KDM Otg 13 14

Sveuilite u Splitu, Prirodoslovno-matematiki fakultet
Osnove teorije grafova
Prof.dr.sc. Anka Golemac
Split, 2014.
Sadraj
Predgovor 2
1. Temeljni pojmovi teorije grafova 3
Povijesni poetak 3
Pojam grafa 4
Primjeri nekih tipova grafova 11
2. Povezanost grafova 15
etnje, staze, putovi, ciklusi 15
Eulerovski grafovi 20
Hamiltonovski grafovi 24
3. Stabla 29
Karakterizacija i svojstva stabala 29
Prebrojavanje stabala 33
4. Planarni grafovi 36
5. Bojenje grafova 45
Bojenje vrhova 45
Bojenje karata 49
Bojenje bridova 54
6. Usmjereni i teinski grafovi 58
7. Neki vani optimizacijski problemi 67
Literatura 72
1
Predgovor
Ovaj tekst nastao je za potrebe kolegija Kombinatorna i diskretna

matematika na Prirodoslovno-matematikom fakultetu u Splitu i kolegija
Grafovi i mree na Poslijediplomskom doktorskom studiju elektrotehnike i
informacijske tehnologije Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogra-
dnje u Splitu.
Namijenjen je studentima koji se prvi put susreu s teorijom grafova,
ukljuujui i one koji nemaju ira predznanja iz drugih podruja
matematike. Grafovi su postali iroko rasprostranjen jezik moderne
matematike, posebice u raznovrsnim primjenama. Sve iri krug strunjaka
imaju potrebu sluiti se odreenim pojmovima i injenicama iz ovog
podruja.
Unato snanom razvoju teorije grafova, sloenim istraivanjima
grafova povezanim s razliitim granama matematike i primjenama u drugim
znanostima, same osnove teorije mogue je izloiti na nain koji nije jako
zahtjevan za itatelja. Ovdje se nastojalo postii taj cilj ne odriui se, koliko
god je mogue, matematike strogosti i sustavnosti u izlaganju. Od
kreativnog i ambicioznog itatelja se oekuje da e do odgovora na
postavljena pitanja, dokaza pojedinih tvrdnji i dodatnih znanja doi
samostalno, pratei nastavi i/ili koristei preporuenu literaturu.
Znaajan doprinos nastanku teksta dali su studenti Doktorskog
studija elektrotehnike i informacijske tehnologije na FESB-u, akademske
godine 2006/07., kroz izradu seminarskih radova iz kolegija Grafovi i mree.
Izvornik za slike su uglavnom [1] i [4], osim nekoliko iznimki koje su
preuzete iz studentskih radova ili s mrenih stranca.
2
1. Temeljni pojmovi teorije grafova
Povijesni poetak
Kao poetak prouavanja grafova uzima se rad:
L. Euler, Solutio problematis ad geometriam situs pertinentis, Comm.

Acad. Sci. Imp. Petropolitanae 8 (1736), 128140.
vicarski matematiar Leonhard Euler (1707. 1783.) opisao je i rijeio

ve tada uveni problem etnje knigsberkim mostovima (Pruski grad
Knigsberg, danas Kalinjingrad u Rusiji).
Moe li se proetati gradom tako da se preko svakog mostova pree tono

jedanput i vrati na polaznu poziciju?
Pojam grafa, pod raznim nazivima, pojavljivao se u rjeavanju

zanimljivih zabavnih, praktinih ili znanstvenih problema.
3
Teorija grafova kao grana matematike, izdvojila se tek 40-tih godina

dvadesetog stoljea (D. Knig, 1936., prva knjiga o grafovima ).
Svoj neobino intenzivan razvoj, primjenu u razliitim strukama i veliku
popularnost teorija grafova je doivjela posljednjih pedesetak godina
zahvaljujui, direktno ili indirektno, naglom razvoju modernih informacijskih
tehnologije. Primjerice, dijagram toka, prikaz raznih struktura podataka u
raunalu, umreavanje raunala i slino, samo su neke od primjena grafova
u raunarstvu.
Primjena teorije grafova i njenih metoda zauzima znaajno mjesto u teoriji
strujnih krugova, teoriji sustava automatskog upravljanja, teoriji konanih
automata, sociologiji, biologiji, kemiji, lingvistici i drugdje.
Glavni razlog za iroki spektar primjena grafova lei u jasnoj geometrijskoj
predodbi koju graf sadri i koja je bliska intuitivnom poimanju svojstava i
veza objekata koji se predstavljaju grafom.
Graf spada u skupinu temeljnih matematikih pojmova, nita manje od
pojmova kao to su preslikavanje, relacija, operacija i slino.
Teorija grafova je postala univerzalni matematiki jezik kojim je mogue
opisati veliki broj razliitih matematike strukture i njihovih svojstva.
Pojam grafa
Figura sastavljena od toaka i linija koje ih povezuju samo je geometrijska

interpretacija apstraktnog matematikog objekta kojeg nazivamo graf i ovdje
precizno definiramo.
Definicija 1.1 Graf je ureena trojka G = (V,E,), gdje je V neprazni skup

je elemente nazivamo vrhovima (eng. vertex), E je skup ije elemente
nazivamo bridovima (eng. edge) i preslikavanje koja svakom bridu eE
pridruuje neureeni par (ne nuno razliitih) vrhova.
Kada je (e) = {u,v} koristi se oznaka e = {u,v} ili jo krae e = uv. U tom
sluaju ima smisla staviti G = (V,E) i alternativno definirati graf kao ureeni
par (V,E), gdje je V neprazan skup, E multiskup dvolanih podmultiskupova
4
od V. Kada je to potrebno, skup vrhova i skup bridova grafa G uobiajeno je

preciznije oznaiti sa V(G) i E(G) ili VG i EG , redom.
Za brid e = {u,v} kaemo da spaja vrhove u i v, a njih nazivamo krajevima
brida e. Kaemo da su vrhovi u i v incidentni s e i susjedni meusobno.
Petljom nazivamo brid iji su krajevi isti vrh. Viestruki bridovi su razliiti
bridovi koji su incidentni s istim parom vrhovima.
Jednostavni graf je graf bez petlji i viestrukih bridova. Uz identifikaciju
e={u,v}, moemo rei da se skup bridova E jednostavnog graf sastoji od
meusobno razliitih dvolanih podskupova od V.
- Primjeri grafova
Definicija 1.2 Stupanj vrha v u grafu G je broj bridova grafa G koji su

incidentni s v, pri emu za svaku petlju brojimo dva brida. Oznaka za
stupanj vrha je deg(v). Za vrh v grafa G kaemo da je izoliran ako je
deg(v)=0. Ako je deg(v)=1, kaemo da je v krajnji vrh ili list grafa G (eng.
end-vertex, pendant vertex, leaf). Za graf sa samo jednim vrhom kaemo da
je trivijalan.
5
Graf nazivamo konanim (beskonanim) ako su skupovi V i E oba konani

(barem jedan beskonaan). U nastavku emo podrazumijevati da govorimo o
konanim grafovima. Broj vrhova |V(G)| nazivamo redom, a broj bridova
|E(G)| veliinom grafa G.
Definicija 1.3 Neka su G i H grafovi. Ako je V(H) V(G), E(H) E(G) i svaki
brid iz H ima iste krajeve u H kao to ih ima u G onda kaemo da je H
podgraf od G i piemo H G, a G nazivamo nadgrafom grafa H.
Podgraf grafa moemo dobiti uklanjanjem pojedinih bridova i/ili vrhova

zadanog grafa. Ako je eE(G) brid grafa G tada s G-e oznaavamo graf
dobiven iz G uklanjanjem brida e. Openito, ako je F E(G) neki neprazan
skup bridova iz G, s G-F oznaavamo graf dobiven uklanjanjem u G bridova
iz F. Prirodno je sa G+e odnosno G+F oznaiti graf iz kojeg se uklanjanjem
odgovarajueg skupa bridova dobije graf G.
Slino, ako je vV(G) vrh grafa G, s G-v oznaavamo graf dobiven iz G
uklanjanjem vrha v zajedno sa bridovima incidentnim vrhu v. Openito, ako
je S V(G) neki neprazan skup vrhova iz G, s G-S oznaavamo graf dobiven
uklanjanjem u G vrhova iz S i svih bridova incidentnih sa nekim od tih
vrhova.
- Primjeri podgrafova od G dobivenih uklanjanjem brida ili vrha
Jo jedna operacija s bridovima je od znaaja za prouavanje grafova. To

je kontrakcija brida.
Definicija 1.4 Kaemo da je brid e E(G) kontrahiran ako je uklonjen, a

njegovi krajevi u i v identificirani tako da je rezultirajui vrh incidentan s
bridovima (osim e) s kojima su izvorno bili incidentni u ili v. Graf dobiven iz
G kontrakcijom brida e oznaavamo sa G\e. Graf G je kontrahtibilan na
graf H ako H moemo dobiti iz G uzastopnim uklanjanjem bridova.
6
- Primjeri podgrafa od G dobivenog kontrakcijom brida
-Je li G\e podgraf od G?
Za disjunktne grafove G1 = (V1, E1) i G2 = (V2, E2), V1V2 = i E1E2 =,

prirodno je definirati njihovu uniju kao graf G1G2 = (V1V2, E1E2 ).
Neka je G jednostavni graf sa skupom vrhova V (G). Njegov komplement GC
je jednostavni graf s istim skupom vrhova V (G) pri emu su dva vrha u GC
susjedna ako i samo ako oni nisu susjedni u grafu G.
Definicija 1.5 Kaemo da su grafovi G = (VG, EG) i H = (VH, EH) izomorfni,

uz oznaku GH, ako postoje bijekcije : VG VH i : EG EH takve da su
neki vrh vVG i brid eEG incidentni ako i samo ako su incidentne njihove
slike (v) i (e). Takva par bijekcija (,) nazivamo izomorfizmom grafova.
Iz definicije je jasno da izomorfizam grafova uva incidenciju, susjednost i

stupnjeve vrhova. Intuitivno govorei, grafovi G i H su izomorfni ako postoji
bijekcija izmeu skupa vrhova od G i skupa vrhova od H, takva da je broj
bridova koji spajaju dva vrha u G jednak broju bridova koji spajaju njihove
slike u H. U literaturi se ponekad upravo ova karakterizacija uzima za
definiciju izomorfnosti grafova.
G1 G2
Jesu li G1 i G2 izomorfni grafovi?
7
Relacija izomorfnosti grafa na skupu svih grafova je refleksivna,

simetrina i tranzitivna, pa je to relacija ekvivalencije koja grafove razvrstava
u klase ekvivalencije (meusobno disjunktne skupove). Drugim rijeima, dva
su grafa izomorfna ako i samo ako se nalaze u istoj klasi ekvivalencije.
U nekim sluajevima oznake bridova i vrhova grafa nisu bitne pa se

mogu izostaviti. Tada govorimo o neoznaenim grafovima. Uzima se da su
dva neoznaena grafa izomorfna ako su rezultirajui oznaeni grafovi
izomorfni. Potreba razlikovanja oznaenih i neoznaenih grafova postaje
uoljiva kod njihovog prebrojavanja. Stoga je bitno razjasniti pojam
jednakosti grafova.
Definicija jednakosti grafova u skupovnom smislu odnosi se na
oznaene grafove. Grafovi G=(VG,EG,G) i H=(VH,EH,H) su jednaki ako je G=H
(V G=VH i EG=EH).
Svojstvo koje mnogi autori uzimaju za definiciju jednakosti dvaju
neoznaenih grafova je pripadnost istoj klasi ekvivalencije relacije biti
izomorfan.
Zadatak. Prebrojimo sve jednostavne grafove s 3 vrha, najprije uzimajui u

obzir da su vrhovi unaprijed oznaeni (dakle, da ih razlikujemo), a onda uz
pretpostavku da nisu oznaeni (do na izomorfizma).
8
Zanimljivo je grafu G pridruiti niz stupnjeva (eng. deegre sequence). Za graf

s n vrhova to je n-torka koja se sastoji od nepadajueg niza cijelih brojeva
koji predstavljaju stupnjeve svih vrhova grafa G .
Primjer:
(1, 1, 1, 3)
Zadatak. Nai graf koji ima niz stupnjeva
a) (2, 2, 2, 3, 3)
b) (1, 2, 2, 3, 3) .
Jesu li graf jednoznano, do na izomorfizam, odreen nizom stupnjeva ?
Leonhard Euler je 1736. godine dokazao sljedeu jednostavnu injenicu.
Lema 1.1 (Lema o rukovanju) U svakom grafu G zbroj stupnjeva svih

vrhova je paran. Tonije, vrijedi
Dokaz. U grafu bez petlji suma stupnjeva svih vrhova grafa se svodi na
prebrojavanje bridova koji su incidentni svakom pojedinom vrhu. Pri tomu
svaki pravi brid brojimo dva puta jer on povezuje dva razliita vrha. Po
definiciji stupnja vrha petlju takoer brojimo dva puta.
Korolar 1.1 Broj vrhova neparnog stupnja u svakom grafu je paran.
Definicija 1.6 Za graf G kaemo da je regularan, ako su svi njegovi vrhovi

istog stupnja. Kaemo da je G r-regularan ako je deg(v)=r, za sve v iz V(G).
Broj r nazivamo stupanj regularnosti grafa G.
Niz stupnjeva regularnog grafa je konstantan niz. Postoji li 1-regularan graf?

