Univerzitet u Bihau

Pedagoki fakultet Biha

Odsjek: Razredna nastava

SEMINARSKI RAD IZ LIKOVNE KULTURE

TEMA: BOJA KAO LIKOVNI ELEMENT

Mentor: dr. art, Meho auevi Student: Lamija ahman

Biha, januar 2016

 1. POJAM BOJE

Rije boja oznaava dva pojma. Prvi pojam oznaava fizikalnu osobinu svjetlosti,
odnosno osjeaj koji u oku stvara svjetlost centriranu iz nekog izvora ili reflektiranu od
povrine neke materije. Drugi pojam oznaava tvar za bojenje, koja ima svojstvo da
oboji bezbojnu materiju.
Boja je fizikalna osobina svjetlosti, odreena frekvencijom titraja svjetla izazvanih
impulsom izvora svjetlosti. Raznovrsne frekvencije svjetlosti u ovjekovom vidnom
organu stvaraju utiske razliitih boja. Rastavljanjem suneve bijele svjetlosti koja
sadrava valove svih vidljivih frekvencija u neprekidnom spektru, kroz prizmu, dobiva se
niz arenih, spektularnih boja. Zrake bijelog sunevog svjetla sastoje se od niza zraka
tzv. arene svjetlosti. To moemo dokazati ako zraku suneve svjetlosti pustimo da
padne na staklenu prizmu. Bijela se zraka prolazei kroz to prizmu lomi pod razliitim
kutovima i time se razlae na svoje sastavne dijelove, to na drugoj strani prizme izlazi u
obliku arene vrpce boja. Tu arenu vrpcu boja nazivamo sunev spektar boja. U tom
spektru uoavamo devet boja s postepenim prijelazima: crvena, naranasta, uta,
utozelena, zelena, zelenoplava, plava, indigo i ljubiasta. Sve ove boje, vidimo i u dugi
koja se pojavljuje kada suneve zrake svjetlosti prolaze kroz kine kapi koje ih lome i
rastavljaju na spektar boja. U itavom spektru, ljudsko oko, razlikuje priblino 160 nijansi
boja (razliitih frekvencija titraja svjetlosti), dok najbolje vidi razlike u nijansama u
srednjem dijelu spektra.

2. OSNOVNA SVOJSTVA BOJE

2. 1. Hromatska svojstva

Samom problematikom i podjelom boje, bavili su se mnogi znanstvenici, a meu

njima se naroito istie Wilhelm Oswald, ija je podjela boja danas openito prihvaena.
Oswald prema, hromatskim svojstvima, boje dijeli na: arene ili hromatske,
nearene (neutralne ili ahromatske). arene boje su sve boje unutar sunevog spektra,
a ahromatske ili nearene boje su crna, bijela i siva, koje naziva jo i neboje.
Oswald je poredao u krug sto istih boja u svim nijansama, ne obiljeavajui ih od
1 do 100. Postavio ih je tako da je pomijeao dvije susjedne parne ili neparne boje ime
je dobio nijansu boje izmeu njih. Boje unutar kruga dijele se na tri grupe, a to su:
osnovne boje, sekundarne boje i tercijarne boje.
Osnovne boje se jo nazivaju i boje prvog reda ili primarne boje. One
meusobnim mijeanjem daju sve ostale boje, pa se zato i nazivaju osnovnim bojama.
To su crvena, plava i uta.
Sekundarne boje nastaju mijeanjem dviju osnovnih boja, a zovu se jo i boje
drugog reda. Dakle, u sekundarnoj boji nalaze se dvije osnovne koje su pomijeane u
istom omjeru plava + crvena = Ijubiasta, uta + plava = zelena, crvena + uta =
naranasta.
U tercijarne boje ili boje treeg reda, ubrajaju se sve ostale nijanse boja koje
nastaju mijeanjem jedne osnovne i jedne sekundarne boje u razliitim omjerima. To su
sve nijanse boja izmeu naranaste, odnosno izmeu naranaste i crvene itd. Npr.

