EPHRAIM

KISHON

PRIRUNIK

ZA MENADERE

Preveo s njemakoga
Zlatko Crnkovi

Zagreb, 2000.

2
3
 KARIJERA

Aron Weinreb bijae crna ovca u obitelji. Njegova oca, ugledna vlasnika
uspjene mjenjanice, spopale su prve sumnje u vezi sa sinom kad se ovaj nije u
djetinjstvu igrao kao svi ostali djeaci pekulama, nego se u njenoj dobi od svega
pet godina zaputio u kuhinju i rastavio majin mikser da vidi od ega je sastavljen.
Pa i majka, koja ga je i te kako voljela, bijae zabrinuta:
- To je dijete prepametno - rekla je muu. - Poduzmi neto, za ime Boje!
Tata Weinreb nabavio je na brzinu sinu raketni pitolj i odijelo Supermana, a
onda ga poeo vodati na nogometne utakmice, ali bez uspjeha. Aron je bio
nepopravljiv mali intelektualac. U koli se osjeao kao riba u vodi, bio je uvijek
najbolji ak u razredu i povazdan je zurio u debele knjige. Pred njim je bila doista
crna budunost. Jednog dana tata je odluio porazgovarati sa sinom kao mukarac s
mukarcem:
- Mome, oeva je dunost upozoriti sina. Ako se uskoro ne promijeni, loe e
proi. Pripada dobroj i uglednoj porodici iji su lanovi svi odreda stekli dobre
pozicije u drutvu. Tvoj je stric Mojsije istaknut agent za kupoprodaju nekretnina,
stric Avigdor natprosjean je porezni savjetnik, a to se mene tie, ja sam, kao to
valjda zna, nadasve cijenjen zelena. Pa i tvoja braa pokazuju vrijedne sklonosti:
Amitaj e uskoro postati suvlasnik nonog bara u kojem zasad radi kao barmen, a
pred Mikijem kao diplomiranim imitatorom ivotinjskih glasova velika je politika
karijera. Samo ti, mome, trati vrijeme na knjige. Da moda ne eli, sauvaj Boe,
postati uenjak? Ti? Sin jednog Weinreba - pa da bude uenjak?
Aron je utke oborio glavu prepustivi roditelje njihovu oaju.
Majka je nou natapala jastuke suzama.
- Na kraju e jo pasti na prosjaki tap - jecala je neutjena ena. - Moj siroti
Aron morat e ivotariti od neke crkavice. Zaraivat e manje od jedne istaice.

4
 - To se nikad ne zna - umirivao ju je mu. - Moda e jednog dana imati veliku
familiju i dobivati vie na raun djejih doplataka nego ijedna istaica.
Mama Weinreb izvrila je posljednji pokuaj.
- Pa, dobro - rekla je svom neuspjelom sinu. - Ako ba hoe da studira, onda
se meni za ljubav potrudi da bude barem ginekolog.
Meutim, Arona nije ta profesija uope zanimala. On je oduvijek - jo od onog
dana kad je rastavio mikser na sastavne dijelove - elio biti fiziar.
- Svemu si tomu ti kriv - predbacivala je mama Weinreb suprugu. - Sjea se
kako si mu objasnio kako radi motor u tvom autu? A jednom si mu ak dopustio i da
ti oisti svjeice.
- Pa, nadao sam se da u od njega napraviti taksista s redovitim napojnicama, na
koje se ne plaa porez - priznade stari Weinreb slomljenim glasom. - Otkud sam
mogao znati da e klipan htjeti studirati?
Weinrebovi su se u meuvremenu tjeili briljantnim karijerama njegove brae.
Amitaj je prodao noni bar i upravo osnovao ekskluzivni salon za masau, a Miki,
diplomirani imitator ivotinjskih glasova, vodio je vrlo uspjenu ideoloku kampanju
svoje stranke i spremao se da se kandidira za zastupnika u parlamentu.
Stari Weinrebovi jo su se nadali da e Aron moda pasti na diplomskom ispitu,
ali uda se dandanas vie ne dogaaju. Aron je diplomirao summa cum laude, srozao
se na status honorarnog predavaa i pao na teret svoje obitelji. Ni enidbom nije
poboljao svoj mizerni poloaj jer je sa enom izrodio samo dvoje djece pa im djeji
doplaci nisu bili spomena vrijedni. Da mu stric Avigdor, porezni strunjak koji je u
meuvremenu postao milijuna, nije kupio jedan mali stan, jo bi vjerojatno ivio
kod roditelja.
I tu bi mogao biti kraj ovoj alosnoj prii da jednog dana profesori u naoj
zemlji nisu stupili u trajk. Aron se takoer odazvao pozivu na trajk, iako je na taj
nain doao u osobni sukob s bratom Mikijem, jer je briljantni imitator ivotinjskih
glasova u meuvremenu postao zamjenik ministra prosvjete i bogotovlja.
Profesorski trajk otegnuo se dozlaboga pa je stari Weinreb jednog dana
preporuio svom nezaposlenom sinu da otputuje u inozemstvo. Dalekovidni se starac
pobrinuo ak i za avionsku kartu.
Kad je iziao iz aviona, Aron je saznao tunu vijest da mu u inozemstvu ne
priznaju diplomu fiziara steenu u domovini. Stoga mu nije preostalo nita drugo no
da okua sreu kao samostalni obrtnik, tonije reeno - vodoinstalater.

5
Danas je Aron imuan ovjek, potpuno zadovoljan svojom sudbinom.
Pouka ove prie: nikad ne treba gubiti nadu.

6
 KRIZA INFLACIJE

- Dakle - obratio se te znamenite veeri ministar financija svome efu kabineta -

to je danas poskupjelo?
- Hm - ef kabineta klonio se ministrova pogleda - danas... hm... nita. Danas
nita.
- Sluaj, ti - nestrpljivo e ministar - nemam ja vremena za jeftine viceve.
- Nije to vic - odvrati ef kabineta, - Danas nisu uope cijene skakale. Nemam
pojma kako se to moglo dogoditi. Od juer kao da su zamrznute. To je nepobitna
injenica. Mora da negdje neto ne tima. Ali, kad je ve tako, spreman sam preuzeti
osobnu odgovornost. Stoga bih zamolio gospodina ministra da prihvati moju
ostavku.
Ministar problijedi. asak je nepomino sjedio, ukoen kao indeks cijena, a
onda udari akom o stol:
- K vragu sve skupa! I to mi tek sad kae, pred sam kraj radnog vremena?
- Svi smo se do posljednjeg trena nadali da e neto ipak poskupjeti - pravdao
se ef kabineta.
Ministar drhtavom rukom podigne telefonsku slualicu.
- Halo, Ministarstvo trgovine. to je s cigaretama?
- ao nam je - odgovore mu - ali cigarete poskupljuju uvijek preko vikenda.
- to je sa solju?
- Sutra.
- A krumpir?
- Poskupio je prekjuer.

7
 - Flasteri za kurje oi?
- Prije pet dana.
- Poduka iz plivanja?
Ministar nije ni doekao odgovor. Panino je pogledao na sat i uzviknuo:
- Jo samo pola sata!
Pa izleti iz zgrade, skoi u svoj slubeni automobil i odjuri s upaljenim plavim
signalnim svjetlom i ukljuenom sirenom u Ministarstvo pote.
- Preklinjem vas da podignete cijenu bilo emu. Telefonskim impulsima,
potarini, to vam god padne na pamet. Radi se o ivotu i smrti.
- Vrlo rado - odgovore mu - ali za danas je, na alost, ve kasno.
Ministar odjuri u upravu elektroprivrede.
- Danas, na alost, struja ne moe poskupjeti - glasila je presuda. - Cijena nafte
upravo je pala za 8 centa.
Ministar svrati bre-bolje u muzej tekstila, ali i tu svi slono odmahnu glavom:
- Nita se tu vie ne moe uiniti, ekscelencijo. Ali, ako doete poslije prvoga,
vidjet emo...
Ministar se u pola sata postarao za nekoliko tjedana. Vrati se u svoj ured i
pozove efa kabineta:
- Javite odmah novinarima - zapovjedi - da smo, s obzirom na rast cijena
sirovina s jedne strane, i na porast proizvodnih trokova s druge strane, prisiljeni
povisiti cijenu jednog proizvoda za 14 i pol posto. Neto poblie o tome priopit
emo javnosti uskoro.
ef kabineta pohita u svoju sobu da prenese novinarima vijest, a ministar se
zavali na naslon stolice i odahne:
- Uspio sam. Bar nee zavladati panika meu stanovnitvom.

8
 PROJEKTI

- Gospodine ravnatelju Schultheiss, prije nego to vas ponemo presluavati,

htio bih vas upozoriti da ne morate odgovarati na naa pitanja. Parlamentarni
financijski odbor pred kojim se nalazite ne moe vas na to prisiliti.
- Hvala vam lijepa na upozorenju, gospodine predsjednie.
- Molim lijepo.
- Mogu li sad otii?
- Naravno, iako bismo mi vrlo rado porazgovarali s vama o gubicima vae
investicijske kompanije, koju, na kraju krajeva, financijski potpomae drava pa ste,
prema tome, u neku ruku dravna ustanova.
- A otkud vi znate da imamo gubitaka? - Iz novina, gospodine Schultheiss.
- I vi vjerujete svemu to u novinama pie? Novinari su najprije pisali da nai
gubici iznose 20 milijuna, a onda 40, a sad su ve doli na 70. Takvom se
izvjetavanju ovjek zbilja moe samo nasmijati.
- A koliki su zapravo vai gubici?
- Najmanje dvostruko vei. Eto, sad vidite koliko moete vjerovati novinskim
izvjetajima.
- A kako je dolo do tih gubitaka?
- To emo moi ustanoviti tek kad dobijemo sve dravne inicijativne
subvencije. Ja bih radije da zasad govorimo samo o kontroliranom nedostatku
profita.
- Ali, i nedostatak profita mora imati svoje uzroke.
- Naravno.

9
 - Pa dobro, o emu to onda ovisi?
- Ponajvie o okolnostima. A ponekad i o tome kako se stvari razvijaju. To vam
je sve skupa, gospodo, vraki komplicirana stvar.
- Da nam moda to objasnite na nekom primjeru?
- Vrlo rado. Uzmimo, na primjer, projekt brane na hidrocentrali u Zanzibaru.
Narudba koja je mnogo obeavala. Obavili smo gigantske graevinske radove,
rijeili smo i najvee projektantske probleme, svladali smo ak i jezine potekoe -
a onda je uslijedila poplava koja je odnijela sa sobom sve nae proraune.
- A kakvi su to bili graevinski radovi?
- Zatitni nasipi i odvodni kanali protiv poplave. Bio je to inae vrlo
interesantan projekt.
- A kako ste dobili taj posao?
- Kao i sve kompanije koje djeluju uz potporu drave, mi radimo s pomou
posrednika. Nae su kalkulacije uvijek vrlo konzervativne. Od ukupnih trokova
projekta odbijemo najprije predviene gubitke nae kompanije...
- U kojoj visini?
- U najmanjoj moguoj. Obino predvidimo od 15 do 30 posto gubitaka. Ali u
to nisu ukljueni trokovi podmiivanja.
- A zato nisu?
- Zato to nastojimo izbjei optereivanje meuljudskih odnosa surovim
poslovnim potezima. Zato vodimo i posebno knjigovodstvo o utroenim sredstvima
za podmiivanje.
- A gdje to vodite?
- Pa evo, u ovom mom malom crnom notesu. Na primjer: Mukiju 750.000 za
prijevoz kaveza. Tu vam sve lijepo pie.
- A to vam znai taj prijevoz kaveza?
- Toga se vie ne sjeam. Ali bio je to inae vrlo interesantan projekt. Ili,
recimo, ovo: Aga Kan 903 705 - ah, ne, oprostite, to mu je telefonski broj.
- A je li tono da ste na podmiivanje potroili vie od dvadeset milijuna?
- To vam je vraki komplicirana stvar.

10
 - Ipak bismo rado uli kako se to radi.
- Vrlo diskretno. Naa vam osoba od povjerenja odlazi u inozemstvo s jednim
crnim koveiem punim novanica, plati nekome odreenu svotu, vrati se i javi
nam: Sve je u redu. Najvanije je od svega da se to radi bez svjedoka, da se sve
skupa obavi potajno i taktino. U veini sluajeva, mi ak i ne znamo tko je dobio
novac, ni gdje. Uzmimo samo kao primjer sluaj afganistanskog ministra unutarnjih
poslova. Jedne mrane noi ubacili smo mu kroz otvoreni prozor dva milijuna kako
bismo dobili narudbu za gradnju sistema kanalizacije u Afganistanu.
- I dobili ste je?
- Nismo. Prekasno smo otkrili da na toj adresi ne stanuje ministar unutarnjih
poslova nego jedan arhitekt za unutarnje ureenje, koji je umro nekoliko mjeseci
prije toga. Ama kako da se ovjek snae u afganistanskom telefonskom imeniku?
- A kako ste u knjigovodstvu proveli taj gubitak?
- Pod stavkom via sila. Naa je kompanija inae uvela takozvano
monobilanno knjigovodstvo. Na jednoj strani vode se rashodi, a za prihode imamo
ig koji glasi: Bez brige! Taj se sustav pokazao vrlo efikasnim.
- Ipak, preostaje jo pitanje koga ili to smatrate odgovornim za svoj deficit?
- Sudbinu. Ona nam je pomrsila mnoge planove. Moda nije namjerno, ali ih je
pomrsila. Uzmimo samo primjer nasipavanja morske obale u Nikaragvi.
- to je bilo posrijedi?
- Jedan vrlo interesantan projekt. Sporazumjeli smo se s vladom Nikaragve oko
ukupne svote od 60 milijuna kordoba, s tim da se jedna kordoba obraunava kao
jedan ekel.
- A zato niste u ugovor unijeli i klauzulu o moguoj devalvaciji?
- Takav je bio uvjet nikaragvanske vlade. Inae ne bismo dobili taj projekt.
- Molim vas, gospodine Schultheiss, da ne ponavljate stalno tu rije projekt.
Ta nam rije ide ve pomalo na ivce.
- Dobro, kako god elite. To vam je u svakom sluaju vraki komplicirana stvar.
- A zar vas naa vlada nikad nije pitala za vae gubitke?
- Stalno nas je zapitkivala. Najmanje jedanput mjeseno raspitivalo se
Ministarstvo gospodarstva kako stoje stvari, a ja sam im uvijek jednako odgovarao:
Kucnite u drvo! Tu sam im preporuku davao i u pismenom obliku.

11
 - Ipak je, u jednom duljem razdoblju, moralo dolaziti do trzavica izmeu vas i
dravnih vlasti?
- Kako ne bi dolazilo! Kad smo potkupili Dalaj Lamu da bismo sudjelovali u
agrarnoj reformi u Tibetu, pozvali smo ga nakon toga na ruak, ije trokove
Ministarstvo financija nije htjelo podmiriti. Odobrilo nam je samo osam ekela, pa i
to pod uvjetom da restoran ne bude dalje od osam kilometara od Lamine palae. Oko
toga je dolo do spora i napokon smo se obratili Vrhovnom sudu, koji nam je odobrio
poveane trokove u visini od 9 i pol ekela. I sad ja vas pitam, gospodo, kako se
moe raditi pod takvim uvjetima?
- Nije vam ba lako.
- Osim toga, morate imati na umu da mi ne dobivamo od drave ni dnevnice ni
sredstva za reprezentaciju. I to nam onda preostaje nego krediti? A samo kamate na
kredite penju se na etvrt milijuna tjedno. Od poetka ovog naeg razgovora izgubili
smo ve oko 20.000 ekela. Stoga zahtijevam prekid ove debate.
- Samo jo jedno pitanje, gospodine Schultheiss. A tko to sve plaa?
- Ja, gospodo. I ostali graani nae zemlje. Ja izvravam sve svoje graanske
obveze. Plaam porez kako bi dravna blagajna namaknula sredstva za pokrivanje
garancija koje smo dobili.
- A tko, gospodine Schultheiss, vaoj kompaniji daje te garancije?
- Vi.
- Mi?
- Da, vi. Parlamentarni odbor za financije.
- Ne mislite li da je ve stvarno vrijeme da prekinemo?
- Svakako. Ali sve skupa je vraki komplicirana stvar.
- Zahvaljujemo vam, gospodine Schultheiss, na vaem trudu. Razgovor emo
nastaviti nakon izbora.
- Vraki interesantan projekt.

12
KAKO SI OSIGURATI OSIGURANJE

Kad sam sino htio otii kolima s parkiralita, pristupio mi je pristojno odjeven
graanin i obratio mi se ovim rijeima:
- Oprostite... ali, kad biste samo malo krenuli u rikverc, otetili biste mi
blatobran.
- Dobro, dobro - rekoh smjerno promatrajui ameriku grdosiju kojoj je
pripadao taj blatobran. - Pripazit u.
Pristojno odjeveni graanin zavrti glavom i ree:
- Naprotiv, bit e mi drago ako mi otetite blatobran. Treba mi to vie oteenja
na autu.
Te su mi se rijei uinile tako zanimljivim da sam izaao iz kola da ujem neto
vie o tome.
Sugovornik mi je najprije pokazao udubinu slinu lavoru na krovu svog
automobila.
- To sam se sudario s jednim semaforom. Puhao je tako jak vjetar da mi ga je
sruio na kola. Moj automehaniar Maks, kome sam odmah otiao, bio je vrlo
skeptian. Gospodine doktore Wechsler, rekao mi je, ovakvu sitnicu ne vrijedi
uope popravljati. Za to vam osiguravajue drutvo nee nita platiti. Prikupite
najprije jo koje oteenje pa mi onda doite. Tako mi ovjek veli. A on zna to
govori.
Poto smo obojica sjeli na njegov jo itavi hladnjak, Wechsler nastavi:
- Svaka polica osiguranja sadri klauzulu koja obvezuje vlasnika police da sam
plati tetu do jedne odreene svote. Kod nas se ta svota kree negdje oko 230 ekela.
Budui da bi popravak ovog mog oteenja stajao samo oko 200 ekela, ne bi mi se
uope isplatilo prijavljivati tetu. Ali, kad bih osiguravajuem drutvu mogao

13
predoiti jo koje oteenje...
- ekajte malo, doktore Wechsler - upadoh mu u rije. - Ali ak i da unitite sve
svoje blatobrane, jo uvijek morate sami platiti onih poetnih 230 ekela?
- Gospodine, tu brigu prepustite vi mom Maksu - odvrati Wechsler.
Tako sam se upoznao s uenjem koje bih najradije nazvao maksimalizmom.
Navodno izmeu Meunarodne udruge autolimara (sa sjeditem u New Yorku) i
Svjetskog saveza vozaa osobnih automobila u Kopenhagenu postoji tajni sporazum,
prema kojem autolimari ispostavljaju osiguravajuim drutvima takozvane frizirane
raune, u kojima se samo naoko potuje klauzula o svoti koju podmiruje sam voza.
U stvari, u raunu autolimara ta se svota neprimjetno izgubi meu ostalim
trokovima popravka - ali pod uvjetom da raun za popravak nastale tete iznosi
najmanje 1500 ekela. A za to je, naravno, potrebno vie oteenja.
Iz razgovora s gospodinom Wechslerom razabrao sam da je on stari rutiner na
tom podruju. Jednom je uspio u roku od nekoliko dana nabiti trokove popravka na
ukupno 2.800 ekela.
- Ali ovaj put - proslijedi on glasom iz kojeg je izbijao dubok oaj - nikako mi
ne ide za rukom izazvati jo neku tetu osim ove smijene ogrebotine na krovu.
Tjednima ve nastojim priskrbiti sebi jo neka oteenja, ali uzalud. Naglo koim
pred velikim kamionima, prestiem gradske autobuse, parkiram uz vojna vozila, ali
nita ne pomae. Nitko ak ni da mi okrzne kola. I to da radim? Zato se sad
obraam vama. Kad biste bar bili tako dobri...
- Ama, kako da ne - usluno odgovorih. - ovjek mora pomoi blinjemu gdje
god moe...
Zatim sam sjeo za upravlja svojih kola, ukljuio kvailo za kretanje unatrag i
polako krenuo natrake.
- Stanite, stanite! - uzvikne Wechsler. - to vam je sad to? Pritisnite poteno gas,
inae ete mi napraviti tetu za najvie ezdeset ekela!
Sabrao sam se i svom snagom udario u njegov blatobran. Sudei po zvuku, nije
bilo loe.
- Je li sad u redu? - upitah Wechslera. On sumnjiavo zavrti glavom.
- Nije loe, ali ne vrijedi vie od 600 ekela. Prije, dok je voza sam plaao tetu
do 110 ekela, dostajao je i jedan poteno razbijeni blatobran, ali danas ovjek mora
praktiki demolirati itava kola da bi doao na svoj raun. Biste li bili tako dobri da

14
mi jo malo udubite vrata?
- Vrlo rado.
Nakon to sam odoka odmjerio udaljenost, udario sam punim gasom u bok
Wechslerova automobila.
Reklo bi se da je moj stranji odbojnik kao stvoren za takvo to. Odjeknuo je
potmuo tresak, staklo se prosulo na sve strane, vrata Wechslerovih kola ispala su iz
stoera - ima neto zaista uzvieno u solidarnosti automobilista.
- Da udarim jo jedanput?
- Hvala - ree mi dr. Wechsler. - Ovo je dovoljno. Nee mi nita vie biti
potrebno.
Njegovo me odbijanje moje ponude malo razoaralo, ali je on, na kraju krajeva,
pretrpio tetu. Izaao sam pogledati uinak svoje akcije. Nisam mu unitio samo
vrata nego i itavu stranu kola. Bit e tu dosta posla za autolimara!
Kad sam pogledao svoja kola, ustanovio sam da mi se stranji odbojnik dobrano
svinuo.
- Tipino za poetnika - samilosno mi ree dr. Wechsler. - Ne smijete nikad
ukoso udarati, upamtite to jednom zauvijek. Popravak odbojnika nee vas, na alost,
kotati vie od 50 ekela... ekajte malo da vam ja napravim jo tetu od 400 ekela.
Dr. Wechsler namjesti svoju grdosiju i znalaki je usmjeri na moja lijeva vrata.
- A sad da vam udesim jo jedan far.
Taj je manevar doista majstorski izveo - minimalnim utrokom snage postigao
je maksimalni uinak.
- Nema na emu - otpovrne on na moje zahvaljivanje. - Otiite sutra do Maksa -
evo vam njegove adrese - i pozdravite ga u moje ime. Neete morati platiti ni jedan
jedini ekel.
Preda mnom su se otvorile nesluene perspektive.
Ili me moda spopao ruilaki bijes iz davnih djejih dana? Predloio sam
Wechslern da sad odmah, na licu mjesta, izvedemo frontalni sudar naih vozila, ali je
on samo odmahnuo rukom na taj moj prijedlog:
- Nemojte pretjerivati, prijatelju dragi! To vam lako moe prijei u naviku. Sad
najprije naplatite tetu od osiguravajueg drutva, a tek onda porazmislite to ete i
kako dalje.

15
 Na kraju smo vrsto stisnuli jedan drugome ruku. On je otiao k Maksu, a ja k
trgovcu automobila kupiti nova kola.

16
 POVJERENJE NARODA

Predsjednik vlade: Ja zbilja vie ne znam, drage kolege, to mi je initi. Opet su

poele kolati glasine da e uskoro doi do devalvacije.
Ministar financija: Rulja!
Predsjednik vlade: Ljudi su navalili na trgovine kao ludi ne bi li se rijeili
vrijednog novca. To vam je neka vrsta masovne histerije.
Ministar financija: Stvarno neto sasvim neshvatljivo.
Predsjednik vlade: Tono prije tjedan dana izrijekom sam na televiziji ustvrdio
da trenutno nema nikakva razloga za devalvaciju. A ve nakon sat vremena poela je
navala na banke...
Ministar pravosua: Pa zar ljudi nemaju vie povjerenja u vladu?
Predsjednik vlade: Nemaju. Dobro se sjeam kako sam uoi zadnje devalvacije
neprestance ponavljao kako nee biti devalvacije, ali je to bilo kao da govorim zidu.
ini mi se da ljudi uivaju u panici.
Ministar financija: Rulja!
Ministar prosvjete: Ponekad se sasvim ozbiljno pitam hoe li ova rasputena
generacija u naoj zemlji ikad biti u stanju zasnovati gospodarstvo koje e
funkcionirati.
Ministar informiranja: U povjerenju, hoe li stvarno doi do devalvacije?
Predsjednik vlade: Kakvo je sad to glupo pitanje? Pa ve sam vam tisuu puta
rekao da nee biti devalvacije.
Ministar informiranja: Znam, ali u povjerenju...
Predsjednik vlade: Devalvacije nee biti!

17
 Ministar informiranja: To treba potvrditi i ministar financija.
Ministar financija: Nee... biti...
Ministar informiranja: Mogu li samo naas nazvati kui?
Predsjednik vlade: Ne dolazi u obzir. Ostanite vi samo ovdje! Ama, stvarno,
gospodo, ako ne vjerujemo ak ni jedni drugima, kako onda moemo oekivati da e
nam narod vjerovati?
Ministar pravosua: Da, u tome je pravi problem. O tome sam ja ve poodavno
htio povesti raspravu...
Ministar financija: Najprije moramo smiriti onu rulju tamo na ulici. To nam je
apsolutni prioritet. Inae e nastati nepopravljiva teta.
Predsjednik vlade: Dobro, dobro, ali kako da to uinimo? Bojim se da nam
nitko nee vjerovati. Ljudi vie nemaju povjerenja.
Ministar informiranja: A ako onda ipak doe do devalvacije...
Predsjednik vlade: Nemojte me izluivati! Kojeta! Tko bi bio toliko lud da
pred izbore obezvrijedi novac?
Ministar pravosua: To nam u sadanjim prilikama moe jo biti najjai
moralni argument. Predlaem da predsjednitvo stranke sazove masovni skup i na
njemu sveano objavi: Potovane dame i gospodo, za godinu dana e, kao to svi
znate, biti parlamentarni izbori. Zar zbilja mislite da smo mi toliko blesavi da, uz sve
ostale probleme koje imamo, natovarimo sebi na vrat jo i devalvaciju nae valute?
Ili tako nekako...
Ministar financija: Nee nam povjerovati. Birai e rei: Ako ovi budu
gospodarili jo godinu dana, ti su razbojnici u stanju provesti jo tri devalvacije!
Predsjednik vlade: To zvui uvjerljivo. Dobro, to emo onda?
Ministar prosvjete: Moja beznaajnost u ovoj vladi prijei me da dijelim
savjete. Ipak, rekao bih da bismo sasvim jednostavno mogli donijeti zakon kojim bi
se vladi zabranilo da u ovom mandatu, ili sljedeem, provede devalvaciju.
(Opi muk. Svi gledaju ministra prosvjete kao bie s nekog drugog planeta.)
Ministar financija: to vam pada na pamet? Kako bismo nakon toga ikad vie
proveli devalvaciju?
Ministar informiranja: Znai, ipak...

18
 Predsjednik vlade: Devalvacije nee biti, koliko vam to puta jo moram
ponoviti? To nam nije ni na kraj pameti! Pa, juer sam jo rekao na konferenciji za
tisak svim okupljenim urednicima: Ako sad doe do devalvacije, onda se ja zovem
Mnchhausen!
Ministar informiranja (upol glasa): Karl Friedrich Hieronymus Mnchhausen...
Predsjednik vlade: to sad tu frfljate?
Ministar informiranja: Ja? Nita, nita. Htio bih samo nazvati enu prije nego
to ode u kupovinu...
Predsjednik vlade: Ne dolazi u obzir! Ostat ete ovdje s nama dok god ne
smislimo nain kako da umirimo mase.
Ministar pravosua: Predlaem da osnujemo odbor koji e objaviti sveanu
izjavu da nikakva devalvacija ne dolazi u obzir. Za lanove tog odbora predloio bih
tri uglednika koji uivaju povjerenje naroda. Na primjer, naelnika Glavnog stoera,
predsjednika Vrhovnog suda i jednog nogometaa.
Ministar financija: Ja sam to ve pokuao. Slubeno sam se obratio svoj trojici.
Ministar pravosua: I?
Ministar financija: Nisam mogao doi do njih, alabazaju po robnim kuama...
Ministar informiranja: Mogu li samo naas nazvati kui?
Predsjednik vlade: Ne moete! Ovo je zbilja da ovjek izludi od oaja. Nitko
nikom vie ne vjeruje.
Ministar financija: Moda bismo se mogli obratiti nekoj linosti u inozemstvu...
Predsjednik vlade: To vam je dobra ideja. Kad bi, recimo, predsjednik
Sjedinjenih Drava sveano izjavio da se kod nas ne planira nikakva devalvacija...
Ministar financija: Mogli bismo i zajedno nastupiti na amerikoj televiziji,
predsjednik i ja...
Ministar informiranja: Izvrsno! Idem odmah brzo javiti Clintonu...
Predsjednik vlade: Ne idete vi nikamo! Dijelit ete sa svima nama ovdje
kolektivnu odgovornost do sama kraja.
Ministar financija: Rulja!
Ministar prosvjete: Drage kolege, ja mislim kao i dosad da na narod vjeruje
kormilarima svoga dravnog broda. Ako se sva naa vlada, odjevena u sveana

19
tamna odijela, zaputi na nogometni stadion i ondje se, pod dravnim grbom, i uz
zvuke nae himne, jednoglasno zakune na Bibliju da nee biti devalvacije...
Ministar pravosua: Nitko vam ne bi ni jednu jedinu rije povjerovao.
Predsjednik vlade: Jasno da ne bi. Ali to emo onda?
Ministar financija: Ja predlaem da jo malo priekamo.
Predsjednik vlade: U redu. Uostalom, rulja nam ne ostavlja nikakvu drugu
mogunost.
TEROR AGENATA OSIGURAVAJUIH ZAVODA
Ne znam treba li to pripisati naglom poboljanju nae gospodarske situacije ili
lijepom vremenu, tek, u posljednje sam vrijeme izloen jakom pritisku agenata
anglosaksonskih osiguravajuih zavoda.
Zato su ti agenti upravo iz anglosaksonskih zemalja, nemam pojma, ali kad mi
rano ujutro zazvoni telefon, neizostavno mi se javi pravi engleski gentleman na
pravom oxfordskom engleskom:
- Dobro jutro, gospodine. Javljam vam se u ime Opeg junoafrikog
osiguravajueg zavoda. Smijem li Vas, gospodine, zamoliti za deset minuta vaeg
dragocjenog vremena? Htio bih vas upoznati s jednim potpuno novim oblikom
ivotnog osiguranja...
Na takve se rijei u hipu sledim. Prvo i prvo, u principu sam protiv ivotnog
osiguranja jer ga smatram nemoralnim. Drugo, nemam uope namjeru umrijeti.
Tree, ako ipak jednom umrem, lanovi moje obitelji treba da se sami pobrinu kako
e i to dalje. I etvrto, odavno ve imam ivotno osiguranje.
Stoga odgovaram gospodinu iz Oxforda da uludo trati svoj uzorni engleski jezik
na mene i da je moj le ve procijenjen na 170.000 ekela.
- Ma to vam je danas 170.000 ekela? - ujem onoga iz Oxforda. - Opi
junoafriki osiguravajui zavod ima ve u pripravnosti za va aljenja vrijedni
odlazak dvostruko veu svotu. Poklonite mi, gospodine, samo deset minuta vaeg
dragocjenog vremena.
- U principu bih to vrlo rado uinio, samo je stvar u tome to ja za sat vremena
letim u Europu. Na dulje vrijeme. Moda i na dvanaest godina.
- Izvrsno. ekam vas na aerodromu.
- E, neemo imati vremena za tako neto jer jo nisam dorukovao.

20
 - Ja u vam donijeti dva-tri sendvia.
- Osim toga, moram se jo oprostiti sa svojom obitelji.
- Nee biti potrebno. Poslat emo sve lanove vae obitelji za vama sljedeim
avionom. Sve e karte, naravno, biti na na troak. ekam vas, gospodine, u
aerodromskom restoranu.
Na taj sam nain ve tri puta za redom besplatno letio u Europu, ali navala na
mene ne poputa. Prije nekoliko dana pokuao sam jednog gospodina iz
Novozelandske meunarodne osiguravajue kompanije odbiti tvrdnjom da mi je
ivot ve osiguran na milijun dolara. Ma to vam je danas milijun dolara! odbrusio
mi je potcjenjivakim tonom i htio mi u deset minuta izloiti jedinstveni plan
ivotnog osiguranja, prema kojem osiguranik ne mora ak ni umrijeti, dovoljno je da
padne u nesvijest, s klauzulom o eventualnoj devalvaciji i s televizorom u boji.
Kako me nije putao iz svoga stiska, priznao sam mu da sam plateno
nesposoban. Da sam vorc. Totalno vorc.
- Nita za to - utjeio me on. - Osigurat emo vam mi kredit od drave.
- Ali ja sam vam i bolestan.
- Poslat emo vam lijenika.
- Ali ja ne elim nikakvo ivotno osiguranje.
- To vi, gospodine, samo tako mislite. elite ga vi i te kako...
Od svakog se levantskog vercera znam obraniti, ali sam pred oxfordskim
engleskim nemoan.
Danas prije podne javio mi se zastupnik Australskog uzajamnog osiguranja. Bio
sam toliko priseban da sam mu odgovorio kretavim sopranom:
- Ovdje bedinerica od gospodina Kishona. Siroti gospodin juer umro.
- U tom sluaju, gospoo - ree onaj iz Australije - htjeli bismo obitelji
pokojnika podastrijeti revolucionarni prijedlog ivotnog osiguranja. Sve skupa e
potrajati samo deset minuta.
Umirem od radoznalosti da i to ujem.

21
 MADE IN JAPAN

U prvotnoj fazi nacionalnog buenja vezanog uz osjetljive mikroprocesore

nosio je taj nadareni narod na svom elu jo Kainov ig poraenoga u ratu. Upravo
se pretrgao od posla nastojei s Amerikancima izgraditi zajedniko poslovno carstvo,
u koje e Japanci uloiti talent i sredstva a Amerikanci svoje ime. Tako su nastali
Panasonic, Sony, Sharp, Canon, National i ostali tajni kodovi iz Teksasa. Ponekad su
u tome i pretjerali. Divovska kompanija u kojoj radi oko 100.000 kosookih radnika,
inenjera i direktora te ostvaruje oko treinu svjetske produkcije uredskih strojeva
zove se i dandanas Brother. Ime koje se ni uz najbolju volju ne rimuje s rijeju
harakiri.
Japanci su jednostavno eljeli da svijet gleda na njih kao na pobjednike, kao na
Amerikance. To u krajnjoj liniji nije bilo zabranjeno. Jednog je dana Japan odluio
prouiti svjetsko trite satova, pa je poeo proizvoditi vicarske satove koji su isto
tako izgledali, isto tako bili toni i isto tako blistali, kao i vicarski, ali su se
prodavali u pola cijene. Tvornica se, naravno, zvala Citizen kako bi se prikrili uti
elementi u mehanizmu. Zatim su Japanci otkrili depna raunala i video-rekordere. I
svijet su, u skladnom ritmu metronoma koji je, dakako, takoer proizveden u Japanu,
preplavila ta elektronika uda koja su se pokazala ravnopravna europskim
proizvodima, moda zato to se i europski proizvodi proizvode u Japanu. Barem
njihova iznutrica, mehanizam u snjenobijeloj ljusci.

* * *

Pa ipak je Zapad malo-pomalo postajao nervozan pred tim uljezima koji sve
izrauju malo bolje, malo bre i mnogo jeftinije. Kakva li se tajna krije iza svega

22
toga, pitao se slobodni svijet, obuzet opravdanom panikom. Zar je zbilja dovoljno
samo izgubiti rat da bi se postigao takav gospodarski zamah, ili je moda jo togod
potrebno? Je li moda presudna boja kao i kod televizije: crno-bijela ne, u boji da!
Nekolike su zapadne kompanije koje su se nale pred bankrotom, posljednjim
snagama poloile raun same sebi i posegnule za statistikom. Pri tome su dole do
brojeva koji su tu tajnu rasvijetlili jarkim svjetlom poput snanih reflektora. U
gigantskoj nizozemskoj kompaniji Philips, recimo, 1.200 visoko kvalificiranih
radnika proizvede oko 320.000 televizijskih cijevi godinje. U slinoj japanskoj
tvrtki proizvede samo 168 radnika u istom razdoblju etvrt milijuna televizijskih
cijevi. Slovima: sto ezdeset osam radnika.
U tome je dakle najvea prednost tih azijatskih pasjih sinova. Posrijedi je
prljava konkurencija, oni za radnog vremena - rade. To je takva neka blesava
tradicija kod njih, batina fanatinih predaka i zastarjelih religioznih propisa. Ti
japanski uljezi nemaju ni toliko slobodnog vremena ni praznika kao mi. Kod njih se
nikad ne premouju dva praznika. Kod njih se samo grade mostovi.
Uas jedan - upaju ljudi na Zapadu kosu - kako moemo konkurirati zemlji u
kojoj su sindikati tako slabi?

