Download as pdf or txt
Download as pdf or txt
You are on page 1of 121

Branko Golubovi

Pisma iz
Avganistana
Pisma iz Avganistana Branko Golubovi

Branko Golubovi

Pisma iz
Avganistana
Mojoj pokojnoj majci Dragici,
ocu Dragoljubu,
sinovima Neriju i Leu,
i supruzi Elizabeti
Dalalabad
30. januar 2003.

Kao to vidite (itate), iv sam i zdrav! Javljam se iz najvee vukojebine na kugli zemalj
skoj, zvane Dalalabad1. Ovde sam ve nedelju dana i trudim se da se prilagodim. ta da
vam kaem? Skoro sve kue napravljene su od blata, a naa je meu najv iima (ima ak
dva sprata), plus, sagraena je od betona! Struju imamo svakog drugog dana, po etiri
sata, tako da smrdimo kao ergari. Zajebavam se, imamo agregat, ali je suv ie slab za
bojler, tako da se kupamo hladnom vodom, odnosno, nekupamo se, tona k raju ispada
da zaista smrdimo kao ergari. Asfa lt sam poslednji put video u Pak istanu, koji je u
naimmislima kao Las Vegas centar civ ilizacije(gle oksimorona!).Atek ene! Zadnju
videh u Dubaiju, ali se uzdam udobru memoriju. Tei me kolega koji jeradio u Timuru
i kojem do poslednjeg dana (est meseci!) nisu napravili vrata na kui u kojoj je iveo,
tako da na ene nije imao kad da misli. to se mene tie, ja ih imam, i to vie komada
vrata,naravno.
Alkohol ne postoji, alizato se jede kao u najboljim filmovima. Imam svog kuvara i moe
se rei da brzo ui (pasuljina je pala ve treeg dana)! Problem sa loka lcima je u tometo
su na smrtpreplaeni.Obraajumi se saser, od ega mi se die kosana glav i. Kad sam im
objasnio da nisam ser,poeli su da me zov u mister. Jebi ga, nemoe ih nikako zajebati!
Gore od mene prola je samo koleginica G., koja je, kada su joj se obratili sa ser, toliko
poludelada se uhvatilaza obe sise i reklaim: Je l viditevi ovo? Jasam ensko, ja nisam
ser! Razumete li? Ovi se prepadoe, a boga mi i zbunie njenim plastinim prikazom
enstvenosti, te odgovorie: sorry, mister. Odtada je G. postala Mister G. tose tie brzog
uenja, napominjem da su moji lokalci ve ukapirali ta znai jebi ga. A kad prolazim
pored njih, skau sa stolice kaoopareni. Ne mog u nikakoda im objasnimda to netreba
da rade. Jebem li ga,valjda je todeo njihove kulture.

obzirom da jenaulicama totalni haosodljudi, rik i, kamila i bicika la, teko je voziti se
S
dipom, pa je tako pre dva dana moj ofer udario jednog biciklist u, to je ovde najnorm
alnija pojava. Ja sam bio okiran, a jadni biciklista je ustao sa zemlje, otresao prainu
i, kada je video u kolima hariija (stranca), uz najtopliji osmeh ree mi hello. ta rei
da lje...? Siromatvo je na najviem nivou i teko je opisati kako oviljudi bedno ive. Ali,
tolikosu gostoprimljivida ih jenemogue odbiti kada ele da doe kodnjih na ruak ili

1
Jalalabad (orig.)
1
Pisma iz Avganistana 30.1.2003.

veeru, a bila bi to i uvreda.Pored spomenute gostoprimljivosti, napominjem i da svaka


kuaima bar jedan ka lanjikov,koji ide utradicionalnom kompletu sazoljom i nekoliko
r unih bombi, pa ti sad odbij ruak!

to se tie kraja gde ivim(napomena: u licene postoje), ja sam uonomsanajvie dece.


Ima ih preko dve stotine. Od jutra do mraka su napolju i igraju se usred kanalizacije.
Neverovatno su lepi i neverovatno prljavi. Ve su me skapirali kao cool tipa, tako da sam
od njih dobio moj prvi avganistanski nadimak, a to je Very good. im me vide ponu
da viu Very good! i tre za dipom kao ludi. Moj telohranitelj Baba ima ih osamnaest
komada mukih deset, enskih osam. Ja sa sinom Nerijem doem mu kao Jugoslavija
Holandija u f udbalu, pre dve godine na evropskom pr venstvu. Verovatno misli da je
greka do mene! Jue mi jedva sata priao o lepoti svoje ene, a ja jadan ta drugo nego
da mu verujem! Ionako jenikada neu v ideti.Sve u s vemu, ljudi smenikao crtani film.

Oko posla je sve OK. Ve sam poeo da obilazim teren, a nevinost sam izg ubio na
uvenoj planini Tora Bora, gde se krila Alkaida. Video sam i kuu (dodue samo ru
evine) Osame Bin Ladena. Frajer je imao str uju, erkondine i sve osta lo u tri pizde
materine daleko o d najblie civ ilizacije.

utovalismo do sela koje se zove Madaur (pedeset kilometara udaljeno) tri jebena sata,
P
jer put je takav da jednim delom (nekih deset kilometara), koristi reku umesto nepos
tojeeg kolovoza. Kamel trofi!

A graniniprelazi? To je tek pria! Na granici sa Avganistanom, u policijskoj stanicikoja

Foto 1: Ispred kue Osame Bin Ladena (Chaparhar District)

2
30.1.2003. Pisma iz Avganistana

nema ni vrata ni prozore (a kada bi u nju smestio neku ivotinju, pokret zelenih bi te
sigurnoubio zbog krenja sv ihnormio tretmanu ivotinja), sedi baja sabradom od pola
metra (ko vojvoda urii),koji mi, na odgovor da idem u Avganistan da radim, odvrati
takvim podrigom kakav u ivotu nisam uo! Valjda je to nain da mi poeli srean put!
Stranacaiz drugih firmi ima oko 30 i svi su u raznoraznim stanjima duevnih tegoba (od
depresije do euforije). Kau dau ija biti kao oni, samo morambiti strpljiv. Va ljda kue
dasam ljubomoran, ta li je?

Ovde se ne radi petkom, pa su etvrtkom uvee lude urke, okojima uvam pisati kad
budem pohodio bar jednu. Priase da se na njimanae i pivo, a obino su prisutne i sve
tri ene koje rade za meunarodne organizacije. Luda urka traje sve do 21 sat, kada
poinje policijsk i as, tou prevoduznai: pucaj na sve tose mrda.

najui vaualavost prema opijatima, najslaesam ostavio za k raj. Ovde se pui najkvalite
Z
tniji hai,a potoje cena jednog grama tridesetfeninga (manje od deset dinara), moete
misliti koliko je sree u srcima mnogih. A kao specijalitet kue konzumira se hai sa
osuenim korpionom, veoma zajebanim i otrovnimdo bola. O vo nisam, niti u probati!

Foto 2: Biljka marihuane u dvoritu kancelarije u Kabulu

3
Pisma iz Avganistana 30.1.2003.

Foto 3: Polja maka na Tora Bori snimljenakriom

e kapiram ta sedesi saotrovom kadase korpion osui? Oni t vrdeda jei dalje prisutan,
N
samo da, kada se pui, udara totalno dr ugaije?! Probao sam i uveno (i jedino dozvo
ljeno) alkoholnopie u Avganistanu. Zove se bengau,a prav i se odkamiljeg mleka, me
da, lubenice i haia. Posle polasata sam ukapirao zato se zove bengau, jer dobih takav
BENG u glavu, kakav odav no nisam doiveo. Od ostalih kult urnih dobara, ovde se
pravi i opijum (400 amerikih dolara po kilogramu), ali to je ve neto to je vezano za
mafiju kojaje ovde vrlo, vrlo zajebana.

Polja maka se proteu kilometrima, aUN pokuavaju ovo da spree, dajui lovuseljacima
da odbiju sadnju maka za mafiju. Rezultat ove briljantnekampanje ogledao se u etvoro
mrtvih radnika UN,i to samo za opomenu (desilo se prekjue!), jerda su hteli mogli su
ih poubijati sve na kamari. to bi rekli Piroanci: Dont fuck with mafia, bre! Inae, po
podacima amerikog Stejt departmenta za 2000. godinu, proiz vodnja opijuma u Avg
anistanu dosegla je (tada) rekordnih 3.656 tona, to predstavlja 72% od ukupne svetske
proizvodnje. A na poetku vladavine Talibana, 1985. godine (koji su odmah zabrani
li proizvodnju opijuma), Avganistan je imao udela od svega 3 % u ukupnoj svetskoj
proizvodnji. Ovo znai da su majstori uspeli da poveaju proizvodnju za nek ih 130%,
u roku od 1 5 godina. Inae, samu posveenost poslu, profesionalan prist up i zalaganje,
pokazuje i injenica da je 2005. godine dostignut vrhunac sa proizvedenih 4.000 tona,

4
30.1.2003. Pisma iz Avganistana

topredstavlja oko 75% od ukupne proizvodnje usvet u 2.Po nekimizvorima, finalna cifra
je jovia i ide do 5.445 tona 3.Samo etiri provincijezaslune su za proizvodnju 80% od
ukupne avganistanske, odnosno 60% ukupne svetske proizvodnje: Helmand, Uruzgan,
KandahariNangarhar.

Najnovija vest najnoviji rekord: U2006. uspeno proizvedeno 6.100tona opijuma4, ukupne
vrednosti 2,7milijardi amerikih dolara.Kakvi carevi!

Ne znamkako bih se postavio prema ovom hroninom prob lemu (umoralnomsmislu te


rei), s obzirom na to da se on moe posmatrati s razliitih aspekata. isto da bih vam
doarao kompleksnost cele situacije, dau vam podatak koji sam sk inuo sa UNODC5sa
jta u kojem sepominje intervju uraen sa jednim od proiz voaa opijuma izNangarhara.
Lik ima triara izrazito neplodne zemlje i od proizvodnjeopijuma zaradi godinje 1.100
dolara.Ukoliko bi odluioda se bavi proizvodnjom neke druge (legalne) kulture, kao to
je na primerluk, zaradio bi godinje oko 300 dolara i, verovatno, umro od gladi! Jouvek
nema alternative uzgajanju maka (od kojeg se pravi opijum),tako dapragmatine akcije
tipa uniti i zapa li ili plati da ne sade daju kontroverzne rezultate polja maka se sm
anjuju u odnosu na total zasaen te godine, a li uisto v remesve vie i vieporodica je na
granici tekog siromatva! Da problem bude jo vei, znajui da e impolja podmakom
biti delimino unitavana6 ili da e dobiti novanu nadoknadu ukoliko sami unite svoja
polja7, uzgajivai krenue da poveavaju proizvodnju, to je i dovelo do ovakvog porasta
koliine opijuma proizvedenog u Avganistanu u poslednjih nekoliko godina.

Toliko za sada. Pojedite jednu svinjsku niclu za moju duu!

2
Podatak verifik ovan od strane UNODC, web stranica: http://opioids.com/afghanistan/
3
Robert Longley, State Dept. report shows Afghan opium production tripled since 2003, web
stranica: http://usgovinfo.about.com/od/defenseandsecurity/a/afghandrugstate.htm kao i izvetaj
State Departmenta: www.state.gov/g/inl/rls/nrcrpt/2005/vol1/html/42366.htm
4
http://news.bbc.co.uk/2/hi/south_asia/5308180.stm
5
U.N. Office for Drug Control and Crime Prevention
6
Prepoznavi problem sadnje maka kao jedinog vida preivljavanja za veinu porodica
uzgajivaa, meunarodna zajednica zajedno sa vladom Avganistana reila je da izvri eradikaciju
odreenog procenta svake obradive povrine (2004 2005) smatrajui da e na taj nain smanjiti
ukupnu koliinu proizvedenog opijuma, a u isto vreme omoguiti kakvu-takvu zaradu.
7
Godine 2003. uzgajivaima maka bila je isplaivana novana nadoknada ravna onoj koju bi
dobili od trgovaca opijumom, ukoliko bi se odluili da unite svoja polja.
5
Dalalabad
6. februar 2003.

Da nastavim sa priama iz Nepriave! U ovih nekoliko dana doiveh prosvetljenje vezano


za razliite stvari koje su deo Avganistana i avganistanske kulture, a koje se direktno
tiu mog bivstvovanja ovde. Vi koji me dobro poznajete, znate da loe stojim sa jebenom
piletinom, a piletina je na repertoaru bar jednom dnevno za ruak ili veeru. Pre dol
aska, psiholoki sam se pripremio na ovu jezivu injenicu, ali sada sam doao i do nekih
saznanja za koja nisam bio spreman!

S obzirom na to da je danas pala kia posle skoro sedam meseci (to je lokalno
stanovnitvo proslavilo viestrukim klanjanjem u svim damijama, zahvaljujui Alahu
na velikodunosti), iz onih (u prvom pismu pomenutih) otvorenih kanalizacija, isplovie
sva govna israna u poslednje dve nedelje, to je celokupnom ugoaju dalo posebnu dra.
Klinci sreni to se nivo vode podigao 25 santimetara, ceo dan nisu izlazili iz kanala,
veselo se brkajui, a ja shvatih tunu i surovu istinu da su ti kanali sjajan izvor hrane
kokokama i patkama. Mislim da u postati vegetarijanac!

Foto 4: Klinci se kupaju u kanalizaciji (Dalalabad 2003)

6
6. 2. 2003. Pisma iz Avganistana

Onda saznadoh i da ceo Dalalabad bruji o tome da sam neka vrsta ex specijalca, koji je
u ko zna kakvoj tajnoj misiji. Ovo ceo Dalalabad nije zezanje, jer ovde se vesti ire
kao kuga i zamenjuju nepostojanje televizije i radija. Jedini problem je to za dva dana u
Mazaru8 ima da stigne pria da Kolin Pauel lino ljaka za Intersos9, kao to se najee
deava kod pokvarenih telefona. Kako je do toga dolo? Kada su me videli prvi put, im
presionirani mojom visinom (u odnosu na njih ja sam din!), skontae u svojim glavama
da sam jebeno ozbiljan igra. A onda je stigao poziv lino od komandanta odbrane grada,
koji je eleo da ruamo i bolje se upoznamo, priajui o tipinim mukim stvarima (kako
enu tui kandijom na 150 naina; uticaj Kristijana Diora na razvoj dizajna burki i
fereda; koje je govno najbolje za ishranu kokoaka...), to je bilo sasvim dovoljno da ovi
ludaci saberu 1 i 1 i dobiju 3, tj. da sam ja, u stvari, otiao kod njega da bih mu objasnio
neke stvari. Jo traje moje razuveravanje da nemam nikakve veze sa vojskom. Kada e
to ukapirati, bog zna!

Likovi su takvi da se ne zna da li je gore raditi sa onima koji natucaju engleski, ili pak sa
onima koji nemaju veze sa ivotom. Prvi (mislei da govore engleski do jaja) posle tri
rei poinju da klimaju glavom kao da su ukapirali sve, pri emu im celokupna koncen
tracija i fokus obe modane polutke odlaze u nepovrat u roku od jedne milisekunde. Na
kraju, kad ih pita ta treba da urade, obino te gledaju belo, ne znajui da li je to bilo
pitanje ili konstatacija. Druga grupa me slua pomno, verovatno umirui od smeha meni
koji nogama i rukama pokuavam da im objasnim ta mi treba. Kau mi: Yes, mister,
okrenu se i odu na isto mesto odakle su i doli ne shvatajui da sam im rekao neto to bi
trebalo da urade. Na primer: jue smo primili izvetaj o bezbednosnom stanju u regionu,
u kojem nam je reeno da je sve OK, ali da skrenemo panju straarima da dre kapije
zatvorene i da non-stop kibicuju na ulicu (to je sigurno sigurno, jebi ga). Odmah na
kon to sam im rekao ta treba da rade, oba moja straara ostavie otvorenu kapiju i odoe
da popiju aj. Kad su videli kako bljujem vatru na njih, skoro izvrie samoubistvo to su
me doveli do tog stanja, ubeeni da nisu krivi nego da je sve bilo pitanje nesporazuma
(verovatno izazvanog mojim loim engleskim i isto tako loom pantomimom).

Jue sam iao na veeru kod jednog lokalca (ve znate da nema odbijanja veere i ruka),
gde sam na kraju cele seanse, koja trajae puna tri sata dranja, bio ponuen haiom
lino proizvedenim od strane njegovog tate (by the way, ovde svi pue hai i to mu doe
kao rakija kod nas). Ne elei da se domain uvredi (jebi ga!) povukoh par dimova i kroz
veselo avrljanje shvatih da se ne radi o istom haiu, ve o specijalitetu koji se pui samo
kad dou cenjeni gosti, a to je onaj, ve pomenuti miks sa osuenim korpionom. Zamalo

8
MazareSharrif (orig.), grad na severu Avganistana
9
Ime italijanske organizacije za koju radim
7
Pisma iz Avganistana 6. 2. 2003.

se ne izbljuvah po gazdi, uz opravdanje da sledei krug moram preskoiti zbog dijareje,


koja me mui poslednjih nekoliko dana (najbolji izgovor koji moe nai u Dalalabadu
je dijareja ili, to je ee za letnji period, malarija). Moete misliti kako to izgleda: baja
vas ponudi dokavcem, a vi mu mrtvi ladni odgovorite: Ne, hvala! Znate, upravo sam
preleao malariju pa ne bih da brljam previe! Vee se zavrilo pokazivanjem linog
naoruanja koje gazda ima, gde oaran mojim znanjem da rasklopim kalanjikov, on
poele da mi ga pokloni, a ja uz izgovor da imam dijareju, te zbog toga ne mogu da ga
uzmem, ostavih gazdu u rebusu. Verovatno moram pronai bolji izgovor za odbijanje
oruja. Ako imate ideju, piite!

Kao to vidite, brzo uim, a istovremeno koristim i priliku da vam svoje znanje nesebino
prenesem jer nikad se ne zna kada moete zaglaviti u Avganistanu (poslovno, turistiki...).
Stoga, sledeih nekoliko dana oekujem salve zahvalnosti sa vae strane. Nisam ja skro
man momak samo udrite!

Foto 5: Deak sa kalanjikovim

8
Dalalabad
7. februar 2003.

emu ovako iznenadno pismo samo dan kasnije?


Zbog toga to kia pada jo uvek (drugi dan za redom), tako da je proglaen nacionalni
praznik ovo se nije desilo u poslednjih trideset godina. Kanalizacija ve preliva na
ulicu, pa su oni isti (prljavi) klinci od jue, sada crni ko Avgani (to bi rekla Minka u
Nadrealistima). Meutim, to nije pravi razlog javljanja. Pravi razlog je moja obaveza da
vas upoznam sa socijalnim dogaajima u Dalalabadu.
Kao to rekoh, etvrtak je dan za urke, a jue je bila ispraajna urka mog prethod
nika Lapoa. Ako se seate onih konotacija na raun seksa, onda moete razumeti moje
ushienje spoznajom da e sve tri ribe (devojke, ene, hanume...) koje rade u Dalalabadu,
biti prisutne na ovoj gala zajebanciji. Ushienje je zamenjeno okom onog trenutka kad
sam shvatio da na urci ima ak est riba, jer su i tri nove dole iz Kabula, poslovno, na
par dana. Koliko je ovo bitno za nastavak prie govori injenica da se na stolu pojavila
svinjetina (ovde toga nema ni u snovima), koja je skrenula panju svih mukaraca sa
riba, tako da smo jeli ko stoka, ne marei za lepi pol. S obzirom na policijski as, urke
poinju u 17 sati, tako da se moe rei da smo svi bili mortus nakon tri sata ubijanja turk
menistanske votke preferans i jebene svinjetine. U isto vreme, svih est ena napustie
uraju, uvreene ovako bahatim ponaanjem mukog roda. Kad smo kasnije doli svesti,
ve je bilo kasno. Sve devojke su odjezdile, a mi konstatovasmo sa aljenjem da se blii
vreme policijskog asa, te jo po jednom aom votke zalismo tugu i napravismo fajront.
Kao to vidite, ovde se ivot svodi na osnovne norme animalnog (u se, na se i poda se). Na
se svako jutro kad se oblaim, u se kad god postoji ansa za to, a poda se, praktino
ni u snovima (na Danielino veliko zadovoljstvo). Inae, kako nae koleginice gledaju na
isti problem, govori komentar jedne Holananke koja, posmatrajui masu mukaraca na
malom prostoru lokalnog bazena za internacionalce u Kabulu, ree: Odds are good but
goods are odd. Ehhh...
Ovde ekipa pije kao luda, tako da sam (trenutno) za njih samo jadni amater. Razloga za
alkohol ima na tisue, a najbitniji je trenutna bezbednosna situacija, koja nije ni malo
naivna.

Od kada sam doao zabeleeno je 56 ubistava, od kojih je sluaj od pre nekoliko dana
sam stakato. Talibani su u Kandaharu digli u vazduh autobus pun civila i tako ubili 18
ljudi. Koliko je to relativna stvar, govori i podatak da se niko u Dalalabadu nije ni setio

9
Pisma iz Avganistana 7. 2. 2003.

Foto 6: Bombaki napad u Dalalabadu

evakuacije jer ovde se opasnost ne meri kilometrima udaljenosti od zona ratnog dejstava,
ve satima putovanja do njih. Tako, na primer, pre nekoliko dana poginulo je etvoro
UN lokalaca u Kogjani10 distriktu, koji se nalazi u mojoj oblasti (Nangarhar provincija).
Poto je trebalo da moji ljudi samo dan kasnije rade vinterizaciju u mestu koje je svega 20
kilometara od mesta zloina, oekivao sam da e UNHCR suspendovati nae aktivnosti.
Desilo se to da su sutradan momci ladno otili tamo jer je to mesto (zaboga) punih 20 ki
lometara udaljeno od Kogjanija, to u prevodu znai tri sata drndanja po najgorem putu
koji sam ikada u ivotu video. Inae, itavo ludilo nema veze sa politikom ili religijom (o
tome neto kasnije), nego (kako sam ve objasnio), sa opijumom. Ceo opijumski rat pii
u zonama oko Tribala11, i mislim da skoro (itaj: nikad) nee stati. Naravno, prisustvo
stranaca je poslednja stvar koju ele, tako da, ako su sloni oko jedne stvari, onda je to:
ubiti s vremena na vreme par radnika UN (lokalaca, naravno), isto za opomenu, ako se
muvaju gde im nije mesto! to se tie stranaca, njih obino samo prebiju, veu za neko
drvo i ostave dok ne doe prva spasilaka ekipa.

Video sam fotku koju je na radnik napravio tajno, dok se etao jednom pijacom u okolini
Kogjanija, i ostao sam nem od uda! Na njoj se vidi baja koji na tezgi prodaje raketne

Khoyghani (orig.)
10

Granini pojas izmeu Avganistana i Pakistana


11

10
7. 2. 2003. Pisma iz Avganistana

bacae, dok prvi koma do njega valja heroin i hai na kilo (ali bukvalno)! Tipovi iz
gledaju tako jezivo da je sama pomisao na to ta bi se desilo mom ortaku, da je otkriven
kako fotografie, gora od najgoreg horor filma.

Foto 7: Moj kolega Fabricio u umi marihuane (Tora Bora)

Rat u Avganistanu vodi se na vie nivoa.


Prvi je religijski nivo. Kao to znate, ovde ive preteno muslimani plemena Patun, ali
ima i Hazara, Hindusa, Persijanaca, Kuia (nomadi), Sika, kao i neto hriana. Ako
posmatramo Avganistan u celini, ve pomenutom miksu treba dodati i Uzbeke, Tadike
i Turkmene. Niko ni sa kim ne pria, to znai da se najee kibicuju preko niana. Iako
ih ja kapiram kao muslimane, oni i te kako kue razliku i koriste je kao dobar razlog
za klanje (kao to smo svi mi za njih hriani, a koljemo se meusobno, jer smo pravo
slavci i katolici). U religijski nivo moemo svrstati i krljanje na relaciji iiti Suniti, gde
malobrojni iiti (preteno pripadnici Hazara) redovno izvlae deblji kraj. To ide tako
daleko da Hazari obino ljakaju na najgorim radnim mestima, to zbog veoma niskog
obrazovanja, to zbog nemogunosti da dobiju bilo kakav bolji posao. Najee rade kao
istai, kuvarice, pralje...

Politiko-ideoloki nivo sastoji se iz dva podnivoa. Po prvom, sve ih moemo podeliti na


umbie i Damiate, dok, po drugom, imamo podelu na pristalice Karzaija, Dostuma,
Kanunija...

11
Pisma iz Avganistana 7. 2. 2003.

Meuplemenski nivo je zapetljanija pria jer


postoji pun kurac raznoraznih indijanaca, a u
mom regionu najbrojniji su pripadnici naroda
Patun. Samo u okolini Dalalabada ima oko
desetak razliitih plemena/porodica Patuna,
i veina njih krlja se ve vekovima, zbog ra
zloga koje su odavno zaboravili. U svakom
sluaju, povod da se ovde nekome skine glava
nije preterano bitan. To je vie stvar folklora.
Sva sranja dolaze od tzv. ura (vea staraca) jer
jedino oni mogu da spree krvoprolie, ali to
se do sada nikad nije desilo jer bi ispalo da su
pike i da nemaju muda da se bore do kraja.

Unutarplemenski nivo ili tzv. komijska (pre)


pucavanja. Ukoliko je koma radoznao, pa
proviri kroz prozor dragog mu kome te vidi
njegovu hanumu bez burke, stvar se reava
kalanjikovim, gde se posledice obino belee
Foto 8: Spomenik (za ivota) generalu minimalnim gubicima: mrtav koma, nekoliko
Dostumu u Maimani (sluajno nastradalih) kokoaka, kao i neko

Foto 9: Vojna parada regularne Avganistanske nacionalne armije (ANA)

12
7. 2. 2003. Pisma iz Avganistana

liko poginulih koza, koje se zatekoe u unakrsnoj vatri. Deca (obino) bivaju poteena,
a hanuma obavezno silovana. U ovim sluajevima, ukoliko ve nije kasno, ura moe
spreiti sranje i pronai neko reenje za obe familije, a to se obino reava parama.

Politiko-istorijski nivo. U ovu grupu spada (itaj: spadao je) rat izmeu Talibana i Severne
alijanse, Mudahedina i Severne alijanse... Ali, ovo je ve stvar prolosti s obzirom da
Severna alijansa vie ne postoji, dok je re Mudahedini totalno promenila znaenje.

Meudravni nivo. Ovde mislim na veoma zategnute odnose izmeu Avganistana i Pak
istana. Pakistanci se smatraju izdajnikim pikama iz dva razloga: prvi je podravanje
talibanskog reima (do dolaska NATO), dok je drugi izdaja tog reima (u toku samog
rata).

Globalni nivo. O ovome ve znate dovoljno putem medija. Svakog dana ima krljanja
izmeu NATO koalicionih snaga i loih momaka iz take pet (politiko-istorijski nivo).
Mrtvih ima ko pleve (preteno ovih iz pomenute take) mada, u poslednje vreme, im
perija je estoko poela da uzvraa udarac.

Ekonomski nivo. Rat se vodi izmeu ratnih profitera koji se sada bave ruralnom poljo
privredom (uzgajanje maka opijuma) i njihovih protivnika (koji su u stvari ljubomorni
na prve, jer nisu bili dovoljno moni da sami zaponu isti biznis). Treba istai da sve
zaraene strane iz prethodnih est grupa (izuzev NATO), esto uspostavljaju primirje ne
bi li se borili protiv zajednikog neprijatelja (vlade), koja atro eli da sprei uzgoj maka.
Takoe, zna se da su maltene svi uzgajivai bliski vladi!

Duhovni nivo. Mrnja prema Rusima je tolika da, ukoliko ubije Rusa, ne ide u zatvor,
nego (uz priloen dokaz i dva svedoka-oevica) ima ekstra bodove na listi za dobijanje
dravnog stana. Odstrel je otvoren 24 sata dnevno. Problem je u tome to nijedan Rus
nije lud da doe ovde, tako da sve ostaje samo na duhovnom nivou12.

Nadam se da vam je sada sve jasno! Ako jeste, molim vas da objasnite i meni. Do tada
sve najbolje, a u sledeoj epizodi neto vie o vonji, saobraajnim pravilima i sportu u
Avganistanu.

Moram priznati da je vreme ipak uinilo svoje pa sam, u poslednjoj godini mog ivota u Av-
12

ganistanu, video nekoliko Rusa koji su radili za raznorazne organizacije.


13
Dalalabad
22. februar 2003.

Sledi pria o sportu u Avganistanu. Iako su visoki metar i ilet, ili, to bi Ameri rekli 1,36
Nedeljko Nedi13, (jedan Nedeljko Nedi = 0,76 metara), oboavaju da igraju odbojku (naj
popularniji sport!) verovatno leei tako komplekse nie vrednosti (ali bukvalno). Koliko
su u toku svetskih dogaaja iz ove oblasti govori injenica da su umrli od smeha kada smo
im moje kolege i ja pokuali objasniti da su Juga i Italija tatamate za ovu igru. S druge
strane, moj novi kuvar ima oko dva metra i sigurno je najvii ovek u distriktu, kojeg su (u
to sam 100% siguran) Talibani koristili da okae satelitske antene za vreme svog reima.
Ja ga, elei da napravim fazon, nazvah Karim Abdul Dabar14, a on me, zajedno sa os
talima, pogleda bledo, kao to prosean srpski politiar ume da te pogleda kada ga pita za
ekonomski program njegove partije. Nikad uli! Onda sam im priao o zlatu u Ljubljani,
o Kii, Moki, Ciboni, Divcu, Sakramentu, Dordanovim bravurama, orevievim
tricama u poslednjim sekundama... ali nita ne kapiraju! Najzad, spomenuh ko, rupu

Foto 10: Detalj sa bukai mea u Kabulu

13
Moj dragi prijatelj i bivi bubnjar grupe Goblini, poznat po tome to zbog kratkoe nije
mogao da se vidi iza bubnjeva
14
uveni ameriki profesionalni koarka
14
22. 2. 2003. Pisma iz Avganistana

gde treba ubaciti loptu, a oni


poskoie od sree mislei da
priam o sportu broj dva u Av
ganistanu. Nastao je na severu
zemlje i zove se bukai. Jedina
razlika izmeu njega i (prave)
koarke je u tome to je rupa
u zemlji, igra se na konjima,
a u rupu se (verovali ili ne) ne
ubacuje lopta, ve mrtva, svee
obezglavljena ovca.

Ovako to izgleda: baje se


skupe, izaberu dovoljno veliku
ovcu, otfikare joj glavu i pred
nje noge i vreme je za malo
sportske razonode. Teren je
obina livada, na centru se
nalazi rupa, a na jednom od
krajeva zastava. Prva ekipa
uzme (pomenutu) obezglav
ljenu ovcu i krene da galopira
oko livade, trudei se da obie
krug oko zastave (nosei
Foto 11: Detalj sa bukai mea u Kabulu ovcu), dok se druga (okupljena
u centralnom delu livade, oko
rupe) sprema da brani rupu.
U jednom trenutku, ovi sa ovcom krenu prema centru, sa eljom da je ubace u rupu i
postignu... (pa valjda gol, jebem li ga!), dok se protivnika strana trudi da ih odbije od
rupe. Posle gola/koa/hrkljua, pozicije se menjaju, i napadai postaju odbrana. I tako
se oni guraju na konjima, znojavi, krvavi i (prirodno) ludi, nekoliko sati. Kada se zavri
utakmica, ovca, koja je dobrano izmrcvarena od finti, zakucavanja, dodavanja i epanja,
biva pojedena u slast (ovu informaciju sam dobio od jednog naeg lika, ali je neprover
ena). Meso od takve blejare mora da je strano sono i meko. Trudiu se da ga ne probam
(lekcija sa korpionom nauila me pameti, pa sad prvo pitam pre nego to konzumiram).

Tree mesto na listi popularnosti dele fudbal i kriket. Jo nisam video nijedan stadion
za njih, kao ni bilo koga ko se bavi ovim sportovima. Zanimljivo je da je za vreme Tal
ibana, u centru Dalalabada, podignut spomenik fudbalskoj lopti, koji i danas tu stoji,
iako je u njihovo vreme bilo zabranjeno bavljenje sportom. Moda je to bio spomenik u

15
Pisma iz Avganistana 22. 2. 2003.

ast neigranja fudbala? Od ostalih sportova, na ceni je rvanje, koje se obino upranjava
po livadama i izbeglikim kampovima (toliko su dokoni i jaki, da nekako moraju da se
isprazne), dok sve ostalo nije vredno ni pomena. Zamislite mene koji dolazim iz grada
rukometa, a ne mogu ak ni da se kurim na raun Metaloplastike. to se vaterpola tie,
moda bi i oni voleli da ga igraju, kad bi: a) imali bar jedan dovoljno dugaak bazen i, b)
znali da plivaju. ivot je ponekad zaista zajeban!

