This is a reproduction of a library book that was digitized

by Google as part of an ongoing effort to preserve the

information in books and make it universally accessible.

https://books.google.com


a"
"
x
X
r
c
a
l*w. '.**.\
2
'
f
'
\*-.\.~";~
N
:is
m\

'rv
.4s
1-2x.*> a;\'w\:
ARISTOTELOVA POETIKA.
 i?
"W~f';:
.,I{'I|^'VIX\L,M9 . \wx.My {Lh '.
g f-wflw
ARISTOTELOVA POETIKA.
 Y.
.
. . .
lob\1 ,
ff.: \..
.
....
Im
(ntof/Q/
//

/AR|sToTELovA
POETIKA.

Sa. grkoga na hrvatski preveo i protumaio

AnMm pAvl.

-l

U ZAGREBU 1869.
TAMPARNA DRA GUTINA ALBREHTA.
TL
SK
.INDIANA LWYYBRSHY
. LIBRAR|ES
BLOOM INGTON
 4-
9-
74
"244

- PREUZVISENOMU
PRi-:svfl-:nxnvhj` *if f iAsTNoMu
eosPolNtr "'. '

JOSIPU JURJU TROSMAJERU,

BREED@ BOSZMNKGU I] MIEESEDEU

ITD. ITD. ITD.

 Preuzvieni gospodine!
U dramatskom nam se pjesnitvu prikazuje iva
slika hrvatske prolosti. Kao to u tragediji gledamo
plemenita. junaka u golemoj trpnji, kojoj si je do
due sam kriv, ali je ipak tolika, da se svakomu
iole plemenitomu srcu vidi sa svoje ogromnosti ne
zasluena, tako nam je i kad se ozremo na hrvatsku
prolost.
Kako je sa nesree uoviljenu srcu ovjeemu
najmilija tuga, tako se i u srce naroda hrvatskoga
ta nujna drga nastanila, te se nebu sizuim glasom
u pjesmi javlja.
Koga da ne premogne saalost nad takovm
traginim bojem, koga da ne uznese divljenje nad to
likom postojanou toga boja, komu da ne omili tra
gedja, ta vjerna slika toga boja?
Meni je ta vrst pjesnitva ve od rana omiljela
i mnogo se njome zanimah. U tom zanimanju dogjoh
i na Aristotelova vjena pravila o toj vrsti pjes
nitva. -
Ima tomu vie godina to stadoh smiljati, od
kolike bi koristi po nau hrvatsku knjigu bilo, kad
II

bi ko ta pravila na hrvatski jezik preveo i protu

maio. Odvaih se na posao i sretno ga prije ne
koliko mjeseci dovrih.
Svrivi posao, namjeri me srea na Vau Preuz
vienost, kojoj ga preporuih u zatitu, u koju se
toliko dobra po Hrvatsku preporualo, a nijedno se
uzaludno preporualo nije. Vaa ga je Preuzvienost
tolikom ljubavi i pripravnou u svoju zatitu uzela,
da se mnogo plaim, ne e li moj rad tolike priprav
nosti nedostojan biti. Molei Vau Preuzvienost da
u tom sluaju blagoizvoli na moju dobru volju blagi
obzir uzeti.

Ostajem

VAE PREUZVIENOSTI

Sluga najponizniji

Armin Pavi.

U Zagrebu Lsvibnja 1869.

 Predgovor.
Poto sam sve to treba, bud u onom to je
ispred prievoda, bud u tumau, koji je iza prievoda,
spomenuo, preostaje mi samo jo kazati, da sam u
prievodu rijei, kojih u grkom tekstu nema a u
prievodu dolaze da bude jasnije, prema Susemilovu
nainu u uglaste zaporke stavio.
` Sadraj poetike stavljam ovamo, poto ga prije
nego se je oiela knjiga dotampala nijesam mogao
uiniti, budui mi je trebalo da navodim strane.
Uinio sam taj sadraj po 'Valenovih Beitrge. Evo ga.
Nabraja o em e govoriti (str. 23 r. 1-7).
Zapounlje govoriti o onom to je prvo, a to
je pitanje: to je pjesnitvo? Odgovor na ovo (str.
23 r. 7. - str. 29. r. 27.) ini prvi openiti dio
poetike. Taj se dio raspada u dvije esti:
a) pjesnitvo i ovomu ravne umjetnosti muzika
i orhestika oponaaju a razlikuju se megju sobom
u nainu toga oponaanja (str. 23 r. 7 -pogl. 4.)
b) Kako je pjesnitvo u ope i kako su poje
dine vrsti istoga iz razliite raspoloivosti ljudi na
stale (od pogl. 4. _ str. 29. r. 27).
IV.

Toka (a) je ovako izvedena:

Pjesnitvo muzika i orhestika oponaaju i to
znaaje, afekte i ine oponaaju (str. 23 7. r. _ r. 19)
a razlikuju se megju sobom:
1. u pogledu sredstva. kojima oponaaju (str. 23. r.
19 _- str. 25.)
a) muzika (str. 23. r. 21. _ 23.)
b) orhestika (str. 23. r. 23 - str. 24. r. 3.)
c) epopojia (r. 3. - r. 5.) -
[Samo ono se pravom nazivlje pjesmotvorom, u em se
znaaji, afekti i ini oponaaju (r. 5 - r. 21.)]
d) lirika i dramatika (r. 22 - str. 25.)
2. u pogledu predmet koje oponaaju (pogl. 2.)
3. u pogledu naina na koji oponaaju (od pogl. 3 -
str. 26. r. 2.)
Pojedine se vrsti pjesnitva prema tiem razli
kama usporegjuju. Dorani iz glagola pv i Kwp.&Cw
izvode da je dramatika kod njih nastala (str. 26.
r. 3 _ pogl. 4).
Toka (b) je ovako izvedena:
Pjesnitvo nastade od dvaju potieala:
1. Ljudima je prirogjen nagon k oponaanju iveselje
nad oponaanim predmetima (od pogl. 4 _ str. 27.
r. 13.)
2. Ljudima je prirogjen nagon k harmoniji i ritmu
(str. 27. r. 13 - r. 19).
[Polag razliitih naravi pjesnika, razvile su se razli
ite vrsti pjesnitva (r. 19 _ str. 28. r. 2.)]
[Omir je pjesniki uzor koli za dostojne toli za smi
jene predmete (r. 2 - r. 14)]
[Crta se poblie razvoj tragedije (r. 14 _ pgl. 5.)]
[Crta se poblie razvoj komedije (pgl. 5.r. 1 -r. 13.)
 V

Prelazi na pojedine vrsti pjesnitva, koje si u

tu svrhu u dvije grane poregjuje (r. 14 - pogl. 6).
I. Tragedija (od pogl. 6. - 23.) 0 njoj go
vori ovako.
Denieija tragedije i tumaenje nekih izraza,
koje u njoj uzimlje (od pogl. 6 - str. 31. r. 6).
Empirino rasporedanje djelova tragedije, redom,
kojim se svakomu gledaocu u kazalitu kada pred
stavu gleda pokazuju. (r. 6. - r. 27.)
Neki pjesnici dre bud koji od ovih djelova
najvanijim (r. 27 - str. 32. r. 2.)
To ne valja. Ponajglavniji od tih djelova je ras
poregjivanje ina, jer
1. Ono je cijel tragedije (r. 3-12).
2. Bez ina nema tragedije, doim bez izrazitih zna
aja n. pr. ima (r. 12-19).
3. Tragedija, inae ma kako dobra, zaostaje za onom,
n kojoj je sve ostalo loe izragjeno, ali ima raspore
danje gine (r. 19-29).
4. Cim nas tragedija ponajpae osvoja su dijelovi po
vijesti (r. 29 - str. 33. r. 2).
5. Pjesnici najtee naue rasporegjivati inove (r. 3-6)
Drugi su znaaji (7--9).
Tree su misli (9-25).
etvrto i peto je govor i glazbeno skladanje
(6 - str. 34. r. 2).
esto je senerija (r. 2 - pogl. 7).
Prelazi o pojedinim dijelovima tragedije ras
pravljati i ponajprije o povijesti. Ova treba da bude
dramatina (od 7 pogl. - str. 37. r. 25.) a to e
biti ako bude:
VI

1. Cjelovita i dovrena (pogl. 7.) to postaje, kada

se drugi zahtjev, kojim postaje dramatina, ispuni, a
taj jest:
2. da bude jedinstvena (pogl. 8).
3. Da povijest bude dramatina treba napokon da
oponaa ne to se je dogodilo, nego to bi se dogoditi
moglo (od 9. pogl. _ str. 37. r. 25).
Povijest zatim treba da bude tragina (str. 37.
r. 25~-l6. pogl.) To e biti l. nekim osobitim
sredstvima, od kojih je prvo
a) da bude u tragediji inova, koji se nenadano zbudu, ali
su ipak poljedica kojega drugoga ina (str. 37. r. 25 _
pogl. 10).
b) Da se prelaz ili peripetijom ili upoznanjem ili obojim
skupa zbude (pogl. 10)
tumai se potanje to je peripetija i to je upo-
znanje (pogl. 11. _ str. 39. r. 18.) j
C) da bude u tragediji patosa (str. 39 r. 18 _ pogl. 12.)
u 12. je poglavje ekscerptor poetike valja da od
druguda uvrstio raspravu o kvantitativnim djelovima
u tragediji.
2. e povijest nastati tragine, svojstvom sama
ina, i to:
a) uslijed predmeta, koji tragediji imade sluiti (pogl. 13.)
b) shodnom uporabom pomenutih sredstva, kojima povijest
postaje tragina od kojih govori najprije
a) o patosu (pogl. 14.)
() o upoznanju (pogl. 15.).
Prelazi o drugom kvalitativnom dijelu tragedije
raspravljati a to su znaaji (pogl. I6). .
(U 17. i 18. pogl. daje pjesmeima neka pravila,
kojih se pjevajui tragedije imaju drati, ta su:
 VII

1. da si itav in kako.se razvija pred oi stave (od

pogl. 17 - str. 48 r. 2)
2. da se svaki puta premetnu u afekt koji ba opi
suju (r. 2-8)
3. da si povijest najprije openito nacrtaju (8-25)
4. na to da istom smiljaju epizode (25-28)
5. koje treba da budu kratke a ne mnogobrojne (29 -
pogl. 18.)
(ini uvod za 6. pravilo od pogl. 18 -str. 50 r. 4)
6. treba pjesnik dobro paziti kako e trag. razmrsiti
(r. 4-6)
7. epizod ne smije biti kao u eposo mnogo (6-16)
8. nije dostatno da pjesnik samo ovjekoljublje po
budi, niti valja da se dri relativne vjerojatnosti (16-24).
9. Epizode valju da budu u kauzalnoj ili barem u
vjerovatnoj svezi (24 - str. 51. r. 2.).
10. Kor treba da spada na in tragedije i da bude
cjelovit dio iste (r. 2 - pogl. 19).
Prelazi na ostale kvalitativne dijelove tragedije
i to tree na misli (od pogl. 19 - str. 51. r. 2
odozdo).
etvrto na govor i to ovako:
Naini govora ne spadaju u ovu raspravu (str. 51. 2.
r. odozdo - pogl. 20.).
Rastavlja cijeli govor u svoje esti (pogl. 20).
Nabraja vrsti imena (pogl. 21).
Kae kakav treba da bude govor upjesmi (pogl. 22).
II. Epos. Poto je u pogl. 5. rekao, da se epos
skoro u svemu sa trag. slae, s toga ovdje ono, u
em se slau u kratko usporegjuje a samo o onom
opirnije govori, u em se ne slau (pogl. 23 i 24.)
1. Epos se sa tragedijom slae to i u njem povijest
treba da bude dramatski rasporedana (pogl. 23.)
VIII

2. Slae se s njom to ga kao i ove moe biti od

4 vrsti, to ima iste kvalitativne dijelove, to mu po
vijest ima iste dijelove (od 24 pogl. _ str. 61. r. 18.)
Epos se razlikuje od tragedije: metrom, duljinom
i to se u njem pripovijeu oponaa (str. 61. r. 18 _
str. 62 r. 18).
[Kako je u 17. i 18. pogl. stavio neka pravila za
po; i "rj.q u tragediji, tako ovdje neka za epos stavlja:
1. epik ne smije sam pripovijedati (str. 62. r. 18_28)
2. i trag. i epos. prikazuju to je udnovato, ali je
epos u tom slobodniji te moe i ono prikazati, to se
inae ini nevjerovatno (28 _ str. 63. r. 5.)
3. Kako valja u eposu neistinu rei (r. 5_14).
4. Vjerovatnost zgoda je tako neophodan postulat za
pjesnika, da ragje treba da predoi to je nemogue ali
vjerovatno, nego to je mogue ali nevjerovatno (14 _
str. 64. r. 2.) '
5; Kako treba sa govorom baratati (r. 2_pogl. 25)]
Teorija tragedije i eposa je svrena. Dodaje
neka pravila, po kojima valja pogreke u pjesmotvo
rima rasugjivati.
I. Pjesnik oponaa 1) ono to jest 2) to ljudi misle
da jest 3) ideal (od p. 25 _ str. 64. r. 13).
II. Sve to zaodijeva jezikom obinim ili pjesniki ure
enim (13--15).
III. Samo se ona pogreka tie pjesnike umjetnosti,
'koja grijei u nainu oponaanja, doim pogreke, koje
grijee proti kojoj drugoj znanosti ili umjetnosti na nju
ne spadaju (15_27).
I. (gori III.)- Ako dakle pjesnik pogrijei u
obziru koje druge znanosti ili umjetnosti, valja ga
ispriati.
1. to tom pogrekom cilj za kojom ide bolje po
lui (str. 64. r. 29 _ str. 65. r. 7.)
 IX

2. to ne grijei proti samoj pjesnikoj umjetnosti

(r. 7-11).
II. (gori I.) ako togogj krivo opjeva tieln
3. to je predmet uzeo kako bi imao biti (11--15)
4. to svijet misli da je takav (15-20)
5. to je negda tako bilo (20-25).
6. Kod rasugjivanja da li koja pjesnikova osoba to
runo ili lijepo ree, valja sve okolnosti u obzir uzeti
(25 - str. 66. r. 3).
III. (gori II.) Neke neskladnosti u pjesmama
moemo tiem izpriati, to je pjesnik uzeo pjesniki
izraz ili i drukije i to:
7. provincializmom (3-13)
8. metaforom (13-24)
9 . prozodiom (24 _ str. 67. r. 3)
10. interpunkcijom (4-7)
11. dvolikim znaenjem (8-10)
12. obiajem govora (ll-l).
Resumira svih tih dvanaest toaka (r. 21-p0gl. 26).
Napokon jo ispituje koja vrst pjesnitva je
vrijednija tragedija ili epos. Ljudi misle da je epos,
jer da je tiem, to u njem pjesnik 1nanje. oponaa,
manje nespretan od tragedije (od pogl. 26-str.
69. r. 21.)
To ne stoji jer
1) i u epskom se pjesnitvu moe preerano opona
ati (r. 22-25)
2. nije svako oponaanje prikorno (25-28)
i
3. tragedija i bez predstave ostaje tragedija (28 _
str. 70. r. 2.) '
4. tragediji slue ista sredstva koja i eposu a iznad /
J
\
toga jo dva (2-(5)
 5. tragedija moe ivlje im predoiti (6-8)
6. tragedija u krae vrijeme svrhu svoju postigava
(8-13) -
7. tragedija je vie jedinstvena (13 - str. 71).
Zavruje cijelu raspravu (str. 71.).
 Tekst Aristotelove poetike.

Aristotelova, kako se u grkom tekstu ita 'nepi

nonnrmi, (scil. 'ryyn = o pjesnikoj umjetnosti scil.
rasprava), nije nam se itava sauvala. Aristotel veli u
poetku toga djela, da e govoriti: i) 0 samoj pjes
nikoj umjetnosti, 2) kakove je koja vrst pjesnitva,
naravi, kako valja povijest raspore-ati i od kojih
ikakovih se dijelova svaka vrst pjesnitva sastoji,
4) o ostalom to u ovo istraivanje zasijeca. O prvom
govori od poetka poetike do konca petoga poglavja,
0 drugom i treem govoriupoglavjima 6-46; 19-22;
23-24. Nu ova druga i trea toka nije posvema
iscrpena, jer u pomenutim poglavjima govori jedino o
tragedijii eposu. Poto Aristotel na poetku prvoga
poglavja, nabrajajui dijelove pjesnitva njih ovoliko
poznaje: .opopojia, tragedija, komedija i ditiramb, koje
poljednje uzimlje za liriku u ope, jer za ovu u Grka
openita izraza neimade, nastaje pitanje, da li su nam
se rasprave' o komediji i lirici izgubile ili ih Aristotel
nikada ni pisao nije. Na to nam je rei, da nismo u
stanju opredijeliti, da li je ikada raspravu o lirici
pisao, ali onu o komediji da jest i da je neko naa
poetika, imajui jo i tu raspravu, mnogo obsenija bila
nego li je sada. To kljuimo otuda to Aristotel na
1
2

poetku 6. poglavja izrino veli, ,,o onoj oponaajuoj

umjetnosti, koja se slui heksametrima i o komediji
govoriti emo poslije, a sada o tragedijL Iz ovih se
rijeih jasno razabire, da nam se je rasprava o kome
diji izgubila, a ujedno se iz njih ini, ko da raspravu
o lirici lozof nije nikada ni pisao. Da je nekoi
rasprava o komediji k poetici spadala, tomu imademo
i taj dokaz, to nam se je od jednoga bezimenoga
pisca, sauvala jedna rasprava o komediji, koja nosi
oite tragove na sebi, da je iz nekadanje Aristotelove
poetike ekscerpiruna. Sa tom izginulom raspravom o
komediji bila je poetika nekomnogo obsenija, te nain
je u starom popisu Aristotelovih dijela kod Diogena
Laeranina zabiljeena pod naslovom, npayuareiozn txv'q;
aovqrm (rasprave o pjesnikoj umjetnosti, knjiga
1 i 2). O etvrtoj toki, o kojoj Aristotel u uvodu
obeaje govoriti, raspravlja u glavama 17 i 18 zatim
27) i 26. Kako se u tim glavama govori o nekim op
enitim pravilima za tragediju i epos, sva je prilika,
da se i za komediju, dok se jo ne bijae rasprava o
njoj izgubila, takova openita pravila nalaahu. Nu ne
samo to nam poetika nije itava sauvana, i ovo to
nam je od nje preostalo, preostalo je u veoma iskva
renom tekstu. Na mnogim je mjestima koja rije iskva
rena, na drugima opeta su itavi redci ispali, a osim
toga na drugima opeta stoje itave izreke, da jedanputa
iitavo poglavje na krivom mjestu. Mnogi uenjaci
dugo o tom razmiljahu a jo i sada razmiljaju kako
li je dolo, to nam se tekst tako iskvaren sauvao.
 /
f 3

Jedni, megj njima Ritter ', misle, da je dugo poslije

Aristotela, jedan od njegovih peripatetikih ljedbenika,
iz Aristotelove poetike uinio ekscerpt. To mnijenje
nevrijedi mnogo, poto si je teko takova ekscerptora
pomisliti, koji bi tako vane dijelove ko to je rasprava
o komediji i druga sasma izostavio a i ono to je
ekscerpirao, tako nezgrapno ekscerpirao. Drugi opeta
megj njima Stahr g, misle da je poetika, kako je nam
sauvana Kolegienheft jednoga od uenik Aristotelovih.
.I to mnijenje nevrijedi mnogo, jer si je opeta nemo
gue pomisliti, uenika, koji bi jedna mjesta tako
opirno biljeio, a druga nikako, i koji bi neka mjesta
tako krivo bio biljeio kako su krivo do nas dola. Trei
megj njima Castelvetro3 i G. Hermann4, misle, daje poetika,
kako e nam sauvana, neizveden nacrt lozofov. Proti tomu
mnienju govorijedno, to ti uenjaciona mjesta, na koja se
pravdajui to svoje mnijenje pozivlju, posvema krivo
shvaaju i drugo to, to je rasprava o tragediji io
pjesnitvu u ope tako opirno izvedena, da ba ni
traga na njoj nije pronai, da je filozof samo u nacrtu
to dijelce sastavio. etvrti napokon misle, da je poetika
' Aristotelis Poetiea. Ad codices autiquos recognitam latine
oonversam, commentario illustratam edidit Franc. Ritter.
Coloniae 1839.
2 Haller Jahrbiicher 1839. p. 1680.
3 Poetica d' Aristotele vulgarizata e spota per Lud. Ca
stelvetro Basil. 1576.
i' Aristotelis de arte poetica liber cum comment. G. Her
manni Lips. 1 802.
*
4
nezgodom vremena tako okrnula. I ovo mnijenje nestoji,
jer, kad bismo ve i dopustili, da se nezgodom vremena
pojedine rijei iskvarie, da itava rasprava o trage
diji otpade, da se itavi redci istre, da se itav list sa
15. poglavjem istrgnu pa ga neko na krivo mjesto
smjesti; ne moemo dopustiti, da na taj nain pojedine
izreke, koje ne mogoe ispasti, dogjoe na krivo
mjesto. Tako nam ne preostaje drugo, nego da uzmemo,
da iskvarenost naega teksta iz vie uzroka potee n.
pr. da je prvobitnu poetiku neki ekscerpirao, pa se jo
i taj ekscerpt nezgodom vremena iskvario. Ovako
iskvareni tekst bijae ijo jei sada povodom mno
gomu i dubokomu mozganju mnogih uenjaka, kakol7
bi se dao ispraviti. Svi rukopisi Aristotelove poetike
to ih mi imademo, a tihje mnogo, potekoe iz jednoga.
Iz jednoga takova iskvarena rukopisa otisnuo je Aldus
Manutius' svoju ediciju princeps, nadomijetaju i
ispravljaju po svom mnijenju 'to i kako znadiae, a
svi ti ispravci su nevaljali. Sva potonja izdanja 9, ma.
ipopravljahu mnoga mjesta, mai primahu ispravke
od drugih uenjaka3 uinjene, ipak se jo uvijek osni

' Rhetores Graeci. Mlt. 1508.

9 Heinsius. Leyden 1611. Reiz Lipska 1786. Tyrwhitt.
Oxford 1794. Godofredus Hermann Lips. 1802. Franz
Ritter Kln 1839. Bekker Berlin 1859.
Rotortelli. In librum Aristotolis de arte poetica explana
tiones. Fiorenca 1548. Madius. isti naslov ko igore.
Mletci 1550. Vettori Commentarii in primum librum
Aristotelis de arte poetica. Mletci 1560. Spengel. ber Ari
stoteles Poetik. Abhandlungen d. Mnchner Akademie 1837.
 5

vaju na toj iskvarenoj ediciji. Metodino poee na

temelju rukopis tekst ispravljati Bursian', Bonitz 9,
a ponajpae Vahlen. K ovim poljednjim se pridruuje
Thurot i Moritz Schmidt 5. Na temelju ovih potonjih
radnja uredi u najnovije doba Franz Susemihl6 svoje
izdanje. Napokon jo dodajemo, da je Vahlen svoje
zapoete radnje nastavio i dovrio 7. U ovih poljednih
radnjah proniknu Vahlen tolikom bistrinom razabiranja
i toli obsenom uenou u rijei lozofa, da, po mom
sudu, malo koje mjesto preosta, koje bi se drugojaije
no to on odredi, urediti imalo. Meni e, njegovu
zahvalnu ueniku, dostatna biti nagrada, ako sam svigdje
njegove rijei kadar bio dohvatiti. Od neznatnih pro
mjena, koje ja uinih, udaljiv se od Vahlenova mnije
nja, priopih neke u programu Varadinskog gimnazija
od godine 18G8.,S) a jo neke, glede petoga poglavja,
pridodane su na svretku ove knjige.

' Zu Aristot. Poetik. Jahns Jahrbcher 1859.

9 Aristot. Studien. Be 1862.
3 Z. Ki". Aris. Schr. 1861. Aristoteles Lehre von der
Rangfolge d. Theile der Tragoedie. Symbola philologorum
bonensium. 1864.
4 Observations philologiques sur la Poetique d' Aristot.
Revue archeologique 1863.
5 Philologus 20.
6 Aristoteles ber die Dichtkunst. Leipzig 1865.
7 Beitrge`zu Aristoteles Poetik Be. I. 1865. II. 1866.
III. i IV. 1867.
s Aristotelova denicija pjesnike umjetnosti.
6

Vanost i vrijednost Aristotelove poetike.

