You have downloaded a document from

The Central and Eastern European Online Library

The joined archive of hundreds of Central-, East- and South-East-European publishers,

research institutes, and various content providers

Source: Godinjak Fakulteta politikih nauka

Yearbook of the Faculty of Political Sciences

Location: Bosnia and Herzegovina

Author(s): air Filandra
Title: Nacija ili zajednica Protivrjenosti bonjakog nacionalnog razvoja
Nation or Community- Contradictions of Bosniaks National Development
Issue: 1/2006
Citation air Filandra. "Nacija ili zajednica Protivrjenosti bonjakog nacionalnog razvoja".
style: Godinjak Fakulteta politikih nauka 1:195-206.

https://www.ceeol.com/search/article-detail?id=22492
CEEOL copyright 2017

Prof. dr. AIR FILANDRA

Nacija ili zajednica

Protivrjenosti bonjakog nacionalnog razvoja

Saetak
Ovaj rad ukazuje na pojedine aspekte procesa oblikovanja bonjake nacije
na kraju XX stoljea, posebno na njen odnos prema kategoriji drave, i to
nacionalne drave, i kategoriji etnikog u nacionalnom identitetu. Akcent je
stavljen na poloaj bonjake elite, vjerske i sekularne, u raspadu Jugoslavije i
na njen odgovor prema povijesnim mogunostima koje je taj in izazvao, od
kojih je osnovna bila uspostava bonjake nacionalne drave.

Za bosanske muslimane se krajem osamdesetih godina XX stoljea

krajnje latentno, na nain da oni toga u poetku nisu bili ni svjesni,
postavilo pitanje drave, posebne bonjake ili zajednike bosanske,
iskazano na sljedei nain: Zato i mi, kao i svi drugi, ne bi imali vlasti-
tu dravu? Ili bar dravu u kojoj bi mi bili nosea, glavna, dominantna
nacija?
Fakultet politikih nauka GODINJAK 2006

Raspad Jugoslavije i pregrupiranje nacionalno-politikih snaga uzroko-

vali su razvoj dogaanja koja su takvu mogunost postavljala kao ozbiljan
izazov pred bonjaku elitu. Uspostava novih, nezavisnih nacionalnih dra
va u okruenju bila je realnost. Svaka republika bive zajednike drave us-
postavila se ili se eljela uspostaviti kao nezavisna nacionalna drava. Zato
bi onda Mi bili izuzetak, pitali su se neki meu Bonjacima. Taj raspad,
ta izvanjska povijesna okolnost, pred bosanske muslimane je postavila to
pitanje a da ga oni sami nisu bili ni svjesni, niti su ga sebi autonomno
u takvom nacionalno-politikom obliku postavljali. Jednostavno, tim pita-
njem su bili zateeni. Oni su, dakle, i mimo svoje volje bili isporueni povi-
jesti da na to pitanje ponude odgovor.

NACIJA ILI ZAJEDNICA 195
CEEOL copyright 2017
CEEOL copyright 2017
196
Fakultet politikih nauka GODINJAK 2006 AIR FILANDRA

Prva hipoteza ovog istraivanja jeste da je ovo pitanje i danas bez jas
nog i, naravno, konanog odgovora unutar bonjake elite i da e njegova
otvorenost u bitnome utjecati na daljnje profiliranje tog naroda, na njegov
odnos prema Srbima i Hrvatima, i obrnuto, i ukupne politike odnose u
Bosni. Primjer toga je i jedna izjava Bakira Izetbegovia, potpredsjednika
Stranke demokratske akcije, da su Bonjaci uz duno potovanje ostalih
patriota, okosnica i temelj BiH... (B. Izetbegovi, 2004). Druga hipoteza
jeste da je prizivanje kategorije bonjakoga u nacionalnoj nominaciji ve
sredinom osamdesetih godina bilo u direktnoj i najtjenjoj vezi sa skorom
i nadolazeom mogunou uspostave posebne bosanske drave. Prijelaz
sa muslimanstva na bonjatvo, sa religije na jezik, u formiranju nacije je
bosanskomuslimansko oponaanje nacionalnotvorakih procesa u susjed-
stvu i u Evropi. Taj tok svijesti, taj proces, ispunjavat e sadraj kategorije
bosanskog u budunosti, na nain kako je to, recimo, jezik igrao domi-
nantnu ulogu u modernom hrvatskom nacionalnom formiranju (kiljan,
2002: 224-245).
Taj nominalizam je bio instrumentalan i kao takav e zadugo ostati i
za aktuelnu bonjaku elitu, ali i za njeno osporavanje sa srpske i hrvatske
strane. Tu se, u renominaciji, dakle, nije radilo samo o pravu i elji da se
jednom neslobodnom narodu konano vrati njegovo povijesno, etniko
ime, ve da se u ime tog imena uspostavi vlast, organizira drava, promijeni
karakter Bosne, to samo po sebi i ne bi bilo sporno kada bi demokratskim
sredstvima bilo izvodljivo, a siguran sam da nije.

