Korozijskih Procesa PDF

TEORIJSKE OSNOVE KOROZIJSKIH PROCESA I KATEDRA
FSB
METODE ZATITE ZA ZATITU MATERIJALA
Vesna Alar
Vinko imunovi
Ivan Juraga
Autorizirana predavanja
Zagreb, 2011.
0
FSB
Pregledali (Recenzenti)
Prof.dr.sc. Ivan Esih, FSB
Dr.sc. Frankica Kapor, izv. prof., Rudarsko-geoloko-naftni fakultet Sveuilita u
Zagrebu
1
FSB
SADRAJ
TEORIJSKE OSNOVE KOROZIJSKIH PROCESA.............................2
1. UVODNA RAZMATRANJA..............................................................2
2. KOROZIJSKI LANCI.......................................................................8
3. ZATITA ODKOROZIJE..................................................................12
3.1. Racionalan izbor konstrukcijskog materijala..............................12
3.2 Zatitno prevlaenje.....................................................................13
3.2.1.Organski premazi...........................................................22
3.3. Konstrukcijsko-tehnoloke mjere................................................42
3.4. Smanjenje agresivnosti medija...................................................50
3.5. Elektrine metode zatite od korozije........................................51
3.5.1. Katodna zatita.................................................................51
3.5.2. Anodna zatita..................................................................58
4. Literatura.........................................................................................59
2
FSB
TEORIJSKE OSNOVE KOROZIJSKIH PROCESA
1. UVODNA RAZMATRANJA
Korozija (lat. corrodere, nagrizati) u tehnikom smislu je nepoeljno troenje

konstrukcijskih metala kemijskim djelovanjem okoline. Kemijskim procesom
izmeu barem jedne faze ili komponente metala i barem jedne komponente okoline
dogaa se korozija u neelektrolitima ili kemijska korozija. Posljedica su spojevi
najee oksidi ili sulfidi. Javlja se u vruim plinovima, (npr. dimni plinovi ) i u
nevodenim tekuinama (goriva, maziva) koja ne provode elektrinu struju. U praksi
je ei sluaj elektrokemijske ili korozije u elektrolitima kada se atom metala
gubitkom elektrona pretvara u slobodni ion. To je tzv. redoks proces u kojem
nastaje oksidacija ionizacija metala. Primarni produkt je slobodni metalni kation.
Istovremeno se odvija proces redukcije prihvaanja slobodnih elektrona
(depolarizacija). Elektrokemijska korozija nastaje u prirodnoj i tehnikoj vodi, u
vodenim otopinama kiselina, luina, soli i drugih tvari, u tlu, u atmosferi itd.
Atmosfera, dodue, nije elektrolit, ali uslijed kondenzata koji nastaje na metalnoj
povrini uslijed vlanosti zraka, stvara se elektrolit i pokree elektrokemijski
korozijski procesi.
Korozijske pojave se na strojarskim konstrukcijama i postrojenjima nerijetko javljaju
i u kombinaciji s drugim oblicima smanjivanja uporabne vrijednosti. Javljaju se u
kombinaciji istodobnog djelovanja mehanikih, biolokih i elekrinih faktora.
Specifine korozijske pojave javljaju se istodobno s djelovanjem mehanikih,
biolokih i elektrinih faktora. Uz statika naprezanja nastaje napetosna korozija
(eng. stress corrosion), a uz dinamika naprezanja korozijski zamor (eng. corrosion
fatigue). Uz eroziju ili uz kavitaciju nastaje erozijska, odnosno kavitacijska korozija.
Tarna korozija (eng. fretting corrosion) pojavljuje se na dodirnim plohama dvaju
dijelova koji su u eksploataciji izloeni smicanju, i to najee uz vibracije. Bioloka
korozija ili biokorozija nastaje uz djelovanje metabolizma ivih bia na proces (npr.
korozija u tlu u prisutnosti anaerobnih bakterija). Posebnu vrst korozije uzrokuju i
lutajue struje u tlu i u vodi.
Prema geometriji, tj. prema obliku razaranja materijala korozija moe biti opa,
lokalna, selektivna i interkristalna.
Opa korozija zahvaa itavu izloenu povrinu metala, a moe biti ravnomjerna ili
neravnomjerna (slika 1-1A i B). Mikroskopski gledano nije ni ravnomjerna korozija
svuda jednako brza, pa obino uzrokuje ohrapavljenje glatke metalne povrine. Ipak
je takva korozija u praksi najmanje opasna jer se lako moe pratiti proces i
predvidjeti kad valja metalni predmet zamijeniti novim. Opasnija je, naravno,
neravnomjerna opa korozija. Lokalna korozija (slika 1-2 A i B) moe biti pjegasta
(koljkasta), tj. ograniena na pojedine vee dijelove metalne povrine, ili tokasta
(jamiasta), tj. usko lokalizirana na arita priblino krunog presjeka, pri emu je
dubina korozijskog oteenja nekoliko puta vea od poetnog promjera. Razumije se
da je pjegasta korozija, a pogotovo tokasta korozija, mnogo opasnija od ope
korozije, jer je korozijski proces tee kontrolirati. Stoga su mogue havarije, osobito
u mehaniki optereenim konstrukcijama. Tokasta korozija esto se naziva piting
(eng. pitting, stvaranje udubina). Ova se katkad iri ispod povrine metala
3
FSB
(potpovrinska korozija), pri emu konano nastaje korozijsko mjehuranje ili

raslojavanje. Poseban oblik pjegaste i tokaste korozije javlja se na kontaktu dvaju
elemenata u elektrolitu. Ako su ti elementi od razliitih metala, nastaje galvanska
kontaktna korozija neplemenitijeg metala, a ako se radi o dva elementa od istog
metala, odnosno od metala i nemetala, pojavljuje se kontaktna korozija u procijepu.
Selektivna korozija legura (slika 1-3 A i B) moe unitavati jednu fazu viefazne
legure (npr. grafitizacija sivog lijeva), ili jednu komponentu dvofazne legure (npr.
decinkacija mjedi). Interkristalna (intergranularna) korozija (slika 1-4 A, B i C) iri
se uzdu granica metalnog zrna u dubinu. Ta vrsta korozije moe dugo ostati
nevidljiva, pa je najopasnija, pogotovo s obzirom na naglo smanjenje vrstoe
elemenata. Konana posljedica interkristalne korozije jest lom ili ak raspad metala u
prah. Interkristalne pukotine mogu nastati kao posljedica napetosne korozije, premda
se pri tom pukotine ire i transkristalno. U praksi se esto istodobno pojavljuju
razliiti oblici korozije. Tako npr. tokasta korozija moe biti prikrivena opom
korozijom. U prikazu 1 dana je podjela i navedeni su utjecajni imbenici osnovnih
oblika korozijskog razaranja.
Slika 1-1A. Opa korozija: a ravnomjerna, b neravnomjerna; A povrina metala prije

korozije, B povrina metala poslije korozije, M metal
Slika 1-1B. Primjeri ope korozije: lijevo - morska atmosfera,

desno urbana atmosfera, U oba sluaja se radi o nelegiranim elicima.
4
FSB
Slika 1-2A. Lokalna korozija: a pjegasta, b jamiasta (tokasta), c potpovrinska,

d kontaktna; A povrina metala prije korozije, B povrina metala poslije
korozije, M metal, M1 neplemenitiji metal (pri galvanskoj koroziji)
ili metal openito (pri pukotinskoj koroziji), M2 plemenitiji metal
(pri galvanskoj koroziji) ili nemetal (pri pukotinskoj koroziji),
Z procijep izmeu dvaju elemenata
Slika 1-2B. Primjeri lokalne korozije:

lijevo korozija uzrokovana mikroorganizmima,
desno lokalna (rupiasta) korozija nehrajuih Cr-Ni elika
5
FSB
Slika 1-3A. Selektivna korozija: a fazna, b komponentna ;A povrina metala prije

korozije, B povrina metala poslije korozije, L legura, F plemenitija faza,
K plemenitija komponenta (u poroznom obliku)
Slika 1-3B. Primjer selektivne korozije Cr-Ni elika. Pripajanje prije

zavarivanja provedeno je nekorektno
6
FSB
Slika 1-4A. Interkristalna korozija: P granice zrna ispunjene

korozijskim produktima
Slika 1-4B. Primjer napetosne korozije Slika 1-4C. Primjer interkristalne

Cr-Ni elika. Neodgovarajui korozije Cr-Ni elika
odabir elika s obzirom na s > 0.08%C
eksploatacijske uvjete
7
FSB
Prikaz 1. Osnovni oblici korozijskog razaranja
Skica korozijskog razaranja Oblik korozije mehanizam utjecajni

imbenici
OPA KOROZIJA
Ravnomjeran (predvidljiv) gubitak, g/m2 ili
mm/a.
imbenici: okoli, koncentracija, temperatura
RUPIASTA (PITING) KOROZIJA

Nastanak rupica u obliku kratera ili jamica kod
materijala sklonih pasiviranju prvenstveno zbog
klorida ali i na mjestima ukljuina u metalu kao
to su to MnS.
imbenici: koncentracija klorida, brzina strujanja,
temperatura, pH
KOROZIJA U PROCJEPU
Lokalna korozija na mjestima nastanka procjepa
brtvi, ispod nakupina, kod materijala koji se
pasiviraju.
imbenici: koncentracija klorida, temperatura,
brzina strujanja, diferencijalna aeracija, pH.
BIMETALNA KOROZIJA
medij Galvanska korozija: manje plemenit materijal
se otapa
imbenici: razlika potencijala, vodljivost
elektrolita, temperatura.
INTERKRISTALNA KOROZIJA
Korozija po ili uz granice zrna koja imaju
precipitate, npr. kod Cr-Ni elika s visokim
udjelom C i nestabiliziranih.
imbenici: medij, toplinska obrada, temperatura.
NAPETOSNA KOROZIJA
Specifini korozivni medij i materijal; visoka
mehanika (takoer i zaostala unutarnja)
naprezanja.
imbenici: medij, naprezanje, temperatura.
KOROZIJSKI ZAMOR
Zamor materijala u korozivnim uvjetima.
imbenici: frekvencija, naprezanje,
koncentracije, temperatura.
EROZIJSKA KOROZIJA
Velike brzine protoka, otri zavoji, turbulencije
Izvor: U. Heubner, J. Klwer & co-authors: Nickel alloys and high-alloy special stainless steels, ThyssenKrup VDM, 2003.
8
FSB
2. KOROZIJSKI LANCI
U praksi su redovito pojedini dijelovi metalne povrine u elektrolitu zbog

neravnomjernosti unutranjih ili vanjskih korozijskih faktora, elektrokemijski toliko
razliiti da su neki od njih pogodniji za odvijanje ionizacije metala, a drugi za
odvijanje depolarizacije. Zbog toga se obino procesi ionizacije metala i
depolarizacije, vie - manje potpuno, lokalno razdvajaju na metalnoj povrini. Za
dijelove metalne povrine na kojima se metal ionizira vrijedi tada ravnoteni
potencijal te ionizacije. Taj je potencijal nii od ravnotenog potencijala
depolarizacije, to vrijedi za dijelove metalne povrine na kojima se odvija
depolarizacija. Metal se, dakle, ionizira na anodnim dijelovima povrine, a
depolarizacija tee na katodnim dijelovima (slika 1-5). Proces korozije analogan je,
prema tome, procesu u galvanskom lanku koji je kratko spojen.
otopina HCl
ANODNI PROCES:
IONIZACIJA METALA (OTAPANJE) I STVARANJE ELEKTRONA
M M2+ + 2e-
KATODNI PROCES:
TROENJE ELEKTRONA:
a)- VODIKOVA DEPOLARIZACIJA: 2e-+ 2H+ 2H H2
ili
b)- KISIKOVA DEPOLARIZACIJA: O2+2H2O+ 4e- 4OH-
KATODNI + ANODNI PROCES = PROCES KOROZIJE
Slika 1-5. Shematski prikaz elektrokemijske korozije
9
FSB
Neravnomjernost korozijskih faktora na metalnoj povrini mogu biti razliite, pa

postoje mnogi tipovi korozijskih lanaka. Anode tih lanaka locirane su tamo gdje se
metal lake ionizira i gdje se tee odvija depolarizacija. Suprotno vrijedi za katode
korozijskih lanaka. U daljnjem tekstu opisani su najvaniji tipovi korozijskih
lanaka.
Ako su u elektrolitu u kontaktu dva metala s nejednakim ravnotenim potencijalima
ionizacije, nastaje korozijski lanak u kojem je neplemenitiji metal anoda. To se
zbiva pri kontaktu dvaju elementa od razliitih metala, odnosno uz poru, procijep ili
oteenje elektrini vodljive prevlake na metalu.
I razliite vodljive ukljuine u metalu mogu djelovati kao katode ili anode
korozijskih lanaka. Interkristalnu koroziju u elektrolitima esto uzrokuju izluevine
neke faze uzdu granica zrna.
Defekti reetke kao to su distorzija, dislokacije, praznine i pogreke slaganja osobito
su uestale na granicama zrna i blokova, te na poliranim plohama koje ak mogu biti
amorfne. Dijelovi povrine s veim udjelom defekata reetke anodini su ili
katodini prema dijelovima sa sreenijom reetkom. Anodinost ili katodinost
materijala na granicama zrna moe biti u vezi s interkristalnom korozijom.
Neravnomjerne mehanike napetosti u metalu uzrokuju takoer nastajanje
korozijskih lanaka u elektrolitima. Dijelovi povrine na mjestima s veim vlanim
napetostima postaju anode, pa nastaje napetosna korozija. Napetosti mogu biti
zaostale kao posljedica obrade metala deformiranjem, nakon termike obrade ili
zavarivanja, odnosno nametnute, koje su pobuene optereenjem metala vanjskim
silama (mehanika naprezanja). Sklonost ionizacijskom procesu ovisi i o kvaliteti
metalne povrine. Hrapavije povrine redovno su sklonije ionizaciji od glaih, pa i
zbog toga mogu u elektrolitu nastati korozijski lanci, pri emu su glae povrine
katode.
Pojavu korozijskih lanaka esto uzrokuje neravnomjernost sastava i koncentracije
elektrolita koji je u kontaktu s metalnom povrinom. Takve neravnomjernosti
pojavljuju se esto u industriji pri mijeanju i razrjeivanju elektrolita, te pri otapanju
soli. Prisutnost ili poviena koncentracija (zapravo aktivitet) nekih tvari u elektrolitu
moe olakavati ili oteavati anodni proces (ionizaciju metala) ili katodni proces
(depolarizaciju). Uz neravnomjeran sastav ili koncentraciju elektrolita s obzirom na
te tvari postat e neka podruja metalne povrine anodina, a druga katodina, tj.
formirat e se korozijski lanci.
Razliita pH-vrijednost vodenih elektrolita u kontaktu s pojedinim dijelovima
metalne povrine pojavljuje se vrlo esto u aparaturama kemijske industrije i na
podzemnim konstrukcijama. Budui da je pH-vrijednost definirana kao
K H 2O
pH log a H log
aOH
gdje su aH+ i aOH- aktiviteti vodikovih, odnosno hidroksid-iona, a KH2O je ionski
produkt vode, oito je njome uz odreenu temperaturu definiran aktivitet (i
koncentracija) iona H+ i OH-. Vodikovi su ioni sirovina za mnoge depolarizacijske
procese, a hidroksid-ioni esto su produkt tih procesa, pa je oito da sniena pH-
10
FSB
vrijednost pogoduje depolarizaciji. Uz mjesta vee kiselosti (nie pH-vrijednosti)

