Skripta Za Ispit 2

Drugi ciklus studija Nutricionizam
SKRIPTA ZA ISPIT
VITAMINI, MINERALI I DODACI ISHRANI
Pripremili
Studenti
Tuzla, 2017
SADRAJ
Opa pitanja o vitaminima
1. Vitamini, definicija, podjela, vrste, funkcije u organizmu.

2. Vitamini u harani. znaaja vitamina u prehrani ljudi.
3. Povijest otkria vitamina
4. Esencijalni, uvjetno esencijalni vitamini objasniti na svakom primjeru.
5. Hemijski sastav vitamina.Razlike izmeu hidrosolubilnih i liposlubilnih ( 5 razlika)
6. Stabilnost vitamina.
7. Potreba za vitaminima i preporuke unosa RDA, DRI, DV, UL, IJ itd.
8. Toksine doze vitamina
Vitamini
9. Vitamin A, prekursori, vitameri, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmum i

mehanizmi djelovanja, upotrebe kao dodatka prehrani i preporuke unosa
10. Vitamin D, vitameri, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu osnovne uloge u
organizmum i mehanizmi djelovanja, upotrebe kao dodatka prehrani i preporuke unosa
11. Vitamin K, vitameri, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu osnovne uloge u
organizmum i mehanizmi djelovanja, kako se obavlja biosinteza, upotrebe kao dodatka
prehrani i rizici upotrebe kao dodatka
12. Vitamin E, vitameri, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu osnovne uloge u
organizmum i mehanizmi djelovanja, upotrebe kao dodatka prehrani i preporuke unosa
13. Vitamin C, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu osnovne uloge u organizmum i
mehanizmi djelovanja, upotrebe kao dodatka prehrani , preporuke unosa
14. Tijamin, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu, funkcije kao koenzima, upotrebe
kao dodatka prehrani i preporuke unosa
15. Riboflavin, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu, funkcije kao koenzima,
upotrebe kao dodatka prehrani i preporuke unosa
16. Nijacin, vitameri, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu, funkcije kao koenzima,
iz kojih spojeva se moe sintetizirati, upotrebe kao dodatka prehrani i preporuke unosa
17. Pantotenska kiselina, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu, upotrebe kao
dodatka prehrani i preporuke unosa, upotreba van prehrane
18. Piridoksin, vitameri, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu , upotrebe kao
dodatka prehrani
19. Biotin, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu znaaj i povezanost s drugim
vitaminima i mineralima, upotrebe kao dodatka prehrani
20. Folna kiselina, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu, znaaj i povezanost s
drugim vitaminima, upotrebe kao dodatka prehrani
21. Cijankobalamin, vitameri, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu, znaaj i
povezanost s drugim vitaminima i mineralima, upotrebe kao dodatka prehrani
Ostali Vitamini
22. Vitamin B17, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu, znaaj , upotrebe kao
dodatka prehrani
23. PABA, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu, znaaj i povezanost s drugim
24. Vitamin P, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu, znaaj i povezanost s drugim
vitaminima i aktivnim komponentama hrane, upotrebe kao dodatka prehrani
25. Vitamin F, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu, znaaj i povezanost s drugim
vitaminima , upotrebe kao dodatka prehrani
26. Vitamin U, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu
27. Koenzim Q10, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu, znaaj i povezanost s
drugim vitaminima i mineralima, upotrebe kao dodatka prehrani
28. Liponska kiselina izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu, znaaj i povezanost s
29. Lecitin, holin, acetilholin, inozit, osnovne uloge u organizmu, znaaj i povezanost s drugim
Opa pitanja o mineralima
1. Vrste i podjela minerala. Makro, mikro elementi. Minerali u tragovima.

2. Kiseli i bazni minerali
3. Hemijske forme minerala u hrani. Funkcije u organizmu. Metabolike funkcije minerala.
Funkcije mineral kao koefaktora.
4. Minerali kao antioksidanti.
5. Helirajue komponente iz hrane i spreavanje apsorbcije minerala.
6. Potreba za mineralima i preporuke unosa RDA, DRI, DV, UL itd.
Minerali
7. Ca, hemijske forme konzumiranja, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu,
povezanost sa vitaminom D odnos sa foforom.
8. Mg, hemijske forme konzumiranja i, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu,
upotrebe kao dodatka prehrani
9. Na, hemijske forme konzumiranja i, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu,
problemi prekomjernog i neuravnoteenog unosa, korelacijas K i Cl kao i drugim elementima
10. K, hemijske forme konzumiranja i, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu,
upotrebe kao dodatka prehrani, stanja poveane upotrebe i rizik prekomjernog unosa
11. Cl izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu, objasnitu regulaciju PH probavnog
trakta
12. Fe, hem inon hem eljezo, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu upotrebe kao
dodatka prehrani, korelacija sa vitaminima, vrste anemija makroitna, mikrocitna,
megaloblasna, pojasniti situacije tretmana anemije sa vitaminima, intrizini faktor i anemija,
anemije kod vegetarijanaca. Vrste preparata eljeza
13. J, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu upotrebe kao dodatka prehrani, jod i
bolesti tiroidne lijezde
14. F, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu upotrebe kao dodatka prehrani, fluor i
njegove funkcije kod bolesti zuba, rizici unosa poveanih doza sa pastama za zube
15. Se, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu upotrebe kao dodatka prehrani,
objasniti simptome keshanove bolesti
16. Zn, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu upotrebe kao dodatka prehrani,
problem zaostajanja u rastu djecaka u dolini rijeke Nil
17. Cr, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu upotrebe kao dodatka prehrani
18. Cu izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu upotrebe kao dodatka prehrani
Vitamini i minerali kao dodaci prehrani
19. Dodaci prehrani i funkcionalna hrana. Definicije

20. Farmaceutske forme vitamina i minerala kao dodataka prehrani
21. Nutritivne i zdravstvene tvrdnje
22. Interakcija vitaminskih preparata i hrane
23. Interakcija minerala kao dodataka orehrani i hrane
Opa pitanja o vitaminima
1. Vitamini, definicija, podjela, vrste, funkcije u organizmu.
Vitamini su organski sastojci koji se nalaze u veoma malim koliinama u hrani. ovjeku su
neophodni za odravanje zdravlja, rast i reprodukciju. U poetku, kada su se tek poeli
otkrivati, njihova hemijska struktura bila je nepoznata. Tada je dogovorno da se dodjeljuju
oznake koje su bile ili samo slova abecede ili kombinacija brojki i slova. Danas se koriste
prikladni nazivi za svaki pojedini vitamin npr. tiamin (B1), riboflavin (B2), askorbinska
kiselina (C), biotin (H), cijanokobalamin (B12) i dr.
Vitamini se moraju unositi u organizam u malim koliinama isto kao to se moraju unositi
esencijalne aminokiseline i esencijalne masne kiseline. Male koliine pojedinih vitamina
mogu se sintetisati u organizmu. Tako naprimjer iz provita Za razliku od proteina, masti i
ugljikohidrata vitamini u organizmu djeluju kao pojedinane molekule, a ne kao
makromolekule. To podrazumijeva da su fukcije vitamina u ljudskom tijelu esencijalne u
enzimskom sistemu metabolizma proteina, ugljikohidrata i masnoa. Vitamini nisu izvori
energiju ali pomau enzimima u procesu metabolizma. Potrebe za vitaminima se mjere u g
ili mg ili u internacionalnim jedinicama (IU). Njihova apsorpcija u ljudskom tijelu zavisi od
unosa u prehrani. Uloge vitamina u organizmu su razliite, a neki od njih imaju i posebne
karakteristine specifinosti djelovanja. Tako su vitamini E i C antioksidanti, vitamini B
skupine imaju esto brojne funkcije koenzima, vitamin K ima znaajnu ulogu kod koagulacija
krvi, vitamin A ima uticaja na poboljanje vida, a vitamin D na okotavanje. Nedostaci
pojedinih vitamina mogu dovesti kako do lakih tako i do teih oteenja u organizmu. Tako
recimo nedostaci vitamina A uzrokuje tzv. nonu sljepou, a nedostatak vitamina D rahitis,
vitamina E miinu slabost, vitamina K usporeno gruanje krvi, vitamina B3 pelagru,
vitamina B1bolest beri beri itd. mina D nastaje vitamin D pod uticajem sunanih zraka.
Manje koliine vitamina K i biotina (vitamina H) nastaje u organizmu uz pomo crijevne
mikroflore. Vitamin B3 (niacin) se sintetizira iz esencijalne aminokiseline triptofana, koju
opet moramo unijeti hranom.
2. Vitamini u hrani. Znaaj vitamina u prehrani ljudi.
otkrivati, njihova hemijska struktura bila je nepoznata.
Vitamini su u razlicitim koliinama nalaze u veim koliinama koje ljudi
konzumiraju.Medjutim , mali broj proizvoda koji sadre sve vitamine, a pogotovo u
dovoljnim koliinama .Svjee namirnice su bogate vitaminima od indusutrijskih proizvoda
koji su dobijeni njihovom preradom .
Vitamini u pojedinim namirnicama
VITAMIN IZVORI VITAMINA

A vitamin Jetra, umanac, riba, mrkva, paprika, naranda i sl.
D vitamin Riblje ulje, riba, mlijeni proizvodi, itarice
E vitamin Biljna ulja, bademi, kikiriki, jaja, margarin
K vitamin pinat, kupus, brokula, govea jetra, zeleni aj
B1 Integralno brano i hljeb, kvasac, mlijeko, orah i sl.
B2 Riba, iznutrice, jaja, mlijeko, sir, brokula, pinat
B3 Meso, jetra, jaja, krompir, riba, povre, kvasac
B5 Meso, mahunarke, itarice, jaja, mlijeko, povre
B6 Kvasac, riba, soja, itarice, jaja, meso, iznutrice
B9 pinat, kupus, brokula, zeleno povre
B12 Meso, iznutrice, jaja
C vitaminu Crna ribizla, kupus, narande, limun, paradajz itd.
H Pivski kvasac, iznutrice, piletina, hljeb, gljive itd
Znaaj vitamina
Uloge vitamina u organizmu su razliite, a neki od njih imaju i posebne karakteristine

specifinosti djelovanja. Tako su vitamini E i C antioksidanti, vitamini B skupine imaju esto
brojne funkcije koenzima, vitamin K ima znaajnu ulogu kod koagulacija krvi, vitamin A ima
uticaja na poboljanje vida, a vitamin D na okotavanje. Nedostaci pojedinih vitamina mogu
dovesti kako do lakih tako i do teih oteenja u organizmu. Tako recimo nedostaci vitamina
A uzrokuje tzv. nonu sljepou, a nedostatak vitamina D rahitis, vitamina E miinu slabost,
vitamina K usporeno gruanje krvi, vitamina B3 pelagru, vitamina B1 bolest beri beri,
vitamin B12 anemiju itd.
3. Povijest otkria vitamina
Kao najraniji period otkria vitamina moe se smatrati kraj XIX i poetak XX veka, kada se
dolo do saznanja da izvesne bolesti nastaju usled nedostatka pojedinih nedefinisanih faktora
u hrani. Sve do tog perioda vladalo je ubeenje da je za normalno odvijanje ivota i aktivnosti
potrebno da se hranom unose: belanevine, ugljeni hidrati, masti, mineralne materije i voda.
Po tadanjem shvatanju, bolesti koje su danas poznate kao avitaminoze, su nastajale ili
usled nedostatka belanevina, ugljenih hidrata i masti u ishrani (Libig) ili kao posledica
infekcije (Paster). Brojna eksperimentalna istraivanja, koja su kasnije dovela do
rasvetljavanja strukture i uloge vitamina, vrena su prevashodno sa ciljem da se utvrdi
etiologija nekih. tada veoma rasprostranjenih oboljenja, kao to su: skorbut (bolest praena
malaksalou i povrinskim krvarenjem, naroito desni), beri-beri (poremeaj nervnog
sistema praen polineuritisom zapaljenjem nerava, krvna bolest) i pelagra (oboljenje koe,
naroito na hcu i rukama). Tako je 1880. godine Lunin otkrio, na osnovu svojih eksperimenata
na mievima (jednu grupu je hranio prirodnim mlekom, a drugu vetakom hranom koja je
sadravala sastojke mleka: kazein, masti. mleni eer i soli) da se u mleku nalazi neka
supstanca neophodna za odravanje ivota (druga grupa eksperimentalnih ivotinja je posle
etiri nedelje uginula).
U periodu od 1906. do 1912. godine, renomirani britanski biohemiar Hopkins je svojim

analognim eksperimentima potvrdio Luninovo miljenje, konstatujui da postoje dopunski
faktori ishrane, neophodni za normalan razvitak pacova.Znaajan doprinos u otkriu
vitamina, dali su istraivai etiologije bolesti beri-beri, koja se kao epidemija javila u
Indoneziji 1880. godine, a inae je bila poznata jo u 6. veku i opisana u 7. veku. Ova bolest
je bila rairena kod naroda koji se hrane poliranim pirinem. Godine 1887. japanski naunik
Takaki je pokazao da se beri-beri kod japanskih mornara ne javlja ako se izmeni reim
ishrane: smanje koliine poliranog pirina, a poveaju koliine mesa, mleka i povra. Dodue,
odavno je bilo poznato da se mnoge bolesti mogu da izlee odreenom vrstom hrane. Tako je
npr. Hipokrat (460.-377. p.n.e.), otac medicine prepisivao goveu jetru za leenje nonog
slepila. Stari Kinezi su takoe koristili za leenje poremeaja vida namirnice bogate
vitaminom A.Lind, lekar engleske mornarice, je 1747. godine leio skorbut primenom soka od
limuna.Dakle, ideja o uzajamnoj vezi izmeu hrane i zdravlja postojala je od davnina, ali je
tek krajem 19. veka dola do izraaja.
Bavei se etiologijom polineuritisa. poljski naunik Kazimir Funk (1912. godine) je otkrio da
ekstrakt pirinanih ljuski sadri neku prirodnu supstancu kojom moe da se izlei vetaki
izazvan polineuritis kod ivine. Analizom te delotvorne supstance konstatovao je da ona
sadri azot. a kako je neophodna za ivot, nazvao je amin vitae odnosno vitamin. Od
Kazimira Funka, dakle, potie izraz vitamini i sve prirodne supstance iji nedostatak izaziva
razne poremeaje zdravlja (oboljenja avitaminoze i nazvane su vitamini, bez obzira to
veina vitamina ne sadri azot.
otkrivati, njihova hemijska struktura bila je nepoznata. Tada je dogovorno da se dodjeljuju
oznake koje su bile ili samo slova abecede ili kombinacija brojki i slova. Danas se koriste
prikladni nazivi za svaki pojedini vitamin npr. tiamin (B1), riboflavin (B2), askorbinska
kiselina (C), biotin (H), cijanokobalamin (B12) i dr.
Vitamini se moraju unositi u organizam u malim koliinama isto kao to se moraju unositi
esencijalne aminokiseline i esencijalne masne kiseline. Male koliine pojedinih vitamina
mogu se sintetisati u organizmu. Tako naprimjer iz provitamina D nastaje vitamin D pod
uticajem sunanih zraka. Manje koliine vitamina K i biotina (vitamina H) nastaje u
organizmu uz pomo crijevne mikroflore. Vitamin B3 (niacin) se sintetizra iz esencijalne
aminokiseline triptofana, koju opet moramo unijeti hranom.
Za razliku od proteina, masti i ugljikohidrata vitamini u organizmu djeluju kao pojedinane
molekule, a ne kao makromolekule. To podrazumijeva da su fukcije vitamina u ljudskom
tijelu esencijalne u enzimskom sistemu metabolizma proteina, ugljikohidrata i masnoa.
Vitamini nisu izvori energiju ali pomau enzimima u procesu metabolizma.
Potrebe za vitaminima se mjere u g ili mg ili u internacionalnim jedinicama (IU). Njihova
apsorpcija u ljudskom tijelu zavisi od unosa u prehrani.
Uloge vitamina u organizmu su razliite, a neki od njih imaju i posebne karakteristine
specifinosti djelovanja. Tako su vitamini E i C antioksidanti, vitamini B skupine imaju esto
brojne funkcije koenzima, vitamin K ima znaajnu ulogu kod koagulacija krvi, vitamin A ima
uticaja na poboljanje vida, a vitamin D na okotavanje. Nedostaci pojedinih vitamina mogu
dovesti kako do lakih tako i do teih oteenja u organizmu. Tako recimo nedostaci vitamina
A uzrokuje tzv. nonu sljepou, a nedostatak vitamina Drahitis, vitamina E miinu slabost,
vitamina K usporeno gruanje krvi, vitamina B3 pelagru, vitamina B1 bolest beri beri,
vitamin B12 anemiju itd.
Hemijski sastav vitamina je danas tano poznat, kao i hemijski oblici i spojevi iz kojih
nastaju. Hemijska priroda i fizikalno-hemijske osobine vitamina su raznovrsna. Veina
vitamina pojavljuje se u razliitim hemijskim oblicima.
4. Esencijalni, uvjetno esencijalni vitamini objasniti na svakom primjeru.
Esencijalni vitamini su oni koje ljudski ogranizam ne proizvodi,nego se moraju unositi

hranom.
U ljudskom organizmu imaju 3 forme vitamina A: Retinol,retinal i retinska kiselina

Sve tri forme su esencijalne,mada se retinol smatra za vodeci u porodici vitamina A.
Znanstvenici tvrde da zdrava probava ovisi o pravilnom unosu esencijalnih vitamina, odnosno
vitamina koje ljudsko tijelo ne moe proizvest.
Vitamin B
Vitamini iz skupine B-kompleksa topivi su u vodi i esencijalni su za odravanje zdrave

probave, a primarna im je funkcija distribucija energije iz hrane u sve stanice.
Folna kiselina - Znanstvenici su dokazali ne samo da manjak ovog vitamina u trudnoi moe
rezultirati uroenim manama, nego da velike koliine mogu drastino smanjiti podlonost
karcinomu debelog crijeva.
Vitamin B1 - Poznat jo kao tiamin i aneurin, ima vanu ulogu u metabolizmu ugljikohidrata
koje pretvara u energiju. Osim to je esencijalan u odravanju zdravlja ivanog sustava,
poznato je da ima funkciju reguliranja apetita.
Vitamin B2 - Manjak riboflavina, koji je neophodan u iskoritavanju energije iz hrane, moe

dovesti do ozbiljnih zdravstvenih tegoba, poput problema s vezivnim tkivom, vidom, noktima,
a u nekim sluajevima dolazi do oticanja jezika i tkiva u usnoj upljini.
Vitamin B3 - Niacin ili nikotinska kiselina igra vanu ulogu prilikom razgradnje
ugljikohidrata, masti i alkohola. Manjak vitamina B3 moe izazvati pelagru, bolest koja
pogaa kou, ivani te probavni sustav, a najea je kod alkoholiara.
Vitamin B6 - Poznat kao piridoksin i esencijalan je u metabolizmu aminokiselina, odnosno

proteina. Nedostatak je vrlo rijedak jer se nalazi gotovo u svim namirnicama koje ljudi
konzumiraju.
Biotin - Ima centralnu ulogu u metabolizmu masti, aminokiselina i ugljikohidrata, te pomae

u stvaranju kolesterola, kako loeg tako i dobrog.
Grah, morski plodovi, jaja, mlijeni proizvodi, voe, kvasac, povre bogati su esencijalnim
vitaminom B.
Vitamin C
Vitamin C igra vrlo vanu ulogu u jaanju imuniteta, no uz to pomae u odravanju zdrave
probave jaajui zube i desne, te je esencijalan u apsorpciji eljeza. Zdrava hrana bogata je
vitaminom C, te konzumacija agruma, bobiastog voa, paprike i brokule moe pruiti
preporuenu dnevnu dozu.
Vitamin D
Vitamin D se jo naziva i antirahitinim vitaminom, te vitaminom sunca. Moe se unijeti
hranom ali se moe sintetizirati u koi pod utjecajem ultraljubiastih zraka iz provitamina.
Razna istraivanja pokazala su da oko milijarda ljudi na svijetu pati od manjka vitamina D.
Iako ljudima na dnevnoj bazi nije potrebna vee koliine vitamina D, znanstvenici tvrde da
manjak poveava rizik od karcinom debelog crijeva. Kako bi imali vrste zube, zdrava
crijeva, te izbjegli rahitis jedite ribe, meso, mlijene proizvode, jaja te gljive koje su bogate
vitaminom D.
5. Hemijski sastav vitamina. Razlike izmeu hidrosolubilnih i liposlubilnih ( 5
razlika)
Vitamini se konvencionalno dijele u dvije osnovne grupe: topive u vodi hidrosolubilne i
topive u masnoama liposolubilne. U liposolubilne vitamine ubrajamo: vitamin D
(kalciferol), E (tokoferol), K (fitomenadion) i A (retinol), dok u hidrosolubilne vitamine
ubrajamo: vitamin B1 (tiamin), B2 (riboflavin) B6 (piridoksin), B12 -cijankobalamin, C
(askorbinska kiselina) te B3 niacin-nikotinsku, B5 pantotensku i B9 -folnu kiselinu.
Liposolubilni vitamini se apsorbuju, transportuju i pohranjuju na dui vremenski period na

nain koji je openito veoma slian tim procesima kod masti. Hidrosolubilni vitamini se
metaboliziraju slino vodenim fiziolokim medijima, koji se krae zadravaju u organizmu i u
veim koliinama se izluuju putem urina.
Hemija nekih vitamina, hemijski oblici i spojevi iz kojih nastaju

Vitamin Oblik vitamina
Vitamin A Retinil acetat Retinil palminat Beta karoten Retinol
Vitamin D Vitamin D2 Vitamin D3
Vitamin B1 Tiamin hidroklorid Tiamin mononitrat
Vitamin B2 Riboflavin Natrij Riboflavin 5-fosfat
Niacin Nikotinamid Nikotinska kiselina
VitaminB6 Piridoksin hidroklorid Piridoksin -5-fosfat
Folati Folna kiselina
Pantotenska kiselina Kalcij D-pantotenat Natrij D-pantotenat Deksapantenol
Vitamin B12 Cijanokobalmin Hidroksokobalmin
Biotin D-biotin
Vitamin C L-askorbinska kiselina
Natrij L-askorbat
Kalcij L-askorbat Askorbilni palmitat
Kalij askorbat
Vitamin E D-alfa-tokoferol DL-alfa-tokoferol D-alfa-tokoferol acetat
DL-alfa-tokoferol acetat
Vitamin K Filokinon
Vitamini se konvencionalno dijele u dvije osnovne grupe:

topive u vodi hidrosolubilne i
topive u masnoama liposolubilne.
U liposolubilne vitamine ubrajamo:

vitamin D (kalciferol),
E (tokoferol),
K (fitomenadion) i
A (retinol),
dok u hidrosolubilne vitamine ubrajamo:

vitamin B1 (tiamin),
B2 (riboflavin)
B6 (piridoksin),
B12 -cijankobalamin,
C (askorbinska kiselina) te
B3 niacin-nikotinsku,
B5 pantotensku i
B9 -folnu kiselinu.
Liposolubilni vitamini se apsorbuju, transportuju i pohranjuju na dui vremenski period na

nain koji je openito veoma slian tim procesima kod masti.
Hidrosolubilni vitamini se metaboliziraju slino vodenim fiziolokim medijima, koji se krae
zadravaju u organizmu i u veim koliinama se izluuju putem urina.
Vitamini u pojedinim namirnicama

VITAMIN I IZVORI VITAMINA
A Jetra, umanac, riba, mrkva, paprika, naranda i sl.
D Riblje ulje, riba, mlijeni proizvodi, itarice
E Biljna ulja, bademi, kikiriki, jaja, margarin
K pinat, kupus, brokula, govea jetra, zeleni aj
B1 Integralno brano i hljeb, kvasac, mlijeko, orah i sl.
B2 Riba, iznutrice, jaja, mlijeko, sir, brokula, pinat
B3 Meso, jetra, jaja, krompir, riba, povre, kvasac
B5 Meso, mahunarke, itarice, jaja, mlijeko, povre
B6 Kvasac, riba, soja, itarice, jaja, meso, iznutrice
B9 pinat, kupus, brokula, zeleno povre
B12 Meso, iznutrice, jaja
C Crna ribizla, kupus, narande, limun, paradajz itd.
H Pivski kvasac, iznutrice, piletina, hljeb, gljive itd
Postoje izvjesne razlike izmedju vitamina topivih u vodi i vitamina topivih u mastima.
Vitamini topivu u vodi su termiki nestabliniji pa im se koliina u hrani smanjuje tokom
pasterizacije i sterilizaciji. Pri niim reimima termike obrade gubitak je obino 40 do 60 %,
a pri sterilizaciji u nekim sluajevima vitamini potpuno degradiraju. Prilikom pranja hrane
liposolubilni vitamini se zadravaju u hrani, a hidrosolubilni se dijelom otapaju i ispiraju
vodom. Prilikom unosa u organizam moraju se prvo rastvoriti u limfi i tek onda prelaze u krv.
Do nedostatka vitamina u organizmu zbog nedovoljnog unoenja u organizam putem hrane,

zbog poremeaja u resorpciji kao i zbog gubitka iz tijela.
Vitamini su esencijalni nutrijenti koji se moraju unositi hranom. Imaju razliitu hemijsku
strukturu.
Dijele se na hidrosolubilne i liposolubilne.

Liposolubilni vitamini se absorbuju putem limfotoka i putuju u krvi pomou proteinskih
nosaa.
Liposolubilni vitamini se deponuju u lipdima i adipoznim tkivima te mogu da stvaraju
toksine koncentracije.
Kuhanjem i pranjem hrane manje se gubi liposolubilni u odnosu na hidrosolubilne vitamine.

Hidrosolubilni vitamini se absorbuju direktno u krvotok i putuju slobodno te ne trebaju
proteinske nosioce.
Kuhanjem i pranjem gubi se dio hidrosolubilnih vitamina iz hrane.
Hidrosolubilni vitamini se ne deponuju u tkivima pa se izbacuju urinom u prekomjernoj
koliini.
Uloge vitamina u organizmu su razliite, najee ulaze u sastav koenzima.

Vitamini E i C su antioksidanti, vitamini B skupine imaju esto brojne funkcije koenzima,
vitamin K ima znaajnu ulogu kod koagulacija krvi, vitamin A ima uticaja na poboljanje
vida, a vitamin D na okotavanje.
6. Stabilnost vitamina.
Stabilnost vitamina topivih u mastima:

osjetljivi na oksidaciju
moraju se zatititi od topline, O2 , metalnih iona i UV-zraenja
Stabilnost vitamina topivih u vodi:

stabilni u veini uvjeta
B6 i B12 osjetljivi na svjetlo
B1 osjetljiv na bazine uvjete
osjetljivi na oksidaciju moraj stabilni u veini uvjeta B6 i B12 osjetljivi na svjetlo B1

osjetljiv na bazine uvjete
POSTOTAK GUBITKA VITAMINA KOD TERMIKE OBRADE MLIJEKA

Vitamin B1
Vitamin B2
Vitamin B6
Vitamin B12
Folna kiselina
Vitamin C
7. Toksine doze vitamina
Postoji dvije vrste vitamina - vitamini topljivi u vodi i vitamini topljivi u mastima.
U kategoriju vitamina topljivih u vodi spadaju vitamini skupine B i vitamin C.
Takvi vitamini se lako apsorbiraju preko gastrointestinalnog trakta u krv i ne nakupljaju se u
organizmu. Ovi vitamini se brzo eliminiraju iz organizma, zbog toga je potreban njihov
svakodnevni unos.
Zbog njihove brze eliminacije iz organizma, skoro se je nemogue predozirati sa vitaminima
B i C.
Vitamini topljivi u mastima imaju drukija svojstva. Oni se pohranjuju u masnim tkivima i
jetri i sporije se eliminiraju iz organizma.
U ovu skupinu spadaju vitamini A, D, E i K. Prekomjeran unos ovih vitamina moe izazvati
njihovo taloenje u organizmu i zdravstvene probleme.
Vitamin A
Vitamin A - ili retinol - igra vanu ulogu u organizmu. Vitamin A veinom se sadri u
namirnicama ivotinjskog porijekla.
Beta-karoten - antioksidant, koji se u tijelu pretvara u vitamin A, moemo pronai u vou i
povru.
Preporueni dnevni unos vitamina A je do 10000 IU, a beta-karotena - od 25000 do 83000 IU
dnevno. U svrhu lijeenja mogu je unos veih koliina vitamina A i beta-karotena, ali samo
po preporuci lijenika.
Vitamin D
Ako dovoljno vremena provodite na suncu, ne morate se brinuti o vitaminu D, jer on se stvara
u naem organizmu kada smo izloeni sunevim zrakama.
Ne moete se predozirati sa vitaminom D - jer ga nae tijelo proizvodi tono toliko, koliko je
potrebno.
Ako ne dobivate dovoljno suneve svjetlosti, moete unositi vitamin D u obliku dodatka
prehrani. Preporuena doza je do 10000 IU dnevno.
Ponekada u svrhu lijeenja se koriste i vee doze ovog vitamina (do 50000 IU), ali samo ako
to preporui Va lijenik.
Vitamin E
Vitamin E je snaan antioksidans. Vaan je za rad imunolokog sustava, endokrinog sustava i
spolnih organa.
Pronalazimo ga u biljnim uljima, orasima, lisnatom povru i avokadu.
Normalnom prehranom dobivamo dovoljne koliine ovog vitamina. Ako se ipak odluite
unositi dodatne koliine vitamina E, nemojte prekoraiti dozu od 1000 IU dnevno.
Vitamin K
U prirodi postoji dva oblika vitamina K: vitamin K1 (koji unosimo hranom) i vitamin K2
(koji sintetiziraju bakterije u tankom crijevu).
Prirodni izvori vitamina K su zeleno lisnato povre, perin, avokado, maslinovo ulje i alge.
Zdravom ovjeku ne nedostaje vitamin K, ali ako ga morate zbog nekih razloga uzimati,
preporuena doza je do 150 mikrograma dnevno.
8. Potrebe za vitamina i preporuke unos RDA,RDI,DRI ,UL,IJ
Vitamini topljivi u vodi

Vitamin B1 (tiamin) 1,4 mg
Vitamin B2 (riboflavin) 1,7 mg
Vitamin B3 (niacin) 20 mg
Vitamin B6 (piridoksin) 2 mg
Vitamin B5 (pantotenenska kiselina) 10 mg
Biotin (vitamin H) 0,25 mg
Folna kiselina (folacin, folat) 0,4 mg
Vitamin B12 (cijanokobalamin) 1 mikrogram
Vitamin C 60mg
Vitamini topljivi u ulju
Vitamin A 5000 ij ili 120 g,
Vitamin D 400 ij ili 5 g,
Vitamin E 15ij ili 10mg,
Vitamin K 75-100 g
Djelovanje vitamina organizmu je esencijalano za velike broj enzimskih sistemima koji utiu
na procese metabolizme proteina, ugljenih hidrata i lipida.
Dnevne potrebe ljudskog organizma za vitaminima su razliite. Za neke vitamine ove potrebe
iznose na desetine mg Cvitamin 50 mg,
za neke B1,B2, i dr nekoliko mg,
za jedan broj svega nekoliko g (B12 2 g) .
Osim jedinica SI sistema kolicine vitamina izraavaju se u takozvanim IJ.
Referentne vrijednosti definicije
Kao i kod makronutrijenata, prehrambeni referentni unos (DRI Dietary Reference Intakes)
za aminokiseline se sastoji od etiri referentne vrijednosti:
- Preporueni dnevni unos (RDA Recommended Dietary Allowance ) je prosjean dnevni
unos hranjive tvari koja je dovoljna da zadovolji potrebe gotovo svih (97-98%) zdravih osoba;
- Adekvatan unos (AI Adequate Intake) za hranjivu tvar je slian ESADDI i uspostavlja se
samo kada RDA ne moe utvrena. Stoga hranjiva tvar ili ima RDA ili AI. AI se temelji na
promatranom unosu hranjive tvari po skupini zdravih osoba;
- Podnoljiva gornja razina unosa (UL Tolerable Upper Intake Level) je najvii dnevni unos
hranjive tvari za koji je vjerojatno da ne predstavlja rizik od toksinosti za gotovo sve
pojedince. Kako se unos iznad UL-a poveava, poveava se i rizik;
- Procijenjena prosjena potreba (EAR Estimated Average Requirement) je koliina hranjive
tvari koje je procjenjena da zadovolji potrebe polovine svih zdravih pojedinaca u populaciji.
Svaka od ovih referentnih vrijednosti razlikuje se prema spolu i razliitim ivotnim fazama.
RDA, AI i UL su prehrambene smjernice za pojedince, dok EAR daje smjernice za skupine i
populacije. Faktori koji bi mogli mijenjati te smjernice, kao to su bioraspoloivost nutrijenata
iz razliitih izvora, interakcije nutrijent-nutrijent i nutrijent-lijek te unos iz dodataka prehrani,
ukomponirane su u smjernicama puno detaljnije nego prije.
Pojedinci trebaju obratiti posebnu panju na RDA (ili AI) kao cilj za prosjean dnevni unos i
UL kao pokazatelj najvieg sigurnog unosa. EAR e se koristiti od strane nutricionista i
drugih koji planiraju prehranu, u razvoju nove hrane kao i u postavljaju pravila za zalihe
hrane za skupine i populacije.
Vitamini
9. Vitamin A, prekursori, vitameri, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u

organizmum i mehanizmi djelovanja, upotrebe kao dodatka prehrani i
preporuke unosa
Vitamin A
Prirodno se najvise nalazi u mlijeku, mlijecnim proizvodima i zumanjcetu jaja. Ima ga i u

masnim ribama i u jetri domacih zivotinja. Najbogatiji izvori su ulje dobijeno iz jetre bakalara
te morskog psa. Karotinoida ima najvise u povrcu tamnozelenih listova, vanjskom dijelu repe
te u mrkvi. Retinol u krvi nije pravi odraz ovog vitamina u tijelu. Jetra uskladistava velike
kolicine ovog vitamina te postoji opasnos od trovanja ovim vit ukoliko se dodaje u organizam
putem suplemenata.
Vit A potreban je za:

Normalno odrzavanje vida, osobito nocu
Stvaranje i odrzavanje koze i sluznice zdravima
Normalno stvaranje i odrzavanje kostiju i zuba
Sprjecavanje epitelnog karcinoma i drugih vrsta raka, ukljucujuci rak prostate.
Nedostatak ovog vit uzrokuje nocno sljepilo, suhocu i hrapavost koze usporenog rasta kod
djece.
10. Vitamin D, vitameri, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu osnovne
uloge u organizmum i mehanizmi djelovanja, upotrebe kao dodatka prehrani i
preporuke unosa
Vitamin D
Uvjetno esencijalan vit jer ga osobe koje su izlozene redovno suncu ne trebaju unositi putem
hrane. Bez djelovanja UV suncevih zraka na kozu ne moze se proizvoditi ovaj vit iz svog
prekursora, ergosterola kojeg stvaraju biljke. Kod biljaka to je kolesterol a kod ljudi iz
kolesterola se stvara kalciferol. Iz kolesterola stvara se vit D2, holekalciferol. U bubrezima se
stvara D3 ili kalcitriol. On omogucuje resorpciju kalcija u tankom crijevu. Kalcitriol je
najmocniji oblik vit D. Smatra se hormonom,jer djeluje u tankom crijevu. Zbog potpunog
nedostatka vit D2 nastaje bolest rahitis.
Najbogatiji izvor vit D3 je bakalarovo ulje, ima ga u jetri raznih zivotinja kao i u zumanjku
jaja. Kod starijih osoba koje ne dobijaju vit D putem sunceve svjetlosti moze se razviti
osteomalacija.
Hipervitaminoza nije tako cesta a uzrokuje glavobolju, suhocu sluzinice i koze, povisen krvni
pritisak, krhke i lomljive ksoti, odlaganje kalcija u druge organe posebno bubrege,srce i krvne
zile. Dolazi do nakupljanja kolesterola u krvi.
11. Vitamin K, vitameri, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu osnovne
uloge u organizmum i mehanizmi djelovanja, kako se obavlja biosinteza,
upotrebe kao dodatka prehrani i rizici upotrebe kao dodatka
Prirodni kao K1 i K2
Sintetski K3 i K4
Uloga: U jetri katalizira sintezu faktora potrebnih za koagulaciju krvi
Resorpcija:
Ovisi o izluivanju uu i soka pankreasa
Resorbira se oko 50 % iz hrane
Dnevne potrebe
AI: 90 mikrograma/dan za ene
120 mikrograma za mukarce
Izvori:
K1= pregrana: jetra, sir, lisnato povre
K2: sintetizira se u probavnom traktu mikroorganizmi
12. Vitamin E, vitameri, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu osnovne
uloge u organizmum i mehanizmi djelovanja, upotrebe kao dodatka prehrani i
preporuke unosa
Tokoferola ima gotovo svugdje u prirodi, a najvise u biljnim uljima,u mesu peradi,ribama,u
sjemenkama i orasima, psenisnim klicama,jajima. Vazan je za normalno odrzavanje
membrana svih stanica, osobito eritrocita te misica. Bitan je za ocuvanje visestruko
nezasicenih masnih kiselina, koje su vazan sastojak stanicnih membrana. Vit E je snazan
antioksidans,stiti od raka,potice seksualne funkcije, usporava starenje organizma, sprjecava
ostecenje srca, ublazuje smetnje menopauze kod zena, stiti organizam od upala, utice na
imunitet organizma te sintezu DNA.
Manjak ovog vit uzrokuje ostecenje membrana stanica, izlazak stanicnog sadrzaja a rezultat
su miopatije, neuropatije i nekroza jetre.
Apsorpcija se odvija u tankom crijevu uz pomoc zuci i enzima pankreasa lipaze. Kroz stanice
tankog crijeva odlazi u limfotok pa u krvotok, krvotokom u jetru a zatim iz jetre u membrane
stanica.
Hipervitaminoza uzrokuje probavne smetnje, arterijsku hipertenziju, koci djelovanje vit K.
13. Vitamin C, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu osnovne uloge u
organizmum i mehanizmi djelovanja, upotrebe kao dodatka prehrani ,
preporuke unosa
Vit C je vazan antioksidans, unistava slobodne radikale kisika, bitan je za proizvodnju

kolagena, omogucava odrzavanje kostiju,hrskavise,zubi i kapilara, stiti liposolubilne vit E i A
od oksidacije,sprijecava oksidaciju masnih kiselina, povisuje apsorpciju zeljeza,stiti od
infekcija i karcinogenih nitrozamina.
Nedostatak vit C dovodi do pojave skorbuta. Ova bolest je danas vrlo rijetko prisutna a moze
se javiti kod hronicnih alkoholicara. Manifestira se krvarenjem sluznice koja se najcesce
primjeti u usnoj supljini, ispadanje zuba, javlja se bol u zglobovima, a u koliko se ne lijeci
dovodi do smrtnog ishoda.
Izvori su svjeze voce i povrce a gubi se kuhanjem, dugotrajnim pranjem voca i povrca jer je
vit C termolabilan.
Resorbira se u tankom crijevu nakon cega odlazi u krvotok putem kojeg dolazi u sve stanice i
tkiva.
14. Tijamin, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu, funkcije kao
koenzima, upotrebe kao dodatka prehrani i preporuke unosa
Vitamin B1
Dnevne potrebe:
Minimalno 1 mg dnevno
Izvori: crni hljeb, mahunarske, jetra

Problem nastaje kod upotrebe bijelog brana i rafiniranih proizvoda
Avitaminoza: beri-beri
Endemina u Azijskim zemljama zbog prehrane bazirane na glaziranoj rii
15. Riboflavin, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu, funkcije kao
koenzima, upotrebe kao dodatka prehrani i preporuke unosa
Riboflavin B2
Glavna uloga je odrzavanje koze i sluznice zdravima, zdravlje ocne roznice, zivcanih ovojnica
i osiguranje unutarnjeg stanicnog disanja jer im donosi kisik. Ovaj vit se vec u ustima pocinje
razlagati na dvije komponente a u tankom crijevu ta dva dijela se pojedinacno resorbuju kroz
sluznicu tankog crijeva. Krvotokom se prenosi u jetru gdje dijelom bude uskladisten a dijelom
se odnosi u srce i bubrege. Izlucuje se mokracom kao proizvod oksidacije.
Ima ga najvise u jetri i bubrezima raznih zivotinja, u kvascu i mlijecnim proizvodima, ribama,
spinatu i brokuli. Istaknut znak deficita ovog vit su zvale tj pucanje koze i sluznice na
kutovima usana. Oko nosnica se javlja dermatitis.
16. Nijacin, vitameri, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu, funkcije
kao koenzima, iz kojih spojeva se moe sintetizirati, upotrebe kao dodatka
prehrani i preporuke unosa
Nijacin, nikotinska kiselina ili B3
Glavni izvor nijacina su mlijeko i mlijecni proizvodi, meso raznih zivotinja i peradi,
mahunarke,jaja, riba losos,kikiriki, u manjim kolicinama ga ima u zitaricama,namirnicama
bogatim bjelancevinama. Pelagra je posljedica avitaminoze nijacina. Dificit se ocituje najprije
na kozi, koja postaje hrapava, crvena i upaljena na mjestima koja su izlozena suncu. Bolest
napada ne samo kozu nego i sve stanice u tijelu, osobito one koje se brzo dijele ( koza, stanice
zivcanog sistema i probavnog sistema).
Nijacin nastaje razgradnjom iz AK triptofana. Njezina sol zove se nikotinamid ili nijacinamid.
Triptofan je prekursor nijacina.
Hipervitaminoza javlja se kod osoba koje ga uzimanju radi snizavanja kolesterola u krvi ili
zbog nekontrolisanog uzimanja ovog vit u tabletama. Javlja se crvenilo koze, aritmije, bolova
u stomaku, suhoca usta, povracanja a u krajnjem slucaju dolazi do ostecenja jetre i pojave
mrlja na kozi slicnih bradavicama.
17. Pantotenska kiselina, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu,

upotrebe kao dodatka prehrani i preporuke unosa, upotreba van prehrane
Pantotenska kiselina B5
Sudjeluje u metabolizmu masti i UH te nekih AK. Sintetiziraju ga razni mikroorganizmi u

debelom, ali i u tankom crijevu. u prirodi je prisutna svugdje. Najvise je ima u zivotinjskim
proizvodima, mahunarkama i punom zrnju zitarica. Deficit se javlja samo kod teskih oblika
neuhranjenosti, te u posebnim dijetama u kojim anema dovoljno vit B skupine. Deficit se
javlja i kod hronicnih alkoholicara. Hipervitaminoza se javlja vrlo rijetko a posljedica je
dijareja.
18. Piridoksin, vitameri, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu ,

Piridoksin B6
Izvori: meso peradi, svinjsko meso, riba, jaja, jetra i bubrezi,soja,zob,kikiriki,nepolirana riza i
orasi. Ne apsorbira se potpuno u org., i to vise iz zivotinjskih nego biljnih namirnica. Glavna
funkcija ovog vit je sudjelovanje u metabolizmu bjelancevina, UH i masti. Pomaze pri
stvaranju eritrocita. Deficit se javlja pri uzimanju nekih lijekova koji koce njegovo djelovanje,
zatim kod nekih hronicnih bolesti, osobito kod hronicnog alkoholizma i kod lose apsorpcije u
tankom crijevu.
Slika deficita ovog vit vrlo je slicna kao kod riboflavina i nijacina.
Lijekovi koje koce njegovo djelovanje na prvom mjestu su lijekovi protiv tuberkuloze, pilule
protiv zaceca, lijekovi protiv parkinskoizma.
19. Biotin, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu znaaj i povezanost s
Biotin , Vitamin B7 ili Vitamin H
u organizmu igra centralnu ulogu u metabolizmu ugljikohidrata, aminokiselina i masti. Dio je

enzimskog sistema koji povezuje izgradnju i razgradnju spomenutih biomolekula, izvora
energije u elijama. Naime, biotin je prenosnik karboksilne grupe tj. CO2 , vaan u svim
karboksilacijama u intermedijarnom metabolizmu.
Pivski kvasac, iznutrice, piletina, hljeb, riba, umance, banane, gljive te neke vrste povra kao
to su karfiol i mrkva predstavljaju dobar izvor biotina.
Nije poznata avitaminoza zbog slabe prehrane jer se biotin stvara u crijevima pod utjecajem
crijevne flore. Samo u sluajevima tekog oteenja crijevne flore ili konzumacije sirovog
bjelanca (koji sadri antimetabolit biotina - avidin) moe doi do razvoja nedostatka biotina.
On se oituje kroz dermatitis, atrofini glositis, bolove u miiima, anoreksiju, blagu anemiju
i promjene u EEG-u.
Biotin moe pomoi u sluajevima gastrektomije, seboreinog dermatitisa kod male djece i
primjene avidina. Nije uputno pokuavati lijeiti akne, seboreini ekcem i alopeciju
uzimanjem pripravaka na bazi biotina.
20. Folna kiselina, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu, znaaj i
povezanost s drugim vitaminima, upotrebe kao dodatka prehrani
Folna kiselina B9
Osnovna funkcija folne kis je sudjelovanje u bioloskoj sintezi DNK, ne sudjeluje u sintezi
RNK. Derivati folnbe kis zovu se folacini,. Vazna je za normalno stvaranje svih stanica,
osobito stanica krvi i eritrocita. Priprodni izvori su jetra svih zivotinja, spinat, sparoge,kvasac,
psenisne mekinje i grasak. Deficit se vrlo rijetko javlja a najcesce je to kod osoba koje ne
konzumiraju svjeze voce i povrce i kod alkoholicara. Trudnice su posebno osjetljive na
manjak ovog vit.
21. Cijankobalamin, vitameri, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu,

znaaj i povezanost s drugim vitaminima i mineralima, upotrebe kao dodatka
prehrani
Cijanokobalamin B12
Glavna funkcija kobalamina je stvaranje svih,posebno krvnih stanica, posebno eritrocita. Vrlo
je bitan za sintezu DNK i masnih kiselina. Zbog zaliha u jetri, manjak kobalamina javlja se u
osoba kojima je hirurskim putem reseciran dio zeluca ili cijeli zeludac, kod osoba kojima je
gastritis uzrokovao tesku atrofiju sluznice, koja zbog toga ne moze stvarati unutrasnji faktor.
Bez njega se kobalamin iz hrane ne moze apsorbirati kroz sluznicu krajnjeg dijela tankog
crijeva, ileuma ili vitog crijeva.
Vegeni mogu oboljeti od deficita kobalamina jer njega ima samo u namirnicama zivotinjskog
porijekla. Osim kod njih deficit se moze javiti i kod osoba koje boluju Chronovu bolest.
Postoji i nekoliko urodjenih bolesti kod kojih se javlja deficit kobalamina.
Ostali Vitamini
22. Vitamin B17, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu, znaaj ,
Vitamin B17 (koji se takoer naziva amygdalin ili laetril).

Laetril ili vitamin B17 je kemijska tvar koja nema vitaminski status za ovjeka, odnosno to
je pseudovitamin. Kako nije esencijalna za nae zdravlje, ne trebamo ga unositi svakodnevno
putem hrane. Naziv vitamin B17 laetril je dobio u vrijeme kada je osjeaj istraivaa bio
dovoljan da se neka tvar proglasi vitaminom, a fiziologija, metabolizam i dokazi
esencijalnosti bijahu u drugom planu. Ostali nazivi ovog spoja su mandelonitril B-glukuronid
ili amigdalin. Sam naziv laetril, skovao je i spoj patentirao Ernest Krebs Jr. 40-ih godina
prologa stoljea, koji je zapravo kratica za kemijski naziv ovoga spoja proieni derivat L-
mandelotrila (zakree polarizirano svjetlo u lijevoj ravnini). Laetril i amigdalin su sinonimi, a
ostali manje poznati nazivi su vitamin B17, aprikern, nitrilozidi.
Izvori
U hrani laetril dolazi prvenstveno sjemenkama bobiastog, jabuastog i kotiavog voa

(kajsije, breskve, nektarine, ljive, vinje, jabuke, bazga) te u grahoricama, prosu, djetelini i
dr. Prema kemijskoj grai, amigdalin je bimolekularni spoj eernih spojeva benzaldehida i
cijanida. Zanimljivo je da je to jedini spoj kojeg po alternativnoj klasifikaciji svrstavaju u
vitamine B skupine koji nije prisutan u pekarskom kvascu.
Kontroverza
Ameriki istraivai Sloan i Kettering je 70-tih godina prolog stoljea ispitivao laetril na
kanceroznim takorima u petogodinjem programu. Objavio je da se karcinom irio samo kod
20% laetrilom tretiranih takora za razliku od 80% kod onih koji nisu tretirani laetrilom. Ipak,
svoja otkria nisu registrirali pred amerikim zakonima, i time je ostala kontroverza o
antikancerogenom djelovanju ovog pseudovitamina. Do definitivnog odgovora na ovu od
drugih istraivaa nepotvrenu studiju, ostaje potencijal ovog spoja, koji ipak nije sasvim
bezopasan, kada se gledaju mogua tetna djelovanja. Iako su ga alternativni pobornici
vitamina prigrlili kao lijek protiv raka, znanost nije potvrdila takve tvrdnje koherentnim i
potvrenim istraivanjima s vrstim rezultatima.
tetnost
Mala koliina amigdalina (L-mandelonitril-b-glukuronska kiselina), koja se nalazi u

sjemenkama kajsija, jabuka, vianja, ljiva nije tetna po zdravlje. Ipak, one se ne preporuuju
za konzumaciju jer sadre cijanidnu komponentu i prirodne enzime poput beta-glukozidaze
koji amigdalin razgrauju na toksine spojeve tijekom stajanja namirnice.
Vitamin B17 (laetril)
injenice Jedan od najkontroverznijih "vitamina" decenije. Hemijski, on predstavlja smeu

dva molekula eera (jednog benzaldehida i jednog cijanida), zvanu amigdalin. U
medicinskim dozama poznat je kao nitrilozi. Dobija se iz kotica kajsija. Jedini je od B-
vitamina, koji se ne nalazi u pivskom kvascu. Kao dopuna u leenju raka, nije prihvaen u
velikom delu SAD (legalno se upotrebljava u 25 saveznih drava). Uprava za namirnice i
lekove ga je odbila uz objanjenje da, zbog prisustva cijanida, moe da bude otrovan.
ta vitamin B17 moe da uini za vas Moda ima neka svojstva koja mu omoguavaju da na
odreeni nain kontrolie i spreava rak.
Oboljenja koja nastaju zbog pomanjkanja vitamina B17 Mogue je da pomanjkanje ovog
vitamina dovodi do smanjene otpornosti prema raku.
Najbolji prirodni izvori Male koliine laetrila (vitamina B17) pronaene su u koticama:
Kajsija, jabuka, treanja, bresaka, ljiva, nektarina
Dodaci Najee upotrebljavane dnevne doze su od 0,25 do 1,0 g.
Toksinost Iako nivo toksinosti jo uvek nije ustanovljen, uzimanje veih koliina laetrila
(vitamina B17) moglo bi da bude opasno. Ukupna koliina od vie od 3 g je bezbedna, ali ne
treba uzimati vie od 1,0 g odjednom. Prema Almanahu ishrane, 5 do 30 kotica kajsija
pojedenih tokom dana, ali ni u kom sluaju odjednom, moe da obezbedi koliinu ovog
vitamina, koja je dovoljna u svrhu prevencije.
Lini savet Ako ste zainteresovani za laetril (vitamin B17) kao sredstvo za preventivu ili
leenje od raka, posavetujte se sa lekarom-nutricistom. Danas postoji opsena literatura o
laetrilu (vitaminu B17). Veoma preporuujemo lino istraivanje i konsultovanje sa lekarom,
pre nego to se prebacite na bilo kakav reim, koji ukljuuje vitamin B17.
23. PABA, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu, znaaj i povezanost s
4-Aminobenzojeva kiselina (takoer poznata kao para-aminobenzojeva kiselinu ili PABA, jer
je broj 4 atoma u benzenskom prstenu je takoer poznat kao para poloaju) je organski spoj s
formulom H2NC6H4CO2H. PABA je bijela vrsta materija, iako komercijalni uzorci mogu se
pojaviti sivi i slabo je topiv u vodi. Sastoji od benzenskog prstena supstituiran s amino i
karboksilnih skupina.
PaBa (para-aminobenzoeva kiselina)

injenice
Rastvorljiva je u vodi i jedan od novijih lanova porodice B-kompleksa. Obino se meri u
miligramima (mg). Moe da se sintetizuje u organizmu. Za nju jo nisu ustanovljene zvanine
preporuene dnevne potrebe. Pomae stvaranje folne kiseline i znaajna je za iskoriavanje
proteina.
Ima znaajnu ulogu u zatiti koe od delovanja ultraljubiastog zraenja sunca. Potpomae
asimilaciju, a na taj nain i delotvornost, pantotenske kiseline. U eksperimentima vrenim na
ivotinjama, PaBa je, u sadejstvu sa pantotenskom kiselinom, vraala sedoj kosi njenu
prirodnu boju.
ta PaBa moe da uini za vas Ako se upotrebljava u obliku masti, moe da zatiti od
opekotina od sunca. Ublaava bolove od opekotina. Odrava kou zdravom i glatkom. Odlae
stvaranje bora. Pomae u vraanju prirodne boje vaoj kosi.
Oboljenja koja nastaju zbog pomanjkanja para-aminobenzoeve kiseline Ekcemi.
Najbolji prirodni izvori digerica, pivski kvasac, bubrezi, integralne itarice, pirina,
mekinje, penine klice, melasa
Dodaci Doze od 30 do 100 mg su esto ukomponovane u dobrim B-kompleks kapsulama,

kao i u multivitaminskim preparatima visokog kvaliteta. Dostupna je u jainama od 30 do 100
mg, u regularnom obliku i u obliku sa produenim oslobaanjem. Najee upotrebljavane
doze jesu one od 30 do 100 mg, tri puta dnevno.
Toksinost
Toksina dejstva nisu poznata, ali svejedno se ne preporuuju dogoroni programi sa visokim
dozama. Simptomi koji mogu da budu pokazatelji predoziranja para-aminobenzoeve kiseline
jesu munina i povraanje.
Neprijatelji
Voda, lekovi na bazi sulfonamida, tehnike prerade namirnica, alkohol, estrogen.
Lini savet
Neki ljudi tvrde da im je kombinacija folne i para-aminobezoeve kiseline pomogla da svojoj

osedeloj kosi vrate njenu prirodnu boju. Tano je, da je to bilo delotvorno kad je re o
ivotinjama, pa je svakako vredno pokuaja za svakoga ko trai alternativu za farbanje kose.
U tu svrhu, 1.000 mg dnevno (sa produenim oslobaanjem) tokom 6 dana jeste dobar reim.
Ukoliko imate tendenciju da lako izgorite na suncu, koristite PaBa kao zatitnu mast, izuzev
ako niste osetljivi na ovaj proizvod.
Mnoge holivudske veliine koje poznajemo, koriste para-aminobezoevu kiselinu, kako bi

predupredile boranje koe. Ona svakako ne otklanja bore, ali kod nekih ljudi izvesno odlae
njihovo stvaranje. Ukoliko uzimate penicilin, ili bilo koji od lekova na bazi sulfonamida,
trebalo bi da poveate unoenje para-aminobenzoeve kiselina kroz ishranu ili putem dodataka.
24. Vitamin P, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu, znaaj i

povezanost s drugim vitaminima i aktivnim komponentama hrane, upotrebe kao
dodatka prehrani
Vitamin P je vitamin rastvorljiv u vodi. Ima kristalnu strukturu i on je tu karatkeristiku uzeo

od Bioflovonida. U sluaju vitamina P, njegova glavna funkcija je da odrzava krvni sistem
zdravim. Jedini nain da ispuni ovaj zadatak je da omogui da kapilari budu otporni na
potencijalna krvarenja. To pomae jaanju kapilara i jaa krvni sistem u zatiti od bolesti i
infekcija.
U sluaju vitamina P, veoma je vana njegova aktioksidativna svojstva. Antioksidansi

smanjuju loa dejstva slobodnih radikala. Ako ih ne neutralizujemo, slobodni radikali mogu
ozbiljno otetiti elije. Oksidacija je ono to se deava automobilu usled razvoja re. Na isti
nain kao to ra unitava automobil, tako isto slobodni radikali unitavaju elije. Kako elije
ponu da odumiru, tako mastaju oboljenja srca i druge bolesti koje prouzrokuju prevremno
starenje.
Jo jedna veoma bitna karatkareistika vitamina P je njegov anti-inflamatorni efekat.

Korienjem vitamina P podstie se bri oporavak miia i zglobova.
Zbog toga to ima mogunost da opusti miie kardiovaskilarnog sistema, vitamin P igra
glavnu ulogu u sniavanju krvnog pritiska. Trenutno se rade istraivanja da li vitamin P moe
usporiti napredovanje tumora, i kako pomae u spreavanju krvarenja kao na primer iz nosa,
hemoroida i mrenjae (problemi koji nastaju kod osoba sa hipertenzivom i dijabetesom).
Izvori vitamina P
Vitamin P je uglavnom prisutam u namirnicama biljnog porekla. Svee voe i povre crvene,
narandaste i ute boje su najbolji izvori ovog vitamina. Mango, kajsije, narande, grejfut,
limun, trenje, crna ribizla, ljiva, groe su dobri izvori vitamina P. argarepa, paradajz,
zelena paprika, brokoli, i luka su najbolji izvori ovog vitamina iz povra. Verovali ili ne,
najvea koncentracija ovog vitamina se nalazi u kori.
Crveno vino je takoe dobar izvor vitamina P pa ak lekari preporuuju jednu au uz veeru.
Zeleni aj, mleko ika, glog i ipak sadre takoe ovaj vitamin.
Ne postoji odreena koliina vitamina P koja se preporuuje. Ali preporuuje se da se barem 5
puta dnevno uzima voe i povre u ishrani. Birajte svee namirnice jer su one bogatije
vitaminom P.
Ljudi koji na svom meniu imaju voe i povre kao sastavni deo ishrane automatski unose
dovoljne koliine vitamina P. Uzimanjem olje zelenog aja za ruak i ae vina za veeru
omoguie telu dovolje koliine ovog vitamina. Oni koji ne vole ovaj nain ishrane
neophodno je da shvate vanost i postepeno uvedu namirnice u svoj dnevni meni.
Kao to ne postoje prepouene dnevne doze, tako nema ni rizika od nedostatka vitamina P. On
nije otrovan i nema neeljenih posledica od konzumiranja prevelikih koliina.
Vitamin P (C-kompleks, citrusni bioflavonoidi, ruten, hesperidin)
injenice Rastvorljiv u vodi i sasatavljen od citrina, rutena i hesperidina, kao i od flavona i

flavonala. Obino se meri u miligramima (mg). Neophodan je za pravilno funkcionisanje i
apsorpciju vitamina C. Flavonoidi su supstance koje daju utu i narandstu boju citrusnim
namirnicama. Takoe, nazivaju se i faktorima propustljivosti (permeabilnosti) kapilara.
Primarna funkcija bioflavonoida jeste jaanje kapilara i regulisanje apsorpcije. Pomau
vitaminu C u odravanju zdravog stanja vezivnih tkiva.
Zvanino nisu ustanovljene preporuene dnevne potrebe, meutim, veina strunjaka za
dijetetiku se slae da na svakih 500 mg vitamina C treba da se uzima bar 100 mg
bioflavonoida. Bioflavonoidi deluju sinergiki sa vitaminom C.
ta vitamin P moe da uini za vas Spreava unitavanje vitamina C putem oksidacije. Jaa
zidove kapilara, spreavajui na taj nain nastajanje modrica. Pomae u prevenciji i leenju
krvarenja desni. Poveava delotvornost vitamina C. Pomae u leenju edema i vrtoglavice
usled oboljenja srednjeg uha.
Oboljenja koja nastaju zbog pomanjkanja vitamina P Krhkost kapilara.
Najbolji prirodni izvori Bela kora i krike citrusnog voa:

limuna
pomorandi
grejpfruta
Nalazi se takoe i u: kajsijama, heljdi, kupinama, trenjama, ipku
Dodaci Obino mogu da se nau u obliku C-kompleksa ili zasebno. Najee je re o dozama
od 500 mg rutena ili hesperidina. Ukoliko koliina rutena i hesperidina nije podjednaka, treba
da bude dvostruko vie rutena. Svi dodaci, koji ukljuuju C-vitamin, delotvorniji su uz
bioflavonoide. Uobiajene doze rutena i hesperidina iznose 100 mg, tri puta na dan.
Toksinost Nije poznato nikakvo toksino dejstvo.
Neprijatelji Voda, kuvanje, toplota, svetlost, kiseonik, puenje.
Lini savet enama u menopauzi, poveana koliina bioflavonoida u sadejstvu sa D-

vitaminom, moe da donese izvesno olakanje od toplotnih talasa. Ukoliko patite od estog
krvarenja iz desni za vreme pranja zuba, vodite rauna da uzimate dovoljne koliine rutena i
hespiridina.
25. Vitamin F, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu, znaaj i

povezanost s drugim vitaminima , upotrebe kao dodatka prehrani
Esencijalnim masnim kiselinama pripadaju kiseline sa vie dvostrukih veza. To su linolna i

linolenska kiselina, a po nekim autorima i arahidonska kiselina. Ove kiseline imaju
vitaminsko dejstvo vitamin F.
Hemijska struktura
Vitamin F ine esencijalne polinezasiene masne kiseline:
Linolna kiselina
Linoleinska kiselina
Arahidonska kiselina
Rastvorljive su u mastima. Apsorpciju pomau vitamini A, C, D i E, fosfor, a odmau
radijacija i X-zraci. Da bi se ove esencijalne masne kiseline sauvale, potrebno je vriti
hladno ceenje ulja.
Izvor
Vitamin F se nalazi u biljnom svetu kao sastavni deo ulja. Prirodni izvori su: penine klice,
semenke od lana, suncokreta, soje i kikirikija. Nalaze se i u penicnim klicama,
suncokretovom zrnu, suncokretovom ulju, puteru.
Uloga
Vitamin F je vaan za pravilan razvoj i rast organizma, a utie i na oksidacione procese u toku
metabolizma. Slui i kao prekursor za sintezu prostaglandina. On pomae spreavanje
taloenja holesterola u arterijama, suzbija oboljenja srca i doprinosi zdravlju koe i kose,
smanjenju eera u krvi, jaa imunitet, utie na pravilnu raspodelu masti u unutranjim
organima, regulie oksidacione procese, podrava normalne lezdane aktivnosti, stvaranje
zglobne tenosti, smanjenje holesterola i dr.
Dnevne potrebe
Preporuena doza: 10-20 g/dan, to odgovara 2.5 supene kaike suncokretovog ulja hladno
ceenog ili 12 kaiica semenki suncokreta.
Hipovitaminoza
Organizam oveka nije u stanju da sintetie ovaj vitamin ali je kompleks rasprostranjen u
prirodi, pa se deficiti retko javljaju kod oveka. Kod deficita razvija se poremeaj
odbrambenog sistema i nastaje smanjena otpornost na virusne i bakterijske infekcije. Znaci
hipovitaminoze su akne, perut, suva kosa, slabi nokti, dijareja (proliv).
26. Vitamin U, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu
Vitamin U se nalazi u kupusu. Vitamin U se koristi u terapiji gastritisa i ulkusa na elucu i

duodenumu.
Vitamin U se nalazi u kupusu,paradajzu, spanau i perunu.Koristi u terapiji gastritisa i ulkusa

na elucu i duodenumu. Vitamin U moe dovesti do smanjenja bola i omoguava epitelizaciju
opne eluca i creva kod obolelih od ira na elucu. 1 2 tabl. 30 40 dana. Jedna tableta ima
50 mg methylmethioninsulfonii chloridum; preparat se moe nabaviti u Rusiji
27. Koenzim Q10, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu, znaaj i
Koenzim Q10 ili ubikinon je tvar slina vitaminima koju moemo pronai u svim dijelovima
tijela, sa djelovanjem srodnim onom vitamina E. Vjerojatno je jo jai antioksidant od
vitamina E. Deset je poznatih supstanci koje oznaavaju koenzim Qs ali koenzim Q10 je
jedini kojeg moemo pronai u ljudskom tkivu. Koenzim Q10 igra presudnu ulogu u
proizvodnji energije u svakoj stanici naeg tijela. Pomae cirkulaciju , stimulira imunoloki
sustav, poveava oksigenaciju tkiva i ima znaajan u utjecaj protiv starenja. Manjak koenzima
Q10 povezan je sa periodontalnom boleu, dijabetesom i miinom distrofijom.
Istraivanja nam govore da dodatak koenzima Q10 prehrani pomae u kontroli razine
histamina i te pomae osobama s alergijama, astmom i respiratornim bolestima. Mnoge osobe
ga takoer uzimaju uz lijekove za snienje kolesterola kako bi smanjili greve u nogama.
Dokazano je da statini (lijekovi za snienje kolesterola) smanjuju razine koenzima Q10 u
organizmu.
Koenzim Q10 koriste mnogi lijenici diljem svijeta usmjereni na prirodnu, nutricionistiku i
ortomolekularnu medicinu za lijeenje mentalnih funkcija. Naime, koenzim Q10 pomae kod
Alzheimerove bolesti i shizofrenije. Takoer pomae u borbi protiv pretilosti, gljivinih
infekcija kandidom, multiple skleroze i dijabetesa.
Druge bolesti kao to su parkinsonova bolest, bolesti srca i krvnih ila i migrene, povezane su
sa smanjenom sposobnou tijela (ili dijelova tijela) da pretvore hranu u energiju i koenzim
Q10 itekako pomae.
ini se da je koenzim Q10 ogroman korak u lijeenju i prevenciji kardiovaskularne bolesti.