Nacija ili zajednica

Bosanski muslimani se u raspadu Jugoslavije preovlaujue samorazu-

mijevaju u konfesionalno-kulturnim kategorijama. Istovremeno ih i dru-
gi, prije svega srpske i hrvatske nacionalne elite, takoer samo i priznaju
kao konfesionalni, a ne kao nacionalni, politiki, dravotvorni subjekt.
Na njihovom anacionalizmu one dijelom i zasnivaju svoje predodbe o
vlastitim velikim dravama. To konfesionalno samorazumijevanje bilo je
stvar i naslijee terminologije. Oni su bili jedan od rijetkih naroda koji
je za nacionalno ime dobio jedan univerzalni religijski termin. Istovreme-
no, islam je poeo sluiti negativnom medijskom i politikom markiranju
bonjake drugojanosti, njenom latentnom pretvaranju u buduu metu
napada, kako se to i dogodilo. Bosanski muslimani su u tokovima raspa-
da Jugoslavije svoju neospornu nacionalnu i politiku posebnost izraavali
vjerskim i kulturnim, vie nego nacionalnim i politikim terminima, mada

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

je nacionalni supstrat tih termina bio neosporan. Tog supstrata, recimo, na

poetku XX stoljea nije bilo u okviru istog termina Musliman.
Dokaz o tome da su bosanski muslimani uvidjeli da islam poinje slu-
iti i kao polazite, ali i kao opravdanje za njihovo poetno osporavanje,
kasnije otvoreno negiranje i fiziko diskriminiranje, jeste i injenica da
je prva njihova nevladina organizacija Forum za zatitu individualnih i
tradicijskih prava Muslimana (osnovna 14. maja 1990. od prof. Muha-
meda Filipovia) nastala uz obrazloenje da se iri talas mrnje i nera-
zumijevanja i da su vladajue snage nesposobne da se ovoj vrsti mrnje i
agresije suprotstave... Na Muslimane se upire prstom kao na najveu opas
nost za poredak... Ono to se danas deava Muslimanima, sutra se moe
desiti drugima (Filipovi, 1990). Filipovi je tada istovremeno ukazao i
na totalitarni neojugoslavenski restriktivni duh u shvaanju prava i slo-
boda. On je bio vidljiv u stigmatizaciji vjerskih i nacionalnih uvjerenja i
pripadanja kao da su ona sama po sebi zloslutan znak, a takav restriktivni
duh je danas dijelom prisutan u bosanskim tzv. liberalnim intelektual-
nim krugovima koji se manihejski (Brubaker, 1999: 55-71) i a priori
negativno odnose prema svakom obliku grupnog nacionalnog identiteta
i u kulturno heterogenim drutvima. Ne koristei termin najugroeniji
ve najosporavaniji, on je ukazivao na pravno-politiku neravnoprav-
nost bosanskih muslimana i njihovu diskriminiranost po pitanju islama,
na injenicu da se svako oitovanje islama i muslimanstva u javnosti tre-
tira negativno. U tome je prednjaila beogradska tampa. Analiza njenog
pisanja o islamu i muslimanima devedesetih godina XX stoljea bila bi
vrijedan prilog razumijevanju modela nastanka i upravljanja vjersko-na-
cionalnim historijama na Balkanu, budui da su te historije upravo tu
zaete. Mada se Forum predstavlja kao nepolitina organizacija za zatitu
graanskih, ljudskih i kulturno-historijskih prava svih ljudi i naroda, on
Fakultet politikih nauka GODINJAK 2006

je faktiki prvi alarmirao Bonjake i utjecao na uspostavu njihove poseb-

ne javnosti.
Dok se konfesionalni nacionalizam za vrijeme socijalizma sastajao u
politiki ciljanom spoju islama, kulture i slavenskog porijekla, dotle se
konfesionalni kulturalizam kod nove bonjake elite pred poetak ratova
u raspadu Jugoslavije oituje u nedovoljnoj izotrenosti njihove nacional-
ne svijesti. Tako se Forum zalagao za tradicijska prava Muslimana; Stran-
ka demokratske akcije, osnovana deset dana kasnije, sebe je postavila kao
politiki savez graana Jugoslavije koji pripadaju muslimanskom kultur-
no-povijesnom krugu, a Izetbegovi je uvodno izlaganje na osnivakom
kongresu svoje stranke poeo Bismillom (A. Izetbegovi, 1990).

