TEMA BROJA: KRIZA SEKULARNE DRAVE?

Sekularizam i
nastanak
Drave Izrael
Boris Havel

Ako bismo morali odabrati jedan fenomen koji je bio kljuan

za nastanak moderne izraelske drave, u najui bi izbor uao
sekularizam. To moe zazvuati udno s obzirom na to da je reli-
gija jedna od glavnih odrednica u previranjima u suvremenome
izraelskom drutvu i prizma kroz koju mnogi idovi i neidovi
promatraju projekt idovske dravotvornosti u Svetoj zemlji.
Religija je neupitno vana u Meu najrevnijim braniteljima ideje cionizma danas esto
prevladavaju religiozni idovi. Religiozni idovi naseljavaju i
svakom razmiljanju o Izraelu kako podruja ije ureenje mnogi percipiraju kljunim za razvoj
arapsko-izraelskih odnosa, a to je podruje Judeje i Samarije
(takozvane Zapadne obale). Dio izrazito religioznih Arapa musli-
u meunarodnim odnosima tako mana, udruen u teroristike skupine poput Hamasa ili Hezbo-
laha, glavni je nositelj vjerskoga nepomirljivog neprijateljstva
prema Izraelu. Drugi, mnogo malobrojniji religiozni muslimani
u sklopu drutvenih i politikih podravaju idovsko pravo na vlasnitvo nad Svetom zemljom
zbog jednoga kuranskog ajeta koji se moe protumaiti kao
nositelj te ideje.1 Religiozni krani, pak, na temelju razliitog
procesa u samoj idovskoj dravi. tumaenja biblijskog pojma Izrael mogu biti ogoreni protiv-
nici ili revnosni zagovornici cionizma.2 Sekularni zapadnjaki
Kako je onda sekularnost kljuna politiari i diplomati, koji svako malo iznesu nekakav mirovni
plan, ostaju razoarani neuspjesima, a teko se oteti dojmu da
je nerijetko kljuan nedostatak tih planova upravo nerazumi-
za nastanak Drave Izrael? jevanje ili zanemarivanje aspekta religije, odnosno sekularnim
zapadnjacima neshvatljivo pretpostavljanje "iracionalnoga"
"racionalnomu" od strane mnogih bliskoistonih aktera. Religija
je, dakle, neupitno vana u svakom razmiljanju o Izraelu kako u
meunarodnim odnosima tako u sklopu drutvenih i politikih
procesa u samoj idovskoj dravi. U doktorskoj disertaciji Religij-
Boris Havel, doktor politikih znanosti. Objavio zapaenu knjigu Arapsko-izraelski sukob. Religija, politika i povijest Svete zemlje (2013). Zaposlen u Ministarstvu vanjskih i
europskih poslova Republike Hrvatske. U lanku su izraena stajalita autora, a ne institucije u kojoj je zaposlen. E-pota: boris.havel@mvep.hr

12 POLITIKE analize
 Boris Havel: Sekularizam i nastanak Drave Izrael

ski aspekt arapsko-izraelskog sukoba branio sam tezu da je reli-

gija u jednome svom aspektu politikom jedina konstanta
bliskoistonih zbivanja u posljednja tri i pol tisuljea. Kako je
onda sekularnost kljuna za nastanak Drave Izrael?

Cionizam kao racionalno rjeenje idovskih

nevolja

Israel Eldad, teoretiar revizionistikog cionizma, definirao je

dva3 izvora cionizma te ih opisao kao jedan pozitivan i jedan
negativan. Pozitivan je izvor "neprestana tenja idovskog
naroda da postigne otkupljenje, koja postoji od unitenja
Hrama i poetka izgnanstva". Meu idovima postoji drevno
oekivanje Mesije koji e narod vratiti u njegovu zemlju, obno-
viti Hram, pravednost i bogotovlje te uspostaviti mir. Upravo
zbog te nade idovi su svoje obitavanje u drugim zemljama
uvijek nazivali egzilom (izgnanstvom), a nikada emigracijom
(Eldad, 2007:17-18). Drugi, "negativni izvor" nastanka cionizma,
Eldad (2007:19) vidi u protusemitizmu, to prepoznaje i golema
veina povjesniara. Poetak masovnoga idovskog naselja-
vanja Palestine poetkom 1880-ih, koje je poznato kao Prva
alij,4 potaknuli su progoni i pogromi idova u Rusiji. I u drugim
istonoeuropskim zemljama progoni i zlostavljanja pokre-
nuli su val idovskog iseljavanja, tako da ih je izmeu 1880. i
1910. iz istone Europe izbjeglo najmanje tri milijuna (Peel i
dr., 1937:11). Veina onih koji su u to vrijeme iselili otili su u
zapadne zemlje, osobito u Englesku i Ameriku, te u britanske
kolonije, a ne u Palestinu (Morris, 2008:7). Samo je manji dio
za novi dom izabrao idovsku pradomovinu. Neki su to uinili
potaknuti vjerskim motivima, zbog ega Prva alij predstavlja
djelominu sintezu Eldadova "negativnog" i "pozitivnog" izvora.
