KUR'ANSKO KAZIVANJE O UAJBU, A.S.

O uajbu, a.s., Kur'an govori u pet sura: el-E'araf, Hud, el-Hidr, e-u'ara' i el-'Ankebut.
Kazivanje u suri el-'Ankebut i suri el-Hidr je kratko, dok je u ostalim surama ono dato
nairoko. Meutim, u svim surama Allah, d., prije kazivanja o ovom vjerovjesniku i
njegovom narodu govori o ranijim vjerovjesnicima i njihovima narodima. Ti vjerovjesnici su:
Nuh, a.s., i njegov narod, zatim Hud,.a.s., i njegov narod 'Ad, Salih, a.s., i njegov narod
Semud, te Lut, a.s., i njegov narod. Kazivanje o Lutu, a.s., i njegovom narodu obino prethodi
kazivanju o uajbu,.a.s., i njegovom narodu. Kur'an istie kako su raniji narodi, koji su
okretali glavu od vjerovjesnika koji su im bili poslani i vjerovanja u jednog jedinog Boga,
Allaha, d.., ivei u irku, inili razne vrste grijeha: Nuhov narod je bio okrutan i poroan,
sve je pokvarenjak i nasilnik (fdir) raao nevjernika pokvarenjaka, i kanjen je potopom;
Hudov narod je pristajao uza svakog silnika, inadiju (we-ttebe' emre kulli debbrin
'and) i kanjen je nekom vrstom uasne Allahove, d.., kazne; oholi, nevjerniki Salihov,
a.s., narod, Semud, kanjen je stranim glasom (es-sajha); Lutov narod je inio ono to niko
prije njega nije inio, naime odao se homoseksualizmu, ali i drugim vrstama grijeha pa je
kanjen strahobnim zemljotresom i kiom grumenja od peena blata (we emtarna 'alejha
hidreten min siddlin mendd) obiljeenim kod Gospodara tvoga (musewwemeten 'inde
Rabbike) , a onda je uajb, a.s., poslan narodu Medjena i Ejke, koji su ivjeli u izobilju. Ta
dva naroda su se odala jednom posebnom vidu grijeha: drumskom razbojnitvu, zakidanju na
litru i kantaru, krai i korupciji, te propagandi protiv Allahove, d.., vjere i uajbova
nubuvveta kako bi ih iskrivili i lano predstavljali drugima, kako slijedi u suri el-E'araf:

A Medjenu njegova brata uajba.O, narode moj, govorio je on, Allahu se klanjajte, vi
drugog Boga osim Njega nemate! Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara vaeg, zato pravo
na litri i na kantaru mjerote i ljudima stvari njihove ne zakidajte, i red na zemlji ne remetite
kad je ve na njoj red uspostavljen. To je bolje za vas, ako vjerujete.

I ne postavljajte zasjede na ispravnom putu, prijetei i od Allahova puta odvraajui one koji
u Njega vjeruju, elei krivi put. I sjetite se da vas je bilo malo i da vas je On umnoio, a
pogledajte kako su skonali oni koji su nered pravili.

I ako jedni od vas vjeruju u ono to je po meni poslano, a drugi ne vjeruju, pa priekajte dok
nam Allah ne presudi, jer On je sudija najbolji!

Evo kakav je bio odgovor vlastodraca Medjena, onih koji su se oholili (elledhine istekber
min qawmihi):

Ili ete bezuvjetno nae obiaje prihvatiti, ili emo mi, o, uajbe, i tebe i one koji s tobom
vjeruju iz grada naeg istjerati! Zar i protiv nae volje? ree on.

Ako bismo vjeru vau prihvatili nakon to nas je Allah nje spasio, na Allaha bismo la
iznijeli. Mi ne treba da je prihvaamo, to nee Allah, Gospodar svjetova, jer Gospodar na
znanjem Svojim sve obuhvaa; u Allaha se uzdamo! Gospodaru na, Ti presudi nama i
narodu naem, po pravdi, Ti si sudija bajpravedniji!

