Impressum

Mr. sc. Filip kiljan

Kulturno historijski spomenici zapadne Slavonije
s pregledom povijesti zapadne Slavonije od prapovijesti do 20. stoljea

Za izdavaa: Prof. dr. Milorad Pupovac

Grafiko oblikovanje: Finale: dizajnvideozvuk

Lektor i korektor: Mladen kiljan

tampa: Grafocentar

Izdava: Srpsko narodno vijee

Knjiga je izdana uz financijsku potporu Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske, Vijea srpske nacionalne manjine Grada Zagreba i
Ministarstva za dijasporu Republike Srbije

Fotografije:
Filip kiljan, Luka Bosanac (hram u Davoru), Hrvoje Jambrek (Macute-lokalitet Lenije), Kornelija Minichreiter (lokalitet
Pepelane), Branko olovi (ikonostas u manastiru Pakra), Igor Nikoli (Mali Zdenci, Donja Raenica, Rastovac, Donja
Kovaica), eljko Tomii (Josipovo, Zvonimirovo), Gjuro Szabo (Podvrko, Cernik, Dobra Kua, Stupanica, Bijela, Voin),
Tomislav uri (Cernik franjevaki samostan, Cernik - Sveti Leonard, Bijela benediktinski samostan, Stara Gradika
austrougarska utvrda)

Dio fotografija, planova i crtea preuzet je iz knjiga i lanaka:

Cvitanovi, ., "Pravoslavne crkve od drvene grae u okolini Grubinog Polja" u: Zbornik za likovne umetnosti, sv.
21 (1985), 377-389.
Dragi, M., Tragedija sela Mlake i Jablanca u toku Drugog svjetskog rata (1941. 1945.), Novska 1989.
Durman, A., Simbol Boga i kralja: prvi europski vladari, Zagreb 2006.
uri, T., Feletar, D., Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002.
Erjavec, Z., panovaki rodoslov, Poega 2006.
Herman Kauri, V., Krhotine povijesti Pakraca, Slavonski Brod 2004.
Lonarevi, J., Nova Bukovica i okolica, Nova Bukovica-Zagreb 1983.
Mihaljevi, M., "Istraivanje nalazita Slava-Nova Gradika (2000.-2003.)" u: Obavijesti Hrvatskog arheolokog drutva,
br. 1, god. 26 (2004), 26-32.
Mileusni, S., Duhovni genocid 1991-1995(1997), Beograd 1997.
Minichreiter, K., "Starevako naselje u Pepelanama kod Virovitice" u: Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu, serija 3,
sv. XXIII (1990), 17-40.
Obad itaroci, M., Obad itaroci, B., Dvorci i perivoji u Slavoniji, Zagreb 1998.
Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996.
Salaji, S., Arheologija virovitikog kraja, Virovitica 2001.
Salaji, S., Srednjovjekovna nizinska utvrda u Virovitici, Virovitica 2008.
Schejbal, B., "Daruvar-Aqua Ballisae i Pakrac-Mannieana" u: Zbornik Povijesnog drutva Pakrac-Lipik, Pakrac 2006, 53-67.
Stotinu hrvatskih arheolokih nalazita, Zagreb 2006.
Szabo, G., Sredovjeni gradovi Hrvatske i Slavonije, Zagreb, 1920.
Tomii, ., Panonski periplus: arheoloka topografija kontinentalne Hrvatske, Zagreb 1999.
Varat, M., Badljevina nekad i sad, Badljevina 1997.
Vinski-Gasparini, K., Kultura polja sa arama u sjevernoj Hrvatskoj, Zadar 1973.

Recenzenti: prof. dr. Aleksandar Durman i mr. sc. Aleksandra Kuekovi

Zagreb, 2010.

CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice

u Zagrebu pod brojem 735701.

ISBN 978-953-7442-07-1
 apadne
lav nije

Predgovor
Nakon pisanja o kulurno-historijskim spomenicima Kor-
duna i Banije odluio sam se za rad na obimnijoj temi, koja obuh-
vaa znatno vee podruje. Knjiga koja je pred vama govori o kul-
turno-historijskim spomenicima zapadne Slavonije, kraja koji sam
poeo istraivati jo 2004. godine obilazei spomenike oko Gru-
binog Polja. U vrijeme svojeg rada u Spomen-podruju Jasenovac
izmeu 2003. i 2006. godine obiao sam spomenike u okolici Nov-
ske i Okuana, a nakon odluke da piem o ovom podruju ciljano
sam obilazio kulturno-historijske spomenike virovitikog, pakra-
kog, slatinskog, daruvarskog i novogradikog podruja. Iznena-
ujue je velik broj spomenika u ovom kraju. U katalogu, koji je
glavni sadraj ove knjige, nalazi se ak 536 lokaliteta. Obuhvaeni
su, kao i u prethodne dvije knjige, arheoloki lokaliteti, srednjovje-
kovne utvrde, dvorci te pravoslavne i katolike crkve. Kao ni u pret-
hodnim dvjema knjigama nisam obraivao antifaistike spome-
nike, koji bi svakako zasluili posebnu publikaciju. Svjestan nedo-
reenosti i nekompletnosti prethodnih dviju knjiga, odluio sam se
potraiti pomo prilikom pisanja ove nove knjige u lokalnim muze-
jima, konzervatorskim odjelima Ministarstva kulture i kod samih
stanovnika zapadne Slavonije. Ovom prilikom se stoga posebno
zahvaljujem na pomoi gospoi Kristini Zloui iz Konzervator-
skog odjela Ministarstva kulture u Zagrebu, gospodinu arku pa-
nieku u Konzervatorskom odjelu u Poegi, gospodinu Milanu Pe-
zelju iz Konzervatorskog odjela u Bjelovaru, gospodinu Kreimiru
Karlu iz Konzervatorskog odjela u Bjelovaru, gospoi Ivani Mileti
iz Konzervatorskog odjela u Sisku, gospoi eljki Perokovi iz Kon-
zervatorskog odjela u Slavonskom Brodu, gospoi Dragici uvak
iz Gradskog muzeja u Slatini, gospoi Silviji Salaji iz Gradskog
muzeja u Virovitici, gospodinu Radi Bosancu iz Poljana, parohu go-
spodinu Luki Bosancu iz Daruvara, gospodinu Gojku Bosancu iz
Brusnika, gospodinu Mladenu Kuliu iz Slatine, gospodinu Darku
Derenju iz Lipika, gospoi Jeleni Hihlik iz muzeja u Pakracu, gos-
podinu oru Mihoviloviu iz Nove Gradike, gospodinu Slavku
ii iz Slavonskog Broda, gospodinu dr. uri Zatezalu iz Karlovca,
gospodinu Miroslavu Markovu iz Slavonskog Broda i brojnim dru-
gim poznatim i nepoznatim Slavoncima koji su mi na mojim puto-
vanjima pomagali da pronaem pojedine spomenike i da o njima
doznam podatke.
Zahvaljujem i uredniku Prosvjete Miloradu Novakoviu koji je
objavljivao dijelove iz knjige u asopisu Prosvjeta i urednitvu
asopisa Scrinia Slavonica koje je u svesku 9 objavilo lanak
Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. sto-
ljeu.
Posebnu zahvalu dugujem svojem uredniku i izdavau prof. dr. Mi-
loradu Pupovcu koji moje napore cijeni i smatra ih vrijednima da
5
se objelodane, svojim recenzentima prof. dr. Aleksandru Durmanu
i mr. sc. Aleksandri Kuekovi koji su mi svojim primjedbama po-
mogli da knjiga bude kvalitetnija i ponajvie svojem djedu Mla-
denu kiljanu koji mi je nesebino na svakom koraku pomagao
oko knjige i s kojim sam u svakom trenutku mogao podijeliti svoje
nedoumice i pitati ga za savjet.
Posebna napomena uz tekst kataloga
Oteivanje, ruenje, devastacija i/ili pljakanje sakralnih grae-
vina u ratnim prilikama i, osobito, u vrijeme ratnih operacija vojnih
snaga bili su esta pojava na prostoru koji je promatran u ovom
radu.
Motivi tih napada na integritet vjerskih objekata samo su iznimno
bili vojne prirode: procjena da je potrebno onesposobiti neprija-
teljevu promatranicu ili, pogotovo, poloaj za snajperista ili za mi-
traljesko gnijezdo. Mnogo ee su crkve razarane zbog svojih re-
prezentativnih i simbolikih funkcija, kao eminentan i najdoj-
mljiviji iskaz vjerske, pa u vezi s time i nacionalne pripadnosti, kao
tradicionalne duhovne i materijalne vrednote, a ponekad i kao um-
jetnika ostvarenja.
U povijesnoj perspektivi, nijedan od tih moguih motiva ne moe,
dakako, opravdati in razaranja sakralne graevine: i svaku zlo-
porabu crkve kao vojnog objekta i, osobito, svaki oruani napadaj
na crkvu koja nije u trenutku toga napadaja direktno zloupotre-
bljavana kao sredstvo vojne akcije povijest mora okvalificirati kao
ratni zloin. Pritom mora nastojati otkriti i poinitelja takvih zlo-
djela. U okolnostima u kojima su se ona dogaala u razdoblju obu-
hvaenom temom ovoga rada, kao potencijalni poinitelji mogle
su biti uzimane u obzir razliite (i razliito motivirane) skupine:
a) regularne vojne jedinice koje, granatirajui odreeni lo-
kalitet na crti bojita, pogaaju i sakralni objekt;
b) ponekad i regularne jedinice sukobljenih vojski koje takav
objekt pogaaju sa dviju strana, u uzajamnom granatira-
nju;
c) regularna jedinica koja u svojem napredovanju zaposjeda
neki lokalitet i u njemu, u okviru svoje borbene akcije, mi-
nira i rui crkvu;
d) grupa vojnika regularne jedinice u prolasku, koji za svoj ra-
un, izmaknuvi kontroli svojeg zapovjednitva, razaraju
crkvu;
e) paravojna formacija koja djeluje ili samostalno ili je uklju-
ena u odreenu operaciju regularne vojske, ali ni u jed-
nom ni u drugom sluaju u pogledu discipline nije podre-
ena vojnom zapovjednitvu; ona, meutim, moe imati
preutno doputenje tog zapovjednitva za svoje van-
dalske ekscese kojima regularnu vojsku oslobaa od oba-
vljanja najprljavijih poslova;
 f) grupa civila koji, samoorganizirani, poticani vlastitim sh- nasilja nad dosta brojnim pravoslavnim crkvama nisu imenovani.
vaanjem domoljublja i eljom za osvetom, rue (i, usput, Istina, uglavnom nedostaju podaci o poiniteljima zloina u selima
eventualno pljakaju) vjerski objekt; koja je prije dolaska Hrvatske vojske bilo napustilo sveukupno sta-
g) grupa organiziranih (eventualno i djelomice u vojne odo- novnitvo sklonivi se kod prijatelja u susjednim selima ili u Srbiji i
re maskiranih) pljakaa koji su u stopu slijedili pokrete Bosni i Hercegovini. Po povratku u svoje selo nakon nekoliko godi-
vojne jedinice pa su, po njezinu odlasku, pokupivi iz crk- na (iako je mnogo sela u koja se Srbi nikada nisu vratili), ti su itelji
ve sve to su u njoj smatrali vrijednim, eksplozivom ra- ondje nailazili na sruene crkve, pa izravnih svjedoka, oevidaca
zorili objekt da bi kasniju eventualnu istragu naveli na po- meu njima nije bilo.
grean trag; U pripremama za ovaj rad, poseban sam trud posvetio nastojanju
h) lokalni i opinski organi koji, po odlasku vojske, uspo- da u crkvenoj hijerarhiji i kod graanskih vlasti i, posebno, na
stavljaju civilnu vlast i koji ili ne ele ili zbog nedostatka terenu, u izravnim kontaktima sa sudionicima ivota tih sela u kri-
sredstava ne mogu popravljati oteene objekte pa i ru- tinim povijesnim danima, saznam neto o stvarnim ruiteljima
evne ostatke crkava uklanjaju radi sigurnosti stanovnika; njihovih crkava. Gotovo nitko od mojih sugovornika iz toga kraja
i) pojedinci koji, u godinama izmeu odlaska i djelominog nije otkrio nikakav podatak koji bi me pribliio identificiranju sku-
povratka stanovnika evakuiranih naselja, kao sluajni pro- pina koje bi povijest mogla osnovano optuiti za izvrenje zloina.
laznici ili kao radoznali namjernici ili turisti, otuuju nap- Napokon sam se morao, na kraju konstatacije zloina nad sakral-
utene predmete iz naputenih graevina ili ruevina na nim objektima u tim mjestima, zadovoljiti primjenom uobiajene
naputenom zemljitu te ih odnose da bi popunili svoje formulacije: "poinitelj nepoznat", "srueno u vrijeme kada su pod-
"kolekcije" ili inventare svojih domainstava; ali takoer i ruje kontrolirale hrvatske vlasti" i slino.
pojedinci koji grau pripremljenu za popravak odreenih Ipak, moram priznati da sam se, u svom terenskom radu, susreo i s
(na primjer i takvih je sluajeva bilo sakralnih) objekata nekoliko veoma malobrojnih sugovornika koji su mi izjavili, ili
potajno odvoze u susjedna mjesta, na vlastita gradilita. bar nagovijestili, da znaju pravu istinu, ali da ne ele o tome go-
voriti. Ako im treba vjerovati, povijest e morati, do daljega, re-
Iz ovog samog pregleda vidljivo je da je eventualne poinitelje bilo gistrirati i injenicu da i danas, pri kraju 2009., ponekad i 18 godina
relativno lako utvrditi (i po samom uinku razaranja i po vojnim od ruenja tih malih pravoslavnih crkava, u nekim sredinama po-
dokumentima) ako su pripadali skupinama a) i b); da ih je takoer stoje razlozi koji prisiljavaju ljude da preuuju istinu.
bilo mogue identificirati ako su pripadali skupini h), jer je u tom
sluaju ruenje objekta bilo nareeno dokumentom koji je izdao Autor
lokalni ili opinski organ; i da je mogue da je i neki izvrilac iz sku-
pine c) imenovan u odreenom vojnom dokumentu.
Ali za operacije skupina d), e), f), g) i i) mora se naalost pretpo-
staviti da o njima nije ostao nikakav slubeni ni uope pismeni
trag. Djela poinitelja iz skupine i) pa i onda ako imaju oblik i ka-
rakter najteih kraa ne mogu se, dakako, okvalificirati kao ratni
zloin. Ali je te poinitelje zacijelo najtee identificirati.
U ovom su radu registrirane i bar donekle opisane sve u Drugom
svjetskom ratu i Domovinskom ratu oteene i razorene sakralne
graevine, s podatkom o vremenu njihova sakaenja odnosno uni-
tenja i o grupnom poinitelju zlodjela ako je poznat.
itatelj e svakako zapaziti da je informacija o izvritelju mogla biti
objavljena za sve oteivane i ruene katolike crkve, ali ne i za sve
pravoslavne hramove.
injenica jest da su i katolike upe i nadlene biskupije nakon
zavretka ratnih operacija uspijevale prikupiti informacije o svim
razaranjima i oteenjima katolikih crkava, i da su i graanske vla-
sti u svojim aktima svjedoile o tim zloinima i njihovim izvrio-
cima. Pravoslavnim parohijama i eparhijama nije uvijek polazilo za
rukom ni neposredno nakon dogaaja ni kasnije identificirati
stvarne poinitelje, a ni u dokumentima graanskih vlasti izvritelji

6
7
 Zemljopisni okvir Slavoniji, a onaj istoni istonoj Slavoniji. Takoer je mogue stvo-
riti pojam "srednja Slavonija", pa onda rei kako Poeka kotlina te
vertikala Donji Miholjac-Naice-Slavonski Brod pripadaju "srednj-
Geografski pojam zapadne Slavonije nije do dananjih da-
oj Slavoniji". Stoga, bez obzira to se Poeani smatraju zapadnim
na sasvim definiran. Granice zapadne Slavonije na sve etiri strane
Slavoncima, Poeku kotlinu treba smatrati zasebnim prostorom
svijeta vrlo su "rastezljive" i ne ba sasvim jasne. Obrisi su moda
koji ne bismo smjeli dijeliti na dva dijela, pa bi najloginije bilo da
najjasniji na zapadu, iako i ondje postoje sporni teritoriji. "Najtv-
se on obrauje zasebno. to se june i jugoistone granice tie, ko-
ra" granica zapadne Slavonije je na daruvarskom i pakrakom
ja se ve prije spominje u tekstu vezano uz Novsku i Jasenovac, ona
podruju, gdje je granica izmeu Moslavine i Slavonije odreena ri-
je takoer vrlo pomina. Logino je da se stanovnici podruja uz
jekama Ilovom i Pakrom1. Ve na podruju Novske postoje prijep-
Savu smatraju slavonskim Posavcima, ali njihov istureni poloaj
ori o tome je li podruje uz rijeku Savu od Jasenovca prema istoku
prema sjeverozapadnoj Hrvatskoj, tonije prema Moslavini (ku-
Posavina ili zapadna Slavonija. U tome podruju Hrvati e izjaviti
tinskom kraju), svakako ih uvrtava u zapadnu Slavoniju. Prema
da su Posavci, a pravoslavni Srbi da su Slavonci.2 Slino je i u pri-
tome, itavo podruje uz rijeku Savu od utoka Trebea (opina Jas-
gorskim selima uz padine Krikog brda (Stari Grabovac, Paklenica,
enovac) do utoka rijeke Orljave (granica bivih opina Nova Gra-
Raji), ali i u prostoru oko Lipovljana i Kraljeve Velike. Sjeverozapa-
dika i Slavonski Brod) zapravo je zapadna Slavonija.
dna granica takoer nije sasvim jasno utvrena. Podruje Grubi-
Dakle, podruje zapadne Slavonije bi se prostiralo na podruju biv-
nog Polja, koje se nalazi preko rijeke Ilove, neki smatraju bilog-
ih opina Grubino Polje, Daruvar, Pakrac, Novska, Nova Gradika,
orskim prigorjem koje se vezuje uz bjelovarsku kotlinu, a drugi za-
Virovitica i Podravska Slatina.5
padnom Slavonijom. Naime, etnika struktura opine Veliki Gr-
evac i grada Grubinog Polja uvelike vie slii etnikoj strukturi da-
ruvarskog kraja, negoli bjelovarskog podruja. Osim toga, teko bi
bilo izdvojiti Grubino Polje iz zapadne Slavonije, a Viroviticu uvrs-
titi u zapadnu Slavoniju i na taj nain stvoriti jedan geografski hi-
jatus izmeu Daruvara i Virovitice. Na sjeveru je granica takoer up-
itna, ali znatno manje nego na istoku i sjeverozapadu. Jasna razlika
tokavskog govora virovitike Podravine i bilogorskog pobra (tzv.
mikeki govor) i urevako-pitomake kajkavtine stvara pri-
rodnu granicu izmeu Podravine i Slavonije.3 Ta je granica takoer
vrlo "tvrda" zbog naglog prijelaza iz kajkavskog govornog pod-
ruja na tokavsko govorno podruje (Stari Gradac u opini Pit-
omaa govori jo kajkavskim dijalektom, a oblinji Lozan u opini
pii Bukovica ve ima tokavsko narjeje). Na sjeveru je logina
granica zapadne Slavonije dakle rijeka Drava, a ne bila Bilogore. Ist-
ona je granica vrlo pomina. Moda je najjasnija na sjeveru. Nek-
adanja opina Podravska Slatina (dananje opine Sopje, Voin,
aavica, Nova Bukovica, Mikleu i grad Slatina) logino bi ula u
zapadnu Slavoniju budui da se oslanja na zapadniji prostor Vir-
ovitice, dok Orahovica, kako i sami mjetani kau, nekako vie
gravitira Osijeku i Naicama nego Virovitici.4 Na prostoru Pakraca i
Poege stanje je ve znatno zamrenije. Ondje je vrlo teko podi-
jeliti Poeku kotlinu na dva dijela pa rei kako zapadni dio kotline
(opine Brestovac, Velika, Kaptol i grad Poega) pripada zapadnoj
4 Budui da Pakraka eparhija obuhvaa i podruje Orahovice, Poege, Naica, Donjeg Miholjca i Slavon-
1O zapadnoj granici Slavonije vidi vie u: M. Markovi, Slavonija Povijest naselja i podrijetlo stanovnitva, skog Broda, pravoslavni sveenici i to podruje ukljuuju u zapadnu Slavoniju. Grubino Polje pripada Za-
Zagreb 2002, 11, 13, 15. grebako-ljubljanskoj mitropoliji. Poeka biskupija pak obuhvaa podruje dekanata Virovitice (Viroviti-
ca, Slatina), Naica (Naice, Orahovica), Poege, Nove Kapele, Nove Gradike, Novske, Pakraca (Pakrac i
2 Usmene izjave stanovnitva Donjeg Rajia, Paklenice i Jasenovca. Daruvar). Gareniki dekanat pripada Zagrebakoj nadbiskupiji, a unutar njega se nalazi i Grubino Polje.

3 O dijalektalnim/jezinim granicama na podruju Virovitice vidi u: M. Lonari-B. Finka, "Govor virovi- 5 Granice zapadne Slavonije odreene su dakle bivim administrativnim granicama nabrojenih opina ko-
tikog podruja" u: Virovitiki zbornik 1234-1984, Virovitica 1986, 329-337. je su egzistirale do 1993. godine.

8

Pregled povijesti zapadne Slavonije od
prapovijesti do kraja 19. stoljea
Prapovijesni period 6
Iz vremena paleolitika na podruju zapadne Slavonije ne
postoje nikakvi nalazi, ali je vrlo indikativno da su u peinama na
podruju Psunja, Papuka i Ravne Gore ivjeli ljudi u to vrijeme. Kao
potencijalni paleolitski lokalitet arheolozi su izdvojili pilju Griinu
istono od Siraa. Iz vremena neolitika postoje znatno bogatiji na-
lazi na podruju zapadne Slavonije. U Cernikoj agovini, neda-
leko Nove Gradike, i u Pepelanama kod Virovitice pronaena su
naselja starevake kulture, najstarije neolitske kulture u savsko-
dravskom meurijeju. Kultura je ime dobila po lokalitetu Starevo
u Banatu, a za ovu kulturu karakteristine su zemunike nastambe.
Iz srednjeg neolitikog perioda znamenit je lokalitet Slava u no-
vogradikom kraju, na kojem su osim sopotske kulture, otkriveni i
nalazi kostolake i vuedolske keramike iz eneolitika. Osim Slave
treba istaknuti i lokalitet Lenije u Macutama kod Voina gdje se
nalazi neistraeni tell sopotske kulture, Pepelane, gdje osim star-
evake i sopotske kulture nalazimo i kulture See i Retz-Gajary,
takoer prapovijesne kulture, i Jasena gdje nalazimo tragove so-
potske i korenovske kulture. Nakon sopotske kulture u zapadnoj
Slavoniji nalazimo i korenovsku kulturu iji su najznaajniji loka-
liteti smjeteni u susjednom bjelovarskom i kutinskom kraju. Me-
utim, iako se istoni krajevi teritorijalne rasprostranjenosti kore-
novske kulture nalaze u movarnim podrujima oko Struga i uz
zapadne izdanke Papuka i Psunja (npr. Pakrac), ta nalazita jo nisu
dovoljno istraena za razliku od nalazita u Moslavini i bjelovar-
sko-bilogorskom prigorju. Lasinjska kultura rasprostranjena je ta-
koer u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, a na podruju zapadne Sla-
vonije tek je djelomino istraeno naselje u Jasenau izmeu u-
lovca i Virovitice. Nakon lasinjske kulture u Slavoniji je prisutna
badenska kultura od koje nemamo niti jedan istraeni lokalitet na
podruju zapadnog dijela Slavonije. Za razliku od badenske kul-
ture nalazi vuedolske kulture potvreni su na Slavi kod Nove
Gradike i Kreevinama kod Grubinog Polja. Iz bronanog doba
6 Izbor iz literature: K. Minichreiter, Starevaka kultura u sjevernoj Hrvatskoj, Zagreb 1992; K. Minichreiter,
"Starevako naselje u Pepelanama kod Virovitice" u: Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu, serija 3, sv.
XXIII (1990), 17-40; S. Salaji, Arheologija virovitikog kraja, Virovitica 2001; S. Karavani, M. Mihaljevi,
"Ostava iz Makovca" u: Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu, III. Serija, god. XXXIV(2001), 7-36; G.
Skelac, "Prapovijesno nalazite Slava" u: Opuscula archaeologica, sv. 21(1997), 217-235; M. Mihaljevi,
"Istraivanje nalazita Slava-Nova Gradika (2000.-2003.)" u: Obavijesti Hrvatskog arheolokog drutva,
br. 1, god. 26 (2004), 26-32; K. Vinski-Gasparini, Kultura polja sa arama u sjevernoj Hrvatskoj, Zadar 1973;
D. Lonjak, "Grobovi virovitike grupe iz Voina, osvrt na poetnu fazu kulture polja sa arama u sjevernoj
Hrvatskoj" u: Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, sv. 20 (2003), 33-45; B. Schejbal, "Prilog rekon-
strukciji rimskih komunikacija na jakom municipalnom teritoriju" u: Arheoloka istraivanja u Bjelo-
varsko-bilogorskoj upaniji i pogrebni ritusi na teritoriju Hrvatske, Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva,
sv. 21 (2003), 95-120.
9
najznaajnija nalazita u zapadnoj Slavoniji pripadaju kulturi polja
sa arama i horizontu ostava. Znamenite su ostave koje su pro-
naene uz Savu kod Nove Gradike (Dolina, Makovac i Sie). Uz to
treba spomenuti i niz znaajnijih bronanodobnih lokaliteta u
virovitikoj i slatinskoj Podravini od kojih su neki, kao ciglana Ne-
meek na virovitikom gradskom podruju, pomno istraeni. Po
ovom je lokalitetu dobila ime i virovitika grupa, jedna od grupa
kultura polja sa arama. S nastupom eljeznog doba naselja na pro-
storu savsko-dravskog meurijeja dobivaju gradinski karakter.
Na prostoru dananje Slavonije u starije eljezno doba prisutna je
grupa Martijanec-Kaptol. U mlae eljezno doba izmeu Daruvara
i Varadinskih Toplica obitavali su Iasi, koji su tada koristili termalne
izvore oko dananjih Lipika i Daruvara. Njihovo etniko ime, prema
indoeuropskom korijenu ies- znailo bi Topliani, ali ujedno i vra-
evi (lijenici). Oko Virovitice arheoloki nalazi potvrdili su prisut-
nost Kelta.
Rimski period 7
Rimljani zauzimaju Slavoniju u 1. stoljeu pr. Kr. Keltska
Segestika je nakon osvajanja postala dobar oslonac za daljna
prodiranja na sjever i istok. Da bi lake osvojili pojedine krajeve,
Rimljani grade prometnice. Nakon osvajanja podruja ceste im
slue za to da bi lake doli u krajeve gdje bi postojala mogunost
ustanka i za osvajanje novih krajeva. Od rimskih prometnica, pre-
ma podacima iz Tabule Peutingeriane, postojala je cesta koja se
djelomino poklapala s dananjom podravskom magistralom. Na
virovitikom podruju kao putne postaje treba spomenuti Co-
cconae (pii Bukovica), Serota (dananja Borova kod Virovitice),
Bolentium (Oreac) a na slatinskom Maurianae (Slatina). U Orecu
su pronaeni vrijedni predmeti iz rimskog perioda (nekropola,
stela, zidovi veih objekata, mnotvo predmeta, ostaci ceste). Uz
Savu i Unu takoer je prolazila rimska cesta. Meutim, ta je rimska
cesta ila uglavnom desnom obalom rijeke Save, dakle teritorijem
dananje Bosne i Hercegovine sve do Marsonie, tj. dananjeg
Slavonskog Broda. Rimljani su, definitivno pacificiravi podruje
dananje zapadne Slavonije, nakon guenja Batonova ustanka 9.
g., vrlo vjerojatno poeli graditi toplice i na podruju dananjeg
7 Izbor iz literature: G. Szabo, Iz prolosti Daruvara i okolice, Zagreb 1934; B. Shejbal, "Daruvar: oekujui
istraivanja" u: Vrela, br. 13 14; S. Salaji, Arheologija virovitikog kraja, Virovitica 2001; Z. Lovrenevi,
"Rimske ceste i naselja u bilogorsko-podravskoj regiji (I)" u: Arheoloki pregled 21, Beograd 1980, 233-
240; Z. Lovrenevi, "Rimske ceste i naselja u bilogorsko-podravskoj regiji (II)" u: Arheoloki pregled 22,
Beograd 1981, 195-208; B. Schejbal, "Daruvar-Aqua Ballisae i Pakrac-Mannieana" u: Zbornik Povijesnog
drutva Pakrac-Lipik, Pakrac 2006, 53-67; V. ugaj, Gradika na Savi (katalog izlobe), Nova Gradika 1986;
V. ugaj, Stara Gradika, Zagreb 1997; Z. Gregl, B. Migotti, "Nadgrobna stela iz Siska" u: Vjesnik Ar-
heolokog muzeja u Zagrebu, sreija 3, sv. XXXII/XXXIII (1999./2000), 119-164; S. Vueti, "Res publica Iasor-
um Aquae Balissae rimski Daruvar" u: Daruvar, Zagreb 1975, 14 17; B. Schejbal, "Prilog rekonstrukciji
rimskih komunikacija na jakom municipalnom teritoriju" u: Arheoloka istraivanja u Bjelovarsko-
bilogorskoj upaniji i pogrebni ritusi na teritoriju Hrvatske, Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva, sv. 21
(2003), 95-120.
Daruvara. Dugo vremena nije bilo poznato rimsko ime Daruvara,
ali istraivanjem putnog vodia Itinerarium Antonini, koji je uz
Peutingerovu kartu najvaniji materijalni izvor za prouavanje
rimske topografije, znanstvenici su zakljuili kako je rimska cesta
vodila od Siscije preko dananje Kraljeve Velike do postaje na
mjestu dananjeg Daruvara, koja se u rimsko vrijeme nazivala
Aquae Balissae. S mjesta dananjeg Lipika se odvajala prometnica
dolinom Pakre i Orljave do dananje Poege. Berislav Schejbal
smatra da je rimska Mannieana bila na mjestu dananjeg Pakraca.
Jedna od vicinalnih rimskih cesta prolazila je od dananje Viro-
vitice preko Bilogore do Raenice, a zatim uz rijeku Ilovu do Zde-
naca i dalje preko dananjeg Hercegovca (Garenica) do Banove
Jaruge (Kutina). Aquae Balissae se spominju i na nadgrobnoj, u
Rimu pronaenoj, steli carskoga gardista koji je bio roen na
podruju municipalne uprave rimske prethodnice naega Da-
ruvara, u selu Cocconae (dananja pii Bukovica na virovitikom
podruju). Na epigrafskim kamenim spomenicima, uglavnom
postoljima za carske statue, posveenim carevima Marku Aureliju
(161. 180.), Komodu (180. 192.), Gordijanu III. (238. 244.) i
njegovoj eni Trankvilini, Aquae Balissae imaju status kao res pub-
lica Iassorum, dok se na nadgrobnoj steli gradskoga magistrata,
jednog od lanova upravnog vijea etvorice, Publija Elija, spo-
minje kao municipium Iassorum. U umi Pranik kod sela Pivare
naeni su ostaci rimskog Servitiuma. Kod Pakraca, u selu Brusnik
otkriveni su ostaci koji svjedoe da je ondje postojao veliki gos-
podarski objekt (villa rustica), a rimski natpis iz Kusonja takoer
govori o prisutnosti Rimljana na ovom podruju. Kod Jasenovca se
nalazio vaan prijelaz preko rijeke Save jo od prapovijesti, a
vanost tog lokaliteta u rimsko doba posvjedoena je nalazom
rimskog nadgrobnog natpisa koji se donedavno nalazio u jase-
novakoj osnovnoj koli. Valja jo spomenuti i nalaze rimskog
podnog mozaika iz Caga kod Okuana, gdje se oito nalazila villa
rustica a karakteristian je za tu regiju i niz sporadinih nalaza
rimskog novca. Na zapadnoslavonskom podruju provalom bar-
barskih plemena sa sjevera dolazi do sklanjanja stanovnitva u
refugije, manja utvrenja na gorskim bilima. Jedino takvo u ovim
krajevima poznato sklonite iz kasne antike jest ono izmeu sela
Velika Peratovica i Velika Dapevica na brdu Gradina koje nije do
danas istraeno. Pod toponimima Gradina i Grad na Psunju, po-
sebno u novogradikom kraju, moda se krije jo koje kasnoan-
tiko utvrenje, ali za to bi svakako trebalo obaviti detaljnija reko-
gnosciranja terena. Iz kasnoantikog perioda treba jo spomenuti i
nekoliko vrijednih sarkofaga iz Velikih Bastaja izmeu Daruvara i
Virovitice koji se nalaze u Arheolokom muzeju u Zagrebu.
10
Srednji vijek i rani novi vijek (6 - 19. stoljee) 8
Srednjovjekovni period u Slavoniji zapoinje unitava-
njem rimskih civilizacijskih tekovina. Zasigurno su se gradovi
poput Aquae Balissae i spomenute postaje uz rimske prometnice
pretvorile u ruevine tijekom 6. stoljea kada stradava veina pa-
nonskih gradova (Siscia, Cibalae, Marsonia, Mursa, Sirmium). Tije-
kom 7. stoljea tek se jo mali broj rimskih starosjedilaca zadrao
na zabaenim gorskim lokacijama Papuka i Psunja. U to vrijeme
dolazi slavensko i avarsko stanovnitvo i u Slavoniju. Iz ranog sred-
njeg vijeka u zapadnoj Slavoniji do sada su pronaena tek rano-
slavenska groblja bjelobrdske kulture (Zvonimirovo i Josipovo)
koja se po materijalu ne razlikuju od susjednih maarskih lokali-
teta. Dolaskom Maara u Panonsku nizinu u 9. stoljeu Slavonija je
postala njihova interesna sfera. U 11. stoljeu ugarski kralj Ladislav
preao je rijeku Dravu kod Vake u slatinskom kraju i odonuda je
nastavio svoj pohod prema junim dijelovima Hrvatske koji je
zbog upada Kumana na podruje Ugarske zavrio neuspjeno. Iz
poetka 12. stoljea potjeu zaeci brojnih kasnijih razvijenih na-
selja. Tako u krievakoj upaniji koja se spominje prvi put krajem,
12. stoljea, a koja je u to vrijeme obuhvaala i vei dio dananje
Slavonske podravine, Posavine i Poilovlja, stoje naselja Kraljeva Ve-
lika, Subocka, Dijanovac (dananji Okuani), Meenica (za koju se
ne zna gdje je stajala), Stupanica (iznad Velikih Bastaja), Voin,
Slatina, Sopje i Vaka. Na podruju dananje Virovitiko-podrav-
ske upanije u 12. stoljeu prostirala se starohrvatska upa Gue.
Podruje zapadne Slavonije u srednjem vijeku bilo je granini kraj
izmeu Zagrebake i Peujske biskupije. Na zapadno-slavonskom
dijelu Zagrebake biskupije bila su dva arhiakonata: Gue, koji je
pokrivao podruje dananjih Grubinog Polja, Virovitice, Bjelovara
i urevca, te Svetaje koji je obuhvaao podruje Daruvara, Pa-
8 Izbor iz literature: I. Crkveni, Z. Pepeonik, "Zapadna Slavonija razvoj narodonosnog sastava" u:
Drutvena istraivanja Zagreb, sv. 4 5/god. 2 (1993), br. 2 3, 335-364; J. Buturac, Katolika crkva u Slavo-
niji za turskog vladanja, Zagreb 1970; G. Szabo, Sredovjeni gradovi Hrvatske i Slavonije, Zagreb, 1920; G.
Szabo, Iz prolosti Daruvara i okolice, Zagreb 1934; G. Szabo, Prilozi za povijesnu topografiju poeke
upanije, Zagreb 1910; T. uri, D. Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srije-
ma, Zagreb 2002; T. uri, Iz prolosti novogradikog kraja, Varadin 1974; T. uri, Srednjovjekovni gradovi
slavonskog gorja, Varadin 1981; D. Kai, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb
2004; J. Kempf, Oko Psunja, Zagreb 1998; T. Sekelj-Ivanan, Catalogue of medieval sites in continental
Croatia, Oxford 1995; M. Kuzle, "Srednjovjekovno razdoblje Daruvara" u: Daruvar, Zagreb 1975, 20; I.
Cvanciger, "Slavonija poslije osloboenja od turske vlasti" u: Daruvar, Zagreb 1975, 21 22; I. Cvanciger,
"Daruvarski kraj u doba Jankovia" u: Daruvar, Zagreb 1975, 22 27; Lj. Dobroni, Posjedi i sjedita templ-
ara, ivanovaca i sepulkralaca u Hrvatskoj, Rad JAZU, sv. 406, Zagreb 1984; V. Herman Kauri, Krhotine povi-
jesti Pakraca, Slavonski Brod 2004; V. Klai, Plemii Svetaki ili Nobiles de Zempche (997-1719), Zagreb,
1913; S. Pavii, Podrijetlo naselja i govora u Slavoniji, Zagreb 1953; M. Markovi, Slavonija, povijest naselja
i podrijetlo stanovnitva, Zagreb 2002; D. uvak, Povijesna i kulturna batina Voina, Slatina 2000; M. Obad
itaroci, B. Obad itaroci, Dvorci i perivoji u Slavoniji, Zagreb 1998; . Tomii, Zvonimirovo i Josipovo:
groblje starohrvatskog doba u Virovitiko-podravskoj upaniji, Zagreb 1997; Virovitiki zbornik 1234-1984,
Virovitica 1986; S. Salaji, Srednjovjekovna nizinska utvrda u Virovitici, Virovitica 2008; R. Horvat, Povijest
grada Virovitice, Virovitica 2001; A. Pribievi, Naseljavanje Srba po Hrvatskoj i Slavoniji, Vindzor 1955; R.
M. Gruji, Apologija srpskog naroda u Hrvatskoj i Slavoniji, Novi Sad 1909; R.M.Gruji, Spomenica o srp-
skom pravoslavnom vladianstvu pakrakom, Beograd 1996.

kraca i Novske. Prema demografskim i povijesnim istraivanjima u
16. stoljeu na podruju dananjeg Pakraca i Daruvara bilo je iz-
meu 16000 i 20000 stanovnika.
Za Slavoniju je od posebne vanosti bilo djelovanje starih crkvenih
redova: benediktinci su bili prisutni u Bijeli i Sirau, templari u
aklovcu kod Pakraca, pavlini u Donjoj Vrijesci kod Velikih Bastaja
te franjevci u etvrtkovcu na mjestu dananjeg Daruvara.
Koloman je u 12. stoljeu podijelio upu Gue na dva dijela. Od
njezina istonog dijela ustanovio je Virovitiku upaniju, a zapadni
dio pripojio je susjednoj omokoj upaniji. Na Kolomanovu
inicijativu Virovitika upanija postala je kraljiin posjed. Takvo
stanje se zadrava do 15. stoljea, kada je upanija pripadala dvor-
skom plemstvu. Virovitika upanija je, dakle od svog osnutka, bila
najmanja slavonska upanija te joj je pripadalo, nakon spomenute
Kolomanove reforme svega desetak sela. Na prostoru dananje
Novske, Pakraca i Daruvara prostirala se stara upa Svetaje. Sre-
dinji dio Svetaja se nazivao Pakar, a onaj sjeverni Toplica. Toplica
se spominje prvi put 1334. godine, a najvei ondanji veleposje-
dnici su bili Tiboltovii. Osim njih kasniji vlastelini su bili Zapoljski i
Nelipii. U sredinjem dijelu Svetaja, zemlje su dobili plemii Te-
tenji, a u junom plemii Svetaki. Ondje je bilo mnogo utvrda i
naselja koja su imala trgovaki karakter. Poeka upanija spomi-
nje se ve 1210. godine, a obuhvaala je osim Poeke kotline i
dijelove akovakog, naikog, novogradikog, daruvarskog, pak-
rakog, brodskog i orahovikog podruja. Sjedite upanije bila je
Poega. Od imanja koja su stjecali veleposjednici treba spomenuti
Giletie koji su posjedovali krajeve oko izvora Orljave, Kletovie,
takoer oko Orljave, Bekovie oko Velike, Desislavie oko Cernika i
Zapoljske oko Zapolja. Prije osmanlijske provale na ova podruja u
virovitikoj i poekoj upaniji ivjeli su starosjedioci koji su go-
vorili kajkavskim narjejem. Kao vaan dogaaj na grubinopolj-
skom podruju u srednjem vijeku treba u svakom sluaju spome-
nuti zasjedanje Hrvatskog sabora 1478. godine u Zdencima. Sa-
uvana originalna isprava koja je donesena na tome saboru naj-
stariji je spis koji govori o potrebi borbe protiv Osmanlija. U spisu
se meu ostalim spominje kako su velikai duni davati ljudstvo za
rat protiv Osmanlija, kako se protiv Osmanlija ratuje samo do rijeke
Save, a nikako preko rijeke, kako se u vojnu polazi samo ako ban
Ladislav o tome obavijesti. Prvi podatak o osmanlijskom upadu na
podruje zapadne Slavonije biljei se 1422. godine kada je dje-
lomino opljakana benediktinska opatija Bijela. Relativno velik
broj stanovnika ovog kraja poeo se u prvoj polovici 16. stoljea
seliti prema sigurnijim podrujima. Prema nekim podacima auto-
htono stanovnitvo se seli prema zapadu preko rijeke Ilove, pa sve
do tajerske i Kranjske, ili na sjever prema Maarskoj i Austriji. Tako
je vlastelinstvo Dobra Kua prema zapisu iz 1474. godine imalo
189 ili 41% naputenih seljakih posjeda. U trgovitu Toplica bila
11
su u isto vrijeme 63 purgerska posjeda, od kojih je 18 bilo na-
putenih. Odlasku kmetova s posjeda pogodovala su i nevje-
rojatna zvjerstva koja su inili plemii iskaljujui se meusobno na
podanicima susjeda. Ostatak starosjedilakog stanovnitva je do-
laskom Osmanlija u ove krajeve (1543.g.) preao uglavnom na is-
lam. Osmanlije su nakon osvajanja Virovitice zauzeli Slavonsku
podravinu sve do dananje Pitomae i pii Bukovice. Istovre-
meno kada i Poega, pod vlast Osmanlija dolazi i Slavonska po-
savina. Osmanlije su Brod i okolicu zauzeli 1536. godine. Prije os-
manlijskih provala u krajevima oko dananje Nove Gradike naj-
vea su naselja Cernik i Stara Gradika (tj. Gradika). Osmanlije su
nakon zauzimanja ovih prostora pravoslavno stanovnitvo doveli
u podruje oko dananjih Okuana (tadanjeg Dijanovca). U
Cerniku su ustanovili sjedite sandaka, a u Gradici na Savi imali
su veliku utvrdu. Oko 1536. i 1537. godine Osmanlije zauzimaju
Poegu i okolicu. Najtee su se borbe vodile oko Kamengrada,
utvrde smjetene na Papuku. Na poekom podruju bilo je nase-
ljeno posebno mnogo muslimana. Nakon zauzimanja Kamengra-
da Turcima je bio otvoren put prema Svetaju. Zato su nakon 1543.
godine vrlo lako zauzeli najzapadnije dijelove dananje zapadne
Slavonije. Kristofor Svetaki, lokalni velika, preao je na stranu
Osmanlija uvidjevi da nema mogunosti za obranu svojih gra-
dova Britvievine, Ujvara (Novske) i Subockog grada. Nizinski gra-
nini kraj uz Ilovu ostao je tijekom 143 godine nenaseljen i ob-
rastao umom. Osmanlije su na osvojenom podruju uspostavili
prvo sandak Zaasnu, ije je sredite bilo u azmi, a slabljenjem
osmanlijske moi sjedite sandaka pomicalo se prema istoku.
Prvo je sjedite od 1565. godine bilo u Pakracu, a zatim od 1570.
godine u Cerniku. Pakraki sandak bio je podijeljen na nahije
Pakrac, Bijela Stijena, agovina, Sira, Podborje, Dobra Kua, a-
klovac, Sreani, Stupanica, Podvrko, Katinovac i Drenovac. O
razmjerima etnikog ienja na ovim prostorima mnogo govori
injenica da je za vrijeme osmanlijskih osvajanja nestalo ak 25
crkava, etiri samostana i bar 12 utvrda samo na daruvarskom
podruju. O njihovu nekadanjem postojanju svjedoe jo samo
toponimi poput Kuita, Gradita, Zidina, Bedemi, Crkvite, Staro
Groblje, Tursko groblje... Ipak, katoliko stanovnitvo koje nije
izbjeglo pred Osmanlijama sauvalo je svoj identitet zahvaljujui
franjevcima u Pakracu koji su u napola sruenim srednjovjekovnim
crkvama odravali obrede. Habsburka Monarhija od kraja 16.
stoljea uspostavlja Vojnu krajinu na teritoriju dananje zapadne
Slavonije i Moslavine. Pred kraj osmanlijske vladavine na podruju
dananjih Daruvara, Pakraca i Slatine moglo je biti oko 8000
muslimana, 500 katolika i 422 kue pravoslavnih naseljenika. Na
pakrakom podruju srednjovjekovna toponimija sauvala se tek
oko Dereze i Badljevine, dok je u ostalim dijelovima sredinjeg
dijela Svetaja naseljeno novo, pravoslavno stanovnitvo. Na gor-
skim bilima Bilogore, Papuka, Psunja, Ravne gore i Krikog brda
Osmanlije su naselili takoer pravoslavne stanovnike. Povremeni
upadi kranske vojske na teritorij Osmanskog Carstva, kao i Os-
manlija na teritorij Habsburke Monarhije, stvarali su nesigurnost,
pa je itav teren uz granicu bio vrlo slabo ili gotovo nikako
naseljen. O jednom takvom upadu svjedoi i zapis o tome kako je
hrvatsko slavonski ban polovicom 16. stoljea, dakle nedugo
nakon osvajanja ovih krajeva zaobiao tvrdi turski grad Zdence i
onda kroz guste ume doao do Voina gdje je popalio sva
martoloka sela da bi konano zapalio i snanu utvrdu Slatinu sa
etiri stotine ljudi. Osmanlije su zadrali prevlast u Slavonskoj pod-
ravini sve do 1684. godine. Do 1687. godine osvojeni su Virovitica,
Voin, Slatina, Orahovica i Sopje. Nakon odlaska Osmanlija iz Sla-
vonije, na opustjela selita naseljavaju se pravoslavni stanovnici.
Tako na podruju Pakraca osim pravoslavnih doseljenika koji su
ostali nakon dolaska austrijske vojske, naseljavaju se i novi pra-
voslavni stanovnici. Do 1710. godine broj pravoslavnog puanstva
na podruju dananje Novske, Pakraca i Daruvara mogao je
iznositi oko 10000. Zbog toga je itav kraj dobio ime Mala Vlaka.
Do 1728. godine Pakrac je bio pod upravom Komore, a tada je
Karlo VI. darovao pakrako vlastelinstvo barunu von Imsenu. Prvi
val doseljavanja pravoslavnih stanovnika u Slavonsku posavinu
bio je izmeu 1560. i 1570. godine. Drugi val doseljavanja uslijedio
je nakon odlaska Osmanlija iz Slavonije izmeu 1692. i 1706. go-
dine. Oko Okuana i Cernika bilo je sredinom 18. stoljea 550
pravoslavnih kua. U to vrijeme osnovano je i novo naselje Nova
Gradika, iji su prvi stanovnici bili pravoslavni i Nijemci, a nakon
toga su se poeli doseljavati Hrvati. Slavonska vojna krajina koja je
obuhvaala i podruje Novske i Nove Gradike opstala je do 1873.
godine. Jo prije potpisivanja Karlovakog mira 1699. godine
Dvorska komora u Beu naredila je da se na svakih 3 do 5 kilome-
tara uz Savu postave ardaci. Jednako tako su bile donesene od-
luke o izgradnji tvrava u Brodu i Staroj Gradici. Stanovnici po-
savskih mjesta postali su nakon Karlovakog mira graniari, a
svaka je kua morala dati jednog vojnika u krajiku vojsku, dok su
zadrune kue morale dati po dva ovjeka. Ostali su morali raditi
za potrebe vojske (obraivati zemlju, gajiti stoku, prevoziti materi-
jale potrebne za gradnju utvrda i slino). Nakon osnutka Nove
Gradike Slavonska je krajina podijeljena na gradiku i brodsku
pukovniju. Prema popisu koji su provele vlasti radi ubiranja poreza,
na podruju Virovitice su 1698. godine bile naseljene 143 kue, a
na podruju itavog kotara 39 sela od kojih je jedan dio bio ne-
nastanjen. Budui da je bilo vrlo malo stanovnika na ovom podru-
ju odmah nakon osloboenja od osmanske vlasti, kralj Karlo IV.
poeo je ovdanju zemlju prodavati stranim velikaima. Virovitiki
posjed kupio je od kralja knez Josip Cordona koji je njime up-
ravljao sve do 1749. godine. Pejaevii, koji su upravljali imanjem
12
nakon Cordone, doveli su novo stanovnitvo koje je radilo na
obnovi toga zaputenog dijela Slavonske podravine. Nakon na-
putanja Slavonije od strane Osmanlija, nainjen je popis 1702.
godine koji je napravila Komora o stanju objekata na podruju
Slavonije. U tome popisu postojala je rubrika koja navodi gos-
podara odreenih teritorija prije Osmanlija. Na podruju Daruvara
na svim je imanjima navedeno da je gospodar nepoznat, tako da je
Komora dobila pravo da raspolae svim imanjima. Podborje je
tada bilo jedino naseljeno vee mjesto u itavom daruvarskom
kraju, a u njemu je bila 51 kua s pravoslavnim iteljima. Pravo-
slavni stanovnici su nakon osmanlijskog povlaenja ostali i u Ba-
tinjanima, Vrijesci, Korenianima, Puklici, Cjepidlakama, Dobroj Ku-
i i Vrbovcu. U vrijeme Arsenija III Crnojevia (oko 1700. godine)
pravoslavno puanstvo dolazi i u Uljanik i Daruvarski Brestovac.
Komora je dobila pravo raspolaganja svim posjedima u krajevima
koji su prije bili pod osmanlijskom vlasti, pa ih je dijelila. Podborje
je 1745. godine imalo 78 i selita i nalazilo se u posjedu Mihajla
baruna de Szlavnicza. Dananji Daruvar tvorevina je obitelji Jan-
kovi. U Slavoniji Antun Jankovi dobiva Sira, Daruvar i Pakrac te
je ve 1757. godine podupan poeki, a 1770. upan. Daruvar se
pod tim imenom prvi put spominje u diplomi Antuna Jankovia
kao castrum Podborje, aliter Daruvar. Daruvar, dakle, kao trgovite
nastaje izmeu 1760. i 1777. godine, pa je ve tada u njemu 60
kua koje su mahom pripadale trgovcima meu kojima je bilo
Maara, Nijemaca, Talijana i Srba. Julije Jankovi, nasljednik Ivana
Jankovia, 1861. godine prodao je Pakrac, a 1876. godine i posjed
u Straemanu (Poega). Godine 1745. stvorene su tri upanije od
dotadanjih komorskih kotara. Bile su to virovitika, poeka i sri-
jemska. Virovitika je zauzimala vrlo veliko podruje od Virovitice
preko Osijeka do akova. urevaka regimenta je utemeljena
1746. godine, pa je tada Grubino Polje potpalo pod nju. Sastojala
se od 12 kumpanija (satnija), a prva je svoje sjedite imala upravo u
Grubinom Polju. Zadnje mjesto Vojne krajine bili su Veliki Zdenci,
a preko Ilove se, u tadanjoj Banskoj Hrvatskoj, nalazilo naselje
Konanica (Daruvar), koja je ime dobila po kraju (koncu) imanja
grofa Jankovia ije je sjedite bilo u Daruvaru. U prvoj etvrtini 19.
stoljea doseljavaju se prvi esi na podruje Grubinog Polja i
Daruvara. Kao isto eko naselje navodi se u popisima Ivanovo
Selo. Pejaevii su virovitiko vlastelinstvo prodali 1841. godine
njemakoj kneevskoj obitelji Schaumburg-Lippe. Ukidanjem Voj-
ne krajine 1871. godine, uspostavljena je Bjelovarska upanija koja
je bila podijeljena na osam kotareva, meu kojima je jedan bio
Grubino Polje. Iste godine, teak poar je unitio pola grada Viro-
vitice. Virovitika upanija znatno je uznapredovala izgradnjom
eljeznike pruge 1884. godine koja je vodila od Barcsa preko Vi-
rovitice do Pakraca. Pruga prema Osijeku zavrena je 1895. godine,
a njezin spoj s Bjelovarom i Zagrebom zavren je 1900. godine.
 13

Grubino Polje je prugu dobilo tek 1913. godine kada je sagraena

pruga Pavlovac-Draica-Zdenci-Grubino Polje. Krajem 19. i po-
etkom 20. stoljea manja naselja poput Grubinog Polja, Novske i
Slatine postaju gradovi, kotarska sjedita i administrativno-pro-
metni centri zapadne Slavonije. Vei gradovi, poput Virovitice, Da-
ruvara, Pakraca i Nove Gradike razvijaju se u znatnija regionalna
sredita, centre kulturnog i drutvenog ivota istone Hrvatske.
14
 15

Katalog kulturno-historijskih spomenika zapadne Slavonije

Opcina Vrbje
Bodovaljci katolika kapela Svetog Mateja 9
U mjestu Bodovaljci spominje se kapela Svetog Mateja
1758. godine. Bila je, kao i ostale kapele u posavskim mjestima,
graena od drva. Godine 1780. sagraena je vea kapela koja je
bila podignuta od hrastovih dasaka i poploena ciglom. U njoj se
odravala sluba Boja do 1867. godine, kada je podignuta jo
vea drvena crkva. Zbog naraslih potreba sela godine 1891. poela
se graditi zidana crkva, ija je gradnja zavrena 1892. godine.
Bodovaljci - katolika kapela Svetog Mateja
9 M. Karakai, Povijest Bodovaljaca, s.n. 1997, 18-19; J. Klari, upa Svetog Josipa Vrbje, Zagreb-Vrbje
1989, 57-61; T. uri, D. Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb
2002, 174-175.
16
Dolina bronanodobni ma 10
U Dolini je 1910. godine naen ma blizu savske obale,
meutim, bez ikakvih pobliih podataka o okolnostima nalaza. Kse-
nija Vinski ma datira u Br B2-Br C1 (1500.g. 1300.g. pr. Kr.).
Dolina katolika kapela Svetog Marka i Luke
Evanelista11
Kapela u Dolini spominje se kao drveni objekt 1730. go-
dine. Zidana kapela je podignuta 1867. godine, a blagoslovljena
1868. godine. Kapela je 1957. godine bojana iznutra, a ponovno
ureenje fasade na kapeli poduzeto je 1973. godine. Crkva je teko
oteena tijekom Domovinskog rata od strane pripadnika JNA i
vojske tzv. Republike Srpske Krajine 18. listopada 1991. godine. 12
Danas je obnovljena.
Dolina - katolika kapela Svetog Marka i Luke Evanelista
10 Ministarstvo kulture uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Osijeku, Opina Vrbje,
Popis evidentiranih, preventivno zatienih i registriranih spomenika kulture; K. Vinski-Gasparini, Kultura
polja sa arama, Zadar 1973, 179.
 17

Makovac bronanodobna ostava 13 koja se spominje 1730. godine i koja je bila graena od drvenog
materijala. Tijekom posljednjeg rata crkva je teko oteena od
U Makovcu je naena bronanodobna ostava 1880. strane pripadnika JNA i vojske tzv. Republike Srpske Krajine. 16
godine, bez bliih podataka o okolnostima nalaza, a dio ostave je Danas je obnovljena.
raznesen. Ostava sadri 37 komada bronce: fibulu u obliku violin-
skog gudala, narukvice, ogrlice, ukrasne okrugle ploe, kariice,
Savski Bok katolika kapela Svete Ane 17
dugmeta, koplja, uplje sjekire, sjekire sa zaliscima, noeve, dlijeto,
srpove. Datira se u II. fazu ostava, a uva se u Arheolokom muzeju
U Savskom Boku je sagraena kapelica Svete Ane 1984.
u Zagrebu.
godine. Kapela Svete Ane teko je oteena od strane JNA i vojske
tzv. Republike Srpske Krajine 6. listopada 1991. godine. 18
Makovac/Crinjevi bronanodobna ostava 14 Do danas je u potpunosti obnovljena.
Godine 1985. na oranici Slavka Josipovia iz sela Mako-
vac, na poloaju Crinjevi, naena je prilikom oranja skupina
bronanih predmeta. Pretpostavlja se da predmeti nisu bili u
posudi. Predmeti su predani djelatnicima Zaviajnog muzeja u
Novoj Gradici. Nakon toga su na istoj oranici pronaeni jo neki
bronani predmeti koji su pripadali oito istom nalazu. Ostava se
datira u 2. fazu kulture polja sa arama i dokazuje bogatu me-
talurku djelatnost u Slavonskoj posavini u bronanom dobu. Zna-
aj ove ostave je u tome to je ona posve sigurno naena unutar
naselja ija su istraivanja zapoela 1997. godine. Ostava je u
svojoj strukturi pripadala ostavama mjeovitog tipa, budui da su
u njoj naeni razliiti tipovi predmeta. Kako je velik broj predmeta
sauvan samo u fragmentima, pretpostavlja se da je rije o tzv. ne-
ritualnim ostavama, vjerojatno o ostavama majstora ljevaa. Slina
ostava je pronaena u mjestu Dragomelj u Sloveniji.

Makovac katolika upna crkva Svetog

Mateja 15

U mjestu Makovac podignuta je kapela Svetog Mateja

1860. godine. Prije nje stajala je kapela Svete Marije Magdalene

11 M. Voni, Povijest upe Makovac, s.n. 1997, 36, 37; T. uri, D. Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve
Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002, 175-176; Ministarstvo kulture uprava za zatitu
kulturne batine, Konzervatorski odjel u Osijeku, Opina Vrbje, Popis evidentiranih, preventivno zatienih
i registriranih spomenika kulture; Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj
1991. 1995., Zagreb 1996, 356. Savski Bok - katolika kapela Svete Ane

12 Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996, 356.
13 K. Vinski-Gasparini, Kultura polja sa arama, Zadar 1973, 181-182.
14 S. Karavani, M. Mihaljevi, "Ostava iz Makovca" u: Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu, serija 3, sv.
XXXIV(2001), 7-36; Z.Troan, "Arheoloka topografija opine Nova Gradika" u: Godinjak matice Hr-
vatske, br. 1, Nova Gradika 2000, 136-137; Ministarstvo kulture uprava za zatitu kulturne batine,
Konzervatorski odjel u Osijeku, Opina Vrbje, Popis evidentiranih, preventivno zatienih i registriranih
spomenika kulture; Stotinu hrvatskih arheolokih nalazita, Zagreb 2006, 160-161; S. Vrdoljak, "Pokusno
sondiranje nalazita Makovac-Crianj" u: Obavijesti Hrvatskog arheolokog drutva, br. 3, god. 29 (1997),
61-64; S. Karavani, M. Mihaljevi, H. Kalafati, "Naselje Makovac-Crinjevi kao prilog poznavanju po-
etaka kulture polja sa arama u slavonskoj Posavini" u: Prilozi instituta za arheologiju u Zagrebu, sv. 19
(2002), 47-62; K. Vinski-Gasparini, Kultura polja sa arama u sjevernoj Hrvatskoj, Zadar 1973.
15 M. Voni, Povijest upe Makovac, s.n. 1997, 23-36; T. uri, D. Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve
Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002, 175-176; Ministarstvo kulture uprava za zatitu
kulturne batine, Konzervatorski odjel u Osijeku, Opina Vrbje, Popis evidentiranih, preventivno zatienih
i registriranih spomenika kulture; Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj
1991. 1995., Zagreb 1996, 361.
16 Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996, 361.
17 M. Voni, Povijest upe Makovac, s.n. 1997, 39; Ministarstvo kulture uprava za zatitu kulturne ba-
tine, Konzervatorski odjel u Osijeku, Opina Vrbje, Popis evidentiranih, preventivno zatienih i registri-
ranih spomenika kulture.
18 Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996, 366.
Siice katolika kapela Svetog Visoka Greda katolika kapela Srca Isusova 20
Andrije Apostola 19
Kapela Srca Isusova u Visokoj Gredi sagraena je vrlo vje-
U mjestu Siice nalazi se kapela Svetog Andrije iz 1886. rojatno 1927. godine. Do tada je u Visokoj Gredi stajalo raspelo. Za
godine. Na istom je mjestu postojala starija kapela sagraena od tu kapelu kip je izradila umjetnica Lojzika Ulman. Godine 1983. gra-
drva koja se spominje 1730. godine. Dananja je kapela obnov- evina je obnovljena.
ljena 1923. godine, a 1927. godine podignuta je i prostrana sa-
kristija pored kapelice. Godine 1940. uslijed velikog nevremena o-
teen je krov na kapelici, a potpuna obnova graevina uslijedila je
tek 1983. godine, kada je sanirana vlaga i kada je kapela obojena iz-
nutra i izvana.

Visoka Greda - katolika kapela Srca Isusova

Vrbje katolika upna crkva Svetog Josipa 21

Selo Vrbje se spominje prvi put 1720. godine. Kanonska
vizitacija spominje 1758. godine prvi put crkvu Svetog Josipa koja
je tada bila sagraena od drva. Nova zidana crkva graena je u
baroknom stilu 1773. godine, a 1789. godine postaje sjeditem u-
pe. Posljednja obnova graevine uslijedila je 1985. godine, nakon
mnogobrojnih obnova tijekom 19. i 20. stoljea.

Siice - katolika kapela Svetog Andrije Apostola

20 M. Voni, Povijest upe Makovac, s.n. 1997, 38.

19 J. Klari, upa Svetog Josipa Vrbje, Zagreb-Vrbje 1989, 51-56; T. uri, D. Feletar, Stari gradovi, dvorci i
crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002, 174-175. 21 J. Klari, upa Svetog Josipa Vrbje, Zagreb-Vrbje 1989, 21-50.

18
 19

Vrbje - katolika upna crkva Svetog Josipa

20
 21

Katalog kulturno-historijskih spomenika zapadne Slavonije

Grad Nova Gradika

Kovaevac katolika kapela Svetog Vinka
akona
Kapela Svetog Vinka akona u Kovaevcu podignuta je
pedesetih ili ezdesetih godina 20. stoljea. Radi se o modernom
objektu smjetenom sjeverno od prometnice Nova Gradika Oku-
ani.

Ljupina katolika kapela Svetog Blaa 22

Prvi spomen crkve u Ljupini datira iz 1758. godine. Tada je

crkva bila drvena. Ljupina je bila u sastavu novogradike upe do
1992. godine, kada postaje filijala nove upe Kraljice svete Krunice.
Drvena crkva bila je graena u klasicistikom stilu. Godine 1980.
veleasni Mirko Bijeli zapoeo je dogradnju modernog zidanog
objekta spojenog sa starom crkvom. Novi objekt podigli su ljudi iz
sela radnim akcijama. Dananja crkva je spoj klasicizma i moder-
nizma.

Nova Gradika pravoslavni parohijalni hram

Svete Trojice i filijalni hram Svetog Nikole 23

U samoj Novoj Gradici stajale su dvije crkve. Za vrijeme

Drugog svjetskog rata ustae su unitili crkvu Svete Trojice koja se
Nova Gradika - parohijalni hram Svete Trojice prije miniranja
nalazila na trgu u centru Nove Gradike, a sagraena je 1824. u Domovinskom ratu
godine. Prije nje, godine 1755., ondje je bila manja drvena kape-
lica, uz koju je 1773. godine podignut toranj. Ustae su crkvu sruili
ve u srpnju 1941. godine.24 Prvo je zapaljena, 7. srpnja, a zatim su
je ustae proglasili neupotrebljivom i naredili da se srui. Za ru-
enje su dovodili zatvorenike iz Stare Gradike. 1982. podignuta je
velika pravoslavna crkva u centru grada, ali su je poetkom Domo-
vinskog rata raznijeli dinamitom. Budui da je bio graen od vr-
stog materijala hram je bio devet puta miniran.25 Na mjestu gdje je
crkva stajala novogradike su vlasti zasadile cvijee da bi se zatrla
svaka uspomena na njeno nekadanje postojanje. Zvono iz hrama
nalazi se u novogradikom muzeju. U Novoj Gradici se na groblju
do Domovinskog rata nalazio i filijalni hram Svetoga Nikole, iz
1818. godine, obnovljen 1866. godine; on je sruen tijekom pos-
ljednjeg rata, 1992. godine, miniranjem izvan ratnih operacija.26
22 www.zupa-kraljicekrunice.hr

23 D. Kai, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 170; T. uri, Iz prolosti
novogradikog kraja, Varadin 1974, 82; S. Mileusni, Duhovni genocid 1991-1995(1997), Beograd 1997,
224-226; J. Kempf, Oko Psunja, Zagreb 1998, (biljeke uz tekst) XIV.; F. kiljan, Graditeljska batina za-
padne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 207; ematizam pravoslavne
srpske eparhije pakrake za godinu 1898, Pakrac 1898., 73.
Nova Gradika -
24 HDA, ZKRZ-Zh, kutija 297, 17477-17546. hram Svete Trojice
prije ruenja u
25 S. Mileusni, Duhovni genocid 1991-1995(1997), Beograd 1997, 224.
Drugom svjetskom
26 S. Mileusni, Duhovni genocid 1991-1995(1997), Beograd 1997, 226. ratu, 1941.

22
 23

funkciju upne crkve. Radi se o jednobrodnoj graevini sagra-

enoj u baroknom slogu. Ono to crkvu ini posebnom jest njezin
osebujan zvonik. Gornji dio zvonika ini etverobridni kameni mo-
nolit na mjestu krunita. Krunite zvonika dopremljeno je sa sru-
enog benediktinskog samostana u selu Borovac izmeu Novske i
Okuana. Tadanji zagrebaki biskup Thauszy darovao je crkvi
kale, ciborij i misno odijelo, a nekoliko predmeta za liturgiju po-
klonila je carica Marija Terezija. U vrijeme posljednjeg rata crkva je
bila oteena granatama vojske tzv. Republike Srpske Krajine i JNA.28
Do danas je obnovljena.

Nova Gradika - pravoslavni filijalni hram Svetoga Nikole na groblju

Nova Gradika katolika kapela Svete Terezije

Avilske 27

Najstariji spomenik crkvene arhitekture u gradu je sa-

danja kapelica Svete Terezije Avilske; poela se graditi s dozvolom
carice Marije Terezije 1756., a dovrena je 1759. godine i posvee-
na Svetoj Tereziji Avilskoj u znak zahvalnosti i za sjeanje na caricu
Mariju Tereziju. Bila je filijalna kapela cernike franjevake upe do
1760. godine, a kad je osnovana upa u Novoj Gradici, dobiva

27 T. uri, D. Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002, 164;
Nova Gradika - katolika kapela Svete Terezije Avilske
T. uri, Iz prolosti novogradikog kraja, Varadin 1974, 82; Ministarstvo kulture uprava za zatitu
kulturne batine, Konzervatorski odjel u Osijeku, Grad Nova Gradika, Popis evidentiranih, preventivno za-
tienih i registriranih spomenika kulture; Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hr- 28 Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996,
vatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996, 362; F. Valenti, Novogradiki spomenar, Nova Gradika 1998, 29, 35. 362.
Nova Gradika katolika upna crkva Nova Gradika - katolika upna crkva Bezgrenog
Zaea Blaene
Bezgrenog Zaea Blaene Djevice Marije 29

Poetkom 19. stoljea poela je gradnja dananje upne

crkve na glavnom trgu. Krajike vlasti namjeravale su sruiti crkvu
Svete Terezije i na njezinu mjestu sagraditi kolu. Dvorsko ratno
vijee u Beu zabranjuje ruenje crkve koju je dala podii "slavna
carica Marija Terezija". Vrijedan inventar crkve Svete Terezije pre-
nosi se u novu upnu crkvu 1828. godine. upna crkva Bezgrenog
Zaea Blaene Djevice Marije bila je posveena do 1982. godine
Svetom Stjepanu, kralju Ugarskom. Gradnja ovoga zdanja zapo-
ela je 1811. godine u vrijeme zagrebakog biskupa Maksimilijana
Vrhovca, koji je poticao njenu gradnju. U to vrijeme nije bilo
mnogo novaca, pa se gradilo vrlo sporo. Godine 1819. kroz Novu
Gradiku proao je car Franjo I., vidio je nedovrenu graevinu i
poklonio jo 14000 forinti za dovretak gradnje. Trebalo je jo de-
set godina da graevina bude zavrena. Poar 1841. godine o-
tetio je crkvu, pa je ona obnovljena 1844. godine. Crkvi su teke
tete nanijeli pripadnici JNA i vojske tzv. Republike Srpske Krajine
tijekom 1991. i 1992. godine30, ali je njezina obnova zavrena 1998.
godine. Radi se o jednoj od najljepih klasicistikih graevina u
Slavoniji. Duga je 40 metara, iroka 15 metara, a zvonik nad pro-
eljem je visok 56 metara. Krovite se oslanja na jednu hrastovu
gredu koja je duga 19 metara. U crkvi su tri oltara u historicisti-
kom stilu. Glavni oltar je bio posveen Svetom Stjepanu, ali kad je
crkva 1982. godine promijenila titulara, na mjesto reljefa krunidbe
Svetog Stjepana dolazi kip Gospe. Najvea vrijednost crkve su fre-
ske koje je slikao Celestin Medovi 1900. godine.

29 T. uri, D. Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002, 164-
166; T. uri, Iz prolosti novogradikog kraja, Varadin 1974, 80-86; Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unita-
vanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996, 361; Ministarstvo kulture uprava za
zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Osijeku, Grad Nova Gradika, Popis evidentiranih, pre-
ventivno zatienih i registriranih spomenika kulture; Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih ob-
jekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996, 362; F. Valenti, Novogradiki spomenar, Nova Gradika
1998, 31-32.

30 Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996,
362.

24
 25

Slava arheoloki lokalitet iz neolitika i

eneolitika 31

Brdo Slava koje se uzdie iznad Cernika protee se go-

tovo do sredita Nove Gradike. Prve arheoloke tragove na ovom
brdu zamijetio je uro Szabo. On 1907. godine alje pismo rav-
natelju Arheolokog muzeja u Zagrebu dr. Brundmitu u kojem
pie: "Znam da e Vas zanimati da saznate za prethistorijsku
naselbinu. Na brdu Slavi nedaleko Cernika razvalili su gopostijski
vinograd da novi zasade. Sluajno prolaze onuda opazih na utoj
zemlji ilovai mjestimice tragove pjega masne tamne zemlje, a
poblie promotriv naao sam silu crepovlja najprimitivnije vrsti
(samo na dva komada ima tragova najjednostavije ornamentike),
zatim kamenog oruja i prljena od peene zemlje. Mjesto je takvo
da se odatle vidi daleko do u Bosnu, i s druge strane daleko prema
Poezi" Od toga vremena do sredine dvadesetog stoljea priku-
pljeno je na Slavi mnogo materijala koji se danas uva u Zavi-
ajnom muzeju u Novoj Gradici. Najvie prikupljenih nalaza s
ovog lokaliteta pripada sopotskoj kulturi, a poneki pripadaju i
kostolakoj i vuedolskoj. Potok umetlica, koji i danas protjee
podnojem Slave, predstavljao je vaan izvor vode i hrane sta-
novnicima lokaliteta. Iz njegova se korita vadila i modra glina za
izradu posua. Danas je Slava breuljak gradinskog tipa koji je na
vrhu zaravnjen, djelomino uniten erozijom i obradom vinogra-
da. Slava je danas najzapadniji lokalitet kostolake kulture. Ar-
heoloka istraivanja koja su zapoela 1997. godine i danas traju.

31 Z. Troan, "Arheoloka topografija opine Nova Gradika" u: Godinjak matice Hrvatske, br. 1, Nova
Gradika 2000, 116-117, S. Vrdoljak-M. Mihaljevi, "Istraivanje nalazita Slava (Nova Gradika, 1998.)"
u: Obavijesti Hrvatskog arheolokog drutva, br. 1, god. 31 (1999), 34-48 ; M. Mihaljevi, "Istraivanje na-
lazita Slava-Nova Gradika (2000.-2003.)" u: Obavijesti Hrvatskog arheolokog drutva, br. 1, god. 36
(2004), 26-32; T. uri, Iz prolosti novogradikog kraja, Varadin 1974, 11-13; Ministarstvo kulture up-
rava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Osijeku, Grad Nova Gradika, Popis evidentiranih,
preventivno zatienih i registriranih spomenika kulture; Stotinu hrvatskih arheolokih nalazita, Zagreb
2006, 182-183; M. Mihaljevi, G. Skelac, S. Vrdoljak, "Projekt terenskog pregleda podruja grada Nove
Gradike i pokusno sondiranje nalazita Slava" u: Obavijesti Hrvatskog arheolokog drutva, br. 3, god.
29/1997, 48-54; G. Skelac, "Prapovijesno nalazite Slava" u: Opuscula archaeologica, sv. 21(1997), 217-
235; R. oi, I. Karavani, "Cijepani litiki materijal s prapovijesnog nalazita Slava, Nova Gradika" u: Slava - poloaj prapovijesnog naselja
Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu, 3. serija, sv. XXXVII (2004), 17-41.
26
 27

Katalog kulturno-historijskih spomenika zapadne Slavonije

Opcina Cernik
Baindol srednjovjekovna utvrda Graanica, se radi o prikazu trakih konjanika ili dioskura, Magne Mater i
Mitre. Za Mitrin kult nema nikakvih dokaza, budui da nema nat-
srednjovjekovni lokaliteti Putnjak, Gradina i
pisa koji bi na to upuivao. Takvi reljefi nisu neuobiajeni, ali ug-
antiki reljef 32 lavnom su pronalaeni u Dacii ili Moesii Inferior, pa se ta dva po-
druja smatraju mjestima izrade reljefa. Reljef je vrlo vjerojatno
Graanica se nalazi iznad mjesta Baindol duboko u umi nastao pod utjecajem lokalnih vjerovanja na prijelazu III. u IV. sto-
na nadmorskoj visini od 319 metara. Grad je bio opasan ancem i ljee.
graen je kruno, a jedan popreni zid dijelio ga je na dva dijela.
Na zapadu je u okolni zid uzidana polukruna kula kroz koju se
ulazilo u samu utvrdu. Pred vratima se nalazio pokretni most. Jo i
sada se vidi okvir u koji je taj most pristajao. Nema tonih poda-
taka o postanku Graanice, ali je utvrda vrlo vjerojatno graena na
prijelazu iz 13. u 14. stoljee. U 13. stoljeu ovim podrujem su vla-
dali plemii Borii. Godine 1476. Graanica je potpala pod plemi-
e Zenianske, a kasnije Desislavie. Isto kao i okolne utvrde i ovu
su tvravu zauzeli Osmanlije tijekom tridestih godina 16. stoljea i
sluila im je kao promatranica. Za Graanicu je vezano nekoliko
legendi, meu kojima je najpoznatija ona u kojoj se govori da su
ispod ruevina tvrave eljezna vrata koja uvaju ulaz u podzemlje
gdje je navodno sakriveno veliko blago. Upravo ta pria o eljez-
nim vratima ukazuje na mogunost da se pod imenom Graanice
zapravo skriva srednjovjekovna utvrda Lehovac, odnosno eljezna
vrata (Vaskap). Naime, jednim dokumentom iz 1525. godine kralj
Deeviima izmeu ostalih imanja potvruje i "castrum novum Le-
hovacz alias Vaskapu in districtu Csernek". Osmanlije ovu utvrdu
nisu tako nazivali, a poslije njihova odlaska nema ustaljenog naziva Graanica - srednjovjekovna utvrda
za dananju Graanicu ve se ona naziva Turski grad ili Gradac. U
blizini Graanice nalazile su se jo dvije utvrde. Jedna je stajala
pokraj potoka Putnjaka, gdje su vidljivi opkopi i neto zida, a
zapadno od sela na nevelikom brdu Gradina isto tako ostatak jed-
nog starog grada. O ova dva objekta nema podataka u povijesnim
dokumentima. Unutar ostataka srednjovjekovne kule Graanica
naen je antiki reljef. Reljef je podijeljen u dvije zone. Natpisa
nema, i zato se ne moe ustanoviti kojem periodu pripada i koje
boanstvo prikazuje. Lijevi konjanik adorira boicu koja dri konje
koji se propinju na uzdama. Konjanik dri buzdovan. Ispred boice
se nalazi tronog na kojem je vjerojatno neka hrana. Desni konjanik
je odjeven kao i lijevi i ini se kao da miluje konja rukom. Obojica na
glavama imaju frigijske kape. Ispod konja su prikazani mrtvaci. U
donjem frizu, koji je strogo odijeljen, nalaze se paun, stup, ivotinja
koja napada neku drugu, stup, posuda krater i na kraju lav. Moda

32 G. Szabo, Sredovjeni gradovi Hrvatske i Slavonije, Zagreb, 1920, 123; Z. Troan, "Arheoloka to-
pografija opine Nova Gradika" u: Godinjak matice Hrvatske, br. 1, Nova Gradika 2000, 130; T. uri, D.
Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002, 170-172; T. uri, Iz
prolosti novogradikog kraja, Varadin 1974, 39-40; T. uri, Srednjovjekovni gradovi slavonskog gorja,
Varadin 1981, 59-62; Ministarstvo kulture uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u
Osijeku, Opina Cernik, Popis evidentiranih, preventivno zatienih i registriranih spomenika kulture. Graanica - tlocrt grada prema G. Szabi.

28
 29

Baindol katolika kapela Svete Marije Banievac katolika kapela Svetog Ivana
Magdalene 33 Evanelista 34

Dananja kapela Svete Marije Magdalene u sreditu sela
izgraena je 1849, g., zvonik je dobila 1902., a potpuno je obno-
vljena 1998., kada ju je blagoslovio msgr. dr. Antun kvorevi,
biskup poeki. Prilikom obnove 1998. godine bilo je vidljivo da je
materijal za gradnju ove graevine dopreman s oblinje utvrde
Graanica.
Vizitator Nikoli, fratar, 1660. godine u Banievcu spomi-
nje ruevine crkve Sv. Martina u groblju uz desnu stranu ceste za
Poegu, a vizitator Dumbovi 1730. opisuje istu crkvu sagraenu
od drva kraj starih ruevina i ograeno groblje. 1913.g. kapela se
uruila, a neto njezina kamena upotrijebljeno je za gradnju da-
nanje kapele Svetog Ivana u sreditu sela koja je podignuta 1934.
godine. Kapela je obnovljena 1996.g.

Baindol - katolika kapela Svete Marije Magdalene Banievac - katolika kapela Svetog Ivana Evanelista
34 Ministarstvo kulture uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Osijeku, Opina Cer-
33 T. uri, D. Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002, 169; nik, Popis evidentiranih, preventivno zatienih i registriranih spomenika kulture;
www.cernik.atspace.com. www.cernik.atspace.com.
Cernik srednjovjekovna utvrda pregraena u Cernik je postalo sredite sandakata. Upravna mjesta u cernikom
dvorac 35 sandakatu su bila Bila Stina, Kraljeva Velika, Dijanovec (dananji
Okuani), Pakrac, Subocka, Sira, Stupanica (kraj Velikih Bastaja) i
Dobra Kua kraj Daruvara. Cijeli sandakat je imao oko 7000 kua.
Cernik se prvi put spominje kao sredite upe Svete Marije
Evlija elebija daje opis Cernika. Prema njegovu opisu Cernik je
u XIII. stoljeu. Vei znaaj dobiva u XIV. stoljeu kao sredite po-
osvojio Mehmed-beg Jahjapai 1539. godine. U sandaku se
druja koje se nalazilo izmeu obronaka Psunja i rijeke Save. Tu je
nalazilo 800 vojnika, a davao se na koritenje agama bosanskih
ivjelo vie plemikih rodova. Meu njima najznaajniji su bili Bo-
vezira. Cernik je bio sredite kadiluka. To je bio poprilino neren-
rievii, Desislavii, Zapoljski i Cerniki. Desislavii su bili vlasnici
tabilan turski sandak s velikim rashodima, a malim prihodima.
Cernika do dolaska Osmanlija. Budui da je Cernik bio plemiko
Grad Cernik je prema Evliji elebiji "leao na kraju jednog ravnog
naselje, vrlo se sporo razvijao te je stoga tek 1520.g. dobio dozvolu
polja, izmeu dva prostrana brijega sa vinogradima i vrtovima, na
za odravanje nedjeljnih sajmova. Kad je nastupila opasnost od
obali rijeke umelse (umetlice), na jednom niskom brdu, a iz-
Osmanlija, Desislavii su podignuli u Cerniku drvenu utvrdu koju
graen u obliku etverokuta, od tvrdog materijala, i to tako vrsto
su nazvali Drinovac, a nedugo potom grade i zidanu tvravu. Os-
kao da ga je gradio eddad" (himjeridski kralj poznat po vrstim
manlije su zauzeli Cernik 1543. godine. U njihovo doba (od 1593.g.)
graevinama). Grad je imao oruarnicu, itni ambar i begov dvor. U

Cernik - utvrda pretvorena u dvorac snimljena poetkom 20. stoljea

35 G. Szabo, Sredovjeni gradovi Hrvatske i Slavonije, Zagreb, 1920, 122; Z. Troan, "Arheoloka to- gradu nitko nije stanovao osim gradskog zapovjednika-dizdara i
pografija opine Nova Gradika u: Godinjak matice Hrvatske, br. 1, Nova Gradika 2000, 129; T. uri, D.
Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002, 167-169; T. uri, Iz sandak-bega. Tu se nalazila i mala damija sultana Sulejman-
prolosti novogradikog kraja, Varadin 1974, 30-32; T. uri, Srednjovjekovni gradovi slavonskog gorja, hana. Ispred gradskih vrata nalazio se maleni visei drveni most
Varadin 1981, 73-75.; J. Janiula, Povijest Cernika, Slavonska Poega, 1980; M. i B. itaroci, Dvorci i
perivoji u Slavoniji, Zagreb 1998, 98-105; Ministarstvo kulture uprava za zatitu kulturne batine, Kon- preko opkopa. Naselje Cernik je imalo u vrijeme turske vlasti,
zervatorski odjel u Osijeku, Opina Cernik, Popis evidentiranih, preventivno zatienih i registriranih spo- prema pisanju Evlije elebije koje nije uvijek sasvim precizno, 21
menika kulture; A. grof Kulmer, Grad Cernik, Nova Gradika 1932.

30
 31

damiju, jednu tekiju, tri osnovne kole, dva hana (prenoita), Cernik katolika kapela Svetoga Leonarda36
malo javno kupalite i 150 duana. Na umetlici su bili brojni mlin-
ovi i kue s vrtovima, tako da Evlija elebija kae da su kue i vrtovi Dva kilometra sjeverno od Cernika stoji obnovljena kapela
"divni kao zemaljski raj". Muslimana je na podruju Cernikog Svetoga Leonarda, koja je donedavno bila ruevina. U vrijeme
sandakata najvie bilo u krajevima oko Podvrkog, Cernika, Opat- osmanlijske vlasti kod crkve Svetoga Leonarda, koja je tada bila
ovca i Drenika, a katolika je bilo neto vie prema rijeci Savi. drvena, postojala je franjevaka rezidencija. Odlaskom Osmanlija
Nakon konanog odlaska Osmanlija krajem 17. stoljea, Cernik je franjevci 1751./1752. grade crkvu, dananju zidanu graevinu s
doao pod vojnu upravu u Brodu, a 1702. godine pod vlast Dvor- drvenim zvonikom. Crkva je bila u funkciji do 1952. godine, kada je
ske komore, budui da je ostao izvan Vojne krajine. Prvi vlasnik naputena i preputena propadanju. Obnova je zapoela tek 2001.
cernike gospotije postao je krajiki pukovnik u Brodu, Maksimili- godine.
jan barun Petra. Njemu je 10. rujna 1707. kralj Leopold darovao za
zasluge u borbama protiv Osmanlija Cernik, agovinu, Giletince i
umetlicu. Cernik je sredinom 18. stoljea otkupio Marko pl. Mar-
kovi, te je grad ostao u njegovu posjedu do 1848. godine. Od tada
se izmjenjuju mnogi vlasnici. Posljednji vlasnik bio je Aleksandar
Kulmer koji je dvorac posjedovao izmeu 1917. i 1946. godine.
Srednjovjekovna utvrda bila je razorena odmah nakon to je aus-
trijska vojska krajem 17. stoljea zauzela Cernik, i to s obrazloe-
njem da bi se Osmanlije mogli vratiti i ponovo je zauzeti. Poruenu
srednjovjekovnu utvrdu, koja je tlocrtno bila vrlo slina dananjem
dvorcu, dao je u 18. stoljeu djelomino obnoviti Maksimilijan
barun Petra, podrijetlom iz Moravske, a obnovu su nastavili i
kasniji vlasnici. Posljednja pregradnja poduzeta je 1919. godine, a
u drugoj polovici 20. stoljea dvorac je unitavan i preputen pro-
padanju.

Cernik - katolika kapela Svetoga Leonarda

Cernik - pogled na utvrdu s jugozapada 36 T. uri, D. Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002, 169.
 vodio franjevac Mihovil Paunovi. kolu je u to vrijeme pohaao
Matija Antun Relkovi. U samostanskom vrtu nalazi se i turski nian
koji dokazuje da se na tome zemljitu nalazilo tursko groblje. Za
vrijeme Domovinskog rata crkva i samostan bili su teko oteeni
od strane JNA i vojske tzv. Republike Srpske Krajine38. U Cerniku se
jo nalazi i kapelica Svetog Roka.

Cernik - katolika barokna kapela Svetoga Leonarda (Sv. Linarta)

- stanje prije obnove

Cernik franjevaki samostan i crkva Svetog

Petra i Pavla 37
U Cerniku se nalazi vrijedan franjevaki samostan i crkva.
Samostan i crkva graeni su od 1730. godine sve do 1777. godine,
kada je obavljena posveta. Samostanska zgrada sagraena je u e-
tverokut. U junom krilu podignut je barokni oltar. Do samostana
je barokna jednobrodna crkva s oltarom Svetog Petra i Pavla.
Njeno visoko proelje s portalom ralanjeno je pilastrima i ni-
ama s baroknom plastikom. U crkvi se uva i vrijedno misno ruho i
kale iz 1763., izraen u Beu. U samostanu je pohranjena i jedna
od najvrednijih knjinica u Hrvatskoj. U 18. stoljeu u samostanu
djeluje latinska kola te studij filozofije i moralne teologije koji je

Cernik - franjevaka barokna crkva Sv. Petra i Pavla iz 18. stoljea

37 T. uri, D. Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002, 168-
169; T. uri, Iz prolosti novogradikog kraja, Varadin 1974, 72-75; J. Janula, Povijest Cernika i cernika
samostanska kronika, Cernik 1980; T. uri, Kulturno-povijesna batina Cernika i okolice u: T. uri (ur.),
Sedam stoljea Cernika, Cernik 1994, 13-17; Ministarstvo kulture uprava za zatitu kulturne batine, Kon-
zervatorski odjel u Osijeku, Opina Cernik, Popis evidentiranih, preventivno zatienih i registriranih spo-
menika kulture; Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Za- 38 Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996,
greb 1996, 355. 355.