Tako nije bilo u sljedeim valovima useljavanja kada su u zemlju
mahom dolazili izrazito sekularni idovi. Mnogi meu njima bili
su gorljivi pobornici ideologije socijalizma i komunizma. Nase-
lja (jiuv), poglavito poljoprivredna (kibucim), koja su gradili kovalo je potpuno nov idovski self-image. idovski pristae pro-
bila su organizirana na izrazito socijalistikim naelima. Tim je svjetiteljstva (maskilim) na sebe su, u duhu vremena, poeli gle-
naseljenicima klasna pripadnost bila mnogo vanija od vjerske; dati kao na pojedince koji nisu prvenstveno obiljeeni vjerskom
dojam je da su oni nerijetko veu bliskost osjeali prema arap- pripadnou nego vlastitom osobnou. Skupno, pak, vidjeli su
skim radnicima nego prema haredskim idovima. sebe kao narod poput svakoga drugog naroda.5 Zakljuili su
Osim progonjenih i zlostavljanih istonoeuropskih idova, da je dolo vrijeme da i oni ostave za sobom do tada neupitne
protusemitizam je razbudio i idove srednje i zapadne Europe vjerske premise i prigrle racionalizam. Prema njima, rjeenje za
koji su, za razliku od svojih istonih sunarodnjaka, bili skloniji osobne i nacionalne izazove istovjetno je onome drugih poje-
sekularizmu i asimilaciji. Mnogi su od njih asimilacijom uvelike dinaca i naroda: obrazovanje u modernim znanostima (umjesto
izgubili dodir sa idovstvom i potpuno se prilagodili ivotu u dominantno religijskoga) te sudjelovanje u drutvenim i poli-
neidovskoj sredini. Unato lojalnosti drutvima i narodima tikim procesima. Bio je to radikalan zaokret u odnosu prema
meu kojima su ivjeli, ta su drutva i narodi prema njima poka- rabinskom gledanju na idovstvo prema kojemu su idovi
zivali nepovjerenje, a nerijetko i neprijateljstvo. Nepovjerenju i poseban i odabran narod, neusporediv s gojima (neidovima),
neprijateljstvu ti su se idovi suprotstavljali jo veom asimilaci- kojemu je sve to se dogaa, pa tako i galut (izgnanstvo), dio
jom, pa bi se u odreenom trenutku mnogi nali u takvu stanju svrhovita boanskog nauma. Rabinskim upozorenjima unato,
da je okolina njihovo idovsko podrijetlo naglaavala vie nego proces individualizacije, sekularizacije i prihvaanja racionalizma
to su oni sami sebe percipirali kao idove. Zakljuak da je jedini meu europskim se idovima koncem 19. i poetkom 20. sto-
izlaz iz spirale neprijateljstva i asimilacije preseljenje u idovsku ljea proirio i religijski ga autoriteti vie nisu mogli zaustaviti.
dravu njima je, zapravo, bio nametnut. Istodobno sa irenjem ideja prosvjetiteljstva i razvojem jiuva
Uz protusemitizam, razvoju ideje cionizma pogodovali su u Svetoj zemlji, idovske su se prilike u Europi nastavile pogor-
i zapadnoeuropski ideoloki trendovi, meu kojima je izrazito avati. Stvaranje nacionalnoga politikog pokreta bilo je logian
vanu ulogu imalo prosvjetiteljstvo. Prosvjetiteljstvo ili haskala slijed u razmiljanju maskilim idova. Najzaslunija osoba za
u 18. i 19. stoljeu meu idovima srednje i istone Europe obli- stvaranje politikoga cionizma, Theodor Herzl (18601904),
broj 15 - rujan 2013. 13
 Tema broja: Kriza sekularne drave?
poniknuo je upravo iz takva miljea. Herzl je bio maarski asimi-
lirani idov, intelektualac koji nije mario za vjeru, kojega Sachar
(2001:41) opisuje kao "idovskog agnostika". Razlog zaetka nje-
gova zanimanja za stvaranje idovske drave bio je slian Pinske-
rovu:6 iznenadno shvaanje da je protusemitizam problem koji
su idovi uzaludno pokuavali rijeiti upirui se da se pokau kao
lojalni graani drava u kojima su roeni. Sve dok idovi budu
ivjeli meu neidovima, bit e predmetom njihova nepovjerenja
i mrnje. U Der Judenstaat Herzl, kao jedan od najvanijih ciljeva
okupljanja idova u vlastitoj dravi, navodi prestanak protuse-
mitizma. idovsko preseljenje, prema njegovu vienju, dogodit
e se racionalno, uredno, bez metea i prevrata, te uz prijateljsku
pomo neidovskih naroda i vlada (Herzl, 2011:24). Herzl je bio
uvjeren u to da nema smetnji za nastanak idovske drave ako
se ekonomski i politiki imbenici posloe tako da rezultat jed-
nadbe bude pozitivna bilanca za sve strane. ovjek se gotovo
pita kako se toga nitko nije sjetio ranije. Racionalnost i naivnost
u Herzlovu predlaganju rjeenja za neprijateljstvo kojemu su
mnogi europski idovi bili izloeni vie pristaju kakvom matema-
tiaru ili humanitarnom aktivistu nego politikom misliocu.7
Chaim Weizmann nastanak i irenje ideje cionizma meu
ruskim idovima povezuje s ugnjetavanjem kojemu ih je izvr-
gavala carska Rusija, kao i revolucionarnim pokretima koji su se
14
rasplamsavali openito meu ruskim masama. On objanjava
kako se dio idova pridruio revolucionarnom pokretu, dok
je dio odabrao onaj "cionistiki nacionalistiki", za koji veli da
je bio "revolucionaran i demokratski" (Weizmann, 1949:17).