NACIJA ILI ZAJEDNICA 197
CEEOL copyright 2017
CEEOL copyright 2017
198
Fakultet politikih nauka GODINJAK 2006 AIR FILANDRA

Kako je padom komunizma dolo do promjena politikog sistema, tako

je dolo i do promjene elite, a time i koncepta nacije, kulture, prolosti i
budunosti, u skladu s injenicom da su i novi osnovi drutva bili ideo-
loki. Novonastupajua bosanskomuslimanska elita vie je muslimanska
nego to je bosanska. Uglavnom se regrutira iz tri sloja: 1. potomaka bo-
njakog plemstva i veleposjednikog stalea s neprikrivenim ambicijama
restauracije historije; 2. islamskih intelektualaca, istinskih komunistikih
opozicionera iz poznatog procesa 1983, te jednog dijela uleme; 3. dijela
muslimanske nacionalne komunistike inteligencije stasale sedamdesetih
godina u procesu komunistikog dodjeljivanja bosanskohercegovakim
Muslimanima statusa nacije.
U novoj eliti dominantni su bili, ali i ostali, islamski intelektualci, bu-
dui da su oni formirali i predvodili SDA. Stavove o odnosu drutva i
politike obrazlagali su, izmeu ostalog, na sljedei nain:
U jeku nacionalnih homogenizacija, kada se islam i njegovi sljedbenici
tretiraju kao opasnost za druge da bi se prikrio progon njih sa njihovih
babovina i ubijanje na vlastitoj zemlji, muslimane e surovi dogaaji i pre-
vrati natjerati da se ivotno vrate Kuranu i ponu stvarati svoj ummet. Ali,
prema jednom referatu dr. Harisa Silajdia, za razliku od zajednica koje
se u bivem ili postojeem svijetu socijalizma osnivaju na osnovi nacionali-
teta, ili, na drugoj strani, u svijetu parlamentarne demokratije i privatnog
kapitala (zapadnoevropskea i amerika drutva) na osnovi profita, musli-
mani e svoj ummet, ako Bog da, oformiti na jednoj drugaijoj osnovi,
koja nee negirati prethodne dvije, ve ih skladno podrazumijevati, ali i
nadii. Ta osnova je islamski monoteizam... to je osnova zajednika svim
muslimanskim narodima... (Lati, 1990).
Ovo je programski stav. Vidljivo je miljenje nivoa obraanja, to se
ne moe tek tako personalizirati i pripisati namjeri autora, a niti pukom
sluaju, ve je prije odraz opeg stanja svijesti te bonjake elite. Jedno je
panislamistiko obraanje ukupnosti muslimana, a drugo je govor o so-
cijalizmu, to implicira bosanske, domae prilike. Uoljivo se odbacuje
organizacija drutva na kategoriji nacije, to jest (islamski univerzalizam
ne voli nacionalni partikularizam) put kojim je ve bilo polo bosansko i
evropsko okruenje poslije pada Berlinskog zida. Moralistiki se odbacuje
organizacija drutva i na principima parlamentarne demokracije. Ona se
poistovjeuje sa interesima novca i kapitala, a jedino preporuuje islamski
monoteizam, koji je, prema autoru, superioran ostalim osnovama novog
objedinjavanja naroda tog podruja. Nacija i parlamentarna demokracija
se iskljuuje ummetom. Na taj nain dilema ummet ili nacija (Abdulah

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

al-Ahsan, 2004: 79) nekritiki se, apstraktno i ahistorijski uitava na bo-

sanske kao po sebi evropske prilike i na Bonjake kao mogueg subjekta te
dihotomijske ideologeme.
Istina, krvavo je iskustvo domicilnih evropskih i evroazijskih musli-
manskih naroda sa kategorijom nacije. Nalije njenog ekskluzivizma je
etniko ienje, genocid, a taj proces na Balkanu najbolje opisuje Justin
McCarthy piui o grkom genocidu nad osmanskim muslimanima prvih
decenija XIX stoljea. Kao primjer masovnog klanja osmanskih muslima-
na, on navodi izvjetaj jednog inozemnog izvjetaa o dogaajima u gradu
Tripolisu. Prenosim dio koji je McCarthy citirao, kome po simbolici i upe-
atljivosti nije potreban nikakav komentar.
Tokom tri dana bijedni (turski) stanovnici su preputeni strasti i pokva-
renosti gomile divljaka. Ni spol ni dob nisu dijeljeni. ene i djeca su mueni
prije nego to su ubijeni. Toliko veliko je bilo klanje da gerilski voa Kolo-
kotrones sam kae da, kada je uao u grad, od kapije tvrave kopite njegovog
konja uope vie nisu dotakle zemlju. Njegov trijumfalni ulazni put je bio
zastrt tijelima. Poslije dva dana ostatak jadnih muslimana bio je sakupljen,
skupine vie od dvije hiljade dua raznih dobi i spola, ali u osnovi ene i dje-
ca, odvedeni su u gudure susjednih planina i tamo poklani kao stoka.
Stavovi naprijed izneseni nisu usamljeni unutar nove bonjake politi-
ke elite, mada oni ne izraavaju cjelinu njenih pogleda na svijet. Ali, oni
zasigurno potvruju ranije istican stav da je SDA u poetku, s obzirom na
svoje mladomuslimanske korijene, izvorno utemeljena na jednom moral-
nom a ne politikom konceptu, to samo po sebi i nije loe, ali je za realnu
politiku nedostatno. Tu nije bilo nikakvog vlastitog nacionalnog vizionar-
stva, pa ni ideje o uspostavi vlastite nacionalne drave. Bonjaka pozicija
je bila pasivna. Sve se svodilo na paljivo praenje razvoja stvari, kanjenje
za dogaajima i nastojanjima da se iz negativnih sklopova, koje su svojim
Fakultet politikih nauka GODINJAK 2006

