Professional Documents
Culture Documents
2 - Brzine Prenosa Toplote I Mase PDF
2 - Brzine Prenosa Toplote I Mase PDF
Posmatrajmo sloj nepokretnog gasa ili tenosti ili sloj vrstog materijala iji krajevi
tj. granine povrine imaju razliite temperature. Kao rezultat spontane tenje ka
uspostavljanju termike ravnotee dolazi do prenosa toplote u smeru od toplije prema
hladnijoj povrini.
U pitanju je molekulski mehanizam prenosa toplote, koji je rezultat haotinog
termikog kretanja molekula supstance pri emu dolazi do prenoenja kinetike energije u
smeru u kome temperatura opada (sa brih na sporije molekule). Izuzetak su metali, gde su
glavni prenosioci toplote slobodni elektroni.
Koliina toplote koja u jedinici vremena proe kroz neku povrinu A naziva se fluks
toplote ili toplotni fluks (W). Ako se temperatura nekom medijumu menja samo u jednom
koordinatnom pravcu z, za fluks toplote Q vai relacija:
T
Q = A (W ) (2.1)
z
T
q= =
Q
(W m 2 ) (2.2)
A z
T T
T
T > 0, q < 0
< 0, q > 0 z
z
q q
z z
a b
16
Znak - u jednaini (2.2) daje informaciju o smeru provoenja toplote, tj. o smeru
toplotnog fluksa q, koji je ustvari vektorska veliina. Pozitivna brojna vrednost fluksa
znai da je njegov smer jednak pozitivnom smeru z ose (Sl. 2.1a), a ako smo dobili
negativnu vrednost, znai da je njegov smer suprotan od usvojenog pozitivnog smera z -
ose (Sl. 2.1b).
Posmatrajmo stacionarno provoenje toplote kroz ravan zid debljine , ija se
jedna povrina (veliine A) nalazi na temperaturi T1, a druga na temperaturi T2 (Sl. 2.2).
T
dz
= z 2 z1
T1
q
T2
z
z1 z2
Slika 2.2. Temperaturni profil pri stacionarnom provoenju toplote kroz zid
Pretpostavimo da se toplotna provodljivost zida ne menja sa temperaturom: = const. Ako
unutar zida uoimo beskonano tanak sloj debljine dz, poto je proces stacionaran, mora
ulazni fluks toplote biti jednak izlaznom :
q( z ) A = q ( z + dz ) A
odakle sledi :
q = const , z1 z z 2
q =
dT
, T(z1) = T1
dz
q dz = dT
z T
z1 T1
T ( z ) = T1 ( z z1 ) , z1 z z 2
q
(2.3)
Dakle, stacionaran temperaturni profil kroz ravan zid, pri = const. je linearan (slika
2.2). Dalje, iz (2.3) nakon smene: z = z2 , T(z) = T2, moemo da naemo specifini toplotni
fluks kroz zid:
17
T2 T1 T
q = =
/
T
q= , Rt = / (2.4)
Rt
PRIMER 2.1. Pokazati da je termiki otpor jedinice duine cilindrine cevi unutranjeg
prenika d1 i spoljanjeg prenika d2 pri = const. :
d2
ln
d1 d 2 d1
Rt = =
2 2d s
Q = A = 2rL = const , 1 r 2
dT dT d d
(W)
dr dr 2 2
qL = 2r = const , 1 r 2
dT d d
(W/m)
dr 2 2
d 2 r T dT qL ln d21 = 2 T
d2 2 T
=
2
dr d
qL 2
1 1
d2
ln
2T T d 2 d1 d d
qL = = Rt = = = 2 1
d1
2 2 2 1 2d s
ln /(2)
d2 d2 d d
ln
d1 d1 d
ln 2
d1
18
Molekulski prenos mase
vai:
dC A dC
= B (2.5)
dz dz
dC A mol
N A = DA
dz s m 2
(2.6)