Weizmann je potjecao iz duboko religiozne obitelji, a jedan je
njegov stric bio rabin. No on je od najranijih uenikih dana vie
zanimanja pokazivao prema sekularnom obrazovanju za koje je
vjerovao da predstavlja vaan imbenik idovskoga preivljava-
nja u neprijateljskom svijetu.8
Sukob sekularnih cionista i religioznih
idova
Dva izvora koja Eldad spominje uglavnom nisu funkcionirala
sinkronizirano. Dapae, prvi, "pozitivni" izvor prije nastanka
Drave Izrael nerijetko je predstavljao glavnu zapreku dru-
gome, "negativnom".9 Zanemarivanje vjere meu nositeljima
politikog cionizma odmah je antagoniziralo mnoge ugledne
rabine, te su oni idovskim dravotvornim nastojanjima nanosili
vie tete nego veina politikih oponenata meu neidovima.
Herzl ih je zbog toga podrugljivo nazivao Protestrabbiner (nav.
u: Sykes, 1953:159). Weizmann se ve u ranoj mladosti sukobio
s ultraortodoksnim idovima zbog, prema njegovu miljenju,
prevelikog udjela religije u idovskom obrazovanju, pa su mu
oni prijetili da e ga prijaviti policiji kao "ateista, revolucionara,
Bojeg neprijatelja i remetitelja mira" (Weizmann, 1949:26).
Mnogo kasnije, Ben Gurion je idovsko stanovnitvo u Jeruza-
lemu koje su velikim dijelom inili upravo religiozni idovi
opisao kao 20 posto "normalnih", 20 posto visokoobrazovanih i
60 posto "udaka" (Oz, 2010:507). Meu religijskim protivnicima
politikog cionizma zanimljiv primjer predstavlja rabin Joel Tei-
telbaum (18871979) koji je u djelu objavljenom 1961. ustvrdio
da su idovi cionizmom isprovocirali Holokaust.10
Razdoru sekularne i religijske zajednice neki su sekularni
cionisti pridonosili bahato se i provokativno proglaavajui
nasljednicima judaizma kojima pripada pravo na materijali-
stiko tumaenje Biblije. Sukladno svome svjetonazoru, oni
su tradicionalne religijske vrijednosti zamijenili vrijednostima
nacionalizma (Gorenberg, 2006:19). Religiozan je idov u njiho-
vim oima predstavljao olienje slaboga, nemonog idova koji
se, umjesto da se bori, pred ivotnim problemima sklanja zama-
tanjem u molitveni al i uranjanjem u svitak Tore. Danas je lako
pretpostaviti kako su religiozni idovi na taj prijezir i provokacije
uzvraali slinom mjerom da bi obranili svoj stil ivota. Premda
je sigurno bilo i takvih sluajeva, naglaavati taj aspekt cioni-
stiko-religijskog sukoba bilo bi pogreno. Religiozni su idovi
stoljeima ivjeli izvrgnuti prijeziru, porugama, progonima i
ikaniranju, pa je teko pretpostaviti da su cionistiko ikanira-
nje i poruga koji su, ako nita drugo, bili nenasilni kod njih
izazivali posebnu potrebu za zavadom i polemikom. Njihova je
reakcija velikim dijelom bila potpuno drukije prirode.
idovska religija i dvojbe pred izazovom
cionizma
Glavni razlozi neprihvaanja politikog cionizma kod veine
religioznih idova nisu bili povezani s aktualnim zbivanjima i
POLITIKE analize

svjetovno-vjerskom polemikom, nego s mnogo dubljim i sloe-
nijim teolokim pretpostavkama o povratku u Erec Izrael, koje su
se u rabinskom judaizmu uvrijeile tijekom stoljea izgnanstva.
Koncept spasenja ili otkupljenja u idovstvu je blisko pove-
zan sa idovskim nacionalnim korpusom u cijelosti i nije samo
pitanje osobnog pomirenja s Bogom, kao to je sluaj u kran-
stvu. Profesor Ratzabi objanjava da se "spasenje (u idovstvu)
ne odnosi na sudbinu pojedinanih dua, nego na sudbinu
cijeloga idovskog naroda i idovstva".11 idovsko otkupljenje
(geula), prema drevnim i srednjovjekovnim shvaanjima, znait
e povratak idova u Obeanu zemlju, ivot u skladu s hala-
hikim zakonima, dolazak Mesije, obnovu Hrama i hramskoga
bogotovlja te dolazak kraljevstva Bojeg u Jeruzalem. No
problem predstavlja kronologija: stvari se nee nuno odvijati
tim redoslijedom. Svaka od navedenih stavki nalazi se u svetim
spisima, ali njihov je raspored unutar niza oekivanih zbivanja
pitanje tumaenja. Unato naizgled loginome i jednostavnom
zakljuku da cionizam predstavlja ispunjenje idovskih vjer-
skih nadanja, razmatranja religioznih idova o njemu mnogo
su sloenija. Temeljna dvojba religijskog cionizma jest tko e
inicirati povratak idova u Erec Izrael, Bog ili sami idovi; hoe
li prvo doi Mesija (Krist) pa okupiti idove na Cionu ili e se
idovi najprije vratiti na Cion te u pradavnoj domovini doekati
Mesiju? Hoe li Mesija doi nakon to se svi idovi budu drali
Zakona ili e se idovi vratiti Zakonu i Savezu kada doe Mesija?
broj 15 - rujan 2013.