Kada je re o saobraaju, ovo u ivotu nisam video. Na ulicama je totalni haos. Pravilo je
da pravila nema! Jedino koje se potuje: mora da upali etiri migavca kad si na krunom
ili na raskrsnici, a eli da ide pravo. Obilazi se sa svih strana, a umesto pravila desne
ruke, imaju pravilo jaeg (ili, da budem precizniji, pravilo veeg). Evo kako to izgleda u
praksi: ako na raskrsnici stoje kamion, dip, rika i kamila, onda prvenstvo ima kamion,
zatim dip, a u zavisnosti od veliine kamile, voza rike e se usuditi da krene prvi
ili da joj ustupi prednost. Ovo pravilo ne vai samo kada u dipu sedi harii (stranac).
Tada, uz duno potovanje prema njemu, kamion proputa dip. Saobraajke su sva
kodnevna pojava i, s obzirom na to da nisu smrtonosne (kvalitet puta je takav da se ne
moe voziti bre od 35 kilometara na sat), ja uivam u njima. Poenta je u policiji koja je
smena kao Mapet ou. Baje imaju stare ojane SMB uniforme, izgledaju gore od srpskih
treepozivaca, a umesto oruja imaju
granu (ne paliju, nego bukvalno pare
odvaljene grane) kojom tuku vozae
po glavi (ako ne potuju tzv. pravila),
ili (to je ee) po kolima. Da stvar
bude jo komplikovanija, ovde se voze
auta koja su u 99% sluajeva uvezena iz
Pakistana, gde se vozi levom stranom,
to znai da je volan sa desne. Da stvar
bude maksimalno zakomplikovana,
u Avganistanu se vozi desnom stra
nom, tako da nita ne vidi nego
obilazi na instinkt ili na navoenje.
Kako se obilazi na navoenje? Voza
koji pokuava da pretekne kamion a
ne vidi nita, eka da dobije znak od
suvozaa, koji se izviruje, ne bi li video
da li je put slobodan. Onda, kad usta
novi da jeste, suvoza daje vozau znak
da pone sa obilaenjem. Verovali ili
ne, ovaj sistem funkcionie puno bolje Foto 12: Trudan kamion na auto putu
Peavar - Islamabad

16
22. 2. 2003. Pisma iz Avganistana

nego onaj na instinkt.

Prvi put sam se usudio da sednem za volan (i to bez suvozaa, koji bi mi sluio kao navi
gator), pre dva dana. Zajebano do koske! Od silne vonje dobije iaenje vrata. (By the
way, pria se da u dobiti od UN jednu tojotu sa normalnim volanom. ivim za taj mo
menat!) Kada govorimo o putevima, znajte da veliki deo Avganistana nije njima pokriv
en. Kad kaem nije, to znai da je jedini nain da doe do odreenih mesta da uzme
helikopter ili da koristi kamile. Jo jedna opaska o saobraaju: najnormalnije je videti
prostrt tepih nasred puta. Ja sam u poetku mislio da ga je neko tu zaboravio, te krenuh
da obilazim, da bih kasnije saznao da ga oni namerno prostiru, kako bi ga mi, vozei
preko njega, tresli od praine. Jo jedna caka: avganistanski tepisi su svetski priznati i
cena im raste to su stariji. Ukoliko stavi novi tepih na put i automobili prelaze preko
njega, posle nekoliko dana on e izgledati kao stari, to znai da e mu cena drastino
porasti. Naravno, takav tepih ne moete prodati Avganima, ovaj trik slui za uvaljivanje
nama, glupim strancima! Higijena e biti vie zastupljena u jednom od mojih sledeih
pisama, gde u vas upoznati i sa avganskim pogledom na seks. Ne znam zato sam ove
dve stvari povezao, mora da postoji dobar razlog za to.

Za kraj, ono to me zaista iznenadilo jeste zaprega sa magarcima. Obino je voze deca,
ne starija od sedam godina. Kad
pomislim da moj sin ima etiri
godine i drim ga za ruku kad
prelazimo ulicu, pravo udo je
da deaci malo stariji od njega
uveliko upravljaju tim kolici
ma, potujui sva pravila (ona
koja ovde postoje) o saobraaju.
Inae, klinci esto rade i u rad
njama, gde prodaju raznoraznu
robu i uivanje je gledati ih kako
se uspeno cenkaju sa odras
lima i koliko ih ovi uvaavaju u
celom tom spektaklu. Bez cen
kanja nema kupovine, tako da
morate biti spremni da odvojite
(izgubite) najmanje pola sata, ta
god nameravali da kupite. Sve se
zavrava tako to mislite da ste
zajebali klinca i kupili tepih ili
Foto 13: Ovca u autobusu, a putnici na autobusu
lep kamirski al ispod cene, ali

17
Pisma iz Avganistana 22. 2. 2003.

kad stignete kui, brzo shvatite da je klinac zajebao vas i uvalio vam nov novcat tepih,
napravljen (oparanom) vunom od starog izanalog tepiha ili da je uveni kamirski al
proizveden u predgrau Kabula.

Eto, tako je u Avganistanu! Dok je ovaca bie i

P.S. aljem vam mali dodatak o saobraaju...

Danas je moj voza opet skrljao jednog biciklistu, samo to je ovog puta nesreni dobitnik
poljupca haube poprilino velikog dipa bio ni manje ni vie nego policajac lino. Kad je
ofer shvatio ta je uradio, prebledeo je od straha, izleteo napolje da pomogne panduru,
a ovaj, kad doe sebi, izvadi svoju policijsku granu i poe da ga marie po glavi, uz salve
psovki (bar mi se uinilo da je psovao, s obzirom na to da mu je svaka druga re bila
hara, to u prevodu znaci govno)! Voza, branei se jednom rukom od grane koja ga je
nepogreivo pogaala u glavu, i to uvek u isto mesto, drugom rukom ieprka iz depa
100 rupija (1 rupi = 1 dinar) i dade mu u znak odtete, to pandur prihvati, smiri se i
pogleda ka meni. Videvi da sam stranac ree mi hello, ali me ovog puta ne dodirnu
ni blizu kao prolog puta. Spoznaja da sam ovde tri nedelje i injenica da me ovake
stvari ve ne pogaaju, veoma me zabrinjava. Uklopiti se u ovu ludnicu i funkcionisati
normalno, znai biti nenormalan. im doem u domovinu nai u dobrog psihijatra,
ispovediti se, i dati mu ansu da doktorira na mom sluaju. Ludilo, roaci!

18
Dalalabad
13. mart 2003.

Reih da vie panje posvetim susednoj i nesvrstanoj dravi, poznatoj po svom de


mokratskom ureenju i borbi za ljudska prava radnika, aka i seljaka, a koja se zove
Pakistan. Proveo sam u Peavaru nekoliko dana, pokuavajui da to vie ukapiram stvari
oko sebe, ne bi li vam utiske preneo u potpunosti.

im se pree granica Torkham u zoni uvenog Kajber pasa15, koja se nalazi u zoni jo
uvenijeg Tribala (ili niije zemlje), a u koju ni teko naoruani Ameri ne zalaze, uviaju
se stanovite promene, kako socioloke, tako i kulturoloke prirode. Alah kao da je digao
ruke od Avganistana, tako da prelaskom u Pakistan, odjednom, poinje da se pojav
ljuje drvee, reice, trava, asfalt, ljudi koji priaju engleski, reklame za pepsi, mobilni
funkcionie (ne ba savreno, ali, jebi ga, daj ta da), a nae se i poneki saobraajni znak.
Sve u svemu, civilizacija!

Foto 14: Karavan Kuija na putu Dalalabad - Peavar

Khyber Pass (orig.) poznat je po dva velika poraza britanske kolonijalne sile u dva Angloav-
15

ganistanska rata. U jednom od njih, pri povlaenju iz Kabula prema Peavaru, Britanci su izgubili
oko 16.000 ljudi (ni ene ni deca nisu bili poteeni), ostavljajui samo jednu ivu osobu da
pripoveda o ovom klanju doktora Vilijama Brajdona.
19
Pisma iz Avganistana 13. 3. 2003.

Ej, da ne zaboravim ono najlue: da biste proli zonu Tribala, obavezni ste da iznajmite
oruanu pratnju. Mislio sam da e mi dati nekog opakog baju, ex-specijalca koji na dui
ima bar stotinak Rusa iz onog rata i bar duplo vie Talibana iz ovog poslednjeg, kad
ono ne lezi vrae. Moje obezbeenje ne moe ni da ue u kola bez moje pomoi, jer
je teak invalid i ima oko sedamdeset godina. Moete li zamisliti starca bez noge, koji
vie podsea na Broj 1 iz Alan Forda, nego na opakog ratnika? ta je tu je, uzeh ga
(ubacih u kola), pa krenusmo ka Peavaru. Na pola puta neko pripuca, matori vrisnu i
baci kalanjikov meni u ruke, a ja ga hrabro dodah mom kolegi, koji ga bez razmiljanja
baci kroz prozor. Matori jarac poe da jaue za pukom, a ja naredih vozau da stane i
vrati se po nju. Iskoih iz kola, zalegoh u jebeni jarak i onda se setih da mi je obezbeenje
ostalo u kolima i da ne moe izai bez nae pomoi! Moete li zamisliti kako izvlaimo
iz auta nesrenog deku, koji bi, by the way, trebalo da bude na telohranitelj! Sreom,
ustanovismo da je u toku svadba i da su veseli Patuni pripucali od sree to im se drugar
eni. Oistismo se od govana (znate ve ta se moe nai u kanalima pored puta), i veselo
nastavismo put, s tom razlikom to sam sada ja drao kalanjikov. to se vie pribliavate
Peavaru, gore pomenuta civilizacija poinje da podsea na onu civilizaciju koju mi znamo
kao civilizaciju, a ne na onu civilizaciju
koja nas samo u poreenju sa Avgani
stanom podsea na onu prvopomenutu.
Da prestanem da serem, jednom reju:
civilizacija! Ne treba zaboraviti da je
Pakistan (ipak) bio engleska kolonija,
kao i da Peavar ima blizu tri miliona
stanovnika, tako da je moje oduevljenje
zamenjeno euforijom kada sam video
pica restoran (Pizza Hut), u kojem sam
ostavio poveu sumu rupija16, ubijajui
se od hrane koju u normalnim uslovima
ne bih ni pogledao svi znate da jedino
sranje koje mogu da svarim, a koje potie
iz Mek Donaldsa i ostalih fast food
restorana, jeste milkejk. U ovim uslovi
ma, dank fud doe kao melem za duu,
kao doruak za ampione, to bi rekao
veliki ameriki filozof Dim Darmu.
Uz sve to, dozvoljeno je i puenje, to ce
loj prii daje posebnu dra. Foto 15: Riblja pijaca u starom gradu (Peavar)

16 Pakistanska novana jedinica


20
13. 3. 2003. Pisma iz Avganistana

Posle prijatnog okrepljenja krenuh da zujim po gradu ne bi li ukapirao kako ovde stvari
stoje. I odmah sam primetio da pojedine ene nose burke, dok druge furaju marame,
pri emu su napadno naminkane i prilino ukusno odevene. Ovo ukusno treba uzeti
sa rezervom, s obzirom da sam ovde proveo ve dovoljno vremena i da su mi kriterijumi
svih vrsta dodirnuli samo dno. Znak da ste skroz u kurcu je kad krenete da kupujete
pakistansku garderobu svojoj devojici, uz totalnu samouverenost da e ova otkaiti od
sree kad vidi poklon! Moju konfuziju pojaala je spoznaja da su i jedne i druge pripad
nice Patun plemena. Razlika je u tome to su pakistanske Patunke vie sekularne i ne
jebu preterano radikalni islam, dok su njihove avganistanske sestre pod njegovim total
nim uticajem. Interesantno je da se meu sobom uopte ne vare, jer Peavar u glavama

Foto 16: Muakhbat Kanova damija u Peavaru

Avganistanaca (pripadnika plemena Patun) predstavlja glavni grad nepostojee drave


tzv. Patunistana (drave svih Patuna), dok Pakistanci ne daju ni pola rupija za tu ideju.
U njihovim glavama, Avgani su necivilizovane, zaostale ivotinje koje samo prave sranja.
S druge strane, Avgani ne podnose Pakistance, zato to su ih ovi zajebali vie puta i to
samo u poslednjih nekoliko godina.
Inae, grad ima i svojih lepih strana. Ja nisam najupuenija osoba da pria o tome, ali za
ono malo vremena to sam proveo u njemu impresija ima na pretek! Krenimo od najstari
je damije (Muakhbat Kanova damija), koja je pravi biser, sagraene u periodu od 1658.
do 1670. godine. Predstavlja kulturnu batinu Peavara i nalazi se u najlepem delu grada,
zvanom Sadr City (Stari grad). Dobra strana posete ovoj damiji je to i ene mogu da
uu u nju (ipak, ne smeju se zajebati pa da dodirnu stare kurane koji su izloeni u samom
hramu to enama nije dozvoljeno). Stari grad je samo srce Peavara i u njemu se nalazi
bazar sa celim spletom uliica koje vode u razliite delove grada. U zavisnosti od zanatlija

21
Pisma iz Avganistana 13. 3. 2003.

Foto 17: Muakhbat Kanova damija u Peavaru (pogled iz dvorita)

koji se u njemu nalaze, naleteete na proizvode prilino jeftinije nego u Avganistanu,


posebno u Kabulu. Ne dajte da vas uplai dumbus i haos prisutan na ulicama. Mesto je
poprilino bezbedno i nee vam faliti ni dlaka sa glave! Ono to je posebno interesantno,
jeste da ete sigurno dobiti ponudu jednog od mnogobrojnih lokalnih (dokonih) moma
ka da vam pokae kompletan Stari grad.
Tipovi su ljubazni i drueljubivi, pa e sa
zadovoljstvom provesti par sati sa vama, a
na kraju e vam ponuditi i ukusan ruak u
jednoj od lokalnih kafana, a ima ih mali
milion.
im se spustite ulicom koja ide para
lelno sa damijom, na sledeem uglu
naleteete na Avgan market i u njemu
puno malih prodavnica (preteno anti
kvarnica) sa raznoraznom robom. Ovde
moete za smeno male pare kupiti nev
erovatno vredne antikvitete (ukradene) iz
budistikih manastira. Jedan takav kupio
sam za sto dolara, a predstavlja statuu
Bude i potie iz manastira Tahta Bai, koji
se nalazi severno od Peavara. Problem je
kako u ga izneti iz Pakistana, pored nev
Foto 18: Baja ispira zlatnu prainu

22
13. 3. 2003. Pisma iz Avganistana

erovatno rigorozne kontrole na aerodromu.


U svakom sluaju, oekujem da e to biti
toliko zanimljiv dogaaj, koji e zasluiti
pojavljivanje u nekom od buduih pisama.
Nadam se, ne iz zatvora!17
U jednoj od mnogobrojnih uliica naletim
na likove, naduvane kao konji, kako ispi
raju zlatnu prainu. Nakon to su doli sebi,
pokazali su mi kompletan proces ispiranja,
kao i sistem dobijanja 15-, 17- i 24-karatnog
zlata. Pored toga, oni rade i srebro i platinu.
Ispod njihove prodavnice je ulica koja vodi
ka drugom delu Starog grada, u kojem se
nalazi mali trg sa starim peavarskim Big
Benom, ostatkom kulturne batine iz vre
mena kolonijalizma.
Od Big Bena (Sahat kula), na samo dves Foto 19: Sahat kula u Peavaru
ta metara, nalazi se prelepi gradski park,
opasan delovima zidina stare engleske
tvrave. Na samom ulazu su ostaci starog
budistikog hrama, poprilino ouvani. Ne
propustite priliku da obiete ovaj deo grada.
Neete se razoarati.
to se tie Pakistana i civilizacije, svaka
medalja ima dve strane, pa tako i ova. Aj
sad malo o tome... Reih da odem do neke
(bolje opremljene) laboratorije u gradu ne
bih li izvrio pregled krvne slike i uradio
testove na hepatitis A i B, AIDS... Bolje op
remljena laboratorija na pakistanski nain
izgleda tako da u nju jedva moe ui od
kojekakvih skalamerija, koje slue za ispi
tivanje ko zna ega (ukoliko su jo uvek u
ispravnom stanju), tako da se vaenje krvi
Foto 20: Prekriva tarparka dizajna juni
radi na ulici, ispred laboratorije, gde te baja
Pakistan
(koji sebe naziva doktorom) posadi na jednu

17
Statuu sam izneo umotanu u prljave gae. Carinik nije hteo da im prie na kilometar!
23
Pisma iz Avganistana 13. 3. 2003.

stolicu, slinu onoj koju frizeri koriste kada iaju decu. Fali samo konjieva glava spreda,
za koju se moe uhvatiti dok te ovaj ia, odnosno vadi krv. Onog trenutka kad sam
seo na stolicu, s obzirom da sam stranac, oko mene se okupi jedno stotinak ljudi, ne bih
li uivali u spektaklu putanja straneve krvi. Ja krenuh da vritim a oni da se smeju.
Posle sam saznao da sam zdrav i da se mogu vakcinisati protiv hepatitisa A i B. Odoh
u bolnicu da dobijem recept za vakcine i u ordinaciji doktora opte prakse zamalo ne
padoh u nesvest. U jednoj prostoriji veliine 5 puta 5 metara, nalaze se dva mala stola i
za svakim rade tri doktora, oko kojih se gura jedno pedeset ljudi. Ja stadoh u red (koji,
u stvari, ne postoji) odmah pored lealjke na kojoj se nalazila ena pokrivena burkom.
Trebalo mi je deset minuta da skontam da je svee mrtva (oigledno joj se nije ispunila
poslednja zelja da vidi doktora!) to sam ustanovio po muvama koje su se skupljale po
njoj, kao i ne ba prijatnom mirisu koji je poela da iri oko sebe. Prosean pregled traje
pet minuta (moe misliti!) i nakon guranja sa ivima i mrtvima, posle sat i po, dooh
na red. Baja mi prepisa vakcine i ja krenuh u avanturu njihove nabavke. U apoteci mi
pokuae uvaliti vakcinu za hepatitis B, ubeujui me da ona pokriva i hepatitis A, samo
to to ne pie na kutiji! Ja otvorih kutiju da proitam deklaracioni list, i na njemu je jasno
pisalo da je vakcina samo za hepatitis B. Tip me pogleda kao dete koje uhvati sa prstom
umoenim do kraja u teglu sa demom, i priznade mi svoju malu la. Da bi ispravio
nesporazum, dade mi adresu glavnog nabavljaa lekova u Peavaru. Tamo sam naleteo
na samozvanog gosn doktora koji mi je objasnio da se vakcina za hepatitis A daje deci
od jedne do 18 godina, ali poto ja imam 35 mogu uzeti duplu dozu (staro medicinsko
pravilo mnoenja godina starosti sa brojem doza). Ja mu objasnih da, iako sam zavrio
samo srednju medicinsku, nisam sisao veslo i da znam da je vakcina puna umrtvljenih
bacila, koji ako se unesu u veoj koliini od propisane mogu izazvati oboljenje, a on mi
maltene ponudi posao zamenika generalnog direktora (valjda zbog moje upuenosti u
problematiku steenog imuniteta). Na kraju nita nisam uradio tako da sam otiao u
Meunarodni crveni krst i naruio vakcine.
Sutradan sam se posvetio vaenju vize za prolaz kroz uvenu zonu Tribala i tamo sam
imao intervju sa ministrom Tribalskih poslova. Posle razgovora, baja mi ponudi aj to
je bio znak da emo veselo avrljati. Tema razgovora: pravni sistem u Pakistanu. Tu mi
on objasni da Pakistan nije kao Avganistan (zemlja bezvlaa) i da u Pakistanu nema
ubistava i kriminala. ak i u uvenom Tribalu, ree on, kriminal je sveden na minimum,
kombinacijom engleskog pravnog sistema i lokalnih obiaja. Kako to izgleda u praksi: na
primer, ukoliko se dva Tribalca posvaaju, oni e dentlmenski odloiti vatreno oruje i
pobosti se noevima. Ukoliko jedan od njih zapuca na drugog i promai ga, lokalna ura
e izai na teren da izvri uviaj koji se sastoji od brojanja aura koje je ovaj ispalio.
Broj aura pomnoi se sa 1.600 rupija (zato ba 1.600 jebem li ga?) i dobije se cifra
koju okrivljeni mora da isplati oteenoj strani. U isto vreme optueni i njegova porodica
bivaju proterani iz sela, a njihova celokupna imovina se dodeljuje oteenom (kako je to
samo humano)! Ako, ne daj Boe, ovaj sluajno ubije oteenog, u tom sluaju ura zapali

24
13. 3. 2003. Pisma iz Avganistana

njegovu kuu, sve zajedno sa njim i njegovom porodicom (vrhunac pravne drave). Uz
prijatno askanje stie i viza, te uz napomenu ministra da ne zaboravim, pre povratka u
Avganistan, da pokupim obezbeenje (sigurnost iznad svega!), ja napustih kancelariju.
Pravi razlog mog dolaska u Pakistan bio je sastanak sa arhitektama. Trebalo je da mi oni
daju nacrte za kolu i kliniku koje gradimo u Dalalabadu. Ja baji o tankom budetu,
a on meni o humanizmu i renesansi, uticaju Aleksandra Makedonskog na arhitektu
ru istonog Avganistana i bitnom momentu uklapanja reenja dizajna kole sa samim
prirodnim okruenjem, uz potovanje osnova tradicionalne arhitekture. Otvoreno mu
rekoh da sere i uzeh olovku, pa mu objasnih da kola treba da ima etiri zida, da je
pokrivena krovom ispod kojeg se nalaze uionice, kancelarije i ako je mogue klonja. On
se sloi sa mnom i sastanak se zavri potpisivanjem ugovora, sa cifrom dva puta niom od
poetne. Jednostavno, mora stalno da se cenka. Na kraju sam morao da trpim jadikovke
svojih kolega koji su se alili na uslove rada u Pakistanu (hrana u restoranima je oajna,
testo za picu predebelo, internet prespor, ponekad su bez struje i gasa...), na koje ne od
govorih, nego spakovah kofere i bre-bolje se uputih svojoj kuici u Dalalabad. Usput
pokupih obezbeenje, ovog puta u vidu petnaestogodinjeg balavca, kojem je to bilo prvi
put da ide kroz Tribal, te je bio vidno uplaen. Odmah mu iskusno oteh kalanjikov i
posle sat i po klackanja uosmo u Avganistan, bez linih gubitaka. Eto, tako je izgledala
moja pakistanska avantura.

Foto 21: Trni centar u Islamabadu

25
Kandahar
22. mart 2003.

Kao to nedavno obeah, tema dananjeg pisma bie higijena u Avganistanu. Na poetku,
ispriau vam anegdotu od pre dve nedelje.

elei da posvetimo malo vie panje upotrebi WC-a (jer je u okviru rekonstrukcije kua
predviena i njihova izgradnja), osnujemo mi tim koji bi trebalo da obie nae korisnike
i objasni im emu klozeti slue. Verovali ili ne, WC je ovde vrlo retka pojava. Ljudi se
radije prazne na livadi, pa ak i u samom centru grada. (To ni u Beogradu nije strana
pojava, s razlikom to Patuni posao obavezno obave uei). Da bi smo pokrenuli akciju,
dali smo oglas u novinama. Pristigoe i prve biografije, pa izabrasmo nekoliko kandidata
za razgovor. Za vreme prvog intervjua, moj program-menader eleo je da uje miljenje
kandidata o vanosti upotrebe WC-a, kao i o ulozi higijene uopte, a prevodilac ga je bledo
pogledao i upitao (citiram): A ta je to higijena?

S obzirom na to da su ljudi koji govore engleski u ovom delu sveta retki i najee dolaze iz
viih slojeva drutva, moete misliti ta o higijeni misle proseni (uglavnom nekolovani
Avgani). Da vam olakam posao, rei u vam da oni umesto da koriste WC-e (poljske,
naravno) za vrenje nude, uglavnom ih pret
varaju u skladite za drva ili u ostavu. Kada
ovoj prii dodamo nepostojanje zatvorene
kanalizacije (ve sam vam poslao i slike klina
ca koji se veselo brkaju u kanalima), dolaz
imo do poraavajuih zakljuaka. Mortalitet
novoroene dece je izuzetno visok i iznosi
174 na hiljadu roenih. Raznorazne boleure
su prisutne uvek i svuda, i to od najobinijih
crevnih infekcija (od kojih pate svi interna
cionalci, im kroe na tlo Avganistana), pa do
kolere i tifusa.

Kako izgleda prosena crevna infekcija? S


obzirom na to da se hranimo namirnicama
kupljenim na lokalnoj pijaci, i pored svih
mera predostronosti nemogue je izbei Foto 22: Znak za zabranjeno puenje i
crevnu infekciju. Svu hranu obavezno ispiramo pljuvanje (Kandahar)

26
22. 3. 2003. Pisma iz Avganistana

flairanom (kupovnom) vodom sa dodatkom dezinfekcione tenosti za povre i voe, ali i


pored svega toga, dan jednog humanitarnog radnika zapoinje otrim bolom u stomaku
(kao da si progutao no) i tranjem u WC. Posle obavljanja krajnje intimnog ina, mirni
ste 24 sata, odnosno do sledeeg jutra. Meso se kupuje u improvizovanim mesarama koje
nemaju nita to bi ga zatitilo od spoljnih uticaja (praine, muva...), a o friideru da i ne

Foto 23: Lokalna Open Air mesara u Dalalabadu

govorim. Najbolje je kupovati ga rano ujutru, im se ivotinje zakolju (Patuni ne koriste


meso starije od jednog dana). Prolazei pored bazara, video sam na ta meso lii posle
nekoliko sati sunanja. Ima boju izmeu ultramarin i bordo.

Dijareja je isto ovo, ali na kvadrat, to znai da ste primorani da krevet preselite u WC,
iz kojeg neete izai najmanje tri dana, ako se pridravate rigorozne dijete (voda i ja
buke). Ukoliko se ne pridravate dijete, dijareja e vas drati i do sedam dana! Bol je
nepodnoljiv tako da ste primorani da leite i ne mrdate. Za tri dana izgubi se od pet do
sedam kilograma, to je jedina dobra strana cele prie, s obzirom na to da se ovde, zbog
ubitano pasivnog dnevnog tempa (kancelarija kua) gojimo kao svinje! Malo dijareje
doe mu kao fina i prikladna turbo dijeta.

Malarija je ve jebenija varijanta. Lekovi koji slue kao preventiva prave su bombe za
jetru tako da ih niko ne upotrebljava. Svi veruju u Alahovu milost da ne izabere ba njega
da fasuje malariju. Ovde u Dalalabadu prisutan je endemini oblik koji te zakuca za

27
Pisma iz Avganistana 22. 3. 2003.

krevet nedelju dana. Bitno je da ne izgubi tenost iz organizma i da se pridrava kure


prepisane od strane lokalnih doktora koji su za ovu bolest pravi majstori. Za razliku od
evropske brae.

Denge je prisutna na severu zemlje (hvala ti Boe!) i nije zabeleen nijedan sluaj ovde na
istoku. Denge je cerebralna malarija koja (kao to sama re kae) napada mozak i izaziva
visoku temperaturu. U najgorem sluaju dolazi do smrti ili trajnog oteenja mozga. U
najboljem, doiveete dve najcrnje nedelje u svom ivotu pokuavajui da skinete visoku
temperaturu u periodima izmeu dva sranja ili povraanja. Za razliku od obine ma
larije koju prenose obini komarci, denge prenose tigrasti komarci, poznati po tome to
ujedaju iskljuivo danju.

Kala-azar (Leishmaniasis visceralis) je bolest koju prenosi peana muva, a ogleda se u


fatalnoj (esto i letalnoj) hemoraginoj groznici. Ima je prilino u Kabulu, a rtvu ove
bolesti prepoznaete po neverovatnom izoblienju lica na mestu uboda muve. Lice izgle
da kao najneslanija ala koju moete nekom prirediti, uz dobro poznavanje i upotrebu
Adobe Photoshop programa. Dodatan problem predstavlja to to je peana muva noni
stvor koji leti beujno (ne kao komarac) pa kad skontate da ste bili u kontaktu sa ovim
kukinim sinom, moe se rei da je kasno i da samo moete da plaete.

Kolera je neto rea i javlja se u letnjem periodu. Bitno je ne jesti namirnice mlenog
porekla proizvedene od strane lokalaca, kao i paziti na upotrebu vode.

to se tie tifusa, vraam vas na priu o otvorenim kanalizacijama! Jasno vam je da je on


ovde domaa ivotinja i da naroito napada decu.

TBC je jo jedna domaa ivotinja. rtva je uglavnom najsiromaniji sloj, koji ivi u
kuama od blata, punim vlage i nedovoljno zagrejanim u zimskom periodu.

Hepatitis A dolazi od prljavtine i vode zagaene fekalijama.

Ostala sranja su minorna (besnilo, strahovite dehidratacije na letnjim temperaturama


koje premauju +50...) tako da vas ne bih time gnjavio. Za pohvalu je da AIDS skoro i ne
postoji, to udi, s obzirom da je homoseksualizam prisutan (javno ne, ali tajno i te kako).
Moda bi bilo blie istini ako bismo re homoseksualizam zamenili reju biseksualizam
jer je on izazvan nemanjem odreene svote koja je potrebna da bi se kupila mlada (od
5.000 do 10.000 dolara, u zavisnosti od statusa mladine familije). Ako se ova cifra podeli
sa prosenom platom, koja iznosi od 50 do 100 dolara, jasno vam je da za veinu njih
nema anse da nau enu, tako da se okreu istom polu. Kada sam stigao ovde, oekivao
sam bradate ljute guje, a naleteh na masu pedera (to overenih, to latentnih). Na primer,
to se tie obiaja vezanih za ovu oblast, najnormalnije je videti dva bradata tipa kako se
dre za ruice dok se veselo etkaju bazarom i avrljaju o jaanju avganske lokalne valute.
Takoe, najnormalnije je videti iste te mukarine kako se etkaju naokolo sa cvetom

28
22. 3. 2003. Pisma iz Avganistana

zadenutim za uho (ljudi vole cvee, pa to ti je...). Po pitanju muko-enskih odnosa, za


pohvalu je seksualna revolucija koja je u toku u svim veim gradovima (u koje spada i
Dalalabad). Naime, jue sam bio na novogodinjem ruku (21. mart je ovde kao kod nas
31. decembar, po persijskom kalendaru), i posle nekoliko aica ve opevane votke pref-
erans ili kako je mi zovemo homerua (ovde krui vic da, ukoliko kupi karton preferansa,
dobije slepaki tap za dabaka), momci razvezae jezike i poee da priaju o seksu. Ja
ostadoh u rebusu ubeen da oni nikada u ivotu nisu takli ensko. Kad tamo, Sodoma i
Gomora na avganistanski nain. Par momaka iz Intersosa via se sa devojkama, a kako
to izgleda saznaete ako nastavite da itate ovo pismo.

Da bi se dvoje videli nasamo, moraju da imaju zajednikog prijatelja, sigurnog da


nee nikome otpevati o tome. Obino je to prijatelj sa mukareve strane. Randevu se
deava u njegovoj kui, u koju momak i devojka dolaze odvojeno (jo jedna od mera
predostronosti), jer ukoliko bi ih policija zatekla u riki zajedno, kapirajui da nisu ni
kakav rod, nastao bi golem problem. Tip bi najverovatnije bio ubijen zbog prljanja aure
devojke sa kojom je delio riku, dok bi ona bila proglaena kurvom, proterana iz grada i
verovatno do kraja ivota ostala bez mua. Onda se drugar gubi iz kue na nekoliko sati,
dok mladi zaljubljeni par poinje svoju intimnu urku.

(Nastavak prie nije za moje roditelje, one sa slabim srcem, kao i za mlae od 18 i starije od 60
godina.)

Skidaju se goli golcijati i poinju sa maenjem (dozvoljeno je pipanje od struka na vie).


Ljubljenje nije dozvoljeno, kao ni oralni seks (na ovo se izuzetno gade), ali je zato doz
voljen analni seks (zaboga, devojka posle toga i dalje ostaje nedeflorisana, jel te?). Ovo
zadnje me je dotuklo, jer me je vratilo u kvaku 22, vezanu za ve pomenuti homosek
sualizam. ta sad misliti o njima? Zaista me je sramota da kaem, ali moj lini voza, na
primer, smatra za najnormalnije da me uhvati za ruku elei da tako proetamo zgradom
UNHCR-a! Zamislite mene kako otimam ruku usred hodnika ove organizacije! Jeza,
roaci! Jedno je sigurno dupe nisam prodao! (U sluaju da krenu vicevi na moj raun a
propo ovog pisma uvajte se kad doem kui!)