N A = N B , D A = DB (2.7)
C A
NA = , RD = / D A (2.8)
RD
RD - difuzioni otpor
- debljina sloja kroz koji komponenta difunduje
19
Drugi sluaj stacionarne difuzije u binarnom sistemu je kada A difunduje kroz
nepokretnu komponentu B. To e biti sluaj ako je granica sistema propusna samo za
komponentu A. Primer je apsorpcija komponente A u tenosti. Zbog nestajanja
komponente A u blizini granine povrine gas - tenost dolo bi do pada pritiska u toj
oblasti. Da bi se pritisak odrao konstantnim, poveava se fluks komponente A u odnosu na
onaj koji daje Fikov zakon (2.6), dok je fluks nerastvorne ili inertne komponete B jednak
nuli i moe se izvesti:
C
N A = 1 + A D A
dC A
CB
(2.9)
dz
Vidimo da je vanost Fikovog zakona (2.6) ograniena. Tako, on vai strogo ili
priblino u sledeim sluajevima
ekvimolarna binarna difuzija
difuzija u razblaenim multikomponentnim sistemima tj. smeama u kojima je
inertna komponenta ili rastvara u velikom viku, u odnosu na komponentu A i
druge prisutne rastvorke. Na primer u sluaju difuzije A kroz nepokretan sloj
komponente B, B je inert i ako je CB >> CA relacija (2.9) postaje bliska jednaini
(2.6)
multikomponentna difuzija pri jednakim difuzionim koeficijentima svih
komponenta, jer tada nema meusobnog uticaja flukseva
Ako je neizoterminost (neuniformnost temperature) jako izraena, neophodno je
pri modelovanju difuzije uzeti u obzir i fenomen termodifuzije - difuzija koja nije
uslovljena neuniformnou koncentracije, tj. postojanjem koncentracijskog gradijenta ve
neuniformnou temperature.Tada difuzionom fluksu treba dodati termodifuzioni fluks
koji je proporcionalan gradijentu temperature, T z (Valent, 2001).
q =
dT
(W m 2 ) (2.9a)
dz
dC A
N A = DA (mol s m 2 ) (2.9b)
dz
dw
= ( N m 2 = Pa ) (2.9c)
dz
20
Formulacije flukseva q i , preko koncentracija veliina koje se prenose su:
koncentrac ija
toplote
d (c pT ) d (c pT )
678
q= = a (2.10)
c p dz dz
koncentr.
kol. kretanja
}
d (w) d (w)
= = (2.11)
dz dz
Za modelni sistem: binarna gasna smea molekula A i B iste veliine i mase, za koju vai
kinetika teorija gasova, za sva tri transportna koeficijenta se izvodi:
1
DA = a = = w l (2.12)
3
21
Molekulska difuzija i provoenje toplote kroz porozni medijum
Pri modelovanju difuzije molekula gasa ili tenosti kroz vrst, porozan medijum
(primer je difuzija vode kroz materijal koji se sui), dvofazni sistem fluid - vrsto
zamenjuje se kvazi - homogenim medijumom - kao da molekuli difunduju kroz celu
povrinu A preseka bloka poroznog vrstog materijala, a ne samo kroz povrinu A koju
ine povrine preseka pora (Sl. 2.3). Takav model se naziva kvazihomogen matematiki
model.
mol
N A A = DAeff
dC A
s
A (2.14a)
dz
Slino, umesto da se pri konduktivnom prenosu toplote kroz porozni medijum (Sl.