32
 33

Cernika agovina nalazite starevake

kulture 39
Selo Cernika agovina udaljeno je osam kilometara od
Nove Gradike. Na lokalitetu Polje pronaeni su predmeti koji
pripadaju ranoneolitikoj starevakoj kulturi. Osim predmeta ot-
krivene su jama i zemunica. Keramika iz Cernike agovine loe je
fakture, s ukrasima bukla, velikim brojem raznih ruki te ukrasima
barbotina, ljebljenja i aplikacija. Gruba keramika se pripisuje spi-
raloid B stupnju starevake kulture, tj. samome kraju starevake
civilizacije (stupanj dralovi). Pronaena je i oslikana keramika, ko-
ja takoer pripada starevakoj kulturi. Keramika pronaena u Cer-
nikoj agovini nije tvrde strukture kao to je klasina starevaka
keramika, pa postoji mogunost povezivanja te keramike s linea-
rno-trakastom keramikom, tj. korenovskom kulturom neto kas-
nijeg neolitika, koja je svoja sredita imala u kraju oko Bjelovara i
Cernika agovina -
Kutine (Tomaica, Kanika Iva, Malo Korenovo).
nalazi starevake kulture

39 Z. Troan, Arheoloka topografija opine Nova Gradika u: Godinjak matice Hrvatske, br. 1, Nova
Gradika 2000, 113-116; V. Damevski, Cerniki kraj u prapovijesti u: T. uri (ur.), Sedam stoljea Cernika,
Cernik 1994, 7-9; Ministarstvo kulture uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Osijeku,
Opina Cernik, Popis evidentiranih, preventivno zatienih i registriranih spomenika kulture; K. Minich-
reiter, Starevaka kultura u sjevernoj Hrvatskoj, Zagreb 1992, 12-13.
Cernika agovina srednjovjekovna utvrda
ag i Ilirski grad 40
U blizini sela Cernika agovina nalazi se izuzetno za-
nimljiva utvrda ag, od koje je do danas vrlo malo ostalo. Prvi put
se ovo mjesto spominje 1210.g. u povelji Andrije II., kada tim kra-
jem vlada sin Marka. Njegov posjed je odgovarao podruju da-
nanjih obiju agovina i podruju Gradina iznad njih. Do 16. sto-
ljea ovdje vladaju plemii dreniki. Sredite posjeda nalazilo se
uz utvrdu ag. Kralj Ferdinand daje agovinu Nikoli Ostroiu de
Giletinci. Osmanlije su ovu tvravu zauzeli ve 1536.g. Oko grada
je bio dubok anac. Grad je imao oko 30 metara u promjeru, a sam
anac je bio irok oko 10 metara. U blizini Cernike agovine na-
lazi se jo jedna utvrda, zvana Ilirski grad41. Prilaz ovom lokalitetu
mogu je samo dosta strmom cestovnom vododerinom kojom se
stie do jednog zaravnjenog platoa. Prilaz zavrava neposredno u
jednom opkopu oko starog grada. Mjesto starog grada stanovnici
nazivaju Gradinica. Na ulazu se nalazi polumjeseasti opkop koji
titi sam ulaz. Podataka iz povijesnih dokumenata o ovoj utvrdi ne-
mamo.

Cernika agovina katolika kapela Svetog

Luke 42
Kapela Svetog Luke u Cernikoj agovini sagraena je po-
etkom 20. stoljea. Kapela je teko oteena tijekom rujna i listo-
pada 1991. godine od strane pripadnika JNA i vojske tzv. Republike
Srpske Krajine43.

40 G. Szabo, Sredovjeni gradovi Hrvatske i Slavonije, Zagreb 1920, 123, T. uri, Iz prolosti novogradikog
kraja, Varadin, 1974, 44-46; Z. Troan, Arheoloka topografija opine Nova Gradika u: Godinjak ma-
tice Hrvatske, br. 1, Nova Gradika 2000, 129-130; T. uri, D. Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije,
Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002, 173-174; T. uri, Srednjovjekovni gradovi slavonskog gorja,
Varadin 1981, 81-84; F. kiljan, "Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u:
Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 206

41 Z: Troan, Arheoloka topografija opine Nova Gradika u: Godinjak matice Hrvatske, br. 1, Nova
Gradika 2000, 130

42 Ministarstvo kulture uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Osijeku, Opina Cer-
nik, Popis evidentiranih, preventivno zatienih i registriranih spomenika kulture; Ranjena crkva u Hrvat-
skoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996, 366.

43 Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996, 366. Cernika agovina - katolika kapela Svetog Luke

34

Giletinci katolika kapela Svetog Mateja 44
Godine 1765. spominje se kapela Svetog Mateja na ijim je
temeljima podignuta sadanja kapela 1922. godine. Nakon ratnih
razaranja obnovljena je 1993. godine.
Giletinci - katolika kapela Svetog Mateja
44 Ministarstvo kulture uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Osijeku, Opina Cer-
nik, Popis evidentiranih, preventivno zatienih i registriranih spomenika kulture; www.cernik.atspace.com.
35
Podvrko antiko nalazite 45
U selu Podvrko, podno Psunja, seljak Petar Matoevi na-
ao je jednu aru na breuljku zvanom Rada. Ara se nalazi danas u
franjevakom samostanu u Cerniku. Ara je napravljena od poroz-
nog vapnenca veliine 51,5 x 28 x 20 cm. Na ari pie SOLI DIVINO,
ali postoji sumnja u autentinost slova. Slova su ispisana crvenom
bojom koja se vidi ako se kamen navlai te su pisana u stilu 3. ili 4.
stoljea.
Podvrko srednjovjekovni burg 46
U mjestu Podvrko, na junim obroncima Psunja, nalaze se
ostaci utvrde koja se spominje prvi put 1413. godine, kada grad ku-
puje Ivan de Thomassi; posjed se spominje ve 1264. godine. Iz-
Podvrko - srednjovjekovna utvrda snimljena poetkom 20. stoljea
(G. Szabo)
45 Z. Troan, Arheoloka topografija opine Nova Gradika u: Godinjak matice Hrvatske, br. 1, Nova
Gradika 2000, 125; T. uri, Iz prolosti novogradikog kraja, Varadin 1974, 41-43; Ministarstvo kulture
uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Osijeku, Opina Cerrnik, Popis evidentiranih,
preventivno zatienih i registriranih spomenika kulture. O ari se informacije mogu dobiti i u Turistikom
drutvu u Novoj Gradici.
46 G. Szabo, Sredovjeni gradovi Hrvatske i Slavonije, Zagreb, 1920., 122; Z. Troan, Arheoloka topo-
grafija opine Nova Gradika u: Godinjak matice Hrvatske, br. 1, Nova Gradika 2000, 129; T. uri, D.
Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002, 172-173; T. uri, Iz
prolosti novogradikog kraja, Varadin 1974, 41-43; T. uri, Srednjovjekovni gradovi slavonskog gorja,
Varadin 1981, 79-80; Ministarstvo kulture uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u
Osijeku, Opina Cernik, Popis evidentiranih, preventivno zatienih i registriranih spomenika kulture; F. ki-
ljan, "Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009),
206
meu 1413. i 1423. Podvrko dobiva svoj fortifikacijski izgled. Na-
ime, kad Ivan de Thomassi postaje vlasnik Podvrkog, u doku-
mentu se graevina naziva curia Podvarsa, a deset godina kasnije
ve se spominje castrum uz koji je postojalo i podgrae. Kasniji
vlasnici ovoga burga bili su obitelj, a posljednji, beogradski ban
Franjo Hdrvary. Njega povijest okrivljava za pad Beograda pod
Osmanlije, nakon ega mu je kralj oduzeo posjed Podvrko. Os-
manlije su burg zauzeli 1536. godine, a odlaskom Osmanlija zade-
sila ga je ista sudbina kao i veinu srednjovjekovnih objekata. Ma-
terijal utvrde je razvuen za gradnju seoskih kua i gospodarskih
objekata, te je do dananjeg dana ostala sauvana samo jedna ku-
la u ljiviku u blizini groblja. Burg je vrlo vjerojatno bio graen po-
put cernike utvrde.

Podvrko katolika kapela Svetog

imuna 47
Vizitacija 1765. g. spominje drvenu kapelicu Sv. imuna i Ju-
de na ijim je temeljima poetkom 21. stoljea podignuta dananja
kapela. Kapela je otvorena 8. listopada 2008. godine.

umetlica pravoslavni filijalni hram Svete

Petke 48

U umetlici, sjeverno od Nove Gradike, postojala je fili-

jalna crkva Svete Petke iz 1745. godine koja se nalazila na mjestu
gdje danas stoji spomenik rtvama faistikog terora. Od crkve je
ostala samo ograda. Crkvu su sruili ustae u ljeto i jesen 1941. go-
dine, a njezin se materijal prodavao seljacima okolnih sela za gra-
u.49Crkveni inventar otpremljen je u Novu Gradiku.

47 www.cernik.atspace.com.

48 D. Kai, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 170; J. Kempf, Oko Psunja,
Zagreb 1998, (biljeke uz tekst) XIII, XIV; M. Ugrei, U obrani ivota selo umetlica u NOB 1941-1945,
Nova Gradika 1981, 12-13; F. kiljan, "Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu"
u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 208; ematizam pravoslavne srpske eparhije pakrake za godinu 1898,
Pakrac 1898., 61.

49 Milan Ugrei, U obrani ivota selo umetlica u NOB 1941-1945, Nova Gradika 1981, 12-13; HDA,
ZKRZ-ZH, kutija 373, 27553-27559.

36
 37

umetlica - poloaj pravoslavnog filijalnog hrama Svete Petke

38
 39

Katalog kulturno-historijskih spomenika zapadne Slavonije

Opcina Okucani
Benkovac-Kuite prapovijesni lokalitet 50
U blizini ceste Benkovac-Cage Marcel Gorenc je 1953. re-
gistrirao lokalitet Kuite. Gorenc pie da se na lokalitetu nalazi do-
sta keramike izraene prostoruno bez kola, koja je gruba, sa mno-
go pijeska. Sam lokalitet ima oblik deltoida te je ispresijecan vo-
doderinama i putevima za odvoz drva. Godine 1953. breuljak je
bio obrastao grmljem i umom, a vrh je bio istina. Na kraju izvje-
taja Gorenc pie da nije mogao odrediti da li se radi o neolitiku ili
o kasnijoj pretpovijesti.

Benkovac-Cage antiki lokalitet 51

Antiki lokalitet se nalazi na oranici Brod. Prilaz do oranice
Otrnci je poljskim putem koji se odvaja istono od glavne ceste Ok-
uani-Benkovac. Put je sjeverna mea spomenute oranice Brod.
Vlasnici su oranjem izbacili veu koliinu cigli i sitne grae te otkrili
dio antikog mozaika, a 1955. i 1960. godine otkriven je itav mo-
zaik. Mozaik je veliine 100 etvornih metara i nalazio se u sreditu
nekadanje reprezentativne zgrade. Oito je da se radilo o anti-
kom ladanjskom dobru. Villa rustica je zauzimala povrinu od oko
14X16 metara, a obuhvaala je tri prostorije. Mozaik je kompo-
niran od sivo-modrog kamena te kockica crvene cigle. Uz antiku
keramiku naeno je i rimskog novca. Mozaik pronaen u Benkov-
cu najvei je do sada pronaeni mozaik u provinciji Panonnia. Kod Cage - tlocrt rimske vile
Caga se takoer nailo na temelje rimskih zgrada te dva kamena
reljefa. Kameni reljefi su bili ugraeni u proelje jedne kue u Ca-
gama. Za jednog je Brunmid mislio da se radi o akroteriju nekog
sarkofaga. Gorenc je kasnije zakljuio da bi to mogao biti samos-
talan zavretak nekog objekta. Danas taj reljef uva gospodin Au-
gustin ugaj iz Nove Gradike. Reljef prikazuje primitivno izra-
enog medvjeda u pokretu koji svojom desnom apom napada ne-
ku ivotinju. Drugi reljef je uniten u Drugom svjetskom ratu.

50 Z. Troan, Arheoloka topografija opine Nova Gradika u: Godinjak matice Hrvatske, br. 1, Nova
Gradika 2000, 118; Ministarstvo kulture uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Osi-
jeku, Opina Okuani, Popis evidentiranih, preventivno zatienih i registriranih spomenika kulture.

51 Z. Troan, Arheoloka topografija opine Nova Gradika u: Godinjak matice Hrvatske, br. 1, Nova
Gradika 2000, 122-124, J. Meder, Podni mozaici u Hrvatskoj od 1. do 6. stoljea, Zagreb, 2003, 127-128; T.
uri, Iz prolosti novogradikog kraja, Varadin 1974, 14-16; Ministarstvo kulture uprava za zatitu kul-
turne batine, Konzervatorski odjel u Osijeku, Opina Okuani, Popis evidentiranih, preventivno zatienih
i registriranih spomenika kulture; M. Gorenc, V. Damevski, Benkovac kod Okuana, rimska ladanjska vila
u: Arheoloki pregled, sv 21, 1980, 98-101; M. Gorenc, V. Damevski, Rimska ladanjska vila u Benkovcu kod
Okuana u: etvrti znanstveni sabor Slavonije i Baranje, sv. 1, 1984, 101-115; Stotinu hrvatskih arheolokih
nalazita, Zagreb 2006, 202-203; V. Damevski, Istraivanja u Benkovcu kod Okuana 1978-1979" u: Vje-
snik Arheolokog muzeja u Zagrebu, serija 3., sv. XII/XIII(1979/1980), 236-238; V. Damevski, Istraivanja u
Benkovcu kod Okuana 1980. godine u: Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu, serija 3, sv. XIV(1981),
137-138; V. Damevski, Terenska istraivanja 1981. godine, Benkovac, Cage u: Vjesnik Arheolokog mu-
zeja u Zagrebu, serija 3, sv. XV(1982), 267-268; V. Damevski, Benkovac, istraivanje 1982/1983. godine u:
Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu, serija 3, sv. XVI/XVII(1983-1984), 301-303; V. Damevski, M. Gorenc,
Z. Daji, Antiko ladanje i rimske vile u Benkovcu i Cagama (katalog izlobe), Nova Gradika 1985. Cage - rimski mozaik u villi rustici

40
 41

Cage - rimski mozaik u villi rustici

Benkovac pravoslavni filijalni hram Roenja

Svetog Jovana Pretee 52
U Benkovcu sjeverno od Okuana, stajao je hram Roenja
Svetog Jovana Pretee iz 1900. godine. Taj hram poruili su ustae
do temelja 1941.53 Krajem prolog stoljea podignuti su novi te-
melji na starom crkvitu.
54
Bijela Stijena srednjovjekovna utvrda
Utvrda Bijela Stijena je jedna u nizu tvrava koje su se na-
lazile na psunjskim obroncima. Ve uro Szabo spominje da je od
Bijele Stijene ostalo vrlo malo materijalnih ostataka. Ime ove utvr-
de spominje se prvi put 1231. godine u maarskom obliku Fejerko,
52 D. Kai, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 167; J. Kempf, Oko Psunja,
Zagreb 1998, (biljeke uz tekst), XVIII; Iskaz Momilo Doji, r. 1928., Cage; F. kiljan, "Graditeljska batina
zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 207-208
53 Iskaz Momilo Doji, r. 1928.g., Cage (Okuani).
54 G. Szabo, Sredovjeni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 1920, 116; B. Krian, Bijela Stijena u: Zbor-
nik povijesnog drutva Pakrac-Lipik, br. 5 (2008), 90-96; M. Mihaljevi-I. Salopek-Bogavi, Terenski obil-
azak utvrde Bijele Stijene (2006.) u: Obavijesti Hrvatskog artheolokog drutva, br. 2, god. 38(2006), 134-
144; Ministarstvo kulture uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Osijeku, Opina
Okuani, Popis evidentiranih, preventivno zatienih i registriranih spomenika kulture; T. Sekelj-Ivanan,
Srednjovjekovni lokaliteti iz okolice Nove Gradike u: Obavijesti Hrvatskog arheolokog drutva, br. 3,
god. 28(1996), 60; E. elebija, Putopis, Sarajevo 1973, 234.
Benkovac - poloaj pravoslavnog filijalnog hrama Roenja
Svetog Jovana Pretee
to i na maarskom znai Bijeli kamen. Prema tome, ini se da je
Bijela Stijena jedna od starijih utvrda, a u izvorima se javlja u isto
vrijeme kada i Poega, Virovitica ili Vukovar. Utvrdu su vrlo vjeroja-
tno podigli maarski plemii Tiboltovii. Oni su oko 1350. godine
dobili pridjevak Svetaki, budui da su vladali u Svetaju, kraju
izmeu dananje Novske i Okuana. Godine 1369. u Bijeloj Stijeni
sjedi katelan utvrde, a 1475. se utvrda spominje kao Belazthena. U
blizini je bila i opatija Svete Marije sa upnom crkvom Svetog Mi-
hovila, a ispod burga je bilo sjedite trgovita koje se u povijesnim
dokumentima spominje kao libera villa. Tvrava je bila ovalnog
oblika, utemeljena na etiri zemljane terase; u nju se ulazilo s june
strane preko pokretnog mosta u etvrtastoj brani-kuli. Matija Korvin
je Bijelu Stijenu poklonio srpskom despotu Vuku Brankoviu koji je
bio oenjen Katarinom Frankopan. Despot je umro u Bijeloj Stijeni
1485. godine, a njegova je supruga novom muu, Franji Berislaviu Bijela Stijena katolika kapela Imena Marijina 55
Grabarskom u miraz, izmeu ostalih, donijela i ovu tvravu. Nakon
Franje Berislavia utvrdom je upravljao ban Petar Keglevi, a nakon Iznad sela Bijela Stijena nalazi se omanja kapelica novijeg
njega Toma Nadasdy. Ban Nadasdy je u strahu pred Osmanlijama datuma, koju su krajem 1991. godine teko otetili pripadnici JNA i
preselio jedan dio stanovnitva Meuria, Bijele Stijene i Kraljeve vojske tzv. Republike Srpske Krajine. 56
Velike u okolicu Soprona. Godine 1537. na plemikom saboru u
Grazu odlueno je kako Bijelu Stijenu treba dodatno utvrditi.
Osmanlije su pustoili kraj oko Bijele Stijene tridesetih godina 16.
stoljea, ali samu utvrdu nisu napadali. Od 1537. godine Bijelu Sti-
jenu dri Nikola Zrinski. Tada je kuga prorijedila stanovnitvo ovo-
ga kraja, a nakon prolaska kuge Osmanlije su 1543. godine zauzeli
i ovu utvrdu. Za vrijeme Osmanlija u Bijeloj Stijeni je bila posada od
170 vojnika i vie damija. Burg je habsburka vojska zauzela tek
1685. zahvaljujui junatvu Franje Ilinia koji se prije napada uvuk-
ao u utvrdu i turskom begu odsjekao glavu te ju objesio na zidine.
Utvrdu je sruio habsburki general Aenea Caprara 1688. iz straha
da se Osmanlije ne bi vratili i u njoj ponovo utvrdili. Godine 1702.
utvrda je ve ruevina. Njezini se ostaci nalaze istono od istoi-
menog naselja, nedaleko katolikog groblja, na strmom i gusto
obraslom breuljku.

Bijela Stijena - katolika kapela Imena Marijina

Bobare - Zidina 57
Iznad sela Bobare nalazi se lokacija Zidina odakle potjee
glavica bronanog topuza s piramidalnim izboinama, promjera
oko 4 centimetra u najirem dijelu. Glavica je pronaena u jednoj
kui u selu Bobare, ali je onamo bila prenijeta sa Zidine.

55 Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996, 370;
Ministarstvo kulture uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Osijeku, Opina Okuani,
Popis evidentiranih, preventivno zatienih i registriranih spomenika kulture.

56 Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996, 370.

57 T. Sekelj-Ivanan, Srednjovjekovni lokaliteti iz okolice Nove Gradike u: Obavijesti Hrvatskog arheo-

Bijela Stijena - ostaci srednjovjekovnog burga lokog drutva, br. 3, god. 28(1996), 60.

42
 43

Bodegraj srednjovjekovni lokalitet Vlaislav 58

Iznad Bodegraja nalazi se brdo Vlaislav na kojem su ti-
jekom 1985. i 1986. otkriveni povrinski nalazi po oranicama. Radi-
lo se o sivoj i oker keramici iz razdoblja srednjeg vijeka.

Bodegraj Laevac pravoslavni parohijalni

hram Uspenja Presvete Bogorodice 59
U Bodegraju, gdje se nalazi crkva za sela Bodegraj i La-
evac, jo se naziru temelji stare crkve iz 1790. godine na groblju
pokraj nove graevine. Hram Uspenja Presvete Bogorodice sruili
su ustae iz Borovca do temelja 1941. godine i od grae podigli
veliku zgradu u Borovcu.60 Bogosluenja se slue u adaptiranom
parohijalnom domu.

58 T. Sekelj-Ivanan, Srednjovjekovni lokaliteti iz okolice Nove Gradike u: Obavijesti Hrvatskog arheo- Bodegraj - Laevac - pravoslavni parohijalni hram
lokog drutva, br. 3, god. 28(1996), 59. Uspenja Presvete Bogorodice
59 J. Kempf, Oko Psunja, Zagreb 1998, (biljeke uz tekst) XVI, XVII; D. Kai, Srpska naselja i crkve u sjevernoj
Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 165; F. kiljan, "Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20.
stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 207; ematizam pravoslavne srpske eparhije pakrake za godinu
1898, Pakrac 1898., 72. 60 Iskaz Dragan Nogi, r. 1928, Laevac.
Cage srednjovjekovni lokalitet Kula
(Cagegrad) 61

Od srednjovjekovnog lokaliteta Kula ostao je samo jedan

oniski zid. Mogue je da se radilo o fortifikacijskom ili sakralnom
objektu. U podnoju, kako navodi Vjekoslav ugaj, nalaeni su os-
taci tesanih kamenih blokova. Nedaleko ovih ostataka smjeteno
je i groblje, a do danas je ostalo sauvano vie kamenih blokova
trapezoidnog oblika koji na prednjem dijelu imaju uklesan oblik
dvostrukog kria.

Cage pravoslavni filijalni hram Vaznesenja

Gospodnjeg

Filijalni hram Vaznesenja Gospodnjeg u Cagama u potpu-

nosti su razorili ustae u Drugom svjetskom ratu, a na mjestu hra-
ma podignuta je druga graevina.

apraginci pravoslavni filijalni hram Svetog

Spasa 62

U apragincima se nalazi filijalni hram Svetog Spasa. Sta-

rija kapelica sruena je nakon Drugog svjetskog rata te je na nje-
zinu mjestu podignuta nova kapela.

ovac pravoslavni filijalni hram Svetih

Apostola Petra i Pavla 63
apraginci - pravoslavni filijalni hram Svetog Spasa
Nije ostalo nita od filijalnog hrama Svetih Apostola Petra
i Pavla u ovcu, osim zvonare koja podsjea da je na tome mjestu
stajala crkva. Hram je isprva bio drven, a novi je sagraen od tvr-
dog materijala 1879. godine. Ustae su poruili hram 1941. go-
dine.

61 V. ugaj, Stara Gradika, Zagreb 1997, 10-11; T. Sekelj-Ivanan, Srednjovjekovni lokaliteti iz okolice
Nove Gradike u: Obavijesti Hrvatskog arheolokog drutva, br. 3, god. 28(1996), 60. ovac
- zvonara na
62 D. Kai, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 317. poloaju
pravoslavnog
63 D. Kai, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 168; F. kiljan, "Graditeljska
filijalnog hrama
batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 208; ematizam
pravoslavne srpske eparhije pakrake za godinu 1898, Pakrac 1898., 73.
Svetih Apostola
Petra i Pavla

44

Donji Rogolji pravoslavni parohijalni hram
Svete Bogorodice 64
U Rogoljima je potkraj prve polovice 18. stoljea sagra-
ena drvena crkva Svetog Georgija, koju je 1749. godine posvetio
episkop pakrako-slavonski Sofronije Jovanovi. Prema izvjetaju
iz 1782. godine hram je ve tada bio u vrlo loem stanju. Nova pa-
rohijalna crkva sagraena je 1846/47. godine. Za vrijeme Drugog
svjetskog rata nije stradala te se nalazi u relativno dobrom stanju.
U posljednjem, Domovinskom ratu, crkva je opljakana. 65
Donji Rogolji -pravoslavni parohijalni hram Svete Bogorodice
64 D. Kai, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 316; S. Mileusni, Duhovni
genocid 1991-1995(1997), Beograd 1997, 227-228; Ministarstvo kulture uprava za zatitu kulturne ba-
tine, Konzervatorski odjel u Osijeku, Opina Okuani, Popis evidentiranih, preventivno zatienih i regis-
triranih spomenika kulture; ematizam pravoslavne srpske eparhije pakrake za godinu 1898, Pakrac 1898.,
77.
65 S. Mileusni, Duhovni genocid 1991-1995(1997), Beograd 1997, 227-228.
45
Okuani katolika upna crkva Svetog Vida 66
U Okuanima je tek 1906. godine podignuta kapela Sve-
tog Vida, nakon natezanja i opiranja vlasti, pod uvjetom da ne
smije biti vea ni via od pravoslavne crkve. Gradnja kapelice sta-
jala je 7000 kruna, a gradio ju je graevinski poduzetnik Josip Ha-
mer iz Nove Gradike. U kapelici je bio smjeten oltar koji je bio na-
mijenjen upnoj crkvi u Rajiu, ali ga tamonji upljani nisu eljeli
jer su smatrali da je premalen. Kapelica je bila duga 13, a iroka 8
metara. Dana 18. srpnja 1987. godine osnovana je u Okuanima
upa, pa je kapelica Svetog Vida postala upnom crkvom. Naa-
lost, tijekom Domovinskog rata, pripadnici JNA i vojske tzv. Re-
publike Srpske Krajine u potpunosti su razorili ovu crkvu sruivi je
do temelja.67 Na njezinu je mjestu nakon Domovinskog rata podig-
nuta nova, golema crkva u modernom stilu, bez umjetnike vrijed-
nosti.
Okuani - katolika upna crkva Svetog Vida
66 I. Alilovi, A. Lukinovi, upa Gornji Bogievci, Zagreb 1989, 31; Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje
sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996, 364; F. kiljan, "Graditeljska batina zapadne
Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 207
67 Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996, 364.
Okuani pravoslavni parohijalni hram Svetog
Dimitrija 68
U Okuanima je crkva Svetih Apostola Petra i Pavla sagra-
ena sredinom 18. stoljea od drva, a 1882. je podignuta nova, zi-
dana crkva. Ni od nje nisu ostali ni temelji, budui da su je ustae
1942. godine odredili za ruenje i hram su po njihovoj zapovijedi i
njihovim nadzorom ruili idovi iz logora Stara Gradika.69 Novi je
hram podignut nedaleko starog crkvita prema projektu arh. Dra-
gomira Tadia izmeu 1964. i 1969. godine i posveen je Svetom
Dimitriju. Inventar iz hrama Svetog Dimitrija djelomino je otuen
nakon akcije Bljesak, a stakla na hramu su bila porazbijana.70U Do-
njim Okuanima postojala je kapela na Krukovcu koja je sruena
tijekom Drugog svjetskog rata.71
Okuani pravoslavni parohijalni hram Svetog Dimitrija
68 D. Kai, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 167; J. Kempf, Oko Psunja,
Zagreb 1998, (biljeke uz tekst), XVI; S. Mileusni, Duhovni genocid 1991-1995(1997), Beograd 1997, 226;
F. kiljan, "Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9
(2009), 207; ematizam pravoslavne srpske eparhije pakrake za godinu 1898, Pakrac 1898., 76.
69 Iskaz Momilo Doji, r. 1928., Cage
70 S. Mileusni, Duhovni genocid 1991-1995(1997), Beograd 1997, 226.
71 J. Kempf, Oko Psunja, Zagreb 1998, (biljeke uz tekst), XVI..
46
Vrbovljani pravoslavni parohijalni hram
Svetog Save 72
I u Vrbovljanima su pravoslavnu crkvu ustae sruili do te-
melja, tako da je do danas nasuprot nekadanjoj lokaciji graevine
podignuta nova crkva u parohijalnom domu, koja je danas takoer
u loem stanju. Hram je bio podrignut oko 1750. godine, a 1782.
godine spominje se da je crkva graena od drva. Hram su ruili Ro-
mi pod nadzorom ustaa iz Borovca.73
Vrbovljani - pravoslavni parohijalni hram Svetog Save
72 D. Kai, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 168; S. Mileusni, Duhovni
genocid 1991-1995(1997), Beograd 1997, 206; ematizam pravoslavne srpske eparhije pakrake za godinu
1898, Pakrac 1898., 73; F. kiljan, "Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u:
Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 208.
73 Iskaz Dragan Borojevi, r. 1931., Klenik; Iskaz Mile Vukomanovi, r. 1925, ovac.
47
48
 49

Katalog kulturno-historijskih spomenika zapadne Slavonije

Opcina Gornji Bogicevci

Gornji Bogievci arheoloki lokaliteti Groblje, dimenzije su joj iznosile 22,5X11,5 metara. Iznad proelja se nalaz-
io zvonik visok 25 metara. Do 1916. godine u crkvi su se nalazili
Varoine i Bedem 74
glavni oltar Duha Svetoga te poboni oltari Majke Boje, Svete Ka-
tarine Aleksandrijske i Svetog Donata. Slike s prva tri oltara prene-
Marcel Gorenc ustanovio je postojanje ovog kompleksa
sene su u Dijecezanski muzej u Zagrebu 1936. godine. Slika silaska
pedesetih godina prologa stoljea. Sputajui se niz obronke
Duha Svetoga nalazi se u sakristiji zagrebake katedrale, a slike
Groblja prema istoku u podvodnu ravnicu Varoina, ustanovio je
Majke Boje i Svete Katarine su na stubitu nadbiskupskog dvora.
da je teren prepun ostataka keramike i cigle. U sjevero - istonom
Djelo su Ignaca Bergera iz Neutischena, raene u prvoj polovici 19.
dijelu Varoina nalazi se uma Bedem gdje su vidljivi ostaci oval-
stoljea. Novi inventar za crkvu u Gornjim Bogievcima bio je na-
nog gradita koje se sastoji od dva velika bedema i dva jarka. Sred-
bavljen iz Tirola 1909. godine. Zbog svoje vrijednosti crkva je bila
inji prostor je veliine 55X75 metara, a itavo je gradite promjera
proglaena spomenikom kulture. U jesen 1991. godine sruili su je
oko 250 metara. U rupama koje se nalaze oko gradita i na samom
pripadnici vojske tzv. Republike Srpske Krajine i JNA.76
graditu naeno je mnogo kasnosrednjovjekovne keramike. Do
gradita se dolazi iz pravca Gornjih Bogievaca makadamskim pu-
tom koji vodi prema eljeznikoj pruzi.

Gornji Bogievci - poloaj Bedem

Gornji Bogievci katolika upna crkva Svetog

Duha 75

upna crkva Svetog Duha u Gornjim Bogievcima gra-

ena je izmeu 1829. i 1831. godine. Radilo se o jednobrodnoj cr-
kvi s ovalnom apsidom i sakristijom sa zapadne strane svetita, a

74 Z. Troan, Arheoloka topografija opine Nova Gradika u: Godinjak matice Hrvatske, br. 1, Nova
Gradika 2000, 128; J. Jakovljevi, Poema mrtvim seljacima, Nova Gradika 1986, 28; V. ugaj, Gradika na
Savi (katalog izlobe), Nova Gradika 1986; V. ugaj, Stara Gradika, Zagreb 1997, 10; F. kiljan, "Gra-
diteljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 206.

75 T. uri, D. Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002, 159-
160; I. Alilovi, A. Lukinovi, upa Gornji Bogievci, Zagreb 1989, 20-26; Ministarstvo kulture uprava za Gornji Bogievci - upna crkva Sv. Duha razorena 1991.
zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Osijeku, Opina Gornji Bogievci, Popis evidentiranih, pre-
ventivno zatienih i registriranih spomenika kulture; Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih ob-
jekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996, 359; F. kiljan, "Graditeljska batina zapadne Slavonije nes-
tala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 206. 76 Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996, 359.

50

Gornji Bogievci - katolika upna crkva Svetog Duha
Smrti/Ratkovac pravoslavni hram Pokrova
Presvete Bogorodice 77
Hram Pokrova Presvete Bogorodice podignut je 1800. go-
dine na starom crkvitu iz sredine 18. stoljea. Crkva iz 1800. godi-
ne bila je neto manja od dananje i nije imala zvonik. Zvonik je na-
dograen 1938. godine. Za vrijeme Drugog svjetskog rata ustae
su otetili ikone na oltaru bajunetama. Hram je obnovljen 1981. go-
dine. Danas je hram u dobrom stanju, ali su nakon Domovinskog
rata nepoznati poinitelji ukrali ikone s ikonostasa, bogoslune
predmete, a stolice su porazbijali.78
77 S. Mileusni, Duhovni genocid 1991-1995(1997), Beograd 1997, 227; J. Jakovljevi, Poema mrtvim selja-
cima, Nova Gradika 1986, 34; J. Kempf, Oko Psunja, Zagreb 1998, (biljeke uz tekst) XIV, XV; ematizam
pravoslavne srpske eparhije pakrake za godinu 1898, Pakrac 1898., 73.
78 S. Mileusni, Duhovni genocid 1991-1995(1997), Beograd 1997, 227.
51
Smrti - Ratkovac - parohijalni hram Pokrova Presvete Bogorodice
Smrti srednjovjekovni lokalitet Gradina 79
Utvrenje Gradina locirano je na oko 1,5 kilometara isto-
no od dananjeg sela Smrti. itav prostor utvrenja obrastao je
umom, ali je ostao potpuno ouvan i prepoznatljiv. Radi se o ka-
rakteristinom srednjovjekovnom visinskom graditu s opkopom i
sredinjim uzvienjem.
irinci pravoslavni filijalni hram Svetog Marka 80
Filijalni hram Svetog Marka podignut je u 19. stoljeu u i-
rincima. Hram je uniten tijekom Domovinskog rata tako da se ne
prepoznaje ni mjesto gdje je stajao.
79 J. Jakovljevi, Poema mrtvim seljacima, Nova Gradika 1986, 27-28; T. Sekelj-Ivanan, Srednjovjekovni
lokaliteti iz okolice Nove Gradike u: Obavijesti Hrvatskog arheolokog drutva, br. 3, god. 28(1996), 60.
80 S. Mileusni, Duhovni genocid 1991-1995(1997), Beograd 1997, 233; Ranjena crkva u Hrvatskoj, Uni-
tavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996, 425.
52
 53

Katalog kulturno-historijskih spomenika zapadne Slavonije

Opcina Dragalic
Dragali katolika kapela Svete Ane 81
Kapelica Svetog Ivana Krstitelja u Dragaliu postojala je
prije dolaska Osmanlija. Meutim, nakon njihova odlaska staru ka-
pelu mjetani su sruili i na njezinu mjestu oko 1730. godine podi-
gli drvenu kapelicu Svete Ane. Budui da je graevina bila drvena,
mjetani su podigli novu drvenu kapelicu 1799. Dananja zidana
graevina je podignuta izmeu 1875. i 1878. godine. Duga je 16, a
iroka 8 metara. Tijekom posljednjeg rata kapelicu su teko otetili
pripadnici vojske tzv. Republike Srpske Krajine i JNA tijekom jeseni
1991. godine.82Kapela je do danas obnovljena.
Dragali - katolika kapela Svete Ane
81 T. uri, D. Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002, 160;
I. Alilovi, A. Lukinovi, upa Gornji Bogievci, Zagreb 1989, 27-28; Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje
sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996, 357.
82 Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996, 357.
54
Donji Bogievci pravoslavni parohijalni hram
Svetog Haralampija 83
U Donjim Bogievcima stajao je drveni hram Vaznesenja
Gospodnjeg koji je kasnije posveen Svetom Haralampiju. Zidani
hram je podignut tridesetih godina dvadesetog stoljea. Zauzima-
njem biljenika Furia hram nije sruen u Drugom svjetskom ratu, ali
je tee stradao u Domovinskom ratu.84 Do danas stoji neobnovljen.
Donji Bogievci - unutranjost pravoslavnog parohijalnog hrama
Svetog Haralampija
83 D. Kai, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 172; S. Mileusni, Duhovni
genocid 1991-1995(1997), Beograd 1997, 209; J. Kempf, Oko Psunja, Zagreb 1998, (biljeke uz tekst) XV.
84 S. Mileusni, Duhovni genocid 1991-1995(1997), Beograd 1997, 209.
 55

Donji Bogievci -pravoslavni parohijalni hram Svetog Haralampija

Poljane katolika kapela Svetog Fabijana i

Sebastijana 85

U selu Poljane sagraena je 1922. godine zidana kapelica

Svetog Fabijana i Sebastijana teko oteena u posljednjem ratu.
Kapelica je veliine 3X3 metra.

Poljane pravoslavni filijalni hram Svetog

Stefana 86 Poljane - katolika kapela Svetog Fabijana i Sebastijana

Filijalni hram Svetog Stefana u Poljanama bio je zavjetnog

karaktera. Podignut je na poetku 20. stoljea, obnovljen 1990/91.
godine, a znatno su ga granatama otetili pripadnici JNA i tzv. Re-
publike Srpske krajine tijekom Domovinskog rata budui da se na-
lazio na liniji razdvajanja.87 Danas stoji u ruevinama.

85 I. Alilovi, A. Lukinovi, upa Gornji Bogievci, Zagreb 1989, 29; Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje
sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996, 365.

86 S. Mileusni, Duhovni genocid 1991-1995(1997), Beograd 1997, 227; Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unit-
avanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996, 423.

87 Iskaz Rade Bosanac (Poljane).

Poljani - pravoslavni filijalni hram Svetog Stefana
Gorice katolika kapela Svetog Vida 88 Gorice pravoslavni filijalni hram Vaznesenja
Gospodnjega 90
Selo Gorice pripadalo je do 1940. godine, zajedno s Do-
njim Bogievcima, upi u Staroj Gradici, no zbog nemogunosti U Goricama je hram Vaznesenja Gospodnjega iz 1903. go-
dolaska u svoju upu, pogotovo kada se Sava izlije, oba su sela pri- dine uniten granatiranjem Hrvatske vojske i vojske tzv. Republike
kljuena upi u Gornjim Bogievcima. Kapelica u Goricama je ve Srpske Krajine tijekom 1991. i 1992. godine.91 Do danas stoje tek
tada postojala. Duine je 5 metara, a irine 4 metra. Sadanju ol- goli zidovi.
tarnu sliku izradio je Ivan Zukanovi, akademski slikar iz Dragalia.
Tijekom Domovinskog rata, izmeu rujna i prosinca 1991. godine,
kapelu su teko otetili pripadnici JNA i vojske tzv. Republike Srp-
ske Krajine.89 Crkva je obnovljena 1995. godine.

Gorice - katolika kapela Svetog Vida Gorice - pravoslavni filijalni hram Vaznesenja Gospodnjega

88 I. Alilovi, A. Lukinovi, upa Gornji Bogievci, Zagreb 1989, 29; Ministarstvo kulture uprava za zatitu
kulturne batine, Konzervatorski odjel u Osijeku, Opina Gornji Bogievci, Popis evidentiranih, preventivno
zatienih i registriranih spomenika kulture; Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hr-
vatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996, 358. 90 S. Mileusni, Duhovni genocid 1991-1995(1997), Beograd 1997, 206.

89 Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996, 358. 91 Iskaz Petar Jeri (Gorice).

56
 57

Mai katolika kapela Svetoga Ilije 92

Crkva Svetoga Ilije u selu Mai sagraena je u 19. stolje-

u. Crkva je bila spomenik kulture, a u periodu izmeu rujna i pro-
sinca 1991. godine unitili su je pripadnici JNA i vojske tzv. Repub-
like Srpske Krajine.

Mai - pravoslavni parohijalni hram Svetog Ilije

Maika agovina pravoslavni filijalni hram

Vaznesenja Gospodnjeg 95

U Maikoj agovini hram Vaznesenja Gospodnjega podi-

gnut je poetkom 20. stoljea. Teko je oteen u Domovinskom ra-
tu 1992. godine jer se nalazio na prvoj liniji ratita i nije obnovljen.96

Mai - katolika kapela Svetog Ilije

Mai pravoslavni parohijalni hram Svetoga

Ilije 93

Parohijalni hram Svetog Ilije u Maiu sagraen je 1858.

godine Prije njega stajala je u selu drvena crkva iz 1782. godine. Za
vrijeme Drugog svjetskog rata hram nije sruen zahvaljujui za-
uzimanju biljenika Furia. U posljednjem ratu, u proljee 1992. go-
dine, miniran je.94 Do danas nije obnovljen.
92 Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996, 360.
93 S. Mileusni, Duhovni genocid 1991-1995(1997), Beograd 1997, 222; Ministarstvo kulture uprava za
zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Osijeku, Opina Gornji Bogievci, Popis evidentiranih, pre-
ventivno zatienih i registriranih spomenika kulture; J. Kempf, Oko Psunja, Zagreb 1998, (biljeke uz tekst)
XV; ematizam pravoslavne srpske eparhije pakrake za godinu 1898, Pakrac 1898., 73.
Maika agovina - pravoslavni filijalni hram Vaznesenja Gospodnjeg
92 Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996, 360.
93 S. Mileusni, Duhovni genocid 1991-1995(1997), Beograd 1997, 222; Ministarstvo kulture uprava za
zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Osijeku, Opina Gornji Bogievci, Popis evidentiranih, pre-
ventivno zatienih i registriranih spomenika kulture; J. Kempf, Oko Psunja, Zagreb 1998, (biljeke uz tekst) XV.
94 J. Kempf, Oko Psunja, Zagreb 1998, (biljeke uz tekst) XV
95 S. Mileusni, Duhovni genocid 1991-1995(1997), Beograd 1997, 222; Ministarstvo kulture uprava za
zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Osijeku, Opina Okuani, Popis evidentiranih, preventivno
zatienih i registriranih spomenika kulture; J. Kempf, Oko Psunja, Zagreb 1998, (biljeke uz tekst) XVI.

94 J. Kempf, Oko Psunja, Zagreb 1998, (biljeke uz tekst) XV 96 J. Kempf, Oko Psunja, Zagreb 1998, (biljeke uz tekst) XVI.
 od medarskih vinograda koji se zove Stara crkva ili Crkvine. Zidanje
nove crkve zapoelo je 1777. godine, a obnova je uslijedila 1834.,
1950., 1967. i 1990. godine. Tijekom Domovinskog rata 1992. go-
dine zvonik crkve je teko oteen granatama koje su ispalile Hr-
vatska vojska i vojska tzv. Republike Srpske Krajine.98 U to vrijeme
oteen je i parohijalni dom. Crkva je zajednika za vjernike iz Trna-
ve i Medara. Do danas hram stoji neobnovljen.

Maika agovina - filijalni hram Vaznesenja Gospodnjeg,

izgled kapele poslije devastiranja

Medari/Trnava pravoslavni parohijalni hram

Preobraenja Gospodnjeg 97

U Medarima je postojala drvena crkva koju je osvetio u

ast Svetoga Nikole 1752. godine episkop pakrako-slavonski So-
fronije Jovanovi. Ta se crkva nalazila na poloaju sjeverozapadno

97 N. Mihovilovi, D. Roksandi, Monografija Gornje Trnave i Medara u zapadnoj Slavoniji, Beograd 2006,
Medari - izgled pravoslavnog parohijalnog hrama prije stradanja
347-348. S. Mileusni, Duhovni genocid 1991-1995(1997), Beograd 1997, 222; Ministarstvo kulture
uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Osijeku, Opina Gornji Bogievci, Popis evide-
ntiranih, preventivno zatienih i registriranih spomenika kulture; J. Kempf, Oko Psunja, Zagreb 1998, (bilj-
eke uz tekst) XV, XVI; ematizam pravoslavne srpske eparhije pakrake za godinu 1898, Pakrac 1898., 76. 98 S. Mileusni, Duhovni genocid 1991-1995(1997), Beograd 1997, 222.

58
59
60
 61

Katalog kulturno-historijskih spomenika zapadne Slavonije

Opcina Stara Gradiska

Donji Varo katolika kapela Svetog
Valentina, Sebastijana i Jakova 99

Kapelicu u Donjem Varou iz 20. stoljea teko su otetili

pripadnici JNA i vojske tzv. Republike Srpske Krajine tijekom 1991.
godine.100 Danas je kapela obnovljena.

Gornji Varo katolika kapela Svetog Ilije 101

Kapelicu Svetog Ilije u Gornjem Varou kod Stare Gradike

iz 20. stoljea otetili su pripadnici JNA i vojske tzv. Republike Srp-
ske Krajine tijekom 1991. godine.102

Greani - Bajer - prapovijesni lokalitet 103

Selo Greani se nalazi izmeu Save i autoputa Zagreb-Li-

povac. Godine 1971. zemljoradnik iz Greana je otkrio nekropolu s
ostacima spaljenih kostiju i urnama. Tri godine kasnije, u ljeto 1974.g.
Zavod za zatitu spomenika iz Osijeka pod vodstvom Kornelije
Minichreiter izvrio je iskopavanja treine nekropole. Radilo se o
bronanodobnoj nekropoli gdje su urne bile okrenute s dnom pre-
ma gore. Gornji dio nekropole bio je uniten zbog dubokog oranja,
te je otkriveno 26 grobova od kojih je svega 15 bilo potpuno sau-
vano. Metalnih priloga nije bilo. Godine 1975. nastavljeni su radovi
na ovoj nekropoli. Tada je otkriveno 46 novih grobova. Obiaj po-
kapanja mrtvaca u urnama koje su okrenute prema gore donjim
dijelom javlja se u sjevernoj Bosni i Posavini. Lokalitet u Greanima
je najzapadnija nekropola s takvim ritusom pokapanja. Srodne ne-
kropole su u podruju oko Doboja te Slavonskog i Bosanskog Bro-
da. Groblje se kronoloki moe smjestiti u kasnu fazu ranog bro- Gornji Varo - katolika kapela Svetog Ilije
nanog doba do u Ha A period po Reineckeu (1200-1100.g.pr.Kr.).
Pokapanje u ovoj nekropoli poinje prije nadiranja Baierdorf-Vela-
tice horizonta u nae podruje.

99 Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Osijeku, Popis ev-
identiranih, preventivno zatienih i registriranih spomenika kulture, Opina Stara Gradika; Ranjena crkva
u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996, 356.

100 Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996,
356.

101 Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Osijeku, Popis eviden-
tiranih, preventivno zatienih i registriranih spomenika kulture, Opina Stara Gradika; Ranjena crkva u
Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996, 359.

102 Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996,
359.

103 K. Minichreiter, Bajer, Greani, Nova Gradika nekropola bronanog doba u: Arheoloki pregled 16,
Beograd 1974, 44-59 K. Minichreiter, Bajer, Greani, Nova Gradika nekropola sa paljevinama br-
onanog doba u: Arheoloki pregled 17, Beograd 1975, 29-38; Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu
kulturne batine, Konzervatorski odjel u Osijeku, Popis evidentiranih, preventivno zatienih i registriranih
spomenika kulture, Opina Stara Gradika. Greani - Bajer - arheoloki nalazi

62
 63

Greani pravoslavni parohijalni hram Svete Novi Varo katolika kapela Preobraenja
Paraskeve 104 Isusova 106

U Greanima je ve sredinom 18. stoljea stajala drvena Kapela Preobraenja Isusova novijeg datuma unitena je
crkva Svete Paraskeve koju je posvetio 11. svibnja 1752. godine 1991. godine od strane JNA i vojske tzv. Republike Srpske Krajine.107
episkop pakrako-slavonski Sofronije Jovanovi. Ovu drvenu crk-
vu, koja je ve 1782. godine bila u loem stanju, sredinom 19. sto- Novi Varo katolika kapela Svetog Stjepana
ljea (oko 1858.g.) zamijenila je zidana graevina. Tijekom Drugog
Prvomuenika 108
svjetskog rata ustae su zapoeli ruiti ovaj hram, ali destrukciju ni-
su dovrili.105 Nakon rata, 1975. godine, kada je dozidan toranj, gra-
Nova crkva Svetog Stjepana Prvomuenika sagraena je
evina je obnovljena, no danas je u vrlo loem stanju.
1989. godine. Crkvu su u potpunosti razruili pripadnici JNA i voj-
ske tzv. Republike Srpske Krajine 5. rujna 1991. godine. Danas je cr-
kva obnovljena prema graevini iz 1989. godine.

Novi Varo - katolika kapela Svetog Stjepana Prvomuenika

Greani - pravoslavni parohijalni hram Svete Paraskeve 106 V. ugaj, Stara Gradika, Zagreb 1997, 36-37; Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih ob-
jekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996, 361.

104 D. Kai, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 169; S. Mileusni, Duhovni
107 Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996, 361.
genocid 1991-1995(1997), Beograd 1997, 208; ematizam pravoslavne srpske eparhije pakrake za godinu
1898, Pakrac 1898., 73.
108 Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996, 361; F.
kiljan, "Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009),
105 S. Mileusni, Duhovni genocid 1991-1995(1997), Beograd 1997, 208. 207
Pivare antiki Servitium na poloaju janci 1878. godine, prilikom okupacije Bosne i Hercegovine. Nova
utvrda u Staroj Gradici imala je sedam bastiona. Pri gradnji nove
Nacionalni park 109
utvrde iseljeno je stanovnitvo Stare Gradike, te tada nastaju na-
selja Gornja, Donja i Nova Varo. Godine 1799. utvrda se pretvara u
Iako je prema tabuli Peutingeriani ovo naselje bilo locira-
kaznionicu, a njezin je najvei dio sruen 1925. godine. Kaznionicu
no na desnoj obali rijeke Save, ostaci antikog Servitiuma naeni
su za vrijeme Drugog svjetskog rata ustae pretvorili u koncentra-
su u sreditu trokuta ume Pranik, to je mogue protumaiti me-
cioni logor, a nakon Drugog svjetskog rata do 1991. godine u mje-
andriranjem rijeke Save. Antiko naselje se nalazilo na prometnici
stu je opet kaznionica. Stara Gradika je u to vrijeme mrtvo naselje.
koja je vodila od Siscie prema istoku, a imalo je ulogu manje po-
staje (mutatio), koja je sluila za izmjenu konja ili zaprega. Opse-
nija arheoloka istraivanja do sada nisu vrena, a tanki umski po-
krov i danas skriva brojne uzviene humke koji sadravaju fragmente
crijepa, cigle, krovnih kanalica i podnih ploa. Trasa nekadanje rimske
ceste od naselja prema sjeveru bila je koritena za gradnju umske
pruge koja se poslije Drugog svjetskog rata koristila za ekspolata-
ciju uma u tom dijelu Slavonije. Servitium je najvjerojatnije pro-
pao u najezdi barbara u IV. stoljeu. Sasvim je sigurno da je mjesto
bilo povezano s villom rusticom u Benkovcu, pa je dananja pro-
metnica Stara Gradika-Okuani-Bijela Stijena nastala na antikoj
trasi.

Stara Gradika tvrava na Savi 110

Stara Gradika - ostaci utvrde
Pod imenom Gradika lokalitet se prvi put spominje 1295.
godine kao luko mjesto u vlasnitvu crkvenog reda ivanovaca.
Tim imenom Gradika se naziva sve do 1750. godine, kada je osno-
vana Nova Gradika, pa je ova Gradika na Savi dobila ime Stara
Gradika. Prva utvrda u Gradici je podignuta zbog osmanlijske
opasnosti prije 1536. godine. Tvrava je imala oblik etverokuta i
bila je do same rijeke Save. Imala je dva bastiona opasana ancem
za vodu. Sredinji dio bio je utvren zidom u trokut i bastionom.
Godine 1536. Husrev beg osvaja Gradiku i ujedinjuje naselja s ob-
je strane rijeke Save. Oko 1655. godine Gradika je imala 1800 mu-
slimanskih i 200 katolikih kua. Franjevci iz Visokog vodili su malu
katoliku zajednicu. U gradu se nalazilo desetak damija. Godine
1688. utvrdu Gradiku na lijevoj obali rijeke Save zauzeo je Ljudevit
Badenski. Osmanlijsku utvrdu su nakon mira u Srijemskim Karlovc-
ima razorili Austrijanci 1762. godine i ondje podigli moderniju i
vru utvrdu. Tursku utvrdu na desnoj obali Save razorili su Austri-

109 Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Osijeku, Popis evi-
dentiranih, preventivno zatienih i registriranih spomenika kulture, Opina Stara Gradika; V. ugaj, Stara
Gradika, Zagreb 1997, 5-6; V. ugaj, Gradika na Savi (katalog izlobe), Nova Gradika 1986.

110 T. uri, D. Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002,
160-161; T. uri, Iz prolosti novogradikog kraja, Varadin 1974, 54-58; Ministarstvo kulture, Uprava za
zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Osijeku, Popis evidentiranih, preventivno zatienih i regis-
triranih spomenika kulture, Opina Stara Gradika; G. Szabo, Sredovjeni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Za-
greb 1920, 117; V. ugaj, Stara Gradika, Zagreb 1997, 11-18; V. ugaj, Gradika na Savi (katalog izlobe),
Nova Gradika 1986. Stara Gradika - tlocrt

64
 65

Stara Gradika - ostaci tvrave 30-ih godina 20. stoljea

Stara Gradika franjevaki samostan i

katolika upna crkva Svetog Mihovila 111

Franjevaki samostan s crkvom Svetog Mihovila sagraen

je 1776. godine. Meutim, upa je osnovana 1623. godine pod
Osmanlijama, kada su je vodili franjevci iz Visokog. Drveni samos-
tan je na istom mjestu postojao vrlo vjerojatno ve od tada. Samo-
stan je ukinuo Josip II. i pretvorio ga u vojarnu, a franjevci sele u su-
sjedni Cernik. Vrijednu baroknu crkvu Svetog Mihovila sruile su
jugoslavenske vlasti 1948. godine, a dio samostana vojarne ostaje
integralni dio Kazneno-popravnog doma.112 Danas je u tijeku iz-
gradnja nove upne crkve.

111 T. uri, D. Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002,
161-162; V. ugaj, Stara Gradika, Zagreb 1997, 22-24, 36-37.
Stara Gradika - ulaz u nekadanji zatvorski kompleks,
staru austrougarsku utvrdu 112 V. ugaj, Stara Gradika, Zagreb 1997, 36-37.
Stara Gradika pravoslavni parohijalni hram
Svetog Nikole i filijalni hram Svetih Arhanela 113
U Staroj Gradici potpuno su zatrti tragovi pravoslavne
crkve koja se pod ustakom vlau nala unutar zloglasnog logora
Stara Gradika. Sruili su je ustae 1942. godine. Hram je postajao
u Staroj Gradici od 1760. godine. U izvjetaju iz 1782. godine
navodi se da se zavrava i zidana crkva. Crkva u Staroj Gradici bila
je jedan od najbogatijih hramova u itavom kraju. U njoj su se na-
lazili stari ikonostas, knjige, Bogorodiina ikona i 60 ikona van
ikonostasa. Bogosluenja su se nakon Drugog svjetskog rata dra-
la u adaptiranoj kapeli (staroj poti).
Stara Gradika - pravoslavni parohijalni hram Svetoga Nikole
prije Drugog svjetskog rata
113 D. Kai, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 169-170; F. kiljan,
"Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009),
208; ematizam pravoslavne srpske eparhije pakrake za godinu 1898, Pakrac 1898., 74.
66
Uskoci katolika kapela Svetog Roka 114
Kapela Svetog Roka u Uskocima u upi Stara Gradika sa-
graena je u 20. stoljeu. Tijekom posljednjeg, Domovinskog rata
teko je oteena 15. kolovoza 1991. godine od strane pripadnika
JNA i vojske tzv. Republike Srpske Krajine.115 Do danas je u potpu-
nosti obnovljena. U Uskocima se u jednoj kui nalazilo i sjedite
upe Svetog Mihovila iz Stare Gradike tijekom druge polovice 20.
stoljea.
Uskoci - katolika kapela Svetog Roka
114 Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Osijeku, Popis eviden-
tiranih, preventivno zatienih i registriranih spomenika kulture, Opina Stara Gradika; Ranjena crkva u
Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996, 368.
67
68
 69

Katalog kulturno-historijskih spomenika zapadne Slavonije

Opcina Resetari
Adamovci srednjovjekovno gradite Gradina 116

Iznad sela Adamovaca, na lokaciji Gradina, nalaze se os-

taci nepoznatog srednjovjekovnog objekta. U selu je lokalitet po-
znat pod imenom Jakaeva gradina, a danas se nalazi u vlasnitvu
PIK-a. Obradom zemlje teren je izravnan, pa se stoga gradite tee
uoava. Ipak, na mjestu gdje je bilo gradite nailazi se na vee ko-
made kamenja. Pokraj lokaliteta se nalazi bunar koji mjetani nazi-
vaju Turski bunar ili Stublji bunari.

Brani katolika kapela Svetog Roka 117

U mjestu Brani se nalazi kapela Svetog Roka koja pripa-

da pod upu Muenitva Svetog Ivana Krstitelja iz Zapolja, novo-
gradiki dekanat Poeke biskupije.

Bukovica katolika kapela Roenja Blaene

Djevice Marije 118

Kapela Roenja Blaene Djevice Marije u Bukovici sagra-

ena je nedavno, a pripada upi Krista Kralja iz Reetara, novogra-
diki dekanat Poeke biskupije.

Drenik - katolika kapela Svetog Andrije

Drenik katolika kapela Svetog Andrije 119

U mjestu postoji kapelica sv. Andrije apostola koja pripa- Reetari katolika upna crkva Krista Kralja 121
da upi sv. Ivana Krstitelja iz Zapolja, novogradiki dekanat Poe-
ke biskupije. upna crkva Krista Kralja izgraena je 1968. godine u isto-
imenoj upi osnovanoj 1977. godine, novogradiki dekanat Poe-
ke biskupije.
Gunjavci katolika kapela Svetog Nikole 120

Kapela Svetog Nikole biskupa pripada u upu Zapolje, no-

Zapolje antiko i srednjovjekovno nalazite
vogradiki dekanat Poeke biskupije Puharina 122

Na lokaciji Puharina pronaeni su antiki i srednjovjekov-

ni nalazi. U srednjem vijeku je ondje zacijelo stajalo naselje. Na tri
mjesta se prilikom kopanja kanala ovdje nailo na antike zidove, a
116 T. Sekelj-Ivanan, Catalogue of medieval sites in continental Croatia, Oxford 1995, 190; T. Sekelj-
Ivanan, Srednjovjekovni lokaliteti iz okolice Nove Gradike u: Obavijesti Hrvatskog arheolokog drutva,
povrinski nalazi sadravaju srednjovjekovnu keramiku.
br. 3, god. XXVIII (1996), 60-61.

117 www.resetari.hr.
121 www.resetari.hr.
118 www.resetari.hr.
122 Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Osijeku, Popis eviden-
119 www.resetari.hr. tiranih, preventivno zatienih i registriranih spomenika kulture, Opina Reetari; T. Sekelj-Ivanan, Cata-
logue of medieval sites in continental Croatia, Oxford 1995, 190; T. Sekelj-Ivanan, Srednjovjekovni lokali-
120 www.resetari.hr. teti iz okolice Nove Gradike u: Obavijesti Hrvatskog arheolokog drutva, br. 3, god. XXVIII (1996), Zagreb
1996, 61.

70
 71

Zapolje antiki lokalitet 123

U Zapolju, kraj crkve Sv. Nikole, prilikom kopanja nekak-

vog jarka naen je zid koji tee prema jugozapadu, debeo oko 0,60
metara, te neto rimske keramike i cigle iz etvrtog stoljea. Osim
antikog zida i rimske keramike, na istom je mjestu naena i sred-
njovjekovna keramika.

Zapolje katolika upna crkva Svetoga

Nikole 124

Podruje dananjeg sela Zapolje bilo je u posjedu plemi-

ke obitelji Boria. U XIII. stoljeu, kada se prvi put spominje gos-
potija Zapolje, povezuje se i s rodom Zapolja koji je podigao grad
Tvrdi iznad dananjeg Starog Petrovog Sela, odnosno na podru-
ju sela Tisovac. Jedina graevina koja uz naziv sela, podsjea na
vrijeme srednjeg vijeka, sadanja je upna crkva Svetoga Nikole,
podignuta na mjestu jo starije gotike crkve. Crkva Svetog Nikole
spominje se 1660. godine. U prolom stoljeu kraj crkve je naeno
srednjovjekovno oruje i, navodno, dva natpisa na kamenu s ime-
nom Zapolja.

Zapolje - katolika upna crkva Svetog Nikole

123 Z. Troan, Arheoloka topografija opine Nova Gradika u: Godinjak matice Hrvatske, br. 1, Nova
Gradika 2000, 124; T. Sekelj-Ivanan, Srednjovjekovni lokaliteti iz okolice Nove Gradike u: Obavijesti
Hrvatskog arheolokog drutva, br. 3, god. 28(1996), 61.

124 T. uri, D. Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002, 178;
T. uri, Iz prolosti novogradikog kraja, Varadin 1974, 33-35; Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu
kulturne batine, Konzervatorski odjel u Osijeku, Popis evidentiranih, preventivno zatienih i registriranih
spomenika kulture, Opina Reetari.
72
 73

Katalog kulturno-historijskih spomenika zapadne Slavonije

Opcina Davor
Davor katolika upna crkva Svetog Jurja 125
U mjestu Davor se za kanonske vizitacije 1730. godine
spominje drvena kapela Svetoga Jurja, dok je godine 1757. za-
biljeeno postojanje drvene kapele sa stupovima, duine est i
irine tri metra. Zabiljeen je i drveni toranj. Za kanonske vizitacije
1761. godine spominje se crkva Svetog Bartola na groblju, koja je
1781. godine unitena. Davor je postao upno sredite 1789. go-
dine. Dananja crkva je sagraena 1865. godine. Tada je upnik bio
Josip Kraljevi.
Davor - katolika upna crkva Svetog Jurja
125 D. Ivani, I. Relkovi, Davor Rijeju i slikom o znamenitostima mjesta na Savi, Davor 1998, 65; T. u-
ri, D. Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002, 177.
74
Davor pravoslavni parohijalni hram Svetog
Petra i Pavla 126
U Davoru je od 1777. godine postojao hram Svetih Petra i
Pavla. Zidani hram podignut je 1858. godine. Pravoslavni su se ti-
jekom prvih desetljea 20. stoljea odseljavali iz Davora tako da su
u potpunosti nestali kao zajednica. Nakon toga je hram oronuo, a
Pakraka eparhija ga je prodala opini. Opina Davor je imala na-
mjeru obnoviti hram, ali je nakon Domovinskog rata, zbog opas-
nosti od ruenja i nemogunosti obnove, sruila crkvu i na njezinu
mjestu uredila parkiralite. Vlasnik ovog parohijalnog hrama nije
bila Srpska pravoslavna crkva, ve opina Davor.
Davor - pravoslavni parohijalni hram Svetog Petra i Pavla prije ruenja
126 D. Ivani, I. Relkovi, Davor Rijeju i slikom o znamenitostima mjesta na Savi, Davor 1998, 65; F.
kiljan, "Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009),
207; ematizam pravoslavne srpske eparhije pakrake za godinu 1898, Pakrac 1898., 74.
 75

Orubica katolika upna crkva Svetog Ilije 127

U mjestu Davor se za kanonske vizitacije 1730. godine

spominje drvena kapela Svetoga Jurja, dok je godine 1757. zabi-
ljeeno postojanje drvene kapele sa stupovima, duine est i iri-
ne tri metra. Zabiljeen je i drveni toranj. Za kanonske vizitacije
1761. godine spominje se crkva Svetog Bartola na groblju, koja je
1781. godine unitena. Davor je postao upno sredite 1789. go-
dine. Dananja crkva je sagraena 1865. godine. Tada je upnik bio
Josip Kraljevi.

Davor - pravoslavni parohijalni hram Svetog Petra i Pavla

Orubica - katolika upna crkva Svetog Ilije

Davor - poloaj pravoslavnog parohijalnog hrama Svetog Petra i Pavla 127 T. uri, D. Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002, 176.
76
 77

Katalog kulturno-historijskih spomenika zapadne Slavonije

Opcina Staro Petrovo Selo

Bili Brig katolika kapela Uzaaa Donji Crnogovci katolika kapela Male Gospe 129
Spasiteljeva 128
Kapela Male Gospe u Donjim Crnogovcima podignuta je
Iznad sela Bili Brig izmeu Vrbove i Nove Kapele nalazi se 1911. godine. Sveta misa se slui na Malu Gospu i jednom mje-
kapela Uzaaa Spasiteljeva iz 1864. godine. Uz nju je nedavno seno nedjeljom. Prije ove kapelice u Crnogovcima stajala je ka-
sagraena i nova kapela. pela Svete Lucije, ali je ona sruena prije gradnje upne crkve u Sta-
rom Petrovom Selu, a njezin je inventar prenesen u kapelu u Go-
dinjaku.

Donji Crnogovci - katolika kapela Male Gospe

Godinjak katolika kapela Svetoga Luke 130

U selu Godinjak izmeu Adamovaca i Starog Petrovog

Sela nalazi se kapela Svetoga Luke iz 1898. godine. Starija kapelica,
iz polovice 19. stoljea, sruena je godinu dana ranije, a upnik je
tada ovako zapisao: Filialiste u Godinjaku poruili su svoju nes-

Bili Brig - stara katolika kapela Uzaaa Spasiteljeva

129 A. Lukinovi, upna crkva u Starom Petrovom Selu, Staro Petrovo Selo 2007, 27.

130 T. uri, D. Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002, 179;
128 T. uri, D. Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002, 179. A. Lukinovi, upna crkva u Starom Petrovom Selu, Staro Petrovo Selo 2007, 28.

78
 79

grapnu kapelu, pa su ove godine novu milovidnu kapelicu mjesto Komarnica - katolika kapela Svetog Leonarda
stare podigli, koju je dne 18. listopada (misli se na 1898.g., op.a.)
domai upnik i dekan sveano blagoslovio. U Komarnici se nalazi kapela Svetog Leonarda iz kraja 19.
ili poetka 20. stoljea.
Gornji Crnogovci katolika kapela Gospe
Laze katolika kapela Svetog Trojstva
Lurdske 131
Kapela Svetog Trojstva u Lazama potjee iz 1930. godine i
U Gornjim Crnogovcima podignuta je kapela, kao i u Do- u dobrom je stanju.
njim Crnogovcima, 1911. godine. Svete mise se slue jedne nedje-
lje u mjesecu i na Gospu Lurdsku.

Gornji Crnogovci - katolika kapela Gospe Lurdske

131 A. Lukinovi, upna crkva u Starom Petrovom Selu, Staro Petrovo Selo 2007, 27.
Laze - katolika kapela Svetog Trojstva
Otri Vrh katolika kapela Svetog Vida 132
Kapela Svetog Vida u Otrom Vrhu podignuta je 1940. go-
dine. Prije ove kapele prvo je stajala drvena graevina koja je slui-
la za korizmenu ispovijed bolesnika, staraca i djece. Ona je ve kod
gradnje upne crkve dokinuta, a jedino to je od nje ostalo bio je
kip Svetog Emerika. Nova kapelica na mjestu starije, drvene, podig-
nuta je 1908. godine, ali je i ona bila kratkog vijeka, pa je 1940. godi-
ne sagraena dananja graevina. Svete mise u Otrom Vrhu odr-
avaju se na Vidovo (15. lipnja).
Staro Petrovo Selo pravoslavni parohijalni
hram Svetoga Luke 135
Jo poetkom 20. stoljea u Starom Petrovom Selu, koje
se nalazi desetak kilometara istono od Nove Gradike, bilo je
osamdeset srpskih kua, a postojala je i pravoslavna crkva Svetoga
Luke iz 1828. godine, koju su ustae 1941. sruili do temelja. Na nje-
zinu mjestu, u centru sela, stoji zvonara sa zvonima prenijetim sa
stare crkve.

Starci katolika kapela Svetog Vinka 133

Kapela Svetog Vinka u Starcima sagraena je 2003. go-

dine. Naslovnik kapele je izabran zato to se graevina nalazi u vi-
nogradima. Sveta misa se slui na Vinkovo 22. sijenja.

Staro Petrovo Selo katolika upna crkva

Svetoga Antuna Padovanskog 134

Nekada se Staro Petrovo Selo nalazilo u brdima u blizini

dananjeg naselja Otri Vrh i zvalo se Petrovi-selo, a pokraj sela je
stajao Petrov-grad i crkva Svetog Ladislava ije se ruevine spomi-
nju jo 1730. godine. Staro Petrovo Selo nastalo je na dananjem
mjestu 1765. godine. Tada su se, odredbom krajikih vlasti stanov-
nici brdskih sela morali preseliti na glavnu cestu. U selu je osnova-
na upa 1766. godine, a preseljena je i kapelica Svetog Antuna Pa-
dovanskog, koja postaje upnom crkvom. Nova crkva se poela
graditi 1773. godine u baroknom slogu. Dovrena je 1775. godine,
a posveena 1777. godine (graena je od materijala srednjovje-
kovne crkve Svetoga ura iz Gornje Vrbove). U svetitu crkve na-
laze se tri freske: Roenje Isusovo, Preobraenje Isusovo i Poslje-
dnja veera, rad Antuna Kellera iz 1819., a crkvu je oslikao 1920.
godine Rihardo Rajnik.
Staro Petrovo Selo - pravoslavna zvonara na mjestu parohijalnog
hrama Svetog Luke

tivica katolika upna crkva Svete Marije

Magdalene
132 A. Lukinovi, upna crkva u Starom Petrovom Selu, Staro Petrovo Selo 2007, 28
U tivici se nalazi etiri kapele i upna crkva. upna crkva
133 A. Lukinovi, upna crkva u Starom Petrovom Selu, Staro Petrovo Selo 2007, 29
Svete Marije Magdalene potjee iz kraja 18. ili poetka 19. stoljea.
134 T. uri, D. Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002, 179;
J. Buturac, Iz crkvene povijesti Starog Petrova Sela i okolice, Staro Petrovo Selo 1966; Ministarstvo kulture
uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Osijeku, Opina Staro Petrovo Selo, Popis evi-
dentiranih, preventivno zatienih i registriranih spomenika kulture; A. Lukinovi, upna crkva u Starom 135 D. Kai, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, 173; F. kiljan, "Graditeljska batina za-
Petrovom Selu, Staro Petrovo Selo 2007. padne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 207.

80

tivica - katolika upna crkva Svete Marije Magdalene
Tisovac katolika kapela Svetog Blaa 136
Drvena kapela Svetog Kria u Tisovcu nalazila se na gro-
blju izvan sela, a bila je podignuta na kamenim temeljima srednjo-
vjekovne crkve. Groblje je sve do naih dana sluilo kao sredinje
upno groblje. U 19. stoljeu bila je u selu podignuta kapela pod
zatitom Svetog Blaa. Nju su mjetani sruili 1899. godine i sag-
radili novu, posveenu istom svecu. Lukinovi navodi da se kapela
nalazi na nezgodnom mjestu, usred sela, nasred ceste, a da u nju
jedva stane dvadeset osoba.
136 A. Lukinovi, upna crkva u Starom Petrovom Selu, Staro Petrovo Selo 2007, 29.
81
Vrbova katolika upna crkva Svetoga Jurja 137
Dananje selo Vrbova nastavlja povijest starijih sela Gor-
nje i Donje Vrbove. Na obroncima Poeke gore postojala je utvrda
Vrbova sa crkvom Svetog ura koja se spominje 1275. godine.
Crkva se oito nalazila na poloaju dananje kapelice Svetog Ilije.
Poloaj kapelice mjetani i danas nazivaju Crkvite, a stanovnici
pamte da je umjesto nje nekada na tom mjestu stajao temelj crkve
Svetog Jurja (ura). Prije nekoliko godina probijen je put kroz u-
mu, a u profilu su se pojavile ljudske kosti. Uzvienje se nalazi na po-
voljnom poloaju s kojega je mogue kontrolirati savsku dolinu.
Ispod Crkvita nalazi se poloaj Ramin dol, gdje su arheolozi tako-
er pronali srednjovjekovnu keramiku. Crkva Svetog ura je os-
tala sauvana za vrijeme turske vlasti. Po carskoj odredbi stanov-
nici sela Vrbove spustili su se 1765. godine u nizinu i ondje osnovali
dananje selo Vrbovu. Godine 1775. sagraena je i prva crkva Svih
Svetih, a kako je bila loe graena, na njezinu je mjestu podignuta
nova crkva 1802. godine posveena Svetom Jurju. U crkvi je glavni
oltar Svetoga Jurja iz 1921. godine te oltar Svih Svetih iz 1864. go-
dine. upa je u Vrbovi ponovno osnovana 1963. godine.
Vrbova - katolika upna crkva Svetog Jurja
137 T. uri, D. Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002, 180;
Ministarstvo kulture uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Osijeku, Opina Staro Pe-
trovo Selo, Popis evidentiranih, preventivno zatienih i registriranih spomenika kulture; T. Sekelj-Ivanan,
Srednjovjekovni lokaliteti iz okolice Nove Gradike u: Obavijesti Hrvatskog arheolokog drutva, br. 3,
god. 28(1996), 61.
82
 83

Katalog kulturno-historijskih spomenika zapadne Slavonije

Opcina Nova Kapela

Batrina katolika kapela Svetog Antuna Donji Lipovac- katolika kapela Svetoga Vida 138

U Batrini je kapela Svetog Antuna iz kraja 19. ili poetka U Donjem Lipovcu sagraena je crkva Svetog Vida 1864.
20. stoljea u centru naselja. godine, a u njoj se nalazi slika sveca nabavljena u Austriji krajem
19. stoljea.

Batrina - katolika kapela Svetog Antuna

84
 85

Dragovci katolika kapela Svetog Bartola 139

U Dragovcima, koji su smjeteni na prometnici izmeu

Pleternice i Batrine stoji kapela Svetoga Bartola iz 1883. godine;
nju je 1921. godine oslikao slikar Josip Piccolli.

Gornji Lipovac - upna crkva Presvetog Trojstva

Magi Mala katolika kapela Svetog Ivana

Nepomuka 140

U selu Magi Mala podignuta je 1877. kapelica Svetog

Ivana Nepomuka. U njoj se nalazi i vrijedna slika toga sveca iz 19.
Dragovci - katolika kapela Svetog Bartola
stoljea.

Gornji Lipovac katolika upna crkva Nova Kapela katolika upna crkva Roenja
Presvetoga Trojstva Blaene Djevice Marije 141

upna crkva Presvetog Trojstva u Gornjem Lipovcu tipi- U sreditu naselja Nova Kapela nalazi se velika upna cr-
zirana je graevina kakve su se u 19. stoljeu gradile po Vojnoj kra- kva Roenja Blaene Djevice Marije. Graena je u terezijanskom
jini. Danas je u izvrsnom stanju.
140 T. uri, D. Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002, 182

138 T. uri, D. Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002, 182. 141 T. uri, D. Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002,
181-182; J. Kolari, Dvjesta novokapelakih proljea, Zagreb 1977; Ministarstvo kulture uprava za zatitu
139 T. uri, D. Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002, 182; kulturne batine, Konzervatorski odjel u Osijeku, Opina Nova Kapela, Popis evidentiranih, preventivno
www.nkorljava.hr. zatienih i registriranih spomenika kulture.
baroku i okruena cinktorom s etiri kule-kapelice na uglovima. Seoce katolika kapela Svetog Roka
Gradnja spomenute crkve zapoela je 1773. godine, a ve je 12.
rujna 1774. godine bila dovrena, i u njoj je postavljen barokni kip U Seocu kod Nove Kapele nalazi se kapelica Svetog Roka
Majke Boje Dubovake, prenesen iz nekadanje crkve u oblinjem koja je podignuta 1916. godine.
Dubovcu, selu na obroncima Poeke gore. Crkva je jednobrodna
graevina sa zaobljenim svetitem, a iz bogato ralanjenog pro-
elja uzdie se zvonik. Na proelju se nalaze dvije nie s kipovima
Svetog Tome i Svetog Henrika. Crkva je zbog svoje graditeljske vri-
jednosti stavljena pod zatitu kao vrijedan spomenik kulture. Po-
kretni inventar crkve, koji je takoer zatien, ine glavni oltar Bla-
ene Djevice Marije, poboni oltari Svetog Ivana Nepomuka i Sve-
tog Kria, propovjedaonica, krstionica, etiri barokna srebrna svi-
jenjaka i zlatni ciborij, dar carice Marije Terezije. Crkveni cinktor je
sagraen od materijala crkve u Dubovcu, koja je u vrijeme gradnje
cinktora, 1807. godine, bila sruena.

Pavlovci katolika kapela Svetoga Valentina

Kapela Svetog Valentina u selu Pavlovci sagraena je 1909.

godine i nalazi se u izvrsnom stanju.

Seoce - katolika kapela Svetog Roka

Sie bronanodobna ostava 142

Bronanodobna ostava Sie naena je u bari juno od se-

la 1900. godine, u upu koji je samo djelomino sauvan. Sadrava
49 komada bronce: uplje sjekire, sjekire sa zaliscima, dlijeta, srpo-
ve, i sirovu broncu. Datira se u treu fazu ostava, a uva se u Arhe-
olokom muzeju u Zagrebu.

142 Ministarstvo kulture uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Osijeku, Opina No-
va Kapela, Popis evidentiranih, preventivno zatienih i registriranih spomenika kulture; K. Vinski-Gas-
Pavlovci - katolika kapela Svetog Valentina parini, Kultura polja sa arama, Zadar 1973, 184.

86
 87

Navrh brda, na junim obroncima Poeke gore, uz prometnicu

Nova Kapela Poega, nalazi se ta crkva iji se poeci veu uz 13.
stoljee. Ondje je u srednjem vijeku stajala plemika utvrda Orlja-
vica. upna crkva Svetog Luke uspjela se sauvati i u vrijeme os-
manlijske vlasti, kada su je nadzirali franjevci iz Velike. Odlaskom
Osmanlija crkva je proirivana i obnavljana u baroknom stilu, ali su
na njoj ostale sauvane pojedine gotike osobine. Prije nekoliko
godina crkva je nepanjom izgorjela, ali je do dananjih dana dje-
lomino obnovljena. Graevina je podignuta od opeke s uskim i
ravno zavrenim svetitem. Uglovi lae i svetita uvreni su goti-
kim kvadrima, a svetite od ostalog dijela crkve odvaja trijumfalni
luk. Na proelju se nalazi velik barokni zvonik. Kao raritet i kuriozi-
tet treba spomenuti i ugraeni kamen s natpisom na bosanici koji
pripada osmanskom razdoblju, tj. vremenu kada su na crkvu pazili
franjevci iz Velike. Iza oltara su na jednom kamenu urezani zani-
mljivi znakovi koji su nalik na hijeroglife. Strugotine s toga kamena
upotrebljavali su domai stanovnici toga kraja kao lijek, na to su
ih upuivale, kako kae predaja, muslimanske bule iz Kobaa.
Crkva je oteena u Drugom svjetskom ratu od strane erkeza.144a

Ostava iz sela Sie

Sie katolika kapela Svetoga Stjepana

Muenika 143

U selu Sie, koje se nalazi juno od Nove Kapele, stoji Sve-

tog Stjepana Muenika, podignuta 1871. godine na mjestu drvene
kapelice iz 1753. godine. U njoj je kip Blaene Djevice Marije iz
1898. godine.

Srednji Lipovac katolika kapela Svetoga Luke 144

Crkva Svetog Luke u Srednjem Lipovcu jedan je od naj-

vrednijih spomenika kulture na podruju novogradikog kraja.

143 T. uri, D. Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002, 182.
Srednji Lipovac - katolika kapela Svetog Luke
144 T. uri, D. Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002, 182; 144a S. Koul, Oteene crkve i crkveni spomenici u Zagrebakoj nadbiskupiji u Drugom svjetskom ratu i
Ministarstvo kulture uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Osijeku, Opina Nova porau u: Tkali 4 (2000), 23.
Kapela, Popis evidentiranih, preventivno zatienih i registriranih spomenika kulture; D. Vukievi Samar-
ija, Sakralna gotika arhitektura u Slavoniji, Zagreb 1986, 141. 145 www.starakapela.com
Stara Kapela katolika kapela Gospodinova
Uzaaa 145

Kapelica posveena Gospodinovom Uzaau u Staroj

Kapeli izgraena je 1860. godine i opremljena je vrijednom oltar-
skom slikom.

88
89
90
 91

Katalog kulturno-historijskih spomenika zapadne Slavonije

Grad Daruvar
etvrtkovac franjevaki samostan Svetoga
kralja Ladislava 146
Na mjestu srednjovjekovnog etvrtkovca stajao je franje-
vaki samostan Svetog kralja Ladislava od kojeg nije ostalo nita sa-
uvano.
Daruvar - Veliki Bastaji rimski nalazi 147
Rimljani su, definitivno pacificiravi podruje dananje
zapadne Slavonije, nakon guenja Batonova ustanka 9. g., vrlo vje-
rojatno poeli graditi toplice i na podruju dananjeg Daruvara.
Dugo vremena nije bilo poznato rimsko ime Daruvara, ali istrau-
jui Itinerarium Antonini, koji je uz Peutingerovu kartu najvaniji
materijalni izvor za prouavanje rimske topografije, znanstvenici
su zakljuili kako je rimska cesta vodila od Siska preko Kraljeve Ve-
like do pozicije dananjeg Daruvara, tj. antikog naselja koje se u
rimsko vrijeme nazivalo Aquae Balissae. Da se slavno kupalite na-
lazilo ba na poloaju dananjeg Daruvara, govore i mnogobrojni
nalazi. Aquae Balissae ili u prijevodu Jaka Vrela, spominju se, osim
na Antoninovu itineraru, i na nadgrobnoj steli carskoga gardista
koji je bio roen na podruju municipalne uprave toga rimskoga
prethodnika Daruvara, u selu Cocconae (dananja pii Bukovica
na virovitikom podruju), a koja je pronaena u Rimu. Na epigraf-
skim kamenim spomenicima, uglavnom postoljima za carske sta-
tue, posveenim carevima Marku Aureliju (161. 180.), Komodu
(180. 192.), Gordijanu III. (238. 244.) i njegovoj eni Trankvilini,
grad Aquae Ballissae ima status kao res publica Iasorum, dok se na
nadgrobnoj steli gradskoga magistrata, jednog od lanova uprav-
nog vijea etvorice, Publija Elija, spominje kao municipium Iaso-
rum.
Zbog nedostatka arheolokih istraivanja, o topografskoj slici Aqu-
ae Balissae moe se zakljuivati samo na temelju pisanih izvora iz
vremena 18., 19. i 20. stoljea. Oito je da je stambeni dio rimskog
naselja bio smjeten na poloaju Rimski tabor (danas Stari Slavik),
iznad izvora tople vode. Ondje su se jo poetkom 20. stoljea mo-
gle u veoj koliini pronai cigle, crijepovi, temelji, zidovi s fres-
kama, orue, oruje i drugi arheoloki materijal. itav je plato bio
okruen djelomino kasnoantikim, a djelomino srednjovjekov-
nim zidom, ali je taj zid nestao tijekom 20. stoljea radom daru-
varske ciglane i irenjem gradskog podruja, tj. modernom urbani-
146 B. Schejbal, Daruvar: oekujui istraivanja u: Vrela, br. 13 14 (1999), 29 30.
147 G. Szabo, Iz prolosti Daruvara i okolice, Zagreb 1934, 4, 10; B. Schejbal, Daruvar: oekujui istra-
ivanja u: Vrela, br. 13 14 (1999), 25, 27, 28; B. Migotti, Ranokranski grobni nalaz iz Velikih Bastaja kod
Daruvara u: Vjesnik Arheolokog muzja u Zagrebu, serija 3, sv. XXVIII/XXIX (1995/1996), 136 141.
92
zacijom. Mr. Shejbal tvrdi da se ostaci antikog zida jo danas mo-
gu vidjeti u oblinoj Rimskoj umi. Javni dio municipija, tj. termal-
ne kupke, nalazio se ispod naselja u dananjem Julijevom parku.
Uz decumanus (rimsku ulicu), bile su smjetene terme, te Silvanov
hram i forum s Jupiterovim hramom. Pronaeni rtvenik boice Ne-
meze daje naslutiti da se u gradu nalazio i amfiteatar, budui da je
Nemeza bila zatitnica amfiteatarskih igara. to se tie rimske ne-
kropole, ona je bila smjetena u jugoistonom dijelu dananjeg
Daruvara, u ulici Luke Botia, gdje je i dan-danas gradsko groblje.
U tom prostoru naeni su rimski sarkofazi i zidane grobnice iji je
sadraj bio pljakan jo u 19. stoljeu. Nekoliko grobova prona-
eno je i na Starom Slaviku, ali nam njihov sadraj nije sauvan. Za-
nimljiv nalaz iz rimskog perioda je natpisna ploa Gordijana III: ko-
ja je pripadala postolju konjanikog spomenika natprirodne ve-
liine (poput spomenika banu Josipu Jelaiu). Dijelovi konjani-
kog spomenika otkriveni su 1877., a pronaeni su kopito, trbuh i
komad repa. Ostali daruvarski spomenici iz rimskog perioda su
uglavnom rtvenici posveeni osobama razliitog vojnog, graan-
skog ili drutvenog statusa te pripadaju unutranjem inventaru
Jupiterova ili Silvanova hrama. Najvredniji antiki nalaz svakako je
rijedak, mreasti pehar, Vas diatretum Daruvarense, danas izloen
u Kunsthistorisches Museum u Beu. Ovaj je pehar iskopan 1785.
godine, a zbog svoje rijetkosti takva vrsta nalaza se naziva i carskim
peharom. Izraivali su se bruenjem u kamenu i u staklu. O sloe-
nosti izrade najbolje svjedoi injenica da su majstori koji su izra-
ivali takve pehare bili osloboeni poreza te da nisu odgovarali
naruitelju ukoliko bi se pehar prilikom transporta razbio. Vrlo je
vjerojatno da pehar potjee iz 3. ili 4. stoljea, tj. iz Konstantinova
perioda. Mogue je, stoga, da je pehar vezan uz posjet cara Kon-
stantina toplicama Aquae Iassae 315. godine, pa se moe pretpo-
staviti da je to carski dar jednom od uglednih graana, magistrata
u Aquae Balissae.
Uz nalaze u samom Daruvaru, i najblia daruvarska okolica obiluje
vrijednim nalazitima. Najvredniji je u svakom sluaju sarkofag koji
je pronaen u Velikim Bastajima kod Daruvara i koji se danas nalazi
u dvoritu-lapidariju Arheolokog muzeja u Zagrebu.148 Radi se o
ranokranskom mramornom sarkofagu ukraenom panterama i
vinovom lozom. Uz sarkofag je, polovicom 19. stoljea, navodno
otkriveno jo mnogo drugih nalaza, ali je sve bilo tada rasprodano.
Sarkofag je grof Julije Jankovi dao dopremiti u Daruvar i na taj ga
je nain spasio od ilegalne preprodaje i mogueg unitenja. Uz sar-
kofag je iste, 1842. godine pronaeno i nekoliko ploa s liturgijskim
ranokranskim heksametrima gnostikog sadraja, to je rijetkost
u svjetskim okvirima. Jedini takav natpis koji se gotovo u cijelosti
148 B. Migotti, Ranokranski grobni nalaz iz Velikih Bastaja kod Daruvara u: Vjesnik Arheolokog mu-
zeja u Zagrebu, serija 3, sv. XXVIII/XXIX (1995/1996), 136 141.
 93

sauvao uzidan je u prizemlju dvorca Jankovi u Daruvaru. Tlocrt rimskog grada

Ostali arheoloki nalazi iz rimskog perioda svjedoe uglavnom o
znaenju tog municipija u domeni prometa i trgovine. Radi se, pre-
teno, o tragovima rimskih prometnica koje su povezivale Aquae
Balissae sa Sisciom i Poetoviom te o nalazima numizmatikog ka-
raktera.
 Daruvar dvorac Jankovia 150

Doavi u Daruvar, grof Antun Jankovi sagradio je pre-

ma nacrtima bekih arhitekata velebni dvorac sa 60 soba, koliko je
u to vrijeme bilo kua u itavom Daruvaru. Gradnja dvorca trajala je
izmeu 1771. i 1777. godine, a paralelno s dvorcem nastajao je i
krasan perivoj. Dvorac je smjeten akropolski, na vrhu breuljka s
kojeg se pruao predivan pogled na grad i na livade koje ga okru-
uju. Dvorac stilski pripada razdoblju baroka. Odmah po zavretku
gradnje graevina je visoko vrednovana u arhitektonskim krugo-
vima. Taube ga je ocijenio najljepim u onodobnom kraljevstvu, a
mnogo kasnije, akademik Andre Mohorovii smatra daruvarski
dvorac jednim od najljepe parkovno komponiranih dvoraca u
ovom dijelu Europe. Radi se o jednokatnom zdanju graenom u
obliku slova U, vanjskih dimenzija 57.59 x 38.01 metar. Tri simet-
rino izvedena krila stvaraju dvorite na sjevernoj strani. Od 1868.
do 1870. godine, u vrijeme Julija Jankovia, dvorcu je dograena
altana te mu je izmijenjena unutranjost pod nadzorom bekog
Veliki Bastaji - Bona strana sarkofaga s prikazom pantera koje piju
arhitekta Koeniga. Istovremeno je nabavljen i nov namjetaj. Na-
iz kantarosa (Arheoloki muzej u Zagrebu)
alost, inventar dvorca do danas nije sauvan, ali nam o njegovoj
ljepoti mnogo govori fotografija iz 1896. godine pohranjena u Mu-
Srednjovjekovni Daruvar zeju suvremene povijesti u Budimpeti. Do dananjih dana dvorac
pet srednjovjekovnih naselja 149 je izvana obnavljan.

