Mihaljevi Djigunovi, Jelena, Neda Pintari, ur. (1995). Prevoenje: Suvremena strujanja i tendencije.

Zagreb: Hrvatsko drutvo za primijenjenu lingvistiku, 93-97.

JE LI GRIJEH PREVODITI
U NASTAVI STRANIH JEZlKA?

Elvira Petrovic

Pedagoski fakultet, Osijek

Ako pratimo razvoj metodickih pristupa nastavi stranih jezika u posljednjih

stotinu godina, lako cemo uoCiti oprecne stavove 0 primjeni prevodenja u
nastavi. Ook se pocetkom tog razdoblja prevodenje smatralo osnovnim
postupkom u nastavi bez kojega se ne moze nauCiti strani jezik, kasniji su se
pristupi odnosili prema prevodenju kao potpuno nepotrebnom, cak i 8tetnom
postupku u nastavi stranih jezika. Danas vjerojatno nitko viSe ne smatra
prevodenje osnovnim postupkom u nastavi, ali zato misljenje 0 nepotrebnosti i
stetnosti prevodenja ima jos uvijek dosta pobornika medll nastavnicima stranih
jezika. Mnogi nastavnici koji se II radu s llcenicima povremeno slllze
prijevodom, jos se llvijek ne usuduju to javno priznati, u strahu da Cine neki
prekrsaj U odnosu na norme i propise za nastavu stranih jezika. Jesu Ii takva
misljenja opravdana?
Jedna od zamjerki prevodenja u nastavi stranih jezika jest da materinski jezik
ometa razvoj sposobnosti razmiSljanja najeziku koji se uci. Takvo
obrazlozenje tesko bi se moglo prihvatiti, osobito ako se radi 0 nastavi na
pocetnom i srednjem stllpnju. RazmiSljanje na nekomjeziku posljedicaje
dugotrajne izlozenosti tom jeziku u stvarnim zivotnim situacijama. Potrebno je
prilicno dobro vladati nekim jezikom da bi se moglo na njemu razmiSljati.
lzlozenost stranom jeziku kao nastavnom predmetu vremenski je veoma
ogranicena. Izbjegavanje prevodenja moze se opravdati jedino time 8to svaka
upotreba materinskog jezika na satu stranog jezika smanjuje vec i onako kt'atko
vrijeme izlozenosti stranom jeziku. Ipak, mora Ii bismo se pitati doprinosi Ii
potpuno izbjegavanje prevodenja u uvjetima ogranicene izlozenosti stranom
jeziku briem napredovanju u tom jeziku?
Ucenicima koji uce jezik u prirodnim llvjetima, tj. medll izvornim
govornicima tog jezika, prevodenje nije neophodno da bi taj jezik svladali na

93
 PREVODENJE: SUVREMENA STRUJANJA I TENDENCIJ[, 199:=>.

komunikacijskoj razini. Ti su ucenici svakodnevno izlozeni primjerima upotrebe

jezika u stvarnim komunikacijskim situacijama, sto im je dovoljno da stvore
ispravne pretpostavke 0 funkcioniranju tog jezika za komunikacijske potrebe,
neovisno 0 vee stecenim navikama u sluzenju materinskim jezikom. Stalna
izlozenost jeziku u stvarnim zivotnim situacijama pospjesLlje proces usvajanja
jezika za razliku od svjesnog ucenja. Na iskustvima takvih llcenika izgradeno je
misljenje da je prevodenje u nastavi jezika nepotrC'bno. Glavni pobornici tog
misljenja su izvorni govornici jezika koji poducavajll kao strani u grupama
ucenika razlicitog materinskog jezika iii u grupama llcenika istClg materinskog
jezika koji oni kao nastavnici ne znaju. Razumljivo da ie prcvodenje u takvim
uvjetima nemoguee.
Istovremeno, poznati strucnjaci za nastavu stranih jezika, kao sto su Mary
Finocchiaro, Wilga Rivers, David Wilkins i drug!. ne smatraju povremeno
prevodenje u nastavi beskorisnim. Prijevod kao F,)stupak u nastavi stranih
jezika koristan je ako se primjenjuje u kombinaciji s ostalim metodickim
postllpcima. Prijevod se, medutim, ne smije koristiti kao zamjena za ostale
postupke u nastavi.
Nastava stranih jezika danas sve se viSe nastoji pribliziti prirodnim uvjetima
ucenja jezika. Pisci udzbenika i nastavnih materijala pripremaju simulirano
autenticne tekstove u svezi s odabranim jezicnim situacijama. Ucenici se manjc
iIi viSe uzivljavaju u te situacije i tako se vjezbaju sluziti jezikom u
komunikativne svrhe. Vee na pocetnim i srednjim,tupnjcvima poducavanja
nastavnici se nastoje sluziti iskljuCivo stranim jezikonl. Unatoc tome tdko se
moze izbjeCi potreba ucenika da razmiSljaju na svom materinskom jeziku. Na
tom su jeziku naucili spoznavati i rasclanjivati fizicl u realnost koja ih okruzuje;
denotativna znacenja rijeci i pojmova prihvatili su ,mako kako ih njihov jezik
odreduje. Kada pocnu uCiti strani jezik, lIcenici tdko prihvaeaju cinjenicu da
razlike medu predmetima koje su bitne u njihnvom materinskom jeziku mogu
biti irelevantne za govornike nekog drugog jezika, a one razlike koje u njihovom
jeziku nemaju distinktivnu vrijednost, u stranom jeziku koji uce postaju veoma
vazne.
David Wilkins (1972:121), iako se protivi prevodenju vokabulara, upozorava
da ee ucenici, bez obzira na nacin kojim nastavnik objasnjava znacenje novog
vokabulara, uvijek nastojati identificirati nove rijeci u stranom jeziku s rijeCima u
svom materinskom jeziku. Objasnjenje vokabulara iskljuCivo demonstracijom
predmeta iIi ilustracijom moze (isto kao i prijevod rijeci) dovesti do pretpostavkej
da se znacenja rijeCi u dva jezika podudaraju, odnosno da je sarno potrebno
nauciti nove nazive za vee poznate predmete i pojmove.
Ucenici stranog jezika trebali bi sto ranije postati svjesni Cinjenice da postoje
razlike u opsegu znacenja rijeCi u dva jezika,' kao i, u mogllenostima
kombiniranja rijeCi u vece strllkture, da cesto rijeci i izrazi u jednom jeziku

