PRILOG IDOVSKOJ POVIJESTI I KULTURI
Godite XX broj 2 (114), Zagreb, studeni prosinac 2012 / 5773
U suvremenoj je povijesti malo zemalja
i naroda poput Poljske i Poljaka, koje su
politiki i ideoloki sukobi, proeti nacio-
nalistikim i vjerskim predrasudama kao
i rasnim netrpeljivostima, tako krvavo i
potresno obiljeili. A istodobno, usprkos
prevlasti radikalnog zla, iznjedrile prave
antike heroje, mitskih osobina i istinske
humanosti, koji su svojim postupcima
zadivili itav svijet. Je li se taj neeljeni,
tragini usud poljskog naroda, uokviren
milijunima nevinih rtava (u rasponu od
ruskoga carskog samodravlja, preko ma-
sovnih nacifaistikih, a potom staljinskih
zloina), mogao izbjei; danas je na to pi-
tanje teko, gotovo nemogue odgovoriti.
Ali jedno je sigurno: i u tim drastinim i
dramatinim povijesnim okolnostima bilo
je ljudi (vie nego je itko mogao oekivati)
koji su se u ime dobra, pravednosti i istine
nesebino rtvovali kako bi pobijedili sve-
prisutno i sverazorno zlo. Ti veliki, a opet
tako obini ljudi, nisu smatrali da time
ine ikakva herojska djela, ve su naprosto
postupali kako im je nalagala vlastita sa-
vjest i moralno uvjerenje; drali su svojom
dunou biti i opstati ovjekom usprkos
mranim silama zla, koje su, (u)inilo se u
jednom trenutku posvemanjeg pomrae-
nja uma, definitivno (o)vladale svijetom.
Usred ratnog divljanja i stravinih zloina
pojedinci su smogli hrabrosti i odluno-
sti (u)initi ono za to drugi jednostavno
nisu bili kadri i(li) sposobni.
Prisjetimo se barem nekolicine najpre-
poznatljivijih i najimpresivnijih primje-
ra. Ponajprije Maksymillian Kolbe, 1982.
katolika crkva ga je proglasila svetim,
poljski franjevac-konventualac, poetkom
Drugoga svjetskog rata bio je uhien jer
je pomagao idovima i za kaznu je bio
deportiran u Auschwitz. Dragovoljno je
(14. kolovoza 1941). svoj ivot ponudio u
zamjenu za ivot jednog zatoenog logora-
a, oca mnogolane obitelji, jer je smatrao
da je otac potrebniji djeci negoli on crkvi.
Jozef Lewartowski se 1942. samovoljno ile-
galno prebacio u idovski geto smrti, kako
bi nesretnim zatoenicima pomogao u or-
ganiziranju oruanog ustanka, jer je imao
vojniko iskustvo. Kada su u srpnju 1942.
Nijemci poeli s prvom etapom likvidaci-
je varavskog geta, Lewartowski je pozvao
idove, ali i ostale Poljake na oruani usta-
nak. No u rujnu iste godine bio je zarobljen
i izloen strahovitoj torturi, ali nije izdao
svoje suradnike i naposljetku je bio pogu-
bljen. Jo je neobiniji bio sluaj Witolda
Pileckog, koji se kao pripadnik poljskoga
pokreta otpora namjerno dao uhititi, kako
bi bio deportiran u Auschwitz, sa svrhom
da se u tom logoru smrti dokopa dokume-
nata koji bi dokazali istinu o Holokaustu, u
koji su u to vrijeme saveznike vlade sum-
njale. U travnju 1943. u logoru je izgradio
razgranatu konspirativnu mreu otpora, a
kada je doao u posjed eljenih dokume-
nata, koji su nedvojbeno dokazivali istinu
Januszu Korczaku u povodu 70. obljetnice muenike smrti
(Pri)povijest (o) ljubavi u doba zloina i smrti
o Holokaustu, pobjegao je iz logora. Ali ni
to mu nije bilo dovoljno; sudjelovao je u
Varavskom ustanku 1944., a koncem rata,
kao pripadnika prozapadne Armije Kra-
jowa, uhitile su ga sovjetske tajne slube,
optuile za pijunau i 1948., nakon zato-
enitva u zloglasnom gulagu u Kareliji,
strijeljale. Poljski enski Oscar Schindler,
glasovita Irena Sendler, uspjela je bespri-
mjernim rtvovanjem pred nacistima spa-
siti vie od 2500 idovske djece. Nakon
rata, umjesto priznanja, komunistike
vlasti u Poljskoj svakodnevno su je ika-
nirale i poniavale, iako ju je Izrael 1967.
proglasio Pravednikom meu narodima.
Tek 2003, nedugo prije smrti, doivjela je
rehabilitaciju u vlastitoj zemlji. Ali svi ti,
kao i brojni drugi primjeri, nekako pada-
ju u sjenu onoga to je tijekom rata uinio
Janusz Korczak, koji je i u najteim vreme-
nima jezivoga nasilja i masovnih zloina
skrbio o naputenoj idovskoj djeci u var-
avskom getu. Odgajao ih je, titio, hranio,
poduavao, lijeio, rijeju, posvema im se,
poput oca i majke u jednoj osobi, posve-
tio. U tom samopredanom radu potpuno
je zaboravio na sebe samoga i svoju teku
bolest, koja je u neljudskim uvjetima ivo-
ta u getu sve jae i bre eskalirala. Kada su
mu pripadnici ilegalnog pokreta otpora,
kao svjetski uglednoj osobi, ponudili da
ga izvuku iz geta i sklone na sigurno, od-
luno je odbacio takvu mogunost. Prema
sjeanju Irene Sendler, upitao ih je: Pa
kako mogu napustiti svoje siroie; kada ih
budu odvodili u plinsku komoru bojat e
se i plakati, netko mora biti uz njih, netko
im mora obrisati suze. A tko drugi nego ja,
u kojeg jedino imaju povjerenja. Zajedno
sa svojom djecom Korczak je poslije bio
deportiran u logor smrti u Treblinku, gdje
je tragino skonao sa svojih 250 tieni-
ka. Ili, kako je zapisao Sergej Gandalevski:
Mladost je koraala u plinske komore...
zagrljena sa smru.
Janusz Korczak u drutvu djece
Janusz Korczak
Janusz Korczak, pravim imenom Henryk
Goldszmit, roen je u Varavi 22. srpnja
1878. u poznatoj pravnikoj obitelji, gdje
je, zahvaljujui ocu i njegovoj bogatoj bi-
blioteci, ve u mladosti stekao zavidnu
naobrazbu. Izvrsno je poznavao knjiev-
nost, filozofiju i umjetnost, a savreno je
govorio i velike svjetske jezike. Po svret-
ku studija medicine (1905, kao ruski po-
danik i lijenik bio je mobiliziran u rusko-
japanski rat. Nakon tekog poraza ruske
vojske Korczak se, zgroen strahotama
rata odluio posvetiti pedijatriji, kako bi
mogao pomagati onima koji su u takvim
okolnostima najizloeniji i najnezatie-
niji. A to su uvijek djeca. Nakon psiholo-
ko-pedagokog usavravanja u Njemakoj
i Francuskoj vratio se u Poljsku, gdje je
uoi Prvoga svjetskog rata (1912) uteme-
ljio Dom za naputenu djecu, u kojem se
skrbilo o malim idovima. Po svretku
Prvoga svjetskog rata u Varavi je osnovao
1
i Na dom za poljske siroie, tako da je
u objema institucijama poeo provoditi
svoj program specifinog odgoja i obrazo-
vanja. Rad je temeljio na idejama glasovi-
toga vicarskog pedagoga Johanna H. Pe-
stalozzija; uostalom, po uzoru na njegov
odgojni zavod u Yverdonu, oformio je i
svoje domove za naputenu djecu u Polj-
skoj. Poput Pestalozzija, odgoj je smatrao
postupnim, harmoninim razvojem tje-
lesnih, intelektualnih, radnih i moralnih
vrijednosti, ali uveo je i odreene novine,
koje su ga proslavile u strunim krugo-
vima irom svijeta. Dok je za Pestalozzi-
ja presudnu ulogu u odgoju imala obitelj
(osobito majka), Korczak je svoj odgoj
uma, srca i ruku morao prilagoditi dje-
ci bez roditelja. U tom smislu, smatrao je
je duhovno i umjetniko obrazovanje, (u)
temeljeni na Kantovim i Rousseauovim fi-
lozofskim naelima, presudno za odgoj ta-
kve djece. Kako bi to je mogue vie uao
u psihu svojih tienika, i sam se Korczak
intenzivno prihvatio pisanja; uz znanstve-
ne studije, poeo je pisati i knjievnost za
djecu, tako da je na objema bojinicama
postigao zavidne rezultate. Njegovi naju-
veniji romani za djecu Djeca ulice (1901) i
Kralj Maej Prvi (1923) postigli su zavid-
nu popularnost i itanost. Kasnije, 1950,
poeo je pisati i djela za mlade i objavio
je roman o mladom Louisu Pasteuru, a
dramom Senat lutaka iz 1931. svrstao se
u red najizvoenijih meuratnih poljskih
kazalinih autora. Jer, govorei o djeci, on
je zapravo govorio o odraslima. Pisao je i
pjesme, a njegov dnevnik (fragmentarno
objavljen tek 1958) o uasima ivota, po-
sebice djejeg odrastanja, u varavskom
getu, mnogi smatraju jednim od najpo-
tresnijih dokumenata o ratnom stradanju
djece.
Korczak je djeju duu razumio kao ne-
presuni, tajnoviti labirint, prepun najfan-
tastinijih mogunosti; samo ih pravim
pedagokim metodama treba (raz)otkriti
i prilagoditi naravi konkretne osobe. A
potom je put djetetovog pozitivnog ra-
zvoja osiguran. Ali, da bi dijete do toga
dolo, posebice ono bez roditelja, mora
osjetiti da je istinski voljeno, mora osjetiti
ljubav, jer bez ljubavi nema ni dobrote, a
ona je temelj svega ljudskog u nama. Naj-
vea je vrijednost ljudskog ivota, tvrdio
je Korczak, initi dobro, biti dobar, a to
ujedno znai znati primiti, ali jo i vie
znati pruiti ljubav. Sam Korczak je doj-
mljiv primjer kako se s ljubavlju skrbiti za
druge ak i u najteim okolnostima i vre-
menu. Bez interakcije ljubavi i dobra cije-
la je pedagogija tek puka fraza. Korczak je
ureivao i niz znanstvenih publikacija, a
u svijetu je postao poznat njegov asopis
Mali pregled, jedinstven po tome to su ga
redigirala sama djeca. Istodobno, vodio je
i popularnu radijsku emisiju aljiva peda-
gogija, odnosno inio je sve kako bi svoj
rad to je mogue vie pribliio javnosti

i zainteresirao je za probleme nezbrinu-
te djece. Od njegovih znanstvenih djela
najpoznatija je trosveana knjiga peda-
gokih eseja Kako zavoljeti djecu (1920),
a cijeli fascinantni opus, tj. ivot i rad
toga nesvakidanjeg ovjeka nadahnuo
je glasovitog filmskog redatelja Andrzeja
Wajdu da 1990. o njemu snimi film, koji
je kritika s oduevljenjem primila. U po-
vodu stogodinjice njegova roenja bila je
formirana Meunarodna udruga za pro-
micanje ideja J. Korczaka, u ijem radu
danas sudjeluje i veliki broj nobelovaca,
koji smatraju da on zbog svoje humano-
sti, moralne i duhovne snage i ljudske hra-
brosti, mora (p)ostati trajnim uzorom za
cijelo ovjeanstvo.
Poetkom 1940. njemake su okupacijske
vlasti zapovjedite Korczaku da se sa svo-
jim tienicima preseli u geto. Bez hrane,
ogrjeva i uvjeta za elementarnu higijenu,
Korczak je nastavio svoj odgojno-obra-
zovni rad, tovie i u tako neljudskim
Na mnogo naina to je bio izlet za koji
sam mislio da na njega nikada neu ii.
Kao i za mnoge idove, moje je znanje o
Holokaustu dolazilo iz knjiga, filmova i
dokumentaraca, kao i susreta s preivjeli-
ma. Ipak, smrt moje majke Millie prije tri
godine, iznenada je donijela moju obitelj-
sku povijest u prvi plan, pa sam najednom
o njoj poeo raspravljati sa svojim sinom
Robertom, koji je oduvijek elio da traga-
mo za svojim nasljeem.
Moja baka i djed s majine strane, Louis i
Golda Harris, otili su iz Ukrajine poet-
kom 20. stoljea i doli u London. Smjesti-
li su se u Istonom Londonu, na Mile End
Roadu. Bio je to hrabar potez: kao i toli-
ki drugi, bili su siromani, govorili samo
jidi, morali se brinuti za svoje devetoro
djece. Obadvoje su rano preminuli, tri-
desetih, godina 20. stoljea, nedvojbeno
zahvaljujui svom siromatvu. Ali njiho-
va odluka da napuste Ukrajinu znaila je
za moju obitelj budunost. Njihova djeca
uspjela su: postali su lijenici, piloti RAF-a
i farmaceuti.
Da su Louis i Golda ostali u Ukrajini,
stvari bi bile posve drukije. Sudbina im
je mogla biti istovjetna onoj est milijuna
koji su nestali ili su ih mogli ubiti Rusi ti-
jekom pogroma. Toga sam postao svjestan
tek kad sam posjetio Ukrajinu.
Robert je, meutim, bio silno svjestan
svega. Prije samo godinu dana otiao je na
izlet u Taglt (prava steenog roenjem)
u Izrael i Yad Vashem, gdje je uo vodia
kako opisuje racije idova u Kijevu. Kako
mi je rekao: Spominjanje Kijeva emocio-
nalno me je pogodilo. Otuda je bila moja
obitelj - pa sam te izjave osjetio mnogo
osobnije; to je zbilja utjecalo na mene!
Iako je moj neak Alan Hordyk prvi pred-
loio izlet u ukrajinsku djedovimu i posjet
Auschwitzu, Robertova upornost uinila
je da se to ostvari. On ima snaan osjeaj
idovskog identiteta, bio je u komitetu i-
dovskog drutva u Cambridgeu i u svojoj
dvadeset i drugoj godini osjeao je da je
njegov posjet jako zakasnio. Ja se nikada
nisam tako osjeao i ak sam se teko bo-
rio s geografskom iluzijom da je Poljska
mnogo dalje nego jest. Ali kako je moj
sin mudro ukazao: Obrazovanje iz knjiga
nije dovoljno. Mora se to osobno vidjeti.
S neakom, sinom i prijateljem Adamom
Pikeom otisnuli smo se na put. Datum
naeg odlaska poklopio se s francuskim
izborima, na kojima je dvadeset posto bi-
OMANUT 114
uvjetima organizirao je koncerte i preda-
vanja. A u zimu 1942. uvjeti ivota u getu
postali su nepodnoljivi: starci, bolesni i
djeca su umirali od hladnoe, (za)vladala
je opa glad, a pomo poljskih prijatelja je
presuila.
U proljee iste godine situacija se dodat-
no pogorala: proirila se epidemija tifu-
sa i ulice su bile prepune leeva. Drugim
rijeima, ivot u getu pretvorio se u pravi
pakao, a esesovci su poeli sa svakod-
nevnim racijama i strijeljanjem velikog
broja idova kao oblik odmazde za ne-
posluh. Masovne deportacije idova iz
varavskog geta u logor smrti u Treblin-
ku zapoele su 22. srpnja 1942, ali prva
velika skupina interniraca, a meu njima
i Korczak s djecom, bila je transportira-
na jo 6. srpnja, a svi su bili pogubljeni
u plinskim komorama izmeu 5. i 8. ko-
lovoza 1942. Do sredine rujna iste godi-
ne, u Treblinki je bilo pobijeno ukupno
265.000 idova.
Richard Desmond:
Kako sam plakao za rtvama Auschwitza
Medijski magnat kae da ga je posjet nacistikim
poljima smrti natjerao da shvati znaenje
Holokausta.
Molitva u Kijevskoj sinagogi. Nitko od Desmondove obitelji u Ukrajini nije preivio.
raa poduprlo ultranacionaliste Marine
Le Pen. S obnovljenom brigom za socijal-
nu nestabilnost u junoj Europi, ekstre-
mizam je opet u usponu, pa smo upravo
s tom nelagodnom misli krenuli na put.
Pretpostavljam, u potrazi za odgovorima.
Prvo nam je, u petak uveer, prva stanica
bio Krakov, gdje nas je doekao prijateljski
i efikasan predstavnik Svjetske idovske
pomoi Jonathan Ornstein. Dobrotvorna
ustanova isplanirala je na put, pa iako
sam kojih trideset godina davao dobro-
voljne priloge Svjetskoj idovskoj pomo-
i, ipak sam imao vrlo blijedu predodbu
ime se ona bavi. Sada znam, i namjera-
vam se vie ukljuiti u njihov rad.
Iz zrane luke krenuli smo ravno u idov-
ski centar Chayil na abatnu veeru. Go-
dine 2008. otvorio ga je WJR, pa je Centar
postao glavna toka zajednice u razvoju,
u lijepom gradu koju kombinira drevno i
moderno.
Oko singoga i idovskog centra nije bilo
osiguranja nije bilo ni potrebno. Svi su
bili ponosni ostvarenim napretkom. Po-
stoji integracija i problema nema. Robert
je zapazio da su vrata u Beit Chayilu uvi-
jek otvorena, to bi u drugim gradovima
bilo neobino. Zajednica se ve suoila s
2
NOVI
U svojim memoarima Irena Sendler je opi-
sala trenutak kada je posljednji put vidjela
Korczaka i njegovu djecu: Kada sam sa
svog prozora ugledala djeju kolonu smr-
ti, kojoj se na elu nalazio Janusz, shvatila
sam da ga posljednji put vidim. U naruju
je drao najmlae dijete iz doma, a drugo
je vodio za ruku. Ostala su djeca bila sve-
ano odjevena, koraala su u etveroredu,
tiho, bez glasa i suza. Sendlerova, koja je
i sama preivjela nepojmljive patnje, svoju
priu zavrava rijeima: Sva moja ratna,
ak i ona najdramatinija iskustva, uk-
ljuujui stravine fizike torture kojima
sam bila izloena u zatvoru Gestapoa, na
mene nisu ostavila takav dojam, kao po-
gled na Korczakovu kolonu smrti, koja je
tako mirno i polako, a opet tako sablasno
dostojanstveno, ila ususret smrti.
A najstranija u svemu tomu bila je utnja
nas Poljaka, Varavljana. Treba priznati
stranu, ali istinitu injenicu: idove var-
avskog geta, u ovom sluaju idovsku dje-
nezamislivim. Nema vie niega ega bi se
bojali, rekao je Jonathan, koji je na elu
Centra. Mi gradimo novu budunost za
idove Poljske. Gledamo naprijed.
U Krakovu ima idovskih restorana, pa se
u jednom nalazimo. Hrana nije bila ni sli-
na onakvoj kakvu biste oekivali u idov-
skom restoranu kod kue, ali je bilo dobro
i ohrabrujue vidjeti te ljude kao dio grad-
ske kreme u obnovljenoj idovskoj etvrti.
Kad smo u subotu ujutro stigli u
Auschwitz, iako je bio tek kraj travnja,
bilo je neuobiajeno vrue 32 C. Mnogi
posjetitelji bili su u majicama i sportskoj
odjei. Neformalna odjea dala je prvot-
ni, neskladni dojam praznikog izleta, pa
sam se naao kako razmiljam o ljudima
i atmosferi je li najsramotniji spomenik
povijesti postao vrsta tematskog parka?
eljeznika pruga Birkenaua vizualno je
jako dojmljiva milijuni su doli u logor
tim putem, mnogi od njih jo su vjerovali
varci da idu u novo naselje. Tada je ispred
njih, a sada ispred nas , stajala kobna ka-
pija s natpisom Arbeit macht frei (Rad
oslobaa, op. prev.) jedna od najslavnijih
lai na svijetu. Fotografirali smo trani-
ce, ali Robert je rekao da se udno osjea.
Obiteljske slike obino se snimaju na li-
cu, ostavili smo same, okretali smo pogled
od njih i prepustili ih njihovu zlokobnom
usudu. Svaka, pa ak i ona najtea ljudska
bol, blijedi pred djejom suzom i djejom
patnjom, rekla je nakon rata u intervjuu
Irena Sendler.
A Korczak je svojom plemenitom duom,
svojim aristokratskim, a tako ljudskim po-
naanjem, nastojao barem donekle ublai-
ti njihove boli, muke i jade. Stoga, za sve
ono to je (u)inio za svoju djecu, ukljuu-
jui dakako i dragovoljni odlazak u smrt
zajedno sa svojim tienicima, nadilazi
bilo kakve rijei zahvale i(li) divljenja.
Jednostavno, uspomeni ovog ovjeka tre-
ba se s dunim potovanjem, bez suvinih
rijei, u utnji, duboko pokloniti. Jer, kako
je to jednom slikovito (iz)rekao glasoviti
kotski filozof Thomasa Carlyle: Rijei
pripadaju vremenu, a utnja vjenosti.
Tako bi i uspomena na Korczaka trebala
(p)ostati vjenom.
Jaroslav Pecnik
jepim plaama ili kraj Empire State Buil-
dinga, a ne pokraj ulaza u plinske komore,
koje izazivaju bolne uspomene, primjetio
je. Bilo je to istina, ali nekako su te slike
bile potrebne. Poslije se Robert pitao o
moralnosti stavljanja slika na Facebook,
ali kad je to naposljetku uinio i odgovor
je bio vrlo pozitivan.
Zgrade u Auschwitzu sad su iste, vrste,
odravane. Vidjeli smo kue straara, ku-
erke zatoenika, plinske komore, pei u
kojima su gorjela tijela. etrdeset minuta
trebalo je za ubojstvo nekoga, a 48 sati za
procesuiranje trupla dok od njega nita ne
bi ostalo. Bez dokaza, bez sjeanja.
U komorama smo svi utjeli i bili vidlji-
vo potreseni, iako deki ne plau. Ali mi
plaemo rekao je Robert, dok je zamiljao
paniku rtava koji su grebli po zidovima
ne bi li izili.
Sve to smo itali ili vidjeli na filmu ima
sada vie smisla. Razumijemo grozote i
logistiku potrebnu za ubojstvo na takvoj
skali bez presedana. Razmiljamo o men-
talitetu potrebnu da se ovo izvede i o mili-
junima koji su morali biti u tajnom spora-
zumu da bi se to dogodilo. Auschwitz nije
tematski park, to je mrani podsjetnik na
ono to su ljudska bia sposobna uiniti i
kako ih sprijeili da se to ne ponovi.
U nedjelju smo otili iz Krakova u Kijev,
gdje nas je doekao jo jedan energini
predstavanik WJR-a, Amir Ben Zvi i nje-
gova kolegica Aliona Druzhynina, zadue-
ni za drugi dio naeg putovanja u prolost.
U Ukrajini ivi izmeu 350.000 i 500.000
idova, pa je ona trea najvea idovska
zajednica u Europi. Niski ivotni standard
i ovisnost o Rusiji u vezi s opskrbom ener-
gentima na sprjeava Kijev da bude ist i
ivahan grad prometnih ulica, sa sred-
njovjekovnim tornjem i sinagogom. Malo
izvan Kijeva nalazi se ernigov, regija
koju su moji djedovi zvali domom i gdje
su poetkom 20. stoljea polovica stanov-
nitva bili idovi. Krajem istoga stoljea
masovna pogubljenja znaila su da gotovo
i nije ostalo preivjelih idova. Nije ostalo
nikakva traga nae obitelji ili naeg imena
aevic to me je razoaralo, ali sam to
i predviao. ovjek tog imena nedavno je
preminuo u svojim devedesetim ali oi-
gledno je nae ime bilo uestalo.
WJR Wohl Centar u susjednom Harkovu
bio je pun prijateljskih lica. U gradu ivi
14.000 idova, mnogi od njih primaju so-
cijalnu pomo, a drugi dolaze iz drutve-
 NOVI
OMANUT 114

nih pobuda. Djeca u centru imala su svoj
orkestar. Netko je uo da sam ja bubnjar,
pa su mi dali da sviram bongo. To je bilo
dobrodolo olakanje od krute stvarnosti,
koja je postajala jo krua.
Recitiranje Kadia na spomeniku Holoka-
usta u Babljem Jaru bio je najpotresniji tre-
nutak naeg izleta. Procjenjuje se da ih je
u tom klancu u Kijevu u nizu pokolja koje
su izveli nacisti stradalo izmeu l00.000
i 150.000 ljudi. Danas ljudi hodaju preko
mrtvih sve se zaboravilo.
Pogledao sam u taj klanac i osjetio uas
svega to se dogodilo, tisue koje su do
tamo domarirale, znajui da e biti stri-
jeljani. Pokuao sam zamisliti kako bi se
osjeali da iznenada dobijemo naredbu da
napustimo nae domove i mariramo pre-
ma Hampstead Heathu sa samo jednom
torbom potrebnih stvari, dok u daljini
odjekuju pucnji. Nemogue je to pojmiti.
Poslije smo posjetili sinagogu i groblje.
Vandali su uprljali groblje: Ivan Grozni
imao je pravo. Ivan Grozni, srodan Johnu
Demjanjuku, uvaru sabirnog logora, koji
je umro 17. oujka ove godine, prije nego
to je njegov sudski proces bio zavren -
jo baca svoju sjenu.
Na zidovima kua klijenata koje je po-
sjeivao WJR bilo je nacrtanih svastika.
Osobno, da sam idov koji ivi u Ukrajini,
bio bih vrlo uznemiren. Uvijek se osjeate
kao da gledate preko ramena. Dobrotvor-
na djelatnost ini to moe, ali stare pre-
drasude nisu potpuno zamrle, pa je ivot
tamo okrutan.
U ponedjeljak smo poletjeli iz kijevske
zrane luke Borispol alosniji, moda i
mudriji. Naveo sam Roberta da mi obea,
da - ne budem li iv za dvadeset godina -
on povede svoju mlau sestru Angel na
ovaj izlet. Ljubazno mi je odgovorio da se
ne brinem, da e biti sretan povesti je, a
mene gurati u kolicima.
Znam da e odrati obeanje i da nikada
nee zaboraviti nae zajedniko iskustvo.
Ljudi se najvie veu emotivnim vreme-
nom koje su zajedno proveli, rekao je.
Sada razumijem zato svake godine na Jom
Kipur itam kako je vano da otac pokae
svojoj djeci to je pravo, a to krivo.
to se tie moje uloge kao odgajatelja na
elu medijske grupe iako se neu uple-
tati uvodnim lankom u novinama - znam
da se opasnosti faizma moraju drati vi-
soko na programu novosti. Bojim se da e
se stvari pogorati, stoga naa ivotna mi-
sija mora sprijeiti da se to dogodi. Stva-
ri moraju postati bolje i o tome moramo
misliti svakog dana naeg ivota, i uiniti
neto za to.
Iz glasila The Jewish Chronicle
odabrala i prevela
Mira Altarac Hadji Risti

