Seid Bukurevi

MUSLIMANSKA PANIJA
OD USPONA DO NESTANKA
(711 - 1609)


 Lektor i korektor
Aja ahinovi

Ova knjiga slui iskljuivo za internu upotrebu i

kao takva ne podlijee opim propisima o izdavatvu.
Knjiga, takoer, nije namijenjena za bilo
koji vid komercijalizacije

 Seid Bukurevi

MUSLIMANSKA PANIJA
OD USPONA DO NESTANKA
(711 - 1609)

PLANJAX GROUP TEANJ

Izdavako-grafika kua PLANJAX
Teanj, 2013.

 ***
Posebnu zahvalnost dugujem onima koji su
podstakli i svojim saburom ispunili jedno udesno
putovanje: Omer Faruku, Sabini, Kaniti,
Muvedeti i Hikmetu.

 Predgovor

Neka je hvala i slava Allahu d.. koji nam Svojom milou

i voljom podari radost i prikaza treptaj svjetlosti prilikom os-
tvarenja naih elja.
Koliko je ta naa radost potpuna, saznasmo tek poslije...
Putovanje u Andaluziju. Nakon dugogodinjeg itanja i
studiranja nemjerljive kulture drevnih arapskih dinastija koje
su ostavile trajne znakove svoga postojanja, krenusmo na put
da vidimo, zapamtimo i, u svojim mogunostima, prijateljima
prenesemo impresiju vienog.
Snaga volje i nijjet u ime Svemogueg olakali su svaki
fiziki napor. Neizmjerno smo eljeli ugledati i dodirnuti
Veliku damiju u Kordobi, udahnuti miris Narandinog vrta
nekadanje damije u Sevilji, vidjeti velianstveni dvorac
Alhambra. I zaista dvorac Alhambra, i pored mnogobrojnih
turista, omoguava doivljaj epohe u kojoj je sagraen. U
prekrasnim vrtovima Generalife (Denetu-l-arif), uz skladni
um vode, besprijekorno dotjerano zelenilo i cvijee i rasc-
vjetale lokvanje u bazenu, lahko je zamisliti rasko vladavine
velikih sultana i njihovih porodica.
Meutim, sa dolaskom u Veliku damiju u Kordobi, iluzije
nestae i susresmo se sa stvarnou - injenicom da velikih
safova vjernika nema i da se iz uvenog mihraba ne uje glas

imama prilikom molitve. uli smo tek pokoji apat sure pres-
vijetlog Kurana iz usta turiste mumina.
Gledajui prostranu dvoranu u kojoj skladno, gotovo
savrenih proporcija, osam stotina stupova preuzima dvoboj-
ne svodove kroz koje se lahkoom rasipa svjetlost od krovita
pa sve do mjesta zatamnjenja ograenog metalnom reetkom
u kojem je raspelo, razmiljala sam o graditeljima koji se
usudie prekinuti sklad i ljepotu arhitektonske konstrukcije.
Kao da su votani, bez svojih oiju, oni svjetlost priguie
i umetnue tamne kapelice sa svijeama tinjalicama meu
uvene svodove Kordobske damije. Tako se obiljeie,
kako sa svojim nalogodavcima, tako i sa mnogima za koje je
napravljena, kao udni ljudi koji svjetlo zamijenie tamom i
koji Istinu zamijenie zabludom.
I od Seviljske ljepotice malo je ostalo - tek harem sa
Narandinim vrtom i minaret sa kojeg se u smirujuem ezanu
desetogodinjeg djeaka ponovo ovjekovjeilo Boije jedin-
stvo.
Sabina


 ...Nikada u historiji ovjeanstva unitenje jednog naro-
da nije bilo potpunije nego unitenje Maura-panaca
(Endeluana). Gdje su oni? Pitajte alirske obale i njene
pustinje. Protjerani ostaci nekad mone imperije nestali su
meu barbarima Afrike, prestali su biti narod. Nisu ak ni ime
ostavili za sobom, iako su vie od osam vijekova bili pose-
ban narod. Zemlja koju su osvojili i donijeli joj prosperitet
vijekovima odbija da ih prizna, osim kao osvajae i uzurpa-
tore. Neto poruenih spomenika su jedino to je ostalo da
svjedoi o njihovoj moi i vlasti. One su kao osamljene stijene
naputene daleko u unutranjosti koje svjedoe o razmjerama
neke ogromne poplave. Tako je Alhambra muslimanska gro-
mada usred jedne kranske zemlje, usred gotskih graevina
Zapada, elegantni memento na jedan hrabri, inteligentni i ot-
mjeni narod koji je osvajao, vladao i nestao...

Washington Irving
Tales of the Alhambra, 1990.


 Historija je zapisala kako je bizantski namjesnik Ceute,
grof Julian, poslao svoju kerku u Toledo na dvor Zapad-
nih Gota kako bi tamo usavrila svoje obrazovanje. Kada se
jedne prilike kupala u rijeci Taho, ugledao ju je gotski kralj
Roderih. U njemu se rodila ljubav i vrlo brzo je zaveo grofovu
kerku. Kako bi se osvetio za nanesenu sramotu, Julian je na-
govorio Tarika ibn Zijada, arapskog namjesnika Tangera, da
nasilno ue u paniju i uz njegovu pomo je osvoji. Tarik ga
je posluao i najprije poslao 100 konjanika i 300 pripadnika
pjeadije pod vostvom oficira Tarifa ibn Malika.
Ta mala ekspedicija iskrcala se u blizini Algekirasa, u
mjestu koje je kasnije nazvano Tarifa.

Tarifa, najjunija taka kontinetalne Europe

Gibraltar i Tarikova stijena (424m)


 Tarik ibn Zijad je neto kasnije, poetkom ljeta 711. go-
dine, na elu sa 12.000 Berbera preao moreuz i iskrcao se
na mjestu koje je kasnije nazvano Debel el-Tarik (Tarikova
stijena) ili, kako se danas zove, Gibraltar.

Gibraltarski moreuz
Nakon to je tamo stigao, Tarik je bez veeg otpora zauzeo
region oko moreuza, a 20. jula 711. god. nedaleko od Kadiza
porazio vojsku Zapadnih Gota i time otvorio put za osvajanje
cijelog Iberijskog poluostrva. Osvajanju se pridruio i Hali-
fin namjesnik Musa, pa je arapska vojska zaustavljena tek na
Pirinejima, u Bitki kod Poatjea, 732. god.
Od tada, pa sve do pada Granade 1492. godine, odnosno
sve do vie nego okrutnih izgona i posljednjeg Endeluanina
koji je imao bilo kakve veze sa islamom, ovo neobino multi-
kulturno drutvo je prolo mnoge sjajne trenutke i svakako je
u tom vremenu bilo najsvjetlija taka na cijeloj planeti.

El-Endeluz 720. god.


 Kordoba se sa svojih nekoliko stotina damija i javnih
kupatila, sa bibliotekom koja je brojala vie od 500 000 knjiga,
sa veleljepnom i jednom od najveih damija u svijetu, te sa
raskonom Medina ez-Zehra palaom, svrstava u jedan od
svjetskih kulturnih i naunih centara. Zato nije nikakvo udo
to je jedno takvo drutvo iznjedrilo umove kakav su Ibn
Rud (Averoes), Ibn Hazm, Ibn Arebi, Maimonid, El-Idrisi i
drugi. Zahvaljujui njima (a i cijeloj plejadi drugih uenjaka)
uraeno je jako mnogo kako na spaavanju i ouvanju
dotadanjih svjetskih naunih dostignua, tako i na opem
napretku cjelokupne svjetske nauke i kulture.

Ibn Rud (Averoes)

Od svega toga ostalo je jako malo, tek toliko da se moemo

prisjetiti kako je nekada na tim prostorima egzistirao jedan
poseban narod koji je u svemu bio daleko ispred, u to vrijeme,
mranog ostatka Evrope.
Ostala je oskrnavljena Kordobska damija, ostaci reziden-
cijalne Medine ez-Zehre, dio minareta La Giralde u Sevilji
i moda najljepa uspomena na graditeljstvo Endeluana -
Alhambra, Crveni dvorac u Granadi.
Pomalo tuno sada djeluje i Alpuharas na junim obron-
cima Siera Nevade gdje su preivjeli Endeluani (poslije
pada Granade), pod vostvom posljednjeg Emevije, 1568.

10
god. podigli ustanak protiv inkvizicije. Ostavljeni sami, bez
ikakve pomoi od ostalog islamskog svijeta, bili su osueni
na poraz. To je ujedno bio i peat za zavrni in obrauna
sa islamom na Iberijskom poluostrvu, koji je poetkom 17.
vijeka i okonan.

Alpuharas (el-Buarat)

Prekrasni i vodom bogati krajolici Alpuharasa (el- Buarat)

po kojima se bijele naselja Orgiva, Valor, Ugihar, Lanharon i
drugi, sada sigurno nisu kao iz vremena romana Don Kihot,
Sjene narova drveta, Fatimin dlan i slinih sjetnih zapisa.
Priroda kao da svojim umorom prosvjeduje protiv unitenja
i nestanka onih koji su na tim prostorima ivjeli i strpljivo
radei donosili napredak cijeloj zajednici.
To su oni isti iji su vladari, shvatajui prolaznost moi
i sveukupne dunjaluke nesavrenosti i prolaznosti, na hilja-
dama vidljivih mjesta u impresivnim dekoracijama ostavili
jedinstvenu poruku:
NEMA POBJEDNIKA OSIM ALLAHA.

Lanharon ostaci endeluanske utvrde

11
 Period od dolaska Arapa (711. god.) i postojanja El-Ende-
luza (756-1492. god.), pa do konanog nestanka ovog naroda
sa Pirinejskog poluostrva (1609. god.), moe se podijeliti na
nekoliko razdoblja:

1. PERIOD VLADAVINE EMIRA (756-929. god.)

2. PERIOD HILAFETA (929-1031. god.)
3. PERIOD TAIFA (1013-1238. god.)
- Vladavina Almoravida (1086-1125. god.)
- Vladavina Almohada (1147-1248. god.)
4. KRALJEVINA GRANADA (1238-1492. god.)
5. ALPUHARAKI USTANAK (1568-1571. god.)

12
Stablo Emevijske dinastije

13
1. PERIOD VLADAVINE EMIRA (756-929)

1.Abdurrahman I (756-788)
2.Hiam I (788-796)
3.El-Hakem (796-822)
4.Abdurrahman II (822-852)
5.Muhammed I (852-886)
6.El-Mundhir (842-886)
7.Abdullah ibn Muhammed (888-912)
8.Abdurrahman III (912-929)

14
 1. Abdurrahman I (756-788)

Kada su u januaru 750. godine, poslije stogodinje vlada-

vine Emevija pripadnici Abasida sruili sa vlasti halifu Mer-
vana II, novi abasidski halifa naredio je smaknue svih ivih
potomaka emevijske dinastije. Vie od 60 pripadnika ove po-
rodice je ubijeno. Dvojica su ipak preivjela: Abdurrahman i
njegov etvorogodinji sin. On je sa svojim vjernim pratio-
cem Bedrom preko Palestine, Egipta i Ifrikije (Tunisa) doao
u Maroko i tu naao privremeno utoite, daleko od abasidske
vlasti.

