Knez Milo Obrenovi

Drugi srpski ustanak

Poslije propasti ustanka, Milo je bio jedini od istaknutijih vojvoda koji je ostao u
Srbiji. Dobio je amnestiju od Osmanlija i postao oberknez Rudnike, a
zatim Poeke i Kragujevake nahije.

23. travnja 1815. Milo je bio na elu Drugog srpskog ustanka, koji je podigao
u Takovu. Sudjelovao je u najvanijim bitkama i osobno vodio pregovore s Osmanlijama .
Tako je 25. listopada 1815. godine sklopio usmeni dogovor s Ali-paom o mjeovitoj srpsko-
osmanskoj upravi u Beogradskom paaluku. Dogovor je ureen posebnim fermanom, kojim je
Srbija i slubeno dobila nekoliko znaajnih povlastica.

Milo nije birao naina kako bi uvrstio svoj poloaj i kako bi izborio to veu
autonomiju za Srbiju. Osmanlije je potkupljivao, a potencijalne konkurente za vlast je
uklanjao. Kada je u srpnju 1817. godine u Srbiju tajno doao Karaore radi dogovora o
organiziranju zajednikog ustanka Grka, Srba i Bugara, Milo je iz "dravnih razloga" naredio
ubijanje Karaora.

Upornom diplomacijom i uz mnogo politikog takta, Milo je 29.

kolovoza 1830. zadobio poseban sultanov akt o djelominoj unutranjoj samoupravi i
slobodnoj koli, takozvani hatierif. Posebnim beratom Milou je bilo priznato naslijedno ba-
kneevsko dostojanstvo.

Iako je sam bio nepismen, knez je dobro osjeao potrebe novog vremena. Zahvaljujui
njemu, srpski mladii su poeli kolovati se u Rusiji, Ugarskoj, Austriji i Njemakoj, dok su,
po kneevom pozivu, u Srbiju poeli dolaziti lijenici, profesori, inenjeri. Gospodarstvo
cijele zemlje je uznapredovalo, pogotovo zbog toga to se novi stanovnici alju u opustjele
oblasti, a za to su dobili znaajne porezne olakice.

Meutim, zbog Miloeva despotska naina vladanja dolo je do ujedinjenja

starjeinskog sloja, koji je postao ozbiljna prijetnja njegovoj samovlasti. Njegovi politiki
protivnici uspjeli su 1835. godine nametnuti prvi Ustav srpske moderne drave, poznatiji kao
"Sretenjski ustav". Taj ustav je brzo suspendiran jer nije odgovarao velikim silama: Rusiji,
Austriji i Turskoj. Umjesto njega, 1838. godine donesen je jedan hatierif, nazvan "Osmanski
ustav". Ovim ustavom kneeva vlast je ograniena vijeem, sastavljenim od izvjesnog broja
vijenika, koje knez nije mogao otpustiti.

Ne mirei se s takvom podjelom vlasti, Milo je 1. lipnja 1839. godine bio prinuen
abdicirati i napustiti zemlju. Naslijedio ga je teko bolesni stariji sin Milan, koji je umro
poslije nepunih mjesec dana, pa je prijestolje pripalo Miloevom mlaem sinu Mihailu.

Mihailo je nastavio vladati po uzoru na svog oca, pa je i on ubrzo prognan iz zemlje.

Ustavobranitelji su 1842. godine doveli Karaorevog sina Aleksandra, koji je vladao do
1858. godine. Nakon devetnaest godina izganstva, Milo se vratio u Srbiju i zapoeo svoju
drugu, kratkotrajnu vladavinu, koja je trajala do 1860.

Samouprava Kneevine
I pored ruskog nastojanja, Porta je godinama i nakon slanja vie deputacija , otezala s
odgovorima. Krajem 1820 . godine , knez Milo je poslao petu po redu deputaciju u Carigrad
kako bi kao i prethodne ponovila svoje zahtjeve. Meutim u proljee 1821 . godine u Vlakoj
i Peleponezu izbijaju ustanci koje je pripremila heterija. Porta je tada stavila osam srpskih
poslanikau pritvor , gdje e ostati skoro pet narednih dana , meu njima je bio i arhimandrit
Samuilo Jakovljevi. Heteristi su od kneza Miloa traili da zarati sa Osmanlijama. Plan
heterista za oslobaanje hrianskih naroda od Osmanlija uinio se nerealnim i odbija njihovu
ponudu iz line opreznosti i po ruskim savjetima.Milo nije htio da preduzima nita dok ne
vidi poteze velikih sila , prije svega Rusije.