Studija provedena tijekom 6 godina uz pomo znanstvenika sa sveuilita u Texasu pronala
je da pacijenti oboljeli od kongestivnog zatajenja srca uz terapiju koenzimom Q10 pored
uzimanja lijekova imaju 75% veu vjerojatnost preivljenja usporeujui sa 25%-tnim
preivljenjem pacijenata samo na obinoj terapiji lijekovima. Slina studija Sveuilita u
Texasu u suradnji sa Centrom za bolesti odraslih osoba iz Japana pokazala je kako koenzim
Q10 sniava krvni tlak bez lijekova i kroz promjenu prehrane.
Pored borbe protiv bolesti srca i krvnih ila koenzim Q10 pokazao se uinkovit u smanjenju
smrtnosti kod eksperimentalnih ivotinja kod kojih su inducirani tumori i leukemija.
Neki doktori pacijentima preporuuju koenzim Q10 za smanjenje posljedica kemoterapije.
Koenzim Q10 se nairoko upotrebljava u Japanu. Vie od 12 milijuna ljudi u Japanu uzima
koenzim Q10 prema preporuci lijenika za lijeenje bolesti srca i krvnih ila (jaa srani
mii), visokog krvnog tlaka i pojaanje imunolokog sustava. Istraivanja u japanu su
pokazala da koenzim Q10 takoer pomae kod poravnanja eluca i dvanaesnika, a moe
pomoi i kod ulcera dvanaesnika.
Koliina koenzima Q10 u organizmu se smanjuje sa starou, tako da je poeljno uzimanje

koenzima kao dodatka prehrani, a posebno kod osoba preko 50 godina starosti.
Izvori u prehrani:
Skua, losos i srdela sadre najvee koliine koenzima Q10, pa je logian uinak
mediteranske prehrane u prevenciji i lijeenju bolesti srca i krvnih ila. Koenzim Q10 moe
se takoer nai u govedini, kikirikiju i pinatu. Obino u hrani konzumiramo izmeu 10 i 15
mg dnevno, uglavnom iz ribe i mesa. Vegetarijanci bi trebali biti oprezni jer je njihov unos
koenzima manji od optimalnog i trebali bi razmotriti uzimanje koenzima Q10 kao dodatka
prehrani, kao i starije osobe.
Upotreba:
Koenzim Q10 je topiv u ulju i mastima i najbolje se apsorbira uz hranu koja sadri ulja ili
masnu hranu kao to je riba. Potreban je oprez prilikom kupovine koenzima Q10, svi
proizvodi ne sadre najistiji oblik. Njegova prirodna boja je izmeu tamno-ute i naranasta i
nema skoro nikakav okus u obliku praha. Potrebno ga je drati podalje od topline i svijetla.
isti koenzim Q10 se razlae na viim temperaturama. Najpoeljniji oblik za kupovinu
koenzima je tekui oblik ili vezan s uljima. Svi dodaci koenzima Q10 nalaze se u obliku
softgel kapsula (raspren u tekuini), osim u kozmetikim proizvodima.
Cijene variraju od proizvoaa do proizvoaa, ali danas se na tritu najveim dijelom nalazi
bioidentini koenzim Q10, jer se prelo na biotehnoloku proizvodnju.
Idealna konzumacija koenzima Q10 je najmanje 2 ili 3 puta tokom dana (posebno ako se radi
o bolestima) kako bi se odrala konstantna koncentracija u krvi. Kod kardiovaskularnih
bolesti koenzim Q10 koristi se u dozama od ak 100 mg tri puta dnevno.
28. Liponska kiselina izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu, znaaj i
Koristi se kod dijabetesa, periferne polineuropatije (oboljenje perifernih nerava koje se

karakterie trnjenjem, grevima, peckanjem), retinopatije (oteenje one strukture retine),
kardiomiopatije (oteenje sranog miia), cerebralne ishemije (smanjena koncentracija
kiseonika u mozgu), oboljenja srca i krvnih sudova (povean nivo masti u krvi,
ateroskleroza), trovanja metalima. Poto se dobro usvaja i prolazi modanu barijeru, koristi se
i kod senilnosti, posle modanog udara, kod Alchajmerove bolesti.
Alfa-lipoinska kiselina je rastvorljiva i u vodi i u mastima i ima sposobnost da obnavlja

antioksidanse u organizmu (vitamin C, vitamin E, glutation). Kada je otkrivena, proglaena je
za vitamin, ali je posle ustanovljeno da se proizvodi u organizmu. Alfa-lipoinska kiselina je
neizostavan sastojak u procesu oslobaanja energije u organizmu. Zahvaljujui
antioksidativnom dejstvu titi od nastanka oteenja elija i tkiva u organizmu. Neki
strunjaci nazivaju alfa-lipoinsku kiselinu idealnim antioksidansom, jer deluje i na
liposolubilne (koji se rastvaraju u mastima) i na hidrosolubilne (koji se rastvaraju u vodi)
slobodne radikale. Lako se usvaja u elije i transportuje kroz elijske membrane. Takoe,
vezuje i slobodne jone pa se koristi kod trovanja ivom, olovom.
Alfa-lipoinska kiselina se stvara u zdravom organizmu, a nalazi skoro u svim namirnicama, u

bubrezima, srcu, jetri, spanau, brokoliju, pivskom kvascu, krompiru, argarepi. Crveno meso
se smatra za najbolji nutritivni izvor alfa-lipoinske kiseline. U namirnicama ova kiselina je
vezana kovalentnim vezama i u tom obliku nije odmah iskoristljiva u organizmu, a njen
sadraj je veoma nizak.
Kao dodatak ishrani primenjuje se u dozama od 200mg do 1800mg. Uobiajeno, kod

periferne polineuropatije 600mg dnevno, kod dijabetesa tip 2 gde jo nije nastalo oteenje
perifernih nerava, korisno je preventivno je konzumirati u dozi od 200mg do 400mg dnevno.
Poto utie i na smanjenje glikemije (nivoa eera u krvi), treba povesti rauna u poetku da
ne doe do hipoglikemije (nizak nivo eera u krvi) kod istovremene primene lekova za
regulaciju eera u krvi. Preventivno i zdravi ljudi mogu koristiti 200mg alfa-lipoinske
kiseline dnevno, kao antioksidans (za regeneraciju E i C vitamina).
Vano je uzimati alfa-lipoinsku kiselinu 1 sat pre ili 2 sata posle jela i upotrebe mineralne
vode, jer vezuje slobodne jone iz hrane i pia, pa se smanjuje koliina koja se usvaja u
organizam.
Sa kojim lijekovima istovremeno ne treba primenjivati alfa-lipoinsku kiselinu?

Kod istovremene upotrebe preparata hormona tireoidne lezde levotiroksina (Letrox,
Euthyrox, Tivoral) i alfa-lipoinske kiseline potrebno je pratiti nivo hormona u krvi, jer moe
doi do promene.
Jo je od 50-ih godina prolog stoljea poznato da alfa-lipoina kiselina (upotrebljavaju se i

nazivi tioktina ili samo lipoina kiselina) potpomae tjelesne enzime i tako ubrzava procese
povezane s proizvodnjom energije. Mnogo poslije, krajem 80-ih, dokazano je da ta tvar slina
vitaminima djeluje i kao snaan antioksidans, to jest tvar koja ponitava djelovanje
endogenih, visokoreaktivnih molekula slobodnih radikala.
Iako se alfa-lipoina kiselina u organizmu proizvodi u malim koliinama, uglavnom se nalazi
u hrani; veinom je ima u pinatu, mesu, jetri i pivskom kvascu. Vrlo je teko samo
prehranom dobiti terapijsku koliinu te tvari. Neki uzimaju dodatke alfa-lipoine kiseline ne
bi li imali koristi od njenih iscjeljujuih svojstava.
Kako djeluje Alfa-lipoina kiselina utjee na gotovo sve stanice u tijelu. Zajedno s
vitaminima skupine B (tiaminom, riboflavinom, pantotenskom kiselinom i niacinom) pomae
u pretvaranju ugljikohidrata, masnoa i bjelanevina iz hrane u energiju koju organizam moe
poslije upotrijebiti. Ta tvar ima zatitni antioksidacijski uinak na stanice te moe potaknuti
obnavljanje, a time i pojaavanje uinka drugih antioksidansa, poput vitamina C i vitamina E.
Zbog jedinstvenih kemijskih svojstava alfa-lipoina kiselina vrlo lako ulazi u mnoga tkiva,
ukljuujui mozak, ivce i jetru, pa je vrlo vrijedna pomo pri lijeenju raznih tegoba.
GLAVNI KORISNI UINCI: Jedna od glavnih uporaba alfa-lipoine kiseline jest lijeenje
oteenja ivaca, ukljuujui dijabetiku neuropatiju dugoronu komplikaciju eerne
bolesti kod koje se pojavljuju bolovi i gubitak osjeta u udovima. Oteenje ivaca barem je
djelomino prouzroeno uinkom slobodnih radikala na ivane stanice kao posljedicom
nekontrolirane razine glukoze u krvi. Koristan uinak alfa-lipoine kiseline mogao bi
proizlaziti iz njezina antioksidacijskog djelovanja.
Osim toga, ona moe poboljati odgovor na inzulin, hormon koji regulira razinu glukoze. U
jednom su istraivanju 74 osobe sa eernom bolesti tipa II uzimale 600 mg ili vie alfa-
lipoine kiseline na dan i kod svih se smanjila razina glukoze u krvi. Istraivanja na
ivotinjama upuuju na to da ta tvar poveava protok krvi u ivanom tkivu i poboljava
provoenje ivanih impulsa. Prema tome, mnogi bolesnici, a ne samo dijabetiari, mogli bi
imati koristi od alfa-lipoine kiseline u lijeenju oslabljenog osjeta, utrnua i drugih simptoma
oteenja ivaca.
Alfa-lipoina kiselina koristi i jetri tako to je titi od djelovanja slobodnih radikala i pomae
joj u uklanjanju toksina iz organizma. Katkad se upotrebljava u lijeenju hepatitisa, ciroze i
drugih oboljenja jetre, kao i kod trovanja olovom i drugim tekim metalima ili pak
industrijskim kemikalijama poput ugljikova tetraklorida.
DODATNI KORISNI UINCI: Postoje i drugi potencijalno korisni uinci alfa-lipoine

kiseline, no to tek treba istraiti. Prema nekim istraivanjima postoje uvjerljivi rezultati koji
pokazuju da ta tvar moe sprijeiti razvoj katarakte. Na ivotinjama su ispitivani i uinci alfa-
lipoine kiseline na poboljanje pamenja (to, primjerice, moe koristiti oboljelima od
Alzheimerove bolesti) i zatitu stanica mozga od oteenja prouzroena nedovoljnom
opskrbom krvi, to se dogaa pri operacijama na mozgu i kod modanog udara.
Ima dokaza koji upuuju na to da bi zbog antioksidacijskih svojstava alfa-lipoina kiselina

mogla potiskivati umnoavanje virusa. U jednom je istraivanju primjena te tvari dovela do
jaanja imunosnog sustava i funkcije jetre u veine pacijenata oboljelih od side. Mogue je i
da ta tvar pomae u borbi protiv zloudnih tumora, pogotovo onih koji se povezuju sa
slobodnim radikalima, a govori se i o moebitnom usporavanju ateroskleroze (koja uvelike
ugroava sve oboljele od eerne bolesti). U nekim se istraivanjima prouava uinak alfa-
lipoine kiseline na Alzheimerovu i Parkinsonovu bolest. Na kraju, zbog svojega opega
antioksidacijskog djelovanja, alfa-lipoina kiselina mogla bi se pokazati uinkovitom kod
raznih tegoba koje se, barem djelomino, pogoravaju djelovanjem slobodnih radikala. To su
razne bolesti, od sindroma kroninog umora pa sve do psorijaze.
DOZIRANJE: Za lijeenje odreenog poremeaja: Uglavnom se uzima doza od 100 do 200

mg tri puta na dan.
Opa antioksidacijska potpora: Mogu se uzimati i neto manje doze, od 50 do 150 mg na dan.
SMJERNICE ZA UPORABU: Dodaci prehrani koji sadre alfa-lipoinu kiselinu mogu se

uzimati s hranom ili bez nje.
Mogue nuspojave Pri uzimanju alfa-lipoine kiseline nisu zabiljeene ozbiljnije nuspojave.
Povremeno ti dodaci prehrani mogu izazvati blagi osjeaj napetosti u elucu, a rijetko su se
pojavljivali alergijski osipi. Ako nastanu kakve nuspojave, smanjite dozu ili prekinite s
uzimanjem tog dodatka.
VANO: Oboljeli od eerne bolesti smiju uzimati dodatke koji sadre alfa-lipoinu kiselinu
samo pod lijenikim nadzorom
29. Lecitin, holin, acetilholin, inozit, osnovne uloge u organizmu, znaaj i povezanost
s drugim vitaminima i mineralima, upotrebe kao dodatka prehrani
Lecitin je prirodna tvar i najbolji izvor kolina, bitne komponente koja hrani mozak i
pospjeuje pamenje.
Lecitin se preporuuje osobama koje imaju bolne zglobove, teko se kreu ili su osjetljive na
vremenske promjene (meteoropati), te onima s oteanom probavom masnoa. Pridonosi
vrstoi i kvaliteti kose.
Holin (gr. holin = u) je duina baza iz kompleksa vitamina B. Ulazi u sastav

mnogih molekula koje imaju znaajne funkcije u organizmu, kao to su fosfilipidi (lecitin,
acetilholin i druge supstance). Pored toga, uestvuje i u transporti masti i holesterola, iz jetre u
krv. Omoguava i normalan tok nervnih impulsa, ukljuujui i u intelektualnim procedima ,
kao to je pamenje, npr.
Ovaj nutrijent je je topiv u vodi, obino grupisani u okviru pomenutog kompleksa. Uglavnom
obuhvata razliite amonijane soli, koje sadre N, N, Ntrimetiletanolamonij kalcija (X na
desnoj strani oznaava nedefiniran broj aniona).
Kationi se javljujaju u glavi grupa fosfatidilkolin i sfingomijelin, dviju klasa fosfolipida kojim
su bogate elijske membrane. Holin je molekulski prekursor neurotransmitera acetilholina,
koji kontrolira u mnoge funkcije, ukljuujui i memoriju i kontrolu miia.[1][2][3][4][5][6]
Da bi ostale zdrave, neke ivotinje moraju uzimati holin iz hrane. Za ljude, holin nije
esencijalni nutrijent, osim ako je hrana liena metionina i folata. Koristi se u sintezi
komponenti elijske membrane. U 2005. Nacionalni odbor za zdravlje i hranu SAD je saopio
da samo 2% ena u postmenopauzi konzumira preporuen unos holina.
Acetilholin je neurotransmiter perifernog i centralnog nervnog sistema. Uglavnom ima

ekscitatorni efekat, ali na nekim perifernim parasimpatikim nervnim zavrecima moe imati i
inhibitorno dejstvo. Acetilholin se oslobaa na svim preganglijskim nervni vlaknima
(parasimpatikim i simpatikim). Na njima uestvuje u procesu prenosa nervnog impulsa sa
presinaptikog na postsinaptiki neuron.Na svim postgangliskim parasimpatikim vlaknima.
Sekrecijom ovog neurotransmitera ostavruje se dejstvo parasimpatikog sistema.Na
holinergikim simpatikim nervnim vlakanima koja inerviu znojne lezde, miie dlake i
krvne sudove koe, gde stimulie rad ovih organa.Na raznim neuronima crevnog nervnog
sistema (enteriki nervni sistem), to omoguava nastanak peristaltike creva.Na nervno-
miinoj ploi, gde deplarizacijom ove ploe pokree miinu kontrakciju.U delovima mozga,
kao to su prugasto telo (lat. Corpus striatim), Majnertovo bazalno jedro (lat. Nucleus basalis
Meynerti), velike piramidne elije motorne kore, modanom mostu... Sekrecijom acetilholina
u ovim strukturama reguliu se brojni procesi kao npr. spavanje, pamenje, modana
aktivnost...
Holin
injenice
lan porodice B-kompleks i liptropik (pretvara masti u emulzije). Djeluje sa inozitolom (jo
jedan lan B-kompleksa) na iskoriavanje masti i horesterola. Jedna od malobrojnih
supstanci, koje su u stanju da tzv. krvno-modanu barijeru, koja obino titi mozak od
varijatica u svakodnevnoj ishrani, i odlazi direktno u modane elije da bi proizvele
hemikaliju, koja potpomae pamenje.
Preporuene dnevne potrebe nisu ustanovljene, mada se procenjuje da ishrana prosene osobe
sadri izmeu 500 i 900 mg dnevno. Izgleda da pretvara horesterol u emulziju, tako da se on
ne taloi na zidovima arterija, niti u unoj kesi.
Ljudi mogu sintetizirati kolin u manjim koliinama u svim tkivima, a sva integralna i
neobraena hrana sadri odreene koliine kolina, posebno govea i pilea jetra, jaja,
penine klice, riba, soja i svinjetina. Kolin se ne smtra vitaminom, no ima vane funkcije u
naem organizmu koje ukljuuju odravanje strukture membrana, transport i metabolizam
masti, metabolizam metilnih skupina, biosintezu neuroprijenosnika acetilkolina i staninu
signalizaciju. Pravi nedostatak kolina je rijedak, a najei simptomi nedostataka ukljuuju
masnu jetru i hemoragijsku bubrenu nekrozu. Openito, visoke se doze kolina mogu povezati
s tjelesnim mirisom po ribi, povraanjem te pojaanim znojenjem i luenjem sline.
ta holin moe da uini za vas
Potpomae kontrolisanje gradnje holesterola. Od pomoi je prilikom odailjanja nervnih

impulsa, naroito onih koji se u mozgu koriste za formiranje pamenja. Asistira u
suprotstavljanju problemu gubitka pamenja u poznijim godinama (doze od 1 do 5 g dnevno).
Potpomae eliminisanje otrova i lekova iz vaeg sistema, tako to pomae jetri. Proizvodi
umirujue dejstvo i pomae u leenju Alchajmerove bolesti.
Oboljenja koja nastaju zbog pomanjkanja holina Mogue je da pomanjkanje rezultuje

cirozom i masnom degeneracijom jetre, zakreavanjem arterija, a moda i Alchajmerovom
boleu.
Najbolji prirodni izvori umance, mozak, srce, zeleno lisnato povre, kvasac, digerica,
penine klice, lecitin (u malim koliinama)
Dodaci est kapsula lecitina, dobijenog od sojinog zrna, sadri 244 mg inozitola i holina.
Proseni B-kompleks dodatak sadri otprilike 50 mg holina i inozitola. Najea dnevna doza
je 500 do 1.000 mg.
Toksinost Nepoznata.
Neprijatelji Voda, lekovi na bazi sulfonamida, estrogen, prerada namirnica i alkohol.
Lini savjet Holin uvek uzimajte uz ostale B-vitamine. Ukoliko ste esto nervozni i "u gru",
moda e vam pomoi poveana doza holina. Ako uzimate lecitin, verovatno vam je onda
potreban i dodatak heliranog kalcijuma, da bi odrao va fosfor i kalcijum u ravnotei, jer
holin izgleda ima tendenciju da poveava koliinu fosfora u organizmu
Pokuajte da u svoju ishranu unesete malo vie holina, jer e vam se na taj nain poboljati
pamenje. Ako previe pijete, pobrinite se da svojoj jetri obezbedite dovoljno holina, kako bi
mogla da obavi dodatni posao.
Inozitol
injenice Rastvorljiv u vodi, jo jedan lan B-kompleksa i lipotropik. Meri se u miligramima

(mg). U kombinaciji sa holinom formira lecitin. Metabolizuje masti i holesterol. Dnevne
potrebe ovog vitamina nisu ustanovljene, ali proseno zdrava odrasla osoba uzima oko 1.000
mg dnevno. Utvreno je da, poput holina, ima znaaj u ishrani modanih elija.
ta inozitol moe da uini za vas Pomae u sniavanju nivoa holesterola. Odrava kosu
zdravom i spreava opadanje. Pomae u prevenciji ekcema. Sudeluje u preraspodeli telesne
masnoe. Ima umirujui efekat.
Oboljenja koja nastaju zbog pomanjkanja inozitola Ekcemi.
Najbolji prirodni izvori
Digerica, pivski kvasac, suvi lima-pasulj, govei mozak i srce, dinja, grejpfrut, suvo groe,
penine klice, sirova melasa, kikiriki, kupus
Dodaci Kao to je i sluaj sa holinom, 6 kapsula lecitina na bazi soje sadre oko 244 mg
inozitola i holina. Moe da se nabavi i lecitinski praak, koji se lako mea sa tenostima.
Veina dodataka B-kompleksa sadri priblino 100 mg holina i inozitola.
Dnevna doza koja se najee koristi jeste od 250 do 500 mg.
Toksinost Nema poznatih toksinih efekata.
Neprijatelji Voda, lekovi na bazi sulfonamida, estrogen, prerada namirnica, alkohol i kafa.
Lini savet Inozitol uzimajte uz holin i ostale B-vitamine. Ako pijete mnogo kafe, verovatno
vam je potrebno vie inozitola. Ukoliko uzimate lecitin, savetujemo i dodatak heliranog
kalcijuma, kako bi se va fosfor i kalcijum odrali u ravnotei, jer izgleda da i inozitol i holin
podiu nivo fosfora u organizmu. Dobar nain da postignete maksimalan efekat vitamina E
jeste da uzimate dovoljno inozitola i holina.
Acetilholin
Acetilkolin je najzastupljeniji neurotransmiter u tijelu i primarni neurotransmiter izmeu

ivaca i miia. eludac, slezena, uni mjehur, znojne lijezde, krvni sudovi i srce su samo
neki od organa koje ovaj neurotransmiter kontrolira. Sinteza acetilkolina u organizmu je od
vitalnog znaaja radi uloge neurotransmitera u motornom djelovanju i pamenju.
Tijelo stvara acetilkolin iz nutrijenata kolina, lecitina, vitamina C, B1, B5 i B6 s mineralima

cinkom i kalcijem.
Acetilkolin pomae kontrolu miinog tonusa, pamenja i primitivnih nagona i emocija kao i
oslobaanje hormona hipofize (vazopresin), koji su ukljuen u regulaciju izbacivanja urina.
LECITIN
Lecitin je naziv za niz srodnih spojeva, mjeavinu fosfolipida koji su neophodni naem tijelu
za sve bioloke funkcije, a nalazi se u stanicama svih ivih organizama
Lecitin ini ak 30% teine mozga i 73% masti u jetrama. Naziv lecitin nastao je iz grke
rijei lekithos, to se odnosi na njegov izvor - umanjak, a otkrio ga je francuski kemiar
Maurice Gobley 1850. godine. Lecitin se nalazi u mnogim ivotinjskim i biljnim izvorima kao
to su: umanjak, soja, jetra govedine, cvjetaa, narana, kikiriki, hladno preano biljno ulje,
oraasti plodovi, sjemenke... Pri preradi hrane dolazi do unitavanja lecitina.
Lecitin se uzima kao lijek, a takoer se koristi i u proizvodnji lijekova. U prehrambenoj

industriji sojin lecitin se koristi kao emulgator (E322) u proizvodnji hrane, a kao takav
smanjuje povrinsku napetost vode pa omoguuje sjedinjavanje ulja i masti s vodom.
Sastav
Lecitin je votana supstancija i pripada fosfolipidima. To je kompleksna smjesa fosfolipida,

fosforne kiseline, vitamina B i aminokiseline metionin.
Djelovanje i upotreba
Lecitin je prirodni izvor kolina i inozitola. Neophodan je za sintezu acetilkolna, glavnog

neurotransmitera u modanim ovojnicama. Lecitin je sastavni element velikog dijela mozga,
modanih ovojnica te ovojnica lene modine i ivaca. Lecitin se pretvara u acetilkolin, tvar
koja prenosi ivane impulse. Njegov nedostatak uzrokuje pojavu raznih neurolokih
oboljenja.
Lecitin povoljno djeluje na smanjenje razine kolesterola, titi kolesterol od oksidativnih

procesa, spreava stvaranje unih i bubrenih kamenaca te pomae detoksifikacijske procese
i zdravlje jetara. Lecitin pomae u prijenosu masti po tijelu i zajedno s kolesterolom proizvodi
u. Moe pomoi u rastapanju manjih unih kamenaca, smanjuje veliinu masnih estica u
krvi i spreava aterosklerozu.
Posebno je izraen njegov uinak na poveanje izdrljivosti prilikom sportskih optereenja

zbog snanije neuromuskularne inervacije. Lecitin ima antioksidativno djelovanje ime uva
stanice od prijevremenog starenja.
Obnavlja povrinski zatitni sloj epiderme i potpuno se ugrauje u stanice koe, pa se

upotrebljava i u kozmetikoj industriji. Dokazano je da lecitin povoljno djeluje u lijeenju
konih poremeaja, ekcema, akni i psorijaze.
Lecitin se koristi za lijeenje poremeaja memorije, demencije, Parkinsonove i Alzheimerove
bolesti i anksioznosti. esto za lecitin kaemo da je on ''hrana za mozak''. Studije su dokazale
njegovo povoljno djelovanje na uenje i pamenje.
Doza
Studije su dokazale da se u konginitivnim oteenjima koristi u dozama od 1-35 g na dan. Pri

tome je vano potraiti savjet lijenika ili ljekarnika. Dozu treba prilagoditi i ovisi o nekoliko
imbenika - dob, zdravlje.
Nuspojave
Lecitin se dobro podnosi i vrlo su rijetke nuspojave. Zabiljeene nuspojave su: munina,
proljev, bolovi u trbuhu, to je povezano s alergijskim reakcijama. U trudnoi i dojenju nema
dovoljno dokaza i ispitivanja, pa se u tim stanjima niti ne preporuuje koritenje takvih
preparata.
Opa pitanja o mineralima
30. Vrste i podjela minerala. Makro, mikro elementi. Minerali u tragovima.
Minerali su kemijski elementi esencijalni za normalno funkcioniranje organizma, u kojem se

pojavljuju kao slobodni ioni ili kao sastavni dio odreenih organskih spojeva (hormona,
enzima). Svaki mineral ima specifino djelovanje, a prijeko su potrebni u mnogim
biokemijskim procesima, kao to je regulacija metabolizma i ravnotee tekuine u tijelu,
kontrakcije miia, sinteza proteina, proizvodnja energije, izgradnja kostiju, funkcioniranje
staninih membrana i provoenje ivanih impulsa.
Mineralne materije prisutne su u hrani u malim koncentracijama. Prirodno se nalaze u tlu i u

vodi, a otuda dospiju u biljni i animalni organizam. Minerali su esencijalni nutrijenti. Uneseni
hranom dospijevaju u ljudski organizam u mnogo veoj koliini nego vitamini. Kod odrasle
osobe minerali ine ak oko 4 % tjelesne mase. Najvie ih ima u kostima.
Od mineralnih tvari potrebnih ljudskom organizmu razlikujemo: makroelemente,

mikroelemente ili elemente u tragu. Uslovno se moe rei da su minerali iji je sadraj u
tkivima vei od 0,01 % makroelementi, a mineralni sa manje od 0,01 % su mikroelementi ili
elementimi u tragovima.
Makroelemente; to su oni minerali, koje organizam treba u koliini veoj od 100 mg, a to su:
kalcijum, magnezijum, kalijum, fosfor, natrijum, hlor i sumpor. Mikroelemente; to su: cink,
mangan, gvoe, fluor, bakar i jod.
Meu makroelemente spadaju i elektroliti: natrij (Na+), kalij (K+), kalcij (Ca+2), magnezij
(Mg+2), hloridi (Cl-) kao i fosfor i sumpor. Meu mikrominerale ubrajamo one koji se nalaze
u vrlo maloj koliini u naem tijelu. To su eljezo (Fe), cink (Zn), jod (J), bakar (Cu), mangan
(Mn), fluor (F), krom (Cr), selen (Se), molibden (Mo), arsen (As), nikal (Ni), litij (Li), vanadij
(Va), silicij (Si) i bor (B). Od mikroelemenata vaniji su eljezo, bakar, jod, fluor, cink i selen.
Iako je sadraj Fe u ljudskom tijelu vrlo nizak ima vanu ulogu kao konstituent hemoglobina.
Bakar djeluje kao snaan katalizator u funkcioniranju hemoglobina, eritrocita kao i u
formiranju energije elijama. Jod ulazi u sastav hormona titne lijezde koji utiu na normalan
rast i razvoj, regulciju brzine bazalnog metabolizma, stvaranje energije i odranje tjelesne
temperature. Nedostatak joda u organizmu izaziva guavost i kretenizam. Cink ulazi u sastav
molekule insulina, ukljuen je u metabolizam ugljikohidrata i neophodan je za sintezu DNA i
RNA. Selen je antioksidans i njegove antioksidativne sposobnosti dopunjuju djelovanje
vitamina E. Selen jaa djelovanje imunolokog sustava i neutralizira neke toksine tvari kao
to su kadmij, iva i arsen koje moemo udahnuti ili unijeti hranom.
Uloga minerala u ljudskom organizmu je vrlo sloena. Openito, minerali imaju razliite
uloge u organizmu, a u metabolizmu najee ulaze u sastav enzimskog sistema kao kofaktori.
Oni ine neophodne strukturne komponente (Ca, P, Mg), uestvuju u razliitim enzimskim
sistemima (Ca, P, Mg), uestvuju u ravnotei tenosti (Na, K), u celularnoj funkciji (Ca, Na,
K), neurotransmisiji (Ca, Mg, K) i u mnogim metabolikim procesima (Fe, Zn, Cu, Mn, Mo,
Se). Joni Na, K i Cl reguliu osmotski pritisak i kiselo-baznu ravnoteu u tkivima.
Deficit minerala nastaje usljed smanjenog unosa, poveanih potreba i slabe iskoristljivosti.
Nedostatak nastupa i u patolokim stanjima kao to su proljevi, povraanje, jako znojenje i sl.
Minerali se u organizam unose vodom i drugim vrstama hrane. Na biodostupnost-

bioraspoloivost mineralnih materija iz hrane utie hemijski oblik mineralne materije u hrani,
oksido-redukciona svojstva pojedinih sastojaka hrane kao i zdravstveno stanje konzumenta
hrane.
Mineralne tvari hrane mogu biti u formi jednostavnih soli ili kompleksnih organskih
kombinacija (hem, klorofil, lecitin, itd.). U mnogim sluajevima su otopljeni u staninom
soku. Najee su u formi razliitih kompleksa, kationa, aniona i helatnih spojeva. Elementi I
i VII skupine periodnog sistema u hrani su dominantno prisutni u ionskom obliku ( Na+, K+,
Cl-, F-).
Unos nekih minerala u veim koliinama od organizmu potrebnih moe biti toksian, posebno
kad su u pitanju: bakar, klor, selen, eljezo i drugi.
31. Kiseli i bazni minerali
Minerali sa baznim pH su: kalcijum pH 12, magnezijum pH 9, natrijum pH 14, kalijum pH

