Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu

Komparativna knjievnost

Osnove dramaturgije 1

Profesor: doc.dr. Almir Baovi

Studentica: Anisa Lili

Broj indexa: 45596/2013

SVE E TO NAROD POZLATITI

Dramatizacija pripovijetke

Sarajevo, Januar 2017.

LICA:

BLAGOJE- kazandija,

KAPETAN- konjiki oficir,

KONOBAR,

KAPETANICA- kapetanova ena,

STARA ENA- majka od kapetanove ene,

INVALID- Blagojev sin, vojnik

STEVO PRAKTIKANT,

MARINKO MAGAZADIJA,

RUS
 PRVI IN

Scena 1

U gostionici pored rijeke Save, za drvenim, izgrebanim, kockastim stolom sjedi Blagoje sa
fesom na glavi, nervozno cupka nogom, za okruglim, drvenim stolom pored njega sjedi
kapetan u aljkavoj uniformi, gleda kroz stakleni portal gostionice prema rijeci Savi, a
konobar je pored srednje visokog anka u mrklom mraku, pali kratke, debele svijee i stavlja
na stolove.

BLAGOJE (ustaje i sjeda za stol preko puta kapetana): to nema lae? Da li ima kakva
depea? Je li voda tako mala? Vue li kakvu teretnicu?!

KAPETAN: (gleda u pravcu rijeke i uti)

BLAGOJE: Nema je, pa nema! to li, Boe?...Valjda..., ovdje nema Turaka...A laa se valjda
i ne moe bombardirati?

KAPETAN: (uti)

BLAGOJE: Koga vi ekate?

KAPETAN (gleda u Blagoja): enu!

BLAGOJE: A ja sina! Ranjen je. (pali lulu) Ali lahko, sasvim lahko! Pisao mi njegov drug
Jole. (vadi pismo iz depa i pokazuje rukom) Ovdje i ovdje! Najprije preko lijeve pleke, pa
onda du cijele desne noge. Samo ga okrznulo! Otputen je kui iz bolnice da se popravi, pa
poslije u ime Boga opet....Samo neka nam je Bog u pomoi!...(vraa pismo u dep)

KAPETAN: A ta vam je sin?

BLAGOJE: Moj sin?

KAPETAN: Da, va sin?

BLAGOJE: Eh, da vidite kako taj radi. U njega ruka, vidite, deblja nego u mene noga ovdje
(pokazuje na dio noge iznad koljena). Ja sam zbog ovih oskudnih vremena prodao sve to sam
imao- ta e mi? samo sam alat ostavio. Dok je njegovih ruku i alata, bie nama dvojici
hljeba, pa i da nas je desetoro.

KAPETAN: Znam, znam! Ali ta je on u vojsci?

BLAGOJE: U vojsci? E, pa pjeak. Ja uvijek kaem: ti brate, ti bi trebalo da si tobdija. Ti bi

lijepo mogao povui top. Poslije, ono kad gruhne- milina ovjeku uti! Ali jok, on hoe u
pjeake. Kae: ovo vrijedi, - ako e na pukomet, ako e za guu! Al' strah te pogledati kad
se naljuti. Taj gdje udari, tu trava ne nie!

KAPETAN: A gdje je ranjen?

BLAGOJE: Bogami, ne znam. Ne znam, daba! Jest mi pisao njegov drug Jole, al' ja sam
zaboravio.

(Blagoje vadi iz depa pismo, sasvim masno i izguvano i daje ga kapetanu, kapetan uzima
pismo i ita u sebi, Blagoje na stolu vidi crvenu masnu mrlju i zove konobara)

BLAGOJE: Ej, ti more! E, ovo je ba previe! (obraa se konobaru) uje ti, bre, doi
ovamo! (pokazuje prstom na crvenu mrlju) Obrii ovo!

(Iz mranog ugla, gdje je postavljen ank, dolazi konobar)

KONOBAR: Recite majstor-Blagoje?

BLAGOJE: A ta je ovo ovako masno? Je li, magare?

KONOBAR: Pa, gostionica je, mastor-Blagoje.

BLAGOJE: E, gledaj ti njega! Meer si ti neki mudrac! Pa valjda ne sjede svinje u gostionici?

