UNIVERZITET U TUZLI

FILOZOFSKI FAKULTET

REAKCIJE NA SPORAZUM CVETKOVI-MAEK U

KRALJEVINI JUGOSLAVIJI
SEMINARSKI RAD

Predmet: Historija jugoistone Evrope savremenog doba

Mentor: Doc. Dr. sc. Denis Beirovi
Indeks br: 8-31/14
Odsjek: Historija

Tuzla, novembar 2017.godine.

SAETAK

Sporazum Cvetkov-Maek predstavlja akt kojim su se politiki predstavnici Srba i

Hrvata dogovorili o daljem funkcioniranju zajednike drave. Kao takav on je bio
suprotan odredbama Ustava Kraljevine Jugoslavije i usmjeren ne samo protiv zajednike
drave, nego i protiv svih ostalih naroda u njoj. Sporazum je izazvao burne reakcije u
Kraljevini Jugoslaviji, osobito su bile burne reakcije srbijasnkih politikih stranki. Hrvati
su bili djelimino zadovoljni ovim sporazumom, dok se na Bosnu i Hercegovinu ovaj
sporazum odrazio poguno jer je bezobzirno poniten njen historijski kontinuitet i naruen
teritorijalni integritet.
UVOD

Tema ovog seminarskog rada je Reakcije na sporazum Cvetkovi-Maek u

Kraljevini Jugoslaviji. Seminarski rad je sastavljen od tri poglavlja i zakljunog dijela- u
kome sam napravila rezime cjelokupnog rada i iznijela svoje miljenje. Prvo poglavlje
nosi naziv Sporazum Cvetkovi-Maek gdje sam nastojala pribliiti saznanja o
Sporazumu kako bi se bolje razumjele reakcije na sporazum, jer je sporazum uzrok za
dalja dogaanja tj. reakciju. Drugo poglavlje nosi naziv Reakcije na sporazum
Cvetkovi-Maek u Kraljevini Jugoslaviji u kojem sam objasnila tok i reakcije u
Kraljevini Jugoslaviji na sporazum. Tree poglavlje nosi naziv Posljedice na sporazum
Cvetkovi-Maek u Kraljevini Jugoslaviji u tom dijelu sam navela neke od posljedica na
sporazum, zbog toga to je to preopirna cjelina i odstupalo bi od teme seminarskog rada.

1
SPORAZUM CVETKOVI-MAEK

Cvetkovievoj vladi, koja je bila formirana 6. februara 1939., knez je Pavle dao
zadatak: ostvariti sporazum s Vlatkom Maekom i HSS-om (Hrvatska seljaka stranka).
Kao neposrednog izvritelja tog zadatka knez je odredio predsjednika vlade Dragiu
Cvetkovia, od kojega je trio da posao na sporazumu zavri to bre. S druge strane,
Maek nije elio pregovarati s predsjednikom vlade, nego s opunomoenikom kneza (bez
obzira na njegovu funkciju u vladi), elei tako u pregovorima to vie angairati i samog
efa drave.1 Knez je prihvatio Maekov prijedlog, pa je Cvetkovia uputio u Zagreb kao
svog emisara bez obzira na vladu. Unato minimaliziranju vlade, Cvetkovi je u
Skuptini u nastupnoj izjavi ipak oznaio hrvatsko pitanje kao najbitniji dio vladina
programa.
Uklanjanje Stojadinovia znailo je udaljavanje od njegove politike izbjegavanja
hrvatskog pitanja, a uslijedilo je kao rezultat i Maekova razgovora s knezom Pavlom.2 U
vrijeme nastupa Cvetkovieve vlade u Evropi su se deavali dogaaji koji su oteavali
meunarodni poloaj Jugoslavije. Albanija je bila okupirana, tako rei preko noi,a
ehoslovaka nestala s karte Evrope.3 Poetkom aprila italijanska je vojska ula u
Albaniju i time ugrozila Jugoslaviju iz tog smjera. Promjene u meunarodnoj situaciji
upuivale su na pribliavanje svjetskog rata, to je nagovjetavalo pogibelj za nesreenu i
unutamjim proturjejima uzdrmanu Jugoslaviju.
U tim okolnostima knez Pavle i dio srpskog vrha u Beogradu, s jedne strane, i
hrvatske opozicije, s druge, nastojali su se to prije sporazumjeti. Maek je razgovarao sa
Cvetkoviem aprila 1939. u Zagrebu kao sa mandatorom krune.4 U razgovorima
Cvetkovi je prihvatio Maekovu naelnu osnovu sporazuma, tj. da se utvrdi najprije
teritorijalne granice Hrvatske, a zatim njezin poseban poloaj i ovlasti. Kad se sporazum
zakljui, formirat bi se vlada koja bi ga sprovela u djelo. Srbijanska udruena opozicija (s
kojom je Maek 1937. zakljuio sporazum u Farkaiu) prigovarala je Maeku to je
uope pristao na razgovore s Cvetkoviem, kojega srbijanske stranke ne priznaju
1
Hrvoje Matkovi, Povijest Jugoslavije. Zagreb, 1998, 202.
2
Isto, 202.
3
Branko Petranovi, Momilo Zeevi, Jugoslavija 1918-1988. Tematska zbirka dokumenata, Beograd,
1988, 478.
4
Ljubo Boban, Sporazum Cvetkovi-Maek. Beograd, Institut drutvenih nauka, 1965, 403-404.

