Major Robert Durie Osborn

(1835-1889), u svom djelu

Islm and the Arabs, kae:
On (muhammed) doveden je licem u lice s
pitanjem s kojim se svaki duhovni reformator
mora susresti i razmotriti, naspram kojeg
je toliko mnogo plemenitih duhova postalo
ruevina. Zar cilj nee opravdati sredstva?
Ovdje sam, vjerni sluga Boiji, spreman da
samo Njega slavim na prijestolju u srcima ljudi, i na
samom kraju i okonanju mojih napora (izjavljujem):
Nisam u mogunosti da proizvedem udo.

Uenje salavata petkom

ajet: Innellahe ve melaikete- kog salavata na muhamme-
Uivao sam hu jusallune ale-n-nebijji... da, a. s., imam s minbere
sluajui u kojem se vjernicima nare- opominje dematlije da
uje da ue salavate na Vje- to vie donose salavate na

ili kako su nai dobri preci

Memine rovjesnika, a. s., nakon ega Vjerovjesnika, a. s., rijei-
salavate i mujezin ui salavat: Alla- ma: Tazimne li nebijjihi...
tada nisam humme salli ve sellim ala Iz potovanja prema Vje-

oivotvorili hadise o tome mnogo

razmiljao
sejjidina ve nebijjina Mu-
hammedin ve ala ali sejjidi-
na ve nebijjina Muhammed.
rovjesniku i poasti prema
njegovom visokom, asnom
i istom poloaju, Uzvieni
o tome Tako se prisutni, zapravo,
obavjetava i nareuje: Za-
zato se pozivaju da ue salavat na
ista Allah i Njegovi meleki...
allahovog Poslanika, a. s.,

M
eu najdraim us-
pomenama na dje-
tinjstvo u diviani-
ma kod Jajca su mi salavati
koji su se uoi petka, pone-
djeljka, povodom mubarek
dana i noi, svaku ramazan-
sku no prije jacije i petkom
prije dume uili s minareta
nae damije. Posebno li-
jepo bilo je tokom mjeseca
ramazana kada se, prema
odabiru naeg plemenitog
efendije Ibrahim-ef. Babi-
a, grupa djeaka penjala
na munaru gdje su nekoli-
ko minuta prije ezana uili
salavate koje su okupljeni u
haremu damije ocjenjivali.
Naravno, svi su uili lijepo,
ali je memo svojim jakim,
ali u isto vrijeme milozvu-
nim glasom najbolje uio
salavate. Uivao sam slua-
jui memine salavate i tada
nisam mnogo razmiljao o
tome zato se salavati ue
ba tada? da li je to vjerska
obaveza? Zato se salavati
ne ue prije svakog namaza?
Ta pitanja dola su kasnije, a
i odgovori na njih. Nedavno
mi je, itajui sjajan tekst dr.
Fuada Sedia donoenje
salavata i selama na Posla-
nika, s.a.v.s., objavljen u
Takvimu za 2012. naumpa-
lo zato se tako mnogo ue
salavati petkom, pogotovo
prije i tokom klanjanja du-
me, odnosno zato bi neko
ko zna arapski jezik, a ne
zna ta je duma pomislio
da je osnovna svrha dume
uenje salavata i podsjea-
nje prisutnih dematlija da i
oni ue salavate.
Na osnovu vjerodostoj-
nih hadisa svima je pozna-
ta velika vrijednost uenja
salavata. enes ibn malik, r.
a., prenosi da je allahov Po-
slanik, a. s., rekao: Ko na
mene donese jedan salavat,
Allah, d. ., na njega donese
deset salavata, oprosti mu
deset grijeha i podigne mu
ugled za deset dereda (ste-
pen). (Nesai, El-Mudteba,
1313)
Preporueno je i lijepo,
stoga, uiti salavate u svako
doba i na svakom lijepom i
istom mjestu. Ipak, alla-
hov Poslanik, a. s., izdvojio
je jedan dan preporuivi
vjernicima da u njemu ue
mnogo vie salavata nego u
drugim danima. To je petak,
najbolji dan u sedmici. ebu
davud (1046) u vjerodostoj-
nom hadisu prenosi od evsa
ibn evsa, r. a., da je allahov
Poslanik, a. s., rekao: Petak
je jedan od najboljih dana:
u njemu je stvoren Adem, u
njemu je umro, u njemu e
se puhnuti u Rog i u njemu
e se desiti krik. Zato petkom
donosite to vie salavata
na mene, jer e oni doprijeti
do mene. Prisutni upitae:
Allahov Poslanie, kako e
nai salavati doprijeti do te-
be kada e tvoje tijelo propa-
sti, tj. istruhnuti? On ree:
Allah je zabranio zemlji da
jede tijela vjerovjesnika.
O znaaju uenja salavata
petkom Ibn Kajjim el-dev-
zi u svom uvenom djelu
Zadu-l-mead, kae: Alla-
hov Poslanik, a. s., prvak je
stvorenja, a petak je prvak
dana. Tako je donoenje sa-
lavata na Poslanika, a. s., u
ovom danu posebna poast
za Poslanika, a. s., koja ne
obuhvata nikog drugog.
Nai dobri prethodnici ue prije
prepoznali su elju i naka-
nu allahovog Poslanika, a.
s., pa su ibadete petkom,
a posebnu dumu namaz,
ukrasili mnogobrojnim sala-
vatima. Tako se u pojedinim
mjestima i danas, a irom
Bosne i Hercegovine dva tri
desetljea unazad, s mina-
reta damija uoi petka pri-
je ezana za jaciju moe uti
mujezin kako ui:
Es-salatu ve-s-selamu alej-
ke, ja Resullalah, Es-salatu
ve-s-selamu alejke, ja Habi-
ballah... podsjeajui slua-
oce da je nastupio mubarek
petak u kojem je preporue-
no uiti to vie salavata.
Isto se ponavljalo i pred
ezan za dumu. Nakon
ezana za dumu, kao i iza
svakog ezana, prisutni ue
salavat i dovu u kojoj mole
allaha, d. ., da podari mu-
hammedu, a. s., priviligo-
vano mjesto u dennetu na
osnovu hadisa kojeg biljei
muslim (384): Kada ujete
mujezina izgovarajte ono to
ui mujezin. Zatim donesite
salavat na mene...
Kada se klanjaju etiri re-
kata sunneta dume muje-
zin naglas ui euzu, bismilu i
salavati ue
ponavljajui rijei za muje-
ba tada? zinom.
Da li je to mujezin potom ui tri
puta naglas: Amin, amin,
vjerska amin, ve-l-hamdu lillahi
obaveza? Rabbi-l alemin. Ko ne zna
Zato se o emu se ovdje radi op-
ravdano se moe zapitati:
salavati ne
Zato mujezin tri puta ui
amin kada niko u damiji najljepi je dar koji vjernici
svakog ne ui dovu? Odgovor je
namaza? naravno u konstantnom
podsticanju okupljenih da
Ta pitanja to vie ue salavate pet-
dola su kom. Naime, Ibn Huzej-
kasnije, a i me (1888) prenosi od ebu
Hurejre, r. a., da se allahov
odgovori Poslanik, a. s., jedne prili-
na njih. ke popeo na minber i rekao:
Amin, amin, amin. Neko tvore i uine sastavnim di-
ga je upitao: Allahov Posla-
nie, zato si tako postupio?
Odgovorio je: ...Rekao mi
je melek Debrail: Ponien
je onaj u ijem prisustvu se
spomene tvoje ime (Muham-
med, a. s.), a on ne proui
salavat na tebe. Tad sam re-
kao amin (po trei put).
U isto vrijeme dok muje-
zin ui ajet u kojem se nare-
uje uenje salavata, imam
ui salavate penjui se na
svoje mjesto na minberu.
Na poetku prve hutbe,
odmah nakon zahvale alla-
hu, d. ., imam donosi sa-
lavat na allahovog Poslani-
ka, a. s., njegovu porodicu
i plemenite ashabe. Imam
slino ini i prilikom ue-
nja druge hutbe, s tim to
u ovom sluaju nakon za-
hvale allahu, d. ., i krat-
Imam potom s minbere na-
glas ui salavate: Allahum-
me salli i Allahumme barik,
a dematlije ponavljaju za
njim.
Taj zadivljujui niz sa-
lavata koje od poetka do
kraja dume zajedniki ue
imam, mujezin i dematlije
mogu poslati svome volje-
nom Poslaniku, a. s. Otkri-
va nam to, takoer, kako su
nai dobri preci poruke iz
Kurana i Hadisa razumije-
vali na najbolji nain, kao
da su njima objavljene, pa
su nastojali da ih kroz po-
kornost Bogu, d. ., oivo-
jelom svoje vjerske prakse.
memo danas ne ui sala-
vate u divikoj damiji. Ri-
jetko se u dananje vrijeme
ue salavati povodom mu-
barek dana i noi, prije tera-
vije ili prije dume. Tek po-
neko proui salavat i kada
se u damijama prije uenja
drugog ezana na dumi za-
ori glas mujezina: Innella-
he ve melaiketuhu..., kao da
dovoljno da samo mujezin
proui salavat, a nije. Sa ne-
stajanjem salavata, polahko
iz naih srca curi ljubav pre-
ma allahovom Poslaniku,
a. s., jer onaj/ona/ono to se
voli neprestano se i s ushi-
enjem spominje, to je os-
novna svrha salavata.
ELViR DuRAnOVi

