Djeak: (Pjeva kao brojalicu): Mala, pjegava, kao gljiva arena...
Djevojica: to si takav? Zato me uvijek zadirkuje? Djeak: Mala, pjegava, bubamara arena... Djevojica: (Poinje da plae) Zbog tebe ne smijem izii u dvorite. im te sretnem, odmah poinje da mi se ruga. Djeak: (Prilazei joj) Zato plae? Djevojica: (Ljutito) Bjei od mene! Moe ponekad i nekog drugog nai da mu se ruga. Djeak: Ja ti se ne rugam. Djevojica: Kao da sam ja kriva to imam pjege. Djeak: (Tjei je) A zato ti smetaju pjege? Djevojica: (Prestaje da plae) Zato to sam zbog njih runa. Djeak: Ko kae da si ti runa? Djevojica: Pa eto, ti. Djeak: Ja ti to nikad nijesam rekao. Djevojica: Sada i lae. Zna dobro da mi se uvijek ruga. Djeak: Nije tano da ti se rugam. Ja ti samo pjevam. Djevojica: Pjeva? Djeak: Narvno... Ba zbog tih pjega ti si najljepa djevojica u naoj ulici. Djevojica: Ha-ha-ha! Najljepa?! Da sam najljepa, ne bi ti pjevao rugalice o mojim pjegama. Djeak: (Zamuckujui) Nijesu to rugalice. To su pjesme... Ti si stvarno najljepa u naoj ulici. Djevojica: Kad je tako, zato mi to ranije nijesi rekao? Djeak: Rekao sam ti sto puta kroz pjesmu. Djevojica: (Zbunjeno) Sada i izmilja. Da tako misli, rekao bi mi to normalno, a ne kroz rugalicu. Djeak: Nijesam ti mogao rei, jer se stidim... Eto, i sada se stidim i ... i... i... moram bjeati (bjei). Djevojica: (Potri za njim) ekaj, zajedno emo...