kako su vojnici u tim momentima u
duhu zajedno s narodom i dravom; kako im je njihov ivot prema interesima cijelog
ovjeanstva nitavan i beznaajan; kako ga rado rtvuju u saznanju, da je bol ovjean-
stva vei od bola pojedinaca. Moda i tu ima neto istine, ali kuhar Jurajda je mislio na
to: da li mu ena sada ne grli i ne lei s njom u postelji netko drugi, sve ostalo ga nije
zanimalo; cijela njegova dua se koncentrirala u tom pitanju. Pokraj njega je hrkao dobri
vojak vejk, koji je, polazei na frontu, pitanje rata rijeio ovim rijeima: Poteno igrati
marijaa vanije je za nas od cijelog svjetskog rata.
***
Jo ujutro nije se znalo, ta e biti dalje. Kapetan Sgner nije imao zapovijesti za svoj ba-
taljun, a komandant pukovnije ih takoer jo nije dobio; kapetan je grubo odbio kadeta
Bieglera, koji je htio da se pred njim pohvali svojim znanjem u itanju geografskih karata
i otiao je na potok s natporunikom Lukem, koji mu je priao o svom jueranjem
osvjeavanju ranjavih nogu i oguljene koe; kad mu se potuio, da ne moe da jae na
konju, odgovorio mu je sa smijekom: Kojeta, nisi se navikao; trebao si se kod kue
malo trenirati na stolici... Kad su vojnici dobili kavu, bili su tako dobro raspoloeni, da
su iz depova odmah izvukli trideset i dvije i poeli igrati na ibice i krajcare. Da nije bilo
topovske grmljavine na sjeveru, izgledalo bi sve to kao na manevrima.
Oko podne zazvonio je telefon, oficiri se skupili na vijeanje, a narednici i cuksfireri se
poeli derati:
Alarm, alarm! Krucifix, bacaj te karte! Zar ne ujete, da je alarm! Bacaj ili e sada do-
biti!
Za pet minuta bio je bataljun postrojen s teleacima na leima i s pukom u ruci.
Ilo se do noi s otrim marom; naprijed su bile poslane strae i neizbjeni verbindun-
gi; prolo se tako opet nekoliko sela, gdje su se viali tragovi davnih bojeva, napola is-
trveni tragovi, a onda se utaborie u umi.
Kuhinja je stigla u samu zoru; gula, koji se spremio za objed, bio je podijeljen. Topovi su
pucali u neposrednoj blizini, a nekoji su tvrdili, da se preko noi mogle uti i brzometke;
kod nekih je to pobudilo nervozu, dok je druge obuzela apatija, ravnodunost prema
svemu, to e biti i to e se s njima uraditi. Jedva je gula bio podijeljen, doletio je jedan
meldereiter i odmah se digla uzbuna; vojnici su gurali jelo u usta rukama, samo da ga
ne moraju baciti. Oficiri su se opet dali na vijeanje, gledajui dugo na mape i raspravlja-
jui o pravcu; kapetan Sgner je nad stiglom naredbom dugo mahao glavom, usporeu-
jui zadani mu pravac s mapom, nato se oficiri razioe svojim jedinicama:
Vojnici! Ovo, to emo sada uraditi, najobinija je igrarija; moe biti, da uope neemo
ni ulaziti u boj, jer naa brigada sainjava treu rezervu. Dva sata odavde stoji bataljun
Rusa, koji su zalutali u velikoj umi; tamo su od sino i ne znaju, kuda bi. Naa pukovni-
ja ima zadatak, da opkoli umu i natjera Ruse na predaju, to e oni vrlo rado uiniti.
470
Mogue je, da se nee ni puka ispaliti. Ne bojte se, kao to rekoh, to je igrarija. Hura, hu-
ra, hura!
Vojnici odgovorie s prilino mlitavim hura, a kapetan Sgner stade izdavati naredbe,
kako e koja eta da poe. Vojnici, koji su ve bili na fronti, govorili su:
Jezus i Marija, mi smo trea rezerva; najdalje za jedan sat dobit emo batina. U Grod-
ku smo takoer bili trei, a upleli smo se u boj za tri etvrt sata. Kod nas uvijek postoje
tree rezerve; dao bih se objesiti, da nas svakako vode nekamo, gdje pred nama nema ni
jednog naeg vojnika. Djeco, nee nam se gula jo ni svariti u elucu, a ve emo biti bi-
jeni.
udno je to, da esi u austrijskoj vojsci nikada nisu govorili: Pobit emo se, ili Pobit
emo ih, nego uvijek u pasivnom obliku: Bit emo bijeni.
Jedanaesta kompanija imala je poi naprijed kao vorhut; etvrti vod je poao kao veza,
pod vodstvom kadeta Bieglera. Kadet Biegler je iao naprijed sa est vojnika, meu koji-
ma je bio i vejk, koji se dobrovoljno javio u patrolu; ostali vojnici koraali su u lananom
poretku, da bi uvijek jedan mogao vidjeti drugoga, rukom mu dati znak i pokazati pre-
ma umi, kamo je ila patrola. Oni, koji su proricali, da e za jedan sat biti bijeni, pre-
varie se, jer je odred koraao ve dva sata, a neprijatelju nigdje nije bilo ni traga ni glasa.
Raspoloenje se poboljalo, osobito kad su prestali topovi; mislilo se, da su Rusi odbae-
ni i da se nee zaustaviti sve do Moskve. Pred veer je bataljun doao do kraja ume, gdje
ga je ekala patrola, koja nije imala nareenja za dalje napredovanje. A nova naredba, ta
da se radi, nije stigla. U samu no doao je opet meldereiter i donio naredbu, da se ba-
taljun utabori na mjestu i da do jutra eka razvoj situacije. Kapetan Sgner je odveo svoje
vojnike malo dublje u umu i naredio, da svi budu na oprezu; sve da bude spremno za
boj na prvi pokli. uma je bila utonula u mrak, koji donese sa sobom hladnu sitnu kii-
cu, koja nije prestajala. Do pola noi nitko nije spavao; vojnici, promoeni sitnom kiom
toliko, da im je voda potokom curila niz lea i noge, pokuavahu da zapale vatru. Drva
je bilo dosta, nedaleko je bila itava gomila: ali tek to je liznuo prvi plamiak iz suhog
drveta, isjeenog bajunetama, doletio je porunik Dub:
Gasite, odmah gasite! Zar hoete, da ponu na nas pucati?
Vojnici su nerado vadili iz vatre suharke, mrmljajui neto o treoj rezervi; porunik se
razbjesnio:
Tko se usuuje da odgovara? Ku! Tko eli da ga ubiju zbog vae vatre? Da vas avo
nosi; ja ne bih elio, da me upoznate! pa udari nogom u vatru, da se odmah rasprta-
la.
Ostavite to, porunie, zau se iz mraka glas natporunika Luka, koji se tresao u
groznici, da su mu zubi cvokotali. Ostavite to, ponovio je jo jedanput. I mi bi se
rado ogrijali. Zapalite i za nas vatre, momci. Vrag bi ih znao, jesu li uope Rusi u ovoj
umi. A vatru preko ume ne mogu vidjeti.
Vojnici potrae po drva i povratie se s gomilom cjepanica; za as je umom zaplamsao
niz ognjeva. Kod jednoga su sjedili oficiri i sluali kapetana Sgnera, koji je oajavao:
avo bi nas znao, jesmo li uope tamo, gdje smo trebali biti; u brigadnom tabu uvijek
neto pobrkaju: primaju nareenja, izdaju nareenja, a nikome da padne na pamet i da
pomisli, da li se to moe izvesti.
Izvadio je mapu, rairio je na koljenima i pruio natporuniku Luku brigadnu nared-
bu.
471
Proitaj to! Prema izvjetaju izvidnice, na koti broj 431 nalazi se neprijateljska trupa u
veliini od 600 ljudi, sakrivenih u umi.
Naredba:
Marbataljun devedesetprve pukovnije poi e kao samostalna jedinica u pravcu kote
431 sa zadatkom, da uniti u umi sakrivenog neprijatelja. Izvjetaje slati u tab brigade.
A sada, molim te, pogledaj na kartu: komadi ume, nekakva nepoznata rjeica, nika-
kvog puta i svuda samo blato. Sigurno je, da Rusi odstupaju, ali zato bi doli ovamo, to
mi nikako nije jasno.
Luk je gledao u kartu, ne odgovarajui nita; mjesto njega odgovorio je porunik Dub:
Mi ne moemo eljeti, da Rusi nastupaju tako, kako bi mi to uradili pod drugim uslo-
vima. Rusi imaju iskustva iz rata s Japancima. Oni imaju laki tren, veoma pokretljiv i s
velikom sposobnosti, da se progura s artiljerijom i po najnezgodnijem terenu. A Galicija
je ba takva, kakva je i cijela Rusija, tako da oni imaju teren, na kakav su navikli jo kod
kue.
Sgnera je ljutila opozicija, koju je prema njemu u svakoj prilici vodio porunik Dub; ali
nije htio odgovoriti, nego se okrenuo Luku:
Divna no, zar ne? Ja osjeam, da me trese groznica. Neka avo zna, zato uvijek mo-
ramo izbjegavati kantoniranje u selu; valjda da vojnici ne napune stanovnitvo uima.
Ako potraje ovako jo nekoliko dana, neu moi izdrati; za ovo treba imati eljezno
zdravlje. ini mi se, drue, da e vrlo brzo poi na elu bataljuna kao komandant, dok
u ja negdje lijeiti reumatizam u nogama.
Kapetanu Sgneru sve se ovo nije svialo; fronta u pokretu, Rusi u odstupanju tako, da
sm avo zna, kamo ovjek moe dopasti sa svojim bataljunom, a bog zna, hoe li iznijeti
ivu glavu. Bolnica bi sada bila najsimpatinija. Uostalom, ekalo se, da se rat svaki dan
zavri; Rusi su ve doli do svoje granice, pa zar da se sada ide za njima? Kakvog bi to
imalo smisla? Kapetan se nije ustruavao, da izrazi svoje misli.
Ne, ba zato se i mora za njima! uporno je dokazivao Dub. Rusi se oslanjaju na
irinu svoje zemlje, koja bi ih morala spasiti. Rusi zaboravljaju, da je sada godina 1915., a
ne 1812.; ruski generali ne znaju, da se sada ratuje s drugim tehnikim sredstvima nego
onda, kad je Napoleon iao na Moskvu. Onda se moralo ivjeti od produkata kraja, kroz
koji se prolazilo, a danas za varm-linijom, koja ide naprijed, postavljaju se eljeznice,
koje dovoze sve iz unutranjosti. Osim toga, Francuzi nisu bili navikli na rusku zimu,
koja je za nas igraka; imamo ve, hvala Bogu, jednu zimu za sobom u Karpatima.
No da, sada za vojskom voze i razglednice, praak za zube i sam Bog zna, to jo ne;
ako to potraje jo nekoliko godina, na fronti e se moi dobiti gumene cucle, odgovori
na to natporunik Luk, koga je ovo vjeito teoretiziranje ozlojeivalo. I opaajui, da je
i ostalima ovo prianje dosadno i neizdrivo, viknu on vejka, koji je kod druge vatre
sluao prianje o tome, kako se na najlaki nain istrebljuju poljski mievi, sipajui im
otrovana zrnca u rupe.
Kod nas ih love miolovkama, ree jedan vojnik, takvim miolovkama, u kojima
se ugue. Kad ima mnogo mieva, ne dospije ovjek ni da je izmijeni.
Jo je bolje ii za njima i ubijati ih batinom, javio se drugi; na taj nain se unita-
vaju zajedno s mladima.
vejk je ba htio, da na to neto dobaci, ali u taj mah zauje glas natporunika Luka, pa
skoi i javi mu se.
472
vejk, zapita ga porunik Dub, zar ne vodite vi tamo opet nekakvu agitaciju? ta
ste to tamo raspravljali?
Pokorno javljam, gospodine porunie, slae vejk, govorili smo o ratu. Drugovi
tamo priaju, da Rusa ima neobino mnogo i da je najbolje ubijati ih batinama zajedno s
mladima. A kau, da je to dobro sredstvo i za unitavanje mieva.
Porunik se ugrize za usnu, osjetivi, kako mu je vejk spretno izmaknuo, a Luk ga
zapita:
vejk, kako se osjea u ovoj noi? Sada se dodue tek poinje, a ovakovih noi mo-
emo imati sedam u tjednu. Kako se osjea? Kako ti je, mislim po tijelu?.
Po tijelu mi je, pokorno javljam, odgovori vejk, onako na dvije sorte: naprijed
sam suh, a pozadi mi tee voda. Istinu da kaem, gospodine natporunie, nai pristojni
leaj potpuno bezopasan i sa svim komforom u tuem svijetu, teko je i za vrijeme mira.
Jeste li bili kadgod, gospodine natporunie u Nymburgu? Niste, dakle ne znate. Tamo
ima hotel Praha, vrlo solidan i ist hotel. A jedanput jedan zidar, neki Bene u Liboci,
htio je da svojoj eni za roendan pokloni angorsku kozu, pa doao lijepo k meni, da mu
ja pribavim pravu, angorsku kozu. Ja sam vam ve pripovijedao, gospodine natporuni-
e, da sam nekad imao trgovinu psima, ali ako je netko traio i druge plemenite ivoti-
nje, ja sam mu i to pribavljao. Kad ono, a u Politici oglas, da se u Nymburgu, broj 286,
prodaje jeftino angorska koza. Poao sam dakle u Nymburg po tu kozu, ali kad sam do-
ao onamo, tor je bio ve prazan i kozu su prodali. Onda su i priali, da u Hoatvi netko
ima na prodaju kozu i da poem rano, da je vidim. Ali to je bilo kasno naveer, a u
Nymburgu je bio sajam; ja nisam nigdje u gostionici mogao dobiti noite, pa sam poao
u hotel Prahu. Portir mi je obeao sobu, poto sam mu dao dvadeset filira, ali je ipak
nije imao i dao mi je novac natrag; meutim se okolo etao sm hotelijer i zapitao, o e-
mu je rije. Ja mu objasnim, da nemam gdje spavati, a on veli portiru:
Recite kasirici, da veeras spava sa sobaricom, a gospodinu dajte gospoiinu sobu.
Ali pokorno javljam, gospodine natporunie, meni je bilo ao, to nisam kupio kozu,
pa s tom tugom u srcu nisam mogao poi na spavanje; otiao sam u krmu, gdje sam se
zabavljao i prokartao trideset i est krajcara na mariau. A tada sam poao s portirom u
sobu te kasirice. Bilo je kod nje vrlo lijepo ureeno: svuda samo samet i ipke. Imala je
tamo i ipkani ogrta, koji je leao na postelji. Ne znam ni sm, gospodine natporunie,
ta mi bi, ali poto ja vrlo rado probam stvari, koje mi pristaju, skinuo sam koulju i gae
i obukao taj ogrta. Divno mi je pristajao uz tijelo, jedino je na prsima bio malo preirok;
bio je tako mekan i tako je divno mirisao, da sam spavao kod nezakljuanih vrata. Spa-
vam ja i probudim se tek od kripanja stepenica; soba je bila na samom tavanu. Vidim ja
najedanput, da se otvaraju vrata i da mi se pribliava jedan gospodin, mora da je pijan,
jer nije pogodio, da sjedne na stolicu. Sjeo je na rub postelje, izuo cipele, poeo se svlaiti,
primakao postelji stolicu i na nju sloio odijelo. Neki ljudi i kad su nakresani, rade sve
logino. Poznavao sam se ja s nekakvim Bureom, obuarom iz Zderaza, koji vam je jed-
ne noi, a bio je strano umoran, legao da spava pod Palackovim spomenikom; odijelo je
lijepo objesio, cipele stavio pod glavu, izvadio lane zube i stavio ih jednoj statui na zad-
njicu, i tako su ga tamo nali i dali ga prenijeti u komesarijat. Doktor je tamo pronaao,
da je lud i onda su ga odveli u Kateinku, gdje su njegovo duevno stanje ispitivali pro-
fesori. Jedan docent ga je poveo na predavanje i na njemu je demonstrirao pigmalioni-
zam, jer je volio vie statue, nego ive enske, kao gospodin pukovnik Redi, koji je pro-
dao Austriju Rusima i kasnije se u Beu ubio, samo da spasi svoju oficirsku ast. Jedan
agent mi je priao, gospodine natporunie, da je gospodin pukovnik Redi imao tri or-
473
mara i u njima ene od gume, postavljene jedna kraj druge, kao to imaju u magazinu
Parizu. Svaka je bila sasvim razvijena enska, a bilo ih je svakakih; pripovijedao mi je
takoer, da je jednog dana, kad se vratio iz crkve s priesti, poklonio jednu svome slua-
ku, neka je, veli uzme, jer nema zgodnu zadnjicu kakva tada nije bila u modi. Taj docent
je medicinarima sve lijepo objanjavao o tome obuaru Bureu. A Bure je poeo na to
vikati:
Gade jedan ne vrijeaj me, ja imam svoju enu i ja nikada ne pravim svinjarije sa sta-
tuama; odmah u ti dati po gubici.
Poto profesor nikako nije htio prestati, opalio mu je on pljusku i kasnije odsjedio u bol-
nicama dvije godine, a kad su ga pustili, potraio je jednog advokata i htio tuiti docenta
za uvredu potenja. A kad se napio, udario bi pesnicom o stol:
Ja mu to, gospodo, ne mogu oprostiti, makar ga morao goniti ak do bekog suda; ako
je netko nemoralan, onda ne smije biti doktor, da kvari mlade ljude i vrijea potene
oeve familija. ta e biti kasnije od njih?
Pokorno javljam, gospodine natporunie, onaj gospodin, znate, to je doao k meni,
kad se svukao, legao je kraj mene i to nije bilo sluajno, jer je onamo doao s naroitim
nakanama. Ja se okrenuh zidu, a on me poe gladiti, tapati i milovati: Ve spava, Mi-
cika? A zar nisi rekla, da e me ekati! Ja ni da kihnem, samo da ga ne pobunim, a on
poe nato ljubiti moj ogrta; onda me je zagrlio, dao mi poljubac pozadi i iao je sve nie
i nie, dok nije doao do onog mjesta, po kojemu me je mati udarala, dok sam bio mali.
Onda se vratio natrag i rekao: Ali, mila, pa dosta je spavanja! Pogledaj, kakvu sam ti
bluzicu donio, a kupit u ti jo i gume za podvezice. Ali, duo, zato me puta, da tako
dugo ekam, kad znam, da ne spava. Poeo me opet ljubiti, ali vie nije bio tako skro-
man, da mi podigne ogrta, nego je htio, da me poljubi u prsa i da me obrne. Ja se naje-
danput okrenem a on me zagrli i proapta: Tako si slatko pajkila, ja u ti donijeti i ara-
pe, svilene, florske arape, dok se ja ne razderah:
ovjee, nosi se do vraga! ta mislite, da ste njemaki princ i da smo u Berlinu?
Gospodine natporunie, pokorno javljam, taj se ovjek tako uplaio, da mu je to mog-
la biti smrt; ni muknuo nije, nego samo pograbio sa stolice svoje odijelo i poletio napolje,
a ja za njim zakljuao i opet legao, oekujui, ta e biti dalje. Nato je doao portir i zamo-
lio me, da je jedan gospodin, koji je noas tu spavao, zaboravio arape, pa da budem tako
ljubezan i da mu ih vratim. Ali ja mu rekoh, da me ne budi iz najljepeg sna ili mu neu
platiti za noite; ali on mi je kroz vrata priao, kako mu je taj gospodin dao pet kruna,
samo da mu ih donese, da budem ovjek od srca, jer on, portir, mora hraniti cijelu poro-
dicu, nato sam mu ih ja onda dao.
Taj ovjek, gospodine natporunie, bio je nekakav trgovac iz Kralovog Hradca, a
imao je enu iz Nechanica; bio je dva mjeseca oenjen, a mama njegove ene bila je u Ru-
siji, gdje je svirala na harfu i kad je poeo rat, nije se vratila, pa su je zatvorili zbog piju-
nae... Tako je, gospodine natporunie, ovjek u vjeitoj opasnosti i kad nad njim ne bi
lebdio njegov aneo uvar, mogao bi doivjeti svata. Kad je ovjek u tuini, ne smije
nikome vjerovati. Ja sam islueni vojnik i reskirao sam, da u Nvmburgu izgubim svoju
nevinost. Sluao sam jedanput...
vejk je zautio, jer su oficiri spavali sjedeki, zarazivi se od vojnika, koji su, naslonjeni
jedan na drugog, spavali pored ognjeva, koji su tinjali. Kia je prestala, a s istoka u umu
se probila zora: bilo je jo tamno, a lie na drveu najedanput oivjelo u tajanstvenom
apatu, kojim priroda pozdravlja jutro. vejka je takoer muio san, ali je on skinuo blu-
zu, koulju i gae i drao to nad uarenim ugljevljem, da se osui; Za njim se poveo i
474
vojnik, koji je ba bio izmijenjen na strai i takoer se suio. Stajali su jedan prema dru-
gom duvajui u vatru pod kouljama, koje su se naduvale kao baloni, napunjeni plinom,
nato vojnik prozbori:
Ovo je kao narueno za i, drue. Zagriju se, gnjide se zapare i poprskaju; drue, ako
danas nastavimo s marem, momci e biti tako puni u, kao da su makom posuti. Za ui
je najbolje, kad je ovjek mokar, kad se marira, pa se oznoji, razgrije se na suncu, a kr-
pe se na tebi upare; onda se ui legu kao pilii pod kvokom. Sve je to, dragi moj, od pr-
ljavtine; i rat nije nita drugo nego prljavtina.
Rairio je na bluzi avove i pritiskujui noktom, zamiljeno produio prianje:
Da sam kod kue, sada bih ve imao kosu u rukama i iao kositi na livadu; trava se,
dragi moj, najbolje kosi, ako preko noi padne kia ili dobra rosa; onda je trava najmeka.
Onda je tako lijepo, da se to ni ispriati ne moe; nalije u boicu malo rakijice, koju ujut-
ro popije, a kosa samo cvri... A ovdje ubijamo ui i sami sebe. ovjee, moe li mi rei,
zato se vodi ovaj rat?
vejk je utio, a vojnik gurnu ruku pod pazuho, poela prsa i pogleda na noge:
Ovdje me jedu najvie; pogledaj samo, kako mi je sve crveno od tih prokletih ui!
Nato se obue i legavi na teleak, primae noge vatri i promrmlja:
vejk, drue, zato je sve to... Mi smo marva, brate, volovi...
Ujutro su se vojnici umivali u baricama, u gnjiloj kori od drveta i spremali se, da skuhaju
kavu, kad na zapjenjenom konju doleti meldereiter, prui kapetanu nekakav papir,
obrne konja i za as ga nestane. Sgner pogleda u naredbu, okrene se oficirima i za as je
cijeli logor odjekivao od uzvika: Alarm! Alarm!
475
Herrgot, momci, hoete li uzeti tu spremu na sebe ili neete? viknu cuksfireri i kap-
lari. Himl, miite se, Rusi dolaze ha nas! Za ime boje, ne vucite su tu kao bolesna ko-
bila! Rstung umhngen!
Bataljun se postrojavao, a kletve i psovke odjeknue mjesto jutarnje molitve:
To je, da ovjek poludi! Zar ne moemo skuhati ni ovog blata malo? Daj da bacim na
to malo ugljena, da se dokuha, a nekakav aljivdija uzviknu:
Neprijatelj nije nikad tako blizu, da se ne bi jo mogao skuhati gula.
Opet je bila poslana prethodnica, koja je naprijed poslala kadeta Bieglera kao vezu, a on-
da krenue kroz umu natrag istim pravcem, kojim su i doli samo malo desno.
Na kraju ume sretoe jedan auto, koji je vozio jednog oficira generalnog taba; ovaj je
naredio, da se bataljun zaustavi, pozvao sve oficire i u razgovoru s njima tako je mahao
rukama, gledajui na kartu, da se vojnici poee doaptavati:
Opet smo zalutali. Gledajte, momci, kako im objanjava, da su opet s nama napravili
nekakvu glupost.
Ne, ne! Momci, uste li danas pucnjavu? Od ranog jutra ni metka. Moda je ve zak-
ljuen mir, a on nam tu pria, da moramo u boj, uzdahnu jedan dobriina. Priao
mi je jedan frajter od este kompanije, da ima djevojku, koja slui kod nekakvog poslani-
ka u Pragu; veli, da mu je pisala, kako je gospodin rekao, da e se to skoro svriti; uo je
to od jednog portira u bekom ministarstvu i onda...
Direktion mir nach! Mariren, mar! viknu kapetan Sgner.
Prethodnica i veza bile su meutim otile naprijed i kolona je, neosigurana, ila kroz u-
mu jo skoro dva sata; uma se prorjeivala, ukazivali su se prosjeci, dolo se na cestu, a
kadet Biegler je Opet poeo da igra ulogu teoretiara.
Poslije kratkog odmora polo se otrim korakom naprijed, kao da se gone Rusi; a onda
su doli na jednu istinu, gdje se kapetan Sgner, koji je vodio konja lino, uvjerio, da je
jo nedavno ovuda prolazio ovjek... Poslije pretraivanja po bunovima utvrdilo se, da
tamo takovih dokaza ima sijaset i da se tu nedavna odmarala jedna trupa.
Vojnici postajahu veseli, a na licima oficira ogledala se tuga: jesu li to bili Rusi ili nai?
Po zadahu se nije moglo nita doznati, a po ostalim znacima jo manje; u blatu, to se
prilijepilo za kapetanovu izmu, opazili su kotice od treanja, malo ljuske od cvekle,
neto koe od salame i nekoliko zrna pasulja, a sve ovo mogli su jesti Rusi ba kao i
Austrijanci.
Oficiri su utke gledali na utu kau, a natporunik Luk prvi izree svoje miljenje:
Da nije to bila naa predstraa? Ali ih ipak nije moglo biti toliko...
Predstraa se ovdje nije mogla zadravati, jer bi je mi morali dostii. To su svakako
bili Rusi, koji e tu uredie od straha; a mi smo tu pogleda prijekorno kapetana
Sgnera, ili nezatieni naprijed.
Najedanput se porunik Dub uhvati za glavu:
Pa to se moe odmah utvrditi! Momci, potrite u bunove i donesite ovamo ono, im su
se oni brisali! Viknu on tla najblie vojnike.
Vojnici se razmilie po bunju i malo kasnije se povratie nosei izmeu dva tapa, ud-
ne stvari: busenje trave, granice liem, jednu bijelu ensku glac-rukavicu, neke svete
slike, jednu dopisnicu; samo je jedan donio i komad novina sa slikom. Porunik je onima,
to su nosili travu i lie, naredio, da to pobaaju kao stvari nepotrebne za utvrivanje
476
fakta, a od jednog vojnika uze list. Bilo je pisano maarski, pa zato nije razumio; ali ipak
se obradovao i sveano rekao kapetanu Sgneru:
Sjetio sam se, da prilikom nalaza neprijateljskog logorita treba odmah dati pretresti
zahode; tako se najlake moe utvrditi, koje jedinice neprijateljske vojske stoje pred na-
ma. Pred nama je, on okrene list, ne, ne mogu proitati; prilino je zaprljano. Uosta-
lom, to nije tako vano. Rusi, u svakom sluaju, nisu. Dajte ovamo taj komad novina.
Kako se zove? Kopivy. Pogledajmo novine! Izgleda, da su eke!
Vojnik mu gurnu na tapu novine pod nos, a porunik Dub poe itati na glas:
ova
nova
ramena
u tom oku slika
tajanstvena mehanika
teret to se prti
za veliku etvu smrti.
Svreno je! Sve to ovdje pie,
si sve napustie
drugovi! Ja moram sada
da mi teko pada
Gonit Ruse. Njihovom voi
veli: Ako si junak ti naprijed poi!
I mae sabljom, na kojoj se natpis krije.
Osloboditeljima Galicije!
Novine, u kojima je bio odlomak ove pjesme, toliko su zainteresirale porunika Duba, da
ih je uzeo u ruku s namjerom, da ih proita cijele, ali mu se papir prilijepi na obadvije
strane, dok mu je nos dojavio, da je neto razmazao; nato je udario novinama o zemlju,
pa obrisavi prste rupcem, okrenuo se ljubezno natporuniku Luku s rijeima:
Ima jedna latinska poslovica: Inter arma musae silent; kad govori oruje, onda ute
muze. Kod nas, na sreu, nije tako; ono, to sam tamo naao, to je krasna, lojalna, patrio-
tska pjesma. teta, to nije cijela. Jednom prilikom proitao bih je vojnicima i to bi podig-
lo moral kod njih. Gospodo, mogu vam rei mirne due: pred nama su ili nai.
Kapetan Sgner se okrenu ljutito, a Luk gurnuvi vrkom izme novine, ree:
Moda bi bilo dobro, da se to opere. Kakva je stoka vojnik! Divna patriotska pjesma,
kojom bi se lijepo mogao podii moral kod vojnika, pjesma, u koju je pjesnik uloio svu
svoju duu, i s takvim papirom ta vojnika stoka brie sebi zadnjicu, kao da na svijetu
nema drugog papira.
Njegov smijeak bio je prepun sarkazma i ironije.
Ilo se dalje jo jedan sat i nitko se nije sjetio, da je s predstraom izgubljena svaka veza...
Oko podne stigoe na neku livadu u umi, odakle su se uli neki glasovi. Kapetan nare-
di, da se naprijed poalje straa. Vojnici se povratie s izvjetajem, da na livadi logoruje
jedno odjeljenje nae artiljerije, koje tamo pase konje.
Bataljun se priblii livadi; vojnici su uivali pomiljajui na odmor, al najedanput iz u-
me izleti jedan oficir na konju; u galopu je doletio do Sgnera i viknuo na njega:
477
Welches Regiment? Einundneunzig? Wochin fhren Sie das? Aber meine Herren! Das
ist doch falsche Richtung!... Ich hab doch links befohlen! i odjaha odmah natrag. Ka-
petan potjera konja za njim i stignuvi ga, prijavi se i zamoli za dalja nareenja. Tek je
tada vidio, da je to komandant brigade. Ali nije dobio nita; stari je ponavljao: Ich hab
doch links befohlen! a kad je kapetan okrenuo konja i salutirajui rekao:
Zum Befehl, Herr Oberst! stari majmun se razderao na njega: Herr Hauptmann!
Merken Sie sich fr immer: Oberst-Brigadier!
Kapetan pomisli, kakvih sve idiota nema na bijelom svijetu i odjaha natrag bataljunu,
gdje je, u prkos brigadiru, dao vojnicima i dalje odmor. Nitko nije ni pomislio, da njihova
predstraa ide starim pravcem i da bi je trebalo povratiti natrag; nitko nije ni mislio na
to, da idu naprijed bez ikakve zatite; ilo se bezbrino na neprijatelja ba tako, kao kad
su u Milovickom logoru ili na vjebalite, da pucaju na papirne figure, koje su se pokre-
tale na uetu...
***
Kadet Biegler, uperivi oi na kartu i miui znakove s mjesta, koje su proli, iao je op-
rezno naprijed, iako mu je bilo potpuno nejasno, kamo je trebao da stigne i gdje treba da
naie na Ruse. Vidio je, da mu je povjeren vaan zadatak i trudio se, da ga izvri to bo-
lje, da bi dobio odlikovanje. Iao je otro na elu svoje malobrojne vojske, gonei vojnike,
da poure i ekajui, kad e se pojaviti prvi neprijatelj, kako bi mogao izvijestiti bataljun,
da moe navaliti na neprijatelja.
Odmah iza kadeta koraao je vejk, kao bona veza s jo jednim vojnikom, koji je prie-
kao vejka, jer mu je samom bilo dosadno i sastavi se s njim ree:
U dvoje e nam biti ljepe, a lake emo se i obraniti, ako nas netko napadne. Ovo su,
prijatelju, ume, u kojima bi mogao i razbojnik Babunski da ivi. Je li ti puka puna? Na
kadeta i drugove naprijed ne moemo se osloniti, jer idu kao ludi, a na nas ni glave da
okrenu. Ali ipak teko je ovdje zalutati; izgleda, da ima samo jedna staza.
Puka mi nije puna, odgovori vejk, jer nositi napunjenu puku, nije ala; uzme
je u ruku, igra se s njom i ode k vragu! Najedanput dobiva metak u trbuh... Boga mi,
istina je ono, to je govorio porunik Frommer, kad smo sluili u Budjovicama, da je
manlicherrepetirkver, model 1895., najbolji na svijetu, ali ako ga netko dri neoiena i
poslije vjebe ostavi u njemu metak, olupat e mu se o glavu! A zalutati, drue, moe
svuda i u samom Pragu. Poznavao sam se ja s nekakvim Haldom, koji je pravio bakarne
kotlove kod Ringhoffera, a stanovao na eln; imao je u Bubnu curu, s kojom je iao
Kutilkovima na Letnu igrati solidne igre; na zidovima je bilo napisano: Umoljava se
publika, da igra samo pristojne igre. Jedanput se on tamo napio, posvadio se s curom i