* * *

Divlji Zapad ima pravo. Japancima se ne moe konkurirati. Polako ali sigurno
zadobiva Japan u oima zapadnjaka konture jedne vie rase, i to ne uvijek u skladu s
kolonijalnim zakonima bijelaca. Kod Japanaca je uvijek sve stvar odluke. Odluke
naime koje e trite idue godine osvojiti.
Jedne tmurne veeri, primjerice, vlasnik jedne bijedne radionice najednom
malom otoku odluio je oiviti ve izumrle dvotokae koje su za ivota zvali
motor-kotai. I promijenio je svijet u dvojakom smislu. Prvo je vratio ta buna
udovita na ceste, a drugo, nije posudio, kao obino, neku ameriku krinku, nego se
odvaio na vlastito ime - Honda. Ostalo pripada historiji. Ili histeriji, kako se uzme.
Ve jedno dva desetljea meunarodne trke motociklista svele su se na interno
japansko nadmetanje. Pitanje je samo hoe li pobijediti motori Suzukija, ili moda
Kawasakija, ili Yamahe. U novije vrijeme poela se kompanija Yamaha zanimati i za
druge artikle pa je usput postala ijedan od vodeih svjetskih proizvoaa orgulja i

23
klavira. Bijae to samo stvar odluke, kako rekoh. Pijanist Arthur Rubinstein rekao mi
je da je filharmonijski orkestar u Tokiju jedan od najboljih u glazbenom svijetu.
Jednog je dana jednostavno odluio da pone fantastino svirati i odonda fantastino
svira. Pa i filmovi su im uli u prvu ligu. Prije otprilike 50 godina kopirali su jo
hollywoodske limunade, a danas se stvari kreu u suprotnom smjeru. Od slavnog
Rashomona Amerikanci su napravili tri imitacije tog istog filma. Sedam samuraja
preuzeo je Hollywood, uz mucave rijei zahvalnosti, i pretvorio ih u Velianstvenu
sedmoricu.
A onda je, umjesto samuraja, doao Subaru.
U tom je trenutku ljudima u zapadnim imperijima zastao dah i svi su poeli
mirkati. Japanci su odluili da sa dva kotaa prijeu na etiri i da sami proizvode
automobile. Imamo najmanje deset godina prednosti, tjeili su se strunjaci
automobilistike industrije u Detroitu. Automobili ipak nisu tranzistorski aparati ni
kamere, pa ak ni aparati za fotokopiranje. Nije prolo ni dvije godine kad su se
pojavili oglasi i reklame s nemoguim imenima kao to su Datsun, Toyota, Mazda i
tako dalje. Danas se svi drugi proizvoai automobila u svijetu nalaze u tekoj
psiholokoj krizi. Volkswagen otputa radnike kao na tekuoj vrpci, Chrysler je
zapao u dugove, Ford je na kraju godine imao deficit od 1 i pol milijarde dolara - a
Mitsubishi tek ulazi u formu. Japanski je auto ljepi, bri, bolji, jeftiniji i tako dalje, i
tome slino. Uvijek su za jedan mali korak ispred konkurencije. Honda je proizveo
prvi mali automobil sa servo upravljaem, Mazda uvodi revolucionarni tip motora...
Kako je to mogue - pitaju se pojedinci u klubovima veleindustrijalaca i na
socijalistikim kongresima - kako je to, do vraga, mogue da su Japanci tako
uspjeni, iako smo mi i vei i bjelji od njih? Prije osamdeset godina ti kukavci nisu
znali ak ni kako izgledaju plosnata klijeta, a danas automatski proizvode automate
za automatsku proizvodnju...
to da se radi? Stvarno! Vie rada ne dolazi u obzir zbog Marxa i Spencera, a
proizvodni se trokovi ne mogu sniziti zbog sindikata. Preostaju samo zatitne
carine, to jest zabraniti Japancima da unite sva lokalna trita visokom kvalitetom
svojih proizvoda. Pa ipak je malo nezgodno stati pred te nasmijeene utake i rei
im: Dajte ve jednom prestanite, mi smo iz familijarnih obzira tek malo zaostali za
vama...
U prvi mah Zapad je ipak pokuao spasiti obraz.
Dajte pokaite malo vie razumijevanja, apuu na uho tim divovima visokim
metar i pol, svladajte se, za ime Boje! Ograniite sami svoj izvoz, jer e se inae

24
kod nas sve odjednom sruiti usred zaglune buke. A mi ipak imamo svoje obitelji,
djecu, smilujte nam se, tako vam Boga...
Japan nema ni zrnca proizvodnih bogatstava, sve mora kupiti u inozemstvu za
zdravu valutu. Uskoro e zauzeti prvo mjesto u proizvodnji elika na svijetu. Pa
kako se ovjek ne bi ljutio? Sudei po najnovijim glasinama, vode slobodnog svijeta
razmatraju mogunost da pribjegnu oajnikim mjerama. Slino kao to su Nijemci
potkraj Prvog svjetskog rata prokrijumarili Lenjina u blindiranom eljeznikom
vagonu u carsku Rusiju, namjeravaju sad oni navodno ubaciti u Japan nekoliko
strunjaka za trajk iz izraelskih sindikata kako bi ondje organizirali efikasna
radnika vijea u poduzeima. Openito se smatra da se Japancima nikako drukije
ne moe doskoiti.

* * *

Dotle svi ostali strepe. Pozove li generalni direktor Toshibe ili Sanyoa upravni
odbor na raspravu o programu za iduu godinu, u europskim ljekarnama nee
dogodine ostati ni jedna jedina tableta za umirenje. Zamagljeni pogled prelazi preko
svjetskih trita. Ne, nemojte! viu na sve strane proizvoai guma za vakanje.
Molimo vas, ne dirajte nam u vake, ne ponite proizvoditi vake! Jer, unaprijed
se zna kako bi stvar tekla. Japanska guma za vakanje bila bi omotana papirom tako
da se ne bi lijepila za nepce i sadravala bi vitamine. Okus bi joj trajao vie od
dvanaest sati, a onda bi sama iskoila iz usta. U pomo! A sve ovisi samo o jednoj
odluci. Otpor ne bi imao nikakvih izgleda. Pojave li se danas u Italiji nove kade koje
same izluuju ulje za kupanje i uz pomo termostata odravaju uvijek istu
temperaturu vode, sutra e se na talijanskom tritu pojaviti Mitsubishijeve kade koje
e obavljati sve te funkcije i jo k tome razvijati brzinu od trideset kilometara na sat
te reproducirati Puccinijeve opere u stereo-tehnici... Navodno je ve jedna mala
tvornica u Nagasakiju nedavno poela proizvoditi Sacher tortu koju izvozi ravno u
Be. Kau da je ukusnija od prave.
Svijet je uasnut, posramljen i oajan. Ljudi su se s godinama ve navikli da na
donjoj strani svakog privlanog, praktinog i jeftinog artikla pie Made in Japan, a
katkad i Made in Hongkong ili Taiwan, ako je posrijedi koprodukcija s Japanom.
Ali stvari se razvijaju dalje. Posljednjih je godina njemaka tvornica Opel

25
prokrijumarila svoj novi model na automobilsko trite pod imenom Manta.
udno ime, je li? Zvui tako egzotino. To je zapravo zavrna faza tehnolokog
razvoja na Zapadu. Posuuju se ve i japanska imena ne bi li se zadobilo povjerenje
kupaca. Uskoro e Volvo baciti na trite svoj model Covotta, a General Motors u
potaji sprema hit za sljedeu sezonu, tipian ameriki sportski automobil koji e se
zvati Pishimishi...
Pisac ovih redaka uzima u ruke svoje knjige tiskane u Tokiju i gleda svoje
humoreske, u kojima su ona njihova udnovata pismena nanizana odozgo nadolje.
Boe sveti, kae sam sebi u dubini due, bojim se da je to na japanskome bolje,
da na japanskome mora biti bolje.

26
 AROBNI POJAS

- Moje duboko potovanje, gospodine ministarski savjetnie. ime vas mogu

usluiti?
- Trebao bih remen za hlae koji bih mogao malo jae pritegnuti.
- Ako sam vas dobro razumio, namjeravate dakle sniziti standard?
- Tono. Ovih sam dana sluao govor ministra financija, nakon kojeg sam rekao
sam sebi: Taj ovjek doista ima pravo! Ako mi, visoki dravni slubenici, ne damo
drugima primjer i ne pritegnemo remen, tko e drugi to uiniti? Samo tako moemo
ouvati svoju gospodarsku neovisnost! I zato sad traim prikladan remen za hlae.
- Zlatne rijei, gospodine ministarski savjetnie, zlatne rijei! Imam ovdje jedan
remen koji bih vam mogao mirne due preporuiti. Rije je o modelu od kozje koe,
rune izrade, s originalnim meksikim ornamentima.
- Lijepo, lijepo, ali nemate li togod bolje?
- Dakako da imamo. Kako vam se svia ovaj krasni talijanski eksportni model
od tapirove koe koja ne blijedi u pranju? Kopa je od istog srebra optoenog
poludraguljima. Zakopava se sto posto pouzdano i posebice je pogodan za bankete i
svakovrsne plesne priredbe.
- Ne, tako neto danas gotovo svi nose. Volio bih neto posebno.
- E, onda mislim, gospodine ministarski savjetnie, da imam za vas pravu stvar.
Ovaj ameriki luksuzni remen ukraen s obje strane, od nosorogove koe, moe
zadovoljiti i najprofinjeniji ukus. Ovdje, s unutarnje strane, imate kukicu od
osamnaestkaratnog zlata o koji moete objesiti klju svojih slubenih kola. Ovim
ekskluzivnim gumbom moete upravljati ugraenim mikrokompjutorom, a imate i
ureaj za daljinsko upravljanje svoga televizora u boji.
- Imate li takav model i s ugraenom budilicom?

27
 - Ma naravno, sa devet runo izraenih tranzistora. Ali, na moju veliku alost,
kasni nam isporuka tog modela iz vicarske. Oekujem ga negdje na poetku
kolovoza.
- teta.
- Molim vas, gospodine ministarski savjetnie, da uzmete u obzir da krivica nije
na nama. Slubenici vaeg cijenjenog ministarstva svojevoljno odugovlae izdavanje
odobrenja za uvoz tog artikla.
- Ja u se osobno pobrinuti da se ta stvar to prije sredi.
- Vrlo ljubazno od vas, gospodine savjetnie.
- Rezervirajte mi dakle tucet tih amerikih remena ukraenih s obje strane.
- Vrlo rado. to se cijene tie...
- Cijena ne igra nikakvu ulogu.
- Naravno. elim vam, gospodine savjetnie, ugodno pritezanje remena.
- Hvala, prijatelju dragi, isto to elim i ja vama, obinom graaninu.

28
 DNEVNIK JEDNOG KORISNIKA
PRORAUNA

15. prosinca. Danas sam opet bio kod ministra financija Ehrlicha radi budeta
za iduu poslovnu godinu. Zatraio sam za svoj odjel 3,785.000 ekela, milijun
ekela vie nego lani. Ehrlich je ostao pri svom negativnom stavu i oznaio nae
poetne pregovore beskorisnim.
Ja sam tada bez rijei nasrnuo na njega i zgrabio ga za guu. Namjeravao sam
ga udaviti i onda se smjesta predati policiji te izjaviti: Zadavio sam ministra
financija, a vi sad radite sa mnom to hoete, svejedno mi je, jer ivot bez dodatnog
budeta nije vrijedan ivljenja.
Na alost, nije do toga dolo. Ehrlich je bio jai od mene i nakon kraeg hrvanja
oborio me na pod. Njegovi su me tjelesni uvari odvukli oblivena krvlju ali
neslomljena duha.
- Doi u vam ja opet! - doviknuo sam mu jo s vrata. - Ozbiljno u trenirati pa
u vam opet doi!
- Doite samo - zareao je Ehrlich. - Doete li, skresat u vam budet za pola
milijuna.

17. prosinca. Zabrinjava me Ziegler. ulja se pogrbljen kroz slubene

prostorije. im me ugleda, izgubi se u oblinjoj sobi i zakljua. Danas sam ga
napokon uspio uloviti.
- Poviicu biste htjeli? - upitah ga. - Opet?
Naslonio se leima na zid blijed kao krpa. Glas mu je jadno zazvuao:

29
 - Nisam ja kriv... Sudei prema svim procjenama, morali smo ve davno
premaiti budet... Nije mi jasno to se dogodilo...
Ustoboio sam se pred njim tresui se od bijesa.
- elite li moda, Ziegler, time rei da na odjel nema deficita?
- Da, nema ga... To jest, ne, jo ga nema...
- Idiote! - Nisam se vie mogao svladati. - Kako emo idue godine dobiti vea
budetska sredstva kad niste u stanju ni ovogodinji budet potroiti?
Ziegler se tresao kao iba u vodi.
- Nije jo stvar propala... Vjerujte mi da se trudim svim silama... Imamo jo
nekoliko mjeseci vremena...
Zavitlao sam mu akom ispred nosa.
- Ostane li vam samo jedan jedini nepotroeni ekel, zavrnut u vam vratom. Je
li vam jasno?

23. prosinca. Ne mogu spavati. Blii se godinja bilanca. U svim dravnim

nadletvima ista slika - napeti ivci i grozniava aktivnost ne bi li se kako oslobodili
zadnje preostale love. Inae, vlada nee samo pokupiti sve ono to je ostalo nego e
jo i budet za iduu godinu skresati na minimum. A ima li jadnijeg prizora od
predstojnika odjela koji u potronji budetskih sredstava ne moe demonstrirati
uinak inflacije? Takav se predstojnik moe i dalje motati amo-tamo, moe govoriti i
preznojavati se kao ovjek - ali on vie nije ovjek nego duh, sablast, Frankenstein.

28. prosinca. Jo sam jednom pregledao poslovne knjige. Nadao sam se da u

negdje ipak otkriti neku greku. Imamo jo gotovo 900.000 ekela u blagajni. Tri
mjeseca prije godinje bilance! Jedva sam se suzdrao od fizikog obrauna sa
Zieglerom.
- Izloba... - mucao je on. - Izloba nam je sve pokvarila...
Ta prokleta izloba! Kad smo u studenom primijetili da nam se budetska
sredstva ne smanjuju eljenim tempom, pokuali smo spasiti stvar sa dva-tri
bezizgledna projekta: s jednim gastronomskim centrom, sa subvencijama za

30
pregrupiranje televizijskih antena i s izlobom meunarodnih cestovnih krianja. To
nas je sve trebalo stajati jedan milijun. I poelo je sasvim dobro. Naruili smo za
100.000 ekela japanski teleskop za gastronomski institut, odobrili smo svakom
vlasniku televizora 875 ekela za novu antenu, a to se izlobe tie, novac je kopnio
kao snijeg. Bila je to zaista velianstvena ideja - rekonstruirati na velesajamskom
prostoru sva cestovna krianja na svijetu! A onda, u zadnji as...
Nikad neu zaboraviti Zieglerovu facu u onom trenutku kad je upao u moju
sobu i rekao:
- Propali smo! I Ministarstvo bogotovlja eli sudjelovati u naem projektu!
Nevjerojatno podmukao niski udarac. Netko se od onih pobonjaka dosjetio da
cestovnih krianja ima i kod Neidova - pa su nam dodijelili subvenciju prvobitno
namijenjenu kineskoj ortodoksnoj vjerskoj zajednici u visini od 800.000 ekela.
Oito su i oni imali problema s budetskim sredstvima, i nisu eljeli da ih na kraju
oujka ulove s punom blagajnom, a opasnost je bila utoliko vea to u cijelom
Izraelu nisu uspjeli pronai ni jednog jedinog pripadnika kineske ortodoksne vjerske
zajednice. Ali zato da ja zbog toga ispatam? Stoga sam tim klerikalnim
oportunistima smjesta vratio uplaeni novac, poslao im prosvjedno pismo i priloio
ek na 50.000 ekela za unapreenje njihovih djelatnosti. Ali odbili su primiti moju
poiljku. Pismo mi je vraeno s oznakom Primatelj nepoznat. Sve skupa e jo
zavriti pred sudom. Ali trenutno jo uvijek imam viak od jednog milijuna, a
vrijeme prolazi, a vrijeme prolazi...

3. sijenja. Jedan od pomonika ministra financija Ehrlicha doao mi je u

diplomatsku misiju. U povjerenju mi je priopio:
- Ministar ima dojam da ne vrite dovoljno jak pritisak da vam se poveaju
budetska sredstva za iduu godinu...
- Ja? Ja da ne vrim dovoljan pritisak? - Skoio sam na noge od ogorenja. - Pa,
ja sam ga zbog toga tvorno napao! Zar to nije dovoljno? Rikali smo jedan na
drugoga kao bikovi!
- Ta se vaa rika, na alost, nije ula na ulici.
- Nemogue.
- To su nepobitno potvrdila naknadna ispitivanja. Ministar je zaista u tekoj
situaciji. Mora javnosti dokazati da iz budetskih razloga ne moe smanjiti poreze, a

31
da s druge strane ne poputa ni pred pretjeranim zahtjevima pojedinih ministarstava.
To valjda ipak nije teko razumjeti?
- Ne, nije. Ali to da radim?
- To ete vi sami najbolje znati.
Ali ne znam. Samo znam da imamo sve manje vremena i sve vie novaca.
Pokazalo se naime da gastronomija nema veze sa zvijezdama, pa smo gastronomski
centar morali pretvoriti u restoran - i sad nam taj restoran donosi jo i dobit!
Prozvali smo ga Restauracija pri teleskopu i ne znamo to nam je initi sa
istom dobiti. Pokuaj da taj novac uloimo u tanzanijsku eljeznicu neslavno je
propao. Preteklo nas je Ministarstvo za pomo zemljama u razvoju.

12. sijenja. Otiao sam do lijenika i rekao mu:

- Gospodine doktore, morate me to prije dovesti u stanje klinike histerije. Da
mi se tresu ruke, da kolutam oima i sve ostalo to uz to ide.
- Budet?
- Da. Treba mi to protiv Ehrlicha.
Prepisao mi je rum sa sirovim duhanom. Navodno se to sredstvo pokazalo
najboljim u budetskim zavrzlamama.
25. sijenja. Uhvatio sam Ehrlicha na spavanju. Upravo je konferirao sa
strunom udrugom obojice izraelskih dubinskih ronilaca, koji su zahtijevali od njega
dodatak za opasnost od morskih pasa bez poreznih optereenja. Ehrlich je odbio taj
njihov zahtjev. Rekao im je:
- Devet ekela amo, devet ekela tamo - i cijelo bi gospodarstvo na taj nain
skrahiralo.
Nato su zastupnici ronilaca otvorili prozor i zaprijetili da e skoiti na ulicu.
Ehrlich je pozvao svoga pravnog savjetnika i upitao ga hoe li on biti
odgovoran za njihovu smrt. Do tada su pregovori bili trajali ve osam sati.
To je bio pravi trenutak za mene. Naglo sam otvorio vrata. Ministar je sjedio
iscrpljen, s glavom na svom pisaem stolu.
- Ehrliche! - histerino sam zaurlao iskolaenih oiju a ruke su mi se tresle. -

32
etiri milijuna! To vam je moja posljednja ponuda!
- U redu - proaptao je. - Dogovoreno.
27. sijenja. Katastrofa! Ehrlich mi je odobrio etiri i pol milijuna. Kako u, za
ime Boje, kako i na to u potroiti taj silni novac? Nee mi nita drugo preostati
nego staviti ministru svoju ostavku na raspolaganje. Pet milijuna, ili podnosim
ostavku.

33
 DAN KAD JE MAMON PREMINUO

Dr. Steinherz: ast mi je, kao predsjedniku Vrhovnog povjerenstva za

financijsku pravednost, otvoriti dananju sjednicu koja se doista moe oznaiti
povijesnom. U skladu s dnevnim redom, predajem rije referentu naeg
povjerenstva, gospodinu ravnatelju Schultheissu.
Schultheiss: Gospodine predsjednie, potovani lanovi Povjerenstva! Okupili
smo se danas i ovdje da jednom zauvijek stanemo na kraj anarhiji koja vlada u naoj
zemlji na podruju nasljednog prava. Zakon koji je u nas na snazi potjee djelomice
jo iz turskog doba i stoga nipoto ne vodi rauna o suvremenim zahtjevima jedne
socijalistike drave.
Glck: Pa zar smo mi socijalistika drava?
Schultheiss: A nego to smo?
Glck: Oprostite, valjda se smije jo pitati?
Schultheiss: Mi smo ak i prilino daleko lijevo od centra, o tom nema dvojbe. I
zato se svim svojim biem opirem tim zastarjelim zakonima, prema kojima jedan
ovjek, samo zato to je sluajno nadareniji i radiniji od svojih sugraana, mora
svojim potomcima ostaviti sve vrijedne predmete.
Gliick: Gdje je tu ravnopravnost pred zakonom?
Slukovski: Tu postoji samo jedno rjeenje - pred zid s parazitima! Kuglu u
glavu i lus!
Dr. Steinherz: Bojim se da bismo time obeshrabrili strane investitore. Naa je
zadaa da predloimo jedan novi, suptilniji zakon o nasljedstvu kojim emo
dokonati anarhiju koja danas kod nas vlada. Tim emo zakonom stati na kraj
Mamonovoj vladavini. Taj zakon mora svim graanima nae zemlje zajamiti da e
krenuti u ivot pod istim uvjetima.

34
 Slukovski: S nulte toke, do bijesa!
Dr. Steinherz: To ne znai da se ljudi nee moi vinuti do vieg ivotnog
standarda. Ako ovjek ve ima takve ambicije, zato ne? Vrata nae stranke svima su
irom otvorena. Slubena kola, dravni stan, slubena putovanja u inozemstvo,
trokovi reprezentacije, dnevnice i novane nadoknade, sve je to svima nadohvat
ruke. Dodue, samo onima koji e, kao i mi na poetku, biti spremni zapoeti svoju
karijeru kao obini dupelisci od najniih stupnjeva u naem pokretu.
Sulzbaum (pjeva): Ustajte prezreni na svijetu, vi koje mori glad...
Dr. Steinherz: Nismo jo dotle doli.
Schultheiss: Drugovi dragi, vjerujte mi da e ubudue svi nasljednici na svojoj
koi osjetiti svu otrinu novog zakona. Dosad je jo bilo tako da je nasljednik jedne
kue, recimo, mogao zbog dozlaboga visokih poreza na nasljedstvo, rei: Neu to
nasljedstvo. Uzmite si tu prokletu kuu i ostavite me na miru! Ljudi su se mogli
takvim jeftinim trikovima osloboditi svojih graanskih dunosti spram drutva. To,
gospodo moja, neemo vie doputati. Ubudue e takav nasljednik morati platiti
porez bez obzira na to eli li preuzeti nasljedstvo ili ne.
Slukovski: Tako je, drugovi! Sa svima njima bez uvijanja pred zid, kuglu u
glavu i lus!
Sulzbaum: ekajte malo, gospodo. Uza sve razumijevanje za socijalni prevrat
koji e izazvati, i koji mora izazvati, taj novi zakon o nasljedstvu, postoji tu jo jedan
aspekt koji me ozbiljno zabrinjava.
Dr. Steinherz: Daj budi malo krai, Sulzi. O emu je rije?
Sulzbaum: Moj stric ima kuu.
Schultheiss: Veliku?
Sulzbaum: Srednje veliine.
Glck: Pa?
Sulzbaum: Ja sam mu jedini nasljednik. Glck: Bravo, estitam! Sulzbaum:
Hvala.
Dr. Steinherz: Meni se ini, drugovi, da je pred nama jedan tipian granini
sluaj. A koliko vrijedi ta kua?
Sulzbaum: Otprilike pola milijuna.
Dr. Steinherz: Kao to znate, gospodo, svaki zakon mora biti fleksibilan.

35
Ugradit emo dakle u na zakon i odredbu prema kojoj e kue srednje veliine do
vrijednosti od pola milijuna biti osloboene poreza na nasljedstvo. Je li tko protiv
toga?
Drugovi: Nitko.
Schultheiss: Ali inae nee biti milosti. Za svaki komad nakita plaat e se
porez.
Sulzbaum: I to prema dimenzijama!
Gliick: Polako, polako, drugovi! Moja ena ima par naunica...
Dr. Steinherz: Nema problema. Neka ih jednostavno ostavi centralnom
sindikatu. Po naem e zakonu svi vrijedni predmeti koje netko ostavi sindikatu,
odnosno naim koalicijskim partnerima, biti osloboeni poreza na nasljedstvo.
Gliick: To je sve lijepo i dobro, ali moja ena kae da ne eli ostavljati naunice
nikakvoj drutvenoj organizaciji.
Dr. Steinherz: Zato ne?
Gliick: Ma ta ja znam! ene su vam udna bia. Ona eli te naunice ostaviti
samo svojoj keri.
Dr. Steinherz: Zbilja udno.
Schultheiss: Nije li i to granini sluaj?
Dr. Steinherz: Mogao bi biti. Dobro, dakle, naunice se nee oporezivati. Ali to
se tepiha tie...
Gliick: Tu smo ve na opasnom terenu. Svi mi imamo kod kue tepihe.
Dr. Steinherz: Pa onda slike...
Sulzbaum: I slike svi imamo.
Dr. Steinherz: I nalivpera!
Slukovski: ak i po dva.
Dr. Steinherz: Pa elektrine tostere!
Schultheiss: Ja sam ba juer jedan kupio.
Dr. Steinherz: Ali postoji valjda neto to nemamo. Razmislite malo, drugovi,
to jo svima nama nedostaje?
Slukovski: Zato bi nama moralo neto nedostajati?

36
 Sulzbaum: Zato to mora postojati neka razlika izmeu nas i onih odurnih
reakcionara.
Gliick: Sjetio sam se! Mi nemamo kravata.
Dr. Steinherz: Tono!
Slukovski: Upravo genijalno! Mi, kao stari borci protiv buroazije, nismo
nikad ni nosili kravate nego samo koulje s otvorenim ovratnicima.
Schultheiss: Molim da se u prijedlog zakona unese: Nasljednici luksuznih
kravata svake vrste duni su platiti jednokratnu i retroaktivnu kaznu u visini od 200
posto od slubeno utvrene irine ovratnika.
Dr. Steinherz: Izvrsno! A to se potanskih maraka tie...
Slukovski: Potanskih maraka? Ja ih, na alost, imam...
Schultheiss: Kako to?
Slukovski: Ma moj me riokosi sin zamolio da mu skupljam marke, pa sam mu
prije nekoliko tjedana, kad je slavio bar-micvu, poklonio tu svoju zbirku.
Dr. Steinherz: A kakve su to marke, drue?
Slukovski: Afrike.
Dr. Steinherz: Hmmm...
Schultheiss: Ako doputate, gospodine predsjednie, predloio bih ovu
formulaciju graninih sluajeva: Zbirke afrikih potanskih maraka osloboene su
poreza na nasljedstvo, pod uvjetom da je nasljednik riokos.
Slukovski: Ma to ipak nema smisla, Schultheiss. to e biti ako se s godinama
promijeni boja kose mog sina?
Dr. Steinherz: Nema problema. Moemo to i ovako formulirati: Od plaanja
poreza na nasljedstvo osloboene su zbirke afrikih potanskih maraka ako je
nasljednik u vrijeme svoje bar-micve bio riokos, a ujedno i sin lana Vrhovnog
povjerenstva za financijsku pravednost.
Slukovski: ini mi se da ova odredba ipak nije dovoljno jasna. to e naime
biti ako ja nakon svoje smrti ne budem vie lan Vrhovnog povjerenstva za
financijsku pravednost?
Schultheiss: Prigovor je opravdan. Stoga predlaem ovu konanu formulaciju:
Od plaanja poreza na nasljedstvo osloboene su sve zbirke afrikih potanskih

37
maraka nasljednika koji su u vrijeme svoje bar-micve bili riokosi ako se oporuitelj
zove Jehiel Slukovski.
Slukovski: Ta mi se formulacija ini prihvatljivom.
Dr. Steinherz: Dragi drugovi, s velikom radou i zadovoljstvom mogu
konstatirati da smo napravili vrijedne pomake u svom odgovornom radu u slubi
javnog dobra. Moramo jo samo definitivno formulirati nacrt zakona, a onda emo
moi ponosno upisati u povjesnicu nae zemlje da smo napravili jo jedan veliki
korak prema ostvarenju socijalizma u naoj zemlji.
Schultheiss: Samo oprezno, ja imam kod kue jednu povjesnicu.

38
 NESPOSOBNJAKOVI

- Sarah, spava li?

- Ne spavam.
- Ja ne mogu zaspati, iako sam uzeo tabletu za spavanje.
- to te mui?
- Nekakvi runi osjeaji. ini mi se da ja jedini na naem odjelu nisam nita
dobio od tvorniara automobila ubinskog. Zar to nije udno?
- Prestani se muiti, Jorame, to ionako nitko drugi ne zna.
- To ti misli! U uredu me stalno peckaju na raun toga. Na primjer, jutros, im
sam doao na posao, Schultheiss se zlobno nacerio i dobacio: Evo nae primadone!
- Pa zar je Schultheiss to dobio?
- Kako da ne! On je od ubinskoga iicao specijalni zimski popust u visini od
17.350 ekela na jedan prekrasni kupe. Sama kola kotala su ga svega 14.200 ekela.
- Kako mu je to polo za rukom?
- Ma bio je to ogledni primjerak. To ti je da ovjek svisne od oaja. Svi su se
oni dodvorili Subinskome. Svi osim mene.
- A kako su to izveli?
- S pomou sporazuma izmeu drave i proizvoaa automobila.
- Ne razumijem.
- E, onda da ti pokuam razjasniti. Radnika vlada kao to je naa ne moe
samo tako uzeti porez od naroda i onda ga podijeliti pojedinim birokratima. Izmeu
te dvije strane mora postojati neto to e zamagliti stvar. I tako se drava slui
Subinskim kao nekom vrstom tekueg rauna.

39
 - Jo uvijek nita ne razumijem.
- Pa to je bar jednostavno. Subi dobiva od drave financijska sredstva u obliku
kredita, dotacija i zatitnih carina, a onda taj novac vraa u obliku rabata, darova,
stipendija, dnevnica i slinih stvari dravnim slubenicima.
- Ne zove li se to protok likvidnosti?
- Tako nekako. Terminus technicus glasi: Prijenos plaenih sredstava iz
depova poreznih obveznika u depove visokih dunosnika preko katalizatora
Subinskoga.
- A, tako. Sad mi jo samo objasni zato ba ti ne sudjeluje u toj nacionalnoj
akciji?
- Vrag bi ga znao! Upravo zato i ne mogu spavati. Sino sam ba listao etvrti
nastavak popisa korisnika usluga proizvoaa automobila i nisam mogao vjerovati
svojim oima. Taj ti je popis neto kao Tko je tko u Izraelu. Tu su ti sve sami
stranaki dunosnici, generali, ravnatelji, novinari, sindikalni elnici, visoki
slubenici...
- Sad vie ni ja neu moi spavati.
- Jedan direktor dravnih eljeznica dobio je za roendan svoga unuka autobus,
a kunoj pomonici ministra prometa i veza Subinski je zamijenio zastarjeli tip
friidera kamionom.
- ini mi se, Jorame, da si ti zbilja blesav.
- Ma kome ti to govori? Subinski je jednom slubeniku uvoznog odjela
poklonio zranu jedrilicu, a jednom predstojniku financijske policije podmirio je
trokove brakorazvodne parnice.
- Ta mu velikodunost slui na ast.
- Ali to jo nije sve. Glavnom tajniku sindikata lukih radnika poklonio je trojku
bijelih konja.
- Jesi li siguran?
- Pouzdano znam jer je tada protiv toga prosvjedovao glavni carinski inspektor
u lukoj kapetaniji.
- A zato?
- Zato to je on od Subinskoga dobio samo akvarij s nekoliko bijednih zlatnih
ribica, a za svoju punicu aviokartu za Etiopiju.

40
 - E pa, onda je imao pravo da prosvjeduje. To se ipak ne moe mjeriti s jednom
pravom trojkom.
- Upravo je zato taj ovjek prijavio Subinskoga financijskom uredu zbog
prekomjernog rasipnitva u tvornici. Ve je tada predskazao da e ta tvornica
bankrotirati.
- Kakav uft!
- Meu nama budi reeno, to se moglo i oekivati.
Pokazalo se naime da se ve na poetku ove fiskalne godine samo vrijednost
povlastica odobrenih dravnim slubenicima popela na ukupnu svotu od 840
milijuna.
- A kako je to Subinski vodio u knjigovodstvu?
- Dijelom pod stavkom Razno, dijelom pod stavkom Ostalo, a dijelom pod
stavkom Sitni izdaci. Kad je ministar financija saznao za to, morao je, naravno,
smjesta intervenirati kako bi sprijeio aferu.
- Kako?
- Drakonskim mjerama. Poveanjem zatitne carine na uvozne automobile za
315 posto. Zatim je uveo i znaajno oporezivanje kunih pomonica. Financijska je
policija odmah pohapsila osamnaest njih i podvrgnula ih strogoj istrazi. Pet je kunih
pomonica osueno na zatvorske kazne od 2 do 16 mjeseci.
- Da, sjeam se te velike afere istaica. Tada je, ako se ne varam, poveana i
cijena lo-ulja za 210 posto.
- Ma nije, arah, ti si sve pobrkala. Cijena je lo-ulja poveana kad je dravna
industrija za mljevenje sitnog pijeska eksperimentiranjem s umjetnom kiom
ostvarila gubitak od etvrt milijarde.
- Kako to? Zar nije bilo kie?
- Jest, ali su je ukrali.
- Stvarno mi se ve sve izmijealo u glavi, Jorame. A je li koji ministar dobio
kakve privilegije od Subinskog?
- Boe sauvaj, arah, to ti pada na pamet! Dravni su dunosnici od ministra
navie poteni i nepodmitljivi. To zna ve i svako dijete. Moj je ministar morao malo
intervenirati samo kad je u pitanju bilo financiranje vladajue stranke. Nedavno je,
na primjer, poslao ubinskom kutiju cigareta u kojoj je s unutarnje strane bilo

41
ispisano nagorjelom ibicom: Subi, budi tako dobar pa priloi pola milijuna naem
pokretu!
- I to je bilo? Je li poslao?
- Odmah je poslao 350.000. Nije imao kod sebe vie u gotovini. Revizor rauna
iz Ministarstva trgovine naao je o tome u poslovnim knjigama stavku Opskrba
cigaretama, i procijenio da je to potpuno u redu.
- A to je za to on dobio?
- Automobil od 1500 kubika uz povoljno plaanje u ratama.
- Dobar auto?
- Nije lo. Britansko-japansko-izraelska koprodukcija. Karoserija je iz
Engleske, motor iz Japana, a rabat iz Izraela.
- A sada mi, Jorame, konano objasni zato ti jedini na odjelu nisi dobio kola od
Subinskoga?
- Zakasnio sam, arah, jednostavno sam zakasnio. Najprije sam mislio da ne
smijem dopustiti da me masa povue za sobom. Htio sam malo priekati...
- A zato?
- Zato to prva serija u proizvodnji automobila obino ima tvornike greke. A
moda i zato to mi je bilo i pomalo ao Subinskoga. Ipak su se na tisue dravnih
slubenika okomile na jednog jedinog ovjeka.
- ivot je ovdje kod nas, Jorame, oduvijek bio teak.
- Naravno. Ali, kad sam u novinama proitao izjavu predsjednika Narodne
banke: Ako se ne zaustavi protok novca za podmiivanje, treba raunati na brzi
porast inflacije, odjednom me uhvatila panika da u na kraju ostati sam, pa sam
pokuao uspostaviti kontakt sa Subinskim.
- No, konano!
- Obratio sam se predsjedniku radnikog vijea naeg ministarstva s molbom da
mi dade formular za popust na male automobile. A on mi je odgovorio: To moe
obaviti samo usmenim putem. Onda sam nazvao Subinskoga kod kue. Javila mi se
njegova telefonska sekretarica: Dobar dan. Trenutno su iskoritene sve kvote
novanih dotacija. Molimo vas da se strpite. Javit emo vam se po redu vaeg
telefonskog poziva...
- I?

42
 - ekao sam pola godine. U meuvremenu su se iz posla povukli strani partneri
za proizvodnju malih automobila i ostavili jadnog Subija bez ijednog groa za
podmiivanje. Ostalo zna iz novina. Kad sam konano i ja imao doi na red,
Subinski je ve bio ostao praznih ruku. I raskrinkali su ga. Danas nema osamljenijeg
ovjeka od njega u naoj zemlji. Svi velikodostojnici koji su se u zadnjih desetak
godina otimali za njegovu naklonost, ne bi danas primili od njega ni prebitog groa.
- Moda je to, Jorame, masovna psihoza?
- Danas Subinskoga olajavaju svi ljudi na vlasti. Takvog nesposobnog
poslovnog ovjeka jo nisam vidio, rekao je Schultheiss danas za vrijeme gableca.
Kad jednom izau na svjetlo dana svi njegovi mrani poslovi u svoj svojoj veliini,
moe se jo dogoditi i da zavri u bajboku! Sad su svi strano ljuti na ubinskoga...
- Pusti ih, Jorame, neka ga samo grde, oni to rade samo zato to im savjest nije
ista. A ti ima isti obraz.
- Znam, arah. Ba zato i ne mogu spavati, to sam se dao tako nasanjkati. I to
mi je sad initi?
- trajkaj, Jorame, trajkaj!

43
 DOPLATAK ZA GUMILASTIKU

Svako zanimanje iznjedri svoga Ginzburga. Prije nekoliko godina, na poetku

svoje karijere, Ginzburg je bio obian radnik kao i svi drugi, samo to je imao malo
jai glas od drugih. Danas on ima potpuno klimatizirani ured i dobro temperiranu
tajnicu, a zarauje tri puta vie od jednog radnika a da ni prstom ne makne. Cime
zarauje tako visoku plau? Time to organizira trajkove.
Neemo ipak nikad doznati to se zbivalo u anelovoj glavi prije nego to je
odluio da se ba kod Ginzburga pojavi uivo.
- Ustani, Ginzbure!
- to je?
Ginzburg nije osobno imao nita protiv anela. Dapae, pokatkad je
prieljkivao da se pred njim pojavi koji aneo, primjerice prekjuer, za viesatne
rasprave u Ministarstvu financija. Opet je bila rije o izmjenama u ugovoru o
tarifama, a u aritu su debate, naravno, bili problemi s gumilastikom, na emu je
Ginzburg energino inzistirao. Ti specifini posebni doplaci za odreene
gospodarske grane smatrani su bitnim tekovinama radnika u zadrunim autobusnim
radionicama i bili su u neku ruku Ginzburgovo ivotno djelo. Ginzburg se morao
godinama uporno boriti za radnika prava prije nego to je uspio uvjeriti
Ministarstvo financija da gumilastika na gaama radnika koje on zastupa s
vremenom izgubi na elasticitetu, olabavi. U nebrojenim je dopisima tvrdio da je u
najgorim sluajevima prijeko potrebno zamijeniti labavu gumilastiku novom. Zato je
zaslunim radnicima nuno odobriti poseban doplatak za zamjenu gumilastike na
gaama.
- Drugovi - zaurlao je Ginzburg prekjuer prije tajnog glasanja lanova
sindikata na izvanrednoj sjednici - kako se moe od nas zahtijevati da rintamo u
gaama koje su nam spuzle do koljena?

