Professional Documents
Culture Documents
Paganinijev Ugovor - Lars Kepler PDF
Paganinijev Ugovor - Lars Kepler PDF
Kepler
Paganinijev ugovor
U MIRNOJ, SVIJETLOJ NOCI bez vjetra jedan je brod pronaen kako ga
nosi voda kod Jungfru ja rdena u juz nom stockholmskom arhipelagu.
More je snene, plavosive boje i lagano se ljulja u magli.
Starac vesla u svom c amcu i nekoliko puta zazove, ali mu sve vis e
postaje jasno da mu nitko nec e odgovoriti. Sat je vremena s kopna
promatrao brod, gledao kako ga struje polagano nose unatrag prema
otvorenom moru.
Starac pristane c amcem uz brod. Podigne vesla, usidri se uz
platformu s koje se moz e skakati u vodu, popne se uz metalne ljestve i
prekorac i ogradu. Na palubi je ruz ic asta lez aljka. Na trenutak zastane
oslus kujuc i. Nis ta se ne c uje i zato otvori staklena vrata i spusti se do
salona. Kroz velike prozore prodire siva svjetlost koja pada na
namjes taj od lakirane tikovine i tamnoplavu tkaninu kojom su
presvuc ene sofe. Nastavi dolje strmim stepenicama presvuc enima
blistavim drvetom, pokraj c ajne kuhinje u mraku i kupaonice, te ue u
veliku kabinu. Slabas na svjetlost sipi kroz malene prozore uz strop i
pada na brac ni krevet u obliku strijele. Uz uzglavlje sjedi mlada z ena u
traper jakni opus teno naslonjena na zid, sjedi ras irenih nogu, a
jednom se rukom oslonila na ruz ic asti jastuk. Gleda starca ravno u oc i
upitnim, uplaenim izrazom lica.
Proe nekoliko sekundi prije nego to shvati da je mrtva.
U dugac koj, crnoj kosi ima kopc u u obliku bijele golubice, golubice
mira.
Kad joj prie i dodirne obraz, glava joj padne prema naprijed i
tanki potoi vode iscuri joj iz usta i potee niz bradu.
Rije muzika ustvari znai umjetnost muza i potjee od grkog mita o
devet muza. Svih devet bile su keri monog boga Zeusa i titana
Mnemozine, boice sjeanja. Muza glazbe, Euterpa, obino je prikazana
s flautom i njezino ime znai Razveseljavanje.
Ne postoji opeprihvaena de inicija za dar koji zovemo
muzikalnost. Postoje ljudi koji nemaju sposobnost uti razne frekvencije
tona, a postoje i ljudi koji se rode s golemim darom za glazbu i
apsolutnim sluhom, to znai da bez ikakve pomoi mogu reproducirati
toan ton.
Glazbenih je genija oduvijek bilo, a neki od njih postali su i slavni
kao na primjer Wolfgang Amadeus Mozart koji je odravao koncerte po
europskim dvorovima od este godine ivota i Ludwig van Beethoven
koji je komponirao mnoga svoja velika djela kad je ve bio potpuno
gluh.
Legendarni Nicolo Paganini roen je 1782. u talijanskom gradu
Genovi. Bio je samouk i violinist i skladatelj. Do dananjih dana postoji
samo nekolicina violinista koji mogu odsvirati Paganinijeve brze i
komplicirane kompozicije. Sve do smrti pratile su ga glasine da je u
zamjenu za svoj jedinstveni talent sklopio ugovor s vragom.
1. Predosjeaj
* * *
Penelope Fernandez napusti zgradu Svedske televizije i krene u
smjeru ulice Valhallava gen. Cekala je gotovo dva sata kako bi
sudjelovala u nastavku razgovora u jednom drugom jutarnjem
programu, ali onda je dos ao producent i rekao joj da su prisiljeni
izbaciti razgovor s njom jer moraju prikazati pet brzih savjeta kako
dobiti ravan trbuh do ljeta.
U daljini na Ga rdetu vidi s areni s ator cirkusa Maximum. Jedan
c ovjek zalijeva dva slona vodom iz cijevi. Jedan je slon podigao surlu u
zrak tako da mu voda tec e ravno u usta. Penelope ima samo dvadeset
i c etiri godine, crna, kovrc ava kosa pada joj na ramena. Oko vrata nosi
kratku srebrnu ogrlicu s malim kriz em koji je dobila za krizmu. Koz a
joj je glatka, zlac ane boje. Poput djevic anskog ulja ili meda, napisao je
jedan djec ak kad su u osnovnoj s koli dobili zadatak opisati jedno
drugo. Oc i su joj velike i ozbiljne. Vis e su joj puta rekli da jako slic i na
Sophiu Loren.
Penelope izvadi mobitel i nazove Bjo rna kako bi mu rekla da stiz e,
na Karlaplanu e se ukrcati na podzemnu eljeznicu.
Penny? Neto se dogodilo? pita on uplaenim glasom.
Ne, zato?
Sve je spremno, samo tebe nema, upravo sam ti ostavio poruku na
telefonskoj sekretarici.
Pa nema urbe, zar ne?
Dok Penelope stoji na dugac kim, strmim pokretnim stepenicama
koje vode do podzemne z eljeznice, odjednom joj srce poc ne ubrzano
kucati od neodreene nelagode i ona zatvori oi. Stepenice se sputaju
sve dublje i dublje, a zrak postaje sve hladniji.
Penelope Fernandez je porijeklom iz La Libertada, jedne od
najvec ih regija u El Salvadoru. Njezina majka Claudia Fernandez bila
je u zatvoru za vrijeme Graanskog rata i Penelope je roena u
zatvorskoj c eliji u kojoj je petnaest zatvorenica c inilo sve s to su mogle
da pomognu. Claudia je bila lijec nica i aktivistica u kampanjama
informiranja graana. Zavrs ila je u drz avnom zatvoru za koji nitko
nije ni znao zato s to je pokus ala pros iriti zahtjev za pravom na
osnivanje sindikata za Indijance.
Penelope otvori oc i tek kad su stepenice dos le do kraja. Osjec aj
klaustrofobije je nestao. Ponovno pomisli na Bjo rna koji je c eka kod
kluba na La ngholmenu. Oboz ava se kupati gola kad je na njegovom
brodu, skoiti ravno u vodu i ne vidjeti nita osim mora i neba.
Vlak uz tutnjavu stiz e, sunc eva svjetlost probija se kroz prozore
kad je izaao iz tunela i popeo se gore na stanicu Gamla stan.
Penelope Fernandez mrzi rat, nasilje i oruz je. Zbog te z estoke
odbojnosti magistrirala je na temu istraz ivanja mira i kon likata na
politic kim znanostima u Uppsali. S Jane Oduyjom je radila za
francusku organizaciju humanitarne pomoc i Action Contre la Faim u
Darfuru. Napisala je vrlo cijenjen c lanak u dnevnim novinama Dagens
Nyheter o z enama u izbjeglic kim logorima i njihovim pokus ajima da
uspostave normalan z ivot nakon svakog napada. Prije dvije godine
naslijedila je Fridu Blom na c elnoj poziciji Svedske udruge za mir i
arbitrau.
Na Hornstullu Penelope izae iz vlaka na sunce, odjednom osjeti
neobjas njivu zabrinutost i potrc i niz Pa lsundsbacken prema So der
Ma larstrandu, brzo prijee preko mosta do La ngholmena i krene
lijevom stazom do pristanis ta za male brodove. Nema vjetra i pras ina
stvara izmaglicu.
Bjo rnov brod nalazi se u sjeni ispod mosta Va sterbron, mres kanje
vode baca mrez u svjetlosti koja se zrcali u sivo obojenim c elic nim
stupovima koji se proteu u visinu.
Vidi ga na pramcu s kaubojskim s es irom na glavi. Mirno stoji,
obgrlio se rukama, podignutih ramena.
Penelope stavi dva prsta u usta i zazviz di. Bjo rn se trgne kao da se
stras no uplas io. Pogleda prema stazi i ugleda je. Oc i su mu jos uvijek
uplaene dok joj se pribliava.
to je? pita ona sputajui se stepenicama prema marini.
Nis ta, odgovori Bjo rn, popravi s es ir na glavi i pokus a se
nasmijeiti.
Zagrle se i ona osjeti kako su mu ruke ledene, a kos ulja mokra na
leima.
Skroz si znojan, kae.
Bjrn izbjegava njezin pogled.
Ma ivcirao sam se jer sam htio da to prije krenemo.
Jesi li uzeo moju torbu?
On kimne i pokaz e prema kabini. Brod im se malo zaljulja pod
nogama, ona osjeti miris ugrijane plastike i lakiranog drveta.
Hej, kae mu veselo. Kuda si nestao?
Njegova kosa boje sijena strs i na sve strane u malim zapetljanim
dreadlocksima. Bistre plave oi su djetinjaste, nasmijeene.
Tu sam, odgovori i spusti pogled.
Na to misli?
Na to da c emo biti zajedno, odgovori on i zagrli je oko struka.
Na seks u prirodi.
Poljubi je u kosu.
Tome se dakle nada? proape ona.
Da, odgovori on.
Nasmije se njegovoj iskrenosti.
Vec ina ljudi... barem z ena, sigurno misli da je to malo
precijenjeno, kaz e ona. Lez ati na zemlji medu mravima i kamenjem
i...
To je kao kad se kupa gola, tvrdi on.
Pa, moe me pokuati nagovoriti, kae ona izazovno.
I hou.
Kako? nasmije se ona i u tom trenutku joj zazvoni mobitel u
platnenoj torbi.
Bjo rn kao da se ukoc io kad je c uo zvonjavu. Nestalo mu je boje iz
obraza. Ona pogleda na display i vidi da to zove njezina mlaa sestra.
Viola, brzo kae Bjrnu, a onda se javi.
Hola seko. jedan auto zatrubi i sestra neto vikne za njim.
Prokleti luak, promrmlja.
to se dogaa?
Gotovo je, kae sestra. Prekinula sam sa Sergejem.
Opet, doda Penelope.
Da, odgovori tiho Viola.
Oprosti, kae Penelope. Znam da si tuna.
Ma nije stras no, nego... Mama mi je rekla da se idete provozati
brodom., pa sam pomislila... i ja bih ila s vama, ako smijem.
Nastupi tiina.
Moe, kae Penelope i uje kako joj u glasu nema entuzijazma.
Bjrn i ja smo htjeli biti malo sami, ali...
2. Progonitelj
Brod rez e glatku povrs inu vode poput noz a uz ljepljivi, klokotavi
zvuk. Plovi vrlo brzo. Veliki valovi udaraju o obalu. Pod os trim se
kutom sudaraju s drugim valovima, voda prs ti oko broda. Penelope
izae iz zaljeva uz glasno brujanje motora. Pramac rez e bijelu,
uspjenuanu vodu.
Ti si luda!, vikne joj Viola i izvuc e kopc u iz kose, kao s to je to
uvijek radila kao dijete, taman kad je frizura napravljena.
Bjo rn se probudi kad pristanu uz otoc ic Ga so . Kupe sladoled i
popiju kavu. Viola je poz eljela igrati mini-golf na malom golf terenu
tako da je ve bilo poslijepodne prije nego to su krenuli dalje.
Cijeli se zaljev pred njima otvorio poput ponora, poput velikog
kamenog poda.
Namjeravali su se usidriti kod Kastska ra, dugac kog, nenaseljenog
otoka suz enog na sredini. Na juz noj se strani nalazi zeleni zaljev gdje
e se usidriti, kupati, rotiljati i prenoiti.
Idem malo odspavati, kae Viola zijevajui.
OK., nasmijei se Penelope.
Viola sie niz stepenice, Penelope gleda ravno naprijed. Smanji
brzinu promatrajuc i elektric ni signal koji upozorava na grebene dok
klize prema Kastska ru. Dubina se naglo smanjila, sa c etrdeset na pet
metara.
Bjrn ue u kabinu i poljubi joj vrat.
Da ponem kuhati?, pita.
Viola prvo mora malo odspavati.
Sad zvuc is k'o tvoja mama, kaz e njez no. Je l' te vec uspjela
nazvati?
Je.
Da provjeri ide li Viola s nama, zar ne?
Da.
Jeste li se svaale?
Penelope odmahne glavom.
to je onda? pita je on. Jesi tuna?
Ma ne, nego mama...
to?
Penelope se nasmijei i obrie suze s obraza.
Ne smijem doi kod nje za Ivanje, kae ona.
Bjrn je zagrli.
Trebala bi jednostavno prestati obraati pozornost na nju.
Pokuat u, odgovori ona.
Penelope polagano, polagano manevrira brod u zaljev. Motori tiho
bruje. Brod je sada tako blizu kopnu da moz e osjetiti miris toplih
otonih biljaka.
Usidre se, brod doklizi do stijena. Bjo rn skoc i na kopno, kraj uz eta
bacio je na strminu i sada ga zavez e oko jednog stabla. Tlo je
prekriveno mahovinom. Ostane tamo stajati i promatra Penelope.
Nekoliko ptica prhne iz kros nje, kad se zac ulo zveketanje lanaca
sidra.
Penelope navuc e donji dio trenirke i bijele tenisice, skoc i na obalu
i uhvati ga za ruku. On je zagrli.
Idemo istraiti otok?
Nisi li me htio na neto nagovoriti? pita ona polagano.
To su ti prednosti zakona po kojem svi imamo pravo biti ovdje,
kae on.
Ona se nasmijes i i kimne, a on joj makne kosu s lica i prstom
prijee preko izboenih jagodica i gustih, crnih obrva.
Kako moe biti tako lijepa?
Njeno je poljubi u usta, a onda krenu prema niskoj umi.
Usred otoka nalazi se visoravan s visokom travom u gustim
busenima. Leptiri i maleni bumbari lete preko cvijec a. Vruc e je, voda
svjetluca izmeu drvec a na sjevernoj strani. Stanu, oklijevaju,
nasmijeeni se pogledaju, a onda se uozbilje.
to ako netko doe? kae ona.
Sami smo na otoku.
Jesi li siguran u to?
Koliko otoka ima u stockholmskom arhipelagu? Trideset tisuc a?
Sigurno i vie., kae on.
Penelope skine gornji dio Bikinija, izuje cipele i skine kupac e
gac ice zajedno s trenirkom i odjednom stoji sasvim gola usred trave.
Prvotni osjec aj nelagode odmah je zamijenio osjec aj c iste srec e.
Pomisli kako stvarno ima nec eg uzbudljivog u morskom zraku i
toplini koja jo uvijek dopire iz tla.
Bjo rn je promatra, promrmlja da nije seksist, ali jednostavno mora
jos malo gledati. Visoka je, ruke su joj mis ic ave, ali ipak njez no
zaobljene. Zbog uskog struka i jakih butina izgleda poput zaigrane,
antike boice.
Bjo rn osjeti kako mu ruke drhte dok skida majicu i bermude za
kupanje cvjetnog uzorka. Mlai je od nje, djec ac kog tijela, gotovo da
nema dlaka, ve je izgorio po ramenima.
Sad ja elim tebe gledati, kae ona.
Obrazi mu se zarumene i prie joj nasmijeen.
Ne smijem?
On odmahne glavom, sakrije lice u njenom vratu i kosi.
Poc nu se polako ljubiti, stoje priljubljeni jedno uz drugo i ljube se.
Penelope osjec a njegov topao jezik u ustima i tijelom joj proe drhtaj
srec e. Pokus a se prisiliti da se ne smijes i kako bi se mogli i dalje
ljubiti. Disanje im se ubrzava. Osjeti kako je Bjo rn dobio erekciju,
kako mu srce brz e kuca. Legnu u travu, nestrpljivi, pronau mjesto
izmeu busenova. Njegove usnice traz e njene grudi, smee bradavice,
ljubi je preko trbuha i ras iri joj noge. Kad je gleda c ini mu se kako
njihova tijela blistaju sama od sebe na vec ernjem suncu. Odjednom je
sve tako intimno i puteno. Ona je vec vlaz na kad je poc ne lizati, njez no
i polagano, nakon kratkog vremena mora mu odmaknuti glavu. Stisne
butine, nasmijes i se i zarumeni. Pros apc e mu da doe, privuc e ga sebi,
usmjeri ga rukom i pusti da uklizi u nju. On joj tes ko dis e u uho, a ona
gleda gore prema ruiastom nebu.
Poslije stoji gola na toploj travi i protegne se, a onda napravi
nekoliko koraka i pogleda prema drveu.
to je?, pita Bjrn promuklim glasom.
Ona ga pogleda dok tako gol sjedi na tlu i nasmijei mu se.
Ramena su ti izgorjela.
Kao i svako ljeto.
Oprezno ga popipa po crvenoj koi.
Idemo natrag - gladna sam, kae ona.
Samo da se malo okupam.
Ona navuc e gac ice i hlac e, obuje tenisice i ostane stajati s gornjim
dijelom bikinija u ruci. Promatra njegova prsa bez dlaka, mis ic e ruku,
tetovau na ramenu, izgorjela ramena i plav, zaigran pogled.
Drugi put ti lei dolje, kae mu uz smijeak.
Drugi put., ponovi on veselo. Ve sam te nagovorio, znao sam.
Ona se nasmije i odmahne rukom. On legne na lea smijes ec i se i
pogleda prema nebu. Cuje ga kako zviz di dok hoda kroz s umu prema
maloj, strmoj obali uz koju su se usidrili.
Zastane i navuc e gornji dio bikinija, a onda produz i dalje prema
brodu.
Kad se Penelope popne na brod zanima je spava li Viola jos uvijek
u kabini. Pomisli kako c e staviti krumpir da se kuha s malo kopra, a
onda e se otii oprati i presvui. Zaudo, pramac je sav mokar, kao da
je padala kis a. Viola mora da ga je iz nekog razloga oprala. Brod se
c ini nekako drukc ijim. Penelope ne moz e toc no rec i zas to, ali sva se
najez ila od nelagode. Ptice su prestale pjevati i sada vlada potpuna
tis ina. Cuje se samo tiho klokotanje vode koja udara o strane broda i
prigus eno s kripanje drveta. Penelope odjednom postane svjesna
vlastitih pokreta. Sie niz stepenice i vidi da su vrata kabine za goste
otvorena. Svjetlo je upaljeno, ali Viola nije tamo. Penelope primijeti da
joj ruka drhti dok kuca na vrata malog zahoda. Otvori vrata, zaviri
unutra, a onda se vrati gore na palubu. U daljini zaljeva vidi Bjo rna
kako ulazi u vodu. Mahne mu, ali on je nije primijetio.