2.3) fluks toplote rauna kao zbir flukseva kroz pore i kroz vrst medijum, on se rauna
kao da je u pitanju homogena sredina, pomou Furijeovog izraza:
Q = q A = eff
dT
A (W ) (2.14b)
dz
Dakle, formule (2.14a,b) imaju isti oblik kao one za molekulski prenos topolote i mase kroz
homogen medijum, s tim to u njima umesto pravih koeficijenata molekulskog prenosa
i D A , figuriu efektivni koeficijenti eff i D Aeff . Tako se efektivni koeficijenti mogu
definisati na sledei nain:
22
Veza izmeu efektivnih i molekulskih koeficijenata prenosa se moe teorijski izvesti
samo za vrlo jednostavne, idealizovane porozne strukture, pa se efektivni koeficijenti ne
izraunavaju iz pravih, nego odreuju eksperimentalno. Jasno je da efektivni koeficijent
difuzije neke komponente kroz porozni medijum mora da ima manju vrednost od
molekulskog koeficijenta difuzije :
DAeff < D A
q = eff
dT
(2.15a)
dz
ija je definicija analogna onoj za efektivni koeficijent kondukcije kroz poroznu sredinu. S
obzirom da vrtlozi intenzifikuju prenos toplote kroz fluid, jasno je da vai:
eff >
dC A
N A = D Aeff (2.15b)
dz
23
U sluaju razvijenog turbulentnog strujanja fluida, prenos toplote i mase je znatno
intenzivniji nego u nepokretnom fluidu, zbog haotinog kretanja velikih grupa ili klastera
(cluster) molekula, vidljivih i golim okom, koji se zovu vrtlozi (eddy).
Prelaz toplote
24
U meusloju (preostalom delu graninog sloja) imamo :
prelazni reim strujanja.
gradijenti brzine i temperature postepeno opadaju praktino do nule, jer
vrtlozi intenzifikuju prenos koliine kretanja i toplote
< 1 za Pr < 1
(tecni metali)
H H
= Pr 1 / 3 = = 1 za Pr = 1
1/ 3
T a T
(idealan gas, vidi 2.12)
> 1 za Pr > 1 ( tecnosti i realni gasovi)
Teorija filma
Od praktinog interesa je koliina toplote koju zid u jedinici vremena preda fluidu,
raunato po jedinici povrine:
dT
q z =0 =
dz z = 0
(2.16)
25
Jednaina (2.16) zahteva poznavanje temperaturnog profila T ( z ) , ije je dobijanje vrlo
kompleksno (reavanje sistema od dve diferencijalne jednaine: bilans koliine kretanja i
energetski bilans).Zato pravi profil zamenjujemo izlomljenim (Sl. 2.5), koji se sastoji od
dT
kose dui (deo tangente povuene u taki z = 0) sa nagibom
dz z =0
horizontalog dela - asimptote T = Tf.
Taka preloma, tj. presek tangente i asimptote, definie debljinu fiktivnog toplotnog
graninog sloja, T ili debljinu filma. Nagib kosog profila je,
T f Tz dT
=
'
T dz z =0
pa dobijamo:
q z =0 = (T f Tz )
T'
= (W/m2K) (2.17)
T'
q z =0 = (T f Tz ) (2.18)
dw Cf
z =0 = = w 2f (2.19)
dz z =0 2
26
na bazi eksperimenata, definiu se kriterijalne jednaine, koje povezuju
bezdimenzione kriterijume i to za :
- pojedine klase sistema, koje se karakteriu istom geometrijom (da bi
mogao da se ostvari uslov geometrijske slinosti) i
- isti reim strujanja fluida (zbog hidrodinamike slinosti).
Tako za prinudnu konvekciju kriterijalna jednaina za odreenu klasu sistema i reim
strujanja glasi:
L
Nu = = f (Re, Pr)
64
f = 4C f = (2.21)
Re
f = 4C f = F (Re, ) (2.21a)
PRIMER 2.2. Pokazati da je termiki otpor prelaza toplote sa fluida na zid (ili obrnuto)
cilindrine cevi prenika d , raunat po jedinici duine cevi, jednak:
1
Rt =
d
27
Fluks toplote kroz posmatranu povrinu je ,
T T
qL = d q = d T = = Rt =
1
1 Rt d
d
PRIMER 2.3. Parovod spoljnjeg prenika 10 cm sa temperaturom spoljne povrine od
110 0C je izloen vetru brzine 8 m/s sa pravcem normalnim na osu parovoda. Temperatura
vazduha je 4 0C. Odrediti gubitke toplote u atmosferu po 1 m parovoda. Podaci: toplotna
provodljivost i kinematski viskozitet vazduha na srednjoj temepraturi (57 oC) su
cm 2
= 0.0164
BTU
i = 670 . Proraun izvesti paralelno sa dve kriterijalne
ft h R o h
jednaine:
Nu = 0.027 Re 0.805 Pr1 3
0.62Re1 2 Pr1 3 Re
45
Nu = 0.3 + 1 +
58
0. 4
14 282000
1 +
2 3
Pr
Iz tablica za srednju temperaturu vazduha: Pr = 0.708. (Reenje u Mathcad -u, fajl P 2.3)
PRIMER 2.4. Idealno izolovan protoni greja vode u obliku cevi sa elektrinim grejaem,
dug je 5 m i ima unutranji prenik 2 cm.