Maarska filozofkinja Agnes Heller govori o svom ivotu, idovskoj vjeri, izabranim ljudima i aktualnim
politikim prilikama u Maarskoj
Prisjetite se samo de-
set zapovijedi. Tamo
se nalae: Ne svjedoi
lano na blinjega svo-
ga, to drugim rijeima
znai da u korist svog
blinjeg smijete lagati.
To je fantastino.
Ponimo s djetinjstvom. Kako ste ga
proveli?
Odrasla sam kao jedinica u idovskoj obi-
telji koja je pripadala sloju malograanske
inteligencije. Moji su se roditelji dobro sla-
gali pa sam u tom pogledu imala ugodno
djetinjstvo. Otac je bio politiki vrlo ak-
tivan. Tako sam ve sa etiri godine znala
da je Hitler u Njemakoj osvojio vlast. Otac
me samo jedanput odveo iz kole. To se do-
godilo nakon pripojenja Austrije Hitlerovoj
Njemakoj, a ja sam tada bila u treem ra-
zredu osnovne kole. Otac mi je objasnio
da su Nijemci zaposjeli Austriju. Tako sam
ve kao vrlo mala doznavala to se u svijetu
dogaa. Osim toga kod nas su stalno bora-
vile izbjeglice. Jo se dobro sjeam ovjeka
koji je k nama doao iz Dachaua. Moj se
otac jako angairao da pomogne internira-
nim idovima. Nastojao im je pribaviti ili
lane putovnice ili maarsko dravljanstvo
uz pomo fiktivnih brakova. Budui da moj
otac nije izgledao kao idov, nije Nijemci-
ma upadao u oi.
Kako ste preivjeli rat?
Otac je deportiran u Auschwitz. Majka i ja
nekako smo se probijale kroz ivot u bu-
dimpetanskom getu. Godine 1944. i 1945.
triput sam za dlaku izbjegla smrti. Moralo
se tada stalno biti na oprezu, jer nikad se
nije znalo to ovjeka moe snai, ali ta
stalna budnost imala je za posljedicu sta-
nje iscrpljenosti i tuposti.
Je li vam tko tada pomagao?
Zaudo najvie su nam pomogli jedan nje-
maki vojnik i jedan lan streliara (njilai,
Nyilaskeresztes Prt, lanovi maarske na-
cionalsocijalistike partije, op prev.). Majka
i ja morale smo nekako bez zatitnoga pi-
sma stii u budimpetanski geto. U nevolji
obratile smo se nekom njemakom vojniku.
Imale smo veliku sreu jer je vojnik ponudio
da nas tamo otprati. U pratnji njemakoga
vojnika bilo je mogue dobiti pristup u geto.
Druga osoba bio je jedan stari njila koji
nam je pomogao da opet izaemo iz geta.
Savjetovao nam je da se iselimo u Palestinu.
Pomogla nam je i biva poslodavka moje
majke koja je drala salon eira. Njezin je
Filozofi postavljaju glupa pitanja
mu bio upravitelj svinjogojilita. Dok god
je bilo mogue slati pakete u geto, redovito
smo od nje primali pakete s hranom.
Poslije rata uslijedile su godine na sve-
uilitu.
Da, godine 1947. poloila sam maturu na
idovskoj gimnaziji te se odmah zatim
upisala na sveuilite.
Niste li najprije poeli studirati fiziku
i kemiju?
Tono. Tako je bilo.
to Vas je odvuklo filozofiji?
Osobnost Gyrgyja Lukacsa (vaan ma-
arski filozof (1885-1971). Istvan Her-
mann, moj tadanji prijatelj i budui mu
odveo me na Lukacseva predavanja. Tu
sam se zaljubla u filozofiju. Filozofija me
od tog vremena pa do danas zanimala vie
nego fizika i kemija zajedno.
Koji su filozofi na vas najvie utjecali?
Teko pitanje. U poetku sam bila marksi-
stica. No Hegel, Kant i Aristotel zapravo su
mi bili mnogo vaniji nego Marx. Aristo-
tel je bio tema moje doktorske disertacije.
Osvrnem li se unatrag na cijeli svoj ivot,
mogu rei da su Kant i Kierkegaard naj-
snanije na mene utjecali.
A kako stoji sa suvremenicima meu
filozofima?
Tu ne mogu govoriti o utjecajima. Tonije
bi bilo rei da sam neke filozofe jako vo-
ljela. Foucault je za mene primjerice bio
vaan. No bilo bi pretjerano rei da je on
na mene izvrio neki utjecaj. Bio mi je za-
nimljiv, jednako kao i Habermas.
Jeste li te ljude i osobno upoznali?
Da. Osobno sam poznavala i Derridu. Kod
njega mi se naroito sviala njegova ljud-
ska strana. Na poetku ste me pitali o utje-
caju tih filozofa na mene. Upoznala sam
svoje suvremenike previe kasno da bi na jesam idovka, ali religiozne propise ne
mene mogli utjecati.
U emu vidite bit filozofije?
U razmiljanju o djetinjastim pitanjima
koja si mnogi ljudi postavljaju u ivotu i
doivljavaju ih kao prirodna: U emu je
smisao postojanja? to je istina? U emu
se krije vrlina? to je vano, a to je ma-
nje vano? To je kao kod djece koja svoje
roditelje izluuju pitanjima. Naalost ima
mnogo roditelja koji ta pitanja iivcirani
odbaciju kao glupa. Mi filozofi poput
znatieljne djece stalno iznova postav-
ljamo ta ista glupa pitanja kako bismo
na njih pokuali iznai vlastite odgovore.
Prirodno je da svaki filozof ima spremne
uvijek druge odgovore.
Okrenimo se idovstvu. Kako vi doiv- stinom.
ljavate svoj idovski identitet?
Maarska filozofkinja Agnes
Heller, roena 1929. u Budim-
peti, u mladosti se kolebala iz-
meu cionizma i komunizma te
izabrala komunizam i 1947. ula
u partiju, ali je ve 1949. zbog
neposluha iz nje (prvi put) iz-
baena.
Bila je oduevljena sljedbenica
maarskoga marksistikog filo-
zofa Gyrgyja Lukacsa, a poslije
zastupa liberalne ideje socijalne
demokracije. Nakon guenja
maarske revolucije 1956. dola-
zi sukob s vladom Janosa Kada-
ra i po drugi put biva izbaena
iz partije, a i sa sveuilita. Tek
1963. ponovno smije raditi kao
istraivaica u Sociolokom in- Agnes Heller
stitutu Maarske akademije, uz
Lukacsa i svog drugog mua Ferenca Dobitnica je brojnih nagrada za filo-
Fehera postaje prominentnom lani- zofsku misao, izmeu ostalog nagrade
com tzv. Budimpetanske filozofske Hannah Arendt za politiku filozofiju
kole. (Bremen,1995) i maarske nagrade
Nakon Prakog proljea 1968, a po- Szecheny (1995).
gotovo nakon Lukacseve smrti 1971, Godine 2010. zajedno s jo 26 istaknu-
pripadnici Budimpetanske kole tih ena iz maarskog javnog ivota
zbog svojih reformistikih ideja sve sudjelovala je u kampanji referenduma
su jae na meti politikih progona, pa za ensku kvotu u maarskom zakono-
Agnes Heller i njezin mu Ferenc Fe- davstvu. Od poetka 1990-ih najvie se
her naposljetku 1977. odlaze u egzil bavi pitanjima estetike (Koncept lije-
u Australijiu i na La Trobe University poga, 1998, Besmrtna komedija 2005).
u Melbourneu. O 1986. Hellerova i Takoer se u novije vrijeme bavi ulo-
Feher profesori su na The New Scho- gom Srednje Europe u povijesnim
ol u New York Cityju. Danas je Agnes zbivanjima. Angairana je protivnica
Heller profesor emeritus na New Scho- desniarske politike i napose Viktora
ol for Social Research u New Yorku. Orbana.
Niti se hranim koer niti idem u sinagogu. Naravno. U povijesti je bilo mnogo takvih
Od 613 idovskih zapovijedi pridravam ljudi. Na tome gradim svoju etiku. vrsto
se njih oko 400, a ostalih ne. To znai da vjerujem da postoje dobri ljudi. No za fi-
lozofiju se ne postavlja pitanje postoje li
shvaam ba ozbiljno. Pa ipak idovsku takvi ljudi ili ne, nego kako postati takvim
vjeru smatram fantastinom. Za mene je izabranim ovjekom.
to najbolja vjera zato jer ostavlja slobo- Je li to i linija vodilja vaeg ivota?
dan prostor za najrazliitije interpretacije.
Prisjetite se samo deset zapovijedi. Tamo Kako je bio ateist, moj je otac bio besko-
nano pun vrlina. Njegov mi je primjer
se nalae: Ne svjedoi lano na blinjega
svoga, to drugim rijeima znai da u ko- stalno pred oima.
rist svoga blinjeg smijete lagati. To je fan- Dotaknimo se nakratko politike. Kako
ocjenjujete dananju situaciju i atmosfe-
tastino.. Nigdje u Bibliji ne pie da se ne
ru u Maarskoj?
smije lagati. Od ovjeka kao ljudskog bia
trai se samo ono to je on kadar uiniti. Politika situacija i atmosfera u zemlji idu
Hou rei da nitko nije bezgrean, ni bez ruku pod ruku. Postoje takorei dvije kul-
mrlje, Iako smo mi slaba i lomljiva stvore- ture, dva suprotstavljena politika tabora
nja, uvijek je u prolosti stalno iznova bilo u Maarskoj. Izmeu ta dva pola naalost
izabranih i istinskih ljudi. Priznavanje te ne postoje dodirne toke. Rascijepljenost
lomljivosti ini idovsku vjeru tako fanta- zemlje na dvoje praktino je vidljiva u
svakom podruju drutvenoga ivota i na
Znate li za takve prave ljude? svim razinama.

3
 NOVI
OMANUT 114

Socijalni psiholog Gyrgy Csepeli Kako provodite vrijeme kad ne radite

pisao je s tim u vezi da e ljudi politiku
prihvatiti kao vjeru. Stoga izmeu su-
protstavljenih tabora nema propusno-
sti. Kako gledate na to?
Ne mogu se s tim sloiti. Dok u jednom
od tabora (lijevo liberalnom, op. prev.)
postoji spremnost za pokuaj razumije-
vanja protivnike strane, drugi se tabor
postavlja izrazito neprijateljski. Stoga se
stalno iznova dogaa da se osobe koje se
ne uklapaju u shemu (desnog tabora, op
prev.) igou kao izdajice domovine. Zlo
je na tome to ljudi u svojoj zaslijepljeno-
sti u to stvarno i vjeruju.
ili ne putujete?
Volim plivati i odlaziti u duge etnje. Kad
sam u Budimpeti s prijateljicama, esto
odlazim na duga pjeaenja.
Ljeti se uvijek povlaim u gorje Brzsny
(na sjeveru Maarske), gdje posjedujem
seljaku kuu.
Tamo do mene boguhvala ne stiu nika-
kvi e-mailovi. Tamo imam vremena za
pisanje.
Peter Bognar
Iz beke Die Presse
prevela: Vlasta Kova
Gospoo Heller, je li doputeno pitati Vas...
1... kako ste zapravo upoznali drugoga mua, filozofa Ferenca Fehera?
Moj drugi mu bio je prijatelj moga prvog supruga. Upoznala sam ga na utakmici
nogometnog kluba MTK Budimpeta.
2... je li va drugi mu bio razlog rastave od prvog mua?
Nije bio razlog za to, ali je imao u tome udjela. Razlozi za rastavu bili su politiki.
Nakon suzbijena narodnog ustanka 1956, moj se prvi mu odluio na kompromis s
reimom, to je za mene bilo nezamislivo. Raspoloenje meu nama postalo je, krat-
ko reeno, nepodnoljivo.
3... koliko danas jo putujete?
Previe. U posljednje vrijeme bila sam svakoga tjedna u avionu. Moja odredita: New
York, Brazil, ponovno New York, Njemaka, Maarska.

Ispovijed jednog useljenika

Kad sam prije sedamnaest godina donio
odluku da se preselim u novu domovinu
Izrael, iako ophrvan tugom i bolom zbog
gubitka supruge koja je zbog neizljeive
bolesti morala napustiti ovaj svijet, ipak
nisam bio izgubio svu nadu da e vrijeme
uiniti svoje i da u uspjeti da se donekle
integriram u novu sredinu. Svakako, bio
sam i svjestan da to privikavanje nee tei
jednostavno za ovjeka koji je bio sasvim
blizu ezdesetih godina ivota.
Kao gotovo svi novi useljenici, ubrzo po
dolasku u tu zemlju i ja sam se ukljuio
na teaj hebrejskog jezika (ivrita) u ve
od ranije mi poznatoj instituciji koja se
naziva ulpan. Naime, shvatio sam da bez
dobra poznavanja slubenog jezika Izraela
nije mogue profesionalno se ukljuiti u
ivot u novoj sredini, ali da je to vano i
za privatno, svakodnevno komuniciranje
i odnose s mojim novim sugraanima.
Prvi, poetni teaj na ulpanu redovno
sam pohaao i bio vrijedan uenik, a po
njegovu isteku nakon oko tri mjeseca, ve
sam mogao sastaviti jednostavnije ree-
nice. Prilino sam bio savladao i osnove
hebrejske gramatike, koja se potpuno ra-
zlikovala od one iz mog materinjeg jezika,
ali i od stranih jezika kojima sam gotovo
potpuno vladao ili onih u kojima sam se
prilino dobro snalazio. To je bio i trenu-
tak kad sam pomislio da bih moda ve
tada mogao poeti ispitivati gdje bi moje
dugogodinje profesionalno iskustvo, uz
poznavanje nekoliko svjetskih jezika, mo-
glo biti od koristi u ovoj zemlji. Drugim
rijeima, da se ponovo ukljuim u radni
proces, barem za jo nekoliko slijedeih
godina. Ve sam ranije bio pripremio do-
sije sa svom potrebnom dokumentacijom
i dokazima o radnom iskustvu. Kasnije
sam nastavio uenje ivrita na narednom,
B-teaju, nakon kojeg je trebao uslijediti
i trei gimel, iji se program preteno
zasniva na sloenijoj konverzaciji, razu-
mijevanju zamrenijih tekstova i govornih
emisija na radiju i TV.
Neka ranija obeanja iz kruga ire obite-
lji nastanjene u Izraelu, kao i nekih novih
znanaca, ohrabrivala su me u pokuaju da
naem odgovarajui posao. Rekli su mi
da za to presudno moe biti moje znanje
engleskog, ali i francuskog jezika. Meu-
tim, ubrzo sam shvatio da nijedna ustano-
va, koja bi mi mogla odgovarati, nije bila
zainteresirana da neposredno zaposli ez-
desetogodinjaka, usprkos svem njegovu
iskustvu i znanju. Svi su me upuivali na
Biro za zapoljavanje, koji e se, navodno,
pobrinuti da mi nae odgovarajui posao.
Posluao sam njihove savjete. U Birou sam
predao sve dokumente, popunio odgova-
rajue upitnike i dobio karton s kojim sam
se u sljedea tri mjeseca morao dva puta
mjeseno pojavljivati kod nadlenog slu-
benika, a na kojem e ovaj upisivati datu-
me mog prijavljivanja i udarati ig Biroa.
Za to vrijeme mjeseno u primati stano-
vitu (minimalnu) mjesenu naknadu. Re-
kli su mi da e me pozvati im pronau
primjeren posao za mene.
Usprkos prilinom razoaranju zbog toga
to sam bio spao na Biro za zapolja-
vanje, u meni je ipak i dalje tinjala nada
da e me netko moda zatrebati i pozvati
barem na neki preliminarni razgovor. U
meuvremenu sam nastavio pohaati te-
aj jezika, ali je moj poetni entuzijazam
prilino splasnuo. A kad je isteklo tro-
mjeseno razdoblje na Birou i primanja
novane pomoi, bilo mi je potpuno jasno
da je zaista doao kraj mojim nadanjima
o nekom zaposlenju. Nisam elio, a niti
imao nasunu potrebu da radim, reci-
mo, kao ista ulica, na odvozu smea ili
slinim nekvalificiranim poslovima. Zato
sam odluio da do daljeg ivim s tada jo
neoenjenim sinom, primajui socijalnu
pomo koju u ovoj zemlji dobivaju starije
osobe. Uz neto malo uteevine vjerovao
sam da u uspjeti izlaziti na kraj, u mjese-
cima i godinama koje mi ovdje predstoje!
Postao sam jo manje redovit i vrijedan
student na ulpanu. Zbog izvjesnih zaosta-
lih obveza u Srbiji, morao sam povremeno
tamo putovati, to je takoer utjecalo da
sve vie zapostavljam intenzivno uenje
jezika. Nekako sam, ipak, uspio zavriti i
taj drugi teaj. Kasnije, izmeu putovanja
u Beograd, nastojao sam pratiti nastavu i
na treem teaju, ali ga nisam uspio do-
vriti. Nakon neto vie od godinu dana
ipak sam se mogao snalaziti na hebrej-
skom, premda s ogranienim rjenikom.
Morao sam se tada pomiriti s injenicom
da sam, zapravo, uao u mirovinske go-
dine. Kao prava utjeha, poslije je dolo i
do sluajnog poznanstva sa simpatinom
udovicom iz Francuske, zahvaljujui, pri-
je svega, prijateljstvu njezina i mog sina.
Godinu dana nakon naih prvih susreta
oboje smo, nakon etiri godine njezina i
mog samotnog udovikog ivljenja, odlu-
ili zajedniki nastaviti ivot u Izraelu. To
je ujedno znailo da emo od tada meu-
sobno komunicirati preteno na francu-
skom, jeziku koji su, uostalom, govorila i
moja dva sina (mlai se u meuvremenu
takoer uselio u Izrael).
Od tada su prole brojne godine, kao to
sam naveo na poetku ovog napisa. Ui-
nilo mi se da je sada ve dolo vrijeme da
sainim svoj privatni bilans o uspjesima
ili promaajima u ovom razdoblju mog
ivota. Pa, evo, da ponem s neuspjesima.
Prethodni dio ovog zapisa sam posvetio
opisu uenja jezika moje nove domovine i
sada mogu sebi (i drugima) otvoreno pri-
znati da na tom planu nisam postigao u
poetku zamiljenu i eljenu razinu. Para-
doks je bio tim vei, jer su me ljudi ranije
smatrali poliglotom (poznavaocem vie
jezika) i da stoga ukljuivanje jo jednog
jezika u moju riznicu te vrste znanja ne
bi trebalo biti velika potekoa. Teoretski
bih im mogao dati za pravo. Meutim, u
praksi bilo je drukije. Na primjer, hebrej-
ski jezik se potpuno razlikuje (govorno i
ortografski) od bilo kojeg svjetskog jezika
s latinikim ili irilikim pismom. Da se,
primjerice, radilo o vedskom ili holande-
skom jeziku, vjerojatno bih za to vrijeme
njih u potpunosti svladao. Drugo, nije isto
kad se novi jezik ui u ezdesetoj ili, pak, u
tridesetoj, etrdesetoj godini ivota, uz to
da se jo ne upotrebljava svakodnevno, na
poslu i u obitelji . U svakom sluaju mora
postojati visoka motiviranost, poticaj, ali i
nunost da se jezik potpuno naui. To ini
se nije bilo tako u mom sluaju. Pritom,
kad god ne bih uspio neto objasniti na
ivritu, koristio sam se engleskim jezikom
na kojem se u Izraelu mnogi sporazumije-
vaju, neki sasvim dobro, ali nemali je broj
i onih koje je zaista teko razumijeti zbog
njihova oskudna poznavanja tog jezika.
To mi je povremeno zaista koristilo, ali, s
druge strane, vjerojatno i manje motivi-
ralo za savladavanje hebrejskog jezika do
potrebne razine.
Poslije neuspjeha ili nerealiziranih plano-
va, na red dolaze razmiljanja o stanovitim
uspjesima koje bi, od mog dolaska u tu ze-
mlju, vrijedilo zabiljeiti. Prvi je i najvaniji
dobitak to sam jo meu ivima, u godi-
nama koje obiljeavaju (jo ne i predubo-
ku) starost, uz relativno podnoljivo zdrav-
stveno stanje. Drugo znaajno dostignue
za mene u tom razdoblju jest da su se moji
sinovi takoer stalno nastanili u Izraelu i
stvorili svoje obitelji. Zahvaljujui toj inje-
nici postao sam i viestruki djed! Sljedee
znaajno i lijepo to mi se dogodilo bilo
je da sam, nakon nesretna gubitka prve
supruge, u novoj domovini naao novu i-
votnu pratilju koja mi je uljepala nastavak
ivljenja, a moda me svojom panjom i
dobrotom dosad ak i odrala u ivotu. Ne
smijem zaboraviti ni to da sam tokom svih
tih godina naao dovoljno vremena, volje
i motivacije da napiem i objavim nekoli-
ko knjiga, eseja i drugih zapisa. Ali, odmah
da dodam i to da s njima nisam postigao
nikakvu posebnu slavu ili ostvario veli-
ki komercijalni efekt, to bi mi neki ljudi
vjerojatno mogli pripisati kao izvjesni ne-
uspjeh. U redu, moda su oni djelomino
i u pravu, ali u tom mom, mogu slobodno
rei hobiju, nisam bio motiviran nekom
buduom slavom pisca ili novanim uspje-
hom (od prodaje knjiga), ve iskljuivo da
bih zabiljeio sve one misli koje su se bile
akumulirale u mojoj glavi, poneke zapisa-
ne i u notesu. Posebice sam bio motiviran
eljom i namjerom da neki dogaaji ili li-
nosti, prije svega iz porodinog kruga, ne
padnu u trajni zaborav za nove generacije
mojih najbliih, ali i svih onih koje bi opi-
sano moglo zainteresirati. Zbog toga bi i
ovu moju dodatnu djelatnost bilo logino
uvrstiti na listu osobnih uspjeha.
Na mnogo irem planu, boravak u no-
voj domovini otvorio mi je nove vidike o
stvarima o kojima sam imao samo mar-
ginalna ili maglovita, ponekad i pogrena
saznanja. Ranija moja vienja i znanja o
pripadanju idovskom narodu i njegovoj
tradiciji bila su samo povrna i ogranie-
na. Kao dijete proao sam teke godine
Holokausta (sreom ne u stratitima Ja-
senovca, Auschwitza i sl.) i rano stekao
saznanje da su idovi bili svagdje i stalno
proganjani i unitavani samo zato to su
idovi. Moje aktivnosti u okviru idovske
zajednice u Sarajevu poele su ve prvih
godina po svretku Drugoga svjetskog
rata, da bi se nastavile u doba sazrijevanja,
a osobito kasnije, tijekom boravka i slu-
bovanja u Beogradu. Zajednika ljetova-
nja idovske djece i omladine i povremeni
susreti u gradovima irom nekadanje Ju-
goslavije u meni su jo vie uvrstili svi-
jest o pripadnosti idovskom narodu. No,
sve se tada preteno vrtjelo oko zabavnog
druenja mladih, uz samo povremeno
prisustvovanje predavanjima od nas mno-
go starijih idovskih linosti o povijesti ili
kulturi tog naroda tijekom stoljea, kao i
o antisemitizmu. Vjera i religijske aktiv-
nosti vezane za praznike bili su tada meni
i mnogim mojim mladim idovskim pri-
jateljima prava nepoznanica. Neki prazni-
ci su se simboliki obiljeavali u okviru
idovske zajednice. U obitelji su se slavili
preteno sveanim rukovima ili veera-
ma, bez nekih blagoslova ili molitvi. I kod
idova se gajio preteno ateistiki nain
ivota, to je bilo u skladu s tadanjim,
poslijeratnim socijalistiko-komunisti-
kim nainom vrednovanja meuljudskih
odnosa u zemlji.
Meutim, moj dolazak u Izrael i sazna-
nja koja sam potom neposredno stekao u
novoj sredini prilino su izmijenili moje
poglede na judaizam i bit znaenja tog
pojma, odnosno pripadanja tom naro-
du. Izmeu ostalog, shvatio sam da sam
se naao u kompaktnoj idovskoj sredini
u kojoj se ni na kakav nain i ni na ko-
jem mjestu nije morao skrivati idovski
identitet. Shvatio sam da je i naa tradicija
mnogo dublja i kompleksnija od onoga o
emu sam dotad stekao saznanja. Otkrio
sam da u tome i vjera ima vanu ulogu i da
je idovsku tradiciju esto nemogue pot-
puno odvojiti od religije. To je znailo da
kao tradicionalni idov moram nauiti pa
i primjenjivati i neke osnovne vjerske ritu-
ale koji se, primjerice, za abat izraavaju
putem izgovaranja blagoslova i zahvala
(jelo, kruh, pie) ili o velikim praznicima,
ali i prisustvovanjem nekim vjerskim ob-
redima u sinagogi u tim prigodama. Jer,
prisjetio sam se naina na koji su se obi-
ljeavali i sada obiljeavaju kranski pra-
znici, u krajevima iz moje prve domovine.
U tim prigodama u kuama, prije i tjekom
prazninih objeda, domaini su obino