Penelope otvori staklena vrata kabine, proe pokraj plavih sofa,
stolia od tikovine i kormila.
Viola? povie tiho.
Sie u kuhinjicu, uzme lonac, ali onda ga odloz i kad osjeti kako joj
je srce poc elo divlje lupati. Zaviri u veliku kupaonicu, a onda nastavi
dalje do kabine gdje Bjo rn i ona obic no spavaju. Otvori vrata, prijee
pogledom po mrac noj kabini i isprva joj se uc ini da vidi svoj odraz u
zrcalu.
Viola nepomic no sjedi na rubu kreveta, ruke poloz ene na ruz ic asti
jastuk iz second hand duana.
to radi ovdje?
Penelope c uje samu sebe kako pita sestru s to radi u spavac oj sobi,
iako je vec shvatila da nes to nije u redu. Viola je mutno bijela, lice joj
je vlano, a mokra joj kosa visi u rezancima.
Penelope joj prie, uhvati sestrino lice u ruke, prvo tiho zajeca, a
onda joj zavriti u lice:
Viola to ti je? Viola!
Ali vec je shvatila s to se dogodilo, s to nije u redu, sestra ne dis e,
koz a joj je hladna, nis ta nije ostalo od nje, svjetlost z ivota je ugas ena.
Ta mala prostorija postane mrac nija, sklopi se oko nje. Ispus tajuc i
nepoznate zvukove, Penelope tetura unatrag, rus i odjec u, jako udari
ramenom o vratnice, okrene se i otri uz stepenice.
Kad je izas la na pramac jako udahne, kao da se skoro ugus ila.
Zakas lje se i prestravljeno osvrne oko sebe. Sto metara dalje, na obali,
vidi nepoznatog mus karca u crnoj odjec i. Penelope na neki nac in
shvati da je sve to povezano. Zna da je to isti onaj mus karac koji se
nalazio u sjeni mosta u onom vojnom gumenom c amcu, onaj koji joj je
okrenuo lea kad je prolazila pokraj njega. Shvati da je taj u crnom
ubio Violu i da namjerava ubiti i njih.
Mus karac stoji na obali i mas e Bjo rnu koji je plivao dvadesetak
metara od obale, nes to mu je viknuo i podigao ruku. Bjo rn ga je c uo i
zastao, pogledom pretrauje obalu da vidi tko to vie.
Vrijeme kao da stoji. Penelope pojuri prema kormilu, kopa po
ladici, pronae no i otri natrag na palubu.
Vidi Bjo rna kako polako pliva, krugove oko njegova tijela. On
upitno promatra onog mus karca. Mus karac mu mas e da doe do
njega. Bjrn se nesigurno nasmijei i pone plivati natrag prema obali.
Bjrn! zavriti Penelope iz petnih ila. Plivaj prema brodu!
Mus karac na obali se okrene prema njoj i potrc i prema brodu.
Penelope prerez e uz e, posklizne se na drvenom podu i gotovo padne,
uspravi se i otetura do kormila i upali motore. Podigne sidro i krene
unatrag.
Bjo rn mora da ju je c uo jer se okrenuo od obale i zaplivao prema
brodu. Penelope usmjeri brod prema njemu i ugleda onog mus karca
kako se okrenuo i sada trc i uzbrdo prema drugoj strani otoka. Bez
razmiljanja shvati da se usidrio u sjevernom zaljevu.
Zna da nema anse da mu pobjegnu.
Uz brujanje okrene veliki brod i krene prema Bjo rnu. Vic e mu,
pribliz i mu se, uspori i spusti dolje motku da se popne. Voda je hladna.
Bjo rn izgleda uplas eno i premoreno. Glava mu cijelo vrijeme nestaje
pod vodom. Sluajno ga je udarila vrhom motke i sada mu elo krvari.
Uhvati se!, vie mu.
Crni gumenjak je vec poc eo zaobilaziti otok. Jasno c uje brujanje
motora. Bjo rnu se lice iskrivi od bola. Nakon nekoliko pokus aja
napokon uspije uhvatiti motku. Ona ga brzo privuc e. On se uhvati za
rub broda. Motka joj ispadne i potone u vodu.
Viola je mrtva!, povic e mu i c uje kako joj je glas pun panike i
oaja.
im se Bjrn uhvatio za ljestve, ona otri do kormila i d gas.
Bjo rn prekorac i ogradu i ona ga c uje kako vic e da vozi ravno
prema Ornu.
Buka motora onog brzog gumenjaka im se pribliava.
Ona naglo zaokrene, motori jako zatutnje.
Ubio je Violu!, zacvili Penelope.
Pazi na hridi, upozori je Bjrn dok mu zubi cvokou.
Gumenjak je zaobiao Stora Kastskr i ubrzao na otvorenom moru.
Bjrnu tee krv s lica.
Brzo se pribliz avaju velikom otoku. Bjo rn se okrene i vidi da je
gumenjak tristotinjak metara iza njih.
Skreni prema molu!
Ona skrene, zagrebe po plitkom dnu i ugasi motore, pramac udari
o mol uz glasnu s kripu. Brod se oc es e o mokre drvene stepenice.
Valovi uz prs tanje udaraju o stijenje i povlac e se. Brod se nagne u
stranu i razbije drvene stepenice na komadic e. Voda pljusne preko
ograde. Brzo napuste brod i izau na mol. Iza sebe c uju kako brod na
valovima udara o mol. Otrc e prema unutras njosti otoka dok im se
gumenjak pribliz ava uz zaglus ujuc u buku motora. Penelope se
posklizne, uhvati se da ne padne i dahc uc i se nastavi penjati uz
strminu prema rubu s ume. Tamo dolje motori gumenjaka utihnu i
Penelope shvati da imaju samo minimalnu prednost. S Bjo rnom otrc i
do drvec a, pojure s to dublje u s umu, dok u panici zvjeraju okolo
traei mjesto gdje bi se mogli sakriti.
4. Mukarac koji lebdi
* * *
Dok su c ekali Joonu Linnu, Carlos Eliasson je ispric ao timu Odjela za
umorstva o djevojci koja je pronaena mrtva na brodu u
stockholmskom arhipelagu. Benny Rubin je u zapisnik unio kako
istraga nije hitna i da trebaju pric ekati rezultate istrage Pomorske
policije.
Joona je malo zakasnio i sastanak je vec poc eo kad ga je nazvao
John Bengtsson iz Redarstvene policije. Poznavali su se vec mnogo
godina, igrali su loorball jedan protiv drugoga vec vis e od desetljec a.
John Bengtsson bio je simpatic an mus karac, ali kad mu je bio
dijagnosticiran rak prostate gotovo svi njegovi prijatelji su isparili.
Sada je ponovno zdrav, ali je, kao i mnogi ljudi koji su osjetili zadah
smrti, postao nekako krhak i usporen. Joona stoji na hodniku ispred
prostorije za sastanke i slus a sporo pric anje Johna Bengtssona. Glas
mu je vrlo umoran kakav obic no bude nekoliko minuta nakon velikog
stresa. Opisao mu je kako je upravo pronas ao generalnog direktora
Inspekcije za strateke proizvode objeenog u njegovom stanu.
Samoubojstvo? pitao je Joona.
Ne.
Ubojstvo?
Ne bi li mogao jednostavno doc i ovamo? pitao ga je John. Jer ja
ne razumijem ovo to vidim. Tijelo lebdi, Joona.
* * *
Joona je zajedno s Nathanom Pollockom i Tommyjem Kofoedom
upravo konstatirao kako se radi o samoubojstvu kad je netko
pozvonio na vrata Palmcronina stana. U mraku stubis ta stajala je
visoka ena koja je nosila vreice s hranom u velikim rukama.
Jeste li ga skinuli? pitala je.
Skinuli? ponovio je Joona.
Direktora Palmcronu, odgovorila je bez ikakvih osjeaja.
Kako to mislite, skinuli?
Ispriavam se, ja sam samo domaica, mislila sam...
Situacija ju je zbunila i krenula je niz stepenice, ali je naglo stala
kad je Joona odgovorio na njeno prvo pitanje:
Jo uvijek visi.
A tako, rekla je i okrenula se prema njemu potpuno neutralnog
izraza lica.
Jeste li ga vidjeli ranije danas kako visi?
Ne, odgovorila je.
Zas to ste onda pitali jesmo li ga skinuli? Nes to se dogodilo? Jeste li
vidjeli neto neobino?
Omu kako visi s kuke za luster u malom salonu, odgovorila je.
Vidjeli ste omu?
Naravno.
I niste se bojali da bi je mogao koristiti? pitao je Joona.
Umrijeti nije nikakva noc na mora, odgovorila je ona uz prigus en
osmijeh.
to ste rekli?
Ali ena je samo odmahnula glavom.
Kako mislite da je umro? pitao je tada Joona.
Mislim da je omc a namaknuta preko glave, odgovorila je ona
tiho.
A tko ju je namaknuo?
Ne znam... moda je trebao pomo, rekla je upitnim glasom.
Kako to mislite, pomo?
Odjednom joj je ugledao bjelooc nice i pomislio da c e se
onesvijestiti, ali ona se uhvatila rukom za zid i ponovno ga pogledala.
Svagdje ima ljudi koji su spremni pomoi, rekla je tiho.
8. Igla
74. Bubrezi tez e 290 grama. Povrs ina glatka. Tkivo sivo-
crveno. Konzistencija vrsta, elastina. Vidljiv ovoj.
75. Mokrani putevi izgledaju normalno.
76. Mokrani mjehur je prazan. Sluznica bijeda.
77. Prostata je normalne veliine. Tkivo blijedo.
PENELOPI SRCE STRASNO BRZO LUPA, pokus ava tiho disati, ali zrak
joj zapinje u grlu. Spusti se niz hrapavu stijenu usput trgajuc i busene
vlaz ne mahovine i zavrs i dolje u gus tiku borova. Sva drhti od straha.
Upuzi u najvec u tamu pokraj jednog stabla. Cuje samu sebe kako je
zajecala kad se sjetila Viole. Bjo rn sjedi tiho u mraku ispod grana,
obgrlio se rukama i stalno neto mrmlja.
Pobjegli su u panici, nisu se osvrtali, spoticali su se i padali, penjali
se preko srus enog drvec a, izranjavali noge, koljena i ruke, ali se nisu
zaustavljali nego samo jurili dalje.
Penelope vis e ne zna koliko je blizu njihov progonitelj, je li ih vec
ugledao ili je odustao i odluio priekati.
Pobjegli su iako Penelope ustvari ne zna zas to. Ne razumije zas to
ih progoni. Moda je sve samo greka, pomisli. Uasna greka.
Puls joj se smiruje. Osjeti muninu, povraat e, ali ipak se suzdri.
Oh Boz e, oh Boz e, neprestano s apc e. Ne moz emo ovako, netko
nam mora pomoc i, sigurno c e uskoro pronac i brod i krenuti u potragu
za nama...
Psst, utia je Bjrn prestraeno je gledajui.
Ruke joj se tresu. Kroz glavu joj brzo prolaze slike. Trepc e
pokus avajuc i ih se rijes iti, pokus ava se koncentrirati na svoje bijele
tenisice, smee iglice na tlu, Bjo rnova prljava, krvava koljena, ali slike
se vrac aju: Viola je mrtva, sjedi na rubu kreveta s irom otvorenih oc iju,
ne vidi je, lice joj je blijedo i vlano, mokra kosa visi u rezancima.
Na neki je nac in Penelope shvatila da je mus karac koji je stajao na
obali i vikao Bjo rnu da pliva prema njemu, taj koji je ubio njezinu
sestru. Osjetila je to, u sekundi je sve povezala. Da nije, sada bi oboje
bili mrtvi.
Penelope je vikala Bjo rnu da pliva prema brodu. Izgubili su puno
vremena, sve je is lo presporo, a i ozlijedila ga je motkom koju je
spustila u vodu da se popne.
Gumenjak je vec zaobis ao Stora Kastska r i ubrzao na otvorenom
moru.
Usmjerila je brod ravno prema starom drvenom molu, iskljuc ila
motore kad je pramac udario o stup. Brod se okrenuo u stranu uz
s kripu, a oni su iskoc ili van i pobjegli u panici, nis ta nisu uzeli sa
sobom, c ak ni mobitel. Penelope se poskliznula na strmini i uhvatila se
da ne padne, a kad se okrenula vidjela je kako mukarac u crnom brzo
vee gumenjak za mol.
Penelope i Bjo rn su pobjegli u borovu s umu, trc ali jedno uz drugo,
zaobilazec i tamno kamenje, Bjo rn je cvilio svaki put kad bi bosim
stopalom nagazio na koju otru granu.
Penelope ga je vukla za sobom, progonitelj nije daleko iza njih.
Nisu imali plan, nikakvih misli, samo su uspanic eno trc ali kroz
guste paprati i grmlje borovnica.
Dok je trc ala Penelope je c ula samu sebe kako plac e, jecala je
glasom koji joj nije zvuao kao njezin.
Jedna ju je velika grana pljesnula preko butina i bila je prisiljena
zastati. Pos teno se ogrebala, zajecala, i drhtavim rukama odmaknula
granu i vidjela kako joj se Bjo rn pribliz ava trc ec im korakom. Bol joj je
pulsirala u mis ic ima bedara. Nastavila je trc ati, ponovno ubrzala, c ula
Bjo rna kako je slijedi i bez osvrtanja ulazila sve dublje u tu gustu
umu.
Nes to se dogodi s mislima kad se c ovjek uspanic ari. Jer panika nije
konstantna - tu i tamo je prekine racionalno razmis ljanje. Kao kad
iskljuc is buku i u tis ini odjednom nes to shvatis . A onda ponovno
nastupi strah, misli se usmjere samo na jednu stvar, vrte se u krug,
eli samo trati, pobjei od progonitelja to je dalje mogue.
Penelope neprestano misli o tome kako moraju pronac i ljude, na
ovom otoku vec eras mora biti na stotine ljudi. Moraju pronac i
naseljene dijelove na juz noj strani otoka, moraju dobiti pomoc ,
moraju doi do telefona i nazvati policiju.
Sakrili su se medu guste borove, ali nakon nekog vremena strah je
postao nepodnoljiv pa su ponovno potrali.
Penelope je trc ala i ponovno osjetila njegovu prisutnost, c inilo joj
se da c uje njegove dugac ke, brze korake. Znala je da on nije prestao
trc ati. Stic i c e ih ako uskoro ne nadu pomoc , ako ne stignu do
naseljenih kua.
Tlo se ponovno podiz e, kamenc ic i im se kotrljaju pod nogama i
padaju niz strminu.
Moraju negdje pronac i ljude, u blizini mora biti kuc a. Uhvatila ju je
histerija, dos lo joj je da stane i samo vris ti, samo vic e upomoc , ali nije
nego se nastavila penjati.
Bjo rn je kas ljao iza nje, glasno dahtao, a onda ponovno poc eo
kaljati.
Sto ako Viola nije mrtva, s to ako joj je potrebna pomoc ? Ta
prestras na misao pros la joj je glavom. Penelope shvati da tako
razmis lja zato s to je istina puno gora. Znala je da je Viola mrtva, ali to
ne moz e shvatiti, sve joj je to samo jedan veliki mrak. Ne z eli shvatiti,
ne moe, ne eli ni pokuati.
Ponovno su se uspeli uz jednu strmu stijenu, izmetu borova s
golemim granama, tlo je bilo pokriveno velikim kamenjem i grmljem
brusnica. Uz pomoc ruku uspjela se uspeti na vrh. Bjo rn je bio odmah
iza nje, pokus ao je nes to rec i, ali nije uspijevao doc i do daha, samo ju
je povukao dolje. S druge strane nije bilo s ume i put ih je vodio do
zapadne obale. Kroz tamno drvec e vidjeli su svijetlu povrs inu vode.
Nije bila daleko. Krenuli su se spus tati. Penelope se spoticala i klizala
niz strminu, pala i jako tresnula o tlo, ustima je udarila o koljena,
ponovno dola do daha i zakaljala.
Pokus ala je ustati, razmis ljala da nije nes to slomila, a onda je
odjednom c ula glazbu, glasove i smijeh. Uz napor je ustala, obrisala
usnice i pogledala krv na ruci.
Bjo rn je sis ao dolje i vukao je pokazavs i na zabavu tamo dolje.
Uhvatili su se za ruke i potrc ali. Kroz mrac ne grane mogli su vidjeti
arene lampice razvuene oko drvene terase koja je gledala na vodu.
Oklijevajui krenu dalje.
Ljudi sjede oko stola ispred lijepe crvene vikendice. Penelope
shvati da je usred noc i, ali nebo je jos uvijek svijetlo. Davno su prestali
jesti, ali c as e i s alice s kavom su jos uvijek na stolu, kao i tanjuric i i
prazne zdjelice od ipsa.
Jedni su pjevali, a drugi razgovarali i punili c as e crnim vinom iz
kutija. Zrak je jos uvijek titrao od vruc ine iznad ros tilja. Djeca su
vjerojatno spavala u kuc i prekrivena dekama. Bjo rnu i Penelope su se
c inili kao da su s nekog sasvim drugog svijeta. Bili su veseli i smireni.
Zajednitvo ih je titilo poput staklena zvona.
Samo je jedna osoba stajala izvan kruga. Stajao je malo po strani,
lica okrenutog prema s umi, kao da nekoga c eka. Penelope je naglo
stala i uhvatila Bjo rna za ruku. Spustili su se na tlo i otpuzali iza
jednog niskog bora. Bjo rn je izgledao uplas eno, nije shvac ao s to se
dogodilo. Ali ona je bila sigurna s to je vidjela. Progonitelj je predvidio
njihov smjer bijega i stigao do kuc e prije njih. Znao je koliko c e im
neodoljivi biti svjetlost i buka zabave. Znao je da c e poput noc nih
leptira pronac i put do tamo. I zato je c ekao, gledao stiz u li kroz tamno
drvec e, htio ih je doc ekati malo dalje, na rubu s ume. Nije se bojao da
c e sudionici zabave c uti krikove, znao je da se nec e usuditi otic i do
ume prije nego to bude prekasno.
Kad se Penelope odvaz ila podic i glavu i provjeriti situaciju, vis e ga
nije bilo. Drhtala je od adrenalina koji joj je strujao tijelom. Moz da je
progonitelj pomislio da je pogrijeio, pomislila je traei ga pogledom.
Moda je otrao u drugom smjeru.