2
predstavnikom Srba. Ipak, iz obzira prema knezu Pavlu, Udruena opozicija se nije
mogla javno protiviti da Maek ne razgovara sa Cvetkoviem kao kneevim emisarom.
Odluila je zauzeti stav promatraa. Nakon poetnih susreta Maeka i Cvetkovia, u
kojima su utvrena temeljna pitanja, razgovori su bili prekinuti, jer je Cvetkovi o
njihovu toku morao izvijestavati kneza Pavla. Razgovori su nastavljeni 15. aprila, ali sada
posve konkretno o ozemlju budueg hrvatskog entiteta - Banovine Hrvatske. 5 Cvetkovi
je predlagao spajanje Savske i Primorske banovine te grada (i kotara) Dubrovnika (koji je
bio u Zetskoj banovini), s manjim naknadnim promjenama prilikom cjelovitog
preureenja zemlje.
Najvie je spora bilo oko Bosanske krajine (tzv. turske Hrvatske) i dijelova
Srijema.6 Spor je prevladan postizaanjem saglasnosti o odravanju plebiscita u spornim
podrujima. Poto su utvreni zajedniki poslovi i prijenos nadlenosti sa sredinjih na
autonomne hrvatske organe, utvren je i tekst sporazuma (27. aprila 1939.).7 Maek i
Cvetkovi su ga smatrali konanim. Meutim, knez je Pavle odbio da ga prihvati, a kao
razlog je navodio svoje neslaganje s odredbom o plebiscitu. Banovinu Hrvatsku odbijali
su i mnogi srbijanski politiari, i to ne samo oni u opoziciji, nego i neki u JRZ-
(Jugoslovenska radikalna zajednica). Iako je knez Pavle sporazumom i rjeenjem
hrvatskog pitanja elio konsolidirati dravu, ipak se odluio za odgodu.
Zakljuio je da ne treba uriti i Maeku davati velike ustupke koji izazivaju otpor
u Srbiji. U meuvremenu je otiao na put u inozemstvo, najprije u Rim a zatim u London.
Nakon kneeva odbijanja teksta sporazuma od 27. aprila 1939. pregovori su bili
prekinuti. Ponovni susret Maeka i Cvetkovia odran je tek sredinom jula, pa opet
sredinom avgusta. U zavrnici razgovora dolo je do zastoja kada je Cvetkovi zatraio
da se iz Banovine Hrvatske izuzme Mostar. 8 Ali, kada je od svog zahtjeva odustao,
sastavljen je konani tekst sporazuma, u kojemu se vie ne trai plebiscit, ve se utvruju
granice nove jedinice Banovine Hrvatske. Definitivnu formu Sporazum je dobio 20