4

davali vjersko obiljeje tim dogaajima
(izgovaranjem svetih rijei, znakom kria
nad kruhom i sl.). To me dovelo do sljede-
eg zakljuka: Ako oni mogu na taj nain
prakticirati svoje obiaje, zato i mi, ido-
vi, da ne slavimo propisno nae praznike,
ak i s vjerskim obiljejem! Uostalom,
neki od njih su naznaeni i u najsvetijem
idovskom zapisu Tori (Mojsijevu peto-
knjiju).
Ta razmiljanja su me stoga opredijelila,
ne prema ultra-ortodoksnom poimanju
vjere i praznika, ve ka prakticiranju mno-
Vieno na 6. Festivalu idovskog filma u Zagrebu, svibnja 2012.
Igrani film, Njemaka, 2oll.
Reija: Anna Justice
Igraju: Alice Dwyer, Dagmar Manzel, Mateusz Daniecki
Himna vjeno rascvaloj i neunitivoj lju-
bavi.
Njemaka redateljica Anna Justice sni-
mila je u Los Angelesu filmsku dramu
Die verlorene Zeit (Izgubljeno vrijeme), u
kojoj s golemom emocionalnom snagom
povezuje prolost i sadanjost istinitom
priom o bijegu iz logora u ratnim viho-
rom zahvaenoj Poljskoj. Jo jedan film o
Holokaustu: bolji od dobrog, zapravo ne-
zaboravan.
Godina je 1944. Izmeu Tomasza Lima-
nowskog, mladoga pripad nika poljskog
Pokreta otpora, i skromne njemake i-
dovke Hannah Silberstein, protjerane iz
Berlina, u najnemoguijim uvjetima pro-
pupala je i procvala vatrena ljubav. Ne
kae se uzalud da ljubav svladava sve pre-
preke i prelazi sve granice. Mladim ljubav-
nicima uspijeva pobjei iz logora. Njihov
je bijeg rizian, uzbudljiv i posve neoe-
kivano, neizmjerno poetian, iako praen
dramatinom potjerom logorskih straara
i njihovih krvolonih pasa.
Pratei taj bijeg kroz visoke i guste stoljet-
ne ume, preko nepreglednih itnih polj, e potom krenuti svaki svojim putem u
zelenih proplanaka, filmska kamera otkri-
va nam neviene ljepote krajolika te divne
zemlje, koju je ve na poetku svog divlja-
nja pregazila nacistika izma.
Dolaskom u Tomaszevo selo, zapoinje
novi zaplet. U rodnoj kui doekuje ga
hladna i ukoena majka, ortodoksna ka-
Rastrgan
Dokumentarni, 2011, Izrael
Reija: Ronit Kersifner
Tema je ovoga dokumentarca izgubljeni
identitet. Pater Romuald Waszkinel nakon
to je ve punih dvanaest godina zareen
za katolikog sveenika i ivi u samostanu
asnih sestara urulinki u Lublinu, saznaje
da je zapravo idov. Roen je u vrijeme
Drugoga svjetskog rata 25.3.1943. i njego-
vi su ga idovski roditelji ostavili svojim
dobrim susjedima Poljacima kako bi mu
spasili ivot. Djeak je s mnogo ljuba-
vi odgojen u katolikoj vjeri i kada je sa
svojim pooimom razgovarao o namjeri
da postane sveenik, ovaj mu je odgo-
vorio: Bojim se da e ti biti vrlo teko! Yad Vashemu istrauje sudbinu svojih bio
Znaenje ovih rijei spoznat e tek mno-
go godina kasnije, kad mu se otkrije isti-
na o njegovu idovskom podrijetlu. Jakub
Weksler njegovo je pravo ime.
Tada dolazi do krize identiteta, do dubokog
duevnog konflikta. U procijepu je izmeu
dva svijeta. Vie ne zna da li je uistinu sve-
OMANUT 114
go umjerenijeg pravca u judaizmu, odno-
sno tradiciji, ali i s elementima vjere tamo
gdje ju je nemogue zaobii.
Prema tome, stjecanju svijesti o biti i pra-
vom znaenju judaizma (idovstva) u
izraelskoj sredini, u kojoj ga je mogue
slobodno izraavati na nain i u opsegu
koji odgovaraju pojedincu ili interesnim
grupama, stvorilo je u meni osjeaj da sam
se konano naao u pravom okruenju, u
kojem se zaista osjeam svoj na svome!
Razumije se da u toj sredini sve nije tako
idealno u raznim podrujima ivota i me-
Izgubljeno vrijeme
tolkinja, kojoj je apsolutno ne-
zamislivo da idovka ue u nji-
hovu istu, katoliku obitelj. Taj
e posve netolerantni stav biti
uzrokom tragina nesporazu-
ma i posvemanjeg raspada veze
dvoje mladih zaljubljenih ljudi, koji
uvjerenju da onaj drugi vie nije iv. San o
zajednikoj budunosti zauvijek je nestao.
Jedan in nepomirljivosti i grube netole-
rancije, jedna izgovorena la, pretvaraju
se u veliku i nepopravljivu tragediju.
Filmska kamera biljei jedan od moda
najljepih prizora: Hanna odlazi, ostav-
enik u poljskoj katolikoj crkvi ili pripada
vjeri svojih otaca - idovstvu. I u glavi i u
dui posvemanji je komar. Obuzima ga Kad god se nae na tako velikoj prekret-
neodoljiva enja za Izraelom.
Prvi put njegova noga dodirne svetu ze-
mlju praotaca u zranoj luci Ben Gurion.
Poinje upoznavati svoju pravu domovinu
i svoj idovski narod.
U kibucu ui hebrejski i ide u sinagogu, a
na njegovu su stolu dvije fotografije: nje-
gove poljske majke Batie i idovske majke
Emilie. Voli ih podjednakom ljubavlju. U
lokih roditelja.
Nakon stanovitog vremena vraa se u Lu-
blin, rastrgan izmeu odanosti katolikoj
vjeri i judaizma kojemu po svom roenju
pripada. Bog je poput filmskog redatelja,
zakljuit e, i on odluuje o sudbini sva- bini odbijaju njegovu
koga ovjeka.
NOVI
uljudskih odnosa, ali za mene kao ido- mnaest godina), a da ne spominjem moj
va bitno je da sam se u Izraelu oslobodio cijeli dosadanji ivot, podvukla crta i ko-
kompleksa pripadanja vjeno proganja- nano utvrdio balans o ostvarenim ili ne-
noj etnikoj manjini i vjeri, ve da zaista ostvarenim osobnim eljama, ambicijama,
pripadam ovom prastarom narodu koji htijenjima ili mogunostima.
se konano ponovo naao na svom tlu, u
svojoj obnovljenoj dravi. Prema tome, A koliko e moj ivot jo potrajati i da li
e biti potrebno jo neto dodavati (osim
mislim da imam pravi razlog da i ovaj
osjeaj pridodam ve iskazanom popisu mjeseci ili godina ivota) ili oduzeti od
navedenog, to ostaje svemirska tajna, ne-
pozitivnih osobnih ostvarenja i uspjeha u
novoj domovini. to to nije u podruju moi moje spo-
znaje!
Sve navedeno moda jo nije dovoljno da
bi se, ak i za promatrano razdoblje (seda- Avraham Atijas
ljajui svoje stope u
snijegu koji pada u
krupnim pahuljama i
zaas je sve pod bije-
lim pokrivaem. ita
vo je prostranstvo ubr-
zo zameteno visokim
snijegom i ledom kroz
koji se krhka djevojka
s mukom probija, dok
iscrpljena ne padne, a
snijeg po njoj i dalje je Tomasz Limanowsky. Preko Crvenog
uporno vije i vije... U kria Hanna saznaje da je Tomasz iv, da
snjenome bespuu ivi u rodnoj Poljskoj i ima odraslu ker,
spas dolazi neoeki- poput njezine.
vano, s ambulantnim Sretno udana i dobro situirana Hannah Le-
vozilom. vine, uz muevu pomo i pristanak, putuje
Sada moemo pratiti u Poljsku, gdje e se na autobusnoj postaji
dvije odvojene ivotne susresti s Tomaszem nakon 30 godine iz-
staze. gubljenog vremena koje se ne moe vratiti.
Hannu njezina staza Vrlo dobar scenarij s temom Holakausta
dovodi natrag u Berlin, omoguio nam je uvid u zamrene situa-
odakle ubrzo iseljava u cije: poljski antisemitizam, borbu za pre
SAD. Sretno se udala, ima ivljavanje, povjerenje i izdaju, sjeanje i
ve odraslu ker i sa svojom oprost, sretnu ljubav i zlosretni kraj, po-
obitelji ivi u New Yorku. Od lo- sljedice netolerancije... Nemogue je biti
gora u Poljskoj i njezine prve ljubavi pro- samo pasivni gledatelj, jer ovaj film sili nas
lo je vie od 30 godina. na razmiljanje. Od poetka do kraja film
Jedne veeri sluajno na TV-ekranu ugle- izaziva snane emocije i pun je pozitivnog
da sredovjenoga ovjeka, nekadanjeg naboja.
poljskog partizana, koji pria poznatu joj Film Izgubljeno vrijeme osvojio je 2011.
priu o bijegu iz konclogora s voljenom nagradu na Filmskom festivalu u Berlinu,
idovskom djevojkom Hannom. Potpisan kao i nagradu publike u San Franciscu.
Pater Romuald Waszkinel odluuje da e
se vratiti u Izrael i tamo ostati do smrti.
smije ii na misu u katoliki samostan.
Kau: U tiini svoje sobe moe se moliti
Ganutljiv je prizor njegove posljednje bilo kojem Bogu, ali odlazak na misu nije
mise kao katolikog sveenika i oprotaj doputen!
sa sestrama urulinkama, koje su poreda- Tako se njegov ivot nastavlja u mislima
ne u dugom dvostrukom paliru, ozbiljnih na voljenu Poljsku, na poljske kao i na
lica i suznih oiju. prave idovske roditelje koje je izgubio i
stvarnosti koju ivi u svojoj novoj-staroj
nici, ovjek se obino u sebi pita kako na- domovini, razapet izmeu dva Boga. I
staviti ivjeti? Ali ivot se nekako nastav- svakodnevni graanski ivot pun je pro-
lja sam, bez unaprijed napisana scenarija. blema.
Mnoge nepredviene okolnosti iskrsnu
na putu. Pitamo se kako se osjea ovaj ve Roeni idov, Jakub Weksler, koji se
67-godinji ovjek na novoj ivotnoj stazi stalno nastanio u Izraelu, ne moe dobi-
koju je odabrao slijedi-
ti?
Da li se u dui odrekao
kranskoga Boga ko-
jem je dugo i predano
sluio i da li je u cijelo-
sti prihvatio vjeru svo-
jih otaca?
U religioznom kibu-
cu u kojem sada Jakub
Weksler ivi strogi ra-
molbu da nedjeljom
5
 NOVI
OMANUT 114

ti izraelsko dravljanstvo. Zakon uskra-
uje dravljanstvo svakoj osobi koja je
iz judaizma prela na bilo koju drugu
vjeru. Inae, tumae vlasti, to ne bi bila
idovska drava! Jakub Weksler dobio je
zaposlenje u Muzeju Yad Vashem, tako
da se njegov svakodnevni ivot odvije
izmeu kibuca, sinagoge i Yad Vashema
u Jeruzalemu.Protagonist filma Rastr-
gan blii se kraju svoga ivotnog puta,
a nama ostaje pitanje da li je konano
uspio pronai svoj identitet i da li je sre-
tan u dui? Jo jedan suptilan film s te-
mom Holokausta, koji progovara o po-
trazi za identitetom ljudi preivjelih to
surovo vrijeme. Potresan film izraelskog
redatelja Ronita Kerstnera ovjenan je,
posve zaslueno, mnogobrojnim nagra-
dama (ak 13) na svjetskim filmskim
festivalima tijekom 2012, od Hampto-
na, Rochestera, Portlanda, Austina do
Minneapolisa, San Francisca, Poljskog
filmskog festivala i Festivala izraelskog
filma u Los Angelesu.

Put proroanstva
Dokumentarni, 2010.
Izrael/ Etiopija/ Sudan
Reija: Meni Elias
Prije 25 godina kremuo je masovni pohod
falakih idova iz Etiopije, preko Sudana, u
Izrael, kako bi se ispunilo davno proroan-
stvo o povratku u Obeanu zemlju, u njiho-
vu zemlju Beta Israel.
Izmeu 19831989. godine na tegobno i
puno opasnosti putovanje dugo oko 200
km krenulo je pjaise gotovo 20.000 eti-
opskih idova, lanova brojne zajednice:
mukaraca, ena, djece, staraca, zdravih i
bolesnih.
Na epskom putovanju iz Etiopije prema
Svetoj zemlji suoavaju se s mnogim nevo-
ljama, poput gladi, bolesti, dehidracije, pa
i politikih progona. Oko dvije tisue ljudi
umrlo je na tom dugom i opasnom putu.
Preivjele su tajno zrakoplovima prevozili
u Izrael, gdje su dobili dravljanstvo. Tako
se proroanstvo ispunilo: etiopski idovi
danas ive u Svetoj, zemlji sa svojim idov-
skim narodom. Osmero idova iz Etiopije,
praeni filmskom kamerom, kreu 2009.
istim putem prema Izraelu, od Gondara u
Etiopiji prema sudanskoj granici, da bi oi-
vili sjeanje na taj vaan dogadaj iz svoje
prolosti.
Filmska kamera maestralno je obavila svoj
posao, pratei ovih osmero hodoasnika
na putu prema Sudanu. Na filmskom pla~
tnu pokazuje nam se Etiopija kakvu nismo
oekivali. Pratei sudionike toga poho-
da, otvara nam se raskona panorama
te neobine i daleke zemlje. Kao u ka-
leicoskopu izmjenjuju se fas cinantni
krajolici nepoznate nam Crne Afrike.
Kamera nas vodi preko zelenih livada i
proplanaka, preko nepreglednih itnih
polja, kroz guste nasade kukuruza, pre- koji sada ive u Beta Israelu, zemlji svojih
ko rijeka i potoka na kojima se napajaju biblijskih predaka. Danas u Izraelu ivi oko
brojna stada krupne stoke, arenih kra- 125.000 etiopskih idova, u perifernim di-
va i volova, konja, ovaca i koza.... jelovima na jugu i sjeveru zemlje, Nakon
Seoskim putovima i stazama dolazimo viestoljetne odvojenosti od ostalog idov-
do ivopisnih sel u kojima i danas ive skog svijeta proces njihove integracije tee
etiopski idovi, okrueni mnogobrojnom onici mogli smo vidjeti mnogo malih crnih veoma sporo, zbog visokog stupnja neza-
djecom tamne puti i tamnih oiju, njegu- glava u klupama - zajedno djeaci i djevoj poslenosti i niskog stupnja obrazovanja.
jui svoju idovsku tradiciju, proslavljajui ice. Moram priznati, da mi je u ovom fil- Veina ih ivi na rubu siromatva.
abat. mu kamera pokazala posve drukiju Etio- Na kraju ovoga filma mogi} rei da sam za-
ivopisna idovska sela u Etiopiji otkrivaju piju, mnogo toga to nisam oekivala u toj divljena neoekivanom ljepotom etiopskih
svu jednostavnost, ali i sve bogatstvo sva- dalekoj i siromanoj afrikoj zemlji. Nakon krajolika. Jednako su me oarala i ivo
kodnevnog ivota. Mnogo je zadovoljnih i osam dana pjeaenja osmero hodoasnika pisna sela, veseli ljudi i nasmijane djeje
nasmijanih ljudi koji se brinu o svojoj stoci stiglo je u Sudan i tako oivilo nae sjea- oi koje me prate odasvud. Film je 2012. na
jednako kao i o svojoj djeci. U kolskoj ui- nje na Put proroanstva njihovih predaka, festivalu Bnai Brith osvojio prvu nagradu.

izbezumljeni i u suzama, a djeca zbunjena kojemu je kraljica Elizabeta II. dodijelila

Nickyjeva obitelj
Dokumentarno-igrani film, 2011.
Slovaka /eka /Vel.Britanija /SAD /Izrael /Kamboda
Reija: MateJ Mina
Godina 1938. vrijeme je strepnje i straha
od najezde nacizma i antisemitizma uoi
Drugoga svjetskog rata.
Hitler je ve godinama pripremao njemaki
narod za rat, koji je zapoeo okupacijom Su-
deta. Za idove su to dramatine okolnosti:
u Pragu su ve organizirani izbjegliki logo-
ri, a u Brnu su spaljene sve sinagoge. Trebalo
je hitno spaavati ivote, a najprije djecu.
U Pragu tada jo nije bilo organizacije za
spaavanje idovske djece. Iz Engleske
u Prag stie 28-godinji bankar Nicho-
las Winton i uz pomo tajnice organizira
i pred vodi veliku akciju spaavanja dje-
ce. Poinje sastavljati popise na kojima se
nalo oko 2.000 djece i trai zemlje koje su
voljne primiti i udomiti ugroenu idov-
sku djecu. Naalost, ovom apelu za spas
odazvala se samo Engleska, a jedna strana
pijunka odvela je skupinu djece preko gra-
nice, u vedsku. Svakoga jutra pred vratima
Nickyjeve hotelske sobe tiskala se gomila
ena s djecom u naruju, traei spas.
Od dvije tisue popisane idovske djece
spas je nalo oko sedam stotina. Organi-
zirana su tri eljeznika transporta koja su
preko granice, a potom preko Kanala, do-
premila djecu u Veliku Britaniju.
Niu se potresne scene rastanka roditelja
s djecom, koja ulaze u vagone sa svojom
malom prtljagom i identifikacijskim kar-
tonom oko vrata, naikana na prozorima
mau roditeljima, prijateljima i susjedima
koji su doli na ispraaj. Ve prije snima-
nja i prije prikazivanja ovog filma, su ga-
nutljive slike obile itav svijet. Roditelji su
i preplaena. Za mnoge od njih to e biti
posljednji zagrljaj.
Slovaki redatelj Matej Mina, kao gost za-
grebakoga festivala, prisustvovao je pro-
jekciji 28. 5. 2012. i ispriao nam to ga je
nadahnulo da snimi film Nickyjeva obitelj.
Nicholas Winton vrlo je savjesno vodio
dnevnik o svakom pojedinom djetetu
koje je uspio spasiti. To su bili dosjei s
podacima i fotografijama idovske djece
i njihovim sudbinama u novoj domovini
i u novim obiteljima koje su ih prihvati-
le. Englezi su dobrohotni ljudi, a to su
siromaniji to su dobrohotniji. Spome-
nuti dnevnik i cjelokupnu dokumentaci-
ja Winton je sloio i pospremio, na tavan
svoje kue i o tim dogaajima nije govorio
vie od pedeset godina. Prva osoba koja je
saznala za ta plemenita djela bila je nje-
gova supruga koja je sluajno na tavanu
pronala ovu neobinu arhivu: dnevnik i i mladi diljem svijeta, u Australiji, SAD-u i
dosjee spaene idovske djece, koja nisu
znala tko je bio njihov spasitelj. Veina nji-
hovih roditelja nala je smrt u nacistikim
logorima. Supruga je odluila izai u jav-
nost i pronai tu djecu, kako bi se saznala
puna istina. Pria je prvi put objelodanje-
na 1998. Na pismaupuena na 669 adresa
stiglo je oko 250 odgovora. BBC je, u bri-
tanskom stilu, napravio veliku televizijsku
predstavu u koju je pozvan Nicholas Win-
ton i mnoga od njegove spaene djece, koja
su sada odrasli ljudi, imaju vlastitu djecu,
unuke, pa ak i praunuke. Susret je bio vie
nego dirljiv. Tek tada je javnost saznala da
je Nicholas Winton jo iv, tada je imao 90
godina, i da je stekao golemu obitelj: od 669
spaene idovske djece proisteklo je brojno
potomstvo od oko 5.700 osoba.
Redatelj Matej Mina istie da je film
Nickyjeva obitelj posljednji od trilogije o
iznimnom ovjeku sir Nicholasu Wintonu,
plemiku titulu, a SAD su ga odlikovale naj-
viom dravnom nagradom. Svoju filmsku
trilogiju Mina je stvarao tijekom pedeset
godina. Bilo je to potresno iskustvo. Bio je
okruen ljudima koji su tijekom Holokau-
sta izgubili roditelje, brau i sestre, i njihove
rane nikada nisu posve zacijelile. Emocije
su bile vrlo snane. Dokumentarni film ima
iznimnu snagu, jer ljudi vjeruju da je to to
na ekranu gledaju istinito i da se stvarno do-
godilo. Na junak Nicholas Winton danas
ima l03 godine, veina ljudi iz njegove gene-
racije vie ne ivi, a on je neizmjerno sretan,
jer zahvaljujui toj prii, odnosno svojim
plemenitim djelima, danas ima brojnu obi-
telj od gotovo 6.000 ljudi diljem svijeta. On
se i danas bavi humanitarnim radom, ivot
mu je ispun.jen, a spaena djeca i njiho-
vi potomci u stalnom su kontaktu s njime.
Od snimanja posljednjeg dokumentarca
dogodila se jedna nevjerojatna stvar - djeca
Europi bili su jako dirnuti djelom Nichola-
sa Wintona i spontano su odluili slijediti
njegov primjer na razliite naine. Naprosto
su poeli pomagati onima kojima je pomo
potrebna starijima, siromanima, djeci u
Kambodi, Africi itd. Te dogaaje uklopili
smo u ovaj film.
Dokumentarno-igrani film Nickyjeva obi-
telj prikazan je na mnogim TV-mreama
diljem svijeta, a u Njemakoj ga je vidjelo
milijun ljudi. Mnogi od njih Wintonu su
uputili potresna pisma. Snane emocije,
obilje injenica i vjerodostojnost, glavna su
obiljeja ovoga filma koji je dobio mnoge
nagrade na idovskim i meunarodnim fe-
stivalima u Palm Beachu, Montrealu, Kar-
lovym Varyma, Jeruzalemu;Warszawi....
kao najbolji dokumentarac, za najbolju
glazbu, za snanu moralnu poruku, na-
gradu irija na Djejem filmskom festivalu
Oty Hofman itd.
Spomenka Podboj

6
 NOVI
OMANUT 114

Zaboravljena sinagoga iza parkiralita obiljeava svoje mjesto u britanskoj povijesti
Skriveni prostor izmeu opinskog par-
kiralita i dviju uliica skrivenih od usko-
meane ulice Plymoutha moe se initi
udnom lokacijom za najstariju akena-
sku sinagogu u svijetu engleskoga govor-
nog podruja koja je jo u funkciji.
Uistinu, mnogi britanski idovi ne zna-
ju za postojanje velianstvene kiene
plymouthske sinagoge II. stupnja, koja
upravo slavi svoju 25o. godinjicu.
Malo je toga emu ova historijska sinago-
ga - tako vana u povijesti britanskih i-
dova - nije svjedoila i to nije preivjela.
Ona je jedna od malobrojnih graevina u
gradu koja je uspjela izbjei oteenja tije-
kom tekog nacistikoga bombardiranja i
koja u gotovo stoipedeset godina nije bila
podlona ikakvim promjenama.
Posebna nedjeljna roendanska proslava
oznaila je najvei dan za zajednicu tije-
kom etvrt stoljea - od bogosluja koja
je oznaavalo dvjesto dvadeset i petu go-
dinjicu sinagoge. Gotovo svim lanovima
zajednice dodijeljeni su posebni zadaci.
Meu posjetiteljima koji su izdaleka doli
izraziti dobrodolicu bili su nadglednik
ulaza i slubeni posjetitelj. Dok su esti-
tari uzbueno punili drvene klupe i ekali
pristizanje glavnog rabina Lorda Sacksa,
mnogi su gledali u budunost zajednice,
Marcus Dysch:
radije nego da se odve zanimaju za pro-
lost zgrade. Zajednica sada broji manje
od stotinu lanova, ali se jo svakog aba-
ta odrava bogosluje. Kuratori sinagoge
trude se promovirati grad kao potencijal-
no odredite za idove.
Za Davida Rappaporta, koji redovito od-
lazi u sinagogu, nedjelja je bila jedinstveni
dan. Promatrajui dostojanstvenike, koji
ukljuuju predsjednicu Odbora izaslanicu
Vivian Wineman i predsjednika Ujedinje-
ne singoge Stephena Packa, kako ulaze u
zgradu, rekao je: O moj Boe, danas se
druimo s jako vanim ljudima. Ne mogu
vjerovati koliko je ovdje ljudi. Pokuavam
doi svakog petka naveer. Teko je i ne-
mamo uvijek minjan. Jako alosno.
Silno sam ponosan da je sinagoga danas
puna. Kao da vam je obitelj dola u posjet.
Mi se ovdje osjeamo vrlo izolirano, ali
nisu li idovi svagdje izolirani?
G. Rappaport redovito polazi iz svoga
doma u Tavistocku na jednosatnu vonju
autobusom u Plymouth, kako bi sudjelo-
vao u molitvi. Nakon enine smrti dvi-
je godine preselio se iz Essexa u Devon
i kae da mu je injenica to je postao Boja.
lan zajednice znaila povratak svojim
korijenima. elio bih da uvijek imamo
minjan, ali i ovako inimo najbolje to
moemo. elimo doi ovamo
i pokazati da smo jo odani
vjeri. Ganutljiva roendanska
proslava zapoela je povorkom
koju je predvodio glavni Rabin
Lord Sacks, a nosila je Sefer
Toru oko dekorativnoga drve-
nog oltara, jo ukraena sa 172
mjedena svjenjaka.
Elkan Levy, redoviti gostujui
sveenik u Plymouthu, vodio je
molitve s glavnim rabinom, koji
je recitirao jedinstvenu molitvu
za kraljevsku obitelj prije no
to je odrao svoju propovijed
ispred baroknog kovega, jedi-
noga preivjela te vrsti u zemlji.
Lord Sacks opisao ja zgradu
kao arhitektonski dragulj i
nagovarao britanske idove da Sinagoga u Plymouthu
je posjete. Bilo je silno dirlji-
vo to se godinjica sinagoge
podudarala s kraljiinim di-
jamantnim jubilejem. Dodao son komentirao je: Kad bi samo djeli
je: Sinagoga ne treba biti golema, niti iz fondova koji idu zajednici u Londonu
zajednica velika, da bi bila prava kua dospijeli nama, bilo bi to izvanredno ko-
risno.
Ona samo mora biti mjesto gdje ljudi
otvaraju svoje srce Bogu i jedan drugo- Iz londonskog tjednika (The Jewish Chronicle)
me. Upravitelj sinagoge Adam Jacob- Prijevod: Mira Altarac Hadji-Risti