Taman kad je pomislila da je bijeg moz da gotov, da ona i Bjo rn
mogu otii do ljudi i obavijestiti policiju, ponovno ga je spazila.
Stajao je priljubljen uz jedno stablo, nedaleko od njih.
Suzdrz anim pokretima izvadio je crni dalekozor s blijedozelenim
staklima.
Penelope se stisnula uz Bjo rna, pokus ala se othrvati porivu da
samo pobjegne kuda je noge nose, da samo trc i i trc i. Vidjela je
mus karca meu drvec em, kako podiz e neki optic ki instrument do
oc iju, pomislila je kako se moz da radi o detektoru topline tijela ili
dalekozoru kojim moe vidjeti u mraku.
Penelope je uhvatila Bjo rna za ruku i pogrbljena ga odvukla dalje
od kuc e i glazbe, povukli su se natrag u s umu. Nakon nekog vremena
usudila se uspraviti. Poc eli su trc ati uzbrdo, blago zaobljeno kilometar
debelim ledom koji se nekada povlac io preko sjeverne Europe.
Nastavili su se probijati kroz gus tiku, zaobis li veliku stijenu i njezin
nazubljen vrh. Bjo rn se uhvatio za debelu granu i oprezno se spustio
niz rub. Penelope je srce jako udaralo, mis ic i bedara su joj drhtali,
pokus avala je tiho disati, ali nije mogla. Spustila se niz hrapavu stijenu
trgajuc i vlaz nu mahovinu za sobom i sletjela na tlo meu gusto grmlje.
Bjo rn je bio odjeven samo u kupac e do koljena, lice mu je bilo blijedo,
a usnice gotovo bijele.
15. Identifikacija
LJETNO JE NEBO BISTRO, ali zrak postaje sve vis e sparan kao da c e
biti oluje.
Joona Linna i Erixon parkiraju ispred stare trgovine opremom za
ribolov u c ijem su izlogu uvijek izloz ene slike onih koji su uhvatili
najvee losose u stockholmskim vodama.
Mobitel zazvoni i Joona vidi da ga zove Claudia Fernandez, ode do
zida, stane u usku sjenu uz fasadu i javi se.
Rekli ste da vas mogu nazvati, kae ona slabanim glasom.
Naravno.
Znam da tako vjerojatno svima kaete, ali mislila sam... moja ker,
Penelope. Mislim... moram znati jeste li neto pronali, ak i ako je...
Claudijina glasa nestane.
Halo? Claudia?
Da, oprostite, proape ona.
Ja sam inspektor... pokus avam saznati je li dos lo do zloc ina.
Sluba spaavanja je ta koja trai Penelope, objasni joj Joona.
Kad e je pronai?
Obic no helikopterima poc nu potragu po odreenom podruc ju, a
onda organiziraju i potragu na kopnu, ali to obic no malo duz e
potraje... zato ponu helikopterima.
Joona uje kako Claudia pokuava sakriti da plae.
Ne znam s to da radim... moram... moram znati mogu li ja nes to
uiniti, da nastavim zvati njezine prijatelje...
Najbolje je da ostanete kod kue, kae joj Joona. Jer Penelope e
moda pokuati stupiti u kontakt s vama i onda...
Nee me ona nazvati, prekine ga Claudia.
Mislim da...
Ja sam uvijek bila previs e stroga prema Penny, ljutila sam se na
nju, ne znam zas to... nisam je htjela izgubiti, ne mogu izgubiti
Penelope, ne...
Claudia plac e u slus alicu, pokus a se sabrati, brzo se ispric a i
prekine vezu.
Preko puta trgovine opremom za ribolov nalazi se kuc a na adresi
Sankt Paulsgatan 3, u kojoj stanuje Penelope Fernandez. Joona krene
prema Erixonu koji ga c eka ispred izloga prepunog japanskih slova i
mange. Na policama je nagurano na stotine Hello Kitty mac aka s
velikim, nevinim licima. Cijela trgovina je u zapanjujuc em kontrastu s
prljavosmeom bojom fasade.
Malo tijelo i velika glava, kaz e Erixon i pokaz e na jednu Hello
Kitty kad Joona doe do njega.
Slatko, promrmlja joona.
Vidis , a ja sam to zamijenio, ja se furam na veliko tijelo i malu
glavu, naali se Erixon.
Joona mu se nasmijes i i otvori s iroka ulazna vrata zgrade. Krenu
gore stepenicama gledajuc i ploc ice na vratima, prekidac e za svjetlo
koji sjaje i zatvorene odvode za bacanje smec a. Na stubis tu miris i po
suncu, pras ini i sredstvu za pranje. Erixon se uhvati za sjajni rukohvat
tako da je zas kripio u vijcima kojima je pric vrs cen dok se sav zadihan
penje za Joonom. Kad su stigli na trec i kat pogledaju jedan drugoga.
Erixonovo lice podrhtava od napora, kimne i obris e znoj sa c ela i uz
ispriku proape:
ao mi je.
Sparno je danas, kae Joona.
Uz zvono je nekoliko naljepnica, jedna sa simbolom protiv
atomske energije, fair-trade logo i znak mira. Joona baci pogled na
Erixona, a onda mu se oi suze kada prisloni uho na vrata i oslukuje.
to je? proape Erixon.
Joona pozvoni na vrata jos uvijek oslus kujuc i. Pric eka neko
vrijeme, a onda izvadi malu futrolu iz unutarnjeg depa sakoa.
Moda nije nita, kae i oprezno provali jednostavnu bravu.
Joona otvori vrata i kao da se predomislio, brzo ih ponovno
zatvori. Mahne Erixonu da ostane tamo gdje je, iako ustvari ne zna
zas to. Vani se c uje melodija kamiona koji prodaje sladoled. Erixon
izgleda zabrinuto i prijee rukom preko brade.
Jooni prou z marci po rukama, ali onda mirno otvori vrata i ue
unutra. Dnevne novine, reklame i pismo ljevic arske stranke lez i na
otirac u. Zrak se ne mic e, zagus ljivo je. Zastori od bars una prekrivaju
ormar. U cijevima s us ka, a onda nes to brzo zakuca u zidovima. Joona
ne zna zas to mu ruka automatski krene prema pis tolju. Dodirne ga
vrs cima prstiju pod sakoom, ali ga ipak ne vadi. Pogledom prijee od
tamnocrvenih zastora do kuhinjskih vrata. Prigus eno dis e i pokus a
neto vidjeti kroz mutno staklo na vratima prema dnevnoj sobi.
Joona napravi korak prema naprijed, iako bi ustvari najradije
napustio stan, nes to mu govori da bi trebao traz iti pojac anje. Iza
mutnog stakla proe tamna sjena. Mobil se ljulja na vjetru, ali bez
ikakva zvuka. Joona vidi kako c estice pras ine u zraku mijenjaju smjer,
kako slijede novi zapuh zraka.
Nije sam u Penelopinu stanu.
Jooni srce brz e zakuca. Netko hoda kroz sobe. Osjec a to, okrene
glavu prema kuhinjskim vratima, a nakon toga se sve jako brzo odvije.
Drveni pod zas kripi. Zac uje se ritmic ni zvuk, poput tihih kratkih
klikova. Vrata kuhinje su poluotvorena. Kroz pukotine kod s arki
Joona vidi da se netko unutra krec e... Priljubi se uza zid kao u tunelu.
Netko se brzo krec e kroz tamu dugac kog hodnika. Vidi samo lea,
rame, ruku. Pojava mu se brzo pribliz ava i zavrti. Joona stigne samo
ugledati noz poput bijelog jezika. Poletio je poput projektila,
dijagonalno odozdo. Kut je toliko neoc ekivan da ne stigne preduhitriti
os tricu. Os tri mu noz proe kroz odjec u i udari o pis tolj. Joona
zamahne prema toj osobi, ali nis ta ne pogodi. Cuje kako noz ponovno
prolijec e zrakom i baci se unatrag. Ovoga puta os trica je stigla ravno
odozgo. Joona udari glavom o vrata kupaonice. Vidi odrezan dugac ki
komad drveta na vratnicama gdje se zabio noz . Joona posrne unatrag,
okrene se i udari nogom u niskom pokretu i nes to pogodi, moz da
napadac ev zglob. Otkotrlja se dalje, vadec i pis tolj. Ulazna su vrata
otvorena i niz stepenice odjekuju brzi koraci. Joona se osovi na noge,
krene za njim, ali zastane kad zac uje brundanje iza sebe. Odmah
shvati o c emu se radi i utrc i u kuhinju. Mikrovalna pec nica je
ukljuc ena. Krcka i unutra se vide crne iskre. Plin je otvoren do kraja
na sva c etiri mjesta na s tednjaku i ispunjava kuhinju. S osjec ajem da
vrijeme neobic no sporo prolazi, Joona se baci na mikrovalnu. Sat brzo
otkucava. Iskrenje je sve glasnije. U pec nici na staklenom stalku
okrec e se boca spreja protiv insekata. Joona istrgne kabel iz struje i
nastupi tis ina. Jedino s to se c uje je monotono s is tanje otvorenog plina
na s tednjaku. Joona ugasi plin. Od kemijskog smrada mu se preokrene
z eludac. Otvori kuhinjski prozor, a onda promotri sprej u mikrovalnoj.
Jako se napuhnuo i jos uvijek bi mogao eksplodirati i na najmanji
dodir.
Joona izae iz kuhinje i brzo proe kroz stan. Sobe su prazne,
nedirnute. Zrak je jos uvijek pun plina. Na stubis tu ispred vrata lez i
Erixon s cigaretom u ustima.
Ne pali, povie Joona.
Erixon se nasmijei i umorno mu odmahne da ne brine.
Cokoladne cigarete, pros apc e. Erixon slabas no zakas lje i Joona
odjednom primijeti lokvu krvi ispod njega.
Krvari.
Nije nis ta stras no, kaz e Erixon. Ne znam kako je to uc inio, ali
razrezao mi je Ahilovu tetivu.
Joona nazove hitnu pomoc , a onda sjedne uz njega. Erixon je
blijed, obrazi su mu oznojeni. Izgleda kao da mu je muno.
Napao me u pokretu, k'o.... k'o da me pauk napao, jebote.
Nastupi tis ina dok Joona razmis lja o onim munjevitim pokretima
iza vrata, kako je os trica noz a brzo i precizno letjela i kako tako nes to
nikada prije nije doivio.
Je li ona unutra? zadihano pita Erixon.
Nije.
Erixon se nasmijei s olakanjem, a onda se uozbilji.
Ali on je svejedno namjeravao dii stan u zrak? pita.
Vjerojatno je htio ukloniti tragove ili nes to s to ga povezuje sa
stanom, kae Joona.
Erixon pokus a skinuti papir sa cigarete, ali mu ispadne, i na
trenutak zamiri. Obrazi su mu postali sivobijeli.
Dakle, ni ti mu nisi vidio lice, kae Joona.
Ne, odgovori Erixon tiho.
Ali neto smo morali vidjeli, ovjek uvijek neto vidi...
18. Poar
* * *
Kad je Joona izas ao iz zgrade policije zapljusnula ga je vruc ina. Skine
sako i primijeti da mu se netko pribliz ava odostraga, dolazi ukoso iz
sjenki parka i izlazi na ulicu meu parkiranim automobilima. Okrene
se i vidi da je to Penelopina mama, Claudia Fernandez.
Joona Linna, kae ona napetim glasom.
Claudia, kako ste? pita on ozbiljno.
Ona samo odmahne glavom. Oi su joj crvene, a lice izmueno.
Pronaite je, morate pronac i moju curicu, kaz e ona i pruz i mu
debelu kuvertu. Joona otvori kuvertu i vidi da je puna novc anica.
Pokua joj je vratiti, ali ona je ne eli uzeti.
Molim vas, uzmite novac. To je sve s to imam, kaz e. Mogu
nabaviti jo, mogu prodati kuu, samo je pronaite.
Claudia, ne mogu uzeti va novac, kae on.
Njezino izmueno lice se stisne:
Molim vas...
Ve radimo sve to je u naoj moi.
Joona joj vrati kuvertu koju ona rastreseno uzme, promrmlja da c e
otic i kuc i i c ekati uz telefon. A onda ga zaustavi i ponovno pokus a
objasniti:
Rekla sam joj da nije dobrodos la kod mene... nec e me ona
nazvati.
Posvaale ste se, to nije kraj svijeta, Claudia.
Ali kako sam joj to mogla rec i? Razumijete? pita ga i udari se
akom u elo. Tko kae tako neto vlastitom djetetu?
Lako je samo...
Jooni glas zamre, odjednom ga oblije znoj po leima i prisili samog
sebe da ne razmilja i da se pone kretati.
Ne mogu to podnijeti, kae Claudia tiho.
Joona je uhvati za ruke i kae kako ini sve to je u njegovoj moi.
Ker vam se mora vratiti, proape on.
Ona kimne, a onda krenu svatko svojim putem. Joona poz uri niz
Bergsgatan i zas kilji prema nebu dok hoda prema svom autu. Sunc ano
je i vlada nekakva sumaglica, jos uvijek je jako sparno. Pros lo je ljeto
sjedio u bolnici i drz ao svoju majku za ruku. Kao i obic no, razgovarali
su na inskom. Rekao joj je da bi trebali otputovati zajedno u Kameliju
c im joj bude bolje. Tamo je roena, u malom selu koje, za razliku od
mnogih drugih, Rusi nisu zapalili za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Majka mu je odgovorila kako bi bilo bolje da on ode u Kareliju s
jednom od onih koje ga ekaju.
Joona kupi bocu mineralne vode u ka ic u i popije je prije nego s to
sjedne u pregrijani auto. Volan je vruc , a sjedalo mu z ari lea. Umjesto
da krene prema Policijskoj akademiji, vrati se natrag do Sankt
Paulsgatan 3, do stana nestale Penelope Fernandez. Razmis lja o
c ovjeku na kojega je naletio gore u stanu. Kako su mu pokreti bili
neobino brzi i precizni, kao da je no bio iv.
Preko vrata je postavljena plavobijela traka s natpisom policija i
zabranjen pristup.
Joona pokaz e svoju iskaznicu policajcu u uniformi, a onda se
rukuje s njim. Vec su se nekoliko puta sreli, ali nikada nisu radili
zajedno.
Vru dan, kae Joona.
Zeza, odgovori policajac.
Koliko tehnic ara imamo ovdje? pita i pokaz e glavom prema
stubitu.
Jednog nas eg i trojicu iz Sigurnosne, odgovori policajac veselo.
elimo to prije pronai DNK.
Nec e nis ta pronac i, kaz e Joona gotovo sebi u bradu i krene gore
uz stepenice.
Ispred stana na trec em katu stoji Melker Janos, stariji policajac.
Joona ga se sjec a iz vremena kad je on pohaao akademiju kao
z ivc anog, nepristojnog i napuhanog. Tada je Melkerova karijera bila u
usponu, ali nakon gadnog razvoda i povremenih pijanstava,
degradiran je, malo po malo, natrag do obic nog policajca. Kad ugleda
Joonu pozdravi ga kratko i z ivc ano, a onda mu otvori vrata ironic nim
sluganskim pokretom.
Hvala, kae Joona i ue ne ekajui odgovor.
Unutra uz vrata nalazi se Tommy Kofoed, krim-tehnic ki
koordinator iz Odjela za umorstva. Kofoed je pogrbljen i mrzovoljan.
Dosez e Jooni do prsa. Kad ga je ugledao, usta mu se razvuku u gotovo
djetinji osmijeh.
Joona, ba lijepo da si tu. Mislio sam da e otii na akademiju.
Krivo sam skrenuo.
Ba dobro.
Jeste li to pronali? pita Joona.
Osigurali smo sve otiske u predsoblju, kae on.
Ti vjerojatno odgovaraju mojim cipelama, kaz e Joona i rukuje se
s njim.
I cipelama napadac a, kaz e Kofoed uz jos s iri osmijeh. Pronas li
smo nekoliko lijepih otisaka. Ba se udno kretao, zar ne?
Da, odgovori Joona kratko. U predsoblju su po podu postavljeni
podlos ci za hodanje tako da se ne unis te otisci. Na jednoj stativi stoji
fotoaparat s objektivom uperenim prema podu. Jaki re lektor s
aluminijskim zaklonom lez i u kutu omotan kablom. Tehnic ari su
traz ili nevidljive otiske cipela uz svjetlo koje je gotovo paralelno s
podom. Nakon toga su elektrostatic ki podigli otiske i oznac ili korake
od kuhinje i kroz predsoblje.
Joona pomisli kako takva preciznost nije potrebna s obzirom da su
poc initeljeve cipele, rukavice i odjec a sasvim sigurno vec unis teni ili
zapaljeni.
Kako je ustvari trc ao? pita Kofoed i pokaz e na oznake. Tamo,
tamo... ukoso prema tamo, a onda nita sve do ovdje i ovdje.
Promakao ti je jedan otisak, nasmijei se Joona.
Nema teorije.
Tamo, pokae Joona.
Gdje?
Na zidu.
O jebemu.
Sedamdesetak centimetara od poda vidi se slabas ni otisak cipele
na svjetlosivim tapetama. Tommy Kofoed pozove jednog tehnic ara i
kae mu da napravi elatinski otisak.
Smije li se sada hodati po podu? pita Joona.
Samo nemoj po zidovima, otpuhne Kofoed.
24. Predmet
DOK JOONA LINNA dugac kim koracima hoda prema garaz i ispod
parka Ra dhus, sjeti se Dise i odjednom mu jako nedostaje. Zeli
dodirnuti njezine tanke ruke, osjetiti miris njene meke kose. Smiruje
ga slus ati je kako pric a o svojim arheolos kim pronalascima, o
komadima kostiju koji nisu povezani uz nikakav zloc in, tragovima
ljudi koji su ivjeli prije mnogo godina.
Joona brzo odluc i da mora razgovarati s Disom. Vec dugo vremena
stalno ima previs e posla. Produz i dolje u garaz u i dok hoda izmeu
parkiranih automobila vidi da netko stoji iza betonskog stupa. Netko
c eka pokraj njegova volva. Vidi obris osobe koju je gotovo zaklonio
jedan kamion. uje se samo tutnjanje velikih ventilatora.
To je bilo brzo, povie Joona.
Teleportirao sam se, odgovori Pollock.
Joona zastane, zatvori oi i stavi prst na sljepoonicu.
Boli te glava? pita Pollock.
Nisam dosta spavao.
