S A B I N E F L O R E N C E F A B I J A N E C

Uloga vode u svakodnevnom ivotu

srednjovjekovne Hrvatske*
Znanstveni rad
UDK 556:94(497.5)

Prolost koritenja vode na hrvatskom srednjovjekovnom prostoru, u ovome se radu razmatra

kroz pet glavnih tema. Pod pogonskom vodom se podrazumijeva privrednu i drutvenu ulogu vode-
nica, tj. mlinove na vodu, od ranoga do kasnoga srednjeg vijeka, koje imaju dvije glavne tehnike obi-
ljebe: mljeti brano i obraditi tekstil, ali i privrednu ulogu: dobro sredstvo za ubiranje poreza na kori-
tenje. Uz temu o seoskoj vodi veu se svi vodeni tokovi koji slue za razgraniavanje prostora, rib-
njaci na kopnenom dijelu Hrvatske, vodene povrine za napajanje stoke te lokve ije ienje pred-
stavljaju drutveno obvezni korisni rad za javno dobro. Pod naslovom gradska voda se, s jedne stra-
ne promatra u sklopu gradske organizacije, od vodospremnika, kao graditeljski kompleks u koji ulau
komunalne vlasti, do esme kao ukrasni simbol, te s druge strane voda unutar stambenoga prostora,
tj. objekti poput bunara, cisterne, kinice s olukom, vodovoda i umivaonika. U poglavlju o obiteljskoj
vodi prvenstveno je rije o navikama pijenja vode, odnosno vina, u svakodnevici. Zadnje poglavlje se
odnosi na tzv. zdravu vodu, bilo na razmjerima grada ije se vlasti bore protiv zagaenja vodenih
povrina od strane pojedinih strukovnih obrta, do osobne higijene s dvije vrste kupanja (one propisa-
ne kao lijek jer jaa organizam, do one koja slui ugodi) s proirenjem na javne kupelji i instituciona-
lizacije kupalita, dakako radi privrednih koristi.

Klju~ne rije~i: vodenice, rijeni tokovi, ribnjaci, lokve, napajanje, vodospremnici, buna-
ri, higijena, kupalita, Hrvatska, srednji vijek.

Uvod: Izvori vode pjesnitvo i arheoloka istraivanja nadopu-

Voda (aqua)1 je toliko prisutna u svakod-
nevici srednjovjekovlja da je potraga za do-
kumentacijom o njoj ponekad oteana inje-
nicom to je njezina upotreba sama po sebi
razumljiva. U tom kontekstu, ikonografija,
njuju informaciju o tome kako, gdje i u ko-
jem se kontekstu koristi voda. Naime, ter-
min aqua oznaava irok spektar stvarnosti.
U osnovi je voda prirodni sastojak koji je u
V. st. pr. Kr. pretsokratovski antiki filozof
Empedokla svrstao uz zrak, zemlju i vatru u

* Ovaj je rad proirena verzija lanka Prilog poznavanju uloge vode u svakodnevnom ivotu sred-
njovjekovne Hrvatske, Bibe aquam de cisterna tua et fluenta putei tui (prov. 5:15) Voda i njezina uloga
kroz povijest, Zagreb 2011., 17-47.
1 Latinski aqua dolazi preko gotskog jezika Ahwa iz indoeuropskog korijena * (*kw/kw-) koji u
mnoini, aquae, oznaava ivo, sveto, tj. boansko bie, prema indoiranskog korijena *ap-, izveden iz
vedskog apah; Berislav Schejbal, Nova razmatranja o Aquae Balissae i narodu Jaza. Pjeza Vode
Etimologija Kultovi Mitologija, pitanje atribucije i kontinuiteta, Opvscvla archaelogica, sv. 27,
Zagreb 2003., 393-416 (405).

9
Gazophylacium, god. XVII., br. 1-2, 2012.

Slika 1. etiri elementa i njihove podvrste

svoju doktrinu o etiri prirodnim elementi-
ma prisutnima u makrokozmu i u mikroko-
zmu, teoriju koju onda dalje prenose od ra-
nog srednjovjekovlja enciklopedije poput Slika 2. Predavanje o vodi Bartolomeja Engleza
Etymologiae Izidora Seviljskog (VII. st.), De (Bartholomaeus Anglicus, De proprietatibus rerum,
rerum naturis Hrabana Maura (IX. st.) i dru- prije 1416., Reims, Gradska knjinica, rukopis 0993,
ge.2 Tim se elementom koriste moreplovci f. 161.)
za objanjavanje plovidbe,3 lijenici kod teo-
U slubenim spisima, poput statutarnih
rije o tjelesnim tekuinama i promiljanju
odredbi ili diplomatskih dogovora, kao i u
ljudske grae (slika 1)4 pa i teolozi kao sim-
privatnim biljenikim dokumentima, aqua
bolom stvaranja novoga, tj. ivota (slika 2),5
oznaava odreenu prirodnu povrinu sla-
to uostalom vrednuju i ostale duhovno-
ne/slatke vode, poput mora, rijeke, bara i
vjerske tradicije.6

2 Damir Karbi, Voda u srednjem vijeku. Neka razmiljanja i mogunosti istraivanja, Bibe aquam de
cisterna tua et fluenta putei tui (prov. 5:15) Voda i njezina uloga kroz povijest, Zagreb 2011., 9-16 (11-12).
3 Primjerice, Pietro di Medina razmatra kretnju morem navodei: neki kau da se zrak pokree, drugi
da je to voda, a drugi da je to zemljena para (alcuni dicono esser aere qual si move altri ch aqua, altri ch
vapor de la terra); Znanstvena knjinica u Zadru, Pietro de Medina, Larte del navegar, Vinetia 1554.
4 Elementa sunt quattuor, ignis, aqua, aer, terra. Ignis caligus et siccus, aer calidus et humidus, aqua frigida et
humida, terra frigida et sicca etiri su elemenata: vatra, voda, zrak, zemlja. Vatra je topla i suha, zrak
je topao i vlaan, voda je hladna i vlana, zemlja je hladna i suha; prema Galienu iz Gregorov
Maurachov Johannicius Isagoge ad Techne Galieni, citiran u Anne-Laure Lallouette, Bains et soins du
corps dans les textes mdicaux, Laver, monder, blanchir. Discours et usages de la toilette dans lOccident
mdival, ur. Sophie Albert, Paris 2006., 33-49 (37). Vidi takoer: Oskar Hrubik, Znanje neimenovanog
autora iz XVI stoljea o prometu vode u organizmu oveka, Acta historica medicinae, pharmaciae, vete-
rinae (dalje: AHMPV), god. XVI, br. 1, Beograd 1976., 83-89.
5 Takav je sluaj s Predavanjem o vodi Bartolomeja Engleza (Bartholomaeus Anglicus 1190.-1272.)
u svojoj enciklopediji O svojstvima stvari (De proprietatibus rerum 1230.-1250.).
6 Vidi npr.: Josip Balabani, Simbolizam vode, Hrvatske vode, sv. 11, Zagreb 2003., 218-244.

10
 Sabine Florence Fabijanec, Uloga vode u srednjovjekovnom..., 9-43

drugo, ovisno o kontekstu.7 Naposljetku, vjekovnoga poimanja higijene.

termin je prouzroio postanak raznih izve-
denica koje su vezane uz prirodno svojstvo
oznaenog objekta ili povrinu, a bitno utje-
e i na toponimiju pojedinih mjesta.8 Nave-
dimo za primjere izvedenice aquarium: ka-
nal, potok ija su imena ponekad porijeklo
naziva naselja,9 aquaductus: tok vode ili vo-
dovod, aquatum: voda za panjake, aquati-
cium: mlado vino to bi znailo da to pie
djeluje prilino razvodnjeno.
Od tog irokog spektra pojavljivanja vo-
de, ovdje e se prikazati pet glavnih karak-
teristika njene upotrebe u svakodnevnici. U
prvom dijelu, Pogonska voda, nju se pro-
matra kao izvor energije; u drugom, pod na-
slovom Seoska voda, razmatra se njena
upotreba u poljoprivrednom svijetu. Trei je
problem ovdje razmatran, Gradska voda,
tonije ustroj vode u urbanistikom uree-
nju prostora srednjovjekovnih komuna. e-
tvrto se poglavlje, Obiteljska voda, odnosi
na vodu kao pie ili tekuinu koritenu u
domainstvu, odnosno u privatnoj sferi sta-
novnika. Naposljetku, zadnja je tematska
cjelina, Zdrava voda, u kontekstu srednjo-
Pogonska voda
Bistra voda sim-tam tee,
Jo na melin prav dotee10
Prirodni vodeni tokovi poput rijeke (flu-
vius), brzaci (torrente) ili padovi u rijenom
toku (aqua decursus), koriteni su kao izvor
energije u (pred)industrijskoj obradi. Ve se
od XI. pa sve do XIII. stoljea odvija prva in-
dustrijska revolucija u Zapadnoj Europi
stvaranjem brojne mainerije kojom se za-
mjenjuje runi rad ili prisilni rad robova. U
tom razvojnom procesu znaajno mjesto za-
uzimaju mlinovi, mlinice, vjetrenjae ili mli-
novi pokrenuti plimom i osekom. Mehani-
zacija sredstava za rad predstavlja prvoraz-
redan imbenik srednjovjekovnog gospo-
darstva na Zapadu.11
Najuestaliji oblik iskoritavanja hidrau-
like energije je izrada vodenica (molendi-
num ab aque) za mljevenje ita. S obzirom da
se ito gotovo svakodnevno mora mljeti jer
je brano teko ouvati i radije se zadrava-

7 Za morsku vodu vidi npr. sluaj u kojem Dubrovani dozvoljavaju Ravenjanima slobodan prolaz
kroz njihov teritorij 1235. navodei, meu ostalim: veniendi Ragusium tam per terram quam per aquam,
mislei pri tome s morske strane; Codex Diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (dalje: CD)
sv. III, ur. Tadija Smiiklas i dr., Zagreb 1905., dok. 383, 440-441.
8 Primjerice kod sela Gradac u Zabalju na istonom dijelu doline Neretve, od 1.500 toponimskih raz-
linica, njih 165 (11%) su hidronimski. Moe se razabirati npr. atrnja, izvedenica iz maarskog za
zdenac, tik, prema tig: naglo poveavanje razine vode, Kamenica, za zbiralite vode, Kalac, sa
znaenjem blato iz praslavenskoga kahl, Nevolja, to znai slabo vrelo, Pitalina, od pitalo: vrelo
iz kojeg piti voda, te Vodopija, mjesto na kojem se napaja voda; vidi cijeli osvrt 2.2 Hidronimi, u:
Domagoj Vidovi, Gradaka toponimija, Folia Onomastica Croatica, sv. 18, Zagreb 2009., 171-221 (216,
192-195).
9 O problemima srednjovjekovne hidrografije i hidronimije, kao uvod o tematici vidi: Stanko Andri,
Prilog srednjovjekovnoj topografiji i hidrografiji psunjsko-papukog kraja, Scrinia Slavonica sv. 3, br.
1 (studeni 2003.), 70-94.
10 Anonim, Zakaj, srce XVI. st. (?), Leut i trublja, ur. Rafo Bogii, Zagreb 1971., 289.
11 Jean Gimpel, La rvolution industrielle du Moyen Age, Paris 1975., 9-10.

11
Gazophylacium, god. XVII., br. 1-2, 2012.

ju klasovi ili zrna,12 brojni mlinovi koji se
nalaze na rubovima sela13 ili grada ubrzo
postaju mjesta susreta i kontakata i graana
i seljaka (raunajui da u sredozemnim gra-
dovima jedan mlin opskrbljuje od 400 do
800 stanovnika)14 pa ak i ena od zanata
u potrazi za muterijama15 s time to se
treba drati red dolaska da netko nekomu
ne zauzme mjesto.16 Gradnja mlinova utjee
s jedne strane na drutvenu koheziju, jer pri-
mjerice, i kler kojemu je inae zabranjen te-
ki fiziki rad dozvoljeno je otii u mlin, od-
nosno kroz XII. i XIII. stoljee crkveni redo-
vi izravno koriste vlastite vodenice u elji za
samodostatnou17 te npr. papa Klement III.
potvruje 1188. samostanu sv. Kuzma i Da-
mjana pravo, meu ostalog, na jedan mlin u
Skradinu.18 S druge strane, utjee i na pro-
storno ureenje, jer se mijenja tok rijeke i
njezina brzina19 te se iskoritava njena pri-
sutnost za navodnjavanje okolnih zemlji-
ta.20
Uz ume (silua), izvore (fonte) i ribnjake
(piscinis), mlinovi su sastavni dio veleposje-
da koji u poecima organizacije drav pri-
padaju sredinjoj vlasti (kraljevima, papa-
ma). O izravnom kraljevskom upravljanju
svojih kraljevskih mlinova (molendinus re-
gius)21 nema dokumentacije, nego su sau-
vane kraljevske privilegije dodijeljene raz-
nim svjetovnim (vlastelini, slobodni kraljev-
ski gradovi, priobalne komune) i crkvenim
(biskupije, opatije) veleposjednicima ve od
ranog srednjeg vijeka i na itavom hrvat-
skom prostoru. U Istri 974. car Otton II. po-
tvruje gradekoj patrijariji privilegije cara

12 Fernand Braudel, Civilisation matrielle, conomie et capitalisme XVe-XVIIIe sicle, 1. Les structures du
quotidien, Paris 1979., 154-155.
13 Tako se u Buzetskom distriktu nalazi nekoliko mlinova na razmei triju sela Kornice, sv. Kirina i
Kodola: Cuius totius mollendini hii sunt confines videlicet ab vno latere est uilla Cornicza et a balio latere est
uilla sancti Quiricii, et a tertio est Chodohle; te jo izmeu Sansjega, Karnica i udovle: molendini ()
confinantem ab una parte cum iuribus ville Sansijege, a secunda cum villa Carnicza, a tertia cum uilla
Czudoule; Zakljuci buzetskog, L. 6, 321, L. 35, 358.
14 Irena Benyovsky Latin, Srednjovjekovni Trogir, prostor i drutvo, Zagreb 2009., bilj. 604, 102.
15 J. Gimpel, La rvolution, 10.
16 U splitskom i skradinskom Statutu je jasno naglaeno da se u mlinicama nikomu ne smije uzeti nje-
gov red pod prijetnjom plaanja globe od 20 solida; Statut grada Splita (dalje: Statut Split), prir. Antun
Cvitanovi, Split 1998., knj. 4, gl. 94, 689; Statut grada Skradina (dalje: Statut Skradin), ur. Ante Birin,
Zagreb 2002., gl. 84, 213.
17 O vanosti vodenica u crkvenim redovima, o cjelokupnom ustroju njihove eksploatacije i o njihovim
tehnikim/privrednim znaajkama vidi: Josphine Rouillard, Moulins hydrauliques du Moyen Age.
Lapport des comptes des chanoines de Sens au XVe sicle, Paris 1996., 15.
18 Ante Gulin, Ribolov i mlinovi na Krki u 15. i 16. stoljeu, Rijeka Krka i nacionalni park Krka. Prirodna
i kulturna batina, zatita i odrivi razvitak, ibenik 2005., 1067-1076 (1069).
19 Prilikom izgradnje vodenice, da bi se mogla promijeniti tijek zavojne rijeke potrebna je suglasnost
izmeu vlasnika i obalnog stanovnitva. Tada se rade zemljane brane koje se nasipavaju rijenim
muljem; J. Rouillard, Moulins hydrauliques, 31.
20 Marin Knezovi, Voda u hrvatskim ranosrednjovjekovnim ispravama, Ekonomska i ekohistorija. aso-
pis za gospodarsku povijest i povijest okolia, sv. 3, br. 3, Zagreb-Samobor 2007., 35-50 (44).
21 CD I, dok. 35, 51-53.