Vanost i \frijednost Aristotelove poetike zasvje
douju uenjaci i pjesnici najprosvjetljenijih naroda,
zasvjedouju vjekovi. Grci suvremenici i potomci Ari
stotelovi iz nje svoje nauke crpoe, i Menander, pjesnik
nove atike'- komedije, valja da upravo nju uei postade
osnutnikom ote vrsti pjesnitva, koja se preko rimskih
pjesnika komedije Plauta, Cecilija i Terenca cijelom
Evropom razmahnu. Za prvih jekova iza krstova
poroda, ohladni svijet prama u jetnostima pa tako i
naa poetika dospijevae sve vie i vie u nemar, dok
se ne sauva u jednom jeditom rukopisu, iz kojega svi
nai rukopisi potekoe. Iz ote zaborav ne pomoe poe
tici ni arapski prevod Ibu Rod a, ali se tim veom
slavom digla poetkom 15. vijeka. Sada ju poee
uiti ponajpae Fnancuzil i to tolikim ushitom, da
crpui pravila iz nje osnovae svoju poznatu klasiku
tragedijuKINeimade sumnje, da je poetika preko tih
francuskih uenjaka i pjesnika dola do dolikujua si
ugleda, ali je isto tolika istina, da juoni posvema
krivo shvatie i da osnovae na njoj tragediju, kakova
podnipoto neodgovara Aristotelovim naelima o toj
umjetnosti. Poznato je kako se Nijemci, uskrisivajui
svoju knjigu, slijepo za Francuzi zavagjahu i kako bi
' Cdjrieille poznati francuski tragik pisa o poetiki u svom
Discours de l' utilit et des partics du pome dramatique.
Paris 1682. Iznad ostalih valja upamtiti Batteux Les
quatre Potiques d' Aristote, d' Horace, de Vida de Des
preaux, avec les traductions et des remarques Paris 1771.
 7

se i oni krivim skvaanjem Aristotelaokuili bili, kad

im nebi__bio_.syanuo.,majstor kritike, Lesing_Ovaj, upu
ujui svoje zemljake na ekspira, tolikom uenou,
razboritou i jasnoom dokazivae kako krivo Francuzi
Aristotela shvaaju i kako se u istinu shvaati imade,
da samcat ovjek cijelim narodom prignu. Lessingom'
zapoimlje megj cijelom povorkom 9 tumaa i tumaia
koji prije njega bijahu, rek bi nova doba u literaturi
o Aristotelovoj poetici. Svako mjesto poetike koje
Lessing uze tumaiti ako i nije posvema rijeeno, a
ono ga je sigurno tako razjasnio, da je njegovim na
ljednicima ostao lagan posao posvema ga protumaiti.
O valjanosti Aristotelovih pravila, bijae Lessing tako
osvjedoen, da u 101-104 komadu svoje hamburke
Dramaturgije posvema odrjeito ree: was mich also
versichert, dass ich das Wesen der dramatischen Dicht
kunst nicht verkenne, ist dieses, dass ich es vollkom
men so erkenne, wie es Aristoteles aus den unzhligen
Meisterstcken der griechischen Bhne abstrachirt hat.
Ich habe von dem Entstehen, von der Grundlage der
Dichtkunst dieses Philosophen meine eigenen Gedanken,
die ich hier ohne Weitlugkeit nicht ussern knnte.
Indess steh ich nicht an, zu bekennen (und sollte ich
in diesen erleuchteten Zeiten auch darber ausgelacht

' U njegovim spisima u ope a ponajpae u Hamburgische

Dramaturgie.
i
Od njegovih predastnika su ponajglavniji Robortelli,
Vettori, Castelvetro i Dacier. La Poetique d' Aristote,
traduite avec des remarques Paris 1692.
 8

Werdenl) dass ich sie fr ein eben so unfehlbares

Werk halte, als die Elemente des Euklides nur immer
sind. Ihre Grrundstze sind eben so wahr und gewiss,
&mi;t nur freilich nicht fasslich, und daher- mehr der Qh_ikajrre
ausgesetzt, als alles, Was diese enthalten. Besonders
getraue ich mir von der Tragdie, als ber die uns
die Zeit so ziemlich alles gniien Wollen, unWieder
sprechlich zu beweisen, dass sie sich von der Richt
schnur des Aristoteles keinen Schritt entfernen kann,
ohne sich eben so Weit von ihrer Vollkommenheit zu
entfernen.
Tako je do Lessinga bivalo, a tako i poslije njega
bivae. Svi uenjaci svih naroda uahu poetiku i uahu
se iz nje. Da mimoigjem ostale pomenuti u naemu
svijetu najpoznatije Nijemce. Kod ovih se iznad mnogih
ostalih Lessingovih suvremenika i potomaka njome
veoma obsjeno bavljahu i njihovi najvei knjievni
muevi Herder, Gthe i Schiller', a 'mnogo se na nju
ozirahu njihovi veliki teoretici estetike Solger, Hegel,
Vischer i Zimerman.
Dali su one Lessingove rijei, to ih u pohvalu
nae poetike spisa istinite, o tome ja niti najmanje
ne dvojim, akoprem mnogi uenjaci9 ba protivno
ustvrdie. Danas dodue mnoga mjesta drukije tuma
imo i shvaamo,- negoli ih Lessing shvaae, ele je
klasinoj lologiji polo za rukom, tako ih rastumaiti
shvatiti da onomu Lessingovu mnijenju ne samo nisu

1 Gtlxe i Schiller u 3. svezku njihovih pisama.

'i Megj njima i poznata; dva nijemca Schlegela.
 9
na utrb nego da gajo to vema potkrepljuju. U tom
poslu iznad ostalih najvema poslui ahlen u pome
nutim spisima obrani Aristotelovih napadaa i poslui
takovom vjetinom, da barem za tragediju potpunim
uvjerenjem moemo sa Lessingom rei, da se je svaka
tragedija, koja se od otih Aristotelovih pravila odmakla,
toliko od tragike savrenosti odmakla, koliko se od
otih pravila odmae.
Kod nas se Hrvata a i Srba do danas niti jedna
dua nije Aristotelovom poetikom bavila, i nesamo to,
nego je naim za tugjim uzorima tapajuiin knjievni
cima, veoma rijetkom iznimkom, slabo ili pravo rei
ba nikako poznata. Mislim dakle da ta temeljna pravila
za svakoga pjesnika i svakoga estetika nisu nikome
nunija negoli upravo nama, koji smo na tom, da si
narodnu knjigu tek podignemo. U tu svrhu bog dao,
da ovim svomsadom koje plodovito zrnce bacih.
0po a sanje i tragina katara.
Dvije su temeljne izgke u Aristotelovoj poetici,
koje do danaskfuenjam bijahu povodom mnogoga
mozganja i kojebje iliuu predgovoru rastumaiti,
jedna se tie denicije pjesnike umjetnosti u ope, a
druga denicje tragedije. .
Aristotel veli, da pjesnik ko i svaki umjetnik
opopaa. To nije tek Aristotelovo mnijenje; ve iPlato
tako umjetnost shvaa, pae i prije Platona ju drugi
Grci takovom smatraju. 1 .
l Vidi o tom veliko djelo Geschichte der Theorie der
Kunst bei den Alten von Eduard Miiller. I. i II. Breslau 1857.
 10

Pa to pjesnik oponaa,? Afekte, znaaje i ine

oponaa.
Mnogi' priazrjee i Platona i Aristotela, koji
toboe umjetnikovu radnju tako slabo ocijenie, da o
njoj mogoe rei, da je puko oponvaanje prizora u
naravi. Megjutim stvar ta sasma drugojaije stoji. Ari
stotel9 dodue veli, da umjetnik oponaa, ele on to
opona ne oponaa tako kakovo je u naravi, nego
fidealizliiiino,- flfakonalozof na- mllQgim lljeStla I
.Qpoetike _o_d__pjggsnilggai._,.1.:1;:.a.__iN .da ne prikae stvar onako
kakova .jesti ne o _onako kakova imala biti. .Pa i
od slikara trai, da u slici predoi onoga, kojega slika,
ali da slika treba da bude ljepa od originala. Na jed
nom drugom mjestu \opta kae, da je pjesnitvo vie
lozono nego li je historija, jer ova biljei ono to
se je dogodilo ,_ a ono prikazuje ono to bi se dogoditi
moglo. _'
Dananji estetici ne polaze vie od oponaanja
nego od lijepoga, pa kau, da pjesnik predouje ono
to je lijepo. Do toga lijepoga dospijeva umjetnik,
svojom mtm3 stvarajui u njoj ideale.
Ako ovomu dananjemu shvaanju umjetnike
djelatnosti usporedimo ono Aristotelovo, doi emo na
'
Megj njima ina Manojlo Sladovi u svojoj Uputi u
pjesmenu umjetnost.
' Sa Platonom stvar dakako drugojaije stoji, nu predu
gako bi se isprelo kad bismo sve to bi se o toj stvari
ovdje dalo rei pripomenuli; koga je volja poblie se o
tom uputiti neka uzme pomenuto Mllerovo djelo.
3 Ova dakako nije dostatna za umjetnika, jer pogledajmo
 'll

isto, jer teko da jeju ikgjega umjetnika mata tako

samotvorna, da .si .u njoj .mogaostvgriti takav ideal,
koji nije vie ili manje od prizora u naravi abstrahiran;
takav ideal .siguriio ne bi zasluio imena ideal, nego
bolje grozniavi san.
Rei emo daklem s Aristotelom: pjesnik oponaa
afekte, znaaje i ine, ali ne kako su u naravi, nego
mu ovi samo primjere davaju, da si po njima naini
za svaku vristi,, afekta znaaja i inova, koje predouje,
ideale.
Tea je druga denicija, naime ona o tragediji.
Aristotel kae: Tragedija je vr/st pjesnitva, koja
lijepim govorom i sredstvom ine/ih in dostojan i
potpun, imajui neku veliinu, tako opopaa da pobu
gjujui saaljivanje i strah, ienje tih afekffa postj/gavaf'
Dvoje je, to u toj deniciji treba pobliega
tumaa: jedno, to e to rei tragedija pobugjuje saa
ljivanje i strah; drugo: to e to rei da pobugjuju
saaljivanje i strah ienje tih afekta postigava'
Tragedija dakle - veli Aristotel - budi saaljenje
i strah. Nastaje pitanje to li Stagirit pod tima dvama
afektima razumieva? Aristotel raspravljaudrugoj knjizi
svoje retorike o svijem afektima pa tako i o saalji
narode istone, koji su mnogo bogatiji matom pa su
nita ne manje loiji umjetnici od Grka, u kojih je
mata manje bogata; nu danas se je uobiajilo matu
smatrat najglavnijom silom koja ini umjetnika.
l Raprave polag kojih sam ovo izradio jesu Lessing
Hamb. Dramat. St. 74-78. Eduard Miiller 1. c. p.
12

vanju u poglavju 8. a o strahu u poglavju petom. Za

volju vanosti same stvari evo ovdje ovih dvaju po
glavja do rijei i to ponajprije ono osmo, o saaljivanju
radee. v
to saaljenje budi i koga saaljujemo i u kojem
stanju se nalazei, govoriti nam je. Recimo: saaljenje
jel neka bd@ koja u nama nastaje, kad vidimo da
koga.nezaslueno postigne kakovo pogubno ili bno zlo,
koje bi i nas moglo stii ili kojega od naih i to ako
se blizu ukae; jer je jasno da onaj koji saaljuje
treba da bude takav, da misli da bi kakovo zlo moglo
snai ili njega ili kojega od njegovih, i to takovo zlo
kako ga gore opredijelismo ili tomu jednako ili tako
nekako. Stoga niti saaljuju oni koji su posvema oa
jani, jer misle da ih vee nita stii ne moe, poto
ih su
te sve naprasni;
postie, niti
jer,oni kojimisle
poto da su
ovi misle da pbsvema srjetniu
su svaidobra

njihovoj vlasti, naravno da misle da je i ono, da ih

nikakovo zlo ne moe stii, jer i to je jedno dobro.

91-100. Jakob Berneys Grundzge der verlorenen Ab

handlung des Aristoteles ber Wirkung der Tragdie.
Breslau 1857. Susemihl u svom izdanju.
1 Zeno et Stoicia p.- Diog. Laert. VII. I. 111: mal
\ \ r X \ ~ . v SL ~ v
t .r J=r U 1: v ewau
. cucro)\ v 00o* v^v e@ _ c ozurr "l =ov ,
:w

<l Ovov an*

&WWr C'U'
lwrunr ' 6* 5.15- krcn: vfav
I7XZ~'.W 'ya vrvl)
. s . _ . . , ,
cuyxusvr. /.eov uev ouv etvan Aufmv m; an avanw znamo
aov'n, qvov `Arrm a llorpoi yao. Cio.
Tusc. II. 8. 18. misericordia est aegritudo ex miseria
alterius, iniuria laborantis: nemo enim parricidae aut
prodtoris supplicio misercordia commovetur.
 13

Misle pakla da ih kakovo zlo stii moe oni koje ve

jednom stignu pa mu izmakoe, i oni koji su ve
ostarjeli; jer su razboriti i iskusni i slabii, i oni koji
su vie kukavice i naobraeni; jer su razboriti. I oni
koji imadu roditelje ili djecu ili ene; jer to je njihovo
a takovo je, da ih moe pomenuto zlo stii. Nadalje
A . giti i, o'ima afekt m evnosti vlada n. pr. jarost,
' Mlodvaz r , jer akovi nl paze na budunost, niti oni
koji su skloni na naprasitost jer i ovi ne raunaju da
bi ih kakovo zlo moglo snai, ve oni koji su megj
ovima. Isto tako niti oni koji se jako boje, jer oni koji
su uzdrmani nehnogu saaljivati, poto psveibp. posebni
afekt njima vlada. Niti oni koji ljude dre dobrimi, jer
ko ne dri nikoga da je zasluio zlo, taj e misliti da
ga je svaki zasluiolb.Qpewsaaljuje svaki koji se
spominje da _se_j_e_tq takovabudi . njemu, budi komu
_2di1jegovih. -dogodilo ili koji iika da e se dogoditi
wii! .keimu- m1 luesevl
U kojem se stanju nalazimo alei to spomenusmo,
to pkq saaljujemo, to je iz opred/(jeljenja jasno:
svako bno i muno zlo koje je pogubno saaljujemo,
i svako koje unituje i svako koje od sluaja potie,
ako je znatno. Muno i pogubno zlo je smrt, osakaeno
tijelo, zlostavljanje, starost, bolesti, oskudica, azla koja
od sluaja potiu: ne imati prijatelja, imati malo
prijatelja, biti otrgnut od prijatlj i drugova, rugoba,
nemo, osakaenost. I ako koga led bijeI odklem bi ga
imalo sunce grijati. I ako se to esto zbiva. I ako
 14

komu srjjsa prekasno dogje, ko to Dijopejtu' blago

kraljevo dospje kad ve umrije. I ako koga sijea ba
sasma zapusti ili se je kad ga snagje, ne moe uiti.
Radi esa ljudi saaljuju, j_g._to i tomu slina;
saaljuju pako znance ako im nisu po krvi sasma blizi;
prema ovima ih obuzimlje isto uvstvo koje bi ih obu
zelo kad bi ono zlo njima prijetilo. Stoga i Amasis z,
kako se pripovijeda, ne zaplaka nad sinom kad ga na
smrt vogjahu a nad proseim prijateljem proplaka; jer
ovo budi saaljenje a ono je strano;_a__s.trahota je
sveinsrazliita od saaljenja te ubija unas ut .saa
ljenja_.i___e.sto se protivnik njome slui. Jer ljudi ne
saaljuju vie kada je zlo njima blizu. I sebi vrnjake
saaljujemo, bud po dobi, bud po znaaju, bud po
sposobnostima, bud po mislima, bud po rodu; jer u
svim ovim sluajevima mislimo da bi isto zlo i nas
snai moglo; jer i ovdje3 valja u ope paziti: esa bi
se kad bi nas stiglo bojali, to kad drugoga snagje
saalujemo.
' Nezna se koji je to Dijopejte i kakovo je to kraljevo
blago, koje mu prekasno dogje. Skoliasta nagagja, da
taj Dijopejte bijae od svoga kralja prognan a da mu se
kralj poslije smilova i da posla poslanstvo koje e mu
navijestiti to smilovanje i kui ga pozvati pa da ba onda
umrije kada to poslanstvo dospje u zemlju u kojoj bo
ravljae prognanih; ali to je pusto nagagjanje.
'i Tu zgodu pripovijeda Herodot III. 14. o sinu toga Ama
sisa Psamenitu i sva je prilika da je tu Aristotel uinio
pnrnuovnxbv uopr.qyaz (prevario se u pameti) to mu se
vie puta dogodilo.
a Ko to i kod straha.
 15

Evo to veli Aristotel o saaljivanju. ujmo to

dalje o strahu veli u petom poglavju.
esa se ljudi boje i kogaiu kojem stanju, ovako
emo razjasniti. Recimo: strah jel neka b ili nemir
koji nastaje uslijed predstave kakova prijeteeg pogub
noga ili bnog zla; jer ljudi se ne boje svakoga zla n.
pr. da postanu nepravedni9 ili spori, nego samo onoga
koje moe biti uzrokom velikih boli ili poguba ito
ako se ne ukae iz daleka vee iz bliza, tako da prijeti.
to je jako daleko toga se ljudi ne boje; svi n. pr.
znadu da e umrijeti, ali jer nije blizu ne haju Ako je
strah to, posvema je naravno, da je sve ono strano,
o emu se ini, da imade veliku mo ovjeka pogubiti
ili mu veliku tetu nanijeti, koja mujc uzrokom velike
boli. Stoga su i zniamnja svega toga strana, jer se
(njima) strano ini blizu: u tom se sastoji pogibfio 3,
u pribliavanju stranoga. Takove stvari su neprijatelj
stvo i`jar mogunika; jer od ovih je jasno da su
spremni (zlo initi), to je ve blizu (samomu) injenju.
I nepravda, koja imade mo. Jer nepravednik je svojim
l Plato: cpo m/cqtq Lluxc, iri mtxo irpoooxoz. Arist.
nic. eth. III. 9. oouea 35' Bnov'u tr oep, "narx
cwlv a; n/.; anneiv aomo. io aan'rev ov ptCovrw.
'rtpoooaav aomo. H . . . ` .
'l Arist. paulo ante ecrte 'ta uev Amt.np:: aio'qr wwa, tz
e poc/team mcm 'natura atsma ama mzl atcppoovn. ou
v yp lomi i; *rrapouctx t aaoaa.
3 Et. Eudem. III. 1. p. 1229.. 6. 10. mzl yp avnvo
m. ton;
_ totoro yerat novom;
, - qoepwv,
tow s owv
1:11;
V i' \ u a
ctov '.f to m; totafrnq cpopa wovrrrtav, qaavemt B av
a ivo a b"sav ). uov cll aivTl rat.
16

htijenjem nepravedan. I povrijegjena krijepost, koja

imade mo; jer je jasno da je ona svaki put kad ju
ko povrijedi spremna osvetiti se, a moe sada. I strah
pred onima koji mogu togogj izvesti, jer naravno da
su i ti uvijekq spremni. Poto je svjetina slabija i pod
legava koristi i poto je u pogibelji kukavica; u ponaj
vie je sluajeva strano, kad je ko u tugjoj vlasti, te
su suznalice kojega zloinca ovomu strani, da ga ne
odadu ili na cjedilu ne ostave. Onim kojima je mo
nepravdu uiniti, strani su oni koji ju mogu uiniti,
jer ljudi obino ako mogu ine nepravdu. 1 oni kojima
je nepravda uinjena ili barem misle da im je uinjena;
jer ovi uvijek na zgodnu priliku ekaju. I oni koji
nepravdu poinie su strani, jer se boje, da e im se
odmait, a u tom se, rekosmo sastoji strano. I oni
koji se s drugima o jednu te istu stvar bore, koja ne
moe u jedno vrijeme obojici zapast; jer proti ovako
vima su u vjenom neprijateljstvu. I oni koji su sna
nijima od nas strani, jer tim e vema moi nama na
tetu biti, kad su ve nanijima. I oni kojih se snaniji
od nas boje, iz toga istoga razloga. I oni koji snanije
nego smo mi pogubie. I oni koji na loije nego smo
mi navaljllju, jer ti su ili ve sada Strani ili e biti
kad jaaju. I od povrijegjenihineprijatelja i protivnika
ne oni koji su estoki i iskreni, nego koji su tihii
ironiki i zlice; jer od ovih se ne zna da l' nisu blizu,
te nije -niti jasno da su daleko. Sve ovo strano pako
postaje tad jo stranije, kad onaj koji ta zgrijei,
nije kadar isto popraviti, bud u ope bud bez pomoi
 17
neprijatelja. I ono gdje ne imade pomoi ili barem ne
lalike. U kratko rei sve ono je strano, to bi, kad
bi se drugomu dogodilo ili mu prijetilo, u nas saaljenje
pobudilo ')
to je strano i ega se ljudi boje o tom sam
mislim skoro sve ponajglavnije toke naveo, prelazim
na onu, u kojem se stanju nalazei se ljudi boje. Ako
je strah afekt koji nastaje iz oekivanja da e nam se
togogj pogubna dogoditi, jasno je da se niko ne boji,
koji misli da mu se ne moe nita dogoditi, ili da se
ne boji onoga to misli da mu se ne e dogoditi. Nuno
je daklem da se oni boje, koji misle da e im se
togogj dogoditi, i to od nekih ljudi i neke zgode i u
neko vrijeme. Misle pako da im se ne e nita dogoditi
ili oniAkoji su veoma sretni i ugledni, pa su naprasnici
preziratelji i odvanici, to bogatstvom, moi, mnogo
brojnim prijateljima i snagom postaju, ili oni koji
misle da su ve sve pretrpjeli pa su prama budunosti
hladnokrvni ko to n. pr. oni koji su na smrt osudjeni.
Treba dakle da im jo ostane nada da e se izbaviti
onoga, radi esa ih groza hvata. Dokaz tomu jest to
nas strah nuka da se svjetujemo, a niko se ne svjetuje
ol onom u to je svu nadu izgubio.
Evo to opeta veli Aristotel o strahu. Pobugjuje
Ali daklem tragedija u nama ta dva afekta?
l) Prva dva pitanja: esa i koga se ljudi boje su rijeena,
ali ne jedno za drugim, nego iza nekoliko stranih stvari
navodi strane ljude pa onda opeta stvari. Prelazi na
tree, u kojem stanju se ljudi boje. .
2
 18

Aristotel ree u deniciji tragedije, da ona opo

naaju in dostojan i potpun itd. pobugjuje saaljival
nje i strah.
to nam se u tom dostojnom i potpunom inu
prikazuje?
U estom nam poglavju poetike veli Aristotel da
se u tragediji prikazuje srleai nesiesa. a u 13. nam
razlae na kom i kako nam ta srjea i nesiiea u
-tragediji treba da bude prikazana, daTh-'as ona uzmogne
na strah i saaljenje pobuditi. U tom nam poslu
kae evo ovo:
j prvo: pe smijei sedprazazil da-pps/\gemlepo
stan ovjek od etna postane nesrjftan; jer to niti
( je strano niti bu 1 saaljenje, nego je grozno;
drugo: niti da posvexlopak od nesetna srjetan;
jer to je od svih sluajeva najgori poto ne budi-niti
lantropije (ovjekoljubja) niti saaljivanja niti straha;
tree: niti da posvemopak od sr etna nesrxejan;
\jer to bi dodue pobudilo lantropiju, ali ne bi niti
j saaljivanja niti straha; jer ono nas obuzme kada koga
nezaslueno stigne mawa, a ovaj kada kojega nama
ravnoga;
etvrto: ostaje dakle da takav ovjek, koji megj
ovima stoji; a takav je ovjek koji niti je posvekia
krjepostan, niti takav da gaposti va sa zloe ili opakosti
t nesrja, nego sa koje pbgrjeke, i to ovjek koji stajae
u ve ikoj slavi i s-izci n. pr. Edip, Tieste ili koji
drugi takovi.
.z
 19
Valja dakle - zavruje Aristotel - da nam se
prikae kako od sjgtna postaje nesfuan ne zlobom
nego kojom velikom pbgrjekom ovjek takav kakova
ga gore oprefjelismo ili rajbolji nego gori od takova.
Kad usporedimo ovo Aristotelovo opredijeljenje
traginoga ina u poetici sa onim saaljivanja i straha
u retorici, nalazimo da je megj saaljivanjem i strahom,
koje tragedija budi i megj onim kako ga Aristotel u
retorici opredijelio neka razlika; jer
prvo: u tragediji nam se prikazuje kako koji,
dodue plemeniti ovjek, ali inae ovjek nama ravan
t. ko i mi pbgrjekam i manama podvren sa svoje
goleme pogrjeke od _szjetna postane nesam pa nas
time saaljenje dodue obuzme, jer ovonas obuzimlje
kada vidimo daje koga nezaslueno nema postignula,(
to i na traginom junaku vidimo, koji je svojoj ne
:iggi kriv, ali je ona tolika da nam se ipak ini daj
je nezasluena; nu to saaljenje je nita ne manje od
obinoga razlino, jer lsiu kazalitu sgijstni, da MM
ono ba nije istina to sala-daskama pred naiiE' oima
zbiva, nego da je to pjesniki izum: nes 'ea traginoga
nas junaka, kada se dobro predstavlja, us rese i za as
se moe biti i uznesemo ko da nismo u kazalitu, ele
je ipak u naoj dui laglje nego da bismo koga u
istinu gledali patiti.
Drugo: jo vema nego li tragino saaljenja od
obinoga, razlikuje se tragini strah od obinoga. Ari
stotel veli o strahu, da je neka b ili nemir koji u
nama nastaje uslijed predstave kakova prijeteeg (razumije
" =i=
 20

Sse nama) pogubnog ili bnog zla. Taj strah tragedija

ne moe u nama pobuditi, jer u kazalitu ne prijeti
.nama nikakovo zlo nego traginomu junaku prijeti.
Tree: taj obini strah ne moe po Aristotelovu
mnijenju tragedija niti s toga u nama pobuditi, to on
o tragediji izrino veli, da ona pobugjuje saaljenje i
strah, a ova se dva afekta iskljuuju, da ne mogu oba
na jedan put naom duom vladati, jer ovjek, kojega
strah obuzme, tomu za svaki drugi afekt, pa tako i za
Saalost dua obumre. To i sam Aristotel izrino veli
u rotorici govorei o saaljenju u petom poglavju gdje
jno ree: strallota je posvena razliita od
saaljenja te ubija u nas m saaljenja.
etvrto: Aristotel i sam izrino taj trag.ini strah
drugai.e
poglavjlii: osIa/\alljilvllanjegnas
red"el.'u'e ne o li ona' obini kada
obllizme velei koga
u 13.

nezaslueno snagje nesr.ea a strah kada

koga nama ravnoga, docim o obinom sasma
drugaije veli da je b ili nemir due, koji nastaje
kada nama kakovo pogubno ili bno zlo prijeti.
i Tragedija dakle ne budi u nama obino saaljenje

i strah nego tragiki.

