ANTIGONA BILJESKE

I Cin

- Antigona i Ismena na pozornici, pocinju

- Kreont naredio da se ne sahranjuje Polinik, one pricaju o tome i prave
diskusiju
- Antigona hoce da ukopa Polinika iako je zabranjeno, Ismena nece ali
upozorava Antigonu da se cuva da i nju ne ubiju
- Kreont je sada kralj posto nije bilo ostalih muskih potomaka (Edip zet od
Kreonta; Kreont ujak/daidza od Antigone i Ismene)
- Sahrana bez ukopa je ko da je dusman bio
- Polinik i Eteoklo su ubili jedan drugog (Polinik Arga; Eteoklo Teba)
- Teba je pobijedila bitku i nakon toga su slavili i krunisali Kreonta

II Cin

- Kreont dolazi na pozornicu sa dva pratioca

- Kreont daje govor o tome kako treba sluziti svojoj zemlji, a ne samo svojoj
porodici, zapovijeda kako niko ne smije pokopati Polinika (diligent)
- Organizovana je straza oko tijela Polinika da ga ne bi niko ukopao
- Dolazi prestrasen strazar i saopstava vijest da je neko posuo prah (zemlju) po
tijelu i obavio obred sahrane; ne znaju jos ko je
- Kreont vjeruje da je krivac placen sumu novca da uradi zabranjeno djelo i
pocinje vaz o grijehu novca, njegovom uticaju na ljude i kako ce ubit one koji
nasjednu na to
- Zbor pjeva o covjeku i njegovom napredovanju nad ostalim ljudskim bicima,
slobodnom umu i kako zemlja voli postene, a mrzi nepostene (himna covjeku)
- Kreont tvrdi da je krivo djelo sto je covjek pokopan iako bogovi tvrde da svakog
covjeka treba pokopati i da je krivo djelo da se to ne uradi (barem mislim?)

III Cin

- Strazar ulazi i dovodi Antigonu kao krivca tvrdi da je ona zakopala les u
grob; Antigona priznaje krivicu i Kreont pusta strazara na slobodu
- Antigona govori da je to ucinila jer su vazniji boziji zakoni od ljudskih, tj. da su
oni oduvijek tu, iako nepisani i da nijedan drugi zakon je vazniji od njih
- Antigona je spremna da se suoci sa smrcu, iako je prerana, jer zeli uraditi
nesto dobro za smrt nego zivjeti u patnji i bolu; Ona je tako tvrdoglava
- Kreont optuzuje i Ismenu kao saucesnik u djelu i optuzuje Antigonu na smrt
- Strazari dovode Ismenu i onda potvrdjuje da je bila saucesnik iako to nije
istina; Ismena hoce da umre zajedno sa Antigonom jer smatra da bez nje njen
zivot je prazan
 - Strazari odvode Antigonu i Ismenu u tamnicu
- Zbor pjeva o nevolji koja kad zadesi jednog zadesi i citavo njegovo
nasljedstvo; pjevaju o tome kako Zeus dolazi po sve ljude i da niko nece moci
zivjeti bez patnje

IV Cin

- Hemon dolazi; Kreont prica sinu Hemonu vaznost postovanja roditelja (oca) i
prijatelja, a da treba odbijati dusmane od sebe.
- Takodjer navodi da ne treba biti naivan u ljubavi i da se treba cuvati sto se tice
zena istice da ne treba dopustiti zeni da vlada nad njim
- Hemon govori da narod prica kako je Antigona cestita i dobra, pa zar joj ne
treba odati cast zbog toga sto je brata sahranila umjesto da ostane kao les i
plijen raznim zivotinjama
- Hemon navodi ocu da mudri ljudi uce od drugih i da ne trebaju slusati samo
svoj um vec i tudji moli oca da izmjeni svoju odluku na osnovu njegovog
prijedloga
- Nastaje argument izmedju Kreonta i Hemona Kreont tvrdi da je Hemon
neiskusan da njega podstice i na sta, a Hemon navodi da Kreont ne vlada sam
vec postoje i njegovi odanici sa njim; Kreont zatim optuzuje Hemona da je
Antigoni saveznik, a Hemon, kao i Antigona, navodi da je boziji zakon i cast
vazniji od vladarevog i opravdava Antigonine radnje
- Kreont naredjuje da dovedu Antigonu pred njega da je ubiju na licu mjesta, a
Hemon govori da ona nece ovdje umrijeti i da Kreonta Hemon vise nece
vidjeti. Takodjer istice da i lud se moze siliti ispred pokornih odanika
- Hemon napusta, a Kreont zbori o smrtnoj kazni dvije sestre
- Zbor zatim pjeva o ljubavi (bogu ljubavi Erosu i njegovoj strijeli) i kako je ona
svugdje prisutna, ma gdje god to bilo. Antistrofa istice da zbog ljubavi i cestiti i
pravedni ce napustiti svoje prave puteve i poci putem prema voljenima (odnosi
se na Hemona i Antigonu)