12
 Sabine Florence Fabijanec, Uloga vode u srednjovjekovnom..., 9-43

Oton I. na sve nekretnine koje se nalaze u bakih kaptolskih imanja. Od kartulara iz

Frijulu i u Istri, od toga i mlinove,22 a u Dal-
maciji 1138. kralj Bela II. daruje, meu osta-
lim, mlinove kraj Solina splitskoj nadbisku-
piji.23 tovie, vlastodrci podupiru gradnju
vodenica: kralj Kreimir IV. oko 1070. godi-
ne poklanja samostanu sv. Stjepana kod
Splita mjesto za podizanje mlina oko Solina
na okuci rijeke u predjelu Ljubinac ili Gornje
rijeke,24 a ista se logika nastavlja u kasnijem
razdoblju i na istonom hrvatskom prostoru
kada 1347. kralj Ludovik I. dozvoljava brai
Lovri i Stjepanu Filija iz Vukovara da izgra-
de vodenice na svojim posjedima na rijeci
Vuki (in fluvio Wolcouize molendina edificare),
ali tek nakon steene suglasnosti od upanij-
ske skuptine vukovske upanije.25 Vodeni-
ce predstavljaju takoer strateki objekt tako
to njihova rasporeenost moe biti dio geo-
grafske ekonomske strategije upravljanjem
jednim prostorom, na to cistercitska Topu-
ska opatija predstavlja dobar primjer. Od os-
nivanja opatije Blaene Djevice Marije 1211.
kraljevskom poveljom kralja Andrije do
odlaska fratra krajem XV. stoljea zbog pro-
vala Turaka,26 cisterciti su kroz dva stoljea
stekli, to darivanjem to kupnjom, razne
posjede (predije, naselja, zemljita) na irem
podruju, na rubovima templarskih i zagre-
1211. preko raznih ugovora o zakupu zem-
lje, cisterciti stjeu prava na brojne mlinove
du Une, Gline i drugih vodenih tokova:
Blatua (1211.), Unani (1278.), Sernou kraj
sela Blina (1278.), Sivnica (1301.), Komogo-
vina (1312.), Mlinoga, Vizoka i Stranik
(1364.). Saeta ralamba njihovog raspore-
da omoguuje, ve u prvi mah, uoiti da se
veina vodenica nalaze pokraj stratekiha
mjesta, tj. trgovakih gradova (oppida), po-
put Blatue kraj Komogovina, du trgova-
kih cesta, kao to se Unani nalaze uz Unu
koja vodi do trgovita Vodiana, ili jo na
vodenim tokovima koji predstavljaju grani-
no podruje izmeu vlastelinstva. Naime,
prava nad koritenjem mlinova donose
ogromne prihode te se moe zakljuiti da su
cisterciti vodili ekonomsku politiku to
uinkovitijeg povezivanja jakih privrednih
mjesta s protokom ljudi prema njihovim
mlinovima, kako bi bolje osigurali redovita
primanja zbog napuenosti okolnih mje-
sta.27 Pored vladara, velikaa, crkvenih usta-
nova i upanije, na obalnom dijelu Hrvat-
ske, komune takoer dre mlinove u vlasni-
tvu kako bi mogle voditi suvislu evidenciju
o proizvodnji ita i osiguravati time pre-
hrambene potrebe svojih stanovnika. U

22 Codice diplomatico istriano, sv. I, ur. Pietro Kandler, Trst 1986., dok. 79, 172.
23 CD II, ur. Tadija Smiiklas, Zagreb 1904., dok. 46, 47.
24 CD I, ur. Jakov Stipii i Miljen amalovi, Zagreb 1967., dok. 90, 122.
25 CD XI, ur. Tadija Smiiklas, Zagreb 1913., dok. 281, 370.
26 Josip Adamek, Nemiri na posjedima topuske opatije sredinom XVI stoljea, Historijski zbornik, sv.
21-22, Zagreb (1971.), 283-308 (284, 289).
27 Lszl Ferenczi, Estate structure and development of the Topusko (Toplica) abbey. A case study of
a medieval cistercian monastery, Annual of medieval studies CEU, sv. 12, Budapest 2006., 83-99 (89-
91). O jednom lokalnom sluaju, u untiu, vidi: Ana Novak, unti i njegova okolica u 14. stolje-
u, Osam stoljea untia 1211.-2011., ur. Jaka Ragu, Hrvoje Kekez, Vladimir Krpan, Petrinja-
Zagreb 2012, 39-73. Za sve bibliografske jedinice i podatke koje se tiu mlinova na podruju pod
upravljanjem cistercita, najsrdanije se zahvaljujem kolegici Ani Novak koja me je upoznala s doti-
nim podatcima.

13
Gazophylacium, god. XVII., br. 1-2, 2012.

Trogiru u XIII. stoljeu se, primjerice, komu-
nalni mlinovi nalaze na zapadnom djelu
otoia izvan gradskih zidina u movarnim
zemljitima novog grada zvano Prigrae
te sjeveroitstono od grada kraj obale du
vodama Pantane.28
Osim kohezijske i prehrambene obilje-
be, mlinovi predstavljaju ve spomenutu fi-
nancijsku vrijednost s obzirom da su izvor
redovitih prihoda, tj. ubire se porez za njiho-
vo koritenje, kao to, primjerice krajem
XIV. stoljea kralj igmund naredi da se ple-
menitai Ivan i Stjepan Morovi dosele na
neke posjede iz Baranjske upanije s pripa-
dajuim pravima na nekoliko sela i na pore-
ze na prijelazima Drave i Karaia (tribus ac
fluuis Draua et Crassov) te na mlinove (molen-
dinis et locis molendinorum).29 Jedan dobar
vid redovitog primanja rente je, posebice,
rastua tendencija krajem srednjeg vijeka
davanja vodenica u zakup.30 Imuni pripad-
nici drutva pred komunama prilikom jav-
nog natjeaja, tj. drabe, stjeu pravo na za-
kup, kao to ve 1279. zadarski plemi Ma-
dijs, sin Stane Varikaa isplauje 3.150 liba-
ra, a prilikom spora iz 1312. izmeu zakup-
nika Barta Silvestrov Urso i komune, za koje
dobiva prihod od vodenica u naturi (2.350
modija jema i ita godinje), doznaje se da
grad posjeduje osam mlinova.31 ibenik,
pak stjee pravo 1358. nad vodenicama (u
izvorniku su oznaene s molendina ali i sa
slap) na rijeci Krki te redovito razni monici,
pa na kraju i Venecija, potvruju taj privile-
gij, a stoljee kasnije evidentiran je zakup
dae na opinske mlinove na rijeci Krki. Va-
nost mlinarstva u ekonomskom smislu ra-
ste do te mjere da poetkom XVI. stoljea za-
kup mlinova u ibeniku predstavlja jedan
od najveih prihoda ibenske komore,32 a
rauna se da mlinari 1432. dobivaju za sva-
ku kvartu (35,323 l) jednu njenu petnaestinu,
zvanu charg.33 U Splitu, Veliko vijee od-
luuje u listopadu 1352. da se gradski mli-
novi mogu dati u zakup, s time da zakupni-
ci ne smiju za sebe uzeti vie od jedne dva-
naestine proizvodnje, a svaki se mjesec mo-
raju provjeravati ispravnosti mjera. Ve slje-
deeg mjeseca su komunalni mlinovi preda-
ni najveem ponuditelju, Nikoli Petru Niko-
lov za godinji najam od 712 libara (oko 140
dukata). Pet godina kasnije, 1357., kako bi se
popunile prazne gradske kase, jedan vije-
nik predlae zajam opini bez nagrade u iz-

28 I. Benyovski Latin, Srednjovjekovni Trogir, 102, 111.

29 Povijesni izvori Slavonije, Baranje i Srijema I (1390.-1409.), ur. Ive Mauran, Osijek 2002., dok. 112, 156-
157.
30 Nain iskoritavanja vodenica je, barem na francuskom prostoru, razvio svoje razliite oblike: u karo-
linko vrijeme vodenice u posjedima samostanskih redova povjerene su mlinarima koji im zauzvrat
predaju jedno davanje, najee ito. Krajem srednjeg vijeka su potom najuobiajeniji oblici iskori-
tavanja preputanje mlinova u zakup po raznovrsnim uvjetima; J. Rouillard, Moulins hydrauliques,
15.
31 Irena Benyovski Latin, Srednjovjekovni Trogir, 102, bilj. 608, 103.
32 Godine 1458. daa mlinova je predana za 800 dukata godinje; na mljevenje na Krki kroz XV. i XVI.
stoljee Dubrovani dovode ito uvoeno iz June Italije stoga ibenski mlinovi donose oko 1.300
dukata godinje gradskoj blagajni. S osvajanjem Skradina (1522.) proizvodnja ibenskih vodenica
raste te sukladno tome i njihova vrijednost: 1525. daa na mlinove iznosi oko 1.000 dukata, 1534. 1.500
dukata a 1553. 1.700 dukata; A. Gulin, Ribolov i mlinovi, (1071-1072).
33 Po tome, 1 charg = 2,35 l; Josip Kolanovi, ibenik u kasnom srednjem vijeku, Zagreb 1995., 277.

14
 Sabine Florence Fabijanec, Uloga vode u srednjovjekovnom..., 9-43

nosu od vrijednosti zakupa mlinova34 va-

lja time potvrditi miljenje kako se davanje
vodenice u zakup smatra sigurnim i redovi-
tim sredstvom zaraivanja. Na podruju
srednjovjekovne Slavonije zagrebakoj je
opini, kao jednom slobodnom kraljevskom
gradu, preputeno kraljevsko pravo (ius re-
galia) koritenja rijeka i potoka ime mlinovi
pripadaju Gradecu, koji postavi svoje vode-
nice na prokopanom rukavcu potoka Med-
veak, zvanom i Prekopa ili Pretoka, na tra-
si izmeu Okrugljaka do Krvavog mosta.35
Takoer, zagrebaki Kaptol posjeduje mli-
nove du Medveaka. Da bi se mogla tjera-
ti mlinska kola, daju se iskopati posebni
mlinski kanali kroz koje tee voda potoka.
Najstariji su mlinovi spomenuti u XIII. sto-
ljeu kraj Krvavog mosta, od kojih jedan pri-
pada Gradecu, a dva cistercitima, nakon do-
nacije kanonika Petra. U XIV. stoljeu se
Gradec i Kaptol spore oko podizanja novih Slika 3. esme za smekavanje vune (slika autorice,
mlinova te se 1392. nagode da mlinovi ne Nacionalni park Krka)
smiju biti graeni od vrta dominikanskog
samostana do Krvavog mosta, s time da Ka-
ptol podie svoje mlinove od Krvavog mo- kraju postoje na rijeci Solin dvije mlinske
sta do groblja u Lepoj Vesi, a Gradec od tog kue i jedna s valjaonicama na graninom
groblja do graanske opine (slika 13).36 podruju izmeu Splita i Klisa (che in fiume
Pored proizvodnje brana putem mljeve- de Salona alli confini de Spalato et Clissa sono
nja itarica, vodenice su takoer koritene u case dui de molini et una casa de folli de comun
tekstilnoj obradi, tj. pokreu valjaonice za iz- de Spalato). Zbog njih se 1448. vodi spor oko
radu tkanina, a usput se voda koristi i u dalj- njihovog zakupa, jer se takvi objekti smatra-
njoj obradi vune za njeno omekivanje u e- ju javnim dobrom dok se splitske lokalne
smama (slika 3). Pretpostavlja se da su ve vlasti ale dudu da ih je ondanji zakupnik,
ranosrednjovjekovni hrvatski vladari pokre- ban Petar, privatizirao, tj. iznajmio kom-
nuli suknarske radionice du rijeke Jadra u pleks nekim ukuanima nadbiskupa na
okolici Salone,37 a zasigurno kasnije u istom

34 Zapisnici velikog vijea, gl. 7, 111; gl. 8, 111; gl. 10, 113-115; gl. 89, 167-169.
35 Lovorka orali, Zemljini posjed i poslovanje graana Gradeca prema zemljinim knjigama 14-15.
stoljea, Zagrebaki Gradec 1242-1850, ur. Ivan Kampu, Lujo Margeti, Franjo anjek, Zagreb 1994.,
109-127 (115).
36 Ivan Kampu, Igor Karaman, Tisuljetni Zagreb, Zagreb 1994., 61.
37 M. Knezovi, Voda u hrvatskim, (44-45).

15
Gazophylacium, god. XVII., br. 1-2, 2012.

liinama i s kojim sredstvima, no za sada je

Slika 4. Stupe (slika autorice, Nacionalni park Krka)
tetu vojske i graana.38 U ibenskom kraju
bogat vodenim tokovima se poetkom XVI.
stoljea, povrh priblino dvanaest evidenti-
ranih vodenica (rode ili ruod), nalaze i etiri
do devet kanala za stupanje rae (ruode da
follar pani) (slika 4).39 Nadalje, i veliki vlaste-
lini takoer posjeduju predindustrijsku teh-
nologiju, poput krbavskih knezova Kurja-
kovia, koji 1364. poklanjaju pavlinskim gla-
goljaima tri predija (nasljedno zemljite,
poljoprivredno dobro dano na nasljedno
uivanje i obradu) u okrugu grada Udbine u
sjeverozapadnom dijelu srednjovjekovne
Krbave. Dotina selita su opremljena s tri
mlinska kompleksa, tj. tri za mljevenje bra-
na i tri za valjanje sukna (tria molendina, tres
scilicet rotas farinam facientes seu molentes et
tres rotas panum tritulantes).40 Postavlja se
nekoliko pitanja, od toga, kolika je sustavna
povezanost postojanja vodenice za brana i
za sukna te u konkretnom sluaju knezova
Kurjakovia, a potom pavlina, kome je tek-
stilna proizvodnja namijenjena, u kojim ko-
38 Liber doro della comunita di Spalato, ur. Vedran Gligo, Marin Berket, prijepis Vladimir Rismondo,
Ljerka imunkovi, sv. I., Split 1996., dok. 46, 216.
39 J. Kolanovi, ibenik, 277.
40 CD XIII, dok. 271, 369-370; Ivan Botica, Krbavski knezovi, Zagreb 2011., doktorski rad obranjen na
Filozofskom fakultetu u Zagrebu, 139.
41 Josip Belamari, Dioklecijanova palaa. Razmatranja o okolnostima utemeljenja i izvornoj funkciji, doktor-
ska disertacija, Sveuilite u Zagrebu, Filozofski fakultet, Zagreb 2008., 160, 178, 180, 184.
potrebno jo dodatno istraivati.
No, neki vid odgovora postoji u sluaju
grada sv. Vlaha. Prilikom pokretanja sukna-
rske industrije u Dubrovniku pod vodstvom
Paula Busine Cornela iz Piacenze, 1416. gra-
di se jedna sredinja radionica izvan grad-
skih vrata na Pilama u kojoj vodeni objekti
igraju znaajnu ulogu. Dotina velika ku-
a (domus magnus) sadri u prvom dijelu
prizemlja kunu fontanu koja opskrbljuje
bojadisaonicu. U drugom dijelu nalazi se
duboka cisterna koja je iznutra premazana
kredom i prekrivena drvenim poklopcem,
odnosno zidanim svodom. Trei dio sadri
praonice sukna, pa se moe pretpostavljati
da je ureen mehanizam navodnjavanja. Jo
je jedna velika cisterna izgraena u svrhu
tog zanata izvan zidina kraj groblja, ija du-
ina zahvaa dimenzije radionice. Valjao-
nice se pokreu uz izvore vode u umetu i u
Rijeci dubrovakoj. Da bi se pospjeilo tek-
stilnu industriju, dvadesetak godina kasnije
sagraen je akvadukt te se u listopadu 1439.
grade mlinovi u Ulici od mlina. Godine
1442., napuljski majstor Onofrio della Cava
dodatno dogovara s gradom izgradnju kroz
dvije godine 14 mlinova za ito i 14 valjao-
nica za ispiranje vune, valjanje i ispiranja
sukna. Naelno, pri dovretka projekta Ono-
frio je trebao uzeti cijeli vodeni kompleks
(mlinove, valjaonice, kanale i vodovod za
fontane) vrijedan 8.000 perpera u zakup na
osam godina uz najamninu od 1.200 perpera
godinje. Zbog protivljenja Guetia, Ono-
frio naputa nezahvalni tzv. Grad.41

16
 Sabine Florence Fabijanec, Uloga vode u srednjovjekovnom..., 9-43

Osim opinskih i meanih vodenica, povrh toga e Radul mljeti za Gapara do

postoji i mogunost da pojedinac izgradi
mlinicu na svom zemljitu, pod uvjetom da
je prethodno od grada stekao pravo na to i
da ono nije na tetu ve starije postojee mli-
nice. Ve je u ranom srednjem vijeku tije-
kom 1080-tih godina Splianin Petar Crni,
Gumajev sin, kupio za dva zlatna solida i je-
dan modij soli mjesto za mlin te je ondje po-
digao vodenicu ispred mlina nekog Nesnija.
Petar je potom kupio i Nesnijev mlin za 2,5
solida i pola galete vina, a sve zajedno je, uz
druge nekretnine, poklonio samostanu sv.
Petra u Selu.42 U zagrebakom Gradecu po-
jedinac moe kupiti ve postojee mlinove,
kao to je opina uinila u XIII. stoljeu sa
steenom vodenicom u sudskoj parnici.43 S
privatnim mlinicama vlasnici raspolau kao
s ostalim pokretninama, mogu biti unajmlje-
ne, spadaju u obiteljsku ostavtinu i slino.
U Zadru se, primjerice, u prosincu 1443. do-
govore trgovac Grgur Alegreti, kao opuno-
moenik trgovca Gapara Longinija, i mli-
nar Radul imuni, da mu Gapar unajmlju-
je na dva tjedna jednu vodenicu koja je smje-
tena uz kanale na potoku vodenica u za-
darskom distriktu. Radul treba itavo vrije-
me odravati mlin te Gaparu predati dvije
treine dobiti, a sebi zadrati preostalu trei-
nu. Nakon tog kratkog roka, Gapar predaje
sve do 15. kolovoza vodenicu Radulu da na
njoj zaradi (ad usufructandum) uz najam od
61 libre, kojih e Radul isplatiti u tri rate, a
150 kvarti brana (3,12 hl),44 a Gapar se ob-
vezuje iz svog udjela popravljati mlin.45 Sto-
ljee kasnije, 1555., Franjo de Begna pok.
Marka Antonija posjeduje etiri od osam di-
jelova jedne vodenice za mljevenje ita (pro
bladis maccillandis) u selu Gruse (Grusi), dok
su ostala etiri dijela podijeljena izmeu Do-
nata Kasava de Sope i nasljednika. Franjo
daje u emfiteuzu (nasljedni zakup livellus)
na 29 godina mlin Tomici Makoviu iz Gru-
sa i Filipu Raduloviu iz Visoana (Visso-
zzane) da ga upravljaju svojom opremom,
uadi (sartiolis), vodom, dovodnim jarkom i
odvodnim koritom (aquarum ductibus et aqu-
arum deccursibus), pod uvjetom da zakupnici
(livellari) svake godine Franji na Boi plate
zakup 31 libru, a povrh toga mu melju 50
malih kvarta ita (1.041,5 l) i valjaju (follare)
200 mletakih lakata ( 136 m)46 rae svake
godine, osim ako je zbog turskih provala ili
drugih neprijatelja nemogue pokrenuti vo-
denice na rijeci.47 Osim unajmljivanja, mlin
spada i u nasljedno pravo kod privatnih po-
sjednika. Kada Zadranka Tomazina, udovi-
ca Matije Fanfogne, predaje u sijenju 1396.
svom sinu svoje posjede, meu koje spada i
jedan vinograd od 8 gognaja48 na kojem se
nalazi mlin na vodu kod erna.49 U krieva-
kom kraju potoci Glogovnica i Koruka sa-
dre vodenice koje izmeu 1354. i 1391.
postaju subjektom diobe izmeu dviju obi-
telji, a meu njima su i one kod sela Osu-

42 CD I, dok. 136, 176.

43 I. Kampu, I. Karaman, Tisuljetni ..., 61.
44 1 kvarta = 20,83 l: Tomislav Raukar, Zadar u XV. stoljeu. Ekonomski razvoj i drutveni odnosi, Zadar
1977., 298.
45 Dravni Arhiv u Zadru (dalje: DAZd), Spisi zadarskih biljenika (dalje: SZB), Johannes de Calzina, B. I,
F. II/8, f. 352-352.
46 1 mletaki lakat = 0,679 m; T. Raukar, Zadar, 298.
47 DAZd, Gabriel Cernotta (1555-1579), B. I, F. I, f. 17-19.
48 Tj. 18.960 m jer 1 zadarski gognaj = 2.370 m; T. Raukar, Zadar, 298.
49 CD XVIII, ur. Duje Rendi Mioevi, Zagreb 1990., dok. 62, 78-81.