a) Izraunati snagu grejaa koja obezbeuje zagrevanje 10 l/min vode od 150C do 650C
b) Proceniti temperaturu unutranje povrine grejaa na izlazu, imajui u vidu da je gustina
fluksa konstantna du elektrinog grejaa.
Potrebni podaci: termofizike osobine vode na srednjoj temepraturi (40oC) su
ft 2
= 0.365
BTU cal g
, = 0.0255 , c p = 998.1 i = 0.992 3 .
ft h R o h kgK cm
Kriterijalna jednaina: Nu = 0.023Re 0.8 Pr 0.4
Iz tablica (Cengel, 1998), za srednju temperaturu vode: Pr = 4.32. (Mathcad, P 2.4 )
N A = A (C A, f C A, s ) (mol m 2 s ) (2.22)
28
pri emu je z - osa postavljena normalno na posmatranu povrinu i usmerena od povrine
ka fluidu (vidi Sliku.2.5)
Koeficijent prelaza komponente A, A je u skladu sa teorijom filma:
A =
DA
(m/s) (2.23)
'D
L
Sh = A
DA
Sc =
DA
m A = A c A ( kg m 2 s ) c A ( kg m 3 ) A (m/s)
29
x A molski udeo komponente u smei
PRIMER 2.5. Nai formule za preraunavanje koeficijenata prelaza pri promeni naina
izraavanja pogonske sile.
Veza izmeu molske koncentracije (mol m 3 ) i molskog udela neke supstance je
nA nA n x
CA = = = x As = A s
V n V Ms
n - ukupan broj molova u smei,
s - molska gustina smee, mol/m2
s x A
*s = const C A =
Ms
to nakon smene u prvi od flukseva u Tabeli 2.2 daje:
A s x A
NA = = A, x x A
Ms
s
A, x = A (2.25)
Ms
pA = xA p
p = const .
pA = xA p
A , x = A. p p (2.26)
s
A, p = A (2.27)
p Ms
s
Ako je smea idealan gas vai: p = s RgT = RgT , pa imamo :
Ms
30
A
A, p = (2.28a)
RgT
A, x = A = As
p
(2.28b)
Rg T
PRIMER 2.6. Treba proceniti brzinu suenja r u kg vode/(kg suve materijes), kockica
argarepe vazduhom u fluidizovanom sloju, pretpostavljajui da je povrina kockica
prekrivena filmom vode.