5
Hrvoje Matkovi, Povijest Jugoslavije. Zagreb, 1998, 203.
6
Isto, 203.
7
Branko Petranovi, Momilo Zeevi, Jugoslavija 1918-1988. Tematska zbirka dokumenata, Beograd,
1988, 478.
8
Hrvoje Matkovi, Povijest Jugoslavije. Zagreb, 1998, 204.

3
avgusta 1939. godine.9 Cvetkovi i Maek primljeni su 24. avgusta 1939. u zajedniku
audijenciju kod kneza Pavla na Brdu kod Kranja, kojom prilikom je knez prihvatio
predloeni tekst sporazuma, pa je 26. avgusta 1939. i potpisan. U novoj vladi, kojoj je i
dalje predsjednik Dragia Cvetkovi, Maek je zauzeo mjesto potpredsjednika. U tu
Cvetkovi-Maekovu vladu ulo je est predstavnika Seljako-demokratske koalicije (pet
pripadnika HSS-a i jedan SDS-a). Kako je sporazum Cvetkovi-Maek bio samo politiki
dogovor bez dravopravne snage, istoga dana je objavljena i Uredba o Banovini
Hrvatskoj, u kojoj je pravno razradeno ono to je utvrdeno politikim sporazumom.

9
Branko Petranovi, Momilo Zeevi, Jugoslavija 1918-1988. Tematska zbirka dokumenata, Beograd,
1988, 478.

4
REAKCIJE NA SPORAZUM CVETKOVI-MAEK U
KRALJEVINI JUGOSLAVIJI

Sporazum Cvetkovi-Maek izazvao je burne reakcije vodstava srbijanskih

politikih stranaka. Demokratska stranka je prije usvajala koncepciju sloene drave
(Ljuba Davidovi je u vrijeme estojanuarske diktature predlagao ak etiri federalne
jedinice), a sada se usprotivila uspostavi Banovine Hrvatske. 10 Demokrati su smatrali da
najprije treba raspraviti kriterije za preureenje drave, a nakon toga prii teritorijalnom
razgranienju. Kritizirali su i injenicu da je sporazum izdvojio hrvatsko pitanje iz opeg
preureenja drave. Posebno su naglaavali da je sporazum suprotan duhu utanaenja u
Farkaiu izmeu SDK i Udruene opozicije. Sredinom oktobra 1939. objavljena je
broura Demokrati o dananjem stanju u zemlji u kojoj su otro napadali sporazum
Cvetkovi-Maek, tvrdili su da je tim sporazumom Srbija ostala bez statusa.
Budui da su Hrvati dobili svoju jedinicu, a Slovenija je i prije imala svoju
posebnost, demokrati se zalau za formiranje i tree, srpske jedinice. Tako da je
Demokratska stranka odustala od svog stajalita o formiranju etvrte jedinice (etvrta bi
bila Bosna i Hercegovina), i priklonila bi se stvaranju velike Srbije, traei da u srpsku
jedinicu ue i Vojvodina. Ova srpsko-hrvatska formula posebno se pogubno odrazila na
Bosnu i Hercegovinu, jer je bezobzirno ponitila njen historijski kontinuitet i naruila
teritorijalni integritet.11 Zapravo, sporazum Cvetkovi-Maek predstavlja negaciju Bosne
i Hercegovine kao historijske kategorije.
Demokrati su smatrali da je bilo potrebno raspisati izbore za Narodnu skuptinu i
to poto se postigne naelni dogovor o formiranju tri jedinice. Demokratsko vodstvo ipak
nije bilo jedinstveno. Jedna manja skupina (oko dr. Ivana Ribara) podrala je sporazum,
smatrajui da je hrvatsko pitanje prioritetno i da njegovo rjeenje povlai i rjeenje
ostalih pitanja, a posebno uspostavu demokracije.12 Kad je vodstvo Demokratske stranke
pokrenulo iroku kampanju protiv sporazuma pod parolom Srbi na okup, ta je grupa
osudila takvo okupljanje Srba kao izraavanje hegemonistikih tenji. 13 Sporazum