17
Gazophylacium, god. XVII., br. 1-2, 2012.

evo. Isti plemii 1391. prodaju plemikoj
obitelji iz Ravena naputeni mlin na Glo-
govnici nasuprot njezine odrane vodenice,
a 1424. zagrebaki vikar vraa jedan drugi
mlin Ravenskima nedaleko sela Svetog Jur-
ja, ili uria.50
Oko ureenja vodenica moe doi i do
sukoba. U prosincu 1361. pred zagrebakim
kaptolom Dionizij Mirkov de Chanouch
prosvjeduje protiv Dimitrija pok. Dominika
jer je potonji koristio svoje ljude za izgrad-
nju mlina uz rijeku Rasinu ispod vlastite vo-
denice, to smatra zabranjeno,51 jer valjda
mu to predstavlja nelojalna konkurencija. U
Zadru u veljai 1519. sudskom parnicom je
zakljueno da doctor Federik de Bartolaza
treba izgraditi i obnoviti za Marka Antonija
de Begna vodovod koji vodi do njegove vo-
denice.52 No o razlozima nastanka sukoba
nema obrazloenja u izvoru. Nadalje, u lip-
nju 1364. su Petrinjani optueni da su protu-
pravno zaposjeli tri posjeda (Mlinoga, Viso-
ko i Strei) prouzroivi bijeg dvanaest ko-
lona i opustoenju sedam mlinova.53 Uni-
tenje mlinova, kao sredstvo ekonomskog
oslabljivanja neprijatelja, spada u oekivanu
pojavu. Dobar se primjer nalazi u mletakoj
taktici kada 1412. Mleani nagovore svoje
podanike ibenane da unite trogirske mli-
nove koje su gradu donosili godinji pri-
hod od 2.400 libara, a potom je Miha Vitturi
dao ruiti jo mlinova da ne bi sluili mleta-
koj vojsci kao uporite, stoga tek 1420. mle-
taki knez Pietro Loredano nareuje Trogi-
ranima da poprave svoje mlinove kad ko-
muna ve potpada pod mletakoj vlasti.54
U okolici Buzeta (u Istri) se nalazi cijeli
niz privatnih mlinova koji osvjetljavaju raz-
ne aspekte njihovog postojanja. Naime, u za-
kljucima buzetskog opinskog vijea iz kra-
ja XV. i poetka XVI. stoljea sadrani su
brojni kupoprodajni ugovori, oporuni lega-
ti i drugi dokumenti vezani uz vodenice na
rijeci Mraane koja se drugdje ponekad na-
ziva velikom rijekom (flumine magno),55 na
vodama Ribole56 i Reice.57 Takve su vode-
nice u podijeljenom vlasnitvu, uzrokujui
time konflikte ili zamrene primopredaje
vlasnitva, a ti spisi otkrivaju puno o fizi-
kom izgledu vodenica. U ugovoru o najmu
iz listopada 1492. opisana je vodenica pokri-
vena slamom s jednim kotaem i mlinskim
kamenom, drvenim oblogom i jarkom.58 U
drugom ugovoru iz oujka 1495. rije je o
veem izdanju: mlin je zazidan, prekriven
crijepom, s dvije drvene konstrukcije za
mljevenje i mlinskim kamenom, a povrh to-
ga ima i jednu stupu, tj. valjaonicu za suk-
na.59 Pojedine skupine vodenica imaju svoja
vlastita imena, poput Grada,60 Verbog-

50 Ranko Pavle, Srednjovjekovni vrstec i naselja u njegovoj okolini, Cris, god. 10, br. 1, Krievci 2008.,
130-140 (133). Isti, Srednjovjekovni posjedi, (31).
51 CD XIII, dok. 129, 192.
52 DAZd, Pietro Marcello conte, B. I, f. 39.
53 CD XIII, dok. 278, 379-381.
54 I. Benyovsky Latin, Srednjovjekovni Trogir, 103 i bilj. 601.
55 in flumine uocata Mraczana, Zakljuci buzetskog ..., L. 6, 321.
56 super flumine siue aqua curente vocata Raibola, isto, L. 24a, 344.
57 aqua curente vocata Reczicza, isto, L. 105, 439.
58 copertam de palleis cum vna rotta, et molla, palmento et canali, isto, L. 6, 321.
59 quod mollendinum est a muro, et cuppis copertum, cum duabus palmentis ad mazinandum siue binas (!) mol-
las (!) ac eius valcha a pannis; isto, L. 78, 409.
60 mollendini vocati Gradacz; isto, L. 20, 339.

18
 Sabine Florence Fabijanec, Uloga vode u srednjovjekovnom..., 9-43

na,61 Briina,62 Bjeli Malin ili Koro-
nja.63 Iz ugovora o prodaji pola vodenice
smjetene na katelu Petre Pilloxe, razvidna
je vrijednost cijelog takvog zdanja, koji izno-
si 64 dukata.64 Vrijednost samog mlina
predstavlja pozamanu svotu, to objanja-
va injenicu da su vodeni mlinovi u podije-
ljenom vlasnitvu, a potrebno je dodatno
imati u vidu da osim gradnje, vodenice trae
redovite popravke i radove na njenom odr-
avanju.65 Tako na Skradinskom buku Ja-
kov Dobrojevi, koji se uestalo bavi zaku-
pom vodenica, sklapa 1478. ugovor s jednim
kovaem, Antunom Vukiem, koji je zadu-
en popravljati stare naprave za mlinove u
gradu i kotaru te po potrebi izraivati nove,
a za godinju nagradu od 22 libara. Deset
godina ranije, kova Matej Skitari za isti
posao prima godinje 30 libara,66 to moe
ukazati na razne mogunosti od toga da je
kao obrtnik vie na cijeni ili da su popravci
veeg obima. Dodajmo jo da su dijelovi vo-
denica predmeti izrade i trgovine, ali za sa-
da postoji samo podatak kako je u sijenju
1569. izvjesni odlian majstor (eccelente
maestro) ime Machazello dobio dozvolu iz-
voziti 40 kamena za mlin (pietre da molino n
quaranta) iz Trogira za Zadar.67
Dakle, na sjevernim, kao i na junim pro-
storima srednjovjekovnog hrvatskog prosto-
ra, vodenice imaju vanu gospodarsku ulo-
gu i imbenici su drutvene kohezije. Prisu-
tnost vodenica je ujedno i pokazatelj demo-
grafskih kretanja na nekom podruju, kao
to umnoavanje broja mlinova za ito na ri-
jeci Ljutoj svjedoi o rastuoj potrebi za bra-
nom sve vee populacije Konavla u XV. sto-
ljeu.68
Seoska voda
Pastiri vas hote prati,
Bistre vode napajati69
Svaka je komunalna ili vlastelinska za-
jednica gospodarski ovisna o svom seoskom
okrugu zbog obraivanja polja, sadnje vino-
grada i drugih poljoprivrednih djelatnosti.
U osnovi, rijeni tokovi predstavljaju va-
an imbenik naseljavanja. To je primjerice

61 in mollendino, iacente in flumine Pinguenti Verbosgnach dicto; isto, L. 25a, 345.

62 suam molendini () vocatum Brixinschach; isto, L. 34, 356.
63 mollendinum () vocatum Belli Malin, () mollendinum vocatum Coroczgnach; isto L. 78, 409.
64 Na istom mjestu.
65 To se moe jasno vidjeti na primjeru vodenica u posjedu kanonika iz grada Sens u Francuskoj u XV.
stoljeu. Budui da su vodenice izgraene od drva i kamena i da ih pokreu drveni i eljeni mehan-
izmi, brojni su zanati ukljueni u njihovo odravanje. U Sensu su evidentirana do dvadeset dva tesa-
ra, kojima se pridodaju i pokrivai, kritelji, stolari, zidari, bravari, kovai, kolari te brojni koijai.
Ponekad su sami mlinari ili zakupnici zadueni za popravke kao to imamo primjer Zadra i vode-
nice Gapara. Za Francusku vidi: J. Rouillard, Moulins hydrauliques, 39. Zgodno je jo dodati da se
esto ugovori oko radova koji se trebaju vriti te isplate davanja obavljaju u krmama kao poslovnim
i drutvenim mjestima; J. Rouillard, Moulins hydrauliaues, 38.
66 Joko Zaninovi, Davor Gaurina, Vodenice (mlinovi) na Rokom slapu (povijesni pregled), Rijeka
Krka, 319-330 (322).
67 DAZd, Trogirska opina, Bulletae primus, B. IX, F. 12, f. 1044.
68 Vidi Niko Kapetani, Mlinovi na rijeci Ljutoj u Konavlima, Anali Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske
Akademije Znanosti i Umjetnosti u Dubrovniku 43, Zagreb - Dubrovnik 2005., 165-176.
69 Anonim, Pisam pastirice Margarite; Leut ..., 20.

19
Gazophylacium, god. XVII., br. 1-2, 2012.

sluaj s rijekom Jadrom u okolici Solina koja,
u inae sunom kraju osigurava bogatstvo
vode izmeu Cetine i Krke, pospjeuje gra-
dnju vodenica du nekih 4 km i time je pos-
pjeila dinamiku stvaranja sela.70 Sukladno
tome, vodeni tokovi predstavljaju i bitan fa-
ktor za odreivanje granica teritorija, parce-
la i ostalih vlasnitva.
Ve se u ranosrednjovjekovnim isprava-
ma uoava da brzaci (torrente) i rijeke (flu-
men) slue kao svojevrsni katastarski poda-
tak ograniavanja granica izmeu posjeda i
teritorija. Prilikom poklanjana nekih zemalja
crkvi sv. Mihovila u Solinu 1000. g., graa-
nin Pincije oznaava, na primjer, teren pro-
stran du rijeke kraj sela Produpglane
(iuxta flumen in loco uocato Phrodrupglane), te
jo druga dva terena u Blatu i Slanu koji se
proteu do izvjesnih brzaca (trans torrentem,
usque ad torrentem);71 osamdesetak godina
kasnije, Splianin Petar Crni, sin Gumajev,
zajedno sa enom Anom poklanja samosta-
nu sv. Petra u Selu zemlje u Bilaju ije grani-
ce takoer oznaava pomou vodenih poja-
va, ak i s hrvatskim rijeima (usque ad po-
toch).72 U kasnijim se razdobljima ovakva lo-
gika nastavlja. Prilikom prodaje dijelova Po-
ljane i ume Dubovec kraj Krievaca 1277.,
mea je oznaena prema vodenim fenome-
nima: na jugu se protee do ume pa do
neke lokve i movare zvane znos, potom se
nastavlja do prodane ume Dobouch i kree
prema zapadu sve do potoka Glogovnice
(Glogoncha).73 U drugom dijelu Hrvatske
1497. Pavao Cajini de Pinguento iz Buzeta
prodaje sveeniku Jakovu Pengariu neob-
raeni teren kroz kojeg prolazi neki potok
koji se sputa iz planina (quoddam aquare des-
cendens uersus tramontana). Takoer, u listo-
padu 1503., udovica Jelena pok. Krismana
Mendia prodaje istom sveeniku jedan vi-
nograd s maslinicima na kojemu prolazi
protoni potok (aquare curens).74 U Dalmaci-
ji, komune koriste iste parametre. Splitsko
vijee 1358. alje poslanike kralju Ludoviku
da potvrdi mee splitske opine te se u opi-
su mogue granice izmeu Splita i Trogira
spominje Salona i Badi (ab ipsa columpna us-
que ad flumen Salone; () Cris et Goriam cum
earum circhumstantiis et pertinentiis et ab ispa
Goria sic verssus flumen Badi, et ab ipso flumi-
ne incipiendo a Cameno usque ad ecclesiam sanc-
ti Petri de Gumao).75 U manjoj mjeri, splitsko
vijee takoer koristi iste rijeke za odreiva-
nje prostora na kojem je doputeno pasti sto-
ku, tj. ad ponte sicho usque ad flumen de li Badi
ad manum dextram versus flumen Salone versus
Massarum monte76. Zgodno se je usput pri-
sjetiti da vodene povrine slue ne samo za
odmor ivotinjama nego i ljudima, kao to
prilikom sukoba izmeu bana Mladena u-
bia Bribirskog i krbavskih knezova Kurja-
kovia radi ibenika 1320-tih godina, Mla-
denova se vojska u proljee 1322. utabori u

70 Lovre Kati, Solinski mlinovi u prolosti, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 2, Split 1953., 201-219.
71 CD. I, dok. 35, 51.
72 (...) terras que sunt in Bylay, incipiendo a muro, qui est suprq mare, et qliud murum, ubi fuit pons ad toren-
tem, qui uocatur Gargeuac et usque ad aquam qua uocatur Cripotim, et inde ad alium torentem et in de
uersus mar ad murum pristinum, CD. I, dok. 137, 179; dok. 142, 184.
73 Ranko Pavle, Srednjovjekovni posjedi na podruju Poljane, urica i Treme kod Krievaca, Cris.
asopis povijesnog drutva Krievci, god. IX, br. 1, Krievci 2007., 26-35 (26-27).
74 Zakljuci buzetskog opinskog vijea 1502.-1503. god., ur. Mirko Zjai, Monumenta Historico Juridica
Slavorum Meridionalum, sv. XIII, Zagreb 1979., L. 19a, 339, L. 57a, 386.
75 Zapisnici velikog vijea, gl. 138, 203-204.
76 Isto, gl. 156, 211-212.