a) Izvesti sledei izraz za traenu brzinu suenja:
r = w sv
M w pw0
M sv p
(1 ) sc (s )
1
Kao karakteristina dimenzija kocke uzima se prenik ekvivalentne sfere one koja ima
istu povrinu kao kocka datih dimenzija.Za koeficijent difuzije vlage kroz vazduh uzeti
Dw = 2.2 10 5 m 2 s
a)
Brzina suenja, pri pretpostavci da je povrina kockice argarepe prekrivena filmom
vode, jednaka je fluksu prelaza vode sa povrine u struju vazduha. Tako, krenuemo od
izraza za specifini maseni fluks prelaza vode, izabravi kao pogonsku silu razliku
parcijalnih pritisaka vode uz samu povrinu i u struji vazduha:
31
w kg
mw = M ww , p pw = M w pw 2
( 2.28 a )
Rg T m s
Parcijalni pritisak vode uz samu povrinu, poto je na povrini uspostavljena
termodinamika ravnotea, jednak je naponu pare vode na temperaturi suenja, pa imamo:
mw = M w
w
Rg T
(
pw = M w w pw0 pw = M ww
Rg T
)p 1 0
Rg T p
pw pw ( )
p Rg T je molska gustina vazduha i praktino je jednaka (zbog male relativne vlanosti)
molskoj gustini suvog vazduha, sv . Relativna vlanost vazduha je definisana kao
= pw pw0 , pa je:
mw = M w
pw0
(1 ) = w sv M w pw (1 ) kg2
0
m s
w sv
p M sv p
Konano, da bi smo dobili brzinu suenja u traenim jedinicama, treba pomnoiti izvedeni
izraz specifinom povrinom kockice, sc raunatom po kilogramu suve materije:
r = mw sc = w sv
M w pw0
M sv p
(1 ) sc (s )
1
b) (Mathcad, P 2.6)
Nu
jH = (2.29a)
Re Pr1/3
Sh
jD = (2.29b)
Re Sc1/3
f
jH = jD = (2.30)
2
32
DA
A =
2/3
C p a
(2.31)
PRIMER 2.7. Pri strujanju suvog vazduha temperature 25 0C i pritiska 1 atm, brzinom
2 m/s preko povrine od 0.3 m2 pokrivene slojem naftalina, izmerena koliina isparenog
naftalina u toku od 15 min je 12 g. Napon pare naftalina na 25 0C je 11 Pa a njegova
difuzivnost u vazduhu, DA,B = 0.6110-5 m2/s, gde A oznaava naftalin, a B vazduh, kroz
koga naftalin difunduje. Proceniti koeficijent prelaza toplote za vazduh, pri istim uslovima
proticanja i istoj geometriji sistema. Specifina toplota i toplotna difuzivnost vazduha na
, a = 2.18 10 5 m 2 s . Iz izraunate vrednosti koeficijenta
kJ
25 0C su: c p = 1.01
kgK
prelaza naftalina A , izraunati A,x i A, p (Reenje u Mathcad-u, fajl P 2.7)
Prolaz toplote
Prenos toplote kroz tri sloja: fiktivni toplotni granini sloj prvog fluida, zid i fiktivni
toplotni granini sloj drugog fluida nazivamo prolaenje ili prolaz toplote . Na Slici 2.6 dat
je uproen temperaturni profil (u skladu sa teorijom filma), pri stacionarnom prolaenju
toplote izmeu dva fluida sa temperaturama T1 i T2, kao i ema termikih otpora.
33
Iz uslova stacionarnosti temperature zida sledi meusobna jednakost flukseva:
q1 = q2 = q2 (= q) (2.33)
q=
T1 T2
(
= K T (T1 T2 ) W m 2 ) (2.34)
+ +
1 d 1
1 2
T Ta
qL =
z i
(W/m)
+ + +
1 1
1d1 z d z i d i ( r + 2 )d 2
gde su:
T, Ta - temperatura pare i temperatura atmosfere (K)
d1, d2 - unutranji i spoljanji prenik izolovanog parovoda (m)
z, i - debljina zida cevi i debljina sloja izolacije (m)
dz - srednji logaritamski prenik zida cevi (m)
di - srednji logaritamski prenik sloja izolacije (m)
z, i - toplotne provodljivosti zida i izolacije (W/mK)
1 - koeficijent prelaza sa pare na unutranji zid paravoda (W/m2K)
2 - koeficijent prelaza toplote sa spoljne povrine paravoda u atmosferu (W/m2K)
r - efektivni koeficijent prelaza toplote radijacijom (W/m2K)
Efektivni koeficijent prelaza toplote radijacijom je onaj parametar, koji kad se pomnoi
pogonskom silom za prelaz toplote (T2 - Ta), daje pravu vrednost toplotnog fluksa zraenja.