poao sm kui. Doao tako na Vaclavski trg i zapitao redara, gdje i kako treba da poe
na Smchov. Redar mu objasni i ree: Izvolite samo pravo po tranicama, i Halda
poe po tranicama, a kad je iznemogao, sjeo je, da se odmori. Najedanput ga netko
prodrma za okovratnik; on otvori oi i spazi pred sobom eljezniara, kako vie na njega:
Bjeite dalje! Hoete, da vas pregazi voz? I tek tada je Halda opazio, da je zalutao; bilo
je ve jutro, a on je sjedio na nasipu kod vinohradske eljeznike stanice s razbijenim no-
som, kako se sruio s Nuslanskog nasipa. Tako i mi, samo to nitko ne ide ni pred nama
ni za nama.
To je bila istina; kadet Biegler prema karti svrnuo je stazom nadesno, dok je bataljun, ka-
ko nam je poznato, iao drugim putem. vejkovom drugu pade srce u gae:
478
Vidi, some, mlati praznu slamu, a zalutali smo; hajde, da se vratimo onim topnicima
na livadi; bit e nekako oko podne, pa e oni svakako imati neto za jelo.
Sami ratovati ne moemo; moramo se nekome prikljuiti, sloio se vejk s tim i oni
se vratie natrag.
Zapovjednik polubaterije bio je mlad natporunik, na sreu, eh, pa kad mu je vejk re-
kao, da su oni veza od 6. bataljuna 91. pukovnije, te da su izgubili maticu, predstrau i
bataljun, viknuo je:
ekajte samo, skupo e vas stati taj vic; ta ste to radili? Ja ne znam, jesu li ovuda pro-
lazili vai; mi smo ovdje od ranog jutra, a odonda je prolo mnogo vojske. Za ime boje,
momci! Veza u predstrai pred samim neprijateljem, a oni se izgubili. Znate li, da e vas
za to strijeljati!
Pokorno javljam, uze rije vejk, gospodine natporunie, mi smo potpuno svje-
sni situacije u kojoj se nalazimo. Izgubiti svoju pukovniju i to jo na fronti, nije malenkost
za vojnika; vojnik mora uvijek misliti, kako e to vie koristiti svojoj pukovniji i kako e
njenu zastavu pokriti novom slavom. Kad smo, gospodine natporunie, sluili aktivno,
kod nas je bio neki kapetan Murcek; bio je gurav, ali je bio u Srbiji kao pijun, pa su ga
zato proizveli za kapetana. I taj kapetan Murcek, kad god smo imali kakvu vjebu, uvi-
jek je dao svakom vojniku napakovati u teleak dvjesta i pedeset bojnih metaka; a kad je
pola predstraa, zaao je meu verbindunge, sluao, ta govore i sve zapisivao u svoju
biljenicu. A kad je poslije vjebe bio odmor, pozvao bi verbindunge pred sebe i rekao
im: Znate li vi, ta je to moral? Moral, vojnici, to je tono vrenje dunosti, za koju je
svatko prema svojim sposobnostima odreen i koje nam nai pretpostavljeni natovare na
lea. Ali nije to moral, vi skotovi, ako imate dvjesta bojnih metaka, da se vuete kao pre-
bijene make i u osobi svoga pretpostavljenog vrijeate svoga gospodara. Abtreten,
morgen zum Raport!
Pokorno javljam, gospodine natporunie, mi se nismo htjeli izgubiti i neemo nau
vojsku da oslabimo s ovako dvije dobre puke; pokorno zato molim, da budemo dodije-
ljeni vaoj bateriji na menau, hljeb i ostali fasung; lenung nam ne treba, jer emo valjda
nekako nai na bataljun i gospodin narednik Vanjek e nam onda sve isplatiti.
Prijatelju, nasmija se natporunik na vejkove rijei, ja vas ne mogu uzeti u bate-
riju; ta da radim s vama? Uostalom, vi ete svoje nai jo u toku dananjeg dana; nije
mogue, da su daleko i netko e znati, gdje su; poljska andarmerija sigurno. Oni e znati
neto o njima i odvest e vas onamo.
Pokorno javljam, gospodine natporunie, rastui se vejk, razmislite dobro pri-
je nego to nas odbacite. Stojimo pred neprijateljem i sami smo kao dva osuena drveta u
pustinji, a ovako e baterija imati dvije puke vie, a vi bar znate, da to znai mnogo. Mi
emo s vama zatvorenih oiju poi i u najgoru budunost; menau i ostalo mogli bi do-
bivati od danas.
Ne, ne, momci, ne ide to tako, rijeio je natporunik, neto jela dobit ete od ku-
hara, a hljeba potraite od topnika. Abtreten! Sretan put!
vejk i njegov drug, koji se glasno divio njegovoj krasnorjeivosti, pooe prema natpo-
runikovoj naredbi, u kuhinju; tamo je kuhar neto promrmljao o pjeakoj sirotinji, koja
nikada nije sita, ali je ipak zagrabio u kotao i napunio im do vrha posude gustom kaom
od rie s goveim mesom; vejk i njegov drug skidoe teleake s ramena, sjedoe na njih,
stavie posude meu noge, izvadie lice i naklopie se na jelo.
Priao im je hranilac topova i poeo s njima da govori njemaki. Kako vejk s punim us-
tima nije mogao odgovoriti, on je poeo poljski. vejkov drug promrmlja: Versteht
479
nicht! a gost poe maarski lupkajui vejka po ruci, u kojoj je drao licu, tako snano,
da mu je iz nje ispala sva ria; to je vejka tako razljutilo, da je okrenuo glavu prema
topdiji:
ta melje tu, budalo? Misli, da e te netko razumjeti? Hergot, sad u ti jednu priiti!
Topdija se nasmija:
Ti si eh? Pa to ne kae, po bogu brate! No sad emo se barem ispripovijedati,
sjeo je on pored njih na travu i zapitao, kako su doli ovamo.
ini mi se, da je ovuda prola devedesetprva pukovnija ili nekakva njena jedinica,
rekao je, ali kamo su poli, ne znam. Pazite, momci, fronta se pomie i morate dobro
paziti, da se ne izgubite, druge vas jedinice nee primiti, pa iako vas prime, morate svo-
jima donijeti potvrdu, gdje ste bili i u kojima ste bojevima uestvovali. Sada ima takvih
idiota, koji su se izgubili i vodili se na spisku drugih jedinica, a kad je ta jedinica trebala
da poe naprijed u bitku, onda su nestali i otili u druge jedinice. Vi ste, momci, iz Pra-
ga?
vejk se odmah predstavio kao zemljak i odmah zapitao topdiju:
Da niste vi sluajno pomonik kod gospodina Peksidera s Vinohrada? Ne, onaj je bio
vie blond. Ili ste moda radili kod kovaa Souka u Stpanskoj ulici? Ni to ne? udno-
vato, a ja vas od nekud poznam.
Topdija im donese neto hljeba i dva paketa duhana.
vejk zahvali zemljaku, podie teleak, nato im prie natporunik, koji se zaudio:
ta, zar ste vi jo uvijek ovdje? Gledajte, da se izgubite! Ja mislim, dragi moji, da od
vas nitko nee imati koristi.
vejk stade haptak, uze puku k nozi i gledajui rehtsaut u oficira, ree neobino dosto-
janstveno:
Pokorno prijavljujem svoj odlazak. Gospodine natporunie, glupai su doli do veli-
kih otkria: ljudi ba nisu tako glupi, kao to izgledaju. ta vi, na primjer, gospodine nat-
porunie, mislite, kad gledate na svoje topove? Ne mislite nita, ali ja mislim. Pazite,
gospodine natporunie: u topu imate krivulje, tako da kaem: ljebove, a ti ljebovi i-
ne, da taj rapnel ili granata leti najprije gore, a onda u luku dolje. Ukratko: tane leti ova-
ko:
vejk uze puku u lijevu ruku, a desnom opisa parabolu:
Eto, tako leti, a vi o tome ba nita ne mislite... Kad bi vi topdije postavili top na to-
ak, metak bi letio s lijeva na desno, prema tome, na kojem bi toku leao i vi biste mogli
strijeljati pod uglom; mogli biste tui Ruse s boka, a nitko ne bi znao, tko i odakle to pu-
ca.
Natporunik se guio od smijeha; topdija i njegovi drugovi, ne shvaajui ogromno
znaenje vejkovog pronalaska, glupo gledahu natporunika i govornika; kad se natpo-
runik umirio, pruio je vejku nekoliko cigareta:
Ali sada, da vas ne vidim. Va pronalazak poaljite generalnom tabu.
vejk ponovo prijavi svoj odlazak i gledajui komandanta baterije njenim pogledom,
ree mu alosno:
Do smrti neu zaboraviti vau dobrotu, gospodine natporunie.
Uzee puke na rame i pooe na put, koji su toga dana preli ve dva puta, tamo i nat-
rag. Dugo su ile ove dvije izgubljene ovce austrijske vojske, raspravljajui o tome, imaju
li ii lijevo ili desno, ili samo naprijed; nisu sretali nikoga: ni kola ni jahaa, a to su dalje
480
ili, postajalo im je neobino, da je sve oko njih tako opustoeno. Drug je ve poeo kuka-
ti, nisu li moda ve iza ruske fronte. vejk se na to razljuti:
Pa ako i jesmo? Napast emo ih sa straga, drue, i gotova stvar. No, no, ne kukaj zbog
toga, to smo malo sili s puta; pa nismo djeca, da se izgubimo! Kad sam bio u bolnici u
Pragu, priao mi je takav sluaj s njihovom pukovnijom jedan bolesni reumatiar; bilo je
to etrnaeste godine.
Zalutali od njih hornist i tambur; otili su naime u jedno galicijsko selo djevojkama, da
se s njima, prije nego to budu ubijeni, naspavaju, ali to spavanje se nekako proteglo i
kad se probudie, pukovniji ni traga ni glasa. Odmarirala. Ostali oni tamo kao siroii te
jadikovali: Jezu Marija, to emo raditi! Pooe da potrae pukovniju, ba kao to i mi
traimo na bataljun. Hornist nosi trumbetu, a tambur bubanj; hornist je bio obrazovan
ovjek, nekakav ininjer ili tako neto, pa je bubnjaru na bubnju olovkom narisao kartu,
na kojoj je zabiljeio svako selo, lug, krst, kruku, potok, svetog Jana, svaki bun, crkve i
rakidinicu, gostionicu, put u umi, proplanke, provalije; no, ukratko sve, na to je na
tom putu naiao.
Brusili su oni pete tako od augusta do novembra i za to vrijeme su proli unakrst cijelu
Galiciju i nahranili se kao bravovi; na bubnju su imali sve, to na mapi mora da bude.
Jedne veeri, na samoj maarskoj granici, naioe na svoju pukovniju; ali tamo ih nitko
nije poznao osim kapetana, jer je od toga doba pukovnija bila toliko puta razbijena i na-
novo formirana iz markompanija.
Komandir nije mogao vjerovati svojim oima, da su to oni, sve dok ih nije opipao; oni
su ve davno od Crvenog Kria bili proglaeni kao izgubljeni, zarobljeni, ranjeni, mrtvi,
da se njihovim majkama ne bi morala plaati hranarina.
Kapetan je taj bubanj poslao u Be u kartografski vojni institut i tamo su, drue, prema
tome bubnju morali izraivati generalne mape i dopunjavati sve, to im je u Galiciji ne-
dostajalo. Hornist je zato dobio veliku zlatnu medalju za hrabrost, a tambur srebrnu;
hornist je postao regimentshornist, a tambur bio zatvoren u Terezinu, to je rekao, da su
oficiri, koji crtaju mape, idioti i samo potkradaju dravu. Po takovoj mapi, drue, kakvu
je napravio taj hornist, uope se ne moe zalutati.
I kao za potvrdu uma se najedanput poela razreivati i ukazalo se plavo nebo meu
kronjama drvea; drug se pourio, prestigao vejka i viknuo:
Na moju duu, polje! A tamo je selo! Tamo mora biti nekoga!
Tako je i bilo; izmeu drvea na kraju ume ukazao se kadet Biegler i zapitao:
No, jeste li nali lugarsku kuu i jeste li dobili tamo neto za mene? Pa, vi ste ili sa
mnom kao izviai?
Nismo, pokorno javljam, gospodin kadet. Zar ste vi tu sami? Mi nismo ili s vama kao
izviai nego kao veza; s vama su ili drugi. Zar ste iri poslali u lugarsku kuu? Nismo
mi nikakvu lugarsku kuu ni drugove vidjeli, jer smo, pokorno javljam, zalutali. Za na-
ma, gospodin kadet, nitko ne ide; mi smo se naprosto izgubili i o nama nitko nita ne
zna. Sada nam se bataljun, gospodin kadet, izgubio do sto avola i moramo zato ratovati
sami. Ali ne uzrujavajte se zbog toga, gospodin kadet; uredit emo mi to nekako; pa toli-
ki ljudi ratuju na svoju ruku.
Kadet Biegler maloduno objesi glavu; zlatna medalja klizala je iz njegovih ruku i nesta-
jala negdje daleko u magli, pa kadet tuno uzdahnu:
Kako sam gladan! A i trbuh me boli, napio sam se vode i trebao bih neto toplo. Mo-
da e doi ovi od te lugarske kue.
481
Nee doi, gospodin kadet, jer su i oni zalutali. Nije daleko veer, moramo se sami
pobrinuti za neto. Nae danas vie neemo nai; sva srea, gospodin kadet, to ste oficir,
pa imate sa sobom mapu i moete pogledati, gdje je taj na bataljun, pa emo pravo
prema njemu. A sada mislim, da je najbolje, ako poemo u ono selo na noite i veeru.
Hajdemo, kuda god hoete, jauknu kadet, pritiskajui trbuh rukama. Jezu
Marija, kakva avolska bol. To je moj zadnji as! Ali vejk, ja za nita ne odgovaram, jer
u tom selu mogu biti i Rusi.
Ako nisu tamo, mi emo na bajunet, a ako su tamo, odstupit emo, filozofirao je
vejk. Vi ste, gospodin kadet, bolestan oficir, a estit vojnik ne smije napustiti svog
oboljelog starjeinu. Komandu preuzimam ja kao najstariji. Direkcion, tamo na selo! Ma-
iren, mar! komandirao je on.
Uzee kadeta, koji se grio i stenjao, svaki pod jednu miku i prokopanim putem pooe
u selo. Biegler je umirao od straha, da e pasti u ruke Rusima, ali je vejk bio miran:
Vidite, gospodin kadet, bit e onako, kako mora da bude; bez volje Boije ni vlas s
glave ne moe pasti. Priao mi je jedan vojnik, kako su oni ili na Ruse i kako je s njima
iao feldpater; oni se odmarali u umi, a preasni gospodin poeo jesti.
Imao je maarske salame, jaja i crvenog vina, kad al Rusi ih najedanput otkrie i poee
ih obasipati repnelima i granatama. Sve se razbjeglo, samo je taj feldkurat sjedio na jed-
nom panju, na koji je postavio ubrus, a ni prstom da makne; naprotiv, jo je vikao na
vojnike: Kuda bjeite, podle kukavice? Svuda ste u rukama bojim, a Bog nikome nee
dozvoliti, da pogiba bez ikakve krivice. to Bog ini, dobro ini! Najedanput prasak
granate, bila je zadnja, a kad se dim raziao, na panju i bijelom ubrusu stajala je boca vi-
na, est jaja i maarska salama izrezana na kolutove. To vam je bila rabota, takva rabota,
da od feldkurata nisu nali ni jednog dugmeta, a jelu se vidite nije nita dogodilo. Vidite,
482
gospodin kadet, na svijetu je sve tako ureeno da svakoga snae ba ono to mu je sue-
no. Ako je dakle nama sueno, da nas zarobe, onda e nas i zarobiti, jer sve ide po volji
bojoj. A osim toga kau, da Rusi...
vejk, prekide ga kadet, ne radi se ovdje samo o zarobljenju, ali Rusi mue zaro-
bljenike. Kopaju im oi, reu nos i ui, klijetima kidaju udo i guraju mu ga u usta. Rusi
su ljudoderi, oni su barbari.
vejk odmahnu rukom:
To se samo tako pria, ali se to ne radi; to se radilo u turskim ratovima, ili kad su nai
zauzimali Hercegovinu. Uostalom, takva malenkost, kao to je nos, ne zasluuje, da se o
tom govori. Na ikovu je bio neki Tonda Vejvoda, kome je nos stradao od raka, a on je
kasnije gostio prijatelje u gostionici i priao: Danas sam isprosjaio tri forinta i osamde-
set krajcara, dvije koulje i dva para cipela; a dok mi je frnjokalica bila u redu, morao
sam za osam seksera raditi cijeli dan.
U staro doba, gospodin kadet, muili su ljude na razne naine, pa su za to imali naroite
instrumente; kad doete u Prag, idite da pogledate to u gradskom muzeju; nabijali su ih
na kolac, pribijali za jezik, lomili im koljena, a ljudi su to sve podnosili, samo ako su prije
toga dobili zadnju pomast, to se onda, znate, gospodin kadet, podnosilo rado, jer se sve
trpjelo u slavu boju. Oni su takvom heretiku ili vjetici lomili sve kosti u tijelu, zabijali
im pod nokte avle i presovali ih kao lepinje. Svaki instrument, kojim se to radilo, imao
je svoje posebno ime, prema tome, zato je sluio; za lomljenje nogu postojale su izme
Sv. Josefa, za izbijanje zubi desni Majke Boje, za lomljenje kostiju u tijelu, rebra Sv. Pet-
ra. Tako je heretik ili zarobljenik ve unapred znao, ime e ga pogostiti i kad je veliki
inkvizitor naredio, da mu donesu malj sv. Valentina, mogao je biti siguran, da e od nje-
ga napraviti posnu kobasicu.
Sve to Rusi nemaju i nama se nemoe nita dogoditi. Ako je no otar, kao to treba da
bude, oni s njim fik i uha nema kao da ga nikad nije ni bilo. Kad ljudi izdre izvjes-
tan bol, a ostanu mirni, od njih postanu sveci. U Rimu su jednog papu ivog pekli, a ka-
da su mislili, da mu je dosta, on se okrenuo i rekao im s ljubeznim smijekom: Molim
vas, gospodo, budite ljubezni i okrenite me na drugu stranu, da budem i na drugoj strani
jednako peen, jer ja, znate, neobino volim simetriju.
U tom razgovoru stigoe u selo, a kadet navali da priekaju jo malo, dok se smrai; sje-
doe dakle u sjenu jednog vrta i dok je kadet jaukao i naricao, drugi vojnik je otpuzao
etveronoke do kue, a vejk tjeio kadeta:
Skuhat u vam supu, gospodin kadet, s dosta luka; svezat u vam na trbuh vruu cig-
lu, to jako pomae. Ja vas neu ostaviti, gospodin kadet.
Vojnik se vratio i poeo ih uvjeravati, da u selu osim seljaka nema nikoga, to je neobino
ohrabrilo kadeta. Pooe dakle, da zakucaju na okno jedne kue. Otvorila im je nekakva
stara baba i ugledavi vojnike, uskliknula panino i poela mlatati rukama:
Nita nema, gospodine, nita; Moskalji sve odnijeli!
Jesu li odavno ovdje bili Moskalji? zapita oprezno kadet.
Nedavno! kukala je baba, jutros su tu bili; sino su tu bili; svaki dan dolaze
ovamo. Nita nema; Moskalji sve odnijeli, poklali kokoi, pa se vratili.
A imate li zahod? zapita kadet ponovo, jer mu bolovi u trbuhu nisu poputali.
Baba odluno odmahnu glavom:
Nema, gospodine; Moskalji sve odnijeli.
483
ekaj, babo, da vidimo, odgurnu je vejk i navali u kuu. Soba je za rusinsku kuu
bila prilino ista i lijepa: iz velike pei svijetlio se oganj, a na klupi lealo spremno za
peenje i nekoliko hljebova. Iz sobe vejk poe, da otvori vrata u komoru; na stelaama
se bijelile gomile jaja, na stropu visjela unka, komadi slanine i suhe domae kobasice. U
komori vejk se raspoloi, pa poe pjevati, dozivati prijatelja i kadeta, kojemu je baba
vatreno objanjavala:
Sirotinja smo mi; malo dalje iza potoka nai e gospoda vojnici kue, kojima su gos-
podari bogatai. Nama su sve Moskalji odnijeli.
Ne brundaj, stara, opomenu je prijateljski vejk, znamo mi tu pjesmu: Moskalji
odnijeli! Poklali kokoi, silovali curice i vratili se natrag.
Gospodin kadet, pokorno javljam, moete ii dalje; ova stara vjetica ima u svojoj ko-
mori itav delikatesni duan.
Babo, okrenu se on babi, mi emo ovdje veerati i spavati; nikako zabadava. Pla-
tit emo ti. Milom ili silom. ta, do sto avola, zar ti ne misli ovamo pustiti ni naeg go-
spodina kapetana? Priuvaj se ti!
vejk izvue bajunetu i prisloni je staroj na grlo; baba ciknu, skoi natrag i polumrtva od
straha ponizno ih pozva unutra. Kad je ona u sobi pri svijetlu iz pei vidjela, da je meu
vojnicima i oficir, zakukala je: Gospodin kapetan, gospodin kapetan! i dohvatila je ka-
detovu ruku, da je poljubi.
Vidi stara, tako mi se svia! potapa je vejk blagonaklono po ramenu. Tako
se potuju vojnici.
Kadet izvadi meso, baba donese hljeba, skuha mlijeka, izvue odnekud peenog mesa,
ogledajui se neprestano na vrata; bila je neobino usluna prema neeljenim gostima.
vejk je kuhao za kadeta aj, jak i gorak, zatim poloio Bieglera na klupu, koja je trebala
da naknadi postelju, pokrio ga babinim kouhom, a Biegler, kojemu je topli aj ublaio
bolove, odmah zaspi.
Kod mesa i hljeba ostade jedino vejk i njegov drug. Baba je stavila hljeb u pe, izila na-
polje, kao da nekog oekuje, a vojnik, vaui ogromne zalogaje, priao je vejku:
Izvrsno meso, dobro soljeno i sueno. Najbolje je, kad meso sui na pilovini i pod
njom pali jelovinu, onda je kao putar. Kaem ti: kao putar!
No ba nije sasvim kao putar, pa pripazi, da se ne zagui, odgovori vejk. Meso
je meso, a meso i pas voli.
Baba se povrati, a za njom ue mlada, vrsta i stasita ena. Baba ju odmah predstavi:
To je moja ki, kojoj je mu u ratu. Vidi, okrenu se ona mladoj eni, nai vojnici
doli nam u goste. Gone Moskalje.
Mlada ena u irokom smijeku pokaza bijele i velike zube, a vejk joj prui loni aja:
Izvolite, napijte se s nama, gospoo!... A kako se zove va mu?... Sjajno vam ovo pris-
taje! i pogladi je po jedrim grudima.
Mlada je ena primila aj i poela razgovor sa vejkom, kojemu ruke nisu mogle nikako
da ostanu na miru; dlanovi su ga svrbjeli i kad god bi se stara okrenula, oeao bi ih on o
bluzu ili suknju mlade ene...
Prijatelj mu je bio jako pospan; baba je odnekale donijela nekakav kouh i otila s njim u
komoru, bacajui na ker znaajan pogled. Kad je vejk utinuo za bedro mladu enu,
ona se raskalaeno nasmijala.
484
Onda se digla i rekla: Vrijeme je, da se spava! i otila za pe, kamo je prije s kadetove
klupe odnijela zamazani jastuk. vejkov drug se ispruio na klupi, a poto ga je tamo
uljilo, premjestio se na pod, pratei vejkov nemir i udne poglede, koje je on upirao na
pe. Nato je promrmljao:
Privlai te to? Zar nema dosta ena kod kue? Bolje spavaj, jer e poslije ove svinje-
tine i tako teko spavati.
Boga mi, ima pravo, sloi se s njim i vejk, pruajui se pored njega na podu, to
ja samo tako; jer se nijedna ena ne nae uvrijeena, kad joj stavi na znanje, da ti se svi-
a... Dakle, ovo je prvo noite, otkako smo zalutali; no ovo se ve moe podnijeti lake
nego ono u umi, kad je padala kia. Onda sam, dragi moj, kod vatre pripovijedao ofici-
rima, kako je jedan zidar htio da eni za roendan pokloni angorsku kozu; ali mi gospo-
din natporunik Luk nije htio vjerovati, jer, veli, takve se stvari ne daju na poklon za
roendan. Ali daju ljudi za roendan i vee gluposti, nego to je angorska koza, koja,
uostalom, moe i koristi da prui. Ja sam jedanput kupio od nekog gospodina Krausa,
knjigovoe u Radlickovoj mljekarnici, psa bernardinca, koga mu je za roendan, na sv.
Jana, poklonila njegova nevjesta. Bio je to divan bernardinac, velik kao godinji bii, a
on mi ga je dao za peticu, samo da ga se rijei; priao mi je, da na toga psa ne moe gle-
dati od alosti.
Ispriao mi je sve neprilike, to ih je doivio zbog toga psa. Poklonio je on svojoj curi za
roendan zlatan runi sat, s njom se onda vjerio, ali se nije urio, da se vjena; a ona mu
kupila onda toga psa. Plakao je, kad mi je to priao: njegova gazdarica, kod koje je stano-
vao est godina, im je doveo toga psa na konopcu, prestala je s njim da govori, a sutra-
dan mu je otkazala, jer je pas cijelu no skiao, pa su se i druge partaje tuile. Molio je, da
ga ne goni, da e joj plaati mjeseno pet kruna vie, a psa e drati u svojoj sobi. Tako je
i uinio: uzeo ga je u sobu, a ujutro je doao stanar, partaja pod njim, veli, ima promoe-
nu tavanicu, pa da nemaju u sobi, moda, probueno korito... Gazdarica mu je rekla, da
za psom nee istiti, a nee ga ni hraniti.
Ali gospodin Kraus nije izgubio glavu; gladio je psa i govorio: Moj ljubljeni poklone,
od moje premile Miluke! poao je u prodavaonicu konjskog mesa gospodinu tape-
cu u Kosir, i kupio tamo za psa kobasica. Kupio je svega za dva forinta i dobio osamde-
set komada, pol vekne hljeba i u podne poeo hraniti psa; bacao mu je komade kobasice i
hljeba i radovao se, to bernardinac zalogaje hvata u lijetu. Dao mu je sve da pojede, a
kad je naveer doao iz kancelarije, pas je zavijao od gladi. Onda je gospodin Kraus po-
ao opet gospodinu tapecu i kupio za pet kruna kobasica; mesar mu je htio poslati po
egrtu, a kad gospodin Kraus na to nije pristao, jer je htio sm da ih odnese, gospodin
tapec mu je rekao: Ne bojte se nita, gospodine, moj deko je nijem kao riba. Gdje vam
je, molim vas lijepo, gostionica? Zar vi imate svinjske kobasice i preko ljeta? Zimi vam
mogu slati domae kobasice svaki dan. Zimi, znate, kobile ee polome noge.
Tako je gospodin knjigovoa iao svaki dan po kobasice i hljeb, a naveer je vodio psa
na etnju. Miluka ga je uvijek ekala, pa su onda ili u smchovsku gostionicu. Miluka
se privijala uz njega, pas je skakutao za njima, a ona se onda smijala: Jeniku, mi smo
kao Englezi, kao lord i lady, kad idu u etnju. Svia li ti se pas? Veseli se s njim?
Izdrao je to gospodin Kraus do kraja jula, a onda je rekao drugovima: Ubit u psa ili
sebe; moram ili krasti ili se oeniti, jer ovako ivjeti ne mogu. Odluio se na enidbu, a
Miluka je poela plakati, to hoe da odbaci psa, kojega mu je ona poklonila. A dva da-
na poslije svadbe dola je mlada gospoa k meni, da doem po psa, jer nee da ga dri u
sobi, a dat e mi ga, veli, jeftino. Dobio sam ga za pet kruna, a gospoa mi je dala jo u
485
rubac kolaa, to je ostalo od svadbe. Eto vidi, dragi moj: imaju ljudi svakakve namjere,
ali oni drugo rade, drugo govore i samo te vuku za nos svojom politikom... Drue, zar ne
spava?
Vojnik je spavao kao zaklan. vejk ga je lako gurnuo, a kad se spava nije ni maknuo,
nastavljajui s hrkanjem, vejk je polako ustao i poeo se primicati pei. Tamo se popeo
na klupu i pipajui rukama, naiao na dvije gole, snane noge; pogladio ih je po butina-
ma, a kad se nisu ni maknule, popeo se na pe... Iz mraka se zauo prigueni, nimalo sr-
diti glas: Nu, tebja ert! Kud se penje? a zatim stenjanje i mumljanje, koje je svrilo
slatkim uzdahom: Dat e mi, da kupim maramu, zar ne?... Poslije ovih rijei u sobi je
opet zavladala sveana tiina, prekidana jedino hrkanjem na podu i migoljenjem na pei.
Oko pola noi u daljini se zaue topovi, ali to nitko nije sluao, jer je i vejk iza pei spa-
vao tvrdim snom poslije napora; nije ni pomiljao na to, da se za nekoliko stotina kilome-
tara njegovog puta na istok mora izmijeniti toliko, da je za ono, to mi postizavamo zak-
letvama na vjenu ljubav i vjernost, notarskim ugovorima i popovskim blagoslovom
pred oltarom, bilo dovoljno klimnuti glavom na pitanje: No, a dat e mi da kupim ma-
ramu, zar ne? Uostalom, bio je to logiki razvoj stvari. Primadona iz teatra trai briljan-
te, dok djevojci u rusinskoj kui dostaje i marama na glavu, to je, uostalom, i poteno
zasluila.
Ujutro, kad se kadet probudio, baba se ve vrtila oko pei, a vejk kuhao bijelu kavu,
zvidukajui nad posudom s uskipjelim mlijekom; kad je opazio, da kadet hoe da usta-
ne, priao je k njemu:
Pokorno javljam, gospodin kadet, da se u noi nije nita dogodilo. Je li vam ve dobro,
gospodin kadet? Odmah u vam dati neto za jelo.
vejk, zatrai meko kadet, dajte to ovamo. Ve me nita ne boli; ali slab sam kao
muha. A ta je s neprijateljem? Ja, ne znam, hou li moi s vama.
Bilo ta bilo, ja vas, gospodin kadet, neu napustiti, odgovori vejk odreito.
Ovdje, u ovoj kui, ne moramo se niega plaiti. Mlada spava na pei tamo gore.
A Rusi nisu bili? zapita kadet.
Pokorno javljam, gospodin kadet, da nam je ona stara sino lagala; Rus uope ovdje
nisu ni vidjeli. Ona mlada estita je ena i ona mi je dala tone informacije: Rusi odstupa-
ju cestom uz prugu. Ja mislim, gospodin kadet, da e biti najbolje, ako se ovdje odmara-
te, dok ne ojaate; danas se topovi uju ve iz daleka.
Kadet se vie nije protivio, te je dozvolio, da ga vejk izvede u vrt; u sjeni je drugi vojnik
ve cijepao drva i pozivao vejka u pomo.
Poeli su cijepati drva; pila je bila tupa, pa je kripala, a drva su se gomilala, te kad je
mlada izila, zahvalno se nasmijeila na radnike:
No, vojnici? ta je bolje: cijepati drva ili se na bojitu tui? Koliko ste mi posla utedje-
li!
Eh, draga moja, odgovori vejk, a ta ja ne bih uradio za vas? S vama bih i srce
razdijelio, a ne samo da bih vam nacijepao drva. Ja imam s vama potene namjere.
Seljakinja se nasmijala, ne razumijevajui nita, i pola svojim putem; vejk ostavi sjekiru
na panju i okrene se prijatelju:
Sluaj junae: radio, ta radio, uvijek mora imati potene namjere. Ali mora sve lije-
po promisliti, da se iz toga ne izlee neto, to bi te potene namjere moglo pokvariti. i-
vio ti je u Nachodu starosta, koji je jedanput bio pozvan u kotar, jer je kroz Nachod imao
proi car, pa da se selo spremi i pozdravi Njegovo Velianstvo. Onda je taj starosta, bilo
486
je to ve davno, sazvao opinsko vijee i javio im, kako e njihovo mjesto biti odlikovano
Bio je to estit starosta, a ne kao onaj Vena Zemanek u Kozojedima, koji je sve sjednice
opinskog vijea zavravao rijeima: A sada zbogom, gospodo, pa zapamtite, da smo
lanovi jedne opine i da nam svakim danom ide sve gore.
Taj starosta u Nachodu naredi, da se podignu slavoluci, jer je on bio ovjek, koji je volio
sve ekstra i dao se na izmiljanje natpisa za te slavoluke. Dva dana prije parade pozvao
je neko mazalo, zatvorio ga s platnom u stan i nije ga putao uope, da ide kui; taj nat-
pis pribili su preko noi njih dvojica, pokrili ga jednim platnom, da se ne moe proitati i
ekali jutro, da doe car.
Doao car, policajac skinuo platno sa slavoluka i ljudi proitae krasno nacrtani natpis:
Gelobet sei Jezus Kristus!