monoteizmom i etikim doktrinama, ve je smatran Savrenim ovjekom.

Bernard Lewis
(roen 1916) u
djelu The Arabs in
History, izjavljuje:
dana 8. juna 632. godine, prema
tradicionalnoj biografiji, Poslanik
je umro nakon krae bolesti.
mnogo je postigao. donio je novu
religiju paganskim narodima
zapadne arabije, koja je svojim
stajala na neusporedivo viem nivou
nego paganizam kojeg je zamijenila.
Obezbijedio je toj religiji
otkrovenje/Objavu, koja e u
stoljeima koja su uslijedila postati
vodi za miljenje i ponaanje
bezbroj miliona vjernika. ali,
uinio je mnogo vie od toga;
ustanovio je zajednicu i dobro
organiziranu i opremljenu dravu,
ija mo i presti ju je uinila
dominantnim iniocem u arabiji.
Karen Armstrong (Islam,
A Short History, 2001)
poentira o Poslaniku
islama sljedeim rijeima:
ivot i postignua muhammedova
utjecae zauvijek na duhovnu, politiku i
etiku viziju muslimana. (...) muhammed
je postao arhetipski primjer one savrene
predanosti Boanskom. (...) muhammed
nije nikada slavljen kao boanska linost,
Konani procvat Osnog doba desio se
u arabiji VII-ga stoljea, gdje je Poslanik
muhammed dostavio Kuran, od Boga
objavljenu svetu knjigu, narodu Hidaza.
(The Great Transformation, 2006.)
Pripovijedaju da je po povratku
iz jedne bitke, muhammed rekao
svojim sljedbenicima: Vratili smo
se iz maloga Rata/dihada u Veliki
Rat (...) to jest da preobrazimo nae
drutvo i naa vlastita srca.

BROJ 23/ 1105 1. decemBaR 2017. Preporod 29