Univerzitet u Zenici

Filozofski fakultet u Zenici

Belma Basara

NASTAVNA SREDSTVA U RADU SA

UENICIMA OTEENOG SLUHA

Seminarski rad

Zenica, 2015.
 Univerzitet u Zenici
Filozofski fakultet u Zenici

Belma Basara
5852; redovan student
Odsjek za b/h/s jezik i knjievnost

NASTAVNA SREDSTVA U RADU

SA UENICIMA OTEENOG SLUHA

Seminarski rad

Predmet: Didaktika
Mentor: van. prof. dr. Izet Pehli

Zenica, decembar 2015.

2
 Saetak

Oteenje sluha je jedno od najeih priroenih oteenja. Postoji razlike izmeu

nagluhe i gluhe djece. Nagluhim se smatraju djeca kod kojih je sluh oteen od 20 do 90 db, i
glasovni govor je djelimino ili ak u potpunosti razvijen. Kod gluhe djece sluh je oteen
preko 90 db i oni ni uz pomo aparata nisu u mogunosti da percipiraju glasovni govor.
Vrijeme kada nastaje oteenje bitno odreuje kakve e posljedice biti u daljem razvoju kao i
usvajanju jezika. Ono moe nastati prije roenja, u toku i poslije roenja. Najvei problem
nastaje kada se oteenje javi prije ili u toku roenja, jer poslije imaju ogromne potekoe u
usvajanju jezika i u glasovno-govornoj komunikaciji, a to proistie iz toga to se jezik usvaja
spontano i sluanjem, dakle bez ikakvog napora. Nerazvijenost jezika i govora utjee i na
zaostajanje u razvoju emocionalnog i socijalnog razvoja. Gluhe i nagluhe osobe uglavnom se
sporazumijevaju znakovnim jezikom, meutim veliki broj njih ne zna znakovni jezik te
komunikaciju vre normalno putem govora. Sluni aparat (FMI) u velikoj mjeri pomae
osobama oteenog sluha, posebno ukoliko sluh nije mnogo oteen.Takvim uenicima je
teko pratiti nastavu, ali upravo zbog toga nastava mora biti prilagoena svim uenicima, te
postoje odreene metode, pomona sredstva i potpore kojeolakavaju praenje nastave i
uspjeno savladavanje redovnog programa.

Kljune rijei: FMI (sluni aparat), gluha djeca, nagluha djeca, surdopedagogija

3
 Uvod
U ovom seminarskom radu bit e govora o nastavnim sredstvima u radu sa uenicima
oteenog sluha. Djeca sa takvim poremeajem mogu imati probleme u daljem razvoju,
oteanu glasovno-govornu komunikaciju koja znatno utjee na emocionalni kao i na socijalni
razvoj. Ako uenik ima oteenje sluha nastavnik e primijetiti to oteenje po
izgovoru uenika, u itanju i pisanju, ne reagovanju na neke slune podraaje, tekoe
u komunikaciji. Zato je potrebno organizovati nastavu tako da uenik maksimalno
iskoristi svoje ostatke sluha. Dakle, nastavnik ima veliku ulogu u daljem odgojno-
obrazovnom procesu takvog djeteta. Meutim, sam nastavnik nije dovoljan da bi dijete
uspjelo da savlada gradivo, tu je potreban niz elemenata kao podrka, neki od njih ukljuuju i
pedagoge, kao i asistente koji bi pruali pomo ueniku, a pored tog tima ljudi, sluni aparat
bi takoer mogao pridonijeti uspjenom savladavanju gradiva. U seminarskom radu obradit
emo neke osnovne metodu nastave za djecu oteenog sluha, kao i naine na koji bi praenje
nastave bilo olakano i omoguilo djetetu pravilan emocionalni i socijalni razvoj, koji
ukljuuje nezaostajanje i neodvajanje od druge djece. Treba napomenuti i jednu bitnu
pedagoku disciplinu koja, vjerovatno, nije poznata irem auditorijumu. Rije je o
surdopedagogiji (lat. surdus-gluh). To je disciplina u okviru specijalne pedagogije koja se
bavi odgojem, obrazovanjem, kao i osposobljivanjem osoba oteenog sluha. Temeljna je
svrha surdopedagogije rehabilitacija gluhe i nagluhe djece, dok je u sreditu prouavanja
uenje govora kao sredstva stjecanja znanja te unaprjeivanje specifinih metoda, postupaka,
nastavne tehnologije i organizacijskih oblika rada. Osobe, posebno djeca oteenog sluha
teko podnose posljedice oteena sluha, zbog svog nedostatka nisu u mogunosti da naue
govorni jezik ili im je taj govor nerazumljiv, to dovodi do izbjegavanja komunikacije,
zajednikih aktivnosti i na kraju dovodi do povlaenja u sebe.