KONOBAR: (uti i brie krpom crvenu mrlju sa stola)

BLAGOJE: Haj bjei, odakle si i doao.

KONOBAR: (uti i vraa se za ank)

BLAGOJE (obraa se kapetanu): Jeste li vidjeli onoga s nogom?

KAPETAN(vraa pismo Blagoju): Koga s nogom?

BLAGOJE (uzima pismo i vraa ga u dep): Ta onoga bez noge?

KAPETAN: Koga bez noge?

BLAGOJE: Ta onoga sa takom?

KAPETAN: Koga sa takom?

BLAGOJE: Sa takom! Onoga to su mu doktori odsjekli nogu!

KAPETAN: A to su mu je odsjekli?

BLAGOJE: Pa, kau, htio da umre od rane to je dobio na Javoru, pa mu onda odsjekli nogu,
pa sad ide bez noge...Zar vi ne znate onoga s nogom?

KAPETAN: Ne znam, nisam ga vidio.

BLAGOJE: Pa sve prosi pred crkvom! Invalid, nema noge, sve sa takom hoda.

KAPETAN (zamiljeno): Hmmm!

BLAGOJE (strese se): Uh, Boe! Bolje bi mu bilo sto puta da je umro! A on nita- iv! Pa jo
pui! Nita mu, kae, ne kodi!

KAPETAN: Pa dabome!

BLAGOJE: Samo mi se ne svia to to prosi. Invalid, a prosi...

KAPETAN: Pa mora da jede!

BLAGOJE: Znam! Ali on kad je u ratu izgubio nogu, treba da mu se plati! Lijepo da mu kau:
Na ti, brate! Hvala tebi koji si za nas proljevao krv, i takve stvari....ovjek je izgubio nogu,
ide na taci! Sad njemu treba da jede, da pije. Hoe, bogme, i lulu duhana...ovjek je...

KAPETAN (s visokim, uvaenim tonom): To je lijepo to je on za svoju zemlju osakatio sebe.

Ali zato on ne moe traiti sad da bude savjetnik. Vidite: svaki onaj koji je prolio krv za svoju
zemlju treba da se rauna u srene, jer se oduio svojoj majci, svojoj zemlji. Svaki je duan
svojoj zemlji, zemlja nije nikome nita...

BLAGOJE: E, znam i ja te vae filozofije! Znam ja, ako e, i zemlja jesi, u zemlju oditei.
Ali daj brate, togod u iva usta! Vidite: to je isto..., kako da kaem?...., to je strano
pogledati! (pokazuje rukom na dio noge iznad koljena) Dovdje odjseeno, -a ovjek hoe
hljeba! Pa sad zar da prosi? Mora! Ne moe da ore, ne moe da kopa. Pa jo, moe biti,
poneki put slabo to i naprosi.

KAPETAN (gleda u Blagoja i klima glavom): Aham, aham...

BLAGOJE (zamiljeno): E, moj kapetane...Teko je to! Znate, vi ste ovjek na visokoj

poziciji, vama je lahko, a ta e drugi, ta e onaj jadnik s nogom? To treba da se upitate, moj
kapetane. Njemu nema ko pomoi, osim drave, a Bogami od nje nita...pihhh (povlai dim iz
lule i gleda u plafon)

KAPETAN (uvaenim tonom): Kako nita od drave, gospodine Blagoje? Nemojte tako..

BLAGOJE: Finoo, kaem nita od drave, a njemu, jadniku nema ko pomoi. Mislite da bi on
iao u rat da ne mora?! Ne bi, vjerujte kapetane. Njega je natjerala muka da ide, a s mukom se
i vratio. Eh kakva su ovo vremena pih, pih...

KAPETAN: Taj ovjek bez noge, to sada prosi je znao ta moe da se desi. Rat nije lijepo
mjesto, tavie, rat je neto najgore, ali je tu.

BLAGOJE: On znao? Nita on nije znao. A vlast, e naa crna vlast. Nikakve pomoi od nje,
insan se sam za sebe mora boriti, pa jel tako kapetane?