Krajem februara 1821 . godine , knez Milo je pozvao nahijske kneeve u Kragujevac ,
na savjetovanje , zbog izbijanja bune u Vlakoj , koja je prijetila da se prenese u Srbiju. Bunu
koja je izbila u okolini Poarevca , uguio je knez Milo odma u zaetku. Avgusta 1821 .
godine umire beogradski vezir Maralija a na njegovo mjesto dolazi Abdurahman- paa.
Godine 1825 . na ruski prijesto dolazi ruski car Nikolaj I. Sultan Mahmud II ukida janiarski
red i time izaziva bune u Carigradu i Bosni.

U ljeto 1826 . godine poinju pregovori , izmeu Rusije i Osmanskog carstva , koji e
se okonati potpisivanjem konvencije u Akermanu , kojom se rjeavalo pitanje samouprave
Moldavije , Vlake i Srbije. Meutim u Carigradu se javila tenja za otporom jer su se oko
grkog pitanja udruile Rusija ,Engleska i Francuska , koje su svojim flotama onemoguavale
osmansku flotu da prebaci trupe protiv Grka. U oktobru 1827 . godine udruene flote ovih sila
e poraziti kod Navarina osmansku flotu. To je dovelo do prekida diplomatskih odnosa a
potom i do rata izmeu Rusije i Osmanskog carstva. Knez Milo e tokom ovog rata ostati
neutralan

Nakon zavretka ovoga rata i sklapanja Jedrenskog mira , septembra 1829 . godine ,
Porta se obavezala da izvri Akermansku konvenciju. Izdat je hatierif , koji je oznaio veliki
preokret u razvoju Srbije. Danak Osmanskom carstvu je tano utvren. Hatierifom se
garantuje sloboda trgovanja , podizanja kola, crkava i manastira , organizovanja sopstvenih
sudova i administrativnih organa. Spahijski feudalni sistem je ukinut u Srbiji. Knez Milo je
pokuao da uredi svoj odnos prema narodu , ali je izbjegavao da ogranii svoju vlast. On je
htio da postane neogranieni vladar u zemlji , kao to je bio do tada. Ta njegova elja je
meutim , nailazila na otpor i kod narodnih starijeina , koji su htjeli da dou do uticaja na
dravne poslove , i u narodu , koji se opirao prema tiraniji.

Pravni poredak i ustavno pitanje

Odsustvo dravnog ureenja i suda u Srbiji se veoma osjealo , poveavao se broj
ponienih inovnika , koji su bivali i batinjani , obespravljenih trgovaca i starijeina , koji
viie nisu bili spremnida trpe ponaanje kneza Miloa i njegovih najbliih saradnika. Pored
toga Milo je izbjegavao da organizuje Savjet to je po Hatierifu bio duan da uradi.
Osjeajui uznemirenost starijeina i narodnih masa on je 1834. godine obeao znaajne
zakonodavne i administrativne reforme. Dao je i jedan nacrt ustava , a prije njegove izrade je
postavio pet ministara. Za ministra pravde i prosvjete postavio je Lazara Teodorovia , za
ministra unutranjih djela ora Protia , za ministra finansija Kocu Markovia , za ministra
vojske Tomu Vuia Periia i za misnistra inostranih poslova Dimitrija Davidovia.
Meutim , nikakvom uredbom im nije odredio njihove dunosti. Kako je Milo i dalje
nastavio da se ponaa kao i ranije , njegovi protivnici su smatrali da se on jedino moe
urazumjeti ako se jasno pokae narodni bunt. Tako je poela da se protiv kneza sprema
zavjera , u njegovoj uoj i iroj okolini.

Poetkom januara 1835. Godine , u Kruevcu , u kui Stojana Simia je skovana

zavjera od strane Milosava Zdravkovia Resavca, Mileta Radojkovia , ora Protia ,
Milutina Petrovia Ere i Avrama Petronijevia. Tajni dogovor , koji su zavjerenici postigli
podrazumijevao je postavljanje zahtjeva knezu Milou kad se sastane Skuptina, kao i nasilna
sredstva u sluaju ako odbije njihove zahtjeve. Jedni su predlagali da se ubije , drugi da se
zbaci i protjera , meutim preovladao je stav Mileta Radojkovia , po kome je i buna dobila
ime Miletina buna , da se vlast kneza Miloa ogranii ustavom , ukine kuluk , omogui narodu
pravo na upotrebu ume i ono najvanije , ukine monopol na unutranju i spoljnu trgovinu.

Kada je dolo vrijeme za akciju Simi je poveo malo ljudi iz Kruevca , dok ostali nisu
uspjeli da okupe nikog iza sebe. Jedino je Mileta Radojkovi poveo veliki broj ljudi iz
Jagodine za Kragujevac. Kada su revolucionari stigli nadomak Kragujevca , saekao ih je
okupljen narod kome je Petronijevi odrao zapaljiv govor. Zaplaen pobunom knez Milo je
nakon sastanka odluio da izda ustav i da ustanovi Dravni savjet . Izradu ustavaje povjerio
Dimitriju Davidoviu , a Skuptinu je sazvao 1835 . godine.