Sjednu u auto i zatvore vrata, Joona okrene kljuc i iz zvuc nika se
zac uje tango Astora Piazzolle. Pollock malo poglasni: zvuc i kao da
dvije violine krue jedna oko druge.
Zna da nisi od mene dobio informacije, kae Nathan.
Znam, odgovori Joona.
Upravo sam saznao kako Sigurnosna namjerava iskoristiti
pokus aj Daniela Marklunda da ue u Penelopin stan za napad na
njihovo sjedite.
Moram razgovarati s njim prije toga.
Onda ti se uri, kae Nathan.
Joona krene unatrag, okrene auto i krene uzbrdo van iz garae.
Koliko mi se z uri? pita Joona i skrene desno u ulicu
Kungsholmsgatan.
Mislim da su ve krenuli.
Pokaz i mi gdje je ulaz u Brigadu i moz es se vratiti u policiju i
praviti se da nita ne zna, kae Joona.
Koji ti je plan?
Plan? pita Joona uz osmijeh.
Nathan se nasmije.
Plan je samo saznati s to je Daniel Marklund radio u Penelopinu
stanu, objasni mu Joona. Moda on zna to se dogaa.
Ali...
Nije nikakva sluc ajnost da je Brigada upravo sada htjela uc i u
njezin stan, ne vjerujem u to. Sigurnosna je izgleda uvjerena kako
ekstremna ljevica priprema atentat, ali...
Oni uvijek tako misle, to im je posao, nasmijei se Pollock.
Kako god, moram razgovarati s Danielom Marklundom prije nego
to se prestanem baviti ovim sluajem.
Ali c ak i ako stignes prije ekipe iz Sigurnosne, nije sigurno da
Brigada eli razgovarati s tobom.
29. Borbena grupa
* * *
Dok se voze duz So dra Ma larstranda, Joona izvadi mobitel, nazove
ravnatelja Drz avne kriminalistic ke policije i nakon dva signala Carlos
mu se javi tako to je olovkom stisnuo gumb na zvuniku:
Kako ti se svia na Policijskoj akademiji, Joona? pita.
Nisam tamo.
Znam, zato to...
Penelope Fernandez je z iva, prekine ga Joona. U bijegu je jer je
netko eli ubiti.
Tko je to rekao?
Ostavila je poruku na maminoj telefonskoj sekretarici.
U slualici zavlada tiina, a onda Carlos udahne:
OK, iva je, dobro... to jo znamo? iva je, ali...
Znamo da je bila z iva prije trideset sati kad je nazvala, kaz e
Joona.
I da je netko lovi.
Tko je lovi?
Nije stigla rec i, ali... ako je to onaj isti tip na kojeg sam ja naletio,
onda stvarno nemamo puno vremena, kae Joona.
Misli da se radi o plaenom ubojici?
Siguran sam da je osoba koja je napala mene i Erixona plac eni
ubojica, grob.
Grob?
Srpski izraz. Takvi su ubojice skupi, uglavnom rade sami, ali na
kraju uvijek obave ono za to su plaeni.
To zvui prilino nemogue.
U pravu sam, odgovori Joona tvrdoglavo.
To uvijek kaz es , ali ako se stvarno radi o plac enom ubojici, onda
Penelope ne bi ovako dugo ostala z iva... pros lo je skoro dva dana,
kae Carlos.
To to je iva znai da plaenik ima druge prioritete.
Jo uvijek misli da neto trai?
Da, odgovori Joona.
to?
Nisam siguran, ali moda fotografiju...
Zato to misli?
To je najbolja teorija koju trenutano imam...
Joona mu brzo ispric a o knjigama skinutima s police, slici sa
stihovima napisanim na poleini, Bjo rnovoj kratkoj posjeti, kako je
drz ao ruku na trbuhu, otisak na staklenim vratima, komadic i selotejpa
i ugao fotografije.
Misli da je ubojica traio fotografiju koju je Bjrn ve uzeo?
Mislim da je poc eo time s to je pretraz io Bjo rnov stan, a kad tamo
nije nas ao ono s to traz i, zalio je sve benzinom i ukljuc io susjedino
glac alo. Vatrogasci su dobili poziv u 11.05 i dok im je uspjelo obuzdati
poar, ve je cijeli kat izgorio.
Iste te veeri ubio je Violu.
Vjerojatno je pretpostavio kako je Bjo rn ponio fotogra iju sa
sobom na brod i zato ih je pronas ao, popeo se na brod, utopio Violu,
pretraz io brod i planirao ga potopiti, ali se onda iz nekog razloga
predomislio, otis ao odande i vratio se u Stockholm kako bi pretraz io
Penelopin stan...
Ali ti misli da nije pronaao fotografiju? pita Carlos.
Ili je Bjo rn nosi sa sobom ili ju je sakrio kod nekog prijatelja... u
neki sef ili tako negdje.
U slualici nastupi tiina. Joona uje kako Carlos teko die.
Ali ako mi prvi pronaemo fotogra iju, kaz e Carlos zamis ljeno.
Onda je sve sigurno gotovo.
Da, odgovori Joona.
Jer... ako smo mi vidjeli fotogra iju, ako je policija vidjela
fotografiju, onda to vie nije nikakva tajna, nema razloga zato nekoga
ubiti zbog toga.
Nadam se da je tako jednostavno.
Joona, ja... ja ne mogu oduzeti istragu Petteru, ali
pretpostavljam...
Da u otii na akademiju odrati predavanje, prekine ga Joona.
To je sve to trebam znati, nasmije se Carlos.
Na putu natrag do Kungsholmena Joona preslus a svoju telefonsku
sekretaricu i otkrije da mu je Erixon ostavio brdo poruka. Prvo mu je
mirno objasnio kako moz e raditi i iz bolnice, trinaest minuta kasnije je
zahtijevao da i on sudjeluje u akciji, a dvadeset i sedam minuta kasnije
je urlao kako c e poluditi jer nema nis ta za raditi. Joona ga nazove,
nakon samo dva signala uje Erixonov umoran glas:
Kvak...
Je li prekasno? pita Joona. Jesi ve poludio?
Erixon samo tucne umjesto odgovora.
Ne znam koliko si shvatio, kaz e Joona. Ali z uri nam se s ovom
istragom. Juc er ujutro Penelope Fernandez je ostavila poruku na
maminoj telefonskoj sekretarici.
Juer? ponovi Erixon budno.
Rekla je da je love.
Ide sada tamo? pita Erixon.
Joona c uje Erixona kako dis e kroz nos dok mu pric a kako
Penelope i Bjo rn nisu zajedno proveli noc na petak. Po nju je dos ao
taksi u 6.40 ujutro i odvezao je do zgrade televizije gdje je trebala
sudjelovati u jednoj raspravi. Samo nekoliko minuta nakon s to je taksi
izas ao iz njezine ulice, Bjo rn je us ao u njen stan. Joona ispric a Erixonu
o otisku dlana na staklenim vratima, komadic ima selotejpa i
otkinutom uglu slike i objasni mu kako je sasvim uvjeren da je Bjo rn
samo c ekao da Penelope napusti stan kako bi bez njezinog znanja
mogao to je bre mogue uzeti fotografiju.
I mislim da je osoba koja nas je napala plac eni ubojica i da je on
traio tu fotografiju kad smo ga mi iznenadili, nastavi Joona.
Moda, proape Erixon.
Samo je htio izai iz stana, nije nas namjeravao ubiti, kae Joona.
Jer inae bi ve bili mrtvi, odgovori Erixon.
U slus alici zas kripi i Erixon kaz e nekome da ga ostavi na miru.
Joona c uje z enski glas kako ponavlja da je vrijeme za izikalnu
terapiju i Erixona kako se obrecne na nju da se radi o privatnom
razgovoru.
Dakle, moz emo zakljuc iti kako ubojica nije pronas ao fotogra iju,
nastavi Joona. jer da ju je pronas ao na brodu, onda je ne bi traz io u
Penelopinu stanu.
A nije bila u njezinom stanu zato to ju je Bjrn uzeo.
Mislim da pokus aj podmetanja poz ara u stanu ukazuje na to da
ubojica nije htio uzeti fotografiju, nego ju je samo htio unititi.
Ali zas to je bila zalijepljena na vratima dnevne sobe Penelope
Fernandez ako je tako prokleto vana? pita Erixon.
Pada mi na pamet nekoliko razloga, kaz e Joona. Najvjerojatnije
je da su Bjo rn i Penelope snimili fotogra iju koja nes to dokazuje, ali ni
sami nisu bili svjesni koliko je vana.
Pa da, pa da, brzo e Erixon.
Za njih ta fotogra ija nije bila nes to s to je trebalo sakriti, nis ta
zbog ega bi netko nekoga ubio.
Ali onda se Bjrn odjednom predomislio.
Moz da je nes to saznao, moz da je shvatio da je opasna i zato je
uzeo, kaz e Joona. Puno toga ne znamo, a jedini nac in da dobijemo
odgovore je da se poteno primimo posla.
Tono, gotovo povie Erixon.
Moz es li ti nabaviti popis svih telefonskih razgovora proteklog
tjedna, sms-ove, ispise bankovnih rac una i tako dalje? Rac une, karte
za autobus, sastanke, aktivnosti, radno vrijeme...
Ma, kako ne.
Ne, ustvari, zaboravi.
Zaboravi? Kako to misli zaboravi?
Pa izikalna terapija, kaz e Joona uz osmijeh. Sad imas izikalnu
terapiju.
Zezas me? pita Erixon pokus avajuc i prikriti koliko je uznemiren.
Fizikalnu terapiju? Koji je to vrag? Drugi izraz za nezaposlenost?
Ali mora se odmoriti, izaziva ga Joona. Ima drugih tehniara...
Ej, ja totalno ludim od ovog sjedenja ovdje.
Na bolovanju si tek est sati.
I ve sam skroz poblesavio, poali mu se Erixon.
33. Pretraga terena
AXEL RIESSEN POLAKO SKINE dugmad s krutih manz eta kos ulje.
Stavi ih u bronc anu posudicu na komodi. Naslijedio ih je od djeda,
admirala Riessena. Ali motiv je civilni, znak koji se sastoji od dva
ukrtena palmina lista.
Axel Riessen se promatra u zrcalu pokraj vrata garderobe. Otpusti
kravatu, a onda ode u drugu sobu i sjedne na rub kreveta. U radijatoru
umi i ini mu se da uje fragmente zvukova kroz zidove.
Glazba dopire iz susjednog stana u kojem z ivi njegov mlai brat.
Usamljena violina, pomisli, i odmah spoji fragmente u svojoj mas ti. U
sebi c uje Bachovu prvu violinsku sonatu u g-molu, uvodni dio, adagio,
ali puno sporiji od uobic ajenog nac ina sviranja. Axel ne c uje samo
tonove koje treba c uti nego uz iva i u svakom zavijajuc em dijelu tona i
nenamjernom udarcu o tijelo violine.
Prsti mu zadrhte kad glazba promijeni tempo, ruke c eznu za tim
da uzmu violinu. Dugo je pros lo otkada je zadnji put dopustio prstima
da pjevaju zajedno s glazbom, prebiru po icama uz vrat violine.
Glazba u Axelovoj glavi utihne kad zazvoni telefon. Ustane s
kreveta i protrlja oc i. Iako je umoran, jedva da je spavao protekloga
tjedna.
Na displayju pis e broj iz ureda vlade. Axel proc isti grlo, a onda se
javi mirnim glasom:
Axel Riessen.
Moje ime je Jo rgen Gru nlicht, ja sam predsjednik Vladine komisije
za vanjske poslove, to moda ve znate.
Dobra veer.
Ispriavam se to zovem ovako kasno.
Budan sam.
Rekli su mi da c ete biti, kaz e Jo rgen Gru nlicht i napravi malu
stanku prije nego s to nastavi. Odrz ali smo izvanredni sastanak
Uprave kad smo donijeli odluku da vas pokus amo nagovoriti da
preuzmete poziciju generalnog direktora ISP-a.
Razumijem.
Ponovno u slus alici nakratko zavlada tis ina. A onda Jo rgen
Grnlicht brzo kae:
Pretpostavljam da znate to se dogodilo Carlu Palmcroni.
Znam ono to sam proitao u novinama.
Jo rgen Gru nlicht se tiho nakas lje i kaz e nes to s to Axel nije uspio
uti, a onda glasnije nastavi:
Vi ste upoznati s nas im poslovima i mogli biste, teoretski
gledanom ako prihvatite na prijedlog vrlo brzo poeti raditi.
Moram zavriti svoje poslove u UN-u, odgovori Axel.
Je li to problem? pita Jrgen Grnlicht zabrinuto.
Ne.
Moz ete pogledati uvjete, ali... tu nema nic ega o c emu jos ne bismo
mogli pregovarati, kaz e Jo rgen Gru nlicht. Kao s to znate, mi bismo
vrlo rado da radite za nas, nemamo tu to tajiti.
Dajte mi vremena da razmislim.
Imate li vremena za sastanak sutra ujutro?
Je li neto hitno?
Mi si uvijek uzmemo onoliko vremena koliko nam je potrebno,
odgovori Jo rgen Gru nlicht. Jasno, s obzirom na to s to se dogodilo...
Ministar gospodarstva nas proganja oko jednog posla koji se otegao.
O emu se radi?
Nije nis ta c udno... radi se o dozvoli za izvoz. Dobili smo pozitivnu
preliminarnu procjenu, Kontrolno vijec e za izvoz je obavilo svoj dio
posla, dokumentacija je gotova, ali Palmcrona nije stigao potpisati.
A to je morao uiniti? pita Axel.
Generalni direktor je jedini koji moz e odobriti izvoz materijala za
obranu ili proizvoda koji se mogu koristiti u razne svrhe, objasni mu
Jrgen Grnlicht.
Nije li to posao vlade?
Tek nakon s to generalni direktor ISPa donese odluku da preda
zadatak vladi.
Shvaam.
Jedanaest je godina Axel Riessen radio u Ministarstvu vanjskih
poslova kao inspektor ratnih materijala u starom sustavu, prije nego
s to mu je posao ponudila UN-ova sekcija UNODA - United Nations
Of ice for Disarmament Affairs. Sada je neka vrsta vis eg savjetnika za
Division of Analysis and Assessment. Riessen ima samo pedeset i
jednu godinu, prosijeda kosa mu je jos uvijek gusta. Lice mu je
skladno i prijateljsko. Preplanuo je nakon odmora u Capetownu gdje
je unajmio jedrilicu i sm plovio du visoke, strme obale.
Axel ue u knjiz nicu, sjedne na fotelju za c itanje, zatvori oc i i
razmis lja o smrti Carla Palmcrone, jutros je proc itao vijest o njegovoj
smrti u dnevnim novinama. Tes ko je shvatiti s to se dogodilo, ali nes to
u tekstu sugeriralo je da je to bilo neoc ekivano. Nije bio bolestan,
inac e se takve stvari daju is citati izmeu redova. Axel misli o tome
kako su se zadnjih godina mnogo puta sreli. Obojica su bila pozvana
kao struc njaci kad su se radile pripreme prijedloga koje su dovele do
odluke parlamenta da se Inspekcija za ratne materijale i Strates ka
kontrola izvoznih proizvoda ureda vlade ujedine u jednu sluz bu
Inspekciju za strateke proizvode.
A sada je Palmcrona mrtav. Axel vidi pred sobom tog visokog,
blijedog mus karca s vojnic ki kratkom kosom i nekakvim osjec ajem
samoe koji ga je okruivao.
A onda se zabrine. U sobi je pretiho. Axel ustane i pogleda prema
vratima, oslukuje. Beverly? povie tiho.
Beverly?
Ona ne odgovara. Strah raste u njemu. Brzo hoda kroz sobe i dolje
do hodnika i uzme svoj sako u namjeri da je ode traz iti, kad je
odjednom c uje kako tiho pjevus i. Hoda bosonoga preko prostirki u
kuhinji. Kad ugleda njegovo zabrinuto lice, oi joj se raire.
Axel, kae svojim zvonkim glasom. to se dogodilo?
Samo sam se uplaio da si otila van, promrmlja on.
U opasni svijet, je l'? nasmijei se ona.
Samo kaem da ne moe svima vjerovati.
Pa ne vjerujem ja svima, pogledam ih da vidim je l' sjaje, objasni
mu ona. Ako se oko njih iri svjetlo, onda znam da su dobri.
Axel ne zna s to da odgovori, pa joj samo kaz e da joj je kupio c ips i
veliku bocu Fante.
Izgleda da ga nije c ula. On pokus a is citati iz njezina lica kako se
osjea. eli vidjeti postaje li nemirna, deprimirana ili zatvorena.
to misli, hoemo li se oeniti? pita ona.
Hoemo, lae on.
Problem je samo to kad vidim cvijee odmah pomislim na mamin
sprovod i tatino lice kad...
Ne moramo imati cvijee, kae on.
Ali urice volim.
I ja, kae on tiho.
Ona zadovoljno porumeni i odglumi da zijeva zbog njega.
Tako sam pospana, kae i izae iz kuhinje. Hoe spavati?
Ne, kae Axel Riessen tiho, ali onda ustane i slijedi je.
Hoda kroz stan s osjec ajem da ga dijelovi vlastita tijela pokus avaju
zaustaviti. Osjea se nezgrapno i neobino usporeno dok je slijedi kroz
hodnike, preko mramornog poda i uza stepenice, kroz dva salona i u
spavau sobu.
Djevojka je vitka i niska, ne dosez e mu ni do prsa. Kosa joj je
poc ela rasti nakon s to je pros log tjedna obrijala glavu. Na brzinu ga
zagrli i on osjeti miris karamela iz njezinih usta.
41. Bez sna
* * *
Axel spava tes kim snom, namrs tena lica i stisnutih vilica. Cvrsto drz i
djevojku uza sebe. Naglo se probudi, pusti je i udahne kao da se
zamalo utopio. Znojan je i srce mu jako udara od straha. Ukljui lampu
na noc nom ormaric u. Beverly spava opus teno poput malog djeteta,
otvorenih usta i znojna ela.
Axel ponovno pomisli na Carla Palmcronu. Zadnji put su se sreli na
vaz nom sastanku u palac i Riddarhuset. Palmcrona je bio pijan,
ponas ao se pomalo agresivno, z alio se na sva embarga oruz ja koje je
uveo UN i zavrs io s okirajuc om izjavom: Ako sve ode kvragu, morat u
postupiti kao Algernon kako ne bi doivio svoju nonu moru.