KAPETAN: ovjek i treba da se bori za sebe. A to crna vlast, gospodine Blagoje, ta vam to
ne valja naa vlast? Vi biste neto promijenili, moda? (gleda u stakleni portal)

BLAGOJE: Bre, da je meni vlast, ja bih znao ta bi radio! Ja bih lijepo iz kue u kuu. Uem,
unutra sjedi gazda i jede pitu od oraha. A, ti jede pite? jedem A je li krv jeftinija od
pite? A kamo onome ondje s nogom? A ta me se on tie? Ha, ne tie te se, je li? Daj
ovamo, doktore! Jedan, dva, put koliko ih treba! Deder sijeci! Sijecite mu nogu ovdje!
Tako! Sad vidi kako je onome ondje! Ha, sinko! Pa jel' tako kapetane?

KAPETAN (niim, blaim tonom): Tako je, tako je! Ali oni e i dobiti svi pristojno
izdravanje iz dravne kase kad se zavri rat. Nemojte se vi nita brinuti!

BLAGOJE (potvrujuim tonom): To, to, moj kapetane! Samo ako je to onoliko koliko treba,
da ne stoje opet pred crkvom i da ne prosjae po vaarima. Zar kad bi neko zbog mene
izgubio, samo mali prst, pa ja....

KAPETAN (prekida ga): Da, da....

BLAGOJE: alosno je to, moj kapetane..(povlai dim iz lule) Nedo Bog nikome, ja ne znam
ta bih ja da se naem u takvoj situaciji, invalidnost je teka....a srea moj sin nije puno
ranjen, reko mi njegov drug Jole, kae samo malo. Dobro je, hvala Bogu. Uhhh....

KAPETAN: Da, da....

(Blagoje gleda u konobara koje stoji za ankom i blago prislukuje)

BLAGOJE (konobaru): Jel' se laa jo kad zdravo zadocnila?

KONOBAR: Ne znam.

BLAGOJE: Ne zna? Smetenjae! Pa ta ti onda zna? ta ima za pie?

KONOBAR (smije se): Svata!

BLAGOJE (kapetanu): Pijete li vi rakiju?

KAPETAN: Ne!

BLAGOJE: I ja slabo... Ama ta da se radi sad? (obraa se konobaru) Donesi rakije!.. Ah, ne
moe vie ni da se pui. Ve mi srce pocrni od duhana! Pi, pi!

KAPETAN (gleda u Blagoja i uti)

BLAGOJE: Ala mi je i to laa! Sanim ona ide bre od kola! Da je ovjek sjeo na kakvu mu
dragu mrcinu- gdje bi bio dosada! Piha! (obraa se kapetanu) ta velite na dobrom konju?

KAPETAN (ozarenih oiju): Za osam sahata!

BLAGOJE: Za osam, bogami! A ovo je ve koje doba! Da sam ja samo znao!.. Nego ne bih
ga, opet, smio tovariti na kola. Istina, njegov drug Jole kae: Iako je ranjen, sasvim lahko; ali,
znate, rana je, a ja bih njega na kola! (gleda zamiljeno) Eh, kakva je bila u mog majstora
kobila!.... (obraa se konobaru) Ej ti, slijepi miu! Donesi te rakije vie...(gleda u kapetana)
Kobila kao srna! (izvija ruku i pokazuje) Pa samo ovako savije glavu.

(Kapetan uti i gleda kroz stakleni portal gostionice, konobar stavlja dvije male, staklene ae
i flau domae rakije na stol)

BLAGOJE (konobaru): Ama zar ti nema bolje rakije? Ej ti, pupave!

KONOBAR: Takva je kakva je, majstor-Blagoje. (vraa se za ank)

BLAGOJE (gleda u kapetana i pria): Savije glavu! Ama tu ti trebaju ruke! Da puknu
vukui! Ona kad tri (stavlja glavu meu noge), pa sve ovako, a ja dri, dri! Pa, kad nita ne
pomae, ja u stog il' u tarabu, u zid, gdje stignem! Nita ona pod nagim Bogom ne vidi, samo
kad jednput uhvati u huk! A ja u plot, pa kad lupi glavom, ja mislim ode doavola i ona, i ja, i
kola, i sve! A ono nita! Pa poslije ide mirno, k'o buba! (smije se)

KAPETAN: Izgleda dobar konj, gospodine Blagoje?