Tako je prema definiciji:
(T24 Ta4 ) = r (T2 Ta )
34
- Stefan-Bolcmanova (Stephan- Boltzman) konstanta zraenja,
= 5.673 10 8 W (m 2 K 4 )
emisivnost povrine, 0 < 1 .
pa r oigledno zavisi od temperatura, T2 , Ta ,
r =
T24 Ta4
T2 Ta
( )
= T22 + Ta2 (T2 + Ta )
z i
R1 = , Rz = , Ri = , R2 = , Rr =
1 1 1
1d1 z d z i d i 2 d 2 r d 2
Ekvivalentan otpor :
1
Rt = R1 + Rz + Ri +
1 1
+
R2 Rr
T T Ta
i formula se dobija nakon smene ekvivalentnog otpora u jedn. qL = =
Rt Rt
b) Da bi smo, polazei od jednaine,
T Ta T Ta
qL = =
z
+ + i +
1 1 Rt
1d1 z d z i d i ( r + 2 )d 2
izveli traeni izraz za koeficijent prolaza toplote, neophodno je fluks toplote, qL prikazati
kao proizvod koeficijenta prolaza, K T pogonske sile (T Ta ) i odgovarajue povrine
35
toplotne razmene- unutranje povrine cevi jedinine duine (S = d1 ) i izjednaiti dva
izraza za qL :
T Ta
= K T (T Ta )d1
Rt
Sledi,
1
KT =
Rt d1
KT =
1 1
z i d1
+ + +
1 1
1d1 z d z i d i ( r + 2 )d 2
Konano,
KT =
1
1 z d1 i d1
+ + +
d1
1 z d z i d i ( r + 2 ) d 2
PRIMER 2.9. Treba izraunati potrebnu debljinu izolacije ( = 0.0346 W (mK ) ) tavanice
da se temperatura plafona ne bi razlikovala od sobne temperature vie od 20 C . Tavanica
je debela 0.5in, a koeficijent toplotne provodljivosti materijala od koga je napravljena je
= 0.433W (mK ) . Koeficijet prelaza toplote sa obe strane tavanice je = 2.84 W (m 2 K ) .
Temperatura vazduha na tavanu je 490 C , a sobna temperatura 200 C .
q = 2 [(Ts + 2) Ts ] = 5.68W m 2
T0 Ts
q= = 5.68W m 2
1 1 + t t + i i + 1 2
T T 1 1
i = 0 s + t + i = 15.13cm
q 1 t 2
36
Iz formule za fluks prolaza toplote jasno se vidi da njegova vrednost ne zavisi od redosleda
termikih otpora jer zbir u imeniocu ne zavisi od redosleda sabiraka.
T1
Ts + 20 C
T0 = 490 C
Ts = 20 0 C
1 = 2.84 W (mK )
2 = 1
t i
T0 Ts
1 1 t t i i 1 2
4.
prelaz toplote
1. 2. 2. sa spoljanjeg
prelaz toplote provoenje provoenje zida u atmosferu
sa pare na toplote toplote
unutranji kroz zid kroz izolaciju 5.