Boris Havel: Sekularizam i nastanak Drave Izrael
Nadalje, dvojba religijskog cionizma jo je dublja i zadire u defi-
niciju samog progonstva. Naime, ako je Bog autor povijesti to
je jedna od temeljnih pretpostavki idovske teologije ako je
idovski narod zgrijeio pred njim i ako je Bog zbog toga ido-
vima nametnuo kaznu i pokoru kojima im je priprijetio,12 onda
je Bog autor i njihova egzila. Egzil (galut) dio je Bojeg plana
"popravljanja" (tikun) idova, odnosno njihove pokore koja e ih
u konanici dovesti do pravednosti i izbavljenja (geula). U tome
krugu "prekraja, pokajanja i obnove" (Kedourie, 1988:289).
idovi moraju ekati na Boje smilovanje. Samovoljno preki-
danje egzila i povratak na Cion u tom bi sluaju predstavljali
suprotstavljanje procesu spasenja koji je osmislio Bog.
Sekularni idovski aktivizam u pokretanju i promicanju cio-
nizma zato je mnoge religiozne idove okirao i sablaznio. Ne
samo da su ti ljudi, prema njihovu vienju, inili neto za to
nisu imali boanski mandat, nego su se svojim inom izravno
usprotivili Bojim naumima: njihove su politike ambicije
prkosile Bogu. Temeljem takve religijske percepcije politike
cionizma, religijski protucionisti bili su voljni pridonijeti suzbi-
janju te "bogohulne" ideje, i to ne samo pred idovima za ije
su duhovno zdravlje skrbili, nego i pred neidovskim akterima
na meunarodnoj politikoj i aktivistikoj pozornici, delegi-
timiranjem koncepta idovske dravnosti. No tijek zbivanja
nakon osnutka Izraela mnoge je od njih ostavio zateene i zbu-
njene: temeljem idovskoga pogleda na povijest kao na nain
boanske objave, pojavila se dvojba u tumaenju i suvremene
povijesti koju su inila "najneobinija i najuzbudljivija zbivanja
to se naem narodu dogaaju u gotovo dva tisuljea" (Spero
i Pessin, 1989:41). Religiozan se idov stoga lako mogao nai
pred odabirom izmeu dviju krajnosti: je li povratak na Cion
izraz Bojeg smilovanja idovskom narodu ili plod idovskoga
prkosa Bogu?
ini se da je velika veina religioznih idova do konca 1940-
ih godina bila spremnija cionizam percipirati sukladno drugoj
alternativi. Ponovna promiljanja o konceptu idovske dravno-
sti usporedno su potaknule spoznaje o razmjerima Holokausta i
potreba postojanja utoita u kojemu ivoti idova nee ovisiti
o gojima, te uspjesi u obrani i izgradnji novoosnovane Drave
Izrael.
Stvaranje religijskoga politikog pokreta
Zaokret u percepciji cionizma meu religioznim idovima
nastajao je postupno i oprezno. Svo vrijeme vodile su se pole-
mike i rasprave unutar idovske religijske zajednice, a sveta
pisma, tradicija i povijesni dogaaji tumaili su se iznova.
Pluralizam, koji je svojstven idovskoj misli, bio je posebno
prisutan u raspravama o ideji cionizma. Ve 1950-ih gotovo da
nije bilo teze o cionizmu koju neka struja nije zastupala od
krajnjeg odbacivanja do zduna prihvaanja pokreta pri-
hvaanja kako zbog pragmatizma (idovskog preivljavanja
u neprijateljskom svijetu) ili, rjee, zbog eshatologije. Izmeu
razliitih religijskih struja kao i meu pokretima desnice koji
su uvelike bili sekularni nerijetko je vladao razdor te je deset-
ljeima jedini koherentan i stabilan imbenik izraelske politike
bila cionistika sekularna ljevica. Postupno poveanje brojnosti
pristaa cionizma u odnosu prema protivnicima u religijskoj
15
 Tema broja: Kriza sekularne drave?