20
 Sabine Florence Fabijanec, Uloga vode u srednjovjekovnom..., 9-43

mjestu Bliske, blizu vlakih stanita i Po-
ljice, iji su ljudi bili njegovi saveznici, mje-
sto poznat po tome to ondje postoje dva iz-
vora, bunari, cisterna ili lokva i ija je doda-
tna prednost njegovo nalaenje na promet-
nici izmeu Poljice i Splita, a koja prua mo-
gunost odmora i taenja e.77
U kontinentalnom dijelu Hrvatske, veli-
ku ulogu u poljoprivrednoj ekonomiji igraju
ribnjaci (piscinis) za prehranjivanje stanovni-
tva slatkovodnim ribama jo od ranog sre-
dnjeg vijeka,78 a pogotovo ako se rauna da
poboni kranin, posebice crkvene zajedni-
ce i ustanove, konzumiraju barem 140-160
dana godinje ribu.79 O vanosti ribe svje-
doi i postojanje, ve od ranog srednjeg vije-
ka diljem preteito kontinentalne Europe,
svojevrsnih udbenika ili opisa o slatkom ri-
bolovstvu, pa ak u kasnijim razdobljima i
burleska na temu riba.80 Ribnjaci, uz ume,
panjake i ostale takozvane korisni posje-
di (possessionis utilitatis), pripadaju vladaju-
em gospodaru, kao to, primjerice, u sije-
nju 1364. kralj Ljudevit, opratajui Mrmo-
nju sinu Bachya de Dobowyk nevjeru njego-
vog ujaka Radoslava, vraa njegovom rodu
radi velike zasluge posjede koji je zaplijenio,
meu kojima spadaju ribnjaci i mjesta ribo-
lovstva (piscinis et locis piscaturiis), ili kada
estero brae, turopoljski plemii ernk, ku-
puju od Tajsa sina Jakoba de Morua posjed
zvan Elye za pet maraka uz polovicu ribnja-
ka zvano Skre (medietatem cusiusdam pis-
cine Skerche) 1361.81 Crkvene zajednice pose-
bno vode brigu o opskrbi ribama te daju
graditi ribnjake na svojim posjedima i zapo-
ljavaju u punom radnom vremenu halase
(ribie) da opskrbljuju opatije i kaptole.82 Za

77 I. Botica, Krbavski knezovi, 57-58.

78 Na arheolokim nalazitima je u panonski prostor otkrivena izloenost puanstva parazitima iz slat-
kovodnih tokova u XI.-XII. stoljeu. Na movarnom okoliu, bjelobrdsko stanovnitvo Stenjevca lovi
ribu oko Save, na brojnim barama u koje se izlijeva potok Vrapak, nastao iz korita Save. Nalaz har-
puna od slitine bakra s dva iljasta otra zuba sa svake strane kod Ledine kraj Toreca, takoer svje-
doi o mogunosti slatkovodnog ribolova, u ovom sluaju u vodama Drave; eljka Bedi, Mario
Novak, Stenjevec Prikaz kvalitete i uvjeta ivota bjelobrdske populacije na temelju bioarheoloke
analize, Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu, 3. ser., sv. XLIII, Zagreb 2010., 41-57; Tajana Sekelj
Ivanan, Podravina u ranom srednjem vijeku, Zagreb 2010.
79 U sadanjoj istraivakoj situaciji nije provedena procjena o konzumaciji ribe u hrvatskim opatijama,
samostanima ili kaptolima, no primjera radi, monasi iz njemakog grada Salem su 1458. jeli preko
18.500 slatkovodnih riba 1458.; Richard C. Hoffmann, Fishers Craft and Lettered Art. Tracts on Fishing
from the End of the Middle Ages, Toronto 1997, 18.
80 U VII. stoljeu u Vita Galli se opisuje lovljenje ribe na vodama Bodensee u vicarskoj, 790. Karlo veli-
ki daje upute kako upravljati ribolovcima, monah Sigebert od Gembloux spominje ribolovstvo du
Moselle 1060. ; vidi reference u: R. C. Hoffmann, Fishers Craft, 4. Evo i burlesku, isjeak iz knjige
Wie man fisch und vgel fahen soll objavljenoj 1493. u Heidelbergu: Isto koljuka je kralj. Losos je
gospodar. aran je deko. tuka je razbojnica. Mrena je krojaica. Jegulja je vragoljasta. Sipa je pisar.
Bodorka je maka, Kljeni je kopile. Grge je vitez. Balavac je zlatar. Rijena paklara je dijete. Krkua
je djevica. Pe je konjini nokat. Deverika je trgovac mjeovitom robom. Gavica je egrt tom trgovcu.
Pikor je frula. Pastrva je lugarica. Lipljen je grof Rheine. Rijeni rak je grobar. Badelj je noni uvar.
Manji je kraljivac. Uklija je pralja; isto, 97.
81 CD XIII, dok. 247, 331-334; dok. 129, 192.
82 R. C. Hoffmann, Fishers Craft, 117.

21
Gazophylacium, god. XVII., br. 1-2, 2012.

sada postoje tek neke pretpostavke o ribnja-
cima zagrebakoga Kaptola. Ustanovljeno je
da je ribolovna zona smjetena na istonoj
strani Kaptola. Krajem XIV. stoljea, prema
sadanjim rekonstrukcijama bila je samo
jedna vodena povrina koja se protezala du
zida zagrebake katedrale slijedei poloaj
movarnog zemljita na istonom rubu na-
selja. Dva stoljea kasnije (oko 1566.) su evi-
dentirane tri vodene povrine, tj. na sjeveru
dva ribnjaka odvojena komadom zemljita,
a na jugu trei manji ribnjak odvojen nasi-
pom ili mostom kroz koji je prolazila cesta.
Iz ove tree povrine se izlijevao vodeni tok
koji se protee prema Savi.83 No osim ovih
turih rekonstrukcija, ostaje jo puno za is-
traiti: kakva je bila radna snaga unajmljena
za rad na njima, koje su tehnike lova bile
uobiajene, koje su se ribe lovile i u kojim
koliinama, koja je bila namjena tog ribolova
(samo opskrbljivanje crkvenjaka ili daljnja
preprodaja za ostalo stanovnitvo) na to bi
bilo mogue odgovoriti tek detaljnijem pro-
uavanjem raunskih kaptolskih knjiga i
kartulara. Osim planiranih i ograenih rib-
njaka, postoje i prirodne povrine ustaljenih
voda koje su mogle biti iskoritene za ribo-
lov. Na to upuuje sluaj diobe imanja poe-
kih plemia de Orbaz, 1362., iji je posjed
vrvio od raznih voda kojima su se koristili
za oznaivanje granice vlasnitva: osim rije-
ke (flwium) Tisike (Thisycha), Orbas (Orbaz) i
Ozornice (Ozornicha) i rijeice (riulo) Moten
(Mozhthen), navedene su vode Vratna, Zde-
nach i Ozlouascega koje su, ini se, povezane
s dotinim rijekama, a oko kojih gravitiraju i
neki mlinovi,84 pa bi se moglo pretpostaviti
da su takve vodene povrine bile pogodne
za slatkovodni ribolov povrh prvobitne nji-
hove uloge, tj. napajanja stoke.
to se stoarstva tie, bitna je kompone-
nta voenje blaga na panjake i na napaja-
nje, stoga se javljaju prostori zajednice: aque,
odnosno loquae, bare (slika 5) ili lacuum, jeze-
ra. U Koruli takvi prostori slue za razgra-
niavanje zemlje ili njiva, odnosno vlasni-
tvo zemlje odreuje se prema putanji vode
i njezinu izlijevanju.85 Zajednike vode izis-
kuju djelatnost cjelokupnog okrunog sta-
novnitva pojedinih komuna. Tako su u i-
beniku lokalni seljaci sela Otrica, Srima,
Tia, Rakta, i jo drugih, zadueni istiti
(obaviti mundatione) svoja jezera svake godi-
ne tijekom dva dana. Seljaci su udrueni u
tri do est sela radi ienja pojedinih lokava
prema redoslijedu to ga svake godine odre-
uju dva plemia iz gradskog Vijea.86
Vanost ienja lokava se jo oituje u
Dvigradu. Prema Statutu iz 1410-tih godina,
zarobljene stanovnike grad otkupljuje, sudi-
onicima vojnih pohoda koji su ranjeni grad
priskrbljuje trokove lijeenja, izaslanicima
koji su izgubili neto ili konj grad nadokna-
uje tetu te napokon, ako netko od njih um-
re, jedan od njegovih sinova je deset godina
osloboen od svakog podavanja i tlake osim
odlaska u vojsku, poziva na oruje, rada na
opinskim zidinama i ienja jezera (nettar

83 Draen Arbutina, Razvoj kaptolskog vrta Ribnjaka u Zagrebu i planovi za ureenje perivoja,
Prostor sv. 4, br. 2 (12), Zagreb (1996.), 253-270 (254-256).
84 CD XIII, 173, 237-238.
85 () koliko se voda odozgo izlijeva na tu zemlju, pa ako je to i sa strane zemlje, a dolazi voda u nju.
() Ono pak to se ne moe zahvatiti pogledom ili odakle se voda ne izlijeva na tu zemlju, kao to je
reeno, neka bude Komuni (), Korulanski statut. Statut grada i otoka Korule iz 1214. godine (dalje:
Statut Korula), prir. Antun Cvitani, Zagreb - Korula 1987., gl. 69, 108.
86 Knjiga Statuta zakona i reformacija grada ibenika (dalje: Statut ibenik), ur. Slavo Grubii, ibenik
1982., Reformacija (1401. god.), gl. 108 i 109, 255-256.

22
 Sabine Florence Fabijanec, Uloga vode u srednjovjekovnom..., 9-43

li lachi), sve obveze koje obavljaju i drugi

graani.87 U Trogiru je pak movarni teren
(terre Blactarum) smjeten na zapadu Priga-
a bio namijenjen proizvodnji soli za koju su
se od kraja XIII. stoljea poele graditi bara-
ke za soljenje pa je itav prostor predan gra-
anima na krenju i obraivanju na deset
godina uz rentu od etvrtine plodova.88
O samom napajanju ivotinja na zajedni-
kim vodama nalazi se obavijest tek u slua-
ju konflikta ili prekraja, jer je to uobiajena
radnja koja sama po sebi ne iziskuje neko
upravljanje. Ipak, u Dvigradu, vlasnici svi-
nja koje vrludaju privatnim ili opinskim vr-
tovima, vinogradima, itnicama ili pojiliti-
ma (in lacis) te koje samim time piju ili nano-
se tetu (potare vel dannum inferre) oglobljeni
su za pet solida, dok su pjeaci koji hodaju Slika 5. Voda za napajanje u seoskoj sredini (Oujak,
po tuim posjedima oglobljeni za 10 solida, Les trs riches heures du duc de Berry, 1412., f.
ali ne u sluaju da idu do izvora, jezerca od- 16, braa Limbourg, Muse de Cond, Chantilly.)
nosno lokva (ad fontes, et ad lacus seu laco-
ra).89 U gradu Pag je pak drukije rijeeno: teritorija i prolazom oteuju razne korisne
vlasnici korisnih povrina iji se posjedi na- povrine. Meutim, 25. oujka Nikola u prvi
laze du ceste koja vodi u oblinju vodu i mah presuuje u korist Vlasima jer je vlada-
kojom prolaze ivotinje da bi se ondje napo- la velika sua pa je razumljivo da trae vodu
jile (ad dictam aquam animalia ad bibendum) gdje je mogu nai. Da se ipak ne bi sluaj po-
duni su zagraditi svoje privatne prostore, gorao, ban daje Vlasima dozvolu za napaja-
jer u sluaju da pretrpe tetu od tih ivotinja, nje u trogirskom distriktu sve do sljedeeg
njihov pastir nije duan nadoknaditi. Ako je sv. Jurja, tj. 23. travnja.91 Zadrani bi se tako-
pak prostor ograen, a da su ivotinje na- er znali aliti na krbavske Vlahe koji bi ne-
pravile neku tetu, tada pastir plaa globu kontrolirano vodili svoju stoku na ispau
predvienu Statutom.90 No, tek se kroz al- kod Nadinskog blata, ali uglavnom su pod
be ili sukobe dobije ivopisniji opis kretanja upravom krbavskih knezova dovodili blago
prema pojilitima. Tako se u proljee 1362. na zimske ispae oko Bokanjakog blata, a
Trogirani ale hrvatskom banu Nikolu Zech za ljetnu ispau na potezu Krbave i Ravnih
da Vlasi dovode svoje ivotinje na napajanje kotara (vjerojatno ondje gdje izvire ponorni-
u vodama koje se nalaze unutar opinskoga ca Klievica). Privlanost Nadinskog blata

87 Statut Dvigradske opine. Poetak 15. stoljee (dalje: Statut Dvigrad), ur. Jakov Jelini, Nella Lonza,
Pazin-Kanfanar 2007., gl. 140, 276-277.
88 I. Benyovsky Latin, Srednjovjekovni Trogir, 99 i bilj. 578.
89 Statut Dvigrad, gl 51, 220-221.
90 Statut Pake opine, ur. Dalibor epulo, Pag-Zagreb 2011., knj. VI, gl. 38, 358-359.
91 CD XIII, 147, 211-213.

23
Gazophylacium, god. XVII., br. 1-2, 2012.
lei u tome to se s procesom suenja ljeti
pretvaralo u tzv. lku, izvedenicu iz prasla-
venskoga lonka sa znaenjem polje uz vodu,
livada, dolina, draga.92 Nadalje, kada se oko
sela Smoljevca i Ozebli otuuje zemlja, ile-
galno sijeku drva i sadi vinograd na zemlji-
tima splitske komune 1452. godine, tada
dolazi na vidjelo da seosko stanovnitvo
ima naviku na tom podruju voditi sitnu
stoku na zajedniku vodu (abrevar li suoi ani-
mali menudi allacqua comune) koja je sada
prisvojena od strane kmetova bana Petra.
Zbog tog spora Vijee umoljenih u Veneciji
treba slati jednog gradskog upravitelja Dal-
macije na pregovore s izaslanikom bana Pe-
tra.93 Jedan drugi konflikt takoer osvjetlja-
va zlouporabu gradskih voda za napajanja,
1454. ibenske se vlasti bune protiv obiaja
trogirskih distriktualaca koji vode svoje i-
votinje do jezera i rijeke Krke u ibenskom
okrugu da ih ondje nezakonito napajaju. Sa-
ma radnja nije toliko sporna, koliko je teta
koju stada ine prilikom dolaska. Dodue,
seljaci ibenskog okruga znali bi sami poz-
vati svoje susjede na zajedniko druenje us-
prkos odluke Vijea kojom smiju pozivati
strance samo uz odobrenje tri etvrtine Vije-
a.94 Da bi se izbjegli slini sukobi, upravo
pri pisanju svoje oporuke 1541. Labinjanin
Petar Dmini poruuje svojim nasljednicima
da tko god stjee vlasnitvo nad terenima u
Dubrovu (Dubroua) ne smije zabraniti kori-
tenje vode u kojima se napajaju ivotinje
Dominikanaca za vrijeme oskudice i sue.
92 I. Botica, Krbavski knezovi ..., 75 i bilj. 471.
93 Liber doro, gl. 50, 232.
94 Statut ibenik, Reformacija ..., gl. 273, 328.
95 Knjiga labinskog biljenika Bartolomeja Gervazija (1525.-1550.), Spisi istarskih biljenika I, Spisi labinskih
biljenika sv. I, prir. Zoran Ladi, Elvis Orbani, Pazin 2008., dok. 41, 91.
96 Spisi kancelarije ibenskog kneza Fantina de Cha de Pesaro 1441-1443, prir. Josip Kolanovi, ibenik 1989.,
dok. 179, 271-272.
97 DAZd, Spisi obitelji Matafar, kut. 1, sv. 1, f. 3a.
24
Istu povlasticu imaju i nasljednici Domini-
kanaca kojima e biti potrebna voda.95 Ova-
kva oporuka upuuje na injenicu da su po-
jedine vodene povrine i u privatnom vlas-
nitvu, kao i kod vodenica.
Tako gradski zemljoposjednici ili unaj-
mitelji gradskih povrina upravljaju itavim
parcelama namijenjenim za ispau te unutar
njih imaju prirodne tokove vode za napaja-
nje, kojima raspolau kao privatnom vlasni-
tvom, odnosno ponekad trebaju zatraiti
posebne privilegije. Tako Ivan Tobolovi,
gospodar sela Rasline u ibenskom distrik-
tu, namjerava 1442. pospjeiti stanje u tom
selu gdje vlada velika nestaica vode koja
teti stanovnitvu i njihovim ivotinjama te
se sprema napraviti jedno jezero (facere
unum lacum) unutra svoga posjeda da ga
ima u vlastito koritenje uz dotine mjeta-
ne. Tu posebnu povlasticu trai, i dobiva, od
kneza pravo da samo seljani iz Raslina i on
sam smiju koristiti to jezero, makar njegov
posjed granii s komunalnim panjacima.96
Gradski patriciji su, ini se, to pravo ve
odavno stekli, tonije zadarski patricij Donat
Matafari, koji u svojoj poslovnoj knjizi iz
sredine XV. stoljea navodi kako na oto-
nom podruju Kornata njegovi bravari, tj.
stoari, imaju pravo drati 50 ivotinja sit-
nog zuba na dijelovima njegove vode (se-
minar 50 animale picole avive () sulle parte de
aque che son mie).97 U Koruli, vlasnici lokvi
smiju ih zatvoriti od prvog dana mjeseca
svibnja do svetog Mihovila, tj. 29. rujna, te
 Sabine Florence Fabijanec, Uloga vode u srednjovjekovnom..., 9-43

tada smiju prodavati svoju vodu za povolj-

nu cijenu.98 Ova posljednja opaska o proda-
ji vode upuuje na injenicu da osim to lo-
kve slue kao sredstvo za napajanje stoke,
one mogu biti koritene i za druge djelatno-
sti, tj. za navodnjavanje zemlje tijekom ljet-
nih seoskih radova, za opskrbu pitkom vo-
dom i kao povrine za kupanje to su uje-
dno i teme koje se dalje razmatraju u tekstu.

Gradska voda

Prije osvrta na komunalno ureenje vo-

denih objekata, teme koja je daleko najvie
obraena i dokumentirana, valja ukratko sa-
eti situaciju vezanu uz gospodarsko-feu-
dalne posjede. Kao prvenstveno obrambeno
zdanje, utvreni katel, nazvan jo plemi-
kim gradom, smjeten je na vrhovima bre-
uljaka ili je u nizinama opkoljen vodenim
jarkom. Sastavljen je od tri urbane cjeline:
prvo, jedan pojas sa sredinjom zgradom i
kulom nastanjen uim obiteljsko-drutve-
nim krugom i proiren s jednim unutarnjim
dvoritem; drugo, jedno vanjsko dvorite,
koje sadri iru tehniku i gospodarsku op-
remu za samostalni privredni ivot (od tala
i itnica do kovanica i prea); i tree, drugi
pojas, obrambene svrhe.
U takvom kompleksu su bunar ili cister-
na smjeteni u prvi pojas u unutarnjem dvo-
ritu, dok se mlin nalazi u vanjskom dvori-
tu.99 Slina su naela kod crkvenih komple-
ksa, kao to benediktinska opatija Rudine,
na istonim padinama gore Psunj u Poekoj
kotlini iz XII. stoljea, ima povrh samostan-
skog i obrambeni karakter. Osim to, prema
regulama samostana, ova opatija ima razli-
ite gospodarske zgrade s radionicama, vr-
Slika 6. Tlocrt benediktinske opatije u Rudinama,
crte Tone Papia (Dubravka okac-timac, Rudina.
Opatija sv Mihovila, Poega 1997., str. 27)
tovima i pelinjacima za samostalni ivot,
samostanske prostorije su okruene klausto-
rom, tj. dvoritem s pravilnim pravokutnici-
ma u sreditu kojeg se nalazi filterska cister-
na i bunar (slika 6).100
Kraljevski gradovi, odnosno gradovi
koji potpadaju pod vlast jednog velemono-
ga, takoer raspolau sa sustavom vodoop-
skrbe, kao to je primjer s graninim slavon-
skim gradom Greben, kojeg 1374. kralj Lu-
dovik dodjeljuje krbavskom knezu Budisla-
vu (II) Kurjakoviu, a na kojem je arheolo-
kim iskopinama pronaen vodovodna cijev

98 Statut Korula, Reformacija ..., gl. 105, 117.

99 Kreimir Regan, Gorjani Srednjovjekovno sijelo plemike obitelji Gorjanski. Scrinia slavonica vol.
6, Krievci 2006., 127-159 (bilj. 3, 128-129).
100 Dubravka okac-timac, Rudina. Opatija sv Mihovila, Poega 1997., 15, 19, 25.