Emevijska damija u Damasku

15
 Istovremeno je od emira novoosvojenih evropskih terito-
rija traio da, kao poslednji emevijski princ, bude primljen
na njihovu teritoriju gdje bi zapoeo novi ivot, daleko od
utjecaja Abasida i njihove nove prijestolnice Bagdada. Poslije
dobivene saglasnosti, mladi princ Abdurrahman (koji tada jo
nije imao punih 26 godina) doao je u Kordobu. Tu se poela
raati nova muslimanska nacija i drava, veoma neobina, je-
dinstvena, i sastavljena od razliitih kultura, vjera i obiaja.
Muslimanski osvajai nisu progonili niti silom islamizirali
autohtono stanovnitvo, ak su otvorili svoju dravu i za use-
ljavanje drugih naroda. Abdurrahman je ovoj dravi dao novo
ime (El-Endeluz), ujedinio sve teritorije i sebe proglasio emi-
rom te novouspostavljene muslimanske drave.
Takoer je, na mjestu gdje je rijeka Gvadalkivir (Vadi
el-kebir) pravila veliki zavoj kod temelja rimskog mos-
ta, zapoeo izgradnju uvene Kordobske damije, koja je
konano zavrena za vrijeme Hiama II, odnosno El-Mensura
krajem X vijeka.

Pogled na rimski most i damiju u Kordobi

16
 Unutranjost Kordobske damije
Kordobska damija je jedna od najvelianstvenijih grae-
vina na svijetu. Islamski arhitekti su je zamislili kao umu
stubova koji su svojim dvostukim lukovima asocirali na stabla
palmi, i koji su se gubili jedni u drugima (palma, kao drvo
ivota, ima posebno mjesto u sjeanju svakog Arapina). I pro-
stor izvan damije predstavljao je pravu umu palminih sta-
bala to je, zajedno sa stablima narandi u haremu, stvaralo
osjeaj jedne oaze i pravilo asocijaciju denneta na zemlji.
U toj delikatnoj ravnotei izmeu svjetlosti i sjene, privida i
stvarnosti, sadanjosti i onoga to dolazi, postignut je brilijan-
tan efekat svetog mjesta odakle se asocira udnja za povrat-
kom u prapoetak, u molitvi slavei Gospodara Milostivog i
Samilosnog.
...Ovo udo muslimanske arhitekture rezultat je smjele
graevinske igre gdje mo Boija silazi i inspirie vjernike.
Gornji lukovi dvostrukih arkada koje poivaju na stubovima
dvaput su iri nego lukovi koji ih nose. Sva teina poiva na
uskim stubovima, uprkos zakonima sile tee. Boija mo je na
visini, a slabost vjernika koji se mole u damiji je u temelji-
ma.
Ildefonso Falcones, Fatimin dlan, str. 282
17
 Mihrab
Plan damije u Kordobi sa bojama koje oznaavaju vlada-
ra - period dogradnje. Konana ukupna povrina damije sa
haremom iznosi 23 450 m2 (175x134m)

18
 Jedinstveni mihrab Kordobske damije ija je udesna
konstrukcija omoguavala da se glas imama mogao podjed-
nako uti u svakom dijelu damije. Iznad su ispisani ajeti sure
Har:
U ime Allaha Milostivog, Samilosnog,
22) On je Allah nema drugog boga osim Njega, On je
poznavalac nevidljivog i vidljivog svijeta, On je Milostivi,
Samilosni!
23) On je Allah nema drugog boga osim Njega, Vla-
dar, Sveti, onaj koji je bez nedostataka, onaj koji svakog
obezbjeuje, onaj koji nad svim bdi, Silni, Uzvieni, Gordi.
Hvaljen neka je Allah, On je visoko iznad onih koje smatraju
Njemu ravnim!

24) On je Allah, Tvorac, Onaj koji iz niega stvara, onaj

koji svemu daje oblik, On ima najljepa imena. Njega hvale
oni na nebesima i na Zemlji, On je Silni i Mudri.

19
 Godine 1523. kranska inkvizicija je uspjela dobiti doz-
volu kralja da se u sredini damije u obliku kria izgradi ka-
tedrala. Kako bi se to postiglo, sruena su 63 stuba, zazidan
otvoreni prostor izmeu harema i damije, i katedrala je posli-
je viegodinjih radova izgraena. Navodno je jednom pri-
likom kralj Karlo V (koji je dao dozvolu za gradnju), obilazei
gradilite rekao: Da sam znao ta planirate, ne bih vam doz-
volio graditi. Katedralu moete svugdje nai, za razliku od
ovog to ste sruili i to ne postoji nigdje na svijetu...

Damija u Kordobi (u sredini se vidi katedrala)

U sklopu damije nalazi se harem sa vie desetina naran-

dinih stabala (Narandin vrt) koji je ouvan u izvornom ob-
liku.

20
 Narandin vrt, Kordobska damija

Osim sjajne kompozicije vonjaka, ovaj vrt oslikava i

umijee Endeluana u naizgled veoma jednostavnim rjeenji-
ma navodnjavanja. Sve stabljike narandi uvezane su kanali-
ma za vodu, a vrt je sa tri strane opasan centralnim kanalom
koji je jednostavnim sistemom dovodio vodu do eljenog reda
stabala. Centralna akumulacija za navodnjavanje bili su rezer-
voar i fontana sa vie mjesta gdje se uzimao abdest.
Abdurrahman je bio izuzetno nadaren i kao vojskovoa i
kao dravnik. Sam i bez ikoga, doao je u nepoznatu zemlju
i uspostavio dravu. Prialo se da je njegov suvremenik, aba-
sidski halifa El-Mensur, upravo njega odredio i oznaio kao
sokola meu Kurejijama, i to ba zbog te injenice da je
sam, bez vojske, zahvaljujui svojoj sposobnosti i odlunosti,
napravio uspjeh koji do tada niko nije ostvario.

21
 Spomenik Abdurrahmanu I Almunekar, panija

2. Hiam I (788-796)

Hiam je bio drugi Abdurrahmanov sin i sa trideset godina

je postao nasljednik svog oca. Roen je u paniji. Imao je
plavu kosu i plave oi i bio jako poboan ovjek. Otac mu je,
iz njemu poznatih razloga, dao prednost nad starijim sinom
Sulejmanom.
Vrijeme vladavine Hiama I proteklo je uglavnom mirno.
To je pozitivno utjecalo na raanje nove velike pravne i filo-
zofske kole malikizma, koji se veoma brzo razvio u etvrtu
pravnu kolu (uz hanefijsku, henbelijsku i afijsku)
Malikizam je u El-Endeluzu postao zvanina pravna dok-
trina ija je primjena ostala dosljedna sve do nestanka musli-
mana sa ovih prostora.

22
 El-Endeluz za vrijeme Hiama I

3. El-Hakem (796-822)

Kao i njegov otac, El- Hakem je preuzeo vlast uprkos pravu

starijeg brata Abdulmalika. Historija ga je zapisala kao veo-
ma okrutnog vladara koji je vojnom snagom uspio uvrstiti
granice El-Endeluza i proiriti ga na sjeveru Iberijskog po-
luostrva.
Uspostavljene su veze sa Bagdadom, centrom Abasidskog
hilafeta na ijem je elu tada bio nadaleko uveni halifa Harun
er-Raid.
Zahvaljujui novim poljoprivrednim metodama, i privreda
je bila u porastu. Ovo kraljevstvo je na svim poljima poka-
zivalo karakteristike velikih orijentalnih drava.
El-Hakem je umro ponosan na uinjeno i postignuto djelo
na polju uvrenja i organizacije drave.

4. Abdurrahman II (822-852)

Abdurrahman II je imao 30 godina kada je naslijedio svog

oca. Roen je u Toledu i stekao veoma obimno obrazovanje.

23
Pisao je i stihove, te iskazivao veliki interes prema umjetnos-
ti.
Bio je zaljubljen u stvaralaku snagu bagdadskih halifa i
njihov raskoni nain ivota i imao razvijen smisao za praved-
nost i mirovnjake stavove. Ostalo je zabiljeeno da je sma-
njivao poreze i kanjavao korumpirane inovnike.
I narod je shvatio da na vlasti ima malo drugaijeg vladara,
pa za vrijeme njegove vladavine nije bilo znaajnijih pobuna.
Prelasci na islam su se umnogostruili, asimilacija se veoma
brzo odvijala, i ve su se nazirale konture nove nacije.
Za vrijeme vladavine ovog emira, veliki pjesnik, muziar
i naunik, Ebu-l-Hasan Ali ibn Nafi (Zirjab) pobjegao je iz
Bagdada sa dvora Haruna er-Raida i doao u paniju. Pod
njegovim utjecajem pokrenuo se veliki kulturni i nauni talas,
pa je to vrijeme zabiljeeno kao poetak kulturne i naune
revolucije u El-Endeluzu.

5. Muhammed I (852-888)

Poslije iznenadne smrti Abdurrahmana, na prijestolje

je doao njegov najstariji sin Muhammed. Za vrijeme Mu-
hammedove vladavine veina Pirinejskog poluostrva je bila
osvojena i stavljena pod centralnu upravu. Kordoba je postala
jedan od najveih gradova starog svijeta. U tako arolikom
drutvu ipak je esto dolazilo do pobuna, ali one su se uspjeno
suzbijale, pa je drava nastavila napredovati.
Veliki pomaci ostvareni su u poljoprivredi. Zahvaljujui
novim izumima i tehnikama navodnjavanja, poveali su se
prinosi i pokrenule nove kulture. Uz tradicionalnu maslinu,
poelo se sa uzgajanjem do tada nepoznatih vrsta povra
i voa: pamuka, eerne trske, rie, patlidana, pinata,
lubenice, limuna, narande, breskve, banane, badema, nara i
cijelog niza ostalih biljaka. U posebno plodnim podrujima

24
zemlja je davala tri do etiri etve godinje. Sistem mlinar-
stva bio je doveden do perfekcije. Svi ti inioci omoguili su
prehranu stalno nadolazeeg stanovnitva koje je, u potrazi za
boljim ivotom, stalno priticalo.

Sauvani ureaj za navodnjavanje (okolica Kordobe)

6. El-Mundhir (886-888)

El-Mundhir, odluni, promuurni i hrabri princ preuzeo

je emirat u vrijeme pobune Omera ibn Hafsuna, potomka
vizigotskog grofa Alonsa, iji je unuk preao na islam.
Za vrijeme svoje kratke vladavine, ovaj princ nije uspio
uguiti pobunu Omera ibn Hafsuna. Umro je pod zidinama
Bobastra, utvrenog grada u blizini Malage u kojem se nala-
zio voa pobune Omer.