zid cevi prenoenje toplote
sa spolanjeg zida
u atmosferu
zraenjem
Brzine elementarnih fizikih stadijuma (prenos toplote ili mase) se mogu prikazati u
vidu kolinika pogonske sile i otpora. Ako pogonska sila linearno zavisi od potencijala
(temperature ili koncentracije), a otpor nije funkcija potencijala, kaemo da je
37
posmatrani stadijum linearan i njegova brzina je opisana izrazom analognom Omovom
zakonu (elektrina analogija):
V
r= (2.35)
R
Vi V Vi 1
ri = = i , i = 1,..., n (2.36)
Ri Ri
V = Vi = Vn V0
n
(2.36a)
i =1
a ekvivalentan otpor:
R = Ri
n
(2.36b)
i =1
pa je brzina procesa:
Vn V0
rP = (2.37)
R
n
i
i =1
V0 , Vn krajnji potencijali
Posmatrajmo prolaz toplote kroz homogeni zid. Brzine tri stadijuma su date
jednainama (2.32):
T1 Ti ,1 Ti ,1 Ti , 2 Ti , 2 T2
q1 = , q2 = , q3 =
R1 R2 R3
38
Neka je 3. stupanj znatno sporiji od ostalih, odnosno njegov otpor znatno vei od druga
dva otpora, to znai:
R1 R2
0
R3 R3
Dakle, aproksimativni temperaturni profil e izgledati kao na Sl. 2.7. Poto smo definisali
intermedijalne potencijale:
Ti ,1 = Ti , 2 = T1
sledi izraunavanje brzine prenosa toplote smenom naenih vrednosti u izraz za brzinu
nekog od stupnjeva. Meutim, poto su, izrazi za brzine brzih stupnjeva q1 i q2
nedefinisani (0 0 ) preostaje izraz za spori stupanj:
T1 T2
rP = r3 =
R3
39
U ostalim, relativno brzim stadijumima, priblino se uspostavlja
termodinamika ravnotea, tj. pogonske sile tih stadijuma su bliske nuli;
Brzina procesa je priblino jednaka brzini kojom bi se odvijao limitirajui
stupanj, kad bi u svim ostalim stupnjevima bila uspostavljena termodinami -
ka ravnotea.
Metod limitirajueg stupnja znatno pojednostavljuje problem odreivanja brzine
sloenog procesa, naroito u sluaju kad su neki od stupnjeva nelinearni. (kao to je
naprimer stadijum zraenja toplote).
ZADACI
2.1. Prozor sa duplim staklima razdvojenih slojem nepokretnog vazduha ima dimenzije
0.8 1.5m . Stakla ( = 0.451 BTU / ft h R ) su debela 4mm, a sloj vazduha
( = 0.015 BTU / ft h R ) 10 mm. Ako je temperatura u sobi 200C, a spoljnja
temperatura -100C, izraunati toplotne gubitke i temperaturu unutranje povrine prozora.
Koeficijent prelaza toplote za unutranju povrinu prozora je 1 = 1.761BTU / ft 2 h R , a
za spoljanju 12 = 7.044 BTU / ft 2 h R .
2.2. Kroz zid sastavljen od 4 sloja iste debljine, toplotnih provodljivosti 1 , 2 , 3 , 4 ,
prenosi se toplota izmeu leve povrine, temperature T1 i desne, temperature T2.
T1
T2
1 2 3 4
a) Skicirati temperaturni profile kroz posmatrani zid ako je trei od 4 konsekutivna stupnja
limitirajui i napisati odgovarajuu formulu za fluks toplote, q
b) Skicirati temp. profil i napisati izraz za q ako je : 1 4 >> 2 3
2.3. elina cev ( = 45 W/mK) unutranjeg prenika 0.824in i spoljanjeg prenika 1.05in
je izolovana slojem fiberglasa ( = 0.025 W/mK), debljine 2cm. Temperatura unutranjeg
povrine cevi 150 0 C , a spoljanje povrine izolacije 30 0 C .
a) Izraunati toplotni fluks izmeu te dve povrine za 1 metar cevi, q L (W m)
b) Izraunati temperaturu spoljanje povrine cevi
c) Proceniti traeni fluks i temperaturu koristei metod limitirajueg stupnja i uporediti sa
prethodno dobijenim vrednostima.
2.4. Projektuje se komora za zamrzavanje prehrambenih proizvoda. Zidovi i tavanica se
sastoje od sledeih slojeva: sloj nerajueg elika, ( = 14.2W (mK ) ) debljine 1.7mm, sloj
40
penaste izolacije ( = 0.34 W (mK ) ), debljine 10cm, sloj plute ( = 0.043W (mK ) ) i sloj
drveta ( = 0.43W (mK ) ), debljine 1.27cm. Temperatura u zamrzivau je 40 0 C , a
temperatura okolnog vazduha je 32 0 C . Koeficijent prelaza toplote na strani nerajueg
elika je 5W (m 2 K ) , a sa strane drveta 2W (m 2 K ) . Ako je taka rose spoljnjeg vazduha
290 C , izraunati minimalnu debljinu sloja plute da bi se spreila kondenzacija vazduha na
spoljnjoj povrini komore.