4
 Problemi u uenju

Djeca oteenog sluha esto imaju gotovo iste probleme kao djeca sa smetnjama u
uenju. Primjeri koji tu injenicu potkrepljuju su slabija dostignua u kolovanju s obzirom na
svoj uzrast, kao i nedostatak panje koja je uglavnom uzrok zamora. Postoje odreeni znakovi
koji ukazuju na to da uenik ima probleme sa sluanjem, neki od njih su:
1. Disanje je oteano i uglavnom otvorenih usta
2. Na upadljiv nain okree uho ka nastavniku
3. Prilikom komunikacije glasniji je nego inae
4. Rjenik mu je oskudan i zamjenjuje slova i glasove
5. Izbjegava uestvovanje u igrama verbalnog karaktera
6. Ne daje adekvatne odgovore na pitanja
7. esto daje znake sanjarenja i ljenosti
8. Samopouzdanje je na niskom nivou
9. S vremena na vrijeme posmatra ta rade vrnjaci isl.
Ovo su neki od znakova koji ukazuju da dijete ima oteen sluh, s obzirom na stupanj
oteenosti, svakom djetetu je mogue pomoi na adekvatan nain. Najveu ulogu u tome igra
nastavnik. Da bi se uenik sa oteenim sluhom mogao pravilno i uspjeno obrazovati i
odgajati, potrebno je prije njegovog dolaska pripremiti ostale uenike, kao i cijelu kolu za
njegov dolazak. To znai da bi uenike trebalo upoznati sa nekim specifinostima takve djece,
jer kao to je poznato, u kolama su uvijek prisutna zadirkivanja od strane vrnjaka, tako da bi
edukacija uenika o toj vrsti problema uveliko pomogla djetetu u njegovom socijalnom
razvoju. Uenici bi takoer mogli da naue znakovni jezik, te bi na taj nain mogli da se
zabave, a ujedno i da prihvate vrnjaka sa oteenim sluhom, i sve to bi doprinijelo njegovom
samopouzdanju, kao i daljnjem izgraivanju linosti.
Za uenike oteenog sluha koji nisu u dovoljnoj mjeri savladali glasovni jezik, tj. kod kojih
su prisutne nepravilnosti i odreene greke prilikom govora, neophodno je osigurati da se
kroz nastavu potie i razvoj govora. Ipak da bi se izbjeglo zadirkivanje vrnjaka i
nelagodnosti, nagluha i gluha djeca ne bi trebala da dugo odgovaraju pred tablom, ispitivanje
bi se trebalo sadravati uglavnom iz pismenog ispita, jer bi to ujedno i obogatilo gramatiku
takvog uenika.Jedini nain na koji bi se pitanja usmeno mogla postaviti je to da pitanja budu
kratka, precizna, dovoljno glasno i razgovjetno izgovorena. Da bi se to upotpunosti i na pravi
nain moglo ostvariti, potrebno je postojanje strune pomoi (defektolog surdoaudiolog), kao
i organiziranje dodatnih oblika rada prilikom nastave, ali i poslije nastave, odvojeno, sa
samim uenikom.

Ako znamo uzrok nekog problema, lahko emo pronai nain da se ukolni taj
problem.Upravo time se nastavnik moe voditi prilikom posmatranja uenika. Ukoliko
nastavnik primijeti nezainteresovano ponaanje, potrebno je da obavi razgovor, kako bi
saznao uzrok takvom ponaanju. Treba znati da uenik oteenog sluha dosta tee prati
nastavu od ostalih uenika, tako da svoju neaktivnost iskazuju zadirkivanjem druge djece,
okretanjem i nezainteresovanou. Obrazovanjem djece s posebnim potrebama u redovnoj

5
koli pokazujemo da su sva djeca jednako vrijedna kao ljudska bia, da su svi sposobni za
uspjean ivot i da imaju jednaka prava da to ostvare.