94

 E. PETROVIC: JE LI GRlJEH PREVOOm U NASTAVI STRANIH JEZIKA?

nemaju odgovarajueh ekvivalenata u drugom jeziku. U uvjetima ogranicene

izlozenosti stranom jeziku, kada ucenici nemaju dovoljno vremena i prilike za
provjeravanje svojih pretpostavaka, potrebno ih je upozoravati na te razlike.
Kratke vjezbe usmenog iii pismenog prevodenja mogu biti pri tome od velike
koristi.
Ucenje stranog jezika veoma je kompleksan proces koji ovisi 0 nizu Cinitelja,
tako da se tesko moze govoriti opeenito 0 potrebi iIi nepotrebnosti prijevoda.
Kada i koliko ee nastavnik koristiti prijevod kao nastavni postupak, ovisi u
prvom redu 0 dobi ucenika koji uce jezik, 0 stupnju ucenja jezika' 0 razlozima
zbog kojih se jezik uci kaO i 0 neposrednim ciljevima koji se zele postie u
pojedinim fazama nastave.
Odrasli ucenici za razliku od ucenika mlade dobi drugaCije prilaze ucenju
stranih jezika, sIuze se drugim strategijama ucenja, znatno viSe se oslanjaju na
svoj materinski jezik i imaju vern potrebu za potpunim razumijevanjem jezicnih
segmenata. Tesko bi bilo zamisliti nastavu stranih jezika odraslim ucenicima,
posebno na pocetnom i srednjem stupnju, bez upotrebe prijevoda.
S druge strane, ucenici mlade dobi imaju odredene bioloske i psiholoske
osebine zbog kojih je ucenje stranog jezika na tom uzrastu blize usvajanju jezika
u prirodnim uvjetima. Veea sposobnost oponasanja govornog izvora, lako
uzivljavanje u strano-jezicnu govornu situaciju kao i spontano sluzenje jezikom
bez straha od pogresaka pospjesuju kod ucenika mlade dobi llsvajanje jezika kao
podsvjestan proces. Moglo bi se pretpostaviti da je prijevod ucenicima mladeg
uzrasta gotovo nepotreban. Ipak, iskustva nastavnika pokazuju da je i u nastavi
najmladim ucenicima potrebno povremeno prijevodom provjeriti razumijevanje
usvojenog jezika kako se ne bi jezirno znanje tilt ucenika svodilo na iskljuCivo
automatizirane verbalne reakcije na odredene verbalne iii neverbalne stimule.
Na razlicitim stupnjevima ucenja jezika potreba za prevodenjem moze biti
razliCita, sto opet ovisi 0 dobi ucenika i cilju ucenja jezika. Usporedno s
napredovanjem u jeziku potrebno je kod ucenika razvijati svijest 0 razlikama
izmedu njihovog materinskog jezika i jezika koji uce. To se posebno odnosi na
opseg znacenja rijee te na leksicke i gramatiCke kolokacije, jer je negativni
transfer materinskog jezika u tom podruCju veoma jak. S tim u svezi posebno je
vazno. nauCiti ucenike kako se sluziti rjeCnicima. DomaCi udzbenici za nastavu
stranih jezika u osnovnoj skoli najcesee sadne i popis rijeCi uz prijevod onog
znacenja u kojemu su te rijeCi upotrijebljene u tekstovima odredenog udzbenika.
Rijeci su svrstane prema Iekcijama u kojima se javljaju iii abecednim redom.
Kako se radi 0 pocetnim stupnjevima ucenja jezika i relativno malom broju rijeCi
koje su sve vee ranije objasnjene i uvjezbane u razredu, ti popisi sIuze sarno kaO
podsjetnik ucenicima na nesto sto ne bi smjeli zaboraviti.
U viSim razredima osnovne skoIe, a osobito u srednjoj skoli, ucenici bi morali
nauCiti da se samostalno sIuze rjecnicima. Upravo zbog ogranicene iziozenosti