Najnovija arheoloka istraivanja dokazala su da je pet

odvojenih srednjovjekovnih naselja egzistiralo na podruju dana-
njeg Daruvara. U dananjem Gornjem Daruvaru nalazilo se sred-
njovjekovno Podborje sa dva spomenuta samostana. Na prostoru
dananjeg idovskog groblja u Rimskoj umi, na breuljku Stari Sla-
vik, nalazila se Nelipieva utvrda Kamengrad (ma. Kuwar) od
koje su do danas sauvani samo dijelovi obrambenih kanala i na-
sipa. Na breuljku Stari Slavik, ispod idovskog groblja, nalazio se
srednjovjekovni posjed Toplica (ma. Heviz ili Hoviz) sa upnom
crkvom Blaene Djevice Marije. Toplica je predstavljala podgrae
Kamengrada. Na prostoru Starog Slavika (izmeu ulica Petra Pr-
eradovia, Petra Svaia, Ante Starevia i Ljudevita Gaja, nalazio
se srednjovjekovni etvrtkovac (ma. Csutortokhely). Ime je do-
bio po tome to su se ondje odravali sajmovi etvrtkom. Na kraju
Ljudevitinog Sela, s june strane rijeke Toplice, na breuljku Kuite Daruvar, dvorac Jankovia - razglednica iz 1929. g.
ili Tursko Groblje, nalazilo se trgovite Dimikovina. Za vrijeme Os-
manlija jedino je preivjelo naselje Podborje.

149 B. Schejbal, Daruvar: oekujui istraivanja u: Vrela, br. 13 14, 29 - 30; G. Szabo, Iz prolosti Da-
ruvara i okolice, Zagreb 1934, 11- 14; T. uri D. Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i 150 M. Jakin Ivani, Vlastelinski dvorac u Daruvaru u: Vrela, br. 21/22 (2004), 52; M. i B. itaroci, Dvorci
zapadnog Srijema, Zagreb 2002, 93 95; F. kiljan, "Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i i perivoji u Slavoniji, Zagreb 1998, 114 121; L. Ilijevi, Dvorac Jankovi u Daruvaru u: Daruvar, Zagreb
20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 194. 1975, 159 160.

94

Daruvar pravoslavni parohijalni hram 318
Bogonosnih otaca 151
Prije dananjeg hrama stajala je u Gornjem Podborju, dananjim
Doljanima crkvica Svetoga Ilije. Radilo se o drvenoj graevini koja
je bila duga 9,5, iroka 4, a visoka 2 i pol hvata, pokrivena hras-
151 D. Kai, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 300 301; Glasnik SPC, 10.
oktobar 1982., 248; S. Mileusni, Duhovni genocid 1991 1995 (1997), 208; . utini, Srpsko pra-
voslavna crkva u Daruvaru u: Daruvar, Zagreb 1975, 161; L. Bosanac, Srpska pravoslavna crkva Svetih
otaca Prvog vaseljenskog sabora u Daruvaru, Daruvar 2008; ematizam pravoslavne srpske eparhije pa-
krake za godinu 1898, Pakrac 1898., 52.
95
Dvorac Jankovi
tovom indrom. U Toplici, mjestu ispod Gornjeg Podborja, stajala
je crkvica Svete Nedjelje, koja je takoer bila graena od drva, pa
se ve 1749. godine pristupilo gradnji nove, zidane crkve. Gradnja
zidane crkve u Podborju nije ila lako, jer su upanijske vlasti u Po-
egi zabranile gradnju ve 1750. godine. Ipak, nakon to je 1753.
izdana dozvola za zidanje graevine, hram je zavren u tri godine.
Crkva je obnavljana vrlo esto: 1870., 1884., 1924., 1960., 1980. go-
dine. Obnova iz 1870. godine znaila je zapravo izgradnju nove,
vee crkve koja bi mogla primiti vei broj vjernika budui da se broj
pravoslavnih u Daruvaru bio popeo u to vrijeme na 285 porodica.
 Daruvar katolika upna crkva Presvetog
Trojstva 153

Prva kapela u Daruvaru, nakon odlaska Osmanlija, podi-

gnuta je kao vlastelinska kapela obitelji Jankovi. Najee se navo-
di 1764. godina kao godina podizanja ove graevine, ali je taj po-
datak dosta nepouzdan budui da je teko zamisliti da su Jankovii
podignuli kapelu prije gradnje dvorca. U Spomenici upne crkve u
Daruvaru stoji da je kapelica graena na mjestu turske moeje. To-
an je podatak da je crkva izgraena na nekoj starijoj graevini, ali
je isto tako evidentno da se radilo o srednjovjekovnom objektu ka-
ko su pokazala istraivanja pri obnovi crkve u rujnu 2000. godine.
Novosagraenu kapelicu u svojim su opisima brojni putopisci spo-
minjali u drugoj polovici 18. stoljea. Taube je 1777. godine napi-
sao da se crkva nalazi na malenom breuljku i da ima troja vrata, tri
oltara i visoku kupolu. Krajem 18. stoljea poveava se broj katoli-
ka u Daruvaru i okolnim mjestima. Daruvarska kapelanija postaje

Daruvar - pravoslavni parohijalni hram 318 bogonosnih otaca

Daruvar grobljanski pravoslavni filijalni hram

Svete velikomuenice Hristine 152

Grobljanski hram Svete velikomuenice Hristine nalazi se

u Donjem Daruvaru, a osveen je 6. kolovoza 1914. godine, Hram
je pokolonio Isidor Dobrovi Crkvenoj opini daruvarskoj s obave-
zom da se svake godine na dan Svete velikomuenice Hristine dri
Sveta Liturgija te da se pritom spomenu preminuli lanovi porodi-
ce Dobrovi. Daruvar - katolika upna crkva Presvetog Trojstva

152 L. Bosanac, Srpska pravoslavna crkva Svetih otaca Prvog vaseljenskog sabora u Daruvaru, Daruvar 153 V. Herout, Sto osamdeset godina daruvarske upe 1821. 2001, Daruvar 2001, 23 36; V. Herout,
2008, 36-37. Katolika crkva Svetoga Trojstva u Daruvaru u: Vrela, sv. 1 (1992), 9.

96

upom 1821. godine. Do poveanja broja upljana dolazi u tre-
nutku kada se u daruvarski kraj doseljavju esi koji su uglavnom
bili katolici. Godine 1818. crkva u Daruvaru je znatno pregraena
zbog broja novih vjernika. Tada su dograeni tornjevi. Trei, visoki
crkveni toranj, sagraen je 1892. godine.
Daruvar kalvinska crkva 154
Nastanak daruvarske kalvinske crkve uvjetovan je dose-
ljenjem Maara u 19. stoljeu. Maari su doli ponajvie iz upa-
nije Somogy (gl. grad Kaposvar), a kalvinsku crkvu su u Daruvaru
osnovali 1891. godine. Daruvarski su kalvini svoj vjerski objekt
sagradili na tada uglednom mjestu u gradu, u glavnoj ulici koja je
tada nosila ime Bana Josipa Jelaia. Kalvinska crkva je graena iz-
meu 1880. i 1885. godine. Radi se o jednobrodnoj graevini, okre-
nutoj prema zapadu, dugakoj petnaestak metara, a visine oko
osam metara. Usred ulinog proelja nalazi se toranj koji je visine
oko 20 metara. Budui da je upu uglavnom sainjavalo maarsko
graanstvo, za vrijeme socijalizma je dolo do osipanja lanova.
Donedavno se objekt nalazio u stranom stanju, ali je nedavnom
obnovom spaen od propadanja.
Daruvar - kalvinska crkva (nekada idovska sinagoga)
154 M. Sohr, Kalvinistika crkva u Daruvaru u: Vrela, br. 2 (1992), 14.
97
Daruvarski Vinogradi Kolaekov mlin
Mlinovi 21 srednjovjekovna utvrda
Kajtazovac 155
Lokalitet se nalazi na mjestu nekadanje srednjovjekovne
utvrde Kajtazovac, s istone strane rjeice Toplice, u neposrednoj
blizini Kolaekova mlina, odnosno njegovih gospodarskih zgrada.
Utvrda je kao ruevna dokumentirana na Jozefinskom zemljovidu
(1781. 1783.), gdje se jo naziva Schloss Kaitazovacz. Od utvrde
je sauvana samo zapadna strma kosina gradita, a na povrini se
jo nalaze fragmenti graevinskog materijala opeke i kamena. Do-
vodni kanal mlina izveden je od velikih kamenih klesanaca koji su
mogli pripadati utvrdi. Na lokalitetu je pronaen jedan fragment
prapovijesne kamene sjekire i jedna srednjovjekovna sjekira. Bu-
dui da je teren izloen neprestanoj poljoprivrednoj obradi, ona
ugroava prvobitni oblik lokacije i unitava arheoloku stratigrafi-
ju.
Doljani pravoslavni parohijalni hram Svetoga
Ilije 156
Stara drvena crkva Svetoga Ilije zamijenjena je novom
drvenom graevinom 1742. godine. Dananja crkva potjee iz
1805. godine i zidana je. Obnavljana je u nekoliko navrata; 1904.,
1960., 1979. i 1985. Crkva Svetoga Ilije znatno je oteena 2. kolo-
voza 1943. godine, a tada su uniteni ikonostas, bogoslune knji-
ge, crkveno-umjetniki predmeti te itava arhiva.157 Radi se o jed-
nobrodnoj tipskoj graevini sa zvonikom nad proeljem, zaoblje-
nog svetita i simetrino koncipiranog proelja sa skromnom arhi-
tektonskom plastikom nad lunim vanjskim prozorima. Boni su
zidovi ralanjeni plitkim lezenama. Dana 30. oujka 1992. crkva je
pretrpjela povrinska oteenja proelja i zvonika, a poar je uni-
tio i dio krovne konstrukcije.158 Nakon toga, 1998. godine dolazi do
oteenja zvonika uslijed udarca groma (hram nije imao gromo-
bran). Krovite je sanirano sredstvima Ministarstva kulture Repub-
like Hrvatske, a na proeljima su vidljiva oteenja.
155 Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Uprava za zatitu kulturne sredine, Konzervatorska podloga
za prostorni plan ureenja Grada Daruvara, Zagreb 2003, 33; F. kiljan, "Graditeljska batina zapadne Sla-
vonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 207
156 D. Kai, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 302 303; S. Mileusni,
Duhovni genocid 1991 1995 (1997), 209; J. Kempf, Oko Psunja, Zagreb 1998, (dodatak )XIX, XX; Glasnik
SPC, 10. oktobar 1982., 248; Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Uprava za zatitu kulturne sredine,
Konzervatorska podloga za prostorni plan ureenja Grada Daruvara, Zagreb 2003, 35; ematizam pravo-
slavne srpske eparhije pakrake za godinu 1898, Pakrac 1898., 52.
157 S. Mileusni, Duhovni genocid 1991 1995 (1997), 209.
158 S. Mileusni, Duhovni genocid 1991 1995 (1997), 209.

Doljani - parohijalni hram Svetog Ilije
Doljani, Devet Jugovia, detalj sa ikonostasa 1981.
98
Gornji Daruvar Brda (imanje Winsberger)
prapovijesno nalazite 159
Lokalitet se nalazi na vrhu breuljka koji s june strane za-
tvara daruvarsku kotlinu. Ovdje su pronaeni prapovijesni nalazi
(are i kameno orue). Nalazi ukazuju na poloaj prapovijesnog
naselja i groblja.
Gornji Daruvar Kuite ili Tursko groblje
srednjovjekovno nalazite 160
Lokalitet se nalazi na periferiji sjeverozapadnog odvojka
sela Gornji Daruvar, juno od rjeice Toplice i Ljudevit Sela. Pret-
postavlja se da se ovdje nalazilo srednjovjekovno naselje Dimiko-
vina. Predaja govori o nalazima opeka i skeleta. Od lokaliteta je sa-
uvan veliki kvadratni plato i ostaci zemljanih fortifikacija u obliku
obrambenog nasipa s istone strane graevine. Budui da je lo-
kacija izloena neprekidnoj poljoprivrednoj djelatnosti, ugroen je
njezin prvobitni oblik i unitava se arheoloka stratigrafija.
Gornji Daruvar benediktinski samostan Svete
Helene 161
U sadanjem Gornjem Daruvaru nalazio se srednjovje-
kovni posjed, trgovite i crkvena upa Podborje s crkvom i bened-
iktinskim samostanom Svete Helene. Crkva i samostan su bili iz-
dvojeni iz naselja, i nalazili su se pored trgovita, na lokalitetu Brdo
ili Gradina, koji je smjeten na dananjem daruvarskom sportskom
aerodromu. Od samostana do danas ne stoji ni kamen na kamenu,
meutim, postoji opis ruevina iz kraja 18. stoljea autora Taubea:
Jugozapadno od Daruvara vidi se drugi spomenik starih vremena,
prekrasna, od vee esti poruena palaa, nu sami odlomci svjedo-
e, da je to bilo divot djelo. Prizemlje je sasvim sauvano, ali nutri-
nja je satrta budi od neprijatelja, budi od vremena. Razbijeni stu-
povi, ispucani svodovi, lukovi, vijenci, podnoci stupova i drugo viri
tu iz zemlje, tamo lei na njoj, a grmlje krije velik prostor, usred ko-
jeg se die dvor. Pod krem vire sa stijena slike ljudi, svi u redov-
nikom odijelu poput velemetra templarskog reda. Lokaciji Brdo
ili Grad najbolje je pristupiti od tvornice Irida, pa preko polja i mo-
sta preko rijeke Toplice do poloaja gdje se nalazio slavni samos-
tan.
159 Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Uprava za zatitu kulturne sredine, Konzervatorska podloga
za prostorni plan ureenja Grada Daruvara, Zagreb 2003, 33.
160 Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Uprava za zatitu kulturne sredine, Konzervatorska podloga
za prostorni plan ureenja Grada Daruvara, Zagreb 2003, 33.
161 G. Szabo, Tri benediktinske opatije u upaniji poekoj u: Vjesnik Hrvatskog arhiva, sv. 9 (1907), 201;
G. Szabo, Iz prolosti Daruvara i okolice, Zagreb 1934, 14 ; T. uri D. Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve
Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002, 93 95; F. kiljan, "Graditeljska batina zapadne Sla-
vonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 193-194.
 99

Daruvar - poloaj benediktinskog samostana Svete Helene Golubinjak - katolika kapela Srca Isusovog

Golubinjak katolika kapela Srca Isusova 162

Zahvaljujui velikoj elji vjernika, u Golubinjaku je sagra-

ena kapela Presvetog Srca Isusova 1972. godine. Najprije je upa
kupila zemljite od Silvestra Doleala, pa je potom Projektni biro u
Pakracu izradio nacrt za koji je dobivena graevna dozvola. U je-
sen 1968. godine nabavljen je ljunak i kamen, a 1969. godine za-
poela je gradnja. Najvei dio poslova obavljali su vjernici sela Go-
lubinjak i ibovac i 1970. godine kapelu su stavili pod krov. Radovi
su zavreni u prvoj polovici 1972. godine.

163
Ljudevit Selo - katolika kapela Svetog Vaclava

Kapela Svetog Vaclava u Ljudevit Selu podignuta je kra-

jem 19. stoljea uz glavnu cestu du koje se u drugoj polovici istog
stoljea formira linijsko naselje doseljenih eha. Kapela je posve-
ena ekom zatitniku Svetom Vaclavu i smjetena je usred sela,
nasuprot koli. Radi se o graevini pravokutnog tlocrta sa zaoblje-
nim svetitem, a pred proeljem je niski zvonik na stupovima, po-
kriven iljastim kroviem.

162 V. Herout, Sto osamdeset godina daruvarske upe 1821. 2001., Daruvar 2001, 107-108

163 Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Uprava za zatitu kulturne sredine, Konzervatorska podloga
za prostorni plan ureenja Grada Daruvara, Zagreb 2003, 35. Ljudevit Selo - katolika kapela Svetog Vaclava
 Markovac pravoslavna zvonara 164 Petrov vrh srednjovjekovna crkva Svetoga
Petra 165
Na podruju Markovca sauvana je izvorna drvena zvo-
nara, koja je stoga evidentirana kao kulturno dobro. Nad Daruvarom se izdie Petrov vrh. Petrov vrh je nada-
leko vidljiv, a neki povjesniari i topografi tvrdili su da se na njemu
nalazilo utvrenje. Gjuro Szabo odluno odbacuje tu tezu, ali zato
sa sigurnou tvrdi da je u blizini Petrovog vrha morala stajati cr-
kva koja mu je dala ime. Oito je da se radilo o upnoj crkvi, a Sza-
bo tvrdi da se ta crkva morala nalaziti izmeu Petrovog vrha i Po-
ganog vrha na lokalitetu Crkvie. U dokumentima se ova crkva
spominje kao capella sancti Petri de monte Wsathecz. Ovaj naziv
Wsathecz zapravo je pomaareno Uat hegy (uato brdo), a i da-
nas se dio Crkvia naziva Za unjak. U narodu postoji pria o Pe-
trovom vrhu i nepostojeem gradu na njemu. Gospodar toga gra-
da bijae veoma lakom i krvoloan. On je hvatao svoje podanike i
strane putnike, pa bi mu morali robovati. tako sprovede u tom gra-
du jedan suanj do dvadeset godina, alost bjee ga sasvim zatrla,
pa se vie nije ni nadao, da e ikada vidjeti svoj rod. No jedne veeri
banu iznenada u tamnicu jedan stranac i ree mu, da je njegov sin.
Oba se zagrlie i uzee od radosti cjelivati. Meutim se starac osvi-
jesti i dosjeti, da mu je sin u zao as postao sunjem u tom gradu.
Da ne robuje i on, uhvati noe i probode vlastita sina. Umirui sin
ispovjedi ocu, da on nije u tom gradu, ve u oblinjem, zvanom Bi-
jela. Nevolja ga nauila da si je od trijesaka napravio krila, pa pole-
tio k ocu, nebi li i njega oslobodio iz suanjstva. Poslije smrti sinove
umre brzo otac od velike alosti.

Markovac - pravoslavna zvonara

165 J. Kempf, Oko Psunja, Zagreb 1998, 115; G. Szabo, Prilozi za povijesnu topografiju poeke upanije,
164 Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Uprava za zatitu kulturne sredine, Konzervatorska podloga Zagreb 1910, 7; F. kiljan, "Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia
za prostorni plan ureenja Grada Daruvara, Zagreb 2003, 36. Slavonica, sv. 9 (2009), 195.

100
101
102
 103

Katalog kulturno-historijskih spomenika zapadne Slavonije

Opcina ulovac
 Arheoloki lokaliteti na podruju opine enja bilo znatno vie od katolika. U povijesti manastira Svete Ane
presudna je bila 1775. godina, kada je carskom naredbom, zbog
ulovac 166 malog broja kaluera, bio ukinut i pripojen manastiru Pakra kod
Siraa. Krajem devedesetih godina 18. stoljea kalueri su defini-
Bastajski Brani Mihajlovica, Batinjani Rudina ili u-
tivno istjerani iz graevine, a doputeno je tek povremeno okup-
rika, Donje Cjepidlake Klisa, Donje Cjepidlake Popovac,
ljanje naroda u blizini. Daruvarski vlastelin Jankovi devastirao je
Gornja Vrijeska Bijelo Brdo, Nova Krivaja Staro groblje, Po-
ovo vrijedno zdanje u prvoj polovini 19. stoljea, te ga je ak 1836.
toani Svetinja, Stara Krivaja lokalitet starevake kulture, Ve- godine pretvorio u talu. Kada je tim krajem jednom prilikom pro-
liki Bastaji Crijepci (ranokransko nalazite), Vukovije Dreno- ao Ivan Kukuljevi (1859. godine), uasnuo se nad stanjem ovog
vac, Kuita. objekta te je traio obnovu crkve. Do obnove je nakon dobivene
presude protiv grofa Jankovia dolo, ali je crkva opet polovinom
ezdesetih godina zaputena. Tek je na inicijativu Ise Krnjavoga
Donja Vrijeska pravoslavni manastir / 1904. godine graevina obnovljena te je dvije godine kasnije ak
pavlinski samostan Svete Ane 167 predana na upotrebu manastiru Pakra. Od tada, sve do danas, ob-
jekt je u relativno dobrom stanju, a donedavno su ondje stalno bo-
Uz prolost Dobre Kue usko je vezana i povijest manas- ravile i monahinje. Zanimljiv je i podatak da je manastir svete Ane
tira Svete Ane, smjetena sjevernije od sela Donja Vrijeska na ob- imao jednak tlocrt kao benediktinski samostan u Bijeli.
ronku Svetoanskog bila iznad rijeke Ilove. Taj nekada velik gotiki
kompleks sagradio je gospodar Dobre Kue Benedikt Nelipi i
darovao ga pavlinskom redu 1412. godine, kako se spominje u da-
rovnici. Meutim, 1542. godine dolaze Osmanlije, i pavlini napu-
taju samostan. Samostan ostaje zaputen sve do odlaska Osman-
lija, a krajem 17. stoljea nije se za taj kompleks gotovo ni znalo.
Samostanska zgrada je nestala, jedino se jo drala crkva. U za-
rasloj gustoj umi otkrivena je kada je u tom kraju boravio Arsenije
rnojevi. Stoga monasi u manastiru Pakra trae od Karla VI. i epis-
kopa Nikifora Stefanovia dozvolu za dolazak u Svetu Anu i za nje-
zinu obnovu. Iz izvjetaja seljaka koji su sudjelovali u krenju ume
na tom prostoru moe se zakljuiti kakva je divljina vladala u tom
dijelu Slavonije. Da bi prili ostacima crkve, trebali su cijeli dan kri-
ti uzak puteljak. U tom je poslu sudjelovalo 150 seljaka. Drugi dan
je ezdesetak seljaka jedva iskrilo uski prolaz oko itave crkve u
irini od jednog ovjeka. Kad su otkrili ulazna vrata, u crkvu se nije
moglo ui od guste ume koja je u njoj rasla. Pred oltarom, kako se Donja Vrijeska - srednjovjekovni pavlinski samostan
navodi u tom izvjetaju, izrastao je brijest debljine golemog bure- i pravoslavni manastir
ta. Tek je 1731. godine crkva prekrivena daskama. Tridesetih godi-
na 18. stoljea pavlini potrauju povrat graevine, pa je to usporilo Dobra Kua srednjovjekovna utvrda iznad
obnovu objekta. Ipak, crkva je i slubeno dodijeljena pravoslavnim istoimenog sela 168
vjernicima koji su je opravili i kojih je ondje nakon turskog povla-
Nedaleko Daruvara, u umi iznad potoka Toplica,
166 Prostorni plan ureenja opine ulovac, konani prijedlog plana, Zagreb 2004, 120; L. Miklik,Bjelo-
varsko-bilogorska upanija-topografija arheolokih neolitikih i eneolitikih lokaliteta u: Arheoloka is-
dolazi se laganom etnjom do jednog od najveih burgova za-
traivanja i Bjelovarsko-bilogorskoj upaniji i pogrebni ritusi na teritoriju Hrvatske, Izdanja Hrvatskog arhe- padnoslavonskog prostora. Utvrda Dobra Kua smjestila se na o-
olokog drutva, sv. 21 (2003), 37.
trom brijegu na nadmorskoj visini od 300 metara. Utvrda se spo-
167 J. Kempf, Oko Psunja, Zagreb 1998, 125; T. uri, Srednjovjekovni gradovi slavonskog gorja, Varadin
1981, 25 - 27; G. Szabo, Iz prolosti Daruvara i okolice, Zagreb 1934, 20; D. Kai, Srpska naselja i crkve u
sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 290; G. Szabo, Prilozi za povijesnu topografiju poeke upa- 168 J. Kempf, Oko Psunja, Zagreb 1998, 123-124; T. uri, Srednjovjekovni gradovi slavonskog gorja, Va-
nije, Zagreb 1910, 4 6; D. Kai, Srpski manastiri u Hrvatskoj i Slavoniji, Beograd 1971, 229 253; T. uri, radin 1981, 25 - 27; G. Szabo, Iz prolosti Daruvara i okolice, Zagreb 1934, 11-12; G. Szabo, Srednjovjeni
D. Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002, 97 99; D. Da- gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 1920, 110 - 111; E. elebija, Putopis, Sarajevo 1996, 236; T. uri, D.
mjanovi, Historicistike obnove crkve Sv. Ane u Donjoj Vrijeskoj u: Scrinia Slavonica 9 (2009), 125-160. Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002, 101.

104
 105

minje ve 1335. godine i bila je kraljevski grad kojim su kao ka-

telani upravljali Kurjakovii. Od 1358. godine utvrdom upravljaju
Nelipii, koji su grad dobili u zamjenu za svoje posjede u Bosni i
junoj Hrvatskoj. Nelipii su proirili grad i razvili u njemu bogat
gospodarski ivot. U blizini grada (danas u selu Donja Vrijeska) po-
digli su pavlinski samostan u vrijeme Benedikta Nelipia (1412.g.).
Poslije Nelipia vlasnikom grada postaje gospodar urevca Er-
nest Hampo (1476.g.), a zatim Sekelji de Kevend (1480.g.), da bi
grad konano osvojili Osmanlije 1542. godine. Osmanlije su u ut-
vrdi smjestili jake ete martologa koje su svakog trena mogle poi
na Ilovu u borbu protiv krana. Grad je ujedno sluio kao granina
postaja izmeu Cernikog i Poekog sandakata. Odlaskom Os-
manlija, Dobra Kua ostaje po strani, a u njenoj se blizini formira no-
vo sredite Daruvar. Od starog grada se do danas sauvalo neto
obrambenog zida, ostaci glavne kule i zaruena cisterna. Gusta ve-
getacija, koja je prekrila grad, onemoguuje u ljetnim mjesecima
znatieljniku da pojmi veliinu utvrde. Kao uspomena na nekada-
nju utvrdu seoce Dobra Kua podno grada nosi ime srednjovje-
kovnog burga. Ondje su se uoi urevdana 1700 godine nastanili Dobra Kua - srednjovjekovna utvrda snimljena poetkom
itelji pravoslavne vjere podigavi etiri kue. 20. stoljea (G. Szabo)

Dobra Kua - tloct grada prema G. Szabi

Dobra kua - ostaci srednjovjekovnog burga

ulovac katolika upna crkva Svetoga Duha 169 ulovac pravoslavna zvonara Svetoga kneza
Lazara 171
ulovac je ime dobio po grofu Juliju Jankoviu, sinu Izi-
dora Jankovia. Radi se o relativno novom naselju smjetenom uz Iznad centra mjesta ulovac nalazi se omanja zvonara po-
cestu Daruvar Suhopolje. Katolika crkva Svetoga Duha u u- sveena Svetom knezu Lazaru, preputena propadanju uslijed ne-
lovcu podignuta je 1897. godine. Za vrijeme Drugog svjetskog rata mara vjernika. Sagraena je prije Prvog svjetskog rata, na poetku
mjesto je teko stradalo u borbama ustaa i partizana. Za vrijeme dvadesetog stoljea.
posljednjeg rata crkva u ulovcu jako je oteena 1991. godine od
strane krajike vojske i JNA.170 Danas je graevina obnovljena.

ulovac - katolika upna crkva Svetog Duha

169 M. Hausknecht, ulovac u: Vrela, br. 6/7 (1995), 24 37; Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje sa-
kralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996, 373. ulovac - pravoslavna zvonara Svetog kneza Lazara
170 Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996,
373. 171 Iskaz Stanko Desani, paroh (Velika Brljanica).

106

Katinci pravoslavni parohijalni hram Svetih
Apostola Petra i Pavla 172
Crkva Svetih Apostola Petra i Pavla podignuta je prvotno
u selu Puklica sredinom 18. stoljea. Oito je da je graevina bila
od drva. Dananja crkva podignuta je u Katincima, u nizini, 1868.
godine. Ikonostas u ovoj crkvi slikao je Evtimije Suboti. Znatnija
obnova hrama bila je 1978. /1979. godine. Tijekom Domovinskog
rata provaljeno je u crkvu te je ukradeno devet ikona, a asna trpe-
za je u potpunosti sruena.173 Poinitelji su nepoznati.
Katinci - pravoslavni parohijalni hram Svetog Apostola Petra i Pavla
172 D. Kai, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 291 - 293; S. Mileusni,
Duhovni genocid 1991 1995 (1997), 214; J. Kempf, Oko Psunja, Zagreb 1998, (dodatak )XXVII; Glasnik
SPC, 10. oktobar 1982., 248.; ematizam pravoslavne srpske eparhije pakrake za godinu 1898, Pakrac
1898, 53.
173 S. Mileusni, Duhovni genocid 1991 1995 (1997), 214.
107
Koreniani pravoslavni filijalni hram Prijenosa
motiju Svetoga Nikole 174
Hram Prijenosa motiju Svetoga Nikole nalazi se na gro-
blju visoko iznad mjesta Koreniana. Drvena crkva u Korenianima
izgraena je 1745. godine, oito na mjestu neke starije graevine
(vrlo vjerojatno starije pravoslavne crkve). Nakon ove graevine po-
dignuta je jo jedna drvena crkva 1774. godine. Dananja zidana
graevina potjee iz 19. stoljea. Tijekom Drugog svjetskog rata
graevinu su otetili partizani (1943. godine).175
Vrijedan inventar ve je tada stradao. Hram danas stoji otvoren,
bez inventara te na nekoliko mjesta oteen granatama. Krovite je
u posebno loem stanju.
Koreniani - pravoslavni filijalni hram Prijenosa Motiju
Svetoga Nikole
174 D. Kai, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 290 - 291; S. Mileusni,
Duhovni genocid 1991 1995 (1997), 214; J. Kempf, Oko Psunja, Zagreb 1998, (dodatak )XXVI, XXVII; Gla-
snik SPC, 10. oktobar 1982., 248.
175 J. Kempf, Oko Psunja, Zagreb 1998, (dodatak )XXVI, XXVII.
Koreniani kalvinska crkva Mala Babina Gora katolika zvonara

Kalvinska crkva u Korenianima sagraena je krajem 19. U centru sela Mala Babina Gora, u koje se dolazi iz Velike
stoljea. Danas je u vrlo loem stanju, a budui da je jedan dio vjer- Babine Gore makadamskim putom, nalazi se drvena katolika zvo-
nika otiao, a drugi se dio asimilirao, Kalvinska crkva predala je ovu nara. Radi se o jednoj od rijetkih drvenih zvonara na daruvarskom
graevinu Rimokatolikoj crkvi na koritenje prije desetak godina. podruju.

Mala Babina Gora - katolika zvonara

Removac pravoslavna zvonara Svetoga

proroka Ilije 176

U Removcu, na granici s bivom opinom Virovitica, stoji

toranj pravoslavne crkve graene od opeke. Pokraj tornja se nalazi
spomenik palim borcima u NOB u. Toranj je u vrlo loem stanju, a
graen je izmeu 1920. i 1930. godine

Koreniani - kalvinska crkva 176 Iskaz Stanko Desani, paroh (Velika Brljanica).

108

Removac - pravoslavna zvonara
Stupanica srednjovjekovna kula iznad Velikih
Bastaja 177
Malo je tako dobro uuvanih i teko pristupanih gra-
dova u Slavoniji poput Stupanice, kule iznad Velikih Bastaja. Stu-
panica se u srednjem vijeku zvala Soploncha, a graena je na
visini od 400 metara. Planinarski put vodi s dvije strane do utvrde
koja se danas sastoji od jedne visoke kule. Put od Dobre Kue
neto je dui nego onaj od eljeznike stanice u Velikim Bastajima.
Nekada, dok vegetacija nije bila toliko visoka, s kule se pruao
nezaboravan pogled prema Podravini i Maarskoj. Uz glavnu kulu,
177 J. Kempf, Oko Psunja, Zagreb 1998, 124; T. uri, Srednjovjekovni gradovi slavonskog gorja, Varadin
1981, 39 43; G. Szabo, Iz prolosti Daruvara i okolice, Zagreb 1934, 20; G. Szabo, Srednjovjeni gradovi u
Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 1920, 109 - 110; M. Kuzle, Stupanica srednjovjekovni grad u: Vrela, br. 3
(1993), 7; E. elebija, Putopis, Sarajevo 1996, 236 ; G. Szabo, Prilozi za povijesnu topografiju poeke
upanije, Zagreb 1910, 2 4; T. uri, D. Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog
Srijema, Zagreb 2002, 103 104.
109
koja je visoka oko 15 metara, a iroka oko 7 metara, sauvani su
dijelovi manjih objekata i obrambenih zidova. Kula je graena od
kamena (nii dijelovi) i opeke (vii dijelovi). Legenda govori o tome
kako je Stupanica dobila ime. Bile su dvije sestre pa su odluile, da
svaka sebi sagradi grad. I poele su zidati u isto doba te svoje gra-
dove. Kako se poslije nekoga vremena sastale i jedna drugu raspi-
tale kako je napredovala gradnja, ree jedna: Ve je dobra kua.,
a druga iskaza, da joj je grad tek jedan stupac. Tako su nastala
imena Dobra Kua i Stupanica. Povijest Stupanice see u 13. sto-
ljee, kada su joj vlasnici bili plemii Tiboldovii. Grad je 1356. u
vlasnitvu Petra Poharosa, a 1408. godine ga poklanja igmund
Luksemburki svojoj eni Barbari. Dvadeset godina kasnije, grad
postaje svojina Nikole Gorjanskoga, hrvatskog bana i ugarskog
palatina. Poslije Gorjanskih, od 1481. godine Stupanica je svojina
obitelji Banffy sve do 1542. godine, kada je zauzimaju Osmanlije.
Osmanlije grad upotrebljavaju kao tamnicu u kojoj zatvaraju kr-
ane. Putopisac Evlija elebija navodi kako se grad nalazi u krevi-
toj planini, kako je etvrtastog oblika i kako je sazidan od kamena.
Tvrd je i divan, ali je malen. U gradu je bila posada od 200 vojnika,
skladite za hranu i municiju te nekoliko topova. U utvdi je stajala i
damija. Zanimljiv je detalj iz 1603. godine. Vojska Nikole Zrinskog
je tada prodrla u zapadnu Slavoniju preko rijeke Ilove te je dola do
pod Stupanicu. Ispod grada se zametnula otra borba izmeu os-
manlijskih martologa i kranske vojske. Grad je nakon teke bor-
be osvojen, a u podrumima su tada pronaeni mnogobrojni za-
toenici. Meu zatoenicima bio je i jedan starac, potpuno slijep i
na izmaku snaga, koji je u Stupanici proveo 32 godine. Stupanica
je ostala u osmanlijskim rukama sve do 1688. godine, kada Turci na-
putaju Slavoniju. Nakon osmanlijskog odlaska iz Slavonije Stup-
anica ostaje prazna i preputena propadanju.
Stupanica - tlocrt grada prema G. Szabi
 Stupanica - srednjovjekovna utvrda
Stupanica - srednjovjekovna kula na poetku 20. stoljea (G. Szabo)
Velika Babina Gora katolika kapela Svetoga
Petra

Kapela Svetoga Petra u Velikoj Babinoj Gori je omanja gra-

evina u relativno dobrom stanju; sagraena je u prvoj polovini
dvadesetog stoljea.

Veliki Bastaji pravoslavni parohijalni hram

Svetoga Georgija 178

Hram Svetoga Georgija u Velikim Bastajima sagraen je

1762. godine. Prije ove graevine stajao je takoer kameni hram
koji je bio podignut 1744. godine. Zvonik novoga hrama bio je od

178 D. Kai, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 288 - 289; S. Mileusni,
Duhovni genocid 1991 1995 (1997), 203, 206; J. Kempf, Oko Psunja, Zagreb 1998, (dodatak )XXVI; Glasnik
SPC, 10. oktobar 1982., 248; ematizam pravoslavne srpske eparhije pakrake za godinu 1898, Pakrac
Stupanica - srednjovjekovna utvrda 1898., 50.

110
 111

Velika Babina Gora - katolika kapela Svetog Petra

drva, a ikonostas je izradio Mojsije Suboti 1785. godine. Vee ob-

nove bastajske crkve bile su 1880. godine izvana, a 1893. iznutra.
Tijekom Drugog svjetskog rata graevina je neznatno oteena, ali
je, kao i u veini sluajeva, potpuno unitena arhiva i bogoslune
knjige. Poslije rata crkva je obnovljena 1969. godine. Za vrijeme
Domovinskog rata crkva je oteena,179 a monumentalni ikonostas
Mojsija Subotia odnesen je u u riznicu mitropolijskog dvora u Sri-
jemskim Karlovcima gdje je restauriran i izloen u stalnom pos-
tavu. Nakon Domovinskog rata 1997. godine iz hrama je ukradeno
malo zvono dok je veliko zvono ostalo u zvoniku. Poinitelji su ne-
poznati.

Veliki Bastaji - parohijalni hram Svetog Georgija 9.12.1979.

179 S. Mileusni, Duhovni genocid 1991-1995(1997), Beograd 1997, 203, 206.
 Veliki Bastaji - katolika kapela Svetog Antuna Padovanskog

Velika Klisa Budim srednjovjekovna utvrda

Lokacija Budim nalazi se izmeu sela Velika Klisa i Levi-

Veliki Bastaji - pravoslavni parohijalni hram Svetoga Georgija novca. Najlaki joj je pristup iz smjera Levinovca odakle do vrha
breuljka Budim ima oko 500 metara. Na vrhu se raspoznaje loka-
cija vrlo vjerojatno srednjovjekovne utvrde. U podnoju Budima,
Veliki Bastaji- katolika kapela Svetoga Antuna na njegovoj istonoj strani koja je okrenuta prema Levinovcu, na-
Padovanskog 180 lazi se naputeno pravoslavno groblje.

Kapela je sagraena u 19. stoljeu. Tijekom jeseni 1991. Velika Klisa pravoslavni parohijalni hram
godine crkvu su teko otetili pripadnici vojske tzv. Republike Srp-
Svete Petke (Duhovi)181
ske Krajine i JNA. Danas je kapela potpuno obnovljena.
Hram Svete Petke iz 1758. godine, obnovljen 1870. go-
180 Ranjena Crkva u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996, dine nalazio se na samom ulazu u selo Velika Klisa iz smjera Piv-
378.

112
 113

Velika Klisa - poloaj Budim

nice. Hram su unitili ustae u Drugom svjetskom ratu, a prema

iskazu paroha Stanka Desania koji je prije Domovinskog rata
opsluivao ovu parohiju, temelji hrama su se raspoznavali jo dugo
vremena nakon Drugog svjetskog rata. Ostatke ove crkve raznijeli
sami mjetani, tj. zaposlenici lokalne Zadruge i Osnovne kole. Da-
nas je selo Velika Klisa u potpunosti naputeno tako da se ne moe
utvrditi niti tona lokacija ovoga hrama.
Velika Maslenjaa - katolika zvonara
Velika Maslenjaa katolika zvonara

U Velikoj Maslenjai na ulazu u selo iz smjera Velikih Ba-

staja nalazi se novoobnovljena zvonara iz poetka dvadesetog
stoljea.

Veliki Miletinac katolika zvonara Svete

Terezije Avilske

Kao i u Maloj Babinoj Gori, u Velikom Miletincu stoji dr-

vena zvonara sa dva zvona. Ova zvonara je u vrlo tronom stanju,
te se mjetani boje da bi zvona mogla pasti na njih prilikom zvonje-
nja.

181 Iskaz Stanko Desani, paroh (Velika Brljanica); ematizam pravoslavne srpske eparhije pakrake za
godinu 1898, Pakrac 1898., 66. Veliki Miletinac - katolika zvonara Svete Terezije Avilske
114
 115

Katalog kulturno-historijskih spomenika zapadne Slavonije

Opcina Sirac
Bijela benediktinski samostan Svete
Margarete 182

U blizini sela Bijela, koje se nalazi malo sjevernije od Sira-

a, u srednjem je vijeku stajala jedna od najznaajnijih benediktin-
skih opatija u Slavoniji. Na poetku 20. stoljea njezini su ostaci sta-
jali na junom kraju sela Bijela u visini od nekoliko metara. Za to
zdanje vie gotovo nitko ne zna, osim to mjetani poloaj na ko-
jem se opatija nalazila nazivaju Turski grad i Zidina. Naalost, u dru-
gom deceniju 20. stoljea ova je velika opatija sruena gotovo do
temelja zato da bi se nasuo njezinim graevnim materijalom put
kroz selo Bijelu. Godine 1782., kada su ovim krajevima putovali pu-
topisci Piller i Mitterpacher, spominju opatiju u Bijeli i opisuju zna-
ajne ruevine i jo vidljive freske. Crkva je, budui da je uistinu bila
velika, mogla primiti ak do 1000 ljudi. Profesor uro Szabo uspio
je vidjeti posljednje ostatke ove velebne graevine, pa su ostale
Bijela - tlocrt benediktinskog samostana prema G. Szabi
sauvane fotografije ovoga zdanja iz poetka 20. stoljea. Samos-
tan je zajedno s crkvom bio okruen kulama i zidom, a na lako pri-
desetog stoljea vidjeli su se jo temelji i oniski zidovi, a u pojedi-
stupanim mjestima bio je iskopan i opkop. Graevinu su gradili
nim talama i kuama u selu moglo se naii na uzidanu kamenu
pripadnici porodice Tiboltovi de Zempche u 13. stoljeu, a isprva
plastiku i profilacije iz samostana. Do danas je glavica na kojoj se
se samostan zvao Bela ili Grab. Poznata je i injenica da je u opatiji
opatija nalazila zarasla u gustu vegetaciju, ali se na mjestima gdje
1516. godine bilo, zajedno s opatom Petrom, jo 13 benediktinaca.
su se nalazile pojedine prostorije naziru udubine. Nadzemnih os-
U vrijeme Osmanlija samostan je bio naputen te je, usprkos tome
tataka graevine vie nema.
to je gotovo 400 godina bio ruevina, jo poetkom 20. stoljea
predstavljao znaajan spomenik kulture. Sedamdesetih godina dva-

Bijela - benediktinski samostan snimljen poetkom 20. stoljea

(G. Szabo)
182 T. uri D. Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002,
103 104; J. Kempf, Oko Psunja, Zagreb 1998, 113 114; G. Szabo, Tri benediktinske opatije u upaniji
poekoj u: Vjesnik Hrvatskog arhiva, sv. 9, Zagreb 1907, 201; G. Szabo, Iz prolosti Daruvara i okolice,
Zagreb 1934, 20; G. Szabo, Sredovjeni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 1920, 112; F. kiljan,
"Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 192- Bijela - udubljenja na mjestu benediktinskog samostana
193

116
 117

Bijela pravoslavni parohijalni hram Svetih stoje. Tijekom Drugog svjetskog rata crkva je bila oteena, ali je
nakon rata 1956. i 1990. godine obnavljana. Krajem 1991. godine
Mihajla i Gavrila 183
ili poetkom 1992. crkva u Bijeli je spaljena.184 Tom prilikom nestao
je ikonostas, a izgorjela su dva ili tri zvona. Uniten je i itav in-
U predjelu Glamoani, u podruju sela Borki podignuta je
ventar koji se nalazio u graevini.
1746. godine od drva crkva Svetih Arhangela Mihajla i Gavrila. Bu-
dui da se nalazila podalje od naseljenih mjesta, godine 1759. bila
je, ini se prenesena ili je moda drvena crkva koja otad postoji u
Bijeloj bila novoizgraena; ondje je jedan od kaluera iz manastira
Pakra ivio radi voenja tamonje ekonomije pa je mogao obav-
ljati i parohijske dunosti. ini se da je ova graevina dugo sluila,
sve do osamdesetih godina 19. stoljea. Na njezinu je mjestu iz-
meu 1881. i 1886. sagraena nova graevina ije zidine i danas

Bijela - pravoslavni parohijalni hram Svetog Mihajla i Gavrila

Bijela srednjovjekovni arheoloki lokalitet

Mali Zid 185

Lokalitet Mali Zid nalazi se u dolini potoka Stanevca na

koti 205. Radi se o srednjovjekovnom lokalitetu gdje je sauvan
kvadratni plato na kojem je stajala crkva Svete Marije koja se spo-
minje 1334. godine.
Bijela - parohijalni hram Svetog Mihajla i Gavrila, listopad 1989.
184 S. Mileusni, Duhovni genocid 1991-1995(1997), Beograd 1997, 203; J. Kempf, Oko Psunja, Zagreb
1998, (dodatak ) XXIV.

183 D. Kai, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 296 - 297; S. Mileusni, 185 Republika Hrvatska, Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne i prirodne, Konzervatorski odjel
Duhovni genocid 1991 1995 (1997), 203; J. Kempf, Oko Psunja, Zagreb 1998, (dodatak ) XXIV; Glasnik u Zagrebu, Prilog popisu kulturnih dobara upanije Bjelovarsko-bilogorske, Zagreb 2001, 15; F. kiljan,
SPC, 10. oktobar 1982., 248; ematizam pravoslavne srpske eparhije pakrake za godinu 1898, Pakrac "Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 193.
1898., 51.

Bijela - poloaj Mali Zid - srednjovjekovna stara crkva Svete Marije
Gornji Borki arheoloki lokalitet Turska kula 186
Na podruju Gornjih Boraka nalazi se lokacija Turska kula
gdje se prema prianju lokalnog stanovnitva nalaze ostaci nepoz-
nate utvrde.
Gornji Borki pravoslavna zvonara 187
Kao i u Removcu, na podruju opine ulovac, i u Gornjim
se Borkima nalazi zvonik koji je zbog slabijeg imovinskog stanja
stanovnika toga kraja podignut umjesto crkve.
Manastir Pakra 188
Manastir Pakra udaljen je oko etiri kilometra od raskra
za Bijelu. U jednoj uvali, okruenoj bujnim zelenilom, uz potok Pa-
186 Republika Hrvatska, Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne i prirodne, Konzervatorski odjel
u Zagrebu, Prilog popisu kulturnih dobara upanije Bjelovarsko-bilogorske, Zagreb 2001, 16; B. Schejbal,
Prilog rekonstrukciji rimskih komunikacija na jakom municipalnom teritoriju u: Arheoloka istraivanja i
Bjelovarsko-bilogorskoj upaniji i pogrebni ritusi na teritoriju Hrvatske, Izdanja Hrvatskog arheolokog dru-
tva, sv. 21 (2003), 117; F. kiljan, "Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u:
Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 193.
187 Bjelovarsko-bilogorska upanija upanijski ured za prostorno ureenje: Prostorni plan opine Sira,
C-28.
188 D. Kai, Srpski manastiri u Hrvatskoj i Slavoniji, Beograd 1971, 195 228; J. Kempf, Oko Psunja, Zagreb
1998, 117 122; S. Mileusni, Duhovni genocid 1991 1995 (1997), 219, 222.
118
kru, nalazi se ovaj vrijedni spomenik kulture. Narodno predanje
pripisuje osnutak ovoga manastira nekom hajduku Stamenku Nj-
igomiru, koji se, pokajavi se za svoja nedjela, odluio za pustinja-
ki ivot i pod monakim imenom Jovan na ovom mjestu podigao
sebi i svojoj subrai kolibe, iz kojih je kasnije nastao manastir.
U ljetopisu manastira Pakre stoji da je manastir ponovo osnovan
26. rujna 1697. godine, to bi znailo da su ga podigli pravoslavni
odmah nakon seobe pod Arsenijem III. rnojeviem iz stare Srbije
(uglavnom s podruja dananjeg Kosova). Prilikom posveenja
manastira bio je prisutan i franjevac iz Pakraca, to je potvrdio svo-
jim potpisom. Podatak da je ponovo osnovan govori da je i prije
postojao neki manastir na istom mjestu. Vrlo je vjerojatno da je
manastir postojao ve 1556. godine, dakle u vrijeme osmanlijske
vlasti u ovim krajevima, budui da se ta godina navodi kao vrijeme
osnutka samostana. Ipak, kako navodi Kai, nije potpuno sigurno
da je manastir osnovan upravo te godine, jer je godina interpoli-
rana u ve postojei tekst kasnije.
Najvei dio novih kaluera doao je iz manastira Mileeve. Manas-
tir u Pakri zacijelo je u prvo vrijeme bio sagraen od drva. U prvoj
polovici 18. stoljea, zbog tekog uvjeta ivota u manastiru koji je
bio udaljen od svakog naseljenog mjesta i do dva sata hoda, ka-
lueri se sele u manastir Svetu Anu u Donjoj Vrijesci koji su dobili
na koritenje od cara Karla VI. Meutim, u vrijeme austro turskog
rata izmeu 1737. i 1739. godine, monasi iz manastira Gomionica
u Bosanskoj krajini odlaze u Slavoniju i ondje dobivaju za novo obi-
tavalite manastir Pakru. Manastiru je ubrzo Carska komora dodi-
jelila zemljite u blizini sela Dobre Kue, budui da nije imao ob-
radivog zemljita. Izmeu 1759. i 1761. godine monasi su sazidali
grobljansku kapelu Svetoga Nikole, a zatim su 1761. godine za-
poeli gradnju velike manastirske crkve. Razlog podizanju nove
crkve bio je taj to je stara graevina bila dotrajala, a neposredan
povod jedno krvoprolie u staroj crkvi. Navodno je u hram te go-
dine bio doveden radi iscjeljenja neki luak iz sela Poljana. On je u
napadu svojega ludila zgrabio sjekiru i poeo unitavati sve oko
sebe. Da ne bi unitio oltar i asne darove, jedan akon, Timotije
Komneni, izvue luaka iz oltara, a ovaj ga nasred crkve ubije sje-
kirom. Rad na gradnji crkve trajao je pune etiri godine. Tek 1769.
godine bio je uz crkvu dozidan i zvonik. Na kraju ove nadogradnje
dobila je manastirska crkva i nov ikonostas koji je izradio novo-
sadski slikar Vasilije Ostoji. Nedaleko manastira postojala je i oma-
nja kolonija monahinja koje su bile udaljene oko 300 metara. I da-
nas se jo poznaju tragovi ruevina te babske kue. Godine 1780.
manastir je stradao od strane oluje koja je bacila krov i s velike i s
male crkve, kao i s ostalih manastirskih zgrada. Manastir je ob-
novljen skupljanjem milostinje po Bakoj, Vrakoj i Temivarskoj
eparhiji. Graevina je nanovo oteena od nevremena 1887. go-
 119

dine. Poetkom 20. stoljea obnavljan je manastir Svete Ane u Do-

njoj Vrijesci, pa su kalueri odande bili prebaeni u Pakru. U Ve-
leizdajnikom procesu koji je trajao od 1908. do 1909. godine u
istranom zatvoru je kao jedan od veleizdajnika bio i kaluer iz Pa-
kre Dositej Kutuzov. Tijekom Prvog svjetskog rata ostala je manas-
tirska crkva bez zvona. Zvona su rastopljena za izradu oruja. Go-
dine 1923. izvrena je temeljita obnova manastirske crkve i konaka.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata iguman Jefrem sklonio je na si-
gurno manastirske vrijednosti, dobro ih zapeatio i sakrio u kripti
grobljanske kapele. Manastirsko bratstvo je protjerano u srpnju
1941. u Srbiju. U kolovozu 1941. u Pakru je dola Tkalieva komisi-
ja iz Muzeja za umjetnost i obrt te je preuzela dragocjenosti, koje
su nam na taj nain ostale sauvane. Godine 1943. ustae su zapa-
lili manastirske elije, a crkvu su demolirali.189 Partizani su pronali
vrijednosti iz Pakre koje je bio sakrio iguman Jefrem te su ih dali na
uvanje nekom seljaku. Meutim, u prenoenju tih vrijednosti do-
lo je do tekih oteenja, pa su od nekih ostali samo dijelovi. Na-
kon rata poduzeti su samo osnovni radovi na obnovi graevine.
Tijekom posljednjeg rata manastir je provaljen, te su pokradene
neke ikone, a unitene su i pojedine knjige.190 Poinitelji su nepoz-
nati.

Manastir Pakra - ikonostas 1780.

Manastirska crkva u Pakri je jednobrodna graevina. Zidana je

uglavnom od tesanog kamena. Prema obliku crkva je barokna gra-
evina. Mali grobljanski hram Svetoga Nikole graen je u obliku
kria. Od inventara manastirske i grobljanske crkve treba kao naj-
vrednije, ponajprije spomenuti ikonostase. Danas je graevina u
vrlo loem stanju. Grobljanska kapela Svetoga Nikole postala je
ruevina, te je zbog zaratenosti pristup njoj vrlo otean.

Manastir Pakra - spaljeni konaci 1941. tijekom Drugog svjetskog rata

189 S. Mileusni, Duhovni genocid 1991 1995 (1997), 219.

190 S. Mileusni, Duhovni genocid 1991 1995 (1997), 222.

 Manastir Pakra

Sira srednjovjekovna utvrda iznad potoka

Bijele 191

Iznad istoimenog mjesta, na istonom rubu naselja, na

strmom oniem breuljku iznad potoka Bijele, stoji utvrda Sira.
Donedavno se gotovo nije znalo da ta utvrda jo postoji, ali su kon-
zervatorskim i restauratorskim radovima lokalne vlasti utvrdu po-

191 J. Kempf, Oko Psunja, Zagreb 1998, 111 - 113; T. uri, Srednjovjekovni gradovi slavonskog gorja, Va-
radin 1981, 37 - 38; G. Szabo, Iz prolosti Daruvara i okolice, Zagreb 1934, 22; E. elebija, Putopis, Sarajevo
1996, 235 - 236; Sira zrnca povijesti i mnoga sjeanja, Daruvar 2002, 8 9; G. Szabo, Prilozi za povijesnu
topografiju poeke upanije, Zagreb 1910, 12 14; T. uri, D. Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije,
Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002, 102 103.; G. Szabo, Sredovjeni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji,
Manastir Pakra 1986. Zagreb 1920, 112 113.

120
 121

novo aktualizirale. U razvijenom srednjem vijeku Sira se spominje

kao possesio Zirch, i to, 1343. godine, u vlasnitvu obitelji Ti-
boldovia de Zempche. Tada je utvrda bila vrlo vjerojatno sasvim
malena, da bi 1430. godine bio podignut castrum koji je sazidao
vlasnik ovih krajeva Gapar Katelanovi. Kao i sve zapadnoslavon-
ske utvrde, i Sira pada pod vlast Osmanlija 1542. godine. Evlija e-
lebija navodi kako je oko grada mnogo baa koje su kao rajski
vrtovi. U gradu se nalazilo mnotvo vojnika, municije i hrane, a ini
se da je postojala i mala damija. U dokumentima se spominje da
je paa u Pakracu imao svojega agu u Sirau. Grad je titilo i nekol-
iko obrambenih topova. Godine 1691. Osmanlije naputaju Sira,
te posjed dolazi pod vlast Carske komore u Beu. Od godine 1696.
bio je vlasnik grada i imanja Siraa srpski patrijarh Arsenije rnoj-
evi, kome ga je darovao kralj Leopold I. Spomenuti patrijarh je do-
veo sa sobom preko Save iz Srbije oko 30000 pravoslavaca. Me-
utim, grad nije dugo vremena bio u vlasnitvu rnojevia, ve je
vrlo brzo vraen Carskoj komori, budui da je Arsenije rnojevi Sira - srednjovjekovni burg
dobio posjede u Ugarskoj. Godine 1702. Sira ima 57 kua i gotovo
su svi stanovnici pravoslavne vjeroispovijesti. Godine 1763. Sira Sira arheoloki lokalitet Turska bata 192
kupuje grof Antun Jankovi, poeki podupan, a kasnije i veliki u-
pan. Stanovnitvo dananje razvaline naziva Stari grad, a stanov- Lokalitet Turska bata smjeten je na vrhu brda iznad sr-
nike ispod njih Gradari. Na gradu je ureeno i spomen-podruje za edita sela na lijevoj obali Bijele nasuprot utvrdi Sira. Ondje se vrlo
poginule hrvatske vojnike u Domovinskom ratu. vjerojatno nalazilo isprva srednjovjekovno, a kasnije tursko utvre-
nje. Na samoj lokaciji nisu vidljivi tragovi utvrenja.

Sira Piljenica Gradina arheoloki lokalitet 193

Na poloaju Gradina, na visinskoj poziciji iznad kanjona

potoka Pakre, na mjestu gdje se nalazi staro raskrije putova pre-
ma Daruvaru, Sirau, Voinu i Poegi nalazi se potencijalna pret-
povijesna, antika, srednjovjekovna i turska gradina. Put na Gradi-
nu vodi iz kamenoloma Sira.

Sira Griina Ravna gora arheoloki

lokalitet 194

Istono od Siraa, u brdima Ravne gore, s lijeve strane po-

toka Griine, nalazi se peina Griina potencijalno prapovijesno na-
lazite.

192 Republika Hrvatska, Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne i prirodne, Konzervatorski odjel
u Zagrebu, Prilog popisu kulturnih dobara upanije Bjelovarsko-bilogorske, Zagreb 2001, 16

193 Republika Hrvatska, Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne i prirodne, Konzervatorski odjel
u Zagrebu, Prilog popisu kulturnih dobara upanije Bjelovarsko-bilogorske, Zagreb 2001, 16; B. Schejbal,
Prilog rekonstrukciji rimskih komunikacija na jakom municipalnom teritoriju u: Arheoloka istraivanja i
Bjelovarsko-bilogorskoj upaniji i pogrebni ritusi na teritoriju Hrvatske, Izdanja Hrvatskog arheolokog
drutva, sv. 21 (2003), 104.

194 Republika Hrvatska, Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne i prirodne, Konzervatorski odjel
Sira - srednjovjekovni grad u Zagrebu, Prilog popisu kulturnih dobara upanije Bjelovarsko-bilogorske, Zagreb 2001, 16.
Sira pravoslavni parohijalni hram Uspenja
Presvete Bogorodice 195

Za hram u Sirau nije poznato kada je podignut. Episkop

pakrako-slavonski Sofronije Jovanovi posvetio je 1747. drvenu
crkvu Uspenja Presvete Bogorodice, koja je 1746. godine sagra-
ena na starom mjestu od drva. Ta ista crkva iz 18. stoljea stajala je
u Sirau sve do 1938. godine, kada ju je zamijenila nova zidana
crkva. Tijekom Drugog svjetskog rata ova je crkva oteena. U po-
sljednjem ratu zbog ratnih dogaanja ova je graevina teko o-
teena. Nakon zavretka ratnih operacija 1994. godine, graevinu Sira - osveenje hrama u Sirau
su sruile do temelja lokalne vlasti zbog nestabilnosti i neposre-
dne opasnosti za susjedne graevine, ivot ljudi i sigurnost u pro-
metu.196 Nakon toga, materijalom od hrama nasipan je lokalni seo-
ski put, a mjesne vlasti su na mjesto nekadanje crkve postavili svje-
tiljku i klupe.

Sira - parohijalni hram Uspenja Presvete Bogorodice prije 1930.

195 D. Kai, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 297 - 299; Glasnik SPC,
10. oktobar 1982., 248; S. Mileusni, Duhovni genocid 1991 1995 (1997), 228; R. Gruji, Spomenica o srp- Sira - dokument o uklanjanju ostataka hrama
skom pravoslavnom vladianstvu pakrakom, Beograd 1996, 137 139; J. Kempf, Oko Psunja, Zagreb 1998,
(dodatak ) XXIII; F. kiljan, "Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia
Slavonica, sv. 9 (2009), 196; F. Kri, I. Kri Sira zrnca povijesti i mnoga sjeanja, Daruvar 2002, 170.

196 Faksimil dokumenta vidi u: S. Mileusni, Duhovni genocid 1991 1995 (1997), 194.

122

Sira katolika upna crkva Blaene Djevice
Marije 197
Gradnja crkve u Sirau zapoela je 1906. godine. Gradnju
crkve izvodili su graditelji tefan Golubi i Frantiek Starek iz Pa-
kraca. Slikanje crkvenih zidova izvrio je slikar Antonini. Navodno
su se Badljevina i Sira nadmetali ija e crkva biti vea. Nova je crk-
va blagoslovljena 1908. godine. Godine 1945. Sira je dobio svoju
upu, koja je do tada bila sastavni dio badljevinske upe. Sela Mi-
ljanovac, Barica i Sira tada su se odcijepila od matine upe i po-
stala dio sirake upe. Godine 1991., krajem studenog, crkvu su te-
ko otetili pripadnici JNA i vojske tzv. Republike Srpske krajine.198
Sira - katolika upna crkva Blaene Djevice Marije
197 Sira zrnca povijesti i mnoga sjeanja, Daruvar 2002, 148 151; S. Njegovan Starek, esi u Pakracu,
Prekopakri i Lipiku, Pakrac 2008, 82; Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj
1991. 1995., Zagreb 1996, 378.
198 Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996,
378.
123
eljnjak neznatne ruevine srednjovjekovnog
burga iznad potoka eljnjaka 199
Povijest grada eljnjaka usko je vezana za prolost obli-
njeg Siraa. U blizini sela Barica, iznad vrela Svetinja, nalaze se po-
sljednji ostaci ovoga grada. Nedaleko vrela Svetinja postoji mjesto
u umi koje narod naziva Turska straa. O prolosti grada eljnjaka
saznajemo uglavnom iz povijesnih dokumenata koji su se ticali Si-
raa. Oito je da su Katelanovii, vlasnici Siraa, sagradili eljnjak
zato da zatite Sira od iznenadnih napada iz brda. Grad se spo-
minje 1499. godine, a evidentno je da su mu vlasnici ostali Katela-
novii sve do osmanlijskog razdoblja (dakle 1542.g.). Od ostataka
ovoga grada do danas je ostalo neto zidova koji ne otkrivaju ne-
kadanji tlocrt graevine.
eljnjak - tlocrt utvrde prema G. Szabi
eljnjak - ostaci srednjovjekovnog burga
199 J. Kempf, Oko Psunja, Zagreb 1998, 115; G. Szabo, Iz prolosti Daruvara i okolice, Zagreb 1934, 22; G.
Szabo, Srednjovjeni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 1920, 113; G. Szabo, Prilozi za povijesnu topo-
grafiju poeke upanije, Zagreb 1910, 14.
124
 125

Katalog kulturno-historijskih spomenika zapadne Slavonije

Opcina Dezanovac
Arheoloke zone u opini Deanovac lanovia. Katelanovii su bili mona slavonska velikaka obitelj
koja je s vremenom uspjela zadobiti velik broj imanja, od Dilj-gore
Blagorodovac avlovica, Deanovac Kula, Ivanovo do Bisaga u dananjoj Varadinskoj upaniji. Burg Sveti Duh egzi-
polje - Turski grad, Kretelovac Svetinja. stirao je do 1527. godine, kada se zadnji put spominje. Naime, tada
ga je zapalio Krsto Frankopan, kao pristalica Zapoljine struje. Kat-
elanovii su uz plemie Svetake bili tada uz Ferdinanda Habs-
Blagorodovac Zidina srednjovjekovna burkog, pretendenta na hrvatsko-ugarsko prijestolje. Oito je da
utvrda 199a grad Katelanovii vie nikada nisu obnovili, budui da se ne spo-
minje kao vana utvrda u obrani protiv Osmanlija. Povjesniari do
Na prostoru Blagorodovca, sjeverozapadno od sela, nala- dananjeg dana nisu sasvim tono odredili gdje se Sveti Duh na-
zi se lokacija Zidina, danas privatna svojina obitelji Saboli. Zem- lazio. Szabo je smatrao da burg treba traiti na prostoru dananjeg
ljite je djelomino ograeno te je pristup mogu samo uz pret- Deanovca. U tom se miljenju pozvao i na povjesniara Csaplo-
hodnu najavu obitelji Saboli. Radnici gospodina Sabolia svjedo- vicza, koji je jo vidio ostatke Svetoga Duha. Josip Boesendorfer
e kako se na poloaju nizinskog gradita donedavno nalazilo smatra da je grad bio u blizini sadanjeg deanovakog groblja,
mnotvo fragmenata opeke i keramike, pa ak i kostiju. budui da se ondje nalazi dosta cigala, buke, pa i dijelova hladnog
oruja. U doba podizanja Katelanoviev Sveti Duh mora da je bio
graen od cigle i nabijene zemlje, budui da kvalitetnog kamena
nije bilo sve do Siraa, koji je udaljen odande oko 20 kilometara.
Osim toga, oblinje selo se naziva Katel, to upuuje na neku sta-
riju graevinu. Zanimljiva je i legenda iz oblinjeg Uljanika, koja
kae da je u Duhovima postojala crkva Svetoga Duha, ali je narod
pred neprijateljem svoju crkvu sruio i prenio je u Moslavinu na
brdo kod Gojila, gdje i danas stoji istoimena crkva. Prema povijes-
nim izvorima, na prostoru dananjih Duhova nije postojala crkva
Svetoga Duha, ve crkva Svetoga Kria, ije su se ruevine, prema
Szabinim rijeima, vidjele jo 1702. godine. Ova lokacija Svetog
Kria odgovara lokaciji iznad potoka avlovice, gdje se na uzvien-
ju nalazi mjesto neobine konfiguracije. Prema lokalnoj tradiciji na
toj je lokaciji postojao i srednjovjekovni Obrov grad. Dakle, i dalje
ostaje pitanjem gdje se srednjovjekovni Sveti Duh nalazio, ali je
najvjerojatnija mogunost da je on bio upravo smjeten na pro-
storu dananjeg Deanovca.

Blagorodovac - poloaj Zidine

Deanovac katolika upna crkva Svetoga
Deanovac srednjovjekovna utvrda i crkva Bartola 201
200
zagonetni Sveti Duh
Crkva Svetoga Bartola u Deanovcu sagraena je 1879.
godine usred sela i nalazi se u vrlo dobrom stanju. Obnavljana je
Prvi povijesni spomen Svetoga Duha potjee iz 1320. go-
1969. godine.
dine, kada je obitelj Pekry dala u miraz svojoj keri Ani dio imanja
Szent Lelek (Sveti Duh) te posvojila njezina supruga Petra Kate-

199a F. kiljan, "Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv.
9 (2009), 192.

200 G. Szabo, Prilozi za povijesnu topografiju Poeke upanije, Zagreb 1910, 8 - 9; J. Boessendorfer, Crtice
iz slavonske povijesti, Osijek 1910, 263; K. Blaha, Sveti Duh Deanovac u: Hrvatski sjever, god. V (2000),
br. , 74 89. 201 J. Kempf, Oko Psunja, Zagreb 1998, 101; Opi ematizam katolike crkve u Jugoslaviji, Zagreb 1975, 81.

126

Deanovac - katolika upna crkva Svetog Bartola
Gornji Sreani augustinski samostan Sveta Tri
Kralja 202
O augustinskom samostanu izmeu Gornjih Sreana i
Badljevine znamo vrlo malo. Spomenutu lokaciju obila su dva
istraivaa poetkom 20. stoljea. Gjuro Szabo spominje lokalitet
Zidine, za koji kae da zauzimaju prostor od jednog jutra. Szabo je
smatrao da su na toj lokaciji stajale dvije utvrde. Jedna je utvrda
bila okruena opkopom, a druga je bila vrlo vjerojatno samo cig-
lena kula. Szabo je pretpostavljao da se na jednom neproienom
dijelu nalazila i kapelica u kojoj su pokopani pripadnici obitelji Pe-
kri. Spomenutu lokaciju opisuje i Andrija Frank koji kae da narod
tu lokaciju naziva i Crkvite, ali i Gradina. Prema izgledu temelja
Frank je zakljuio da je na tom mjestu stajala utvrda, samostan ili
crkva. Frank spominje i niz predmeta koji su pronaeni u blizini te
lokacije, a koji upuuju na mogunost da se uistinu radilo o samos-
tanu ili crkvi (mnotvo svijenjaka i grobova je pronaeno). U bli-
zini lokacije nalazila se i velika movara, pokraj koje je zdenac u ko-
jem se, prema kazivanju puka, nalazilo crkveno zvono iz crkve (sa-
mostana) koji je ondje stajao. Frank navodi da puk pria da je tu
202 G. Szabo, Prilozi za povijesnu topografiju poeke upanije, Zagreb 1910, 16; A. Frank, Dopisi u:
Viestnik hrvatskog arheolokog drutva, god. VIII (1886), 19 - 21; V. Herout, Badljevinska prolost kroz
stoljea u: Badljevina nekad i sad, Badljevina 1997, 18 19; F. kiljan, "Graditeljska batina zapadne Sla-
vonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 194-195
127
stajala crkva Sveta Tri kralja. Legenda koja krui po badljevinskom
kraju jo i danas govori da su nakon Osmanlija iz bunara stanovnici
Badljevine pokuali izvui tri zvona koja su se nalazila unutra. Prva
dva su izvukli te su jedno stavili na zvonik crkve u Badljevini, a dru-
go na zvonik u Trojeglavi. Kada su pokuali izvui tree zvono je-
dan od onih koji je vukao izrekao je teku kletvu, pa je konopac
puknuo i zvono je potonulo u bunar tako da ga vie nikada nisu
uspjeli izvui iz vode. Do Zidina se dolazi poljskim putem koji se
odvaja prema jugu iz jednog zaselka izmeu Badljevine i Gornjih
Sreana.
Gornji Sreani katolika kapela Svetoga
Mateja
Kapela Svetog Mateja u Gornjim Sreanima sagraena je
u prvoj polovici 20. stoljea i nalazi se u dobrom stanju.
Govee Polje katolika kapela Srca
Marijinog 203
Kapela Srca Marijina u Goveem Polju podignuta je 1931.
godine. Danas je u relatavno loem stanju.
Katel Deanovaki srednjovjekovni lokalitet
Katel
U blizini Katela Deanovakog, na poloaju koji se nalazi
sjeverno od sela, na vrlo irokom prostoru jednog brdskog bila ko-
je se obrauje, naeno je mnotvo keramike i fragmenata opeke iz
srednjeg vijeka.
Kretelovac pravoslavni filijalni hram Uspenija
Presvete Bogorodice 204
Hram Uspenija Presvete Bogorodice nalazi se sjevernije
od Kretelovca u malom gaju, a stanovnitvo ga naziva Svetinja.
Navodno je drvena kapela bila podignuta ve 1745. godine. Nova
graevina je podignuta 1938. godine. Na dan hramovne slave u
Svetinju dolaze i pravoslavni i katolici. Hram je poznat i kao mjesto
iscjeljivanja teko bolesnih i nepokretnih, tako da se u unutranjo-
sti hrama uvaju i take i druga pomagala onih koji su se oporavili.
U vrijeme Drugog svjetskog rata kapela je teko oteena, ali je
1957. godine temeljito obnovljena. Danas se nalazi u dobrom sta-
nju.
203 Iskaz eljko Strnak, upnik (Gaj).
204 D. Kai, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 296; S. Mileusni, Duhovni
genocid 1991 1995 (1997), 217; J. Kempf, Oko Psunja, Zagreb 1998, (dodatak )XXIII; Glasnik SPC, 10. okto-
bar 1982., 250.
 Kretelovac katolika kapela Uznesenja
Blaene Djevice Marije

U Kretelovcu se nalazi izvrsno ouvana kapela Uznesenja

Blaene Djevice Marije s poetka 20. stoljea.

Sokolovac srednjovjekovni burg Kretelovac

Ui grad 205

Na krajnjem zapadnom dijelu bive opine Daruvar, uz

samu rijeku Ilovu, nedaleko sela Sokolovac, koji je nekada nosio i
pridjevak Deanovaki, nalazi se srednjovjekovno nizinsko gradi-
te nekadanjeg Kretelovca. Narod gradite naziva Turski grad. O
tome nekadanjem turskom gradu zabiljeio je podatke u kolskoj
spomenici sokolovake kole njezin nekadanji ravnatelj, Franjo
Mandi. Taj je opis u svojoj knjizi donio Julije Kempf 1924. godine.

Na zapadnom kraju sela je kua ure agovca. Kod njega su u vr-

tu kopali bunar te su naili na vrelo, koje je bilo obloeno hrastovim
gredama i daskama. Te su daske i grede bile crne kao ugalj, ali jo
uvijek vrste. Ta graa dakle mora da potjee od davne davnine,
budui da je tamo bila oduvijek stara uma prije, negoli su je So-
kolovani kupili za svoju naseobu. ...Idui dalje od toga bunara pre-
ma zapadu, doe se na tako zvani Turski grad. Od toga se grada ne
vidi nikakva zgrada ni zidina, ali se jasno razabira, da je tu morala
stajati kakova tvra ili to slino. Od mosta vidimo jajolik komad
zemljita, kojemu je dulja os 51 m, a kraa os 33.5 m. Okolo nao-
kolo jest 11.5 metara irok jarak. Iza njega se opet uzdigla naoko
kao prsten uzvisica od 15.5 m.irine, a zatim slijedi opet jarak irok
Govee Polje - katolika kapela Srca Marijinog
18 metara. Jarci oko opkopa bijahu puni vode, dubine da bi ov-
jeku bilo do pasa, a ktomu su bili puni riba, aba, zmija i guterica,
pa zarasli aem, gdje se legle patke, ljuke i druge movarice, pru-
ajui nam obilat lov. ...Na samim irokim opkopima ima puno cre-
povlja, opeka, avala i drugih stvari. ...Ljudi su ovuda mnoge stvari
izorali, no ja u navesti samo one, to sam ih sam vidio. Ljudi su
odanle prvih godina svoje naseobine vozili mnogo kamenja i ope-
ka te zidahu svoje kue. Sudei po stvarima, to se tu nale, bio je
taj grad kranski. Poslije je valjda pao u turske ruke, a po izgonu
Turaka razoren ili naputen, pa je tako nestao. Mi smo za kratko vrij-
eme nakupili dvije pune torbe crepovlja i to ponajvie od lonaca i
slinog posua. ...Istog dana nau moja kolska djeca potkove i
avle, a to odgovarae potkovama, kako se danas rabe u Bosni.

205 J. Kempf, Oko Psunja, Zagreb 1998, 103 105; G. Szabo, Iz prolosti Daruvara i okolice, Zagreb 1934,
19; G. Szabo, Prilozi za povijesnu topografiju poeke upanije, Zagreb 1910, 9; K. Blaha, Sokolovac
postanak i razvoj naselja u: Vrela, br. 21/22 (2004), 13 24; F. kiljan, "Graditeljska batina zapadne Sla-
Kretelovac - pravoslavni filijalni hram Uspenija Presvete Bogorodice vonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 191.

128

...Josip Pap naao je eljezni buzdovan 58 cm dug s pet iljaka. Dr-
ak je prema kraju neta deblji; do treine je upalj. ...Godine 1908.
naao sam 2 ocjelne kugle s 2 cm promjera, a 7 dkg teke... Josip
Smola naao je kamenitu kuglu u promjeru od 16 cm, a teku 3.7
kg. Mogla se rabiti valjda za velike prake mjesto topova kod pod-
sjedanja tvrava, a moda je bila i uresno krunite stupa... No naj-
zanimljivije su dvije slike na bjelkastoj glini. Jedna nam predouje
anela ili kakvu kransku sveticu, budui da ima nad glavom kri.
Druga slika prikazuje nekoga kranskog viteza na konju. Jo je
vea teta, to je i ova druga slika samo odlomak tako, da vie nita
nema osim glave od konja, njegove prednje noge, jahaev kuk s
lijevom nogom i s dugakom ostrugom, te komad sedla... Taj Turski
grad je danas (1909.) vlasnitvo Antuna Kapela, koji je iskopao do-
sta takovih stvari. ...Po pripovijedanju ljudi iz Kretelovca i iz sus-
jedne bjelovarske Krajine zvao se taj grad Ui te se odavle vozila
opeka i kamen za gradnju crkve u Tomaici (biva opina Gare-
nica, op.a.) i kapele u susjednoj Kajgani. Josip Gorup veli, da je vo-
zio opeke toga grada za gradnju svoje kue. ...Kako narod znade o
svakom starom gradu poneto priati, tako je ovdje. Stari Stevan
Vra iz Kretelovca pripovijeda, da su kad je bio prije 80 godina
djeak i uvao s drugom djecom oko grada marvu dola dva Tur-
129
ina i pitala za grad Ui. Saznavi gdje je, odjahali su tamo. Jedan
je uzeo no i odrezao velik prut, drugi je ostao na konju te iz nekog
modrog papira neto kazivao, nato je onaj drugi, valjada njegov
sluga, prutom mjerio dva hvata od jarka k sunanom ishodu, a tada
su otjerali djecu. Drugi dan naoe ljudi na onom mjestu veliku ja-
mu i dvije poluge. Valjada su ti Turci traili blago, to su njihovi dje-
dovi kod bijega svoga ovdje zakopali ...
Povijesni dokumenti svjedoe da je Kretelovac bio vlasnitvo Gre-
benskih i Batthnyija u 16. stoljeu, ali se ini da je srednjovjekovni
burg ve u kasnom srednjem vijeku naputen, pa se 1529. g. spo-
minje vijest: Arx eciam Chrystalocz ... expugnata esse dicitur. Szabo
smatra da je utvrda moda iz ranijeg razdoblja od 13. stoljea, ka-
da je graena veina tvrava u daruvarskoj okolini. Danas na mje-
stu gdje se nalazi gradite stoje zasaeni borovi, a opkop, koji je
prema opisu nekada bio pun vode danas je u veem dijelu godine
suh. Krtice i sada izbacuju mnotvo ostataka cigle i keramike koje
svjedoe da je grad bio sagraen od vrstog materijala (barem u
donjem dijelu). Arheoloka istraivanja bi pokazala tlocrt ove zna-
ajne srednjovjekovne utvrde, te bi datirala objekt u tonije vre-
mensko razdoblje.
Sokolovac - poloaj srednjovjekovnog Kretelovca - Ui-grada
Trojeglava Turski grad ili Brod (Spanjsko) i
Selita ili Kuite arheoloki lokaliteti

Na podruju juno od sela Trojeglave nalazi se njiva koju

seljaci zovu Brod ili Turski grad. Radi se o malo povienom terenu,
vlasnitvu Velimira Borojevia, okruenom plitkim jarkom, na ijoj
se povrini nalaze mnogobrojni ulomci keramike i opeke. Zemljite
se obrauje te je stoga kontinuiranom obradom znatno snieno.
Oito je da se radi o srednjovjekovnom graditu. Sjeverno od sela
nalaze se oranice zvane Selita i Kuite. Radi se o oranicama na
kojima su takoer nalaeni tragovi keramike i opeke. Vrlo je vjero-
jatno da se na tome poloaju u srednjem vijeku nalazilo selo.

Trojeglava pravoslavni filijalni hram

etverodnevnog i Pravednog Svetoga Lazara 206

Prva drvena crkva podignuta je Trojeglavi 1745. godine.

Pokraj drvene crkve nalazila se drvena zvonara. Ikonostas u tro-
jeglavakoj crkvi slikao je 1752. godine zograf Arsenije. Na mjestu
te stare crkve podignuta je nova, zidana crkva 1936. godine. Znat-
nija obnova ovoga hrama poduzeta je izmeu 1988. i 1990. godin-
e. Kod crkve se pokapaju i pravoslavni i katolici.

Uljanik pravoslavni parohijalni hram Roenja

Svetoga Jovana Pretee 207

Prva crkva u Uljaniku bila je sagraena od drva. Godine

1739. podignuta je nova drvena crkva posveena Svetome Jovanu
Krstitelju. Trea crkva bila je iz 1754. godine, a ini se da bila djelo- Trojeglava - filijalni hram etverodnevnog i Pravednog Svetoga Lazara
mino sazidana od cigle. Nova zidana crkva podignuta je 1889. go-
dine. Ikonostas u crkvi slikao je Marko Pero 1903. godine, a hram
je generalno obnovljen 1956. godine. Za vrijeme posljednjeg rata
u hram je provaljeno, ali inventar nije uniten.208

206 D. Kai, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 295 - 296 J. Kempf, Oko
Psunja, Zagreb 1998, (dodatak )XXII, XXIII; Glasnik SPC, 10. oktobar 1982., 250; ematizam pravoslavne
srpske eparhije pakrake za godinu 1898, Pakrac 1898., 54.

207 D. Kai, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 294 - 296; S. Mileusni,
Duhovni genocid 1991 1995 (1997), 232; J. Kempf, Oko Psunja, Zagreb 1998, (dodatak )XXII; Glasnik SPC,
10. oktobar 1982., 250; ematizam pravoslavne srpske eparhije pakrake za godinu 1898, Pakrac 1898., 54.

208 S. Mileusni, Duhovni genocid 1991 1995 (1997), 232; J. Kempf, Oko Psunja, Zagreb 1998, (dodatak)
XXII.

130
 131

Uljanik katolika upna crkva Svete Gospe od

Lurda 209

upna crkva Svete Gospe od Lurda u Uljaniku podignuta

je 1900. godine, a obnovljena je izmeu 1962. i 1967. godine.

Uljanik parohijalni hram Roenja Svetoga Jovana Pretee

Uljanik upna crkva Svete Gospe od Lurda

209 Opi ematizam katolike crkve u Jugoslaviji, Zagreb 1975, 82.

132
 133

Katalog kulturno-historijskih spomenika zapadne Slavonije

Opcina Koncanica
Daruvarski Brestovac Kamenik Staro Polje Dio najmlai slavonski dvorac 214
Toplica arheoloki lokaliteti 210
Nedaleko Daruvara, u blizini ceste koja povezuje Daruvar i
Lokalitet je udaljen oko kilometar od dijela sela zvanog Bjelovar, na sjevernom rubu sela Dio, koje je est kilometara sje-
Donji kraj. Nalazi upuuju na antiku lokaciju. Naime, naeno je verozapadno od Daruvara, nalazi se dvorac Dio, ili popularno zvan
mnotvo cigle i mozaik s freskama to bi moglo znaiti da se ondje Marijin dvor. Na katastarskoj karti iz 1898. godine ovaj je prostor
nalazila rimska villa rustica. Nedaleko od antikog lokaliteta nala- nosio naziv Vinogradi. Tada jo dvorca nije bilo. On je na poloaju
zila se srednjovjekovna crkva Svetoga Jurja na posjedu Toplica koja Dio (to bi u prijevodu s maarskog znailo orah) podignut 1904.
se spominje u popisu u 14. stoljeu. godine, o emu svjedoi mramorna ploa na kojoj stoji: Bog bla-
goslovio ovu kuu koju je podigla ga. udovica Tuekoery Alajoa,
Daruvarski Brestovac Varoina arheoloki roena Falkeberg Paula A.D. 1904 na spomen svoga supruga. Dvo-
lokalitet 211 rac je imao funkciju ljetnikovca, a isticao se svojim izrazito sloe-
nim tlocrtom. Radi se o historicistiko secesijskoj graevini, neo-
Lokalitet Varoina nalazi se oko 1000 metara sjeverozapa- binoj za ovaj dio Hrvatske, a itav je dvorac sagraen od opeke i
dno od dijela sela Donji kraj. U srednjem vijeku ovdje se prostirao obraenog kamena. Pred Prvi svjetski rat obitelj Tuekoery raspro-
posjed Brestovac na kojem se nalazila crkva Svete Marije koja se daje svoje imanje, pa obitelj Kulmer postaje vlasnicima dvorca. Od
spominje u popisu 1334. godine. njih su dvorac kupili salezijanci, koji su mu dali ime Marijin dvor. U
dvorcu su salezijanci osnovali uilite koje je djelovalo izmeu 1941. i
Daruvarski Brestovac katolika kapela Svetog 1945. godine. Nakon zavretka rata dvorac je nacionaliziran te je u
nj smjetena osnovna kola. Graevina je bila u vrlo loem stanju,
Petra i Pavla 212 kada je 1995. godine vraena salezijancima.
Kapelica u Brestovcu podignuta je 1906. godine. Grae-
vina je u dobru stanju i nalazi se istono od prometnice koja prolazi
kroz mjesto.

Daruvarski Brestovac pravoslavni parohijalni

hram Svetog Petra i Pavla 213

Prvotni hram u Daruvarskom Brestovcu bio je sagraen

od kamena ve 1746. godine. Taj se hram nalazio na dananjem
pravoslavnom groblju. Odonuda je preseljen 1887. godine na mje-
sto dananje pravoslavne crkve, da bi 1930. godine bio sruen, te je
na njegovu mjestu podignut dananji hram. Hram u Brestovcu nije
stradao niti u Drugom svjetskom ratu niti u Domovinskom ratu.
tovie, u njemu je ostao jedini pravoslavni sveenik tijekom ita-
vog Domovinskog rata na podruju itave bive daruvarske opi-
ne.
210 Republika Hrvatska, Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne i prirodne, Konzervatorski odjel
u Zagrebu, Prilog popisu kulturnih dobara upanije Bjelovarsko-bilogorske, Zagreb 2001, 11.

211 Republika Hrvatska, Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne i prirodne, Konzervatorski odjel
u Zagrebu, Prilog popisu kulturnih dobara upanije Bjelovarsko-bilogorske, Zagreb 2001, 11; F. kiljan,
"Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 191.

212 Brestovac i Konanica, Daruvar 1988, 193.

213 D. Kai, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 293 -294; J. Kempf, Oko
Psunja, Zagreb 1998, (dodatak) XX, XXI; Glasnik SPC, 10. oktobar 1982., 248. S. Jindrich, Daruvarski Bres-
tovac u: Daruvar, 1975, 204 207; ematizam pravoslavne srpske eparhije pakrake za godinu 1898,
Pakrac 1898., 73.
Dio - pogled na dvorac
214 M. Kuzle, Dvorac Dio Marijin dvor u: Vrela, br. 11 12, (1998), 21 23.; M. i B. itaroci, Dvorci i pe-
rivoji u Slavoniji, Zagreb 1998, 122 125; T. uri, D. Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i
zapadnog Srijema, Zagreb 2002, 96 97.

