Vlasta Franievi

Ministarstvo poljoprivrede, Uprava ribarstva, Ivana Maurania 30, 23000 Zadar, vlasta.franicevic@mps.hr
Lav Bavevi
Savjetodavna sluba, Mauranieva 30/I, 23000 Zadar, Lav.Bavcevic@savjetodavna.hr
Ivan upan
Sveuilite u Zadru, Odjel za ekologiju, agronomiju i akvakulturu, Trg Kneza Vieslava 9, 23 000 Zadar,
zupan@unizd.hr

PREGLED RAZVOJA MARIKULTURE U KALIMA

Saetak
Zadarska upanija je vodea ribarska regija u Hrvatskoj po ukupnom ulovu i po uzgoju
morskih organizama. U Kalima je marikultura od samih poetaka razvoja prepoznata kao vrlo
vaan imbenik u razvoju opine. Primjerice, u Maloj Lamjani ve 80-tih godina 20. stoljea
zapoet je intenzivni razvoj uzgoja lubina i komare u Hrvatskoj, dok je tvrtka Kali tuna
predvodnik u uzgoju tune na Mediteranu. Zahvaljujui viestoljetnom iskustvu lokalnog
stanovnitva u poznavanju primijenjene biologije morskih organizama i koritenja ribarskih
alata, i danas se usvajaju i stalno primjenjuju najnovije svjetske spoznaje u marikulturi u
tvrtkama koje rade na podruju Opine Kali, ali takoer se razvijaju i vlastita tehnoloka
rjeenja. Cilj ovoga rada je opisati tijek razvoja marikulture u Kalima, te dati osvrt na trenutno
stanje u ovoj grani ribarstva i na njenu vanost za lokalnu zajednicu.

Abstract:
Zadar County is leading in Croatian fisheries both in capture and aquaculture. Mariculture
has been recognized in Kali as an important activity for the development of the local
community from the very beginning. For instance, in the 1980s intensive farming of sea bass
and sea bream was already initiated in Mala Lamjana, while Kali tuna was the first company
to start cage farming of tuna in the Mediterranean. Due to the experience of the local habitants
in applied biology of the marine organisms and the use of fisheries tools, even today the
newest achievements in world mariculture are being implemented by companies in Kali,
while developing own technological advancements as well. The aim of this paper was to
describe course development of mariculture in Kali, and to review its the currents status,
along with the importance of mariculture for the local community.

1
Uvod
Akvakultura je najbri rastui sektor proizvodnje hrane u Svijetu. Godinja stopa rasta kree
se oko 7,0%, s neznatnim oscilacijama od 1970. godine pa do danas. Trenutno se u svjetskoj
akvakulturi uzgaja preko 500 biljnih i ivotinjskih vrsta. Stoga akvakultura danas ini
polovicu svjetske opskrbe vodenim organizmima za ljudsku prehranu (FAO, 2014).
Proizvodnja u marikulturi na Mediteranu obuhvaa nekoliko vrsta riba i koljkaa. Od riba
dominiraju komara (Sparus aurata Linnaeus, 1758), lubin (Dicentrarchus labrax (Linnaeus,
1858)), cipal bata (Mugil cephalus Linnaeus, 1758), atlanska plavoperajna tuna (Thunnus
thynnus (Linnaeus, 1758)), romb (Scophthalmus maximus (Linnaeus, 1758)) i hama
(Argyrosomus regius (Asso, 1801)), dok su najznaajnije vrste u uzgoju koljkaa,
mediteranska dagnja (Mytilus galloprovincialis Lamarck, 1819), japanska kamenica
(Crasosstrea gigas Thunberg, 1793) i europska plosnata kamenica (Ostrea edulis Linnaeus,
1758) (upan, 2012). Diversifikacija proizvoda u hrvatskoj marikulturi je usporediva s onom
na Mediteranu, ali uz znatno nii obujam proizvodnje. U uzgoju riba primat imaju lubin,
komara i tuna, dok meu koljkaima to su dagnja i kamenica (Jahutka i dr. 2006). Ukupna
godinja proizvodnja RH u 2014. godini po vrstama iznosila je 7.000 tona lubina i komare,
2.200 tona tune, te 746 tona koljkaa (Ministarstvo poljoprivrede, 2015). U registru
uzgajivaa Ministarstva poljoprivrede, u 2014. godini bilo je upisano ukupno 159 uzgajivaa
morskih organizama, od ega 126 uzgajivaa koljkaa, 33 uzgajivaa bijele ribe i 4
uzgajivaa tuna. Uzgoj u RH u 2104. godini se obavljao na ukupno 345 lokacija, od ega su
267 lokacija za uzgoj koljkaa, 49 lokacija za uzgoj bijele ribe, 10 lokacija za uzgoj u
polikulturi bijele ribe i koljkaa, 15 lokacija za uzgoj tuna i 4 lokacije mrjestilita bijele ribe.
Prema Nacionalnom stratekom planu razvoja akvakulture za razdoblje 2014-2020, predvia
se poveanje uzgoja bijele ribe na 10.000 tona, tune na najmanje 3.000 tone (ovisno o lovnim
kvotama) i koljkaa na 5.000 tona godinje.
Zadarska upanija je vodea ribarska regija u Hrvatskoj kako po ukupnom ulovu tako i po
uzgoju morskih organizama, te je do 2013. godine bila jedina upanija koja je u svoj prostorni
plan uvrstila podruja za marikulturu koristei principe integralnog upravljanja obalnim
pojasom (IUOP) (Kozuli i Franievi, 2015). Prepoznajui IUOP kao primjeren alat za
upravljanje obalnim pojasom, Zadarska upanija je pokrenula postupak preciznog zoniranja
podruja za akvakulturu. Zoniranje je provedeno temeljem multikriterijske analize planiranih
djelatnosti, interesa za koritenje prostora, klimatolokih, oceanografskih, ekolokih i
tehnolokih parametara. Rezultat provedenog postupka su utvrena podruja pogodna za
obavljanje razliitih oblika akvakulture (uzgoj bijele ribe, uzgoj tuna, uzgoj koljkaa).