Jetzt kommt Jozef Franciscus!
Caru se to neobino dopalo; kad ga je starosta pozdravio, car mu je rekao: Veoma mi je

milo, to ste ba vi starosta u Nachodu. A plove li jo splavovi po Vltavi? i otiao je
odmah dalje; a starosta je dobio za uspomenu zlatni sat, na kome je bio urezan taj isti
natpis, a osim toga dobio je orden za graanske vrline. Starosta je na to bio jako ponosan,
a kad je ostario, onda su u selu za starostu izabrali njegovog sina.
Mladi je vladao tek prvu godinu, kad i njega pozvae u kotar i saopie mu, da e kroz
Nachod proi car, pa da se opina spremi za doek. On se zatvorio i dugo je razmiljao,
kakav natpis bi postavio na slavoluk? Kupio je platno, napisao sam cijeli natpis i preko
noi ga pribio, pokrio ga jednim zastorom, a nikome, pa ni bratu, ni rijei.
Doao car, policajac skinuo zastor, a na slavoluku se blista natpis:
Jezus Marija i Josef!

Dolazi nam Frantiek Josef!
S njim car uope nije progovorio ni rijei, pa ni kad ga je pozdravio, itajui govor iz
eira; ak mu nije rekao ni da se raduje, to je Nachod u Evropi, nego je poao dalje. To-
ga starostu su skinuli s poloaja i udarili mu etiri mjeseca zatvora zbog veleizdaje i uv-
rede vladalakog doma... A on je imao isto tako lijepe i potene namjere, kao njegov otac,
samo nije mislio, ta se moe iz toga izlei.
Priaju, prihvati rije prijatelj, da car ne zna eki i da ak ne razumije ni rijei.
Njega uvijek ogovaraju, branio je vejk cara, ali on ima dobro srce, pa je eki
uio. S poslanicima, koje prima u delegacijama, neobino je ljubezan, pa svakog zapita:
ta mislite, hoe li ove godine biti jaka zima? Imate li jo kanalizaciju u Pragu Do-
ista je vrlo interesantno, da kod vas mostovi prelaze s jedne obale na drugu. Muka ti je
to, dragane moj, vladati i jo pitati za nekakvu kanalizaciju; nije ni udo, kad ovjek onda
poremeti pameu. Jednom prilikom tako, bio je on u Moravskoj u jednom selu kod Ho-
donina, i zapitao starostu: Kako je ljetina ponijela? Da nije padalo, bilo bi dobro, a
taj starosta, glupan boji, odgovara: Velianstvo, penica je sjajna, zob je da ne moe biti
bolja, repa je divna, ali krumpir je ove godine za srakavicu.
487
Car ga nije shvatio, nego zapita pobonika, ta to znai, a ovaj mu je odgovorio, da je to

popularno reeno, jer kad je neto napola trulo, onda se veli, da je to za srakavicu. Posli-
je tjedan dana doao car u Perovo i kotarski predstojnik mu je predstavio upravitelja
osnovne kole; car je opazio, da mu djeca slabo kliu, pa zapita uitelja, ta je to.
Velianstvo, zamuca uitelj, kod nas vlada epidemija ospica, pa je polovina ue-
nika bolesno.
Ich weiss, ich weiss, klimao je car mirno glavom, za srakavicu, za srakavicu.
Kadet Biegler se u hladovini pod krukom tako brzo oporavljao, da je poslije podne ve
htio otii, ali se vejk energino usprotivio:
Pokorno javljam, gospodin kadet, da bi to bilo uzaludno, jer na bataljun i tako neemo
naii; moramo poi desno na stanicu, a bataljun e ve naii na nas. Osim toga, gospodin
kadet, vi ste jo jako slabi, a pred nama je jo dalek put, da i ne spominjem, to baba pro-
rie, da e noas padati kia.
Kadet se zadubi u prouavanje mape, a u dui je priznavao, da vejk ima pravo. Osim
toga i njemu je sada jasno bilo, da je kapetan Sgner imao pravo, kad je tvrdio, da Rusi
nee odstupati u onom pravcu, gdje ih trae Austrijanci, te da nitko nee zaci s artiljeri-
jom i trenom u takve ume i movare.
vejk skuha aj, a po noi se opet privue k pei, gdje se dao na tjeenje naputene mla-
denke. Selo je spavalo dubokim snom, zaliveno kiom, koja nije prestajala sve do zore.
Kadeta je spavanje toliko pomoglo, da mu se povratilo njegovo ratno bjesnilo i ve se u
rano jutro proderao na vojnika, koji je kuhao jelo, dok je vejk bio otiao s mladenkom,
da muze krave...
Herrgott, derane, kako to stojite, kad s vama govorim? Skupite ta kopita. Stanite hap-
tak!
Poslije jela se obukao i komandirao odlazak.
Platio je babi, koja mu je poljubila ruku, i iziao iz kue prvi s vojnikom. U predsoblju se
vejk dotle opratao s rasplakanom seljankom i gladei je po ruci, govorio joj:
No, no, ne plai, snao; ne rastajemo se mi za cijeli vijek, a tvoj stari e valjda skoro
doi na dopust, U najgorem sluaju, ako se ba desila kakva nesrea, ja mislim, da je i u
Galiciji rodilite zemaljska ustanova. Eh, pa onda, da ste mi s Bogom!
Kadet poe kroz vrt pravo na sjever, gdje mu je baba pokazala put; koraao je tako, da je
vejk zaostao s vojnikom, koji mu je priao:
Drue, ti samo reci, kad bude gladan. Skinuo sam babi iz komore jednu kobasicu.
Zar te nije stid potkradati onako dobre ljude? psovao ga je vejk. Ona mlada e-
na dala mi je sama komad unke i hljeba. Nisam gladan, jutros sam u vrtu zavrnuo iju
estero pilia i dvjema kokicama. Pun mi je teleak, da ga jedva nosim. Bojim se samo, da
mi se ne pokvare.
Kadet je bio zaao meu kuice sela, koje se protezalo ve pola sata. vejk pogleda jo
jedanput na kuu, koja mu je pruila onako lijepo gostoprimstvo i pod neodoljivom na-
valom sentimentalnosti zapjeva:
Ko aneo prekrasna djeva

Na obali jezera stoji,
Za dragim tualjku tui
I grozne suze broji.
488
Ali mu se uini, da pospane rijei ove pjesme ne izraavaju pravo njegove osjeaje, pa
poe drugu:
Sjetih se, kad pooh od vas,

Bio je prekrasan as:
aran se u vodi gubio,
Kada sam dragu ljubio
Zadnji, ah, zadnji put.
Najedanput se kadet zaustavi, zaslanjajui oi rukom, a onda se baci na zemlju i krikne:

Neprijatelj! Rusi! Nieder!
Zaista, oni su, zaudi se vejk. Tako iznenada...
vejkov je kolega kod rijei: Neprijatelj, Rusi! pustio puku i podigao ruke u vis, ali
kad je vidio, da neprijatelj ne dolazi, brzo se baci na zemlju, dok je kadet komandirao:
Laden ladet!
Kadet je bio uzrujan i blijed kao krpa, vrsto steui u ruci revolver; vejk, koji do toga
asa nije jo nita vidio, kleknuo je kraj njega i znatieljno zapitao:
Pokorno javljam, gospodin kadet, gdje su ti Rusi? Ja ne znam ni kako izgledaju; Rusa
jo nikada nisam vidio. Maara sam vidio dosta.
Kadet ga povue na zemlju, isprui ruku s revolverom i vejk tada spazi neprijatelja.
Izmeu kua provlaila se trojica ruskih vojnika; dvojica starih brkajlija i jedan mali, sko-
ro jo dijete. Ili su lijeno, vukui noge za sobom i ljuljajui se u hodu kao medvjedi. No-
sili su o ramenu puke, vezane komadima ueta. Ili su teko, kao umorne ovce. Bili su
zastali i poeli se savjetovati na prostoru izmeu dvije kue, gdje je iza ograde leao ka-
det s dvojicom ratnika iz protivnikog tabora. Kad je kadet vidio, da vejk izvrava nje-
govu komandu i puni puku gurajui magacin naopake, istrgnu mu je iz ruku, nabi ju
sam i vraajui je vejku, opsova:
Stoko nijedna, ni napuniti je ne zna. Nianite dobro! An! zapovjedio je otro i podi-
gao revolver.
Nije dospio da izgovori: Feuer, a vejkovi prsti povukoe njegovu ruku s revolverom k
sebi i vejk promrmlja:
Za ime boje, gospodin kadet, valjda ih ne mislite ubiti? Pa nita nam nisu skrivili.
Gospodin kadet, pokorno javljam, ako ih ne pogodimo, mogu oni onda nas ubiti; i oni
imaju puke i to jako duge. Moda su oni samo izvidnica i moda je za njima cijela divi-
zija. Moda su njih trojica zalutali kao i mi; kad ih poubijamo, moramo im kopati grobo-
ve, a to, gospodin kadet, ne bi bila nikakva ugodnost, nego teak napor.
vejk je vjerovao, da su Rusi zalutala izvidnica, kao i oni, i njegova simpatija za njih rasla
je svakim asom; obuhvatio je kadeta rukama, tako da je jedva disao i oduevljeno mu
aptao:
Zamislite samo, gospodin kadet, ako su oni takoer izgubili svoju jedinicu; oni e lu-
tati po svijetu, nijedna ih pukovnija nee primiti, nitko im nee dati hi lenung ni menau.
Oni valjda misle, da e ih netko zarobiti; moda su nas uli, pa misle, da emo ih mi uze-
ti sobom i starati se za njih. Ali tu su se prevarili u raunu: na komandant je gospodin
489
kadet Biegler, a on nije takav vol, da skuplja ruske lutalice i tovari na svoja lea toliki
teret.
vejk je stiskao kadeta sve vre i vre. Dotle su Rusi bili zavrili svoje vijeanje i dalje
poeli vui noge. vejkov je zagrljaj popustio, a onda pokazujui na iljke triju bajuneta
na pukama Rusa, koji su se udaljavali, ree dobroduno i oinski:
Gospodin kadet, sad smo sebi sauvali ivot. Ja nisam kakljiv ovjek, ali mi se ini,
kad bi oni naumili da nekoga pokakljaju onakovim akalicama, ne bi to nikome bilo
ba najprijatnije.
Kadet je utio, ne naavi pogodnog odgovora; uinilo mu se, da vejk ipak ima pravo.
Ako su tu tri Rusa, onda ih svakako moe biti i vie; pucanje bi uzbunilo cijeli kraj i sam
Bog zna, ta bi se sve moglo dogoditi.
Poao je preko polja saginjui se, to je mogao vie zemlji s namjerom, da se dokopa u-
me; tamo se, da ne izgubi svoj oficirski presti, osorno obratio vejku:
Ovdje ja komandiram! Ja komandiram, to hou, a vaa je dunost, da izvrite i da
drite jezik za zubima! Jeste li razumjeli?
Pokorno javljam, da sam razumio, izvrit u i drat u jezik za zubima, sloio se
brzo s njim vejk. Pokorno javljam, gospodin kadet, ne biste li htjeli komad salame?
Izvrsna je, suha je i s anjakom.
Koraali su rubom ume polako i oprezno; ali osim seljaka, koji su obraivali polja, nije
bilo nigdje ni ive due. Oko podne ispadoe na cestu, koja je vodila pravo na sjever kroz
umu, visoku i gustu.
Kadet je dao odmor, na to se dva vojaka ispruie po travi, dok je kadet odmah pred
sobom rairio mapu, idui po njoj prstom.
vejkov drug, koji se na ovom putu brinuo samo za to, to e jesti i gdje e spavati, zas-
pao je. vejk je gledao preko kadetova ramena u mapu i zapitao ga:
Pokorno javljam, gospodin kadet, jeste li ve pronali, gdje je na bataljun? Priaju, da
na tim kartama ima sve. Boga mi, mora ovjek mnogo znati, da bi se razumio u te karte.
Bio je tako u naoj pukovniji jedan natporunik Hoffmann, koji je u bildungskoli uio
samo itanje karata, pa je on znao rei: Vojnici, itati karte je mnogo vanije, nego znati,
koliko puka ima dijelova. Kaplari, frajteri i cuksfireri moraju to znati bolje nego genera-
li. To moete vidjeti, kad imamo manevre ili velike vjebe. Najprije e se izgubiti napri-
jed s kobilom gospodin pukovnik, za njim gospodin major, pa gospodin kapetan i tako
redom sve nii oficiri; cijelu pukovniju vodi onda narednik ili cuksfirer i vidjeli biste,
vojnici, ta bi bilo, kad bi zalutali. Za vrijeme mira zato se dobiva ajncl, ali za vrijeme rata
tane u elo. Onda su, pokorno javljam, toga gospodina natporunika degradirali, i sada
je u Pragu novinar, koji vrlo esto sjedi u zatvoru zbog uvrede vojske. Pa, dakako, i za
novinare mora biti strogosti.
Kadet nije odgovarao, nego se jo vie zadubao u kartu, onda je kod jednog mjesta pod-
vukao noktom:
vejk, kako se zvalo ono selo, gdje smo spavali? Velite, Pientaky? To je ovdje; mi smo
ovdje u umi, cesta ide ovuda, a onaj put, o kome je govorila seljakinja, ne moe biti dru-
gi nego put, to vodi iz Lavova u Brod. Uskog kolosjeka nema, osim ako ga nisu postavi-
li Rusi. Za tri sata smo tamo.
No nije bilo tako, iako su dobro koraali; tek pred veer dooe na put, ako se to uope
tim imenom moglo nazvati. Bio je to upropaten, izrovan, irok put, prekopan kotaima
nebrojenih kola, topova i automobila, koji su tuda za godinu dana prolazili. Kad su stigli
490
ovamo, na njemu se bio protegnuo nepregledni niz trena s hljebom, slamom i sijenom;
rubom su koraali vojnici, zaostali od raznih pukovnija, koji ili nisu mogli ii dalje, ili su
mislili, da imaju vremena, ako hoe da dostignu sreu, koja ih eka naprijed.
Kadet je pitao za devedesetiprvu pukovniju; nitko o njoj nije znao nita, samo mu je je-
dan kapetan od pionira rekao:
Devedesetiprva iz Budjovica? Juer smo je vidjeli; skuplja se u Brodu. Rusi su se ta-
mo ukopali; skuplja se tamo cijela divizija.
Kadet ponovo izvue kartu i pogleda, kojim je putem mogao njegov bataljun doi u
Brod. Iao je neko vrijeme putem, a onda krenuo na desno, na Vreski put.
Opet emo doi na taj put, ali nai ovamo jo nisu mogli stii i moda emo ih nai u
kakovu selu.
Koraali su putem, nailazei na zaostale vojnike; vojnici raznih pukovnija ili su u gru-
pama, pojedince, sjedili su i leali u travi pokraj ceste, a kad ih je vejk zapitao, kamo su
naumili, odgovarali su ili bijesno mrmljajui, ili rezigniranim frazama:
Idemo da ratujemo i umremo za naega cara i gospodara.
Cesta je vodila kroz blato, ali se tamo ve radilo, da se napravi prohodan put; cijela eta
vojnika snosila je onamo itave klade, koje su dovozili seljaci iz ume; jedni su nabijali
vree, drugi dovozili pijesak, dok su trei dugim ravnalima rezali ivicu ceste, nasipali
rukama pijesak tamo, gdje ga je nedostajalo; iza njih je stajao porunik i vikao:
Hergot, radite to estito! To mora biti put kao u Schnbrunskom parku. Cugsfirer, re-
cite tamo, da voze isti pijesak i to samo najfiniji.
Kadet se s porunikom upustio u razgovor, dok je vejk znatieljno gledao, kako se po-
ravnava put, a onda rekao najbliem vojniku:
Boga mi, ti radi propisno. To ti je isti posao, kao u crkvi, rekao bi stari Moravec,
kad bi te vidio, kako ravna tim ravnalom. Ta Moravec je zidar i uiva u istom poslu.
Nego, od koje ste vi pukovnije, drue?
Eh, dragi moj, uzdahnuo je vojnik, sve to mi tu radimo, samo je najobiniji idio-
tizam. Dok proe samo jedna eta, sve ovo, to smo popravljali, nitko nee moi da poz-
na. A tek kad prou tren ili artiljerija, cijeli nasip e konji raskopati nogama; a sve ovo
smo dovozili s mjesta, sat udaljenog. Oglupavili smo kao volovi od ovoga idiotskog pos-
la. ta smo se mi ve ovdje naradili kojekakvih gluposti, a moramo i raditi, jer su nai
inenjeri pravi blesani. Juer smo pravili za tren most preko nekakve barice, koju bi
svatko mogao preskoiti. Trena je bilo oko etiri stotine kola i zastao je na mjestu, jer nije
mogao preko barice; zato poslae onda nas. Ja sam, drue, kolar; da su mene pitali, pos-
tavio bih preko vode tri brvna, a preko svega poloio daske i gotov posao! Ali je na po-
runik inenjer, pa je iao s planom; Prije svega poslao je u selo, gdje spavamo, po metar,
a to je odavle na sat i pol hoda; izmjerio je na dlaku, koliko ta drva moraju biti duga, a
onda smo ih morali otesati na sve etiri strane; tada je poslao po daske, koje su dovezli
tek naveer, nato smo jo morali s obadvije strane napraviti gelendere. Na tome smo
radili, dragi moj, od jedanaest sati prije podne sve do tri sata sutradan ujutro, a cijeli tren
je ekao... Kad je sve bilo gotovo, poee prelaziti i ve prva kola polomie gelendere, a
poto se od tokova pred mostom iskopae jame, morali smo ih dizati kolcima. Na taj
nain neemo dobiti rat, dragi moj. Taj oficir je idiot; istina, ja mu to ne smijem rei, a
kod kue mu takoer neu pisati... Otkuda si ti? Mi smo arbeitskompanija trideseteste
pukovnije.
491
Dakle su i kod vas oficiri takvi idioti? ree vejk sa saueem, ja sam od deve-
desetprve, a ni nai nisu bolji. Mi smo zalutala izvidnica, pa traimo svoju pukovniju. Ali
na kadet nee mnogo izvidjeti, kad je takva budala. A kakva vam je menaa, prijatelju?
Vojnik odmahnu oajno ravnalom, a kadet Biegler u taj as viknu na svoje podinjene
komandirajui odlazak. vejk se jo jedanput okrenu vojnicima:
Dakle, momci, gledajte, da sve to lijepo uradite. Kad se vratite u civil, moi ete na
veteranskim balovima ukraavati dvorane.
Kadet zaista nije doznao nita vie od onoga, to mu je rekao pionirski kapetan: Rusi
su se zaustavili kod Broda, gdje se utvruju; po svoj prilici odluili su, da Austrijance ne
putaju dalje u Rusiju. O tome, gdje je sada bataljun, nije porunik znao nita.
Smrkavalo se; bili su ve umorni i zato se kadet nije bunio, kad je vejk skrenuo s ceste
prema nekakvoj zgradi, bez sumnje lugarskoj kui. Pooe onamo. Stari lugar ih je pri-
mio dosta ljubezno i od njega doznae, da je prekjuer i jue prolo onuda mnogo vojske.
Rusi su zadnji put proli ovuda prije etiri dana.
Lugarova ena spremila im je za veeru krumpira i mlijeka. Kad je vejk vidio njeno
spremanje, stavio je na pe veliki lonac vode i u njoj poeo uriti pilie i kokoi.
Kadet je, ugledavi vejkov provijant, rekao, da osjea velik glad, a njegov podinjeni,
opazivi udne poglede Bieglerove, otvorio je svoje dobro srce:
Jesam li vam rekao, gospodin kadet, da vas neu napustiti. Od kokoi skuhat u supu,
a pilie u ispei. Dobro je, da se nismo zadrali ubijanjem Rusa; ovako e veera biti na
vrijeme gotova.
Dva pileta i tri kokoi nestadoe za tren oka u sirotinjskoj lugarskoj kui; preostale tri
vejk je briljivo spremio u rezervne krpe i spremio u svoj teleak, grcajui od sitosti.
Poli su rano, a lugarica, opratajui se s njima, uvjeravala ih je, da e se za njih svaki dan
moliti Bogu, brojei pri tom brino svoje kokoi. Lice joj se sjalo, kad je govorila:
492
Molit u se za vas jutrom i veerom, vojnici. Glavno je, da su moje kokoi sve na broju.
Put je bio ivlji nego sini; vojska je ila u kolonama. Naa trojica naioe na poljske
andare, koji im odgovorie na pitanje:
Va bataljun? Juer je bio u Smotinu, ali kamo je otiao, ne znamo.
Kadet ih zapita, gdje je to selo, nato odlui, da pou onamo, nadajui se, da e tako naj-
lake saznati, gdje e nai svoju vojnu jedinicu.
Vojske je ve bilo i u polju; mogli su se vidjeti telefonisti, kako razapinju ice, urei se s
dugim motkama od drveta do drveta. vejk, sjeajui se Chodounskog, poalio ga je:
Mlogao je i on otriti zube na mojim kokokama, a ovako mora da juri, kao da sakup-
lja gusjenice po drveu.
Malo kasnije sustigao ih je meldereiter, gonei svoju kobilu u galopu; iao je pred njima
istim pravcem i zato vejk viknu:
Hej, drue, pozdravi tamo devedesetiprvu pukovniju. Javi im, da smo ve na doma-
ku.
Ordonanc zaustavi konja:
Idem zaista onamo. Sada je u selu Vrbjanech, a mora da poe u Pientek. To je na sat
hoda odavde. Moete poi onamo, pa je saekati.
Tako je i bilo, pa je kadet Biegler u est sati naveer mogao kapetanu Sgneru prijaviti
svoj dolazak i stojei haptak, spremao izgovor za sluaj, ako ga kapetan pone psovati.
Ali kapetan, kome je Luk ve donio od vejka pola kokoi i ispriao mu historiju nji-
hovog lutanja, potapa ga samo po ramenu:
Dobro, kadet; vrlo dobro ste to izveli! Iz taba brigade dobili smo tako zamrene na-
redbe, da bi svaki normalni ovjek morao sii s uma.
Kad je vejk doao meu vojnike, jednogodinji dobrovoljac Marek ga je doekao s us-
klikom:
Grobovi se otvaraju, mrtvi ustaju, dan zadnjeg suda se pribliava! vejk, bitango jed-
na, opet si tu!
Nije ti se valjda magla navukla na oi, da me ne vidi, odgovori vejk. Dat u ti
komad kokoke. Mi smo zalutali, jer kadet nije imao dobru kartu. Kokoka je malo tvrda.
A kad je doao sluak Baloun, pogledao je na Mareka, koji je glodao kosti, s tako udnim
i molbenim pogledom, da su mu potekle sline iz usta. vejk opet razvee teleak i rairi
krpu:
Na, dero; sauvao sam ti komad pileta. Mislio sam na vas, djeco, dan i no. ta je bilo
s vama?
Mi smo se potucali od nemila do nedraga, odgovori Marek grizui prepeenu kost.
Lutali smo lijevo, desno, kao da pravimo put oko svijeta. Nego, sluaj, vejk: zbog ove
koke napisat u o tebi divnu priicu u historiji bataljuna.
Marek izvadi iz depa nekakav papir i poe deklamirati:
ita li negdje u opisima bojeva, pa makar to bilo spomenuto samo uzgredno kao
epizoda o Zadnjem momku kod topa, zamisli se i dobro zapamti njegovo ime i sje-
aj ga se s potovanjem. Jer pojam Zadnjeg momka kod topa sadri u sebi toliko du-
evne snage, toliko nervnog napora, toliko nadovjeanske hrabrosti, da svaki pokuaj,
da se to svede pod ovu ili onu nomenklaturu, svaki pokuaj, da se njegov podvig okrsti
ovom ili onom frazom, samo bi umanjio njegovu veliinu. Pokuajmo da proniknemo u
sutinu situacije!... Neprijatelju je polo za rukom, da otkrije nau bateriju i za as je do-
493
ao do njenih poloaja. On alje granatu za granatom, rapneli prskaju jedna pored dru-
ge i eljezna kia prti na sve strane, kidajui na komade, na to naie... Teki metci hue
i s treskom udaraju u kovinu naih topova, prevre ih, obre i zabija u zemlju.
Unaokolo lee mrtvi i teko ranjeni. Jedan za drugim ginu zatitnici i samo jo jedan top
stoji nepovrijeen u stroju i jo jedan jedini ovjek sposoban za posluivanje topa. To je
Josef vejk, rezervist devedesetiprve pukovnije, koji je pojurio u pomo ugroenoj bateri-
ji... Metci huje i dalje, jo uvijek edni novih rtava; udaraju lijevo, udaraju desno, padaju
naprijed, natrag i samo zbog nekakve nerazumljive sree ne padaju na njega... To je taj
Zadnji momak kod topa!... I tko u tom uasu i buci, u tom bijesnom luakom vihoru,
u tome paklu, gdje ga svakog asa moe da pronae smrt, tko, velim, ovdje ne izgubi
razum i ije srce ne prestane kucati, to je ovjek, kome s pravom pripada nadimak Veli-
ki, bez obzira na to, to je fiziki malen, i zvuni naslov: Heroj!
Zato je Zadnji momak kod topa davno postao ideal najslavnijih slikara. Taj ideal je
utjelovljen u nazivu Josef vejk, koji je realizirao u mati stvoreni pojam heroja, jer nije
izbjegavao krvavu opasnost, nego sam nabijao, nianio i palio, ponovo nabijao i tako ne-
prestano... Bio je neodoljiv, kako za smrt, tako i za Ruse! Danas velika srebrna medalja
ukraava njegove grudi.
To je neto slino, kao to se desilo s topdijom Jaburekom, uzbueno poe vejk,
koji je kod Kralovog Hradca stajao kod topa i neprestano punio. Sluaj ti, jednogodi-
njae, ti poinje budaliti na veliko. Da se kod Hradca onaj Glamm-gallas nije uredio,
mogli smo pobijediti. Tako su izvrsni vojnici bili tamo. Svakako si sluao, da je plan za tu
bitku austrijskom glavnom tabu napravio njemaki glavni tab? To je saznao neki kape-
tan Heppner i kad nije mogao preplivati Labu, on se lijepo ubio. Ali sve je u pismu ispri-
ao svojoj eni, a car joj zbog toga nije dao penziju. Ona se onda na ulici bacila na koljena
494
pred njegove konje, sklapajui ruke, da je primi u audijenciju, nato ju poslae u ludnicu,
jer je gospodina cara htjela posuti vitriolom.
vejk, bit e bolje, ako ne puta jezik toliko na pacir, ree mu Marek: Ti ne
zna, tko te moe sluati.
Neka slua, tko hoe, ree uvrijeeni vejk. Ona je htjela cara da unakazi, da se
vie ne bi sviao Jelisaveti. Carica je, dodue, nekoliko puta bjeala od njega, sve dok ju
gospodin Lucheni nije u enevi proburazio turpijom... On je sigurno imao zub na zgod-
ne ene. Rusi imaju bajunete ba kao turpija. A car je s njom mogao ivjeti jo dugo u ne-
naruenoj branoj srei.
ivot u taboru je malaksavao, i vojnici se spremahu na spavanje; u susjednom atoru
netko je priao:
Trebali smo poi kuharu, da nam dade bar kosti; trebali smo mu rei: Boe moj, pa
kakvi bi mi morali biti podlaci, da nam se ne jede? ovjek ivi ba kao vol; pije vodu i
nikoga ne miluje.
Ali nije bilo mira ni pokoja te ljetne veeri; svaki as odjeknuo je po koji topovski pucanj i
metci krili put kroz ipraje. kripanje kola i dahtanje pjeaka i jahaa trajalo je cijelu
no. Sve je to podsjealo na opasnosti, koje su ih ekale naprijed i natporunik Luk,
lijeui na svjeanj sijena u sobi, rekao je vejku, kad je ovaj doao, da pita, ima li kakve
zapovijesti za njega:
Ba nita. Bog sveti zna, ta e biti sutra. Zna li ti, vejk, da idemo u susret najteem?
Morat emo gutati gorku kau, kakvu nam gurnu u ake.
Nato je vejk odgovorio odluno:
Pokorno javljam, da to ne znam. Hladna kaa, gospodine natporunie, ne vrijedi ni
piljiva boba. Ako je hladna, u njoj se stisne mast, pa se lijepi za Usta i grlo. Kau od grisa
ne volim, peninu ni da vidim, jedino kaa od krumpira s varcima, i Boe pomozi, mo-
e da proe. Pokorno javljam, gospodine natporunie, vidjet emo sutra, kakvu e nam
kau skuhati braa Rusi.
495
5. Vorwrts! Vorwrts!
Veliku ulogu u ratu igra rafinirano i sistematsko ubijanje svih osjeaja kod vojnika i za-
tupljivanje njegovog mozga nadama.
Ako se srednji graanin, bio to zanatlija ili trgovac, lii svoje kue i zanimanja kao to
mala djeca uzimaju ptiice iz gnijezda i alju ga ravno na frontu tako, da ve za dva-
deset i etiri sata lei u opkopu pred neprijateljem, moglo bi se dogoditi, da jednog jutra
pola vojske visi na borovima u umi i na ljivama kraj ceste. Objesili bi se sami od oaja-
nja, jer ne bi mogli podnijeti taj uas bez ikakvog prelaza.
Zato se sve postepeno razvija jedno za drugim, u etapama, mjera se postepeno poveava,
kao upotrebljavanje arsena, kad se pone s jednom pilulom i dotjera se do deset, svaki
dan po jednu vie.
Prvo: blato u vojarni i prostota oficira; runo postupanje pod lanom maskom; smrdljivo
jelo i uljivi leaj, onda zgnjeeni u smrdljivom vagonu, umor i iznemoglost pd mareva i
vjeno oekivanje, da e se konano sve sutra svriti, da nee biti nita zlo i da se nikom
nita nee dogoditi...
Nada, da e se sutra ipak sve svriti, spreava, da se vojnici ne pobune ili ne svre sami
sa sobom, a fakat, da ivot postaje sve vie slian ivotinjskom i sve vie lii na pakao,
utjee, da se vojnik prestaje plaiti smrti, a u momentima opasnosti postaje ravnoduan.
496
To je duevno stanje, koje je opisao Havliek: ta, ja sam austrijski podanik? Pa to mi