134

Imsovac pravoslavni filijalni hram Pokrova
Presvete Bogorodice 215
Imsovac se nekada zvao Imsovo Selo, a prvotna crkva Pre-
svete Bogorodice podignuta je 1765. godine. Selo je nastalo na-
kon krenja uma uz rijeku Ilovu. Kao i ostali hramovi u 18 stoljeu
na daruvarskom podruju, i ovaj je bio od drva. Nova, dananja crk-
va sazidana je 1927. godine.
Imsovac - pravoslavni filijalni hram Pokrova Presvete Bogorodice
215 D. Kai, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 294 J. Kempf, Oko Psunja,
Zagreb 1998, (dodatak) XX; Glasnik SPC, 10. oktobar 1982., 248; ematizam pravoslavne srpske eparhije
pakrake za godinu 1898, Pakrac 1898., 51.
135
Konanica srednjovjekovni burg Konthowcza 216
Podruje juno od sela Konanica naziva se Zidine. Na lo-
kaciji koja se nalazi djelomino u omanjoj umi nalazi se opkop i
mjesto gdje je stajao nekadanji burg. Utvrda je pripadala plemii-
ma Ilokim i vrlo je vjerojatno bila sagraena u 15. stoljeu, budui
da nam se kao objekt spominje ponajvie u prvoj polovini 16. sto-
ljea. Lokalitet Zidina smjeten je oko 150 metara jugoistono od
centra sela. Radi se o velikom zemljanom platou koji je okruen za-
rezanim padinama. Lokalna tradicija govori da se ovdje nalazio sta-
ri grad.
216 G. Szabo, Prilozi za povijesnu topografiju poeke upanije, Zagreb 1910, 6; Republika Hrvatska, Mi-
nistarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne i prirodne, Konzervatorski odjel u Zagrebu, Prilog popisu
kulturnih dobara upanije Bjelovarsko-bilogorske, Zagreb 2001, 11; F. kiljan, "Graditeljska batina za-
padne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 191.
Konanica katolika upna crkva Uznesenja
Blaene Djevice Marije

upna crkva u Konanici sagraena je 1909. godine. U to

vrijeme pripadala je upi u Daruvaru. Godine 1977. Konanica se
odvojila od daruvarske upe. Prije 5 godina (2005.) ova graevina
je obnovljena.

200 G. Szabo, Prilozi za povijesnu topografiju Poeke upanije, Zagreb 1910, 8 - 9; J. Boessendorfer, Crtice Konanica - katolika upna crkva Uznesenja Blaene Djevice Marije
iz slavonske povijesti, Osijek 1910, 263; K. Blaha, Sveti Duh Deanovac u: Hrvatski sjever, god. V (2000),
br. , 74 89.

136
 137

Otkopi Stari dvorac 217

Na poloaju kunog broja 42 u Otkopima nalazi se i danas

devastirano srednjovjekovno gradite krunog tipa. Opkop je sa-
uvan na zapadnoj, sjevernoj i istonoj strani, a vrlo je vjerojatno
da se radilo o srednjovjekovnom posjedu Stupanikih koji se spo-
minje 1471. godine kao posjed Sopplonchamellyke sa upnom
crkvom Svete Marije.

Otkopi - ostaci opkopa

217 Republika Hrvatska, Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne i prirodne, Konzervatorski odjel
u Zagrebu, Prilog popisu kulturnih dobara upanije Bjelovarsko-bilogorske, Zagreb 2001, 11; F. kiljan,
"Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 191.
138
 139

Katalog kulturno-historijskih spomenika zapadne Slavonije

Grad L ipik
Arheoloki lokaliteti na podruju grada Lipika218

Brekinska Graovite, prapovijesno nalazite, Brezine

Kukunjevake prapovijesno naselje i rano srednjovjekovno na-
selje uz eljezniku prugu, Bujavica antiko naselje ili nekropola
uz eljezniku prugu, Gornji agli Gradina-prapovijesno nalazi-
te, Skenderovci Begovaa srednjovjekovno nalazite, Suboc-
ka prapovijesna nekropola pod tumulima i Gradina srednjovje-
kovni lokalitet, eovica prapovijesno naselje, srednjovjekovno
nalazite i kameni nadgrobni spomenici steci.

Antunovac- nalaz eljezne strelice219

Na podruju Antunovca, na krajnjem zapadnom dijelu li-

pikog podruja, pronaena je plosnata eljezna strelica koja ima i
trn za nasaivanje, ali nije poznato kojem dobu pripada i kada je
tono pronaena. Poklonio ju je L. Brozovi Arheolokom muzeju
u Zagrebu 1953. godine.

Antunovac katolika kapela Svetoga Antuna220

Mala kapela Svetoga Antuna u Antunovcu graena je u

20. stoljeu. Kapelica je nedavno obnovljena.

Antunovac evangelika crkva221

Evangelika crkva u Antunovcu sagraena je potkraj 19.

stoljea. Budui da su u Antunovcu veinu stanovnika prije Drugog
svjetskog rata inili Nijemci i Slovaci, uz crkvu je bila i njemaka
osnovna kola. Prije nekoliko godina crkva je obnovljena iznutra, a
danas evangelika crkva u Antunovcu broji oko 70 vjernika.

Antunovac katolika upna crkva Srca

Isusova222

upna crkva u Antunovcu sagraena je 1914. godine. Na

glavnom oltaru centralnu sliku Srca Isusova slikao je slikar Ivan
Tiov. Crkva je iznutra obnovljena, a obnova izvana je u tijeku.

Antunovac - evangelika crkva

218 Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Poegi, Sustav mjera
zatite za prostorni plan ureenja grada Lipika, s.a., 8-9.
219 V. Herman Kauri, Krhotine povijesti Pakraca, Slavonski Brod 2004, 15; D. Soka-timac, Najstarija
prolost Pakraca i njegove okolice u: Pakrac 1945.-1975., Pakrac 1978, 32-33.
221 Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Poegi, Sustav mjera
zatite za prostorni plan ureenja grada Lipika, s.a., 8; Iskaz Branko Beri, predstavnik Evangelike crkve u
Hrvatskoj i upnik u Osijeku.

220 Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Poegi, Sustav mjera 222 Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Poegi, Sustav mjera
zatite za prostorni plan ureenja grada Lipika, s.a., 8; Iskaz eljko Strnak, upnik (Gaj). zatite za prostorni plan ureenja grada Lipika, s.a., 8; Iskaz eljko Strnak, upnik (Gaj).

140

Brekinska ostava sjekira iz bakrenog doba 223
Dana 7. listopada 1872. godine u Brekinskoj je iskopana
velika keramika posuda s veim brojem jednakih sjekira koje su
pripadale kasnoj vuedolskoj kulturi. Arheolozi su u vrijeme pro-
nalaska procijenili kako su sjekire nastale oko 1850. godine pr. Kr.,
223 V. Herman Kauri, Krhotine povijesti Pakraca, Slavonski Brod 2004, 11-13; D. Soka-timac, Najstarija
prolost Pakraca i njegove okolice u: Z. Krni (ur.), Pakrac 1945.-1975., Pakrac 1978, 30, 32; J. Brunmid,Nahodaji
bakrenog doba iz Hrvatske i Slavonije i susjednih zemalja u: Vjesnik hrvatskog Arheolokog drutva, sv. 6
(1902), 38-40.
141
Antunovac - katolika upna crkva Srca Isusovog
ali bi ih s obzirom na nove metode odreivanja starosti trebalo po-
novo procijeniti. Tada je to bilo prvo nalazite iz vremena bron-
anog doba na podruju Hrvatske i Slavonije, a sve do poetka 20.
stoljea jedno od ukupno dva nalazita te vrste na podruju Slavo-
nije. Do nalaza sjekira u Brekinskoj dolo je kada je seljak Antun
Vegh, orui njivu na podruju zvanom Grahovite, zapeo za veliku
zemljanu posudu. U pomo su mu pristigli seljaci koji su radili u bli-
zini isti posao te su zajednikim snagama razbili posudu budui da
je nisu mogli otvoriti. Na isto se mjesto uputio nakon nekoliko da-
na kapelan iz oblinjeg Gaja, ali on nije nita naao. Pokupio je ko-
madie posude u kojoj su se nalazile sjekire, pa ih je zajedno sa dvi-
je sjekire koje je pribavio od seljaka predao grofu Juliju Jankoviu.
Struna javnost je doznala za sjekire sretnim sluajem. U Pakracu
se tada naao Stjepan Voini, savjetnik hrvatske vlade pri Minis-
tarstvu trgovine u Budimpeti, koji je izvijestio ravnatelja Narod-
nog muzeja o otkriu, priloivi jednu od pronaenih sjekira. Na-
rodni muzej je ubrzo upozorio grofa Jankovia o vanosti nalaza.
Meutim, sjekire su ve bile otpremljene u samoborski rudnik gdje
su trebale biti pretaljene kao stari bakar. Na sreu, vlasnik rudnika
je spasio to se dalo spasiti, a to je bilo 29 sjekira te neto rastalje-
nog materijala. Pretpostavlja se da je naeno izmeu 45 i 50 sjeki-
ra, ali s obzirom da je rije o procjenama seljaka koji su nali sjekire,
toan broj nikada neemo saznati. Jedna od sjekira dola je u lju-
bljanski muzej, druga u Graz, dvije su dospjele u Narodni muzej u
Budimpeti, jedna se nalazi u zbirci Antropolokoga drutva u Par-
izu, a ostale u zagrebakom Arheolokom muzeju. Kada se u jed-
noj posudi naie na toliko veliki broj sjekira, oito je rije o ostavi,
vrlo tipinom fenomenu za bronano doba na podruju meurje-
ja Save i Drave. Ostava iz Brekinske pripadala je nekom putuju-
em trgovcu ili ljevau bronce jer je sadravala seriju jednakih pro-
izvoda.

Brekinska katolika upna crkva Svetog

Mihovila224

Crkva u Brekinskoj sagraena je 1932. godine. Do danas

je iznutra itava obnovljena. O crkvi brine upnik iz Gaja.

Brekinska - ostava sjekira s tuljcem za nasad

Brekinska kalvinska crkva

U selu Brekinska stoji kalvinska crkva u vrlo loem stanju.

Crkvena opina u Brekinskoj je nastala prije vie od 100 godina, a
nakon Drugog svjetskog rata vjernici su uglavnom raseljeni (vjer-
nici su preteno bili Maari), a crkvena je imovina nacionalizirana.
Poetkom 20. stoljea u Brekinskoj je postojala i pastoralna kua.
Zbog loeg stanja graevine grad Lipik nedavno je dao neto nova-
ca za obnovu krova.

Brekinska - katolika upna crkva Svetog Mihovila

224 Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Poegi, Sustav mjera
zatite za prostorni plan ureenja grada Lipika, s.a., 8; Iskaz eljko Strnak, upnik (Gaj).

142
 143

sakristija. Prostrani trijem pred ulazom podignut je vjerojatno za

obnove 1911. godine. Na nj se uspinje stubama koje su natkrivene
zasebnim krovom. Godine 1932. zemljani pod u crkvi prekriven je
opekom koja se sauvala do danas. Do posljednje obnove sjeverna
strana trijema bila je posve zatvorena daskama, a itava sjeverna
stijena crkve bila je obloena indrom. Danas je indrom pokriven
samo krov. U crkvu se ulazi kroz jednokrilna vrata napravljena od
dasaka sloenih u obliku romba. Unutranjost je skromno oprem-
ljena. Svetite s trostranim zakljukom odvojeno je od broda nis-
kim pragom i stropnom gredom. Ravan strop obojen je nebeski
plavo i oslikan zlatnim zvjezdicama, a drvene stijenke su obijeljene.
Prozori su nekada bili ostakljeni esterokutnim stakalcima umetnu-
tim u olovnu mreu nalik na pelinje sae. Danas ih vie nema, kao
niti starog baroknog oltara koji je zbog tronosti zamijenjen no-
vim. Izoliranost Brezina pridonijela je da se u selu ouva drvena ka-
pela. Tamonji je upnik nagovarao 1932. godine seljake da podi-
gnu novu, zidanu kapelu. Godine 1941. za nju je kupljena opeka,
meutim ruenju stare graevine isprijeio se Drugi svjetski rat.
Nakon rata, opeka je oduzeta, i od nje je, umjesto crkve, sagraen
drutveni dom. Tako su jugoslavenske vlasti nehotice spasile ovu
vrijednu graevinu. Tijekom Domovinskog rata graevina je teko
oteena 1991. godine od strane JNA i krajike vojske, no obnov-
ljena je u potpunosti 1998. godine.

Brekinska - kalvinska crkva

Brezine Kukunjevake katolika kapela

Svetoga Andrije 225

Na groblju u Brezinama nalazi se crkva Svetog Andrije apo-

stola. Prije nje postojala je u selu starija drvena crkvica koja je zbog
tronosti sruena oko 1763. godine Tada je podignuta dananja
crkva od hrastovih planjki, s tornjiem od razliito obojenih dasa-
ka. Imala je zemljani pod, a njezino proelje i unutranjost bili su
obloeni pleterom i omazani blatom. Oltar s drvenom menzom
donesen je iz upne crkve u Pakracu. Njegove daske bile su obo-
jene, a u sredini je stajala slika Svetog Andrije, naslikana na platnu.
Izmeu 1783. i 1810. godine, sa sjeverne strane prigraena je mala

225 L. ernicki, S. Forenbaher, Drvene crkve izmeu Save i Kupe, Zagreb 2008, 133-135; Ranjena crkva u Brezine Kukunjevake - katolika kapela Svetog Andrije
Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996, 370.
Dobrovac katolika kapela Srca Isusova 226

Katolika kapela Srca Isusova u Dobrovcu bila je novijeg

datuma (sagraena nakon Drugog svjetskog rata). Kapelu su prvo
teko otetili pripadnici JNA i krajike vojske 30. rujna 1991. godi-
ne, a zatim je u potpunosti unitili. Danas na njezinu mjestu stoji
zvonara.

Donji agli - katolika upna crkva Svetog Jurja Muenika

Donji agli pravoslavni parohijalni hram

Prijenosa motiju Svetoga Nikole 228

Na krajnjem junom dijelu nekadanje pakrake opine

stoji selo agli. U agliu se nalazi hram Prijenosa motiju Sve-
toga Nikole, podignut sredinom 19. stoljea. Vrlo je vjerojatno da
je na istom mjestu stajao drveni hram iz 1757. godine za koji u izv-
jetaju iz 1782. godine stoji da je u loem stanju. I ovo je mjesto kra-
jem 19. stoljea posjetio Mita Petrovi: agli je staro graniarsko
mesto. To se poznaje ve po izgledu kua, koje su sve pokrivene
daskom i imaju dimnjake. Potpuno ime toga mesta je Donji agli,
jer ima i Gornji agli koji lei istono prilino daleko u visokoj pla-
nini. Kue u agliu poreane su sa obe strane potoka u duinu.
Dobrovac - katolika kapela Srca Isusovog
Na jednom kraju je rimska (danas vie ne postoji budui da je sru-
ena u posljednjem ratu, op.a.), a na drugom srpska crkva. Srbi su u
Donji agli katolika upna crkva Svetog selu u veini. Dobili su sada novog, mladog paroha. Milo mi je bilo
Jurja Muenika 227 uti, da ga hvale kao revnosnog pastira. Za utvrenje pravoslavlja
osvetio je mladi paroh ovoga leta izvor Zmajevac za vodicu, to
upna crkva Svetog Jurja Muenika sagraena je 1869. ima vanosti za tamonji na svet, koji je jako zaostao u verskoj i
godine. Crkvu i upni dom potpuno su razorili granatama pripadn- narodnoj svesti. aglika je crkva za vrijeme Drugog svjetskog ra-
ici JNA i vojske tzv. Republike Srpske Krajine u listopadu 1991. go- ta bila zapaljena, ba kao i parohijalni stan i pomone zgrade.228a
dine. Danas se na njezinu mjestu nalazi kri. Osamdesetih godina prologa stoljea zapoela je obnova ovoga
hrama koja je privedena kraju tek 1990. godine. U ratnim djelo-
226 Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995, Zagreb 1996, 372; vanjima 22. prosinca 1991. godine ovaj je hram oteen229, a obno-
F. kiljan, "Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9
(2009), 197. vljen je 1994. godine. Budui da je jo jednom oteen granatira-
227 Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995, Zagreb 1996, 371;
njem u akciji Bljesak tijekom svibnja 1995. godine, danas je u tro-
F. kiljan, "Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 nom stanju.230
(2009), 197.

144
 145

Donji agli - parohijalni hram Prijenosa Motiju Svetoga Nikole

prije posljednjeg rata
Donji agli parohijalni hram Prijenosa motiju Svetoga Nikole

Filipovac katolika kapela Svetog Spasa 231

publike Srpske Krajine tijekom 1991. godine.232Danas je kapelica ko-
Kapelu Svetog Spasa, koja je sagraena krajem 19. ili po- ja se nalazi u centru mjesta u potpunosti obnovljena.
etkom 20. stoljea teko su otetili pripadnici JNA i vojske tzv. Re-

228 J. Kempf, Oko Psunja, Zagreb 1998, (biljeke uz tekst), XVIII; M. Petrovi, U gornjoj Slavoniji puto-
pisne slike, Zagreb 1997, 38; S. Mileusni, Duhovni genocid 1991-1995(1997), Beograd 1997, 210.

228a HDA, Fond ZKRZ-Z4, Kutija 320, 20588-20594

229 Stradanja srpskog naroda na podruju zapadne Slavonije, Okuani 1992, 171.

230 S. Mileusni, Duhovni genocid 1991-1995 (1997), Beograd 1997, 210.

231 Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Poegi, Sustav mjera
zatite za prostorni plan ureenja grada Lipika, s.a., 8-9; Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih 232 Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996,
objekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996, 374. 374.

Filipovac - katolika kapela Svetog Spasa
Gaj katolika upna crkva Svete Katarine 233
upna crkva Svete Katarine u Gaju sagraena je 1804.
godine, uz donaciju grofa i grofice Alojzije Jankovi, u baroknom
stilu. Gradnja je zapoela 1800. godine. Crkva je posveena 1821.
godine. Graevina je oteena u Drugom svjetskom ratu u bor-
bama Nijemaca i partizana.233a Nedavno je obnovljena budui da je
do 1997. godine bila bez krova.
233 Lipiki list, 4. lipnja 2004., 18; Iskaz eljko Strnak, upnik (Gaj).
233a S. Koul, Oteene crkve i crkveni spomenici u Zagrebakoj nadbiskupiji u Drugom svjetskom ratu i
Porau u: Tkali 4 (2002), 18
146
Gaj - katolika upna crkva Svete Katarine
Gornja Subocka pravoslavni parohijalni hram
Svetog Arhanela Gavrila 234
Juno od Lipika u brdima prema Novskoj nalaze se
ruevine jo jedne vrijedne pravoslavne crkve. Naime, u selu
Gornja Subocka stoji hram Svetog Arhanela Gavrila iz 1889.
godine. U hramu se nalazio ikonostas iz 18. stoljea. Za vrijeme
Drugog svjetskog rata hram je oteen granatama, a crkvene
knjige i arhiva su uniteni. O hramu pie i Mita Petrovi u svojem
putopisu U gornjoj Slavoniji i kae ovako: Zapadno od aglia
jedan sat (hoda, op.a.) udaljeno lei isto tako gore u planini srpsko
selo Subotska, koje sa agliem ini jednu politiku optinu. Vrlo
rav planinski put pored potoka Subotske, na kom se nalazi velik
mlin, odrava vezu izmeu oba mesta. Nije mnogo bolji put u
Subotsku ni iz lipike doline. Kad se sa te strane popne u planinu,
onda je prvo, to se vidi od sela, crkva. Staru tronu crkvu su sruili i
gradili su ba novu malu crkvu. Pri radu tom sudjelovalo je celo
selo i to oevidno s velikom radou. Od crkve pruilo se selo na
dugako preko planine. Puna po sata trebalo je, dok sam ga skroz
234 M. Petrovi, U gornjoj Slavoniji putopisne slike, Zagreb 1997, 39-40; S. Mileusni, Duhovni genocid
1991-1995 (1997), Beograd 1997, 231; ematizam pravoslavne srpske eparhije pakrake za godinu 1898,
Pakrac 1898., 78.
 147

proao, a po otvrdnoj glini, koja bee sama omba, bio je taj mar
uasno teak. U Subotskoj, kao i u agliu, kue su pokrivene
daskom i imaju dimnjake. Izgleda, kao da su ljudi u prilinom
blagostanju.... Za vrijeme posljednjeg rata, hram je teko oteen
u ratnim sukobima 1991. godine, te je itavo selo takoer stra-
dalo.235 Danas se hram nalazi usred miniranog terena.

Gornja Subocka - pravoslavni parohijalni hram Svetog Arhanela Gavrila

Gornja Subocka - pravoslavni parohijalni hram Svetog Arhanela Gavrila

235 S. Mileusni, Duhovni genocid 1991-1995 (1997), Beograd 1997, 231; Stradanja srpskog naroda na
podruju zapadne Slavonije, Okuani 1992, 171. 1991. godine
Japaga (Gavrinica) pravoslavni filijalni hram
Presvete Bogorodice236

Juno od Pakraca stoji prigradsko naselje Japaga. U selu

se na groblju nalazi pravoslavni hram Presvete Bogorodice koji jo
nazivaju hram na Gavrinici. Vrlo je vjerojatno da je crkva podig-
nuta 1715. ili 1716. godine, a tada ju je sagradio episkop Gavrilo
Popovi, koji je i lokalitetu dao ime. U Drugom svjetskom ratu crk-
va je znatno oteena, a velik broj ikona je odnesen. Obnovljena je
1972. godine. Za vrijeme ratnih operacija 1991./1992. godine
crkva je spaljena237, a 1993. godine, budui da se nalazila unutar tzv.
SAO Zapadne Slavonije, zapoeli su radovi na obnovi krovita.
Tijekom svibnja 1995. godine u crkvu je provaljeno. Godine 2000.
hram je prekriven crijepom. Danas je u vrlo loem stanju.

Japaga - pravoslavni filijalni hram Presvete Bogorodice

Kapetanovo Polje katolika kapela Svetog

Martina238

U Kapetanovom Polju, naselju u kojem ive Talijani, Antun

Menegon poklonio je 1971. godine zemlju za izgradnju kapelice u
ast Svetog Martina. Kapelica je vrlo brzo podignuta uz pomo
mjetana, a obnovljena je 1986. godine.

Korita prapovijesno naselje239

Na podruju Korita je 1975. godine pored dosta dijelova

Japaga - Gavrinica - filijalni hram Presvete Bogorodice prije rata
236 S. Mileusni, Duhovni genocid 1991-1995 (1997), Beograd 1997, 202.
237 S. Mileusni, Duhovni genocid 1991-1995 (1997), Beograd 1997, 202.
grublje keramike i pronaenog ognjita s pepelom, to govori u
prilog pretpostavki da se ondje nalazilo prapovijesno eljezno-
dobno naselje.
238 D. Kliek, Talijani u Slavoniji od 1880. do 2005., Lipik 2005, 181.
239 V. Herman Kauri, Krhotine povijesti Pakraca, Slavonski Brod 2004, 14-15.

148
 149

podruje bilo ve pod kontrolom hrvatskih vlasti, crkva je minira-

na.241 Ostala je sauvana samo ikona Svetoga Nikole, a ostatak in-
ventara razvuklo je lokalno stanovnitvo. Prema usmenoj predaji
crkva Svete Petke (Paraskeve) nastavljala je tradiciju stare crkve
Svetog Petra, iji su ostaci jo danas vidljivi na pravoslavnom
groblju 1600 metara sjevernije od ove graevine. Graevina iz
1782. godine izgraena je od cigle s kukunjevake Gradine, od
koje su do danas ostali samo zemljani ostaci. Ikonostas crkve os-
likao je Josip Muravi 1896. godine. Do dananjih dana ruevine ove
vrijedne graevine obrasle su u korov i dra.

Kukunjevac - hram Svete Petke, juna fasada 1996.

Kapetanovo Polje - katolika kapela Svetog Martina

Kukunjevac pravoslavni parohijalni hram

Svete Paraskeve240

Jo je Julije Kempf, znameniti popisiva kulturnih dobara

zapadne Slavonije, vidio kako se izdaleka bijeli toranj tamonje pra-
voslavne upne crkve svete Paraskeve iz 1782. godine. Ondje su
se pravoslavni naselili odmah nakon osmanlijskih ratova iskrivi
guste ume i podigavi 41 kuu, kako navodi Kempf. Prije zidanog
hrama, u selu se nalazila drvena graevina iz 1745. godine. Nakon
oteenja u Drugom svjetskom ratu crkva Svete Paraskeve je ob-
novljena 1986. godine. Krajem 1991. godine ili 1992., kada je ovo
Kukunjevac - pravoslavni parohijalni hram Svete Paraskeve
240 J. Kempf, Oko Psunja, Zagreb 1998, 96-97 i biljeke uz tekst, XXI; S. Mileusni, Duhovni genocid 1991-
1995 (1997), Beograd 1997, 217; G. Vuki, Pravoslavna crkva svete Petke u Kukunjevcu u: Zbornik
povijesnog drutva Pakrac-Lipik, br. 4, Pakrac 2007, 75-78; ematizam pravoslavne srpske eparhije pa-
krake za godinu 1898, Pakrac 1898., 75. 241 S. Mileusni, Duhovni genocid 1991-1995 (1997), Beograd 1997, 217.
Kukunjevac katolika kapela Svetoga Antuna242

Godine 2001. u Kukunjevcu je podignuta kapelica Svetog

Antuna. Kapelica se nalazi oko 500 metara sjeverno od glavne
prometnice Lipik-Kutina.

Lipik katolika upna crkva Svetog Franje

Asikog243

upna crkva Svetog Franje Asikog bila je jednobrodna

barokna graevina sagraena u baroknom stilu 1793. godine. Crk-
va je bila adaptirana i dograivana 1962. i 1968. godine, a sruili su
je pripadnici JNA i vojske tzv. Republike Srpske Krajine 1991. godi-
ne. Nakon rata ruevine crkve su uklonjene, i na njezinu je mjestu
podignuta nova velika moderna bogomolja.

Marino Selo katolika kapela Svetog Ivana

Krstitelja244

Kapela Svetog Ivana Krstitelja u Marinom Selu podignuta

je 1924. godine. Do danas je iznutra itava obnovljena.

Marino Selo - katolika kapela Svetog Ivana Krstitelja

242 Iskaz eljko Strnak, upnik (Gaj).

243 M. Tusun, Lipik, konzervatorske osnove programa obnove naselja, Zagreb 1996, 11, 33; Ranjena crkva u
Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995, Zagreb 1996, 375.

244 Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Poegi, Sustav mjera
zatite za prostorni plan ureenja grada Lipika, s.a., 9; Iskaz eljko Strnak, upnik (Gaj). Lipik - upna crkva Svetog Franje Asikog - razglednica s poetka 20.st.

150
 151

Pakraka Poljana katolika kapela Svete Ane245 Striievac katolika kapela Svetog Josipa246

Kapela Svete Ane u Pakrakoj Poljani prvi put se spominje Kapelu Svetog Josipa podigli su vjernici u Striievcu (Ta-
1730. godine kao drvena graevina. Zbog tronosti je poruena, a lijani) 1935. godine. Godine 2005. poduzeta je obnova ovoga
nova je sagraena 1910. godine, to pie i na zvoniku. Crkvu su po- objekta.
digli sami seljaci, a veliki oltar podigao je sveuilini profesor Josip
Pazman. Dimenzije crkve su 19 x 10 metara. Graevina je manje
oteena u Drugom svjetskom ratu u borbama partizana i Nije-
maca.245a

Pakraka Poljana - katolika kapela Svete Ane

245 Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Poegi, Sustav mjera
zatite za prostorni plan ureenja grada Lipika, s.a., 9; S. Benkovi, Moje selo Poljana u: Zbornik Striievac - kapela Svetog Josipa
povijesnog drutva Pakrac-Lipik, br. 5, Pakrac 2008, 36.

245a S. Koul, "Oteene crkve i crkveni spomenici u Zagrebakoj nadbiskupiji u Drugom svjetskom ratu i 246 Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Poegi, Sustav mjera
Porau" u: Tkali 4 (2002), 18. zatite za prostorni plan ureenja grada Lipika, s.a., 9; Iskaz eljko Strnak, upnik (Gaj).
152
 153

Katalog kulturno-historijskih spomenika zapadne Slavonije

Grad Pakrac
Arheoloki lokaliteti na podruju grada u Badljevini. Vrlo je vjerojatno da je upravo ovuda prolazila rimska
cesta u pravcu Sreana. Andrija Frank je takoer zapisao da je on-
Pakraca 247
dje zapazio mnogo isklesanog kamenja, cigle, debelog crijepa i
kovake troske, to je seljacima zadavalo trista jada i muka.
Braneci Zidina ili Klisa - prapovijesno nalazite, Buje
Zidina srednjovjekovni lokalitet, Cikote Kamen prapovijesno
nalazite, Donji Grahovljani prapovijesna i antika nekropola Badljevina katolika upna crkva Svetog Ivana
Staro groblje, Gornja umetlica prapovijesno naselje Selite, Krstitelja 249
Gornji Grahovljani prapovijesno naselje, Koturi srednjovje-
kovno nalazite Selite, Krike prapovijesno nalazite Repi- U Badljevini se usred mjesta nalazi upna crkva Svetog
te, Rogulje srednjovjekovno nalazite, Tisovac srednjovjekov- Ivana Krstitelja iz 1770. godine. Uz nju je, u vrijeme kada je grae-
no nalazite Gradski. na, stajala drvena crkva koja se s vremenom sruila. Brigu o odr-
avanju crkve tijekom 19. stoljea vodila je obitelj Jankovi, koja je
u Badljevini imala i dvorac, koji je sruen 1937. godine. U vrijeme
Badljevina arheoloki lokaliteti Zidine,
kada je crkva graena bila je filijalna kapela pakrake upne crkve.
Gradina i Filjak 248 Zbog udaljenosti, stanovnici Badljevine su ve sredinom 19. sto-
ljea zahtijevali da se crkva uzdigne na stupanj upne crkve. U upu
Na podruju Badljevine nalazi se pet arheolokih lokalite- su trebali ui Sira, Sreani, ibovac, Golubinjak, Trojeglava i Gove-
ta. Na lokalitetima se i danas pronalazi dosta keramike. Poloaj Gra- e Polje. Tek u srpnju 1906. godine ustrojena je upa u Badljevini.
dina smjeten je juno od Badljevine. Vrlo je vjerojatno da se ondje Oko kasnobaroknog zdanja crkve u Badljevini nalaze se gotovo
nalazilo staro naselje, o emu svjedoe nalazi opeke i debelog cre- 500 godina star jablan i dva velika hrasta
povlja koje je razasuto po polju zvanom Dereza. Jo 1885. godine,
kada je to podruje obilazio lokalni uitelj Andrija Frank, bili su vi-
dljivi i temelji kua na tamonjim oranicama.
Najvaniji lokalitet je svakako poloaj Zidine koji se nalazi uz potok
Bijelu zapadno od Badljevine u smjeru Sreana na daruvarskom
podruju. Na tom se lokalitetu i danas nakon oranja nalazi rimska
cigla sa bukom bijele i ruiaste boje, crijep, lomljeni kamen, ke-
ramika i kosti. Ivan Blaevi iz Gornjih Sreana je na toj oranici pro-
naao i dijelove grobova, zidova i keramike. Arheolozi su prilikom
probnog sondiranja zakljuili da se radi o mjestu gdje je bilo rim-
sko groblje sa skeletnim pokapanjem iz 3. ili 4. stoljea. Pojedine
kue u selu Gornji Sreani graene su od rimske opeke sa Zidina.
Prilikom oranja pronaena je i vodovodna keramika cijev duine
33 centimetra, promjera 16 centimetara i debljine stijenki 1,4 cen-
timetra. Na istoj lokaciji je pronaeno i srednjovjekovne keramike
koja upuuje da se upravo ondje moglo nalaziti srednjovjekovno Badljevina - stara razglednica s poetka 20. stoljea
trgovite Zerdahel ili Petrovina te utvrde i augustinski samostan u
njemu. Batinjani pravoslavni parohijalni hram Svetog
Vaan je i lokalitet Filjak. Na njemu je Andrija Sele prilikom obrade
vinograda izvadio oko 30 kubika kamenja koje je bilo pomijeano s
velikomuenika Dimitrija 250
komadima keramike. Sav taj materijal je iskoristio za gradnju kue
U selu Batinjani jedva se i prepoznaje ruevina pravoslav-
247 Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Poegi, Sustav mjera ne crkve. Radi se o graevini sagraenoj 1990. godine i posve-
zatite za prostorni plan ureenja grada Pakraca, Poega 2006, 7-9.

248 M. Varat, Badljevina nekad i sad, Badljevina 1997,14-19, 42-48; D. Feletar, Stari Gradovi, dvorci i crkve 249 M. Varat, Badljevina nekad i sad, Badljevina 1997, 316-338; D. Feletar, Stari Gradovi, dvorci i crkve
Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002, 112-113. J. Kempf, Oko Psunja, Zagreb 1998, 84-85; G. Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002, 112-113. J. Kempf, Oko Psunja, Zagreb 1998, 84-85.
Szabo, Sredovjeni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 1920, 113; G. Szabo, Prilozi za povjesnu topo-
grafiju Pooeke upanije, Zagreb 1910, 15-16. 250 J. Kempf, Oko Psunja, Zagreb 1998, (biljeke uz tekst), XIX.

154
 155

enoj Svetom velikomueniku Dimitriju. Prije novog hrama na mje-

stu je stajao drveni hram iz 18. stoljea (1739.g.). Crkva je minirana
izvan ratnih operacija 1992. godine251, te od nje danas stoje samo
goli zidovi zarasli u trnje.

Batinjani - parohijalni hram Svetog velikomuenika Dimitrija

Batinjani - pravoslavni parohijalni hram Svetog Dimitrija 1980.

Batinjani - pravoslavni parohijalni hram Svetog Dimitrija poslije miniranja Batinjani - pravoslavni parohijalni hram Svetog velikomuenika Dimitrija
- ikona Isusa Hrista
251 S. Mileusni, Duhovni genocid 1991-1995 (1997), Beograd 1997, 202.
Brusnik nalaz rimskog nadgrobnog
spomenika i antiko naselje Selite 252
Prvi dokazi da su Rimljani ivjeli na pakrakom podruju
pojavili su se u travnju 1913. godine u Brusniku. Tada je na oranici
Stojana Drekovia pronaen nadgrobni spomenik izraen od u-
tog pjeenjaka. Spomenik se danas uva u Arheolokom muzeju
u Zagrebu i sastoji se od natpisnoga polja s tekstom, edikule s por-
tretima (kunog svetita s portretima), zabatnog dijela te vrlo istak-
nutoga krunita. U sredini krunita nalaze se dvije glave jedna iznad
druge, a sa svake strane jedan lav s ovnovom glavom u kandama.
Na sredinjem dijelu spomenika prikazan je vojnik s pojasom, ma-
em i titom. Uz njega je ena s kapom na glavi i ogrlicom oko vra-
ta te s pticom u rukama.
Tekst na spomeniku glasi: D(is) M(anibus)/Aur(elii) Nasonis mili-
tis/leg(ionis) IIII. Flaviae Antoni/nian(ae) et Priscae Tato/5nis matri.
Meroriam/pasuerunt. Proculus(?) et/Proclianus.et. Provin/cialis. Ma-
ximiani fi/li.
Spomenik su oito podigla etiri sina: Aurelius Proclus, Proclianus,
Provincialis i Maximianus svojoj majci Prisci, keri Tatona, i njenom
muu Aureliju Nasonu, vojniku IV. Legije Flavije Antoninijane. Pris-
cin otac je imao ilirsko ime Tato, pa je ona vrlo vjerojatno bila ilir-
sko-keltskog roda. Aurelije Naso je oito bio iz ovoga kraja te je
stupio u IV. legiju Flaviju Antoninijanu u vrijeme Marka Aurelija ili
Septimija Severa na prijelazu 2. u 3. stoljee, pa se tako datira i ovaj
vrijedni spomenik iz Brusnika. Tragom toga spomenika otila je ar-
heologinja Soka-timac na lokalitet zvan Selite, gdje se na obli-
njim breuljcima nalazilo mnotvo kamenja koje je obraslo grmljem.
Na istom je mjestu pronala bazu rimskog stupa od ukastog pje-
enjaka dimenzija 65 x 53 x 50 x 46 centimetara i 15 centimetara
visine. Uz njega je bilo jo vidljivo i kameno oploenje te mnotvo
klesanaca i drugog kamenja. Arheologinja je stoga zakljuila da se
ovdje nalazila vea villa rustica, rimsko seosko imanje.
Buje- prapovijesno naselje 253
U okolini Buja se vrlo vjerojatno nalazilo prapovijesno na-
selje, o emu svjedoi nalaz kamene sjekire pronaene 1889. go-
dine.
252 D. Soka-timac, Najstarija prolost Pakraca i njegove okolice u: Pakrac 1945.-1975., Pakrac 1978,
34, 35; V. Hoffiler i B. Saria, Antike Inschriften aus Jugoslavien, Noricum und Pannonia Superior, Zagreb
1938, 273, 274; V. Herman Kauri, Krhotine povijesti Pakraca, Slavonski Brod 2004, 26-28.
253 V. Herman Kauri, Krhotine povijesti Pakraca, Slavonski Brod 2004, 8.
156
Buje pravoslavni parohijalni hram
Vaznesenja Gospodnjega 254
U selu Buje, koje se nalazi ne treini puta izmeu Pakraca
i Poege, stajala je do Drugog svjetskog rata stara crkva Vaznese-
nja Gospodnjeg. Julije Kempf opisuje smjetaj ovoga nekad lije-
pog sela:
Na oblom razvou Orljave i Pakre mali je planinski zaravanak,
gdje se nehotice odmaraju i konji i putnici, kad putuju tvrdom dr-
avnom cestom od Poege do Pakraca i obrnuto. Tu se okupilo ne-
koliko kua sela Bua uz cestu i po brdu i po dolu. Svima gospoduje
stara pravoslavna crkva Svetog Spasenja (Vaznesenja Gospodnjega)
iz godine 1755., lijepa jednokatnica osnovne kole i tik do nje u-
pniki dvorac. Sav je prostor okien vokama i granatim starim dr-
veem, pod kojim nae narod za blagdana i crkvenih godova ugo-
dna hlada. Tu se zapjeva pjesma i povede na tratini kolo, da sve ore
brdo i planina. S uzvisine puta i ispred crkve prua se krasan vidik
na gorske oranice i ume, po kojima se razasula to vidljiva, to
skrivena sela Oegovac, Braneci i Budii sa sjevera, a Jakovci, Kri-
ke, Rogulji s dalekim Cicvarama, Bjelajcima i Cikotama s juga. Pravi
su tu gorani, gotovo sami Srbi, straari najviih kosa Psunja, a bave
se ponajvie ratarstvom i gajenjem krupne i sitne stoke.
Crkva se nalazila na junoj strani ceste Pakrac-Poega, a predstav-
ljala je jedan od vrednijih spomenika crkvenog graditeljstva u pa-
krakom kraju. Sagraena je na mjestu starije crkve 1762. godine i
isprva je bila posveena Svetom Nikoli. Na ikonostasu je stajalo 46
ikona. Hram je obnovljen 1895. godine. Crkvu su sruili ustae na
dan Svetoga Save 1942. godine.254a Tom je prilikom sruen i parohi-
jalni dom. Poslije Drugog svjetskog rata crkvene vlasti su postavile
na crkvitu krst i plou s natpisom da je tu postojala pravoslavna
crkva. Svake godine na Spasovdan se ondje okupljalo okolno sta-
novnitvo na narodnom zboru. Lokalni SUBNOR je uklonio plou,
a na mjestu parohijalnog doma podignut je velik zadruni dom ije
ruevine i danas stoje. Crkvena opina je kupila na licitaciji bivu
zgradu ambulante iji je jedan dio preureen u bogomolju. Selo
Buje je nakon dogaaja 1991. i akcije Bljesak svedeno na nekoliko
kua srpskih povratnika.
254 D. Kai, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 308; J. Kempf, Oko Psunja,
Zagreb 1998, 25 i biljeke uz tekst, X, XI..
254a Iskaz ore Jakovljevi (r. 1931 g.), Jakovci (Buje)
 157

aklovac srednjovjekovna utvrda 255

Iznad sela Dragovia, oko jedan sat udaljen u umi, nalazi

se srednjovjekovni burg aklovac. Do njega danas vodi dobro mar-
kirana staza, bez koje bi put na to podruje bio vrlo riskantan (zbog
minski sumnjiva podruja). Burg je vjerojatno bio dobro priora vran-
skog, te se jo prije 1476. godine spominje kao Csaktornya u prio-
ratskom posjedu, dok ga 1523. godine nalazimo u vlasnitvu Petra
Keglevia, gospodara Bijele Stijene, a poslije i obitelji Tahy, vlasnika
oblinjeg Kamengrada (kod Zveeva). Strateki smjetaj grada nad
kotlinom iznad ceste Pakrac-Poega pokazuje vanost ove utvrde
u srednjem vijeku. Pokraj burga je prolazio put koji je vezivao Ka-
mengrad i Pakrac, a ispod grada se nalazio suburbij, Podgrae, u
kojem je bilo mnotvo obrtnika i trgovaca. Grad je predstavljao naj-
istonije mjesto Krievake upanije, a ujedno i najistoniju oazu
kajkavskog govora u srednjovjekovnoj Slavoniji. Osmanlije su ut-
vrdu oteli Franji Tahyiju 1544. godine te su je drali za izuzetno va-
nu, a u njoj je stolovao i aklovaki Rustan-aga. Odlaskom Osmanlija
iz Slavonije u 17. stoljeu grad je naputen i preputen ruenju. Da- aklovac - srednjovjekovna utvrda snimljena poetkom 20. stoljea
nas se grad nalazi u gustoj umi, iako ga je jo Gjuro Szabo vidio (G. Szabo)
neobraslog, a, kako Szabo sam pie poetkom dvadesetog sto-
ljea, prema jugoistoku lei pred njim poljana. Kula aklovaka
sagraena je na goloj stijeni, a burg je dodatno osiguran ancem i
uvren jakim zidom. Ve je Szabo vidio da se kula jako poruila ta-
ko da je ostala samo polovica peterokuta. Uglovi kule bili su utvr-
eni tesanim kamenjem, pa to i danas daje dojam solidnosti grad-
nje. U unutranjosti kule vidljivo je mjesto gdje je stajao kamin.

aklovac - tlocrt utvrde prema G. Szabi

255 Lj. Dobroni, Posjedi i sjedita templara, ivanovaca i sepulkralaca u Hrvatskoj, Rad JAZU, sv. 406, Za-
greb 1984, 58, 59; T. uri, D. Feletar, Stari Gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema,
Zagreb 2002, 120-121; J. Kempf, Oko Psunja, Zagreb 1998, 27-29; G. Szabo, Sredovjeni gradovi u Hrvat-
skoj i Slavoniji, Zagreb 1920, 113-114. aklovac - srednjovjekovna utvrda
Dereza bakrena sjekira256

U selu Dereza kod Pakraca pronaena je bakrena sjekira

koja je predana Arheolokom muzeju u Zagrebu. Okolnosti i vrije-
me ovoga nalaza nisu poznati.

Donja Obrije- katolika upna crkva Svete

Marije Magdalene257

U Obrijei, na mjestu dananje crkve, postojala je drvena

kapela sa zvonikom na drvenim stupovima. Gradnja kapele zapo-
ela je 1850. godine, a zavrena i blagoslovljena 1853. godine. Po-
kraj kapele nalazilo se i seosko groblje, koje je kasnije promijenilo
lokaciju. Godine 1887. pokrenuta je akcija u Badljevini i Donjoj Ob-
rijei, te okolnim selima, da im se dozvoli utemeljenje upa. Badlje-
vini je dozvoljeno da 1904. godine utemelji upu, ali Donja Obrije
nije dobila dozvolu za utemeljenje upe. Borba za drugu upu tra-
jala je dugo, ali se kao sjedite upe nametnulo Khuenovo Selo, da-
nas Plotine, koje su podrali stanovnici Tornja i Kapetanovog Polja,
dok su za Donju Obrije kao sjedite upe bili mjetani Banovca i
Donje Obrijei koji su to obrazloili rijeima da ne ele kao staro- Donja Obrije - upna crkva Svete Marije Magdalene
sjedioci potpasti pod upu gdje stanuju sami nedavno naseljeni
Talijani. U Donjoj Obrijei su crkvu Svete Marije Magdalene poeli
zidati 1914. godine, ali je zbog Prvog svjetskog rata gradnja uspo-
rena, pa i dijelom prekidana, da bi crkva bila dovrena 1918. godine.
Sjedite upe Donja Obrije je dobila tek 1945. godine. Crkva je na-
kon Drugog svjetskog rata u vie navrata preureivana i poprav-
ljana.

Donja Obrije- pravoslavni parohijalni hram

Svetog Jovana Bogoslova 258

U selu je prije dananje graevine stajala drvena crkva iz

18. stoljea. Na desno od prometnice koja vodi od Plotina prema
Gornjoj Obrijei i danas stoji zidana crkva Svetog Jovana Bogo-
slova iz 1900. godine, bez vidljivih vanjskih oteenja. Uz hram po-
stoji i staro groblje.

256 V. Herman Kauri, Krhotine povijesti Pakraca, Slavonski Brod 2004, 11.
257 D. Kliek, Od Obrii do Donje Obrijei, Donja Obrije 2007, 36-40.
258 J. Kempf, Oko Psunja, Zagreb 1998, (biljeke uz tekst), XIX.; ematizam pravoslavne srpske eparhije
pakrake za godinu 1898, Pakrac 1898., 54. Donja Obrije - pravoslavni parohijalni hram Svetog Jovana Bogoslova

158

Donji Grahovljani kamena sjekira259
Kamena sjekira je pronaena i u Donjim Grahovljanima.
Radilo se o sjekiri-eki od serpentina rombinog presjeka s ru-
pom za nasaivanje. Na njoj je zapoeta nova rupa. Sjekira se na-
lazi u Arheolokom muzeju u Zagrebu.
Donji Grahovljani pravoslavni parohijalni
hram Svetih Petra i Pavla260
Sjevernije od Dragovia nalazi se selo Donji Grahovljani.
U mjestu stoji ruevna crkva Svetih Petra i Pavla iz 1782. godine,
koja predstavlja jedan od najvrednijih spomenika kulture u pakra-
kom kraju. Crkva je sagraena izvan danas naputenog sela na
Donji Grahovljani - pravoslavni parohijalni hram Svetih Petra i Pavla
259 D. Soka-timac, Najstarija prolost Pakraca i njegove okolice u: Pakrac 1945.-1975., Pakrac 1978,
30.
260 D. Daki, Prilozi za monografiju sela Donji Grahovljani, Donji Grahovljani 1983, 17-19; ematizam
pravoslavne srpske eparhije pakrake za godinu 1898, Pakrac 1898., 52.
159
istaknutom breuljku. Radi se o arhitektonski jednostavnoj grae-
vini s polukrunim svetitem koja ima zvonik podignut iznad glav-
nog proelja. U glavi proelja nalaze se ukrasi s motivom kvadrata
s dijagonalama. Unutranjost crkve nadvisuje bavasti svod, a ne-
kada je u njoj stajao i velik ikonostas s rokoko rezbarijama sa est
nizova ikona. Naalost, toga ikonostasa vie nema. Godine 1876.
graevina je obnovljena, a budui da neko vrijeme selo nije imalo
sveenika, dolazio je sluiti slubu sveenik iz Kusonja. Prije spo-
menute crkve na istom su mjestu stajale dvije drvene crkve pos-
veene takoer Svetom Petru i Pavlu (jedna od 1680. do 1745. god-
ine, a druga od 1745. godine do gradnje dananje zidane crkve).
Hram je danas u ruevnom stanju, a nepoznati poinitelji odvezli
su crijep sa crkve 1997. godine.261 Parohijski dom je obnovljen 2007.
godine.
Dragovi- pravoslavni parohijalni hram Svetoga
Save262
U selu se sjeverno od ceste Pakrac-Poega nalazi pravo-
slavni hram Svetoga Save iz 1940. godine, sagraen od opeke. Hram
stoji lake oteen. Zvonik je sluio u vrijeme posljednjeg rata sna-
gama Ujedinjenih naroda kao osmatranica.
Dragovi - pravoslavni parohijalni hram Svetog Save
261 S. Mileusni, Duhovni genocid 1991-1995 (1997), Beograd 1997, 207.
262 S. Mileusni, Duhovni genocid 1991-1995 (1997), Beograd 1997, 210.
Dragovi srednjovjekovna gotika crkva263
U vonjaku Ace Sudara, u selu Dragovi kbr. 45, na niskom
breuljku nalaze se zagonetne ruevine, primijeene jo u 19. sto-
ljeu kao raritet u ovome kraju. O njima je pisao G. Szabo: Jo danas
nalazi se u selu Dragoviu, koje nije no dio dananjega (a i starog)
sela aklovca, ruevina crkve u ljiviku do ceste. Da to nije, kako
tradicija hoe, kasna pravoslavna crkva Svetoga Stevana iz turskog
doba, dokazuje bjelodano sam nain gradnje i ploa iskopana uz
crkvu. Na toj je ploi (danas stepenica pred ulazom u seosku krmu)
neprotumaiv natpis, gotskim pismenima srednjeg vijeka napi-
san. Toj ploi s natpisom danas nema ni traga. Ruevine u vonja-
ku sastoje se od zidova debljine oko 1 metar koji zatvaraju tri stra-
nice paetvorine (lae crkve), duljine 14 metara, irine 10,5 metara.
Ulazni otvor se nalazi na zapadnoj strani koja je via, poput proe-
lja crkve. Istoni zid je sruen, a ostali su jedva primjetljivi tragovi
zida te nedostaje polukruna apsida. Na vrhu proelnoga zida bila
je neka rozeta koju je nacrtao jo E. Kramberger 1876. godine, a
Szabo 1913. godine nacrtao komadi svodnog rebra. Oba ova ka-
mena su zauvijek izgubljena, ali elementi koji su nam sauvani na
crteima upuuju na ranu gotiku. Zorislav Horvat smjeta podiza-
nje crkve u 13. stoljee s mogunou da je graena i poetkom
14. stoljea, a Andija Mohorovii je smatra gotikom. Crkva u Dra-
goviu zacijelo je sagraena na prijelazu romanike u gotiku, dakle
u 13. stoljeu, na to nas upuuje njezin tlocrt, ali sigurnije podatke
trebali bismo potraiti arheolokim istraivanjima.
Dragovi -srednjovjekovna crkva
263 Lj. Dobroni, Posjedi i sjedita templara, ivanovaca i sepulkralaca u Hrvatskoj, Rad JAZU, sv. 406, Za-
greb 1984, 121-122; D. Feletar, Stari Gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb
2002, 120-121; J. Kempf, Oko Psunja, Zagreb 1998, 29; Z. Horvat, Profilacije gotikih svodnih rebara u: Pe-
ristil, sv. 12/13 (1969/1970), 44-45.
160
Kusonje- rimski nadgrobni spomenik264
Rimski nadgrobni spomenik u Kusonjama, u naselju zva-
nom Novo Naselje ili okake Kusonje, naao je sluajno uenik
Saa Radei na njivi Marinka Vujkovia 1989. godine. Ta njiva se
nalazi svega kilometar udaljena od Brusnika, drugog znaajnog
antikog lokaliteta na pakrakom podruju. Poetkom 1990. go-
dine spomenik je iskopan i spremljen u predvorje osnovne kole u
Pakracu zajedno s kamenim podnojem pronaenim prilikom is-
kopavanja samog spomenika. Taj spomenik se tu nalazi i danas. Za
reljefni ukras na ovome spomeniku nije pronaena sve do danas
analogija, pa stoga pripada meu najvrednije nadgrobne natpise
u Hrvatskoj. Iako mu nedostaje gornji nastavak, za koji se pretpos-
tavlja da je bio slian onome u Brusniku, rije je o kamenom bloku
visine 111 cm bez nastavka, irine 65 cm i 30 cm debljine, od u-
kastog pjeenjaka. Bone su mu strane dosta grubo obraene,
dok je oko itave prednje strane ukraen niskim reljefom biljnih
motiva irokim 10,5 cm. Natpisno polje sastoji se od deset itkih
redaka, dok ga na vrhu ukraava neobian uski reljef moda pti-
ce, a na dnu amori koji meu sobom poteu girlandu. Tekst natpisa
glasi:
D(iis) M(anibus)/Cass(io). Sexto/militi. C(o)hort(is)/
.Mauror(um)/5 Cassi.Exsorat/us. Surus. Qui/ntus.fratre./
s. Et. Her(edes)/tit(ulum).posv(eru)n/t.
U prijevodu natpis glasi:
Bogovima, Manima Kasiju Sekstu, vojniku kohorte petstotne
Maurske Kasiji Eksorat, Sur i Kvint, braa i nasljednici, spomenik
postavie.
Lingvistika neobinost teksta je pojava slova mjesto D, a intere-
santno je i spominjanje pripadnika Maurske kohorte na podruju
Pakraca, o kojoj se vrlo malo zna.
Kusonje katolika kapela Male Gospe
U Kusonjama je na mjestu gdje je 8. rujna 1991. godine po-
ginulo 20 pripadnika hrvatske vojske podignuta kapela Male Gos-
pe u znak sjeanja na ovu tragediju.
Kusonje pravoslavni parohijalni hram Svetoga
Velikomuenika Georgija 265
Sjeveroistono od Pakraca, u blizini ceste koja vodi u Po-
egu, u selu Kusonje, stoji parohijalni hram Svetoga Velikomue-
264 M. Bulat, Novi rimski vojniki natpis iz Novog Naselja kod Pakraca u: Osjeki zbornik 24/25 (2001),
61-62.
265 D. Pavlica, Stratita na Papuku i Psunju u: Ljetopis Srpskog kulturnog drutva Prosvjeta, sv. XI (2006),
43-46; J. Kempf, Oko Psunja, Zagreb 1998, (biljeke uz tekst), XI.; ematizam pravoslavne srpske eparhije
pakrake za godinu 1898, Pakrac 1898., 53.
 161

nika Georgija. Dananji hram, na ijem su mjestu stajale dvije ranije

crkve, sagraen je 1888. godine. Tijekom Drugog svjetskog rata
crkvu su zapalili ustae, a u njoj i oko nje su ubili veliki broj lokalnih
Srba. Nakon rata domai SUBNOR, kao i Regionalni zavod za za-
titu spomenika kulture iz Osijeka, nisu dozvolili obnovu crkve. Tek
osamdesetih godina je domae stanovnitvo zajedno s crkvenom
opinom zapoelo obnovu ovoga objekta. Meutim, obnova ni-
kada nije zavrena, pa crkva i dalje stoji u ruevinama. Za vrijeme
posljednjeg rata hram je 1991. ili 1992. godine teko oteen u rat-
nim sukobima.266

Kusonje - pravoslavni parohijalni hram Svetoga Velikomuenika Georgija

Omanovac katolika kapela Svetoga Luke 267

Kapela Svetoga Luke u Omanovcu sagraena je na mjestu

starije drvene graevine 1925. godine u sklopu obiljeavanja 1000.
obljetnice hrvatskog kraljevstva.

Pakrac-Gavrinica-imen prapovijesno
nalazite 268

Najistoniji nalaz korenovske kulture koja pripada neo-

Kusonje - katolika kapela Male Gospe
267 M. Varat, Badljevina nekad i sad, Badlljevina 1997, 346-347.

266 S. Mileusni, Duhovni genocid 1991-1995 (1997), Beograd 1997, 217. 268 V. Herman Kauri, Krhotine povijesti Pakraca, Slavonski Brod 2004, 6-7.
litskom razdoblju pronaen je upravo na podruju Gavrinice, na
lokalitetu zvanom imen. Stoga se pretpostavlja da je granica iz-
meu sopotske i korenovske kulture bila upravo negdje na Psunju,
dok je granica u Posavini bila negdje na Orljavi. Nalaz keramike na
imenu pripada klasinom stupnju razvoja korenovske kulture.
Pakrac prapovijesno nalazite iza katolike
crkve 269
U Pakracu se iza katolike crkve, prilikom trasiranja nove
ulice, uz kamenu sjekiru pronalo dosta kamenih glaanih struga-
lica, noia i sjeiva, to svjedoi o moguem prapovijesnom naselju
na tome poloaju. Kamena sjekira koja je ondje naena prije trasi-
ranja 1908. godine, nalazila se u Skuptini opine Pakrac do pos-
ljednjeg rata, kada je odande netragom nestala.
Pakrac- srednjovjekovna utvrda i kovnica
slavonskih banovaca 270
Prvi spomen srednjovjekovnog gradia na rijeci Pakri za-
pisan je u popisu posjeda crkvenog reda ivanovaca (hospitalaca)
1237. godine pod imenom Pekriz. Tijekom srednjeg vijeka pa sve
do dolaska Osmanlija Pakrac je jedna od najznaajnijih utvrda u
Slavoniji. U njemu je za vrijeme bana Stjepana de Guth-Keleda, s
kraljevim doputenjem 1250. godine, poela djelovati kovnica
novca u kojoj se do 1260. godine kovao slavonski banovac. Slavon-
ski banovci bili su plateno sredstvo ne samo na podruju Hrvats-
ke, ve i u Bosni i u Humu do 1384. godine. Tijekom 14. stoljea Pa-
krac je sjedite vranskih priora ivanovaca za Hrvatsku i Ugarsku.
Oni su boravili u tvravi koja je dobila ime po njihovom zatitniku
Svetom Ivanu evanelistu. Bila je graena u nepravilnom petero-
kutu, i titilo ju je sedam kula visokih i do 15 metara. U sredini
utvrde nalazila se brani kula, a izvan utvrde su bili veliki opkopi.
Sam grad su nadzirale utvrde Bijela Stijena, Raaka i aklovac. Od
1537. godine Pakrac se nalazi pod vlasti Zrinskih, a Osmanlije ga
osvajaju 1543. godine. U njemu je kratko vrijeme i sjedite san-
daka. Osmanlije ga nazivaju Pekrie; prema zapisu Evlije elebije,
turskog putopisca, imao je divnu utvrdu na obali rijeke Pakre na
prostranom brijegu obraslom zelenilom. Osnovica mu je etvero-
kutnik a sagraen je od tvrdog materijala tako vrsto kao da ga je
gradio eddad. Oko grada nalazi se opkop sazidan od kamena
kriljca. Pred gradskom kapijom ima visei most na lanani ekrk...
Ima vie damija, dvije tekije, est osnovnih kola, dva hana, jedan
hamam i tri medrese. Gradom je upravljao dizdar (kapetan), a po-
sada je imala oko 600 vojnika. Nakon odlaska Osmanlija, 1691.,
vlasnikom pakrake gospoije postaje barun Imbsen, zatim barun
Trenk, a od 1763. do 20. stoljea ona je posjed grofova Jankovia.
Pakraki stari grad se poeo ruiti u trenutku kada ga je preuzela
srpska pravoslavna crkvena optina u Pakracu 1867. godine. O to-
me pie Josip poljar: Grad se raspao pomalo sasvim otkako je
preao u ruke pravoslavne opine. Agonija pakrakog starog gra-
da zavrila je 1922. godine insceniranim dogaajem kada je por-
uena i posljednja kula. Radilo se uistinu o jedinstvenom spo-
meniku kulture koji se sastojao jo 1864. godine od sedam kula i
visoke centralne brani-kule. O konanom ruenju srednjovjekov-
nog burga pie i Gjuro Szabo: Zanimljivo je da su mjesni faktori
ve prije navjetali prijetnju kako e to uraditi. Nego, kad je dola
hora, insceniralo se dramatiku pripovijest. Dotrao je jedan itelj
slavnog trgovita pa je izjavio tribunalu strahovitu vijest: s tornja je
pao jedan kamen... Na to se faktori sastae u vijee. Konano od-
stranie tu tako opasnu kulu. Ostatke ostataka starog grada sru-
ile su pakrake vlasti 1960. godine tako da je na mjestu burga da-
nas veim dijelom parkiralite i nove zgrade. Na najstariju povijest
Pakraca podsjea stara kovnica novca, zvana jo Spahijski podrum.
Zgrada je izgorjela osamdesetih godina 20. stoljea, a nakon pos-
ljednjeg rata prilo se njezinoj obnovi. Graena je u obliku slova L,
a na krajnjem ulazu sauvani su ostaci grba.

269 V. Herman Kauri, Krhotine povijesti Pakraca, Slavonski Brod 2004, 8.

270 D. Feletar, Stari Gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002, 113-115; E.
elebija, Putopis, Sarajevo 1973, 234-235; Lj. Dobroni, Posjedi i sjedita templara, ivanovaca i sepulkra-
laca u Hrvatskoj, Rad JAZU, sv. 406, Zagreb 1984, 59, 60; G. Szabo, Sredovjeni gradovi u Hrvatskoj i Slavo-
niji, Zagreb 1920, 114-115; J. Kempf, Oko Psunja, Zagreb 1998, 30-38; M. Petrovi, U gornjoj Slavoniji, Za-
greb 1997, 5-20; J. poljar, Povjest Pakraca (povjesno-mjestopisna crtica), Zagreb 1909; V. Herman Kauri,
Krhotine povijesti Pakraca, Slavonski Brod 2004.; F. kiljan, "Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala
u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 207 Pakrac - kovnica slavonskih banovaca

162
 163

Pakrac dvorac baruna Trenka i kompleks Pakrac katolika upna crkva Uznesenja
Jankovi 271 Blaene Djevice Marije 272

Uz stari grad u Pakracu treba spomenuti i Trenkov dvorac Gradnja upne crkve u Pakracu zapoela je 1761. godine i
koji je graen polovicom 18. stoljea, a nalazi se u Prekopakri. Nije trajala je dvije godine. Crkva je duga 16 i iroka osam hvati poda
sasvim sigurno da je samu zgradu gradio barun Trenk, ali su u njoj poloanog ciglama (30,35 x 15,18 metara), dok je svetite poplo-
po svoj prilici bili smjeteni Trenkovi panduri. U njemu je, poslije ano kamenom. Trokovi gradnje bili su podmireni doprinosom
vojarne i bolnice u 18. i 19. stoljeu, od 1898. godine djelovala pa- zagrebakog biskupa Franje Thausziyja, grofa Jankovia i pakra-
kraka uiteljska kola, a sada je ondje gimnazija. To je jednokatna kih upljana, o emu svjedoi natpis pisan latinskim jezikom nad
zgrada graena u obliku pravokutnika s unutranjim dvoritem i ulaznim vratima. Glavni oltar je posvetio 1768. godine budui za-
pripada tipu etverokrilnih dvoraca. Unato brojnim arhitekton- grebaki biskup Ivan Krstitelj Paxy, iako unutranjost crkve jo nije
skim izmjenama dvorac je sauvao svoju izvornu veliinu. Na sre-
dinjem pakrakom trgu nalazi se kompleks dvorca Jankovi iz 18.
stoljea. Meu njegovim zgradama istie se vlastelinska palaa,
kasnije sjedite pakrake opine, sagraena 1771. godine. Nakon
Drugog svjetskog rata u njoj je bio smjeten pakraki muzej. I da-
nas se u toj zgradi nalazi novoosnovani Muzej grada Pakraca. Zgra-
de koje su se nalazile unutar kompleksa dvorca Jankovi stradale
su u poaru 1812. godine, pa su im proelja nakon toga promije-
njena. U zgradama je poslije Drugog svjetskog rata bio aki dom,
a nakon oteenja koja su prouzroili pripadnici JNA i vojske tzv.
Republike Srpske krajine u Domovinskom ratu prilo se njihovoj ko-
nanoj obnovi, te su one do danas stavljene u funkciju.

Pakrac - katolika upna crkva Uznesenja Blaene Djevice Marije

Pakrac - proelje Trenkova dvorca - stanje 1992. g.
271 V. Herman Kauri, Krhotine povijesti Pakraca, Slavonski Brod 2004; Z. Mavar, Pakrac-konzervatorske
osnove programa obnove naselja metodoloki pristup, Zagreb 1996, 17; D. Feletar, Stari Gradovi, dvorci i
crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002, 115.
272 I. Sra, Inventar upne crkve Marijina Uznesenja u Pakracu u: Godinjak zatite spomenika kulture
Hrvatske, sv. 26/27 (2000/2001), 231-244; V. Herman Kauri, Krhotine povijesti Pakraca, Slavonski Brod
2004, 166-170; Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995, Za-
greb 1996, 377.
bila u potpunosti ureena. Crkva je smjetena na brdu, i do nje vo-
di 58 prilaznih stuba postavljenih paralelno s ulaznim vratima, ime
crkva dobiva na monumentalnosti. Uz ovu crkvu postoji jo samo
pet slinih crkava u Hrvatskoj kojima se prilazi takvim stubitem.
Graevina je osim glavnog oltara imala jo etiri bona oltara i iz-
rezbarenu drvenu propovjedaonicu, posjedovala je izuzetno vrije-
dan inventar od kojega je nakon Domovinskog rata malo to osta-
lo sauvano. Graevina je manje oteena u Drugom svjetskom
ratu.272a Crkveni toranj nastradao je 28. rujna 1991. godine, kada su
ga pogodili pripadnici JNA i vojske tzv. Republike Srpske Krajine.273
Plamen s tornja zahvatio je i krov crkve i vei dio unutranjosti.
Predmeti koji nisu stradali izneseni su u sijenju 1992. godine, ali je
propovjedaonica ostala i dalje bez zatite te je dugogodinja ne-
pokrivenost crkve otetila zidove i spomenutu propovjedaonicu.
Danas je graevina obnovljena.
Pakrac pravoslavni episkopalni hram Svete
Trojice 274
Grad Pakrac je ujedno i sjedite Pakrake eparhije. Pakra-
ka eparhija obuhvaa vei dio Slavonije, osim podruja Donjeg
Miholjca, Valpova, Naica, Osijeka, Vukovara, Vinkovaca i akova
koji pripadaju Osjekopoljskoj i baranjskoj eparhiji. Stoga je u Pa-
kracu sagraena uistinu monumentalna pravoslavna crkva. Mita
Petrovi opisuje 1890. godine ovu katedralnu crkvu i episkopalni
dvor ovako: Preko od dvora na jednom breuljku podie se sa-
borna crkva, pakraka katedrala. Sagraena je u prijatnom slogu,
ali iz nutra ini utisak praznine. Krst se na tornju iskrivio. Sat stoji i
eka vrednu ruku, da ga pokrene. Crkva ova podignuta je 1812. go-
dine poglavito trokom narodnih fondova, iz kojih je dato 12.000
forinata. Dvadeset godina docnije, god. 1832., obnovio je crkvu
vladika Hranislav. ...Odmah iza staroga grada nalazi se dvor srp-
skoga vladike. Ugledna velika zgrada na sprat. Vladiina reziden-
cija preneta je 1721. u Pakrac, a pre toga bila je u Poezi.275 Ve je
podrug godine, kako nema u dvoru ivoga vladike. ... Slino hram
i episkopalni dvor opisuje i Julije Kempf neto kasnije, 1924. god-
ine: U istom smjeru s katolikom upnom crkvom uzdie se na
dananjem Jelaievu trgu saborna crkva sv. Trojice (Soestvija sve-
272a S. Koul, "Oteene crkve i crkveni spomenici u Zagrebakoj nadbiskupiji u Drugom svjetskom ratu i
Porau" u: Tkali 4 (2002), 18
273 V. Herman Kauri, Krhotine povijesti Pakraca, Slavonski Brod 2004, 166-170; Ranjena crkva u Hrvat-
skoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995, Zagreb 1996, 377.
274 M. Petrovi, U gornjoj Slavoniji putopisne slike, Zagreb 1997, 9, 10; J. Kempf, Oko Psunja, Zagreb
1998, 31, 32 i (biljeke uz tekst), XI, XII; S. Mileusni, Duhovni genocid 1991-1995 (1997), Beograd 1997,
198; V. Herman Kauri, Krhotine povijesti Pakraca, Slavonski Brod 2004, 171-174.
275 Za ovakvu tvrdnju nema dokaza, pogotovo u svjetlu injenice da se episkopski dvor u Pakracu utvr-
uje jo u vrijeme Petronija Ljubibratia (unijata!) koji je umro 1703. godine, a Arsenije III. je na njegovo
mjesto postavio prvog pravoslavnog episkopa pakrako-slavonskog 1705. godine Sofronija Podgoria-
nina. Poega u tursko vrijeme zbog malog broja pravoslavnih stanovnika nikako nije mogla biti centar mi-
tropolije, ve je to najvjerojatnije bio manastir Orahovica.
164
toga Duha) koju su podigla naa pravoslavna braa Srbi ve 1745.
godine. Ta se crkva odonda nekoliko puta obnavljala, a ponajljepe
godine 1896., kada je dobila svoj dananji, vanjski i unutarnji, kra-
sni oblik. Toranj je prekriven bakrom, a sav je prostor oko ulaza ob-
zidan kamenom. Nutarnjost crkve se doima zbog lijepo izraeno-
ga ikonostasa i drugih umjetniki graenih rukotvorina. Nasuprot
sabornoj crkvi diu se dvori, u kojima stoluje vladika srpske pravo-
slavne eparhije pakrake, koju je jo godine 1705. osnovao srpski
patrijarh Arsenije rnojevi Staru crkvicu Svetoga Trifuna koja je
stajala na mjestu dananje crkve razruio je episkop pakrako-sla-
vonski Sofronije Jovanovi 1757. godine i zapoeo je s gradnjom
nove crkve, ali je krajem godine preminuo, pa su i radovi obustav-
ljeni. Tek nakon dvanaest godina je njegov nasljednik, Arsenije Ra-
divojevi, uspio zavriti crkvu (1768. godine). Ikonostas u hramu je
djelo Stevana Teodorevia i ivka Jugovia s kraja 19. stoljea. Go-
dine 1896. Hermann Boll ju je temeljito obnovio u historicisti-
kom stilu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata hram je bio pretvoren
u katoliku bogomolju, a takoer je bio zauzet i episkopalni dvor,
koji je postao franjevaki samostan (samo nakratko). U posljed-
njem ratu saborna crkva Svete Trojice teko je stradala u ratnim su-
kobima 1991. i 1992. godine budui da se nalazila na liniji razdva-
janja. Poetkom 1992. godine, kada se ovo podruje nalazilo pod
kontrolom hrvatskih vlasti, hram je miniran.276 Do dananjih dana je
u veem dijelu hram obnovljen. to se tie vladianskog dvora, on
je podignut 1732. godine i obnovljen 1896. godine po projektu
Hermanna Bolla. U vrijeme posljednjeg rata u episkopalnom dvo-
ru bila je smjetena Hrvatska vojska, a zgrada je koritena i kao
skladite municije.277 Episkopalni dvor i danas zjapi prazan u rue-
vinama i eka obnovu.
Pakrac - episkopska crkva Sv.Trojice i zgrada eparhije - razglednica s
poetka 20.st.
276 S. Mileusni, Duhovni genocid 1991-1995 (1997), Beograd 1997, 198.
277 S. Mileusni, Duhovni genocid 1991-1995(1997), Beograd 1997, 198, 202
 165

Pakrac - episkopalni hram Sv. Trojice, episkopski dvor, gore desno i

zgrada parohije

Pakrac - pravoslavni episkopalni hram Svete Trojice

Pakrac pravoslavni filijalni hram Svetog Ilije 278

Filijalni hram Svetog Ilije u Pakracu stajao je u centru nas-

elja, u ulici koja se nekada nazivala Ciganska mala (mahala). Ust-
ae su hram unitili na dan Svetoga Save 1942. godine.279 Hram
Pakrac - episkopalni dvor, 11. novembar 1968.
vjerojatno potjee iz 18. stoljea. Nakon Drugog svjetskog rata ju-
goslavenske su vlasti oduzele zemljite na kojem se hram nalazio
Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do Domovinskog rata na mjestu neka-
danjeg hrama stajao je krst koji je tijekom posljednjeg rata ne-
stao. Godine 1997. Srpska pravoslavna crkva, eparhija Slavonska,
podnijela je zahtjev za povratom zemljita na kojem je stajao hram.
Zemljite nikada nije vraeno, a grad Pakrac je nakon toga na nje-
zinu mjestu uredio mali park u kojem se nalazi bista dr. Franje Tu-
mana.280
278 V. Herman Kauri, Krhotine povijesti Pakraca, Slavonski Brod 2004, 155; D. Derenj, Kulturno-historijski
spomenici Srba Poeko-slavonske upanije, neobjavljeno (u tisku).

279 D. Derenj, Kulturno-istorijski spomenici i sakralni objekti Srba na podruju Poeko-slavonske upanije,
Osijek, 2009, 114

280 D. Derenj, Kulturno-istorijski spomenici i sakralni objekti Srba na podruju Poeko-slavonske upanije,
Pakrac - episkopalni dvor Osijek, 2009, 114
Pakrac katolika kapela Svetog Josipa 281
Kapela Svetog Josipa stoji na ulazu u grad Pakrac i u rela-
tivno dobrom je stanju.
Pakrac katolika kapela Svetog Vida 282
Na jugoistonom breuljku iznad Pakraca stoji zavjetna
kapelica Svetog Vida iz kraja 18. stoljea. Kapelicu Svetog Vida u
posljednjem ratu sruili su pripadnici JNA i vojske tzv. Republike
Srpske Krajine te ona i danas stoji u ruevinama.
Pakrac - katolika kapela Svetog Vida
281 Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Poegi, Sustav mjera
zatite za prostorni plan ureenja grada Pakraca, Poega 2006, 9.
282 Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Poegi, Sustav mjera
zatite za prostorni plan ureenja grada Pakraca, Poega 2006, 9.
166
Pakrac katolika kapela Svetog Roka 283
Zavjetna kapela Svetog Roka nalazi se na sjeveroisto-
nom brijegu iznad Pakraca i potjee takoer iz 18. stoljea, kao i ka-
pela Svetog Vida. U posljednjem ratu su kapelu teko otetili pri-
padnici JNA i vojske tzv. Republike Srpske Krajine. Danas je kapela
obnovljena.
Pakrac - katolika kapela Svetog Roka
Pakrac katolika kapela Svetog Ivana
Nepomuka 284
Kapela Svetog Ivana Nepomuka na pokraj mosta preko
rijeke Pakre spominje se ve 13. lipnja 1783. godine kada ju je ka-
nonik Josipovi zatekao izgraenu. Bila je to skromna crkvica po-
krivena indrom duga tri hvata i dva iroka (5,69X3,79m) bez tor-
283 Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Poegi, Sustav mjera
zatite za prostorni plan ureenja grada Pakraca, Poega 2006, 9.
284 V. Herman Kauri, Krhotine povijesti Pakraca, Slavonski Brod 2004, 174, 176.
 167

nja. Donedavno se smatralo kako je ova kapelica izgraena tije-

kom 19. stoljea, ali je vjerojatno, kako smatra Vijoleta Herman Ka-
uri da je rije o znatno preureenom objektu ili novoj crkvi sagra-
enoj na mjestu starije graevine o emu svjedoe i razglednice
Pakraca iz 19. stoljea.

Prekopakra (Pakrac) - pogled na kapelu Svetog Ivana Nepomuka

Plotine katolika kapela Svetoga Antuna

Padovanskog 285

Nakon naseljavanja Talijana u krajeve oko Pakraca, u 19.

stoljeu, nastaju nova sela. Meu njima zapadno od Pakraca nas-
taje selo Plotine. Izgradnju kapele Svetog Antuna Padovanskog u
Plotinama inicirale su glave novopridolih talijanskih obitelji, njih
71. Izgradnja je zavrena 1904. godine, a crkvu je podigao eki Plotine - katolika kapela Svetog Antuna Padovanskog
majstor Frantiek Starek.

panovica katolika upna crkva Svetoga

Duha 286

Crkva u panovici, selu koje se nalazi izmeu Pakraca i Po-

ege, sagraena je 1929. godine. U borbama partizana i ustaa na
tome podruju 5. listopada 1942. godine, bila je neznatno oteena,
a zapaljena je dva tjedna kasnije. Kvalitetne zidove spaljene crkve
minirale su jugoslavenske vlasti 1946. godine, a cigla je ugraena u
kue i staje kolonista koji su se naselili na tome podruju nakon
Drugog svjetskog rata i prozvali selo Novo Selo. Danas na mjestu
crkve, od koje su ostali sauvani tek temelji, stoji velik kri.
285 S. Njegovan Starek, esi u Pakracu, Prekopakri i Lipiku, Pakrac 2008, 82; D. Kliek, Talijani u Slavoniji od
1880. do 2005., Lipik 2005, 77-80.

286 Z. Erjavec, panovaki rodoslov, Poega 2006, 22.; F. kiljan, "Graditeljska batina zapadne Slavonije
nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 196; S. Koul, "Oteene crkve i crkveni spo-
menici u Zagrebakoj nadbiskupiji u Drugom svjetskom ratu i Porau" u: Tkali 4 (2002), 19. panovica - upna crkva Svetog Duha
Toranj pravoslavni parohijalni hram Svetog
Pantelejmona i stari filijalni hram Svetog
Pantelejmona 287
Oko kilometar zapadno od sela Toranj stoji naputena
pravoslavna crkva Svetoga Pantelejmona, kasnogotika trikonhna
graevina. Ovaj objekt 0-te kategorije uvrten je ve 1986. godine
u Program kulturnog razvitka Republike Hrvatske. Prve podatke u
strunoj literaturi o crkvi je dao konzervator Gjuro Szabo, takoer
porijeklom iz zapadne Slavonije. On je zasluan za to to stanovni-
ci Tornja dvadesetih godina prologa stoljea nisu sruili grae-
vinu i upotrijebili njezinu ciglu za gradnju nove crkve u selu, koja je
podignuta 1931. Szabo je u objavljenim radovima pisao o toj gra-
evini relativno malo. Spomenuo je da potjee iz dalekih pred-
turskih vremena, da je gradska crkva, gotikoga sloga, da ta-
kav oblik do sada jo nije poznat, da je ... jamano selo po crkvi i
dobilo ime... I Ljubo Karaman je ovu graevinu spomenuo kao
izuzetno vrijedan srednjovjekovni objekt, ali u osnovi nije nita no-
vo zabiljeio o njoj. Spomenuli su je i Anela Horvat i Zorislav Hor-
vat u svojim radovima, a potonji je jo napomenuo da se radi o
ranogotikom objektu. Svi spomenuti autori naveli su da se radi o
autohtonoj, gotikoj kapeli. Meutim, posve drugaiji pristup ima
Slobodan Mileusni, koji zakljuuje da je ova crkva podignuta iz
temelja na starom crkvitu i da je za njenu gradnju koriten ka-
men i cigla kao i dekorativna plastika sa stare crkve, odnosno da
kasnogotiki kameni dekorativni elementi nisu integralni deo ove
arhitektonske celine, ve da su pripadali nekom starijem objektu.
Ipak, kad opisuje crkvu, i sam Mileusni je kontradiktoran, jer svi
elementi upuuju na gotiku graevinu. Kad su 1986. godine za-
poela konzervatorska istraivanja, crkva se nalazila u potpunoj pu-
stoi i izolaciji. Smjetena je na najviem vrhu vrlo prostranoga bri-
jega, okruena naputenim pravoslavnim grobljem, zaklonjena po-
gledu s istoka, a vrlo dobro vidljiva iz doline rijeke Bijele, sa zapada,
bila je teko pristupana arheolozima koji su je istraivali. to se
vremena podizanja ove crkve tie, teko je o tome zakljuiti iz povi-
jesnih dokumenata. Naime, oteavajua je okolnost injenica da
ne poznajemo izvornog titulara crkve, pa ne moemo zakljuiti ka-
da se spominje u povijesnim izvorima. Tek se 1698. godine spo-
minje selo Toranj pod ovim imenom, a prvi poznati zapis o crkvi
potjee iz 18. stoljea. Vrlo je vjerojatno da su plemii Pakraki dali
sagraditi ovu crkvu, jer je poznato da je kraj uz rijeku Bijelu pripad-
ao upravo njima. Ispod crkve morala je stajati uz potok Bijelu i
utvrda plemia Pakrakih o kojoj pie Gjuro Szabo. Za vrijeme Os-
manlija crkva je zasigurno sluila kao osmatranica, ali nikako kao
vjerski objekt, budui da je podruje zapadne Slavonije bilo vrlo
rijetko naseljeno pravoslavnima (koji su eventualno mogli koristiti
ovaj objekt), a osim toga kraj oko Tornja mora da se nalazio na sa-
moj granici ili ak i na niijoj zemlji. I nakon turskih ratova, poet-
kom 18. stoljea, crkva se ne spominje. Njen prvi spomen bio je 1757.,
kada je dodijeljena pravoslavnim vjernicima i kada je posveena
Svetom Pantelejmonu. Nakon posljednjeg rata graevina je stajala
zarasla na podruju koje je bilo minski sumnjivo. Tek u posljednjem
desetljeu poduzeta su nova arheoloka istraivanja, i crkva je po-
novo pokrivena indrom. U selu Toranj stoji i druga crkva, posve-
ena takoer Svetom Pantelejmonu. Radi se, naime, o novijoj gra-
evini, podignutoj 1931. godine, koja je djelomino oteena u
Drugom svjetskom ratu. U vrijeme kada su je gradili, stanovnici se-
la Toranj su eljeli sagraditi nov hram od cigle sa stare trikonhalne
graevine. Na svu sreu, Gjuro Szabo se zaloio da se graevina ne
srui, te je na taj nain ostala sauvana. Hram je obnovljen 1989.
godine, ali je miniranjem uniten 1992. godine u vrijeme kada su
ovo podruje kontrolirale hrvatske vlasti.288

287 G. Szabo, Epilog-Spomenici prolosti za rata i poslije rata u: Narodna starina, sv. VII, Zagreb 1928,
83-84; R. Gruji, Spomenica o srpskom pravoslavnom vladianstvu pakrakom, Novi Sad 1930, 266; Lj.
Karaman, O umjetnosti srednjeg vijeka u Hrvatskoj i Slavoniji u: Historijski zbornik, god. III, br. 1-4, Za-
greb 1950, 128; A. Horvat, Prilog tipolokoj klasifikaciji romanikih crkava kontinentalne Hrvatske u: Bu-
lletin JAZU, br. 1 (55 i 56), Zagreb 1985, 80; Z. Horvat, Profilacije gotikih svodnih rebara u: Peristil 12-13,
Zagreb 1969/1970, 41-52; Z. Horvat, Gotike profilacije u Hrvatskoj u: Arhitekura, 109-110, Zagreb 1971,
72-79; Z. Horvat, O nekim osobinama prozora gotikih sakralnih objekata u kontinentalnoj Hrvatskoj u:
Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske, sv. 1, Zagreb 1975, 57-62; Z. Horvat, Strukture gotike ar-
hitekture, Zagreb 1989; S. Mileusni, Crkva svetog Panetelejmona kod sela Toranj u sklopu istorijskih
dogaaja u: Saoptenja, sv. XVII/1986, Beograd 1986, 199-213; B. Valeni, Kasnogotika trikonhna
Toranj - srednjovjekovna crkva i filijalni hram Svetog Pantelejmona
crkva kraj sela Tornja (Pakrac) u: Peristil, sv. 35/36, Zagreb 1993, 69-84; S. Mileusni, Duhovni genocid
1991-1995(1997), Beograd 1997, 231. 288 S. Mileusni, Duhovni genocid 1991-1995 (1997), Beograd 1997, 231.

168
 169

Toranj - parohijalni hram Svetog Pantelejmona

Toranj - parohijalni hram Svetog Pantelejmona u tijeku stradanja

Toranj - parohijalni hram Svetog Pantelejmona u selu prije rata

Veliki Banovac katolika kapela Svetoga
Antuna289

Katolika kapela Svetoga Antuna u Velikom Banovcu vrlo

je malih dimenzija te je sagraena tik uz glavnu prometnicu.

Veliki Banovac katolika kapela Svete Marije

Pomonice290

U selu Veliki Banovac sjeverno od prometnice Pakrac-Plo-

tine nalazi se katolika crkva Svete Marije Pomonice iz 1930. go-
dine.

Veliki Banovac - katolika upna crkva Svete Marije Pomonice

289 Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Poegi, Sustav mjera
zatite za prostorni plan ureenja grada Pakraca, Poega 2006, 9.
290 Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Poegi, Sustav mjera
zatite za prostorni plan ureenja grada Pakraca, Poega 2006, 9.

170
171
172
 173

Katalog kulturno-historijskih spomenika zapadne Slavonije

Grad GrubinoPolje
Arheoloki lokaliteti na podruju grada
Grubino Polje 291

Mala Barna Turski bunar, Poljani Brdo ili Brijeg, Ve-

lika Barna sredinji dio sela (vuedolska kultura), Velika Pera-
tovica sjeverni dio sela, Veliki Zdenci Broili brijeg, Veliki Zden-
ci Grabe.

Rimske prometnice i nalazi iz rimskog perioda

u grubinopoljskom kraju 292

Istraivanjima Zvonka Lovrenovia otkriveno je nekoliko

cesta, a meu ostalima i ona koja je preko sedla na Moslavakoj
gori (kuda prolazi i dananja prometnica) kod Garia vodila na Br-
ljanicu, pa je zatim prilazila Hercegovcu, gdje se spajala na cestu
od Banove Jaruge. Na podruju Velikog i Malog sipa u blizini Her-
cegovca (Garenica) nalazila se vojna utvrda ili villa rustica, a ne-
daleko odande je stajao i most preko Ilove. Od ovoga se mosta vie
ne poznaju drveni piloti budui da je Ilova u zadnjih 1700 godina
promijenila svoj tok. Od Ilove je cesta vodila prema Aquae Ba-
lissae, tj. dananjem Daruvaru. Na sjever prema Dravi prometnica
je vodila dananjom trasom ceste Veliki Zdenci Mali Zdenci Ra-
enica Virovitica. Rimske opeke su bile ugraene u neke zgrade u
Velikim Zdencima, a u Malim Zdencima postojao je poloaj Zidine,
gdje je pronalaeno srednjovjekovne keramike. Budui da su sred-
njovjekovne ceste vrlo esto ile po trasi antikih putova, vjerojat-
no je da je i ova prometnica takvoga tipa. U jednom dokumentu iz
srednjeg vijeka, koji opisuje posjed Rachicha, tj. dananju Raenicu,
spominje se via antiqua i via magna, a ponegdje i strata Colomani,
tj. cesta kralja Kolomana. Podatak da se neka cesta naziva via an- Rimske prometnice u zapadnoj Slavoniji
tiqua u srednjem vijeku, upuuje na injenicu da je ta prometnica
postojala ve u antikom razdoblju. Rimski novac je pronalaen na
itavom grubinopoljskom podruju, ali su najbogatiji nalazi up-
ravo iz Gornje Raenice (7 komada), koji se u Vjesniku hrvatskog
arheolokog drutva za 1901. godinu spominju kao novci koji su
pronaeni u Bjelovaru. Novac je pronaen prilikom kopanja kanala
uz cestu za Gornju Raenicu. Uz novac su na podruju Grubinog
Polja pronalaene i rimske opeke, tegule (crijep) i komadi plonika
koji svjedoe o gradnji objekata u ovom kraju.

291 Republika Hrvatska, Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne i prirodne, Konzervatorski odjel
u Zagrebu, Prilog popisu kulturnih dobara upanije Bjelovarsko-bilogorske, 8; Republika Hrvatska, Pros-
torni plan ureenja Grada Grubinog Polja, polazita, A 75.

292 F. Frnti-V. Herout, Vila bilogorska, Grubino Polje 1995, 28-32; Z. Lovrenevi, Rimske ceste i naselja u
bilogorsko-podravskoj regiji (I) u: Arheoloki pregled 21, Beograd 1980, 233-240; Z. Lovrenevi, Rimske
ceste i naselja u bilogorsko-podravskoj regiji (II) u: Arheoloki pregled 22, Beograd 1981, 195-208.