2
Temeljni formalni kriteriji za utvrivanje podruja za marikulturu su propisani Pravilnikom o
kriterijima o pogodnosti dijelova pomorskog dobra za uzgoj ribe i drugih morskih organizama
(Narodne novine 56/02). Pravilnik razvrstava podruja za obavljanje djelatnosti uzgoja u
etiri kategorije ili zone: podruje odreeno za uzgoj gdje svaka druga novo planirana
djelatnost ne smije biti tetna za uvjete uzgoja (Z1), zone u kojima uzgoj ima visoki prioritet,
ali se doputaju i druge djelatnosti (Z2), zone u kojima se pod odreenim uvjetima doputaju
ogranieni oblici uzgoja i u kojima uzgoj slui kao dopunski sadraj drugim dominantnim
djelatnostima (Z3), te zone koje nisu pogodne za uzgoj (Z4). Zahvaljujui takvom
multidisciplinarnom planiranju reducirani su potencijalni konflikti s drugim korisnicima
prostora i stvoren je optimalni okvir za smjetanje ove djelatnosti u prostor (Kozuli i
Franievi, 2015).
Prema Registru uzgajivaa Ministarstva poljoprivrede u Zadarskoj upaniji 2014. godine
registrirano je 20 uzgajivaa morskih organizama, od ega 9 uzgajivaa bijele ribe (25
lokacija), 3 uzgajivaa tuna (13 lokacija) i 9 uzgajivaa koljkaa (10 lokacija). Uzgajalita
ribe nalaze se na podruju otoka Pamana, Ugljana, Ia, Vrgade i Dugog otoka. Najvie je
uzgajalita u Srednjem kanalu (uvale Ugljana i Pamana) i na junoj dijelu Pamana. Povrine
za uzgoj koljkaa, koje su pod koncesijom, nalaze se u Novigradskom moru, u Velebitskom
kanalu i u uvali Dinjika, a takoer i na otoku Pagu, no u polikulturi s bijelom ribom. U Ninu
se nalazi najvee mrjestilite bijele ribe u RH, ukupnoga proizvodnog kapaciteta od preko
30.000.000 komada mlai. U 2013. godini Zadarska upanija sudjelovala je sa 71% u ukupnoj
proizvodnji bijele ribe, te gotovo 75% u proizvodnji tuna na razini Hrvatske.
Uzgoj koljkaa za sad nema vee znaenje, iako u nekoliko proteklih godina primjeuje se
povean interes za otvaranjem novih uzgajalita. Radi se o uzgajalitima koljkaa obiteljskog
i zadrunog tipa, na podruju Novigradskog mora i Velebitskog kanala u Opini Starigrad
(Kozuli i Franievi, 2015).
Na podruju Opine Kali, u blizini uvala Male i Vele Lamjane i pripadajuih otoia,
primjenom metode IUOP-a definirana je zona za uzgoj bijele ribe i tune. Zona je svrstana u
kategoriju Z2, odnosno zonu gdje marikultura ima visoki prioritet, te se moe obavljati
zajedno s ostalim djelatnostima u obalnom prostoru. Trenutno aktivnosti uzgoja na
navedenom lokalitetu provode dvije tvrtke CROMARIS d.d. sa sjeditem u Zadru i Kali tuna
d.d. sa sjeditem u Kalima.