zajednici, prema mojem miljenju, ponajprije se moe povezati
sa zbivanjima nakon 1948. to su arapske drave i goji openito
pokazivali vee neprijateljstvo prema Izraelu, a Izrael postizao
udesnije uspjehe (vojne, drutvene, gospodarske, znanstvene,
obrazovne i druge), to se pred religijskom zajednicom otvaralo
solidnije uporite za prevrednovanje protucionistikog tuma-
enja tradicije i Pisma. Vrhunac potrebe za prevrednovanjem
donijeli su estodnevni rat 1967. i njegove posljedice.13
Tumaenje Pisma i idovska osjetljivost na povijest poeli su
razotkrivati stvarnost koja je u percepciji vjernika, ali i traitelja,
poprimala za stoljetnu idovsku teoloko-politiku pasivnost
ili barem ambigvitet neugodno otre i jasne obrise. "Znaenje
povijesti u konanici se mora razumjeti u teolokim pojmovima",
veli Heschel (1987:220), i zakljuuje: "Drava Izrael nije ispunje-
nje mesijanskoga obeanja, ali ona mesijansko obeanje ini
moguim" (223). Da su se biblijska prorotva o izraelskoj povije-
sti, esto o kaznama koje e narod pretrpjeti, odavno pokazala
"jezivo preciznima" (Spero, 2000:30),14 nije bila novina. No da se
ponu ispunjavati biblijska proroanstva o obnovi, otkupljenju
i pribliavanju mesijanskog doba, bila je novina. Njihovo ispu-
njavanje u vidu organizirane ljudske aktivnosti, dio koje nije bilo
ope idovsko prianjanje uz Zakon i Savez nego oslanjanje na
vlastitu snagu, bilo je neuveno, neoekivano, sablanjivo, ali
odjedanput stvarno. To to je Izrael stvoren nakon Holokausta, u
kojemu je gotovo est milijuna idova ubijeno, dodatno je pot-
krijepilo potrebu za prestankom ovisnosti o milosti ili nemilosti
neidova, ali i apostrofiralo imbenik udesnoga u zaivljavanju
novonastale drave. Religijska zajednica u Izraelu poela je
prihvaati nacionalizam i to ponajprije onaj njegov oblik koji
se na hebrejskom oznaava s leumi (domoljubni) za razliku od
leumani (ovinistiki).
Sekularni i religijski cionizam danas
U posljednjemu, devetnaestom sazivu Kneseta gotovu tre-
inu zastupnika ine religiozni idovi.15 Dio ih pripada starijim
haredskim strankama (sefardski as i akenaski Jahadut hatora
hamiuhedet). Njihova voljnost suradnje sa sekularnim cioni-
stima nije uvijek jasna ni neupitna, a desekularizacija drutva
kroz institucionaliziranje halahikih zakona esto je glavna ideja
vodilja tih pokreta.16 No dio pripada novijemu nacionalno-reli-
gijskom pokretu ija je stranka Habajit hajehudi (idovski dom)
s osvojenih 12 zastupnikih mjesta postala etvrta jakosna par-
lamentarna stranka. Njihov politiki program nije usredotoen
na halahike interpretacije drevnih tekstova i nametanje vjer-
skog svjetonazora svekolikoj izraelskoj populaciji, nego na zadr-
avanje to vie dijelova Erec Izraela pod izraelskim nadzorom
kako bi idovska drava dugorono i odrivo jaala.17 Znakovito
u njihovu pristupu jest predlaganje vrlo konkretnih naina ispu-
njenja toga cilja, koji su dobro promiljeni, objektivno ostvarivi,
realistini, te u zadanim bliskoistonim okolnostima optimalno
mirotvorni i neradikalni.18 Promiljeni politiki program postu-
panja s Judejom i Samarijom, koji predlae Habajit hajehudi,
moda predstavlja dovretak procesa potpunog repozicionira-
nja religijskog tabora nasuprot sekularnome. Nakon lipanjskog
rata 1967. religijski je tabor imao maglovitu, ideoloki "nabri-
janu" viziju, ali ne i realistian, odriv, artikuliran politiki plan
16
glede postupanja s tim podrujima i tamonjim stanovnitvom
(Gorenberg, 2006:105; Havel, 2013:460-461); za potonje brinuli
su se sekularni akteri izraelske politike. Danas je stanje, gotovo
bi se moglo rei, suprotno.
U posljednjemu, devetnaestom
sazivu Kneseta gotovu treinu
zastupnika ine religiozni idovi.
Dio pripada novijemu nacionalno-
religijskom pokretu ija je
stranka Habajit hajehudi (idovski
dom) postala etvrta jakosna
parlamentarna stranka
Jaanje politiki artikuliranoga religijskog pokreta aktualizira
suprotnost izmeu sekularnoga i vjerskog u izraelskoj politici
gotovo do razine kakva je postojala prije nastanka drave.