Jo jedna istinita pria, ovog puta vezana za moju bivu administratorku (lokalka iz Ka
bula). Udala se ona, a mi svi sreni ekamo da se vrati na posao, sa osmehom od uha do
uha izazvani ovim priama o seksu. Eto ti nje, ulazi u kancelariju, a umesto osmeha,
mala samo to ne zaplae. Ja pozovem svoju koleginicu Alesandru i kaem joj da provede
malo vie vremena sa H. (to je inicijal mladinog imena) i da ispita situaciju ili u prevodu:
da li je pevac nagazio mladu, i ako jeste, ta se to desilo i kako da se pomogne (i kome:
mladi ili pevcu?). Ona poe da provodi vie vremena sa njom tako da, mic po mic, jednog
dana skontam da su se njih dve zakljuale u Alesandrinoj kancelariji. Posle par seansi
shvatih da stvari idu na dobro, s obzirom na to da se jedno jutro pojavi H. sva srena, sa

29
Pisma iz Avganistana 22. 3. 2003.

uvenim pogledom tipa: Nemate pojma kako je lepo! Mesec dana kasnije Alesandra se
napi, otvori srce (i rasplete jezik), te mi saznasmo ta se, u stvari, desilo.

Prve brane noi, H. i pevac (jebi ga, ne znam mu ime, tako da u ga zvati pevac) odoe
u svoju sobu da sveano odrade premijerni seks. Problem nastaje u trenutku kad H. sh
vata da ne zna u koju bi rupu trabalo staviti ono za ono, a u isto vreme i da pevac nema
blage veze u kojoj bi rupi njegovo ono za ono trebalo da zavri (pored toliko razliitih,
prirodnih i tako egzotino primamljivih i vlanih telesnih otvora koji se u istom trenutku
prikazae pred njim nije ni udo). Ceo dogaaj se zavrio bolno (ne elim ni da zamis
lim koju rupu je ovaj balvan izabrao da proba) i naa, uveliko istraumirana H. reila je da
odustane posle nekoliko pokuaja.
Ovo je veoma opasno i moe imati za posledicu da mu trai razvod, s obzirom na to
da mu ena nije spremna/sposobna za seksualni in, odnosno za raanje (mnogobrojne
unapred isplanirane) dece. Takav je aria zakon, i verovatno nijednom od proroka, staraca
i mudraca nije palo na pamet da bi u celoj toj prii mukarac trebalo da preuzme na sebe
dobar deo krivice. Ali to je ve neka druga tema. Da se vratimo na nau junakinju! Posle
nekoliko dana H. otvori srce i sve ispria Alesandri, a ova rei da joj pomogne nekom
vrstom instant seksualnog vaspitanja, slinog onim uvenim knjigama Engleski bez
muke u pedeset lekcija. Prvo su krenule sa crtanjem one stvari i onog za ono, pa
pokuajem objanjenja coitusa usmenim/teoretskim putem. Kad je Alesandra videla da to
nee upaliti, krene sa skidanjem porno fotografija sa interneta. Tu H. skonta sve iz prve,
te nogu pred nogu, ode kui da obraduje mua.
Sledeeg dana objasni ona Alesandri da je sve prolo do jaja (bukvalno, do jaja), te da joj
asovi vie nisu potrebni (to bi rekli nai ljudi priroda je uinila svoje). Meutim, dve
nedelje kasnije, evo ti nje opet uplakane. ta se desilo? Pevac reio da proba oralni seks
i to potpuno spontanim, proaktivnim preuzimanjem inicijative, galantno se nudei da
poljubi H. tamo gde ona piki. (Za moju mamu i mog tatu: izvinite, ali lepo sam vam
rekao da ne itate ovaj deo!) Ova se prepala na samu ideju o tom poduhvatu, izvue se
rekavi da ima dijareju (seate se jednog od mojih prvih pisama, gde sam vam objasnio
kako je najlake da se izvuete u Avganistanu, iz bilo kog tipa neobranog groa), te trk
nazad u kancelariju, ne bi li se posavetovala sa Alesandrom. Ona joj objasni da je to pot
puno prirodno (znao sam da je perverzna!) i da samo treba da se prepusti svojim ulima
i da uiva u transu (citiram od rei do rei). Sledeeg jutra eto H. sa osmehom kakav nije
imao ni baja koji je otkrio Ameriku (iako je oekivao Indiju), te objasni kako je bilo su
per i do jaja (ovog puta u prenesenom znaenju), pa se poe zahvaljivati Alesandri. Ova
je pogleda, osmehnu joj se i ree: E, draga moja H., jue si ti uivala a noas je na njega
red! ta se dalje desilo nisam uspeo doznati. Obavestiu vas kada sledei put sretnem
Alesandru, posle nekoliko popijenih aa vina.
Za kraj, neto o svadbama. Postoje tri naina da se doe do mlade:

30
22. 3. 2003. Pisma iz Avganistana

Foto 24: Nadaleko uvene lepotice iz Kogjanija

Kupovinom: u sluaju da mlada i mladoenja nisu iz iste familije (ovo u vam objasniti u
sledeem paragrafu), mladoenja mora da kupi mladu. Ceo dogaaj se obavlja tako to
mladoenjina mama vodi glavnu re i ona je ta (jedina) koja moe videti mladu i krenuti
sa pregovorima. Kada se dogovori cena kree se sa pronjom. Cena zavisi od statusa mla
dine porodice (najvia, za koju sam ja do sada uo, bila je 10.000 dolara), kao i od regiona
iz kojeg mlada dolazi. U istonom delu najskuplje su devojke iz Kogjani distrikta. Ne bih
ulazio dublje u analize, s obzirom da krui pria da su devojke iz ovog distrikta najlepe
u celom istonom Avganistanu. Kako to neko moe rei, a da pri tom nije video nijednu
od njih, nemam pojma! U svakom sluaju, Avgani veruju u ovu novinarsku patku, a
oteavajuu okolnost predstavlja podatak da se porodice tih devojaka nerado odluuju
da ih udaju za momke koji nisu iz Kogjanija. Svaki pokuaj da se oenite jednom od
njih, ukoliko niste Kogjanac, zavrava se udvostruavanjem i onako visoke mladine cene.
Pripadnici drugog plemena ili etnike grupe (Kogjanke su Patuni), nemaju ta da trae
u ovoj prii nema tih para...

I tako, doe dan prosidbe, odnosno dan kada e mladoenja prvi put videti svoju draganu
i imati anse da sedi sa njom i proaska dve-tri o uticaju postmoderne umetnosti na dizajn
kalanjikova, ali u prisustvu mnogobrojne mladine porodice. Tog dana se dogovara svad
ba, a posle toga mladoenja moe videti mladu, uz zvanino odobrenje njenog oca, i uz
budno oko njene gospoe mame (nema pipanja). Tek posle svadbe, mladoenja e imati
ansu da obalavi mladu. Inae, interesantno je da prilikom pregovaranja, mladoenja ne
isplauje (keira) mladu u totalu, nego jedan deo daje u lovi, jedan deo u zlatu (nakitu),

31
Pisma iz Avganistana 22. 3. 2003.

a jedan deo u skupocenoj odei (za mladu i njenu celu porodicu). Postoje razlike u tome
kako e ova lova i zlato zavriti: kod Patuna sve ide mladinoj porodici, i jebe im se ivo
to e ovo dvoje umirati od gladi sledeih nekoliko godina (s obzirom da mladoenja
obino da svu svoju uteevinu za isplatu). Za razliku od Patuna, na svadbama u Ka
bulu, jedan deo love i zlata ide mladinoj porodici, dok drugi deo ide mladi (neto kao
miraz), tako da ona i njen suprug imaju neku vrstu poetnog kapitala za ivot (vidi ta ti
je metropola, bre).

Na severu Avganistana nalazi se provincija Farjab, a u njemu Astanina dolina gde ive
Uzbekistanci i Tadikistanci. Tu, po priama momaka iz nae Maimana kancelarije,
nalaze se (opet) najlepe devojke, (ovog puta) sa severa zemlje. Jednom prilikom UN
HCR je stanovnicima te regije podelio magarce, koji su stigli iz Kunduza (nekih trista
kilometara severno od Astane). S obzirom da je bila sua i da seljaci nisu imali vodu, svi
magarci pocrkae toga leta, a UNHCR, gledajui da se izvue iz govana, bre-bolje posla
svog strunjaka za magarce koji je objasnio seljacima Astane i ostalim (ne)strunjacima
u enevi, da su magarci riknuli jer su doiveli stres usled nagle promene klime(?). Ra
zumeo bih da su dovukli crne medvede na severni pol, ali magarci iz Kunduza da pocr
kaju zato to su ih prebacili trista kilometara junije (nadmorska visina skoro ista)... To
mi ba i ne pije vodu.
Kakve veze imaju magarci iz Kunduza sa devojkama iz Astane? Problem je nastao kada
se jedna od devojaka iz tog sela udala u Kabul, i nekoliko meseci kasnije preminula.
Astana seljaci povezae ovo sa priom o magarcima iz Kunduza i zakljuie da e sve
njihove cure umreti ukoliko se udaju van Astane. Tako vie nema anse da ode tamo i
kupi mladu, ukoliko nisi i ti odatle, ili ukoliko ne namerava da se preseli u Astanu.
Ipak, najbolesniji sluaj predstavlja onaj za koji sam uo na sastanku Legal Protection
Child Group (tim za pravnu pomo deci) u Heratu. Porodica, iji je sin star punih osam
godina, kupila mu je mladu koja ima osam meseci! ta rei ...
Ukoliko mlada i mladoenja dolaze iz iste familije: u tom sluaju je fraj. Nema kupovine,
sve tee ko med i mleko (pored sitnice da se s vremena na vreme rodi unuk sa tri noge,
ili da moe da vam nabroji prvi tim reprezentacije Brazila, koristei svih jedanaest prst
iju na rukama). Izuzeci: momak se ne moe venati svojom roenom sestrom, majkom
ili babom (bilo kojom babom s aletove ili kevine strane). Sve ostalo je dozvoljeno.
Poenta je u tome da Avgani daju prioritet ovoj vrsti venanja verujui da e brak biti
mnogo uspeniji ukoliko deca dolaze iz iste porodice. U tom sluaju, mladoenjina majka
odlino poznaje mladu, a dodatne poene predstavlja i fakat da su porodice ve uveliko u
dobrim odnosima to umanjuje mogunost nekog naknadnog varnienja na relaciji mlada

32
22. 3. 2003. Pisma iz Avganistana

mladoenjina majka (ovo nam zvui poznato18).


Trei nain da doete do mlade je visoko rizian i naziva se kidnapovanje ili kraa (ili
otimaina): jednostavno, mladi nekako uspe da vidi devojku i toliko mu se svidi (a para
nema), pa odlui da je otme. Implikacije su doivotne prirode, i ogledaju se u konstant
nom beanju od mladine porodice koja, kad ga uhvati, ima da veba gaanje u stojeem
stavu na (ne)pokretnu metu. Postoji i druga verzija (neto rea), a odnosi se na zajedniku
odluku momka i djevojke da se odmetnu od svojih porodica. U tom sluaju, ukoliko ih
uhvate, najebali su oboje!
to se tie odnosa stranci lokalne devojke, ukoliko vam neko kae da je ita imao sa
Avgankom, slobodno ga pljunite (vie puta) u oi i recite mu da je teak, hronian laov.
Dogaaj za koji sam uo od ljudi koje poznajem, a koji je bio najblii seksu, jeste onaj
kad je moj geolog F. otiao na veeru kod svog lokalnog inenjera A. (i ne pomiljam da
im spomenem imena). Cela pria dogaa se na severu Avganistana. A. je pripadnik uz
bekistanske etnike grupe i zavrio je fakultet u (tadanjem) inostranstvu. Kad mu ue
u kuu, videe mu majku i sestre koje etaju bez burke i slue ti hranu. Jednom reju,
deko je open minded, jebo te! I kako se u Avganistanu jede na podu, jedna od sestara
se sagla da posluzi F., te joj ispade leva sisa iz
neto dubljeg dekoltea. F. skoro presvisnu,
ne zato to joj je video sisu, nego zato to
se usrao da je sve to video i njen burazer,
pa e ga na mestu ubiti (kad kaem open
minded morate to uzeti u avganistanskom
kontekstu znaenja te rei). Jebi ga, sve ima
svoje granice... a sestrina leva sisa... to bi
rekao jedan avganistanski filozof/pesnik 19 s
kraja XVIII veka... je svetinja! Na sreu sve
se zavrilo u najboljem redu. Eto, to je bio
dogaaj najblii seksu (moete misliti).

Ja vam se mogu pohvaliti sledeim anegdot


ama: u Dalalabadu sam imao linog ofera
po imenu Rabani. Jedan ivahan mladi
prepun hormona i elje da istrauje svet, a
naroito njegovu lepu polovinu. Vozi mene
Rabani sa nekog sastanka, a u susret naim Foto 25: Moji prijatelji, u nastupu ludila,
kolima kreu se tri devojke/ene/vanze karaju stub na jednoj od urki

18
Proitaj tekst pesme Snajka grupe Atheist Rap
19
Serem
33
Pisma iz Avganistana 22. 3. 2003.

maljca u burkama. Rabani poskoi ko oparen, pa


mi ree: Au, vide li ti onu u sredini? Al je dobra,
jebo te! ta da mu kaem? ovek razradio rend
genski sistem! Kao Supermen.

Drugom prilikom krene Rabani da me muva


da odemo na sladoled u nadaleko uvenu
dalalabadsku poslastiarnicu Pamir. Tre
balo mi je dva sata da odgonetnem koji mu je
kurac! Naime, oko pola est posle podne, u
poslastiarnici se skupljaju devojke koje dolaze na
sladoled. Logino, jedini nain da se pojede slad
oled, a imate burku, jeste taj to ete je skloniti
sa glave. I eto vam patun-pornografije! Devo
jke jedu sladoled, a vi im vidite lice! Rabani od
Foto 26: Veliki meker Rabani
uzbuenja nije spavao sledeih nedelju dana!

Ulazim u oping centar u Heratu, koji se zove Day Today. Na jednom tandu, u delu
vezanom za kozmetiku, vidim pet-est ena, pokrivenih burkama, kako raspravljaju o
nekim proizvodima, koji su im privukli panju. U isto vreme, prodavac je pokuavao da
da svoje miljenje. I ta slika, gde one razgovaraju sa mukarcem (kojeg ne poznaju), o
neemu linom da li je to koa lica, ili miris, ili kosa bee mi interesantna, i navede
me da priem. Kad sam video o emu se radi, nisam izdrao a da ne kupim par proiz
voda. Napravih i fotku (koju vam aljem), jer sam siguran da ne biste verovali u ono to
u vam rei. Radi se o proizvodi
ma koji ili treba da pospee, ili
da uine zanimljivijim seksualni
ivot! Pogledajte paljivo 27. sliku
pa u vam onda objasniti detalje
vezane za svaki od proizvoda.

Idemo s leva na desno: Prvi pred


stavlja neku vrstu kreme koja
se utrljava na bradavice, a tre
balo bi da pojaa uitak sisanja
u toku ljubavnog odnosa. Drugi
je tenost, a naziv Lady Virgin
Foto 27: Proizvodi namenjeni avganistanskim govori sve. Utrljava se unutar vag
ljubavnicima, za pospeenje seksualnih aktivnosti ine i prouzrokuje njeno skupljanje.

34
22. 3. 2003. Pisma iz Avganistana

Samim tim pojaava se fiziki oseaj u toku snoaja (jebi ga, neto me jednostavno
navodi da upotrebim frazu snoaj, valjda zato to se tripujem da piem knjigu, ta li je!
U svakom sluaju, gde god napiem snoaj, misli se na karanje). Mogu misliti koliko je
popularan meu Avganistancima, naroito onima koji ve imaju petoro ili vie dece!
Trei produkt je tzv. muki proizvod i navodno stabilizuje i produava erekciju. etvrti
je, kao i drugi, namenjen enama i izaziva istu reakciju, samo to se proizvodi u obliku
pilula. Poslednji, peti, namenjen je mukarcima za vei uitak tokom masturbiranja.

U ovoj prii fascinira me to su proizvodi uvezeni iz panije, Nemake i Engleske, ali kao
da su bili predvieni za eksport u zemlje tipa Avganistan. Naime, u uputstvu za upotrebu
ne postoje rei: partner, ljubavnik, mukarac ili ena. Svuda je naglaeno: brani part
neri, mu i supruga, to znai da se pazilo na to da je upotreba ovih proizvoda opravdana
iskljuivo u okviru braka! I pored toga, znajui kako islam u ovom delu sveta definie
polne odnose (nita uivanje samo pravljenje dece tj. produetak vrste), nije mi jasno
kako su ovi produkti dospeli u javnu prodaju, a da oni koji ih prodaju ne zavre na stubu
srama. Mislim, kakva masturbacija, kakvo sisanje bradavica, kakvi bakrai! I jo da im
neko valja kremice od kojih e oseaj prilikom masturbacije biti neponovljiv. ta to
znai? Kao da ga tua ruka mije? Jebem li ga ...

...

Putujemo iz Mazar-i-arifa za Maimanu i negde na pola puta se zaustavljamo da bismo


se odmorili od loeg druma i ruali. Mesto se zove irin Tagab20. Nalazi se usred najvee
severnoavganistanske pustinje Leila Dat i prototip je onoga to se u naem jeziku naziva
vukojebina. U centru irin Tagaba nalazi se mali restoran i u njemu se jede (verovali ili
ne) fantastian i kebab. S obzirom na to da je bio februar (jo je hladno da se jede ispred
restorana), mi (uveni inenjer A., moja italijanska koleginica Pia i ja), uosmo unutra
i naruismo klopu. U prvom trenutku primetismo udnu napetost koja se prostirala u
trodimenzionalnim pravcima celog restorana, ili, u prevodu, svi su buljili u nas. Nekih
tridesetak likova u udnim uniformama, teko naoruani, gledali su u naem pravcu,
skenirajui svojim ubojitim pogledima nesrenu Piu. Pored toga to je Italijanka, ona
ima i mali problem, koji se ogleda u dugoj plavoj kosi, lepom licu i poprilino uoljivim
oblinama, vidljivim ak i ispod evar amia, koji je pravljen za uspeno sakrivanje istih.

Naviknuti na ovakve scene mi se iskulirasmo, ali samo desetinku sekunde posle toga
ugledasmo televizor (nakaen na akumulator), a na njemu, verovali ili ne, snimak svadbe
koja se odigrava (to smo kasnije saznali) negde u Iranu. Na njemu masa lepih devojaka,
obuenih s ukusom, koje igraju, piju i uvijaju kukovima! Zgranut, upitah A. o emu se

20
Shirin Tagab (orig.)
35
Pisma iz Avganistana 22. 3. 2003.

radi, a ovaj mi odgovori da je u severnom Avganistanu prava pomama za vercovanim


video zapisima kojekakvih iranskih svadbi, na kojima se mogu videti mlade devojke
kako igraju (i nita vie od toga). To mu doe kao hard core pornografija za ove bradate
delije, to se i moglo videti iz njihovih (poprilino) izbezumljenih pogleda. Okrenuh se
ka koleginici i rekoh joj da pourimo sa dranjem, s obzirom na to da e ona biti uskoro
i jebena, uzimajui u obzir stepen ludila koji je zraio iz njihovih oiju. Pia se sloi sa
mnom, a u sledeem trenutku gazda restorana iskljui televizor (uz nae olakanje). Po
mislih da je majstor skontao neprijatnost cele situacije, pa da je eleo da nas izvue iz
govana. Al ne lezi vrae! Umesto te video kasete, on ubaci video zapis neke lude urke
iz Majami Bia, na kojem su se mogle videti ribe u kupaim kostimima, naoruane ki
logramima silikona, pravilno rasporeenim po telu. Nai bradati prijatelji krenue da
nekontrolisano balave i uvru oima, a ja shvatih da se poetna situacija sa potencijalno
loim ishodom po Piju, drastino dodatno iskomplikovala, sa moguim krajem koji bi
vodio ka potencijalnom silovanju ne samo Pije, nego i mene (a na kraju bi verovatno i A-
ovo dupe nastradalo)! Platismo hranu (na kusur nismo ekali) i izletesmo iz restorana, sve
se udarajui noicama u bulju. Posle toga, kad sam svario par bensedina i doao k sebi,
A. mi ispria da su takvi video zapisi totalno in u severnom Avganistanu, i da nije bilo
anse da budemo silovani i pored seksualne tenzije izazvane Majami Bi parti video za
pisom. ovek se (kao lud) smejao naredna etiri sata, koliko nam je trebalo da stignemo
u Maimanu, a ja sam utao, mislei u sebi: Smej se ti, smej, al cela biva Juga zna da je
moj ortak video sisu tvoju sestre!

36
Kabul
9. novembar 2004.

itam svoja stara pisma i shvatih da se dosta toga promenilo i ne bi bilo fer da vas o tome
ne obavestim. U meuvremenu sam dobio i puno mejlova podrke, iz svih krajeva bive
nam domovine (BiH, Makedonija, Hrvatska, Srbija...), te osetih obavezu da vas apdejtu
jem o svemu onome to se deava/deavalo od mog poslednjeg pisma.

Isfrustriran svojim (ah, zar ve) dvogodinjim boravkom u Avganistanu, imam nevero
vatnu potrebu da gore pomenutu frustraciju (itaj: frustracije) podelim sa vama.

Ima vie tipova frustracija na koje se ovde moe naleteti, ali tri najbitnije i najopasnije su:
Inalah faktor, Yes paranoja i Marfijev zakon.

Krenimo redom!

Teko je u dve rei opisati ta je inalah faktor (u bukvalnom prevodu dae Bog), ali
najblie objanjenje moglo bi se svesti na onu nau uvenu izreku: Nema problema. Ra
zlika je u tome to, kad Balkanac nekom nesreniku iz inostranstva kae nema problema,
ovaj e bar iveti u nadi da zaista nema problema, za ta god da je pitao.

U avganistanskom kontekstu izreka dae Bog pre svega vam daje do znanja da zadatak
koji ste postavili pred Avgana, ne zavisi uopte od njega, nego od Boga lino. Znajui ko
liko je Alah poslovan ovek i koliko je njegov radni dan ispunjen raznoraznim poslovima
i obavezama, prva misao koja e vam proi kroz glavu je da Alah nema puno vremena
za vau nabavku rezervnih guma, kupovinu cigle za bolnicu, sutranji put u Kabul, ili
za neka druga, bizarnija pitanja. U prevodu: neete spavati cele noi mislei o tome ta
e se desiti kad doete u kancelariju i kad zateknete neobavljen posao. Faktor inalah
frustracije je vei to ste vie vremena proveli u Avganistanu, a njegov vrhunac obino se
belei pred povratak kui, odnosno pred odlazak iz Avganistana.

Yes paranoja. Pretpostavljam da e osoba koja uspe da objasni u detalje sve oblike ove
paranoje zavriti kao dobitnik Nobelove nagrade, a njeno ime e krasiti i naziv ove jo
uvek neispitane psihokulturoloke (joj, al se nasrah ovde) enigme, koja e i zvanino (i
zaslueno) postati priznata bolest, zbog koje e psihijatri troiti dane i noi, ne bi li joj
nali leka.

Radi se o tome da u kulturi Avgana ne postoji odgovor ne! Naroito ukoliko to ne tre
ba rei gazdi, efu, ocu ili nekoj drugoj linosti od potovanja. Dva su razloga za to:

37
Pisma iz Avganistana 9. 11. 2004.

Egoistino-sujetni: rei nekome ne znai priznati svoju nemo/neznanje da uradi/obavi


odreeni zadatak.

Kulturoloki razlog je jo simptomatiniji. Rei ne svom gazdi ili efu, znai poniziti ga!
Ne se nikad ne kae nadreenom u bilo kom obliku, a i sam nadreeni bi takav odgovor
mogao shvatiti kao uvredu. Stoga, proseni Avgan e pre prihvatiti da mu njegov radnik
kae da i ne uradi posao, nego da mu poteno kae da nema blage veze sa ivotom. Sve
ovo dovodi do rezultata da e vam prosean Avgan (mrzim generalizovanje, ali jebi ga)
rei da, ak i kad je 100% siguran da:

nije sposoban da obavi to to se od njega oekuje;

da nema pojma ta ste ga uopte pitali iako pria engleski;

ne razume ni re engleskog;

jednostavno, ne eli to da uradi;

razumeo je, eli to da uradi, zna da uradi to to ste od njega traili, ali sutradan
nee doi na posao.

Zamislite ovaj primer: u poetku, dok ste jo nenaviknuti na celu priu, jednostavno ete
pitati jednog od vaih radnika da vam (na primer) isfotokopira nekoliko dokumenata.
On e (naravno) rei da i u roku od pola sata vratie se sa 20 metaka kalibra 7,62 (za
kalanjikov), ili e skuvati aj, ili e iscepati i baciti dokumenta (najgora verzija), ili e
vam doneti uzorak fecesa u maloj plastinoj kutiji, ili... Verovatnoa da e uraditi upravo
ono to ste od njega oekivali, obrnuto je proporcijalna jednostavnosti postavljenog za
datka!

Stare kuke, koje su odsluile vie od godinu dana u Avganistanu, prepoznaete po nev
erovatnoj sposobnosti da ukapiraju kada njihovo osoblje nije skontalo ono to se od njih
trai. A da biste bili sigurni da je vae osoblje skontalo o emu se radi i ta hoete od
njih, morate krenuti sa potpitanjima koja e vas uveriti u stopostotnost uspenosti datog
zadatka.
Evo kako e novajlija u Avganistanu pitati svoje osoblje:

Novajlija: Gospodine Azem, da li moete da mi iskopirate ovaj dokument?

Gospodin Azem, sa najneverovatnijim osmehom na licu: Da, gospodine!

Posle toga, umesto iskopiranih dokumenata, slede iznenaenja opisana u prethodnom


delu teksta.

Iskusna avganistanska domba uradie to na drugaiji nain:

Iskusna domba: Gospodine Azem, da li moete da mi iskopirate ovaj dokument?

38
9. 11. 2004. Pisma iz Avganistana

Gospodin Azem: Da, gospodine.

Iskusna domba: Gospodine Azem, da li to znai da u ja dobiti fotokopiju dokumenta


koji sam vam upravo dao, i koji u ovom trenutku drite u vaoj levoj ruci?

Gospodin Azem: Da, gospodine.

Iskusna domba: Gospodine Azem, pokaite mi vau levu ruku!

Gospodin Azem, sa uzdignutom levom rukom u kojoj dri dokument: Evo je, gospodine.

Iskusna domba: Da li znate gde se nalazi fotokopir maina i moete li mi je pokazati?

Gospodin Azem pokazuje kaiprstom slobodne desne ruke u pravcu fotokopirke: Eno je
tamo, u desnom uglu kancelarije, gospodine.

Iskusna domba: Hvala vam, gospodine Azem.

Gospodin Azem: Nema na emu, gospodine.

Obrati panju: Sve ovo pada u vodu ukoliko gospodin Azem na drugo pitanje da bilo
koji odgovor osim da. Ukoliko gospodin Azem odgovori na sva vaa pitanja, kao to je
napisano u ovom primeru, moete biti sigurni da:

a) Gospodin Azem e vam doneti fotokopije.

b) Gospodin Azem e vam iskopirati upravo onaj dokument koji ste traili.

c) Gospodin Azem razlikuje levu od desne ruke.

d) Gospodin Azem zna ta je fotokopir maina.


e) Gospodin Azem zna da koristi fotokopir mainu.

f) Gospodin Azem ima sjajan oseaj koordinacije u zatvorenom prostoru, s


obzirom da je izaao iz svoje kancelarije, otiao u drugu, gde se nalazi kopir
ka, iskopirao dokument, doneo ga u vau kancelariju i na kraju se vratio na
svoje radno mesto, a da se (u meuvremenu) nije izgubio u jednoj od mnogo
brojnih prostorija na koje je naleteo, isto onako usput.

Marfijev zakon. to bi rekao jedan moj kolega, mi se ne sreemo ovde sa Marfijevim


zakonom, ova zemlja je Marfijev zakon!

U normalnoj zemlji, anse da e vam se neto runo desiti su 50 prema 50. Manje-vie
jednak je i broj situacija kada ete izbei sranje. U Avganistanu ovaj zakon ne funkcionie
jer, ukoliko postoji i najmanja ansa da neto krene naopako krenue naopako! Primera
je mnogo, a ja u navesti nekoliko:

39
Pisma iz Avganistana 9. 11. 2004.

1. Reismo da zamenimo sve slavine u naoj zgradi, u Kabulu. Ako uzmemo u


obzir i tueve, trebalo je postaviti osam pari slavina (8 za toplu i 8 za hladnu
vodu). Iako su slavine za toplu vodu obeleene crveno, a one za hladnu imaju
plavu kapicu, majstor je uspeo da zajebe stvar u totalu, i da sve instalira naopako.
Rezultat: par opekotina drugog stepena, dok se nismo navikli na ovaj novi i
nadasve originalan raspored.

2. Zidar treba da zameni ploice na podu naeg kupatila i da napravi zid od iverice,
kako bi veliko kupatilo podelio na dva manja. Ali, majstor je prvo postavio zid,
pa tek onda krenuo da menja ploice. Rezultat: zid se raspao u trenutku kad je
krenuo da ga potkopava (logino, zar ne?).

3. Va logistiar treba da, s vremena na vreme, doda benzin u agregat kako biste
imali struju i mogli da radite. Uvek e vam to uraditi kad ste u sred posla (piete
neki vaan izvetaj ili aljete e-mail) i nikad mu nee pasti na pamet da to obavi
pre nego to uete u kancelariju i ponete da radite. Rezultat: masa izgubljenih
dokumenata i pregorelih kuita za raunare.

4. Reili ste da odete na urku: Upravo toga dana neki nesrenik e se dii u vazduh
(zajedno sa nekoliko vojnika iz sastava koalicionih snaga) u blizini zgrade gde
treba da bude urka tako da ete dobiti zabranu izlaska iz kue (i naroitu zabra
nu odlaska u tu inkriminisanu zgradu) sledeih 48 sati.

5. Kolike su anse da vam otpadne toak sa auta? Recimo 0,9%. A kolike su anse
da vam se to desi ba u krivini ili na otvorenom putu? Recimo 0,09%. Otkako
sam doao u Avganistan, otpao nam je toak sa auta bar tri puta i svaki put se to
desilo na otvorenom putu, pri brzini od 60 kilometara na sat (hvala ti boe da se
bre ne moe!), i to u punoj krivini. Za sada nismo imali gubitaka, ali oseaj kad
vidite svoj toak ispred svog vozila, koje se kree 60 km/h, jeziv je i neponovljiv!

6. Kaem kuepazitelju da mi proveri kvaku na vratima od kancelarije jer se dobro


ne zatvaraju. Poto su nam stan i kancelarija u istoj zgradi, on ima samo dve
mogunosti: da potrefi prava vrata ili da stvar zasere do kraja. Naravno, desilo
se ono drugo! Sad mi se vrata na kancelariji i dalje ne zatvaraju kako treba, dok
su vrata na mojoj sobi rasturena i ponekad ne mogu da ih otvorim (zaglave se)!

7. Struje e nestati uvek kad radite neto vano, a dok va radnik reaguje i ukljui
agregat, struja e u meuvremenu doi! Uzastopno nestajanje (ponekad i na sva
kih desetak minuta) i vae stalno nerviranje nee ga navesti na ideju da kancel
ariju prikljui na agregat i ostavi ga ukljuenog na sat-dva. Strpljivo e ekati da
mu vi kaete da vie ne prikljuuje kancelariju na gradsku liniju... Ako mu ne
kaete nikom nita!

40
9. 11. 2004. Pisma iz Avganistana

8. iveti u Centralnoj Aziji, znai doi u dodir sa drugim kulturama. Samim tim
i nain ishrane je drugaiji, a esto je propraen namirnicama i zainima za
koje niste ni uli! Onaj zain koji vam zaista ne odgovara, i koji ne moete da
smislite, volebno e postati kuvarev omiljeni i bie stavljan u sva jela! Trebae
vam bar mesec dana da otkrijete koji je zain u pitanju i tako spreite njegovu
(zlo)upotrebu!

41
Kabul
17. novembar 2004.

U ovom poglavlju ne bih eleo da vam previe popujem o tome ta je Avganistan i da do


kazujem (bombardujui vas kojekakvim podacima) kako sam ja, u stvari, vrlo pametan
deko. elja mi je da vam skrenem panju na odreene injenice, koje bi vam pomogle da
shvatite da je Avganistan u prolosti predstavljao vrlo bitnu geografsku taku Centralne
Azije kako kulturnu, tako politiku i istorijsku. Iz mojih pisama je najlake zakljuiti
da je ovo jedna vukojebina, sazdana od kamenja i praine, ali moram napomenuti da je to
samo deli onoga to, u stvari, ini Avganistan. Ovde sam sreo izuzetno naitane, inte
resantne i srdane ljude, koji su mi dan za danom otvarali oi i doprineli da se zaljubim
u ovu zemlju. Ne znam kako bih drugaije objasnio injenicu da u ovde provesti skoro
pune etiri godine.

Pitaete se zato u istom poglavlju opisujem istorijske spomenike Avganistana i mesta


(restorane) na koja izlaze internacionalci. Da budem iskren, nemam pojma! Eto, tako mi
dolo...