elektrolita smjetene su stoga redovito katode korozijskih lanaka.
Pri korozijskim procesima uz kisikovu deplarizaciju kisik otopljen u elektrolitu troi
se na katodama korozijskih lanaka. Uz to se kisik moe troiti i u drugim procesima
(npr. prilikom oksidacije dvovalentnog eljeza u trovalentno ili sulfita u sulfat,
prlikom truljenja organskih tvari itd.). U elektrolitu uz katode kisik se nadoknauje
difuzijom iz mase elektrolita, a u toj masi apsorpcijom iz zraka.Posljedica toga jest
neravnomjerna pristupanost kisika u elektrolitu uz pojedine dijelove metalne
povrine. Uz manje pristupana mjesta uspostavlja se, naravno, nia koncentracija
kisika, to oteava kisikovu depolarizaciju za koju je kisik sirovina. Stoga se
uspostavlja nova raspodjela anoda i katoda. Anode se smjetaju na mjestima manje
pristupanosti (i koncentracije) kisika, a katode na mjestima vee pristupanosti.
Tako nastali korozijski lanci nazivaju se lancima diferencijalne aeracije. lanak
tog tipa pojavljuje se esto pri koroziji ispod oble kapi tekuine na horizontalnoj
metalnoj povrini, pri emu je prstenasta ploha uz rub kapi (gdje je sloj elektrolita
tanji) katoda, a kruna ploha ispod sredine kapi (gdje je sloj elektrolita deblji) anoda
(slika 1-6). Na metalnim predmetima djelomino uronjenim u elektrolit katoda
lanka diferencijalne aeracije nalazi se na podruju konkavnog meniska uz nakvaeni
metal, jer je tamo pristupanost kisika najvea. Anodna zona nalazi se ispod
meniska. Korozija u procijepu takoer nastaje esto zbog lanaka diferencijalne
aeracije, jer je otean pristup kisika u procijep, pa metalna ploha u njoj djeluje kao
anoda (slika 1- 2d). Zbog toga esto intenzivno korodiraju narezi vijaka i matica.
I zbog neravnomjerne raspodjele rahlih nevodljivih taloga (kamenca, mulja, re, itd.)
na metalnoj povrini nastaju lanci diferencijane aeracije, pri emu je na mjestu bez
taloga ili s tanjim talogom smjetena katoda zbog bolje pristupanosti kisika. Ta se
pojava pojavljuje i na metalu djelomino pokrivenom vlanom rom kada je izloen
atmosferi (slika 1-7). Analogan fenomen susree se na porama i pukotinama
nevodljivih prevlaka na metalima kao to su emajli, boje, lakovi, guma, bitumen i
plastine mase, gdje se korozija iri oko pore ili pukotine. Anoda je tada smjetena
podalje od pore ili pukotine i nalazi se ispod prevlake, jer je tamo otean pristup
kisika. Samo ogoljelo mjesto na pori (pukotini) djeluje kao katoda. esto i korozija u
tlu tee djelovanjem makrolanaka i mikrolanaka diferencijalne aeracije. Takvi
lanci nastaju i na porama i pukotinama loih zavara ili odljevaka. Vrlo je rairena i
atmosferska korozija, uz diferencijalnu aeraciju, ispod zrnaca praine, pogotovo ako
je praina higroskopna (slika 1-8).
Slika 1-6. lanak diferencijalne aeracije ispod jedne kapi vode
11
FSB
HRA -H
Slika 1-7. lanak diferencijalne aeracije hre na eliku. Slika 1-8. Piting ispod higroskopne praine.
elik, Z zrak, H vlana hra, A anoda, M metal, Z zrak, P zrnca praine, A anoda,
K katoda, korozijom uniten metal je iscrtkan K katoda, korozijom uniten metal je iscrtkan
U tlu i u vodi moe se sastav elektrolita lokalno mijenjati i zbog ivotnih procesa
mikroorganizama, pa i na taj nain nastaju koncentracijski korozijski lanci. Tako
npr. bakterije koje reduciraju sulfate u tlu stimuliraju katodni proces, pa su uz
njihove kolonije smjetene katode na metalu. Obratno je sa eljeznim bakterijama
koje oksidiraju ione Fe2+ u ione Fe3+, ime stimuliraju anodni proces.
Neravnomjerno izlaganje metalne povrine radijaciji (svjetlu, ultraljubiastom i
rendgenskom zraenju, radioaktivnosti) uzrokuje takoer stvaranje korozijskih
lanaka na metalu u elektrolitu. Pri tom su obino radijaciji izloena mjesta
anodina.
Djelovanjem vanjskog elektrinog polja na metal u elektrolitu nastaju prividni
korozijski lanci. Oni esto uzrokuju katastrofalne korozijske pojave, a stvaraju ih
redovno istosmjerne lutajue struje u tlu i u vodi. Dijelovi metalne povrine na
kojima pozitivna struja ulazi iz elektrolita u metal postaju katode, jer
depolarizacijskom procesu, koji troi elektrone odgovara kretanje elektrona kroz
metal prema elektrodi. Nasuprot tome, procesu ionizacije metala, kojim se elektroni
oslobaaju, odgovara kretanje elektrona od elektrode kroz metal. Stoga dijelovi
metalne povrine na kojima pozitivna struja izlazi iz metala u elektrolit postaju
anode. Uzrok je korozije, dakle, izvor istosmjerne struje koji daje lutajue struje, jer
mu strujni krug nije propisno zatvoren. Takvi prividni korozijski lanci razlikuju se
od svih spomenutih po tome to ne nastaju spontano, nego djelovanjem vanjskog
uzroka, te po tome to se elektrode prividnog lanka ne nalaze jedna uz drugu. Na
cjevovodima moe udaljenost anode od katode takva lanka biti nekoliko kilometara.
Lutajua struja obino potjee iz mree elektrine eljeznice ili tramvaja (slika 1-9),
iz galvanskog pogona ili pogona elektrolize, iz ureaja za zavarivanje itd. Zbog
ireverzibilnosti korozijskih procesa razaranje metala mogu prouzroiti i izmjenine
lutajue struje, osobito ako im je frekvencija niska.
I izvor istosmjerne struje
T tramvaj
C cjevovod ili kabel
P prekid povratnog vodia ( zahrali
spoj tranica),
A anoda, K katoda
Slika 1-9. Korozija zbog lutajuih struja.
12
FSB
3. ZATITA OD KOROZIJE
Metode zatite od korozije temelje se na teoriji korozijskih procesa. Izmjenama

unutranjih (karakteristike konstrukcijskog materijala) i vanjskih (karakteristike
okoline) faktora utjee na usporavanje ili zaustavljanje korozijskih procesa.
Iz teorije kemijske korozije proizlazi da se osnovne metode borbe protiv te pojave
mogu temeljiti na smanjenju ili ponitenju kemijskog afiniteta, na snienju
energetske razine sustava ili na poboljanju zatitnih svojstava korozijskih produkata.
Nadalje proizlazi da se ta pojava moe zakoiti ili onemoguiti spreavanjem
nastanka elektrolita, snienjem ili ponitenjem afiniteta, tj. razlike ravnotenih
potencijala anodnog i katodnog procesa, povienjem omskog otpora u strujnom
krugu korozijskog lanka, povienjem anodne ili katodne polarizacije i poveanjem
anodne povrine.
U tehnici se metode zatite od korozije obino ne klasificiraju prema primijenjenom
teorijskom principu, nego prema nainu provoenja. Prema takvoj klasifikaciji borba
protiv korozije metala moe se provesti:
1. Racionalnim izborom konstrukcijskog materijala
2. Zatitnim prevlaenjem, tj. nanoenjem
- metalnih prevlaka
- anorganskih nemetalnih prevlaka
- organskih prevlaka
3. Konstrukcijsko - tehnolokim mjerama
4. Smanjenjem agresivnosti medija
5. Elektrinim metodama
3.1. Racionalan izbor konstrukcijskog materijala
Racionalan izbor konstrukcijskog materijala nije mogu bez poznavanja njegova

korozijskog ponaanja. Ono naravno ovisi o unutranjim i vanjskim korozijskim
faktorima. Stoga se odreeni materijal korozijski ponaa vrlo razliito, ve prema
mediju u kojemu se nalazi te fizikalnim uvjetima.
Upotrebljivost konstrukcijskog materijala za neku svrhu definirana je njegovom
cijenom te mehanikim, tehnolokim i korozijskim svojstvima. U tehnici se brzina
korozije najee izraava u mm/god., tj. kao prosjena dubina godinjeg prodiranja
korozije u materijal. Ta veliina mjerodavna je za ocjenu nekog konstrukcijkog
materijala samo ako korozija priblino ravnomjerno napada itavu izloenu povrinu
i ako se njen tok moe odrediti priblino pravcem. Tada je metal obino upotrebljiv
kad je brzina korozijskog prodiranja manja od 0.1mm/god. Ako navedeni uvjeti nisu
ostvareni, to je u praksi ee, ne moe se upotrebljivost nekog metala za odreenu
svrhu egzaktno odrediti bez dubljeg uvida u njegovo korozijsko ponaanje pod danim
okolostima. Takav se uvid stjee svrsishodnim korozijskim ispitivanjima. U prvom
redu potrebno je poznavati korozijski tok i sklonost posebnim oblicima korozije (npr.
13
FSB
tokastoj ili interkristalnoj koroziji). Pri odreivanju upotrebljivosti treba paziti i na

to da se u mnogim sluajevima korozija odreenog metala moe zakoiti primjenom
odgovarajuih antikorozijskih mjera.
Opi uvid u korozijsko ponaanje odreenog metala mogue je dobiti na temelju
podataka o njegovoj koroziji u nekoliko tipinih agresivnih medija. est takvih
medija odabrano je za prikaz korozijskog ponaanja nekih metala (tablica 1-1).
Izneseni su podaci za tehniki najvanije crne, obojene, lake i plemenite metale i
legure. Podaci za iste metale odnose se na uobiajenu kvalitetu s obzirom na sadraj
primjesa. Neki od navedenih metala primjenjuju se gotovo iskljuivo (Cr, Cd, Rh) ili
preteno (Ni, Zn, Sn, Ag, Au) kao prevlake.
Tablica 1-1. Korozijsko ponaanje nekih metala
3.2. Zatitno prevlaenje
Korozija metala moe se zakoiti ili sprijeiti nanoenjem prevlaka koje u prvom
redu slue kao barijera prema agresivnom mediju. Razumije se da materijal prevlake
mora biti to postojaniji prema tom mediju. Prevlake mogu biti metalne i nemetalne,
a nemetalne organske i anorganske. Zatitno djelovanje prevlaka ovisi o vrsti
prevlake, o njenoj debljini, o stupnju kompaktnosti i o vrstoi prianjanja. S obzirom
na to, na kvalitetu prevlake znatno utjee postupak nanoenja, koji ukljuuje
14
FSB
predobradu metalne povrine za prevlaenje, nanoenje u uem smislu i zavrnu

obradu prevlake, koja nije potrebna u svim postupcima prevlaenja.
Metalne prevlake
Metalne se prevlake nanose kada je uz antikorozivnu zatitu vaan metalni karakter
povrine, npr. radi vrstoe i tvrdoe, otpornosti prema habanju, sjaja, toplinske ili
elektrine vodljivosti itd. Meu postupcima nanoenja metalnih prevlaka tehniko
znaenje imaju metode vrueg uranjanja, difuzijske metalizacije, metalizacije
prskanjem, fizikalne i kemijske metalizacije iz parne faze, metode oblaganja
( platiranja, navarivanja), galvanotehnike, ionske izmjene i katalitike redukcije.
Metalne se prevlake mogu nanositi uranjanjem osnovnog metala u talinu pokrivnog
metala. Pritom moraju biti ostvarena dva uvjeta: da osnovni metal ima mnogo vie
talite od pokrivnoga i da se oba metala legiraju, bilo meusobnim otapanjem bilo
tvorbom intermetalnih spojeva. Na povrini podloge u tijeku obradbe nastaje legura
na kojoj pri vaenju zaostaje film taline. On se hlaenjem skruuje tako da se
prevlaka sastoji od povrinskog sloja prema sastavu istovjetnog talini i od meusloja
legure u kojoj se udio osnovnog metala poveava s udaljenou od povrine
prevuenog predmeta.
Meusloj osigurava vrlo vrsto prianjanje prevlake uz podlogu, ali je nastala legura
obino krhka pa je, u pravilu, poeljno da njezina debljina bude to manja.
Dobivanje kvalitetne prevlake vruim uranjanjem mogue je samo onda ako talina
potpuno kvasi sve obraivane plohe. Da bi se to postiglo, predobradom se mora
osigurati potpuna istoa povrine podloge i taline.
Vruim se uranjanjem najee nanose prevlake cinka, kositra, olova, Pb-legura i
aluminija, i to obino na ugljini elik ili lijevano eljezo, a rjee na bakar, Cu-legure
i druge metale.
Priprema predmeta za vrue uranjanje redovito se izvodi uobiajenim metodama
(npr. odmaivanjem i nagrizanjem uz ispiranje), nakon ega slijedi fluksiranje
(obrada fluksom), tj. zavrna predobrada koja osigurava kvaenje osnovnog metala
talinom.
Samo prevlaenje metala izvodi se uranjanjem u talinu pri emu je potrebno voditi
rauna o temperaturi, trajanju obrade, brzini uranjanja i vaenja te o sastavu taline i o
drugim imbenicima.
Nanoenje metalnih prevlaka postupkom vrueg uranjanja primjenjuje se kod
razliitih proizvoda (od podlonih ploica do stupova dalekovoda) te za
poluproizvode (limene ploe, trake, ice, cijevi i profili).
Anorganske nemetalne prevlake
Nemetalne anorganske prevlake nanose se mehaniki i kemijski. Najvaniji postupak
mehanikog nanoenja jest emajliranje, tj stvaranje sloja alkalnog borosilikatnog
stakla na metalnoj povrini. Nemetalne anorganske prevlake (npr. oksidi) mogu se
nanositi i prskanjem u rastaljenom stanju (metalizacija prskanjem). Mehaniki se
esto nanose slojevi cementa ili betona, a dobivaju se prskanjem, premazivanjem ili
oblaganjem. Primjenjuju se i nalii na temelju silikatnih veziva. Pri kemijskom
nanoenju anorganskih prevlaka osnovni metal obino sudjeluje u stvaranju prevlake,
ime se osigurava dobro prianjanje. Kemijskim procesima u kojima sudjeluje metal
15
FSB
podloge dobivaju se razliite oksidne, fosfatne, kromatne i druge prevlake

konverzijske prevlake.
Organske prevlake
Nanoenje organskih prevlaka obuhvaa gumiranje, bitumenizaciju, nanoenje
poliplasta (plastinih masa), lienje (bojenje i lakiranje), te nanoenje sredstava za
konzerviranje.
Nanoenje metalnih prevlaka openito obuhvaa lienje (bojenje i lakiranje),
bitumenizaciju, nanoenje poliplasta (plastinih masa), te gumiranje. Za ukopane
konstrukcije, gdje je odravanje oteano ili ak nemogue, i gdje je stupanj
mehanike zatite vrlo znaajan, neophodni su zatitni filmovi vee debljine.
Najee metalne ukopane konstrukcije su cjevovodi, razni nosivi stupovi,
rezervoari i naponski i telefonski kabeli. Naponski kabeli moraju obino imati i
metalnu zatitu na koju se nanosi i zatitna organska prevlaka. Najee zatiivane
ukopane metalne konstrukcije su vodovodni i naftni cjevovodi, te plinovodi. Unato
stalnom napretku u poboljanju kvalitete i primjene zatitnih prevlaka, izvoenje
dugotrajno kvalitetne i jeftine zatite jo uvijek predstavlja problem. Oteenja
prilikom proizvodnje, rukovanja, te tijekom uporabe (starenje prevlake, deformacije i
oteenja uslijed promjena vlanosti i temperature tla, penetracija kamenja i sl.)
smanjuju zatitnu sposobnost prevlaka, odnosno poveavaju brzinu korozije vanjske
povrine metalne konstrukcije. Da bi se korozija na oteenim mjestima prevlake
smanjila, zatita ukopanih konstrukcija prevlakama esto se provodi i uz dodatnu
katodnu zatitu. Kombinacija zatite prevlakama i katodnom zatitom danas je
najekonominiji nain zatite ukopanih metalnih konstrukcija.
Vie tipova prevlaka je u uporabi, od najstarijih bitumenskih, obino pojaanih
armiranjem do raznih vrsta plastinih materijala kao polietilen, polivinilklorid, razne
vrste epoksi smola, najlona, poliuretana itd. Prevlaenje gumom je takoer jedan od
naina zatite ukopanih metalnih konstrukcija.
Kako zatitno djelovanje prevlaka ovisi o vrsti prevlake, o njenoj debljini, o stupnju
kompaktnosti i o vrstoi prianjanja, te o svojstvima okolnog medija, za specifine
potrebe zatite odabire se i odgovarajui tip prevlake i nain njezinog koritenja.
Vaniji zahtjevi na prevlake na ukopanim konstrukcijama
Kako je korozija ukopane metalne konstrukcije elektrokemijskog tipa, svrha zatitnih
prevlaka je spreavanje elektrinog kontakta izmeu metala i tla. Brojni su faktori o
kojima ovisi kvaliteta zatitne prevlake. Najznaajniji su:
a- Relativno jednostavno nanoenje na metalnu povrinu, bilo u industrijskom
pogonu ili na mjestu primjene.
b- Dobro prianjanje na metalnu povrinu. Odgovarajui stupanj istoe i hrapavosti
metalne povrine poboljava adheziju zatitne prevlake. Odgovarajui temeljni nali
(engl. primer coat) esto se koristi za poboljanje adhezije.
c- Dobra elastinost, da bi prevlaka izdrala temperaturne promjene tijekom
primjene ili nanoenja na metalnu povrinu.
d- Dobra mehanika otpornost, izdrljivost na mogue udare ili naprezanja uslijed
kontrakcija tla, primjerice tijekom promjene sadraja vode, odnosno temperature.
16
FSB
e- Otpor na teenje uslijed promjenjivih klimatskih uvjeta ili teine same

konstrukcije
f- Otpornost na vodu, tj. neznatna apsorpcija i propusnost vode.
g- Otpornost na plinove otopljene u tlu, a naroito kisik.
h- Visoki elektrini otpor.
i- Dobra kemijska i fizikalna svojstva, koja se oituju u zanemarivom starenju, tj.
neznatnim promjenama fizikalnih i kemijskih karakteristika u kontaktu s vodom,
kisikom i drugim sastojcima tla, otpornosti strukture prevlake na promjene
temperature, tlaka itd.
j- Otpornost na mikroorganizme u tlu.
Priprema metalne povrine