2-regularan graf?
9
Definicija 1.7 Graf je povezan ako se ne moe prikazati kao (disjunktna)

unija neka dva grafa. U suprotnom kaemo da je graf nepovezan. Svaki se
nepovezani graf dakle moe prikazati kao unija povezanih grafova. Svaki lan
te unije nazivamo komponentom povezanosti grafa.
- Graf s 3 komponente povezanosti
Definicija 1.8 Neka je G graf s vrhovima v1, v2, ..., vn, u nekom poretku i
bridovima e1, e2, ..., em, u nekom poretku. Matrica susjedstva grafa G je
kvadratna matrica A= A(G) = [aij] reda n, , gdje je aij broj bridova koji spajaju
vrhove vi i vj. Matrica incidencije1 grafa G je nm matrica M = M(G) = [mij],
gdje je mij=1 ako su vi i ej incidentni, inae je mij=0.
Primjer:
Matrice susjedstva i matrica incidencije grafa:
1
U literaturi se mogu nai definicije matrice incidencije gdje je mij{0,1,2} broj incidencija vi i ej.
10
Primjeri nekih tipova grafova
Prazan graf ili nul-graf je graf iji je skup bridova prazan. Prazan graf
sa n vrhova oznaavamo s En ili Nn. Svaki vrh praznog grafa je izolirani vrh.
Graf E4
Potpuni graf (eng. complete graph) je jednostavni graf u kojemu su

svaka dva razliita vrha susjedni. Potpun graf s n vrhova oznaavamo s Kn.
n (n 1)
Lako se provjeri da Kn ima bridova.
2
Potpuni grafovi K4 i K5
Cikliki graf ili ciklus je povezani graf koji je 2-regularan. Cikliki graf
sa n vrhova oznaavamo sa Cn.
Cikliki graf C6
Lanac je graf koji se dobije iz ciklikog grafa uklanjanjem tono jednog

brida. Ako lanac ima n vrhova oznaavamo ga s Pn (eng. path).
Graf koji dobijemo iz ciklusa Cn-1 dodavanjem jednog novog vrha tako da je
svaki vrh ciklusa susjedni dodanom vrhu nazivamo kotaem s n vrhova i
oznaavamo s Wn (eng. wheel). Vrijedi |E(Wn)| = 2n 2.
11
W6 P6
Platonovi grafovi su dobiveni pomou vrhova i bridova pet regularnih

Platonovih tijela: tetraedra, oktaedar, kocke, ikozaedra i dodekaedra. Do na
izomorfizam postoji pet pravilnih poliedara, a za njihovu egzistenciju znalo se
ve u starogrkoj matematici pa im otuda potjee i naziv.
Platonovi grafovi
Bipartitni graf je graf G iji se skup vrhova V(G) moe podijeliti u dva
disjunktna skupa A i B tako da svaki brid iz E(G) ima jedan kraj u A drugi u
B. Potpuni bipartitni graf je graf u kojem je svaki vrh iz skupa A susjedni
svakom vrhu iz skupa B tono jedanput. Potpun bipartitan graf kod kojeg je
card(A) = r i card(B) = s oznaavamo s Kr,s.
Potpuni bipartitni grafovi K1,3, K2,3, K3,3 i K4,3
12
Kubni grafovi su poopenje grafa odreenog vrhovima i bridovima

kocke. Oni spadaju meu regularne bipartitne grafove. Za vrhove k-kubnog
grafa ili k-kocke Qk uzmemo ureene k-torke (a1, a2, , ak), kN, ije su
komponentama 0 ili 1. Susjedni su oni vrhovi koji se razlikuju u tono jednoj
komponenti.
Kubni graf Q3
Kubni graf Q4
Petersenov graf ima vanu ulogu u teoriji grafova. To je 3-regularan

graf sa 10 vrhova i 15 bridova.
Petersenov graf
13
Blanuin2 graf je 3-regularan s nekim specifinim svojstvima koja ima

i Petersenov graf. Dugo su bili jedina takva dva poznata grafa.
----------------------------------------------------------------------------------------------
Stilizirani Blanuin graf je od 1996. godine sastavni dio logotipa Hrvatskoga

matematikog drutva. Prepoznatljiv prikaz je na sljedeoj slici.
2
Danilo BLANUA (Osijek, 1903. Zagreb, 1987.)
14
2. Povezani grafovi
2.1 etnje, staze, putovi, ciklusi
Intuitivno: Graf je povezan ako se po njemu moe ,,etati, tj. moe se

prelaziti iz jednog vrha u drugi bridom koji spaja ta dva vrha i tako proi
svim vrhovima odnosno bridovima. Ako pak graf nije povezan, onda moemo
etati po nekoj njegovoj komponenti povezanosti.
Definicija 2.1 etnja (eng. walk) u grafu G je konaan niz vrhova vi i

bridova ei oblika v0e1v1e2,...,emvm pri emu su krajevi brida ei vrhovi vi-1 i vi.
Vrh v0 je poetni (poetak), a vm zavrni vrh (kraj) etnje dok su v1,v2,...,vm-1
unutarnji vrhovi. Kaemo da je to (v0, vm) etnja ili etnja od v0 do vm te da
su v0 i vm povezani etnom. Broj bridova u etnji naziva se duljinom etnje.
Manje precizan zapis etnje je v0 v1 v2 ... vm-1 vm. Ukoliko u

grafu ima viestrukih bridova ovim zapisom etnju nije uvijek jednoznano
odreena. Kada je vano istaknuti bridove kojima etna prolazi, etnju
moemo zapisati kao niz susjednih bridova e1 e2 ... em-1 em.
Uoimo da je za veinu primjena etnja dosta openit pojam. Zato e nas
redovito zanimati neke posebne, karakteristine etnje, koje ispunjavaju
dodatna svojstva.
15
Definicija 2.2 Staza (eng. trail) je etnja iji su svi bridovi meusobno
razliiti. Put (eng. path) je staza s meusobno razliitim vrhovima.
Trivijalna etnja (staza, put) sastoji se od jednog vrha i nema bridova, tj.
ima duljinu 0. Za etnju ili stazu kaemo da su zatvoreni ako je v0=vm.
Zatvorenu stazu s meusobno razliitim unutarnjim vrhovima koja sadri
barem jedan brid nazivamo ciklusom. Duljina najkraeg ciklusu u grafu
naziva se strukom grafa.
Primjer:
Jedna etnja duljine 7 u grafu na slici je primjerice v w x y z z

y w. Sljedei niz vrhova v w y v x z z y odreuje
stazu. Put je v w x y z, dok je etnja v y z x v ciklus.
Koji je najkrai mogui ciklus?
Primijetimo da ako izmeu dva vrha postoji etnja, onda nuno postoji i put.
Naime, uklanjanjem cikluse u etnji koja povezuje neka dva vrha moemo
dobiti put izmeu ta dva vrha. U grafu iz prethodnog primjera jedna etnja
izmeu vrhova x i w je x v w y x z z y w, a brisanjem
odgovarajuih ciklusa dobijemo put x v w.
Povezanost grafa smo definirali (Definicija1.7) pomou disjunktne unije
grafova, no esto se kao prikladnija koristi sljedea alternativna definicija.
Graf G je povezan ako su svaka dva njegova vrha povezati putom.
U ovom smislu imamo jednostavnu karakterizacije komponente povezanosti
grafa.
16
Propozicija 2.1 Relacija ,,biti povezan definirana na skupu vrhova grafa G

je relacija ekvivalencije. Klase ekvivalencije te relacije su komponente
povezanosti grafa G.
(Relacija ,,biti povezan je refleksivna, simetrina i tranzitivna. Dokazati.)
Teorem 2.1 Ako je G bipartitni graf onda je svaki ciklus u grafu G parne
duljine.
Dokaz. Pretpostavimo da je G bipartitni graf. To znai da njegov skup vrhova
moemo podijeliti u dva disjunktna skupa, oznaimo ih A i B, tako da svaki
brid grafa G spaja neki vrh iz A s nekim iz B. Neka je v0 v1 v2 ...vm-1
vm v0 ciklus u G duljine m+1 i pretpostavimo da je v0 iz A. Tada je v1 iz B,
v2 iz A, ... i openito je v2k iz A, v2k+1 iz B, jer je G bipartitan. Zbog uvjeta
zatvorenost, tj. vm v0, vrh vm je iz B, dakle m = 2k+1, pa je broj bridova
m+1=2k+2 paran broj.
Vrijedi i obrat tvrdnje, [2], st. 255.
Vana karakteristika nekog grafa je odnos broja vrhova i broja bridova. Ako
dopustimo petlje i viestruke bridove, onda bridova moe biti po volji mnogo.
Tako je od interesa pitanje o broju bridova postaviti samo za jednostavne
grafove. Uz to je vano za jednostavne grafove dodatno pretpostaviti
povezanost, budui nepovezani graf moe imati i prazan skup bridova.
Teorem 2.2 Neka je G jednostavni povezan graf s n vrhova i m bridova.

Tada vrijedi
Dokaz. Koristimo indukciju po n za dokaz prve nejednakost. Kada je n=1,

nejednakost oito vrijedi. Neka je sada n 2 i v je proizvoljni vrh grafa G.
Graf G-v ne mora biti povezan, pretpostavimo da su mu komponente
povezanosti Zi s ni vrhova, i=1,2,, k. Pri tomu je n1 + n2 ++ nk = n 1. Po
pretpostavci indukcije, svaki podgraf Zi ima najmanje ni 1 bridova. Kako je
G povezan mora postojati barem po jedan brid koji spaja vrh v sa svakom od
komponenti povezanosti, njih k. Dakle, G ima najmanje (n11)+( n21)++
(nk1) +k = n 1 bridova.
17
S druge strane, jednostavni graf s n vrhova e imati najvei broj bridova ako
su svaka dva njegova vrha susjedna, tj. ako je po jedan brid odreen svakim
dvolanim podskupom skupa V(G), njih je n(n 1)/2. Dakle, m n(n 1)/2.
Ako G nije povezan, vrijedi openitija tvrdnja.
Teorem 2.3 Neka je G jednostavni graf s n vrhova. Ako G ima k komponenti

povezanosti, onda za broj bridova m grafa G vrijedi
Dokaz. Prva nejednakost slijedi iz Teorema 2.2. Druga nejednakost se dobije

iz zakljuka da se maksimalan broj bridova postie ako se G sastoji od Kn-k+1 i
k-1 izoliranih vrhova, [4], st. 27.
Korolar 2.1 Svaki jednostavni graf s n vrhova koji ima vie od (n1)(n2) /2
bridova je povezan.
Dokaz. Ako takav graf ne bi bio povezan, imao bi barem dvije komponente
povezanosti i po Teoremu 2.3 bi mogao imati najvie (n1)(n2)/2 bridova,
to je suprotno pretpostavci. Dakle, takav graf je nuno povezan.
Ustanovili smo da je n-1 najmanje bridova koji treba imati jednostavni graf
da bi bio povezan. Prirodno se postavlja novo pitanje: Koliko se najmanje
bridova (ili vrhova) mora ukloniti u povezanom grafu da bi se dobio
nepovezani graf?
Traeni broj bridova sigurno nije vei od najmanjeg stupnja vrhova zadanog
grafa. Naime, da bi se dobio izolirani vrh, a time i nepovezan graf, dovoljno je
ukloniti sve bridove incidentne s vrhom najmanjeg stupnja. U primjenama,
ovo razmiljanje bi odgovaralo na praktina pitanja kao to je recimo, koliko
kanala istovremeno moemo iskljuiti iz komunikacijske mree (iz prometne
mree u nekom gradu), a da se ne napravi potpuni prekid u prometu.
Definicija 2.3 Rastavljajui skup (eng. disconnecting set) ili bridni rez
povezanog grafa G je skup bridova ijim uklanjanjem G postaje nepovezan.
18
Za bridni rez kaemo da je minimalan ako nijedan njegov pravi podskup nije
bridni rez. Ako bridni rez sadri tono jedan brida, onda taj brid nazivamo
most ili rezni brid. 3
Prethodna definicija prirodno se moe proiriti i na nepovezane grafove.

Bridni rez grafa G je skup bridova od G ijim se uklanjanjem poveava broj
komponenti povezanosti grafa G.
Primjer:
Za graf na slici:
B1 = {e1, e2, e8} i B2 = { e3, e6, e7, e8 } su primjeri bridnog reza, a B3 = { e1, e3,
e8} nije bridni rez;
B1 nije minimalan (jer je i njegov podskup {e1, e2} bridni rez), dok B2 jeste
minimalan.
Definicija 2.4 Za povezani graf G definiramo bridnu povezanost (G) kao

veliinu najmanjeg minimalnog bridnog reza. Takoer kaemo da je G k-
bridno povezan za k(G).
Naglasimo, ako za neki graf G kaemo da je k-bridno povezan, to znai da se

uklanjanjem bilo kojih k1 bridova grafa G broj komponenti povezanosti
nee poveati.
Analogno uklanjanju bridova mogu se uklanjati i vrhovi, pri emu, kao to je
reeno, ukloniti vrh iz grafa podrazumijeva uklanjanje tog vrha i svih bridova
incidentnih s tim vrhom.
Definicija 2.5 Separirajui skup (eng. separating set) ili vrni rez
povezanog grafa G je skup vrhova od G ijim uklanjanjem G postaje
nepovezan. Rezni vrh je onaj vrh ijim uklanjanjem graf postaje nepovezan.
3
U literaturi nisu sasvim ujednaene terminologija i oznake vezane uz pojmove iz definicija 2.3 do 2.5 pa je
potrebno obratiti pozornost na mogue nejasnoe.
19
Vrna povezanost (G) je veliina najmanjeg rastavljajueg skupa vrhova u

grafu G. Za k(G) kaemo da je G k-povezan graf.
Pokae se da je graf k-povezan ako se svaka njegova dva vrha mogu povezati
s barem k unutarnje disjunktnih putova (nikoja dva puta nemaju ni jedan
zajedniki vrh osim poetnog i zavrnog). Vidjeti [2], st. 289.
Primjer:
(G)=1, (G)=1.
2.2 Eulerovski grafovi
Sjetimo se problema knigsberkih mostova.
Pitanje je bilo: Moe li se proetati gradom tako da se preko svakog od