14, cezijum pH 14.
32. Hemijske forme minerala u hrani. Funkcije u organizmu. Metabolike funkcije

minerala. Funkcije mineral kao koefaktora.
Minerali se esto nazivaju i mikroelementima jer su potrebni u vrlo malim koliinama. Za

ljudsku ishranu vano je bar 18 minerala. Minerale ne proizvode ivotinje niti biljke, te ih
stoga nazivamo anorganskim elementima. Kao i vitamini, minerali djeluju kao koenzimi.
Minerali nakon to su apsorbirani postaju dio strukture tijela - elija, enzima, hormona,
miia, krvi i kostiju. Minerale dijelimo na dvije vrste: makrominerale, koje trebamo u veim
koliinama (kalcij, magnezij, fosfor), i mikrominerale ili minerale u tragovima (cink, eljezo,
bakar, mangan, krom, selen, jod, kalij i bor).
Minerali su pohranjeni u razliitim dijelovima naeg tijela, ponajvie u kostima i miinom

tkivu. Nae tijelo treba vitamine i minerale da odri pravilan sastav kostiju i krvi. Minerali su
nam potrebni za normalno funkcioniranje svih elija, mentalno i fiziko zdravlje, oni
zapoinju brojne bioloke reakcije u naem tijelu. Tijelo ne moe metabolizirati vitamine bez
pomoi minerala.
Nedostatak minerala i elemenata u tragovima je kod veine ljudi vjerojatniji od nedostatka

vitamina. Poveani rizik od nedostatka minerala uoen je kod ljudi koji dre dijetu ili uzimaju
lijekove, starijih ljudi, trudnica, vegetarijanaca i onih koji ive u krajevima gdje je tlo
siromano odreenim mineralima. Vitamini su prisutni u slinim omjerima posvuda u svijetu,
meutim minerali zbog razliitih geolokih uvijeta mogu nedostajati u jednom kraju a biti
zasieni u drugom. Tlo u Junoj Dakoti je vrlo bogato selenom dok je u Kini i Novom
Zelandu vrlo siromano ovim elementom. Zbog takvih razlika, moete imati "izbalansiranu"
ishranu i jo uvijek imati nedostatak odreenog minerala ili elementa u tragovima. Takoer,
moramo uzeti u obzir i uinak kiselih kia i rafinirane preraene hrane. Takav se nedostatak
moe ispraviti jedino promjenom ishrane ili uzimanjem mineralnih dodataka.
Postoji sve vie dokaza da oni ljudi kod kojih stanje elemenata u tragovima nije optimalno
(npr. selena), imaju poveani rizik oboljevanja od odreenih vrsta karcinoma i bolesti srca.
Osjetljivost naeg tijela ak i na manje promjene u balansu ovih minerala moe se uoiti ako
usporedimo na dnevni unos minerala (oko 1.5 g) sa ukupnim unosom ugljikohidrata, masti i
bjelanevina (oko 500-1000g). Iako na unos minerala predstavlja samo oko 0,3% ukupnog
unosa hranjivih materija, on je toliko bitan i snano djeluje na procese u naem tijelu da bez
njih ne bi mogli iskoristiti preostalih 99,7% hrane. Dnevne potrebe za cinkom su priblino
samo 0,003% dnevnog unosa hrane, a malo smanjenje tog unosa ima veliki negativni uinak
na zdravlje.
Postoji tendencija dijela dijetetiara i ljudi iz medicinske struke da savjetuju ljudima da je

uzimanje vitamina i minerala bespotrebno jer se vitamini i minerali unose ishranom. Naalost,
brojna istraivanja iznova pokazuju da mnogi, zapravo veina ljudi, NE DOBIVA dovoljne
koliine vitamina i minerala u svakodnevnoj ishrani to dugorono rezultira poveanim
brojem oboljenja i smanjenom ivotnom sposobnou.
Vitaminsko mineralni dodaci, pokazuju istraivanja, mogu sprijeiti nastajanje razliitih

oblika raka, sranih bolesti i jo neke degenerativne procese
33. Minerali kao antioksidanti.
Selen je mineral ija snana antioksidacijska svojstva doprinose pravilnom funkcioniranju

cijelog organizma.
Vaan je za kognitivne funkcije, zdrav imunoloki sustav te za plodnost mukaraca i ena.

uva zdravlje srca, a zasluan je i za mladolik izgled koe.
Doprinosi smanjenju upalnih procesa pa moe biti od velike pomoi za oboljele od

reumatoidnog artritisa.
Studija iz Nizozemske povezala je unos selena s niim rizikom od nekih vrsta raka, posebice
raka prostate.
Gdje ga pronai?
Znaajni izvori selena su brazilski oraii, indijski orasi, makadamija orasi, suncokretove
sjemenke, integralne itarice, gljive, datulje, banane, groice i bobiasto voe.
Cink je mineral koji pomae u stimuliraju aktivnosti ak 100 razliitih enzima, a odgovoran
je i za nemali broj drugih funkcija u tijelu.
Brine se za ouvanje imunolokog sustava.
Pomae jetri u eliminaciji otrovnih tvari iz organizma.
Smanjuje rizik od upalnih bolesti, osteoporoze, upale plua te senilne makularne degeneracije
i gubitka vida.
Istraivanje provedeno na Sveuilitu u Torontu, a objavljeno u asopisu Neuron, potvruje da

cink ima vanu ulogu u reguliranju meusobne komunikacije neurona, to utjee na nae
uenje, pamenje i koncentraciju.
Prema nekim studijama, nedovoljan unos cinka moe biti faktor rizika za muku neplodnost.
Cink doprinosi prevenciji akni, zacjeljivanju rana te openitom zdravlju koe.
Gdje ga pronai?
Ovaj je element osobito prisutan u pinatu, grahu, graku, buinim sjemenkama, enjaku,
siru, cjelovitim itaricama, orasima i kikirikiju.
34. Helirajue komponente iz hrane i spreavanje apsorbcije minerala.
Manjak minerala poput eljeza, uzrokuje umor i opu slabost tijela, te moe utjecati na radnu
sposobnost. Smanjena apsorpcija vitamina B12 uzrokuje sline simptome, uz dodatak
promjena u ponaanju te problema s pamenjem.
Kalcij je pogotovo bitan element za ene jer se s smanjenjem estrogena, drastino smanjuje i
apsorpcija kalcija koji odrava vrstou kostiju, to u konanici dovodi do osteoporoze,
polaganog, ali kontinuiranog opadanja gustoe kostiju. Smanjenje proizvodnje vitamina D
takoer pridonosi nastanku osteoporoze, obzirom da vitamin D sudjeluje u izgradnji kostiju i
njegov manjak dovodi do tzv. mekih kostiju, kao i do bolova u stopalima, kukovima,
koljenima i leima.
Bolesti zubi i zubnog mesa jo su jedna od posljedica manjka vitamina i minerala. Propadanje
zubi posljedica su manjka kalcija, dok niske razine niacina, vitamina B12, eljeza i vitamina
C pridonose ispadanju zubi i problema s zubnim mesom (npr. paradontoza).
35. Potreba za mineralima i preporuke unosa RDA, DRI, DV, UL itd.

Minerali
36. Ca, hemijske forme konzumiranja, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u
organizmu, povezanost sa vitaminom D odnos sa foforom.
Uvod
Ca je metal, koji je od svih mineralnih materija najvie prisutan u ljudskom tijelu i peti od
svih elemenata. Najvei dio Ca je ugraen u kosti (98%) i zube (oko 1%).
Apsorpcija
Apsorpcija Ca se odvija u duodenumu. Efikasnost apsorpcije Ca iz veine namirnica je
priblino slina. Mlijeko, proizvodi od mlijeka i itarice su najvaniji izvori Ca. Apsorpcija
Ca moe biti manja ako se kao izvori koriste namirnice bogate oksalnom kiselinom (pinat,
slatki krompir, pasulj), namirnice bogate fitinskom kiselinom (beskvasni hljeb, sjemenke,
orasi.
Koliina apsorbovanog Ca zavisi od vrste hrane, sastava namirnice i fiziolokog stanja
pojedinca. Da bi se Ca mogao apsorbovati iz hrane neophodno je prisustvo D-vit., fosfora i
magnezijuma. Zajedno sa Ca u kostima i zubima je ugraen i fosfor. Vitamin D je potreban da
bi Ca i P bio uopte resrbovan u digestivnom traktu. Zajedno sa nekim hormonima vit D
regulie normalan nivo Ca u krvi. Ravnotee Ca u krvi ima esencujalnu vanost za ivot,
posebno za stanje srca. Normalno stanje Ca u krvi je oko 10 mg/100 ml krvi. U crijevima se
apsorbuje samo 30-50 % Ca unesenog hranom. Organske kiseline kao to su oksalna i fitinska
oteavaju apsorpciju Ca. Apsorpcija je bolja to je osoba mlaa.Kod ena u postmenopauzi
apsorpcija Ca je manja nego kod ena u predmenopauzi. Apsorpcija Ca je vea kod
mukaraca nego kod ena, zbog testosterona.Do naruavanja apsorpcije Ca dolazi u sluaju
deficita vit D i kod osoba oboljelih od dijabetesa. Ca se izluuje putem urina i fecesa.
Izvori
Najznaajniji izvori Ca su: mlijeko(najpovoljniji odnos Ca:P), jaja, raeni kruh, iznutrice,
neke vrste povra(leguminoze, karfiol, brokula), gljive i voe(orah, ljenjak, badem).
Kravlje mlijeko sadri 120mg/100g, sir 700-1000 mg/100 g. Tvrdi sirevi predstavljaju bogat
izvor Ca. Odnos Ca i P je idealan za apsorpciju ovih elemenata, eer latoza takoe pospjeuje
apsorpciju Ca.Sadraj Ca u zrnu razliitih itarica se kree u rasponu od 0,94mg/100g do 370
mg/100g, s tim to je najnii u proizvodima od kukuruza, a najvie u sojinom branu. Sadraj
Ca u povru varira od 8,7mg/100g(zelena paprika, krompir) do 100 mg/100g (brokula) ili 600
mg/100 g(pinat).Zeleni aj, kafa, kotunjiavo voe i akao u prahu su bogat izvor Ca.Dobar
izvor Ca su proizvodi od mlijeka, veina vrsta tofua, neke vrste zeljastog povra, kupus
,soja ,riba(losos, sardina).Namirnice u kojima je odnos Ca:P u rasponu od 2:1 do 1:2
omoguava optimalnu apsorpciju Ca.
Uloga u organizmu
Ca je sastojak kostiju i zuba, Ca regulie kontrakciju i ralaksaciju miia, regulie
funkcionisanje nervnog tkiva, odgovoran je zgruavanje krvi, te uestvuje u regulisanju
krvnog pritiska i prenosu signala. U miinim elijama popreno prugastih miia postoje
mikrolokacije za skladitenje Ca(sarkoplazmatini retikulum).
Nedostatak
Hronini nedostatak nastaje zbog nedovoljnog unosa ili loe apsopcije.Usljed nedostatka Ca ,
u cilju odravanja normalne konc. u krvi, dolazi do njegove resorpcije iz kostiju, to ima za
posljedicu smanjenje mase kostiju, pojave osteoporoze i lomova kostiju. Konc. Ca u krvi je
konst.Hormon kalciton utie na to da se Ca iz krvi prenese u kosti.Kada konc. Ca u krvi padne
aktivira se parahormon koji ga ponovo vraa u krv.Nain i intezitet koritenja i taloenja Ca
se mijenja sa starenjem osoba, nainom ishrane, stanjem hormona i fiziolokim stanjem
organzma.
Toksinost
Radi se o uticaju suplemenata u prehrani:pojava kamenca u bubrezima, hiperkalcemija
poznata kao mlijeno-alkalni sindrom i interakcija sa drugim elementima i spreavanje
njihove apsorpcije.
Preporueni dnevni unos

Fizika aktivnost utie na zadravanje Ca, pojedinci koji su manje pokretni gube vie Ca. Da
bi organizam dobio potrebne koliine Ca, kroz obrok se mora obezbjeditinajmanje 800 mg
Ca/dnevno
Predoene dnevne koliine Ca u mg FDA(RDA):
-0-6 mjeseci:500-600
-6-12 mjeseci:540
-djeca 1-10 godina:800
-djeca 11-18 godina:1000
-odrasli mukarci i ene:800
-trudnice, dojilje, ene nakon klimakterijuma:1200
Upotreba kao dodatka prehrani

Preporuene doze su od 700 do 1000mg u obliku kapsula, tableta, tekuem i prakastom
obliku, najee u obliku Ca-karbonata (Ca-citrat kod starijih), za apsorpciju je neophodan
vitamin D .
Primjena
Osteoporoza istraivanja su pokazala da kombinacija kalcija i vitamina D moe sprijeiti
gubitak kostiju u starijih osoba.
Hipoparatireoidizam oboljeli moraju slijediti dijetu s visokim udjelom kalcija i niskim
udjelom fosfora te uzimati dodatke kalcija.
Predmenstrualni sindrom (PMS) jedno veliko istraivanja pokazalo je da su se simptomi
PMS-a smanjili za 50% kod ena koje su uzimale 1200 mg kalcija dnevno.
Visoki krvni tlak istraivanja ne daju jasne rezultate o tome moe li kalcij pomoi u
smanjenju krvnog tlaka ili je to vie vezano uz prehranu koja ukljuuje mlijene proizvode s
niskim udjelom masti (koji sadre i kalcij).
Pretilost neka istraivanja pokazala su da uzimanje mlijenih proizvoda s niskim udjelom
masti moe pomoi smanjenju i odravanju normalne tjelesne mase, ali nije jasno je li za to
zasluan kalcij iz mlijenih proizvoda.
Visoki kolesterol preliminarna istraivanja pokazala su da uzimanje kalcija u koliinama od
1600-2000 mg dnevno moe pomoi smanjenju kolesterola uz pravilnu prehranu i vjebu.
Rahitis istraivanje 2000. godine pokazalo je da je kalcij uinkovit tretman kod rahitisa.
Drugo rizici za modani udar i kolorektalni karcinom mogu se smanjiti prehranom bogatom
mlijenim proizvodima.
Calcium is a metallic element, being silver-white crystal and being easy for chemical
combination. For instance, animal bones, clam shells and eggshells contain calcium
carbonate, calcium phosphate, etc. Calcium is one of constant elements of the body,
accounting for the fifth place.
The role of calcium in the body:

1. It composes the human skeleton and supports the body, being the fulcrum of muscle
flexing.
2. In the soft tissue of blood cells, it plays important roles, such as heart rate maintenance,
nerve conduction, muscle flexing stress, blood coagulation and cell adhesion.
Unfortunately, although it is very important, it can be synthesized by the body self only by
external intake.
Kalcijum je najzastupljeniji mineral u ljudskom organizmu, a dnevne potrebe idu i do 1.5

grama. U organizmu ga ima oko 1 kg, a najvei deo se nalazi u kostima i zubima.
Zajedno sa fosforom i aminokiselinama ini okosnicu izgradnje organizma.
Kalcijum regulie odnos baza i kiselina u krvotoku, ujednaava rad srca i ublaava nesanicu.
Kalcijum krui po telu za neutralizaciju kiselina, a u sluaju potrebe krvi za kalcijumom,
organizam ga preuzima iz kostiju. Manji deo kalcijuma ( oko 1% ) koji se nalazi u elijama,
slui za funkcije nerava.
Za njegovo efikasno upijanje je potreban vitamin D. Optimalan odnos unosa kalcijuma i

fosfora je 2:1. Obino je ovaj odnos poremeen tako to se unosi vea koliina fosfora.
Soli kalcijuma direktno utiu na vrstinu kostiju i zuba. Kalcijum je vaan za odravanje
gustine kostiju i zuba. Nedostatak utie na ispadanje zuba. 20% kotanog kalcijuma se zameni
svake godine. Ishrana bazirana na vou, povru i itaricama obezbeuje dovoljne koliine
kalcijuma za funkcionisanje. Ima ga najvie u orasima, mahunarkama i uljaricama.
Nedostatak kalcijuma dovodi do bolnih grenja miia, nervne razdraljivosti, bolova u
zglobovima, slabljenja kostiju. Prekomerno unoenje oteava apsorbciju nekih drugih
minerala.
Najnovija istraivanja povezuju preveliki unos ivotinjskih proteina i gubitak kalcijuma iz

kostiju, koji kasnije dovodi do osteoporoze.
37. Mg, hemijske forme konzumiranja i, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u
organizmu, upotrebe kao dodatka prehrani
Uvod
Mg je esencijalni makroelement, na koji otpada 0,05% ukupne tjelesne mase. Zajedno sa Ca i

P Mg se nalazi u kostima. Oko 65%Mg u organizmu ulazi u sastav kostiju i zuba, a ostatak se
nalazi u krvi i drugim tjelesnim fluidima i ostalim tkivima. Nalazi se u svim oblicima hrane.
Meso i povre su dobar izvor, a mlijeko i mlijeni proizvodi slab. Mg ulazi u sastav hlorofila,
te predstavlja kofaktor u gotovo svim reakcijama fosforilacije u kojima uestvuje ATP. Deficit
je rijedak kod osoba koje se hrane raznovrsnom hranom.
Apsorpcija
Apsorpcija Mg je slina kao apsorpcija Ca. Na brzinu i intezitetapsopcije Mg utiu vit D, Ca,
P i eer. M nogi autori sugeriu da odnos Ca i Mg u hrani treba biti 2:1.Apsopciju Mg
ometa:jela bogata proteinima i mastima, alkohol, kofein i diuretici. Od ukupne koliine Mg
koja je sa hranom uneena u organizam apsorbuje se svega 40-50%(po nekim autorima 25-
75%) , to zavisi od koliine eludane kiseline, potreba tkiva i navika u ishrani. Mg se
apsorbuje na 2 naina, pasivnom difuzijom i aktivnim transportom. Dio Mg koji se ne
apsoruje bude izluen fecesom, a dio urinom. Visoki sadraj dijetetskih vlakana iz voa,
povra i itarica smanjuju apsorpciju i zadravanje Mg.
Izvori
Glavni izvor Mg su zelene kopnene i morske biljke (koje sadre hlorofil), kruh od crnog
brana, prekrupa. Najvei dio se gubi u toku prerade namirnica(oko 85% u toku mljevenja
penice). U toku kuhanja jedan dio Mg prelazi u vodu. Oksalna i fitinska kiselina sa Mg grade
teko rastvorljive soli, to oteava apsorpciju. Mg ima dovoljno u hrani. U proizvodima od
mesa sadraj Mg se kree od 13-42,6 mg/100 g.Proizvodi od mlijeka 7,9-56 mg/100 g. Med
sadri 2,23mg/100 g. Najvei izvori su:instant kafa(56,3.266mg/100 g), orasi(118-191 mg/100
g), zeleni aj(212-415 mg/100g), crna okolada (997,3-1834 mg/100g)
Uloga u organizmu
Mg je antistresni metal. On uestvuje u relaksaciji skeletnih miia(Ca stimulie kontrakcije, a

Mg relaksaciju) i regulaciju krvnog pritiska. Preteno se nalazi u intracelularnim prostorima.
Ima znaajnu ulogu u mnogim enzimatskim procesima(ulazi u sastav preko 300 enzima),
posebno i metabolizmu UH. Nedostatak Mg moe izazvati teke posljedice u kontrakciji
miia i funkcionisanju CNS.Neophodan je za sintezu DNK i njeno funkcionisanje.regulie
elektrini potencijal na povrini elijskih membrana
Nedostatak
Javlja se: opta slabost, konfuzija, slaba pokretljivost i grevi u miiima, tekoe prilikom
gutanja, ometanje metabolizma vit D, povean sadraj lipida u krvi.
Dnevne potrebe ovjeka za Mg iznosi 0,4 g.RDA:djeca 300-350 mg/dnevno, mukarci 350
mg, ene 300 mg, a trudnice 450 mg/dnevno.Neki autori preporuuju 600-700 mg/dnevno.
Upotrebe kao dodatka prehrani
Upotreba magnezija kao dodatka prehrani mijenja se i nadopunjuje s novim saznanjima o

njegovim ulogama u tijelu. Trenutno se na naem tritu uglavnom preporuuje kod miinih
spazama trudnica i sportaa, starijoj populaciji, osobama koje ga nedovoljno unose
prehranom, kod dismenoreje, zatim za bolju funkciju sranog miia, kao anti-stresni"
mineral jer sudjeluje u raznim metabolikim procesima stvaranja energije, te kod migrene.
Preporueni oblici magnezija su magnezijev citrat, glukonat i laktat. Oni se najbolje

apsorbiraju. Postoje jo magnezijev hidroksid i sulfat.
Primjena
Astma intravenozni i inhalacijski magnezij moe pomoi lijeenju akutnih napadaja astme.
Dijabetes vie magnezija u prehrani moe sprijeiti razvitak dijabetesa tipa II.
Fibromijalgija preliminarno istraivanje pokazalo je da uzimanje malonske kiseline i
magnezija kroz najmanje 2 mjeseca smanjuje simptome fibromijalgije.
Gubitak sluha zbog buke uzimanje magnezija moe sprijeiti gubitak sluha uslijed buke.
Aritmija i zatajenje srca kod ljudi sa kongestivnim zatajenjem srca, istraivanje je pokazalo
da uzimanje magnezijevog orotata smanjuje simptome i poboljava postotak preivjelih.
Visok krvni tlak konzumiranje mlijenih proizvoda s malo masti i puno voa i povra
smanjuje vjerojatnost od razvijanja hipertenzije.
Migrena nekoliko istraivanja pokazuje da uzimanje suplemenata magnezija spreava
napadaje migrene, smanjuje trajanje i koliinu lijekova protiv bolova.
Osteoporoza da bi se sprijeio razvitak osteoporoze potrebno je uzimati dovoljne koliine
kalcija, magnezija i vitamina D.
Preeklampsija and eklampsija intravenozno uzimanje magnezija spreava komplikacije
preeklampsije (visoki krvni tlak u 3. tromjeseju trudnoe) i napadaje u eklampsiji.
Predmenstrualni sindrom (PMS) neka istraivanja kau da suplementi magnezija mogu
olakati simptome PMS-a.
Sindrom nemirnih nogu malo kliniko istraivanje pokazalo je da magnezij moe smanjiti
nesanicu uzrokovanu ovom boleu.
In human cells, magnesium is the second most important cation (with potassium first). The
content of magnesium is inferior to that of potassium. Magnesium has many special
physiological functions: it can activate a variety of enzymes in the body, inhibit abnormal
excitation of nerve system, maintain the stability of the structure of nuclear acids, and
participate in protein synthesis, muscle contraction and body temperature regulation.
Magnesium affects the [channel] for the intra and extra cellular mobility of potassium, sodium
and calcium, and maintains the membrane potential.
The clinical manifestations of magnesium deficiency are: emotional disturbance, excitation,
tetany, hyperreflexia, etc. Normally oral intake of overdose of magnesium will not lead to
magnesium toxcity due to the regulation of the kidney. But in circumstance of renal
insufficiency, a large number of oral magnesium can cause magnesium toxicity, manifested as
abdominal pain, diarrhea, vomiting, polydipsia, fatigue, weakness, and difficulty in breathing,
cyanosis, mydriasis etc in serious situation.
Minimalna dnevna doza je 350 mg. U organizmu ga ima oko 20 grama,

i nalazi se uglavnom u kostima. Najvei izvor magnezijuma su suncokret, kikiriki, badem,
banane, smokve, limun,grejpfrut, jabuke, integralne itarice, graak i lisnato povre. Bubrezi
viak magnezijuma izbacuju iz organizma, a potrebne zalihe taloe.
Zubi otporni na karijes, imaju u proseku dvostruko veu koliinu magnezijuma. U sluaju
nedostatka pojavljuju se neuroloki poremeaji, umor i malaksalost, grenje miia,
bolovi u elucu i slino. Potreba za magnezijumom se poveava sa pojavom bolesti i stresa.
Raznovrsna ishrana obezbeuje dovoljne koliine magnezijuma. Najosetljiviji je od svih

minerala u odnosu na osiromaenje tla.
Alkohol je veliki neprijatelj magnezijuma.

Katalizator je u mnogim hemijskim reakcijama u organizmu, a naroito pretvaranja eera iz
krvi u energiju.
Ima vanu ulogu u prenosu nervnih impulsa. Zato se i naziva prirodnim umirujuim
sredstvom, a apsorbuje se prvenstveno u tankom cerevu. Ima smirujui uticaj na nervni
sistem, pa se esto koristi kao sredstvo za dobar san.
Olakava probavne smetnje, onemoguava taloenje kalcijuma u bubrezima i stvaranje

kamena u bubrezima i ui, jer regulie ulazak kalcijuma u elije.
Magnezijum hlorid je dragocen zbog svoje sposobnosti da podstie zdravlje i vitalnost, lei
brojne bolesti, usporava proces starenja i suzbija infekcije. Delotvoran je u leenju astme,
bronhitisa, upale plua i upale grla.
38. Na, hemijske forme konzumiranja i, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u
organizmu, problemi prekomjernog i neuravnoteenog unosa, korelacijas K i Cl
kao i drugim elementima
Uvod
Soli Na se nalaze u meuelijskoj tenosti, u krvnoj plazmi, pljuvaki i crijevnim sokovima.

Glavni je elektrolit i potuno je rastvorljiv u vodi. Procjenjuje se da odrasla osoba sadri 52-60
meq/kg(mukarci) i 48-55 meq/kg(ene). Oko 60% ukupnog Na se nalazi u tjelesnim
tenostima i elijskim fluidima, 10% u elijama i 30% u kostima.
Apsorpcija
Na je rastvirljiv u vodi i lako se apsorbuje u elucu i tankom crijevu, a zatim krvotokom po

cijelom organizmu. Eliminacija se odvija u bubrezima, odakle se preko 90% Na izlui putem
urina.Na gubitak Na poveano utiu znojenje, povraanje i dijareja.
Izvori
U hrani Na dolazi kao NaCl. Preko 75% Na, koji s kroz hranu unosi u organizam, potie iz
kuhinjske soli dodane u hranu nakon prerade, 15% iz kuhinjske soli dodane u toku kuhanja, a
10% Na potie iz prirodnih izvora(celer, mlijeko).
Na se nalazi u sastavu mnogih aditiva i mnogih namirnica koje se svakodnevno koriste u

ishrani:praak za pecivo, keap, masline, natrium-glutamat, natrium-kazeinat i dr. Mlijeni
proizvodi su bogati, a voe i povre siromaan izvor Na. Sadraj Na u itaricama je
1010mg/100g, u sirovom povru i sokovima 2,28-94 mg/100g. Kuhinjskom solju su bogate
sljedee namirnice:grickalice, ips, kikiriki.Industrijski proizvodi sadre vie soli nego
nepreraena hrana, jer se kuhinjska sol, osim kao korektor okusa, koristi i kao konzervans.
Crno penino brano sadri 2 mg/100 g Na, a crni kruh 520mg/100g.Govee meso sadri 70
mg/100g, ikra i kavijar 1500 mg/100 g, neobrano kravlje mlijeko 77mg/100g, kokoije jaje
cijelo 130 mg/100 g Na.
Uloga u organizmu
Joni Na reguliu kiselobaznu ravnoteu i osmotski pritisak u tjelesnim tenostima. Oni

pomau kod unoenja i iznoenja vode iz elija. Slino kalijumu, joni Na reguliu ele.
Potencijal na elijskim membranama i uestvuju u renoenju CO2 od tkiva do lua. Regulie
krvni pritisak. Na ima odreenu ulogu u prenosu nervnog impulsa.Natrium-kalij ATP-aza je
zajedniki imenilac, koji se odnosi na djelovanje Na kao regulatora bilanca vode,
provodljivosti nervnog impulsa i uesnika aktivnog transporta.
Nedostatak
Nedostatk utie na gubitak apetita, slabost, greve miia, pad krvnog tlaka.
Toksinost
Kod poveane konc, Na za 30% dolazi do poveanja krvnog tlaka. Visoke konc Na mogu
dovesti do pojave oteklina i poveanja krvnog tlaka. Vrijednosti iznad 150 meq/l(hiper
natremija), a ispod 135 meq/l(hiponatremija) se smatra nenormalnim stanjem. Na pojavu
hipernatremije utiu: dehidracija uslijed znojenja ili nedovojljan unos vode, poveana koliina
rastvorenih materija, dijabetes, povrede mozga. Na pojavu hiponatremijeutiu: bolesti koje
dovode do prekomjernog gubitka vode, karcinomi, anorexia nervosa, ulcerozni kolitis, bolesti
jetre, velike trauma, prevelik unos vide, dijareja, uzimanje nekih lijekova. Ishrana bogata Na
utie na poveanje hipertenzije i umora, dok ishrana siromana Na pomae kod lijeenja
pacijenata sa visokim krvnim pritiskom. Visoki unos soli je direktno povezan sa poveanjem
rizika od modanog udara i KVB. irom svijeta postoje kampanje iji je cilj da se podstaknu
potroai da smanje unos soli. U Velikoj Britaniji i SAD usvojene su smjernice koje
preporuuju da se unos soli kod odraslih smanji na 6g/dnevno.
Normalan unos Na se kree u rasponu od 2 g/dan do 10 g/dan.Minimajna koliina Na koja je

potrebna za normalno funkcionisanje organizma je 500 mg/dan(RDA), onosno 115 mg/dan
(RNI). Ove vrijednosti se odnose na pojedince koji imaju umjereno aktivni stil ivota i ive u
umjerenoj sredini. Na potrebe organizma za Na utiu teina posla koji ovjek obavlja,
temperatura i vlanost sredine u kojoj radi, te zdr. stanje.U ishrani veine ljudi nalazi se
previe Na, koji se u organizam unosi kao NaCl. U obroku mnogih ljudi ima 10-15 g i vie
soli,mada organizmu nije potrebno vie od 5 g soli dnevno ili 2 g Na.
Preporuke za unos Na(mg/dan)

Djeca
0-3 mjeseca: 210
4-6 mjeseci:280
7-9 mjeseci:320
10-12 mjeseci: 350
1-3 godine: 500
4-6 godina: 700
7-10 godina: 1200
Odrasli: 1600
Zamjena za kuhinjsku sol

