Tradicionalni izgovor

Samoglasnici a e i o u izgovaraju se jednako: a e i o u.

Samoglasnik i pred samoglasnikom ita se kao j: iam - jam.
Samoglasnik y ita se kao i: Pyrrhus - Pirus.

Dvoglasnici (diftonzi) ae oe izgovaraju se kao e, a dvoglasnik au jednako. Npr. Caesar,

poena, Augustus izgovaramo Cezar, pena, Augustus.
Neke rijei imaju znak dijereze, to znai da se svaki samoglasnik izgovara zasebno - npr.
pota - poeta.

Suglasnik c se ita kao c ispred i e y: Cicero - Cicero, Cyrus - Cirus; takoer ispred
dvoglasnika ae oe koji imaju vrijedonst glasa e (amicae coepi - amice cepi).
Suglasnik c se ita kao k ispred a o u: amica duco amicus - amika duko amikus.
Suglasnik c se ita kao k na kraju rijei: nunc - nunk.
Suglasnik c se ita kao k pred suglasnikom (koji se po pravilu izgovara kao c): ecce -
ekce.
Dvoglasnik ch se izgovara kao h: schola - shola.
Suglasnik q uvijek ima pokraj sebe u: qui se ita kao kvi.
Skupina ngu i su pred samoglasnikom se ita ngv, sv: lingua - lingva (samo kad su
nenaglaeni).
Dvoglasnik ph se izgovara kao f: philosophia - filozofia.
Dvoglasnici th rh se izgovaraju t r: theatrum - teatrum, Rhenus - Renus.
Skupina ti pred vokalom ita se kao ci: natio - nacio. Ipak se u nekim sluajevima ita
kao ti: kad pred skupinom slijede slova x s t kao u rijei bestia.
Suglasnik x se ita kao ks: dux - duks.