Axel ugasi lampu, legne, ali nastavi razmis ljati o Palmcroninoj
izjavi o Algernonu. Na s to je mislio? O kakvoj je noc noj mori govorio?
Je li stvarno to rekao?
Doivjeti svoju nonu moru.
Sudbina Carla-Fredrika Algernona predstavlja misterij u Svedskoj.
Do svoje smrti Algernon je bio inspektor ratnih materijala u
Ministarstvu vanjskih poslova. Jednog sijec anjskog dana imao je
sastanak sa s efom koncerna Nobel Industrier Andersom Carlbergom
na kojem mu je ispric ao da istraga ukazuje na to da je koncern
krijumc ario oruz je zemljama oko Perzijskog zaljeva. Kasnije toga
dana Carl-Fredrik Algernon pao je pred vlak podzemne z eljeznice na
Glavnom kolodvoru u Stockholmu.
Axelu misli otplove, kruz e sve mutnije oko optuz bi za
krijumc arenje oruz ja i uzimanje mita za koje je optuz ena tvrtka
Bofors. Zamis lja mus karca u baloneru kako pada unatrag pred jurec i
vlak.
Mukarac polagano pada, baloner mu lepra.
Beverlyno meko disanje prijee na Axela i smiri ga. Okrene se
prema njoj i zagrli njezino maleno tijelo. Ona uzdahne kad je privuc e
sebi.
Axel je c vrsto drz i i san se skuplja poput oblaka, misli se
rasplinjavaju i nestaju.
Ostatak noc i je proveo u povrs nom snu i probudio se oko pet sati,
jos uvijek je grc evito drz ec i oko tankih nadlaktica. Osjec a s kakljanje
njezine kratke kose na usnicama i intenzivno poz eli da smije popiti
tablete.
42. Inspekcija za strateke proizvode
SEDAM JE SATI UJUTRO kad Axel izae na terasu koju dijeli s bratom.
Vec u osam trebao bi se sastati s Jo rgenom Gru nlichtom u uredu Carla
Palmcrone u Inspekciji za strateke proizvode.
Vani je zrak vec topao, ali jos nije sparno. Njegov mlai brat
Robert je vec otvorio vrata stana i sjedi na lez aljci. Jos se nije obrijao,
samo sjedi dok mu ruke opus teno vise i zuri u kros nju kestena.
Odjeven je u svoj izlizani svileni kuc ni ogrtac . Isti onaj koji je njihov
otac znao nositi subotom ujutro.
Dobro jutro, kae Robert.
Axel kimne ni ne pogledavi ga.
Popravio sam jednu Fiorini violinu za Charlesa Greendirka, kaz e
mu Robert pokuavajui zapoeti razgovor.
Sigurno e biti sretan, odgovori Axel prigueno.
Robert ga pogleda.
Jesi li pod stresom?
Da iskreno kaz em, da, odgovori Axel. Izgleda da c u promijeniti
posao.
Pa, zato ne, kae Robert rastreseno.
Axel pogleda bratovo prijateljsko lice, duboke bore, c elu. Pomisli
kako je njihov odnos mogao biti sasvim drukiji.
Kako ti je sa srcem? pita. Jo nije stalo?
Robert se popipa po grudima, a onda odgovori: Jo nije...
Dobro.
A tvoja jadna jetra?
Axel slegne ramenima i krene unutra.
Veeras sviramo Schuberta, kae Robert.
Ba lijepo.
Mislio sam da bi i ti moda htio...
Robert utihne, pogleda brata, a onda promijeni temu.
Ona cura koja stanuje gore u sobi...
Da... Beverly, kae Axel.
Koliko c e jos dugo stanovati ovdje? pita Robert i zas kilji prema
Axelu.
Ne znam, odgovori on. Obec ao sam joj da moz e tu biti dok ne
pronae stan.
Da, ti si se oduvijek brinuo za ozlijeene bumbare i abe...
Ona je ljudsko bie, prekine ga Axel.
Otvori visoka balkonska vrata i ugleda odraz svog lica na staklu
dok ulazi unutra. A zatim se sakrije iza zavjesa i promatra svog brata
Roberta kako ustaje iz lez aljke, c es e se po trbuhu i spus ta se
stepenicama koje vode od terase sa straz nje strane do malog vrta i
ateljea. Cim je Robert nestao s vidika, Axel se vrati u svoju sobu i
briljivo probudi Beverly koja spava otvorenih usta.
* * *
Inspekcija za strates ke proizvode je drz avna institucija osnovana
1996. godine. Tada je ISP preuzela odgovornost za sve poslove koji se
tiu izvoza oruja i proizvoda dvostruke namjene.
ISP ima urede na petom katu svijetloruz ic aste zgrade na adresi
Klarabergsviadukten 90.
Kad Axel izae iz lifta, vidi da ga iza velikih staklenih vrata vec
c eka Jo rgen Gru nlicht iz Ministarstva vanjskih poslova. Nestrpljivo mu
kimne, iako je dvije minute do osam, provuc e kartu kroz c itac , ukuca
s ifru i otvori Axelu vrata. Gru nlicht je visok mus karac s problemom
pigmentacije na licu, bijelim mrljama koje sjaje posvuda po njegovoj
crvenkastoj koi.
Odu do ureda Carla Palmcrone koji se nalazi na uglu zgrade i ima
dva golema prozora koja gledaju na splet cesta od glavnog kolodvora
prema jugu i dalje prema jezeru Klara i tamnom kvadratu gradske
vijenice.
Usprkos ekskluzivnoj adresi, uredi ISP-a izgledaju prilic no
asketski. Podovi su prekriveni plastic nim prostirkama, namjes taj je
jednostavan i neutralan, bijeli ili svijetle boje drveta. Kao da se z ele
podsjetiti da je sav izvoz oruz ja moralno sumnjiv, pomisli Axel i prou
ga trnci.
Stravic no mu je biti u Palmcroninu uredu tako brzo nakon njegove
smrti.
Axel c uje visoko zujanje iz neonki na stropu, poput neus timanog
tona na klaviru. Odjednom se sjeti kako je isti takav ton c uo na
koncertu prve sonate kompozitora Johna Cagea.
Gru nlicht zatvori vrata i ponudi Axelu Riessenu da sjedne, izgleda
napeto, iako se prijateljski smijei.
Odlic no da ste mogli tako brzo doc i, kaz e i pruz i mu fascikl s
ugovorom.
Naravno, nasmijei se Axel.
Sjednite i proc itajte, kaz e Gru nlicht i mahne prema pisac em
stolu.
Axel sjedne na strogi stolac, stavi fascikl na stol i podigne pogled.
Pregledat u ga i javim vam se sljedei tjedan.
Radi se o vrlo povoljnom ugovoru, ali ponuda nec e vrijediti
zauvijek, kae Grnlicht.
Znam da vam se uri.
Uprava z eli bas vas na ovom poloz aju, s vas om karijerom, vas im
ugledom, nema boljega od vas, ali istovremeno ne moz emo dopustiti
da poslovi stoje.
Axel otvori fascikl i pokus a zatomiti osjec aj nelagode, kao da je
namamljen u klopku. Gru nlicht izgleda nekako isforsirano, inzistira,
ali kao da neto skriva.
Ako potpis e ugovor, onda je on generalni direktor ISP-a. On je taj
koji donosi odluke o s vedskom izvozu oruz ja. Axel je radio u UN-u na
razoruz anju ratnih podruc ja, smanjenju utjecaja konvencionalnog
oruja i rado bi i na ovom poslu nastavio u tom smjeru.
Paz ljivo proc ita ugovor i sve se c ini vrlo dobro, gotovo predobro.
Dok je itao nekoliko se puta zarumenio.
Dobro dos li, nasmijes i mu se Gru nlicht i pruz i mu kemijsku
olovku.
Axel zahvali, potpis e se na ugovor i ustane, okrene lea Gru nlichtu
i pogleda kroz prozor. Vidi tri krune kako sjaje na gradskoj vijec nici,
gotovo da se stapaju s izmaglicom.
Nije los pogled; promrmlja Gru nlicht. Bolji nego iz mog ureda u
ministarstvu.
Axel se okrene prema njemu.
Trenutac no imate tri posla koje treba rijes iti od kojih je Kenija
najhitnija. Radi se o velikom i vaz nom poslu. Savjetovao bih vam da to
s to prije pogledate, najbolje bi bilo odmah. Carl je vec sve
pripremio...
Utihne, gurne dokumente prema Axelu, a onda ga pogleda
neobic nim sjajem u oc ima. Axel ima osjec aj da bi mu Gru nlicht
najradije gurnuo kemijsku olovku u ruku i sam je vodio preko papira.
Siguran sam da ete biti vrlo dobar Carlov nasljednik.
Ne pric ekavs i odgovor, potaps a Axela po ramenu i brzim koracima
krene dalje. Na vratima se okrene i kratko kae:
Sastanak s referentnom grupom je danas u petnaest sati.
Axel ostane sam u uredu. Gluha tis ina raste oko njega. Ponovno
sjedne za pisac i stol i prelista dokument koji Carl Palmcrona nije
potpisao. Pripreme su vrlo detaljne. Radi se o izvozu 1,25 milijuna
jedinica 5.56 x 4.45 mm municije u Keniju. Vijec e za kontrolu izvoza je
dalo zeleno svjetlo, Palmcronin preliminarni izvjes taj bio je pozitivan,
a Silencia Defence je etablirana i ozbiljna kompanija.
Ali tek kada generalni direktor ISP-a donese odluku o izvozu, tek
nakon tog zadnjeg koraka izvoz smije biti proveden.
Axel se nagne unatrag i sjeti se Palmcroninih zagonetnih rijec i da
c e uc initi s to i Algernon, umrijeti kako ne bi doz ivio svoju noc nu
moru.
43. Klonirani kompjutor
JOONA PROCITA MAIL, ostane neko vrijeme stajati bez rijec i, a onda
otvori i druga dva maila, proc ita ih dva puta i ode do Sage Bauer koja
se jo uvijek nalazi u sobi u kojoj svira glazba.
Jeste li to pronali? pita ona.
Da... drugi lipnja, poc ne Joona. Na kompjutor Carla Palmcrone
je s anonimne adrese stiglo ucjenjivako pismo Bjrna Almskoga.
Dakle, radi se o ucjeni, uzdahne ona.
Nisam ba siguran u to, odgovori Joona.
Nastavi joj pric ati o posljednjim danima Carla Palmcrone. S
Geraldom Jamesom iz Vijec a za tehnic ka i znanstvena pitanja
Palmcrona je posjetio tvornicu oruz ja Silencie Defences u
Trollha ttanu. Najvjerojatnije je proc itao prvi mail Bjo rna Almskoga
tek kad je navec er dos ao kuc i jer je poslao odgovor tek u 18.25. U tom
mailu Palmcrona upozorava ucjenjivac a kako bi to moglo dovesti do
ozbiljnih posljedica. U vrijeme ruc ka sljedec eg dana Palmcrona s alje
drugi mail ucjenjivac u u kojem zvuc i kao da se potpuno predao.
Nakon toga je vjerojatno pric vrstio omc u za kuku na stropu i rekao
domac ici da moz e otic i kuc i. Kad je otis la, ukljuc io je glazbu, us ao u
mali salon, stavio svoju aktovku na pod, popeo se na nju, stavio omc u
oko vrata i prevrnuo aktovku. Ubrzo nakon njegove smrti na njegov
server stie drugi mail Bjrna Almskoga, a dan poslije toga i trei.
Joona kronoloki posloi tih pet mailova na stol i Saga stane pokraj
njega i proita cijelu korespondenciju.
Prvi mail Bjrna Almskoga, poslan u srijedu, drugog lipnja u 11.37:
Nakon s to je dva puta proc itala sve mailove, Saga ozbiljno pogleda
Joonu, a onda kae da to dopisivanje pokazuje jezgru cijele tragedije:
Bjo rn Almskog je htio prodati Palmcroni kompromitirajuc u
fotogra iju. Oc ito je da Palmcrona vjeruje kako fotogra ija postoji i
isto je tako oc ito da je ta fotogra ija puno ozbiljnija nego s to je to
Bjo rn pretpostavio. Palmcrona upozori Bjo rna, ne namjerava mu
ponuditi novac nego izgleda smatra da je sa mo postojanje te
fotografije opasno za obojicu.
to misli da se dogodilo? pita Joona.
Palmcrona c eka odgovor, putem maila ili pos te, kaz e Saga. Kad
ne dobije odgovor, pos alje drugi mail u kojem mu kaz e da c e obojica
umrijeti.
A onda se objesi, kae Joona.
Kad je Bjo rn dos ao u internet kafe i proc itao Palmcronin drugi
mail: Sada je prekasno, obojica c emo umrijeti, uplas io se i odgovorio
da e uiniti to Palmcrona kae.
Ne znajui da je Palmcrona ve mrtav.
Toc no, kaz e ona. Vec je prekasno i sve s to je nakon toga uc inio
je zapravo bilo uzalud...
Izgleda da ga je nakon drugog Palmcronina maila uhvatila
panika, kaz e Joona. Prekida sve planove o ucjeni, samo se z eli
izvui.
Ali problem je to fotografija visi na vratima u Penelopinu stanu.
Tek kad je otis la na televiziju kako bi odradila intervju, dobio je
priliku uzeti fotogra iju, nastavi Joona. Ceka vani, vidi Penelope
kako odlazi taksijem, utrc i unutra, sretne onu djevojc icu na stubis tu,
ue u stan, strgne fotogra iju s vrata, odveze se podzemnom, pos alje
fotogra iju Palmcroni, maila mu, odveze se do svog stana u
Pontonja rgatan 47, uzme torbu, ode autobusom do So dermalma, a
onda pjeice do broda na Lngholmenu.
A zato misli da se tu radi o neemu veem od obine ucjene?
Bjo rnov je stan unis ten u poz aru samo tri sata nakon s to je
otis ao, kaz e Joona. Tehnic ari su uvjereni da je uzrok bio
zaboravljeno glaalo u susjednom stanu, ali...
Prestala sam vjerovati u sluajnosti, kae Saga.
I ja, nasmijei se Joona.
Ponovno pogledaju mailove i Joona pokaz e na Palmcronine
poruke.
Palmcrona mora da je bio u kontaktu s nekim izmeu svog prvog
i drugog maila, kae.
Prvi je upozorenje, kaz e Saga. Drugi kaz e da je prekasno, da c e
obojica umrijeti.
Mislim da je Palmcrona nekoga nazvao kad je dobio ucjenjivac ki
mail, jako se uplas io, ali se jos uvijek nadao da mu netko moz e
pomoc i, kaz e Joona. Tek kad je shvatio da mu nema spasa, napisao
je drugi mail u kojem jednostavno konstatira da e umrijeti.
Dat c emo nekome u zadatak da provjeri njegove telefonske
pozive, kae Saga.
Erixon to ve radi.
Jo neto?
Moramo provjeriti onu osobu koju je Bjo rn spomenuo u prvom
mailu, kae Joona.
Raphael Guidi? pita Saga.
ula si za njega?
Svi ga zovu aneo Raphael, kaz e Saga. Talijanski biznismen koji
ugovara trgovinu orujem na Bliskom istoku i Africi.
Trgovanje orujem, kae Joona.
Raphael je aktivan vec trideset godina i izgradio je cijeli imperij,
ali ne vjerujem da je on umijes an. Interpol nikada nije pronas ao nis ta
za to bi ga mogao teretiti, bilo je sumnji, ali to je bilo sve.
Je li udno to se Carl Palmcrona susreo s njim? pita Joona.
Ustvari nije, odgovori ona. To je dio njegova posla, iako se c ini
stvarno neumjereno nazdravljati ampanjcem.
Ali to nije nis ta zbog c ega bi se c ovjek ubio ili nekoga ubio, kaz e
Joona.
Nije, nasmijei se ona.
U tom sluaju, mora da je jo neto na fotografiji, neto opasno.
Ako je Bjrn poslao Palmcroni fotografiju, onda bi ona trebala biti
tu u stanu, kae Saga.
Pregledao sam pristiglu potu...
Naglo utihne, Saga ga upitno pogleda.
to je? ega si se sjetio? pita.
Tamo su bila samo osobna pisma, nije bilo reklama, ni rac una,
kae on. Pota je ve razvrstana.
45. Poslije autoceste
* * *
Iz daljine Nordijski muzej izgleda kao ukrasna igurica izdjeljana od
slonovac e, dok je sama zgrada sagraena od pjes cenjaka i vapnenca.
Graciozni renesansni san s gomilom reljefa i tornjic a. Muzej je trebao
slaviti suverenitet nordijskog naroda, ali kad je otvoren, jednog kinog
dana u ljeto 1907., unija s Norves kom se vec raspala, a kralj bio na
samrti.
Joona brzo proe kroz ulaz muzeja i tek kad se popeo
stepenicama, stane i sabere se, dugo gleda dolje prema ulazu, a onda
polako nastavi dalje duz osvijetljenih vitrina. Nis ta mu ne privlac i
pogled. Samo hoda dalje, izgubljen u sjeanjima i enji.
uvar je ve postavio stolac ispred vitrine.
Joona Linna sjedne i promatra krunu kakvu nose laponske
mladenke s osam vrs aka i dvije spojene ruke. Kruna blago blista u
svjetlosti iza tankog stakla. Joona c uje glas u sebi, vidi lice koje mu se
smijes i dok sjedi za volanom i vozi tog dana kad je kis ilo i sunce sjalo
u lokvicama vode na cesti kao da gori iz podzemlja. Okrene se prema
stranjem sjedalu da provjeri je li Lumi dobro zavezana.
Kruna izgleda kao da je napravljena od svijetlih grana, koz e ili
spletene kose. Promatra to obec anje ljubavi i srec e i misli na ozbiljne
usnice svoje ene, svijetlu kosu koja joj je pala na lice.
Kako si?
Joona zac uen pogleda c uvara. Vec mnogo godina radi ovdje.
Sredovjeni mukarac s kratkom bradom i zakrvavljenim oima.
Ne znam tono, promrmlja Joona i ustane.
Dok izlazi iz muzeja u glavi mu je jos uvijek sjec anje na Luminu
malu ruku i osjec aj koliko mu nedostaje. Samo se okrenuo kako bi
provjerio je li dobro zavezana i odjednom osjetio kako mu je
dodirnula prste.
49. Nejasno lice
BEVERLY VEC LEZI u njegovu krevetu kad Axel ude u spavac u sobu.
Prole je noi spavao samo dva sata i osjea vrtoglavicu od umora.
Koliko treba Evertu autom do ovamo? pita ona zvonkim glasom.