koncepcijama proizvodili drugi, za sebe izvue maksimum. Bilo je elje da

se isprave tete nanijete komunizmom, da se zasnuje porodica i drutvo na
islamskim moralnim zasadima, uz osiguranje fizike sigurnosti muslimana
kao preduvjeta, ali izgleda i krajnjeg cilja sve politike aktivnosti. Tu je bilo
razvijene politike, ali ne i nacionalne samosvijesti.
Taj svojevrsni politiki kondicionalizam ogledao se posebno u odnosu
prema budunosti Jugoslavije. Stav Vrhovnog sabora IZ Jugoslavije o pre-
ustroju zemlje tadanji reisul-ulema Jakub ef. Selimoski je iznio sljedeim
rijeima. Mi smo bili i ostajemo za integritet Jugoslavije... Pri tome, mi
ne ulazimo u to kako e se odnosi ureivati: federalno, konfederalno ili
nekako drugaije, o tome trebaju graani odluiti, ali smo zato da se na

NACIJA ILI ZAJEDNICA 199
CEEOL copyright 2017
CEEOL copyright 2017
200 AIR FILANDRA
Fakultet politikih nauka GODINJAK 2006

svim podrujima zemlje svaki njen stanovnik jednako tretira, kao graa-
nin, a ne kao pripadnik ove ili one nacije, vjere i sl. (Preporod, 1990).
Inae, izbor jednog nebosanca za reisa pred sam raspad Jugoslavije, tanije
1990. godine, malo je vjerovatno da se mogao desiti bez upliva komuni-
stike vrhuke, i sam po sebi je znaio implicitnu podrku jugoslavenskim
politikim snagama od struke IZ Jugoslavije, i nadu da e IZ u kritinom
trenutku sa muslimanima izabrati tu opciju, a to se nije dogodilo.
No, stvari su krenule drugim tokom. Vostvo bosanskog dijela Islam-
ske zajednice pozvalo je muslimane na referendum o nezavisnosti BiH.
Meihat IZBiH... poziva sve muslimane, kao i inovjernike, da izau na
referendum i daju svoj glas za bosansku suverenost i nezavisnost. U istoj
poruci predsjednika Meihata Saliha ef. olakovia odbacuju se insinua-
cije o islamskoj Bosni, istie se da Islamska zajednica Bosne i Herce-
govine nema nikakvih namjera za naturanjem islamskog poretka nikome
u Bosni, ali i da je nepoteno Bosni osporavati ono to su ve ostvarile
Hrvatska i Srbija.

Muslimani i/ili Bonjaci

Potkraj osamdesetih godina prolog stoljea otvorila se argumentacija

za i protiv naziva Musliman kao nacionalnog imena bosanskih musli-
mana. U jednoj od tih brojnih polemika rubrike Tribina italaca dnev-
nog lista Osloboenje iznose se argumenti onog dijela inteligencije koji je
protiv renominacije. Brani se kao normalna injenica to da je religija kod
svih jugoslavenskih naroda, pa i bosanskih muslimana, utjecala na nacio-
nalnu svijest. Upravo izraena religiozna supstanca u nacionalnom i poli-
tikom razvoju naih naroda bila je ona brana koja je u prolosti prijeila
bosanske muslimane da se nacionalno nominiraju drugaije, bez obzira
na zajedniki jezik, porijeklo i mnogo kulturnih elemenata, kako se istie.
Muslimani su se zbog toga i pojavili kao drutvena posebnost, i to ne
samo zbog svoje religijske pripadnosti nego i zbog stjecajem historijskih
okolnosti zasebnog kulturnog, ekonomskog, i uope drutvenog razvo-
ja. U ovom stajalitu se naglaava dvojnost islama; on je brana asimilaciji,
ali i izvorite posebnosti bosanskih muslimana. Pored islama, tu je poziva-
nje na bogumilstvo, opet kao duhovni odreditelj. Bogumilski sindrom
im je fiksirao svijest o posebnosti bez obzira na nastojanje brojnih inte-
lektualaca da ih pridobiju na jednu ili drugu stranu. ...Odbacili su da budu
Bonjaci, jer im je bilo jasno da ovaj naziv moe imati svoj raison detre
samo ako ga zajedniki prihvate i drugovjerni, odnosno drugonacionalni