EU ponovno osuuje Izrael. Ali filaju je laima o Zapadnoj obali
etrnaestoga svibnja ministri vanjskih po-
slova EU slubeno su osudili politiku Izrae-
la prema Podruju C, dijelu Zapadne obale
pod izraelskom odgovornou prema ugo-
voru iz Osla. Njihove rijei prenose arapske
stavove i daleko su od sloene stvarnosti.
Ovakve izjave pokazuju koliko su se EU i
njezine lanice oslanjale na vanjske izvore
u formiranju svoje politike prema Izraelu i
konfliktima izmeu male skupine izraelskih
i palestinskih NGO. Kada te ideoloki obo-
jene nevladine organizacije krivo prikazuju
stvarnost, onda se to odraava u retorici EU.
Kako je detaljno objanjeno u novom izvje-
u NGO-ova radija Monitor Vrlo osjetljivi
dokumenti ponavljaju lane NGO zahtjeve.
Izmeu prosinca 2010. i veljae 2012. est
dokumenata EU sistematski su curili u jav-
nost.
Dokumenti, koji su se bavili jako osjetljivim
pitanjima Jeruzalema, poloajem izraelsko-
arapskih graana, nasiljem na Zapadnoj
obali i Zonom C, ponavljaju, u nekim slua-
jevima od rijei do rijei, lane tvrdnje i izvr-
tanje sa strane NGO-a , koji su osnovali EU.
Gerald Steinberg
Ova akustika komora ljujui da je prije izraelske okupacije 1967.
sadri uski rub politi- godine palestinska populacija doline Jorda-
kog spektra, iji je utjecaj na bila procijenjena na 200.000 do 320.000
umjetno povean ma- stanovnika. Nakon 2009. stanovnitvo broji
sivnim kapitaliziranjem otprilike 56.000 ....
europske vlade. Drugi Prema ovoj verziji, koja je potekla od
stavovi, ukljuujui one Maan Centra, palestinskog NGO kojeg
izabranog izraelskog ru- je osnovala EU polovica itavog stanov-
kovodstva i predstavnika nitva Zapadne obale prije 1967. ivjela
izraelskog javnog mni- Premijer Netanyahu u posjetu vojnicima je u ili blizu Jerihona apsurdna tvrdnja
jenja o vrlo osjetljivim za koju se ini da je ni jedan slubenik
pitanjima, naprosto su EU nije provjeravao. Tijekom pisanja tog
izbrisani od strane europske politike.to rice tako da se europske slubenike upozori dokumenta i putanja da on procuri u jav-
se tie est dokumenata koji su procuri- da izbjegavaju izraelske sigurnosne snage nost, EU je prekrila osnovne norme dobre
li u javnost, dokazi ukazuju na to da EU i/ili protokol koji prati visoke dunosnike
vladavine, a istovremeno opasno pridodala
nije uope pokuala provjeriti informacije iz drava lanica kad posjeuju Stari grad sukobu te pridonijela izraelskom nedostat-
ili se angairati u opsenim raspravama. / Istoni Jeruzalem. To bi bilo kao da se
ku vjere u Europu. Pouzdavanje u politiko
Umjesto toga oni su se pouzdali u politi- Palestincima dade suverenost nad starim djelovanje NGO-a i lanu dokumentaciju
ka zastupanja NGO-ovih komiteta kao gradom Jeruzalemom, Brdom hrama i
za zaobilaenje diplomatskih kanala je, naj-
izraelskog komiteta protiv ruenja kua, drugim svetim mjestima. Druge mjere idu manje reeno, kontraproduktivno. Put pre-
HaMoked, Udruenja za graanska prava dalje u prihvaanju palestinskih poloaja, ma miru jedne sredine mora prije svega biti
Izraela Ir Amin, Yesh Din i BTselem pot- oslobaajui se potrebe za pregovaranjem zasnovan na povjerenju i razumijevanju.
puno neprikladan model za te mnogostre- i kompromisom. Dokument EU o podru-
me izazove. Posljedica je da dokumenti o ju C kopira lane zahtjeve stanovnitva koje Iz londonskog tjednika
Jeruzalemu koji su izbili na vidjelo pozivaju podupire NGO da unaprijede hukaku op- The Jewish Chronicle
na opasno sueljavanje s Izraelom, primje- tubu izraelskog etnikog ienja, izjav- Prijevod: Mira Altarac Hadji-Risti

70 godina od poetka masovnih deportacija slovakih idova u nacistike logore smrti

Slovaka politika i uope drutvena jav-
nost cijelu je ovu godinu, nizom manife-
stacija, posvetila obiljeavanju Holoka-
usta nad slovakim idovima kako bi na
dostojan(stven) nain rasvijetlila brojne
tzv. bijele mrlje iz traginog razdoblja
svoje novodobne (po)ratne povijesti. To
je ujedno jasan znak nasune potrebe da
se zajednica u cjelini konano obrauna
s vlastitim tegobnim nacionalnim naslje-
em, bez ega zapravo nije ni mogue
ostvariti toliko potrebnu i eljenu dru-
tvenu katarzu. Naravno, brojnim oponen-
tima takva htijenja" (posebice onim iz cr-
kvenih krugova) nije do utvrivanja pune
ena (po) kojoj je hrabrost (dobila) ime
i prave istine, jer im to naprosto ne ide u
prilog, a u mnogoemu ih ak razotkriva
kao svojevrsne promotore zla, suodgovor-
ne za brojne poinjene zloine. Svaka jav-
na rasprava o tomu nacionalne higijeni-
are stavlja im stup srama, tj. razotkriva
ih u pravom svjetlu. Stoga se iz tih, ali i
slinih ideolokih redova, pokuavaju ba-
rem ublaiti strane slike o pogromu nad
idovima, a izgovori se pronalaze u izmi-
ljanju i forsiranju kojekakvih nebuloznih
teza, koje nisu nita drugo do besramnim
pokuajima revizije povijesnih injenica,
a samim time i istine kao takve. Ne tre-
ba zaboraviti kako se tijekom Drugoga
svjetskog rata razulareni domai kvislinzi,
raspojasani ultraradikalni i zadrti vjerski
i ideoloki fundamentalisti, po monstru-
oznosti zloina u mnogoemu nadmai- nain kako su je profaistiki narodnjaci
li stravinu esesovsku maineriju smrti,
iskazujui pri tomu veliku dozu samoi-
nicijativnosti u brutalnom provoenju
antisemitske politike. Uostalom, zar nije
i taj, po nacionalistima umjereni Jozef
Tiso, predsjednik slovake ratne vlade,
bez ikakvih ograda ustvrdio kako idovi
i nisu ljudi, ve izabranici avola, te da ih
svatko tko ih podrava i(li) titi nee izbje-
i Boji gnjev i zasluenu kaznu. I danas
brojne nacionalistike neznalice tvrde
kako je proglaenje slovake drave (14.
oujka 1939) pod Hitlerovim patronatom
bio tek iznueni izbor manjeg zla. Ali
totalitarno ustrojili jasno ilustrira kako su
eljeli to je mogue vie pribliiti se svom
velikom njemakom uzoru. Apologeti
Tisova reima redovito se, kako bi oprav-
dali potrebu stvaranja samostalne slova-
ke drave, pozivaju na injenicu neospo-
rivoga nacionalnog privrednog uzleta u
vrijeme saveznitva s Hitlerom. Govori se
i o procvatu nacionalne kulture i umjet-
nosti (zar nas sve to ne podsjea na naa
nesuvisla blebetanja o Paveliu i NDH?),

7

pristojnom standardu ivota, ali pritom se
blagonaklono i bahato ignorira, pa ak i
nijee zloinaka, totalitarna narav Tisove
diktature. Uoi rata u Slovakoj je ivjelo
oko 100.000 idova, a samo ih je neznatan
broj preivio, i to najvie zahvaljujui po-
rtvovnosti i hrabrosti jedne nesalomljive
i iznimne ene, Gisele Fleischmann, koju
su poslije sunarodnjaci prozvali idov-
skom Majkom Courage Dakle, u vrijeme
posvemanjega ludila i sumraka ljudsko-
sti i ljudskog uma, sloma svih moralnih i
drutvenih vrijednosti, Gisi Fleischmann
je na sebe preuzela nezahvalnu i pogibelj-
nu ulogu glavnog organizatora idovskog
pokreta otpora, ali i brojnih akcija spaa-
vanja svih onih kojima je od strane nacista
prijetila smrtna opasnost. Dugo se vreme-
na o toj eni (roenoj u Bratislavi 1892)
zapravo od svretka rata, pa sve praktiki
do juer, jako malo govorilo i znalo. Ra-
zlozi su brojni: drutveni osjeaj krivice i
stida za poinjene zloine, ali i ravnodu-
nost prema povijesnom zlu, kojeg se zabo-
ravom eljelo marginalizirati. Svako pod-
sjeanje na Gisi, kako u ranije vladajuih.
komunista, tako i danas u nacionalista,
budi(lo) (je) neistu savjest zbog izrae-
na i neprikrivena antisemitizma. Sreom,
danas se situacija ipak polako mijenja na
bolje; snimljen je dokumentarni film o toj
idovskoj junakinji, u Bratislavi se izvodi
kazalina predstava, a Katarina Hradska
objavila je o njoj sjajnu monografiju.
Antisemitizam u akademskom ruhu
Svaki izraelski student na nekom ameri-
kom sveuilitu brzo naui da se zaista
vane akademske priredbe odravaju za
podnevnoga odmora, kada se dobije non
Pizza Lunch. Tako se dobije besplatan ru-
ak i moe se pored toga proiriti i hori-
zont. Takva je priredba nedavno odra-
na u Harvard Law School, (Harvardskoj
koli za studente pravnih znanosti), radi-
lo se o sluaju Khadera Adnana i admini-
strativnom zatvoru u Izraelu. Za razliku
od proteklih dogaaja taj je podnevni
obrok meni ostavio gorak okus. itav su
sat organizatori predstavljali pred punom
dvoranom dravu Izrael u tmurnom svje-
tlu i pritom se nisu dali opovrgnuti inje-
nicama. Uvjeren sam da je neki sluajni
slualac koji se nije bavio pojedinostima
izraelsko-palestinskih nesuglasica ostao
uvjeren da Izrael kao za alu stavlja Pa-
lestince pod svoju ovlast. Nije bilo nijed-
ne rijei o palestinskome terorizmu ili o
injenici da nijedna drava u svijetu ne
doputa administrativnim uhienicima
da se izravno obrate vrhovnome sudu,
kao to je primjerice uinjeno u Adnano-
vu sluaju. Takoer je bilo posve shvat-
ljivo prema dvostrukim mjerilima - da
je naposljetku tek nekoliko tuceta (dese-
tina kilometara od Adnanove bolesni-
ke postelje u Izraelu sirijski predsjednik
Bashar al-Assad nastavlja pokolj svoga
naroda. No izraelska je politika dakako
najtea povreda ljudskih prava na tome
podruju i zahtijeva neodgodivu aka-
demsku raspravu.
Svatko si uzima pravo da kritizira Izra-
el - i u jednom dijelu sluajeva sigurno
s pravom - to je u biti demokracija. No
protekli su mi dani na Harvardu pobudi-
li osjeaj da se pod platem akademskih
rasprava krije neto posve drugo. Taj se
osjeaj jo pojaao kada sam se predsta-
vivi se obratio organizatorima priredbe:
Palestinka koja je organizirala konferen-
ciju odmah se prestala smjekati i nije
prikrivala svoja uvstva u trenutku kada
sam izgovorio reenicu: Ja sam Izraelac.
A ta je priredba bila tek poetak, diskusi-
ja koju svake godine organizira Harvard
OMANUT 114
Gisela Fleischmann odrasla je u tradici-
onalnoj idovskoj obitelji, a zahvaljujui
visokoj inteligenciji, obrazovanju, znanju
svjetskih jezika i razgranatim meuna-
rodnim vezama izrasla je u vodeu osobu
slovakoga liberalnog cionistikog po-
kreta. Nakon ustolienja Tisova reima
i politiki se aktivirala, smatrajui da u
tim kljunim i za njezin narod najteim
vremenima mora barem pokuati uiniti
neto kako bi se suprotstavila nacionalso-
cijalistikoj poasti. Jo prije poetka rata,
uspjela je svoje dvije keri prebaciti u Pa-
lestinu, a uz pomo supruga (koji je ubrzo
umro) i majke (koja joj je bila desna ruka
u svim pothvatima) aktivno se ukljuila u
spaavanje idova i njihovo ilegalno pre-
bacivanje u vicarsku. Istodobno, shvatila
je smisao masovnih deportacija i (u)inila
je sve kako bi onemoguila ili barem us-
porila transporte smrti u Auschwitz, Tre-
blinku, Majdanek i druge zloinake logo-
re smrti. U okviru Sredinjeg idovskog
ureda (koji je formalno morao suraivati
s nacifaistikim vlastima) Gisi je orga-
nizirala ilegalnu Radnu grupu koja je bila
sastavljena od predstavnika svih segme-
nata idovske zajednice (od ortodoksa do
asimiliranih idova), a ija je zadaa bila
sakupljanje financijskih sredstava za ot-
kup zatoenih idova, potkupljivanje na-
cistikih glaveina, formiranje tajnih sklo-
nita za bjegunce i osiguranje izbjeglikih
kanala. Ali. iznad svega, Gisi je, prego-
Law School bavei se pitanjem: Moe li
Izrael biti idovska i demokratska dra-
va? I na toj relativno izjednaenoj pri-
redbi uli su se stavovi koji stavljaju u
pitanje postojanje prava na dravu Izrael.
Usporedba s Njemakom u 1930-im go-
dinama nije bila udaljena. No vrhunac
konferencije bilo je rjeenje u jednoj dr-
avi. Konferencija to su je odrali stu-
denti pod pokroviteljstvom sveuilita
pokuala je delegitimirizaciji drave Izra-
el pruiti akademsku primjesu. Ne toj je
konferenciji drava Izrael u jednom dahu
bila proglaena apartheidom. Izraelski je
poloaj bio predstavljen takvim podu-
pirateljima Izraela i cionizma kakav je
anticionistiki povjesniar dr. Ilan Papp
(Alan Dershowitz), koji je tono zapazio
da bi bilo zanimljivo vidjeti kako reagi-
ra Harvard da skupina studenata orga-
nizira skup Postoji li palestinski narod? i
pozove iskljuivo znanstvenike koji bi na
to pitanje odgovorili s ne! To nije prava
akademska rasprava ni legitimna kritika,
nego naprosto pokuaj voenja rasprave
o pitanju ima li idovski narod pravo na
dravu - da bi na to uslijedio negativan
odgovor. To je antisemitizam pod krin-
kom akademske raspave. Tu nije rije o
konferenciji u nekoj nepoznatoj ustanovi
ili o zbivanjima na europskim sveuiliti-
ma, tamo su takva zbivanja ve poznata.
Radi se o antisemitskoj konferenciji u
jednoj od najvanijih ustanova u svijetu.
Stoga sam ponosan to sam lan skupine
izraelskih studenata koji je organizirao
prvu konferenciju Harvard - Izrael.
Ta e konferencija predstaviti izraelsku
inovacijsku silu i ivopisne prizore osnut-
ka i - to je jo vanije - izvorne poticaje i
gospodarstvena rjeenja za mir i koegzi-
stenciju meu narodima. Kada obje stra-
ne - Izraelci i Palestinci razviju pozitivan
poticaj da doe do uzajamnoga priznava-
nja legitimnosti i da se ne bave time da
ire mrnju, poboljat e se budunost
sviju nas.
Matan Gutman
Iz bekoga dvomjesenika Illustrierte neue
Welt odabrao i preveo Branko Poli.
NOVI
varajui s Dieterom Wislicenyjem (glav- mali oruani ustanak, ali do kojega je za
nim Eichmanovim savjetnikom za rasna idove dolo prekasno, tek potkraj 1944.
pitanja), pokuavala po tzv. maarskom Nakon toga prvog vala masovnih depor-
modelu preusmjeriti pojedine transporte tacija, u Slovakoj je nastupilo svojevrsno
smrti na slobodni teritorij, odnosno pre- zatije, koje je trajalo sve do 17. listopada
ma vicarskoj. U toj igri s lukavim Wisli- 1944. kada je bila uhiena i sama Gisi Fle-
cenyjem, gdje je ulog bio njezin vlastiti ischmann. Cijelo to razdoblje nalazila se
ivot, sluila se svim moguim sredstvima pod paskom tajne policije, jer su putem
kako bi ostvarila svoj naum, a nije tajna nje eljeli ui u trag skrivenim idovima,
kako se koristila i vlastitom tjelesnom pri- ali i antifaistikom pokretu otpora. No,
vlanou i armom, emu Eichmanov su- ne samo da im to nije uspjevalo, ve im
radnik navodno mje mogao odoljeti. je Gisi ispred nosa i dalje prebacivala i-
U poetku je Gisi nailazila na nepovje- dove preko granice i novaila antifaiste.
renje i otpore u vlastitoj sredini, jer su je Kada su je uhitili, ponudili su joj slobodu
posebice agudisti (jedna od ortodoksnih u zamjenu za otkrivanje suradnika, to je
frakcija) optuivali za avanturizam, a ak dakako odbila. S veom grupom zatoe-
su joj i prigovarali kako izmilja posto- nika bila je prebaena u slovaki sabir-
janje logora smrti, samo kako bi u duhu ni logor Sereda, a potom i deportirana u
cionizma prisilila i ortodoksne idove Auschwitz, gdje je odmah po dolasku bila
na povratak u Palestinu, koji je za njih strijeljana po osobnom nalogu ratnog:
bio bogohulan dok se ne pojavi Mesija. zloinca, zloglasnog SS-asnika Aloisa
Posredovanjem amerikih proidovskih Brunnera. U tom drugom valu masovnih
organizacija (JOESTPl i HICEM koje su deportacija, slovaka idovska zajednica
financirale njenu djelatnost, Gisi je meu bila je gotovo potpuno unitena; najbo-
prvima svjetsku javnost upoznala s inje- lja je ilustracija podatak kako su od 184
nicom da se idovi uhieni na prostori- slovaka rabina, Holokaust preivjela tek
ma Reicha ne alju u radne logore, ve u etvorica.
poljske logore smrti. Sve do oujka 1942. Gisin ivot, prepun dramatinih obrata i
Gisi je, podmiujui domae kolaborante, izazova, bio je podreen samo jednom ci-
uspijevala odgaati masovne akcije de- lju: to je mogue vie pomoi drugima,
portacija slovakih idova u Poljsku, ali je spasiti to je mogue vie ivota, pa ak i
sve vie shvaala kako se Wisliceny s njom onda kada se to svima ini(lo) naprosto
poigrava i kako se nje zapravo pokuava nemoguom misijom. Ne zaboravimo
domoi skrivenog ostatka idovske imo- spomenuti da su joj slovaki partizani
vine, za koju je pretpostavljao kako je jo ponudili mogunost prebacivanja na tzv.
znatna. Osim toga, Gisi je uspjeno uvje- slobodni teritorij i tako joj spasiti ivot,
ravala pojedine predstavnike Tisova rei- ali ona im je zahvalila rijeima: Nikamo
ma kako se idove vie isplati iskoritavati ne idem, ostajem sa svojima, jer napustiti
kao besplatnu radnu snagu negoli prepu- ih sada kada im je najtee i kada sam im
stiti ih Nijemcima, koji e ih jednostavno najpotrebnija, bilo bi ravno izdaji.. Nakon
ubiti u plinskim komorama. No i sama rata lzrael joj se zahvalio tako to je jednoj
je bila svjesna kako agresivnu antiidov- ulici u Jeruzalemu dao njezino ime, a sada
sku politiku, koja je ubrzo eskalirala, vie je naposljetku doao red da joj se i slova-
nee moi kontrolirati i da se sprema ko drutvo na pravi nain odui. Time e
okrutan, konani obraun sa idovima. se udovoljiti, ne samo povijesnoj pravdi i
Od oujka do listopada 1942. nacisti su istini, nego e se odati i poast (njezinoj)
u logore smrti deportirali vie od 60.000 graanskoj hrabrosti i ljudskoj veliini. A
idova, ali Gisi Fleischmann nije posu- to su univerzalne civilizacijske vrijednosti,
stajala. Posvetila se spaavanju ono malo bez kojih se ni jedno drutvo ne moe ra-
preostalih odbjeglih idova, a ubrzano je zvijati.
radila i na povezivanju svoje organizacije
Jaroslav Pecnik
sa slovakim antifaistima, koji su pripre-
Julia Bass:
Rabin Polukorejac ili vrlo azijski afinitet
Pijuckala sam aj u drutvu oeva junokorejskog prijatelja kad me on upitao: Ide
li u crkvu? To je pitanje mnogo uobiajenije za upoznavanje osobe u Koreji nego
u sjeveroistonim dijelovima Sjedinjenih Drava, pa sam odgovorila Ja zapravo ne
idem u crkvu, idovka sam. Kad su se stiali uzvici iznenaenja od lanova obitelji,
uzbuenih injenicom da sam i ja dio plemena, prijatelj moga oca izjavio je: Zabo-
ravio sam da ti je tata idov! Korejci su idovi Azije!
To obiteljsko tovanje izabranog- naroda mali je Korejski interes za idovsku kulturu
i njezinu bitnu slinost s korejskom kulturom, interes koji je ipak u porastu.
Rabinka Angela Buchdahl radi u Sredinjoj sinagogi New York Cityja, a njezino gole-
mo znanje pomae u razumijevanju tog fenomena. Ona je Polukorejka, to je ini je-
dinim korejskim rabinom na svijetu. Kae, idovi i Korejci dijele mnoge vrijednosti:
obrazovanje, vrijednost povijesti, tovanje predaka i nastavljanje tradicije. Mislim da
se Korejci osobito dive nainu kako su idovi odrali svoju kulturu tijekom godina
ivota u dijaspori.
Mnogi Korejci bili su iznenaeni injenicom da, iako malobrojno, u Junoj Koreji
postoji idovsko stanovnitvo. Teko je rei toan broj, ali openito se procjenjuje da
ih ima izmeu petsto i esto.
Rabin Osher Litzman na elu je Habadove kue u Seulu. On kae da idovi u Junoj
Koreji dobro ive i profesionalno ih ima meu ambasadorima, diplomatima, uitelji-
ma, studentima i pripadnicima vojske SAD-a.
U oujku ove godine Habad je slavio prekretnicu u ivotu korejskih idova: posvetit
e prvu Sefer Toru - runo izraen svitak Tore u Izraelu, posebno izraen za korejsku
idovsku zajednicu. Dogaaj je poeo ceremonijom u seulskom Grand Hyatt hote-
lu, to je ukljuilo moni govor izraelskog veleposlanika Tuvije Israelija. Proslava se
nastavila paradom diljem grada, pjevanjem i plesom ulicama s novom Torom u ru-
kama. Zavrili su u Habadovoj kui plesom i nazdravljanjem, nadmeui se sa svim
drugim noima u Seulu.
Iz londonskog tjednika The Jewish Chronicle, prevela Mira Altarac-Hadji-Risti
8
 NOVI
OMANUT 114

Svetogre poinjeno odavanjem poasti litavskom nacistu

Marionetski predsjednik vlade postavljen u Litvi tijekom
nacistike okupacije komemorirat e se ovog tjedna u
glavnom gradu drave i biti ponovno pokopan uz odava-
nje dunih poasti.
Ostaci Juozasa Ambrazeviciusa vratit e se zbog te cere-
monije ovog vikenda iz SAD-a u Vilnius, prije nego to
budu ponovno pokopani u Kownu (Kaunasu), u srednjoj
Litvi.
Juozas Ambrazevicius postao je predsjednik vlade u lip-
nju 1941. poslije invazije nacista, ali je samo dva mjeseca
kasnije bio smijenjen, nakon to je vlada bila maknuta.
Povjesniar Holokausta iz Centra Simon Wiesenthal
Efraim Zuroff rekao je da se litavska vlada pokuala dis-
tancirati od te ceremonije. Ali mi sada shvaamo da je
vlada platila za transport zemnih ostataka negdanjeg
predsjednika, dodao je.
Prijanji profesor studija jidia na Sveuilitu Vilniusa,
Dovid Katz, sada urednik websitea Obrana povijesti, re-
kao je: idovi Litve, koji imaju izvrsne odnose s litav-
skim susjedima i prijateljima, u stanju su oka to su im
vlada i parlament mogli to prirediti te financirati ponov-
ni ukop sa svim poastima.
Dvolina politika odavanja poasti rtvama, za konzu-
maciju naivnih idovskih stranaca, jednako kao i zloi-
naca, kako bi se zadovoljila lokalna najdesnija baza, na-
prosto danas nije u modi.
Juozas Ambrazevicius, koji je preminuo 1974. u SAD-u,
bio je povezan s upravom geta u Kownu, koje je hapsilo
tamonje idove i tamo uspostavilo sabirni logor.
Jessica Elgot
Iz londonskog tjednika The Jewish Chronicle, prevela Mira
Altarac-Hadji-Risti