Za postizanje dobre zatite nuna je dobra predobradba metalne povrine prije
nanoenja zatitne prevlake. Ona se sastoji u uklanjanju hre, okujine, vlage, praine
i svega ostalog to bi moglo sprijeiti dobro prianjanje prevlake na metalnu povrinu,
odnosno proizvesti defekte u kontinuitetu filma. Primjenjuju se slijedee metode
ienja povrine:
a- Mehaniko ienje bruenjem, kao i ekiarenjem su metode koje se obino
koriste za popravke oteenih povrina ili u zatiti manjih povrina.
b- Mlazom abraziva. Obino se koristi kremeni pijesak, zrnca elektrokorunda,
eline same, sjeene hladno vuene eline ice, loma tvrdog lijeva, staklenih perli
i sl. Mlaz se dobiva obino komprimiranim zrakom, a pjeskarenje se izvodi i mlazom
vodene emulzije. U ocjenjivanju stanja povrine mogue je koristiti nekoliko
vizualnih standarda. Postie se stupanj hrapavosti prema zahtjevima za prevlaku i
nain njezinog nanoenja.
c- ienje plamenom. Metoda se koristi uglavnom za popravke oteenja. Radi se u
kombinaciji s mehanikim ienjem. Daje toplu i suhu povrinu podesnu za
nanoenje prevlaka.
d- Kemijska predobradba. Obino se izvodi u industrijskom pogonu uronjavanjem u
inhibiranu otopinu solne ili sumporne kiseline. Fosfatiranje obino slijedi ovaj
proces. Metoda se koristi u ogranienom opsegu.
Danas su u uporabi i specijalni ureaji (pipeline travelling machine) za mehaniko
ienje povrina cjevovoda s vlastitim pogonom koji se koriste na mjestu
ukopavanja. Predvieni su za razliite naine mehanikog ienja (rotirajue etke
i/ili udarna zrnca abraziva), kao i napravom za nanoenje temeljnog sloja zatite koji
treba tititi metalnu povrinu do nanoenja prevlake, odnosno osigurati bolju
adheziju metalne povrine i prevlake. Brza zatita oneiene metalne povrine je
izuzetno vana, jer je ona vrlo podlona koroziji.
Nanoenje organskih prevlaka
Nanoenje organskih prevlaka obuhvaa lienje, bitumeniziranje, nanoenje razliitih
plastinih masa, te gumiranje.
17
FSB
Lienje se najee izvodi etkama, valjcima, uranjanjem, prskanjem komprimiranim

zrakom ili hidraulikim tlakom itd. Nalii se sue isparavanjem otapala ili
razrjeivaa, te kemijskim procesima (oksidacijom, polikondenzacijom,
poliadicijom). Izvodi se i vieslojno. Debljina zatitnih filmova je do 150 m.
Bitumenizacija je prevlaenje metala slojevima bituminoznih tvari kao to su naftni
bitumen i katran kamenog ugljena. Prevlake redovito sadre i prakasta punila koja
mogu biti kiselostalna i lunatostalna. Primjenuje se za zatitu metala, najee
cjevovoda. Prevlake se dobivaju lijevanjem sirovine u rastaljenom stanju (oko
200C) na metalnu podlogu uz etkanje. Debljina prevlaka moe iznositi od 0.5 do
10 mm. Deblje se prevlake armiraju. Armiranje se izvodi jutenim ili pamunim
platnom, vunenim pustom ili sintetskom tkaninom, no najbolje prevlake dobivaju se
armiranjem staklenom vunom ili azbestnim tkanjem. Suvremeni nain zatite izvodi
se koritenjem tvorniki proizvedenih traka od bitumena armiranog staklenim
tkanjem. Debljine su oko 0.5 mm. Trake se namataju na obino predgrijane cijevi
pomou mehanikih ureaja.
Nanoenje plastinih masa na metalnu povrinu provodi se najee oblaganjem,
omatanjem, vruim prskanjem, fluidizacijom i elektrostatskim napraivanjem. Za
nanoenje slue plastine mase koje sadre punila i pigmente. Prevlake su debljine
0.1 do 5 mm. Osnovne karakteristike pojedinih metoda su navedene u daljnjem
tekstu.
Oblaganje se najee koristi za zatitu unutarnjih povrina rezervoara, a izvodi se
plastinim folijama, listovima ili ploama koje se lijepe na metalnu povrinu. Obino
se metali oblau poliplastima kao to su polivinilklorid, a dijelovi obloge spajaju se
zavarivanjem pomou meke ice od iste plastine mase. Oblaganje vanjske povrine
cjevovoda vri se ekstrudiranjem.
Omatanje se obino koristi za zatitu vanjske povrine cjevovoda i izvodi se
plastinim trakama koje mogu biti samoljepljive ili se nanose u toplom stanju,
odnosno pomou ljepila. Trake su najee od polivinilklorida i polietilena debljine
25 m do 0.5 mm. Samoljepljive trake su s unutarnje strane presvuene slojem
ljepila na bazi gume, debljine 25 do 100 m. Ako se pojaaju slojem butilne gume
znatno im se poveava mehanika otpornost. Ovakve su debljine do 0.75 mm, a
nanose se na metalnu povrinu lijepljenjem s primarnim slojem butilne gume (engl.
butyl rubber primer).
Vrue prskanje Plastina masa se privodi pitolju za vrue prskanje, tali i raspruje
na prethodno zagrijanu metalnu povrinu. Vruim prskanjem zatiuju se najee
posude i limovi. Prevlake su debele 0.3 do 1.2 mm. Deblje prevlake mogu se dobiti
nanoenjem u vie slojeva. Vruim prskanjem najee se nanose polietilen,
polifluoretilen, polipropilen, poliamidi, poliakrilati, epoksidi i sl.
Fluidizacija je prevlaenje predgrijanog metala u smjesi zraka i plastine mase.
Uranjanjem vrueg predmeta u tu smjesu rastali se plastina masa uz metalnu
povrinu predmeta, te nastaje prevlaka. Debljina prevlake ovisi o temperaturi
predgrijanog metala i o vremenu kontakta s fluidom. Za fluidizaciju primjenjuju se
iste plastine mase kao i za vrue prskanje.
Elektrostatsko napraivanje provodi se u ureajima u kojima se prah plastine mase
naelektrizira u elektrinom polju visokog napona. Naelektrizirani prah taloi se na
18
FSB
metalnu povrinu predmeta spojenu sa suprotnim polom izvora napona, a prevlaka

nastaje naknadnim grijanjem.
Gumiranje metala je nanoenje prirodne ili sintetske gume u obliku folija ili ploa
koje se gumenim lijepkom nalijepe na mlazom oienu povrinu metala, a zatim
vulkaniziraju. Pri vulkanizaciji, koja se provodi na 100 do 140C, znatno se
poboljavaju zatitna svojstva gume umreenjem molekula. Dodavanje ubrzivaa i
aktivatora sintetskoj gumi omoguuje vulkanizaciju na sobnoj temperaturi. Za
prevlaenje primjenjuje se obino guma na bazi modificiranog prirodnog kauuka ili
na bazi sintetskih kauuka, kao to su butilni, poliklorpropenski (neopren) i drugi.
Prevlake su debele 2mm i vie i otporne su prema udaru i habanju.
Zatitne prevlake cijevi nanose se tvorniki u industrijskim pogonu ili na mjestu
primjene. Prednost tvornikog nanoenja prevlaka je bolja kontrola uvjeta rada, no
nedostatak je mogunost oteenja prevlake tijekom uskladitenja i transporta od
industrijskog pogona do mjesta primjene. Naknadna zatita zavarenih spojeva
cjevovoda izvodi se na mjestu primjene.
Nanoenje zatitnih prevlaka na mjestu primjene uveliko je automatizirano, posebno
kada se izvodi omatanjem bitumeniziranih ili plastinih traka. Kapacitet takvih
automatiziranih ureaja (pipeline travelling machines) je zatita nekoliko kilometara
cjevovoda na dan.
Tablicama 1-2, 1-3 i 1-4 prikazani su postupci nanoenja, znaajke i svojstva
metalnih, nemetalnih anorganskih i organskih prevlaka.
Tablica 1-2: Vaniji postupci nanoenja metalnih prevlaka.
znaajke postupka i
postupak prevlake / podloge metoda prevlaenja
svojstva prevlaka
(1) (2) (3) (4)
vrlo brz postupak,
prikladan za kontinuirani
rad; samo za nanoenje
lako taljivih metala; slabo
Zn, ZnAl-legure, Sn, SnPb- uranjanje obradaka u talinu
iskoritenje metala
legure, Pb-legure, Al i Al- koja kvasi podlogu i tvori s
vrue uranjanje prevlake; tekoe pri
legure na ugljine elike, njom supstitucijske legure
regulaciji debljine sloja na
sivi lijev, Cu i Cu-legure i/ili intermetalne spojeve
profiliranim proizvodima;
vrsto prianjanje na
podlogu zbog meusloja
legure ili spoja
univerzalan postupak glede
materijala prevlake i
podloge; mogunost
prevlaenja mnogim
nemetalima; prikladno za
prskanje metalne taline
vrue prskanje gotovo svi metali i legure na velike proizvode, ak i na
plinskim, elektrolunim,
( trcanje ) ili gotovo sve metalne i terenu; mogui su debeli
plazmenim ili drugim
opiranje nemetalne podloge slojevi i gruba regulacija
pitoljem
debljine; tanke prevlake
porozne, povrina hrapava;
veliki gubici pri
prevlaenju duguljastih
predmeta
19
FSB
nemogunost nanoenja
zajedniko valjanje,
nehrajui elici, Al, Zn, Pb, tankih slojeva; prikladno
platiranje provlaenje ili preanje
Cu, Ag, Au, Ni i Ti na za debele prevlake; skupi
plastinom dvaju ili vie metala;
ugljini elik, Al i Cu ureaji; tekoe pri
deformacijom eksplozijsko platiranje;
( bimetali ) spajanju i pri preradi
platiranje prahom
otpadaka
nataljivanje tanjih prevlaka
nataljuju se lako taljivi
bez strukturnih promjena u
materijali na ugljini elik, nataljivanje prevlake bez
nataljivanje i podlozi; navarivanje
Cu i Cu-legure; navaruju se taljenja podloge; navarivanje
navarivanje debljih, hrapavih prevlaka
legirani elici, monel i stelit uz taljenje podloge
uz strukturne promjene u
na ugljini elik i sivi lijev
podlozi uz prevlaku
nanose se folije Cu, Sn i Pb spajanje folija meu -slojem skupi ureaji; samo za
lemljenje i tanke savitljive podloge
na metalne i nemetalne mekog lema ili ljepila s
lijepljenje
podloge podlogom
spor postupak, prikladan

za male obratke; izvrsno
prevlake Zn ( erardizi -
visokotemperaturno prianjanje; ogranien izbor
iranje ), Al i AlFe-legura
izlaganje praku ili plinskoj prevlaka i podloga;
difuzijska ( alitiranje ), Cr i CrFe-
smjesi uz difuzijsku tvorbu debljina sloja raste s
metalizacija legura ( inkromiranje ),
legura i spojeva s metalom temperaturom i vremenom
FeSi-legura, B i Fe2B te V
podloge izlaganja; mogue
na elicima i Fe- lijevovima
strukturne promjene u
podlozi
fizikalno: skruivanje para obino se provodi u
gotovo svi metali, legure te
na obratku vakuumu, esto uz
mnogi metalni spojevi
(PVD-postupak); elektrino pranjenje;
naparivanje ( karbidi, nitridi ) na
kemijsko: taloenje prevlake prikladno za male obratke;
metalnim i nemetalnim
reakcijom u plinskoj fazi skupa oprema; irok izbor
podlogama
( CVD-postupak ) prevlaka i podloga
skupa oprema; sporo
nanoenje; lako se regulira
galvanotehnika Zn, Ni, Cr, Cu, Sn, Cd, Ag, prosjena debljina sloja, ali
katodna redukcija pri
(galvanostegija, Au, mjed na ugljini elik, je neravnomjerna na
elektrolizi vodenih otopina
galvanizacija, Cu i Cu-legure; na nemetale profiliranim proizvodima;
metalnih spojeva
elektroplatiranje) nakon posebne pripreme mogue dobiti sjajne
prevlake; Al se izluuje iz
nevodenih otopina
jednostavna i jeftina
metal podloge ili
oprema; brz postupak;
neplemenitiji metal u
Cu, Sn, Ag, Au i Zn na tanki slojevi ( do 2m )
kontaktu s njim ( Al, Zn )
ionska zamjena ( neplemenitije metale ( Cu i ravnomjerne debljine;
ionizira dajui elektrone koji
cementacija ) Sn na elik, Sn, Ag i Au na kupelji se brzo kvare; esto
reduciraju ion metala u
Cu i Cu-legure, Zn na Al ) slabo prianjanje i
vodenoj otopini tvorei
poroznost; ogranien izbor
prevlaku
prevlaka i podloga
redukcija Ni2+ iz vodene spor postupak; usko
NiP- i NiB-legure na
otopine tromim reducensom ogranien izbor prevlaka;
ugljine elike ( kemijsko
katalitika (hipofosfitom ili vrlo ravnomjerna debljina
niklanje, niklanje bez
redukcija spojevima B i H) uz katalizu sloja i mogunost njezine
struje ); rjee Cu-legure na
povrinske podloge i regulacije; teko
elike
prevlake odravanje kupelji
20
FSB
Tablica 1-3. Vaniji postupci nanoenja anorganskih nemetalnih prevlaka.
znaajke postupka i
svojstva prevlaka
(1) (2) (3) (4)
obino dvoslojno; skupi ureaji; lijepe,

glatke, tvrde, ali krhke
mokro: uranjanje u
prevlake; korozijski
vodenoglinenu kau,
borosilikatno staklo na otporne ( osim u HF ); na
emajliranje prelijevanje i prskanje;
niskougljini elik eliku i Al do 0.2 mm; na
suenje, peenje;
sivom lijevu do 2 mm; za
suho: puder na vrui sivi procesnu opremu deblje
lijev ( za pokrovni sloj ) ( vieslojno )
crna ili tamnosmea
prevlaka, najee debela
izlaganje vruoj luini s do 2 m, porozna, upija
bruniranje Fe-oksidi na ugljine elike oksidansima, vruem zraku, svjetlo; bolje titi
oksidativnim talinama itd. impregnirana strojnim
uljem; prikladno za optike
ureaje i vojnu opremu
skupa oprema; mogunost
regulacije debljine sloja
anodna oksidacija pri
( 10-25 m ); prevlaka
anodizacija elektrolizi u kiselim
Al2O3 na Al i Al-legure tvrda, krhka i ravnomjerna;
( eloksiranje ) otopinama; naknadno
mogue dekorativno
zaepljivanje pora
bojenje vodenim
otopinama
nestabilne otopine; sive
prevlake; lako fosfatiranje
uranjanjem ili prskanjem
( <1m ) izvrsna priprema
pomou fosfatno-kisele
netopljivi metalni fosfati na za lienje; teko
fosfatiranje otopine topljivih Zn-, Mn- i
ugljini elik, Zn i Al fosfatiranje ( >3m ) uz
Fe-fosfata pretvorbom u
netopljive maziva protiv korozije i
abrazije; prevlake vrsto
prianjaju
na Zn i Cd bezbojni, uti i
zeleni filmovi (0.1-1m);
kromati Zn, Cd, Cr i Mg na uranjanje u kiselu otopinu
na Mg-legurama kemijski
kromatiranje prevlakama Zn i Cd te na kromata; za Mg-legure i
do 5 m, anodno do 20
Mg-legurama elektrolizom ( anodno )
m; titi od atmosferske
korozije
smjese hidroksida tekih
obrada uranjanjem ili dekorativno - zatitni
metala s karbonatima,
patiniranje trljanjem razliitim vodenim uinak; zeleni, smei i sivi
sulfatima itd., metalni sulfidi
otopinama slojevi
na Cu, Cu-legurama, Ag itd.
21
FSB
Tablica 1-4. Vaniji postupci nanoenja organskih prevlaka
znaajke postupka i
svojstva prevlaka
temeljni i pokrovni nalii;