174
 175

Donja Raenica pravoslavni parohijalni hram uvano je u zoni oltara, a pod naosa preliven je kasnije cementom.
Ikonostas, visok i razvijenog tipa, izradio je moler Trifon koji ga je
Uspenja Presvete Bogorodice 293
dovrio 1798. godine. Na ikonostasu su se nalazile 54 ikonice. Ve
osamdesetih godina prologa stoljea Crkva je pozivala na obno-
Na brdu izmeu Raenice i Ivanova Sela, meu borovima
vu ovoga spomenika budui da je unutranjost svoda od drvene
na groblju stajala je do 1991. godine najvea drvena crkva grubi-
konstrukcije koji je sav sklon ruenju. U crkvenom izvjetaju se ta-
nopoljskog kraja, zvana jo i Velika Gospa. Premda se, prema pre-
koer spominje kako je greda ispod zvonika prepukla i povukla
daji, datira u 1709. godinu, ona je prema dananjem obliku gra-
celo krovite u unutranjosti hrama. Bogat i veoma vredan iko-
ena u posljednjem desetljeu 18. stoljea. Navodno ju je podigao
nostas ugroen i izloen propadanju. Godine 1991. ovu vrijednu
kapetan Radoji. Vjerojatno je da je ova ovea crkva graena pod
graevinu spalili su nepoznati poinitelji,294 tako da se na terenu u
kontrolom krajikih vlasti koje su nadzirale i davale dozvolu za
gustom raslinju jedva poznaju temelji sakralnog zdanja. Uz crkvu
gradnju rustinih crkava s veim zahtjevima. Krajem 19. stoljea us-
se, ba kao i u Rastovcu, nalazi i groblje, koje je takoer u vrlo lo-
lijedila je djelomina pregradnja ove graevine. Tada su poveani
em stanju.
prozori i vrata. Poploenje kvadratnom opekom iz 19. stoljea sa-

Donja Raenica - ikonostas u pravoslavnom parohijalnom hramu

Uspenija Presvete Bogorodice
293 . Cvitanovi, Pravoslavne crkve od drvene grae u okolini Grubinog Polja u: Zbornik za likovne
umetnosti, sv. 21 (1985), 385-387; S. Mileusni, Duhovni genocid 1991-1995 (1997), Beograd 1997, 122.; F.
kiljan, "Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009),
190.
Donja Raenica - pravoslavni parohijalni hram Uspenja Presvete Bogorodice
294 www.mitropolija-zagrebacka.org. Na ovoj se stranici navodi da su hram spalili hrvatski nacionalisti
pred Veliku Gospojinu 1991. godine.; Srpska pravoslavna crkva, Mitropolija Zagrebako-ljubljanska, e-
matizam, Zagreb, 2009, 79,80.
Gakovo pravoslavni parohijalni hram Svetog jeno upi u ulovcu te kada je osnovana zasebna upa u Ivanovu
Selu. U centru Grubinog Polja stoji jednobrodna, kasnobarokno -
Prokopija 295 klasicistika graevina s polukrunom apsidom i kvadratnim sve-
titem na zapadu. Godine 1905. crkvu je oslikao akademski slikar
Naselje Gakovo je u vrijeme socijalizma raseljeno u Som- Rojnik iz Bea. Crkveni inventar je u tirolskom stilu s poetka 20.
bor i okolinu. Stevo Manojlovi i Glio Trbojevi su na mjestu sta- stoljea. Graevina je u potpunosti obnovljena takoer poetkom
rog hrama Svetog Prokopija iz 1755. godine podigli 1963. godine 20. stoljea. upa je u vrijeme kada je osnovana bila relativno mala,
spomen-kapelu koju je osvetio mitropolit Jovan 21. srpnja 1983. jer je imala svega 411 katolika koji su bili razasuti po Grubinom
godine s protom Marinkom Juretiem.
Polju, Grbavcu, Malim Zdencima, Velikoj Barni, Topolovici, Maloj
Peratovici i Velikoj Dapevici. Godine 1825. takoer je broj katolika
Grubino Polje katolika upna crkva Svetoga malen (svega 782), a pravoslavaca je na istom podruju 3570. upa
Josipa 296 je brojano narasla tek doseljavanjem eha, Maara i Nijemaca u
prvoj polovini 19. stoljea. Graevina je oteena u Drugom svjet-
Rimokatolika upa na podruju Grubinog Polja osnova- skom ratu.296a
na je 1782. godine. upa je smanjena kada je selo Dijakovac pripo-
Grubino Polje pravoslavni parohijalni hram
Svetoga Georgija 297

Prvi pravoslavni koji su doselili na podruje Grubinog

Polja doli su onamo nakon sklapanja mira u Srijemskim Karlov-
cima, dakle poetkom 18. stoljea. Godine 1732. Grubino Polje s
okolicom ima 135 pravoslavnih domova. Kasnije, 1755. samo Gru-
bino Polje ima 50 pravoslavnih domova, crkvu Svetoga Georgija i
dva svetenika. Broj pravoslavnih u Grubinom Polju rastao je do
sredine Drugog svjetskog rata, kada dolazi do postupnog sma-
njivanja njihova broja. Velika zidana crkva svetoga Georgija u Gru-
binom Polju podignuta je izmeu 1773. i 1775. godine. Ilirska
dvorska deputacija je obavijestila mitropolita Jovana orevia da
je carica dozvolila gradnju nove crkve, budui da je stara crkva
sklona uruavanju i nalazi se daleko izvan mjesta. Do danas crkva
stoji, uz cestu koja vodi prema Virovitici, u relativno loem stanju,
ali je u tijeku obnova graevine. Na pravoslavnom groblju u Gru-
binom Polju bila je kapela posveena Caru Konstantinu i Carici
Jeleni. Sada se nalazi samo crkvite, jer je graevina tijekom Dru-
gog svjetskog rata unitena.

Ivanovo Selo katolika upna crkva Srca

Isusova 298

U Ivanovom Selu, koje nastaje planskim projektiranjem

poetkom 19. stoljea, upa je osnovana tek 1913. godine, kada su
Ivanovo Selo, Donja Raenica, Gornja Raenica, Treglava, Rastovac,
296a S. Koul, "Oteene crkve i crkveni spomenici u Zagrebakoj nadbiskupiji u Drugom svjetskom ratu i
Porau" u: Tkali 4 (2002), 18

Grubino Polje - katolika upna crkva Svetog Josipa 297 D. Kai, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 111; S. Mileusni, Duhovni
295 www.mitropolija-zagrebacka.org.; Srpska pravoslavna crkva, Mitropolija Zagrebako-ljubljanska, e- genocid 1991-1995 (1997), Beograd 1997, 122.; Srpska pravoslavna crkva, Mitropolija Zagrebako-ljubljanska,
matizam, Zagreb, 2009, 74. ematizam, Zagreb, 2009, 78,79.

296 S. Koul, Sakralna umjetnost bjelovarskog kraja, Zagreb 1999, 272-277. 298 S. Koul, Sakralna umjetnost bjelovarskog kraja, Zagreb 1999, 295-300.

176
 177

Munije i Turevi Polje pripali novoosnovanoj upi. upna crkva je

jednobrodna moderna graevina s kvadratnim svetitem do ko-
jega je s lijeve strane sakristija na sjeveru, a glavno proelje okre-
nuto prema cesti, na jugu. Po izgledu graevina slii na crkvu Svete
Marije Pomonice na Kneiji. Sagraena je 1946. godine po nacrtu
arhitekta Neidhardta. Mise su se do 1946. sluile u Vatrogasnom
domu i koli. Od 1957. do 1963. u crkvi je Ivo Tomljanovi naslikao
freske, a 1966. je sagraen betonski zvonik. Tek 1970. godine po-
elo je bukanje crkve izvana, te su izvedeni limarski radovi i pos-
tavljeni novi prozori. U Domovinskom ratu crkva je lake oteena
pa je ve 1992. godine obnovljena. Graevina nije spomenik kul-
ture.

Ivanovo Selo - katolika upna crkva Srca Isusova

Kreevine prapovijesno naselje vuedolske

kulture 299

Kreevine su zaselak koji se nalazi uz cestu Grubino Polje

Velika Barna. U izvjetaju koji su napisali arheolozi Arheolokom
muzeju u Zagrebu stoji: Sam poloaj Kreevina svojom konfigu-
racijom upuuje na eneolitsko naselje. To je vei jeziasto formirani
plato lako pristupaan sa sjeverne strane. Postojanje naselja apo-
strofira i nalaz kunog lijepa, glinenih utega tkalakog stana i ri-
barskih mrea, kao i brojni ulomci keramikih posuda ukraenih
bogatim ornamentom izvedenim tehnikom duboreza. Na temelju
pokretnih arheolokih nalaza, sakupljenih ranije i tijekom reko-
gnosciranja, moe se zakljuiti, da se na poloaju Kreevine nala-
zilo vee eneolitsko naselje, koje je pripadalo nositeljima vuedol-
ske kulture. Faktura keramike i ukrasi na njoj upuuju na C stu-
panj vuedolske kulture, to bi apsolutno kronoloki odgovaralo
vremenu oko 1900. 1800. godine prije nae ere. Zbog relativno
male koliine materijala ne moe se donijeti preciznije zakljuke, tj.
vrijeme poetka naseljavanja kao i raspon ivljenja, to bi se moglo
dobiti tek nakon sistematskog istraivanja. Naalost takvo istra-
ivanje na ovom poloaju nikada nije provedeno. Stoga moemo
samo zakljuiti kako je i grubinopoljski kraj u vrijeme eneolitika
bio dio jedne velike kulturne zajednice vuedolske kulture koja je
zauzimala prostore od eke i Austrije na sjeverozapadu, sve do
Grke i Crne Gore na jugoistoku.

Grubino Polje - pravoslavni parohijalni hram Svetog Georgija

299 F. Frnti-V. Herout, Vila bilogorska, Grubino Polje 1995, 26-27.
Mali Zdenci pravoslavni filijalni hram Roenja likim Zdencima stigao je nakon njezina oteenja u Drugom svjet-
skom ratu u crkvicu u Malim Zdencima. Nakon Domovinskog rata
Bogorodice 300
crkvu u Malim Zdencima obnovilo je Ministarstvo kulture, te se ona
danas nalazi u izvrsnom stanju.
Filijalna crkva Roenja Bogorodice u Malim Zdencima ili
Mala Gospa nalazi se istono od prometnice Veliki Zdenci Gru-
bino Polje. Dosada je ova crkva pobuivala najvie interesa meu
strunjacima upravo zbog svojega neobinog tlocrta. Gradnja se
datira u 1761. godinu. Zbog tekih oteenja u Drugom svjetskom
ratu, crkvica je stavljena meu prioritetne spomenike u programu
obnove. Ranija obnavljanje nije bilo odvie struno budui da je
predvorje bilo obijeno lesonitom i zatieno limenim ploama. Ka-
pela je razvedeni oblik dobila nadodavanjem elemenata uz stariji
pravokutni naos. Zvonik je neto iri od irine same crkve. Navod-
no je vea obnova bila 1843. godine. Zacijelo je tada izveden i zvo-
nik na barokni nain pokriven izuzetno lijepom lukovicom. Neobi-
an tlocrt crkvice u Malim Zdencima, s podjelom prostora na pred-
vorje sa zvonikom, pripratu, naos, pjevnice i oltar, nastao je u krugu
njegovanja kasnobizantske tradicije, moda pod utjecajem najsta-
rijih crkava u Srijemu, posebno manastira Orahovice iz 16. stoljea,
graenog u tradiciji moravske kole. Jedan dio inventara crkve u Ve-
Mali Zdenci - pravoslavni filijalni hram Roenja Bogorodice

Rastovac pravoslavni filijalni hram Svetoga

Velikomuenika Dimitrija 301

Svega kilometar udaljena od centra Ivanova Sela nalazila

se drvena kapelica Svetoga Dimitrija ili popularno Svetoga Mitra,
koja je bila graena na kanate sa stijenom pletera od lijeske, ispu-
njena smjesom ilovae sa sjeckanom slamom. Jedino je piramidal-
ni krov na crkvici bio od lima. Niska crkvica bila je postavljena na
masivne temelje od hrastovine. Smatra se da je podignuta 1730.
godine, a prva obnova je uslijedila kada i obnova crkve u Donjoj
Kovaici, 1760. godine. Motivi na kasetama crkve u Rastovcu bili su
veoma slini motivima s kaseta crkve u Donjoj Kovaici. Od starog
ikonostasa bile su do posljednjeg rata sauvane samo carske dveri.
Crkvica Svetoga Mitra u Rastovcu bila je najrustikalniji primjer drve-
ne seljake arhitekture u zapadnoj Slavoniji. Za obnove u 19. sto-
ljeu crkvica je uvrivana eljeznim sponama da se ne bi raspala.
Drveni bavasti svod je montiran u 19. stoljeu prilikom postavlja-
nja novoga ikonostasa. Zapis na poleini gornjeg niza ikona upu-

Mali Zdenci - pravoslavni filijalni hram Roenja Bogorodice 301 . Cvitanovi, Pravoslavne crkve od drvene grae u okolini Grubinog Polja u: Zbornik za likovne
umetnosti, sv. 21(1985), 382-383; S. Mileusni, Duhovni genocid 1991-1995 (1997), Beograd 1997, 224.; F.
kiljan, "Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009),
300 . Cvitanovi, Pravoslavne crkve od drvene grae u okolini Grubinog Polja u: Zbornik za likovne 189.
umetnosti, sv. 21 (1985), 384-385; A. Horvat, Odrazi graditeljstva na istoku i zapadu na drvenoj crkvi u Ma-
lim Zdencima u: Zbornik za likovne umetnosti, sv. 8 (1972), 443 447; S. Mileusni, Duhovni genocid 1991- 302 S. Mileusni, Duhovni genocid 1991-1995 (1997), Beograd 1997, 128-129;
1995 (1997), Beograd 1997, 124.; Srpska pravoslavna crkva, Mitropolija Zagrebako-ljubljanska, emati- www.mitropolija-zagrebacka.org. Na ovoj se stranici navodi da su hram spalili hrvatski nacionalisti.; Srp-
zam, Zagreb, 2009, 69. ska pravoslavna crkva, Mitropolija Zagrebako-ljubljanska, ematizam, Zagreb, 2009, 80.

178
 179

uje na 1836. godinu. Crkvica je ve osamdesetih godina bila u vrlo

loem stanju. Spominju se pukotine na zidu od pletera, rupe, do-
trajalost indre i nedostatak aparata za gaenje poara. Ova je crk-
vica spaljena 1991. godine, i do danas se u gustom raslinju jedva
prepoznaje mjesto gdje je ona stajala.302 Poinitelji su nepoznati.
Od itave graevine, koja se nalazila desno od ceste od Ivanova
Sela prema Rastovcu, ostao je jedino na zemlji piramidalni krov od
lima.

Turevi Polje - unutranjost parohijalnog hrama Svetog Stefana

poslije oteenja

Rastovac - pravoslavna crkva svetoga Mitra

Turevi Polje pravoslavni parohijalni hram

Svetoga Stefana 303

Turevi Polje zajedno s Dijakovcem predstavlja najisto-

nija naselja na podruju bive grubinopoljske opine. Na mjestu
gdje se spajaju Turevi Polje i Dijakovac podignuta je na lokaciji
starije drvene graevine nova zidana crkva 1931. godine. Danas je
graevina ruevna, u loem stanju, obrasla grmljem i draom.

303 D. Kai, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 116; S. Mileusni, Duhovni
genocid 1991-1995 (1997), Beograd 1997, 130.; Srpska pravoslavna crkva, Mitropolija Zagrebako-ljub-
ljanska, ematizam, Zagreb, 2009, 83. Turevi Polje - parohijalnog hram Svetog Stefana
Velika Jasenovaa katolika kapela Svetoga
Ilije 304
Radi se o zidanoj kapelici s malim tornjiem i dva zvona,
podignutoj u Jasenovai 1935. godine. Dimenzije graevine su 8 x
4 metra, a od inventara posjeduje oltar. Izvana je obnovljena 1994.
godine.
Velika Jasenovaa kapela Svetoga Ilije
Velika Barna pravoslavni parohijalni hram
Svetoga Marka 305
Prvobitna crkva Svetoga Marka bila je sagraena od drva.
U protokolima od 1796. itamo da se crkva nalazi u dobrome sta-
nju. Meutim, ve 1844. drvenu graevinu zamijenila je vrlo vrije-
dna zidana crkva podignuta s desne strane ceste koja vodi od Ve-
304 S. Koul, Sakralna umjetnost bjelovarskog kraja, Zagreb 1999, 696.
305 D. Kai, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 113; S. Mileusni, Duhovni
genocid 1991-1995 (1997), Beograd 1997, 120.; Srpska pravoslavna crkva, Mitropolija Zagrebako-ljub-
ljanska, ematizam, Zagreb, 2009, 60,61.
180
likog Grevca prema Grubinom Polju. Zagrebaki slikar Marko
Pero je 1889. godine ovoj crkvi izradio ikonostas. U Drugom sv-
jetskom ratu 1942. godine prijestolna ikona Presvete Bogorodice
oteena je bajonetom, a ikoni Svetoga Nikole odrezane su noge.306
U parohiju pripadaju sela Mala Barna i Mala Jasenovaa. Naalost,
graevina je u vrlo derutnom stanju, bez oluka i vlana.
Velika Barna - parohijalni hram Svetoga Marka
Velika Barna katolika kapela Svetoga Antuna
Padovanskog 307
Kapela Svetoga Antuna Padovanskog u Velikoj Barni na-
lazi se na katolikom groblju, a sagraena je 1911. godine. Sagra-
dili su je seljani svojim dobrovoljnim prilozima. Graevina je urei-
vana 1941. godine, a kapu zvonika pogodili su pripadnici JNA 1991.
godine.308 Obnovljena je ve 1992. godine.
306 www.mitropolija-zagrebacka.org
307 S. Koul, Sakralna umjetnost bjelovarskog kraja, Zagreb 1999, 278; Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unita-
vanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995, Zagreb 1996, 331.
308 Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995, Zagreb 1996, 331.
 181

Velika Peratovica Gradina rimskodobno

arheoloko nalazite 312

Izmeu sela Velika Peratovica i Velika Dapevica nalazi se

poloaj Gradina, gdje je, prema pisanju Zvonka Lovrenevia, pro-
naena velika rimska utvrda pravokutnog tlocrta.

Velika Peratovica pravoslavni parohijalni

hram Svete Paraskeve 313

Pravoslavni su na podruje Velike Peratovice doli kada i

na grubinopoljsko podruje. Drvena crkva u Velikoj Peratovici sta-
jala je ondje ve u 18. stoljeu. Tu drvenu graevinu zamijenila je
1895. godine dananja zidana graevina. Ikonostas koji se nalazio

Velika Barna - kapela Svetoga Antuna Padovanskog

Velika Dapevica pravoslavni filijalni hram

Arhangela Mihajla 309

Hram Arhangela Mihajla u Velikoj Dapevici nalazio se de-

sno od glavne ceste Grubino Polje Virovitica, na jednom brijegu
iznad sela uz groblje. Navodno je prvotna crkva bila sagraena
1720. godine. Drveni hram spalili su ustae u Drugom svjetskom
ratu.310 Ostalo je samo crkvite na groblju te krst na mjestu gdje je
hram stajao. Pred Domovinski rat, 26. srpnja 1990. posveeni su te-
melji novoga, manjega hrama, ali gradnja nikada nije zapoela
zbog ratnih zbivanja.311 Do danas novi temelji stoje obrasli u travu,
iznad kojih stoji zvonara.
Velika Peratovica - parohijalni hram Svete Paraskeve

309 D. Kai, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 115.; F. kiljan, "Gra- 312 Z. Lovrenevi, Rimske ceste i naselja u bilogorsko-podravskoj regiji (II) u: Arheoloki pregled 22,
diteljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 190. Beograd 1981, 197.

310 Glasnik SPC, Zagreb 1982, 242-243. 313 D. Kai, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 114; S. Mileusni, Duhovni
genocid 1991-1995 (1997), Beograd 1997, 120; www.mitropolija-zagrebacka.org.; Srpska pravoslavna
311 Srpska pravoslavna crkva, Mitropolija Zagrebako-ljubljanska, ematizam, Zagreb 2009, 74. crkva, Mitropolija Zagrebako-ljubljanska, ematizam, Zagreb, 2009, 72,73.
u hramu oslikao je Jovan etirevi Grabovan. Velika Peratovica je nici su njegovi potomci. Kao vlasnik Zdenaca spominje se i Moroc
danas gotovo naputeno mjesto. Pravoslavna crkva Svete Paraske- od Meealje, a ugovorom iz 1490. i Donji i Gornji Zdenci postaju
ve teko je oteena u Domovinskom ratu 1991. godine te do da- vlasnitvo porodice Batori. Unutar zdenakog vlastelinstva nalazi
nas nije obnovljena.314 se ak 10 sela. Zdenci pod Osmanlije dolaze sredinom 16. stoljea,
kada pada i Virovitica, i najisturenije turske tvrave u Slavoniji. Od
Veliki Zdenci pravoslavni parohijalni hram ostataka ovih utvrda danas se vie ne vidi nita. Utvrda Gornji Zden-
ci se nalazila na lokaciji Crni lug i bila je etvrtastog oblika veliine
asnoga Krsta315 70 x 70 metara, a utvrda Donji Zdenci na lokaciji Zidine. Kod utvrde
u Crnom lugu tradicija spominje veliki drveni turski most.
Prvotna crkva u Velikim Zdencima sagraena je 1744. go-
dine. Bila je to, po svoj prilici, drvena graevina. Meutim, 1848.
godine zavrena je nova, zidana crkva. Ova je graevina teko stra-
dala od bombardiranja u Drugom svjetskom ratu te je sve do 1996.
godine stajala usred Velikih Zdenaca kao ruevina. Obnova ovog
zdanja nikada nije poduzeta usprkos traenjima crkvenih pogla-
vara. Uprava parohije poduzela je ienje vegetacije i unutranjo-
sti hrama, a izraen je i projekt Tehnobiroa iz Bjelovara za obnovu
crkve. Meutim, tadanje opinske vlasti nisu imale sluha da finan-
ciraju obnovu ovog zdanja, pa je stoga graevina sve do poslje-
dnjeg rata stajala u ruevinama. U vrijeme Domovinskog rata crkva
u Velikim Zdencima sruena je do temelja. Prvo se sruio zvonik, a
potom i ostale zidine graevine. Ondanje su vlasti strahovale da e
se graevina sruiti sama od sebe uslijed atmosferilija.316 Na mje-
stu nekadanje graevine stoji mjesni park, a nasuprot nekada-
njem pravoslavnom hramu gradi se nova katolika crkva. Svi tra-
govi ovoga zdanja uklonjeni su, tako da neupueni istraiva ili po-
sjetitelj ne moe znati da se ovdje nalazio bilo kakav objekt. Danas
traje sudski spor izmeu Parohijskog upravnog odbora u Zagrebu
i grada Grubinog Polja zbog ruenja ovog zdanja.317

Veliki Zdenci srednjovjekovne utvrde na Ilovi 318

Zdenci se prvi put kao utvrda spominju 1272. godine. Go-

dine 1363. posjeduje ih imun de Morochida, a nakon njega vlas-

314 S. Mileusni, Duhovni genocid 1991-1995 (1997), Beograd 1997, 120.

315 D. Kai, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 109-110; S. Mileusni,
Duhovni genocid 1991-1995 (1997), Beograd 1997, 121; www.mitropolija-zagrebacka.org.; Srpska pra-
voslavna crkva, Mitropolija Zagrebako-ljubljanska, ematizam, Zagreb, 2009, 67,68.; F. kiljan, "Gradi-
teljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 190.
Veliki Zdenci - parohijalni hram asnog Krsta prije ruenja 1996. godine
316 S. Mileusni, Duhovni genocid 1991-1995 (1997), Beograd 1997, 121.; Srpska pravoslavna crkva, Mi-
tropolija Zagrebako-ljubljanska, ematizam, Zagreb, 2009, 67.

317 www.mitropolija-zagrebacka.org.

318 G. Szabo, Sredovjeni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 1920, 102; Republika Hrvatska, Minis-
tarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne i prirodne, Konzervatorski odjel u Zagrebu, Prilog popisu kul-
turnih dobara upanije Bjelovarsko-bilogorske, 8; Republika Hrvatska, Prostorni plan ureenja Grada Gru-
binog Polja, polazita, A 75; B. Schejbal, Prilog rekonstrukciji rimskih komunikacija na jakom municipal-
nom teritoriju u: Arheoloka istraivanja i Bjelovarsko-bilogorskoj upaniji i pogrebni ritusi na teritoriju Hr-
vatske, Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva, sv. 21 (2003), 116.; F. kiljan, "Graditeljska batina zapadne
Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 189.

182
 183

Veliki Zdenci - crte utvrde nastao na kraju 19. stoljea

184
 185

Katalog kulturno-historijskih spomenika zapadne Slavonije

_
Opcina Veliki Grdevac
Arheoloki lokaliteti na podruju opine Veliki
Grevac 319

Mali Grevac prapovijesno nalazite, Pavlovac pra-

povijesno nalazite, Topolovica prapovijesno nalazite, Topolo-
vica srednjovjekovni burg.

Donja Kovaica prapovijesna nalazita

Beniev brijeg, Kirinov brijeg i Selite 320

Na podruju Donje Kovaice poznata su nam ak tri pra-

povijesna lokaliteta s nalazima prapovijesne keramike. Najznaaj-
niji je Kirinov brijeg. Radi se o udolini udaljenoj oko kilometar sje-
veroistono od centra sela, na nadmorskoj visini od 131 metar. Na
lokaciji je naeno keramike iz lasinjske kulture koja pripada eneo-
litskom razdoblju.

Donja Kovaica katolika kapelica Svetoga

Jurja 321

Kapelica svetoga Jurja u Donjoj Kovaici podignuta je

1932. Radi se o graevini veliine 6 x 4 metra, s tornjem sa zvonom,
s oltarom sa zidanom menzom i drvenim retablom. Kapelica je ob-
novljena 1967. i 1996. godine.

Donja Kovaica pravoslavni parohijalni hram

Svete Petke (Svete Marije Magdalene) 322

Crkva Svete Petke u Donjoj Kovaici pripada meu najsta-
rije drvene seljake crkve. Bila je popularno svetite u bjelovarskom
kraju, pa su se na crkvene blagdane oko nje skupljali i katolici i
pravoslavci. Ta popularnost je razlogom zato se crkva uspjela ou-
vati sve do dananjih dana. Radi se o jednoprostornoj graevini
pravokutnog tlocrta koja je podijeljena pregradom rastvorenom
319 Republika Hrvatska, Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne i prirodne, Konzervatorski odjel
u Zagrebu, Prilog popisu kulturnih dobara upanije Bjelovarsko-bilogorske, 19.
320 Republika Hrvatska, Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne i prirodne, Konzervatorski odjel
u Zagrebu, Prilog popisu kulturnih dobara upanije Bjelovarsko-bilogorske, 18; L. Miklik, Bjelovarsko-
bilogorska upanija-topografija arheolokih neolitikih i eneolitikih lokaliteta u: Arheoloka istraivanja
i Bjelovarsko-bilogorskoj upaniji i pogrebni ritusi na teritoriju Hrvatske, Izdanja Hrvatskog arheolokog
drutva, sv. 21 (2003), 35.
321 S. Koul, Sakralna umjetnost bjelovarskog kraja, Zagreb 1999, 695.
322 . Cvitanovi, Pravoslavne crkve od drvene grae u okolini Grubinog Polja u: Zbornik za likovne
umetnosti, sv. 21(1985), 378-382.; Srpska pravoslavna crkva, Mitropolija Zagrebako-ljubljanska, emati-
zam, Zagreb, 2009, 65.
Donja Kovaica - katolika kapela Svetog Jurja
lukovima na pripratu i naos. Utemeljena je na hrastovim brvnima,
na masivnim dugakim podsjecima koji su poloeni na zemlju i
opeku. Pod ove drvene crkve potaracan je opekom u 19. stoljeu.
Krovite je ranije bilo znatno vie i prekriveno indrom, ali je za ob-
nove 1921. godine snieno i prekriveno biber crijepom. Visok drve-
ni zvonik obnovljen je nakon Drugog svjetskog rata. Gradnju crkve
urica Cvitanovi datira na sam poetak 18. stoljea. Dataciji za
rano 18. stoljee pridonosi malo napuklo zvono iz 1720. godine
koje je dopremljeno iz Graza, to dokazuje da je crkvica ve tada
imala zvonik. Od staroga ikonostasa sauvane su i prestone iko-
ne koje je potpisao zograf Grigorije Gerasimov Moskoviter 1724.
godine. Bitne su promjene u unutranjosti crkve nastale kada je
postavljen nov ikonostas zbog kojega je montirana nova svodna
konstrukcija, obli bavasti svod od dasaka koji se lomi u zakljuku
apside. U priprati je obian strop tada zamijenjen kasetiranim ta-

186
 187

Donja Kovaica - pravoslavni parohijalni hram Svete Petke pedesetih

godina 20. stoljea
bulatom koji je ukraen florealnim motivima slikanim temperom
na drvu. Slini florealni motivi vidljivi su u katolikim crkvicama na
Vukomerikim goricama, u Pokuplju i u Turopolju (Gradec, Stari
Brod na Kupi, Lijevi tefanki, Velika Mlaka). Nov ikonostas podig-
nut je 1769. godine i na poleini carskih dveri stoji potpis ikonopi-
sca Bratanovia. I uistinu stoji injenica da ikonostas sagledan u
cijelosti s drvorezbarenim okvirom, osebujan je i udesno priklad-
an za taj rustini ambijent. On jednostavno pristaje u atmosferu
seljake crkve, slian ivopisnom tandu s licitarskim srcima i me-
daljonima s narodnih protenja, kako pie urica Cvitanovi. Da-
nas je crkvica u vrlo loem stanju. Na svu sreu, Ministarstvo kul-
ture izdvojilo je novac za njezinu obnovu, pa je do sada pokriveno
novom indrom ve dotrajalo krovite.

Donja Kovaica - pravoslavni parohijalni hram Svete Petke

Draica katolika kapela Presvetog Trojstva 323

Dolazei iz Ladislava u Draicu, u sredini naselja na lijevoj

strani smjetena je kapela Presvetog Trojstva. Radi se o jednobro-
dnoj graevini sa zvonikom i dva zvona. Kapela je povrine 10 x 5
metara, a sagraena je 1916. godine prilozima mjetana. Unutra-
njost kapele je obnovljena 1982. godine, a fasada 1983. godine.

Gornja Kovaica katolika kapelica Svete Ane 324

Zidanu kapelicu Svete Ane s tornjiem i jednim zvonom

podigli su katolici 1936. godine. Kapelica s dimenzijama 8 x 4 me-
tra posjeduje oltar. Izvana je obnovljena 1995/6.

Gornja Kovaica 325

pravoslavni filijalni hram
Svetog Georgija

Na lokaciji u Gornjoj Kovaici (raskrije prema Velikoj Pi-

sanici) nekada davno odravala su se bogosluja za vjernike pra-
voslavne vjeroispovijesti. Prema sjeanjima ljudi postojala je ondje
crkva i u njoj udotvorna ikona. Uz ovo su mjesto i danas vezane
mnoge legende.
323 S. Koul, Sakralna umjetnost bjelovarskog kraja, Zagreb 1999, 319.
Donja Kovaica - sveta Petka - ikonostas, rad slikara Bratanovia 1769. g.
324 S. Koul, Sakralna umjetnost bjelovarskog kraja, Zagreb 1999, 696.

325 www.veliki-grdjevac.hr

188
 189

Draica - katolika kapela Presvetog Trojstva

Gornja Kovaica - katolika kapela Svete Ane

Mala Pisanica prapovijesna nalazita (zemlja
Slavka Kodria i Selite) 326
Na podruju Male Pisanice, na lokalitetu Selita, oko 150
metara od mosta na putu preko potoka Kovaice, u dolini potoka,
na nadmorskoj visini od 107 metara, naeni su ostaci keramike iz
starijeg eljeznog doba. Tom keramikom je posebno bogato zem-
ljite Slavka Kodria, ali je ona rasprostranjena i na ostatku Selita.
Mala Pisanica katolika kapelica Svetoga
Ivana Krstitelja 327
Kapelica Svetoga Ivana Krstitelja podignuta je 1934. go-
dine. Radi se o zidanoj graevini veliine 5 x 3 metra s malim tornji-
em iznad glavnog proelja. U kapelici je oltar, a u zvoniku zvono.
Graevina je obnovljena 1968. i 1996. godine.
Mala Pisanica - katolika kapela Svetog Ivana Krstitelja
326 Republika Hrvatska, Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne i prirodne, Konzervatorski odjel
u Zagrebu, Prilog popisu kulturnih dobara upanije Bjelovarsko-bilogorske, 19.
327 S. Koul, Sakralna umjetnost bjelovarskog kraja, Zagreb 1999, 696
190
Mali Grevac pravoslavni parohijalni hram
Svetoga Velikomuenika Dimitrija 328
Hram Svetoga Dimitrija u Malom Grevcu pripadao je sve
do 1932. godine parohiji u Velikoj Pisanici, a od te godine osno-
vana je posebna parohija. Ikone u crkvi su prije Domovinskog rata
bile nagriene od crvotoine, pa je Partrijarijski muzej u Beogradu
poduzeo preventivnu zatitu najvrednijih ikona. U Malome Grev-
cu se 1796. godine spominje drvena crkva s podzidom, a dananja
je graevina podignuta kasnije. Hram u Malom Grevcu u pos-
ljednjem ratu je demoliran, uniten mu je ikonostas, namjetaj je
ispreturan, a baen je i eksploziv u zvonik.329 Poinitelji su nepozna-
ti.
Mali Grevac - parohijalni hram Svetoga Velikomuenika Dimitrija
Pavlovac Kolo nizinska utvrda
srednjovjekovno arheoloko nalazite 330
Utvrda zvana u narodu Kolo nalazi se izmeu sela Veliki
Grevac i Pavlovac. Prilaz graditu poinje iza kunog broja 104 s
lijeve strane puta Veliki Grevac Pavlovac, neposredno prije mo-
sta na rijeci esmi. Gradite je skriveno u malenom umarku sred
328 www.veliki-grdjevac.hr; S. Mileusni, Duhovni genocid 1991-1995 (1997), Beograd 1997, 124;
www.mitropolija-zagrebacka.org.; Srpska pravoslavna crkva, Mitropolija Zagrebako-ljubljanska, emati-
zam, Zagreb, 2009, 75.
329 www.mitropolija-zagrebacka.org.; Srpska pravoslavna crkva, Mitropolija Zagrebako-ljubljanska, e-
matizam, Zagreb, 2009, 75.
330 T. Tkalec, Srednjovjekovna gradita u Hrvatskoj (magistarski rad), neobjavljeno, Zagreb 2004, 161-
162; Z. Lovrenevi, Srednjovjekovne gradine u Bilogori u: Arheoloka istraivanja u Podravini i Kalniko-
bilogorskoj regiji, Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva, 14 (1989), 155-157, 161; T. Sekelj-Ivanan, Cata-
logue of medieval sites in continental Croatia, Oxford 1995, 184.; F. kiljan, "Graditeljska batina zapadne
Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 188-189.
 191

livada izmeu rijeke esme, eljeznike stanice esma i jugois- sa zvonikom iznad glavnog proelja i jednim zvonom. Obnovljena
tonog dijela ume Roviki konak. Radi se graditu krunog oblika, je 1968., 1993. i 1994.
to i samo ime govori. Sredinje uzvienje je promjera 40 50 me-
tara, a okrueno je sa etiri jarka i bedemima. Utvrda u Pavlovcu se
u povijesnim dokumentima prvi put naziva Radowan 1224. go-
dine, kada se spominje i crkva Svetoga Pavla. Izriito kao Paulowcz
lokacija se imenuje 1495. godine. Do samog lokaliteta je otean
pristup zbog dugotrajne vode koja se zadrava u ancima. Na lo-
kaciji se na nekoliko mjesta vidljivo da su amateri arheolozi vrili
sondiranja, a Tatjana Tkalec, arheolog u Institutu za arheologiju u
Zagrebu, navodi da mjetani spominju kako neki pop dolazi iz La-
dislava i vri iskopavanja kao i u Hercegovcu.

Pavlovac - katolika kapelica Svetog Petra i Pavla

Pavlovac - lokacija Kolo, opkop oko gradita

Pavlovac katolika kapela Svetog Petra i Pavla 331

Godine 1912. seljani iz Pavlovca podigli su kapelicu u ast

Svetog Petra i Pavla. Radi se o jednobrodnoj graevini (8 x 4 metra)
sa zvonikom iznad glavnog proelja i jednim zvonom. Obnovljena
je 1968., 1993. i 1994.

Pavlovac pravoslavni filijalni hram Svetoga

Velikomuenika Pantelejmona 332

Godine 1912. seljani iz Pavlovca podigli su kapelicu u ast

Svetog Petra i Pavla. Radi se o jednobrodnoj graevini (8 x 4 metra)
331 S. Koul, Sakralna umjetnost bjelovarskog kraja, Zagreb 1999, 695.

332 D. Kai, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 106-107;
www.mitropolija-zagrebacka.org.; Srpska pravoslavna crkva, Mitropolija Zagrebako-ljubljanska, emati-
zam, Zagreb, 2009, 66. Pavlovac - filijalni hram Svetoga Velikomuenika Pantelejmona
Sibenik pravoslavni filijalni hram Svetoga Veliki Grevac srednjovjekovna utvrda 335
Arhangela Mihajla 333
Utvrda u Velikom Grevcu vjerojatno je stajala u blizini
Hram Svetoga Arhangela Mihajla iz 1936. godine nalazi sadanje grevake parohijalne zgrade ili na njezinu mjestu i pre-
se u selu Sibenik na sjevernom dijelu bive grubinopoljske opi- ma nekim izvorima imala je promjer oko 70 metara. Lokacija se da-
ne. Radi se o hramu koji je oteen u posljednjem ratu, tako da i da- nas naziva Velika Gradina. Od ove tvrave nije ostao niti kamen
nas stoji opljakan i naputen. na kamenu. Grevac se prvi put spominje ve 1244. godine. Go-
dine 1455. spominje se kao novosagraena utvrda koja je predana
obitelji Fan. Oko 1530. godine grevakom tvravom upravlja ka-
petan Koran. U ratu koji su za prijestolje vodili Ferdinand Habsb-
urki i Ivan Zapolja Koran je sudjelovao na Ferdinandovoj strani.
Nakon pada pod Osmanlije Grevac postaje tursko uporite oda-
kle je osmanlijska vojska napadala poloaje kranskih snaga u
Moslavini.

Veliki Grevac katolika upna crkva Svetoga

Duha 336

U sreditu mjesta, lijevo od ceste Bjelovar Daruvar, nalazi

Sibenik - filijalni hram Svetoga Arhangela Mihajla
Veliki Grevac prapovijesna nalazita Gradina
i iljkova graba-Okrugli 334
Na podruju Velikog Grevca naeni su ostaci prapovije-
sne keramike na lokaciji Gradina, koja je bila naseljena i u srednjem
vijeku (gdje se nalazio srednjovjekovni burg), i na podruju iljko-
ve grabe Okruglia.
333 S. Mileusni, Duhovni genocid 1991-1995 (1997), Beograd 1997,129;
www.mitropolija-zagrebacka.org.; Srpska pravoslavna crkva, Mitropolija Zagrebako-ljubljanska, emat-
izam, Zagreb, 2009, 76.
334 Republika Hrvatska, Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne i prirodne, Konzervatorski odjel
u Zagrebu, Prilog popisu kulturnih dobara upanije Bjelovarsko-bilogorske, 19.
se upna crkva Svetoga Duha. To je jednobrodna klasicistika gra-
evina sa svetitem kvadratnoga tlocrta i polukrunom apsidom
na istoku i s glavnim proeljem, iznad kojeg se uzdie zvonik, na
zapadu. Zvonik je visok oko 30 metara. Kod osnutka upe 1789. go-
dine u Grevcu nije bilo upne crkve, ve se bogosluje obavljalo u
oblinjoj Slovinskoj Kovaici (Bjelovar). Vjernici su zahtijevali grad-
nju katolike crkve jer su pravoslavni u istom mjestu ve imali svoju
crkvu. U proljee 1811. godine postavljeni su temelji za novu crkvu,
i ona je podignuta do 1814. godine. Ta crkva iz 1814. godine srue-
na je ve 1832. jer je navodno bila parva et angusta, a nova, dana-
nja graevina osvanula je ve sljedee godine. Temeljita obnova
graevine poduzeta je 1965. godine, te od 1986. do 1996. godine
kada su obnovljeni toranj, krovite, orgulje i crkva iznutra. Arhitek-
tonski graevina podsjea na crkve u Staroj Ploici (azma), Ca-
revdaru (Krievci) i Ivanskoj (azma).
Veliki Grevac pravoslavni parohijalni hram
Svete Trojice 337
Ova graevina spominje se ve 1796. godine. Tada je bila
graena, ba kao i crkva u Pavlovcu, od starih materijala. ini se da
335 G. Szabo, Sredovjeni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 1920, 102.; F. kiljan, "Graditeljska batina
zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 189.
336 S. Koul, Sakralna umjetnost bjelovarskog kraja, Zagreb 1999, 688-695.
337 D. Kai, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 105-106; S. Mileusni,
Duhovni genocid 1991-1995 (1997), Beograd 1997, 121; www.mitropolija-zagrebacka.org.; Srpska pra-
voslavna crkva, Mitropolija Zagrebako-ljubljanska, ematizam, Zagreb, 2009, 64.

192
 193

je u 19. stoljeu izgorjela, pa je dananja crkva sagraena 1833. go-

dine. Crkva je statiki osigurana potpornjima, pa je tako dobila svoj
dananji izgled. Godine 2007. organizirano je ienje parohijal-
nog doma i dvorita od strane opine Veliki Grevac.

Veliki Grevac - parohijalni hram Svete Trojice

Veliki Grevac - upna crkva Svetoga Duha

Veliki Grevac - parohijalni hram Svete Trojice

Zrinska antiko i srednjovjekovno nalazite 338
Na podruju mjesta Zrinska na Bilogori, zapadno od cen-
tra sela, nalazi se srednjovjekovno nalazite, a na irem seoskom
arealu naeno je i antikih nalaza.
Zrinska katolika kapela Presvetog Trojstva 339
Radi se o poludrvenoj kapelici podignutoj usred sela 1910.
godine, veliine 8 x 4 metra. Kapelica je obnovljena 1960. godine.
Zrinska - kapelica Presvetog Trojstva
338 Republika Hrvatska, Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne i prirodne, Konzervatorski odjel
u Zagrebu, Prilog popisu kulturnih dobara upanije Bjelovarsko-bilogorske, 19.
339 S. Koul, Sakralna umjetnost bjelovarskog kraja, Zagreb 1999, 696
194
Zrinska brda pravoslavni filijalni hram Svetog
Amosa 340
Iznad sela Zrinska, u vinogradima, Ana, supruga veliko-
grevakog trgovca Atanasija Dobrovia, dala je podignuti 1880.
godine malenu kapelicu u koju je stavila ikonu svete Ane, majke
Bogorodice, ije je ime i kapela dobila. Kad je gospoa Ana umrla,
njezin sin Anastas, odravao je njezinu zadubinu i dao joj kona-
nog patrona, Svetoga Amosa koji se prema julijanskom kalendaru
slavi u lipnju na dan Svetoga Vida. Crkvica je donedavno bila u a-
losnom stanju, ali je nedavno u potpunosti obnovljena. Osveena
je 20. rujna 1990. godine.
Zrinska brda - filijalni hram Svetog Amosa
340 D. Kai, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 104;
www.mitropolija-zagrebacka.org.; Srpska pravoslavna crkva, Mitropolija Zagrebako-ljubljanska, ema-
tizam, Zagreb, 2009, 76.
195
196
 197

Katalog kulturno-historijskih spomenika zapadne Slavonije

Opcina Lipovljani
Kraljeva Velika isezli srednjovjekovni burg 341
Najvanija srednjovjekovna utvrda na novljanskom pod-
ruju je Kraljeva Velika, koja isprva nije pripadala srednjovjekovnoj
upi Svetaju. Neki autori smatraju da se ovdje nalazila i rimska ut-
vrda, ali za to nemamo nikakvih dokaza, budui da nije naena rim-
ska keramika. Luka Ili Oriovanin koji se rodio u Oriovcu kod Sla-
vonskog Broda, a umro u Novskoj, spominje da je 1701. godine
iskopan u blizini kamen s natpisom VARIANIS M.P. XXII i zato on
mjesto na kojem se danas nalazi naselje Kraljeva Velika naziva rim-
skom Varianom. On tvrdi da su grad sagradili Iliri i da ga je Germa-
nik, rimski vojskovoa, drao pod opsadom i nakon mnogih bo-
jeva osvojio izgladnjivanjem stanovnika. Spominje takoer da su
se u gradu dulje vremena zadrali carevi Antonin i Dioklecijan. Osim
toga, citira i dva spomenika iz carskog doba koja su iskopana kod
Kraljeve Velike. Jedan ima natpis. COHORS III/ CAES. M. DIOCLET-
IANO. Drugi pak nosi natpis: I.O.M./ PRO SALVE IMPE./ CAESAR
MARCVS AVRELIVS/ ANTONINVS. P. AVG./ TRIB. POT. III. PROC.../
...ILLYRIC.../... On takoer govori o nalazima rimskog novca u oko-
lici. Zanimljiva je i njegova teza da je za vrijeme cara Mauricija (582-
602) avarski Kagan, putuju kroz Dalmaciju i Srijem (Mitrovica u
petrovaradinskoj regimenti) do Velike doao, bez da se zna da li ju
je pridobio, ili kraj nje mirno proao. Oriovanin nastavlja da pisci
koji su s Kaganom putovali grad nazivaju Banges, Balba i Veli-
ka. Sa sigurnou zakljuuje da je upravo to morala biti Kraljeva
Velika budui da Kagan putuje iz Dalmacije u Srijem preko Siska.
Potom iznosi da se ne moe znati to se dogodilo s gradom iz-
meu 832. i 1095.godine Zanimljivi su zakljuci o staroj povijesti
Kraljeve Velike, koja je oito djelomino izmiljena i proizvoljno
protumaena od starijih povjesniara. uro Szabo kae da je Kralj-
eva Velika danas obino selo, ali da je imala vanu utvrdu u povi-
jesti. Velika je 1237. godine u posjedu nekog Petra. Kad je ta obi-
telj izumrla, kralj je itav posjed dodijelio redu ivanovaca. Sela koja
su tu postojala zvala su se Zadar, ibenik, Rogozna i Benetka. upa
Kraljeva Velika u povijesnim dokumentima spominje se prvi put
1334.godine, i to: Item sancti Mychaeli de Velika, a grad je ozna-
en 1363.godine kao Velyka castrum regium inter Pukur [Pakra] et
Soploncha [Ilova]. Krajem 14. stoljea Velika postaje trgovite. Ta-
da je vlasnitvo plemia Gorjanskih. U mjestu u to vrijeme postoji i
katel. Na Savi, kod utoka Pakre, nalazila se skela koja je povezivala
341 R. Voborski, Luka Ili Oriovanin, Novska 1994, 112; G. Szabo, Sredovjeni gradovi u Hrvatskoj i Slavo-
niji, Zagreb 1920, 117; M. Markovi, Slavonija, povijest naselja i podrijetlo stanovnitva, Zagreb 2002, 550,
551; J. Buturac, Popis upa Zagrebake biskupije 1334. i 1501. godine, Starine JAZU, knjiga 59, Zagreb,
1984; V. Klai, Plemii Svetaki ili Nobiles de Zempche (997-1719), Zagreb, 1913, 36; A. Bobovec, Kasno-
srednjovjekovno arheoloko nalazite Kraljeva Velika u: Muzejski vjesnik, Zagreb 1996, sv. 18/19, 16-18; S.
Pavii, Podrijetlo naselja i govora u Slavoniji, Zagreb 1953, 212, 225, 226; Republika Hrvatska, Konzerva-
torski odjel Ministarstva kulture u Zagrebu, Konzervatorska podloga za prostorni plan ureenja opine Li-
povljani, Zagreb 2005, 8.; F. kiljan, "Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u:
Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 198-199.
198
dubiki kraj sa Svetajem. Klai je objelodanio jedan dokument
koji glasi: Godine 1487., 29. prosinca Bartolomej, zaesamski ka-
nonik i Ladislav VI Ladislavi od Svetaja (di Zenche) kao komore-
gius, vodi istragu protiv biveg bana Ladislava od Egervara, vlasni-
ka Velike, kao i protiv Stjepana i Jurja Svetakog, radi nasilja uinje-
nih podanicima Katarine, udove Ivana VIII. Svetakoga. Tu se kao
svjedoci spominju i ovi upnici: discretus dominus Andreas, ple-
banus ecclesiae beati Demetri in Zenche, discretus dominus De-
metrius, plebanus ecclesiae sancti Andree in Terstiyan, discretus
dominus Barnabus, plebanus ecclesiae sancti Michaelis Powelichye
(Povelije). To je onaj dokument za koji smo kazali da se u njemu
spominje po prvi puta Novska. Od 1495. do 1517. godine Kraljeva
Velika je oppidum novum et antiquum, arx in provincia. Oito je
ve tada grad bio dosta velik i sastojao se od utvrde i selita. Go-
dine 1496. i 1519. navode se dva trgovita, a osim toga i etiri vili-
kata koji su vezani uz Kraljevu Veliku. To su: Pakrako sredite, Ro-
gozno, Sava i Graanec. Trgovita su bila izvan vilikata. 1519.g. na
vlastelinstvu je postojalo 561 seljako gospodarstvo u 37 sela i pre-
dija. U 12 sela je ivjelo vie od 10 seoskih obitelji. U vrijeme kada
su Osmanlije poeli napadati ove krajeve Pakrac je pripadao Zri-
nskom, Bijela Stijena Kegleviu, a Kraljeva Velika, Meuri i Sreani
(Badljevina) Nadadiju. Nadadi je posjedovao i sjeverozapadne
krajeve oko dananje Nagykanizse. Sasvim je sigurno da su svi ti
plemii pokuali premjestiti to vei broj kmetova iz ugroenih kra-
jeva u sigurnije podruje. Tako su se i kmetovi iz Kraljeve Velike se-
lili u krajeve sjeverno od Drave. Godine 1527. je vojvoda kralja Fer-
dinanda I. (1526 -1564), Ljudevit Pekri, s Frankopanom, koji je bio
privren Zapolji, vodio bitku kod Kraljeve Velike. Frankopan je elio
na juri osvojiti grad, ali ga je Pekri ekao u zasjedi i zamalo ga za-
robio. Godine 1532., kad su u Moslavinu i zapadnu Slavoniju pro-
drli Osmanlije, sultan je veziru Ibrahimu naredio da krene put Kri-
evaca, Gudovca, Kraljeve Velike i Zapolja. Godine 1537. se spomi-
nje da se moraju opskrbiti neki vani gradovi, a meu njima su i Vel-
ika, Zombathel (Subocki Grad), Novska (Ujvar), Brythwyna (Britvi-
Grad). Godine 1538. Tomo Nadadi ovdje je odrao sastanak da bi
se dogovorio na koji e nain oteti Jasenovac iz ruku Osmanlija koji
su ga ve tada drali. Ve 1540. su osvojeni Ujvar (Novska), Subocki
Grad i Britvi Grad. Zato su poveane posade Kraljeve Velike, Plov-
dina (kraj Kutine), Moslavine (Popovaa), azme i Dubrave. Ipak
Osmanlije osvajaju 1543. godine aklovac na Psunju, Bijelu Stije-
nu, Stupanicu (kraj Velikih Bastaja) i Pakrac. 10. srpnja 1544. pada
Kraljeva Velika. Koliko se ini, pala je izdajom. Ulama-beg je grad
napao zajedno s Malko-begom. Ugarski sabor je jo 1543. traio
od kralja da se grad bolje opremi, ali ovaj oito nije dao potrebno
ljudstvo. Istvanffy daje obavjetenje o opsadi Kraljeve Velike. Tada
je, prema legendi, neki kmet, Andrija Pilat, slubenik Vuka Sveta-
kog, nagovorio kmetove, kojih je u tvravi bilo vie od vojnika, da
 199

se predaju i da tako spase ivote. Osmanlije su stoga bez borbe za- kada se opeka od ruevina grada upotrebljavala za gradnju upne
uzeli grad, ali su kmetove poubijali, a vojnike zarobili i kasnije za crkve u Lipovljanima (1771. 1777.) i upne crkve Svetoga Antuna
otkupninu prodali. Ve i prije pada Kraljeve Velike bilo je prijelaza s u Kraljevoj Velikoj (1873. 1876.). Prilikom rekognosciranja areala
kranstva na islam. Tako su neki kmetovi preli Osmanlijama, ali i starog grada na oranicama je mogue nai mnotvo ulomaka pe-
neki pripadnici plemike porodice Svetaki koji su za to dobili beg- njaka i keramikih posuda koje se datiraju u razdoblje 15. i 16. sto-
luke u Cerniku, Orahovici i Kobau. Veina starosjedilaca na pod- ljea. Od rimskog materijala nije nita pronaeno, iako se Kraljeva
ruju koje su zauzeli Turci izmeu 1537. i 1544., tj. 1552.g. (pad Vi- Velika ponegdje u literaturi navodi kao lokalitet iz rimskog perio-
rovitice), nestaje i odlazi u Ugarsku ili nekamo drugamo prema za- da. Osim ovoga materijala koji je pronaen na povrini, a koji je
padu. Prvo oslobaanje Velike uslijedilo je 1553.g. Tada ban Nikola kustosica iz Muzeja Moslavine Ana Bobovec pohranila u Muzeju
Zrinski izvjetava da je mladi knez Petar Erddy osvojio turski grad Moslavine u Kutini, naeno je jo podosta interesantnih nalaza ti-
Veliku i u njoj postavio posadu. Meutim, Osmanlije e ubrzo po- jekom proteklih stoljea na gradskom arealu. Godine 1851. je tako
novo zauzeti tvravu. Ovdje, na podruju nekadanjeg Svetaja, Os- krajinik Kazimir Radmani pronaao stari top kraj razvalina grada
manlije naseljavaju vlako pastirsko stanovnitvo iz oblinje Bos- Kraljeve Velike koji je zapovjednitvo gradike regimente poklon-
ne. Administrativno dijele ovaj kraj na etiri kotara: pakraki ili ilo nekom muzeju u Zagrebu; do danas se nije ustanovilo koji je
subotski, siraki, bijelostjenski i stupaniki. Kraljeva Velika je po- muzej to bio. Mjetani su takoer tijekom stoljea pronalazili kugle
stala vojvodstvo, budui da je imala premalo stanovnika. Naime, za topove u svojim vrtovima i na oranicama, a neki Karlo Radinovi
to je bila zadnja utvrda na granici prema Habsburkoj Monarhiji, je 1925. godine otkopao i komad zida te je odonuda izvadio i ope-
pa je bila rizino podruje za naseljavanje. Cijeli kraj zapadne Sla- ke (navodno ih je bilo oko pet stotina). Novii takoer nisu bili ri-
vonije u 17. stoljeu se zvao Mala Vlaka. Pavii kae da se je- jetkost, a vrlo je interesantan pronalazak sklonita krea 1961. go-
dino u Velikoj nalazilo preteno muslimansko stanovnitvo, a da su dine koji je upotrijebljen za bukanje Vatrogasnog doma. Godine
ostala podruja bila naseljena Vlasima. Godine 1576. Osmanlije 1970. Tomo Kesek je iskopao golemi bunar irine 110 centimetara.
su svoje stanovnitvo pokuali naseliti i zapadno od Ilove, ali kako Spomenuo bih i neke narodne predaje koje su vezane za ovaj grad.
su bili ubrzo istjerani iz Moslavine, azme i Brljanca, morali su Na oranicama kuita, gdje je nekada bilo naselje, kraj razvalina
odustati od te namjere i ostaviti taj prostor kao niiju zemlju. In- grada Kraljeve Velike, nalazila se lisica od tua, kojoj su od pobaci-
teresantan je podatak da je ipak neto kranskog stanovnitva vanja bile odbite noge i kao takvu ljudi su je metali na drljae da bi
ostalo na podruju Kraljeve Velike. Manji broj krana je doekao bile tee pri usitnjavanju sitne brazde. Jednog dana kroz selo je
osmansku vojsku i ostao u zapadnom dijelu tog kraja. Bilo je ak i iao nepoznat ovjek, stranac, po izgledu Turin. Naiavi na ne-
sluajeva da su krani s podruja koje nije bilo zaposjednuto od koliko ljudi, pitao je da li se tu nalazi oko ruevina grada lisica od
strane Osmanlija, ali je uskoro to moglo postati, prebjegli na po- tua. Ljudi su rekli da se nalazi, na to je on rekao da je uo za nju i
druje koje su zauzeli Osmanlije i naselili se na njihovu teritoriju. U da bi je volio vidjeti. Ljudi su s njime uputili jednog djeaka da mu
17. stoljeu je u Kraljevoj Velikoj bilo prema osmanskom popisu pokae na kuitu tuanu lisicu. Stranac je uzeo olupanu lisicu na
oko 200 kua. U Cerniku, kao sreditu sandakata, bilo je izmeu rame i rekao djeaku neka ide s njim na Opeke, da e neto vidjeti.
500 i 600 kua. Osmanlije su u prvom valu, nakon 1544., kolonizi- Kad su stigli na Opeke, stranac je iz depa izvadio klju, otvorio olu-
rali izmeu 1500 i 2000 vlakih porodica. Gradove su naseljavali panu lisicu koja je bila puna dukata. Djeaku je dao jedan dukat, a
muslimani, sela Vlasi. Tek 1691. godine austrijske su snage po- moda i vie, i rekao mu: Idi u selo i reci to si vidio. Praznu lisicu
novo zauzele Kraljevu Veliku. Grad je bio potpuno uniten, i nije se stranac je odbacio, a njega je nestalo. Druga legenda govori o po-
smatralo da bi bilo isplativo obnavljati ovu utvrdu. Ureenjem stal- stanku toponima eljan, potoka koji tee u blizini lokacije neka-
ne granice uz Savu grad je potpuno naputen i slui kao izvor ma- danjeg grada. U Kraljevoj Velikoj ivio je nekada moni kralj, koji
terijala za gradnju objekata u selu i okolnim naseljima. Tada poi- je imao lijepu jedinicu ker, koju je neizmjerno volio, i nije bilo ni
nje i ponovno naseljavanje novljanskog podruja. Tu su naseljeni jedne kerkine elje koju on kao otac ne bi ispunio. Jednog dana
doljaci iz Like, Gorskog kotara, istone Hrvatske i Bosne. Uglav- kraljeva jedinica ki sunala se kraj zidina staroga grada i mislila
nom su naseljenici bili katolici, iako je bilo i pravoslavnih iz Bosne. kako bi bilo lijepo da pokraj grada protjee barem jedan mali po-
Naseljavanje je trajalo od 1692. do 1735. godine. Dananje selo tok u kojemu bi se ona mogla kupati. Ovu svoju elja ispria ona
Kraljevu Veliku osnovali su naseljenici iz sisake Posavine, Ivania, svojem ocu. Kad je kralj uo to ki eli, malo se zamislio, a potom
Polonja i istone Hrvatske. Stari grad Kraljeva Velika, koji se na to- odgovorio: Ovoj tvojoj elji u svakako udovoljiti. Odmah je nare-
pografskim kartama iz 20. stoljea oznaava kao Grad kralja Ma- dio da se iskopa potok kraj grada. I da jo vie ugodi keri, potoku
tijaa, razgraen je prema lokalnim predajama u 18. i 19. stoljeu, da ime eljan. Danas od burga na povrini nije ostalo nita, iako bi
se mogla poduzeti arheoloka istraivanja na temelju naenih
ostataka upova i opeke. Na povrini je jedino vidljiv opkop koji je
premoten deblom, jer se u kino doba godine ne moe pregaziti.
Osim opkopa, koji je okruivao zasigurno sam centar grada, vidljive
su i neravnine (udubine i izboenja) i na preostalom dijelu terena
koji je vrlo irok, budui da je oko burga bilo podignuto i naselje. U
neposrednoj blizini Kraljeve Velike nalaze se arheoloki lokaliteti iz
srednjeg vijeka na toponimima ardin, Gradinice, Kuite i Stari
Gaj. Vrlo je vjerojatno da su se na tim lokacijama nalazila selita
grada Kraljeva Velika.
Kraljeva Velika katolika kapela Svetoga Ante
U selu Kraljeva Velika nalazi se crkva Svetog Ante graena
izmeu 1873. i 1876. godine. Navodno je za gradnju crkve upotre-
bljavana graa s utvrde Kraljeva Velika. Graevina je danas ob-
novljena i u dobrom stanju.
Kraljeva Velika - kapela Svetoga Ante
200
Krivaj katolika kapela Svetoga Roka 342
U Krivaju je izgraena kapelica Svetog Roka. U mjestu je
prije ove kapelice postojala kapelica drugog patronima, Svetog
Sebastijana, iz poetka 18. stoljea. Lokacija ove graevine nije po-
znata, ali se pretpostavlja da je stajala na polju koje se naziva Crk-
vine. Nakon ove graevine podignuta je na drugom mjestu, vrlo
vjerojatno na mjesnom groblju, kapela Svetoga Andrije. Dananja
kapela Svetoga Roka podignuta je istodobno kada i kapela u Pilje-
nicama.
Krivaj - katolika kapela Svetoga Roka
342 DAS, fond Muzej revolucije Novska, kutija 3, Krivaj povijesni podaci i kronologija NOB, 28. oujka
1973; N. Zeman, Krivaj, kronologija stanovnika i naselja, Lipovljani 2007, 19.
 201

Lipovljani katolika upna crkva Svetoga Jerkovia, a obnovljena prvi put izvana 1962. i iznutra 1967.godine.
Sljedee kompletno obnavljanje bilo je 1976. godine. Kapela ima tri
Josipa 343
oltara; na glavnom je slika sveca-titulara na platnu. Pokrajnji juni
oltar je posveen Svetom Ivanu Glavosjeku, a sjeverni oltar Svetoj
Lipovljani posjeduju svoju katoliku crkvu od 1730. godi-
Luciji. Temeljita obnova vanjtine crkve obavljena je u ljeto 2000.
ne, kada je sagraena kapela Svetoga Josipa na groblju. Dananja
godine.
upna crkva sagraena je 1771./1772. godine. Kod gradnje crkve
upotrebljavano je kamenje stare tvrave u Kraljevoj Velikoj. Godi-
ne 1960. obnovljen je toranj upne crkve u Lipovljanima, a 1976. je
itava crkva liena izvana.

Lipovljani - grkokatolika upna crkva Svete Ane

Lipovljani - katolika upna crkva Svetoga Josipa

Lipovljani grkokatolika crkva Svete Ane 344

Ukrajinci su 1909. godine osnovali u Lipovljanima grkoka-
toliku parohiju, a u 1924. godini su zavrili gradnju grkokatolike
parohijalne crkve. Prije osnivanja parohije, grkokatolici iz Lipovlja-
na pripadali su parohiji u Diniku (kod Garenice). Dok nije sagra-
ena dananja grkokatolika crkva, vjernici su imali kapelicu u pri-
vatnoj kui. Nedavno je parohijalna crkva obnovljena.

Piljenice katolika kapela Svetoga Ivana

Nepomuka 345
Od 1756. godine postoji drvena kapelica u Piljenicama.
Dananja crkva je izgraena 1865.godine za vrijeme upnika Jurja
343 DAS, fond Muzej revolucije Novska, kutija 3, Povijesni podaci o Lipovljanima i okolici, 2.

344 DAS, fond Muzej revolucije Novska, kutija 3, B. Myzj, Kratak povijesni pregled grkokatolike upe Li-
povljani, 1-3, Lipovljani 1957.

345 DAS, fond Muzej revolucije Novska, kutija 3, Povijesni podaci o Lipovljanima i okolici, 2;
www.piljenice.net Piljenice katolika kapela Svetoga Ivana Nepomuka
202
 203

Katalog kulturno-historijskih spomenika zapadne Slavonije

Opcina Jasenovac
Jablanac srednjovjekovna utvrda 346

Na mjestu gdje je nekada lealo selo Jablanac danas ne-

ma niega osim umareve kuice. U srednjem vijeku mjesto Jabla-
nac zvalo se Majkovac. To imanje nalazilo se izmeu Save i Velikog
Struga, ondje gdje su danas velike posavske ume. U 15. stoljeu je
u Majkovcu radila savska skela, a pokraj sela je stajao manji katel
Svetoga Ladislava. Uz taj katel su posjednici imanja imali plemi-
ku kuriju, koja je tu bila sve do dolaska Osmanlija. Majkovac u ruke
Osmanlija dolazi oko 1537. godine, nakon pada Gradike. Osman-
lije se ovim objektom nisu sluili, pa je katel postao ruevina. Luka
Ili Oriovanin spominje da se u povijesti Jablanac navodi kao Ja-
blonca, a da je 1717.godine bio sruen. Nakon odlaska Osmanlija
iz Hrvatske 1691. godine u Majkovac su se naselili pravoslavni iz
Turske Hrvatske. Oni su mjesto prozvali Jablanac, a ime lokaliteta
zadralo se sve do danas. Lokacija utvrde ne moe se utvrditi na
terenu.

Jablanac pravoslavni filijalni hram Svetoga Jablanac - zemljovid iz 19. stoljea

Ilije 347

Hram Svetoga Ilije u Jablancu postojao je kao drvena gra-

evina 1782. godine i bio je u to vrijeme parohijalni hram za Mlaku
i Jablanac. Ikonostas hrama u Jablancu slikao je 1850. godine Jo-
van Kutlija iz Jasenovca. Budui da se selo Mlaka bre razvijalo,
godine 1925. premjeteno je sjedite parohije iz Jablanca u Mlaku,
koja je brojala vie itelja. Jablanac danas vie kao selo ne postoji.
Postoje jo jedino tragovi temelja nekadanjih kua u gustoj umi
nekoliko kilometara istono od Mlake. Neupueni putnik moe ra-
zabrati da je na tome mjestu stajalo selo samo prema poetku as-
falta nakon loeg makadamskog puta. Prema starim topografskim
kartama vidljivo je da je crkva stajala uz samu rijeku Savu, ali na te-
renu nije bilo mogue s potpunom sigurnou ustvrditi toan po-
loaj hrama iji je zvonik za vrijeme Drugog svjetskog rata sluio us-
taama kao izvidniki toranj.348

346 Mirko Markovi, Slavonija, povijest naselja i podrijetlo stanovnitva, Zagreb, 2002., str. 553.; F. kiljan,
"Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 200.

347 D. Kai, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 164-165; M. Dragi, Tra-
gedija sela Mlake i Jablanca u toku Drugog svjetskog rata (1941. 1945.), Novska 1989.; F. kiljan, "Gradi-
teljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 200.

348 M. Dragi, Tragedija sela Mlake i Jablanca u toku Drugog svjetskog rata (1941. 1945.), Novska 1989.;
HDA, fond ZKRZ - Zh, kutija 382, 28610/46; HDA, Ministarstvo pavosua i bogotovlja NDH, kutija 65, 467. Jablanac - pravoslavni filijalni hram Svetoga Ilije, crkveni toranj 1966. g.

204

Jasenovac lokalitet Lonarice (zapadno od
Jasenovca) antika, nalaz rimske stele, nalaz
rimske opeke 349
Lokalitet Lonarice, na kojem je pretpostavljen pronala-
zak spomenutih objekata, smjeten je sjevero-zapadno od Jase-
novca, uz mrtvi rukavac potoka Glogovica koji je omeen nasipom.
Prisutnost Rimljana na podruju Jasenovca dokazuje nadgrobna
kamena ploa od mramora s uklesanim likovima triju odraslih
osoba dvaju mukaraca i jedne ene - i dviju djevojica. Ova stela
potjee iz 3. stoljea, a navodno je pronaena u Sisku 1787. godine
te se ne zna kako je dospjela u Jasenovac. U arhivu Arheolokog
muzeja u Zagrebu, postoji pismo iz 1960. godine u kojem Andrija
Bogati iz Koutarice upozorava kustose na istu stelu, tvrdi da je,
iskopana u Lonaricama blizu Jasenovca i da je preivjela je usta-
ko paljenje Jasenovca. Prilikom iskopavanja kanala za odvod oko
katolike upne crkve naene su kamene ploe istih dimenzija kao
to je ova stela. Na terenu Lonarice, prilikom izgradnje nasipa,
strojevi su naili, na dubini od metar i pol, na sline kamene blo-
kove istih dimenzija. Radnici su, u neznanju te blokove ugradili u
nasip. Spomenuta rimska stela, nekada je bila uzidana u zgradu
stare hrvatske kole u ulici Vladimira Nazora 27, u sreditu Jase-
novca. kola je sruena 1968. godine. Do Domovinskog rata bila je
stela poloena u park u blizini katolike crkve, a tijekom rata bila je
odbaena u oblinju ikaru. U proljee 1999. godine, strunjaci iz
Arheolokog muzeja u Zagrebu prenijeli su je iz kolskog dvorita,
gdje je leala u travi, i restaurirali. Sada je izloena u lapidariju Arh-
eolokog muzeja u Zagrebu, a u zgradi Osnovne kole u Jasenovcu
nalazi se njezina kopija. Prijevod natpisa na steli glasi ovako:
Vjenom domu i trajnoj sigurnosti. Cenije..., izvrstan mu (vitez),
za ivota podigao (spomenik) Flaviju Tiberijaniku (?), koji je ivio tri-
deset (ili vie) godina, ... Ursi, koja je ivjela ... godina ... (?), koja je i-
vjela etiri godine, .... koja je ivjela ... godina...
Jasenovac centar naselja antika, lokalitet
rimske ceste, rimskog prijelaza preko rijeke
Save te lokacija pronalaska dvaju karolinkih
maeva 350
U neposrednoj blizini Jasenovca naeni su predmeti iz ro-
manikog doba, dva eljezna dvosjekla maa iz 11. stoljea to do-
kazuje da je ovaj kraj bio naseljen u vrijeme ranog srednjeg vijeka.
349 Z. Gregl, B. Migotti, Nadgrobna stela iz Siska u: Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu, serija 3., sv.
XXXII/XXXIII (1999./2000), 119- 164; M. Makovi-Skula, D. Makovi, Jasenovac na Savi, Jasenovac 2007,
11-12.
350 . Tomii,Romaniki ma iz rijeke Save kraj Jasenovca u: Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu,
sv. 19 (2002), 149-164.
205
Jedan se ma nalazi u Hrvatskom povijesnom muzeju, a drugi, zna-
tno vie oteen, nalazi se u muzeju u Naicama. Takvi maevi su
otkriveni i kod Bosanske Gradike, Hodoana u Meimurju, u Kupi
kod Karlovca, na Velebitu, u Biskupiji kod Knina, i u Stombratama.
Takvu vrstu naoruanja nosili su ratnici konjanici, ali i ratnici pjeaci
uglavnom u koricama, objeene s lijeve strane o pojasu. Na mjestu
pronalaska romanikih maeva u blizini rijeke Save naeni su i os-
taci rimske ceste.
Jasenovac lokalitet palanke (utvrde),
18. stoljee, u centru naselja 351
Burg Jasenovac prvi se put spominje pod tim imenom
1513. godine, kada je ban Berislavi proao kraj njega i krenuo pre-
ma Dubici da je zatiti od moguih napada Osmanlija. Meutim,
govori se ve prije toga o katelu Chwbyn (ubin), 1471. godine, u
Zagrebakoj upaniji. Moda je ubin starije ime za Jasenovac. Ka-
tel ubin je bio u susjedstvu imanja Poljane, a ta je Poljana po jed-
noj povelji iz 1249. godine imala ove meae: Coysin Zdenech,
fluvius Voyzka, Iezenoua, fluvius Voyzka, fluvius Wn (Una), fluvius
Zaua, aqua Alsewnicha. Jasenovac je sigurno postojao 1536. go-
dine kao malen burg plemia Svetakih. Nakon te godine naglo e
mu porasti vanost. Naime, 1537. godine Osmanlije osvajaju Po-
egu, i od tada postaje vaan poloaj Jasenovca na utoku Une u
Savu zbog opasnosti osmanlijskih napada na Pounje. Ve iste go-
dine napad na Pounje kod Jasenovca jedva zaustavljaju Pavao Bo-
jnii i Ladislav Krni. No sljedee godine pada Dubica, koju je bez
ikakve borbe zaposjeo Husrev-beg, jer nije imala nikakvu posadu.
Osmanlije u Dubici nisu odmah postavili jaku posadu, nego su to
uinili tek kad su saznali da ban Petar Keglevi naokolo moli plemi-
e da mu pomognu kako bi povratio Dubicu. Tada je ve bilo kasno
za spaavanje Dubice. Jasenovac jo nije bio potpao pod Osman-
lije, i stoga ga je trebalo bolje utvrditi. Banovi Petar Keglevi i Toma
Nadadi nastoje na sve naine nadoknaditi gubitak Dubice iz-
gradnjom jake utvrde kod Jasenovca. U tim trenucima Jasenovac
jo nije zauzela turska vojska, ali ondje nije bilo ni habsburke voj-
ske. Poloaj kod Jasenovca doao je pogledati i Murat-beg kojem
se inilo da bi bilo vano tu podignuti snanu utvrdu. Banovi su bili
oajni, jer nemaju ...ni konjanika, ni pjeaka niti ajkaa niti smo
pripremljeni da bi u tome mogli sprijeiti, niti pak da sami bar tamo
doemo. Petar Keglevi ak u posebnom pismu javlja da je on pri-
premio drvenu grau za gradnju katela i, kad bi mu kralj poslao
tesare i graditelje, nov bi se katel mogao ubrzo dignuti.
351 V. Klai, Plemii Svetaki ili Nobiles de Zempche (997-1719), Zagreb 1913, 52; M. Kruhek, Krajike ut-
vrde hrvatskog kraljevstva, Zagreb 1995, 122, 124; R. Trivuni, Spomen podruje Jasenovac, Zagreb 1985,
12; V. ubr, Nova Subocka 1857-1982, Nova Subocka 1982, 3; M. Markovi, Slavonija, povijest naselja i po-
drijetlo stanovnitva, Zagreb, 2002, 552.; F. kiljan, "Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i
20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 199-200.
Meutim, kroz cijelu 1538. godinu katel nije podignut, a i dalje su
banovi neprekidno molili da se on sagradi kako bi se mogao kon-
trolirati promet rijekama Unom i Savom. Ako na tom prostoru ne
bude takve utvrde, u kojoj bi bilo mogue ...odravati trajne strae
konjanika, pjeaka i nazadista, nikada nee biti mogue obraniti
ovo kraljevstvo od Turaka I neka mi vjeruje Vae Visoanstvo da
kada Husrev-beg i Murat-beg, ne bi bili zabavljeni svojim poho-
dom na primorske krajeve, oni bi ve ovog ljeta bili utvrdili Jase-
novac, jer kako Turci, tako i krani, koji god poznaju to mjesto, sva-
kako e lako prosuditi da je to mjesto po svojem prirodnom polo-
aju vrlo dobro utvreno, kao i Beograd (Nandoralba), zbog ega
sam i ja ve prole godine molio Vae Velianstvo i sada Vas zak-
linjem da bi nam poslali neku osobu vjetu u ratnim i vojnim stva-
rima i s njim jednog iskusnog graditelja koji bi izvidio poloaj toga
otoka, moli Petar Keglevi. Oito je da banovi nikada nisu izgradili
snanu tvravu u Jasenovcu. Dodue, Keglevi je u zimi 1537. sa-
gradio utvrdu u Ustilonji, na utoku Lonje u Savu (danas kod mjesta
Lonja). Negdje izmeu 1540.g. i 1556.g. pao je Jasenovac pod Os-
manlije. Naime, Jasenovac se, kao i nekoliko drugih katela, dosta
dugo nalazio na niijoj zemlji. Osmanlije su zauzeli 1556.g. Kostaj-
nicu, a time definitivno pada i itavo donje Pounje. Zanimljiv je iz-
vjetaj Evlije elebije koji govori o Jasenovcu dok je bio u turskom
posjedu. On pie u svojem Putopisu: Ovaj kraj se rauna Hrvat-
skom. Grad je etverougaona palanka na obali Save, na prostra-
nom terenu s drvoredima. U njemu ima gradski zapovjednik (diz-
dar) i sto pedeset regularnih vojnika. U tvravi ima etrdeset do
pedeset malih tvravskih kuica pokrivenih daskom, zatim Sulej-
man-hanova damija, itni magazin, skladite municije, kola za voj-
nu glazbu i druge kule. Izvan tvrave ima jedna damija, mrano
javno kupatilo i mala arija.
U doba Osmanlija u Jasenovcu se ubire 21.400 aka poreza, a u
Subockom Gradu i Novom Gradu svega 3000 aki poreza. Osman-
lijske vlasti su u Jasenovcu naselile muslimane koji su ivjeli od ske-
larine preko Save. Nakon dolaska habsburke vojske 1691. godine,
muslimani prelaze preko Save i naseljavaju se u susjednoj Bosni.
Na podruje Jasenovca se naseljavaju katolici iz kozarake, dra-
goajske, dubike, dragotinjske i majdanske upe. Iz istih se kra-
jeva naseljavaju i pravoslavni.
Jasenovac katolika kapela Svetoga Roka na
groblju 352
U Jasenovcu je 1855. godine harala kolera, a navodno i
kuga. Tom su se prilikom uplaeni itelji zavjetovali da e podignuti
kapelicu Svetog Roka. upnik Antun Zeli nastojao je da se taj za-
352 upanijski zavod za prostorno ureenje i graditeljstvo, Prostorni plan ureenja opine Jasenovac,
Sisak 2005, 82, 87; M. Makovi-Skula, D. Makovi, Jasenovac na Savi, Jasenovac 2007, 44.
206
vjet ispuni. U tom ga je u potpunosti podupirao kapetan Ilijaevi,
zapovjednik krajike satnije u Jasenovcu. Nekoliko godina su pri-
kupljani prilozi za gradnju ovoga objekta, a najvie novaca je dala
trgovaka kua Crnadak-Kemph. Gradnju je poduzeo graditelj Pra-
te iz Nove Gradike. Kad je 1867. godine gradnja bila gotova, od-
reen je dan Svetoga Roka, 16. kolovoza, za blagoslov kapelice. Bla-
goslov je obavio Josip Lehpamer, upnik i podarhiakon iz Petri-
nje.
Jasenovac katolika upna crkva Svetoga
Nikole 353
Mala drvena crkvica spominje se u Jasenovcu 1710. go-
dine, s preslicom za zvona nad proeljem. Prostranija drvena crkva,
od bukovih mosnica, opisuje se 1744. godine s tabulatom, zabat-
nim tornjiem, sakristijom i indrom na krovu. U tu novu drvenu
crkvu bili su postavljeni sredinom 18. stoljea oltari, koji 1753. go-
dine jo nisu bili obojeni ni pozlaeni. I u jasenovakoj tvravi se
nalazila malena kapelica Svetoga Erazma koju je osnovao kapetan
Juraj Keglevi. U Jasenovcu se 1779. godine spominje potreba gra-
dnje nove crkve. Tada je sagraena nova drvena crkva, koja je bila
vea od prethodne dvije. Zidana crkva je podignuta tek 1829. go-
dine uz pomo novanog priloga cara Franje I. Od inventara iz
stare crkve bio je sauvan samo oltar pod pjevalitem sa slikom
Svetoga Antuna. Glavni oltar je zamijenjen 1911. godine, kada je u
Jasenovac donesen oltar iz Siska. Graevina je oteena u Drugom
svjetskom ratu prilikom povlaenja ustaa iz Jasenovca.353aCrkva
Svetog Nikole u Jasenovcu teko je oteena od strane pripadnika
vojske tzv. Republike Srpske krajine i JNA izmeu rujna i prosinca
1991. godine.354 Do danas je upna crkva obnovljena.
Jasenovac pravoslavni parohijalni hram
Svetog Jovana Krstitelja 355
Prvi pravoslavci na podruje Jasenovca dolaze nakon Ve-
likog bekog rata, 1688. godine. Godine 1755. u Jasenovcu ima 50
pravoslavnih kua i hram, koji nije od episkopa posveen. Stara ja-
senovaka crkva sagraena je 1775. godine u duhu tadanje gra-
diteljske tradicije. Bio je to monumentalni hram s visokim zvoni-
353 . Cvitanovi, Sakralna arhitektura baroknog razdoblja, Zagreb 1985, 297; Ranjena crkva u Hrvatskoj,
Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995, Zagreb 1996, 325.
353a S. Koul, "Oteene crkve i crkveni spomenici u Zagrebakoj nadbiskupiji u Drugom svjetskom ratu i
Porau" u: Tkali 4 (2002), 45.
354 Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995, Zagreb 1996, 325.
355 S. Mileusni, Jasenovaki spomen-hram u: Jasenovac, mjesto natopljeno krvlju nevinih, Beograd
1990, 277-279.; D. Davivov, Unitavanje srkvenih objekata u Nezavisnoj dravi Hrvatskoj 1941.-1945.
Srpska crkva u Jasenovcu u: Jasenovac, mjesto natopljeno krvlju nevinih, Beograd 1990, 207-214.; F.
kiljan, "Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009),
204.
 207

kom koji je dominirao Jasenovcem. U hramu se nalazio ikonostas

koji je, pokraj prijestolnih ikona, imao jo tri reda ikona: dva reda
velikih praznika, zatim niz apostola i u gornjoj zoni, u medaljonima
i dopojasni likovi dvanaest starozavjetnih proroka. Hram su ustae
sruili 1941. godine.356 Novi je hram podignut na mjestu starog 1983.
godine. Gradnja ove graevine zapoela je 1973. godine. Radi se o
trikonhalnom objektu koji na proelju ima rozetu. Neoklasicistiki
detalji uoljivi su na fasadi, dijelu zvonika, a sama zavrnica je ba-
roknog izgleda i podsjea na srpske crkve u Slavoniji. Osnova hra-
ma je krina i sastoji se od tri dijela: oltarni prostor, naos ili laa s
isturenim pijevnicama i priprata s ulaznim dijelom. Fasada crkve je
ukraena vijencem od polukrunih lukova, koji na vizualan nain
izduuju zidove hrama. Pokraj glavnog ulaza na zapadnoj strani,
postoji i ulaz na junoj strani. U hramu se nalazi ikonostas, izraen
1983. godine, djelo ivana Milenkovia iz mjesta Bela Voda kod
Kruevca. Hram je posveen 2. rujna 1984. godine.

Jasenovac - katolika upna crkva Svetoga Nikole

356 HDA, fond Ministarstvo pravosua i bogotovlja NDH, kutija 65, 467. U dokumentu izvjetava Kotars-
ka oblast Novska o ruenju i imovini crkava na novljanskom podruju (Paklenica, Donji Raji, Jasenovac, Jasenovac - pravoslavni parohijalni hram Svetog Jovana Krstitelja
Mlaka i Utica). Na kraju dokumenta stoji: Sve navedene crkve poruene su, a samo ruenje izvrilo je za-
povjednitvo sabirnih logora u Jasenovcu. prije ruenja u Drugom svjetskom ratu

Koutarica katolika kapela Svetog Petra i
Pavla 357
Prva kapelica u Koutarici bila je drvena. Dananja je gra-
evina podignuta krajem 19. ili poetkom 20. stoljea. U Domovin-
skom ratu teko je oteena 1991. i 1992. godine od strane pripad-
nika JNA i vojske tzv. Republike Srpske Krajine, ali je do dananjih
dana obnovljena.
357 Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995, Zagreb 1996, 326.
208
Jasenovac - pravoslavni hram Svetog Jovana Krstitelja
Krapje katolika upna crkva Svetoga Antuna
Padovanskog 358
Drvena kapelica Svetoga Antuna spominje se ve u 18.
stoljeu. Kapelu je ugroavala rijeka Sava, pa je 1726. godine po-
novno podignuta sa sakristijom, ali bolje opremljena. Za regulacije
upa 1789. godine, koju je proveo Josip II., proglaena je upnom
crkvom. Nova, zidana crkva podignuta je 1831. godine pod pa-
tronatom carske kue i Dvorskog ratnog vijea u Beu. Pripada joj i
kapela Svetog Ivana Krstitelja u Puski, koja je novijeg datuma. Gra-
evina je oteena u Drugom svjetskom ratu u sukobima ustaa i
partizana.358a
358 . Cvitanovi, Sakralna arhitektura baroknog razdoblja, Zagreb 1985, 297.
358a S. Koul, "Oteene crkve i crkveni spomenici u Zagrebakoj nadbiskupiji u Drugom svjetskom ratu i
Porau" u: Tkali 4 (2002), 45.
 209

Katalog kulturno-historijskih spomenika zapadne Slavonije

Koutarica - kapela Svetog Petra i Pavla

Mlaka pravoslavni parohijalni hram Svetog

Ilije Proroka 359

Pravoslavni parohijalni hram Svetoga Proroka Ilije, koji se

nalazi u Mlaci, 12 kilometara istono od Jasenovca cestom, a 23
kilometra od Jasenovca rijekom Savom, sagraen je 1925. godine.
Hram stoji na lijevoj strani od prometnice koja povezuje Jasenovac
i Mlaku, jedno od najizoliranijih sela jasenovakog kraja. Hram je u
vrlo loem stanju.

359 D. Kai, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 164-165. Krapje - katolika upna crkva Svetoga Antuna Padovanskog
 Mlaka - pravoslavni
parohijalni hram Svetog
Ilije Proroka

210
 211

Puska katolika kapela Svetog Ivana Krstitelja 360

Kapelica Svetog Ivana Krstitelja u Puski sagraena je 1904.
godine i nalazi se u centru mjesta.

Puska - katolika kapela Svetog Ivana

Krstitelja
360 www.jasenovacnasavi.com
212
 213

Katalog kulturno-historijskih spomenika zapadne Slavonije

Grad Novska
Borovac srednjovjekovni lokalitet Sveti Donji Raji pravoslavni parohijalni hram
Martin 361 Preobraenja Gospodnjega 364
Na poloaju sjeveroistono od dananje seoske crkve i is-
Raji je naseljen pravoslavnim stanovnitvom jo za vrije-
tono od puta koji vodi prema sjeveru nalazila se srednjovjekovna
crkva Svetoga Martina. me turske vladavine. Nakon odlaska Osmanlija, pristiglo je jo pra-
voslavnih na podruje Rajia i okolnih sela. Isprva je hram u Rajiu
Borovac katolika kapela Svetoga Martina 362 bio drven, kao to je to sluaj i u veini sela u zapadnoj Slavoniji.
Prvobitna graevina bila je posveena Svetim Arhanelima Mihaj-
lu i Gavrilu. Novi parohijski hram posveen je Preobraenju Gos-
Na podruju Borovca stajala je do 1991. godine kapelica
podnjem, a podignut je 1813/1814. godine. Ikonostas je izradio
Svetoga Martina, koju su u potpunosti unitili pripadnici JNA i voj-
novosadski slikar Ilija Lonarevi. Ovaj je hram za vrijeme Drugog
ske tzv. Republike srpske krajine. Danas je u tijeku gradnja novoga
svjetskog rata sruili su do temelja ustae iz Jasenovca 1941. god-
objekta.
ine, a ostala je tek ograda oko mjesta gdje je hram stajao.365 Tom su
Brestaa katolika kapela Svete Katarine 363 prilikom stradale i sve dragocjenosti, poput bogoslunih knjiga i
arhiva, koje su se nalazile u hramu. Godine 1983. podignuti su novi
Danas je Brestaa predgrae grada Novske. U Brestai je crkveni temelji u Donjem Rajiu te je nedugo potom podignut i
ve 1725. godine postojala drvena kapelica, a zidana je graevina hram koji i danas stoji.
podignuta izmeu 1776. i 1780. godine.