Uzgoj na podruju Opine Kali

3
Uzgoj lubina ( aga, brancin, vuk, smudut) i komare (podlanica, orada, lovrata, zlatulja)
Uzgoj lubina u Europi zapoeo je ekstenzivnim uzgojem u zatvorenim dijelovima uvala i
laguna. Tek krajem 1960-tih godina zapoinje se s induciranim mrijestom brancina u Italiji i
Francuskoj. Eksperimentalni uzgoj brancina u RH zapoeo je 70-tih godina 20. stoljea
sakupljanjem mlai iz prirode i nabavom iz Italije, te postavljanjem eksperimentalnih kaveza
u Novigradskom moru 1973., odnosno 1976. godine. Ve 1978. godine prvi rezultati
kaveznog uzgoja su prezentirani domaoj i inozemnoj javnosti to je rezultiralo velikom
podrkom cijelog zadarskoga gospodarstva i politike, te je 1981. osnovan centar za
marikulturu, Cenmar, odnosno tvrtka za uzgoj i promet ribe, rakova i koljkaa. Nakon toga
eksperimentalna proizvodnja seli u Malu Lamjanu (Slika 1). Ovaj pionirski zahvat i slijed
razvoja hrvatske marikulture odvijao se pod paskom nekoliko entuzijasta iz Prehrambeno-
tehnolokog instituta u Zadru, a to su: mr. sc. Tomislav Vodopija, mr. sc. Lazar Miljak, mr.
sc. Boro Divi i mr. sc. Vlatko Hercig. Tvrtka Cenmar ve 1983. godine otvara i mrijestilite
u Ninu, koje je tada bilo jedno od prvih mrijestilita lubina u Europi. U plutajue kaveze u
Maloj Lamjani nasaeno je 1984. godine 1.400.000 komada mlai lubina, to ujedno
predstavlja i prvu proizvodnju mrjestilita u Ninu (Slika 2). Navedeni nasad dosegao je
trinu veliinu, te kao gotovi komercijalni proizvod izlovljen je iz kaveza i plasiran na trite
1986. godine (Slika 3). Tehnologija uzgoja u daljnjim godinama nije doivjela znaajnije
promjene. Dolo je do razvoja kaveznih sustava prilagoenih zahtjevima atmosferilija na sve
izloenijim lokacijama, to je omoguilo bolje uvjete za uzgajane organizme, a time i rast
proizvodnje.
Porastom proizvodnje mrjestilita u Ninu javila se i potreba poveanja uzgojnih kapaciteta u
plutajuim kavezima u moru. Stoga je Cenmar 1996. god. postavio dodatne uzgojne kaveze
na lokaciji Zaglavi, unutar uvale Mala Lamjana. Godinu poslije, uzgojni kapaciteti, proiruju
se na lokacije Golac (Cenmar) i Bisage (Bisage nit). Daljnje irenje uzgojnih povrina
obuhvaa lokalitete Veli kolj 1 (Cenmar) 2000. godine, te Veli kolj 2., 2012. godine.
U mrjestilitu u Ninu tvrtka Cenmar je svake godine poveavala proizvodnju, ulaui velike
napore u stalnu modernizaciju i optimizaciju uzgojnih tehnologija. Ve nakon nekoliko
godina u potpunosti je savladana tehnologija mrijesta komare, ime se u potpunosti zatvorio
uzgojni ciklus i za ovu vrstu. Takoer je savladana i tehnologija mrijesta i uzgoja pica
(Diplodus puntazzo Walbaum, 1792) i japanskog pagra (Pagrus major Temminck & Schlegel,
1843). Meutim ove dvije vrste nisu se pokazale ekonomski i marketinki atraktivne, tako da
je nakon desetak godina njihova proizvodnja prekinuta. U mrjestilitu se radilo i na razvijanju