svojstva ovisna o vezivu i
pigmentu; razrjeivai
organske kapljevine
nalii na osnovi suivih ulja, lienje etkama i valjcima,
bojenje i (hlapive, zapaljive,
poliplasta, celuloze, kauuka prskanjem, uranjanjem,
lakiranje otrovne); mogunost
i bitumena na ugljine prelijevanjem i
( lienje ) zamjene vodom ; suenje
elike, drvo, beton itd. elektroforezom; suenje
hlapljenjem, odnosno
katalitikom ili toplin-
skom reakcijom (peenje);
debljine do 0.2 mm
lijepljenjem, vruim svojstva prevlake znatno
prskanjem, nataljivanjem, variraju; najee za
poliplasti na ugljine elike, fludizacijom (vrtlonim unutranjost posuda i
plastifikacija
beton, drvo itd. sinteriranjem), elektro- cijevi; osobito prikladno
statikim napraivanjem i protiv kiselina; debljine do
ovijanjem bandaa 10 mm
nanosi se meka i tvrda
guma (ebonit),
lijepljenjem listova modificirana prirodna ili
guma (vulkanizirani kauuk)
gumenim lijepkom uz sintetika; vulkanizacija
gumiranje na ugljine elike, sivi lijev i
pritisak valjcima; esto grijanjem ili katalitiki;
mjed
vieslojno neotporno na ultraljubi-
asto svjetlo; inae kao za
poliplaste
nataljivanjem, obino uz najee za podzemne
naftni bitumen i katranska armiranje platnom ili cjevovode, katkad i za
bitumenizacija
smola na ugljine elike staklenim vlaknima; njihovu unutranjost;
ovijanjem bandaa debljine do 10 mm
maziva ulja, masti, vazelin, kratkotrajna zatita (7 dana
konzervacija lanolin; njihove otopine i do 2 godine); eventualna
premazivanjem, uranja-
( privremena emulzije; prozirni lakovi; dekonzervacija ljutenjem
njem, prskanjem, trljanjem
zatita ) plastini banana-filmovi na ili otapanjem u benzinu ili
metale alkoholu
22
FSB
3.2.1.Organski premazi
Organski premazi su najzastupljeniji nain zatite i nanose se na metalne povrine
u vie slojeva koji ine sustav premaza. Premazi su tekui ili prakasti proizvodi
u kojima su sadrani pigmenti, a naneseni u vrlo tankim slojevima na podlogu
prelaze u tvrd, dobro prianjajui film, koji slui u zatitne i/ili dekorativne svrhe.
Premazi djeluju na povrinu na dva naina i to:
aktivno i
pasivno.
Samim svojim prisustvom izmeu povrine i okoline stvaraju zonu koja odvaja
povrinu od utjecaja okoline. Pigmenti i vezivo e uvjetovati prianjanje premaza
za povrinu i pasivnu ulogu premaza. Aktivna uloga premaza je u osobinama
koje premazi imaju. Tako aktivno djelovanje moe biti:
pasivizirajue (stvaranje dodatnog pasivnog zatitnog filma oksida)

inhibitorsko (stvaranje inhibitora korozije reakcijom izmeu pigmenta i
veziva ili okoline)
neutralizirajue (pigment posjeduje lunata svojstva i neutralizira kiseline)
katodno (spreavanje korozije galvanskih struja, tako da propada premaz a
ne povrina)
Do kraja 19.st. premaz je predstavljao jednostavnu fiziku smjesu lanenog ulja i

praha olovnog tetraoksida (Pb3O4 ili minija), ili lanenog ulja i cinkovog oksida
(cinkovo bjelilo). Takvi premazi ve davno nisu u uporabi. Formulacija dananjih
premaza kompleksnog je sastava tako da i male varijacije mogu znatno poremetiti
svojstva premaza. Kontrola korozije postie se:
- kombinacijom fizike barijere samog premaza i inherentnog mu
svojstva visoke elektrine otpornosti,
- uvoenjem anorganskih pigmenata, inhibitora korozije.
Organski se premazi razvrstavaju po namjeni i vezivu, a ponekad po pigmentima.

Djelovanje pigmenata temelji se na spreavanju korozije sniavanjem
elektropotencijala. Ti anorganski pigmenti su obino olovni i cinkovi kromati. Osim
kromata moe se upotrebiti sam cinkov prah, koji tada ima ulogu rtvovane
23
FSB
elektrode. Dodatni je problem takve zatite to se u reakciji elektrolize oslobaa

molekula vodika, posljedica ega je otapanje metala i bubrenje filma. rema primjeni
razlikuju se premazi za unutarnju i vanjsku primjenu. rema sloenosti, premaze
dijelimo na:
konvencionalne (standardne), i
sloene ili sofisticirane.
Konvencionalni premazi zasnivaju se na lanenom ulju ili njegovom poboljanom
izdanju na bazi sintetikog alkidnog veziva. Lako se apliciraju, ali su im svojstva
zamjetno slabija od sloenijih premaza.
Prema djelovanju veziva, premaze dijelimo u tri glavne grupe:

oksidirajui,
fiziki suivi ili jednokomponentni,
kemijski suivi ili dvokomponentni.
Svi konvencionalni premazi pripadaju oksidirajuim premazima, dok sloeni premazi
mogu biti ili fiziki, ili kemijski suivi premazi.
Oksidirajui ili premazi suivi na zraku su uljni i alkidni premazi, relativno

kratkih molekularnih lanaca otopljenih u vrlo viskoznom vezivu. Prodorom kisika u
film premaza lanci se povezuju. Hlapljenjem otapala, najee white spirit, kisik
nastavlja prodirati u premaz, vezujui se za molekule i produljujui lance do veliine
kad ih imobilizira. Tim premazima limitirana je debljina filma budui da moe doi
do istodobnog povrinskog hlapljenja otapala i zaustavljanja prodiranja kisika u
nutrinu premaza. Tada otapalo iz nutarnjih slojeva ostaje unutar premaza ime se
zaustavlja proces oksidacije. Predstavnici: uljni premazi, alkidni premazi, uretanska
ulja, epoksi esteri, fenolni premazi. Uporaba: palube, nadgraa, strojarnice, pojas
gaza.
Fiziki suivi su skupina sloenih premaza s duljim molekularnim lancima ije

otapanje zahtijeva velike koliine otapala. Tijekom hlapljenja otapala lanci se
povezuju i imobiliziraju. Nedostatak fiziki suivih premaza jest da se oni ponovno
mogu otopiti djelovanjem otapala. S druge strane to biva prednost jer se mogu
24
FSB
nanaati povrh prethodnih premaza, lako se povezujui s tim slojevima. Otapala

otope povrinski sloj filma tako da se novim premazom dobije homogeni sloj koji
stari i novi premaz stopi u jedinstvenu cjelinu. Ta se skupina uglavnom sastoji od
asfalta i katrana, odnosno bitumenskih premaza. Pogodni su za primjenu jer nisu
bazirani na kemijskoj reakciji, i stoga to okolina temperatura, osim u ekstremnim
uvjetima, ne utjee na kvalitetu aplikacije. Brzina suenja otapala i strujanje zraka
dva su parametra koja odreuju brzinu suenja. Ne smiju se premazivati drugim
premazima osim antivegetativnim, zbog opasnosti curenja bitumena kroz film. Dobro
podnose vlagu pa se kao primer mogu primijeniti na podvodnim dijelovima broda,
pigmentirani s aluminijem. Ne zahtijevaju specijalne postupke pripreme.
Predstavnici:
1. Bitumenski premazi (konvencionalni). Primjena: podvodni primer (pigmentiran s
aluminijem); antikorozivni premazi u tankovima, lananicima.
2. Klorirani kauuk - nanaanje premaza zahtijeva posebnu pripremu zbog
mogunosti da otapalo oljuti prethodne slojeve premaza. Sadri male koliine
krutih tvari, otporan je na vodu, vlagu i mehanika oteenja, trai dobru
pripremu (pjeskarenje) i specijalna otapala; nije ovisan o temperaturi aplikacije.
Primjena: oplakana povrina oplate, paluba.
3. Vinilni premazi vrlo otporni na vodu, vlagu i mehanika oteenja; sadre male
koliine suhe tvari, trae dobru pripremu (pjeskarenje); ne podnose vlagu za
vrijeme aplikacije (mogue ljutenje), iziskivaju specijalna otapala i nisu ovisni o
temperaturi aplikacije. Primjena: pojas gaza, bokovi broda, nadgrae.
4. Vinil-katranski premazi (kombinacija konvencionalnih i sloenih premaza).
Nanaanje trai specijalnu pripremu (pjeskarenje) zbog mogunosti da otapalo
oljuti prethodne slojeve filma premaza; vrlo dobra otpornost na vodu i ulja.
Primjena: primer za oplakanu povrinu, zatitni premazi za balastne i skladine
tankove.
Premazi s kemijskom vezom (dvokomponentni) su sloeni premazi. Imaju vezivo i

uvriva s tako formiranim molekularnim lancima da iskljuivo pridravanjem
tono propisanih omjera mijeanja postiu ciljani efekt. Njihova iznimna mehanika
vrstoa, otpornost na abraziju te otpornost na djelovanje agresivnih kemikalija
rezultat su kemijske veze. Nedostatak im je potreba savreno pripremljene podloge
25
FSB
(pjeskarenje je obvezatno) budui da otapala iz zavrnog sloja, primjerice kod

epoksidnih premaza, ne mogu difundirati u prethodne meupremaze. To je razlog to
je za postizanje adhezije nuno hrapavljenje, odnosno pjeskarenje podloge. To nije
zajednika karakteristika za sve vrste takvih premaza jer, primjerice,
dvokomponentni poliuretanski premaz ipak se otapanjem dovoljno vrsto vee za
podlogu. Svi ti premazi moraju biti aplicirani u odreenom temperaturnom rasponu,
diktiranim kemijskom reakcijom. Novi generiki tip premaza s kemijskom vezom su
polisiloksani, polimerne molekule s karakteristinom grupom silicij-kisik (Si-O),
koja najnovijim premazima daje izvanredna svojstva na starenje. Uvoenjem nove
tehnologije polisiloksana u epoksidne molekule poboljane su performanse
dvokomponentnim premazima. Treba istaknuti svojstvo inertnosti polisiloksanskog
lanca na djelovanje kisika, ultravioletnih i sunevih zraka, kao i izvanrednoj
otpornosti na kemijske agense. U usporedbi s dvokomponentnim premazima
poliuretanima, ne sadre izocijanate, a imaju i viu stabilnost sjaja.
Prednosti dvokomponentnih premaza na osnovi tehnologije polisiloksana:

- mogu se neogranino premazivati bez skupog struganja
- posjeduju visoku otpornost na starenje
- ne sadre tetne izocijanate i teke metale
- sadre niski udio hlapljivih komponenata.
Predstavnici sloenih dvokomponentnih premaza:

1. Poliuretanski premazi. Minimalna temperatura aplikacije iznosi 0oC.
Iziskuju specijalna otapala. Unato dobrom vezivanju za prethodni
film premaza postoji mogunost otapanja, odnosno pojava ljutenja
prethodnih slojeva. Ima vrlo dobra mehanika svojstva. Primjena:
nadgraa.
2. Epoksidni premazi. Ovisni o temperaturi aplikacije (min +10oC),
zahtijevaju specijalna otapala. Pri nanaanju na staru podlogu postoji
mogunost otapanja prethodnih premaza. Intervali izmeu aplikacija
tono su odreeni. Vrlo su otporni na vodu, otapala, ulja i kemikalije.
Iziskuju dobru prethodnu pripremu (pjeskarenje). Uporaba: tankovi i
vanjski dio trupa.
26
FSB
3. Epoksi-katranski premazi kombinacija su epoksi spojeva i katrana,

ovisni o temperaturi aplikacije (min +10oC), visoki sadraj krutih
tvari. Javljaju se problemi adhezije s prethodnim filmom premaza:
vrijeme izmeu aplikacija tono je odreeno. Iziskuju dobru pripremu
povrine (pjeskarenje). Vrlo su otporni na vodu, kemikalije, ulja, te
mehanika oteenja. Primjena: primer za podvodne dijelove broda,
zatitni premazi za balastne i teretne tankove.
4. Cink-epoksidni premazi - sadre 92-94% suhog cinanog praha.
Iziskivaju specijalna otapala, ovise o temperaturi aplikacije (+10oC
min), vrlo im je kratko vrijeme suenja, otporni su na mehanika
oteenja. Zbog anodnog uinka cinka prema povrini trupa izvrsna su
katodna zatita eline oplate. Primjena: primer na pjeskarenoj
podlozi.
5. Cink-silikatni premazi slinih su svojstava cink-epoksidnih premaza.
Primjena: zatitni premazi za offshore konstrukcije, te dijelove broda
koji su izvrgnuti mehanikim oteenjima. Specijalna vrsta slui i kao
temeljni premaz.
a. Primer cinkovog silikata sastoji se od dvo- ili trokomponentnog primera sa
sadrajem cinkovog praha od 92-94% na koliinu osuenog filma, dok preostali
dio ini vezivo, organski ili anorganski silikatni polimer. Topiv je u vodi, stoga
nezapaljiv. Razvija dim kod obradbe (zavarivanje i rezanje) i donekle utjee na
kvalitetu zavarenog spoja. Debljina premaza ne smije prelaziti 30 m. Dobra
adhezija za idue slojeve premaza postie se nanaanjem polivinil-butiral-
fosfornog premaza kiselog tipa, ili druge vrste premaza, kompatibilnog s
cinkovim primerom, to je potrebno za cjelovitu povezanost sa zavrnim
slojevima. Trajnost tih premaza kree se do 12 mjeseci, to se dijelom moe
pripisati elektrokemijskom uinku anodnog djelovanja.
b. Primer cinkovog epoksida je dvokomponentni primer koji se sastoji od pigmenta
cinanog praha u koncentraciji 92-94% na osueni film u vezivu od epoksidne
smole i poliamida kao ubrzivaa. Preporuena debljina premaza je 18-25 m.
Vijek trajanja iznosi do 9 mjeseci. Ostale karakteristike su iste kao cinkovog
silikata. Usprkos problemu obradbe i relativno loijoj adheziji cinkova primera,
gdje udio suhe mase prelazi i 90%, svaka estica cinkovog praha kad se
27
FSB
podvodno aktivira djeluje kao anoda ime je elini lim oplate potpuno zatien.
Postie se kontinuirano zatiena ploha, umjesto lokalne zatite pomou cink-
protektora. Djelovanje galvanskog lanka ovisi o pripremi podloge, jer i
najmanja neistoa prekida elektrini krug zatite i dezaktivira sistem.
c. eljezno-oksidni pigmentirani epoksid je dvokomponentni primer koji se sastoji
od pigmentiranih polimera eljeznog oksida i ubrzivaa, redovno spoj poliamida.
Debljine od 18-25 m i trajnosti od 4-6 mjeseci, taj primer takoer nema
kodljivih utjecaja kod obradbe (zavarivanje i rezanje).
d. Polivinil-butiralni kopolimeri bazirani na fenolnim spojevima. Pigment je
eljezni oksid s korozivnim inhibitorima, cinkovim kromatima ili cinkovim
fosfatima. Moe takoer sadravati fosfornu kiselinu. Preporuena debljina
suhog premaza iznosi 12-18 m, a trajanje premaza oko etiri mjeseca. Nema
kodljivih utjecaja kod obradbe.
Komponente zatitnih premaza