25
Gazophylacium, god. XVII., br. 1-2, 2012.

sainjena od glinenih ulomaka bosanskog im vlast omoguava novano kanjavati ra-

nazivlja tomruka (duine do 50 cm s
unutranjim promjerom od 6 do 3,5 cm na
mjestima spoja) koja je povezala Greben-
grad s izvorom Beirevac s dovoenjem vo-
de preko Utrne na Jaricu kroz njive smjete-
ne sjeverno od stambenog kompleksa.101
to se tie komuna, gradske vlasti redo-
vito vode brigu, tj. borbu, oko odravanja ja-
vnog dobra, po pitanju sigurnosti, obrane,
higijene i odgovarajue opskrbe vodom.
Najprikladniji izvori u tom pogledu su ko-
munalni Statuti, ije odredbe definiraju za-
duenje zajednice oko odravanja urbanisti-
koga prostora.
Gradska organizacija vode
Ureenje vodoopskrbe je djelatnost u
koju je ukljueno itavo komunalno stano-
vnitvo. U Splitu se i od mjesnih crkava oe-
kuje da pridonose izgradnji javnih putova,
zdenaca i mostova svaki put kada komuna
odlui raditi na tim objektima namijenjeni-
ma zajednikoj upotrebi. Nadbiskupova je
zadaa privoljeti sveenike da pridonose toj
dunosti, jer ta aktivnost ne spada u teke
poslove.102 Odravanje i kontrola tih objeka-
ta (aptare vias publicas, fontes et pontes, fierent
alique vie, fontes vel pontes ad comunem ()
usum) povjerena je nadzornicima koji su ras-
podijeljeni po gradskim etvrtima. Njihova
dnike koji se ne dre dogovora oko poprav-
ka zajednikih dobara. Budet za ureenje
javnih prostora puni se gradskim nametima
(luke, vodospremnici i fontici za itarice).
Pritom je knez duan pred gradskim vije-
em predoiti obraun,103 a 1480-ih bivi
splitski knez Giovanni Bollani optuen je za
pronevjeru novaca i krivu potronju bude-
ta, steenog nametima za preureenje urba-
nih povrina, meu kojima su i cisterne.104
Vodospremnici (cisterna gustjerna) mo-
gu predstavljati povei graditeljski kom-
pleks u koje ulau komunalne vlasti. Krajem
XIII. ili poetkom XIV. stoljea u ibeniku se
podie javna cisterna kod glavnog trga i bli-
zu gradske loe, iskoritavajui pri tome de-
presiju koja postoji na stjenovitoj podlozi.
Osmiljen je napredan sustav kanala i filtera
kojima se puni ta udolina zahvaljujui pod-
zemnoj vodi koja nastaje na padini od brda
do mora. Cisterna sadri dvije svodne ko-
more od kvalitetne sedre za ukupnu zapre-
mninu vode od oko 45 vagona, tj. 380
m3.105 Slino tome, dubrovaka komuna da-
je 1304. graditi cisternu s naplavom pokraj
palae Sponze, dok 1388. odreuje se da trg
kraj franjevakog samostana slui kao
spongia (doslovce spuva) za naplav gu-
stjerne, a godinu dana kasnije pokraj domi-
nikanskog samostana odreuje se jo jedan
prostor za naplav cisterne izmeu stepeni-

101 I. Botica, Krbavski knezovi, 122-123; Boris Graljuk, Rezultati (pokusnih) arheolokih iskopavanja na
srednjovjekovnom lokalitetu Zidine u Krubi na Vrbasu, Nae starine, sv. 18-19, Sarajevo (1989.),
99-108 (106).
102 Statut Split, knj. 1, gl. 13, 359.
103 Isto, knj. 5, gl. 1-5, 721-723.
104 Liber doro, gl. 73, 299.
105 Budui da je ta cisterna, koja se nalazi ispod dva stoljea mlae katedrale sv. Jakova, tek donedavno
objelodanjena, za sada se moemo samo pozivati na novinarski lanak u oekivanju daljnjih arheo-
loko istraivakih radova i objavljivanja rezultata u strunim asopisima, vidi: Jordanka Gruba,
ibenik, Slobodna Dalmacija, pregledano: 28.08.2010., (http://www.slobodnadalmaci-
ja.hr/%C5%A0ibenik/tabid/74/articleType/ArticleView/articleId/113963/Default.aspx).

26
 Sabine Florence Fabijanec, Uloga vode u srednjovjekovnom..., 9-43

ta koje vodi prema samostanskom kom-

pleksu.106
Budui da komune demografski rastu,
osjea se potreba za gradnjom novih zdanja.
U ibeniku 1446. opina naruuje majstoru
Giacomu iz Trana gradnju cisterne izvan
gradskih vrata prema crkvi sv. Dominika za
plau od 90 dukata. Godinu dana kasnije,
knez Giorgio Vallaresso naruuje od majsto-
ra Marca iz Pulje i Jurja pok. Mihovila iz Za-
dra, poznatijeg kao Juraj Dalmatinac, grad-
nju velike cisterne sa etiri bunara i stepeni-
cama, po dogovorenoj cijeni od 11 dukata
po bunaru.107 Cisterna ima priblini omjer
17x14 metara i 9 metara visine, a po sredini
je podijeljena debelim zidom od 160 cm i
perforirana s trima vratima.
Svodovi su joj polukrunoga oblika od 6
metara raspona, a u dvoritu izbijaju na po-
vrinu etiri kamene krune 136 cm promjera
i 90 cm visine. Bilo je potrebno est godina
za njenu izgradnju te moe primiti oko 1.900
m3 vode,109 to predstavlja pet puta vei ka-
pacitet zapremine vode od njezine prethod-
nice.
Znade doi do zlouporabe gradske vode
iz bunara, kako nam o tome svjedoi tekst
anonimnog autora Opsade Zadra iz kasnih
1340-tih godina. Naime, kraljevskim dvorja-
Slika 7. Trg pet bunara, Zadar, 1574.108
nima koji su doli pomoi gradu protiv mle-
take opsade, nezahvalni Zadrani ne dopu-
taju uzimati vodu iz bunara (slika 7), odno-
sno naplauju im visoku cijenu kao da je os-
kudica vode (aquam ex puteis absque penuriali
pretio aurire non sinunt).110
Naposljetku, komune pospjeuju grad-
nju ukrasno-korisnih objekata, od kojih
zdenci (fontes izvedenica od izvora) uzi-
maju znaajno mjesto. esme su znak pono-
sa gradova koje se nalaze na slinim mjesti-
ma kao i bunari, ali su manje brojne. Imaju
drutvenu ulogu, s obzirom da se ondje su-
sreu ene za avrljenje, da se odande proi-
ruju traevi, dogovaraju obiteljski poslovi i
odvijaju se udvaranja.111 Prema svjedoan-

106 J. Belamari, Dioklecijanova palaa ..., 179.

107 J. Kolanovi, ibenik ..., 290.
108 Nakon prethodnih izgraenih cisterna koje nisu bile dostatne za opskrbu grada vodom, providur
Alviso Grimani pokrene 1572. gradnju Pet bunara, koji se pune vodom iz rijeke erno: Angelo de
Benvenuti, Storia di Zara dal 1409 al 1797, Milano 1944., 364-365.
109 Vodovod i odvodnja d.o.o. ibenik, Povijesni pregled, http://www.vodovosib.hr/ONama/Povije-
sniPregled/VodovodOdvodnja.aspx.
110 Obsidio Iadrensis, Monumenta Spectantia Historiam Slavorum Meridionalum sv. 54, prir. B. Glavii, V.
Vratovi, D. Karbi, M. Kurelac, Z. Ladi, Zagreb 2007., pog. 8: O nezahvalnosti ..., 234-235.
111 U Francuskoj, vijea graana u XV. stoljeu sve vie izraavaju elju za izradu fontana radi javne
dobrobiti i ukrasa svojih gradova, navodei takoer njenu nunost radi sprjeavanja opasnosti od
vatre. Nakon kraljevskog odobrenja i administrativne zavrzlame nastavljaju se pripreme, pronalasci
izvora i slubenici kreu u potragu za pogodnim izvorima, naruuju se majstori, savjetuje se pred
seljacima, korisnicima i radnicima koji e provesti radove, testira se kvaliteta vode, a pri izvoenju
gradnje kanalizacije moe dolaziti do greke u uraunavanju, tako da je, sveukupno gledano, >>>

27
Gazophylacium, god. XVII., br. 1-2, 2012.

stvu Ivana Luia iz 1348., Split ima etiri
ulice koja svaka izlazi na jedna od etiri
gradska vrata,112 inei tako etiri zasebne
etvrti. Za svaku etvrt, gradsko veliko Vi-
jee imenuje etiri lana kurije svakih tri
mjeseca zaduena za odravanje cesta, esa-
ma i mostova (vis, fontibus et pontibus) kod
sv. Dujma, sv. Martina, sv. Duha i sv. Klare,
a sauvani su nam zapisnici za godine 1353.
i 1358.113 Time bi se moglo zakljuiti da bi
svaka dotina etvrt mogla imati svoju pose-
bnu esmu, drukijeg karaktera od obi-
nih bunara, kao to bi takoer moglo biti
sluaj i u Trogiru gdje postoji izriito imeno-
vani bunar zvan Dobri,114 meutim podata-
ka o ivosti koja ih je dnevno mogla okrui-
ti nema. Ali zato je 1422. na blagdan sv. Mar-
garete blizu zagrebake fontane Mandue-
vac (fontem Mandussevecz) u predvjeer na-
stala velika tunjeva kada su biskupovi ljudi
estoko nasrtali na obespravljene graane
Gradeca, ak je lektor i kanonik Girard vla-
stitim rukama ustrijelio ovjeka a drugom
zgodom je ve dao obezglaviti jednu pote-
nu graanku i nastale su brojne rtve
Kaptola koji nije potivao odredbe kralja i-
g-munda nego nasilno proveo svoj vid pra-
vde od svibnja do sprnja te godine.115
Poetkom vladavine Mletake republike
od 1420., trogirske vlasti trae pak da se iz-
gradi jedna fontana kod glavnog trga radi
ukrasa, uz izdatak od 150 dukata. Meu-
tim, 1436. dud smatra da je gradnja grad-
skih utvrda vanija od zdenca te nije dolo
do njene realizacije.116 U Dubrovniku pak,
dvije godine kasnije, napuljski majstor Ono-
frio della Cava gradi veliku esmu na zapa-
dnom kraju Place. Ta je fontana ujedno i vo-
doskok, u obliku esnaesterokutnog sprem-
nika, natkrivenog kupolom, sa 16 izljevnih
mjesta i opskrbljena je vodom pomou du-
gakoga vodovoda koji crpi vodu iz Vrela,
Vrijesne glavice i Mareva u umetu. Izgra-
dili su ga Onofrio i drugi napuljski majstor
Andriuzzi de Bulbito.117
Postoje tri naina kaptae vode. Najjef-
tini je nain izravno vaenje tekue ili staja-
e vode iz nekog izvorita i preusmijeriti
njezin prirodni tok. Kod odvoda drenanim
kanalima preureuje se podzemnu kanali-
zaciju u obliku jarka i cijevi na razini podze-
mne vode blago ispod prekida padine. Vod
je poloen na nepromonu glinu. Trea teh-
nika kaptira vodu na vie strana i umjesto
jednog izvora sakuplja tok vie voda u jedan
ili uzastopnih bazena iz kojih kreu kanali-
zacije.118

>>> pothvat gradnje fontane dugotrajni proces: Jean-Pierre Leguay, Leau dans les villes au Moyen
Age, Rennes 2002., 182-183, 205-206.
112 Ivan Lui, Povijesna svjedoanstva o Trogiru, sv. 2, Split 1979., 1007.
113 Zapisnici velikog vijea grada Splita 1352-1354, 1357-1359 g., ur. Jakov Stipii, Miljen amalovi,
Zbornik Zavoda za povijesne znanosti Istraivakog centra JAZU, sv. 12, Zagreb (1982.), 63-266, gl. 21,
124, gl. 28, 129-130, gl. 34, 133, gl. 97, 175, gl. 118, 188-189, gl. 137, 202-203.
114 Dotini se komunalni bunar nalazio na obali, ali o razlozima njegovog specifinog tituliranja se
moe samo nagaati; I. Benyovsky Latin, Srednjovjekovni Trogir, 102.
115 Povijesni spomenici zagrebake biskupije (1421-1440), ur. Andrija Lukinovi, Zagreb 1994., dok. 59, 58-
59.
116 Irena Benyovsky, Gospodarska topografija Trogira u srednjem vijeku. Povijesni prilozi, sv. 28,
Zagreb 2005., 23-44 (28).
117 J. Belamari, Dioklecijanova palaa ..., 180-182.
118 J.-P. Leguay, Leau, 191.

28
 Sabine Florence Fabijanec, Uloga vode u srednjovjekovnom..., 9-43

Voda unutar stambenoga prostora zidina i u blizini kua i time se pretpostavlja

U kuanstvima pojedinih obitelji nalazi
se nekoliko objekata koji su usko povezani
uz upotrebe vode. Navest u etiri primjera.
* Puteo: bunar (slika 8). Bunari i cisterne
u privatnom vlasnitvu grade se na inicijati-
vu pojedinih posjednika pa grad ibenik
npr. podupire privatnu gradnju bunara time
to graditelju isplauje polovicu trokova
nakon dovrenja radova.119 Splitska komu-
na takoer vodi brigu o svojim bunarima
kada 1353. od ostalih graevinskih pothvata
(utvrivanje i naoruanje grada) vijee po-
vjerenika, tj. Malo vijee, odreuje obvezno
ureivanje est bunara, od kojih se veina
nalazi u privatnim dvoritima, i neka knez
daje sagraditi novi bunar gdje smatra najbo-
ljim mjestom (unum putheum de novo ubi me-
lius aparebunt).120 Vanost bunara ini se na-
dilazi i pojam privatnoga vlasnitva utoliko
to pet godina kasnije komuna izglasuje
prodaju jednog opinskog zemljita izvan
grada, ali odreuje da bunar, koji se u njemu
nalazi, ostane netaknut.121 Naime, pod jed-
nu od bitnih uloga bunara spada i gaenje
poara, stoga kada su se, dinamikom irenja
komune, gradske kovanice nalazile unutar
da su 1443. bile uzrok poara koji je buknuo
u Trogiru, odreeno je da se sagrade etiri
bunara im su se nanovo kovanice preseli-
le zapadnije u Novom gradu iako nije do-
kumentirano je su li bunari doista sagrae-
ni.122 U Zadru je uraunato da je bilo 16 jav-
nih i 123 privatnih cisterna punjenih kini-
com, kapaciteta 117 tisua barila vode za pr-
ve i 50 tisua barila za druge.123 Postoji cije-
la tipologija bunara, od kojih je najjednosta-
vnije ureenje ljevkasta rupa na samom tlu,
prekrivena daskom da se sprijei zagaiva-
nje prainom. Kvaliteta izrade ovisi o uloe-
noj cijeni za njegovu izradu.124 O moguem
iznosu takva pothvata moe posluiti slje-
dei primjer. U Zadru, udovica Lucija pok.
Benedikta de Galelis 1440. oporuno ostavlja
siromasima sv. Lazara, tj. gubavcima koji
ive izvan Zadra, 40 libara, ime e se pokri-
ti troak izgradnje jednog bunara njima na
koritenje,125 to je poprilina svota.126
Minimalni prostorni uvjet za posjedova-
nje bunara je povezanost kue s nekim vanj-
skim otvorenim djelom. Tako 1442. Grgur
pok. Grgura de Venturino trai svoja prava
nad jednom kuom smjetenom u etvrti
krojaa (in contrata sutorum) pored glavnog

119 Statut ibenika, Reformacija ..., gl. 42, 230.

120 Isto, gl. 12, 115-116.
121 Isto, gl. 94, 171-172.
122 I. Benyovsky-Latin, Srednjovjekovni Trogir, 89.
123 A. de Benvenuti, Storia ..., 363.
124 O razliitim vrstima bunara i njihov detaljniji izgled vidi: J.-P. Leguay, Leau, 201-202, koji se poziva
na djelo Danile Alexandre-Bidon, Archo-iconographie du puits au Moyen ge (XIIe-XVIe
sicle), Mlanges de lEcole franaise de Rome. Moyen ge, sv. 104/2, Rome 1992., 519-543 u kojemu se
nalaze est glavnih crtea bunara.
125 SZB, Johannes de Calzina, B. I, F. I, f. 37.
126 Za te novce se istovremeno moe, primjerice, nabaviti oko 7 konica za proizvodnju meda, neto
manje od dva vola za oranje ili, svakodnevno gledano, 8.880 litara vina; Sabine Florence Fabijanec,
Poslovna knjiga Donata Matafaria iz druge polovice XV. stoljea, rukopis predan za objavljivanje u
Starine, HATZU, Zagreb.