Donji Raji - pravoslavni parohijalni hram Preobraenja Gospodnjega

Brestaa - katolika kapela Svete Katarine

361 Republika Hrvatska, Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u
Zagrebu, Prostorni plan ureenja Grada Novske, Konzervatorska podloga, Zagreb 2002, 19.
362 Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996.,
355.; F. kiljan, "Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9
(2009), 205.
363 Republika Hrvatska, Ministarstvo kulture,Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u
Zagrebu, Prostorni plan ureenja Grada Novske, Konzervatorska podloga, Zagreb 2002, 21; A. Buljan, F.
Horvat, rtve Drugog svjetskog rata i poraa na podruju Novske, Jasenovca i Lipovljana, Novska 2005, 105.
364 Republika Hrvatska, Ministarstvo kulture,Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u
Zagrebu, Prostorni plan ureenja Grada Novske, Konzervatorska podloga, Zagreb 2002, 21; J. Kempf, Oko
Psunja, Zagreb 1998, (biljeke uz tekst), XVII; D. Kai, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji,
Zagreb 2004, 163-164.; F. kiljan, "Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u:
Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 207
365 HDA, fond Ministarstvo pravosua i bogotovlja NDH, kutija 65, 467. U dokumentu izvjetava Kotars-
ka oblast Novska o ruenju i imovini crkava na novljanskom podruju (Paklenica, Donji Raji, Jasenovac,
Mlaka i Utica). Na kraju dokumenta stoji: Sve navedene crkve poruene su, a samo ruenje izvrilo je za-
povjednitvo sabirnih logora u Jasenovcu.

214
 215

Donji Raji pravoslavni filijalni hram Svete stavljala spomenik kulture. U vie je navrata bila gaana granata-
ma 1991. godine, da bi je pripadnici JNA i vojske RSK razorili do
Ane
kraja miniranjem krajem iste godine.367 Nakon rata poduzeta je ob-
nova graevine te je ona danas faksimilski rekonstruirana.
Desno od puta koji vodi od Donjeg Rajia prema selu Mi-
lisavci, svega kilometar od sela Donji Raji, na padini jednoga viso-
kog brda, u gustoj umi, na izvoru, nalaze se ruevine malenoga fi-
lijalnog hrama posveenog Svetoj Ani. Hram je bio graen od ope-
ke, a od njega su ostali vrlo oskudni ostaci. Na starim topografskim
kartama oznaen je kao Sveta Voda, a na novijim kartama kao Sve-
ta Ana.

Donji Raji - pravoslavni filijalni hram Svete Ane

Gornji Raji katolika upna crkva Svetoga

Tome 366

Katolika crkva u Rajiu sagraena je 1776. godine, a ob-

novljena 1966. Nalazila se u sreditu naselja Gornji Raji te je pred-

Gornji Raji - katolika upna crkva Svetoga Tome

366 Republika Hrvatska, Ministarstvo kulture,Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u
Zagrebu, Prostorni plan ureenja Grada Novske, Konzervatorska podloga, Zagreb 2002, 21; Ranjena crkva
u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996, 365.; F. kiljan, "Gra- 367 Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996,
diteljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 205. 365.
Jazavica - Britvi-Grad ili Britvievina 368 Kozarice pozicija mogue srednjovjekovne
utvrde 370
Na poloaju gdje se danas nalazi selo Jazavica, istono od
Novske prema Okuanima, isprave pokazuju da se u srednjem vi- Na prostoru Kozarica, na podruju toponima Vinogradi-
jeku nalazio posjed Britvievina. Tadanje selo nije stajalo na prije- ne, istono od toponima Kozarac, uz cestu koja prati dolinu kanala
lazu ravnice u Kriko brdo ve na padinama samog brda. Ime po- Subocke, mogua je pozicija utvrde iz srednjeg vijeka.
sjeda je potjecalo od prezimena plemike obitelji Britvi, koja je
glavninu svojih posjeda imala oko Vrbovca. Dio ovdanje zemlje
Kozarice katolika kapela Svih Svetih 371
imali su i Tiboltovii, i oni su na oblinjem brdu sagradili burg koji
je trebao braniti, zajedno sa Subockim Gradom i Novim Gradom
U Kozaricama je od 1746. godine postojala kapela Sve-
(Ujvar), podruje Svetaja. On se spominje kao vlasnitvo plemia
toga Jakova. Dananja kapela Svih Svetih je novijeg datuma te se
Svetakih tridesetih godina 16. stoljea, ali je 1539. godine ban za-
nalazi na vrhu brda, na istonom dijelu mjesta.
povjedio da se grad napusti i zapali, jer je bio drven. Osmanlije su
Britvi-Grad nali potpuno naputen, a stanovnitvo je pred njima
izbjeglo. Nakon toga na teren su Osmanlije naselili pravoslavno
stanovnitvo i nazvali mjesto Jazavica, kako se zove i danas. Ostaci
grada bi se vrlo vjerojatno trebali nalaziti u brdima izmeu Ro-
danika i Jazavice. uro Szabo smatra da se ostaci Britvi-Grada na-
laze nad mjestom Rodanikom, a ne nad Jazavicom.

Jazavica pravoslavni filijalni hram Svete

Paraskeve 369

Malen filijalni hram, podignut vjerojatno u 20. stoljeu, na-

lazi se sjeverno uz cestu Novska Okuani u selu Jazavica. Za vri-
jeme posljednjeg rata hram je teko oteen tijekom akcije Blje-
sak ili nakon nje 1995. godine te i danas stoji naputen uz glavnu
prometnicu.

Kozarice - katolika kapela Svih Svetih

Jazavica - pravoslavni filijalni hram Svete Paraskeve
368 M. Markovi, Slavonija, povijest naselja i podrijetlo stanovnitva, Zagreb 2002, 543; G. Szabo, Sred-
njovjeni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 1920, 117.
369 Republika Hrvatska, Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u
Zagrebu, Prostorni plan ureenja Grada Novske, Konzervatorska podloga, Zagreb 2002, 21.
370 Republika Hrvatska, Ministarstvo kulture,Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u
Zagrebu, Prostorni plan ureenja Grada Novske, Konzervatorska podloga, Zagreb 2002, 20.
371 Republika Hrvatska, Ministarstvo kulture,Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u
Zagrebu, Prostorni plan ureenja Grada Novske, Konzervatorska podloga, Zagreb 2002, 21; DAS, fond Mu-
zej revolucije Novska, kutija 3, Povijesni podaci o Lipovljanima i okolici, 2.

216
 217

Lovska pravoslavni parohijalni hram Svetoga

Teodora Tirona 372
Lovsku su krajem 17. stoljea osnovali pravoslavni izbje-
glice iz Bosne. Bilo je 13 pravoslavnih obitelji koje su se ovdje nas-
tanile, a ve u prvoj polovici 18. stoljea podigli su drvenu crkvu
Svetoga Teodora Tirona, koju je posvetio episkop pakrako-sla-
vonski Sofronije Jovanovi. Od onda je Lovska sredite parohije za
sela Bujavicu, Subocki Grad i Grabovac. Drvena crkva se 1782. go-
dine nalazila u vrlo loem stanju, a ini se da je ve tada pored nje
sazidana nova nedovrena kamena crkva. Nakon etiri godine, 1786.
godine bila je gotova nova graevina, koja je 1842. godine dobila i
nov ikonostas, na kojem su pored ostalih ikona bile i etiri ikone
srpskih svetitelja: Sveti Simeon Nemanja, Sveti Sava, Sveti car
Uro i Sveti knez Lazar. U Drugom svjetskom ratu crkvu su teko
otetili ustae, te ona do danas nije obnovljena. Godine 1984. Cr-
kvena optina je pokuala obnovu ovoga hrama, ali obnova ni-
kada nije realizirana. U Domovinskom ratu hram je teko stradao u
ratnim sukobima izmeu Hrvatske vojske i vojske tzv. Republike
Srpske krajine373, zvonik je jo tee oteen, a ukradeno je i zvono.
Danas se nalazi u ruevnom stanju, dobro vidljiv iz veeg dijela nov-
ljanskog i pakrakog kraja, u selu u kojemu nakon operacije Blje-
sak nema vie gotovo uope stanovnika.

Milisavci srednjovjekovni lokalitet Palaevac 374

Oko 1600 metara jugozapadno od naputenog i raselje-

nog sela Milisavci, istono od potoka Palaevca (Dvorski potok), na
koti 196, nalazi se srednjovjekovni lokalitet burga okruen um-
skim putem.

Novska - lokalitet Staro Selo/Bjelavina poloaj

srednjovjekovne crkve Svetoga Demetrija 375

Lokalitet se nalazi 500 metara sjeverno od centra naselja

Novske 150 metara istono od gradskog groblja, na podruju ulica
Bukovaka i Staroselska. Danas je itavo podruje izgraeno, ali je
u umi sjeveroistono od tog areala poznat lokalnom stanovnitvu
tzv. Turski grad, koji spominjem kada piem o lokaciji Orei-gra-
da.

372 Republika Hrvatska, Ministarstvo kulture,Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u
Zagrebu, Prostorni plan ureenja Grada Novske, Konzervatorska podloga, Zagreb 2002, 21; J. Kempf, Oko
Psunja, Zagreb 1998, (biljeke uz tekst), XVIII, XIX; D. Kai, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Sla-
voniji, Zagreb 2004, 318.; Srpska pravoslavna crkva, Mitropolija Zagrebako-ljubljanska, ematizam, Za-
greb, 2009, 76. Lovska - pravoslavni parohijalni hram Svetoga Teodora Tirona
373 S. Mileusni, Duhovni genocid 1991-1995 (1997), Beograd 1997, 218.
375 Republika Hrvatska, Ministarstvo kulture,Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u
374 Republika Hrvatska, Ministarstvo kulture,Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Zagrebu, Prostorni plan ureenja Grada Novske, Konzervatorska podloga, Zagreb 2002, 19.; F. kiljan,
Zagrebu, Prostorni plan ureenja Grada Novske, Konzervatorska podloga, Zagreb 2002, 20.; F. kiljan, "Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 202-
"Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 203. 203.
Novska lokalitet srednjovjekovne crkve Sve-
toga Luke poloaj crkve, groblja i naselja
Bjelavina 376

Lokalitet se nalazi u strogom centru grada Novske, na

trgu Luke Ilia Oriovanina. I danas je taj teren neznatno povien
od ostatka okolnog podruja. Lokalitet je uniten kasnijim grad-
njama.

Novska ili Ujvar srednjovjekovna utvrda 377

Podruje na kojem se razvilo mjesto Novska bilo je u

srednjem vijeku u rukama plemia Tiboltovia-Svetakih. Kad se
osmanlijska vojska vraala iz opsade Kiszega u Ugarskoj, odmarala
se na podruju dananje Novske i uvelike opljakala lokalno sta-
novnitvo. Zbog toga su Tiboltovii 1532. godine dali sagraditi na
prvoj glavici iznad savske nizine burg Novi. Burg je bio na brzinu
sazidan, a ve 1537. godine dolazi u opasnost. On je svakako bio
zidan, a ne od drva, budui da se spominje da Krsto Svetaki mora
spaliti svoje utvrde Britvievinu i Aparovac, a Subocki Grad i
Szenchewywar (Novsku) ne treba, jer su zidani. Krsto Svetaki ni-
je mogao braniti Novsku, jer su mu kmetovi masovno bjeali na
tursku stranu, pa je i on sam, kao to sam ve spomenuo, preao
Turcima. Poto su Turci osvojili novljansko podruje, Novi Grad je
ostao potpuno pust i preputen propadanju. Luka Ili Oriovanin
svjedoi u Staroitnostima: Imadu dvije razvaline, jedna gore u
takozvanom Starom Selu, koja je morala neko biti samostan ili
crkva, a druga ispod sela, koja je bila tvrdja. Obije su ancima oja-
ane bile, bez da se zna to su bile. Narod jednu i drugu Gradinom
zove. Stanje na terenu i danas tako izgleda. Iznad ulice Josipa Jurja
Strossmayera, na podruju nekadanjeg Starog Sela u Novskoj, u Novska - poloaj starog grada na Orovu polju
umi stoji plato okruen ancem kojeg lokalno stanovnitvo naziva
Turski grad. Drugi utvreni burg se nalazio na Orovu polju, juno Novska katolika upna crkva Svetog Luke
od dananje Radnike ulice. Jo i danas stari Novljani zovu to polje Evanelista 378
Orei-grad. Na lokaciji grada vidljivi su opkopi, a na graditu se
nalazi privatno imanje. upna crkva Svetog Luke Evanelista podignuta je na mje-
stu starije crkve. Bila je graena u nekoliko faza. Prva graevna faza
je izvedena 1735. godine. Druga je faza iz 1802. godine, a dananji
tlocrti oblik latinskoga kria dobiva 1862. godine. Iznad jed-
nostavno oblikovanog glavnog proelja podignut je zvonik koji
zavrava piramidalnim limenim krovom. Unutranjost crkve, laa i
376 Republika Hrvatska, Ministarstvo kulture,Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u
Zagrebu, Prostorni plan ureenja Grada Novske, Konzervatorska podloga, Zagreb 2002, 19 pobone kapele, presvoena je baldahinskim (kupolastim) svo-
377 F. ii, Hrvatski saborski spisi, sv. II, Zagreb 1912, 99, 274, 299; G. Szabo, Srednjovjeni gradovi u
dom, a apsida polukalotom. Godine 1886. unutranjost je oslikao
Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 1920, 117; . Voborski, Stara Novska iz obiteljskih albuma, Novska 1995, 11;
Republika Hrvatska, Ministarstvo kulture,Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u 378 Republika Hrvatska, Ministarstvo kulture,Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u
Zagrebu, Prostorni plan ureenja Grada Novske, Konzervatorska podloga, Zagreb 2002, 19.; F. kiljan, Zagrebu, Prostorni plan ureenja Grada Novske, Konzervatorska podloga, Zagreb 2002, 21; Arhitektonski
"Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 202- Atelier Deset d.o.o. za arhitekturu i urbanizam, Urbanistiki plan ureenja Grada Novske, Zagreb 2007, 46;
203. Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996, 363.

218
 219

talijanski majstor Marko Antonini. Na glavnom je oltaru postav-
ljena slika Svetoga Luke, autora Zlatka ulentia. Boni oltari i skul-
pure rad su tirolskih majstora. Crkvu su granatama otetili pri-
padnici JNA i vojske tzv. Republike Srpske krajine u listopadu 1991.
godine, ali je do danas obnovljena.379
njem iznad glavnoga proelja. Smjetena je u sreditu gradskoga
groblja na kojemu se nalaze i ostaci idovskoga groblja te vie
elemenata memorijalne batine i spomen obiljeja. Kapelica Sve-
tog Josipa oteena je od strane pripadnika JNA i vojske tzv. Re-
publike Srpske krajine tijekom ratnih operacija 1991. godine.381 Do
danas je obnovljena.

Novska - katolika upna crkva Svetog Luke Evanelista

Novska katolika kapela Svetoga Josipa 380

Kapelu Svetoga Josipa na gradskom groblju dao je podii

1898. godine Adalbert Knopp kao obiteljsku grobnicu. Radi se o
jednobrodnoj kapeli s uom poligonalnom apsidom i visokim tor-

379 Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991.1995., Zagreb 1996, 363.

380 Republika Hrvatska, Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Novska - katolika kapela Svetoga Josipa
Zagrebu, Prostorni plan ureenja Grada Novske, Konzervatorska podloga, Zagreb 2002, 21; Arhitektonski
Atelier Deset d.o.o. za arhitekturu i urbanizam, Urbanistiki plan ureenja Grada Novske, Zagreb 2007, 46; 381 Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996,
Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996, 363. 363.
Paklenica - Opuji-grad srednjovjekovna
utvrda 382
Na koti 246, sjeverno od zaseoka Puji nalaze se ostaci
srednjovkeovnog Opuji-grada. Traei spomenutu lokaciju burg
nisam uspio pronai.
Paklenica lokalitet srednjovjekovne crkve
Sisvete 383
Na koti 273, istono od potoka Voarice, 1900 metara
sjeverno od sela Paklenica nalazi se lokacija srednjovjekovne crkve
Svih Svetih. Lokacija je oznaena i na topografskoj karti 1:25000 na
kojoj je oznaen poloaj Sisvete na irokom podruju iznad pra-
voslavnog groblja u Paklenici. To je ujedno danas podruje koje je
minski sumnjivo te je vrlo teko istraiti toan poloaj nekadanje
crkve.
Paklenica lokalitet srednjovjekovne crkve
Sisvete Crkvite 384
Na koti 328, sjeverno od sela Paklenice, nalazi se lokacija
Crkvite na kojoj se nalazila srednjovjekovna crkva Svih Svetih. Lo-
kacija se moe obii planinarskim putem koji vodi iz Novske preko
zaseoka Puji do Crkvita (oko jedan sat i pedeset minuta od Nov-
ske).
Paklenica pravoslavni parohijalni hram
Vaznesenja Gospodnjega 385
U rajikoj parohiji, malo junije od mjesta gdje se danas
nalazi pravoslavno groblje u Paklenici, nalazio se u 18. stoljeu hram
Pokrova Presvete Bogorodice, koji je ve 1782. godine bio zidan
sav osim tornja, kako stoji u crkvenom inventaru. Kasnije se ovaj
hram spominje kao hram Vaznesenja Gospodnjega. Novi hram u
Paklenici podignut je 1887. godine, a radilo se o vrijednoj zidanoj
crkvi s visokim tornjem. Paklenika crkva je sruena od strane us-
taa 1941. godine, a nadleni paroh Slavko Zjali je ubijen iste go-
dine u oblinjem Jasenovcu.386 Sve crkvene dragocjenosti su uni-
382 Republika Hrvatska, Ministarstvo kulture,Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u
Zagrebu, Prostorni plan ureenja Grada Novske, Konzervatorska podloga, Zagreb 2002, 19.; F. kiljan,
"Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 203.
383 Republika Hrvatska, Ministarstvo kulture,Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u
Zagrebu, Prostorni plan ureenja Grada Novske, Konzervatorska podloga, Zagreb 2002, 19.; F. kiljan,
"Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 203.
384 Republika Hrvatska, Ministarstvo kulture,Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u
Zagrebu, Prostorni plan ureenja Grada Novske, Konzervatorska podloga, Zagreb 2002, 19.; F. kiljan,
"Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 203.
385 D. Kai, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 164; J. Kempf, Oko Psunja,
Zagreb 1998, (biljeke uz tekst), XVII.; F. kiljan, "Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20.
stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 204.
220
tene tijekom Drugog svjetskog rata, a na mjestu parohijalnog do-
ma poslije rata je podignut Zadruni dom. Tragovi temelja hrama
vidljivi su u grmlju jugozapadno od groblja.
Raenovci/Kriike lokacija srednjovjekovne
utvrde plemia Svetakih i crkve Svetoga
Mihajla 387
Do danas je nedeterminirana pozicija srednjovjekovne ut-
vrde Svetakih i crkve Svetoga Mihajla koja se nalazila uz utvrdu, ali
je po svemu sudei to moralo biti negdje na prostoru dananjeg
sela Raenovci. Druga mogunost smjetaja ovoga lokaliteta mo-
gla bi biti u blizini Kriika, juno od sela, na dominantnoj poziciji
(kota 437 metara n.m. ili 473 m n.m.) Kuerine ili arampov.
Rajii ranonovovjekovni lokalitet ardai 388
Na koti 427, visinskom poloaju sjeverno od kraja sela, na-
lazila se manja srednjovjekovna ili ranonovovjekovna utvrda. Na
prostoru utvrde, koji sam obiao usprkos minski sumnjivom tere-
nu, nema nikakvih tragova utvrde. Vrlo je vjerojatno da se radilo o
drvenom ardaku koji je kontrolirao prostor prema jugu (prema
smjeru Raji-Borovac Rodanik)
Rajii pravoslavna zvonara
U Rajiima, u kojima nakon operacije Bljesak ivi svega
nekoliko ljudi, stoji pravoslavna zvonara u centru sela.
Rodanik srednjovjekovni lokalitet Sveti
Toma389
U kanjonu potoka Kovaevca (Dragalice) trebala bi se na-
laziti do danas nedeterminirana lokacija srednjovjekovne crkve Sve-
toga Tome.
386 HDA, fond Ministarstvo pravosua i bogotovlja NDH, kutija 65, 467. U dokumentu izvjetava Kotars-
ka oblast Novska o ruenju i imovini crkava na novljanskom podruju (Paklenica, Donji Raji, Jasenovac,
Mlaka i Utica). Na kraju dokumenta stoji: Sve navedene crkve poruene su, a samo ruenje izvrilo je za-
povjednitvo sabirnih logora u Jasenovcu. O ruenju crkve vidi i dokument: HDA, fond ZKRZ-Zh, kutija
396, 29842-29845.
387 Republika Hrvatska, Ministarstvo kulture,Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u
Zagrebu, Prostorni plan ureenja Grada Novske, Konzervatorska podloga, Zagreb 2002, 19.; F. kiljan,
"Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 203.
388 Republika Hrvatska, Ministarstvo kulture,Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u
Zagrebu, Prostorni plan ureenja Grada Novske, Konzervatorska podloga, Zagreb 2002, 19.; F. kiljan,
"Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 203.
389 Republika Hrvatska, Ministarstvo kulture,Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u
Zagrebu, Prostorni plan ureenja Grada Novske, Konzervatorska podloga, Zagreb 2002, 19.

Katalog kulturno-historijskih spomenika zapadne Slavonije
Rajii - pravoslavna zvonara
Rodanik katolika kapela Svetoga Roka 390
Na razmeu sela Jazavica i Rodanik na povienom mje-
stu, uz groblje, do Domovinskog rata nalazila se katolika kapela
Svetoga Roka koja je bila filijala upe Raji. Sruili su je 1991. go-
dine pripadnici JNA i vojske RSK.391 Danas je samo poznato mjesto
gdje je kapela stajala sjeverno od prometnice Novska Okuani.
390 Republika Hrvatska, Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u
Zagrebu, Prostorni plan ureenja Grada Novske, Konzervatorska podloga, Zagreb 2002, 21; Ranjena crkva
u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996, 360.; F. kiljan, "Gra-
diteljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 203.
391 Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996,
360.
221
Rodanik - katolika kapela Svetoga Roka
Subocki grad srednjovjekovna utvrda 392
Luka Ili Oriovanin, istraiva novljanske prolosti, zapo-
inje ovako poglavlje o Subockom gradu: U drugoj novskoj satniji,
visoko u brdima, lei selo Subocki grad, radi naravnog poloaja od
velike vanosti utvrda je biti morala, jer su je strmi i neprohodni pro-
lomi okruivali. Povjestnica raznim ali srodnim imenima ovaj grad
naziva, kao 'Strubotka' i 'Zabatka', a u jednom od godine 1497. ka-
392 Republika Hrvatska, Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u
Zagrebu, Prostorni plan ureenja Grada Novske, Konzervatorska podloga, Zagreb 2002, 20; . Voborski,
Luka Ili Oriovanin, Novska, 1994, 117; V. ubr, Nova Subocka 1857-1982, Nova Subocka 1982, 1-5; V.
Klai, Plemii Svetaki ili Nobiles de Zempche (997-1719), Zagreb 1913, 30, 35; G. Szabo, Sredovjeni gra-
dovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 1920, 117.; F. kiljan, "Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala u
19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 201-202.
lokog nadbiskupa dopisu pie se 'Sabatka'. No ova su nazivlja ko-
ja jedno i isto znae, iz razliitog naina pisanja proistekla, iz kojih
je u novije vrijeme 'Subocka' ili 'Subocki grad' postalo.
Zanimljiva je legenda kako je Subocka dobila ime. U 13. stoljeu je
ovdje, uz potok, ivio plemenski starjeina Subock sa svojim ple-
menom. Isto tako je uz potok malo dalje ivjelo manje pleme Ma-
tuc. Subock je bio upan zaduen za obranu kraja. Kad su Tatari go-
nili Belu IV. kroz ovaj dio Slavonije, Subock se sakrio u umama
Psunja i iznenadio ih, te im nanio velike gubitke. Bela IV. nije zabo-
ravio na ova junatva pa je nadario Subocka i njegovo pleme pove-
ljom. Kad je Subock dobio povelju, nazvao je ovo podruje Suboc-
ki Grad, a potok Subocka. Prema legendi sredite grada bilo je uz
potok, ondje gdje on izlazi u ravnicu i pravi luk, mijenjajui smjer
toka istok-zapad u sjever-jug. Kasnije su nasljednici Subocka iz-
gubili posjed, pa je on pripao porodici Svetakih. Tek od toga vre-
mena postoje povijesni dokumenti koji govore o postojanju bur-
ga. Godine 1275. ugarski je kralj Ladislav IV. Kumanac dao pravo na
ove posjede obitelji Svetaki. Ladislav VI. Ladislavi Svetaki prem-
jestio je centar svoje moi iz Bijele Stijene u Szombathely (Subocki
Grad), jer je Bijela Stijena, nekadanje sredite obiteljske moi, bila
ve u tuim rukama. Osim Subockog Grada drao je i katel u-
bin (moda Jasenovac) u Zagrebakoj upaniji. Krajem 15. stoljea
plemii Juraj II., Franjo I. i Stjepan I. Svetaki dre Szombathely ili
Subocki Grad zajedniki (iako su imali zasebne katelane u gradu),
ali osim toga svaki od njih ima i zasebne posjede: Lazy, Poweli-
chye i Chomorowyna pripadaju Franji I., a Stjepan dri Villa Sy-
roka (iroko brdo na lijevoj obali potoka Subocka) i ecclesia b.
Demetrii in Zenche (Novska-Staro Selo). Godine 1537., nakon bi-
tke kod Gorjana i nakon pada Poege sastali su se katelani gra-
dova Subocke i Novske (Ujvar) zato da bi odluili na koji nain e
preoteti od Osmanlija Jasenovac. U isto vrijeme spominju se u Gra-
zu gradovi koji su potrebni za obranu Slavonije i kojima su za to
neophodni vojnici i oruje. To su, uz Kraljevu Veliku, Bijelu Stijenu i
Pakrac, i Zombathel, Wywar, Brythwychewyna nobilium de Zem-
che. Godine 1538., kada su Osmanlije osvojili Dubicu, vojnici iz
Subockog Grada i Jasenovca zapalili su svoje gradove i pobjegli.
Vlastelin Kristofor Svetaki predaje Osmanlijama Subocki Grad,
Britvievinu, Novi Grad (Ujvar) i Jasenovac. Preavi Osmanlijama,
Svetaki je dobio plau od sultana. Pod vodstvom Ulama-bega i
Malko-bega osmanlijska se vojska 1544. godine skupila pokraj
Subockog Grada i krenula u osvajanje Kraljeve Velike. To je bilo na
polju Turkovke ispod Subockog Grada. Osmanlijski porezi bili su
nii od habsburkih, pa je esto kransko stanovnitvo prelazilo na
podruje pod turskom vlasti. Subocki Grad broji 50 kua u vrijeme
Osmanlija, dok je za vrijeme krana brojao 53 dima (1495.g.).
Osmanlijske vlasti naseljavaju muslimane u Subocki Grad. Novi
Grad i Subocki Grad daju 3000 aka poreza Osmanlijama. Vlasi se
222
iz Bosne ovdje naseljavaju 1568. godine kao uvari granice na rijeci
Ilovi. Prema legendi, koja nije potkrijepljena povijesnim dokazima,
govori se da je ovo podruje bilo toliko gusto naseljeno te da su
kue jedna do druge ograene s visokim plotovima, tako da je
maka mogla doi od Jasenovca do Kraljeve Velike ne dotaknuvi
zemlje. Za vrijeme svoje vladavine Osmanlije su gradili mostove,
mlinove i putove. Kod eljeznikog mosta na potoku Subockoj ne-
kada se nalazilo raskrije putova za Novsku, Kraljevu Veliku i Jase-
novac, te Subocki Grad. Takoer prema tradiciji mlin-vodeniar,
koji se i danas nalazi na potoku Subocka, glavni je ostatak Suboc-
kog Grada. Ova je graevina oznaena na nekim krajikim kartama
iz 18. stoljea, pa je zacijelo vrlo stara. Mjesto i grad su pod Os-
manlijama bili 147 godina. Godine 1691. vojska Jakoba Leslea za-
uzima ove krajeve. Osmanlije su bili istjerani iz Kraljeve Velike,
Subockog Grada, Novske i okolice. U Subockom Gradu nije ostala
niti jedna muslimanska obitelj. Erddy je nakon odlaska Osmanlija
vjerojatno dao spaliti naselje i grad zato da se osmanlijske ete ne
bi ponovo ondje utvrdile. Katolici su bili jo za Osmanlija nasta-
njivali ravnicu, a pravoslavni Vlasi su ostali u brdima uz potok. Da je
Subocki grad spaljen, govori i podatak da krajiki vojvode vie ne
spominju taj grad u svojim izvjetajima. Pravoslavno stanovnitvo
ostalo je u brdima i osnovalo nova naselja: Bair, Popovac (iznad ko-
jeg se nalaze i ostaci Subockog Grada), Lovska, Novi Grabovac, Bre-
zovac. Budui da stare tvrave vie nema, a novo naselje je u dolini,
centar se ivota seli u Lipovljane, nekada selo u okolici grada Kra-
ljeva Velika. Danas se ostaci grada vide na brdu iznad mjesta Po-
povac, na koti 269, oznaenoj na topografskoj karti kao Gradina.
Na samom lokalitetu ima mnotvo srednjovjekovne i ranonovo-
vjekovne keramike. Oko brijega u obliku unja napravljen je dubok
opkop, no od zida je ostalo malo. Na jednom od susjednih bre-
uljaka nalazila se i crkva Svetoga Jurja, a na lokaciji Gornje Kre-
vine, koja se nalazi juno iznad kanala Subocka, sjeveroistono u
podnoju utvrde, vrlo su vjerojatno takoer postojale srednjovje-
kovne fortifikacije. Istono od lokacije Gornje Krevine postoji lo-
kacija Svetinja, gdje je mogua pozicija groblja ili srednjovjekovne
crkve. U vrijeme posljednjeg rata podruje oko burga bilo je na li-
niji razdvajanja te je i danas minski sumnjivo podruje.
Stara Subocka katolika kapela Pohoenja
Blaene Djevice Marije 393
Naselje Staru Subocku osnovali su katolici iz Subockog
Grada. Oni su se naselili uz staro korito potoka i tu su imali groblje i
393 Republika Hrvatska, Ministarstvo kulture,Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u
Zagrebu, Prostorni plan ureenja Grada Novske, Konzervatorska podloga, Zagreb 2002, 21; V. ubr, Nova
Subocka 1857-1982, Nova Subocka 1982, 8.

drvenu kapelicu. Kad je potok promijenio korito na dananji po-
loaj, seljani su se preselili na podruje uz dananji potok i ondje
1895. godine sagradili kapelicu koja i danas stoji.
Stara Subocka - katolika kapela Pohoenja Blaene Djevice Marije
223
Stari Grabovac katolika kapela Uzvienja
Svetoga Kria 394
Stari Grabovac je naseljen 1740. godine sa 12 obitelji iz
Bosne i Gorskog kotara. Kapelica u Starom Grabovcu, koji je prid-
jevak Stari dobio nakon osnivanja Novog Grabovca vie u brdu,
sagraena je 1907. godine kao prvi javni objekt u selu. Kapelu u
Starom Grabovcu teko su otetili granatama 17. listopada 1991.
godine pripadnici JNA. Toranj, svod i krovite kapele u potpunosti
su razorili uoi Boia 1991. godine vojnici JNA i paravojne forma-
cije RSK.395
Stari Grabovac - katolika kapela Uzvienja Svetoga Kria
Voarica katolika kapela Svih Svetih 396
Kapelu u selu Voarica, koja je bila posveena Svim Sveti-
ma, tijekom 1991. godine u potpunosti su razorili pripadnici JNA i
vojske RSK. Danas je sagraena nova kapela veih dimenzija na
junoj strani prometnice koja povezuje Novsku i Okuane.
394 Republika Hrvatska, Ministarstvo kulture,Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u
Zagrebu, Prostorni plan ureenja Grada Novske, Konzervatorska podloga, Zagreb 2002, 21; L. Pejakovi,
Dva stoljea Novske i Grabovca Starog 1740-1940, Novska 1987, 14, 35; Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unit-
avanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996, 367.; F. kiljan, "Graditeljska batina za-
padne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 205.
395 Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996,
367.
396 Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj 1991. 1995., Zagreb 1996,
366.
224
 225

Katalog kulturno-historijskih spomenika zapadne Slavonije

Opcina Vocin
Bokane katolika zvonara 397 Donje Kusonje pravoslavna zvonara
Preobraenja Gospodnjega 400
U Bokanama je podignut 1907. godine zvonik koji je uni-
ten u Drugom svjetskom ratu. U selu Donje Kusonje, izmeu Huma i Slatine, stoji sa sje-
verne strane prometnice zvonara posveena Preobraenju Gos-
eralije antiki lokalitet Topola 398 podnjem, u vrlo loem stanju. Sagraena je nedugo nakon Prvog
svjetskog rata.
Na podruju eralija nalazi se antiki lokalitet Topola, re-
gistriran kod Konzervatorskog odjela u Poegi.

eralije pravoslavna zvonara Velike Gospojine 399

U eralijama, uz cestu koja vodi prema Slatini, nalazi se

pravoslavna zvonara posveena Velikoj Gospojini a sagraena iz-
meu 1925. i 1930. godine. Zvonara je u dobrom stanju.

Donje Kusonje - pravoslavna zvonara Preobraenja Gospodnjeg

Hum pravoslavna zvonara Male Gospojine 401

U Humu se, iznad katolike zvonare, nalazi i pravoslavna

eralije - pravoslavna filijalna zvonara Velike Gospojine zvonara posveena Maloj Gospi, a sagraena poslije Prvog svjets-
397 A. Lukinovi, Naa Gospa voinska, Zagreb-Voin 1986, 70
kog rata (izmeu 1920. i 1930. godine).

398 Konzervatorski odjel u Poegi, Konzervatorska podloga i sustav mjera zatite za prostorni plan uree-
nja opine Voin, Poega 2007, 15. 400 Iskaz Stanko Desani, paroh (Velika Brljanica).

399 Iskaz Stanko Desani, paroh (Velika Brljanica). 401 Iskaz Stanko Desani, paroh (Velika Brljanica).

226
 227

Hum - katolika zvonara Svetog Kria

Hum - pravoslavna zvonara Male Gospojine

Hum katolika zvonara Svetog Kria 402

U Humu, istono od prometnice Suhopolje-Voin, stoji

zvonara Svetog Kria iz 1900. godine. Vjernici su zvonaru, koja je
ostala neoteena u Drugom svjetskom ratu, obnovili 1966. godi-
ne.

Hum Varo pravoslavna zvonara Male

Gospojine 403

U selu Hum Varo, juno od Makovca, nalazi se pra-

voslavna zvonara posveena Maloj Gospojini, sagraena vrlo brzo
nakon Prvog svjetskog rata.

402 A. Lukinovi, Naa Gospa voinska, Zagreb-Voin 1986, 72.

403 Iskaz Stanko Desani, paroh (Velika Brljanica).
Hum Varo - pravoslavna zvonara Male Gospojine
Kuzma srednjovjekovni lokalitet Zidine 404 krako-slavonski Sofronije Jovanovi u ast Svetog Georgija. Ta je
crkva 1869. godine zamijenjena novom, zidanom crkvom. U Drugom
Iznad naputenog sela Kuzma u umi se nalaze ostaci sre- svjetskom ratu hram je oteen, a liturgijski predmeti i bogoslune
dnjovjekovne crkve posveene Svetome Damjanu i Kuzmi, po ko- knjige su uniteni. Hram je generalno obnovljen 1990. godine. Ti-
joj je selo dobilo ime. jekom Domovinskog rata hram je teko oteen 1991. godine, a
unutranjost mu je u potpunosti spaljena.407 Ikonostas je prenesen
Kuzma pravoslavna zvonara Svetih 318 u riznicu mitropolijskog dvora u Srijemskim Karlovcima gdje je re-
stauriran i izloen u stalnom postavu. Hram u Lisiinama je, kao i
bogonosnih otaca 405
samo naselje, izloen propadanju, te je izvan funkcije. Danas je u
U centru sela Kuzma nalazila se pravoslavna zvonara po- tijeku sanacija krovita hrama.
sveena 318-orici bogonosnih otaca, sagraena poslije 1945. go-
dine. Radilo se o drvenoj pravoslavnoj zvonari koje danas vie nema.
Selo Kuzma je nakon posljednjeg rata u potpunosti naputeno.

Lisiine pravoslavni parohijalni hram Svetoga

Georgija 406
U Lisiinama je, prema pisanim izvorima, nekada davno
postojala drvena crkva koju je 1748. godine posvetio episkop pa-

Lisiine - unutranjost parohijalnog hrama Svetog Georgija

404 Konzervatorski odjel u Poegi, Konzervatorska podloga i sustav mjera zatite za prostorni plan ure-
enja opine Voin, Poega 2007, 15; Iskaz Dragica uvak, kustos u Zaviajnom muzeju Slatina.; F. kiljan,
"Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009); S.
Andri, Podgorje Papuka i Krndije u srednjem vijeku: prilozi za lokalnu povijest (prvi dio) u: Scrinia sla-
vonica, sv.8 (2008), 96-99.

405 Iskaz Stanko Desani, paroh (Velika Brljanica).

406 Konzervatorski odjel u Poegi, Konzervatorska podloga i sustav mjera zatite za prostorni plan ure-
enja opine Voin, Poega 2007, 6; S. Mileusni, Duhovni genocid 1991 1995 (1997), Beograd 1997, 218; Lisiine - parohijalni hram Svetog Georgija
D. Kai, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 274.; ematizam pravoslavne
srpske eparhije pakrake za godinu 1898, Pakrac 1898., 67. 407 S. Mileusni, Duhovni genocid 1991 1995 (1997), Beograd 1997, 218.

228
 229

Macute prapovijesni lokalitet Lenije 408

Lenije kod Macuta su prapovijesni lokalitet sopotske ku-

lture, koji se nalazi oko 1 kilometar zapadno od sela Bokana, nepo-
sredno s june strane ceste Bokane-Macute. Lokalitet predstavlja-
ju tri breuljka koja su oranjem sniena, ali je na njihovoj povrini
jo uvijek vidljivo dosta arheolokog materijala (tragovi lijepa, ke-
ramika, obraeni litiki materijal, litika). Prema pronaenom ma-
terijalu lokalitet se datira u posljednju fazu razvoja sopotske kultu-
re, odnosno u vrijeme od 2600. do 2400. godine pr. Krista, i vjeroja-
tno je rije o tipinom sopotskom naselju tipa tell.

408 Konzervatorski odjel u Poegi, Konzervatorska podloga i sustav mjera zatite za prostorni plan ure-
enja opine Voin, Poega 2007, 12; S. Salaji, Probna arheoloka iskopavanja u opini Voin lokalitet 'Le-
nija' u: Glasnik slavonskih muzeja, glasilo Muzejske udruge istone Hrvatske, br. 3(57), god. XXXVI (2002),
70-73.
Macute - Povrinski nalazi kremenih jezgri i mikrolita (noii, strugala)
Macute pravoslavni parohijalni hram Uspenja Makovac katolika zvonara Svetog Kria 411
Presvete Bogorodice 409
U Makovcu je stajala katolika zvonara posveena Sve-
U Macutama stoji hram Uspenja Bogorodice uz glavnu tom Kriu za koju se ne zna kada je bila podignuta.
cestu Voin-Mikleu. Hram je sagraen 1714. godine. Rije je o je-
dnobrodnoj crkvi s prigraenim zvonikom na proelju, koja je iz- Popovac Voinski pravoslavna zvonara Svetih
van funkcije i preputena je propadanju. Hram su zapalili ustae na
318 bogonosnih otaca 412
pravoslavni Boi 1942. godine.410 Lokalno pravoslavno stanovni-
tvo nakon rata je skidalo crijep s crkve za pokrivanje svojih kua.
U Popovcu, sjeverno od Voina, a istono od prometnice
Voin-Hum, nalazi se pravoslavna zvonara 318-orici bogonosnih
otaca, sagraena na samom poetku 20. stoljea.

Rijenci pravoslavna zvonara Vaznesenja

Gospodnjeg 413

Selo Rijenci je podijeljeno u dvije parohije. Gornji dio sela

koji je okrenut prema Slatinskom Drenovcu pripada parohiji u Sla-
tinskom Drenovcu, a donji dio sela koji je okrenut prema Smuda-
ma pripada parohiji Smude. Zvonara se nalazi u drenovakoj pa-
rohiji te je posveena Vaznesenju Gospodnjem, a sagraena je oko
1930. godine. Budui da su stanovnici Rijenaca istjerani 1991. go-
dine iz svojih kua, zvonara se nalazi u vrlo loem stanju.

Macute - parohijalni hram Uspenja Presvete Bogorodice

409 Konzervatorski odjel u Poegi, Konzervatorska podloga i sustav mjera zatite za prostorni plan ure- Rijenci - pravoslavna zvonara Vaznesenja Gospodnjeg
enja opine Voin, Poega 2007, 7; D. Kai, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb
2004, 273; Iskaz Stanko Desani, paroh (Velika Brljanica).; ematizam pravoslavne srpske eparhije pakr- 411 A. Lukinovi, Naa Gospa voinska, Zagreb-Voin 1986, 72.
ake za godinu 1898, Pakrac 1898., 65. 412 Iskaz paroh Stanko Desani (Velika Brljanica).

410 Iskaz Stanko Desani, paroh (Velika Brljanica). 413 Iskaz paroh Stanko Desani (Velika Brljanica).

230

Smude pravoslavni parohijalni hram
Vaznesenja Hristova 414
Parohijalni hram Vaznesenja Hristova u Smudama sagra-
en je 1753. godine, ali je vrlo teko stradao u Drugom svjetskom
ratu, kada su ga zapalili ustae, tako da su od njega do danas ostale
tek ruevine.415 Na lijevoj strani zvonika nalazi se datum izgradnje
hrama, a sa desne strane, kako pie Nikola ivkovi, bila je oslikana
velika slika Bogorodice. Hram je skriven iznad naputenih Smuda u
gustoj umi.
Smude - parohijalni hram Vaznesenja Hristova
Voin prapovijesni lokalitet ispod upne crkve
Blaene Djevice Marije 416
Prilikom obnove gotike i barokne faze crkve u Voinu,
obnova koja je provedena 2002. godine, ispod poploenja za-
padnog dijela svetita pronaena su dva groba iz vremena kasnog
bronanog doba (kultura polja sa arama-virovitika grupa). Radi
se o klasinim ukopima nosilaca kulture arnih polja, odnosno pa-
414 Konzervatorski odjel u Poegi, Konzervatorska podloga i sustav mjera zatite za prostorni plan ure-
enja opine Voin, Poega 2007, 7; D. Kai, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb
2004, 271; N. ivkovi, Mit i stvarnost sela Smude, Sremska Mitrovica 2008, 3-4.; ematizam pravoslavne
srpske eparhije pakrake za godinu 1898, Pakrac 1898., 65.
415 Iskaz arko Uskokovi, paroh (Slatina).
416 Konzervatorski odjel u Poegi, Konzervatorska podloga i sustav mjera zatite za prostorni plan uree-
nja opine Voin, Poega 2007, 14; D. Lonjak, Grobovi virovitike grupe iz Voina, osvrt na poetnu fazu sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 272.; ematizam pravoslavne srpske eparhije pakrake za go-
kulture polja sa arama u sjevernoj Hrvatskoj u: Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, sv. 20 (2003),
33-45; . Tomii, Obnova uspomene, Prinos arheologije obnavljanju upne crkve Pohoda Blaene Djevi-
ce Marije u Voinu u: Gazophylacium, god. IX, br. 3-4, 65-73; S. Salaji, Probna arheoloka iskopavanja u
opini Voin lokalitet 'Lenija' u: Glasnik slavonskih muzeja, glasilo Muzejske udruge istone Hrvatske, br.
3(57), god. XXXVI (2002), 70-73.
231
ljevinskim ukopima unutar sloja zdravice. Ovalna ljevkasta raka
unutar koje je poloena posuda pokrivena zdjelom (urna), sa spa-
ljenim ostacima pokojnika i po nekoliko posuda koje su stavljene
kao popudbina pokojniku, standardni su nain ukopa nosilaca ove
grupe. Otkrie dijela nekropole ispod crkve vrlo je vrijedan nalaz.
On upuuje da se negdje u blizini moralo nalaziti i naselje iji su
stanovnici ukopavani na ovom mjestu.
Voin srednjovjekovni burg 417
Srednjovjekovni burg Voin smjeten je zapadno od ceste
koja iz Poeke kotline vodi u Voin. Brdo na kojem se nalazi visoko
je oko 300 metara, a ujedno je i prepoznatljiva toka unutar mjesta
Voina, koja je obrasla crnogoricom i gustim raslinjem to znatno
oteava posjet ovome objektu. Burg se spominje pod imenom
Athyn ili Othyn (prema imenu obitelji - ogranka roda Aba, koja mu
je bila vlasnik u vrijeme Anuvinaca). Od 1434. godine burg je u po-
sjedu Gorjanskih, zatim Ivania Korvina, a od 1508. godine Batthy-
nyja. Izmeu 1538. i 1687. godine nalazi se u osmanlijskim ruka-
ma. Nakon odlaska Osmanlija utvrda je trajno oteena. Danas je
sauvan samo jedan njezin dio, graen od kamena klesanca i op-
eke, i dijelovi obrambenih zidova ili podgraa na padinama brda s
june i istone strane. Sa sjeverozapadne strane sauvan je i dio
opkopa grada. Pedesetih godina prologa stoljea brijeg na kojem
se burg nalazi poumljen je crnogoricom. Prema suvremenim kon-
zervatorskim smjernicama prvi korak obnove burga trebalo bi biti
skidanje ume i ikare pod kojom se on danas nalazi. Budui da arh-
eoloka istraivanja na gradu nisu provedena, postoji mogunost
da je na tako istaknutom poloaju i prije srednjovjekovne utvrde
postojalo naselje.
Voin pravoslavni parohijalni hram Svetih 318
bogonosnih otaca 418
U Voinu je 1790. godine sagraena crkva Svetih 318 bo-
gonosnih otaca. Hram su spalili ustae 9. sijenja 1942. godine, a
parohijski dom je uniten do temelja.419 Crkva je ponovno podig-
nuta 1976. godine i posveena je Svetoj Nedjelji. Oteena je palje-
njem u prosincu 1991. godine.420
417 Konzervatorski odjel u Poegi, Konzervatorska podloga i sustav mjera zatite za prostorni plan uree-
nja opine Voin, Poega 2007, 13; G. Szabo, Sredovjeni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 1920, 132-
133; . Tomii, Obnova uspomene, Prinos arheologije obnavljanju upne crkve Pohoda Blaene Djevice
Marije u Voinu u: Gazophylacium, god. IX, br. 3-4, 65-73; D. uvak, Povijesna i kulturna batina Voina,
Slatina 2000, 109-113; S. Andri, Podgorje Papuka i Krndije u srednjem vijeku: prilozi za lokalnu povijest
(prvi dio) u: Scrinia Slavonica, 8 (2008), 64-74; E. elebija, Putopis, Sarajevo 1973, 236-237.
418 S. Mileusni, Duhovni genocid 1991 1995 (1997), Beograd 1997, 206; D. Kai, Srpska naselja i crkve u
dinu 1898, Pakrac 1898., 65.; F. kiljan, "Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu"
u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 210.
419 HDA, ZKRZ-Zh, kutija 473, 37497-37537.
420 S. Mileusni, Duhovni genocid 1991-1995 (1997), Beograd 1997, 206.
 Voin katolika upna crkva Blaene Djevice
Marije 421

Crkva Pohoda Blaene Djevice Marije koju je vjerojatno

podigao Ivani Korvin u 15. stoljeu, sagraena je kao jednobrodna,
kasnogotika crkva s izduenim poligonalnim svetitem i potpor-
njima. Uza svetite je bio prislonjen zvonik pod kojim se nalazila
sakristija, a na suprotnoj strani, uz brod, bile su tri kapele. Grae-
vina je imala niz zanimljivih arhitektonskih detalja: visok trijumfalni
luk, bogato profilirane doprozornike, fragmente tankih rebara
svoda, kruni otvor bez rozete, a na glavnom proelju i velik gotiki
portal s motivom prekrienih tapia. S vanjske strane crkve bio je
ouvan niz konzola na kojima je poivao svod klaustra nekada-

Voin - stari grad

Voin - katolika upna crkva Blaene Djevice Marije

Voin - pravoslavni parohijalni hram Svetih 318 bogonosnih otaca
421 J. Lonarevi, Voin: mala monografija upe Voin i okolice, Zagreb 1980; Voin: novi prilozi za povijes-
nu i kulturnu batinu, Slatina 2006; D. uvak, Povijesna i kulturna batina Voina, Slatina 2000, 13-89; S.
Andri, Podgorje Papuka i Krndije u srednjem vijeku: prilozi za lokalnu povijest (prvi dio) u: Scrinia Slavo-
nica, 8 (2008), 64-74; A. Mohorovii, V. Radau, Srednjovjekovna arhitektura Slavonije i srednjovjekovni
spomenici Slavonije, Zagreb 1983, 17, 27.; F. kiljan, "Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i
20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 210.

232
 233

njeg franjevakog samostana poruenog jo za vrijeme ratova s i zapadnom te altane na sjevernom i junom proelju. Dvorac se
Osmanlijama. Ovu su crkvu vrlo vjerojatno gradili uenici Benedik- nalazio u sredini perivoja, podno breuljka, na vrhu kojega se na-
ta Rieda iz eke, pa je povjesniari umjetnosti smatraju najju- lazio srednjovjekovni feudalni grad Voin. Perivoj je sauvan samo
nijom tokom vladislavske gotike. Godine 1944. crkvu su zapalili kao prostor, u cijelosti izmijenjen i lien nekadanje slikovitosti.
Nijemci421a, a obnova je zapoela 1973. godine uz veliku pomo gra-
dianskih Hrvata. U posljednjem ratu vrijednu graevinu sruili su
pripadnici vojske tzv. Republike Srpske Krajine, te je od nje bio
ostao samo dio pobonog zida. Do dananjeg dana crkva je faksi-
milski obnovljena.

Voin dvorac Jankovi 422

O dvorcu u Voinu, koji su seljaci spalili 1918. godine, ne

znamo mnogo. Bila je to jednokatna zgrada izduenoga pravo-
kutnoga tlocrta (oko 45 x 15 metara). Glavno, istono proelje bilo
je okrenuto prema naselju i ulazu u perivoj. Dvorac je doivio ne-
koliko graditeljskih razvojnih mijena. Gjuro Szabo dri da ga je gra-
dio jedan od najboljih stranih majstora u 18. stoljeu, te spominje
dogradnju s obje strane oito starije barokne zgrade. Mihovil pl. Ku-
ni navodi da je dvorac graen oko 1820. godine. Josip pl. Jankovi
Bribirski i Voinski (1780. 1861.) vjerojatno je dogradio stariju
zgradu i dao dvorcu konani izgled. Jednostavnim i arhitektonski
skromnim proeljima dodani su klasicistiki trijemovi na istonom Voin - dvorac i burg prije 1918. godine

Voin - dvorac prije 1918. godine

422 M. Obad itaroci, B. Obad itaroci, Dvorci i perivoji u Slavoniji, Zagreb 1998, 330-331; G. Szabo,
421a S. Koul, "Oteene crkve i crkveni spomenici u Zagrebakoj nadbiskupiji u Drugom svjetskom ratu i Spomenici prolosti za rata i poslije rata u: Narodna starina, knjiga 7, sv. 16, 67-84; D. uvak, Povijesna i
Porau" u: Tkali 4 (2002), 72. kulturna batina Voina, Slatina 2000, 123-140.
234
 235

Katalog kulturno-historijskih spomenika zapadne Slavonije

_
Opcina Cadavica
aavica katolika upna crkva Svetoga Petra 423 aavica nalaz srebrnog srednjovjekovnog
U aavici se spominje crkva ecclesia sancti Martini de
nakita 424
Zagoch ve 1334. godine. Navodno su tu crkvu Osmanlije pret-
aavica je u arheolokoj literaturi poznata po znameni-
vorili u damiju. Obnova crkve i nadogradnja zapoela je odmah
tom nakitu s kraja 6. ili s poetka 7. stoljea. Radi se o srebrnom bla-
po odlasku Osmanlija, 1684. godine. Za upnog zatitnika tada je
gu ili nakitu iz dvaju unitenih grobova. Ondje su se nalazili: masiv-
odabran Sveti Petar, a Svetom Martinu ostavljen je pokrajnji oltar.
na rombinim motivom ukraena srebrna ogrlica, elijama i pastom
Crkva je barokizirana 1759. godine, a ta se pretpostavka zasniva na
ukraen par narukvica, par kienom granulacijom raenih nauni-
godini uklesanoj u zidu crkve desno od njezina glavnog oltara.
ca zvjezdolikog tipa, pseudofibula, kopa, ulomak ploice od tije-
Zvonik je prizidan 1778 godine, a tada je izgraen i upni dvor. Prvi
tenog lima, tri dijelom oteena jezica od lemljenjem sastavljenih
sveenik je bio dotadanji sopjanski kapelan Anton Ivanoi. On je
limenih ploica, od kojih su dva ukraena gravirano raenim stilizi-
ustanovio upu. Prvotna kapelica bila je 1851. godine proirena ka-
da je nadograen toranj i u lai nainjen svod od dasaka. Toranj je
1895. godine prekriven limom, a unutranjost crkve je oslikao 1891.
godine majstor Wagmester iz Zagreba, a 1932. godine soboslikar-
ski obrtnik Stamboliek iz Slatine. Na dananjoj se graevini vide
tragovi gotikog stila, pa se moe zakljuiti da je graevina u os-
novi iz 12. ili 13. stoljea. Radi se o jednobrodnoj graevini duga-
koj 15 metara, irokoj 9.5 metara i visokoj 12 metara. Graevina je
oteena u Drugom svjetskom ratu budui da su u njezinu tornju
Nijemci imali uporite. 423a

aavica - upna crkva Svetog Petra

423 D. uvak, Rimokatolike upe slatinskog kraja, Slatina 1994, 3-6; T. uri, D. Feletar, Stari gradovi, dvor-
ci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002, 76, 77; Grupa autora, aavica, aavica
1995.
423a S. Koul, "Oteene crkve i crkveni spomenici u Zagrebakoj nadbiskupiji u Drugom svjetskom ratu i
Porau" u: Tkali 4 (2002), 69.
aavica - inventar ranosrednjovjekovnog dvojnog kneevskog
groba iz aavice
424 Z. Vinski, O nalazima 6. i 7. stoljea u Jugoslaviji s posebnim obzirom na arheoloku ostavtinu iz vre-
mena Prvog avarskoga kaganata u: Opuscula archaeologica, sv. 3 (1958), 27, 31 i d; Muzeopis 1846-1996,
Zagreb 1996, 128-129.

236

ranim kompozicijama. Sav taj nakit potjee iz pontskih radionica,
pripisuje se tzv. martinovskoj kulturi i datira se u kasno 6. i u rano 7.
stoljee. Pomno istraivanje koje je provedeno trideset godina na-
kon pronalaska (1958. godine) u movarnoj umi omoguilo je us-
tanoviti tono ubiciranje grobne rake s ulomcima keramike koja je
slina podunavskom tipu. Lokalno stanovnitvo se sjealo i maa
koji se nalazio u raci, ali koji je 1929. godine netragom nestao. Zden-
ko Vinski smatra da se radi o grobu mukarca, usprkos naunicama
i ostalom nakitu koji je u njemu pronaen. Dakle, artefakti moda
pripadaju nekom putujuem knezu koji je sluajno umro upravo
na podruju dananje aavice.
aaviki Lug - katolika zvonara Svete Terezije
Avilske 425
U aaviklom Lugu stoji drvena zvonara Svete Terezije
Avilske (15. listopada).
426
Donje Bazije - katolika zvonara Svetog Jurja
U selu Donje Bazije stoji katolika zvonara posveena Sve-
tom Jurju (23. travanj) koja je zavrena 1974. godine, a pripada upi
u aavici.
Donje Bazije - katolika zvonara Svetog Jurja
425 D. uvak, Rimokatolike upe slatinskog kraja, Slatina 1994, 6.
426 D. uvak, Rimokatolike upe slatinskog kraja, Slatina 1994, 6.
237
Starin arheoloki lokalitet Selite 427
Na lokaciji Selite u Starinu Boo Radoji je kod preko-
pavanja zemljita naiao na stare lonce 1975. godine. Kornelija
Minichreiter je prema njegovima opisima ustanovila da se radi o
prapovijesnoj keramici, a budui da cigala i crijepova na lokaciji ni-
je bilo zakljuila je da se radi o prapovijesnoj nekropoli. Selite je ve-
i breuljak koji blago pada prema jugu.
Starin katolika kapelica Svete Marije 428
U Starinu stoji kapelica Svete Marije (12. rujan) iz 1928. go-
dine kada je poruena stara kapela koja je ondje stajala.
Zvonimirovac - katolika kapela Svetog Roka i
Majke Boje Trsatske 429
U Zvonimirovcu se nalazi kapela posveena Svetom Roku
(16. kolovoza) i Majci Bojoj Trsatskoj (10. svibnja); graena je iz-
meu 1973. i 1975. godine.
427 K. Minichreiter, Rekognosciranje terena opine Podravska Slatina u: Glasnik slavonskih muzeja, br.
36 (1978), 39-40.
428 D. uvak, Rimokatolike upe slatinskog kraja, Slatina 1994, 6.
429 D. uvak, Rimokatolike upe slatinskog kraja, Slatina 1994, 6.
238
 239

Katalog kulturno-historijskih spomenika zapadne Slavonije

Opcina Nova Bukovica

Bukovaki Antunovac - bronanodobna
nekropola pod tumulima 430
U naselju Bukovaki Antunovac, nekada Aleksandrovac,
na zemljitu Hercegovac, bili su vidljivi po povrini ostaci prapovi-
jesnog groblja sa arama. Danas se ti ostaci, zbog dugotrajne ob-
rade zemljita, vie ne vide, ali su zato primijeena dva tumula koji
se nalaze istono od kunog broja 51 na zemljitu obitelji Maa-
rac, prognanika iz Vojvodine.
Dobrovi pravoslavni parohijalni hram
Vaznesenja Gospodnjeg 431
U selu Dobrovi nalazila se crkva Vaznesenja Gospodnjeg
podignuta 1749. godine, a obnovljena 1774. godine. Hram su sr-
uili ustae 8. sijenja 1942.432 Na mjestu hrama i danas stoji krst, a
nasuprot krstu kua sagraena nakon Domovinskog rata koja je
pretvorena u bogomolju.
Dobrovi - mjesto parohijalnog hrama Vaznesenja Gospodnjeg
430 T. Sekelj-Ivanan, Rezultati arheolokih rekognosciranja terena kod Slatine (Virovitiko-podravska
upanija) u: Obavijesti Hrvatskog arheolokog drutva, br. 3, god. 28 (1996.), 53.
431 S. Mileusni, Duhovni genocid 1991 1995 (1997), Beograd 1997, 208.; F. kiljan, "Graditeljska batina
zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 209; ematizam pravoslav-
ne srpske eparhije pakrake za godinu 1898, Pakrac 1898., 66.
432 HDA, ZKRZ-Zh, kutija 473, 37497-37537.
240
Gornja Bukovica - bronanodobna nekropola
pod tumulima 433
U Gornjoj Bukovici (koja se nastavlja na Novu Bukovicu
prema jugu) nalazi se poloaj Sjenjak, na kojem su arheolozi jo
poetkom osamdesetih godina dvadesetog stoljea ustanovili po-
loaj bronanodobne nekropole pod tumulima i tragove paljevin-
skih grobova. Paljevinski grobovi su se krajem devedesetih zbog
dugotrajna izoravanja izgubili, ali su ostali jasno vidljivi tumulusi
(njih pet). Uslijed dugotrajnog izoravanja i tumulusi su snieni i ra-
zvueni tako da su njihovi radijusi bili promjera izmeu 100 i 150
metara, a visina 2 do 3 metra. Nedavno je poduzeto arheoloko is-
traivanje na spomenutom terenu.
Gornja Bukovica pravoslavni parohijalni hram
Svetoga proroka Ilije 434
Crkva Svetoga proroka Ilije nalazi se u Gornjoj Bukovici u
brdu juno od glavne prometnice Slatina Mikleu. Hram je bio
sagraen 1795. godine, a sruili su ga ustae 1942. godine. Novi je
hram podignut 1989. godine, a u hram je tijekom posljednjeg rata
baena eksplozivna naprava, tako da danas stoji teko oteen.435
Miljevci arheoloki lokaliteti Staro groblje,
Polje, Turski grad i Toak 436
Jugoistono od zidanog mosta na putu za Donje Bazije i
juno od srednjovjekovnog naselja nalazilo se srednjovjekovno
groblje (estice 586 i 587). Naalost, na spomenutom zemljitu ni-
su pronaene kosti prilikom rekognosciranja. Na blago povie-
nom terenu, na lokaciji Turski grad, koji se zamjeuje oko 300 me-
tara jugozapadno od zidanog mosta na cesti za Donje Bazije, na-
laze se tragovi cigle, kunog lijepa i keramike. Na lokaciji Toak, ka-
ko tvrdi Kornelija Minichreiter, nalazilo se srednjovjekovno groblje.
Na lokaciji Polje, na uzvienju elipsoidnog oblika, razasuta je sred-
njovjekovna keramika.
433 T. Sekelj-Ivanan, Rezultati arheolokih rekognosciranja terena kod Slatine (Virovitiko-podravska
upanija) u: Obavijesti Hrvatskog arheolokog drutva, br. 3, god. 28 (1996.), 53; K. Minichreiter, Arhe-
oloka istraivanja bronanodobne nekropole u Novoj Bukovici kod Slatine tijekom 1997. u: Obavijesti
Hrvatskog arheolokog drutva, br. 3, god. 29(1997), 57-60; K. Minichreiter, Arheoloka istraivanja bron-
ano i eljeznodobne nekropole u tumulima u Novoj Bukovici kod Slatine u: Glasnik slavonskih muzeja,
glasilo muzejske udruge istone Hrvatske, br. 2 (57), god. XXV (1998), 58-60.
434 S. Mileusni, Duhovni genocid 1991 1995 (1997), Beograd 1997, 206; D. Kai, Srpska naselja i crkve u
sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 276-277.; F. kiljan, "Graditeljska batina zapadne Slavonije
nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 210.; ematizam pravoslavne srpske eparhije
pakrake za godinu 1898, Pakrac 1898., 64.
435 S. Mileusni, Duhovni genocid 1991 1995 (1997), Beograd 1997, 206.
436 T. Sekelj-Ivanan, Rezultati arheolokih rekognosciranja terena kod Slatine (Virovitiko-podravska
upanija) u: Obavijesti Hrvatskog arheolokog drutva, br. 3, god. 28 (1996.), 54, 55; K. Minichreiter, Reko-
gnosciranje terena opine Podravska Slatina u: Glasnik slavonskih muzeja, br. 36 (1978), 37-38;
 241

Gornja Bukovica - parohijalni hram Svetog Proroka Ilije

Nova Bukovica katolika upna crkva Gospina

Uznesenja 437

Crkva u Bukovici spominje se ve 1334. godine kao upa

sanctorum Cosme et Damiani de Bocuha koja se nalazila na pro-
storu dananje Donje Bukovice. Selo je naziv Nova Bukovica dobilo
tek nakon odlaska Osmanlija i naseljavanja katolikog stanovni-
tva. Od 1778. do 1786. godine graena je nova crkva od materija-
la stare crkve i utvrde koja se nalazila na prostoru Nove Bukovice i u
kojoj se vrilo bogosluje sve do 1904. godine. Tada je sagraena
nova graevina u neogotikom stilu, i ona je od tada do 1912. go-
dine bila filijalna crkva upe u Sladojevcima. Novu crkvu podigao
je virovitiki graditelj Herman Borchard uz potporu upljana i vlas-
telina grofova Pejaevia. Sadanja crkva ima jednu lau, a u sveti-
tu je glavni oltar s kipom Blaene Djevice Marije, a sa strane su ki-
povi Svetih brae irila i Metodija. Orgulje su nabavljene iz eke, a
posebno je vrijedan niz slika krinog puta koje je izradio Josip Ka-
plan iz Zagreba. Sve su to radovi s poetka 20. stoljea.

437 T. uri, D. Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002, 75,
76; D. uvak, Rimokatolike upe slatinskog kraja, Slatina 1994, 7-12 ; J. Lonarevi, Nova Bukovica i okoli-
Nova Bukovica - stara katolika upna crkva
ca, Nova Bukovica-Zagreb 1983
 Nova Bukovica - upna crkva Gospinog Uznesenja

242
 243

Nova Bukovica - dvorite upnog dvora -

srednjovjekovno gradite i bronanodobno
naselje 438

U Novoj Bukovici, sjeverno od crkve Svete Marije, u dvori-

tu upnog dvora (upni vonjak), smjeteno je srednjovjekovno
gradite krunog oblika. Gradite ima svojstvo spomenika kulture.
Gradite se sastoji od sredinjeg platoa i umjetno oblikovanog an-
ca oko njega. anac s nasipom ide od sjeverozapadne do jugoist-
one strane platoa, dok na sjeveroistonoj strani plato blago pre-
lazi na razinu prema terenu sa zgradama upnog dvora. Na oran-
icama koje se nalaze jugozapadno i zapadno od gradita nalazi se
po povrini usitnjene keramike iz srednjovjekovnog i prapovijesn-
og razdoblja. Gradite se nalazi na najviem dijelu Bukovice, pa je s
njega bilo mogue kontrolirati velik dio okolnog terena.

Viljevo pravoslavna zvonara Svetoga Jovana

Krstitelja 439

U Viljevu se nalazi u relativno dobrom stanju zvonara pos-

veena Svetom Jovanu Krstitelju, sagraena oko 1930. godine.

Viljevo - pravoslavna zvonara Svetog Jovana Krstitelja

438 T. Sekelj-Ivanan, Rezultati arheolokih rekognosciranja terena kod Slatine (Virovitiko-podravska

upanija) u: Obavijesti Hrvatskog arheolokog drutva, br. 3, god. 28 (1996.), 52-53.
439 Iskaz Stanko Desani, paroh (Velika Brljanica).
244
 245

Katalog kulturno-historijskih spomenika zapadne Slavonije

Opcina Mikleu
Balinci katolika drvena zvonara Svetoga
Jurja 440
U Balincima, nedaleko od etekovca, nalazila se drvena
zvonara iz 1974. godine, a u mjestu se slavi Sveti Juraj.

Borik nekropola sa arama 441

Na podruju Borika, koji se nekada zvao Petrovac Mikle-
uki, u kui Jelene Starija iz Osnovne kole Mikleu (Borik, kuni
broj 127) pri iskopu podruma naena je posuda sa sitnim spalje-
nim kostima oko 1950. godine. Naalost posuda se nije sauvala,
no prema opisu ini se da se radi o bronanodobnom grobu.

etekovac katolika kapela Svetoga Nikole

Tavelia 442
Prije gradnje kapele Svetoga Nikole Tavelia etekovac je
slavio Svetoga Florijana. Graevina je sagraena 1971. godine, a u
posljednjem ratu je jako oteena od strane JNA i vojske tzv. Repu-
blike Srpske Krajine. Godine 1992. je obnovljena.

Mikleu nalaz bakrenog klina 443

Prvi arheoloki predmet iz Mikleua otkriven je krajem 19.
stoljea i darovan Narodnom zemaljskom muzeju u Zagrebu. Dli-
jeto je poklonio Jakov Kolari, upnik iz Mikleua.

Mikleu Turski grad 444

U okolici mjesta Mikleu nalazi se poloaj Turski grad, za-
padno od ribnjaka na poljima Bae, u arheolokoj literaturi po-
znat od 1960. godine. To je srednjovjekovno gradite, okrugla pla-
toa, s dubokim jarkom i bedemom koji ga okruuje. Popis naselja i
stanovnitva iz godine 1698. spominje razvaljenu zidanu grae-
vinu ije se ruevine istiu, jarak okruuje nekakav katel. U drugoj
440 D. uvak, Rimokatolike upe slatinskog kraja, Slatina 1994, 12; M. Funtek, Mikleu u rijei i slici, Mikle-
u 1996, 48-49.
441 T. Sekelj-Ivanan, Rezultati arheolokih rekognosciranja terena kod Slatine (Virovitiko-podravska
upanija) u: Obavijesti Hrvatskog arheolokog drutva, br. 3, god. 28(1996.), 54
442 M. Funtek, Mikleu u rijei i slici, Mikleu 1996, 48; D. uvak, Rimokatolike upe slatinskog kraja, Sla-
tina 1994, 11-12.
443 M. Funtek, Mikleu u rijei i slici, Mikleu 1996, 15-17.
444 T. Sekelj-Ivanan, Rezultati arheolokih rekognosciranja terena kod Slatine (Virovitiko-podravska
upanija) u: Obavijesti Hrvatskog arheolokog drutva, br. 3, god. 28(1996.), 54; M. Funtek, Mikleu u rijei i
slici, Mikleu 1996, 22-23; G. Szabo, Sredovjeni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 1920, 130.; F. kiljan,
"Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 209.
etekovac - katolika kapela Svetog Nikole Tavelia
polovici 19. stoljea bili su takoer vidljivi ostaci obrambenih zi-
dova s jarkom i ruevine zidane graevine, a na vojnoj karti iz toga
vremena pokraj crtea ruevine stoji i natpis Ruine Zrinyi. Danas
je gradite tee pristupano zbog gustog raslinja, a ne vide se ni
ostaci zidova. Tvrava u Mikleuu, kao i mnoge druge utvrde toga
vremena, bila je mala po svojim dimenzijama, tako da je u njoj stal-
no boravio, u vrijeme osmanlijskog razdoblja, samo jedan dizdar
aga, dok su ostali lanovi posade bili u njezinu okruenju. Uz tvra-
vu je bila i povea varo, okruena zemljanim opkopom i palisa-
dama, i u njoj 15 turskih kua. Kasnije se naselje povealo, pa je
1569. godine bilo 169 kua (od toga 17 kranskih i 152 musli-
manske kue). U Mikleuu se zacijelo nalazila i turska damija.

246
 247

Mikleu- kurija i majur baruna Schaumburg- Mikleu pravoslavni parohijalni hram

Lippe 445 Soestvija Svetoga Duha (Svete Trojice) 446
Na podruju Mikleua sauvala nam se kurija obitelji Drveni hram u Mikleuu postojao je ve od 1747. godine.
Schaumburg-Lippe. Prema podacima iz posljednjih desetljea 19. Nova, zidana crkva sagraena je 1777. godine. Obnovljena je 1844.
stoljea, imanja te obitelji zapremala su u podravskom dijelu Sla- godine. U Drugom svjetskom ratu preureena je u pravoslavnu
vonije 77.450 hektara. Prizemna kurija, u kojoj je nekada djelovala i bogomolju. Hram je teko stradao u posljednjem ratu, u travnju
kola, graena je u neoklasicistikom duhu na prijelazu iz 19. u 20. 1992. godine, te se od tada nalazi u ruevinama. Vrijedni liturgijski
stoljee. Danas je kurija naputena i propada, iako je ona jedan od predmeti i bogata zbirka bogoslunih i crkvenih knjiga su uniteni.
najvrednijih spomenika kulture novoformirane opine Mikleu. Parohija obuhvaa mjesta Balince, aince, ojlug i Borik.
Nakon obitelji Schaumburg-Lippe kuriju je kupio Ivan grof Drakovi, a
nakon njega Ivan pl. Saka. On se odselio 1939. godine i prodao
dvorac Koheku i Rupiu koji su imali velike planove u Mikleuu.
Zasadili su voke i cikoriju za potrebe planirane tvornice marmela-
de i okolade i sagradili velike kokoinjce jer su se bavili peradar-
stvom. No sve je to konfiscirano etrdesetih godina, a oni su se od-
selili iz Mikleua.

Mikleu - kurija i majur baruna Schaumburg-Lippea

446 D. Kai, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 266-267;
445 T. uri, D. Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002, 78- www.eparhija-slavonska.org; S. Mileusni, Duhovni genocid 1991 1995 (1997), Beograd 1997, 224.; e-
79; M. Funtek, Mikleu u rijei i slici, Mikleu 1996, 25-26. matizam pravoslavne srpske eparhije pakrake za godinu 1898, Pakrac 1898., 68.
 Mikleu - pravoslavni parohijalni hram Soestvija Svetog Duha

Mikleu katolika crkva Svete Terezije Avilske 448

Mikleu - parohijalni hram Soestvija Svetog Duha, izgled hrama
prije stradanja
Na mjestu gdje je danas crkva u Mikleuu do 1941. go-
dine stajao je drveni zvonik koji je sruen 1941. godine. Nova ri-
mokatolika crkva u Mikleuu sagraena je 1967. godine. Godine
1968. graevina je zavrena te ju je tada posvetio nadbiskup za-
grebaki Franjo Kuhari. U Domovinskom ratu je crkva teko ote-
ena, ali je danas obnovljena.

448 M. Funtek, Mikleu u rijei i slici, Mikleu 1996, 45-46; D. uvak, Rimokatolike upe slatinskog kraja,
Slatina 1994, 11

248
 249

Mikleu - katolika upna crkva Svete Terezije Avilske

250
 251

Katalog kulturno-historijskih spomenika zapadne Slavonije

Opcina Sopje
Gornje Predrijevo arheoloki lokalitet
Crkveno zemljite 449
U Gornjem Predrijevu, uz cestu za Sopje, na jednom dijelu
zemljita koje se zove Crkvena ili Crkveno zemljite, nailazi se
prilikom okopavanja na ljudske kosti. Uz zapadni rub ume Lunjak
nalaze se dva izduena breuljka. Sjeverni breuljak je presjeen
cestom Predrijevo-Sopje. Kornelija Minichreiter je detaljnim preg-
ledom terena ustanovila ostatke kostiju i srednjovjekovnih cigala i
keramike.
Gornje Predrijevo katolika zvonara Svetoga
Mihaela 450
U Predrijevu stoji zvonik posveen Svetome Mihaelu, bla-
goslovljen 1935. godine.
Gornje Predrijevo - katolika zvonara Svetoga Mihaela
449 K. Minichreiter, Rekognosciranje terena opine Podravska Slatina u: Glasnik slavonskih muzeja, br.
36 (1978), 40.
450 D. uvak, Rimokatolike upe slatinskog kraja, Slatina 1994, 29.
252
Josipovo katolika kapela Marije Kraljice 451
U Josipovu, nekada Ciganki, do 1991. stajala je samo zvo-
nara, a sada postoji kapelica posveena Mariji Kraljici.
Josipovo arheoloki lokalitet
bjelobrdskekulture Mesarne 452
Godine 1939. na lokalitetu Mesarna ili Mesarnica u Josi-
povu otkriven je nakit bjelobrdske kulture koji je upuivao na po-
stojanje ranosrednjovjekovnog groblja. Tijekom pokusnih istraiva-
nja Instituta za arheologiju u Zagrebu, koja su provoena od 1989.
do 1995. godine, u suradnji s djelatnicima Zaviajnog muzeja
grada Slatine i Gradskog muzeja Virovitice, otkriveni su dijelovi ro-
dovskog kosturnog ranosrednjovjekovnog groblja na redove. Na-
lazite je smjeteno na blagom, koninom breuljku nadmorske
visine 119 metara. Istraeno je 15 grobnih cjelina, bez vidljivih tra-
gova grobnih jama. Pokojnici su ukopavani u sloj eolskog laporas-
tog pijeska, na prosjenoj dubini od 0,35 do 0,45 metara, u vrlo
pravilnim redovima i bez tragova vieslojnog ukopa. Poneke su
grobne cjeline tijekom poljodjeljskih radova bile oteene, po-
sebno su plitki ukopi djece. Pokretni arheoloki nalazi datiraju gro-
blje u posljednju treinu 11. stoljea, a sastoje se od nakita bjelo-
brdske kulture: specifinih naunica, kariica, ogrlica, praporaca,
dugmeta, prstenja i perforiranih srebrnih novia ugarskog kralja
Andrije I. (1046. 1061.). Groblje je odraz ranosrednjovjekovnog
sela, koje se nalazilo u neposrednoj okolici.
Kapinci pravoslavna zvonara posveena
Duhovima 453
Pravoslavna zvonara u Kapincima sagraena je osamde-
setih godina 20. stoljea. Nalazi se u dobrom stanju.
Kapinci katolika zvonara
U Kapincima se nalazi katolika zvonara iz prve polovine
dvadesetog stoljea
451 D. uvak, Rimokatolike upe slatinskog kraja, Slatina 1994, 29.
452 Konzervatorski odjel u Poegi, Konzervatorska podloga i sustav mjera zatite za prostorni plan ure-
enja opine Sopje, Poega 2007, 15-16; . Tomii, Zvonimirovo i Josipovo: groblje starohrvatskog doba u
Virovitiko-podravskoj upaniji, Zagreb 1997; Stotinu hrvatskih arheolokih nalazita, Zagreb 2006, 144-
145.
453 Konzervatorski odjel u Poegi, Konzervatorska podloga i sustav mjera zatite za prostorni plan uree-
nja opine Sopje, Poega 2007, 3.
 253

Josipovo - pogled na bjelobrdsku nekropolu

 Kapinci - katolika zvonara Noskovci - katolika zvonara Svetog Mateja Evanelista

Noskovci katolika zvonara Svetoga Mateja
Evanelista 454
Katolika zvonara u Noskovcima blagoslovljena je 1936.
godine, a posveena je Svetom Mateju Evanelistu.
Nova arovka katolika upna crkva Svetoga
Leopolda 455
Godine 1998. podignuta je nova crkva Svetoga Leopolda
u Novoj arovki. Graevina nema veu umjetniku vrijednost.
454 D. uvak, Rimokatolike upe slatinskog kraja, Slatina 1994, 29.
455 D. uvak, Rimokatolike upe slatinskog kraja, Slatina 1994, 29.
Novaki katolika kapela Imena Marijina 456
U Novakima je 2004. godine sagraena kapelica Imena
Marijina, bez vee umjetnike vrijednosti.
Sopje arheoloki lokaliteti Turski grad,
Lanie i Selite 457
Na podruju Sopja nalaze se najmanje dva arheoloka
lokaliteta. Srednjovjekovna crkva Svetog Vida nalazila se prema
456 Konzervatorski odjel u Poegi, Konzervatorska podloga i sustav mjera zatite za prostorni plan uree-
nja opine Sopje, Poega 2007, 3.
457 Konzervatorski odjel u Poegi, Konzervatorska podloga i sustav mjera zatite za prostorni plan ure-
enja opine Sopje, Poega 2007, 6; K. Minichreiter, Rekognosciranje terena opine Podravska Slatina u:
Glasnik slavonskih muzeja, br. 36 (1978), 36-37.; F. kiljan, "Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala
u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 209.

254
 255

narodnoj predaji u umi Lunjak kod Sopja, negdje na podruju

zatienog arheolokog lokaliteta, gdje su ve prije pronaeni tra-
govi kasnosrednjovjekovnog objekta s grobovima. Takoer je vrlo
interesantno jasno vidljivo gradite Turski grad u Sopju. Radi se o
zemljanom utvrenju, koje je formirano tako da je u sreditu bio
centralni plato, a uokolo njega ide anac s nasipom u obliku slova
U i opkoljava plato sa zapadne, june i istone strane. Sa sjeverne
strane anac ulazi u stari tok rijeke Drave, iz koje je, u razdoblju ka-
da je postojalo utvrenje za vrijeme, dobivao vodu. Prema prianju
vlasnika ovog zemljita Tome Novoselca njegov pokojni otac je po-
etkom 20. stoljea kopao jednu malu jamu na junom dijelu pla-
toa uz anac i naiao je na ostatke drvenog mosta, kao i na zidove
graene od cigala. Od pokretnog materijala naiao je na ostatke
turskog topa od eljeza koji je predan virovitikom muzeju 1976.
godine. Kompleks zemljita koje se nalazi na oko 500 metara isto-
no od Turskog grada okruuje sa sjeverne, istone i june strane
nekadanje korito rijeke Drave, pa se poput poluotoka istie na ovom
dijelu terena. Samo ime Selite upuuje na mogunost egzistira-
nja nekog starog naselja.

Novaki - katolika kapela Imena Marijina

Sopje - Turski grad - pogled na opkop dine. Crkva je kasnobarokna jednobrodna graevina s polukru-
nom apsidom u kojoj je svetite. Pokraj svetita je sakristija pravo-
Sopje katolika upna crkva Svete Marije kutnog tlocrta. Laa, apsida i sakristija imaju drveno krovite po-
Magdalene 458 kriveno biber crijepom. Proelja su ralanjena pilastrima, krovnim
vijencem, prozorima i niama. Iznad glavnog proelja uzdie se
U Sopju se nalazi upna crkva Svete Marije Magdalene u zvonik pokriven kapom baroknog oblika. Crkva je renovirana iznu-
centru mjesta. Izgraena je 1775. godine, a posveena 1802. go- tra i izvana 1914. i 1915. godine zaslugama upnika Franje Kia. Cr-
kvu je oslikao Rasta Rojnij. Tada su postavljena i dva nova pokrajna
oltara, Svetog Vida i Svetog Josipa, a glavni oltar je u potpunosti re-
458 Konzervatorski odjel u Poegi, Konzervatorska podloga i sustav mjera zatite za prostorni plan uree-
nja opine Sopje, Poega 2007, 16.
noviran, i nabavljene su nove orgulje.
 me Drugog svjetskog rata nova, koja je u meuvremenu iz-
graena, bila je poruena. Unitili su je Nijemci i erkezi u po-
vlaenju u proljee 1945. godine.460a U Vakoj je bio i samostan, koji
je poruen za vrijeme Osmanlija. U novije vrijeme u selu je podig-
nuta niva crkva, bez umjetnike vrijednosti.

Vaka - katolika kapela Svetog Jakova

Sopje - katolika upna crkva Svete Marije Magdalene

panat srednjovjekovno gradite Jugovac 459 Vraneevci pravoslavna zvonara Male

Gospojine 461
U polju Jugovac, oko 500 metara zapadno od ceste Bistri-
ca-panat i oko 500 metara juno od kua glavne ulice u selu pa- U Vraneevcima stoji pravoslavna zvonara Male Gospoji-
nat nalazi se neobraen dio zemljita na kojem stoji gradite ob- ne od tridesetih godina dvadesetog stoljea, u odlinom je stanju.
raslo u ikaru i nisko raslinje. Uokolo njega su oranice, vlasnitvo
PIK Podravske Slatine (stanje 1978.g.). Gradite je izduenog obli-
ka, a ima centralni plato i anac s nasipom oko njega.

Vaka katolika kapela Svetoga Jakova 460

U Vakoj je podignuta nova kapela posveena Svetom Ja-

kovu, zatitniku sela. U njemu je ve u 11. stoljeu postojala crkva.
Jedna kapela novijeg datuma izgorjela je 1936. godine, a za vrije-

459 K. Minichreiter, Rekognosciranje terena opine Podravska Slatina u: Glasnik slavonskih muzeja, br.
36 (1978), 39.
460 Konzervatorski odjel u Poegi, Konzervatorska podloga i sustav mjera zatite za prostorni plan ure- 460a S. Koul, "Oteene crkve i crkveni spomenici u Zagrebakoj nadbiskupiji u Drugom svjetskom ratu i
enja opine Sopje, Poega 2007, 3; D. uvak, Rimokatolike upe slatinskog kraja, Slatina 1994, 29; L. Do- Porau" u: Tkali 4 (2002), 71.
broni, Vaka i kraj oko Vake u srednjem vijeku u: Virovitiki zbornik 1234-1984, Virovitica 1986, 181-
183. 461 Iskaz Jovan auli, paroh (Medinci).

256
 257

Vraneevci - pravoslavna zvonara u selu

258
 259

Katalog kulturno-historijskih spomenika zapadne Slavonije

Grad Slatina
Baki katolika zvonara Blaene Djevice
Marije 462
U Bakiu je kip Blaene Djevice Marije blagoslovljen u zvo-
niku 1890. godine. Nov zvonik sagraen je na mjestu starog za
upnika Dragutina Danera. U njemu je sagraen rtvenik u ast
Snjenoj Gospi. Svake godine je u selu zavjetna procesija, a u ned-
jelju iza blagdana sveta misa, propovijed, i odrava se zbor.
Baki - katolika zvonara Blaene Djevice Marije
Baki pravoslavna zvonara Svetoga Petra i
Pavla 463
U centru Bakia nalazi se pravoslavna zvonara Svetoga Pe-
tra i Pavla, u odlinom stanju.
462 D. uvak, Rimokatolike upe slatinskog kraja, Slatina 1994, dodatak.
463 Iskaz paroh Jovan auli (Medinci).
260
Donji Meljani pravoslavni parohijalni hram
Preobraenja Gospodnjega 464
Parohijalni hram u Donjim Meljanima sagraen je 1793.
godine. Godine 1981. zemljotres je hram teko otetio. Danas se
nalazi u vrlo loem stanju.
Donji Meljani - parohijalni hram Preobraenja Gospodnjeg
Gornji Miholjac srednjovjekovna crkva
Svetoga Mihovila 465
U mjestu Gornji Miholjac, 200 metara od pravoslavne cr-
kve Svete Trojice, u dvoritu Steve Demetera (stanje 1978.g.) u ko-
rievoj ulici br. 48, iskopao je spomenuti vlasnik temelje stare crkve
Svetog Mihovila. Uokolo crkve bilo je groblje. Ova crkva je sruena
u 19. stoljeu.
464 D. Kai, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 265.; ematizam pra-
voslavne srpske eparhije pakrake za godinu 1898, Pakrac 1898., 67.
465 K. Minichreiter, Rekognosciranje terena opine Podravska Slatina u: Glasnik slavonskih muzeja, br.
36 (1978), 40-41.
 261

Gornji Miholjac pravoslavni parohijalni hram Ivanbrijeg katolika zvonara Svetog Ivana
Svete Trojice 466 Nepomuka 468
U Gornjem Miholjcu nalazi se hram podignut 1793. godi- U Ivanbrijegu, koji je nekada bio naseljen Nijemcima, po-
ne. Vea obnova hrama bila je 1825. godine. Tijekom Drugog svjetskog stoji zvonara posveena Svetom Ivanu Nepomuku i u njoj drveni
rata uniten je itav njegov inventar, a sama crkva je preureena u oltar. Pored zvonika podignut je i kri 1930. godine.
katoliku bogomolju.466aGodine 1957. obnovljena je prilozima vjer-
nika. U tijeku je saniranje hrama, stavljen je novi lim, a obijeljeni su i Lukavac pravoslavna zvonara Svetoga Petra i
zidovi i toranj graevine. itav projekt financira Ministarstvo kul- Pavla 469
ture Republike Hrvatske.467
U Lukavcu se nalazi pravoslavna zvonara Svetog Petra i Pa-
vla, u relativno loem stanju.