mostova pree tono jedanput i vrati na polaznu poziciju?
Slika 3.1. Shema knigsberkih mostova
Trai se zatvorena staza koja prolazi svim bridovima zadanog grafa!
Pokazuje se da je postojanje takve staze vano strukturalno svojstvo grafa.
Definicija 2.6 Za povezani graf G kaemo da je eulerovski ili Eulerov ako

u njemu postoji zatvorena staza koja sadri svaki brid grafa G. Takvu stazu
nazivamo Eulerova tura. Openito, staza koja sadre svaki brid grafa naziva
se Eulerova staza. Neeulerovski graf je skoro eulerovski (semi-eulerovski),
ako ima stazu koja sadri svaki brid od G..
20
Primjer:
G1 G2 G3
Graf G1 je eulerovski, graf G2 skoro eulerovski, a G3 nije ni jedno ni drugo,

tj. ne postoji staza koja prolazi svakim njegovim bridom.
Lema 2.1 Ako svaki vrh grafa G ima stupanj najmanje 2, onda G sadri
ciklus.
Dokaz. Tvrdnja oito vrijedi ako G ima petlji ili viestrukih bridova.
Pretpostavimo da je G jednostavni graf. Neka je v neki vrh grafa G.
Konstruiramo etnju v v1 v2 , induktivno birajui v1 kao susjeda
od v, te zatim za svaki i birajui vi+1 kao susjeda od vi razliitog od vi-1 . Takav
izbor niza vrhova { vi } je mogu jer je stupanj svakog vrha barem 2. Obzirom
da je skup vrhova grafa G konaan, u nekome koraku emo morati izabrati
ve ranije izabrani vrh. Ako je vk prvi takav, onda slijed vrhova izmeu dva
pojavljivanja vrha vk u naoj etnji ini ciklus.
Teorem 2.4 (Euler, 1736.) Povezani graf G je eulerovski ako i samo ako je
stupanj svakog njegovog vrha paran.
Dokaz. Neka je P eulerovska tura u eulerovskom grafu G. Prolaskom nekim

vrhom, staza P uveava stupanj tog vrha za 2 (stazom se jednim bridom u
vrh doe, a drugim bridom iz vrha ode). Budui P sadri svaki brid grafa to
prolazi svakim vrhom pa svaki vrh mora imati stupanj koji je viekratnik
broja 2, dakle paran broj.
Obrnuti smjer dokazat emo matematikom indukcijom po broju bridova m
grafa G. Neka je stupanj svakog vrha u G paran. Kako je G povezan, to je
stupanj svakog vrha najmanje 2. Prema Lemi 2.1, G sadri neki ciklus C.
Ako C sadri svaki brid grafa G, tvrdnja je dokazana. Ako ne sadri, onda iz
grafa G uklonimo sve bridove ukljuene u ciklus C. Tako dobijemo novi
21
(mogue nepovezan) graf H, s manje bridova nego je imao G, no i dalje sa

svojstvom da je svaki vrh od H parnog stupnja. Po induktivnoj pretpostavci
svaka komponenta povezanosti grafa H ima eulerovsku turu. Budui svaka
komponenta od H ima zajedniki vrh sa C, eulerovsku turu za G dobivamo
slijedei vrhove iz C dok ne doemo do neizoliranog vrha od H, zatim
prijeemo eulerovsku turu te komponente povezanosti, pa nastavimo po
ciklusu C, i tako dalje.
Jasno je da emo se na kraju vratiti u vrh ciklusa C iz kojeg smo krenuli, te
dobiti eulerovsku turu za cijeli graf G.
to je sa etnjom Knigsbergom?
Iz dokaza Teorema 2.4 imamo neposredno sljedei zakljuak.
Korolar 2.2 Povezani graf je eulerovski ako i samo ako se njegov skup
bridova moe rastaviti u disjunktnu uniju ciklusa.
Analogno dokazu Eulerovog teorema lako moemo dobiti ekvivalentan

rezultat za skoro eulerovske grafove.
Korolar 2.3 Povezani graf je skoro eulerovski ako i samo ako ima tono dva
vrha neparnog stupnja.
Jasno je da e u ovom sluaju nezatvorena staza koja sadri svaki brid grafa
imati poetak u jednom vrhu neparnog stupnja i zavretak u onom drugom,
a svi ostali vrhovi su parnog stupnja.
Zadatak. Za koje n je potpuni graf Kn, n 3, eulerovski? Pokuati graf K5

rastaviti u disjunktnu uniju ciklusa.
Dakle, imamo jednostavan kriterij za odrediti je li graf eulerovski (Teorem

2.4). Kako neposredno nai odnosno konstruirati neku eulerovsku turu?
Teorem 2.5 (Fleuryev algoritam) Neka je G eulerovski graf. Tada je

sljedea konstrukcija uvijek mogua i dovodi do eulerovske ture u G.
Zapoeti u bilo kojem vrhu u i proi vrhovima u bilo kojem poretku, pazei
pri tome samo na sljedea pravila:
22
(i) ukloniti bridove kojima se prolo, a ako nakon toga neki vrh ostane
izoliran, ukloniti i njega.
(ii) prijei mostom samo ako nema druge mogunosti.
Za ilustraciju provesti algoritam za potpuni bipartitni graf K2,4. to je sa K2,3 ?
Dokaz. Pokaimo najprije da je algoritam u svakom koraku provediv.

Pretpostavimo da smo zapoeli algoritam, odnosno konstrukciju eulerovske
zatvorene staze, u vrhu u i doli do vrha v. Ako je vu, onda je podgraf H
nastao nakon svih prethodnih brisanja povezan i sadri samo dva vrha,
upravo u i v, koji su neparnog stupnja. Uz potivanje pravila algoritma
uklanjanje sljedeeg brida ne rastavlja graf H, odnosno vrh v je incidentan s
najvie jednim mostom. Naime, ako ne bi bilo tako, onda bi postojao most
vw takav da jedna komponenta povezanosti K grafa H-vw sadri vrh w i ne
sadri u.
Kako bi vrh w nakon prolaska mostom vw imao neparni stupanj u K, to bi i

neki drugi vrh iz komponente K morao imati neparni stupanj (jer je broj
vrhova neparnog stupnja u svakom jednostavnom povezanom grafu paran!),
suprotno pretpostavci da je u koji ne pripada K jedini takav. U sluaju v = u,
ako nema neprijeenih bridova postupak je gotov. Inae se nastavlja (po istoj
proceduri) na podgrafu H, koji sada ima sve vrhove parnog stupnja.
Jasno je da ovaj postupak prolazi sve bridove, tj. vodi do eulerovske ture.
Zaista, kada upotrijebimo zadnji brid incidentan s vrhom u ne moe ostati
23
neprijeenih bridova grafa G jer bi u tom sluaju brisanje nekog ranije

prijeenog brida rastavilo graf, to je suprotno zahtjevu (ii).
2.3 Hamiltonovski grafovi
U prethodnoj toki razmatrali smo grafove koji sadre zatvorenu stazu koja
prolazi svakim bridom grafa tono jedanput. Bit e zanimljivo promotriti
zatvorene staze koje svakim vrhom grafa prolaze tono jedanput. Takve staze
su zatvoreni putovi, dakle ciklusi.
Definicija 2.7 Ciklus koji sadri svaki vrh grafa nazivamo Hamiltonovim
ili hamiltonovskim ciklusom u tom grafu. Graf koji ima Hamiltonov ciklus
nazivamo Hamiltonov ili hamiltonovski graf.
Nehamiltonovski graf u kojem postoji hamiltonovski put, tj. put koji sadri
svaki njegov vrh nazivamo skoro hamiltonovski graf.
Utvrditi da je neki graf s n vrhova hamiltonovski moemo tako da u njemu

naemo ciklus duljine n. Meutim, takva pretraga je naelno jako zahtjevna,
budui bi trebalo za sve permutacije skupa od n vrhova grafa (njih n!)
provjeriti odreuje li koja od njih ba hamiltonovski ciklus
Primjer : Hamiltonov, skoro Hamiltonov i ne Hamiltonov graf:
Zadatak. Koji od grafova K5, K2,3, W6, Q3 su hamiltonovski?
Obzirom na opsenost potrebne pretrage grafa postavlja se prirodno pitanje

nalaenja nunih i dovoljnih uvjeta da povezani graf bude hamiltonovski. To
vano pitanje je do danas otvoreno, odnosno nisu poznati openiti
24
strukturalni uvjeti koji bi bili ekvivalentni postojanju hamiltonovskog ciklusa u

grafu.
Ipak, lako zakljuujemo primjerice da je potpuni graf s n 3 vrhova uvijek
hamiltonovski. Naime, kako su svaka dva vrha susjedna, moemo vrhove
obii u bilo kojem poretku, pazei da proemo svaki od n vrhova tono
jedanput i vratimo se na poetak. Drugaije reeno, ovdje svaka permutacija
skupa od n vrhova odreuje ciklus. Ako potpunom grafu Kn (n 4) uklonimo
jedan brid, on e i dalje biti hamiltonovski. Nastavimo li s uklanjanjem
bridova, u nekom koraku vie neemo moi sa sigurnou tvrditi da je
nastali graf hamiltonovski. S druge strane, imamo li hamiltonovski graf,
jasno je da se dodavanjem bridova svojstvo hamiltonijalnosti nee izgubiti.
Intuitivno, u zadanom grafu je izvjesnije postojanje hamiltonovskog ciklusa
ako imamo dovoljno bridova. O ovomu preciznije govori sljedei teorem.
Teorem 2.6 (Ore, 1960.) Neka je G jednostavni graf s n vrhova, n 3. Ako

za svaki par nesusjednih vrhova v i w grafa G vrijedi deg(v) + deg(w) n,
onda je G Hamiltonov graf.
Dokaz. Pretpostavimo da tvrdnja ne vrijedi odnosno da postoji graf koji

zadovoljava uvjet iz teorema i nije Hamiltonov. Neka je G maksimalan graf s
tim svojstvima, tj. graf koji dodavanjem bilo kojeg brida postaje Hamiltonov.
(Ukoliko graf u navedenom smislu nije maksimalan, dodajemo bridove dok
ne postane, to nee naruiti svojstvo da je suma stupnjeva nesusjednih
vrhova najmanje n.) Kako G nije Hamiltonov, sigurno nije potpuni graf pa
postoje neka dva vrha x i y u G koji nisu susjedni.
Zato to je G maksimalan, dodavanjem brida e ={x,y} dobije se Hamiltonov
graf G+e iji pripadni Hamiltonov ciklus mora sadravati e. Stoga G svakako
sadri Hamiltonov put x =v1 e2 v2 vn =y. Neka je A skup svih sx vrhova koji
su susjedni vrhu x, i neka je B = {vi : vi1 je susjedni vrhu y}.
Kako je|B| jednak stupnju sy od y, slijedi |A|+|B|= sx+sy n. S druge
strane, budui x nije iz AB, to je|AB| n 1. Moemo zakljuiti da je
|AB| 1 pa postoji i takav da je vi A B. Sada moemo u G konstruirati
25
Hamiltonov ciklus kreui od x: x=v1 v2 vi1 vn vn1 vi v1=x,

to je suprotno pretpostavci da takav ne postoji.
Poznati Diracov teorem jednostavna je posljedica Oreovog teorema i daje

neto jai uvjet na stupnjeve vrhova.
Teorem 2.7 (Dirac, 1952.) Ako je G jednostavni graf s n (n 3) vrhova, te

ako je deg(v) n/2 za svaki vrh v iz G, onda je G hamiltonovski.
Dokaz. Izravno moemo primijeniti Oreov teorem, budui je nejednakost iz

Oreovog teorema sigurno ispunjena: deg(v) + deg(w) n/2 + n/2 = n.
Propozicija 2.2 Bipartitni graf koji ima neparan broj vrhova nije
hamiltonovski.
Dokaz. Dodavanjem bridova nee se pokvariti svojstvo hamiltonijalnosti, pa

ako dokaemo da nijedan potpuni bipartitni grafov s neparnim brojem
vrhova nije hamiltonovski, onda nije ni bilo koji bipartitni grafove s
neparnim brojem vrhova, kao njegov podgraf.
Ako je broj vrhova grafa Kr,s neparan, onda je nuno rs. Kako su vrhovi
grafa Kr,s podijeljeni u skupove A i B tako da svaki brid spaja neki vrh iz A s
nekim iz B, onda svaki ciklus sadri jednak broj vrhova iz A kao i iz B. Ako je
ciklus hamiltonovski, morao bi proi svim vrhovima pa bi moralo biti
|A|=|B|, to je u kontradikciji s uvjetom rs. Dakle, hamiltonovski ciklus
ne postojati u Kr,s s neparnim brojem vrhova pa je tvrdnja dokazana i za
svaki bipartitni graf s neparnim brojem vrhova.
Zadatak. Je li Petersenov graf hamiltonovski? Je li skoro hamiltonovski?
Rjeavanje. Vidimo da nijedan od prethodnih tvrdnji ne daje odgovor na
26
ova pitanja. Kao jedan nain rjeavanja ovakvog zadatka namee se

eksplicitna konstrukcija hamiltonovskog ciklusa (odnosno hamiltonovskog
puta) ili iscrpna pretraga koja bi dala negativno rjeenje.
Ovakav pristup rjeavanju slinih problema openito zahtjeva pronalaenje
odgovarajuih algoritama, programiranje i upotrebu raunala.
Rezultat pretrage e biti zakljuak: Petersenov graf nije hamiltonovski, ali jest
skoro hamiltonovski.
Potvrditi drugu tvrdnju nije prezahtjevno. Naite barem jedan njegov hamiltonovski
put!
Stari problem, prouavan najprije za razonodu, je problem skakaa na