se moe jo gore desiti?
Zato, kad su oficiri sutradan imali konferenciju, dolazio je ordonanc za ordonancom, a
telefonisti su skupljali ice, vojnici vejkova bataljuna postali su tupi, kao ovce pred vra-
tima klaonice.
Nitko vie nije govorio, svi su postali strano povueni u sebe; a kad bi zagrmili topovi
tako blizu, da se pod nogama tresla zemlja, da malo kasnije zagrme i za njima, svi bi po-
blijedili i pogledali na susjeda, koji je takoer izgubio boju... Nije bilo alarma; nije bilo ni
razloga za alarm; vojnici su sami uzeli svoje teleake, a svi su u sebi mi lili: Kad budem
bjeao, i onako u ga baciti; s njim se, bogme, neu natezati.
Kapetan Sgner je viknuo:
Haptak, a onda je stupio naprijed i poeo govoriti.
Sjeao je vojnike na njihovu zakletvu, da e hrabro braniti svoju zastavu; priao je o to-
me, kako su ve odbacili neprijatelja na samu granicu i jo samo nekoliko koraka, pa e
Rusi na koljenima moliti mir. Zaklinjao je vojnike, da se ne plae, jer e ih on povesti kroz
eljezne zidine, da bi sauvali slavu eljezne pukovnije, koja nikad nije uzmakla, nego
uvijek samo pobjeivala. Tvrdio je, da to prije doe do odlunog sukoba na bojnom po-
lju, toliko e se prije svi vratiti svojim kuama i u naruja svojih ena; rekao je, da je na
slavni saveznik Vilim (are su gurkale vojnike: Viite: ivio! Hoch! ili ete biti vezani)
s onim svojim: Prije nego to opadne lie, bit emo kod svojih kua, mislio na ovu je-
sen, a tako e svakako i biti... Velikih i opasnih bojeva nee biti, jer Rusi nemaju municije,
a granate su ve nabijali pijeskom. Kad bude netko ranjen, mora sam sebi privezati rane i
tek onda poi na previjalite. Ako bude iz strategijskih razloga izdana naredba za odstu-
panje, ranjene da ne ostavljaju na mjestu, nego neka ih sakupe! Lake ranjeni neka nita
ne ostavljaju, nego nek ponesu sve, a najglavnije: puku. Sve da donesu na previjalite,
gdje e im se to oduzeti. Puka, vojnici, nije kiobran, raspalio se on, da se moe
pokvariti za nekoliko minuta. Vrati li se netko bez puke, znai, da izlae smrtnoj opas-
nosti druga, koji je bez oruja i koji se nema ime braniti. Tko donese puku, dobit e pet
kruna, a tko ne donese, nee poslije ozdravljenja ili smrti dobiti dopust... A sada naem
gospodaru i prejasnom caru: Hurra, hurra, hurra!
Vojnici su ponovili, iako ne ba vatreno: Hurra, hurra, hurra, nato je kapetan Sgner
nastavio samo ne tako slubeno, manje sveano, a vie oinski:
Ne predajite se u ropstvo, jer iz Rusije se neete povratiti najmanje za deset godina.
Ako netko od vas pogine, za njega e njegova ena dobiti 300 kruna; uostalom, ne mo-
emo ostati ovdje do stranog suda. Ili moda netko eli, da ivi vjeno?
On pogleda vojnike i pogled mu se zaustavi na vejkovu licu tako uporno, da je ovaj is-
tupio iz reda i salutirajui rekao:
Pokorno javljam, ja ne elim.
Onda je pala komanda: Mar! i bataljun se krenuo, ali je svaka kompanija ila svojim
pravcem. Topovi su pucali sve ee i jae; grmio je pucanj za pucnjem. Proli su kraj ba-
terije i osjetili da poslije svakog metka zrak zatitra, a top odskoi. Topdije su bili bez
bluza, zavrnutih rukava, dok se znoj s njih lio potokom.
vejk je koraao s Balounom odmah iza Luka; orija mlinar se molio, drei ruke skr-
tene na patrontau, a vejk ga tjeio:
497
Ne boj se: kad te ubiju, dobit e tvoja ena trista kruna otpremnine... uo si, to je re-
kao kapetan. Za vranu umsku daje se tri, za kunu ili tvora krunu, za lasicu pet kruna; a
dravna uprava je odredila, da eni za mua i djeci za oca dostaje tri stotine kruna...
Najedanput grunu top negdje u daljini, a preko glave vojnika preleti neto sa stranim
huktanjem; oni, koji su na frontu doli prvi put, znatieljno su se osvrtali, a stari vojnici
poeli uvjeravati:
To je od esnaest ili osamnaest. Dok ide preko nas, dobro je, ali ako takav komadi
doleti meu nas, valjat ete se od smijeha, momci.
vejk je nastavljao sa svojim izlaganjem o davanju otpremnine za poginule:
Trista kruna dostaje; to je ba toliko, koliko stoji jedan osrednji vol. Kad bi pao, reci-
mo, u rijeku, morala bi ti ena jo praviti lijes, a ne bi dobila nita. A ona, kako se uzme:
kad joj poslije tebe ostane mlin, lijep mlin bez duga, moe za nekoga i poi; estitu udo-
vicu s lijepim mlinom svatko e uzeti. A tko zna, jesi li sa enom postupao, kako bi doli-
kovalo tako zgodnoj eni. U praki magistrat dola tako, da moli pripomo, neka Andula
Prouzova s Frantika, radnica u Mahlerovoj predionici na Bubnu, a blagajnik joj nije htio
dati potporu. Gledao ju nekako alostivo, gutao slinu i rekao: Ne bojte se, gospoo Pro-
uzova; potporu vie ne moete dobivati. Imam za vas jednu tunu vijest: Va mu je po-
ginuo na srpskoj fronti. Dobit ete za njega trista kruna.
A Andula Prouzova skrstila ruke, suze joj pole na oi i ona zakuka: Hvala Gospodu
Bogu, da me je tako obradovao. Dakle, Vaka su zaista ubili? Milo mi je, da mi za njega
daju trista kruna; toliko novaca od njega nisam za ivota vidjela. Dakle je on, junak moj,
u naruju bojem? On me je, gospodine, prije nego to je poao, tako izudarao, da na ru-
kama i zadnjici jo i sad imam modrice. Pogledajte samo, gospodine.
Svukla je bluzu i pokazala modrice, koje su joj od mua ostale... Druge enske poele
vikati, da ne zadrava blagajnika, jer e se zbuniti kod isplaivanja potpore. Jedna je kle-
knula pred blagajnika i molila ga, da joj isplati tri stotine kruna, jer njenog mua mogu
takoer ubiti. Ali ona uope nije bila udata; bila je to neka Serynkova, koja je dobivala
potporu za Franca Slanaa, lajfera u Libnu; ivjela je s njim u divljem braku i dobila
dvoje djece, a on je onda nije htio uzeti, jer je isprosio neku ciglarku s Proeka. Moda e
tvoja ena, Baloune takoer...
U taj as vejk zamukne; visoko nad njihovim glavama rasprsnuo se rapnel, a na cesti se
zaprailo, kad je tane udarilo o zemlju, a na zaelju se jedan vojnik uhvatio za rame, iz
koga je liznula krv i on kao bijesan poletio natrag.
Ovaj je imao sreu, ree netko iza vejka, ali je ve doletio i drugi rapnel, a kroz
njegovo zvidanje zau se glas natporunika Luka:
Kompanie! varmlinie! Direktion erster Zug!
Kompanija se rasprila uz strano psovanje ari, koje su gurale vojnike nalijevo i nades-
no. U treem vodu narednik je gurao jednog vojnika:
Hajde, klipane. Zar ne zna, kako se pravi varmlinija?
Ne znam, plaui uze prosvjedovati vojnik, ja sam iz landturma i bio sam u
vojsci samo etrnaest dana, a i za to vrijeme odleao sam od upale plua u bolnici. Ja ni-
sam bio u toj pukovniji, nego u etrdesetdrugoj. Nauio sam odgovarati: Komandant
nae k. u. k. etrdesetdruge pukovnije zove se Erzherzog Fridrich von Kummerland-
Bruchschwillig zu Linenburk.
Jezik za zube! Boe sveti, alju nam ovamo djecu, kojoj bi jo trebala cucla, oajno
viknu narednik.
498
Streljaki stroj je bio postrojen; vojnici, koji zbog kratkog vjebanja nisu znali, ta treba
da rade, gledali su na stare iskusnije vojnike i desetare; rapneli su dolijetali u jednakim
razmacima, ali su uvijek eksplodirali iza stroja.
Natporunik Luk, porunik Dub i kadet Biegler ili su naprijed, naoko hrabro i puni
sranosti, nato su iskusni vojnici zakljuili:
Znai, brao, da idemo samo u pomo; pred nama ima nekoga, ali kad doe do gusta,
gospoda oficiri e ve izmaknuti.
Streljaki stroj je ve doao na livadu, kroz koju je tekao potok, obrastao vrbovim bu-
njem; nad glavom zahutkao je aeroplan, a natporunik Luk komandirao:
U bunje, nieder! Brzo se dekujte: bacat e mombe!
Velika ptica huktala je u visini opisujui krugove, nato se vratila letei lijevo od strelja-
kog stroja. Luku je doao ordonanc od kapetana Sgnera, koji je sa svojom etom leao
u polju kraj jednog puteljka.
Ostanite leei! naredi Luk, do dalje naredbe.
Vojnici zagrabie iz potoka vode i napie se; a onda se izvalie na lea domiljajui se,
to bi moglo biti dalje.
Danas ili najkasnije sutra, dat e nam po turu, ree jedan, nato drugi odgovori:
Ni govora o tome. To je jedno slabo rusko odjeljenje, koje ima da maskira odstupanje.
Pokraj vejka je leao jedan mali, pjegavi vojnik; kad je Luk otiao dalje, izvadio je iz
torbe rusku patronu, nataknuo je na vrh bajunete i poeo je otvarati; kad je otvorio, pro-
suo je barut na dlan, a onda polovinu opet vratio natrag i metak opet uvrstio, lupajui
po njemu glavom od bajuneta.
ta se igra s tim? zapita vejk. Ta ti, brate moj, nee opaliti.
Opalit e, drue, i te kako, mirio ga je vojnik.
Sav se barut u njoj ne smije ostaviti: bila bi to vrlo velika rana, a mogla bi se otkinuti i
apa. Samo neka Bog dade, da Rusi ponu pucati na nas u vrbak; u bunju u ja to ispali-
ti sebi, da nitko nee ni opaziti, a onda hajde u bolnicu. Ja sam, prijatelju, ve dobio jednu
u trbuh, a drugu ne bi htio da imam; fukam im ja na cijeli rat. ovjek mora biti prakti-
an; namoi profuntu, stavi je na ruku, ispali u nju jednu rusku i velim ti, najvjetiji lije-
nik to ne moe poznati. Ja sam, prijatelju, bio na fronti ve est mjeseci, pa imam prakse i
iskustva i neu se dati dugo mrcvariti.
Bolje je postaviti na nogu jedan hljeb umijeao se u razgovor drugi vojnik, hljeb sa-
kupi iz rane sav gad, prah i dim, i noga se prostrijelja vrlo lako.
Najbolje je komad ledine, javi se i trei, lijep, veliki komad busena. Lijepo ga ob-
rei, vrsto ga svezi a onda moe ispaliti, ako e ba i austrijsku; ostat e samo ista ru-
pa. Ruska se u lijetu vrti, pa bi mogla polomiti kost.
Meni je pisao brat, koji je bio na talijanskoj fronti, zau se iz buna netko, koga nisu
mogli vidjeti. Vojnici to prave tamo kamenom. Poloe ruku na jedan kamen, a dru-
gom udare kamenom po njoj. Moj brat pie, da je tako na lijevoj ruci otkinuo sebi meso
na itavoj podlaktici i da e ostati sakat. Da, da, on ima u tome iskustva.
Ali zato da se ovjek ubogalji, progovori bun na drugoj strani, pa i onako vam
se ne moe nita dogoditi. Ne pucajte, pa bilo, ta bilo. Ja sam bio na fronti pet mjeseci;
bio sam u osam bojeva, a nisam ispalio ni jednu patronu. Ne ubij, pa nee biti ubijen; ne
upropasti drugog, pa se nee ni tebi nita dogoditi. Nad nama je sudbina, a sudbina je
pravedna.
499
Glas, koji je govorio zadnji, bio je najljepi cvijet ljudske kulture; vojnik, kojemu je glas
pripadao, znaio je vie nego najslavniji pripovjedai, slikari, pjesnici i artisti zajedno.
Bio je to ovjek, koji nije htio ubijati, ali se ujedno nije htio ni dati ubiti.
U vejka je to prianje, da onaj vojnik nije htio pucati probudilo najvee simpatije.
Htio je, da ga o tome zapita neto vie, ali se Luk vratio, primivi opet jednog ordo-
nanca i viknuo:
Vorwrts! Direktion mir nach!
rapneli su prestali, pucanje se utialo. Streljaki stroj je preao livadu, komad polja i po-
ao na jednu uzviicu. Tamo ugledae gomilu ruskih leina. Austrijanca nije bilo ni jed-
nog, jer je vlast i ovdje htjela da radi psiholoki: dok se vojnik nije osjetio u boju, mo-
rao ga je zamiljati u stilu vaarskih slika: padaju samo neprijatelji, nai ih strijeljaju, bo-
du, sijeku, gone i iz cijelog metea iziu bez ijedne ogrebotine; jedno tuce anela uva
nae vojnike i za njih se u Beu moli stari monarh.
A tu su leali ruski vojnici bez cipela; leali su na leima, na boku, licem prema zemlji,
tako, kako su ih spustili nosioci iz ruku, a njihovi iscereni zubi na crnim licima trebali su
da pobude odvanost u austrijskom vojniku.
vejk se najeio pred ovom odvratnom slikom; a onda je pogledao bolje i rekao dobro-
voljcu Mareku:
Zar ih tako i zakopavaju? Zar ne sipaju na njih vapno? Vojniku po propisu pripada
duboka jama, a preko njega vapno: To vam je, dragi moji, za va trud... Ovamo bi tre-
bao, da doe Arimethejsko drutvo iz Praga i da im pribavi lijesove. Jer one puljive
daske svakako su toplije nego kad te pokopaju onako u koulji.
Marek odgovori kao u snu:
Dobro je uzeti namoenu profuntu, ili lijep komad ledine. Sanjao sam, dragi vejk,
kao da sam bio kod kue na dopustu. Mamica je skuhala knedle s trenjama, postavila ih
na stol, a ja sjeo za stol. Meutim, doe naa domarka i veli: Gospoo Marek, gdje vam
je sin? Nije me ni vidjela iza onog brda od knedli. Javio sam se domarci, a ona mi veli:
Zar ste vi jo uvijek na fronti? Svi estiti ljudi su ve davno ili u Rusiji ili u bolnici.
vejk, vjeruje li ti, da su snovi od Boga? Ja vjerujem, da jesu. Ovaj rat nije za mene i ja
bih se sigurno povampirio, kad bi me pokopali golog i bosog.
vejk, rastrojen slikom, koja je bila pred njim, odgovori nelogino: Bog uvijek savjetuje
ljude. U ledinu ne vjerujem, ali s profuntom bi se moglo neto napraviti. Ja u ti je namo-
iti i odvest u te na prevejalite.
Po uzvisini se protezala rijetka borova umica. Kad su stigli u nju, vejk je skoro kriknuo
od iznenaenja. Bila je puna vojske: leali su tu izmijeani Nijemci, honvedi, Bosanci,
draguni bez konja, nekoliko bombakih odjeljenja, husari i pjeaci sa svim moguim bo-
jama na okovratniku. Kad su doli do Bosanaca, ovi ih pozdravie:
Boga ti tvoga, bit e turma, pa e biti i ruma. Bez ruma nema turma.
S preda se javljala paklena pucnjava topova i strahovito groktanje strojnih puaka; ruska
artiljerija odmah je odgovorila obasipajui sve rapnelima, ali to dalje sve rjee.
Nemaju municije, proape porunik Dub natporuniku Luku. Danas e opet
bjeati. Mi emo im potpraiti pete.
Jo ne bjee, bunio se natporunik, stvar e sigurno doi do bajuneta. vejk,
okrenu se on, ne zaboravi, da si ordonanc i dri se mene! Baloune, nesretnice, nemoj
da se izgubi s konzervama. Ako budem ranjen, poi e sa mnom u pozadinu.
500
Bosanci su imali dobar nos: kad je poelo zalaziti sunce, pojavie se iza ume kola, nato-
varena bocama. Fasovao se rum; jedinica za jedinicom prilazila je s feldflaama sandu-
cima, a tko je mogao da ga popije i vratio se natrag, dobio jo jedanput. Posljedice se brzo
ukazae, raspoloenje je poraslo. Nijemci su poeli pjevati Ich hatt' einen Kamaraden,
a meu esima jedan, sasvim pijani, ustao je i drei se za bor, poeo pjevati:
Tam' na Sanu kod Krasnika

ume tuno bruje,
Trupla mrtvih prijatelja
Nose hladne struje.
A ja samac strau straim,