4
tehnologije uzgoja romba samo na eksperimentalnoj razini. Danas, mla iz uvoza, nasaena u
pokusne kaveze, odlikuje se izuzetno vrijednim uzgojnim pokazateljima (visoki prirast, niski
hranidbeni koeficijent i visoka stopa preivljavanja). Sljedea vrsta koja je uvedena u
proizvodnju bio je zubatac (Dentex dentex Linnaeus, 1758). Kontrolirani mrijest je savladan u
potpunosti, a manje koliine za trite se i sada uzgajaju. U novije vrijeme se u uzgoj uvodi
hama koja je ve ula u redovnu proizvodnju i za sada se proizvodi za trite u manjim
koliinama. Mrjestilite u Ninu znaajno je doprinijelo razvoju raznih linija hrane za liinake
stadije, zahvaljujui kontinuiranoj suradnji s priznatim europskim znanstvenim institucijama.
Ratna dogaanja koja su bila najintenzivnija upravo u vrijeme najvee ekspanzije i rasta
proizvodnje nisu znaajno utjecala na rad mrjestilita.
Proizvodnja tadanje tvrtke Cenmar d.d. do Domovinskog rata je iznosila je oko 200 tona
konzumne ribe godinje, uglavnom lubina i oko 100 tona konzumnih dagnji u polikulturi s
ribom na lokaciji Mala Lamjana. U predratno vrijeme pokrenut je i projekt uzgajalita oko
otoka Koara na junom kraju otoka Pamana. Do postavljanja novih kaveza i obalne
infrastrukture na otoku Koara mla lubina je privremeno uzgajan u uvali Soline na otoku
Pamanu. Ratno razdoblje obiljeilo je uvoenje tehnolokih inovacija, prvenstveno
uvoenjem PHD cijevnih platformi za postavljanje mrenih kaveza. Prelazak na nove
materijale otvorio je put za izlazak iz zatienih uvala i za poveanje proizvodnje. U razdoblju
od 1990. do 1995. godine, proizvodnja ribe je zabiljeila lagani porast do priblino 550 tona
konzumne ribe godinje, dok je proizvodnja koljkaa iz formalnih razloga ukinuta. Do 2005.
godine, proizvodnja blago raste do 650 tona. Nakon 2005. godine, stvoreni su novi preduvjeti
za poveanje uzgojnog kapaciteta, temeljeni na steenim uvjetima tvrtke za investicije i na
upanijskom prostornom planu iz 2003. godine. Plan se bazirao na IUOP-u ime su otvorene
nove mogunosti za rast proizvodnje.
Trenutno na podruju opina Kali i Kukljica uzgojem bijele ribe se bavi samo tvrtka
CROMARIS d.d., koja je osnovana okupljanjem tvrtke Cenmar, Bisage nit i Marimirna. Na
uzgajalitu u Lamjani, tvrtka CROMARIS d.d., obavlja uzgoj bijele morske ribe na
lokacijama: Golac, Bisage, Veli kolj 1 i Veli kolj 2 Trenutni ukupni uzgojni kapacitet ove
zone iznosi 1.850 tona godinje. U tijeku je postupak postavljanja jo jednoga dodatnog
koncesijskog polja kod otoka Veli kolj (Veli kolj 3), juno od uvale Vela Lamjana.
Dodavanjem ovog polja, cijela zona Velike i Male Lamjane imati e uzgojni kapacitet od
2.550 tona godinje, ime bi postala najvea zona za uzgoj bijele ribe na Jadranu.

