to se smatra priznanjem duga?

Postoji vie naina priznanja duga. Dug se moe priznati izjavom vjerovniku, ali i na posredan nain, kao
to su davanje otplate, plaanje kamata, davanje osiguranja. Vrlo esti naini priznanja duga u
obveznopravnoj praksi su potvrivanje izvoda iz otvorenih stavki te izjava, odnosno potvrda.

Priznanje duga reguliraju odredbe Zakona o obveznim odnosima. Tako je lankom 240. toga Zakona
propisano da se zastara prekida kad dunik prizna dug.

Pritom valja posebno naglasiti dio te odredbe o nainima priznanja duga, prema kojoj se dug moe
priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan nain, kao to su davanje otplate, plaanje
kamata, davanje osiguranja.

Jedan od estih naina priznanja duga je potvrivanje izvoda iz otvorenih stavki. No, tu ima nekih detalja
na koje je u praksi potrebno pripaziti. Ako je usklaeni izvod iz otvorenih stavki (IOS) ovjeren od strane
osoba iz raunovodstva dunika, kako je to uobiajeno, tada treba prihvatiti mogunost da sud to nee
smatrati priznanjem duga.

Naime, u pravilu priznati dug za potrebe sudskog postupka moe samo ovlatena osoba tvrtke. Prema
tome, postoji mogunost da dunik i nakon usklaenja IOS-a u sudskom postupku istakne prigovore npr.
da nije primio robu ili uslugu i slino. Takoer, niti sama injenica da je dunik proknjiio raun te mogue
ga prijavio kao tzv. pretporez i umanjio svoju obvezu PDV-a nema direktan znaaj da je time priznao dug.
Prema tome, ako je mogue bilo bi dobro da se kratkim dopisom trai da se odgovorna osoba oituje o
stanju predmetnog duga.

Nadalje, niti djelomina plaanja po tom IOS-u nee imati znaaj priznanja duga, ako se radi o plaanjima
pojedinih rauna, a ne dijelova jednog rauna, te je utoliko zapravo djelomino plaeno ukupno
potraivanje (vie na internetskoj stranici poslovni.hr).

Vezano uz navedeno sudska praksa rekla je sljedee: Priznanje duga moe se uiniti potvrivanjem
izvoda iz otvorenih stavaka, koji su potpisali zastupnici obaju trgovakih drutava, te koji izvod je ovjeren
peatom od strane obiju stranaka. (VTS RH, P-2503/01 od 16. travnja 2002.).
Drugi uestali nain priznanja duga je izjava tj. potvrda. Teko je naelno rei kako bi ta potvrda trebala
izgledati, no, treba istaknuti da prema starijoj sudskoj praksi (Vs, Rev-1778/80 od 17. oujka 1981.), koja
bi i danas bila aktualna, priznanje mora biti takvo da se njime na nedvojbeni nain oituje dunikova
volja da dug zaista priznaje..

Stoga bi u svakom pojedinanom sluaju trebalo utvrivati je li neka izjava, odnosno potvrda priznanje
duga. Naime, preporua se uvijek pomno analizirati tekst potvrde i razlog njezina izdavanja, jer bi se
ponekad moglo i zakljuiti da duniku uope nije bila namjera takvom izjavom/potvrdom priznati dug.

Vezano uz to, navodimo i sljedeu sudsku praksu: Dopis osiguratelja kojim od oteenika zahtijeva
dostavu dokumentacije potrebne za rjeavanje odtetnog zahtjeva, ne smatra se priznanjem
duga (VSRH, broj Rev-509/2007-2 od 1. kolovoza 2007.)., kao i: Priznanje duga u pisanom obliku valjano
je ako ga je potpisala osoba koja je ovlateni zastupnik dunika, a to po zaposlenju nije ef
raunovodstva (VSRH, broj Revt-54/2005-2 od 11. oujka 2009.).