2.5. Radi odreivanja toplotne provodljivosti, uzorak govedine oblika cilindra, duine 5cm
i prenika 3.75cm , smeten je izmeu dva cilindra od akrila ( = 1.5W mK ), istog
prenika i sve je to stavljeno u izolovani kontejner (skica). Slobodne povrine akrilnih
cilindara (na dnu donjeg i na vrhu gornjeg cilindra) se odravaju na konstantnim
temperaturama, pri emu je donja povrina na vioj temperaturi. U oba akrilna cilindra su
stavljena po dva termopara i to na rastojanju 0.5 i 1cm od dodirne povrine sa uzorkom.
Termoparovi (poev od najnieg) su registrovali sledee temperature: 45, 43, 15 i 13 0 C .
Izraunati,
a) Specifini toplotni fluks, q kroz uzorak i akrilne cilindre.
b) Temperature donje i gornje povrine uzorka
c) Toplotnu provodljivost goveeg mesa.
5 cm
3.75 cm
2.6. Unutranja cev izmenjivaa toplote ima unutranji prenik 2.21cm i zid debeo
1.65mm . Koeficijent prelaza toplote sa unutranje strane cevi 1 = 568W m 2 K , a sa
spoljanje, 2 = 5678W m 2 K .Toplotna provodljivost cevi je = 55.6W mK . Izraunati,
a) koeficijent prolaza toplote kroz cev, baziran na unutranjoj povrini cevi,
41
b) temperaturu unutranje povrine cevi, ako je temperatura fluida u cevi 80 0 C , a
temperatura fluida oko cevi 120 0 C
2.7. 50 kg h koncentrata jabukovog soka ( c p = 3.187 kJ kgK ) se hladi od 80 do 20 0 C u
suprotno-strujnom izmenjivau toplote, cev u cevi. Rashladna voda ulazi u izmenjiva na
temperaturi 10 0 C , a izlazi na 17 0 C . Koeficijent prolaza toplote u izmenjivau je
K T = 568W m 2 K . Izraunati,
a) protok rashladne vode
b) potrebnu povrinu toplotne razmene.
2.8. Izvesti sledei izraz za termiki otpor (otpor provoenju toplote) sferne ljuske sa
unutranjim i spoljanjim poluprenicima r1 i r2
r2 r1
Rt =
4 r1 r2
2.9. a) Izvesti izraz za brzinu difuzije FA komponente A kroz porozni zid u obliku sferne
ljuske sa unutranjim i spoljanjim poluprenikom r1 i r2.
C A (r1 ) C A (r2 )
FA = 4 r1 r2 D A, B (mol/s)
r2 r1
b) Helijum je skladiten u sferni rezervoar spoljnjeg prenika 3 m i debljine zida 5 cm od
pireksa na 200C. Molska koncentracija helijuma u pireksu je 0.73 mol/m3 na unutranjoj
povrini zida a zanemarljiva na spoljnjoj povrini. Difuzivnost helijuma kroz pireks na 200C
DA,B = 4.510-15 m2/s. Odrediti dnevne gubitke helijuma difuzijom kroz zid rezervoara.
2.10. Za laminarno strujanje kroz cevovod, izvodi se sledei brzinski profil:
r 2
w(r ) = 2 wsr 1
R
gde je wsr srednja brzina proticanja,a R unutranji poluprenik cevovoda. Za tangencijalni
napon na povrini cevi vai jedn. (2.19), s tim to umesto w f treba staviti wsr . Koristei
jedn (2.19) i Njutnov zakon (2.9c), izvesti izraz (2.21) za koeficijent trenja.
42