Uzgoj tuna

5
Prvi kavezni uzgoj tuna zapoeli su australski Hrvati poetkom devedesetih godina prolog
stoljea u vodama Port Lincoln-a, Australija. Tehnologija se temeljila na dohrani ulovljene
tune u kavezima, odnosno tovu tune i prodaji na japanskom tritu. To novo iskustvo u
kaveznom uzgoju tuna kojim su ostvarili iznimne rezultate kaljski ribari prenijeli su u
Hrvatsku. Nekolicina kaljskih iseljenika odluila je svoj kapital uloiti u novu granu
marikulture, uzgoj tuna u kavezima. Projekt kaveznog uzgoja tuna zapoeo je u zadarskom
akvatoriju 1995. godine, u Ikom kanalu pokraj otoia Fulija i Kudica. S poetnim kapitalom
od dva milijuna australskih dolara, te jo pet milijuna dolara utroenih u kupnju kaveza,
tunolovca i izgradnju kopnene infrastrukture, krajem 1995. godine osnovana je tvrtka Kali
tuna. To je prva tvrtka za uzgoj tune u ovom dijelu Mediterana. Otada je posao s tunom od
iznimne vanosti za hrvatsku marikulturu i jedan je od najuspjenijih hrvatskih izvoznih
projekata.
Eksperimentalnu proizvodnju Kali tuna zapoela je 1996. godine u svom uzgajalitu uz otok
I. Prve godine su uzgojili i na japansko trite plasirali, 39 tona tuna. Primjerom Kali tune
krenulo je jo nekoliko tvrtki na zadarskom podruju koje su se poele baviti uzgojem tuna,
poput Adriatic tune, Jadran tune, Maritune i Zadar tune, a od 2015. godine i tvrtka Pelagos
net. Uzgoj tuna podrazumijeva i ribolov divljih tuna, pomou mrea plivarica-tunolovki, te
njihovo nasaivanje u kaveze. itav postupak je pod strogom meunarodnom kontrolom
ICCAT (The International Commission for the Conservation of Atlantic Tunas ) koja, izmeu
ostalog, odreuje i ulovne kvote za pojedine drave. Riba je prvenstveno namijenjena
japanskom sushi i sashimi tritu.
Uzgoj tuna u RH je u potpunosti specifian u odnosu na ostale zemlje koje se bave tom
djelatnou. Naime, s obzirom da prosjena individualna masa tuna, koje obitavaju u Jadranu,
iznosi 8 do10 kg, a istodobno minimalna dozvoljena masa tune koja se smije staviti na trite
je 30 kg, uzgoj tuna jedino u RH traje 2 do 3 godine. Nasuprot tome u drugim podrujima
izvan Jadrana, ribolovna kategorija tuna je preko 30 kg, te je stoga je uzgoj u kavezima
orijentiran na maksimalno 6 mjeseci u svrhu poveanja ukupnog udjela masnoa. Uzgoj tune
u Hrvatskoj posljednjih nekoliko godina stagnira zbog smanjenja ulovnih kvota za tune,
regulirane od strane ICAAT-a. Trenutna proizvodnja tuna na razini RH kree se oko 2.000
2.500 tona godinje. S obzirom da su mjere zatite i smanjivanja ulovnih kvota tijekom
proteklih desetak godina rezultirale obnovom prirodnog stoka, ulovne kvote se poveavaju
oko 20% godinje, to e zacijelo rezultirati i poveanjem uzgoja. Danas je Kali tuna jedina
tvrtka koja se bavi marikulturom a ije je sjedite i registracija u opini Kali.

6
Trenutno stanje i novi trendovi u akvakulturi u Opini Kali

Trenutna proizvodnja bijele ribe na podruju Opine Kali smjetena je izvan uvale Mala
Lamjana, dok se unutar uvale nalaze samo kavezi za prihvat mlai (Slika 4). Prvih godina riba
se uzgajala u kavezima metalne konstrukcije, napravljena od elinih pocinanih cijevi ili
cijevi od nehrajueg elika, dok je hodnu stazu inio pokrov od drvenih dasaka. Dimenzije
kaveza najee su bile 4 m 9 m ili 9 m 9 m (Slika 5). Na metalnu konstrukciju bili su
privreni uzgonski plovci koju su osiguravali stabilnost i plovnost cjelovitog kaveznog
sustava. Danas su platforme uzgajalita izraene od polietilenskih cijevi visoke gustoe, koje
ujedno predstavljaju i uzgonsko tijelo. Kavezi su okruglog oblika i promjera od 13 m do 38 m
(Bavevi, 2014) (Slika 6). Specifinost uzgajalita u Lamjani je pogon za predrast, to je
vaan preduvjet za bolje preivljavanje i proizvodne rezultate ribe nakon nasada (Slika 7).
Trenutna tehnologija uzgoja na toj lokaciji koju provodi tvrtka Cromaris, predstavlja vrhunac
u industriji akvakulture bijele ribe na Mediteranu. Nuno je naglasiti automatiziranu hranidbu
putem bare, velike dimenzije kaveza, videonadzor, kompjutersku biometriju i niz drugih
tehnikih pogodnosti. (Slika 8). Trenutni kapacitet navedene uzgojne zone, iznosi 1.850 tona
godinje.
U uzgoju tune, tijekom prijanjih godina, nije dolo do veih promjena u tehnolokim
procesima. Najvie panje se posvetilo odabiru optimalnih lokacija, to je znatno doprinijelo
dobrim uzgojnim rezultatima i pozitivnoj percepciji javnosti. Tune se uzgajaju na lokaciji
ispod Mrine u kavezima velikog promjera (cca 50 m) gdje ukupni uzgojni kapacitet tvrtke
Kali tuna iznosi 1.470 tona godinje (Slika 9). Izlov tune iz kaveza obavlja se direktno na
lokaciji uzgoja u zimskim mjesecima, na nain da se izlovljena tuna odmah smjeta u
japanske brodove-tvornice koji dolaze na samu lokaciju uzgoja. Kali tuna se uz proizvodnju
bavi i znanstvenim istraivanjima i postignuti su odreeni rezultati (Grubii i dr. 2013) koji
su utvrdili pojavu spontanog mrijesta tuna u kavezima.

