Professional Documents
Culture Documents
Nice O Istini I Lazi PDF
Nice O Istini I Lazi PDF
SAZNAJNOTEORIJSKI UVOD
O ISTINI I LAI
U IZVANMORALNOM SMISLU
2
ogranienom smislu ovek eli samo istinu: on udi za prijatnim,
ivotonosnim posledicama istine. Naprotiv, prema istom
besposledinom saznanju je ravnoduan,ak je neprijateljski
raspoloen prema moda tetnim i razornim istinama. A osim
toga: ta se tada zbiva sa onim konvencijama jezika? Da li su one
moda svedoanstva saznanja, ula istine? Poklapaju li se
oznake i stvari? Da li je jezik adekvatan izraz svih realiteta?
3
Pomislimo posebno jo na obrazovanje pojmova. Svaka re
postaje odmah pojam time to ona zapravo ne treba da slui za
neponovljivi, sasvim individualizovani pradoivljaj, kojem
zahvaljuje svoj nastanak, kao to je sluaj sa seanjem, nego je tu
istovremeno za mnogobrojne, vie ili manje sline doivljaje, to
jest, strogo uzeto, nikada istovetne, dakle mora da odgovara
samo razliitim sluajevima. Svaki pojam nastaje
poistoveivanjem neistovetnog. Tako je izvesno da neki list nikada
nije sasvim isti sa nekim drugim, izvesno je da je pojam list bio
obrazovan zahvaljujui slobodnom isputanju individualnih razlika,
zaboravu specifinih obeleja, i kao takav pobeuje predstavu kao
da u prirodi, mimo lia, postoji list poput praoblika prema kojem
je sve lie satkano, iscrtano, opseeno, obojeno, namrekano,
naslikano, ali neukim rukama tako da nijedan primerak nije ispao
tano i verodostojno po prilici praoblika. Nekog oveka nazivamo
asnim; zato je on danas delao asno? pitamo. Obino
odgovaramo: zbog njegove asnosti. ast! to opet znai: list je
uzrok lia. Apsolutno nita ne znamo o sutinskoj odlici koju
nazivamo ast, ali zato znamo za mnogobrojne
individualizovane, stoga neistovetne postupke koje izjednaa-
vamo i sada ih oznaavamo kao asne postupke; konano, poev
od njih, formuliemo jednu qualitas occulta sa imenom: ist.
Previd individualnog i stvarnog isporuuje nam pojam, kao to
nam daje i oblik tamo gde priroda, naprotiv, ne zna ni za kakve
oblike i pojmove, dakle ni za vrste nego jedino za ono nama
nepristupano i neodredivo X. Jer i nae protivstavljanje
individuuma i vrste takoe je antropomorfno i ne potie iz biti
stvari, ak i ako se ne usudimo rei da joj ono ne odgovara: bila bi
to, naime, dogmatska tvrdnja i kao takva, ba kao i njena
suprotnost, nedokaziva.
4
moralna tenja prema istini: nasuprot laovu, kome niko ne veruje,
koga svi iskljuuju, ovek sebi doarava ta je u istini asno,
poverljivo i korisno. Kao umno bie, on svoje delovanje sada
predaje vladavini apstrakcija i vie se ne ali da je obuzet telesnim
utiscima, intuicijama. On pooptava sve te utiske u bezbojne,
hladne pojmove da bi za njih vezao tok svoga ivota i delanja. Sve
to razlikuje oveka od ivotinje zavisi od te sposobnosti da se
intuitivne metafore premetnu u shemu, dakle da se neka slika
rastvori u pojmu. U podruju tih shema mogue je neto to
nikada nije moglo da uspe meu prvim intuitivnim utiscima:
izgraditi piramidalni poredak prema kastama i stupnjevima, stvoriti
novi svet zakona, povlastica, podreivanja, razgranienja, svet
koji se od sada protivstavlja drukijem, intuitivnom svetu prvih
utisaka, svet koji bi bio vri, optiji, poznatiji, ljudskiji i otuda
regulativan i imperativan. Dok je svaka metafora iz intuicije
individualna i bez sebi sline, te stoga uvek zna da izmakne
svakom rubriciranju, veliko pojmovno zdanje pokazuje strogu
pravilnost nekog rimskog kolumbarijuma i u logiku udahnjuje onu
strogost i hladnou koja je svojstvena matematici. Ko je proet
ovom hladnoom, jedva e poverovati da je i pojam, okotao i
osmougaon poput kocke, i zamenjiv kao ona, preostao tek samo
kao talog neke metafore, te da je iluzija umetnikog prenosa
nervnog nadraaja u slike, ako ne majka, ipak baba svakog
pojma. U toj pojmovnoj igri s kockama, istina znai korienje
svake kocke prema njenoj oznaci, tano brojanje taaka na njoj,
obrazovanje tanih rubrika i nikada se ne ogreiti o red kasti i niz i
rang klasa. Kao to su Rimljani i Etrurci podelili nebo po strogim
matematikim linijama i u tako razgranien prostor kao u
templum spremili boga, tako svaki narod ima iznad sebe slino,
matematiki izdeljeno pojmovno nebo i otada, odzivajui se