Oprez u Djerbi tijekom vraanja hodoasnika

Stotine idova sudjelovale su u prosla-
vi Lag BOmera koja se prolog tjedna
odrala na tuniskom otoku Djerbi i tako
obnovila dugogodinju tradiciju koja je
prole godine, iz sigurnosnih razloga, bila
otkazana.
Stotine lanova tisuu i petsto snanih
idovskih zajednica i tucet prekomorskih
posjetitelja plesali su ulicom sa svicima
Tore izvan drevne sinagoge El Ghriba.
Voljeli bismo da ih je dolo vie, rekla je
Rene Trabelsi, ija obitelj vodi sinagogu
i koja je organizirala dogaanje. U pro-
losti su dolazile tisue vjernika, ali smo
zadovoljni postignutim. Godinja prosla-
va odrava se na Lag BOmer, manji i-
dovski praznik, koji slavi rabina Shimona
Bay Yochaia, mudraca iz drugog stoljea.
Vjernici su bili okrueni armijom poli-
cajaca i sigurnosnih oficira koji su tre-
bali omesti ponovni napad na sinagogu
poput onog koji je al-Kaida izvela 2002.
god. ostavivi za sobom dvadeset i jed-
nog mrtvog.
Sinagoga El Ghriba
Prole je godine hodoae otkazano na-
kon preokreta izazvana odlaskom dugo-
godinjeg autokrata al-Abidina Ben Alija.
Obnova rituala bio je potez za Annahadu,
islamsku stranku koja je pobijedila na pr-
vim demokratskim izborima zemlje. Od
pobjede prolog listopada stranka je po-
kuavala umanjiti strahove da njezini pla-
novi da osnuju erijatski zakon naruavaju
ljudska prava.
Povratak proslave Lag BOmera bio je vi-
en kao znak da e Ennalida potovati
ljudska prava, ukljuivi obvezu prijanjeg
reima da titi idovsku manjinu.
Ovaj vjerski ritual je postignue koje se ne
bi smjelo promijeniti, jer ilustrira otvore-
nost Tunisa prema svijetu, rekao je prolog
mjeseca ministar turizma Elyes Fakhfakh u
svojoj izjavi za AP. No nekoliko idovskih
voa zajednice reklo je prolog tjedna da su
zabrinuti u vezi sa smjerom kojim ide ze-
mlja pod vodstvom islamske stranke. Do-
sad su nas pazili i potivali, rekao je jedan
prvak, koji je zamolio da mu ne spominje-
mo ime. To jo vrijedi.
Ovaj su tjedan tisue posjetile grob rabina
Amrana Ben Diwana, mudraca iz 18. sto-
ljea, pokopana sjeverno od Rabata, glav-
nog grada Maroka.
Gil Shefler
Iz londonskog tjednika The Jewish Chronicle,
Prevela Mira Altarac Hadji-Risti

uz stoti roendan pisca Josefa Burga
Josef Burg, roen 30. svibnja 1912. u Vi-
nici, slovio je do svoje smrti 19. kolovoza
2009. kao posljednji predstavnik jidi-knji-
evnosti iz ernovica. ivotni tijek tog
njenog, introvertiranog ovjeka to sam
ga devedesetih godina bila upoznala bio je
duga tegobna pustolovina. Otvaranje e-
ljezne zavjese omoguilo mu je da zaradi
devize, za materijalno preivljavanje vano
sredstvo, prigodom putovanja na susrete s
itateljima u Austriju i Njemaku. Burg je
morao riskirati da ne padne u ruke razboj-
nicima, to prigodom povratka u Ukrajinu
u vlaku nije bila rijetkost. Kasna i kratko-
trajna bila je njegova radost zbog uspjeha.
Sada, kratko pred zastorom, kada je goto-
vo sve pri kraju, imam sve to si mogu za-
misliti: ast, priznanje, uspjeh.
Kasno priznanje, naziv jedne ulice u nje-
govoj rodnoj Vinici, koja je jo za njegova
ivota stala nositi njegovo ime, objavljiva-
nja njegovih djela od Bea do New Yorka,
ulazak u meunarodne leksikone i austrij-
ski eljezni kri za znanost i umjetnost I.
reda, a 2009. dobivanje Nagrade Theodo-
ra Kramera kada mu dulja putovanja vie
nisu bila mogua - odgovaraju njegovoj
zbirci pripovijetki koja se pojavila u izda-
vaa Kirchheima Zakanjela jeka. itav se
njegov ivot svodi na taj provodni motiv,
koji ga podsjea na prekinuti napjev nje-
gove mladosti, poput zakanjele jeke ive
prekinute pjesme njegove mladosti.
Zakanjelo - kasni itav jedan ljudski vi-
jek, tako se osjeao Burg, koji je od svoje
druge knjige, 1940., do objavljivanja tree
morao ekati etrdeset godina. Melodi-
ji svoga ivota, naime na jidiu, Burg je
Zakanjela jeka
ostao vjeran do kraja ivota. Pojedine nje-
gove tekstove na jidiu objavio je izdava
Hans Boldt, u malim svescima po izboru.
Pravovremeno, na Burgovu stogodinjicu,
pojavila se u bekoj izdavakoj kui Man-
delbaum prva cjelovita studija o ivotu i
djelu Josefa Burga pod motom Jueranji
jidi - svijet. Josef Burg i ernovice. Taj
rad, to ga je izvanredno vrijedno proi-
tati, a koji obiluje citatima i injenicama
priredio je Raphael Kitzmantel.
Burg je bio najstariji sin pobonog spla-
vara. Kad mu je bilo dvanaest godina,
krenula je obitelj iz Vinice jedne od
kolijevki hasidizma u ernovice. Radi
studija germanistike poao je u Be. Do-
ivio je raznorodne okupatore ernovice,
Panorama ernovnice
svoga zaviaja - Rumunje, Nijemce, Ruse
i Ukrajince. ou je doivio u Sovjetskom
Savezu, kamo je prebjegao 1941. i izdrao
kao nastavnik njemakog jezika uz druge
djelatnosti.
Nakon to je 1952. po Staljinovoj zapovi-
jedi ubijen najvei pisac na jidiu, i Burg je
zanijemio na niz godina.
Postao je svjedokom jedne nametnute
asimilacije koja je i u ernovicama bri-
sala posljednje tragove idovstva, to su ih
ostavile njemaka i ruska nadiranja. Tim
vanije postade za njega pisanje na jidiu,
njegovi su se tekstovi poevi od 1961.
stali pojavljivati ak u Moskvi,u asopisu
Sovjeti Hejmland. Zbog demografskog
smanjenja njegovih idovskih sugraana
Josef Burg
smatrao je Burg: Ne elim biti posljednji.
Strano je, kada pomislim da nakon tebe
nastaje mrak. Svoj prilog, da bi to sprije-
io ostvario je, pored ostalog, osnivanjem
jidi-ruskih ernovikih listov, kojim se
nadovezao na glasilo u kojemu je 1934.
objavio svoju prvu priu.
Kada Josef Burg vie nije mogao putovati,
posjeti prijatelja i tovatelja sa Zapada po-
stadoe za njega ivotno vani u pravom
smislu rijei. Telefon je za gotovo slijepa
pisca, prikovana uz postelju, sluna veza sa
svijetom. Njegov potmuli staraki glas, po-
djednako na njemakom i na jidiu, ostat
e mi u uhu poput Pjesme nad pjesmama
(s obzirom na naziv jedne zbirke njegovih
tekstova iz 1993). Pozornosti vrijedan opseg
njegova djela i nita manje i nimalo manje
vrijedna sekundarna literatura moe se ot-
kriti u monografiji Raphaela Kitzmantela.
Za pisca saznanje o tome bilo bi veliko
nue (na jidiu - zadovoljtina). Ime Josefa
Burga opstat e i ostati u vezi s ernovica-
ma, upravo kao i imena Rose Auslnder,
Paula Celana, Josefa Schmidta i Eliezera
Steinbarga.
Ellen Presser
Iz bekog dvomjesenika Illustrierte neue Welt
odabrao i preveo Branko Poli

9
 NOVI
OMANUT 114

R E D I V I VA

Mirko Kus-Nikolajev
Antisemitizam bez maske
Iz politikih razloga ivot i djelo Mirka Kus Nikola-
jeva, kao i njegov doprinos etnologiji, sociologiji, i
muzeologiji ostao je nepoznat i neistraen tijekom pet
desetljea. Zavrio je Filozofski fakultet u Zagrebu na
kojemu je i doktorirao. Zaposlio se u zagrebakom
Etnografskom muzeju (1925-1933) i objavio mnoge
znanstvene i druge lanke, koji su obuhvaali razliita
podruja etnologije, muzeologije, sociologije i dr. Za-
stupao je ljeviarske politike ideje, ali je kasnije bio
podjednako kritiki raspoloen prema komunizmu
i faizmu. Iz toga razloga i komunisti kao i dravni
organi podravali su kritiki odnos prema njegovim
djelatnostima. Nakon uspostave Nezavisne Drave
Hrvatske u travnju 1941. bio je nekoliko puta hapen,
ali mu je uspjelo da dobije posao u knjinici Glavno-
ga ravnateljstva za promidbu. Nastavio je objavljivati
lanke iz podruja etnologije i sociologije. Nakon rata
nova ga je komunistika vlast optuila zbog irenja fa-
istikih ideja. Bio je uhapen i osloboen tek 1951.
nakon zauzimanja amerikoga pisca i socijalista Up-
tona Sinclaira.
(Iz studije dr. Dolores Ivanua, objavljene u
asopisu za suvremenu povijest)

idov nije krivi
usporedo sa razvijanjem (klasne svijesti
i klasnog saznanja radnike klase za nju
su padale brane koje su ovjeanstvo di-
jelile po narodnosti, rasi i vjeri. Sa paro-
lom proleteri sviju zemalja ujedinite se,
radnika klasa je istakla meunarodnu
solidarnost iskoritavanih kao jedan od
najvanijih i najznaajnijih zahtjeva svoje
ideologije.
Ali ne samo to, radnika klasa odbija, to
vie pobija nacionalnu, rasnu i vjersku
mrnju i netrpeljivost. Radi toga ona od-
bija i antisemitizam kao socijalno i kultur-
no barbarstvo.
Meutim ondje, gdje radnika klasa jo
nije izgradila svoju kolektivnu svijest,
gdje je ideoloki upliv naroito malogra-
anstva jo dosta jak, gdje je saznanje o
istorijskom procesu nedovoljno i gdje
radnika klasa jo ivi u poecima svo-
je organizacione forme - ondje postoji i
mogunost da se antisemitizam vjetim
manevrima uvlai u redove proletarijata.
Taj sluaj je kod nas. Ne mislim ovdje na
onu revolversku antisemitsku tampu ije
su tendencije odvie prozirne ve mislim
na onu organizovanu antisemitsku akciju,
koju kod nas predvode klerikofaistiki
krugovi.
Ali ipak se namee pitanje: kako je uope
mogue kod radnika, namjetenika i inte-
lektualca izazvati, pa makar kako vjeta-
kim sredstvima, antisemitska raspoloe-
nja?
U glavnom se ta raspoloenja upiru na dva
momenta: na zasebni privredni i drutve-
ni poloaj idova i onda na promiljenu
akciju kapitalistikih agenata da pozor-
nost radnike klase svrate sa injenica na
obmame.
Bilo je vrijeme kad je za iroke neupu-
ene mase bilo jedno te isto: (kapitalist
ili idov. Danas ni najzakovaniji mozak
vie nee moi podravati tu obmanu ako
makar i malo zaviri u dananje drutvene
odnose. Osiromaenje sve irih slojeva
idova prvenstveno srednjeg stalea na
dnevnom je redu. Izaratna poremeenja u
privredi pogodila su veoma estoko sitne
idovske privrednike, koji sainjavaju ve-
inu idova uope. Zabluda je ako se misli
da je privredni poloaj idova obiljeen
srednjim ili pogotovo krupnim kapitalom.
Ogromna veina idova je ivjela i danas
jo ivotari na periferiji privrede: u malim
pogonima, konfekciji, pokuarstvu, sitnoj
malovarokoj trgovini itd. I upravo te gru-
pe sitne privrede su iza rata stradale. Na-
stupila je brza pauperizacija velikog djela
idova. Ondje gdje se taj privredni sitne
jo odrao ondje vlada nevjerovatna i neu-
porediva bijeda koju su iscrtavali Michael
Gold, Albert Londres i drugi.
Do nedavno je broj idova uposlen u
osnovnoj produkciji bio prilino malen:
malo ih je bilo zaposlenih u poljoprivredi,
veleindustriji, rudarstvu itd. Danas se ve
zapaa izmjena: prelaz poljoprivredi i pro-
duktivnom radu u Rusiji, Junoj Americi i
prvenstveno Palestini.
Privreda sa sitnim, neproduktivnim, peri-
fernim karakterom, koja je bila posljedi-
ca jednog prisilnog razvoja idova kroz
stoljea njihove ekonomske i socijalne
zarobljenosti i koja je imala kakve takve
ivotne uslove u vrijeme sreenijih odno-
sa prije strukturne krize kapitala danas je
potpuno razbijena i razmrvljena. Srednji
slojevi idova su kao i srednji slojevi Ari-
jevaca izloeni istom procesu rasula. Ali
dok je arijevski klajnbirger naao pri-
vremeno zakonite u faizmu, idovski je
bio osuen da produlji svoje stoljetno se-
lenje ili da u mjestu boravka saeka sporu
smrt.
I moralne osobine idova su prije uvale
taj sitni privredni sistem: kroz stotine go-
dina podravana izolacija zadrala je patri-
jarhalni nain porodinog ivota kao bra-
nu protiv nadiranja strane i neprijateljske
okoline. Piui o znaajnoj knjizi Michaela
Golda: Jevreji bez novaca ja sam rekao:
Michael Gold... je odrastao u njujorkom
East Sideu, u onoj prenapuenoj idovskoj
koloniji, gdje su se sklonili svi imigrirani
idovi, koje je novi kontinent prevario u
njihovim nadama i oekivanjima. U prlja-
vim ulicama, prljavim kuama i prljavim
stanovima, stisnuti jedni uz druge, bez
sunca, bez zraka, bez slobode ive ovdje
hiljade i hiljade idova namirujui svoj
ivot sitnim zanatima i sitnim poslovima.
Taj sitni ivot ispunjen sjeanjima na stari
kraj i nadama u bolji ivot, koja se nikad
ne ostvaruju, tee monotona i sporo izme-
u juer i danas i sjutra. Neprekidno jed- seljake i gdje se oni uslijed toga nalaze u
nako, bez promjena, bez iznenaenja. - ...
Gold ivot svojih sunarodnjaka razumije,
razumije i njihovo stradanje i njihovu sli-
jepu vjeru u prolost, u ivot praotaca. Ta
vjera ih je odrala kroz vijekove, ona im je
dala otpornost i snagu da ive, da se odre.
Ali da li e ta vjera otaca, ta vjera u ivot je postojalo ropstvo seljaka. Ali stara tama
otaca moi suzdrati i juri kapitala? Hoe kmetstva nestaje. Narod je progledao.
li na pr. East Side moi da se ogradi od ne-
mani, koja pue oko njega i preko njega?
Zar ona ne e razbiti patrijarhalmu izolo-
vanost i razasuti sve lanove ove zajednice
na sve strane. - Gold ... vidi zadnje faze
idovske izolacije i neminovni put ido-
va u produkcioni proces: fabrike, rudnike,
petrolejska polja.
Ono to Gold predvia za East Side to
vrijedi za sve idovske zajednice koje jo
ive u privrednim anahronizmima. Stari
i zastarjeli oblici ivota idova danas se
raspadaju i time otpadaju i one zasebnosti
tog ivota, koje su naroito siromanijim
slojevima njihove okoline bili upadni i e-
sto zazorni.
Mnogo su bili uspjeniji pokuaji da se na
raun idovskih kapitalista: industrijala-
ca, bankara, veletrgovaca, berzijanaca itd.
raspiruju antisemitska raspoloenja. Siro-
manim radnikim i seljakim masama
pretstavljen je idovski kapitalist kao jedi-
ni uzronik njegove bijede, kao tetoinja
radi kojeg on mora sa svojom porodicom
da strada i gladuje.
Antisemitska raspoloenja meu radni-
cima i siromanim seljacima izazivao je
sam kapitalizam kako bi skrenuo panju
obespravljenih i iskoritavanih masa sa
sebe i svog djelovanja na idove. idovi
su trebali da ponesu na svojim leima mr-
nju i bijes gladnih masa, koji je u stvari
bio uperen protiv iskoritavaa uope a
vjetim manevrom je skrenut na idove.
idovi su trebali i trebaju da otkupe grije-
he kapitalizma. U odreenju antisemitske
propagande meu radnicima daje izrazito
miljenje Lenin:
Antisemitizam se zove proirenje mrnje
protiv idova. Kad je carizam doivljavao
svoje zadnje asove pokuao je da nesvi-
jesne radnike i seljake nahucka na ido-
ve Caristika policija u vezi sa vlastelom
i kapitalistima organizirala je pogrome
idova. Nastojali su, da mrnju od bije-
de razmrvljenih radnika i seljaka protiv
vlastele i iskoritavaa svedu na idove.
I u drugim zemljama se vidi da kapitali-
sti podjaruju mrnju protiv idova kako
bi pogled radnika pomutili i odvratili ga
od pravog neprijatelja: kapitala. Mrnja
protiv idova samo tamo postoji gdje po-
sjednici i kapitalisti zarobljuju radnike i
potpunom neznanju, Samo neznalice ili
potpuno podjarmljeni ljudi mogu vjero-
vati u lai i podvale koje nabacuju protiv
idova, To su ostaci iz vremena kmetstva,
kada su sveenici palili jeretiare na loma-
ama, kad je narod bio zgaen i slijep, kad
ljudi a djeca se vaa daju krstiti.
to je kultura u redovima radnika i namje-
tenika manja to je antisemitska zaraza
bra i uspjenija. U takvoj sredini je lako
uvjeriti mase da su idovi neprijatelji rad-
nika i seljaka. U takvoj sredini je mogue
ustvrditi da su idovski kapitali bezduniji,
bezobzirniji, lopovskiji od neidovskih. -
Veina idova su siromane, iskoritavane mrnju na idove tim vie to je uperena
i ugnjetavane rtve istog onog privrednog
sistema kao i njihova neidovska okolina.
Upirati na idovske kapitaliste kao jedine
uzronike svega zla znai proraunano i
vjeto obmanjivati siromane mase, neod-
gojene i nesvijesne, koje lako podlijeu ova-
kvim sugestijama. Ve godine 1906 rekao je
August Bebel: Socijalna demokratija bori
se protiv antisemitizma jer je on pokret
uperen protiv prirodnog razvoja drutva.
Ali i pokraj svog reakcionarnog karaktera i
protiv svoje volje djeluje on konano u pro-
tivnom pravcu, jer od antisemitzma protiv
idovskih kapitalista podjarivane sitnogra-
anske i sitnoseljake mase moraju doi do
saznanja da nije samo idovski kapitalist
nego kapitalistika klasa uope njihov pro-
tivnik i da ih samo socijalizam moe izba-
viti iz njihove bijede.
Ove sitnosopstvenike mase su i kod nas u
glavnom nosioci antisemitizma odnosno
najbre podlijeu antisemitskoj agitaciji.
A kako se i nae radnitvo jo nije potpu-
no odijelilo od svojih sitnosopstvenikih
predrasuda to i ono na alost dosta esto
nalijee na antisemitski ljepak i ini time
neprocijenjivu uslugu ne samo reakciji
uope nego u prvom redu arijevskim
poslodavcima, koji ostaju u toj antisemit-
skoj hajci neoteeni i mirni u zavjetrini.
Mi smo uvjereni da je Bebelova tvrdnja
tona i da e naskoro doi vrijeme kad e
antisemitizmom zaraene mase progle-
dati konano uvidjeti na kome frontu se
imadu grupirati. Ali proces rastrijenjiva-
nja treba pouriti i antisemitskoj agitaciji
stati na kraj svim raspoloivim sretstvima.
Daleko smo od toga da uzmemo u obra-
nu idovske kapitaliste. Na njihovu adresu
upuujemo plamene rijei idovskog knji-
evnika Schalom Ascha: Teko vama, vi
bogati idovi. Od uvijek nosite vi gubavci
nau sramotu i nae ruglo. Siromane i-
dovske mase bile su nedune rtve, koje
su trpile za vae grijehe. Vas nije stigla
zasluena mrnja, kojom vas goni kran-
sko puanstvo jer ste se mudro sklonuli
u bezimeni kapital. Zato je slijepa srdba
pogodila siromane, bespomone idov-
ske mase. Samo radi vas mrzi nas svijet.
A to imamo od vas? Vai roditelji su bili
gulikoe i profitadije, vi sami ste poslovni
Ali mrnja na idovskog kapitalistu ne
moe i ne smije se prenositi na jedan ci-
jeli narod i taj cijeli narod progoniti radi
tankog sloja bogataa i zelenaa, Istiui
parolu bratstva radnog naroda i istiui
jedan novi svijet drutvene pravednosti
mi odbijamo ovu vjetaki podgrijavanu