Kabul
Evo kako Nensi Hac Dupre21 opisuje Kabul u prvoj reenici svoje knjige o Avganistanu,
objavljene 1977. godine, a napisane na zahtev tadanjeg avganistanskog turistikog save
za: Kabul, jo od 1776. prestonica Avganistana, grad je, koji se razvija neverovatnom
brzinom, u kojem se visoke moderne zgrade naslanjaju na krcate ivahne bazare, a gde
se iroke avenije prepliu arenim turbanima, srednjokolkama u miniima... meavina
simpatinih lica, na ulicama zaguenim mnogobrojnim kolima22. Da ne poveruje!
Inae Avganistan, a naroito Kabul, moe vas vrlo prijatno iznenaditi svojim kulturnim
sadrajima. Naleteete na mnogo izlobi slika, fotografija, promocija novih knjiga

Naalost, veina toga to se deava u lokalnim krugovima, totalno je nedostupna nama


strancima, iz prostog razloga to nas bezbednosna situacija (i pravila ponaanja vezana
za nju) obavezuje da se ne pojavljujemo na mestima gde se okuplja vei broj ljudi, a koja

21
Nancy Hatch Dupree (orig.) Spisateljica i istoriar. Supruga uvenog antropologa Louisa
Dupreea.
22
N.H.Dupree, Historical guide to Afghanistan (Afghan Tourist Organization)
42
17. 11. 2004. Pisma iz Avganistana

Foto 28: Zalazak sunca iznad Kabula

ujedno nisu osigurana standardnim merama obezbeenja. Zato u priati o sadrajima


vezanim za nas, strance, kojih samo ovde u Kabulu ima oko 4.000 (ne raunajui ISAF i
koalicione snage). ta to znai? Pa, znai da u najvie priati o dranju i alkoholisanju!

Restorani
Restorana u Kabulu ima na pretek. Mogu se podeliti na dve osnovne grupe: pravi
restorani, gde moete sesti i jesti, i oni drugi, slini naem fast food kiosku, gde moete
naruiti i kebab, kabuli palau ili neto tree i derati s nogu. Drugu grupu bih toplo
preporuio svima (jede se fantastina a jeftina klopa), ali uz upozorenje novajlijama da
saekaju nekoliko meseci, ne bi li im se stomak navikao na ovakve bakterioloke okove,
pa tek onda da krenu u istraivanje pomenutih specijaliteta.

Prvu grupu moemo podeliti na dve podgrupe: nacionalni restorani (sve ee zabranjeni
za nas strance) i internacionalni restorani. Danas u vam priati o ovim drugim.

Nemaki restoran. Ehhh, kada kaemo nemaka kuhinja oigledno je da smo upravo
izgovorili oksimoron, ali u avganistanskom kontekstu to izgleda potpuno drugaije. S
obzirom da je nemaka kuhinja bazirana na ogromnim koliinama svinjetine, horde stra
naca dolaze da se poaste sa sauercrauten (verovatno mi je spelovanje ko kurac, ali ete
me razumeti), flaish, Wiena snitzel ili nekim drugim specijalitetom. Pije se bavarsko
pivo, a gazda organizuje i Octoberfest u istom periodu kad se ovaj odrava u Nemakoj.
Restoran ima odvratno izbetoniranu batu sa dugakim drvenim stolovima. Unutranjost

43
Pisma iz Avganistana 17. 11. 2004.

je neto bolja, ali pogled na cene (i sam kvalitet usluge i hrane) sigurno e vas odvratiti
od elje da ponovo doete na ovo mesto. Kelneri su spori, ne zapisuju narudbine nego
pokuavaju da ih zapamte, pa se redovno dogaa da umesto flae vina, dva piva i usa,
dobijete dva litra flairane vode i koka kolu! Jo jedan kuriozitet: pored toga to su cene
visoke, u trenutku kad shvatite da vas gazda dere u evrima (jedini restoran gde se plaa u
evrima), doe vam da povratite sve to ste pojeli i da traite pare nazad. Za kraj, spektakl:
u restoranu se nalaze i karaoke, pa kad najzad dobijete svoj dugo ekani, i poteno (pre)
plaeni obrok, varenje e vam oteati pijani Irac, koji eli da samo za vas, i drutvo iz
oka, otpeva My Way, od starog dobrog Frenka Sinatre.
Sve u svemu (ocene od 1 do 5):
a) hrana: 2
b) usluga: 1
c) cene: 5 (udo!)
d) atmosfera: 3
Indijski restoran Anar. U Anaru se kombinuje indijska i tajlandska kuhinja. Restoran
se nalazi na lepom mestu, ima divnu batu, dok je unutranjost dekorisana mnogobro
jnim ilimima i tepisima, koje gazda restorana proizvodi koristei klasian avganistanski
nain pletenja i zapadnoevropski dizajn. Tepisi izgledaju do jaja (kao i cene majstor
dere budale i do 2.000 dolara po komadu). Za razliku od tepiha, cene hrane su pristojne
i jedne od najniih u gradu (za 10 dolara se moe pristojno pojesti). Toplo preporuujem
jagnjea rebarca u sosu od jogurta, sa prilogom u vidu sojinog sira, pripremljenog u pi
kantnom sosu od spanaa. Usluga je pristojna, a jedinu zamerku imam na nedostatak
alkohola. Ipak, iako ne slue alkohol, osoblje e vam dozvoliti da unesete flau vina i da
je pijuckate uz veeru.
Da svedemo:
a) hrana: 4
b) usluga: 4
c) cene: 1
d) atmosfera: 4
Tajlandski restoran Lai Thai. Ovo je prvo mesto u koje sam uao kad sam stigao u Kabul,
posle pet meseci provedenih u Dalalabadu. Pravi ok se desio kad sam ugledao enteri
jer restorana, koji me je roknuo kao najcrnji dejavu, uz komentar: Pa, ja sam ovde ve
bio! Dok sam ja tako kontao o svom uzdrmanom psiholokom stanju, pojavi se vlasnica
restorana, stara Tajlananka, koju kad ugledah, doiveh drugi dejavu uz komentar: Pa ja
znam ovu babu! Tu zautah i poeh da kujem planove o odlasku kui, shvativi da sam
totalna lujka i da u, ukoliko ovako nastavim, uvrteti sebi u glavu da sam u prethodnom
ivotu bio Taliban i da sam iveo u Kabulu. A onda se desilo prosvetljenje! Ne verujem
u reinkarnaciju, NISAM bio Taliban, i NISAM iveo u Kabulu u svom prethodnom

44
17. 11. 2004. Pisma iz Avganistana

ivotu! Ali, JESAM bio u ovom restoranu i JESAM upoznao babu Tajlananku! O
emu se radi: baba je drala isti restoran u Pritini (pre toga je bila u Istonom Timoru)
i poznata je po tome to putuje svuda gde su prisutni internacionalci koji rade u post
konfliktnim zemljama, vukui za sobom kompletan enterijer svog restorana! Hrana nije
loa. Omiljena mi je govedina barena na belom i crnom luku, uz nezaobilazne prolene
rolnice (vegetarijanske) kao predjelo. Inae, ovo jelo se zove neto kao Tod Prick kra
tiem... (jebem li ga!), ali posto je jelovnik numerizovan (za debile kao sto sam ja, koji
imaju problema da izgovore/proitaju tri jednostavne rei na tai jeziku), olakau vam
posao i rei da treba da naruite jelo pod brojem 604. Osoblje je predstavljeno u obliku
simpatinih mladih Tajlananki (zna baba ta vole internacionalci!), pomalo arogantnih
za moj ukus. Obratite panju kad naruujete klopu i traite da vam konobarice obavezno
ponove ta ste naruili, s obzirom da imaju fantastian i nadasve originalan nain da vas
orobe, tako to e vam doneti minimum tri jela vie nego to ste naruili. Cene su OK,
ali ste najebali ukoliko elite popiti bocu vina ili pivo (cene alkohola su disproporcijalne
ceni hrane i puno vie u odnosu na cene hrane). Muzika je tajlandsko sranje, ali atmosfera
i nije toliko loa. Upozorenje nepuaima: u toku zime izbegavajte Lai Thai, jer je pros
torija vrlo mala i sa loim sistemom ventilacije, tako da ete umreti od duvanskog dima!
Da saberemo:
a) hrana: 3,5
b) usluga: 3
c) cene: 3
d) atmosfera: 3,5
Steak House Red Hot Sizzling. Ovo je tipian ameriki stek haus. Gazde su Filipinci,
kao i kompletno osoblje restorana. Kuriozitet predstavljaju konobari koji imaju svoj hevi
metal bend i koji svakodnevno vebaju, ne bi li jednog dana sav taj trud isplatili nekim
koncertom u Manili ili (daj Boe) u Kabulu! Restoran ima batu (nita posebno) u kojoj
se nalazi enka avganistanskog ovara sa svoja dva teneta (bolje rei medveda), koji e
vas spopadati sve vreme veere i pojesti vie vae hrane nego vi sami! Unutranjost je
predstavljena u obliku desetak odvojenih prostorija (neto kao sobe), u kojima se nalaze
(ik pogodite ta?) karaoke. Dobra strana ovakvog dizajna enterijera je u tome to vam
pijani japanski kolega, koji se prosto ueleo da svojoj japanskoj dragani otpeva She loves
me od Bitlsa (sa tipinim istonjakim akcentom, neto kao: end si lof mi, ve, ve, ve,
end si lof mi, ve, ve, ve), nee upropastiti veeru, s obzirom da ga neete ni uti jer
se nalazi u sasvim drugoj prostoriji! Klopa je sjajna, bifteci su ekstra, a moete ak i iz
voljevati i zahtevati od osoblja da vam ih pripreme na razne naine: krvav, srednji, dobro
peen... Da bih vas spustio na zemlju, isto da vam kaem da, ta god naruili, na kraju
e zavriti u obliku veoma ukusnog i (uvek) srednje peenog bifteka. Toplo preporuujem
T-bone stek, koji e vas ukusom neodoljivo podsetiti na fiorentinski odrezak. Za predjelo:

45
Pisma iz Avganistana 17. 11. 2004.

pohovani kolutovi crnog luka i gun smoked mushrooms! Restoran ima i svoju pekaru,
tako da je hleb sve, topao i mekan (neto kao dekin). Pije se do jaja i ovo je jedno
od retkih mesta gde moete naruiti margaritu, krvavu meri, cuba libre, podmornicu...
Cene su ubitane (sa sve piem minimum 20 do 25 dolara po osobi), ali nee vas odvratiti
od elje da se ponovo pojavite na ovom mestu, bar jednom meseno. Usluga je OK i iznad
svega srdana!
Sve u svemu:
a) hrana: 5
b) usluga: 4
c) cene: 5
d) atmosfera: 4 (kad nema Japanaca u okolini)
Hrvatski restoran Zadar. Eh da, imamo mi i hrvatski restoran u Kabulu! Zove se Za
dar, a dri ga, ko drugi nego Zadranka po imenu Saka! Ajd dok ste jo u oku, da
vas dotuem sledeim podacima: dalmatinski prut, paki sir, dalmatinska loza, peene
paprike na ulju, ruska salata, ajvar, domaa kobaja, beka nicla, zadarski odrezak (za one
sa srpskog govornog podruja: karaoreva nicla), ciganski odrezak (za one politiki
korektne: romski odrezak), rotilj (evapi, pljeske, ranjii, digerica...), hercegovako
vino plavac, peljeaka vina, razne vrste morske ribe, kalamari... Izmeu ostalog moete
naruiti i sledee akonije (ali morate se unapred najaviti ne bi li Saka sve pripremila
na vreme): sarma, pasulj, burek... Jednom reju: do jaja! Triput ura za Saku: ura! ura!
ura! Saka ne da samo dobro kuha (za one sa srpskog govornog podruja: kuva) nego je
i majstor araniranja svojih specijaliteta. Ukoliko naruite Antin odrezak, jelo e vam
stii u vidu ogromne nicle, nasaene izmeu dva jajeta (slikovito, ne?). to se tie glazbe:
Gibonni i masa Dalmosa za koje nikada nisam uo, ali koji prijaju uima posle sve one
tai muzike i karaoka, na koje moete naleteti u ostalim restoranima. Cene su prihvatljive
(naroito ako ste na listi omiljenih Sakinih gostiju, pa vam na kraju stignu i dve boce
loze, na raun kue), a usluga je izuzetno dobra. Restoran ima neto to bi se trebalo naz
vati batom, dok je unutranjost pomalo aut, sa izuzetno loom ventilacijom zbog koje
stranci lude, (posle veere odelo vam smrdi na ulje i zaprku kao u najboljim kafanama
na Balkanu), a zbog koje ja dolazim redovno, sa setom u oima (i nosu). I pored svih
nedostataka, Saka se zaista trudi da ispravi navedeno, a atmosfera u restoranu je uvek
pozitivna! Najnovija stvar je Balkanski parti, svakog petka. Ulaz je svega 20 dolara, a za
te pare moete se odrati i oblokati, do mile volje. Uz krajnje (ne)objektivan prilaz rekao
bih (ponosno i glasno):
a) hrana: 5
b) usluga: 5
c) cijene: 3
d) atmosfera: 5
e) kuharica: 10!

46
17. 11. 2004. Pisma iz Avganistana

Hrvatski restoran Villa Velebita. Trenutno je veoma in, s obzirom da se tamo pee ubed
ljivo najbolja pica (ak to i Italijani tvrde), a i ostala klopa nije za baciti. Koliko je popu
laran govori i podatak da ukoliko elite da veerate, obavezno morate rezervisati sto
ili ete ga ispuiti. U restoranu rade konobarice iz Gruzije (mlade i podatne obratiti
panju na moje dve favoritkinje: Nina i Miranda), tako da one dodatno doprinose dobroj
atmosferi. Na prvi pogled, ribe deluju kao ee radodajke (bar nama, avganistanskim
zagorelim vukovima), mada jo nisam uo da se bilo ko ogrebao za snoku. Postoje i
druge teorije, kao ona da su te ribe, u stvari, diplomate (zavrile fakultet za diplomatiju,
jebem li ga!), koje su zajebane od strane nekih trgovaca belim robljem (izvini Sandra za
ovo, ali sam morao!), pa rade u restoranu umesto u gruzijskoj ambasadi. By the way, niko
im ne ree da je najblia gruzijska ambasada verovatno u Kirgistanu, al dobro, ta sad!
Pored pet diplomata koje e vas sluiti celu no, ono sto je najlue, jeste da je pica majstor
iz Sarajeva i zove se Zijo. Baja razbija pice, a ja bih toplo preporuio Frutti di Mare i Sa
lami. Od ostalih zanimljivosti izdvojio bih i orija, koji je ef kuhinje (lik je iz Rijeke) i
koji e vas zabaviti najneverovatnijim priama iz svog ivota. Moja omiljena je ona o tipu
koji je imao rudnik zlata u Australiji i davao ga onom koji odlui da se oeni njegovom
kerkom, koja se u to vreme vodila kao najrunija cura june hemisfere. (Naravno, dok je
boravila u Australiji. Onog trenutka kada se vratila u Hrvatsku ponosno je ponela titulu
najrunije cure severne hemisfere!) ef sale i menader restorana je Nedeljko (ili Domi
nique), koji je sjajan lik i posvetie vam svakako bar pet minuta svog vremena, pazei da
je klopa OK i da ne fali pijae!

Foto 29: U restoranu Zadar (Saka je trea s desna)

47
Pisma iz Avganistana 17. 11. 2004.

Ocene bi shodno tome bile sledee:


a) hrana: 5
b) usluga: 4 (Jebi ga, jesu lepe ali su malo loije kao konobarice tako da im se
sprema ut karta. etvorka je samo zbog Nedeljka!)
c) cijene: 4 (Ukoliko se napijete, diplomatkinje e vam se najebati mrtve majke,
sa podebelim raunom.)
d) atmosfera: 5 (Zaista lepo ureen restoran sa sjajnom atmosferom.)
Kineski Restoran Beijing Duck. Ovo je jedan od tri kineska restorana koji rade u Ka
bulu. S obzirom da nisam bio u ostala dva, nekoliko rei o ovom, koji je stekao veoma
lou (rekao bih zaslueno) reputaciju meu Avganistancima, s obzirom na to da, pored
(moram priznati) odline klope, kao dezert moete izabrati i jednu od (ponovo moram
priznati) privlanih konobarica, atraktivno obuenih u tradicionalnu kinesku nonju, sa
neto jae izraenim licem, koji vam u svakom trenutku otvara enigmu vezanu za
pitanje: Koje li boje gaica ona nosi ove noi? Nakon to je pukla bruka i nakon to su
agencije koje su zaduene za bezbednost stranaca otkrile ovu neverovatnu tajnu, o kojoj
samo to nisu poele pevati ptice na grani, restoran je postao zabranjen za nas tako da je
ovo to piem vezano za period do marta 2004. Klopa je, kao to rekoh, izvrsna moete
naruiti i alkohol, a cene su pristojne. Osoblje (za mene, tada jo uvek neupuenog) pri
jatno i isto, ali posle svih ovih fakata rekao bih da ukoliko postoji ikakva polna bolest
koja se prenosi hranom, budite spremni da je fasujete na licu mesta. Problem je i sam
restoran, koji se nalazi praktino pod zemljom tako da unutra nema nijednog prozora,
uz ne ba dobru ventilaciju. Da skratim: klaustofobiarima ne bih preporuio da ulaze u
ovo zdanje!
Na kraju:
a) hrana: 4
b) usluga: 3 (Jebi ga, ako nita drugo bar su lepe!)
c) cene: 2,5
d) atmosfera: 3 (Ukoliko se odluite za gore pomenuti dezert, onda se i ovo bodo
vanje verovatno menja, u vidu vie poena na raun atmosfere.)
Picerija u italijanskom ISAF. Italijanska vojna baza ima svoju piceriju koja je subotom
uvee otvorena za civile (strance koji ne rade pri stranim vojnim snagama). Pica je vrhun
ska, izbor jo bolji, ali poto je gratis morate se bukvalno tui sa ljudima i ostalima (itaj:
vojnicima i vojnim pandurima) okolo, da biste doli do svog pareta. Upozorenje pripad
nicama lepeg pola: s obzirom da 90% populacije koja poseuje ovu piceriju predstavljaju
italijanski vojnici i karabinjeri (mukog pola), budite spremne na konstantna udvaranja i
flert, koji e vas u jednom trenutku tako smoriti i pored vaih najpozitivnijih predrasuda
o istim. Problem nije u tome da oni nee da vas ostave na miru! Problem je taj to je IQ
karabinjera nii od Mujinog i Hasinog iz najgorih verzija uvenih viceva, tako da morate

48
17. 11. 2004. Pisma iz Avganistana

zaista biti slikoviti ne biste li im objasnili da vas seks ne interesuje i da ste doli samo da
biste se ogrebali za pare gratis pice. I pored svega, baje jednostavno ne znaju za granicu
i to vie odlazim na to mesto, sve vie dolazim do zakljuka da je ISAF reio da otvori
piceriju za strance-civile samo da bi svojim vojnicima omoguio pristup ribama! Atmos
fera je sjajna, muzika dobra, a ekipa se super zeza! Stoga:
a) hrana: 4 (Nisam dao 5 poena samo zbog toga to pored pice nema nieg drugog
za klopu i to se za nju morate tui sa likovima koji se najee zovu uzepe i
lie jedan na drugog ko jaje jajetu niski, sa jareom bradicom, crni i sa po kile
elatina u kosi, koji se cedi i upada im direktno u picu.)
b) usluga: 1 (Vidi pod takom a. Hrana paragraf vezan za uzepea.)
c) cene: 0 (Dabe, besplatno, bre!)
d) atmosfera: 3,5 (to se mene tie ista petica, ali mnogobrojne devojke koje su
posle uzepea imale plave vratove, ne bi se sloile sa mnom!)
Engleski restoran/hotel Gandamak Lounge. Vlasnik je Brit (Englez ili Australijanac), a sam
restoran je stekao slavu saznanjem da je u vreme Talibana bio u vlasnitvu Bin Ladenove
etvrte ene. Ukusno je ureen, sa prelepom batom i jo lepim sobama, ije se cene za
jedno noenje kreu od 60 pa do 120 dolara (cijena je prava sitnica!). Otimaina! Ali, s
obzirom da u njemu odsedaju UN glavonje koje dolaze na kratke misije, kao i novinari
za koje njihove kue plaaju sve trokove, i nije tako skupo. Gazda je poznat kao veliki
kolekcionar oruja, tako da na zidovima restorana moete videti sjajne primerke starog
oruja, dok na ulazu u restoran naleete na malu statuu druga Lenjina lino! Hrana je
teko sranje, ali je zato uitak doi na bran, petkom od 10 do 13, kada se moe naruiti
prena slanina, jaje na oko, kobasice, razne vrste evropskih sireva, uz gratis neograniene
koliine prirodno ceenih sokova. Osoblje je sauvaj me boe, a cene su udri me do
zore. Doruak, sa sve kafom i gratis sokom, kotae vas oko deset dolara! Jedina dobra
stvar je zaista sjajna atmosfera i mogunost da se izvalite na travnjak u bati i varite svoj
doruak ili ruak do mile volje!
Na kraju, ta rei:
a) hrana: 2,5 (Veera je sranje tako da mogunost uivanja u svinjetini za doruak
ne izvlai stvar u totalu.)
b) usluga: 1
c) cene: 4
d) atmosfera: 4
Italijanski restoran Popolano. Ovo je jedan od najstarijih internacionalnih restorana u
Kabulu, a ujedno i jedan sa najgorom hranom. Nije to to ja ivim u Italiji jednostavno,
klopa je teko sranje! Najbolji poslovni potez vlasnika ovog ugostiteljskog objekta bio bi
da ubije kuvara! Atmosfera je tako-tako, a usluga manje-vie kao i hrana. Sve u svemu,
mesto na koje odete jednom i nikad vie.

49
Pisma iz Avganistana 17. 11. 2004.

Ukratko:
a) hrana: 1
b) usluga: 2
c) cene: 3
d) atmosfera: 2
Libanski restoran Taverna du Leban nalazi se u srcu Kabula, u delu grada koji se naziva
Vazir Akbar Kan. Sama njegova pozicija, kao i dobar izbor zgrade, opasane visokim
zidovima i sa naoruanim osobljem na ulazu, postavila je ovo mesto na listu nekoliko
restorana koji su odobreni za UN osoblje. 23
Meni se bavi iskljuivo libanskom kuhinjom i zapanjujue je koliko su dobri u tome:
od predjela, gde moete naruiti desetine razliitih vrsta salata (fattoush, baba ghan
nouj, hummus, taboulleh) i ostalih akonija, pa sve do glavnih jela koja e vas nate
rati da svratite jo koji put u ovaj restoran. Izbor vina je sjajan, ali zahteva poznavanje
ileanskih i junoafrikih, koja dominiraju vinskom kartom. Ukoliko (kao ja) nemate
pojma o ovoj oblasti, gledajte cene i neete se zajebati (stari fazon, ali uvek pali). Pored
vina moete naruiti i bilo ta to se vodi pod estinom, kao i vie vrsta piva. Ono to je
mene oduevilo jeste prava furuna, u kojoj se pee libanski hleb, koji izgleda kao nadu

Foto 30: Libanski restoran spolja

Sama lista varira u broju i zavisi od situacije u kojoj se nalazimo. Kad je situacija najmirnija,
23

broj restorana se popne i do deset, dok u malo zategnutijim danima, spadne na tri do pet.
50
17. 11. 2004. Pisma iz Avganistana

vani balon. Pee se tokom cele veeri i pakuje u velike korpe, koje osoblje nosi izmeu
stolova. To znai da sve vreme jedete upravo ispeen hleb, koji ima sjajan ukus i idealan
je za razne premaze tipa hummus.

Kao to se da primetiti sa fotografije (broj 30), restoran ima ogroman prostor u prizem
lju, kao i vie manjih, a fiziki odvojenih prostorija na spratu (prikladno za slubene
rukove). Preko leta je otvorena i bata, a kao lag na tortu je neizbena ia, koja se slui
posle veere, zajedno sa arapskom kafom, zainjenom kardamonom. Duvan za iu moe
biti sa ukusom rue, jabuke ili jagode (moj omiljeni).

Posle ovako gurmanskog pristupa opisu samog restorana, jasno je da:


a) hrana: 5
b) usluga: 4 (Osoblje jo uvek deluje zbunjeno, naroito u danima kad je restoran
pun kao brod.)
c) cene: 5 (Jebi ga, ako e da jede dobro, uz kvalitetan servis, onda to mora i
da plati!)
d) atmosfera: 4
Pored ovih restorana, spomenuu i iranski, australijski, turski, kao i francuski restoran
Atmosphere (za koji sam uo da je odlian, ali u isto vreme sam uo od nekih ljudi da
su tu zakaili trovanje hranom). U njemu sam bio samo jednom. Posle manjeg inci
denta sa nekim Francuzom (batice, nadam se da su ti zubii napravljeni kako treba i da
ti vilica radi kao sat!) proglaen sam za personu non grata (nepoeljna osoba), te vam sa
mim tim dugujem informacije o hrani i ostalom. Tu su jo i restoran u hotelu Interconti
nental (fantastini rukovi petkom, koji su meavina tradicionalne avganistanske kuhinje
i neizbenog zapadnjakog smea, uz prijatno osoblje, niske cene, predivan pogled na
Kabul sa terase restorana, i sranjem od avganistanske muzike uivo koja se ogleda u triju
toliko depresivnom da vam doe da zaplaete), onda restoran Karavan Saraj, itd.

Pabovi
U Kabulu ima nekoliko pabova ili bar onoga to lii na poten pab. Ajmo redom:
Elbow Room. Pravi pravcati pab, sa pravim pravcatim ankom, na koji se moete nasloniti
i cirkati do etiri ujutro. Izbor pia je takav da ima ta god vam srce eli, sa cenama ne
tako popularnim, ali ta je tu je. Pab ima tri celine koje su predstavljene u obliku bate,
unutranjeg dela ovekoveenog ogromnim fensi ankom (sa par lepih separea sa strane)
i dela koji je rezervisan za morone koji se odlue da dou na ovakvo mesto da veeraju.
Bata je pomalo kierica, ali ipak ima svoju dra. Od pre nedelju dana gazda je reio da
u ponudu ubaci i ivu svirku, to je doekano ovacijama nas, mnogobrojnih oboavatelja
takve vrste zabave. Bend ine etiri internacionalca (bubanj, bas, gitara i pevaica) koji
sviraju obrade The Clash, The Velvet Underground, Catherine and the Waves Sve u

51
Pisma iz Avganistana 17. 11. 2004.

svemu odlina zabava. Da sve to izgleda lepo ne mora biti i savreno govori sledee: gazda
kafea ima neke veze sa plaenicima, tako da ovi krenue da opsedaju pab dolazei u njega
sa sve orujem za pojasom, teko alkoholisani i krajnje neprijatni (i svi do jednog se zovu
Don Smit; republikanci su i dolaze iz Alabame ili neke druge amerike vukojebine).
Nemaju obzira prema devojkama (naroito onim u pratnji svojih mladia), tako da posle
ponoi sve krene da varnii i este su svae, koje na sreu nikad ne zavravaju tuama, ali
moram priznati da su uvek na granici. Da bi im doakao, gazda poe da primenjuje pravilo
koje obavezuje i omoguuje mukarcima da uu u pab, etvrtkom uvee, iskljuivo u
drutvu lepe polovine. Ova odluka je za posledicu imala prepolovljenu posetu i isto
toliko niu zaradu gazdi, s obzirom da su Donovi pili ko smukovi. Druga loa strana
Elbowa su konobari. Nadrkani kreteni koji se tripuju da rade u pariskom Ricu, umesto
u Kabulu. Ipak, na kraju cele prie lepo je pojaviti se u Elbowu s vremena na vreme
i ubiti par krigli starog dobrog Guinessa. Moj poslednji odlazak tamo ovekoveen je
takmienjem sa stjuardesama UN (prelepe i provokativne Junoafrikanke) ko ima lepu
guzu! Mi smo, naravno, izgubili me, a najgore je proao moj ortak Amir, ija je devojka
ula u pab u trenutku kad smo nas dvojica pokazivali gola dupeta stjuardesama... Teko
je to bilo objasniti... Pue i uvena fraza: Ali maco, nije ba tako kako izgleda da je bilo...
Maco, macoooo...
Ocene bi ile ovim redom:
a) usluga: 3
b) cene: 5
c) atmosfera: 5 (Kad plaenici nisu unutra, kad su umesto njih tu junoafrike
stjuardese i/ili kad je iva svirka.)
d) odnos poseenosti (mukarci ene): 50:50%
Feelings Bar. Veoma lepa bata sa ne tako lepim unutranjim delom kafea. Pab je u
vlasnitvu jednog baje (nisam siguran odakle je) i njegove kineske devojke. Najea pria
vezana je za klopu. Moete je naruiti, ali znajte da Feelings nema svog kuvara, tako da
ona stie iz oblinjeg Popolano restorana. Osoblje je prijatno, a po ariji krue prie da i
ovo mesto ima svoje kineske prostitutke. U unutranjem delu se nalazi ank (ne tako lep
kao u Elbowu) i bilijar sto.
Ocene su sledee:
a) usluga: 4
b) cene: 2,5
c) atmosfera: 3
d) odnos poseenosti mukarci ene: 65:35%
UNICA bar. Ovo je UN kompleks u kojem se nalaze bar, restoran, TV sala, bilijar sala,
teretana, otvoreni bazen, teren za odbojku, prelepa bata i teren za skvo. Jebada je to, da
biste uli u ovaj bar, morate biti u pratnji UN osoblja. Veoma glup obiaj koji je povezan

52
17. 11. 2004. Pisma iz Avganistana

sa nemilim dogaajem iz 2002. kad je neki moron, koji je u to vreme radio za jednu od
nevladinih organizacija, iakijao jednog UN radnika. Od tada, bar 95% ljudi koji su
radili u Kabulu se promenilo, ali ovaj zakon je i dalje na snazi. U unutranjosti se nalazi
bar sa malim neuglednim ankom, za kojim radi jedan Hazar, koji e vas celo vee sma
rati Deep Purpleom i Led Zeppelinom. Ipak, atmosfera i nije tako loa posebno leti.
Da sumiramo:
a) usluga: 3
b) cene: 2
c) atmosfera: 3 (na bazenu 4)
d) odnos poseenosti mukarci ene: 60:40 % (na bazenu 50:50%)
Global Bar. Nalazi se u Ulici cvea 24 i vlasnitvo je privatne firme za obezbeenje, koja se
zove Global. Mala prostorija sa jo manjim ankom, jeftinom cugom, dobrom muzikom
i masom tipova zlog izgleda, ali (definitivno) velikog i dobrog srca. Iako plaenici, tipovi
koji rade za Global su sjajni, ne kure se kao ostali (naroito, ne kao oni iz Dynacorpa)
i u par navrata pokazali su se kao veliki prijatelji nas, radnika koji ljakamo za NVO,
spasavajui nam dupeta iz veoma zajebanih situacija. Sve u svemu, kad si u Global baru
zna da e se dobro provesti i da ti niko nee stati na ulj. Ovde se cuga, zeza i nita
drugo. Eh, da: bar ima i mali internet kafe!
Stoga:
a) usluga: 3
b) cene: 2
c) atmosfera: 5
d) odnos poseenosti mukarci ene: 85:15 % (ene neto i ne vare ovo mesto
da budem iskren, nemam pojma zato).
Krajem 2005. je otvoren Samarkand bar. Jo nisam bio u njemu, tako da u izostaviti
davanje bilo kakvih komentara. Po mom miljenju (i dobrom poznavanju Kabula), ovo su
jedini pabovi u prestonici.

urke
Svakog etvrtka imate izbor od tri-etiri urke, organizovane od strane raznih NVO ili
pojedinaca koji rade za agencije prisutne u Kabulu. urke poinju oko 22 a zavravaju
se onog trenutka kad nesreni organizatori uspeju da izbace najgore sluajeve iz svoje
kue (oko 6 ujutro). Muzika i nije tako loa, a zavisi od toga ko organizuje urku i odakle
dolazi ta nevladina organizacija. Tako, na primer, ako zavrite na urci organizovanoj
od strane Francuza, budite spremni da naletite na 90 odsto onih koji vas nee jebati ni

24
Flower street (orig.)
53
Pisma iz Avganistana 17. 11. 2004.

za suvu ljivu, zajedno sa vaim problemom neznanja francuskog jezika, te e cele noi
parlati francuski. Muzika e biti preteno francuska, a alkohol sa svih svetskih pod
neblja. Devojke nisu loe, ali ponavljam: ukoliko ne znate francuski, ne pomiljajte na
muvanje! Upozorenje strejterima: ne ii na urke Handicap International, s obzirom da
su u veini sluajeva gej orijentisane! Da budemo naisto: urke su do jaja, samo nema ni
pomisli o moguem snoaju!