U mislima stojim:
Hou li se ikad vie,
Doma vratit k svojim?
No, no, ne deri se tu kao stara kurva! ree netko, vukui ga na zemlju.
Kroz sumrak odjeknula je komanda: Vorwrts! Vorwrts! i masa se pokrenula. Ljudi,
pijani kao stoka, pooe da umiru za slavu monarhije i monarha. Bili su u takvom stanju,
da je novinska kancelarija pisala: Naa vojska svojom hrabrou i besprimjernom po-
rtvovnosti budi zauenje sviju nas. Bije se junaki, gledajui smrti u oi i puna bojnog
elama.
A taj elan, kojim je vojna uprava punila svoje junake vojnike, proizvodio se od krum-
pira u svim tvornicama alkohola na hladni i topli nain od Sudeta, pa sve do Jadranskog
mora; proizvoai su ga davali dravi za podizanje vojnikog duha, pa kad su, poslije
rata, kupovali nove tvornice i palae, mogli su rei:
Sve je ovo sazdano od vojnikog oduevljenja.
Alkohol je prevlaio mozak maglom i zasljepljivao oi; nita na svijetu nije bilo strano,
naporno, teko, sve je bilo mogue izvesti: piritus je djelovao.
Metci su pjevali i zvidali sve jae i blie oko glave: nevidljive muhe zujale su letei blizu
oko uiju: Ti-juu, Ti-juu, tako da je vejk odmahnuo rukom:
Bjei, prokletnice!
Vorwrts! Vorwrts! zaulo se negdje iza njega i on je raspoznao glas kapetana
Sgnera. Vorwrts, vorwrts! zauo se i glas natporunika Luka.
vejk se osvrnuo, ali nije vidio nikog poznatog; sve same tue stvari. Debeli i snani Ni-
jemac, opazivi njegov pogled, gurnu ga laktom i ree podsmjeljivo i sarkastino:
Mchtest nicht auch die Front hinten halten? Du Scheisser, das ist noch blos fr die
Herren Offiziere!
Ne radi se o tome, drue, odgovori vejk, nego ja sam ordonanc i moram biti
pokraj natporunika, da bih mogao skoknuti po pomo, ako doe do gusta. Onaj blesan
Baloun jamano se u ovom meteu izgubio.
U taj as u stroj se zarila jedna granata; ogromni blijesak izbio je iz zemlje, a teki i zagu-
ljivi miris rairio se unaokolo; zemlja se tako atresla, da se vejk sruio.
501
Ostao je leei, dok se oko njega sve razbjeglo; a onda se opipao i rekao sam sebi: Ovo je
itav vatromet, ljepi nego to ga izrauje gospodin Hajek o svetom Janu na Stfelaku. Ali
ovako eksplodirati ipak nije trebalo. Moglo je jo nekog i ubiti.
Linija se opet poravnala. Vorwrts, vorwrts! postajalo je sve bjesnije i oduevljenije,

graniei sa zvjerskim urlikom. Vojnici su nadirali naprijed, padajui na as, kao da ih
straga netko goni biem; granate su padale ve iza linije. vejk je ustao i potrao do veli-
kog buna divlje rue, koji je rastao na rubu pol ia. Tamo je opet legao. Malo kasnije do-
ao je jedan maarski oficir s revolverom u ruci i potjerao ga naprijed. vejk je opazio, da
iza vojnika i oficira ide itav lanac poljske andarmerije.
To lii na policijsku hajku, pomisli on, kad policajci u Pragu nekoga trae, a
onda se okrenu oficiru: ekao sam svoga gospodina natporunika. Molim vas, nemoj-
te se uzrujavati; ja znam, da strogosti mora biti. Pa i na bojnom polju.
Potrao je nato opet u bunje, dok se nije dovukao do opkopa, iskopanih na brzu ruku,
gdje je nekoliko potpuno umornih i zaduvanih vojnika pucalo. Jedva je stigao onamo,
kad odjeknu komanda:
Schiessen, schiessen! Lebhaft schiessen! Puke prasnue, hiljadu plamiaka liznu kroz
mrak. Deset minuta trajae to praskanje, petnaest minuta letjele su preko opkopa granate
i rapneli, a onda je najedanput vatra na stranama pojaana, da u centru prestane pod
komandom:
Feuer einstellen! Feuer einstellen!
as kasnije tiina je bila prolomljena komandom:
Bajonet auf! turm! turm! Vorwrts! Vorwrts!
Masa ljudi nagrnula je na opkope, da poe na ubijanje iz blizine, da bode bajunetama u
trbuh ili u grudi, da dotuku ono, to su metci iz puaka, rapneli i granate ostavili u i-
502
votu. Jedva su poli iz opkopa, kad je poela pucati austrijska artiljerija; ulo se, kako
netko vie na telefonu:
Prekinuti paljbu! rapnel-granate!
Tehnika rata bila je savrena; kome oduevljenje nije probudio rum, tome je pomagala
pucnjava za petama.
vejk je bio zauzet sam sobom; pretrali su nekoliko koraaja, to su ih dijelili od ruskih
opkopa, ali su ti opkopi bili ve prazni; osim mrtvih i ranjenih, koji su leali na dnu, voj-
nika tu nije vie ni bilo; sve je uzmaklo.
Ne zadravati se! Vorwrts, vorwrts! nareivali su oficiri. Stroj je preao opkope i
poao u mrak. vejk je ostao sam meu ranjenicima.
ta je, momci? Vas uredie, a? ree vejk sa saueem napajajui ih vodom iz svoje
boce. Zar niste odavde mogli prije pobjei? S naom vojskom nema ale. Pa i civilist
kad je pijan, vrlo esto nanese gvjeku teku tjelesnu povredu.
Domala se vojnici poee vraati; Rusi se izgubie u noi kao da su u zemlju propali, a
vojnici, vukui iz opkopa mrtve i ranjene i predajui ih bolniarima, priahu:
Hergot, znai, da emo sutra prije zore morati za njima... Ali se onda neemo zausta-
viti ak do Moskve. Priaju, da su Nijemci ve u Varavi. Ako im svaki dan ispraimo tur
kao danas, bit emo brzo gotovi.
Ima li ih jo mnogo? zapita ih vejk, dobro bi bilo da se podijele na toliko dana,
koliko e trajati rat: svaki dan jednaka porcija. Nije nikada dobro sve najedanput. Bio je
tako u Mladoj Boleslavi jedan blagajnik u banci, neki gospodin Wildt, koji je lijepo, sis-
tematski krao iz blagajne svaki dan jednak obrok, da se ne bi opazilo. Ipak je, iako je uvi-
jek uzimao malo, ispraznio blagajnu do dna. Ili, na primjer, gospodin Drozd u Svatovac-
lavskoj; krao je on pomalo i oprezno, da to nije opazio ni sam sveti Vaclav: samo su naje-
danput imali praznu blagajnu. Ne valja, makar ovjek htio da proguta cijeli svijet, otvori-
ti usta najedanput; ovjek bi od tolikog svijeta iaio eljusti. Na car je pedeset godina
vladao u miru i redu, dok se nije estito spremio za rat. A taj gospodin Drozd je Svatova-
clavsku banku potkradao punih ertnaest godina.
Neka spodoba prikradala se vejku i najedanput mu pala u naruje s usklikom:
vejk, pa i ti si iv?
Kao to vidi, odgovori vejk. A ni tebi se, Marek, nije nita dogodilo? Ja sam
ve mislio, da te vie neu vidjeti; drao sam, da se ve vozi u bolnicu.
Kapetana Sgnera su odnijeli bolniari, ree netko pokraj njih, kontuzovan je
granatom.
Bit e bolje da uti, odsijee netko drugi.
On ima pilule, od kojih se ovjek najedanput onesvijesti; dobio je to od doktora. Vidio
sam ga triput na fronti i nikad nije doao dalje od prvog sukoba; padne u nesvijest i to
traje sve dok se ne dovue do bolnice u pozadinu. Da, da, oficirima ne ide zlo; imaju oni
veze s lijenicima. A ti se nee dovui do kue sve dok na previjalite ne donese glavu
pod pazuhom.
A Marek, prigibajui se vejku, doda:
I ja sam sluao o tim pilulama, ali se ne usuujem, da sam sebi neto napravim. A
ovjeka e ovako ipak napokon dotui.
Jutro je starije od veera, ree vejk mudro. Ja mislim, da ne bi kodilo, kad bis-
mo malo prilegli. A ta se radi tamo naprijed? Niste vidjeli, to je tamo?
503
Nita, zijevnu Marek, samo tri ruska topa i nekoliko strojnih puaka. Ostavili su
sve tamo, jer se nitko nije htio s tim natezati. Strano je, kako smo se umorili.
On podigne okovratnik na kabanici i za as zaspi. vejk je jo malo puio, a kad ga je ne-
ki kaplar pozvao, da poe na strau, uzeo je puku, iziao i uputio se pravcem, koji mu
je kaplar oznaio.
Poslije nekoliko koraaja zapeo je o neto i uz svjetlost lule pogledao na zemlju; pred
njim je leala otkinuta noga u visokoj izmi i s komadom crijeva i elucem, obmotanim
oko sare.
Jadnie, poali ga vejk, ti e na strani sud morat ii dvaput. S tobom se bolni-
ari nisu dugo natezali; a moda je i bolje, kad ovjeka ne proklinju poslije smrti.
Vojnika, kojega je izmijenio, poslao je spavati i poao dalje; malo kasnije naiao je na to-
pove, postavljene u pravcu, otkuda je on doao; sa strane stajale su dvije strojne puke.
Vidi, molim te, oni to imaju na kotaima, zaudi se vejk, to je dobro, da ih ne
moraju vui na leima.
Uhvatio je remen jednom, a drugi uhvatio za cijev.
No, hajdemo polako!
Kotai zakripae, a vejk se vrati na svoje mjesto; ostao je na straarskom mjestu, a kad
je poslije jednog sata doao drugi vojnik, da ga izmijeni, dovukao je on strojne puke do
samog opkopa i blaeno zaspao pod njima.
S prvim zracima jutra opkopi oivjee; are uzee buditi spavae:
Vergatterung! Svaki na svoje mjesto! Oni iz devedesetprve nadesno! ezdesetesta
honvedska zurck. Ablesung.
vejk probudi Mareka. Iziao je iz opkopa, upregnuo se u remene strojne puke i povu-
kao ih nadesno, gdje je odmah ugledao natporunika Luka, koji je preuzeo komandu
nad bataljunom i ponovo ga sakupljao. Falilo je mnogo vojnika; Luk se neobino zau-
dio, kad je ugledao, gdje pred njim stoji vojnik, koji lijevom rukom salutira, a u desnoj
dri remen, za koji su bile vezane dvije strojne puke i prijavljuje:
Gospodine natporunie, infanterist vejk pokorno se javlja u kumpaniju kao ordo-
nanc. Novo nema nita; bitka je potpuno dobivena. Ove dvije strojne puke sino sam
zarobio kod sukoba, samo nisu dobro namazane, pa kotai kripe. Pokorno javljam, da
ovaj ratni plijen poklanjam svojoj pukovniji, jer bih elio, da joj to vie pukne slava po
svijetu.
vejk, viknu natporunik, koji se trudio, da bude strog, znate li vi, ta zasluuje
ordonanc, koji se u bitki udalji od svoga komandanta: metak u elo!
Pokorno javljam, da to ne znam, dobroduno odgovori vejk, ja sam vas ekao, go-
spodine natporunie, jer sam znao, da e vam bez mene biti teko i dosadno; a nekakav
drugi gospodin natporunik od husara htio me je zato ubiti iz revolvera. Pokorno jav-
ljam, da smo pobijedili i bez tue pomoi, a ja se vie ni koraka neu udaljiti od vas, gos-
podine natporunie. Pokorno molim, hoe li se danas fasovati rum?
Aha, gospodin vejk! zau se i porunik Dub. A gdje ste se vi skitali dosad? Ja
sam uvjeren, da niste ispalili ni jednog metka. Jako se udim, to nisam uo, da je gospo-
din vejk ve na ruskoj strani.
vejk pogleda porunika s namjerom, da mu neto odgovori, ali ga je natporunik Luk
pretekao i pokazujui na vejkov plijen, rekao otro Dubu:
504
vejk je odlian vojnik i ja u ga predloiti za malu srebrenu; sino je u bitki zarobio

ove dvije strojne puke. Onda se okrenu k vejku i ree mu poluglasno: vejk, ivo-
tinjo jedna, gdje je to stajalo u starom gvozd ju, kad si ovamo dovukao?
Za odgovor nije bilo vremena; na drugoj strani zagrmie topovi i tri granate, poslane na
austrijsku stranu, prsnue tako blizu, da je vejk pljesnuo rukama:
Gospodine natporunie, pokorno javljam, da to Rusi pucaju iz topova, kod kojih sam
juer zarobio ove strojne puke. Drukije ne moe biti.
Vi ste zarobili i topove? zapita ga Luk. Pa to ste ih onda ostavili ondje?
He, gospodine natporunie, uzdahnu vejk, ne mogu ja vui jo i topove... Po-
korno javljam, da bi to i za dva para konja bilo previe.
Paljba na ruskoj strani postajala je sve ea i bra; poslije pola sata mogao se ugledati i
streljaki stroj, koji je poao u pomo Rusima. Ili su u gustim kolonama, mirno i odlu-
no, tupo i lijeno kao da ih se sve ovo zajedno nita ne tie, i popunjavahu streljaki stroj.
Spremaju se sigurno ili za napad s krila ili za protunapad, pomisli Luk, dosadilo
im odstupanje.
Pokazalo se, da je njegova pretpostavka ispravna, jer iz ruskih redova odjeknu: Hurra-
rararara! i Rusi preoe u napad.
Bataljun se zaljulja, ali izdra; Rusi uzmaknue i oko podne njihovo Hurrarara! opet
odjeknu te natporunik Luk morade narediti, da se odstupa.
Uostalom, vojnici su odstupali i bez nareenja; na svim stranama i uzvienjima, dokle se
okom moglo dogledati, Rusi se skupljahu sve vie kao mravi i eta honveda, odreena
da brani odstupnicu, dok Rusi ne dou lice u lice, jedva su sprijeili paniku; a kad vojnici
zaue Lukev glas: Zurck, zurck! okrenue se natrag i obrnuvi na zatiljak kape
za zasloncima, klicahu od veselja:
Sad emo opet tjedan dana ovako forikovati. Pazi, ima ih kao mravi. Djeco, dobro po-
dmaite pete zejim salom!
Odstupali su tako do podne, sve dok ih nisu zadrali Nijemci, koje na automobilima do-
vezoe do bojne linije, kao kada pritisnu vatu na otvorenu ranu. vejkov bataljun je dotle
doao do nekakvog zapaljenog skladita, od koga se skoro upalio i vlak, koji je tamo sta-
jao.
Rusi su zastali, da se popune. Pred veer se nastupanje nastavilo. Artiljerija je bljuvala
paklenu vatru, pod ijom zatitom su Rusi prilazili sve blie Austrijancima; fronta se nije
mogla uzdrati: zaljuljala se ponovo i polako odstupala. Dolo je nareenje, da se opkoli
stanica; bataljun je priao onamo, ali je ruska artiljerija uperila svoju vatru na zgradu ta-
ko, da se voz jedva izvukao itav.
Stanicu sauvati po svaku cijenu! nareivao je brigadir Luku preko ordonanca.
Recite, neka je uva sam gospodin pukovnik! viknuo je Luk na vojnika. Tamo
se ni maka ne moe odrati.
Prioe blie stanici, ali ih je artiljerija obasipala pravom kiom granata; vojnici se raspr-
ili i pobjegli, dok je Luk vikao:
Neka avo nosi svu ovu komediju!
Pokorno javljam, vikao mu je u uho vejk, na etvrti vod je sasvim uniten od
granata. Gospodin porunik Dub
Granate su praskale za petama, zarivale se duboko i zasipale ih glinom, a vejk, trudei
se, da nadjaa paklenu buku, vikao je natporuniku:
505
Gospodine natporunie, bit e najbolje, ako se mi lijepo udaljimo. One budale pucaju
pravo na nas.
Vojnici su bjeali sada u gomilama, priklanjajui se nisko zemlji i tek daleko iza stanice u
maloj borovoj umici uspjelo se, da ih zadre i da ete opet okrenu prema neprijatelju.
Legli su kopajui asovima opkope u sipkoj glini, nato se poele sakupljati jedinice. A
kad se vidjelo, da u jedanaestoj eti nedostaje skoro cijeli etvrti vod, vejk pristupi ko-
mandantu Luku i postavivi se haptak i diui ruku na pozdrav, ree:
Pokorno javljam, gospodine natporunie, nije bilo vremena, da se pokupi i gospodin
porunik Dub, kao to je naredio gospodin kapetan Sgner, da sakupljamo ranjene. Po-
korno javljam, da ga ne bi sakupili do veera, jer ga je granata rastrgnula na hiljadu ko-
mada.
Dakle je dopjevao svoju pjesmu i taj Dub, pomisli Luk, ali mu o tome sigurno
nije govorio njegov kotarski predstojnik, a na glas ree: Gdje, tamo kod stanice?
Da, tamo mu se desila ta nesrea, potvrdi vejk, kada su Rusi navaljivali. Gos-
pode Boe! viknu vejk najedanput, pa ja sam tamo izgubio lulu!
Poe prevrtati depove, izvrnu i brotsak, otvori patronae, ali lule nigdje... vejk ree
natporuniku tako iskrenim glasom, kakvog od njega nije nikada uo.
Sve, to se dosad s nama dogodilo, samo je sitnica; ali ta ja bez svoje lule?
U vejkovim oima mogla se proitati beskonana alost i tuga, koja je prela i na
Luka, a kasnije se pretvorila u bijes na cijeli svijet, na kojemu se mogu dogaati takve
gluposti. Luk vikne na Balouna i naredi mu, da otvori bocu ljivovice i utjei se toliko,
da je naveer, kad se na obzoru ukazale prve zvjezdice, a pucnjava prestala na obadvije
strane, vejk, naslonivi se pod jednim borom nad svojim natporunikom, konstatirao:
Nasisao se moj komandant kao bebica, pa e sanjati neto lijepo. Premekan je on za
rat.
Pokrio ga je nato kabanicom, pa legao i sm. Pred oima mu se najedanput stvori slika,
kako je na fronti lijepo, kad gori kakvo selo, kako im je priao gospodin feldpater, kad su
polazili na put.
Trebao sam mu dati po gubici, pomislio je i zaspao. Sanjao je, kako je granata opet
udarila u porunika Duba i kako se on u dimu i plamenu die na nebo kao prorok Ilija u
ognjenim kolima. Kod nebeskih vrata due su se gurale, obuene u raznolike mundure, a
dua porunika Duba se gurala meu njima laktovima i vikala: Pustite me, ja sam umro
za Austriju i hou da prvi govorim s Gospodom Bogom. ta, sveti Petre, jesi li ti sluga
boji? Ali ja moram govoriti osobno s gospodinom efom! Sklanjajte mi se s puta, jer vi
me jo ne znate i ne bih elio, da me upoznate! Nato se nebom najedanput prosulo zlat-
no svijetlo, u kojemu se pojavio prekrasan starac u bijelom ruhu, a njemu sa strane stajao
je plavokosi mladi u odijelu, pokropljenom krvlju, s trnovom krunom na glavi mjesto
kape; i starac, pokazujui na knjigu, koju je pred njim drala mlada djevojka, zapita Du-
ba snanim glasom: Porunie Dube, zato si ti kinjio dobrog vojaka vejka? Zato si ga
natjerao, da se opije konjakom? Dub nije odgovarao, a mladi ovjek rairi ruke, na
kojima se vidjele krvave rane, sline rascvalim ruama... A starac je viknuo: U pakao!
i porunik Dub poleti dolje na zemlju... Svijetlo se gasilo, starca je nestalo, a mladi je
ovjek otiao sakrivajui uplakano lice u bijeli rubac... Nato se vejk probudio s rijeima:
Tako mi Boga, to je bio glup san.
Svitalo je, vejk je traio neto po depovima i sjetio se, kakav je gubitak pretrpio juer,
pa je ustro ustao drhui od zime. Svi su spavali, samo su strae bdjele, etajui se oko
506
borova. vejk izae iz ume. Na strai je stajao vojnik iz njegovog voda, koji je, zauvi
iza sebe korake, zadrhtao i uperio puku na vejka:
Halt! Wer-da?
Nikakvi ferda, odgovori vejk ljutito, ja idem u patrolu. Zar me ne pozna, bu-
dalo? Da avo odnese sve regrutske zelenie!
A to si ti vejk! spusti vojnik puku. Ne zna, hoe li danas biti kave! Moda
smo izgubili i kuhinju?
Ne znam, prijatelju, promrmlja vejk, nemam kad da se zabavljam. Danas e nas
zagrijati Moskalji.
A zna li odziv i lozinku? zapita ga vojnik, nato vejk procijedi kroz zube:
Izgubljena lula.
S prvim zracima sunca javie se i ruski topovi. Luaki su pucali na stanicu, oko koje je
vejk traio svoj instrumenat za puenje, kao da imaju municije na bacanje i hoe to pri-
je da se rijee toga zla. Opazili su ga i poeli na njega sipati rapnele; a onda je negdje u
blizini zagroktala strojna puka zasipajui polje metcima tako, da se vejk morao zaklo-
niti za zgradu. Polako se orientirao, otkud su dolazili i kamo su pobjegli, a kad je puc-
njava prestala, poao je onim pravcem. Naao je veliku rupu od granate, koja je unitila
etvrti vod; a nekoliko koraaja od nje, kad je pomislio: Izgleda, da se ovuda mogu eta-
ti do sudnjeg dana kao da traim izgubljenu sreu oi mu zablistae.
U vlanoj travi leala je lula njegova lula! na kojoj se ljeskala rosa kao suze, koje je
isplakala za svojim gospodarom. vejk se sae, da je dohvati, a u tom asu strojna puka
poe da mu alje metke pred same noge.
On podie lulu, koja najedanput zadrhta u njegovim rukama i on poleti iz sve snage za
stanicu.
Tamo je iz brotsaka izvadio paketi duhana, napunio lulu i htio je zapaliti; i ba, kad je
htio da je prinese ustima, opazio je, da lula nema piska na vrhu. Bio je otkinut i vejk se
sjetio, da se to dogodilo, kad se sagibao, da lulu dohvati, pa podie ruku i zaprijetivi se
lulom prema ruskoj fronti, ree prezirno:
Gadovi nijedni! Zar moe to uiniti estit vojnik svome drugu? Tko vas je uio, da ta-
ko ratujete, prasii boji?
Odgovora na to pitanje nije dobio; jedino su rapnele i granate i dalje zasipale stanicu,
prestajui samo na as, kad su pucali na umu, otkud se ula austrijska artiljerija.
Iza upaljenog skladita sjedio je vejk, drei u zubima lulu za otkinuti pisak i grdio,
ekajui, da mu se na dogorijevajuoj cjepanici skuha kava; nita ga nije muilo i boan-
ska bezazlenost sjala se na njegovim zamazanim obrazima: ispio je kavu i, proteui se
na suncu, poe pjevati:
Ja znam jedan divni zamak,

Gdje prebiva moja mila;
Tuna sjedi, suze roni
I bijelo rublje iva.
L'jepo je da cura moja

To bijelo rublje ije,
507
Dok na fronti sav u blatu

Vojnik jadni krvcu lije.
Ja u glidi hrabro stojim,

Kao stijena stojim ja,
Al me jedna kugla kleta
Iz glide izbacila.
Izbaen iz glide tako,

U pitalju molim ja:
Neka piu dragoj mojoj,
Da me vie ne eka!
Jedna ruka otkinuta,

Druga ruka slomljena,
Doi, mila, pa da vidi,
Kako je ta vojna zla.
Ne mogu ti vie doi,

Ne trebam te vie ja,
Sada imam v'jenac slave:
On je meni sve i sva.
vejkova ratna pjesma slivala se s grmljavinom topova. Pjevao je on tako kiticu za kiti-
com, kad najednom zamuknu, jer je u blizini netko stenjao i plakao.
vejk poe za glasom: iza skladita, na drugoj strani, leao je mlad vojnik na trbuhu i
opirui se o laktove, okrenuo se prama vejku. Nogavice bile su mu pune usirene i pocr-
njele krvi, pa je mladi stenjao kod svakog pokreta.
Kad je ugledao vejka, sklopio je ruke:
Prose pana, pomoc, pomoc! Pro Matku Boi pomoc!
ta je s tobom, jadnie? zapita ga vejk, pribliujui mu se, a onda po hlaama opa-
zi, da su vojniku prostrijeljene obadvije noge s nekoliko metaka, koji su mu probili kosti.
Digao ga je oprezno i odnio iza skladita; tamo ga je razodjenuo, rasparao prilijepljene
hlae i donio iz bunara vode, da mu ispere rane. Vojnik je samo uzdisao, pratei oima
svaki pokret vjekov. Kad ga je vejk previo i dao mu da se napije vode, ree veselo:
Nita to nije; prolo je samo kroz meso, a kost je ostala zdrava, nato se ranjenik
zaprijeti rukom prema Rusima:
Neka vas kolera odnese, kurvini sinovi! Oh, moje noge, moje noge! i poe plakati.
Mome, ree mu vejk, bolje e biti, da spava i da ne vie, jer bi nas jo mogli
pronai. Ja idem da pogledam, moe li se to nai za jelo. Uostalom, ekaj; poloit u te u
onu veliku jamu, da sluajno na tebe ne padne zid, ako ga srue.
Prenio je ranjenog Poljaka i poao u stanicu. U kancelariji je naao samo razbijeni teleg-
rafski aparat, ali je u podrumu naiao na jednu veliku, pletenu bocu; prorezao je poklo-
508
pac od prua, koji je sakrivao grlo od boce i bajunetom komad po komad izdubao zapu-
a, a onda prislonio nos na bocu:
Herrgott, bit e da je vino! Morao je to biti zgodan ef stanice, kad je toliko mislio na
mene.
Nagnuo je bocu i natoio punu zdjelicu vina; onda je srknuo, pucnuo jezikom i popio sve
u jednom gutljaju hvalei ga:
Dobro, boga mi, kao kod ulca na Kopeku. Ali na prazan eludac vino nije zdravo.
Iznio je bocu pred stanicu i uao u skladite. Bilo je napola prazno; samo u jednom uglu
lealo je nekoliko poluizgorjelih sanduka. vejk poe, da ih pregleda, prolazei oprezno
izmeu izgorjelih greda; izvukao je bajunetu i gurnuo ju pod poklopac od sanduka.
Daska je zacvilila i vejk uzdahnu iz dubine due:
Naao sam. Gospodin Bog me ipak nije sasvim ostavio.
U sanduku su bile ruske mesne konzerve i vejk ih poe prenositi onamo, gdje je ostavio
bocu s vinom. Onda poe do ranjenika, uze svoj teleak i poe prenositi konzerve u ja-
mu.
Granate su praskale oko ruevina, ali se vejk nije dao zbuniti: odnio je bocu u jamu i
nastavio da mirno prenosi konzerve, zaposlen kao mrav.
Ranjenik je za as bio opkoljen konzervama. Kad je vejk donio i posljednju partiju, ree:
Nanio sam toga kao vrabac u svoje gnijezdo. A sada neka nitko ne misli, da e nas is-
tjerati odavde.
Otvorio je nekoliko katulja i poao s njima do vatre kod zida; malo kasnije vratio se s
ugrijanim konzervama i pohvalio se:
Dragi kolega, mora se priznati, da Rusi imaju izvrsne konzerve. To je neto slino pe-
enom mesu s lovorovim liem.
Poeli su jesti i piti; vino ih je grijalo, a iz eluca s toplinom po tijelu irilo se i veselo ras-
poloenje.
Eksplozije rapnela i granata pred veer, kad je vejk u jami zapjevao, liile su na klavir-
sku pratnju solo-tenoru:
Kad je bilo oko pola noi,

Od drage sam ja morao poi.
Pratila me do zelenog gaja,
Slavuj pjevo pjesmu uzdisaja:
ekaj mene, draga, tri godine dana,
Dok se vratim iz dalekih strana!
Da te ekam, da mi srce pati,
Sina bih bi dotle mogla dati;
Sina dati, u vojsku ga slati,
Egzercirat ve bi mog znati.
Egzercirat ve bi mogo znati! zapjeva vejk snanim i velikim glasom i nagne

opet grlo od boce u zdjelicu. Ranjeni Poljak, kojem je vino bilo umrtvilo noge, nije vie
osjeao bolova, pa je okrenuvi se na stranu pokuao, da nadjaa vejka:
509
S Rusima rat se vodi

I na frajter s nama hodi
Daleko, daleko u Rusiju,
U Varavu sve do Petrograda,

Za Rusima mar, mar, mar!
Saniteti idu s nama,

Da sakupe krv za nama
Daleko, daleko u Rusiji.
Boga mi, ne bi oni iza tebe mnogo krvi sakupili, ree vejk, kad je Poljak zavrio.
Bolniarima se nikada ne uri. I ti e, dragi moj, poekati na njih.
Topovska paljba se dotle bila utiala, a protivnici se odmarali; samo je jedna baterija tro-
ila municiju. Nastupilo je stanje, koje je austrijski generalni tab ovako objavio:
Stanje nepromijenjeno. Naa vojska se vratila na prireene starije pozicije. Na raznim
sektorima produava se estok artiljerijski boj. Nae nastupanje zadrano je jedino loim
vremenom i maglama, koje spreavaju pravilan razvoj operacija.
Dva dana i dvije noi logorovao je vejk sa svojim ranjenim Poljakom u jami kao u sobi.
Treeg dana izjutra poeo je neprijatelj ponovo da puca na stanicu, ali je brzo prestao;
rusku frontu negdje na sjeveru probili su Nijemci, pa je ruska vojska morala da odstupa.
Kad se saznalo da je neprijatelj razbijen i da ga gone svjee, nove sile, nekoliko oficira je
polo da pregleda bojite, gdje su saniteti sakupljali na gomilu mrtve i ranjene.
510
Obilazei stanicu, oficiri su sjaili, da pogledaju jame, iskopane od granata. Najedanput

se pukovnik Schrder tre, dajui znak, da se gospoda oficiri umire. Ispod zemlje dopi-
rao je do njih snani i tuni glas, koji je pjevao:
Kad zalije suza oi,

U samoi traim spas,
Ljudska noga gdje ne kroi,
Ne uje se ljudski glas.
Kad sam njega upoznala,

Kako sretna bijah ja!
Kako sam ga milovala,
A on mene nikada.
Drugu na, Boe blagi,

Zbog bogatstva prokletog
Ako drugu uzme, dragi,
Ubio te vjeni Bog!
ta je to, luak, ta li? zapita Schrder, vadei revolver.