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

stanovnici BiH, pa su stoga radije pristali na rizik neopredijeljenosti po-

mijean s fikcijom u ono doba besadrajnog jugoslavenstva. Muslimani
su danas nali svoje mjesto u SFRJ i nemaju ni volje ni potrebe da im
se daju savjeti o prenominaciji njihovog nacionalnog entiteta (Kopi,
1987). Pitanje je, i u ovom sluaju ostajemo samo na razini pitanja, da li
je tih godina teorijski mogue vezivanje kategorije Muslimana za Jugosla-
viju kao politiko rjeenje, a kategorije Bonjaka za bosansku republiku iz
1993, kao potpuno razliito nacionalno rjeenje.
Pod nacionalnim nazivom Musliman bosanski muslimani doivjeli
su svojevrsni narodni preporod prethodnih dvadeset godina. Vodei in-
telektualci bosanskomuslimanskog nacionalnog korpusa koji su smatrani
oevima muslimanske nacije (A. Purivatra, A. Isakovi, M. Rizvi, A.
Sueska) bili su dio novouspostavljene elite, to je zasigurno bio i jedan
od razloga zato se opiralo bonjatvu i renominaciji. Jer, u moderna doba,
u XX stoljeu, bosanski muslimani su stupili pod nazivom Muslimani,
dakle s velikim M, i to je bilo njihovo nacionalno ime, dok se bonjakom
nominacijom etniko ime Bonjaci pretvara u nacionalno. Na taj nain
je termin Musliman u nacionalnom smislu produkt modernog drutve-
nog razvoja, njihove politike posebnosti u ideji i praksi jugoslavenstva, a
ne etnika osjeajnost razliitog porijekla, kako e se ta etnika dimenzija
poeti naglaavati pod terminom Bonjak. Kod kategorije Musliman se
prihvaalo da su bosanski muslimani moderna drutvena, a ne primordi-
jalna etnika kategorija, to e kod kategorije Bonjak biti obrnuto; moralo
se tragati za etnikim utemeljenjem nacije i zato se vraalo korijenima u
ranom srednjem vijeku. Teza o islamu kao dominantnoj osnovi nacionalne
drugojanosti Bonjaka bila je osnovni nedostatak nacionalnog koncep-
ta bonjakomuslimanske komunistike inteligencije, a da ne govorimo o
tome kako je bila u suprotnosti sa ulogom vjere u komunistikom koncep-
Fakultet politikih nauka GODINJAK 2006

tu nacije. Taj krug bonjakih intelektualaca na toj je postavci dosljedno

insistirao do pred sami rat, skoro do kraja 1993. godine, utjeui tako
da propadne i pokuaj instaliranja bonjatva kao mogue ideologije nove
bosanske drave.
U predratnim raspravama oko bonjatva prevladavalo je njegovo razu-
mijevanje kao dravne nacije, graanske nacije za sve, nominacije za graa-
ne, i u uskoj je vezi njegova pojava bila sa pojmom drave. Kada se cijepala
Jugoslavija, implicitno se postavilo pitanje bosanskoga individualiteta, pa
se bonjatvo teorijski i moglo pojaviti kao mogua bosanska ideologija,
ili ideologija onog dijela bosanskoga graanstva koje je predosjealo nu-
nost bosanske politike individualizacije. Stoga je bonjako pitanje bilo

NACIJA ILI ZAJEDNICA 201
CEEOL copyright 2017
CEEOL copyright 2017
202
Fakultet politikih nauka GODINJAK 2006 AIR FILANDRA