ahovskoj ploi (Knight's Tour Problem). Traio se odgovor na pitanje postoji li
put kojim skaka moe posjetiti svako polje ahovske ploe tono jedanput
polazei s proizvoljnog polja i kreui se prema ahovskom pravilima.
Problem se moe modelirati pomou grafova. ahovskoj ploi pridruimo graf
tako da svakom polju ahovske ploe odgovara jedan vrh grafa, pri emu su
vrhovi susjedni ako skaka moe u jednom potezu prei iz jednog polja na
drugo.
Poetno pitanje, postoji li traeni skakaev obilazak svih polja ahovske
ploe, sada je ekvivalentan pitanju je li pridrueni graf skoro hamiltonovski.
Poopeno pitanje za plou veliine mn, mn, u terminima teorije grafova je:
Za danu veliinu ploe, postoji li na pridruenom grafu hamiltonovski
skakaev" put?
Odgovor je za standardnu plou 8x8 potvrdan, (Euler 1759.).
Eulerov primjer skakaevog puta
27
Postojanje Hamiltonovog ciklusa u pridruenom grafu odgovara zahtjevu da

skakaev obilazak zavri povratkom na poetno polje, odnosno postojanju
zatvorenog skakaevog obilaska.
Zadatak. Dokazati da ne postoji zatvoreni skakaev obilazak za kvadratne

ahovske ploe mm, m neparan.
Rjeenje. Graf na opisani nain pridruen ahovskoj ploi je bipartitan jer

skaka u svakom potezu mijenja boju polja, odnosno svaki brid ima jedan
bijeli jedan crni vrh. Ako je zadana ploa reda m=2k1, onda je ukupni
broj polja (2k1)2 neparan (kvadrat neparnog broja je neparan). Prema
Propoziciji 2.1 bipartitan graf s neparnim brojem vrhova ne moe imati
Hamiltonov ciklus odnosno ne postoji zatvoreni skakaev obilazak takve
ploe.
28
3. Stabla
Karakterizacija i svojstva stabala
Stabla imaju vanu ulogu u analizi strukture grafa. Stabla su u neku ruku
najjednostavniji grafovi i karakteriziraju ih mnoga svojstva koja ne vrijede za
povezani graf openito.
Definicija 3.1 uma je svaki graf bez ciklusa. Stablo je povezan graf bez
ciklusa, tj. povezana uma.
Propozicija 3.1 Svako stablo koje ima najmanje jedan brid, ima barem 2
vrha iji je stupanj jednak 1.
Dokaz. Neka je P =(v1,v2,v3....vm) put maksimalne duljine u stablu T.

Pretpostavimo da jedan od njegova dva krajnja vrha, recimo v1, ima stupanj
vei od 1. Tada je v1 incidentan sa vrhom v2 puta P i takoer sa jo jednim
vrhom w. Ukoliko je w razliit od svih vrhova vi (Slika 3.1 a ), onda bi se P
mogao produljiti to je suprotno injenici da je P put maksimalne duljine.
Ukoliko je w jedan od vrhova vi na putu P (Slika 3.1 b ), onda bi svojstvo da
stablo T nema ciklusa bilo narueno. Zbog toga, oba krajnja vrha puta P u
stablu T moraju imati stupanj 1.
29
Slika 3.1
Propozicija 3.2 Svako stablo sa n vrhova sadri tono n-1 bridova
Dokaz. Koristimo indukciju po n. Tvrdnja vrijedi za n=1 jer je stablo s jednim

vrhom trivijalan graf i nema bridova. Pretpostavimo za neki k1 da svako
stablo s k vrhova ima tono k -1 bridova. Neka je T bilo koje stablo s k+1
vrhova. Prema Propoziciji 3.1, T sadri vrh stupnja 1, recimo v. Tada graf Tv
ne sadri ciklus, jer brisanjem brida u grafu koji nema cikluse ne moe
nastati ciklus. Takoer, T-v je povezani graf, jer vrh v ima stupanj 1 u T.
Stoga je T-v stablo sa k vrhova te po pretpostavci indukcije ima k-1 bridova.
Ali, budui je deg(v)=1, T-v ima jedan brid manje nego T. Znai stablo T s k+1
vrhova ima k bridova. Tvrdnja je dokazana.
Korolar 3.1 uma G s n vrhova ima n-c(G) bridova, gdje c(G) oznaava broj
komponenti grafa G.
Dokaz. Primijeniti Propoziciju 3.2 na svaku komponentu od G.
Korolar 3.2 Svaki graf G koji ima n vrhova ima barem n-c(G) bridova.
30
Dokaz. Ako nekom ciklusu grafa G uklonimo jedan od njegovih bridova, broj
komponenata se nee poveati (ciklus sadri dva puta izmeu svaka svoja
dva vrha). Ponavljanjem ovog postupka dobivamo graf G^, koji ne sadri
nijedan ciklus i c(G^) = c(G). Po Korolaru 3.1 graf G^ ima n- c(G^) bridova jer
je G^ uma. Broj bridova grafa G vrijedi |E(G)| |E(G^)|= n- c(G^)= n-c(G).
Dakle, |E(G)| n-c(G).
Postoje brojne karakterizacije stabala koje na razliite naine

pridonose razumijevanju strukture grafa. Sljedei teorem daje neke od njih
koje se pokazuju posebno korisnim.
Teorem 3.1 Neka je T graf sa n vrhova. Onda su sljedee tvrdnje

ekvivalentne:
1. T je stablo.
2. T ne sadri ciklus i ima n-1 bridova.
3. T je povezan i ima n-1 bridova.
4. T je povezan i svaki njegov brid je rezni brid.
5. Svaka 2 vrha od T su povezana tono jednim putom.
6. T ne sadri cikluse, i za svaki novi brid e, graf T+e ima tono jedan
ciklus.
Dokaz.
Ako je n=1, onda su svih 6 tvrdnji trivijalne. Zato pretpostavimo da je n2.
12 : Prema Definiciji 3.1 i Propoziciji 3.2.
23 : Pretpostavimo da T ima k komponenata. Onda po Korolaru 3.3, uma
T ima n-k bridova. Stoga je k=1.
34 : Neka je T povezani graf s n-1 bridova i e brid od T. Budui T-e ima n-2
bridova, Korolar 3.4 povlai n-2 n-c(T-e), odnosno c(T-e)2. Dakle e je rezni
brid grafa T.
45 : Pretpostavimo suprotno, da je tvrdnja 4 istinita i da su x i y dva vrha
u T koji su povezani putovima P1 i P2. Neka u bude prvi vrh u kojem se ova
dva puta razilaze (ovaj vrh moe biti i x), i neka v bude prvi vrh u kojem se
putovi ponovno spajaju (Slika 3.2). Tada ova dva (u,v) puta zajedno tvore
ciklus i bilo koji brid u ovom ciklusu nee biti rezni brid, to je u suprotnosti
s tvrdnjom pod 4. Dakle putovi P1 i P2 se podudaraju.
31
P1 P2
P1
u v y
x P2 P1
P2
Slika 3.2
56 : Ako bi u grafu T postojao ciklus, onda bi izmeu bilo koja dva vrha
ciklusa postojala dva razliita puta, suprotno tvrdnji 5. Nadalje, dodavanjem
novog brida e u grafu T bi nastao ciklus, jer su krajevi brida e, recimo u i v,
ve povezani putom u T. Ostaje pokazati da je nastali ciklus jedinstven.
Pretpostavimo da su stvorena dva ciklusa. Tada bi oba ciklusa sadravala
brid e te bi ova dva ciklusa odreivala dva razliita puta izmeu vrhova u i
v, to je u suprotnosti sa tvrdnjom 5.
61 : Koristimo kontradikciju, pretpostavimo da T nije povezan. Tada
dodavanje brida koji spaja vrh jedne komponente s vrhom u nekoj drugoj
komponenti ne bi stvorilo ciklus, to je suprotno tvrdnji 6.
Uzmemo li u obzir Teorem 2.2 moemo rei da je stablo najmanji povezan
graf reda n.
Ako uoenom ciklusu grafa G uklonimo jedan brid dobiveni graf je i
dalje povezan. Ponavljanjem ovoga postupka na novom grafu dolazimo do
povezanog grafa bez ciklusa, odnosno stabla koje sadri sve vrhove grafa G.
Definicija 3.2 Graf dobiven iz grafa G opisanim postupkom nazivamo

razapinjuim stabloom grafa G. Openitije, ukoliko je G proizvoljni graf s n
vrhova, m bridova i k komponenata, onda primjenom navedenog postupka
na svaku komponentu od G dobijemo graf koji se naziva razapinjuom
umom grafa G.
Ukupni broj (G) bridova uklonjenih u navedenom postupku je cikliki

rang grafa G. Neka (G) oznaava broj bridova u razapinjuoj umi grafa G.
Uoimo da je (G) = m-n+k, (G) = n-k i (G) + (G) = m .
32
Primjer grafa i jednog razapinjueg stabla prikazuje Slika 3.3.
v w v w
e6
e3 e3
e1 e1
e8 e4 e4
e2 e2
e5 e7
x y z x y z
Slika 3.3
Teorem 3.2 Ako je T bilo koja razapinjua uma grafa G onda:

1) svaki bridni rez u G ima zajedniki brid s T;
2) svaki ciklus od G ima brid iz skupa E(G) \E(T).
Dokaz. Komplement razapinjue ume T (ne nuno jednostavne) grafa G je

graf koji se dobije iz G uklanjanjem bridova od T.
1) Neka je C* bridni rez od G, ije brisanje dijeli barem jednu komponentu
od G na dva podgrafa H i K. Budui da je T razapinjua uma grafa G, T
mora sadravati brid koji spaja neki vrh iz H s jednim vrhom u K, i ovaj brid
je traeni zajedniki brid
2) Neka je C ciklus od G koji nema zajedniki brid sa komplementom od T.
Tada C mora biti sadran u T, to je kontradikcija.
Prebrojavanje stabala
Prebrojavanje grafova se svodi na rjeavanje pitanja broja neizomorfnih

grafova sa zadanim svojstvima, tema koju je jo 1850-ih godina inicirao
slavni britanski matematiar Arthur Cayley (1821 1895) vezano uz
problem broja izomera zasienih ugljikovodika CnH2n+2.
Ovdje emo prvenstveno govoriti o broju oznaenih stabala s danim brojem
vrhova.
33
Primjer: Na Slici 3.4 prikazana su tri naina oznaavanja jednog stabla s 4

vrha. Prva dva prikazuju meusobno izomorfne ili isto oznaene grafove.
Oito obrnuti redoslijed bilo kojeg oznaavanja ovog grafa ne rezultira novim
oznaenim grafom. Tree oznaeno stablo nije izomorfno s prethodna dva
(razlika u stupnju vrha 3). Na ovaj nain emo zakljuiti da je ukupan broj
razliitih oznaavanja ovog stabala jednak (4!)/2 = 12.
1 2 3 4 4 3 2 1
1 2 4 3
Slika 3.4
Stablo na Slici 3.5 ima 4 razliita oznaavanja, jer se sredinji vrh moe
oznaiti na etiri naina i svakim je odreeno po jedno oznaavanje stabla.
Stoga, kako nema neoznaenih stabala s 4 vrha osim prikazana dva, ukupan
broj neizomorfnih oznaenih stabala sa 4 vrha je12 + 4 = 16.
Slika 3.5
Analogno, uz malo vie truda, bismo doli do rezultata da je ukupno 3

neizomorfna stabla s 5 vrhova mogue oznaiti na 125 naina.
Teorem 3.3 (Cayley,1889.). Postoji nn-2 neizomorfnih oznaenih stabala sa n

vrhova.
Dokaz. Brojni su dokazi ove tvrdne, vidjeti primjerice [2], st. 266-268 ili [4],
st. 48.
34
Korolar 3.3 Broj razapinjuih stabala od Kn je nn-2 .
Dokaz. Svakom stablu sa n vrhova odgovara jedinstveno razapinjue stablo

od Kn. Obratno, svako razapinjue stablo od Kn vodi jedinstvenom
oznaenom stablu s n vrhova.
Posebno je koristan sljedei teorem o broju razapinjuih stabala u bilo

kojem povezanom jednostavnom grafu. Navodimo ga bez dokaza, [4], st. 50.
Neto drugaija formulacija je u [2], st. 268.
Teorem 3.4 Neka je G jednostavni povezani graf sa skupom vrhova

{v1 , v 2 ,..., v n } i neka je M = (mij ) nxn matrica u kojoj je mii=deg(vi), mij =-1 ako
su vi i v j susjedni, mij = 0 ako nisu susjedni. Onda je broj razapinjuih
stabala za G jednak kofaktoru C ij bilo kojeg elementa iz M.
-Podsjetimo, C ij = (1) i + j M ij , M ij je determinanta matrice koja se dobije

uklanjajui i-ti redak i j-ti stupac iz matrice M.
Rjeavanje problema vezanih uz primjenu grafova svodi se esto na

konstrukciju (rast) razapinjuih stabala ili pretraivanje stabala. Razvijeni su
razliiti algoritmi u potrazi za najboljim tehnikama provoenja takvih
procedura.
35
4. Planarni grafovi
Govorei o planarnosti, odnosno smjetavanju grafova u plohu, ulazimo u

topoloki aspekt teorije grafova, koji e ovdje biti minimalno dotaknut bez
insistiranja na strogosti. Vie od toga zahtjevalo bi ire i detaljnije izlaganje s
uvoenjem znatno sloenijih pojmova, to bi prelazilo zadane okvire ovog
teksta.
Planarni graf je graf koji se moe nacrtati (smjestiti) u ravnini tako da se

njegovi bridovi sijeku samo u vrhovima. Graf koji je tako smjeten u ravninu
nazivamo ravninskim grafom, ravninskim prikazom planarnog grafa ili
crteom planarnog grafa .
Primjer: Na slici su tri prikaza grafa K4. Drugi i trei dokazuju da je to

planarni graf.
Dva ravninska prikaza grafa K4 na prethodnoj slici upuuju na pitanje moe

li se svaki planarni graf nacrtati u ravnini tako da svaki brid bude
predstavljen dijelom pravca.
36
Petlje i viestruki bridovi oito se ne mogu prikazati dijelom pravca.