25
 Bobastro-Malaga, iskopine utvrenog grada

7. Abdullah ibn Muhammed (888-912)

Abdullah je preuzeo vlast od brata Mundhira u punom

ivotnom dobu, kada je imao etrdeset godina. Majka mu je
bila franaka princeza, a on veoma religiozan, pravedan i ne
previe sklon pretjeranom luksuzu.
Za vrijeme njegove vladavine intenzivirane su pobune na
poluostrvu, a najvea je i dalje bila pobuna Omera ibn Haf-
suna, koji je u meuvremenu preao na kranstvo i kao da
je htio osloboditi Pirinejsko poluostrvo od Emevija. vrsto je
drao podruja izmeu Kordobe i Sredozemnog mora sve dok
ga Abdullah u jednom pohodu nije pobijedio i ponovno vratio
u brda Siera Nevade gdje ga je zatekla smrt 917. godine.
Abdullah je umro 912. godine nakon dvadeset etiri godine
vladavine i u dobi od ezdeset i osam godina.

8. Abdurrahman III (912-929)

Abdurrahman III je bio sinovac umrlog emira Abdullaha,

koji je njega ve ranije bio odredio za nasljednika. Budui da
nije bilo stvarnog zakona o nasljeivanju, postojala je oprav-

26
dana bojazan da bi i drugi pretendenti mogli iskazati svoje
ambicije. Meutim, Abdurrahmanova ozbiljnost i snaga nje-
gove linosti dovela je do zakletve svih lanova njegove po-
rodice na lojalnost.
Kada je stupio na prijestolje, Abdurrahman je imao dvade-
set dvije godine. Njegovi planovi bili su vrlo jednostavni i jasni
i odnosili su se na pokoravanje svih pobunjenih vlastodraca
bez obzira na porijeklo i vjeru, te ponovnu uspostavu centralne
vlasti. Sa tim ciljem se i lino ukljuio u vojne pohode, i ve
krajem dvadesetih godina devetog vijeka Kordobski emirat je
bio miran i ponovno ujedinjen.

27
2. PERIOD HILAFETA (929-1031)

1.Abdurrahman III (929-961)

2.El-Hakem (961-976)
3.Hiam II (976-1008)
4.Muhammed II (1008-1009)
5.Sulejman (1010-1012)
6.Hiam II (1012-1017)
7.Sulejman II (1012-1017)
8.Abdurrahman IV (1021-1022)
9.Abdurrahman V (1022-1023)
10.Muhammed III (1023-1024)
11.Hiam III (1027-1031)

28
 1.Abdurrahman III (929-961)

Abdurrahman je za samo petnaestak godina vladavine

ponovno ujedinio sve teritorije El-Endeluza i znatno ih
ojaao. Budui da je potjecao iz emevijske porodice halifa
(koju su Abasidi 750. god. uzurpirali), u njemu se javila elja
da povrati ast Emevija, odnosno da sebe proglasi halifom,
bez obzira na Abasidski halifat u Bagdadu.
Ovoj odluci pogodovalo je i slabljenje Abasidskog halifata
nakon smrti Haruna er-Raida, gubljenje autoriteta halife, kao
i premjetanje prijestolnice iz Bagdada u udaljenu Samaru.
Nakon to je i zvanino postao halifa, Abdurrahman je
odluio sagraditi novu rezidencijalnu palau nedaleko od
Kordobe. Nazvao je Medina ez-Zehra, po imenu jedne svoje
ene koja je znaajnim sredstvima uestvovala u izgradnji
ovog grandioznog objekta. Ovaj grad-palaa je, na vie od
100 hektara povrine, bio smjeten na obronku brda odakle se
vidjela Kordoba.
Rukovoenje izgradnjom ovog gigantskog projekta bilo je
povjereno lino princu prijestolonasljedniku Hakemu. Materi-
jal za palau nabavljao se iz skoro cijelog svijeta, a izvoai
su bili najbolji majstori tog vremena.

Medina ez-Zahra, ouvane iskopine

29
 Medina ez-Zehra, pogled prema Kordobi

Nakon to je izgraena, Medina ez-Zehra je bila sigurno

najblistaviji kompleks dravne uprave, zajedno sa monim
slubenim i upravnim graevinama: odjelom za vojsku, odje-
lom za civilne poslove, salonom za prijeme visokih dosto-
janstvenika, vjerskim objektima itd.

Vrata prvog ministra, Medina ez-Zehra

30
 Sudei po ouvanim dijelovima, Medina ez-Zehra je bio
veleljepni grad koji i danas prua neuobiajen prizor. Na sva-
kom ouvanom detalju vidi se smisao za ljepotu i ukus onih
koji su osmislili i izgradili ovaj grandiozni graevinski spo-
menik, sigurno jedan od najljepih u svojoj epohi.

Mjesto veleljepne damije, Medina ez-Zehra

Naalost, ovaj kompleks je vrlo kratko bio u svojoj funkciji.

Ve poetkom 11. vijeka opljakali su ga i zapalili pobunjeni
Berberi, to je bio samo poetak za dalja razaranja od strane
kranskih vladara. Posljednjih godina se intenzivno radi na
rekonstrukciji i ouvanju ovog vrijednog spomenika.
Halifa Abdurrahman je izgradio veoma dobre odnose sa
susjednim dravama, naroito sa Bizantijom. Uvrstio je
svoju dravu, i sa pravom se moe rei da je El-Endeluz za
vrijeme ovog vladara bio na vrhuncu svoje moi. Hiti navodi
kako je Kordoba tad vaila za najkulturniji grad u Evropi i, sa
Carigradom i Bagdadom, jedan od tri kulturna centra svijeta.
U njoj je bilo na milje poploanih ulica, osvijetljenih svjet-
lom sa oblinjih kua, dok je i 700 godina poslije u Londonu

31
postojala samo jedna javna svjetiljka. Kada je Oksfordski
univerzitet jo gledao na kupatilo kao na paganski obiaj, gen-
eracije kordovskih naunika uivale su kupatila u raskonim
stanovima (Istorija Arapa, str. 370).

2. El-Hakem (961-976)

El-Hakem je naslijedio svoga oca 15. oktobra 961. god.

Rijetko je neki vladar u historiji ovjeanstva ostavio svom
nasljedniku tako prosperitetnu, zatienu i blistavu dravu
kao to je Abdurrahman ostavio svom nasljedniku.

Spomenik El-Hakemu, Kordoba

Doba Hakema II oznaava vrhunac mira i blagostanja u

historiji kordobskog hilafeta. Ovo doba dalo je jednog od
najeminentnijih vladara srednjeg vijeka, koji je i sam bio
prava enciklopedija znanja i, kao takav, velikoduni mecena
svih znanosti. Ta njegova sklonost dovela je do formiranja
velike biblioteke u Kordobi koja je, prema nekim navodima,
brojala vie od 400 000 knjiga. Knjige su nabavljane u svim
dijelovima svijeta i kupovane bez obzira na cijenu. Poslije
su predavane odgovarajuim uenjacima koji su ih studirali,
prouavali, neke od njih kopirali i saimali u odgovarajua

32
djela. Osim ove centralne, u Kordobi je postojalo jo dvade-
setak biblioteka u kojima je svako mogao itati i pisati. U
Endelusu se svako mogao obrazovati u brojnim kolama.
Samo u Kordobi halifa je osnovao dvadeset sedam kola za
najsiromanije slojeve stanovnitva.
Halifina strast za znanjem imala je odjeka u cijeloj dravi,
pa su mnogi plemii, trgovci, ak i privrednici osnivali vlas-
tite biblioteke. Namjesnik Saragoze sastavio je vlastitu encik-
lopediju od stotinu svezaka u kojoj je skupio svo dostupno
znanje tog vremena.
El-Hakem je umro 1. oktobra 976. god. Naslijedio ga je
njegov maloljetni i jedini sin Hiam II.
Za vrijeme halife El-Hakema, u Kordobi je ivio veliki
kliniar te epohe, Ez-Zahrevi (Albucasis). Roen je u blizini
Kordobe 936. god. Bio je halifin dvorski ljekar i, po mnogima,
najvei muslimanski hirurg. Napisao je djelo od trideset to-
mova u kojem je obradio sve bolesti, te njihove simptome i
lijeenje. U svom radu je primjenjivao kompletno znanje iz
antikog perioda. Hirurki dio djela preveden je na latinski
i izaao u Veneciji (1497. god.), Bazelu (1541.) i Oxfordu
(1778. godine). Djelo se stoljeima koristilo kao prirunik
hirurgiji u raznim medicinskim kolama irom Evrope.

Ez-Zahrevi
33
 3. Hiam II (976-1008, 1010-1012)

Majka mu je bila Baskijka po imenu Aurora (Sabiha). Kad

je Hiam kao dijete od jedanaest godina stupio na prijestolje,
odmah su poele spletke oko stvarnog upravljanja dravom.
Kranska kraljevstva su poela prijetiti novim napadima na
sjeverne granice, to je iskoristio Ebu Emir el-Mensur (Al-
manzor). On se proglasio vrhovnim komandantom i, porazivi
kransku vojsku u jednoj bitki, obezbijedio sebi mjesto stvar-
nog vladara El-Endeluza.

Statua El-Mensura, Kalatanazor

Iako je El-Mensur prolazio kroz razne intrige i spletke,

vjetim manevrima dobio je naklonost onih koji su mu bili
bitni za odravanje vlasti. Uestvovao je u vie od 50 pohoda
protiv kranskih kraljeva i vojnom snagom uspio drati je-
dinstvenu dravu i mir na sjevernim granicama.
Cijelo to vrijeme stvarnog halifu Hiama je drao zatoenog
u Medini ez-Zehri. ak se kod uleme uspio izboriti da se nje-
govo ime odmah poslije halifinog spominje na dumi u svim
damijama El-Endelusa.
El-Mensur je zavrio i upotpunio Kordobsku damiju na-
kon poetka njene izgradnje 787. god. i nekoliko proirenja

34
od strane prethodnih vladara. Obzirom da je prostor okolo
damije bio ogranien, posljednje proirenje uraeno je
asimetrino (sa lijeve strane), tako da je mihrab ostao vie u
desnom dijelu, to se moe vidjeti na tlocrtu damije.

El-Endeluz za vrijeme El-Mensura

El-Mensur je umro 10. augusta 1002. god. Njegovom

smru je Emevijski halifat u paniji poeo slabiti. Za El-
Mensura pojedini historiari kau da je moda bio i najvei
dravnik i vojskovoa Muslimanske panije, i Bizmark de-
setog stoljea (F. Hiti, Istorija Arapa, str. 461).
U stvarnoj vladavini naslijedio ga je sin Abdulmelik, dok
je halifa Hiam II i dalje bio zatoen u Medini ez-Zehri. Ab-
dulmelik je umro 1008. god., pa je na njegovo mjesto doao
drugi Mensurov sin Abdurrahman. Abdurrahmanova majka
bila je kranka koja mu je u znak sjeanja na svoje porijeklo
dala nadimak Sanelo (mali Sano). Abdurrahman svojim
postupcima nije stekao naklonost naroda, posebno radi tenje
da preuzme mjesto halife. Jedne prilike je, u toku njegove
odsutnosti za vrijeme vojnog pohoda, emevijski princ Mu-
hammed II izvrio pobunu.