Od stanice je iao otrim korakom jedan vojnik, propisno se zaustavio na tri koraka od
oficira i prijavio:
Pokorno javljam, gospodine pukovnie, da sam prema nareenju do sada sauvao
stanicu, a uvam je jo i sada.
Sauvali? Kako ste je sauvali, zapita zbunjeno Schrder.
Vojnik nato nastavi:
Pokorno javljam, ja sam je opkolio jo u ponedjeljak naveer, te gladan i edan stajao
tu dosada, jer poten vojnik, pokorno javljam, bez nareenja svojih starijih ne smije na-
pustiti svoje mjesto, a ja nisam od vas dobio nikakvu naredbu, da napustim svoju pozici-
ju. Pokorno javljam, da imam jednog ranjenika i postrijeljeni kami od lule.
Vi ste od moje pukovnije? zaudi se pukovnik. Od koje kumpanije?
Pokorno javljam, ja sam vejk, ordonanc jedanaeste kumpanije. ree vojnik odreza-
no, a onda, gledajui na stranu umiljatim i sanjalakim pogledom, nastavi: Moj ko-
mandant je gospodin natporunik Luk.
Gospodine natporunie, ree Schrder sveano, stavljajui vejku ruku na rame,
ovoga vojnika odmah predloite za veliku srebrnu za hrabrost pred neprijateljem i za
tono vrenje vojnikih dunosti. To je pravi ovjek i junaina, kakvi su vojsci potrebni.
Njegovo djelo neka se opie u dnevnoj zapovijesti i proita vojnicima. Servus! i vadei
iz depa dvadeset kruna, prui vejku ruku.
vejk je predao ranjenog Poljaka bolniarima, strpao konzerve u teleak, izlio u zdjelicu
posljednje vino i poao u umu svojoj kumpaniji, gdje je doznao, da je telegrafist
Chodounsk ranjen u glavu, a dobrovoljac Marek, da je u ponedjeljak otiao na previjali-
te s prostrijeljenom rukom.
511
Odoe mi moja dva najvjernija druga, uzdahnu vejk, a ja ih nisam mogao ni

otpratiti na taj posljednji put. Baloune, mi smo kao Mohikanci; evo ti zato ova konzerva,
a ti e mi za to istiti medalju, kad dobijem signum laudis. Jo danas u pisati gospoi
Mller, da mi poalje nekoliko katulja Amora za ienje metala.
***
Bataljun poslae s fronte u Jasinovo na odmor i popunjavanje; dva mala okraja izradie,
da je tako uniten, te je od vojnika i oficira preostalo jedva polovica. Rat je poeo opet
dobivati prijatan karakter; ispostavilo se, da su idovi u Jasinovu dobro snabdjeveni ra-
kijom, a kad je tren poeo da redovno dovozi hljeb i kuhinja poela funkcionirati i kuhati
gula, raspoloenje kod vojnika se poboljalo; govorilo se ve, da se moe ratovati do
zadnje kapi krvi. Bojna pota je opet oivjela i poela dovoziti itave tovare ruiastih
pisama u Jasinovo i odnositi natrag. U Jasinovo su dolazili pozdravi i vijesti: tko je u ko-
lu bio bijen, koga su jo odveli u vojsku, a iz Jasinova su odlazili pozdravi i vijesti: tko je
od poznatih nastradao na fronti. Sluak Baloun je pisao da mu poalju unke i hljeba.
Draga i mila eno! Moli se za mene i zapali u Klokotu jednu svijeu, da me Presveta
Djeva Marija i dalje tako uva, kako me je uvala u ovo nekoliko stranih bojeva. Ja sam
joj se takoer molio, i granata, koja je jurila pravo na mene, otila je skoro za itav metar
u stranu, a rasprsnula se tako daleko, da sam je jedva vidio. Bio sam u stranoj opasnosti
i uasno sam gladan. Poalji mi suhog mesa, ako ima, i raenog kruha. Nemoj zaboravi-
ti, da upali svijeu, a mesa poalji povie. Ako u mlinu ima malo vode, a ti seljacima za-
raunavaj malo vie.
Osim toga zapitaj starostu, kad e biti mir i sve mi lijepo napii.
Tvoj do crnog groba vjerni mu.
Ovaj list dao je povoda jednoj religioznoj debati izmeu Balouna i vejka, u koju se umi-
jealo i nekoliko Poljaka, koji su stali na Balounovu stranu. vejk je tvrdio, da Baloun la-
e kao pas, dok se Baloun zaklinjao Bogom i svim svecima, da je ona pripovijest s grana-
tom istinita od rijei do rijei. Uvjerenje Poljaka, katolika, bilo je potpuno odreeno i nije
doputalo nikakve sumnje. Kad netko iz boja izie iv i zdrav, znai, da ga Bog voli, pa
ga zato i uva, a kad je ostao tamo s prostrijeljenim prsima ili za izvaenim mozgom,
onda ga je Bog takoer volio i zato ga je pozvao k sebi. Vjerovali su u to fanatiki i uvali
to vjerovanje kao to rimske pape uvaju svoju nepogreivost. Bog je za njih i dobro i zlo
davao uvijek iz iste ljubavi.
Baloune, ti si glupan, rekao je vejk, granata se u lijetu ne moe vidjeti, a osim
toga Rusi nemaju topove od etrdeset i dva centimetra, jer bi gospodina kodu u Plzenju
zatvorili, kad bi mu palo na pamet, da i za Ruse pravi takve topove. Bio je tako u treem
bataljunu vojnik, po imenu Kratochvil, koji je priao, da je od boje milosti mala korist,
jer to moe ovjeku donijeti samo neprijatnosti. Pripovijedao je, kako je u njihovoj kum-
paniji bio neki Bouek iz Motola, koji je bio neobino poboan. Imao je na vratu medaljon
s kostima svetog Ignacija, a na srcu nosio sliku Svete Trojice, posveenu od samog bis-
kupa. Na kapi je imao same medaljone sa slikom Djevice Marije, koje je dobio na putu od
nekakvih fratara i bogomoljaca i bio je na fronti od samog poetka. Vjerovao je u Boga i
on ga je zato i nagradio: bio je u devetnaest bojeva, imao je osam medalja za hrabrost i
512
nikada mu se nije nita dogodilo. A kad je iao u posljednji boj u noi, izgubio je kapu, a
onu posveenu sliku netko mu je ukrao zajedno s notesom i novcem; u zoru mu se pre-
kinula vrpca na vratu, a kosti svetog Ignacija lijepo spale u gae; onda su poeli napre-
dovati i nije pravo jo ni uo pucanj, a ve je imao metak u ramenu. Poao je na previjali-
te, gdje ga je lijenik previo i poslao u bolnicu...
Prose pana, poe jedan Poljak, pa to je ba tako, kao to i mi govorimo.
Ne uplei mi se u govor, nestrpljivo ree vejk, jo nisam gotov. Bio je on s tim
talismanima poznat u cijeloj pukovniji, a i lijenik je neto bio nauo; pa mu rekao: Vidi-
te, Bouek, da vas to nije sauvalo od metka; da ste se tako dugo ouvali, bio je samo slu-
aj. A Bouek mu onda ispria, kako je do toga doao; lijenik se zamislio i poeo ga tje-
iti: Pa ne uzrujavajte se zbog toga toliko; poslat u vas ja u bolnicu u Prag. A Bouek
se zaplaka, poljubi lijenika u ruku i ree mu: Bog neka vam plati za vau dobrotu, gos-
podin regimentsartzt; da sam znao, da u ranjen doi kui, davno bih ve pobacao one
trice.
Zato ste zasluili, da vam se razbije gubica, bunio se Poljak, koji je vjerovao. Dao
Bog, da vam kolera zavrne crijevima, da vam vrane oi iskljuju i da vas prvi rapnel po-
godi!
Ostavi se ti, ovjee, orava posla! odvrati mu vejk. Bog e ve znati, to ima sa
mnom da uradi, nee ga valjda ti uiti. Daleko bi on doao, kad bi morao sluati svakog
vola, kao to si ti. Zna on, da su ljudi marva. (Pogledaj sliku na strani 201).
vejk, ree jednog dana natporunik Luk, sutra e se kompanieweise poi u
Podhorce. Naa jedanaesta ide prva; tamo e vas ukopati, oistiti vas od ui i dati vam
isto rublje. Pazi, da opet neto ludo ne napravi; to je vrlo vana stvar. Ponovi sada, to
sam ti rekao.
513
Pokorno javljam, gospodine natporunie, da ete sutra poi s naom kumpanijom u

Podhorce prvi. Tamo e vas ukopati, oistiti od ui i dati vam isto rublje. Pokorno jav-
ljam, gospodine natporunie, zato moramo ii ak u Podhorce, da ubijamo ui? I ovdje
bismo vas mogli oistiti. Ja, gospodine natporunie, nisam znao, da ste i vi tako puni;
mislio sam, da se one dre samo nas prostijih ljudi.
Natporunik pogleda vejka svojim mutnim oima: Za ime boje, vole, ja znam, da
e tamo opet neto napraviti. Koga da poaljem s tobom, da pazi na tvoj idiotski mo-
zak? vejk, neka te ruka Blaene Djevice ouva, ako sve ne bude izvreno onako, kako
sam naredio... Poi e s kumpanijom i sa mnom, razumije li, u Podhorce; tamo e se
ukopati, razumije li: ukopati? Natporunik je povisio glas: obui e isto rublje, a
onda e ti desinficirati mundur; mundur e onda oistiti, oiat e se i obrijati, oistit
e cipele i puku, kao kad na svetac ide, da puca salve. Razumije li sada to sve ima
uraditi?
Razumijem, pokorno javljam, klimnu vejk glavom, na asnu rije, gospodine
natporunie, sutra u biti lijep kao curica. Ali zato, pokorno molim, moram biti tako
udeen, gospodine natporunie?
Zato, natporunik je odmjeravao svaku rije, zato, to e sutra prije podne u
Podhorce doi nasljednik prijestolja Ka-rel Fran-ti-ek Jo-sef, da ti objesi dvije, vejk, dvi-
je srebrne me-da-lje...
U Podhorce e doi njegovo velianstvo Karei Frantiek Josef i on e ti, vejk, objesiti
dvije medalje, zagrokta vejk blaeno. Pokorno molim, da smijem sjesti. Ja tu ra-
dost neu preivjeti. Dakle, on e tamo biti u vlastitoj spodobi i lino e mi objesiti te me-
tale na moje grudi. Ja u o tome Kod kalea priati do smrti. Pokorno javljam, gospo-
dine natporunie, da se na mene moete potpuno osloniti; doi u na tu sveanost to-
no. Tamo e svakako biti i one opatice; od narednika Vanjeka zamolit u sat s lancem, da
dostojno reprezentiram svoju kumpaniju. Od toga sata mnogo zavisi, gospodine natpo-
runie. Dok sam u Budjovicama aktivno sluio, trebao je k nama da doe neki fel-
dmaral-lajtnant, koji je bio divizioner, pa htio da odri smotru nae pukovnije. Poruio
je, da pukovnija bude postrojena na vjebalitu oko jedanaest sati prije podne. Dan prije
toga dao nam je odmor, jer je volio, kad su momci veseli i svjei. Pukovnik je naredio
majorima, da se pukovnija postroji u deset sati; majori, da se ne zakasni, rekoe kapeta-
nima, da se postroje u devet; kapetani su opet naredili porunicima u pol osam, ovi rekli
narednicima u est, a frajteri nas istjerae u pol pet. Bilo je to vrijeme etve i sunce je pr-
ilo kao bijesno; gospodin feldmaral-lajtnant doao tono u jedanaest, a vojnici su staja-
li, onako oklopljeni, kao mulci, jer su ve imali dosta stajanja od pola pet sati. Sedam voj-
nika se onesvijestilo, a etvoricu odvezli u bolnicu; sam gospodin divizioner im je sipao
konjak u usta; imao je naime sa svake strane sedla po jednu bocu. Kad su to vidjeli vojni-
ci od treeg bataljuna, najedanput se svi onesvijestili, a doli k svijesti tek kad su obadvi-
je boce bile prazne i poeli ih polijevati vodom.
Poslije podne, na jednom panju iza sjenika, sjedio je vejk; dva momka drala su ga za
ruke, dva za noge, dok ga je kuhar Jurajda brijao s narednikovom britvom. U oima
vejkovim blistale se suze, iz nosa mu je teklo, a iz lijeve nogavice kapalo, ali glavu je
drao ravno i odvano je govorio kuharu:
Samo ti rei i ne osvri se na mene; nasljednik prijestolja mora vidjeti, da nema pred
sobom nekakvu vucibatinu. Sutra moram biti tako lijep, da bi se u mene mogla zaljubiti i
Ivonna iz Narodne Politike... Samo rei, a na to, to sam se od bola umokrio, ne gledaj;
514
vie mokar, nego to sam, ne mogu biti, a za slavu svatko mora trpjeti, kao onih etrdeset
muenika bojih.
I poslije pola sata, poto je na bunaru oprao s lica krv i kad je u zrcalu vidio, da obrijan
lii na njemakog bura poslije dvoboja, poao je od barake do barake, i tajanstveno go-
vorio:
Momci, sutra idemo u Podhorce; vas i oficire e tamo oistiti od uiju. Ja imam zaka-
zan sastanak s nasljednikom prijestolja, Njegovim Velianstvom Karelom; dolazi sigur-
no, da me zapita i da se posavjetuje, kako treba da se dri i da li je potrebno s Rusima
zakljuiti zasebni mir. Dosadilo mu je drutvo Vilhelmovo, pa bi htio da se sprijatelji sa
mnom.
Sutranji dan moe se ubrajati u dane, kad je vejk proivio najvie uivanja, sree i ra-
dosti. Kad se vratio iz Podhorca, sm je o tome priao:
Momci, mene su tamo, kao i vas, svukli do gola i postavili pod trcaljku s hladnom
vodom; a onda smo ili u koloni dvojnih redova, a jedan cuksfirer od saniteta lijepo me je
oiao ispod pazuha i meu nogama. Klizila je tamo maina, a to je neobino golicalo i
pucketalo, ali za ui je to bilo jako dobro, kao kad se zbog vran posijee itava uma. Iza
toga sam morao dati odijelo u nekakvu rupu i tamo su mi isprili remen, koji sam zabo-
ravio izvui iz hlaa; onda su nam odijela iz rupe bacili izguvano, a mi se za njima oti-
mali. Moju kabanicu je htio po svaku cijenu da uzme nekakav Bosanac, pa sam mu mo-
rao dati po gubici. Doao je nato jedan gospodin porunik i proitao, tko ima da bude
predstavljen caru; ja sam viknuo: Hier! a on nas je onda odveo pod drvee, da se ne
mijeamo s ostalim uljivcima. Potom su postavili oltar, pa dola i muzika; feldpater je
itao misu, bilo je Zum Gebet! a onda je doao taj nasljednik, car Karei.
Momci, zapamtite, to vam kaem: od njega e biti dobar vladar; ja mu mogu dati naj-
ljepu svjedodbu; svidio mi se odmah, kad sam ga ugledao, a kad mi je priao, bio mi je
jo simpatiniji: od njega je tako divno mirisalo: zaudarao je po ljivovici, rumu i ko-
njaku... Velim vam: vrlo zgodan mladi gospodin, a mora i da je veliki demokrat: nije ga
sramota, da pije rum, iako, naravno, pije samo onaj najfiniji, jamajski.
Jedan gospodin kapetan je proitao iz nekakvog spiska, kakvo je koji od nas izveo juna-
tvo i rekao je, da u ratu pobjeuje onaj, tko Ima jace nerve i koji ima vie vojnikih iva-
ca. Onda je komandovao Rehts aut, a mi smo gledali nasljednika, kako on vjea me-
dalje jednom za drugim.
Jedan porunik je drao sve medalje na porculanskom tanjuru, na kome je pisalo: Mat-
tonijev kisibler je najbolji za eludac, a car ih je uzimao i vjeao sa sicherheitsnadlom
vojnicima na lijevu stranu grudi.
Kad je doao do mene, ja sam napravio kopfvendung, a ruka mi se spustila po remenu;
samo kad mi je vjeao, ruka mu je tako zadrhtala, da je zahvatio i malo koe. Ali ja ni da
trepnem i gledam mu samo u oi kao razbojnik razbojniku. A on veli: Rut, fojaek; ja
misli, da emo se mi jo vidjela. A ja nato: Pokorno javljam, to moe biti vrlo lako; ja
zalazim Kod kalea ili kod Banzeta u Nuslima. On me onda zapita, jesam li bio u
Brandejzu, a ja mu odgovorih: Pokorno javljam, u Brandejzu nisam, ali sam bio u Staroj
Boleslavi kod nekog gospodina Svodobe, kad sam iao za angorsku kozu. Bio sam tamo i
zatvoren zato, to sam u Lysu grofovskom umaru promijenio psa i ostavio mu arenog;
lijepo ofarbanog ovara. On mi je nato pruio ruku i rekao: Ich gratuliere i poao da-
lje drugom slavnom vojaku pokraj mene... Momci, hodite, da pomiriite moju desnu ru-
ku, da ne kaete da sam tvrdica, pa da hou sve samo za sebe da zadrim.
515
Onda smo poli na objed zajedno s oficirima. Nekakav pukovnik je sjedio na elu stola,
a kad smo ulazili onamo, jedan kadet nam je govorio:
Vojnici! Junaci! Objedovat ete zajedno s oficirima. Drite dakle neprestano na umu,
da imate medalje, pa da je rat od vas napravio ljude i ne ponaajte se kao svinje. Jela e
davati na tanjuru najprije vama; nemojte misliti, da moete poderati sve i ne tovarite
mnogo. Neka neto ostane i za gospodu oficire! Vi ste, junaci, u gostima, na objedu, to
ga je, imajui u vidu vae zasluge, priredio sam nasljednik prijestolja; nemojte se dakle
prederati kao da ste kod kue na crkvenom godu. A onda nasljedniku triput: Slava,
slava, slava! Mi smo kriknuli Slava, a kadet, kad nas je posadio oko stola, ree:
Gledat e vas gospodin pukovnik, pa koji bude mnogo jeo, bit e vezan.
Onda su konobari donijeli tanjure, noeve i vilice i usuli nam supu. Mi smo je posrkali,
dok je kadet stajao za nama. Onda su na tanjurima nosili svinjetinu, ali vrlo male porcije;
pukovnik je namigivao poslije svakog zalogaja, da uzmemo vie, a kadet je namigivao,
da ne uzmemo. Ja sam ipak uzeo tri komada, nato me kadet oepi, a ja skoim i reknem:
Morao sam uzeti, jer tako eli gospodin pukovnik. Gospodin pukovnik je moj pretpo-
stavljeni, pa ako zapovijedi, pojest u sve ovo. Meni je danas car pruio ruku i ja neu da
naruim subordinaciju.
Knedle s kupusom takoer sam toliko natovario, da su oficiri razrogaili oi, a ja sam u
sebi mislio: Samo vi gledajte, momci, ta jedna junaina moe pojesti!
Bilo je jo teletine, peenih pilia sa zelenim grakom, ali to su davali samo oficirima. Za
pie je bilo piva, vina, a na put smo dobili jo svaki po jednu bocu ruma. Rum sam ve
popio i nemam ga vie ni kapi; ali desnicu, koja je juer stisla carevu ruicu, moete po-
mirisati, ako hoete; do groba ete se sjeati toga.
A na veer, kad je vejk priao natporuniku Luku, kako je tekla gozba, dodao je alos-
tivo:
Pokorno javljam, gospodine natporunie, htio sam jednu medalju, da ostavim onako,
kako ju je nasljednik pripendlao za moju kou, ali sam je ipak morao skinuti, jer me je
strano peklo. Takva uspomena bila bi vrlo lijepa. Bio je u Pragu, gospodine natporuni-
e, jedan gradski naelnik, nekakav gospodin doktor, ne znam vie, kako se zvao, koji je
bio, kad je car zadnji put doao u Prag, u Hradanima na gozbi. Imao je frak, tirkanu
koulju i bijeli prsluk. Na toj gozbi je on zaprljao sebi prsluk sosom od sardele, a koulju
polio crnom kavom. A kad je doao kui, pozvao je rezbara, dao napraviti divan zlatni
okvir i rezbar je morao tu koulju i prsluk staviti pod staklo. Htio je to, da objesiti pod
sliku Jana Husa u vijenici, da Prag ima jednu uspomenu vie, a uitelji da vode djecu,
da im pokazuju, kakva je mrlja od kave, koju pije car i od sosa, koji jede car; ali narodni
socijalisti organizirali su zato na ofinju protesni zbor, pa Franju Zeminova osudie, jer
je, vele, to postupak nedostojan mladoekog zastupnika. Naelnik je nato morao svoju
uspomenu objesiti u svoju spavau sobu upravo naspram slike Havlieka Borovskog, na
kojoj je pisalo:
Boja mi je crvena i bijela,

a lozinka potenje i sila.
Prijetite mi, muite me,
ali podlom izdajicom
Vi uinit neete me.
516
vejk, za ime boje, ta ti sve ne zna! slegne natporunik Luk ramenima, pa ti

bi mogao biti urednik Intimne Prahe.
Ja, gospodine natporunie, nita ne izmiljam, nego sve ovo vadim iz mog velikog
ivotnog iskustva. Kad se negdje neto pria, ovjek se neprestano ui; neto nae u no-
vinama, neto reknu ljudi, a u mene je dobro pamenje, protestirao je vejk. Tako je
bio u Bevnovu jedan posjednik, gospodin Niki, koji je imao dva sina; jedan je otiao u
Ameriku i uoi polaska pozajmio od brata jednu forintu; sutra e mu je, veli, vratiti. Ali
je na to potpuno zaboravio i otputovao. Prolazile su godine, stari Niki predao je onom
sinu, koji je ostao kod kue, kad se oenio, kuu. Bilo je prolo upravo trideset godina,
kako su se braa razila, a stari umro. Ve su pred kuom stajala pogrebna kola i svee-
nik kropio pokojnika, kad ali na jedanput dolazi jedna koija, a iz nje izlazi neki fini go-
spodin i uzlazi gore po stubama. Nitko ga nije znao, niti poznavao sve dok nije pao pok-
raj lijesa na koljena i zakukao: Tatice! Dakle te ipak jo jedanput vidim! Tada se ljudi
dosjetie, da to moe biti samo Jii Nikl iz Amerike, a sveenik od Sv. Marka odra govor
o premudrosti Bojoj, koja je sina dovela ocu u zadnji as. Tek to je sveenik zavrio go-
vor, a stariji Niki, Alojz, izvadi iz depa biljenicu i ree Amerikancu: Sada je zadnji as,
da mi vrati forintu, koju sam ti dao uoi tvoga polaska u Ameriku, da ju sutra ne mo-
ram pribiljeiti opet u novu biljenicu. Ova mi je potpuno ispisana. Ispiem obino dvije
na godinu, a onu tvoju forintu prenosio sam ve esdeset puta. Zato ovamo s novcem,
Jiik!
Pokorno javljam, gospodine natporunie: tako u se i ja sjeati nasljednika prijestolja.
Sutradan vejk je opazio, da na lijevoj strani grudi ima veliku nateklinu i pokaza ju Va-
njeku, koji mu je savjetovao, da stavlja hladne obloge, nato mu je vejk odgovorio la-
konski, kao da se to nije ticalo nikoga:
ivotinja carska! Naloe se, a onda bode ljude, koji za njega liju krv.
517
6. U opkopima
Kao to je svaka teorija siva, a izvor ivota vjeno zelen, svi teoretici ratne vjetine os-
ramotili su se poslije prvog mjeseca ratovanja svojim predvianjem.
U ekoj je jedan profesor priao, kako Austrija moe ratovati sto godina, pa e usprkos
toga imati dosta brana za palainke ak i onda, kad se nigdje vie ne bude moglo dobiti
ni kukuruzno brano.
Bilo je izraunano, koliko jedan vojnik ispali patrona na godinu, a u vojnim barutanama
izraene su tone statistike o tome: koliko metaka na tjedan pogodi u cilj, to je u praksi
znailo: koliko se tim metcima pobije neprijatelja; meutim, vojnici su tri etvrtine meta-
ka bacali u zahod, a ostali su bez ciljanja pucali u zrak. Bilo je tono izraunano, koliko
neprijatelj pobije ljudi rapnelima, koliko granata i koliki prostor zauzme eksplozija jed-
ne granate. Pretpostavljalo se, da se metci bacaju meu vojnike kao kamenje u jato gusa-
ka, ali pobjedu nad topom odrala je lopata, kojom se vojnik ukopao metar duboko pod
zemlju, odakle je mogao rei: Hajde, pogodi sad, ako moe.
Znalo se, koliko se kilometara na dan moglo prei u nastupanju i izraunali su to kao
sredinu od Napoleonskih ratova do zadnjeg balkansko-turskog rata; osim toga utvrdilo
se, da ica privezana uz kolce, moe zadrati vojsku, koja ide naprijed najmanje etrnaest
dana.
518
Vojska koja se branila, stanovala je u zemlji, a vojska, koja je nastupala, morala se povo-
diti za njenim primjerom.
Prostor, na kome se ratovalo, pretvorio se u vonjake s plotovima; za plotovima stajali su
straari, sadioci voa, a na svakom drvetu zamka s ljepilom, dok su na plotovima stajali
napisi: Stranima ulaz zabranjen.
Straari su uvali svoj plot i plot svojih susjeda sve dok nije dola naredba, da se izie
napolje i potjera susjed. Da vojnicima ne bude dugo vrijeme, slali su ih u patrolu, otkud
se nitko nije vraao; prireivali su s kumpanijama demonstracije protiv neprijatelja, ko-
jom prilikom je uvijek bilo ubijeno po nekoliko ljudi, to uostalom nije nita smetalo, jer
su marbataljuni od kue dolazili uredno, i podmladak se obrazovao tako, da se nije mo-
ralo odreivati doba, kad se nije smjelo ii u lov na ljude, kao u martu na zeeve.
Ljudi su se zavlaili u jame u zemlji, kao njihovi praroditelji trogloditi i pretvarali se po-
lako, ali sigurno, u zvijeri, slubeno se to zvalo rovovska vojna.
Zato, kad je u bataljun devedesetprve pukovnije dola markumpanlja, koja je popunila
rupe u vodovima, nitko se nije iznenadio, kad je jedno prije podne bio odreen fergate-
rung, pregled mundura i gevervizita, koju je natporunik Luk izvrio s rijeima:
Je li puna? Pokree li se jo zatvara? Onda je dobro, dok su oficiri u drugim eta-
ma govorili:
Zar je to oiena puka? Zaboga, pavijane morski, ja u te dati zatvoriti! Vlja se tu
etrnaest dana, a puka mu trune u platu. Ako joj se neto dogodi, skupo e mi to plati-
ti!
Natporuniku Luku je ve sve bilo svejedno; davno je on ve doao do uvjerenja, da
cijeli taj rat ne vrijedi ni po lule duhana i da on slui jedino za besciljno unitavanje ljudi
i imetka, te je svoje dunosti vrio s uvjerenjem, da je to nuno zlo, od kojega se ovjek
ne moe izbaviti. Osjeao je, da je potpuno uniten i duevno ubijen; prljavtina ga je
trovala, a vjeno isti razgovori s oficirima umarali su ga. A kad mu je vejk priao svoje
pripovijesti, pomiljao je: Tako mi Boga, ovome ovjeku treba svatko da zavidi; na moju
potenu rije: njegova glupost je vea srea nego igrati na lutriji.
Pukovnik Schrder je naredio, da se s vojnicima vjeba i radi kao to se radilo u vojar-
nama; Luk je te zapovijesti izvrivao u toliko, to je vojnike prije podne izvodio u oko-
licu, a poslije podne bi naredio, da podoficiri s vojnicima dre kolu, kojoj se funkcija
svodila na prianje kojekakvih svinjskih anegdota. Zatekao je jednoga dana kadeta Bieg-
lera, kako s vojnicima vjeba salutierbunge i neprestano ih psuje; to je Luka ispuni-
lo tolikom gorinom, da je nekoliko dana mislio: ovjeka e sutra ubiti, a oni se brinu
za to, da jadnik, kad ga pozdravi, dri propisno ruku na zasloncu od kape. Boe sveti, pa
zato su sve te gluposti?
Jednoga je dana to izrekao na glas pred vejkom, koji je odmah pokuao da ga utjei:
Pokorno javljam, gospodine natporunie, cijeli ivot i cijeli svijet samo je jedna velika
glupost. Ali tako mora biti, da bi ljudi imali od ega ivjeti; obrazovani ljudi se zato i bri-
nu toliko za gluposti; to vide, da je to pravi kapital. Eto, pokorno molim, poznavao sam
dva vrtlara, nekoga Lojzu Vomaku i Frantu Peenku i obojica su u Uhinevci gledali
trenjike i obojica su, jo dok su trenje cvjetale, traili od seljaka, da im te trenje proda.
Vidite, gospodine natporunie, i Vomaka i Peenka htjeli su trenje svaki za sebe. Se-
ljak im je obeao obojici, a time htio, da od njih izvue to vie: i oni su doista dizali cije-
nu. Jednog dana prolazi taj Vomaka kroz vrt i gleda gore, koliko e biti kilograma ploda
na trenji, a na drugoj strani eta se Peenka i misli isto. Vomaka je bio ovjek naprasit,
pa se strano razljutio i rekao Peenki: Sluaj ti, ria ivotinjo, ne etaj mi se tu po vrtu,
519
jer u ti obadvije noge polomiti! A Peenka odgovara: Lojza, hergot, ne govori mi tako,
jer ja sam privrednik i ne dozvoljavam nikome, da me rui, pseto zrikavo! Ponaaj se,
kad si i sm privrednik, uljudno i kao inteligentan ovjek, jer u ti razderati gubicu od
uha do uha... Vomaka mu nato raspali pljusku, a Peenka njemu tapom pogladi luba-
nju, da mu je na tikvi odmah odskoila voruga. Otili su obojica lijeniku i traili, da im
se napisu lijenike svjedodbe, da je jedan drugom nanio teku tjelesnu ozljedu, uzeli
advokate i poli na sud. Odrala se prva rasprava, druga, pa i trea, ali se stvar nikako
nije mogla svriti, a advokati im savjetovali, da tjeraju dalje; predali su stvar gradskom
sudu u Pragu. Vrt je naposljetku kupio Vomaka, dok je Peenka neto kupio u Dobro-
polu. I sada, gospodine natporunie, izvolite se sami uvjeriti: dva doktora medicine,
dva advokata, njihovi pisari, sudac i pisar u Rianima, sudci u Pragu, toliki ljudi se za-
nimali tako korisnim poslovima. Jo nije stvar bila ni zavrena, a doao august i konac
trenjama. U Pragu je jedan sudski vijenik rekao, da e ih obojicu dati zatvoriti, a praki
advokati, koji su zastupali stvar, u ime svojih kolega iz provincije savjetovali su, da se
izmire i povuku tube. Tako su i uradili. Sastali se kod Stuparta i jedan drugog pogledao
alosno. Lojza Vomaka veli Peenki: Frantk, ja sam vol, koji sam dao doktorima sve
trenje i jo nadoplatio. A Frantk Peenka obrisa rukavom suze i zajada:, Lojza, ja sam
ti brat, jer sam i ja ljetos nadoplatio. Za ime boje, ta e nam rei ene? Eto vidite, gos-
podine natporunie, koliko je ljudi ivjelo od toga, to su dvije budale u Uhinovci je-
dan drugog unuli!
ini mi se, vejk, ree zamiljeno Luk, da ti ba mnogo ne voli doktore i ob-
razovane ljude. ta su ti, zaboga, uinili, da se na njih srdi?
Upravo nita, gospodine natporunie, pokorno javljam, nasmija se vejk bezazle-
no, ja sam vam to pripovijedao samo zato, da vidite, kako i gluposti mora biti na svije-
tu. Neka me Bog ouva od same pomisli, da imam neto protiv gospode i da govorim
protiv njih; to ja ostavljam anarhistima. Pa i oni su, pokorno molim, ponekad za aljenje;
ti anarhisti ne prave ljudima nikakve prijatne stvari. Bio je u Libnu neki bravar, Skoup se
zvao, ako se ne varam; mlad ovjek, a ve bio anarhist. Bio je najprije u katolikoj omla-
dini, a onda preao narodnim socijalistima i govorio na njihovim zborovima, dok nije
postao anarhist. Bio je esto zatvaran i zbog toga jako melankolian; uvijek je govorio, aa
na svijetu nema radosti. Jedanput nam je priao: Dugove ne mogu praviti, jer nitko nee
da me eka; jedva sam otvorio gubicu, a ve su me zatvorili za uvredu Njegovog Veli-
anstva. Premazao sam orla na potanskom sanduiu i zatvorili me; ve pomiljam i na
samoubojstvo. Te se noi htio objesiti na plotu Poikog parka ali je naiao na nekakvu
flundru i poao s njom spavati. I ta kurva, pokorno javljam, gospodine natporunie,
vratila mu je volju za ivot i pokazala mu, kako je svijet lijep; dobio je od nje pokorno
javljam, kapavca, pa poao da se lijei na kliniku, a kad je bio uz pivo i hrenovke, priao
nam je: Sada znam, to u; napravit u kronini i osveivat u im se do smrti. Zamislite,
drugovi, profesora Janovskog, carskog savjetnika; a veli on lijenicima, da mi treba preg-
ledati prostatu, to je znate, nekakva lijezda unutri, a meni veli: Raskreite se i sagnite!
vladin i tajni savjetnik, pa mora, da mi u zadnjicu gurne prst! Anarhist to ne bi napra-
vio nikom pod nebom... Eto, vidite, gospodine natporunie, da ja protiv inteligencije
nemam upravo nita, nego ih moram jo aliti u pojedinim tekim momentima; pravo da
kaem: za loe ljude mora biti reda i zakona a netko mora biti, tko e to izvrivati; kad ne
bi bilo strogosti, inteligentni bi ljudi morali ii da kradu.
I tako, kad je dolo nareenje, da se poe u opkope, da se izmijeni neki bataljun poljske
pukovnije, natporuniku Luku bilo je lake na dui; u svakom sluaju bila je to prom-
jena, koja je mogla biti poetak nove situacije i novih utisaka.
520
Smotra je bila zavrena. Batalion! Mariren, mar! odjeknula je komanda spreda i