Pokazano je (neovisno I.Fry 1948. i K.Wagner 1936.) da jednostavan
planarni graf ima ravninski prikaz kojemu su svi bridovi dijelovi pravca (i ne
sijeku se osim u vrhovima).
Mijenja li dodavanje/uklanjanje petlji ili viestrukih bridova (ne)planarnost

grafa?
Primjer: Grafovi K3,3 i K5 su neplanarni.

Dokaz se moe provesti konstrukcijski, pokuavajui pronai njihov prikaz u
ravnini. Pokuajte! Kasnije emo neplanarnost grafova K3,3 i K5 dokazati na
drugaiji nain.
K3,3
K5
Grafovi K3,3 i K5 su poznati kao Kuratowski grafovi, nazvani prema poljskom

matematiaru Kazimierzu Kuratowskom (1896-1980).
Vidjet emo da K3,3 i K5 daju temeljnu karakterizaciju (ne)planarnih

grafova. Oito je da je svaki podgraf planarnog grafa takoer planaran, a
svaki graf s neplanarnim podgrafom mora biti neplanaran. Odavde slijedi da
je svaki graf iji su K3,3 i K5 podgrafovi neplanaran. tovie, pokazat e se da
svaki neplanarni graf mora za podgraf imati jedan od ova dva grafa.
37
Definicija 4.1 Dva grafa su homeomorfna ako se oba mogu dobiti iz istog
grafa umetanjem novih vrhova stupnja 2 u njegove bridove (dijeljenjem
brida na 2 ili vie bridova umetanjem vrhova).
Primjer.
Bilo koja dva ciklika grafa su homeomorfna!
Sjetimo se Definicije 1.4 : Graf G je kontrahtibilan na graf H ako iz G moemo

dobiti H uzastopnom kontrakcijom bridova od G.
Primjer.
Sljedei dva teorema daje nuan i dovoljan uvjet planarnosti grafa. Njihovi
dokazi su zahtjevni i opirni. Za detalje vidjeti [2], st. 320 i [4], st. 62-63.
Teorem 4.1 (Kuratowski, 1930) Graf je planaran ako i samo ako ne sadri
podgraf homeomorfan grafu K3,3 ili K5.
Primjer. Provjeriti je li graf s donje slike planaran?
Teorem 4.2 Graf je planaran ako i samo ako ne sadri podgraf kontrahti-
bilan na graf K3,3 ili K5.
38
Bilo koji ravnski grafa G dijeli skup toaka ravnine koje ne pripadaju tome
grafu u disjunktna podruja koja nazivamo strane (faces) grafa. Strana je
incidentna s vrhom ili bridom ako oni pripadaju njenom rubu.
Primjer.
Grafovi na prethodnoj slici imaju 8 odnosno 4 strane, pri emu je u oba

sluaja strana f4 neomeena i naziva se vanjska strana.
Planarni graf G se moe nacrtati tako da bilo koja od njegovih strana bude
vanjska. Intuitivno, dovoljno je preslikati graf na povrinu sfere tako da
sjeverni pol (toka projekcije) lei unutar odabrane strane, a zatim
projicirati graf (stereografskom projekcijom) na ravninu koja dodiruje sferu u
junom polu.
Ovo je crte desnog grafa s prethodne slike pri emu je strana f3 izabrana za
vanjsku.
Teorem 4.3 (Euler, 1750.) Neka je G crte (smjetenje) u ravnini povezanog

planarnog grafa i neka n, m i f oznaavaju broj vrhova, bridova i strana grafa
G, redom. Tada vrijedi Eulerova formula
n-m+f=2.
Dokaz. Teorem se moe dokazati indukcijom po broju bridova od G. Ako je

m=0, tada je n=1 (jer je G povezan) i f=1 (vanjska strana). Dakle, teorem
vrijedi za bazu indukcije.
39
Sada pretpostavimo da teorem vrijedi za sve grafove s najvie m-1 bridova i

neka je G graf s m bridova. Ako je G stablo, onda je m=n-1 i f=1, tako da
zaista vrijedi n-m+f=2. Ako G nije stablo, neka je e brid u nekom od ciklusa
grafa G. Tada je G-e povezan planarni graf s n vrhova, m-1 bridova i f-1
strana, pa je prema pretpostavci indukcije n-(m-1)+(f-1)=2. Slijedi opet da je
n-m+f=2, to je i trebalo dokazati.
Formula n-m+f=2 iz prethodnog teorema izvorno se odnosila na poliedre i
daje vezu izmeu broja vrhova, bridova i strana konveksnog poliedra. Na
primjer za kocku vrijedi n=8, m=12, f=6 i n-m+f=2. Neovisno su je otkrili
Euler i Descartes pa je u literaturi esto nalazimo i pod imenom Descartes-
Eulerova poliedarska formula.
Eulerovu formulu moemo poopiti za nepovezane grafove.
Korolar 4.1 Neka je G planarni graf s n vrhova, m bridova, f strana i k

komponenti povezanosti. Tada vrijedi
n-m+f=k+1.
Dokaz. Rezultat slijedi primjenom Eulerove formule na svaku komponentu
povezanosti posebno, pri emu treba paziti da se vanjska strana broji samo
jedanput.
Sada lako dobijemo korisne algebarske rezultate za planarne jednostavne

grafove.
Korolar 4.2
(i) Ako je G povezani jednostavni planarni graf s n3 vrhova i m bridova,
tada vrijedi
m 3n 6 .
(ii) Ako, dodatno, G nema ciklusa duljine 3, onda vrijedi

m 2n 4 .
Dokaz. (i) Moemo pretpostaviti da imamo ravninski prikaz grafa G. Ako graf
nema ciklusa onda se m=n-1 i f=1 pa tvrdnja vrijedi. U ostalim sluajevima
svaku stranu omeuju barem 3 brida, brojanjem bridova svih strana slijedi
3f 2m. Faktor 2 se pojavljuje zato to je svaki brid incidentan s 2 strane.
Rezultat dobivamo kombiniranjem ove nejednakosti s Eulerovom formulom
(primjerice, f dobiven iz Eulerove formule uvrstimo u nejednakost ).
40
(ii) Zakljuuje se na slian nain, osim to je sada nejednakost 3f 2m

zamijenjena sa 4f 2m (svaka strana omeuju barem 4 brida).
Zadatak. Moe li se provjerite pomou Korolara 4.2 je li graf sa sljedee slike

planarni?
Korolara 4.2 daje nuan ali ne i dovoljan uvjet za planarnost pa pomou

njega ne moemo dobiti rezultat. Meutim, vidimo da je graf homeomorfan s
K3,3 pa odgovor slijedi iz Teorema 4.1.
Sada, koristei Korolar 4.2, moemo dokazati ve spomenutu vanu
tvrdnju o grafovima K3,3 i K5.
Korolar 4.3 Grafovi K3,3 i K5 su neplanarni.
Dokaz. Ako je K5 planaran graf, za njega prema Korolaru 4.2 (i) dobijemo
10<9, to je kontradikcija. Ako je K3,3 planaran graf, za njega prema (ii)
vrijedi 9<8, to je opet kontradikcija.
Slian se dokazuje i sljedea tvrdnja koji se pokazuje korisnim primjerice

kad se govori o bojenju grafova.
Korolar 4.4. Svaki jednostavni planarni graf sadri vrh iji je stupanj
najvie 5.
Dokaz. Bez gubitka openitosti moemo pretpostaviti da se radi o povezanom

grafu koji ima barem 3 vrha. Ako bi svaki vrh bio stupnja barem 6, onda, uz
gornju notaciju, imamo 6n 2m, odnosno 3n m. Iz Korolara 4.2 (i)
neposredno slijedi 3n 3n 6, to je kontradikcija.
Spomenut emo jo dvije invarijante grafa vezane uz planarnost.

Presjeni broj (eng. crossing number) cr(G) grafa G je najmanji broj
presijecanja po dvaju bridova grafa koji se mora dogoditi pri crtanju grafa G
41
u ravnini. Debljina (eng. thickness) t(G) grafa G je najmanji broj planarnih

grafova od kojih se moe sloiti graf G.
Presjeni broj bilo kojeg planarnog grafa je 0, dok je cr(K3,3) = cr(K5) = 1.
Debljina je zapravo mjera neplanarnosti grafa. Ona za planarne grafove ima
vrijednost 1, dok je t(K3,3) = t(K5) = 2.
Ovi pojmovi su od znaaja primjerice u elektrotehnici, za konstrukciju i
dizajn integriranih krugova. Tu je vano znati moe li se ip posve realizirati
u ravnini, a ako ne moe, cilj je graf rastaviti u to manje planarnih grafova
(slojeva).
Donja granica za debljinu grafa relativno jednostavno se dobije iz Eulerove
formule i pokazalo se da je to esto upravo vrijednost debljine grafa.
Primjer. Sa slike vidljivo je da je t(K6) = 2.
Pri razmatranju planarnih grafova zanimljivo je obratiti pozornost na

koncept dualnosti.
Definicija 4.2 Ako imamo crte u ravnini grafa G, njegov (geometrijski)

dual G* moemo konstruirati na sljedei nain:
Unutar svake strane f grafa G biramo toku v* - ove toke su vrhovi
grafa G*;
Za svaki brid e grafa G povlaimo crtu e* koja sjee e (ali nijedan drugi
brid iz G) i spaja vrhove v* unutar strana f incidentnih s e ove crte su
bridovi grafa G*.
Primjer.
42
Moe se pokazati da ako je G planaran i povezan graf, onda je i G* planaran i

povezan. Ako je G planaran povezan graf, onda je (G*)* izomorfan sa G (naziv
dual posljedica je ove injenice).
Prpozicija 4.1 Neka je G planaran povezan graf s n vrhova, m bridova i f

strana, i neka njegov geometrijski dual G* ima n* vrhova, m* bridova i f*
strana. Tada je n* = f, m* = m i f* = n.
Dokaz. Prve dvije relacije su direktna posljedica definicije grafa G*. Trea
relacija dobije se supstitucijom prve dvije u Eulerovu formulu, primijenjenu
na G i G*.
Zadatak. Naite duale sljedea dva izomorfna grafa i provjerite jesu li

izomorfni.
Ako su G i H izomorfni planarni grafovi, onda njihovi duali G* i H* ne

moraju biti izomorfni, jer dualni graf ovisi o prikazu originalnog grafa u
ravnini.
Dualni grafovi su korisni jer su mnoga svojstva dualnog grafa u
jednostavnoj vezi sa svojstvima originalnog grafa pa se neki rezultati
razmatranja grafova mogu dokazati ispitivanjem dualnih grafova.
43
Analogno razmatranju smjetanja grafova u ravnini moe se razmatrati

kakve je grafove mogue smjestiti na neku drugu plohu tako da se bridovi
sijeku samo u vrhovima, odnosno koji su grafovi planarni na drugim
plohama.
Grafovi K3,3 i K5 se mogu nacrtati na povrini torusa bez presjeka bridova.
44
5. Bojenje grafova
Ideja o bojenju grafova se prvi put spominje 1852. godine kada je August De
Morgan, profesor na University College London pisao Sir William Rowan
Hamiltonu u Dablin o problemu koji je postavio njegov bivi student Francis
Guthrie. Nakon to je uspio na karti obojiti engleske grofovije sa samo etiri
boje tako da susjedne grofovije budu razliito obojene, Guthrie je postavio
pitanje jesu li etiri boje dovoljne za bojenje na isti nain regija bilo na kojoj
planarnoj karte. Rjeavanje problema etiriju boja bilo je, povijesno gledano,
jedan od najveih poticaja razvoju teorije grafova openito.
Bojenje grafova se razmatra s tri stajalita i obuhvaa bojenje vrhova,
bojenje bridova i bojenje karata.
Bojenje vrhova
Definicija 5.1 k-bojenje vrhova grafa G je preslikavanje f : VG C skupa

vrhova u skup C, gdje je C = {1,,k } ili neki drugi skup kardinalnosi k ije
elementi nazivamo bojama.
Bojenje vrhova grafa je pravilno, ako susjedni vrhovi imaju razliite boje.
Graf G je vrno k-obojiv ako postoji njegovo pravilno k-bojenje vrhova.
Ako je G k-obojiv i nije (k-1)-obojiv kaemo da je G k-kromatski ili da je
kromatski broj od G jednak k i piemo (G) = k.
45
Budui se bojenje vrhova pojavljuje ee od bojenja bridova i bojenja

karata, u literaturi se umjesto bojenje vrhova esto kae samo bojenje,
naravno, ako je to ne umanjuje jasnou dotinog iskaza.
Dakle, graf G je k-obojiv ako se svakom vrhu moe dodijeliti jednu od k
boja, tako da susjedni vrhovi imaju razliite boje. Slika 5.1. prikazuje graf za
koji je (G) = 4, a boje su oznaene slovima grkog alfabeta. Ovaj graf je k-
obojiv za k 4.
Slika 5.1 4-obojiv graf
Prouavanje bojenja vrhova grafova se obino ograniava na

jednostavne grafove. Naime, viestruka susjednost jednakog je znaaja za
bojenje krajeva brida kao i jednostruka, dok graf koji sadri petlju ne
doputa pravilno bojenje (kraj petlje je susjedni samome sebi).
U daljnjem tekstu podrazumijevamo da su grafovi o kojima govorimo
povezani i jednostavni.
Oito je (Kn) = n, pa postoje grafovi proizvoljno velikog kromatskog

broja. S druge strane, (G) = 1 ako i samo ako je G prazan graf i (G) = 2
samo ako je G neprazan bipartitan graf. Svaki cikliki graf s parnim brojem
vrhova je 2-obojiv. Nije poznato koji su sve grafovi 3-kromatski, mada je lako
nai primjere ovakvog grafa. Recimo takvi su cikliki grafovi sa neparnim
brojem vrhova i Petersenov graf.
46
Graf G (G)
nul graf 1
bipartitni graf 2
graf puta Pn 2
stablo T 2
kubni graf Qn 2
ciklus C2n 2
ciklus C2n+1 3
kota W2n 4
kota W2n+1 3
potpuni graf Kn n
Tablica 5.1 Kromatski brojevi za neke standardne familije grafova
Ako graf ima n vrhova tada njegov kromatski broj ne moe biti vei od n,
a ako graf sadri Kr kao podgraf tada njegov kromatski broj ne moe biti
manji od r. Meutim, ovi zakljuci openito nisu od velike pomoi. Imat emo
neto jai zakljuak ako znamo stupnjeve vrhova.
Teorem 5.1.: Ako je G jednostavni graf s najveim stupnjem vrha , onda je

on (+1)-obojiv.
Dokaz: Dokaz provedimo indukcijom po broju vrhova od G. Neka je G

jednostavni graf s n vrhova i najveim stupnjem vrha . Tvrdnja oito vrijedi
za n=1. Ako za n2 iz G uklonimo bilo koji vrh v i njemu incidentne bridove,
tada ostane jednostavni graf sa n-1 vrhova i najveim stupnjem vrha ne
veim od (kao na sljedeoj slici). Po pretpostavci indukcije ovaj graf je
(+1)-obojiv. (+1)-bojenje za G je osiguravamo bojenjem vrha v razliito od
boja susjednih vrhova, najvie njih .
47
Sljedei teorem pojaava tvrdnju prethodnog i poznat je pod nazivom