35
 4. Muhammed II (1008-1009)

Pobuna emevijskog princa Muhammeda II prerasla je u

pravu revoluciju u kojoj je, pogubljenjem Sanela, princ Mu-
hammed preuzeo vlast i povratio mjesto halife proglasivi
zatoenog halifu Hiama mrtvim. To je izazvalo proteste hali-
finih pristalica i praktino izazvalo graanski rat u dravi,
to je rezultiralo hapenjem i pogubljenjem Muhammeda II.
Poslije toga, Hiam je preuzeo vladavinu. Sva ta previranja
iskoristio je Sulejman, praunuk Abdurrahmana III.

5. Sulejman (1009-1010, 1012-1017)

Berberi su 1009. god. proglasili Sulejmana svojim ima-

mom, te je Sulejman uz pomo Berbera preuzeo vlast. Ta
vlast kratko je potrajala, budui da je Hiam II uspio sauvati
prijestolje sve do 1012. god. Tada je dolo do opsade Kor-
dobe i drugog preuzimanja vlasti od strane Sulejmana, koji
je praktino bio potpuno zavisan od Berbera. Predstavnici
Berbera ponovno su izvrili prevrat 1017. god, kada je ubijen
halifa Sulejman.
Nakon toga su stanovnici Kordobe uveli nain izbora ha-
life glasanjem izmeu vie kandidata potomaka Emevija. Ni
taj nain nije dao rezultata, pa je vrijeme do potpunog raspa-
da hilafeta proteklo u stalnoj borbi za vlast izmeu razliitih
frakcija potomaka Abdurrahmana I, sve do konanog raspada
1031. god.
Halife poslije Sulejmana: Kasim, Abdurrahman IV, Abdur-
rahman V, Muhammed III i Hiam III (El-Mutad), koji je bio
na vlasti od 1027. do 1031. godine.
Osim velikog lijenika El- Zahrevija, vrijeme hilafeta
obiljeilo je i niz drugih istaknutih naunika, mislilaca i pjes-
nika. Meu njima je svakako i Ibn Hazm, jedan od najveih i

36
najplodnijih islamskih pisaca uopte. Roen je 994. u Kordobi
i u mladosti je, u svojstvu vezira, krasio propadajue dvorove
halifa Abdurrahmana el-Mustezira i Hiama al-Mutada. Nakon
propasti hilafeta povukao se u samou i predao knjievnom
radu. Zabiljeeno je da je napisao etiri stotine svezaka o his-
toriji, teologiji, logici, poeziji... U svojoj antologijskoj zbirci
pjesama Golubiina ogrlica veliao je platonsku ljubav. Ipak,
njegovo najvrednije sauvano djelo je Odluna rije o sek-
tama, herezama... to mu je pribavilo slavu prvog naunika na
polju komparativne religije. Umro je 1064. godine u mjestu
Manta Liam u taifu Sevilja.

Ibn Hazm, spomenik u Kordobi

Osim Ibn Hazma, veliki pjesnik svog vremena bio je i

Ahmed ibn Zejdun, koga mnogi smatraju najveim pjesnikom
El-Endeluza. Roen je 1003. god. u jednoj plemikoj poro-
dici u Kordobi. Ostala je zabiljeena njegova arka ljubav
prema pjesnikinji Validi, kerki vladara el-Mustakija, radi

37
koje je proveo vie godina u nemilosti, osudi i izgnanstvu. U
vie stihova koje je uputio Validi opisao je izvanrednu ljepotu
dvorca Medina ez-Zehra i njenih vrtova, i tu pokazao istanan
osjeaj za prirodu, to i jeste jedna od bitnih karakteristika
endeluanske poezije.

Ibn Zejdun, spomenik u Kordobi

Takoe treba spomenuti i poznatog historiara Ebu Bekr

ibn Umara el Kutijaha iz Kordobe (umro je 977. godine). U
jednom od svojih djela, ovaj uveni historiar je prenio da
je muslimanski moreplovac Ibn Faruk jo davne 999. godine
isplovio iz Kadiza u Atlanski okean i tom prilikom pristao na
Kanarska ostrva, a zatim, nastavljajui dalje zapadno, ugledao
i imenovao dva ostrva, Caprairu i Pluitanu.

38
3. PERIOD TAIFA (1031-1238) god.

39
 Nakon raspada hilafeta El-Endeluz se podijelio na 26
dravica (taifa). Njihovi vladari bili su razliiti plemii koji
su raspad hilafeta iskoristili da bi se osamostalili. Da bi op-
stale, ove dravice su se koristile razliitim metodama od
meusobnog, do koaliranja sa kranskim kraljevinama na
tetu drugih muslimanskih taifskih tvorevina.

Taifske drave 1030. godine

- Almoravidi (Murabiti)

Pripadnici dinastije Almoravida (pod starjeinom Jusufom

Tafinom), bili su pristalice stroge malikijske kole tumaenja
islamskih propisa. Kad su krani 1085. godine osvojili To-
ledo i kada je izgubljeno jo nekoliko gradova i utvrenja,
Jusuf se odazvao pozivu razjedinjenih Endeluana da odbrani
ovu evropsku islamsku dravu i da je ponovo ujedini.

40
 Karta al-Moravidske kraljevine nakon prelaska u na
Pirinejsko poluostrvo 1086. godine

Almoravidi su uspjeli ponovo ujediniti sve taife, povratiti

Valenciju, ali ne i Toledo koji je ostao pod kranskom vlau.
Zahvaljujui pravednom vladanju, Almoravidi su u poetku
imali podrku stanovnitva. U taifu Zaragoza je u to vrijeme
vladala dinastija Benu Hud. Ona je u tom gradu razvila moan
muslimanski centar, pa se dosta naune i kulturne elite pre-
selilo iz Kordobe u Zaragozu. Tadanji namjesnik Zaragoze
Ebu Dafar el-Muktadir sagradio je veleljepnu graevinu koja
je do danas sauvana.

41
 El-Daferija vanjski pogled

El-Daferija-unutranjost

Islamska pravednost nestala je sa smru Jusufa.

Stanovnitvo je poelo osjeati okupaciju strane vojske koja

42
ih je pod izgovorom zatite poela eksploatisati. Godine 1121.
dolo je do pobune u Kordobi, ali i u drugim gradovima. Na-
rod se tad obratio Almohadima (Muvehidima), koji su 1125.
god. osvojili vlast u Maroku.

- Almohadi (Muvehidi)

Osniva ovog pokreta koji se zalagao za isti islam bio je

Marokanac Ibn Tumart. U Meki i Bagdadu bavio se islam-
skim istraivanjima. Nakon to se vratio u Maroko, taj vjerski
pokret prerastao je u politiki, i kao takav porazio Almoravide
i 1147. godine preuzeo vlast u Maroku, a odmah naredne go-
dine preao moreuz i zauzeo velike dijelove El-Endeluza.

Karta almohadske drave 1157. godine

Unuk osnivaa Almohada, Ebu Jakub Jusuf, bio je veliki

vojskovoa i dravnik. Ponovno je uspio je ujediniti El-En-
deluz, te povratiti Valenciju, Murciju i dolinu rijeke Taho.
Njegova vojska zaustavila se u neposrednoj blizini Toleda.
Osim na vojnom polju, razvijao je i graditeljstvo, nauku i kul-
turu. Centar drave prenio je u Sevilju, grad i luku na rijeci
Gvadalkivir (Vadi-el-kebir)

43
 Sevilja - kraj 12. vijeka

U Sevilji je sagraena uvena damija koja je, zajedno sa

Kordobskom, jedna od najveih damija u svijetu. Uporedo
se gradila i Hiralda, pedeset metara visoki minaret te damije
i graevinsko udo tog vremena - svetionik koji je obasja-
vao grad. Minaret je u osnovi bio kvadrat, a do vrha su bile
rampe koje su omoguavale lagano penjanje. Minaret je i da-
nas djelomino sauvan, zajedno sa haremom (Narandin vrt)
tadanje damije, a sada jedne od najveih gotskih katedrala
u Evropi (u njoj je i Kolumbov grob). Neposredno uz sadanju
katedralu stoji ouvana kraljevska rezidencija Alcazar.

Alkazar-dvorite
44
 Pogled iz Naraninog vrta-La Giralda

La Giralda Sevilja
Lijevo je izvorni minaret, a u sredini nadgraeni zvonik
katedrale.

45
 Almohadi su u svojoj prijestolnici Sevilji, na rijeci
Gvadalkivir (Vadi-el-kebir), sagradili i modernu luku sa vele-
ljepnom kulom iz koje se kontrolisao ulazak u luku. Ta kula
nazvana je Zlatna kula (Torre del Oro) i danas je ouvani
spomenik endelukog graditeljstva.

Zlatna kula ulaz u luku, Sevilja

Zlatna kula etalite, Sevilja

Za vrijeme vladavine Almohada u Sevilji je ivio i veliki

filozof i mislilac Ebu Velid Muhamed Ibn Ahmed Ibn Rud.

46
Bio je glavni seviljski sudija (kadija) koji je, uporedo sa svo-
jim redovnim angamanom, intezivno prouavao i islamske
znanosti, filozofiju, a prevodio je i Aristotela. Ibn Rud se sa
pravom ubraja u najvee islamske mislioce svih vremena.

Statua Ibn Ruda- Kordoba

Takoer, u Murciji se 1165. god. rodio jedan od najveih

islamskih mistika Muhidin Arebi. On je svojim ivotom i dje-
lom ostavio znaajan trag u ukupnom islamskom misticizmu
i bio jedan od najblistavijih primjera procvata endeluanske
civilizacije. Muhidin Arebi umro je 1245. god. u Damasku u
Siriji, gdje je i ukopan. Osmanlijski sultan Selim I je 1516. go-
dine pronaao njegov mezar i na tom mjestu podigao turbe.

47
 Muhidin Arebi

Epoha vladavine Almohada obiljeila je i jo mnogo drugih

znaajnih imena iz oblasti medicine, astronomije, filozofije i
ostalih naunih disciplina. Neki od njih su:
- Ibn Bajjah (Avempace). Roen je 1095., a umro 1138.
god. Bio je lijenik, astronom, ali i filozof koji je komen-
tarisao Aristotelova djela. ivio je u Granadi i Saragosi. Pored
filozofskih djela, napisao je i vie rasprava o astronomiji u
kojima je kritikovao Ptolomejeve postavke.
- Ibn Tufejl (Abubacer). Roen je 1105., a umro 1185. god.
Bio je filozof koji je slijedio Aristotela, a u Granadi se bavio
lijenikom praksom. Godine 1163. postao je glavni dvorski
lijenik velikog vojskovoe Almohada Ebu Jakuba Jusufa
(poslije naputanja ovog poloaja na tom mjestu ga je, uz nje-
govu preporuku 1182. god., naslijedio prijatelj Ibn Rud). Re-
mek djelo Ibn Tufejla je svakako originalna filozofska pjesma
Hajj ibn Jakzan (ivi sin Budnoga). Glavni smisao te pjesme
je da ljudska sposobnost, i kad nije potpomognuta vanjskim
faktorima, moe doi do spoznaje i postepeno pronai svoju
ovisnost o Boanstvu. Ova pjesma je, kao jedna od najorginal-
nijih i najljupkijih u knjievnosti srednjeg vijeka, najprije pre-
48
vedena na latinski 1671. godine, a zatim i na veinu evropskih
jezika, izmeu ostalih i na panski 1934. godine. Mnogi su u
ovoj pjesmi traili porijeklo Robinzon Krusoa.
- Ibn Zuhr (Avenzoar), jedan od najpoznatijih predstavni-
ka ljekara tog vremena. ivio je u Sevilji (1094-1162.) Pisac
je uvenog prirunika za terapiju na koga je upuivao i Ibn
Rud.