10

protiv jedne nezatiene manjine. Nedo-
stojno je moralne sadrine ovjeka uope
da se divljom mrnjom suprotstavlja slabi-
jemu. Dobro primjeuje Jordan Kovaev:
Antisemitizam je najnii oblik mrnje jer
je mrnja na bespomoni narod.
Posebni je jo motiv ondje gdje se anti-
semitizam pokuava uvlaiti u radniki
pokret. Tu antisemiti, obino agenti an-
tiproleterskih akcija i pokreta upiru na
injenicu da su mnogi istaknuti prvaci
radnikog pokreta bili idovi. Istina je:
Lassalle, Marx, Luxemburgova, Bernstein,
Trocki, Bauer i mnogi drugi su bili idovi.
Ali je i istina da: Engels, Bebel, Liebknecht,
Mehring, Jaurs, Kautsky, Lenin i dr. nisu
bili idovi. Samo proraunano podvalji-
vanje moe govoriti o judeomarksizmu ali
tendenca je jasna: po mogunosti izazvati
nemir u radnikim redovima, gdje su ma-
lograanske tradicije jo neiskorijenjene.
idov nije kriv! Nije kriv dananjim hao-
tinim odnosima, koji rezultuju iz raspa-
EX LIBRIS NOVIS
Caroline Stoessinger Jedno stoljee mudrosti
Izd. Two Roads (Dvije ceste) 12.99.
Alice Herz-Sommer ima stoiosam godi-
na. Pravi je preivjeli 20. stoljea. Puto-
vala je s vrha germanske kulture u salo-
nima Praga i Bea kroz njihove zakinute
dubine u koncentracionom logoru The-
resienstadta i dalje, kroz pomlaivanje u
najneoekivanijem od svih mjesta, Izra-
elu, i poslije Londonu. Alice je proputo-
vala ljudskim predjelima moda vie i od
jednog prethodnika, ak i njezin veliki
junak, Stefan Zweig, nije mogao podnije-
ti takvo putovanje, pa si je u kaosu Brazi-
la oduzeo ivot.
Ipak, Alice, pijanistica izvanrednih po-
stignua, ostaje optimistina. Ne izne-
nauje stoga da je njezin ivot privukao
toliko pozornosti. Bila je predmetom
brojnih dokumentarnih filmova, i barem
jedne knjige prije no to se pojavio taj
novi naslov.
Razumljivo je stoga da je Caroline Stoe-
ssinger pokuala primijeniti novi pristup.
Htjela je iz Alicina ivota osobno nauiti
kako skupiti snagu i ilavost za nastavak
ivota usprkos svemu to joj je ivot pri-
redio. U mnogo vidova to je uistinu bit
Alicine velike sposobnosti oporavka, ali
Na strani 273 jedan lik uzima knjigu, lju-
bavni pustolovni roman, jedan od onih
koje je je donijela. Svaka dva dana pro-
ita jednu knjigu. Tua tuga je dijelom
ljubavni roman, a dva druga dijela mogu
se opisati kao lagana enska knjievnost.
Obuhvaa tri ljubavna odnosa, dvije ne-
eljene trudnoe, jedno odbjeglo dijete,
brojne mrtve roditelje i djecu, pobaaje i
kratki as umjerenog soft-core incesta.
Sve to na tristo i sedamdeset stranica. Nije
udo da ju je Oprah izabrala za svoju emi-
siju.
Smjeten u predgrae Westchestera, ro-
man Cohenove pria priu o prosjenoj,
nefunkcionalnoj obitelji srednje klase.
Rickj je u kasnim tridesetim godinama, fi-
nancijski inenjer koji radi u derivatima
Bijelih dolina. Ona je glavna u zaraivanju
novca. Njezin mu, John, krupan, zdepast,
OMANUT 114
danja jedne privredne plohe. Neosporno
je, da je jedan dio, i to neznatni dio idova
vezan uz tu plohu. Maskirati borbu protiv
kapitala sa borbom protiv idova znai
jurianje na vjetrenjae. A to je konano enih drutvenih slojeva protiv modernog
i cilj antisemitizma: skrenuti panju, od
gladi i stradanja, obezumljenih masa na
jednu nevanu pojavu i time ih ukopiti
za pozitivnu akciju. Kad antisemiti upiru
na idovski kapital oni uvaju i zatiuju
arijevski, koji ih i izdano potpomae.
Proletarijat, koji treba da ima saznanje o
povezanosti istorijskog procesa, treba da
prednjai u borbi protiv antisemitizma, te
odvratne izrasline na dananjem drutvu.
On mora da zna da pojedinci, rase, naro-
di ne odluuju sudbinom svijeta, ve da s
njom odluuju gvozdeni zakoni materi-
jalne stvarnosti u kojoj idovi zaista nisu
odluni faktor.
Treba drati u vidu, da je antisemitizam
odlika malograantine i jedna od njenih
reakcija protiv nadiranja novih ekonom-
to se tie toga odakle ta sposobnost do-
lazi - knjiga zapravo ne prua nikakav od-
govor.
Veliki je dio knjige prevakavanje ve napi-
sanog o ivotu Alice Herz-Sommer. Tamo
gdje se odvaja od poznate prie ini se da
se Stoessingerova jako oslanja na pjesni-
ku slobodu. Da je pria koju donosi o Alici
i Goldi Meir, primjerice, izmiljena, moe
se potvrditi jo uvijek aktivnom Alicom.
Kao dugogodinji Alicin prijatelj vidio
sam da moram zatomiti nevjerovanje
kako bih nastavio s itanjem mnogih pre-
tjeranih odlomaka. Sigurno da je tijekom
svog dugog ivota srela premnogo ljudi,
ali bi zasigurno bila okirana dojmom to
ga prua Stoessingeriina procjena da ona
nekako ima veze s dananjom opsesijom
znamenitima.
ovjek je u iskuenju spomenuti Alicinu
ljubav prema glazbi kao kljunu silu iza
njezine snage i dugovjenosti. Postojalo je
mnogo ljudi koji su strastveno voljeli glaz-
bu, a ipak su nestali u logorima i podlegli
osobnim tragedijama. Dok je istina da
glazbenici esto uivaju dugovjenost - to
je sasvim razumljivo ako izvoenje i me-
Leah Hagar Cohen: Tua tuga
The Clerken Well Press, 12.99.
dobroudan, radi u teatru oblinjeg
koleda. John Goodman bio bi
idealan kao tuma njegova lika
u filmskoj verziji.
Imaju troje usplahirene dje-
ce. Paul je tinejder, debeo,
posut aknama i nespretan, u
koli osamljen. Elizabeth (po-
znata kao keksi) ima deset
godina, utljiva je i lijena. Svi
ale za Simonom Isaacom,
djetecem koje je upravo
preminulo, nakon to
je ivjelo samo pedeset
i sedam sati.
Svi imaju svoje bolne, poluskrivene tajne.
Dominantno raspoloenje knjige je me-
lankolija, alobnost. Jedva da iznenauje
kad netko na nekoj zabavi u romanu stav-
lja plou Leonarda Cohena.
NOVI
skih oblika. Jo 1890 godine pisao je Fri-
edrich Engels:
... Antisemitizam nije nita drugo nego
reakcija srednjovjekovnih, na propast osu-
zapaao da se oko njega rui jedan svijet u
drutva, koje se u glavnom sastoji od kapi-
talista i najamnih radnika. Antisemitizam
slui reakciji pod socijalistikim plastom,
on je neke vrste feudalni socijalizam s ko-
jim mi ne moemo imati posla. Ako je on u
jednoj zemlji mogu onda to znai da tamo
jo nema dosta kapitala. Kapital i najamni
rad ne daju se razdvojiti. to je jai kapital
to je i jaa radnika klasa i time je blii svr-
etak gospodstvu kapitalista. I kada je iza
rata srednji sloj izgubio svoju privrednu i
drutvenu ravnoteu, kada su ga promje-
njeni ivotni odnosi stavili na kosinu na
kojoj se morao neminovno
klizati u naruaj proletarizacije, pobje-
njeli malograanin je u antisemitizmu na-
ao jevtinu mogunost da dadne oduka
svom oaju. Ta idovi su u drutvu to-
moriranje glazbe odrava mozak aktivnim
- sigurno je da je slavni neumorni optimi-
zam Herz-Sommerove i njezina vjera da je
ivot uvijek vrijedan ivljenja - ono to ju je
tijekom tolikih godina odralo ivom.
Snishodljivi ton i laskanje Stoessingero-
ve ne doputa joj da primjerice spomene
nestrpljivost svoje junakinje s ljudima za
koje smatra da nisu upoznati s europskom
kulturom. Herz-Sommerova ni u kom slu-
aju nije snob i nikada se ne bi druila s
ljudima koji ne odgovaraju njezinom poj-
mu intelekta na neki drugi nain osim uz
potovanje - ali radije ne bi s njima provo-
dila suvie vremena.
Kao posljedica njezina uranjanja u konti-
nentalnu scenu, dualizam izmeu duha i
materije - kao i srodna distinkcija izmedu
privida i stvarnosti - uvijek je bila domi-
nantna u Alicinu razmiljanju. Njezina
nepokolebljiva vjera u ovjeanstvo po-
tjee iz njezina divljenja prema onome to
vidi kao bit, a ne kao vanjtinu.
Ljudska intelektualna postignua u glazbi,
znanosti, knjievnosti, umjetnosti i filozo-
fiji pomau joj da razumije i ak oprosti
mnoge grijehe ovjeanstva. Istovremeno,
Onda u njihove ivote ulaze jo dvo-
je zaplaenih ljudi. Jess je Johnova
kerka iz prijanjeg odnosa, koja
se iznenada pojavljuje da bi i-
vjela s Ryriesovima i smjesta
aktivira bombu. Devetnaesto-
godinji Gordie je siroe. vi
sam s psom. Otac mu je u pe-
deset i etvrtoj godini upravo
umro od raka, a iza sebe
ostavio dom pun ne-
reda i sablasno lijepih
diorama.
Tako se obitelj Kyrie,
ve blizu raspada zbog
vlastitih unutarnjih napetosti i problema,
mora baktati s jo dvoje tekih mladaca.
Tua tuga je itljiva, kree se i natrag i
naprijed u vremenu, a Cohenova dobro
pria priu. Ipak, ona je neujednaen pi-
11
ka najslabijeg otpora i na njima se trebala
razbiti ukruena mrnja proletarizova-
nog klajnbirgera. Prema novim odnosima
je srednji sloj bio bespomoan on je samo
kome je on neko ivio sa priznatom soci-
jalnom funkcijom. Tu funkciju je privredna
lomljava unitila. Obezglavljen on u antise-
mitizmu nalazi mogunost da ispolji svoje
prignjeene instinkte.
Drutveni odnosi su malograaninu neja-
sni, niti on niti oni, koji su jo zasieni njego-
vim shvatanjima ne vide da u razvoju snaga,
koje odluuju dananjicom, igraju presudnu
ulogu dvije krupne injenice: kapital i rad.
Na planu te istorijske suprotnosti antisemi-
tizam je osuen na propast zajedno s onim
drutvenim slojem, koji ga je preuzeo iz sta-
rih inventara ljudske zalutalosti.
Zavriemo rijeima, koje smo v e uvod-
no spomenuli: S antisemitizmom treba
obraunati radi formiranja jednog vieg
ivotnog izraza ljudske zajednice.
Alice Herz-Sommer
aspiracija da se pridrui takvim postignu-
ima iznad njezinih vlastitih u glazbi je
ono to tvori njezinu ljubav prema ivotu i
udnju da koliko god je to mogue nastavi
slaviti ljepotu ljudskoga duha.
Ako dakle postoje lekcija koje se mogu na-
uiti iz ivota ili mudrosti Herz-Somme-
rove, one siu daleko dublje od njezine
njene osobnosti.
Arnos Witztura
Iz londonskog tjednika The Jewish Chronicle
prevela Mira Altarac Hadji-Risti
sac. S jedne strane su opisi bebe Simona,
Njegove ruke su se svijale i protezale po-
put morskih stvorenja, Njegovi noni
prsti tokice koljke Petrovo uho. Ali
kad jednom stekne zamah, Cohenova pie
dobar, otar dijalog, dobro gradi poprite
radnje i uredno opisuje ivot svojih lino-
sti u predgrau.
Ovo je vjerojatno najmanje idovski ro-
man koji ete ikada itati, iako je nekoli-
ko stranica posveeno prii Isaaca Leiba
Peretza. Jedan od problema s kojima se
suoavaju svi likovi knjige je taj da su pre-
puteni sudbini u provincijskoj Americi,
da su neukorijenjeni, nevezani ni jedno za
drugo, ni za svoje vlastite osjeaje , uspr-
kos intenzitetu njihovih razliitih tajni.
David Herman
Iz londonskog tjednika The Jewish Chronicle
prevela Mira Altarac Hadji-Risti

Marek Halter: Neznanka iz Birobidjana
Roman se dijeli ne dva razdoblja. To su, s
jedne strane, etiri dana: 22. 23. 24. 25. lip-
nja 1950. u Washingtonu pred Komisijom
protuamerikih djelatnosti koju je osnovao
senator MacCarthy. S druge strane, poevi
od 1932, to je razdoblje zloinakih staljin-
skih istki koje traje od 1932, sve do zavr-
etka Drugoga svjetskog rata 1945. Zajed-
nika je toka glumica Marua Magdalena
Apron, roena Marina Andrejevna Guseje-
va, izbjeglica koja poduava u Glunakom
studiju i neopravdano je sumnjiva zbog ko-
munizma. Procesu prisustvuje ozlojeena
zbog novinara Koenigsman.
Autor stvara thriller gdje se sjedinjuje, su-
kobljavajui se s povijeu, postojanje efe-
merne zemlje za idove. Birobidjan, kao i
jidi kazalite sa slavnim redateljem i glum-
cem Mihoelsom koji je poduzeo turneju
predavanja po Sjedinjenim Dravama za
vrijeme rata da bi prikupio sredstva za So-
Prijatelj idova i njihove est tisua duge povijesti
Ovo je poetak treega poglavlja na str. 45.
pod naslovom Vjere iz knjige Predraga Ma-
tvejevia Kruh na, Zagreb, V. B. Z. d.o.o.,
2009. koji najbolje pokazuje o emu govori
ta knjiga. Ali u ovom djelu nije samo prikaz
sloma koji je prisutan u vjeri i molitvi, ve je
tu opisan put kruha kroz vrijeme i prostor,
pa je time pisac prikazao itavu povijest o-
vjeanstva. U izvanrednoj knjizi Matvejevi
je put kruha prikazao na sve mogue nai-
ne, i to analitiki, antropoloki, povijesno,
literarno i poetski. Upravo opisujui kruh
na svagdanji i vjeni, najbolja je povijest i
pria o kruhu. Pisac nam govori o vanosti
kruha u svjetovnom i svetom (religijskom)
pogledu.
Za blagdane su pravljeni posebni kruhovi. Za
Pashu (Pessah) u mjesecu nisanu, poetkom
proljea, blagovala se maca s gorkom travom
i vinom tad se, po ustaljenom redu zva-
nom seder, itaju pouni odlomci iz Hagade.
(Kruh na, str. 48)
Tako pisac objanjava idovske praznike
Sukkot (slavi se najava jeseni, kada se pravi
kuica od lia i granja ), Ro ha-ana (na- izgubljene poglede. El Greco je u svojoj mla-
java Nove godine), zatim je Yom ha-kippur
(dan velikog oprosta, kojem prethodi
post, a onda slijedi velika gozba), Hanuka
(praznuje se uoi zime), a to je i spomen na
osloboenje Izraela od grkog osvajaa - u
toj prigodi menore obasjavaju svojim trep-
tavim svjetlom svijet oko sebe. A za svaki
od tih praznika, vanih dana za idove, koji
su dani pamenja i nade pripreman je pri-
mjeren kruh. Poznata je beskvasna maca ili
macot i za abat (petkom) uveer kada se
priprema hala. Kruh postaje stalni pratitelj
svakodnevnoga postojanja, ivota, i simbol
Predrag Matvejevi
OMANUT 114
Izd. Robert Laffont
vjetski Savez. MacCarthyjeva komisija od-
bija pokroviteljstvo. Marina Apron koja se
predstavlja kao udovica jednog lijenika iz
Sjedinjenih Drava odaslana je u Birobid-
man kao pijunka budui da je roen u So- u Birobidjanu, postaju idovi i kao takvi se
vjetskom Savezu. Taj nas mnogostruko slo-
jeviti roman odvodi u zakulisnost Kremlja
godine 1932, kuda je mladu glumicu pove-
la tiraninova supruga, Nadeda Alilujeva.
Staljin, kojemu je glumica podarila jednu
no poslat e je u progonstvo, u Birobidjan,
to su ga nazivali Izraelom u Sibiru. Halter
opisuje putovanje vlakom, paklenski dugo,
u drutvu drugih idova upuenih onamo.
tovie on nastoji da nam prikae ivot to amo - tamo.
su ga provodili u tome paklu gdje je neko
vrijeme procvao jidi, koji ubrzo bude za-
branjen. Autor prikazuje rat u Moskvi koja
je bombardirana od 1941. do sijenja 1943.
gdje se sudbina naposljetku uzdrmala. Ka-
pler, zvan Ljusa, brine se za Marinu koja
Mr. sc. Narcisa Poteica
(esej o knjizi Kruh na Predraga Matvejevia)
praznika i tradicije. Zato je kruh stvarnost
i simbol.
Evo to o tome kae jedan od talijanskih
kritiara: Iskrice Matvejevieva ogleda-
dnevnika-autobiografije, pod naslovom
Kruh na, postaju ar temeljite pripovijesti,
bez pretjerana povijesnog ili uenog balasta
koji bi da sve, ili gotovo sve, protumai...
Zgusnuta i tena pria u kojoj se gledita
kriaju i stapaju... Simbologija namirnice
to nije postala samo amblem nego i me-
tafora duhovne hrane. (Renato Minore, Il
Messaggero, 29. rujna 2010.)
Prolost i povijest, mit i vjera, osobnost i
drutvenost obiljeeni su kruhom, njego-
vom prisutnou ili nedostatkom. Razliiti
pristupi suoavaju nas u ovoj knjizi s tema-
ma antropolokim (kruh i tijelo), teolokim
(kruh i vjera), socijalnim (kruh i glad), filo-
lokim (sjeme i podrijetlo), povijesnim (rat
i mir), likovnim (slika i privienje). Pa evo
kako je opisan taj likovni aspekt:
Slikari nisu zaostajali za piscima. Predo-
avali su iznemogla i blijeda tijela, tune i
dosti proao put od Krete, otoka na kojem
se rodio, do Toleda, gdje se skrasio. Susretao
je izgladnjele krane, promatrao ih, slikao.
I rano slikarstvo u Firenci svjedoi o patnji
stanovnika toga grada koji je pripremao
renesansu.Presvijetlaje uvozila i preproda-
vala ito, uspijevala je izbjei pomor od gladi,
premda ne i od kuge. Na bizantinskim iko-
nama s kraja srednjega vijeka gotovo su sva
tjelesa isposnika. (str. 21)
Zanimljivu sudbinu idova, njihovu razli-
itost od ostalih naroda opisao je u prikazu
naina pripreme kruha:
idovi koje je Inkvizicija izgnala iz panjolske
optuivani su, uz ostalo da ele uvesti svoje
obrede meu krane, nudei im beskvasni,
azimi kruh i objavljujui poetak Pashe.
Na enovekim galijama koje su prevozile
inovjerce u Tursko Carstvo ili u zemlje Ma-
greba, na Balkan, u Istanbul, Smirnu, Solun,
Sarajevo, izgnanici su vapili za komadiem
mornarskoga dvopeka, koji su nagrizli oha-
ri. Sefardi i Marani (ta je rije bila sinonim
za svinju na panjolskom i portugalskom)
nisu pritom zaboravljali svoje mace i naine
na to su ih pripravljali njihovi preci. Neki su
se odselili i u sjeverne krajeve. Kranin Rem-
brandt vidio je njihova iznemogla lica. Po-
pratio je crteima djelo rabina Menaca ben
Izraela i podijelio s njim kruh prijateljstva.
12
NOVI
se skriva, ali sudjeluje u ratnim naporima.
Pokuava se ostvariti jedan film, glumiti u
kazalitu. Ulanivi se u idovski antifai-
stiki komitet, Marina i Apron susrevi se
i vjenaju.
Ona e sve ispriati MacCarthyjevu od-
boru, o kazali tima u Moskvi, Levinu,
lijepom redatelju koji bi se elio vjenati
njome, o turnejama sve do dna Birobidja-
na. A tu je pogotovo rije o irini izlaga-
nja Mareka Haltera, koja se podjednako
zasniva na okrutnim razdorima povijesti
kao i na nekolicini likova koji se povlae
Komisija koja ne eli povjerovati u to da je
Marina udovica, optuuje ju da je umorila
Aprona, ali joj se naposljetku ispriava, jer
su pronaeni dokazi o njezinoj nevinosti
u ispravama senatora Wooda, takoer la-
na MacCarthyjeva suda.
Kruh je prisutan u vjeri i molitvi. Judeo-kranska predaja uvela ga je
u obred i liturgiju. Posvetili su ga, prije Talmuda i Biblije ili istodobno
s njima, mitovi Babilonije i Mezopotamije, Bliskoga i Dalekoga istoka.
Spomenut je u Kuranu, istaknut u hasidima.
Putovi kruha i vjere nekad su istovjetni, bliski, usporedni. Ne uvijek ni
svugdje. Tamo gdje se razilaze nastaju nesporazumi, sporovi, sukobi.
U Amsterdamu se uo glas Baruha Spinoze:
Deus sive natura. Kruh je povezan i s Bo-
gom i s prirodom. (str. 21)
Put kruha kroz povijest ujedno je put ovje-
ka kroz vrijeme i prostor, pa je na taj nain
opisano putovanje ovjeka od davnine, od
prapoetaka do danas. Evo to se govori na
str.10:
Odvajanje klasja od kukolja i korova, zrnja
od pljeve i slame, brana od trunja i mekinja,
istoe od neisti ti postupci odavno traju,
obnavljaju se, usavravaju. Ostali su tragovi
i predaje koje o tome svjedoe. Ostaci ita i
kruha sauvani su u grobnicama uz sarko-
fage i urne, u piramidama, na mjestima gdje
se opratalo od ivota s nadom u vjeni ivot.
Svemir poinje s kruhom, rijei su Pitago-
rine, potomstvu ih je prenio Diogen Laertije.
A dalje se opisuje povijest kruha na istoj
stranici knjige Kruh na:
Razdoblja kroz koja su prolazila sredstva i
sprave bila su duga i neizvjesna: od ognjila
i vatre do ognjita i pei; od kamena sjeiva
do kovana noa; od jelenjih rogova, kojima je
moda najprije zaorana ledina, do rala i pra-
voga pluga; od stupe i rvnja, kojima su mo-
da uzor eljusti, do mlinskog kamena koji su
pokretali voda i vjetar, sunji i magarci. Ta
su orua, svako prema svojoj naravi i svrsi,
obiljeila prolost i povijest kruha. Uz njih su
amfore, vree, koare i korpe u kojima se ito
i brano prevozilo i prenosilo. U pei ozida-
noj kamenom ili obloenoj opekom, tijesto
je dobilo konaan oblik. Postalo je kruhom,
sluenim na trpezi, nuenim na gozbi, bla-
goslovljenim na oltaru, prenoenim na ulici,
otimanim na drumu.
Praen je pjesmom, molitvom, vapajem.
Kroz sve aspekte, irei lepezu svoga znanja,
istraivanja i iskustva uvodi nas autor u te-
matiku koja nam je svima poznata, a opet
saznajemo mnogo toga novoga. Sve je tu, u
toj vezi, u odnosu ovjeka i kruha. U tom
dugom i mukotrpnom putovanju kroz sto-
Marek Halter
Koenigsmann uz pomo svoje prijateljice,
stenografkinje na raspravi ostvario je do-
kaz za pravdu. A itatelji e uivati u ra-
znolikostima teksta, milozvuna povratka
jednoga razdoblja koji se nastavilo korej-
skim ratom i procesom protiv suprunika
Rosenbergovih.
Claire Bondy
Iz bruxelleskog tromjesenika
Los muestros odabrao i preveo Branko Poli
ljea kruh povezuje i razdvaja razliite na-
rode. Okruenje ovjeka mjesto je nastanka
i razvoja razliitih vrsta i naina priprema-
nja kruha kroz povijest, pa je to i zajedniki
put ovjeka i kruha kroz civilizacije. Zato
je knjiga Kruh na jedna od najitanijih
knjiga Predraga Matvejevia koji je ujedno
meu najprevoenijim hrvatskim autorima
u svijetu. A ova knjiga bila je navijetena
ve u autorovu Mediteranskom brevijaru,
prevedenu na vie od dvadeset jezika (koji
je samo Italiji prodan u vie od 300.000 pri-
mjeraka, te u knjizi Druga Venecija, u kojoj
je cijelo poglavlje posveeno mletakom
kruhu (ta je knjiga dobila europsku nagra-
du Strega u Rimu).
Dugotrajno autorovo istraivanje i zaoku-
pljenost kruhom, povezano s plovidbama
Mediteranom i putovanjima po svijetu, s
osobnim iskustvima i opsenom bibliografi-
jom, trailo je primjeren oblik eseja i putopi-
sa, kakav se oitovao u nekim od prethodnih
Matvejevievih radova. Iz povijesti kruha iz-
dvaja se pripovijest kroz sedam meusobno
povezanih poglavlja, koja tvore homogenu
cjelinu. To su poglavlja: 1. Kruh i tijelo, 2.
Putovi, 3. Vjere, 4. Sedam kora, 5. Sjeme, 6.
Slike i privienja i 7. Povod, pogovor.
Kao likovni dodatak na kraju estog poglav-
lja na osam listova kvalitetnoga papira, vi-
sokog sjaja (od 112. do 128. stranice) nalazi
se pedeset slika u boji. To su fotografije od
prve na kojoj je prototip pluga iz neolitika
ili treoj, na kojoj ena mrvi ito na kame-
noj stupi (Egipat, doba staroga kraljevstva)
do reprodukcija slika najpoznatijih svjet-
skih umjetnika gdje je tema: kruh. Tako
su primjerice na slici pod brojem 19 dvije
minijature iz Hagade, knjige koja je nastala
u etrnaestom stoljeu u panjolskoj i koju
su izgnani sefardski idovi prenijeli u Sara-
jevo, gdje se i danas nalazi. Na prvoj je pre-
doeno sakupljanje mane prilikom izlaska
iz Egipta; na drugoj vidimo domaina kako
slui beskvasan macot svojim gostima, uoi