Ustav je izradio Davidovi po ugledu na ustave vicarske i Belgije. Ustav je sadravao

142 lana. Ustavom je odreena zastava i grb. Ustavom je podijeljena vlast na zakonodavnu ,
izvrnu i sudsku. Zakonodavna i izvrna vlast su pripadale knezu i Dravnom savjetu , a
sudska nezavisnim sudovima. Izvrnu vlast je inilo est ministara , a predsjednik Savjeta je
predsjedavao i ministarskim sjednicama.

Ustav je sveano doneen 15 februara 1835 . godine , a sutradan je ustav proitan i

objavljen na svean nain. Ali ovaj ustav je je ubrzo izazvao proteste u Rusiji i Osmanskom
carstvu. Kritike i pritisci na Srbiju su otpoeli istog trenutka od nastanka ustava. Meutim ,
knez Milo se i nije mnogo suprostavljao stranim pritiscima , koji su mu ili na ruku. Uz
izgovor da se mora udovoljiti stranim silama , on je razrijeio dunosti sve ministre. Nakon
to je to uradio ovaj ustav je neslavno zavrio i stavljen van snage. Ustavobranitelji su
sprijeili pokuaj kneza Miloa da pomou vojske obori Sovjet , nakon ega je pod prinudom
1839 . godine abdicirao i otiao u Vlaku.

Put u Carigrad i Tanzimat

Jo dok su se smirle strasti oko donoenja ustava , u ljeto 1835 . godine , knez Milo je
dobio zvanian poziv da posjeti sultana u Carigrad. Da bi njegov put u Carigrad , osim
protokolarnog imao i politiki znaaj, on je sazvao Skuptinu u Kragujevcu , koja je izmeu
ostalog zakljuila da e ovom posjetom Srbiji stvoriti ugled u svijetu . Nakon obimnih
priprema knez je 31. Jula 1835 . godine sa delegacijom isplovio iz Poarevca. U pratnji od
oko 60 ljudi i komesara. Najznaajnije stanite kneza Miloa na putu za Carigrad bio je Vidin.
Prvih dana boravka u osmanskoj prijestolnici Milo je posjetio najvie Portine zvaninike ,
kao i strane poslanike , a onda je uslijedila zvanina audijencija kod sultana Mahmuda II.
Srpski knez , u mladosti siromaan , se pojavio pred sultanom u generalskoj uniformi , sa
osmanskim i ruskim odlikovanjima na grudima.
 Nasljedstvo

Naslijedio ga je teko oboljeli stariji sin Milan , koji je umro posle mjesec dana , pa je
prijesto pripao Miloevom mlaem sinu Mihailu . Svoja imanja u Vlakoj knez Milo je
stekao monopolom na trgovinu , a i zakupom rudnika soli u Vlakoj. Meutim , odlukom
Svete alijanse , knez Milo nije dugo ostao na svome imanju. Njemu je odreeno da ivi u
Beu , gdje veoma brzo ulazi u politiki sukob sa knezom Maternihom , a ujedno mu je bilo i
ogranieno kretanje.Mihailo je nastavio da vlada po uzoru na oca , pa je ubrzo prognan iz
zemlje. Krajem avgusta 1841 . godine u Srbiji je dolo do Vuieve bune , koja je imala
podrku Porte. Knez Mihailo posle dva boja sa Vuiem i njegovim ljudima morao da napusti
Srbiju. Ustavobranitelji su 1842 . godine doveli Karaorevog sina Aleksandra. Tu smjenu je
priznala Sveta alijansa , odredivi emigraciju za Mihaila. On je kao i njegov otac zavrio u
Beu. Knez Milo je stalno radio na svome povratku u Srbiju . Pod njegovim uticajem je
izbila 1844. Godine Katanska buna, nazvana po uniformama organizatora ove bune, koji su
prebacili preko Save i pokuali da pobune Zapadnu Srbiju.

Povratak u Srbiju
Nakon devetnaest godina izgnanstva , odlukom Svetoandrejske skuptine 1858 .
godine , Milo se vratio u Srbiju i zapoeo svoju drugu , kratkotrajnu vladavinu , koja je
trajala do 1860 . godine . Knez Milo je preminuo 26 . septembra 1860 . godine u svojoj 81
godini ivota , na dvoru u Topiderskoom parku. Sahranjen je u kripti Saborne crkve Svetog
Arhanela Mihaila u Beogradu. Imao je osmoro djece sa enom Ljubicom , ali i osmoro
vanbrane djece.