Tvom tati? Oko est sati.
Ona ustane iz kreveta i krene prema vratima.
to radi? pita Axel.
Ona se okrene.
Mislila sam da moda sjedi u autu i eka me.
Zna da on nee doi u Stockholm, kae Axel.
Samo bih htjela pogledati kroz prozor, da provjerim.
Moemo ga nazvati, hoe da ga nazovemo?
Ve sam probala.
On ispruz i ruku i oprezno je pogladi po obrazu, ona ponovno
sjedne na krevet.
Jesi li umoran? pita ona.
Osjeam se skoro bolesno.
Hoe da spavamo zajedno?
Da, molim te.
Mislim da e tata sutra htjeti razgovarati sa mnom, kae ona tiho.
Axel kimne: Sutra sigurno.
Oi su joj velike i blistave i zato izgleda mlaa nego to je.
Lezi, kae ona. Lezi i spavaj, Axel.
On umorno zatrepc e i gleda je dok polako lijez e na svoju stranu
kreveta. Spavac ica joj miris e po c istom pamuku. Kad legne iza nje,
doe mu da zaplac e. Htio bi joj rec i da c e pronac i psihologa za nju, da
c e joj pomoc i da prebrodi tu fazu, da c e sve biti bolje, da sve uvijek
bude bolje.
Zagrli je oko nadlaktice, a drugu ruku stavi na njezin trbuh i c uje je
kako je zacvilila kad ju je privukao sebi. Priljubi lice na njen vrat,
duboko dis e i c vrsto je drz i. Nakon nekog vremena osjeti kako je
njeno brzo disanje postalo laks e. Nepomic no lez e, postaju topli i
znojni, ali on je ne puta.
* * *
Ujutro Axel rano ustane, spavao je c etiri sata i osjec a bolove u
miiima. Stoji uz prozor i promatra tamne klasove jorgovana.
Kad doe na svoje novo radno mjesto jos uvijek se osjec a nekako
promrzlo i umorno. Juc er samo s to nije potpisao onaj ugovor mrtvog
prethodnika. Trebao je staviti svoju c ast u ruke c ovjeka koji se
objesio, vjerovati njegovoj procjeni i zanemariti svoju.
Laknulo mu je kad je odluc io pric ekati, ali sad mu se c ini da je ipak
bilo glupo nacrtati onog ovjeuljka na ugovor.
Zna da c e sljedec ih dana morati odobriti izvoz municije za Keniju.
Otvori fascikl s dokumentima i poc ne c itati o s vedskoj trgovini u toj
regiji.
Sat vremena kasnije vrata njegova ureda se otvore i ue Jo rgen
Gru nlicht, privuc e stolac pisac em stolu i sjedne. Otvori fascikl, izvadi
ugovor, pronae stranicu na koju se treba potpisati i pogleda Axela.
Bok, kae Axel.
Jo rgen Gru nlicht ne moz e a da se ne nasmijes i s obzirom da
nacrtani c ovjec uljak raskus trane kose slic i na Axela Riessena i s to u
oblaiu koji mu izlazi iz usta pie Bok.
Bok, kae Jrgen.
Bilo mi je prerano, objasni Axel.
Shvatio sam, nije mi bila namjera maltretirati vas, iako nam je
stvarno hitno, kaz e Jo rgen Gru nlicht. Ministar trgovine me opet
gnjavio, Silencia Defence me zove par puta dnevno. Ali razumijem vas,
znate. Novi ste i... elite biti temeljiti.
Da.
I to je naravno dobro, nastavi on. Ali znate da moz ete predati taj
posao vladi ako niste sigurni to bi trebali uiniti.
Nije u tome stvar, odgovori Axel. Nego samo nisam gotov.
Ne, problem je u tome... to se njima ini da sve neobjanjivo dugo
traje.
Odgodio sam sve druge poslove i mogu rec i da sve s to sam do
sada proc itao dobro zvuc i, odgovori on. Ne namjeravam zabraniti
Silenciji Defence da natovare brod, ali nisam gotov.
Prenijet u svima va pozitivan odgovor.
Moete, jer mislim, ako ne pronaem nikakvih primjedbi onda...
Neete ih pronai, osobno sam pregledao sve dokumente.
Onda u redu, kae Axel tiho.
Nec u vam vis e smetati, kaz e Jo rgen i ustane. Kad mislite da biste
mogli biti gotovi?
Axel ponovno spusti pogled na dokumente.
Rac unajte na par dana jer c u moz da biti prisiljen sam istraz iti
neke stvari o Keniji.
Naravno, nasmijei se Jrgen Grnlicht i napusti ured.
61. Ono o emu uvijek razmilja
AXEL NAPUSTI ISP vec u deset sati i ode raditi od kuc e. Ponese sa
sobom sve dokumente koji se tic u dozvole za izvoz. Od umora mu je
hladno i gladan je, odveze se do Grand Hotela i kupi brunch za dvije
osobe. Ue u stan i odnese hranu ravno u kuhinju. Beverly sjedi
nasred kuhinjskog stola i lista po asopisu Mladenka i vjenanja.
Jesi li gladna? pita je on.
Ne znam z elim li biti u bijelom na svom vjenc anju, kaz e Beverly.
Moda bih radije svijetloruiasto...
Ja volim bijelo, promrmlja on.
Axel stavi hranu na posluz avnik, a onda oboje odu do male crvene
rokoko garniture uz velike prozore u salonu. Izmeu njih je
osmerokutni stolic iz osamnaestog stoljec a. Na povrs ini je intarzija,
kao s to je to bilo popularno u to doba. Motiv predstavlja vrt s
paunovima i enom koja svira kinesku citru.
Axel postavi tanjure i s alice s obiteljskim znakom srebrnastog
oruz ja, sive lanene ubruse i tes ke c as e za vino. Natoc i Coca-Colu u
Beverlynu au i mineralnu vodu s krikom limete u svoju.
Beverly ima tanak vrat, a brada joj je malena i lijepa. S obzirom da
joj je kosa tako kratka, vide se blaga zaobljenja glave. Sve je popila i
lijeno se protegnula. Lijepom, djetinjastom gestom. On pomisli kako
e to isto raditi i kao odrasla ena, moda ak i kad bude stara.
Priaj mi ponovno o glazbi, kae ona.
Gdje smo stali? pita Axel i uperi daljinski upravlja prema stereu.
Superiorna, osjec ajna izvedba Alexandera Maltera Aline Arva
Pa rta zac uje se iz zvuc nika. Axel spusti c as u s mineralnom vodom u
kojoj prs te mjehuric i i poz eli da ponovno moz e piti, poz eli s ampanjac
uz paroge, a onda Propavan i Stesolid prije noi.
Axel joj natoc i jos Coca-Cole. Ona ga pogleda i tiho zahvali. On
gleda ravno u njezine velike, tamne oc i i ne primijeti da je previs e
natoc io sve dok pjena ne poc ne curiti preko stola. Cijeli kineski motiv
se zatamni, kao da je sunce zas lo za oblak, zbog mokrog vela park s
paunovima zablista.
Ustane i vidi kako se Beverly zrcali u prozorskom staklu, vidi liniju
njezine brade i odjednom shvati da slic i na Gretu. Cudno kako je to tek
sada primijetio.
Axel bi se najradije samo okrenuo i pobjegao van iz kuc e, ali se
prisili da ode po krpu i eka da mu se lupanje srca smiri.
Nisu jednake, ali Beverly podsjea na Gretu po mnogim stvarima.
Zastane i drhtavom rukom prijee preko usta.
Svaki dan misli na Gretu, pokuava ne misliti na nju svaki dan.
Progoni ga tjedan prije finala violinskog natjecanja.
Bilo je to prije trideset i c etiri godine, ali mu je bacilo sjenu preko
cijelog z ivota, bio je tako mlad, samo sedamnaest godina, ali je mnogo
toga ve bilo zavreno.
62. Slatki san
* * *
Koncertna dvorana bila je dupkom puna. Greta je nastupala prva. Nije
ga ni vidjela, niti ga je dos la pozdraviti. Bila je odjevena u tamnoplavu
haljinu od baruna, a oko vrata je nosila jednostavnu ogrlicu sa srcem.
Axel je sjedio u loz i i c ekao poluotvorenih oc iju. Vladala je
potpuna tis ina. Culo se samo tiho s us tanje pras njavog plastic nog
ventilatora. Priao mu je njegov mladi brat Robert.
Zar nee sjediti s mamom? pitao je Axel.
Previs e sam nervozan... ne mogu te gledati dok sviras , radije c u
ovdje sjediti i ekati.
Je li Greta poela svirati?
Da, dobro zvui.
Koji je komad odabrala, onu Tartinijevu violinsku sonatu...
Ne, neto Beethovenovo.
Dobro, promrmljao je Axel.
Sjedili su u tis ini, vis e nis ta nisu rekli. Nakon nekog vremena c ulo
se kucanje na vratima. Axel je ustao i otvorio vrata z eni koja mu je
rekla da je uskoro on na redu.
Sretno, rekao je Robert.
Hvala, odgovorio je Axel, uzeo violinu i gudalo i krenuo za
enom u hodnik.
Sa scene se c uo glasan pljesak i Axel je na sekundu vidio Gretu i
njezinog oca dok su brzo ulazili u svoju lou.
Axel je pros ao hodnikom, a onda morao pric ekati iza paravana iza
scene dok ga je najavljivac predstavljao. Kad je c uo svoje ime izas ao je
van u zasljepljujuc u svjetlost re lektora i nasmijes io se publici.
Dvoranom je pros ao z amor kad je rekao da c e svirati Tzigane
Mauricea Ravela.
Stavio je violinu na rame i podigao gudalo. Poc eo je svirati
melankolic ni uvod, a onda podigao tempo do nemoguc eg. Publika je
zadrz ala dah. Cuo je kako zvuc i apsolutno briljantno, ali ovoga puta
melodija nije poskakivala poput vode u planinskom potoku. Nije
svirao sretno nego kao pravi Na cken. Svirao je s histeric nom,
groznic avom tugom. Nakon otprilike tri minute, dok su tonovi padali
poput noc ne kis e, poc eo je namjerno preskakati pokoju notu, usporio
je tempo, neto krivo odsvirao, a onda stao.
U dvorani je vladala tiina.
Ispriavam se, proaptao je i siao sa scene.
Publika je pristojno zapljeskala. Njegova majka je ustala sa svog
mjesta i krenula za njim i zaustavila ga u prolazu.
Doi, sine moj, rekla je i zagrlila ga.
Pogladila ga je po obrazu, a glas joj je bio topao i promukao koliko
je bila dirnuta:
To je bilo nevjerojatno, najbolja interpretacija koju sam ikada
ula.
Oprosti, mama.
Ne, odgovorila je ona i okrenula mu leda i napustila tu veliku
koncertnu dvoranu.
Axel je krenuo do loz e po svoju odjec u, ali ga je zaustavio poznati
dirigent Herbert Blomstedt.
Zvuc alo je jako dobro sve dok nisi namjerno poc eo krivo svirati,
rekao mu je priguenim glasom.
* * *
Kad se Axel vratio kuc i, tamo je vladala potpuna tis ina. Vec je bilo
kasno. Popeo se gore do potkrovlja, pros ao kroz glazbenu sobu i us ao
u spavac u i zatvorio vrata. U glavi je jos uvijek c uo glazbu. Cuo je
samog sebe kako preskac e nekoliko tonova, kako neoc ekivano
usporava i prestaje svirati.
Glavom mu je stalno iznova odjekivao taj trenutak kad je prestao
svirati.
Legao je na krevet i zaspao pokraj svoje kutije s violinom.
Ujutro ga je probudila zvonjava telefona.
Netko je hodao kroz blagovaonicu, parket je tiho kripao.
A onda su se zac uli koraci po stepenicama i hodniku. Bez kucanja,
mama mu je ula u sobu.
Ustani, rekla je Alice ozbiljno.
Uplas io se kad ju je ugledao. Plakala je, obrazi su joj jos uvijek bili
mokri.
Mama, ne shvaam... ,
uti, rekla je tiho. Nazvao me ravnatelj kole i...
Mrzi me zato to sam...
uti, viknula je Alice.
Uutio je, drhtavom je rukom prekrila usta dok su joj suze tekle niz
obraze.
Radi se o Greti, uspjela je konano rei. Ubila se.
Axel ju je gledao pokuavajui shvatiti to je rekla.
Ne, ja sam...
Sramila se, prekinula ga je Alice. Trebala je vjez bati, obec ao si,
ali znala sam, ustvari sam odmah znala... Nije trebala biti ovdje... ne
kaz em da je tvoja krivica Axel, nije. Iznevjerila je samu sebe u vaz nom
trenutku i nije mogla izdrati...
Mama, ja...
uti, ponovno ga je prekinula. Gotovo je.
Alice je izas la iz sobe, a Axel je kao u izmaglici, dok mu je zujalo u
us ima, ustao iz kreveta, zateturao, otvorio kutiju s violinom, uzeo taj
lijepi instrument i svom ga snagom razbio o pod. Vrat je pukao, a s
komadic a tijela su visjele otrgnute z ice, nagazio je na violinu tako da
su se komadii drveta razletjeli na sve strane.
Axel! to radi?
Njegov brat Robert uletio je u sobu i pokus ao ga sprijec iti, ali Axel
ga je samo odgurnuo. Robert je leima udario u veliki ormar, ali je
onda ponovno krenuo prema Axelu.
Axel, krivo si svirao, koje to veze ima? pokus ao je Robert.
Priao sam s Gretom, i ona je neto krivo odsvirala, svi mogu...
Zaepi, zaurlao je Axel. Vie mi je nikada nemoj spomenuti.
Robert ga je pogledao, a onda se samo okrenuo i izas ao iz sobe.
Axel je nastavio gaziti komadic e sve dok se vis e nije moglo razabrati
da se radi o violini.
Shiro Sasaki iz Japana pobijedio je na natjecanju. Greta je odabrala
laki Beethovenov komad, ali je svejedno krivo odsvirala. Kad se
vratila kuc i popila je puno tableta za spavanje i zakljuc ala se u sobu.
Pronaena je u krevetu tek ujutro kad nije sila na doruak.
Axelova sjec anja potonu poput podvodnog grada, u mulj i morsku
travu, s to dalje od misli. Pogleda Beverly koja ga gleda velikim
Gretinim oc ima. Pogleda krpu za sue koju drz i u ruci i vodu na stolu,
blistavu sliku ene koja svira citru.
Svjetlost izvana pada preko Beverlyna zaobljena potiljka kad se
okrene da promotri violine koje vise na zidu.
Htjela bih znati svirati violinu, kae ona.
Moemo zajedno na teaj, nasmijei se on.
Voljela bih to, odgovori mu ona ozbiljno.
On stavi krpu na stol i osjeti kako ga preplavljuje beskrajni umor.
Sviranje klavira odjekuje kroz sobu, sviranje bez prigus ivac a i tonovi
se sanjivo prelijevaju jedan u drugi.
Jadni Axel, tebi se spava , kae ona.
Moram raditi, promrmlja on tiho.
Naveer, kae ona i ustane.
64. Liftom dolje
* * *
Penelope Fernandez se probudila, ali nema snage otvoriti oc i, tijelo joj
je jos uvijek tes ko od mor ija. Sjeti se da lez i u bolesnic kom krevetu u
zas tic enoj sobi ispod zgrade policije. Vis e ne mora bjez ati. Olaks anje
slijedi veliki val boli i c ez nje. Ne zna koliko je dugo spavala, pomisli da
e ponovno pasti u san, ali onda ipak otvori oi.
Otvori oi, ali u podzemnoj sobi vlada mrak.
Zatrepc e, ali nis ta ne vidi. Ne svijetli c ak ni ono dugme pokraj
kreveta. Mora da je nestalo struje. Taman je htjela viknuti, ali onda su
se vrata odjednom otvorila i ona se prisili da s uti. Zuri u mrak, c uje
otkucaje vlastitog srca kako odjekuju. Cijelo tijelo joj zatitra, mis ic i se
napnu. Netko joj dodirne kosu. Gotovo neprimjetno. Lez i sasvim
nepomic no i osjec a kako netko stoji uz njen krevet i oprezno je gladi
po kosi. Prsti polagano prolaze kroz kovrc e. Taman je htjela poc eti
moliti, kad je ta osoba c vrsto zgrabi za kosu i izvuc e iz kreveta. Ona
zavris ti kad je netko svom snagom baci o zid tako da se uokvirena
slika na zidu razbije, a stalak s infuzijom padne na pod. Srui se na pod
okruz ena komadic ima stakla. On je jos neko vrijeme drz i za kosu,
odvuc e je natrag, okrene je, udari joj licem o kotac kreveta, a onda
izvue no crne otrice.
Penelope se probudi kad je pala na pod, vrata se otvore i
medicinska sestra brzo ue unutra. Sve lampe su upaljene i Penelope
shvati da je to bila noc na mora. Sestra joj pomogne da ponovno legne
u krevet, pokus ava je smiriti, a onda podigne okvire sa strane kreveta
tako da ne moe vie pasti.
Nakon nekog vremena znoj po tijelu postane hladan. Ne usuuje
se pomaknuti, ruke joj se paraliziraju. Samo lez i na leima s gumbom
za hitne pozive u ruci i zuri u strop, kad zac uje kucanje na vratima.
Mlada ena sa arenim vrpcama upletenim u dugaku kosu ue unutra
i pogleda je blagim, ali ozbiljnim oc ima. Iza nje stoji visoki mus karac
plave, raskutrane kose i skladnog, prijateljskog lica.
Moje ime je Saga Bauer, kaz e z ena. Ja sam iz Sigurnosno-
obavjes tajne agencije. Ovo je moj kolega Joona Linna, on je iz Drz avne
krim-policije.
Penelope ih promatra bezizraz ajna lica, a onda spusti pogled na
svoje ruke u zavojima, sve ogrebotine i modrice i kateter u pregibu
ruke.
Zao nam je zbog svega s to ti se dogodilo zadnjih dana, kaz e z ena.
I shvac amo da samo z elis da te svi puste na miru, ali morat c emo
puno razgovarati s tobom i vec sada moramo poc eti s prvim
pitanjima.
Saga Bauer privuc e stolac od malog pisac eg stola i sjedne uz
krevet.
On me jos uvijek traz i - zar ne? pita Penelope nakon nekog
vremena.
Ovdje si sigurna, odgovori Saga.
Reci mi da je mrtav.
Penelope, moramo...