Na italijanskim urkama moete uti najneverovatnije mikseve od Stereo MCs, preko


nezaobilaznih Bregovia i Manu Chao, do odvratnih latino hitova u izvedbi Riki Mar
tina. Jezik koji se koristi u komunikaciji je preteno italijanski. Za razliku od Francuza,
koji znaju engleski ali vas ignoriu, Italijani ne govore nijedan drugi jezik do svog ma
ternjeg, pa e koristiti i ruke i noge ne bi li vam doarali to to vam ele rei. Devojke su
raspojasane, vole da flertuju, ali da biste zavrili u krevetu sa njima, morate se poteno
potruditi! Panja: pre nego to krenete u napad, raspitajte se da ona nije sluajno devojka
nekog od karabinjera, obavezno prisutnih na ovim partijima. Ukoliko jeste, a vi se ipak
odluite na akciju, budite spremni na krajnje neprijatne konsekvence, gde e vas ponosni
vlasnik startovane (potencijalne) rtve, ispraiti skupa sa svojih desetak drugova (zajebi
fer borbu!). Najbolje italijanske urke su organizovane od strane ene prvog sekretara
italijanske ambasade. Ako nita drugo, a ono odlina klopa, vina u potocima, lepe devo
jke i sjajna glazba!

Nemaki partiji su vrhunac


neukusa, ali i dekadentnos
ti, na kojima masa likova sa
frizurama ehoslovakih
hard rockera s kraja
sedamdesetih (repovi i
zulufijaneri) i obaveznim
brkovima, uska uz hitove
DJ Boboa i kojekakvog
nemakog smea, za koje
nikad nisam ni uo. Alko
hola je pregrt, a devojaka
jo vie! Spremne su za
akciju, ali morate biti vrlo
fokusirani na to to elite
jer treba provesti celu no
sa pijanom stokom i pret
varati se da uivate u na Foto 31: Pripadnica lepeg pola sa jedne (oigledno) nemake
jodvratnijoj muzici koje urke. (Obratiti panju na ogrlicu!)

54
17. 11. 2004. Pisma iz Avganistana

su vae ui ikad ule. Najpoznatije (itaj: najodvratnije) nemake urke organizovane


se u Gete institutu. Ulaz je sa pozivnicom, a ukoliko je nemate uvek moete folirati da
dolazite iz neke ambasade i da ste pozivnicu zaboravili. (Ja obino koristim ime Fabricija
Falkonea, koji je poznata parti ivotinja, a radi za italijansku kooperaciju). Osoblje je
toliko uplaeno od mogueg izazivanja diplomatskog incidenta da vas nita nee pitati i
pustie vas da uete na uraju.

S obzirom da nas Balkanaca ovde ima pun kurac (a nemamo svoju NVO), mi se s vre
mena na vreme organizujemo i pravimo Balkan parti! Glavni krivci za ovaj dogaaj su:
Amir i Branka, dok ostatak tima, ija imena ne bih navodio u ovom pismu (plaim se da
ne izostavim nekog bitnog), ne moe ni prismrdeti ludilu ovih dvoje. Balkan parti kree
(kako je Alah rekao) oko 12 (tano u podne), a zavrava se sledeeg dana! Na njemu se
jede prava balkanska klopa za koju je zaduena Branka, uz veliku pomo Amira, i moju
ulogu levog smetala koje se kree po kuhinji sa flaom piva u ruci pokuavajui da napije
kuvare pre vremena.

Na partiju se uvek nae i neto domae rakije, koju ljubomorno uvamo od stranaca, ne
elei da bacamo bisere pred svinje! Slua se iskljuivo naa muzika (aban Bajramovi
Bog, Rambo Amadeus Car...). Parti se zavrava tako to kad stranci (koji se najedu
ko svinje) vide Amira kako poinje da razbija tanjire o glavu, bre bolje krenu da bee
mislei: bog zna ta e sledee biti. Na kraju, obino se sve svri tako to mi Balkanci,

Foto 32: Brankine akonije spremne da se poiste (Balkan parti, februar 2004.)

55
Pisma iz Avganistana 17. 11. 2004.

uz vatrenu podrku nekoliko kolega i koleginica iz Engleske, Kolumbije, Irana i Gruzije


(takozvana JOKS25 ekipa), zaginemo do rujne zore i odemo u kancelariju sa neverovat
nim mamurlukom lako prepoznatljivi po naoarima za sunce koje ne skidamo celog
dana (a i due).

Foto 33: Najizdrljiviji na kraju Balkan partija

urke u Meunarodnom crvenom krstu (ICRC) nadaleko su poznate i na njima se okupi


i do dvesta ljudi. Za razliku od ostalih urki, na kojima ste duni da ponesete pozivnicu
u vidu kakve flajke vina ili tekile, na ICRC parti dolazi se praznih ruku a pije do zore.
Sjajna muzika, sjajna gajba i jo sjajnija bata.

Poto sam davao korisne podatke mukim itaocima o tome kako se muvaju ribe na
razliitim urajama, oseam obavezu da dam jedno uputstvo i enskoj populaciji: potreb
na je samo dobra volja! Mukarci su ovde toliko u oaju da je samo na vama da kaete his
torijsko da, i oas posla zavravate u njihovom krevetu! Jebem li ga, ako emo iskreno,
po ovome to napisah, ja i ne vidim neku razliku izmeu ovih mukaraca u Kabulu i onih
koji ive u ostatku sveta

25
Jebo nas Onaj Ko nas Sastavi
56
17. 11. 2004. Pisma iz Avganistana

Avgan partiji
Ne bi bilo fer da ne spomenem este pozive od strane naih avganistanskih kolega da
prisustvujemo venanjima njihovih lanova porodice, roenju deteta ili da doemo na
veeru za vreme iftara (momenat kad se prekine post u vreme Ramazana poinje u
kasnim popodnevnim satima). Nemogue je opisati stepen gostoprimljivosti koji dolazi
sa njihove strane, kao i koliinu i kvalitet hrane koju iznose pred nas. Interesantno je
da i pored popriline razlike u obiajima izmeu itelja Kabula i ljudi iz unutranjosti,
na venanjima je nemogue videti ene u istoj prostoriji sa mukarcima. One slave (ta
god da je u pitanju) u posebnoj sobi rezervisanoj samo za njih. Toplo preporuujem od
laske na ovakve sveanosti, iz prostog razloga to svojim prisustvom odajete i neku vrstu
potovanja prema vaem radniku kolegi.

Foto 34: Na avganistanskoj urci

Ostali sadraji
Ove godine (2004.) u Kabulu se pojavio i prvi teren za golf koji jo uvek nisam video, a
ne verujem da u ga ikad i videti jer me golf apsolutno ne interesuje. uo sam da se na
lazi na mestu gde nema nijedne jedine travke. Bez obzira na ovaj mali i nebitan detalj,
pojedinci ipak smatraju golf fensi igrom tako da redovno poseuju ovo igralite.

Sredom uvee, nevladina organizacija AINA organizuje bioskopske predstave na kojima


se mogu videti filmovi, kako novije produkcije tako i klasici. Dogaaj slui vie kao

57
Pisma iz Avganistana 17. 11. 2004.

dobar povod da se izae iz kue, nego da se odgleda film, ali u svakom sluaju vredan je
spomena.

U domu moje prijateljice Kiran, sredom uvee su Salsa partiji (zezanje do jaja), a pojavila
se i grupica ludaka koja ponedeljkom uvee gleda na DVD-ju balete i opere, pijucka vino
i jede plave francuske sireve. Znam nekoliko likova koji pripadaju ovoj druini (nesrenici
eljni elitizma!) i sa sigurnou tvrdim da bi vam posle sat vremena provedenih s njima
mozak bio trajno oteen. Ukoliko, bez obzira na moje dobronamerno upozorenje, reite
da im se pridruite, evo vam par predloga o tome koje teme za razgovor moete inici
rati u pauzi izmeu projekcije Labudovog jezera i Seviljskog berberina, a koji e vam sa
sigurnou garantovati popularnost i dobar prijem unutar same grupe:

1. analiza rezultata sa upravo zavrene londonske Konferencije o Avganistanu,


2. prognoze o budetima razliitih donatora za sledeu godinu,
3. mesta u koja ste putovali i opisi aerodroma irom sveta (Ovo drugo vam garantuje
da e vam ljudi poverovati da ste upravo i bili u tim mestima. Najgori aerodromi
po njihovom miljenju su sledei: Kabul, Islamabad, Dubai terminal II, Akabad,
nezaobilazni arl De Gol... ),
4. pljuvanje po razliitim avio kompanijama koje vam redovno zagoravaju ivot tokom
gore navedenih putovanja (najpopularnije su: Airfrance, Alitalia i UNHAS),
5. najbolja vina po vaem ukusu (Nemojte se zajebati pa da spomenete australijska,
amerika ili junoafrika vina. Ova ekipa samo priznaje vina sa mediteranskog pod
neblja.),
6. najbolji sirevi po vaem ukusu (Ako elite da budete istog trenutka izbaeni na ulicu,
pomenite fetu ili edamer.),
7. ogovaranje vaih kolega po pitanju oblaenja,
8. kritika najnovijih filmova, kojekakvih iranskih, kurdistanskih ili kineskih reisera,
koje samo oni poznaju (i priznaju),
9. u tenisu obavezno navijate za one rune igraice (Ne spominjati Ruskinje ili ove nae
lepotice.),
10. israti se o tome kako dobijate ponude od raznih UN agencija da preete u Keniju,
Tajland, Maldive, Indiju, Trinidad i Tobago... ali jednostavno ih odbijate, jer vam se
ne sviaju uslovi ponueni u ugovoru,
11. kupujete (ili ste ve kupili) stan u nekom od sledeih gradova/delova sveta: Firenca,
Njujork, Kosta del Sol, Azurna obala (poeljno u Nici), Rim, Pariz... vaka treba
da ide u sledeem pravcu: koliko te banka odrala za kamatu, koliko si se isprsio za
neki besan komad nametaja (runo raen sto od tikovine, sa ploom od crvenog
mermera ili neto slino), koliko ti je kupatilo i koja ti je marka akuzija...
12. itajte Dena Brauna, Danijelu Stil, kao i Paula Koelja.

58
17. 11. 2004. Pisma iz Avganistana

Nikada, ali nikada se preterano praviti pametnim (to bi ih uplailo i stvorilo od bojnost
prema vama). Nikada se ne kuriti uspenim seksualnim ivotom (s obzirom da su svi
oni preteno paenici koji su ili izgubili nevinost u jednom od bankogkih bordela ili e
je izgubiti svoje prve brane noi) i nikada se ne izjanjavati kao socijalista ili komunista
(u principu, izbegavajte prie o politici jer se one vode kao aut vaka).
Nego da se mi vratimo na Kabul. Do pojave prvih bombaa-samoubica, uobiajeno i
omiljeno mesto stranaca za etnju predstavljale su dve najuvenije ulice u gradu: Ulica
kokoaka 26 i Ulica cvea.
U vezi imena prve ne mogu vam nita rei, s obzirom na to da se u njoj definitivno ne
prodaju kokoke. Ulica kokoaka prepuna je antikvarnica u kojima se moe nai sve i
svata: od starog oruja, titova, maeva i lemova, preko starih satova, ruskih uniformi,
nametaja iz Nuristana, Kui nonji, starog novca... Pored antikvarnica, ovde se nalaze i
mnogobrojni opovi, gde moete
kupiti nadaleko poznate avgani
stanske tepihe, kone kapute,
krzno, nakit i ostalu robu pri
mamljivu halapljivim strancima.

U Ulici cvea nalaze se mnogo


brojne cveare, kao i par DVD
opova u kojima moete kupiti
najnovije svetske naslove na pi
ratskim diskovima, a kotaju 2,5
dolara. U istoj ulici nalazi se i
masa prodavnica sa robom koja
dolazi sa zapada (Nutela, strane
cigarete, sirevi, Barila testo i pas
ta, govea unka...), a koja ima
svoje kupce (mi, stranci) i pored
roka upotrebe koji je istekao
nekad i pre vie od dve godine.

Kad priamo o kupovini, mora


se pomenuti i Supreme mar
ket (neto kao fri op) u kojem
moete nabaviti alkohol, klopu Foto 35: Opustela Ulica kokoaka posle bombakog
i ostalu robu koja dolazi sa za napada

26
Chicken street (orig.)
59
Pisma iz Avganistana 17. 11. 2009.

pada), Chelsea market (isto kao Supreme, samo sa cenama dva puta viim) i italijanski
market Cianno, sa robom koja dolazi iz Italije (to je i logino).

Preko dana moe se otii na bazar, na brdo iznad Kabula gde se nalazi grob Zair ahovog27
oca, na olimpijski stadion gde su Talibani imali obiaj da izvravaju javne egzekucije
kamenovanjem, kabulski muzej (jo uvek u fazi rekonstrukcije, ali ipak otvoren za po
setioce), kabulski ZOO (u kojem se nalazi i moj vuk sa dve enke koje uveliko kara)...
Naroito bih preporuio grob (mauzolej) Zair ahovog oca, koji se nalazi na prelepom
mestu iznad samog Kabula, i sa kojeg moete videti itav grad, kao na dlanu.
Kada su dani lepi i vetroviti, mnogi Avganistanci dolaze ovde da putaju zmajeve (jedna
od njihovih omiljenih zabava), tako da je nebo bukvalno preplavljeno njima. Kad kaem
putaju zmajeve mislim u stvari na takmienje: kanap na kojem se nalazi zmaj natapa se
meavinom vode pirinanog brana i izdrobljenog stakla. Jednom, kad podignete zmaja,
trudite se da se to vie pribliite drugom zmaju i da svojim konopcem odseete konopac
protivnika, pri emu on gubi zmaja, kao i samu igru. Igra je kao to rekoh veoma popu
larna, a tokom vladavine Talibana bila je zabranjena.
Tu je i Mauzolej Amir Abdul Rahmana, jednog od najdinaminijih vladara Avganistana.
Nalazi se u Zarnegar parku, a pria se da je sedamdesetih godina bio prekriven zlatom.

Foto 36: Grob Zair ahovog oca

27
Zhair Shah (orig.)
60
17. 11. 2004. Pisma iz Avganistana

On je vladao do 1901. godine i poznat je po izgradnji tvrave (citadele) koja je predstav


ljala i kraljevsku palatu, uspeno demoliranu od strane Britanaca u drugom angloav
ganistanskom ratu (1878 1901).
Stari gradski zid poinje od tvrave Bala Hisara 28 , visok je 7, a debeo celih 3,7 metara.
Sama tvrava nalazi se na proplanku i sa nje se prua predivan pogled prema prestonici.
U njoj je, u XVI veku iveo Babur, osniva indijske Mogul 29 imperije, a tu je u znak
protesta prema britanskoj imperiji ubijen (na kvarnjaka) i ser Louis Cavagnari, sa svojim
eskortom (septembar 1879.), to je izazvalo eskalaciju sukoba i dovelo do osvajanja Bala
Hisara.
Kao i svaki drugi grad sa preteno muslimanskim ivljem, Kabul vrvi od damija. Neke
su izgraene nedavno, dok ostale predstavljaju veoma stara zdanja, vredna da se posete.
Gah damija se nalazi preko puta Gazni stadiona (olimpijski stadion) i predstavlja glavnu
damiju u Kabulu. U njoj se obavljaju slube tokom najbitnijih verskih praznika (naroito
zavretak Ramazana). Zapoeta je godine 1893. od strane Amir Abdur Rahmana, a
zavrena etiri godine kasnije.
Pul-i-Kisti 30 damija je sagraena od strane aha Zamana, krajem XVIII veka. Nalazi
se odmah pored najstarijeg mosta u Kabulu (tzv. Most od cigle).

Foto 37: Zmajevi nad Kabulom

28
Bala Hissar (orig.)
29
Moghul (orig.)
30
Pul i Khishti (orig.)
61
Pisma iz Avganistana 17. 11. 2004.

Sah-Do-Samsira 31 damija nalazi se na temeljima bogomolje izgraene 1544. godine.


Sadanja graevina napravljena je po elji majke kralja Amanulaha 32 . Naziv damije u
prevodu znai Damija Kralja dvaju maeva, i iza istog se krije interesantna legenda:
pria kae da je jedan muslimanski vojskovoa poginuo u herojskoj bici protiv hindu
snaga koje su branile svoj hram. On je predvodio konjicu, drei u obe ruke po ma, iako
je prethodno, kod Bala Hisar tvrave izgubio glavu. Sahranjen je blizu samog hrama, a
njegov grob danas predstavlja vrlo vano svetilite.

Obavezno obiite mauzolej Timur aha, sina Ahmad ah Duranija. On je bio jedan ne
tako oputen vladar (1772 1793), ijom je smru zapoeo pravi politiki haos, koji je i
spreio dovretak izgradnje samog mauzoleja. Mauzolej njegovog oca nalazi se u Kanda
haru (posmrtni ostaci Timur aha prebaeni su iz Kandahara u Kabul), a ovaj u Kabulu
je trebalo da predstavlja manje ili vie repliku istog.

Kabul ima i nekoliko parkova, a najpoznatiji su Babur bata, Cilsitun bata 33 , ari
Nau 34 park...

Ukoliko je sigurnosna situacija zadovoljavajua, moe se otii van Kabula i posetiti Bam
jan 35 (uvene rupe u brdu, koje bi trebalo da predstavljaju ostatke statua Bude, unitenih
za vreme Talibana), Salang pass (nalazi se na nekih 3.363 metara nadmorske visine, na
putu ka Mazar-i-arifu), Panir36 valley (dolina iz koje dolazi veliki voa revolucije protiv
Talibana, rahmetli Masud 37 )...

Statue Bude napravljene su krajem III, ili poetkom IV veka nove ere. Statua malog
Bude (bila) je visoka 38 metara, a osnova joj je bila izgraena od specijalne vrste peanog
kamena. Na tu osnovu dodat je gips, koji je na kraju oslikan. Luk u kojem su se figure
nalazile, bio je oslikan ikonama, koje su kombinovale simbolizam Grka, sasanske Persije
i Indije. Scena predstavlja kosmiko otelotvorenje Bude, koji evoluira iz sunca u elji da
obasja svet totalnom spoznajom (ovo ak i ne kapiram ta znai preveo sam iz knjige
Nensi Dupre i ona je ta pametnica, a ne ja!). U samim lukovima iza statua nalazi se kom
pleksan splet peina i monakih elija, u kojima i dan-danas ive stanovnici Bamijana.
Veliki Buda bee visok 55 metara i pretpostavlja se da je zavren poetkom VII veka.
Mogao bih napisati celu knjigu samo o ovoj, jednoj od najlepih graevina oveanstva,
ali, umesto toga, zaustaviu se ovde i ostaviti vas u totalnom neznanju.

31
Shah Do Shamshira (orig.)
32
Amanullah (orig.)
33
Chihlsitoon (orig.)
34
Shahr i Now (orig.)
35
Bamyan (orig.)
36
Panchir (orig.)
37
Massoud (orig.)
62
17. 11. 2009. Pisma iz Avganistana

Ljubitelji najvanije sporedne


stvari na svetu fudbala (za
one sa hrvatskog govornog
podruja: nogomet), okupljaju
se petkom ujutro na ISAF sta
dionu, gde se u 9 sati odigrava
utakmica izmeu NVO i ISAF
tima. Prvo se krenulo u 10, s
obzirom da svi humanitarci
etvrtkom uvee zaginu na
ve pomenutim urkama, tako
da pre 10 nisu sposobni ni da
razmiljaju, a kamoli da igraju
fudbal. Posle nekoliko debaka
la koje su ISAF-ovci doiveli
na startu (ponosni autor ovih
pisama igra centarfora i redov
no postie eurogolove), vojna
ubrad nam prodadoe vaku
da moramo da promenimo ter
min i da krenemo sa igrom u
9. Od tada nam srea okrenu
lea, a ponosni autor ovog tek
sta nije mogao da se sastavi sam
Foto 38: Ostaci statua Bude u Bamijanu
sa sobom, s obzirom da je teko
igrati veliki fudbal (11 protiv 11),
trati ko lud, a usput, u ruci nositi olju sa kafom. U poetku smo igrali protiv Engleza,
koji su opravdali naziv fer plej fudbalske nacije, igrajui izuzetno ist fudbal, bez grubih
startova. Kad oni napustie bazu, dooe ludi Rumuni, koji vie gledaju kako da ti po
lome noge, nego da daju gol. Ipak, poslednji put smo ih odrali 7:2, tako da e ih to nauiti
pameti (prethodne noi nisam imao nikakav parti, te sam se fino naspavao i roknuo im
dva gola).

Ostale aktivnosti: odbojka petkom popodne u bati NVO AINA, skvo u UNICA, je
beni golf, bazen u UNICA i salsa veeri kod Kiran na gajbi.

63
Herat
9. jul 2005.

Po dolasku u Avganistan (januar 2003.) bezbednosna situacija u poreenju sa ovom


dananjom bila je mnogo bolja, to je omoguavalo NVO da imaju svoje kancelarije
irom Avganistana, sa prilino velikim brojem internacionalaca. Ovo je bitno za nau
priu, s obzirom da je drutveni ivot internacionalaca u gradovima kao to su Kandahar,
Dalalabad, Herat ili Mazar-i-arif u mnogo emu zavisio od broja ljudi koji rade u nevla
dinim organizacijama ili UN agencijama, kao i o njihovoj starosnoj dobi. Ve tokom 2003.
u veini gradova nije bilo preporuljivo zujati naokolo i izigravati turistu, s obzirom da
se situacija zakuvavala iz meseca u mesec. Samim tim, sve se svodilo na urke etvrtkom
i (po koji put) odlaske na veere kod lokalnog stanovnitva (preteno onog koje radi sa
vama). Unapred napominjem da nisam video neke od bitnijih gradova Avganistana, pa u
vam samo preneti prie koje sam uo od drugih, ne bih li vam doarao deli atmosfere.

Dalalabad
Najbolje je da ponem sa gradom u kojem sam proveo dobrih godinu dana. Dalalabad je
osnovan 1570. godine od strane mogulskog imperatora Dalaludina Akbara 38, nalazi se na
oko pola puta od Kabula do Peavara (4 sata vonje do Kabula i tri sata vonje do Peavara)
i predstavlja administrativni centar provincije koja se naziva Nangarhar, a koja je jedna
od najrazvijenijih u dravi (naravno, posle Herata). Ovo najrazvijenija je relativan po
jam, s obzirom da priamo o najbogatijima meu najsiromanijima! U svakom sluaju,
blizina Pakistana i put koji ga povezuje sa Kabulom, doveli su do toga da Dalalabad
predstavlja bitan ekonomsko-trgovaki centar cele istone regije. S veinskim Patunskim
stanovnitvom (99%), Dalalabad predstavlja jednu rigidnu i ne tako fleksibilnu sredinu
za novotarije koje dolaze sa zapada. I pored toga, ne bi bilo fer a ne priznati da grad
poseduje neverovatnu koliinu bilijarskih stolova (ludi su za bilijarom), nekoliko video
klubova, u kojima moete nai najnovije naslove bolivudske (indijske) produkcije, kao i sve
naslove omiljenih patunskih junaka sa one strane bare: varceneger, Van Dam, Stalone...
Ispod tezge se moe nai i pornografija koja je u Avganistanu strogo zabranjena, ali uvek
prisutna. Da se kultura ne zaustavlja na holivudskim hitovima Stalonea, govori i podatak

Jalaluddin Akbar (orig.)


38

64
9. 7. 2005. Pisma iz Avganistana

da se svake godine u Dalalabadu organi


zuje Muaira 39 ili kongres pesnika, koji se
odrava u vreme cvetanja narande.

ta videti ukoliko se zateknete u


Dalalabadu? Pored nekoliko interesant
nih stvari, kao sto su Kraljeva zimska pal
ata, razvaljena kako od bombardovanja,
tako i od velikog skandala koji je izbio
zbog toga to je kralj Amanulah reio da
ukloni veo sa glave svoje ene, kraljice
Soraje40; veliki gradski park, podeljen na
muki i enski deo; Guvernerova palata;
deo grada koji se naziva Farm Hada, a
koji je izgraen od strane Rusa za vreme
okupacije, jedan od loijih bazara...

Ali, glavnu zabavu predstavljaju oku


pljanja etvrtkom uvee, u jednoj od kua Foto 39: Fotograf u Dalalabadu
(dalalabadski bazar)
internacionalaca. Naalost, njih je sve
manje i manje, tako da poslednje pola go
dine moemo rei da je ivot u Dalalabadu poprilino dosadan. Za one koji ne podnose
visoke letnje temperature, koje vladaju gradom od maja pa sve do oktobra, prisutna su i
tri bazena u kojima se moete rashladiti po zavretku radnog vremena. Prvi (i najvei) se
nalazi u UNICA, i poznat je po tome to se moe ui samo ako se plati dva dolara. UN
osoblje reilo je da ojadi internacionalce (radnike NVO), bez obzira to bazen uglavnom
zvrji prazan! U svakom sluaju, i pored ovoga, internacionalci se redovno okupljaju pet
kom i igraju omiljenu igru, koja se zove dalalabadski vaterpolo. Igra se u pliem delu
bazena, igrai su podeljeni na dva tima, a cilj je dati gol protivnikoj ekipi, uz korienje
svih (ne)dozvoljenih sredstava koja vam padnu na pamet. Interesantno je napomenuti da
u ovoj igri ravnopravno uestvuju i lanice lepeg pola, koje nas izgrebu po faci, udaraju
kolenom u jaja ili koriste neku drugu prljavtinu, im za to dobiju ansu. Ostala dva ba
zena zahtevaju od nas popriline drutvene sposobnosti ulihtavanje vlasnicima. Prvi
se nalazi u zgradi Meunarodnog crvenog krsta (ICRC), dok je drugi u kui iznajmljenoj
od strane nekoliko radnika UN i koja se naziva Zulu haus.

Za one koji planiraju da ostanu due u Dalalabadu a imaju problema sa kuhinjom, tu

39
Mushaira (orig.)
40
Soraya (orig.)
65
Pisma iz Avganistana 9. 7. 2005.

Foto 40: Razbijena ekipa iz oska na UNICA bazenu

je i gospoa Stana (udata za gospodina Amirija41), koja ivi u Avganistanu due od 20


godina. Upoznali su se u Beogradu dok su studirali na Poljoprivrednom fakultetu. Za
vreme Nadibulahove42 vladavine (era komunista), Amiri je bio zamenik ministra poljo
privrede, dok je Stana ljakala u naoj ambasadi. Danas ive u Dalalabadu i s obzirom da
je Stana iz Kikinde i da sjajno kuva, uvek e vas obradovati nekim naim specijalitetom.
Likovi su do jaja i toplo preporuujem da ih posetite. Stanuju u ulici u kojoj ivi i uveni
policijski komandant Gul Karim43,
pedeset metara od UNICA, tako da ih
ne moete promaiti.

Pored Stanine kuhinje, u Dalalabadu


se nalazi i novootvoreni restoran Kon
tinental, u kojem moete naruiti picu,
hamburger ili kinesku hranu. Klopa
nije nita naroito, ali posle est mes
eci boravka ovde, verujte da e vam
vie nego prijati! Pored ovog, u gradu Foto 41: Kod Amirija i Stane (Dalalabad, Uskrs
ete naleteti na mnotvo nacionalnih 2003.)
restorana sumnjivog higijenskog sta

41
Amiri je preminuo 2005. Moje sauee Stani, koja me zajedno sa Amirijem prihvatila kao
svoje dete i uvek mi bili pri ruci, kad god mi je neto trebalo.
42
Najibullah (orig.)
43
Gul Qarim (orig.)
66
9. 7. 2005. Pisma iz Avganistana

tusa i jo loije hrane!

Za odsedanje, preporuujem lihtanje kod internacionalaca, koji na kraju nee imati srca
da vas odjebu, a u najgorem sluaju tu su i dve oficijelne opcije: UNICA guest house (ona
sa bazenom) u kojoj moete odsesti za 60 dolara po danu ili Spin Gar44 hotel u kojem su
cene manje-vie iste kao u UNICA. Oba objekta imaju oruano obezbeenje, tako da
nema zime.

Za kraj, poslastica za ljubitelje egzotinih mesta: U distriktu koji se naziva Gota45, na


lazi se selo Ganda Gar46, ili u prevodu Prljava rupa! Zamislite kakvo je to selo kad su
mu Patuni, koji nisu ba prvaci sveta u higijenskim navikama, dali ovako egzotino ime!

Kandahar
Svaki put kad bih zapalio za ovaj grad, ekipa iz Beograda bi mi slala pisma setne sadrine
tipa: Blago tebi, ide u Kandahar... i koja su me prilino bacala u rebus! Onda saznah da
se jedan od beogradskih fensi kafia zove Kandahar, tako da je upravo on razlog cele
fame, koja se die oko svetskog proizvoaa praine broj jedan Kandahara.

Kandahar je najvei grad u junom Avganistanu, rodni grad predsednika Karzaija i na


lazi se na etiri sata vonje od Kabula i dva i po sata vonje od Kvete47, prvog veeg grada
u Pakistanu. Postoje dve verzije prie o tome ko je osniva Kandahara: po prvoj, sagradio
ga je Aleksandar Veliki, po kojem nosi i ime (Aleksandar Ksandar Kandahar), dok
je po drugoj tvorac bio Ahmad ah Durani, 1761. godine. Ne zna se da li je grad zaista
dobio ime po Aleksandru Velikom, ali se sa sigurnou zna da je ovaj koristio Argandab,
mesto u blizini, kao odmorite za svoju osvajaku armiju, koju je inilo trideset hiljada
ljudi, sa sve slonovima.

Grad je bio okruen visokim i debelim zidinama, sa est glavnih kapija. Imao je izuzetan
logistiki znaaj za Duranijevu vojsku, jer se nalazio na putu ka teritorijama koje je
planirao da osvoji (Hindu Ku 48, Herat, Bamijan, Balk49, Kunduz...), a u povratku je
predstavljao odmorite, na putu ka rodnoj Indiji. Iako eljan kue, ovaj ratnik je Kanda
haru posvetio sledee stihove:

44
Spin Ghar (orig.)
45
Goshta (orig.)
46
Ganda Ghar (orig.)
47
Quetta (orig.)
48
Hindu Kush (orig.)
49
Balkh (orig.)
67
Pisma iz Avganistana 9. 7. 2005.

I nakon to sve zemlje osvojim na svetu

Tvoje prelepe bate zaboraviti neu

Kad se setim tvojih prelepih planina

Zaboravim na sjaj trona to me u Delhiju50 eka...

Uvek po povratku u Kandahar, kralj Durani bi nekoliko nedelja posvetio odsecanju glava
onima koji su kovali zavere protiv njega dok je bio u ratnim pohodima. Zbog tog detalja
(a i nekih drugih razloga), kasniji kralj, Abdur Rahman Kan, u ali je znao da Kandahar
zove Jagistan (Zemlja nepokorenih), a poznati antropolog Luis Dupre 51 kae: Nije
dan Patun ne voli da bude potlaen od strane bilo koga, naroito ne onog ko je iz drugog
plemena, podplemena ili ak druge podplemenske sekcije (familije)...

Ako se vratimo u noviju istoriju, odmah posle pada talibanskog reima, Kandahar je
imao gomilu problema vezanih za bezbednost, s obzirom na to da je predstavljao jedno
od najjaih uporita ovog ekstremistikog pokreta. Interesantno je i to da je Kandahar
rodni grad avganistanskog predsednika Karzaija, a vrhunac je da ete ovde naleteti i na
fotografije biveg crvenog predsednika Nadbulaha, tako da e vam cela ova zavrzlama
proizvesti dodatne glavobolje vezane za razumevanje politike situacije na jugu zemlje.

Pored toga to je ovo jedno od najasfaltiranijih mesta u Avganistanu (jebi ga, predsednikov
rodni grad), malo toga moete videti, s obzirom da bezbednosna situacija ne dozvoljava

Foto 42: Baja humanitarac iz Ronco bara na svom rad(t)nom zadatku

Nju Delhi, prestonica Indije


50

Lous Dupree (orig.), antropolog (1925 1989) i pisac knjige Afghanistan, izdate 1980.
51

godine.
68
9. 7. 2005. Pisma iz Avganistana

etnje. U svakom sluaju, pored osiromaene kulturne batine grada, toplo preporuujem
odlazak u Ronko bar, koji dre baje to rade za privatnu deminersku firmu. Ukoliko niste
pri lovi a voleli biste da cugnete, pojavite se u baru sa bar jednom pripadnicom lepeg
pola, i ona e vam (budite u to uvereni) omoguiti da celu no pijete na raun kue. U
isto vreme, vaa koleginica e uivati u maltretiranju od strane likova koji poseuju
bar i koji e pokuavati da joj objasne kako oni nisu pijuni, ubice ili neto tree, nego
istokrvni humanitarni radnici, koji eto izgledaju kao da su jue izali sa robije.