10
Hrvoje Matkovi, Povijest Jugoslavije. Zagreb, 1998, 209.
11
Adnan Velagi, Historija monarhistike Jugoslavije 1918-1941. Mostar, 2015, 295.
12
Isto, 210.
13
Darko Dukovski, Povijest Srednje i Jugoistone Europe 19. i 20. stoljea. Zagreb, 2005, 124.

5
Cvetkovi-Maek, dakle, ne samo da je izazvao podvajanje u Demokratskoj stranci, nego
i njezino odustajanje od umjerenih stajalita i istupanje u velikosrpskom smjeru.
Radikalna stranka (dio oko Glavnog odbora) u poetku je bila suzdrana i izricala je vie
konstatacije nego stavove. Oito se nije htjela zamjeriti knezu Pavlu i prekinuti niti koje
su je ponovno mogle dovesti na vlast. Potkraj 1939. bilo je ak i pokuaja spajanja dvaju
radikalskih krila (odran je sastanak Cvetkovia s Acom Stanojeviem), ali bez rezultata.
Tada glavni odbor poinje s naglaenijim istupima protiv sporazuma. U proljee 1940.
objavljuje brouru Kako je dolo do sporazuma - gledite Narodne radikalne stranke na
sadanju politiku situaciju u zemlji.14
U brouri se predbacuje Maeku to je napustio dogovor u Farkaiu i podupro
reim JRZ-( Jugoslovenska radikalna zajednica) protiv kojega se borio. Za sporazum se
tvrdi da je ugrozio interese cijele zemlje, jer su Hrvati dobili teritorijalne ustupke i time je
potaknut hrvatski nacionalizam, to na drugoj strani potie srpski nacionalizam. Sve to
ide na tetu jugoslavenske dravne ideje. Radikalski glavni odbor ne inzistira na
formiranju tree jedinice kao Demokratska stranka. Izjanjava se protiv centralizma, ali
ne prihvaa federalizam. Zapravo, radikali stoje na stajalitu irokih lokalnih autonomija i
trae revidiranje procesa zapoetog uspostavom Banovine Hrvatske.Smatraju da treba
revidirati odredbe kojima se slabi poloaj srpskog naroda i snaga centra drave.15
Zemljoradnika je stranka u vrijeme pregovora Cvetkovia i Maeka bila suglasna
s demokratima i radikalima (oko Glavnog odbora) u pogledu procedure, tj. da se ne daje
prioritet teritorijalnom pitanju. Kada je sporazum zakljuen, zemljoradnici ga nisu
podrali (iako je jedan lan njihova vodstva - dr.Branko ubrilovi) - uao u novu
Cvetkovi-Maekovu vladu, ali ne kao predstavnik stranke). Nakon smrti predsjednika
stranke Joce Jovanovia, stav njenog Glavnog odbora se izmijenio: sporazum je podran,
a nakon uspostave diplomatskih odnosa Jugoslavije i SSSR-a, novi predsjednik dr. Milan
Gavrilovi imenovan je za prvog veleposlanika Kraljevine Jugoslavije u Moskvi. 16No,
tada je manja skupina u vodstvu, okupljena oko Dragoljuba Jovanovia (inae,
nekadanjeg pristae federalizma), ustala protiv sporazuma i istupila iz Zemljoradnike
stranke (D. Jovanovi je tada osnovao novu Narodnu seljaku stranku). Protiv sporazuma
14
Adnan Velagi, Historija monarhistike Jugoslavije 1918-1941. Mostar, 2015, 298.
15
Hrvoje Matkovi, Povijest Jugoslavije. Zagreb, 1998, 210.
16
Ferdo ulinovi, Jugoslavija izmeu dva rata, II. Zagreb, Jugoslovenska akademija znanosti i umjetnosti,
Zagreb, 1961, 164.