29
Gazophylacium, god. XVII., br. 1-2, 2012.

trga, koja ima svoj duan, svoje dvorite i ci-
sternu.127
Naposljetku, 1556. Korulanin Ivan Ru-
da dobije nagradu od gradskoga blagajnika
jer je sagradio vlastitu cisternu. Naime, zbog
redovite nestaice vode, komuna odluuje
pomoi privatnicima koji doprinose snabdi-
jevanju grada vodom iz svoje kue.128 Voda
crpljena iz bunara je potom zapremljena u
spremnike ili uvana u velikim glinenim kr-
agama. U Francuskoj privatne cisterne ima-
ju openito mali kapacitet od nekoliko dese-
taka kubinih metara,129 a za promatrani
prostor treba jo provesti dodatna istraiva-
nja.
* Stillicidium: voda, tj. kinica s oluka. U
Slika 8. Bunar (Angelomus Luxoviensis,
Enarrationes in libros Regum, XI.-XII. stoljee,
Angers, Gradska knjinica, rukopis 0042, f. 008)
Gradecu se vodi rauna da se ne povrijede
susjedovi interesi, pa se kod gradnje kue
mora iskopati odvod za kinicu tako da se
voda ne slijeva kod susjeda.130 Prilikom gra-
dnje kue omeene drugom kuom, nova
zgrada ne smije biti pribliena susjednom
zidu bez doputenja vlasnika kue, odnosno
tek na udaljenosti pada vode sa strehokap-
nice. U Zadru, kad pojedinac izvodi radove
na svojoj kui treba potivati udaljenost od
najmanje pola stope, ili 174 mm, od susje-
dovog kinog kapita, a krov (culmen) njego-
va doma treba biti odmaknuto najmanje dva
prsta od vode sa susjedovog kapita.131 U
Trogiru je kod nekih susjednih kua predvi-
en uski prostor izmeu njih s ulogom sa-
kupljanje kinice i prljave vode, dok se u
drugim sluajevima spominju privatni ka-
nali za koji su vlasnici zadueni sami odra-
vati da se ne bi skupljala prljavtina. Ve
1274. jedan vlasnik kue trai gradsku doz-
volu za gradnju jednog kanala koji e istje-
rati vodu izvan kue (unum canalem per
quam iret aqua que caderet de domo).132
* Aqueductus: U Zadru 1390. Mihovil
pok. Stjepana de Soppe prodaje Petru pok.
Ivana de Galo jednu svoju kuu koja, meu
ostalim, sadri i balkon, vrt, kini oluk te vo-
dovod (vendidit un suam domum cum ()
aqueductibus) u etvrti sv. Ivana de Pusterla
za vrlo pozamanu cijenu od 50 zlatnih du-
kata.133

127 SZB, Johannes de Calzina, B. I, F. I, f. 310-310.

128 Cvito Fiskovi, O renesansnom pjesniku Ivanu Vidalu Korulaninu u slubi svojega zaviaja, Radovi
Centra JAZU u Zadru, sv. 22-23, ur. Grga Novak, Vjekoslav Matrovi, Zagreb 1976., 29-48 (33).
129 J.-P. Leguay, Leau, 222.
130 Marija Karbi, Svakodnevica u gradskim naseljima srednjovjekovne Slavonije, Kolo, god. XVI, br. 4,
Zagreb 2006., 178-187 (181).
131 Zadarski statut sa svim reformacijama odnosno novim uredbama donesenima do godine 1563., ur. Josip
Kolanovi, Mate Kriman, Zadar 1997., knj. 5, nas. VIII, gl. 31, 493.
132 I. Benyovsky Latin, Srednjovjekovni Trogir, 92 i bilj. 532.
133 CD XVII, ur. Tadija Smiiklas, Zagreb 1981., dok. 235, 324-326.

30
 Sabine Florence Fabijanec, Uloga vode u srednjovjekovnom..., 9-43

* Scafa:134 umivaonik. S obzirom da se stoljea su evidentirani i kameni i mramorni

sve do potkraj XV. stoljea hrana jede prsti-
ma, domainstva raspolau s prenosivim
posudama od raznih metala, ovisno o imu-
nosti ognjita, za pranje ruke. Takve se po-
sude vjeaju po drvenim policama ili smje-
taju u niama.135 Pokretni lavori su uobia-
jeni dio pokustva pa 1355. Lipa, udovica
Toma iz Zadra, ostavlja svom unuku Ma-
teju dva bronana lavora (lauezos brondii).136
ibenski inventari popisuju brojne bronane
umivaonike (pilo ili lavezo da bronza), njih 24
u est godina (1451.-1457.), odnosno, vidimo
da postoji bakreni kotli specijalno oznaen
za pranje ruku (sichielo rame per lauar le
man).137 Da su takvi umivaonici proireni i u
seoskim sredinama moe posluiti primjer
iz 1463. kada je stoaru Luki iz Ia, koji radi
na otoku Kornatu, ukraden mjedeni umiva-
onik (lauizo de bruneo) u vrijednosti od 3 liba-
ra.138 Osim prenosivih umivaonika, od XII.
umivaonici u blagovaonicama samostana,
dok u domainstvima dalmatinskih kua se
prema sadanjoj dokumentaciji pojavljuju
krajem XIV. stoljea da bi se njihova upora-
ba proirila u XV. i XVI. stoljeu.139 Tako se
u ibeniku kod Stanice, udovice Lovra
Stania ( 1451.) nalazi mramorni umivao-
nik (lavezeto de mramora),140 potom kod pa-
tricija Jurja Kamenaria (1451.), dva obina
kamena umivaonika (pilla da pierra) u kuhi-
nji te posebice jedan veliki (grande) u stam-
benom prostoru.141 Na primjerima dubro-
vakih ljetnikovca zidni umivaonici smjete-
ni su u prizemlju kako bi voda iz prigrae-
nih cisterni mogla izravno tei, sa cijevima
izraenima od terakote. Potom se na dnu
umivaonika nalazi otvor za ispust kroz cijev
koja odvodi vodu u mreu gradske kanali-
zacije ili u zasebne jame koje se trebaju isti-
ti.142

134 Kronoloki se moe primijetiti promjenu nazivlja umivaonika, tj. kako krajem XIV. stoljea prevla-
davaju izrazi schafa, scaffa, i scafa, potom u XV. postoje raznovrsnije imenice: pillum, lavellum, aqua-
rium ali i scaffa, a u XVI. stoljeu uestaliji su oblici pilo, lavellum ili lavatoio: Nada Gruji, Zidni umi-
vaonici XV. i XVI. st. u stambenoj arhitekturi dubrovakoga podruja, Radovi Instituta za povijest
umjetnosti, sv. 23, Zagreb 1999., 63-82 (64).
135 Isto, (63).
136 DAZd, SZB Andreas quondam Petri de Cantio, B. I, F. IV, f. 9. Kod prijepisa iste grae u: Andreas con-
dam Petri de Canturio sv. 2, prir. Josip Kolanovi, Robert Leljak, Zadar 2003., dok. 20, 43, potkrala se
greka i upisano je lanezos umjesto lauezos.
137 Za te se podatke zahvaljujem kolegi Goranu Budeu, a u cjelovitost tih inventara autor obrauje u
sklopu svoje doktorske disertacije u nastajanju: Svakodnevni ivot stanovnika u ibeniku u drugoj polo-
vini XV. stoljea u zrcalu inventara oporuka s posebnim osvrtom na razinu materijalne kulture.
138 DAZd, Spisi obitelji Matafar, f. 71.
139 N. Gruji, Zidni umivaonici ..., (63-64).
140 Prema evidenciji Gorana Budeu u reenom istraivanju i kojemu se nanovo zahvaljujem.
141 Goran Bude, Inventar dobara ibenskog patricija ser Jurja Kamenaria iz 1451. godine, predano u
tisak za Zbornik Zavoda za povijesne i drutvene znanosti HAZU. Kako istraivai valjaju biti oprezni s
tvrdnjama moe posluiti sljedei primjer: njihova difuzija, ini se, ovisi i o razini urbanog ivota,
jer dok, ibenski, primjerice, posve izostaju, (); N. Gruji, Zidni umivaonici (64) niti je posve jasno
po kojim se kriterijima procjenjuje razina urbanog ivota, niti zidni umivaonici posve ne izostaju
u ibeniku.
142 N. Gruji, Zidni umivaonici ..., (66).

31
Gazophylacium, god. XVII., br. 1-2, 2012.

Slike 9a, b, c, d. Razliite vrste posuda

9b. (Melchior Broederlam, Bijeg u Egipat, 1393., detalj f. 99, Muse des Beaux Arts, Dijon.)
9c. Mladi koji nosi pljosku (Medieval life illustration, ur. Carol Belanger Grafton, New York, 1996)
9d. Mjeina za vodu (Sancho el Fuerte, kralj Navare, Biblija u slikama, 1197., Pampelune, Gradska knjinica
Amiens, rukopis 0108, f. 011.)

Obiteljska voda teko je razaznati u kojim prilikama slue za

Osim ikonografije, u biljenikim spisi-
ma inventari su esto dobar pokazatelj vrsta
posuda u domainstvu, od kojih se neke ko-
riste pri uvanju, crpljenju ili lijevanju vode:
sechi, caze, rame, cogoma, barile143 Meutim,
vodu za pie, a kada zapravo zbog noenja
vode za kupanje, gaenje vatre, izvlaenje
vode iz bunara ili pripravljanje hrane. Li-
kovna dokumentacija pri tome nam moe
biti od pomoi, pod uvjetom da se moe
imenovati predmete koji su naslikani u raz-
nim umjetnikim osloncima (slike 9 a,b,c,d).

143 DAZd, ibenski biljenici, kut. 16/II, Karatus Vitale, Nepoznati inventar 1454.: 2 sechi pro aqua gran-
di, f. 118, 3 caze pro tiar aqua, f. 119, Inventar fratra Petra Radiglia 1454.: II sechi da tegnir aqua (dva
mijeha za drati vodu), f. 130; Inventar Filipa Sisgoria: tre rami da aqua, vna par sb??a da aqua, f. 133;
Inventar Dragice Pribia 1455.: Sechie tre da aqua usade (tri koritena vedra za vodu), f. 140; Iventar
imuna Sisgoria 1454.: vna cogoma da aqua, f. 144, 5 rame da aqua, f. 145; Inventar Nikole Stipkovia
1454.: 4 sechie da aqua (etiri mijeha za vodu), f. 148. Za te se podatke ponovno zahvaljujem kolegi
Goranu Budeu.

32
 Sabine Florence Fabijanec, Uloga vode u srednjovjekovnom..., 9-43

Vino ili voda!
U osnovi se voda za pie crpi iz izvora, iz
lokva, iz bunara te iz cisterne. U Dubrov-
niku, gradske vlasti novano potpomau
svakodnevni dovoz pitke vode iz Mlina bar-
kama iz kojih se sveope puanstvo opskrb-
ljuje.144
Meutim, takva mjera nije samodostatna
(to radi morskih vremenskih neprilika, to
radi nemara i zlobe dobavljaa), a inae
zbog nedostatka kinih dana te prijetnje za-
gaenosti vode i infektivnih bolesti crijeva
(dizenterija) umjesto vode pije se i dosta vi-
na. To je posebice tono u sluaju mladog vi-
na jer se sve do pronalaska epa od pluta u
XVII. st. vino nije moglo dobro uvati.145
No, to ne sprjeava krmare da varaju raz-
vodnjavajui vino vodom (ponere aquam in
aliquo vasello vini). Rijeki krmari patvore
vino s nekom smjesom, drugim vinom ili
vodom.146 Na Rabu, krmarovo stavljanje
vode u vino smatra se kraom i sukladno to-
me je kanjeno.147 Da prijevara nije samo lo-
kalnoga karaktera, dokaz tome je da se na
tom otoku ak vara kod izvoza mota u Mle-
tke, jer pojedinci stavljaju vodu i u bave na
putu do tog odredita, pa vlast kanjava raz-
vodnjavanje s 6 perpera.148 Meutim, u
Skradinu i u Senju izriito je nareeno kr-
marima da moraju drati vodu i posluiti je
onima koji piju alkoholna pia, jer u suprot-
nome plaaju 20 solida.149
U kupoprodajnim ugovorima brodova,
uz uobiajenu opremu, poput vesla, jedra,
pa ak i busole, ponekad se pojavljuju i jed-
na150 ili dvije bave vode,151 ili u rijekom
Statutu kad se kod kanjavanja krae ama-
ca ubraja u njegov sadraj i lopata za grab-
ljenje vode.152 Opet je, i u tim sluajevima,
teko saznati je li voda iz bave slui piu,
kuhanju ili pranju. Krajem XIII. i poetkom
XIV. stoljea za pomorsku trgovinu se u Za-
dru razlikuju duge linijske trase i one krat-
ke. Kada zadarski poduzetnici plove izvan
Jadrana sve do sjeverne Afrike radi nabavke
berberske vune ili istonih mirodija, utovare
jednog bigoncia (4 modija) vode, odnosno
oko 420 litara uz jo 4 modija vina. Za kraa
putovanja opskrba piem je upola manja.153

144 Filip de Diversis, Opis Dubrovnika, prir. Ivan Boi, Dubrovnik 1973., 27.
145 F. Braudel, Les structures, 257, 265.
146 Statut Rijeka, gl. 41., 289-290.
147 Statut rapske komune iz 14. stoljea (dalje: Statut Rab), prir. Lujo Margeti, Petar Stri, Rab-Rijeka,
2004., knj. 4, gl. 13, 177.
148 Statut Rab, knj. 4, gl. 29, 189-191.
149 Statut Skradin, gl. 54, 208.
150 U prosincu 1440., Marko pok. Petra iz Dubrovnika, inae stanovnik Venecije, prodaje za 28 dukata
poduzetniku Pasinu pok. Julijana de Venturino i mornaru Ivanu Radainiu marcilianu koja uz svu
opremu sadri i jednu bavu vode (unum barile ab aqua); DAZd, SZB, Johannes de Calzina, B. I, F. I, f.
88.
151 Prilikom prodaje na drabi jedne marcilijane u oujku 1530., meu ostalu opremu spadaju i dvije
bave za vodu; DAZd, Atti del conte di Zara Marc Antonio Contarini, B. I, carte n 118, F. 1, f. 33.
Takoer, u opremu Matafarievog broda spadaju dvije bave vode; Spisi obitelji Matafar, f. 110.
Nadalje, iz ugovora datiranog 1520. u Zadru, u prodaji gripa izmeu trgovca Franja Radoevia i
moreplovca Donata sina Vita Subia, nanovo oprema sadri dvije bave za vodu uz jo jednu za
vino; DAZd, SZB, Simon Corenichius, B. II, F. I, Instrumenti processi e sentenze arbitrarie, f. 73.
152 Statut Rijeke, knj. III, gl. 29, 275.
153 Statut Zadra, knj. 4, gl. 28, 419.