Gornji Miholjac - parohijalni hram Svete Trojice

466 S. Mileusni, Duhovni genocid 1991 1995 (1997), Beograd 1997, 207; D. Kai, Srpska naselja i crkve u
sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 280.; ematizam pravoslavne srpske eparhije pakrake za go-
dinu 1898, Pakrac 1898., 68.
466a HDA, Ministarstvo pravosua i bogotovanja NDH, kutija 55, 10554/41.
467 Iskaz dao autoru arko Uskokovi, paroh (Slatina) 14. listopada 2009.
Lukavac - pravoslavna zvonara Svetog Petra i Pavla
468 D. uvak, Rimokatolike upe slatinskog kraja, Slatina 1994, 23.
469 Iskaz dao autoru Jovan auli, paroh (Medinci) 14. listopada 2009.
Medinci - Turski grad 470

Sjeverno od poloaja Livade, oko 1 kilometar zrane linije

preko polja Kuanica, smjeteno je gradite Turski grad u Medin-
cima. Gradite je evidentirano rekognosciranjem 1978. godine i
ima svojstvo spomenika kulture te je upisano u Registar nepok-
retnih spomenika kulture Uprave za kulturnu i prirodnu batinu
Povjerenstvo u Osijeku. Obilaskom terena 1996. i 2009. godine us-
tanovljeno da je prvotni izgled znatno izmijenjen. Vidljiva su dva
uzvienja oko kojih je prokopan jarak u obliku osmice. Na veem
uzvienju smjeten je ugostiteljski objekt Stari hrastovi kojim je
devastirano spomenuto gradite.

Medinci - unutranjost parohijalnog hrama Svete Paraskeve

Medinci - Turski grad

Medinci pravoslavni parohijalni hram Svete

Paraskeve 471

Crkva Svete Paraskeve podignuta je 1747. godine, a iko-

nostas je slikan 1825. godine.472 Ustae su hram sruili 1942. godine.
Novi hram je podignut 1972. U Medincima djeluje i paroh Jovan
auli, koji opsluuje i okolne parohije. U hramu se nalazi kamen s
uklesanom godinom 1786.

470 T. Sekelj-Ivanan, "Rezultati arheolokih rekognosciranja terena kod Slatine (Virovitiko-podravska

upanija)" u: Obavijesti, br. 3, god. XXVIII (1996.), 52; F. kiljan, "Graditeljska batina zapadne Slavonije
nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 209.
471 S. Mileusni, Duhovni genocid 1991 1995 (1997), Beograd 1997, 222; D. Kai, Srpska naselja i crkve u
sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 278.; F. kiljan, "Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala
u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 210.

472 S. Mileusni, Duhovni genocid 1991 1995 (1997), Beograd 1997, 222. Medinci - parohijalni hram Svete Paraskeve

262

Radosavci katolika zvonara Svetoga Mihaela
Arkanela 473
U Radosavcima, uz cestu koja vezuje Makovac i Slatinu,
stoji katolika zvonara Svetog Mihaela Arkanela. U zvonari je Vik-
tor Libl izradio sliku Svetog Mihaela 1984. godine, budui da je sta-
ra slika bila nestala.
Radosavci - katolika kapela Svetoga Mihaela Arkanela
473 D. uvak, Rimokatolike upe slatinskog kraja, Slatina 1994, dodatak.
263
Sladojevci katolika upna crkva Svete
Barbare 474
Rimokatolika upa Sladojevci osnovana je 1762. godine,
kada je odvojena od upe Sopje. Pod upu Sladojevci tada su po-
tpali Slatina, Kozice, Donja i Gornja Bukovica, no matine knjige su
se do 1767. godine vodile u Sopju. Crkva je sagraena 1806. godi-
ne zaslugom kneza Schaumburg-Lippe, a posveena je Svetoj Bar-
bari. Radi se o jednobrodnoj graevini, dugakoj 30 metara, a iro-
koj 10 metara, i evidentirana je kao spomenik 2. kategorije. Visina
lae je 10 metara, a zvonik je visok 35 metara. Na glavnom oltaru
nalazi se slika Svete Barbare, a pokrajni oltari posveeni su Svetom
Antunu Padovanskom, Blaenoj Djevici Mariji i alosnoj Gospi s
Isusom. Iako je svetac zatitnik sela Sveta Barbara, Sladojevci su
najglasovitije protenite Svetog Antuna Padovanskog u itavoj
okolici. Cijeli srednji strop crkve ispunjen je slikama Svetog An-
tuna Padovanskog. Tijekom Drugog svjetskog rata crkva je manje
oteena.474a
Sladojevci - upna crkva Svete Barbare
474 D. uvak, Rimokatolike upe slatinskog kraja, Slatina 1994, 13-17.
474a S. Koul, "Oteene crkve i crkveni spomenici u Zagrebakoj nadbiskupiji u Drugom svjetskom ratu i
Porau" u: Tkali 4 (2002), 71.
Sladojevci srednjovjekovno gradite Lipik 475

Na podruju Sladojevaca nalazi se srednjovjekovno gra-

dite Lipik koje je evidentirano u Konzervatorskom odjelu Minis-
tarstva kulture u Poegi.

Sladojevci - detalj rimskog groblja otkrivenog kod ciglane u selu Sladojevci (crte Vesna ini)

475 Konzervatorski odjel u Poegi, Konzervatorska podloga za prostorni plan ureenja grada Slatina, Po-
ega s.a., 18.

264

Slatina kurija obitelji Drakovi i kurija obitelji
Pejaevi 476
Do danas se u Slatini sauvala jednokatna klasicistika ku-
rija obitelji Drakovi. Ovo je zdanje nastalo posljednjih desetljea
19. stoljea te je kasnije prezidavano i renovirano. U njemu je neko
vrijeme bio slatinski muzej, matini ured, ali je zatim objekt poeo
propadati. Danas je u tijeku njegova renovacija. U centru Slatine na-
laze se i kurija i gospodarske zgrade obitelji Pejaevi.
476 T. uri, D. Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002, 72,
73.
265
Slatina katolika upna crkva Svetoga Josipa 477
Slatinska upa je bila vrlo stara, ali je slubeno obnovljena
tek 1919. godine. upna crkva Svetog Josipa sagraena je 1913.
godine trokom od 65.000 kruna. Graena je od opeke u neogo-
tikom slogu, sa dvije pokrajne lae i jednom kriptom. Duina crk-
ve je 38 metara, a irina 17 metara, pokrivena je crijepom koji je pro-
izveden u Slatini, a toranj crkve visok je 52 metra. Ispred crkve je
bilo sajmite, a dananji park je zasaen 1947. godine. Glavni oltar
Slatina - dvorac obitelji Drakovi
477 T. uri, D. Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002, 73-
74; D. uvak, Rimokatolike upe slatinskog kraja, Slatina 1994, 18-24; Slatina 1297. 1997., Zagreb 1999,
280-301.
Svetog Josipa izraen je u neogotikom stolu. U glavnoj su nii ki-
povi Svetog Josipa i apostola Svetih irila i Metoda. Oltar je, prema
nacrtu arhitekta Vilima Rauhera, nabavljen iz Tirola. Orgulje na ko-
ru su nabavljene 1941. godine.
Slatina - katolika upna crkva Svetog Josipa
266
Slatina pravoslavni parohijalni hram Svetih
Petra i Pavla 478
U Slatini je do 1941. godine stajao i parohijalni hram Sve-
tih Petra i Pavla koji je sagraen 1747. godine, a obnavljan 1813. i
1887. godine. Ikonostas je slikao Jovan etirevi Grabovan 1785.
godine. Godine 1941. sruili su ga ustae.479 Na istom je mjestu sag-
raen nov hram 1978. godine.
Slatina - pravoslavni parohijalni hram Svetih Petra i Pavla
Slatina evangelika crkva 480
Evangelika crkva u Slatini podignuta je za potrebe broj-
nih vjernika eha, Maara i Nijemaca koji su se u drugoh polovici
19. stoljea doselili u grad. Godine 1893. Slatina je prihvaena kao
filijala evangelike crkvene opine u Osijeku. Crkva je izgraena ve
1897. godine. Danas se nalazi u relativno dobrom stanju.
478 T. uri, D. Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002, 74;
S. Mileusni, Duhovni genocid 1991 1995 (1997), Beograd 1997, 226-227; D. Kai, Srpska naselja i crkve u
sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 275.; F. kiljan, "Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala
u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 210.; ematizam pravoslavne srpske eparhije pakrake
za godinu 1898, Pakrac 1898., 69.
479 S. Mileusni, Duhovni genocid 1991 1995 (1997), Beograd 1997, 226-227.
480 Slatina 1297. 1997., Zagreb 1999, 303-305.
 267

Slatina arheoloki lokaliteti na podruju njem vijeku. Na lokaciji Livade, nedaleko prethodnog lokaliteta
Gaj-Bajer, nalazi se tamno mjesto na oranici. Pregledom lokaliteta
grada Slatine 481
ustanovilo se da ima mnogo keramike iz srednjeg vijeka. Arheolozi
su smatrali da se radi o lokaciji srednjovjekovnog naselja. Na sla-
Na podruju Slatine rekognosciranjem terena otkriven je
tinskom brdu Gudinac, koji predaja naziva Marinac, pronaeni su
niz arheolokih lokaliteta. U umi Stublovac, koja se nalazi na kraju
rimski grobovi i vea koliina novca 1941. i 1942. godine
Stublovake ulice, oko 500 metara juno od poligona autokole
nalazi se usjek vododerine irok oko 1,5 metara. Na dubini od dva
metra vidljiv je paljevinski sloj debljine oko 0,6 metara iznad kojeg
se nalaze fragmenti srednjovjekovne keramike. Sjeveroistono od
pruge Zagreb-Osijek na oranicama koje su u vlasnitvu DP-Gaj Sla-
tina nailazi se na usitnjenu keramiku koja takoer pripada sred-

Arheoloki lokaliteti na slatinskom podruju

481 T. Sekelj-Ivanan, Rezultati arheolokih rekognosciranja terena kod Slatine (Virovitiko-podravska

upanija) u: Obavijesti Hrvatskog arheolokog drutva, br. 3, god. 28(1996.), 51-52; B. Schejbal, Prilog
rekonstrukciji rimskih komunikacija na jakom municipalnom teritoriju u: Arheoloka istraivanja i Bjelo-
varsko-bilogorskoj upaniji i pogrebni ritusi na teritoriju Hrvatske, Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva,
sv. 21 (2003), 118.
268
 269

Katalog kulturno-historijskih spomenika zapadne Slavonije

Opcina Suhopolje
Borova arheoloki lokalitet kod vojnog
poligona 482
U Suhopoljskoj Borovi, Bogdan Popov, doseljenik iz Voj-
vodine, pronaao je prije posljednjeg rata na povienom, brdovi-
tom terenu, prije ulaska u Borovu iz Virovitice, fragmente srednjo-
vjekovne keramike koje je donio kustosici Silviji Salaji u Viroviticu.
Borova katolika kapela Svete Marije 483
U Borovi Suhopoljskoj, nedaleko od pravoslavne kapele,
nalazi se katolika kapelica-zvonara koja je oteena tijekom Dru-
gog svjetskog rata.483a
Borova - kapela Svete Marije
482 S. Salaji, Arheologija virovitikog kraja, Virovitica 2001, 28
483 A. Lukinovi, upa i upna crkva u Suhopolju, Suhopolje 2002, 22.
483a S. Koul, "Oteene crkve i crkveni spomenici u Zagrebakoj nadbiskupiji u Drugom svjetskom ratu i
Porau" u: Tkali 4 (2002), 71.
270
Borova pravoslavni parohijalni hram Uspenja
presvete Bogorodice 484
Parohijalni hram u Borovi, na desnoj strani prometnice ko-
ja vodi od Virovitice prema Peliu, izgleda poput dvorca sa zvoni-
kom. Prvi hram u Borovi sazidan je 1742. godine, a osvetio ga je
episkop pakrako-slavonski Sofronije Jovanovi 1747. godine. U
parohiju Borova Suhopoljska pripadaju sela Rezovac, Peli, Bu-
danica i Gradina.
Borova - parohijalni hram Uspenja Presvete Bogorodice
Budanica katolika zvonara Svete Terezije
Avilske 485
U naselju se nalazi kapelica u obliku zvonika posveena
svetoj Tereziji Avilskoj. Misa se slui jednom godinje u nedjelju na-
kon blagdana zatitnice.
Cabuna katolika upna crkva Kraljice Svete
Krunice 486
Iz najnovijeg ematizma katolike crkve vidljivo je, a
najstariji stanovnici Cabune i danas pamte, da je na mjestu da-
nanje crkve stajala mala, neugledna kapela sagraena 1868. go-
dine. Dananja crkva Kraljice sv. Krunice u Cabuni sagraena je
1906. godine u historicistikom stilu. Posveena je u lipnju 1907.
godine i u poetku je bila posveena Svetoj Klotildi. Bila je to
filijalna crkva upe Suhopolje, i sveta misa sluila se u toj crkvi sva-
kih 14 dana, dva puta mjeseno. Rimokatolika upa je ustanov-
ljena tek 1942. godine.
484 D. Kai, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 283-284.; ematizam
pravoslavne srpske eparhije pakrake za godinu 1898, Pakrac 1898., 64.
485 www.cabuna.hr
486 www.cabuna.hr

Cabuna - upna crkva Kraljice Svete Krunice
Cabuna dvorac Jankovi 487
Cabuna se poela jae razvijati tek u 19. stoljeu. Izvan na-
selja, na mjestu dodira podravske ravnice i prvih obronaka Papuka,
nalaze se i danas ruevine dvorca Jankovi. Cabuna je nakon pod-
jele voinskog imanja na dva dijela (suhopoljski i voinski) 1817.
godine ostala unutar voinskog dijela imanja. U drugoj polovici 19.
stoljea voinsko se imanje ponovo dijeli, pa Cabuna postaje sje-
dite posjeda. Od kraja 19. stoljea do 1919. godine vlasnik ca-
bunskoga vlastelinstva bio je Aladar I. grof Jankovi Bribirski i Vo-
inski. Ostaci dvorca u Cabuni upuuju na prilino velik i otmjen
dvorac historicistikih obiljeja. Sauvani dijelovi proelja pokazu-
487 M. Obad itaroci, B. Obad itaroci, Dvorci i perivoji u Slavoniji, Zagreb 1998, 94-97; T. uri, D.
Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002, 70-71.
271
ju neoklasicistika obiljeja. Dvorac je sagradio oko 1880. godine
Aladar I. grof Jankovi. Uz dvorac je postojao i perivoj o kojem tek
poneto nasluujemo uz pomo postojeih fotografija. Perivoj je
bio zaputen ve u vrijeme izmeu dva svjetska rata, ali je u
potpunosti naputen i posjeen ezdesetih godina dvadesetog
stoljea. Idilini ivot dvorca zavrava se u poaru potkraj Drugog
svjetskog rata, a nakon rata je dvorac samo djelomino popravljen.
ezdesetih godina se ondje uselila osnovna kola, meutim do
potpune obnove nikada nije dolo, jer tadanja opina Virovitica
nije imala sluha za ouvanje ovoga vrijednog spomenika kulture.
Cabuna - dvorac Jankovi
Cabuna pravoslavna zvonara Preobraenja
Gospodnjeg 488
Mala pravoslavna zvonara u Cabuni stoji s desne strane
ceste kada se putuje od Virovitice prema Slatini. Mjesto Cabuna
pripada meljanskoj parohiji, a ondje ivi jo vrlo malo pravoslavnih
itelja.
Gaite arheoloki lokalitet Ada 489
Na lokaciji Ada, na mjestu koje je omeeno umom sa za-
padne strane i kanalom s june strane, gospodin Ratko Radijevac
pronaao je mnogo fragmenata srednjovjekovne keramike.
488 D. Kai, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 283.
489 S. Salaji, Arheologija virovitikog kraja, Virovitica 2001, 19.

Cabuna - pravoslavna zvonara Preobraenja Gospodnjeg
Gaite- arheoloki lokalitet Bent 490
Na lokaciji Bent koja se nalazi izmeu Gaita i Brenice
naeno je mnogo fragmenata latenske keramike. Prema prianju
mjetana, ondje je 1972. godine gospodin Podnar, kirurg, otkupio
kameni nadgrobni spomenik na kojem je prikazano pet ljudskih
likova, jabuka, kale i janje. Spomenik je dr. Podnar iznio izvan zem-
lje, tako da mu se gubi svaki trag. Latensku keramiku na Bentu pro-
naao je Ratko Radijevac.
490 S. Salaji, Arheologija virovitikog kraja, Virovitica 2001, 19.
272
Gaite arheoloki lokalitet Japaga 491
Uz desnu stranu ceste koja vodi od Gaita do Zvonimi-
rova, uz pravoslavno groblje, pronaen je ranosrednjovjekovni ka-
lup s prikazom stiliziranog enskog lika s jedne strane i cvijeta s dru-
ge strane. Pronaao ga je Ratko Radijevac.
Gaite arheoloki lokalitet Jasik ili Lanici 492
Na ovoj je lokaciji pronaeno materijala iz kasnog bron-
anog doba, starijeg eljeznog doba i mlaeg eljeznog doba. Lo-
kacija je smjetena uz rub ceste koja vodi od Gaita prema Jasiku,
odnosno desnoj obali Drave. Prve je nalaze prikupio Ratko Radije-
vac i pohranio ih u svojoj zbirci. Prilikom dubljeg kopanja i betoni-
ranja prostora za istovar eerne repe prikupio je keramike i me-
talne nalaze koje je kasnije obradila mr.sc. Ivanica Pavii iz Insti-
tuta za arheologiju u Zagrebu.
Gaite arheoloki lokalitet kuni broj 99 493
Prilikom kopanja za septiku jamu na kunom broju 99
1984. godine pronaena je u cijelosti sauvana kupa na nozi, gar i
keramika koja pripada kulturi polja sa arama virovitikoj grupi.
Gaite arheoloki lokalitet Rjeina 494
Rimskodobni i ranosrednjovjekovni lokalitet Rjeina na-
lazi se istono od Jasika, u ravnici pod obradivom povrinom, ome-
en sa sjeverne i sjeveroistone strane upanijskim kanalom.
Gaite arheoloki lokalitet Rjeinske bae 495
Na istonom rubu lesne zaravni, u zapadnom dijelu nas-
elja, na potezu od crkve do glavnog kriita putova u sredini Ga-
ita, na dva uzvienja protee se lokalitet pod obradivom povri-
nom. S june strane se nalaze pretpovijesni nalazi, a sa sjeverne rim-
ski nalazi. Prve je nalaze prikupio Ratko Radijevac, koji stanuje na-
suprot lokalitetu.
491 S. Salaji, Arheologija virovitikog kraja, Virovitica 2001, 19
492 S. Salaji, Arheologija virovitikog kraja, Virovitica 2001, 20
493 S. Salaji, Arheologija virovitikog kraja, Virovitica 2001, 20
494 S. Salaji, Arheologija virovitikog kraja, Virovitica 2001, 20
495 S. Salaji, Arheologija virovitikog kraja, Virovitica 2001, 20
 273

Gaite pravoslavni parohijalni hram Svetog

Georgija 496
Hram Svetoga Georgija u Gaitu nastao je 1965. godine
na mjestu potpuno sruenog hrama iz 1770. godine koji su
unitili ustae u Drugom svjetskom ratu.497Sagradila ga je Crkvena
optina. U hramu se nalazi ikonostas iz 1937. godine. Na pravo-
slavnom groblju koje se nalazi na ulazu u selo iz smjera Zvo-
nimirova (nekada Novog Obilieva) nalaze se izuzetno vrijedni i
ukraeni pravoslavni krstovi.

Gaite - pravoslavni parohijalni hram Svetog Georgija

496 D. Kai, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 281.; F. kiljan, "Gra-
diteljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 187.

497 HDA, fond Ponova, kutija 499, 21092.; HDA, Ministarstvo pravosua i bogotovanja NDH, kutija 53,
Gaite - krstovi na pravoslavnom groblju 9825/42.
Gvozdanska pravoslavna zvonara posveena
Duhovima 498

U Gvozdanskoj se nalazila zvonara posveena Duhovima,

sagraena nakon Prvog svjetskog rata. Danas se na mjestu gdje je
stajala ne prepoznaju ni temelji.

Jugovo Polje katolika kapela Svetog Petra i

Pavla 499

Ime Jugovo Polje vue korijen od nekadanje tvrave Ju-

govac koja se nalazila nekoliko kilometara istono i po kojoj se ci-
jeli kraj nazivao Jugovo Polje (Jugovopollye). U poetku je bio za-
selak naselja Cabuna, a od 1910. godine zasebno je naselje. Selo
Jugovo Polje dug niz godina nije imalo nikakvog vjerskog obiljeja.
Stoga je 1995. poloen kamen temeljac za izgradnju kapelice. Ka-
pelica je izgraena i posveena Svetom Petru i Pavlu. Misa se tre-
nutno slui redovito svake nedjelje i na vanije blagdane. Cijelo sta-
novnitvo naselja vue korijen od doseljenika koji su iz prigorskih i
neto zagorskih krajeva doselili neposredno prije, za vrijeme i na-
kon Drugog svjetskog rata.

Kapan katolika kapela i zvonik Svetog

Antuna Padovanskog 500

U Kapanu, koji je sastavni dio Suhopolja, na desnoj strani

prometnice koja povezuje Suhopolje i Oreac nalazi se kapelica i
zvonik (modernog tipa) Svetog Antuna Padovanskog.

Lipovac arheoloki lokalitet Ivanac 501

Sjeverno od prvih kua u Lipovcu, kada se dolazi iz smjera

Zvonimirova, nalazi se lokalitet Ivanac. Na junoj strani lokaliteta je
blaga padina koja se sputa do ceste, dok sjeverna zavrava gusti-
em i strmim padom, budui da je tu prolazio dravski rukavac. Na-
laze iz vremena kasnog bronanog doba, starijeg i mlaeg eljez-
nog doba prikupio je Ratko Radijevac osamdesetih godina dvade-
setog stoljea.

498 Iskaz Stanko Desani, paroh (Velika Brljanica).

499 www.cabuna.hr
500 A. Lukinovi, upa i upna crkva u Suhopolju, Suhopolje 2002, 22.
501 S. Salaji, Arheologija virovitikog kraja, Virovitica 2001, 22. Kapan - kapela i zvonik Svetog Antuna Padovanskog

274

Mala Trapinska katoliki zvonik Svetog Roka 502
U selu Mala Trapinska, zapadno od prometnice Suhopo-
lje-ulovac, nalazi se moderni zvonik postavljen na dva stupa, po-
sveen Svetom Roku.
Mala Trapinska - katolika zvonara Svetog Roka
502 A. Lukinovi, upa i upna crkva u Suhopolju, Suhopolje 2002, 22.
275
Naudovac arheoloki lokalitet Buk 503
Lokalitet se nalazi na obradivoj povrini u junom dijelu
Naudovca. Na povrini su vidljivi nalazi sive latenske keramike. Pri-
je nego to je to podruje betonirano, nalaze je prikupio Ratko Ra-
dijevac.
Naudovac rimskodobna cesta 504
Na polju u jugoistonom dijelu naselja vidljiv je rasuti uti
ljunak irine dvadesetak metara, u smjeru sjeveroistok-jugozapad.
Vrlo je vjerojatno da se radi o ostatku rimske ceste.
Oreac- arheoloki lokalitet Brana 505
Oko 2,5 kilometra od Kapana, uz sjevernu ivicu ceste za
Oreac, izdvaja se breuljak glavica elipsoidnog tlocrta, izdue-
nog u smjeru sjeverozapad-jugoistok promjera oko 150 x 100 me-
tara, visinske razlike oko 4 metra. S june strane gradina se blago
sputa prema cesti, a sa zapadne, istone i sjeverne prirodna je udo-
lina koja je mogla u doba naseljavanja gradine sluiti kao anac.
Povrinski nalazi ukazuju na naseljenost u eneolitiku, bronanom
dobu i ranom srednjem vijeku.
Oreac- arheoloki lokalitet Dvorina 506
Lokalitet Dvorina pripada svakako meu najvrednije ar-
heoloke lokalitete zapadne Slavonije. Radi se o vieslojnom tellu
koji je egzistirao od vremena starevake kulture, preko brona-
nodobne Kisapostag kulture do mlaeg eljeznog doba i konano
Rimljana. Lokalitet se prostire na irem kompleksu zemljita sje-
verno i istono od posljednjih kua Glavne ulice na istonom kraju
Oreca. Konfiguracija zemljita upuuje na tri razliito oblikovana
zemljita i to: istoni vei breuljak izduen pravcem sjever-jug, vi-
sinske razlike oko 12 metara koji se naziva Luka, zatim jugozapadni
dio Dvorina, tell 150 x 70 metara (visinske razlike oko 8 metara) i
trei, zapadni i jugozapadni povieni plato, zapravo nizinski dio
Dvorina koji zavrava u vrtovima seoskih kua. Rjeica Brenica ome-
uje lokaciju sa zapadne i sjeverne strane. Prvi nalazi na ovom lo-
503 S. Salaji, Arheologija virovitikog kraja, Virovitica 2001, 22.
504 S. Salaji, Arheologija virovitikog kraja, Virovitica 2001, 23.
505 S. Salaji, Arheologija virovitikog kraja, Virovitica 2001, 23.
506 S. Salaji, Arheologija virovitikog kraja, Virovitica 2001, 23; D. Nemeth-Erlich, Arheoloka istraivanja
u Orecu kod Virovitice u: Virovitki zbornik 1234-1984, Virovitica 1986, 103-106; S. Salaji, Arheoloki
nalazi u Orecu u: Zaviaj, br. 5-6, Virovitica 1994, 63; S. Salaji, Novim nalazima do novih spoznaja o
virovitikom podruju u: Arheoloka istraivanja i Bjelovarsko-bilogorskoj upaniji i pogrebni ritusi na
teritoriju Hrvatske, Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva, sv. 21 (2003), 87-94.
kalitetu otkriveni su jo 1913. godine. Tada su ovdje pronaeni oko-
vi rimskih kola i metalna svjetiljka iz istog razdoblja, te je to sve
pohranjeno u Arheolokom muzeju u Zagrebu. Mjetani su ovdje
oduvijek iskopavali rimski novac, keramiku, cigle, buku, staklo,
nakit od staklene paste, razne predmete za kunu upotrebu, to je
rezultiralo stvaranjem veih privatnih zbirki, meu kojima su
najvee zbirka Radijevac i zbirka Vincek. Zbog koliine nalaza, po-
sljednjih se godina na lokalitetu iskopavalo u organizaciji Grad-
skog muzeja Virovitica.
Oreac - nalazi s poloaja Dvorina
Oreac - arheoloki lokalitet korito Brenice 507
U koritu rijeke Brenice kod Oreca prilikom oseke vidljivi
su piloti rimskog mosta. Pilote je prvi zamijetio Ratko Radijevac,
koji ih je pokazao arheologinji Silviji Salaji iz Gradskog muzeja Vi-
rovitica.
507 S. Salaji, Arheologija virovitikog kraja, Virovitica 2001, 24.
276
Oreac - arheoloki lokalitet Stojakua ili uto
brdo 508
Srednjovjekovni lokalitet Stojakua ili uto brdo nalazi se
pored pravoslavnog groblja, na uzvienju koje je prekriveno poljo-
djelskim kulturama.
Oreac - arheoloki lokalitet Svetina-groblje 509
U istonom dijelu groblja na zavretku krinog puta pro-
naen je ostatak groba koji je bio graen od opeke. Prilikom isko-
pavanja groba 1984. godine nisu pronaeni nikakvi prilozi.
Oreac - rimskodobna cesta 510
Isto kao i u Naudovcu, u Orecu nasuprot Dvorini vidljiv je
razasuti uti ljunak, irine dvadesetak metara u smjeru sjeverois-
tok-jugozapad. Na cestu je upozorio Ratko Radijevac.
Oreac katolika kapela Svetog Ivana
Krstitelja 511
Stara kapelica Svetoga Ivana Krstitelja u Orecu zamije-
njena je novom, izgraenom 1975. godine. U selu se takoer nala-
ze ruevine postaja Krinog puta.
Oreac katolika kapela Svetog Ivana
Krstitelja 511
Stara kapelica Svetoga Ivana Krstitelja u Orecu zamije-
njena je novom, izgraenom 1975. godine. U selu se takoer nala-
ze ruevine postaja Krinog puta.
Peli katoliki zvonik Presvetog Trojstva 512
U selu Peli, uz glavnu prometnicu, nalazi se zvonik pos-
veen Presvetom Trojstvu.
508 S. Salaji, Arheologija virovitikog kraja, Virovitica 2001, 24.
509 S. Salaji, Arheologija virovitikog kraja, Virovitica 2001, 24.
510 S. Salaji, Arheologija virovitikog kraja, Virovitica 2001, 24.
511 A. Lukinovi, upa i upna crkva u Suhopolju, Suhopolje 2002, 22.
512 A. Lukinovi, upa i upna crkva u Suhopolju, Suhopolje 2002, 22.

Oreac - kapela Svetog Ivana Krstitelja
Peli - arheoloki lokalitet Dakino brdo 513
U junom dijelu Pelia, kod stare naputene ciglane, otkri-
ven je vaan arheoloki lokalitet koji se uklapa u niz prapovijesnih
naselja od Pivnica preko Pepelana do Pelia. Arheoloki lokalitet
se nalazi na posljednjim obroncima Dakina brda koji se terasasto
513 S. Salaji, Arheologija virovitikog kraja, Virovitica 2001, 25.
277
sputaju od sjeverozapada prema jugoistoku do ceste Peli-Pe-
pelane. Ta prapovijesna naselja su mogla vizualno komunicirati.
Budui da arheoloka istraivanja na tome terenu nisu uinjena, sa-
mo nam povrinski nalazi govore da se radi o neolitskom i eneolit-
skom naselju. Uz jo jedan arheoloki lokalitet koji se nalazi u Pe-
liu (Medakua) i Pepelane, lokalitet Dakino brdo predstavlja ri-
jedak primjer niza neolitskih i eneolitskih naselja u Slavoniji. Naime,
rijetkost je na tako uskom podruju otkriti jedinstvenu arheoloku
zonu koja obuhvaa tri prapovijesna naselja.
Peli - arheoloki lokalitet Medakua 514
U Peliu se, uz lokalitet Dakino brdo, nalazi i prapovijesni
lokalitet Medakua. Konfiguracija terena, veoma slina oblinjim
lokalitetima u Pepelanama i Peliu, uvjetovala je brz razvitak ma-
njega neolitskog i eneolitskog naselja na ovom mjestu. Mnogo-
brojni povrinski nalazi, ulomci neolitske i eneolitske keramike, ka-
mene sjekire, raznovrsni mikroliti, komadi kamenih rvnjeva i drugi
fragmenti predmeta razasuti su po oranicama i ukazuju na vrlo za-
nimljiv lokalitet. Zajedno s Pepelanama i Dakinim brdom Medaku-
a predstavlja lanano povezano zemljoradniko naselje mlaeg
kamenog doba, pravi raritet u Slavoniji.
Pepelane - arheoloki lokalitet Lug 515
Arheoloki kompleks pretpovijesnih lokaliteta na lokaciji
Lug u Pepelanama, na krajnjem jugu opine Suhopolje, duine i do
jedan kilometar, sastoji se od tella, promjera 90 x 90 metara, uni-
tenog u jednom dijelu, i dva izduena breuljka. eljeznika pruga
Virovitica-Daruvar uzduno presijeca lokalitet. Jedan od vlasnika
zemljita na tellu prvi je uoio arheoloke nalaze na svojoj zemlji i
donosio ih u Gradski muzej Virovitica. Prema njegovu prianju, na
njegova upozorenja da e izravnati dio tella zbog lake obrade
zemlje, nitko nije reagirao. Tek zbog prolaska plinovoda ovim pred-
jelom 1985. godine poduzeta su arheoloka iskopavanja. Na povr-
ini od 400 metara kvadratnih pronaeno je veliko zemuniko na-
selje s vieelijskim zemunicama. Jedna je od zemunica bila irine
514 S. Salaji, Arheologija virovitikog kraja, Virovitica 2001, 25
515 S. Salaji, Arheologija virovitikog kraja, Virovitica 2001, 26; K. Minichreiter, predgovor kataloga, Izlo-
ba Pepelane i Oreac, Arheoloka istraivanja 1984. i 1985., Virovitica 1986; K. Minichreiter, Prapovijesno
nalazite u Pepelanama u: Virovitki zbornik 1234-1984, Virovitica 1986, 99-100; K. Minichreiter, Stare-
vako naselje u Pepelanama kod Virovitice u: Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu, serija 3, sv. XXIII
(1990), 17-40; K. Minichreiter, Prvi rezultati arheolokih istraivanja u Pepelanama godine 1985. u:
Arheoloka istraivanja u Podravini i u kalniko-bilogorskoj regiji, Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva,
sv. 14 (1989), 19-38; Stotinu hrvatskih arheolokih nalazita, Zagreb 2006, 206-207; K. Minichreiter, Star-
evaka kultura u sjevernoj Hrvatskoj, Zagreb 1992, 17-20; K. Minichreiter, Slikana keramika starevake
kulture iz Pepelane u sjeverozapadnoj Slavoniji u: Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, sv. 10 (1993),
7-22.
25 metara, s hodnikom i stubama u sredinjem dijelu iz kojeg se
ulazilo u druge prostorije. U zemunicama je uglavnom pronala-
ena starevaka keramika, najstarija neolitska keramika na ovim
prostorima. Uz keramiku je pronaeno i mnogo drugih nalaza kao
to su rtvenici, dijelovi modela kua, idoli, mali prljenovi, ovalni
utezi za tkalaki stan, kamene alatke, mikroliti... Ustanovljeno je da
je na tellu bilo osam stambenih horizonata (jedan starevaki, je-
dan sopotski, tri horizonta See kulture i tri horizonta Retz-Gajary).

Pepelane - pogled na prapovijesno naselje na poloaju Pepelana uz potok Brenicu (snimila K. Minich)

278
 279

Pepelane - poloaj prapovijesnog naselja uz potok Brenicu

Rodin Potok katolika kapela Svete Ane 516

U Rodinom Potoku, s desne strane prometnice koja vodi

prema ulovcu, nalazi se kapela Svete Ane novijeg datuma.

Suhopolje - arheoloki lokalitet Klikovac 517

Gradnjom eljeznike pruge presjeeno je uzvienje uda-

ljeno oko 300 metara od eljeznike postaje u Suhopolju u smjeru
Virovitice. U profilu se vide kosti, a na obradivoj povrini keramiki
ulomci i tragovi cigle i paljevine. Lokalitet se prostire s jedne i s dru-
ge strane pruge i na blagoj je uzvisini. Prema prianju mjetana, na
tom su se mjestu nalazili tuneli koji su vodili do dvorca Jankovi.
Lokalitet je poznat pod imenom Turski grad. Prve podatke o loka-
litetu dao je dr. eljko Tomii, koji je ovo groblje bjelobrdske kul-
ture uvrstio u svoju disertaciju.

516 A. Lukinovi, upa i upna crkva u Suhopolju, Suhopolje 2002, 22.

517 S. Salaji, Arheologija virovitikog kraja, Virovitica 2001, 27. Rodin Potok - katolika kapela Svete Ane
Suhopolje arheoloki lokalitet Lajkovina 518
Lokalitet Lajkovina smjeten je u junom dijelu Suhopolja,
na izlazu iz mjesta, iza eljeznike postaje i lokaliteta Klikovac s
jedne i s druge strane ceste za Suhopoljsku Borovu. Radi se o kas-
nobronanodobnom lokalitetu (kultura polja sa arama Viroviti-
ka grupa).
Suhopolje rimska cesta 519
Prije prvih kua u istonom dijelu Suhopolja, na polju, vi-
dljiv je razasuti uti ljunak u irini dvadesetak metara u smjeru sje-
veroistok-jugozapad. Prelazi preko ceste i skree u laganom luku
iza eljeznike postaje Peli prema Bilogori gdje mu se pod sta-
rom cestom gubi svaki trag.
Suhopolje arheoloki lokalitet Za olom 520
Lokacija Za olom nalazi se na izlazu iz Suhopolja prema
Slatini, s desne strane podravske magistrale, na povienoj gredi na
obradivoj povrini. Daria Lonjak i Tatjana Tkalec ustanovile su da
se radi o lokalitetu na kojem je prisutna srednjebronanodobna
keramika, kasnobronanodobna keramika, latenska i kasnosred-
njovjekovna kermika.
Suhopolje katolika upna crkva Svete
Terezije Avilske 521
upa u Suhopolju osnovana je 1801. godine. U 19. sto-
ljeu u mjestu je postojala mala drvena crkvica posveena Svetom
Martinu. Ta je crkva 1801. pretvorena u upnu crkvu. Vizitator Mak-
similijan ioli je zapisao 1805. da crkva slii nekoj bijednoj kolibici.
U sakrsitiju su jedva mogla stati dva ovjeka, a u crkvi je bilo neko-
liko tronih klupa. Tornji je bio troan, a iolia je podsjeao na trs-
ku. Vrlo je vjerojatno da se njihao na vjetru. upni patron i dobro-
tvor crkve grof Ivan Jankovi odluio je sagraditi novu crkvu 1807.
godine. upnik Horvat je u ime patrona Jankovia molio promjenu
naslovnika crkve: umjesto Svetog Martina Jankovi je elio da cr-
kva bude posveena Svetoj Tereziji Avilskoj. Patron je obeao da e
518 S. Salaji, Arheologija virovitikog kraja, Virovitica 2001, 27.
519 S. Salaji, Arheologija virovitikog kraja, Virovitica 2001, 28.
520 S. Salaji, Arheologija virovitikog kraja, Virovitica 2001, 28.
521 A. Lukinovi, upa i upna crkva u Suhopolju, Suhopolje 2002; T. uri, D. Feletar, Stari gradovi, dvorci i
crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002, 66-68;
280
na uspomenu na nekadanjeg naslovnika u crkvi podii oltar Sve-
tom Martinu. Crkva se gradila punih sedam godina. Bila je zavre-
na 1814. godine, kada je obijeljena iznutra i kada je sagraeno pje-
valite. Graevina je obnavljana nekoliko puta. Arhitektonski, up-
na crkva u Suhopolju predstavlja uistinu specifinu gradnju. U cje-
lokupnoj arhitekturi svojega vremena, poetka 19. stoljea, ona od-
skae izuzetno klasicistikim oblicima. Ne znamo ime njezina gra-
ditelja, vrlo vjerojatno arhitekta maarskog podrijetla. Tlocrt crkve
je u obliku kria, a sredinji dio, kriite, zauzima okrugla crkvena
laa s kupolom. Na sjevernoj strani broda je etvrtasto svetite s
baldahinskim svodom. Njemu nasuprot stoji na junoj strani ulaz,
ispred kojega je atrij s velianstvenim trijemom, poput antikih,
starogrkih i rimskih hramova. Na bokovima crkvenog broda, od-
nosno na kraoj osnovici kria, uzdie se simetrian par masivnih
zvonika. Graevina je bila manje oteena u Drugom svjetskom ra-
tu.521a
Suhopolje arheoloki lokalitet Kapan 522
Prapovijesni i antiki lokalitet Dubrava otkriven je na oko
500 metara istono od mjesnog groblja kod mjesta Kapana. Cesta
Kapan-Oreac presjeca lokalitet na dva nejednaka dijela sjeverni
manji i juni vei. Konfiguracija terena ukazuje na tri tella poredana
u nizu od sjevera prema jugu. Najsjeverniji tell je presjeen cestom
Kapan-Oreac. Povrinski nalazi ukazuju na neolitik, laten i antiku.
Uz Pepelane, Peli, Oreac, Pivnicu i Gaite ovaj je lokalitet jedan
od rijetkih neolitskih lokaliteta u Slavoniji. Plodne ravnice ispresije-
cane potocima s gustim umama uvjetovale su razvoj mnogobroj-
nih neolitskih naselja upravo na virovitikom podruju.
Suhopolje dvorac Jankovi 523
Suhopolje je novi naziv za Terezovac, naselje u dravskoj
ravnici istono od Virovitice. Pretpostavlja se da je selo dobilo ime
Terezovac po Mariji Tereziji, ali nije iskuljueno da je ime dobilo po
Tereziji Jankovi, supruzi Ivana Nepomuka pl. Jankovia Bribirskog
i Voinskog, koji je izmeu 1802. i 1816. godine podigao u selu ve-
lebnu klasicistiku crkvu posveenu Svetoj Tereziji Avilskoj. Sve do
sredine 18. stoljea podruje Suhopolja bilo je gotovo nenasta-
521a S. Koul, "Oteene crkve i crkveni spomenici u Zagrebakoj nadbiskupiji u Drugom svjetskom ratu i
Porau" u: Tkali 4 (2002), 71.
522 S. Salaji, Arheologija virovitikog kraja, Virovitica 2001, 29.
523 M. Obad itaroci, B. Obad itaroci, Dvorci i perivoji u Slavoniji, Zagreb 1998, 278-281; T. uri, D. Fe-
letar, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002, 66-68; T. Papi, Dvo-
rac u Suhopolju, Osijek 1993.

njeno, budui da je prostor bio vrlo movaran. U drugoj polovici
18. stoljea suhopoljski teren je isuen, pa otuda i naziv Szuho Po-
lye. Suhopolje je do poetka 19. stoljea dio voinskog vlastelin-
stva, a krajem 18. ili poetkom 19. stoljea posjed kupuje spomen-
uti grof Jankovi. Nakon smrti Ivana Jankovia posjed se dijeli na
dva dijela voinski i suhopoljski, tj. terezovaki. Posjed ostaje u
njihovim rukama do 1931. godine, kada su ga prodali. Terezovaki
posjed je obuhvaao i okolna mjesta emernicu i Rezovake Kr-
281
Suhopolje - katolika upna crkva Svete Terezije Avilske
evine, a sjeverno od Rezovakih Krevina nalazio se Zvjerinjak koji
je svoje ime zadrao do danas. Ondje su se uzgajale ivotinje za
lov: jeleni, srne, fazani i zeevi. Nakon prodaje dvorca 1931. godine
zdanje je konstantno propadalo. Zaklonjena drveem zaputenog
perivoja, zgrada se polako pretvara u ruevinu. Prvo je objekt ku-
pila Hrvatsko-slavonska banka za parcelaciju i kolonizaciju iz Za-
greba. Zatim, 1942. godine, zgrada dolazi u vlasnitvo Hrvatske
kolske i prosvjetne zaklade Dr. Ante Starevi za opinu Suhopo-
lje. Nakon Drugog svjetskog rata u dvorcu je bila smjetena ratna
siroad, a do 1973. osnovna kola i uiteljski stanovi. Od tada do
1991. dvorac i perivoj koristi poduzee Poljoprivreda iz Suhopolja.
Dvorac u Suhopolju nastajao je od 18. do 20. stoljea. Tijekom toga
razdoblja dvorac je pregraivan i dograivan te je njegov izgled
znaajno mijenjan. Isprva su stajali samo gospodarski objekti koji
su predstavljali sjedite sjevernog dijela voinskog posjeda. Kasni-
je je objekt znaajno poveavan te su dograivana i pregraivana
postojea zdanja. Poetkom 20. stoljea je tako nadograen neo-
gotiki portal s tornjiima kojim je sredinja zgrada dvorca spo-
jena sa zapadnim krilom. Posljednji znaajni arhitektonski dodatak
izveden je na sredinjoj zgradi dvorca 1942. godine, kada je sa sje-
verne strane dograena pozornica, a s june strane dvorana. Perivoj
ovoga dvorca uvelike je uniten izgradnjom novih sadraja ezde-
setih godina 20. stoljea. Tek staro drvee, grabova aleja i kapela-
mauzolej podsjeaju na nekadanju romantiarsku zamisao pe-
rivoja.
282
Trnava Cabunska katolika kapela Uzvienja
Svetog Kria 524
U rujnu 1996. godine postavljen je kamen temeljac za iz-
gradnju kapelice koju su financirali uglavnom vjernici u iselje-
nitvu. Kapelica je izgraena i posveena Uzvienju Svetog Kria.
Misa se slui povremeno, uglavnom u ljetnom razdoblju i oko va-
nijih blagdana.
Zvonimirovo katoliki zvonik Roenja
Marijina 525
U Zvonimirovu, koje se nekada zvalo Novo Obilievo, na-
lazi se moderan zvonik na dva stupa, slian onima u Kapanu i Maloj
Trapinskoj.
Suhopolje - dvorac Jankovi
 283

stena, S kariicu, apliku, srebrni pleteni prsten i prsten od staklene

plave paste. Ovi povrinski nalazi pokrenuli su prva iskopavanja na
prostoru preko puta pjeare 1993. godine. Zapoeto 1993. godi-
ne kao skromno iskopavanje prebogato grobnim prilozima, inae
rijetkim u bjelobrdskoj kulturi, preraslo je ono u sustavno istraiva-
nje zavidnog opsega. Obilje grobnih nalaza - S kariice, naunice,
razne ogrlice, privjesci, kauri-puii, prsteni raeni u raznovrsnim
tehnikama. Nalazi iz grobova bjelobrdskog razdoblja upotpunjeni
su keltskim grobovima na istom nivou. Latenski nalazi tek su op-
senijim radovima doli do izraaja. Radi se o raskono opremlje-
nim ratnikim grobovima, irokom repertoaru nakita i raznovrs-
nim posudama.

ubrica katolika zvonara Svete Terezije od

Djeteta Isusa 527
U naselju se nalazi kapelica u obliku tornja posveena Sve-
toj Tereziji od Djeteta Isusa. Pored naselja, na prostoru izmeu ub-
rice i Budanice, nalazi se groblje s mrtvanicom izgraenom prije
nekoliko godina. Misa se u tornju slui jednom godinje, nedjeljom
nakon blagdana zatitnice, a na groblju prilikom svakog sprovoda.

Zvonimirovo - zvonik Roenja Marijina

Zvonimirovo prapovijesno i
ranosrednjovjekovno groblje Veliko Polje
i Naknada 526
Milan Vujanovi iz Gaita, vlasnik zemljita do 1992. go-
dine, pronaao je na svojoj zemlji zlatan prsten, dva bronana pr-

524 www.cabuna.hr

525 A. Lukinovi, upa i upna crkva u Suhopolju, Suhopolje 2002, 22.

526 S. Salaji, Arheologija virovitikog kraja, Virovitica 2001, 40; . Tomii, Istraivanja srednjovjekovnog
groblja Zvonimirovo-Veliko polje u Virovitiko-podravskoj upaniji u: Obavijesti Hrvatskog arheolokog
drutva, br. 2, god. 26 (1994), 61-64; . Tomii, Zvonimirovo-Veliko Polje, Sumarni prikaz i osvrt na pos-
tignua sustavnih arheolokih istraivanja u razdoblju od 1993. do 2000. u: Obavijesti Hrvatskog arhe-
olokog drutva, br. 3, god. 32 (2000); Katalog izlobe Josipovo-Zvonimirovo-groblja starohrvatskog doba u
Virovitiko-podarvskoj upaniji, Virovitica 1997; . Tomii, Ranosrednjovjekovno groblje Zvonimirovo-
Veliko polje, prinos poznavanju bjelobrdske kulture u podravskom dijelu Slavonije u: Prilozi Instituta za
arheologiju u Zagrebu, sv.13-14 (1999/2000), 91-120; . Tomii, Grob odlinice iz ranosrednjovjekovnog
groblja Zvonimirovo - Veliko polje kraj Suhopolja u: Opuscula archaeologica, sv. 27 (2003), 549-560; .
Tomii-M. Dizdar, Grobovi latenske kulture s Velikog polja u Zvonimirovu: rezultati istraivanja 1993.-
1995" u: Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, sv. 22 (2005), 59-125; . Tomii, Istraivanje kulturnog
kontinuiteta na primjeru groblja Zvonimirovo - Veliko polje u: Histria antiqua, sv. 8 (2002), 385-395; .
Tomii, Rezultati istraivanja groblja na Velikom polju u Zvonimirovu 2004. godine u: Annales Instituti
archaeologici, sv. 1(2005), 36-39; Stotinu hrvatskih arheolokih nalazita, Zagreb 2006, 314-315. 527 www.cabuna.hr
 Zvonimirovo - nalazi iz groba keltskog ratnika (gore) i keltsko-latenski grob ene (dolje)

ubrica - zvonara Svete Terezije od Djeteta Isusa

284
285
286
 287

Katalog kulturno-historijskih spomenika zapadne Slavonije

Opcina Gradina
Brezovica arheoloki lokalitet Ivanjci ivkov
brijeg 528
Oko 500 metara sjeveroistono od mjesta Gradinska Bre-
zovica i sjeverno od puta za Sokolac Podravski nalazi se zemljite
Ivanjci koje narod jo zove ivkov brijeg. Formirano kao izduena
greda pravca sjeverozapad jugoistok, irine oko 50 metara, a du-
ine oko 250 metara, sputa se za dva metara od sjevera prema ju-
gu u vrtove kua u ulici Matije Gupca, oko kunog broja 100. S ju-
ne strane lokalitet omeuje prometnica Gradinska Brezovica -
Sokolac Podravski, a sa sjeverne uma. Na oranicama su vidljivi
brojni komadi slavenske keramike koja pripada panonskom tipu.
Nalazi upuuju i na postojanje slavenskog naselja na zapadnom
dijelu ivkova brijega. Na istonom dijelu, prema prianjima mje-
tana, prilikom oranja nailazilo se na ciglu, to upuuje na postoja-
nje manjeg sakralnog objekta, a vrlo esto bi se otkrile i izmrvljene
kosti koje upuuju na nekropolu. Uz jo trinaest rekognosciranih
slavenskih naselja na virovitikom podruju, naselje na ivkovom
brijegu indikator je bogate naseljenosti ovog dijela zapadne Sla-
vonije u ranom srednjem vijeku.
Brezovica arheoloki lokalitet Turski grad 529
Utvrda se nalazila u sredinjem dijelu Brezovice, na mjes-
tu gdje cesta ini velik zaokret i vodi dalje prema Novoj Brezovici.
ira povrina utvrde s jasno vidljivim opkopom promjera je 500-
Brezovica - Turski grad - poloaj
528 S. Salaji, Arheologija virovitikog kraja, Virovitica 2001, 18.
529 S. Salaji, Arheologija virovitikog kraja, Virovitica 2001, 18.
288
600 metara, dok je plato same utvrde irine oko 300 metara. Visina
platoa je razliita (izmeu 2,5 i 3 metra). Do sredinjeg dijela dolazi
se uskim puteljkom sa sjeverne strane, gdje u opkopu nema vode.
Prije samog platoa je manje uzvienje, koje je nekada sluilo kao
ulaz. Na platou su oranice i vinograd, a na povrini su nalazi cigle,
kamena, ae. U istonom i zapadnom dijelu opkop je ispunjen vo-
dom. Utvrda je kao Wasserburg poznata ve due vrijeme, pa neki
izloci s te lokacije u Gradskom muzeju Virovitica potjeu iz vre-
mena prije ustanovljenja Muzeja.
Brezovica- katolika kapelica na groblju,
kapelica u selu i kapela Svetog Vida 530
Kapelica na groblju sagraena je od cigle stare mrtva-
nice i doprinosom mjetana. Kada se to tono dogodilo, nema po-
dataka. Kapelica u selu, danas obnovljena, sagraena je 1925. go-
dine dobrotom majstora Stjepana Gaparevia i uz pomo Mare
Broanac i Jule Mandi. Godine 1997. donesena je odluka da se u
mjestu sagradi nova crkva. Nova je graevina zavrena u centru se-
la 2002. godine.
Budakovac katolika kapela Svete Rozalije 531
U centru Budakovca nalazi se ova interesantna graevina
koja potjee iz 19. stoljea. Na vanjskom je zidu upisana 1896. go-
dina, kada je u Budakovcu bila velika poplava, pa nam taj podatak
kazuje da je ve onda graevina postojala. Godine 1980. kapela do-
biva limeni krov, a graevina je obnovljena i proirena 1995. godi-
ne.
Budakovac - kapela Svete Rozalije
530 T. Vuur, upa Svetoga Ilije proroka u Gradini (kronika jednog vremena), 1762-2002, Gradina 2002, 35,
36
531 T. Vuur, upa Svetoga Ilije proroka u Gradini (kronika jednog vremena), 1762-2002, Gradina 2002, 43.

Detkovac katolika kapela Blaene Djevice
Marije 532
Ova kapela, koja se nalazi u centru Detkovca, sagraena je
1899. godine, a gradio ju je Pavao Rorbacher iz Virovitice. Sagra-
ena je o troku Elemera pl. Bathora na seoskom zemljitu. Da-
rovatelj je poklonio ovu kapelicu svim katolikim mjetanima Detk-
ovca uz obavezu da e se sam brinuti o uzdravanju kapele dok bu-
de u Detkovcu, a nakon toga da e brigu preuzeti mjetani. Grad-
nja je stajala 2400 kruna. Godine 1965. i 1997. kapela je obnovlje-
na.
Detkovac - kapela Blaene Djevice Marije
532 T. Vuur, upa Svetoga Ilije proroka u Gradini (kronika jednog vremena), 1762-2002, Gradina 2002, 39.
289
Gradina arheoloki lokalitet groblje kraj crkve
Svetoga Ilije 533
Srednjovjekovni lokalitet je smjeten na znatnom uzvie-
nju usred sela. Breuljak je presjeen cestom koja vodi prema Bre-
zovici i on se uzdie i do dvadeset metara. Na zaravnjenom platou
je crkva Svetoga Ilije, kojoj se prilazi blagim usponom sa zapadne
strane, a na sjevernoj strani, iza crkve, nastavlja se mjesno groblje,
te teren strmo pada, kao i s june i istone strane. Na groblju je pri-
mijeeno mnogo srednjovjekovnih usitnjenih komadiaka kerami-
ke.
Gradina arheoloki lokalitet Duljine 534
Izmeu sela Baevca i Gradine nalazi se zemljite Duljine
(mjetani ga jo zovu i Gradina), smjeteno na samom rubu velike
diluvijalne terase. Na njemu su uoljive dvije gradine, jedna do dru-
ge i istih visina, 119,5 metara, elipsoidnog oblika. Vrhovi gradina
izdiu se za oko 7 metara od okolnog terena. Zapadna je gradina
itava pod oranicama, dok je istona djelomino pokrivena kua-
ma sela Gradine. Postoji jo trea, manja gradina, koja se nalazi oko
600 metara sjeverno od zapadne gradine. Na gradinama su pro-
naeni bronanodobni i srednjovjekovni komadi keramike to upu-
uje na vieslojno naselje, ali budui da nije do sada bilo iskopa-
vanja, ne moe se zakljuiti o kakvim se arheolokim lokalitetima
radi.
Gradina katolika upna crkva Svetoga Ilije 535
upna crkva Svetoga Ilije u Gradini je podignuta na mje-
stu srednjovjekovnog utvrenja. Temelje dananje crkve, koja je po-
dignuta nasuprot nekadanjoj drvenoj crkvi, postavio je upnik Jo-
sip Nesek 1775. godine, a zidovi i krovite podignuti su tek 1820., u
vrijeme upnika Franje Schmidta. Oltari su izraeni 1847., a crkva i
svetite su obojeni 1904. i 1905. godine. Uz crkvu je posebno vrije-
dan upni dvor, podignut jo 1783. godine.
Gradina pravoslavni parohijalni hram Svetog
Muenika Pantelejmona 536
Hram Svetoga Muenika Pantelejmona uniten je 1942.
godine, kada i hramovi u Zrinju Lukakom i Dijelki. Na mjestu sta-
533 S. Salaji, Arheologija virovitikog kraja, Virovitica 2001, 21.
534 S. Salaji, Arheologija virovitikog kraja, Virovitica 2001, 21.
535 T. Vuur, upa Svetoga Ilije proroka u Gradini (kronika jednog vremena), 1762-2002, Gradina 2002, 23,
30, 31; T. uri, D. Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002,
68.
536 D. Kai. Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 284; www.eparhija-
slavonska.org.; F. kiljan, "Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia
Slavonica, sv. 9 (2009), 188.
roga hrama, pokraj groblja u junom dijelu naselja Gradina, prije
Domovinskog rata 1988. godine, zapoela je gradnja novog hra-
ma, kojem su podignuti zidovi svetita. Hram, zbog ratnih okolno-
sti, nikada nije zavren i danas stoji obrastao u iblje.

Gradina - pravoslavni parohijalni hram Svetog Velikomuenika

Pantelejmona

Gradinski Lug katolika kapela Svetog Ivana

Krstitelja, Svetog Nikole Tavelia i Gospe od
Roarija 537
Godine 1966. Maa i Stjepan Kovaevi iz Gradinskog Lu-
ga darovali su svoj posjed za gradnju kapele. Pet godina kasnije,
1971., postavljen je za nju kamen temeljac. Podiui ovu kapelu,
stanovnici Luga Gradinskog, koji su se doselili iz Vrlike etrdeset go-
dina ranije, ispunili su svoj zavjet. Godine 1977. kapela je blago-
slovljena, a 1998. je obnovljena.

Majkovac (lebina) pravoslavni filijalni hram

Ognjene Marije 538
Nedaleko mjesta gdje su doseljenici iz Bosne i Srijema na-
kon Domovinskog rata podigli katoliku zvonaru, do 1942. godine
stajao je hram posveen Ognjenoj Mariji. Te godine su ga sruili
ustae te od njega nije ostao ni kamen na kamenu. Toan poloaj
hrama bio je na mjestu gdje su danas zasaeni borovi nedaleko lo-
kalne trgovine.

Novi Gradac katolika kapela Presvetog

Trojstva 539
Godine 1931. zapoela je gradnja ove kapele. Kapela je
obnovljena izvana i iznutra 1965., a 1985. popravljen je njezin krov.

537 T. Vuur, upa Svetoga Ilije proroka u Gradini (kronika jednog vremena), 1762-2002, Gradina 2002,
40-41.

538 D. Kai. Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 282;
www.eparhija-slavonska.org.; F. kiljan, "Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu"
u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 188

Gradina - katolika upna crkva Svetoga Ilije 539 T. Vuur, upa Svetoga Ilije proroka u Gradini (kronika jednog vremena), 1762-2002, Gradina 2002, 42.

290
 291

Deset godina kasnije kapela je obnovljena izvana, dozidan je nov

toranj i pokriven bakrom. Tijekom 2001. kapelica je obnovljena do-
nacijom Demokratske zajednice Maara Hrvatske iz Novog Grad-
ca i Budakovca.

Ruani - katolika kapela Majke Boje od pohoda Elizabeti

Novi Gradac - katolika kapela Presvetog Trojstva

Ruani katolika kapela Majke Boje od

pohoda Elizabeti 540

Mjetanima Ruana isprva je kua Janka uraia sluila

kao kapela (1964.g.), a 1971. godine sagraena je nova kapela koja
se nalazi s desne strane prometnice koja vodi prema Novom Grad-
cu.

lebina katolika zvonara 541

U lebinu, koja je prije rata bila naseljena pravoslavnim

stanovnitvom, za vrijeme Domovinskog rata su naseljeni katolici
iz Srijema i Bosne. Oni su podigli zvonaru nedaleko pravoslavnog
groblja i mjesta gdje se nekada nalazila pravoslavna crkva.

540 T. Vuur, upa Svetoga Ilije proroka u Gradini (kronika jednog vremena), 1762-2002, Gradina 2002, 37,
38.
541 T. Vuur, upa Svetoga Ilije proroka u Gradini (kronika jednog vremena), 1762-2002, Gradina 2002, 44. lebina - pravoslavno groblje
292
 293

Katalog kulturno-historijskih spomenika zapadne Slavonije

Opcina Lukac
Dijelka pravoslavni parohijalni hram Svetog
Velikomuenika Lazara 542
Hram Svetog Velikomuenika Lazara stajao je u Dijelki do
1942. godine, kada su ga unitili ustae. Nakon Drugog svjetskog
rata na mjestu hrama dugo je stajala zvonara. Sedamdesetih ili
osamdesetih godina podignut je nov hram, koji nikada nije bio za-
vren, a koji je djelomino oteen za vrijeme posljednjeg rata. Da-
nas hram stoji potpuno naputen i zarastao.
Dijelka - pravoslavni parohijalni hram Svetoga Velikomuenika Lazara
Kapela Dvor naputeni i zaboravljeni dvorac 543
Jednokatna i prilino velika, ne osobito zamjetljiva, osam
kilometara sjeverno od Virovitice uz cestu koja vodi prema Terezi-
nom Polju i Barcsu, stoji kurija Kapela Dvor. Neko se svojim veli-
kim perivojem isticala u podravskoj nizini. Danas predstavlja jez-
gro sela koje se oko nje razvilo u dvadesetom stoljeu. Dvorac je
navodno sagraen oko 1880. godine, a podigao ga je Gejza ple-
meniti Jankovi Beszan iz Slatine. U poetku se dvorac nazivao Gej-
zin Dvor. U godinama poslije Drugog svjetskog rata zgrada je
542 D. Kai. Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 285;
www.eparhija-slavonska.org.; F. kiljan, "Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu"
u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 187.
543 M. Obad itaroci, B. Obad itaroci, Dvorci i perivoji u Slavoniji, Zagreb 1998, 182-183; T. uri, D.
Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002, 64-65.
294
prozvana Kapela Dvor prema kuli koja je podsjeala na kapelicu.
Zgrada ima dva kata i podrum. U unutranjosti je djelomino sa-
uvana ukrasna stolarija: vrata, drvene ograde stubita i galerije u
predvorju. Zidni oslik u jednoj prostoriji govori da su i ostale sobe
bile oslikane, ali da su kasnije prefarbane. Godine 1920. posjed Gej-
zin Dvor kupio je Arpad I. Karolyi od Gejzina sina. U Arpadovo doba
posjed je bio poznat po uzgajanju paroga, jahaih konja i jelena.
Obitelj Karolyi naputa dvorac 1939. godine, kada odlazi u Zagreb.
Ubrzo vlasnikom dvorca postaje Hrvatska tedionica u Zagrebu,
zatim tedionica Savske banovine, a 1941. godine Zavod za kolo-
nizaciju. Ve idue godine dvorac zajedno s perivojem kupuju pet
obitelji doseljenih iz Hrvatskog zagorja i Podravine. etiri su obite-
lji svoje dijelove prodale Lovakom drutvu iz Lukaa, odnosno Lo-
vakom savezu opine Virovitica 1964. godine. Meutim, zbog ne-
sloge s jednom obitelji, koja je posjedovala jednu petinu perivoja i
dvorca, pokuaji obnove dvorca, koji su tada poduzimani, nikada
nisu urodili plodom. Uspjeli su se popraviti samo krov i kula. Od
tada, pa sve do dananjih dana, dvorac i perivoj propadaju.
Luka katolika upna crkva Svetog Luke
Evanelista 544
Godine 1771. u centru Lukaa sagraena je upna crkva
Svetog Luke Evanelista. Radi se o jednobrodnoj kasnobaroknoj
graevini s uim poligonalnim svetitem. Dograena je 1901. godi-
ne, kada poprima i klasicistike oznake. Vrijednu baroknu propovj-
edaonicu, sa skulpturom Svetog Luke, naruio je 1762. godine grof
Karlo Oton od Carafte. U upi se jo nalaze i kapelice novijeg da-
tuma Presvetog Trojstva u Dugom Selu, Sv. Klare u Budrovcu, Uz-
vienja sv. Kria u Terezinom Polju i Dobrog pastira u Gornjem Ba-
zju. Starija je zvonara-kapela Snjene Gospe u Turanovcu.
Zrinj Lukaki pravoslavni filijalni hram
Svetoga Ilije 545
U mjestu Zrinj Lukaki, u neposrednoj blizini Drave i ma-
arske granice, na kraju naselja, nalazi se mjesto gdje je do 1942.
godine stajao hram Svetoga Ilije. Te su ga godine ustae poruili, te
se do danas vide samo udubljenja na mjestu gdje je stajao. Mjesto
na kojem se hram nalazio danas odrava gospodin Nikola Stojsav-
ljevi iz Zrinja. Hram je filijala parohije Virovitica.
544 T. uri, D. Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002, 64
545 D. Kai. Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 285;
www.eparhija-slavonska.org.; F. kiljan, "Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu"
u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 188.
 295

Kapela Dvor - dvorac

 Zrinj Lukaki - poloaj pravoslavnog filijalnog hrama
Svetog Ilije

Luka - katolika upna crkva Svetog Luke Evanelista

296
297
298
 299

Katalog kulturno-historijskih spomenika zapadne Slavonije

Opcina piic Bukovica

Buetina katolika kapela Svete Marije 546 Vei dio materijala Erpai je poklonio Gradskom muzeju u Virovi-
tici, a manji je zadrao u svojoj zbirci.
Na lokaciji crkve Svete Marije u Buetini nalazio se nizinski
grad. Ulaz u crkvu je nedaleko od ceste, s istone strane, dok s ju-
Lozan srednjovjekovna gradina Lendava 548
ne, sjeverne i zapadne strane crkvu okruuje opkop. Naroito je
strm i dubok opkop na zapadnoj strani, gdje se dalje nastavlja u
Tipino slavensko gradite visine 10-15 metara, ovalno,
dolinu. U crkvi se, pored glavnog oltara, nalazi i slika koja prikazuje
duine stotinjak metara, zaravnjenog platoa, na kojem je izrasla
nekadanju crkvu i njezinu okolinu. Okolnosti prvih nalaza upuu-
ikara. Na lokaciji nema povrinskih nalaza, usprkos tome to se
ju da se uokolo crkve nalazilo groblje, budui da je J. Erpai iz Bue-
itavo okolno zemljite obrauje.
tine prilikom vaenja lipe 1988. godine na dubini od ezdeset cen-
timetara naiao na razbacane ljudske kosti bez grobnih priloga.
Mjetani takoer spominju i nekakve tunele koje je pronaao je-
dan od lokalnih stanovnika radei na poslovima elektriara.

Lozan - srednjovjekovno gradite Lendava

Okrugljaa katolika kapela Gospe Lurdske 549

Buetina - katolika kapela Svete Marije
Okrugljaa je najudaljenije naselje u sklopu upe sv. Roka
547 u Virovitici (oko 13 km). Smjeteno je izmeu Buetine i Netee,
Buetina prapovijesni lokalitet Konaki
gotovo na rijeci Dravi. Oko 1900. godine spominje se kao pustara,
a naseljeno je nakon to je 1928. godine dr. uro Basariek proveo
Na lokaciji Konaki u blizini Buetine J. Erpai, lokalni lju-
parcelaciju zemljita. Zemlju su kupovali doseljenici, veinom iz
bitelj starina, pronaao je vei broj keramikih ulomaka i kamenih
urevca i Ferdinandovca. Kapela Gospe Lurdske u Okrugljai po-
artefakata koji pripadaju bronanodobnoj kulturi polja sa arama.
dignuta je i posveena 08. 11. 1942. godine. Unutranjost je ure-

546 S. Salaji, Arheologija virovitikog kraja, Virovitica 2001, 19. 548 S. Salaji, Arheologija virovitikog kraja, Virovitica 2001, 22.
547 S. Salaji, Arheologija virovitikog kraja, Virovitica 2001, 19. 549 www. franjevci-vtc.hr

300

ena jednostavno. Na mjestu glavnog oltara sagraena je lurdska
pilja koja zauzima velik dio prostora u svetitu, a u nju je smjeten
kip Lurdske Gospe i sv. Bernardice. Kapela posjeduje jo kip Srca
Isusova i sliku sv. Jurja. U lai kapele nalaze se klupe i stolci za sje-
denje vjernika. U zvoniku se nalazi jedno manje zvono, nabavljeno
1949. godine. Sa sjeverne strane kapele nalazi se mala sakristija u
kojoj su smjeteni ormar i stol.
Okrugljaa - katolika kapela Gospe Lurdske
301
pii Bukovica prapovijesni lokalitet Mali
Zagreb 550
Prapovijesni lokalitet Mali Zagreb nalazi se u junom di-
jelu pii Bukovice , iza eljeznike pruge, a rasprostire se s jedne i
s druge strane ceste koja vodi prema Baarovom jarku. Na blagom
je uzvienju, a nalazi se na obradivoj povrini iza kua uz cestu.
Omeen je rjeicom Lendavom s istone i june strane. Radi se o
lokaciji na kojoj su naeni primjerci prapovijesne bronanodobne
keramike iz vremena kulture polja sa arama, tonije virovitike
grupe. Vrlo je vjerojatno da se radilo o naselju i nekropoli. Prvi su
nalazi otkriveni ezdesetih godina dvadesetog stoljea, a kasnije,
kada su na lokaciji nastajale i kue, jedan dio nalaza predan je R.
erbediji, kod kojeg se i danas dio nalaza nalazi.
pii Bukovica katolika upna crkva Sv. Ivana
Krstitelja 551
upna crkva u pii Bukovici sagraena je 1753. godine
u baroknom slogu. U crkvenoj organizaciji najprije je osnovana
kapelanija, a tek potom upa (1808.g.). Toranj uz upnu crkvu sa-
graen je 1777. godine, a kurija upnog dvora je sagraena 1805.
upom danas upravljaju franjevci iz Virovitice. Uz upnu crkvu
nalazi se i grobljanska kapela.
pii Bukovica neolitski lokalitet Baarov
jarak 552
Na podruju lokacije Baarov jarak u pii Bukovici vrlo
je vjerojatno stajalo naselje u prapovijesti koje je pripadalo neolit-
skim kulturama, korenovskoj i brezovljanskom tipu sopotske
kulture. Lokacija se nalazi oko etiri kilometra od podravske ma-
gistrale. Smjetena je u dolini i okruena, na sjeveroistonoj i is-
tonoj strani potokom Skrajinom, na zapadnoj strani cestom koja
vodi u umu, a na junoj strmom padinom koja je obrasla umom.
Lokacija je otkrivena 1989. godine kopanjem kanala za polaganje
cijevi magistralnog plinovoda Virovitica-Kutina. Arheoloki nalazi
su pronaeni tek na metar dubine. Iskopavanja su otkrila temelje
kue te mnogo rvnjeva, sjekira, mikrolita, utega za tkalaki stan,
sjekira i keramiku.
550 S. Salaji, Arheologija virovitikog kraja, Virovitica 2001, 30; K. Minichreiter, Pregled arheolokih na-
laza na podruju opine Virovitica u: Virovitiki zbornik 1234-1984, Virovitica 1986, 81-98.
551 T. uri, D. Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002, 58-
59
552 S. Salaji, Arheologija virovitikog kraja, Virovitica 2001,29; S. Janevski, Rezultati arheolokog isko-
pavanja na lokalitetu Baarov jarak u pii Bukovici u: Obavijesti, br. 3, god. XXII, Zagreb 1990.
pii 553
Bukovica srednjovjekovni lokalitet
Brijeg
Srednjovjekovni lokalitet Brijeg smjeten je na obradivoj
povrini na povienom mjestu usred nizinskog dijela. Nalazi se s
lijeve strane puta koji vodi u Baarov jarak, iza lokaliteta Mali
Zagreb. S istone strane lokacije protjee potok Lendava, a sa
zapadne strane zapoinje uma. Arheologinja Silvija Salaji pri-
kupila je nalaze s toga lokaliteta.
pii Bukovica srednjovjekovni lokalitet
Gradina 554
Poloaj Gradina u pii Bukovici nalazi se jugozapadno
od mjesta. To je prirodno uzvienje promjera izmeu 300 i 400
metara, visine oko 80 metara, sa jo jasno vidljivim opkopima koji
poput prstena opkoljavaju Gradinu. Gradina je najbolje utvrena
sa sjeverne, istone i jugoistone strane, dok je s june i jugoza-
padne strane bio prilaz. Gradina zapravo predstavlja srednjo-
vjekovno trgovite Bakwu koja se sastojala od nekoliko dijelova:
Bukovice, Donje Bukovice, Podgraa, Srednje Bukovice i Barto-
lovca ili Gornje Bukovice. Na zemljovidu J. Szemana iz 1822. go-
dine ucrtane su kraj Bukovice ruevine spomenutog burga. Trgo-
vite ispod grada imalo je svojeg naelnika i opinsko vijee,
pii Bukovica - poloaj Gradina
553 S. Salaji, Arheologija virovitikog kraja, Virovitica 2001, 30.
554 S. Salaji, Arheologija virovitikog kraja, Virovitica 2001, 30; B. Cvetkovi, D. Kahri, Tragom prolosti
pii Bukovice, Virovitica 1971, 7-8; S. Salaji, Arheoloka iskopavanja na 'Gradini' kod pii Bukovice u: municipalnom teritoriju u: Arheoloka istraivanja i Bjelovarsko-bilogorskoj upaniji i pogrebni ritusi na te-
Zaviaj, br. 8-10, Virovitica 2000, 40-41; G. Szabo, Sredovjeni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 1920,
129; T. Tkalec, Srednjovjekovna gradita u Hrvatskoj (magistarski rad), neobjavljeno, Zagreb 2004, 213-
215; Z. Lovrenevi, Srednjovjekovne gradine u podravskoj regiji u: Podravski zbornik 85, Koprivnica
1985, 176-177, 197.; F. kiljan, "Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia
Slavonica, sv. 9 (2009), 186-187.
302
trgovine, sajmove i obrtnike. Nakon to su Osmanlije zauzeli ovo
podruje, Bukovica je itava bila zapaljena. Krajem 17. stoljea u
Bukovici vie nitko nije stanovao, te su nakon odlaska Osmanlija
ostala samo etiri Vlaha, pastiri, kojima je virovitiki provizor dao
na koritenje tu zemlju na tri godine. Nekadanja selita i trgovite
nalaze se pod umom. Tek poetkom 18. stoljea stvara se novo
naselje u nizini, izmeu potoka Bukovice i Lendave. Arheologinja
Silvija Salaji poduzela je arheoloka iskopavanja 1990. godine te
je pronala mnotvo fragmenata keramikih posuda i penjaka.
pii Bukovica ostaci rimske ceste 555
Ferdo ii jo navodi da je preko Bukovice ila prapo-
vijesna cesta. Nakon dolaska Rimljana podravskom nizinom prolazi
rimska cesta na kojoj se nalaze stanice. Vee stanice su imale naziv
mansiones (one koje su imale gostinjac i prenoite), a manje
mutationes (gdje su se mijenjali konji). Takva jedna mala postaja
(mutatio) na podravskoj magistrali bila je i Cocconae, rodno
mjesto konjikog gardista Ulpija Kokceja. Slubovao je u Rimu,
gdje ga je zadesila i smrt. Veliki mramorni spomenik podignuo
mu je brat Viktor. Na pjeskovitom obraenom zemljitu, u vino-
gradima i na oranicama, moe se lako pronai i slijediti trag rimske
ceste od ljunka to ide od eljeznike postaje Vukosavljevica do
kraja Zidina na istok. Jedan krak rimske ceste iao je podno Zidina
prema Bukovikoj Gradini te se nastavio uvalom za Vukosavljevicu i
Turnaicu, samo to je umska eljeznica za izvoz drva unitila
ostatke rimskog puta. Rimska postaja Cocconae bila je smjetena
na poziciju Berek, najistoniju padinu brda Gradina.
pii Bukovica srednjovjekovni lokalitet
Zidine 556
Lokalitet Zidine u pii-Bukovici smjeten je na uzvisini
kod kote 196, oko 500 metara jugoistono od Gradine, s kojom je
povezan. Sa sjeverne strane strm je prilaz, a u podnoju se nalazi
rjeica, dok su s june strane vidljive terase koje su nekada sluile
kao obradive povrine. Lokalitet je obrastao akacijom, a okruen je
umom. ezdesetih godina 20. stoljea na lokalitetu su iskopavani
skeleti. Prema povijesnim izvorima tu je bio benediktinski samo-
stan. Samostan je navodno osnovao 1301. godine neki Salamon.
Njega je na mjestu dananjih Zidina navodno ranio neki medvjed.
Salamon se zavjetovao da e, ukoliko ozdravi od smrtnih rana, na
555 B. Cvetkovi, D. Kahri, Tragom prolosti pii Bukovice, Virovitica 1971, 6; S. Salaji, Arheologija viro-
vitikog kraja, Virovitica 2001, 31; B. Schejbal, Prilog rekonstrukciji rimskih komunikacija na jakom
ritoriju Hrvatske, Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva, sv. 21 (2003), 117.
556 S. Salaji, Arheologija virovitikog kraja, Virovitica 2001, 31; B. Cvetkovi, D. Kahri, Tragom prolosti
pii Bukovice, Virovitica 1971, 7-8.; F. kiljan, "Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20.
stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 187.

istom mjestu podignuti samostan. Pavlinski je samostan izgorio
1532. godine, kada su popaljena od Osmanlija sva mjesta uokolo
Virovitice.
pii Bukovica Novo Selo prapovijesni
lokalitet kod kunog broja 31 557
Prilikom kopanja za podrum kue Luka erneli naiao je
na prapovijesnu keramiku i bronanu iglu s makoviastom gla-
vicom, to je poklonio dr. erbediji za njegovu zbirku. Nalaz pri-
pada bronanom dobu, kulturi arnih polja, virovitikoj grupi.
pii Bukovica dvorac plemia pii 558
Marija Terezija darovala je posjed Bukovicu 1749. godine
plemiu Antunu piiu, upanu Virovitike upanije za ijeg je
557 S. Salaji, Arheologija virovitikog kraja, Virovitica 2001, 31
558 T. uri, D. Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002, 58-
59; M. Obad itaroci, B. Obad itaroci, Dvorci i perivoji u Slavoniji, Zagreb 1998, 294, 295; B. Cvetkovi, D.
Kahri, Tragom prolosti pii Bukovice, Virovitica 1971, 10-11.
303
upravljanja posjedom izbila velika seljaka buna 1755. godine.
Potkraj 18. stoljea, najvjerojatnije oko 1785. godine, vlastelin
Ladislav plemeniti pii podie na podruju pii Bukovice jed-
nokatni dvorac u baroknom slogu te nekoliko pomonih zgrada.
Oko dvorca je ureen i prostran perivoj. Godine 1812. posjed Bu-
kovicu kupuje Stjepan Pejaevi, sin virovitikog vlastelina Antuna
I. Pejaevia. U razdoblju njegova upravljanja imanjem (umro
1826.) dvorac i ostale zgrade doivjele su temeljite pregradnje.
Tada je zdanje dobilo klasicistike oznake koje je zadralo do
dananjih dana. Kasnije pregradnje i nestrune adaptacije, uz nove
namjene (kola) pridonijet e devastaciji toga vrijednog objekta.
Nekada je dvorac imao altanu noenu arkadnim trijemom koja
danas vie ne postoji. Dvorcu se prilazi alejom kestena koja ide od
upne crkve Svetog Ivana Krstitelja do dvorca. Od perivoja nije
ostalo nita.
pii Bukovica - dvorac plemia pii
304
 305

Katalog kulturno-historijskih spomenika zapadne Slavonije

Grad Virovitica
Golo Brdo arheoloki lokalitet Turski grad 559
Gradite Turski grad iznad Golog Brda uzdie se tono iz-
nad jedne livade, u bukovoj i lipovoj umi, promjera je oko 100-150
metara, a visine oko 30 metara. Sa sjeverozapadne i istone strane
strmo se uzdie, dok je s june strane sedlasto povezano s drugim
uzvienjem, irim i ne tako strmim. Sauvan je plato s opkopom.
Na platou su vidljivi tragovi divljeg kopanja, jer postoje dvije vee
rupe. Opkop je sauvan u cijelosti. Plato je okrugao, promjera oko
30 metara. Visina jarka do platoa iznosi 8 metara. ririna jarka je
razliita izmeu 7 i 15 metara. Za grad je arheologinja Gradskog
muzeja u Virovitici saznala za kratkog rada arheoloke grupe
sedmih i osmih razreda od dvojice uenika iz Golog Brda 1989.
godine.
Golo Brdo - poloaj srednjovjekovne utvrde
Jasena arheoloki lokalitet Veliki cimer 560
Jedno od najranijih prapovijesnih naselja na podruju
zapadne Slavonije svakako je lokalitet Veliki cimer kod Jasenaa
gdje je naena keramika korenovske i sopotske kulture iz vremena
neolitika, te keramika lasinjske kulture iz vremena eneolitika.
Gradnja ceste Betevec-Partizanska uma iznijela je na vidjelo niz
arheolokih nalaza ovih kultura. Zatitno iskopavanje vodila su,
559 S. Salaji, Arheologija virovitikog kraja, Virovitica 2001, 21.; F. kiljan, "Graditeljska batina zapadne
Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 187.
560 S. Salaji, Arheologija virovitikog kraja, Virovitica 2001, 22; K. Minichreiter, Pregled arheolokih
nalaza na virovitikom podruju u: Virovitiki zbornik 1234-1984, Virovitica 1986, 81-98; Z. Markovi-S.
Janevski, Zatitna iskopavanja u umi Veliki cimer (Jasena kod Virovitice) u: Obavijesti Hrvatskog ar-
heolokog drutva, br. 1, god. 21(1989).
306
prema strunim uputama Kornelije Minichreiter, dva muzeja:
koprivniki i virovitiki. Sonde su bile postavljene na rub kanala, s
obje strane ceste, na tri uzvienja. Budui da su sonde postavljene
vrlo usko, nije se moglo doi do nekih irih saznanja o tome kako je
lokalitet izgledao u prapovijesti. Otkriveni su jamski objekti, tra-
govi nastanjivanja u zemunicama te ostaci nadzemne kue. Mno-
tvo keramikih nalaza, rvnjeva, kremene grae, utega za tkalaki
stan, glinene lice te rijedak nalaz figure psa odredili su ovaj lo-
kalitet u neolitiko i eneolitiko razdoblje.
Jasena - odlomci lasinjske kulture
Jasena pravoslavni parohijalni hram Svetoga
proroka Ilije 561
Na podruju Jasenaa do dananjih dana je ostao samo
dio apside poludrvenog parohijalnog hrama Svetoga Ilije iz 1836.
godine, obnovljenog 1870. godine, koji se sruio oito uslijed
dotrajalosti 1978./1979. godine (negdje se navodi i 1984. godina).
Hram je bio oteen bombardiranjem u Drugom svjetskom ratu. Na-
vodno je parohija traila obnovu ovoga vrijednoga hrama, ali se
najvie crkvene instance nisu sloile s obnavljanjem ovoga
objekta. Na mjestu gdje je stajao zvonik sada stoji zvonara. Bilo bi
potrebno makar konzervirati ostatke ovoga vrijednog objekta.
561 D. Kai. Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004, 285;
www.eparhija-slavonska.org; Iskaz paroh Stanko Desani (Velika Brljanica); Ministarstvo kulture, Uprava
za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Poegi, Konzervatorska podloga za prostorni plan ure-
enja i generalni urbanistiki plan grada Virovitice, Poega 2002, 36; www.mitropolija-zagrebacka.org.;
Srpska pravoslavna crkva, Mitropolija Zagrebako-ljubljanska, ematizam, Zagreb, 2009, 82,83,84.