sedera. Dalje se istie reprodukcija Posljed-
nje veere Leonarda Da Vincija (slika br. 21),
gdje je zanimljiv detalj kruh pred aposto-
lima izgleda prije kvasni nego azimi; veliki
slikar dodue nije jedini koji se nije pridra-
vao Staroga zavjeta i Mojsijeva naloga da, u
dane Pashe, kvasa ne smije biti u izraelskoj
kui, a pogotovo na trpezi. Na 24. slici je Bo-
ticellijeva Posljednja priest svetoga Jeronima
(oko 1495) hostija je tu prema odredbi
Zapadne crkve posve beskvasna. Pod bro-
jem 31. je slika Pietra Longhija La Polenta
(detalj, Venecija, oko 1740). Zadovoljstvo je
ponovno se sresti sa slikama Vincenta Van
Gogha Sija (iz 1883. godine) i drugom pod
naslovom Krumpir, stigao iz Amerike i na-
domjeuje kruh (detalj, nastala 1885). Tu je
i Picassova ena nosi hljebove na glavi (pero,
tinta, gva, 1905) i poznato djelo hrvatskog
slikara Josipa Raia Djeak zagledan u kruh
(naslikano 1908). Na kraju na 50. slici foto-
grafija je srednjovjekovnog iga koji potvr-
uje vlasnitvo ili pripadnost kruha.
Iz gore navedena uoljivo je koliko je auto-
ru knjige bilo stalo da prikae kruh tijekom
povijesti i vremena u razliitim aspektima.
U nas je veoma malo slinih knjiga, radova
koji sveobuhvatno obrauju jednu temu,
a pandani mogu biti samo rijetki primjeri,
kao to je Viktor mega s knjigom o nje-
makoj kulturi Od Bacha do Bauhausa ili
Nikola Viskovi sa svojom knjigom o sta-
blima. Na svojoj knjizi o kruhu Matvejevi
je radio nekoliko desetljea. Matvejeviev
pristup na ravnopravnu razinu postavlja
potpuno raznorodne pojave jer sve to je
u vezi s kruhom jednako je relevantno i
podjela krana oko toga hoe li u hostiju
stavljati kvas i teke i bolne romske uzreice
o hljebu (u njih esto istodobno i o gladi).
Nije li, uostalom, najea molitva, ponekad
i vapaj Kruh na svagdanji daj nam da-
nas jer rijei glib (kao blato, ali i zemlja),
globus (kao zemaljska kugla) i hljeb istoga su
podrijetla.
Slijedei svoj specifian stil iz Mediteranskog
brevijara, Predrag Matvejevi u svojoj najno-
vijoj knjizi, Kruh na, nastupa kako mnogi
kritiari istiu eruditski i akribino, objekti-
vistiki superiorno i subjektivistiki, reklo bi
se kao da znalaki pee ne samo hljeb nego
i brojne hljepie, emlje, kifle i panine. est
tisua godina povijesti Matvejevi ne prepri-
ava kronoloki, ve prati dogaaje, obiaje,
istrauje etimoloko podrijetlo i etnoloke
fenomene, a sve kombinira s osobnim isku-
stvom i toplim intimistikim reminiscenci-
jama. Knjiga Kruh na nije samo put kroz
vrijeme nego je i put kroz civilizacije.
Prema rijeima mnogih kritiara knjige kao
to je Matvejevieva oplemenjuju nacional-
nu kulturu i zauvijek ostaju kapitalna kultu-
roloka djela.
Treba navesti ostala djela ovog plodnog
pisca, pa su tu eseji Sartre, izale 1965, Raz-
govori s Krleom tiskani u Zagrebu 1969,
1971, 1974, 1978, 1982. i 2001. te u Beogra-
du 1987. Zatim Prema novom kulturnom
stvaralatvu (Zagreb, 1975, 1977), Knjiev-
nost i njezina drutvena funkcija (Novi Sad,
1977) i Te vjetrenjae (Zagreb, 1977,1978),
Jugoslavenstvo danas (Zagreb, 1982.). Ovu
Matvejevievu publicistiku knjigu uredili
su Jovan Radulovi i Rajko P. Nogo, a tako-
er je objavio beogradski BIGZ 1984. kao
depno izdanje u 30.000 primjeraka. Slije-
de Otvorena pisma (Beograd, 1985, 1986),
zatim ve spomenuti Mediteranski brevijar
(Zagreb, 1987, 1990, 1991, 2002), koji izlazi
u brojnim inozemnim izdanjima (Milano,
1991, Pariz, 1992, Barcelona, 1992, Prag,
1992, Zrich, 1993, Amsterdam, 1993, Lisa-
bon,1995, Sarajevo, 1998, Atena, 1998, Los
Angeles, 1999, Istanbul, 1999, Casablanca,
2000, Tel Aviv, 2001, Podgorica, 2002, Lju-
bljana, 2002, Cluj-Napoca, 2002, Helsinki,
2002, Skopje, 2002, Seny-Varava, 2003, Ti-
OMANUT 114
rana, 2003, Tokyo, 2003, Budimpeta, 2006,
Kairo, 2007). Knjiga Istoni epistolar izlazi
u Zagrebu 1994. (hrvatskom nakladniku
pomogla je Fundacija Soros), a tiskana je u
Parizu 1993, i Rimu, 1998. Slijede Gospodari
rata i mira (s V. Stevanoviem i Z. Dizda-
reviem) u Splitu 2000. i 2001., dok knjiga
Druga Venecija izlazi u Zagrebu 2002. i za-
tim u Splitu 2005).
Vano je istaknuti da mu mnoge od tih
knjiga izlaze najprije na francuskom, a neke
najprije na talijanskom jeziku. Naime razlo-
ge tomu moe se pronai u injenici da je
Predrag Matvejevi do 1991. predavao fran-
cusku knjievnost na Filozofskom fakultetu
Sveuilita u Zagrebu, kada je kao umirov-
ljenik napustio Zagreb. Prema vlastitim rije-
ima nakon to je emigrirao iz svoje zemlje
koja je zaratila sama sa sobom (Kruh na,
str. 134). Od 1991. do 1994. predaje slaven-
ske knjievnosti na Treemu parikom sve-
uilitu (Nouvelle Sorbonne). Treba napo-
menuti da je inae studij francuskoga jezika
i knjievnosti zapoeo u Sarajevu, a zavra-
va u Zagrebu. Godine 1967. doktorirao je na
sveuilitu Sorbonne u Parizu (disertacijom
o angairanu i prigodnom pjesnitvu). Od
1994. do 2007. predavao je srpski i hrvat-
ski jezik i srpsku i hrvatsku knjievnost na
Rimskom sveuilitu La Sapienza.
Inae Matvejevi je primio poasni doktorat
u Francuskoj (Perpignan) i dva u Italiji (Ge-
nova, Trst), a dodijeljen mu je 2002. i poa-
sni doktorat na Univerzitetu Demal Bijedi
u njegovu rodnu Mostaru. Naime Predrag
Matvejevi rodio se u Mostaru 1932. Maj-
ka Angelina mu je Hrvatica iz BiH, a otac
Vsevoloda Matveevi, Ukrajinac, izbjeglica
iz sovjetske Rusije, koji je poslije nakon po-
vratka iz ratnoga zarobljenitva u Njema-
koj (1945) bio sudac u Mostaru.
Uz dogaaje vezane s ocem moemo nai kurir, zapoinje studij francuskoga jezika i
genezu ideje o knjizi o kruhu. Kruh svag-
danji odigrao je na neki nain glavnu ulogu
u svakodnevnom ivotu, u miru i posebno
je vaan u ratu. Tako je od ranog djetinjstva
Matvejevia pratilo tuno pripovijedanje
njegova oca, koji je bio zarobljen kao obian,
mobiliziran vojnik u Jugoslaviji s dolaskom
Nijemaca. Odveden je u zarobljenitvo, u-
dom se spasio, ali kad se vratio kui, imao je
etrdeset kilograma manje. No sjeao se da stvenoga vijea Mediteranskoga laborato-
ga je u zarobljenitvu za Boi protestantski
pastor ponudio kruhom. Od tog asa nije spram Sredozemlja Europskog povjerenstva
vie nikad poistovjeivao sve ljude s naro-
dom (pa bili to i neprijatelji) iz kojeg su po-
tekli i esto je ponavljao U svakom itu ima
kukolja. Drugom prigodom, kad su ulicom
prolazili zarobljeni njemaki vojnici, on je
potajno poslao sina, malog Predraga, da im
odnese polovicu kruha, koji su i oni dobivali
na tadanje kartice. Poslije je doao u do-
ticaj s oevom rodbinom i uo o traginoj
sudbini oeva brata, strica Vladimira, koji je
nestao u staljinskom logoru, a umro je od
gladi, prema iskazu preivjelih oevidaca,
zapomaui: Kruha, kruha! uo je mno-
go i o gladnim godinama u SSSR-u, gdje je
u najplodnijoj itnici Europe, u Ukrajini, s
poetka tridesetih godina umrlo oko tri mi-
lijuna ljudi.
Posebno su ga se dojmile patnje idova za
vrijeme Holokausta, osobito knjiga Prima
Levija Ako je i to ovjek, s opisima straho-
ta logorakog preivljavanja i uasa smrti u
nacistikom logoru. A za njega je najiscr-
pnije djelo koje je dosad napisano o kruhu
knjiga est tisua godina kruha Heinricha
Eduarda Jacoba, njemakoga idova, koji
na kraju knjige svjedoi o svom iskustvu
u Buchenwaldu, gdje je dobivao kruh od
mjeavine krumpira i piljevine. Sigurno
da se sve to kao otrice stakla bolno usjeklo
u pamenje autora knjige o kruhu i postao
trajno nadahnue i misao vodilja budueg
humanista, koji je cijeloga ivota na strani
pravde i potenja.
NOVI
Matvejeviev KRUH NA u oima talijanske kritike
Matvejevi otkriva zaudne strane najraire- jevi napisao je vrlo lijepu knjigu o Kruhu
nije namirnice i vodi nas na zanimljivo pu- naemu. (Aldo Grasso, Corriere della sera,
tovanje u kojemu se prepleu antropologija 17. studenoga 2010.)
i povijest... Predivno i udesno putovanje, Samo je piscu kao to je Predrag Matvejevi
potraga za naim korijenima, antropoloki, koji nam je prije tridesetak godina poda-
ali i knjievni, povijesni i jezini ogled... (Pa- rio svoj povijesni, genijalni, nepredvidljivi
olo Mauri, La Repubblica, 11. rujna 2010.) Mediteranski brevijar moglo pasti na pa-
Nova Matvejevieva knjiga istodobno je po- met da napie povijest kruha, svojevrsnu
etski hommage najjednostavnijoj namirnici metaforu mudrosti i nade, pratei brojne
to ju je ovjek smislio, i pogled u mitolo- staze to ih je ovjek prevaljivao poesto uz
giju, religiju, povijest, umjetnost... Uena jad i goleme napore... Pripovijest o kruhu,
i strana pripovijest, pohod to zapoinje koju Matvejevi razlae u ovoj knjizi, prepu-
prvom neuglednom pogaom koja je u pra- na je mudrosti i poezije, umjetnosti i vjere.
skozorje ovjeanstva nastala u pepelu i na A i okus i miris kruha povezan je s uspo-
kamenu. (Sergio Frigo, Il Gazzettino, 22. li- menama. (Domenico Nunnari, Gazzetta del
stopada 2010.) Sud, 23. listopada 2010.)
Kruh na tekst je prepun povijesnih i knji- Matvejeviev Mediteranski brevijar bio je
evnih referencija, iz kojih povijest nae povijesno i geopolitiko tivo, neka vrst
prve namirnice izranja u zaudnoj i poet- imaginarne kozmogonije. Kruh na je, pak,
skoj mnoini perspektiva. To je nesvakida- poput arheolokog istraivanja kruha, po-
nja knjiga koja otkriva nakanu pisca da se kuaj da se obnove vrijednosti koje se kriju u
duhovno osladi jednostavnou namirnice dubinama... To je laika molitva u potrazi za
to nas izravno povezuje sa zemljom i ele- podlogom na kojoj valja zasnovati zakone
mentarnom i nunom preradom njezinih to e preobraziti mukotrpnu i nepravednu
plodova. Knjiga je to to ukazuje na potre- sadanjost. (Tommaso di Francesco, Il Ma-
bu traenja autentinog odnosa s najjedno- nifesto, 7. rujna 2010)
stavnijom i temeljnom zbiljom, u vremenu Na ovom dugom putovanju u potrazi za
koje je sve sklonije povrnosti i rastronosti. kruhom mostarski pisac ispreda povijesne
(Maurizio Cucchi, La Stampa, 16. listopada pripovijesti, iznosi pred nas narode i drev-
2010) ne mudrosti, ratove, izdaje i prosvjetljenja...
Povijest kruha je velika, bogata spoznajama Stoljeima izmeu neba i zemlje, kruh je
i poezijom, vjerom i umjetnou. Obuhvaa obavio posredniku ulogu... Dvadeset godi-
cijelu povijest ovjeanstva: u svim civiliza- na potrajala je priprema Kruha. Sad je naj-
cijama i u svim podrujima ona je ostavila zad umijeen i ispeen. (Alessandro Mezze-
peat spoznajne tekovine Predrag Matve- na Lona, Il Piccolo, 29. kolovoza 2010)
ivotni put vodio ga je da nakon kolovanja didat za zastupnika u Hrvatskom saboru na
u rodnom Mostaru, gdje je bio i partizanski stranakoj listi projugoslavenske Socijalno-
demokratske unije. Nositelj je odlija koje su
knjievnosti u Sarajevu, a zavrava u Zagre- mu dodijeli predsjednici Republike u Fran-
bu. Godine 1967. doktorira na sveuilitu cuskoj (Legija asti) i u Hrvatskoj (Red Da-
Sorbonne u Parizu disertacijom o angaira- nice). Dobitnik je i dravne knjievne nagra-
nu i prigodnom pjesnitvu. de Vladimir Nazor, koja se dodjeljuje svake
Naposlijetku treba istaknuti da Predrag Ma- godine za najbolja umjetnika ostvarenja u
tvejevi obnaa niz istaknutih funkcija i do- knjievnosti, glazbi, filmu, likovnoj i primi-
bitnik je mnogih nagrada. Tako je poasni i jenjenoj umjetnosti, kazalinoj umjetnosti,
doivotni potpredsjednik Meunarodnoga arhitekturi i urbanizmu (istu nagradu primi-
PEN-kluba u Londonu, predsjednik je Znan- li su najpoznatiji hrvatski knjievnici kao na
primjer Miroslav Krlea, Vesna Parun, Jure
rija u Napulju, a bio je savjetnik za politiku Katelan, Ranko Marinkovi, Viktor me-
ga). Kao veliki prijatelj idova Predrag Ma-
i lan Vijea uvarove politike stranke SRP tvejevi uvijek je rado vien kao posjetitelj
u Zagrebu. Godine 1989. zajedno s Puhov- u idovskoj opini Zagreb, a bio je gost na
skim i Pupovcem bio je meu osnivaima Tribini Kulturnog drutva Miroslav alom
Udruenja za jugoslavensku demokratsku Freiberger koja je odrana u velikoj dvorani
inicijativu (UJDI), prve neovisne politike - auditoriju OZ-a, kada je bilo predstavlja-
asocijacije u tadanjoj Jugoslaviji, koja je u nje njegove knjige Kruh na. Tom prigodom
Zagrebu prethodila osnutku nacionalnih pisac je napisao posvetu na naslovnoj strani-
stranaka (HSLS, HDZ). lan je Savjeta aso- ci ove njegove knjige i time uputio pozdrave
pisa Novi Plamen. Na parlamentarnim izbo- svim itateljima Novog Omanuta.
rima u Hrvatskoj 1992. bio je slubeni kan- Narcisa Poteica
saetak
Predrag Matvejevi, jedan od najprevoenijih hrvatskih knjievnika u svijetu
roen 1932. u Mostaru. Studij francuskog jezika i knjievnosti zapoeo je u Sara-
jevu, a zavrava u Zagrebu. Godine 1967. doktorirao je na sveuilitu Sorbonne u
Parizu (disertacijom o angairanom i prigodnom pjesnitvu). Do 1991. predavao
je francusku knjievnost na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu. Od 1991.
do 1994. predaje slavenske knjievnosti na Treem parikom sveuilitu (Nouvelle
Sorbonne). Od 1994. do 2007. predavao je srpski i hrvatski jezik i srpsku i hrvatsku
knjievnost na Rimskom sveuilitu La Sapienza. Primio je poasni doktorat u fran-
cuskoj (Perpignan) i dva u Italiji (Genova, Trst). Poasni je i doivotni potpredsjed-
nik Meunarodnog PEN-kluba u Londonu te uz odlija koja su mu dodijelili pred-
sjednici Republike u Francuskoj (Legija asti) i u Hrvatskoj (Red Danice) dobitnik
je dravne knjievne nagrade Vladimir Nazor. Vrijedna su mu djela eseji o Sartreu
(1965), Razgovori s Krleom, Prema novom kulturnom stvaralatvu, Jugoslavenstvo da-
nas, Otvorena pisma, a 1987. pie Mediteranski brevijar, koji je preveden na dvadesetak
jezika (izlazi u 300.000 primjeraka). Poslije knjige Druga Venecija (2002) pie Kruh
na koje je njegovo najitanije djelo. U toj knjizi prikazao je antropoloki, povijesno
i literarno povijest kruha u svjetovnom i religijskom pogledu, pa se tu istie i dobro
poznavanje pripreme i vrste kruha vezane uz idovske obiaje i tradiciju.
13

Bojan Buji Arnold Schoenberg, Izd. Phaidon Press Ltd., London, izd. 2011.
Century composers, 2011. str. 240
Knjiga uglednog muzikologa Bujana Buji-
a o Arnoldu Schoenbergu (Be, 1874 - Los
Angeles, 1951) objavljena u ediciji Skladatelji
20. stoljea izdavake kue Phaidon Limited
Press 2011. predstavljena je u Zagrebu u trav-
nju 2012. u knjinici Bogdana Ogrizovia.
Rije je o monografsko-izdavakom izdanju
koje je pisano vrlo pitko, lako je itljivo i ija
se cjelina, sazdana u deset poglavlja, unato
velikom broju vrijednih i nezaobilaznih fak-
tografskih podataka, upravo mrei, sustavno
razvija, proiruje i izgrauje u obuhvatnu sli-
ku svega onoga to ime Schoenberg jest, to
znai, podrazumijeva i konotira. Moe se rei
da je to, bez ikakva omalovaavanja (upravo
suprotno) istodobno sjajan, vrlo opsean vo-
di (240 stranica) kao i prvorazredna uvod-
na literatura, no u prvom redu to je knjiga
koja domiljeno donosi, eksplicira, saima i
kontekstualizira sve bitne segmente i aspekte
skladateljeva rada, izdanje koje neizostavno
treba imati na polici kako bi ga se moglo kon-
zultirati i sa zanimanjem ponovno itati. Jer,
ne treba zaboraviti, rije je o ovjeku koji je
ve odavno prepoznat - slavljen i kuen, ne
samo kao odredbena toka podruja, u irem
smislu i razdoblja, a panoramski gledano i
stoljea, nego uz to u irokoj percepciji ne-
rijetko figurira i kao sinonim nekih od uz to
vezanih temeljnih aspekata.
Svu heterogenost bogata i burna ivota skla-
datelja, roenog 1874. u Beu Buji je prika-
zao prilino vjerno, s mnogo izvorne dina-
mike i emocija, ako se tako moe rei, gdje
faktografija plastino zaivljuje ponajprije
zbog paljiva izbora i uravnoteenosti ispre-
pletene grae raznorodnih izvorita, a onda
dubinom uvida i jasnoom autorske projek-
cije i, dakako, interpretacije (na temelju knji-
ge mogao bi se napisati izvrstan scenarij za
film o Schoenbergu). Bez zapretenosti, bilo
samo kronolokim principom bilo umjetnim
odvajanjem pojedinih podruja i aspekata
o Arnoldu Schoenbergu iz poglavlja u po-
glavlje saznajemo sve vie, a autor nas vodi
vrlo slobodno, nerijetko povezujui udaljena
razdoblja, dogaaje i teme. Finim razinama
introspekcije diskretno ukazujui na bitne
elemente, ne docira i ne namee svoj, iako
jasno profiliran, pogled. Ali kreira razmjerno
obuhvatan prostor moguih kutova razumi-
jevanja, naznaen i pristupom organizaciji
teksta u kojem ve naslovi deset poglavlja i
citati - svojevrsna mota kojima svako poglav-
lje zapoinje (iz pera Musila, Brocha, Kandin-
skog...) ukazuju na irinu pristupa temi koja
mobilizira i istovjetan odnos itatelja. Treba
istaknuti izvrsno odabrane fotografije (kao i
drugu reproduciranu grau) koje su i doku-
ment ilustracija teksta, ali i, da tako kaemo,
autonomna graa (od veinom skladateljevih
portreta na poetku svakog poglavlja, preko
fotografija iz obiteljskog kruga do onih koje
biljee Schoenbergovo radno i profesionalno
okruje).
Iako je kulturnopovijesni pogled usmjeren
na razvedeni biografski prikaz dominantna
odlika tog doista zanimljivog izdanja, nje-
gova ila kucavica, dakako, Schoenbergovo
je stvaralatvo. Skladateljeve revolucionarne
korake, plod kreativne i produbljene analiti-
ke misli, koja ne negirajui kontinuitet otvara
i stvara nova obzorja stvaralakog izriaja,
najpoznatije kao dodekafonija (dvanaestton-
ska metoda skladanja), a sistematizirane kroz
odrednicu Druge beke kole, autor prati
u razvoju i razlae u slijedu nastanka djela
zadubljujui se katkada u detalje njihovih
meuodnosa ime eksplicira naela i okvire
Schoenbergove estetike i, zapravo, otklanja i
ispravlja jo i danas esto poimanje tog va-
nog dijela Schoenbergova rada kao, ma to
NOVI
OMANUT 114
Schoenbergov portret no, bila je to i javna gesta, upozorenje pred
opasnou nacizma, kada je Schoenberg u
jednom trenutku elio zapostaviti glazbu i
posvetiti se politikoj aktivnosti. U namjeri
da osnuje Ujedinjenu idovsku stranku te da
to znailo, cerebralne, inte- naelu). Schoenbergov obi- radi na uspostavljanju idovske nacionalne
lektualne discipline koja je teljski i emocionalni ivot, domovine Schoenberg pristupa nekolicini
gotovo strana prirodi glazbe kao i prijateljski i drutveni uglednika unutar idovske zajednice u di-
i umjetnosti uope. A to je odnosi, uz, dakako, posebno jaspori i ostaje razoaran njihovim neprepo-
u konanici, ponajprije po- vaan i zanimljiv prikaz nje- znavanjem potrebe da se djeluje to hitnije.
vrnou pristupa, dovelo do govih prilika u stvaralakom Doavi u Ameriku, nastavlja djelovati u tom
fame o Schoenbergovoj glaz- i profesionalnom radu dalji smislu, sudjelujui na javnim priredbama za
bi kao ne samo teko slulji- su gradbeni materijal ove prikupljanje sredstava za prihvat izbjeglica iz
voj te do njezine najvanije monografije. Vrlo zanimljivi Europe. To je problematika duboko utkana u
posljedice - slaba poznavanja redci oslikavaju posebnosti njegove odnose s kolegama, prijateljima, naj-
njegovih djela, nego je Scho- glazbenog, kulturnog i poli- bliim suradnicima poput Antona Weberna
enbergov skladateljski opus s tikog okruja dviju sasvim i Albana Berga, njegovim nekadaniim ue-
vremenom zadobio najma- razliitih metropola, prete- nicima, ili s umjetnicima poput Vasilija Kan-
nje vano mjesto u percepciji ito konzervativnog Bea dinskog, ija dvojbena stajalita i odnosi pre-
Arnold Schoenberg
njegova rada u cjelini. Za ra- i progresivnog Berlina u ma nacizmu i/ili antisemitizmu Schoenberga
zliku od izrazito visoko cijenjena prinosa koji razdoblju kraja 19. i prvih triju desetljea 20. pogaaju i on ih bez zadrke propitkuje i osu-
ostvaruje u podruju teorije - primjer je neu- stoljea te okolnosti, uglavnom neugodnosti uje. Bujieva knjiga u tom je smislu jo je-
pitno recepcija njegove knjige Harmonielehre s kojima se skladatelj u tim sredinama, pose- dan vrijedan prilog pokuaju da se rasvijetle
iz 1911., koja se smatra jednim od temeljnih bice u rodnom Beu, suoava. Buji sustavno razlozi uspona nacizma i njegove velike pri-
radova toga podruja. Bujiev pristup u ko- prikazuje odjeke skladateljeva rada kod kriti- hvaenosti, kao i istovrsnih ideologija i re-
jem su Schoenbergove skladbe i razlaganje ke od koje doivljava mnoge napade; dojmljiv ima kakav je na naim prostorima bio onaj
kreativnog procesa njihova nastanka polazi- je njegov napor da se afirmira, a da pritom u NDH, a koji su provedbom rasnih zakona
te stoga je nedvojbeno jedna od najvanijih ne odstupa od vlastitih naela. Prikazana je doveli do tragedije Holokausta.
kvaliteta ove knjige. U uvodu autor naglaava i podrka Karla Krausa te odnos s Mahle- Za kraj ovog kratkog prilaza svakom itatelju
da mu je namjera u prvome redu bila posti- rom, a minuciozan pristup odlikuje autorova koji raspolae dobrim znanjem engleskog je-
i da itatelji posegnu za nosaima zvuka sa razlaganja smjerova i pokreta u knjievnosti zika preporuamo da Bujievu knjigu uzme u
Schoenbergovim djelima, da ih, dakle, upo- i likovnim umjetnostima koji privlae i/ili ruke. Nee poaliti! Bujiev recentni rad sva-
znaju. Posegnu li, uz to, skladatelji i uope utjeu na Schoenberga. Mnogo doznajemo kako e ga potaknuti da posegne i za dodat-
muziari, za njegovim partiturama umjesto o Schoenbergovu vrlo kritikom stavu pre- nom literaturom, bilo o Schoenbergu, o glaz-
kritiziranja metode ili makar samo vjebanja ma Stravinskom (Schoenberg ga ironino bi ili o nekoj od srodnih tema. Podsjetimo da
matematike (nakon sto godina!), Buji moe zove Modernsky) kao i prema onome to se je prije nekoliko godina (2003) u izdanju Ma-
biti doista zadovoljan. na europskoj skladateljskoj i opoj umjet- tice hrvatske objavljen prijevod knjige Char-
Vrsta odmjerenosti odreuje prostor i inten- nikoj sceni dogaa do 1933., kada bjeei lesa Rosena o Schoenbergu (knjigu je preveo
zitet kojima autor obrauje pojedine skladbe pred nacizmom emigrira u SAD. Vrijednim Nika Gligo, a preporuuje je i Buji) te da se
koje navodi. Treba rei da je, u odreenoj podacima Buji opisuje okolnosti koje obilje- izdanja HGZ-a, objavljena unutar obuhvat-
mjeri, upravo reduciranost koju u tom smislu uju njegov ivot u Americi, od prijateljstva nog projekta posveena Blagoju Bersi (1873 -
u tom segmentu susreemo ono emu mo- s Gershwinom, poznanstva s Chaplinom (ali 1934), poput Bersinih Dnevnika i Uspomena
emo uputiti zamjerke. Jer Buji se mnogih ne i pristanka da kruh zarauje kao skladatelj ili Korespondencija bave vrlo srodnim tema-
djela samo dotie, eksplicira ih na temeljnoj filmske glazbe, iako bi to za njega bio spas u ma. U knjizi Korespondencija I. objavljena je
razini uz izabrane pratee podatke i postav- financijskom smislu), do postupne distan- prepiska Berse s njegovim studentom Miro-
lja ih u luk cjeline opusa i konteksta, ali se ne ciranosti u odnosu s Thomasom Mannom slavom Spillerom (1906 - 1982) gdje Spiller
uputa ni u usredotoeniju, opseniju ana- i potrebe da se kao pedagog prilagodi slabi- Bersi oduevljeno pie o Schoenbergovoj
lizu ni u elaboriranje, iako svakom novom joj spremi studenata u SAD-u u odnosu na knjizi Harmonielehre po ijoj metodi u Ber-
reenicom sve dublje uvodi itatelja u bogate njegove ranije studente u Beu i Berlinu. U linu ui harmoniju 1926/27. kod Josefa Ru-
predjele teme i postupno se, a posebice nakon svemu tome istie se velika mjera beskom- fera, Schoenbergova uenika i asistenta. Kao
to se knjiga proita, javlja elja da se o Scho- promisnosti, snaga i samosvojnost kao izra- kuriozum, ako se taku moe rei, dodajmo da
enbergovim djelima upravo iz Bujieva pera zita individualnost Schoenbergovih stajalita u to doba, 1926, Schoenberg i njegova druga
dozna vie. To se odnosi na mnoge prikazane kako u odnosu na glazbu, dakle umjetnost, supruga dio ljetnih praznika provode u Du-
skladbe, a premda nam Buji ne ostaje du- tako i u odnosu na drutvene i politike pri- brovniku.
an (knjigu resi izvanredna izbalansiranost like i zbivanja posebno u burnom razdoblju Kvaliteti izdanja pridonose i pratea poglavlja:
u izboru, zastupljenosti i obradi grae te u prvih desetljea 20. stoljea, ali i nakon odla- Popis djela (skladbe, literarni radovi i dnevni-
odnosu detalja i cjeline!) o skladbi kao to je ska u SAD, gdje ivi do smrti 1951. ci, radovi iz teorije glazbe, pedagoki radovi,
opera Mojsije i Aron ili djelima poput dva ka- Schoenbergov odnos prema idovstvu tako- eseji i korespondencija), Preporuka za dalje
sna opusa A Survivor from Warsaw (Preivjeli er je jedna od provodnih tema monografije. itanje, Izabrana diskografija te Kazalo, samo
iz Varave), op. 46 i Gudaki trio, op. 45, sa Njegov prelazak na protestantizam u relativ- letimian pogled na koje je najbolji mamac da
zanimanjem bismo proitali jo koji redak. no mladoj dobi 1899. Buji elaborira prika- se knjiga proita. Kazalo je i potvrda da knji-
Dodajmo da su sve tri skladbe izvedene na zom tadanje situacije, okolnosti i karakteri- ga nije namijenjena samo muziarima, dakle
MBZ-u, uglednom festivalu suvremene glaz- stika austrougarske sredine, eksplicira iroko struci, ili itateljima koji su manje ili vie glaz-
be, i to 1971., 1965. i 1969., kao tijekom go- prihvaena naela emancipacije, ukazuje na beno obrazovani, nego i irokoj publici. Jer,
dina i nekoliko drugih skladbi, a 1999. na 20. bliskost i osjeaj pripadnosti te prinos ido- portret Schoenberga to nam ga Buji prua,
MBZ-u postavljena je multimedijalna izloba va germanskoj kulturi u raznim podrujima njegova pria o jednom od najistaknutijih
Arnold Schoenberg uz prisutnost skladateljeve djelovanja, kao i na prepreke s kojima se su- protagonista povijesti glazbe, izvanredna
keri Nurije Schoenberg - Nono. oavaju. Istie Schoenbergovo vrlo rano, ve je sinteza visoke profiliranost iji dubok i
Skladateljev stvaralaki put Buji razlae su- 1923!. prepoznavanje opasnosti od Hitlera za refleksivan impakt to osvjetljava obzore
stavno dopunjujui ga i kontekstualiziraju- europsko idovstvo, otvara nam vrata u svi- glazbe, ali i kulture i povijesti prve polovine
i usporedno na nekoliko kolosijeka, ime jet skladateljevih briga, sumnji i razoaranja 20. stoljea, kako u razumijevanju prolosti
ujedno ocrtava mnoge specifinosti i aspek- zbog dogaaja i rastue neprijateljske klime, tako i sadanjosti, artikulirajui niz pitanja
te prve polovice 20. stoljea. Upoznaje nas s to dojmljivo oslikava i saima Schoenbergo- prisutnih i u ivotu suvremenoga ovjeka.
njegovim privatnim ivotom, od oslikavanja vim rijeima o vlastitoj poziciji ovjeka koji Dodi Komanov
roditeljskog doma, uvjeta u kojima je roen, nigdje nije kod kue, zapisanima sredinom
u kojima odrasta, koluje se i radi, do trenut- 1933., kada ivi u Berlinu - ...za njemake Biljeka gl. urednika. Malo je poznato
ka kada se odluuje za muziku i suoavanja skladatelje nacionalistikog svjetonazora on da je Arnold Schoenberg imao strica
s mnogim, praktiki neprekidnim tekoama je internacionalist, nacionalsocijalisti ga sma- koji je imao est keri, od kojih su se
koje e ga pratiti cijeloga ivota poput nesta- traju kulturnim boljevikom, komunisti su dvije iz istog maarskog gradia odakle
ice novca koje bi izborom neke druge pro- ga odbacili kao buruja, antisemiti u njemu potjeu i beki Schoenbergovi, ivjele u
fesije, ili pristankom na kompromise, moda gledaju idova, a ipak, skladatelji koje smatra Hrvatskoj. Irena udata Weiss, ivjela je
bio izbjegao (upravo je paradoksalan primjer sebi najbliima preteito su arijevci. Scho- preteno u Beliu, a Rszi (Rua, udata
kada nakon to u Americi po sili zakona mora enbergov povratak u idovsku vjeru kratko Kronfeld) u Zagrebu. Nije mi poznato
otii u mirovinu Schoenberg aplicira za pro- potom iste godine, netom prije emigriranja jesu li odravali rodbinske veze, a taj
gram Zaklade Guggenheim kako bi osigurao u SAD u listopadu, po autoru skladateljev je sam podatak saznao jednom od dr. Ane
materijalna sredstva za rad. no biva odbijen povratak vjerskoj i kulturnoj zajednici koju Horovic, Irenine keri.
zbog ustrajanja Zaklade na birokratskom emocionalno nikada nije napustio. Ujed-
14
 NOVI
OMANUT 114