Ibn Zuhr

Ibn Zuhr je radio kao dvorski lijenik, a njegova porodica

je dala est generacija lijenika u direktnoj liniji.
- Na polju filozofije i religije tu je Majmonid (ben Maimon),
Jevrej iz Kordobe koji je irio teze muslimanske panije po
cijelom svijetu. Majmonid je takoer ivio u vremenu vlada-
vine Almohada (1135.-1204.)

Majmonid
49
 - Al-Bakri, prozni pisac koji je ivio i umro u Kordobi
1094. godine. Bio je pjesnik i filolog, ali ga je historija najvie
zapamtila po opsenom geografskom djelu napisanom u ob-
liku putopisa, naalost, samo djelomino sauvanom.
Najvei geograf muslimanske panije bio je svakako El-
Idrisi, roen 1099. god u Ceuti. Mnogo je putovao po Evropi
i na kraju se nastanio kod kralja Sicilije. Njegova su se djela u
Evropi prouavala sve do Novog vijeka. Najvee mu je djelo
svakako Kitab Rugar, u kojem je zemaljsku kuglu opisao na
osnovu putnih ruta i sa prilogom od 71 zemljopisne karte.
U svom djelu je zemaljsku kuglu opisao sa osam razliitih
klima.

Idrizijeva karta iz 1154. godine

(obratiti panju na precizno ucrtane izvore Nila koji su

zvanino otkriveni tek u 19. vijeku)

50
 El-Idrisi

U svojoj slavnoj knjizi Nuzhat al-Mushtag fi Ikhturag al-

Afak (eljni izlet u prelaenju sfera), ovaj historiar navodi
kako je grupa moreplovaca iz Lisabona isplovila u okean
magle i tame u elji da otkriju njegove tajne i odrede dokle se
protee. Konano su dospjeli do ostrva na kome su bili ljudi i
neka vrsta civilizacije etvrtog dana prevodilac im se obra-
tio na arapskom jeziku

Astrolab, navigacijski instrument- izum Endeluana

Da li su Endeluani dosegnuli do obala Amerike prije Ko-

lumba? Na to pitanje e istraivanja u budunosti vjerovatno

51
dati odgovor. Uzimajui u obzir stepen razvitka tog drutva,
karte, navigacijske instrumente, znanje i iskustvo moreplova-
ca, kao i injenicu da su njihovi brodovi krstarili Sredozem-
ljem i sa lahkoom prelazili put od Sirije do Gibraltara (to
iznosi 2/3 razdaljine izmeu Evrope i srednjoamerikih os-
trva), sasvim je realno da su endeluki moreplovci mogli
doi i do obala Amerike puno prije Kolumba.
Osim gore pobrojanih, imali bismo navesti i jo itav niz
drugih poznatih imena naunika iz raznih naunih disciplina
koji su obiljeili epohu vladavine Almohada u El-Endeluzu,
poput matematiara Ibn el-Sehma, astrologa Ibn Kajjata, au-
tora sferne trigonometrije Ibn Muaza, Ibn Saffara i njegovu
astronomsku tablicu, Ibn Vefida koji se bavio medicinom, ali
i tehnologijom i usavravanjem novih poljoprivrednih kul-
tura, Ibn Bajtara, najpoznatijeg botaniara i apotekara cijelog
muslimanskog svijeta, historiara i putopisca El-Faradija, kao
i mnogih drugih.
Iz navedenog je znaajno navesti da je sve do kraja 12. vi-
jeka i za vrijeme vladavine Jusufa Jakupa, odnosno Almoha-
da, na Pirinejskom poluostrvu muslimanska panija doivjela
svoj posljednji, kako vojno-politiki, tako i nauno-kulturni
vrhunac.
Jusufa Jakupa naslijedio je sin Muhamed Nasr. On nije
imao oevu veliinu ni kao politiar ni kao vojskovoa, pa su
kranski kraljevi i rekonkvista ponovno preuzeli incijativu
koja je ubrzo dovela do preokreta i propasti muslimanske vla-
davine na najveem dijelu poluostrva. Do odluujue bitke
dolo je 14. jula 1212. godine kod Las Navasa de Tolosa (na
putu Madrid-Kordoba). Tada je udruena kranska vojska
pobijedila vojsku Almohada kojom je lino komandovao Mu-
hamed Nasr.

52
Bitka kod Las Navas de Tolosa

Karta prije i poslije bitke

53
 Ratna zastava Almohada (220x330) izvezena u zlatnoj i
srebrnoj tepiseriji. Sa strana su ispisani ajeti sure Saf (10-12).
Zastava se nalazi se u muzeju u Burgosu

Poraz muslimanske vojske kod Las Navasa de Tolosa je

definitivno pokrenuo proces konanog protjerivanja musli-
mana sa Pirinejskog poluostrva, odnosno unitenja El-Ende-
luza. Kordoba je poslije sedmomjesene opsade pala u ruke
krana (1236. god.), a samo dvije godine kasnije zauzeta je
Valencija, jedna od najveih luka na Sredozemlju. Sevilja
je osvojena 1248. god., poslije opsade od skoro sedamnaest
mjeseci i nakon krvavih borbi koje je lino predvodio kralj

54
Ferdinand. To je bio uistinu pravi kriarski rat praen molit-
vama cijelog kranskog svijeta. Pad ovog grada poslije 535
godina obiljeio je kraj muslimanske vladavine Almohada.
Cadiz je pao 1262. godine, Murcija naredne, a Kartagena
1274. godine. Kranskim zauzimanjem ovih gradova i smru
kralja Ferdinanda velika epoha rekonkviste je bila zavrena.
Ostala je bila jo samo jedna mala teritorija, ona gdje su preo-
stale izbjeglice iz El-Endeluza nale utoite. Ostala je Grana-
da.

Muhamed Nasr, posljednji almohadski vladar

55
4. KRALJEVINA GRANADA (1238-1492)

56
Kraljevina Granada

57
Dinastija nasridskih sultana Granade

58
 1.Muhammed ibn Jusuf ibn Nasr

Poslije pada Sevilje i Almohadske drave, Muhammed ibn

Jusuf ibn Nasr proglasio se sultanom regije Granada. Poka-
zao se kao znaajan ratnik i mudar diplomata. Svjestan svoje
snage (ali i ugroenosti), postao je jedan od najpotovanijih
vazala kranskog kralja Ferdinanda. Granada je postala
jedino utoite muslimana cijelog El-Endeluza, pa je i grad
ubrzano rastao.
Sultan je zapoeo izgradnju rezidencijalnog kompleksa
Alhambre (740 x 220 m), ija je izgradnja potrajaja naredno
stoljee i pol. Alhambra se nalazi na padini Siera Nevade, koja
se kao stepenasti breuljak sputa u sam centar grada. Sama
Alhambra je bila koncipirana kao rezidencijalna dravna
palaa, predviena da bude poseban neovisan grad u kome
bi se obavljali svi dravni i administrativni poslovi, a koja bi
unutar sebe imala i privatne sobe za vladara. Kompleks palaa
sastojao se od tri sektora koji su, iako zatieni zajednikim
zidinama, imali nezavisne funkcije. Jedan je bio gradska
tvrava predviena za elitne trupe iji je zadatak bio da uvaju
cijeli kompleks. Drugi je bio zona palaa, stambeni prostor
Sultana i njegove ue porodice, gdje se odvijao svakodnevni
dvorski ivot. I konano trea zona bila je Medina, mali grad
za dvor i administrativne slubenike, te za umjetnike koji su
udovoljavali sultanovim eljama. Ova tri dijela grada bila su
povezana sloenim sistemom ulica i prolaza, ali su se istovre-
meno mogli razdvajati i zatvarati, ukoliko bi bila ugroena
sigurnost Sultana.

59
1. Glavni toranj (Tore de la Vela) 62
2. Alkazaba (vojni odjel 63
3. Vinska kapija (Puerta del Vino)
4. Kapija Pravde (Puerta del Justica) 68
5. Palaa arlsa V 63
6. Palaa Partal 67
7. Princezine kule (Tore de las Infantas 73
8. Zlatna soba (Cuarto dorado)

60
9. Prijemna dvorana (Sala del Mexuar)
10. Dvorana Komares 62,67,71
11. Mirtino dvorite 67
12. Lavlje dvorite 69
13. Dvorana dvije sestre 70
14. Dvorana kraljeva
15. Dvorana Abencerrajes 70
 Stambeni prostor i zona palaa
6
1
2 3 5
4 7

61
10
8
9
11 13
12
14
15
 Sultan je dao opasati Brdsko zalee zidom dugim 2 km,
na koji je postavljeno vie etvorougaonih zupastih kula (u
konanoj verziji Alhambra je imala ukupno 22 tornja). Na
odbrambenim zidovima postavljene su etiri kapije (dvije sa
sjeverne i dvije sa june strane). Obilni izvori iz Siera Nevade
svedeni su u velike rezervoare, pa su tako osiguravali snabdi-
jevanje vodom.
Alhambra se velianstveno izdie nad gradom i jedna je od
najljepih mjesta u Evropi. Za mnoge posjetioce, ona je oka-
menjena imaginacija El-Endeluza u paniji. U svojoj rafini-
ranosti i raznolikosti stilskih elemenata, Alhambra ostavlja
dojam i uzbuuje kao posljednje poprite bitke muslimana na
evropskom tlu.

Pogled na Alhambru iz Albacina

(Lijevo je kula Komares, a desno je kula Torre de la Vela)
Sultan je za izbjeglice izgradio Albacin, naselje koje se
nalazi neposredno ispod Alhambre. Ovo je danas trgovaki
centar prepun malih duana koji po mnogo emu podsjeaju
na orijentalne bazare.
Muhammed ibn Jusuf umro je 1273. god., a naslijedio ga je
njegov sin Muhammed II.
62
 Nema pobjednika osim Allaha
Zastava Nasirida
2. Muhammed II

Osnovni problem (ali i zadatak) drugog sultana bio je

onemoguiti kranske kraljeve da dovre rekonkvistu osva-
janjem i posljednjeg muslimanskog uporita na Pirinejskom
poluostrvu.Vjetim politikim manevrima ovaj sultan je us-
pio odrati granice drave nepromijenjenim i zadrati luku
u Malagi, ime je omoguio perspektivan privredni razvoj.
Muhammed II nastavio je radove na Alhambri i dao joj sve
konture rezidencijalne palae.