Kompozicija antikorozivnog premaza za zatitu brodskog trupa sadri pet
komponenata:
a. Vezivna sredstva (jedno ili vie njih). Vezivo je smjesa jednostavnih ili
sloenih prirodnih ili sintetikih smola i drugih kemijskih komponenata. Funkcija
dodanih sastojaka jest poboljanje performanci premaza, odnosno postizavanje
trajnih i vrstih, ujedno i fleksibilnih filmova dobre adhezije.
b. Otapala ili razrjeivai (voda ili organska otapala). Otapala daju viskozitet
premazu te omoguavaju postizavanje tone debljine suhog filma premaza
(DFT). Otapala su jedini faktor odnosa debljine mokrog i suhog filma premaza.
c. Pigmenti. Pigment je bitni sastojak premaza koji daje pokrivnu mo, pojaava
film premaza, daje mu boju, utjee na postojanost filma i titi od UV zraenja.
d. Punila. Ekstender je uobiajeni termin za punilo. To mogu biti i specijalni

pigmenti razliitog oblika i veliine koji u tonim omjerima premazu daju sjaj i
28
FSB
pospjeuju aplikaciju na substrat, omoguavajui i nanoenje debljih premaza, te

poboljavajui i mehanika svojstva filma premaza.
e. Aditivi: sikativi (suila), omekavala i ostali aditivi imaju funkciju

kontroliranja suenja premaza. Funkcija suila jest intervencija u intermedijarnim
reakcijama vezanja kisika iz zraka na reaktivne molekule premaza (oksidacija ili
povrinsko suenje), nakon ega slijedi polimerizacija premaza (proces
unutranjeg suenja filma).
a. Vezivna sredstva
su organske tvari koje povezuju druge komponente

ine nehlapivi organski dio premaznih sredstava
osiguravaju prianjanje na povrinu
najpoznatija veziva su na bazi alkidnih smola, bitumena, klorkauuka,
silikonskih smola, epoksidnih i poliuretanskih smola, celulozni derivati,
voskovi, gumene smjese, silikoni, cement, emajl, metali i dr
najpoznatija veziva su suivo ulje, uljni firnis, obraena celuloza
daju na metalnoj povrini kontinuirani film
Velik i vaan dio veziva ine i uljna veziva. To su veziva izraena na bazi ulja,
prirodnih ili sintetskih, te voska ili smole, kod kojih pri suenju dolazi do
kemijskih reakcija (oksidacije). Uljna veziva se dijele na uljne firnise i uljne
lakove.
Uljne firnise ine vegetabilna suiva ulja koja sadre nezasiene masne kiseline
vezane na glicerin, sa dodatkom sikativa ili suioca. Kod ovih kiselina postoje
dva ili vie atoma ugljika koja su vezana dvovalentnom atomskom vezom ime je
veza izmeu njih nestabilna, te tu sa lakoom dolazi do kemijskih reakcija. Ta
reakcija se oituje kao oksidacija ili polimerizacija, tj u prvom sluaju pucanje
dvovalentne veze i spajanje atoma kisika na to mjesto, a u drugom sluaju do
meusobnog spajanja molekula suivog ulja. Tijekom reakcije se stvara tanki,
29
FSB
vrsti film ije stvaranje pospjeuju sikativi ili suioci. Neobraena suiva ulja se
sue vrlo sporo, te se primjenjuju kao vezivo samo indirektno.
Suioci ili sikativi su sredstva koja ubrzavaju suene. Poznati sikativi su soli
kobalta, mangana ili olova koje su dobivene reakcijom s organskim kiselinama.
Najpoznatiji i najvaniji firnis je firnis od lanenog ulja, koji se dobiva iz sjemenki
biljke lan. Dobiva se otapanjem metalnih soli, odnosno sapuna u lanenom ulju,
pri temperaturi od 150C 180C ili bez zagrijavanja sa upotrebom otapala.
Svojstva i kvaliteta firnisa ovise o vrsti metala, te o vrsti i koliini sikativa. Tako
kobalt daje elastine i meke filmove, olovo tvrde i manje elastine, a mangan
negdje izmeu njih. Vrsta i koliina suioca odreuje brzinu suenja i trajnost
premaza.
Uguena ulja ili tzv. tand ulja su slini firnisima lanenog ulja, a dobiju se
zagrijavanjem lanenog ulja na 270C 300C. Pri toj temperaturi dolazi do
polimerizacije. Viskoznost ovog ulja ovisi o trajanju i temperaturi zagrijavanja, te
se dijeli na visokoviskozno, srednjeviskozno i niskoviskozno ulje. Ovo ulje se
sui sporije od lanenog ulja, te im se za upotrebu moraju dodati suioci. Film koji
razvija ovo ulje je vri i ima vii sjaj od firnisa lanenog ulja. Zbog toga se
koristi kao jedan od sastojaka veziva (u koliinama od oko 15 %). Posebna vrsta
uguenih ulja su ulja koja se dobiju zagrijavanjem kao i ostala uguena ulja, ali
se tijekom zagrijavanja upuhuje zrak, ime se postie dodatna oksidacija masnih
kiselina. Ova ulja se jako dobro sue, ali su osjetljiva na vodu i nakon suenja, tj.
film im nije vodonepropusan. Njihova je upotreba limitirana na pojedine temeljne
boje i podloge.
Faktizirano ulje (faktis firni) je smjesa upuhivanjem oksidiranog lanenog

firnisa i otopine sumporoklorida u viim benzinima. Ima osobinu da se sui
iznutra prema vani, te da kisik iz zraka ne sudjeluje u procesu suenja. Time se
omoguuje da se novi premaz moe nanijeti na prethodni bez suenja istog, ime
se ubrzava cijeli proces zatite materijala.
30
FSB
Uljni lakovi su otopine raznih smola i (ili) smolnih tvari (kolofonij, kopal, asfalti,
umjetne smole,...) u suivom ulju uz prisutnost suioca i otapala. Dijele se po
vrsti smole koja je upotrijebljena u laku kao i po vrsti i koliini ulja u lakovima.
Po vrsti smole se dijele na:
Smolne lakove koji sadre kolofonij u razliitom obliku. Kolofonij se dobiva

destilacijom tekuih dijelova smole crnogorinog drvea. Najjeftinija je prirodna
smola, ute je boje, otapa se u alkoholu, benzinu, benzolu, mineralnim i biljnim
uljima. Omekava na temperaturama od 50 do 70 C. Upotreba kolofonija u
lakovima je kao ester kolofonija s glicerinom ili u obliku kalcijske ili cinkove
soli. Smolni lakovi imaju svojstvo da dobro zatiuju povrinu, ali vremenski nisu
postojani. Posebna vrsta smolnih lakova su lakovi koji koriste jantar. Jantar je
fosilna smola svijetloute boje. Otapa se u benzinu i mineralnim uljima. Visoke je
cijene. Koristi se u mjernim ureajima kod kojih je potrebna velika elektrina
otpornost izolacije.
Kopal lakove lakove koji koriste kopal smolu. To je smola koja slii jantaru a
dobiva se iz tropskog drva rhus copallinum. Ova smola je netopiva u ulju pa se za
upotrebu mora preraivati suhom destilacijom... Koriste se za izradu
elektroizolacijskih lakova. Kopal lakovi imaju dobru vremensku postojanost, te
dobro zatiuju povrine ali su komplicirani i skupi za proizvodnju te se sve
manje proizvode.
Bitumenske lakove lakove koji danas prevladavaju u upotrebi, zbog njihovih

osobina i cijene proizvodnje. Dobivaju se upotrebom bitumena ili njemu slinih
tvari. Bitumen (lat. zemljana smola) u irem je smislu, zajedniko ime za
mjeavine organskih tekuih spojeva koje se nalaze u prirodi ili nastaju pirogenim
raspadom organskih tvari, sastoje se preteno od kondenziranih policiklikih
aromatskih ugljikovodika, a topljive su u ugljikovom disulfidu. Bitumen nastaje
kao zadnja frakcija koja se dobiva pri destilaciji nafte. Bitumenski lakovi ko riste
prirodni ili umjetni bitumen (dobiven od obnovljivih izvora kao to su ria,
kukuruz, eerna melasa ili otpadnog materijala kao to su razna otpadna ulja), te
katran dobiven destilacijomkamenog ugljena. Ovi lakovi mogu, a ne moraju
sadravati ulje. Vrsta bitumena i ulja te njihov odnos odreuje osobine
31
FSB
bitumenskih lakova. Ovi lakovi su postojani prema vanjskim utjecajima, filmovi

su im nepropusni na vlagu, postojani prema kiselinama i luinama.
Uljne lakove iz umjetne smole koji imaju slina, a ponekad i bolja, svojstva
kao i kopal lakovi, a koriste posebno preraen kolofonij, koji se kondenzira sa
fenolom i izmjeni svoj osnovni karakter, tako da ovi lakovi nisu vremenski
osjetljivi.
Premazi na bazi umjetnih smola
Premazi izraeni na bazi umjetnih smola po kvaliteti i svojstvima nadmarili su sve

ve opisane organsk prevlake. Danas postoji veliki broj smola koje se mogu kao
vezivne komponente koristiti za proizvodnju boje i lakova kao to su:
- rezolni lakovi
- alkidalni lakovi
- karbamidni lakovi
- polivinilni lakovi
- polistirenski lakovi
- poliakrilni lakovi
- klorkauukovi lakovi
- silikonski lakovi,itd.
Rezolne smole proizvedene su od fenola i fermaldehida procesom kondenzacije. Te

smole i njihovi lakovi su topivi u alkoholima, ketonima (aceton), luinama i
djelomino u vodi. Ako kondenzacija ide k veim molekularnim masama, dobivaju
se smole slabije topive u spomenutim otapalima, a poznate su pod imenom rezotoli.
Ako se vri i umreavanje smole , poznate su pod imenom reziti. Reziti su topivi u
acetonu pa se lak dobiven na taj nain zove novolak. Rezolni lakovi spadaju meu
najotpornije lakove, odnosno smole, kako prema kiselinama i luinama tako i prema
atmosferilijama i toplini. Rezolni se lakovi pripremaju tako da se smola otopi u
organskom otapalu od eljenog viskoziteta uz dodatak potrebne koliine omekivaa.
32
FSB
Alkidalni lakovi i smole su poliesteri nastali kndenzacijom anhirda ftalne kiseline i

polivalentnih alkohola. Po svojoj prirodi su elastini pa im nije potreban plastifikator.
Lakovi na bazi alkidnih smola otporni su na razne kemijske utjecaje i temperaturu.
Radi poboljanja svojstva uljnih boja i lakova esto im se dodaju spomenuti
poliesteri. Ista je stvar i s nitrolakovima koje je potrebno suiti u peima.
Karbamidne soli dobivaju se kondenzacijom raznih amina formaldehidom. Kao

omekiva dodaju im se trikrezil-fosfat i alkidne smole. Karbamidne smole su topive
u esterima i za njih se priprema poseban razjeiva na bazi estera. S vodom bubre pa
se to svojstvo uklanja dodatkom alkalnih smola.
Polivinilne smole su polimerizati derivata etilena. Svojstva tih smola odreena su

molekularnom masom polimera. Odlikuje se dobrom postojanou na
atmosferilijama i nezapaljivou. Tim je smolama potreban plastifikator koji se
dodaje ak i vie od 50%. Slabe su im adhezijske karakteristike pa se uvjek
kombiniraju sa smolama s boljih karakteristika ljepljenja za podlogu metala.
Polivinilne smole otapaju se u razrjeivau sastavljenom od 30% butilacetana i 40%
toluena. S omekivaem nastaju elastine i mehanike otporne prevlake.
Polistirenske smole produkti su polimerizacije polistirena. Lakovi od polistirenskih

smola otporni su na kemikalije, svijetlo, atmosferilije,itd. Najee se kombiniraju s
alkidnim smolama i uljnim lakovima i nose komercijalni naziv stirazin H. Od
poliesterskih smola proizvode se ronila lakovi koji su bez mirisa, okusa i
izvanrednih su mehanikih i kemijskih svojstava. Koriste se za zatitu ambalae u
prehrambenoj industriji.
Polialkalne smole su produkti polimerizacije i kondenzacije alkilnih ili metalkrilne

kiseline. Polialkilne smole definiranih molekularnih masa otapaju se u kloriranim
ugljikovodicima i esterima. Mijeaju se nitrocelulozni lakovi. Preteno se
primjenjuju u automobilskoj i zrakoplovnoj industriji, potom i za lakiranje ica-
vodia. Izvanredno se mijeaju sa bojama i punilima, metalnim prahovima, itd.
Otporni su na atmosferilije i kemikalije.
Klorkauuk se dobro otapa u jeftinim otapalima. Kod proizvodnje boja od klauruka

dodaju se laku jo punila i pigmentne boje. Te se prevlake esto koriste kao izolacija.
33
FSB
Silikonske smole proizvode se hidrolizom metiltroksilna i feniltroksilna. Odlikuje se

visokom otpornou na atmosferilijama, vodi, kemikalijama i povienim
temperaturama. Imaju izvanredna elektroizolacijska svojstva. Daju se mijeati
polialkilnim smolama.
Epoksidne smole dobivaju se kondenzacijom difenilpropana i epiklorhidrina. Postoje

dvije vrste epoksidne smola. vrste epoksi smole modificirane su drugim smolama i
tekue epoksi smole koje otvrdnjuju dodatkom otvrivaa.
b. Otapala
Otapala i razrjeivai otapaju veziva premaznih sredstava te smanjuju viskoznost

premaza. Osim na viskoznost, otapalo utjee i na viskoznost premaza, brzinu
suenja, karakteristike nanoenja premaza te sjaj. Ukoliko je viskoznost prem aza
via od one koja je prikladna za nanoenje premaza na podlogu, premazu se
neposredno prije nanoenja dodaju razrjeivai. Razrjeivai su smjese razliitih
otapala i organskih kapljevina pomou kojih se podeava eljena viskoznost
premaza. Nije rijedak sluaj da se jedan spoj u nekim sluajevima primjenjuje
kao otapalo, a u drugim kao razrjeiva. Osim osnovne primjene, otapala se
koriste za skidanje starih premaza. Dodaci su tvari koje se dodaju premazima u
cilju poboljanja nekih njihovih svojstava. To su razni omekivai
(homogeniziraju film premaza), sikativi (ubrzavaju suenje veziva), sredstva za
sprjeavanje sedimentiranja te sredstva za kvaenje.
Pod pojmom otapala ili razrjeivaa se podrazumijeva isparavajua tekuina, koja

se dodaje premazima, lakovima, umjetnim smolama i bojama, kako bi se njihove
osobine prilagodile uporabi. Kao razrjeiva za uljne i lak-boje koristi se
terpentinsko ulje ili zamjena za terpentin, a za razrjeivanje lakova na bazi
umjetnih smola se koriste organska otapala na bazi alkohola i aromata. Razliiti
razrjeivai se koriste i za ienje ve osuenih pomonih sredstava za rad npr.
etki, valjaka i lopatica. Razrjeiva je istovremeno i otapalo. Terpentinsko ulje
je eterino ulje, bez boje ili svijetloute boje, ugodnog mirisa proizvedeno iz
34
FSB
ivog ili posjeenog drveta odnosno iz smola razliitih vrsta borovine. Kao
prirodni proizvod u prednosti je sa stanovita ekologije, u istom obliku je
meutim otrovno. Zamjena za terpentim se sastoji od ispitnog benzina, sintets kog
proizvoda koji se dobije iz nafte i koji se u pogledu toke vrelita i osobina
otapanja ponaa jednako kao terpentin. Za pokrivanje neugodnog mirisa benzina i
petroleja mijeaju se terpeni, koji imaju ugodan miris. Aromati predstavljaju
zbirni pojam za dijelom vrlo otrovne sastavne supstance nafte. Alkoholi su
kemijski srodnici poznatim etanolima.
c. Pigmenti
su prirodni i sintetski organski spojevi

mogu biti i prirodni anorganski spojevi
se ne otapaju se u vezivu
djeluju inhibirajue (fosfati) i neinhibirajue (aluminij, Fe2O3,itd.)
premaz ine obojenim i neprovidnim
poveavaju premazima zatitna svojstva, kemijsku postojanost, toplinsku
stabilnost
Pigment je materijal koji izgleda obojeno zbog selektivne apsorpcije i refleksije
svjetlosti. Osnovna svrha pigmenta je da zatitnom filmu daju boju. Najvaniji
pigmenti su:
Olovni pigmenti koji se danas izbacuju iz upotrebe zbog svoje toksinosti bili su
vani pigmenti u bojanju premaza. Danas se koriste samo kao industrijski
premazi, za premaze koji e biti izloeni posebnim uvjetima. Nekoliko raznih
vrsta olovnih pigmenata se upotrebljava a to su:
olovni minij Pb3O4 ili olovo ortoplumbat je prah intenzivno crvene boje
koji nastaje zagrijavanjem olovnog oksida u struji zraka pri 500 C.
Olovni miniji se razlikuju po koliini olovnog ortoplumbata. Tako
razlikujemo npr. crveni minij sa oko 26 % olovo-ortoplumbata, naranasti
minij sa oko 27 % olovo-ortoplumbata , obogaeni minij sa oko 31,5 %
olovo-ortoplumbata, ...Minij ima neutralizirajue djelovanje, sposobnost
35
FSB
da pasivizira eljezo, te djeluje kao inhibitor. Zbog svojih karakteristika se

danas upotrebljava kao temeljna boja za eljezo.
olovni sulfat - PbSO4 je pigment koji je takoer vrlo otrovan. To je bijeli
kristalni prah, netopiv je u vodi, ima inhibitorsko djelovanje jer stvara
olovne sapune. Ima i neutralizirajue djelovanje ali manje od minija.
Upotrebom ovog pigmenta dobivaju se plave olovne temeljne boje.
olovni karbonat - PbCO3 ili olovno bijelilo je bio najee upotrebljavan
pigment na bazi olova, a danas se ne koristi za razliku od prethodna dva.
Ima vrlo dobra svojstva, pa se je upotrebljavao vrlo esto u auto industriji.
Danas je zamijenjen pigmentima kao to su titanij-oksid ili kombinacije
spojeva barij-cink-sumpor.
olovni kromat - PbCrO4 ili kromovo uto je uz prethodna tri pigmenta
najee upotrebljavan pigment u prolosti. Netopiv je u vodi i vrlo
otrovan. Dobiva se reakcijom olovnih soli ( npr olovo-2-nitrata ) sa
kalijevim kromatom. Reakcijom sa kalij dikromatom dobiva se kromovo
crveno. Ovi pigmenti se upotrebljavaju u temeljnim bojama za zatitu
metala. Olovni kreomati se upotrebljavaju za proizvodnju utih,
naranastih, crvenih i zelenih boja.
olovni cijanamid - PbNCN je pigment koji se upotrebljava u temeljnim
premazima zbog svojstva da sa uljnim vezivima tvori olovne sapune koji
imaju inhibitorsko djelovanje.
olovna glea - PbO ili massicot je teki uto-smei, uti ili crveni prah
slabo topljiv u vodi, topljiv u nitratnoj octenoj i vruoj kloridnoj kiselini,
dobiva se oksidacijom olova i arenjem olovo-hidroksida i karbonata.
Upotrebljava se kao pokrivni dekorativni pigment
olovni suboksid - PbO2 , teki smei, u vodi i nitratnoj kiselini netopljiv
prah, jako oksidacijsko sredstvo, pri upotrebi se raspada na Pb i PbO.
Upotrebljava se u zavrnim premazima, a ponekad i temeljnim
Cinkovi pigmenti nisu otrovni i imaju iroku primjenu u premazima danas.
Postoji vie cinkovih pigmenata:
cinkov prah - se upotrebljava kao katodna zatita elinih povrina.