Milanovac katolika kapela Presvetog Trojstva 562
Iznad Milanovca, virovitikog predgraa, na obroncima Bi-
logore stoji kapelica Presvetog Trojstva, koja je 1757. godine bila
drvena, a ve od 1782. godine stoji dananja zidana graevina.
562 Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Poegi, Konzervator-
ska podloga za prostorni plan ureenja i generalni urbanistiki plan grada Virovitice, Poega 2002, 22-23.
307
Jasena - pravoslavni parohijalni hram Svetoga Proroka Ilije
Milanovac katolika kapela Svetog Kria 563
U Milanovcu je, na suprotnoj strani od Presvetog Trojstva,
takoer na jednom vrhu Bilogore koji je danas zasaen lozom,
stajala crkva Svetog Kria koja je u bombardiranjima tijekom
Drugog svjetskog rata u potpunosti unitena.563a
562 Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Poegi, Konzervator-
ska podloga za prostorni plan ureenja i generalni urbanistiki plan grada Virovitice, Poega 2002, 22-23.
563a S. Koul, "Oteene crkve i crkveni spomenici u Zagrebakoj nadbiskupiji u Drugom svjetskom ratu i
Porau" u: Tkali 4 (2002), 72.
Sveti ura katolika kapela Svetog Jurja 564
Na jednom od obronaka Bilogore smjestila se mala kape-
lica Svetog Jurja. Isprva je ovo bila drvena graevina, a tijekom 19.
stoljea sazidana je nova. U Drugom svjetskom ratu kapela je teko
oteena, a nova je sazidana 1962. godine.564a
Virovitica - arheoloki lokaliteti istraeni
prilikom zatitnih iskopavanja 2005./2006. na
trasi zapadne virovitike obilaznice 565
Prvo istraeno nalazite se nalazi na poloaju ura is-
tok na kojem su pronaeni tragovi prapovijesnog (starije eljezno
doba) i ranosrednjovjekovnog naselja. Drugo istraeno nalazite
smjeteno je na poloaju ura zapad i ondje su pronaena dva
prapovijesna naselja. Prvo je pripadalo nosiocima starevake
kulture, a drugo ranom bronanom dobu. Trei poloaj koji je is-
traen je Brekinja. I ondje je pronano starevako naselje. Na
etvrtoj lokaciji, Kikorija jug, otkriveni su ostaci rimskog ruralnog
naselja koje se datira od 2. st. do 5. stoljea i ranosrednjovjekovnog
naselja iz 9. stoljea. Peti lokalitet je Kikorija sjever. Ondje je
pronaeno naselje iz mlaeg eljeznog doba, a na estoj lokaciji,
Koriji, pronaeno je naselje iz vremena bakrenog doba koje pri-
pada lasinjskoj kulturi. Na lokalitetu Batalije pronaena je takoer
keramika koja je pripadala lasinjskoj kulturi, a na posljednjem
lokalitetu, Virovitica-ota pronaeni su tragovi keramike koja pri-
pada virovitikoj grupi, kasnobronanodobnom razdoblju kulture
polja sa arama. Svi lokaliteti ukazali su na gustu naseljenost vi-
rovitike podravine od ranog neolitika do srednjeg vijeka.
Virovitica arheoloka nalazita u gradu 566
U samom gradu Virovitici postoji niz arheolokih nalazi-
ta od vremena prapovijesti do srednjeg vijeka. Tako je u dvoritu
Gradske kavane otkriven stambeni objekt iz kasnog srednjeg
vijeka za koji se ne zna emu je sluio. U pojedinim ulicama (Ru-
sanova br. 31, lokalitet izmeu Strukovne kole i Gradske kavane,
na prostoru Kazalita u Virovitici, na poetku Gajeve ulice, na Trgu
kralja Zvonimira, Trgu fra B. Gerbera, Trgu kralja Tomislava, Bekoj
ulici br. 50, na uglu Mihanovieve i Basariekove, u ulici Augusta
Cesarca br. 20, ulici I. Maurania br. 4, ulici Ivana Gundulia br. 35,
ulici Matije Gupca br. 54 i ulici Stjepana Radia) naeni su komadi
srednjovjekovnog novca, keramike ili graevnog materijala koji su
564 Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Poegi, Konzervator-
ska podloga za prostorni plan ureenja i generalni urbanistiki plan grada Virovitice, Poega 2002, 25.
564a S. Koul, "Oteene crkve i crkveni spomenici u Zagrebakoj nadbiskupiji u Drugom svjetskom ratu i
Porau" u: Tkali 4 (2002), 72.
565 Zapadna virovitika obilaznica, zatitna arheoloka istraivanja 2005/2006. godine., Virovitica, rujan-
listopad 2007.
308
pripadali srednjovjekovnom naselju u Virovitici. Nalazi iz neolitika
naeni su na prostoru Oenice (kod eljeznikog mosta), iz
kasnog bronanog doba u ulici I. Zajca br. 29, iz mlaeg eljeznog
doba na Trgu Ljudevita Pataia, i u Milanovcu, a iz rimskog pe-
rioda na prvom ribnjaku juno od Virovitice (skeletni rimski grob),
na lokaciji Mali Poari (nekropola) i u ulici Zlatna polja (skupni
nalaz rimskog novca).
Virovitica arheoloki lokalitet ciglana
Nemeek 567
U samom gradu Virovitici postoji niz arheolokih nalazi-
ta od vremena prapovijesti do srednjeg vijeka. Tako je u dvoritu
Gradske kavane otkriven stambeni objekt iz kasnog srednjeg vi-
jeka za koji se ne zna emu je sluio. U pojedinim ulicama (Rusano-
va br. 31, lokalitet izmeu Strukovne kole i Gradske kavane, na
prostoru Kazalita u Virovitici, na poetku Gajeve ulice, na Trgu
kralja Zvonimira, Trgu fra B. Gerbera, Trgu kralja Tomislava, Bekoj
ulici br. 50, na uglu Mihanovieve i Basariekove, u ulici Augusta
Cesarca br. 20, ulici I. Maurania br. 4, ulici Ivana Gundulia br. 35,
ulici
Virovitica arheoloki lokalitet Deveti ribnjak 568
U samom gradu Virovitici postoji niz arheolokih nalazi-
ta od vremena prapovijesti do srednjeg vijeka. Tako je u dvoritu
Gradske kavane otkriven stambeni objekt iz kasnog srednjeg vije-
ka za koji se ne zna emu je sluio. U pojedinim ulicama (Rusanova
br. 31, lokalitet izmeu Strukovne kole i Gradske kavane, na pros-
toru Kazalita u Virovitici, na poetku Gajeve ulice, na Trgu kralja
Zvonimira, Trgu fra B. Gerbera, Trgu kralja Tomislava, Bekoj ulici br.
50, na uglu Mihanovieve i Basariekove, u ulici Augusta Cesarca
br. 20, ulici I. Maurania br. 4, ulici Ivana Gundulia br. 35, ulici
Virovitica srednjovjekovna utvrda 569
Nizinska utvrda u Virovitici jedna je od najljepih primjera
sauvanih utvrda u Slavoniji koja je nadivjela svoje vrijeme, utkala
567 S. Salaji, Arheologija virovitikog kraja, Virovitica 2001, 32; K. Vinski-Gasparini, Kultura polja sa a-
rama u sjevernoj Hrvatskoj, Zadar 1973, table 7-11; K. Vinski-Gasparini, Groblje kasnog bronanog doba
u Virovitici u: Virovitiki zbornik 1234-1984, Virovitica 1986, 101-102; Ministarstvo kulture, Uprava za za-
titu kulturne batine, Konzervatorski odjel u Poegi, Konzervatorska podloga za prostorni plan ureenja i
generalni urbanistiki plan grada Virovitice, Poega 2002, 11, 62.
568 S. Salaji, Arheologija virovitikog kraja, Virovitica 2001, 32, 38.
569 S. Salaji, Srednjovjekovna nizinska utvrda u Virovitici, Virovitica 2008; R. Horvat, Povijest grada Viro-
vitice, Virovitica 2001; S. Salaji, Arheologija virovitikog kraja, Virovitica 2001, 34; S. Salaji, Srednjovje-
kovna nizinska utvrda u Virovitici u: Glasnik slavonskih muzeja, br. 4 (2006), 88-92; S. Salaji, O arhe-
olokim iskopavanjima na srednjovjekovnoj utvrdi u Virovitici u: Vijesti muzealaca i konzervatora, sv. 1-2,
Zagreb 2006, 24-27; S. Sekuli-Gvozdanovi, Srednjovjekovni burg-jezgra urbanizma kasnije Virovitice
u: Virovitiki zbornik 1234. 1984., Virovitica 1986, 339-345; D. Saboli, Kraljevski posjed i slobodan grad
u: Virovitica: izabrane teme, Virovitica 1996, 57-60.; S. Janevski, Stara jezgra Virovitice u: Zaviaj, br. 3,
Virovitica 1992, 14-15; G. Szabo, Sredovjeni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 1920, 129-130; E. e-
lebija, Putopis, Sarajevo 1973, 237.; F. kiljan, "Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. sto-
ljeu" u: Scrinia Slavonica, sv. 9 (2009), 185-186.
 309

Virovitica - arheoloka nalazita u gradu

se u tkivo grada i nezaobilazna je kada je u pitanju njegov kulturni platoom okruenim jarkom. Danas je na mjestu utvrde podignut
ivot. Danas je utvrda vidljiva samo po konfiguraciji terena jer se na dvorac Pejaevi poetkom 19. stoljea. Arheolokim istraiva-
njezinom platou nalazi barokno-klasicistiki dvorac Pejaevi s njima otkriven je zapadni ulaz u tvravu sa sauvanim bedemom
perivojem. Naruena je izgleda samo u junom dijelu izgradnjom od opeke i klesanog kamena u donjem dijelu, pronaeni su drveni
gradskog bazena, a u ostalim je dijelovima sauvala svoj prvotni piloti podiznog mosta, a otkriven je i ulaz u tunel, podzemni izlaz iz
oblik. Najraniji spomen utvrde u Virovitici potjee iz 13. stoljea. utvrde u krajnjoj nudi, zidan od opeke koji se pruao itavom
Naime, tada herceg Koloman (1234.g.) daje povlastice i olakice duinom platoa. Arheolokim iskopavanjima zasigurno e se doi
ovom vanom srednjovjekovnom trgovitu. O vanosti Virovitice do brojnih novih otkria koja e rasvijetliti povijest Virovitice.
govori i injenica da je Bela IV. upravo ovdje 1242. godine izdao
Zlatnu bulu kojom proglaava Zagreb slobodnim kraljevskim
gradom. Ovdje su izdane i povelje za Samobor i Vukovar. Kraljica
Marija, supruga Bele IV., rado je boravila u Virovitici, a uz njezino se
ime vezuje i dolazak franjevaca na ovo podruje u 13. stoljeu.
Marija je sagradila crkvu svete Marije i samostan Male brae, ali od
svega toga do danas se nije sauvalo nita osim romanikog kapi-
tela i dijela stupa koji su danas u upotrebi u crkvi Svetog Roka. U
Virovitici se osim ovih zdanja spominje u srednjem vijeku i crkva
Svetih Kuzme i Damjana. Virovitica je u vrijeme Arpadovia i
sjedite Virovitike upanije. U 15. stoljeu Virovitica dolazi u
privatne ruke. Njezini prvi posjednici nakon kraljevske obitelji su
braa Ivan i Emerik Marczaly. Naime, Sigismund, kralj Ugarske i
Hrvatske je zbog svoje rastronosti i nepromiljenosti zaloio
virovitiko imanje s palaom za 10000 forinti spomenutoj brai.
Utvrda dananjih oblika nastala je zacijelo upravo u vrijeme brae
Marczaly. Ranija srednjovjekovna utvrda, iz vremena Bele IV.,
nalazila se na junom dijelu platoa i bila je vrlo vjerojatno graena
od drva. Nakon brae Marczaly uslijedilo je sve nemirnije vrijeme,
to se odrazilo i na utvrdi, ponajvie zbog este promjene
vlasnika. Vlasnik postaje Pethold Edderbach, ali budui da nije bio
vjeran kralju Matiji Korvinu, kralj mu oduzima utvrdu i poklanja je
Nikoli uporu Moslavakom. Poslije njegove smrti tvrava prelazi
u ruke Nikole Banffyja Donjolendavskog. Braa Banffy posjedovala
su Viroviticu sve do njezina pada pod Osmanlije 1552. godine.
Nakon toga utvrda je postala zapadni bastion velikog Osmanskog
Carstva. Stoga su ojaani njezini bedemi i temelji, a u njezinoj
stalnoj postavi nalazi se 400 vojnika. Virovtica postaje vrsto
uporite odakle Osmanlije poduzimaju svoje pohode na zapad.
Nakon odlaska Osmanlija krajem 17. stoljea, grofovi Pejaevii
dobivaju posjed Viroviticu 1750. godine. Ondje je Marko barun
Pejaevi zatekao samo ruevine turske utvrde. Unato jakim
topnikim napadima prilikom austrijskog zauzimanja Virovitice
dvije su kule ostale u dobrom stanju. Tako su Pejaevii jednu kulu
kao kapelicu, a drugu kao itnicu. Jedna je bila okrugla, a druga
etvrtasta. Arheoloka istraivanja potvrdila su postojanje okrugle
kule, koja je bila kapelica Blaene Djevice Marije. Iako utvrda danas
nije vidljiva na povrini, jer su njezini vrsti dijelovi potisnuti
kasnijim gradnjama i nalaze se pod zemljom, jasna konfiguracija
tla potvruje ranosrednjovjekovno gradite s uzvienjem i ovalnim Virovitica - crte osvajanja Virovitice 1684. godine

310

Virovitica pravoslavni parohijalni hram
Vaznesenja Gospodnjega 570
U Virovitici, na rubu gradskog parka, u blizini dananje
velike raskrsnice putova za Osijek i Zagreb, na oko 50 metara do
dvorca, stajala je pravoslavna parohijalna crkva posveena Vaz-
nesenju Gospodnjem, sagraena 1818. godine, za koju je ikono-
stas oslikao 1855. paroh Georgije Markovi. Hram su sruili ustae
tijekom Drugog svjetskog rata tako da se od njega ne poznaju ni
tragovi.571
Virovitica dvorac Pejaevi 572
Dvorac u Virovitici poeo je graditi Antun III. grof Pe-
jaevi, sin Josipa II. Tijekom druge polovice 18. stoljea Pejaevii
su ivjeli u skromnoj kui koja se nalazila u srednjovjekovnoj vi-
rovitikoj tvravi. Ruevna utvrda sruena je 1798. i 1799. godine, a
na njezinu je mjestu podignut dvorac od 1800. do 1804. godine
570 Iskaz Stanko Desani, paroh (Velika Brljanica); A. Horvat, O spomenicima kulture u virovitikom kra-
ju u: Virovitiki zbornik 1234. 1984., Virovitica 1986, 355.
571 A. Horvat, O spomenicima kulture u virovitikom kraju u: Virovitiki zbornik 1234. 1984., Viroviti-
ca 1986, 355.
572 M. Obad itaroci, B. Obad itaroci, Dvorci i perivoji u Slavoniji, Zagreb 1998, 320-329; T. uri, D.
Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002, 60-63.
311
prema nacrtima arhitekta N. Rotha. Dvorac je izgraen na temelji-
ma sjevernog dijela bedema, tako da je sauvao istu urbanistiku
os. Glavno proelje dvorca je okrenuto prema gradskom trgu, crkvi
i dominantnoj baroknoj osi koja od dvorca ide prema sjeveru i gubi
se u dravskoj ravnici. Dvorac je jednokatna zgrada, tlorisno u ob-
liku izduenoga pravokutnika veliine oko 88X13 metara, s plitkim
rizalitima na bonim stranama i s osobito naglaenim sredinjim
rizalitom na sjevernom i junom proelju. Altana, noena na 16
stupova postavljenih u dva reda, jest terasa glavnoga salona dvor-
ca i istodobno ima ulogu ulaza u dvorac. Brojni ukrasi svrstavaju
dvorac u rani klasicizam na izmaku baroka, odnosno u kasno-
barokni klasicizam. U dvorcu je 1831. godine bilo 38 soba. Ve go-
dinama u ovom zdanju djeluje Gradski muzej Virovitica i Gradska
biblioteka i itaonica. Radovi na obnovi zgrade zapoeli su jo
pedesetih godina, a temeljita je obnova napravljena 1971. godine.
Izvorna namjena dvorca prestala je odlaskom knezova Scha-
umburg-Lippe. Iako je grof Ivan Drakovi jo neko vrijeme koristio
dvorac, nikada se vie u njemu nije odvijao ivot vlastelinske
Virovitica - dvorac Pejaevi 1903.
obitelji. Jo 1912. godine opinsko je zastupstvo odluilo kupiti
dvorac s perivojem i pretvoriti ga u Hrvatski dom. Prvi svjetski rat
onemoguio je taj naum. Grad je kupio dvorac tek 1931. godine i u
njemu smjestio gradsko poglavarstvo. Oko dvorca nalazi se
vrijedan perivoj.

Virovitica franjevaki samostan i crkva Svetog
Roka 573
Od sakralnih zdanja najvaniji je franjevaki samostan sa
upnom crkvom Svetog Roka u Virovitici. Franjevci su u Viroviticu
doli ve 1280. godine, a navodno je na tom mjestu prije postojao i
dominikanski samostan. Franjevci su najprije stanovali u drvenim
zgradama, a do dolaska Osmanlija u Viroviticu postojala je ondje i
crkva Majke Boje. Poslije povlaenja Osmanlija upnu crkvu opet
preuzimaju franjevci 22. studenog 1684. godine. Oni su tada sta-
novali u drvenom hospiciju, a sagraena je i drvena crkva s tri ol-
573 T. uri, D. Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002, 63.;
A. Horvat, O spomenicima kulture u virovitikom kraju u: Virovitiki zbornik 1234. 1984., Virovitica
1986, 351-356; P. Cvekan, Virovitica i franjevci, Virovitica 1977; Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kul-
turne batine, Konzervatorski odjel u Poegi, Konzervatorska podloga za prostorni plan ureenja i gene-
ralni urbanistiki plan grada Virovitice, Poega 2002, 37-38.
312
Virovitica - dvorac Pejaevi
tara. Gradnja dananjeg franjevakog samostana zapoela je 13.
srpnja 1726. godine, a dovrena je 1751. godine. Kamen temeljac
za dananju upnu crkvu Svetog Roka postavio je 12. travnja 1746.
godine prvi upan restaurirane Virovitike upanije Ljudevit Pata-
i od Zajezde. Gradnja svetita i lae zavrena je 1752. godine, a
barokni toranj je sagraen dvije godine kasnije. I unutranjost cr-
kve vrijedno je opremljena. Ondje se nalazi glavni crkveni oltar gra-
en izmeu 1767. i 1769. godine te vrijedna barokna propovjeda-
onica iz 1758. godine. Vrijedni su i poboni oltari crkve. Za vrijeme
potresa 1758. godine teko su stradali samostan i crkva, ali su ih
obnovili talijanski graditelji. Graevina je oteena tijekom Dru-
gog svjetskog rata.574
574 S. Koul, "Oteene crkve i crkveni spomenici u Zagrebakoj nadbiskupiji u Drugom svjetskom ratu i
Porau" u: Tkali 4 (2002), 72.
 313

Virovitica - crkva Svetog Roka

314

Pojmovnik osoba, obitelji i manje poznatih pojmova
Akroterij - arhitektonski gornji dio, vrh zgrade, biljke i ivotinje kao
ukrasi na vrhu, sljemenu zgrada.
Arpadovii ugarska kraljevska porodica koja je vladala Hrvatskom od
1102. godine do 1301.g. Dinastija je dobila ime po vojvodi Arpadu
(890.-907.). Nakon neuspjelog pokuaja Maara da prodru na zapad
Arpadovii su se okrenuli prema Hrvatskoj i Jadranskom moru. Pod
kraljem Kolomanom (1095.-1116.) Maari su uspjeli zavladati
Hrvatskom (1102.) i Dalmacijom (1107.). Arpadovii su nakon toga vodili
duge ratove s Bizantom da bi zauzeli Srijem, Bosnu i Raku, a s
Mleanima borbu oko prevlasti u dalmatinskim gradovima. Velikim
ratnim naprezanjima i poklanjanjem kraljevskih imanja u vidu darovnica,
Arpadovii su oslabili svoju ekonomsku i politiku mo. Tako su se u
Hrvatskoj i Slavoniji osilile plemike obitelji knezova Krkih (kasnije
Frankopana), Bribirskih (kasnije ubia, pa Zrinskih), Gusia i Babonia.
Zlatnom bulom Andrija II pokuava utvrditi organizaciju plemstva kao
stalea. Posljednji se Arpadovii (Stjepan V) pokuavaju domoi
babenberke batine (Austrije) da bi ojaali svoj poloaj, ali im to ne
uspijeva, tako da posljednja desetljea 13. stoljea karakterizira
potpuno rasulo i nadmonost krupnih feudalaca. Posljednjem
Arpadoviu, Andriji III. Mleaninu pravo na krunu osporavaju papa,
Habsburgovci i napuljski dvor. Ugarsko-hrvatski vladari iz ove porodice
su: Ladislav I (kralj 1077-1095), Koloman (1095-1116), Stjepan III (1116-
1131), Bela II (Slijepi) (1131-1141), Geza II (1141-1162), Ladislav II (1162-
1163), Stjepan IV (1163-1172), Bela III (1172-1196), Emerik (1196-1204),
Andrija II (1205-1235), Bela IV (1235-1270), Stjepan VI (1270-1272),
Ladislav IV Kumanac (1272-1290) i Andrija III Mleanin (1290-1301).
Brankovi, Vuk, sin sevastokratora Branka Mladenovia, koji je vladao u
Ohridu i bio jedan od velikaa vjernih caru Urou V. Vuk Brankovi se
javlja oko 1370. kao gospodar kosovske oblasti s Pritinom, Vuitrnom i
Zveanom, gdje je bila i njihova prva postojbina (Drenica). Godine 1377.
u njegovoj je vlasti i Skoplje, a od 1378. i Prizren s okolinom do Lima.
Brankovi je bio zet i suradnik kneza Lazara. Uestvovao je s njim u
Kosovskoj bitki 1389. Narodne pjesme i prie o njegovoj izdaji nisu
povijesno utemeljene. Skoplje je morao predati Osmanlijama u sijenju
1392. i obavezati se na plaanje danka. Ipak, ni s tim ustupcima nije se
mogao odrati na vlasti. Godine 1396. sultan Bajazit I ga je prognao iz
njegove oblasti kao nepouzdanog, pa je i umro u progonstvu 6.
listopada 1397. Njegove oblasti sultan je dao Lazarevoj djeci i udovici, a
Vukova udovica Mara s djecom dobila je samo uzak pojas oko Vuitrna i
Trepe. Oko 1371. oenio se Marom (1426), kerkom kneza Lazara i
kneginje Milice. S njom je imao tri sina: Grgura, ura i Lazara. Grgur se
zamonaio i umro 1408. Drugi Vukov sin bio je srpski despot ura
Brankovi (1377-1456, vladao 1427-1456). Njihovi potomci su poznati
kao Brankovii.
Brunmid, Josip - hrvatski arheolog, ravnatelj Arheolokog muzeja u
Zagrebu i prvi profesor arheologije na Zagrebakom sveuilitu
(Vinkovci, 10. veljae 1858. Zagreb, 29. listopada 1929.). Uz
numizmatiku i epigrafiku bavio se i drugim arheolokim disciplinama.
Istraivao je spomenike panonskih Slavena u ranom srednjem vijeku
315
(groblje u Bijelom brdu). Svoje rasprave objavljivao je uglavnom u
"Vjesniku Hrvatskog arheolokog drutva".
Crnojevi, Arsenije III, (oko 1633, Bajice, Cetinje, Crna Gora 27.
listopad 1706, Be), peki patrijarh 16741690, arhiepiskop i patrijarh
austrijskih Srba 16901706. Za vrijeme austrijsko-turskog rata 1683. do
1699. prodrla je austrijska vojska u june srpske krajeve, te je Crnojevi,
u listopadu 1689, neposredno pred dolazak Austrijanaca, otiao u
dananju Crnu Goru, ali ga je austrijski zapovjednik Piccolomini,
osvojivi Pritinu, Skoplje, Prizren i Pe, pozvao krajem listopada da se
vrati u Pe. Poslije Piccolominijeve smrti, 1689 godine, austrijska vojska
se povukla na lijevu obalu Dunava i Save. S vojskom se doselio u
Ugarsku i Crnojevi, a s njime i mnoge srpske porodice, koje su se
bojale osvete Osmanlija zbog pomaganja krana u borbi protiv Turske.
U Ugarskoj je car Leopold priznao Crnojevia za starjeinu svih
pravoslavnih Srba koji su se nalazili u njegovoj dravi. Punih 11 godina
nije Crnojevi imao u Ugarskoj stalno sjedite, nego je stanovao u
Sentandreji, Kovinu, Sirigu, Hopovu, Seuju, Futogu i Pakracu, ureujui
srpsku crkvu. Godine 1701. naloio mu je car da se stalno nastane u
Sentandreji. Crnojevi je sproveo reorganizaciju pravoslavne crkve u
Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji, koja je kao sastavni dio peke patrijarije
bila organizirana u tim krajevima i za vrijeme Osmanlija, osnivao je nove
episkopije i postavljao je episkope. U vreme Rkczijeva ustanka
(1703 1711) Crnojevi je sa Srbima ustrajao uz cara i poslao je u Be
proglas, od 9/8 1704, kojim je Rkczi pozvao Srbe da mu se pridrue.
Vjernost i usluge Crnojevia i Srba nagradio je car, poklanjajui
patrijarhu spahiluke Sira i Dalj (u zamjenu za Seuj) i dajui Srbima
nove patente i privilegije, koji su veim dijelom ostali na papiru.
Crnojevi je umro u Beu, odakle je prenesen u Srijem i sahranjen u
manastiru Kruedol.
Datiranje bronanog doba Njemaki arheolog P. Reinecke podijelio
je bronano doba na ove stupnjeve: rano bronano doba - REA1 (2300-
1700.g. pr. Kr.), REA2 (1700-1600.g. pr. Kr.), srednje bronano doba REB1
(1600-1500.g. pr. Kr.), REB2 (1500-1400.g. pr. Kr.), REC (1400. 1300.g.
pr. Kr.) i kasno bronano doba RED (1300. 1200.g. pr. Kr.), HaA1 (1200-
1100.g. pr. Kr.), HaA2 (1100-1000.g. pr. Kr.), HaB1 (1000-900.g. pr. Kr.),
HaB2 (900-800. g. pr. Kr.) i HaB3 (800-750. g. pr. Kr.).
Decumanus glavna ulica u rimskom gradu, orijentirana istok-zapad
Evlija elebija turski putopisac (Istanbul, 25. oujka 1611oko 1682).
Od 1630. poduzima niz putovanja po Osmanlijskom Carstvu i nekim
drugim zemljama. Ta je putovanja opisao, te je tako nastalo vrijedno
djelo od 10 velikih tomova: Posjetio je i junoslavenske zemlje u
nekoliko navrata opisujui tom prilikom svako vanije mjesto. U
Hrvatskoj je obiao podruje itave sjeverne Dalmacije, dijelove
Slavonije, Meimurja i Banije. U putopisima daje mnogo povijesnog i
etnografskog materijala. Pokraj tonih podataka o pojedinim mjestima,
ima dosta opisa koji su nastali prema prianju pojedinaca, ima ak i
izmiljenih kazivanja. Na naem su jeziku objavljeni dijelovi koji se tiu
junoslavenskih zemalja (Makedonija, Srbija, Bosna i Hercegovina,
Hrvatska i Slovenija).
Frankopani vlastelinska hrvatska porodica koja potjee od knezova
Krkih. Prezime Frankopani je ova porodica uzela tek 1430. godine kako
bi dokazala da potjee od stare rimske porodice Frangipani. Krki
knezovi se spominju ve u 12. stoljeu kada su sklopili ugovor s
Mlecima da e braniti otok Krk od neprijatelja. Najznaajniji Krki, Bartol
II, postao je vazal ugarsko-hrvatskog kralja Bele III i od njega dobio
Modruku upaniju (1193. godine) kao vazalni posjed. Darovnicom
Andrije II. potomci Bartola dobili su i Vinodol s okolicom. U 13. stoljeu
Krki knezovi postaju naelnici Splita, Trogira i Senja. Za vrijeme
dinastikih borbi izmeu Arpadovia i Anuvinaca zauzeli su Gacko
polje. Pruivi pomo Anuvincima protiv Mladena II ubia (Bribirca), Osnovnu kolu zavrio je u Oriovcu, gimnaziju u Slavonskoj Poegi te
dobili su kao nagradu Drenik sa Slunjom (1323. godine), a nakon
poraza Mletaka u ugarsko-mletakom ratu oslobodili su se zavisnosti.
Pomaui igmundu (Sigismundu) Luksemburkom da oslobodi Mariju
Anuvinku, Frankopani su kao priznanje za vjernost dobili titulu
dalmatinsko-hrvatskog bana. Od 1449. godine ugled Frankopana naglo
slabi. Sukobi s kraljem Matijom Korvinom i esti upadi Osmanlija u
njihove posjede oslabili su njihovu mo. Ova je obitelj izumrla 1671.
godine, nakon razotkrivanja zrinsko-frankopanske urote, poto je ubijen
Fran Krsto Frankopan (Bosiljevo, 4. oujka 1643 Wiener Neustadt, 30.
travnja 1671), posljednji muki lan.
Habsburki, Ferdinand (dvorac Alcal de Henares kod Madrida, 10.
oujka 1503. - Be, 25. srpnja 1564.), hrvatsko-ugarski kralj (1527.-
1564.). Ferdinand je bio sin Filipa Lijepog, nasljednika habsburkih
zemalja i Ivane Lude, nasljednice Kastilije i Aragona. S oeve je strane
bio unuk cara Maksimilijana I, a s majine, aragonskog kralja Ferdinanda
II Katolikog i kastilijske kraljice Izabele I. Godine 1519. brat Karlo V
prepustio mu je austrijske zemlje, dio svojeg golemog carstva. Nakon
propasti hrvatsko-ugarske drave (bitka na Mohakom polju 1526.
godine), Ferdinand je 1. sijenja 1527. na saboru u Cetingradu izabran
za hrvatskoga kralja. Hrvatsko plemstvo se pri izboru najvie vodilo
praktinim razlozima. Oekivalo je, naime, da e Ferdinand braniti
Hrvatsku tada teko ugroenu od Turaka. U Ugarskoj se stanje
zakompliciralo. Manji dio plemstva izabrao je Ferdinanda 16. prosinca
1526. u Pounu za ugarskog kralja, dok se vei dio zemlje, zajedno sa
Slavonijom, priklonio erdeljskom vojvodi Ivanu Zapolji. Ferdinand je bez
problema 24. listopada 1526. godine izabran za ekog kralja i okrunjen
24. veljae 1527. u Pragu. U Ugarskoj i Slavoniji planuo je graanski rat
izmeu Ferdinanda i Zapolje. Ferdinand se pokazao jaim, pa je Zapolja
potraio pomo od Turaka koji su 1529. godine opsjeli Be. Konano,
1538. sklopio je Ferdinand sa Zapoljom mir u Velikom Varadinu. Tim
mirom priznao je Ferdinand Zapolju za vladara u onom dijelu Ugarske
koji je drao, ali ga je nakon njegove smrti trebao naslijediti Ferdinand.
Time je graanski rat zavren.
Gorjanski - hrvatska vlastelinska porodica. Gorjanski se prvi put
javljaju 1269. Tada je hrvatski herceg Bela darovao upanu Ivanu selo
Gorjane, sjeverno od akova. Tu su Gorjanski sagradili tvravu i podigli
varo. U vrijeme vladavine Anuvinaca (14. stoljee), Pavao Gorjanski je
dobio titulu mavanskog bana i gospodario Vukovskom, Srijemskom i
Bodrokom upanijom. lanovi porodice Gorjanski bili su miljenici
ugarskih vladara te vrili i slubu palatina. Najistaknutiji meu njima je
Nikola II Gorjanski. On je bio oenjen kerkom srpskog kneza Lazara
316
Hrebljanovia. U vrijeme velikih meusobnih sukoba pojedinih plemia
u kraljevstvu, Nikoli Gorjanskom pomau tast knez Lazar Hrebljanovi i
bosanski vladar Tvrtko I Kotromani da porazi hrvatske velikae na elu
s Ivaniom Horvatom. Nikola II Gorjanski je 1394. postao hrvatsko-
dalmatinski ban. Godine 1396. uestvovao je u bitki kod Nikopolja
zajedno s ugarskim kraljem igmundom Luksemburkim. Nikolin sin
Ladislav Gorjanski, takoer ugarski palatin (1447-1458), pomagao je
Luksemburgovcima u guenju pobuna ekih husita. Njegovom smru
1459. godine gasi se loza Gorjanskih.
Ili Oriovanin, Luka sveenik (Oriovac, 1817. Novska , 1878).
filozofsko-teoloki fakultet u Zagrebu. Godine 1843. zareen je za
sveenika, a kapelanovao je u slavonskim upama (Ruevo, Velika,
Lipovljani, Gaj i Bebrina). Imenovan je 1852. godine vojnim sveenikom i
boravio je na ratitima s gradikom graniarskom pukovnijom. Jedno
vrijeme obavljao je vjerouiteljsku slubu u vojnom zavodu Panevo. U
Zadru 1869. je umirovljen primivi odlikovanje za asnog predsjednika
enadskog kaptola i Zadarske nadbiskupije. Nakon umirovljenja bio je
upnik u Makovcu, a od 1872. u Novskoj. Umro je 1878. godine., a
pokopan je na mjesnom groblju u Novskoj. Osim sveenikog poziva
bavio se i povijeu, etnografijom, arheologijom i numizmatikom. U
njegova najznaajnija djela ubrajaju se knjige "Baron Franjo Trenk i
slavonski panduri", "Slavonski narodni obiaji" i "Lovorike". Nakon
njegove smrti zagrebaski asopis "Vienac", kojem je glavni urednik bio
August enoa, upozorio je hrvatsku vladu da otkupi Ilievu bogatu
numizmatiku zbirku. U zbirci su se nala 3333 komada kovanog novca i
44 banknote.
Ivanovci katoliki viteki red, koji je osnovan 1120. godine u
Jeruzalemu. Uz crkvu svetoga Ivana trgovci iz Amalfia osnovali su
samostan i hospital za bolesne i putnike (odatle im i drugi naziv
hospitalci). U Hrvatsku ih je doveo herceg Andrija, brat hrvatsko-
ugarskog kralja Emerika, i to najprije u Maru (u XII. stoljeu), a kasnije
su se rairili i po drugim krajevima Hrvatske, Dalmacije i Bosne. Godine
1312. preuzeli su imovinu ukinutog templarskog reda i preselili svoje
sredite iz Mare u Vranu, a kasnije u Pakrac. Njihova redovnika
pokrajina nosila je ime Vranski priorat. Poznati ivanovci su bili ban Petar
Berislavi i ban Ivan od Paline. Ivanovaca u naim krajevima nestaje u
XVII. stoljeu.
Karaman, Ljubo - (1886. 1971.) Roeni Splianin, diplomirao je na
studiju povijesti umjetnosti u Beu 1910., a na istoj je katedri i
doktorirao 1920. tezom o romanikom kiparstvu u Splitu. Za njegovo
znanstveno formiranje bitno je pohaanje i kreativno slijeenje tzv.
beke kole, u svoje vrijeme najnaprednije i najsolidnije strukovne
grupacije, s vrhunskim autoritetima kao to su Dvorak, Riegl i
Strzygowski. Knjigom "Iz kolijevke hrvatske prolosti" (1930.) polemiki
se osvrnuo na neprimjereno vezivanje naih ranosrednjovjekovnih
crkvica i skulpture uz germansku, sjevernjaku tradiciju te je smjelo
afirmirao originalnost i autentinost starohrvatske arhitekture unutar
okvira europske predromanike. Uz niz specijalnih studija i istraivanja,
posebno iz dalmatinskog okruja (gdje je desetljeima radio kao
konzervator, (do 1941.), uslijedilo je razdoblje pisanja sinteza. Nakon to
je napisao "Umjetnost u Dalmaciji XV. i XVI. vijeka" (1933.) jo jednom je

sumirao steena nova iskustva "Pregledom umjetnosti u Dalmaciji"
(1952.). Preselivi se radno u Zagreb, prvi se odluio panoramski
prikazati srednjovjekovnu umjetnost sjeverne Hrvatske i Slavonije (1948.
- 1950.), a zatim je nastala njegova istovrsna obrada problematike
likovnog srednjovjekovlja Istre (1949.). Krunu njegovih teorijskih dometa
predstavlja knjiga (testamentarnog karaktera) "O djelovanju domae
sredine u umjetnosti hrvatskih krajeva" (s podnaslovom "Problemi
periferijske umjetnosti"). Razvrstavi grau u tri kruga (provincijalno,
granino, periferno) obogatio je pojmovni instrumentarij struke, no
jo vanije pritom je ukazao kako i rad izvan dominantnih stilskih
sredita moe rezultirati slobodom i bogatstvom stvaralakih rjeenja,
ime se odlikuju upravo mnogi hrvatski spomenici.
Kempf, Julije uitelj, (Poega, 25. sijenja 1824. 8. lipnja 1924.)
Svoje radove iz pedagogije i metodike objavljivao je u pedagokim
asopisima "Napredak", "Hrvatski uitelj" i drugim. Osnovnu kolu i est
razreda gimnazije zavrio je u Poegi, a Uiteljsku kolu u Zagrebu.
Uiteljskim radom poeo je u Novom Vinodolskom, a od 1895. do 1917.
bio je uitelj i ravnatelj Djeake puke kole u Poegi (sadanja O pa je s tim ciljem agitirao meu Hrvatima i Srbima u Vojnoj Krajini.
Julije Kempf), a zatim je do mirovine bio upanijski kolski nadzornik.
Od 1925. do 1929. bio je gradonaelnik Poege. 8. lipnja 1924. umro je
u Poegi. Julije Kempf bio je povjesniar, knjievnik, pedagoki
omladinski pisac, kulturni i drutveni djelatnik. Osnovao Poeki muzej i
bio je njegov ravnatelj, bio je osniva i promicatelj vie poekih
drutava. Najznaajnije njegovo djelo je "Poega, zemljopisne biljeke iz
okoline i prilozi za povijest slobodnog i kraljevskog grada Poege i
Poeke upanije", koje je objavljeno 1910. godine. "Moja poeka
sjeanja" su Kempfovi memoari. Tijekom svog radnog vijeka mnogo je
putovao pa je poznat i kao putopisac: "Uz obalu Adrije" i drugi putopisi.
U spomen na Julija Kempfa u Poegi postoji ulica i osnovna kola koje
nose njegovo ime.
Klai, Vjekoslav - (Garin, 28. srpnja 1849. - Zagreb, 1. srpnja 1928.),
hrvatski povjesniar, pisac, rektor zagrebakog Sveuilta. Rodio se u
Garinu u uiteljskoj obitelji. kolovao se u Varadinu i Zagrebu, a
knjievnost i glazba u sjemenitu vie su ga zanimali od povijesti, a
izvedene su mu i neke skladbe. U Beu je studirao povijest i zemljopis, a
poslije zavrenoga studija, vie od pedeset godina slubovao je kao
profesor, u poetku gimnazijski, a od godine 1893. poinje predavati
opu povijest na zagrebakome sveuilitu, i uz manje prekide ostaje na
katedri do 1922., kada je umirovljen. Godine 1896. postao je lanom
JAZU/HAZU, a bio je i poasni doktor prakoga sveuilita i vanjski lan
eke akademije znanosti. Suraivao je u pravakom tjedniku Hrvatska
lipa, i bio je dugogodinji urednik Vienca (1882.-1889.). Godine 1892.
pokrenuo je i ureivao glazbeni asopis Gusle. Pisao je i uspjele
pripovijetke i politike lanke u hrvatskom duhu. Monumentalno
historiografsko djelo "Povijest Hrvata", objavljeno kod Kuglija u pet
knjiga (od 1899. do 1911.), nije, naalost, uspio zavriti. Osim "Povijesti
Hrvata" Klai pie i ova djela: "Slavonija od X-XII vijeka", "Prirodni
zemljopis Hrvatske", "Povijest Bosne", "Pripovijesti iz hrvatske povijesti",
"Bribirski knezovi", "Krki knezovi Frankopani", "ivot i djela Pavla
Rittera Vitezovia".
Kukuljevi Sakcinski, Ivan - (Varadin, 1816. - Puhakovec, 1889.),
hrvatski povjesniar, knjievnik i politiar. kolovao se u gimnaziji u
317
rodnom Varadinu i Zagrebu, te na Vojnoj akademiji u Kremsu. Tijekom
kolovanja poeo je pisati na njemakom jeziku. Godine 1833. stupio je
u vojsku, a ve tri godine kasnije (1836.) postao je oficir u Beu. Od
1837. godine, kada je upoznao Gaja, oduevljen je ilirac. 1840. godine je
dobio zapovijed za premjetaj u Milano. Samo godinu dana kasnije
(1841.) podnio je ostavku na oficirsku slubu i vratio se u Hrvatsku i
ukljuio se u politiki ivot borei se protiv maarizacije i cenzure.
Postat e jedan od voa Ilirskog pokreta. Godine 1845. postao je veliki
sudac Varadinske upanije, a 1861. veliki upan zagrebaki. est godina
kasnije (1867.) smijenjen je i otada se vie nije bavio politikom.
Kukuljevieva politika djelatnost obuhvaa dva razliita perioda: do
1850. godine i od 1860. do 1867. godine. Pod Bachovim apsolutizmom
(1851. - 1860.) bio je onemoguen politiki rad, pa je stoga i on u tom
periodu bio politiki neaktivan. U prvom je razdoblju radikalni pobornik
osloboenja Hrvatske od Austrije i Maarske i beskompromisni ideolog
junoslavenskog ujedinjenja revolucionarnim putem. Smatrao je kako se
osloboenje i ujedinjenje Junih Slavena moe ostvariti samo borbom,
Privreni njegovoj linosti graniari u svojim Narodnim zahtijevanjima u
proljee 1848. godine trae da se sloboda i jedinstvo junoslavenskih
naroda ostvare na osnovi ideja Velikog Kukuljevia.
Kultura polja sa arama javlja se u kasno bronano doba i traje od
1300. do 750./700. god. pr. Krista. Nositelji ove europske kulturne
pojave pripadaju indoeuropskoj skupini, ali nemaju ista etnika
obiljeja. Zajedniki im je obred spaljivanja umrlih, po emu je ova
kultura dobila ime, i pokapanje ostataka u arama s prilozima nakita,
oruja i orua. Ovakvi arni grobovi tvore velike nekropole.
Marija Terezija - (Be, 13. svibnja 1717 - Be, 29. studenog 1780) eka,
ugarska, dalmatinsko-hrvatsko-slavonska kraljica, austrijska
nadvojvotkinja, rimskonjemaka carica, iz roda Habsburgovaca. Za
vladavinu Marije Terezije svojstvena su apsolutistika i centralistika
nastojanja povezana s germanizacijom. U to vrijeme poinju i prvi
sukobi Hrvata s Maarima, a u njima se Marija Terezija na kraju priklanja
Maarima. U Hrvatskoj se od godine 1767. uvodi Kraljevinsko vijee,
takozvani Consilium Regium, dakle hrvatska vlada neovisna o
Maarima, ali ve nakon dvije godine kraljica podvrgava to vijee
ugarskom Namjesnikom vijeu, to je znailo da je Hrvatska podlona
Ugarskoj. Nastojala je pod pritiskom novoga doba sprijeiti
prekomjerno iskoritavanje kmetova, odreujui maksimum njihovih
obveza prema gospodarima, tako da feudalac nije vie smio traiti od
svojih podlonika namet prema vlastitom nahoenju, ve se morao
drati takozvanog Hrvatsko-slavonskog urbara Marije Terezije. Uvela je
opu kolsku obvezu, tako da su sva muka djeca od 6-13 godina
morala ii u kolu. Poticala je razvoj manufaktura u Austriji, ali je tako
prijeila njihov razvoj u Hrvatskoj. Njezina je vladavina u nasljednim
zemljama zapoela ratom na ivot i smrt. U razdoblju od 1740. do 1763.
godine vodila je etiri rata, koji su doveli do znatnih teritorijalnih
gubitaka - prije svega lezije, ali i talijanskih zemalja. Reforma vojske,
ostvarena 1748. godine, jedna je od velikih i dalekosenih novina
njezine vladavine.
Martolozi u pograninim pokorenim balkanskim krajevima Turskog
Carstva, kranski seljacivojnici. Martolozi su bili osloboeni plaanja
poreza i dabina na svoje posjede, ali su morali biti stalno naoruani i u
sluaju napada braniti klance i prilaze. U pograninim gradovima
Osmanlije su uvijek drali spremne ete martoloza. U 16. i 17. stoljeu u
svim borbama martolozi su ili u prvim redovima, ispred redovnih
turskih eta.
Medovi, Celestin (Kuna na Peljecu, 17. studenog 1857. - Sarajevo, 20.
sijenja 1920.), hrvatski slikar. U mladosti se zaredio i poeo pripremati
za sveeniki poziv u franjevakom samostanu Male brae u
Dubrovniku. Ubrzo je zahvaljujui otkrivenom talentu za slikarstvo
poslan u Rim na usavravanje. Studij slikarstva nastavio je na Akademiji
u Mnchenu, gdje je prihvatio utjecaj dekorativnog povijesnog
slikarstva odnosno kompoziciju, izraajni stil i skalu boja akademskog
slikarstva s kraja 19. stoljea. U izradi portreta i likova svetaca dostigao
je visoku kvalitetu realistike interpretacije. Nakon kraeg boravka u
Dubrovniku i zatraene sekularizacije, odlazi u Zagreb i pridruuje se
krugu oko uglednog dubrovakog slikara Vlahe Bukovca. Pod njegovim
utjecajem je naslikao velike povijesne kompozicije u zgradi Odjela za
bogotovlje i nastavu u Opatikoj 10 u Zagrebu (danas zgrada
Hrvatskog instituta za povijest). Celestin Medovi je uz Bukovca
najistaknutiji likovni umjetnik u prvoj generaciji slikara hrvatske
Moderne. Za vrijeme Drugog svjetskog rata Nijemci su spalili Kunu, i
tada je izgorjela njegova kua s vrijednim slikama.
Mitra - perzijsko boanstvo svjetlosti, potovano u cijelom Rimskom
carstvu. Mitraistika religija se zasniva na dualistikom uenju
mazdaizma o stalnoj borbi izmeu principa dobra (Ahura Mazda) i zla
(Ariman). Mitraizam je bio rairen i na prostorima Panonije.
Nelipii (Nelipii) srednjovjekovna feudalna porodica od plemena
Snaia koja je drala posjede u Kninskoj i Cetinskoj upaniji. Prvi
Nelipi se spominje 1244. godine. U treoj generaciji Nelipii se
cijepaju na dvije grane: kninsku i kljuku (po gradu Kljuu kod Drnia). U
bitki kod Blizne Nelipii su potukli zajedno s drugim hrvatskim
feudalcima Mladena II. Bribirskog i nakon toga postaju najjai feudalci
u junoj Hrvatskoj. Kralj Ludovik I. Anuvinac ih je porazio te im je
nakon kapitulacije ostavio Sinj i neke gradove uz Krku. U sukobu sa
igmundom Luksemburkim vei dio posjeda Nelipia je podijeljen
Talovcima. Druga grana nelipia je pred Turcima u 15. stoljeu otila u
Slavoniju, gdje su posjedovali grad Dobra Kua kod Daruvara. U 16.
stoljeu Nelipiima se gubi svaki trag.
Nemeza grka boica, kasnije su preuzeli Rimljani. Boica Nemeza
ravna ljudskim udesom, pa prema zasluzi dodjeljuje sreu ili nesreu. S
vremenom su je smatrali boicom osvete koja kanjava zloine.
Relkovi, Matija Antun (Davor, 6. sijenja 1732. - Vinkovci, 22. sijenja
1798.), hrvatski prosvjetiteljski prozaik. Rodom Slavonac iz posavskog
sela Davor (prije Svinjar), bio je sin graniarskoga asnika, a to je karijera
koju je i sam izabrao. Poeo je kao obian vojnik i u vojsci stekao in
kapetana. Borio se u Sedmogodinjem ratu dok nije 1757 zarobljen od
Prusa u Wroclawu (Breslauu), te je proveo zarobljenitvo u Frankfurtu na
Odri. Ondje se bacio na opseno i nesustavno itanje francuskih i
njemakih racionalistikih i prosvjetiteljskih pisaca (Baylea, Voltairea,
Diderota, vjerojatno i poljskoga renesansnog pjesnika Jana
Kochanowskoga, autora spjeva o "Satiru". Vrativi se iz zarobljenitva,
jo je neko vrijeme proveo u ratovanju (Bavarska), no, zasien vojnikim
318
ivotom, povukao se u mirovinu (nakon to mu je car Josip II. dodijelio
titulu nasljednoga plemia). Umro je u Vinkovcima. Relkovi je svestran i
izuzetno utjecajan pisac, poslije Kaia najznaajniji hrvatski autor 18.
stoljea, ija se djelatnost odrazila na vie polja: jezikoslovnoj,
didaktinoj, praktino-prosvjetnoj. Pisac je hibridne poligrafije
mudrosnica "Nek je svata iliti sabranje pametnih riih", 1795),
gramatike s elementarnim rjenikom, sintaksom i dosta proizvoljnim
etimologijskim izvodima ("Nova slavonska i nimaka gramatika", 1867 -
djelo je ostalo u rukopisu za pieva ivota), no, najvanije mu je
ostvaranje didaktini spjev, pukoprosvjetni slavonski bestseler "Satir
iliti divji ovik", 1762. (proireno izdanje 1779).
Silvan grki Pan, po grkoj mitologiji bog pae, stoke, pastira, lovaca i
uma. Imao je jarje noge i rogove, a bio je rutav. Kao demon straha
zadavao je "panini" strah, koji ovjeka iznenada uhvati. Volio je muziku
i ples, a pripsivali su mu izum siringe (pastirske frule).
Stela - kamena ili drvena ploa raznovrsnog oblika s dekoracijama i
natpisima pogrebnog ili spomenikog karaktera.
Szabo, Gjuro konzervator, muzeolog i povjesniar umjetnosti
(Novska, 3. veljae 1875 - Zagreb, 2. svibnja 1943). Studirao je u
Zagrebu i Beu germanistiku te je bio profesor u hrvatskim gradovima.
Od 1911. godine postaje tajnik Zemaljskog povjerenstva za uvanje
spomenika u Hrvatskoj i Slavoniji. Izmeu 1919. i 1926. godine ravnatelj
je Muzeja za umjetnost i obrt, a od 1928. do smrti ravnatelj Muzeja
grada Zagreba. U svojim djelima osobitu je panju pridavao
spomenicima Zagreba, Hrvatskog zagorja i burgovima. Najznaajnija su
mu djela Sredovjeni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Umjetnost u naim
ladanjskim crkavama, Kroz Hrvatsko zagorje i Stari Zagreb.
Tabula Peutingeriana srednjovjekovna kopija jednog antikog
rimskog itinerara, vjerojatno iz III. stoljea, pronaena u benediktinskom
samostanu Tegernsee u Bavarskoj. Na 11 pergamentnih listova (ukupna
duina gotovo 7 metara) shematski je prikazano podruje Rimskog
imperija od zapadne Europe do obala Indijskog oceana. Nedostaje list
na kojem se nalazila Hispanija i Britanija. Na karti su ucrtani gradovi i
postaje na cestama te udaljenosti jednih od drugih. Pored svih
nedostataka, karta je vaan izvor za poznavanje topografije i
komunikacija Rimskog carstva, a u njegovu okviru i naih krajeva.
Nazvana je po K. Peutingeru. Danas se uva u Austrijskoj narodnoj
biblioteci u Beu.
Tell vrsta arheolokog lokaliteta izgleda umjetnog breuljka nastala
nakupljanjem zemlje i materijala na jednom mjestu zbog dugotrajne
ljudske prisutnosti.
Trenk, Franjo - njemaki Franz von der Trenck (Reggio, Italija, 1.
sijenja 1711. - tamnica Spielberg u Brnu, 4. listopada 1749.), austrijski
pukovnik. Odgojen je kod opronskih i poekih isusovaca, ali se
opredijelio za vojnu slubu. Od 1741. godine sudjelovao je u
austrijskom nasljednom ratu s etom dobrovoljaca i pomilovanih
hajduka poznatih pod imenom Trenkovi panduri, s kojima je uspjeno
ratovao u leskoj, Austriji, Bavarskoj i ekoj. Trenk je preivio 102
dvoboja. to u ratu, to u dvobojima ranjen je 14 puta i dva puta
osuivan na smrt. Bio je sin pukovnika, Prusa koji je iz zahvalnosti to je
dobio dobru vojnu slubu od carice Marije Terezije, preao na
katolianstvo. Iako nije bio Hrvat podrijetlom, pojava baruna Franje
 319

Trenka u povijesti hrvatskog naroda i povijesti ratovanja ostavila je su do Tvrtkove smrti 1391. godine, a sporni su bili dalmatinski gradovi
upeatljiv dojam. Pod njegovim zapovjednitvom Hrvati, poglavito iz Split, ibenik i Trogir koji su priznavali Tvrtkovu vlast. Borba s
pokrajine Slavonije, proslavili su se kao izvrsni ratnici. Mnogobrojni Ladislavom Napuljskim traje do 1409. godine kad je Ladislav prodao
Trenkovi protivnici su digli optubu protiv Trenka. Uglavnom su ga tuili Dalmaciju Veneciji za 100000 dukata. Sukob s hrvatskom vlastelom
otputeni asnici. Optuivali su ga za: okrutno postupanje s vojnicima i igmund je imao 1397. godine poubijavi u Krievcima Lackovia i
asnicima, silovanje ena i djevojaka, pronevjeru dravne blagajne, druge plemie koji su bili protiv njega. U drugom periodu svojega
namjerno putanje pruskog kralja Fridrika II., kojeg je navodno mogao vladanja igmund se bavio preteno njemakim poslovima. Od kada je
zarobiti, navodno otpremanje 30.000 puaka u Slavoniju s ciljem postao eki kralj 1419. godine usredotoio se na suzbijanje husitizma
podizanja bune protiv kraljice. Na sudu se pokazalo da su sve optube (vjerska sekta), pa protiv Husita vodi nekoliko ratova. U sukobima s
neutemeljene, meutim njegovi protivnici su neumorno obnavljali Turcima igmund nije imao sree, te je izgubio sve bitke, pa su za
postupak. Kraljica je predlagala Trenku da moli oprost, ali njegov ponos vrijeme igmundova vladanja Osmanlije prvi put prodrli u hrvatske
mu to nije dozvoljavao. Osuen je u Beu na gubitak ina i doivotnu zemlje.
tamnicu, a tijekom procesa napisao je autobiografiju koja je inspirirala
S. Albinija za stvaranje operete "Barun Trenk". Svoj mladi burni ivot
skonao je 4. listopada 1749. godine u tamnici u Spilbergu kraj Brna u
Moravskoj nakon to je napisao oporuku i dvije knjige memoara.
Tumul gomila (lat. tumulus), u prapovijesnoj terminologiji naziv za
vei ili manji humak od zemlje ili nasuta kamenja, pod kojim se nalazi
jedan ili vie grobova. Mrtvac je pokopan izravno na povrini zemlje, u
iskopanoj raki ili sagraenoj grobnoj komori. Kod zemljanih gomila
obodnica je obino obloena kamenjem.
Von Taube, Friedrich Wilhelm njemaki pisac koji je putovao
Slavonijom 1777. i 1778. godine. Njegovo djelo sastoji se od tri knjige
koje su prevedene na srpski jezik (Opis Slavonije i Srema), a objavljene
su u Zborniku Matice Srpske za knjievnost i jezik.
Zrinski potjeu iz starohrvatskog plemena ubia koje je ivjelo
izmeu Vranskog jezera i rijeke Krke sa sjeditem u gradu Ostrovici.
Isprva su se ubii nazivali i Bribirski knezovi, a nakon selidbe u
Slavoniju dobivaju prezime Zrinski. Budui da su se ubii sukobili s
Anuvincima, gube utvrdu Ostrovicu, koja je Ludoviku I bila potrebna za
obnavljanje kraljevske vlasti u junoj Hrvatskoj. U zamjenu dobivaju
manje znaajan grad Zrin na Baniji, te postupno ire svoj utjecaj izmeu
Kupe i Une. Uspon ove porodice u srednjovjekovnoj Slavoniji poeo je
za Nikole (1493-1534) koji je s banom Ivanom Karloviem sklopio
batinski ugovor i nakon njegove smrti 1531. godine naslijedio sve
njegove posjede. To zemljino bogatstvo uveao je njegov sin Nikola
(Zrin, oko 1508 - Siget (Maarska) 7. rujna 1566), legendarni branitelj
Sigeta. Pred naletom Osmanlija nije uspio sauvati svoje posjede u
donjem Pounju, ali je zadobio nova dobra u Meimurju, Primorju, oko
abra i Ozlja. Istaknuti Zrinski su bili i Nikola (Ozalj, 1. svibnja 1620 -
akovec, 18. studenog 1664), ban, istaknuti borac protiv Osmanlija,
pjesnik i pisac, i Petar Zrinski (Vrbovec, 6. lipnja 1621 Wiener
Neustadt, 30.travnja 1671), takoer pjesnik, borac protiv Osmanlija, ban,
ali i jedan od protagonista znamenite zrinsko-frankopanske urote u
kojoj su zatrte obje obitelji.
igmund (Sigismund) Luksemburki ugarsko-hrvatski kralj (1387.-
1437.) iz dinastije Luksemburgovaca, sin ekog kralja i rimsko-
njemakog cara Karla IV. Na hrvatsko-ugarsko prijestolje dolazi
enidbom s Marijom, kerkom Ludovika I. Anuvinca. U prvoj polovici
pedesetogodinjeg vladanja igmund je samo djelomino imao vlast u
hrvatskim zemljama, budui da se iscrpljivao u borbama s Tvrtkom I.,
Ladislavom Napuljskim i Stjepanom Dabiom. Borbe s Tvrtkom trajale
320

Popis literature
Alilovi, I., Lukinovi, A., upa Gornji Bogievci, Zagreb 1989.
Andri, S., "Podgorje Papuka i Krndije u srednjem vijeku: prilozi za
lokalnu povijest (prvi dio)" u: Scrinia slavonica, sv. 8 (2008), 55-112.
Arhitektonski Atelier Deset d.o.o. za arhitekturu i urbanizam,
Urbanistiki plan ureenja Grada Novske, Zagreb 2007.
Benkovi, S., "Moje selo Poljana" u: Zbornik povijesnog drutva Pakrac-
Lipik, br. 5, Pakrac 2008, 17-44.
Bjelovarsko-bilogorska upanija upanijski ured za prostorno ureenje:
Prostorni plan opine Sira.
Blaha, K., "Sokolovac postanak i razvoj naselja" u: Vrela, br. 21/22
(2004), 13 24.
Blaha, K.,"Sveti Duh Deanovac" u: Hrvatski sjever, god. V (2000), br.
, 74 89.
Bobovec, A., "Kasnosrednjovjekovno arheoloko nalazite Kraljeva
Velika" u: Muzejski vjesnik, Zagreb 1996, sv. 18/19, 16-18.
Boessendorfer, J., Crtice iz slavonske povijesti, Osijek 1910.
Bosanac, L., Srpska pravoslavna crkva Svetih otaca Prvog vaseljenskog
sabora u Daruvaru, Daruvar 2008.
Brestovac i Konanica: prilozi za povijest sela, Daruvar 1988.
Brunmid, J., "Nahodaji bakrenog doba iz Hrvatske i Slavonije i
susjednih zemalja" u: Vjesnik hrvatskog Arheolokog drutva, sv. 6 (1902),
38-40.
Bulat, M., "Novi rimski vojniki natpis iz Novog Naselja kod Pakraca" u:
Osjeki zbornik 24/25 (2001), 61-62.
Buljan, A., Horvat, F., rtve Drugog svjetskog rata i poraa na podruju
Novske, Jasenovca i Lipovljana, Novska 2005.
Buturac, J., Iz crkvene povijesti Starog Petrova Sela i okolice, Staro
Petrovo Selo 1966.
Buturac, J., Katolika crkva u Slavoniji za turskog vladanja, Zagreb 1970.
Buturac, J., Popis upa Zagrebake biskupije 1334. i 1501. godine, Starine
JAZU, knjiga 59, Zagreb, 1984.
Crkveni, I., Pepeonik Z., "Zapadna Slavonija razvoj narodonosnog
sastava" u: Drutvena istraivanja Zagreb, sv. 4 5/god. 2 (1993), br. 2
3, 335-364.
Cvanciger, I., "Daruvarski kraj u doba Jankovia" u: Daruvar, Zagreb
1975, 22 27.
Cvanciger, I., "Slavonija poslije osloboenja od turske vlasti" u: Daruvar,
Zagreb 1975, 21 22.
Cvekan, P., Virovitica i franjevci, Virovitica 1977.
Cvetkovi, B., Kahri, D., Tragom prolosti pii Bukovice, Virovitica Glasnik SPC, 10. oktobar 1982.
1971, 7-8.
Cvitanovi, ., "Pravoslavne crkve od drvene grae u okolini Grubinog
Polja" u: Zbornik za likovne umetnosti, sv. 21 (1985), 377-389.
Cvitanovi, ., Sakralna arhitektura baroknog razdoblja, Zagreb 1985.
elebija, E., Putopis, Sarajevo 1973.
321
ernicki, L., Forenbaher, S., Drvene crkve izmeu Save i Kupe, Zagreb
2008.
Daki, D., Prilozi za monografiju sela Donji Grahovljani, Donji Grahovljani
1983.
Damevski, V., "Istraivanja u Benkovcu kod Okuana 1980. godine" u:
Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu, serija 3, sv. XIV(1981), 137-138.
Damevski, V., "Benkovac, istraivanje 1982/1983. godine" u: Vjesnik
Arheolokog muzeja u Zagrebu, serija 3, sv. XVI/XVII(1983-1984), 301-
303.
Damevski, V., "Istraivanja u Benkovcu kod Okuana 1978-1979" u:
Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu, serija 3., sv. XII/XIII(1979/1980),
236-238.
Damevski, V., "Terenska istraivanja 1981. godine, Benkovac, Cage" u:
Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu, serija 3, sv. XV(1982), 267-268.
Damevski, V., Gorenc, M., Daji, Z., Antiko ladanje i rimske vile u
Benkovcu i Cagama (katalog izlobe), Nova Gradika 1985.
Damjanovi, D., "Historicistike obnove crkve Svete Ane u Donjoj
Vrijeskoj" u: Scrinia slavonica, sv. 9 (2009), 125-160.
Davidov, D., "Unitavanje crkvenih objekata u Nezavisnoj dravi
Hrvatskoj 1941. 1945. Srpska crkva u Jasenovcu" u: Jasenovac, mjesto
natopljeno krvlju nevinih, Beograd 1990, 207- 214.
Derenj, D., Kulturno-istorijski spomenici i sakralni objekti Srba na
podruju Poeko-slavonske upanije, Osijek 2009.
Dobroni, L., "Vaka i kraj oko Vake u srednjem vijeku" u: Virovitiki
zbornik 1234-1984, Virovitica 1986, 181-183.
Dobroni, Lj., Posjedi i sjedita templara, ivanovaca i sepulkralaca u
Hrvatskoj, Rad JAZU, sv. 406, Zagreb 1984.
Dragi, M., Tragedija sela Mlake i Jablanca u toku Drugog svjetskog rata
(1941. 1945.), Novska 1989.
uri, T., Feletar, D., Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i
zapadnog Srijema, Zagreb 2002.
uri, T., (ur.), Sedam stoljea Cernika, Cernik 1994.
uri, T., Iz prolosti novogradikog kraja, Varadin 1974.
uri, T., Srednjovjekovni gradovi slavonskog gorja, Varadin 1981.
Erjavec, Z., panovaki rodoslov, Poega 2006.
Frank, A., "Dopisi" u: Viestnik hrvatskog arheolokog drutva, god. VIII
(1886), 19 -21.
Frnti F., Herout, V., Vila bilogorska, Grubino Polje 1995.
Funtek, M., Mikleu u rijei i slici, Mikleu 1996.
Gorenc, M., Damevski, V., "Benkovac kod Okuana, rimska ladanjska vila"
u: Arheoloki pregled, sv 21, 1980, 98-101.
Gorenc, M., Damevski, V., "Rimska ladanjska vila u Benkovcu kod
Okuana" u: etvrti znanstveni sabor Slavonije i Baranje, sv. 1, 1984,
101-115
Gregl, Z., Migotti, B., "Nadgrobna stela iz Siska" u: Vjesnik Arheolokog
muzeja u Zagrebu, sreija 3, sv. XXXII/XXXIII (1999./2000), 119-164.
Gruji, R. M., Apologija srpskog naroda u Hrvatskoj i Slavoniji, Novi Sad
1909.
Gruji, R.M., Spomenica o srpskom pravoslavnom vladianstvu
pakrakom, Beograd 1996.
Grupa autora, aavica, aavica 1995.
Hausknecht, M., "ulovac" u: Vrela, br. 6/7 (1995), 24 37.
Herman Kauri, V., Krhotine povijesti Pakraca, Slavonski Brod 2004.
Herout, V., "Badljevinska prolost kroz stoljea" u: Badljevina nekad i sad,
Badljevina 1997.
Herout, V., "Katolika crkva Svetoga Trojstva u Daruvaru" u: Vrela, sv. 1
(1992), 9.
Herout, V., Sto osamdeset godina daruvarske upe 1821. 2001, Daruvar
2001, 23 36.
Hoffiler V., Saria, B., Antike Inschriften aus Jugoslavien, Noricum und
Pannonia Superior, Zagreb 1938.
Horvat, A, ."Prilog tipolokoj klasifikaciji romanikih crkava
kontinentalne Hrvatske" u: Bulletin JAZU, br. 1 (55 i 56), Zagreb 1985.
Horvat, A., "O spomenicima kulture u virovitikom kraju" u: Virovitiki
zbornik 1234. 1984., Virovitica 1986, 351- 356.
Horvat, A., "Odrazi graditeljstva na istoku i zapadu na drvenoj crkvi u
Malim Zdencima" u: Zbornik za likovne umetnosti, sv. 8 (1972), 443
447..
Horvat, R., Povijest grada Virovitice, Virovitica 2001.
Horvat, Z., "O nekim osobinama prozora gotikih sakralnih objekata u
kontinentalnoj Hrvatskoj" u: Godinjak zatite spomenika kulture
Hrvatske, sv. 1, Zagreb 1975, 57-62
Horvat, Z., "Profilacije gotikih svodnih rebara" u: Peristil 12-13, Zagreb
1969/1970, 41-52; Horvat, Z., "Gotike profilacije u Hrvatskoj" u:
Arhitekura, 109-110, Zagreb 1971, 72-79.
Horvat, Z., Profilacije gotikih svodnih rebara u: Peristil, sv. 12/13
(1969/1970), 44-45.
Horvat, Z., Strukture gotike arhitekture, Zagreb 1989.
Ivani, D., Relkovi, I., Davor Rijeju i slikom o znamenitostima mjesta
na Savi, Davor 1998.
Jakin Ivani, M., "Vlastelinski dvorac u Daruvaru" u: Vrela, br. 21/22
(2004), 52.
Jakovljevi, J., Poema mrtvim seljacima, Nova Gradika 1986.
Janevski, S., "Rezultati arheolokog iskopavanja na lokalitetu Baarov
jarak u pii Bukovici" u: Obavijesti, br. 3, god. XXII, Zagreb 1990, 29-
31.
Janevski, S., "Stara jezgra Virovitice" u: Zaviaj, br. 3, Virovitica 1992,
14-15.
Janiula, J., Povijest Cernika, Slavonska Poega, 1980.
Jindrich, S., "Daruvarski Brestovac" u: Daruvar, 1975, 204 207.
Karakai, M., Povijest Bodovaljaca, s.n. 1997.
322
Karaman, Lj., "O umjetnosti srednjeg vijeka u Hrvatskoj i Slavoniji" u:
Historijski zbornik, god. III, br. 1-4, Zagreb 1950.
Karavani, S., Mihaljevi, M., Kalafati, H., "Naselje Makovac-Crinjevi
kao prilog poznavanju poetaka kulture polja sa arama u slavonskoj
Posavini" u: Prilozi instituta za arheologiju u Zagrebu, sv. 19 (2002), 47-
62.
Karavani, S., Mihaljevi, M.,"Ostava iz Makovca" u: Vjesnik Arheolokog
muzeja u Zagrebu, III. Serija, god. XXXIV(2001), 7-36.
Kai, D., Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb
2004.
Kai, D., Srpski manastiri u Hrvatskoj i Slavoniji, Beograd 1971.
Katalog izlobe Josipovo-Zvonimirovo-groblja starohrvatskog doba u
Virovitiko-podarvskoj upaniji, Virovitica 1997.
Kempf, J., Oko Psunja, Zagreb 1998.
Klai, V., Plemii Svetaki ili Nobiles de Zempche (997-1719), Zagreb,
1913.
Klari, J., upa Svetog Josipa Vrbje, Zagreb-Vrbje 1989.
Kliek, D., Od Obrii do Donje Obrijei, Donja Obrije 2007.
Kliek, D., Talijani u Slavoniji od 1880. do 2005., Lipik 2005.
Kolari, J., Dvjesta novokapelakih proljea, Zagreb 1977.
Konzervatorski odjel u Poegi, Konzervatorska podloga i sustav mjera
zatite za prostorni plan ureenja opine Voin, Poega 2007.
Konzervatorski odjel u Poegi, Konzervatorska podloga i sustav mjera
zatite za prostorni plan ureenja opine Sopje, Poega 2007.
Konzervatorski odjel u Poegi, Konzervatorska podloga za prostorni plan
ureenja grada Slatina, Poega s.a.
Koul, S., Sakralna umjetnost bjelovarskog kraja, Zagreb 1999.
Koul, S., "Oteene crkve i crkveni spomenici u Zagrebakoj
nadbiskupiji u Drugom svjetskom ratu i porau" u: Tkali 4 (2000), 7-
76.
Kri, I., Kri, F., Sira zrnca povijesti i mnoga sjeanja, Daruvar 2002.
Krian, B., "Bijela Stijena" u: Zbornik povijesnog drutva Pakrac-Lipik, br.
5 (2008), 90-96.
Kruhek, M., Krajike utvrde hrvatskog kraljevstva, Zagreb 1995.
Kulmer, A., Grad Cernik, Nova Gradika 1932.
Kuzle, M., "Dvorac Dio Marijin dvor" u: Vrela, br. 11 12, (1998), 21
23.
Kuzle, M., "Srednjovjekovno razdoblje Daruvara" u: Daruvar, Zagreb
1975, 20.
Lipiki list, 4. lipnja 2004., 18.
Lonarevi, J., Nova Bukovica i okolica, Nova Bukovica-Zagreb 1983.
Lonarevi, J., Voin: mala monografija upe Voin i okolice, Zagreb
1980.
Lovrenevi, Z., "Rimske ceste i naselja u bilogorsko-podravskoj regiji
(I)" u: Arheoloki pregled 21, Beograd 1980, 233-240.
Lovrenevi, Z., "Rimske ceste i naselja u bilogorsko-podravskoj regiji
(II)" u: Arheoloki pregled 22, Beograd 1981, 195-208.

Lovrenevi, Z., "Srednjovjekovne gradine u podravskoj regiji" u:
Podravski zbornik 85, Koprivnica 1985.
Lonjak, D., "Grobovi virovitike grupe iz Voina, osvrt na poetnu fazu
kulture polja sa arama u sjevernoj Hrvatskoj" u: Prilozi Instituta za
arheologiju u Zagrebu, sv. 20 (2003), 33-45.
Lukinovi, A., Naa Gospa voinska, Zagreb-Voin 1986.
Lukinovi, A., upa i upna crkva u Suhopolju, Suhopolje 2002.
Lukinovi, A., upna crkva u Starom Petrovom Selu, Staro Petrovo Selo
2007.
Makovi-Skula, M., Makovi, D., Jasenovac na Savi, Jasenovac 2007.
Markovi, M., Slavonija Povijest naselja i podrijetlo stanovnitva,
Zagreb 2002.
Markovi, Z., Janevski, S., "Zatitna iskopavanja u umi Veliki cimer
(Jasena kod Virovitice)" u: Obavijesti Hrvatskog arheolokog drutva, br.
1, god. 21(1989).
Meder, J., Podni mozaici u Hrvatskoj od 1. do 6. stoljea, Zagreb, 2003
Migotti, B., "Ranokranski grobni nalaz iz Velikih Bastaja kod Daruvara"
u: Vjesnik Arheolokog muzja u Zagrebu, serija 3, sv. XXVIII/XXIX
(1995/1996), 136 141.
Mihaljevi M., Salopek-Bogavi I., "Terenski obilazak utvrde Bijele
Stijene (2006.)" u: Obavijesti Hrvatskog artheolokog drutva, br. 2, god.
38(2006), 134-144
Mihaljevi, M., "Istraivanje nalazita Slava-Nova Gradika (2000.-
2003.)" u: Obavijesti Hrvatskog arheolokog drutva, br. 1, god. 36
(2004), 26-32.
Mihaljevi, M., Skelac, G., Vrdoljak, S., "Projekt terenskog pregleda
podruja grada Nove Gradike i pokusno sondiranje nalazita Slava" u:
Obavijesti Hrvatskog arheolokog drutva, br. 3, god. 29/1997, 48-54.
Mihaljevi, M.,"Istraivanje nalazita Slava-Nova Gradika (2000.-
2003.)" u: Obavijesti Hrvatskog arheolokog drutva, br. 1, god. 26
(2004), 26-32.
Mihovilovi, N., Roksandi, D., Monografija Gornje Trnave i Medara u
zapadnoj Slavoniji, Beograd 2006.
Miklik, L., "Bjelovarsko-bilogorska upanija-topografija arheolokih
neolitikih i eneolitikih lokaliteta" u: Arheoloka istraivanja i
Bjelovarsko-bilogorskoj upaniji i pogrebni ritusi na teritoriju Hrvatske,
Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva, sv. 21 (2003).
Mileusni, S., "Crkva svetog Panetelejmona kod sela Toranj u sklopu
istorijskih dogaaja" u: Saoptenja, sv. XVII/1986, Beograd 1986, 199-
213.
Mileusni, S., "Jasenovaki spomen-hram" u: Jasenovac, mjesto
natopljeno krvlju nevinih, Beograd 1990.
Mileusni, S., Duhovni genocid 1991-1995(1997), Beograd 1997.
Minichreiter, K., "Arheoloka istraivanja bronano i eljeznodobne
nekropole u tumulima u Novoj Bukovici kod Slatine" u: Glasnik
slavonskih muzeja, glasilo muzejske udruge istone Hrvatske, br. 2 (57),
god. XXV (1998), 58-60.
Minichreiter, K., "Arheoloka istraivanja bronanodobne nekropole u
Novoj Bukovici kod Slatine tijekom 1997." u: Obavijesti Hrvatskog
323
arheolokog drutva, br. 3, god. 29(1997), 57-60.
Minichreiter, K., "Bajer, Greani, Nova Gradika nekropola sa
paljevinama bronanog doba" u: Arheoloki pregled 17, Beograd 1975,
29-38.
Minichreiter, K., "Prapovijesno nalazite u Pepelanama" u: Virovitki
zbornik 1234-1984, Virovitica 1986, 99-100.
Minichreiter, K., "Pregled arheolokih nalaza na podruju opine
Virovitica" u: Virovitiki zbornik 1234-1984, Virovitica 1986, 81-98.
Minichreiter, K., "Prvi rezultati arheolokih istraivanja u Pepelanama
godine 1985." u: Arheoloka istraivanja u Podravini i u kalniko-
bilogorskoj regiji, Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva, sv. 14 (1989),
19-38.
Minichreiter, K., "Rekognosciranje terena opine Podravska Slatina" u:
Glasnik slavonskih muzeja, br. 36 (1978), 36-41.
Minichreiter, K., "Slikana keramika starevake kulture iz Pepelane u
sjeverozapadnoj Slavoniji" u: Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu,
sv. 10 (1993), 7-22.
Minichreiter, K., "Starevako naselje u Pepelanama kod Virovitice u:
Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu, serija 3, sv. XXIII (1990), 17-40.
Minichreiter, K., Izloba Pepelane i Oreac, Arheoloka istraivanja 1984. i
1985., Virovitica 1986, (predgovor kataloga).
Minichreiter, K., Starevaka kultura u sjevernoj Hrvatskoj, Zagreb 1992.
Minichreiter, K.,"Bajer, Greani, Nova Gradika nekropola bronanog
doba" u: Arheoloki pregled 16, Beograd 1974, 44-59.
Minichreiter, K.,"Starevako naselje u Pepelanama kod Virovitice" u:
Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu, serija 3, sv. XXIII (1990), 17-40.
Ministarstvo kulture uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski
odjel u Osijeku, Opina Vrbje, Popis evidentiranih, preventivno zatienih
i registriranih spomenika kulture.
Ministarstvo kulture uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski
odjel u Osijeku, Grad Nova Gradika, Popis evidentiranih, preventivno
zatienih i registriranih spomenika kulture.
Ministarstvo kulture uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski
odjel u Osijeku, Opina Cernik, Popis evidentiranih, preventivno
zatienih i registriranih spomenika kulture.
Ministarstvo kulture uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski
odjel u Osijeku, Opina Okuani, Popis evidentiranih, preventivno
zatienih i registriranih spomenika kulture.
Ministarstvo kulture uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski
odjel u Osijeku, Opina Gornji Bogievci, Popis evidentiranih, preventivno
zatienih i registriranih spomenika kulture.
Ministarstvo kulture uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski
odjel u Osijeku, Opina Staro Petrovo Selo, Popis evidentiranih,
preventivno zatienih i registriranih spomenika kulture.
Ministarstvo kulture uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski
odjel u Osijeku, Opina Nova Kapela, Popis evidentiranih, preventivno
zatienih i registriranih spomenika kulture.
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Uprava za zatitu kulturne
sredine, Konzervatorska podloga za prostorni plan ureenja Grada
Daruvara, Zagreb 2003.
Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski
odjel u Osijeku, Popis evidentiranih, preventivno zatienih i registriranih
spomenika kulture, Opina Stara Gradika.
Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski
odjel u Osijeku, Popis evidentiranih, preventivno zatienih i registriranih
spomenika kulture, Opina Reetari.
Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski
odjel u Poegi, Sustav mjera zatite za prostorni plan ureenja grada
Lipika, s.a.
Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski
odjel u Poegi, Sustav mjera zatite za prostorni plan ureenja grada
Pakraca, Poega 2006.
Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzervatorski
odjel u Poegi, Konzervatorska podloga za prostorni plan ureenja i
generalni urbanistiki plan grada Virovitice, Poega 2002.
Mohorovii, A., Radau, V., Srednjovjekovna arhitektura Slavonije i
srednjovjekovni spomenici Slavonije, Zagreb 1983.
Muzeopis 1846-1996, Zagreb 1996.
Nemeth-Erlich, D., "Arheoloka istraivanja u Orecu kod Virovitice" u:
Virovitki zbornik 1234-1984, Virovitica 1986, 103-106.
Njegovan Starek, S., esi u Pakracu, Prekopakri i Lipiku, Pakrac 2008.
Obad itaroci, M., Obad itaroci, B., Dvorci i perivoji u Slavoniji,
Zagreb 1998.
Opi ematizam katolike crkve u Jugoslaviji, Zagreb 1975.
Papi, T., Dvorac u Suhopolju, Osijek 1993.
Pavii, S., Podrijetlo naselja i govora u Slavoniji, Zagreb 1953.
Pavlica, D., "Stratita na Papuku i Psunju" u: Ljetopis Srpskog kulturnog
drutva "Prosvjeta", sv. XI (2006), 26-88.
Petrovi, M., U gornjoj Slavoniji putopisne slike, Zagreb 1997
Pribievi, A., Naseljavanje Srba po Hrvatskoj i Slavoniji, Vindzor 1955.
Prostorni plan ureenja opine ulovac, konani prijedlog plana, Zagreb
2004.
Ranjena crkva u Hrvatskoj, Unitavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj
1991. 1995, Zagreb 1996.
Republika Hrvatska, Konzervatorski odjel Ministarstva kulture u
Zagrebu, Konzervatorska podloga za prostorni plan ureenja opine
Lipovljani, Zagreb 2005.
Republika Hrvatska, Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne i
prirodne, Konzervatorski odjel u Zagrebu, Prilog popisu kulturnih dobara
upanije Bjelovarsko-bilogorske, Zagreb 2001.
Republika Hrvatska, Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne
batine, Konzervatorski odjel u Zagrebu, Prostorni plan ureenja Grada
Novske, Konzervatorska podloga, Zagreb 2002.
Republika Hrvatska, Prostorni plan ureenja Grada Grubinog Polja.
Saboli, D., "Kraljevski posjed i slobodan grad" u: Virovitica: izabrane
teme, Virovitica 1996, 57-60.
Salaji, S., Arheologija virovitikog kraja, Virovitica 2001.
324
Salaji, S., "Arheoloka iskopavanja na 'Gradini' kod pii Bukovice" u:
Zaviaj, br. 8-10, Virovitica 2000, 40-41.
Salaji, S., "Arheoloki nalazi u Orecu" u: Zaviaj, br. 5-6, Virovitica
1994, 63.
Salaji, S., "Novim nalazima do novih spoznaja o virovitikom podruju"
u: Arheoloka istraivanja i Bjelovarsko-bilogorskoj upaniji i pogrebni
ritusi na teritoriju Hrvatske, Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva, sv. 21
(2003), 87-94.
Salaji, S., "O arheolokim iskopavanjima na srednjovjekovnoj utvrdi u
Virovitici" u: Vijesti muzealaca i konzervatora, sv. 1-2, Zagreb 2006, 24-
27.
Salaji, S., "Probna arheoloka iskopavanja u opini Voin lokalitet
'Lenija'" u: Glasnik slavonskih muzeja, glasilo Muzejske udruge istone
Hrvatske, br. 3(57), god. XXXVI (2002), 70-73.
Salaji, S., "Srednjovjekovna nizinska utvrda u Virovitici" u: Glasnik
slavonskih muzeja, br. 4 (2006), 88-92.
Salaji, S., Srednjovjekovna nizinska utvrda u Virovitici, Virovitica 2008.
Schejbal, B., "Daruvar: oekujui istraivanja" u: Vrela, br. 13 14 (1999),
24-34.
Schejbal, B., "Daruvar-Aqua Ballisae i Pakrac-Mannieana" u: Zbornik
Povijesnog drutva Pakrac-Lipik, Pakrac 2006, 53-67.
Schejbal, B., "Prilog rekonstrukciji rimskih komunikacija na jakom
municipalnom teritoriju" u: Arheoloka istraivanja u Bjelovarsko-
bilogorskoj upaniji i pogrebni ritusi na teritoriju Hrvatske, Izdanja
Hrvatskog arheolokog drutva, sv. 21 (2003), 95-120.
Sekelj-Ivanan, T., "Rezultati arheolokih rekognosciranja terena kod
Slatine (Virovitiko-podravska upanija)" u: Obavijesti Hrvatskog
arheolokog drutva, br. 3, god. 28 (1996.)
Sekelj-Ivanan, T., "Srednjovjekovni lokaliteti iz okolice Nove Gradike"
u: Obavijesti Hrvatskog arheolokog drutva, br. 3, god. 28(1996), 59-62.
Sekelj-Ivanan, T., Catalogue of medieval sites in continental Croatia,
Oxford 1995.
Sekuli-Gvozdanovi, S., "Srednjovjekovni burg-jezgra urbanizma
kasnije Virovitice" u: Virovitiki zbornik 1234. 1984., Virovitica 1986,
339-345.
Skelac, G., "Prapovijesno nalazite Slava" u: Opuscula archaeologica, sv.
21(1997), 217-235.
Slatina 1297. 1997., Zagreb 1999.
Sohr, M., "Kalvinistika crkva u Daruvaru" u: Vrela, br. 2 (1992), 14.
Soka-timac, D., "Najstarija prolost Pakraca i njegove okolice" u:
Pakrac 1945.-1975., Pakrac 1978.
Srpska pravoslavna crkva, Mitropolija Zagrebako-ljubljanska,
ematizam, Zagreb 2009.
Sra, I., "Inventar upne crkve Marijina Uznesenja u Pakracu" u:
Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske, sv. 26/27 (2000/2001),
231-244.
Stotinu hrvatskih arheolokih nalazita, Zagreb 2006.
Stradanja srpskog naroda na podruju zapadne Slavonije, Okuani 1992.

Szabo, G., Sredovjeni gradovi Hrvatske i Slavonije, Zagreb, 1920.
Szabo, G., "Epilog - Spomenici prolosti za rata i poslije rata" u: Narodna
starina, knjiga 7, sv. 16, Zagreb 1928, 67-84
Szabo, G., "Tri benediktinske opatije u upaniji poekoj" u: Vjesnik
Hrvatskog arhiva, sv. 9 (1907), 201.
Szabo, G., Iz prolosti Daruvara i okolice, Zagreb 1934.
Szabo, G., Prilozi za povijesnu topografiju poeke upanije, Zagreb 1910.
ematizam pravoslavne srpske eparhije pakrake za godinu 1898, Pakrac
1898.
ii, F.,Hrvatski saborski spisi, sv. II, Zagreb 1912
kiljan, F., "Graditeljska batina zapadne Slavonije nestala u 19. i 20.
stoljeu" u: Scrinia slavonica, sv. 9 (2009), 181-220.
oi, R., Karavani, I., "Cijepani litiki materijal s prapovijesnog nalazita
Slava, Nova Gradika" u: Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu, 3.
serija, sv. XXXVII (2004), 17-41.
poljar, J., Povjest Pakraca (povjesno-mjestopisna crtica), Zagreb 1909.
ubr, V., Nova Subocka 1857-1982, Nova Subocka 1982.
uvak, D., Rimokatolike upe slatinskog kraja, Slatina 1994
uvak, D., Povijesna i kulturna batina Voina, Slatina 2000.
Tkalec, T., Srednjovjekovna gradita u Hrvatskoj (magistarski rad),
neobjavljeno, Zagreb 2004.
Tomii, ., "Istraivanje kulturnog kontinuiteta na primjeru groblja
Zvonimirovo - Veliko polje" u: Histria antiqua, sv. 8 (2002), 385-395.
Tomii, ., "Rezultati istraivanja groblja na Velikom polju u
Zvonimirovu 2004. godine" u: Annales Instituti archaeologici, sv. 1(2005),
36-39.
Tomii, ., "Grob odlinice iz ranosrednjovjekovnog groblja
Zvonimirovo - Veliko polje kraj Suhopolja" u: Opuscula archaeologica,
sv. 27 (2003), 549-560.
Tomii, ., "Istraivanja srednjovjekovnog groblja Zvonimirovo-Veliko
polje u Virovitiko-podravskoj upaniji" u: Obavijesti Hrvatskog
arheolokog drutva, br. 2, god. 26 (1994), 61-64
Tomii, ., "Ranosrednjovjekovno groblje Zvonimirovo-Veliko polje,
prinos poznavanju bjelobrdske kulture u podravskom dijelu Slavonije" u:
Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, sv.13-14 (1999/2000), 91-120.
Tomii, ., "Romaniki ma iz rijeke Save kraj Jasenovca" u: Prilozi
Instituta za arheologiju u Zagrebu, sv. 19 (2002), 149-164.
Tomii, ., "Zvonimirovo-Veliko Polje, Sumarni prikaz i osvrt na
postignua sustavnih arheolokih istraivanja u razdoblju od 1993. do
2000." u: Obavijesti Hrvatskog arheolokog drutva, br. 3, god. 32 (2000).
Tomii, ., Dizdar, M., "Grobovi latenske kulture s Velikog polja u
Zvonimirovu: rezultati istraivanja 1993.-1995" u: Prilozi Instituta za
arheologiju u Zagrebu, sv. 22 (2005), 59-125.
Tomii, ., Obnova uspomene, "Prinos arheologije obnavljanju upne
crkve Pohoda Blaene Djevice Marije u Voinu" u: Gazophylacium, god.
IX, br. 3-4, 65-73.
Tomii, ., Zvonimirovo i Josipovo: groblje starohrvatskog doba u
Virovitiko-podravskoj upaniji, Zagreb 1997.
325
Trivuni, R., Spomen podruje Jasenovac, Zagreb 1985.
Troan, Z., "Arheoloka topografija opine Nova Gradika" u: Godinjak
matice Hrvatske, br. 1, Nova Gradika 2000, 111-131.
Tusun, M., Lipik, konzervatorske osnove programa obnove naselja, Zagreb
1996.
Ugrei, M., U obrani ivota selo umetlica u NOB 1941-1945, Nova
Gradika 1981.
Valeni, B., "Kasnogotika trikonhna crkva kraj sela Tornja (Pakrac)" u:
Peristil, sv. 35/36, Zagreb 1993, 69-84.
Valenti, F., Novogradiki spomenar, Nova Gradika 1998.
Varat, M., Badljevina nekad i sad, Badlljevina 1997.
Vinski, Z., "O nalazima 6. i 7. stoljea u Jugoslaviji s posebnim obzirom
na arheoloku ostavtinu iz vremena Prvog avarskoga kaganata" u:
Opuscula archaeologica, sv. 3 (1958).
Vinski-Gasparini, K., "Groblje kasnog bronanog doba u Virovitici" u:
Virovitiki zbornik 1234-1984, Virovitica 1986, 101-102.
Vinski-Gasparini, K., Kultura polja sa arama u sjevernoj Hrvatskoj, Zadar
1973.
Virovitiki zbornik 1234-1984, Virovitica 1986.
Voborski, ., Luka Ili Oriovanin, Novska 1994
Voborski, ., Stara Novska iz obiteljskih albuma, Novska 1995
Voin: novi prilozi za povijesnu i kulturnu batinu, Slatina 2006.
Voni, M., Povijest upe Makovac, s.n. 1997.
Vrdoljak S., Mihaljevi, M., "Istraivanje nalazita Slava (Nova Gradika,
1998.)" u: Obavijesti Hrvatskog arheolokog drutva, br. 1, god. 31
(1999), 34-48.
Vrdoljak, S., "Pokusno sondiranje nalazita Makovac-Crianj" u:
Obavijesti Hrvatskog arheolokog drutva, br. 3, god. 29 (1997), 61-64.
Vueti, S., "Res publica Iasorum Aquae Balissae rimski Daruvar" u:
Daruvar, Zagreb 1975, 14 17.
Vuur, T., upa Svetoga Ilije proroka u Gradini (kronika jednog vremena),
1762-2002, Gradina 2002.
Vukievi Samarija, D., Sakralna gotika arhitektura u Slavoniji, Zagreb
1986.
Vuki, G., "Pravoslavna crkva svete Petke u Kukunjevcu" u: Zbornik
povijesnog drutva Pakrac-Lipik, br. 4, Pakrac 2007, 75-78.
Zapadna virovitika obilaznica, zatitna arheoloka istraivanja
2005/2006. godine., Virovitica, rujan-listopad 2007.
Zeman, N., Krivaj, kronologija stanovnika i naselja, Lipovljani 2007.
ivkovi, N., Mit i stvarnost sela Smude, Sremska Mitrovica 2008.
ugaj, V., Gradika na Savi (katalog izlobe), Nova Gradika 1986.
ugaj, V., Stara Gradika, Zagreb 1997.
upanijski zavod za prostorno ureenje i graditeljstvo, Prostorni plan
ureenja opine Jasenovac, Sisak 2005.
utini, ., "Srpsko pravoslavna crkva u Daruvaru" u: Daruvar, Zagreb
1975, 161.
326
 327

Sadraj

Predgovor 5
Zemljopisni okvir 8
Pregled povijesti zapadne Slavonije od prapovijesti
do kraja 19. stoljea 9

Opina Vrbje 15
Grad Nova Gradika 21
Opina Cernik 27
Opina Okuani 39
Opina Gornji Bogievci 49
Opina Dragali 53
Opina Stara Gradika 61
Opina Reetari 69
Opina Davor 73
Opina Staro Petrovo Selo 77
Opina Nova Kapela 83
Grad Daruvar 91
Opina ulovac 103
Opina Sira 115
Opina Deanovac 125
Opina Konanica 133
Grad Lipik 139
Grad Pakrac 153
Grad Grubino Polje 173
Opina Veliki Grevac 185
Opina Lipovljani 197
Opina Jasenovac 203
Grad Novska 213
Opina Voin 225
Opina aavica 235
Opina Nova Bukovica 239
Opina Mikleu 246
Opina Sopje 251
Grad Slatina 259
Opina Suhopolje 269
Opina Gradina 287
Opina Luka 293
Opina pii Bukovica 299
Grad Virovitica 305

Pojmovnik osoba, obitelji i manje poznatih pojmova 315

Popis literature 321