Sekularni Izraelci voljni su pregovarati o razmjeni "zemlje za
mir" ako se s arapsko-palestinske strane pojavi politiki akter s
kojim je to izvedivo, unato tome to nema nikakvih naznaka
da je netko takav na vidiku. Poput svojih sekularnih cionistikih
prethodnika, oni u rjeenjima koja primjenjuju drugi narodi
jo uvijek vide rjeenja i za izraelske probleme. Ona ukljuuju
transparentne pregovore, pragmatine dogovore, recipronost
u ustupcima, potivanje meunarodnog prava, povjerenje u
iskrenost sugovornika i neupitnu primjenu naela pacta sunt
servanda. Njihove su ideje vodilje humanizam i racionalizam;
nasljee haskale zainjeno pacifizmom neutemeljenim na rea-
listinoj percepciji bliskoistone stvarnosti, nego na uvjerenju
o tome kakva bi ona trebala biti. Nacionalno-religijski pokret,
s druge strane, ne obazire se odve na to kako se politika vodi
"kod drugih naroda", kao ni na to kakvim bi ustupkom idovi
mogli odobrovoljiti svijet da ih nagradi pljeskom, okiti odlijem
i pozove na sljedei ustupak. On tvrdoglavo podsjea na to da
je "Zapadna obala" srce drevnih idovskih kraljevstava, a Jeru-
zalem njihov najsvetiji grad. Neotuivi su i Hebron, Betlehem i
ekem. Odbija stavljanje tih mjesta pod arapsku dravnu suve-
renost pod bilo kakvim aranmanima, premda ostaje nejasno
temelji li se njihova rezolutnost vie na religijskoj nepopustlji-
vosti ili na deideologiziranome politikom realizmu i ozbiljnom
shvaanju prijetnje koju e muslimanski susjedi uvijek pred-
stavljati za idovsku dravu bez obzira na oblik granice.19
Religijska zajednica time se sve vie profilira kao postojan
nositelj ideje sadanjega i budueg cionizma. Suparnitvo
izmeu sekularnih i religioznih idova danas postoji kao i prije
osnutka drave, ali se stjee dojam da je sada religijska zajed-
nica nositelj sve vee samouvjerenosti, svjeine i vizije koji su
okrunjeni porastom politikog utjecaja, dok je sekularna strana
konfuzna i podijeljena. Uzme li se u obzir ira perspektiva posto-
janja izraelske drave, to ne zauuje i ne treba oekivati zna-
ajniju promjenu u skoroj budunosti. Naime, najambiciozniji
POLITIKE analize

projekti sekularne ljevice u posljednja dva desetljea Spora-
zum iz Osla i povlaenje iz Gaze20 zavrili su grdim fijaskom.21 S
druge strane, upozorenja kojima je nacionalno-religijska zajed-
nica argumentirala svoje protivljenje tim projektima pokazala
su se proroki tonima. No, prema mojem miljenju, najvanije
je od svega to su idovska nepopustljiva i borbena dravotvor-
nost, makar i u vidu drskoga (hucbani) sekularnoga ljeviarskog
politikog aktivizma, dobili potvrdu vrhovnoga vidljivog suca
sveukupne idovske religijske misli: povijesti.
Biljeke
1 Sura 5 (El-Maide), 21.
2 Vie o evoluciji kranskih stavova prema cionizmu u: Havel
(2013a).
3 Rije je o izvorima prije uspostave Drave Izrael. Nakon 1948.
sama drava postaje izvorom cionizma, to je od osobite i
neposredne vanosti za promjenu stava prema cionizmu
unutar religijske idovske zajednice, o emu e biti vie rijei
kasnije u tekstu.
4 Rije alij potjee od hebrejskog glagola laalot, uzii. U sebi
sadrava odreeno vrednovanje: kretanje prema Jeruzalemu
iz ostalih krajeva Erec Izraela jest uspon ili uzlazak (to se
moe objasniti zemljopisno, budui da je Jeruzalem na vioj
nadmorskoj visini od okolnih krajeva pa se do njega dolazi
uzbrdo), a Jeruzalem i gora Cion iznad svih je gora (Izaija 2:2).
Vie u skladu s Izaijom 2:2 i nekim drugim dijelovima Pisma,
kretanje iz svih ostalih krajeva svijeta prema Erec Izraelu
takoer je u doba cionizma nazvan uzlaskom (alij), jer je
Erec Izrael na vioj duhovnoj razini od svih drugih krajeva
svijeta.
5 idovsko vienje sebe kao naroda poput svih drugih naroda
u Bibliji implicira buntovnost prema Bojemu posebnom
naumu s njima. Prvi put kad su Izraelci poeljeli uspostaviti
dravno ureenje prema uzoru na ostale narode, to je poi-
stovjeeno s odbacivanjem Boga (1 Sam 8:5-8).
6 Leon Pinsker (18211891), koji se smatra preteom politi-
kog cionizma, dugo je vjerovao kako e ideje prosvjetitelj-
stva i humanizma dovesti i do idovske ravnopravnosti u
europskim dravama. No nakon pogroma u Rusiji prestao je
vjerovati da ikakva ideoloka ili drutvena promjena moe
promijeniti neprijateljsko raspoloenje neidova prema
idovima te je 1882. objavio poznati spis Autoemancipation!
Mahnruf an seine Stammesgenossen von einem russischen
Juden, kojim je idove potaknuo na dravotvornost.
7 Weizmann pie: "Njegov (Herzlov) cionizam poeo je kao
neka vrsta filantropije... Kako je on to vidio, ili se barem tako
inilo, postojali su bogati idovi i postojali su siromani
idovi. Bogati idovi koji su eljeli pomoi siromanim
idovima imali su znaajan utjecaj u saborima naroda. Tu je,
zatim, bio turski sultan, kojemu je uvijek nedostajalo novca,
a koji je posjedovao Palestinu. Najloginija stvar bila je ui-
niti da bogati idovi dadu sultanu novce da on dopusti siro-
manim idovima da odu u Palestinu" (Weizmann, 1949:44).