Rad sa djecom oteenog sluha

Pored niza potekoa kroz koja prolaze djeca oteenog sluha u svom obrazovanju i
odgoju, ipak postoje odreeni programi podrke koji su veoma uspjeni. Potrebno bi bilo da
se nastavnik edukuje o oteenju sluha, da ueniku omogui sjedenje u prvoj klupi i svakako,
da govori umjereno, razgovijetno. Ukoliko je nastavnica, kao pomono sredstvo mogao bi
koristiti karmin (crvena ili neka primijetna boja), tako da gluhi ili nagluhi uenik moe lake i
jasnije pratiti pokrete usana i tako na bolji nain razumjeti temu o kojoj se govori. Nastavnik
treba da bude spreman na ponavljanje iste poruke vie puta, kao i koritenje raznih vizuelnih
pomagala, poput prezentacija, slika ili crtea na tabli, da bi nagluhoj ili gluhoj djeci bilo to
jasnije gradivo i jednostavnije za shvatiti. Takoer, bilo bi poeljno da izbjegava iznoenje
vanih stavki i obavijesti, u trenutku kada uenik ne obraa panju i nije direktno usmjeren ka
nastavniku.

Samoa je teka, ali je jo tea ukoliko je u grupi. Stoga bi nastavnik trebao redovno pratiti
emocionalni i socijalni razvoj djeteta, u sluaju izoliranosti, povuenosti ili ne prihvatanja od
strane drugih uenika. Uenici s oteenim sluhom uglavnom sebe doivljavaju kao drugaije.
To se deava najee kada je takvo dijete u normalnoj koli, gdje sva ostala djeca nemaju
taj problem, a u kolama za gluhu i nagluhu djecu to im ne predstavlja ogroman problem.
kolovanje takve djece u posebnim kolama je dobro, iz razloga to djeca dolaze u kontakt sa
vrnjacima koji takoer imaju isti problem, te se ne osjeaju izolirano i manje vrijednim.
Pored toga, mogu da upoznaju starije uenike koji su uspjeni i pored svog oteenja, te im
mogu posluiti kao pozitivan i primjer i motivacija u svom daljnjem obrazovanju. Takva vrsta
kole im ulijeva sigurnost i potporu. Meutim, problem je to dijete nee dolaziti u kontakt
samo sa takvom djecom, zbog toga je njihovo obrazovanje u redovnim kolama dobro. U
svijetu je vei broj ljudi koji nemaju taj poremeaj, stoga se djeca ne bi trebala druiti samo sa
malom grupom vrnjaka sa istim poremeajem. U redovnim kolama djeca su u mogunosti
da stupe u kontakt sa djecom koja nisu gluha ili nagluha, te tako razvijaju sposobnost
komuniciranja i snalaenja, to e im poslije biti od velike pomoi. Djeca u razvoju imaju
odreene predrasude o sebi, posebno ukoliko su djeca sa posebnim potrebama, poput npr.
oteenog sluha. Pomo u suzbijanju takvog osjeaja moe se pruiti ukoliko se akcenat stavi
na njegove najvrjednije osobine, podsticanjem djeteta za ono u emu je izvrstan, a ne
naglaavati njegove nedostatke. Ukoliko djetetu ukaemo na njegove pozitivne osobine i ono
to je pohvalno kod njega, ono e polahko suzbijati osjeaj manje vrijednosti, i nee
traumatino doivljavati svoj poremeaj. Ueniku trebaju biti dostupni programi za uklapanje
u sredinu, kao i pruanje pomoi ueniku u cilju da razumije svoje oteenje sluha.