bataljun je poao. Pred mrak su doli do posljednjeg sela Teofiopke, iza kojega je ve bila
fronta; tamo su dali kratak odmor, za vrijeme kojega su oficiri poli na vijeanje u tab
pukovnije, koju su trebali izmijeniti; a onda, da ne bi zalutali, dobili su sprovodnika, koji
je znaajno govorio vojnicima:
Pazite, smradovi, da idete to tie; put, po kojem vas vodim, promatran je uvijek od
neprijatelja i neprestano je pod vatrom; ako budete buali, poslat e nam odmah nekoli-
ko granata. A ja ne bih htio, da zbog vas poginem.
Cigarete se nato ugasie, a lule ieznue pod krajevima kabanica; vojnici su drali ru-
kom svoje lopate, da ne lupaju o bajunete i vukli se iz sela kao sjene; tamo su morali i-
rokom saobraajnicom do breuljka; saobraajnica se dijelila na vie hodnika i vodei
oficir je slao kumpnije raznim pravcima, dok je sm poao srednjim na elu jedne kolone.
Gore se saobraajnica najedanput svravala i poinjali su opkopi, a sa svih strana ulazili
su u njih ljudi; kako se u mraku nije nita vidjelo, oni su izlazili iz rupa kao crvi ili og-
romni insekti, jedan za drugim, s desna i lijeva kao kad u aprilu poinje da se zemlja
otapa, a oficir se unjao opkopom, gurajui pridole laktom i psujui ih prigueno:
Do sto avola, lezite! U svakoj rupi neka ostane toliko ljudi, koliko ima otvora za pu-
ke; puke odmah u otvor! Lezi tamo, smrdljive, ta eka? eka, dok te ne dohvatim u
zadnjicu?
A oni, koji su odlazili, savjetovali su:
Prose pane, da ne promaljate glavu! Moskalji odmah pucaju! Prose pana, juer su nam
dva ubili, a devet ranili!
Bila je to divna perspektiva.
vejk je htio neto da zapita, ali uto viknu Luk: vejk, Baloune! te od savjeta onog
oficira nije bilo nita; ili su za natporunikom, koga je vodi vodio u stranu dubokim
hodnikom prema opkopu za oficire.
Bila je to vrlo duboka jama, u koju se silazilo po nekoliko stepenica. Kapetan, koji je od-
lazio, ostavio je tamo kavalirski zapaljenu svijeu, koju je htio da uzme njegov sluak, a
on je rekao Luku ponosno:
Tjedan dana vojnici su kopali ovu eliju, a etiri noi pravili u njoj strop. Ova kurvina
djeca, Moskalji, ubili su tom prilikom tri ovjeka i skoro esnaest ranili; ali ovdje nema
opasnosti od kakvog bombardovanja. Oficira mora ovjek uvati, zar nije tako? rekao
je i pruivi Luku ruku otiao.
Natporunik izae napolje, da pregleda, jesu li postavljene strae; vraajui se, sluao je
vejka, kako objanjava Balounu:
Moram pronai nekakvu dasku, da ju Luk stavi pod sebe; ovdje je vlano, voda ka-
plje sa svih strana, pa bi jo mogao dobiti reumatizam! Potrait u strugotina i prostrti
mu meku postelju.
Odnekud se zauje Balounov glas:
Jezus Marija, kako emo mi tu ivjeti? Boe milostivi, pa ovamo nee nitko dolaziti s
menaom?
Natporuniku se u tom momentu zgadilo sve na svijetu; pao je na gomilu strugotina,
koja je ostala od prethodnika i pokrivi se preko glave, promrmlja:
Krucifiks, ta da radim? Da se ubijem ili da se predam Rusima?
521
Spavao je zlo, prevrui se s boka na bok i cijelo je vrijeme bjeao od nekakvih prikaza,
koje su ga gonile po ogromnim stijenama. Kad je ujutro ustao izlomljen i neraspoloen,
uzeo je od Balouna jelo i poao napolje. Dolje, u provaliji, tekao je mali potok skoro bez
vode; na obali je sjedio dobri vojak vejk i noem rezao figure za mlin, koji se ve u vodi
veselo okretao i klepetao. Opazivi natporunika, ustao je i pozdravljajui ga dosta ne-
hajno, rekao:
elim vam dobro jutro! Pokorno javljam, svatko mora ukrasiti svoje prebivalite, kako
to pie u imakovom Sretnom ognjitu. Samo no mi je strano tup, gospodine natpo-
runie. Bosanac, od koga sam ga kupio, drsko me je prevario. Rekao je, da je isti solin-
gen, a mekan je kao najloije olovo.
Luk sie dolje i gledajui, s kakvim naporom se vejk trudi, da drvetu dade oblije
ovjeka, ree nehotice:
Sancta simplicitas!
A Baloun nije shvatio nita, jer ga je vejk poslije deset minuta zapitao:
Sluaj, boga ti, zar ste fasovali toliko ljivovice, da je natporunik pijan ve u rano jut-
ro?
***
U opkopima su ljudi propadali i ivi trunuli, grieni blatom i uima. Nisu se ni umivali,
ni eljali, a jo manje brijali; oni, koji su bili u blizini potoka, mogli su govoriti o izvjes-
noj srei, jer su bar imali dosta vode; oni pak, koji su bili malo dalje, oduili su se od to-
ga, jer ii po nju, znailo je poginuti. Posuda vode plaala se litrom ljudske krvi; voda je
dakle bila skupa, a krv jeftina.
Zadnje iskrice uljudnosti i inteligencije, koje ostadoe u vojnicima, gasile se kao eravica
u pepelu; razuma i osjeanja je nestajalo: vojnici su otupjeli i brinuli se jedino za jelo i
spavanje.
Bio sam u Karpatima s vojnikom, koga sam jo od kue znao kao ustrog i okretnog ov-
jeka; ali u opkopu je leao i spavao dvadeset i dva sata dnevno, a preostala dva nije pro-
spavao samo zato, jer je za vrijeme noi morao ii na straarsko mjesto.
Na otvorenom mjestu je bilo opasno i vojnici su cijeli dan amili u rupama; zato vejku
nije preostalo nita drugo, nego da se eta opkopima i s vojnicima pretresa situaciju.
Mir se nije pribliavao i vie nitko nije vjerovao ni jednoj rijei; novine su se odbacivale s
kletvama za one, koji su ih pisali i koji su vukli dobroudnu publiku za nos.
U opkopima su nicale novosti i meu vojnicima je bilo individua, koji su za svoje zado-
voljstvo raznosili najnevjerojatnije vijesti; ali sve, to je imalo domau oznaku, uvrstilo
bi se i imalo uspjeha. Govorilo bi se o tome i promatralo sa svih strana. To, to je vejk
uvijek imao nekakve novosti od natporunika Luka, dok je neke sm izmiljao, budilo
je u opkopima prema njemu izvjesni respekt i svi su vjerovali u najvee gluposti, koji je
on irio po opkopima. Jedanput je doao s ovakom vijeu:
Momci, dvanaesta e u zoru da pravi demonstracije protiv Rusa. Trebala je ii naa
kumpanija, ali ja sam pukovniku predloio dvanaestu, jer je ona i onako na izdisaju.
Neka joj Bog bude u pomoi! rekao je desetar Rytina, seljak iz Kolina. Kad sam
bio na srpskoj fronti, na bataljun je protiv neprijateljskih opkopa pravio sve mogue
gluposti i za deset minuta se od nas povratila jedna polovica, a grobovi se kopali dva
522
dana. Ja znam, da pukovnik nee ni izai iz opkopa; on podrava vojniki duh na na

raun. Pa kakvog to ima smisla, za ime Boje?
Gospodin pukovnik je priao, da emo time pokazati Rusima, kako ih se ne bojimo,
objasni stvar vejk.
A ta on ima da se koga boji? zau se vojnik Beka, tesar u civilu.
Da vidite samo, momci, kakav ima opkop! ak tamo iza rezervi i samo se on njime
zatiuje. Dubok je valjda pet metara; strop smo pravili od izukrtanih balvana, na njima
su vree s pijeskom, a onda gnoj i zemlja. Boji se, da bi ga pronaao aeroplan. U takvom
skrovitu sjedi kao krtica, pa onda moe brbljati o vojnikom duhu, koliko ga volja.
Gospodo, znate li, ta bi bilo fajn? Kad bi se na prdonja pobio s prdonjom, koji ko-
mandira Rusima, umijea se u debatu frajter Trnka, stolar iz Peeka. Recite, gospo-
do, zar to ne bi bilo lijepo: svaki bataljun, pukovnija ili divizija s obje strane da poalje po
jednog ovjeka, a ostali da budu sudci. Kad bi Ruja izmlatio naeg, mi bi se smatrali po-
bijeenima; a ako bi na ispraio tur Moskal ju, morali bi se predati Rusi. Ne bi se bar
moralo toliko ljudi natezati za pobjedu. Ja sam, gospodo, o takvom nainu ratovanja i-
tao jedan divan roman: Sin lovca na medvjede. U tom je romanu glavni junak neki Old
Schaterhand, koji je uvijek iao sam, da se bori za svoju lovaku druinu s Indijancima.
On je, osim to je onima crvenokocima tumaio milosre kranske vjere, njih i ubijao,
iako je to nerado inio. Kad god je iao da se bije s kakvim indijskim poglavicom, govo-
rio je svojim drugovima: Ne plaite se vi za mene, nego samo molite Boga, da mi podari
pobjedu; neu ga ubiti, ali da se uvjeri, da sam kranin, odsjei u mu obje ruke. Naa
nam vjera nareuje, da budemo milosrdni i s tim crvenim psima.
To nije loa ideja, prihvati Beka, a jo bi bolje bilo, kad bi s ruskim Mikulaem
iao da se bije sam Vilhem ili Frantiek Josef. uli ste, to su jedan drugom telegrafirali,
kad su njihove vlade poele slati diplomatske note? On je telegrafirao u Petrograd: Slu-
aj, dragi Mikula, pojest u te na gula, a ovaj mu je trebao odgovoriti: U jednom se
selu prijete, a u drugom se ne boje; kad bi se tebe i svi bojali, ja te se ni onda ne bih boja-
o. A na stari je trebao obojici da telegrafira: up sem, up tam, nm u je to vechno
jedno! No kad su se mogli ovako sloiti, trebali bi sami i da preiste svoje raune.
Ovo to si priao o Vilhelmu i Mikulau, sveta je istina, ree uvjerljivo vejk. Ali
to, to priaju za naega cara, to je puka brbljarija. Na car je dobio obavijest, da mu Rusi-
ja objavljuje rat, s dostojnim mirom i pravednim negodovanjem, kako je onda pisao
Glas naroda. Kau, da je rekao u ministarskom vijeu: to vie neprijatelja, to vie po-
tovanja, i kad ve dosada nismo dobili ni jednog rata, to nam je do toga, da izgubimo i
ovaj? ili tako neto slino. Nato je odmah otiao u kapucinski samostan i tamo se mo-
lio i, dakako, dao se fotografirati i ta je slika bila objavljena u vtozoru. U Dobiu je
bio neki gospodin Luke, limar, predsjednik veteranskog drutva; sluao on neto o toj
slici i odmah poao u Prag, da je kupi. Nije mogao, jadnik, ni pivo popiti, toliko mu je
bilo ao naeg cara, kad je vidio, kako je tuan i zaduben u molitvu. Poeo je od toga da
tuca, a u gostionici pomislili ljudi, da se prederao, i jedan gost mu je savjetovao, da
proguta malo soli iz slanika. Kad su mu najstarijeg sina ubili u ratu, a mlai se vratio bez
ruke s ispaljenim oima, pribio je tu sliku u zahod, pa su ga zato odveli andari. Sada je,
kau, u Terezini.
Naravno, da bi najbolje bilo, kad bi se carevi svaali sami meu sobom, a svoje poda-
nike ostavljali na miru, ostajao je pri svom Beka. Ne bi morali ii ni na pitolje ni
na sablje, kad se ve boje krvi; mogli bi se boriti na grko-rimski nain, ili slobodnim sti-
lom, kao mejkal s Fritenskim i bilo bi to takoer dobro.
523
Ne ide to tako, dragi drugovi, odgovori vano vejk, kad potentati imaju neto
meu sobom, onda se mora stvar rijeiti putem pravilne bitke, kod koje se ne moe nitko
izvlaiti u nazonosti tolikih ljudi, pa se ne moe vindlovati. Kad sam ja bio u bolnici,
pored mene je leao neki Pepik Skuhra. Bio je varijetetni umjetnik, salonski komik, i kad
nije krao, putovao je s kakvim cirkusom. Znao je razne vjetine s kartama, gutao je noe-
ve, gurao u nos avle od est coli, duvao iz usta vatru, ali je najvjetije krao; osim toga
bio je i takav grko-rimski borac. Priao mi je jedanput doivljaje iz svoga ivota, od ko-
jih mi se jedan naroito zasjekao u mozak. Evo, to mi je pripovijedao:
Imao sam jedanput dijete s nekom Anom adovi; bila je to krasna ena, ako se ne va-
ram, od grofovske porodice, kerka jedne njemake kneginje, ali usprkos svega, ona se u
Josefovu kurvala, da je sve zvonilo. Guram ja brus za otrenje, a ona se vozi pokraj mene
i tako putujemo od Jiina do Turnova. Tamo me je neto razljutila, te sam ostavio i brus i
nju na cesti, pa pobjegao. Vjeruje li mi, drue, da smo se sastali tek poslije tri godine na
putu od Kralovica u Plzenj? Pobjegao sam od nje u Nove Pake, gdje je bio neki imek s
cirkusom i odmah me angairao za indijskog fakira, ukrotitelja tigrova i kralja dungle.
Ali u Paci ljudi su grozni i mi smo imali cirkus prazan; imek je imao samo dva konja,
jednu dresiranu kozu i psa, koga ja nisam mogao nita nauiti. Osim toga nastupala je
njegova ena s izvjebanom majmunicom. Pokupili smo naa platna i poli u Novi Bou-
sov, jer je imek govorio, da tamo jo nije bio cirkus i da je to, tako rei, pravi djevianski
grad. Odrali smo prvu gala-predstavu, a na njoj samo nekoliko djeaka; zakaemo i
drugu s velikim programom, i opet samo nekoliko maliana; sjedala prazna: bolja publi-
ka nije dola. imek se poee iza uha, telegrafira u Prag i otie u Mladu Boleslavu, ot-
kud je naveer doao s velikim plakatima: Prireuju se svake veeri grko-rimske borbe
za ampionat svijeta uz nagradu od deset hiljada kruna u cirkusu imek do konane
pobjede. Ujutro smo to izlijepili po kuama, a u podne dooe iz Praga tri gospodina,
koji se nikome nisu predstavili, nego samo traili direktora. Bili su to ampioni Njema-
ke. Rusije i Portugalske i naveer se borilo. Ja sam bio etvrti, ovjek sa crnom mas-
kom. Taj prokleti imek pustio je meu publiku glas, da je crna maska jedan graanin
iz Bousova. Naveer je ator bio prepun, tako da je skoro platno prepuklo i borilo se po
programu. Drue, uredili smo mi to sve unaprijed, kad e koji koga da pobijedi, ali oni
gadovi bacali su me lijevo i desno kao kakvu igraku. Toga dana oborio sam gospodina
Portugala, ali Rus i Nijemac se ne dadoe; sutradan je i mister Rusija dozvolio, da bude
pobijeen i cirkus je urlao od oduevljenja. Treega dana dao je imek razbubnjati, da
hrvai pozivaju najsnanije ljude iz Bousova i okoline, a bore se za nagradu od pedeset
kruna. I ve istoga veera dooe ljudi s tri sata daljine i ja sam morao dati gospodinu
Njemakoj takvu kravatu, da je odmah zabio nos u zemlju. A poslije predstave sva tri
ampiona se napie, izlupae direktora, da im je malo platio, pa jo iste noi strugnue...
Prije podne cijepan ja za kolima drva, a najedanput mi kroz prozor dovikne direktor i-
mek; da doem unutra. U kolima sjedi nepoznati gospodin, koji je odmah ustao i pruio
mi ruku: Ja sam Tuhyek, ovdanji mesar; htio bih veeras da se malo s vama ogledam,
gospodine. Meni se zamaglilo pred oima: ovjek snaan kao bik, ruke mu kao lopa-
te, a noge kao stupovi. Uhvatim ja kvaku i velim: Milo mi je, ali jeste li osigurali ivot,
gospodine? Jeste li osigurali enu i djecu? Istina, ja iz principa ne upotrebljavam opasne
grifove u borbi s amaterima, ali ovjek nikad ne zna, ta se moe dogoditi. Gospodin
Tuhyek se zbuni, a direktor mi namigne, da iziem s njim malo napolje. Iza kola gos-
podin Tuhyek poe: Sluajte, maestro, ja imam snage, koliko vam drago, ali ne znam te
vae grifove. Sluajte, dajte, da vas pobijedim. Ja sam se, naravno, uvrijedio, pa odgovo-
rio: Gospodine, kako vi to zamiljate? Ja sam ampion Evrope i sada da me vi pobijedi-
524
te? Borio sam se s Petrakom, mejkalom, Fristenskim, teinbachom, Cyganieviem, sa

crncem Zipsom i svima sam pokazao, kako se bori. Mislite li vi, gospodine, da me ta pos-
tignuta slava nije nita stajala, pa da sada dozvolim vama, da mi je otmete? A on sklopi
ruke: Gledajte, gospodin ampion, vi ete otii, novine nee o tome pisati, ali ja sam ov-
danji i ljudi bi mi se smijali do smrti; gospodine, ne znate vi moje sugraane. Dozvolite,
molim vas najljepe, da vas pobijedim, pa u vam jo platiti pedeset kruna i sve, to pot-
roite u gostionici. Pozvao me na zajutrak i ja konano pristadoh, da me pobijedi, ali
sam utvrdio, da itava borba traje samo etvrt sata... Drue, za cijelog svog ivota nisam
preivio ono, to sam osjetio toga veera. Cirkus prepun unato povienim cijenama, a
gospodin Tuhyek se ponaao prema meni kao pravi bik. Stiskao me, da sam jedva disa-
o, udarao sa mnom o pijesak, da sam se raskreio kao aba. Upravo sam se drao za nje-
ga, da ne padnem od slabosti. Napokon mu proapem: Sad a on mi kleknu na prsa;
drugom nogom odupre mi se o trbuh i poe se klanjati opinstvu. Nastalo je takvo urli-
kanje, da su u Sobotci ljudi u kouljama istravali na ulicu, a crkvenjak poao na crkveni
toranj, da zvoni uzbunu mislei, da dolaze Prusi. Poslije toga morala me je direktorica
trti tjedan dana koliko sam bio izlomljen.
Eto vidite, djeco, zavri vejk sa svojom reprodukcijom prianja, da se njima ne
bi moglo vjerovati. I kad bi carevi ili na ovakve borbe, morao bi ovjek posumnjati, da
nemaju dogovoreno kakvu svinjariju. Kad su se jedanput odravale borbe u Pragu, eh, to
je ve neto drugo. Tamo je neki Nijemac Urbach otkinuo naem mejkalu uho i razbio
mu nos, to je samo jo povealo simpatije za gospodina mejkala. On je razmazao krv
po cijelom licu i odrao govor o tome, ta sve mora pretrpjeti u tuini, kad ga jedan Ni-
jemac ovako gnjei usred zlatnog Praga. Ali kasnije je u borbi slobodnim stilom tako do-
hvatio Nijemca, da je rikao kao bik, a dvije biljeterke se skoro umokrile, kako su i ruka-
ma i nogama pomagale gospodinu mejkalu, samo da se Berlinac ne izvue iz njegovih
aka. I jo iste noi obojica se napie kod Grafa na Vinohradima; sjedili su zagrljeni i
ljubili se kao bijesni. Ti hrvai imaju takvu naviku, da se jedan prema drugom ponaaju
viteki. Ali to je duga historija i ja u vam o tome priati drugi put; sad moram ii, jer e
se skoro fasovati.
Otiao je, a iz druge jame se zaulo:
Momci, sutra e na cijeloj fronti poeti ofenziva, a naa dvanaesta e poi na Ruse pr-
va. Dola je takva naredba od cara; vele, da mu se uri, jer bi htio, da se taj rat jedanput
svri.
Dok je vejk irio paniku svojim latrinente-legramima, sluak Baloun je marljivo grijao
na vatri svoju porciju. Pod utjecajem vjene gladi Baloun je pao kao rtva strasti, koja je,
uostalom, obuzela skoro sve vojnike. Cinkovali su svoju zdjelicu i mijenjajui substanciju
posude izmiljali nova jela s egzotinim okusom. Vrlo esto je vejk zatekao Balouna u
jami, kako svoju zdjelu mae komadiem koe od slanine, stavlja ju na vatru, brie ju kr-
pom, da se blistala, kao da je od srebra. Zatim bi dohvatio svoj brotsak i vadei iz njega
razne paketie i vreice, objanjavao:
Prvo ti, dragi moj, stavi unutra komadi slanine, pa onda reanj bijeloga luka, nekoli-
ko rna papra i onda sve to malo skuhaj; zatim licu brana, nekoliko suhih ljiva, nato
nalij vode, da zgusne; kad se malo kuha, dodaj neto crnog luka, a moe se staviti i ko-
madi eera, samo nemoj zaboraviti da posoli. Kad u sve to stavi jo i kocku preparata
za supu i nadrobi u to kruha, dobit e tako dobro jelo, da ga nee takvoga nai ni u
jednom hotelu.
525
Ukusnost toga jela bila je vrlo jasna, jer je opskrbljivanje bilo oteano. Rusi su pazili dan i
no i tako onemoguili i najmanji dodir u veem razmjeru s pozadinom. Tek to bi bata-
ljunski tren zakripao u blizini sela, cestu bi zasule granate i rapneli; kuhinja, koja je do-
lazila u zoru, zastala bi na pola sata hoda od opkopa i vojnici su ili tamo sa zdjelicama
po mraku.
Jedan ovjek nosio je tri posude i u njoj je donosio raskuhanu riu s komadima utrobe i
jetara za devet ljudi; vojnici su morali da poinju stezati remene oko pasa. (Pogledaj sli-
ku!)
Osim toga dobili su po etvrt hljeba na dan, a ementalskog sira nekoliko rupa s korom;
kavene konzerve nisu vrijedile nita, jer su u tvornicama mjesto kave u njih stavljali me-
kinje, a slanine su dobivali mali komadi kao za pikovanje zeca. Ali Baloun se nije dao
zbuniti i kuhao je i od te neznatne koliine.
Jedne veeri sjetie se Rusi, da otvore paljbu na selo i uzee pucati kroz cijelu no; u toku
dana, od vremena do vremena poslali bi po koji pozdrav, da se vidi, da ne spavaju, a
pred mrak su opet otvorili paljbu.
Kuhinja nije dola, a tren se morao vratiti, jer je granata Ve pred prvim kolima ubila ko-
nje, a paljba se prostirala neprestano uzdu puta; dva dana nije bilo nikakvog fasovanja i
u opkopima je poeo harati glad.
Natporunik Luk je dozvolio, da se pojedu i rezerve, ali su one ve davno poivale u
miru i tiini zahoda usprkos toga, to su podoficiri morali svaki dan pregledati vojnike i
utvrditi, imaju li konzerve: oni su ih tajno pojeli, da ih ne bi dobili bolniari u sluaju,
da budu ranjeni ili ubijeni.
Rat je od vojnika napravio pronalazae, pa su se konzerve na vrhovima odsjekle, ispraz-
nile, opet zatvorile i dalje nosile prazne... Vojnici su prilikom pregleda imali uvijek sve
526
konzerve u redu i dosta dugo je trajalo, dok su podoficiri doli na to, da se konzerva mo-
ra uzeti u ruku i pregledati iz bliza.
Meu nesretnike, koji su od starjeina bili brzo otkriveni, spadao je i Baloun. On je svoju
konzervu pojeo odmah drugi dan, kad mu je jedan vojnik pokazao, kako se to radi. Tr-
ao je kasnije kao lud, da negdje pronae neto za jelo, ali nigdje nije bilo nita, a
Lukevih konzerva je takoer ve davnrr bilo nestalo.
Baloun je izgubio glavu i poeo govoriti o tome, kako se pribliava konac svijeta i dolazi
dan stranoga suda; sjedio je u jednom uglu opkopa i molio se iz knjiice, koju mu je e-
na, zajedno sa unkom, poslala od kue, da mu se nae u asu, kad zatreba utjehe.
Te noi Rusi su poduzeli napad, ali su bili odbijeni, pa su pred zoru poduzeli drugi. Na
cijeloj liniji opkopa praskala je paklena paljba, iza opkopa kod icanih prepreka naprijed,
praskale su granate za granatom i Baolun je, pokrivajui oi dlanovima, kukao:
Poelo se. Muili su nas najprije gladom, a sad e nas poubijati.
Pa moe i to da bude, govorio je vejk, koji je, naslanjajui se na zid, prema tome,
koliko se zid potresao, pogaao, na kojoj daljini padaju granate, pa to je obiaj, da
ovjek pred smrt propisno posti. Umrijeti je mnogo vanija stvar, nego ii na priest; pos-
lije smrti ovjek ide na nebesku gozbu, a tamo se, dragi moj, ne ide s prepunom trbui-
nom. Na poetku rata, poslije bitke kod Zamoca, feldkurati su ili na bojno polje, da pri-
euju, a iz Zamoca je s njima poao i rabin, da pogleda, ima li i koji ranjeni idov, da i
njega utjei. Ide rabin tako s jednim feldkuratom i promatra, kako se vri obred posljed-
nje pomasti; najedanput, pod jednim bunom, oni naiu na dva ranjena vojnika. Jedan je
bio kranin, a drugi idov; feldkurat je svome dao oprotenje grijeha, zadnju pomast i
duevnu utjehu: Sine, tvoje su rane teke i kako vidim, tebi nema dugog ivota; ali ne
plai se, jo danas e ugledati lice Gospodinovo i od tada e ga uvijek gledati s uiva-
njem... Vojnik nato poljubi tolu i umre. Rabin se takoer pomolio nad onim idovom,
pa htio i njemu pruiti duevne snage za daleki put rekavi mu: Mozes, ja vidim, da ti
nee dugo, ali ne ali, svakome mora doi jedanput taj as, kad ima da napusti svoje
keftove. A ti umire takvom smrti, da e jo danas veerati s Abrahamom. Vojnik ot-
pljune i uzdahne: Bog mi je svjedok, da bih radije izostao s te gozbe! Baloune, gade
nijedan, pripravi se i ti za put na nebo!
Baloun klekne i pone ljubiti uvez knjige, a u taj as granata prsnu tako blizu, da je sa
stropa poela padati glina, a vejk znaajno promrmlja:
Vidi, molim te, jo e biti i knedli!
A najedanput usred najee vatre, spolja se zau glas:
Komandante! Komandante!
vejk, idi pogledaj, koga je to donio vrag ovamo, zapovijedi natporunik Luk.
Moda je ordonanc s nareenjem, da bjeimo!
vejk se vukao kroz opkope prema glasu, koji je neprekidno vikao: komandante, ko-
mandante! i vratio se malo kasnije s dva vojnika, koji su na leima nosili dvije teke
vree.
Fasung? Sir, konzerve, slanina? i natporunik im odmah poe u susret.
Pokorno javljam, gospodine natporunie, mi ne znamo, ta je u njima, odgovori
jedan doljak, ali tu je pismo od pukovnika Schrdera. Imali smo zadatak, da ovo dos-
tavimo po svaku cijenu, a zato su nam obeali srebrnu medalju i tjedan dana dopusta.
Natporunik brzo dohvati pismo i preleti oima nekoliko redaka:
527
Sadrinu vrea odmah razdijeliti vojnicima povjerenog vam bataljuna s nareenjem, da