2
utonaranasta, naranastouta, naranastocrvena, crvenonaranasta, ljubiastoplava,
Ijubiastocrvena, plavozelena, zelenouta, kao i sve ostale nijanse izmeu sekundarne i
primarne boje.

Slika 1. Ostwaldov krug istih boja

Ako pomijeamo osnovnu boju sa sekundarnom koja se u Oswaldovu krugu

nalazi njoj nasuprot, dakle njoj komplementarnom (npr. crvenu i zelenu), tada nestaje
koloristike istoe boje jer su pomijeane dvije komplementarne boje meusobno
ponitavaju, neutraliziraju u koloristikom smislu ime gube koloristiku istou i
jasnou. Pomijeane u istom omjeru neutraliziraju se u sivo, dakle ahromatsku boju, a u
razliitim omjerima dobivamo neutralne smee boje, smeozelene, smeoplave,
ljubiastosmee. Te boje moemo nazvati neutralnim tercijarnim bojama .

2. 2. Tonska svojstva

Svakoj arenoj boji pripada cijeli niz boja koje nastaju dodavanjem bijele ili crne ili
bijele i crne, tj. sive. Tako nastaju tonovi boja: ahromatski, svijetli hromatski, zagasitit
hromatski, mutni hromatski I neutralni tonovi.
Ahromatski tonovi su svi tonovi nastali mijeanjem ahromatskih boja bijele i crne.
Svijetli hromatski tonovi nastaju kada istu boju mijeamo s bijelom. Zagasiti hromatski
tonovi nastaju kada istu boju mijeamo crnom.
Unutranjost Oswaldova trokuta ispunjavaju mutni hromatski tonovi. Oni nastaju
mijeanjem iste boje s bijelom i crnom, odnosno sivom.
Tercijarne boje su, zapravo, tonovi ili nijanse boja nastali mijeanjem osnovne i
sekundarne boje. Tako npr. crvenu boju kao osnovnu moemo posvijetliti utom,
odnosno utu boju potamniti crvenom jer je crvena tonski tamnija od ute, to emo dobiti
niz tonova izmeu ute i crvene, tj. niz istih naranastih tonova, koji su isti tercijarni
tonovi osim naranaste, koju smo dobili mijeanjem crvene i ute, koja je u tom sluaju
sekundarna boja, odnosno sekundarni ton. Neutralni tercijarni ton dobivamo npr. ako
utu kao osnovnu boju potamnimo sekundarnom ljubiastom ili naranastu potamnimo
plavom.

3
 Svaka ista boja suneva spektra ima svoju koloristiku snagu, intenzitet i
jasnou. Dodavanjem bijele, crne ili sive oduzimamo boji njenu intenzivnost, jarkost i
snagu. To oduzimanje nazivamo degradacija boje. Boju moemo degradirati i
razrjeivati, dodavanjem vode osnovnoj gustoi boje, odnosno oduzimanjem pigmenta.

Slika 2. Primjer degradacije boje

istoj crvenoj boji (Sl. 2.) se postepeno dodaje siva u sve veoj koliini to
rezultira gaenjem izblijeivanjem boje koja od iste, jarke, intenzivne postaje zagasita,
blijeda, degradirana.

2. 3. Kontrasna svojstva

Koloristiki kontrasti ine zasebnu grupu. Boje se prema kontrasnim svojstvima

dijele na: a) sline ili harmonine boje, to su one koje su u Oswaldovom krugu susjedne
ili bliske, odnosno sline, b) razliite ili kontrasne odnosno suprotne, to su one boje u
Oswaldovu krugu koje se nalaze jedna nasuprot drugoj, odnosno koje su meusobno
udaljene.
Najbolju sistematizaciju kontrastnih svojstava boja, dao je Itten Johanes, a to su:
a) kontrast boje prema boji, b) kontrast svijetlo-tamno, c) kontrast toplo-hladno, d)
komplementarni kontrast, e) simultani (istodobni) kontrast, f) kontrast kvalitete, g)
kontrast kvantitete.