Tri snane i osjeajne ene iz Praga

Marta Markov: Nesrea gotovo sa svih strana, Studien Verlag 2011.
Bile jednom tri djevojke, roene na pri-
jelazu stoljea. Zaklele su se na svoju sa-
mostalnost, svoju slobodu i ljubav. Bile su
povezane istom vrsti pokreta, jezika, frizu-
re, kao i haljina, to su ih - usred Prvoga
svjetskog rata - nosile poput grkih boica,
nenaminkane, po vlastitom kroju, duga-
ke, lagane, raznobojne toge.
Takvim opisom tih naizgled povrnih obi-
ljeja Marta Markov pobuuje dojam
bezbrine lagodnosti: I ona time pobuuje
i znatielju za trima izvanrednim enama
koje se pobunie protiv svojih autoritativ-
nih, eko-rodoljubnih otaca, da bi s jed-
ne strane nale vlastiti identitet u tijeku
drutvenih i politikih prevrata meurat-
noga razdoblja u Srednjoj Europi, a da bi
zatim s druge strane postale emancipirane
i uspjene ene i suputnice jo poznatijih
mueva.
ivopisne sudbine en intelektualki iz
srednje i istonoeuropskog prostora iza-
zvale su veliko divljenje kulturne publi-
cistkinje Marte Markove. Godine 1996.
pojavilo se devet portreta ekih ena pod
naslovom Olga Havlov ili o enskome
dostojanstvu. Roena 1947. u Republici
ekoj, studirala je Markov na fakultetu
drutvenih znanosti i publicistike Karlo-
va sveuilita u Pragu, a zatim djelovala
na radiju i u izdavakim kuama. Godi-
ne 1980. emigrirala je u Austriju i radila
kao lektorica na Innsbrukom sveuilitu.
Bavei se ostavtinom poznate idovske
knjievnice, psihologinje i pobornice en-
skih prava Alice Rhle-Gerstel, koja je u
Njemakoj postala slavna ponajprije zbog
svojih individualpsiholokih i feministi-
Str. 328 34.90
kih radova u meuratnom razdoblju, po-
svetila se njezinu djelu. Vrhunac tih stu-
dija o toj uenici Alfreda Adlera, roenoj
1894., bila je biografija koja je objavljena
2007. u innsbrukom Studienverlagu pod
nazivom Naprijed, u zemlju udesa! ivot
Alice Rhle-Gerstel.
Potkraj 2011. objavila je Markov kod istog
izdavaa akribijski istraenu knjigu o Kaf-
kinu buntu protiv roditelja i enske pobune:
Milena - Staa - Jarmila pod naslovom
Nesrea gotovo sa svih strana. Intenzivnim
bavljenjem uz mnogo razumijevanje ena
iz razliitih okruenja i njihovim djelomi-
ce dramatinim ivotnim tokovima vodi
nas Markov kroz duhovnu povijest Sred-
nje Europe.
Pismo Franza Kafke i prikaz prve eke
djevojake gimnazije Minerva uvod su za
tri pojedinana portreta: Milena Jesensk,
Staa Prochzkov i Jarmila Ambroov pojavljuje se u travnju 1920. u e-
bile su blistave linosti u Masarykovoj
demokratskoj ehoslovakoj, u svijetu
prakih Nijemaca pred pozadinu napeto-
sti izmeu idova i ekoga nacionalizma.
Na primjeru tih triju ena koje su hrabro
minirale postojee konvencije da bi zado-
voljile svoje elje i intelektualne potrebe,
majstorski prikazuje Markov drutvene
tabue i njihova savlaivanja. Zbog naci-
onalizma i antisemitizma odbijene u vla-
stitim obiteljima osjeale su privlanost u
idovskih knjievnika i izdavaa i komu-
nistikih ideja. U opsenim traganjima za
tim uzbudljivim enskim sudbinama na-
ila je Marta Markov i na mnogobrojne,
dosad nepoznate dokumente: ona ukazuje
na politiku okolinu i njezine djelatnike
onoga vremena, a ujedno kako je
ta daleko razgranata osovina Prag
- Pariz - Berlin - Be u rasponu od
druge polovice 19. do sredine dva-
desetoga stoljea.
Milenu Jesensk, koja zbog svoga
dopisivanja s Franzom Kafkom
vrijedi kao najpoznatija od tih tri-
ju ena, oslikava Marta Markov
daleko ire od te funkcije. Kada je
24-godinja Milena 1920. upozna-
la trinaest godina starijeg Kafku,
ivjela je s knjievnim kritiarem
Ernstom Pollakom u Beu. Nje-
zin je brak nesretan i ona ezne za
ivotom u Pragu. No ona otkriva
pisca s njemakog govornog po-
druja, Franza Kafku, koji dotle
ekim itateljima nije bio nikakav
pojam. Milenin prijevod Loaa
kom knjievnom asopisu. Jesen-
sk se, poput mnogih tadanjih
intelektualaca, zbog rastue prijet-
nje nacionalsocijalizma priklanja
komunistikom pokretu. No Sta-
Ijinov ju je reim ubrzo odvratio.
Manje su poznate njezine pogibeIjne ak- Egon Erwin Kisch i drugi. Bila je Kischova
prijateljica i povjerenica, koja je sva njego-
cije pri pomaganju bijega idovskim gra-
anima nakon to je nacistika Njemaka va - uglavnom na njemakome napisana
djela - prevela na eki, Posljednju knjigu
zaposjela Prag.
koja se pojavila za njegova ivota, Otkria
Milenina najprisnija prijateljica bila je u Meksiku (Globus Verlag, Be) - posvetio
Jarmila Haasov-Necasov (1896.-1990.), je Jarmili 16. rujna 1947., kao autorici na-
koju Markov prikazuje kao najen- dimka jurei reporter kojim se u potpu-
stveniju i najmuevniju. Ve u njihovoj nosti usaglaujem.
mladosti razmatrala je niz velikih slika- Marta S. Halpert
ra i pisaca. Njezinim ivotnim partneri- Iz bekog mjesenika Wina odabrao i preveo
ma pripadali su Josef Reiner, Willy Haas, Branko Poli

Troetvrtinski takt - ivotni spasilac

Rudolf Kauders: Dunavski valcer na Iravadiju Izgnanstvo u
Engleskoj - Borbe u Burmi - Povratak u Be. Izd. Mandelbaum,
2011. str. 268. 24.90.
U Dunavskom valceru ne Iravadiju opisuje Rudolf
Kauders svoja ivotna sjeanja, djetinjstvo u Beu,
dvadesetih i tridesetih godina, bijeg iz Austrije,
izbjeglitvo u Engleskoj, ulazak u britansku voj-
sku, sudjelovanje u Burmanskom ratu i povratak u
Be u porau. Kauders se rodio 1920. kao najstari-
ji od trojice sinova. Roditelji su oboje bili konduk-
teri bekoga tramvaja. Stanovali su u malenom
opinskom stanu u 20. bekom okrugu. Uz mnogo
humora i obilje pojedinosti prikazuje autor svo-
je djetinjstvo, svoju baku i njezina prva iskustva
s elektrinom aruljom koju je kanila ispuhati, a i
svoga oca koji nije uvijek na majinu radost izra-
ivao razliite izume. Otac, idovskoga podrijetla,
rano je preao na protestantizam, majka je bile
katolkinja. Godine 1938. bude otac bespovratno
otputen i obitelj bude izagnana iz stana.
Rudolf Kauders, klasificiran kao mjeanac, htio
se kao osamnaestogodinji student tehnike ke-
mije prikljuiti borbi protiv Hitlerove Njemake i
prebjegao je u Englesku. Kao to zapaa Eva Me-
nasse u svom predgovoru, eljeli su i drugi idov-
ski izbjeglice, meu kojima bijae i njezin stric
Kurt Menasse, iz Velike Britanije krenuti u borbu
protiv nacista.
Kada je na kraju osnovne izobrazbe dobio unifor-
mu bila je to tropska odora s mreom protiv mo-
skita, to ga je silno osupnulo. Do danas je u nje-
makom govornom prostoru gotovo nepoznato
da su idovi koji su stupili u englesku ili ameriku
armiju, sudjelovali i u ratu na Pacifiku. A tako se
dogodilo i Rudolfu Kaudersu, koji je nakon vojne
izobrazbe 1944. umjesto u Njemaku ili u Austri-
ju odaslan u burmansku dunglu zbog ponovnog
osvajanja te zemlje pod japanskom okupacijom.
Dunavski valcer na rijeci Iravadi Kaudersu spasio
je ivot u asu kada je izgubio svoju vojnu jedini-
cu. Upitao je nekog domoroca, uz nekoliko rijei
burmanskog, to ih je bio nauio, put prema bri-
tanskim etama, na to mu je ovaj pokazao pra-
vac. I tako je lagodno krenuo putem zvidei si
usput Dunavski valcer. Time se hrabrio a ujedno
putem tjerao od sebe divlje zvjeri. Burmanac je
dotrao za njim, takoer zvidei Dunavski val-
cer, koji je poznavao s neke gramofonske ploe.
Sada se ispostavilo da je Kauders Austrijanac, a ne
Englez. Burmanac se ispriao, jer bi ga poslao u
pogrenom pravcu, k neprijateljskim Japancima.
Vrativi se u Englesku, upoznao je beku izbjeglicu
Mellu Katz, s kojom se 1946. vratio u Be. Zavrio
je studij i slovio kao jedan od strunjaka za svjetski
okoli i obnavljajue energije. Primio je zlatnu in-
enjersku diplomu Tehnikoga univerziteta u Beu
i zlatni kri za zasluge Republike Austrije.
Knjigu su izdale njegove keri Lilian Kauders i Ta-
nja Gauserer. Prijelazni komentari izmeu aneg-
dotskih izlaganja vrlo dobro objanjavaju povijesne
okolnosti toga doba. Ta zbirka kratkih zgoda moe,
s jedne strane, postati jedno od rijetkih povijesnih
izvorita o Austrijancu u Burmanskom ratu, a s
druge strane, na temelju prikaza punih humora, i
kao itanka. Autobiografija sadri i brojne fotogra-
fije, kao i crtee i Kaudersove karikature koje izrav-
no pogaaju duh vremena.
Paula Artner
Iz bekoga dvomjesenika Illustrierte neue Welt odabrao
i preveo Branko Poli.

15
 NOVI
OMANUT 114

Autori u ovom broju

JAROSLAV PECNIK Profesor filozofije i logike na Evaneosko-teolokom fakultetu
u Osijeku, programski savjetnik Regionalne televizije OSTV. Na
Filozofskom fakultetu Karlova sveuilita u Pragu specijalizirao
Povijest Srednje Europe (19841985) i Komparativnu analizu to-
taliranih sustava (19901991). Iz tih oblasti objavio je vei broj
znanstvenih, strunih i publicistikih radova.
RICHARD DESMOND Vlasnik Express Newspaper-a, Kanala i O. K. Magazina. Predsjed-
nik je Informacija o svjetskoj pomoi idovima u Norwoodu.
PETER BOGNAR Suradnik bekog dnevnika "Die Presse".
AVRAHAM (AVRAM) Najvei dio radnog vijeka proveo u Beogradu. Podulje boravio u
Kambodi i u Kongu odakle potjeu i njegovi putopisi. Posljednjih
ATIJAS dipl. phil.
godina ivi i dalje stvara u Jeruzalemu.
SPOMENKA PODBOJ Istaknuta i agilna djelatnica u brojnim segmentima zagrebake
dipl. iur. i dipl. phil. kulture, autorica zapaenih putopisa (Egipat, Izrael, Jordan,
(hrvatski jezik i panjolska, a u pripremi je i Kina). Aktivna suradnica naeg
knjievnost) glasila.
MARCUS DESCH Dopisnik londonskog tjednika The Jewish Chronicle iz Plymoutha.
GERALD STEINBERG Profesor politikih znanosti na Bar Ilan sveuilitu i predsjednik
jeruzalemskog NGO monitora.
MATAN GUTMAN Strunjak za pitanja sigurnosti i protu-terorizma, savjetnik bro-
mr. iur. (Harward Law jnih izraelskih pravnih ustanova i nadletava. Predava za ustavno
i administrativno pravo i predsjednik "Yad Rachel" Centra za tera-
School)
piju odgoja.
JESSICA ELGOT Novinarka i reporterka londonskog tjednika "The Jewisch Chron-
icle".
GIL SHEFLER Dopisnik tjednika "The Jewish Chronicle" s tuniskog otoka
Djerbe.
ELLEN PRESSER Redovna suradnica i lanica redakcije bekog dvomjesenika "Il-
lustrierte neue Welt".
MIRKO KUS- dr. sc. Etnolog, sociolog i muzeolog. Dosljedan filosemit, stekao
doktorat etnolokih znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Neko-
NIKOLAJEV
liko puta uhapen za vrijeme tzv. NDH, ali i u porau. Posebnom se
pozornou obraao pitanjima analize i interpretacije pojedinih mo-
tiva hrvatske narodne umjetnosti, odreenju pojma, odnosno kon-
cepta seljake umjetnosti, odabira i primjene etnoloke metodologije.
AMOS WITZTUM Nastavnik londonske Visoke ekonomske kole
DAVID HERMAN Glavni recenzent za beletristiku londonskog tjednika "The Jewish
Chronicle"
CLAIRE BONDY Dugogodinja voditeljica rubrike Notes de lecture bruxelleskog
tromjesenika Los mues
NARCISA POTEICA U svojoj tridesetgodinjoj djelatnosti voditeljice Knjinice Novi
mr. sc. profesorica, Zagreb (6 knjinica) organizirala velik broj kulturnih programa
magistra knjievnosti i projekata, te vodila niz tribina, promocija knjiga i razgovora
s knjievnicima. Posljednjih est godina odrava predavanja o
idovskim temamam u OZ i susretima u Opatiji te pie kritike
osvrte o novim knjigama.
DODI KOMANOV Glazbena recenzentkinja i kritiarka, javlja se u dnevnom tisku,
medijima i asopisima.
MARTA S. HALPERT Autorica knjievnih priloga i voditeljica intervjua za beki
mjesenik WINA.
PAULA ARTNER Novija suradnica bekog dvomjesenika "Illustrierte neue Welt"
Errata corrige
U broju 113 na str. 7 (2 stupac) Terezin je bio stratite za 140.000 idova (ne 14.000)
Na str. 9 u lanku "Novi Vinodolski" izostavljeno je ime autora Aleksandra Lebla

SADRAJ CONTENTS
Jaroslav Pecnik: (PRI)POVIJEST (O) LJUBAVI U DOBA ZLOINA I SMRTI Jaroslav Pecnik: A (Hi)story of Love in Times of Grief and Death To Janusz Korczak
1 70 years afrer his martyrs death
1
Januszu Korczaku u povodu 70. obljetnice muenike smrti
Richard Desmond: Kako sam plakao za rtvama Auschwitza 2 Richard Desmond: How I wept for the Victims of Auschwitzh 2
Agnes Heller: Filozofi postavljaju "glupa" pitanja (prir. Peter Bognar). 3 Peter Bognar: Agnes Heller: Philosophers are asking silly questions 3
Avraham Atijas: The Confession of an Immigrant 4
Avraham Atijas: Ispovijed jednog useljenika 4
Spomenka Podboj: Seen at the 6th Jewish Film Festival, May 2012 (cont,) 5
Spomenka Podboj: Vieno na festivalu idovskog filma u Zagrebu (nast.) 5 Marcus Dysch: Behind a Car Park, a forgotten synagogue marks its Place in British
Marcus Dysch: Zaboravljena sinagoga iza parkiralita obiljeava svoje mjesto u History
7
britanskoj povijesti
7
Gerald Steinberg: EU condemns Israel again. But it gets fed by Lies about the West
Gerald Steinberg: EU ponovno osuuje Izrael. Ali pune je laima o Zapadnoj obali 7 Bank
7
Jaroslav Pecnik: Gisela Fleischmann ena (po) kojoj je hrabrost (dobila) ime 7 Jaroslav Pecnik: Gisela Fleischmann a Woman to which Courage deserved its Name 7
Matan Gutman: Antisemitizam u akademskom ruhu 8 Matan Gutman: Anti-Semitism in academic Garments 8
Julia Bass: Rabin Polukorejac ili vrlo azijski afinitet 8 Julia Bass: A half-Korean Rabbi and a very Asiatic Affinity 8
Jessica Elgot: Outrage concerning Honours for a Lithuanian Nazi 9
Jessica Elgot: Svetogre poinjeno odavanjem poasti litavskom nacistu 9
Gil Schefler: Oprez u Djerbi prigodom vraanja hodoasnika 9 Gil Schefler: Caution in Djerba as Pilgrims trickle back 9
Ellen Presser: Zakanjela jeka 9 Ellen Presser: A belated Echo 9
R ediv I VA R ediv I VA
Dr. Mirko Kus-Nikolajev: Anti-Semitism univeiled (Last Chapter) The Jew is guiltless 10
Dr. Mirko Kus-Nikolajev: Antisemitizam bez maske (Zavrno poglavlje: idov
nije kriv!)
10 E x libris novis
E x libris novis Caroline Stoessinger: The fullest of all Lives A Century of Wisdom (by Amos Witztun) 11
Caroline Stoessinger: Jedno stoljee mudrosti (pie Amos Witztum) 11 Leah Hagar Cohen: The Grief of the others (by David Herman) 11
Leah Hagar Cohen: Tua ruka (pie David Herman) 11 Marek Halter: The unknown Lady from Birobidjan (by Claire Bondy) 12
Marek Halter: Neznanka iz Birobidjana (pie Claire Bondy) 12 Predrag Matvejevi: A Friend of Jews and their six Millenaries of History Our
Bread (by Narcisa Poteica)
12
Predrag Matvejevi: Kruh na (pie Narcisa Poteica) 12
Bojan Buji: Schoenbergs Portrait Arnold Schoenberg (by Dodi Komanov) 14
Bojan Buji: Arnold Schnberg (pie Dodi Komanov) 14
Marta Markov: Three vigorous and sentimental Women from Prague Misfortune
Marta Markov: Nesrea gotovo sa svih strana already from everywhere (by marta S. Halpert)
15
(pie Marta S. Halpert)
15
Rudolf Kauders: 3/4 Bar. Saviour of Life Blue Danube Waltz on Irawadi River (by
Rudolf Kauders: Dunavski valcer na Iravadiju (pie Paula Artner) 15 Paula Artner)
15

NOVI OMANUT
Prilog idovskoj povijesti i kulturi
Broj 114, studeni prosinac 2012 / 57753 ISSN 1331-8438
asopis izlazi dvomjeseno
Izdaje Kulturno drutvo Miroslav alom Freiberger Cijena 10 kn za inozemstvo 20 kn
Zagreb, Palmotieva 16, tel.: ++385 (01) 4817 655, fax: ++385 (01) 4922 694 pretplata za est brojeva 60 kn, za inozemstvo 20 EUR
iro raun kod ZAP: 2360000-1101558364
Savjet asopisa: Teodor Grner, August Kovaec, Viktor mega IBAN: HR4023600001500332212
SWIFT: ZABAHR2X
Glavni urednik: Branko Poli
Miljenjem Ministarstva kulture i prosvjete Republike Hrvatske od 8. srpnja 1994.,
Urednitvo: Ljiljana Dobrovak, Zlatko Glik, ivko Gruden, Aleksander Laslo, Ivan Mirnik,
Mira Vlatkovi ur. broj 532-03-1/7-95-01, periodina tiskovina Novi omanut koji izdaje Kulturno
Inozemni dopisnici: Alexandra Armstrong (Durham), Suzana Glava (Napulj), Josef drutvo Miroslav alom Freiberger, ubiljeena pod brojem 719, oslobaa se plaanja
Kodet (Jihlava), Cvi Loker (Jeruzalem), poreza na promet.
Mirjam Steiner-Aviezer (Tel Aviv)
Tehniki urednik: Goran Ivi, Lektor: Aleksandra Vagner NOVI OMANUT izdaje se zahvaljujui dotacijama Vlade Republike Hrvatske, Savjeta za Nacio-
Grafika priprema: Vjesnik d.d., Tisak: Vjesnik d.d. nalne manjine i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

16