zahtevima istine, razume da svaki pojmovni bog moe da bude
traen samo u njegovoj sferi. Tu se treba doista diviti oveku kao
monom graditeljskom geniju, koji je uspeo da na pominim
osnovama i na nekoj vrsti tekue vode podigne beskrajno sloenu
katedralu pojma. Svakako, da bi na takvim osnovama nalo
oslonac, to zdanje mora da bude nainjeno kao od paukovih niti,
toliko utanano da se prenosi s vala na val, toliko vrsto da ga ne
bi mogao sruiti svaki daak vetra. Po svom graditeljskom geniju,
ovek daleko nadmauje pelu. Pela gradi od voska koji sakuplja
u prirodi, ovek pak od daleko lomnije grae pojmova, koju tek
mora da isfabrikuje iz sebe. Zbog toga je on ak vie nego za
divljenje, ali ne zbog njegovog nagona za istinom, za istim
saznavanjem. Ako neko sakrije jednu stvar iza grma, trai je i
nalazi upravo tamo, zbog tog traenja i nalaenja ipak ne
zasluuje neku posebnu hvalu. Meutim, tako stoji sa traenjem i
nalaenjem istine unutar podruja uma. Ako zadam definiciju
sisara i onda izjavim, poto sam promotrio jednu kamilu: to je
sisar, time sam dodue obelodanio jednu istinu, ali sa
ogranienom vrednou, hou da kaem da bi ta istina bila
potpuno antropomorfna i ne bi sadrala nijednu taku istinitu po
sebi, stvarnu i optevaeu, bez obzira na oveka. Tragalac za
5
takvim istinama istrauje, u stvari, samo preobraaj sveta u
ljudima. On tei za razumevanjem sveta kao ovekolike stvari i, u
najboljem sluaju, dospeva do oseanja izvesne asimilacije. Nalik
astrologu koji smatra da su zvezde u slubi oveka i u vezi s
njegovom sreom i tugom, takav istraiva posmatra ceo svet kao
da je vezan za ljude, kao beskrajno izlomljen odjek prvobitnog
zvuka, ovekovog, kao umnogostrueni odraz praslike, ovekove.
Njegov postupak svodi se na uzimanje oveka kao mere svih
stvari. Ali, pri tome on polazi od zablude kada veruje da su te
stvari neposredno pred njim kao isti objekti. Zaboravlja, dakle,
izvorne metafore intuicije kao metafore i uzima ih kao same stvari.
6
vrste svaki put kada mu je bila data prilika da se veoma jasno
uveri u venu konsekvenciju, sveprisutnost i izvesnost prirodnih
zakona. I zakljuio je: dokle god prodrli u visinu teleskopskog i
dubinu mikroskopskog sveta, sve je ovde tako sigurno, izgraeno,
beskrajno, zakonomerno i bez pukotina; nauka e veno imati sa
uspehom da kopa u ovim bunarima, i sve to se bude nalo
zglaavae se i nee meusobno protivureiti. Koliko malo to
nalikuje nekom proizvodu uobrazilje, jer ako bi tako bilo negde bi
ipak moralo da dopusti odgonetanje privida i nestvarnosti. Protiv
toga valja rei: ako bismo, svaki za sebe, imali raznovrsnu ulnu
senzaciju, mi sami mogli bismo svet da opaamo tek kao ptica,
tek kao crv, tek kao biljka, ili ako bi neko meu nama video jedan
isti nadraaj kao crven, drugi kao plav, a trei ga uo ak kao
zvuk, niko onda ne bi govorio o zakonitosti prirode, nego bi je
jedino poimao kao izuzetno subjektivnu tvorevinu. Zatim, ta je
uopte za nas neki prirodni zakon? On nam nije poznat po sebi,
nego jedino po svojim uincima, to jest po svojim relacijama s
drugim prirodnim zakonima, koji su nam opet poznati samo kao
zbirovi relacija. Sve te relacije, dakle, ukazuju uvek iznova samo
jedna na drugu, a po njihovoj sutini ostaju nam posve
nerazumljive; jedino nam je stvarno poznato ono to sami u njih
unosimo, vreme, prostor, znai brojani i odnosi uzastopnosti. Ali,
sve to je udesno i emu se upravo udimo u prirodnim
zakonima, ono to zahteva nae objanjenje i moglo bi da
podstakne nepoverenje prema idealizmu, poiva upravo i jedino u
samoj matematikoj strogosti i neprikosnovenosti predstava o
vremenu i prostoru. Te predstave, pak, proizvodimo u nama i iz
nas s nunou kojom pauk plete svoju mreu; ako smo prisiljeni
da sve stvari poimamo samo u tim oblicima, ona vie nije udno
to u svim stvarima poimamo zapravo samo te oblike, jer svi oni
moraju u sebi da nose zakone broja, a broj je upravo ono
najneobinije u stvarima. Sva zakonomernost koja nam toliko
imponuje u putanji zvezda i hemijskom procesu, u stvari se
podudara sa onim svojstvima koja sami unosimo u stvari, te tako
zapravo sami sebi imponujemo. Iz toga, svakako, ishodi da ono
umetniko obrazovanje metafora s kojim u nama zapoinje svaki
oseaj pretpostavlja ve te oblike, ispunjava se dakle u njima.