6
istupio je i Milan Stojadinovi. Nakon udaljavanja s vlasti, on je istupio iz JRZ-
( Jugoslovenska radikalna zajednica) i s dijelom narodnih zastupnika i senatora osnovao
Srpsku radikalnu stranku. Ocjena Stojadinovieve stranke bila je da se sporazum protivi
ustavima iz 1921. i 1931., te da je uspostavom Banovine Hrvatske stvorio dravu u
dravi.17 Program Srpske radikalne stranke traio je ujedinjenje svih Srba, a Bosna i
Hercegovina se imenuje srpskim zemljama. Nova Stojadinovieva stranka unato
pozivanja i na jugoslavensku ideju - u svojim se javnim istupima sve vie oitovala kao
izraziti zagovornik velikosrpske koncepcije. Ona trai neophodnu zatitu interesa Srba
koji su ugroeni. Stojadinovieva aktivnost protiv sporazuma stalno je jaala i ometala
vladinu politiku konsolidacije, a posebno je unosila razdor u redove JRZ-
( Jugoslovenske radikalne organizacije).
Prema tome je i njegova naklonost prema Njemakoj i Italiji znaila stanovitu
opasnost za kneza i vladu, pa je u aprilu 1940. Stojadinovi najprije konfiniran, a u martu
1941. i izagnan iz drave i izruen Englezima. Srpski kulturni klub nije bio politika
stranka, ve drutvo intelektualaca. Ali, postepeno se pretvorio u politiki klub izrazite
velikosrpske orijentacije. Na elu mu je bio dr. Slobodan Jovanovi, profesor Pravnog
fakulteta u Beogradu. U novembru 1939. Klub je pokrenuo Srpski glas u kojemu je otro
napadao sporazum Cvetkovi-Maek i upozoravao na ugroenost srpskog naroda i Srbije.
Posebno se u listu napadaju granice Banovine Hrvatske 18. Trai se izjanjavanje Srba u
Hrvatskoj hoe li ostati u Hrvatskoj ili e se prikljuiti srpskoj jedinici.
Za HSS- ( Hrvatska seljaka stranka) se tvrdi da je postao povlatena stranka, jer
mu je data dvostruka vlast: u sredinjoj vladi i u Banovini Hrvatskoj. Svojim estokim
napadima na sporazum Srpski je kulturni klub raspirivao ovinistike strasti. Klub se
pridruio pozivu Srbi na okup i zalagao se za osnivanje iroke fronte koja e
19
obuhvatiti sve Srbe u dravi. Protivnika sporazumu Cvetkovi-Maek bilo je i na
hrvatskoj strani. Jednu su skupinu sainjavali pripadnici same Hrvatske seljake stranke.
Oni su smatrali da je Hrvatska sporazumom dobila premalo i da je Maek u pregovaranju
sa srpskom stranom bio suvie popustljiv Drugu su skupinu sainjavali pripadnici
domovinske ustake skupine (frankovci), koji su zamjerali Maeku to je Hrvatsku

17
Hrvoje Matkovi, Povijest Jugoslavije. Zagreb, 1998, 210.
18
Darko Dukovski, Povijest Srednje i Jugoistone Europe 19. i 20. stoljea. Zagreb, 2005, 124.
19
Adnan Velagi, Historija monarhistike Jugoslavije 1918-1941. Mostar, 2015, 299.