PA U em se to tragiko saaljenje i strah sastoji?
s Eto u ovome. Mi u kazalitu gledamo kako koji ple
meniti ovjek sa svoje pogrjeke pade u nesreu, pa
budui u toj iluziji da se to zbilja zbiva, saaujemo
ga, a u toj alosti je namahi tragiki strah iinanentan,
jer vidimo
. da je taj junak, ovjek ko i mi i da pati
\
 21

sa pbgrjek, koju bismo i mi ili koji od naih mogli

poiniti i time u istu nesleau pasti.
To je smisao rijei a tragedija u nama budi
saaljenje i strah. Pogjimo na drugu est definicije, da
pobugjuju u nama saaljenje i strah ienje tih
afekta postiava. Kako stoji stvar s tim ienjem afekta?
Evo odgovora.
Kod Grka se ekstaza, mahnita bolest due, veoma
esto javljae;kako tada svijet bijae-lakovjeran dogjoe
na misao, da takova ovjeka lijee razliitim sveeni
kim ceremonijama. Takovu bi naime mahnitovcu pje
vali i svirali najuzburkanije melodije i vikali bi nad
njime razliite sveenike formule. Tom tutnjom i hala
bukom doao bi mahnitqtac u jo veu uzrujanost te
bi postao ko bijesan, nu kad. bi se estito izbfjesnio,
postajalo bi mu lake, odlanulo bi mui za as bi
posveina ozdravio. Takovo lijeenje nazivahu Grci
xxxgav = istiti aod toga postademfzestavf~k=w
ienje, koje imagjae posvetmreligiozno znaenje.
Aristotel je dakako tjfidio da to ienje ekstaze
ne visi o onim misterioznim sveenikim ceremonijama,
nego je ko sin lijenikiiko vjetak u prirodoznanstvu
namah zapazio, da sa lijeenjem takovih mahnitovaca
biva isti proces ko i kod lijeenja nekih bolesti, koje
nestaju kad se u tijelu bolestnikovu podrai i uzburka
ono to mu bolest; prouzrokova. Tako se lozof, raza
brav u toj katarlti mediciniko-terapeutiki momenat,
poslui njome ishoditem za svoju teoriju tragedije.
Aristotel naime dogje na tu misao, da e, ko to taj
 22
` tutanj i halabuka pomuti i podrai ekstazu t. afekt,i

koji ne imade nikakova objekta, pa ju upravo tim uz

rujavanjem ublauje, isto tako i za one afekte koji
imadu stalan objekt, biti sredstva, koja e im. takovim
paliativom posluiti. I takovo paliativno sredstvo za
nijopenitije afekte, saaljivanje i strah, kojima je
svaki ovjek vie manje podvren, nagje u tragediji.
Sada je samo jote pitanje rijeiti, u emu se
sastoji ona paliativna mo tragikoga saaljivanja i
straha, koju oni imadu na nae obine afekte, na to
evo odgovora.
Tragino nam saaljivanje i strah posvema duom
oblada, za as nas ko omami i uini, da tonemo u nazi
ranju sudbine tragikoga junaka; utom naziranju vidimo
kako tragikoga junaka, dodue ovjeka ko i mi, ali
ipak mua plemenita i sjajnaisa svojih krjfjepost iznad
obina svijeta stojea, snalazi golema nesrjea, i tim
naziranjem jdolazimo (ma i ne znajui) do 'uvigjanja,
kako je i najodlinijim ljudima dosugjeno da pate, i
kako oni te patnje, prema kojima su one obine to ih
u svijetu vigjamo nitetne, i u svojoj smrti dinoi
pobjedonosno podnose. Time dolazimo (mai ne znajui)
do nauke, kako je nitetan objekt, koji je obino pred
\metom naega saaljivanja i straha, a u toj nauci nam
naim obinim afektima saaljivanja i straha odlane.
U tom lei ona naslada kojom tako rado u kazalitu
boravimo. W
 Aristotelova poetika.

1. Prozborimo i o samoj pjesnikoj umjetnosti i

o vrstima njenim, kakove je koja naravi; i o tom
kako treba rasporediti povijest, l' da pjesmtytr bude
lijep, napokon jo i o tom, od koliko ikakovih se esti
[svaka vrst] sastojif* a isto tako i .w ostalom4 to u
ovo istraivanje pada, zapoii prema naravi stvari
onim to je prvo. "
Epopojia dakle i tragedijsko pjesnitvo, napokon
i komedija i ditirambsko6 pjesnitvo i ponajvei dio
auletike i kitaristike7 i orhestike sve ove umjetnosti
u ope uzeto oponaajuf' Razlikuju se pako megju
sobom trojim: to ili raznim sredstvima, ili to razne
predmete ili to razlino, a ne na jedan te isti nain
oponaaju. Ko to naime neki bud bojamaw bud obli
cima mnoge stvari slikujui ih oponaaju, i to jedni
kano umjetnici, drugi kano svjebani vjetaci a trei
kano sposobnjaci od naravi, tako je i sa pomenutim
umjetnostima: ,sy/e/gponaajuwiebkte/iw
ritmom, govorom i harmonijom3 nuf [oponaaju ih] ilit
samo jednim od tih [sredstva] ili sa vie njih podjedno.
Samo harmonijom se sluei n. pr. [oponaa] auletika
i kitaristika (i ako imade jo kojih takovih umjetnosti
n. pr. siringistikai) Samo ritmom pako, bez harmonije
24

oponaa veina plesaa (i ovi naime svodei takte u

oblike svoga tijela oponaaju i znaaje i afekte i ine).
Epopojia pako samo govorom bud razvezanim bud
metrima, a ovim opeta, li ih megju se mijeaju ili se
samo jednom vrsti metara sluei. [To vrijedi naravno
samo za one pjesmotvore] u kojima se oponaa to to
rekosmo;'5 jer mi ne bismo mogli nita nazvati zajed
niki megj mimima Sofronovim iXenarhovim i megj
govorima Sokratskim, sve kad bi ko trimetrima ili ele
gejskim ili kojim od ostalih [metara] to takova opo
naaoJ6 Samo neuka svjetina pridodavajui imenu
metra rije 'nciaiv zove jedne eyeiorrsia druge itairoio,
ne nazivajui pjesnika po oponaanju pjesnikom ve na
sploh po metru. Ta oni ma ko ta o ljenitvu ili
muziki u metrima spisao tako obiaju nazivati. A ipak.
ne imade megj Omirom i Empedoklom '7 nita zajed
nikoga do metra, pa stoga je pravo, da onoga zovemo
pjesnikom a ovoga pravije ziologom nego li pjesnikom.
Isto tako emo i onoga, koji bi mijeaju sva metra
oponaao, kako no HajremonIB ispjeva Kentaura, od svih
metara sastavljenu rapsodiju, nazvati pjesnikom.
O tom dakle neka budu,te ustanove. Imade pako
umjetnosti, koje se slue svim sredstvima, velim naime
i ritmom i pjevanjem i metrom, kano n. pr. pjesnitvo
ditirambsko i nomsko'9 zatim tragedija i komedija.
[Te] se opeta razlikuju to se one [prve dvije umjet
nosti] slue naskroz u itavoj pjesmi [svima trima
sredstvima], a ove [druge dvije] samo u [pojedinim]
dijelovima. 90
 25

2. Tako se dakle, velim, te umjetnosti razlikuju

u pogleda sredstv kojima oponaaju, poto pakn oni
koji oponaaju, inee a' ljude oponaaju, a ovi nuno
ili dostojni ili nitavi jesu (jer svi znaaji potpadaju
pod jedan od ovih dvaju: zloom naime i krjepou
razlikuju se ljudi u pogledu [svojih] znaaja), to ili
[oponaaju] bolje od obinih ljudi ili gorje ili i takove
kakovi su obini ljudi. Tako stoji stvar i kod slikara:
Polignot n. pr. slikae bolje, Pauson gorje, a Dionizije
kakovi su obini ljudi. W Nu jasno je da e i u svake
od pomenutih oponaajuih umjetnosti biti te iste raz
like te da e isto tako [i svaka od njih] tim to neto
drugo oponaa biti drugojaija. _ Ta te iste razlike
mogu nastati i kod orhostike i kod auletike i kod kita
ristike a i kod prozom sastavljenoga pjesnitva koi
kod onoga, koje se samo metrom slui. Omir n. pr.
[oponaa] bolje, Kleofon 93 isto takove, a Hegemon
Taanin4 onaj koji no prvi poe pjevati parodijei
Nikohare 95, koji spjeva Delijadu gorje. Isto tako [stoji
stvar] i kod ditiramba i noma: Timotejevi'26 [se n. pr.]
Perijatici i Kiklopi [tako razlikuju] od Filoxenovihf
A [napokon] stoji i tragedija prema komediji u istom
odnoaju razlika, ova naime nastoji nitavije oponaati
a ona plemenitije od obinih ljudi.
3. Jo je megj ovim [vrstima pjesnitva] jedna
trea razlika: naime kako e ko koji od tih predmeta
oponaati; uz ista bo sredstva i iste predmete mogu
oni koji oponaaju ili pripovijedaju [oponaati] (pri
em se ili premetnu drugom kojom osobom, ko to to
26

Omir ini. ili sami pripovijedaju pa se nepremiu) 98 ili

kano da sve sami ine i rade. '29
U ovim se dakle, kakonoisprvice rekosmo, trima
razlikama kree oponaanje te su: sredstva, predmeti
i nain. Tako bi se Sofokle na jednu ruku mogao
smatrati isto takovim oponaateljem ko to je Omir,
jer obojica oponaaju dostojne ljude, na drugu ko to i
Aristofane, jer obojica oponaaju ineeiradee (pv'ra).
Po tom, kako neki kau, i imadu dramata svoje ime,
to oponaaju inee (Bprrra) ljude. Pa stoga si i pri
svajaju i tragedijuikomediju Dorani; komediju Dorani,
i ovi ovdje [u Heladi] (tvrdei da je za vrijeme kod
njih opstojale demokracije nastala) 30 i oni u Siciliji
(jer da od onuda bijae pjesnik Epiharm, mnogo
stariji i od Hionida i od Magneta);39 a tragediju neki
Peleponea ,if navodei imena za dokaz. [Oni] naime
vele, da ni sela to su oko gradova zovu xuoi a
Atenjanijwi te uza to mniju, da xuntooi' (komedijai)
ne imadu svoga imena od awuoCeiv (lunjati) vee otuda
to se prezirani u gradovima, po xiuon (priselitima) ski
tahu; nadalje da oni initi vele 92v a Atenjani np'rreiv. 34
4. O broju dakle i o kakvoi razlika, kojih u
pogledu oponaajue umjetnosti imade budi to reeno.
ini se pako da su pjesniku umjetnost u ope, proiz
vela dva poticala, i to dva u ovjeoj naravi leea.
'Ljudima je naime ve od djetinstva prirogjen: jedno
nagon k oponaanju pa se tiem od ostalih ivotinja
razlikuju to je ovjek oponaanju ponajpae sklon, te
si i prve svoje nauke oponaajui prisvaja, drugo to,
 27
to rado gledaju ono to je oponaano. Dokaz tomu
jest to u svijetu biva: predmete koje nam se u naravi
gledati gadi, od tih slike, im tonije izragjene rado
- promatramo n. pr. slike najodurnijih ivotinjaimrtvaca.
Uzrok je tomu taj, to je uenje ne[samo losoma
veoma ugodno zanimanje nego isto tako i ostalim
ljudima; samo to ovi kratak as uza nj prianjaju.
Ljudi naime stoga slikerado glegju, to gledajui mogu
uiti i suditi to koja predodje n. pr. to je onaj;
jer ako gledalac naslikana predmeta prije vidio nije,
nee mu se dopasti [slika] u koliko oponaa ve sa
vjetine kojom je izragjena ili sa boje ili sa kojega
drugoga takova uzroka. Poto nam je pako ve od
naravi prirogjen nagon i k oponaanju i k harmoniji i
k ritmu (jer da su metra samo dijelovi ritma na dlanu
je) 35 to oni, koji ve od naravi k tome najvee spo
sobnosti imagjahu, usavrivajui iste po malo, stvorie
od improvizacije umjetnost pjesniku. Podijelilo se je
pako itavo pjesnitvo prema prirogjenim znaajima
pojedinaca: ljudi ozbiljniji naime oponaahn djela lijepa
i takovih ljudi djela ,36 a ljudi vjetrogonje djela prostih
i surovih, sastavljajui isprvice pjesme podrugyice kano
oni drugi himne i enkomijaf U pogledu pjesnika koji
bijahu prije Omira nismo od nijednoga nikakove takove
pjesme u stariju navesti, nu sva je prilika da jih bijae
mnogo; Omirom pako zapomi moemo n. pr. njegovu
Margites i tomu sline?8 U ovima se prema naravi
predmeta uobiaji [uzimati] jambski metar (radi toga
i imade sada ime jambski to se u tom metru megju
28
se podrugivahu) te megj starima postadoe jedni jamb
ski, drugi heroski pjesnici. A ko to upogledu dostojnih
djela Omir
ne samo bijae
dobro ponajpae
vee pjesnik nalikova)
i dramatiki40 (jer on nam
isto jedini
nam i
tako on prvi dade primjere za komediju, ne udjelotvoriv4l
ono to je pogrdno vee to je smijeno:49 njegov se
naime Margites prema komediji odnosi isto tako ko
to Ilijada i Odiseja prema tragediji. Kada pako trage
dija i komedija nastajae, tad od onih pjesnika, koji se
prema svojoj naravi na jednu od. tih dviju vrsti pjes
nikovanja dadoe, jedni od pjesnika jamskih pjesama,
postadoe pjesnici komedija, a drugi od epskih, pjesnici
tragedija, poto su ta dva naina pjesnikovanja znatniji
i veliajniji od onih dvaju. Rasprava o tom, da li se
je tragedija u svom sadanjem obliku dovoljno razvila
ili nije, o em moemoili stvar samu sobom ili ju
obzirom na kazalite uzmi suditi, to ne spada amo;
postavi pako s prvice od improvizacije i ona i kome
dija, ona naime od onih koji vogjahu pjevanje diti-.
ramba 43 ova od onih koji falske pjesmef koje su jo
i sada u mnogim od gradova u obiaju, pomalo se
dizae, doim se ono to se od nje pomolilo uvagjae,
i proavi mnoge promjene zaustavi se tragedija u
svom razvoju, poto je paixstignula ono to po naravi
stvari imade biti i poto u pogledu broja predstavljaa
Ajshil prvi mjesto jednoga dva uvede, korske pjesme
umanji, dialog glavnom stvari uini, a triiskenograju
Sofokle (uvede). 45 Isto tako-i od isprvice duljinom
svojom neznatnih povijesti i od lakrdijakog govora,
 29

budui se iz satirike pjesme ragjae, tek vremenom

doprje do dolikujue joj dostojnosti. I metar od tetra
metra postade jambski. Isprvice se naime sluahu
tetrametrom, budui bijae pjesma satirina i bolje
plesu prikladna, nu poto se dialog razgranio bijae,
nagje se stvari pripadajui metar sam sobom: za raz W

tomu to u megjusobnom razgovoru ponajvie u jambima/i m4

govorimo, u hexametrima pako rijetko i kad, to prela
zei granice harmonije obinoga govora. Sto se napokon
jo broja epizoda i ostaloga tie im vele da su se
pojedinosti uresile, to pustimo kano stvar o kojoj se je
ve govorilo, jer bi odvie dugaak posao bio svako
pojedince razglabati.
5. Promjene dakle u razvoju tragedije i oni kojima
iste nastadoe, to nam je stvar poznata, komedija pako
ostade s prvice, budui se ne bavljae dostojnim pred
metom zanemarena. Tek kasno negdje dozvoli arhont
kor za predstave komedija, a donle bijae u rukama
Volj.io. I tek otkako je ve neki stalni oblik
dobila spominju nam se ovi nam poznati pjesnici njeni.
Ko li pako liea ko li dia-log, koli broj predstavljaa
- uvede, to nije poznato. Povijesti zainjati ko Epiharm i
Formis,47 to se sprvice u Sioiliji obrete; od pjesnika
pako atenskih poe prvi Krate okaniv se ospibinjziinb
skoga pjesnikovanja openite predmete i povijesti
zainjati. 48
Ona epopojia dakle [koja] nam se sa tragedijom
jedino u tom slagae, to isto tako ko i ona oponaa
 30

predmete dostojne a tim se od nje razlikovae to se

samo metrom ili govorom slui, ito je pripovijest;
(jo se i duljinom: om naime tra edi'a na svwine
patgjlpda jQj/.Qin/obavi za vri'eme 'edno a suna
.. ..
]ngga_o\`bboda1h/Knio. Ena/isto \to vri eme relaz
. 49 epo _
pojia pako je u pogledu vremena neograniena _- jo
se [dakle] i tim razlikuje. To megjutim isprva injahu
pjesnici isto tako u tragedijama koi u eposima. Od
dijelova pako su jedni zajedniki, a drugi su osebnost
tragedije. [U istom odnoaju stoji opeta prema komediji
ona epopojia, koja se s komedijom samo dotle slagae
to oponaa predmete nitavije] oxmedijapzix kako
rekosmo
nmrmtooponaa ono. to 'e prostije
je~ikvareno, vei samo
surovije, 'nu' i ak
onuvrdgbu
koja je smijena. Smijeno je ona mana i ona rugoba
koja ne boli i koja pij? tetna n. pr. smijeno lice,
to je neto runa i izjerena a ne boli. Tako se onaj
koji se razumije u tragediju i u onu koja imade ozbi
ljan predmet i onu koja prost i surov, isto tako i u
epose rlazumije; jer togogj pripada epopojii to i trage
diji, nu ne sve ovoj to i onoj.50
6. O onoj oponaajuoj umjetnosti, koja se slui
hexametrima i o komediji govoriti emo poslije a sada
o tragediji, naznaivi iz onoga to rekosmo izlazee
opr,edjjelenje njene biti. ,l/xggQijkdakle 'est vrstpjes
Pivadelwmrlaelsafeil/Ssiw
\rst u pojedinim njenim dijelovima posebice uzima i
sredstvom ineih a ne pripovijeu, in dostojan i
potpun, imajui neku veliinu, tako oponaa, da pobu
 31

gjuju saaljivanjei strah, ienje tih afekta postiava.

ritmian i harmonian i u metrima sastavljen, pod

rijeima pako pojedince svaku vrst od ukrasa u svojim
dijelovima uzimajui to, da se u 'edni di'elov. a
glmieimalnmcirndwnugmmpiasgigwljm-APOO
pako to oponaanje izvode inei, to e svaki nain
prvi dio tragedije biti scenerija, zatim glazbeno skla
danje i govor, jer tim oni oponaaju. Pod govorom
razumijem naprosto spajanje rijei, a pod glazbenim
skladanjem ono to svaki znade, da se pod tim razu
mijevati imade. Poto se nadalje [u tragediji] oponaa
in a in izvruju inei, koji [nuno treba da budu
kakovi po svom znaaju i mislima (jer po ovom
[dvojem] opredjjeljujemo kakvou inova u kojima o.>eta
svikolici ili uspiju ili neuspiju); poto se nadalje in
oponaa u povijesti, a svaki in [kako vigjesmo] od
dvojega potie t. od misli i znaaja (pod povijesti
naime razumijem rasporegjivanje inova, pod znaajima
ono po em ineima kakovu kakvou dajemo, pod
mislima pako nain kojim besjedei togogj dokazuju
ili svoje mnijenje izriu) -- jQ/jgjakl/gww
ine tra edi
'o ti su: oves/,lna/wisli,
t scenerija govori
N

gla.beno skladanje. _ Na sredstva naime kojima se

oponaanje izvo i pa aju dva dijela, na nain jedan,
na predmete tri 5' i iznad toga neimade nita vie.
Pomnogi pjesnici paze samo na koji pojedini od
ovih dijelova ko da su to vrsti tragedija, te misle da
 32

ponajpae djeluje ili scenerija ili znaaj ili povijest ili

. govor ili glazbeno skladanje ili misli.
Pona' lavni'e od ovih 'est ras ore 'ivan'e inova.
Jer tragedija ne oponaa ljude ve in i ivot: poto
sxfjpu i nesrjpu. 59 Sjpa naime i nesrjpa pokazuje
se u injenjua iNc/ijel ovjeega ivota jest injenje a
ne kakvoa: po svom znaaju su ljudi kakovi po
inenju pakt] su ili srjetni ili-nes 'etni. Pjesnici nam
dakle ne oponaaju inee stoga, da nam znaaje opo
naaju, ve radi ina uzimlju podjeno i znaaje u obzir.
Tako su inov i povijest cijel tragedije, a cijel je u
svakoj stvari najglavnije. j\Z/atxinriwrxitigi/edi~oj
(pgimae/-w bismo .simoglixp.omliti, bez [tono
izraenih] znaaja pako bismo: tau tragedijiinnogih
danas ivuih pjesnika toga ne imade, ai u ope imade
mnogo takovih pjesnika. Tako iu pogledu slikara to
isto o Zeuxidu prema Polignotu moemo kazati: Polignot
je naime vjet u izrazivanju znaaja, u Zeuxidovim
pako 'slikama nije znaaj ni malo izraen.53 Zatim:
ako ko majo kako lijepo sastavljene govore iz znaaja
poue, i ma jo kako lijepe besjede i izraze, i jo
aiib vjeto smiljene misli jedno do drugoga poredao,
ipak ne e postii ono to rekosmo da je zadaa tra
gedije, vee mnogo prije ona tragedija u koje je to
neto loije izvedeno ali imade povijest i rasporegji
vanje inova. 54 U slinom odnoaju stoji stvar i pogle
dom na slika.riju: ako nam ko n. pr. ma kako lijepe
boje bez reda nalii, nee nam se tako dopasti ko onaj
koji nam sliku predoi, ma samo i u obrisu. Osim toga
 33
su one stvari, kojima tragedija nae srce ponajpae
osvaja, dijelovi povijesti, to su peripetije i upoznanja.
Jo je tomu napokon i to dokazom to svi koji se
pjesnitvu posvete prije zahtjevima umjetnosti upogledu
govora i slikanja znaaja zadovolje nego li u pogledu
rasporegjivanja inova n. pr. skoro svi stari pjesnici 55
Temel' dakle i rek bi ua tra edi'e 'est ovijest a
drugo su znaaji. Jer tragedija oponaa in a radi toga il"
ponajpae inee. Tree su misli. Pod tim razumijem
sposobnost govoriti ono to treba i dolikuje, upravo
ono to je pogledom na govornitvo zadaa politike i
retorikem [ovjek moe naime dvojako govoriti: ili
politiki ili retoriki: stari govornici govorahu politiki,
mlagji govore retoriki. Isto tako je u tragediji] osobe
naime starih pjesnika govorahu politiki, a dananjih
govore retoriki.57 [Pod politiki pako razumijem takav
govor u kojem se kazuje znaaj; pod' retoriki pako
koji potie od umovanja]. Z/nwlvii/ggworimk