Niste ga mogli zaustaviti, kae ona slabano.
Uhvatit c emo ga, obec avam ti to, kaz e Saga Bauer. Ali moras
nam pomoi.
Penelope duboko uzdahne i zatvori oi.
Ovo c e ti biti naporno, ali trebamo odgovore na par pitanja,
nastavi Saga. Zna li zato se sve ovo dogodilo?
Pitaj Bjrna, promrmlja ona. On moda zna.
to si rekla? pita Saga.
Rekla sam da bi to trebala pitati Bjo rna, pros apc e Penelope i
polagano otvori oi. Pitaj Bjrna, on moda zna.
Pauci i male bube mora da su dos le s njom iz s ume, puze posvuda
po njoj, Penelope se poc ne c es ati po c elu, ali Saga joj mirno zaustavi
ruke.
Progonio te, kaz e Saga. Ne mogu zamisliti kako grozno to mora
da je bilo, ali moramo znati jesi li prepoznala progonitelja. Jesi li ga
prije vidjela?
Penelope neprimjetno odmahne glavom.
To smo i mislili, kaz e Saga. Moz es li nam rec i kako je izgledao,
je li imao tetovau ili neto po emu bismo ga mogli prepoznati?
Ne, proape Penelope.
Ali moz da bi nam mogla pomoc i da napravimo fotorobota, za to
ne treba puno, tako da ga moemo poeti traiti preko Interpola.
Pribliz i joj se mus karac iz Krim-policije, oc i su mu neobic no
svjetlosive, poput kamenc ic a koje je oblikovala voda planinskog
potoka.
Izgledalo je kao da si malo prije odmahnula glavom, kaz e mirnim
glasom. Kad te Saga pitala jesi li i prije vidjela progonitelja, je li to
tono?
Penelope kimne.
Znac i mora da si ga vidjela, nastavi Joona prijateljski. Jer inac e
ne bi mogla znati da ga nikada prije nisi vidjela.
Penelope zuri ispred sebe i sjeti se kako se ubojica kretao kao da
mu se uopc e ne z uri, a svejedno se sve odvijalo uz asno brzo. Vidi ga
kako je sjeo i naciljao dok je visjela s uz eta iz helikoptera. Vidi ga
kako podiz e oruz je i puca. Bez z urbe, bez nervoze. Ponovno vidi
njegovo lice kad ga je obasjala munja i kad su pogledali jedno drugo.
Znamo da se boji, nastavi Joona. Ali mi...
Penelope zacvili i okrene se od njih, sakrije lice u jastuk. Sestra joj
za utjehu stavi ruku na rame.
Neu, plae Penelope. Neu...
U sobu brzo ue jos jedna medicinska sestra i objasni da c e joj dati
jo sredstva za smirenje kroz kateter.
Moram vas zamoliti da odete, kae sestra brzo Sagi i Jooni.
Vratit c emo se kasnije, kaz e Joona. Mislim da znam gdje je tvoja
majka. Sve u srediti.
Penelope je prestala plakati, ali jos uvijek ubrzano dis e. Cuje kako
sestra priprema infuziju i pomisli kako je soba podsjec a na zatvorsku
c eliju. Njezina mama nec e htjeti doc i ovamo. Penelope stisne zube i
pokua zadrati suze.
Ponekad joj se c ini da se sjec a prvih godina svog z ivota. Smrad
uparenih, prljavih tijela odmah je vrac a natrag u c eliju u kojoj se
rodila, kao i svjetlost baterije koja prelazi preko lica zatvorenica i
kako je mama daje nekome drugome koji odmah nastavi pjevus iti u
njezino uho dok mamu odvode straari.
66. Bez Penelope
* * *
Dvadeset minuta kasnije Saga trc i kroz hodnike policijske zgrade.
Vrhovi kose su joj mokri nakon kratkog tus iranja. Tijelo joj jos uvijek
titra od nezadovoljene poude. Gaice i traperice je neugodno uljaju.
Saga vidi upitno okruglo lice Anje Larsson iznad ekrana
kompjutora dok utrc ava u Joonin ured. On stoji usred prostorije s
fotogra ijom u ruci i c eka je. Kad vidi njegov os tri, ledenosivi pogled,
trnci nelagode predu joj leima.
Zatvori vrata, kae on.
Ona odmah zatvori, ode do njega i eka. Die brzo i tiho.
Axel Riessen se sjec a sve glazbe koju je ikada c uo, svakog tona,
svakog instrumenta u simfonijskom orkestru...
Ne razumijem.
Znao je s to glazbenici na slici sviraju, drugi gudac ki kvartet Be le
Bartka.
OK, bio si u pravu, kaz e ona brzo. Znac i moz e se vidjeti s to
sviraju po slici, ali...
Fotogra ija je snimljena 13. studenog 2009., prekine je Joona
otrim glasom.
Znac i ti prokletnici su prodavali oruz je Sudanu i nakon naloga za
uhienje al-Bashira, kae ona tiho.
Da.
Znali su da e municija zavriti u Darfuru, proape ona.
Joona kimne stisnutih vilica.
Carl Palmcrona nije smio biti u toj loz i, kaz e on. Pontus Salman
nije smio biti tamo, nitko nije smio biti tamo i...
Ali sad ih imamo na fotogra iji, kaz e ona suzdrz ano. Raphael
Guidi sklapa velike poslove sa Sudanom.
Da, odgovori Joona i pogleda Sagu u oi.
Velika riba je naravno zla, konstatira Saga. Mnogi su to i prije
govorili, mnogi sumnjali na to... ali ovi najvei se uvijek izvuku.
Stoje bez rijec i i promatraju fotogra iju, c etiri osobe u loz i Alte
Oper, ampanjac, njihova lica, glazba i Paganinijevi stari instrumenti.
Sad smo rijes ili prvu zagonetku, kaz e Saga i duboko udahne.
Znamo kako fotogra ija svjedoc i o tome da je Sudan pokus ao kupiti
oruje usprkos zabrani.
Palmcrona je bio tamo, onaj novac koji je imao na rac unu je
sigurno od mita, kaz e Joona polako. Ali istovremeno... Palmcrona
nije potpisao dopus tenje za izvoz oruz ja za Sudan nakon onoga s
predsjednikom, to bi bilo sasvim nemogue, to nikada ne bi usp....
Prekine se kad mu mobitel odjednom zavibrira u dz epu sakoa. Javi
se, slua bez rijei, a onda prekine vezu. Pogleda Sagu.
To je bio Axel Riessen, kaz e Joona. Tvrdi da zna u c emu je stvar
s fotografijom
74. Savren plan
* * *
Nakon duge i vruc e voz nje autom stigla je do logora u Kubbumu,
jugozapadno od Nyale u Janub Darfuru u juz nom Sudanu. Od prvog se
dana borila, zajedno s Jane i mus karcem kojeg su zvali Grey, da
pomognu rtvama racija Janjawida.
Probudila se po noc i jer su trojica tinejdz era koji su pripadali
vojsci vikala kako c e ubiti robove. Hodali su posred ceste, jedan od
njih imao je revolver u ruci. Penelope je stajala na prozoru i gledala ih
kad su naglo prili jednom starcu koji je pekao krumpire i ubili ga.
Djec aci su izas li na ulicu, osvrnuli se oko sebe, pokazali i nastavili
ravno prema baraci u kojoj su stanovale Penelope i Jane. Penelope je
zadrz ala dah kad ih je c ula kako buc no hodaju po verandi i uzbueno
razgovaraju.
A onda su iznenada provalili vrata barake i us li u hodnik. Penelope
je nepomic no lez ala skrivena pod krevetom i tiho molila Oc e nas .
Rus ili su namjes taj, nes to je lupilo o pod, nes to se razbilo. A onda je
ponovno c ula djec ake vani na cesti. jedan od njih se smijao i vikao da
c e robovi umrijeti. Penelope je dopuzala do prozora i provirila van.
Oteli su Jane i vukli je za sobom za kosu i bacili je nasred ceste. Vrata
druge barake su se otvorila i Grey je izas ao van s mac etom u ruci.
Mrs avi mu je djec ak krenuo ususret. Grey je bio barem trideset
centimetara vii od djeaka i jaih ramena.
to hoete? pitao je Grey.
Lice mu je bilo ozbiljno i sjajilo od znoja.
Mrs avi djec ak nije odgovorio na njegovo pitanje, samo je podigao
revolver i pucao mu u trbuh. Hitac je odjeknuo meu kuc ama. Grey je
pao na lea, pokus ao se uspraviti, ali onda ostao nepomic no lez ati s
rukom na trbuhu.
Mrtav Fur, povikao je djeak koji je drao Jane za kosu.
Drugi djec ak joj je nasilu ras irio noge. Borila se i neprestano im se
obrac ala c vrstim, mirnim glasom. Grey je nes to viknuo djec acima.
Mrs avi se vratio do njega, nes to viknuo, prislonio mu cijev revolvera
na c elo i pritisnuo okidac . Kliknuo je jednom, pa jos jednom, ali vis e
nije bilo metaka, ispalili su vec s est. Na cesti je nastupio trenutak
oklijevanja, a onda su se otvorila vrata drugih baraka i izas le su
afric ke z ene. Tinejdz eri su pustili Jane i poc eli bjez ati. Penelope je
vidjela pet z ena kako ih love. Strgnula je deku s kreveta, otkljuc ala
vrata, odjurila niz hodnik i van na cestu. Otrc ala je do Jane i zamotala
je u deku, pomogla joj ustati.
Ui unutra, rekla je Jane. Mogu se vratiti s jos municije, ne
smije biti ovdje vani...
Cijelu je noc i jutro Jane stajala za operacijskim stolom. Tek je u
deset sati ujutro otis la do svoje barake i legla u krevet. Tada je bila
sigurna da je spasila Greyu z ivot. Navec er je vec radila kao i obic no, a
dan poslije stanje se u bolnici vratilo u normalu. Mali djec aci su joj
pomagali, ali su bili vis e na oprezu i ponekad su se pravili da ne c uju
to im kae, kad bi im se inila previe zahtjevna.
* * *
Ne, proape Penelope.
to eli rei. ponovi Saga.
Penelope razmis lja o tome kako ne smiju izvoziti municiju u
Sudan.
Ne smiju, kae i utihne.
Bila si sigurnija u onoj podzemnoj sobi, kae Saga.
Sigurnija? Nitko me ne moe zatititi, odgovori Penelope.
Znamo gdje je on, nalazi se u njemac kom veleposlanstvu. Okruz ili
smo zgradu...
Ali niste ga uhvatili , prekine je Penelope glasno.
Izgleda da je ozlijeen, ustrijeljen, ui emo unutra i...
Hou s vama, kae Penelope.
Zato bi...
Zato to sam mu ja vidjela lice, odgovori ona.
I Joona i Saga se trgnu. Penelope pogleda Joonu.
Bio si u pravu, kae ona. Vidjela sam ga.
Nemamo puno vremena, ali stignemo napraviti fotorobota, kaz e
Saga nervoznim glasom.
To nema nikakve veze, kaz e Joona. Ne moz emo uhititi osobu na
teritoriju pod jurisdikcijom druge drz ave na osnovi slic nosti s
fotorobotom.
Ali ako ga svjedok pokaz e, kaz e Penelope i ustane i mirno ga
pogleda u oi.
83 . Poinitelj
* * *
Pontus Salman nije doveslao skroz do mola. Bijel je u licu i samo je
odmahnuo glavom kad mu je Joona Linna rekao da prie. Drz ao se
podalje obale i okrenuo amac u smjeru jezera.
Joona je sjeo na raspucanu drvenu klupu izblijedjelu od sunca na
samom kraju mola. Zelenilo se pari od vruc ine iz zemlje, a voda
njeno klokoe.
to hoete? pita Pontus uplaenim glasom.
Upravo sam razgovarao s vaom enom, kae Joona mirno.
Razgovarali ste?
Da, i...
Razgovarali ste s Veronique? pita Pontus zabrinuto.
Trebam odgovor na neka pitanja.
Nema vremena za to.
Ne morate z uriti s ovim, kaz e Joona bacivs i pogled na pus ku u
amcu.
to vi znate, promrmlja Pontus.
Vesla se polagano pomiu u vodi.
Znam da je municija za Keniju namijenjena Sudanu, kae Joona.
Pontus Salman ne odgovori.
Znam da je vaa ena snimila onu fotografiju u loi.
Pontus sjedi spus tena pogleda, podigne vesla s kojih kapa voda i
osjeti kako mu voda tee sve do ruku.
Ja ne mogu sprijec iti taj posao, kaz e tiho. Previs e mi se z urilo,
trebale su mi odredbe...
Pa ste potpisali ugovor.
Bio je savrs en. Cak i ako se sve otkrije, svi bi mogli tvrditi da su
imali najbolje namjere, da nisu znali, nitko ne bi bio kriv.
Ali svejedno je sve polo krivo, kae Joona.
Da.
Razmiljao sam da priekam s vaim uhienjem...
S obzirom da ne moete nita dokazati, kae Pontus.
Nisam razgovarao s tuz iteljem, nastavi Joona. Ali siguran sam da
vam moz emo ponuditi blaz u kaznu ako budete svjedoc ili protiv
Raphaela Guidija.
Svjedoc iti, nec u ja svjedoc iti, vikne Pontus. Ne razumijete vi o
c emu se tu radi. Ja sam potpisao poseban ugovor i da nisam ovakva
prokleta kukavica ve bih postupio isto kao i Carl Palmcrona
Pruit emo vam zatitu, ako budete svjedoili, kae Joona.
Palmcrona se izvukao, pros apc e Pontus. Objesio se i sada
sljedec i direktor mora potpisati ugovor. Palmcrona Raphaelu vis e nije
bio zanimljiv i nije morao doivjeti svoju moru...
Pontusovo beivotno lice odjednom obasja osmijeh.
Joona ga pogleda i pomisli kako nije istina da se Palmcrona
izvukao jer njegova je nona mora zasigurno bila da mu sin umre.
Stiz e psihologinja, objasni mu Joona. I ona c e vas pokus ati
uvjeriti da samoubojstvo nije nikakav izlaz...
Pontus Salman ponovno pone veslati prema sredini jezera.
Pontuse, trebam odgovore na jos neka pitanja, kaz e Joona
glasnije. Kaz ete da c e sljedec i direktor ISP-a biti prisiljen potpisati
dozvolu za izvoz, a s to ako odbije? Zar ne moz e samo odbiti uc i u taj
Paganinijev ugovor? Zar ne moe jednostavno odbiti?
Pontus Salman prestane veslati, c amac nastavi kliziti u tom smjeru,
vesla se vuku kroz vodu.
Da, moe, odgovori on mirno. Ali ne eli...
92. Otkriven
* * *
Joona se popne na sivi nadzorni brod Kirku koji je Finska mornarica
preuzela od obalne straz e prije s est godina. Dok se rukuje sa
zapovjednikom broda Pasijem Rannikkom, padne mu na pamet
Lennart Johansson iz Pomorske policije na Dalaro u. Onaj koji je volio
surfati i zvao se Lance.
Pasi Rannikko izgleda isto kao Lance, mlad, preplanuo mus karac
intenzivno plavih oc iju. Ali za razliku od Lancea, on svoj posao shvac a
vrlo ozbiljno. Oc ito je da ga muc i taj neoc ekivani zadatak ispred
teritorija Finske.
Nita u vezi ove ture me ne veseli, kae Pasi Rannikko.
Ali moj zapovjednik je frend tvog s efa... i to je oc ito bilo
dovoljno.
Rac unam na to da c emo dobiti tuz iteljevu odluku dok budemo na
putu tamo, kaz e Joona i osjeti vibracije kad se brod odlijepio od mola
i glatko kliznuo preko vode.
Cim dobijes tu odluku kontaktirat c u Hanko. To je raketna
topovnjac a s dvadeset mornara i sedmoricom koji sluz e vojnu
obvezu.
Pokae topovnjau na radaru.
Ona moz e postic i do 35 c vorova, nec e joj trebati ni dvadeset
minuta da doe do nas.
Dobro.
Jahta Raphaela Guidija je pros la otok Dago i nalazi se u blizini
Estonije... Nadam se da si svjestan da moz emo uc i na brod dok je u
estonskim vodama samo u hitnom sluc aju ili ako se radi o oc itim
kriminalnim aktivnostima.
Da, odgovori Joona.
Uz brujanje maina brod napusti luku.
Evo cijele posade, kae Pasi Rannikko ironino.
Golemi mus karac plave brade popne se na palubu. On je prvi i
jedini o icir i predstavi se kao Niko Kapanen, k'o onaj hokejas .
Pogleda Joonu, poee se po bradi, a onda oprezno pita:
Zato je ustvari osumnjien taj Guidi?
Otmicu, ubojstvo, ubojstvo policajca, krijumc arenje oruz ja, kaz e
Joona.
I vedska poalje jednog policajca?
Da, nasmijei se Joona.
A na je doprinos nenaoruana stara kanta od broda.
Cim dobijemo tuz iteljevu odluku, imat c emo cijeli vod, kaz e Pasi
Rannikko jednolic nim glasom. Razgovarao sam s Urhom Saarinenom
na Hanku, oni mogu biti ovdje za dvadeset minuta.
A inspekcije, kaz e Niko. Pa jebemu, moz emo valjda
pregledati...
Ne u estonskim vodama, prekine ga Pasi Rannikko.
A u kurac, promrmlja Niko.
Sve e biti u redu, kae Joona.
102. Kad okrene sliku
SAGA BAUER GLASNO OPSUJE, a onda ostane sjediti u autu. Zaz miri i
nekoliko puta udari rukama po volanu. Polako si ponavlja da se mora
koncentrirati i nastaviti traz iti prije nego s to bude prekasno. Toliko se
zamislila da se trgnula kad joj je zazvonio mobitel.
Opet ja, kae Anja Larsson.
Spojit c u te s Herbertom Saxe usom iz bolnice Sankta Maria
Hjrta, kae kratko.
OK, o emu se...
Saxe us je bio zaduz en za Beverly Andersson tijekom dvije godine
koje je provela u klinici.
Hvala, to mi...
Ali Anja je ve prebacila Sagu na drugu liniju.
Saga c eka, c uje kako telefon zvoni. Sankta Maria Hja rta, razmis lja i
sjeti se da se ta bolnica nalazi u Torsbyju, istono od Stockholma.
Da, Herbert na telefonu, kae joj topao glas na uho.
Dobar dan, moje ime je Saga Bauer, ja sam inspektorica u
Sigurnosno-obavjes tajnoj agenciji. Trebala bih pronac i djevojku koja
je bila vaa pacijentica, Beverly Andersson.