BLAGOJE: Dobar konj, a ta radi, ustvari kobila! Majstor metnuo jedanput jedan sanduk (iri
ruke) ovako ovoliki, ne znam ta je htio? A ona, em na zub, pa odletje u avliju! A kola
zakoe, pa stranji tokovi ostanu pred kapijom, a majstor u kapiju, a sanduk njega po glavi, a
prednji tokovi kod ora, a kobila pred kuu, a mi da umremo od....od....(uzima lulu i ibice)
Ama ta su ovako ovlaile ove igice?.....Nego, kapetane, neto ste mi zamiljeni?

KAPETAN (klima glavom naprijed-nazad): Da, da! Razmiljam o svojoj eni. Znate,
gospodine Blagoje, ona je kod majke, eka da se oslobodi bremena. A tamo su i erkezi,
kakva su samo oni varvarstva poinili (stavlja ruke na pognutu glavu i pomijera lijevo-desno)

BLAGOJE: Pa jel' i ona treba da doe s laom?

KAPETAN: A kako sam poao u rat, samo sam dva pisma od nje dobio...

BLAGOJE (znatieljno): Pa ta pie u pismima?

KAPETAN (tunim tonom): A gospodine Blagoje, u oba pie da e doi im se porodi i digne,
al' od posljednjeg pisma proe ve pet nedelja....(die pogled prema staklenom portalu)

BLAGOJE (tape ga rukom po ramenu): Pa estitam, kapetane. Vi ete postati otac, ako ve i
niste. Sve e to biti uredu, vjerujte mi, nemojte se nita sikirati. Nego da mi popijemo malo
rakije, da nazdravimo?

KAPETAN: Rekoh vam da ne pijem!

BLAGOJE (uporno): Hajte samo jednu aicu, to je k'o nijedna (prua aicu rakije
kapetanu) Hodi 'vamo i ti magare (obraa se konobaru) da popije s nama.

KAPETAN (uzima aicu): Hajde dobro, samo jedna.

KONOBAR: ivjeli!
KAPETAN I BLAGOJE (u isti glas): ivjeli! ivjeli!

Scena 2

Napolju je svje jutarnji zrak, plava laa stoji na pristanitu, vrata lae su otvorena, kapetan
sa blijedim izrazom lica i Blagoje s podbuhlim, nenaspavanim izrazom lica stoje ispred
gostionice i gledaju u pravcu lae. Pored gostionice, ispred magaze stoji Marinko
magazdija, a odmah do njega Stevo praktikant i Rus. S lae izlaze ljudi.

KAPETAN (tri prema lai): enooo!

KAPETANICA (pada mu na prsa): Evo, tvoj sin! (prua mu dijete, kapetan ga uzima u
naruje)

KAPETAN (radosno): Ah, kako je lijep!

KAPETANICA (s osmijehom): Da, da lijep!

KAPETAN (uzima enu za ruku): Hajde ovamo! Da i drugi putnici mogu izai!

KAPETANICA: Daj mi dijete! (uzima dijete i staju pored lae)

KAPETAN: Meer, ti si iva! (hvata je za miicu da se uvjeri)

KAPETANICA: Da, naravno da sam iva!

KAPETAN: I ovaj mali! Ti, ti, vojnie! A ta ti ja kojeta nisam mislio! Boe, Boe!

KAPETANICA: Ah, vidi da smo dobro, to je najbitnije.

KAPETAN: Znao sam, znao sam da e doi. A nana?

KAPETANICA (pokazuje prstom): Eno, tamo!

KAPETAN (prilazi nani): Hvala Bogu, samo kad ste svi ivi i zdravi! Kad je sve dobro!
STARA ENA (tunim tonom): Daleko smo od dobra, sinko! Ostadosmo bez kue i kuita.
(poe plakati)

KAPETAN (tape je rukom po ramenu): Nita ne brinite nano, sve e biti uredu..(vidi ovjeka
bez noge, na takama) Jel' ono, jel' ono Blagojev sin? (prilazi bogalju koji stoji s druge
strane lae u vojnikom odijelu) Da nisi ti, vojnie, Blagojev sin?

INVALID: Jesam, gospodine kapetane.