a) Kontrast boje prema boji

Kontrast boje prema boji je najjednostavniji kontrast jer se to upotrebljavaju i

meusobno suprotstavljaju sve iste boje u svojoj punoj jarkosti. To je kontrast
meusobne razliitosti boja. Da bi se ostvario takav kontrast, potrebne su najmanje tri
boje, koje su meusobno potpuno razliite. Varijacije takvog kontrasta su mnogobrojne.
Ba kao to crna i bijela izraavaju najjai kontrast svijetlo-tamno, tako meusobne
kombinacije triju osnovnih boja izraavaju najjai kontrast boje prema boji. Jaina toga
kontrasta opada ako upotrebljavamo kombinacije sekundarnih iii tercijarnih boja. Tako
prema jaini, odnosno intenzitetu kontrasta iii njegovu opadanju, kontrast boje prema
boji moemo poredati u tri grupe: a) kontrast boje prema boji prvog reda, b) kontrast
boje prema boji drugog reda, c) kontrast boje prema boji treeg reda.

4
 Slika 3. Kontrast boje prema boji

b) Kontrast svijetlo - tamno

Crno-bijelo je najvei kontrast, ali i svijetlo-sive, kao i tamnosive mogu biti u

kontrastu prema crnoj, odnosno bijeloj boji. Sve boje napravljene od crne i bijele su
hladne i tvrde, naroito neto svjetlije nijansi. Postoji itava skala sivih i hromatskih
tonova. iva zvunost hromatskih boja prema ahromatskim djeluje resko. Ako su sive i
hromatske boje iste valerske vrijednosti, tada dolazi do bojenja - sive komplementarnom
bojom: siva na crvenoj, ili pored nje, djeluje zelenkasto, na plavoj naranasto, a na utoj
smee- ljubiasto.

Slika 4. Kontrast svijetlo-tamno

Kod tamno-svijetlog, umjetnik vodi rauna da se njeno dejstvo osjeti u svim

dijelovima slike, i o razdaljini koja dijeli predmet od pozadine. Brava Van Ajk i Leonardo
su prvi naslutili njegovu vanost. Rembrant je izvukao iz tamno-svijetlog sve mogunosti

5
koje postoje da ostvari veu ivotnu snagu, a jo manje su bili glavni propagatori tamno-
svijetlog Mikelandelo i Karavado.

c) Kontrast toplo - hladno

Ovim kontrastom uspostavlja se ravnotea i to ravnomjernom kombinacijom

toplo-hladnih boja. Neke boje u nama izazivaju osjeaj topline, a neke osjeaj hladnoe.
To nam potvruju i neki pokusi. Tako je utvreno da su ljudi u plavozelenoj prostoriji
temperaturu od 15C osjetili kao hladnu, a crvrnonaranastoj prostoriji osjetili su istu
hladnou na 11-12C. Dakle, osjeaj hladnoe ili topline razlikovao se izmeu te dvije
prostorije 3-4.
Ta spoznaja o bojama koje izazivaju osjeaj topline i hladnoe vrlo je vano za
bojenje prostorija razliite namjene. Najjai toplo-hladni kontrast javlja se u kombinaciji
plavozeleno s naranastocrvenim odnosno saturnocrveno. Dodamo li hladnoj boji toplu
boju, npr. zelenoj utu, tada emo zelenu uiniti toplijom. Plavo- zelena, plava i plavo-
ljubiasta su najhladnije boje. Zelena je u sredini jer je nastala od tople i hladne boje. Na
Ostwaldovu krugu boja sve tople boje se nalaze na desnoj polovini kruga, a hladne na
lijevoj.

d) Komplementarni kontrast

Dvije boje su komplementarne ukoliko pomijeane daju sivo- crnu boju. One tako
pomijeane niste jedna drugu, slino kao to ine voda i vatra. Komplementarni kontrast
nastaje kada stavimo u meusobni odnos dvije boje, jednu osnovnu s bojom dobivenom
mijeanjem drugih dviju osnovnih boja.
Npr., ako uzmemo osnovnu crvenu i suprotstavimo joj boju dobivenu mijeanjem
drugih dviju osnovne ute i plave, odnosno zelenu. Ako se pomijeaju dvije boje
komplementarnog kontrasta, tada one daju neutralnu sivu.