Brooksov teorem.
Teorem 5.2 (Brooks, 1941.) Neka je G jednostavni povezan graf koji nije
potpuni. Ako je najvei stupanj nekog vrha od G jednak ( 3), tada je G -
obojiv.
Dokaz. Dokaz se provodi indukcijom po broju vrhova; [2], st. 298, [4], st. 86.
Oba prethodna teorema su korisna ako su svi stupnjevi vrhova priblino

jednaki. S druge strane, ako graf ima samo manji brij vrhova velikog
stupnja, onda su ovi teoremi od male koristi. To se dobro vidi za graf K1,s. Po
Brooksovom teoremu on je s-obojiv, a zapravo je 2-obojiv za svaki s. Ne zna
se uinkovit nain izbjegavanja ove situacije, premda postoje tehnike koje
donekle mogu pomoi.
Kada se bojenje ogranii samo na planarne grafove mogu se dobiti
znatno jai rezultati.
Teorem 5.3.: Svaki jednostavni planarni graf je 6-obojiv.
Dokaz: Dokaz je slian dokazu Teorema 5.1. Dokazujemo teorem indukcijom

po broju vrhova. Rezultat je trivijalan za jednostavne planarne grafove s
najvie 6 vrhova. Pretpostavimo sada da je G jednostavni planarni graf koji
ima n 7 vrhova i da su svi jednostavni planarni grafovi sa n-1 vrhova 6-
obojivi. Po Korolaru 4.4. G sadri vrh v stupnja najvie 5. Ako uklonimo vrh
v i njemu incidentne bridove, onda nastaje graf sa n-1 vrhova i on je 6-obojiv
(Slika 5.7.). 6-bojenje grafa G se dobije bojenjem vrha v bojom razliitom od
boja (najvie 5) vrhova susjednih vrhu v.
Slika 5.2 6-bojenje grafa
48
I ovaj rezultat se moe osnaiti, to vodi teoremu 5 boja.
Teorem 5.4.: Svaki jednostavni planarni graf je 5-obojiv.
Dokaz: Dokaz se provodi slino dokazu prethodnog teorema, mada su

pojedinosti kompliciranije. Vidjeti [2], st. 83 ili [4], st. 324.
Prirodno se postavlja pitanje moe li se ovaj rezultat jo osnaiti, a to

vodi do onoga to je dugo bio jedan od najuvenijih nerijeenih problema u
matematici, problemu etiriju boja.
Teorem 5.5 (Teorem etiriju boja) Svaki jednostavni planarni graf je 4-

obojiv.
Prva razmiljanja vezana uz ovu tvrdnje pojavljuje se, kao to smo rekli,
jo 1852. godine. Njen prvi dokaz dali su K. Appel i W. Haken 1976. godine.
Njihov dokaz, za koji im je trebalo nekoliko godina rada i ogromno
raunalno vrijeme, u osnovi je sloeno proirenje ideje u dokazu teorema 5
boja. Meutim, ovaj dokaz nije u potpunosti prihvaen. Naime, ostala je
odreena doza sumnje u njegovu valjanost, uglavnom iz dva razloga:
(i) Dio dokaza Appela i Hakena su proveli pomou raunala i nije ga
mogue runo provjeriti.
(ii) Onaj dio dokaza koji bi se ipak mogao provjeriti runo je neobino
sloen i zahtjevan pa nitko nije uspio provesti potpunu kontrolu tog
dijela.
Ova dva razloga naveli su grupu amerikih matematiara, N.

Robertsona, D. P. Sandersa, P. Seymoura i R. Thomasa, da 1993. godine
pristupe izradi novog dokaza u kojemu su pokuali ukloniti navedene
manjkavosti. Njihov dokaz, na oko 40 stanica, je jednostavniji i znatno krai
od prethodnog, ali takoer je dobiven uz pomo raunala.
Bojenje karata
Najpoznatiji oblik teorema etiriju boja je izjava da se svaka karta moe

obojiti sa samo etiri boje. Na Slici 5.1 prikazana je jedna politika karta
obojena s etiri boje.
49
Slika 5.3 Karta obojena s etiri boje
Za razumijevanje smisla spomenute tvrdnje nuno je definirati to se smatra

pod pojmom karta. Openito, karta na plohi je smjetenje grafa u tu plohu.
Mi emo se ograniiti na planarne grafove, imajui u vidu pojmove iz 4.
Definicija 5.2 Planarna karta je smjeenje planarnog grafa G u ravninu.

k-bojenje karte je preslikavanje f : FC iz skupa strana F grafa G u skup C
kardinalnosti k iji su elementi boje. Bojenje karte je pravilno, ako su za
svaki brid e EG strane incidentne s e razliito obojena. Kromatski broj
karte je najmanji broj boja koje su potrebne za njeno pravilno bojenje.
Primjer:
Slika 5.4 Pravilno 4-bojenje planarne karte
Kaemo da se dvije strana susreu u bridu e ako su obje incidentne s

e. Strana se susree sama sa sobom na bridu e ako etnja du granice
strane mora dva puta proi tim bridom. Ovo e se dogoditi ako graf sadri
50
most. Strana se susree sama sa sobom u vrhu v, ako etnja granicom

strane vie od jednom proe kroz vrh v.
Primjer: Na karti sa Slike 5.5. vidimo da se strana f2 susree sama sa

sobom na jednom bridu. Takoer primijetimo da se strana f1 i f4 susreu u
dva razliita brida.
Karta se ne moe pravilno obojiti ako se neka njena strana susree

sama sa sobom (sadri most). Kao to emo vidjeti, iskljuivanje mostova
ovdje odgovara iskljuivanju petlji kod bojenja vrhova. S druge strane, vrhovi
stupnja 2 odnosno homeomorfne transformacija ne utjeu na obojivost
karata pa ove vrhove pri bojenju moemo eliminirati i svesti sluaj na bojenje
karata bez vrhova stupnja 2. Stoga, kada govorimo o pravilnom bojenju
karata, ima smisla pojam karte ograniiti na grafove koji ne sadre bridne
rezove s jednim ili dva brida te ne sadri vrhove stupnja 1 ili 2. U ovom
smislu, kartu odreuje 3-povezan planarni graf.
Kako bi se pojednostavili neki iskazi i pri tomu izbjegli nesporazumi, u

literaturi se koriste pojmovi k-obojiv(v) u znaenju k-obojivosti u terminima
bojenja vrhova i k-obojiva(f) u znaenju k-obojivosti karta.
Primjer:
Slika 5.6 Primjer karte koja je 3-obojiva(f) i 4-obojiva(v)
51
Sljedei teorem daje nuan i dovoljan uvjet da bi se karta mogla obojiti

dvjema bojama.
Teorem 5.6 Karta G je 2-obojiva(f) ako i samo ako je G Eulerov graf.
Dokaz. Da bi se strane grafa G koje su incidentne s nekim vrhom v mogle

pravilno obojiti s dvije boje njihov broj mora biti paran. Ovo znai da vrh v
mora biti parnog stupnja. Dakle, ako je karta 2-obojiva, svaki vrh je parnog
stupnja pa je prema Teoremu 2.4 graf G nuno Eulerov.
Ako je G Eulerov graf, moemo obojiti njegove srane s dvije boje na
sljedei nain. Odaberemo proizvoljnu stranu F i obojimo je bojom b1
(zelenom). Nacrtajmo krivulje iz toke x u F do toke u svakoj od preostalih
srana, tako da ne prolaze kroz vrhove od G. Ako takva krivulja prolazi preko
parnog broja bridova, obojimo stranu u b1, a u suprotnom u b2 (uto), kao
to je prikazano na Slici 5.7 Ovo bojenje je pravilno i dobro definirano.
Naime, ako spojimo ciklus od dvije takve krivulje on sijee paran broj
bridova grafa G, (to se vidi razmatranjem svih mogunosti konstrukcije
promatranih krivulja obzirom na poloaj vrhove, a posljedica je parnosti
stupnjeva svih vrhova grafa). Dakle, bilo koje dvije krivulje spojnice imaju
istu parnost broja presjeka s bridovima grafa, pa bojenje ne zavisi o
njihovom izboru.
Slika 5.7 2-bojenje Eulerovog grafa
Problem bojenja strana planarne karte moe se pomou geometrijskog

duala (Definicija 4.2) transformirati u problem bojenja vrhova dualnog grafa.
Primjer: Dualni graf karte sa Slike 5.5 prikazan je na Slici 5.8. Dualni vrh vj
odgovara strani f j, gdje je j =1,,5. Vidimo, strana f2 susjedna samoj sebi
dualna je vrhu v2 koji je susjedni sam sebi.
52
Slika 5.8 Dualni graf karte na Slici 5.5
Tvrdnje o bojenju vrhova planarnog grafa moemo "dualizirati" i dobiti

odgovarajue tvrdnje o bojenju karata i obratno, na nai koji se vidi u
sljedeem teoremu.
Teorem 5.7 Neka je G povezan planarni graf bez petlje i neka je G* njegov
geometrijski dual. Tada je G k-obojiv(v) ako i samo ako je G*
k-obojiv(f).
Dokaz: Moemo pretpostaviti da je G jednostavni povezani graf , pa je G*

karta. Ako imamo k-bojenje(v) od G, onda moemo k-obojiti srane od G*, tako
da svaka srana naslijedi boju jedinstvenog vrha kojeg sadri (Slika 5.9).
Nikoje dvije susjedne srane od G* ne mogu imati istu boju, poto su vrhovi
od G koje oni sadre susjedni u G pa su razliito obojeni. Dakle, G* je k-
obojiv(f).
Pretpostavimo sada da imamo k-bojenje(f) od G*. Tada moemo k-obojiti
vrhove od G tako da svaki vrh naslijedi boju srane koja ga sadri. Nikoja dva
susjedna vrha od G nemaju istu boju, zakljuujui slino kao gore. Dakle G
je k-obojiv(v).
Slika 5.9 Ekvivalencija k-obojivosti(v) grafa G

i k-obojivosti(f) njegovog duala G*
53
Korolar 5.1. Kromatski broj karte je jednak kromatskom broju njezinog

dualnog grafa.
Bojenje bridova
Za odreenu vrste problema prirodan model je graf koji ukljuuje bojenje

bridova. Izmeu ovoga i dva prethodna bojenja e biti oitih analogija, ali
bojenje bridova e imati i svoje posebnosti. Vidjet emo takoer da je
pomou koncepta linijskog grafa problem bojenje bridova mogue
transformirati u problem bojenja vrhova.
Definicija 5.3 k-bojenje bridova je preslikavanje f: EG C skupa bridova u

skup C ije elementi nazivamo bojama, gdje je C ={1,,k} ili neki drugi k-
lani skup. Bojenje bridova grafa je pravilno ako su susjedni bridovi
razliito obojeni. Graf G je bridno k-obojiv ako postoji njegovo pravilno k-
bojenje bridova. Bridni kromatski broj '(G) grafa G je najmanji broj
razliitih boja nunih za pravilno bridno bojenje grafa G. Graf G je bridno k-
kromatski, ako je '(G)=k.
Dakle, '(G)=k, ako je graf G bridno k-obojiv, i nije bridno (k-1)-obojiv. Termin
k-bojenje bridova se takoer skrauje u k-obojiv(e).
Viestruki bridovi nemaju znaaja za pravilnim bojenje vrhova grafa pa smo

ih mogli zanemariti, meutim ovo ne vrijedi za pravilno bojenje bridova.
Grafovi s petljom se iskljuuju i u ovom razmatranju. (Zato!)
Primjer: Pravilno bridno 5-bojenje grafa je prikazano na Slici 5.10. Pravilno

bojenje bridova na Slici 5.11 poboljava bojenje sa Slike 5.10 budui da su
upotrijebljene samo 4 boje. Prikazani graf nije bridno 3-obojiv jer sadrava 4
meusobno susjedna brida. Prema tome '(G)=4.
54
Slika 5.10 Graf s pravilnim 5- bridnim bojenjem
Slika 5.11 Pravilno bridno 4-bojenje grafa
Primijetimo da, ako je najvei stupanj nekog vrha u G, tada je '(G) .