Pored ovog, u igri je i privatni bar sa bilijar stolom u UNHCR kui, a da biste to ko
ristili morate se ulihtati likovima koji tu ive. Najbolje je da krenete od osobe koja se
zove Marin i potie iz Pritine. Balkanske veze jo uvek nisu omanule! Sve osim ove dve
opcije, jednako je nula!

Ukoliko imate ansu da proete okolinom, spiite do najvee pustinje na jugu Avgani
stana, koja se naziva Zare Dat 52 (uta pustinja) i u kojoj se nalazi najvei kamp interno
raseljenih lica u tom delu zemlje. U kampu ivi pedeset hiljada ljudi, preteno Patuna (i
neto Kuija), koji su jedva uspeli da spasu ive glave beei sa severa zemlje posle pada
talibanskog reima. Naime, postojala je velika opasnost od osvete Uzbeka i Tadika
nad Patunima, ali su ovi to skontali na vreme i dali se na put. Ostatak ljudi koje ete
tu zatei preteno su nomadi (Kui), koji su morali da se povuku ka jugu, jer im je sua
pobila stoku.

Foto 43: Zare Dat, kamp za interno raseljena lica

Interesantno je videti i novonastali grad (jo uvek u izgradnji), nazvan Habibi siti, a
koji je u privatnom vlasnitvu policijskog komandanta Habibija. Majstor je uzeo pare
zemlje, proglasio ga gradom (nazvao po sebi!) i krenuo da gradi infrastrukturu. Neto
kao ona igra Age of Empires! Prvo oping centar, zatim damija, onda malo bunara

52
Zhare Dasht (orig.)
69
Pisma iz Avganistana 9. 7. 2005.

sa vodom, i na kraju kue!


Raspitau se koliko kota je
dan plac u Habibi sitiju pa u
vam javiti.

Ono to sigurno treba posetiti


je svetilite (Da Kherka Serif
Ziarat 53) u kojem se nalazi
jedna od najvanijih relikvija
islama: kerka, ili u prevodu
Muhamedov ogrta. Sam
ogrta je naputao svetilite
Foto 44: Kandaharske peane oluje
u izuzetnim trenucima, a
moderna istorija pamti dva:
tridesetih, u toku velike epi
demije kolere i za vreme Tal
ibana. Tada je Mula Omar54,
njihov lider, uspeo da izazove
incident ogrnuvi se ovom
svetinjom i izjavljujui da je
on princ islama!

Ukoliko imate vremena (i


pouzdanog vodia) obavez
no obiite i sledea mesta:
Mauzolej Ahmad ah Dura
Foto 45: Praina u Kandaharu
nija, oca Avganistana, koji je
vladao u periodu 1747 1772.
Mauzolej se praktino nalazi u samoj blizini svetilita. Kao to rekoh, u to vreme Kan
dahar je bio avganistanska prestonica, pa se zato mauzolej i nalazi tu. Unutranji dizajn
mauzoleja je poprilino spartanski, sa ukrasnim tepisima na mermernom podu. Sarkofag
je takoe od mermera, ukraen zlatno-plavim satenom, pored kojeg je sto sa kuranom,
lemom i titom, koji su pripadali kralju Ahmadu.

ilzina 55 ili 40 koraka predstavlja 40 stepenika uklesanih u litice brda na zapadnoj


strani Kandahara, a vode do neke vrste peine (elije), koju uvaju dve lavlje statue. Ra

53
Da Kherqa Sherif Ziarat (orig.)
54
Mullah Omar (orig.)
55
Shihlzina (orig.)
70
9. 7. 2005. Pisma iz Avganistana

nije sam uo priu da sama graevina potie iz praistorije, ak se govorilo i o tajnom


gradu koji se nalazi unutar samog brda, sa jezerom koje ga okruuje, ali istina je potpuno
drugaija: graevina je napravljena 1531. godine po elji osvajaa Kandahara, Babura, a
neimar bee njegov sin, Mohamad Kamran Babur.

Pored ovoga, vredi videti i svetilite koje se nalazi u severnom delu Kandahara. Posveeno
je Hazratji Babi, itelju ovog grada pre nekih 350 godina i okrueno je grobovima svih
kandaharskih vladara (serdara) to njime upravljae u prvoj polovini XIX veka: Kohendil
kan 56, Merdil kan 57, erdil kan 58, Purdil kan 59 i Ramdil kan60.
Za kraj, upozorenje astmatiarima! Blizina pustinje i stalni vetrovi koji duvaju ka Kan
daharu, ine ovaj grad neverovatno pranjavim. Ukoliko imate problema sa respiratornim
sistemom, obavezno zaobiite Kandahar.

Mazar-i-arif
Ovaj grad, centar Balk provincije, najprljaviji je grad u kojem sam do sada boravio! Nalazi
se na svega sat vremena od uzbekistanske granice (sever Avganistana) i na oko pet sati
vonje od Kabula (u letnjem periodu). Zimi je put u veini sluajeva zatvoren, zbog snega
na prevoju Salang Pas. Pre prvog odlaska u Mazar-i-arif bio sam neverovatno ushien,
oekujui da vidim bog zna ta! Ni danas mi nije jasno kako sam uspeo sebi da stvorim
itavu famu o ovom gradu. No, ta je tu je.

Pozitivna strana Mazara je to u nje


mu ivi i radi preko sto internacio
nalaca, tako da je drutveni ivot na
visini! Internacionalci su osnovali i
svoj Social club, u koji, da biste se
ulanili, morate imati dobru volju,
zdravu jetru i da se uipite 50 dolara
svakog meseca. Te pare se stavljaju na
gomilu, a onda se pali za Uzbekistan,
gde se moe kupiti alkohol. Pie se
Foto 46: Ludo zezanje na ringipilu u Mazaru i skladiti u kui i kojoj ive radnici
arifu IRC-a, a odatle se svakog etvrtka

56
Kohendil Khan (orig.)
57
Merdil Khan (orig.)
58
Sherdil Khan (orig.)
59
Purdil Khan (orig.)
60
Ramdil Khan (orig.)
71
Pisma iz Avganistana 9. 7. 2005.

prevlai u prostor NVO koja organizuje urku! to se tie izbora pia, cuga se uzbeki
stanska votka ili jo uvenije pivo baltika. Baltika je poznata po tome to je ima deset
razliitih vrsta. Od baltike 0, pa sve do baltike 9. Baltika 0 ima 0% alkohola, a isto da bi
vam doarao efekat konzumiranja baltike 9, rei u da je baltika 3 neto kao standardno
pivo na Balkanu (4,4% alkohola). Od pet flaa baltike 9 biete komirani, a sutradan,
bolee vas glava ko pelarskog pomonika! Radi to boljeg ugoaja, isto da vam kaem
i to da su flae iskljuivo zidarske (po litra)!
Jo jedna dobra strana Mazara je bezbednost. Situacija je prilino mirna, tako da se
moete proetati i gradom i bazarom. Bazar je do jaja i u njemu moete nai uvene av
ganistanske ilime (uzbekistanskog dizajna) i tepihe, po cenama duplo niim nego u Ka
bulu. Jedan od najinteresantnijih tepiha je obi61 dizajna (pogledaj fotografiju 47). Odli
kuje ga materijal kojim je raen, a to je runo eljana vuna, farbana iskljuivo prirodnim
bojama. Kad rukom preete preko tepiha koji su raeni mehaniki eljanom vunom,
uoiete da su vlakna tanka, ravna i prava. U sluaju obi tepiha, vlakna su izuzetno de
bela i uvijena podseaju na oviju vunu. Pored toga, vuna bojena prirodnim bojama ne
upija boju jednako, te se vide prelivi. Sve ovo tepihu daje unikatan izgled i ini ga jednim
od najlepe dizajniranih u Avganistanu.
U samom centru bazara nalazi se restoran Pamir sa sjajnom klopom i zadovoljavajuom
higijenom. Odmah u sledeoj, paralelnoj ulici je moj omiljeni op u kojem se mogu kupiti
strane cigarete, kafa, italijanska pasta... Jedino upozorenje je po pitanju roka upotrebe!
Nemojte ga itati, jer ete se uplaiti! Moj rekord predstavlja tegla nutele kojoj je rok
upotrebe istekao u avgustu 2002.

Foto 47: Tepih klasinog obi dizajna

61 Chobi (orig.)
72
9. 7. 2005. Pisma iz Avganistana

Od ostalih sadraja, obavezno obiite glavnu gradsku damiju, koja je ujedno i svetilite
Hazrat Alija, koji bee oenjen kerkom proroka Muhameda. Ubijen je 661. godine u
Iraku a sahranjen u Kufi, blizu Bagdada. Legenda kae da su graani Kufe, plaei se os
vete i skrnavljenja groba, stavili njegov le na lea bele kamile i pustili je da ode. Kamila
je stigla do Mazara i tu umrla, a njegovo telo je ponovo sahranjeno. Damija je veoma
lepa, sa jo lepim parkom koji se prostire svuda naokolo.
Mazar-i-arif je nekada bio prestonica turkmenistanskog Avganistana (1866). Kao
bitno mesto ovog dela centralne Azije, bee izloen nemilosti raznih osvajaa, poput
Dingis Kana, timuridskog sultana Huseina Baikara62...
Grad je poznat i po rivalitetu izmeu dva lokalna boga: Ata i Dostuma. Oni predstav
ljaju sve i svja u Mazaru, a imaju i svoje lokalne TV. Inae, kad ste ve tu, skoknite i
do ibergana63, rodnog grada generala Dostuma. Grad je poznat i po tome to ima preko
dvadeset fudbalskih klubova! U centru se nalazi fudbalski stadion, a odmah iza njega,
na nekih 300 metara, i Dostumova kua koja vie lii na oping centar! Ogromna i sva u
staklu (naravno u boji)!

Maimana
Maimana je grad na severu, skoro na tromei Avganistana, Turkmenistana i Uzbeki
stana, i centar je provincije Fariab64, jedne od meni najdraih. Po pisanju arapskog geo
grafa i istoriara Jakuta (XIII vek), Maimana je osnovana od strane Izrailjaca, koje je iz

Foto 48: Ulaz u gradski park (Miamana)


62
Hussein Baiqar (orig.)
63
Shibergan (orig.)
64
Faryab (orig.)
73
Pisma iz Avganistana 9. 7. 2005.

Jerusalima poslao Nabukadnezar. Krajem XIX veka je predstavljala jedan od najveih


uzbekistanskih gradova (pod uticajem Uzbek kanova) u tom delu Avganistana. Danas,
sa oko 60.000 stanovnika (ovo su poprilino neprecizni podaci, s obzirom na to da je
poslednji popis stanovnitva obavljen 1979. godine), predstavlja jedno od siromanijih
mesta u dravi, ali u isto vreme i jedno od najbezbednijih, sa neverovatno miroljubivim
i srdanim iteljima. Kao i u drugim gradovima severa, svi su ludi za fudbalom, tako da
lajt motiv Maimane predstavlja centralni gradski park sa nekoliko velikih fudbalskih
stadiona na kojima se po ceo boiji dan pii fudbalica.
Jedini nain da doete do Maimane (pored redovne avionske linije iz Kabula) jeste iz Mazar-
i-arifa prolazei kroz ibergan, Leila Dat65 (uvenu severno-avganistansku pustinju) i
irin Tagab. Ukupno nekih devet sati puta po najgorim rupama koje moete zamisliti.
Pravi je spektakl videti Leila Dat, pustinju koja je dobila ime (kako legenda kae) po
princezi Leili, koja je bila zaljubljena u momka to bee ispod njenog socijalnog (i ekonom
skog) statusa. Njeni roditelji nisu eleli ni da uju za to i odmah su zabranili Leili da se via
s njim (o udaji i da ne sanja). Jedne noi, Leila je s tim likom pobegla od kue, a znajui da
su prekrili sve zakone tog (a bogami i ovog) vremena, morali su da se sakriju negde gde ih
niko nikada nee nai. Izbor je pao na pustinju u kojoj su iveli (kao u holivudskim film
ovima) sreno i berietno do kraja ivota. Zbog ove legende, i u ast Leile i njene ljubavi
koja nije poznavala i priznavala nikakve zakone, pustinja dobi ime Leila Dat.

Nego, da se vratim na Maimanu; ovo je grad u kojem ste prilino bezbedni i (ak) moete
upranjavati redovne vieasovne etnje, a da se ne oseate marsovcem u kojeg svi ivi

Foto 49: U Leila Dat pustinji

Leila Dasht (orig.)


65

74
9. 7. 2005. Pisma iz Avganistana

na ulici bulje. Ljudi su izuzetno prijatni i najgore to moete oekivati je da vas gazde
raznoraznih prodavnica ponude ajem i keksom, ne bi li imali priliku da razmene sa
vama po koju re na (loem ali ipak razumljivom) engleskom. Grad je poznat i po parku,
u kojem se na svakih pedesetak metara nalazi zvunik sa kojeg pii program lokalne radio
stanice. Ono to e vas zaista baciti u konfuziju jesu ostaci starih vremena (iz perioda
sovjetske okupacije), vidljivi na svakom koraku. U centralnom delu parka nalazi se neka
vrsta brdaceta (uzvienja), gde su jo vidljivi ostaci starog restorana, koji se nalazio na
samom vrhu i sa kojeg se prostirao predivan pogled na ceo grad. Sa leve strane nalazi se
rupaga puna kojekakvih govana i otpada, a pre 25 godina predstavljala je pravi pravcati
bazen, u kojem su se kupali uticajniji itelji Maimane i porodice sovjetskih oficira koji su
tu slubovali. Ulice su kompletno neasfaltirane tako da se tokom zime (kad je Maimana
prekrivena snegom) morate kretati u ribarskim izmama!
Internacinalna scena svodi se na svega desetak (ali prilino ludih) radnika koji ug
lavnom ljakaju za IOM, UNHCR, UNAMA i INTERSOS. Kuriozitet predstavlja
jedna nemaka porodica koja ivi u Maimani sa sve estoro dece. urke su (naravno)
etvrtkom uvee, a policijski as (koji ovde niko ne potuje) poinje u deset uvee i traje
do pet ujutro. Za spavanje preporuujem rezidenciju radnika INTERSOS-a u kojem
ete dobiti sobu za daba i imati priliku da provedete ugodne veeri sa mojim vukovima
iz Maimane Majklom i Serom. Momci su do jaja. Uvek spremni za ale i doskoice.
U ostale interesantne stvari spada i selo uma66 Bazar, koje se nalazi na pola sata od
Maimane, i u kojem se petkom igra jedan od najveih bukai meeva u Avganista
nu (uestvuje i do 200 konja). Inae, igralite je livada na kojoj se sade lubenice tako
da sezona bukaija poinje posle sezone lubenica. Ukoliko imate vremena da obiete
okolna sela u distriktima Almar i Kai
zar67, iskoristite ansu da kupite ilim
koji se proizvodi u ovom delu Fariab
provincije. Nije kvalitetan kao oni
sa zapada Avganistana, ali u svakom
sluaju predstavlja jednu od glavnih
odlika ovog kraja. Dizajn je ivopisan
a cene izuzetno niske, s obzirom na to
da imate ansu da se cenkate direktno
sa proizvoaima. ilim povrine est
kvadratnih metara kota maksimalno
do sto dolara.
Foto 50: Maimana ilim

66
Juma (orig.): u prevodu: petak
67
Qaisar (orig.)
75
Herat
16. februar 2006.

Herat
Grad u kojem ivim i radim od juna 2005. drugi je po veliini u Avganistanu. Nalazi se
na zapadu zemlje, na tromei Avganistana, Turkmenistana i Irana, ili na dva dana vonje
od Kabula (relativan podatak, koji vie govori o kvalitetu puteva nego o kilometrima
udaljenosti) i predstavlja glavni grad Herat provincije. Do iranske granice ima oko 2,5 a
do turkmenistanske dva sata vonje. Ima savrenu infrastrukturu i ubedljivo je najrazvi
jeniji grad Avganistana (parkovi, zelenilo, struja, voda, asfalt, kole, bolnice...). Najvea
zasluga za sve pripada Ismail Kanu68, gospodaru rata, koji je poznat i pod pseudonimom
Lav iz Herata, a koji je drao grad pod svojom upravom sve do septembra 2004. go
dine. Baja je kontrolisao sve granine prelaze u toj regiji i uzimao reket, pardon, takse
svim kamionima koji ih prelaze. U prevodu: dnevna zarada ovog ike iznosila je i do
nekoliko miliona dolara! I pored toga, lokalno stanovnitvo ga je oboavalo69 i poginulo
bi za njega. Razlog je jednostavan: u zamenu za ovako lep posao koji ima, Ismal Kan im
je dao neverovatnu slobodu i bezbednost na ulicama, kompletnu infrastrukturu, park
ove, kole... ene se kreu slobodno (sa burkama, naravno), imaju kole i univerzitet i
nisu toliko potlaene kao one nesrenice koje ive u gradovima sa veinskim Patun
stanovnitvom. Kada je poeo da preteruje (itaj: poto im je konano pukao film), vlada
Avganistana ga je smenila sa te funkcije, ali da bi se zadovoljile sujete svih uesnika u
ovoj igri, njemu je odmah ponuena pozicija ministra za rude, energetiku i ta ti ja sve
znam. Na taj nain, on nije izgubio ugled kod svojih ljudi, a drava je zaustavila krau.
Da bi ipak stvari bile jasne i da bi se videlo ko je ko, Ismail Kan je za kraj (12. septembra)
organizovao spontano okupljanje naroda i spalio sve kancelarije UN i NVO agencija
koje su se nalazile u Heratu. Pedesetak internacionalaca je jedva uspelo da izvue ive
glave tog dana. Znam ta hoete da pitate, a odgovor je sledei: kad god treba da se
donese odluka, za koju se unapred zna da nee biti prihvaena od srca, i da e narod
burno reagovati, drava stavi u prvi plan UN agencije. Na taj nain najebu oni ni krivi ni

26
Ismail Khan (orig.)
69
Ovaj komentar (kao i ostali koje sam do sada dao) moe izazvati razliite reakcije ljudi koji
su proveli neko vreme u Heratu i Avganistanu. S toga bih jo jednom napomenuo da svi ko-
mentari predstavljaju moje lino miljenje i reflektuju utiske koje sam ja stekao boravei ovde i
razgovarajui sa ljudima.
76
16. 2. 2006. Pisma iz Avganistana

duni. Isto je bilo i sa izborima! Dabe se trubilo o tome da su izbori lina stvar Avgana
i da je uloga UN i ostalih u tome da im omogui uslove u kojima e imati mogunost
da izaberu one koji su to i zasluili. Drava je na svoj, jedinstven nain uspela da pre
baci krivicu na meunarodne organizacije i to tako perfidno da su se ak i oni koji su se
kandidovali za poslanike (a izgubili) okupljali ispred UN kancelarija i protestovali zbog
ovog ili onog... I pored svega ovoga, Herat vai za jedan od najmirnijih gradova u zemlji,
sa izuzetno malim (skoro nikakvim) uticajem Talibana. S vremena na vreme, oni izvedu
poneku akciju tako to dou iz drugih provincija i odrade posao po principu udri i bei.
Talibani ovde nemaju podrku naroda i toga su itekako svesni.

U gradu trenutno egzistira masa nevladinih organizacija (NVO) i vie UN agencija. Sve
u svemu, puno mladih humanitaraca koji se svakog etvrtka okupljaju u jednoj od kua i
dobrano zezaju. U gradu je aktivan i tzv. pokretni bar 70. Cela stvar funkcionie ovako:
s obzirom da je u Heratu teko doi do alkohola, skoro je nemogue napraviti uraju i
pozvati masu ljudi, a da pri tom budete sigurni da ete ih i dobro napojiti. Ekipa se orga
nizovala tako da alkohol stie tajnim kanalima iz Kabula, a ukoliko elite da napravite
urku, dovoljno je pozvati ljude iz pokretnog bara koji e dovui alkohol na vau gajbu i
tu ga prodavati po veoma niskim cenama (svako pie je dva dolara). Zaraene pare slue
za kupovinu pia za sledei parti, a viak love stavlja se u posebnu kasu. Na kraju godine,
lanovi Mobil bara ili kako oni to zovu Social Club Princess Leah, alju izvetaj svima
o tome koliko se zaradilo i kako e se kinta utroiti. Lova najee odlazi hendikepiranoj
deci i deci bez roditelja, odnosno organizacijama koje ih pomau. Pored pokretnog bara,
u gradu egzistiraju i dva privatna fiksna bara: jedan u WFP 71 hausu, a drugi u ICRC72
hausu. Pored bara, ICRC ima u okviru svog objekta bazen i saunu. Bazen je otvoren (za
one koji ne rade za njih) petkom i subotom. Za razliku od bazena, jedini nain da koris
tite saunu jeste da se uvuete u dupe nekom od radnika pomenute organizacije.

Kad smo kod alkohola i kako ga nabaviti na to jednostavniji i bezbolniji nain, moram
napomenuti i prisustvo ISAF snaga (italijanske i panske trupe), koje u okviru svoje vojne
baze imaju i PX (ili dragstor jebem li ga, ne znam bolji prevod). Kako kupiti alkohol
u vojnoj bazi? E pa ovako: pri dolasku u Herat, kad se po prvi put pojavite u italijanskoj
bazi, morate se prijaviti kod oficira zaduenog za strance (civile) i popuniti zahtev za
izdavanje knjiice za kupovinu alkohola. Ona vam omoguava nabavku sledeih proiz
voda: etiri litre vina, trideset konzervi piva i jedan litar estine. To je koliina odobrena
za jedan mesec, a sa ovom praksom poelo se u oktobru 2005. Pre toga se moglo kupiti
koliko god hoe. Na pitanje zato su uvedena ogranienja, postoje dva odgovora: po

70
Mobile bar (orig.)
71
World Food Programme (UN Svetski program hrane)
72
International Committee Red Cross (Meunarodni komitet crvenog krsta)
77
Pisma iz Avganistana 16. 2. 2006.

prii italijanske vojske, neko od nas inter


nacionalaca kupovao je alkohol i prepro
davao/poklanjao Avganima. A s obzirom
da je stanovnicima Avganistana upotreba
alkohola zabranjena, ovo je bio nain da se
to zaustavi. Pria internacionalaca-civila
razlikuje se u odreenim detaljima i sit
nicama od one koju ire Italijani. Po njoj,
italijanska vojska se toliko razbijala od
alkohola (u okviru prodavnice je i kantina)
da je komanda morala reagovati svoenjem
kupovine na gore navedene koliine.
Znajui da e se ovi oas posla povezati sa
nama, civilima, te da emo im mi kupovati
vatrenu vodu, reie da nas izjebu ni krive
Foto 51: urka u Heratu, na temu 70-ih ni dune, te uvedoe ogranienje i nama! O
sudbo kleta...

to se tie kulturnih dogaaja, doi u Herat a ne videti najlepu damiju u celom Av


ganistanu, pravo je bogohuljenje! Zove se Masid-i-ami73 to u prevodu znai Pla

Foto 52: Plava damija u Heratu


73
MasjidiJami (orig.)
78
16. 2. 2006. Pisma iz Avganistana

va damija 74 a izgraena je u periodu izmeu VIII i XII veka. Svoj sadanji izgled i
priblinu formu dobila je poetkom X veka, a za to je najzasluniji sultan Gorid Gijasu
din75. Izgleda fantastino i nalazi se u centru grada, okruena bazarom. (Damije su bile
i ostale, pored svog religijskog znaaja, i centri socijalnog okupljanja i imaju izuzetnu
vanost u ivotu muslimana kako duhovnom tako i onom drugom.) Naziv plava
dolazi od ploica koje su napravljene od keramike i pokrivaju celu graevinu. U okviru
hrama postoji i fabrika ploica, u kojoj se proizvodnja odvija po tehnologiji staroj koliko
i sama damija. Dizajn ploica moemo podeliti na gorid (rani dizajn) i timurid (kasniji
dizajn). Pravo je uivanje videti je u punom sjaju, naroito u odreenim delovima dana,
kad joj odsjaj sunca samo daje dodatnu dra i lepotu. Ispod severnog portala damije
nalazi se i grobnica sultana Gijasudina, koja je jedno od bitnijih svetilita u Heratu.

Osim damijom, Herat se moe pohvaliti i uvenom timuridskom kraljicom, Go


var ad76, enom kralja Ruka77, sina Tamerlana. Po mom miljenju, ona je jedna od
najzaslunijih osoba to ova varo predstavlja avganistansku Firencu grad koji na
tako malom prostoru ima puno toga da pokae. Tokom XV veka, Govar ad se posvetila
razvoju tradicije arhitektonskog tipa, prisutnog u ovom delu Avganistana, koji je u tom
periodu dostigao svoj vrhunac. Ljudi su svesni toga i vidi se da uivaju u davanju infor
macija o bilo emu to je vezano za kulturu i istoriju Herata. Govar ad se potrudila da
ovaj grad dobije neto to e ga izdvojiti od ostalih u regiji (pa i ire), neto to ga ini
originalnim ali i bitnim kulturoloki, istorijski i socioloki. Po njenoj ideji, godine 1417.
izgraen je Musala kompleks. Lord Bajron ga je opisao kao najlepi primer arhitekture,
posveene slavi boga i samog oveanstva. Kompleks je sainjavalo 20 do 30 minareta,
koji su se nalazili u irem gradskom jezgru i svi su bili pokriveni istim plavim ploicama,
u kombinaciji sa poludragim lapis lazuri kamenjem. Tu su bile i verska kola, biblioteka
i mauzolej. Od veine ovih graevina nije ostala ni cigla na cigli. Unitene su tako to
su Britanci savetovali lokalnim vojskovoama da oiste vidik ka severu grada, koji bi
im omoguio da na vreme primete dolazak Rusa. Naime, godine 1885. Rusi su napali
i zauzeli deo severnog Avganistana i samo je bilo pitanje dana kada e krenuti ka za
padu i zauzeti Herat, to bi im otvorilo put ka indijskom potkontinentu. Napad se nikad
nije desio (desila se sovjetska okupacija stotinak godina kasnije), ali je veina minareta
unitena zauvek! Ostalo ih je bilo svega devet, zajedno sa mauzolejom. Par minareta
(jedan ili dva) uniteni su u toku rata sa Sovjetima, a dva su se sruila zbog jakog zem

74
Petkom se ovde odvija glavna molitva koja poinje negde oko podneva (u zavisnosti od
kalendara). Obiaj je da se ova molitva obavlja u najbitnijem religijskom objektu svakog grada uz
prisustvo najvienijih linosti.
75
Gorid Ghiyasuddin (orig.)
76
Gowhar Shad (orig.)
77
Shah Rukh (orig.)
79
Pisma iz Avganistana 16. 2. 2006.

ljotresa ranih tridesetih godina prolog veka. Danas se minareti koji su preiveli ovako
burnu istoriju (ima ih pet) restauriraju, a za taj posao zadueni su isti ljudi koji su uspeli
da obnove Krivi toranj u Pizi.

U strogom centru grada nalazi se i tvrava (citadela), prilino dobro ouvana ili, da se
bolje izrazim, nedovoljno brzo unitena. Zove se Kala-i-Ikhtijarudin78 i izgradio ju je
1305. godine guverner Kart Malik Fahrudin79. Dingis Kan i Tamerlan su se borili pod
zidinama ove tvrave, pokuavajui da je osvoje, a to je polo za rukom tek Tamerlano
vom sinu, ahu Ruku. Predstavljala je srce timuridske carevine sve do njenog kolapsa (u
XIX veku), kada je bila pod stalnim napadima Persijanaca i Uzbeka. Kvalitet konstruk
cije je toliko dobar da se tvrava do 2003. godine koristila u vojne svrhe. Danas, ona je
pod zatitom UNESCO i grada Herata, a za njenu rekonstrukciju zaduena je Aga Kan
fondacija.

U centru bazara nalazi se vrlo zaputen Karavan saraj, ija lepota privlai panju mno
gobrojnih internacionalaca. Pria se da je neko (najverovatnije Aga Kan) otkupio saraj i
da se sprema rehabilitacija i pretvaranje u hotel.

Mesto koje treba posetiti jeste i grob Kaa Galtan Valija80, jednog od najpriznatijih her
atskih svetaca, koji je postao veliko svetilite i bogomolja. Oko njega se okupljaju sufiji

Foto 53: Karavan Saraj u starom gradu (Herat)

78
QalaiIikhtiyaruddin (orig.)
79
Kart Maliq Fakhruddin (orig.)
80
Khaja Ghaltan Wali (orig.)
80
16. 2. 2006. Pisma iz Avganistana

(mistici), koji u toku molitve padaju u trans i neverovatnom se brzinom rolaju po okol
nom prostoru, bez ikakve upotrebe udova i snage tela!

Pored nabrojanih znamenitosti, tu je i grobnica pesnika amija81. iveo je u XV veku i


veoma je popularan u ovom delu Avganistana. Evo samo jedan deli iz njegove poezije:
... lice ti je skriveno od mene,
kao mesec sakriven u tamnoj noi.
Iako razlih zvezde od suza
no je i dalje ostala mrana
i pored svih tih zvezda to sjaje ...

Ne zaboravite obii i fabriku i prodavnicu uvenog heratskog plavog stakla kao i pro
davnice uvenih (i meni omiljenih) heratskih tepiha.

Poto sam proveo tri godine u Avganistanu, smatran sam udakom jer nisam kupio nije
dan tepih. Teko je bilo objasniti nekome da za mene tepih ima svoju upotrebnu funkciju
pokrivanje golih podova, po kojim vam ne prija da hodate bosi tokom zime i da ja osim
toga ne vidim nita drugo. O umetnosti da ne priamo! Tepih za mene nikad nije pred
stavljao umetniko delo. Ne elim da se foliram i da se vadim te sam stoga vrlo iskren.
Sve se promenilo za 180 stepeni onog trenutka kad sam stigao u Herat i video lepotana
sa fotografije 54 tepih u mushoani stilu koji, u stvari, predstavlja kombinaciju tepiha i
ilima.

Neki delovi uraeni su klasinim


nainom, na vorove, gde se kao
materijal koristi ovija vuna, dok su
drugi raeni stilom prepoznatljivim
za tkanje ilima, pri emu se kao
materijal koristi konac. Inae, tepih
potie iz provincije Badgis82, koja se
granii sa Heratom. Pored mushoani
tepiha, za pohvalu je i bukhari ilim,
koji dolaze iz pomenute provincije,
ali je dizajn poreklom iz Turkmeni
stana. Ponosan sam vlasnik jednog
takvog primerka, predstavljenog na
Foto 54: Tepih u muoani stilu

81
Jami (orig.)
82
Badghis (orig.)
81
Pisma iz Avganistana 16. 2. 2006.

fotografiji 55. Cene ovih lepotana kreu se od 450 dolara za ilim prosene veliine (est
kvadratnih metara), pa do hiljadu dolara za mushoani iste veliine.

Pomenuu i uvenu Maliki83 famil


iju, koja se ve vekovima bavi tkan
jem ilima i vrlo je poznata u celom
zapadnom Avganistanu. Njihovi
proizvodi su izuzetnog kvaliteta,
neto skuplji nego proseni, a dizajn
predstavlja neku vrstu kombinacije
klasinog bukarija i savremenog
dizajna, ukomponovanog u veo
ma bogato zamiljenu strukturu.
Boje, koje ova familija koristi, idu
od crvene, preko bele, pa do crne i
smee, a iskljuivo su proizvedene
Foto 55: ilim bukhari dizajna od prirodnih materija (ekstrakti
biljaka). Najee su od ovije vune,
ali se mogu nai (mada retko) i primerci uraeni od kamilje dlake. Cene tepiha i ilima
idu i do nekoliko hiljada dolara, posebno za one ogromnih kvadratura (preko dvanaest
kvadrata), koji su retko u prodaji i zahtevaju viemeseni rad (ak do godinu dana). Isto
vai za svilene tepihe, bilo da su raeni u Avganistanu (ne tako kvalitetna svila, esto
kineska) ili su uvezeni iz Irana, koji predstavljaju prave male umetnike radove kvalitet
svile je takav da se ne moete odvojiti od tepiha koji ete poeti da mazite/pipate/trljate
i neete moi da se zaustavite.

Plavo staklo takoe predstavlja jednu od karakteristika heratskog tradicionalnog zanat


stva. Proizvodi se u svega nekoliko fabrika, u kojima majstori rade na nain koji se koristi
ve vekovima. Najpoznatija je Sultan Hamidijeva fabrika. Iz njegovih aa pilo se du
cele Persije i mnogi dvorovi bili su ponosni na njih, a imati ih u svojoj kolekciji bila je
i stvar prestia. Na zidovima radnje jo vise izbledeli sertifikati sa uea na mnogim
izlobama stakla u Teheranu, Istambulu, Karaiju... Tajna plavog stakla lei u storiji
iznetoj u knjizi Kristine Lemb84: s obzirom da je svaka aa runi rad, prilikom izrade
bi zanatlija (duva stakla), izgovorio jedan lep stih, kako bi aa dobila duu! Posle smrti
jednog od svojih sinova, u ratu sa Sovjetskim Savezom (1979. godine), sultan Hamidi rei
da izgovori ime sina pri izradi ae (a kasnije i njegovih palih saboraca), i od tog dana

Maliqi (orig.)
83

Christina Lamb, The Sewing Circles Of Heart, A Memoir Of Afghanistan (Flamingo, An


84

Imprint of HarperCollinsPublishers, 2002)


82
16. 2. 2006. Pisma iz Avganistana

svaka bi aa u dui nosila ime jednog od ehida85. Kada je re o proizvodnji, uo sam da


se obinom staklu dodaje kobalt tako da se dobija ta plava nijansa, ali poto je recept tajna
nad tajnama, moe biti i da nisam u pravu. Po Kristini Lemb, staklu se dodaje izmrvljeni
poludragi kamen koji ai daje taj lepi plavi ton. Trenutno sam u tekim pregovorima
oko dozvole da uem u fabriku stakla i da me naue kako se duva. Sultan Hamidi (na
fotografiji 56) veoma je nepoverljiv, ali mogue je i da uspem da ga nagovorim do kraja
svog boravka u Heratu.