Stoga ne imade u onim govorima znaaja, u kojima

govornik budi u ope ne veli za im tei to li izbje
gava, bud da ta tenja ili izbjegavanje nije jasno.
Misli [se pako u govorima oituju] u nainu kojim se
dokazuje da to je ili nije ili kojim se u ope to izrie.
etvrto je: za dialog, govor: pod govorom pako razu
mijem, ko to ve prije rekoh saopivanje rijeima
(to oprodijelfenje vrijedi isto tako za vezani koi za
razvezam govor); a za ostale dijelove tragedije, glaz
beno skladanje, koje je najugodnija ukrasa. Glazbene
' 3
 34

skladanje spada na muziku, stoga se valja o istom

jpoblie iz teorije muzike uputiti. Scgieg/ijapajpo-kon, i
ona djeluje na nas, nu ona je ponajpae izvan obsega
ove umjetnosti i spada najmanje na pjesniku umjetnost.
Tragedija e naime i bez kazalitne predstave i bez
_ gj; predstavljaa djelovati, a povrh toga spada shodno
f' uregjenje scenerije vie na reisera nego li na pjesnika.5B
7. Poto to opredijelismo recimo nadalje kakovo
valja da bude rasporegjivanje inova poto je to prvo
i najglavnije u tragediji. Rekosmo da tragedija oponaa
in potpun i cjelovit, imajui neku veliinu, jer je i
ono cjelovito to ne imade nikakove veliine. Cjelovito
pako jest ono to imade poetak, sredinu i svretak.
Poetak je ono to nikada ne stoji iza drugoga esa,
ve je takovo, da iza istoga neto drugo stoji ili nastaje;
svretak pako obratno ono to je takovo, da iza neega
drugoga stoji,' (tako je ili uvijek ili barem obino) a
iza istoga nita drugo; sredina pako, to i samo stoji
za drugim i iza esa drugo. Valja dakle da dobro
rasporedane povijesti niti im mu drago poiinlju niti
se gdje mu drago dovruju, ve da se dre reenih
ustanova. Nadalje: ono to je lijepo budi slika budi
koji mu drago predmet, koji se iz vie dijelova sastoji,
treba ne samo da ove dijelove dobro rasporene imade
vee ne smije ni velik biti kako mu drago. Ljepota se
naime sastoji u veliini i u redu, stoga ne moe niti
posvelsQa malena stvar biti lijepa, (jer nam se nazor,
ako traje odvie kratko vrijeme, smuti) niti posvema
velika (jer je ne moemo na jedanput nazeti, nego
 35

nam se pri naziranju izgubi jedinost i cijelost nazora)

n. pr. slika od 10.000 stadija. Stoga treba, da ko to
tjelesa i slike treba da imadu neku veliinu, a da ova
ne prijei preglednost, da isto tako i povijesti imadu
duljinu, a da ova ne prijei pamenje. to se tie opre
delenja duine uzimajui obzir na kazalitne predstave,
na utisak to ga predstava ini, to ne spada na ovu
umjetnost (jer kad bi se imalo 100 tragedija megju se
takmiti, to bi tak enje bivalo po uri ko to vele da to
drugdje biva);60 to se pako onoga na narav same
stvari: vazda je ona povijest ljepa koja je dua od
drugih a jo ju je moi [cijelu] upamtiti, da u kratko
reemo: duina za koje moe, uslijed in koji ili vje
rojatno ili nuno jedan iz drugoga teku, iz nesrjee
nastati srjpa ili iz srj\ee nesrjpa, to je dostatna duina_
8. Povijest pako nije, ko to neki misle, jedin
stvena, ako se u njoj ojednom radi, jer jednomu
pripada mnogo, da veoma mnogo takovih stvari, da od
nekih tih stvari ne postaje jote nikakova jedinstvenost.
Pa tako i mnogo in jednomu pripadaju od kojih ne
nastaje nikakav jedinstveni in. Stoga se ini da su
svi oni pjesnici pogrijeili, koji Herakleidu, Tezeidu i
tomu sline pjesmotvore spjevaes povagjahu se naime
mnijenjem, da poto bijae jedan Herkul, dai povijest
o njem mora da bude jedinstvena. Omir, ko to se u
ostalom odlikuje, ini se, da je i u tom pogledu shvatio
ono to valja, budi to bijae umjetnik, budi to spo
sobnjak od naravi. Sastavljajui naime Odiseju, ne opjeva
sve to ovaj doivje n. pr. da ga na Parnasu ranief*9
s
 36

da se pri skupljanju vojne priini luda3 ine koji

ne potiu nuno ili barem vjerojatno iz drugoga kojega
ina koji se zbio; vee sastavi Odiseju oko ina take
jedinstvenosti, kakova velimo da imade biti ,64 a isto
tako i Ilijadu. Valja dakle da, ko to svaka od ostalih
oponaajuih umjetnosti oponaa jedinstvenost, isto tako
i povijest, poto oponaa in, jedinstven i cjelovit opo
naa, i da zgode budu tako na pojedine dijelove raspore
dane, da se, ako se jedan dio premetne ili oduzme,
itavo razvrgne i4rrasklima: jer to je takovo da ne
ini nikakove vidime razlike, ako se nalazi u cijelosti
iili ne nalazi to nije niti dijel cijeloga.
9. Jasno je nadalje iz reenoga jo i to, da nije
pjesnikova zadaa pripovijedati, to seje dogodilo, nego
u to bi se dogoditi moglo, te to je u pogledu vjerojat
iknosti ili neophodne poljedice mogue. Historik se naime
ipjesnik ne razlikuju megju se tiem, to onaj pie
razvezanim a ovaj vezanim govorom, jer ovjek bi
mogao Herodotova djela u vezan govor svesti, pa bi
ona nita ne manje ostala historija u vezanom govoru,
ko to su u razvezanom; nego se razlikuju tim, to
onaj-pripovijeda to se je dogodilo, a ovaj ono to bi
. e dogoditi moglof*6 Stoga je pjesnitvo vie lozono
` i jdostojnije68 od historije, 67 jer pjesnitvo uzimlje stvari
vie openito, a historija pojedince. Pod openito pako
razumijem takove govore i ine, koji ili vjerojatno ili
nuno iz predoena znaaja potiu, to pjesnitvo ve
pri nadijevanju imena imade na umu; pod pojedince:
n. pr. sve ono to Alkibiade poini ili to mu se dogodi.
 37"

Pogledom na komediju se to to rekosmo jasno vidi;

sastavljajui naime povijest od zgoda vjerojatnih, i
imena bud kakova smiljaju, a ne zainjaju ko jambski
pjesnici svoje pjesmotvore o pojedincu ovjeku.69 U
tragediji se pako dre obstojalih imena. Uzrok je tomu
taj: to je mogue to je i vjerojatno; ono pako esa
nije ni bilo, ne drimo niti pravo moguim, to pako
jest bilo, to je oevidno mogue, jer da je nemogue
ne bi se bilo ni dogoditi moglo. Megjutim i u nekim
tragedijama imademo jedno ili dva poznata imena a
ostala izmiljena, a u nekima [ne ima] nijednoga pozna
toga n. pr. u Agatonovu70 ,,cvijetu, ukojem su i ini
i imena izmiljena, pa se ipak nita nemanje dopada.
Stoga ne valja zahtijevati, da se svaki pjesnik dri
predavanjem nam sauvanih povijesti, koje su obino
predmet tragedijama. To bi bilo smijeno zahtijevati,
jer i ono to je poznato, samo je nekolicini poznato, a
dopada se ipak svima. Iz toga dakle jasno slijedi, da
pjesnik treba da bude vie zainjalac povijesti nego li
metara, jer ga oponaanje ini pjesnikom a oponaa
ine. Nu ako katkada opjeva zgodu koja se u istinu
zbila, ostaje nita ne manje pjesnik, jer nita ne smeta,
da neke od tih zgoda budu takove, da se ini vjero
jatno ili mogue da su se zbile, prema emu ih pjesnik
zainja. - Tragedija pako ne oponaa samo in dovren
nego takav, koji strahi saaljenje budi, a to se ponaj
pae zbiva kada se in nenadano zbude, jer to nas naj
vema ustrese, a jo bolje [to biva] kada je takav
nenadani in poljedica kojega drugoga. Takav e in
 38

biti udnovatiji nego li koji se od sama i sluajno

dogodi, jer, od sluajno se zbivih inova ine se udno
vatiji, o kojima se ini da se nahvalice zbie, ko to
je to n. prjkod onoga gd'e no kip Mitija u Argu ubi
krivca Mitijeve smrti, padina nj kada ga razmatrae.
_prini se naime da se to takova ne moe na slijepo
dogoditi. Stoga e nuno takove povijesti biti ljepe.
10. Povijesti se pako dijele na proste i na pre
pletene' jer su i ini, koje povijesti oponaaju po
svojoj naravi takovi. - in je prost, ako se u njem,
doim se onako kako opredijelismo podjedno i kano
jedinstven razvija, prelaz bez peripetija i upoznanja
zbude; prepleten, u kojem ili upoznanjem ili peripetijom
ili obojima skupa. To pako treba da iz samoga raspo
regjivanja povijesti nastane, tako da ili kano nuna ili
kano vjerojatna poljedica iz prediduih zgoda slijedi,
jer je velika razlika da li togogj iz esa ili iza esa
slijedi.
'liqPeripetija se u tom sastoji, da se neto od
onoga to se zbiva u neto tomu sasma protivna izvrne
i to nainom pomenutim.79 Nui to se imade tako dogo
diti, da se ini, da se je vjerojatno zbiti moglo ili
nuno zbiti moralo ko to n. pr. onaj u Edipu, koji no
dogje, da Edipa obrauje i da ga oprosti od straha
glede svoje majke, tim to mu otkri porijetlo ba
obratno uini.73 Ili n. pr. u Linceju: ovoga vode na
smrt a Danao ga prati da ga pogubi, napokon uslijed
toga to se zbiva bude onaj pogubljen, a ovaj se spasi 74
Upoznanje se pako, ko to to samo ime kazuje u tom
 39

sastoji, da se neznanje izvrne u znanje i to tako, da

otuda ili prijateljstvo ili neprijateljstvo megj onima
nastane, koji su bud na srju bud na nesrjeu odre
regjeni. Najljepe je pako llpoziianje kada su njime ijjfv
zdruene peripetije, ko to je ono u Epidu5 Imade
dodue i drugojakih upoznanja, ona bo mogu i pogledom
na neive stvari i budi kakove nastati, a i to je moi
upoznati, da li je ko ta poinio ili nije, nu prema
[naravi] ina i povijesti je najljepe ono koje pome
nusmo. Jer takovo sa peripetijom zdrueno upoznanje
e saaljivanje i strah pobuditi, o em po naem opre
deljenju tragedija i nastoji; a osim toga e se uslijed
takovih sijpa i nesrjea poroditi. Poto se pako pri .
upoznavanju upoznavaju osobe, to je ili dostatno da
se samo jedna otkrije, .ili treba da se jedna drugoj
otkrije n. pr. Igenija bjeod Oresta po poslanom pismu
upoznana, njemu se njojzi trebae drugim kojim nainom
otkriti.76 Dvije esti povijesti dakle o tom rade: peripe
tija i upoznanje; trea je pako est patos. O peripetiji
i upoznanju rekosmo; patos pako jest in poguban ii
bolan n. pr. smrt na javi, tjelesne boli, ranjenjeidrugo
' takovo.
12. O kvalitativnim dijelovima tragedije govorasmo
prije; kvantitativni t. u koje se raspada i koji su
jedan od drugoga odrueni jesu ovi: p_rolo`g,\fepis\c>/_iiogg,__l`
exom/kwlgepjegniegkoje
v\- . . . . se dijele u\mf~f?<\/~_
parod i u stasimon.
(Ovo poljednje dvoje ima svaka tragedija, to: amo cxm'q;
ixuuo: samo neke). Prolojegwwaggjg
koji stoji pred korskim parodom, ep/odion je cjelovit
 40

dio tragedije iza kojega ne imade vie korske. pjesme.

Od korskih pjesama je parod, prvi govor cijeloga kora,
stasimon je korska pjesma u kojoj nema anapest ni
trohej, appo je pjesma alostinka koju kor i jedan
sa pozorita pjevaju.
13. esa valja da se dre a esa da se uvaju
oni koji povijesti rasporegjuju, i kako e tragedija svoju
zadau postii, o tom e biti zgodno da poslije onoga
to spomenusmo sada govorimo. Poto dakle treba da
rasporedanje sasma lijepe tragedije bude ne prosto vee
prepleteno, a ona da oponaa ono to strah i saaljenje
budi (to je naime osebnost te oponaajue umjetnosti),
to je ponajprije jasno, da se niti smije prikazati, da
[sasma] krjepostni ljudi postaju od srjetnih nesijetni (to
naime niti je strano niti saaljenje budee vee je
grozno), niti, da hudobe od nesrjtnih sifiptni (to naime
nije ni najmanjetragino, jer ne budi nijedno od onih uvstva
to ih tragedija buditi imade: niti ovjekoljubje, niti
strah, niti saaljenje ", niti opeta, da hudoba od nesrjgtna
sfetan. Ovo poljednje rasporedanje e u nama pobu
diti ovjekoljubje, nu ne e niti saaljenja niti straha, -
im' nas ono obuzimlje, kada ko nezaslueno u nesrjeu
padne, a ovaj, kada koji nama jednaki: saaljenje kada
ezasluenof's strah kada nama jednaki; dakle to iz
takova raspore-nja slijedi, niti e u nama saaljenja
niti straha pobuditi. Prlsstaje nam dakle takav [ovjek]
koji megj obima stoji t. takav, koji nit je posvema
krjepostan pravedan, niti ga sa svoje zloe ili zlobe
nesrjga stiQ., vee sa neke pbgrjeke, i to jedan od
.JQ
 41
onih koji veoma ugledni*l i s 'etni bijahu n. pr. Edip i
Teste i iz drugih takovih kua glasoviti muevi.
Vidimo dakle da dobro rasporeana povijest treba da
bude ragje jednostruka nego li, ko to neki misle,
dvostruka, da u njoj imade nastati ne iz nesrjge srjpa, vee
obt/ngltpesrjpa, i to ne ngs/talaa/\zlobe vee
sa oje ,vgkepogj eke ovjeka, bud takova kakova
gore napomenusmo, ili ragje boljega nego li gorega.
Dokaz tomu je iskustvo: isprva naime priudeivahu
pjesnici bnd kakovu povijest, sada pako su najboljim
tragedijama samo nekoje kue predmetom n. pr. Alk
meonova, Edipova, Orestova, Meleagrova, Tiestova,
Telefova i druge takove, koje bud ta strana trpjee
bud poinie. Po zahtjevima umjetnosti je dakle ona
tragedija najbolja, u koje je povijest tako rasporeana.
Stoga imadu upravo u tom krivo oni, koji Euripida
kude to tako radi, da se mnoge od njegovih tragedija
nesifjpom svruju, poto je to kako rekosmo pravo.
Najbolji dokaz tomu jest: na pozoritu se naime takove
tragedije, ako im predstava uspije, ine najtraginije te
se i Euripide, ma u ostalom dobro ne barata ipak
najtraginiji izmegj pjesnika ini. 79 Drugo po svojoj
vrijednosti, od nekih prvim smatramo, je dvostruko
rasporedanje, ko to je n. pr. ono uOdiseji u kojem
se i po dobre i po zloeste zbude obratno. Slabosti
gledalaca ini se ovakovo boljim, a pjesnici, pazei na
ovu, pjevaju po volji gledalaca. Ele pruiti nam takovu
nasladu, to nije zadaa tragedije, nego prije komedije: ,
u ovoj se naime oni, koji sujedan na drugoga ponajpae
aw . . . ,au
 42

kivni, n. pr. Oresti Ajgist razigju ko prijatelji, te ne pada

jedan od ruke drugoga.
14. Strah i saaljenje moe pobuditi predoivanje
tragedije, nu moe samo rasporedanje ina, koje je
izvrstnije te boljih pjesnika nain. Treba bo da povijest
tako rasporeana bude, da ovjeka i bez predoivanja
jjs [tragedije], kada samo uje zgode, strah i saaljenje
uslijed toga to se zbiva obuzimlje, kako se to ovjeku
kada slua povijest o Edipu0 zbiva. Tek predoiva
njem pako to postii, ne spada pravo na pjesniku
umjetnost te uzimlje od druguda sredstva u pomo.
Koji pako predoujui ne prikazuju ono to je strano
nego sama udesa, ti nisu podnipoto tragici; jer ne valja
od tragedije traiti sve naslade, nego samo koje joj
pripadaju. Poto je pako pjesnikova zadaa, da.nam
oponaaju pribavi takovu nasladu, koja iz pobugjivanja
straha i saaljenja slijedi, to je jasno, da e imati
prema tomu urediti ine. Promotrimo dakle 'koji od
ina e biti strani koji saaljenje budei. Nuno je da
se takovi ini vre: ili megj prijateljima ili megj ne
prijateljima ili megj takovima koji si nisu ni prijatelji
ni ePiatelj.Mlwklljfliiiiwje,
nitie timinom a niti nakanom- da to takova poini
u nama saaljenje pobuditg jedino to e nas b dirnuti,
Lnitinfnida iknjadanrdnugnmuwiniimii ni
_ngprijatelj Gdje se pako takovi pogubni i bni ini
megj prijateljima zbudu n. pr. gdje brat brata , ili sin
* oca, i mati sina ubije, ili hoe da ubile, - to valja
traitifto se tie predavanjem sauvanih povijesti, u
 43

tima se ne smije nita [glede samoga uina] mijenjat

(n. pr. da Klitemnestra pada od ruke Orestove ili
Eripila od Alkmeonove); nu slobodno je, da pjesnik
sam to k tome izumi i da se predavanjem lijepo
poslui' to pod tim ,lijepo* razumijemo o tom nam
je poblie prozboriti. Takav in naime mogu - kako
to kod starih pjesnika biva _ poiniti [ljudi] znajui
[to rade] i poznavajui [onoga kome to rade] n. pr.
ko to kod Euripida Medeja svoju djecu; mogu ga po
initi [ljudi] ne znajui da to strana poinie, pa zatim
[u ubijenom] prijatelja upoznati, ko to kod Sofokla
Edip, (tu je taj in izvan dramata, doim se u samoj
tragediji nalazi n. pr. u Astidantovu Alkmeonu s9 ili
n. pr. Telegon u ranjenom Odisejusi) [moe se] tree:
neko skanjivati da kome ne poznavajui [ga] ta neiz
ljeita poini, pa ga prije uina upoznati; [moe se
etvrto: peko skanjivati da kome, poznavajui ga, to
neizljeima poini, pa napokon odustati od uina].
Iznad ovih sluajeva ne moe biti drugojaije, poto je
nuno da se [kakav in] ili poini ili ne poini i [da ga
ili poine ljudi] znajui to rade ili ne znajui. Od ovih
je sluajeva najgori ako se koji poznavajui [dotinika]
skanjuje pa napokon odustane: to je naime grozno a
tr ' ' d b ' ' . St
ne agicno jer ne ima e pogu na i-\ na ma VpgA
ni 'edan Iesnik tako zain" izuzb 1 rijetke slua'eve

n. pr. ko to u Anti oni Hemon Kreonta. Drugi vri- jj'

jednou jest, ako se in izvede. Bolje je pako da ga
[koji] ne poznavajui [dotinika] izvedeaizvedi da [ga]
upoznade: ti naime in i'e ozan a u ozna le 'ni
 44

m@ Najbolji je etvrti ko to se n. pr. u Kres

fontu85 Meropa skanjuje svoga sina ubiti, ali ga ne ubije
nego upoznade, ili ko to se u Igeniji sestra brata86
ili u Heli37 sin mater skanjuje ubiti, ali ne ubije nego
upoznade. Stoga, kako ve gore rekoh, i ne slui mnogo
kua tragedijama predmetom.- Traei naime [pjesnici]
predmete, nagjoe, ne umjetnikim rasudom nego slu
ajno, da im takovu zgodu u povijesti prikazati valja,
a to ih prinuka da se svrnue na takove kue, u kojima
se je to takova pogubna i bna zbilo.
15. to je upoznanje o tom prije govorasmof9
vrsti pako upoznanja jesu: prvo, koje je najmanje
umjetno, ali se pjesnici njime, ne znajui si pomoi,
ponajee slue, ono prijeko znakova. Ovi su ili od
naravi prirasli n. pr.:
Koplje to ga nose iz zemlje nikli;90
ili zvijezde n. pr. kod Karkinag' u njegovu Tiestu; ili su ste
eni, od kojih su opeta jedni tijelu prirasli, kano brazde, a
drugi na njem s' polja, kano gjerdani, ili ko to u
Tiri kada I ovi se opeta dadu bud bolje bud loije
uporaviti ko to n. pr. Odiseja drugojaije dojilja 94 a
drugojaije pastiri 95 upoznae po brazdi: oria naime
[upoznanja], u kojima se [te stvari] ko vjerodajnice ili
togogj tomu slina uzimlju, su manje umjetna, ona
phako koja se sa peripetijom zbudu su bolja n. pr. ono
u Niptrimaf'6 Druga su ona koja pjesnik sam izumi pa
su s toga neumjetna. Tako se n. pr. Oreste Igeniji
_[F otkri (ona njemu prijeko pisma, a on za dokaz da je
Oreste govori to je pjesnika volja, a ne to je prema
 .45

povijesti, a to je skoro ona ista pogrjeka koju gore

pomenusmo, jer bi isto tako mogao i znakova na sebi
imati). Isto je tako i sa ,glasom veza' u Sofoklovu
Terejuf Tree je, koje biva sjeanjem t. tim da
koga kad neto zapazi uvstva premognu ko u Dika
jogenovim Kipranima: zapaziv naime sliku proplakzif*9
ili ono u ,prii o Alkinou0" zauvi naime kitaraa
obliju ga suze, po em ga upoznadu. etvrto je, koje
biva kljuenjem ko onouHoeforama neki slini dogje,
slian nije niki do Oresta, on je daklem doao."'l
Ili ono kod Sosta Polideikam9 pogledom na Igeniju:
sasma je naime vjerojatno da Oreste kljui, da je,
poto mu sestra bje rtvovana, i njemu sugjeno da
bude rtvovanf03 Ili ono u Teodektovu Tideju da mu
je, doim je doao, da si sina nagje, umrijeti.'04 Ili ono
u neigjankama: zapazive naime mjesto, namah
kljuie na sudbinu, da im je na tom mjestu sugjeno
poginuti, poto na istom i ispostavljene bjee.'05 Ovo
[poljednje] moe povrh toga jo i sa krivim kljue
njem jednoga od dvojice sastavljeno biti ko to to u
,lai poslaniku Odiseju* biva: ovaj naime veli, da e
onaj poznavati luk, koji onaj nije ni vidio, tako da
upravo time, to miljae, da e ga onaj po njem upo
znati krivo kljuaef06 Od svih rsti upoznan'a 'e na'
bol ono k iz sama cn ostae kod ko a se
zgoda, koa nas ini ozebsti, i/r/yjgjaJn/riwr.
<\/` ..
ono u Sofoklovu Edipu i u Igenlji: tu je naime vje
rojatno, da mu ona eli knjigu dati. Takova su stoga
najbolja, jer su jedina koja bez izmiljenih znakova i
 46
gjerdana bivaju. Drugo vrijednou je ono, koje biva
kljuenjem.
16. m7 O rasporedanju ina i kakove treba da
budu povijesti time dostatno govorasxno; glede znaaj
9 p/:ikg/iina/gtiriywi/&koje
prva paziti valja,
da budu dglgi/is/itxtl/igli/giQ/Zvnaaj od kojih
e biti je
izraen

ako se, kako rekosmo, u govoru ili inu kakova volja

oituje, dobar ako dobra. Moe ga pako biti kod ljudi
budi koje vrsti: i ena je dobra i rob, akoprem 'e od
ovih ena moe biti manje [dobra] a rob m@ne
i) valjao. Druga je da budu/gkiamggrrz/s, jer
hrabrost n. pr. je dobar znaaj, ali eni ne doli uje da
bude hrabra ili strana. Trea je Mi/_pgdpj
) MM), jer to je neto drugo nego li to rekosmo
ij da budu dobri i dolini. etvrta je dgkbud/liigljedgi,
jer ma je i nedoljedan [ovjek], koji je uzet za pred
met oponaanju te se kano takav pjesniku nugja, valja
sasvim tim da bli/dzbdp/ljdglp/wjdaxik Primjer
nevaljala znaaja i to bez razloga je Menelaj u Orestuf
neumjestnainedolina: jadikovanje Odisejevo u Skili109
i govor Menalipin;0 nedoljedna: Aulidska Igenija
poto prosea potonjoj nije podnipoto jednakalglvlgpl
znaaja pako valja isto tako ko i kod rasporedanja
jin navijek na nuni ili vjerojatni savez paziti, tako
da Svaki Zflaj/\QEEQEQQQJUM
LJj-afi dwaQiLrueQsaJaE/laiiwwlmbi
n/gQro/vjgjit/w Iz toga je opeta
jasno dai rasplitanje povijesti imade iz same povijesti
slijediti a ne, ko tou Medeji,1'3 pomou makine,.4 i
 47

ko to u Ilijadi tamo gdje se na put spremaju''5 Ma

kina se imade uporaviti jedino kod zgoda, koje su
izvan [obsega] dramata, budi takovih koje se prije
dogodie6 te ih ovjek ne moe znati, budi kod takovih
koje poslije, koje valja da se unaprijed nareku i navi
jeste poto bogove sveznajuima drimo. Nemogua
pako ne smije u inima nita biti, izuzam takova ta,
to je izvan obsega tragedije kano ono u Sofoklovu
Edipu Poto pako tragedija oponaa [znaaje] bolje
[nego li su u obinih ljudij, to nam valja vjete obra
zare naljedovati. Iovi naime predoujui upravo onoga
koga slikaju, ljepa ga naslikaju, akoprem ga slikaju
slina. Tako valja da i pjesnik kada nam n. pr. razja
renika oponaa ili lahkoumnika ili ljude drugih takovih
znaaja, ove predoi takove, a ipak kano plemenite
ljude: da predoi ideal tvrdokornika ko to no Akila
Agaton119 iOmir. Na sve to dakle valja paziti, nu
povrh toga i na ona u oi padajua vanjska sredstva,
koja su ko nuni sprovodii pjesnike umjetnosti, m0
jer i glede ovih bivaju esto pogrjeke. Nu o tom je
dovoljno raspravljeno u izdanim raspravama
17. Kod rasporegjivanja povijesti i njihova izra
gjivanja, valja da si ih pjesnik to ivlje moe predoi,
jer tako e onaj, koji stvar sasma jasno pred sobom
vidi, ko da je pri samom vrenju ina prisutan, lahko
.nai to valja, a ne e mu niti najmanje protuslovje
g V

ostati sakriveno. Dokaz tomu jest ona pogneka u

Karkina: 'W njegov se naime Amarej vraae iz hrama,
to ,koji ne gledane bi bio opazio, l ele na pozoritu si
 48

taj komad propade, poto se gledaoci nad tim srgjahu.