Zamjena za kuhinjsku sol:kalijumove soli(K-glutamat, K-fumarat, K-tartarat, K-karbonat.
Hrana koja nosi naziv redukovani Na pripremljena je sa nekom soli koja se koristi kao
zamjena za kuhinjsku sol ili je propremljena sa smjesom NaCl i nekog supstituenta. Rastvor
KCl pokazuje manju jonsku jainu i utie na poveanje aktivnosti vode od rastvora NaCl iste
koncentracije ( manja jonska jaina i poveana aktivnost vode su pogodne za razvoj
mikroorganizama). Gorina koju daje kalijumove soli djelimino smanjuju polifosfati, koji se
dodaju konzervisanim proizvodima od mesa. Pored toga, za smanjenje gorine namirnica,
koju je prouzrokovao jon kalijuma, namirnicama se dodaju saharoza, fruktoza, laktoza i drugi
eeri.
Natrij se smatra najzastupljenijim izvanstaninim kationom, koji je izuzetno vaan za

odravanje mebranskog potencijala i posljedino provoenje ivanih impulsa te kontrakciju
miia. Takoer, vaan je i u procesu odravanja osmotskog tlaka. Natrij se nalazi u veini
hrane koju konzumiramo, meutim, natrij najvie dobivamo konzumacijom natrijeva klorida,
tj. obine kuhinjske soli. Procjenjuje se da 75 % natrija kojeg konzumiramo dobivamo iz
obraene hrane zbog dodavanja soli u istu tijekom procesa proizvodnje. Nedostatak natrija ili
hiponatremija nastaje uslijed poveanja zadravanja tekuine ili poveanog gubitka natrija,
dok se hipernatremija (poveane razine natrija u krvi) rijetko javlja zbog pretjeranog unosa
natrija, ve je primaran uzrok nedostatak vode u organizmu.
39. K, hemijske forme konzumiranja i, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u

organizmu, upotrebe kao dodatka prehrani, stanja poveane upotrebe i rizik
prekomjernog unosa
Uvod
K se najveim dijelom nalazi u elijama(98%), a samo malim dijelom u meuelijskim

tenostima. Pretpostavlja se da je ukupna koliina K u tijelu ovjeka oko 120 mg. Userumu
ima 4-5 mg kalijuma.
Apsorpcija, metabolizam
K se apsorbuje u tankom crijevu.Visoku konc. K u intracelularnim prostorima odrava

natrium-kalijum-ATP-azna pumpa. Poto rad ove pumpe stimulie inzulin, promjena konc.
Inzulina moe dovesti do promjene konc. K u plazmi. Konc. K u oraganizmu stimuliu
bubrezi, preko kojih se vri izluivanje iz organizma(77-90%).Jedan dio se gubi znojenjem. U
nepreraenim namirnicama K dolazi u obliku bikarbonata, citrata i fosfata. U dodacima se
koristi KCl.
Izvori
K ima najvie u vou, povru, itaricama, mesu i mlijeku. Ishrana voem i povrem doprinosi
poveanom sadraju K, a smanjenju sadraja Na u tijelu, to povoljno utie na normalizaciju
krvnog pritiska. Znaajni izvori K su i crno brano, meso, riba, jaja. Najvei sadraj K je
izmjeren u svinjskom kareu (3680 mg/100 g) i plodovima mora (244-308 mg/100 g). Sadraj
K u kravljem mlijeku kree se od 6,94 mg/100 g do 15,4 mg/100 g. Proizvodi biljnog
porijekla su bogat izvor K. Sadraj K u itaricama, vou i povru se kree od 20 mg/100 g do
730 mg/100 g. U nekim biljkama i plodovima sadraj K je izuzetno visok: pulpa banane i
avokado (vie od 700 mg/100 g), sjemenke i kotunjiavo voe (2240 mg/100 g), zeleni
aj(2840 mg/100 g), instant kafa (5170 mg/100 g), voni sokovi(250 mgK/100 g).
Uloga u organizmu
Najznaajnija uloga koju K ima u organizmu je regulisanje kiselo-bazne ravnotee i koliine

vode u tkivima. Bitan je kod prenoenja nadraaja pri kontrakciji miia. (djeluje suprotno od
jona Ca). Uestvuje u brojnim biokemijskim reakcijama i stvaranju energije u tijelu. Njegov
nedostatak moe stvoriti velike probleme u tijelu( hipertenzija, aritmija). Diuretika
sposobnost namirnica ovisi od odnosa K i Na. K je elektrolit koji regulie ravnoteu tjelesnih
tenosti, prua pomo kod prenosa nervnog impulsa i kontrakcije miia.
Nedostatak
Nedostatak K utie na pojavu hipokalemije, bolest koja nastaje kada je konc. K u serumu
manja od 3,5mmol/L. Kao posljedica javljaju se aritmija srca, slabost miia i glukozna
netolerancija.
Toksinost
Kod zdravih osoba nije utvreno da velik unos K iz hrane pokazuje neeljene posljedice.
Meutim dodaci K mogu izazvati akutno trovanje i kod zdravih ljudi. Simptomi:aritmija,
slabost miia i povraanje.
Preporuke EU za dnevni unos K kree se od 800 mg(bebe) do 3100 mg (odrasli). Minimalne

poterbe za ovim elementom je 1-2,5 g.
Na tritu su dostupni kalijev acetat, bikarbonat, citrat, klorid i glukonat u obliku tableta,
kapsula, umeih tableta, praaka i otopina.
Primjena
Zdravlje kostiju najmanje jedno istraivanje pokazuje pozitivnu vezu izmeu prehrane
bogate kalijem i zdravlja kostiju.
Hipokalijemija najvanija upotreba kalija je njegov nadomjestak kod hipokalijemije.
Visoki krvni tlak ako je nedostatak kalija jedan od uzroka visokog krvnog tlaka, njegov
nadomjestak, prema istraivanjima, moe ga smanjiti.
Modani udar ljudi koji prehranom uzimaju dovoljno kalija izloeni su manjem riziku od
modanog udara.
Upalna bolest crijeva (IBD) oboljeli imaju problem s apsorpcijom nutrijenata pa moe biti
potreban dodatak kalija.
Potassium is an essential macronutrient in human. The content of potassium in an adult body

is about 150 g. Potassium is stored mainly in the body cells. It is an essential nutrient in
human body and an important electrolyte for the organism. The main function of it is
maintaining and regulating volume and osmotic pressure of the intracellular fluid, maintaining
acid-base balance of humor and the conduction of nerve actions. Potassium plays very
important roles on the metabolism and the maintenance of the structure and function of
human cells. It can enhance the excitability of human nerve and muscle, reducing myocardial
excitability, so it can maintain the normal function of nerves and muscles, especially the
normal movement of the heart.
Normally the concentration of serum potassium is 3.5 to 5.5 mmol / l, and the symptom of the
concentration of potassium lower than 3.5 mmol / l is called hypokalemia. The most
outstanding manifestation of hypokalemia is limb numbness with different levels of
neuromuscular relaxation and paralysis, especially in the crura. That is called potassium-
deficiency-caused flaccid paralysis. It usually starts from the lower extremities, especially
from the quadriceps, with the symptoms of infirm standing, weakness or difficulty ascending.
Then with the aggravation of the potassium deficiency, muscle weakness can be more serious:
the loss of muscle strength of trunk and upper limbs is becoming serious gradually until effect
to the respiratory muscles, or even lead to respiratory failure, or accompanied by severe
dysfunction of the cardiovascular system, such as chest tightness, palpitation, and even
respiratory muscle paralysis, difficulty breathing and severe arrhythmia.
Kalij se smatra najzastupljenijim unutarstaninim kationom, koji je izuzetno vaan za

provoenje ivanih impulsa, a time i normalnu funkciju skeletnih miia i srca. Takoer,
vaan je u procesu odravanja normalnog pH organizma i osmotskog tlaka. iroko je
zastupljen u hrani, posebno u vou i povru, pa su tako jedni od boljih izvora kalija banane i
ljive te zeleno lisnato povre. Nedostatak kalija ili hipokalemija je izuzetno rijedak kod
zdravog organizma, upravo zbog iroke zastupljenosti kalija u hrani i visokog stupnja
apsorpcije. Stanje povienih koncentracija kalija u krvi se naziva hiperkalemijom, koja je
rijetka u zdravih osoba, no ipak je potreban oprez u sluaju uzimanja nekih lijekova i bolesti
bubrega.
40. Cl izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu, objasnitu regulaciju PH

probavnog trakta
Uvod
Cl u organizmu ljudi najveim dijelom dolazi kao kuhinjska sol (NaCl). Manje od 15% Cl,
koji se nalazi u tijelu , je smjeten unutar elija. Dok je sadraj Cl u intracelularnoj tenosti
mali, sadraj Cl u eluanim sokovima moe biti veoma visok(69-127 meq/l).
Apsorpcija
Apsorpcija Cl vri se u tankom crijevu, dok se viak iz organizma eliminie u bubrezima

putem urina.
Izvori
Najveim dijelom kao NaCl i kroz razne oblike konzervisane hrane. Cl, kao prirodan sastojak,
je prisutan u anjveem broju namirnica, prije svega u povru i hrani ije je porijeklo iz mora.
Drugo jedinjenje iz Cl, koje je dosta prisutno u hrani je KCl. Vaan izvor Cl je mineralna
voda.
Uloga u organizmu
Zajedno sa Na Cl utie na raspodjelu osmotskog pritiska u tjelesnim tenostima i tako regulie

koliinu vode u njima. Bitan je za regulaciju kiselo-bazne ravnotee u organiznu. Sadraj jona
Cl u elucu je 120-160 meq/l.HCl se proizvodi u elijama eluane sluznice. Ove sluznice
aktiviraju HCl, djeluju kao unutranji faktor potreban za apsorpciju vitamina B12 i sluzi, te
prevode pepsin u pepsinogen. Sluz djeluje kao zatitno sredstvo za sluznicu, jer bi HCl i
proteaze iz eluca nagrizle sluznicu. Cl ima ulogu u funkcionisanju hemoglobina tokom
transporta kisika i CO2.
Nedostatak
Ako je sadraj Cl u plazmi manji od normalne koliine, to nije povezano sa nainom ishrane,
ve sa nekim problemom u metabolizmu, koji su uglavnom povezani sa problemima vezanim
za jone Na ili K
Toksinost
Ako se Cl zajedno sa Na unese u koliuni veoj od 15g/dan mogu nastati problemi u

zadravanjufluida i u kiselo-baznoj ravnotei. Vee koliine Cl se mogu izgubiti kod
intezivnog povraanja, dijareje i znojenja, povrede mozga, dijabetesa.
Ne postoji RDA za Cl, ali se koliine od 750 mg/(amerika ishrana) smatraju sigurnom i
adekvatnom.
Procenjena dnevna potreba je od 750 do 1500 mg.
Regulie odnos baza i kiselina u organizmu, potpomae gipkost, varenje i ienje organizma.
eludana kiselina je u stvari hlorovodonina kiselina, koja je potrebna za iskoritavanje
belanevina.
Ima ga u maslinama, a hlorisana voda unitava vitamin E i crevne bakterije koje potpomau
varenje. Sirova hrana omoguava dovoljne koliine hlora.
U sluaju manjka hlora mogue je ispadanje zuba i opadanje kose.
Vee koliine hlora ( u vidu soli ) su tetne, to se spreava izluivanjem vika putem
mokrae.
U nekim zemljama se umesto hlorisanja, vri ozoniranje vode, jer se hlor smatra veoma
tetnim.
41. Fe, hem inon hem eljezo, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu
upotrebe kao dodatka prehrani, korelacija sa vitaminima, vrste anemija
makroitna, mikrocitna, megaloblasna, pojasniti situacije tretmana anemije sa
vitaminima, intrizini faktor i anemija, anemije kod vegetarijanaca. Vrste
preparata eljeza
Uvod
Na eljezo otpada oko 5% ukupnog sadraja minerala u tijelu ovjeka. U tijelu odrasle osobe
ima oko 4 g eljeza (mukarci) i 2,6 g (ene). Fe je bitno za funkcionisanje svih elija u tijelu.
Fe se u prirodi nalazi u formi razliitih neorganskih soli i to uglavnom u trovalentnom obliku.
Apsorpcija ovih soli je ograniena. U hrani je prisutno feri i fero eljezo. Fero jedinjenja prije
apsorpcije u crijevima moraju biti redukovanau feri jedinjenja. eljezo se apsorbuje u
crijevima. Mnogi metali ometaju njegovu apsorpciju, zbog ega se iz hrane apsorbuje svega
8-10 % Fe. ,,Ne-hem Fe se vrlo teko apsorbuje, dok se hem-Fe apsorbuje 10-30 %.
Apsorpcija Fe je spora pri emu se transformira iz dvovalentnog u trovalentno, a zatim slijedi
apsorpcija. Ovoj transformaciji odgovara prisustvo C vitamina. Pored vitamina C apsorpciju
poboljavajuorganske kiseline(limunska i mlijena) i HCl iz eluca te eeri. Apsorpciju Fe
ometaju vlakna, EDTA, Ca, P, taninske materije i polifenoli. Nakon prelaska u krv Fe se
vezuje za proteine, a odatle biva premjeteno u druge organe i elije. Koliina Fe u krvi je oko
200 mg.Jedan dio Fe se gubi preko urina, fekalija i znojenja ( kod mukaraca0,9-1,0 mg/dan,
kod ena 0,7-0,8 mg/dan i oko 0,5 mg/dan u toku menstrualnog ciklusa). U toku jednog
menstralnog ciklusa zbog gubitka krvi ene gube 15-20 mg Fe. Fe u hrani , kao i u ivot.
Tkivima, nalazi se vezano u vie oblika metaloproteina( hemoglobin, mioglobin, citohromi,
transferin i dr.). Hb je najzastupljeniji i lako se apsorbuje. On vee 65% ukupnog Fe u
organizmu ovjeka. Drugu grupu ine proteini koji su ukljueni u transport(transferin) i
skladitenje Fe(feritin i hemosiderin). Iz organizma zdravih mukaraca se gubi godinje oko
10 % Fe(1 mg/dan), tako da se u organizam mora unijeti oko 10 g/dan.
Izvori
Fe iz namirnica ivotinjskog porijekla je pogodnije za apsorpciju nego iz namirnica biljnog

porijekla. U hrani Fe se nalazi u oblika, hem-Fe se nalazi u izvorima ivot. Porijekla, a ne-
hem Fe se nalazi u biljnim namirnicama. Najvei dio Fe je prisutan u hrani u ne-hem obliku
(vie od 85%). Apsorpcija ne- hem Fe zavisi d sastava obroka i rastvorljivosti u gornjem
dijelu crijeva. Glavni izvori su : jetra, bubrezi, meso, mahunarke, brano, zeleni dijelovi
biljaka, kupus, pinat, jaja. U mesu i proizvodima od mesa sadraj Fe se kree od 7 mg/100 g
do 33 mg/100 g. Sadraj Fe u mlijeku je nizak od 0,018mg/100 g do 0,097 mg/100 g i ovdje
se Fe nalazi u ne-hem obliku. Povre i voe su slab izvor Fe(0,13-3 mg/100 g).
Bioraspoloivost Fe
Hem Fe koje se u organizam unosi konzumacijom crvenog mesa, mesa paradi i ribe dobro se
apsorbuje. Drugi faktori malo utiu na bioraspoloivost mesa. Apsopciju nehem Fe, koje se
nalazi u namirnicama, ukljuujui i crveno meso, perad i ribu, nalazi se pod velikim uticajem
nerastvorljivosti ovog oblika Fe i njegove inerakcije sa drugim komponentama obroka, koji
pomau ili inhibiraju njegovu apsorpciju.
Izvori Fe Sadraj Fe(mg/100g)

Govea jetrica 9,0
Bubrezi 10,0
Meso 2-3
Breskve 4,1
Jabuke 2,2
ljive 2,1
Dinja 1,0
Karfiol 1,4
Krompir 0,9
Bijele gljive sirove 5,2
Bijele gljive suhe 35
Raeni kruh 2,6
Uloga u organizmu
Fe ulazi sastav hemoglobina, mioglobina i nekih fermenata(citohromi, katalaze, peroksidaze).

Fe omoguuje snabdijevanje organozma sa kisikom. Glavni je sastojak mioglobina u
miiima, koji obezbjeuju kisik za kontrakciju. Neophodan je za obezbjeivanje energije u
elijama. Rezerve Fe se nalaze u jetri, bubrezima, slezeni i kotanoj sri.
Nedostatak
Zbog nedovoljnog unosa Fe mogu se javiti razliiti simptomi:nemogunost varenja laktoze i
opasnost od nemogunosti varenja drugih eera., poveanje rizika od trovanja olovom i
kadmijem, smanjenje otpornosti na infekcije, smanjenje radne sposobnosti, slabljenje psihike
koncentracije, smanjenje otpornosti na hladnou, promjene na koi, problemi u
funkcionisanju enzimatskog sistema, problemi kod prenosa kisika.
Toksinost
Kada se unese u suviku Fe moe djelovati toksino.Latentna doza je vea od 200-250 mg/kg.
Trovanje Fe uzrokuje oteenje crijeva, povraanje, a ponekad i oteenje jetre. Optimalan
unos Fe titi organizam od tetnog djelovanja olova
Dnevne potrebe za eljezpm kreu se 10-30 mg/dan. Nedostatak Fe izaziva anemiju i stvara
probleme u funkcionisanju enzimatskog sistema, prenosa kisika od plua do elija, smanjenje
otpornosti na onfekcije, smanjenje radne sposobnosti, gubitak sposobnosti regulisanja
temperature.
Vrste preparata Fe
Danas se za lijeenje raznih oblika anemija najvie upotrebljava eljezo u obliku topivih fero-
soli.eljezo kao dodatak prehrani esto se nalazi u multivitaminskim i mineralnim dodacima
prehrani, i to kao isto eljezo, u kombinaciji s vitaminom D, ili s magnezijem.
Najea forma suplemenata eljeza ja eljezo sulfat, ali ona uzrokuje intestinalne smetnje
(konstipaciju, muninu, napuhavanje) kod veine konzumenata. Ostali oblici suplemenata
eljeza kao to je fero fumarat, fero glukonat, hem eljezo koncentrat i eljezo glicin se dosta
dobro apsorbiraju i manja je vjerojatnost da e prouzrokovati intestinalne smetnje
Primjena
Anemija najvanija primjena suplemenata eljeza je lijeenje anemije, ali to ne smije biti
samolijeenje da razina eljeza ne bi prela u toksinost. Obavezno se konzultirati s
lijenikom.
Sportska izvedba iako manjak eljeza uzrokuje umor, nema dokaza da njegov dodatak moe
poboljati sportsku izvedbu.
Kaalj uzrokovan upotrebom ACE inhibitora jedno preliminarno istraivanje pokazalo je da
suplementacija eljeza moe ublaiti ili ak sprijeiti kaalj uzrokovan upotrebom ACE
inhibitora.
Poremeaj manjka panje i hiperaktivnosti (ADHD) neka preliminarna istraivanja pokazala
su da suplementacija eljeza moe pomoi djeci s ADHD-om koja imaju nisku razinu eljeza,
ali ne i onima ija je razina eljeza normalna.
Deficit eljeza kod novoroenadi i djece suplementi eljeza rjeavaju ovaj problem, ali
nipoto se ne smiju uzimati bez lijenikog nadzora.
Vrste anemija
1.Etioloka klasifikacija
Anemije uslijed smanjene eritropoeze,
Anemije uslijed poveane destrukcije,
Anemije zbog gubitka krvi.
2. Morfoloka klasifikacija
Prema veliini krvnih elija, odnosno MCV, anemije se mogu podijeliti na:
Mikrocitne-
Normocitne,
Makrocitne.
MIKROCITNE (MCV < 80)

NORMOCITNE (MCV 80 -100)
MAKROCITNE (MCV >100)
Sideropenijska anemija
Hemolitika
Megaloblastne
Anemija hroninog oboljenja
Nehemolitika
-nedostatak vit B12
Talasemije
-nedostatak folne kiseline
Sideroblastina anemija
-izazvana upotrebom lijekova
Nemegaloblastn
e
-hipotireoidizam
-oboljenja jetre
-alkoholizam
-mijelodisplastini sindromi
Anemije se mogu klasificirati i po veliini i obliku eritrocita odnosno prema mehanizmu koji
uzrokuje smanjenje broja eritrocita. Najee se dijagnosticiraju dva tipa anemije - mikrocitna
najee uzrokovana nedostatkom eljeza i makrocitna najee uzrokovana nedostatkom
vitamina B12 i/ili folne kiseline.
U bolesnika s mikrocitnom anemijom eritrociti su manji nego inae. Veliina eritrocita

izraava se u jedinici MCV (engl. mean cell volume, hrv. prosjean volumen eritrocita).
Normalni eritorciti imaju veliinu od 80 do 100 femtolitara (fL) dok mikrociti imaju veliinu
< 80 fL.
Mikrocitna anemija uzrokovana je nedostatkom eljeza u prehrani (pogreke u prehrani,

gladovanje), nedostatnom apsorpcijom eljeza iz probavnog trakta (operativni zahvati),
poveanim potrebama (trudnoa, rast) ili poveanim gubitkom eljeza iz tijela (krvarenje iz
probavnog trakta, menstruacije). Osim nedostatka eljeza mikrocitnu anemiju mogu
uzrokovati genetske pogreke u sintezi hemoglobina. Najpoznatija pogreka u sintezi
hemoglobina je sinteza tzv. hemoglobina S koji uzrokuje talasemiju. Bolesnici s talasemijom
imaju mikrocitnu anemiju. U tih bolesnika ima dovoljno eljeza na raspolaganju, ali se zbog
genetske greke sintetizira slabo vrijedan hemoglobin.
Makrocitna anemija karakterizirana je poveanim volumenom eritrocita. Volumen eritrocita tj.

MCV je vei od 100 fL. Makrocitne anemije obino se jo nazivaju i megaloblastine
anemije. U tog oblika anemije zbog pogreke u sintezi DNK dolazi do nejednakog
sazrijevanja eritrocita (citoplazma se razvija bre od jezgre). Megaloblastinu anemiju u
veini sluajeva uzrokuje nedostatak vitamina B12 i/ili folne kiseline.
Tretman anemija sa vitaminima
Vitamin C pomae apsorpciju eljeza iz namirnica biljnog podrijetla, to je posebno vano

vegetarijancima i osobama koje glavninu eljeza unose putem tih namirnica. Stoga se
preporuuje povre pokropiti limunovim sokom, a obrok nadopuniti limunadom.
Njegova uloga u prevenciji anemije posebno se oituje kod sportaa, profesionalaca i

rekreativaca. Miinim radom u organizmu se pojaano stvaraju slobodni radikali koji, meu
ostalim, oteuju eritrocite. Antioksidativno djelovanje vitamina C potpomae ouvanje
integriteta eritrocita i sprjeavanje anemije, zbog ega njegova uloga itekako dobiva na
vanosti.
U proljee i ljeto uivamo u blagodatima svjeeg voa i povra, izvora vitamina C, kojeg se,
prema najnovijim spoznajama, preporuuje unositi u veoj koliini od dosadanjih slubenih
preporuka, koje iznose 80 mg/dan. To je od iznimne vanosti puaima, iji je organizam
pojaano izloen djelovanju slobodnih radikala. Potrebnu koliinu u organizam moemo
unijeti tako da povre ini polovicu ruka i veere, a voe jedemo izmeu obroka, kao uinu.
Vitamin C nalazimo u vou i povru, kao to su paprika, brokula, kelj, prokulice, kiseli kupus,
cvjetaa, paroge, zelena salata, narana, mandarina, grejp i limun (vidi tablicu 1). S obzirom
na to da je osjetljiv na povienu temperaturu, preporuuje se konzumiranje sirova voa i
povra, izbjegavanje prekuhavanja, dugotrajna dranja na toplom te uzastopna podgrijavanja
jela
Tablica 1 Sadraj vitamina C u namirnicama

Namirnica, koliina Sadraj vitamina C (mg)
Kivi, 150 g cijeli, 137 g jestivi dio 80.8
Kelj, kuhani, ocijeeni, 1 alica, 130 g 53.3
pinat, kuhani, ocijeeni, 1 alica 180 g 17.6
Krumpir, oguljeni, kuhani, 1 srednji, 165 g 12.4
Kruka, 136 g cijela, 130 g jestivi dio 7.8
Jabuka, 115 g cijela, 110 g jestivi dio 6.6
Zelena salata, puterica, izrezana, 1 alica, 55 g 2
Folat
Dodatnu pozornost na unos folata moraju obratiti osobe koje pat ili su sklone
megaloblastinoj anemiji. Nedostatak folata dovodi do smanjene sinteze DNA, ime je
onemogueno pravilno formiranje novih eritrocita. Posljedino, u krvi se pojavljuje povean
broj nezrelih, ovalnih eritrocita s jezgrom, koji nisu u mogunosti na odgovarajui nain
prenositi kisik.
Vitamin B12
Nedostatak vitamina B12 nastaje prije svega kao posljedica loe apsorpcije koja je rezultat
nedovoljna luenja eluane kiseline ili unutarnjeg faktora (bjelanevina koja se nalazi u
elucu i poetnom dijelu tankog crijeva, a potrebna je za transport vitamina B12 iz hrane u
krvni optok). Kod ljudi starijih od 60 godina nije rijetkost da se razvije atrofini gastritis, koji
moe nastati i kao posljedica nedostatka eljeza, te prisutnosti bakterije Helicobacter pylori. U
tom sluaju smanjuje se sinteza eluane kiseline i unutarnjeg faktora, ime se smanjuje i
apsorpcija vitamina B12. Bez eluane kiseline, vitamin B12 ne moe se osloboditi iz
konzumirane hrane niti vezati uz unutarnji faktor koji mu osigurava apsorpciju. U sluaju
perniciozne anemije, kad se unutarnji faktor ne proizvodi zbog nasljedne nemogunosti ili
oteenja eluane stijenke, B12 se daje putem injekcije.
Kako je B12 nuan za prevoenje folata u njegov aktivan oblik, jedan od najoitijih
nedostataka vitamina B12 je anemija uzrokovana nedostatkom folata. U tom sluaju anemiju
e otkloniti terapija folatima ili vitaminom B12. Meutim, ako se uzima folat, a B12 je u
deficitu, moe doi do nepoeljnih neurolokih promjena. Razlog tome je u injenici to je
B12 vaan za ouvanje strukture ovojnice, koja titi ivana vlakana i pomae njihov rast. Na
taj nain folat maskira nedostatak B12, koji rezultira paralizom ivaca i miia. Stoga je, prije
uzimanja dodataka prehrani, potrebno objektivno sagledati situaciju te se posavjetovati sa
strunom osobom.
Anemija kod vegetarijanaca
Vitamin cijanokobalamin (B12) je poseban problem za vegetarijance, koji su na vegan-dijeti.

Naime, taj se vitamin nalazi iskljuivo u animalnim proizvodima. Mnogi vegan-vegetarijanci
tvrde kako imaju dobar izvor kobalamina u neivotinjskim namirnicama uzimanjem
fermentirane soje. Sa znanstvenog gledita takav kobalamin nije pravi vitamin, nego analog,
koji je aktivan samo za bakterije, ali ne za ljude. Potrebe za kobalaminom su vrlo male,
dnevno samo 2-3 g. Zato je potrebno nekoliko godina prije nego se pokae prvi znak deficita
tog vitamina. Obino je to neki gotovo neprimjetan poremeaj nekog ivca. Ako se toj osobi
stanje ne prepozna i ne lijei davanjem kobalamina, dolazi do manifestne perniciozne anemije
s tekim, nepopraljivim oteenjima ivaca. Mnoga su djeca dojena od majki na vegan-dijeti
oboljela od deficita vitamina B.
Intrizini faktor i anemija
Castleov intrinzini faktor poznatiji kao eluani intriznini faktor je glikoprotein koji
proizvode parijetalne stanice eluca, a nuan je za apsorpciju vitamina B12 kasnije u tankom
crijevu.
Nakon ulazka u eludac vitamin B12 se vee za haptokorin (R faktor), glikoprotein, i taj
kompleks ulazi u dvanaesnik gdje enzimi guterae probavljaju haptokorin. I manje kiselom
okruenju u tankom crijevu B12 se tada moe vezati za intrizini faktor. Taj novi kompleks
putuje u ileum gdje ga endocitiraju posebne epitelne stanice. Unutar stanice B12 disocira jo
jednom i vee se za drugi protein, transkobalamin II. Tada taj novi kompleks moe izai iz
epitelne stanice i doi u jetru.
Dakle, intrinzini faktor lui se u elucu, a optimalni pH mu je 7, te se inaktivira pri

temeperaturi od 45 stupnjeva Celzijusa.
Kliniki znaaj ima pri pernicioznoj anemiji, autoimunoj bolesti gdje autoantitijela protiv
intrinzinog faktora ili samih parijetalnih stanica vode do deficijencije intrinzinog faktora,
time i malapsorpcije vitamina B12 te posljedine megalogastine anemije. Atopini gastritis
takoer moe uzrokovati deficijenciju intrinzinog faktora (atopini gastritis moe se pojaviti
i za vrijeme primjerice Hashimotove bolesti). Oteenje egzokrinog pankreasa moe ometati
normalnu disocijaciju B12 vitamina od hepatokorina i time sprijeiti apsorpciju B12.
Pri lijeenju deficijencije B12 vitamina nije mogue uzimati oralne preparate poto se B12
nee sam apsorbirati preko probavnog sustava, no taj je nedostatak mogue zaobii
regularnim injekcijama B12 direktno u krvotok.
Intrinzini faktor otkrio je William Bosworth Castle (1897.-1990.) relativno nedavno, a