V Cin

- Antigonu dovode pred zbor; Antigona pripovijeda o svojoj ranoj smrti i putu u
prema Aherontu u tisini (Aheront je rijeka u podzemnom Hadovom svijetu)
- Antigona je spremna za svoju smrt, a zbor pjeva o staroj boginji Niobi koja se
skamenila od bola nakon gubitka djece porede je sa Antigonom s obzirom
da Antigona nije boginja
- Kreont naredjuje da odvedu Antigonu i da je pogube, a ona u medjuvremenu
pjeva o svojoj samoci i svojoj bozijoj duznosti da zakopa brata svoga posto ih
vise nije mogla imati. Takodjer pjeva o tome da iako je radila po propisu bozijih
zakona, opet je osudjivana kao bezboznica i grijesnica. Istice narodu da ona,
kraljevski rod, ovako strada i jos od koga, samo zbog toga sto je izvrsila
pobozan cin
 - Zbor pjeva o staroj mitologiji, o starim mitovima u kojima su ljudi stradali na
razne nacine, duzni ili neduzni (Akrisije, Likurg)

VI Cin

- Tiresija (prorok) i njegov djecak dolaze pred zbor; Tiresija napada i ubijedjuje
Kreonta da je veliki grijeh ne pokopati Polinika, jer ce citav grad biti proklet i
zato Tiresije savjetuje Kreonta da ga poslusa i zakopa Polinika
- Kreont odbija sahraniti Polinika, cak i kada bi ga proganjali bogovi, on ga ne bi
htio sahraniti
- Tiresije upozorava Kreonta na bijes bogova i na to da bi se jedan clan
Kreontove porodice mogao ubrzo priclaniti podzemnom svijetu. Takodjer istice
to da smrad nepokopanih tijela neprijatelja ce se siriti gradom
- Tiresije i djecak napustaju, a zborovodja savjetuje Kreonta da ipak sahrani
Polinika. Kreont poslusa savjet i zajedno sa slugama ide da mu iskopa grob
- Zbor pjeva radosnu pjesmu jer se nada sretnom zavrsetku nakon Kreontove
odluke da sahrani Polinika i mole se bogovima da spase njihov grad

VII Cin

- U zbor dolazi gradski glasnik, objavljuje da je Hemon pocinio samoubistvo

zbog ljutnje na svog oca; sada nema nijednog sina (Megerej ili Menekej se
ubio zbog prorocanstva da spasi Tebu)
- Zatim dolazi Euridika, Kreontova zena u zbor i cuje vijest koju je saopstio
glasnik; glasnik zatim isprica detalje o tome: Oni su zatekli Hemona kako
pokusava da spasi Antigonu sa omce, a Hemon, neuspjesan posrnuo je na
oca macem svojim da ga ubije ali je promasio. Neodlucan, u tom momentu je
od bijesa ubio sebe macem svojim i njegovo tijelo palo je pored Antigone. No
po njemu ce znati citav ljudski rod da je najvece zlo nepromisljena cud.
- Euridika zatim u tuzi tisini odlazi iz zbora, a za njom ide glasnik. U zbor ulazi
Kreont sa slugama koje nose Hemona
- Kreont se kaje za svoja djela i nosi veliku tugu zbog smrti Hemona odmah
nakon toga saznaje od glasnika da je njegova zena Euridika isto pocinila
samoubistvo
- Kreont ostaje sam u svijetu, bez ikakve porodice, usamljen, ozaloscen i
devastiran sa ogromnom tugom u srcu
Prvi uvjet srece: razborit je um i bogove postivat valja dusom svom. A
ohologa stvora preuzetnu rijec sudbina ce oborit snagom velikom. Pa
kad pretrpi zlo, osvijestit ce se tad, ma bio vec i star.
- Nakon toga svi napustaju zbor.