Navodimo rezultat, poznat kao Vizingov teorem (za dokaz vidjeti [2], st. 301),
koji daje precizne granice za bridni kromatski broj jednostavnog grafa G.
Teorem 5.8 (Vizing, 1964.) Ako je G jednostavni graf sa najveim stupnjem

nekog vrha , tada je '(G) + 1.
Nije poznato koji grafovi imaju bridni kromatski broj , a koji + 1. U

svakom sluaju, rezultat za pojedini graf nije teko nai. Na primjer, '(Cn) je
2 ili 3, ovisno o tome je li n paran ili neparan. Rezultat za bipartitne grafove
openito daje Knigov teoremom o bridnom kromatskom broju bipartitnih
grafova.
Teorem 5.9 (Knig, 1916.) Ako je G bipartitni graf s najveim stupnjem

vrha tada je '(G) = .
Dokaz: Koristimo indukciju po broju bridova od G i dokazujemo da ako su

svi bridovi osim jednoga obojeni sa najvie boja, onda postoji -bojenje
bridova od G.
Pretpostavimo da su svi bridovi od G obojeni osim brida vw. Tada postoji
barem jedna boja koja se ne pojavljuje kod vrha v i najmanje jedna boja koja
se ne pojavljuje kod vrha w. Ako je ista boja koja se ne pojavljuje kod v i kod
w tada obojimo vw tom bojom. Ako ovo nije sluaj, pretpostavimo da je
boja koja se ne pojavljuje kod v, a boja koja se ne pojavljuje kod w i neka je
55
H povezan podgraf od G, koji se sastoji od vrha v i onih bridova i vrhova od

G koji zajedno s v ine put iji su bridovi naizmjenino obojenih s ili (kao
na sljedeoj slici).
Slika 5.12 Podgraf H bipartitnog grafa G
Kako je G bipartitan, podgraf H ne moe sadravati vrh w, pa moemo

meusobno zamijemiti boje i u ovom podgrafu bez utjecaja na w ili
ostatak bojenja. Brid vw moemo sada obojiti s i tako dovriti bojenje
bridova od G.
Korolar 5.2 '(Kr,s) = max(r, s).
Zakljuimo definiranjem pojma linijskog grafa i transformiranjem bojenja

bridova u bojenje vrhova.
Definicija 5.4 Linijski graf L(G) grafa G je graf (VL(G),EL(G)) takav da je VL(G)
= EG i EL(G) = VG, pri emu su vrhovi iz VL(G ) susjedni ako i sam ako su kao
bridovi grafa G bili susjedni.
Primjer: Linijski graf potpunog grafa K4 je graf oktaedra O3 prikazan na Slici

5.13.
Slika 5.13 Potpuni graf K4 i njegov linijski graf O3
56
Propozicija 5.1 Bridni kromatski broj grafa G jednak je (vrnom)

kromatskom broju njegovog linijskog grafa L(G).
Dokaz: Slijedi neposredno iz definicija linijskog grafa.
Graf G '(G)
graf G s (G)=1 1
put Pn, n 3 2
ciklus C2n 2
ciklus C2n+1 3
bipartitni graf Km,n max {m, n}
stablo T (T)
kubni graf Qn n
kota Wn, n 4 n-1
potpuni graf Kn , n paran n-1
potpuni graf Kn , n neparan n
Tablica 5.2 Bridni kromatski brojevi nekih standardnih grafova
57
6. Usmjereni i teinski grafovi
Definicija 6.1 Usmjereni graf ili digraf (eng. directed graph) D je ureena
trojka D=(V,A,), gdje je V=V(D) neprazan skup ije elemente nazivamo
vrhovima, A=A(D) skup disjunktan s V ije elemente nazivamo lukovima
(eng. arc) i funkcija koja svakom luku a iz A pridruuje ureeni par (u,v),
pri emu u,vV nisu nuno razliiti. Kaemo da je u poetak a v kraj luka
a, da je smjer ili orijentacija luka a od u prema v i koristimo oznaku a=(u,v)
ili a=uv. Digraf skraeno oznaavamo D=(V,A) ili samo D.
Dva ili vie lukova s istim poetkom i krajem su viestruki lukovi, a

luk iji su poetak i kraj identini nazivamo petljom. Jednostavni digraf je
onaj bez viestrukih lukova i petlji.
Pripadajui graf G(D) digrafa D je graf dobiven zamjenom svakog luka
a=(u,v) bridom e={u,v}. Pripadajui digraf D(G) grafa G je digraf dobiven
zamjenom svakog brida e={u,v} s dva suprotno orijentirana luka e1=(u,v),
e2=(v,u).
Mnoge pojmove koje smo susreli kod grafova analogno definiramo za
digrafove. Usmjerena etnja u digrafu D je niz W:=v0e1v1e2,...,ekvk iji
lanovi su naizmjenino vrhovi vi i lukovi ei tako da je poetak od ei vrh vi-1 ,
a kraj mu je vi, i=1,...,k. Broj k je duljina etnje. Kaemo da je v0 poetak, a
vk kraj usmjerene etnje W ili da je to (v0,vk) usmjerena etnja. Usmjerena
58
etnja je zatvorena ako se poetak i kraj podudaraju, tj. ako je v0=vk.

Usmjerenu etnju kojoj su svi lukovi meusobno razliiti nazivamo
usmjerena staza. Usmjereni put je usmjerena staza iji su vrhovi
meusobno razliiti. Usmjereni ciklus je zatvorena usmjerena staza iji su
vrhovi, osim krajnjih, meusobno razliiti.
Digraf D je slabo povezan (skraeno povezan) ako je pripadajui graf
povezan, a jako povezan ako za svaka dva vrha u,vV(D) postoje (u,v) i (v,u)
usmjereni putovi.
Smjer luka na skicama digrafa oznaavamo strelicom koja pokazuje od

poetka prema kraju luka. Na Slici 6.1 je prikazan jedan usmjereni graf, a
na Slici 6.2 njegov pripadajui graf. Uoimo na Slici 6.3 da pripadajui graf
jednostavnog digrafa ne mora bit jednostavan.
Slika 6.1 Slika 6.2
Dva digrafa su izomorfna ako postoji izomorfizam njima pripadajuih

grafova koji uva poredak vrhova svakog luka.
Uoimo da digrafovi na slikama 6.1 i 6.4 nisu izomorfni.
Slika 6.3 Slika 6.4
59
Definicija 6.2. Graf G je orijentabilan ako se svaki brid grafa G moe

usmjeriti tako da je rezultirajui usmjereni graf jako povezan.
Primjer: Graf G na Slici 6.5 je orijentabilan jer mu se bridovi mogu usmjeriti

tako da dobijemo jako povezan graf prikazan na Slici 6.6.
Slika 6.5 Slika 6.6
Teorem 6.3. Neka je G povezan graf. Tada je G orijentabilan ako i samo ako
je svaki brid iz G sadran u barem jednom ciklusu.
Skica dokaza. Nunost postojana traenih ciklusa u grafu G je jasna, treba

dokazati dovoljnost. Uzmimo bilo koji ciklus C i usmjerimo njegove bridove
cikliki. Ako je svaki brid iz G sadran u C onda je dokaz zavren. Ako ne,
izaberemo bilo koji brid e iz G koji nije iz C ali je susjedni nekom vrhu v iz C.
Po pretpostavci svaki brid pripada nekom ciklusu, tako i e pripada nekom
ciklusu C' ije bridove emo usmjeriti cikliki poevi od v, izuzimajui
bridove koji su ve usmjereni, tj. onih koji pripadaju C. Nakon dovoljnog
broja iteracija dobit e se jako povezan graf to je ilustrirano primjerom na
Slici 6.7.
Slika 6.7
60
Definicija 6.4 Izlazni stupanj vrha v digrafa D je broj lukova s poetkom v,

oznaava se outdeg(v). Ulazni stupanj vrha v od D je broj lukova s krajem v,
oznaava se indeg(v). Kaemo da je vrh v simetrian ako su ulazni i izlazni
stupanj tog vrha jednaki. Ako je svaki vrh digrafa simetrian, onda kaemo
da je digraf simetrian.
Vrh iji je ulazni stupanj 0 nazivamo izvor (eng. source), a vrh iji je izlazni
stupanj 0 nazivamo ponor (eng. sink).
Primijetimo da je suma izlaznih stupnjeva svih vrhova jednaka sumi

ulaznih stupnjeva svih vrhova (svaki luk pridonosi tono 1 svakoj od suma).
Ovo se naziva dilema o rukovanju .
Definicija 6.6. Usmjerena Eulerova tura je usmjerena zatvorena staza

koja sadri svaki luk digrafa (tono jedanput). Povezani usmjereni graf D je
Eulerov ili eulerovski ako sadri usmjerenu Eulerovu turu.
Usmjereni graf je Hamiltonov ili hamiltonovski ako sadri usmjereni ciklus
koji ukljuuje svaki njegov vrh. Digraf koji nije hamiltonovski i sadri
usmjereni put koji prolazi svakim njegovim vrhom je skoro hamiltonovski.
Navedimo analogije dviju tvrdnji (Teorem 2.4, Teorem 2.7) o Eulerovim

i Hamiltonovim grafovima koje se sada odnose na digrafove. Njihovi dokazi
su takoer analogni pa ih ne navodimo.
Teorem 6.7. Povezani digraf je eulerovski ako i samo ako za svaki njegov vrh
v vrijedi outdeg(v)=indeg(v).
Teorem 6.8. Neka je D jako povezani digraf sa n vrhova. D je hamiltonovski

digraf ako je outdeg(v) n/2 i indeg(v) ) n/2 za svaki njegov vrh v.
Primjer: Primijetimo da usmjereni graf ne mora biti eulerovski iako je njegov

pripadajui graf eulerovski, primjer na Slici 6.8.
61
Slika 6.8
Turnir je usmjereni graf u kojem su bilo koja dva vrha povezana tono
jednim lukom.
Primjer: Turnirom moemo prikazati rezultate nekog natjecanja (recimo
teniskog turnira) na kojemu nisu dozvoljeni neodlueni ishodi i gdje svaki
sudionik igra protiv svakoga od preostalih. Na Slici 6.9 je turnir s pet vrhova
koji prikazuje da je igra z pobijedio igraa w, a poraen je od igra v.
Slika 6. 9
Teorem 6.9. (i) Svaki ne-hamiltonovski turnir je skoro hamiltonovski.
(ii) Svaki jako povezani turnir je hamiltonovski i sadri cikluse

duljine 3, 4, ..., n.
Dokaz. (i) Dokaz provodimo indukcijom po broju vrhova. Tvrdnja oito vrijedi
ako turnir ima manje od etiri vrha. Pretpostavimo da je svaki ne-
hamiltonovski turnir s n vrhova skoro hamiltonovski. Neka je T ne-
hamiltonovski turnir s n+1 vrhova i T' turnir sa n vrhova kojeg smo dobili
uklanjanjem vrha v iz T. Po pretpostavci indukcije, T' sadri skoro
hamiltonovski put v1v2...vn. Mogua su tri sluaja:
62
(1) Ako je vv1 luk u T, onda je traeni put : vv1v2...vn .

(2) Ako vv1 nije luk u T (to znai da v1v jest) i postoji vi takav da je vvi
luk u T, onda biramo takav vi s najmanjim indeksom i. Sada je traeni
put v1v2...vi-1vvi...vn, Slika 6.10.
(3) Ako turnir T nema luk vvi ni za jedan i=1,2,,n, onda je traeni put
v1v2...vnv.
Slika 6.10
(ii). Dokaimo da u jako povezanom turniru T s n vrhova postoje ciklusi

duljine 3,4,...,n. Najprije dokaimo da T sadri ciklus duljine 3. Neka je v bilo
koji vrh u T, W skup svih vrhova w takvih da je vw luk u T i Z skup svih
vrhova z za koje je luk zv u T. Budui je T jako povezan, W i Z moraju biti
neprazni skupovi i mora postojati luk w'z' gdje je w' element iz W, a z'
element iz Z (skica na Slici 6.11). Traeni ciklus duljine tri je vw'z'v.
Slika 6.11
Sada pokaimo da ako u T postoji ciklus duljine k za k<n, onda postoji i

ciklus duljine k+1. Neka je v1v2 ... vkv1 ciklus u T duljine k.
Pretpostavimo da postoji vrh v koji nije sadran u tom ciklusu takav da T
sadri lukove vvr i vsv za neke vr i vs iz ciklusa. U tom sluaju moraju
postojati dva susjedna vrha vi-1 i vi ciklusa takvi da se lukovi vi-1v i vvi u T.
63
Time smo doli do ciklusa v1v2...vi-1vvi...vkv1 duljine k+1,

Slika 6.12.
Slika 6.12 Slika 6.13
Ako ne postoji vrh s navedenim svojstvima, onda se skup vrhova koji nisu
sadrani u polaznom ciklusu moe rastaviti u dva disjunktna skupa W i Z,
gdje je W skup vrhova w takvih da su svi lukovi u T pridrueni vrhu w i
nekim vrhom vi iz ciklusa orijentirani od vi prema w, a Z je skup vrhova
takvih da luk odreen bilo kojim vrhom vi iz ciklusa i vrhom z Z ima
orijentaciju od z prema vi. Kako je T jako povezan, oba skupa W i Z moraju
biti neprazni i mora postojati luk w'z', gdje je w' W i z' Z. Sada je traeni
ciklus primjerice v1w'z'v3...vkv1 , Slika 6.13.
- Teinski graf
Kao to su grafovi openito vezani uz razne primjene tako je i digraf
matematiki model za rjeavanje problema u kojima postoje ogranienja tipa
dozvoljeni smjer. U primjenama nalazimo motivaciju i za definiranje
teinskog grafa, kada je potrebno bridu ili luku pridruiti neku brojanu
vrijednost koja moe znaiti udaljenost, visinu troka, neko optereene,
kapacitet i slino.
Definicija 6.7 Teinski graf (digraf) je ureeni par (G,), gdje je G graf
(digraf) i : E (G) R+ funkcija koja svakom bridu (luku) e iz G pridruuje
nenegativan broj (e). Vrijednost (e) nazivamo teinom brida (luka) e.
Teina grafa je ukupna teina njegovih bridova.
64
- Primjer teinskog grafa
Primjer: Usmjereni i teinski grafovi se mogu primjerice koristiti kao alat pri
organiziranju projekata koji se sastoje od razliitih meusobno povezanih
aktivnosti. Svaki luk predstavlja neku aktivnost, dok je teina luka vrijeme
trajanja te aktivnosti. Svaki vrh predstavlja zavretak jedne ili vie aktivnosti
odnosno poetak novih aktivnosti. Kaemo da je aktivnost A prethodnik
aktivnosti B ako B ne moe poeti prije nego je A zavrila.
Na slikama 6.14, 6.15 i 6.16 se mogu vidjeti prikazi odreenih aktivnosti
pomou usmjerenih grafova.
Slika 6.14: Dogaaj (vrh) 2 predstavlja zavretak aktivnosti A i poetak B.
Slika 6.15: Aktivnosti A i B su prethodnici aktivnosti C
Slika 6.16: Aktivnost A je prethodnik od B i C
U sluaju kada se aktivnosti A i B mogu odvijati paralelno, a obje su

prethodnici aktivnosti C, moe se uvesti fiktivna aktivnost kako je prikazano
na Slici 6.17.
65
Slika 6.17
Na Slici 6.18 moemo vidjeti usmjereni teinski graf koji prikazuje odreeni
broj zadanih aktivnosti.
Slika 6.18
66
7. Neki vani optimizacijski problemi
- Traenje najkraeg puta