i dravno pitanje, ili nacionalno pitanje u graanskom smislu, a ne samo

etniko, odnosno nacionalno-muslimansko. Tu se, dakle, nije radilo samo
o pukoj renominaciji neke posebne nacije, ve o dravi, o Bosni i Hercego-
vini kao moguoj buduoj samostalnoj dravi, odnosno bonjatvo je bilo
preduvjet i predznak bosanske samostalnosti. Taj povijesni tok uglavnom
nije tako razumijevan niti podran, nego je prakticiran i razumijevan od
kljunih politikih i intelektualnih aktera kao medij personalnog rivaliteta,
sujeta i sukoba, pa je iz tih razloga prije rata i odbaen.
Oko bonjatva su u javnosti isticane tri teze, od kojih nijedna nije imala
punu naunu niti javnu verifikaciju, a pobijedila je na kraju ona koja je za
sebe osigurala politiku podrku. Rije je o tome da su muslimani Mu-
slimani, da su Muslimani Bonjaci, i trea da su Bonjaci ime jedinstvene
bosanske nacije. Prevladavalo je uvjerenje o bonjatvu kao nacionalnom
nazivu za bosanske muslimane.
Kako Bosna postaje pitanje spora Hrvatske i Srbije, tako SDA prerasta
od politike partije za zatitu vjerskih prava muslimana u narodnu stranku
koja borbom za bosansku dravnost mora da rjeava i nacionalno pitanje
Bonjaka. Izvanjski dogaaji su presudno utjecali na taj politiki prijelaz.
Stranka polagano poinje da shvaa da vjerske slobode i opstanak islama
zavise od politikog organiziranja bosanskoga naroda. Takvo vienje jedan
politiki komentator izraava rijeima da kao etniki Muslimani mi nika-
da ne moemo postati politiki faktor niti neprikosnoveni politiki subjekt
u dravi BiH. Ukoliko kao narod ne ustrajemo na ideji bonjatva kao
nuno historijskoj kategoriji, osjeamo i dalje objekt pritisaka i razliitih
politikih uticaja (Pervan, 1990).
Na istom fonu su se o ovom pitanju nali islamisti i komunisti. Svi su no-
minaciju Musliman branili iz svojih razloga. Bonjatvo se vidi kao pokuaj
denacionalizacije i razjedinjavanja muslimanskog naroda. Alija Izetbegovi
ide dotle da na osnivakoj skuptini SDA itavu priu o zagovaranju bonja-
tva poredi s bivim nacionalizovanjem i pozivanjem u srpstvo i hrvatstvo,
mada istie da ga uvjeravaju da povratak korijenima ima uvijek jasnu musli-
mansku komponentu, a to on, izgleda, nije vjerovao.
Dva su razloga bila odreujua za izbor muslimanstva. Prvi, praktina
potreba za jedinstvom naroda i glasake mase koju nije trebalo u izborima
1990. godine zbunjivati, ve elektrizirati i usmjeriti, a za to je islam bio
najpodesniji, s jedne strane, a s druge islamisti, koji su bili za tu opciju, nju
su od poetka vidjeli kao jedinu, te pitanje nacije nisu ni postavljali. Drugi,
komunistika inteligencija bila je jedina nacionalna inteligencija, ona je
stasala s priznavanjem kategorije Musliman za nacionalnu kategoriju (prije

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

toga su se nazivali Srbima, Hrvatima, Jugoslavenima, neopredijeljenima, i

kako ve ne), s tim se uspjehom identificirala, smatrala ga je svojim rezultatom.
Ta muslimanska nacija je trajala 25 godina, od 1968. do 1993. godine
(Ramet, 1994). Otuda su polazna stajalita u ustavnopravnom smislu bila
jugoslavenska, budui da je bonjatvo po sebi ukazivalo na bosansku drav
nost i samostalnost.
Kod Srba i Hrvata su bile prisutne ogromne rezerve prema bonjatvu,
a to je u velikoj mjeri prisutno i danas. Ako bi se raznim manipulacijama
Muslimanima nametnulo ovo zlobno ime i oni ga morali prihvatiti, sigur-
no je da Srbi i Hrvati ne bi pristali na to preimenovanje. Bonjacima bi
se nazivali samo Muslimani, a onda bi se uskoro postavilo logino pitanje:
Pripada li Bosna, a posebno Hercegovina, samo Bonjacima? Ima li u njoj
mjesta za ostale narode (Osloboenje, 1990)?

Nacionalna drava

Suoeni sa nerazumljivom ravnodunou ostatka svijeta, te moguno-

u nastavka rata, mi vie nismo mogli braniti koncept jedinstvene Bosne
i Hercegovine ve smo odluili braniti njenu cjelovitost. Podjelu je bolje
uiniti za pregovarakim stolom ve na bojnom polju, ipak, za histo-
riju treba da ostane upameno: mi nismo eljeli tu podjelu, ona nam je
nametnuta. Ovdje se ne radi o unutranjem sukobu, graanskom ratu
tri zaraene strane nego je to jedna Bosna i Hercegovine i dva mala im-
perijalizma, srpski i hrvatski, koji su pustili svoje pipke preko ove lijepe i
nesretne zemlje. Zadatak nam je uiniti sve da spasimo od Bosne to se
moe spasiti...... da bi se moda spasila itava Bosna i Hercegovina u bu-
dunosti, rijei su Alije Izetbegovia na zasjedanju bosanskohercegovake
skuptine 27. augusta 1993. godine. Tako su enevski pregovori o miru u
Fakultet politikih nauka GODINJAK 2006

BiH ponudili rjeenje bosanskoga rata na nain podjele Bosne po etnikim

sastavnicama na tri dijela, uz formalno ouvanje njene jedinstvenosti.
Mjesec dana kasnije, na Bonjakom saboru, Izetbegovi je dodatno po-
jasnio sutinu ponuenog sporazuma. Bosna i Hercegovina se transformie
u uniju triju republika. Unija je prilino labava zajednica, ali je ouvan
dravno-pravni okvir Bosne i Hercegovine. ...Vanjska obiljeja dravno-
sti rezervirana su za uniju. Uspostavljaju se konstitutivne republike koje
nisu u ustavno-pravnom smislu nezavisne drave, ali su sa vie elemenata
dravnosti nego uobiajene federalne jedinice. ...U sluaju disolucije uni-
je, bosanska republika (tako u ovom tekstu zovem republiku sa musliman-
skom veinom) dobiva u cijelosti opinu Neum i nasljeuje meunarodno-