7
ostavio u okviru Jugoslavije umjesto da je ostvario hrvatsku nezavisnu dravu. Tu je
skupinu predvodio dr. Mile Budak, koji se vratio iz emigracije i u Zagrebu pokrenuo list
Hrvatski narod. U svojim zamjerkama sporazumu ustaka je grupacija tvrdila da je
sporazum Hrvatskoj dao neku siunu administrativnu autonomiju bez ikakvih
garancija, s napomenom da onaj tko je autonomiju dao, moe je i uzeti. 20 Kritici
sporazuma Cvetkovi-Maek pridruila se i ilegalna Komunistitka partija Jugoslavije.
Ona je svojedobno pozdravila sporazum u Farkaiu kao put prema likvidaciji
estojanuarskih zakona. No sporazum izmeu Cvetkovia i Maeka ocijenila je kao
negativan politiki potez. Zamjerila je sporazumu da je ogranien samo na hrvatsko
pitanje, a i ono nije u svojoj biti rijeeno, jer pitanje demokracije ostaje i dalje otvoreno.
KPJ- (Komunistika partija Jugoslavije) je ocijenila da su hrvatska i srpska buroazija
zakljuile sporazum radi zatite svojih zajednikih interesa od moguih revolucionarnih
potresa i da se,zapravo, radi o podjeli vlasti izmedu dviju buoazije na raun radnih masa
i ugnjetovanih naroda.

POSLJEDICE NA SPORAZUM CVETKOVI-MAEK U

KRALJEVINI JUGOSLAVIJI
20
Hrvoje Matkovi, Povijest Jugoslavije. Zagreb, 1998, 211.

8
 Autonomija Banovine Hrvatske naruila je naelo centralizma, na kojemu je do
tada poivala dravna zgrada. Ona je negirala i naelo dravnog i nacionalnog unitarizma
Oktroiranog ustava, jer je bila formirana u historijskim i etnikim granicama hrvatskog
naroda. Uredba o Banovini Hrvatskoj postavila je prve osnove sloene ili federativne
drave. Nova banovina u odnosu na ostale stvarno je bila federalna jedinica unutar
centralistiki ureene monarhije. K tome, sporazum Cvetkovi-Maek predviao je da se
u ustav unese odredba prema kojoj se nadlenosti Banovine Hrvatske ne mogu oduzeti ili
smanjiti bez njezina pristanka. Uredba o Banovini Hrvatskoj je donesena pozivajui se a
l. 116, Ustava Kraljevine Jugoslavije.21
Sporazum o Banovini Hrvatskoj smatrao je prvom fazom preureenja drave i
predviao je njezinu dalju transformaciju.22 Uredbom o Banovini Hrvatskoj utvreni su
njezin teritorij, nadlenosti i organizacija. Unato svoje zasebnosti, ona je ostala
integralni dio Jugoslavije. Ona je obuhvatila Primorsku i Savsku i banovinu te kotare
Dubrovnik, id, Iiok, Brko, Gradaac, Derventa, Travnik, Fojnicu s veinskim
hrvatskim ivljem.23 Knez Pavle je istodobno potpisao i uredu o rasputanju Skuptine i
Senata. Budui da je knez Pavle bio protiv promjene ustava do punoljetnosti kralja,
uspostava Banovine Hrvatske izvrena je na temelju Oktroiranog ustava.
Maek, koji je ranije insistirao na promjeni ustava, prihvatio je takvo rjeenje, ali
je nastojao da utanaenjem o poloaju Hrvatske u jugoslavenskoj dravi ostvari to vie
svojih zahtjeva. Nadlenosti Banovine Hrvatske utvrene su izriitim nabrajanjem onoga
to se na nju prenosi. Ostali poslovi, koji nisu u Uredbi nabrojeni, ostaju u nadlenosti
sredinje vlasti, a to su: vanjski poslovi, odbrana, promet, pota i financije (ukoliko su
zajednike). Financijski poloaj Banovine Hrvatske reguliran je posebnom uredbom 30.
marta 1940., kojom se Banovini ostavlja dio prihoda s njenog podruja za pokrie
autonomnih potreba.24 Banovina Hrvatska imala je zakonodavnu, upravnu i sudsku
autonomiju. Zakonodavnu vlast iz banovinske nadlenosti obavljali su kralj i Hrvatski

21
Adnan Velagi, Historija monarhistike Jugoslavije 1918-1941. Mostar, 2015, 293.
22
Hrvoje Matkovi, Povijest Jugoslavije. Zagreb, 1998, 205.
23
Darko Dukovski, Povijest Srednje i Jugoistone Europe 19. i 20. stoljea. Zagreb, 2005, 123.
24
Hrvoje Matkovi, Povijest Jugoslavije. Zagreb, 1998, 207.