Samo poev od uvrivanja tih praoblika objanjiva je mogunost
prema kojoj se moe opet iz samih metafora konstituisati neko
pojmovno zdanje. Ono je, naime, podraavanje vremenskih,
prostornih i brojanih odnosa na tlu metafora.
7
ispunjava medom, tako i nauka bez zastoja radi na tom velikom
kolumbarijumu pojmova, grobnici intuicija, i dograuje sve novije i
vie spratove, podupire, isti, obnavlja staro sae, osobito se
trudei da svoju graevinu nakrca do udovinosti i u njoj uredno
razmesti ceo empirijski, to jest antropomorfni svet. Ako ve delatni
ovek vezuje svoj ivot za um i njegove pojmove, da ne bi bio
otplavljen i sebe izgubio, onda i istraiva svoju kolibu die uz
samu kulu nauke, da bi mu ona pomogla u njegovim
istraivanjima i pruila mu zatitu iza svojih bedema. A zatita mu
je potrebna, jer postoje strane moi koje se neprestano na njega
okomljuju i koje naunoj istini protivstavljaju istine sasvim
drukije prirode i s najraznovrsnijim zatitnim znacima.
8
pokretljiviji, nepromiljeniji: u stvaralakoj radosti izbrizgava
isprepletene metafore i pomera meae apstrakcija, tako da,
primerice, strujanje oznaava kao pokretni put koji oveka nosi
tamo kuda on ionako ide. Sada je on daleko od sebe odbacio
beleg sluganjstva: inae s tunom revnou sav predan tome da
nekom pojedincu pokae sredstva i put do uenog opstanka,
plenei i kradui poput sluge za svoga gospodara, sada je on
postao gospodar i sme da sa svoga lica izbrie izraz nematine.
Sve to on od sada ini nosi u sebi, u poreenju s njegovom
ranijom aktivnou, preruavanje, ba kao to je njegova
prethodna aktivnost nosila u sebi pognutost. On kopira ljudski
ivot, ali ga uzima za dobru stvar i izgleda mu da je s pravom
njime zadovoljan. Te udovine grede i daske pojmova za koje se
grevito uhvatio nevoljnik da bi se tokom ivota spasao, za
osloboeni intelekt samo su skela i igraka njegovih najsmelijih
umetnikih poduhvata. I kada je on razbije, smrvi, ponovo je
ironino sastavlja sparujui najrazliitije i razdvajajui najbliskije, i
tako pokazuje da mu nije potrebna nikakva nuna pomo u
nematini, te da on od sada nije voen pojmovima nego
intuicijom. Iz tih intuicija ne vodi nikakav pravilan put u zemlju
utvarnih shema, apstrakcija: za njih nije nainjena re, ovek nemi
kada ih vidi ili govori pomou zabranjenih metafora i neuvenih
pojmovnih sklopova da bi stvaralaki, barem razaranjem i
ruenjem starih pojmovnih zidina, uzvratio na pritisak mone
savremene intuicije.
9
koliko i u srei, glasno jadikuje i bez utehe je. U okolnostima iste
zle kobi, koliko se drukije ponaa stoiar, poduen iskustvom i
pojmovima zagospodarivi sobom! On koji inae trai samo
iskrenost, istinu, slobodu od iluzija i zatitu od varljivih
iznenaenja, postie sada u nesrei, poput onoga u srei, remek-
delo preruavanja; njegovo lice je nepomino, naoko bez tragova
ivota, gotovo maska s dostojanstveno uravnoteenim crtama: on
ne jadikuje i zauzdava svoj glas i kada se neki pravi olujni oblak
stuti na njega, on se sakriva pod ogrta i sporim korakom izmie
odatle.
10