8 Weizmann vrlo otvoreno pie o svome stavu prema nei-
dovima i obrazovanju: "O neidovima sam znao malo, ali
su mi od najranije mladosti postali simbolom prijeteih sila
broj 15 - rujan 2013.
Boris Havel: Sekularizam i nastanak Drave Izrael
s kojima u se morati nositi svom svojom mladenakom
snagom kako bih se izborio u ivotu. Stjecanje znanja za nas
(idove) nije toliko bio normalan proces obrazovanja koliko
pohranjivanje u arsenal oruja kojim smo se nadali da emo
se odrati u neprijateljskom svijetu" (Weizmann, 1949:18).
9 Ovdje valja navesti kako neki izraelski povjesniari imaju
drukije vienje nastanka cionistikog pokreta te smatraju
da on nije prvenstveno plod ondanjega europskog trenda
nacionalnog osvjeivanja, nego da izvire iz "dubokih
izvora idovske povijesne osvijetenosti." Arie Morgenstern
u lanku Dispersion and the Longing for Zion, 1240-1840
(Hazony, Hazony & Oren, 2006:304-356) navodi primjere
idovskih nastojanja da se vrate na Cion prije Herzlova cio-
nistikog pokreta. Takvo vienje podrazumijeva i postojanje
mnogo manje razine napetosti izmeu modernistike i tra-
dicionalistike cionistike struje od one na koju drugi izvori
ukazuju. Morgenstern u lanku iznosi kvalitetne argumente
u prilog preispitivanju uvrijeenog stajalita o tom pred-
metu i svakako pridonosi razumijevanju njegove sloenosti
i opasnosti od tumaenja utemeljenih na simplifikaciji. U
ovome kratkom osvrtu na ulogu sekularizma u stvaranju cio-
nistikog pokreta prikazujem samo naelne trendove, pa je
opasnost od izostavljanja nekih vanih suprotnih procesa u
odnosu sekularne i religijske zajednice u cionistikoj debati
neposredna. Vie o religijski motiviranom cionizmu prije
uspostave Drave Izraela, koji je Morgenstern, prema mojem
miljenju, ipak prenaglasio v. u: Havel (2013:389-399).
10 http://www.jewsagainstzionism.com/rabbi_quotes/vayoel-
moshe1.cfm#6Million (pregledano 7. 5. 2011).
11 Shalom Ratzabi, Is There Religious Meaning to the Rebirth of
the State of Israel after the Shoah? U: Katz (2005:211-225).
12 Prijetnja izgonom Izraelaca iz Obeane zemlje esta je biblijska
tema (Lev 26:33, Pnz 4:27; 28:64-67, Neh 1:8, Ez 12:15; 20:23,
Zah 7:14 itd.).
13 V. Zemljovid 1. Vie o utjecaju estodnevnog rata na religij-
sku zajednicu u: Havel (2013:446-456; 479-481).
14 Engl. chillingly accurate.
15 http://www.jpost.com/Diplomacy-and-Politics/Record-
number-of-female-religious-MKs-in-Knesset (pristupljeno 12.
lipnja 2013).
16 Usp. Kasapovi (2010:167-170), gdje autorica daje pregled
nastanka i razvoja tradicionalnih religijskih izraelskih stranaka.
17 Program stranke Habajit hajehudi v. na: http://baityehudi.
org.il/englp/our.htm (pristupljeno 15. lipnja 2013).
18 U vrijeme pisanja ovog lanka program stranke Habajit
hajehudi glede Judeje i Samarije odnosno "Podruja" (etah;
mn. tahim) bio je na internetu izloen samo na hebrejskom
jeziku (http://www.myisrael.org.il/action/1352, pristupljeno 1.
srpnja 2013). U sedam toaka predlae se aneksija "Podruja
C" (koje ini oko 60 posto Judeje i Samarije; v. Zemljovid
3), uz davanje punopravnog dravljanstva za 50.000 arap-
skih stanovnika koji su ondje naseljeni zajedno sa 350.000
idova. Za ostale dijelove predlae se autonomija, uz uvjet
prekida veze s Pojasom Gaze, suzbijanje infiltriranja izbje-
glica iz drugih arapskih zemalja, te uspostave izraelskoga
"sigurnosnog kiobrana" nad cijelim "Podrujem". U to. 7.
zagovara se ulaganje napora u postizanje odrivog suivota
17
 Tema broja: Kriza sekularne drave?
Izraelaca i Arapa na "Podruju", koji bi bio utemeljen na sva-
kidanjoj interakciji i prepoznavanju injenine stvarnosti, a
ne na apstraktnim ideologijama i utopijskim oekivanjima.