U slualici tiina.
Je li ona dobro? pita doktor nakon nekog vremena.
Ne znam, moram razgovarati s njom, kaz e Saga brzo. Jako je
hitno.
Ona stanuje kod Axela Riessena koji... on je kao nesluz beno
odgovoran za nju.
Znac i ona tamo stanuje? pita Saga brzo, okrene kljuc i pokrene
auto.
Axel Riessen joj je dao sobu dok ne pronae svoj stan, odgovori
on. Ona ima samo petnaest godina, ali ne bi bilo u redu pokus ati je
prisiliti da se vrati kui.
Promet nije gust tako da Saga moe brzo voziti.
Smijem li znati zato ste lijeili Beverly? pita.
Lijenik udahne, a onda kae dubokim, prijateljskim glasom:
Ne znam koliko je to zanimljivo... Kao lijec nik odgovorio bih da je
imala ozbiljan poremeaj osobnosti kad je dola ovamo, Skupina B.
to to znai?
Nis ta, odgovori Herbert Saxe us i nakas lje se. Ali ako me pitate
kao c ovjeka, onda c u odgovoriti da je Beverly zdrava, zdravija od
vec ine ljudi... Znam da ovo zvuc i kao fraza, ali nije ona ta koja je
bolesna.
Nego svijet.
Da, uzdahne on.
Saga mu zahvali, prekine vezu i skrene u Valhallava gen. Naslon
sjedala se lijepi za njezina znojna leda. Mobitel joj zazvoni upravo kad
je projurila kroz crveno kod Olympia stadiona.
Mislila sam da bih i ja mogla pokus ati porazgovarati s Beverlynim
tatom, kaz e Anja. On je ustvari drag c ovjek, samo je imao naporan
dan, morao se pobrinuti za ozlijeenu junicu. Utjes iti je, kako je rekao.
Njegova obitelj oduvijek z ivi na tom imanju. Sada je ostao sam.
Razgovarali smo o knjizi udnovato putovanje Nilsa Holgerssona i na
kraju je donio nekoliko pisama koje mu je Beverly poslala. Jos su bila
neotvorena, zamisli tvrdoglavog c ovjeka. Beverly mu je napisala svoj
broj mobitela u svakom pismu.
Saga Bauer nekoliko puta zahvali Anji, a onda nazove taj broj. Stoji
ispred kuc e Axela i Roberta Riessena dok slus a kako zvoni mobitel
Beverly Andersson.
Zvoni i zvoni, ali nitko se ne javlja. Sunce sjaji kroz pras inu ispred
crkve. Saga osjec a kako joj tijelo drhti od napora, vrijeme neumitno
prolazi, Joona c e se na kraju morati sasvim sam suoc iti s Raphaelom
Guidijem.
S mobitelom na uhu prie ulaznim vratima Roberta Riessena i
pozvoni. Odjednom u mobitelu klikne i uje se tiho ukanje.
Beverly? pita Saga. Jesi to ti?
uje kako netko die.
Javi se, Beverly, kae Saga najnjenije to moe. Gdje si?
Ja...
Ponovno tiina.
to si rekla? to si rekla Beverly, nisam te dobro ula.
Ne smijem jo izai van, proape ona i prekine vezu.
* * *
Robert Riessen je tih i blijeda lica dok pus ta Sagu u sobu Beverly
Andersson i zamoli je da zatvori vrata za sobom kad bude gotova.
Soba izgleda gotovo prazno. Tamo je samo nekoliko komada sloz ene
odjec e u ormaru, par gumenih c izama, jedna zimska jakna i punjac za
mobitel.
Saga zatvori vrata za sobom i sie dolje do stana Axela Riessena
kako bi pokus ala shvatiti na s to je Joona mislio, zas to bi djevojc ica
mogla biti svjedok. Proe kroz dnevnu sobu, salone i tihu knjiz nicu.
Vrata spavac e sobe Axela Riessena su ods krinuta. Saga hoda preko
debelog, kineskog tepiha uz krevet i ue u kupaonicu. Zbog nec ega je
napeta. Nekakva neugodna atmosfera vlada u sobi i Saga stavi ruku na
svoj pis tolj u futroli. Na stolu se nalazi c as a i u njoj uveli ostaci
maslaka.
Pras ina polagano ples e na suncu, namjes taj i stvari su tes ki i tihi.
Kad jedna grana odjednom zagrebe po prozoru, srce joj bre zakuca.
Prie nepospremljenom krevetu, promatra nabore na plahtama,
jastucima. Uc ini joj se da c uje oprezne korake iz knjiz nice i taman se
htjela is uljati tamo kad je netko zgrabi za noz ni zglob. Netko lez i pod
krevetom. Istrgne se, odmakne, i dok izvlac i pis tolj srus i stol sa c as om.
Saga se spusti na koljena i nacilja, ali odmah spusti oruz je. Iz tame
ispod kreveta gleda je djevojka velikim, uplas enim oc ima. Saga stavi
pitolj u futrolu i duboko uzdahne.
Ti sjaji, proape djevojka.
Beverly? pita Saga.
Smijem li sada izai?
Jamim ti da je sigurno, smije izai, kae Saga mirno.
Je l' pros lo sat vremena? Axel mi je rekao da smijem izac i tek kad
proe sat vremena.
Prolo je puno vie od sat vremena, Beverly?
Saga joj pomogne da se izvue van.
Djevojc ica je samo u donjem rublju i sva je ukoc ena od dugog
nepomic nog lez anja. Kosa joj je kratka, a ruke pune crtez a i slova
iaranih tintom.
Sto radis pod Axelovim krevetom? pita Saga nastojec i da joj glas
mirno zvui.
On je moj najbolji prijatelj, odgovori Beverly tiho i navuc e
traperice.
Mislim da je on u velikoj opasnosti, mora mi ispriati to zna.
Beverly stoji s majicom u ruci. Lice joj se odjednom zacrveni, a
suze pojave u oima.
Nisam...
Beverly utihne, usnice joj podrhtavaju.
Smiri se, kaz e Saga pokus avajuc i zatomiti stres u glasu. Poc ni od
poetka.
Lez ala sam u krevetu kad je Axel us ao u sobu, kaz e Beverly tihim
glasom. Odmah sam shvatila da se nes to dogodilo, bio je sav blijed u
licu. Mislila sam da je tuan jer sam stopirala, a to ne smijem raditi.
Utihne i okrene lice od Sage.
Molim te Beverly, nastavi, malo nam se uri.
Beverly pros apc e oprosti, brzo obris e obraze majicom i pogleda
Sagu, oi su joj vlane, a vrh nosa crven.
Axel je us ao u sobu, ispric a Beverly, sad se sabrala. Rekao mi je
da se sakrijem pod krevet i da ne izlazim barem sat vremena i... onda
je izjurio u dnevnu sobu i ne znam... samo sam im vidjela noge, ali dva
su stric eka dos la iza njega. Nes to su mu uz asno napravili. Vrisnuo je, a
oni su ga bacili na pod i zamotali ga u bijeli najlon i odnijeli ga van.
Sve je is lo jako brzo. Nisam im vidjela lica... ne znam ni jesu li to bili
ljudi...
Cekaj malo, kaz e Saga i izvadi mobitel. Moras poc i sa mnom i
sve to ispriati jednom ovjeku koji se zove Jens Svanehjlm.
Saga nazove Carlosa Eliassona, ruke joj drhte od stresa.
Imamo svjedokinju koja je vidjela kako je Axel Riessen odveden
protiv svoje volje. Imamo svjedokinju, ponovi ona. Vidjela je kako su
Riessena napali i odnijeli, to mora biti dovoljno.
Saga pogleda Beverly dok slua reakciju s druge strane veze.
Dobro, odmah stiemo, kae ona.
Dovedite Svanehjlma, a on neka stupi u vezu s Europolom.
108. Lojalnost
AXEL OTVORI KOZNU MAPU koja stoji na stolu i vidi da su u njoj svi
dokumenti potrebni da kontejnerski brod Icelus dobije dozvolu
napustiti gteborku luku sa svojom velikom poiljkom municije.
Jedino to nedostaje je njegov potpis.
Sin Raphaela Guidija, Peter, ue u prostoriju, stisnuta, blijeda lica.
Nosi vrlo lijepu violinu, crvenosmei instrument zakrivljena tijela.
Axel odmah vidi da se radi o Amatiju, vrlo dobro uuvanom Amatiju.
Kao s to mislim da sam vec rekao, smatram da odreena glazba
odgovara uz ovo s to c emo sada uc initi, kaz e Raphael blago. Ova je
violina pripadala njegovoj majci... a puno prije toga svirao ju je Nicolo
Paganini.
Napravljena je 1657., kaz e Peter, izvadi kljuc eve i mobitel iz
dz epova i stavi sve na stol, a onda stavi violinu na rame. Djec ak
prisloni gudalo na z ice i poc ne svirati. Axel odmah c uje da je to uvod u
Paganinijevo najpoznatije djelo 24 Capricci. To se smatra najtez om
kompozicijom za violinu na svijetu. Djec ak svira kao da je pod vodom.
Jako presporo.
Ovo je povoljan ugovor, kae Raphael tiho.
Vani je jos uvijek dan, kroz velike prozore u salon prodire siva
svjetlost.
Axel pomisli na Beverly, kako se popela u njegov krevet u onoj
psihijatrijskoj klinici i proaptala: Vidjela sam svjetla, to ti sjaji.
Jesi li odluio? pita Raphael.
Axel ne moz e gledati u Raphaelove zlokobne oc i, izbjegava njegov
pogled i uzme kemijsku olovku koja lez i pred njim. Cuje kako mu srce
lupa i pokua sakriti ubrzano disanje.
Ovoga puta nec e nacrtati c ovjec uljka koji kaz e Bok, napisat c e
svoje ime i moliti se da to Raphaelu Guidiju bude dovoljno da ga pusti
da se vrati u Svedsku. Axel osjec a kako mu kemijska drhti u ruci.
Pridrz i ruku drugom rukom kako bi je smirio, udahne i oprezno
primakne vrh kemijske olovke praznom mjestu na papiru.
Cekaj, kaz e Raphael. Prije nego s to is ta potpis es z elim znati
hoe li mi biti lojalan.
Axel podigne glavu i pogleda ga u oi.
Ako si stvarno spreman doz ivjeti svoju noc nu moru ako narus is
ugovor, potvrdi to time to e mi poljubiti ruku.
Molim? proape Axel.
Sklapamo li ugovor?
Da, odgovori Axel.
Poljubi mi ruku, kaz e Raphael iskrivljenim glasom, kao da glumi
budalu u nekoj staroj predstavi.
Sin mu svira sve sporije, pokus ava dobiti prste da ga slus aju,
promijeni brzinu, ali krivo svira na tes kim prijelazima, zapne i
odjednom samo odustane.
Nastavi, kae Raphael ni ne pogledavi ga.
Preteko je, ne zvui dobro.
Peter, razmaeno je odustati prije nego to si uope...
Onda ti to odsviraj, prekine ga sin.
Raphaelovo lice postane ukoeno i strogo poput pranjave stijene.
Uinit e to sam rekao, kae isforsirano mirno.
Djeak stoji nepomino, sputena pogleda.
Raphaelova desna ruka podigne se do patentnog zatvarac a jakne
od trenirke.
Peter, meni je zvualo ba lijepo, kae sabrano.
Kobilica ti je nakrivljena, kae Axel gotovo apatom.
Peter pogleda violinu rumenih obraza.
Moe li se popraviti? pita.
To je lako prilagoditi, ja to mogu uiniti, ako eli, kae Axel.
Je l' to dugo traje? pita Raphael.
Ne, odgovori Axel.
Spusti kemijsku olovku, uzme violinu, okrene je, osjeti kako je
lagana. Nikada prije nije drz ao pravog Amatija na kojemu je svirao
Paganini.
Raphaelu Guidiju zazvoni mobitel. Uzme ga i pogleda display,
ustane i izae van, slua nekoga.
To ne moe biti, kae udnim izrazom lica.
Sokirani osmijeh mu prijee preko usana, a onda nes to kaz e
tjelohraniteljima napetim glasom. Oni izau iz blagovaonice i poz ure
uza stepenice zajedno s Raphaelom.
Peter promatra Axela dok opus ta z ice. Instrument s kripi. Suhi
zvuk njegovih prstiju pojac ava rezonantna kutija. Axel oprezno
podigne kobilicu, a onda nategne ice preko nje.
Je l' sve u redu? pita Peter apatom.
Da, odgovori Axel dok utimava violinu. Probaj sad da uje.
Hvala, kae Peter kad je uzeo violinu.
Axel vidi da Peterov mobitel lei na stolu i kae:
Nastavi svirati, stigao si taman do poetka pizzicata.
Sad mi je neugodno, kae Peter i okrene se od njega.
Axel se nagne prema stolu, oprezno ispruz i ruku iza lea, vrs cima
prstiju dodirne mobitel i malo ga gurne tako da se zavrtio na stolu.
Peter mu je okrenut leima, stavi violinu na rame i uzme gudalo.
Axel uzme mobitel, sakrije ga u ruci i pomakne se malo u stranu.
Peter spusti gudalo na z ice, ali onda se zaustavi, okrene se i
pokua vidjeti neto iza Axela.
Moj mobitel, kae. Je li iza tebe?
Axel pusti mobitel da mu isklizne iz ruke na stol, a onda se okrene
i uzme ga.
Moe li provjeriti jesam li dobio poruku? pita Peter.
Axel pogleda mobitel i vidi da je signal dobar, iako su nasred mora.
Shvati da brod mora imati satelitsku vezu.
Nema poruke, kae i stavi mobitel natrag na stol.
Hvala.
Axel ostane stajati uz stol, a Peter nastavi svirati Capricci br. 24,
polagano i sve vie ispada iz ritma.
Nije da Peter nema talenta, puno je vjez bao, ali ne moz e odsvirati
to djelo. No, zvuk violine je tako predivan da bi Axel uz ivao u njemu
da i malo dijete samo natez e z ice. Nasloni se na stol i slus a, ponovno
se pokua dokopati mobitela.
Peter se bori da svira ispravno, ali gubi tempo, prestane svirati, pa
poc ne ispoc etka dok Axel pokus ava dosegnuti mobitel. Polagano se
pomic e u stranu, ali ga ne stigne uzeti. Peter krivo odsvira, spusti
gudalo i okrene se prema Axelu.
Ovo je teko, kae i ponovno pokua.
Ali ponovno pogrijei.
Ne mogu, kae i spusti violinu.
Ako dri prstenjak na a-ici, onda je lake stii...
Moe li mi pokazati?
Axel pogleda mobitel koji lez i na stolu. Izvana nes to bljesne i Axel
se okrene prema prozorima. More je neobic no mirno i prazno. Iz
strojarnice se uje tutnjava koju do sada nije primijetio.
Peter mu pruz i violinu i Axel je prisloni na rame, jos malo zategne
z ice, a onda poc ne svirati djelo otpoc etka. Tuz an uvod brzim tempom
potec e prostorijom. Zvuk violine nije snaz an, vec prekrasno blag i c ist.
Paganinijeva glazba poc ne loviti samu sebe u sve brz im i glasnijim
krugovima.
Boe, proape Peter.
Takt je odjednom vrtoglav, prestissimo. Zaigrano lijep, a
istovremeno ispresijecan naglim promjenama z ica i os trim skokovima
meu oktavama.
Axel ima svu tu glazbu u glavi, samo je treba pustiti van. Svi tonovi
nisu savrs eni, ali prsti jos uvijek znaju pronac i put preko vrata violine,
prelaze preko drveta i ica.
Raphael nes to povic e sa zapovjednog mosta i nes to tresne o pod
tako jako da kristalni lusteri zazveckaju. Axel nastavi svirati - zvonki,
veseli prijelazi svjetlucaju poput sunca preko morske povrine.
Odjednom se zac uju koraci na stepenicama i Axel ugleda Raphaela
znojna lica s krvavim vojnim noz em u ruci. Naglo prestane svirati.
Sjedokosi tjelohranitelj hoda uz Raphaela s podignutom zelenom
automatskom pukom belgijske marke Fabrique Nationale SCAR.
110. Na brodu
* * *
Veliki kontejnerski brod Icelus nikada nije napustio gteborku luku.
Velika pos iljka municije je istovarena s njega i odvezena u
skladite carine.
Jens Svanehja lm je vodio dugo suenje, ali osim neimenovanog
tjelohranitelja Raphaela Guidija, svi su drugi sudionici bili mrtvi.
Nije bilo moguc e dokazati da je itko osim Pontusa Salmana u
kompaniji Silencia Defence bio umijes an u ilegalnu djelatnost. Jedini
koji je poc inio zloc in u Inspekciji za strates ke proizvode bio je bivs i
generalni direktor Carl Palmcrona.
Jo rgen Gru nlicht je bio osumnjic en za davanje mita i organiziranje
priprema za ilegalnu djelatnost, ali na kraju nije osuen ni po jednoj
toc ki optuz nice. Zakljuc ak je bio da je Kontrolno vijec e za izvoz i svi
s vedski politic ari koji su imali neke veze s tim izvozom bili prevareni i
da su vjerovali da ispravno postupaju.
Preliminarne istrage zbog uzimanja mita dvojice kenijskih
politic ara predana su Rolandu Lidondeu, voditelju borbe protiv
korupcije i drz avnom tajniku Governance and Ethics, ali vjerojatno c e
na kraju ispasti da ni kenijski politic ari nisu znali s to rade i da su
mislili da ispravno postupaju.
Brodovlasnik Intersafe Shippinga nije bio svjestan da c e municija
biti prebac ena iz luke u Mombasi u juz ni Sudan, a kenijski transporter
Trans Continent nije znao da gnojivo koje je trebao prevesti
kamionom za Sudan, nije gnojivo nego municija. Svi su mislili da
ispravno postupaju.
Axel Riessen
* * *
Svaki se dan proizvede trideset i devet milijuna metaka za razlic ita
oruz ja. Minimalni vojni izdaci u svijetu iznose 1.226 milijarde dolara
godis nje. Usprkos tome s to se neprestano proizvode enormne kolic ine
ratnog materijala, potraz nju je nemoguc e zadovoljiti. Devet najvec ih
izvoznika konvencionalnog oruz ja su: SAD, Rusija, Njemac ka,
Francuska, Velika Britanija, Nizozemska, Italija, vedska i Kina.
O autoru