Whipple, Minot i Murphy dobili su Nobelovu nagradu za fiziologiju i medicinu 1934. godine
za otkrie "anti-pernicioznog faktora anemije."
Iron(Fe):
Iron accounts for the fifth place of the trace elements in the body.
It is the necessary matter for constituting hemoglobin, cell chromatin and tissue enzyme and
has the oxygen carrier function. Iron deficiency can cause anemia, lower oxygen carrier
function and make tissues hypoxia to cause diseases. A healthy adult's body contains 3-5g of
iron, and a healthy baby's body contains 500mg.
eljezo je jedan od najvanijih minerala u ljudskom organizmu. Uravnoteenom prehranom u

organizam unosimo 10-30 mg eljeza na dan. Prirodni izvori eljeza su: jetrica (govea,
pilea, telea), tuna, otrige, soja, bundeva, zob, graak, kvasac, smokva.
Nedostatak eljeza je vrlo est, a smatra se da 30% svih ena ima manjak eljeza. Uzroci
mogu biti neodgovarajua prehrana, ometana resorpcija, gubitak krvi, posebna stanja kao to
su trudnoa, djeji uzrast, adolescencija, reproduktivno razdoblje... Glavni simptomi
nedostatka su umor, smanjene fizike mogunosti, poremeaj otpornosti organizma.
Preporuena dnevna doza za zdravu enu (RDA) iznosi 15 mg, a za mukarce 10 mg eljeza.
42. J, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu upotrebe kao dodatka
prehrani, jod i bolesti tiroidne lijezde
Uvod
Jod se nalazi na listi esencijalnih sastojaka vie od 200 godina. Poznata je njegova uloga u
proizvodnji tiroksina. Nekada je postojala endemska nestaica u jodu irpm svijeta. Danas je
nedostatak joda prisutan u nerazvijenim zemljama. Uvoenjem i korienjem jodirane soli u
ishrani i preradom hrane iz mora, nedostatk joda, kao veliki svjetski problem, je uglavnom
rijeen. Koliina joda u ljudskom organizmu je oko 25 mg. Mali dio od te koliine joda se
nalazi u miiima, dok je 20% joda smjeten u tiroidnoj lijezdi. Ostatk joda se nalazi u koi i
kostima i vrlo mala koliina u krvi.
Jod se lako apsoruje u obliku joda. Nakon apsorpcije jod putem krvi cirkulie u svim tkivima
tijela. Jod se moe koncentrisati na vie mjesta u organizmu (pljuvane lijezde, sluznica
elua, mlijene lijezde u toku dojenja, titna lijezda). Od ukupne koline joda koja se
konzumira, 80% se zadrava u titnoj lijezdi, koja ga korisi za sintezu hormona tiroksina.
lijezda sintetizuje i oslobaa tiroksin poto dobije signal iz hipofize, koja lui tiroid
stimuliui hormon TSH.
Izvori
Joda najvie ima u morskoj vodi i proizvodima dobivenim iz mora, a neto manje u mlijeku,
ulju, ribama. Sadraj joda u namirnicama zavisi od zemljita sa kojega je dobiven proizvod.
Postoje krajevi koji su oskudni u jodu. U tim krajevima javlja se endemska guavost i
kretenizam. Kuhinjska sol se jodira, dodaje se 10 mg joda/100 kg soli kao KJ. Pri normalnim
uslovima bioraspoloivost joda je vea od 90%. Sojino brano inhibira sintezu joda. Nekoliko
vrst namirnica sadre materije koje ometaju sintezu hormona titne i njegovo koritenje. To su
neke vrste tropskih biljaka, proso i povre iz grupe krstaice. Nedostatk vit A, selena i Fe
moe pogorati efekat nedostatka joda. Neke vrste materija koje se kroz hranu unose u
organizam mogu da sadre veliku koliinu joda i mogu ometati pravilan rad titne lijezde. U
tu grupu spadaju: radioakrivne materije, boje, neki lijekovi, tablete za preiavanje vode,
sredstva za dezinfekciju koe i stomatoloka dezinfekciona sredstva.
Uloga u organizmu
Jod ulazi u sastav hormona titne lijezde(tiroksina i trijodtironona), koji utiu na normalan
rast i razvoj, reguliu brzinu bazalnog metabolizma, stvaranje energije i odravanje tjelesne
temperature, sintezu proteina, pretvaranje beta-karotena u vitamin A, sintezu holesterola,
funkcionisanje nervnog i miinog tkiva.Usljed nedostatka joda u hrani znaajno se smanjuje
koliina sintetizovanog tiroksina to se odraava na intezitet metabolizma.
Nedostatak-jod i bolesti tireoidne lijezde
Nedostatak joda u ishrani vodi ka pojavi tekih oboljenja kod ljudi (zaostajanje u rastu i
razvoju, guavost i kretenizam, mentalna i fizika retardacija, hipotireoza, infarkt). Guavost
(proirenej titne lijezde) je bolest koja je specifina za nedostatak joda u ishrani. Rast
epitelnih lijezda, koje sintetiu tiroksin, stimulisan je hormonom hipofize(TSH). Kada jod
nije dostupan da se zavri sinteza tiroksina dolazi do uveanja elija. Guavost je bolest koja
kvari estetski izgled, ugroava disajne puteve i moe izazvati oteenje nerava u grkljanu.
Toksinost
Relativno visok unos joda(10-20 puta vie od preporuenog unosa) ne djeluje toksino. Usljed
prevelikog unosa joda dolazi do proirenje titne lijezde i smanjenje aktivnosti tiroidnih
hormona.
Dnevna potreba organizma za jodom iznosi 0,1-0,2 mg. Unos 1-2 mikrograma/kg se smatraju
odgovarajuom dozom za odrasle. U toku trudnoe ene treba da unesu 10-20% vie.
Upotrebe kao dodatka prehrani
Najee se upotrebljava u sklopu multivitaminskih dodataka kao kalij jodid.
Iodine is an essential micronutrient. The content of iodine in adults is about 20 to 50 mg, 70%
to 80% of which concentrates in the thyroid near the throat, the rest presenting in muscle and
other tissues. Iodine is the essential material for the synthesis of thyroid hormone, the
deficiency of which can lead to hypothyroidism, causing mental and physical developmental
disabilities. Illness in children will affect their growth and development; illness in pregnant
women will not only result in goiter in herself but also affect fetal development, leading to
slow growth, dwarfism, deafness, mental retardation, and even dementia in children after
birth, which is called [cretinism]; goiter in adults can reduce the body's energy metabolism,
causing myxedema, heart rate reduction, decreased sexual function, facial swelling, slow
speech, and indifferent look.
The daily supply of iodine for adults is about 100 to 200 mg, and that for children aged 1 to
10 is 60 ~110 mg. Excessive iodine intake may cause iodine goiter, so the iodine intake is not
the much, the better.
Iodine-rich food is seafood, such as kelp, seaweed, sea fish and sea salt. The iodine
concentration of seaweed is thousands times higher than that of seawater. Iodine also exists in
the soil of most areas. So the daily requirement for iodine can be obtained in vegetables and
water as well.
Prirodni izvor joda su: bakalar, haringa, sardine, rakovi, koljke. Sadraj joda se znatno
smanjuje u postupku pripreme hrane.
U organizmu se nalazi najveim djelom u titnoj lijezdi. Jod je dio hormona titnjae koji su
bitni za stanini metabolizam i rast mnogih organa (osobito mozga).
Poznato je i lokalno djelovanje joda, koje se zasniva na njegovoj jakoj reaktivnosti i

baktericidnom djelovanju, pa se koristi kao dezinficijens i antiseptik.
Nedostatak joda je jedan od najrairenijih zdravstvenih problema u svijetu.
43. F, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu upotrebe kao dodatka
prehrani, fluor i njegove funkcije kod bolesti zuba, rizici unosa poveanih doza sa
pastama za zube
Uvod
U malim koliinama F se nalazi u svim elijama ljudskog organizma. Najvie ga ima u

kostima i zubima, naroito u povrinskim slojevima zubne glei, koju F titi od karijesa. F
stimulie formiranje novih kostiju.
Prosjeno 50% dijetalnog F se apsorbuje u crijevima. Ako je sadraj Ca u okruenju nizak,

onda taj procenat moe porasti na 80% i vie. Poto fluroidi imaju afinitet prema Ca, 99% F
tijelu se nalazi u kalifikovanim tkivima. E liminacija se vri preko bubrega.
Izvori
Veina namirnica ivotinjskog porijekla sadri F (do 0,05 mg/100 g). Najveu koliinu F
ovjek dobije preko vode. (1-1,5 mg/l vode). Morska voda i namirnice dobivene iz mora su
bogate ovim elementom. Znaajne koliine F se mogu unijeti preko stomatolokih proizvoda
(paste za zube i tenosti za ispiranje usta). Bioraspoloivost F je generalno visoka. Ako je F
uneen preko paste za zube (natrijum fluroid, monofluorfosfat) apsorpcija je skoro 100%.
Uloga u organizmu
F ugraen u povrinski sloj zuba(zubnu gle) djeluje u pravcu poveanja otpornosti zuba
prema djelovanju kiselina i tako titi zube od karijesa. Istraivanja su pokazala da F utie na
jainu kristalne strukture kostiju i zuba. Ima i baktericidno djelovanje, jer stupa u reakcije sa
metalima i na taj nain onemoguava stvaranje enzima potrebnih mikroorganizmima za
disanje.
Nedostatak
Nedostatak F stvara probleme vezane za grau zubne glei i pojavu zubnog karijesa.
Toksinost
Trovanje F dovodi do dekoloracije zuba, dijereje, povraanja, poremeaja u metabolizmu jetre

i bubrega. Koliine manje od 1 ppm spreavaju karijes, koliine vee od 20 ppm utiu na
metaboliku aktivnost jetre, bubrega i reproduktivnih organa.
Preporueni dnevni unos(mg/dan)
Djeca: 0-6: 0,01

6-12:0,5
1-3:0,7
4-8:1
Odrasli:2-4
Fluorine is a nonmetallic element. The main toxic symptoms caused by excessive fluoride in
human body are: yellow teeth, black teeth, X-or O-shaped legs, crookback or arm with
dysfunction in stretching, dental fluorosis in mild sufferers, skeletal fluorosis in severe
sufferers who might even lost the abilities of working and living. One suffering from fluorosis
once will never be cured, and medications can only slow the aggravation of the disease.
Endemic fluorosis is an endemic seriously endangering the health of people, which is a
biogeochemical disease, divided into water-drinking type, coal-burning type and tea-drinking
type.
Uglavnom pod lijenikim nadzorom. Doze ovisi o razini fluoriranja vodovodne

vode.Suplementacija NE prije 6 mjeseci starosti.
Smanjuje kvarenje zuba, ojaava kosti.

Procenjena dnevna potreba je od 1 4 mg. U organizmu ga ima oko 800 mg.
Dobri izvori fluora su spana, argarepa i perun.
44. Se, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu upotrebe kao dodatka
prehrani, objasniti simptome keshanove bolesti
Uvod
Se se dugo ubrajao u grupu toksinih metala, jer nije bolo informacija o njegovom pozitivnom
djelovanju na organizam. Se ima zatitnu ulogu protiv djelovanja toksinih metala. Na sadraj
Se u namirnicama ivotinjskog porijeklautie koliina Se u namirnicama biljnog porijekla
kojima se ivotinje hrane.
Apsorpcije Se je veoma efikasna. Najvei dio Se koji je sadran u hrani se apsorbuje u

organizmu. Iz crijeva Se se transportuje pomou lipoproteina niske ili proteina veoma niske
gustine. Znaajne koliine ovoga elementa su smjetene u jetri, slezeni, miiima,
eritrocitima, noktima, kosi i zubnoj glei. U krvi odraslih osoba nalazi se 55,72 mikrograma/l
selena. Viak se izluuje putem urina.
Izvori
Mnogi prirodni izvori hrane sadre organski vezan Se. Pivski i pekarski kvasac su bogati Se.
Namirnice ivotinjskog porijekla(mlijeko-0,0007-0,020 mg/kg, jetra i druge iznutrice-0,04-
0,15 mg/100 g , maslac, riba i ovije meso i neke namirnice biljnog porijekla(integralne
itarice, orasi) su dobar izvor Se, kao i hrana iz mora. Se se vezuje sa proteinima u tkz.
Selenoproteine. Konc. U povru se kree0,06-0,0001 mg/100 g. Od namirnica biljnog
porijekla najvei sadraj Se je u kotunjiavom vou(0,69-0,74 mg/100g). U razliitim
vrstama hrane Se dolazi u vie oblika: selenometionin, selenocistein i metilselenocistein.
Uloga u organizmu
Se ima sposobnost vezivanja sa S, koje se ostvaruje preko SH grupe, cisteina ili metionina.
Proteini nastali na ovaj nain se nazivaju seleno proteinima. Od selenoproteina najvie je
prouen glutation peroksidaza. Se ima ulogu antioksidansa(kao sastojak nekih peroksidaza) i
spreava oksidaciju lipida(polinezasienih masnih kiselina). Utie na jaanje imunog sistema i
ako djeluje sa vitaminom E efekat mu se poveava 20-30 puta. Utvreno je da Se ima
antikancerogen efekat i efekat od smanjivanja nastanka KVB. U tie na neutralizaciju drugih
otrova(dim cigarete, alkohol, teki metali).
Simptomi Keshanove bolesti

Specifine bolesti koje se povezuju s nedostatkom selena su Keshanova bolest, Kashin-
Beckova bolest i miksedematozni endemski kretinizam.
Keshanova bolest je endemska bolest karakterizirana kardiomiopatijom koja zahvaa mlade
ene i djecu u regijama Kine koja su siromana selenom. Akutan oblik bolesti se karakterizira
iznenadnom pojavom insuficijencije srca, dok kronian oblik bolesti rezultira umjerenim do
ozbiljnim poveanjem srca s razliitim stupnjevima srane insuficijencije. Uestalost
Keshanove bolesti je usko povezana s vrlo niskim unosom selena hranom. Dodatan unos
selena kroz dodatke prehrani titi od razvoja Keshanove bolesti, no ne moe ponititi
oteenje sranog miia, jednom kad se on dogodi. Meutim, iako je nedostatak selena
osnovni imbenik razvoja Keshanove bolesti, postoje sezonske i godinje varijacije u pojavi
bolesti to sugerira da je ukljuen i nekakav infektivni imbenik razvoja bolesti. Coxsackie
(koksaki) virus je jedan tip virusa koji je izoliran iz oboljelih od Keshanove bolesti, a
istraivanja pokazuju da je ovaj virus sposoban izazvati upalu srca koja se naziva miokarditis.
Takoer, pokazalo se da oksidativan stres nastao kao posljedica nedostatka selena moe
uzrokovati promjene u genomu virusa koje bi mogle rezultirati pretvorbom relativno
bezopasnih sojeva virusa u sojeve koji uzrokuju miokarditis. Druga bolest koja se povezuje s
nedostatkom selena je Kashin-Beckova bolest koja se karakterizira degeneracijom hrskavice
izmeu zglobova (osteoartritis), a javlja se u podrujima kao to su sjeverna Kina, Sjeverna
Koreja i juni Sibir. Bolest zahvaa djecu izmeu 5 i 13 godina, a ozbiljni oblici bolesti mogu
rezultirati deformacijama zglobova i patuljastim rastom. Meutim, za razliku od Keshanove
bolesti, uloga se nedostatka selena u razvoju Kashin-Beckove bolesti jo ispituje, a brojni su
drugi imbenici predloeni kao imbenici razvoja bolesti, kao to su toksini plijesni
(mikotoksini) u itaricama, nedostatak joda i kontaminirana voda za pie.
Preporueni unos(mikrogram/dan)
Djeca:0-6:15
6-12:20
1-3:20
4-8:30
Odrasli:40-55
Trudnice:60
Dojilje:70
Se kao dodatak prehrani
Selen se nalazi u vitaminsko-mineralnim kompleksima ili sam kao selenometionin.

Studije su pokazale je apsorpcija anorganskih soli, poput natrij-selenita, manje uinkovita i
nema toliku bioloku aktivnost kao organske forme selena, primjerice selenometionin i kvasac
bogat selenom. Stoga se spomenutim formama treba dati prednost kada se posee za
suplementima selena.
Primjena
Srane bolesti oboljeli imaju nisku razinu selena, ali istraivanja su pokazala da uzimanja
dodataka selena nema nikakav uinak na poboljanje stanja. Uzimanje selena s drugim
antioksidansima moe uravnoteiti razine kolesterola.
Rak selen moe smanjiti rizik od raznih vrsta karcinoma i pomoi u lijeenju u raznim
stadijima.
Imunitet selen zajedno s drugim mineralima pomae izgradnju bijelih krvnih stanica
zaduenih za obranu organizma.
Astma uzimanje selena moe pomoi smanjenju simptoma ove bolesti.
HIV rezultati istraivanja su kontradiktorni, neka pokazuju da selen smanjuje aktivnost
virusa i podie broj CD4 limfocita, dok druga ne nalaze uinak.
Neplodnost mukaraca selen i drugi antioksidansi vani su za formiranje odreenih proteina
pronaenih u spermi pa neka istraivanja pokazuju da uzimanje selena moe poveati
plodnost, ali do odreene granice jer prevelike koliine selena smanjuju pokretljivost
spermija.
Reumatoidni artritis (RA) RA uzrokuje nisku razinu selena, ali njegovo dodavanje nema
uinak na ve razvijeni RA.
Selenium is one of the necessary trace elements of the human body. Selenium is a carrier of
calcium, and calcium can not be attached on the bone if there is no selenium. Selenium can
help to activate antioxidant enzymes, such as glutathione peroxidase, which can neutralize
potentially harmful free radicals. Selenium is the necessity for maintenance of muscle
(including heart) health. Selenium also has a certain effect for maintain eyesight, skin and hair
healthy.
Human selenium deficiency can have a variety of expression modes, and the common
expression modes include: myalgia, myositis, myocardial fatty change, Keshan disease,
hemolytic anemia, bone changes (Kashin-Beck disease), etc. Leukocyte bactericidal capacity
and cell-mediated immunity are reduced to be infected
Prirodni izvori su: lolos, koljke, zob, sjemenke suncokreta, smea ria, jeam, sok od
narane, kokos, enjak, svinjska mast.
Selen stimulira metabolizam i titi organizam od tetnog utjecaja slobodnih radikala. Utjee
na imunosustav organizma.
Prevelik unos selena moe izazvati toksinost, a granica izmeu terapijske i toksine doze
vrlo je mala.
Preporuena dnevna doza je 55 mg.
45. Zn, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu upotrebe kao dodatka
prehrani, problem zaostajanja u rastu djecaka u dolini rijeke Nil
Uvod
Zn je metal koji ima dobra redukcijska svojstva i lako formira stabilne komplekse sa drugim
jonima, te formira veliki broj soli sa halogenim elementima, karbonatima, fosfatima,
sulfatima, oksalatima. Zn je esencijalni element, koji pod odreenim uslovima moe biti
toksian. U tijelu ovjeka se nalazi 2-2,5 g Zn.
Apsorpcija Zn je ralativno mala. Dnevno ovjek apsorbira4-14 mg Zn pri emu se apsorbuje

samo 10-40 %. Apsorpciju Zn ometaju gline, vlakna, fosfati i fitati. U ishrai i za odravanje
zdravlja ljudi veoma vaan je odnos cink/kadmijum. Ako je konc. Kadmijuma visoka, Zn
djeluje u pravcu smanjenja njegove apsorpcije. Apsorpcija Zn se obavlja na dva naina:
pasivnom difusijom i putem transporta metaloproteinima ili proteinima koji su bogati
cisteinom. Nakon apsorpcije joni Zn se skladite u jetri. Izluuje se putem fekalija.
Izvori
Zn se nalazi u veini namirnica ivotinjskog porijekla (goveem, ovijem i svinjskom mesu)

u koliini od 1-40 mg/kg, te vou i povru. U mnogim zemljama Afrike i Bliskog istoka djeca
pate od nedostatka Zn, jer se njihova ishrana uglavnom sastoji od itarica bogatih vlaknima i
fitinskom kiselinom, koja ima visok afinitet prema Zn. U mlijeku i proizvodima od mlijeka
sadraj Zn je mali(0,17-0,88 mg/100g). Konc. Zn u proizvodima biljnog porijekla su male i
kreu se od 0,05-11,8 mg/100 g. Vaan izvor Zn su penine mekinje, penine klice(11,5
mg/100 g) i kotunjiavo voe(11,8 mg/100g).
Uloga u organizmu
Apsorpcija Zn iz hrane se kree u rasponu 10-90% i zavisi od prisustva drugih komponenti

hrane. Apsorpciju Zn ograniavaju fitati i vlakna, te konkurentski metali(Cu, Fe, Ca, Cd).
Ishrana ljudi integralnim kruhom, koji sadri vie antagonista Zn, moe da izazove deficit Zn.
U organizmu odrasle osobe nalazi se 1,5-2,5 g Zn. Najvei dio Zn je smjeten u miiima,
kostima, jetri i drugim organima, a samo 2% u plazmi. Visok sadraj Zn se nalazi u oima, a
kod mukaraca u prostati. Na sadraj Zn u plazmi utiu stres, fizika aktivnost, infekcija i
nain ishrane. Zn uestvuje u velikom broju metabolikih procesa. Ulazi u sastav preko 100
enzima., koji katalizuju procese nastanka energije, stvaranja imunog sistema, sinteze proteina,
hemoglobina i vitamina A. Zn ulazi u sastav mojekule inzulina, ukljuen je u metabolizam
UH, neophodan je za sintezu DNK I RNK. Zn ulazi u sastav enzima alkohol dehidrogenaze
koji vri dtoksifikaciju alkohola. Ulazi u sastav enzima koji vre dehidrogenaciju laktoze i
maltoze, on je kofaktor enzima alkalne fosfataze. Djeluje kao antioksidans i ubrzava cijeljene
rana. Lijei Wilsonovu bolest i jaa imunitet.
Deficit
Simptomi deficita cinka su poremeaj u rastu, alopecija, imunoloki poremeaji, psiholoki

poremeaji, hipogonadizam i smanjena spermatogeneza, kongenitalne malformacije,
ulceracije, dijarea, slab apetit, smetnje u osjetima okusa i mirisa, usporen rast, poremeaj
metabolizma vitamina A, te kao posljedica nono sljepilo, zatim prolongiran proces cijeljenja
rana i niska poroajna teina.
Deficit je posljedica nedovoljnog unosa osiromaenom prehranom, malapsorpcije, ciroze

jetre, dugotrajne dijareje, parenteralne prehrane ili poremeaja u izluivanju. Zato je deficit
est kod vegeterijanca, ili npr. alkoholiara.
Toksinost
Cink u obliku dodatka prehrani uzet u velikoj koliini moe izazvati iritaciju eluca i
povraanje, ali ti simptomi nestaju kratko nakon prestanka suplementacije. To je osobito
izraeno kod terapije cinkovim sulfatom koji prelazi u korozivni cink klorid.
Najvia dnevna granica bez toksinih posljedica je 150 mg. Poveani dugotrajni unos moe
dovesti do povienja razine ukupnog kolesterola.
Problem u zaostajanju u rastu djeaka u dolini rijeke Nil

Utvrene su promjene i degradacija testisa kod mladih ljudi u ijoj ishrani nije bilo dovoljno
Zn. Nedostatk Zn dovodi do usporenog rasta i seksualne nezrelosti mukaraca zbog
nedovoljne sposobnosti elija da se dijele i time usporavaju rast tkiva.
Upotrebe kao dodataka prehrani
Najjeftiniji, ali i preparat s najmanjom apsorpcijom je cinkov sulfat. Bolju apsorpciju postiu
cinkov pikolinat, citrat, acetat, glicerat i monometionin.
Wilsonova bolest poto cink smanjuje apsorpciju bakra, njegovo uzimanje moe pomoi
kod ove bolesti jer se kod nje bakar nakuplja u tijelu.
HIV/AIDS kod oboljelih je est nedostatak cinka uslijed slabe apsorpcije, neutralizacije
lijekovima i gubitka zbog proljeva i povraanja to ih ini osjetljivijim na oportunistike
infekcije. Uzimanje cinka smanjuje broj infekcija, poboljava dobivanje kilograma i pojaava
imunitet.
Herpes simplex topikalna primjena cinka olakava simptome i spreava povratak lezija kod
oralnog herpesa.
ADHD ako oboljela djeca imaju nisku razinu cinka, visok indeks tjelesne mase i nisku
koncentraciju slobodnih masnih kiselina u krvi, uzimanje cinka moe pomoi ublaavanju
simptoma ADHD-a.
Peptiki ulkus (ir na elucu) neka istraivanja kau da cink moe ubrzati ozdravljenje od
peptikog ulkusa.
Srpasta anemija poto oboljeli najee imaju nedostatak cinka, uzimanje istog moe
smanjiti simptome te bolesti.
Imunitet da bi imunosni odgovor normalno funkcionirao, razina cinka treba biti u
normalnim granicama: i smanjena i poveana koncentracija cinka imaju negativan utjecaj na
imunitet.
Prehlada mnogi ljudi vjeruju da uzimanje cinka kod prvih znakova prehlade skrauje
trajanje i ublaava simptome iste. Potrebno je jo istraivanja da bi se utvrdilo koji oblici
cinka djeluju na koje vrste virusa prehlade.
Dobno vezana makularna degeneracija veliko kliniko istraivanje pokazalo je da se tijek te
bolesti moe usporiti uzimanjem cinka, vitamina C, vitamina E, beta-karotena i bakra.
Provode se istraivanja vezana uz ulogu samog cinka u poboljanju stanja kod te bolesti.
Akne neki dokazi govore da topika primjena cinka zajedno s eritromicinom moe smanjiti
pojavu akni.
Drugo ova stanja poveavaju potrebu za cinkom ili utjeu na njegovu apsorpciju, ali nije
poznato pomae li uzimanje cinka u tretmanu tih bolesti: Acrodermatitis enteropathica,
alkoholizam, jetrena ciroza, bolest bubrega, celijakija, upalna bolest crijeva, visoki krvni tlak,
bolesti guterae, trudnoa.
Preporueni dnevni unos cinka:

Djeca:
Novoroenad 0-6 mjeseci: 2 mg (AI)
Dojenad 7-12 mjeseci: 3 mg (RDA)
Djeca 1-3 godine: 3 mg (RDA)
Djeca 4-8 godina: 5 mg (RDA)
Djeca 9-13 godina: 8 mg (RDA)
Djeaci 14-18 godina: 11 mg (RDA)
Djevojice 14-18 godina: 9 mg (RDA)
Odrasli:
Mukarci 19 godina i stariji: 11 mg (RDA)
ene 19 godina i starije: 8 mg (RDA)
Trudnice 14-18 godina: 12 mg (RDA)
Trudnice 19 godina i starije: 11 mg (RDA)
Dojilje 14-18 godina: 13 mg (RDA)
Dojilje 19 godina i starije: 12 mg (RDA)
Terapeutske doze:
Mukarci: 30-60 mg dnevno
ene: 30-45 mg dnevno
Zinc as an important trace element in the human body is composition and activator composing
hundreds of kinds of enzymes in the body. Its main function: it catalyzes human biochemical
reactions, activates various enzyme proteins and is involved in protein synthesis to promote
active metabolism.
Zinc deficiency can cause:
1. Dull sense of taste and blocking of the taste buds of the tongue
2. Partial eclipse and pica, such as eating cinders, mud, nails, plaster, etc.
3. Dwarfism
4. It is difficult to heal wounds.
5. Hypoplasia of secondary sexual characteristic
6. Women's menstrual cramps, or amenrorrhea
7. It affects the sperm motility to cause sterility.
Uravnoteenom prehranom na dan se unese 8,6-14 mg cinka. Prirodni izvori su: otrige,
govedina, rakovi, puretina, tuna, iznutrice, pivski kvasac, soja, sjemenke bundeve, sir, graak.
Cink je prisutan u svim organima, a najvie ga ima u eritrocitima, kostima, miiima, jetri,
prostati. Ukljuen je u veliki broj enzimatskih sustava u organizmu (npr. rast i dioba stanice,
imunoloki sustav, reprodukcija...).
Preporueni dnevni unos za ene je 12 mg, a za mukarce 15 mg cinka.
46. Cr, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu upotrebe kao dodatka
prehrani
Uvod
Konc. Cr u krvi je oko 20 ppb. Iako se nalazi u maloj koliini Cr ima vanu ulogu u ouvanju
zdravlja.
Apsorpcija Cr je niska. Svega 0,4-3,0% neorganskog i 10-20% organskog Cr iz hrane se

apsorbuje u krv. Cr se skladiti u jetri, slezeni, mekim tkivima i kostima. Najvei dio
apsorbovanog Cr se izluuje putem urina, a najvei dio nereserbovanog Cr putem fekalija.
Izvori
Hromom su bogati kvasac, govedina, integralno brano, krompir, pekarski kvasac, jaja,
banane, jabuke, pinat, masti.Kvasac sa 44 ppm i crni biber sa 10 ppm su najbolji izvori Cr.
Sadraj Cr u mesu i proizvodima od mesa se kree od 0,010-0,020 mg/100g. U mlijeku i
mlijenim proizvodima utvene su koliine Cr koje se nalaze na granici
detekcije(0,0001mg/100g). Vee koliine se mogu nai u nekim vrstama meda. Sadraj Cr u
namirnicama biljnog porijekla se kree zavisno od vrste proizvoda: itarice 0,003-0,022
mg/100g, povre 0,00004mg/100g do 0,006 mg/100g i voe 0,005-0,018 mg/100 g.
Uloga u organizmu
Utvreno je da je trovalentni Cr bioloki aktivan, dok je estovalentni Cr, kada je prisutan u

organizmu, potencijalno toksian. Utvreno je da atom Cr sa 2 molekule niacina i 3 molekule
aminokiseline (glicin, cistein i glutaminska kiselina), gradi glukoza tolerantni faktor(GTF),
koji je neophodan za metabolizam UH. GTF djeluje na inzulin i tako utie na stepen
koritenja glukoze u tijelu. Ima i blago djelovanje na smanjenje HDL holesterola u krvi.
Nedostatak
Javljaju se simptomi slino onima koji se javljaju kod oboljelih od dijabetesa. Kliniki znaci
nedostatka Cr su: gubitak mase, periferna neuropatija, poveane potrebe za inzulinom,
povean sadraj slobodnih masnih kiselina u krvi. Smatra se Cr doprinosi nastanku dijabetesa
tipa II.
Peporueni dnevni unos
Dnevne potrebe Cr odraslih su 0,05-0,2 mg/dan, djeca starosti 4-6 godina 0,03-0,12mg/dan, a
bebe 0,01-0,04 mg/dan.
Krom je dostupan kao kromov nikotinat, histidinat, pikolinat, klorid, kromom obogaeni
kvasac i GTF u obliku kapsula ili tableta.
Procenjena dnevna potreba je od 50 do 200 mcg. U koliinama veim od 1 mg hrom moe biti
tetan. U organizmu ga ima oko 20 mg. Zajedno sa insulinom regulie iskoritavanje eera u
organizmu, doprema belanevine na potrebna mesta, a veoma je bitan za metabolizam masnih
kiselina.
Nuan je za pravilan rast. Sniava krvni pritisak.
Hrom se teko apsorbuje, pa ga je potrebno unositi u koliinama, znatno veim od potrebnih.
U isto vreme hrom se lako gubi iz organizma, putem mokrae, znoja, ui, noktiju i kose.
Ima ga u malim koliinama u itaricama, u zelenom lisnatom povru i vou.
47. Cu izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu upotrebe kao dodatka
prehrani
Uvod
Cu je element koji se nalazi u tragovima u hani i organizmu. ovjeiji organizam sadri

prosjeno 100-150 mg Cu. Oko 30% unesene koliine apsorbuje se u elucu i crijevima.
Apsorpcija Cu se odvija u tankom crijevu i samo djelimino u elucu. Efikasnost apsorpcije

Cu je niska , prosjeno 12%. Nereserbovana koliina Cu se izlui putem fekalija, djelimino
preko unih sokova, urina te kroz kou i kosu. Poto se apsorbuje u krv Cu se vezuje za
proteine albumine ili transkuprem. Protein ceruloplazmin transportuje Cu do jetre.
Izvori
Cu je prisutan u svim vrstama hrane u konc 0,05-2,0 mg/kg. Rasprostranjen je u namirnicama

ivotinjskog porijekla(0,00001mg/100g-telee meso do 5,37mg/100g-svjee meso rakova
kraba. Jetra sisara je veoma bogata Cu(8mg/100g).Od namirnica ivotinjskog porijekla
najnia koliina Cu je u mlijeku. Proizvodi od itarica sadre 0,04-1,71mg/100g Cu. Sadraj
Cu u povru je mali izuzev leguminoza(0,5mg/100g). Najvei sadraj Cu se mnalazi u
turskim ljenjicima(3,16mg/100g). Sadraj Cu u prirodnim vodama moe biti u irokom
rasponu.WHO standard ograniava Cu u vodi za pie na 50mg/l, mada taj nivo moe biti
prekoraen u sluajevima kada se voda transportuje kroz bakrene cijevi.
Uloga u organizmu
Djeluje kao snaan katalizator u funkcionisanju hemoglobina, eritrocita, u respiraciji elija i

formiranju energije u elijama. Ulazi u satav kostiju, vezivnog tkiva i miia. Smatra se da
uestvuje u formiranju kotane sri, ima svoju ulogu u metabolizmu Fe. Ulazi u sastav
mnogih enzima, utie na prenos nervnog impulsa i kontrolie konc histamina, koji izaziva
alergiju kod ljudi.
Deficit
Anemija, usljed injenice da je Cu sastavni dio ceruloplazmina, proteina ukljuenog u

transport i oksidaciju Fe prije ugradnje u hemoglobin.Moe se javiti niska razina neutrofila,
osteoporoza, deformiteti kostiju.
Toksinost
Kod ljudi koji se pravilno hrane unos prevelikih doza Cu je rijedak. U organizmu postoje
mehanizmi zatite od trovanja, tako to se smanjuje apsorpcija Cu ili poveava koliina
izluenog Cu preko ui i urina. Ukoliko ovjek konzumira 1,5-3mg/dan Cu, onda se u
organizmu odrava normalan status ovog elementa. Kod trovanja Cu javljaju se povraanje i
dijareja. Zbog problema u apsorpciji Cu uoena su 2 genetska poremeaja, Mekeson sindrom i
Wilsonova bolest. Ove bolesti su veoma rijetke. Bolesnici sa menkesovim sindromom
pokazuju simptome nedostatka Cu(dispigmentaciju koe i kose, oteenje mozga, miia i
vezivnog tkiva). Djeca sa ovom boleu imaju cerebralne degeneracije i rijetko preivljavaju
djetinjstvo. Wilsonova bolest je autozomni poremeaj povezan sa preranom smru i vikom
akumuliranog Cu.

Odrasli:2-3 mg/dan
Djeca:1-2 mg/dan
Bebe:0,5-1 mg/dan
Multivitamini koji ukljuuju minerale obino sadre i bakar, ali dostupan je i kao samostalni
suplement u obliku tableta, narukvica, kao gel i otopina za povrinsku primjenu.
Primjena
Anemija poto sudjeluje u stvaranju hemoglobina, moe pomoi kod anemije.