44
 A sad je pred njim stajao pravi pravcati aneo s plamenim maem u ruci.
- Ginzbure - obrati mu se aneo blagim glasom - mora se napokon odluiti
izmeu doplatka za gumilastiku i opstanka drave.
- Sjedni - ree mu Ginzburg - zato stoji, drue anele?
- Razmisli dobro, Ginzbure: s jedne strane zaarani krug s radnikim
poviicama a s druge sve vie cijene u maloprodaji prijete dravi bankrotom. Jo
samo jedna poviica i galopirajua inflacija gurnut e vas sve odreda u ponor.
- Ma kome ti to govori? - uzdahne Ginzburg. - Zar misli da ja to ne znam?
Zatim otkopa hlae da pokae anelu kako mu je o pasu labava gumilastika.
Aneo zbunjeno svrne pogled na drugu stranu.
- Mora se odluiti, Ginzbure, ili drava ili gumilastika.
Predsjednik sindikata vrtio se kao pikor u loncu.
- Ja na taj problem gledam s jednog vieg motrita. Weintraub je za svoje ljude
izborio poseban doplatak za kisik.
Za sve one koji se vie ne sjeaju pojedinosti toga dogaaja, ukratko emo
spomenuti da je VVeintraub predsjednik centralnog sindikata bolnikog osoblja. On
je svojedobno uspio od Ministarstva financija izvui posebne nadoknade za svoje
lanove tako to je u tri velike bolnice obustavio astmatiarima dotok kisika.
- Pitam te, Ginzbure, to je tebi vanije - ustoboi se aneo pred njim i podigne
uvis plameni ma - doplatak za gumilastiku ili Izrael?
Ginzburg se duboko zamisli.
- Meni je ijedno i drugo vano - odgovori. - Sjedne strane, neu u ovoj zemlji
trpjeti da ljudima spadaju gae do koljena, a s druge moji zahtjevi da gumilastika na
gaama bude propisno zategnuta zadravaju se u granicama nae zemlje. Za mene je
ta problematika jedinstvena cjelina. Htio bih i poseban doplatak za gumilastiku i
dravu Izrael.
- A ako treba birati izmeu toga dvoga?
- Jesi li to pitanje postavio i Weintraubu? Aneo mu se unese u lice.
- Zemlju u ovom tekom asu moe spasiti samo temeljita promjena naina
razmiljanja dravnih slubenika o radnom uinku i primanjima. Kako ete poloiti
ispit pred povijeu, kako ete svima olakati napeti poloaj ako niste spremni s

45
vremena na vrijeme prinijeti i koju rtvu?
Aneo je pogrijeio to je spomenuo napeti poloaj. Ginzburg je odmah gurnuo
prst pod gumilastiku na gaama i rekao:
- Nikome neu dopustiti da mi govori o rtvama. Ja sam se borio u tri rata,
dvaput sam ranjavan i jedanput odlikovan. Tko god me poznaje, zna da sam spreman
dati i ivot za domovinu.
- A gumilastiku?
- E, to je neto drugo.
Na anelu su se poeli javljati znaci umora. Vratio je plameni ma u korice, sjeo
uz Ginzburga i uzeo u notesu neto raunati.
- Sluaj, Ginzbure, taj tvoj prokleti posebni doplatak za gumilastiku na gaama
iznosio bi 8,21 posto trogodinje nadoknade za ugljini dioksid, to drugim rijeima
znai 42,35 ekela mjeseno.
- Doplatak bi iznosio 52,65 ekela.
- Kako bilo da bilo, od te bi ti se svote odbijalo 34,20 ekela na ime poreza.
Ostao bi ti netto iznos od 18,45 ekela. I to bi ti s tim novcem?
- Kupio bih si sunane naoale.
- Koliko kotaju takve naoale?
- 72 ekela.
- A sad te ja, Ginzbure, pitam jesi li spreman i voljan prodati svoju zemlju za
etvrtinu tih svojih naoala?
- Weintraub ima nove talijanske sunane naoale. Aneo je ve poeo teko
disati.
- Ako ne odustane od tog svog doplatka, moglo bi doi do paralize prometa u
cijeloj zemlji. Nee se moi sprijeiti gospodarski krah, novac e izgubiti svaku
vrijednost. I to e onda?
- Vjerojatno u otpustiti dva najstarija lana svoje obitelji, djeda i jo nekog.
Aneo brine u pla.
- Upropastit e dakle svoj dom, svoju obitelj, ukratko sve to si cijelog ivota
gradio. Zato, Ginzbure, zato?

46
 Sad i Ginzburg proplae.
- Ma ta ja znam! - zatuli. - Zar ti nije jasno da ja patim od imperativa uspjeha?
Aneo klekne pred Ginzburga.
- Molim te lijepo, za miloga Boga, da porazmisli o tome to e jednom pisati u
povjesnicama. Na su prvi hram razorili Babilonci 587. godine prije Krista, drugi su
nam razorili Rimljani 70. godine poslije Krista, a trei je razorio Joika Ginzburg
danas po podne u etiri sata.
Ginzburg je zautio. Od vremena do vremena zamiljeno bi gurnuo prst u hlae
i provjerio elasticitet gumilastike.
Aneo je pao Ginzburgu pred noge.
- Spasi, Ginzbure, idovsku dravu! Ne uniti je iz obijesti! Odustani ve
jednom od tog svog doplatka na gumilastiku!
Ginzburg je i dalje utio. Na elu su mu nabrekle ile a obrazi podrhtavali.
Nemogue je opisati to se u tim trenucima zbivalo u glavi tog ovjeka. Napokon se
odluio:
- Moram nazvati moje u sindikatu.
Vratio se nakon nekoliko minuta i pokunjeno upitao:
- A zar ne bi bio mogu nekakav kompromis? Mislim, opstanak drave vezan
napetom gumilastikom?
- Ne bi!
Ginzburg se pokajniki izgubi i vrati se tek nakon dva i pol sata glavinjajui.
Bio je uplakan, usta mu se u kutovima trzala.
- Stvarno mi je ao, ali ja ostajem pri doplatku za gumilastiku.
Aneo se nabije na svoj plameni ma. Zemlja se otvori i proguta dravu. Od nje
je ostao samo jedan duboki krater nad kojim se razlijegala sonorna arapska glazba.
Uz oajniki krik, obisnuvi se zgrenom rukom Weintraubu o vrat, Ginzburg
se sunovrati u ponor. Nova gumilastika na njegovim gaama dobro je podnijela
kunju.

47
 ELEFANTIJA ZA KAO POSLOVNI
INDEKS

Parlament se sastao na izvanrednu sjednicu. Predmet je burne rasprave bio - a

to drugo nego pitanje treba li da se Zid plaa i dalje zove Zid plaa ili Juni zid?
- Sad je pravo vrijeme - ree gospoda Kalaniot - da se kupi slon.
- Zato ba sada? - upitah je.
- Zato to se cijene slonova nisu jo promijenile - odgovori mi gospoa
Kalaniot. - Jedan kilogram stoji est ekela plus 72 posto poreza na promet i 85 posto
carine. Da imam novaca, odmah bih kupila jednog slona.
Zaustih da joj odgovorim, ali mi Felix Selig upade u rije:
- I onda se ljudi ude to potranja za slonovima tjera indeks ivotnih trokova
uvis. Samo zato to jedan kilogram slona stoji isto onoliko koliko je stajao prije
devalvacije, morat emo uskoro sve duplo vie plaati.
Ziegler prasne u smijeh.
- Slonove kupovati! Kakva besmislica. Ponekad mi se, djeco, stvarno ini da ste
svi vi pobenavili. Slonove! Koji razuman ovjek danas ita kupuje to ne dolazi iz
zemalja sa zdravom valutom? Poznato je da slonovi nemaju veze s dolarskom
zonom, pa nema izgleda da im cijena na tritu ikad poraste.
- A to ako ipak poraste? - upitah ga. - Treba uzeti u obzir i da je slon samo
dotle dobra investicija dok je jeftin. Kad poskupi, gubi vrijednost jer se ne moe
prodati dok god nema izgleda da mu cijena poraste.
Imao sam osjeaj da nitko ne razumije potpuno moje jasne zakljuke. Drutvo
se ubrzo nakon toga razilo.

48
 Kod kue sam izvijestio enu o slonovskom problemu.
- Pa, kupimo jednog slona - ree mi ona. - Za svaki sluaj.
Otiao sam u Lublinerovu trgovinu ivotinjama da kupim slona.
- Rasprodani su - odgovori mi Lubliner a da ni okom nije trepnuo.
Nisam se ipak dao tako lako odbiti pa sam onako nenapadno, ispod oka,
pogledao malo oko sebe. I doista, u jednom mranom kutu, iza krletke s papigama,
stajao je jedan slon.
- A to je ono? - zajedljivo ga upitah.
Lubliner pocrveni i pokua se izvui tvrdnjom da se on uvijek dri principa da u
svakom asu mora imati bar po jedan primjerak svake ivotinjske vrste.
- Ako ga danas prodam, sam Bog zna koliko u sutra morati platiti za naknadnu
isporuku. Na carini me ekaju dva slona koje ne mogu preuzeti. Drava trai od
mene dodatnu dabinu jer e cijena slonovima poskoiti im oni nametnu dodatnu
dabinu.
Otiao sam od Lublinera praznih ruku. Ali, da vam pravo kaem, nije mi bilo ni
krivo. Do tada sam lijepo ivio bez ijednog slona pa u i ubudue valjda moi ivjeti
bez njih.
Ali, to sam iznenada ugledao u jednoj pokrajnjoj uliici uz Rothschildov
bulevar? Tko mi to dolazi u susret? Ziegler sa slonom na uzici.
Pristupim mu i pitam ga:
- Otkud ti taj slon?
- Koji slon? - pita mene Ziegler.
- Taj iza tebe.
- Ah, taj! - promuca Ziegler. - Ma nije to moj slon. Brati mi je na vojnoj vjebi
pa me zamolio da mu proetam tu jadnu ivotinju.
To mi nije zvualo ba vjerodostojno. Otkad se slonovi izvode u etnju? Nije
slon pas. Najbolja od svih ena, kad sam joj to ispriao, sloila se sa mnom.
- Ni u naoj kui neto nije u redu - nadodala je. - Od juer ujem iz stana
Kalaniotovih nekakve udne zvukove. Kao da netko svira na trubu. Vjerojatno su i
oni saznali da e se povisiti pristojba na uvoz slonova.
Zbunjeno sam i zabrinuto zaklimao glavom. Nije ugodna spoznaja da netko u

49
tvojoj blizini neto poduzima, a ti samo sjedi i eka da te vrijeme pregazi.
Po noi smo uli prigueni bat koraka sa stubita. Pogledali smo kroz pijunku.
Erna Selig i njezin suprug penju se u svoj stan na prstima a svako od njih vodi za
sobom na uzici slona.
Kad smo sutradan ujutro otvorili novine, postalo nam je sve jasno. U njima se
krupnim slovima koio naslov: Vlada vodi istragu o kartelskom dizanju cijena
slonovskih kljova.
U tom grmu dakle lei zec! Najbolja od svih ena nije se ni potrudila prikriti
svoj gnjev.
- Idi smjesta i poduzmi neto! - obrecnula se na mene. - I ne vraaj se kui bez
slona! Svaki idiot zna to mu je initi, samo ti ne zna...
Pred veer sam stvarno uspio nabaviti jednog slona po povoljnoj cijeni. Kupio
sam ga od jednog doseljenika koji je jo bio osloboen plaanja poreza.
Moj se slon jedva provukao kroz na kuni ulaz koji se u posljednje vrijeme
poprilino snizio. Gotovo na svakom katu bio je po jedan slon. Inae smo morali biti
vrlo oprezni da ne naudimo onom ovjeku koji mi je prodao slona. Doseljenici smiju
prodati svoje slonove tek nakon isteka roka od godine dana.
Povukli smo se na poinak zadovoljni kao jo nikad nakon devalvacije izraelske
valute.
Sutradan nam se kua uruila. Iz ruevina se iskobeljalo jedanaest slonova i
mahnitim galopom odjurilo kroz ulice. Strunjaci tvrde da se to moglo izbjei da su
slonovi bili vezani za poslovni indeks.
Sve na ovom svijetu ima svoju cijenu, pa i gospodarska neovisnost svake
zemlje.

50
 GOSPODARSTVENO UMIJEE

Ministar financija: Imamo li jo to?

Savjetnici: Ministarstvo kulture ponovo postavlja zahtjev kojem u posljednje
dvije godine nije udovoljeno - da se komornom orkestru pod ravnanjem Josue
Bertinija dodijeli jednokratna subvencija od 75.000 ekela. U pismenom zahtjevu
stoji da djelatnost tog orkestra u posljednje dvije godine predstavlja vrijedan
doprinos kulturnom ivotu nae zemlje i da...
Ministar financija: Imamo li jo to? Ovo je ovdje, ako se ne varam,
Ministarstvo financija, a ne nekakav odbor za kulturu.
Savjetnici: Komorni je orkestar do sada podnio Ministarstvu financija ukupno
sedam molbi za subvenciju.
Ministar financija: to se mene tie, mogu oni podnijeti jo tucet takvih molbi.
Oni nas valjda smatraju zlatnim magarcem koji svaka umjetnika druina moe... ma
sad, ne moe se ba rei pomusti, ali tako neto. to si oni zapravo umiljaju?
Savjetnici: Izvedbe komornog orkestra mogu raunati samo na ogranieni broj
sluatelja pa ne mogu opstati bez subvencija...
Ministar financija: Gospodo, neka brojevi radije govore. Koliko esto oni
nastupaju s tom svojom komornom muzikom? Mislim, koliko izvedbi imaju
godinje?
Savjetnici: Pa, tako, oko etrdeset.
Ministar financija: Prosjean je broj sjedala u dvoranama u kojima oni
nastupaju 483.
Savjetnici: Ali te dvorane nisu nikad pune.
Ministar financija: Hvala! To sam si i mislio. etrdeset puta 483 jest 19.320, a

51
od toga jo moramo odbiti prazna mjesta. I za takav piljivi broj slualaca da im mi
dajemo subvenciju? Osim toga, moramo se brinuti i za Operu. Je li tom gospodinu
Bretoniju, ili kako se ve zove, ikad palo na pamet da se posavjetuje s Institutom za
unapreivanje proizvodnje?
Savjetnici: Vjerojatno nije.
Ministar financija: To sam si i mislio! Ipak je mnogo lake i ugodnije salijetati
dravne organe i traiti od njih subvencije, jelda? Ne, gospodo, tako se ne gradi
drava. Neka ta bankrotirana ustanova radije uvede razumnu organizaciju rada.
Snizivanje trokova uz istovremeni porast produkcije. Smanjenje plaa, nameti na
karte. Izdiferencirane provizije. I sve ostalo. Tada e tek postati konkurentni na
tritu.
Savjetnici: Htjeli bismo vas upozoriti na injenicu da su kritiari i eksperti
proglasili na komorni orkestar jednim od najboljih u svojoj kategoriji, i da na
komorni orkestar uiva meunarodnu reputaciju...
Ministar financija: Meunarodna reputacija! Koliko im to donosi ekela? I
kakvi su to strunjaci koji ne znaju da ustanova koja radi s gubicima nije sposobna
za ivot?
Savjetnici: Ali, s umjetnikog stanovita...
Ministar financija: Ja, gospodo, nisam umjetnik, ja sam ekonomist. Molim vas
da prijeemo na sljedeu toku! Imamo li jo to?
Savjetnici: Imamo ponudu jednog talijanskog industrijalca tekstila da u Izraelu
podigne tvornicu sintetike.
Ministar financija: Sjajno! Prva izraelska tvornica sintetike!
Savjetnici: Ne bi bila ba prva. Imamo ih ve tri.
Ministar financija: Onda e se valjda nai mjesto i za etvrtu.
Savjetnici: Prolog su mjeseca dvije od te tri tvornice obustavile rad zbog
ukupnih gubitaka od 4,6 milijuna ekela.
Ministar financija: Ali, molim vas, gospodo! Neke se stvari ipak ne mogu
mjeriti samo suhoparnim statistikim podacima.
Savjetnici: Ipak, moramo navesti jo neke cifre. Talijanski tekstilac trai od nas
kredit od devet milijuna ekela, od kojih je pet milijuna spreman uloiti u tu
tvornicu.

52
 Ministar financija: A hoe li i uvesti nove strojeve?
Savjetnici: Valjda hoe.
Ministar financija: Velike, lijepe strojeve, a? Savjetnici: Koliko mi znamo, to
nisu veliki strojevi.
Ministar financija: Ali imaju lijepe, velike poluge koje e pokrenuti nau
industriju. Hebrejska sintetika osvojit e svjetsko trite. S utisnutim dravnim
grbom i oznakom Made in Israel. A to je to zapravo sintetika?
Savjetnici: Tkanine od umjetnog materijala.
Ministar financija: Nije vano. to da razbijamo sebi glavu nad detaljima kad
pred naim pogledima kamen mea na naem putu gospodarske neovisnosti puta
nove mladice?
Savjetnici: Ali, to e nam...
Ministar financija: Gospodo, ja ve u duhu ujem zujanje strojeva koji se
ukljuuju u proces proizvodnje, vidim u duhu stotine visokokvalificiranih radnika
kako...
Savjetnici: ... Dvije smo tvornice ve zatvorili...
Ministar financija: A iz strojeva izlazi u neprekinutoj, beskrajnoj bujici
neprispodobivo njeno tkanje to se ljeska i blista na suncu kao zlatno runo, iji
svijetli zvui prate na narod na putu do novih visina... Sintetika! Sintetika!
Savjetnici: Ali taj Talijan odmah trai devet milijuna...
Ministar financija: Ma prestanite mi vjeito navoditi te cifre! Zar nemate ni
trunka osjeaja za tu uzvienu glazbu koja se iza svega toga krije? Novu glazbu koja
nas vodi u budunost, stvaralaku umjetnost...
Savjetnici: Ali s ekonomskog stanovita... Ministar financija: Ja nisam,
gospodo, nikakav ekonom, ja sam umjetnik!

53
 PLANIRANJE OBITELJI

Usnio sam grozan san. Komar. Sanjao sam da sam oenjen saveznom vladom.
Vlada mi je bila ena. Zvao sam je Regica i udio sam se njezinoj rijetkoj kosi na
kojoj se mjestimice nazirala ela.
Upravo je pripravljala veeru za 26 osoba. Promatrao sam je ispod oka.
- Duo - rekoh joj nakon nekog vremena - uz nas dvoje, tu su jo samo nae
troje djece...
- A ako nam iznenada dodu gosti?
Na sve je imala spreman odgovor. Prije nekoliko dana napravio sam kod kue
lom jer sam otkrio da trgovcu delikatesama dugujemo osam milijuna ekela. ena mi
je odbrusila da nita uludo ne troi, da se ljudi ak i ude kako izlazi na kraj bez
dovoljno novca za kuanstvo.
Osim toga, nema to obui, a prijateljice joj stalno govore: Regice, tvoj mu
nema pojma kakav biser ima u tebi! Zatim je proplakala, pa sam i ja u snu briznuo u
pla.
- Duo - nastojao sam je utjeiti - pa juer sam ti dao dva milijuna. Gdje su sad,
do vraga, ta dva milijuna?
- Nema ih. Potroila sam ih. Ili, da moda ne misli da sam ih utajila? Poskupio
je pinat, morala sam platiti telefonski raun, za pranje rublja dala sam 30 ekela...
- Sve je to lijepo i dobro, ali jo uvijek fali neto od ta dva milijuna.
- Ostavi me na miru, odurna cjepidlako! Zar ti za svaki ekel moram poloiti
raun do zadnjeg groa? Zar e to zahtijevati od svoje roene ene koja se
danonono rtvuje za svoju familiju?
- Ja bih samo htio znati kud odlazi moj novac.

54
 - Molim lijepo. Oekujem od tebe prijedloge. Odakle da ponem tedjeti?
- Moda ti ipak ne trebaju troja kola?...
- Aha. Htio bi da idem pjeice?
- Pa, ta slasticama. Zar mora ba u najskupljoj slastiarni u gradu dorukovati?
- Moram, zbog tvog drutvenog statusa.
- Mog statusa? - zaurlah. - Pa, mi smo gola sirotinja. Ja zaraujem samo 460
ekela na mjesec.
- Nemoj, Ephraime, samo biti histerian - ree mi Regica. - Odnesi radije ovo
smee na ulicu.
U naim kontejnerima za smee nakupilo se oko dvanaest tona otpadaka,
izmeu ostalog, velike koliine fosfata i tekstila. Odnio sam sve to uzbrdo do gomile
smea to je izrasla pred naom kuom. Nije ba ugodno rintati kao konj, raditi
prekovremeno, vraati se kui mrtav umoran a da ne zna na to ti je ena potroila
sav novac.
Kad je prolog tjedna banka zatraila od nas 80 milijuna na ime kamata na
kredit, prekipjelo mi je.
- Kakav je to kredit? - upitao sam enu. - Ja nisam podigao nikakav kredit.
- Ama, ja sam ga podigla - hladno mi odvrati Regica. - Za ivotno osiguranje
nae djece. Ili, da ih moda ne eli ostaviti za sobom kao siroad?
- Ako su ti ve djeca vrijedna tolika novca, morat e barem ograniiti ostale
svoje izdatke - inae u te ostaviti.
- Ama, zato?
- Zato to troi vie novca nego to ja zaraujem. Eto zato. Nisam jo vidio
nijednu kuanicu koja najprije odlui koliko e novca potroiti, a onda od mua
oekuje da e upravo toliko i zaraditi. U svakoj potenoj kui mora biti upravo
obratno.
- Pa, ja trebam...
- uti, sad ja, Regice, govorim! - presjekoh je u rijei. - Ja ti svakog mjeseca
donosim kui 460 ekela, i ti e morati tim novcem nekako izlaziti na kraj.
- Ma kako, za miloga Boga?
- To je tvoja briga. to se mene tie, moe najmanje pet sluavki otpustiti i

55
najmanje dvoja kola prodati. A ne trebaju nam ni srebrni svijenjaci. I gdje to pie da
moramo dva puta na dan imati tople obroke? Ograniimo se na izdatke koji
odgovaraju mojim prihodima.
- Pokuat u - ree mi Regica, zaudno skromno.
- Daj me, molim te, popusaj. Na kraju krajeva, mi ipak ne moemo jedno bez
drugoga...
Pogladio sam je po kosi i poljubio u jedno od elavih mjesta na glavi. Brani je
mir ponovo uspostavljen. Do sljedee porezne prijave.

56
 ISPLANIRANI STEAJ

- Dopustite, gospoo, da vam se predstavim. Ja sam meunarodni steajni

upravitelj.
- Drago mi je, ja sam Drava. Izvolite sjesti.
- Hvala. Kao to vam je moda poznato, povjerena mi je dunost da, uz vae
milostivo odobrenje, razmotrim vae trenutno financijsko stanje.
- Imate moje milostivo odobrenje.
- E pa, ako moemo poeti, iz izvjea vaeg zavoda za platni promet proizlazi
da su vai inozemni dugovi raznim meunarodnim institucijama dosegnuli
fantastian iznos od 24 milijarde dolara. to vi mislite o svom financijskom stanju?
- Mislim da je uravnoteeno.
- Kako to, molim?
- Ako dopustite, gospodine steajni upravitelju, iznijet u vam svoje gledanje na
tu stvar.
- Molim lijepo.
- Dakle, svako novoroeno dijete u naoj zemlji optereeno je na dan svoga
roenja u prosjeku vanjskim dugom od 5.000 dolara. Istodobno naa dravna
blagajna zaduuje svako novoroene u trenutku njegova prvog vriska na ime
unutarnjih dugova u iznosu od 6.500 dolara. Po tome vidite da je naa platna bilanca
vrlo brino izbalansirana.
- Ovisi o tome kako se gleda na tu stvar. Prema mom uvidu u vae trenutno
stanje, vai dugovi iznose ukupno 52 milijarde dolara.
- Niste ba, gospodine, najbolje upueni. Takvo je stanje bilo na poetku ovog
tjedna. Od etvrtka smo zadueni ve za 53 milijarde dolara.

57
 - Boe sveti!
- Nemojte se uzrujavati! Kod mene vam je isprogramirano sve do u tanine.
Trenutano samo treina dravnog budeta odlazi na plaanje dugova. Za tri godine
bit e to ve dvije treine budeta, a najkasnije za deset godina odlazit e sav
drutveni brutto produkt na podmirivanje dugova.
- I to e biti onda?
- Kada?
- Kad vam dugovi premae drutveni brutto produkt?
- Ah, tada e nam valjda ve neto pametno pasti na pamet.
- to, na primjer?
- Uzet emo nove kredite.
- A ime ete otplaivati te kredite?
- Novim kreditima.
- A kad vie ne budete mogli dobiti nove kredite?
- A zato vie ne bismo mogli dobivati nove kredite?
- Iz pukog hira vjerovnika.
- Onda emo podii kredit od sicilijanske mafije uz lihvarske kamate.
- A kad vie ne budete mogli dobivati ni nove kredite uz lihvarske kamate?
- Onda emo ih uzimati uz superlihvarske kamate. - A kad...
- E, onda na super-super lihvarske kamate.
- Ali, moda e doi dan i kad ne budete mogli dobiti vie nikakve kredite, ak
ni uz najvee mogue kamate.
- E, onda emo lijepo povisiti porez na cijene goriva. Ako sljedeeg tjedna, na
primjer, povisimo cijenu litre benzina na tri dolara, to e nam donijeti milijardu
dolara godinje. A ako povisimo cijenu litre benzina na 30 dolara, to e ve biti 10
milijardi dolara. Razumijete li? A cijena litre benzina od 300 dolara donijet e nam
godinje...
- Dopustite da vas naas prekinem. A to e biti ako se ljudi ne budu vie vozili
automobilima?
- Zato se ljudi ne bi vie vozili automobilima? to mislite, zato bi ljudi

58
kupovali automobile kad se ne bi htjeli voziti njima?
- Svakako, ali zar ne bi bilo znatno jednostavnije i loginije da se suzdre od
vonje automobilima, da vie rade a manje troe?
- Tako primitivno moe misliti samo jedan steajni upravitelj. Kad bih se ja
jednog dana usprotivila stalnom podizanju ivotnog standarda, naa bi stranka mogla
izgubiti sljedee godine.
- A ja vas pitam to je vanije: izbori ili sudbina zemlje?
- Izbori.
- Vae je stajalite ravno propasti demokracije.
- Moda, ali nema druge alternative. Zar biste vi moda u ovoj zemlji radije
vidjeli diktaturu po uzoru na Crvene kmere u Kambodi? Zar biste vie voljeli da i
kod nas nabijaju ljudima na glavu plastine vreice pa da im zahralim ekiima
razbijaju glave? Je li vama, gospodine, doista do toga stalo?
- Dakako da nije. - E, onda se, molim vas, radije ne mijeajte u nau financijsku
politiku. Moje vam geslo glasi: Saniranje gospodarstva uiva prioritet, ali ne na
raun biraa!
- Nego na iji raun, ako smijem pitati?
- Na raun naih vjerovnika.
- Bilo kako mu drago, ja imam zadau da s vama utvrdim datum vaeg
gospodarskog bankrota.
- Molim lijepo, ako vam je ba to toliko vano.
- to kaete na 15. svibnja idue godine?
- Samo trenutak, da pogledam u svoj rokovnik. Ne moe, u to e vrijeme moj
ministar financija biti u San Flamingu kako bi toj siromanoj zemlji ponudio veu
financijsku pomo za daljnji razvoj.
- Vi drugima pruate financijsku pomo?
- Naravno, to dugujemo svom meunarodnom ugledu. Nego, to mislite o 17.
travnja u 11 i 30?
- Izvrsno. Dopustite da pribiljeim taj datum. Raspad financijskog sistema u 11
sati i 30 minuta. Hvala vam na razgovoru.
- Nema na emu. A propos, prije nego to odete, ne biste li mi moda mogli

59
pozajmiti neto sie? Zaboravila sam novarku kod kue...

60
 KAKO ORGANIZIRATI BANKROT

Tvrtka Pluto koja je osnovana tek prije nekoliko godina ubraja se danas u
najuspjenija poduzea u naem gospodarstvu. Ne samo to pokriva domae potrebe
za plutom nego je osvojila i ciparsko trite.
Dakako da vlasti idu na ruku toj tvrtki i da joj za svaki dolar izvoza isplauju
subvenciju od 165 posto. Ali treba uzeti u obzir da tvrtka uvozi sirovinu iz Nigerije i
da radnike angaira preko sindikata.
Kako bilo da bilo, Pluto je izvanredno vodeno i rentabilno poduzee, koje e
jo mnogo uspjenije poslovati kad se jednom ukljuimo u Europsku uniju.
Tono se zna dan kad je izbila kriza. Bilo je to 27. rujna.
Tog je dana gospodin Steiner, osniva tvrtke i predsjednik Poslovodnog odbora,
pozvao predsjednika Radnikog savjeta i predstavnika sindikata u njemu, Josepha
Ginsburga, i obratio mu se ovim rijeima:
- Tvornicu, Gins, po noi nitko ne uva. To nije dodue u vaoj kompetenciji,
ali vas reda radi obavjetavam da smo odluili angairati nonog uvara.
- Kako to ne bi bilo u mojoj kompetenciji? - priupitao ga je Joseph Ginsburg. -
Dabome, Steineru, da je to u mojoj kompetenciji. Radniki savjet mora tek odobriti
poduzimanje te mjere.
- Ja ne trebam nikakvo odobrenje od vas, Ginsbure - ree Steiner. - Ali, ako
vam je ba stalo do toga, molim lijepo.
Pokazalo se da je ova prepirka bila posve suvina. Radniki savjet jednoglasno
je odobrio da se postariji tvorniki radnik Trebitsch postavi na mjesto nonog uvara,
pod uvjetom da dobije odgovarajui dodatak za nonu slubu i treinu plae bez
poreza, pa neka novinari piu to hoe! Poslovodni odbor pristao je na ove uvjete i
stari Trebitsch nastupio je na svoju nonu dunost.

61
 Sutradan je doao k predsjedniku Radnikog savjeta i rekao mu:
- Gins, ja se bojim. Kad sam tamo cijele noi sam samcat, mene jednostavno
spopadne strah.
Ginsburg je odmah o tome izvijestio vlasnika tvrtke, koji je pruio jo jedan
dokaz svoga neprijateljskog stava prema radnicima. Predloio je neka se Trebitsch,
ako je za mjesto nonog uvara prestar, suvie plaljiv ili iz nekog drugog razloga
nesposoban, vrati na svoje staro radno mjesto.
Ali tada je uo svog boga od Josepha Ginsburga:
- to vi zapravo umiljate sebi, Steineru? Ne moete vi jednog ovjeka bacati
amo-tamo kao komad pluta. Osim toga, ve smo na Trebitschevo radno mjesto
postavili drugog ovjeka, koga neemo sad valjda otpustiti samo zato to ste vi
asocijalan tip? U interesu vaih dobrih odnosa sa zaposlenima, savjetujem vam da ne
ostavljate starca samog po noi i da zaposlite jo jednog nonog uvara.
Steinerovi trokovi proizvodnje bili su relativno niski, oko 30 centa po epu, i
nije mu bilo u interesu da se pogorava dobra radna atmosfera. Sljedee su noi
sjedili u maloj prostoriji, koja je po danu sluila za odlaganje robe spremne za
otpremu, dva nona uvara.
Ginsburg je sutradan pitao Trebitscha je li sad sve u redu.
- Zasad nije loe - odgovorio je Trebitsch. - Ali, kad cijele noi tako sjedimo,
dabome da i ogladnimo. Trebala bi nam nona kantina.
Ovaj put je sukob izmeu Steinera i predsjednika Radnikog savjeta poprimio
ozbiljnije razmjere. Poslovodni je odbor jo bio voljan zaposliti kuharicu koja e
kuhati toplu juhu za oba nona uvara, ali injenica je da je Ginsburg povrh toga
traio da se zaposli i elektriar koji e naveer upaliti svjetlo a ujutro ga ugasiti. To
je ipak bilo previe.
- to ete jo htjeti? - raestio se Steiner. - Zar se dva nona uvara ne mogu
pobrinuti za jedan alter?
- Prvo, Steiner, nemojte se derati na mene jer vam to kod mene ne pali -
odvratio je Ginsburg sa sebi svojstvenom hladnokrvnou. - Drugo, dakako da se dva
nona uvara mogu lako pobrinuti za jedan alter jer nisu mala djeca. Ipak,
ukljuivanje i iskljuivanje elektrinih ureaja predstavlja dodatni radni napor koji
iziskuje zapoljavanje kolovane radne snage za to radno mjesto. Ako uprava eli
zaposliti dva nona uvara, Radniki savjet nema nita protiv toga. Ali nijedan noni
uvar nije duan raditi jo i kao elektriar.

62
 - Ginsbure - rekao je Steiner - o tim stvarima jedino odluuje uprava tvornice.
- Steiner - odvratio je Ginsburg - onda emo morati iznijeti ovaj sluaj pred
arbitranu komisiju.
Tako je i bilo. Kao to se moglo i oekivati, obje su se strane pozvale na lan
27. Kolektivnog ugovora koji glasi: Poslodavac ima pravo u pogonu poduzeti sve
tehnike mjere ukoliko se njima ne mijenjaju radni uvjeti.
- Eto vidite, Steiner - rekao je Ginsburg. - Promijenili su se radni uvjeti!
- Nisu, Ginsbure.
- Jesu!
- Nisu!
Poto je rasprava potrajala 36 sati, Gins je predloio sindikatu kompromis koji
nee zanemariti probitke radnika, a ujedno e omoguiti Plutu da spasi obraz.
Drugim rijeima, zaposlit e se i kuharica za nonu kantinu i visokokvalificirani
elektriar za rasvjetu, ali u zbilji nee elektriar paliti i gasiti svjetlo, nego kuharica,
a elektriar e samo vriti tehniki nadzor.
Nakon sveanog potpisivanja ugovora, tajnik sindikata koji je posredovao u
pregovorima rekao je:
- Ja se iskreno nadam i vjerujem da na ovom vanom sektoru nae domae
industrije nee vie dolaziti ni do kakvih nesporazuma i da e se sve nae stvaralake
snage ubudue moi posvetiti uzvienijim ciljevima nae nove ekonomske politike,
predvienoj stopi rasta proizvodnje, zamrzavanju osobnih dohodaka...
Na ovom mjestu prekinuo ga je u govoru Ginsburg i ceremonija je zavrena.
Idua dva dana protekla su bez ikakvih problema.
Treeg dana predsjednik Poslovodnog odbora ponovo je pozvao predsjednika
Radnikog savjeta i doekao ga maui velikim listom papira:
- to je sad opet ovo? - prosiktao je. - to vam ovo znai?
- Ultimatum - odgovorio je Ginsburg. - Zato pitate?
Na papiru to ga je Steiner drao u ruci bijahu izloeni zahtjevi nonih radnika,
koji su izabrali najstarijega meu sobom, Trebitscha, za svog predstavnika. Evo
najvanijih toaka:
1) Zapoljavanje kvalificiranog portira koji e otkljuavati i zakljuavati vrata

63
nonoj smjeni
2) 15 posto poviice onog dijela plae za koji ne znaju porezne vlasti, pri emu
se friziranje bilance preputa upravi
3) Kupnja mladog, snanog psa uvara
4) Mirovine i osiguranje
5) Nabava dovoljne koliine deka i madraca
Svi su ovi zahtjevi okvalificirani kao apsolutni minimum. U sluaju
nezadovoljavajueg odgovora, najavljene su hitne trajkake mjere.
- Ginsbure - prostenjao je Steiner - na ove bezobrazluke ja neu pristati. Radije
u zatvoriti tvornicu, vjerujte mi...
- To bi znailo otputanje radnika zatienih kolektivnim ugovorom. To sindikat
nee dopustiti. I tko ste vi uope, Steiner, da nam stalno tu neto prijetite?
- Tko sam ja? Pa ja sam vlasnik ove firme! Njen osniva! Njen direktor!
- Na takve djetinjarije ne mogu se ak ni nasmijati. Tvornica pripada onima koji
u njoj rade.
- A tko jo ovdje radi? Zar vi to zovete radom? Znate li da nas izrada jednog
jedinog epa stoji sad ve 75 centa?
Joseph Ginsburg hodao je neko vrijeme gore-dolje po sobi dok se nije zaustavio
pred Steinerom.
- Steiner - rekao je tuno - otputeni ste! Podignite svoju zadnju plau i gubite
se odavde...
Ali Ginsburg je nato zadobio teak udarac. Struna grana sindikata nije se
sloila s otputanjem Steinera.
- Drue Ginsbure - rekao mu je sindikalni povjerenik na samom poetku
improvizirane sjednice - ne moe ipak izbaciti s posla ovjeka sa vie od trideset pet
godina radnog iskustva na rukovodnoj funkciji, a da mu ne isplati pristojnu
otpremninu. Stoga ti savjetujem da se odrekne jedne ili dvije toke ultimatuma. to
e ti, na primjer, taj mladi pas uvar?
- Drugovi - hladnokrvno je odgovorio Ginsburg - vi ste sluge monopolistikog
kapitalizma, lakaji vladajue klase i izdajice interesa radnike klase. Na sljedeim
izborima, drugovi, ispostavit emo vam raun.