Zatim valja _.pa ih izragjuje premiu se to vie moe
u razne stalie, poto e najvjernije kakav afekt pred
oiti onaj, koji ve od naravi te afekte imade, te e
n. pr. istini najpobnije plameti onaj, koji je razplagien,
a gnjevit se onaj, koji je razjaren. Stoga je pjesnik ili
uman ili mahnit ovjek, ovaj se lahko premetiie, a onaj
jar? razaznaje. Rifdmetgbgd/.kgji/sp/grpeni i redavan'a
ud ko'e sam izmislivaa da "e o enito nacr a, a
tek na o da smil' e izod 'M obl' e ih izragjue'
NJ) n on o q a

Pod opcenito pako razumijem, da si ih imade ovako

pred oi staviti ko n. pr. o Igeniji: '95 neku djevojku'
rtvuju, ona nevidimo ispred gledalacaiezneinastaniv
se u jednoj drugoj zemlji, u kojoj bijae obiaj, da se
svi strani ljudi boginji rtvuju, zadobi upravo tu sve
eniku slubuj Vremenom se iza toga zbude da brat
sveenice tamo dospje. Da mu to pako bog radi neke
krivnje naloi i svrha u koju tamo dogje, to je ve
izvan povijesti. Doavi bude ulovljen, i ve blizu da
ga rtvuju, upoznan, bud na Euripidovu bud na Poliej
dovu poto - to je vjerojatno - ree, da daklem
ne bijae samo sestri sugjeno da bude rtvovana, nego
da je i njemu, a otuda spas. Na to tek valja da
smilja epizode, nu treba da pazi, da epizode k pred
metu spadaju ko kod Oresta njegova mahnitost uslijed
koje bje ulovljen i njegov spas uslijed ienja. 7
Epizode su u dramatima kratke, epopojia pako njima
postaje dugaka. Jer predmet Odiseje n. pr. je kratak:
neko je ve vie godina odsutan, Pozeidon pomno na nj
 49

pazi, sam je, a kod kue mu stvari tako stoje, da mu

snubioci blago troe; na to, pretrpiv mnoge bure, dogje
kui, i bude od nekih upoznan, te navaliv na one, sebe
spasi a neprijatelje upropasti. To je jezgra, a ostalo
su epizode.
IH. Kod svake tragedije imaiemo zamrsivanjei
razmrsivanje. Ono to je izvan tragedije i neto od nje
same spada obino na zamrsivanje, a ostalo na razmrsi
vanje. Zamrsivanje velim sie od poetka do onoga
dijela, koji stoji na krajnjoj granici, iza koje se [u tra
"gedijij nesrjea izvraa u sjeu ili sxiea u neslieu;
razmrsivanje pako od poetka toga izvraanja pa do
kraja: u Linceu n. pr. spada na zamrsivanje ono to
se je prije dogodilo,i ono kako dijete ulovie, i jo
kako ih odvedoe; na razmrsivanje pako od onuda,
kako ih sa umorstva okrivie do kraja. Tragedij imade
od 4 vrsti . . . . . . . "s poto toliko i dijelova na
brojismo Jedna je prepletena, u kojoj se itavi in
peripetijom i upoznanjem razvija; [ . . . . . 'm' druga
prosta . . . . . ]; trea patetina ko to one, kojim
je predmetom Ajan ili Ixion; '33 etvrta etina n. pr.
Ftiotigjanke'34 i Pelej. i K ovim se pridruuju one,
koje su pune udesa n. pr. Forkigjankem* ili Prometej '37
ili bud kakav [od onih predmeta koji igraju] u Hadu.
Treba da svaki im vie nastoji, sve vrstnosti ujedi
niti, '38 a ako ne moe sve, da barem njih im vie i
im glavnije, to e se osobito u dananje dane dopu
stiti, gdjeno pjesnike krivo bijede: poto naime imademo
za svaku vrst dobrih pjesnika, zahtijevaju da jedan
4
 50

natkrili svakoga u onom, u em je taj ponajpae izvr

stan. Mi moemo nadalje tragedije, koje su po pred
metu sasma razliite, uzeti za jednake, ako su jednako
zamrene i razmrene. Mnogi umiju dobro zamrsiti ali
zlo razmrsuju, treba pako da pjesnik bude u obojem
valjan TaJiLQ/.MpjeiiL .kako to ve n' -
H omenusnigl uva _te da ne .rapsporew traggiijii/a
maski. Pod epskim [rasporedanjem] razumijem, koje je
predmetom obilno n. pr. kad bi ko itavi predmet
Ilijade rasporeao. U eposu se, zato je dugaak, i
dijelovi dostaju potrebne duljine, u tragediji to pako
sasma proti [pjesnikovu] oikanju ispada. Dokaz tomu
jest, to svi," koji sve o razorenju Troje uzee za
predmet a ne jedan dio ko Euripide u Hekabi, ili sve
o Niobi a ne ko Ajshil, ili sasma propadoe ili dobro
ne progjoe pri iiaecanju. 'U tom jedinom i Agaton
propade. [Ti pjesnici] ipak peripetijama i prostim ras
poredanjem postigavaju ono za im idu, da se je ba
uditi; a to stoga, to idu za onim to je tragino' i
to budi ovjekoljubje. Ovo se pako pobudi, kada
mudar ali opak ovjek bude prevaren kano n. pr.
Sisip ili kada hrabar ali nepravedan svladan.'-' To3
je pako vjerojatno na onu Agatonovu, koji veli, da
je mnogo to je vjerojatnosti protivno ipak vjerojatno
Od prostih povijesti i ina su najgore epizodine. Pod
epizodinom povijesti razumijem takovu, u kojoj epi
zode niti prema vjerojatnosti niti prema nunosti ne sli
jede jedna za drugom. To pako loi pjesnici ine, jer
su loi, a dobri radi sudaca; 4 budui se naime natjeu
 51

te povijest proti svojoj naravi razvlae, bivaju esto

prinudeni red poremetiti. A i kor valja ko jednoga
od prejlstavljaa smatrati i valja da bude dio cijeloga,
da sugjeluje ne na Euripidovu ve na Sofoklovu.
Korske pjesme ostalih pjesnika, mogle bi isto tako u
drugoj kojoj tragedijbwajati ko to u onoj u kojoj
stoje, jer ti pjesnici poaxm od Agatona, koji prvi tako poe
raditi, upliu u tragedije pjesme, koje su posvema strane
sadraju, a ako pravo uzmemo: takove pjesme upletnice
sastavljati, to je upravo tako, ko kad bi ko koji govor
ili itav epeizodion iz jedne tragedije u drugu uvrstio. j.
l9. O ostalom dakle ve govorasmo, ja \ostaje
nam jo o govoru i o mislima govoriti. O onom to u
obseg misli spada neka bude govor u retorici, poto
to vie na istraivanje te umjetnosti spada. Na misli
spada ono to govorom treba da pripravimo. To se
pako dijeli na dokazivanje i pobijanje, na pobugjivanje
strasti idrugo takovo, i napokon na uzveliivanjei
sniivanje. Oito je, da i u pogledu samih ina od tih
istih gledita l poi valja, kada treba bud to saa
ljenje budea bud strahotna, bud veliajna, bud vjero
jatna pripraviti. Jedina je ta razlika, to se to tude i
bez upuivanjami imade oitovati, a to se ono to se
govorom postigavafgovorom imade pripraviti te uslijed
govora nastaje. Jer kakova bi jote zadaa zapala
govornika, kad bi se ono to se imade predoiti i bez
govora prikazalo ugodnim.
Jedan dio jezinoga razmatranja bavi se sa nai
nima govora, koje nas ui upoznavati umjetnost gluma
s
 52
laka i onaj, koji imade takovu kolu n. pr. to je
zapovijed, to pronja, to opis, to prijetnja, to
pitanje, to odgovori ako jo ta takova imade, Od
poznanja ili nepoznavanja takovih stvari ne potie pjes
nikoj umjetnosti nikaki prijekor, koji bi bilo vrijedno
uvaiti. Jer zar e ko drati za pogrjeku ono, sa .esa
Protagora [pjesniku] '47 prigovara, to. hotei prositi
nalae, rekavi:
wwv . . o bogmjo
poj . . srbu. s

Veli naime, da je zapovijedati da ko ta ini ili ne ini

nalaganje. Pustimo to dakle kano istraivanje, koje na
drugu a ne na pjesniku umjetnost spada.
i 20. itav se jezik raspada u ove dijelove: slovo,
s lovku, veznik, ime, glagol, pfpov, pade, izreku. Slovo
je glas nerazloim, ne svaki vee onaj, od kojega moe
razumljiva rije postati: jer i zvjerinji glasovi su ne
razloivi', od kojih nijedan ne drim slovom. Slova se
dijele na glasna, poluglasna i bezglasna. Glasna su, koja
i bez udarca [sa jezikom] daju glas koji je uti; polu
glasna, koja pomou udarca imadu glas koji je uti
n. pr. ,s' ,r'; bezglasna, koja i pomou udarca sama
sobom ne imadu nikakova glasa, nego istom sa jednim
od onih, koje imadu kakav glas, takova postaju, da ih
je uti n. pr. ,g* ,di Ova se pako razlikuju jo i po
poloaju i mjestima u ustima.,9 po aspiraciji i ne
aspiraciji, po duini i kratkoi, po viini_i dubini glasa
i po onom to u sredini svake takove opreke stoji. O
tom poblie raspravljati pripada metrici.
 53
Slovka je glas ne znaei nita, sastavljen od bez
glasna i glasna fslovaj; jer y p je i bi.z a i sa a slovka
n. pr. 75:x. Nu i o takovim razlikama raspravljati, spada
na metriku. Veznik je glas ne znaei nita, koji niti
prijei niti ini, da od vie glasova postane jedan, koji
neto znai, ikoji moe bud na krajevima bud u
sredini stojati, ako nije potrebno da ba na poetku
izreke sam za sebe stoji, ko to su glasovi pv, iron, N.
Ili je glas ne znaei nita, koji od vie no jednoga
neto znaea glasa moe nainiti jedan glas, koji neto
znai. appov je glas ne znaei nita, koji ili poetak ili
kraj ili diobu izreke pokazuje [n. pr. si, ipa, pa, ov,
iva, (b, u.
n. pr. E-u., ~`rj nep
itd.;i ili je glas
ostalo ne znaei
takovo. nita'50
Ime je . . .. . .
glas sastavljen,

koji neimade sposobnosti da oznai vrijeme, od kojega

nijedan dio sam za sebe nita ne znai, jer u sastav
ljenim rijeima ne drimo pojedine sastavine za znaee
glasove, kako no ih drimo kad svaki dio za sebe
uzmemo: n. pr. u @ewloo neznai xpov nita. Glagol
je glas sastavljen, koji neto znai i koji imade spo
sobnost da Oznai vrijeme, od kojega ko ni kod imena
nijedan dio za sebe uzet nita ne znai. Rije ,ovjek'
ili ,bijel' ne naznauje ,kada od rijei ,ko|'acam' pako
ili ,koracao sam' naznauje ono sadanje a ovo prolo
vrijeme. Pade imade ime i glagol. Jedan je koji na
znauje ije je to ili komu to pripada i tomu slina,
drugi koji jedrobroj ili vieroj n. pr. ljudi - ovjek,
trei koji nain izgovaranja n. pr. pitanje ili zapovijed:
,stupa' ili ,stupaj' su glagolni padei te vrsti. Izreka je
54

glas sastavljen, koji neto znai, od kojega samo neki

dijelovi sami sobom neto znae, jer nije svaka izreka
od glagol i imen sastavljena ko to je n. pr. deni
cija od ,(`ovjek,51 nego imade izrek i bez glagol.
Nu u svake mora da bude jedan dio koji neto znai
n. pr. u izreci ,Kleon stupa' ,Kleon Izreka je jedin
stvena na dva naina, naime: ili ona koja jednu stvar
oznauje ili ona koja spajanjem vie esti postaje jedin
stvena n. pr. 'Daa je spajanjem jedinstvena, definicija
od ovjek tim, to jednu stvar oznauje.
21. Vrsti imena jesu: prosto (pod prostim razu
mijem, koje nije od znaea i ne znaea glasa sastav
ljeno n. pr. zemlja) i sastavljeno. Ovo je ili od znaea
i ne znaea glasa sastavljeno (u imenu dakako nisu
znaei i ne znaei) ili od samih znaeih. Ime moe
biti i od tri esti i od etiri i od mnogo esti, ko to
su sva ona dugaka miena n. pr. Hermokaikoksantos.
Svako ime nadalje, ili je ope poznato, ili je provincia
lizam, ili je metafora, ili je ures, ili je nainjeno, ili je
produeno, ili je skraeno, ili je pretvoreno. Pod ope
poznatim razumijem onakovo, kojim se svi slue, pod
provincializmom ono, kojim ljudikojega drugoga kraja,
po emu je jasno, da jedno te isto ime moe biti i
ope poznato i provincializam, ali dakako ne za ljude
jednoga istoga kraja: cyuvov (koplje) n. pr. je za Kiprane
ope poznato, za nas provincializam. Metafora je, kad
se na koju stvar prenese koje drugo ime budi ime roda
na vrst, budi ime vrsti na rod, budi ime jedne vrsti
na stvar druge vrsti, budi po analogiji. Razumijem
 55

pako [pod tim da se ime] roda [prenese] na vrst [ako

se n. pr. rekne]:
Ovo mi stoji lagjaf9
Ukrcati se naime je jedna vrst stajanja. [Pod tim da
ime] vrsti na rod [ako se n. pr, rekne]:
Odisej poini doista tisuu dobroinstva53
Tisua je naime vrst od mnogo, koja se ovdje uzimlje
mjesto [rijei] mnogo. [Pod tim da ime jedne] vrsti na
[stvar druge] vrsti [ako se n. pr. rekne]:
Maem mu ivot ocijedivl

prorezav silnim koplj em. '55

Ovdje je naime ocijediti reeno mjesto prorezati, a
prorezati mjesto ocijediti, a oboje je vrst pojma oduzeti.
Analogija pako jest, kada se drugo prama prvomu
odnosi tako, ko to etvrto prama treemu, pa se mjesto
drugoga moe metnuti etvrto, ili mjesto etvrtoga
drugo, a katkad se [metafori] dodaje jo [ono] prema emu
se odnosi [ono] mjesto esa se [ona] uzimlje. To razumijem
ovako: Kupa se odnosi prama Dionisu tako, ko to stit prama '
Aresu; kupa se daklem moe nazvati titom Dionisovim, a
tit kupom Aresovom. Ili: starost je prama ivotu, ko
to je veer prama danu; veer se daklem moe sta
rou dana nazvati, a starost veerom ivota, ili na
Empedoklovu zalaenjem ivota. Katkada za koji od
dijelova analogije ne imade imena, ali se nita ne manje
ipak moe tako kazati. N. pr. ,sjeme bacatil kae se
,sijatif za bacanje sunane zrake ne imade izraza;
56

ipak se ovo odnosi prama suncu, ko sijanje prama

sjemenu, stoga pjesnik ree:
sijui bogom stvorenu zraku
Ova vrst metafore, moe se i drugojaije upo
raviti, tako, da nazvavi kakovu stvar kojim drugim
imenom, ovomu jedno od njemu pripadajuih svojstva
oduzmemo n. pr. da tit ne nazovemo ,kupa Aresova*
nego ,kupa u koju se ne toi vinof Nainjeno jest, kojim
se ljudi u ope ne slue, nego ga pjesnik sam izmisli
n. pr. [mjesto] ,xpara (rogovi)' ,fvu'e (mlazi)' i mjesto
,epe (sveeniky .prnp (prositelj).* Produeno i skra
eno jesu: ono, kad je u rijei koji glas dui nego li
je u obinom izgovoru [takove rijei] ili kada je koja
slovka umetnuta, a ovo, ako je od rijei togogj odu
zeto t. produeno je n. pr. nhqa; mjesto nlew,
H'qneiu mjesto H'qkeffcu, a skraeno n. pr. 1.97. i ) i
jedna obojim postaje EQJJ
Pretvoreno jest, kad od obinoga [imena] jedan dio
ostane nepromijenjen a drugi se [naini] nov n. pr.
sinrepbv xr pav=ispod desne grudiws, mjesto env.
Napokon su od imena jedna mukoga,- jedna enskoga,
jedna srednjega roda. Mukoga su, koja se svruju na
v, p, :_: i na ona [slova], koja su sa jednim od ova tri
sloena, to su dva: q i ; enskog.a su pako ona, kojim
na kraju stoje ona od glasnih slova, koja su naskroz
duga, to su 'q i m, ili od onih koja su dvojaka duinom
a, tako da za imena mukogai enskoga roda imademo
jednak broj okonaka, jer (la i su to isto to i :.. Na
bezglasno slovo, ne svruje se nijedno ime, a niti na
 si
kratko glasno. Na n samo tri: uli = med, appa. =
gumi, frirepi = biber. Na u pet. Imena srednjega roda
svruju se na ova ijo na v i . ..
22. Krpst jezina jest, da bude razgovtan a
ipak ne prostaki. Najrazgoifetrziji je onaj, u kojem su
sama ope poznata imena, nu takav je jezik prostaki,
ko to to svjedoe pjesme Kleofontove'59 i Stenelove"
IJzXimi/&mi
k/qjwzililiizgtzxod neobinim izra

zom razumijem provincializme, metafore, produenja i

sve togogj nije poznata rije. Nu kad bi ko sve same
takove rijei uzimao, nastala bi ili zagonetka ili barba
rizam t. od samih metafora zagonetka, od samih
provincializama barbarizam. Jer zagonetka se sastoji u
tom, da ovjek, govorei o stvarima, kojib.imade, ne
mogua spaja. Ako ko same ope poznate rijei spoji,
ne moe toga dociljiti, ako pako inetafore, moe n. pr.
Vigjeh gdje jedan ovjek drugomu ognjeno mjedo
- pribada '6'
i tomu slina. Od samih provincializama pako nastaje
barbarizam. Valja da/klr/mniag/e/sge to nekako is r -
mjgai jer da nam govor ne bude obian i prostaki,
postii emo n r. rovipc/ializinpinkmetaforoiii uresom _[_
i ostali o enuteln/vtilmaka da bude razgovfetan,
ope poznatom rijeu. Mnogo e tomu, da jezik bude
razgovetan, a ipak ne obian, doprinijeti, produivanja,
skraivanja i pretvaranja rijei, jer tim to je takova
rije razliita od ope poznate e se postii, da, budui
nije navadna, jezik ne bude navadan, a budui je ipak
 58
doneklem navadna, da bude razgoiyetan. Stoga krivo
oni ine, koji pjesniku sa takova naina pisanja prigo
varju te mu se smiju, ko Euklid starijim9 [koji no
veli] da je lajljfko pjevati, kad je ovjeku slobodno ras
tezati koliko ga volja, [i koji] upravo u takovu nainu
govora posprdno spjeva
Vigjeh Epihara stupajua na martonsku poljanu163
1
oim v y puevc 'ov xevou llopoinl
Dakako, smijeno bi bilo kad bi se ko pokazao, sluei
se qiaskxzfiiA takovim nainom pisanja. &avaLEx@/-E\
,Jmfmkiwilzljigxn Ta [OVJGk e] akO
metafore, ili provincializme, ili ostale vrsti prekomfjrno
uzimlje i upravo u toj namjeri da smijeh pobudi, to
isto postii. Koliku pako razliku umjerena poraba ini,
vigjeti je kod epske poezije, ako ovjek u njoj ope
poznate rijei u verah stavi. A da i u pogledu provin
cializam i metaforaiostalih vrsti pravo imadem; svaki
e se uvjeriti, kad mjesto njih ope poznate rijei
metne. N. pr. Akoprem Euripide upravo takav jambski
vera spjeva ko i Ajshil, a samo jednu rije promijeni,
metnuvi mjesto ope poznate, navadne, provincializam;
ipak se onaj ini lijep, a ovaj navadan. Ajshil naime
u svom Filoktetu'65 spjeva:
Rana mi sveudilj meso sa noge jede (cei)
a onaj mjesto cen metnu oivran.
Ili kad bi ko vera:

Sad me takav neznatnik (kyo), takav nitkovi (oimazv)

i takav slabi'66
 59

ovako rekao:
Sad me takav neznatnik (uxpc), takav nitk ovi (aavix)
i takav slabi
Ili:
Metnuv preda nj stolac nevaljao (oemlio) i neznatan
Colyo) stfm
Metnuv preda nj stolac nevaljao (uoxnp) i neznatan
(ump) st.
Ili: obale muu (owcivxws obale (xpCouciv) graku.
Isto tako se i Arifrade krivo iz traginih pjesnika
ismijava velei, da se slue onim, to nijedan ovjek u
obinom govoru rekao nebi n. pr. wuaroiv dim a ne
oirb wurmv, cev, yd) e' vw, 'AxiX/\w atpi a ne irei
'Axllw i ostalo takovo. Ta sve takovo upravo tim, to
ne spada megj ope rabljene izraze ini, da ne bude
jezik nuvadan, esa on ne znadijae. Veoma dobro
djeluje ako pjesnik sve pomenuto primjereno upotrijebi,
np/pppbillje, al/:pjgvet u smilanju metaba. Jer -Hf
to je jedino to pjesnik ne moe od drugoga nauiti te
je znak prirogjene darovitosti: vjetina naime u smi
ljanju metafora, sastoji se u vjetom pronalaenju sli
nosti. Od rijei ponajbolje pristaju: sastavljene u diti
rambe; provincializmi, u epos; metafore, u jambske
trimetre. U eposu se mogu sve pomenute vrsti upotrije
biti; u jambskim trimetrima pako, zato im vie obini
govor oponaaju, najbolje stoje one rijei, kojima se
ovjek u obinom govoru slui, a te su: ope poznate,
metafore i uresi.
23. U pogledu tragedije daklem t. one opona
ajue umjetnosti, koja se inom izvodi, budi dostatno
60

to to rekosmo; u pogledu pako one oponaajue umjet

nosti, koja se pripovijeu i to jedino metrom izvodi,
je jasno, da treba da povijesti budu rasporeiane ko i
u tragedijama dramatiki t. oko jednoga cjelovitoga
i dovrenoga ina, koji imade poetak, sredinui konac,
da nam [tako] ko kakova jedinstvena i cjelovita slika
prui onu nasladu, koju joj pruati pripada, a da joj
se ne uzmogu o bok staviti obine historijske pripovi
jesti, od kojih se ne trai da namlpredoe jedan in,
vee jedno vrijeme t. sve [zgode] to su se za toga
[vremena] jednomu ili vie njih dogodile, od kojih
pojedine u sluajnom odnoaju izmegju sebe stoje. Jer
ko to i salaminska pomorska bitka i vojna Karhedo
njana u jedno vrijeme bijahu, a ne igjahu za jednom
svrhom, tako i u vremenima, koja jedno za drugim
nastaju, esto jedna zgoda iza druge biva, a ipak im
nikakova zajednika svrha nije. Nu ipak mnogo pjesnika
tako radi. Stoga nam se, to ve [u prijanjim zgodama
opazismo], Omir i u tom ini boanskim, to niti jed
no a. rata, akoprem imade i poetak isvretak, ne
-pjfize opjevalz/Lijgai/gtgbi mu dugaak i ne la o
pregledan ispao, a kad bi mu duljinu bio skratio, sa mnogo
likosti nagomilana predmeta, odvie zamren. Tako se on,
uzevi jedan dio [toga rata] za predmet, ostalima kano
epizodama poslui n. pr. katalogom brodova ionim
ostalim epizodama, kojima pjesmotvor rastee. Ostali
pjesnici pako, ili zainjaju o jednom [ovjeku], ili o
jednom vremenu, ili ojednom inu, u kojega je mnogo
esti n. pr. onaj to spjeva [epos] ,Kipria' i onaj to
 61
,malu Ilijadut. Stoga se od Ilijade ili od Odiseje,'69 od
svake samo jedna ili najvie dvije tragedije dadu nai
niti', od [eposa] Kiprija pako mnogo, od male Ilijade
vie od osam, poimenee: pranje o oruu, Filoktete, Neop
tolem, Euripil, prosjaenje, Lakonjanke, razor Ilija,
povratak na brodovima, Sinon, Trojanke.
24. Zatim treba, da epopoji od isto toliko vrsti
bude, od koliko tragedija imademo t. prostih, zamr
enih, etinih i patetinih. Zatim, da i dijelove, osim
glazbenoga skladanja i soenerije, imade one iste, [koje
i tragedija]; a treba da imade i peripetija i upoznanja
ibnih te pogubnih ina; napokon da misli i govor
budu umjetno izragjeni. Sve ovo je prvi i posvela
dobro Omir upotrijebio. Jer od njegovih dvaju pjesmo
tvora, rasporeana je Ilijada prosto i patetino, a Odi
seja zamreno _ jer u itavoj na skroz dolaze upo
znanja _ i etino; a osim toga u pogledu govorai
misli sve nadvisi. Razlikuje se pako epopojia od trage
dije: duinom- i metrom. Opredfijeljenje za duinu,
dostatnoje ono spomenuto: valja naime da bude poetak
i svretak mogue pregledati. To e pako biti mogue,
ako pjesmotvori budu krai, nego li su oni starih
pjesnik, i ako' budu toliko dugaki, ko to je zbroj
na jedan put predstavljenih tragedija dugaaki0 Napose
pako imade epopojia u tom znatno sredstvo, da svoju
duinu moe rastegnuti, to u tragediji [n. pr.] nije
mogue mnogo ina podjedno oponaati, ve samo onaj
na pozoritu od predstavljaa izvogjeni, doim je u
epopojii --- budui pripovijedajui oponaa - mnogo
62

esti moi podjedno uzeti i izvesti, koje ako na pred

met spadaju, obseg pjesmgtvora umnaaju. Tako imade
eto tu prednost, koja ini, da moe biti veliajna i da
sluatelja iz jednoga osjeanja u drugo premje i da
je puna raznglikih epizoda: jer upravo jednolikost,
koja brzo dosagjuje, ini, da tragedije propadaju. to
se metra tie, tu se iskustvom eroski uobiajio. Jer kad
bi ko u kojem drugom metru pripovijedajui nalikovao
ili u njih vie,
najstalniji bilo bi nedolino. Eroski
i najdostojaxistveniji; metar je ponaj
stoga iipristaju naime

pae u nj glote i metafore, to pripovijedajue opona

anje iznad ostalih stoji. Jambski pako [metar] i
tetrametar su nestalni, ovaj prikladan ples a onaj in
predoiti. Jo bi neumjestnije bilo, kad bi ko ova metra
pomijeao kano Hajremon. Stoga nijedan [pjesnik] ne
sastavi dugaak pjesmotvor u drugom no u eroskom
metru, jer -- kako ve rekosmo ~ i sama narav upu
uje, da se odabere ono to je pril/agodno. Omir i u
mnogom drugom kojeem zasluuje da bude pohvaljen,
a i u tom, to on jedini od pjesnika znade to mu valja
raditi. Sam pjesnik naime smije da im manje govori,
jer ako to ini, ne oponaa. Ostali [pjesnici] itavom
pjesmom sami besjede, a oponaaju malo i rijetko;
on pako iza kratka uvoda namah uvodi ili muko ili
ensko ili drugo to,i to ne bez [izraena na istom]
znaaja, vee s takovim. U tragedijama valja predoiti
udnovate zgode, nuu epopojiu pristaju paeinemogue,
od kojih ponajpae postaju udnovate, a [pristaju]
stoga, to inea nije vigjeti; jer zgode, koje bivaju
 63

kod eranja Ektora, inile bi se, na pozoritu predoene,

smijene (gdje naime jedni stoje te ga ne eraju, aonaj
im odmigava) u eposu toga pako nije spaziti. to je
udnovato to je ugodno: dokaz tomu je, to svaki kad
pripovijeda dodaje, da time ugodi: Omir pako iznad
ostalih ponajbolje pokaza, kako treba ne istinu rei.
Ljudi naime sude, da poto uslijed neesa to jest, esto
neto drugo jest, ili, da poto uslijed neesa to biva,
esto neto drugo biva, ako ovo drugo jest, i ono prvo
jest ili biva, a to nije istina. Stoga valja, ako ovo prvo
nije istina, a neto drugo, ako to prvo jest, nuno biti
ili bivati ima, ono drugo dometnuti; jer budu naa
dua znade, da ovo drugo jest, krivo kljui da i ono
prvo jest. Dokaz tomu je ono u Niptrima Valja pako
ragje ono odabrati, to je nemogue a vjerojatno, nego
li ono to mogue a nevjerojatno. Predmet [sam] ne valja
sastaviti od nemoguih esti, nego je najbolje da ne
bude nijedna est nemogua; a ako to ve ne moe
biti, [neka takova nemogunost bude] izvan povijesti,
ko to je ona to Edip ne znade kako Lajo pogibe"
a neka ne bude u samom dramatu ko to je ona u
Elektri'73 gdje pripovijedaju o pitijskim igrama, ili ona
u Mianima, gdje no onaj mue iz Tegeje u Miziju
dospje Rei pako, da bi se povijest inae razvrgla,
to je smijeno, jer takovih povijesti ne valja u ope
rasporegjivati; nu ako ju ve tako rasporedi, jer se
tako razgovjetnije ini, moe se i neskladnost primiti;
jer i ona nemogunost u Odiseji kod izloenja, '75 bila
bi nepodnosiva, da ju koji loi pjesnik opjeva, doim
 64
ovaj, oslagjuju [ono mjesto] ostalim krasotama, uini,
da neskladnosti nije opaziti. Na jezik valja osobitu po
zornost svratiti u golim dijelovima, u kojima se ne
crtaju ni misli ni znaaj, doim obratno odvie sjajan
govor zastire znaaje i misli.
25. Koliko i kakovih stanovita -u pogledu pitanja
i njihova rijeenja imade, to emo pronai, ako stvar
ovako razmatrati uzmemo. Potonaime pjesnik ko i
slikari svaki drugiiikonar oponaa, nuno je da od
trojega po broju svagda jedno oponaa, naime, da ili
stvari tako [oponaa] kakove bijahu ili jesu, ili tako
kakove se veli i ini da jesu, ili tako kakove treba da
budu To se pako izrie ili obinim govorom ili u
metaforama i glotama i to ih imade drugih takovih
vrsti izraza; jer to pjesnicima doputamo. Povrh toga
ne vrijede zakoni pravilnosti, koji stoje za umjetnost i
znanost dravniku ujedno i za pjesniku, niti oni koji
za drugu koju znanostiumjetnost ujedno i za pjesniku
Same pjesnike umjetnosti tiu se dvije pogrjeke: jedna
naime upravo nje same, a druga samo mimogrede [nje
samoj. Ako naime pjesnik predmet oponaanju dobro
odabere, pa, sa svoga neznanja, u nainu oponaanja
pogrijei, ta se pogrjeka nje sanie tie; ako pako ne
odabere [predmet] dobro, nego n. pr. konja ritnuva se
objema desnima nogama, ili ako pogrjei proti bud
kojoj znanosti n. pr. proti lijenikoj ili proti bud kojoj
drugoj, to se ne tie upravo nje same. Stoga valja
prikore u pogledu pitanja s ovih gledita polazei rijeiti.
Prvo, ako pjesnik togogj obzirom na samu umjetnost
 65
nemogua opjeva, pogreno je, nik ipak nije krivo ui-j
nio, ako time njenu svrhu [bolje] postigne. Sto je svrha, ][[[_2
to ve pomenusmo t. ako time ili dotina, ili koja
drugaest pjesmotvora silnije pretresuje. Primjer tomu
je eranje Ektora. Kad bi se pako [ta] svrha i u gra
nicama same umjetnosti, na koju to spada, postii dala,
krivo je pogrijeiti. Zatim nastaje pitanje, proti emu
od dvojega se grijei, da li proti samoj umjetnosti, da
li proti emu mimogrednomu. Jer, manja je pogrjeka,
ako pjesnik ne znade, da kouta ne imade rogova, nego
li ako ju zlo oponaaju opie. Povrh toga treba, ako
ko prigovara, da pjesnik nije istinu rekao, tim putem
rijeiti, to je moda [tako rekao] kako treba [da bude]
ko to i Sofokle ree, da on ljude zainja kaki valja
da budu, a Euripide kaki jesu. Ako pako na ni jedan
od obaju naina, [onda tim] to ljudi tako govore n. pr.
u pogledu bogova. Moe biti naime, da nije ni dobro
ni istina [o njima] tako govoriti, ve [bi] moda [bilo
dobro o njima tako govoriti] kakono Xenofane,'-76 nu ljudi
tako govore. Drugo [to] opeta moe biti nije dobro
[rei], ali stvar tako bijae n. pr. u pogledu orua:
Kopija ini'77
uprta stahu o iljak.
Tako bijae naime tada u obiaju, ko to je jo i sada
kod Ilira. j
U pogledu toga, da li [koja pjesnikova osoba] to
lijepo ili runo ree ili poini, ne valja jedino se na
in ili govor obzirui suditi, da li je [ovaj] dostojan ili
podao, nego i na inea ili besjedea t. prema komu
5
66

[to ree ili poini], ili kada, ili za koga, ili u koju svrhu
n. pr. u svrhu kakova veega dobra, da ga postigne,
ili veega zla, da ga odvrati. U pogledu jezika valja
stvar ovako smatraju rijeiti n. pr. glotom
obpa (= mazge) ponajprije78
jer moe biti da pod obp.a ne misli 'utvoug = mazge,
nego straare. Ili u pogledu Dolona
koji stasom (eio) dodue bijae lo'79
ne misli nerazmjerno tijelo , nego runo lice, jer
ainrpcwwo (lijepa lica) vele Kreani abet--Ili
Cwp/repov (jaega) pomijeajw0
ne misli xpa-m (suhoga) ko za pijanice nego mov =
bre. Metaforiki je opeta reeno n. pr.
Svi bogovi i ljudi
Spavahu svu no
a ujedno veli
Gle! kad bi pogledao na trojsku poljanu
ugjae se
Nad frula i svirala glasovima.
,Svi' je naime metaforiki reeno mjesto ,mnogi poto
je svi' jedna vrst ,mnogoga Isto tako je ono
jedina ne uestvuje
metaforiki, jer [time misli rei] da je to o ovoj najpo
znatije. Prozodiom se dade opravdati tako kako no
Hipia Taanin opravda ono
ouev :' oi.
(dajemo mu)
 67

i ono
tb uv of xaraweran gapq) .
(koje djelomice u kii trune).
Rastavljanjem i spajanjem rijei n. pr. ono Empedoklovo:
ainlna a' (iv.f' ovro t 'rtpiv {miov avaff eiva!
299i te npr: xnpn'rc.

Dvolikim znaenjem [koje rijei ono]

napqxvpnev e' /\mv v
rije irkwv naime je dvoznana.
Obiajem govora se dade ispriati n. pr. ,svako pomi
jeano pie zove se vino, stoga ree pjesnik o Ganimedil,
da Zeusu aivoxoeen = vino toi, akoprem [bogovi] vina
ne piju. Ili xakae=kovai mjeda zovu se i oni, koji
eljezo kuju, stoga ree pjesnik:
Ostegnica od novo kovana kositra.
Nu ovo moe da je i metaforiki reeno. Napokon valja,
ako se ini da je koja rije u izreci protuslovna, paziti,
na koliko se naina to znamenovanje u dotinoj izreci
moe uzeti n. pr. u onoj
tu se mj.edno koplje zaustavi
na koliko se naina taj, tu se zaustavi, moe uzeti.
Tako valja tu stvar uzeti ili onako kako bi ju ovjek
najlake shvatio; dakle sasma protivno onomu nainu,
po kojem si, kako no Glaukon kae, neki kojeta utuve,
te dokazujui to, svoj sud izriu, i, ko da je [pjesnik]
rekao [to] to oni misle, prigovaraju, ako je togogj
s
 68

tomu njihovu mnijenju protivno. Tako se dogodi sa

Ikarijem. Misli se naime, da bijae Lakonjanin, pa da je
stoga nemogue, to 'elemak, doavi u Lakedemoniju,
ne dogje k njemu; a moe biti da stvar stoji onako kako
to Kefaljenjani kau: ovi naime kau, da se kod njih
Odisej oeni i da [mu] [tast] bijae Ikadios a ne Ikarios.
U ostalom je radi neizvijestnosti u pisanju to pitanje
mogue [staviti]. /
U ope treba nemogunost u pjesnitvu ili na to
svesti, to je tako bolje ili na to, to se misli da je tako;
. jer s jedne strane, bolje je, da se u pjesnitvu odabere
vjerovatna nemogunost, nego li nevjerovatna mogunost,
a s druge, ako je i nemogue da imade takovih ljudi
kakove Zeuksis slikae, ipak je bolje [to ih tako s1ikae],
zato treba da ideal natkrili ono, to predouje. [Ako
pjesnik neto] to je nemogue pomisliti opjeva, [treba
na to svesti] to ljudi tako misle, ili [na to] to je
gdjegda ipak mogue pomisliti, poto se gdjeto zbije i
proti vjerovatnosti. U pogledu protuslovj. u govoru
valja isto tako paziti, ko to se i kod oprovrgavanja u
sudbenim govorima pazi, da li se tiu istoga objekta,
da li stoje u istom odnoaju, da li isto tako - daklem
ikod pjesnika, da li [si protuslovi] onomu, to sam
veli, da li onomu, to e svaki razuman ovjek pretpo
staviti. Pravedno je da ukorimo pjesnika, kada nam
neto nemogua ili kakav zloest znaaj bez ikake
nude opjeva ko to je to ona nemogunost u Euripi
dovu Egeju, ili onaj podli Menelajev znaaj u Orestu.
Prikora daklem imade peterovrstnih: ili se tiu nemo
 69

gunosti, ili nevjerovatnosti, ili pogubnosti, ili protuslovja,

ili onoga, to je proti zakonima pjesnike umjetnosti;
odgovori se pako na iste imadu po ustanovljenim gle
ditima dati a imade ih dvanaest.
2G. Mogao bi ko dvoumiti, koja li je vrst opona
anja vijednija, da li epska da li tragika. Ako je ona
vrjffednija, koja je manje nespretna, i ako je ona manje
nespretna, koja je prama naobraenijim gledateljima, i
ako je posvema jasno, da je ona, koja sve oponaa,
nespretna (jer se predstavljai, ko da glcdatelji [stvari]
ne bi razumili, kad oni nebi gestikulacijom svoj tuma
dodali, na sve mogue naine vrte ko to se i loi
frulai vrzaju, kada im valja diskos oponaati, ili kori
faja za halju nateu, kada Skilu puu); a ako je
tragedija takova, ko to su mla-gji glumci. rama stari
jima (Minisk naime nazva Kalipida to odvie
pre/ezava, a isto mnijenje bijae i o Pindaru), i ako se
ovi prama onima odnose, ko itava umjetnost prama
epopojii te ako se kae, da je ova prama naobraenijim
gledateljima [udeena] a ona prama loim - ako je
dakle nespretna gora, to je jasno da e biti gora.
Ponajprije, to nije prikor koji ide umjetnost nego glumce;
jer ovjek moe i kad epsku pijesan predaje, u gestiku
laciji preeravati, kako to Sosistrat injae, i kada lirsku,
kako Mnasitej Opunanin. Ndljebne m, valja niti svako s
\. vn/VV
kretanje"vosuditi,
"d jer bi se
.TH/' timi ples
-' osudio,
\.-"/` ne o samo~
.'\' ^
lose, ko sto se Kalipidu prigovaraei sada drugima, da
ne oponaaju slobodne ene. Napokon, tragedija i bez
te gestikulacije postigava svoju svrhu, ko to i epos,
 70

jer se ve pri samom itanju [isgte] vidi kakova je. Ako

je dakle u ostalom vifednija, toga joj ne treba.
*je i tim vredni.ja to 'o' sve ri ada tfi/Qppoj
(moe naime i epski metar rabiti), a iznad toga .jote
vani dijelovi muzikai scenerija, uslijed kojih nam
nasladll, iz nje potiuu, posvema jasno moe pred oi
staviti! Zaxtinkigizulagwvmwwmgo
i/\ijpgal/oydwibud da predstavi. Zatim
i tim, to u krae vrijeme svrhu oponaanja postigava,
jer to bolje \iialkpwijxelifiigri/ijfglli to
se nakon vremena ko razvodnilo. Razumijem pod tim
[takovo razmifjerje] ko kad bi ko n. pr. Sofoklova Edipa
sveo u toliki epos koliki je Ilijada. Napokon, epska
vrst oponaanja je manje jedinstvena (dokaz tomu jest,
to od svakoga eposa moe vie tragedija izvesti), tako
da [epski pjesnik], ako uzme jednu povijest predmetom,
iLgostamalgLju/wkdjyede rn.at il' ako se
z du " om metra ovede vod [Pod tim razumijem
n. pr. . . . . . . . , ako pako ne uzme jednu povijest,
onda mu pjesma nije jedinstvena] ;'S' razumijem pod tim,
ako mu je pjesma od vie ina sastavljena, ko to no
Ilijada i Odiseja mnogo takovih esti imade, koje su
i same po sebi dugake, akoprem su ti pjesmotvori
togogj bolje moe biti rasporeani iakoprem iznad
svih ostalih oponaaju in jedinstven. Ako dakle u
svem ovom stoji vie a iznad toga jo i ciljem umjet
nosti (jer ne valja da nam bud koju nasladu prue nego
samo pomenutu), toje jasno da ie biti vriednija, zato
svoj cilj bolje od epopojie postigava.
 71

O tragediji dakle i o eposu i u ope i o njihovih

vrstih i dijelovih, i o tom u koliko toaka i kako se
razlikuju, i o tom u em se sastoji ono, to je u njih
dobro to li nije, i o prikorih i njihovu r/'ijeeiijm budi
toliko reeno.
 Tuma.
' Narav metnuh za grki vapa, koje Nijemci
prevode sa Wesen.
Q Rasporediti = cuvcfacozn ` componieren, povi
jest = utlc; = fabula = sujet ` Fabel.
3 esti pjesmotvora, kako emo u 6. poglavju vi
djeti, jesu: povijest, znaaji i t. d. Nastaje daklem
pitanje, zato Aristotel malo prije ree: govoriti emo
o tom, kako valja p o v ij e s t rasporeditii', kada i
povijest spada na ove dijelove, o kojima e, kako
ovdje kae, govoriti, koliko ih imade i kakovi su.
Valja daklem upamtiti da povijest kod Aristotela dolazi
u trojem znaenju: 1. znai predmet kako je u mitolo
giji, historiji ili glavi pjesnikovoj jo prije nego gaje za
pjesmu priugotovio. Takav predmet imenuje Aristotel
esto rijeju :: a-.pay/p-JL. 2. Znai predmet kako si ga
je pjesnik priugotovio za pjesmu. 3. Znai predmet
poto je vee priugotovljen i u pjesmi izveden. Na
prvom mjestu stoji povijest u znaenju prvom, a na
drugom u drugom i treem.
4 To ostalo je ono o em u 17. i 18. i u 25. i
26. poglavju govori.
 73

5 Prvo u svakoj raspravi je definicija, pa tako i

Aristotel ini.
6 Grci dijeljahu pjesnitvo koimi na epos, dramu
i lirikn. Jedina je ta razlika to na dramu kod Grka
spada jo jedna posebna vrst: satirdrania. Takav se
satirdrama uvijek prikazivae iza triii tragedija (trilo
gija - tetralogija). Predmetom takovih satirdrama
bijahu karikirane mitologine osobe. Jo valja za liriku
upamtiti, da se dijelila u dvoje: na jonsko-eolsku (me
liku) i dorsku (korsku). Kod prve vrsti vlada itavom
pjesmom jedan metar i pjeva se u .jedan glas. Kod
druge odgovara jednakou metra svakoj stro samo
jedna antistrofa, iza kojih obino slijedi epodos, a pjeva
takovu pjesmu itav kor. Ditiramb je .jedna vrst te
korske lirike i to pjesma u slavu boga Dionisa. Iz
toga ditiramba razvila se jevremenom tragedija. Ari
stotel uzimlje ovdje ditiramb, a misli njime itavu liriku,
za koju u Grka neimade posebna imena.
7 Auletika (od ) x51%, = auta) i kitaristika (od
; xnapa = kitara), dvije vrsti instrumentalne muzike,
stoje ovdje paradigmatiki za cijelu muziku, ko to
gore ditiramb za cijelu liriku.
8 Zato sam orhestiku == ples dodao, o tom vidi
moju raspravu u gimnazijskom programu varadinskom
od god. 1868.
9 Oponaati = uqiasair-nachahmen (oponaanje
== uu.qsn). Kako se to imade razumijevati i u kojem
odnoaju ta definicija prema dananjoj estetici stoji, vidi
u uvodu str. 9. '
74

'0 i " Pod prvima razumije slikare, pod drugima

kipare ((Bildhauer). I ovi umjetnici oponaaju, ele se
od pjesnika, plesaa i muzik. time razlikuju, to se u
proizvodima ovih potonjih znaaji, afekti i ini kano
ivi pred nama stvore, doim su u proizvodima onih
prvih samo slikovno sadrani. (Vidi otom poblie moju
pomenutu raspravu). Valja aziti kako Aristotel ne
samo ovdje, nego i udilj svrgdje ono, to o pjesnitvu
kae, analogijama uzetim iz pojava kod slikarstva i
kiparstva razjanjuje.
W Zato sam to dodao, vidi moju pomenutu raspravu.
'i' Pod harmonijom razumije Grk ono, to mi pod
melodijom.
'4 Siringistika od cpny = frula, koja se odvie
spojenih sviralica sastoji.
'f' i l6 Kako se ova mjesta obino uzimlju i zato
ih ja ovako uzeh, o tom vidi moju pomenutu raspravu.
Mim = piuo je jedna vrst epske poezije, koju prvi
obretoe Sirakuanin Sofron i njegov sin Xenarh. Ti
mimi bijahu dialogi pisani prozom a predoivahu slike
iz obinog pastirskog ivota Sikuljana, radi esa su i
pisani u dorskom nareju. Pripovijeda se da su ti
mimi Platonu, kad se njima u Siciliji upoznade tako
bili omiljeli, da ih polazei spavat, pod svoje uzglavje
metae. Sokratski dialogi su oni poznati Platonovi
lozoki dialogi,. u kojima je Sokrat uvijeke glavna
osoba. Trimetar se zove jambski veraz od 6 jamba.
Elegijski metar je poznati distihon, od jednoga hexa
metra 1 pentametra se sastojei.
 75