Reagira sa vodom pa u vlanoj sredini stvara karbonate koji izoliraju
36
FSB
metalnu podlogu od okoline i tako je dodatno tite. Djeluje i kao lunati

pigment, neutralizirajui produkte razgradnje uljnih veziva. Upotrebljava
se u premazima povrina izloenima atmosferilijama.
cinkov oksid - ZnO ili cinkovo bjelilo dobiva se sagorijevanjem
elementarnog cinka, gotovo je netopiv u vodi, ali se topi u kiselinama i
luinama. Ima oblik bijelog praha ili bijelih heksagonalnih kristala.
Prekrivna mo cinkovog bijelila je relativno slaba, te se treba poboljati
uporabom posebno prireenih ulja. Kada je u smjesi pigmenata manje od
90 % ZnO tada pigment prelazi iz bijele u utu i sivu boju. Upotrebljava
se pomijean sa 40 50 % ulja u meupremazima i zavrnim premazima,
a u temeljnim premazima samo u kombinaciji sa drugim pigmentima.
Zajedno sa cinkom u prahu upotrebljava se kao temelj za bojenje vrue
pocinanog lima. Naroito se koristi za nitrocelulozne emajle i uljene lak
boje.
cinkov sulfid - ZnS, dobiva se taloenjem otopine cink-sulfata topljivim
sulfitima. Ako se otopini barij-sulfida BaS doda cink-sulfat, taloi se
smjesa barij-sulfata BaSO4 i cink-sulfida: bijela boja litopon. Sadraj cink
sulfida u smjesi se kree od 15 60 %. Litopon je bijeli pigment koji se
upotrebljava u bojama za unutarnje povrine i u enamelima. Vano je
napomenuti da se litoponima ne zatiuju metalne povrine, ve uglavnom
drvene.
bijela galica - ZnSO4 nastaje pri otapanju cinka ili cink oksida u sulfatnoj
kiselini, takoer slui za dobivanje litopona.
cinkov kromat - ZnCrO4 se upotrebljava sve vie kao zamjena za olovni
minij, mada se i on zamjenjuje sa manje toksinim trivalentnim cinkovim
kromatima slinog sastava. Posjeduje pasivizirajue djelovanje na
aluminij, cink, kadmij, bakar, magnezij, kositar, te eljezo, kao i na legure
ovih elemenata, te se upotrebljava da uspori koroziju tih materijala. Kako
su ute boje jo se zovu i cinkovo uto. Kao i olovni minij upotrebljava se
u temeljnim premazima koji su izloeni morsakoj vodi i atmosferi. Ovi
premazi su mekani i elatinozni kada ih nanesemo, ali suenjem postaju
tvrdi i otporni na vodu. Suenje kromata se vri prirodnim putem, ali se
37
FSB
moe ubrzati zagrijavanjem do 70 C. Vee temperature mogu otetiti

premaz, to bi postalo vidljivo nakon nekog vremena.
eljezni pigmenti se upotrebljavaju u bojama od pamtivjeka. Danas eljezni
pigmenti imaju vrlo iroku primjenu:
eljezo-trioksid Fe2O3 - se upotrebljava pod imenom crveni eljezni

oksid, ali se moe nai kao glavni sastojak pigmenata pod imenima Crni
pigment 11, Smei pigment 7, Crveni pigment 101, Smei pigment 6.
Posljednja dva pigmenta se upotrebljavaju i u prehrambenoj industriji.
Ovaj pigment je prilino otporan prema kiselinama i luinama, te prema
agresivnoj sredini. Upotrebljava se u temeljnim premazima u kombinaciji
sa drugim pigmentima.
eljezo tri-cijanid ili feri-fero-cijanid ili eljezo tri heksacijanoferat. U
naoj literaturi se moe nai kao pariko plava boja, a u engleskoj
literaturi kao Prussian blue ili PB. Formula ovog spoja nije tono
definirana ali se smatra da je Fe7(CN)18(H2O)x. Ovaj pigment je postojan
prema kiselinama i vodi, a topiv u luinama.
Titanovo bijelilo ili titanov dioksid ili titania (TiO 2 ) ili bijeli pigment 6 - je spoj
koji se moe nai u prirodi kao takav. Ima vrlo iroku primjenu, najee je
upotrebljavan bijeli pigment. Ima vrlo dobru pokrivnu mo, odlian indeks
refrakcije, a upotrebljava se sam ili u kombinaciji sa drugim pigmentima i
punilima. Inertan je prema kemijskim, termikim i atmosferskim utjecajima. Ima
vrlo dobru postojanost na UV zrake i zato se upotrebljava kao vanjski premaz, ali
i kao reflektirajua boja. Kako nije toksian upotrebljava se i u industriji hrane.
Aluminijski spojevi i aluminijski prah se takoer upotrebljavaju kao pigmenti za

zatitne premaze. Pigmenti na bazi aluminija se upotrebljavaju za podvodne boje
jer eliku prua djelominu katodnu zatitu. Kako pigmenti na bazi aluminija
imaju takoer vrlo dobru refrakciju, i oni se upotrebljavaju za refleksne premaze.
Silumin boje su boje gdje je veina pigmenata u njima na bazi legura aluminija i
silicija.
Crni pigmenti su pigmenti kod kojih crnu boju daje ugljik u obliku grafita ili
ae. Ovi pigmenti mogu biti prirodni i umjetni, a upotrebljavaju se za zavrne
premaze.
38
FSB
d. Punila i aditivi
Punila su minerali koji se esto dodaju vezivu umjesto jednog dijela pigmenata u
cilju poboljanja mehanikih i termikih svojstava premaza te snienja njegove
cijene. Punila, takoer, poboljavaju kemijsku i korozijsku otpornost premaza te
pojaavaju otpornost na abraziju i udarce i sl. Kod nekih premaza pigmenti su
ujedno i punila, a ima primjera gdje je jedna tvar jednom pigment a drugi put
punilo. Postoje tri grupe dodataka. To su kreda, barit i silikati. U olovnim bojama
kao punilo se upotrebljava samo barit, a u ostalim se mogu nai svi dodaci. Kreda
se naroito upotrebljava u prirodnim bojama za kunu uporabu, gdje slui kao
pigment i kao punilo.
Aditivi su dodaci koji poboljavaju svojstva premaza, neki pigmenti i punila

mogu biti aditivi u pojedinim sluajevima. Kreda moe biti aditiv koji premazu
daje vru tvrdou, ZnO poveava otpornost na UV, AlO slui za ubijanje
nametnika, neki drugi spojevi slue kao baktericidi,...
Svojstva premaza
Boje i lakovi se ispituju kako bi im se ustanovila svojstva i ponaanje pri

nanoenju i upotrebi, kao i svojstva i osobine njihovog zatitnog filma. Ispitivanje
se vri raznim postupcima i tako se utvruju debljina sloja, tvrdoa, otpornost
prema UV zrakama,otpornost prema habanju, prianjanje, propusnost,
apsorpcija,... Ispitivanje premaza se standardizira, te se nakon ispitivanja rezultati
mogu usporeivati.
Prilikom ispitivanja vodi se rauna i o nainu nanoenja i suenja.
Koenje je svojstvo premaza da stvara koicu. Ovo svojstvo ovisi o premazu, te

se regulira raznim aditivima, sikativima i razrjeivaima.
Taloenje je osobina da se krute estice premaza taloe tijekom stajanja. Kod

uljnih boja ova osobina je izraena, dok je kod lakova zanemariva. Taloenje je
neeljena osobina jer premaz taloenjem gubi svoje sastojke i osobine, i vano je
da li se talog moe ponovno umijeati u premaz, te da li je to lako izvedivo ili ne.
39
FSB
Ton boje i izgled boje se utvruje na uzorcima na danjem svijetlu. Kod lakova se
utvruje da li su bistri ili mutni, sjajni,...
Postojanost prema svijetlu je osobina da boja izdri izlaganje svijetlu bez

izbjeljivanja. Ispituje se tako da se podloga izloi djelovanju prirodnog ili
umjetnog svijetla odreeno vrijeme, te se zatim usporedi sa bojom koja nije bila
izloena svijetlu.
Debljina sloja je jedan od osnovnih parametara premaza. Debljina suhog sloja

premaza vrlo je vaan parametar za odreivanje kvalitete izolacije metalne povrine.
Pri ocjenjivanju premaza treba mjeriti njegovu lokalnu debljinu i to na onim
mjestima mjerodavne plohe gdje se oekuje najmanja debljina, s obzirom da je
kvaliteta premaza definirana upravo tom minimalnom debljinom. Takvo mjesto je
lako odrediti mjerenjem debljine prevlake na nekoliko mjesta, pri emu pomae i
naelno poznavanje raspodjele debljina koje ovisi o profilu predmeta i o nainu
nanoenja premaza. Korozijska otpornost raste kod veine premaza poveanjem
debljine, ali takoer rastu i proizvodni trokovi, pa je pouzdano poznavanje
minimalne vrijednosti debljine premaza potrebno iz ekonomskih razloga. Debljina
sloja se mjeri na vie naina, npr vaganjem prije i poslije nanoenja, skidanjem
prevlake i mjerenjem mikrometrom,... . Pri izboru metode za mjerenja debljine
premaza treba voditi rauna o tome da svaka metoda daje dovoljno tone rezultate
samo u odreenom intervalu, koji se moe ustanoviti eksperimentalno, a esto ga
navode i proizvoai mjernih ureaja.
Tvrdoa je osobina premaza da bude otporan prema mehanikin oteenjima.

Mjeri se posebnim aparatima ili olovkama za mjerenje tvrdoe.
Sposobnost nanoenja se utvruje ispitivanjem u praksi. Time se odreuje

viskozitet (koliina otapala) i propisuju dozvoljene granice viskoznosti za
odreeni premaz i odreen nain nanoenja. Za mjerenje viskoziteta se koriste
razni ureaji kao Stormerov ureaj, turboviskozimetar, mobilometar, Hopplerov
ureaj,...
Sposobnost suenja ovisi o debljini premaza, njihovom broju, vlanosti i

temperaturi atmosfere, svijetlu,...Ova sposobnost se moe odrediti laiki
''prstom'', a postoje i metode tonog odreivanja ove sposobnosti.
40
FSB
Sposobnost pokrivanja je sposobnost premaza da prekrije povrinu i da se ne

vide premazi ili povrine ispod njega. Premazi koji bolje prekrivaju trebati e
manje slojeva da bi prekrili povrinu.
Otpornost prema habanju je osobina materijala da bude otporan na dinamika

ponavljajua optereenja. Ova osobina je vana pri ispitivanju prevlake, pri
brusnim lakovima i emajlima,... Ispituje se pomou pijeska koji se iz lijevka
isputa na premaz pod kutom 45 sa visine 1m, te se mjeri vrijeme potrebno da se
premaz probije. Osim ovog naina moe se otpornost mjeriti i raznim brusnim
aparatima.
Otpornost na udar je osobina da premaz izdri udar bez pucanja. Ispituje se

isputanjem kalibriranih kugli sa odreene visine.
Prianjanje je sposobnost premaza da prianja na povrine, odnosno da se lijepi na

povrine. Prianjanje je jedno od najvanijih svojstava premaza, a ovisi o kvaliteti
pripreme povrine i o kompatibilnosti premaznih sredstava. U sluaju
dvokomponentnih premaza ovisi o odnosu koritenih komponenti. Ispitivanjem
prianjanja se mjeri sila potrebna da se premaz skine sa neke povrine. Jedna od
metoda za odreivanje adhezije je mjerenje sile koja je potrebna za odvajanje
metalnog valjia koji se specijalnim ljepilom zalijepi za povrinu na kojoj se nalazi
premaz kojem elimo odrediti adheziju. Valjak na povrini ostaje zalijepljen
odreeno vrijeme, a zatim se primjenjuje sila kako bi se odvojio od povrine. U
trenutku odvajanja valjka s povrine mogue je oitati numeriku vrijednost adhezije
izraenu kao vrijednost sile u N mm-2 potrebne za uklanjanje valjka. to je sila vea
to je i prianjanje bolje. Na osnovu ove osobine imamo premaze koji dobro, srednje i
loe prijanjaju.
Druga metoda koja se koristi za odreivanje prionjivosti premaza sastoji se u

zarezivanju mreice pomou specijalnog ureaja koji sadri vie usporednih noeva
meusobno podjednako udaljenih jedan od drugog. Njihova udaljenost ovisi o
debljini suhog sloja premaza, tako da se za debljine premaza do 60 m koriste noevi
ija je meusobna udaljenost 1 mm; za premaze debljine do 120 m meusobna
udaljenost je 2 mm, dok je za premaze preko 120 m udaljenost noeva je 3 mm.
41
FSB
Ova ispitivanja obavljaju se u skladu s normom HRN EN ISO 2409. Moe se

koristiti i adhezivna ljepljiva traka, u skladu s normom ASTM D 1000, koja se
nalijepi preko urezane mreice i naglo povue te se promatra kvaliteta mrenih oica
nakon skidanja ljepljive trake. Ispitivanje se provodi na nain da se noevima ureaja
ureu dva reda linija meusobno okomitih (90). Dubina zarezivanja kvadrata mora
biti takva da noevi prolaze kroz sloj premaza do metalne podloge. Nakon
zarezivanja mreice promatra se u kojoj mjeri je dolo do odvajanja premaza od
podloge te se nalaz klasificira prema tablici.
Elastinost premaza je sposobnost premaza da se odrezane vrpce premaza mogu

saviti u smotak i razviti. Ukoliko to ne mogu, govorimo o krtosti premaza.
Deformacija je osobina premaza da izdri naprezanja bez stvaranja pukotina.

Deformacija se ispituje savijanjem premaza na za to predvienim kalupima.
Propusnost je osobina premaza da proputa odreene plinove ili tekuine.