- Problem kineskog potara (Chinese Postman Problem CPP)
- Problema trgovakog putnika (Traveling Salesman Problem-
TSP)
- Traenje najkraeg puta
Ako je H podgraf teinskog grafa G, onda je njegova teina w(H) definirana

kao w(H)= eE(H) w(e). Mnogi optimizacijski problemi se svode na
pronalaenje u teinskom grafu podgrafa odreenog tipa s najmanjom ili
najveom teinom.
Duljina puta P u teinskom grafu je teina od P, w(P)= eE(P) w(e). Udaljenost
dvaju vrhova u i v teinskog grafa, to oznaavamo d(u,v), je duljina
najkraeg (u,v) - puta. Dakle, pronai najkrai put izmeu dva vrha znai nai
put najmanje teine koji povezuje ta dva vrha.
Promatrat emo jednostavne povezane grafove i pretpostavit da je w(e)>0 za
svaki eE(G). (Ogranienje?)
Obini graf smatramo teinskim grafom iji svi bridovi eE(G) imaju teinu
w(e) =1. Dakle, u obinom grafu duljina puta ima i sada prijanje znaenje,
broj njegovih bridova.
67
(A) ALGORITAM TRAENJA NAJKRAIH PUTEVA
Cilj je nai najkrai put od vrha u0V(G) do svih ostalih vrhova u grafu G.
Neka je G graf reda n, S V(G), u0S i = V(G)\S.
Nai najkrai put od u0S do znai nai put u0 u v, gdje su u0,,uS, v i

najkrai je takav put od u0 do bilo kojeg vrha iz . Pri tome je u0 u, najkrai
(u0,u) -put. Preciznije, udaljenost od u0S do je dana formulom:
Algoritam zapoinjemo stavljajui S0={ u0}, a zatim konstruiramo

rastui niz S0, S1, , Sn-1 V(G), pri emu na kraju i-tog koraka znamo
najkrae putove od u0 do svih vrhova iz Si , i =1, 2,, n-1.
Prvi korak: Traimo vrh najblii vrhu u0, zapravo brid najmanje teine
incidentan s u0. Vrijedi
,
za neki u1 0, u kojem se postie minimum. Sada je P1 = u0 u1 najkrai
(u0,u1) -put . Stavljamo S1={ u0, u1}.
Na kraju k-tog koraka imamo skup Sk={ u0, u1, , uk} i znamo najkrae
putove od u0 do ui, za sve i =1, 2,, k.
(k+1)-vi korak: Traimo vrh uk+1 k, takav da je .

Kako je , za neki 0 j k, slijedi da
najkrai (u0, uk+1)-put dobivamo dodavanjem brida ujuk+1 putu Pj. Na
kraju ovog koraka imamo skup Sk+1={ u0, u1, , uk+1}.
U svakom koraku algoritma najkrai putovi zajedno ine stablo pa se ovaj

algoritam naziva jo i procesom rasta stabla.
68
(B) DIJKSTRA ALGORITAM
Dijkstra algoritam je najpoznatiji algoritam za traenje najkraeg puta.

Osmislio ga je 1959. godine nizozemski raunalni strunjak Edsger Wibe
Dijkstra.
Dijkstra algoritam je pohlepni algoritam koji gradi stablo najkraih putova.
Zasniva se na pamenju vrijednosti trenutno najkraeg puta za svaki vrh i u
tom smislu je poboljanje prethodno opisanog algoritma.
Tijekom izvravanja algoritma, l(v) e oznaavati trenutnu udaljenost od
u0 do v. Ta je vrijednost zapravo gornja mea udaljenosti od u0 do v i
smanjivat e se tijekom algoritam.
Algoritam:
n -1, n-1,
Zavretkom algoritam, znamo udaljenosti (duljine najkraih putova) od u0 do

svih ostalih vrhova u grafu. Dijkstra algoritmom ne dobivamo odgovor na
pitanje koji su to putovi nego samo kolika je njihova duljina.
Primjer 1. Dijkstra algoritmom izraunati udaljenost od u0 do svih ostalih

vrhova grafa na slici.
69
Rjeenje:
Rijeiti isti zadatak primjenom algoritma (A)!
- Problem kineskog potara
Poetkom 60-tih godina dvadesetog stoljea kineski matematiar M. Guan

(Meigu Guan ili Mei-Ko Kwan) postavlja i prouava pitanje optimizacije
potarovog puta pri dostavi poiljki.
Potar kree iz potanskog ureda, dijeli potu i vraa se u ured.
Potarov cilj je svakom ulicom proi barem jedanput i pri tome prijei
najkrai mogui put.
U sluaju knigsberkih mostova analogan zadatak bi bio: proetati
gradom i vratiti se u polaznu toku prelazei svaki most najmanje jedanput
uz minimalan broj ponovljenih prelazaka.
70
Guanovo pitanje doivjelo je brojne modifikacije i ima raznovrsne

primjene. Taj tip problema njemu u ast nazvan je Problem kineskog
potara, skraeno CPP (eng. Chinese Postman Problem). Pod tim imenom je
poznat kao jedan od najpopularnijih problema kombinatorne optimizacije.
Potarova tura u grafu G je zatvorena etnja koja ukljuuje svaki brid
grafa G najmanje jednom. U teinskom grafu optimalna potarova tura je
potarova tura kojoj je ukupna teina ukljuenih bridova minimalna.
Dakle, osnovnim oblik CPP-a se svodi na traenje optimalne potarove
ture u teinskom grafu. Ako je graf Eulerov, svaka Eulerova tura je
optimalna potarova tura pa je njenim pronalaskom problem rijeen. U
sluaju kada graf nema Eulerovu turu, transformira se u Eulerov
dodavanjem viestruki bridova.
Za vie detalja pogledati:

A. Golemac, A. Mimica, T. Vuii, Od knigsberkih mostova do kineskog potara, e.math,
21(2012).
http://e.math.hr/math_e_article/br21/golemac2
- Problema trgovakog putnika
Jedan od najsloenijih problema kombinatorne optimizacije je

pronalazak u teinskom grafu ciklusa minimalne teine koji sadri sve
vrhove grafa.
Poznata interpretacija toga problema je kako minimizirati ukupnu
udaljenost koju trgovaki putnik treba prijei da bi posjetio svih n
zadanih gradova tono jednom i vratio se u polazni grad.
Otuda potjee njegov openito prihvaen naziv "Problem trgovakog
putnika" kao i skraenica TSP (eng. Traveling Salesman Problem).
Utvrditi je li neki graf Hamiltonov, kao i pronai u grafu Hamiltonov ciklus
minimalne teine, odnosno rjeavanje TSP-a spada u kategoriju najteih
algoritamskih zadataka openito.
Za vie detalja pogledati:

V. Bosani, A. Golemac, T. Vojkovi, Kako pomoi trgovakom putniku, Osjeki
matematiki list 12 (2012), 139-149.
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=toc&id_broj=8152
71
LITERATURA:
[1] J. Gross, J. Yellen, Graph Theory and its Applications, CRC Press, 1999.
[2] D. Veljan, Kombinatorna i diskretna matematika, Algoritam, Zagreb, 2001.
[3] D. Veljan, Kombinatorika s teorijom grafova, kolska knjiga, Zagreb, 1989.
[4] R.J. Wilson, Introduction to Graph Theory, Longman, Harlow, Essex, 1999.
72

KDM Otg 13 14

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

KDM Otg 13 14

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Sveuilite u Splitu, Prirodoslovno-matematiki fakultet

Osnove teorije grafova

Prof.dr.sc. Anka Golemac

Ovaj tekst nastao je za potrebe kolegija Kombinatorna i diskretna

1. Temeljni pojmovi teorije grafova

Kao poetak prouavanja grafova uzima se rad:

L. Euler, Solutio problematis ad geometriam situs pertinentis, Comm.

vicarski matematiar Leonhard Euler (1707. 1783.) opisao je i rijeio

Moe li se proetati gradom tako da se preko svakog mostova pree tono

Pojam grafa, pod raznim nazivima, pojavljivao se u rjeavanju

Teorija grafova kao grana matematike, izdvojila se tek 40-tih godina

Figura sastavljena od toaka i linija koje ih povezuju samo je geometrijska

Definicija 1.1 Graf je ureena trojka G = (V,E,), gdje je V neprazni skup

nazivamo bridovima (eng. edge) i preslikavanje koja svakom bridu eE

pridruuje neureeni par (ne nuno razliitih) vrhova.

od V. Kada je to potrebno, skup vrhova i skup bridova grafa G uobiajeno je

Definicija 1.2 Stupanj vrha v u grafu G je broj bridova grafa G koji su

Graf nazivamo konanim (beskonanim) ako su skupovi V i E oba konani

Podgraf grafa moemo dobiti uklanjanjem pojedinih bridova i/ili vrhova

- Primjeri podgrafova od G dobivenih uklanjanjem brida ili vrha

Jo jedna operacija s bridovima je od znaaja za prouavanje grafova. To

Definicija 1.4 Kaemo da je brid e E(G) kontrahiran ako je uklonjen, a

- Primjeri podgrafa od G dobivenog kontrakcijom brida

-Je li G\e podgraf od G?

Za disjunktne grafove G1 = (V1, E1) i G2 = (V2, E2), V1V2 = i E1E2 =,

Definicija 1.5 Kaemo da su grafovi G = (VG, EG) i H = (VH, EH) izomorfni,

Iz definicije je jasno da izomorfizam grafova uva incidenciju, susjednost i

Relacija izomorfnosti grafa na skupu svih grafova je refleksivna,

U nekim sluajevima oznake bridova i vrhova grafa nisu bitne pa se

Zadatak. Prebrojimo sve jednostavne grafove s 3 vrha, najprije uzimajui u

Zanimljivo je grafu G pridruiti niz stupnjeva (eng. deegre sequence). Za graf

Zadatak. Nai graf koji ima niz stupnjeva

Jesu li graf jednoznano, do na izomorfizam, odreen nizom stupnjeva ?

Leonhard Euler je 1736. godine dokazao sljedeu jednostavnu injenicu.

Lema 1.1 (Lema o rukovanju) U svakom grafu G zbroj stupnjeva svih

Korolar 1.1 Broj vrhova neparnog stupnja u svakom grafu je paran.

Definicija 1.6 Za graf G kaemo da je regularan, ako su svi njegovi vrhovi

Niz stupnjeva regularnog grafa je konstantan niz. Postoji li 1-regularan graf?

Definicija 1.7 Graf je povezan ako se ne moe prikazati kao (disjunktna)

- Graf s 3 komponente povezanosti

Matrice susjedstva i matrica incidencije grafa:

Primjeri nekih tipova grafova

Potpuni graf (eng. complete graph) je jednostavni graf u kojemu su

Lanac je graf koji se dobije iz ciklikog grafa uklanjanjem tono jednog

Platonovi grafovi su dobiveni pomou vrhova i bridova pet regularnih

Potpuni bipartitni grafovi K1,3, K2,3, K3,3 i K4,3

Kubni grafovi su poopenje grafa odreenog vrhovima i bridovima

Petersenov graf ima vanu ulogu u teoriji grafova. To je 3-regularan

Blanuin2 graf je 3-regularan s nekim specifinim svojstvima koja ima

Stilizirani Blanuin graf je od 1996. godine sastavni dio logotipa Hrvatskoga

2.1 etnje, staze, putovi, ciklusi

Intuitivno: Graf je povezan ako se po njemu moe ,,etati, tj. moe se

Definicija 2.1 etnja (eng. walk) u grafu G je konaan niz vrhova vi i

Manje precizan zapis etnje je v0 v1 v2 ... vm-1 vm. Ukoliko u

Jedna etnja duljine 7 u grafu na slici je primjerice v w x y z z

Propozicija 2.1 Relacija ,,biti povezan definirana na skupu vrhova grafa G

Teorem 2.2 Neka je G jednostavni povezan graf s n vrhova i m bridova.

Dokaz. Koristimo indukciju po n za dokaz prve nejednakost. Kada je n=1,

Ako G nije povezan, vrijedi openitija tvrdnja.

Teorem 2.3 Neka je G jednostavni graf s n vrhova. Ako G ima k komponenti

Dokaz. Prva nejednakost slijedi iz Teorema 2.2. Druga nejednakost se dobije

Prethodna definicija prirodno se moe proiriti i na nepovezane grafove.

Definicija 2.4 Za povezani graf G definiramo bridnu povezanost (G) kao