'7 Empedokle bijae filozof, koji svoja razniatranja

o naravi u hexametrima pisa.
*s Hajremon, suvremenik Aristotelov, poznat nam
je samo kano tragik. Aristotel veli 0 njem u Retorici
III. 12. 2, da svoje tragedije nije za kazalite sastav
ljao, nego samo za itanje. Ostali spomenici brojei
ovoga Kentaura megj tragedije. Poto Aristotel u 24.
poglavju jo jednom toga Kentaura za epos dri, svaje
prilika, da bijae u istinu epska pjesma, ali da se u
njoj veoma mnogo dialogiki pjevae. '
'9 Nom ` vus; bijae jedna vrst korsko-lirskoga
pjesnitva, koje imagjae isprvice predmetom jedino
religiozne stvari. Aristotel ovgje ditiramb i nomsko
pjesnitvo valjada stoga uzimlje paradigmatiki za itavu
liriku, to za njegovo doba, jo samo ove dvije vrsti
cvjetahu.
90 U grkim tragedijama i komedijama razliku
jemo dvije esti: dialog i korske pjesme. U dialogu
pjesnik govorom i ritmom oponaa, zato se dialog
recituje; u korskim pjesmama pako svima trima sred
stvima, zato se te pjesme pjevahu.
' inee = handelnde ko i gore in == Handlung.
'-"* Polignot, Dionisije i Pauson bijahu tri suvre
menika atenska slikara. Najstariji megj njima bijae
Polignot, rodom sa otoka Taza. Negdje za rana dogje
Polignot, osnutnik grkoga slikarstva, u Heladu, i na
slika u leshi (tako se zovu svratita, koja si pojedini
gradovi i narodii grki na takovim mjestima dizahu,
na kojim se itav grki narod sticae) Knigjana u
76

Delma dvije slike: kako Grci Troju zauzee ipod

zemalje. Sa tih si slika stee P. silan glas po itavoj
Grkoj a navlastito svrati na sebe pozornost Atinjanina
Kimona, koji ga u Atenu pozove, da slika zidove onih
divnih iza salaminske bitke po Ateni podignutih zgrada.
Megj mnogim njegovim slikama su najznamenitije one,
u Knigjanskoj leshi. Perieget (piltnik) Pausania opisuje
ih u sedam poglavja X. 25-3L Po ovom opisu uzee
dva njemaka umjetnika, braa Riepenhausen, da te
slike reproduciraju. Uslijed toga se zametnu megj nje
makim llenjacima mnogi spisi, u kojima se trude
razbistriti vrijednost Polignotova djelovanja. O. Jahn:
die Gemlde des Polygnot u. s. w. Kiel 1841. Welcker:
Die Composition der polygnotischen Gemlde. Berlin
1847. K. F. Herman: Epikritische Betrachtungen ber
die polygnotischen Gemlde. Gttingen 1849. Over
beck: Antepik-ritische Betrachtungen. Rh. Mus. N. f.
VII. S. 419. fgd. Brunn: Geschichte der griechischen
Knstler II. a. S. 14-50. Iz svih tih spisa vidimo, da
Polignot dobrano prema svojim predastxiicima umjetnost
slikarsku usavri i pogledom na risanje, i pogledom na
kolorit, i pogledom na kompoziciju, ali da u svem tom
jo uvijeke ne lei ono, to ga ini velikim, po Aristotelu
prvim grkim slikarom. Pogledom na risanje promaknu
Polignot slikarsku umjetnost time, to prvi megj sli
karima uda ovjea tako tono obrisa, da ih bijae
ispod haljine vigjeti. Pogledom na kolorit u toliko, to
prvi hojama znadijae nesamo razlike mukoga i en
skoga tijela oznaiti, nego i razne ovjee dobe. Osim
 77

toga znadijae prema svojim predastniciina prvi usta

i oko svojih osoba ivotno izraziti. Pogledom na kom
poziciju, bijae P. nad sve grke slikare majstor time,
to u nijednoga neima tako stroge pravilnosti glede
ravnovesja pojedinih grupa u slikama. U tom je potpun
vrnjak Rafaelu, s kojim dijeli i to, da kod veine
svojih slika, bijae vezan na prostor, koji na zgradama
ostajae za slikariju prazan, a da znadiae onu misao,
koja je graditelju kod dizanja zgrade na umu bila,
vjeto u slici nastaviti. Ele kako rekosmo u svem tom
jo ne stoji prava veliina Polignotova. Polignot je po
najpae velik sa svoga slikarskoga stila. Stil Polignotov
je tono Grci kau uaYaF/.cpe7rrj a tono mi danas velimo
idealan. On u svojim slikama polaae od jedne velike
pomisli, a tu pomisao znadijae u kompoziciju i po
jedine osobe tako uliti, ko da sve ove osobe i grupe
i ne stoje pod uplivom naravi, koja nikad onako ideal
nih osoba i slika ne e izvesti. Iz svake osobe, iz svake
grupe gledatelj jasno razabire onu visoku misao, koja
je umjetniku pred oima lebdila. U njegovim slikama
ne potie jedinstvenost iz situacije, nego obratno, poje
dinosti u njegovim slikama su sve tako znaajne, da
iz ovih jedinstvenost itave slike potie. Prama toj ide
alnosti svoga stila, slikae P. svoje osobe uvijeke tako
velike, kako su u naravi, a to dakako veliajnost nje
gove pomisli, koja ga kod slikanja vogjae, tim vema
dizae. O Dioniziju nam kau spomenici, da iz sve
snage naljedovae Polygnota. To naljedovanje se valja da
sastojae u tom, da se je drao Polignotova naina u kom
78

ponovanju, a jakost njegova bijae valja da u tom, da

je marljivo pazio na risanje i kolorit. Pauson napokon
bijae siromah ovjek, pa stoga predmetom sprdnje. 'Fa
ga je okolnost uinila ironikom. .Tako nam pripovijedaju,
da neko jednom od njega narui, da mu naslika konja,
kako se u prahu valja. On naslika upravna konja, na
legjima prana. Kad ga narunik upita, zato mu nije
po volji uinio, on konja okrene, pa rekne, evo sad ti
se valja. Kako se ini, ne bijae Pauson ,Karikaturen
maler' nego ovjek ironian, koji vieputa, svojim napa
daima odvraae kakovom smijenom slikom.
a3 Kleofon, nepoznat ovjek, pisae po Aristotelu
soph. elench. c. 15 jedan dialog imenom Mandrobulos,
Svia ga u svom rjeniku spominje ko pjesnika tra
gedija.
'14 Drugi nam spomenici spominju ve Hipoanakta
500 pr. Is.) kao osnutnika parodije. Od jedne Hegemo
nove epske parodije sauvao nam se 21 hexametar. On
pjevae i dramatske parodije. Takova se jednu i to
Gigantomahija predstavljala u Aten ba na onaj dan,
kadano vijest o porazu u Siciliji (413 pr. ls.) u Atenu
idogje. 'l5 Nikohare bijae takmac Aristofanov. Ta njegova

Delijada bijae valjada parodija na parasitsli ivot De

ljana. Na otok se Delos naime svake godine sticae k
svetkovini Apolonova poroda toliki narod, da vremenom
svi otoani postadoe birtai i kuhai.
g6 i '17 Timotej Mileanin r. 446. p. I., bijae gla
sovit pjesnik ditiramb inom.. Njegov vuo; ,Perzijanc
 79

i njegov ditiramb ,Kiklop' spominju i drugi spomenici.

Filoxen iz Kitere r. 459 pr. I. ivljae na dvoru mla
gjega Dioniza. F. se u jednom parodinom ditirambu
,Kiklop' isprdivae iz Dioniza, predstaviv ga u osobi
Polifema. Valjada je Filoxen, ko to je prema ozbiljnom
ditirambu Timotejevu ,Kiklopu' spjevao parodian, iprema
onomu ozbiljnomu Timotejevu nomu, Perzijanci, spjevao
parodian, akoprem nam toga nijedna vijest ne jami.
9s To su epici i lirici.
99 To su dramatici.
30 Ta demokracija nastade iza propasti Tirana
Teagena 590, a obstojae do 515. Za to doba, kako
kau, ivljae u Megari osnutnik komedije Suzarion
(p. g. 580 pr. I.) pa je otuda komedija u Atiku do
spjela.
i Epiharm, po drugim vijestima Taanin, ivljae
od 482 god. p. I. na sirakukom dvoru tiran Gelona
i Hierona i bijae glasovit pjesnik komedija.
i Hionide i li/Iagnet, mlagji suvremenici Epichar
movi, bijahu prvi glasoviti atiki pjesnici komedija.
a3 To su Sikionjani, Korinani i Fliuani.
i Kako je iz cijeloga ovoga razlaganja Aristote
lova vidjeti, on ne pristaje uz te vijesti o postanku tra
gedije i komedije, ali ih niti ne zabacuje; njemu je sve
jedno, bilo to istina ili ne. Pa tako i jest. Sve ako je
i istina, da komedija i tragedija ne nikoe u Ateni, a to
ih Atenjani tolikom ljubavi grljahu i usavrivahu, da
postadoe svojinom te metropole grkoga znanja i umjet
nosti.
80
3.' Umjetniki se ritam nioe na trojem izvesti,
na goxroru, na glasu i na koraku. Kad govor postaje
ritmian, nastaje metar (Versmass); kad glas, melodija;
kada korak, ples.
36 Ta djela lijepih (plemenitih) ljudi mogu biti i
runa. Pjesnikova je naime zadaa da nam predoi o
vjeka nama ravna t. ko i mi manama podvrena.
i Himni su hvalospjevi na bogove, enkomija na
ljude; oni su vie epske, ovi vie lirske naravi.
38 Pod imenom Omirovim imade vie komikih
eposa. Takav jedan je ovaj Margites, kojemu odgovara
njemaki Eulenspiegel ili moe biti na Petrica Ke
rempuh. Mapvirn dolazi od p.ap~(o=benast, dakle je
Mapytn; od prilike njemaki Dummfried. Drugi jedan
je Batrahomiomahija (boj aba sa mievima).
39 ixpavr e rei sprdati se pa od otoga glagola
imade, kako Aristotel misli, jambski metar svoje ime.
Valjalo bi da se ba obratno od 'ffxuo izvagja icq).
iCeiv.
40 Time misli Aristotel rei, da je povijest kod
Omira dramatiki rasporeana. Povijest je dramatiki
rasporedana, kad je cjelovita i dovrena, kad je jedin
stvena i kad se u njoj ne oponaa ono, to se je dogo
dilo, nego ono, to bi se dogoditi moglo. Vidi o tom
poglavje 7, 8, 9. '
4' Udjelotvoriti = xuantoaoieiir = dramatisch dar
stellen.
49 Smijeno je, veli Aristotel u 5 poglavju, ona
mana. ili ona rugoba, koja neboli i koja nije tetna (ra
 81

zumije se onomu, koga pjesnik predouje), to se ovako

ima uzeti. Tersite n. p. (Il. II) je najruniji ovjek to
ga svijet nosi. On je grbav, iljoglav, rutav, kiljav itd.
To sve jo ne bi bilo smijeno. Nu kad se takova na
kaza gradi najveim junakom te se o bok stavlja Akilu
i samoga kralja grkih junaka napada, onda je smijean.
Iznad toga trai Aristotel od komika, da ne prikazuje
poimence jednu smijenu osobu, nego da u jednoj osobi'
koji itavi smijeni stali prikae.
43 Ditiramb kako rekosmo bijae korska pjesmau
slavu boga Dioniza. Vogje tih ditirambskih korova,
kako evo Aristotel veli, pjevahu neto solo i to u tro
hejskim tetrametrima (estnaesterci). K ovomu koru pri
drui Tespis prvi jednoga predstavljaa, koji se sa po
viena mjesta sa korom razgovarae te uvede tako dialog.
44 Te falske pjesme (r5: alm) bijahu korske
pjesme, o kojima ne znademo nita poblia kazati. Kako
se iz rijei rc qalttxz vidi, sastojahu se u tom, da kor
nosei pred sobom naslikano ovjee udo, pjevae sra
motne pjesme.
45 To je dakako veoma stisnut nacrt o razvoju
tragedije, a zato je tako stisnut to opirnija rasprava
0 tom, ne spada u ovakav teoretian opis.
47 Formis bijae suvremenik Epiharmov o kom
vidi biljeku 3.
48 Predmete i povijesti = you; and pxou su dva
sinonima posve istoga znaenja. Zainjati uzeh kako
Dubrovani uzimlju za njemaki dichten. O razvoju
grke komedije neka stoji ovoliko rijei. Komedija, kako
6
82 .
Aristotel ree, niknu iz falskih pjesama. Kako li pako
niknu i ko ju dovede dotle, da postade pjesmotvor, u
kom se itav jedan in predouje, toga kako vidimo ni
sam Aritotel ne znade, jer ju i on teke poznaje otkako
postade ovo poljednje. Potpune komedije pisati, poee
teke sikulski pjesnici Epiharm i Formis. Ova sikulska
komedija imagjae predmetom porodiju heroa, bogova i
itavih ljudskih stalia. Iz Sicilije dospje komedija u
Atenu i doivi ovdje tri dobe. Prva doba je stara atika
komedija, od Hionida i Magneta, mlagjih suvremenika
Epiharmovih, do Aristofana t. svretka peloponeskih
bojeva (401) sizua; druga je srednja atika komedija,
od ove dobe do smrti Alexandra sizua; a trea je
nova atika komedija od smrti Alexafna unaprijed si
gua. Stara atika komedija nije nastavila radnju svojih
sikulskih predastnika, nego je posvema posebnim putem
pola, neuzimaju predmetom smijenost itavih stalia
ili parodisanje heroa i bogova, nego smijenost pojednih
atenskih glasovitih mueva n. pr. Sokrata, Kleofona,
Euripida i. t. d. Jedini Krate nastavljae radnju svojih
predastnika, pa s toga upravo njega Aristotel iznad
ostalih pjesnika spominje, akoprem, kako je poznata
stvar, najslavniji megj tim staroatikim pjesnicima bijae
Aristofane. Aristotel naime ne odobrava da pjesnik po
jedine osobe prikae smijenima, nego trai od komika,
kako vigjesmo, da se kani osobnosti i da prikae smi
enost itavih stalia. Srednja atika komedija uzimae
predmetom, parodisanje heroai bogova. Ova je doba
manje znamenita. Znamenitija je doba trea, nova atika
 83

komedija, koja uzimae predmetom smijenost itavih

stalia. Megj pjesnicima ove dobe su najznamenitiji,
Diil, Menander i Filemon, koji ivljahu dugo iza
Aristotela, te kako se ini upravo njegovim naputkom
dogjoe do uvigjanja, da im ne valja osobnosti u ko
medijama predoivati.
49 Kako se vidi iz itavoga ovoga mjesta, Aristotel
ne stavlja nikakovu vanost na to, da se in tragedije
imade zbiti u jednom danu. Krivo ga daklem razumjee
oni francuzki klasiki tragici, koji mnijahu, da se oso
bita opreznost na to imade svratiti.
50 Kako sam ja tekst ovoga petoga poglavja uzeo,
vidi iza tumaa pridodanu raspravu.
5' Sredstva su: govor iglazbeno skladanje; nain
je: scenerija; predmeti su in, znaaji i misli.
i Da tragedija imade slfjeu i nesifjeu predstaviti,
to' Aristotel kano ope pripoznanu stvar samo spominje.
53 Zeuksis rodom iz Heraklije bijae jedan od naj'
glasovitijih grkih slikara. Njegovo djelovanje pada po
ami od godine 436. to Aristotel ovdje veli, da u
njegovim slikama neimade nimalo izraena znaaja, to
se neimade tako uzeti, da ba nikakav znaaj u njima
nije izraen, nego, da- onakav znaaj, kakav Polignot u
svojim slikama prikazivae, nije u Zeuksidovim ni malo
izraen. Polignot (vidi bilj. 22) polaae kod svojih
slika od jedne velike pomisli, a tu pomisao znadijae
u svoje slike tako uliti, da ju svaki gledatelj lahko
razabirae. Drugojaije Zeuksis. On ne polaae od jedne
pomisli, ideala, nego od naravi, pa na temelju naravi
a
 84

si stvori ideal. Tako, slikajui svoju Helenu, ne pogje od

zamiljene idealno lijepe ene, nego sabra najljepe Grke
djevojke i uzme od svake ono to na njoj bijae naj
ljepe i tako si teke smisli ideal. Daklem i Zeuksis i
Polignot bijahu idealni slikari, samo to se u Poligno
tovim slikama u svakoj crtici oitovae zamiljeni ideal,
a u Zeuksidovm obratno, u svakoj ivljae narav. Tako
se stvar i sa tragedijom imade uzeti. U svake tragedije
je neophodno potreban nekakav in, a poto svaki ne
setni in od znaaja potie; naravno je da u svakoj
treba da budu bud kakovi znaaji predoeni. Alije ve
lika razlika da li je pjesnik te znaaje prama cijeloiuu
inu znao tako vjeto orisati, da iz njih jedinost ina
neophodno potie, kano to iz svake crtice Poligno
tovih slika potie pomisao, koja slikara vogjae, ili ih
tako slabo i loe orisa, da ta jedinost iz njih ne po
tie, ko ni iz slika Zeuksidovh pomisao, koja ga kod
slikanja vogjae. ,
54 Povijest i rasporegjivanje ionova su dva sino
nima, koja jedno te isto znae a to je po.
55 Pod ovima razumije Ajshila i njegove pred
astnike. Povijest je kod ovih bez peripetij i upoznanj.
rasporedana.
56 Grci razlikovahu dvije vrsti rjeitosti, jedna je
koja potie iz znaaja, druga koja iz razbora. Iz reto
rike se moemo samo ovu drugu nauiti, ona prva pako
visi o odgojenju znaaja, koje dobivamo iz etike. Pot
puna retorika dakako daje pravila i za jednu i za drugu,
nu pravila za onu prvu, koja iz znaaja potie, ne spa
 85

daju upravo u njen obseg, nego ih uzinilje iz etike. to

Aristotel ovdje mjesto etike spominje politiku kano izvor,
iz kojega ona prva rjeitost svoje nauke crpe, potie
otuda, to po Aristotelu politika i etika znanost stoje
u uskom savezu i to etiko naobraenje svakoga gra
gjanina stoji pod uplivom politikoga ivota onoga na
roda, u kojem ive. Aristotel cijeni onu prvu vrst rje
itosti vrijednijom od ove druge.
i" To su Euripide i potonji, od kojih mnogi od
govornika postadoe pjesnici tragedije.
55 Time Aristotel veli, da na tragediju ne spada
neophodno potrebno kazalitna predstava, ali da je ipak
takove naravi, da je bolje, da bude prikazana.
5 Davale su se svaki puta 3 tragedije (Trilo
gija). Aristotel dakle veli da na tu okolnost kod pri
udesivanja duljine tragedija ne valja paziti.
60 Toje kod sudbenih rasprava bivalo, kod kojih
je svaka stranka smjela jedno opredijeljeno vrijeme upo
trijebiti za govor. To vrijeme se je mjerilo po jednoj
uri na vodu, koja se u sudionici' nalaae.
6' Herakleida i Teseida bijahu eposi. Jednu He
rakleidu spjeva Knajton (750 p. I.), jednu Pejsande
(645 p. I.), jednu Paniasis (za perzijskih ratova). Jednu
Teseidu od nekoga bezimenoga pjesnika spominje Plutark.
Valja paziti kako .Aristotel za pravila o tragediji crpe
primjereizeposa, .hotei vec' ovdje time naznaiti, da
su si epos i tragedija u ovim tokamajednaki.
86
'W Ovu zgodu pripovijeda Omir u 19. knj. 428 _
466 svoje Odiseje. Tomu se ne treba uditi, to Aristotel
ovdje kae, da Omir ne opjeva svega to se Odiseju
dogodi n. pr. ono kako ga na Parnasu ranie, a da se
ta zgoda ipak nalazi u Odiseji spomenuta. Jer ona
zgoda je tamo u Odiseji tako uz put spomenuta, da.
ne spada na onaj in oko kojega se Odiseja kree. Ta
kove epizode, koje ne spadaju strogo na in, ovako
mimogrede spominjati, to je epiku po Aristotelovim na
elima o eposu, u 235 poglavju stavljenim, slobodno.
63 Te zgode Omir ne spominje, ali spominju ju
drugi epski pjesnici. To je ona zgoda, kako Odisej, da
pokae svoju prienjcnu ludost, sol sijae i obraenim
plugom orae, ikako mu Palamed pred plug stavi dijete,
a Odisej, ne budui lud, plug digne te se time izdade,
(la se samo priinjava ludim.
64 To jest da bude in cjelovit i dovren.
65 To jest toga, da in treba da bude cjelovit i
dovren.
s6 Danas dakako i od historika traimo, da nam
ne biljei naprosto zgode, nego da ih stavi u neki uz
roni savez, ele historik jo i po dananjim zahtjevima
mnogo toga biljei, to se je sluajno dogodilo, doim
su takove slijepo sluajne zgode iz pjesnitva posvema
iskljuene.
6' Filozofija naime ispituje Openite i neophodno
nune i nepomine zakone, iz kojih sve pojedinci slu
ajno potee.
 87

Taj ,dostojnija* stoji u znaenju ,idealnijaf

69 Pjesnici komedija, prikazivaju u svojim osobama
ne pojedine poznate ljude nego itave stalie, ne nadije
vahu tim osobama poznata imena, nego smiljahu ta
kova, da je slualac taki po imenu doznao, kakovu vrst.
ljudi pjesnik karakterie. Kad je n. pr. koji pjesnik
hotio predoiti kojega mladia rasipnika, koji osobito
na konje novce rasiplje, nijeimenovao kojega poznatoga
kicoa, nego je takovoj osobi nadjenuo ime Filipide
(Junker Sparross); kada kojega hvalisavoga vojnika
Pirgopolinie (Hauptmann Mauerbrecher) i. t. d. Tako
injahu pjesnici srednje atike komedije, i poslije Ari
stotela oni nove atike, megj pjesnicima stare pako,
imade rijetko koji takovi pjesnik. Vidi bilj. 48.
70 Agaton, mlagji suvremenik Euripidov, bijae
megj tragicima, koji bijahu poslije Euripida, najvalja
niji. Aristotel ga na dva mjesta c. 18 i c. 15. pohvalno
spominje, ali na treem c. 18. otro kudi.
7' Ove prepletene su po Aristotelu vrednije.
77 Peripetija daklem nije, kako se je to mislilo,
katastrofa, nego je zgoda, koja ini, da se koja druga
zgoda u tragediji, u sebi posvema protivnu izvrne. Kat
kada je ta druga zgoda ba glavni in tragedije te je
peripetija uzrok katastro t. da glavni junak od sretna
postane nesretan; nu takova peripetija moe i koju
nuzgrednu zgodu u tragediji izvrgnuti.
73 Sofokle kralj Edip. v. 924-1145
74 Lincej bijae tragedija od Teodekta, Aristotelova
suvremenika. Njen sadraj bijae slijedei. Kralj ar
 88

givski Danao naloi svojoj keri Hipermnestri, da svoga

mua_ Linceja ubije. Hipermnestra ne zadovolji oevoj
zapovjedi, nego uini da se Lincej ukloni. Kad je na
to Hipermnestra porodila sina od Linceja a Danao to
doznao, potrai Linceja i dade ga odvesti da ga pogube.
Megjutim doznadu Argivljani za to Danajevo krvolotvo,
dogju na stratitei osude Danau, koji je doao da
gleda kako e se Lincej pogubiti, na smrt, a Lincej se
spasi.
75 Sofolie Edip kralj v. 924-1145. i
76 Euripide Ifigenija u Tauridi v. 725-833.
77 Vidi uvod str. 9 i dalje.
78 Vidi uvod str. ). i dalje.
79 To se neimade tako uzeti, ko da se Euripide
upravo samo jedino tim ini najt-raginijim, to mu se
tragedije nesreom svruju, nego tako, da je ta okolnost
tomu ponajveim uzrokom.
s Tu se razumijeva Safoklov Edip kralj, koji je
po Aristotelu uzor megj svimi tragedijami.
s' Sam uin dakle treba da pjesnik tako uzme,

a kako je u tradiciji,i samo ono smije dodati sam iz

svoje glave, to taj uin motivira.
` s9 Astidamant stariji bijae sin Morsima, sina
Filoklova, neaka Ajshilova. O njegovu Alkmeonu nam
.nije nita poznato.
s3 Nedadese vie opredijeliti kakova se tude tra
gedija razumijeva i ko ju spjeva. `
54 Razumije Sofoklovu Antigonu. Sva je prilika
da Aristotel ne misli ovim rijeima pokuditi tu glasovitu
 89