95

 PREVOOENJE: SUVREMENA STRUJANJA I TENDENOJE, 1995.

jeziku ucenici bi se rrebali sto ranije osloboditi ovisnosti 0 nastavniku kao

jedinom izvoru znanja upuCivanjem na ostale izvore, medu kojima rjecnici
zauzimaju znacajno mjesto.
Postoje oprecna miSljenja u odnosu na vrstu rjecnika kojima bi se ucenici
rrebali sluziti, tj. je li bolje da se sluze jednojeziCnim iIi dvojezicnim rjecnicima.
Protivnici prijevoda preporueuju iskljucrvo jednojezicne rjecnike. Cinjenica je da
jednojezicni rjeenici imaju svojih prednosti, pod pretpostavkom da ucenici
razumiju objasnjenja na srranom jeziku i da znaju prepoznati sve podatke 0
rijecrma koje im takvi rjecnici pruzaju. Porrebno je prvo svladati samu tehniku
sluzenja rjecnikom, a u tome im nastavnici moraju pomoCi.
Uza sve prednosti jednojezicnih rjecnika u njima ucenici neee naCi podatke 0
razlikama u znacenju rijecr srranog i njihovog materinskog jezika kao ni podatke
o restrikcijama upotrebe rijecr u stranom jeziku u usporedbi s njihovim najblizim
ekvivalentima u materinskom jeziku. DvojeziCni rjecnici uz jednojezicne mogu
biti veoma korisni ako se ucenici znaju njima sluziti. Nakon sto su nasH
objasnjenje neke rijecr u jednojezifuom rjecniku i pretpostaviIi njezino znacenje,
dvojezicni rjeenici ee im pomoCi da od ponudenih moguCih prijevoda za rijec
koju rraZe izaberu onaj prijevod koji u danom kontekstu najbolje odgovara. Pri
prevodenju na srrani jezik postupak ee, razumljivo, biti obrnut. Nakon sto su
nasli prijevod rijecr u dvojezienom rjeCniku, brebali bi provjeriti u jednojezirnom
rjecniku odgovara Ii takav prijevod po opisu znacenja i nave denim primjerima
onom kontekstu za koji im je rijec porrebna.
Vjezbe rrazenja odgovarajuCih prijevoda rijecr i izraza u razlicitim rjecnicima
mogu posredno ili neposredno pomoCi ucenicima u ucenju srranog jezika. Ne bi
se smjelo dogoditi da ucenici nakon zavrsene srednje skole, odnosno devet
godina ucenja stranog jezika (cesto i dva strana jezika), ne znaju traZiti rijecr u
rjecnicima iIi ne razumiju informacije 0 rijecrma koje im rjecnici pruzaju.
U posljednje vrijeme u nasim se skolama sve vise koriste strani udzbenici koji
su i ucenicima i nastavnicima privlacniji, kako zbog autentirnosti, tako i zbog
bolje opremljenosti. Pogresna bi ipak bila pretpostavka da je svaki srrani
izvorni udzbenik bolji od bilo kojeg domaeeg. Srrane udZbenike pripremali su
izvorni govornici za nastavu svog materinskog jezika kao srranog. Oni su
rezultat iskustva u radu sa srrancima bez obzira na materinski jezik ucenika.
Zbog toga takvi udZbenici ne predvidaju prijevod kao jedan od korisnih
postupaka u nastavi. Nastavnici koji se slufe takvim udzbenicima ne bi ipak
smjeIi zaboraviti da njihovi ucenici razmisljaju na svom materinskom jeziku i da
je povremeno potrebno koristiti prijevod, bilo zbog provjere razumijevanja iIi
radi ukazivanja na stxukturalne iIi leksicke razlike medu jezicima.

96

 E. PETROVIC: JELI GRlJEH PREVODm U NASTAVI STRANIH JEZlKA?

Literatura

Finocchiaro, Mary i Michael Bonomo (1973). The Foreign Language Learner: A

Guide for Teachers. Regents Publishing Company
Rivers, Wilga M. (1978). A Practical Guide to the Teaching of English as a Second or
Foreign Language. Oxford University Press.
Wilkins, David A. (1972). Linguistics in Language Teaching. The MIT Press.
Cambridge. Massachusetts.

Elvira PetroviC

Is IT A SIN To TRANSLATE IN A FOREIGN LANGUAGE CLASSROOM?

Summary

This paper opposes the view that translating in FL teaching hinders FL

acquisition.
Translation can be a useful didactic procedure in combination with other
procedures. It makes the language students aware of the differences between the
language they are learning and their own language.

97