Ispituje se tako da se film premaza izloi plinu ili tekuini sa jedne strane i da se
mjeri prolaz tog plina ili tekuine kroz film.
Poroznost bitno utjee na zatitno djelovanje premaza, pogotovo kada se radi o

agresivnim sredinama ili uvjetima visoke vlanosti. Granina vrijednost poroznosti
premaza odreena je kao maksimalni broj pora po jedinici povrine (npr. na 1 dm 2), i
to bez obzira na veliinu pora, to, bez sumnje, nedovoljno karakterizira poroznost.
Propisani broj pora mora biti to nii, to su agresivniji uvjeti kojima e biti izloeni
prevueni predmeti. Oteenja premaza mogue je otkriti ispitivanjem poroznosti.
Instrument pogodan za odreivanje poroznosti naziva se Holiday detector (engl.
holiday = oteenje, rupa u izolacijskoj prevlaci, kod nas takoer prihvaen naziv
holidej detektor - HD). Openito se koriste dva tipa detektora: visokonaponski, koji
baca iskru na mjestu oteenja i niskonaponski, koji mjeri otpor izmeu elektrode i
metalne konstrukcije kad je povrina izolacije natopljena dobro vodljivim
elektrolitom. Poroznost do debljine premaza od 300 m se mjeri niskonaponskim
detektorom, dok se za vee debljine koristi visokonaponski iskrei detektor. Ovaj
ureaj koristi metodu mokre spuve za odreivanje poroznosti premaza. Prije
samog mjerenja spuva ureaja namoi se vodom ili nekim vodljivim elektrolitom te
se sa spuvom prelazi preko povrine s premazom iju poroznost elimo ispitati.
Kada mokra spuva pree preko upljine ili oteenja u premazu, dolazi do toka
42
FSB
struje iz detektora u upljinu, zatvara se strujni krug i struja preko vodia, koji je
spojen na konstrukciju koja se ispituje i s ureajem preko konektora, dolazi do
detektora to izaziva zvuni i svjetlosni signal na detektoru.
Adsorpcija je osobina da se na povrini premaza nakuplja vodena para u

kopncentraciji veoj nego to je u atmosferi. Mjeri se prirastom teine premaza na
kojeg djeluje vlani zrak.
Apsorpcija je osobina da premaz upija tvari iz svoje okoline. Mjeri se prirastom

teine premaza na kojeg djeluje voda.
Vremenska postojanost je vrlo vana osobina svih prevlaka. Njom se iskazuje

otpornost prevlake na vremenske utjecaje. Kako se vremenski utjecaji ne mogu
jednoznano odrediti, postojanost se mjeri i rauna na osnovu serije ispitivanja
tijekom kojih e prevlaka biti izloena utjecaju raznih plinova i tekuina, pod
razliitim tlakovima i temperaturama, zatim utjecaju svijetla,i tako redom. Po
zavrenom ispitivanju uzorak se pregledava da bi se ustanovio stupanj
korodiranosti koji se kree od 10 do 0.
Poznavanje osnovne funkcije antikorozivnih premaza preduvjet je za razumijevanje

njihovog djelovanja. Premazi predstavljaju barijeru izmeu visokoreaktivnih agensa
u moru, iona klorida, sulfata, karbonata i kiselina i alkalija iz eline ili aluminijske
podloge. injenica da samo tanki film odvaja dva vrlo visoko reaktivna medija
(more i elina povrina broda) , ukazuje na vitalnu vanost neprekinutosti AC
premaza. Osim kontinuiranosti AC premaz mora posjedovati jednoliku debljinu
suhog filma premaza (DFT), u protivnom, mjesta manje debljine postaju toke
inicijacije korozije i razaranja eline strukture. Uvjet, da samo nekoliko stotinki
milimetra AC premaza formira dielektriku barijeru, dakle da sprijei kontakt zraka,
vlage i slane atmosfere s elinim substratom, teko je posve ispuniti.
3.3. Konstrukcijsko tehnoloke mjere
Mnoge konstrukcijske i tehnoloke mjere mogu znatno usporiti korozijski proces i

produiti vijek trajanja opreme. Osnovna su pravila u tom smislu:
za toplinske ureaje predvidjeti djelotvoran sustav za hlaenje
konstrukcijskog materijala
43
FSB
to jednostavnije oblikovati konstrukciju kako bi se mogla lako istiti i

kvalitetno zatititi prevlakama
onemoguiti nagomilavanje vode ili agresivnih tekuina u ureaju tako da
tekuine mogu lako otjecati pri eksploataciji i pranju ureaja (slika 1-10)
pri proraunu uzeti u obzir predvidivo smanjenje dimenzija zbog korozije
izbjegavati visoke temperature, tlakove, naprezanja i brzine gibanja medija
ako to nije funkcionalno potrebno (slika 1-11)
provoditi plansko i preventivno odravanje
racionalno kombinirati konstrukcijske materijale (metale i nemetale) i
zatitne metode (npr. bruniranje s uljenjem, fosfatiranje s lienjem, katodnu
zatitu s bitumenizacijom).
Osim prethodno iznesenih konstrukcijsko tehnolokih mjera potrebno je izbjegavati
spajanje metala razliitih stupnjeva plemenitosti s ciljem izbjegavanja nastanka
bimetalne korozije.
Nadalje, potrebno je voditi rauna da prilikom zavarivanja (slika 1-12) ili temeljenja
(slika 1-13) ne doe do nastanka pukotina u kojima bi se mogla nakupljati vlaga
uzrokujui pojavu korozije u procijepu. Slikama 1-14 do 1-18 prikazani su jo neki
vani konstrukcijski detalji s ciljem smanjenja opasnosti od nastanka korozije.
PREPORULJIVO NIJE PREPORULJIVO
voda
naslaga
Slika 1-11. Spreavanje pojave erozijske

naslaga
korozije izvedbom pravilnog strujanja
Slika 1-10. Spreavanje

nastanka vodenih NIJE
PREPORULJIVO
depova i
PREPORULJIVO
stvaranja naslaga
44
FSB
Slika 1-12. Konstrukcijska rjeenja s ciljem izbjegavanja nastanka

procijepa na zavarenim spojevima
I-NOSA BETONSKI TEMELJI
Slika 1-13. Temelji tankova moraju biti tako dizajnirani da se izbjegne rizik
nastanka korozije u procijepu
PROBLEM
45
FSB RJEENJE
Dvostruki kutni profili nosei elementi:
Stranja (unutarnja) strana Oblikovati kao jedan kutni

dvostrukog kutnog profila profil ili koristiti T - profil
se ne moe bojiti (odravati)
Rebreni dijelovi reetkastog nosaa:
Donji dio kutnog profila moe Okrenuti profil

skupljati neistoe i vlagu
Oplata, vezni dijelovi nosaa reetke:
Profili ili kutnici mogu

sakupljati prljavtinu i vlagu Okrenuti profil
Nosivi dijelovi openito:
Razmisliti o primjeni
Otri uglovi izazivaju oprez krunih ili
zbog mogueg gubitka etvrtastih upljih
zatite izazvane profila zatienih
nepovoljnim rjeenjima - bojom
oblikovanjem
PROBLEM
Slika 1-14. Konstrukcijski detalji s ciljem smanjenja RJEENJE
opasnosti od nastanka korozije
Stopa nosaa:
46
FSB
Rebra ine depove u kojima se

sakupljaju neistoe / vlaga Oblikovanje bez rebara
Reetke mostova, nosive grede za ureaje i opremu
Meuukruenja na ploastoj reetci Skratiti ukrutu blizu donjeg pojasa

mogu oblikovati depove u kojima se (bolje i ekonominije)
skupljaju neistoe i vlaga
Cijevni profili
Unutranjost Sprijeiti ulazak zraka zatvaranjem

cijevnih profila pomou prikladnih zavarenih elinih
nedostupna je za ploa. One se mogu ukljuiti pri
bojenje oblikovanju, npr. kao stope nosaa ili
pokrovne ploe
PROBLEM
Slika 1-15. Konstrukcijski RJEENJE
detalji s ciljem smanjenja opasnosti od nastanka korozije
Pocinani nosai:
47
FSB
Rebra za ojaanje spreavaju pravilno Skinuti uglove na rebrima za

otjecanje tijekom obrade ojaanje
Stjenka (oplata) spremnika:
Preklopni spoj uzrokuje izboinu Oblikovati spoj tako da izboina nije

izloena djelovanju oborina
Cjevovodi:
Kod cijevnih ogranaka rubovi ne smiju strati u struju medija i ometati protok,
jer posljedica koja se javlja je turbulencija izaziva erozijsku koroziju
Slika 1-16. Konstrukcijski detalji s ciljem smanjenja RJEENJE

opasnosti od nastanka korozije
48
FSB PROBLEM
Spremnici oslonjeni na elinu podlogu / konstrukciju:
Kosina zbog ispusta

Pristup za bojenje i
Ploe u labavom prozraivanje
dodiru mogu
pogodovati Postaviti spremnike
kapilarnom na noge
uvlaenju vlage
Cjevovodi koji prolaze uz nosive dijelove, oplatu spremnika, itd.:
Cijev oblikuje korozijski dep kada

se nalazi blizu ravne povrine
Odmaknuti cijev
od povrine
Pristup za bojenje
Izmjenjivai topline:
Vrui plinovi
Mrtvi kut
Medij u
izmjenjivau
topline
PROBLEM RJEENJE
Slika 1-17. Konstrukcijski detalji s ciljem smanjenja opasnosti od nastanka korozije
Spremnici:
49
FSB
Medij
Neistoe
Spremnici za tekuine trebaju biti tako oblikovani da se

bez veih tekoa mogu potpuno isprazniti. Uglovi u
kojima se zadravaju neistoe treba izbjegavati
Temeljenje:
Brtve
Loe Bolje
Ukrute / pripoji
Mogua mjesta
korozije u
procjepu Ukrute
Pripoji
Uski razmak
Slika 1-18. Konstrukcijski detalji s ciljem smanjenja opasnosti od korozije
50
FSB
3.4. Smanjenje agresivnosti medija
Agresivnost okoline prema metalima moe se smanjiti uklanjanjem agresivne

komponente iz nje, dodavanjem antikorozivne komponente (inhibicijom) i zamjenom
okoline. Te se metode mogu primijeniti na plinovite i tekue medije.
Agresivnost zraka prema metalima izvan eksploatacije, a katkad i u eksploataciji,
moe se smanjiti slabo propusnim ili nepropusnim omotom ili kuitem. Tada je
metalni predmet u kontaktu s malim volumenom zraka koji sadri ogranienu
koliinu agresivnih tvari (vodene pare, kisika, sumpornih oksida). Neznatnom
poetnom korozijom agresivne tvari se troe, pa se agresivnost atmosfere u omotu ili
kuitu smanjuje. Ta se metoda primjenjuje pri ambalairanju metalne robe i pri
konstruiranju kuita mnogih instrumenata.
Zatitni omoti razlikuju se od prevlaka time to ne moraju biti u kontaktu s metalnom
povrinom koju zatiuju. Primjenjuju se navoteni, parafinirani i bitumenizirani
papiri, folije od celofana, polietilena, polivinilklorida, aluminija itd., te kairane
folije (polietilen s papirom, s polipropilenom ili s aluminijem i sl.). Omoti se spajaju
lijepljenjem. Termoplastine folije mogu se zavarivati.
Posebna vrsta zatite jest kokonizacija (franc. cocon, ahura dudova svilca) kojom se
konzerviraju strojevi i oruje. Predmeti se stavljaju na drvenu plou obloenu limom,
a izboeni dijelovi obloe se materijalom za jastuenje. Tada se oko predmeta izradi
mrea od ljepljive trake na koju se vieslojno prska otopina pigmentiranog vinilnog
kopolimera u lakohlapljivom otapalu.
Za antikorozivnu zatitu elektronikih i drugih preciznih ureaja slui hermetika
transportna ambalaa, tj. zalemljene ili zavarene metalne posude. Kuita
instrumenata moraju biti temeljito zabrtvljena, a katkad se izvode i hermetiki.
Zatita od korozije u zraku i u drugim plinovima na niskoj temperaturi provodi se i
suenjem (odvlaivanjem, dehumidifikacijom). Plinovi se sue pomou higroskopnih
tvari (desikansa) te hlaenjem i kompresijom, pri emu se vlaga kondenzira.
Za antikorozivnu zatitu u plinovima slue i inhibitori u parnoj fazi, tzv. VCI (od
engl. Vapour Corrosion Inhibitor). To su hlapljive vrste organske tvari (npr.
dicikloheksilaminnitrit) ijim se parama zasiuje atmosfera ili drugi plin. Stavljaju se
u zatitne omote u prakastom obliku ili se upotrebljava papir odnosno spuvasti
materijal impregniran alkoholnom otopinom tih tvari. Njihova se para otapa u filmu
vlage, odnosno u kondenzatu eventualno nastalom na metalu. Time se film vlage,
odnosno kondenzat inhibira. Inhibitori u parnoj fazi slabije tite obojene metale, a
koroziju olova, kositra, cinka, kadmija i srebra katkad ak ubrzavaju, pa se dijelovi
graeni od tih metala unutar omota moraju tititi lakom za privremenu zatitu. Ti
inhibitori slue i za zatitu od korozivnog djelovanja plinovitih goriva.
51
FSB
3.5. Elektrine metode zatite od korozije
3.5.1. Katodna zatita

Do sada je vie puta naglaeno da je uvjet za koroziju prisutnost elektrolita i razlika
elektrodnih potencijala iz ega proizilaze i principi zatite koji se sastoje od:
- odvajanja (ili uklanjanja) elektrolita od metalne povrine koritenjem
izolacijskih prevlaka, obloga ili premaza i
- uklanjanja potencijalnih razlika katodnom polarizacijom do zadovoljavanja
kriterija zatite.
Metal u elektrolitu nee korodirati ako mu se potencijal negativira do ravnotenog
potencijala anoda korozijskih lanaka.
Takva katodna polarizacija metala naziva se katodnom zatitom, a moe se postii
kontaktom s neplemenitijim metalom (slika 1-19) ili spajanjem s negativnim polom
vanjskog izvora struje u zatvorenom strujnom krugu (slika 1-20).
Za katodnu zatitu metalnih konstrukcija u tlu i vodi preporuuju se slijedei zatitni
potencijali, Ep u odnosu na Cu/CuSO4 referentnu elektrodu.
eljezo i elik Ep-0.85 V

olovo -1.7< Ep<-0.6 V
aluminij -1.2< Ep<-0.9 V
bakar Ep<-0.2 V
- +
Voda rtvovana anoda

Zatitna struja,
I
Objekt Elektrolit
Pomona
Objekt anoda
Slika 1-19. Katonda zatita pomou Slika 1-20. Katodna zatita narinutom
rtvovane anode privrene strujom
za objekt koji se titi
Iz ovih temeljnih postavki izvire metoda katodne zatite, koja je prema tome
jednoznana elektrokemijska metoda kod koje se istosmjernom elektrinom strujom
52
FSB
provodi katodna polarizacija konstrukcije, predstavljajui nunost u okviru zatite od

korozije, jer se odvajanje elektrolita ne moe nikada provesti u potpunosti.
Njezina primjena je vrlo iroka te se koristi za zatitu razliitih metalnih konstrukcija
ukopanih u tlo, ugraenih u beton i uronjenih u vodu, koje moraju zadrati svoju
funkciju vie desetaka godina. Zbog oslikavanja navodimo neke od njih cjevovodi
svih namjena kao to su magistralni vodovodi, naftovodi, plinovodi, produktovodi,
razvodne i gradske mree, tlani cjevovodi posebnih objekata (hidro, termo i
atomske centrale), toplovodi i izmjenjivai topline, zatitni cjevovodi na prometnim
prijelazima, podzemni i nadzemni spremnici raznovrsnih materijala, buotine, bunari,
piloti (piloni, ipovi), platforme, armature u betonu, temeljna i prednapregnuta sidra
(ankeri), reaktori atomskih centrala, brodovi itd.
Podsjetimo li se prethodnih spoznaja o korozijskim procesima uoit emo kako je
elektrodni potencijal funkcija gustoe zatitne struje. Zbog toga se u raspravama o
primjeni katodne zatite i veliini sustava prvenstveno spominju potrebne gustoe
struje kao temelj svih prorauna, dimenzioniranja sustava i planiranih akcija.
Naalost, jednoznano odreivanje potrebne gustoe zatitne struje zbog potekoa u
mjerenju i raznolikosti konstrukcije i elektrolita ne moe se niti jednostavno niti
prikladno provesti pa se zbog toga treba osloniti na procjene, iskustva i literaturne
podatke, a za kriterij zatite koristiti iskljuivo elektrodni potencijal. Sva mjerenja i
ispitivanja koja je mogue provesti na postojeim konstrukcijama i objektima davat
e prosjene gustoe zatitne struje.
Orijentacijske vrijednosti potrebne zatitne gustoe struje za eline konstrukcije
ovisno prvenstveno o kakvoi primijenjene izolacijske prevlake, ali i o koliini
oteenja, svojstvima elektrolita i karakteristikama konstrukcije, kreu se u
slijedeim okvirnim iznosima:
neizolirane eline povrine ikz ~ 20-100 mAm-2
eline povrine izolirane bitumenom ikz ~ 0.1-1 mAm-2
eline povrine izolirane polietilenom ikz ~ 0.001 mAm-2
Ve na prvi pogled primjetan je izraziti utjecaj zatitnih prevlaka na potrebnu
gustou struje te treba posvetiti posebnu pozornost njihovom izboru, izvedbi i
kontroli prilikom ugradnje. Zbog toga unato koritenja sustava katodne zatite niti u
kojem sluaju (izuzimajui konstruktivne razloge) ne smije se eliminirati koritenje
izolacijskih prevlaka (premaza), ali vrijedi obrnuto, kako upotreba izolacijskih
obloga (zbog svoje nesavrenosti) ne iskljuuje primjenu katodne zatite.
Sukladno izneenom principu i kriteriju zatite postavlja se pitanje kako se moe
provesti dovoljna polarizacija koja e osigurati prekid korozijskih procesa i trajnost
konstrukcije. Za ostvarenje opisanog zahvata naelno mogu posluiti dva izvora
istosmjerne struje:
galvanski lanak (tzv. unutarnji izvor) stvoren kratkim spajanjem konstrukcije
koja se titi i elektronegativnijeg (manje plemenitog) metala i
vanjski izvor kao to su trafoispravljai (NN 220-380V), suneve baterije,
akumulatori.
U prvom sluaju kao elektronegativniji metal koriste se aktivne anode od cinka,
magnezija i aluminija odnosno njihovih legura, dok se u drugom koriste tzv.
53
FSB
inertne anode od grafita, ferosilicija, ferosilicija s kromom ili molibdenom,