Slika 5. Komplementarni parovi

6
 Komplementarni kontrast moemo usporediti s vatrom i vodom. Vatra i voda su
jaki kontrast, ali ako ih pomijeamo, meusobno se ponitavaju. Vano je napomenuti
da rije ,,komplementarno" znai nadopunjujue. Samo jedna boja moe biti
komplementarna s nekom drugom. U krugu boja one stoje nasuprot jedna drugoj.
Najvei je komplementarni kontrast: uto-ljubiasto, plavo-naranasto i crveno-zeleno.

e) Simultani i sukcesivni kontrast

Simultanim odnosno istodobnim kontrastom nazivamo pojavu kada nae oko,

posmatrajui plohu obojenu nekom bojom, istodobno zahtjeva pa i vidi komplementarnu
boju one boje kojom je obojena ploha, iako u stvarnosti ona ne postoji.

Slika 6. Albersova vjeba pokazuje kako sintagma vlada nad pojedinanom bojom: dva
"iksa" su iste boje ali zbog okolice lijevi vidimo kao svjetliji

Rije ,,sukcesivno" oznaava neto to se dogaa nakon, poslije. Ovdje se

pojava komplementarne boje javlja nakon dueg promatranja nekog lika obojenog
snanom bojom. Pri duem promatranju neke intenzivne boje nae oko umara to u
njemu jaa osjeaj za istovremeno stvorenu ili nakon promatranja stvorenu
komplementarnu boju koja e oko smiriti i odmoriti.

f) Kontrast kvalitete

Kvaliteta boje odnosi se na njenu istou, jarkost i zasienost. Najintenzivnije i

najee su boje suneva spektra. Jarkost, jainu, odnosno istou boje moemo gasiti
dodavanjem bijele, crne iii sive iii oduzimanjem pigmenta, tj. razrjeivanjem boje.
Kontrastom kvalitete nazivamo suprotnost zasienih, jarkih, istih boja prema mutnim ili
zagasitim ili ostalim tonovima nastalim degradacijom. Npr. ista jarkozelena prema
mutnozelenoj iii ista jarkocrvena prema zagasitocrvenoj.
Ako elimo ostvariti isti kontrast kvalitete, degradirana boja mora biti nainjena
od iste jarke s dodatkom crne, bijele ili sive, npr. ista jarkozelena mora se nalaziti i u
zagasitozelenoj, odnosno svijetlozelenoj ili mutnozelenoj. Da bi dobili kontrast kvaliteta,
mora se izbjei kontrast svijetlo- tamnog. Stoga boje i intenzitet svih povrina moraju biti
isti. Jarko crvenu suprotstavljamo zamuenoj crvenoj, jarko plavu zamuenoj plavoj.

7
g) Kontrast kvantitete

Kontrast kvantitete odnosi se na odnos veliina dviju ili vise obojenih ploha ili
mrlja boja. To je suprotnost mnogo- malo, veliko- maleno. Kontrast kvantitete zapravo je
kontrast proporcija- koliko koje boje. Kod odreivanja koliinskih odnosa boja moramo
imati na umu snagu djelovanja boje, a nju odreuje: a) intenzitet (jaina) boje, b) veliina
obojene plohe odnosno mrlje.
Da bismo uspostavili sklad (harmoniju) i ravnoteu izmeu tih boja, veliine
obojenih ploha moraju biti obrnute u odnosu na svjetlosnu vrijednost. Npr. po svjetlosnoj
vrijednosti tri puta jaa uta od ljubiaste mora zauzeti tri puta manju plohu u odnosu na
ljubiastu.