Zakljuak

Tradicionalna orijentiranost Kaljana prema moru i ribolovu logino je rezultirala njihovim

aktivnim ukljuivanjem u novu djelatnost koja se razvija u okviru ribarstva, a to je
marikultura. Kako se marikultura namee kao jedini odgovor u ponudi proizvoda ribarstva u

7
okvirima sve manje raspoloivosti ovih proizvoda porijeklom iz ulova, za oekivati je da e
ova djelatnost na podruju Kali postati i ostati jednako dominantnom kao to je to do sada bio
ribolov. Jedno je sigurno, da e Kaljani uvijek biti prepoznati, kako u RH tako i u svijetu, kao
nositelji razvoja temeljenog na proizvodnji hrane iz mora.
CROMARIS je danas najvei uzgajiva bijele ribe u RH, te uz stalna ulaganja u rast
proizvodnje i zapoljavanje lokalnog i visokoobrazovanog kadra ima znaajan utjecaj na
razvoj lokalne zajednice na podruju Opine Kali. Upravljanje zonom Z2, od samih poetaka
koje je ukljuivalo izradu prostornih planova, izdavanje potrebnih odobrenja i nadzor
koritenja koncesijskog dobra, je izvrstan primjer integriranog upravljanja razliitim
gospodarskim aktivnostima u obalnom prostoru. Na podruju Velike i Male Lamjane
uspjeno su integrirane razliite gospodarske djelatnosti, poput brodogradnje, turizma,
nautikog turizma, ribolova i akvakulture.
Kali tuna kao jedina tvrtka koja se bavi marikulturom sa sjeditem u Kalima osim to
doprinosi razvoju ukupne akvakulture RH, znaajno doprinosi i razvoju svoje lokalne
zajednice. Osim to zapoljava lokalno stanovnitvo i visoko obrazovani kadar, ulae i u
infrastrukturu i znanstvena istraivanja, kao i u ostale projekte od lokalnog znaaja.

Literatura

Bavevi, L. (2014): Prirunik i vodi za dobru proizvoaku praksu. Kavezni uzgoj lubina i
komare. Savjetodavna sluba, Zagreb. 119 pp
FAO (2014): The State of World Fisheries and Aquaculture. Opportunities and challenges.
Food and agriculture organization of the United Nations, Rome. 223pp.
Grubii, L, egvi-Bubi, T, Lepen Plei, I., Milov, K., Tiina, V., Katavi, I., Mladineo, I.
(2013): Morphological and genetic identification of spontaneously spawned larvae of captive
Bluefin Tuna Thunnus thynnus in the Adriatic Sea, Fisheries. 38 (9), 410-417.
Jahutka, I., Miura, A., Sui, J. (2006): Hrvatsko ribarstvo u 2005. godini, Ribarstvo, 64 (4),
149-170.
Kozuli, N, Franievi, V. (2015): Utjecaj prostornog planiranja na razvoj akvakulture na
primjeru Zadarske upanije, u: Prostorno planiranje kao imbenik razvoja u upanijama,
Zavod za prostorno ureenje Primorsko-goranske upanije, Rijeka, 353-360.
Narodne novine (2012): Pravilnik o kriterijima o pogodnosti dijelova pomorskog dobra za
uzgoj riba i drugih morskih organizama, Narodne novine, 8/99, 56/02)

8
upan, I. (2012): Integralni uzgoj dagnje (Mytilus galloprovincialis Lamarck, 1819) i kunjke
(Arca noae Linnaeus, 1758) na uzgajalitima riba. Sveuilite u Splitu, Sveuilini studijski
centar za studije mora, Doktorski rad, 120pp.