eljeznih oksida, legura srebra, antimona i olova, platine na nosaima od olova,
titana, tantala, niobija i sl., a u novije vrijeme i od vodljivih polimera.
Katodna zatita neplemenitijim metalom
Katodna zatita neplemenitijim metalom koji fungira kao anoda korozijskog lanka
naziva se protektorskom zatitom. Anoda se pri tom rtvuje, tj ubrzano korodira.
Protektorska se zatita provodi spajanjem konstrukcije s neplemenitijim metalom u
galvanski lanak, u kojem je protektor anoda, slika 1-19. Ona se ionizacijom otapa
(korodira) dajui katione (Zn2+, Mg2+, Al3+, Fe2+) i elektrone koji odlaze na zatienu
konstrukciju. Protektori se, dakle, troe, pa se nazivaju rtvovanim anodama.
Za zatitu elinih konstrukcija rabe se protektori od Zn, Mg, Al i njihovih legura, a
za zatitu konstrukcije od bakra i bakrenih legura i protektori od Fe, dok se za zatitu
aluminija upotrebljavaju anode od istog cinka ili magnezijevih legura. Svojstva
protektora prikazana su tablicom 1-5.
Protektorska zatita zadovoljava u veoma vodljivim sredinama (morska voda,
otopine soli, movarno tlo). U tlu nie vodljivosti treba anode stavljati u leita koja
se nasipavaju smjesom gline, gipsa, natrij-sulfata i natrij klorida kako bi se snizio
prijelazni otpor prema tlu.
Na dobrom je protektoru jedini anodni proces ionizacija metala, ali je iskoristivost
njegove mase nepotpuna i to:
- zato to na njemu djeluju i lokalni korozijski lanci koji ne daju zatitnu
struju, a troe metal i
- zato to se protektor neravnomjernim otapanjem pretvara u batrljak koji
nije pouzdan u proizvodnji zatitne struje, pa se mora zamijeniti novim protektorom.
Tehniki se cink lako pasivira korozijskim produktima, to bitno smanjuje zatitnu
struju. Zato se kao protektor rabi rafinirani Zn ili njegove legure s malo Al ili Mg.
Cink je prikladan za zatitu elika u vrlo vodljivim sredinama (npr. u moru i u
movarnom tlu s otpornou ispod 20 m), a katkad i za zatitu Al.
Magnezij se previe troi vlastitom korozijom, pa je povoljnije koristiti se
protektorima od Mg-legura (npr. sa 6%Al i 3%Zn). Primjenjiv je za zatitu metala u
medijima s otpornou ispod 100 m.
Aluminij je presklon pasivaciji tako da su protektori obino njegove legure aktivirane
dodatkom Zn, Cd, Sn, Hg itd. One su - slino cinku - primjenjive za zatitu elika
samo u vrlo vodljivim sredinama.
Za izradu protektora slui gotovo isto Fe (npr. Armco-Fe) koje je obino za ~0.5V
neplemenitije od Cu.
Zbrajajui sve opisane imbenike moe se zakljuiti kako se ovaj nain zatite
primjenjuje na manjim konstrukcijama gdje vodljivost elektrolita to dozvoljava, a
dovoenje elektrine energije iz drugih izvora nije ekonomino. Kod toga treba
raunati s povremenim, relativno estim, zamjenama istroenih anoda novima.
Literaturni podaci razlikuju se od autora do autora, ali kao orijentacija moe posluiti
vrijednost specifinog otpora elektrolita od 20 m kao granica primjenjivosti za cink
anode, a 50 m za anode od magnezija. Naa iskustva pokazuju kako je mogue
54
FSB
koristiti rtvovane anode i u manje vodljivim elektrolitima kad to situacija zahitjeva,

ali s manjim zatitnim efektima. Kod toga e veliku ulogu odigrati i prisutnost i
kakvoa izolacijske prevlake. U krutim elektrolitima, kao to je tlo, postie se bolje
iskoritenje, efikasniji rad i poveava trajnost anoda obveznim koritenjem vodljive
smjese, tzv. posteljice (punila) sastavljene od bentonita, Na2SO4, CaSO4 i dr. u koju
se ugrauju anode.
Treba naglasiti kako je kod cink anoda nuna velika istoa u sastavu (99.99 % Zn)
jer neistoe naglaeno mijenjaju svojstva i dovode do pasivacije pa i blokade
povrine. Magnezij kao i aluminij se legiraju kako bi se postigla optimalna svojstva.
Valja napomenuti kako kod aluminija moe doi do gubitka aktivnosti anode
stvaranjem oksidne barijere. Za oslikavanje svojstava pojedinih galvanskih anoda
navodimo kratku usporednu tablicu (tablice 1-5 A i B).
Tablica 1-5. Svojstva protektora za katodnu zatitu (3)
Magnezij Cink Aluminij eljezo
Materijal (Al)
(Mg) (Zn) (Fe)
Teorijski potroak materijala
3.97 10.69 2.94 9.15
(kgA-1god-1)
Teorijsko iskoritenje
2204 820 2982 960
(Ah/kg)
Gustoa
1.74 7.14 2.74 7.86
(kgdm-3)
Teorijsko iskoritenje
3836 5849 8170 7549
(Ahdm-3)
Razlika potencijala prema
1.0 0.5 varira 0
eliku (V)
Elektrodni potencijal ovisi o
1.4 1.6 0.9 1.1 0.9 1.2 elektrolitu i
(Cu/CuSO4)(V)
sastavu
Troenje priblino,
-1 -1 4 10 - 11 35 ovisno o
(kgA god )
uvjetima
B- Hrvatski registar brodova

Materijal Mg - slitine Al - slitine Zn
Potencijal prema referentnoj -1.50 -1.00 -1.05
elektrodi Ag/AgCl (V)
do do do
-1.70 -1.35 -1.10
Iskoristivost anode 55-65 50-95 80-95
Protektorski kapacitet (Ah/kg) 1200-1400 1500-2900 760-810
Potronja anode (kg/Agod) 6.5-8 2.9-4.7 ~11
Napomene: Stvarni se potroak protektora dobije dijeljenjem teorijskog potroka
s iskoristivou, a stvarni kapacitet mnoenjem s tom veliinom
55
FSB
Zbog opisanih karakteristika, anode se ukopavaju u blizini zatiivane konstrukcije

na udaljenosti od oko 5-10 m ( u posebnim sluajevima i vie), a poradi malog
strujnog kapaciteta veliina zatiivane povrine odnosno duina sekcija moe
iznositi najvie nekoliko desetaka metara. U tekuim elektrolitima udaljenost ovisi
osim o vodljivosti i o obliku zatiivane konstrukcije pa e se esto puta anode
nalaziti vrlo blizu zatiivane povrine (npr. u elinim bunarima) smanjujui na taj
nain domet odnosno predmetnu povrinu. Trajnost anoda je ograniena i ovisi o
mnogo imbenika te sustav moe zahtijevati zamjenu ve nakon par godina rada.
Ovisno o namjeni i vrsti (sastavu) materijala, anode mogu biti razliitog oblika i
teine, na to utjee i njihova livljivost. Cink - anode su preteno prizmatinog oblika
zbog lakeg privrivanja na konstrukciju, dok su magnezijske i aluminijske anode
ee valjkaste s posebnom jezgrom za ovjeenje i spajanje. Masa anoda u pravilu je
5-10 kg s oko dvadesetak kg posteljice za primjenu u tlu. U posebnim uvjetima
koriste se i drugaiji oblici pa se tako za izvanredne namjene kao to su toplovodi,
zatitne cijevi, konstrukcije u betonskim kanalima i sl. koriste npr. magnezijske trake
10mm19mm ili sl., sa ianom jezgrom, dugake, prema potrebi, stotine metara, a
polaganje se provodi tik do cijevne stijene.
Povezivanje anoda s konstrukcijom provodi se vodiima odgovarajueg presjeka
izravno ili preko nadzemnih spojno mjernih mjesta.
Katodna zatita strujom iz vanjskog izvora
Katodna zatita s vanjskim izvorom struje primjenjuje se u slabije vodljivim
sredinama i za vrlo velike konstrukcije, a sustav katodne zatite sastoji se osim
anodnog leita, vodia i spojno - mjernih mjesta i od napojnog ureaja, kako je to
prikazano slikom 1- 21.
Izvor struje treba imati napon 10 20V uz mogunost fine regulacije. Anode su od
elika, ferosilicija, aluminija, olova, grafita i platiniranog titana. eline anode brzo
se troe dok su ostale spomenute anode vrlo trajne osobito platinirane.
Dok je uronjavanjem anode u tekui elektrolit osiguran njihov meusobni direktni
dodir, stalna izmjena tvari s okolinom i uklanjanje eventualnih nakupina i produkata
otapanja anode, u tlu to nije ostvarivo bez posebnih zahvata. Zbog toga se , kod
ugradnje anoda u tlu, u tu svrhu redovito koriste posteljice od granuliranog koksa ija
vodljivost je promjenjiva i ovisna o porijeklu te moe utjecati na kakvou leita.
Zadatak koksne posteljice je vieznaan te izmeu ostalog mora osigurati direktni
dodir s anodama i okolnim tlom, smanjiti prijelazni otpor i osigurati elektronsku
vodljivost produavajui vijek trajanja anoda, rad sustava u manje napregnutom
stanju i utedu energije, tijekom rada apsorbirati produkte otapanja i otplinjavanja
sprjeavajui plinsku blokadu i sl.
Anodno leite kao najvaniji element katodne zatite bit e izgraeno od inertnih
anoda. Izbor anodnog materijala ovisit e o mnogo imbenika od kojih su najvaniji:
veliina, oblik i namjena objekta,
iznos predviene zatitne struje
vrsta i karakteristika elektrolita
zahtijevana trajnost
ekonominost
56
FSB
Bez obzira na opi naziv inertne anode troenje anodnog materijala je neminovno
(s izuzetkom platine pod odreenim uvjetima), ali neusporedivo manje nego kod
ranije spomenutih galvanskih anoda. Istovremeno posebnu pozornost treba posvetiti
optereenju anoda izlaznim strujama, koje su, ovisno o vrsti, ograniene, kako ne bi
ugrozile rad i trajnost anodnog leita. Kod toga treba uzeti u obzir sredinu u koju se
ugrauje ili uronjava anoda, kao i vrst posteljice.
Izrazito je vaan i izbor lokacije anodnog leita ije okolno tlo, uz ostale imbenike,
predstavlja najutjecajniju komponentu sudjelujuih otpora. Ispitivanje tla mjerenjem
specifinih otpora mora pokazati elektrine karakteristike elektrolita u dosta velikoj
udaljenosti od objekta (cjevovodi) budui da se anodno leite kod ovog naina
izgradnje katodne zatite postavlja na udaljenosti od 50 do 100 m, ime se poveava
zatitna sekcija i postie to homogenije istosmjerno elektrino polje, a time i
jednolinija polarizacija.
Osim rezultata mjerenja specifinih otpora na izbor lokacije anodnog leita utjecat
e i poloaj izvora struje i drugih okolnih objekata, imovinsko-pravni odnosi, te kao
vrlo utjecajni imbenik, protegnutost i veliina konstrukcije, kakvoa izolacijske
prevlake i stanje povrine tla.
57
FSB
Tek ugraene
Slika 1-21. rtvovane anode
Prije zamjene
58
FSB
3.5.2 Anodna zatita
Anodna zatita ostvaruje se spajanjem metalnih konstrukcija sa pozitivnim polom

izvora istosmjerne struje ili sa metalom iji je elektrokemijski potencijal pozitivniji
od potencijala metala koji se zatiuje. U oba sluaja metalne konstrukcije ponaaju
se kao anode. Tako formirane anode u poetku se otapaju, a kasnije dolazi do
njihovog pasiviranja. Period otapanja metala treba da bude to krai kako bi se to
prije stvori zatitni sloj.
Anodna zatita ima ogranienu oblast primjene i susree se samo u nekim

specijalnim sluajevima. Najee se primjenjuje za zatitu elinih konstrukcija u
jakoj oksidaciskoj sredini (npr. H2SO4) u kojoj nisu prisutni ioni koji djeluju kao
aktivatori. Pri anodnoj zatiti prijeti opasnost da se polarizacijskim naponom prijee
gornja granica iznad koje dolazi do razaranja formiranog zatitnog sloja i intezivne
korozije metala.
59
FSB
4. LITERATURA
1. I. Esih, Z. Dugi: Tehnologija zatite od korozije I, kolska knjiga,

Zagreb, 1990.
2. I. Esih, Z. Dugi: Tehnologija zatite od korozije II, Sveuilina naklada,
Zagreb, 1992.
3. I. Esih: Korozija metala, Tehnika enciklopedija, Leksikografski zavod
M. Krlea, Zagreb, 1980.
4. Podloge za seminar: Zatita ukopanih i uronjenih konstrukcija od
korozije,HDZM, Zagreb, 1999.
5. E. Mattsson: Basic Corrosion Tehnology for Scientists and Engineers,
The Institute for Materials, London, 1996.
6. Povrinska zatita elinih konstrukcija, IGH, Zagreb, 1994.
60

Korozijskih Procesa PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Korozijskih Procesa PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Korozijskih Procesa PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

TEORIJSKE OSNOVE KOROZIJSKIH PROCESA I KATEDRA

TEORIJSKE OSNOVE KOROZIJSKIH PROCESA

Korozija (lat. corrodere, nagrizati) u tehnikom smislu je nepoeljno troenje

(potpovrinska korozija), pri emu konano nastaje korozijsko mjehuranje ili

Slika 1-1A. Opa korozija: a ravnomjerna, b neravnomjerna; A povrina metala prije

Slika 1-1B. Primjeri ope korozije: lijevo - morska atmosfera,

Slika 1-2A. Lokalna korozija: a pjegasta, b jamiasta (tokasta), c potpovrinska,

Slika 1-2B. Primjeri lokalne korozije:

Slika 1-3A. Selektivna korozija: a fazna, b komponentna ;A povrina metala prije

Slika 1-3B. Primjer selektivne korozije Cr-Ni elika. Pripajanje prije

Slika 1-4A. Interkristalna korozija: P granice zrna ispunjene

Slika 1-4B. Primjer napetosne korozije Slika 1-4C. Primjer interkristalne

Prikaz 1. Osnovni oblici korozijskog razaranja

Skica korozijskog razaranja Oblik korozije mehanizam utjecajni

RUPIASTA (PITING) KOROZIJA

U praksi su redovito pojedini dijelovi metalne povrine u elektrolitu zbog

Slika 1-5. Shematski prikaz elektrokemijske korozije

Neravnomjernost korozijskih faktora na metalnoj povrini mogu biti razliite, pa

vrijednost pogoduje depolarizaciji. Uz mjesta vee kiselosti (nie pH-vrijednosti)

Slika 1-6. lanak diferencijalne aeracije ispod jedne kapi vode

Slika 1-9. Korozija zbog lutajuih struja.

Metode zatite od korozije temelje se na teoriji korozijskih procesa. Izmjenama

3.1. Racionalan izbor konstrukcijskog materijala

Racionalan izbor konstrukcijskog materijala nije mogu bez poznavanja njegova

tokastoj ili interkristalnoj koroziji). Pri odreivanju upotrebljivosti treba paziti i na

Tablica 1-1. Korozijsko ponaanje nekih metala

3.2. Zatitno prevlaenje

predobradu metalne povrine za prevlaenje, nanoenje u uem smislu i zavrnu

podloge dobivaju se razliite oksidne, fosfatne, kromatne i druge prevlake

e- Otpor na teenje uslijed promjenjivih klimatskih uvjeta ili teine same

Priprema metalne povrine

Lienje se najee izvodi etkama, valjcima, uranjanjem, prskanjem komprimiranim

metalnu povrinu predmeta spojenu sa suprotnim polom izvora napona, a prevlaka

spor postupak, prikladan

Tablica 1-3. Vaniji postupci nanoenja anorganskih nemetalnih prevlaka.

(1) (2) (3) (4)

obino dvoslojno; skupi ureaji; lijepe,

Tablica 1-4. Vaniji postupci nanoenja organskih prevlaka

temeljni i pokrovni nalii;

pasivizirajue (stvaranje dodatnog pasivnog zatitnog filma oksida)

Do kraja 19.st. premaz je predstavljao jednostavnu fiziku smjesu lanenog ulja i

Organski se premazi razvrstavaju po namjeni i vezivu, a ponekad po pigmentima.

elektrode. Dodatni je problem takve zatite to se u reakciji elektrolize oslobaa

Prema djelovanju veziva, premaze dijelimo u tri glavne grupe:

Oksidirajui ili premazi suivi na zraku su uljni i alkidni premazi, relativno

Fiziki suivi su skupina sloenih premaza s duljim molekularnim lancima ije

nanaati povrh prethodnih premaza, lako se povezujui s tim slojevima. Otapala

Premazi s kemijskom vezom (dvokomponentni) su sloeni premazi. Imaju vezivo i

(pjeskarenje je obvezatno) budui da otapala iz zavrnog sloja, primjerice kod

Prednosti dvokomponentnih premaza na osnovi tehnologije polisiloksana:

Predstavnici sloenih dvokomponentnih premaza:

3. Epoksi-katranski premazi kombinacija su epoksi spojeva i katrana,

Komponente zatitnih premaza

d. Punila. Ekstender je uobiajeni termin za punilo. To mogu biti i specijalni

pospjeuju aplikaciju na substrat, omoguavajui i nanoenje debljih premaza, te

e. Aditivi: sikativi (suila), omekavala i ostali aditivi imaju funkciju

su organske tvari koje povezuju druge komponente

Faktizirano ulje (faktis firni) je smjesa upuhivanjem oksidiranog lanenog