64
 Grupa Trebitsch ve je tri dana pruala pasivan otpor zvan tihi trajk. Oba
nona uvara obilazila su tvornicu sporim, nevoljkim korakom. Kuharica je kuhala
juhu na tihoj vatri, a trajkai je srkali liicama za aj. Kad je dolo do izraavanja
solidarnosti srodnih strunih grana, i kad su radnici pivovara i nonih klubova
odrali dvominutni trajk upozorenja, umijeao se u cijelu stvar sredinji odbor
sindikata. Krupni kapitalist koji je sve skupa zakuhao, pozvan je na razgovor u
upravu sindikata, gdje su mu rekli:
- Rije je zapravo o triariji, drue Steiner. Smilujte se ipak starom drugu
Trebitschu. Povisite mu dio plae bez znanja drugova iz uprave prihoda. Madrace i
deke moete dobiti iz naeg ferijalnog fonda, a za portira i psa moete valjda
izdvojiti novac iz fonda za razvoj. A to se mirovina tie, prije nego to lanovi
grupe Trebitsch steknu uvjete za penziju, vaa e tvornica ionako biti nacionalizirana
i vie vas nee biti briga ni za ta. Budite razumni!
Ali Steiner je ostao pri svome:
- Nita od toga, gospodo. Skinite mi najprije s vrata Trebitschevu bandu, tek
onda moemo razgovarati. ..
- Jo jedan, posljednji prijedlog, drue Steiner, da se spor mirno rijei. Ne
morate kupiti psa uvara ako nepobitno dokaete da bi pas bio suvian. Ali, radi toga
biste morali svu svoju proizvodnju prebaciti na nonu smjenu.
I tako je Pluto prelo na noni rad. Svi su zaposleni radili u jednoj smjeni, to
jest svih est radnika, tajnica i sam gospodin Steiner. Isprva je bilo preklapanja s
nekim veernjim teajevima i kulturnim priredbama, ali su sve potekoe svladane
uz pomo tehnikih poboljanja i dugoronih dravnih kredita. Tvrtka je ak uspjela
fiksirati cijenu izvoznih epova na 1,30 dolara po komadu. Duhovi su se smirili,
proizvodnja se normalizirala...
Jedne noi pozvao je predsjednik Poslovodnog odbora predsjednika Radnikog
savjeta i rekao mu:
- Ginsburge, tvornicu po danu nitko ne uva. To nije dodue u vaoj
kompetenciji, ali vas reda radi obavjetavam da smo odluili angairati dnevnog
uvara...

65
 Ml SMO IZ GRADSKOG
POGLAVARSTVA

etali smo ulicama Tel Aviva, ja i Ervinke, ne znajui to da radimo. Najprije

smo mislili otii u kino ili u kazalite, ali smo se predomislili zbog loih kritika. Ve
smo se, razoarani, htjeli rastati kad se Ervinke udario po elu i rekao:
- Zna ta, hajde da se igramo Mi-smo-doli-iz-gradskog-poglavarstva!
Smjesta je zgrabio moju aktovku i odvukao me do prve kue u umi stambenih
blokova. Pokucao je na prva vrata, uao i rekao:
- Dobar dan. Mi smo iz gradskog poglavarstva.
Domain je ustao, blijeda lica, zagrlio enu i upitao to je sad opet.
- Niste prijavili broj stolaca u vaem stanu - rekao je Ervinke i poeo kopati po
mojoj aktovki. - Trebalo je odavno da to uinite, gospodine!
- to je trebalo da uinim?
- Da ispunite prijavu za porez koji se plaa gradskom poglavarstvu za svaki
upotrebljivi stolac u kui. Zar vi ne itate novine?
- Oh... ah... - poeo je mucati krivac. - Proitao sam... neto... ali sam... ovaj...
mislio da se to odnosi samo na ustanove... i tako...
- Moemo li pogledati? - upitao je Ervinke uglaeno i proetao se kroz stan
zapisujui stolce. U dnevnoj sobi bila su etiri ijedan naslonja, a u spavaoj dva
plus jedna hoklica sakrivena (!) ispod kreveta. Vlasnik stana i njegova supruga ili su
za nama kipei od bijesa. Kad je Ervinke upitao imaju li kaf, rekli su da imaju,
jedan.
- ao mi je, i kaf se rauna kao stolac - obavijestio ih je Ervinke - ako se

66
pokae da se na njemu moe sjediti.
- E, to je ve previe, vrag vas odnio! - prosiktao je ovjek. - Ve mi toliko
odbijaju od plae...
- Zato vi to meni govorite? - prekinuo ga je Ervinke. - I ja sam obian mali
slubenik. Samo radim ono to mi se naredi. Plaat ete 270 ekela godinje,
ukljuujui doprinose.
ena je htjela odmah platiti kako bi nas udobrovoljila, ali Ervinke je odbio
primiti novac tvrdei kako ne zna koliko e iznositi kazna zbog zakanjenja. Zatim
smo otili do susjeda, popisali kljuanice i procijenili ih na 390 ekela godinje. Tako
smo obili itav blok. Uveer smo se vratili kui u najboljem poreznikom
raspoloenju. Velika je stvar ivjeti u ovoj zemlji.

67
 NEOBIAN DAN U MINISTROVU
IVOTU

Ministrova limuzina zaustavila se na pola puta. Gaby je iskljuio motor i

dobacio preko ramena:
- ao mi je, gospodine, ali uli ste radio...
Mislio je na vijesti u devet sati, u kojima je javljeno da je Nacionalni sindikat
vozaa odluio smjesta stupiti u trajk radi podrke kemijskim tehniarima. Gaby je
iziao iz kola i otiao u sindikat po inspiraciju i direktive, a ministar je ostao nasred
bune ulice.
Ministar nije znao voziti automobil - oduvijek su ga zbunjivali ureaji koji na
sebi imaju gumbe i isputaju praskave zvukove. Osobno je upravljao vozilom samo
jednom, u lunaparku, prije vie od etrdeset godina, ali je to vozilo bilo dvosjed a
sam ministar jo mlad i ambiciozan ovjek, po struci kvalificirani nosa sprava kod
geodetskih mjerenja. Poslije je pristupio Pokretu i vie nikad nije bio bez Gabyja ili
nekog njemu slinog.
- E pa, trebalo bi da pozovem helikopter - bilo je jedino praktino rjeenje koje
mu je palo na pamet. U jedanaest sati trebalo je da prisustvuje sjednici vlade u
povodu cementne krize.
Ministar je neko vrijeme promatrao prolaznike, a onda ga je obuzeo neobian
osjeaj da je upao u avanturu: naao se na ulici. Iznenadila ga je spoznaja da u zemlji
ima toliko stranih ljudi; on sam viao je u svom uredu svakog dana ista, poznata lica.
Stranci su dolazili u delegacijama ili en masse, kao na Dan nezavisnosti ili kad se
odrava finale kupera, ili kako se to ve zove, nogomet ili tako neto...
Ministar je potpuno sam krenuo trotoarom. Nakon nekog vremena osjetio je da
mu se vraa samopouzdanje i sjetio se, kao kroz maglu, da je to ve jednom doivio.

68
Naravno, sad je bio sasvim siguran, 1951. godine! Kad je kamion udario u njegov
automobil pa se vratio kui pjeice, kroz itav grad!
Ministar je spustio pogled i ispod zaobljenog trbuha ugledao vlastita stopala
kako se ritmiki kreu: klip-klop, klip-klop, lijeva-desna. Njegova vlastita stopala!
Zna hodati ulicom! Ugodan osjeaj. Samo mu cipele izgledaju nepoznate. Kako je
doao do njih? Nikad nije sam sebi kupovao cipele, naravno. Kad malo bolje
razmisli, nikad nije nita sam kupovao, pa odakle mu onda ove cipele?
Ministar je zastao ispred jedne prodavaonice cipela i zagledao se u izlog. Naao
se pred udom, to je bilo izvan svake sumnje. Cipele, muke i enske, stajale su tu u
parovima, po svemu sudei promiljeno aranirane. Potaknut tim prizorom, ministar
je uao u prodavaonicu, veliku prostoriju sa stelaama naokolo i stolcima u sredini.
Tu je bilo mnogo cipela, kao na sajmu. Ministar se rukovao s ovjekom koji je stajao
kraj vrata i upitao ga:
- Kakvi su trendovi izvoza?
- To pitajte nekog drugog - odgovorio je ovjek.
- Ja traim antilopske cipele s gumenim donom.
Ministar je obiao prostorije; uzima li svatko jednostavno sam cipele, ili imaju
konobare? Priao mu je doktor u bijeloj kuti i upitao ga ime ga moe usluiti.
- Poaljite mi nekoliko uzoraka - rekao je ministar dobrohotno.
Tek kad se ponovo naao na ulici, sjetio se da nije rekao ovjeku svoje ime.
Morat e malo ee nastupati na televiziji, pomislio je, i zapisao u biljenicu: TV.
Moj ivotni put.
Vrijeme je brzo odmicalo. Trebalo bi da se javi svom uredu, da zatrai neko
prijevozno sredstvo. Eh, da, nevolja je bila u tome to nije znao kako da im se javi.
Veze je uvijek uspostavljao tajnik, a on je ba danas morao otii u Haifu da neto
sredi. Ministar je pogledao oko sebe; je li mogue da su svi ti ljudi oko njega tajnici?
Spas je doao u obliku staklene kabine u kojoj se, nekim udom, nalazio
telefonski aparat. Ministar je uao i podigao slualicu.
- Dajte mi vezu s Ministarstvom, molim! - rekao je.
Nita se nije dogodilo; aparat, na alost, nije pokazivao znake ivota. Jedan mu
je djeak kroz staklo pokretima pokazivao da najprije treba ubaciti neto u aparat.
Naravno, sjetio se - ta bio je on predsjednik Parlamentarnog odbora za kovani novac
i medalje! Uao je u najbliu prodavaonicu i zatraio eton.

69
 - Ovo je praonica rublja - rekao mu je neki starac. - Idite u potu.
Bio je to svijet pun iznenaenja. Ministar je poeo traiti potu. Na suprotnoj
strani ulice ugledao je crvenu kutiju i odmah je znao to predstavlja: u takve kutije
ljudi ubacuju pisma nakon to ih napisu kod kue.
- Oprostite - obratio se jednoj dami na uglu ulice. - Hoete li mi rei koja boja
znai da je doputeno prijei na drugu stranu?
Bio je siguran da automobili prolaze kroz raskra uvijek kad gori zeleno
svjetlo, ali vrijedi li to i za pjeake? Preao je s gomilom ljudi ulicu pri crvenom
svjetlu i otkrio malu potu u neposrednoj blizini sanduia za pisma. Obratio se
slubeniku koji je ispirao ae:
- Molim vas, brzojavite da odmah dou po mene...
- He-he - rekao je vlasnik kioska. - Nemam propisanih formulara.
Ministar je primijetio novine sloene ispred kioska, ali mu je bilo teko itati ih
neoznaene. Bio je navikao da ih dobiva ujutro i da vani lanci i informacije u
njima budu zaokrueni.
- Coca-Colu?
Ministar je klimnuo glavom; oednio je od te neplanirane etnje. Ispio je smeu
tekuinu do posljednje kapi i raspoloenje mu se popravilo. Divna avantura, hodati
tako sm ulicom i piti Coca-Colu. Kad o tome bude priao kod kue! Vlasnik kioska
potrao je za njim.
- Hej, etrdeset pet pjastera!
Ministar ga je zaueno pogledao, a onda je shvatio o emu se radi i neodluno
zavukao ruku u dep. Bio je, naravno, prazan. Plaao je uvijek sve tajnik. Zato je taj
momak morao ba danas otii u Haifu?
- Poaljite... raun... Ministarstvu...
Prestao je trati tek kad su prodavaeve psovke zamrle u daljini. Teko diui,
zastao je, pogleda prikovanog za visoke skele oko kue u gradnji. Gledao je kao
opinjen, jer je do tada prisustvovao samo polaganju kamena-temeljaca. Sve se radi
malo previe buno, zakljuio je; a kakvu to sivu masu tamo mi jeaju?
- A git jontef.
Pred njim je stajao, ispruene ruke, starac u pohabanoj odjei. Sigurno opet neki
samodoprinos? Uputio je starca da se obrati njegovu uredu.

70
 Sama iznenaenja, iznenaenja - red osvijetljenih prozora a iza njih slike
polugolih djevojaka! Ministar je podigao pogled i... da, ovog puta je pogodio: kino!
Tako, dakle, izgledaju ta kina! Poelio je ui i jednom pogledati pravi film. Pokucao
je na eljezna vrata, i izvirila je neka ena.
- ta je?
- Htio bih pogledati film.
- Prije podne nema predstave - rekla je ena. - Prva predstava je u 4.30.
- Poslije podne nemam vremena.
- Obratite se gospodinu VVeissu...
Nestala je. Ministar je primijetio neobino velik, etvrtast automobil kako
skuplja ljude koji stoje na ploniku. Autobus! Naravno, odmah se sjetio, ta zar nisu
prolog tjedna povisili dotacije za autobusni promet u iznosu od 11,1 posto njihova
brutto prometa za 1991. i 1992. godinu? Uao je u autobus.
- Do Ulice Havarkon, broj 71 - rekao je vozau.
- Ba si duhovit - rekao je voza. - Nosi se!
udan svijet, sa udnim vlastitim pravilima! Ministar je pokuavao odgonetnuti
gdje se tono nalazi, ali je to bilo teko bez poznatih orijentira kao to su Hilton i
Grki restoran. Ljudi su prolazili pored njega kao da se nita ne dogaa. To je, dakle,
Narod, to su Mase! Glasai, u stvari. Smijeno! Prema rezultatima ankete, svaki trei
od ovih neznanaca glasat e za njega u listopadu. Ministar je volio te ljude i elio im
svako dobro. Bio je socijalist od rane mladosti.
Napokon, nakon duga lutanja, pronaao je svoju limuzinu, upravo u trenutku
kad se Gaby vraao iz sindikata.
- Dobili smo dva jednokratna dodatka od 23. sijenja... - rekao mu je Gaby.
Voza se vratio, trajk je okonan. Zajedno su uli u crnu limuzinu.
- U moj ured, Gaby!
Automobil je pojurio. Ministar se vraao s drugog planeta u svijet
svakidanjice.

71
 HOKER-POKER

A sad, djeice, da ste mi mirni kao bubice, pa e vam striek Ervinke ispriati
priu o ovjeku koji se zvao Birnboim. Ovo je istinita pria. Pitajte tatu ako nije.
Daklem, neko davno ivio vam je taj striek Birnboim, bio je siromaan ali
sretan. Imao je lijepu, dragu obitelj, s dobrom i vjernom enom kao to je vaa
mamica i s dva zloesta djeaia kao to ste vi, ha-ha... Striek Birnboim je radio u
jednom velikom poduzeu gdje je bio samo mali inovnik, pa mu zarada nije bila
bogzna kakva, ali ipak dovoljna da nekako sastavlja kraj s krajem.
Onda jedne veeri k naem Birnboimu dooe neki prijatelji i jedan od njih
predloi da malo igraju poker, tek onako, drugarski. Jeste li uli za tu igru, djeco?
Ah, to pitam, sigurno ste uli jer je ta hazardna igra strogo zabranjena. Dobro. I
striek Birnboim ree: U redu, zato ne? Da utuemo vrijeme. I, da vam mnogo ne
duljim, te veeri je Birnboim dobio est ekela, a njemu je to bilo mnogo love. Sutra
uveer opet je igrao, i onda opet svake veeri, uglavnom je dobivao i sve mu je ilo
da ne moe bolje.
Ali, jao! Kad te zloduh pokera zgrabi u svoje pande, djeco, vie te ne puta.
Striek Birnboim nije se vie zadovoljavao takozvanim drugarskim partijama, nego
je stao zalaziti u tajne kockarnice. To su vam mjesta opaine, djeice moja draga,
koja se opet otvaraju im ih policija zatvori. No, dobro, na je striek Birnboim bio
sretne ruke. Po tim raznim kockarnicama zgrnuo je lijepu hrpicu, pa je svojoj maloj
obitelji kupio velik stan i televizor kolorac, moda i dva, ne znam. Ali ga je vjerna
ena stalno opominjala: ekaj, ekaj, Birnboime, to ne moe dobro svriti! A
striek Birnboim bi se samo nasmijao i rekao: A gdje pie da ovjek mora gubiti na
kartama? tovie, igrao je za sve vee uloge, a za to mu je trebalo novaca. I to
mislite, to je striek Birnboim onda uinio? Uzeo je novac iz uredske blagajne!
Poslije u ga vratiti, rekao je sebi. Nitko to nee ni primijetiti...
E, dobro, djeco, to je dalje bilo, i sami slutite. Kad ovjek pone propadati,

72
onda mu nema spasa. No na no striek Birnboim igrao je ukradenim novcem.
Kartao je koji put i po cijelu no, stalno za sve vee uloge, a onda je jednog dana
ustao od kartakog stola, blijed i umoran, i zakljuio da je sad strano bogat ovjek.
Da, da, taj striek Birnboim je zbilja znao to je poker. A novac koji je maznuo nije
nikad ni vratio, jer je u meuvremenu kupio cijelo poduzee. Pa je kupio i kuu od
deset soba, i dvoja kola, i visok drutveni poloaj. Danas je vrlo ugledna linost u
zemlji, a sinovi mu idu u gospodske kole i imaju more igraaka.
Pouka je ove prie: Pustite me na miru, djeco! Jesam li vam ja kriv to vam
tata nije tata-mata u pokeru?

73
 FINANCIJSKI GENIJ U DJEJIM
CIPELAMA

Amir, moj drugoroeni i, kao to je poznato, riokosi sin, prilino je bezbolno

doivio svoju trinaestu godinu i na taj nain slubeno postao mukarac. Trebalo je
dakle da u sinagogi naglas proita odreeni odlomak iz Tore. I trebalo je da proslavi
taj dogaaj veernjim slavljem koje smo mi, po starom roditeljskom obiaju,
upriliili i pozvali na nj mahom sve bolje stojee znance.
Pred sam poetak proslave pristupio sam sinu, koji je netom bio postao
mukarac, da mu protumaim vanost toga ina.
- Generacije tvojih predaka, deko moj dragi, ponosno gledaju sad na tebe. Od
dananjeg dana preuzima odgovornost punoljetnog graanina ove zemlje, koja je
nakon dvije tisue godina napokon opet...
- Kad ve spominje dvije tisue - upadne mi moj potomak, potpuno svjestan
svoje odgovornosti - misli li da emo skupiti toliko love?
- Tko govori o novcu? - pouim ga usput. - Tko govori o ekovima i ekelima?
Bitan je sam dogaaj, njegov duhovni sadraj...
- Otvorit u ovih dana bankovni raun na svoje ime - dovri Amir jasno i glasno
tok svojih misli.
Ipak, kad su se pojavili prvi gosti, bio je pomalo nesiguran i zbunjen. Nije pravo
znao gdje mu je mjesto, poeo se preznojavati i neprestance me zapitkivati to treba
da kae.
Strpljivo sam ga uputio:
- Reci: Drago mi je to ste doli.
- A kad mi predaju dar?

74
 - Onda reci: Hvala lijepa, zbilja nije trebalo!
Tako pouen, Amir je zauzeo mjesto pokraj vrata. Ve je izdaleka poeo
dovikivati svakom pridolici:
- Hvala, nije trebalo!
I pohlepno mu pruao ruku. Kad je dobio prvi ek na pedeset ekela, morao sam
ga obuzdati da ne poljubi svom dobrotvoru ruku. Nad prvim nalivperom obuzeo ga
je pravi zanos, a kad je ugledao prvi ekspander, oblile su ga suze radosnice.
- Osjetljivo dijete - pripomene njegova majka. - I kako se samo lako
oduevljava!
Sabirnica darova bila je u sobi moje kerkice Renane, a moj stariji sin Raphael
preuzeo je brigu oko sortiranja plijena.
Sveana je atmosfera malko pomuena kad je jedan poslovni ovjek sklon
egzibicionizmu ispostavio ek na nevjerojatnu svotu od dvjesto ekela. Takva je
velikodunost bacila u zasjenak sve one prije toga prikupljene kompase i
enciklopedije. Nakon toga mladi je graanin sve nehajnije uzvanicima govorio
hvala, a uskoro mi se zatim prituio na dva gosta koja su bila netom stigla i od
kojih nije dobio nita drugo do stiska ruke, to doista nije bilo potrebno. Tu sam
dvojicu bezonih krtaca nakon toga strogo mjerkao pogledima.
- Strpi se samo - tjeio sam sina koji se sav tresao od srdbe. - Jo emo
zapapriti toj dvojici. Idi samo na svoju kontrolnu toku.
Openito smo ipak mogli biti zadovoljni darovima, iako su mahom svjedoili o
pomanjkanju mate, a bio je meu njima i mnogo duplikata. Bijae tu bezbroj
uturica, dalekozora, kompasa i nalivpera, a ekspanderi su se mnoili kao zeevi.
Tko bi rekao da su te sprave tako jeftine!
Upravo smo odahnuli kad su doli Seligovi s mini-modelom amca od plastike
na sklapanje. Amir se zaboravio pa je, umjesto: Hvala, nije trebalo! znaajno
klimnuo glavom i rekao:
- Nije loe!
Pa i ja sam od vremena do vremena naputao svoju ulogu ljubaznog domaina
da napravim inventuru darova. Na stolu je ve bilo mnogo naslaganih knjiga: jeftinih
izdanja Biblije, putopisa, ilustriranih knjiga s loim reprodukcijama i jedan svei
sa zagonetnim naslovom Ispod smokvina lista. Na kraju se pokazalo da su to zapravo
upute za spolno openje maloljetnih osoba. A neki se idiot drznuo ak pokloniti mom

75
sinu Leksikon humora, u kojem se uope ne spominje njegov otac! Izdao sam nalog
da tom tipu ne daju nikakvo pie.
U predahu sam isprobao ekspander i uvjerio se da ga mogu rastegnuti za vie od
dva stupnja. Osim toga, zaplijenio sam sinu jedno nalivpero. Ionako ih je bilo ve
previe. Odluio sam da Amir nakon ove proslave izabere sebi jedno nalivpero, pa
moda ak i dva, a za ostale u se ja ve pobrinuti.
Uostalom, karakter se mog riokosog sina gotovo naoigled mijenjao. Prestao
je ve pozdravljati nove goste. Doekivao ih je nijemim pogledom koji je govorio:
A dar? Glas kojim je zahvaljivao na darovima zvuao je u rasponu od srdanog do
hladnog, prema tome kakav je bio dar. Pa i inae se ve ponaao kao odrastao
ovjek.
Kad sam sljedei put zavirio u nae skladite, opazio sam i dvije boice
kolonjske vode, koja deku doista nije uope bila potrebna. Trebalo bi da ljudi ipak
malo razmisle prije nego to e nekom neto pokloniti. Uzeo sam i jedno nalivpero i
usnu harmoniku. Tad me u sortiranju omela najbolja od svih ena prosiktavi:
- Za ime Boje, daj se malo pobrini za goste!
Stao sam opet uz Amira, koji je doekivao sve rjee goste lakomim pogledom
drumskog razbojnika i znao ih ve dobro procijeniti na prvi pogled:
- Najvie osamdeset - apnuo bi mi ili prezirno dobacio: - Depni noi!
Oko deset sati istjerao je sve lanove obitelji iz odlagaonice darova i zakljuao
za sobom vrata.
- Van! - doviknuo im je. - Ovo je sve moje!
Kad je na Seligovu modelu amca od plastike naao naljepnicu na kojoj je
pisalo 7,25 ekela, nije mu bilo teko potraiti u guvi darodavca i pljunuti mu tono
medu oi.
Jedina nam je zagonetka ostao tranzistor sa slualicama, na kojem nije bilo
oznake porijekla robe. Tko ga je donio? Bre-bolje smo potraili popis gostiju koji je
sastavila moja ki Renana. Od svih prisutnih, samo su dvojica dolazila u obzir: na
zubar i neki neznanac s kriavom crvenom kravatom. Ali koji je od njih dvojice?
Neizvjesnost je bila u toliko mumija to smo jednom od njih morali zahvaliti na daru
a drugoga primjereno kazniti. Tu je opet doao do izraaja Amirov instinkt. Priao je
zubaru i udario ga nogom u goljenicu. Zubar je to mirno podnio. Nije dakle bilo
dvojbe da vrijedni dar potjee od onoga s kravatom.

76
 estoko je negodovanje meu svima nama izazvao dar jednoga idova iz
Frankfurta - drvorez na kojem je prikazan njegov rodni grad. Nije nas toliko ogorila
bezvrijednost toga dara koliko posveta ispisana na poleini drvoreza: Mom dragom
Kobiju za bar-micvu od njegova ujaka Samuela. Izlili smo malo malinovca na
odijelo dotinoga gospodina i ispriali mu se.
Dotle je Amir doekao i posljednje goste rijeima:
- Hej! Koliko?
Razvio se bio u pravog monstruma - krvlju podlivene oi zvjerale su iz duboko
usaenih duplji, a ruke nalik na pande tresle su se od pohlepe. Djelovao je toliko
odbojno da sam se okrenuo od njega na drugu stranu i potraio utoite u skladitu,
gdje sam najbolju od svih ena uhvatio na djelu - kako hvata maglu s memoarima
lady Thatcher u rukama.
im sam ostao sm, pljucnuo sam u prste i poeo zbrajati ekove. Boe mili,
kakva rasipnost! Koliko novca u ovoj naoj siromanoj zemlji! Ozbiljno me
uznemirivala pomisao da moj neuspjeli sin slobodno raspolae svim tim svotama.
Ostavio sam mu nekoliko ekova na manje svote, a ostalo sam strpao u dep na
svojim oinskim prsima.
Ne, nije me pekla savjest. To to sam uinio bilo je samo pravo i poteno. Zar
nisam uloio silne pare u njegovo kolovanje? I tko e podmiriti trokove ove skupe
proslave? Ja ili on? Eto vidite. On treba da pone raditi i zaraivati novac. Uostalom,
upravo je danas postao mukarac!

77
 PREOBRAZBA
VELEINDUSTRIJALCA K.

(sasvim slobodno prema Franzu Kafki)

Kad se veleindustrijalac K. jednog jutra probudio, ustanovio je da se pretvorio u

divovskog kukca.
to se dogodilo? upitao se zgranut. Onda se sjetio jueranjih dogaaja koji
su ga zacijelo doveli u ovaj muni poloaj.
Sjetio se kakvim mu je hladnim, ravnodunim glasom ef raunovodstva
priopio da je njegovo, K-ovo poduzee - uspjena kompanija za uvoz i izvoz -
zavrila tekuu poslovnu godinu s dobiti od pola milijuna ekela (ili brojem
500.000).
Prema tadanjim fiskalnim zakonima, to je znailo da tvrtka, odnosno gospodin
K, nakon isplate korporacijskog poreza, investicionog kredita, zdravstvenog
osiguranja, mirovinskog osiguranja i niza drugih izdataka, duguje dravi ukupnu
svotu od 101,3 posto ostvarenog profita, ili brojem izraeno 565.000 ekela,
pozamanu svotu koju K. trenutno nije imao u gotovini.
To ne moe biti, ustvrdi K. u sebi. Nikako mu nije ilo u glavu da je porez
koji treba platiti vei od ukupno ostvarenog prihoda. U meuvremenu se ponovo
pretvorio u lojalnog, straljivog graanina kakav je inae bio. Ustao je iz postelje u
kojoj je usnio nonu moru, obukao se i umah zaputio u renomiranu odvjetniku
pisarnicu, koja je bila ponajbolje upuena u porezne tajne zato to su joj na elu bila
dva nekadanja slubenika Ministarstva financija. Oba su se gospodina dosaivala
sluajui ga, jer su sline prie sluali gotovo svakog dana. Kad ih je upitao za savjet,

78
rekli su mu neka navede lane podatke u poreznoj prijavi.
- Ako imate bar malo soli u glavi - rekli su mu - nee vam financijska sluba
moi ui u trag, niti ete se izvrgnuti riziku da vas denuncira neki zbir radi nagrade
od deset posto.
- Ali ja se bojim - ree K. - Zar nema nikakvog drugog rjeenja?
- Ima. Ima jo jedno rjeenje.
- A to je?
- Da platite porez - odgovorie mu porezni savjetnici i otpratie ga do vrata.
Jedan od njih, elegantno odjeven gospodin u tamnom odijelu, s diskretno prugastom
kravatom, odletio je po podne u Vaduz, glavni grad kneevine Liechtenstein, da
ugovori neku veliku financijsku transakciju.
Kad se K. vratio kui, naao je poziv da doe u porezni ured. Odmah je otiao
tamo. Primio ga je nii inovnik koji je oduvijek bio zaduen za poreze njegove
tvrtke.
- Moram vam postaviti nekoliko pitanja - ree mu inovnik. - Vidim da nam
dugujete znatno vie nego to ste protekle godine zaradili. Zanima me iz kojih
dvojbenih izvora kanite nadoknaditi tu razliku?
Pa otro pogleda K. ekajui odgovor.
K. ga je nastojao uvjeriti da je utedio toliko novca da njime moe platiti
dodatni porez. inovnik se namrtio. On je raspolagao informacijama da je K. -
uostalom, kao i mnogi drugi prefrigani poduzetnici - svu svoju uteevinu uloio u
dobrovoljni dravni zajam, koji e mu donijeti popriline kamate isplative nakon
prve pomrine sunca.
K. je otiao iz poreznog ureda duboko zamiljen. Donja mu je usna malko
podrhtavala. Razmiljao je o tome ne bi li najbolje bilo da iznenada otputuje iz
zemlje.
Tada mu odjednom pade na um rjeenje, tako lako i jednostavno da se udio
kako mu ve prije nije palo na pamet.
Kod kue je uzeo formular za poreznu prijavu i napisao u njemu da u protekloj
poslovnoj godini nije ostvario nikakvu dobit, ni jedan jedini ekel. Tad se vratio u
porezni ured, predao inovniku ispunjeni formular i uljudno ga upitao:
- A mogu li vam prijaviti jedan sluaj utaje poreza za koji sam sluajno doznao?

79
 - Kako da ne - odgovori mu inovnik. - To je najmanje to jedan poteni
graanin moe uiniti.
- A hou li dobiti i raspisanu nagradu?
- Kako da ne - ponovi inovnik, koji nije raspolagao pretjerano bogatim
rjenikom.
- Dobro - ree K. - Onda vas obavjetavam da sam u svojoj poreznoj prijavi
zatajio godinju dobit firme od 500.000 ekela. Molim vas da mi isplatite uobiajenu
nagradu od deset posto, dakle 50.000 ekela, osloboenih poreza.
inovnik je uinio ono to inovnici uvijek ine kad se suoe s nekom
originalnom idejom: blenuo je.
Poto je zurio u K. oko jedne minute, izaao je iz sobe i zaputio se do svojih
pretpostavljenih da ih zapita za savjet.
Na vioj instanciji uzeli su odmah prouavati propise i upute o toj materiji, ali
nisu uspjeli otkriti ni jednu jedinu klauzulu prema kojoj bi bilo protuzakonito da
netko sam sebe denuncira. Svi pokuaji da odgovore K-a od njegova zahtjeva ostali
su bezuspjeni, a kad im je on zaprijetio da e stvar tjerati i do Vrhovnog suda ako
treba, poreznici su popustili. Nipoto nisu eljeli da se sluaj razglasi, jer su se bojali
da bi mogao zarazno djelovati na druge obveznike.
K. je uskoro dobio ek na 50.000 ekela od Ministarstva financija, likvidirao
svoju tvrtku i u pratnji svoje prijateljice otputovao u popularno ljetovalite na jugu
zemlje.
Na kraju ove prie, koja nije daleko od istine, postavlja se pitanje zato su
porezne vlasti isplatile K-u njegovih patriotskih deset posto netto, i istodobno mu
dopustile da im onih 500.000 ekela poreznog duga izmaknu iz aka.
E pa, duni smo uspomeni na Franza Kafku odgovoriti i na to pitanje. Bilo vam
je to ovako. Kad je K. sam sebe denuncirao poreznom uredu, da, upravo u to isto
vrijeme, jedna japanska firma sa sumnjivom prolou zatraila je od njega odtetu
od 615.000 ekela. Optuila ga je naime da je prekrio usmeno obeanje da nee vie
uspostavljati poslovne veze s korejskim tvrtkama. K. je ve htio odbaciti taj smijeni
prigovor kadli mu iznenada sine da bi porezne vlasti mogle ozbiljno shvatiti tubu
dubiozne firme, to je znailo nita manje nego da bi K. mogao ukupnu svotu od
615.000 ekela navesti u poreznoj prijavi kao negativni saldo, i to u rubrici
Neposredni izdaci. Gubitak koji mu je prijetio ne samo to je anulirao njegovo
porezno dugovanje, nego je istodobno jo i njegovu firmu svrstavao meu gubitae,

80
to je znak vrlo pozitivnog gospodarstvenog razvoja.
Nije teko pogoditi kako je dalje tekla ova pria. K. je otputovao avionom u
Tokio, gdje je s upravom sumnjive tvrtke sklopio dugoroni ugovor na obostrano
zadovoljstvo, ugovor koji e ga stajati beznaajnu svotu svake godine. Japanska se
strana zauzvrat obvezala da e se pred sudom posluiti svim moguim pravnim
smicalicama kako bi neprestance obnavljala sudsku tubu protiv njega u iduih 25
godina. Nakon isteka tog roka, ugovor se moe obnoviti. Tako je K. mogao u daljnjih
25 godina mirne due voditi te neposredne izdatke na svom negativnom saldu.

81
 NEMA NADE ZA VJEROVNIKE

7. rujna. Danas sam u Pasau sreo Adalberta Toscaninija. Bio je sav izvan sebe.
Koliko sam shvatio, zamolio je Bialazurkevitza da mu pozajmi 100 ekela na
nekoliko dana, a taj tvor, to udovite, ta hulja, taj ugavi pas imao je toliko drskosti
da mu kae: Imam novaca, ali ti ne dam! Sad e malo priekati da Adalbert opet
progovori s njim.
Dakle, eto koliko smo nisko pali! U ovom trulom svijetu nema vie ni sasvim
obine pristojnosti.
Ipak, ima je! rekao sam i na licu mjesta dao tih bijednih sto ekela
Toscaniniju.
Konano jedno ljudsko bie! apnuo je Adalbert suzdravajui se da ne
zaplae. Vratit u ti novac za dva tjedna, budi bez brige!
Prema miljenju moje supruge, ja sam idiot.
Nisam htio da od Toscaninija napravim neprijatelja, objasnio sam joj.

18. rujna. Sreo sam Adalberta na Allenbvjevoj aveniji. Ili smo zajedno
nekoliko koraka, ali sam dobro pazio da mu sluajno ne spomenem pozajmicu. ivce
je, meutim, izgubio Toscanini, pa je prosiktao: Mirno spavaj, vratit u ti taj tvoj
novac, do posljednje pare! Obeao sam ti da u vratiti dug za dva tjedna, dva tjedna
jo nisu prola, pa kog vraga hoe? Rekao sam mu kako nema nikakvog smisla da
se nervira zbog takve sitnice, na to je Toscanini ustvrdio da nisam nita bolji od
ostalih, i okrenuo mi lea.

82
 3. listopada. Vrlo neugodan incident u kavani Rio. Adalbert Toscanini sjedio
je za jednim stolom s Bialazurkevitzem, ne skidajui ni na trenutak pogled s mene. U
njemu je, oigledno, sve kuhalo od gnjeva. Pokuao sam uzvratiti prijaznim
pogledom, ali je to bilo samo dolijevanje ulja na vatru. Nakon nekog vremena
Adalbert je ustao i priao mom stolu. Dakle, zaista! viknuo je da ga svi mogu uti.
Kasnim s isplatom nekoliko dana, pa je li to kraj svijeta? Zato me gleda kao da
sam ubojica? Rekao sam: Boe sauvaj! na to je on uzvratio izrazom koji se ne
moe ponoviti u knjizi. Imam osjeaj da e se stvari iskomplicirati. Supruga me je
upozorila: Zar ti nisam rekla? Vidjet e, jo e doi i do nasilja!

11. listopada. Saznao sam iz dobro obavijetenih krugova da Toscanini iri po

gradu glasine kako sam narkoman, i kako su dva poznata odvjetnika pokrenula
postupak protiv mene radi utvrivanja oinstva. Ne treba ni spominjati kako u svemu
tome nema ni trunka istine. Ja ak i ne puim. Ipak, moja supruga smatra da bih se
radi ouvanja svog duevnog zdravlja trebao odrei onih stotinu ekela.

14. listopada. Danas sam sreo Adalberta u repu pred kinom. Lice mu je bilo
plaviaste boje, oi mu se krijesile kao eravice, a miii na vratu bili su neprirodno
napregnuti. Sluaj, Adalberte, rekao sam mu prijazno, s obzirom na teku
ekonomsku situaciju, bilo bi najbolje da zaboravimo na novac, slae se? Toscanini
je planuo. Nita neemo mi zaboraviti! viknuo je. Ne treba mi tvoje uviavnosti!
ta misli, to sam ja... krpa za brisanje poda? Nikad ga nisam vidio tako
izbezumljenog. Bialazurkevitz, s kojim je iao u kino, morao ga je drati da se ne
baci na mene. Otrao sam ravno kui. Zar ti nisam govorila? rekla mi je ena.