Kreont citati:

- Kreon je na neki nacin ohol i nepristojan

 - Vjeruje u duznost prema zemlji; naredjuje i zapovijeda duznost

Odavno znam dobro po iskustvu svom, da najgori je onaj od vladara svih tko ne
mari za savjet ljudi razumnih i ne kaze sto misli, jer ga je prijeci strah. II Cin

I dok god sam ziv, nek rdjav stvor se uvijek sklanja s puta mog, a tko je cijelim srcem
gradu ovom sklon, tog cu zivog i mrtvog dusom postovati svom. II Cin

Ti buntovnici nekog novcem, dobro znam, podmitise, da cin izvede zabranjen. Jer
goreg zla od novca citav nema svijet, on gradove ce srusit i razorit svud i zbog njeg
mnogi covjek napusta svoj dom. U novcu lezi razlog mnogih djela zlih, on ucitelj je los
i ljudi cestitih i kazuje im niske lukavosti put, i postupak u svakom cinu bezboznom.
II Cin

(Strazaru) I ako ikad za me ista bjese Zeus, ti dobro znaj, sad ja se tebi kunem njim:
ne pronadjete li onog tko je ovom kriv i ne stvorite li se s njime preda mnom, ni
jednog nece stici samo tako smrt, vec visit cete, dokle dahom posljednjim ne
prokazete krivca i dok razum vas ne spozna gdje dobitak lezi mu i spas, i da od
novca ima stvari vaznijih.

I znaj, da mnogi koga srebra mami zvek, postradat moze prije nego srecu ste. II
Cin

Sve nek mi je od sestre kci i bliza jos no bilo tko, kog stiti isti kucni Zeus, pretrpjet
mora sudbu, ne smije izbjec smrt ni ona ni Izmena, koju skupa s njom okrivljujem da
ukop smislila je taj. III Cin

Za njegovu ce sjetvu jos se njiva naci III Cin, o tome da postoji jos zena za
Kreontovog sina Hemona osim Antigone

I treba da znas, dragi sine moj, da oca svoga valja slusat iznad svega. Zar ne trazi
od boga covjek molitvom, da poslusna mu djeca uvijek rese dom, sto dusmanina znat
ce s praga odbit svog, a prijatelje (po)stovat ko otac njin. IV Cin

Tko zao radja porod, priznat ces i sam, zar ista drugo radja nego sebi jad, a
dusmanima predmet za rug i smijeh. I zato neka nikad ljubavna te slast s puta ne
zavede, nego, sine, znaj, od zle te zene hladan ceka zagrljaj u domu tvom. IV Cin

Jer najgori je jad od svega neposluh, on mnogi rusi grad i mnogi satre dom i kida
bojni red i nagoni na bijeg. IV Cin

(Hemonov citat) A koji nema znanja, sto je slucaj cest, taj neka drugih ljudi mudru
slusa rijec. IV Cin

Nepristupacan kraj nek njojzi bude dom, gdje zivu ce je skriti kamenita hrid. Nek
hrane dadu njoj, tek toliko da grijeh, da ubismo je gladom, ne padne na grad. Nek
tamo moli Hada postovanog svog i jedinog svog boga da joj posalje spas. Ili neka
tamo spozna da je jalov trud postovat one dolje sto ih krije Had. IV Cin
uradi v i vi cin ako moze!

O nesretna li mene! Zlo naslucujem i mislim da od svega u zivotu svom sad ovo
gazim stazom najnesretnijom. Ja osjecam, da je to sina moga glas. O pohitajte,
momci, tamo gdje je grob, pronadjite do rake iskopani rov i vidite kroz otvor da li to
moj sin toliko vapi, ili me ovo kusa bog. VII Cin

O, jao, kobnu li odluku stvorih, o, sine, strasan li snadje te kraj u mladosti cvijetu!
Bez ikakve krivnje, vec bezumlje moje ti donese smrt. VII Cin

O, jao, zdrijelo Hada nezasitnog, unistavas me ti i satires! O, glasnice, kakav mi glas

javljas crn! I mene, mrtvog vec, ponovno ubijas. I kakav mi nov navjescujes jad! Jao,
o, jao! Sina izgubih, a sad zar i zeninu javljas mi smrt? VII Cin

O, dovijek ce mene pratiti glas, a nikoga drugog o krivnji toj! Ja sam te ubih, ja,
nesretnik, sam. Po istini velim! A vi, lsuge, sad sto brze me s mjesta vodite tog, jer
nistav sam ja, upropasten stvor. VII Cin

Odvedite odavde covjeka nistavnog, ne hoteci ubih te, sine moj. I tebe, zeno! O, kud
mi je poc, na kog da se obratim, kud da se zaklonim, sve mi se iskrivi, cega se
prihvatim, strahovita na me se survala kob. VII Cin