A glaveine naroda njegova, one koje nisu vjerovale, rekoe:Ako poete za uajbom, bit ete
sigurno izgubljeni!

Nakon toga, Uzvieni opisuje kako je kaznio taj nevjerniki narod:

I zadesi ih potom straan potres i oni osvanue u zemlji svojoj mrtvi, nepomini.

Oni koji su smatrali uajba lacem kao da nikad nisu u njoj ni bili; oni koji su smatrali
uajba lacem oni su nastradali.
U svome tefsiru, ibn Derir et-Taberi, prenosei od ibn Ishaka, kae da je uajb vodio
porijeklo od Ibrahima Halilu'r-Rahmana, da se zvao uajb ibn Mikil ibn Jedur ( na
sirijskom: Jethrn), da je poticao iz jednog medjenskog plemena te da je svoju zajednicu
pozivao da bude posluna Allahu, d.., a ne lanim boanstvima, da se pridrava Allahovih
odredbi, da prestane initi nered na zemlji i da ga ne sprjeava u njegovom vjerovjesnikom
pozvanju. Govorio im je:Narode moj,Klanjajte se Allahu, d.., jednom i jedinom Bogu;
niko drugi osim Njega koji vas je stvorio nema pravo da mu se ljudi klanjaju! Govorio im
je:Napunite pravedno mjeru kada ljudima vagate na litri i na kantaru i nemojte ih zakidati!
Rije koja se ovdje i na drugim mjestima u Kur'anu spominje je: bakhs to znai:
obescjenjivanje tuih stvari, davanje i odreivanje manje, nepravedne cijene tuim stvarima;
tako da bismo dio ajeta:
La tebkhasu'n-nase eja'ehum
mogli prevesti: Nemojte, silom dravne moi, funkcije i sl., smiljeno umanjivati vrijednost i
cijenu tuih stvari kako biste ljude primoravali da vam ih prodaju budzato. Ibn Kesir
veli:Stanovnici Medjena su bili nevjernici koji su se bavili drumskim razbojnitvom,
ugroavanjem prolaznika. Oboavali su drvo Ejku, oko koga je bilo gusto grmlje. Po svojim

djelima i meusobnim odnosima ubrajali su se meu najgore ljude. Krivo su mjerili i zakidali
na vagi. Uzimali su preko mjere, a plaali ispod cijene.
Govorio im je:Nemojte praviti nered na zemlji kad je na njoj red uspostavljen, to vam je
bolje!
Dhalikum khajrun lekum to vam je bolje: mufessiri kau da to ovdje znai a Allah
najbolje zna -: bolje vam je da na halal nain zaraujete, tj. da e vam ono to na halal nain
zaradite u trgovini donijeti dobit, a ono to nepravedno, lihvom i kamatom, otmete od ljudi
to je haram, i to e vam propasti! Boiji Poslanik, s.a.v.s., je rekao:Makar bile i velike,
kamate e zavriti sa malim! Uzvieni kae:

Allah unitava kamatu, a unaprjeuje sadaku (El-Beqare, 276).

U istoj suri, el-E'araf, Uzvieni dodaje jo jedan teki grijeh u koga je bio ogrezao ovaj narod.
Vjerovjesnik uajb im je govorio:

I ne postavljajte zasjede na svakom putu, prijetei ! (85-86)

Es-Sudejj u svome tefsiru kae, prenosei od ashaba, da je uajbov narod od prolaznika

uzimao desetinu od njihove imovine i da je od ovog naroda potekao ovaj haram, dok se u
drugim tefsirima (npr. kod evkanija) navodi da su oni, kuda god bi naii uajb, a.s., stavljali
balvane ili sline prepreke kako on ne bi mogao proi tim putem, i da su svakome ko bi mu
prii da uje ta on nauava prijetili kaznom. Stavljajui takve prepreke pred uajbom, oni su
uzvikivali:Eto ide laov! Ko mu prie, kaznit emo ga!
Zato se u istoj suri kae:

I od Allahova Puta odvraajui one koji u Njega vjeruju i elei ga iskriviti (86).
Oni su, dakle, ne samo fiziki, nego i u duhovnom, vjerskom smislu ugroavali ljude na putu,
a uajb, a.s., koga je poslanik Muhammed, s.a.v.s., nazvao Khatibul-enbijaom (Rjeitim
vjerovjesnikom), blago im je govorio:

I sjetite se kada ste bili malobrojni pa vas je On umnoio, i pogledajte kako su zavrili oni
koji su nered pravili ( 86)-
Meutim, oni su mu se kako se vidi iz nastavka ove sure ali i iz drugih, spomenutih sura
rugali, pa ih je stigla teka, trostruka kazna:

I zadesi ih potom straan potres, i oni osvanue u svojim kuama povaljani (91).

Ibn Kesir kae: Zemlja se u njihovoj blizini uzdrmala i njih snano potresla, tako da su
njihova tijela bez dua ostala i sve se ivo pretvorilo u mrtvo.
Za zlodjela koja su inili Allah im je dao: estoki potres jer su i oni pokuali psihiki
uzdrmati Vjerovjesnika i njegove ashabe; straan krik jer su i one pogrdnim krikovima
doekivali ovog blagog vjerovjesnika; kaznu iz oblaka jer su oni, podrugujui se, od
uajba,a.s., traili da na njih spusti kaznu s neba (e-u'ara', 185-8).
Ibn Kesir o ovoj posljednjoj kazni kae: Zadesila ih je strana ega; Allah je dao da sedam
dana ne pue ni povjetarac, pa im nije koristila ni voda, ni hlad, ni zavlaenje u sklonita. Zato
su izali u pustinju gdje se pojavio oblak ispod koga su se poeli sakupljati i sklanjati ne bi li
se osvjeili u njegovom hladu. Kada su se svi sakupili, Allah je dao da ih iz oblaka pone
gaati vatra i plamen, da se pod njima zemlja zatrese, a iz neba im doe zagluujui krik.
Tako su pomrle i nastradale ove aveti.
Brao i sestre,
Kada god Kur'an govori o prolim narodima i njihovim vjerovjesnicima, on to ne govori radi
zabave ineteresantnim priama, nego radi pouke i poduke. Kazivanje o uajbu, a.s., govori i
nama jer se i u naem drutvu pojavio grijeh njegova naroda u velikome mnotvu, ini nam
se, na svakom koraku. Posebno kradu oni koji su moni; oni koriste mehanizme drave da bi
vrili grijeh bakhsa tj. kada sebi ili dravi naplauju, uzimaju preko mjere, a kada drugima
plaaju, onda ih zakidaju. Svi znamo stvarnost u kojoj ivimo: zakidaju nas od pijace do
najveih poslovnih i finansijskih transakcija, modernim sredstvima i nainima. Sve je vie
onih koji misle i vjeruju da se samo haramom moe obogatiti, a sve je manje onih koji svoju
opskrbu trae i stiu na halal nain. Haram nas je preplavio na sve strane! Haram svih vrsta:
nevjernitva, neposlunosti Allahu, d.., golotinje, prostitucije, homoseksualizma, lihve,
kamate, krae, lanih svjedoenja, psovke, ogovaranja... A Allah, d.., nas opominje
poplavama, velikim hladnoama, egom, oskudicom... Imamo li pameti pa da Njegove savjete
uzmemo k srcu, da se pokajemo i zamolimo Ga za oprost i beriet i izbjegnemo jo tee kazne
kojima On prijeti svakom narodu koji se okrene od Njegove Opomene i od Sunneta poslanika
Muhammeda, s.a.v.s.?!

Sarajevo, 22.04.2016. Prof. dr. Demaludin Lati