ga korisno upotrebe. Potpis: Pukovnik Schrder.
Do sto avola, ta to moe biti? ree natporunik Luk, razvezujui vree. Ru-
ne granate? Municija? Rakete, ta li? a onda naredi vejku, da otvori vree.
Baloun, u kome je zatinjala iskrica nade, priskoi vejku u pomo, mislei, da je u vrea-
ma dvopek.
Pod otrim noevima konopac se prekine, a vejkova ruka zaroni u unutranjost vree,
pa izvue na svijetlo boje divno svezan i sloen svileni papir. vejk to prui Luku:
ta je to, za ime boje? klikne natporunik, papir, svileni papir! Je li to vojnicima
za cigarete? Pa duhan se vie ne fasuje.
Natporunik, u nedoumici, baci pogled na vree, a vojnike, koji su ih donijeli, pogleda
pitajui.
Pokorno javljam, ree jedan, juer je u selu bila vizita nekih generala lijenika,
koji su zagledali i u zahode. Priao je sluak gospodina pukovnika, da su tamo govorili,
kako vojnici na zahodu upotrebljavaju pisma, koja dobivaju od kue, na kojima su slike
svetaca i gospodina cara, da je na fronti strana oskudica u papiru i da zbog toga opada i
potovanje prema domovini, vjeri i porodinom ivotu. Pokorno molim, gospodine nat-
porunie, taj e papir
Sveti Boe! kliknu vejk radosno, poslali su nam crveni, ruiasti i modri! Po-
korno javljam, gospodine natporunie, da ja jo nikad nisam vidio tako lijep klozet-
papir! Evo i na omotu je napisano: istoa je pola zdravlja! Pokorno molim, gospodine
natporunie, sad e biti pravo uivanje ii na zahod! Momci, im ga dobiju, sjedit e ta-
mo cijele dane. Tako mi boga, ovo je tako fino, da nee ni najmanje grepsti! plamtio je
vejk od zanosa.
Tie, vejk! pisnu natporunik Luk i okreui se donosiocima, ree oporo:
Javite vi gospodinu pukovniku, da ve tri dana nemamo ni kruha, pa ni topla jela, pa
ak ni konzervi; javite mu, da nam nedostaje municije, a telefon da ne mogu upotrebiti.
Javite mu, da u taj klozet-papir razdijeliti odmah, dok prestanu pucati; zasad ga vojnici
ne trebaju.
Baloun je nad vreama oajno zalomio rukama. Ona dva vojnika spremala se za odlazak,
a vejk se nije mogao uzdrati, da ne potkrijepi natporunikove rijei:
Vidjeli ste, momci, kako nas Rus pegla; recite gospodinu pukovniku, da svaki vojnik
ima zadnjicu od straha tako zaepljenu, da iz nje ni kap ne moe izii. I recite mu jo, da
kod nas uope ne ide nitko na zahod i da
vejk, ku! viknu bijesno natporunik. A vejk, okreui se prama njemu, ree me-
kano i dobroduno:
Ja se nimalo ne udim, gospodine natporunie, to vas je ovaj klozet-papir izbacio iz
duevne ravnotee; i ja sam jedanput imao s tim tricama velike neprijatnosti. Bilo je to jo
u ono vrijeme, kad sam bio u nauku kod drogerista gospodina Kokoke na Perstynu.
Tamo sam uvijek bio sm preko podne, jer su pomonici odlazili na objed, a gospodin ef
pisao straga u kancelariji. Doe vam jednog dana onamo jedna gospoa i zatraila krem
za ruke. Ja gledam na stelau, a kad tamo, nema uvenog Malattin-krema; onda sam joj
rekao: Nemamo, molim lijepo i ona ode dalje. Ali stari gospodin Kokoka doao da
pita, ta je htjela, a kad sam mu objasnio, on mi ree: Ne smije ti tako odgovarati, Pepi,
kad nema ono, to tko trai, ti joj ponudi neto drugo. Jer to je, uostalom, svejedno.
528
Nato mi je prilijepio jednu uku. Sutradan u podne dola jedna gospoa: Molim vas,
veli, pet paketa klozet-papira. Bili smo ga rasprodali ba toga dana, a novi jo nije bio
stigao; htio sam joj to rei, ali u zadnji as sjetih se svoga efa, pa joj rekoh: Klozet-
papira je sluajno nestalo, ali glas-papira i mirgl-papira imamo u svim kvalitetama. Ko-
liko araka mogu sluiti, molim lijepo? Pokorno javljam, gospodine natporunie, tom
prilikom sam od gospodina Kokoke dobio toliko uaka, da mi jo i danas bridi tikva,
kad se samo sjetim toga. Taj gospodin Kokoka je bio neobino strog ovjek; otjerao je
gospodina Tauchena, svog najboljeg pomonika, samo zato, to je jednoj domaici, kad je
dola i zapitala: Imate li ljubavnog napitka? odgovorio: Kako ne bi imali, a naroi-
to jo kad vs vidim pred sobom?
Baloun je tvrdo zaspao na vreama s nedoekanim jelom, a kad je paljba poela poputa-
ti, natporunik Luk izie napolje.
vejk je kraj zida razastr'o pakete arena klozet-papira i lijeui na njih rekao:
Vjena teta, to nam ne poalju jo konfete i serpentine!
Oko devet sati paljba prestane sasvim i Rusi poslae parlamentare zbog utvrivanja
primirja, da bi mogli prenijeti svoje ranjenike i pokopati mrtvace. Bilo ih je mnogo, a le-
ali su nekoliko koraaja od austrijskih opkopa. Kad su formalnosti bile zavrene, nare-
dio je Luk, da radniko odjeljenje bataljuna poe i pomogne Rusima kopati grobove.
Desetar, pod ijom su komandom ti ljudi radili, poslao je izvjetaj, da meu poginulima
ima i Austrijanaca. Strae naime nisu imale vremena za uzmak, te su pobijene metcima s
obadvije strane.
Iz sela je dola kuhinja i tren s hljebom i fasungom; opkopi su oivjeli. Iz njih se dizahu
oblaci dima, a drugo radniko odjeljenje opravljalo je sve, to je bilo uniteno u toku
bombardiranja. Vojnici, siti i donekle umireni, izlazili su iz opkopa i promatrali rad gro-
bara i saniteta, koji su nosili ranjenike natrag, a mrtve donosili do groba na jednu gomi-
lu, svlaei ih do gola. Bilo ih je mnogo i gomila se poveavala, kad bi joj se pribliili s
nosilima.
Iznad svojih opkopa pojavie se i Rusi; stajali su, premjetajui se s noge na nogu prema
onima, koje su jo noas ubijali i od njih se dali ubijati i gledali tupo i s uasom na pos-
ljedice bitke. Meu njima se najedanput pojavi jedan veliki, pjegavi pas; gurao je gubicu
meu mrtvace, podilazio pod ruske iane prepreke, cvilei od boli, jer mu je trnje kidalo
kou i trao prema gomili, u kojoj su radili grobari. Njukao je mrtve, obiao sve okolo i
poao ravno prema austrijskim opkopima, ne obraajui panju na rusko dozivanje:
Kazbek! Kazbek!
Proao je prepreke, uvlaio se pod ice i uao u opkope kao da trai nekoga; onda je po-
ao premamjestu, gdje je s nekoliko vojnika sjedio vejk i ocjenjivao situaciju.
Natporunik je traio izmjenu, tvrdio je vejk. U toku noi sigurno e u nae ro-
vove doi drugi.
Da nas misle izmijeniti, uzdisao je kaplar Rytina, ne bi nam slali menau, a jo
manje fasung. Iza nas, dragi moj, nema ni ive due i mi emo ovdje ostati, dok nas mrt-
ve ne pokupe.
Kako ovaj pas ima divne oi! ree vojnik Mal, koji je volio pse i uzeo Kazbeka na
krilo. (Vidi sliku na str. 209.)
Ali je zamuknuo; spolja se zauli uzrujani glasovi vojnika, zatim glas natporunika
Luka, koji je neto govorio; onda je nastupila opet tiina, a u zaklon uao je vojnik a-
puui:
529
Primirje je, pa je to naa komanda odmah iskoristila; inae ne bi doli! Vizita je, mom-
ci; pukovnik, nekakvi tui oficiri i general.
Opkopima je zaista prolazio generalni lijenik dr. Vitrovski, onaj isti, koji je poslao paket
s klozet-papirom. Vrhovni lijenik je patio od fiksne ideje, da su disenterija, kolera i tifus
na fronti posljedice toga, to vojnici nemaju papira, a sada je iao kroz opkope, da utvrdi,
koliko je ve upotrebljeno.
Objanjavao je neprestano svojim pratiocima:
Ah, meine Herren, istoa je vana stvar; morbilitet i mortalitet moe se umanjiti jedi-
no upotrebom klozet-papira.
Izgovarajui ovu Pitagorinu mudrost, koraao je od zahoda na elu svojih pratioca, kad
se u opkopu najedanput naao pred udnim prizorom. Na rairenom celtu nosila su dva
vojnika jednog ovjeka potpuno golog, koji se tresao, drhtao u jednolinim drhtajima i-
vaca, kojima oigledno nije vladao.
Was ist? zapita vrhovni lijenik, zaustavljajui vojnike.
Pokorno javljam, rekao je preplaeno jedan, sputajui na zemlju celt s golim ovje-
kom, ovo je ivi mrtvac. Trebao je da bude mrtav, a kad ono, on iv; bio je meu lei-
nama i najedanput oivio.
Potres ivaca od eksplozije granate, utvrdi dr. Vitrovski mirno. Gospoda, pog-
ledajte, to je upravo klasian napad. ta, jesi li na ili Rus? sagnuo se on prema goli-
avcu.
ovjek na celtu promatrao je drutvo, koje ga je opkolilo, izbuljenim oima, ali nije od-
govarao; a general saginjui se, viknu mu u uho:
Na ili Rus? eh, Maar, Nijemac, Poljak? Mjesto odgovora tijelo se bijesno bacalo i
drhtalo, noge se podizale gore i skakale kao u plesu; ruke kao da su neto hvatale u zra-
ku, stiskajui i otvarajui prste, dok je doktor dalje vikao:
No reci: Austrijanac ili Moskalj?
Luka podie jeza, kad je pogledao na nesretnika, ija je glava udarala o zemlju, odska-
kajui kao da, je od gume; a lijenik, kome je takoer poelo postajati neprijatno, okrenu
se vojnicima, koji su se bili skupili oko ovog jo nevienog sluaja.
Tko ga poznaje? Je li va drug ili neprijatelj?
Nitko nije znao, dok se najedanput straga do generala ne progura dobri vojak vejk i
pogledavi u lice one ljudske podrtine, koja je odskakivala pokraj oficirskih izama, ree
sa smijekom:
Pokorno javljam. Vaa Ekscelencijo, to je ovjek! Ako se ovjek skine do gola, ne
razlikuje se nikako od drugih ljudi, samo je vrlo teko razaznati, iz koje je drave. Vidite,
Vaa Ekscelencijo, ak i psima se mora stavljati broj na ovratnik, a guskama i kokoima
na noge se navlae prstenovi, da se znade, ije su. Bila je tako, pokorno javljam, u Michlu
neka gospoa Krucka, mljekarica, koja je rodila trojke, tri djevojice; ona, njihova mama,
morala ih je oznaiti na zadnjici mastiljavom olovkom, da ne pogrijei, kad ih doji.
Ja, ja, das ist wahr. Das ist Mensch, das ist noch immer Mensch! govorio je doktor
Vitrovski svojoj pratnji. Also, meine Herren, weiter, weiter!
Iza njegovih lea poblijedjeli natporunik Luk pokazivao je vejku na grkljan i jezik i
davao mu znak da uti, jer ako opet neto izvede, dat e ga objesiti.
***
530
Bataljun u opkopima nije bio izmijenjen i dosadni ivot se nastavio jednako iz dana u
dan. Za to vrijeme oistio je vejk svog natporunika od uiju i dobio za to od njega me-
dalju za hrabrost, jer nije napustio svoga oficira u opasnosti. Iza toga poao je vejk u
umu po drva.
Rusi su opet poeli pucati; ve se bilo smrailo, a vejk se s drvima jo nije vraao. Jo
nikad nije tako izostajao, pa je natporunik poslao Balouna, da ga trai po sklonitima.
Malo kasnije Baloun se vratio sav oajan i uplakan, vodei sa sobom tueg vojnika; pos-
tavio ga je pred natporunika i zakukao:
Boe sveti! vejk je ve davno na pravdi bojoj. Ubili su ga u umi.
vejka? Tko je ubio vejka? viknu natporunik na Balouna.
Baloun, plaui, pokaza na vojnika, a ovaj, pruajui natporuniku malu limenu katulju,
ree:
Pokorno javljam, ovdie je legitimationskapsla ovjeka, kojega su vojnici nali ubije-
nog u umi. Od vae je kumpanije, gospodine natporunie; gospodin porunik moli, da
poaljete nekog, tko e ga pregledati, jer su ga drugovi htjeli sami pokopati.
Natporunik otvori katulju; nije bilo sumnje, kapsla je bila vejkova; Luk se osjeao
kao da mu je kroz cijelo tijelo, od glave do nogu, proao komad leda.
Gdje je? Jeste li ga donijeli? jedva je govorio natporunik.
Nismo, pokorno javljam; jo je u umi. Udarila ga je u glavu hilzna od rapnele.
Natporunik se pouri za vojnikom, dok je Baloun plakao i zvao drugove, da kopaju
grob, a onda se pourio s njima za natporunikom.
Na rubu ume leao je ubijeni vojnik; bio je samo u hlaama, a nad njim je na drvetu vis-
jela bluza, na kojoj se svijetlile tri medalje; noge su bile bose, a izme su stajale malo da-
lje. Glava ubijenog bila je sva razbijena; mozak, pomijean s krvi, poprskao je sve naoko-
lo; natporunik je pregledao bluzu, za koju nije bilo sumnje, da je pripadala vejku i ree
mrano vojnicima, trgajui s bluze medalje:
Iskopajte mu grob tamo pod onim hrastom, i odmah ode dalje.
Grlo mu je bilo suho, a na oi mu navirale suze; neprestano je ponavljao:
Ah, vejk! Jadni moj vejk! i tada mu se priinilo, da je sada na redu on.
Baloun se s groba vratio dosta kasno, teturajui kao pijan; ugrijao je natporuniku veeru
i sjedajui pod svijeu, izvadio molitvenik:
Napravili smo mom zlatnom drugu na grobu veliki krst; jadnik spava vjeni san u
neposveenoj zemlji, kao kakva stoka.
Luk nije odgovarao. Baloun je otvorio knjigu i poeo poluglasno itati litaniju za due
umrlih:
Molimo ti se za umrle, o Gospode! Daj im, da u miru otpoinu vjeni san, o Gospode,
a svijetlo vjeno neka im svijetli! Poivajte u miru! Spasi, Gospodine, sluge svoje, koji se
uzdaju u Tebe! kad se najedanput rairi celt nad ulazom u sklonite, a unutra kliznu
tiho neka spodoba.
Majko Boja Klokotska! vejkov duh! Nema mira u grobu! zajeca Baloun, odstupa-
jui u ugao, gdje je spavao natporunik. Bijela spodoba zaustavila se kod zida i poela
rukama prevrtati po teleaku, koji je ondje visio; Baloun, vie mrtav nego iv, privue k
sebi svoj molitvenik i poe se moliti:
531
U ime Svete Trojice, odstupi, sotono! U ime Gospoda naeg, koji je umro na krstu, ne
prilazi nevinoj dui!
Baloune, vole jedan! Bunca, jer si se opio, pa ima delirium tremens! zau se tiho
iz usta tajanstvene spodobe. Hergot, budi miran i ne budi natporunika; ja u se ve
nekako strpiti do zore.
Gospode, on eli, da ovdje ostane do zore! ciknu Baloun i pade na natporunika,
viui: vejkov duh, vekov duh!
Pokriva spade s natporunika i on skoi:
Baloune, ti bunca? ta je s tobom? okrenu se on na svoga sluaka.
A bijela spodoba se poe pribliavati njemu, podie ruku na zaslonac kape i ree:
Pokorno javljam, gospodine natporunie, drva nisam donio, jer mi je u umi netko
ukrao uniformu. Ja sam je ostavio kod mravinjaka, da mi mravi oiste bluzu od gnjida, to
je naime, gospodine natporunie, veoma praktian pronalazak. Mravi izvlae ui i gnji-
de, da je to prva milina. Pokorno javljam, da sam kasnije u potoku oprao noge i malo
sam prodrijemao; a moje uniforme nestalo. Stidio sam se, gospodine natporunie, da
doem ovamo za dana, da ne bude skandala. Pokorno molim novu uniformu i molim,
da se traga za razbojnikom, koji mi je odnio moje medalje. Priaju, da su nekoga od nae
kumpanije ubili.
Dobit e uniformu, vejk, dobit e, ree natporunik, kojemu je odlanulo. Vi-
di, vejk, ja sam od tebe ve dosta pretrpio, ali kad bi te zaista ubili, bilo bi mi strano
ao.
Pokorno javljam, gospodine natporunie, nasmija se vejk ljubezno, ja se ve
radi vas ne bih dao ubiti.
Baloun zatim malo doe k svijesti, a kad je vejka opipao i vidio, da pui, uvjerio se, da
to nije njegov duh. Ispriao mu je, kako je imao velianstven pogreb i kako je rapnel
ubio razbojnika. vejk, kad je uo da su medalje sauvane, ree:
A ja nisam ni napisao na njih: Tko mi ih ukrade, neka mu ruka otpadne! Navukao je
samo hlae, a smrt ga je ve kaznila; tko zna, ta bi bilo, da je obukao i moju bluzu: mo-
da bi ga onda snalo jo i neto gore.
***
Tjedan dana poslije ove zgode Rusi poee opet nastupati. Topovi su ponovo zagrmjeli,
bacajui granate u austrijske opkope, a zemlja se pretvarala u pakao. Dvanaest sati pa-
dao je neprekidno oganj, kidajui ice, ruei zaklonita i unitavajui ljude; a naveer,
kad se malo stiao, odjeknulo je kroz opkope: Zurck! Zurck! Alles zurck!
Bataljun nije samo odstupao, nego upravo bjeao i vojnike nije trebalo goniti, da se ure.
Iza njih bi esto iz daljine odjeknulo rusko: Hurararara! to ih je jo vie gonilo. Jo u
kasnu no krili su vojnici sebi put kroz gusti mrak, zapadajui do koljena u pijesak i sa-
tima lutajui po movarama; onda naioe na selo i, mrtvi od umora, polijegae u sjeni-
ke. Neprijatelj ih nije slijedio, te su se mogli odmarati do jutra; a onda poee Rusi selo
obasipati rapnelima.
Natporunik Luk je naredio novo odstupanje s namjerom; da se s bataljunom dovue
nekako do ceste. Nali su je brzo, ali zapadoe u strahoviti kaos. Svaki as bi se prevrnu-
la kola i zaprijeila put svima, sve dok ih ne bi odgurali u jarak; kod njih su zastajali voj-
532
nici i vadili iz njih konzerve, hljeb i eer, ne obazirui se na vikanje oficira i prijetnje s
revolverom. U gomilu, koja je grabila konzerve, umijeao se i vejk; napunio je brotsak
konzervama, za to ga je jedan stari fronta pohvalio:
To ti vrijedi! Ako ti je pun brotsak, ne boj se, da e propasti; to je za uvanje ivota
vanije od puke.
Natporunika je vejk davno izgubio, a Balouna nije ni vidio od jutros. Upao je u ljudsku
rijeku, koja se valjala, kolebala, stenjala, vikala i gurala naprijed. Pred njima su tjerali
stado marve, s kojim su htjeli da to prije dou u pozadinu; cijelo krdo volova, krava i
teladi pomijealo se meu redove sivo-modre armije. A neprijatelj se urio brzim tem-
pom, pucao na cestu i bacao na njih rapnele salvama. To je proizvelo stranu paniku u
redovima etveronoaca, koji nisu nauili, da ginu u ovakvom paklu. Poeli su se plaiti,
bacati i juriati na zid ljudskih tjelesa. Na cesti se stvarala klupka, koja su se prevrtala s
boka na bok i ranjene ivotinje, gonjene strahom, lude od boli, jurnule su ruei sve pred
sobom. Rusi su rapnelima dodali jo i granate; jedna je pala nasred ceste i u tom meteu
se odigrala tragedija, koju ni svi vojnici nisu primijetili. Iz ogromnog oblaka dima iskoi-
la je velika, divna krava srnuvi slijepo naprijed, zabola rogove svoje pognute glave u
teleak vojnika, koji je iao pokraj ceste, a onda je jurnula u polje. Na rogovima o reme-
nima teleaka visio je ovjek, maui rukama, klimajui nogama i viui:
Stoj, ubit e te za veleizdaju! No, ovo mi se jo nije dogodilo!
***
Patrola osme pukovnije donskih kozaka, nastupala je oprezno, korak po korak, odrava-
jui vezu sa svojom jedinicom, koja je ila, da izmijeni na pozicijama umorne vojnike
kavkaskog armijskog zbora. Pet konjanika-kozaka, jahalo je polako cestom, drei duga
koplja na bokovima konja. Na rubu ume se zaustavile, sjahae s konja i povedoe ih na
uzdi. Choruni (porunik) je iao naprijed; najedanput se okrenu vojnicima i viknu:
Loi (lezi)!
Popadali su na zemlju, a oficir poeo da puza do ceste, otkud se ulo buanje, soptanje i
ljudski glas. Vratio se za as i apui izdao nareenje. Kozaci skoie na konje i rairie
se u polukrugu na cesti, oko koje je bila istina. Objesie koplja, pa istrgnue sablje, eka-
jui naredbu. Ali nje nije bilo. I tako kozaci sami naoe udnovatog neprijatelja, na koga
su htjeli da napadnu. Na istini je pasla velika, lijepa krava, koju je na konopcu vodio
ovjek u poderanoj austrijskoj uniformi; zatim je vezao kravu, legao pod nju i poeo je
musti u svoju zdjelicu, govorei sam sebi:
Vidi, mala, mi se neemo rastajati, nego emo u umi ivjeti kao pustinjaci... Ti e
me hraniti svojim mlijekom, da ne umrem. Sluaj, pusti jo malo, ne uzrujavaj se, sveta
Genoveva imala je samo srnu, koja ju je hranila, a ti si, draga moja, ementalska krava.
Choruni klimnu glavom na najblieg kozaka, koji se priblii, a oficir proape:
Vojenoplennyj? Sumaedij to li? (Zarobljenik? Luak, to li).
Vae blahorodi, apnu kozak, u nego vintovka (ima puku).
Da, zaudio se oficir tome, to ovjek s kravom ima puku; a onda potjerao konja
prama njemu i zapitao ga:
Ty kto takoj? to ty zdes delaje? (Tko si ti? to radi ovdje?)
ovjek raskopa puceta na bluzi i razgalivi prsa viknu:
533
Ubijte me, ja sam izdao svoga cara!

erut vas vi toe zdrovo, (jedu li i vas jako ui)? zapita ga kozak mislei, da onaj
ovjek pokazuje svoja izjedena prsa, no, hybaj pan, v plen ruskoj kai kuat! No paol,
paol! nato uhvati vojnika za ramena, pri emu opazi tri medalje na njegovim grudica i
ree oficiru:
Vot svolo kresti u nego (ima medalje); znait na naeho brata strilal, i dade vojni-
ku jednu uku, otrgne mu medalje i gurne ih u dep. Onda je poveo zarobljenika u tab,
drei ga za rame; a zarobljenik, okrenuvi se njemu, ree:
Samo nemojte ubiti ovu kravu, jer daje dosta mlijeka; sluajte, to se vas tie, jer ste
nam braa; ali izgleda, da ste vi takva braa, kao oni Roztoili iz Slivenca, koji su jedan
drugog rasporili... ta me dri tako, kao da u ti pobjei? Stanovao je na Kesnerci jedan
drotar, neki Fujaek, koji je kad ga je policajac tako uhvatio, opalio policajcu vruu u-
ku.
Doli su do pukovnije, a kozak zarobljenika poslao u tab: svuda zlato, svuda srebro,
a prljavi austrijani raskolaio oi. Debeli pukovnik viknu na njega:
Vot vojenoplennyj! Kak tvoja familija? (t. j. porodino ime)?
Pokorno javljam, ja sam neenja, rekao je zarobljenik, ali je od vas, gospodine
pukovnie, vrlo ljubezno, da me pitate za enu i djecu.
Oficir se okrenu prema tabu s pitanjem:
Durak-udak? a onda je, lomei jezik, zapitao zarobljenika njemaki: Sagst du
dein Name.
Vojnik se na te rijei ispravio kao kolac, uperi oi u pukovnika, da bi shvatio, kako pred
njim stoji reprezentant neprijateljske drave i poe glasom, koji je odjeknuo od ukrajin-
ske stepe preko Kavkaza sve do Crnog mora:
Pokorno javljam, Josef vejk, Na Bojiti, Kod kalea.
534

Hasek Svejk

Uploaded by

Document Information

Original Description:

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Hasek Svejk

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Jaroslav Haek

I. knjiga: U pozadini _____________________________________4

II. knjiga: Na fronti ____________________________________136

III. knjiga: Slavno vojevanje _____________________________272

IV. knjiga: Produenje slavnog vojevanja _________________ 403

1. Kako je dobri vojak vejk

A zato ba dvanaest? zapita Bretschneider.

2. Dobri vojak vejk na policiji

Zahvaljujui sarajevskom atentatu, policija se brzo napunila raznim subjektima. Dovodili

Sve gore navedeno proti meni odgovara istini.

Kad je potpisao, okrenu se strogom gospodinu.

3. vejk pred sudskim lijenicima

to je tee: radij ili olovo?

4. vejka izbacuju iz ludnice

to to mladi fratar stiska

Kako mi je na dnu due teko!

Goro, goro, visoka si,

Pustite me ve jedanput! povie jadnik, kao da mu nije ostalo nikakve nade na i-

6. Razbivi zaarani krug,

B naprosto znai bernardinac, F foksterijer, a L leonberg. Sve ove pse odveo

7. vejk odlazi u rat

Windischgrtz general sa vojnom gospodom

Bila bitka strana ba kod Solferina

Gospodine prestanite, za ime Boga! zauo se iz kuhinje alosni glas gospoe

P a t r i o t i z a m j e d n o g b o g a l j a . Juer su prolaznici na prakim ulicama bili

8. vejk kao simulant

Dr. Grnstein pogleda radoznalo novog pacijenta.

sterreich, du edles Haus,

Na drugoj strani bila je ta kitica prevedena na eki.

Ja sam uvijek mislio,

U kancelariji ga je doekao deurni oficir, i dok se on na njega derao, da takve gadove

9. vejk u garnizonskom zatvoru

Sasvim je razumljivo da je profuz Slavik pogledao vejka pogledom punim prijekora.

Jednu djevu samo imam,

Dvadeset gaana zabacie glave i u jedan glas odgovorie:

pregovarao o stvaranju samostalne nacionalne drave, sastavljene od eke i Slovake

Zadnja no provedena u garnizonskom zatvoru ostala je vejku u najprijatnijoj uspome-

10. vejk kao sluak kod feldkurata

Wir... melden... gehorsam... Herr Feldkurat, jedva je mogao promrmljati dugonja,

Dugonja ustade i nesigurnim korakom poe prema vratima.

Pokorno prijavljujem svoj dolazak, gospodin feldkurat.

Vzpomnm se zlat asy,

Onda je ponovo sjeo i promrljao:

11. vejk slui s feldkuratom misu

Feldkurat je imao pravo kad je rekao da je sve to ala.

12. Vjerska debata

13. vejk ide na zadnju pomast

Feldkurat Otto Katz sjedio je zamiljeno nad cirkularom to su mu ga donijeli iz vojarne.

Dobivi dozvolu, vejk se za pola sata povratio sa zvoncetom.

Pa i vas e pograbiti i poslati na frontu, opet se nasmijei, vejk. A tada emo

A kada smo odlazili,

Zajedno s njim pjevao je i dobri vojak vejk.

14. vejk kao sluak kod

Posudit u ti sto kruna, predloi natporunik Luk, pa ako ih do preksutra ne

Nato je zaspao kao zaklan.

Institucija oficirskih sluaka poznata je jo iz starih vremena. Zna se, da je ve Aleksan-

U svim uglovima i spavaonice i blagovaonice opaala se enska ruka, koja je zala ak i u

smijevao i draio ju. Ako naredite, da je ubijem, gospodine natporunie, vratima u je

Svrivi pouku u koli jednogodinjih dobrovoljaca, natporunik Luk poe s Maxom u

Tako mi Boga, ovom idiotu je lijepo na svijetu, pomisli porunik i pijunu.

To je ve odlueno, gospodine generalmajore.

Pokorno javljam, gospodine natporunie, da za pet minuta stiemo u Tabor. Stojimo

Rijetki primjeri vojnike hrabrosti.