33
Gazophylacium, god. XVII., br. 1-2, 2012.

Uostalom, voda crpljena iz bunara, rije-
ka ili jezera stajaa je voda, stoga nije smje-
sta pitka nego ju treba prethodno filtrirati
zbog gliba i blata. esto je kontaminirana,
ne samo od biljnih i ivotinjskih ostataka,
nego i zbog blizine latrina ili obrtnikih dje-
latnosti. Suvreminici, poput Bartelemija En-
gleza, smatraju da je voda iz bunara ili pre-
vie slana ili bezukusna, koja je tek upotreb-
ljiva za pranje sua, umivanje, lijevanje vr-
tova ili za domae ivotinje,154 ili poput Du-
brovanina Filipa de Diversisa koji izjavljuje
da [voda] iz pueva je mogla biti neprija-
tna, jer je slankasta.155 Prema ljenikim
prirunicima (Regimen salernitanum) tekua
voda iz rijeke je na cijeni ovisno o svojoj pu-
tanji i prostoru kojim prelozi, dok se najbo-
ljom smatra izvorna voda, ali pod uvjetom
da je filtrirana s pijeskom. Voda iz kinice je
pak zdrava i pospjeuje probavu ukoliko iz-
vire na istoku, ali je tetna za crijevo ako tee
prema jugu. Savjetuje se da se takvu vodu
pije prokuhanu i filtriranu s vunenim ru-
nom ili pomjeanu s octom, kiselim vinom,
medom ili sladiem. Openito se smatra da
je voda preteito namijenjena siromasima,
hodoasnicima, eremitima i ostalim obinim
ljudima koji manje mare za higijenu, dok
uglednici piju dobra godinja vina.156 Nai-
me, Arnold de Villeneuve i sam priznaje ka-
ko je voda bolja jer je hladna i vlana po svo-
joj prirodi, ali da vie cijeni vino zbog njego-
va djelovanja, njegove profinjenosti i jer se
moe bolje mijeati s drugom hranom.157
Ipak, da je pijenje iste vode zapravo znak
luksuza pokazuje primjer ve navedene Op-
sade Zadra u kojem autor navodi kako su se
Zadrani eljni gozbe najeli kopevine i pili
su istu vodu umjesto vina (lympha purissima
loco Bacchi pitisant).158
Konzumaciju vode valja, naposljetku,
smjestiti i u kronoloki kontekst. Preko dva
stoljea, od statutarnih odredaba s kraja XIII.
stoljea do komunalnih nastojanja ureenje
prostora i unapreivanje opskrbe vodom u
XV. stoljeu, pitka voda postaje pristupani-
jom i njena uporaba manje neizvjesna, tako
da sredinom XV. stoljea u Dubrovniku, pri-
mjerice, suvremenik moe zakljuiti da grad
ima u izobilju pitke vode.159 No, takva je
situacija i dalje krhka jer ovisi o prirodnim
imbenicima, posebice poarima, i o rastu
puanstva kojemu se treba dodatno prilago-
diti, a osim toga bunari se isue ljeti ili se is-
crpe dok zdenci nisu nuno uvijek dobro
odravani.160

154 J.-P. Leguay, Leau, 221.

155 F. de Diversis, Opis Dubrovnika, 27.
156 J.-P. Leguay, Leau, 221-222.
157 Arnoldi de Novicomensis, De conservanda bona valetudine opusculum scholae Salernitanae, Paris 1575.,
An aqua vino preferenda, 413.
158 Obsidio, gl. 18. Kako je graanstvo Zadra podnosilo oskudicu hrane, 280-281.
159 Filip de Diversis usporeuje prijanja vremena kada je bilo ive vode iz dubine zemlje koja je bila
barem dostatna za razdoblja nude i opsade s ondanjim kada je proveden dugaki vodovod od oko
16 km (8.000 seanja, ili koraka 1 passus = 2,04823 m): F. de Diversis, Opis Dubrovnika, gl. II, 17.
160 U Francuskoj, gdje je provedeno sustavnije istraivanje opskrbe vode po gradovima izmeu XIII. i
poetka XVI. stoljea, unato javnim radovima za opu korist, i dalje se svakodnevno osjea nestai-
ca vode, posebice prilikom poara ili opsada (J.-P. Leguay, Leau, 212, 215). Ipak, budui da su tali-
janski gradovi dobro opremljeni javnim i privatnim bunarima, cisternama i imaju dobru mreu
podzemnih kanalizacija (Isto, 216-217), moemo pretpostaviti da je situacija slina na hrvatskom
priobalju, ali i za budunost ostaje istraiti kontekst opskrbe vodom u srednjovjekovnoj Slavoniji.

34
 Sabine Florence Fabijanec, Uloga vode u srednjovjekovnom..., 9-43

Zdrava voda mundam uel inmundam () super uias publi-

Od XII. stoljea, koje se po mnogoemu
smatra preporodnim/renesansnim razdob-
ljem, sve se vea pozornost obraa zdravlju
pojedinca, to se zrcali u umnoavanju stru-
nih rasprava o (ouvanju) zdravlja (npr.
Tractatus de conservatione vitae humane Bern-
hardija de Gordona kraj XIII.-po. XIV. st.,
De Conservanda bona valetudine, opusculum
scholae Salernitanae, Arnolda de Villeneuvea
1240.?-1311.).161 U tom kontekstu higijena
i kupanje zauzima vodeu ulogu.
Borba vlasti za istim gradskim prostorom
Higijena javnoga prostora boljka je grad-
skih dunosnika,162 te se u Statutima redo-
vito pojavljuje obveza ienja ulice. U
Splitu su etiri ovjeka zaduena istiti ulice
o troku komune, dok je poploavanje i
popravak ulice preputen troku pojedina-
nih vlasnika kua. Najuoljiviji vid zagai-
vanja prostora vodom uestala je navika sta-
novnitva prolijevanja vode s kue ili s bal-
kona na cestu, to jest i na osobe (quod nulla
persona () audeat proicere aliquam aquam
cas).163 U Skradinu se takvo ponaanje ka-
njava s 10 denara, u ibeniku s 40 solida, u
Dvigradu je globa od 20 solida, a u Senju od
6 libara.164 U Rijeci je zabranjeno da puan-
stvo pere rublje i ostalu prljavu robu te dri
smrdljive predmete ili gnoj kod bunara s
vodom na javnim cestama, uz prijetnju ka-
zne od 20 solida,165 a u Zagrebu, od 1472.,
ne samo da je zabranjeno prati rublje na ja-
vnim zdencima, nego zbog toga prekritelji
mogu zavriti u gradskoj tamnici.166
Pojedine struke su posebno pod motre-
njem komunalnih predstavnika vlasti jer nji-
hov obrt moe prouzroiti zagaenje vode.
Tako je u Koruli postolarima zabranjeno
drati svoju radionicu i napraviti dovod vo-
de za moenje koe u gradu, nego se trebaju
seliti izvan njega.167 Isto tako je rijekim ko-
arima, postolarima i ostalim obraivaima
koe zabranjeno voditi svoju djelatnost na
javnim prostorima.168 Takoer u Trogiru je
prema Statutu iz 1322. openito pojedincu
zabranjeno pratiti i suiti robu i koe na
gradskom mostu, nego jo od 1434. je zabra-
njeno privatnim koarima suiti koe na
mjestu komunalne koare (to upuuje i na

161 A.-L. Lallouette, Bains et soins du corps (33).

162 Vidi: Sabine Florence Fabijanec, Hygiene and commerce: the example of Dalmatian lazarettos, poglavlja
From the private to the public hygiene i Evolution of sanitary measures in suppression of urban
insanity, Ekonomska i ekohistorija., vol. 4, br. 4, Zagreb - Samobor 2008., 115-133 (117-118, 118-120).
163 Statut Rijeke, gl. 48 i 49, 295.
164 Statut Skradina, gl. 102, 218; Statut ibenika, knj. 6, gl. 10, 177; Statut Dvigrad, ondje je vie rije o
bacanju istu ili neistu vodu, pa i druge neiste stvari, ne toliko s balkona nego na javnim cestama,
gl. 49, 220-221; Senjski Statut iz 1388., prir. Lujo Margeti, Petar Stri, posebno izdanje Senjski Zbornik
12, Senj 1985.-1987., gl. 54, 73.
165 Statut grada Rijeke iz godine 1530. (dalje: Statut Rijeke), prir. Zlatko Herkov, Zagreb 1948., knj. IV, gl.
4, 305. Vidi daljnje sanitarne propise u: ore Milovi, Sanitarno-higijenski propisi rijekog statuta iz
1530. godine, AHMPV, god. VIII, br. 1-2, Beograd 1968., 17-23.
166 Biserka Belicza, Zdravstvene prilike i zdravstvena zatita u Gradecu do 16. stoljea, Zagrebaki Gradec
1242.-1850., ur. Ivan Kampu, Lujo Margeti, Franjo anjek, Zagreb 1994., 143-148 (146).
167 Statut Korule, Reformacija, gl. 59, 105.
168 Statut Rijeke, knj. IV, gl. 4, 305.

35
Gazophylacium, god. XVII., br. 1-2, 2012.

pokuaj monopola od strane gradske vlasti samo da je neutemeljena predrasuda nego,

na tu djelatnost) i u svakom sluaju su se
tavionice koe (udecca, giudecca iliti pohr-
vaeno udeka) nalazile izvan gradskih be-
dema, kao jo i u Zadru.169 Naime, tavljenje
koa iziskuje blizinu svjee vode, ali onda se
koriteni proizvodi za smekanje razvodnja-
vaju u tu vodu i onda zagauju vodene to-
kove na kojima se isperu koe.170 Ve smo
spomenuli i sluaj trogirskih kovanica koje
su se nekoliko puta selile, tj. prvo u Pri-
grau, potom, nakon razdoblja u kojem su
bile sastavni dio grada pod zidinama, nano-
vo extra muros na komunalnom zemljitu
blizu kule sv. Marka.171 Nadalje, lokve koje
slue kao izvor vode su ograene da ih se
odrava istim jer je to bitan preduvjet sprje-
avanju zaraznih bolesti sukladno Hipokra-
tovoj teoriji o pokvarenom zraku (mia-
sma).172 Ne samo da je lokalno stanovnitvo
organiziran za ienje pojilita, sijekui, pri-
mjerice, izrasline radi lakeg pristupa, nego
se u Dalmaciji dovoenje ivotinja na ogra-
enim lokvama kazni s ubijanjem jedne kra-
ve ili deset ovaca.173
Osobna higijena
Ukorijenjeno miljenje da je srednjovje-
kovni ovjek prljav i da se ljudi ne peru ne
dapae, osim odravanje istoe, kupanje
spada u ovozemaljske uitke kojeg se ne libe
ni svjetovnjaci ni crkvenjaci (slika 12). Pranje
se odvija vodenom kupkom ili parnom ku-
peljom, bilo pojedinano, bilo s drutvom.
Kupanje bi se pripremalo u sobi pokraj vatre
gdje se podgrijava voda. U dobrostojeim
kuama se voda obogauje mirisnim biljka-
ma te ruinim laticama, a tijelo se moe trlja-
ti pepelom i sapunom. U selima se ljudi ku-
paju ili kod kue ili vani, sklupani u kaci
pune tople vode ispod nategnute plahte koja
zadrava paru. Kupanje se esto odvija
udvoje ili vie ljudi prilikom drutvenih do-
gaaja poput kupanja beraa, svatova uoi
vjenanja i drugo.174 S teolokog stajalita,
prljavtina je odraz nereda koji se na moral-
nom polju pretvara u zagaivanju due,
stoga ga je potrebno ispravljati te isprati se
od svakih mrlja (macula), kako fizikih tako i
duhovnih.175 Za lijenike, kupanje i njega
tijela spada u sredstava za odravanje i pro-
duljivanje ovjekova ivota. Posebice se isti-
u dvije vrste kupanja, od koje je jedna pro-
pisana gotovo kao lijek, ojaavajui organi-
zam iznutra i uravnoteei tjelesne tekuine,
dok druga slui ugodi, te istei tijelo dopri-
nosi njegovoj ljepoti i time zdravlju, po na-
elu da ono to je ljepo je i zdravo.176 Stoga,

169 I. Benyovsky Latin, Srednjovjekovni Trogir ..., 98.

170 Jean-Pierre Leguay, La rue au Moyen Age, izd. Ouest-France 1984., 58.
171 I. Benyovsky Latin, Srednjovjekovni Trogir ..., 89.
172 O miazmikoj teoriji vidi npr.: Mirko Draen Grmek, Le concept dinfection dans lAntiquit et au
Moyen Age, les anciennes mesures sociales contre les maladies contagieuses et la fondation de la
premire quarantaine Dubrovnik (1377), Rad JAZU sv. 384, Zagreb 1980., 9-55.
173 Stella Fatovi-Fereni, Voda u medicinskim koncepcijama kroz stoljea, Hrvatske vode, sv. 11, Zagreb
2003., 213-217 (214-215).
174 Histoire de la vie prive. De lEurope fodale la Renaissance, sv. II, ur. Georges Duby, Philippe Aris,
Paris 1985., 592-593.
175 Cjelovito razmatranje vidjeti u: Jean-Jacques Vincensini, Introduction : Il ne sont pas blanchis-
seurs. Pense du dsordre et criture du corps dans la culture mdivale, Laver, monder, blanchir.
Discours et usages de la toilette dans lOccident mdival, ur. Sophie Albert, Paris 2006., 7-30.
176 A.-L. Lallouette, Bains et soins, (35).

36
 Sabine Florence Fabijanec, Uloga vode u srednjovjekovnom..., 9-43
Slika 10. ena koja se kupa (Gradska knjinica,
Chalons en Champagne, Rukopis 0334, XV. stoljee.)
medicinski traktati XIII. stoljea, poput pri-
runika medicinske kole u Salerni, Regimen
sanitatis Salernitanum, nalau da se higijena
prakticira od ranog djetinjstva. Neki se zala-
u da se prvo kupanje odvija odmah nakon
roenja bebe u kacama ili kamenim posuda-
ma (slika 11) te da nakon presijecanja pup-
ane vrpce babice oiste novoroene sve
to mrlja njegova usta, oi, nos i ui u umje-
reno toploj vodi, te ga mau s maslinovim
uljem ili ruinom masti te ga vrsto trlja-
ju.177 Drugi terapeuti predlau da se eka
prvo kupanje etiri dana nakon roenja te
da ih se premae preparatima od rue, soli i
177 J.-P. Leguay, Leau, 227.
178 A.-L. Lallouette, Bain et soins, (43).
179 Isto.
180 J.-P. Leguay, Leau, 229-230.
181 Statut Korule, Reformacija, gl. 80, 110.
37
ulja.178 Djeci od sedam do trinaest godina
preporueno je da se kupaju dva do tri puta
tjedno, a odraslima do 35. godine lijenika
struka preporuuje pijenje toplih vina i pu-
tanje krvi prije kupanja, koje je s njihovih
stajalita vie namijenjeno slabijim biima
da ojaaju pa tako primjerice rodilje se kupa-
ju u kupkama popunjenim ljubiicama, la-
nenim sjemenkama, kamilicama i drugim
ljekovitim sredstvima.179 Odrasli imaju, ovi-
sno o njihovom imovinskom statusu, barem
jutarnje kupanje ruke, umivanje i isplahnji-
vanje tijela u ve spomenutim umivaonici-
ma. Prilikom ugoivanja nekog posjetioca,
dobrodolica se ukazuje time to mu se nudi
lavor pun vode da si moe isprati ruke, od-
nosno doeka se i putnika na povratku s la-
vorom da si opere noge. Kod bogatijih do-
mainstava, tj. gdje ima barem jedna dovolj-
na velika prostorija, postoji u blizini ognjita
drvena kaca puna tople vode, dok je cjelovi-
to kupanje (slika 10) prvenstveno namijenje-
no za velike svetkovine ili kao ritual dobro-
dolice.180
Odakle se crpi ta voda, doznaje se pri-
mjerice za Korulu, gdje stanovnitvo uzima
vodu iz lokve Dekovia u ari sa svrhom
pranja tijela, s time da mu je zabranjeno izra-
vno se kupati u samoj lokvi, tj. jedino ako
vodu iznese iz nje van,181 pa se nanovo
uoava svijest o nezagaivanju vode.
Javne kupelji i drueljubivost kupanja
Paralelno s rastuom svijesti o svakod-
nevnom individualnom kupanju razvijaju
se i javne gradske kupelji u kojima se ljudi
Gazophylacium, god. XVII., br. 1-2, 2012.

oba spola idu kupati i oputati.

Za vrijeme rimskog Carstva su se bile ra-
zvile spolno mjeovite ustanove, koje su o-
kirale prve krane182 pa je prema Justinija-
novom kodu (VI. stoljee) bio pristup ena-
ma obeshrabren te openito gledano kupali-
ta su malobrojna u ranom srednjem vijeku
(poglavito su arheolokim istraivanjima
pronaene toplice u Italiji). Ponovna uspo-
stava kupalita na veliko biljei se s Kriari-
ma u XII.-XIII. stoljeu koji nakon povratka
s Istoka gdje su se razvili hammmi (nasljee
rimsko/bizantinskih kupalita)183 ponovno
uvedu takve ustanove koje e zaivjeti sve
do kraja XVI. stoljea.184 Slika 11. Kupanje malog Isusa
Na zagrebakom se podruju prva kupa- (Radovanov portal, XIII. st., detalj, Trogir)
lita spominju 1291. na potoku Medveaku
kod Opatovine (slika 13).185 Posjet njima, e- node (slika 13), a ujedno i brigu o zdravlju
nama i mukarcima predstavlja oblik razo- jer se meu ostalim smatra da kupanje u

182 tovie, crkvenjaci se die pojedinim svojim predstavnicima koji se nisu gotovo nikad kupali u ivo-
tu: Reginhard, biskup Ligea (1025.-1037.) se nije nikad kupao, a njegov nasljednik Nithard (1039.-
1042.) tek jednom zbog bolesti, dok biskup Augsbourga, Udalrich von Dilligen (923.-973.) se kupao
jedino za vrijeme svetkovina, koja su dodue bile este. U svoju Regulu, sv. Benedikt doputa kupa-
nje samo bolesnicima, a vrlo turo zdravim monasima, pogotovo ako su mladi; Jean-Claude
Bologne, Histoire de la pudeur, Paris 1986., 31-32. Nadalje, monasi obavljaju ritualno pranje ruke s
umivaonicima klaustra, ali osim toga toaleta je kod njih prilino ograniena. Fratri u Clunyu, na pri-
mjer, kupaju se samo dva puta godinje za Uskrs i Boi. Trebaju budno paziti na svoju ednost
(pudenda), a kupanje bi moglo probuditi grjenu senzualnost; Paulette LHermitte-Leclercq,
Conclusion. Voix de Dieu, voies des hommes ? Les sductions profanes la fin du Moyen ge, u: Laver,
monder, 153-164 (155).
183 Omejadska dinastija (661.-750.) gradi prvi hammm po uzoru na bizantinsku kupelj, te ih Abasidi
proiruju svugdje po Maghrebu i Bliskom istoku sve do panjolske; Didier Boisseuil, Espaces et pra-
tiques du bain au Moyen ge, Mdivales, sv. 43: Le bain : espaces et pratiques, ur. Didier Boisseuil,
Paris 2002., 5-12 (6). Dok arapska rije hammm znai rimske terme, srednjovjekovni Europljani
asociraju kupalite s islamskom civilizacijom te ih zovu maurske ili turske kupelji. O vjerskim
raspravama koja su izazvala glede na njihovu prikladnost u odnosu na objavljenu predaju te o tome
da li su bili iskljuivo predmet ritualnog ienja vjernika ili su imali elemente razonode i oputanja
vidi u: Mohamed Hocine Benkheira, La maison de Satan. Le hammm en dbat dans lislam
mdival, Revue de lhistoire des religions, vol. 220, br. 4, Paris 2003., 391-443.
184 J.-C. Bologne, Histoire de la pudeur, 31; D. Boisseuil, Espace et pratique, (6-7).
185 U XIV. stoljeu se na toku Medveaka nalaze dva kupalita za 3 do 3.500 stanovnika Zagreba i ire
podruje. Usporedbe radi, 1292. Pariz ima 26 parnih kupelja i kupalita za oko 70.000 stanovnika
dakle, jedno kupalite na svaka 2.700 stanovnika; J.-J. Vincensini, Introduction, (10).