Jedno od pogodnosti za uenike oteenog sluha jeste noenje slunog aparata. Meutim
veina kola u Bosni nemaju uionice koje su opremljene, kao ni potrebnu opremu za
nastavnike. Sluni aparat se sastoji od mikrofona, kojeg nastavnik nosi na udaljenosti 15 cm
od usta; i prijemnik koji se stavlja na sluni aparat uenika. To nudi niz pogodnosti i za
nastavnika i za uenika. Nastavnik se manje zamare, ne mora da se napree i glasno govori, a
dijete uje bolje i bez naprezanja. Gdje god da se nastavnik nalazi u uionici, dijete ga uje
kao da je sasvim blizu pored njega. Za ostalu djecu e takoer biti zabavno nauiti neto o
slunom aparatu (kako funkcionie, kako aparat stoji, gdje se stavlja baterija, kako ga uvati

6
od oteenja isl). Predrasude su posljedice neznanja, zbog toga uenike treba edukovati po
tom pitanju, ukazati im na to da oteenje sluha nije krivica djeteta, te da to ne predstavlja
razlog za ismijavanje ili izolovanje odreenog djeteta. Nastavnik kao autoritet svojim
ponaanjem treba predstaviti primjer, kojeg e djeca u uionici vrlo rado slijediti. Pored
nastavnika, znaajnu ulogu u odgoju i obrazovanju uenika oteenog sluha ima i
surdoaudiolog, koji radi na sluanju i govoru uenika, i na taj mu nain pomae u
savladavanju gradiva. Treba se raditi na razvijanju govora kod takve djece, meutim, ne treba
mu braniti da svoje misli iskae znakovnom abecedom ili bilo kojim nainom koji bi njemu
olakao razumljivu komunikaciju.

Poto dijete nije u mogunosti da uje govor, ono je prisiljeno da se oslanja na govor lica i
usana, zbog ega bi nastavnikove usne uvijek trebale biti okrenute ka djetetu i polahko se
pomjerati da bi to bolje razumjelo govor. itanjem sa usana, uenik je u mogunosti da
veinu gradiva shvati, meutim, gramatika (padei) predstavljaju problem, kao i naglaavanje
rijei, dijete zaostaje za gramatikom, koja uglavnom uvijek bude na niskom nivou, ali i nije u
mogunosti da pravilno akcentuje rijei, te mu je govor uglavnom jednolian i
monoton.Gramatika se moe nadoknaditi pisanjem po tabli ili prezentacijama, tako da slika
daje mnogo informacija koje bi mu bile nedostupne. Kada se radi o nepoznatim rijeima i njih
je takoer najbolje napisati na tabli, jer drugaije ne bi bili u mogunosti da shvate njihovo
znaenje. Dakle, ukoliko nastava nije bogata vizuelnim efektima (prezentacije, slike..), dijete
sa oteenim sluhom, mnogo e tee pratiti nastavu, i s vremena na vrijeme e gubiti
interesovanje i poet e sa aktivnostima koje nisu vezane za nastavu (gledanje kroz prozor,
prianje sa vrnjacima, psihiko odsustvo). Vana injenica jeste da djeca sa oteenim
sluhom ne zaostaju u matematici, dakle nagluhost ili gluhost ih ne ometa u uenju sadraja,
jedino im predstavlja potekou u usvajanju govora, posebno gramatike. Ipak, to ne znai da
uenici oteenog sluha ne mogu da ostavre visok nivo pismenosti, postoje gluhi pisci,
pjesnici i knjievnici. Dakle uz pravovremenu i pravilnu stimulaciju, sve je ostavrivo. Gluha
ili nagluha djeca uglavnom piu gramatiki loe formulirane reenice i u veini sluajeva su
to kratke reenice, a to je razlog zbog ega ostavljaju dojam nematovite osobe. Takva djeca
su uglavnom direktnija, imaju poseban smisao za humor, nisu u stanju da razumiju
dvosmislene reenice, zbog toga nije preporuljivo koristiti argone i sarkazme.

Primjer kako se osjea uenik oteenog sluha:

Ne razumijem to uitelj govori; Nemaju strpljenja potruditi se razumjeti me; Ne ele

ponoviti ili napisati na papir; Ne mogu sudjelovati u grupnim razgovorima; Moja
informiranost ovisi o dobroj volji drugih uenika; Hoe li mi posuditi biljenice?; Rugaju se
mom govoru; Udaraju me po leima; Ne ele sjediti sa mnom; Imam samo jednog prijatelja u
razredu.