NACIJA ILI ZAJEDNICA 203
CEEOL copyright 2017
CEEOL copyright 2017
204
Fakultet politikih nauka GODINJAK 2006 AIR FILANDRA

-pravni subjektivitet drave, ukljuujui lanstvo u Ujedinjenim narodi-

ma (l. V/b i Aneks A, Dio II Sporazuma). Inae, u pogledu eventualnog
otcjepljenja republika imaju jo dva ogranienja: saglasnost ostale dvije re-
publike (to praktino znai pravo veta na otcjepljenje) i konanu odluku
Savjeta sigurnosti (A. Izetbegovi, 1993).
Na podjelu zemlje olahko je pristajala sekularna, a ne vjerska, islamska
inteligencija. Ona grupa sekularnih intelektualaca koja je organizirala i vo-
dila Sabor stalno je isticala svrenost situacije, nemilost dogaanja u koja
su dovedeni i na koja moraju o pitanju meunarodne zajednice reagirati,
naputenost od meunarodne zajednice, te da Sabor nee uiniti nita to
bi ugrozilo BiH, ali ako do sporazuma doe oni prethodno moraju uspos
taviti bosansku republiku koja pravi sporazum o uniji. Tim su razlozima
oni javno opravdavali svoje pristajanje na podjelu zemlje, uz uvjet ouvanja
cjelovitosti drave. Sabor je bio priprema za eventualnu mogunost posti-
zanja sporazuma, Srbi i Hrvati su ve imali svoje dravnopolitike jedinice
Herceg-Bosnu i Republiku Srpsku, te su to Bonjaci trebali da uine, da
uspostave svoju nacionalno-politiku jedinicu, i da se tek tada ta tri dijela
nekada jedne drave ponovo ujedine. Sreom, do konanog sporazuma
nije dolo, mada su mnogi eljeli da do njega doe, uvjetno je bio prihva-
en, radili su kao da je on skoro potpisan, trljali ruke komandom vlasti koji
im je definitivno pripao i o svemu komentirali kao o gotovoj stvari.
Inae, uspostavu bosanske republike kao bonjake nacionalne drave
podravali su sarajevski mediji. Poelo je nagaanje o njenom moguem
karakteru. Alija Isakovi, jedan od kljunih ljudi cijelog projekta Sabora,
bio je uvjeren da e unutarnje ureenje te republike biti po bosanskoj tra-
diciji, potujui tradiciju zajednikog ivota onog oblika meusobnog po-
tovanja i suivota kakav je bio u hiljadugodinjoj tradiciji Bosne, a ne po
analogiji s drugim dvjema republikama, mislei na srpsku i hrvatsku, gdje
je ve bilo izvreno etniko ienje nesunarodnika. Na konstataciju novi-
nara da su Bonjaci pred proglaenjem svoje nacionalne drave, jedan od
aktera (prof. Enes Durakovi) odgovara: Bonjaci su uinili sve da sau-
vaju onakvu Bosnu kakva je postojala u hiljadugodinjoj povijesti, dakle
multikulturalnu, multinacionalnu i multireligijsku zajednicu. ...Bonjaci
su i u ovom vremenu najteih iskuenja, oiglednog genocida i nesumnjive
odluke drugih da ne ive sa nama uinili sve da ne dobiju svoju nacionalnu
dravu. To je, vjerovatno, jedinstven sluaj da jedan narod odbija takav
dar i svijet se tome udi. udi se jer nas nije ni ranije, a ne razumije nas
ni sada. Sada nas prisiljavaju na to i odluku o tome e donijeti Bonjaki
sabor i Skuptina RBiH (Veernje novine, 1993).

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

Rezultat saborskog izjanjavanja najbolje odraava podnaslov jednog

novinskog izvjetaja Podjela, ali potena (Veernje novine, 1993). Ve-
inom od 62,46 odsto ili sa 218 glasova, sabornici su se opredijelili za
prihvaanje plana uz uvjet vraanja silom otetih teritorija. Sabor je usvojio
i deklaraciju, i prvi put ula se politika volja Bonjaka-Muslimana koji su
ovim svojim skupom pristali na formiranje unije BiH i bosanske republike
kao dijela te trojne unije. Jedini uvjet sporazuma bio je zahtjev da prostor
bosanske republike bude onaj prostor na kome su Bonjaci prije agresije
ivjeli u veini, to potvruje apsolutnu spremnost na sporazum o podjeli
zemlje, samo su bili sporni procenti nacionalne podjele teritorija.
U Deklaraciji o narodnome imenu, izjanjenju Sabora o promjeni nacio
nalnog imena Musliman u Bonjak, kae se: Svjesni povijesnog znaaja
momenta u kojem se sastajemo, kao i iskuenja koja nas ekaju, odluni
smo da naem narodu vratimo njegovo povijesno i narodno ime Bonjaci
(i sad slijedi stvarno navoenje razloga, prim. autora) da se na taj nain
vrsto veemo za zemlju Bosnu i njenu dravnopravnu tradiciju, za na bo-
sanski jezik i sveukupnu duhovnu tradiciju nae povijesti. Objanjavajui
Deklaraciju, Alija Isakovi kae: Svakome je jasno da je termin Musliman
donosio velike nesporazume i liavao nas prirodnog prava i pojma o zemlji,
jeziku i narodu. Govorei o razlici termina Bonjak i Bosanac, dodaje:
Bosanac je svako ko je roen u Bosni i Hercegovini, a Bonjak je sinonim
za ono to je do sada imenovano rijeju Musliman.
Zaspali smo kao Muslimani, budimo se kao Bonjaci naslov je jed-
nog novinskog komentara, gdje se kae da drama Bonjaka ulazi u kritinu
fazu: ili e biti narod ili ih nee biti. Iza nas je meuperiod od dvadeset
godina u kojem su Bonjaci imali svoju kvazi-nacionalnost. Bili su ljudi ni
na nebu ni na zemlji... Bez ikakvog identiteta, bez svoje kulture i bez jasne
slike o sebi, ljudi isprekidanog pamenja, ispranjene sadanjosti i bez vizi-
Fakultet politikih nauka GODINJAK 2006