38
 Sabine Florence Fabijanec, Uloga vode u srednjovjekovnom..., 9-43

nja Oradea) i njegova pratnja odlaze u ku-

Slika 12. Kupanje redovnika u kupalitu kod prostitutke
(Bohuslav z echtic, Iena Codex (1490.-1510.), 78;
Knihovna narodniho muzea v Praze, IV B 24.)
toploj vodi najuspjenije lijei od zaraznih i
spolnih bolesti. Kupanje je ope prihvaena
praksa, budui da 1482. prilikom svog po-
sjeta biskup iz Varadina (Nagyvarad, dana-
palita.186
Dranje takvih kupalita unosan je po-
sao zbog njihove popularnosti, stoga ih ci-
sterciti daju u najam u zamjenu za naknadu
ili dar. Tako u travnju 1364. cistercitski opat
Vinimar daje kamarskom arhiakonu Pavlu
i njegovoj brai kupke (stuba vel locus balnei;
stubam balenealem), kojim su prethodno
upravljali gradeki sudac Nikolo i Benica,
ki Masia Biondo iz Venecije, pod uvjetom
da ga ureuju, da od 1366. plaaju4 penze
denara godinje takse (census), raunajui za
prvu godinu ve isplaenih 60 denara, a
povrh toga su brijai kupalita (balneatores
sive resores) obavezni brijati fratre svakih
etrnaest dana, osim subote i blagdane, bilo
doma, bilo u kupalitu, te im vaditi krv jed-
nom godinje (pro sanguinis eciam minucione
quolibet anno).187 Voda se u kupalitima grije
da bude osigurana topla voda. Nakon cister-
cita, kupalita prelaze u ruke raznih privat-
nih monika ili prebendara. I dalje su u tom
kontekstu kupalita unajmljena, s podjelom
obaveza tako to posjednik nabavlja nova
drvena korita, a najamnik daje popravljati
pe i stara korita.
U sluaju prebendara, oekuju da ih se
brije dobrim noevima, a ne istim kojima se
koriste za seljake, a posebno trae da se nji-
hovi lanovi ne dodvoravaju enama.188 U
kupalita djeluju brijai (barbitonsores),189

186 Prvi je spomen vezan za spor oko vlasnitva izmeu zagrebake biskupije i cistercitske opatije na
otoku sv. Jakova. Sudskom odlukom, kupalite je dodijeljeno cistercitima; M. Karbi, Svakodnevica,
(185).
187 CD XIII, 261, 355-357.
188 I. Kampu, I. Karaman, Tisuljetni Zagreb, 64.
189 U dalmatinskim komunama djeluju gradske brijanice, barem u Koruli u kojoj 1556. gradski bla-
gajnik Ivan Vidal isplati majstoru Jakovu brijau njegovu redovitu plau za slubu brijanja (62 liba-
ra); C. Fiskovi, O renesansnom, (32, 34). Prema trogirskom Statutu, brijaima je dozvoljeno brijati,
iati i putati krv ak i u vrijeme blagdana: Antun Cvitani, Zdravstvo u Trogiru po njegovom sre-
dnjovjekovnom statutu, AHMPV, god. XXVII, fasc. I-II, Beograd 1987., 23-30 (24 i bilj. 10, 28). Ista je
situacija i u Zadru; Roman Jeli, Presjek kroz medicinsku prolost Zadra, AHMPV god. 21, fasc. I-II,
Beograd 1981., 11-42 (16).

39
Gazophylacium, god. XVII., br. 1-2, 2012.

luge, prvenstveno putanje krvi i vidanje

manjih rana i ozljeda,190 to se poklapa s
preporukama lijenika, koji sukladno svojim
teorijama o tjelesnim tekuinama prilagoa-
vaju tretmane kupanja.191 To nas upuuje na
ulogu ljeilita koja kupelj poprima, s time
da se lijenika obiljeba pojavljuje neto
kasnije od nje same, oko XIV. stoljea.192 Va-
lja naposljetku spomenuti i najstarije priro-
dno ljeilite u Hrvatskoj, Varadinske To-
Slika 13. Mlinovi i kupalita u Zagrebu u XIV. sto-
plice (Aquae Iasae) jednu od devetnaest ter-
ljeu. (Karta napravljena prema tematskoj karti 14.
malnih voda u sj.zapadnoj Hrvatskoj, kori-
stoljee: I. Kampu, I. Karaman, Tisuljetni
tene od III. st. pr. Krista.193 O nastavku
Zagreb, str. 44-45.)
postojanja drugih antikih terma trebalo bi
jo dodatno istraivati,194 dok se prvi sre-
koji povrh ianja i brijanja obave druge us- dnjovjekovni spomen Toplica nalazi u po-
190 B. Belicza, Zdravstvene prilike ..., (146).
191 U terapijskom kupanju uzimaju se u obzir osobne karakteristike pojedinca, od spola do tjelesne
grae, te njegove okoline, od klime, godinjeg doba pa sve do astroloke konfiguracije. Kupke se pri-
lagoavaju godinjem dobu tako da je tijekom ljeta, kada je toplo i suho, predloeno esto kupanje
u hladnoj vodi uz suzdranost od spolnih odnosa i od rada jer oslabe tijelo i osue ga. Jesen je naj-
opasnije razdoblje to se tie stjecanja bolesti pa se preporuuje putanje krvi da se odstrani loe
tekuine. Tople kupke su zapravo predviene za zimu i zabranjene za ljetno razdoblje, da se ne bi
tijelo previe pregrijalo. Hildegard iz Bingena (1098.-1179.) Causae et curae (Razlozi i lijek) iz 1150tih
godina smatra da su vode koritene za pie takoer dobre za kupke, dok ne pitke vode nisu prepo-
ruene za kupanje, osim ako ih se prekipi da se proiavaju od neistoa; A.-L. Allouette, Bains et
soins, (40-41).
192 Na primjerima talijanskih kupelji, uoava se da je lijenika struka od XIV. stoljea pozvana za savje-
tovanje oko kakvoe vode, da se od tada umnoavaju medicinski prirunici oko vrsti bolesti koje se
mogu lijeiti pomou termalnih izvora, poinju se razlikovati prirodni izvori tople vode od umjetno
grijane vode pa termin thermae se odnosi na parne kupelji, a potom, s Gentilom da Folignom thermae
oznauju jedino prirodne tople kupke uz sumpornog svojstva, za razliku od balnea, koja moe
predstaviti bilo kakvu toplu vodu za kupanje no i onda ostaju nedovrene definicije od autora do
drugog; Marilyn Nicoud, Les mdecins italiens et le bain thermal la fin du Moyen ge; Mdivales
sv. 43, 13-40 (15-17).
193 U vrijeme kada je narod Jaza naseljavao taj teritorij identificirane su: Sv. Jana, Sv. Helena/midhen,
Harina Zlaka, Tuheljske toplice, Krapinske toplice, Sutinske toplice, emnike toplice, Stubike
toplice, Jezerica, Sutinska vrela, Topliica Sv. Ivan Zelina, Sv. Ivan Zelina, Topliica Maarevo,
Topliica Gotalovac, Varadinske toplice, Daruvarske toplice, Lipik, Velika, Topusko. Od tih geo-
termalnih izvora, njih je osam hipotermalnih od 20-34C, pet homeotermalnih od 34-38C i pet
hipertermalnih s vie od 38C: B. Schejbal, Nova razmatranja ..., (394-395).
194 Na daruvarskom podruju, postoji poveznica izmeu prapovijesnog i antikog tovanja Velike
Boice Zemlje u Kupeljima Iscjeliteljima (u Aquae Balissae) posveeni iscjeljivanju enske neplodno-
sti i zatite majinstva s kasnijom uspostavom kulta Blaene Djevice Marije uz rijeku Toplicu i u >>

40
 Sabine Florence Fabijanec, Uloga vode u srednjovjekovnom..., 9-43

velji kralja Bele III. iz 1181., pod nazivom To-

Slika 14. Banket organiziran tijekom zajednikog kupanja u
Bourgogne (Iluminacija Philippea de Mazerollea za
Antoinea de Bourgognea iz knjige Valerija Maxima (I. pr.
Kr.I. po. Kr.), Factorum dictorumque memorabilium
libri, Bruges, oko 1470.-1475., Berlin, Staatsbibliothek.)
plissa kada kompleks postaje posjedom za-
grebakoga kaptola.195 I dalje su kroz to raz-
doblje ove termalne vode koritene u higi-
jenske, rekreativne (slika 14) i ljeiline svr-
he.196 Smjetene na gornjem mjestu kraj
katela i antikih termi, kupalite je sagrae-
no u drvu, a topla prirodna voda koja otjee
u Bednju dovoena je otvorenim kanalom.
Naselje postupno dobiva na vanosti da bi
1420. steklo i status vlastelinskoga trgovita,
to Kaptolu omoguuje ubiranje sajmine
pristojbe i stjecanje visoke novane rente.
Istovremeno, itelji Toplica duni su kao
podlonici odravati i popravljati kanale i
kupalita.197 Ondje takoer rade brijai, a o
razonodnoj obiljebi kupalite ide u prilog
to Kaptol ondje prodaje svoje vino kupali-
nim gostima (i time si osigurava prihode
umjesto plaanja kupalinih pristojbi). Ra-
stua popularnost ponuka Kaptola 1606. na
znaajno ulaganje sredstava za izgradnju

>> trgovitu Toplicama kraj Kamengrada. Prijelaz se vjerojatno odvijao izmeu VII. i XI. stoljea
kontinuiranom balneorehabilitacijskom tradicijom, preko politeistike slavenske tradicije (s toponi-
mom za geotermalne izvore Stari Slavik, na primjer) do razdoblja pokrtavanja: B. Schejbal, Nova
razmatranja ..., (405-406). No drugih podataka o srednjovjekovnim daruvarskim toplicama tek treba
istraiti, osim to kada Turci dolaze u Daruvar u XVI. stoljeu, iskoritavaju postojee tople izvore
za kupanje i lijeenje. Sagradili su vrua nepokrivena sumporna kupalita namijenjena za vojnike i
stanovnitvo, nazivajui ih ilidama; Mirjana Jakin Ivani, Vrtna umjetnost Daruvara kroz povijest,
Radovi zavoda za znanstvenoistraivaki i umjetniki rad u Bjelovaru, sv. 2, Bjelovar 2008., 231-251
(237).
195 Stjepan Hajduk, Ante Lueti, Povijest naselja i razvoj balneoloko-medicinske djelatnosti u varadinskim
toplicama, Varadinske Toplice 1981., 22.
196 Prva se djela posveena prirodnim mineralnim vodama pojavljuju u XIV. stoljeu s radovima
Gentila da Folignoa, profesora u Sienni ( 1348.), Tura di Castello, profesora u Bologni (pol. XIV. st.),
Jrme de Viterbe, koji opisuje kupalita u Viterbi (pol. XIV. st.) i drugih; M. Nicoud, Les mdecins
italiens, (annexe, 35). U Sloveniji, najstariji zapis o termalnim vodi u Rogakoj Slatini je rad
Leonharda Thurneyssera, Pison, napisan 1572. u Frankfurtu: Ante Lueti, Medicus curat, natura sanat
lijenik lijei, priroda ozdravljuje, Povijest naselja, 59-82 (59). U Hrvatskoj, prema dosadanjem zna-
nju, prva hrvatska balneoloka knjiga nastaje 1709.: Modicum medicum Ivana Leopolda Mayera, s opi-
som ljekovitih voda u Varadinskim Toplicama; Vladimir Dugaki, Prvo balneoloko djelo na hrvat-
skom jeziku, 300 godina balneolokih analiza u Hrvatskoj, ur. Goran Ivanievi, Zagreb 2009., 27-34 (28).
197 S. Hajduk, A. Lueti, Povijest naselja ..., 24.

41
Gazophylacium, god. XVII., br. 1-2, 2012.

modernijih kupalita, s time da se u novom kovnoj Slavoniji zaostaju; uvelike nedostaje

obliku naputa mjeovitost spola198 tako to
su predviene pregrade za muki i enski
odjel to se uostalom izjalovilo jer jo kra-
jem XVIII. stoljea mogu se vidjeti kupae
muki i enski, kako u hrpama goli idu u
kupelj.199 Odjek kupalita se oituje sve do
Varadina, u kojemu 1454. djeluju 164 obrt-
nika, za oko 2.500 stanovnika, od kojih je pet
kupalitaraca.200
Zaklju~ak
iknuvi iz izvora, voda poinje svoj du-
gi vijugav put do bespua, pokreui vode-
nice, napajajui biljke i ivotinje, daje impuls
za osnivanje naselja ostavljajui svoj trag na
toponimima teritorija kojima prolazi, biva
kaptirana u pokuaju njene pripitomljenosti,
ona neumoljivo krijepi, lijei i pere ljudska
bia od pamtivijeka. Ovaj osvrt je tek dotak-
nuo prouavanje uloge vode u srednjovjeko-
vnoj Hrvatskoj jer, prostorno gledano, dosa-
danja prouavanja i dokumentacija su ne-
uravnoteena: dok je obalni dio Hrvatske
prilino dobro istraen, studije o srednjovje-
povijesni, arheoloki, knjievni i ikonograf-
ski pristup razvoja tehnike vezane uz vode-
ne pojave pa se nadopuna traila u stranoj
literaturi. Kao to se tok vode razgranao u
brojnim potocima, tako i njeno prouavanje
otvara na tisue tematskih polja: ovdje nije
bilo prostora govoriti o naseljima nastalim
oko rijeka; simbolizam/poimanje vode kroz
srednjovjekovna hrvatska knjievna i likov-
na dijela nije obraeno; u budunosti se oe-
kuje od prouavatelja materijalne kulture da
razrade tipologiju raznih sadrajnika vode u
svakodnevici; postoje suptilne razlike o ko-
ritenju vode prema stalekim i drutvenim
pripadnostima koje su ovdje pojednostavlje-
ne; voda i ednost/istoa nadahnjuje teolo-
ge, a kupalita, mjesto uivanja i okrijepe s
vremenom se pretvaraju u javne kue (slika
14), to nas opet dovodi do tematskih rava-
nja; tetnost vode kao prijenosnika zaraze ili
u sluaju poplava ovdje nije bila tretirana, i
tako u nedogled. Naposljetku, prema recen-
tnim istraivanjima Masarua Emotoa, voda
osjea i emotivno reagira 201

198 O poimanju golotinje i ednosti kroz srednji vijek prema kojemu su se kupanja mogla odvijati u mje-
ovitom drutvu bez zlosretnih primisli iako ih je i bilo vidi: J.-C. Bologne, Histoire de la pudeur.
Autor se uvelike oslanja na brojne fabule i onodobna francuska i talijanska pjesnika djela te bi bilo
poeljno da se takva vrsta analize tekstova moe provesti za hrvatsko srednjovjekovno svjetovno
pjesnitvo.
199 S. Hajduk, A. Lueti, Povijest naselja ..., 31-32.
200 Mirela Slukan Alti, Povijesni atlas gradova. V. svezak: Varadin, Zagreb 2009., 53.
201 Vidi: Masaru Emoto, Poruke skrivene u vodi, Zagreb 2005. i ostala njegova djela.

42
 Sabine Florence Fabijanec, Uloga vode u srednjovjekovnom..., 9-43

Razliite posude za objed, Decretum gratianus, Gradska knjinica Tours, rukopis 0558, f. 323.

Rsum

Sabine Florence Fabijanec: CONTRIBUTION A LA CONNAISSANCE DU ROLE DE L'EAU

DANS LA VIE QUOTIDIENNE DE LA CROATIE MEDIEVALE

Leau, lment omniprsent la fois dans la rflexion mdicale ou thologique mdivale, chez les
hommes de la mer ou, plus prosaquement, dans le quotidien de lhomme du Moyen Age, et terme combi-
en polysmique, na fait lobjet jusque-l que de peu de recherches par lhistoriographie croate. Cet article
synthtique est une contribution la comprhension du rle de leau dans cinq grands champs thmatiques:
leau en tant qunergie (les moulins hydrauliques), dans la vie des campagnes (les tangs, lacs, marcages
pturage), dans les villes (les puits, citernes et fontaines pour lapprovisionnement en eau), dans la sphre
prive (la consommation de leau potable) et enfin, leau salutaire (lhygine au quotidien et les bains
publics). Il reste nanmoins encore beaucoup dtudes faire.

Mots cls: moulins eau, cours d'eau, viviers, marres, abreuvement, citernes, puits, ther-
mes, hygine, Croatie, Moyen Age.

43