9
sabor (kralj, uz bana, supotpisuje zakonske tekstove izglasane u Saboru).25 Na ozemlju
Banovine Hrvatske vrijede i zakoni koje donosi Skuptina u Beogradu, a eventualni spor
izmeu banovinskog i sredinjeg zakonodavstva trebao je rjeavati posebno ustanovljeni
ustavni sud. Vrhovno upravno nadletvo u Banovini Hrvatskoj bila je banska vlast na elu
s banom dr. Ivanom ubaiem. Prema Uredbi, bana imenuje kralj sada je to uradio knez-
namjesnik Pavle). Upravna vlast Banovine Hrvatske bila je potpuno nezavisna od
sredinje vlasti u poslovima svoje nadlenosti. Poloaj bana Banovine Hrvatske
razlikovao se od poloaja banova ostalih banovina, koji su bili samo izvrni organi
sredinje vlasti. Sudstvo Banovine Hrvatske bilo je potpuno samostalno, osim
banovinskih, nema drugih sudova. Uz redovne, postojali su upravni i raunarski sud
(obavljao je nadzor nad financijskim poslovanjem Banovine Hrvatske). Ni nad jednim od
tih sudova nema vie sudske instance.

ZAKLJUAK

25
Stevan K. Pavlovi, Istorija Balkana 1804-1945. Beograd, 2004, 203.

10
 Sporazum Cvetkovi-Maek u jesen 1939. godine je bio sporazum za dalje
izrabljavanje i nacionalno ugnjetovanje naroda Jugoslavije. S jedne strane tim
sporazumom nije rijeeno hrvatsko pitanje, a s druge strane jo vie su se otvorie
zahtjevi hrvatskog graanstva. Isto tako nije bio zadovoljan ni jedan veliki dio srpskog
graanstva. Sporazumom je uspostavljena autonomna Banovina Hrvatska s mnogim
elementima dravnosti, upravno-teritorijalna jedinica u sastavu Kraljevine Jugoslavije.
Uredbom o Banovini Hrvatskoj utvreni su njezin teritorij, nadlenosti i organizacija.
Banovina Hrvatska je nestala 1941. godine.

LITERATURA

11
 Adnan Velagi, Historija monarhistike Jugoslavije 1918-1941. Mostar, 2015.
Darko Dukovski, Povijest Srednje i Jugoistone Europe 19. i 20. stoljea. Zagreb,
2005.
Branko Petranovi, Momilo Zeevi, Jugoslavija 1918-1988. Tematska zbirka
dokumenata, Beograd, 1988.
Ferdo ulinovi, Jugoslavija izmeu dva rata, II. Zagreb, Jugoslovenska
akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb. 1961.
Hrvoje Matkovi, Povijest Jugoslavije. Zagreb, 1998.
Stevan K. Pavlovi, Istorija Balkana 1804-1945. Beograd.
Ljubo Boban, Sporazum Cvetkovi-Maek. Beograd, Institut drutvenih nauka,
1965.

SADRAJ

12
1.UVOD..............................................................................................................................1
2.SPORAZUM CVETKOVI-MAEK.............................................................................2
3.REAKCIJE NA SPORAZUM CVETKOVI-MAEK U KRALJEVINI
JUGOSLAVIJI.....................................................................................................................5
4.POSLJEDICE SPORAZUMA CVETKOVI-MAEK U KRALJEVINI
JUGOSLAVIJI....................................................................................................................9
5.ZAKLJUAK.................................................................................................................11
6.LITERATURA...............................................................................................................12

13