29. listopada. Danas su me neki ljudi pitali je li istina da sam htio stupiti u
Crvene brigade i da su me odbili kao slabia. Drska izmiljotina, naravno. Dobro mi
je poznato tko stoji iza tih glasina. Prolog tjedna neki nepoznati ljudi porazbijali su
kamenjem prozore na mojoj kui. itav grad pria o borbi na ivot i smrt izmeu
Toscaninija i mene. Prije dva dana, kad sam doao u Rio, Toscanini je skoio na
noge i poeo vikati: Zar ovamo moe dolaziti ba svatko, kome god se svidi? to je
ovo, prihvatilite za propalice? Vlasnik me je brzo izgurao van, da izbjegne
neugodnosti. Prljavi lihvar! viknuo je Adalbert za mnom. Krvopija! Supruga me

83
bila lijepo upozorila da e tako ispasti.

8. studenog. Danas je svratio Aladar, moj najdrai roak, i zamolio da mu

pozajmim deset ekela. Imam, ali ne dam! rekao sam mu. Nosi se! Volim tog
mladia i ne elim pokvariti nae prijateljstvo. Ionako imam dovoljno neugodnosti s
Ministarstvom unutarnjih poslova. Netko je prijavio da imam baku arijevku pa su mi
oduzeli putovnicu. Tako je propao moj plan da pobjegnem u inozemstvo. Moja
supruga, ija sam upozorenja, sjeate se, ignorirao, ne puta me vie samog iz kue.
Otiao sam k psihijatru. Adalbert Toscanini vas mrzi, gospodine, zbog snanog
osjeaja krivnje, objasnio mi je doktor. Tipini oinski kompleks kojeg se moete
osloboditi samo poslovinim oceobojstvom kao rtvom u znak pomirenja. Sasvim
jasan sluaj. Ukazao sam mu na injenicu da sam jo mlad ovjek, pun ivota.
Psihijatar mi je objasnio da e Toscaninijeva mrnja buktati punom snagom dokle
god postoji dug, to jest dokle god bude nesposoban da ga vrati. Moda biste mu
mogli anonimno poslati neto novca? rekao je. Otrao sam u banku, podigao pet
stotina ekela i ubacio ih u Toscaninijev sandui za pisma.

11. studenog. Danas sam sreo Adalberta na Allenbyjevoj aveniji. Pljunuo je na

zemlju i otiao dalje. Javio sam rezultat psihijatru. to moemo! rekao je.
Pokuali smo, nije uspjelo. Iz pouzdanog izvora saznao sam da je Adalbert kupio
lutku slinu meni i da svakog jutra u nju zabada igle. Policija ne eli intervenirati.
Osjeam bolove u leima.

20. studenog. U noi, prijetei uzvici pred kuom. Oh, Gospode! molio sam
se, leei u bolesnikoj postelji. Teko sam zgrijeio, pozajmio sam novac prijatelju
u Izraelu! Zar u strane posljedice te svoje nesmotrenosti snositi do kraja ivota?
Zar nema nikakve mogunosti da izbjegnem tu stranu sudbinu? Iz visina mi je
odgovorio dubok, oinski glas: Nema!

1. prosinca. Probadanje se proirilo i na prsa. Oslanjajui se na rame svoje

supruge, odvukao sam svoje izmueno tijelo, rtvu oinskog kompleksa, do jednog

84
poznatog lijenika. Na uglu smo naletjeli na Bialazurkevitza. Ephraime, apnula je
moja supruga, on je upravo idealna oinska figura. Pogledaj mu glavu, tipina
oinska glava! Pojavila se iskra nade.

3. prosinca. Sreo sam Toscaninija ispred kavane Rio. Hvala za novac!

rekao sam brzo, prije nego to me udari. Bialazurkevitz je isplatio tvoj dug. Istina,
zamolio me je da ti ne kaem, ali mislim da mora znati kakvog prijatelja ima. I
tako, odsad vie nisi duan meni ve Bialazurkevitzu. Adalbertovo se ukoeno lice
opustilo. Bialazurkevitz je pravi drug, apnuo je suspreui suze. Vratit u mu
dug za nekoliko dana.
Spaen sam!

22. sijenja. Dok smo ili kroz Pasa ruku pod ruku, Adalbert mi je rekao:
Onaj ugavi pas Bialazurkevitz ovih me dana tako gleda da bih ga najradije tresnuo
akom po nosu. Istina, duan sam mu, ali to jo ne znai da mu moram biti otira. Ta
e njegova igra alosno zavriti!
Ali, to se mene vie ne tie.

85
 KNJINO TRITE

Nedavno sam bio toliko lakouman da sam svratio u jednu literarnu kavanu.
Nisam svratio zato to sam elio provesti koji asak u uzvienoj atmosferi literature,
nego vie zato to mi se ba prohtjelo da popijem kavu i pojedem kolai od
ljenjaka.
Za susjednim stolom sjedila su dva, u naem gradu poznata literarna agenta, iji
sam ivahni razgovor i nehotice pratio s velikim zanimanjem.
- Pa, dobro - ree jedan od njih - to nudi?
- Imam tri fantastina Normana Mailera.
- Napeta?
- Nemam pojma. Ja knjige ne itam. Jedan je navodno ljubavni roman, a ostala
dva spadaju vie u protestnu literaturu.
- to trai za njih?
- 60.000 po komadu.
- Preskupo. Za te pare mogu dobiti Solenicina od 400 stranica. to ima novo
od Bellowa?
- Ja ti ne drim Bellowa. Ali mogu ti dati Saganove koliko hoe, ako mi
pribavi neto od seksa.
- Nema problema. Imam tvrde pornografije od 690 stranica, s uputama za
upotrebu.
- A ima li na lageru togod od Erike Jong?
- Imam, njezin zadnji hit. Neto manje od 280 stranica svinjarija.
- Kako se zove?

86
 - Nije vano. Na ovitku jedna gola lutkica lie bananu. To e te kotati 81.500
ekela.
- Zato toliko?
- Banane su poskupjele. Ali, ako ti je to preskupo, moe dobiti novog Updikea
za cirka 20.000. Uostalom, centa Philipa Rotha ili Prousta stoji trenutno na tritu
oko 100.000. Ima li togod od znanstvene fantastike?
- Koliko voli. Putovanje kroz svemir vremenskim strojem, sa 80 fotosa u boji,
moe dobiti za 15.000 po kilogramu.
- U redu. Uzet u etvrt kile. A to emo s Mailerom? Hoe li ga uzeti ili
nee?
- Samo polovicu ljubavnog romana. To e mi trenutno biti dovoljno. Uz to jo
moda 100 grama Hemingwaya ili Xaviera Hollandera.
- U redu. alji kamion.

87
 TRINA PSIHOLOGIJA

Jednog neobino vrueg ljetnog dana leao sam u kadi i snatrio o bijelim
medvjedima. Zvonce na vratima okonalo je moju polarnu ekspediciju. Kako je
najbolja od svih ena opet bila u klimatiziranom samoposluivanju, bio sam prisiljen
svladati svoju suptropsku tromost i sam otvoriti vrata.
Pred vratima sam ugledao neto neoekivano - predimenzionirani brodski
kontejner. Pokraj njega je stajao izmoden ovjeuljak koji je nekad, siromah, vidio i
boljih dana.
- Dobar dan - pozdravi me siromaak - elite li moda kupiti jednu rajicu?
Kontejner je naime bio do vrha pun rajica, prekrasnih, zrelih rajica. Sudei po
mirisu, moda su bile ak i malko prezrele.
- Sigurno se udite to vam nudim rajice - reagirao je siromaak na moj
nabrani nos - i to jo u trenutku kad na tone rajica gnjiju po smetlitima! Ali time
samo pokazujete da se ne razumijete u trinu politiku.
- To mi ipak morate poblie objasniti.
- Vrlo rado, gospodine. Vidite, u zabludi ste zato to se ove godine mogu kupiti
neograniene koliine rajica jer su ih seljaci previe uzgojili. Ali svatko tko zna
misliti svojom glavom mora strepjeti od idue godine.
- Zato?
- Moete li zamisliti i jednog jedinog seljaka koji e nakon ove katastrofalne
hiperprodukcije dogodine posaditi rajice? Ja ne mogu. Dogodine nee biti rajica ni
za lijek. Radi jednog jedinog od ovih divnih plodova brat e podizati ruku na brata.
Ali vi, gospodine, vi i vaa mala obitelj plivat ete u blaenstvu i osobnom
zadovoljstvu, tako rei u Noinoj arki punoj vitamina, zato to ste, gospodine, stavili
na stranu dovoljno zaliha crvenog zlata! Shvaate li, ovjee, to vam Fortuna nudi?

88
Sigurnost! ivot u obilju! Pravi pravcati raj. Vaa cijenjena supruga bit e vam
zahvalna do kraja ivota. to emo, dakle?
- Pa, dobro - obuzdao sam se jo na vrijeme - dajte mi jednu kilu, ali onih
ljepih.
- ao mi je - odvrati siromaak - mogu vam dati samo pola kile. Moram misliti i
na druge muterije.
U tom kobnom trenutku iznevjerio me nagon za samoodranjem. Prolo je
vrijeme ljubavi prema blinjima! Neka drugi vode sami o sebi rauna! Meni je moja
obitelj najprea.
- Dajte mi cijeli taj kontejner - procijedim promuklim glasom. - Pa ta kota da
kota!
- To e sve skupa biti 200.000 ekela - ree siromaak i istrese mi sav brodski
tovar u ruinjak ispred kue. Vrh je gomile rajica dopirao sve do prvog kata.
Platio sam mu u gotovini, a trini se psiholog odvezao sa praznim
kontejnerom. Ubrzo nakon toga vratila mi se ena kui i zatraila rastavu.

89
 PLAANJE U NATURI

Poelo je kao to su poele mnoge nesree - zuboboljom. Zubar mi je u jednom

zubu otkrio rupu, dao mi injekciju, dohvatio builicu i poeo buiti - ali ju je
odjednom odloio.
- alim sluaj - rekao je svlaei kutu. - Ne isplati mi se dalje raditi.
Leao sam nemoan na zubarskoj stolici, sa tipaljkama u ustima, tako da nisam
mogao govoriti.
- Moja netto zarada iznosi ve 1.000 ekela mjeseno - rekao je zubar i poeo
spremati instrumente. - Od svakog daljnjeg ekela koji zaradim moram platiti 88
posto poreza. Ne isplati mi se raditi.
Oajnikom gestom pokazao sam mu da bih ja ipak vie volio da nastavi raditi.
- Ali ni vama se to ne bi isplatilo - rekao je i oslobodio me tipaljki. - Morali
biste zaraditi oko 6.000 ekela i podmiriti moj raun. A meni bi, nakon obrauna
poreza, ostalo od toga 60 ekela kojima bih platio nastavnika vonje moje ene.
Drugim rijeima, od 6.000 ekela koje biste vi morali zaraditi dobio bi nastavnik
vonje 60 ekela, a od njih bi mu ostalo na kraju svega 6 ekela.
- Ali netto - bojaljivo sam pripomenuo.
- To je tono. Bolje rei, bilo bi tono da nastavnik vonje nije svoj honorar na
sat utrostruio na 18 ekela netto. To znai da bih ja vama morao svoj raun
utrostruiti da bih mogao isplatiti nastavnika. I zato vas ponovo pitam: bi li se to
vama isplatilo?
Uzvratio sam protupitanjem koje je u zadnje vrijeme ulo u nau svakidanju
konverzaciju:
- Pa, zar sam ja od vas traio raun?

90
 - Lukavo, nema ta - klimnuo je zubar glavom u znak odobravanja. - Ali ja ne
elim imati nikakvih okapanja. Ja prijavljujem poreznom uredu svoj cjelokupni
prihod.
- Onda vi imate istu savjest, a ja rupu u zubu.
- Ne mora ba tako biti. Vi biste mogli 18 ekela platiti direktno nastavniku
vonje moje ene. Onda bismo obojica bili podmireni.
- A to da kaem poreznicima ako u nastavnikovim knjigama otkriju da ja
plaam satove vae ene?
- Recite im da je moja ena vaa ljubavnica.
- Mogu li vidjeti njezinu sliku?
- Mislio sam samo na porez.
Nakon stanovitog natezanja, nagovorio sam ga da buenje nastavi idueg tjedna.
Na alost, s nastavnikom sam imao problema.
- Do kraja kolovoza ne smijem vie primiti ni pare - rekao mi je - jer bih inae
upao u viu poreznu kategoriju. Zbilja vam ne mogu pomoi.
- Ali ne bih li moda ja mogao platiti va raun za peceraj?
- To mi ve plaa tvorniar namjetaja koga poduavam. Morate znati da sam ja
dobro organiziran. Liilac koga uim voziti motor oliio je umjesto honorara stan
moje sestre. Najamninu za garau plaa mi jedan modni kreator. Znate li moda
pjevati?
- Ne ba dobro.
- teta. Inae biste mi mogli davati poduku iz pjevanja. A skupljate li moda
marke?
- Nije vrijedno spomena.
- Hm. ekajte malo! A kako bi bilo da mi plaate ensku koja mi uva djecu?
Smatrao sam da je to dobro rjeenje, ali mlada dama koja je uvala djecu
nastavniku vonje neto se sustezala. Rekla je da ona ne prima novac od nepoznatih
mukaraca. Nije popustila ni kad sam joj donio pismene preporuke od moga limara,
vrtlara, advokata i od frizera moje ene, koji su svi odreda posvjedoili da redovito
plaam svoje raune, uvijek u gotovini, i da nikad ne traim od njih priznanice.
- Ne, neu se ja nikome prepustiti na milost i nemilost - ostala je ona pri svome.

91
- A da li vas zub jako boli?
- Svakim danom sve vie.
- Kupite mi onda kontaktne lee.
- Vrlo rado. Ali to da kaem poreznicima ako u optiarevim knjigama otkriju...
- Pa jednostavno, recite im da sam vam ljubavnica.
- alim sluaj, ali to je mjesto ve popunjeno. Da ne trebate moda kinu
kabanicu?
- Jo prije nekoliko tjedana trebala sam, ali nedavno je jedan mladi brani par u
naoj kui dobio dijete pa ga moram uvati... Znate ta? Platite mi jedan vikend u
ljetovalitu Tiberiasu s punim pansionom!
Taj mi se prijedlog svidio. Poslije sam doznao da bi stvar hodala i s kontaktnim
leama. U Tel Avivu ima ve vie optiara koji usput prodaju uredske potreptine, a
za ukupnu svotu izdaju potvrde s pomou kojih kupac moe odbiti reijske
trokove od poreza. Ima i antikvara koji krivotvorene upove veu za prodaju
pisaih strojeva, i frizera kod kojih se, umjesto rauna za masau, moe dobiti
potvrda za obavljene prevodilake usluge. Mediteranci su neobino elastini i dobro
se snalaze u izvrdavanju propisa. To se jo jednom pokazalo i u Tiberiasu.
- Jednokrevetna soba za uvaricu djece nastavnika vonje mogla bi se jo
rezervirati - rekao je vlasnik hotela. - Ali ne telefonski.
Sjeo sam u kola i odvezao se u Tiberias da izvedem stvar naistac.
- Da vidim - rekao je vlasnik hotela i poeo listati svoj tajni notes. - Prvi kat je
ve zauzet. Tamo je nastavnik glazbe moje keri i vlasnik praonice, a u apartmanu
na porezni savjetnik. Kod nas se plaa samo u naturi ili trampom. Novac ne
primamo jer bismo onda plaali 88 posto...
- Znam, znam. Ali kako u onda podmiriti raun za uvaricu djece? Mogu li
kod vas prati sude?
- Trenutno nemamo slobodnog mjesta. Ali sad mi je neto palo na pamet -
mogli biste platiti mog zubara.
I tako se krug zatvorio. Zubar vlasnika hotela nije htio primiti novac da ne bi
upao u viu poreznu kategoriju. Umjesto toga je traio za svoju punicu avionsku
kartu za Urugvaj, koju sam platio sa 3.000 jaja, koliko je iznosio moj honorar to
sam ga dobio od urednitva naeg vodeeg tjednika. Ah da, a zub? Zub mi je izvadio

92
jedan drugi zubar, u fuu. ovjek je juer uhien.

93
 PROBLEMI KOLEGIJALNOSTI

Neki dan me posjetio neki neznanac. Predstavio mi se ali me usrdno zamolio da

nikom ne otkrijem njegov identitet.
- Ne znam vie to da mislim - ree mi Amnon Zuckermann. - Kao dravni
slubenik zaraujem 43.650 ekela mjeseno skupa s dodatkom na inflaciju i
doplatkom na vruinu. Moj prijatelj Imanuel Opatouski radi u istom ministarstvu, u
nadzornoj slubi. On zarauje isto koliko i ja, a ipak je uspio od svoje plae kupiti
novi video-rekorder, tri televizora u boji, jedan kuni kompjutor za sebe i dva za
svoje blizance, jedan helikopter, tri kue, dva gradilita, jedan rudnik, nekoliko
trkaih konja, jednu tvornicu oruja, lijep komad praume i sabrana djela Agathe
Christie, a da i ne govorimo o modernom mauzoleju to ga gradi ispred svoje vile. E,
sad ja vas pitam kako moe jedan ovjek sve to kupiti od obine inovnike plae?
- Rekao bih da ne moe - odgovorim - osim ako ne radi prekovremeno.
- Ne radi, nego se bavi mutnim poslovima. Svi to znaju. Prije nekog vremena
ispao mu je na glavnom ulazu kofer iz ruke, i ta mislite, to se prosulo po podu?
Oko dvadeset milijuna ekela u novanicama u niskim apoenima.
- Zato ga ne prijavite pretpostavljenima?
- Ama, u tome je ba vic. Dakako da bih ja volio kad bi pretpostavljeni znali sve
to o Opatouskom. S druge strane, bilo bi mi neugodno kad bi se okolo prialo da sam
ga ja otkucao. On mi je, najposlije, najbolji prijatelj. A znate kako ljudi vole traati.
Zato ete me valjda razumjeti da nisam imao drugog izbora nego da napiem
anonimno pismo efu naeg odsjeka. I ta mislite, to se dogodilo? Sef mi je dao
zadatak da otkrijem tko je napisao to pismo. Poduzeo sam temeljitu istragu, ali sve
su indicije upuivale na mene. Zato mi nije preostalo nita drugo nego da sve skupa
zatakam.
- I tako ste pustili da se kola slome na vama?

94
 - Ma kakvi! Otiao sam na policiju i rekao im sve to znam. Sastavili su
zapisnik i zatraili od mene da ga potpiem. Kad sam im objasnio da to ne ide zato
to mi je Opatouski najbolji prijatelj, rekli su mi da se tako neto zove kleveta i da u
jo imati posla s njima.
- A zato se niste obratili slubi drutvenog knjigovodstva?
- Pa i jesam. Ne znam koliko sam ih puta nazivao i molio da me prime, ali da im
ne moram otkrivati svoj identitet. Nisu me primili. Ali zato je ef slube drutvenog
knjigovodstva objavio izvjetaj o kojem je brujao cijeli grad: Kleveta: smrtonosna
epidemija u sistemu dravne uprave.
- Zbilja neugodna stvar.
- Ipak nisam klonuo duhom. Napisao sam pismo samom ministru. Pitao sam ga
kako ovjek moe raskrinkati makinacije svog najboljeg prijatelja a da nitko - Boe
sauvaj - ne dozna tko se krije iza toga. Ministar je proslijedio pismo dalje, efu
nadzorne slube. Tada me ef te slube, Imanuel Opatouski, pozvao k sebi i rekao mi
da u ovakvom sluaju prijateljstvo ne znai nita i da sam moralno obavezan da
izaem u javnost sa svojom optubom. On e mi u tome pomoi koliko god bude
mogao. Mogu raunati na njegovu osobnu podrku i apsolutnu diskreciju.
- I to ete sad?
- to u sad? I dalje u jedva nekako sastavljati kraj s krajem dok e moj
prijatelj Opatouski plivati u izobilju.
- A zato se ne uortaite s Opatouskim? - upitam ga.
- I na to sam ve pomiljao - odgovori mi Amnon Zuckermann - ali se bojim
onog starog pravila: suradnja u uredu znai i kraj najljepeg prijateljstva.

95
 NAJZDRAVIJA MONETA

Po pravilu, u depu uvijek nosim rezervu novia od deset pjastera, ali tog su
mi jutra zalihe presuile. Stajao sam ispred bezosjeajnog parking-sata i eao se po
glavi. Ako sluajno naie opinski inspektor, ugodni trenuci provedeni u njegovu
drutvu stajat e me pet ekela. Pokuao sam ugurati u prorez novi od dvadeset pet
pjastera, ali automat nije htio ni da uje za to.
- Deset pjastera? - uo sam iznenada s desne strane. - E pa, da vidimo...
Okrenuo sam se u pravcu iz kojeg je dolazio glas i ugledao Glicka, inenjera,
kako stoji na rubnjaku i prekopava po depovima.
- Evo ga!
S tim rijeima ubacio je dragocjeni novi u prodrljivi parking-sat. Nisam znao
kako da mu zahvalim. Ponudio sam mu novi od dvadeset pet pjastera, ali on ga
nije htio uzeti.
- Ama, idi, molim te! - rekao je. - Nije vrijedno spomena!
- Priekaj, zamolit u u kiosku da mi dadu sitno.
- Ostavi se toga, zaboga! Imat e prilike da mi se odui, siguran sam.
Nakon toga me je ostavio samog s mojim mislima, u vrlo neugodnoj situaciji.
Ne volim nikom nita dugovati. Imat e prilike... - Kakvu u priliku imati? to je
htio time rei? Sigurnosti radi, svratio sam prije povratka kui u cvjearnu i poslao
gospoi Glick deset crvenih karanfila. Tako se ponaa pravi gentleman, ako se ne
varam.
Neu poricati, oekivao sam da e se Glickovi javiti preko telefona. Nisam,
naravno, smatrao kako bi trebalo da mi mnogo zahvaljuju za cvijee, ali ipak...
Meutim, spustila se veer a nitko se nije javio. Nazvao sam vlasnika cvjearne.
Momak je odnio cvijee u 16.30 sati. to se to dogaa? Nisam mogao izdrati

96
napetost pa sam okrenuo broj Glickovih.
Javio se sam Glick i dugo smo razgovarali o luci Ashdod, o novoj vladi i
takvim stvarima. Izdrao sam petnaest minuta, a onda sam ga upitao:
- A propos, je li ti supruga primila cvijee?
- Da. Eshkol, mislim, ne bi smio popustiti pod pritiskom religioznih krugova.
Konano, ima ist mandat...
I tako dalje. Osjeao sam kako mi ui gore. Oigledno, neto s tim cvijeem nije
bilo u redu. Kad je zamorna konverzacija s Glickom okonana, odluio sam sve
povjeriti svojoj supruzi.
- Ama, razumije se - rekla je najbolja od svih ena odluno. - I ja bih se
uvrijedila. Tko danas alje karanfile? Najjeftinije cvijee na tritu.
- Ali, poslao sam ih deset komada!
- Ma, dosta, uinio si sve da ostavi najgori dojam. Proglasit e nas tvrdicama.
Pocrvenio sam. Moete me nazvati kako hoete, ali da sam tvrdica...
Sljedeeg jutra otiao sam u knjiaru u prizemlju nae kue i kupio Churchillovu
Povijest Drugog svjetskog rata u etiri prilino debela sveska i poslao ih inenjeru
Glicku.
Do veeri nitko se nije javio. Napetost je postala gotovo neizdrljiva. Dva puta
sam okrenuo njihov broj, ali sam u posljednjem trenutku spustio slualicu. Moda
uope nisu svjesni da sam im ja poslao taj lijepi poklon?
- Nemogue - razbio je moje sumnje vlasnik knjiare. - Napisao sam jasno i
itljivo da su knjige poklon od vas.
Zatije od kojeg su mi se ivci kidali potrajalo je puna dva dana. A onda su u
utorak knjige stigle natrag, uz jezgrovito sroenu poruku:
Dragi prijatelju, napisao mi je inenjer Glick, kad e konano shvatiti da za
pomo koju sam ti pruio 15. studenog o.g. ne oekujem nikakvu nagradu? Sve to
sam uinio, uinio sam iz dobre volje i elje da pruim ruku blinjem u nevolji, to je
sve. Siguran sam da bi i ti postupio na isti nain. Za mene je najvea nagrada onaj
divni osjeaj da sam u ovoj dungli sebinosti i okrutnosti ostao ljudsko bie. Tvoj
Glick.
P. S. Churchilla ve imam.
Proitao sam pismo supruzi drhtavim glasom.

97
 - Ama, razumije se - rekla je najbolja od svih ena - neke stvari se jednostavno
ne mogu platiti novcem. Ponekad je, vjeruj mi, mala panja dragocjenija od
najskupljeg dara. Ali ti to, bojim se, nikad nee shvatiti.
to ja to nikad neu shvatiti?
Istog dana poslao sam Glicku pretplatniku kartu za ciklus koncerata
Filharmonije.
Na dan prvog koncerta zauzeo sam zasjedu na uglu Hubermanove ulice. Hoe li
doi? Stajao sam priljubljen uza zid s punom akom novia od deset pjastera. Da,
Glick je doao, kao to sam i oekivao - sa suprugom. Kamen mi je pao sa srca, i
otiao sam kui dobro raspoloen. Ne volim nikom nita dugovati. Prvi put nakon
mnogo dana, uistinu sam odahnuo. Telefon je zazvonio oko deset.
- Otili smo na prvoj pauzi - rekao je Glick muklim glasom. - Koncert je bio
grozan.
- Zaista mi je ao - promucao sam. - Oajan sam, u stvari... Htio sam se oduiti
za prijateljsku gestu...
- He-he, stari moj - prekinuo me je Glick. - Davati, to je prava umjetnost! Ne
razmiljaj, ostavi se sitnih raunica, poklanjaj punim srcem! Nije vano to
poklanja, jednostavno poklanjaj! Uzmi mene, na primjer. Kad sam onog dana vidio
u kakvoj si se oajnoj situaciji naao pokraj parking-sata, mogao sam naprosto rei:
to me se tie! Nemam kola, pa nije potrebno da iskazujem vozaku solidarnost.
Pretvarat u se da ga nisam primijetio, i stvar je rijeena! Ja, meutim, nisam
proraunat ovjek. Ovom je ovjeku potrebna pomo, rekao sam sebi i novarka
mi se istog trenutka nala u ruci.
Osjetio sam kako mi se tijelo gri od jada. Zato, vrag ga odnio, nemam ni
trunka dara za lijepe geste? Nije vano to, treba poklanjati, poklanjati...
- Glick je sto posto u pravu - izjavila je najbolja od svih ena. - Sad si tako
zakuhao stvar da te moe izvaditi samo kakav dramatian korak.
Razbijali smo sebi glave cijelog dana. to da se radi? Da im kupimo stan preko
zadruge? Ili moda akcije? Da ih proglasimo za nae jedine nasljednike? Klju nam
je dala toboe uzgredna Glickova primjedba. Kako je ono rekao u svom monologu?
Nemam kola, rekao je, ako me pamenje ne vara.
- Ne bih volio ostati... bez automobila... - promrmljao sam oajniki.
- Tipian levantinski stav - presudila je najbolja od svih ena.

98
 Poslali smo automobil Glickovima, sa dvije reenice objanjenja. Bon
voyage, napisao sam. Hvala jo jednom!
Njihovo reagiranje, premda pomalo suzdrano, pruilo nam je traenu
zadovoljtinu.
- Dobro jutro - rekao je. - ao mi je to vas uznemiravam, ali nikako ne mogu
nai automobilsku dizalicu.
Ohladio sam se. Netko mi je ukrao dizalicu jo prije godinu dana, a potpuno
sam zaboravio kupiti novu! Ako sad Glick ostane negdje na cesti s probuenom
gumom, proklinjat e me do kraja ivota.
- Dolazim! - viknuo sam u slualicu i odjurio taksijem kupiti dizalicu. Ne volim
nikome nita dugovati. Odvezao sam se ravno u Jaffu, a onda sam na Rothschildovu
bulevaru iznenada ugledao svoj nekadanji automobil.
Stajao je ispred parking-sata.
Pokraj parking-sata stajao je inenjer Glick i prekopavao po depovima.
S promuklim krikom iskoio sam iz taksija i potrao prema nesretniku.
- Deset pjastera? - upitao sam. - E pa, da vidim... Glick se okrenuo, zapanjen,
problijedio i zajecao:
- Hvala, nije potrebno! Imam jednu deseticu, imam, imam...!
Nastavio je grozniavo prekopavati po depovima. Obojica smo stajali teko
diui, posve svjesni to je sve na kocki. Glick je drhtavim rukama izvrnuo sve
depove, ali novia od deset pjastera nije naao. Nikad neu zaboraviti njegov
oajniki pogled. Polagano, s uivanjem, ubacio sam novi u neumoljivi prorez.
- Evo, izvoli!
Glick je za nekoliko minuta ostario nekoliko godina. Povijenih lea, izvukao je
iz depa kljueve automobila i preda mi ih. Suznih oiju dodao je i pretplatniku
kartu za Filharmoniju. Uveer je stigao buket cvijea za moju suprugu. Glicku treba
odati priznanje - taj zna gubiti!

99
 STAMBENO TRITE

Vani je padala kia, a i naa uporna utnja imala je u sebi neega zimskog.
Bijae petak po podne i ve smo bili popili kavu. Sjedili smo u naoj kavani, Jossele
i ja, i ekali na nekakav prirodni dogaaj.
- Moramo neto poduzeti - rei e Jossele nakon duljeg razmiljanja. - Teko se
ivi, pa onda jo i ta strana nestaica stambenog prostora. Graevinski trokovi rastu
iz dana u dan, stanovi su strahovito skupi, a nitko nije voljan da neto poduzme.
- Da nee moda u zidare? - priupitam ga zlovoljno.
- To ne - odgovori mi Jossele - ali bih se mogao eventualno okuati kao
posrednik u kupoprodaji stanova.
To ree i pozove konobara. Na brzinu ga obavijesti da je prije pet minuta
osnovao renomiranu firmu za posredovanje u kupoprodaji stanova, i ree mu da je
voljan da za svaku muteriju koju mu konobar poalje plati proviziju od pedeset
ekela u gotovini.
Nakon nekoliko minuta pojavi se prvi nadobudni klijent.
- Izvolite sjesti - ree mu Jossele - kakav biste stan eljeli?
- Dvije sobe i studio - ozari se interesent - s velikim kuhinjskim balkonom, u
centru.
- Mislim da imam pravu stvar za vas - odvrati Jossele - ali da vam najprije
priopim uvjete. Dat u vam na uvid popis odgovarajuih stanova pa ete
porazgovarati s vlasnicima. Od vas ne traim nita unaprijed, ali, ako se pogodite,
platit ete mi tri posto posrednike provizije.
- Naravno - pristane klijent - to mi zvui sasvim poteno.
- Konobar - pozove Jossele konobara. - Donesite mi, molim vas, novine.

100
 Konobar mu donese sveanj novina. Jossele ree klijentu neka uzme papir i
olovku i prepie sve adrese koje ga zanimaju. U novinama se nudila sva sila stanova
na prodaju. Bio je petak i izdanja za vikend pucala su od malih oglasa. Naa prva
muterija zapisala je oko trideset adresa, potpisala improvizirani ugovor i ustupila
mjesto sljedeem klijentu.
- Odlino - napomene Jossele - posao se dobro razvija.
U meuvremenu se pred naim stolom formirao red od zainteresiranih stranaka.
Pruili smo strunu pomo dvadeset osmorici nadobudnih lovaca na stanove, i tono
u pet sati zatvorili ured. U posljednji sat vremena Jossele je uglavnom sastavljao
ugovore koje su stranke potpisivale, a ja sam listao novine.
Dakako da takav posao nosi sa sobom i stanovit rizik. Do veeri su se od 28 (!)
klijenata vratila samo trojica i uplatila 65.072 ekela na ime posrednikih pristojbi.
Moram priznati da smo bili malko razoarani. Mrzovoljno smo platili konobaru est
kava i tri provizije.
- ovjek se svim silama trudi da pomogne blinjima, a to mu je na kraju hvala?
Uvjeren sam da je znatno vie naih klijenata dolo, zahvaljujui naem trudu, do
krova nad glavom, nego ova trojica koja su nam platila proviziju - pripomene Jossele
kiselo i spusti rolete na kavani. - Sami prevaranti!

101
 SITNO TISKANO

Prole srijede probudilo me estoko lupanje na vratima stana popraeno jo

eim udarcima nogama. Obuzet radoznalou, otvorim vrata i ugledam pred sobom
tipa s naoalama, u ijoj sjeni to je dva krna transportna radnika.
- Dobro jutro - ree mi tip s naoalama - mi smo iz Hipotekarne banke, doli
smo po va namjetaj.
Pitao sam ga, naravno, zato, a onda mi tip gurne pod nos desetak ispunjenih
tiskanica i upita me da li je potpis na isprekidanoj crti moj.
Odmah sam prepoznao formulare koje sam potpisao prije dva mjeseca kao
jamac svome susjedu Felixu Seligu zato to je on htio podii nekakav zajam. Nije
vrijedilo poricati pa sam priznao da je potpis moj.
- E pa, molim lijepo - proslijedi tip s naoalama. - Ovdje, na devetoj stranici, u
klauzuli B5, pod tokom 138, pie, citiram: Ja, niepotpisani, u daljnjem tekstu
jamac, obvezujem se da u sve svoje pokustvo ustupiti Hipotekarnoj banci kad god
uprava dotine banke odredi da to uinim.
Oblije me leden znoj. Pokuam rekonstruirati dogaaje. Da, otiao sam do
nekog slubenika u banci da mu priopim svoju elju - elju? - da jamim Seligu za
kredit, na to je taj slubenik bacio na stol kilogram sitno tiskanih obrazaca i
zapovjedio mi: Molim vas da se potpiete ovdje... i ovdje... i jo tu... i tu, hvala
lijepa.
Jesam li proitao to je sve tamo pisalo?
A jeste li vi, potovani itaoe, ikad na bankovnom alteru proitali Rat i mir?
- E pa, inite to vam je dunost - izustim priguenim glasom tipu s naoalama.
Oba ona nasilnika bace se na moj namjetaj i za nekoliko minuta isprazne mi stan.
Upravo su se spremali iznijeti i moj posljednji naslonja kad se pojavi ovjek

102
kukasta nosa u pratnji policajca.
- Je li ovo va potpis? - upita me uvar javnog reda pokazujui mi nekakav
papir, koji je ozbiljno djelovao i koji sam bio potpisao kad sam najednom krianju u
Rothschildovu bulevaru proao kroz crveno svjetlo.
Priznao sam da je to moj potpis.
- Onda vas moram zamoliti da poete s nama na sud - ree pajkan - da vam
proitaju smrtnu presudu.
Pogledam jo jednom na onaj papir. ovjek je imao pravo. Tamo je lijepo
pisalo:
Optueni priznaje da je u Tiberiasu poinio dvostruko umorstvo i da eli biti
objeen.
Dakako da sam se bio bez prigovora potpisao na isprekidanu liniju.
- Pa dobro - apnem - spreman sam.
- ekajte jo malo - oglasi se onaj s kukastim nosom - ja dolazim u vezi sa
srcem i bubrezima - pa mi pokae moj potpis na polici ivotnog osiguranja, strana
12, lan drugi, toka 65 d: Osiguranik je duan da svoje srce i bubrege ustupi za
bilo koju svrhu koju odredi osiguravajue drutvo.
- Dobro, gospodo, poimo, poivao ja u miru! - reknem im.
To je sve.
Sprovod mi je sutra u podne.

103
 POTENJE SE IPAK ISPLATI

Jossele je, kao i obino sjedio u kavani. Suelice njemu sjedio je na prijatelj
Stockler, vlasnik uspjene parfumerije i mnogo vidljivijeg ivanog sloma.
- Svake godine ponavlja se ista stvar - jadikovao je Stockler. - U sijenju sam za
nita.
Jossele uviavno klimne glavom.
- Znam. Prijava poreza na dohodak. Varate li vi poreznike, gospodine Stockler?
- Na alost, ne varam. Moram priznati da sam velika kukavica. A najgore je to
mi to nita ne pomae. Iako su mi poslovne knjige uzorne, svake godine mi odbijaju
poreznu prijavu zato to su mi podaci navodno lani, nepotpuni i isfrizirani. to da
radim?
Jossele je zavrtio glavom u nevjerici, a onda je progovorio prijekornim glasom:
- Recite mi, gospodine Stockler, da niste vi moda malo dijete? Ili da niste pali s
Marsa? Lijepo uzmete svoje poslovne knjige i odnesete ih porezniku da ih pregleda -
i onda sasvim ozbiljno oekujete da e vam on povjerovati? Zbilja vas alim.
Stockler tiho zajeca. Njegove suze dirnule su nakon nekog vremena Josselea:
- Gospodine Stockler, imate li kod kue plahte? Imate? Dobro. E, sad me
posluajte.
Nedugo zatim, jednog kinog dopodneva, zaputio se Stockler u porezni ured,
uao u sobu referenta koji je bio zaduen za njega, na njegov poziv sjeo na stolac i
oborio glavu.
- Gospodine referente - rekao mu je - moram vam neto priznati. Protekle
poslovne godine nisam vodio knjigovodstvo.
- Molim vas da mi ne oduzimate vrijeme glupim vicevima - kiselo odvrati

104
porezni slubenik.
- Nije to nikakav vic. To vam je iva istina. Nisam vodio knjigovodstvo.
- ekajte malo. Ne mislite valjda rei da uope niste vodili knjigovodstvo?
- Da, upravo to mislim rei. Odnosno, vodio sam, ali ga vie nemam.
Poreznik je napokon izgubio strpljenje:
- to vam to znai, vodili ste knjigovodstvo a sad ga nemate?
- Izgubio sam ga.
- Izgubili? Kako? Kada? Gdje?
- Eh, kad bih ja to znao! Jednog dana nigdje ga vie nije bilo. Nije bilo mojih
poslovnih knjiga. Moda su spaljene a da nisam ni primijetio? Kako bilo da bilo,
nema ih. Nestale su. ao mi je, ali je tako. Moda bih vam ovaj put iznimno mogao
dati podatke o svojim prihodima iz glave, to bi bilo najjednostavnije? Ionako je bila
slaba godina. Nisam gotovo nita zaradio...
Porezni je slubenik nekoliko puta otvorio i zatvorio usta. Iz grla mu se oteo
nekakav neartikulirani glas koji se tek nakon vie pokuaja pretvorio u razumljive
rijei:
- Izvolite otii, gospodine Stockler. Mi emo vam se ve javiti.
Ljudi iz financijske policije banuli su Stockleru rano izjutra, pokazali nalog za
pretres stana, razili se po sobama i zapoeli svoj posao. Nakon otprilike sat vremena
dopro je iz spavae sobe promukli slavodobitni glas:
- Evo ih!
Jedan financ, mravko s naoalama bez rubova oko stakala, stajao je pred
ormarom za rublje i trijumfalno drao u zraku tri pozamana fascikla...
Rasprava se bliila kraju. Pravozastupnik poreznog ureda rezimirao je tubu
neobino otrim rijeima:
- Evo, ovdje je, asni sude, godinja bilanca koju je vlasnik parfumerije
Stockler sakrio. Gospodin Stockler se nadao da emo mi prihvatiti njegovu poreznu
prijavu danu iz glave i da neemo potraiti njegove poslovne knjige. Ali bio je u
zabludi. asni sude, porezni ured zahtijeva da se prihodi optuenoga procijene na
temelju pronaenih poslovnih knjiga. Iz njih, i samo iz njih, moe se stei pravi uvid
u njegove prihode...