2. 4. Mijeanje boje

Postoje dva naina mijeanja boja: mehaniko mijeanje (mijeanje na paleti gdje
se boja mijea s drugom bojom) i optiko mijeanje (nain mijeanja kada se postavlja
jedna boja pored druge nainom sitnog takanja i ili nanoenjem sitnih mrlja boja.
Na odreenoj udaljenosti od tako slikarski obraene plohe u naem oku se stvara
boja dobivena meusobnom izmjenom dviju ili vise razliito obojenih mrlja, kvadratia ili
takica.

2. 5. Psiholoko djelovanje i simbolika boja

Mnoga istraivanja pokazuju da boje kod ljudi izazivaju odreene reakcije. Djeluju
na organizam i ljudsku psihu. Goethe smatra da boje imaju moralni uinak na ovjeka
izazivajui kod njega odreene osjeaje. Svaka boja ima psiholoki efekat-mentalni i
emotivni.
Ispitano je djelovanje preko 12 hiljada boja. Radi se o bezbrojnim nijansama i
intenzitetima boja. I najmanja razlika u boji moe izazvati drugaije djelovanje. One
imaju i svoje simboliko znaenje.
Crvena ima najjai intenzitet od svih boja i najveu privlanost. Djeluje snano,
nasrtljivo, uzbuujue, razdraujue i raspoloujue. Simbolizuje: radost, ljubav, veselje,
strast. Negativno usmjerena simbolizuje bijes, nagonsko djelovanje, egoizam, okrutnost,
mrnju. Pozitivno usmjerena simbolizuje: stabilnost, uzemljenje, materijalnu sigurnost,
probitanost, iskonsko povjerenje, ustrajnost, samoouvanje, ivotnu energiju, volju,
snagu.
Roza je bijelom ublaena crvena, pa je i njeno djelovanje ublaeno. Djeluje ljupko
i bez snage. Simbolizuje: slatkou, srameljivost, djevojatvo, njenost, uvanje tajni.
uta boja djeluje podsticajno, oslobaajue i olakavajue. To je boja svjetla,
topline i duevne slobode. Ona je ivahna, vesela i boja velike vidljivosti te je stoga
upotrebljavaju u saobraajnim znakovima. Utjee na stvaralaki rad i u kombinaciji sa
crnim i zlatnim djeluje sveano. Simboliki je boja znanja, razuma, duevnosti, svjetlosti i
mudrosti.
Narandasta djeluje ugrijavajue, povjerljivo, sveano i veselo. Izaziva ojeaj
zdravlja, ivotne radosti i suneve snage. Simbolizuje odvojenitvo i mnoge duhovne

8
kulture, kao to su budistika i hinduistika, koriste je kao boju odore u monakim
redovima.
Zelena djeluje blago i umirujue. Stvara unutranji mir i stabilnost. Sugerie
odmor, ozdravljenje i djeluje oputajue, pogotovo za vid. Simboliki zelena oznaava
mir, vjeru, nadu, besmrtnost, oboavanje.
Plava je po djelovanju suprotna crvenoj. Ona je pasivna i hladna, ali djeluje
ugodno i eznutljivo. To je najmirnija boja, najvie priguuje i rashlauje. Plava boja nas
povezuje sa beskrajnou nebeskog plavetnila i dubinama mora i oceana. Simbolizuje
vjernost, istinu, filosofiju, besmrtnost, jasnou, beskraj i vjenost.
Ljubiasta djeluje sveano, oaravajue. Ima tajanstveno i mistino djelovanje te
se povezuje sa treim okom ili estim ulom. Priguuje strasti. Simbolizuje arobnjatvo,
pokoru, strpljenje i dobrotu.
Bijela boja je boja svjetla. Sjajna je i njena. Ona umara kao i jako svjetlo.
Proiruje prostor. U odnosu s drugim bojama djeluje aktivno te kao sredstvo
osvjetljavanja i jasnoe. Izaziva osjeaj irine i potovanja. Simbolizuje istou, red,
jedinstvo, nevinost, svetkovanje, istinitost, potenje, nezavisnost.
Siva djeluje mirno i ozbiljno. Neutralna je i stavljena pored drugih boja ne
naruava njihove odnose nego ih usklauje (harmonizuje). Omiljena je i dopadljiva.
Simbolizuje poniznost, siromatvo, jednostavnost.
Crna karakterie nedostatak svih boja, prema tome nestaju svi podraaji na
organizam. Izaziva osjeaj praznine, straha, vrstine. Druge boje opkoljene crnom
djeluju intenzivnije i aktivnije. Produbljuje prostor, daje privid beskonanosti. Simbolizuje
tajanstvenost, smrt, odricanje.