KAPETAN: Tu ti je otac! ekaj da mu kaem! (razgleda okolo) Eno ga, tamo pored lae.
(vie) Blagoje, Blagoje!

BLAGOJE (tri prema kapetanu): Recite kapetane? Jeste li vidjeli mog sina?

KAPETAN: Stani! On je teko ranjen!

BLAGOJE (okree se ukrug i razgleda): Kako teko? Ko to kae? Gdje je? (prelazi pogledom
preko bogalja)

INVALID: Tata! Tata! Ta evo me!

BLAGOJE (zaprepaten): Sine! ...(muca) hhh...Hvala Bogu, samo da si ti iv! Sve e opet biti
dobro. Ovo (pokazuje rukom na nogu i taku), ovo e narod pozlatiti! Jel' tako brao?

KAPETAN: Naravno. Eto ja, prvi dajem sahat i lanac. (daje vojniku) Na!

INVALID (uzima): Hvala, gospodine kapetane! (daje ocu) Dri, tata!

STEVO PRAKTIKANT (vadi iz depa): Evo ilibarska lula (daje mu), ona vrijedi dva dukata.

INVALID (uzima): Hvala, brao! Dri, tata!

MARINKO MAGAZDIJA: Evo ti nekoliko dukata (daje vojniku), da ima da kupi duhana!

INVALID (skida kapu i stavlja je pred magazdiju): U nju stavi. Hvala, brao! Dri, tata!

(Blagoje uzima kapu, stavlja u nju sahat, lanac, lulu i dukate)

RUS (uzvieno): Evo ti kesa dukata!

INVALID (plae): Hvala, brao!

BLAGOJE: Gle, gle ti njega. Zbog tak'e sitnice plae? Pa ta mi je to? Jedna noga? E, hej!
Sve e to biti uredu (tape ga po ramenu)

INVALID: Znam, tata!

BLAGOJE: Sve e to narod pozlatiti!

(svi odlaze kuama, Blagoje i njegov sin stoje pored lae zagrljeni)

KRAJ
Analiza dramatizacije

Postoje dva tipa napetosti, i to suoavanje i iekivanje napetosti. U ovoj dramatizaciji je

prisutan tip iekivanja napetosti. Prva scena ove drame se temelji na iekivanju, u kojem
likovi iekuju da stigne laa, s nadom da e na toj lai biti njihove voljene osobe. Lik
Blagoje iekuje svoga sina vojnika koji je ranjen, a lik kapetana iekuje svoju enu koja je
trebala da se porodi. U drugoj sceni vidimo kraj tog iekivanja jer laa je pristigla na
pristanite i iz nje su izale osobe koje su i iekivane.

Po Folkeru Klocu, forma drame moe biti zatvorena i otvorena. Ova dramatizacija sadri neke
elemente drame koja ima zatvorenu formu. Promjena broja lica dovodi do promjene
scene.1 Ova dramatizacija se sastoji od jednog ina koji je podjeljen na dvije scene. Dakle,
ova drama je jednoinka, a podjeljena je na dvije scene jer dolazi do promjene broja lica. U
prvoj sceni su tri lika, a u drugoj sceni ima vie likova, zajedno sa dva lika iz prve scene.
Radnja zatvorene drame donosi vrhunac jednog razvoja koji traje ve dugo, a zapoeo je
pre poetka drame.2 Vidi se da u ovoj dramatizaciji iekivanje traje due vrijeme, Blagoje i
kapetan ekaju lau, u tom ekanju se ogleda njihov fond zajednitva. Da iekivanje traje
due vrijeme je jasno iz dramskih replika, kao naprimjer kapetan je zadnje pismo od ene
dobio prije pet nedelja. A taj vrhunac iekivanja dolazi konano do kraja u drugoj sceni. U
drami zatvorene forme nema dramski delotvorne promjene mjesta. I prostor je kao i vreme
zatvoren prostor, koji zaklanja prirodu i spoljanji svet.3 U prvoj sceni ima elemenata
zatvorene forme jer prva scena je ograniena na zatvoreni (unutranji) prostor, a to se tie
vremena, zbog mraka koji vlada u prvoj sceni i svijea koje pali prljavo stvorenje, jasno nam
je da je no. Meutim, ipak postoji mali pogled na ono spoljanje, jer kapetan kroz stakleni
portal gostionice gleda u pravcu rijeke Save u iekivanju lae. Prostor i vrijeme u ovoj
jednoinki su razliiti u ove dvije scene. U prvoj sceni je pristuan zatvoreni prostor, sve se
deava u gostionici, a vrijeme je no, dok je u drugoj sceni prisutan spoljanji prostor, i vie
nije no, nego dan, tanije rano jutro. (..) Veinom su to samo dve linosti, u dijalogu; za
vreme dugih monologa jednog partnera drugi, koji ne govori (..).4 U prvoj sceni, koja se
deava u gostionici, lik Blagoje vodi due monologe, za vrijeme kojih kapetan na poeku uti,