105
 Na optuenikoj klupi sjedio je Stockler, blijed i sretan, mrmljajui neprestance
sam za se:
- Vjeruju mi... konano mi vjeruju...
Na terasi kavane zahvalno je zagrlio Josselea:
- Dogodine u im prijaviti samo polovicu svojih prihoda. Znam i za jedno
idealno skrovite. Ispod madraca...

106
 USPON I PAD JEDNOG UTOG
PEKULANTA

Jednog lijepog jutra sjedim ja bezbrino u svojoj kuhinji i u krugu svojih

najmilijih uivam u obilatu doruku kadli najbolja od svih ena odloi dvopek i
odmjeri pogledom neduni kuhinjski namjetaj. Ja ve dobro poznajem taj njezin
odbojni pogled koji joj resi lice kad, po njezinu miljenju, svi oko nas rade upravo
ono to treba da skucaju jedan mali imutak, samo ja i dalje tumaram bez veze po
kui kao zadnji idiot.
- Svi, Ephraime, tono znaju to treba uraditi da se na brzinu skuca jedan mali
imutak - odjednom e najbolja od svih ena - samo ti i dalje tumara bez veze po
kui kao zadnji idiot. Pa zar ti uope ne ita novine?
- itam ih svakog dana - odgovorih. - U svijetu vlada, koliko znam, financijska
kriza. to ja mogu protiv toga?
- Pokreni te svoje umorne kosti i kupuj jene.
Nije to bilo nita novo. Dakako da sam i ja u posljednje vrijeme oijukao s tom
mogunou. Kad sam na televiziji vidio turobnu sliku zatvorene burze u Tokiju,
upravo sam pozelenio od zavisti. Nakon odbitka poreza, ne stojim ni ja zapravo tako
loe, ali moram priznati da najbolja od svih ena ipak ima pravo. Kad bih sad kupio
100 milijuna jena, mogao bih u roku od dva dana inkasirati 18 i pol milijuna dolara.
Netto, naravski. Samo mi kapital fali.
Pokuao sam se kod svoje enice izvui na kroninu nestaicu gotovine.
- to e ti gotovina? - odbrusi mi ona. - Takve se stvari rjeavaju telefonski.
Nazove agenta i kae mu: Wertheimer, kupi mi 50 milijuna jena.
- Pa, dobro - rekoh pomirljivim tonom - ali po kojem kursu da ih kupi?

107
 - Nemoj se sad gubiti u tricama.
Kvaka je bila u tome to nitko nije pravo znao koliko jen u tom trenutku vrijedi.
Pa ak ni kako izgleda. Potraio sam Wertheimera u telefonskom imeniku, ali sam
naao samo istoimenu kemijsku istionicu, pa sam otiao u svoju banku.
- Dobar dan - rekoh slubeniku na alteru. - Htio bih kupiti neto jena, zapravo
prilino mnogo.
- Idete na put?
- Ne, pekuliram.
To je, uostalom, potpuno legalno. Sitni pekulant kupuje u banci jene po
slubenom kursu, a kad potom vrijednost jena poraste, proda ih i stekne jedan mali
imutak.
Moja je banka jo jednom pokazala svu svoju nesposobnost.
- Nemamo jena - posramljeno mi je priznao ravnatelj. - U centrali uvamo samo
jedan primjerak ispod debela stakla. Ako hoete, mogu pitati moe li se on kupiti.
Nazovite me sutra pa u vam rei.
Sutra? Do sutra se situacija na burzi u Tokiju moe iz temelja izmijeniti, jen
moe naglo pasti i prigoda zauvijek propasti. Uostalom, i norveka je kruna
prekjuer potpuno neoekivano devalvirala, ili obratno.
Nazvao sam Narodnu banku i zatraio ravnatelja.
- Htio bih kupiti neto jena - rekoh mu. - Svi se na brzinu bogate, samo ja
tumaram po kui bez veze kao zadnji idiot.
- Otvorite, gospodine, tednu knjiicu - predloi mi bankar. - Ni to nije loa
investicija.
- Ali ja bih htio tednu knjiicu na jene.
- Vidjet u to se dade uiniti. Nazovite me sutra.
Sutra? U burzovnim izvjetajima uvelike piu o porastu vrijednosti njemake
marke. Na je ministar financija ve upozorio na velike prednosti koje emo stei
devalvacijom ekela, koja se zasad ne oekuje.
- U Frankfurtu je plaeno 139,1780039 dolara za uncu zlata - proitala mi je
najbolja od svih ena iz novina. - A koliko je zapravo jedna unca?
- Jedna unca ti je kila i pol - objasnih joj.

108
 Brojke me uvijek uznemiruju. Traim na utim stranicama telefonskog imenika
broj Meunarodnog monetarnog fonda, ali nalazim samo broj kemijske istionice
Wertheimer. Situacija se zaotrava. Cijele noi borim se u snu s inflacijom.
- Gdje si? - viem joj na sav glas. - Izmlatit u te kao vola u kupusu.
Ujutro je najbolja od svih ena blijeda kao krpa.
- Nai su se susjedi maloprije vratili iz grada s punim velikim koferom -
obavjetava me. - Kaem ti, Ephraime, taj Felix zna to radi. U koferu su mu sigurno
jeni.
Tvrdi da je drava zaradila svu silu jen na izvozu cvijea, ali da ih prodaje na
crnoj burzi ne bi li pohvatala pekulante.
- Dok ti pokrene svoje umorne kosti - naruga mi se najbolja od svih ena - jen
vie nee biti.
Odlazim na crnu burzu, meu vercere. U jednom mranom zakutku nailazim
na nekog neljubaznog tipa koji mi veli:
- Na stubitu potrai jednog grbavca. Reci mu samo da te alje Picukari.
Uinim tako i zatraim od grbavca veliku koliinu jen u malim apoenima.
Grbavac se smjesta zaleti kroz otvorena vrata u sobu i dobaci nekom neto na jidiu,
a iz sobe ispadne neka babetina i izdere se na mene neka radije kupujem dolare u
vercu kao sav ostali poteni svijet, jer da e inae pozvati policiju. Obeavam joj da
u je sutra ujutro nazvati.
Kad sam stigao u centar grada, burza u Tokiju ve se stabilizirala, a na je izvoz
cvijea skrahirao uz zaglunu buku.
Svraam u prvu bankrotiranu banku, kupujem od steajne mase po povoljnoj
cijeni portugalske vrijednosnice i ekam da konano nastupi propisna monetarna
kriza ili tako neto. U meuvremenu su se nai susjedi Seligovi obogatili. Zna Felix
to radi. Taj je ovjek stigao u Izrael prije dvadeset godina s velikim imutkom, a
danas taj srekovi ima jo jedan mali imutak. Najbolja od svih ena ima u biti
pravo. Svi rade to treba, samo ja ne. Ponekad se zbilja ponaam kao zadnji idiot.

109
 POTEZANJE KONOPCA

Bitka za ivotni standard izmeu vlasti i irokih masa poela je u trenutku

osnivanja drave i njenih institucija. Oni koji su prisustvovali tom velikom dogaaju,
moda se sjeaju kako je za vrijeme itanja Povelje o nezavisnosti jedan od lidera
iziao u hodnik i vratio se nekoliko trenutaka kasnije pomalo zajapuren. Danas
moemo otkriti javnosti da se u meuvremenu telefonski informirao o nabavi
najnovijih modela limuzina za lanove privremene vlade. Poslije je odlueno da
lanovi Ustavotvorne skuptine budu osloboeni plaanja potanskih pristojbi, a
novo rukovodstvo uputilo je javnosti emocionalno intoniran apel o potrebi
sniavanja ivotnog standarda.
- Sve jaa plima masovne imigracije trai od nas rtve - rekao je ministar
opskrbe. - Ono malo to imamo, moramo pravedno podijeliti na sve crnoburzijanske
punktove.
Pokazalo se, meutim, da mase nisu voljne nita sniavati. Bile su, naprotiv,
zainteresirane za podizanje svog ivotnog standarda; radi toga su, na kraju krajeva, i
dole u novu zemlju. Novi graani vrlo brzo su prihvatili mediteranske obiaje.
Poeli su krijumariti robu preko libanonskih planina, varati carinu, razvijati unosne
roake veze u New Yorku, osnivati velika poduzea za iznajmljivanje stanova u Tel
Avivu, i kupovati, kupovati, kupovati svu moguu robu koje nije bilo u zemlji.
Sazvano je izvanredno zasjedanje prvog Kneseta, poveana su primanja
zastupnika u svrhu reprezentacije, a onda je upueno strogo upozorenje stanovnitvu:
- Ako ivotni standard nastavi rasti ovim tempom - izjavilo je vodstvo - ubrzo
emo se nai pred bankrotom. Ne smijemo pojesti vlastitu budunost, budunost
nae djece...
im su naule neto o jelu, mase su otile do Muse i naruile dupli ievap,
salatu i desert, a onda nastavile kupovati pokustvo, gradilita u Zichron Yaakovu,

110
elektrine gramofone i sve ostalo redom. Ministri su se naljutili, pozvali svoje ofere
i otili iz svojih luksuznih stanova da sroe otru osudu rasipanja nacionalnih
resursa. Uhvatili su puanstvo za vrat i estoko ga prodrmali:
- Nemamo dovoljno da bismo mogli toliko troiti! - vikali su. - Zar ne shvaate
da nemamo dovoljno?
- ega? - upitao je Weinreb. - ega to nemamo dovoljno?
- Nemamo dovoljno prirodnih bogatstava, nemamo proizvodnje, nemamo
izvoza, nemamo apsolutno nikakvog temelja za takav ivotni standard!
- To je va problem - odgovorio je Weinreb. - Meni je potreban vei friider.
Zatim je kupio nov model zapremnine 900 litara, s automatskim odmrzavanjem.
Uz to je kupio kau na razvlaenje s madracima od pjenaste gume iz Belgije i ivai
stroj, da ima na emu drati akvarij. ini se, naime, da je stalna elja za kupovanjem
jedna od osnovnih psihikih komponenata ovog naroda i da on naprosto ne moe
provesti dan a da neto ne kupi. Naprosto luduju za ivotnim standardom, ti Zidovi.
Nai su zakonodavci konano shvatili da se red moe uspostaviti samo
politikom vrste ruke, pa su odluili poveati plae zastupnicima Kneseta. Zatim su
uputili masama posljednju opomenu:
- Snizite standard! - upozorili su stanovnitvo. - Snizite ga smjesta!
- Snizite ga vi sebi - odgovorio je Weinreb. - I ja elim imati automobil!
Vlasti su na to uzvratile udvostruavanjem carine na automobile i opim
poveanjem poreza, zahvaajui tako polovicu financijskih sredstava u rukama
stanovnitva. Zidovi su na to samo poveali rad u fuu i sve se ubrzo vratilo na staro.
Zatim su udvostrueni porezi ponovo udvostrueni, Zidovi su pronali nove
honorarne poslove, i opet nita nije postignuto. Naprotiv, kad su razne dabine na
kola dostigle 560 posto od osnovne cijene, Weinreb je kupio i drugi automobil, za
enu, zato to je to bila dobra investicija. Kupio je uz to i kolica za serviranje i par
glasovira. Vlada je shvatila da je kucnuo as za novo stezanje remena i ograniila
sredstva za slubene rukove u skupim restoranima samo na vie dunosnike, da bi
nakon toga navalila na graane novim taksama, porezima, doprinosima, nametima,
zmijama i korpionima. Zidovi su uzvratili prekovremenim radom, honorarnim
radom na tri mjesta i jo etiri tezge, podizanjem kredita i dodatnim poslovima, kao
to su uvanje male djece, svjedoenje na sudu, skidanje ogrlica s pasa koji etaju
bez gospodara i igranje pokera s poetnicima. Tako su ponovo uravnoteili svoje
kune budete i navalili kupovati kue s pogledom na dvije strane i sa pet pravaca

111
vjetra. Masovno su letjeli u Hongkong kupovati jeftine kamere. Vlada je uvela
poseban porez na sva neslubena putovanja i imenovala posebnu komisiju kojoj je
bila zadaa istraiti taj neprirodni fenomen neprestanog rasta sve nieg ivotnog
standarda.
Istrana komisija zasjedala je kraj bazena u hotelu Sharon analizirajui
mjeseni budet prosjenog graanina Z. Weinreba, koji ima plau od 1.590
izraelskih ekela brutto, tj. netto 610 ekela.
Evidencija mjesenih trokova dala je sljedee rezultate:
Otplata kredita ................................. 560 ekela
Doprinosi.............................................80 ekela
Automobil..........................................140 ekela
Nabava deviza................................ 1.050 ekela
Kuna pomonica..............................400 ekela
Osiguranje...........................................92 ekela
Knjige, kazalite...................................3 ekela
Meso...................................................510 ekela
Odjea................................................100 ekela
Odmor i rekreacija............................ 350 ekela
Razno..............................................2.010 ekela
Ukupno..............................................610 ekela

Komisija je zajedno s izvjetajem podnijela i ostavku, a vlada je bez oklijevanja

izvela nov udar. Porezi su poveani za 65 posto, doprinosi za 92 posto, potanska
tarifa za 108 posto. Na to su se idovi odrekli spavanja, poeli raditi nou honorarno
na pet mjesta, pronali jo po desetak tezgi i uz to ujutro krali boce od mlijeka i
arulje iz uredskih zahoda. Supruge su im pomagale odlazei uz naknadu na ritualno
kupanje umjesto stidljivih nevjesta, a djeca su uvala mjesta za parkiranje na
ulicama. ivotni standard nije snien ni za centimetar.
Vodei dravni dunosnici, pa ak i guverner Narodne banke, uzalud su
upozoravali:

112
 - Produktivnost je porasla samo za 0,3 posto, a nai dugovi u inozemstvu
dosegli su iznos od pet milijardi dolara. Igrate se vatrom!
Na to je Weinreb podigao u dnevnoj sobi velik kamin i zamijenio automobil za
vei i luksuzniji. U znak odmazde, Odbor za financije Kneseta poveao je
ministarske plae na do tada neuven iznos i poduzeo niz novih mjera za snienje
ivotnog standarda, ukljuujui tu i poveanje poreza na prihod neoenjenih oeva sa
dvoje djece za 102 posto. ivotni standard konano je stabiliziran, ali nakon dva
dana mirovanja ponovo je poeo rasti. Ljude je zahvatila kratkotrajna groznica
kupovanja pa su poeli zastakljivati balkone i nabavljati jagode na prigodnim
rasprodajama.
Zatim ih je iz vedra neba pogodila devalvacija. Cilj joj je bio neutralizirati
kupovnu mo naroda. Od toga trenutka, idovi nisu prestali kupovati. Prema
podacima iz tiska, ivotni standard je porastao za daljnjih 2,3 posto...
Vlada je sino histerino zajecala:
- Zato... zato... ne snizite... - upitala je, jedva zadravajui suze.
Graani su odveli vladu na stranu i apnuli joj na uho:
- Volimo visok ivotni standard kao to ga i vi volite.
- U redu - odgovorila je vlada. - Zato to odmah niste rekli?
I to je bio poetak rasprave oko toga tko je kriv za inflaciju.

113
 POVIJESNI SUSRET

Na putu u Haifu, svratio sam u jednu zalogajnicu na zalogaj-dva i ondje mi

pogled pade na starca idova u kaki-orcu, lica zarasla u ogromnu i upavu bradu.
Sjedio je za stolom i jeo salatu s jogurtom. Njegovo mi se iroko lice uini odnekud
poznato, tko zna zato?
Priao sam mu.
- Oprostite , nismo li se mi ve negdje vidjeli?
- Lako mogue, ja sam na svakom ideolokom seminaru - stari mi idov
odgovori. - Zovem se Marx, Karl Marx.
- Boe mili, niste valjda vi onaj osniva marksizma ? Starcu se ozari lice.
- Jesam. - Porumenio je od sree. - Mislio sam da me svijet ve zaboravio.
- Zaboravio? - uskliknem. - Proleteri svih zemalja, ujedinite se!
- Molim?
- Pa, ovaj... proleteri... svih zemalja...
- Ah, da! - Starac nabra elo, napreui se da se sjeti. - Da, da, bilo je neega u
tom smislu, zar ne? I dobro je palilo kod masa, ha? Ah, davno je to bilo. Izvolite
sjesti.
Sjeo sam kraj Marxa. Nekad sam ga u svom starom kraju bio temeljito prouio.
Bio sam napose dobar u ciklusima ekonomske krize i u trulosti kapitalizma. Bilo
je lijepo upoznati ga osobno. Iako je, ruku na srce, djelovao prilino staraki -
najmanje 150 godina, alostan prizor. Pokuao sam mu malo podii moral.
- Znate, prolog tjedna vidio sam vam sliku u TV dnevniku.
- Da, rekli su mi. U Albaniji, je li?

114
 - Da. Na prvomajskoj paradi. Cijela je Albanija nosila vae i Enverove slike.
- Ah, Enver je dobar deko. - Starac je polako srkao jogurt i mljackao. - Imam
njegovu sliku s posvetom.
asni je starac pomno razmotao minijaturni portret nasmijeenoga Envera i
pruio mi ga da ga vidim. U jednom kutu slike albanski je lider ukoso narkao
posvetu: Tse meine rebbe un groissen Lehrer, haver Karl Marx, mit groiss Achting,
Enver.
- teta to ne znam albanski - uzdahne Karl Marx i vrati sliku u dep. - Oni su u
redu. Oni uda izvode. Ali drugi...
- Hoete rei Rusi?
- Nemojte mi ih ni spominjati! A kakve sam nade u njih polagao! Predvodnici
svjetske revolucije, ili kako su ve nazivali sami sebe. A danas im je partijska linija
ista kao i u Jenkija. Jo malo pa nee biti nikakve razlike medu njima.
- Ali, Uitelju - prigovorio sam mu - sami ste u svom Manifestu napisali da
treba teiti drutvu u kojem nee biti meunacionalnih razmirica...
- Ja? - Starac usrkne zrak kroza zube. - Zar sam to ja napisao?
- Da, da. Rekli ste da je to krajnji cilj.
- Ah, krajnji cilj! A zar ne vidite da su oni tek na poetku? Kao prvo, treba
ognjem i maem unititi kapitalizam.
- A to je s miroljubivom koegzistencijom?
- Trt! Nikad ja nisam nita napisao o nekoj koegzistenciji. To je izmiljotina
onih varalica iz Kremlja. to bi oni htjeli? Unititi kapitalizam veom proizvodnjom
kolor-televizora? Enver je imao pravo: ti nouveaux riches nemaju pojma to je
marksizam.
- A Institut Marxa i Lenjina u Moskvi?
- Podvala! Ondje ue pjesmice o ljepotama Majice Rusije. uo sam da je jedan
student pitao to e na kraju unititi kapitalistiki sistem. Znate li to mu je predava
odgovorio? Porez na prihod graana!
- Ima neto u tome.
- A klasna borba? A diktatura proletarijata? Zar su sve to morali baciti u vodu?
Od toga kod njih vie nema ni traga, gospodine moj. Institut Marxa i Lenjina, ma
dajte! Ako ba morate znati, rei u vam da mi je draa londonska robna kua Marks

115
i Spencer.
Pokuao sam ga smiriti.
- Ne sekirajte se, gospodine Marxu. Nije reeno da se sve to nee srediti.
- Samo jo Albanci to mogu! - raspali se starac. - Samo oni! Oni e vas i nauiti
to je komunizam! Nauit e vas to su muke! Bez brige, napravit e od vas takve
proletere da se neete moi prepoznati! Malo ih je ali su gute Marxisten alle, bis
zum letzten Mann, shvaate li vi to to znai?
- Trebat e im mnogo vremena.
- Imaju ga koliko hoe! Samo ekajte! Znao sam ja to radim kad sam u
Dijalektikom materijalizmu napisao: U evoluciji kvantiteta utjee na ideoloku
kvalitetu, a kvaliteta... opet... ugroava... historijsku kvantitetu. Dodue, ni sad mi
nije posve jasno to sam htio rei... A, ovaj, imaju li Albanci atomsku bombu?
Starac zavri svoj skromni obrok i obrisa tanjur komadom kruha pa ustade.
- Moram se vratiti svojim piliima - ree. - Radim kao najamni radnik u
kokoinjcu kibuca, tamo preko puta. To je sve to mi je ostalo na ovom svijetu:
Albanci i vai kibuci. Divota!

116
 VIZIONARSKI HERZLOVI

- Znai, vi otvarate steaj, je li tako?

- Da, gospodine upravitelju, nemam drugog izlaza.
- A to ste rekli, u kojoj ste brani?
- Krivotvorenje novanica.
- Izraelskih funta1, pretpostavljam?
- Da, herzlova. Prije smo pravili i novanice manje nominale, ali se to nije vie
isplatilo, pa smo preli na te lijepe plave novanice od sto funta sa Herzlovim
likom.2
- Inflacija.
- Aha. A uvijek prvi strada sitni krivotvoritelj. Pazite, ja sam poeo s vrlo
solidnom, da tako kaem, kunom radinou. Mali suteren, jednostavan tiskarski
stroj, nita specijalno. ena bi koji put priskoila da mi mijea boje ili to drugo. Eh,
tada sam lako zaraivao i po tisuu funta na dan.
- Svaka vam ast.
- Hvala. Onda su me lani nagovorili da idem na ofset radi poveanja
proizvodnosti. Naruio sam suvremenu tiskarsku opremu iz Amerike, kotala me sto
pedeset tisua dolara.
- A onda je dola velika devalvacija, je li tako?
- Tono! ena i ja morali smo raditi prekovremeno da nadoknadimo teajnu
razliku funte. Na kraju sam bio prisiljen uzimati ljude s Burze rada i masno ih
plaati...
- Koliko danas dobivaju?

117
 - Struan krivotvoritelj danas vam nee raditi za manje od 16.000 funta
mjeseno, gospodine moj. Povrh toga, gotovo ni jedan od njih ne eli biti plaen
proizvodima tiskare. U meuvremenu su podigli minimum plae, ne zaboravite, i
stopu rezervnog fonda, i sve mogue doprinose...
- Jeste li kad pokuali zainteresirati radnike plaanjem po uinku?
- I te kako! Ponudio sam im netto 700 funta na svakih 20.000, ali oni su to
glatko odbili. Lani je njihov radniki odbor tri puta poduzeo sankcije protiv mene.
- Kakve?
- Pa, takve da mi tiskaju samo jednu stranu novanice. Da bih ih zadovoljio,
morao sam podii zajam. I na to plaati 48 posto kamata. Prema tome, gospodine,
moete zamisliti moju situaciju: krivotvoritelj novca s permanentnim problemom
likvidnosti...
- Jeste li se obratili vlastima?
- Naravno. Zatraio sam izvozni kredit, ali oni su me samo zavlaili. Rekli su da
naa funta nema trine vrijednosti vani. Oni iz Ministarstva financija sugerirali su
mi neka prijeem na vicarske franke, ali te su novanice dvaput vee od naeg
herzla. Zato sam ih pitao tko e mi platiti tolik papir? U svoje doba je bala papira
stajala 430 funta, a danas je po 52.100 u veleprodaji. Osim toga, od nekog vremena
su udvostruili carinu, pa i porez na boje kao na luksuzni artikl. Pa, sad izvolite
raditi!
- A subvencije? Jeste li to pokuali u tom pravcu?
- Ne bi mi ni mrtvom dali. Dravna tiskara dobiva stimulacije svakog drugog
tjedna otprilike, a privatnom sektoru ne daju ni prebite pare! Rekao sam im:
Pazite, rekao sam, pa ne moete ipak tako sa mnom! Pa, ja hranim dvanaest
obitelji i jedva sastavljam kraj s krajem, a vi meni ovoliku kaznu, kad u to
natampati...
- Kakvu kaznu?
- Zbog neprijavljenih zaliha. Jednog lijepog jutra upadnu k meni i prijave me
zbog 600 herzlova koje sam imao ve sloene i spremne za distribuciju. Morao sam
uzeti odvjetnika i tako ode pola moje zalihe. Onda su mi stigli novi strojevi iz
Amerike, pa me svaki dan luke skladinine kotao cijeli sat proizvodnje. U
meuvremenu je struja skoila. Porez na obrtnu dozvolu je skoio. Inflacija me
dotukla, gospodine moj dragi. Dolo je do toga da smo radili u tri smjene, a opet
nisam mogao drati korak s poveavanjem cijena...

118
 - teta, zaista teta. Uostalom, zemlji su potrebna produktivna poduzea.
- Znam, ali sam juer sjeo i ovako raunao: cijena jednog herzla Izraelske
dravne banke sada je na crnoj burzi 4,55 dolara, dok me moja krivotvorena
novanica kota 6,70 dolara, s tim da tu jo nisu uraunati porezi. Znai, da se
oderem od rada samo zato da otplaujem dugove? Ne, gospodine upravitelju, meni je
toga pun kufer. Zato otvaram steaj. Neka vjerovnici izvole doi i sami sebi
odtampati sve to im dugujem, do zadnje pare. to se tie moje zalihe, 8.000 funta u
herzlovima, samo je vi izvolite zaplijeniti i prodati na javnoj drabi. Moda ete za
njih dobiti oko tisuu do tisuu i pol funta.
- Poduzet emo odgovarajue mjere. A, ako smijem pitati, to ete vi raditi?
- Igrat u loto.

119
 KVADRATURA KRUGA

Jednog mi je dana pala na um plodonosna ideja. Odluio sam se preseliti iz

predgraa u sredite grada ne bih li pritedio sebi traenje slobodnog mjesta na
parkiralitima uz kina.
Ja sam ovjek od akcije. Jo prije nego to sam do kraja razradio svoju ideju,
dao sam oglase u vie novina i nakon nekoliko tjedana posreilo mi se. U kinu sam
sluajno sreo svog starog prijatelja i kolskog kolegu Mukija Goldfischa, koji mi je u
strogom povjerenju priopio da kani svoj trosobni stan u centru iznajmiti na godinu
dana za 5.000 ekela mjeseno. On je naime zabunom dobio stipendiju UNESCA
koja e mu omoguiti da na jednoj finskoj visokoj koli studira dizajn skijakih
skakaonica.
Na nae obostrano zadovoljstvo, ja sam bio spreman unajmiti njegov stan.
Dogovor smo zapeatili stiskom ruke i ve sam htio poi kui pjevajui da se
ponem pakirati kad me Muki povue za skut kaputa i zadri.
- Molim te da ovo nipoto ne shvati kao znak nepovjerenja - ree mi prijatelj -
ali mislim da bi za sve zainteresirane bilo pametnije da formalnosti oko toga sredi
jedan advokat. Ne bih naime volio da doe do bilo kakvih nesuglasica meu nama.
Nae staro prijateljstvo treba da ostane kao to je uvijek bilo.
Dakako da sam ga potpuno razumio. Stoga smo se dogovorili da emo se
sutradan sastati kod odvjetnika dr. Dalibora Vukorepe.
Kao to neki od vas znaju, u naoj lijepoj orijentalnoj zemlji postoji jo iz
turskog doba zakon prema kojem se nijedan stanar ne moe izbaciti iz unajmljenog
stana dok god ima u njemu svoj krevet. Odatle i upravo panini strah dananjih
vlasnika stanova da bi im stanar mogao odbiti da se iseli iz stana u dogovorenom
roku.
Kad sam sutradan stigao k odvjetniku, odmah sam zapazio da je moj prijatelj

120
Goldfisch zacijelo ve primio neke pravne savjete. Bio je blijed kao krpa i sav se
tresao. Dr. Vukorepa je umah uzeo i mene obraivati:
- Situacija je vrlo ozbiljna - rekao mi je taj iskusni pravnik. - Va prijatelj
Goldfisch ve me je obavijestio o emu se radi. Meni se dodue ini da je mjesena
stanarina od 7.500 ekela malo preniska, ali to je njegova stvar. Nego, ja vas sad,
gospodine, pitam kakvo mu jamstvo vi moete ponuditi da ete za godinu dana, kad
se gospodin Goldfisch vrati iz Finske kao prvi izraelski projektant skijakih
skakaonica, doista isprazniti njegov stan?
- Ama, to nije nikakav problem meu starim prijateljima, nije li tako, Muki? -
rekoh ljubazno se smjekajui.
Muki je vjerojatno htio rei da, ali mu je odvjetnikov strogi pogled zaepio
usta.
- Stambena pitanja nemaju veze s prijateljstvom - znaajno e dr. Vukorepa. -
Napose nai zakoni, gospodine, ne doputaju da vas vlasnik izbaci na ulicu ako se vi
tome protivite. Zato bih vas morao zamoliti da mu izdate bankovnu garanciju u visini
od 800.000 ekela kako bi on bio siguran da e se stan na vrijeme isprazniti.
- A emu tako velika svota? - priupitah ga. - Pa taj stan ne vrijedi vie od
etvrtine te svote.
- Tono - potvrdi dr. Vukorepa - ali upravo zato i moram inzistirati na 800.000
ekela kako se vama, gospodine, nipoto ne bi isplatilo ostati u tom stanu nakon
isteka ugovorenog roka. Molim vas da ne shvatite kao znak nepovjerenja ni injenicu
to ujedno inzistiram na tome da tu bankovnu garanciju pohranite kod mene u
gotovini.
- U redu.
- Nadalje moram isto tako inzistirati da ta dogovorena svota ostane pohranjena
kod mene jo godinu dana nakon vaeg pravodobnog iseljenja, kao jamstvo da se ne
kanite ponovo useliti u dotini stan.
- Slaem se, naravno.
- im sredimo te sitnice, ja u se, gospodine, pobrinuti da se vama osobno
urue kljuevi stana.
Kako rekoh, ja obino rjeavam stvari u hodu. toga sam ve sutradan prodao
svoju vilu i otiao s novcem ravno k odvjetniku. Kad sam mu predao dva puna
kovega novanica, mom se prijatelju Mukiju oteo prodoran krik, a nakon toga je

121
kolabirao i skljokao se pod pisai stol dr. Vukorepe.
Nakon to je uz pomo dvojice pisara prebrojio novac, pravni je znanstvenik
izjavio:
- ini mi se da je bankovna garancija u redu, ali ima jo jedna toka koju treba
izvesti naistac. to e biti ako se inflacija u ovoj zemlji nastavi sadanjim tempom,
pa ako nakon isteka ugovorenog roka ovaj novac ne bude vrijedio vie od kutije
ibica?
- Onda priseem ovdje pred svjedocima da u se svejedno iseliti iz stana.
- U stambenim pitanjima prisega vam nita ne vrijedi - obznani mi pravni
strunjak. - Zato vas, gospodine, moram najuljudnije zamoliti da nam potpiete
odobrenje da poduzmemo odreene mjere opreza.
- Vrlo rado.
- Ponajprije morate gospodina Goldfischa adoptirati. Nakon toga ete kod mene
deponirati svoju novu oporuku, prema kojoj gospodinu Goldfischu ostavljate svu
svoju pokretnu i nepokretnu imovinu, ukljuujui i pravo koritenja stana koji vam
gospodin Goldfisch iznajmljuje, i to retrogradno od dana sklapanja ugovora.
- Pa i ja sam to ve pomislio.
- Pretpostavljam da vam je jasno da je rije samo o pukoj formalnosti, s
pravnim posljedicama.
Nakon to smo sredili sve te sitne ali potrebne formalnosti, dr. Vukorepa me
nagovorio da unaprijed platim porez na nasljedstvo, a nakon toga sam mu predao i
obiteljski nakit koji sam za svaki sluaj bio ponio sa sobom. Nakon krae
ceremonije, obeano mi je da u sutradan dobiti kljueve stana.
Dotle je moj adoptirani sin sjedio u kutu i grizao nokte a da ni jedan jedini put
nije bacio na mene pogled ispunjen mrnjom.

* * *

Sljedei dan doao je i proao a da nisam dobio kljueve stana.

Dr. Vukorepa mi je prijateljski objasnio da bi njegov klijent mogao prije mene

122
umrijeti, a da bi onda njegovi nasljednici mogli zbog neodgovornih transakcija
pretrpjeti znatan gubitak. Stoga bih morao preuzeti i jednu moralnu obvezu, na
primjer zamoliti Vrhovni rabinat da baci na mene prokletstvo ako se za godinu dana
ne iselim iz dotinog stana. Potpisao sam bez rijei formular o bacanju prokletstva.
Dotle je Muki pretrpio ivani slom. Poeo je mlatiti sve oko sebe i urlati da dr.
Vukorepa previe olako raspolae tuom imovinom, da ja nisam ortodoksni vjernik i
da se meni fuka za rabinatsko prokletstvo. Pa i inae, duboko u sebi sluti da se ja
nikad neu iseliti iz njegova stana, pogotovo ne za godinu dana. Zatim se skljokao na
pod. Na usta mu je izbila ukasta pjena.
Dr. Vukorepa duboko se zamislio, a onda mi je priopio:
- Uza sve svoje potovanje spram vaeg integriteta, gospodine, ne mogu ipak
samo tako prijei preko strahovanja moga mandanta. Zato se, na alost, osjeam
prisiljen zatraiti dodatnu garanciju od neke strane velesile koja e se obvezati da e
navijestiti rat ako vi, gospodine, u daljnjem tekstu uljez, ne budete spremni nakon
godinu dana isprazniti stan. im nam predoite tu neopozivu garanciju, dobit ete
kljueve stana.
Sloili smo se da intervencionistika velesila bude Francuska. Posredovanjem
jednog trgovca ilimima porijeklom iz Alira, dobio sam sutradan garanciju s
ovjerovljenim potpisom francuskog ambasadora.
Sve je ostalo bila igrarija. Obvezao sam se jo, naime, da u sreditu grada
kupim odgovarajui trosobni stan i da ga stavim na raspolaganje odvjetniku dr.
Vukorepi na godinu dana, kao jamstvo za unajmljeni stan gospodina Goldfischa.
Zatim sam morao potpisati formular kojim je od jedne tvrtke za dezinfekciju
zatraeno da tono za godinu dana, nakon isteka dogovorenog roka, dezinficira stan
cijanovodikom kako bi se osiguralo moje pravodobno iseljenje.

* * *

Nakon toga je napokon dolo do sklapanja ugovora izmeu mene s jedne strane
i gospodina Goldfischa s druge strane. U tom se dokumentu od 128 stranica dotini
stan iznajmljuje uljezu samo na godinu dana, to ne moe potrajati vie od 365
dana. Ta je transakcija dobro djelo gospodina Goldfischa, u daljnjem tekstu
Dobroinitelja, kojemu e uljez svakog prvog u mjesecu plaati na raun toga po

123
10.000 ekela.
Imao sam dva dana vremena prouavati ugovor. Nakon to sam doao do 72.
stranice, nastupio je veliki trenutak kad smo obojica trebali potpisati taj dokument.
Goldfisch je naas ustao s nosiljke i predao mi drhtavim rukama, potiho psujui,
kljueve stana.
Zatim je bez rijei klonuo na pod.
Prvo sam pomislio da je umro iz straha da vie nikad nee stupiti nogom u svoj
stan. Ali lijenik iz kola hitne pomoi ustanovio je samo modani udar s popratnim
pojavama paralize.
I tako sam ja doao do stana u centru grada.

* * *

teta samo to nemam pravo useliti se u njega. Naime, u 397. lanu ugovora na
123. stranici izriito stoji: Uljez se ovime neopozivo obvezuje da se za sve vrijeme
najma nee useliti u dotini stan.
Dr. Vukorepa mi je objasnio da je ta klauzula puka formalnost, kojom u, osim
toga, pritedjeti sebi visoke trokove useljenja i iseljenja. Moda ima i pravo?