19 Trebalo bi ozbiljno razmotriti mogunost da idovska religij-
ska zajednica, budui da sama prianja uz odreene vjerske i
"iracionalne" postavke te ih katkad pretpostavlja "racional-
nima", ozbiljno uzima i "iracionalni" aspekt kojim se vodi radi-
kalniji dio muslimanske zajednice. Percipiranje stvarnosti na
temelju vlastitih iskustava nije neobino meu politikim i
drutvenim akterima bilo gdje, pa ni na Bliskom istoku. Takav
stav makar djelomice objanjava zapadnjako zanemariva-
nje islamistikih programa, poput Hamasove povelje, koje
sekularni zapadnjak ne uzima ozbiljno, ali kao pragmatik
vidi to kao sredstvo kojim se uz pomo vjere zapravo postiu
neki ovozemaljski ciljevi.
20 Premda je povlaenje inicirao "desniar" i "jastreb" Ariel
aron, taj je projekt zduno prihvatio ponajprije sekularno-
liberalni ljeviarski dio izraelske javnosti, dok su se nacio-
nalno-religijski pokreti, okupljeni oko Gu katifa, protivili.
aron je nekoliko mjeseci prije parlamentarnih izbora 2006.
osnovao stranku Kadima, koju Kasapovi (2010:170-172)
s pravom svrstava u stranke "desnog tabora", ali u analizi
upozorava na sloenost njezina programa i nezahvalnost
ideolokog svrstavanja na osi lijevo-desno, te opaa i da se
stranka, prema nekim analitiarima, pomie prema lijevom
centru. Dojam je da je povlaenje iz Gaze bio glavni pro-
gram Kadime, na temelju kojega je stranka 2006. osvojila
29 mjesta, dok se 28 zastupnikih mjesta osvojenih 2009.
djelomice moe povezati s operacijom Lijevano olovo koju je
izraelska vojska pokrenula kako bi zaustavila raketiranje juga
Izraela iz Gaze. Na posljednjim izborima s osvojena samo dva
mjesta Kadima je postala najslabijom strankom u aktualnom
sazivu Kneseta.
21 Statistika iz druge polovice 1995. pokazuje kako je u dvije
godine "mira" potpisanog u Oslu stradalo 38 posto svih
rtava arapskog terora u dotadanjoj izraelskoj povijesti
(Stav, 2001:24). U Gazi je pak na izborima 2006. pobjedu
odnio radikalni Hamas i pokrajinu, rijeima Mahmuda Abasa,
pretvorio u "Emirat mraka" (Herzog, 2010). Autor u istom
lanku navodi kako je u tri godine izmeu Hamasova osvaja-
nja vlasti i izraelske operacije Lijevano olovo Hamas na Izrael
ispalio sedam tisua raketa i minobacakih projektila.
18
Literatura
Biblija. Stari i Novi zavjet (1987-2009). Zagreb: Kranska sada-
njost.
Eldad, I. (2007). The Jewish Revolution; Jewish Statehood. Jeruza-
lem: Gefen.
Gorenberg, G. (2006). The Accidental Empire: Israel and the Birth
of the Settlements, 1967-1977. New York: Henry Holt and Com-
pany.
Havel, B. (2013). Arapsko-izraelski sukob: religija, politika i povijest
Svete zemlje. Zagreb: Naklada Ljevak.
Havel, B. (2013a). Kranski cionizam: nastanak i razvoj neoe-
kivanoga politiko-religijskog fenomena. Politika misao.
(50) 1:129-154.
Hazony, D., Yoram, H., Oren, M. B. (ur.) (2006). New Essays on Zion-
ism. Jeruzalem i New York: Shalem Press.
Herzl, Th. (2011). idovska drava. Zagreb: idovska vjerska za-
jednica Bet Israel u Hrvatskoj i Novi Liber.
Herzog, M. (2010). The Hamas Conundrum: The Untamed Shrew,
Four Years On. Foreign Affairs. (89) 1.
Heschel, A. J. (1987). Israel: An Echo of Eternity. New York: Ferrar,
Straus and Giroux.
Kasapovi, M. (2010). Politiki sustav i politika Izraela. Zagreb:
Politika kultura.
Katz, S. T. (2005). The Impact of the Holocaust on Jewish Theology.
New York i London: New York University Press.
Morris, B. (2008). 1948: A History of the First Arab-Israeli War. New
Haven i London: Yale University Press.
Oz, A. (2010). Pria o ljubavi i tmini. Zaprei: Fraktura.
Peel, E. i dr. (1937). Palestine Royal Commission Report. London:
His Majestys Stationery Office.
Sachar, H. M. (2001). A History of Israel: From the Rise of Zionism to
our Time. New York: Alfred A. Knopf.
Sharon, M. (ur.) (1988). Pillars of Smoke and Fire: The Holy Land in
History and Thought. Johannesburg: Southern Book Publishers.
Spero, Sh. (2000). Holocaust and Return to Zion: A Study in Jewish
Philosophy of History. Hoboken: Ktav Publishing House.
Spero, Sh., Pessin, Y. (ur.) (1989). Religious Zionism: After 40 Years
of Statehood. Jerusalem: Mesilot & The World Zionist Orga-
nization.
Stav, A. (ur.) (2001). Israel and a Palestinian State: Zero Sum Game?
Shaarei Tikva: Ariel Center for Policy Research.
Sykes, Ch. (1953). Two Studies in Virtue. New York: Knopf.
Weizmann, Ch. (1949). Trial and Error: the Autobiography of Cha-
im Weizmann. New York: Harper & Brothers.
POLITIKE analize