Artritis studija iz 70-tih kae da su bakrene narukvice (topika primjena bakra) koje su
artritiari nosili pomogle u smanjenju bolova i drugih simptoma te bolesti.
Opekline ljudi s velikim opeklinama se mogu bre oporaviti ako uzimaju bakar i druge
minerale, poto je njihov gubitak uslijed opeklina povean.
Upalna bolest crijeva (IBD) poto ljudi s Chronovom boleu i ulceroznim kolitisom slabije
apsorbiraju minerale (ukljuujui i bakar), preporuuje se njihovo dodatno uzimanje.
Zacjeljivanje rana bakar pospjeuje bre zacjeljivanje rana.
Drugo jedno istraivanje je pokazalo da cink i bakar uzeti iz hrane smanjuju rizik
obolijevanja od raka plua.
Preliminarna istraivanja pokazala su da bakar moe inaktivirati infektivni HIV.
The manifestations of copper deficiency are hypochromic small-cell anemia, stunted growth,
bone lesions such as arthritis, proliferation and bone fractures, ulcer, hepatosplenomegaly,
cardiovascular damage, coronary heartdisease, brain barrier, vitiligo, female infertility and
curl hair etc.
The copper intake exceeds l00 times more than the requirement of human body will cause
hemolytic anemia and necrotizing hepatitis. The poisoning symptoms of copper are salivation,
nausea and vomiting, hematemesis, bellyache and diarrhea, acute gastroenteritis, hemolysis,
hematuria, melena, red protein in the urinary, lysosomal membrane rupture, jaundice,
arrhythmia, liver tissue necrosis, renal failure, uremia and shock. Excessive copper can not
only cause schizophrenia, epilepsy and rheumatoid arthritis, but also related to tumors
including esophageal cancer, gastric cancer, liver cancer and lung cancer. The toxicosis of
overdose of copper can be treated by gastric lavage with dimercapto-propanol and potassium
ferrocyanide or sodium thiosulfate.
Dnevna potreba za ovim mineralom je do 3 mg, a u organizmu ga ima do 80 mg. Potreban je

za efikasnu apsorpciju gvoa, za regulaciju krvnog pritiska, prenos nervnih impulsa,
stvaranje hemoglobina, za efikasno iskoritavanje vitamina C, za ten kose i koe, a nalazi se i
u hemoglobinu. Spreava gubitak kotane sri i smanjuje nivo holesterola. Dokazano je da je
bakar jak antioksidans.
Nalazi se u graku, penici, ljivama, cvekli, bananama, jezgrastim plodovima...
Manjak bakra nas vodi u anemiju, ali je i viak tetan, dolazi do opadanja kose, izaziva
nesanicu i depresiju. Previe bakra umanjuje cink i obratno. Bakar je dobra prevencija, ako ne
elimo sede vlasi.
48. Fosfor
Almost all of the foods contain phosphorus. Plenty of phosphorus can be obtained in diet. A
supplement is not needed. The excessive intake of phosphorus will destroy the balance of
minerals and cause calcium deficiency. Especially in people over the age of 40, the kidneys
can no longer help to excrete excess phosphorus, which will lead to calcium deficiency.
Therefore, the meat intake should be reduced, and more milk and vegetables should be taken.
Too much phosphorus in the blood will reduce the concentration of calcium, which will cause
hypocalcemia, leading to enhanced neural excitability, tetany and convulsion. The
manifestations: 1. Brittle and Fragile bones; 2. Tooth decay; 3. Various symptoms resulting
from calcium deficiency become increasingly evident; 4. Nervous breakdown; 5. The
unbalance of other minerals.
49. Kobalt
Cobalt is the essential element of the human body. It exists in a state of ion. Cobalt is a
component of vitamin B12, related to hematopoietic function. The daily intake of cobalt in
human body is about 5 - 45 mg. Intake of overdose of cobalt will induce pneumonia, and lead
to myocardial damage, thyroid damage and erythrocytosis, etc. Co-60?-ray has certain effects
on the treatment of human cancer.
50. Mangan
The Mn deficiency in human body will affect the growth and development. Mn deficiency in
pregnant women causes baby Mn deficiency, which will lead to ataxia in newborns; Mn
deficiency in children and adolescents may impair growth and lead to bone deformities; Mn
deficiency in adults may cause reproductive dysfunction. Although the sea is very rich in
manganese, and manganese plays an important role in human body, the body's requirement for
manganese is very tiny. The manganese requirement in diet of ordinary people is 4-9 mg per
day, about half of which is absorbed by intestine.
Manganese is also involved in hematopoiesis. The mechanism of manganese in hematopoiesis
is by improving the body utilization of copper to promote the absorption and utilization of
iron and maturation and release of red blood cells.
51. Nikl
Nickel is an essential element of life, mainly supplied by vegetable, cereal and seaweed, etc.
Nickel is widely distributed in nature, but its content in the human body is extremely low.
Normally, the adult body contains about 10mg of nickel, and the daily requirement for nickel
is 0.3mg. Lack of nickel can cause diabetes mellitus, anemia, cirrhosis, uremia, renal failure
and metabolic dysfunction of liver lipid and phospholipids, etc. Animal experiments showed
that lack of nickel will cause slow growth, rising mortality rate of the organism, decrease of
hematocrit, hemoglobin and iron content, reduce the bone calcium content and the zinc
content in liver, hair, muscles and bones, and brain. Nickel deficiency is one of the causes of
infertility.
52. Molidben
Molybdenum is one of the essential micronutrients. The total molybdenum content in adult
body is about 9 mg, distributed in various tissues and fluids of the body, in which liver and
kidney contains the highest content of.molybdenum, Molybdenum requirements the body is
very small, and molybdenum exists in a variety of foods. Molybdenum functions as the
prosthetic group of enzymes, catalytically oxidating the corresponding substrate.
Molybdenum deficiency will not occur under normal conditions, but may occur in long-term
total parenteral nutrition patients. Lack of molybdenum in animals can cause weight loss,
reduced fertility, and shortened life expectancy.
53. Vanadijum
Vanadium is one of the essential micronutrients, playing important roles on the maintenance
of body growth and development, acceleration on the growth of bones and teeth, and
promotion on hematopoiesis and the increase of body immunity. The proper amount of
vanadium can also lower blood sugar, blood pressure and lipids, increasing myocardial
contractility and preventing heart disease. At present what researchers are most concerned
with is its hypoglycemic function. Insulin is the only hormone to reduce blood glucose in
human body. Vanadium can not only play a role as insulin, but also protect the islet cells, thus
reducing the body blood sugar.
Daily diet provides about 15 mg of vanadium, which can meet the body requirment, and
supplement of vanadium is not needed. But people lacking vanadium or patients with
diabetes, high cholesterol and hypertension should pay attention to take vanadium in foods.
Cereal products, meat, chicken, duck, fish, cucumber, shellfish, mushrooms and parsley
contain plenty of vanadium. But inorganic vanadium salt has unsatisfied fat-solubility, bad
absorption, and great toxicity, which will affect people's health.
54. Tin(Sn):
Tin is an essential micronutrient of human lives, and one of the earliest elements human found
as well. Recent scientific research shows that: tin can improve the metabolism of protein and
nucleic acid, conducive to growth and development. Lack of tin leads to slow development of
the body, especially for children. Tin deficiency will affect the normal development, and in
severe cases can cause dwarfism.
55. Silicon(Si):
Silicon is an essential mineral in the human body and a micronutrient as well. It is the silicon
maintains flexibility and elasticity of our bodies, making us possessing soft skin and hard
bone. Silicone can promote child growth and development, and also plays an irreplaceable
role in the prevention of aging. Besides, silicon can promote the increase of collagen,
resulting in some cosmetic effects. Lack of silicon will lead to dry skin, wrinkling and
susceptibleness to fractures. With the growth of age, silicon content in various tissues
gradually decreased. Thus, the reduction degree of silicon content can be used as an indicator
for aging to remind the elderly to enhance health-care and anti-aging.
The harm of silicon to human body is made by the lack of silicon or excessive silicon. Silicon
shortage may cause osteoporosis and fragile nails etc. But excessive silicon is also very
harmful. For example the long-term inhalation of dioxide silicon dust will easily cause
excessive silicon, leading to silicosis. Excessive silicon in body may result in focal
glomerulonephritis.
56. Strontium(Sr):
Strontium is an essential micronutrient, which can promote the growth and development of
the bone. In long-term people have been focus only on the relativity between bone
development and VD and calcium, but neglected the importance of strontium. The latest
research data shows that: the lack of strontium human body will lead to metabolic disorders,
and will cause physical weakness, sweating and skeletal growth retardation, even resulting in
serious consequences such as osteoporosis.
The research concludes that: children's insufficient intake of coarse grains and vegetables
matching with food, blindly supplied with calcium supplements are the main causes of
children strontium deficiency. To avoid the lack of strontium, children should pay attention to
the thickness match of grain and the species match of meat and vegetables, and take the
calcium supplements with dairy products and animal bones under the guidance of a doctor.
57. Boron(B):
Boron commonly exists in fruits and vegetables, which is one of the micronutrients to
maintain the health of the bone and metabolism of calcium, phosphorus and magnesium. The
lack of boron will increase the lack of vitamin C; on the other hand, boron also helps to
improve the secretion of testosterone, strengthen the muscles, which is an essential nutrient
for athletes. Boron also improves the brain function and enhances the reaction capacity.
Although most people do not lack boron, it is necessary for the elderly to take proper amount
of boron.
58. Vitamini i minerali kao dodaci prehrani
Dodaci prehrani i funkcionalna hrana. Definicije
Funkcionlna hrana i dodaci prehrani mogu imati imati suportivnu ulogu u lijeenju ve
nastale bolesti, oni se temelje na biookoj aktivnosti komponenti koje one sadre.
Funkcionalna hrana je hrana koja ima povoljan uticaj na ljudsko zdravlje pored svojih
uobiajenih nutritivnih funkcija. To je hrana koja sadri bioloki aktivna jedinjenja koja je
ine funkcionalnom jer pozitivno utiu na odreene funkcije u organizmu, to je nauno
potvreno. Povoljan efekat na zdravlje se se ispoljava kontinuiranim korienjem uobiajene
koliine takve hrane. Dodaci prehrani su koncentrati i ekstrakti bioloki aktivnih sastojaka
hrane ili drugih izvora sa fiziolokim funkcijama sa svrhom da dodatno obogate unos
hranjivih sastojaka u uobiajenoj prehrani.
Funkcionalana hrana I dodaci prehrani mogu imati suportivnu ulogu u lijecenju vec nastale
bolesti
Funkcionalana hrana I dodaci prehrani temelji se na bioskoj aktivnosti komponenti koje one
sadre.
Bioaktivne komponente iz biljaka kao i zivotinja posebno voca,povra, zainskog bilja,

itarica , mlijeka, pelinjih proizvoda i mesa odavno se koristi kao podrka ouvanju zdravlja,
ali tek odnedavno za neke od njih su upoznati mehanizmi djelovanja.
Dodaci prehrani sadre bioloki aktivne tvari koje mogu pomoi u prevenciji i lijeenju
bolesti
Bioloka aktivnost se odnosi najee na spojeve koji nemaju nutritivnu vrijednost
Obino imaju funkcionalna svojstva u organizmu i kao takvi koriste se u hrani i dodacima
prehrani kao pomona sredstva u preveniranju i lijeenju bolesti
Nutritivnog porijekla su:

aminokiseline,
masne kiseline,
ugljini hidrati,
vitamini i minerali
Nenutritivnog porijekla su:

dijetalna vlakna ( mogu se svrstati i u nutriejente),
karoteonoidi,
flavonoidi,
klorofil,
beta-D-glukani,
alkaloidi,
glikozidi,
Izotiocijanati
steroli,
fitseotrogeni...
Bioloki aktivne komponente hrane se dijele prema vie kriterijuma:
prema funkciji djelovanja na odreene organe i tkiva u organizmu,

prema hemijskom sastavu,
prema porijeklu
Neki od dodataka prehrani prvenstveno djeluju na:

1. probavni sistem kao to su dijetalna vlakna, te enzimi kao dodaci prehrani ( bromelain,
papain, amilaze, pepsin),
2. krvoilni ( omega tri masne kiseline),
3. endokrini ( alfalipoina kiselina) ,
4. nervni sistem ( derivati Jedna vrsta hrane moe sadravati jako veliki broj raznolikih
bioloki aktivnih sastojaka
Kolostrum je primjer i funkcionalne hrane ali i dodatka prehrani (ako se inkapsulira)
Bioloki aktivne komponente u sastavu kolostruma su imunoglobulini, slobodne

aminokiseline i nukleotidi kojih nema u obinom mlijeku ksantina, biogeni amini )
Jaja u sebi sadre lizozim koga mnogi nazivaju

enzimom budunosti naroito u farmaceutskoj
industriji, te fosfolipide i brojne enzime
Bjelance je 100% proteinsko

umance je lipoproteinske prirode i sadri ovoglobuline, ovotransferin, ovomucin
Lecitin se koristi kao dodatk prehrani.
Ovisno o kojoj vrsti mesa se radi imamo i razliite aktivne komponente ali uglavnom je to
eljezo i vitamin A
Visok nivo triptofana se nalazi u bijelom pileem mesu

Znaajan protein u mesu je i karnitin koji slui kao gradivna materija naroito u ishrani
sportaa i rekonvalescenta i koristi se kao dodatak prehrani
U vou i povru postoje mnogobrojne aktivne komponente poev od sirovih biljnih vlakana,
fitosterola, glikozida, alkaloida, te pigmenata kao to su karotenoidi, flavonoidi, hlorofili
U svim vrstama voa i povra aktivna komponenta koja se obavezno nalazi jesu razliite vrste
vitamina izuzev vitamina B12 koga nema u vou
Iz veine ovih namirnica, tehnolokim postupcima ekstrakcije i koncentriranja aktivnih

komponenti, se dobivaju dodaci prehrani
Svaka vrsta voa i povra sadri specifian aktivni sastojak
Alil-sulfidi iz bijelog luka stimulira enzime koji su

zadueni za eliminaciju toksinih tvari iz organizma
Izocijanati iz brokule i drugih kupusnjaa stimuliraju zatitne enzime tzv. druge faze u
procesu karcinogeneze, smanjujui rizik od pojave raka raznih lokacija
Indoli iz zelenog lisnatog povra djeluju antiestrogeno i tako reduciraju rizik od raka dojke
Izoflavoni iz soje imaju sposobnost smanjivanja rizika za pojavu raka nekih lokacija (debelog
crijeva)
Lignani iz sjemena lana djeluju antiestrogeno i na taj nain smanjuju rizik od raka dojke
Flavonoidi i karotenoidi iz bobiastog, tropskog te citrusnog voa smanjuju rizik od oteenja
DNA strukture i pojave raka
Brojni su i drugi dodaci prehrani koji se dobivaju iz biljaka koje se inae ne konzumiraju kao
hrana.
59. Farmaceutske forme vitamina i minerala kao dodataka prehrani
Dodaci prehrani (Suplementi) se prezentiraju tritu kao meke ili tvrde kapsule, praci,
tablete, kapi, ajevi, tekuine i u drugim oblicima i mogu se pakirati posebno ili dodavati
konvencionalnoj hrani.
Na trzitu se nalaze dodaci prehrani kao vrsti oblici

Tablete (obloene,efervescentne i obloene) pastile i granule
Teni oblici:rastvori , sirupi, tinkture.
Proizvode se standardnom opremom za proizvodnju farmaceutskih doziranih oblika. Na

trite se stavljaju iskljuivo pakirani i to pojedinacno ili u kombinaciji.
Druga profesorova prezentacija

Dodaci prehrani pojavljuju se u razliitim oblicima, ukljuujui tablete, tekuine i prakove,
ajeve, sirupe, kapi, melemi. Prema sadraju mogu se podijeliti na dodatke prehrani koji
sadre vitamine i/ili minerale, masne kiseline, aminokiseline, vlakna, enzime, kvasce i
probiotike, biljne sastojke. Vitamini su najee koriteni dodaci prehrani ma tritu BiH.
Multivitamini su proizvodi iz ove kategorije dodataka prehrani koji se najvie koriste.
Najee sadre 13 vitamina, uz dodatak odabranih minerala. Za vitamine i minerale odreene
su dnevne preporuene doze (RDA vrijednosti), a odredila ih je Agencija za hranu i lijekove
(FDA). Najzastupljeniji vitamini su A, B, C, D i E. Ostali vani antioksidansi ukljuuju
karotenoide lutein i likopen. Najei minerali na naem tritu su kalcij, eljezo,
magnezijum, selen i cink. Iz grupe masnih kiselina najzastupljenije su omega 3 masne
kiseline, bakalarovo- riblje ulje, lecitin, fitoestrogeni a iz grupe aminokiselina kreatin kao i
glukozaminsulfat, hondroinsulfat. Vlakna kao dodaci prehrani su iz psylliuma, fukusa,
komoraa i klice penice. Najee probiotike kulture na naem tritu su Lactobacillus
acidophilus LA-5 i Bifidobacterium BB-12, a najei enzimi su iz papaje i bromelina.
60. Nutritivne i zdravstvene tvrdnje
Nutritivna tvrdnja sugerira ili navodi na miljenje da hrana, odnosno dodatak prehrani ima
odreena nutritivna svojstva koja su uslovljena energijom i/ili hranjivom supstancom koju
sadri. Zahtjev za stavljanje zdravstvene tvrdnje na hranu i dodatke prehrani podnosi
proizvoa hrane Evropskoj agenciji za sigurnost hrane, koja zahtjev odobrava
Zdravstvena tvrdnja upuuje na zakljuak da preparat utie na zdravlje.
U Bosni i Hercegovini dodaci prehrani su regulisani:
Zakonom o hrani,
Pravilnikom o opem deklariranju ili oznaavanju upakirane hrane i
Pravilnikom o oznaavanju hranjivih vrijednosti upakirane hrane
Razlika izmedju lijeka i dodatka prehrani je sljedeca
U najirem smislu lijek je tvar koja unesena u organizam, kemijskim djelovanjem dovodi do
promjene neke bioloke funkcije. U veini sluajeva lijek djeluje na specifina mjesta u
stanici-receptore. Lijek se vee na receptor, a snaga vezanja uvjetuje trajanje uinka lijeka.
Lijek je bilo koja tvar ili kombinacija tvari prezentiranih radi lijeenja ili spreavanja bolesti
kod ljudi ili ivotinja ili bilo koja tvar ili kombinacija tvari koje se mogu dati ljudima ili
ivotinjama radi postavljanja dijagnoze ili radi obavljanja, ispravljanja ili modificiranja
fizioloke funkcije organizma.
Nutritivne i zdravstvene tvrdnje
Definicije:
1. tvrdnja znai svaka poruka ili izjava koja nije obavezujua prema zakonodavstvu,
ukljuujui i slikovno, grafiko ili simboliko predstavljanje u bilo kojem obliku, kojom se
izjavljuje, sugerira ili naznauje da ta hrana ima odreena svojstva;
2. hranjiva tvar znai bjelanevine, ugljikohidrati, masti, vlakna, natrij, vitamini i
minerali te tvari koje pripadaju ili su komponente jedne od tih kategorija;
3. ostale tvari znai sve tvari osim hranjivih tvari koje imaju prehrambeni ili fizioloki
uinak;
4. prehrambena tvrdnja znai svaka tvrdnja kojom se izjavljuje, sugerira ili naznauje
da ta hrana ima odreena blagotvorna prehrambena svojstva zahvaljujui:
- energiji (kalorijskoj vrijednosti) koju ona: prua; prua smanjenom ili poveanom stopom;
ili ne prua; i/ili
- hranjivim tvarima ili ostalim tvarima koje ona: sadri; sadri u smanjenom ili poveanom
omjeru; ili ne sadri;
5. zdravstvena tvrdnja znai svaka tvrdnja kojom se izjavljuje, sugerira ili naznauje
da postoji odnos izmeu neke kategorije hrane, odreene hrane ili jedne od njezinih
sastavnica i zdravlja;
6. tvrdnja o smanjenom riziku od neke bolesti znai svaka zdravstvena tvrdnja kojom
se izjavljuje, sugerira ili naznauje da konzumacija odreene kategorije hrane, odreene
hrane ili jedne od njezinih sastavnica znaajno smanjuje faktor rizika u razvijanju neke
bolesti ljudi;
Opta naela za sve tvrdnje su slijedea:
Prehrambene i zdravstvene tvrdnje mogu se koristiti u oznaavanju, prezentiranju i

oglaavanju hrane stavljene na trite samo ako zadovoljavaju odredbe predviene zakonom.
Upotreba prehrambenih i zdravstvenih tvrdnji ne smije:
1. biti pogrena, dvosmislena niti zavaravajua;
2. dovoditi do sumnje u sigurnost i/ili prehrambenu adekvatnost ostale hrane;
3. poticati niti tolerirati pretjeranu konzumaciju odreene hrane;
4. izjavljivati, sugerirati ili naznaivati da uravnoteen i raznovrstan nain prehrane ne moe
pruiti odgovarajue koliine hranjivih tvari openito.
5. upuivati na promjene u tjelesnim funkcijama koje bi mogle uzrokovati ili iskoritavati
strah kod potroaa, ni tekstualno niti putem slikovnog, grafikog ili simbolikog
predstavljanja.
Nutritivne tvrdnje
U EU do sada je odobreno 29 nutritivnih tvrdnji koje se nalaze u Prilogu UREDBE (EZ) br.
1924/2006 Evropskog parlamenta i Vijea o prehrambenim i zdravstvenim tvrdnjama koje se
navode na hrani (Slubeni list EU, L404/9 od 30.12.2006.).
NISKE ENERGETSKE VRIJEDNOSTI

Tvrdnja da neka hrana ima nisku energetsku vrijednost, kao i svaka tvrdnja za koju je
vjerojatno da ima isto znaenje za potroaa, moe se stavljati samo ako taj proizvod ne
sadri vie od 40 kcal (170 kJ)/100 g u krutom stanju ili vie od 20 kcal (80 kJ)/100 ml u
tekuem stanju. Za stolna sladila primjenjuje se ogranienje od 4 kcal (17 kJ)/porciji sa
svojstvima zaslaivanja istovjetnima 6 g saharoze (otprilike 1 ajna liica saharoze).
SMANJENE ENERGETSKE VRIJEDNOSTI

Tvrdnja da je neka hrana smanjene energetske vrijednosti, kao i svaka tvrdnja za koju je
vjerojatno da ima isto znaenje za potroaa, moe se stavljati samo ako je energetska
vrijednost smanjena za najmanje 30 %, zajedno s naznakom svojstva/svojstava koje/koja
utjeu na to smanjenje ukupne energetske vrijednosti neke hrane.
BEZ ENERGETSKE VRIJEDNOSTI

Tvrdnja da je neka hrana bez energetske vrijednosti, kao i svaka tvrdnja za koju je vjerojatno
da ima isto znaenje za potroaa, moe se stavljati samo ako taj proizvod ne sadri vie od 4
kcal (17 kJ)/100 ml. Za stolna sladila primjenjuje se ogranienje od 0,4 kcal (1,7 kJ)/porciji
sa svojstvima zaslaivanja istovjetnima 6 g saharoze (otprilike 1 ajna liica saharoze).
S NISKIM SADRAJEM MASTI

Tvrdnja da neka hrana ima nizak sadraj masti, kao i svaka tvrdnja za koju je vjerojatno da
ima isto znaenje za potroaa, moe se stavljati samo ako taj proizvod ne sadri vie od 3 g
masti na 100 g u krutome stanju ili vie od 1,5 g masti na 100 ml u tekuem stanju (1,8 g
masti na 100 ml za djelomino obrano mlijeko).
BEZ MASTI
Tvrdnja da je neka hrana bez masti i svaka tvrdnja za koju je vjerojatno da ima isto znaenje
za potroaa, moe se stavljati samo ako taj proizvod ne sadri vie od 0,5 g masti na 100 g
ili na 100 ml. Meutim, zabranjuju se tvrdnje izraene kao X % bez masti.
S NISKIM SADRAJEM ZASIENIH MASTI

Tvrdnja da neka hrana ima nizak sadraj zasienih masti, kao i svaka tvrdnja za koju je
vjerojatno da ima isto znaenje za potroaa, moe se stavljati samo ako zbroj zasienih
masnih kiselina i transmasnih kiselina u tome proizvodu ne prelazi 1,5 g na 100 g u krutom
stanju ili 0,75 g/100 ml u tekuem stanju, a niti u jednome sluaju zbroj zasienih masnih
kiselina i transmasnih kiselina ne smije davati vie od 10 % energije.
BEZ ZASIENIH MASTI

Tvrdnja da je neka hrana bez zasienih masti, kao i svaka tvrdnja za koju je vjerojatno da ima
isto znaenje za potroaa, moe se stavljati samo ako zbroj zasienih masnih kiselina i
transmasnih kiselina ne prelazi 0,1 g zasienih masti na 100 g ili 100 ml.
S NISKIM SADRAJEM EERA

Tvrdnja da neka hrana ima nizak sadraj eera, kao i svaka tvrdnja za koju je vjerojatno da
ima isto znaenje za potroaa, moe se stavljati samo ako taj proizvod ne sadri vie od 5 g
eera na 100 g u krutom stanju ili vie od 2,5 g eera na 100 ml u tekuem stanju.
BEZ EERA
Tvrdnja da je neka hrana bez eera, kao i svaka tvrdnja za koju je vjerojatno da ima isto
znaenje za potroaa, moe se stavljati samo ako taj proizvod ne sadri vie od 0,5 g eera
na 100 g ili na 100 ml.
BEZ DODANOG EERA

Tvrdnja da je neka hrana bez dodanog eera, kao i svaka tvrdnja za koju je vjerojatno da
ima isto znaenje za potroaa, moe se stavljati samo ako taj proizvod ne sadri nikakve
dodane monosaharide ni disaharide niti bilo kakvu drugu hranu koja se koristi zbog svojih
svojstava zaslaivanja. Ako su eeri prirodno prisutni u toj hrani, na oznaci se treba pojaviti
i sljedea naznaka: SADRI PRIRODNE EERE.HR 15/Sv. 7 Slubeni list Europske
unije
S NISKIM SADRAJEM NATRIJA/SOLI

Tvrdnja da neka hrana ima niski sadraj natrija/soli, kao i svaka tvrdnja za koju je vjerojatno
da ima isto znaenje za potroaa, moe se stavljati samo ako taj proizvod ne sadri vie od
0,12 g natrija ili istovjetnu vrijednost za sol na 100 g ili na 100 ml. Za vode, osim prirodnih
mineralnih voda koje potpadaju pod podruje primjene Direktive 80/777/EEZ, ta vrijednost
ne smije prelaziti 2 mg natrija na 100 ml.
S VRLO NISKIM SADRAJEM NATRIJA/SOLI

Tvrdnja da neka hrana ima vrlo niski sadraj natrija/soli, kao i svaka tvrdnja za koju je
vjerojatno da ima isto znaenje za potroaa, moe se stavljati samo ako taj proizvod ne
sadri vie od 0,04 g natrija ili istovjetnu vrijednost za sol na 100 g ili na 100 ml. Ta tvrdnja
se ne smije koristiti za prirodne mineralne vode niti za druge vode.
BEZ NATRIJA ili BEZ SOLI

Tvrdnja da nekoj hrani nije dodan natrij/sol i svaka tvrdnja za koju je vjerojatno da ima isto
znaenje za potroaa moe se navoditi samo u sluaju kada proizvod ne sadri dodani
natrij/sol ili drugi sastojak koji sadri natrij/sol i ako proizvod sadri najvie 0,12 g natrija ili
jednakovrijednu vrijednost za sol, na 100 g ili 100 ml.
IZVOR DIJETALNIH VLAKANA

Tvrdnja da je neka hrana izvor dijetalnih vlakana, kao i svaka tvrdnja za koju je vjerojatno da
ima isto znaenje za potroaa, moe se stavljati samo ako taj proizvod sadri najmanje 3 g
dijetalnih vlakana na 100 g ili najmanje 1,5 g dijetalnih vlakana na 100 kcal.
VISOKO OBOGAENA VLAKNIMA

Tvrdnja da je neka hrana visoko obogaena vlaknima, kao i svaka tvrdnja za koju je
vjerojatno da ima isto znaenje za potroaa, moe se stavljati samo ako taj proizvod sadri
najmanje 6 g dijetalnih vlakana na 100 g ili najmanje 3 g dijetalnih vlakana na 100 kcal.
IZVOR BJELANEVINA
Tvrdnja da je neka hrana izvor bjelanevina, kao i svaka tvrdnja za koju je vjerojatno da ima
isto znaenje za potroaa, moe se stavljati samo ako najmanje 12 % energetske vrijednosti
neke hrane potjee od bjelanevina.
BOGATA BJELANEVINAMA
Tvrdnja da je neka hrana bogata bjelanevinama, kao i svaka tvrdnja za koju je vjerojatno da
ima isto znaenje za potroaa, moe se stavljati samo ako najmanje 20 % energetske
vrijednosti neke hrane potjee od bjelanevina.
IZVOR (NAZIV VITAMINA) I/ILI (NAZIV MINERALA)

Tvrdnja da je neka hrana izvor vitamina i/ili minerala, kao i svaka tvrdnja za koju je
najmanje znaajnu koliinu kao to je ona definirana u Prilogu Direktivi 90/496/EEZ ili
koliinu predvienu izuzeem prema lanku 6. Uredbe (EZ) br. 1925/2006 Europskog
parlamenta i Vijea od 20. prosinca 2006. o dodavanju vitamina, minerala i drugih odreenih
tvari u hranu ( 1 ).
BOGATA (NAZIV VITAMINA) I/ILI (NAZIV MINERALA)

Tvrdnja da je neka hrana bogata vitaminima i/ili mineralima, kao i svaka tvrdnja za koju je
najmanje dvostruku koliinu izvora (NAZIV VITAMINA) i/ili (NAZIV MINERALA).
SADRI (NAZIV HRANJIVE TVARI ILI DRUGE TVARI)

Tvrdnja da neka hrana sadri neku hranjivu tvar ili drugu tvar za koje ovom Uredbom nisu
propisani specifini uvjeti, kao i svaka tvrdnja za koju je vjerojatno da ima isto znaenje za
potroaa, moe se stavljati samo ako je taj proizvod u skladu sa svim odredbama ove Uredbe
koje se mogu primijeniti, a posebno s lankom 5. Za vitamine i minerale primjenjuju se uvjeti
tvrdnje izvor .
POVEANI SADRAJ (NAZIV HRANJIVE TVARI)

Tvrdnja da je sadraj jedne hranjive tvari ili veeg broja njih, osim vitamina i minerala,
povean, kao i svaka tvrdnja za koju je vjerojatno da ima isto znaenje za potroaa, moe se
stavljati samo ako taj proizvod ispunjava uvjete za tvrdnju izvor te samo ako to poveanje
sadraja iznosi najmanje 30 % u odnosu na sline proizvode.
SMANJEN SADRAJ (NAZIV HRANJIVE TVARI)

Tvrdnja smanjen sadraj zasienih masti i svaka tvrdnja za koju je vjerojatno da ima isto
znaenje za potroaa moe se navoditi samo:
(a) ako je zbroj zasienih masnih kiselina i transmasnih kiselina u proizvodu na kojem je
tvrdnja navedena barem 30 % manji od zbroja zasienih masnih kiselina i transmasnih
kiselina u slinom proizvodu; i
(b) ako je sadraj transmasnih kiselina u proizvodu na kojem je navedena ista tvrdnja jednak
ili manji od sadraja u slinom proizvodu.
Tvrdnja smanjen sadraj eera i svaka tvrdnja za koju je vjerojatno da ima isto znaenje za
potroaa moe se navoditi samo ako je energetska vrijednost proizvoda koji nosi tu tvrdnju
jednaka ili manja od energetske vrijednosti slinog proizvoda.
DIJETALAN
Tvrdnja da je neki proizvod dijetalan, kao i svaka tvrdnja za koju je vjerojatno da ima isto
znaenje za potroaa, slijedi iste uvjete kao to su uvjeti utvreni za pojam smanjen sadraj
. Tu tvrdnju takoer prati i naznaka svojstva/svojstava koje/koji utjeu na dijetalnost te
hrane.
PRIRODNA/PRIRODNO
Kada neka hrana prirodno ispunjava uvjete utvrene u ovome Prilogu za uporabu
prehrambenih tvrdnji, moe se koristiti pojam prirodna/prirodno kao prefiks tvrdnje.
Zdravstvene tvrdnje
Zdravstvene tvrdnje se primjenjuju u 4 sluaja:

1. Smanjenje rizika od bolesti,
2. Zdravlje i razvoj djece
3. Zdravstvene tvrdnje, izuzev tvrdnji koje se odnose na smanjenje rizika od bolesti, te na
razvoj i zdravlje djece i
4. Zdravstvene tvrdnje zasnovane na novim naunim dokazima i mogu da sadre zahtjev
za zaittu povjerljivih podataka.
Zdravstvene tvrdnje, izuzev onih koje se odnose na smanjenje rizika od neke bolesti te na
razvoj i zdravlje djece, su tvrdnje koje opisuju ulogu nutrijenta ili druge tvari na:
1. rast, razvoj i funkcije tijela,
2. psiholoke ili bihevioralne funkcije,
3. mravljenje ili kontroliranje tjelesne teine ili smanjenje tjelesne teine u smislu gladovanja
ili poveanje tjelesne teine u smislu zasienja ili smanjenje dostupne energije iz naina
prehrane.
Uslovi za kortenje zdravstvenih tvrdnji:

1. da prisustvo, odsustvo ili smanjen sadraj odreenog nutrijenta ili druge supstance na
koju se tvrdnja odnosi ima povoljan fizioloki efekat ustanovljen na osnovu opte prihvaenih
naunih podataka;
2. da je nutrijent ili druga tvar na koju se tvrdnja odnosi:
- prisutan u finalnom proizvodu u koliini koja e da proizvede navedeni fizioloki uinak i
- nije prisutan ili je njegova koliina smanjena kako bi proizveo fizoloki uinak.
3. da nutrijent ili druga tvar na koju se tvrdnja odnosi bude u obliku koji je iskoristljiv u
ljudskom organizmu;
4. da koliina proizvoda za koju se oekuje da bude konzumirana obezbjeuje potrebnu
koliinu nutrijenta ili druge tvari da proizvede fizioloki uinak.
Zdravstvene tvrdnje dozvoljene su samo ako su sljedee informacije ukljuene u deklaraciju

ili prilikom prezentiranja i oglaavanja:
1. izjava koja naznauje vanost uravnoteenog i raznovrsnog naina prehrane i zdravog
naina ivota;
2. koliina hrane i uzorak njezine potronje koji su potrebni za dobivanje blagotvornog
uinka za kakav se tvrdi da ta hrana ima;
3. kada je to primjereno, izjava upuena osobama koje bi trebale izbjegavati tu hranu; te
4. odgovarajue upozorenje za proizvode za koje postoji vjerojatnost da predstavljaju
opasnost po zdravlje ako ih se pretjerano konzumira.
Sljedee zdravstvene tvrdnje nisu dozvoljene:
1. tvrdnje koje navode na zakljuak da bi zdravlje moglo biti ugroeno zbog nekonzumacije
odreene hrane;
2. tvrdnje koje upuuju na stopu ili na koliinu gubitka tjelesne teine;
3. tvrdnje koje upuuju na preporuke pojedinanih lijenika ili zdravstvenih profesionalaca i
drugih udruenja koja nisu zakonski odobrena.
Namirnice koje nose zdravstvenu tvrdnju ne smiju biti po svojoj prirodni nezdrave,
odnosno ne smiju imati visok nivo nutrijenata iji unos treba smanjiti u cilju prevencije
hroninih bolesti (npr.zasiene masne kiseline, so, eer i sl.).
U prilogu ove vjebe nalazi se lista zdravstvenih tvrdnji koje su odobrene od strane Evropske
komisije i nalaze se u Uredbi EU broj. 432/2012 (Slubeni list EU, L 136/1 od 16.05.2012.
godine).
U Bosni i Hercegovini, nutritivne i zdravstvene tvrdnje jo uvijek nisu regulirane posebnim

Pravilnikom na dravnom nivou. U FBiH na snazi je Pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti
dijetetskih namirnica koje se mogu stavljati u promet (Slubeni list FBiH, broj 7/04, 45/04)
kojim je regulirano stavljanje u promet dijetetskih preparata kao to su hrana za posebne
namjene, dodaci prehrani i sl. U ovom Pravilniku definisani su odreeni pojmovi koji se
odnose na nutritivne i zdravstvene tvrdnje, ali one jo uvijek nisu niti jednim drugim propisom
usklaene sa Uredbom EU broj 1924/2006 i 432/2012.
61. Interakcija vitaminskih preparata i hrane
Vitamini kao dodaci prehrani: Vitamini C, D, E, K, A i vitamini iz B kompleksa

Minerali kao dodaci prehrani: Ca, Fe, Mg, Se,Zn, I,Cr,K
Vitaminski i mineralni pripravci jo uvijek predstavljaju osnovu dodataka prehrani, iako se

ova skupina iz dana u dan nadopunjuje novootkrivenim aktivnim tvarima porijeklom iz hrane,
te biljnog i ivotinjskog svijeta.
Skupina dodataka prehrani je negdje izmeu hrane i lijeka. esto dolazi do nesuglasica kod
shvaanja i interpretiranja njihove primjene i efikasnosti. Dodaci prehrani se primjenjuju u
razliitim dozama pa i ovisno o dozi moemo govoriti o dodatku prehrani ili terapeutskoj dozi
dodatka koji tad postaje lijek. Na primjer, RDA preporuka za adolescente i starije osobe za
kalcijum je 1200 1300 mg. Osobe koje potrebe za kalcijem zadovoljavaju dodacima u
prehrani trebaju imati na umu da dnevnu dozu od 1000 1500 mg treba rasporediti tokom
dana jer e tako organizam kalcij iskoristiti na najbolji mogui nain. U ovom sluaju
kalcijum je dodatak prehrani ali u veim dozama od 1500 mg je lijek i daje se uz lijeniku
kontrolu. Starijim osoba koje uzimaju dodatke preharni kalcija preporua se i dodatan unos
vitamina D. Za vitamin C RDA preporuka je 60mg dnevno,a uzimanje i vee koliine do 3
puta vee od preporuke nee nakoditi jer je to hidrosolubilan vitamin i svaki viak se izluuje
urinom. Oekivanje da dodatak preharni posjeduje trenutne uinke, vrlo je prisutna zabluda.
Ali, ostaje injenica da dodataci preharnii sadre aktivne tvari koje mogu znaajno pomoi.
Meutim, vrlo je vano znati da je prehrana prvi i osnovni korak ouvanja zdravlja i
nutritivnog statusa organizma te je stoga tako treba i tretirati. Dodaci prehrani su, a to im i
samo ime kae, samo nadopuna pravilnoj i dobro izbalansiranoj prehrani.
Mnogi dodaci prehrani dostupni na tritu veu se uz specijalne potrebe ili specifine
prehrambene nedostatke. Primjerice, omega-3 masne kiseline mogu pomoi u smanjenju
krvnoga tlaka i openito smanjenju rizika od sranih bolesti, fitoestrogeni porijekolm iz soje
oslonac su mnogim enama u razdoblju menopauze je im olakavaju simptome karakteristine
za razdoblje u kojem se nalaze, sportaima su poprilino interesanti dodataci preharni
kreatina i proteina jer poboljavaju njihovu sportsku izvedbu i izgradnju miinog tkiva, dok
e osobe sa bolnim zglobovima najee posegnuti za dodataci preharni glukozamina ili
kondroitin sulfata. Uveliko je dokazana vanost arginina kao dodatka prehrani. Naena je
poviena stopa preivljavanja i smanjenje podlonosti infekcijama na ivotinjskim modelima
kada je arginin sainjavao 2% ukupnog neproteinskog kalorijskog unosa u poreenju sa onim
kojima arginin nije dodat. Mada je mehanizam nepoznat, suplementacija argininom ima
timotropni efekat i pojaava odgovor timusnih limfocita odgovornih za celularni imunitet.
Druge studije koje su obuhvatale laboratorijekse i klinike modele povrede su dokazale da
nadomjestkom arginina se pojaava retencija azota i poboljava zarastanje rana. Dijetarni
dodaci sa esencijalnim aminokiselinama, te masnim kiselinama imaju odluujui povoljni
utjecaj na prevenciju potencijalno razarajuih posljedica hipermetaboliko-hiperkatabolikih
procesa koji slijede nakon povrede. Esencijalne masne kiseline koje se koriste kao dodaci
prehrani su najvie omega-3-nezasiene masne kiseline i omega-6-nezasiene masne kiseline
u vidu kapsula. Ove kiseline se izmeu ostalog koriste i za sintezu arahidonske kiseline, od
koje nastaju razgradni produkt eikozanoidi, od kojih se formiraju prostaglandini i leukotrieni,
tvari bitne kod upale. Dokazana je uinkovitost suplemenata glutamina koji ima osobinu
pufera, znaajan je za odvoenje amino grupa, nastalih katabolizmom bjelanevina i
razgradnjom aminokiselina, nakon ega slijedi njihovo pretvaranje u ureu. Antocijani su
takoer esti dodaci prehrani.
62. Vitamini kao dodaci prehrani
Svaki zdrav covjek bi svakog dana trebao hranom unijeti sve vitamine, jer su bitni, esencijalni
za ljudsko zdravlje. Osnovu veine programa nadopune prehrane ine multivitamini sa
mineralima koji sadre barem 400 g folne kiseline jer ona je jo jedan iz skupine B vitamina
koju konzumenti najee ne dobijaju u dnevno preporuenim koliinama. Multivitamini su
proizvodi iz kategorije dodataka prehrani koji se najvie koriste. Najee sadravaju 13
vitamina, uz dodatak odabranih minerala. Za vitamine i minerale odreene su dnevne
preporuene doze (RDA vrijednosti), a u svrhu deklariraja proizvoda odredila ih je Agencija
za hranu i lijekove (FDA).
Minerali kao dodaci prehrani
Minerali se najee u oblicima mineralnih soli ili helatnih spojeva mogu nai u dodacima
prehrani. Ponekad se kombinuju meusobno ali i sa vitaminima.
Vitamini
A vitamin 500 g
B karoten 500 g
vit. E 15 mg
vit. B1 1,2 mg
vit. B2 1,4 mg
vit. Niacin
(nikotinamid, B3) 16 mg
vit. B6 1,7 mg
vit. B12 2 g
Folna kiselina 180 g
Pantotenska kiselina 5
vit. D3 6,5 g
Holin 475
Biotin 30 g
vit. K 65 g
vit. C 60 mg Druga preporuka: 100 mg/d, a za neka stanja i do 1500mg/d
Minerali
Fe - eljezo 16 mg
Zn - cink 13 mg
I - jod 150 g
F- fluor 3 mg
Cr - hrom 120 g
Cu - bakar 2,2 g
Se - selen 55 g
Mo - molibden 50 g
Mn - mangan 3 mg
Na - natrijum 1500 mg
K - kalijum 2000 mg
Cl - hlor 1500 mg
Ca - kalcijum 900 mg
P - fosfor 900 mg
Mg - magnezijum 350 mg
INTERAKCIJA definicija:
promjena uinka jednog lijeka zbog djelovanja hrane (uzete istovrjemeno, predhodno ili
nakon uzimanja lijeka).
Interakcija lijekova sa hranom dovodi do neeljene varijabilnosti odgovora na primjenjenu

terapiju, odnosno kompromitiraja tjek I ishod lijeenja, kao I nutriciski status
pacijenta/konsumenta.
Interakcija lijek/hrana nastaju kao rezultat fizikih, hemijskih reakcija kao I fiziolokih I
patolokih uticaja.
Vano je da sa strunim pristupom, educiranjem i osvjeenou pacijenata ove interakcije se
mogu kontrolirati, sprjeiti ili koristiti njihov pozitivan uinak.
Posljedice interakcije lijekova/dodataka prehrani sa hranom

Usporavanje ili ubrzavanje terapeutskog efekta
Smanjenje ili izostanak terapeutskog efekta
Poveanje terapeutskog efekta
Pojava novog terapeutskog efekta
Poveanje uestalosti i/ili intenziteta nuspojava
Intoksikacija
Hospitalizacija
Kod medikamentozno tretiranje bolesnih stanja kao i kod primjene dodataka prehrani koji
preveniraju i/ili pomau za ublaavanje simptoma kod odreenih bolesnih stanja ne smije se
zanemariti znaaj prehrane, ne samo zbog nutritivnog i energetskog znaaja hrane nego i sa
aspekta moguih interakcija sa lijekovima koji se uzimaju.
to pod pojmom INTERAKCIJA podrazumjevamo

Uzajamno djelovanje:
Dvaju ili vie lijekova
Hrane sa lijekom
Dodataka prehrani sa lijekovima
Dodataka prehrani sa hranom
Podjela interakcija:
Prema klinikoj znaajnosti
- Umjereni kliniki znaaj

- Ozbiljna interakcija
- Kada je primjena lijeka sa odreenom hranom kontraindicirana
Prema posledicama se mogu podjeliti i na

- Korisne i poeljne
- tetne i nepoeljne
Prema smjeru:
- Jednosmjerne
- Dvosmjerne
Prema mehanizmu nastanka:
- Farmakokinetike, razliite koncentracije lijeka na mjestu djelovanja,nastaju zbog

razlika u apsorpciji, distribuciji, metabolizmu, eliminaciji
- Farmakodinamike, razliiti odgovori na istu koncentraciju lijeka, nastaju zbog

uzajanog djelovanja kompeticije sa nosaima ili na nivou receptora. Farmakodinamike
interakcije mogu biti
- Antagonistike
- Sinergistike
- Vezane uz promjenu transporta
Poznavanje uzajamnog uticaja lijekova sa hranom je od izuzetne vanosti i veoma znaajno
zbog kontroliranje efikasnosti i djelotvornosti lijeka/lijekova kao i zbog kontroliranja
iskoristivosti hrane, odnosno nutrijenata. Hrana i lijekovi imaju uzajamno djelovanje,
pojedine vrste hrane mogu umanjiti ili pojaati djelovanje pojedinih lijekova, hrana moe
utjecati na apsorpciju, metabolizam i ekskreciju lijekova , a jednako tako lijek moe utjecati
na digestiju, apsorpciju, metabolizam i ekskreciju hranljivih sastojaka.
Ima vie faktora koji utiu na interakciju lijekova i hrane:
Individualne razlike
Starosno doba
Zdravstveno stanje
Spol i veliina tjela
Prehrambeni status pojedinca
Etnika pripadnost
Istraivanja vezana za prouavanje interakcija hrane i lijekova ukazuju da se one ee

javljaju kod vrlo mladih ili u starijih osoba. Takoer su ee u vrlo pothranjenih i u vrlo
gojaznih osoba te u osoba koje boluju od raznih hroninih bolesti.
Hemijska struktura i svojstva lijeka
Metaboliki putevi lijekova i hrane

Potencijal inhibicije i indukcije CYP enzima
Vezivanje za protein plazme
Osnovni nivoi interakcija leka i hrane:
digestivni trakt - hemijska i fizika interakcija

presistemski metabolizam - uticaj na metabolizam u jetri
sistemska cirkulacija - kompeticija za nosae
renalna eliminacija - kompeticija za tubularnu reapsorpciju
Lijekovi i hrana mogu da ulaze u farmakokinetike interakcije u:

Fazi apsorpcije,
Hrana moe da odloi ili ubrza apsorpciju zbog :
Vezivanja lijeka u GIT

Promjene pH u GIT, uticaj na jonizaciju
Promjena motaliteta GIT (ubrzano ili usporeno gastrino pranenje, poveana crjevna
peristaltika)
Uticaj na crjevnu floru
Faza metabolizma, biotransformacije
Najznaanjije i najbrojnije su interakcije u fazi metabolizma, koje se odvijaju u jetri.

Bioraspoloivost lijekova se uglavnom poveava kada se unose sa hranom, jer hrana
poveava protok krvi u jetru.
Osnove pojave interakcija u fazi metabolizma su tzv. inhibicija i indukcija enzima CYP.
Nastaju izmeu lijekova koji se natjeu za isti enzim tj. isto mjesto na kojem se razgrauju.
Inhibicija jest vezivanje nekog lijeka na enzim, ime se usporava i smanjuje
metaboliziranje drugih lijekova koji se metaboliziraju tim enzimom.To moe biti vrlo opasno,
posebno za neke rizine grupe lijekova kod kojih i mala promjena koncentracije u krvi moe
iz terapijskog uinka prijei u u toksian uinak.
Indukcija jest takvo vezivanje na enzim da enzim jae i bre razgrauje druge lijekove
koji se razgrauju tim enzimom. Rezultat toga je najee da enzim bre razgrauje druge
lijekove i njihova koncentracija u krvi moe pasti toliko nisko da se smanji njihov terapeutski
uinak.
Faza distribucije
Vezivanje za plazma proteine, u sluaju nedovoljnog unosa proteina sa hranom,

koncentracija plazma albumina je smanjena pa je lek u cirkulaciji u aktivnom, nevezanom
obliku, farmakoloki efekat mu je povean ali i eliminacija mu je ubrzana.
Ovo treba da se ima u vidu u sluaju gladovanja i uzimanja lijekova, i u nerazvijenim
zemljama zbog neuhranjenosti.
Koncentracija slobodnih masnih kiselina, SMK imaju afinitet da se veu za plazma-

albumine, nakon masnog obroka koncentracija SMK u krvi je i nakon 12 sati skoro duplo
poveana, pa je i koncentracija aktivnog oblika lijeka poveana. Gladovanje dovodi do
poveanje SMK jer se one oslobaaju iz depoa.
Koncentracija plazma albumina je posebno znaajna kod lijekova sa uskim
terapeutskim indeksom gde terapeutska doza je veoma bliska toksinoj.
Faza eliminacije, Kompeticija za tubularnu reapsorpciju u bubrezima:
Visok unos natrijuma poveava izluivanja litijuma

Kofein poveava izluivanje litijuma
Vitamin C poveava eliminaciju tetraciklina i triciklinih antidepresiva
Amikacin poveava renalnu eliminaciju K, Ca i Mg
Neki penicilini (Ampicilin) poveavaju izluivanje K
Hinolonski antibiotici smanjuju eliminaciju kofeina i teofilina
Diuretici poveavaju ekskreciju Na+ , K+ , Cl- , Mg2+, Ca2+
HRANA KOJA IMA ZNAAJAN UTICAJ NA DJELOTVORNOST LIJEKA
Masna hrana, usporava pranenje eluca , vie nego proteinska ili uglikohidratna
hrana. U sluaju uzimanja lijeka/lijekova sa masnom hranom lijek se due zadrava u elucu
pri emu je due izloen djelovanju eludanog soka (HCl i pepsin). Lijekovi koji su osetljivi
na djelovanje hlorovodonine kiseline ako se uzimaju sa masnom hranom mogu biti
razgraeni prije nego se apsorbiraju, na pr antibiotici. Poveana je apsorpcija i
bioraspoloivost liposolubilnih lijekova ako se uzimaju sa masnom hranom. Apsorpcija
grizeofulvina je 70-120% vea ako se uzima sa masnom hranom.
Hrana bogata proteinima moe imati pozitivan ili negativan uinak, ovisno o vrsti
lijeka. Proteini uglavnom usporuju apsorpciju (metildopa, levodopa) zato se ne preporuuje da
se lijekovi za ljeenje Parkinsonove bolesti uzimaju sa hranom bogatom proteinima (meso,
riba, jaja, mljeko i mljeni proizvodi) , ubrzavaju razgradnju nekih antibiotika
(tetraciklinskih), ali neki lijekovi, ako se uzmu s hranom bogatom proteinima, se mnogo bolje
apsorbiraju (npr. Propranolol)
Biljna Vlakna, posebno pektin, uglavnom usporavaju apsorpciju (digoksin,

acetaminofen). Pektini posebno smanjuju antimikrobno dejstvo oralnih penicilinskih
antibiotika, dok biljna vlakna vezuju neke lekove protiv depresije.
Ugljeni hidrati, velika koliina ugljenih hidrata smanjuje kiselost u elucu i poveava
koliinu tenosti u elucu i crevima, te se menja bioloka raspoloivost lijeka. Isto tako,
glukoza umanjuje dejstvo enzima u jetri.
Mlijeko i mlijeni proizvodi svojim sadrajem kalcija mogu usporiti apsorpciju

tetraciklinskih antibiotika, stvaraju se kompleksi sa proteinima , Ca i Mg iz mljeka.
Pojedine vrste sireva (npr. camambert, chedar, parmezan itd.) kiji sadre amino kiselinu
Tiramin mogu umanjiti djelovanje antidepresivnih lijekova, MAO inhibitora. Ova interakcija
izazive vazokonstrikciju, tahikardiju i hipertenzivnu krizu. Tiramin je monoamino jedinjenje
koje u namirnicama nastaje dekarboksilacijom aminokiseline tirozina tokom fermentacije ili
truljenja. Tiramin moemo pronai i u namiirnica kao to su: fermentirani mlijeni proizvodi,
haringa, bakalar, feferoni, jetra pilia, due stojea pia (npr. vino), banana itd.
aj, kafa, tamna okolada su namirnice koje sadre visok procenat kofeine; ne
preporuuje se uzimanje sa lijekovima koji sadre derivate teofilina, kao ni uz sedative i
ljekove koji djeluju na nivo CNSa.
Alkohol se ne preporua niti u jednoj kombinaciji s lijekovima. Posebni se treba

naglasiti da se istodobnog ne uzimanju alkohola i metronidazol i grizeofulvin, a osobito
lijekove za lijeenje dijabetesa, npr. klorpropamid, glibenklamid, glikvidon i tolbutamid. Uzet
istodobno sa spomenutim lijekovima alkohol jo vie snizuje eer u krvi i dovodi do opasne
hipoglikemije, koja moe uzrokovati strane po zdravlje negativne posljedice, pa ak i smrt.
Agrumi i sokovi agruma, posebno grejp ulaze u interakciju sa velikim brojem lijekova.
Bioflavonoidi i furanokumarini iz soka grejpfruta inhibiraju enzim CYP 3A4 smanjenje
metabolizma nekih lekova npr. diazepama i karbamazepina.
Poznate su interakcije grejpa sa lijekovima koji blokiraju kalcijeve kanale (nifedipin,
verapamiol i sl.), lijekovima koji kontroliraju nivo holesterola, estrogenom, oralnim
kontraceptivima i mnogim lijekovima koji se koriste u sluaju alergijskih reakcija .
Sok narane ne preporuuje se da se konzumirati zajedno sa antacidima koji sadre aluminij,
jer moe pospjeiti apsorpciju tog po organizam esto toksinog elementa.
Kiseli sokovi smanjuju aktivnost antibiotika.
Gazirana pia mogu da dovedu do rastvaranja lijeka u elucu i smanjenu apsorpciju
Biljke i biljni ekstrakti isto tako ulaze u interakvije sa lijekovima. Poznate su i

dokazane interakcije
Kantarion, Hypericum perforatum, enzimski inductor ulazi u interakciju sa vafarinom
ciklosporinom, digoksinom, teofilin i antiretrovirusni lijekovi
Ginko, jak inhibitor faktora agregacije trombocita, ulazi u interakciju sa varfarinom,
AS i NSAIG
Kamilica, benzodiazepini, barbiturate, opioidi
Soja i druge biljke koje sadre fitoestrogenih ne smiju se uzimati zajedno sa
hormonskom terapijom, imaju afinitet za iste receptore
Dodaci prehrani,
Vitamini B skupine, suplementacija pojaava efekat triciklinih antidepresiva i fluoksetina
Vitamin C poveava eliminaciju tetraciklina i triciklinih antidepresiva
LIJEKOVI KOJI ZNAAJNO UTIU NA PREHRANU I PREHRAMBENI STATUS
Triciklini antidepresivi (amitriptilin) dovode do suenja usta i kiselog ili metalnog

ukusa
.Neki antidepresivi (npr. fluoksetin) mogu da prouzrokuju anoreksiju i gubitak teine.
Veina antipsihotinih lekova (npr. tioridazol) i triciklini antidepresivi pojaavaju
apetit i mogu da dovedu do gojaznosti.
Antipsihotici, antidepresivi i antihistaminici usporavaju peristaltiku creva i dovode do
konstipacije.
Nesteroidni antiinflamatorni lekovi (acetilsalicilna kiselina, ibuprofen i naprosin)
iritiraju mukozu eluca i mogu da dovedu do munine, refluksa, povraanja i ulceracije.
Antihipertenziv kaptopril dovodi do poremeaja percepcije ukusa.
Antibiotik klaritromicin se sekretuje u salivu dajui joj gorak ukus.
Klindamicin i linkomicin izazivaju muninu, povraanje i neprijatan metalni ukus u
ustima.
Aminoglikozidni antibiotici (streptomicin, gentamicin, amikacin) i eritromicini
izazivaju muninu, povraanje, glavobolja.
Hinolonski antibiotici (ciprofloksacin, norfloksacin, moksifloksacin) prouzrokuju
muninu, povraanje, dijareju i abdominalne bolove.
Antibiotici unitavaju crevnu floru i mogu da dovedu do nastanka kandidijaze
Antacidi veu fosfor, a i izazivaju opstipaciju, muninu, povraanje, malapsorpciju
vitamina A, gubitak apetita i destrukciju tijamina.
Kolestiramin (antihiperlipemik) i slini lijekovi (npr. psilium) izazivaju malapsorpciju
lipida, opstipaciju, garavicu, muninu, povraanje, bol u elucu, malapsorpciju vitamina
topivih u mastima, kalija i sl. Hrana pri uzimanju ovakvih lijekova trebala bi obilovati biljnim
vlaknima i s dostatnim koliinama tekuine, a ovisno o potrebi, preporuuje se i uzimanje
vitamina topivih u mastima u obliku dodataka prehrani.
Kortikosteroidi mogu izazvati muninu ili povraanje, koe apsorpciju kalcija,
izazivaju pojaani katabolizam proteina, povisuju razinu lipida u krvi, stimuliraju apetit pa
mogu uzrokovati poveanje tjelesne mase. Osobe koje konzumiraju ovakve lijekove trebali bi
uzimati hranu bogatiju proteinima, kalcijem i vitaminom D.
Kontracepcijska sredstva esto interferiraju s metabolizmom folne kiseline i
piridoksina pa se enama koje uzimaju ovakva sredstva preporuuje ee uzimanje
namirnica bogatih na ovim vitaminima.
Uticaj lekova na metabolizam vitamina
Barbiturati i fenitoin poveavaju metabolizam folne kiseline i vitamina D i K.
Poveanje metabolizma vitamina D kod pacijenata na dugotrajnoj terapiji ovim
lekovima dovodi do osteomalacije.
Hlorpromazin i triciklini antidepresivi spreavaju konverziju vitamina B2 u koenzim
FMN.
Izonijazid spreava konverziju piridoksina u svoj aktivni oblik to moe da dovede do
deficitarnosti vitamina B6 i neuropatije.
Interakcija minerala kao dodataka orehrani i hrane
63. Toksicne doze vitamina
Toksicnost vitamina A ima sirok obim simptomakoji su dobro vidljivi.Tu spadaju umor,
povracanje, trbusni bol,bol u kostima, smetnje na licu,dupli vid,ostecenje jetre.Toksicnost
moze biti akutna ali se cesto razvija tokom vie mjesci.Toksicna doza vitamina A 50000-
100000IJ/jedinica u periodu od 1-2 mjeseca.
Trovanje vitaminom D uzrokuje hiperkalcemiju.Simptomi nesanica,nervoza,anoreksija, na

kraju prestnak rada bubrega , toksicne doze 40000IJ
Vitamin E toksina doza vitamina E 1ooo mg/dan.Povecane doze vitamina E primjecene su u

plazmi dijabeticara,kod trudnica , i u stanjima povecanog sadrzaja holesterola
Vitamin K toksicnost rijetka.
Vitamin B1 kod dugotrajnog povecanog unosa odredjeni simptomi hipervitaminoza na NS

,sistemu probave i srca.Visak se izbaci kroz stolicu ili urin.
Vitamin B 2- velike doze nisu stetne.Suvisak ce izbacuje putem urina.
B 5 ukoliko se unosi sam u visokim dozama moze biti toksican,
Toksicne doze vitamina B6 su 2-5 gr .
B9 nije toksican
Biotin-vitamin H Nije toksican vise doze izbacuju se putem urna

B12 nije toksican
Vitamin C-vitamin C se iskorisit u koncentraciji 1oo mg,ukoliko je doslo do hiperitaminoze

izbacuje se putem urina.

Skripta Za Ispit 2

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Skripta Za Ispit 2

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Drugi ciklus studija Nutricionizam

Opa pitanja o vitaminima

1. Vitamini, definicija, podjela, vrste, funkcije u organizmu.

9. Vitamin A, prekursori, vitameri, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmum i

1. Vrste i podjela minerala. Makro, mikro elementi. Minerali u tragovima.

Vitamini i minerali kao dodaci prehrani

19. Dodaci prehrani i funkcionalna hrana. Definicije

1. Vitamini, definicija, podjela, vrste, funkcije u organizmu.

2. Vitamini u hrani. Znaaj vitamina u prehrani ljudi.

Vitamini u pojedinim namirnicama

VITAMIN IZVORI VITAMINA

Uloge vitamina u organizmu su razliite, a neki od njih imaju i posebne karakteristine

3. Povijest otkria vitamina

U periodu od 1906. do 1912. godine, renomirani britanski biohemiar Hopkins je svojim

4. Esencijalni, uvjetno esencijalni vitamini objasniti na svakom primjeru.

Esencijalni vitamini su oni koje ljudski ogranizam ne proizvodi,nego se moraju unositi

U ljudskom organizmu imaju 3 forme vitamina A: Retinol,retinal i retinska kiselina

Vitamini iz skupine B-kompleksa topivi su u vodi i esencijalni su za odravanje zdrave

Vitamin B2 - Manjak riboflavina, koji je neophodan u iskoritavanju energije iz hrane, moe

Vitamin B6 - Poznat kao piridoksin i esencijalan je u metabolizmu aminokiselina, odnosno

Biotin - Ima centralnu ulogu u metabolizmu masti, aminokiselina i ugljikohidrata, te pomae

Liposolubilni vitamini se apsorbuju, transportuju i pohranjuju na dui vremenski period na

Hemija nekih vitamina, hemijski oblici i spojevi iz kojih nastaju

Vitamini se konvencionalno dijele u dvije osnovne grupe:

U liposolubilne vitamine ubrajamo:

dok u hidrosolubilne vitamine ubrajamo:

Liposolubilni vitamini se apsorbuju, transportuju i pohranjuju na dui vremenski period na

Vitamini u pojedinim namirnicama

Do nedostatka vitamina u organizmu zbog nedovoljnog unoenja u organizam putem hrane,

Dijele se na hidrosolubilne i liposolubilne.

Kuhanjem i pranjem hrane manje se gubi liposolubilni u odnosu na hidrosolubilne vitamine.

Uloge vitamina u organizmu su razliite, najee ulaze u sastav koenzima.

Stabilnost vitamina topivih u mastima:

Stabilnost vitamina topivih u vodi:

osjetljivi na oksidaciju moraj stabilni u veini uvjeta B6 i B12 osjetljivi na svjetlo B1

POSTOTAK GUBITKA VITAMINA KOD TERMIKE OBRADE MLIJEKA

7. Toksine doze vitamina

8. Potrebe za vitamina i preporuke unos RDA,RDI,DRI ,UL,IJ

Vitamini topljivi u vodi

Osim jedinica SI sistema kolicine vitamina izraavaju se u takozvanim IJ.

Referentne vrijednosti definicije

9. Vitamin A, prekursori, vitameri, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u

Prirodno se najvise nalazi u mlijeku, mlijecnim proizvodima i zumanjcetu jaja. Ima ga i u

Vit A potreban je za:

Uloga: U jetri katalizira sintezu faktora potrebnih za koagulaciju krvi

Hipervitaminoza uzrokuje probavne smetnje, arterijsku hipertenziju, koci djelovanje vit K.

Vit C je vazan antioksidans, unistava slobodne radikale kisika, bitan je za proizvodnju

Izvori: crni hljeb, mahunarske, jetra

Nijacin, nikotinska kiselina ili B3

17. Pantotenska kiselina, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu,

Sudjeluje u metabolizmu masti i UH te nekih AK. Sintetiziraju ga razni mikroorganizmi u

18. Piridoksin, vitameri, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu ,

Biotin , Vitamin B7 ili Vitamin H

u organizmu igra centralnu ulogu u metabolizmu ugljikohidrata, aminokiselina i masti. Dio je

21. Cijankobalamin, vitameri, izvori u hrani, potrebe, osnovne uloge u organizmu,

Vitamin B17 (koji se takoer naziva amygdalin ili laetril).

U hrani laetril dolazi prvenstveno sjemenkama bobiastog, jabuastog i kotiavog voa

Mala koliina amigdalina (L-mandelonitril-b-glukuronska kiselina), koja se nalazi u

Vitamin B17 (laetril)

injenice Jedan od najkontroverznijih "vitamina" decenije. Hemijski, on predstavlja smeu

Dodaci Najee upotrebljavane dnevne doze su od 0,25 do 1,0 g.

PaBa (para-aminobenzoeva kiselina)

Dodaci Doze od 30 do 100 mg su esto ukomponovane u dobrim B-kompleks kapsulama,

Voda, lekovi na bazi sulfonamida, tehnike prerade namirnica, alkohol, estrogen.