Za spavanje bih vam preporuio


hotel Marko Polo, u kojem pored
pristojnih soba i vrlo ukusne hrane
imate i pristup internetu. Pred
skorim otvaranjem je i hotel za koji
se pria da e imati pet zvezdica,
a koji se nalazi na ulasku u Herat,
kad se dolazi iz pravca Irana. Uko
liko se sprijateljite sa internacio
nalcima koji ovde rade, dobijate
mogunost da prespavate u jednoj
od mnogih kua u kojima oni ive.
Foto 56: Vlasnik fabrike i prodavnice plavog stakla u
Najkvalitetnije su WFP, IOM i
Heratu
UNICEF kue, a za jednu no pre
spavanu u nekoj od njih platiete od
25 do 30 dolara. Toliko kota konak
sa tri obroka. Zgrade u kojima ive
radnici NVO neto su skromni
jeg izgleda, ali je zato prenoite
dabe. Toplo preporuujem kue
Handicap International France,
War Childe i IRC.

Foto 57: Jedna od mnogobrojnih prodavnica tepiha i


ilima u Heratu

Titula koja se dodeljuje muslimanu koji je dao svoj ivot ispunjavajui religioznu obav-
85

ezu/zadatak ili koji je izgubio ivot u samom (verskom) ratu branei islam (wikipedia: http://
en.wikipedia.org/wiki/Shahid_(martyr))
83
Herat
23. februar 2006.

Posvetiu malo panje lokalnim verovanjima, s obzirom na to da ponekad doseu nivo


bajke. Seate se prie o magarcima iz Kunduza, opisane u poglavlju vezanom za brak?
E, takvih pria ima na tone, pa u vam preneti najzanimljivije. Ne pada mi na pamet da
elaboriram one ustaljene, tipa: samoubica koji ide u denet (raj), gde ga ekaju device...
to su ve klasici! Vie u se baviti verovanjima koja sam uo od ljudi.

Ajkule s planina
Zbog neverovatnih padavina 2005. godine, koje Avganistan nije video u poslednjih 30
godina, doe i do prvih poplava koje nas bukvalno zatekoe nespremne86! Tokom jednog
putovanja kroz provinciju, voza poe da mi pria o njima, pri emu me ovek baci u
rebus kad spomenu ajkule. Po verovanju lokalnog stanovnitva, sa poplavama koje su
izazvali nabujali potoci, a koji su se slivali u ve prepuna rena korita, dooe i ajkule.
Tako su zabeleeni sluajevi ljudi koji su nestali tokom ovih nepogoda, a narod nae
sjajno objanjenje vezano za njihov nestanak: POJELE IH AJKULE!

Ko ta radi, mi se samo karamo!


Nakon osloboenja zemlje od Talibana zavlada sloboda, i ljudi opet dobie mogunost
da gledaju TV i uivaju u filmovima. Dva anra zavladae lokalnim video klubovima
(bar je tako bilo u Dalalabadu): indijski bolivud filmovi i ameriki/nemaki pornii.
Oba su zasluna za kojekakva verovanja, preteno vezana za nas strance. Naime, u ovim
prvim, este su scene u kojima prelepe indijske glumice sa svojim draganom vode ljubav
ispod vodopada, na obali mora, itd. Poenta je u tome to sve one imaju prelepe duge kose,
pa reiseri ne ele da propuste mogunost dodatnog erotskog naboja scene u kojima ove
lepotice mokre kose uivaju u bezobrazlucima svoje jedine ljubavi do groba, predstav
ljene u brkatoj mukarini koji lii na dripca obuenog u kone pantalone s nitnama
i najee se zove Sanin (a tepaju mu Doni). Cela pria je ustoliila verovanje (kod
Patuna) da je jedna od najseksipilnijih stvari koje ovek moe videti (uivo), zapravo

U Avganistanu je 2004. godine deklarisana hronina sua. Praktino, poslednjih devet go-
86

dina Avganistan kuburi sa manjkom padavina, to je primoralo meunarodne agencije da zatrae


ekstra fondove kako bi se borile protive sue.
84
23. 2. 2006. Pisma iz Avganistana

ena mokre kose i da takva situacija obino predstavlja ili sam poziv na seks ili infor
maciju da se seks ve desio. Moete li da zamislite lice mog kuvara Alagula kad me svako
jutro vidi kako uivam u prvoj jutarnjoj kafi, dok moje dve koleginice, mokre kose (posle
jutarnjeg tuiranja), dorukuju, veselo cvrkuu i spremaju se za posao? Nikad nisam imao
srca da mu kaem istinu... Sa pornografijom je jo gora situacija: likovi veruju da pristup
seksu u naoj, zapadnjakoj civilizaciji ne odudara od onoga to vide u samom filmu.
Znai, ovako: Hans eta ulicama Minhena. Usred bela dana ulazi u mesaru da kupi tri
kile kobaja, a u mesari prodavaica (Helga ili Inge) u mini suknji, sa visokim tiklama,
naguena preko maine za mlevenje mesa, daje Hansu tajni znak, tako to ima kobaju
u ruci i nedolino se igra njome! Hans preskae preko pulta i oas posla evo ti akcije...
Oni zaista misle da je to tako i sve nas zapadnjake posmatraju kao gomilu bludnika, a
zapadni svet kao Sodomu i Gomoru.

85
Kabul
7. mart 2006.

Posle tri godine u Avganistanu osetih se pametnijim, a samim tim i sigurnim da uem i u
neke ozbiljnije teme, koje e vam pomoi da dobijete (bar se nadam) jasniju sliku o ovoj
zemlji. S obzirom na to da sam se (neke davne) 2003. bavio prirodom razliitih vrsta su
koba i polariteta koji ovde postoje (ili su postojali), bilo bi neophodno spomenuti kljune
igrae i pokloniti im vie panje jer je oigledno da to zasluuju. Veinu podataka skinuo
sam sa BBC web sajta, mada, ukoliko neko od vas poeli da sazna vie o bilo kome iz
ovog Hall of Famea, dobri stari Google e odraditi posao i dobiete gomilu informacija
vezanih za ove linosti87.

Hamid Karzai
Ponimo od sadanjeg efa drave. Karzai je prvoizabrani
predsednik Avganistana (decembar 2004.) a bio je na toj dunosti
jo kao interim u periodu tranzicije, pa sve do samih izbora.
Izuzetno harizmatian. Patun je, iz plemena Popolzai, a rodom
iz Kandahara. Tokom karijere izgradio je zavidnu meunarodnu
reputaciju, naroito na zapadu, a usput stekao i jaku podrku
SAD. Sama podrka stvorila mu je i odreene probleme, s
obzirom na to da je, kada te podravaju Amerikanci, mnogo
podozrenja i sumnjiavosti. U startu je podravao Talibane sve do ubistva njegovog
oca, takoe (biveg) politiara zbog kojeg su osueni pripadnici ovog pokreta. Menjanje
dresova je prilino normalna stvar za avganistansku realnost i u daljem delu teksta ete
se uveriti kako to funkcionie. U veini sluajeva doete do zakljuka da pripadnost jed
noj od strana/partija/ideologija nema nikakve veze sa samim verovanjem u istu(e), nego
ima veze sa linim motivima i koriu. Jedna od Karzaijevih elja je da osnuje politiku
stranku i tako ojaa svoje pozicije u zemlji, s obzirom da je vie njegovih oponenata odb
ilo mesto u vladi da bi formirali vrstu opoziciju, a sve u nameri da mu zagoraju ivot.
Njegovi glavni zadaci su da oslabi mo ratnih profitera, da osnuje i ojaa avganistanske
vojne i policijske snage, da se s njima bori protiv narko mafije, kao i da nastavi pritisak na
meunarodnu zajednicu da mu alje pare za obnovu (totalno) sjebane zemlje. Funkcija
predsednika Avganistana je neto to bih ja poeleo samo svom najgorem neprijatelju!


44
Svi podaci su vezani za period do marta 2006.
86
7. 3. 2006. Pisma iz Avganistana

General Raid Dostum88


Ovaj pripadnik uzbekistanske etnike grupe bio je jedan od
vodeih kandidata koji su mogli (teorijski) ugroziti pobedu Kar
zaija na izborima 2004. godine. ivi u severnom Avganistanu,
odakle upravlja Nacionalnim islamskim pokretom, koji ine
frakcije raznih uzbekistanskih milicija. Veteran je vie ratova i
najpoznatiji po menjanju dresova u toku tih ratova, a sve sa ciljem
da sauva svoju guzu! Tako, na primer, osamdesetih je podravao
sovjetske okupacione snage koje su se tada estoko borile protiv mudahedinskih pobun
jenika, a najvei uspeh (kojim moe ukrasiti svoju autobiografiju) jeste unitenje dobrog
dela Kabula i smrt hiljade nevinih u tom periodu.

Godine 2001. (kada je pomagao SAD), njegova milicija je optuena za smrt nekoliko
hiljada Talibana. Zakljuavali su ih u brodske kontejnere, bez vode i hrane, i u Leila Dat
pustinji, na 45 stepeni, ostavljali da umru! Uzimajui u obzir njegovu jo uvek prisutnu
vojnopolitku mo, general Dostum predstavlja najbitniju figuru i lidera uzbekistanskih
Avgana koji ive na severu zemlje.

Maral Mohamed Kasim Fahim89


Jedan od najmonijih ljudi u zemlji. Na meunarodnom planu
nije poznat kao ova dvojica pre njega i jo neki o kojima emo
kasnije priati. Bio je komandant armije sastavljene od vie hil
jada Tadika, koja se borila na strani Severne alijanse. U toku
predizborne kampanje izazvao je ok odlukom da pree u opozic
iju predsedniku Karzaiju, podravi jednog Tadika, Junusa
Kanunija90. Seam se da je po objavljivanju ove vesti zavedeno
vanredno stanje u svim UN i NVO agencijama, jer niko nije mogao pretpostaviti kako e
se stvar zavriti. Na sreu, nije bilo veih sranja! Bio je ef tajne slube Severne alijanse
na ije je elo doao posle ubistva svog prethodnika, generala Ahmada ah Masuda91,
neto pre uvenog 11. septembra. Dugo je drao monu poziciju ministra odbrane, sa
koje je otiao onda kad se pridruio opoziciji. Danas nema nikakvu funkciju u vlasti (bar
zvanino).

88
Rashid Dostum (orig.)
89
Mohammed Qasim Fahim orig.)
90
Yunus Qanuni (orig.)
91
Atentat su izveli Talibani: dva Talibana koja su se predstavila kao novinari jedne TV agencije,
dola su da ge intervjuiu. U trenutku kad im je general Masud priao, baje su aktivirale bombu
skrivenu u kameri, ubivi sebe, Masuda i jo nekoliko ljudi koji su stajali okolo.
87
Pisma iz Avganistana 7. 3. 2006.

Ismail Kan
Ismail Kan, ili Lav iz Herata, jo jedan je iz plejade slavnih
tadikskih vojskovoa. Bivi je guverner Herata i jedan od
najjaih regionalnih vladara, kojeg je Karzai skinuo sa funkcije u
septembru 2004. Zbog svega toga najebae NVO i UN agencije
(zato mi, jebem li ga!), ije su kancelarije pokradene i spaljene
tokom demonstracija itelja ovog grada, koji su tim inom eleli
da pokau svoju podrku tada ve bivem guverneru. Da bi se
situacija smirila i Ismail Kanu povratila ast, Karzai ga krajem 2004. imenova za minis
tra energetike, to je isto kao kada bi mene postavili za mikrohirurga.

Opasno se bogatei od prihoda koji su mu svakodnevno stizali sa graninih prela


za, koje je drao pod kontrolom (kao guverner), uspeo je da dobije podrku lo
kalnog stanovnitva, ulaui (verovatno) manje od 1% svog teko steenog bo
gatstva u infrastrukturu i bezbednost Herata, kao i transformiui ga u, za
Avganistan, veoma liberalnu sredinu. Grad procveta i danas predstavlja jed
no od najrazvijenijih mesta u dravi, a on nastavlja da uiva u slavi i bogatstvu.
Ismail Kan se borio za osloboenje Herata od sovjetskih okupacionih snaga i predstavl
jao je trn u oku tadanje avganske komunistike vlade. U borbi protiv Talibana, uspeo je
da ih potisne do Kandahara izlaui se opasnosti da mu se vojska razlije po prevelikoj
teritoriji oni koji igraju riziko znaju o emu priam: mnogo drava a premalo tenkia!
To mu se i desilo i za kaznu gubi Herat od strane generala Palavana92, 1997. godine. Bio
je zarobljen (pria se da ga je na mulu zajebao lino general Dostum), ali nije ubijen,
s obzirom da su Talibani znali da bi likvidacijom od njega napravili heroja. Bei im iz
zatvora tri godine kasnije. Od tada postaje jedan od najveih protivnika reima. Danas,
iako vie nije prisutan u Heratu, i dalje predstavlja vanu linost, iza koje stoji mnogo
moi i bez kojeg se ne moe priati o bilo kojoj bitnoj stvari.

Gulbudin Hekmatjar93
On je voa Hezb-e-Islami stranke i odmetnik koji se ve due
vreme krije po vukojebinama severnoistonog pojasa, na granici
izmeu Avganistana i Pakistana, odakle napada amerike vojne
snage po starom dobrom partizanskom receptu hit and run94!

92
Pahlawan (orig.)
93
Gulbuddin Hekmatyar (orig.)
94
Udri i bei
88
7. 3. 2006. Pisma iz Avganistana

Predstavlja militantnu opoziciju Karzaiju i Koalicionim snagama i vodi se kao glavni


krivac za par eih napada na njih.

SAD su ga zvanino astile titulom teroriste 2003. godine iako im je predstavl


jao glavni oslonac u borbi protiv sovjetskih okupacionih snaga. Osamdesetih godina,
udruivi i ujedinivi vie mudahedinskih frakcija pod svoje okrilje, postaje voa najjae
stranke u tom periodu, i biva prepoznat od strane pakistanske i amerike tajne slube
kao najbitniji kanal za doturanje novca i oruja istim. Posle osloboenja zemlje od Sov
jeta, mudahedinska administracija mu oduzima deo moi koju pokuava da sauva
udruivanjem sa generalom Dostumom. Inae, u samoj borbi za Kabul, koji je u to vreme
bio pod kontrolom avganistanskog komandira Ahmada ah Masuda, ova dva junaka
ubila su preko 25.000 civila. Nema ta, znaju baje zanat

Zahir ah
Nakon to je skinut s vlasti od strane svog roaka (ko e kome
ako ne svoj svome!) Daouda, za vreme evropske turneje 1973. go
dine, kralj Zahir ah provede 30 godina u egzilu sve do 2002.
Najvie vremena boravio je u Italiji, jer zna i on ta valja! Patun
je, iz plemena Durani, to znai da mu slava jo uvek ne jenjava u
junom pojasu Avganistana, gde oni ine veinsko stanovnitvo.
Mnogi Avgani kau da su razoarani to kralju Zahiru ahu nije
data neka aktivnija uloga u politikim ivotu posle pada talibanskog reima.

Inae, 1994. godine Talibani su objavili mogunost njegovog povratka u zemlju, da bi


ubrzo promenili miljenje. Niti ko ima pojma zato su hteli da ga dovedu u Kabul, a
jo manje zato su mu to kasnije uskratili! Lino, ne vidim Zahira aha kao ozbiljnijeg
igraa meu ovim ajkulama, ve vie kao istorijsku linost.

Ostali majstori
to bi rekli dobitnici Oskara pri dranju govora: Plaim se da ne zaboravim nekog bitnog!
I ja imam isti problem. Masa je lokalnih bogova koji na viem nivou nisu bitni, ali zato
na svom pragu predstavljaju najjae mae, i bez njihovog aminovanja ne moete uraditi
ama ba nita!

Jedan od tih je Junis Qanuni. Svrstava se meu vodee figure Severne alijanse, koja je
podravala ameriko obaranje talibanskih snaga. Posle rata je postao ministar unutranjih
poslova koji misteriozno daje ostavku 2002. Onda postaje ministar obrazovanja i Karzai
jev specijalni savetnik za nacionalnu bezbednost. Kakve veze imaju obrazovanje i bez
bednost, nemam pojma! Verovatno nema ni on! Tokom predsednikih izbora, njegova
kandidatura biva podrana od strane marala Muhameda Fahima, s kojim pravi opozici
89
Pisma iz Avganistana 7. 3. 2006.

ju Karzaiju. Zavrio je na drugom mestu, ali sa puno manje glasova nego to ih je Karzai
dobio. Odmah posle izbora, predsednik ga je nogirao iz svog kabineta (decembar 2004.).

General Ata Muhamed95 jedan je od glavnih rivala generalu Dostumu. Ovaj rivalitet je
jo iz vremena sovjetske okupacije, kada su se borili na razliitim stranama. Lik je po
profesiji bivi uitelj, a da je i dobar diplomata, sa odlinim organima za varenje, govori
i podatak da i pored tolike mrnje prema Dostumu, ulazi s njim u koaliciju i oslobaa
Mazar-i-arif od Talibana 2001. godine. I dan danas ima vaan regionalni znaaj.

Da spomenem i jedinu enu koja se borila za mesto predsednika Avganistana Masudu


Dalal96. Kao takva uspela je da privue veliku panju medija, ali nita vie osim toga.
Bila je poprilino aktivna tokom talibanskog reima, to bi joj donelo solidnu poziciju
u posttalibanskoj vladi da od samog starta nije krenula da oponira Karzaiju. I pored
toga, decembra 2004. postaje ministar za enska pitanja. Bez obzira na izborni neuspeh,
analitiari ocenjuju da je njena kandidatura ohrabrila mnoge ene Avganistana da ak
tivno uu u politiku i da krenu u borbu za svoja prava!

Tu su jo i Shanavaz Tanai97, Sajed Mohamad Gulabzoi98, Abdul Rasul Sajaf 99, Vakil
Ahmad Mutavakil100, Gul Aga Serzai101, Mohamed Mohakik 102, Hadji Din Numan103...
O svima njima bi se mogla napisati posebna knjiga ali eto, ja im posvetih par redaka,
isto da se zna!

95
Atta Mohammad (orig.)
96
Masooda Jalal (orig.)
97
Shahnavaz Tanai (orig.)
98
Sayed Mohammad Gulabzoi (orig.)
99
Abdul Rassoul Sayyaf (orig.)
100
Wakil Ahmad Mutawakil (orig.)
101
Gul Agha Sherzai (orig.)
102
Mohammed Mohaqiq (orig.)
103
Haji Din Numan (orig.)
90
Herat
23. maj 2006.

Kad ve pomenuh lokalne zakone Tribala, pomislih da bi bilo interesantno doarati vam
kako to izgleda u Avganistanu, za vreme i posle Talibana. Krenuemo od samih Talibana
i nekih zakona koji se i dan-danas prepriavaju kao bajke, ali sa vrlo runim krajem:

Svi mukarci su bili duni da idu u damiju za vreme molitvenih slubi, pet
puta dnevno.
ene nisu mogle da izlaze na ulicu bez mahrama (pratioca ili zatitnika).
Mahram je mogao biti njihov otac, mu ili brat104.
enama je bilo zabranjeno da kupuju u prodavnicama gde su prodavci mukarci.
ena mora biti pokrivena burkom.
Ukoliko se eni vide noni zglobovi ispod burke, ona e biti bievana.
ene na ulici ne smeju da priaju ili se rukuju sa mukarcima.
ene ne smeju da se smeju u javnosti. Stranac (osoba koja je ne poznaje a koja se
nalazi u njenoj blizini) ne sme da uje njen glas.
ene ne smeju nositi obuu s visokim potpeticama, ili bilo ta slino to proiz
vodi zvuk tokom hoda. Mukarci ne smeju da uju enski hod na ulici.
Zabrana kozmetike. Ukoliko se na ulici uhvati ena lakiranih noktiju, bie joj
odseeni prsti.
enama je zabranjeno da se bave sportom i da ulaze u sportske objekte.
Zabrana odee s prisustvom seksualno atraktivnih boja (sve boje sem svetlo
plave i oker nalaze se na toj listi).
Zabrana noenja pantalona, ak i ispod burke.
Zabrana enama da peru ve na obalama reka ili bilo kojim drugim javnim
mestima.
Zabrana enama da izlaze na balkone ili da stoje na prozorima. Svi prozori
moraju biti ofarbani neprovidnom bojom tako da se ene ne mogu videti sa
ulice.
Zabrana sluanja muzike.
Zabrana upotrebe TV i video ureaja.

Danas, mahram moe da bude ak i dete njen sin. U svakom sluaju, u dananje vreme
104

mahram se koristi samo tokom putovanja iz jednog mesta u drugo.


91
Pisma iz Avganistana 23. 5. 2006.

Zabrana igranja karata.


Zabrana igranja aha.
Zabrana putanja zmajeva.
Zabrana gajenja ptica. Svaki vlasnik ptice bie zatvoren dok e ptica biti ubi
jena105.
Mukarac ne sme brijati bradu. Brada se mora gajiti dok minimum ne dostigne
duinu pesnice koja se nasloni na vrh brade.
Mukarci moraju da se odevaju po islamskim principima. Koulje sa kragnom
strogo su zabranjene.
Svako ko se uhvati sa neislamskom knjigom da bude ubijen.
Zabrana fotografija/slika kako u knjigama tako i u kuama.
Svi mukarci moraju da imaju klasino islamsko ime.
Ako mesto ili ulica nose ensko ime, da odmah bude zamenjeno nekim drugim.
Svi studenti mukog roda moraju nositi turbane.
Svaki nemusliman mora da priije pare utog platna na svoju odeu kako bi se
razlikovao od lokalnog stanovnitva.
Svi sportisti moraju imati ruke i noge pokrivene odevnim predmetom.
Posetioci sportskih terena moraju da se suzdre od navijanja i tapanja. Jedino
je dozvoljeno uzvikivati: Alah je veliki!
Ovako bih mogao da nastavim do sutra. Poenta je da se shvati kako su Talibani, u prin
cipu, zabranjivali bilo kakvu vrstu uitka. Kako prema pripadnicima Suni grupe, zakoni
su se primenjivali (ak i u otrijoj varijanti) i prema onima koji su dolazili iz Sia religijskih
grupa (Persijanci u zapadnom Avganistanu, Hazari). Upotreba persijskog jezika bila
je strogo zabranjena. Policijski as je poinjao u osam sati uvee, a zavravao se u sedam
ujutro. Svako uhvaen na ulici u ovom periodu zavravao je u zatvoru (ak i u najekstrem
nijim situacijama kao to su teke bolesti, poroaj).

Patuni
Od obiajnih zakona koji se danas koriste u Avganistanu, najupeatljiviji su oni sa istoka i
juga, gde Patuni ine veinsko stanovnitvo. Napominjem da se od plemena do plemena
zakon moe razlikovati u odreenim finesama, ali u globalu, ovo to sam vam napisao,
osnova je. Zakon se primenjuje tako to se posle bilo kakvog incidenta saziva irga106
koja odluuje koja e se kazna primeniti.

Krenimo od najeih primera:


105
Ovo vai za ptice kune ljubimce

106
Jirga (orig.)
92
23. 5. 2006. Pisma iz Avganistana

Ubistvo

Patunski tradicionalni zakon razlikuje ubistvo iz nehata od ubistva sa predumiljajem.


Ako grupa ljudi ubije jednu osobu, cela grupa odgovara za ubistvo, ali deli jednu ka
znu, pri emu najdeblji kraj izvlai onaj koji je izvrio sam in likvidacije. Ukoliko ne
postoji elja za osvetom i ukoliko ubica zatrai od oteene familije oprost (a ovi mu ga
daju), tada se kazna svodi na (materijalnu) isplatu. U ovom sluaju to znai da je familija
ubice duna da isplati dve krave i jednu devicu koja e se udati za nekog od lanova
familije ubijenog. Patuni preferiraju da daju devicu jer se, samim inom udaje, familije
zbliavaju u krvi i prestaje neprijateljstvo izmeu njih!

Ukoliko se familija ubijenog odlui na osvetu i ubije ubicu, tada e oni biti kanjeni (dae
devicu oteenoj strani). Interesantno je da je, u sluaju da ubica uzme (ukrade) oruje
ubijenog, njegova porodica duna da dodatno isplati oteenu stranu.

Ostala plemena, u slinim situacijama, pribegavaju varijacijama na istu temu, a osnovne


su tri kazne: ubistvo, pare za krv/plaanje krvi107 ili devica108.
Ranjavanje

Napad koji ostavi trajna fizika oteenja kanjava se na razliite naine, a u zavisnosti
od vrste oruja koje je korieno i povrede koja je naneta. Tako, na primer, Nerkh pleme
ima sledei zakonik:

Deo tela koji je povreen: Kazna koja se izrie (ekvivalent):


oko pola ubistva
oba oka ubistvo
uho pola ubistva
oba uha ubistvo
jezik ubistvo
obe noge ubistvo
obe usne ubistvo
prednji zubi ubistvo
ostali zubi 1/12 ili 1/13 ubistva
odsecanje polnog organa dva ubistva
obrve (iseene ili spaljene) specijalna kazna
brkovi (sluajno odseeni) vie od jedne specijalne kazne
brkovi (odseeni s namerom) pet specijalnih kazni109

107
Novana isplata porodici ubijenog.
108
Izrazi variraju od plemena do plemena. Tako npr. Ahmed Zai pleme isplatu u devici naziva
Pighlas, dok Vazir pleme istu kaznu naziva Soara.
109
Patuni smatraju da se odsecanjem brkova ugroava mukost rtve.
93
Pisma iz Avganistana 23. 5. 2006.

Pored ovoga, rana napravljena pitoljem, noem ili maem, ekvivalentna je jednom ubist
vu, dok se povreda tapom (bez trajnih posledica) moe i oprostiti.

Preljuba i silovanje

to se tie kazni vezanih za zloine u kojima je motiv ena, Patuni imaju posebne za
kone, koji izgledaju ovako:

Ukoliko neko ukrade udatu enu, kazna predstavlja ekvivalent sedam ubistava.
Ovo se zaista retko dogaa jer je svima jasno da e se cela pria zavriti tragino
i po familiju kidnapera.
U sluaju seksa izmeu dvoje koji su u razliitim brakovima, oboma se izrie
smrtna kazna. ena, ako je bila silovana, a dokae se da se nije dovoljno branila,
proglaava se krivom kao i silovatelj i oboje se osuuju na smrt.
Ako se ena branila i vritala, silovatelju se odseca uho, ili se nad njim izvri
seksualni in, a posle toga se ponekad i ubija. U sluaju ubistva, lanovi oteene
familije koji izvravaju ubistvo duni su samo da plate pola kazne familiji silo
vatelja.
Ako ena ue u kuu nesrodnika i zatrai zatitu (azil) a ovaj joj to da, vlasnik
kue smatra se kidnaperom i kao takav se kanjava. Ukoliko, umesto toga, on
odmah obavesti njenu familiju, ne plaa kaznu i ak se smatra da je uinio do
bro delo kako bi unapredio ivot jednog nevinog ljudskog bia.
A propo ulaska u kuu, moram da vam ispriam i ovo: Patuni su duni da daju
zatitu onome ko im zakuca na vrata. ak i u sluaju da je taj izvrio ubistvo
jednog od njegovih lanova porodice, domain je duan da ga pusti u kuu! Ali,
im ovaj napusti kuu, domain istog trenutka moe aktivirati osvetu i ubiti ga
(u tom sluaju, nee morati da plati odtetu).
Ako mukarac skine eni maramu sa glave ili opali metak u vazduh (enlui)
zbog dobijanja njene ruke pri prosidbi, on je gubi, ak i ukoliko je njen otac ve
odobrio svadbu. Jednom dobijen negativan odgovor vai do kraja ivota, to jest,
odluka se vie ne moe promeniti.
Posle udaje, ena prelazi u mladoenjinu kuu i postaje namos (njegov ponos,
svojina i odgovornost). Ukoliko je on tue, polomi joj kost ili ubije, njen otac
ima pravo da trai odtetu ili ak da izvri ubistvo.
Za kraj, strahota: udovica se moe preudati samo za brata ili roaka svog po
kojnog mua. Ukoliko takvi ne postoje, ona postaje vlasnitvo celog plemena!
Drugo pleme nema pravo na nju, a ukoliko se uda za nekog iz drugog plemena,
ceo sluaj se smatra kidnapovanjem i kanjava se kao takav.

94
23. 5. 2006. Pisma iz Avganistana

Zloin nad imovinom

U sluaju krae imovine, lopov je duan da vrati sve to je ukrao, kao i da plati dodatnu
kaznu, koja se naziva arm110. Ukoliko se neto od ukradene imovine nae u njegovoj
kui, onda se on mora i javno izviniti oteenom.

Pored ovoga, postoje i specijalne kazne za one koji kradu ito, vodu (preusmeravaju je iz
irigacionih kanala u svoje bate) i nezakonito seku drvee. Obino se plaaju u novcu.

Ostali zakoni

Upotreba narkotika i nezakonito noenje oruja, takoe se kanjava (hmmm). Postoje


razliite kazne vezane za ove delikte. Od ostalih primera, interesantno je spomenuti bad
ili verbalni delikt (uvreda neije ene). Kazna za bad razlikuje se od plemena do plemena.

Pas se smatra uvarem kue i imovine. Zbog toga, ubistvo psa je ozbiljan prekraj. U
sluaju ubistva iz nehata, odreuje se novana kazna, dok u sluaju namernog ubistva psa
ubica mora da plati ceo poar, a ponekad se osuuje i na smrt!

Hazari
Za razliku od Patuna, Hazari imaju neto drugaije zakone. Oni su pleme mongolskog
porekla koje preteno naseljava centralne delove Avganistana. Vekovima su bili diskri
minisani od strane ostalih plemena, a vrhunac je bio u vreme talibanskog reima. Njihov
kulturni i istorijski centar je Bamijan (mesto gde su unitene statue Bude). Pripadaju
iitskim muslimanima i pod uticajem su dve islamske kole koje su ve vekovima u su
kobu. Uzrok svae je razlika u verovanju prvi tvrde da je u istoriji bilo 12 imama, dok
drugi misle da postoji samo jedan, ija je trenutna reinkarnacija Aga Kan. Hazari svoj
sud nazivaju Maraka i on se sastoji od 15 do 30 lanova, a broj prisutnih odreuje sama
teina sluaja.

Interesantno je da je in izvinjenja vrlo bitan u Hazara i naziva se ozrana. Grupa za iz


vinjenje sastoji se od lanova razliitih porodica meu kojima su i ene. Pored izvinjenja,
grupa nosi oteenima i darove kako bi ovi prihvatili izvinjenje.

Ubistvo

Za razliku od Patuna, Hazari su u sluaju ubistva duni da okrivljenog predaju dravi


i on se stavlja u pritvor. Ako obe strane naprave dogovor, a dravne vlasti ga prihvate,
sluaj se vraa Maraki. Za sve vreme veanja okrivljeni ostaje u pritvoru. Za ubistvo se


110
Sharm (orig.)
95
Pisma iz Avganistana 23. 5. 2006.

obino odreuje kazna koja se kod Hazara naziva deijat111 a ide od 50 pa sve do 1.000
ovaca koje se mogu isplatiti i u protivvrednosti svili, zemlji ili novcu. Ponekad, ceo
sluaj se zavrava izvinjenjem, a ukoliko ubica odbije da plati kaznu ostaje u zatvoru.

Preljuba

Hazari su veoma osetljivi po pitanju seksa izmeu mukarca i ene koji nisu u braku
(posebno, ako svako ima svoj brak). Ovakve stvari se veoma retko deavaju i oni preferi
raju da takve sluajeve predaju dravnom sudu. Maraka e suditi samo ukoliko je posto
jao oevidac i ako ena rodi dete svog ljubavnika. Tada, za razliku od Patuna, koji bi
stvar reili po kratkom postupku, Hazari primenjuju sledei zakon: mu, ija je ena
izvrila preljubu, ima pravo na razvod. Njen ljubavnik mora je oeniti, a svoju sestru ili
ker dati oteenom, kako bi se on ponovo oenio. U sluaju da ovaj nema sestara i keri,
morae oteenom da plati trokove kupovine nove ene (i nije tako lo dil: staro za
novo i to jo bez doplate112).
U sluaju da dvoje ljubavnika nisu venani (niti vereni), ili ukoliko je jedno ili oboje
udovica/udovac, oni se moraju uzeti, a okrivljeni e pored toga morati da plati tzv. pare
za mleko, odnosno obeteenje majci koja je dojila i odgajila devojku. Obeteenje ide do
30.000 avgana (oko 600 dolara), a okrivljeni plaa i sve trokove venanja.