Primjer ta eli uenik oteenog sluha:

Pripadnost grupi; Prihvaenost od strane vrnjaka i uitelja; Uvaavanje; Podrku; Pratiti

nastavu; Dostupnost informacija; Prijateljstva ; Slobodno vrijeme za igru, izlaske, druenja.

7
 Nastavnici igraju ogormnu ulogu u odgoju i obrazovanju djece oteenog sluha.
Prilikom nastave, potrebno je da govori normalnom brzinom i da ustaju budu osvijetljena i
dobro vidljiva; nastavnik bi trebao biti okrenut licem prema ueniku,a ne prema tabli; u to
veoj mjeri koristiti vizuelnim efektima ( to nastavu ini zanimljivom, a pomae i ueniku da
bolje shvati gradivo). Prilikom provjere znanja, nastavnik treba biti svjestan da uenik ima i
potekoe u govornom podruju, zbog toga bi bilo poeljno da se pitanja postavljaju na to
jednostavniji nain, kako bi ih uenik razumio; dozovliti alternativu da umjesto usmenog
izraavanja, pismeno izrazi svoje znanje, iz razloga to usmeni odgovor zna predstavljati
problem za uenika i staviti ga u nelagodnu situaciju. to se tie postavljanja zadataka za
zadau, nastavnik se ne smije osloniti na pomo vrnjaka, uvijek treba biti siguran da je
uenik shvatio zadatak ili mu napisati ta treba uraditi, dakle uvijek treba znati da je uenik
informiran o zadatku. Nastavnik takoer moe utjecati i na emocionalni razvoj djeteta, kao i
socijalni. Konstantno postavljanje gluhe ili nagluhe djece zajedno sa normalnom djecom,
davanje zadataka koje e zajedno obavljati, pri tome obratiti panju da to budu zadaci u
kojima su djeca oteenog sluha bolja, jer e im to omoguiti vee samopouzdanje i sigurnost,
a ujedno e komunicirati i raditi sa normalnom djecom.

8
 Zakljuak
U radu sa djecom oteenog sluha, pored problema u nastavnim procesima, prisutni su
i problemi emocionalnog i socijalnog karaktera. Treba znati da se nastavna sredstva mogu
uskladiti prema ueniku i pravilan odabir obrazovanog nastavnika, kao i tima strunjaka,
djetetu moe omoguiti gotovo normalno obrazovanje, bez pretjeranog izostajanja za
vrnjacima. Meutim, podruje koje je malo osjetljivije jeste podruje emotivnog i socijalnog.
Kada se oteenje sluha javi u ranoj djeijoj dobi, to moe ostaviti jake posljedice za razvoj
njegove linosti. Takva djeca se u osnovi osjeaju izolirano i manje vrijednim, osjeaju
podsmijeh vrnjaka i izostavljanje iz zajednikih igara i aktivnosti. Ali sve to se moe lahko
suzbiti, ukoliko se ostala djeca na pravin nain edukuju o stanju gluhih ili nagluhih uenika.
Ostala djeca trebaju biti svjesna da taj poremeaj nije niiji izbor i da se to moe desiti
svakome i bilo kad, kao i to da su ta djeca sasvim normalna, moda u nekim situacijama i
nadarenija od ostale djece. Ukljuivanjem djece u zajednike procese, igre i zadatke, dovodi
do meusobne interakcije, tako se uenici oputaju, postaju komunikativniji i ne povlae se u
sebe. Za normalan razvoj takve djece neophodno je da svi u okolini budu upoznati sa tim
poremeajem, kao i o informacijama vezanih za to.

9
 Sadraj

Saetak..........................................................................................................3
Uvod..............................................................................................................4
Problemi u uenju..........................................................................................5

Rad sa djecom oteenog sluha......................................................................6

Zakljuak.......................................................................................................10

10
 Literatura
1. Ana Backovi, Naa Luterek, Pedagoko-psiholoki aspekti nastave, Podgorica
2. Gillan Bird, Sandy Alton, Cecilie Mackinnon, Pristup nastavnom planu-strategije
prilagodbe uenicima s Down sindromom,
3. Internet izvori: http://www.slusni-aparati.com/pdf/Uputstvo-za-nastavnike-za-rad-
sa-decom-ostecenog-sluha.pdf ,
http://www.oszd.edu.ba/dokumenti/INKLUZIJA.pdf

11