je sutranjice. Bonjaci su bili i bez svoje politike i nacionalne teritorije i

bez odbrambenih mehanizama. Naprosto, ljudi bez drave. A u Evropi biti
bez drave znai biti crni Ciganin to tune pjesme pjeva. I nita vie. Bo-
njacima sada, biva, nude dravu. Malu ali dravu. Tu dravu treba uzeti...
(Veernje novine, 1993). Jedan od vodeih bonjakih politiara u tom
trenutku (Hasan Muratovi) ide i korak dalje pa umjesto unije, za koju
kae da je ne ele ni Hrvati ni Srbi, kae da treba uspostaviti savez drava.
Zato onda ne organizovati svoju bonjaku dravu (Veernje novine,
1993), pita se on. Drugi (Edhem Biaki) kae da SDA i dalje ostaje na
graanskom politikom programu. SDA e se zalagati za dravu bonja-
koga naroda i graana koji na tom podruju ive, to znai da e Bonjaci

NACIJA ILI ZAJEDNICA 205
CEEOL copyright 2017
CEEOL copyright 2017
206
Fakultet politikih nauka GODINJAK 2006 AIR FILANDRA

biti ti koji e initi ovu dravnu zajednicu, a svim ostalim graanima e se

garantirati sva ljudska prava po najviim kriterijima evropskih standarda....
Bit e to sekularna drava, a ostali narodi imae manjinska prava.
Sve navedeno ukazuje na bonjaka dvojenja o pitanju karaktera svoga
nacionalnog / dravnog uobliavanja tokom kritinih trenutaka rjeavanja
bosanskih ratnih prilika. Krizni socijalni kontekst, izoliranost, ekstremi-
zacija uvjeta ivljenja i pojava emocionalnih politikih stavova, uvjeti su
u kojima se ideja o posebnoj etnikoj nacionalnoj dravi pojavila kao naiz
gled prihvatljivo rjeenje. Da se radilo samo o trenutanom razmiljanju,
a ne projektu ili, tavie djelovanju, najbolje govori sama injenica da do
uspostave takve Bosne nije ni dolo, pa ni do realizacije bonjake / bosanske
republike. Da je to bio Izetbegoviev projekt, on bi ga ostvario. to ne znai
da je s tom prilikom razmiljanje o posebnoj bonjakoj nacionalnoj dravi
prevazieno.

Literatura
Abdulah al-Ahsan (2004), Ummet ili Nacija, Kriza identiteta u savremenom musliman-
skom drutvu, Libris, Sarajevo.
Brubaker, Rogers, The Manichean Myth:Rethinking the Distinction betwean Civic an
Ethnic Nationalism, u Nation and National Identity The European Experience in
Perspective, uredio Hanspeter Kriesi, Chur / Zurich.
MrCarthy, Justin (1995), Death and exile, The Ethnic Cleansing of Ottoman Muslim
1821-1922, The Darwin press, INC. Princeton, New Jearsey, p. 12.
Ramet, Sabrina Petra (1994), Primordial Ethnicity or Modern Nationalism: The Case of
Yugoslavia s Muslims, Reconsidered, u Muslim Cummunities Reemerge, Duke Uni-
versity Press Durham and London, uredili Andreas Kappeler, Gerhard Simon,
Georg Brunner.
kiljan, Dubravko (2002), Govor nacije Jezik, nacija, Hrvati, Golden marketing,
Zagreb, 224-245.

Abstract
This article points some aspects of the process of shaping Bosniak nation in
the end of 20th century, especially its relation toward category of state, that is na-
tional state and category of ethnicity in national identity. The main accent is on
position of Bosniak elite, religious and secular, in the brake of Yugoslavia and its
response to historical possibilities provoked by that fall. The main possibility was
establishment of Bosniak national state.

CEEOL copyright 2017