124
 SOCIJALNA POLITIKA

Za budue narataje treba zabiljeiti da ast prvenstva pripada gradskom

poglavarstvu Tel Afiba. Njemu je prvom u zemlji polo za rukom da na
revolucionaran nain ublai financijska optereenja siromanijih dijelova puanstva.
- Gospodo - obratio se gradonaelnik okupljenom gradskom vijeu - drim da je
dolo vrijeme da pokrenemo znaajnu socijalnu akciju. Doprlo mi je naime do uiju
da nam neki nedotupavni graani zamjeraju 26 razliitih gradskih nameta. Stoga
predlaem demonstrativnu socijalnopolitiku protumjeru, da recimo podijelimo po
jednu besplatnu bananu svakom djetetu koje nije jo navrilo osmu godinu ivota.
Prijedlog je prihvaen opim pljeskom. Gradski vijenici zagrlili su jedan
drugoga i dugo stiskali gradonaelniku ruku. Naime, iz nedavno provedene ankete
proizalo je da svaka obitelj sa djecom izdaje najmanje 50 ekela mjeseno samo na
banane.
Gradsko poglavarstvo odmah se latilo posla da odluku provede u djelo. Ve
nakon est mjeseci popisana su sva djeca mlaa od osam godina. Cijeli je
Tel Afib bio uvjeren da e akcija Socijalna banana ui u povijest Bliskog
istoka kao revolucionarna ideja skrbi za djecu.
Pripreme samo to nisu bile okonane kad je netko iznenada javno iznio neto
to je u meteu opeg oduevljenja nekako bilo izmaklo panji. Naime, otkud
namaknuti sredstva za tu znaajnu socijalnu akciju? Gradsko vijee smjesta se
sastalo na izvanrednu sjednicu. Pale su krupne rijei, ali su se na kraju svi sloili da
se iz propagandnih razloga besplatne banane ne mogu vie povui iz optjecaja. Na
kocki je ipak bio presti gradskog poglavarstva. Vijenici su zakljuili da
financijski aspekt problema treba rijeiti u najtjenjoj suradnji s puanstvom.
Ve je sutradan ujutro osnovana velika bananska lutrija. Svaka je sreka stajala
po pedeset ekela. Ipak, pokazalo se da lutrija ne moe pokriti samu sebe jer se

125
zaboravilo uzeti u obzir eventualne dobitke. Stoga se gradsko poglavarstvo direktno
obratilo bestidnim korisnicima akcije, to jest roditeljima djece eljnih banana.
Plan je bio sasvim jednostavan. Svaka glava obitelji bila je duna svakog
mjeseca za 75 ekela nabaviti bon kojim dijete stjee pravo na svakidanju besplatnu
bananu. Na alost, ispostavilo se da su roditelji uglavnom bili kratkovidni kverulanti.
Kategoriki su priopili gradskom poglavarstvu da si moe te svoje piljive banane
zataknuti za eir.
Gradskim oima nije preostalo nita drugo no da izglasaju propis prema kojem
su roditelji duni redovito nabavljati bonove za svakidanju besplatnu bananu. Na
kraju krajeva, u pitanju nije bilo nita manje nego zdravlje njihove drage djece,
odnosno budunost nae zemlje.
Ope je poznato to je dalje bilo. Da bi se stvari pojednostavnile, i bananska
lutrija i bon za besplatnu dnevnu bananu ukljueni su u zajedniki gradski namet u
visini od okruglo 100 ekela mjeseno. Tako je automatski povean broj gradskih
nameta na 27, pri emu su oni koji ga nisu bili voljni plaati morali raunati sa
zapljenom imovine, a u drastinim sluajevima i s visokim zatvorskim kaznama.
Kriminalistika policija stavljena je u stanje pripravnosti. Uhapeni su i prvi
prekritelji.
Akcija i dalje traje.
Na alost, gradonaelnik, inicijator tog projekta, na vrhuncu krize poskliznuo se
na koru od banane i slomio nogu. Pria se da je posrijedi osveta nekih
ekstremistikih banana.
I socijalna politika iziskuje svoje rtve.

126
 ZEMLJA VARALICA

PRVI PRIZOR

Prazna dvorana za sjednice. Konferencijski stol i stolice. Na stolu bati i

raunski stroj.

Ministar: Dragi prijatelji! Potovani gosti i dravni slubenici! Ekscelencijo!

Uostalom, ekscelencija, to sam ja. Ja sam ministar za planiranje budeta i zovem se
Luftinspektor. Dakako da je meni potpuno jasno da nisam osobito omiljen meu
puanstvom - ne, ne, nemojte me uvjeravati u suprotno. Tako neto ovjek moe lako
osjetiti na svakom koraku. Tko bi uope mogao voljeti ministra za planiranje budeta
koji se zove Luftinspektor? Jedino moda sam budet. Znam ja da me svi vi smatrate
monstrumom koji siromanom graaninu otima ono malo novca to ga ima. Ali
kome drugom da otimam novac nego sirotinji? Kod nas i nema vie nikog drugog do
sirotinje. A najsiromanija je drava. Znate li bar priblino koliko kota jedna
podmornica? Rabljena i bez periskopa? itavo jedno bogatstvo! Ali na to nitko ne
misli. Dajem vam asnu rije da bih ja ve davno bio dao ostavku kad ne bih tako
rado bio ministar. Uzmimo, na primjer, samo ovaj telegram koji sam juer primio.
Evo kako glasi: Zlato moje, imam deficit od 60 milijuna. Pomozi mi, za Boga
miloga, da dovedem svoj budet u red. 60 milijuna! Otkud da ih smognem? Jutros
sam jo imao dva milijuna... Ma gdje su mi sada... (Trai po depovima) Ah, da,
njima sam nadoknadio deficit od fosfata. U zadnje sam vrijeme malo rastresen. Nije
ni udo... Kako bilo da bilo, namirit u budet, ma koliko me to kotalo. (Udara
batiem) Odbor za budet, molim! Sazivam izvanrednu sjednicu.

127
 (lanovi odbora A, B, C i D ulaze u dvoranu i sjedaju na svoja mjesta.)

Ministar (udara batiem).

Gospoa A: Molim Njegovu Ekscelenciju da otvori sjednicu.
Ministar: Hvala ti, zlato moje. Dame i gospodo, nalazimo se u izvanredno
tekom poloaju. Nije nikakva dravna tajna da su nam rashodi znatno premaili sve
planove i proraune. Ne bih htio ba rei da je situacija katastrofalna, to e ve rei
oporba. injenica jest da nam je prije svega nekoliko dana odbijena hitna molba da
nam se dodijeli milijarda dolara tehnike potpore u okviru svjetske akcije za pomo
nerazvijenim zemljama. to nam sve skupa vrijedi kad je na ivotni standard jo
uvijek previsok! Morali bismo ga oboriti. Ali neemo ga oboriti.
D: Zato ne?
Ministar: Zato to ja elim pobijediti i na iduim izborima.
D: Kakva bezona drskost!
Gospoda A: Vi ste drski! B: Ne, nego vi ste drski.
Ministar: Molim vas da to ne ue u zapisnik. Gdje sam ono stao? A, da. Znate li
vi koliko kota jedna podmornica?
Gospoda A: itavo jedno bogatstvo.
Ministar: Ni pare manje. Ovome nemam vie to dodati. Oekujem vae
prijedloge kako da namaknemo potrebna sredstva.
B: Doplatkom za obranu.
Ministar: Na to?
B: Na dosadanje doplatke za obranu. Svatko tko uplati doplatak za obranu,
duan je uplatiti jo jedan doplatak za obranu.
Ministar: Ali to je smijeno. Osim toga, ve smo prekjuer donijeli takvu
odluku.
B: Onda moramo izmisliti neko drugo ime. Recimo, na primjer, sigurnosna
pristojba na doplatak za obranu. Tko uplati sigurnosnu pristojbu na doplatak za
obranu, duan je uplatiti sigurnosni doplatak na pristojbu za obranu.

128
 Ministar: Uzet u taj va prijedlog u razmatranje sljedeeg tjedna. Dalje?
Gospoa A: Ja predlaem dodatnu taksu za luksuzne cipele.
Ministar: A koje su vam to luksuzne cipele?
Gospoa A: Cipele u kojima se moe hodati.
D: Kakva blesava ideja!
B: Vi ste blesan.
Gospoa A: Sad se javio pravi!
C: Ja predlaem da se donoenje odluke odgodi. Ministar: Vi vodite zapisnik i
nemojte nam tu nita prkati.
C (ustaje): Ja onda dajem ostavku.
Ministar: Sjedite samo. Imate li moda kakav prijedlog?
C (sjeda): Predlaem mandatne kazne za sve vozae koji voze po kii. (Ope
rogoborenje)
Ministar: Koliko esto kod nas pada kia? To nam ne bi gotovo nita donijelo.
D: Pogledajmo istini u oi. Doplatak za obranu - sigurnosna pristojba - taksa na
luksuzne cipele - to jo uope moemo oporezovati? Moda jo jedino disanje?
Ministar (naulivi ui): to ste rekli - disanje?
D: Da.
Ministar (zamiljeno): Disanje... disanje... Koliko uope ljudi u naoj zemlji
die?
Gospoa A: Zapravo svi.
D (umiruje ju): No, no, no...
C: Svakako velika veina.
B: To bi ve moglo biti blie istini. Mogli bismo udariti jedan lijepi mali
porez...
Ministar: Dame i gospodo, dok god ja sjedim u ovoj ministarskoj fotelji, nee
se poveavati porezni tereti graana. Uvoenje poreza na disanje bilo bi ne samo
nepraktino nego bi nailo i na velik otpor puanstva. I to s punim pravom. Ima
nekih stvari koje se jednostavno ne smiju uiniti. Stoga predlaem da se umjesto toga

129
disanje zabrani.
Gospoa A: Bravo. Bilo je krajnje vrijeme.
D: Ja u principu nemam nita protiv. Ali zato da se odmah zabrani?
Ministar: Radi globa. Kad se disanje proglasi nezakonitim, lojalni graani nee
se imati ega bojati. Kanjavat e se samo prekritelji.
B: Vrlo tolerantno tumaenje.
Ministar (rukuje raunskim strojem).
Raunski stroj: Ping!
Ministar: est milijardi! Bilanca e na taj nain biti spaena.
D: ekajte malo! A to e biti ako svi graani, prema propisu, prestanu disati?
Ministar: Vidi se da slabo poznajete nae graane. Disat e oni i dalje, budite vi
bez brige!
Gospoa A: Ljudi se, na kraju krajeva, ne mogu odviknuti preko noi od tako
priroene navike.
Ministar: Te vam rijei zlata vrijede. (Obraa se C-u) Molim vas da se unese u
zapisnik... Nacrt zakona o opoj zabrani disanja. Poam od idueg etvrtka
zakonom se zabranjuje svim graanima u naoj zemlji...
C:... u daljnjem tekstu potroaima zraka...
Ministar: ... udisati zrak oko sebe, bilo na nos ili usta...
B: ... ili na druge otvore na ljudskom tijelu.
Ministar: Svaki potroa zraka duan je u roku od tri dana pod prisegom dati
izjavu o tome kad je tono prestao troiti zrak, odnosno, kako se to popularno kae,
disati. A sad ono glavno. Molim vas da sljedee rijei podcrtate: Tko dade
nepotpunu ili lanu izjavu, kaznit e se globom od 3.000 ekela ili zatvorom do jedne
godine... Bit e para na bacanje... (Obraa se C-u) Ne, ovo ne ide u zapisnik. Idemo
dalje: Tko god se ogrijei o zakon o prestanku troenja zraka, ili produi djelatnost
poznatu pod nazivom disanje, kaznit e se globom od 10.000 ekela ili zatvorom
do tri godine, ili i jednim i drugim... ili naizmjence... Glavno je da plati...
Gospoda A: Bravo!
D: ekajte malo! Ja imam neke rezerve prema tom prijedlogu. Mislim da su
kazne previsoke i da bi mogle dovesti do sloma male privrede.

130
 B: Aha! Ve unaprijed traite izgovor, je li?
D: Na vaa podmetanja imam samo jedan odgovor: zaveite!
Gospoda A: Zaveite radije vi!
D: Zaveite svi!
C: Ovo ne ulazi u zapisnik.
Ministar: Dame i gospodo, u aru diskusije promaknuo nam je jedan mali
detalj. Znate li bar priblino koliko kota jedna podmornica?
Gospoa A: itavo jedno bogatstvo.
Ministar: Tako je bilo do juer. A danas jo tri posto vie.
Gospoa A: Ja bih bila samo zajedno malo ogranienje. Zamolila bih Njegovu
Ekscelenciju da razmisli malo o tome moe li se od radnike klase, posebice od onog
njenog dijela koji fiziki radi, zahtijevati da potpuno obustavi potronju zraka za
vrijeme rada. Jedan samostalni trgovac, koji sve vrijeme sjedi u duanu kao pauk u
svojoj razbojnikoj mrei, moe u svakom asu bez po muke obustaviti disanje. Ali
radne mase...
D: Poujmo, poujmo!... C: Ovo ne ulazi u zapisnik.
D: U redu. Ovoga puta plaat e globe i poljodjelci.
B: Kojeta. Zakon o obustavi disanja ne moe se primijeniti na poljoprivrednike
zato to oni rade na istom zraku pa njihova potronja zraka nema nikakvog
direktnog utjecaja na trinu cijenu zraka. (Obraa se D-u) Zaveite radije!
D: Ve smo zavezali.
Ministar: Dame i gospodo, a sad prelazimo na glasanje. Tko je za ovaj nacrt
zakona, neka digne ruku. Reda radi, elio bih jo dodati da lanovi ovog Odbora ne
podlijeu zakonu o kojem je rije, to dodue ne igra nikakvu ulogu. Uvjeren sam,
dame i gospodo, da to nee utjecati na vau odluku, ali sam to ipak htio spomenuti...
D (die ruku): Sasvim ispravno.
B (die ruku): Ja se ne bih toga ni sjetio.
Gospoda A: Slaem se s predgovornikom.
C (die ruku): Ja se uzdravam od glasanja.
Ministar (prebrojava glasove): Prijedlog je jednoglasno prihvaen. Dame i

131
gospodo, duboko sam ganut. Zahvaljujem vam na vaem uistinu uzornom i
patriotskom dranju. Na sutranjoj sjednici parlamenta bit e donesen zakon o
obustavi disanja, a onda emo napokon moi opet slobodnije disati.

DRUGI PRIZOR

Dnevna soba. Plaek sjedi u naslonjau i ita novine. Njegova supruga Haja
isti stol poslije doruka.
Plaek: Parlament je dakle izglasao zakon.
Haja: Kakav zakon?
Plaek: Zakon o obustavi disanja.
Haja: Dabome da su ga izglasali.
Plaek: Ne, nije to bilo ba tako sigurno. Ja sam zapravo oekivao da e
ortodoksni zastupnici glasati protiv, zato to su im oduzeli mjesto zamjenika
gradonaelnika Haife.
Haja: Kakve to ima veze?
Plaek (uzdie): U svakom sluaju, zakon je izglasan. (ita) Nakon dugotrajne
i estoke debate, koja je potrajala do kasno iza ponoi, parlament je izglasao, negdje
poslije etiri sata izjutra, zakon o zabrani disanja, za koji su glasali svi zastupnici
stranaka na vlasti. Samo je oporba glasala protiv. Prolo je tek nekoliko sati...
(Netko pozvoni na vratima.)
Haja (otvara vrata).
Potar: Plaek?
Haja: Da, molim lijepo!
Potar: Potpiite ovdje, molim.
Haja: A to je to?
Potar: Formulari za izjavu o potronji zraka.
Plaek (preuzima pozamaan paket): Zato toliko kasnite?

132
 Potar: Zato to raznosim formulare i drugima.
Plaek (ita natpis na paketu): Dravno povjerenstvo za disanje.
Nevjerojatno. Otkad postoji ta neobina ustanova?
Potar: Odnedavno. Stanuje li ovdje i gospodin Kraus?
Haja: Stanuje. To nam je podstanar. Kraus! Kraus (pojavljuje se u kunom
kaputu): Izvolite? Plaek: Preporueno pismo za vas. Kraus: Ja nita ne plaam.
(Odlazi). Plaek: Lijepo je poelo.
Potar: Nitko ne zna o emu se radi, ali svi nam prave potekoe. Tipino!
(Odlazi).
Haja: Ima ovjek pravo. Sram te bilo, Joika! Ponaa se kao da smo jo u
dijaspori. Dok smo ivjeli meu neprijateljima, takvo je tvoje dranje bilo
razumljivo. Ali sad nas pljakaju ljudi nae vjere. To je ipak neto drugo, zar ne?
Jesmo li sad u svojoj domovini ili nismo?
Plaek: Svejedno nam ne mogu zabraniti da diemo.
Haja: Vidi da mogu. Inae nam ne bi zabranili. Uostalom, nisu na vlasti djeca.
Plaek: Misli da nisu?
Haja: Ti bi, Joika, ipak morao pokazivati malo vie ozbiljnosti i malo vie
razumijevanja za dravne interese!
Plaek: Nekako ne vjerujem u taj zakon. Ja mislim - ti se, naravno, ne mora
sloiti sa mnom - ali ja mislim da ovjek mora disati. To mu je u krvi.
Haja: Moda u tvojoj. Otkud ti pravo da govori u ime svih ostalih?
Plaek: Nisam ja jedini koji sumnja u taj zakon. I novine tako piu. Evo, ovdje
u uvodniku lijepo stoji: Koliko god bio velik deficit u naem budetu, ovaj zakon
nee popuniti tu provaliju. Jesi li ula? I dalje: Popunit e samo nekoliko rupa a
neke e druge rupe iskopati, ili obratno. I to ti je, da zna, struno miljenje.
Miljenje ekonomskog strunjaka. Ovakvi zakoni prebacuju kupovnu mo s onih
mjesta gdje je postojala na ona mjesta gdje tek treba nastati. Je li ti sad jasno?
Haja: Zakon je zakon. Uostalom, ja imam dojam da je taj uvodniar u biti ipak
za taj zakon.
Plaek: Ali ima svoje rezerve. Preesto rabi rije kupovna mo. To ti je
uvijek znak da novinari nisu zadovoljni svojim primanjima.
Haja: Samo ti nastavi tako! Ja te neu posjeivati u zatvoru, toliko da zna.

133
 Plaek: Pa nisam jo u zatvoru.
Haja: Samo zato to te jo nisu ulovili.
Plaek: Nee oni mene nikad uloviti, ne boj se!
Haja: Tipino! Vi ste mukarci svi jednaki. Nije vam nita drugo na pameti
nego kako da izvrdate svoje graanske dunosti. Eto, i sad opet. Vlada kae:
Gospodo, u kritinom smo poloaju, moramo pritegnuti remen, molimo vas da
prestanete disati - i to Joiki Plaeku prvo pada na pamet? Kako da nae rupu u
zakonu!
Kraus (dolazi s paketom formulara u ruci): to da radim s ovim?
Plaek: Dajte da vidim. Pa evo, ovdje vam lijepo pie: Obrazac br.
1/986463829 za izjavu o obustavi potronje zraka, ispuniti u osam primjeraka.
Haja: Sjednite, gospodine Kraus.
Kraus: Hvala vam lijepa, gospoo Plaek. Ja ovo ne razumijem. Kako da
prestanem disati?
Plaek: Moda to oni ipak ne misle tako ozbiljno? Moda e nam ponuditi neki
nadomjestak?
Kraus: Ali ta ja mogu kad moram disati!
Plaek: Zato morate?
Kraus: Zato... zato to sviram na usnoj harmonici.
Haja: Valjda ima negdje u tim propisima neka klauzula o disanju u glazbi. Jeste
li ve proitali sve ono u formularu to je sitno tiskano?
Kraus: Nisam. Ja sam dalekovidan.
Haja: Svi mi, gospodine Kraus, moramo dati svoj obol, pa tako i vi.
Jednostavno prestanite disati. Od toga jo nitko nije umro.
Kraus: Ja jesam za to, gospoo Plaek, ali pod jednim uvjetom: da i svi drugi
prestanu disati.
Plaek: Imate potpuno pravo.
Kraus: Ja mogu, gospoo Plaek, lijepo zamisliti kako e se ovo svriti. Ljudi
e na sva usta tvrditi da ne diu, ali im ih nitko ne bude gledao, napunit e bre-
bolje plua zrakom, kao da je to neto sasvim prirodno.

134
 Haja: Moete biti sigurni da moj mu nee nikad tako neto uiniti.
Kraus: E pa, vidjet emo, gospoo Plaek. (Odlazi).
Plaek: Ne svia mi se taj ovjek.
Haja: Opet se neto boji? Onaj tko izvrava sve svoje graanske dunosti
nema se ega bojati. Samo zabuanti moraju strepjeti za sebe. Pokuaj ipak, Joika!
Pokuaj bar jedanput u ivotu drati se javnih propisa. Moda ti u poetku nee biti
lako, moda e te to stajati grdnih muka, ali e bar imati istu savjest, a to je
najvanije.
Plaek: Zapravo ima pravo. Nema smisla da se ovjek sam uvaljuje u
neprilike. (Pie) Potroa zraka Jozef Plaek prestao je disati u ponedjeljak u 9 i 15
te izjavljuje pod prisegom da nee obmanjivati vlasti... Potpis... (Potpisuje se).
Haja: Tako, vidi. Ponosna sam na tebe, Plaek. Sad jo jednom udahni zrak, a
onda prestani disati!
Plaek (ini tako).
Haja: No? Je li zbilja bilo tako strano?
Plaek (slabanim glasom): Pa i nije.
Kraus (pojavljuje se na vratima, s kvaicom za rublje prikvaenom na nos, i
motri Plaeka nijemo i nepovjerljivo).
Plaek (samo to se nije uguio): Sve je u redu...

TREI PRIZOR

Ministarstvo. Ministar dri govor novoimenovanim inspektorima (ima ih

nekoliko stotina). Do njega stoji vii inspektor Schultheiss.
Ministar: Kadeti! Budui inspektori! Apsolventi naprednog teaja! Vi danas
naputate kolski centar Dravnog povjerenstva za disanje da biste preuzeli vanu
ulogu u popunjavanju naeg budeta. Kadeti! Visoko drite zastavu ozdravljenja
naeg gospodarstva! Propisi o obustavi disanja nisu jo do kraja provedeni u djelo,
nisu jo dosegnuli onu toku na kojoj e ekonomski i bioloki faktori biti meu
sobom potpuno usklaeni. Ali to nas nee skrenuti s pravog puta. Mi stupamo i dalje

135
suspregnutog daha! (Klicanje) Mi znamo da e svaki ekel naplaen kao kazna za
nezakonito disanje pridonijeti uvrivanju naegdravnog prorauna, naeg
gospodarstva i nae nacionalne nezavisnosti! (Ovacije) Molim vieg inspektora da
preuzme sveano polaganje prisege.
Schultheiss: Pozor! Proitat u vam sveanu prisegu, a vi ete je polako i jasno
ponavljati za mnom: Kao novopostavljeni inspektor disanja priseem... (Zbor
ponavlja njegove rijei)... da u odluno i nepokolebljivo... (Svi ponavljaju njegove
rijei)... provoditi Zakon o obustavi potronje zraka... (Razlijee se jeka njegovih
rijei)... i da u sve prekritelje ovog zakona koji nanose tetu naoj dravi... (7 dalje
svi ponavljaju njegove rijei)... privesti pravednoj i zasluenoj kazni... (Opet jeka)...
Hura!
Inspektori: Hura!
Schultheiss: Hura! Hura!
Inspektori: Hura! Hura!
Schultheiss: Hura! Hura! Hura!
(Kapela svira vojnu koranicu i inspektori odlaze stupajui vojnim korakom.)
Ministar: To ste, Schultheiss, dobro izveli.
Schultheiss: Hvala vam, Ekscelencijo. Moji e deki takoer dobro obaviti svoj
posao.
Ministar: Nadajmo se da hoe. Ovih 25.000 novih inspektora stajat e nas 6
milijardigodinje.
Schultheiss: Jo samo 5.000 novih polaznika pa emo imati predvien broj
inspektora.
Ministar: Samo moramo paziti da broj inspektora ni u jednom trenutku ne
premai broj potroaa zraka.
Schultheiss: Svakako. Ima li to novo na bojinici disanja?
Ministar: Napredujemo. Isprva su svi, zna se, pokuavali potajno disati. Ali s
vremenom e valjda svima postati jasno da se u ovoj zemlji zakoni moraju potivati.
Schultheiss: Mi smo, Ekscelencijo, jo mlada drava.
Ministar: Znam, znam. I nije mi ni na kraj pameti da difamiram prosjenog
graanina. Meu nama budi reeno, Schultheiss, teko je godinama ne disati.

136
 Schultheiss: Imate pravo. A iskuenja su velika. Moramo biti izvanredno budni.
Ministar: Budni i disciplinirani. Ali ja, Schultheiss, ipak imam dojam da,
usprkos svemu... Schultheiss: Vrijeme radi za nas.
Ministar: Da, to je istina. Na primjer, izvjetaji iz sjeverne Galileje potpuno su
zadovoljavajui. Tamo je broj potroaa zraka ve pao na 85 posto. Nasuprot tome, u
Tel Avivu imamo praktiki same delinkvente.
Schultheiss: To je zbilja korumpirani grad.
Ministar: S druge strane, puanstvo je na svoj nain spremno suraivati s
vlastima. Dosad smo primili 800.000 anonimnih prijava.
Schultheiss: Sjajno!
Ministar: Formulari za denuncijacije koje smo za probu uveli, pogodili su cilj.
Sad se ve mogu dobiti u svakoj poti. Evo, ovo sam upravo danas primio. (Vadi
papir iz depa) Proitajte ovo, molim vas. Zaista lijep primjer graanske hrabrosti.
Schultheiss (ita): Obrazac za denuncijacije IV/ 800.001, Tel Aviv Sjever. Ime
delinkventa: Jozef Plaek. Financijsko stanje: zadovoljavajue.. Da dalje itam?
Ministar: Naravno. Sad tek dolazi ono glavno.
Schultheiss (ita): Veletovani voo! Nikad ne radim ono to vlast od mene
trai, zato to se to kosi s mojim karakterom. Ovaj put sam ipak morao rei sam sebi:
ovako ne ide dalje, tj. ovo to se ovdje oko mene zbiva. Ili e vladati zakon i red ili
nee. Ja stanujem godinu dana kod Plaekovih kao podstanar i plaam im 45 ekela
mjeseno bez uporabe kuhinje. Ne smijem ni enske posjete primati, to negativno
utjee na moje raspoloenje. S druge strane, istina je da je suvino dovoditi enske
osobe u kuu kad u kui ve postoji jedna enska osoba, a to je gospoa Plaek. Ona
nije vie u cvijetu mladosti, ali mene to ne bi smetalo. Veletovana gospodo, mogu
vam podastrijeti dokaze da mu gospoe Plaek jo die. Po danu se koliko-toliko
trudi da izdri, ali po noi hre s pomou zraka kao kruna pila, ime kri pozitivne
propise i zakone nae zemlje. Zahtijevam da ga u ime pravde zatvorite i unaprijed
Vam zahvaljujem. Biljeim se s potovanjem: Kraus, patriot.
Ministar: Amo s njim!
Schultheiss (fune).
Inspektori A i B (dotre).
Schultheiss: Privedite potroaa zraka Jozefa Plaeka, ivog ili mrtvog!

137
 A i B (salutiraju i odlaze trkom izvikujui prijeteim glasom): Plaek, gdje si,
milu ti majku... to se sad skriva, Plaek, kukavico sinja... Izai i pokai se,
Plaek... Plaek...

ETVRTI PRIZOR

Ulica. Na zid kue stoje naslonjena dva ovjeka koji svojom neupadljivou
daju odmah na znanje da su detektivi. Pred Inspektorom A stoji koveg na koji s
vremena na vrijeme sjeda. Do nogu Inspektora B stoji naslonjena uljena slika. Na
zidu plakat: eli da ti savjest bude ista? Onda prestani odmah disati!
A: Danas emo uloviti toga Plaeka. Imam takav purijus.
B: Morao bi svakog asa doi.
A: Kakav je ovo ivot... Dan i no stojimo na strai, i po lijepom vremenu i po
kii... B: Pa ja ovo ne radim radi novca. A: Koliko zarauje mjeseno? B: 203
ekela. A: A ja 205,50. B: Kako je to mogue? A: Djeji doplatak. Imam troje djece.
B: Ba si srekovi.
A: Srea ti ne dolazi sama od sebe. Mora je planirati. (Osvre se) Nema
Plaeka. I opet ga nema. To nam on radi namjerno, zlikovac jedan!
B: Moda vie i ne moe doi? Otkud znamo da jo uope die? Samo otud to
tako pie u anonimnom pismu?
A: to se disanja tie, treba vjerovati anonimnim pismima.
B: Ti misli da svi diu?
A: Ne ba svi. Tu i tamo nae se po koji estit, poten graanin koji potuje
zakon. Tu i tamo. Ne ba esto. Moj susjed, na primjer. Jedan iz stare garde. im je
proglaen taj zakon, rekao je: Kad naa vlast neto od mene zatrai, onda ja to i
izvrim. I odrao je rije. Kao stari lan stranke, mogao se izvui ali nije htio.
B: Svaka mu ast.
A: Na sprovodu mu je bilo na stotine ljudi. B: A od ega je umro?
A: Utopio se u svom bazenu. Izvukli su ga na vrijeme iz vode i dali mu umjetno
disanje, ali je umro od stida. Kakva ljudina! (Opaa pjeaka koji bi htio mugnuti

138
pokraj njih) Hej, vi tamo!
Prvi pjeak: Tko, ja? A: Ne, nego moja baba. Prvi pjeak: Nemojte me plaiti.
A: Doite malo blie! Htio bih porazgovarati s vama.
Prvi pjeak: to... to elite?
A (pokazuje mu znaku): Dravno povjerenstvo za disanje. Diete li vi,
gospodine? Prvi pjeak: Dakako da ne diem. B: Jeste li sigurni?
Prvi pjeak: Oprostite, kojim mi pravom postavljate tako uvredljiva pitanja? Ja
sam, na kraju krajeva, slobodan graanin.
A: To emo odmah vidjeti. (Uhvati Pjeaka sa dva prsta za nos a u usta mu
gurne zvidaljku. Dok ga nehajno dri u tom poloaju, razgovara i dalje sa B) Juer
sam se s djecom odvezao slubenim kolima na jedan mali izlet. Ja zbilja nisam
nikakav ovinist, ali moram priznati da je pustinja procvjetala.
B: A gdje ste bili?
A: Na moru. Kako sam se ponosio gledajui tu nau zemlju i mislei kako i ja
neto pridonosim njenu procvatu...
Prvi pjeak (zazvidi na zvidaljku).
A: Aha! A kaete da ne diete, a?
B: Laljivac jedan!
A: A kako je samo bio drzak!
Prvi pjeak: Smilujte se, gospodo, molim vas... Pustite me samo jo ovaj put...
Imam troje djece...
B: Utoliko gore po vas! Trebalo bi da im sluite kao svijetao primjer.
Prvi pjeak: Znam... Ali nisam si mogao pomoi... Ja sam vam bolestan ovjek
(Kalje) Smilujte mi se...
B: Okanite se kalja, gospodine. To vam nee pomoi. (Obraa se A-u) Mi
inspektori stojimo dan i no na strai po svakom vremenu - a on kalje!
Prvi pjeak: Moda bih vam mogao malko ublaiti vae nevolje i odricanja?
A: O emu vi to govorite?
Prvi pjeak: Hou da kaem... Mislio sam... Moda...
B: to moda?

139
 Prvi pjeak: Ma nita.
A: Moda bi vama to odgovaralo, ali ja, sreom, imam dobro uho i lijepo sam
uo kako ste htjeli podmititi moga kolegu.
Prvi pjeak: Podmititi? Ali, gospodo, o podmiivanju ne moe biti ni govora. Ja
sam samo mislio na jedno malo ublaavanje... na jedan mali znak potovanja spram
vae naporne djelatnosti.
A: Stvarno? A koliko bi bio velik taj va mali znak?
Prvi pjeak: Pa tako, sto... dvjesto...
A (obraa se B-u): Okej, ovoga emo uhititi.
Prvi pjeak: Petsto! (Vadi novarku i izvlai iz nje nekoliko novanica)
A: Ne mislite valjda da bismo uprljali ruke tim vaim prljavim novcem?
Prvi pjeak: Ne mislim, nego ja... ja...
A (obraa se B-u): Uzmi mu to.
B (otima Prvom pjeaku novarku): A sad nam se gubi s oiju!
Prvi pjeak: Hvala... Mnogo vam hvala... Bog vas blagoslovio... I vas i vau
djecu...
B (broji novac): Dobro, dobro...
Prvi pjeak: Tko se jo usuuje tvrditi da u naoj zemlji nema vie dobrote ni
od korova?
A: Mi samo vrimo svoju dunost. Bjei otale!
Prvi pjeak: Vi ste pravi aneli! (Odlazi).
B: Drugi put se nee tako jeftino izvui. (Obraa se A-u) Koliko ima u svemu?
A: est stotina i dvadeset i neto sitnia. B: Netto?
A: to ti znai netto? Kao da ne zna... (Pokazuje uvis) Koliko smo danas
skupili?
B: Oko pedeset tisua u gotovini, tri eka, sedam runih satova ijednu uljenu
sliku.
A: Da, od onog nesretnog slikara, ali nemoj zaboraviti da je slika moja! Ti si
juer sebi uzeo dva kipa i jednu harmoniku. (Otvara koveg i baca u nj novanice.
Nekoliko mu novanica ispada iz kovega.)

140
 B: Pazi da ne izgubi togod.
A: Najbolje da to odmah deponiramo u banku. (Pljesne rukama).
Nosa (pojavljuje se iza ugla): Molim lijepo? A: Deponirajte sve to na moj
konto. Nosa: Molim lijepo. (Odlazi s kovegom).
A (gledajui za njim): I taj je nekad bio glasoviti pjesnik, dok ga nismo ulovili
kako die!
B: ovjek ne moe danas vie nikom vjerovati.
(Doziva Drugog pjeaka koji urno prolazi): Hej vi!
Drugi pjeak: Molim?
B (pokazuje mu znaku): Povjerenstvo za disanje. Diete li vi, gospodine?
Drugi pjeak: Disanje je zabranjeno, koliko ja znam.
A: Dobro. (Prikvai mu kvaicu za rublje na nos i gurne zvidaljku u usta.
Stanka.)
B (Drugom pjeaku): to je? (Obraa se A-u) Izgleda da je ovaj u redu.
A: ekaj malo. (eka jo neko vrijeme, a onda skida kvaicu s nosa Drugom
pjeaku i obraa mu se uljudno): Molim vas da nas ispriate.
Drugi pjeak: Molim, molim.
73: Mi samo vrimo svoju dunost.
Drugi pjeak: Vjerujem vam. Ali ja sam vam odmah rekao da ne diem.
A: A to ste po zanimanju, gospodine?
Drugi pjeak: Dubinski ronilac. (Odlazi).
A: Kako je lijepo to jo ima potenih ljudi!
B: Tko god ne die, nema se ega bojati. (Pristupa Treem pjeaku)
Povjerenstvo za disanje. (Prikvai mu kvaicu na nos i gurne zvidaljku u usta).
Trei pjeak (zazvidi sve u esnaest).
A: to vam je, do vraga?
Trei pjeak: Pa ja sam parlamentarni zastupnik.
A: Ah, oprostite. Moete ii.

141
 Trei pjeak: Kakva drskost! (Odlazi).
B (prosike): Pazi, evo ga dolazi!
A: Tko to?
B: Plaek!
Plaek (pribliava se uljajui se uza sam zid, sudara se s inspektorima i
pokuava pobjei).
A (pritisne Plaeku gumeni balon uz sama usta. Balon se zaas napue).
B: Ne vrijedi vam poricati, ovjee boji! Bogme lijep potroak zraka!
Plaek (panino): Ali ja ne diem, ne diem.
A: A tko je napuhao ovaj balon?
Plaek: Nemam pojma. To je zbilja pravo udo. A: Vi mislite da smo mi
kompletni idioti? B: Ispriat ete nam na policiji kako se dogodilo to udo.
A: Hajdemo!
B: Sad e tek doivjeti udo.
A i B (odvlae Plaeka ruei ga i tukui): E, poalit e jo zbog ovoga,
nitarijo jedna!... Disao bi, a?... I onda bi se jo sprdao s vlastima... E, ekaj malo...

PETI PRIZOR

Policijska stanica. Soba podijeljena na dvije polovice, nevelika ali neutjena.

Na jednom zidu putokaz (strelica): Muionica br. 107, na drugom zidu plakat:
Tko ne die, ostaje slobodan. Na stolu u lijevoj polovici sobe detektor lai. Na
klupi u desnoj polovici sjede Haja i Branitelj. Haja tiho plae, Branitelj ravnoduno
ita novine. Vrata se naglo otvaraju i oba Inspektora guraju Plaeka unutra. On se
srui na pod.

Haja (zavriti): Joika, Joika... Lijepo sam ti govorila da e te na kraju

uloviti... Ali ti mene ba nisi htio sluati...