1
Kloc, Folker. Zatvorena i otvorena forma u drami. Beograd: Lapis, 1995. str.20.
2
Kloc, Folker. Zatvorena i otvorena forma u drami. Beograd: Lapis, 1995. str.20.
3
Kloc, Folker. Zatvorena i otvorena forma u drami. Beograd: Lapis, 1995. str.35.
4
Kloc, Folker. Zatvorena i otvorena forma u drami. Beograd: Lapis, 1995. str.45.
a kasnije u dijalogu sa Blagojem daje krae replike, jer ova dva lika ipak imaju fond
zajednitva.

Ova dramatizacija sadri i elemente drame koja ima otvorenu formu. Scene isto tako naglo
zavravaju, esto usred reenice, usred nekog injenja. U scenskom sledu vlada
diskontinuitet: ne samo da se vreme i dogaaji ne proteu od scene do scene, ve je kretanje
od jedne scene do sledee skok od mesta do mesta, od dogaaja do dogaaja.5 Prva scena
zavrava nazdravljanjem likova i replikama ivjeli!. Druga scena zavrava Blagojevom
replikom Sve e to narod pozlatiti i grljenjem svog sina vojnika pored lae. Takoer, taj
skok od mjesta do mjesta, od dogaaja do dogaaja, bi se u ovoj dramatizaciji mogao
objasniti kao promjena mjesta, ali nije ba toliki skok, jer gostionica koja je smjetena u prvoj
sceni se nalazi odmah pored rijeke Save i pristanita koji su smjeteni u drugoj sceni, samo se
iz zavorenog prelazi u otvoreni prostor.

Jo jedan tipian momenat u otvorenoj drami je prostorna povezanost. Tu je rije o scenama

u kojima postoji komunikacija izmeu unutarnjeg i spoljanjeg prostora, izmeu sobe i sveta
(..)Dodirno sredstvo je otvoren prozor, kroz koji spoljni svet utie na stanovnike sobe.6

Taj tipini momenat otvorene forme u drami bi se donekle mogao prepoznati u ovoj
dramatizaciji, i to u prvoj sceni u kojoj gostionica ima stakleni portal kroz koji se iz
unutranjeg vidi vanjski svijet, ta dodirna taka izmeu dva prostora, povezanost izmeu dvije
scene. Zatvorena drama se bavi procesima u ovjeku.7 U svakom liku se deava neki
proces, oni svoje iekivanje skrauju dijalogom, prianjem raznih ne toliko bitnih pria, a sve
to samo da im to prije proe vrijeme. Iz svega navedenog se moe primjetiti da ova drama
ima svojstva i zatvorene i otvorene forme. U ovoj dramatizaciji se moe primjetiti i
aspurdnost. Likovi ove dramatizacije, Blagoje i kapetan razgovaraju o raznim temama,
nekada razgovaraju ak i nepovezano, a Blagoje se ne sjea gdje mu je sin ranjen, iako je
nekoliko minuta prije znao. Taj apsurd, besmisao prozilazi iz injenice da oni ekaju lau i
ine sve to je u njihovoj moi da to iekivanje to prije proe.

5
Kloc, Folker. Zatvorena i otvorena forma u drami. Beograd: Lapis, 1995. str.90.
6
Kloc, Folker. Zatvorena i otvorena forma u drami. Beograd: Lapis, 1995. str.105.
7
Ibidem, str.26