Sofoklovu tragediju, nego da misli kazati, da bi s ta

kovim uinom, ko to je taj u Antigoni, koji .loiji
pjesnik zlo proao i da ga je jedini Sofokle bio kadar
tako uporaviti, da tragediji ne ini porugu.
55 Ta Meropa bijae tragedija od Euripida. Njen
sadraj bijae slijedei: Kresfonta, kralja mesenskoga,
ubije skupa sa njegova dva sina neki usurpator; ali
najmlagjega spasi mati Meropa i otpravi` nekomu prija
telju u Etoliju. Meropa bude na to prisiljena da se
udade za usurpatora. Kada je onaj najmlagji sin, imenom
Telefon, dorastao bio, dogje da ubojstvom lisurpatora
osveti smrt oevu. Pri tom Meropa skoro da ne ubi
svoga sina, ali ga jo u dobar as upoznade.
56 Razumije ono upoznanje u Euripidovoj Igeniji
u Tauridi, koje Aristotel vrlo rado spominje.
87 Ova nam je tragedija posvema nepoznata.
8.3 To bijae do sada 16. poglavje.
89 U 11. poglavju.
90 To je odlomak od jednoga jambskoga trimetra,
koji stoj ae u kakovoj pjesmi, kojoj bijae priom, kako
je Kadam sijao zube od adaje, od kojih ljudi ponikoe,
koji imagjahu na tijelu znak koplja.
'J' Poznata sunam dva tragika toga imena i to
djed i njegov unuk Karkin. Ovaj potonji ivljae prije,
.nego li Filip nastupi makedonske prijestolje. Od njega
e po svoj prilici biti ova tragedija Tieste. Tieste je
sin onoga poznatoga Pelopa, koji ko i svi njegovi po
tomci imagjae na legjima bijeli znak, a to su valja da
te zvijezde to ih ovdje Aristotel spominje. i
90

97 Takove gjerdane obiavahu roditelji metati djeci

oko vrata, kad ih bijahu prinukani ispostaviti, a to s
toga, da ih jednom po takovu znaku mogu prepoznati.
93 Tiro je bila svoju od Poseidona zaetu djecu
u jednoj kadi ispostavila, pa ih je poslije upravo po toj
kadi upoznala. Sofokle pjevae jednu tragediju Tiro.
94 Vidi Odiseju 19. 392 i dalje.
95 Vidi Odiseju 19. 219 i dalje.
96 Niptra = r v-mlca = kupanje. Tako se zove
u Odiseje u 19 pjevanju onaj komad, gdje dojilja Odi
seju noge pere.
' 97 Terej je svoju svast Filomelu obezastio i bo
jei se, da ona toga svojoj sestri, njegovoj eni, ne kae,
odrezao joj jezik. Filomela na to izveze itavu zgodu
u jednoj marami pa tijem putem sestri odade itavu
zgodu.
98 Dikajogene ivljae za vrijeme Aristofanovo,
od njega nam preostae jedino vijesti, da bijae tragik.
99 Teukros se u pratnji Kipran, (otuda tragediji
ime) vrati sa Kipra kui na otok Salamin i zapaziv
sliku svoga oca Telamona proplaka, a po tom ga njegov
sinovac Eurisae prepoznade.
m0 Tako se zovu u Odiseji pjeva. 7-12.
'U' To se odnosi na verze 159-207 u Ajshilovim
Hoeforama. '
'09 O tom Polidejku nam nije nita poznato.
m3 Oreste je uskliknuo kad ga je sestra Igenija
bila naumila rtvovati, dakle ne bijae samo mojoj sestri
 91

sugjeno da bude rtvovana, a po tom ga Igenija pre

poznade ko svoga brata.
m4 O Teodektu vidi bilj. 74. Danas se vie ne
dade opredijeliti u kakovoj li se tragediji te rijei
nalaahu.
105 I ta tragedija nam je posvema nepoznata.
m6 Odisej se jednom s nekim sastane, i bojei se
da ga neki nebi po luku prepoznao, govorae kako
je on, akoprem nije Odisej, do toga Odisejeva luka
doao, a upravo po tom ispriavanju dogje onaj neki,
koji luka Odisejeva niti ne poznavae, na tu misao, da
je Odisej Odisej.
m7 To bijae do sada 15 poglavje.
m@ Time misli Euripidovu tragediju Oreste.
l Misli se da Euripide takovu jednu tragediju
,Skila spjeva.
'*" Negda bijahu dvije tragedije toga imena od
Euripida, jedna se zvae Menalipa mudrakinja, druga
Menalipa robinja. Onu prvu imade Aristotel ovdje na
umu. Sadraj joj bijae slijedei. Lijepa Menalipa, ki
Ajolova, sina Helenova, i Hipina, keri mudroga Ken
taura Hejrona, od kojega bijae mudrost batinila, za
nijela je, kad joj jednom otac Ajol bijae otsutan, od
boga Posejdona dvojke, rodila ih i metnula na savjet
Posejdonov u talu Ajola, njezina oca. Krave u tali
dojahu djecu, a Ajol doavi kui, dra ih za udo
vita te ih odlui spaliti. U tu svrhu mu ih ki nje
gova, a mati djeina, Menalipa, morade u .mrtvako ruho
obui i preda nj dovesti. Menalipa uini tako, nu do
92

vedi djecu pred oca, drae lozofsko razmatranje, u

kojem svom sostikom otroumnou nastojae doka
zati, kako je to ludo i neumjestno od ljudi, to preziru
takav udovitni porod kako takovi porodi moe biti
posvema na-ravnim putem postaju. To lozofsko razma
tranje imade Aristotel ovdje na umu, kad spominje pri
mjer nedolina znaaja. Takovo lozofovanje je za enu
tako nedolino, kako i jadikovanje za Odiseja.
"' Razumnije Euripidovu Igeniju u Aulidi.
""-' Schiller nepristaje uz ovo Aristotelovo ocjje
njivanje Euripidove aulidske Igenije. On pie o tom:
Diese Mischung von Schwche und Strke, von Zag
haftigkeit und Heroismus ist ein wahres und reizendes
Gremlde der Natur. Der Uebergang von Einem zum
Andern ist.sanft und zureichend motivira Moebiti da
te Aristotelovo rijei o Euripidovoj Igeniji imademo
tako uzeti, ko to po svoj prilici one, koje o Sofoklovoj
Antigoni ree. Vidi bilj. 84. U ostalom valja paziti kako
Aristotel sve primjere loe opjevana znaaja iz Euripi
dovih tragedija uzimlje.
3 U Euripidovoj tragediji Medea izezava ova, poto
je svoju djecu umorila, sa pozorita na makini. Na ovo
protunaravno rasplitanje ina doao je Euripide time,
to je znaaj Medejin zlo opjevao. Onakovu znaaju
naime, kakav nam Euripide u toj svojoj, u ostalom pre
krasnoj tragediji, u Medeji predouje, ne pristaje, da
smilja kako e, kad djecu umori, izbjei i da u istinu
izbjegne. S toga Aristotel i veli na poetku ove izreke
Iz toga je opeta jasno (naime iz toga da pjesnik treba
 93

da znaaje onakove prikae, da ini koji iz tih zna

aja potiu, tako potiu, kako je nuno ili vjerovatno
da poticati imadu) da i rasplitanje povijesti imade iz
same povijesti slijeditn
"4 Na toj makini se obino bogovi idruge vrhu
naravnosti na pozoritu prikazivahu: otuda se sauvao
u dananjih estetika obini izraz ,deus ex machinaf
"5 Razumije ono umijeanje Atene i Here u 2.
pjevanju Ilijada v. 155 i dalje.
'" Pod tim razumije bogove i sjene kojeu Euri
pidovim prolozima govore. U toliko dakle Aristotel
neosugjuje taj deus ex machina. Ako pako takav prolog
pripovijeda i ono o em e tragedija raditi, to ne
valja.
"7 Aristotel dakle ne osugjuje niti svaku uporabu
toga deus ex machina na kraju tragedija. I ovgje e
naime poraba toga d. e. m. biti dozvoljena, ako se je
itav in ve logiki razmrsio ili ako je itav in tako pri
udeen, da taj d. e. m. ne dolazi nenadano, nego ga ve
odue izekujemo ko to je to n. pr. u Sofoklovu Filo
ktetu.
"s to Aristotel tude misli, kazati e nam poslije
u poglavju 25.
"9 Valja da u kakovoj tragediji toga imena.
"w Misli tude na sceneriju.
'9' Nezna se koji svoj spis Aristotel tude misli.
" Valjada onaj mlagji Karkin, kojega ve u bilj.
91. spomenusmo.
94

'93 Koji ne gleda, taj nebi bio opazio, da se Am

jarej vraa iz hrama, akoprem pjesnik nigdje nije bio
kazao, kako je u nj doao.
l Pod epizodom = 'rreicicv se isprvice razu
mijevao onaj dio dialoga, koji stoji izmegju dviu kor
skih pjesama (vidi poglavje 12.) U tom znaenju odgo
vara epizodi na Akt. U drugom znaenju imade ono
znaenje, u kojem ga mi danas uzimljemo t. znai
kakovu mimogrednu zgodu u cijelom inu kojega pje
smotvora.
m' To je povijest, koja je predmetom Euripidove
Igenije u Tauridi.
l Vidi biljeku 102.
'97 ,Vidi u Euripidovoj Igeniji u Tauridi vrste
281-339 i 1029 i dalje.
"98 Ovde su negda valja da bilanavedena imena
svih tih vrsti.
l Misli od est kvalitativnih dijelova: povijest,
znaaji, misli, govor, secnerijai glazbeno skladanje, prva
etiri, koji na pjesnika spadaju, doim su ona dva, to
ostaju, izvan obsega pjesnike umjetnosti.
130 Ovdje su valja da primjeri takovih prepletenih*
tragedija bili navedeni.
'3' Ove dvije rijei, ko iprimjeri proste tragedije,
koji su iza njih slijedili, nam se iz teksta izgubie.
'3'* Takove tragedije Aristotel zato nazivlje pate
tinima, jer se Ajant u njima, poto su Akilovo orue
Odiseju dosudili bili, ubija. Tu povijest o Ajantu opje
vae, Ajshil, Sofokle, Astidamant mlagji i Teodekte,
 95

od kojih nam se je jedino onaj Sofoklov Ajant sa

uvao.
'33 Ixion bijae prvi vjerolomnik na svijetu, pa ga
je sa svoje opaine stigla kazan u podzemalju, da je o
jedno koleso privezan, koje se sveudilj vrti. Tragedija
toga imena bijae od Ajshila, Euripida idrugih neznat
nijih tragika.
'34 Ftiotigjanke t. ene iz pokrajine Fliotide u
Tesaliji, bijae tragedija od Sofokla, koju i pod imenom
Pelej spomenici spominju.
'35 Takovu jednu tragediju spjeva Euripide.
'36 Forkigjanke su keri Forkida, oca Graj, Gor
gona i drupih straila. Jednu takovu tragediju spjeva
Ajshil.
'37 Jedna od mnogih tragedija toga imena nam
se je sauvala, to je ona Ajshilova Ilpouweb eum.
'38 Iz ovih se rijei vidi da Aristotel gore nije
mislio tragedije strogo u ona etiri razreda poredati
t. tako, da imade tragedija, koje su samo patetine itd.
nego da je tijem mislio rei, da se u jednim osobito
vpatos istie, u drugim etos, u jednim opeta to su prosto
rasporedane, u drugim to prepleteno. Jer svaka trage
dija, koja je patetina, mora da je ili prosta ili da je
prepletena.
'39 U poglavju 17. ,Predmete bud koji su crpeni
iz predavanja bud koje i t. d.
'*'0 To bijahu, Kleofon i Agaton.
'4' Dakako po mnijenju svjetine tragino.
 96

'49 Kako prama tomu mnijenju svjetine Aristotel

o toj stvari sudi, vidili smo u poglavju 13.
'43 Na ime, da lukavac bude prevaren, a hrabri
svladan.
'44 Kojima se kratka tragedija ne bi dopadala.
'45 I u tragediji valja pjesniku, kad mu koja
osoba dri govor, kojim togogj dokazuje ili pobija itd.
polaziti od' onih istih pravila, koja su u retorici za
svaku takovu vrst govora opredijeljena.
'46 Ve iz samoga ina slijedi u tragediji probu
gjivanje strasti, dokazivanje i t. d., doim govornik sve
to jedino govorom moe opraviti. `
'47 Razumije Omira.
'48 To je prvi veraz u Ilijadi.
'49 Koja su u poslu, kad ih izgovaramo.
'50 Sve ove rijei, koje su u zaporkama skupa
sa primjerima iza ,nite izgubie se iz teksta. -
'5' Ta glasi po Aristotelu ,dvonogo nakopnu i
vue bie, koje ima duuf
'59 Od I, 185. XXIV. 308
'55 H. II. 272.
'54i '55 Nezna se iz koje su pjesme ta dva
citata.
'56 Za grku se pjesmu; iz koje bi taj citat bio
ne znade. Kod Rimljana se posluie tom metaforom
Lukrec II. 211 i Vergil. Eneid. II. 584.
' -'57 5111 mjesto &lan; = vid. Citat je uzet iz Empe
dokla v. 326.
'55 Il. V. 393
 97
slow, M o Kleofoiiiu vidi bilj. 23.
j '63 Pjesnik tragedija, koji ivljae za dobe Ari
Nb stotelove. Od njegovih nam drama nije nita preostalo,
kano to od nijednoga od mnogobrojnih tragika, koji
la, poslije Euipida ivljahu.
ko? '6' Ta zagonetka znai: vidjeh gdje jedan ovjek
. i drugomu mee rogove, te dolazi i u retorici Aristote
'u' lovoj III. 2, 12. p. 14056.
i '63 O njem ne znademo nita.
'63 i '64 Danas vie nismo u stanju kazati u em
, se smijenost tih dvaju citata sastoje niti na to li se
' odnose.
> '63 Ta nam Ajshilova tragedija nije preostala.
l '66 Od IX. 515.
, '67 Od XX. 259.
kl m@ 11. XVII 265.
'63 Razumije tude samo glavni in, ne uzimajui
13' obzir na mnoge epizode, kojima je taj glavni in ispre
' pleten i iz kojih bi se vie komada dalo dramatisovati.
. .'73 Davale su se, kako ve imasmo priliku pri
pomenuti, svaki puta 3 tragedije (trilogija) i iza njih
'M' jedan satirdrama (tetralogija).
' '7' Od XX. 171 i dalje.
bil m sopii. Ed. kralj. 112 i .nije i 729 i dalje.
F0" '73 Soph. Elek. 680 i dalje. Tu pedagog pripo
vijeda Elektri, da joj je brat Oreste u pitskim igrama
lpe. poginuo, a za vrijeme Orestovo jo niti 'ne bijae pitskih
igaraAristotel ne mislini tu, ko ni u 14. poglavju,
i Sofokla tako ukoriti da mu tu kronologiku pogrjeku

j 1
 98

u toliki grieh upisuje, da s nje itava tragedija ne valja.

On jedino misli rei, da se pjesnik imade takovih mana
uvati, ali ako mu takova pogrjeka slui, da njome
j pjesmotvor budne ljepi, on joj se ne protivi. To raza
lbiremo iz onih obrana kojima se po Aristotelovu mni
,Hf/ jenju (pogl. 25) imadu pjesnici u pogledu takovih po
grjeaka ispriavati. Tim obranama se ovo Sofoklovo
mjesto u Elektri dade posvema opravdati, jer ono ne
samo da slui na ureenje komplikacije itava ina u
Elektri, nego je ta pedagogova pripovijest tako izvrstno
ispripovijedana, da je upravo to mjesto jedno od naj
ljepih u itavoj tragediji.
'74 To je Telef, sin Heraklov. Taj Telef ubio je
u Tegeji svoje rogjake, te je s toga morao u Misiju
poi, da bude tamo religioznim ceremonijama od te
ljage ubijstva oien. Na tom putu nije po zakonima,
koji za takovo ienje opstojahu, ni rijei smio progo
voriti. Taj mitos je Ajshil i Sofokle opjevao u trage
dijama, kojima bijae naslov Mianke. Niti jedna niti
druga od tih dviu tragedija nam se nije sauvala, ali
se znade da Aristotel ovdje misli onu Ajshilovu.
'75 Od XIII. 70-125.
'76 Xenofane rodio se oko polovice 7 stolea ipo
stade osnutnikom eleatske lozoke kole. U svojim
djelima napada nemilice na pjesnike to bogovima pri
djeljuju ljudske pogrjeke i slaboe i veli da moe biti
samo jedan, uzvieni, sveznajui, svemoni bog, koji
nije nikakoviem patnjama podvrgnut.
'77 Il. X. 152 i dalje.
 99

'73 Il. I. 50. Tu Omir pjeva kako razjareni Apolon

katigajui Grke, na njih strijelje odapinje te veli, da je
najprije gagjao mazge a zatim ljude, a Grcima se to
mnogo po glavi vrzlo zato li je prije ljudi mazge ga
gjao a ne obratno.
'79 Il. X. 316. o tom Dolonu kae naime Omir
da bijae brzonog, a Grcima se to dalo na udo kako
pjesnik o brzonogu ovjeku moe rei da bijae runa
tijela.
'33 Il. IX. 203.
'3' Ove rijei se ujedno sa primjerom jednoga
eposa, u kojemu in nije jedinstven, izgubie.
 K petomu poglavju.
Rijei - xwuzpa wriv, (xmep eiuofzeir, uipfqci
aulotpmv, ob uvtoi xovr 'ncow aaxaw, &lz 'to aicxpo, 05
cvl t.o Yeloicir upnov, 'tb Yp Yeloiv crii uip'mm; u xa).
aicxo wiiuvoir mal oi: captmv, oiov ebb rbyelaoir irpcw'rroir
aiaxpv "ri mcl tecrpauuvov dive.zu im (u mojthltievodu
str. 30. r. 12-17) stoje urukopisima teksta na poetku
petoga poglavja, Da im tude nema mjesta, to je ve i
Castelvetro izrekao. On ih mee iza riei xwuzgoc u
r. 1. p. 1449. a. (u mojem prievodu bi po tome dole
iza rijei tragediji u 8. red. na str. 28) nu ovdje ne
mogu stajati, jer bi smetale sadraj toga itavoga etvr
toga poglavja, u kojem nema ni spomenao razmatranju
predmeta koji pjesnici oponaaju. Thurot i s njime Susemil
ih meu iza uau p. 1449. br. 8. (u mojem bi prievodu
po tome dole iza zainjati, na str. 29. r. 26.) Nu mni
jenje na koje se osnivajui ih ova dvojica amo uvrstie
t. da je na tom mjestu mnogo toga ispalo, iz esa
Aristotel na poetku estoga poglavja deniciju trage
dije izvodi, ne stoji, kako to iVahlen veli. Da napokon
jo uz Vahlenovo svoje mnijene spomenem, valja mi ovako
poi. Aristotel je dosada govorio l. da pjesnitvo go
 101

vorom, ritmom i harmonijom oponaa znaaje, afekte i

ine (poglavje -l. u mojem prijevodu); 2. da se u tom
oponaanju pojedine vrsti pjesnitva razlikuju prema
razliitosti predmeta, koje oponaaju (pogl. 2); 3. da se
prema nainu kojim oponaaju razlikuju (str. 25. r. 25 ,
str. 26. r. 2); 4. poregjuje pojedine vrstti pjesnitva
>prema tim razlikama (str 26. r 3 - str. 26. r. 21);
5. spominje kako je pjesnitvo nastalo, (str. 26. r. 22
_ str. 28. r. 14); 6. kako se je komedija razvila (str.
29. r. 14 - str. 29. r. 27.)
Poto nam je tiem lozof sve kazao, to nam je,
kako bismo mi rekli, u uvodu imao rei t. j.poto nam
je kazao to je pjesnitvo i kako se u pojedine svoje
vrsti razgranilo pa k tomu o nekim vrstima historine
crtice dodao, kako da nam raspravu nastavi?
Oito je, da nam imade zapoeti razmatranjem po
jedinih vrsti, uzami ih po redu svaku na pose.
Uzami ih po redu, svaku na pose! Ali po kakovu
redu? i zato ba po takovu, kojim ih uzimlje, to je
to nam imade jo prije, nego se na pojedine vrsti
upusti, kazati. A filozof i ini tako velei.
'h uv ov wooza r tpaycpqz uxpt uvou urpou ueni:
lyou upxqcn eivou, cncuacwv xoloncev ro) 'tb utpov
rrkov xew xal rtayyelav elvai, :am Szapoucnv. t: e' ni)
pxvxer ' uv *fap 5rt {Lolcsra 'rtenpran nb plovi nepoov lou
eivau. umpv allrrezv, ' ncmon pnc-ro nj) Xpvcp, mzl
tako) naqpez. noci'rot 'tb nprrov uom v rai; tpayqian
roro aroouv mtl v mi; 'aeom up'q ' cr t uv ralku, t
'na t TpaYq)aQ. nrep 'J n; epl tpwfipa ole mcua
 102

a nozi aln, oie and 'xrepi nrr. i uv vp 7cotoia xen,

'fmopxet 't 'tpoz^(q)o.z, i airt, oi) 'rroivw v 'tfrj 'rrowoiiqz (l449.
b. 9-20).
Najprije mi je spomenuti da ja onaj utpou uerc
kyou, koje je Bekker u svoje izdanje mjesto rukopisnoga
urpou psyolou primio, posvema briem, poto tiem rije
ima niti po Vahlenovu ispravku psi'tps aakou ih uzami
nemogu smisla nai. Bez njih mi se izreka ini mnogo
razumljivija. Zatiem da sa Vahlenom mjesto ' uv yp
511 i t. d. itam ' uv Eni t. d.
Meni se megjutim jo i uz ove ispravke ovo mjesto
ini oteeno. Jer kako se ovdje ita, to bi Aristotel
kazao o epopojii u ope, da ona samo dostojne pred
mete oponaa, doim je s prijeda, osobito u drugom
poglavju, rekao, da oponaa i dostojne i nedostojne i
koji stoje megj obima. Znam da Aristotel poslije uzima
rije fmraia samo za onaj epos, koji se bavi dostojnim
predmetima, ali mislim da nam je to imao negdje rei,
a to negdje nije nigdje zgodnije nego upravo tude.
Zato se po mom miljenju imade pojam rijei
ao'noni stegnuti te ja ovo mjesto ovako itam * uv oiv
mmoiia tf; tpaqfqiqz uxpi uifou piunct eivou ovrouawv
xolo'qceii' td) to' urpov nlov xew mod maWeav
iivaa, tank'g uaqpouca' ta 'tdi unez, ~/' uv x. r. .
Tiem se ispravkom oslobagjamo onoga sumnljivoga
singulara xolonaev i za njim plurala iaqpouctv, a. i
onaj naqpeu na kraju izreke nije vie nesnosan.
Nadalje veli Aristotel: im-:p 8:; n 'mapi rpayqoia;
vie wtouoza nul a., oe xoni nepi miv.
 103
_a
Ne pretpostavljali smisao te izreke, da je u ovom
stavku negdje imao o toj af/cq 'rpampa govoriti? Ja
mislim da jest, pa stoga uzimljem, da je ispred toga
Bizep ispala od prilike ova izreka. U istom odnoaju
stoji opeta prema komediji ona epopojia, koja se s ko
medijom samo dotle slagae to oponaa' predme nita
vije. A iza toga umetka, po mom miljenju najbolje do
lazi onaj sa svoga mjesta ispali xwuipa arv 1.r.7.,
kojemu na kraju ovoga poglavja, kamo ga Vahlen
smijeta, nema mjesta, poto se iz itave izreke jasno
razabire, da se ovako kako jest ovo poglavie zavruje.
Dakako sada bi u poetku estoga poglavja iza
epl uv cfw 'r v aurpon pnpirima'; xml 'ttepl xwuqia
imalo stajati xa). ti v mu; urpoi unpmrnwj, ali poto
nam se osim Aristotelovih rasprava o eposu i tragediji
nita drugo nije sauvalo, pa ne znademo dali je ikada
i o komediji i o kominom eposu pisao, to ne moemo
niti o ovom mjestu znati, dali ve tude navijeta da e
o tome govoriti.
 li i \ldlllll
all
 ALF Collections Vault

lllllllllllll l l l l lllllll
0000 099 402 707