Pogled na Alhambru
(U sredini je palaa arlsa V, a desno Alcazaba)
63
 3.Muhammed III (1302-1309)

Muhammed III je uspio ono to je u to vrijeme bilo

nemogue - prei moreuz i zauzeti Ceutu! Kraljevi Aragona i
Kastilje nisu mogli prihvatiti taj njegov velianstveni uspjeh,
pa su raznim spletkama uspjeli primorati ovog sultana da
odstupi sa prijestolja.

Ceuta- greben na afrikoj strani Gibraltara

Muhammed III zapoeo je gradnju uvenog i velianstvenog

vrta u Alhambri koji se sada zove Generalife (izvorno
Denetu-l-arif). Ovaj vrt svakog posjetioca ostavlja bez daha
jer, gledajui ga, uiva u najsavrenijoj ljudskoj percepciji
denneta na Zemlji!

Fontana u Alhambri
64
 4. Nasr (1309-1314)

Imao je dvadeset dvije godine kada je stupio na prijestolje.

Bilo je to vrlo nepovoljno vrijeme budui da je muslimanska
Granada tada bila praktino ostala sama u ratu protiv udruene
Kastilje, Aragona i Marinida. Ipak, spretnom diplomatijom,
odnosno pridobijanjem Marinida, Granada je ponovo izlala
kao pobjednik!

Detalj iz Alhambre-ukrasni fajansi

5. Ismail (1314-1325)

Ismail je bio na prijestolju u vrijeme kada je (1319. god.)

Kastilja povela napad protiv Granade i kada je Infant don Ped-
ro doao sa svojom vojskom pred zidine grada. Borba je bila
veoma teka, a poraz Kastiljanaca potpun, budui da je u toj
bitki poginuo i don Pedro.
Sultan Ismail nastavio je sa ukraavanjem Alhambre, naro-
ito vrta Generalife.

65
 Vodeno stubite Alhambra-Generalife

6. Muhammed IV (1325-1333)

Vladavinu Muhammeda IV obiljeio je relativno miran

period koji je ovaj sultan iskoristio za organizaciju drave i
uljepavanje Alhambre.

Detalj iz Alhambre
66
 7. Jusuf I (1333-1354)

Ostao je u sjeanju kao mecena umjetnika i veliki graditelj.

U Alhambri je izgradio Vrt mirti, Kapiju Pravde (Puerto de la
Justica), istoni dio palae Comares, kao i korita koja su vodu
sa Siera Nevade vodila u dva velika rezervoara Alhambre.

Ulaz u Dvoranu ambasadora (Komares kula)

El-Partal, Alhambra
67
 Kapija Pravde, Alhambra

Detalj dlana iznad vanjskog luka Kapije

Jusuf je izgradio i Utvreni grad (Alcazabu) u Malagi, koja

i danas stoji kao spomenik muslimanskog graditeljstva.

Alcazaba -Malaga

68
 8. Muhammed V (1354-1359, 1362-1391)

Muhammed V bio je Jusufov najstariji sin. Period njegove

vladavine obiljeio je period relativnog mira i stabilnosti.
Bio je jako sposoban diplomata i zakljuio niz sporazuma sa
kranskim susjedstvom.
Za vrijeme njegove vladavine grad Granada je doivjela
svoj vrhunac u prosperitetu, a Alhambra je dobila uveni Vrt
lavova sa etiri nove okolne palae.

Lavlje dvorite-Alhambra

udesna fontana, vodeni sat sa 12 lavova koji je prema

broju aktivnih mlaznica pokazivao vrijeme Alhambra

69
 Dvorana Dvije sestre (sjeverna strana Lavljeg dvorita)

Impresivna kupola ukraena mukarnasom koji djeluje sas-

vim prirodno. Stalaktiti podsjeaju na kraku pilju sa cen-
ralnim motivom zvijezde koja se iri i razvija u nizovima.
Dvorana je dobila ime po dva velika mramorna stuba pored
centralne fontane.

Dvorana Abencerahes (juna strana Lavljeg dvorita)

Privatna odaja Sultana sa ukraenim svodom

70
 Dvorana Ambasadora ili Prijestolna dvorana u kuli Ko-
mares, vjerovatno najvelianstvenija odaja u Alhambri.
Unutranjost predstavlja sve domete nasridske dekorativne
umjetnosti. U toj dvorani dvorana Sultan je vrio prijeme.

9. Muhammed VI (1360-1362)

Period vladavine ovog sultana najvie je upamen po

angaovanju na dvor jednog od najveih muslimanskih mis-
lioca svih vremena - Ibn Halduna. Ibn Haldunu je povjerena
vana misija pregovora o miru sa Kastiljom.

Ibn Haldun
71
 Nakon to je uspjeno obavio misiju i uspostavio mir sa
Kastiljom, Ibn Haldun se povukao u sjeverni Alir. Tu je
zapoeo sa pisanjem svog uvenog djela Opa historija, u ko-
joj Uvod (Mukaddima) ima najveu vrijednost. U ovom djelu
je Ibn Haldun po prvi put izloio teoriju historijskog razvit-
ka koji uzima u obzir fizika fakta klime i geografije, a isto
tako i moralne i duhovne snage koje utjeu na razvoj jednog
naroda. Ibn Haldun se trudio formulisati zakone nacionalnog
progresa i slabljenja, pa se on s pravom moe smatrati prvim
osnivaem socioloke nauke. Nijedan arapski pisac, pa ni ev-
ropski, nije tako sveobuhvatno i filozofski posmatrao histo-
riju. Svi kritiari se slau da je Ibn Haldun ne samo najvei
islamski historijski filozof, ve i jedan od najveih uopte.
Poetkom 15. stoljea zavrava se period relativnog mira u
granadskom kraljevstvu i intenziviraju kranske prijetnje za
konanim rjeenjem i okonanjem rekonkviste.
Tome idu u prilog i poetak meumuslimanskih sukoba
oko prava na prijestolje. Umjesto da pojaa svoju vojsku i pri-
premi se za nadolazee borbe, kraljevstvo se iznurava beskra-
jnim unutranjim razmiricama.

72
 Princezine kule (Torre de las Infantas)
izgraene za vrijeme Muhammeda VII (1392-1408)

Godine 1419. jedna arapska porodica (Benu Saradi) po-

bunila se protiv vezira koji je vladao umjesto osmogodinjeg
Muhammeda IX. Ubili su vezira i postavili Muhammeda IX
na prijestolje. Meutim, i drugi potomci Nasirida traili su
svoje pravo na prijestolje, pa je tako dolo do prave zbrke
oko prava na vlast. Za kratko vrijeme smijenilo se nekoliko
vladara i to: Muhammed X, Jusuf IV, Muhammed XI, a neki
su vladali i po dva puta. Muhammed IX ak je tri puta bio na
prijestolju drave.
Godine 1431. Kastiljci su u Bitki kod Elvire pobijedili, to
im je otvorilo put ka osvojenju Granade. Oni to ipak nisu tako
iskoristili, ve su se ograniili na otimanje teritorije dio po
dio, i to pustoei zemlju i demolizirajui stanovnitvo.
Godine 1449. dolo je do jedinstva i konsolidacije musli-
manske vojske, pa je Granada uspjela povratiti sve izgubljene
teritorije i ak osvojiti pozicije nekoliko kilometara od Se-
vilje. Meutim, ubrzo nakon toga, dolo je do ponovne kon-
fuzije u borbi za vlast, to je rezultiralo da nesrea ovaj put
bude potpuna.

73
 U to vrijeme je (1453. godine) osmanlijski sultan Mehmed
Fatih osvojio Istanbul (1463. godine i Bosnu), to je izazvalo
pravu paniku u cijeloj Evropi. Vatikan je bio u stanju uzbune,
budui da je kranska Evropa time postala okruena isla-
mom sa dvije strane.
Kako bi se to eliminiralo, brzo se moralo dovriti sa onim
to je ostalo od islamske drave na Pirinejskom poluostrvu.

Kraljevina Granada (zelena boja)

Vjenanje aragonskog kralja Ferdinanda i kastiljske kralji-
ce Izabele 1479. godine dodatno je ojaalo volju krana da
konano zavre sa Granadom.

Ferdinand I aragonski i kraljica Izabela kastiljanska

Sada dvije suverene kranske drave uspostavile su uni-

ju, reorganizirale politiku mo i pripremile se da zavre
74
rekonkvistu. Svojim unutranjim razmiricama, njihov po-
sao dodatno su olakali i sami tadanji muslimanski vladari.
Godine 1464.-te, prijestolonasljednik Mula Hasan (Mulay
Hacen) sruio je svog oca Sultana Saada i preuzeo vlast.
Kako bi je uvrstio, preuzeo je represivne mjere, i izazvao
strah i gnjev svog naroda. U vrijeme vjenanja aragonskog
kralja i kastiljske princeze (to je ujedno znailo i ujedinje-
nje dva kranska kraljevstva), sultan Mula Hasan oenio je
zarobljenu kranku Izabelu del Solis (Soraju), a prvu enu
Fatimu je, zajedno sa svoja dva sina Muhammeda (Boabdila)
i Jusufa, dao zatoiti u jednu od tvrava Alhambre.

Izabel de Solis (Soraja), prijem u Alhambri

Sultan je svojim neasnim ivotom izazvao revolt kod

naroda. Zamjerili su mu to je zbog jedne kranke zanema-
rio i dravu i vojsku. Sultanu, pak, nije manjkalo ni hrabrosti
i vrstine, pa je odluio da se dokae kao borac za vjeru i
narod. Ogluujui se o savjete mudrih suradnika, jednostrano
je prekinuo primirje sa kranima i na prepad zauzeo dvorac
Zaharu. Taj dvorac bio je izvan granica kraljevine Granade, a
krani su ga osvojili jo 1407. godine.

75
 Impresivna slika dvorca Zahara

Krani su estoko uzvratili. Poetkom 1482. godine zau-

zeli su tvravu El-Hama (samo 40 km udaljenu od Granade) i
izgradili je kao osnov za dalje napredovanje. Meutim, neko-
liko mjeseci kasnije, muslimanska vojska je pod komandom
Ali el-Atara, jednog od najboljih vojskovoa Granade, razbila
kransku opsadu grada Loha. Kralj Ferdinand (koji je lino
komandovao kranskom vojskom), spasio se bijegom pre-
ma Kordobi, ostavljajui za sobom topove, municiju, velike
koliine hrane, kao i stotine mrtvih i zarobljenih. Naalost,
ova velika pobjeda dola je isuvie kasno, budui da je u isto
vrijeme u Granadi poela pobuna.

