Professional Documents
Culture Documents
Seminarski Iz Fiziologije Zivotinja
Seminarski Iz Fiziologije Zivotinja
RADIKALI
PROTEINI I STARENJE
DNK I TELOMERE
Prema teoriji oteenja DNK, starenje nastaje kao posledica nakupljanja genskih oteenja u
somatskim elijama (somatske mutacije) zbog smanjene sposobnosti reparacije DNK,
dejstvom odgovarajuih enzima. Procenjeno je da svaka eukariotska elija dnevno pretrpi
oko 1 000 000 oteenja u molekulu DNK. Pored genskih mutacija somatskih elija, sa
starou se poveava i uestalost hromozomskih aberacija, kako strukturnih tako i
numerikih. Podlonost mutacijama objanjava se netanou procesa replikacije DNK i
hemijskim oteenjima genetskog materijala (alkilacijom, oksidacijom i radijacijom). Svaka
nova greka pri replikaciji DNK moe imati za posledicu nastanak mutacija i nemogunost da
takav molekul DNK bude matrica za dalju replikaciju ili transkripciju.
Telomere su kratki ponovljeni nizovi nukleotida na kraju hromozoma eukariota, koji tite
hromozom od razgradnje egzonukleazama. U odsustvu telomera nastaje fuzionisanje
hromozoma i masivna genetska nestabilnost. Telomere tite hromozome na dva naina:
one su rezervoar nekodirajuih sekvenci DNK i vezuju proteine koji spreavaju degradaciju
krajeva hromozoma. Pretpostavlja se da telomere imaju ulogu "sata" koji regulie elijski
ciklus i ograniava kapacitet deobe elije. Skraivanje telomera predstavlja molekularni
mehanizam koji kontrolie vrijeme i broj elijskih deoba, te starenje nastaje kao odgovor
organizma na prisustvo trajno skraenih telomera .Prilikom svake elijske deobe telomere
se skra}uju za 50 do 100 terminalnih nukleotida zbog nesposobnosti DNK polimeraze da
replicira zavrni dio hromozoma. P otpuni gubitak telomera, naziva se terminalna delecija i
za posledicu ima formiranje ring hromozoma. Za razliku od ljudi, kod nekih vrsta mieva
telomere ostaju veoma duge tokom itavog ivota, to sugerie da su miije elije manje
osetljive na skraivanje telomera nego elije ljudi . Smatra se da je duina telomera genetski
determinisana, i da iznosi 7 000 - 10 000 nukleotida. Stabilizacija telomera ostvaruje se
delovanjem ribonukleoproteinskih enzima - telomeraza, koji dodavanjem heksamernih
ponovaka poveavaju duinu telomera na krajevima hromozoma. Visoka telomerazna
aktivnost postoji u germinativnim elijama, stem elijama, epidermalnim elijama koe,
elijama folikula dlaka, kao i u maligno izmenjenim elijama.
SISTEMSKE TEORIJE STARENJA - UTICAJ NEUROHUMORALNOG I IMUNSKOG SISTEMA NA
STARENJE
Prema imunskoj sistemskoj teoriji starenja mnogi efekti karakteristini za starenje nastaju
zbog smanjene sposobnosti imunskog sistema da razlikuje sopstvene od stranih proteina,
to objanjava veu incidencu autoimunskih bolesti kod starijih osoba. Sa starenjem, na
memorijskim t limfocitima se smanjuje ekspresija CD28 molekula i IL-2 receptora, kao i
koliina IL2, to moe biti odgovorno za smanjenje proliferativnog potencijala (klonske
ekspanzije) u odgovoru na antigen. Osim toga, pokazano je poveanje odnosa izmeu CD8 i
CD4 t limfocita (zato to CD8 t limfociti postaju otporniji na apoptotine signale) , i smanjuje
se aktivnost NK elija, to se kompenzuje poveanjem njihovog broja. Promene su
detektovane i u funkciji B limfocita produkcije antitijela i ekspresija CD40 molekula na
povrini B limfocita i monocita .