Silovanje

Taman htedoh da pohvalim Hazare kako su do jaja humani, kad ne lei vrae: u sluaju
silovanja, ena se kanjava sa 60 udaraca biem, dok silovatelj biva kamenovan do smrti.
Posle toga, mu rtve ima pravo na razvod, a ova nesrenica najee bude proterana iz
sela, a familija je se odrie (ovo sa odricanjem je moja pretpostavka).

Ranjavanje

U sluaju ranjavanja, prebijanja ili torture bilo koje vrste, vee staraca retko e odluiti
da sluaj preda sudu. Ovakvi sluajevi reavaju se apliciranjem aria zakona. Po aria za
konu, oteeni mora da dobije formalno izvinjenje, a na tome se esto problem i zavrava.
U nekim teim sluajevima, okrivljeni mora da, pored izvinjenja, da familiji oteenog
tzv. lekove, to u njihovom sluaju predstavlja: ulje, brano, meso, pirina i slino.

Vee staraca e sve uiniti da ne doe do krvoprolia (u bilo kojem od gore navedenih
sluajeva), a u sluaju kad su zaraene strane iz dva razliita plemena, ili sela, vee staraca

Deiyat (orig.)
111

alu na stranu, oteeni gubi ast i teko da e je ikada uspeti povratiti. Mada, s obzirom
112

na tako laku kaznu, mogue da se na sve ovo i ne gleda tako drastino kao kod nekih drugih
etnikih grupa.
96
23. 5. 2006. Pisma iz Avganistana

(koje e zasedati) dolazi iz neutralnog plemena ili sela. Na taj nain, Hazari ele da budu
sigurni da e suenje biti fer, bez favorizovanja bilo koje strane!

Kraa

Krae su vrlo retke. Zbog toga je i zakon prilino blag prema lopovima (a moda i
zbog injenice da su Hazari u veini vrlo siromani). U sluaju krae, lopov je duan da
oteenom nadoknadi gubitak (ni vie, ni manje).

Nuristan
Severnoistona provincija Nuristan (Zemlja svetlosti) nalazi se na obroncima Hindu
Kua. Aneksirana je od strane Avganistana 1896, kada je i prihvaen islam. Do te godine,
Nuristan se nazivao Kafiristan, to u prevodu znai Zemlja nevernika. Maltene, nema
take nie od 3.000 metara nadmorske visine, to u kombinaciji sa veoma negostoljubi
vom klimom ini Nuristan zemljom u kojoj samo roeni u njemu mogu da (pre)ive!

est plemena ivi u ovoj regiji: Kata, Kom, Kusla113, Parsun114, Akun115 i Guar. Svako
selo, kao najmanja socijalna elija, ima svoj savet izabran od strane samih metana. U
savet ulaze istaknute starije osobe, religijski lideri i ostali vieniji ljudi. U Nuristanu
postoje dve vrste saveta: Valisi irga116 (ili Avra117 ) i Marano irga118 (ili Landijar119).
Prva se bavi ne tako bitnim sluajevima, dok je druga neto kao vii savet i bavi se vrlo
ozbiljnim stvarima.

Znai, posle odreenog incidenta, itelji sela zajedno sa vienijim metanima pokuavaju
da izmire zaraene strane i da nau reenje za bilo koju vrstu problema. Ukoliko to ne
upali, poziva se i religijski predstavnik (mula), a posle izricanja kazne, (nakon to se obe
strane sloe), stvar se predaje irgi. Ako okrivljeni odbije da isplati kaznu, bie proteran
iz sela.

Interesantna stvar vezana je za osobe koje se zovu uvari ili u naoj kulturi poznatiji
kao advokati. Kad jedna strana nema dovoljno hrabrosti ili znanja da predstavi i zatiti
svoja prava, onda ima pravo na uvara. On je zastupa tokom celog, jebem li ga, valjda
suenja!

113
Kuslha (orig.)
114
Parsoon (orig.)
115
Ashkoon (orig.)
116
Walisi Jirga (orig.)
117
Awra (orig.)
118
Mashrano Jirga (orig.)
119
Landhyar (orig.)
97
Pisma iz Avganistana 23. 5. 2006.

U toku suenja, svaka strana ima pravo da pozove oevice. E sad, oevici ne mogu biti
senilne osobe ili osobe koje su bolesne, a interesantno je i to da u sluaju ena oevidaca,
izjave dve ene vae kao izjava jednog mukarca-oevica! Ukoliko jedna strana ima samo
ene oevice, ona ih ne moe koristiti na suenju. Njihove izjave nee se sasluati!

U veini sluajeva sve se zavrava izvinjenjem i plaanjem obeteenja koje oni nazivaju
kazna. Kazna obino predstavlja dvostruki ekvivalent ukradene ili unitene robe, ali ona
moe imati i drugaije oblike (koze, brano)

Ubistvo

U sluaju ubistva, irga zaseda kako bi ozvaniila prirodu samog ina: ubistvo s
predumiljajem, ubistvo iz nehata, odbrana asti, samoodbrana Jednom, kad je
ustanovljen razlog samog incidenta, irga odlazi kod oteene familije i poinje sa
pregovorima. Kad se utvrdi ta oteeni zahtevaju i kad se postigne sporazum sa fa
milijom okrivljenih, irga izvea kaznu. Za ubistvo s predumiljajem najea kazna je
smrtna kazna, ali u svakom sluaju, familije se mogu dogovoriti o plaanju u krvavim
parama umesto ubistva. To u Nuristanu iznosi od 200 do 250 krava. Ukoliko okrivljeni
ne prihvata kaznu, a ne eli ni da se izvini oteenima, njegova familija je duna da ga
preda irgi, koja ga isporuuje porodici rtve.

Preljuba

Retki su sluajevi preljube. Ponekad, ukoliko mu puno voli svoju enu i ne eli da je
izgubi, kao i u situacijama gde porodica eli da se zatiti od sramote, preljuba e se drati
u tajnosti. U suprotnom, primenie se vrlo surovi zakoni: ako su oboje bili u braku, oboje
bivaju i ubijeni. Posle presude, kamenuju se do smrti! Ako se preljubnici otkriju za vreme
seksualnog odnosa, mogu biti likvidirani odmah, na licu mesta, od strane oevidaca!

Ukoliko je otkrivena veza izmeu dvoje koji nisu u braku, familija devojke tajno odlazi
do irge i trai da ona obavesti momkovu familiju. Momkova familija e posle toga ja
vno zatraiti ruku devojke, a ovi e je s ponosom dati, te e tako biti izbegnuta sramota!

Ukoliko je devojka oteta i na silu odvedena u kuu mukarca, irga e naterati tog baju da
je oeni. On e morati i da plati kaznu njenoj familiji, kao i cenu devojke, a mora da plati
i samu irgu (trokove suenja). U retkim sluajevima devojka e odbiti da se uda za kid
napera. Tada porodica mukarca mora platiti ekstremno visoku kaznu i pola cene devojke,
a ona se vraa svojoj kui, gde e biti uvana u izolaciji, pod ekstremno zajebanim uslovima.

Ranjavanje

Ovo je klasian sluaj u nadlenosti Avra irge. Obino se zavrava neizostavnim izvin
jenjem, kao i plaanjem odreene kazne i oteenom i irgi.

Ostali zakoni su manje-vie slini onima kod Patuna i Hazara.


98
23. 5. 2006. Pisma iz Avganistana

Severni Avganistan
Sever Avganistana ima svoje specifine zakone koji su neto kompleksniji i razlikuju se
od provincije do provincije, a zavise od etnikog sastava koji u njima dominira120.

Izvrnu vlast ini ura kojom predsedava imam (mula ili ulema). Pored njega, uru ine
valkil121 (predstavnik sela koji je veza izmeu seljana i vlade) i vieniji starci. Sam valkil
ne mora da bude star i on je (obino) pismena i viena osoba tog sela (esto jedini pismeni
stanovnik). Interesantno za zasedanje ure jeste da obe strane pre poetka suenja
moraju da isplate uri makalga122. Makalga znai depozit kojim se uri sigura da e imati
mogunost za isplatu novane nadoknade (kazne), ukoliko jedna od strana na kraju pro
cesa ne prihvati odluku. Ukoliko je jedna od strana u sukobu enskog pola, ona mora biti
predstavljena od strane mukarca, kojeg izabere njena familija. Sama ena ne moe da
uestvuje u sudskom procesu. Pored ure, na severu Avganistana su i lokalni komandanti
(War Lords) imali svoje sudove, u kojima su se vodili sluajevi ljudi koji potiu iz krajeva
pod njihovom kontrolom.

U sluaju ubistva okrivljeni biva zatvoren, a kaznu odreuje kralj ili njegov izaslanik
(pretpostavljam da u dananje vreme kralja zamenjuje guverner provincije). Uglavnom
se zavrava tako to se oteenoj strani dodeljuje zemlja, isplata u novcu, ili devica. Ovo
pravilo vai u delovima gde preteno ive Ismailiti. Ostali zakoni (kao i zakoni u prede
lima u kojima Turkmeni nisu veinsko stanovnitvo), manje ili vie slini su onima kod
Hazara i Nuristanaca.

U sluaju Turkmena (Balk provincija), ubistvo podrazumeva osvetu i tu nema nikakvog


ustupka! Jer oni kau da se krv krvlju spira!. Za ostale prekraje, kao to je prevara,
kraa, silovanje, preljuba itd., kazne su sline onima koje sam ve nabrojao.

120
Specificnost severnog Avganistana je u veoma velikoj meavini razliitih etnikih grupa.
Sami procenti zastupljenosti variraju od grada do grada i od provincije do provincije.
121
Walkill (orig.)
122
Machalga (orig.)
99
Herat
19. jun 2006.

Vreme je da se ide kui kada...

se zabavljate u kuhinji, pripremajui Pesto Genovese, dok svega dvesta metara


od vae kue besne demonstracije u kojima iiti uspevaju da odseku glavu jed
nog Sunita, a ovi im uzvraaju odsecanjem genitalija jednog od uhvaenih iita;
se ljubite i grlite sa Avganima (mukarcima, naravno), kad god ih vidite, a da
vam to uopte vie ne predstavlja problem;
pokuavate da uhvatite to bolji kadar iitske damije, koju su zapalili Suniti, a
da ne primeujete kako vam meci rikoetiraju oko glave;
saznate da vam je uveden policijski as zbog mogunosti kidnapovanja i/ili
prisustva i aktivnosti bombaa-samoubica, a vi totalno popizdite jer neete
moi da idete na urke i u restorane;
postanete zalueni serijama kao to su: Oajne domaice, Sopranos, Pri
jatelji, Ameriki idoli... ;
smatrate da su Akabad, Islamabad i Baku idealna mesta da u njima provedete
godinji odmor;

Foto 58: Zapaljena damija u Heratu (februar 2006.)

100
19. 6. 2006. Pisma iz Avganistana

previe obraate panju na stopala ena (pokrivenih burkama) na ulici i tvrd


ite da po njima moete da provalite da li je mlada ili stara (blai oblik ludila),
odnosno lepa ili runa (kritino mentalno stanje);
ste kupili svoj prvi CD sa avganistanskom muzikom;
ste kupili svoj prvi indijski film na DVD;
nauite pravila kriketa;
smatrate da personalna higijena i nije toliko bitna i da je sve u unutranjoj lepoti;
pone da vas nervira BBC-jeva reportaa o sranju koje se desilo u Avganistanu,
jer znate da e to videti i vai roditelji, pa ete morati da im objanjavate kako je
ustvari sve super do jaja;
itate svoju knjigu bez ikakve nervoze, dok mali putniki avion kojim se pre
bacujete do Dalalabada upravo praktikuje prinudno sletanje (obruavanje sa
polulupingom), radi izbegavanja mogueg gaanja raketom zemlja vazduh od
strane Talibana;
izjavite kako vam je vie muka od haia i prestanete da ga duvate;
kad vam se digne na Kondolizu Rajs123;
drite na radnom stolu kouljicu od rune bombe (kao kutiju za olovke);
koristite frazu inalah124 vie od deset puta dnevno, tokom komunikcije s lju
dima.

Vreme je da idete da se leite kada...

se vozite taksijem po Kabulu;


ponete da se palite na Avganistanke i jo verujete da imate anse da karate
neku od njih;
na televiziji se pojavljuje snimak devojke kidnapovane tog dana u Kabulu, a vi
posmatrate snimak i umesto da vas obuzme oseaj saaljenja, pred oima vam
igraju slike njenog vrstog seksi dupeta koje ste videli na UNICA bazenu,
prolog leta;
ste ubeeni da vas nee metak;
vam prve veeri, u krevetu, riba kae: ... eto, u poslednja tri meseca nisam
imala vremena da obrijem noge... a vi joj kaete da vas to ustvari i pali;
verujete da su Amerikanci u Avganistanu iz humanitarnih razloga;
proglasite Chianti David sjajnim crnim vinom;
nemate pojma s kim je va omiljeni fudbalski klub igrao prole nedelje, niti gde

80
Condoleeza Rice (orig.)
124
Inalah dae Bog
101
Pisma iz Avganistana 19. 6. 2006.

se trenutno nalazi na tabeli;


vidite svoju koleginicu pokrivenu maramom i izjavite da je... ista Deki Onazis;
je proglasite za Deki Onazis125 i jo istripujete kako je to bio sjajan kompliment
te vam uopte nije jasno zato vam to nije upalilo kod nje;
postanete ljubomorni na kolegu koji je dobio premetaj u Pakistan;
prelazite preko planinskih venaca Hindukua, i pri tome vam ne padne na pa
met da uzmete foto aparat i napraviti nekoliko snimaka;
kad vam se digne na Madlen Olbrajt126 ;
verujete u izraz inalah i upotrebljavate ga u svojim zvaninim izvetajima
donatoru.
Napominjem da ovi simptomi, naroito oni iz prve grupe, i nisu toliko opasni, tj. ne
ostavljaju neeljene posledice za ceo ivot. Veina njih nestane posle nekoliko nedelja
provedenih u Evropi, te stoga ne treba previe brinuti. Ali, ono to mene brine je fakat da
sam ja tiklovao bar 80% njih, a ugovor mi istie (tek) u decembru! He, he, he... i ne san
jajte o tome da u vam rei (i da u vam ikad rei!) koje su to take! Mada, imam potrebu
da vam kaem jo uvek nisam doiveo erekciju na Kondolizu i Medlin!

Sve to je do sada napisano moe zvuati kao sjajna zabava i divan nain da se odrade i
potroe etiri godine ivota. Ali, nije ba tako.

Foto 59: Glava bombaa-samoubice (Herat, 18.05.2006.)


125
Jacky Onasis (orig.)

126
Madlene Olbright (orig.)
102
19. 6. 2006. Pisma iz Avganistana

Ukoliko se odluite na ovakav ivot, onda budite spremni da uzmete ceo paket aranman
koji vam se nudi. Tako, na primer, morate biti kul kada vam glava Talibana-samoubice
padne ispred same haube auta (pogledaj fotku 59), ili budite spremni da krenete istim
putem kojim je iao UNICEFov konvoj ije je vozilo pogoeno tromblonom, i pri tome
su dva humantitarca poginula, a jedan ostao bez obe noge.

Foto 60: UNICEFovo vozilo pogoeno tromblonom u Kiruk distriktu (Herat provincija)

Mogunost da vas presretne vozilo puno eksploziva, koje e potom otii u vazduh, takoe
je jedna od mogunosti koju morate posmatrati sa pozitivne strane u veini sluajeva
najebe niko drugi nego voza (jo uvek su amateri i nemaju pojma kako se to radi, kao
na primer Iraani).

Foto 61: Ostaci vozila punog eksploziva, dignutog u vazduh ispred kasarne italijanskih snaga

103
Pisma iz Avganistana 19. 6. 2006.

Zabavi nikad kraja. Ukoliko imate sree moe vam se desiti i kamenovanje usred Kabula
(i to u po bela dana), kao to se desilo onim nesrenicima sa fotografije 62, nakon to je
jedan od njihovih kamiona naleteo na minibus. Pola sata posle incidenta, narod krete da
se spontano okuplja to je prouzrokovalo paljenje i unitavanje zgrada i kancelarija u
kojima ive i rade humanitarci (IOM je tada izgubio tri kue, koje su potpuno izgorele).

Foto 62: Kamenovanje US vojnih snaga u Kabulu (jun 2006.)

Ako ste jedan od srenika kojima zgrada nije spaljena ili opljakana, ne bojte se! Jo ima
nade da i vi doivite neto to ete sa ponosom priati svojim unucima.

alu na stranu. Od 2004. do danas, blizu pedeset humanitarnih radnika izgubilo je ivot127,
a desetak ih je kidnapovano. Za ove etiri godine izgradio sam ogromno potovanje za
ljude koji ive i rade u Avganistanu. Verujte, nema tih para koje mogu da ublae oseaj
da ste hiljadama kilometara daleko od kue, od porodice, od prijatelja... Veina humani
taraca su mladi, puni energije i vere u to to rade, i to je, u stvari, pokreta koji ih tera i
ne dozvoljava im da budu stopirani negativnim stvarima iz okruenja. Iz tog razloga sam

Human Rights Overview Afghanistan http://www.hrw.org/english/docs/2005/01/13/af-


127

ghan9827.htm
104
19. 6. 2006. Pisma iz Avganistana

i probao da doaram ono to me je najvie impresioniralo tokom boravka u ovoj zemlji, ali
i da prenesem i one crne (rune) stvari, koje su sastavni deo ovdanjeg ivota.

Ovim zavravam svoje poslednje pismo mada ostaje mnogo nedoreenog, mnogo
neisprianog... Na kraju krajeva, ono to sam zadrao za sebe ini me drugaijim i
srenijim od svih koji proitaju moje pisanije. Neke stvari, naroito emocije, ne mogu
se u potpunosti preneti na papir i bilo kakav pokuaj samo bi ih banalizovao i izgubile
bi svoj arm. Velike poruke nema. Ipak, drago mi je da su neki ljudi imali priliku da
proitaju delove o ivotu u Avganistanu, pre nego to su doli ovde, i tako iskoristili
informacije da bi se to bolje pripremili za ono to ih eka. Da budem iskren, to nije bio
razlog zbog kojeg sam poeo da piem, ali ponekad nismo ni svesni zato odreene stvari
radimo i gde je njihovo mesto u globalnom lancu dogaaja.

105
Hvala mojim roditeljima to su me podravali da istrajem i ne prestanem sa pisanjem u
trenucima kad mi nije bilo ni do ega; mojoj rodbini i prijateljima iz ex-Jugoslavije jer su
mi slali pisma podrke iz kojih sam crpeo ogromnu energiju; Stevanu i Ani Marinkovi;
Nedi aponji, Duku Radosavljeviu i Ivanu Velisavljeviu za recenziju; Davoru jaranu
za neverovatan trud i podrku, Ani i ekipi iz abakog letnjeg festivala (LF), jer bez
njih, ova knjiga bi jo dugo ekala finalizaciju kao i svima koji su radili u Avganistanu,
i imali priliku da proitaju neka od mojih pisama; i naravno: Elizabeti, Leu i Neriju!

Ove knjige ne bi bilo bez vas!


HVALA VAM!

Branko Golubovi
Beleka o autoru

Branko Golubovi rodjen je 1968. godine u apcu.

Po obrazovanju je inenjer poljoprivrede.

Devedesetih godina prolog veka bio je frontmen Goblina, jedne od najpopularnijih


domaih rok grupa.

U Radiju 99 (Drugi program Radio apca) bio je urednik i voditelj rocknroll emisije
Ritual crnog patuljka.

Radei u amerikoj nevladinoj organizaciji ARC, obilazio je sva krizna podruja u


bivoj Jugoslaviji, a poetkom 2003. godine, kao lan italijanske nevladine organizacije
Intersos, odlazi u Avganistan, gde ostaje do kraja 2006. godine. Od 2007. godine boravi
u ri Lanki.

Govori engleski i italijanski jezik.

Oenjen. Ima dva sina.


Osim putopisnog predstavljanja jedne zemlje, kontroverznog koliko i
sam Avganistan, Branko Golubovi nam u pismima nudi neto vie:
autentian, insajderski pogled na esto opasnu svakodnevicu, ali po
gled opisan ironino, neposredno, i uz zdravu dozu humora.
Golubovi je od pankerskih dana provedenih u rok sastavu Goblini do mirovnjakih
dana u Avganistanu zadrao energinost, anarhian stav, odlunost da se govori istina bez
pardona i pie bez dlake na jeziku. Bez obzira da li pria o kafiima, udnim obiajima
u ishrani koje kao stranac morate potovati, ili vam u maniru turistikog vodia ukazuje
na kulturnu batinu, klimatske osobenosti i muko-enske odnose, ili pak prelazi na pro
vokativnije teme poput opijuma, haia, oruja, politike situacije, bombaa-samoubica,
talibana i neprekidnih oruanih sukoba (prema pievim reima, u Avganistanu se vodi
devet ratova!), Golubovi nikada ne gubi iz vida sloenost situacije i paradokse u kojima
se nalaze i on kao mirovnjak, i Avganistan kao drava. Najvea vrednost ove knjige
upravo lei u osobenom i iskrenom pristupu tako aktuelnim temama: Golubovi se u
pisanju neobinog bedekera koristi, naravno, injenicama, nita ne ulepava i ne ini
gorim nego to jeste, ali daje i duboko lini doivljaj okruenja i okolnosti u kojima se
naao a upravo takvu meavinu zahtevan italac i oekuje kada u ruke uzme ovakvu
knjigu.

Ivan Velisavljevi, prof.


Svojim debitantskim delom, Branko Golubovi nas vodi na putovanje
nekim novim svetom, daleko drugaijim od onog kojeg poznajemo.
Ovaj brutalno iskren, a pri tom veoma duhovit pogled na jednu nama
daleku zemlju i nepoznatu kulturu, daje mogunost novih i drago
cenih saznanja. Avganistan i kulturu tog podnevlja, autor nam otkriva
na sebi svojstven nain, nain na koji ga veina nikada nije sagledala.
I sam zaprepaen sopstvenom situacijom, autor nas vodi kroz serijal pria, koje su esto
strane, bizarne, a ponekad i smene. Njegov opis tog dela sveta je lucidno, nadahnuto
svedoanstvo iz prve ruke. Komine, a istovremeno dirljive prie, protkane slikovitim
portretima lokalaca vas prosto teraju na itanje u jednom dahu. Jezik je pripovedaki
originalan, autor neodoljivo sarkastian, a pria autentina, mada na momente pomalo
haotina. Sama knjiga dopunjena je fotografijama koje dodatno obogauju njen sadraj.
Sve to zajedno oslikava zapanjujuu sliku o nekom novom, nama nepoznatom svetu.

Poetak putovanja obeleava autorovu potragu za sopstvenim bivstvovanjem u datim


egzistencijalnim uslovima, dok kasnije sebe posmatra u miljeu kakav tvori drugaija
sredina, istorija, jezik i kultura, drugaije navike i obiaji, druge legende i mitovi. Au
torovo pripovedanje razapeto je izmeu sna o slobodi pojedinca i svesti o istorijskim i
drutvenim kretanjima, koje najee ukidaju ak i samu pretpostavku takve slobode. On
takoe preispituje i politike metode koje vie nisu prikladne da se bave problemom, iji
koreni duboko lee u globalnoj nematini i sve veoj provaliji izmeu razvijenih zemalja
i onih drugih.

Dato okruenje autor ne doivljava samo kao fiziko, ve i kao prostor koji u sebi sadri
odreeni pogled na svet, istoriju i niz dogaaja koji su vani za razumevanje ljudske
sudbine. On sebe stavlja na jasnu socijalnu i psiholoku marginu, a stvari posmatra iz
ugla nekog ko je izvan datog sistema vrednosti i ko se tom sistemu suprotstavlja. Autor
u izvesnoj meri ima oseanje doivljaja apsurdnosti situacije u koju zapada, i utoliko je
loginije to pred kraj dela ulazi u jedan sasvim drugi prostor, asimilira se u njemu, ali
istovremeno ostaje i dalje prisutna dimenzija nastojanja da se u tom novom prostoru
zadri neto od onog identiteta koji je poneo sa sobom, da u jednom novom ivotnom
videokrugu uspostavi i novi odnos prema novim vrednostima, a pre svega prema samom
ivotu. U momentu, u kome je autor podvrgnut pritisku da ouva sopstveni ivot, oseaj
apsurda se gubi, a javlja se strah od njegovog gubitka.

Delo zaista predstavlja izuzetno vredan i originalan autorski doprinos novijoj putopis
noj literaturi. Pre svega njegova sistematinost, preglednost, te informativnost, zajedno
sa jednostavnou jezika kojim se autor obraa itaocu, ovu knjigu ini nezaobilaznom
buduom literaturom svih onih koji e se na bilo koji nain baviti predmetnom prob
lematikom. Posebna zanimljivost knjige je da se tematski pozabavila i nekim dogaajima
koji pune stranice i naih novina. Ono to je izuzetno znaajno za itaoca jeste i da autor
govori o istoriji, religiji, politici, odnosno o nizu stvari koje su vane za razumevanje nje
govog poloaja u datom okruenju. Kako ivot jedinke, tako i ivot generacija i naroda,
esto mogu izgledati kao zbir detalja, sluajnosti i kretanja, koja se odvijaju nasumice u
vremenu i prostoru. Jednostavno reeno, ovo nisu prie koje treba shvatiti pojedinano,
ve su autorove pretenzije, pre svega, bile da prikae jedno vreme, jedno okruenje i sta
tus jedinke u datom vremenu i okruenju.

mr Neda aponja
Kome bog ukazuje svoju naroitu milost, alje ga u dalek svet
(Egipatska poslovica)

Dabogda iveo u zanimljiva vremena


(Kineska izreka)

Za Avganistan sam uo krajem 80-ih, u jednoj meavini politikih,


rok i sportskih vesti. Politike - Uli Rusi u Avganistan, sportske
- Amerikanci ne idu na Olimpijadu zbog Avganistana, bile su
vesti koje su toj zemlji pribavljale skoro mitski oreol, kao izvesnom
popritu teke borbe interesa ondanjih velesila, koju smo mi, mislim
na Ex-Yu prostore, naravno, sa indignacijom i visokom sveu o svo
joj nesvrstanoj superiornosti, glatko odbijali i osuivali, kao i mnogo
puta pre, kao i mnogo puta kasnije, moliu lepo.
Zapoinjala je jedna teka pat-pozicija, koja i dan-danas traje na tim prostorima. Sov
jetska imperija je krenula na put bez povratka (nema tog Lukas-Putina koji e snimiti
Imperija uzvraa udarac), ali, i YU-Atlantida se nije najbolje oseala. Umorni Voa
revolucije je okonavao zemaljsko trajanje, pa se naa javnost, ba kao i celokupna svetska,
ako to uopte i postoji, okrenula drugim temama i dilemama (Jer drugi e cirkus doi
u va grad!). Bilo-kako-bilo, ostale su naim prostorima bar dve rok-izvedbe u kojima
se pominje Avganistan. Prva, Zastave u prvom planu, Pankrta, koje su svojim pod
naslovom, tri godine posle prodora, jasno govorile o emu se radi, sa monstruoznom
minimalnou opisujui ivot vojnika sovjetskih okupacionih jedinica, vrsta ruka, stis
nuta pest, svaki dan nam daju jest, te gledamo olimpijadu, sad se odvija u Avganistanu,
gledamo vou kako je ozbiljan na ekranu, i zastave kako se vijore u prvom planu, koja
je implicirala mnoga kasnija dogaanja, za koja smo poetkom te decenije mislili da su
nemogua, kad ono, ne lezi vrae... Druga pesma je bila Neka ti nita ne brine, Prlja
vog Kazalita, sa stihom neka te nita ne brine... smrt djeaka u Kabulu..., za koju sam
oduvek mislio da je isforsirana, te, popuna u redosledu na, inae dobro koncipiranom
komercijalnom vinilnom proizvodu (tako se to onda zvalo), smetena daleko iza hitova
Mi pleemo i Crno-bijeli svijet. Elem, pesme su odsluane, neke i zapamene, Voa
je otiao, Olimpijada se zavrila (bez Amera, naravno), Avganistan je ostao na istom
mestu. General Gromov je dobio cvee na povratku, ostalo je samo da Avgani nau mir
sa samima sobom. To je ono to je najtee i to traje ve dvadeset, moda i vie godina.
Ili, to bi rekli zli ljudi, to traje oduvek! Avganistan je ono to se u drutvenim nau
kama zove dis-funkcionalno drutvo, koje jo nije uspelo da stvori odgovarajuu dravnu
formu (ono to ak i u-dravu-uvek-sumnjajui F. Fukujama zove izgradnja drave).
Potezi onoga to se zove meunarodna zajednica su odve esto bili nerazumljivi da
ne kaemo, samo bez psovanja, molim! Razlozi za to su mnogobrojni, i tu se mi, na
literarnom predloku sreemo sa Brankom Goluboviem Golubom, koji je imao tu ne-
sreu (precrtati po izboru), da se zatekne tamo i sve to posmatra, a bogami, dosta stvari
da i zabelei. I, u autoru ove recenzije pobedio je ovek nad analitiarom, itao sam ova
pisma, mnoga mi je na zajedniki prijatelj Steva Marinkovi prosleivao mnogo ranije,
nego to se krenulo u poduhvat objavljivanja istih, sa dozom ushienja da uhvatim taj
ivotni optimizam ljudi koji tamo ive, kao i motive onih silnih meunarodnih despera
dosa/avanturista/altruista/ljubitelja okretnih igara, koke i zaborava, koji su tamo traili
paniju svoje mladosti, sa ne-iskrenom eljom da se neto, bolji ivot, priuti i Avg
anima (Ima li ivota, pre smrti?). I, svega tu ima, za dokumentariste, obilje podataka
(i, slika, naravno!), za ljubitelje lepe rei i iskaza, Golub je pisao pisma nervom rokera
i preciznou digitalnog foto-aparata, za one koje ne vole teka tiva, prijatan ton i
relaksirajua atmosfera, itd.

Svako vreme ima svoje Isidore, ona velika iz Preka, je putovala u Norveku, takvo je
bilo vreme, tada nam je to bio nepoznati kraj. Zaduila nas je (koliko je danas itamo?),
obogatila je nau kulturu, hvala joj. Branko Golubovi, darovan milou boga, barem
onoga, egipatskoga, a ivei u zanimljiva vremena, koja moda nije ni zahtevao (moda je
samo eleo da svira, da se otkai, i to je sve?), napisao je pisma, pisma u markesovskom
maniru, pisac pie jer mu nema leka, pribliio nas Avganistanu, jednom nepoznatom
predelu. Hvala mu za to. Takoe i svima onima koji su omoguili da se ova knjiga pojavi.
Ovo je jedan izuzetan poduhvat za nau, u biti jo uvek zatvorenu, kulturnu sredinu.

Prof. dr Duko Radosavljevi


Fotografije:

Nepoznati autor: 1, 5, 33, 34, 41, 60, 61

B. Golubovi: 2, 3, 4, 8, 9, 15, 16, 17, 18, 19, 20, 21, 22, 24, 25, 26, 27, 28, 29, 30, 35, 36, 37,
40, 43, 44, 47, 48, 49, 50, 51, 52, 53, 54, 55, 56, 57, 58, 59.

J. Llanderal: 38.

G. Sanikidze: 6, 42, 46.

G. Ajami: 7, 12, 39.

R. McKinney: 10, 11.

L. Somigli: 13, 14, 23, 45.

A. Migniardi: 31.

A. Omeragi: 32.

AFP: 62
Recenzenti:

Prof. dr Duko Radosavljevi

Mr Neda aponja

Ivan Velisavljevi, prof.

Grafiki dizajn i korice

Milo Jankovi

Prelom

Branko Jovanovi

Tira

1500 primeraka

tampa

Demo Print 95, abac

Izdava

abaki letnji festival

www.sabackiletnjifestival.com

ISBN 978-86-912619-0-0

abac, maj 2009.


CIP -
,

821 . 163 . 41 - 992

, , 1968 -
Pisma iz Avganistana / Branko Golubovi.
- abaki letnji festival, 2009
(abac: Demoprint 95). - 122 str. : fotogr.
: 22 cm

ISBN 978 - 86 - 912619 - 0 - 0

a) -
COBISS, SR - ID 167313932
...Zamisli da si uao u vremeplov
i da se vraa u osamnaesti vek...

ISBN 978-86-912619-0-0

You might also like