2. 6. Prostorno djelovanje boja

U ljudskom oku tople boje se ine bliima, a hladne daljima, iako se nalaze na istoj
udaljenosti od oka. Prostorne vrijednosti su ponajbolje iskoristili slikari u umjetnosti (tzv.
koloristika perspektiva).

9
 3. ZAKLJUAK

Boje oko nas su neizbjene. Boja je perceptivni, subjektivni doivljaj koji nastaje
kada elektromagnetni val odreene frekvencije probudi mrenicu oka.
U slikarstvu je boja osnovno izraajno sredstvo i dominantni likovni element. Boje
spektra imaju valersku gradaciju od utih do plavih nijansi, dakle, imaju sopstvenu
svjetlinu (valer).
Prostornost je vea kod toplih nego kod hladnih boja. Najvea istoa boja je u
sunevom spektru i prema njemu se odreuju kvaliteti pigmenta boja.
Zrake bijelog sunevog svjetla sastoje se od niza zraka tzv. arene svjetlosti. To
moemo dokazati ako zraku suneve svjetlosti pustimo da padne na staklenu prizmu.
Bijela se zraka prolazei kroz to prizmu lomi pod razliitim kutovima i time se razlae na
svoje sastavne dijelove, to na drugoj strani prizme izlazi u obliku arene vrpce boja. Tu
arenu vrpcu boja nazivamo sunev spektar boja.
Osnovna svojstva boje su: hromatska svojstva, tonska svojstva i kontrasna
svojstva. Postoje dva naina mijeanja boja: mehaniko i optiko mijeanje.
Mnoga istraivanja pokazuju da boje kod ljudi izazivaju odreene reakcije. Djeluju
na organizam i ljudsku psihu. Svaka boja ima psiholoki efekat, mentalni i emotivni.

10
 SADRAJ

1. POJAM BOJE

2. OSNOVNA SVOJSTVA BOJE

2.1. HROMATSKA SVOJSTVA

2.2. TONSKA SVOJSTVA

2.3. KONTRASNA SVOJSTVA

2.3.1. KONSTRAST BOJE PREMA BOJI

2.3.2. KONSTRAST SVIJETLO TAMNO

2.3.3. KONSTRAST TOPLO HLADNO

2.3.4. KOMPLEMENTARNI KONTRAST

2.3.5. SIMULTANI I SUKCESIVNI KONTRAST

2.3.6. KONTRAST KVALITETE

2.3.7. KONSTRAST KVANTITETE

2.4. MIJEANJE BOJA

2.5. PSIHOLOKO DJELOVANJE I SIMBOLIKA BOJA

2.6. PROSTORNO DJELOVANJE BOJA

3. ZAKLJUAK

4. LITERATURA

11
 4. LITERATURA

Jakubin, M., 1989: Osnove likovnoga jezika i likovne tehnike. Institut za pedagogijska
istraivanja Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Zagreb.

Pai, M., 2007: Likovni jezik. Meunarodna galerija portreta, Tuzla.

12