20. Sultan Mula Hasan (Muley Hacen)

(1464-1482, 1483-1485)

76
 Sin prve Mula Hasanove ene Fatime, Ebu Abdullah
(Boabdil), uspio je pobjei iz zatoenitva i, na dan kada je
dola vijest o pobjedi, preuzeti vlast od svog oca.
Stari sultan nije htio priznati poraz. Sklonio se u Malagu
i na taj nain kraljevstvo podijelio na dvije neprijateljske
kneevine koje su se poele meusobno unitavati pred ra-
dosnim oima krana.

Posljednji, 22. sultan, Muhammed XII

Ebu Abdulah (Boabdil)

Neiskusni sultan Ebu Abdullah je, u Bitki kod Lucene 1483.

godine, pao u kransko zarobljenitvo. Mula Hasan se pono-
vo vratio na prijestolje, a poslije njegove smrti 1485. godine,
vlast je preuzeo njegov brat Muhammed XIII (El-Zagal).
Lukavi kralj Ferdinand je u tome vidio priliku, pa je, u
cilju daljnje destabilizacije meumuslimanskih odnosa, na-
redne godine, uz ogromne ustupke i veliku otkupninu, iz
zarobljenitva oslobodio Ebu Abdullaha (Boabdila) i isturio
ga kao ponovnog pretedenta za prijestolje, uz obavezu da pre-
da Granadu nakon to preuzme vlast.

77
 21. sultan Muhammed XIII - El Zagal (1485-1486)

Ve sedam godina traje graanski rat, rat u kojem sin

ubija roenog oca, brat davi brata, u kome komije jedne
druge sumnjie i izdaju, sedam godina otkako mukarci nae
albaisinske etvrti ne mogu mirom poi do granadske Velike
damije, a da ne budu ispljuvani, zlostavljani, premlaeni,
katkada ak i zaklani
Amin Maluf, Afriki lav, str. 27

Te godine dolo je do najeih i najkrvavijih meumus-

limanskih borbi u Granadi. Prialo se da su se leevi redali po
ulicama. Ebu Abdullah (Boabdil) je konano poetkom 1486.
godine izvojevao pobjedu, iste godine kada su i kranski
kraljevi krenuli u ofanzivu sa ciljem konanog obrauna i
zavretka rekonkviste. Krani su zauzeli vie utvrenja, a na-
redne godine osvojili Malagu, te zatvorili Granadu sa june
strane. Godinu poslije toga je, nakon viemjesene opsade i
izgladnjivanja, pao i Baez, u kome je 20000 ljudi bilo umrlo
od gladi.
Ostali gradovi su padali redom: El-Munecar, Purchena, Al-
meria, Salobrena i konano Guadix.
78
 Salobrena Almeria, bedemi oko grada
U proljee 1490. godine poela je opsada Granade. U nje-
noj neposrednoj blizini je, kao logistiki centar, kralj Ferdi-
nand izgradio utvreni grad i nazvao ga Santa Fe. Napadi i
protunapadi smjenjivali su se tokom cijele godine. U Granadi
je bilo sve manje i manje hrane, pa je Ebu Abdullah (Boabdil),
posljednji kralj Granade, pokrenuo pregovore o predaji. Grad
je konano i predao 2. januara 1492. godine.

Predaja Granade katolikim kraljevima

79
 Potpisani Ugovor o predaji predvidio je da muslimanima
trebaju biti zajamena sigurnost i imovina, te da e im biti
doputena sloboda vjere i nain odijevanja.
Njihovo vlasnitvo trebalo je da ostane neotuivo, porezi
da se ne poveavaju, svi zarobljenici da budu osloboeni, da
parnice izmeu krana i muslimana rjeavaju mjeoviti su-
dovi i tome slino. Posljednji muslimanski vladar Ebu Abdul-
lah dobio je posjed u dolini Alpuharasa.
Jedan egiptski historiar je za ovaj poraz rekao da je to
jedna od najveih katastrofa koje su zadesila islam.
I tako je skonalo ovo neobino kraljevstvo Granade,
moda osueno na propast jo kada je roeno, ali je ipak op-
stalo vie od 250 godina.
Podlono stalnim pritiscima kranskog kraljevstva i pri
tome uvijek u opasnosti, mudri vladari su ipak uspjeli odrati
ravnoteu sve do poetka 15. vijeka, kada su poele unutranje
intrige, zavjere i prevrati. Tada je postala potrebna samo jedna
jednostavna odluka krana da ovo siuno kraljevstvo nes-
tane sa lica zemlje. Zauujue je to se nikad nije iskoris-
tila blizina mora i time povezanost sa velikim muslimanskim
zemljama koje bi se mogle odazvati na traenu pomo. Nita
nije poduzeto. Granada je ostavljena na cjedilu i izolirana pala
nakon 250 godina stalne ugroenosti, i apsolutno bez ikakve
pomoi.
Ipak, Granada je iza sebe ostavila trag i opomenu za mnoge
nadolazee narode da stanje jednog naroda najvie zavisi od
njega samoga i njegove transformacije Bez obzira koliko
na prvi pogled izgledao usamljen i izgubljen.

80
5. ALPUHARAKI USTANAK (1568-1571)

81
 Nakon pada Granade, veliki broj Endeluana ostao je
ivjeti u El-Endeluzu, budui da mu je mirovni Ugovor o pre-
daji garantovao elementarna ljudska prava i vjerske slobode.
Meutim, kranski vladari su na zahtjev inkvizicije veoma
brzo prekrili i pogazili odredbe iz Ugovora, te je konani
obraun sa muslimanima mogao poeti.
Kao jedan od primjera moemo navesti dio pisma biskupa
Cisnerosa koje je upueno kraljici Izabeli:
Zabraniti Moriskosima da govore arapski, kako meu
sobom privatno, tako i pri kupovini i prodaji na pijaci. Taj bi
se posao dosta olakao ako bi im se unitile knjige.
-zabraniti im noenje njihovih maurskih haljina,
-narediti im da svoje kapije ne smiju zatvarati,
-zabraniti njihove proslave i svadbe, njihove pjesme i
muziku,
-zabraniti njihova kupatila,
-upozoriti ih da njihova obitelj ne smije imati vie od troje
djece
Iekujem brz odgovor i ostajem najodaniji sluga sluga
Vaih visoanstava,
Francisco Ximenes de Cisneros.
Tarik Ali, Sjene narova drveta, str 140-141

Biskup Cisneros
82
 Prvo je na centralnom trgu u Granadi zapaljeno i uniteno
nekoliko stotina hiljada pisanih muslimanskih svezaka i djela
koja su stotinama godina briljivo pisana i sakupljana.

Trg Bab el-Ramla, Granada

Mjesto gdje je 1. decembra 1499. godine napravljena

lomaa od knjiga iz 195 gradskih biblioteka i palaa. Zapalje-
no je sve to je bilo ispisano arapskim jezikom

Cijeli taj bogovjetni dan vojnici su gomilali stotine hi-

ljada rukopisa. Kolektivna mudrost cijelog poluotoka leala
je na starom trgu svile ispod Bab el-Ramle I vatra bijae
potpaljena. Pola sekunde je vladao tajac. Onda je dugi jauk
zaparao decembarsku no dok su iskre u cijelom spektru
lebdjele na horizontu od iluminirane kaligrafije koju su gutali
plamenovi. Kao da su i same zvijezde gorko plakale
Tarik Ali, Sjene narova drveta, str. 12-15

Neposredno poslije toga, kao i ostalih represivnih

mjera, pred muslimane je stavljen izbor:
ILI PROMIJENITI VJERU ILI BITI PROTJERAN.

83
 Mnogo muslimana napustilo je svoja ognjita gdje su sto-
tinama godina ivjeli. Ostalo je zabiljeeno da je veliki os-
manlijski admiral Hajrudin Barbarosa (po nalogu sultana
Sulejmana Velianstvenog) u nekoliko godina iz El- Endeluza
na obale sjeverne Afrike prebacio vie od stotinu hiljada izg-
nanika!!
... samo u augustu mjesecu 1533.godine veliki osmanski
admiral Hajrudin Barbarosa je, u dosluhu sa teko ugroenim
Maurima na panjoloskoj obali, pristao sa 36 malih galija u
okrugu oko Olive, da spasi nesretne drugove po vjeri. Deset
tisua ih je odjednom ukrcao. Sedam puta se vraala kara-
vana brodova i sedamdeset tisua Maura je napustilo anda-
luzijsku obalu i napuilo barbarsku...
(Joseph von Hamer, Historija osmanskog/turskog carstva,
knjiga I, strana 400)

Spomenik Hajrudinu Barbarosi, Beikta, Istanbul

Meutim, puno vie Endeluana (treina ukupnog broja

stanovnika), ipak je ostalo na svom ognjitu gdje su nastavili
ivjeti pod kranskom vlau koja je svakim danom bila sve
tee podnoljiva. Svi muslimani koji su ostali u zemlji poslije

84
zauzimanja Granade bili su nazvani moriskosi. Taj se naziv
prvobitno davao pancima koji su preli na islam. Veina
moriskosa bila je panskog porijekla. Time su podsjeani
da su njihovi preci bili krani, i da se i oni moraju pokrstiti
i vratiti u pradjedovsku vjeru ili, u suprotnom, osjetiti pos-
ljedice. Oni koji su se pokrstili, dobili su sramni nadimak
mudedar (iskrivljeno od mudadan), to znai pripitomljen.
Arapski jezik i tradicionalna nonja su bili zabranjeni. Porezi
i ostale obaveze prema dravi nekontrolisano su poveavane.
Meutim, najvea ponienja Endeluani su doivjeli kroz
nasilnu kransku edukaciju, te siledijsko i izopaeno
ponaanje svetenika. To pripadnici muslimanske zajednice
vie nisu mogli izdrati, pa je krajem 1568. godine u selima
Alpuharasa, podruju na junim padinama Siera Nevade,
dolo do spontane pobune.
Istina, Mauri su digli bunu, ali su ih starokrani natje-
rali u oaj svojom bahatou , kraama i drskou kojom su
zagospodarili njihovim enama.
Sveenici su se ponaali na isti nain. Jedno se maursko
selo potuilo nadbiskupu na svoga pastira, pa je provjeren
motiv albe. Premjestite ga, molili su upljani inae, neka
ga oene, jer nam sva djeca imaju oi koje su modre kao nje-
gove
Frances de Alava, panjolski
veleposlanik u Francuskoj,
kralju Filipu II, 1568. godine
Ildefonso Falcones, Fatimin dlan, str. 16

Na elu pobune bio je potomak Emevija, Muhammed ibn

Humeja (Fernando de Valor), koji je tada imao 23 godine.

85
 Muhammed ibn Humeja

Od poetnih 4000 buntovnika za samo mjesec dana broj

ustanika je narastao na 150 000, od kojih je 45 000 bilo
naoruano. Vijest o ustanku brzo se proirila po cijeloj Ev-
ropi i izazvala veliku bojazan, tim prije to su ustanici veoma
brzo uspostavili kontakt sa Turcima Osmanlijama u Aliru
i poslali delegaciju na dvor sultana Selima II u Istanbul, sa
molbom za pomo. Cijelo pansko kraljevstvo bilo je estoko
uzbunjeno jer je bilo jako teko voditi borbe protiv ustanika
u njihovim planinama, a obala poluostrva bila je vrlo podesna
za pristajanje brodova iz drugih muslimanskih drava.