142
 Plaek: Gotovo je... Propao sam... Ovo je kraj... Mir pepelu mojem...
Haja (branitelju): Na koljenima sam ga preklinjala neka ne die. Kumila sam
ga Bogom: Joika, budi bar jednom u ivotu karakter, pokuaj barem...
Branitelj: Ne treba gubiti nadu, gospoo Plaek. Bit e, naravno, vrlo teko
podastrijeti bar jedan dokaz da vam mu nije disao. Inspektori su njegov osobni zrak
spremili pa e ga iznijeti pred sudom kao corpus delicti. Vjerojatno je sadraj ve
ispitan u laboratoriju Povjerenstva za disanje. Ja u ipak ustvrditi da je va mu
udahnuo zrak koji se nalazio u njegovim pluima, jo prije donoenja zakona.
Haja: Ali to nije istina, gospodine doktore.
Branitelj: Dakako da nije istina. To znaju i vlasti. I mi znamo da oni znaju.
Dapae, oni znaju da mi znamo da oni znaju da...
Plaek: Prestanite, za ime Boje!...
Haja: to prekida ovjeka! Nastavite samo, gospodine doktore.
Branitelj: Ovo bi moglo jo satima potrajati, gospoo Plaek. U svakom
sluaju, upravo je to pravno-kriminoloka Ahilova peta u kriminoloko-pravnoj
konstrukciji optube. Zrak? Jest, ali otkud?
Haja: ta ja znam?
Branitelj: Postoji presedan o kojem je raspravljao Kraljevski sud u Londonu
1773. godine. Jedan je mesar optuen da je ubio svoju enu, ali le nije pronaen pa
je...
Plaek: Je li osuen?
Branitelj: Objesili su ga, ali je to bilo pravno umorstvo.
Plaek: Gospodine doktore, ostavite me na miru s tim vaim presedanima. Ja
sam propao.
Branitelj: To emo tek vidjeti. Uostalom, vama e suditi na sud, a ne engleski.
Schultheiss (ulazi u lijevu polovicu prostorije i zvoni malim stolnim zvoncem).
Plaek: Ovo meni zvoni. Zbogom, gospodine doktore.
Branitelj: Zbogom, gospodine Plaek. Ne dajte se!
Plaek (grli Haju): Zbogom, Haja... Ti si mi skoro uvijek bila dobra ena... Ako
me za dva sata ne bude, otii k svojoj mami...

143
 Haja (jecajui): Neu, radije u ostati u naem stanu s Krausom.
Schultheiss (ponovo zvoni).
Plaek (mahne im oboma rukom i poe teturajui u muionicu).
Haja (odlazi s braniteljem): Joika, Joika, zato si samo morao disati? (Oboje
izlaze).
Schultheiss: Jozef Plaek?
Plaek: Jo sam taj.
Schultheiss: Sjedite. Ja sam vii inspektor Schultheiss. Ne morate se nita
bojati. Nismo mi ljudoderi.
Plaek: Niste?
Branitelj (preuje njegovu upadicu i lista spise): Kako vidim, gospodine
Plaek, uhvatili su vas na djelu. Moglo bi se rei, na svjeem dahu. (Podie uvis
napuhani balon) Je li ovo va zrak, gospodine Plaek?
Plaek (nakon kraeg razgledanja): Jest. Zapravo bih rekao da je moj zrak
malo prozirniji. Ali moda je to zato to sam u ovaj balon napuhao zrak koji sam
imao pohranjen u pluima dulje vremena?
Schultheiss: I da ja sad povjerujem toj vaoj tvrdnji? (Puta balon. Balon se
penje uvis i nestaje). Prema vaoj izjavi danoj pod prisegom, prestali ste disati
otprilike prije dva i pol mjeseca. Je li tako?
Plaek: Tako je.
Schultheiss: Moete li to i dokazati, gospodine Plaek?
Plaek: Zar vam moja asna rije nije dovoljna?
Schultheiss: Na alost, imamo ve vrlo alosna iskustva s ljudima koji su nam
dali asnu rije. Pa dobro, ja u vam ovaj put povjerovati, recimo da stvarno niste
odonda disali. Jeste li spremni da se podvrgnete jednom medicinskom testu?
Plaek: Zato ne? (Poinje se svlaiti).
Schultheiss: Ne morate se svlaiti, to je jedna druga vrsta testa. (Pokazuje na
detektor lai koji je povezan sa dvije lampice privrene na zidu. Pri upotrebi
naizmjence se pale lampice oznaene rijeju Istina ili rijeju La. Aparat
zazuji).
Plaek (nakon to je Schultheiss zavrio demonstraciju): to vam je to?

144
 Schultheiss: Detektor lai.
Plaek (uplaeno): A, tako... Ne... To ne... To ne bih htio...
Schultheiss: Aha!
Plaek: Htio bih se najprije posavjetovati sa svojim advokatom... Doi u vam
sutra opet... (Ustaje).
Schultheiss (gurne ga natrag na stolac): Budui da dva i pol mjeseca niste
disali, ne morate se ni s kim savjetovati. Vi niste uope prekrili zakon, gospodine
Plaek. Vi ste uzoran graanin.
Plaek: Ali ja se ne razumijem u te aparate.
Schultheiss: Nije ni potrebno da se razumijete. Hajde da pokuamo. Kako ste,
gospodine Plaek?
Plaek: Jezivo. (Zujanje, a onda se upali oznaka Istina).
Schultheiss: Vidite da je istina to ste rekli. Hajde da pokuamo jo jedanput.
Jesam li vam ja simpatian?
Plaek: Naravno. (Zujanje, a potom oznaka La).
Schultheiss: Rezultat opet odgovara stvarnom stanju. A sad, gospodine Plaek,
slijedi pitanje o kojem vam ovisi budunost.
Plaek: Ne osjeam se ba dobro.
Schultheiss: To vam vjerujem. Ipak, radije se koncentrirajte. Maksimalno,
gospodine Plaek! Diete li?
Plaek (uti).
Schultheiss: No, to je sad? Plaek: Koncentriram se.
Schultheiss: Ne morate se uriti. Ja imam vremena. Jo vas jednom pitam,
gospodine Plaek, diete li?
Plaek: Mislite, u uobiajenom smislu?
Schultheiss: Da, u uobiajenom smislu.
Plaek: Dobar vam je ovaj aparat. Inteligentna mainica. Tko bi to rekao: sva ta
dugmeta... ice... svjetlosni signali...
Schultheiss (otro): Odgovorite na moje pitanje! Diete li, da ili ne?
Plaek: Ne! (Zujanje, oznaka Istina) Eto, molim lijepo.

145
 Schultheiss (preneraeno): ta... ta je ovo?...
Plaek: Istina. Ja ne diem. (Ustaje) Mogu li sad ii?
Schultheiss (pipa po detektoru, sve nervoznije, upa ice iz njega): Pa, to je
nemogue... Bit e da se aparat pokvario...
Plaek: Drago mi je to smo se upoznali.
Schultheiss (baca detektor na pod): Ovo je skandal... Ovo mi jo nikad nije
napravio... ova prokleta kitra...
Plaek: Kako to postupate s tako skupocjenim instrumentom? Dopustite mi da
vas prijateljski upozorim...
Schultheiss (teko die, ali onda se sabere): Dajte radije sjedite, gospodine
Plaek. Nismo jo gotovi. (Plaek sjeda). Vi dakle tvrdite da ne diete?
Plaek: Ne. Nikad ne diem. Evo, pitajte detektora.
Schultheiss: A ja vam kaem, ja, vii inspektor Schultheiss, kaem vam na
temelju svoga viegodinjeg iskustva, gospodine Plaek, da diete. ak i sad, u
ovom trenutku, diete!
Plaek: Ne diem.
Schultheiss: I prije ste disali.
Plaek: Nisam.
Schultheiss: Oduvijek ste disali. Niste ni naas prestali. Neprestano ste krili
zakon.
Plaek: Kako znate?
Schultheiss: Kako znam? Ako niste prekrili zakon, gospodine Plaek, kako to
da ste onda jo ivi?
Plaek: A joj!
Schultheiss: Ja vam, dragi moj, nisam naivina.
Plaek: Nisam ni ja.
Schultheiss: Ali ja sam jo manje nego vi. Hoete li, Plaek, sad konano
priznati?
Plaek (bez rijei klima glavom).

146
 Schultheiss (prodere se na nj): Varalico!
Plaek: Da, jesam, priznajem. Poinio sam gnusan zloin. Sve sam vrijeme
disao. Jo od malih nogu. I moj je pokojni otac disao. Nisam si mogao pomoi... bilo
je to jae od mene... iako sam se svojski trudio... U poetku je jo prilino dobro ilo,
ali onda vie nisam mogao odoljeti kunji pa sam opet poeo disati... Sad sam zbilja
propao...
Schultheiss: Nemojte plakati, gospodine Plaek. Moda e na kraju jo sve
dobro zavriti.
Plaek: Haja je imala pravo... Ja nita pod Bogom ne vrijedim... Prava sam
nitarija...
Schultheiss: ao mi je, gospodine Plaek, ali sad moramo izvriti svoju dunost.
Plaek: Ne morate nita aliti. Izvrite svoju dunost. Zasluio sam kaznu.
Schultheiss: Ja se samo drim zakona. Prekrili ste zakon jer ste disali, pa ete
zato biti kanjeni. (Udarac u gong).
Krvnik (stupa na scenu. Orija, odjeven u najboljoj srednjovjekovnoj tradiciji:
gol do pasa, s krvavocrvenom maskom na licu i sa sjekirom u ruci. Ode u kut i
prekrii ruke na prsima).
Plaek (pada na koljena): Nemojte!
Schultheiss: Prekasno. Pravda mora biti izvrena. (Ustaje i sveano govori):
Jozef Plaek! Utvreno je da ste krivi zbog protuzakonitog disanja. Priznanje
vam se uzima kao olakotna okolnost. Temeljem lanka 4, stavka 7, Zakona o
potronji zraka, osuujete se na novanu kaznu od 8.000 ekela.
Plaek: 8.000 ekela? Otkud da ih smognem?
Schultheiss: Kaznu moete otplaivati u ratama.
Plaek: Otkud da smognem novac za rate?
Schultheiss: ujte, Plaek. Temeljem citiranog lanka mogao sam vas osuditi i
na 10.000 ekela.
Plaek: To ne bi nita promijenilo na stvari.
Schultheiss: Ali neto morate platiti.
Plaek: Neto, to da. Neto u vam platiti. Recimo 20, 30, pa moda ak i
50 ekela. Ali nikakve bajoslovne svote!

147
 Schultheiss: Ja znam da vama 5.000 ekela ne bi bilo previe.
Plaek: Onda znate vie od mene.
Schultheiss: Ali 3.000 ekela ipak ete nekako namaknuti?
Plaek: Nemojte biti smijeni.
Schultheiss: Moramo stvar raspraviti na miru, inae neemo doi ni do kakvog
rezultata.
Plaek: A kome su potrebni rezultati? Zar moda meni?
Krvnik: ulti, odrapi mu 500 ekela i neka ga voda nosi!
Plaek: Tko je ikad platio 500 ekela samo zato to je disao?
Schultheiss (krvniku): A sad ja pitam tebe, Schlesingeru, to da ovjek radi s
ovakvim ljudima?
Krvnik: ujte, Plaek, evo vam zadnjeg prijedloga, 300 ekela na godinu dana.
Plaek: 60 ekela na dvije godine. Schultheiss: Koliko je to mjeseno? Krvnik:
2,5 ekela.
Schultheiss: Pa dobro, neka mu bude! Ali prvu ratu da plati odmah u gotovini.
Plaek (stavlja 2,5 ekela na stol): Razbojnici! Banditi! ovjek stvarno mora
biti beznadan idealist da bi mogao ivjeti u ovoj zemlji. (Odlazi).
Ministar (ulazi na kasirana vrata): Koliko je?
Schultheiss: Dvije i pol netto.
Ministar: Nije loe. (Uzima novac i nestaje).
Schultheiss (krvniku): Schlesingeru, stvar se zalaufava. (Rukuju se).

Ovaj je happy end, kako se to lijepo kae, preslikan iz ivota, slika i prilika
politike toplog i hladnog kakvu provode porezne vlasti. Umjesto da porez na
dohodak ustale na razboritih 25 posto a utajivae poreza alju na desetogodinji
odmor onkraj brave, porez se penje do 65 posto, pa i vie. S utajivaima poreza
uhvaenim na djelu pak nateu se i cjenkaju iza kulisa o visini novane kazne. I onda
se gospoda jo ude to porezni obveznici ne mare za njihove puste prie o visokom
moralu ni koliko je crno pod noktom. Obinom graaninu financijska sluba nipoto
nije svjetionik pravde. Prije bi se moglo rei da mu je ona Bermudski trokut.

148
 Nepovjerenje je, kao to obino biva u svjetskoj povijesti, obostrano. Ni
porezna izvrna vlast ne vjeruje ni rijei prevarantskoj bagri. Njima je bjelodano
jasno da se ti prefriganci neprestano natjeu u tome tko e vie od svoga ukupnog
prihoda zadrati za sebe, ponaajui se poput frustriranog hrka. Poreznoj prijavi
vjeruju jedino u dva sluaja: ako je porezni obveznik sinja kukavica ili poreznikov
roak.
Postoji i trea mogunost, sistem moga prijatelja, legendarnog Joike.

149
 MALI

GOSPODARSKI

POJMOVNIK

150
 Alimentacija
Mukarci shvate koliko im je ena bila vrijedna tek kad joj ponu plaati
alimentaciju.
Alkoholizam
vicarci su tako temeljito iskorijenili nedostojni obiaj poniavanja taksista
napojnicama da taksisti svoj emer zbog toga utapaju u alkoholu. Odatle i rije
napojnica.
Alternativa
Svaka drava ima nebrojene mogunosti da svoje graane pretvori u
potencijalne varalice: primjerice, estim devalvacijama koje gutaju graanima
uteevinu, ili astronomskim porezima na osobni dohodak kao kaznu za teak rad i
nadarenost. U dravnom arsenalu krije se jo jedno mono oruje - devizna kontrola.
Bankrot
Kao i u svim drugim zemljama koje se naglo razvijaju, u Izraelu svaki as
propadaju banke. Pokatkad Ministarstvo financija priskae, preko Narodne banke, u
pomo privatnom poduzeu koje je zapalo u potekoe, dijelom radi toga da sprijei
lananu reakciju na tritu novca i umiri razjarenu javnost, a dijelom da ohrabri i
druge banke da propadnu.
Besklasno drutvo
Napojnice unapreuju socijalnu ravnopravnost. Konobar koji ujutro odlazi u
brijanicu preko puta, da je na odlasku brijau masnu napojnicu, a kad brija oko
podne svrati u restoran preko puta na ruak, on vraa konobaru masnu napojnicu. To
osigurava ravnoteu izmeu dvije razliite klase i predstavlja vaan korak u pravcu
besklasnog drutva.
Bezonost
Zaudan napredak junokorejske industrije poiva na nelojalnoj konkurenciji:
oni za radnog vremena zaista rade.
Bistrina
ovo se penje uza stube i zvoni na svim vratima, a kad se vrata otvore, pridigne
kovei s poda i pita:
- etkice za zube?

151
 - Ne, hvala.
- eljevi? - Ne!
- Toaletni papir? Sapun? ileti?
- Da. Dajte mi jedan ilet.
- etkice za zube?
- Dajte mi jedan ilet.
- eljevi?
- Zar me ne ujete? Dajte mi jedan ilet!
- Zato?
Otimam ovi kovei iz ruke i otvaram ga. Kovei je prazan.
- to vam ovo znai?
- Nikad nitko od mene nije nita kupio. Pa zato da onda nosam to sve skupa sa
sobom?
- A zato se penjete uza sve ove stube i zvonite na sva vrata?
- Pa, od neega se, gospodine, mora ivjeti!
Cirkuska toka
Gotovo na cijelom svijetu na grbai svakog zaposlenog ovjeka ive po tri i pol
nadzornika koje plaa drava. Prvi slubenik registrira njegovu egzistenciju, drugi se
brine o tome da ga oporezuje to vie moe, trei skrbi o njegovoj sindikalnoj
organiziranosti, a ona polovica ima pune ruke posla da mu masira miie na grbai.
udo
Kad ministar financija u bilo kojoj drugoj zemlji ustvrdi na sjednici vlade:
Gospodo, samo nas udo moe spasiti! to znai da dotina vlada, a moda i cijela
zemlja stoji pred katastrofom. U Izraelu to znai samo da e se udo doista zbiti u
dva-tri idua dana.
Djelomini uspjeh
Industrija koja eli cvjetati i uspijevati potreban je velik rezervoar vrijednih,
spretnih, kvalificiranih i sposobnih radnika. Sindikalno organizirani ve jesu.
Dragovoljac

152
 Dananji porezni obveznik radi po dva mjeseca i tjedan dana za sebe i svoju
obitelj. U preostalih devet mjeseci i tri tjedna, dakle od 7. oujka, radi za njemu
potpuno nepoznate ljude.
Evolucija
Propast je kapitalistikog sistema neizbjena, a ostvaruje se porezom na osobni
dohodak.
Financijska genijalnost
U vicarskoj se trenutno ne oekuje vea gospodarska kriza jer se nedrutveni
upravljai te zemlje klone suradnje s financijaima u drugim zemljama. Zahvaljujui
tim njihovim kompleksima, u trezorima vicarskih banaka nalazi se gotovo polovica
svjetskog kapitala.
Gospodarstvo
Postoji jedan prastari zakon koji kae da svaki, na demokratski nain izabrani
politiar tei sve do svoje smrti - a ako je mogue, i poslije nje - da bude uvijek
iznova izabran od naroda. Stoga se mora za svoga mandata kloniti svakog
nepopularnog koraka. Takav bi korak dodue mogao ozdraviti gospodarstvo zemlje,
ali bi mogao iritirati biraa. Sa stajalita politiara mnogo je svrsishodnije iritirati
gospodarstvenike i na taj nain zadrati naklonost biraa.
Gospodarsko udo
Jednog je dana Japan odluio prouiti svjetsko trite satova, pa je poeo
proizvoditi vicarske satove koji su isto tako izgledali, isto tako bili toni i isto tako
blistali, ali su se prodavali u pola cijene. Zatim su Japanci otkrili depna raunala i
video-rekordere. I svijet su, u skladnom ritmu metronoma koji je, dakako, takoer
proizveden u Japanu, preplavila ta elektronika uda koja su se pokazala
ravnopravna europskim proizvodima, moda i zato to se i europski proizvodi
proizvode u Japanu.
Gospodarski zamah
Pitanje ovoga stoljea glasi: Je li dovoljno izgubiti rat da bi se ostvario zamah
industrijske proizvodnje, ili je moda jo togod potrebno?
Gotovina
Samo dobro pazite, gospodine, upozorio me taksist u Budimpeti, ako vas
ovdje kod nas ulove da posjedujete ilegalno steene devize, moete lako odsjediti pet
godina iza reetaka...

153
 Zakon je zakon, povladio sam mu i upitao ga: koliko dugujem za vonju?
ezdeset forinti, odgovori mi taksist, ali ako mi platite u devizama, nudim
vam fantastian kurs od 21 forinte za marku...
Graanski rat
Gospodine ministre, smjerno prozborih, u naoj zemlji ima graana koji
plaaju vie poreza nego to zarauju.
Rije je samo o razlici od najvie 2 do 3 posto, odvrati njegova ekscelencija,
a to je jo uvijek daleko od propasti svijeta.
Da, ali ako je tome tako, zato bi ovjek jo uope radio?
Da prehrani obitelj.
Granice zarade
U egalitarnim drutvima progresivno oporezivanje znai da nijedan ovjek ne
smije zaraivati vie od svoga poreznog referenta.
Grijeh struktura
Danas bi se gospoa Lot mogla mirne due okrenuti. Ondje gdje su se neko
nalazili greni gradovi Sodoma i Gomora vidjela bi danas nove izraelske
proizvoae potae, iji je jedini grijeh to su gubitai.
Inflacija
Vi dakle elite prijaviti steaj svoga poduzea?
Da, gospodine steajni upravitelju, nema nam druge.
A kakvo je to poduzee bilo?
Za krivotvorenje novca.
Iskustvo
Nastala je jedna lijepa tradicija da gotovo svaki bivi porezni inspektor
neposredno nakon umirovljenja, a u nekim sluajevima ak i mnogo prije toga,
otvara privatni ured za savjetovanje poreznih obveznika. Potpuno je jasno da posla
imaju napretek jer svi opravdano pretpostavljaju da nitko drugi ne vlada bolje
umijeem obmanjivanja.
Izvanredno stanje
Procvat japanskoga gospodarstva ne poiva na velikim prirodnim bogatstvima,

154
nego na slabim sindikatima.
Knjigovodstvo
Ministarstvo socijalne skrbi nedavno je analiziralo rashode prosjenog
graanina, iji deklarirani mjeseni prihodi iznose 1.590 ekela brutto ili 610 ekela
netto, i ovako ih razvrstalo:
Otplata kredita.................... 560 ekela
Doprinosi................................80 ekela
Automobil............................. 140 ekela
Nabava deviza................... 1.050 ekela
Kuna pomonica................. 400 ekela
Osiguranje..............................92 ekela
Knjige, kazalite......................3 ekela
Meso......................................510 ekela
Odjea................................... 100 ekela
Odmor i rekreacija............... 350 ekela
Razno.................................2.010 ekela
Ukupno.................................610 ekela

Koincidencija
Doista je zaudna podudarnost to je prosperitetno austrijsko gospodarstvo
jednostavno skrahiralo pod teretom dravnih dugova onog asa kad se
gospodarstveni virtuoz Bruno Kreisky povukao u mirovinu.
Kompenzacija
Visina napojnice ravna se prema vrstini karaktera. to je ovjek nesigurniji, to
e vee biti mito koji e dati za nekoliko trenutaka samopotvrivanja.
Kompleks krivnje
Nita na svijetu nije tako teko podnositi kao moralni dug. Osim novanog.
Kombinacija tih dvaju dugova upravo je ubitana.
Komunizam

155
 Komunizam je velianstvena teorija. Nesrea je samo u tome to se moe
primijeniti u praksi.
Konani cilj
Ja pod opim blagostanjem podrazumijevam pretpostavku da e i kune
pomonice imati svoje kune pomonice.
Korektnost
Nikad neu zaboraviti onog postolara u Bronxu kojem je u izlogu visio velik
plakat na kojem je pisalo:
Ovdje se vae cipele popravljaju dok vi ekate.
Za popravak mojih cipela trebalo mu je puna tri tjedna, ali se ne moe porei
injenica da sam ja sva ta tri tjedna doista ekao da mi se cipele poprave.
Krediti
Postoji dvije mogunosti da se doe do novca - ili da silom upadnete u banku ili
da podignete kredit. U Izraelu morate silom upasti u banku da biste doli do kredita.
Marksizam
Potreba da se spasi ovjeanstvo, u krajnjem sluaju i protiv njegove volje.
Miran san
Teki radnici dobro spavaju. Spekulanti jo bolje.
Monetarna kriza
Nije nikakvo udo to neki ljudi tvrde da je novac uzrok svim opainama.
ovjek moe o toj izreci misliti to god hoe, ali kad nastupi devalvacija, mora
priznati da u njoj ima mnogo istine. Sjetimo se samo onih znaajnih rijei to ih je
veliki Sokrat uputio svojim uenicima kad su kretali u ivot:
Mudracu koji zna pravu vrijednost ivota novac je bezvrijedan, rekao je taj
grki filozof. Mudrac radije zgre zlato i briljante.
Ako me sjeanje ne vara, Sokrat se morao javno otrovati nekoliko sati prije
nego to je drava uvela devalvaciju.
Monetarna podloga
Dolar poiva na zlatnoj podlozi, rubalj na tajnoj policiji, izraelski ekel na
Arapima, to e rei da poiva na injenici da na ministar financija, dok god Arapi

156
pucaju na nas, ne ini nita slino. Kad god se s vremena na vrijeme uini da neko
vrijeme nee biti borbenih akcija, na horizontu se zaas pojavi sablast inflacije.
Na kineski nain
Otprilike polovica ovjeanstva sastoji se od ena. Ako njima jednog dana sune
u glavu da se, poput Narodne Republike Kine, oslone na svoje snage i ponu graditi
svoju teku industriju, uskoro e zavladati svijetom.
Nelojalna konkurencija
Pojave li se danas u Italiji nove kade koje same izluuju ulje za kupanje i uz
pomo termostata odravaju uvijek istu temperaturu vode, sutra e se na talijanskom
tritu pojaviti Mitsubishijeve kade koje e obavljati sve te funkcije i jo k tome
razvijati brzinu od trideset kilometara na sat, te reproducirati Puccinijeve opere u
stereo-tehnici.
Nesebinost
Ljubi blinjega svoga kao sama sebe! glasi stara hebrejska zapovijed koja se,
kao to je poznato, openito prihvaa i potuje.
Njezina je malo vulgarnija verzija uzreica: Ne ini drugome ono to ne eli
da tebi drugi ine!
Kako bilo da bilo, ne preporuuje se pozajmljivati novac blinjemu svome. Jer,
tko bi elio ikad dospjeti u poloaj da duguje novac blinjemu svome?
Nostalgija
enja za onim davnim danima kad je sve bilo kudikamo bolje i ljepe nego
danas, osim brojnih stvari koje su bile isto tako grozne kao i danas.
Novac
Mnogi ljudi, pokatkad i vrlo mudri, misle da je novac sve.
Imaju pravo.
Optimum
U Americi su izumjeli poljoprivredni stroj koji treba dodue jo malo poboljati
jer zauzima previe mjesta. Taj stroj sadi krumpire, zalijeva ih, vadi, pere, kuha i
jede.
Osiguranje
Svaki graanin ima posve jednostavnu mogunost da na legalan nain zaobie

157
neumoljive porezne zakone - djeja kolica registrira kao vozilo svoje firme, firmu
prenese na svoju enu, pa osigura enu protiv poara i zapali je.
Osloboeno potarine
Umjesto moje adrese napie na kuverti svoju adresu, a na poleini gdje se
navodi adresa poiljaoca napie moju adresu. I to se dogaa? Kad u poti vide da
pismo nije frankirano, poalju ga sa igom kojim od tebe trae da nalijepi marku,
meni kao tobonjem poiljaocu. Kui?
Patent
Iskusni avionski putnici svladavaju problem prevelike teine prtljage
takozvanom strategijom garderobnih ormaria, a ona se sastoji u tome da se u
garderobni ormari, u koji se ubaci novi i kojih ima na svakom aerodromu,
ubacuje sadraj putne torbe i odlazi s praznom torbom do altera, gdje se torba
spremno stavlja na vagu pa se na nju nalijepi obvezatna etiketa. Zatim se vraa do
garderobnog ormaria, ponovo utrpava u torbu viak teine i odlazi do zrakoplova - i
ivot je opet vrijedan ivljenja.
Platna bilanca
Svako novoroene u Izraelu optereeno je u prosjeku na dan svoga roenja
vanjskim dugom od 5.000 dolara. Istodobno naa dravna blagajna zaduuje svako
novoroene u trenutku njegova prvog vriska na ime unutarnjih dugova u iznosu od
6.500 dolara. Po tome se najbolje vidi da je naa platna bilanca gotovo potpuno
izbalansirana.
Poljodjelstvo
Nai kibuci, koji su prvobitno bili zamiljeni kao iskljuivo poljodjelska naselja,
proirili su u meuvremenu svoju djelatnost i na druge gospodarske grane. Neki su
od njih poeli sami proizvoditi traktore za svoje i tue potrebe, a onda su se iz puke
elje za profitom bacili na mostogradnju. Drugi su pak poveali svoje prihode
proizvodnjom kozmetikih preparata, a na jugu zemlje jedan se kibuc, nakon
katastrofalne etve, spasio od bankrota, psihoanalitikim tumaenjem snova.
Pomo zemljama u razvoju
Sistem kolhoza jo uvijek ne funkcionira besprijekorno. Sudei po posljednjih
80 godina, on funkcionira samo onda kad ameriki biznismeni, koji su vjeito u
krizi, prodaju Rusima po 10 milijuna tona ita godinje.
Porez

158
 Svaki se narod bori s poreznim vlastima u skladu sa svojim nacionalnim
karakterom. Talijani jednostavno prestaju raditi i umjesto toga sunaju se na morskoj
plai. Amerikanci se radije odaju sponzorstvu i osnivaju zaklade te se die
filantropijom. Englezi pljakaju potanske vlakove i na plijen ne plaaju porez.
Izraelac sam sebe denuncira kao utajivaa poreza kako bi se domogao vrijedne
novane nagrade.
Proizvodne metode
Svaka zemlja ima svoje proizvodne metode s odreenim karakteristikama.
Ameriki se proizvodi odlikuju svrsishodnom ambalaom, za vicarsku je tipian
precizan rad, a robu japanskog porijekla prepoznajemo po niskoj cijeni. U Izraelu
pak ima jedna proizvodna metoda koja bi se mogla - posve tehnoloki - ovako
opisati:
Izraelski obrtnik nije ni fiziki ni duhovno u stanju zaarafiti isti onaj broj
arafa koji se slae s brojem rupa predvienih za arafe.
Provokacija
Glasoviti izraelski kibuci jedinstveni su u povijesti. To su jedini zemljoradniki
kolektivi koji se osnivaju na dobrovoljnoj bazi i koji i dalje opstoje bez tajne policije,
prijekih sudova i vodova za strijeljanje. Sovjetski je Savez vie puta prosvjedovao
protiv te provokacije.
Psihologija masa
Mnogi se ljudi mogu neko vrijeme, a gdjekoji i dugo vrijeme, obmanjivati, ali
se svi daju vjeito vui za nos.
Racionalnost
Izraelske ene najvie od svega na svijetu zaziru od kuanskih poslova - zbog
vruine i gnjavae. ak i majke vie vole obavljati slabo plaene i naporne poslove i
za tako zaraeni novac zaposliti gazdaricu, samo da ne moraju raditi u svom
kuanstvu. Najbolje bi rjeenje, naravno, bilo kad bi se po dvije udane ene
dogovorile da za jednaku plau vode jedna drugoj kuanstvo.
Ravnopravnost
Socijalna pravednost znai da sirotinja utajuje groeve a bogatuni milijune.
Razlika izmeu kupovne i prodajne cijene
U naoj maloj zemlji pruaju se privatnoj inicijativi nesluene mogunosti.

159
 Kad se, na primjer, prouje da je jedan novi doseljenik dobio dozvolu za uvoz
kutije igala za ivenje, trite igala za ivenje odmah hvata panika jer jedna kutija
igala za ivenje pokriva potrebe zemlje za iduih pet godina. U takvom e sluaju
na financijski genij jamano nai nekakvo genijalno rjeenje - recimo, budzato
pokupovati sve postojee zalihe igala za ivenje pa doseljenikovu kutiju baciti u
more i na taj nain ostvariti bajoslovnu dobit. Nije ak ni nuno da u dotinoj kutiji
doista budu igle za ivenje. Glavno je da je jedna kutija ili neto slino kutiji baeno
u more.
Roba stranog porijekla
Mi u Izraelu osjeamo neodoljivu sklonost robi stranog porijekla, i to iz dva
razloga. Prvo, respekt prema svemu tuem jo je djelomina batina naeg
tisuljetnog ugnjetavanja u dijaspori, i drugo, strani su proizvodi uvijek bolji od
naih.
Sindikati
Sindikati su tipian socijalistiki fenomen. ovjek je kao socijalist oduevljen
izvanredno organiziranim sindikatima, a kao ovjek ih ne trpi jer ga tjeraju da se
organizira.
Sljeparija
Svakoj dravi koja pati od stalnog deficita lei nadohvat ruke rjeenje kojim
moe srediti svoj budet - otisnuti na milijarde papiria s portretima pokojnih
dravnika.
Socijalni rad
Jedan obini ef sindikata ima danas potpuno klimatizirani ured, dobro
temperiranu tajnicu i zarauje tri puta vie od jednog radnika a da ni prstom ne
makne. A ime postie ta tri cilja? Time to organizira trajkove. To je tempirana
bomba koju vodstvo firme preplauje. Otprilike est tjedana nakon to je ponovo
izabran na svoju funkciju, pakleni stroj poinje otkucavati, nakon tri mjeseca
najavljuje velik trajk, a nakon godine dana die itavo poduzee u zrak.
Sporedne djelatnosti
Zbog hiperprodukcije poreza, carina, kamata na kredite, pristojbe, nameta,
prireza i novih dabina - Izraelci moraju jo vie raditi ne bi li doli do dodatnih
prihoda.
Evo nekoliko primjera do kojih je doao jedan privatni institut za istraivanje

160
trita:
R. L. Glavno zanimanje: namjetenik gradskog poglavarstva. U slobodno
vrijeme prodaje sreke. ena mu se bavi krpanjem tuih arapa. Za podnevne pauze
R. L. pjeva u mjeovitom zboru radijskog zabavnog programa.
K. N. Glavno zanimanje: blagajnik. Zaposlen ve 37 godina u istoj tvrtki. Do
ponoi radi kao akrobat, a od ponoi do 8 sati ujutro kao noni uvar. Povremeno
odlazi na bolovanje zbog greva u elucu pa kod kue ije drugima koulje.
A. P. Glavno zanimanje: bibliolog. Popodne radi kao probni pilot. Prodao dva
sina i kerku misionarima. Nastupa u plesnim tokama na svadbama. Studira
obijanje trezora.
T. A. zauzima visok poloaj u dravnoj riznici (osmi platni razred). Naveer
radi kao liftboj. Nedjeljom i blagdanima da je poduku iz hula-hule. U svojim
slubenim prostorijama skida arulje i prodaje ih ispod ruke. Na godinjem odmoru
bavi se pijunaom za jednu stranu silu.
Sport
U sportu nisu vani samo mutni poslovi, nego je vano i da navijai ne saznaju
za njih.
Supermani
SAD su zemlja neogranienih mogunosti da ljudi skrahiraju u poslu.
Svrsishodnost
to god se naim politiarima moe prigovoriti - a moe im se svata prigovoriti
- jedno im se mora priznati: na najboljem su putu da nas svojom mudrom poreznom
politikom oslobode prokletstva novca.
trajk
Svaki industrijalac zna da je jedna od njegovih najplemenitijih obveza da
najmanje jedanput svaka tri mjeseca prui svojim radnicima kakvu-takvu izliku za
trajk. Ogrijei li se o tu obvezu, radnicima ne preostaje drugo nego da trajkaju.
vicarska
Putnik koji se u Milanu ukrca u vlak to vozi na sjever primijetit e nakon
nekoliko sati vonje neobinu promjenu - vagoni su iznenada prestali kripati,
putnici se grozniavo dotjeruju i skupljaju papirnate otpatke s poda, lupa kotaa
postaje jasna i odmjerena, ak su i prozori odjednom prozirni kao da ih je tko

161
dotaknuo arobnim tapiem. Zatim vlak prolazi kroz jedan od onih neizbjenih,
beskrajno dugih tunela - i kad izae napokon iz njega, ovjek je u vicarskoj.
vicarska je san malograana. I velegraana. I socijalista. I revolucionara, i
konzervativaca, i nihilista. vicarska je, ukratko, utjelovljenje svih ljudskih enji.
Kamo god ovjek svrne pogled, vladaju mir, red, disciplina, higijena, marljivost i
moral.
Zar to nije strano?
Tajnica
Tajnica je ljupka zmija, jedan od bieva ovjeanstva, koja za mjesenu plau
razvija svoju razornu snagu.
Tarife
U restoranu se obino daje deset posto od ukupne svote, u kazalitu petnaest
posto od broja razvodnikova ovratnika, a za informaciju gdje se nalazi traena ulica
pet posto od informatorovih godina. Tko eli biti siguran, daje napojnicu u sitnim
noviima, i to tako dugo dok se primalac ne osmjehne. Kod taksista vas ta metoda
moe upropastiti jer se taksisti nikad ne osmjehuju. Njima se plaa tako dugo dok
taksist ne prestane psovati.
Trgovina
Medu najstarije i najasnije idovske poslove spada kupoprodaja starih,
potpuno neupotrebljivih stvari, najradije iz vlastitih kuanstva, i stare odjee.
Kuanica je sretna to se rijeila starei, ali se, naravno, prava srea krije u samu
trgovanju. ena, recimo, trai okruglo sto funta, a gulikoa uzvraa ponudom od
dvadeset pet pjastera. Na kraju se nadu negdje u sredini - i predmet se proda za
dvadeset pet pjastera.
Umjereni zahtjevi
Traim 65 posto od prodajne cijene svoje slike. Ukupni trokovi za okvir,
osiguranje i reklamu idu na va teret, kao i 70 posto trokova reproduciranja. Osim
toga, elim redovito kontrolirati vae knjigovodstvo.
Tko je to bio? pitam vlasnicu galerije. Slikar naivac.
Visoki stupanj industrijalizacije
to se tehnikog napretka tie, dakako da se ono siuno mjesto na karti
Bliskog istoka to predstavlja Izrael ne moe mjeriti s visoko industrijaliziranim

162
Zapadom. Stoga svak moe shvatiti ponos koji nas je sve obuzeo kad je jedna
izraelska elektronika tvrtka proizvela najsavreniji alarmni sistem protiv provale
koji se ikad pojavio na svjetskom tritu. Uskoro nakon toga moni su se provalnici
doepali projektnih planova tog sistema iz njega sama. Tvornica je, ne asei ni asa,
izvukla sve potrebne konzekvencije iz tog sluaja i namjestila jednog starog Beduina
kao nonog uvara i otada prodaje svoj najsavreniji proizvod samo na izraelskom
tritu.
Vlasnitvo
Simbol 19. stoljea bio je zlatni depni sat, kompletan, s debelim laniem i
besmislenim privjeskom. Nae je stoljee zapoelo svoje uspjene djelatnosti u
znaku aspirina, onda je prelo na boljevizam a u pedesetim godinama na televiziju.
Iz statistika prerazvijenih zemalja proizlazi da danas tri televizora posjeduju jednog
ovjeka.
Zazorna rije
Kad prosjeni graanin uje rijei porez na osobni dohodak, on poinje
pogledom na nebu traiti nepoznate letee objekte i ponaati se kao sitni gangster
koga policija presluava o sicilijanskoj mafiji.
eljezna logika
Ako 10.000 poreznika mogu godinje utjerati 10 milijardi poreza, rekli su
planeri dravnog prorauna, onda 20.000 poreznika moraju utjerati 20 milijardi. Na
kraju 200.000 poreznika ubire porez s Bojom pomou...
ivotna mudrost
Sve se na ovom svijetu moe ovjeku oduzeti osim jedne stvari - ono to je
pojeo.

163
 Zabiljeke

[1] Izraelaska je funta do 1980. godine bila slubena valuta u Izraelu, a tada ju je
zamijenio izraelski ekel (nap. ur.).

[2] Theodor Herzl (1860-1904), osniva i voa cionistikog pokreta.

164