86
 Podruje Las Alpujarasa (el-Buarat)
Plodni i vodom bogati predjeli na junim obroncima
Siera Nevade koje sainjavaju desetine pitoresknih sela.

Kralj Filip II je za komandanta borbe protiv ustanika

imenovao svog polubrata don Huana Austrijskog, koji je
svojim okrutnim i genocidnim metodama sprene zemlje
pokuao poljuljati moral muslimana.

Don Huan Austrijski

87
 Naalost, ozbiljnija pomo Osmanlija je izostala. Unutra-
nje razmirice i zavjera protiv voe ustanka Ibn Humeje su 20.
oktobra 1569. godine dovele do njegovog ubistva. Na njego-
vo mjesto postavljen je zavjerenik Abdullah Muhammed ibn
Abbu (Aben Abo). Okrutne metode don Huana Austrijskog
prema civilima i zima te godine demoralisali su narod, tako da
je ustanak izgubio na intenzitetu.
U aprilu je kralj Filip II objavio proglas da e garantovati
ivot svakom ustaniku koji poloi oruje i koji se preda. Taj
proglas urodio je plodom, pa je ustanak veim dijelom bio
ogranien. Male grupe ustanika (sa novim samoproglaenim
voom Ibn Abbuom) pobjegle su u planine Siera Nevade gdje
su do 1571. godine gerilskim ratovanjem pokuavali odrati
intenzitet ustanka, jo uvijek oekujui pomo halife sultana
Selima II, koji je bio obeao da e nakon osvajanja Kipra sa
flotom doi na obale Pirinejskog poluostrva.

Halifa sultan Selim II

Naalost, osmanlijska flota nikad nije dola. Nedugo posli-

je toga, 7. oktobra 1571. godine u Bitki kod Lepanta, bila je
potpuno unitena. Ibn Abbu je na prevaru uhvaen i ubijen 13.
marta 1571. godine. Njegova lobanja je u metalnom kavezu
bila objeena iznad vrata Rastro na ulazu u Alhambru, gdje je

88
stajala dugo godina uz natpis: Evo glave gada Aben Abooa,
ijom je smru rat zavren.
Svaki dalji otpor postao je praktino nemogu i besmis-
len.

Abdullah Muhammed Ibn Abbu

Poslije toga se meu kranskim voama pojavila i ob-

likovala ideja da se svi muslimani (moriskosi) protjeraju iz
zemlje, to bi konano rijeilo pitanje nacionalne sigurnosti.
Na madridskom dvoru muslimani su bili omraeni, prije sve-
ga iz religioznih razloga. Budui da su ve ranije sva elemen-
tarna prava jednog naroda bila grubo pogaena, malo koga
je iznenadio Edikt Kralja Filipa III od 16. septembra 1609.
godine, u kojem se, pod prijetnjom smru, daje rok od tri dana
svim preostalim Endeluanima (moriskosima) da napuste
dravu!!!

Filip II (1556-1598) Filip III (1598-1621)

89
 Vrlo su razliite procjene koliko je bilo rtava ove depor-
tacije (kreu se od 500 000 do 1 000 000). Cijele zajednice
su deportovane i svi su praktino morali otii, ko god da je
imao ikakve veze sa islamom, bez obzira da li je konver-
tirao na kranstvo ili ne. Kolone ponienih, bijelim kriem
obiljeenih, obespravljenih i jadnih pripadnika nekada pros-
peritetnog naroda dovedeno je u stanje da moraju nestati sa
Iberijskog poluostrva. Filip Hiti u svojoj Istoriji Arapa (str.
503) navodi da je izmeu pada Granade 1492. god. i prve
decenije 17. vijeka protjerano ili pogubljeno oko tri miliona
muslimana!!
Tako se zavrila pria o El- Endeluzu.

90
 EPILOG

Tko u muslimanskom svijetu jo nije uo da se u Velikoj

Kordobskoj damiji obavlja molitva i uva duh islama ispred
uvenog mihraba ove damije?
Ja, sultan Ahmed Han, Halifa islamski, gradim najveu
damiju u Carigradu u ast Allahu i Poslaniku. Damija e
imati est visokih minareta i golemu kupolu presvuenu mo-
zaikom od tisua modrozelenih djelia, ali ma koliko prekras-
na bila, nikada nee postati simbol pobjede nad kranskim
kraljevima Zapada

Sultan Ahmetova damija u Istanbulu

Moja elja je da i dalje postoji neko ko e veliati i hvali-

ti Vrhunskog Tvorca meu zidovima nekad najvee damije
Zapada. Pa iako apatom, neka se iz tvojih usta i dalje uju
usrdne molitve Bogu Jedinomu, a kada ti premine, neka to
ine tvoja djeca i djeca tvoje djece. Neka se Vae molitve stope
sa jekom mrmljanja nae brae

Pismo Halife Ahmeda I jednom od rijetkih preostalih

muslimana u paniji poslije izgona 1609. godine
Ildefonso Falcones, Fatimin dlan, str. 659

91
 Maurski problem zauvijek je rijeen i kranska panija
je nakratko zasjala kao mjesec sa posuenim svjetlom. Mus-
limanska panija ostala je duboko pokopana u podsvijesti
svakog panca. Sve do 30-tih godina 20-tog vijeka islam je
bio i zvanino zabranjen. Negativna sjeanja na muslimansku
paniju bila su ratrkana po svim krajevima Iberijskog po-
luostrva. Santiago je titula koja u stvarnosti predstavlja ubicu
Maura tj. muslimana. irom panije se, kao neto jedinstve-
no u svijetu, odravaju razni festivali posveeni pobjedama
u bitkama izmeu krana i muslimana. Na junom prilazu
Granadi obiljeeno je mjesto gdje se, navodno, poslednji sul-
tan Ebu Abdullah pri naputanju Granade osvrnuo i zaplakao
nad svojom gorkom sudbinom. Mjesto je nazvano El-Ultimo
Suspiro del Moro (Poslednji uzdah Maura).

Obiljeeno mjesto Poslednjeg uzdaha Maura

Rekonkvista je zavrena, i krst je istisnuo polumjesec sa

tornjeva Alhambre.
Ipak, u novije vrijeme dolo je do interesa za otkrivanjem
prolosti i panci su, sada bez imalo grinje savjesti, ponos-
ni na svoje endeluansko naslijee. Muslimanska panija je
mnogim pancima (ali i Evropljanima), nesvjesno postala iza-
zov. Dosta panaca bez prisile prelaze na islam i ve se mogu
vidjeti minareti novoizgraenih damija. Kordobska damija,

92
iako oskrnavljena, odie duhom islama, a Alhambra je danas
najposjeeniji muzej u Evropi.
Na Pirinejskom poluostrvu egzistirali su Endeluani. Bili
su daleko superiornija civilizacija od ostatka tadanje Europe,
i uprkos svim razlikama, ipak uspjeli napraviti skladno i pros-
peritetno drutvo koje moda i u dananjem vremenu mnogi-
ma moe biti primjer i obrazac.
Moda nekad i neke zvanine evropske institucije daju pra-
vo ime i osude sva deavanja vezana za El-Endeluz
Na kraju ovog putovanja od skoro 900 godina pitanja ima
bezbroj, ali namee se jedno sutinsko: zbog ega su musli-
mani poslije toliko vremena potpuno poraeni i nestali sa tih
prostora?
Prvi razlog je, svakako, to vie nisu bili jedinstveni. Kada
su se za vrijeme krstakih ratova pod Salahuddinom Ejjubi-
jom ujedinili, bili su nepobjedivi, a kada su se borili jedni pro-
tiv drugih, lahko su bivali pobijeeni.

Salahuddin Ejjubi, spomenik u Damasku

Tokom vijekova El-Endeluz je smanjivan na sve manji

prostor i manje dravice koje su esto ratovale i meusobno
se unitavale.

93
 Drugi razlog je bio svijest krana o jedinstvenom frontu u
borbi protiv islama, da se muslimani unite jednom zauvijek i
da se ostvari ideja nacionalne drave, prve u Evropi. Rezultat
toga bio je da je panija postala glavna imperijalna sila Ev-
rope sa brojnim kolonijama, naroito u Americi. Prema ispi-
tivanjima uvaenog panskog naunika Ribera, panski mus-
limani bili su preteno panske krvi. Po njegovom miljenju,
u ilama Hiama II, treeg emevijskog halife, jedva da je bilo
vie od jednog promila arapske krvi (F.Hiti, Istorija Arapa,
str. 492).
Zlosutna kombinacija unutranjih neslaganja i vanjskog
pritiska dovela ih je u odreenom trenutku u stanje nemi-
novne propasti i nestanka. Moda i nekim drugim narodima
koji se budu nalazili u slinoj situaciji ovo bude nauk i opo-
mena za budunost.

94
 LITERATURA

Akbar, Ahmed: ivi Islam, Preporod, Sarajevo, 1996.

Ali, Tarik: Sjene narovog drveta, Buybook, Sarajevo, 2010.
Clot, Andre: Muslimanska panija, Libris, Sarajevo, 2009.
Falcones, Ildefonso: Fatimin dlan, Mozaik knjiga, Zagreb,
2011.
Hattstein, Markus: Islamska umjetnost i arhitektura, Libris,
Sarajevo, 2010.
Hiti, Filip: Istorija Arapa,Veselin Maslea, Sarajevo, 1988.
Maluf, Amin: Leon Afrikanac, Laguna, Beograd, 2005.
Peevija, Ibrahim: Historija Osmana, El-Kalem, Sarajevo,
2000.
Von Hamer, Joseph: Historija Turskog /Osmanskog/ carstva,
Nerkez Smailagi, Zagreb, 1979.

Internet izvori:
-Slobodna enciklopedija (Wikipedija)

95
 SADRAJ

Predgovor 5
Uvod 7
Stablo dinastije 13

1. PERIOD VLADAVINE EMIRA 14

Abdurrahman I (Kordobska damija) 15

Hiam I 22
El-Hakem 23
Abdurrahman II 23
Muhammed I 24
El-Mundhir 25
Abdullah ibn Muhammed 26
Abdurrahman III 26

2. PERIOD HILAFETA 28

Abdurrahman III (Medina ez-Zehra) 29

El-Hakem 32
Hiam 34
Muhammed II 36
Sulejman 36

3. PERIOD TAIFA 39
Almoravidi 40
Almohadi (Sevilja) 43

4. KRALJEVINA GRANADA 56

Dinastija nasridskih sultana 58

Muhammed I ibn Nasr (Alhambra) 59
Muhammed II (Alhambra) 63
96
Muhammed III (Alhambra) 64
Nasr (Alhambra) 65
Ismail (Alhambra) 65
Muhammed IV (Alhambra) 66
Jusuf I (Alhambra) 67
Muhammed V (Alhambra) 69
Muhammed VI 71

5. ALPUHARAKI USTANAK 81

Epilog 91
Literatura 95

97